ovezanpst

ma i tiiela

Dr. John E. Sarno

bez
operacija
I

UVOD

Ova je knjiga nastavak knjige Mind Over Back Pain (Umomprotiv

bolnih lea), objavljene 1984. godine. Ona opisuje medicinski
poremeaj poznat kao sindrom tenzijskog miozitisa (Tension
Myositis Syndome - TMS), za koji imam razloga vjerovati da je
najei uzrok uobiajenih bolova u vratu, ramenima, leima,
stranjici i udovima. U godinama nakon njezinog objavljivanja
razvio sam i pojasnio svoje zamisli o tome kako dijagnosticirati i
lijeiti TMS - otuda i potreba za ovom knjigom.
Sve vei broj sluajeva TMS-a u posljeclnjih nekoliko godi- na
ovaj je poremeaj pretvorio u raireni zdravstveni problem.
Statistike i dalje pokazuju da je oko 80 posto stanovnitva doi-
vjelo ovo bolno stanje barem jednom u ivotu. lanak objavljen
1986. u asopisu Forbes izvjetava da se svake godine troi 56
milijardi USD da bi se razrijeile posljedice ovog sveprisutnog
meclicinskog poremeaja. On je najvei razlog za bolovanja u
Americi, a poslije dinih infekcija, drugi je uzrok kunih
lijenikih posjeta.
Sve se ovo dogodilo u proteklih trideset godina. Zato? Nakon
nekoliko milijuna godina evolucije, je li amerika kra- ljenica
odjednom postala nesposobna? Zato je toliko ljudi izloeno
povredama kraljenice? I zato se medicina pokazala nemonom u
sprjeavanju epidemije?
 Namjera je ove knjige da odgovori na ta i mnoga druga pitanja
o rairenom problemu takvih lea. Zastupat emo tezu da je, kao i
sve epidemije, ova rezultat pogreke koju medici- na radi u
prepoznavanju prirode bolesti, to jest, u postavljanju tone
dijagnoze. Kuga je pustoila svijetom jer nitko u to doba nije znao
nita o bakteriologiji ili epidemiologiji. Moda je teko povjerovati
da visoko tehnoloki napredna medicina dva- desetog stoljea ne
moe jasno prepoznati uzrok neeg tako jednostavnog i
uobiajenog kao to su ovi bolni poremeaji, ali lijenici i
medicinski istraivai su, nakon svega, ipak samo ljudi. Stoga, oni
ne znaju sve, a i trajno su podloni predra- sudama.
Predrasuda na koju ovdje mislimo jest da ti uobiajeni
simptomi bolova moraju biti rezultat strukturalnih abnormal- nosti
kraljenice ili kemijski ili mehaniki izazvanih nedosta- taka
miia. Od jednake je vanosti druga predrasuda koju zastupa
konvencionalna medicina, a ta je da emocije ne potiu fizioloke
promjene. Iskustvo s TMS-om suprotstavlja se obje- ma
predrasudama. Ovaj je poremeaj dobroudni (iako bolan)
fizioloki poremeaj mekog tkiva (a ne kraljenice), a uzrokuju ga
emotivni procesi.
Prvi put sam postao s\jestan veliine ovog problema 1965.
godine kada sam se kao direktor ambulantne slube pridruio
osoblju institucije poznate kao HotvardA. Rusk Institute of Reha-
bilitation Medicine (Institut za rehabilitacijsku medicinu Ho-
ward A. Rusk) na University Medical Center u New Yorku. Tada
sam prvi put upoznao mnoge pacijente koji su imali bolo- ve u
vratu, ramenima, leima i stranjici. Praksa u konvencio- nalnoj
medicini pouila me da te bolove uglavnom izazivaju razne
strukturalne abnormalnosti kraljenice, najee artritis ili
poremeaji diskova, ili nedefinirana grupa miinih stanja
povezanih s loim dranjem, nedovoljnom tjelovjebom, pre-
naprezanjem i slinim. Bol u leima ili rukama pripisivao se
pritisku (ukljetenju) ivca. Ipak, uope nije bilo jasno kako su te
abnormalnosti izazivale bolove.
 Objanjenja za propisane tretmane bila su jednako zapa-
njujua. Lijeenje je ukljuivalo injekcije, duboko grijanje putem
ultrazvuka, masau i vjebu. Nitko nije bio siguran to bi se na taj
nain trebalo postii, ali se inilo da u nekim slu- ajevima to
lijeenje pomae. Smatralo se da vjeba jaa miie abdomena i
lea, te da to nekako podupire kraljenicu i sprjeava bolove.
Iskustvo lijeenja tih pacijenata bilo je frustrirajue i depri-
mirajue - nikada ne bistno mogli predvidjeti ishod. Nadalje,
saznanje da obrazac bolova i nalazi fizikih ispitivanja esto nisu
povezani s pretpostavljenim uzrokom bola bilo je uznemi- rujue.
Na primjer, bol se mogao povezati s degenerativnim ar- tritinim
promjenama donjeg dijela kraljenice, ali je pacijent mogao
osjeati bolove na mjestima koja nisu imala nikakve veze s kostima
tog podruja. Ili, osoba s hernijom iska u kriima s lijeve strane,
osjeala bi bol u desnoj nozi.
Sa sumnjom u tonost konvencionalnih dijagnoza stigla je i
spoznaja da je tkivo o kojem se radi prvenstveno miino tki- vo,
osobito miii vrata, ramena, lea i stranjice. Od toga je ak
vaniji bio podatak da je 88 posto pregledanih ljudi ve prije
osjealo poremeaje kao to su napetost, migrene, gara- vica,
hijatalna hernija, ir na elucu, kolitis, spastini kolitis, sindrom
iritabilnih crijeva, peludna groznica, astma, ekcemi i mnogi drugi
poremeaji, za koje se ozbiljno smatralo da su svi povezani s
napetou. inilo se loginim zakljuiti da je bolno stanje miia
kod njih takoer izazvano napetou. Otud je proizaao sindrom
tenzijskog miozitisa (u originalu Tension Mjositis Sjndrome, pa
otuda TMS, op. prev.) (myo znai mii, pa se ovdje TMS
definira kao bolna promjena u stanju miia).
Kada je ta teorija testirana, a pacijenti lijeeni u skladu s njom,
lijeenje je postalo uspjenije. Zapravo, tada je s odre- enom
tonou bilo mogue predvidjeti koji e se pacijenti oporaviti, a
koji vjerojatno nee. To je bio poetak dijagnostike i terapijskog
programa opisanog u ovoj knjizi.
 Treba istaknuti da ova knjiga ne opisuje nov pristup lije-
enju bolova u leima. TMS je nova dijagnoza i stoga se prema
njemu treba ponaati kao prema dijagnozi. Kada je medicina
nauila da su bakterije uzrok nmogih infekcija, traila je naine da
onesposobi klice - tako su nastali antibiotici. Ako su emo- cije
odgovorne za neije bolove u leima, treba pronai pravu
terapijsku tehniku. Oito, nema logike u tradicionalnom fizi- kom
lijeenju. Umjesto toga, iskustvo je pokazalo da jejedini uspjean i
stalan nain razrjeavanja problema taj da pouimo pacijente da
razumiju to im je. Za neupuene to moda nema mnogo smisla, ali
e s daljnjim itanjem postati jasnije.
Je li ovo holistika medicina? Naalost, ono to je poznato kao
holistika medicina mjeavina je znanosti, pseudoznanosti i
folkloia. Sve to je izvan slubenc medicine moe se prihvatiti kao
holistiko, ali tonije opisano, glavna je znaajka holistike
medicine stav da treba tretirati cijelu osobu. To je ujedno mudra
ideja koju suvremena medicina openito zapostavlja. Ali, to nam
ne bi trebalo biti doputenje da sve to se protivi medicinskim
konvencijama smatramo kao holistiko.
Moda bi holistiko trebalo definirati kao ono to u razma-
tranje ukljuuje i emotivne i strukturalne pojave zdravlja i bo- lesti.
Prihvaanjem ove definicije ne odbacujemo znanstvene metode.
Naprotiv, kada medicinskoj jednadbi dodamo vrlo teku emotivnu
dimenziju, sve je vanije traiti dokaze i po- navljanje rezultata.
Stoga ovo nije holistika medicina u popularnom smislu.
Nadam se da je to primjer dobre medicine - tone dijagnoze i
uinkovitog lijeenja, te dobre znanosti - zakljuaka utemelje- nih
na promatranju, potkrepljenih iskustvom. Iako je uzrok TMS-a
napetost, u tradiciji klinike medicine dijagnoza se radi na
fizikom, a ne psiholokom temelju.
Svi lijenici trebali bi prakticirati holistiku medicinu u
smislu da prepoznaju interakciju izmeu uma i tijela. Izostaviti
emotivnu dimenziju iz prouavanja zdravlja i bolesti, nepri-
mjerena je medicina i neprimjerena znanost.
 Treba istaknuti jednu vanu injenicu: iako TMS uzrokuju
emocije, to je fiziki poremeaj. Treba ga dijagnosticirati lije- nik,
netko tko moe prepoznati fizike i psiholoke dimenzije tog
stanja. Psiholozi mogu sumnjati da su simptomi pacijenta
uzrokovani emocijama, ali ako nisu osposobljeni za fiziku
dijagnozu, ne mogu sa sigurnou rei da osoba ima TMS. Bu-
dui da je malo lijenika kolovano prepoznati poremeaj iji su
korijeni psiholoki, TMS upada u taj procjep i pacijenti ostaju bez
dijagnoze. Osobito je vano da dijagnozu postavi Iijenik, da bi se
izbjegli pejorativni zakljuci kako svi bolovi dolaze iz glave.
to lijenici misle o ovoj dijagnozi? Vjerojatno je veina
lijenika nije svjesna. O njoj sam napisao mnotvo medicinskih
radova i poglavlja za udbenike, ali su dospjeli do ograniene
medicinske publike, uglavnom lijenika koji rade na podruju
fizikalne medicine i rehabilitacije. Posljednjih godina objavlji-
vanje medicinskih radova o TMS-u postalo je nemogue, ne-
sumnjivo zato to te ideje smetaju suvremenim medicinskim
dogmama. Za lijenike kojima do ruku doe ova knjiga, istak- nuo
bih da je ona potpunija od svih radova koje sam objavio i da e im
biti korisna usprkos injenici da je napisana za iroku publiku.
Procjenjujui po reakcijama iz moje sredine, veina e lije-
nika ili zanemariti ili odbaciti dijagnozu. Nekoliko lijenika iste
specijalizacije rekli su da vide valjanost dijagnoze, ali im je teko
lijeiti takve pacijente. Nadamo se da e mladi lije- niki narataji
biti sposobniji u razrjeavanju ove vrste proble- ma. Jedna od
namjera ove knjige jest doprijeti do tih mladih Iijenika.
to s pacijentima koji imaju bolove u vratu, ramenima, lei-
ma ili u stranjici, a misle da imaju TMS? Knjiga ne moe
zamijeniti lijenika i nije mi namjera ovdje postavljati dijagno- ze i
lijeiti. Smatram neetinim i nemoralnim predstavljati se kao
lijenik preko knjige ili videokasete. Simptome bola uvijek treba
temeljito prouiti da bi se iskljuili ozbiljni poremeaji
kao to su rak, tumori, bolesti kosti i mnogi drugi. Ako osoba bilo
gdje stalno osjea bol, mora posjetiti lijenika kako bi se mogli
napraviti odgovarajui testovi i ispitivanja.
Primarna svrha ove knjige jest podignuti razinu svijesti i unutar
i izvan podruja medicine, jer ovi uobiajeni sindromi bola
predstavljaju golem problemjavnog zdravstva koji neemo
razrijeiti dok se ne promijeni medicinski nain promatranja
uzroka.
Nakon to smo ustanovili svrhu knjige, ne bi bilo iskreno ne
izvijestiti da su mnogi itatelji knjige Mind Over Back Pain pisali o
poboljanju ili o potpunom izljeenju. Ovo potvruje ideju da su
odreenje i znanje o poremeaju kritini terapij- ski initelji.
Znanost trai da se sve nove ideje potvrde kroz iskustvo i
ponavljanje. Prije nego to te ideje budu opeprihvaene, treba ih
nesumnjivo dokazati. Bitno jest da preporuke iz ove knjige prou
kroz istraivako prouavanje. U tradiciji znanstvene medicine
pozivam svoje kolege da potvrde ili isprave moj rad. Ono to ne bi
trebali napraviti jest ignorirati ga, jer je problem bolova u leima
prevelik, a potreba za njegovim rjeenjem je imperativ.
 l<AKO ISCIJELITI
BOLOVE U LEIMA
 1k
M A N IFE ST A CIJE TMS- A

Nikada nisam vidio pacijenta koji ima bolove u vratu, rameni- ma,
leima ili stranjici, a koji nije vjerovao da bol dolazi od ozljede,
oteenja prouzroenog nekom fizikom aktivnou. Ozlijedio
sam se na tranju (igranju koarke, tenisa, kugla- nju). Bolove
sam dobila nakon to sam podignula svoju dje- vojicu. ili Kada
sam pokuao otvoriti zaglavljen prozor. Prije deset godina u
automobilskoj su me nesrei udarili odo- straga i od tada mi se
povremeno javljaju bolovi u leima.
Ideja da bol znai ozljedu ili oteenje duboko je usaena u
ameriku svijest. Naravno, ako bolovi zapoinu u trenutku dok se
bavimo fizikom aktivnou, teko ih je ne vezati uz tu aktivnost.
(Kako emo vidjeti poslije, to nas esto zavara.) Ali, ova
sveprisutna ideja da su lea osjetljiva i da se lako ozlijede za
ameriku javnost nije nita manja od medicinske katastrofe.
Trenutano imamo vojsku polusposobnili mukaraca i ena iji su
ivoti znatno ogranieni strahom od daljnjeg ozljeivanja ili
vraanja bolova. esto moemo uti: Bojim se da u se pono- vno
ozlijediti, pa u jako paziti to radim.
 U dobroj namjeri tu zamisao godinama podupiru medi- cinari i
ostali iscjelitelji. Pretpostavlja se da se bolovi u vratu, ramenu,
leima i stranjici javljaju zbog ozljede ili bolesti kra- ljenice i
pridruenih struktura ili zbog nesposobnosti miia i ligamenata
koji okruuju te strukture - a te dijagnostike koncepcije nisu
znanstveno potvrene.
S druge strane, tijekom sedamnaest godina postizao sam
ohrabrujui uspjeh u tretiranju ovih poremeaja, utemeljen na
posve razliitoj dijagnozi. Uoio sam da je veina sindroma bola
posljedica napetosti u miiima, ivcima, tetivama i liga- mentima.
Ta je postavka dokazana vrlo visokim postotkom uspjenosti vrlo
jednostavnog, brzog i temeljitog programa izljeenja.
Zaokupljenost medicine kraljenicom proizlazi iz temeljne
medicinske filozofije i treninga. Orijentacija moderne medi- cine
primarno je mehanika i strukturalna. Tijelo se sagleda- va kao
izuzetno sloen stroj, a oboljenje kao kvar koji kod stroja moe
nastati zbog infekcije, traume, naslijeenih nedo- stataka,
degeneracije i, naravno, raka. Istodobno, medicinska je znanost
zaljubljena u laboratorij i vjeruje da nita nije vri- jedno ukoliko se
tako ne pokae u toj areni. Nitko ne ospora- va vanu ulogu koju je
Iaboratorij odigrao u razvoju medicine (uzmimo za primjer
penilin i inzulin). Naalost, neke je stvari teko prouavati u
laboratoriju. Jedna od njih je um i njemu pripadajui organ -
mozak. Emocije se ne daju testi- rati i mjeriti u epruvetama, pa ih
je moderna znanost odluila zanemariti poduprta uvjerenjem da
emocije ionako imaju malo veze sa zdravljem i boleu. Stoga
veina lijenika ne smatra da emocije igraju znaajnu ulogu u
nastajanju fizikih poremeaja, iako bi mnogi priznali da one
mogu pogorati fiziki uzrokovano oboljenje. Openito,
lijenicima je neu- godno baviti se problemom koji je povezan s
emocijama. Skloni su napraviti otru podjelu izmeu stvari koje
se tiu uma i stvari koje se tiu tijela, pa se samo s ovim
posljed- njima osjeaju ugodno.
 ir na dvanaesniku dobar je primjer. Unato protivljenju nekih
lijenika, prilino je prihvaeno vjerovanje da ir prven- stveno
uzrokuje napetost. Ipak, suprotno logici, lijeenje je
usredotoeno uglavnom na meicinsko, a ne psiholoko, pa se
propisuju lijekovi da bi se neutraliziralo ili sprijeilo izluivanje
kiseline. Ali, propust da izlijeimo primarni uzrok poremeaja, loa
je medicinska praksa - to je lijeenje simp- toma, neto na to su
nas upozorili u medicinskoj koli. No, budui da veina lijenika
smatra da je njihova zadaa isklju- ivo lijeiti tijelo, psihiki dio
problema se zanemaruje, ak ako je to osnovni uzrok. Iskreno
reeno, neki lijenici pokuavaju rei neto o napetosti, ali to je
esto povrno - npr.: Trebali biste se opustiti, previe radite.
Sindromi bola izgledaju toliko fiziki da lijenici osobito
teko prihvaaju da su ih moda prouzroili psihiki imbenici, pa
se dre strukturalnog objanjenja. I zbog toga su uglavnom oni
odgovorni za trenutanu epiemiju u ovoj dravi.
Ako strukturalne abnormalnosti ne izazivaju bolove u vra- tu,
ramenima, leima i stranjici, tojoj je onda uzrok? Studije i
viegodinje kliniko iskustvo kazuju da su ti uobiajeni sin- dromi
bola rezultat fiziolokih promjena u odreenim mii- ima,
ivcima, tetivama i ligamentima, koje nazivamo sindrom tenzijskog
miozitisa (TMS). To je bezopasan, ali potencijalno vrlo bolan
poremeaj koji je rezultat specifinih, uobiajenih emotivnih
situacija. Svrha je ove knjige do pojedinosti opisati TMS.
Sljedei odjeljci ovog poglavlja takoer e se baviti time tko
obolijeva od TMS-a, u kojim se dijelovima tijela pojavljuje, te
emo razmotriti razliite obrasce bolova i cjelokupni utjecaj TMS-a
na zdravlje i svakodnevicu ljudi. U sljedeim poglavlji- ma govorit
e se o psihologiji TMS-a (gdje sve to poinje), o njegovoj
fizologiji i kako se lijei. Dat emo pregled konven- cionalne
dijagnoze i naina lijeenja, a zavrit u poglavljem o vanosti
odnosa uma i tijela sa stajalita zdravlja i bolesti.
 TKO DOBIVA TMS?

Mogli bismo rei da je TMS bolest od kolijevke pa do groba, jer

se pojavljuje i kod djece, premda vjerojatno ne do pete ili este
godine. Kod djece se oituje, naravno, razliito nego kod odraslih.
Uvjeren sam da je ono to kod djece nazivamo bolo- vi rasta,
zapravo, manifestacija TMS-a.
Nikada nije pronaen uzrok bolova rasta, ali su lijeni- ci
uvijek spremno uvjeravali majke da je stanje bezopasno. Jednog
dana, dok sam sluao mladu majku kako opisuje sna- ne bolove
koje je njezina ki imala usred noi, sinula mi je ideja da je ono to
je dijete doivjelo vrlo nalik napadu iijasa kod odraslih, a budui
da je to jedna od naeih manifesta- cija TMS-a, bolovi rasta
mogli bi tako predstavljati TMS kod djece.
Nije udo da nitko nije uspio objasniti prirodu bolova rasta
jer TMS obino ne ostavlja fiziki dokaz o svojoj prisut- nosti.
Privremeno se suze krvne ile, pokau se simptomi, a zatim se sve
vrati u normalu.
Emotivni podraaji za napad kod djece ne razlikuju se od onih
kod odraslih - tjeskoba. Moemo rei da je napad kod djece
kvazinona mora. To je zamjena za nonu moru, zapo- vijed uma
da proizvede fiziku reakciju radije nego da doivi odreenu bolnu
emociju, to se takoer dogaa i kod od- raslih.
Na drugom kraju spektra vidio sam sindrom osamdeseto-
godinjaka, i mukaraca i ena. ini se da nema dobne granice, a
zato bi je i bilo? Sve dok je osoba u stanju osjeati, podlona je
poremeaju.
U kojoj je ivotnoj dobi on najei i moemo li ita nauiti iz
tih statistika? U istraivanju provedenom 1982. godine, 177
pacijenata ispitivano je o svom trenutnom stanju nakon lije- enja
TMS-a (rezultati istraivanja su na stranici 97). Nauili smo da 77
posto pacijenata spada u dobnu skupinu izmeu 30
i 60 godina, 9 posto ih je bilo u dvadesetim godinama, a samo
etiri pacijenta bili su tinejderi (2 posto). Na drugom kraju
spektra, samo 7 posto ljudi bilo je u ezdesetim godinama, a 4
posto u sedamdesetima.
Ove statistike vrlo snano ukazuju na to da su uzroci vei- ne
bolova u leima osjeaji jer je razdoblje izmeu tridesetih i
ezdesetih razdoblje koje bih nazvao godinama odgovornosti. Tada
je ovjek pod najveim pritiskom da uspije, zarauje i napreduje,
pa se u tom razdoblju logino dogaa i najvie sluajeva TMS-a.
Nadalje, kada bi prvenstveni uzrok bolova u leima bile
degenerativne promjene kraljenice (osteoartritis, degeneracije ili
hernija diska, artroza faceta i spinalna stenoza, na primjer), te se
statistike uope ne bi uklapale. U tom bi se sluaju postupno
poveavao broj oboljelih od dvadesetih go- dina nadalje, s najvie
oboljelih kod najstarijih pacijenata. Zasigurno, ovaj se dokaz
temelji samo na pretpostavkama, ali je vrlo sugestivan.
Odgovor na pitanje Tko moe dobiti TMS? jest Bilo tko.
Ali, on se zasigurno najee javlja u srednjoj ivotnoj do- bi, u
godinama odgovornosti. Pogledajmo sada kako se TMS
manifestira.

GDJE SE TMS MANIFESTIRA?

MlI NO TKIVO

Tkivo na koje TMS primarno utjee jesu miii, pa se pro- blem

izvorno zove miozitis (kao to smo spomenuli, myo jest mii),
Jedini miii na tijelu podloni TMS-u jesu oni sa stranje strane
vrata, du cijelih lea i stranjice, poznati zajedno kao posturalni
miii. Tako ih zovemo jer omoguuju

m
ispravno dranje glave i trupa, te pomau djelotvorno korite- nje
ruku.
Posturalni miii imaju vie polaganih ili crvenih mii- nih
vlakana nego miii udova, to ih ini podobnijima za aktivnosti
koje zahtijevaju izdrljivost. Je li to razlog to je TMS ogranien
na ovu skupinu miia, ne znamo. Mogue je, jer miii o kojima
se najee radi obavljaju najvanije poslove. To su miii
stranjice, u anatomiji poznati kao glutealni mi- ii. Njihova je
zadaa trup odrati uspravnim na nogama, spri- jeiti da pada
prema naprijed ili na bilo koju stranu. Statistiki, donji dio lea i
stranjica najee su ugroeni TMS-om.
Upravo iznad stranjice nalaze se slabinski miii, koji su esto
pogoeni istodobno s miiima stranjice. Povremeno su te dvije
miine skupine pogoene odvojeno. Ukratko, dvije treine
pacijenata s TMS-om imat e najjae bolove u spome- nutom
podruju.
Drugi po uestalosti jesu poremeaji miia vrata i rame- na.
Bolovi se obino javljaju sa strane vrata i pri vrhu ramena, na
gornjim dijelovima miia trapeziusa.
TMS je mogu bilo gdje drugdje na leima, izmeu rame- na i
donjeg dijela lea, ali to se dogaa znatno rjee nego na dva
spomenuta podruja.
Openito se pacijent tui na bolove u jednom od primarnih
podruja, na primjer na lijevoj strani stranjice ili desnom ramenu,
ali fiziko ispitivanje otkriva neto drugo, vrlo zani- mljivo i
vano. Praktiki svaki pacijent s TMS-om osjea bol na opip
miia u tri podruja: obje vanjske strane miia stranjice
(ponekad i cijela stranjica), miii u slabinskom podruju i oba
gornja dijela trapeziusa (ramena). Ovaj vrst i dosljedan obrazac
vaan jejer podupire postavku da je sindrom bola na- stao u mozgu,
a ne uslijed neke strukturalne abnormalnosti kraljenice ili zbog
nesposobnosti miia.
 lV ANO TK IVO

Druga vrsta tkiva podlona ovom sindromu jest ivano tkivo,

osobito periferni ivci. Najugroeniji ivci, kao to se moe
oekivati, nalaze se u neposrednoj blizini miia koji najee
obolijevaju.
ivac kuka (ischiadicus) smjeten je duboko u miiima
stranjice (po jedan na svakoj strani); slabinski spinalni ivci su
ispod slabinskih para-spinalnih miia; cervikalni spinalni ivci i
brahijalni pleksus nalaze se ispod gornjih dijelova trapeziusa
(ramena). Ti su ivci najee pogoeni TMS-om.
Zapravo, TMS vie izgleda kao regionalni proces, nego kao da
je usmjeren na specifine strukture. Zato, kada pogodi od- reeno
podruje, sva tkiva pate od nedostatka kisika to moe prouzroiti
bolove miia i ivaca.
Zahvaenost miia i/ili ivca moe potaknuti razne vrste
bolova, koji mogu biti otri, trajni, gorui, nalik oku ili ih mo-
emo osjeati kao pritisak. Uz bol, ako je zahvaen ivac, osoba
moe osjeati probadanje, trnce i/ili obamrlost, a ponekad i slabost
u nogama ili rukama. U nekim sluajevima moe se izmjeriti
slabost miia i dokumentirati elektromiografskom studijom
(EMG). Abnormalnosti EMG-a esto su citiran dokaz da je ivac
oteen zbog strukturalne kompresije, no promjene EMG-a kod
TMS-a zapravo su uobiajene i esto otkrivaju ukljuenost mnogo
vie ivaca nego to je to sluaj kod struktu- ralnih poremeaja.
Simptomi slabinskog spinalnog ivca i ivca kuka odraa- vaju
se u nogama, jer se tamo prostiru ti ivci. Ukljuenost cervikalnog
spinalnog ivca i brahijalnog pleksusa uzrokuje simptome u
rukama i akama. Tradicionalne dijagnze pripi- suju bol u nogama
herniji diska, a bol u rukama uklijetenom ivcu (vidjeti
poglavlje 5).
TMS moe napasti bilo koji od ivaca vrata, ramena, lea i
stranjice, ponekad proizvodei neobine obrasce bola. Jedan
od onih koji moe najvie zastraiti jest bol u grudima, jer se
odmah pomilja na srce, a zapravo i jest vano uvijek ustanovi- ti je
li s tim organom sve u redu. Jednom kad smo provjerili, trebamo
imati na umu da spinalni ivci u gornjem dijelu lea moda pate od
blage oskudice kisika zbog TMS-a i da to moe uzrokovati bol. Ti
ivci opsluuju i prednji i stranji dio trupa, i otud potjee bol u
grudima.
Zapamtite: Uvijek se savjetujte s lijenikom kako biste od-
bacili ozbiljne poremeaje. Namjera ove knjige nije da bude vo- di
za samodijagnozu. Njezina je svrha da opie kliniki entitet, TMS.
Da ivac izaziva TMS moemo pretpostaviti na temelju po-
vijesti zdravstvenog stanja pacijenta, preko fizikalnog pregleda ili
oboje. Bolovi uslijed iijasa mogu zahvatiti bilo koji dio noge osim
prednjeg dijela bedara. Postoji znatna razlika u podruju
zahvaenom TMS-om ovisno o tome na koliki je dio tijela ivca
utjecao nedostatak kisika. Kako je ve reeno, osoba se moe
takoer aliti na druge udne osjeaje i slabost.
Na fizikalnim pregledima ispituje se refleks tetiva i snaga
miia da bismo odredili smeta li nedostatak kisika ivac u mjeri
dostatnoj da to utjee na prijenos motorikih impulsa. Slino se
rade osjetilni testovi (npr. sposobnost da se osjeti ubod
pribadaom) da bismo odredili integritet osjetilnih vlakana ivca.
Glavna prenost dokumentiranja osjetilnih ili motornih nedostataka
jest mogunost da ih raspravimo s pacijentom i uvjerimo ga da su
osjeaji slabosti i obamrlosti ili trnci prilino bezopasni.
Test podizanja ispruene noge uvijek se radi pri pregleclu
pacijenta iako ga razliiti ispitivai rade iz razliitih razloga. U
sluaju velikog bola u stranjici pacijent nee moi podignuti
ispruenu nogu jako visoko, a i tada e bol biti nepodnoljiva. Ono
to to u veini sluajeva ne znai jest da postoji hernija dis- ka koja
pritie na ivac kuka, kako esto kau pacijentima.
Kada postoji sindrom u ramenu i ruci, rade se slini testovi za
ruku i aku.
 Ponekad psacijenti osjeaju bol na obje strane, to nije od
osobite vanosti. Ljudi takoer esto izvjetavaju da uzjake bo-
love u desnoj strani stranjice i nozi, imaju na primjer povre- mene
bolove u vratu ili jednom od ramena. To nije neoe- kivano, jer
TMS moe ukljuivati bilo koji ili sve posturalne miie.

T ET IVE 1 LIGA MENTI

Nakon objavljivanja moje prve knjige, koja je opisivala TMS,

postupno sam postajao svjestan da su razne tendonalgije (bolovi u
tetivama i ligamentima) bile vjerojatno dio sindroma tenzijskog
miozitisa. Naziv miozitis ubrzo je zastario jer je usta- novljen,
mnogo prije negoli smo mogli smatrati da TMS zahva- a ivce,
kao to je upravo opisano. Tada sam poeo shvaati da bi druga
vrsta tkiva mogla sudjelovati u procesu, a kako je vri- jeme
prolazilo taj se zakljuak vie nije mogao izbjei.
Ono to je prvo privuklo pozornost bili su izvjetaji lijee- nih
pacijenata - uz nestanak bola u leima nestajali su i bolovi u
tetivama (npr. teniski lakat). Kao to je dobro poznato, tenis- ki
lakat je jedan od najuobiajenijih poremeaja koje nazivamo
tendinitis. Openito se pretpostavlja da su ove bolne tetive vje-
rojatno upaljene zbog pretjerane aktivnosti. Rutinska terapija
propisuje protuupalni lijek i zahtijeva da se ogranii aktivnost.
Budui da sam bio svjestan kako ove bolne tetive mogu biti
dio TMS-a, poeo sam govoriti pacijentima da njihov tendinitis
takoer moe nestati ako o njemu budu razmiljali kao o bolo-
vima u leima. Rezultati su bili ohrabrujui i s vremenom sam bio
sve sigurniji u dijagnozu. Sada sam spreman rei da je ten-
donalgija esto dio TMS-a i u nekim sluajevima njegova pri-
marna manifestacija.
Postalo je oito da lakat nije najee mjesto tendonalgije.
Prema mom iskustvu, tu ast ima koljeno. Neke od uobiajenih
dijagnoza bolova u koljenu su chondromalacia, nestabilna patela i
ozljeda. Kako bilo, ispitivanje pokazuje da postoji osjetljivost jedne
ili vie tetiva i ligamenata koji okruuju zglob koljena, te da bol
obino nestaje zajedno s bolovima u leima.
Druga uobiajena mjesta su stopalo i gleanj, bilo da se radi o
vrhu ili dnu stopala ili o Ahilovoj tetivi. Najee dija- gnoze za
stopalo su neuroma, izrast kosti, plantarni fasciitis, ravno stopalo i
ozljeda koja nastaje zbog pretjerane fizike ak- tivnosti.
Ramena su jo jedno bolno mjesto za TMS tendonalgiju -
uobiajena strukturalna dijagnoza je bursitis ili poremeaj rotatora
ake. Ponovno, tu je obino lako ustanoviti osjetljivost na dodir
tetive u ramenu. Nerijetko su bolne i tetive runog zgloba. Mogue
je da je ono to je poznato kao sindrom kar- palnog tunela takoer
dio TMS-a, no to se ne moe utvrditi bez daljnjih promatranja i
prouavanja.
Nedavno sam vidio pacijenticu koja je nakon manje ne- sree
dobila bolove na novome mjestu. Rekla je da je boli kuk i da je
rendgenska snimka pokazala da ima artritis zglobova kuka, i to vie
na strani na kojoj osjea bol, te da joj je reeno da je to uzrok bola.
U prolosti se pokazalo da postoje razlozi za sumnju u TMS, pa
samje poslao na pregled. Redgenski sni- mak je, s obzirom na
njezinu dob, pokazao slabu artritinu promjenu u zglobu. Imala je
odlinu pokretljivost zgloba i nije je bolio pri noenju tereta niti pri
pomicanju noge. Kad sam je zapitao gdje je upravo ona toka gdje
je osjeala bol, dota- knula je malo podruje gdje se tetiva miia
vee na kost, tono iznad zgloba kuka - ona je bila osjetljva na
dodir. Rekao sam joj da mislim da ima TMS tendonalgiju i bolovi
su nestali za nekoliko dana.
Tendonalgija kuka se najee pripisuje neemu to se zove
trochanterni bursitis. Ta dijagnoza u ovom sluaju nije postavljena
jer je mjesto bola bilo iznad trochantera, kotanog ispupenja koje
moemo osjetiti na gornjem vanjskom dijelu kuka.
 TMS se moe javljati na razliitim mjestima i pomie se,
pogotovo ako radimo neto da bismo uklonili poremeaj. Paci-
jenti esto izvjetavaju o bolovima na novome mjestu kako se stari
povlae. To je stoga to mozak nije spreman odustati od ovog
naina prikladnog da se skrene pozornost s plime osjea- ja. Tako
je za pacijenta odista vano da zna koja su sve mjesta gdje se mogu
pojaviti bolovi. Upozorim svoje pacijente da me nazovu kada se
pojave novi bolovi, da bismo utvrdili jesu li oni dio TMS-a.
Na kraju zakljuimo, TMS ukljuuje tri vrste tkiva: mii,
ivac i tetive-ligamente. Sada emo pokazati kako se TMS oituje.

TO PACIJENTI MISLE
O UZROKU l POCETKU BOLA

Kad dou na prvi pregled, pacijenti se veinom ale da pate od

dugotrajnih posljedica ozljede, degenerativnog procesa, uroene
abnormalnosti ili nedostatka snage ili pokretljivosti svojih miia.
ldeja da bolove uzrokuju povrede vjerojatno je najrairenija. Ovo
se objanjenje esto povezuje s okolnostima pod kojima su se oni
pojavili.
Prema istraivanju koje smo proveli prije nekoliko godina,
40% tipine skupine pacijenata izvijestilo je da su se bolovi
pojavili pri nekoj fizikoj ozljedi. Za neke je to bila manja
automobilska nesrea, npr. udarac odostraga. Uobiajeni su i
padovi na led ili niz stube. Podizanje tekog predmeta ili na-
prezanje sljedei je uzrok TMS-a; i, naravno, za svoje tegobe esto
optuujemo tranje, tenis, golf ili koarku. Bolovi bi se javili
nekoliko minuta, sati ili dana nakon dogaaja, to potie neka
vana pitanja o njihovoj prirodi. Neke od nezgoda, kojima pacijenti
sebi objanjavaju bol, su trivijalne, kao to je pokret da bi se
podigla etkica za zube ili okretanje da bi se doseglo
neto iz kuhinjskog ormaria, ali bol koji se javio poslije, moe biti
jednako muan kao i onaj koji je iskusio netko tko je poku- ao
podignuti hladnjak.
Sjeam se mladia koji je sjedio u uredu za radnim stolom i
pisao, te iznenada osjetio tako jak i trajan gr u kriima da su ga
kui odvela bolnika kola. Slijedilo je 48 sati agonije - nije se
mogao pomaknuti a da ne zapone novi val greva.
Kako takvi snani bolovi mogu zapoeti uslijed ovako razli-
itih fizikih ozljeda? S obzirom na razliitu teinu tih ozljeda i
veliku razliku u vremenu kada se bol javi nakon nesree,
zakljuakje da fiziki dogaaj nije bio uzrok bolova nego je bio
samo okida. Mnogi pacijeti oito ne trebaju okida: bolovi sami
postupno dolaze ili ih ujutro probude. U gore spomenutom
istraivanju 60% ljudi spada u ovu kategoriju.
Ideja da su fiziki dogaaji samo okidai potvrena je
injenicom da, s obzirom na kasniju otrinu ili dugotrajnost napada,
nije mogue razlikovati bolove koji su zapoeli postu- pno i one
koji su zapoeli naglo. Sve ovo ima savrenog smisla kada se uzme
u obzir priroda TMS-a. Unato uvjerenju da ozljeda postoji,
pacijenti nisu ozlijeeni. Fizika pojava daje mozgu priliku da
zapone napad TMS-a.
Postoji jo jedan razlog da se posumnja u utjecaj ozljede na ove
napade bolova u leima. Jedan ocl najmonijih sustava koji se
razvijao milijunima godina ivota na ovom planetu jest bioloki
kapacitet za iscjeljenje, za obnavljanje. Nae je tijelo sklono vrlo
brzo zacijeliti ako je ozlijeeno. ak i najvea kost u tijelu, bedrena
kost, treba samo est tjedana da bi zacijelila. Tijekom tog procesa
bol traje kratko. Nema logike u vjerova- nju da ozljeda od prije dva
mjeseca moda jo uvijek uzroku- je bol, da ne spominjemo
ozljedu ocl prije godinu-dvije ili prije deset godina. Usprkos
reenom Ijudi su tako snano indoktri- nirani idejom trajne ozljede
da je bezuvjetno prihvaaju.
Pacijenti kojima se bol javlja postupno, svi e ga od reda
pripisati fizikim nezgodama koje su se zbile moda godinama
prije pojave TMS-a, npr. automobilska nesrea ili nesrea pri
skijanju. U njihovu je umu bol fiziki, tj. strukturalan, pa mora
biti posljedica ozljede. to se njih tie, tu rnora postojati fiziki
uzrok.
Ova ideja jedna je od velikih zapreka na putu ozdravlje- nja.
Mora biti razrijeena u pacijentovu umu ili e bol ostati. Postupno,
pacijenti trebaju poeti razmatrati i psihiku stranu svega; i odista,
jednom kada je postavljena dijagnoza TMS-a, pacijentima je
zajedniko da se poinju prisjeati svojih psihikih stanja u
situacijama kada bi se pojavio akutni napad, npr. novi posao,
sklapanje braka, bolest u obitelji, financijska kriza itd. Ili e
pacijent priznati da je uvijek bio ratnik; pretje- rano savjestan ili
odgovoran, kompulzivan i perfekcionista. Ovo je poetak mudrosti,
poetak procesa kojim se stvari stavljaju na pravo mjesto. U ovom
sluaju, to je spoznaja da postoje fizi- ki poremeaji koji igraju
psiholoku ulogu u biologiji ovje- ka. Ne biti svjestan te injenice
znai osuiti se na trajne bolove i onesposobljenost.

ZNAAJKE NASTANKA
POREMEAJA

AKUTNI NAPAD

Moda je najea i nesumnjivo najstranija manifestacija TMS-a

akutni napad. Dolazi iz vedra neba i bolovi su esto stra- hoviti,
kao to je opisano u sluaju mladog ovjeka. Najee su
napadnuta kria, ukljuujui i slabinske miie, ili miie stranjice
ili oboje. Svaki pokret donosi novi val uasnih bolova tako da
stanje, najblae reeno - zabrinjava. Jasno je da su mi- ii u gru.
Spazam je stanje krajnje napetosti (kontrakcije,
stisnutosti) miia, nenormalno stanje koje moe biti zastra- ujue
bolno. Veina nas je iskusila gr u nozi ili stopalu, to je isto, osim
to grenje prestaje im se zahvaeni mii istegne. Spazam TMS
napada ne poputa. On moe zapoeti s bilo kojim pokretom.
Kao to je opisano u poglavlju o fiziologiji (vidjeti str. 75),
vjerujem da nedostatak kisika potie spazam kao i druge bolo- ve
karakteristine za TMS. Osim toga, i obianje gr noge naj-
vjerojatnije prouzroen nedostatkom kisika, zbog ega se i javlja u
krevetu kada je cirkulacija krvi usporena i kad je mo- gua
privremeno smanjena razina kisika u miiima noge. Dotok krvi
moe se brzo vratiti u normalu stezajajenTmiia. Kod TMS-a se
smanjen dotok krvTnastavlja aktivnou auto- nomnih ivaca, a
abnormalno stanje ne prestaje. Ljudi esto izvjetavaju da u
trenutku kad poinje bol zauju vrstu buke: krckanje, kljoeanje ili
iskakanje. Pacijenti esto kau: Otila su mi lea. Sigurni su da
je neto puklo. Zapravo nita ne puca, ali e se pacijent zakleti da
je postojala vrsta struktural- nog oteenja. Bukaje misterij. Moe
biti siina buci koju stva- raju kiropraktiki zahvati na kraljenici,
to je vrsta pucanja zglobova prstiju u zglobovima kraljenice.
Jedno je jasno - buka ne upuuje ni na to tetno. Iako je akutni
napad najei u donjem dijelu lea, moe se pojaviti bilo gdje u
vratu, rame- nima, gornjem i donjem dijelu kraljenice. Kad god se
javlja, to je najvei bol za koji u klinikoj medicini znam, to je
ironi- no, jer je posve bezopasan.
Nije neuobiajeno da se tijekom jednog od ovih napada tijelo
iskrivi. Moe se savid prema naprijed ili u stranu, ili pomalo i
jedno i drugo. Toan razlog i mehanizam ove pojave nisu poznati.
To je, naravno, vrlo uznemirujue, ali nema po- sebnog znaenja.
Ovi napadi traju razliito i nesumnjivo ostavljaju osobu u
strahu i strepnji. Obino se misli da se dogodilo neto strano te da
je vrlo vano biti oprezan, te ne raditi nita to e oteti- ti lea i
izazvati drugi napad.
 Ako je bol u donjem dijelu lea popraen bolom u nozi ili
iijasom, briga i strahjo su vei, jer se javlja problem hernije diska
i mogunost operacije. U nae doba, doba kojim domini- raju
mediji malo je onih koji nisu uli za herniju diska, a ta ideja stvara
veliku anksioznost koja stvara jo veu bol. Kada, u skladu s
medicinskim pregledom, snimke pokau herniju, strah se pojaava.
Ponekad se jave osjeaji obamrlosti i slabosti ili trnci u nozi ili
stopalu, i to povezani s TMS-om, i oni, zbog pojaanog straha,
uzrokuju produljena razdoblja bolova. Poslije emo pokazati da
hernije diska rijetko uzrokuju bolove (vidjeti str. 110).
Ne moe se ba mnogo napraviti da bi se brzo prekinuo taj
bolni napad. Ako je osoba dovoljno sretna da zna to se doga- a,
tj. da se radi samo o miinom gru i da je sve struktural- no u
redu, napadi e biti kratka vijeka. Ali, to je rijedak sluaj.
Savjetujem svojim pacijetima da ostanu mirno leati u krevetu, da
uzmu jako sredstvo protiv bolova i da se ne mue brigama o onom
to se dogodilo. Nadalje, savjetujem im da nastavljaju provjeravati
svoju sposobnost kretanja te da ne misle da e biti nepokretni
danima ili tjednima. Kod onih koji uspiju prevla- dati vlastiti strah,
napad e biti znatno krai .

PO LAGAN PO ETAK . BOLOVA

U vie od polovice sluajeva TMS-a bol poinje postupno - nema

dramatine faze. Ponekad nema fizike ozljede kojoj bi se mogao
pripisati bol. Ima sluajeva kad poetak bolova prati fiziki
dogaaj, i on traje satima, danima ili ak tjednima. To je esto
nakon udarca odostraga, npr. u automobilskoj nesrei kada se
glava zabaci unatrag. Ispitivanja i rendgenske snimke ne otkrivaju
frakturu niti dislokaciju, ali bol se ponekad javi naknadno, esto u
vratu ili ramenima, rjee u srednjem dijelu i donjem dijelu lea.
Bol takoer moe nastati u ruci iii dlanu
i, kao iijas, stvara veliku tjeskobu. Katkad se bol prvo javi u vratu
i ramenima i onda se pomie niz lea. Kod osobe koja zna da je to
TMS, napad moe trajati razmjerno kratko. Ako su donesene neke
strukturalne dijagnoze, unato tretmanu, simptomi mogu trajati
mjesecima.

VRIJEME NASTAJANJA

Bilo da se radi o akutnom napada ili o sporom poetku, zato se

bolovi javljaju ba u tom trenutku? Sjetite se da fizika ne- zgoda,
bez obzira na to kako dramatina bila, jest okida. Od- govor,
naravno, treba nai u neijem fizikom stanju. Katkad je razlog
oit - financijska ili zdravstvena kriza ili neto to osoba smatra
sretnim dogaajem, npr. vjenanje ili roenje djeteta. Moji su
pacijenti bili profesionalni sportai iji su bolovi zapoeli tijekom
nekog natjecanja, npr. tijekom teniskog mea. Prirodno, oni su
pretpostavili da su se povrijedili. Kada su shvatili da imaju
TMS, priznali su da su bili vrlo preplaeni zbog natjecanja.
Ne radi se samo o situaciji nego i o stupnju anksioznosti ili
ljutnje koju ona donosi, a koja stvara fiziku reakciju. Vane su
pritom stvorene i potisnute emocije, jer smo skloni potisnuti
nelagodne, bolne i posramljujue emocije. Ti su potisnuti osje- aji
podraaji za TMS i druge sline poremeaje. Anksioznost i ljutnja
su dvije od onih neeljenih emocija kojih radije ne bismo bili
svjesni, tako da ih um uva duboko u podsvijesti, ako je to
mogue. Sve ovo je detaljno opisano u poglavlju o psiho- Jogiji
poremeaja.
Zatim, postoje osobe koje kau: Kada je ovo poelo u mom
ivotu nije se ba nita dogaalo. Ali, razgovori o brigama i
nevoljama svakodnevnog ivota nedvojbeno jasno pokazuju da
takve osobe sve vrijeme stvaraju tjeskobu. Mislim da one,
potiskujui te emocije, postupno akumuliraju emocije koje
odbijaju osjetiti sve dok ne dosegnu prag - odnosno sve do trenutka
kada se javljaju simptomi. Jednom kad ih na to upo- zorite, ti
pacijenti lako priznaju da su perfekcionisti, veoma odgovorni ljudi,
koji nesvjesno potiskuju osjeaje bijesa i anksioznosti koji su
posljedica pritisaka svakodnevnog ivota.

ODGO ENA PO ET NA REAK CIJA

Postoji jo jedan vrlo esto zanimljiv obrazac. To je sluaj kad

pacijenti prolaze veoma stresno razdoblje koje moe trajati
tjednima ili mjesecima, npr. bolest u obitelji ili financijska kriza.
Oni su fiziki u redu dok problemi traju, ali tjedan, dva nakon to je
sve zavreno imaju napad bolova u leima, s akut- nim ili
polaganim poetkom. Iako su dorasli situaciji i rade sve to je
potrebno da bi rijeili tekou, ini se da jednom kada situacija
zavri, akumulirana tjeskoba prijeti da e ih prepla- viti, te tako
zapoinje bol.
Drugo je gledite da oni nemaju vremena biti bolesni tije- kom
krize - sva njihova emotivna energija odlazi na sueljava- nje s
problemom.
Trea mogunost je da kriza ili stresna situacija osigurava- ju
dovoljno emotivnog bola i odvlae nau usredotoenost tako da
fiziki bolovi nisu nuni. ini se da sindrom bola djeluje tako da
odvraa pozornost ocl potisnutih nepoeljnih emocija kao to su
tjeskoba i strah. Kada u ivotu prolazimo kroz neku krizu, ona
sadri vie nego dovoljno neugodnosti i nema potrebe za
skretanjem pozornosti.
Bez obzira na psihologijsko objanjenje, ovo je uobiajen
obrazac i vano je prepoznati ga tako da za bolove u leima ne
optuujemo neko fiziko stanje.
 S lND RO M VIK END-OD MO RA

Kada emo biti tjeskobni, najvie ovisi o strukturi nae linosti.

Nije neobino da se ljudi ale na napad bolova gotovo uvijek kada
su na praznicima, ili se ve postojei bolovi tijekom viken- da
pogoraju. Za neke je razlog oit. Osjeaju tjeskobu zbog svoje
tvrtke ili posla kada se udalje od njega. To je pomalo kao odgoena
reakcija - dok su na poslu, mogue je da sagorije- vaju osjeaj
tjeskobe, ali kada su udaljeni od njega i prividno se odmaraju, taj
se osjeaj akumulira.
Kad se govori o oputanju, est je savjet Opusti se! Pri- tom
se misli da je to mogue napraviti voljno. Postoje i brojne tehnike
koje oputaju, a lijekovi, meditacija i tehnika biofeed- backa neke
su od njih. Kako bilo, ako proces oputanja ne uspi- je smanjiti
potisnutu tjeskobu i ljutnju, ljudi e razviti pojave kao to su TMS i
glavobolje od napetosti, unato nastojanju da se opuste. Neki ljudi
ne znaju kako zaboraviti svakodnevne brige i preusmjeriti
zanimanje na neto ugodno. Sjeam se pacijentice koja je rekla da
bi bolove uvijek dobila kada bi si natoila pie i sjela da se opusti.
Nedavno sam vidio mladog ovjeka koji je vrlo dobro obja-
snio sindrom vikend-odmora. Govorio je o puno stresova tije- kom
dugog razdoblja, ali nije osjeao nikakav bol u leima. A onda se
na svom medenom mjesecu probudio od stranog sna popraen
ozbiljnim grem u leima zbog kojeg su, kako on kae, moja lea
potpuno otila. Naravno, moe se raditi o stresu i napornom radu
mladoenje, ali on je bio izrazito sa- vjesna osoba i napad bolova
pripisao sam njegovu poslu. Kad sam ga vidio nakon tri mjeseca
jo je imao simptome, nedvoj- beno zato jer je MR pokazala
herniju diska na donjem dijelu kraljenice, a takoer se razmiljalo
o operaciji. (MR ili ma- gnetska rezonancija je napredna
dijagnostika metoda pomou koje je mogue napraviti sliku
mekih tjelesnih tkiva i odrediti postoje li pojave kao to su tumori
ili hernija diska.)
 Ukratko, proitao je moju knjigu o TMS-u, i mislei da je on
tipian pacijent opisan u knjizi, doao je k meni. Pregled je
uvjerljivo upuivao na TMS. Zapravo, pokazao je da njegovi
simptomi ne mogu biti uzrokovani hernijom diska. Osjeao je
slabost u dvije skupine miia noge, to se nije moglo objasni- ti
hernijom diska. Samo bolan ivac kuka {ischiadicus), to je tipino
za TMS, moe stvoriti ovakvu neuroloku sliku. U svakom sluaju,
bilo mu je drago nauiti daje TMS temelj nje- govih problema s
leima i brzo se oporavio.
Drugo objanjenje, koje ljudi esto teko priznaju sami sebi,
jest da postoje veliki izvori tjeskobe i ljutnje u njihovu pri- vatnom
ivotu, kao to su lo brak, problemi s djecom, briga za starije
roditelje. Vidjeli smo brojne primjere takvih situacija: ene
zarobljene u nepodnoljivo loim brakovima bez mogu- nosti da
odu zbog emotivne i/ili financijske ovisnosti o svo- jim muevima;
ljudi koji se osjeaju savreno struni u svome poslu, ali se ne
mogu nositi s tekim suprunikom ili djetetom.
Sjeam se ene s kroninim bolovima koja je ivjela s bra- tom
vrlo teke naravi. Unato psihoterapiji bolovi su se nastavi- li.
Jednog dana mi je rekla da je napravila neto vrlo neobino:
razljutila se na brata, vikala je na njega, pobjesnjela i izbacila ga iz
kue. S tim je bol - nestao. Na alost, nije mogla ustrajati u svojoj
odluci i bolovi su se vratili.

S lND RO M P RA ZNIKA

esto se moe uti ili proitati kako praznici mogu biti stre- sni.
Ono to bi trebalo biti vrijeme oputanja i zabave esto je
nelagodno za neke Ijude. Bio sam zaprepaten injenicom da
mnogi klijenti izvjetavaju o poetku napacla TMS-a prije, tijekom
ili ubrzo nakon glavnih praznika i blagdana.
Razlog je oit: ti dani obino znae mnogo rada, pogoto- vo za
ene koje preuzimaju odgovornost za organiziranje i
pripremu slavlja. I, naravno, drutvo zahtijeva da se to napravi s
veseljem i uz osmijeh. ene obino uope nisu svjesne da go-
milaju velike koliine nezadovoljstva, pa im poetak bolova dolazi
kao potpuno iznenaenje.

PRIRODNA POVIJEST TMS-A

Koji su uobiajeni obrasci TMS-a? Sto se dogaa tijekom vre-

mena ako nekoga ovaj poremeaj nastavi muiti?

LIVJETOVANJE

Da biste razumjeli ovo poglavlje, morate se upoznati s pojavom

poznatom kao uvjetovanje. Moderniji naziv koji znai to isto jest
programiranje. Sve se ivotinje, a i Ijudi, mogu kondicionirati.
Pojava je poznata po pokusu o kojem izvjetava ruski fiziolog
Pavlov, zasluan za otkrivanje uvjetovanja. Pokus pokazuje da
ivotinje razvijaju asocijacije, koje mogu stvoriti automatske
fizike reakcije, a koje se mogu reproducirati. U istraivanju bi
Pavlov pozvonio na zvono svaki put kada bi hranio skupinu pasa.
Nakon nekoliko ponavljanja ustanovio je da psi sline ako pozvoni,
a pritom im i ne pokae hranu. Njihove fizike reak- cije
uvjetovane su zvukom zvona.
Proces uvjetovanja ili programiranja ini se vrlo vaan dok se
istrauje kada e osoba s TMS-om imati bolove. Na primjer, Ijudi s
bolovima u donjem dijelu lea esto se ale da se oni javljaju pri
sjedenju. Ova tako benigna aktivnost mistificirana je injenicom da
uzrokuje bolove. Ali, uvjetovanje se javlja kada su dva dogaaja
istodobna, pa je lako zamisliti da u nekom tre- nutku rane faze
TMS-a osoba ima bolove dok sjedi. Mozak stvara veze izmeu
sjedenja i prisutnosti boli i odreena je
osoba sada programirana da oekuje bo] kada sjedi. To je jedan od
naina na koji se moe uspostaviti uvjetovani odgo- vor. Moraju
postojati i drugi naini, kojih nisam svjestan, jer je sjedenje tako
uobiajen problem za ljude s bolom u donjem dijelu kraljenice.
Miljenje o automobilskim sjedalima je loe, tako da osoba oekuje
bol im ue u auto.
esto su ljudi programirani na bol zbog onog to su uli ili im
je rekao terapeut: Nikada se nemojte savijati u struku. To znai
da e se bol sigurno javiti ako se budu naginjali, iako taj pokret
dotad nikada nije uzrokovao bol. Netko je rekao da sjedenje
pritie donji dio kraljenice - tako e, naravno, bolje- ti kada
sjedite. Stajanje u mjestu, dizanje, noenje - sve je to loe za osobe
s TMS-om i brzo e se stvoriti uvjetovan pacijen- tov obrazac.
Mnogi Ijudi govore da etnja ublaava ili sprjeava bolove,
drugi kau da ih etnja vraa. Neki imaju jake bolove nou i ne
mogu spavati. Jedan ovjek je teko radio cijeli dan esto diui
teke terete i nikad nije osjetio probadanje. Svaku no bi se
probudio oko 3:00 s jakim bolovima koji su trajali dok ne bi ustao
iz kreveta. Oita uvjetovana reakcija.
Drugi izvjetavaju da spavaju dobro, ali bolovi ponu kada se
probude i ustanu iz kreveta. Kod ovih pacijenata bol se obino
pojaava s nastavkom dana.
Na temelju povijesti bolesti i fizikih pregleda svi ovi ljudi
imaju TMS, ali su programirani vjerovati da pate od neeg drugog.
Ono to snano podupire ideju da su ove reakcije uvje- tovane jest
injenica da nestanu unutar nekoliko tjedana od trenutka kada
pacijenti zaponu s mojim tretmanom. Da su te bolne reakcije
strukturalno utemeljene, one ne bi nestale na- kon tretmana (koji se
primarno sastoji od predavanja), a to se dogaa kod uspjeno
lijeenih pacijenata. Uvjetovanje je pre- kinuto procesom
edukacije.
Ne moe se pretjerano naglasiti vanost kondicioniranja u
TMS-u, jer ono objanjava mnoge reakcije koje pacijenti ne
shvaaju. Ako netko kae: Mogu podii vrlo lagane stvari, ali sve
tee od 2,5 kg uzrokovat e bolove. Taj se bol ne moe te- meljiti
na strukturalnim osnovama. Ili sljedei primjer: ena koja se moe
saviti i doirnuti dlanovima pod a da pritom ne osjea bol, rekla mi
je da uvijek ima bolove kada obuva cipele. Mnogi od ovih
uvjetovanih odgovora proizlaze iz straha koji se javi kad Ijude bole
lea, pogotovo donji dio lea. Reeno im je i proitali su da su lea
osjetljiva, ranjiva i da se lako ozlijede, pa ako pokuaju napraviti
neto naporno kao to je dogiranje, plivanje ili usisavanje poda,
poet e ih boljeti lea. Nauili su povezivati aktivnost s bolom -
oni ga oekuju, pa se on i dogo- di. To je uvjetovanje.
Specifian stav tijela ili aktivnost koja izaziva bol - sami po
sebi nisu vani. No, bitno je znati da je to uprogramirano kao dio
TMS-a i stoga je od vee psiholoke vanosti nego od fizike.

UO BI AJ ENI OBRA SCl TMS-A

Najei obrazac osoba s TMS-om ve je opisan - ponavljajui

akutni napadi. Mogu trajati danima, tjednima ili ak mjeseci- ma, s
time da najjai bol slabi nakon nekoliko dana. Takvi se pacijenti
tradicionalno lijee odmorom u krevetu, uzimaju lijekove protiv
bolova i protuupalne lijekove, bilo oralno, bilo injekcijom. Ako je
pacijent u bolnici, esto se radi istezanje, iako je svrha imobilizirati
pacijenta i ne razdvajati kosti kra- ljenice, budui da se to ne
moe napraviti ako se ne koriste utezi. Obino ne dajem upute
svojim pacijentima to da rade tijekom akutnog napada, jer je svrha
ovog programa sprijeiti napade. No, povremeno me upita za
savjet osoba koja ima akutni napad; kao to je ve navedeno prije u
ovom poglavlju, uglavnom treba ekati da bol proe. Mogu
propisati jak lijek protiv bolova, ali ne i protuupalno sredstvo, jer
upale nema.
 Na temelju iskustva s ovim napadima doao sam do iro-
ninog zakljuka: Mnogim pacijentima bilo bi bolje da nikoga ne
pitaju za savjet. Ipak, to nije mudro, jer se povremeno moe
dogoditi neto fizioloki vano, pa je nuan lijeniki pregled. Pod
pretpostavkom da nije prisutno nita odista ozbiljno, kao npr.
tumor, uobiajena dijagnoza je neka abnormalnost struk- ture
kraljenice. Zastraujua dijagnoza (degenerativna bolest diska,
hernija diska, artritis, spinalna stenoza ili sindrom fa- ceta) plus
kobna upozorenja o tome to e se dogoditi ako se pacijent ne
odmara dovoljno u krevetu, uz upozorenja da vie ne smije
dogirati ili koristiti usisava ili se kuglati ili igrati tenis, savrena
su kombinacija za poveani i stalni bol.
Budui da je ljudski duh vie-manje nesavladiv i simptomi
konano nestaju, osoba koja ne osjea bol ostaje trajno upla- ena,
ne fiziki nego emotivno. Osim nekoliko hrabrih, veina ljudi s
napadima TMS-a odustaju od napornih fizikih aktiv- nosti. Oni su
osjetljiviji zbog iskustva i svega to ono samo po sebi
pretpostavlja, te vide sebe, u veem ili manjem stupnju, kao trajno
promijenjene. Boje se drugog napada, pa on napo- sljetku i doe.
To moe biti est mjeseci ili godinu dana nakon prvog napada
bolova, ali proroanstvo se ispunjava i zastrau- jui dogaaj se
ponavlja. Kao i prije, napad se obino pripisu- je nekoj fizikoj
nezgodi. Ovaj put to moe biti bol u nozi, ili bol u leima, te sada
kirurg odluuje treba li herniju diska pronai MR ili CT
pregledom. (CT ili kompjutorizirana tomo- grafija napredna je
tehnika rendgenske snimke koja moe, kao i MR, dati podatke o
mekim tkivima i o kosti.) Ovo jo poveava anksioznost tako da
bol moe postati jo ozbiljnija.
Obrazac vraanja akutnih napada vrlo je uobiajen. Kako
vrijeme prolazi napadi su ei, ozbiljniji i traju due. Sa sva- kim
novim napadom strah se pojaava i sklonost ograniava- nju
fizikih aktivnosti je sve vea. Neki pacijenti s vremenom postaju
praktiki nesposobni.
Moje je da su fizika ogranienja i strah od fizike aktivno- sti
najgora posljedica ovih bolnih sindroma. Uvijek prisutni,
iako bol moe doi i proi. Oni snano utjeu na sve aspekte
ivota: rad, obitelj, slobodno vrijeme. Odista, znao sam paci- jente
s TMS-om koji su bili nesposobniji u svakodnevnom ivotu negoli
osobe paraliziranih nogu. Mnogi oduzeti ljudi sami odlaze na
posao svaki dan, podiu obitelji i na svaki nain vode normalan
ivot, osim to su u invalidskim kolicima. Ozbi- ljan TMS pacijent
e zbog bolova moda trebati ostati u kreve- tu veinu dana.
Napokon, veina e ljudi koja ima ponovne napade razviti kronini
obrazac. Oni e imati bolove sve vrijeme, obino umjerene, ali ih
pogoravaju razliitim kondicionira- nim aktivnostima ili
razmiljanjem. Mogu lei na svoju lije- vu stranu, ali ne i na
desnu; Nikad ne idem nigdje bez svog jastuka za sjedenje.
Moj steznik (ili ovratnik) prijeko mi je potreban ako ne elim da
me boli. Jedina stolica u kojoj mogu sjediti jest ona s tvrdim
sjedalom i ravnim naslonom. Itd, itd.
Nekima bol postaje opsesija. Nije neuobiajeno uti ljude da
govore kako je bol prvo ega su svjesni kada se ujutro pro- bude i
kako je ujedno i posljednja stvar o kojoj razmiljaju kada idu na
spavanje. Postaju opsjednuti njome.
Manifestacije TMS-a veoma su raznolike. Postoje osobe koje
osjeaju slabe bolove sve vrijeme, s razliitim stupnjevima
fizikog ograniavanja. Drugi imaju povremene akutne napa- de,
ali ive normalnim ivotom, s malo ili bez ogranienja.
Ono to sam opisao uobiajeniji su znakovi TMS-a, te oni
najbolniji, u donjem dijelu lea i nogama. Kako bilo, ozbiljni
bolovi koji zalivaaju vrat, ramena i ruke, takoer mogu biti vrlo
snani i jednako ograniavati fiziko kretanje. Evo tipinog
primjera.
Mukarac srednje dobi patio je od napada bolova u vratu i
ramenima, obamrlosti i trnaca u rukama tri godine prije negoli je
potraio moju pomo. Dogaaj koji ga je doveo k meni poeo je
osam mjeseci prije naeg susreta bolom u lijevoj ruci. Posjetio je
dvojicu neurologa, proao mnotvo temeljnih i sloenih testova te
mu je reeno daje bol rezultat problema
s diskom u vratu. Raspravljalo se da li bi odmah trebao ii na
operaciju - upozorili su ga da bi mogao ostati paraliziran ako to ne
napravi. Bez iznenaenja, bol se rairio iz ruke do vrata i lea; nije
mogao skijati niti igrati tenis, baviti se sa svoja dva najdraa
sporta. Bio je vrlo uplaen.
Moje ispitivanje je otkrilo da je imao TMS i da nema neu-
rolokih abnormalnosti. Sreom, trei neurolog je zakljuio da
nema strukturalne osnove za bolove tako da je mogao lako pri-
hvatiti dijagnozu TMS-a. Proao je kroz program i nakon neko-
liko tjedana bolovi su prestali, te je mogao nastaviti sa svojim
uobiajenim sportskim aktivnostima. Bol se nije vratio.
Katkad je mjesto problema rame ili koljeno. Za svaku oso- bu
koja nastoji biti fiziki aktivna, bolovi u koljenu mogu biti vrlo
iscrpljujui. To mi se dogodilo i mogu svjedoiti da moe biti
zastraujue, trajno i ograniavajue. Bilo koja od tetiva ili
ligamenata u rukama ili nogama i bilo koji od miia i ivaca vrata,
raraena, lea i stranjice moe biti zahvaen TMS-om.
Iako za svaki pojedini sluaj moramo identificirati koje su
strukture ukljuene, to je najmanje vaan dio pregleda i razgo-
vora. Svaki susret s pacijentom je izlet u ivot tog pacijenta. Kao
prvo treba ustanoviti koji su dijelovi tijela zahvaeni, a zatim tu
informaciju ostavimo sa strane, jer ne provodimo tretman izravno
na miiima, ivcima i ligamentima. Treba pretraiti dio u
emotivnom ivotu osobe koji je moda utjecao na stva- ranje
simptoma.
Sjeam se imunog mukarca koji je imao dovoljno novaca da
u svojim srednjim godinama prestane raditi i koji je ubrzo nakon
toga osjetio bolove zbog kojih je doao k meni. Kako smo
razgovarali, postalo je oito da je od trenutka povlaenja iz posla
postao zaokupljen brojnim obiteljskim problemima, bilo je
nekoliko smrtnih sluajeva, bio je zabrinut za kvalitetu posla koji
je ostavio (unutar obitelji), i poeo se pitati o smislu ivota sada
kada se povukao i prvi put je mislio o starenju i umiranju. Njegova
zabrinutost za sve to, svjesna i nesvjesna, stvorila je do- voljno
anksioznosti (i ljutnje) da ubrza TMS. Konvencionalna
medicina je pripisala njegove bolove starenju kraljenice i tret-
man, naravno, nije uspio. Imao je TMS: njegovi problemi nisu bili
u njegovoj kraljenici - bili su u njegovu ivotu.

Da zakljuim, TMS moe obuhvatiti posturalne miie, ivce koji

su u tim miiima, razliite tetive i ligamente u rukama i nogama.
U zahvaenim podrujima, pacijent ima bolove, moe osjead
trnce i probadanje i/ili slabost. Postoje razliiti obrasci i lokacije
simptoma, a ozljede se po svojoj ozbiljnosti razliku- ju - od posve
blagih do ozljeda koje uzrokuju gotovo potpunu nesposobnost.
Napadi koji se vraaju, strah od njih i od fizike aktivnosti, te
neuspjeh da se pronae uspjean tretman odlike su TMS-a.
Simptomi bola, ukoenost, trnci i slabost poruka su mozga koji
sugerira da je neto fiziki krivo. Mnogim ljudima, tera- peutima i
laicima, fiziki krivo znai ozljedu, slabost, nespo- sobnost i
degeneraciju (jedan od poremeaja sam za sebe ili njihovu
kombinaciju). Da proirim ovakav pogled na simp- tome, bol
obino poinje u vezi s nekom fizikom aktivnou, to ivljom to
boljom. Pacijent ne moe drugo do zakljuiti da je neto ozlijeeno
ili je promijenilo mjesto. Otila su mi lea uobiajeni je opis
dogaaja.
Ono to podupire ideju strukturalne nekompetencije snana je
sklonost ljudi da strahuju od razliitih jednostavnih, obinih pojava
kao to su sjedenje, stajanje u mjestu, savijanje i podizanje.
Razliite posljedice tih simptoma, strahova i promjena u
ivotnom nainu i dnevnim aktivnostima, stvaraju osobu snano
usmjerenu na tijelo. Kao to e se vidjeti u sljedeim poglavljima,
to je svrha sindroma - odvratiti pozornost tako da se moe izbjei
nepoeljna emocija. Ta se cijena ini visokom, ali unutarnji rad
uma nije odista poznat, te moemo samo sumnjati u njegovu
duboku odbojnost prema zastraujuim, bolnim osjeajima.
 PSIHOLOGIJA TMS-A

Bolovi u vratu, ramenima i leima nisu mehaniki problemi koji se

lijee mehanikim sredstvima. Oni imaju veze s ljudskim
osjeajima, njihovim osobnostima i sudbinom. Ako je ovo isti- na,
konvencionalno lijeenje ovih sindroma bola je medicinska
parodija. Tradicionalna medicinska dijagnoza usredotouje se na
stroj, tijelo, dok se stvaran problem odnosi na ono to tjera stroj da
radi - na um. Odlika TMS-a jesu fiziki bolovi, i ta akutna
nelagoda poinje psiholokom pojavom ee negoli strukturalnim
abnormalnostima ili manjkavostima miia. Ovo je izrazito vana
pojava; njezino djelovanje bit e pojanjeno na sljedeim
stranicama. Ali, prvo nekoliko definicija da budemo sigurni da su
nazivi jasni.

NAPETOST

Napetost je rije koja se iroko koristi i znai razliito razlii- tim

ljudima. U mom radu i u ovoj knjizi poremeaj se zove
sindrom tenzijskog miozitisa. Rije napetost ovdje se odnosi na
emocije koje su stvorene u nesvjesnom umu i koje, u veoj mjeri,
tamo i ostaju. Ti su osjeaji nastali sloenim meudjelo- vanjem
razliitih dijelova naeg uma te djelovanjem izmeu uma i
vanjskog svijeta. Mnogi su neugodni, bolni ili posram- ljujui, na
neki nain neprihvatljivi nama i/ili drutvu, tako da ih potiskujemo.
Takvi su osjeaji anksioznost, Ijutnja i slabo samopotovanje
(osjeaj inferiornosti). Ti su osjeaji potisnuti jer um ne eli da ih
iskusimo, niti eli da ih vanjski svijet vidi. Vjerojatno bismo, ako
moemo svjesno izabrati, veinom odlu- ili svladati loe osjeaje.
No, ljudski je um graen tako da se oni odmah i automatski
potiskuju - osoba nema izbora.
Da zakljuim, rije napetost ovdje e se odnositi na potisnu- te
emocije koje nismo u stanju prihvatiti.

STRES

Rije stres esto se brka s napetou i ini se da simbolizira sve to

je emotivno negativno. Volim je upotrijebiti kada govorim o bilo
kojem initelju, utjecaju ili uvjetima koji provjeravaju pojedinca,
ine ga napetim ili na bilo koji nain stvaraju priti- sak na njega.
Moemo biti pod stresom fiziki ili emotivno. Izrazita vruina ili
hladnoa uzroci su fizikog stresa; zahtje- van posao ili problemi u
obitelji izazivaju emotivni stres. Stres koji je ukljuen u TMS vodi
do potisnutih emotivnih reakcija.
Rad dr. Hansa Selyea skrenuo je pozornost na nain kako stres
utjee na tijelo; njegovo istraivanje i zapisi su ploni i jedno su od
glavnih dostignua medicine dvadesetog stoljea. Selye je bioloki
stres definirao kao: nespecifian odgovor tijela na svaki
nametnuti zahtjev.
Stres moe biti vanjski ili unutarnji. Vanjski stres odnosi se na
posao, financijske probleme, bolest, promjenu posla ili doma, brigu
za djecu i roditelje. Bilo koji unutarnji uzrok
stresa ini se vanijim u stvaranju napetosti. To su osobine neke
linosti kao savjesnost, perfekcionizam, potreba da se bude
izvrstan itd. Ljudi obino kau da imaju vrlo stresan posao i da su
stoga napeti. Ali, da ne rade savjesno svoj posao, da ne nastoje
uspjeti, postii neto i biti odlini, ne bi stvorili napetost.
Kuanica i majka, sa slinom osobnou, sebe izlae stresu na
isti nain kao poslovna osoba, ali su njene brige usmjerene na
obitelj. Ona se brine o svojoj djeci, svom muu, svojim rodi-
teljima. Ona eli najbolje za svakoga i napravit e sve to je u
njezinoj moi da to postigne. Takoer vam moe rei kako joj je
vano da se svima svia, da se vrlo uznemiri osjeti li da netko
njome nije zadovoljan. (Ova potreba za udovoljavanjem, nara- vno,
nije ograniena na ene: onedavno u mojoj ordinaciji sredovjeni
mukarci izraavaju identine osjeaje.)
Stres je, dakle, izvan onoga to bismo mogli nazvati unu-
tarnja sr emotivne strukture i sastoji se od stresova i napetosti
svakodnevnog ivota i, to je jo vanije, sklonost stresu ovisi o
neijoj Iinosti. Stres vodi napetosti (potisnuti, neprihvatljivi
osjeaji). Sada emo poblie prouiti linost.

SVJESTAN UM

Dio linosti kojeg ste svjesni obitava u svjesnom umu; to je

podruje osvijetenih emocija. Osjeate se tuni, drago vam je,
radosni ste, depresivni, ili znate da ste savjesni, marljivi, brine- te
se, moda ste kompulzivac i perfekcionist. Moete shvatiti da se
esto uzrujate ili ste svjesni svoje potrebe da se nametnete.
Mukarac moe imati jake osjeaje muke superiornosti i biti ih
svjestan, zapravo, biti ponosan na njih. Ove injenice sa- injavaju
vae svjesno ja i vjerojatno odreuju ime se bavimo u ivotu i
kako se ponaamo. Ali, je li to tako? esto vanjske karakteristike
odraavaju unutarnje nagone kojih moemo biti
posve nesvjesni, tako da je vano obratiti pozornost na pod- svjesni
um, to emo odmah i uiniti.
Mnogi ljudi s TMS-om znaju da posjeduju osobine savje- sne
linosti. esto se sami sebi obraaju kao ljudima tipa A - nakon
rada dr. Meyer Friedman i dr. Ray Roseman, koji su opisali tip
osobe sklone bolestima koronarnih arterija u svojoj knjizi Type A
Behaviour and Your Heart - Ponaanje tipa A i vae srce (New
York: Alfred A. Knopf, 1974). Oni su opisali osobu koja se kree
punom brzinom, beskrajno opsjednutu radom. Takva osoba moe
tvrditi da radi osamnaest sati na dan i da se nikad ne osjea
umorno.
Ovo nije osobina ovjeka s TMS-om. Usprkos napornom radu,
postoji svijest o vlastitim granicama i pogotovo svijest o sebi kao
osjeajnom biu. Imam dojam da pravi tip osobe A nije uope u
dodiru sa svojim emocijama. Ta je osoba sklona poricati osjeaje,
kao da su to znakovi slabosti. To je vana raz- lika izmeu
pacijenta s TMS-om i osobe tipa A, a temelji se na opaanjima da
TMS pacijenti rijetko u svojoj povijesti bolesti imaju oteene
koronarne arterije ili se to dogaa poslije. Ne- koliko poznatih
sluajeva moe se zanemariti u usporedbi s brojnim pacijentima
koji su imali probleme sa elucem, koli- tis, peludnu groznicu,
glavobolju od napetosti, migrenu, akne, koprivnjau ili mnoga
druga stanja koja se odnose na napetost. ini se da su to
ekvivalenti TMS-a i odraavaju niu razinu kompulzije nego kod
osobe tipa A.
Osobine linosti kojih smo svjesni sarno su dio nae emodv-
ne minke i mogu biti manje vane od onih koje su nesvjesne.

NESVJESTAN UM

Rije nesvjesno ima jo jednu neprikladnu upotrebu koja znai biti

izvan dodira, toje sluaj u snu ili ako je oteen mozak. Kako bilo,
nesvjesno je vrsto ukorijenjeno u psihologijsku
literaturu kao dio koji se odnosi na emotivnu aktivnost koje obino
nismo svjesni, pa bismo trebali, u tom sluaju, koristi- ti tu rije
kada govorimo o emocijama. Bilo bi nam vjerojatno ugodnije
koristiti rije podsvjesno - zato emo nju upotrijebiti za pojave i
situacije koje su ispod razine svjesnosti a ne odnose se na emocije.
Nesvjesno je podzemno, podruje skrivenog i tajnovitog te
mjesto gdje mogu poivati sve vrste osjeaja, pri emu nisu svi
logini ni divni, a neki su odista i zastraujui. Zahvaljuju- i
snovima imamo ideju o pojavama koje nastanjuju nesvje- sno.
Netko je rekao da svaku no kada idemo spavati, svi mi tiho i
sigurno postanemo lui jer je to doba kada se ostaci djejeg,
primitivnog, divljeg ponaanja koji su dio svaijeg emotivnog
repertoara mogu pokazati bez nadzora budnog, svjesnog uma.
Nesvjesno je spremite svih naih osjeaja, neovisno o njihovoj
socijalnoj ili osobnoj prihvatljivosti. Znati za nesvjesno izrazito je
vano, jer ono to ide tamo moe biti odgovorno za one osobine
linosti koje vode nae ponaanje kada smo budni - porijeklo
TMS-a i drugih slinih poreme- aja je u nesvjesnom.
Zanimljivo je da se velika veina emotivnih i mentalnih
aktivnosti javlja ispod razine svjesnog. Ljudski um je poput sante
leda - dio kojeg smo svjesni, na svjesni um vrlo je mali dio
cjeline. U podsvjesnom umu se dogaaju svi sloeni pro- cesi koji
nam omoguavaju da npr. proizvedemo pisani ili govorni jezik, da
mislimo, rasuujemo, sjeamo se. Ukratko, da radimo veinu stvari
koje nas ine ljudskim biima. Naa sposobnost da damo smisao
stvarima koje vidimo, da prepo- znajemo Iica i niz drugih
mentalnih aktivnosti koje uzimamo zdravo za gotovo, rezultat je
modane aktivnosti koje nismo svjesni.
Vjerojatno se veina emotivnih reakcija javlja u nesvje- snom.
Tako je s osjeajima koji ostaju tamo, te su oni ti koji su odgovorni
za slijed dogaaja koji uzrokuje TMS. Ovo stanje poinje i
zavrava u nesvjesnom.
 Osira toga, treba napraviti razliku na koju je prije puno vre-
mena upozorio Freud: postoje mentalni sadraji kojih nismo
svjesni, ali koje uz trud moemo osvijestiti, kao to su pojave u
naim sjeanjima (Freud je to mentalno podruje nazvao pred-
svjesno), te pojave u nesvjesnom su nedostupne i ne moemo ih se
dosjetiti. Mi jednostavno ne znamo da su one tamo.
Da bismo bolje razumjeli kako i zato TMS poinje, vano je
promotriti neke od nesvjesnih emotivnih procesa.

SLABO SAMOPOTOVANJE

Bio sam prilino iznenaen kad sam shvatio koliko je uobi- ajeno
da ljudi duboko u sebi osjeaju inferiornost. Mora po- stojati
kulturoki razlog za ono to se odraava u nainu na koji su nas
tretirali kao jecu, pa tako i utjecali na na razvoj. Ovo je tema
koja bi se trebala intenzivno prouavati i nedvojbeno e jednog
dana biti tako. Osjeaji inferiornosti su duboki i skriveni, ali se
otkrivaju kroz nae ponaanje. Openito, ljudi vole prikrivati loe
osjeaje i to tako da se, ako se osjeamo slabi, ponaamo kao da
smo jaki. Ovo je prije mnogo godina lijepo potvrdio sluaj
samoprozvanog mao mukarca koji me posjetio zbog
onesposobljavajuih bolova u leima. Osoblje je izvijestilo da se
neprestano hvalio uspjehom u borbama ruku na ruku, u
financijskim poslovima i sa enama. U mom uredu on je neutjeno
plakao zbog nesposobnosti da se nosi sa bolom u leima.
Emotivno, on je bio vrlo mali djeak koji se oajniki trudio
dokazati sebi i svijetu koliko je vrst.
Vjerojatno je za veinu nas kompulzivna potreba da pro- emo
dobro, uspijemo i postignemo odraz duboko ukorije- njenih
osjeaja inferiornosti. Bez obzira na to odakle dolazi potreba za
postizanjem ili potreba da budemo dorasli nekoj idealnoj ulozi, kao
to je biti najbolji roditelj, student ili rad- nik, ona je vrlo
uobiajena kod ljudi koji imaju TMS.
 Tipian primjer je pacijent koji je kroz kompulzivan napo- ran
rad gradio vrlo uspjean posao te postao patrijarh i dobroinitelj
svojoj velikoj obitelji. On je uivao u toj ulozi, ali je osjeao
duboku odgovornost. Stoga je itav ivot imao bolove u donjem
dijelu kraljenice, koji nisu proli ni nakon lijeenja. Kad sam ga
vidio, obrasci bola bili su duboko ukorijenjeni kao dio njegova
svakodnevnog ivota. On je shvaao koncepciju bola stvorenu
tenzijom, ali nije mogao promijeniti nain ivota. Osjeao je da je
prestar da bi se ukljuio u psihoterapiju koja je esto potrebna
takvim pacijentima. Korist koju je imao od tretmana prvenstveno je
bila spoznaja da su njegova lea strukturalno u redu.
Drugi pacijent je bio mukarac dvadesetih godina koji je dobio
prvo dijete neposredno prije nego to je otvorio novi ogranak
obiteljskog posla. Usporedno izlaganje novim odgo- vornostima
kod ovog vrlo savjesnog mladog ovjeka izazvalo je teke bolove u
donjem dijelu kraljenice. im je postao svjestan da je izvor
simptoma unutarnja tenzija, bol je nestao. Kao to emo vidjeti
poslije, budnost je klju oporavka od TMS-a.
Ono to ova dva mukarca imaju zajedniko je velik smisao za
ogovornost i snaan unutarnji poriv da se uspije u poslu i
obiteljskom ivotu. Takve ljude ne treba nadzirati, oni su
samomotivirani, samodisciplinirani, svoji najozbiljniji kritiari.
Ljudi koji dobijaju TMS esto su izrazito kompetitivni,
usmjereni na uspjeh, i njegovo postizanje i obino su vrlo
usavreni. U naoj kulturi uspjeh esto zahtijeva uinkovito na-
tjecanje, a ti Ijudi to rade. Oni su naviknuli drati sebe pod pri-
tiskom i esto osjeaju da nisu dovoljno napravili.
Ponekad se perfekcionizam oituje na neobine naine.
Jedanput sam vidio mladog ovjeka koji je odrastao na farmi.
Rekao je da, kada je proitao moju prvu knjigu, nije vidio na koji
se nain taj perfekcionizam moe primijeniti na njega, dok nije
shvatio da u vrijeme suenja sijena ima snanu kompulziju da bale
sjena namjesti savreno.
 Ako se u ovom trenutku mentalno ekate po glavi pita- jui se
zato marljivost, savjesnost ili kompulzivnost i perfek- cionizam
dovode do TMS-a, imate pravo. Jasno je da postoji odnos izmeu
ovih osobina linosti i ovog sindroma bola, ali koji? Da bismo ovo
razumjeli, trebamo razmisliti o tjeskobi i Ijutnji.

T.IESKOBA 1 LJUTNJA

Kako nisam strunjak za psihologiju ili psihijatriju, svjestan sam

da moje koncepcije i objanjenja onoga to se dogaa kod ovog
psihofiziolokog procesa mogu zvuati naivno profesio- nalcima u
ovim podrujima. Kako bilo, ovo je knjiga za opu publiku i
nedostatak argona i kompleksnih koncepata vjero- jatno e biti
dobrodoao. Unato mom nedostatku iskustva u ovim podrujiina,
ono to sam opazio o prirodi ovog sindroma bola i njegovih uzroka
profesionalni psiholozi trebaju shvatiti ozbiljno. Raspravljamo
ovdje o gotovo potpuno neistraenom teritoriju izmeu onoga to
je isto mentalno-emotivno i onoga to je fiziko. Postoji snana i
vana veza koju, naalost, suvre- mena medicinska znanost (osim
nekoliko iznimki) nije voljna istraivati. Razlog za ovo oklijevanje
komentira se u sedmom po- glavlju pod naslovom Um i tijelo.
Moje iskustvo u dijagnostici tretmana TMS-a baca svjetlo na ono
to se dogaa u tajnovitoj domeni gdje se povezuju emotivno i
fiziko.
Ljutnja i tjeskoba navode se zajedno jer mislim da su po-
vezane vrsto i da su to primarni potisnuti osjeaji u osnovi TMS-a
i slinih poremeaja.
Od mojih prvih iskustava s TMS-om kod veine pacijena- ta
oite su gore opisane osobine linosti. Oni koji su poricali da imaju
ijednu od tih osobina naposljetku bi priznali mnogo emotivnih
briga, ali i sklonost da ih poriu i umjesto razmi- ljanja izbace iz
glave.
 S ovakvim karakternim osobinama nije bilo teko ustano- viti
daje tjeskoba odgovorna za TMS, jer e tjeskobna osoba sa
strahom iekivati kako e bolest napredovati. Anksioznost je
jedinstveno ljudska pojava, koja je vrsto povezana sa strahom,
alije puno istananija, jer je ukorijenjena u sposobnost koju
ivotinje ne posjeduju - sposobnost anticipacije. Anksioznost se
pojavljuje kao odgovor na na doivljaj opasnosti i iogina je
ukoliko taj doivljaj nije nelogian, toje esto sluaj. Anksi- ozna
osoba sklona je predviati opasnost i kada je ima malo ili je uope
nema. To je priroda ljudske ivotinje. Ukratko, osoba esto nije
svjesna anksioznosti, jer se ona stvara u nesvjesnom iz osjeaja
koji su uvelike nesvjesni i odravani u tom podruju pomou dobro
poznatog mehanizma potiskivanja. Zbog neu- godne, sramne, esto
bolne prirode odreenih osjeaja i tjeskobe koju oni izazivaju,
postoji jaka potreba da ih se dri izvan svijesti, to je svrha
represije. Kao to emo vidjeti, svrha TMS-a jest potpomagati taj
proces potiskivanja.

NARCISOIDNOST

Uloga slabog samopotovanja ve je opisana. Upravo uz taj

duboko zakopan osjeaj nalazi se drugi, jednako vaan, narci-
soidnost. Taj osjeaj podrazumijeva ljudsku sklonost da volimo
sebe, to jest da budemo pretjerano usredotoeni na sebe. ini se da
je evolucija kulture u SAD-u stvorila ljude koji su vie orijentirani
na ja nego na mi. uo sam da mnogi jezici amerikih
Indijanaca nemaju zamjenice ja i mi zbog snanog smisla za
zajednicu i pripadanje neem veem nego to su oni sami.
Suprotno tome, suvremeni stanovnici Sjeverne Amerike vjeruju u
individualizam i jako potuju osobe koje uspijevaju same. Ali, s
druge strane pojedinac moe postati pretjerano usredotoen na sebe
i, ako nije motiviran uzvienim idealima, razvija sklonost pohlepi i
prodrljivosti. okantno je i pouno
razmiljati o potovanim lanovima poslovne zajednice ili vlade
ukljuene u kanjiva djela, no to manje iznenauje uzmemo Ii u
obzir da je to logian nastavak dananjih nastojanja prema
narcisoidnosti.

LIUTNJA

U nekoj mjeri, narcisoidnost postoji kod svih ljudi. Kad je snana,

moe prouzroiti nevolje, jer ona znai da je osoba lako
razdraljiva, te je esto frustriraju pojedinci koji ne zadovo- ljavaju
njezinu potrebu ili to rade na lo nain. Rezultat je ljut- nja, a vrlo
narcisoidne osobe mogu biti ljutite sve vrijeme, a da toga nisu
svjesne. Jer, kao i tjeskobu, i ljutnju potiskujemo. Sve je to u
nesvjesnom umu.
Evo prividnog paradoksa. S jedne strane imamo slabo
samopotovanje, ali nas zatim naa narcisoidnost navodi da se
emotivno ponaamo kao da smo monarsi na vlasti. To je pria o
princu i prosjaku - radi se o jednoj te istoj osobi. Ovi dijame- tralno
razliiti osjeaji su suprotne strane istog novia, iako nam se
openito moe uiniti udno da postoje istovremeno.
Kako tipino za ljudski mozak. ini se da postoji skladite
esto sukobljavajuih osjeaja i sklonosti, kojih smo potpuno
nesvjesni.
Ljutiti smo zbog drugih razloga. Zapravo, bilo to to nas
moe uiniti tjeskobnima (sve nesvjesno) takoer e nas vjero-
jatno i ljutiti. Pokuavate napraviti dobar posao: nadate se da e
ispasti dobro (anksioznost), ali ste takoer puni zamjeranja prema
problemima s kojima se morate boriti, kao to su drugi ljudi i
njihove potrebe.
Iako su anksioznost i ljutnja esto povezane s poslom, pri-
vatni su odnosi vrlo esto izvor potisnutih emocija. Obiteljski ivot
stvara niz problema koji zbog svoje osjetljivosti mogu osta- ti
neprepoznati.
 Jedna moja pacijentica bila je u kasnim etrdesetima, imala
zatienu adolescenciju, rani brak, te se, kako je zahtijevala nje-
zina kultura, posvetila iskljuivo domu i obitelji. Odlino je to
obavljala jer je bila inteligentna, potpuna i suosjeajna ena. Ipak,
dolo je vrijeme kada je poela zamjerati injenicu to joj kao
djetetu nisu oputali da ide u kolu, te nije znala itati ni pisati,
nije mogla voziti auto, a bila su joj uskraena i mnoga iskustva jer
su njezinim ivotom vladale potrebe njezine obi- telji. Bila je
potpuno nesvjesna ovog zamjeranja, pa je kao po- sljedicu razvila
dugotrajni onesposobljavajui bol u leima, a podvrgnuta je i
operaciji koja nije uspjela rijeiti njene pro- bleme. Kada su me
upozorili na nju, imala je stalne bolove i gotovo nije mogla
funkcionirati. Kroz program izobrazbe i psi- hoterapiju postala je
svjesna svojih potisnutih osjeaja i bol je postupno nestao.
Proces izljeenja nije proao bez psihikih trauma, jer se sada
suoila s neodobravanjem obitelji i prijatelja, te s vlastitim duboko
ukorijenjenim stajalitima. Bila je u snanom sukobu i iskusila je
emotivnu bol. No, to je stanje bilo primjereno i mnogo poeljnije
od fizikog bola, ija je prije bila bespomo- na rtva.
Vaan izvor Ijutnje i zamjeranja kojih obino nismo svjesni
proizlazi iz nae odgovornosti za bliske osobe, za roditelje,
suprunike i djecu. Iako ih volimo, mogu nas optereivati na
mnoge naine, a rezultat je potisnuta ljutnja. Kako moemo biti
ljutiti na stare roditelje ili bebe?
Dobar primjer: Mukarac etrdesetih godina otiao je u posjet
starijim roditeljima u drugom gradu. Pred kraj viken- da ponovno
se javio bol u leima, prvi put otkako je uspjeno zavrio terapijski
program za TMS prije godinu dana. Kada sam mu sugerirao kako
to znai da ga neto podsvjesno titi, rekao je da je vikend bio
ugodan. No, zatirn je otkrio da mu je majka onemoala, da je
proveo veinu vremena zadovoljavajui njezine potrebe i da je bio
zabrinut za oba roditelja. Da bi situacija bila gora, ivjeli su u
prilino udaljenom kraju. No,
on je bio dobar ovjek, a njegovi roditelji nisu mogli prestati
starjeti. Zato je njegova prirodna (unutarnja, nesvjesna, narci-
soidnou potaknuta) uzrujanost (lutnja, zamjeranje) potpuno
potisnuta i, zbog tazloga koje emo uskoro objasniti, time su
ponovno potaknuti bolovi u leima.
Ili, spomenimo sluaj mladog oca ije prvoroeno dijete ne
eli spavati. Ne samo da on gubi san, nego je i njegova su- pruga
prilino vezana za djetetov vremenski raspored. On treba raditi u
slobodno vrijeme, drutveni ivot im je ogranien i ono to je prije
roenja djeteta bio ugi medeni mjesec sada je postao naporan
posao. On je razvio bol u leimajer je lju- tit na dijete (smijeno) i
ljutit na svoju suprugu jer ona ne moe vie zadovoljavati njegove
emotivne i fizike potrebe kao to je to prije inila (apsurdno). Da
bi sve bilo gore, on je po- stao honorarna dadilja i kuharica. No,
nije svjestan nijednog od tih osjeaja - oni su zakopani duboko u
njegovu nesvje- snom i da bi bili sigurni kako e tamo i ostati, za
uzvrat on dobiva bol - TMS.
Mnogi psiholozi i lijenici drugaije bi objasnili kripac u
kojem se nalazi mladi otac. Rekli bi da ga lea bole zbog po-
dizanja djeteta i neispavanosti, da su bolovi vrlo loi jer time on
pokuava izbjei svoj dio posla s bebom, a sada ima dobar izgovor.
Naravno, kau oni, sve je to nesvjesno.
To je takozvana teorija sekundarne dobiti od kroninog bola.
Njezin je nedostatak to pretpostavlja strukturalni razlog za bol, to
je obino neodrivo (otac ovog djeteta igrao je nogomet u srednjoj
koli i na fakultetu). Kao drugo, ta teorija daje previe vanosti
osjeaju koji je malen ili nepostojei, a to je da osoba izvlai korist
iz bola. Bihevioristiki psiholozi je ipak vole, jer je jednostavna i
sve to treba napraviti jest nagra- diti ponaanje bez bola, a
kazniti suprotno. Nema uvlaenja u neuredne nesvjesne osjeaje
kao to su anksioznost i ljutnja. Prije dosta godina, prije nego to
sam znao za TMS, iskuao sam ovaj pristup i otkrio da nije
djelotvoran. Nije ni udo - bila je to pogrena dijagnoza.
 Svi obiteljski odnosi obiluju emocijama. To je jedan od prvih
imbenika koje treba uzeti u obzir kod napada TMS-a za koji se
ini da je doao ni od kuda. Udrueni istinska briga i ljubav za
lana obitelji, te unutarnja zlovolja zbog dunosti i odgovornosti
koje su povezane s odnosima uzrokuju dubok sukob, a on sainjava
TMS.
Evo klasine prie koja pojanjava prirodnu povijest TMS-a na
zanimljiv nain. Pacijent je bio oenjen mukarac u dobi od
trideset devet godina. Imao je obiteljsku tvrtku, koju je osno- vao
njegov otac. Rekao je da je njegov otac jo aktivan u poslu, ali da
od njega ima vie tete nego koristi. Priznao je sukob s ocem zbog
toga i to da se osjea kriv. Sindrom bola je poeo prije dvije i pol
godine, a nakon etiri mjeseca tog iskustva pro- itao je moju prvu
knjigu. Uinila mu se glupom i nastavio je svoj put kroz
medicinski sustav, sa eljom da se oslobodi bola. Rekao je da je
posjetio mnoge lijenike, koji su iskuaii prakti- ki sve dostupne
terapije, bez uspjeha. Nakon dvije godine jo je imao bolove, sve je
vie postajao opsjednut njima i krajnje fiziki ogranien. Bojao se
svake fizike aktivnosti i nije se mo- gao ak ni prignuti. U to je
doba opet proitao knjigu i s nevje- ricom izvjestio: Imala je na
mene potpuno drugaiji utjecaj. Rekao je da se vidio na svakoj
stranici. Njegovo objanjenje bilo je da je trebao proi kroz sve
testove i lijenike prije nego to je postao spreman priznati psihiki
temelj bola.
Nepotrebno je rei, na programu je bio vrlo uspjean, pa je bol
uskoro prestao. Tijekom konzultacija sam shvatio da je perceptivan
i psihiki usklaen pa nisam mogao zamisliti kako je u poetku
odbacivao dijagnozu. Bila mi je to pouka: jedna od nesretnih
okolnosti u lijeenju TMS-a jest to e veina ljudi odbacivati
moju ideju sve dok ne postanu oajniki eljni rjeenja.
Evo primjera koji dobro pokazuje ulogu obiteljske dina- mike
u stvaranju simptoma. ena koja je prije dvije godine uspjeno
prola tretman zbog bolova u donjem dijelu lea naz- vala me
jedan dan i rekla da ima bolove u vratu, ramenima i
rukama, ali je sigurna da je ona povezana s psihikom situaci- jom
u koju su ukljueni njezin suprug i pokerka tinejderske dobi.
Ohrabrio sam je da nastavi bez formalnog tretmana, ali njena se
obiteljska situacija nije rijeila i bol je postao izrazito snaan; osim
toga, njena su ramena postala slabo pokretljiva, to je uobiajena
posljedica TMS-a u vratu i ramenima. Zatim se jednog dana
odluila izravno suoiti s problemom i suprot- staviti suprugu.
Rezultat je bio iznenaujue lako rjeenje njiho- vog problema, a s
time je nestala i bol. Nesumnjivo je potiskivala golemo zamjeranje
i dok god je ono bilo tu, bol je ustrajala. Vie u govoriti o tome
kako razrjeavamo takve situacije u poglavlju o tretmanu, ali ovaj
sluaj jasno pokazuje odnos izmeu potisnute ljutnje i TMS-a.
Jedan od snanih izvora sukoba u nesvjesnom jest borba koja
bjesni izmeu tih osjeaja i potreba nastalih iz gore opi- sanih
narcisoidnih poticaja i drugog, vrlo stvarnog dijela uma koji se
bavi onim to je prikladno, razumno i zrelo ili, to je ak jo
zahtjevnije, onim to biste trebali raditi. Poznata psiho-
analitiarka, spisateljica i uiteljica, Karen Horney opisuje ono to
naziva tiranija trebalo bi, koja moe dominirati neijim ivotom.
Pacijenti obino do najmanjih pojedinosti opiu kako ti poticaji u
ponaanju upravljaju njihovim ivotima. Jedna ena mi je rekla,
nakon to je poricala da je kompulzivna i per- fekcionistkinja, da
dolazi iz obitelji koja se ponosi snagom karaktera i rigidnou;
ukoena mije gornja usnica i slino. Bilo je jasno da su postojali
drugi dijelovi njezine osobnosd, koji su bili njeniji i popustljiviji,
pa je sukob u njezinom ne- svjesnom vjerojatno bio znatan.
Ponekad pritisak da se ponaamo na odreen nain moe doi i
iz neije kulture. Sjeam se izrazito privlane ene iz jed- ne
religiozne zajednice, koja je vjerovala u vrlo velike obitelji; estero
ili osmero djece nije bilo neobino. Iako je priznavala da je njezin
bol uzrokovan napetou, nije prestajao, i ena nije mogla
razumjeti zato. Sugerirao sam da je moda zlovo- ljna zbog posla i
odgovornosti za tako veliku obitelj. Dugo je
vremena to poricala, tvrdei da ne osjea tu zlovolju, ali bolovi su i
dalje bili prisutni, i to ponekad vrlo jaki. Istaknuo sam da nee
postati svjesna osjeaja jer su nesvjesni i potisnuti. Ustraj- nost,
njezina i moja, isplatila se. Poela je primati navjetaje svoje
duboko potisnute zlovolje, te je doivjela dramatino razrjeenje
svojih simptoma.
to due radim s TMS-om to snaniji dojam na mene osta- vlja
uloga Ijutnje. Svi smo nauili potiskivati je tako snano da smo u
mnogim situacijama posve nesvjesni njezinog posto- janja.
Zapravo, poeo sam se pitati je li ljutnja pravi temelj razvoja
simptoma, a ne anksioznosti i je li mogue da je sama anksioznost
reakcija na potisnutu ljutnju.
Sljedea pria je na mene ostavila dubok dojam. Mukarac u
srenjim eterdesetima, izmeu ostalih tekoa ima povre- mene
napade panike. Oni predstavljaju akutnu anksioznost. Nakon to
sam ga pregledao i ustanovio da ima TMS raspra- vili smo
psihologiju poremeaja i rekao sam mu da poinjem sumnjati da bi
ljutnja mogla biti vanija od anksioznosti. Rekao je da mu se
upravo dogodilo neto to potvruje tu pret- postavku. Strano se
razljutio na nekoga i bio na rubu svae, kada je odluio da to ne bi
bilo prikladno i da je to bolje pro- gutati. Za nekoliko trenutaka
dobio je napad panike! Bio je vjerojatno vie nego Ijutit - bio je
razjaren i potreba za potiski- vanjem tog osjeaja svjesno je i
nesvjesno omoguila reakciju iz koje je proizaao napad panike.
Kao to emo za trenutak vidjeti, ovo je tono situacija koja stvara
TMS i druge fizike reakcije. Ali, razmotrimo prvo pojavu
potiskivanja. Kako se javlja?

PO TISK .1 VAN JE

Sjeam se jedne majke, koja mi je ponosno rekla da je zau- stavila

ispade mrzovolje svog petnaestomjesenog sinia.
Mudar obiteljski lijenik savjetovao je da polije dijete po licu
ledenohladnom vodom kad god pone izvoditi scene. Funkcio-
niralo je odlino - dijete nikada vie nije napravilo nid jednu scenu.
U dobi od petnaest mjeseci nauilo je tehniku podski- vanja.
Prograinirali su ga da potisne ljutnju jer je ona stvarala vrlo
neugodne posljedice, pa je taj sumnjivi talent ponijelo sa sobom
kroz ivot. Sada kada ga zatekne mnotvo frustrirajuih,
uznemiravajuih, ponekad razbjenjujuih situacija koje se lju-
dima svakog dana dogaaju, ovaj ovjek automatski internali- zira
svoju prirodnu Ijutnju, a kada se ta Ijutnja skupi i izgradi,
posljedica e biti TMS ili neka slina fizika reakcija.
Pria pokazuje jedan od izvora potrebe za potiskivanjem:
bezazlen roditeljski utjecaj. To rnoe biti najei razlog za na-
ueno potiskivanje. U namjeri da od svoje djece naprave dobre
ljude, roditelji mogu nenamjerno potaknuti stanja koja donose
psiholoke potekoe u buduem ivotu.
Kada razmislite o tome, mnogo je razloga zbog kojih poti-
skujemo ljutnju, svi su logini i veinom svjesni. Svatko voli da ga
vole i da se nekom svia; nitko ne voli neodobravanje, pa
potiskujemo ponaanja koja nisu ljupka. Mrzimo to priznati, ali se
nesvjesno bojimo osvete: kulturoloki zahtjevi obitelji i drutva
stvaraju nam snanu motivaciju da ne pokazujemo ljutnju. To
postaje duboko usaeno jer poinje ve u ranom djetinjstvu. Na
nesvjesnoj razini shvaamo da je ljutnja esto neprikladna, da nas
uznemiravaju situacije koje nas ne bi smjele Ijutiti, pa je zato
potiskujemo. Instinktivno osjeamo da je ljutnja poniavajua, a
to je moda jo i snanije, bojimo se gubitka kontrole kada smo
ljuti - to je neto to je osobama sklonim TMS-u teko prihvatiti.
Sve je to nesvjesno, pa smo zato nesvjesni i svoje potrebe da
potiskujemo ljutnju. Umjesto toga moemo doivjeti fiziki
simptom, TMS ili gastrointesti- nalni problem.
Ja to esto radim. Nauio sam da garavica znai da sam ljutit
na neto i da to ne znam. Razmislim o tome to je moglo
uzrokovati to stanje i kada pronaem odgovor, garavica nesta-
ne. Nevjerojatno je koliko je dobro ljutnja obino zakopana.
Openito, za mene je to neto u vezi s im se uzrujavam, ali
nemam ideju o tome koliko me to zapravo ljuti. Ponekad je to
situacija koja nosi velik emotivni naboj, tako da dugo vreme- na ne
mogu nai odgovor.
Nakon sedamnaestogodinjeg rada s TMS-om ini mi se jasno,
barem u naoj kulturi, da svi stvaramo anksioznost i da, u svakoj
sredini, ljudi potiskuju potencijalno problematine emocije. Ili
drugaije reeno, psiholoki uvjeti koji vode do psihofiziolokih
reakcija kao to su TMS, irevi na elucu i kolitis su univerzalni,
samo im je stupanj promjenjiv. Osobe s jae izraenim
simptomima nazivamo neurotinima, dok smo zapravo svi mi vie
ili manje neurotini, to taj pojam ini besmislenim.
Shvaanja represije i nesvjesnog vrsto su povezane. Prvi ih je
na zdravu znanstvenu osnovu postavio Freud. Postoji divna
metafora o nesvjesnom u odlinoj Freudovoj biografiji koju je
napisao Pater Gay: Freud: A Life for Our Time (Freud: iivot za
naa vremena), New York, Norton, 1988. Na 128. stra- nici autor
kae: Radije, nesvjesno izrazito nalikuje veoma si- gurnom
zatvoru s nesocijalnim zatvorenicima, koji godinama venu ili
nedavno pridolim zatvorenicima, prema kojima se strogo ponaaju
i dobro ih uvaju, ali ih jedva dre pod kon- trolom - oni zauvijek
pokuavaju pobjei. (Tekst u kurzivu dodan.)
Emocije opisane u ovom poglavlju jesu antisocijalni zatvo-
renici nesvjesnog. ini se da imamo ugraen mehanizam da
zaobiemo neugodne osjeaje, to je razlog za represiju. Ali, ini
se da postoji jednako snana sila u umu, koja nastoji nae osjeaje
dovesti u podruje svjesnog (koji neprestano poku- avaju
pobjei) te da je to razlog za osnaivanje onoga to psi-
hoanalitiari nazivaju obrana.
Nedavno sam vidio enu koja mi je ispriala vrlo zanim- ljivu
priu. Nakon to sam je pregledao i rekao da ima TMS, te to to
znai, rekla je da je bol zapoeo kad je stariju sestru
o svom troku pozvala na put u Europu. Poela se brinuti o tome
hoe li se sestra dobro provesti, osjeala je da je to nje- zina
odgovornost, a zatim se razljutila i ozlovoljila to se mora tako
osjeati. Nadalje je izvijestila da je poela sanjati svoju majku i
sestru i sjeati se svojih tinejderskih otpora prema njima, to se
temeljilo na osjeajima (nesumnjivo neopravda- nim) da su se
udruile protiv nje - da bude dobra, te da je bila iskljuena iz
njihova bliskog odnosa. Sve je to pojaano injenicom to je
osjeala da ih je njezin otac, s kojim je bila jako bliska, ostavio -
umro je kad je imala jedanaest godina.
Ovo je jedna od situacija koje inae stvaraju TMS: anksi-
oznost, Ijutnja, zlovolja, s korijenima iz djetinjstva. Mislio sam da
je postupila na izniman nain to mi je iznijela tako vanu
psiholoku grau na samo jedan moj poticaj.
Zanemarene injenice da je vie od 80 posto Amerikanaca
osjetilo opisane sindrome bola i da njihova pojava geometrij- ski
raste u posljednjih trideset godina podupiru univerzalnost ovih
psiholokih pojava. Sindromi bola u leima i vratu prvi su uzrok
odsustva s posla u ovoj zemlji. Procjenjuje se da se oko 56
milijardi USD na godinu troi na razorno djelovanje bolo- va u
leima. Ova stvarna epidemija bolova moe se ispravno objasniti
na temelju opih psihofiziolokih procesa.

FIZIKALNE OBRANE
PROTIV POTISNUTIH EMOCljA

Mnogo sam godina mislio da je TMS fizikalni izraz ili osloba-

anje upravo opisanih potisnutih emocija. Zapravo, to sam su-
gerirao u prvom izdanju ove knjige. Od ranih sedamdesetih
svjestan sam da se ti uobiajeni sindromi bola u leima i vratu
dogaaju zbog potisnutih emocija. Osamdeset osam posto ve- like
skupine pacijenata s TMS-om imalo je u prolosti druge
poremeaje povezane s napetou, kao to su irevi na elucu,
kolitis, glavobolje uzrokovane napetou i migrene. Ali, TMS kao
fiziku manifestaciju ivane napetosti bilo je teko prihva- titi. to
je najvanije, ta ideja nije objanjavala ponavljano zapaanje da je
osvjetavanje pacijenta o ulozi bolova u psiho- lokom procesu
vodilo do smanjenja bola, do izljeenja.
Kolega psihoanalitiar, dr. Stanley Coen, sugerirao je smjer
naeg zajednikog medicinskog rada - sindrom bola nije trebao
izraziti skrivene emocije, nego sprijeiti njihovo osvje- tavanje.
Ovo, rekao je, moemo objasniti kao obranu. Drugim rijeima, bol
TMS-a (ili nelagode peptinog ira, kolitisa, glavobolje
uzrokovane napetou ili uas od astmatikog napa- da) stvara se
da bi odvukao pozornost osobe koja pati od onoga to se dogaa na
emotivnoj razini. Svrhajoj je usmjeriti zani- manje na tijelo
umjesto na um. To je odgovor na potrebu da uskrati osvjetavanje
tih groznih, antisocijalnih, neeljenih, lju- titih, sebinih osjeaja
(zatvorenika). Iz ovoga slijedi da je TMS daleko od toga da bude
uobiajeni fiziki poremeaj, nego je odista dio psihikog procesa.
Od potisnutih emocija branimo se skretanjem pozornosti s
emocija koje su skrivene u nesvjesnom. Pacijenti opisuju pro- ces
razliitim metaforama: da obrana djeluje kao prikrivanje; to je
diverzija ili odvlaenje pozornosti. Da bi bila uspjena, treba
zainteresirati osobu i djeluje jo bolje ako ste potpuno zaokupljeni
ili opsjednuti onim to se dogaa. Zato su fizikalne obrane tako
dobre; imaju sposobnost da doista zgrabe neiju pozornost,
pogotovo ako su bolne, zastraujue ili onesposo- bljavajue. Ovo
je tono ono to se dogaa s TMS-om.
Tijekom posljednjih trideset godina uobiajeni sinromi
bolova u leima, vrata i ramenima u SAD-u poprimili su raz- mjere
epidemije jer su postali omiljena obrana od opisanih potisnutih
emocija. Znak dobrog prikrivanja je da nee biti pre- poznatljiva,
da nitko nee znati da neto skriva. Gotovo nitko tko pati od bolnih
sindroma ne smatra da su oni povezani s emo- cijama. Nasuprot
tome, gotovo svi oboljeli misle da bolovi nas- taju uslijed ozljede
ili razliitih kongenitalnih i degenerativnih
abnormalnosti kraljenice. Postoji skupina poremeaja koji su
obuhvaeni TMS-om i smatra se da su posljedica patologije mekog
tkiva (meu ostalima tu spadaju fibromialgija, fibrozi- tis i
miofascitis). No, i ti se poremeaji pripisuju ozljedi, mii- noj
nekompetenciji i slinom - savreno prikrivanje. Dok god je
pozornost osobe usmjerena na sindrom bola, nema opasnosti da e
emocije biti otkrivene.
Moje opetovano opaanje jest da je bol TMS-a ozbiljniji to je
bolnija potisnuta emocija. Pacijent koji je pruio utoite veli- koj
ljutnji koja je rezultat zlostavljanja u djetinjstvu, na primjer, obino
ima ozbiljne, onesposobljavajue bolove, i bol nestaje samo kada
osoba ima mogunost izraziti uasan, kontamini- rajui bijes koji je
godinama zaposjedao podruje nesvjesnog - drugi primjer moi
ljutnje koja potie bolove TMS-a.

EKVIVALENTl TMS- A

Kako je sugerirano, drugi fiziki poremeaji mogu sluiti istoj svrsi

kao TMS. Evo popisa najeih poremeaja:
stanja koja prostatitis
prethode iru tenzijska glavobolja
peptiki ir migrenska glavobolja
hijatalna hernija ekcem
spastino debelo crijevo psorijaza
sindrom iritabilnih akne, osip
crijeva vrtoglavice
peludna groznica zvonjenje u uima
astma esto mokrenje

Sve ove poremeaje treba lijeiti lijenik. Iako im uzrok moe

biti psihiki; moraju biti medicinski ispitani i lijeeni. Po
mogunosti, pacijent e ii i na savjetovanje.
 Svaki od spomenutih fizikih uvjeta slui podjednako kao
pomo u potiskivanju. to ih vie terapeut prepozna kao isto
fizike, to oni vie pomau mehanizmima obrane, to znai
nastavak bola, ira, glavobolje ili bilo ega to se dogaa. Dok god
obrana funkcionira, potiskivanje se nastavlja.
Fizike (suprotno psihikim) obrane od potisnutih emoci- ja
nesumnjivo su najuobiajenije jer su vrlo uspjene. One su takoer
vrJo djelotvorne, jer se pacijent moe prebaciti sjedne na drugu. Na
primjer, postoje odlini lijekovi da se preokrene patologija
peptikog ira. Kao rezultat um se jednostavno pri- lagodi drugom
fizikoin poremeaju.
Jedan mukarac u srednjim etrdesetim rekao mi je da je prije
deset godina osjetio bolove u donjem dijelu lea, koji su popustili
nakon mnogo godina zahvaljujui operaciji. Tada je prvi put osjetio
eluane probleme, koji su trajali gotovo dvije godine. Lijenik je
pokuao s mnogim lijekovima, ali je ir i dalje stvarao probleme.
Kad su isti bolovi prestali, kod pacijen- ta su se poeli javljati bolovi
u vratu i ramenima. To se nastavilo gotovo dvije godine, tako da je
doao kod mene na pregled.
Operacija lea i lijeenje ira nisu olakali njegov osnovni
problem; djelovali su kao placebo i omoguili da se promijeni
mjesto njegovih fizikih simptoma.

PRIA O PEPTIKOM IRU

Pria o iru je zanimljiva. Tijekom proteklili dvadeset do trideset

godina u Sjedinjenim Dravama i Kanadi smanjio se broj osoba s
irom, djelomice zbog uinkovitili lijekova koji su u uporabi.
Ipak, bolje objanjenje dugujem kolumnistu Russellu Bakeru,
koji je postavio pitanje u jednoj od svojih nedjeljnili kolumni koju
pie za New York Times Magazine (16. kolovoza 1981.): Where
Have AU tlie Ulcers Gone? (Kamo su svi ire- vi otili?) G.
Baker je istaknuo da sve manje ljudi dobiva ireve.
lanak me potaknuo na razmiljanje da su od tada svi, lijenici i
laici pojednako, shvatili kako su irevi doista znaili napetost i nisu
vie sluili svrsi skrivanja napetosti, tako da ih je manje Ijudi
dobijalo. Moe li ovo biti razlog da su bolovi u vratu, ra- menima i
leima postali ovako uobiajeni prolih godina? Je li mogue da ova
mjesta bolje skrivaju napetost nego eludac?

UM l TIJELO

Smatram da se praktiki svaki organ ili sustav u tijelu mogu koristiti

kao obrana potisnute emotivnosti. To ukljuuje pore- meaje
imunolokog sustava kao to su peludna groznica ili este
respiratorne ili genitalno-urinarne infekcije. Jedan uro- log kojeg
poznajem rekao je da vie od 90% sluajeva prosta- titisa, koje je on
lijeio, uzrokuje napetost. Imam pacijenta koji pati od toga jer su
mu usta stalno suha, to se dogaa zbog sti- skanja kanala slinovnica
izazvanog napetou. Laringitis moe imati emotivno porijeklo;
oftalmolozi kau da su potekoe s vidom uzrokovane napetou
uobiajene, itd. Da ponovimo, svi simptomi trebali bi biti temeljito
ispitani kako bi se izdvojili strukturalni, infekcijski i neoplastini
procesi. Ova se tema vie istrauje u dijelu Um i tijelo.
Iako je mudro izdvojiti takozvane organske poremeaje,
ijagnoza psihofiziolokih stanja trebala bi biti onesena odre-
ctenjem problema, a ne metodom eliminacije. Dijagnoza posti-
gnuta eliminacijom nije dijagnoza. Ona kae: Ne znam to to jest, i
onda je najvjerojatnije uzrokovano napetou. A dija- gnostiar bi
trebao rei: Sada kada sam uklonio mogunost da postoji tumor ili
rak, mogu biti siguran jer fizika stanja koja promatram imaju sve
znakove i simptome procesa uzrokovanog emocijama. To se ipak
rijetko radi, jer veina lijenika ili ne prepoznaje poremeaj kao
psihofizioloki, ili ako ga prepozna- ju, lijee ga simptomatski kao
da je organski.
 ULOGA STRAHA KOD TMS- A

Ozbiljnost TMS-a ne mjeri se samo jainom bola, nego i stup- njem

fizike onesposobljenosti. to se osoba boji raditi ili to je
nesposobna raditi? Nesposobnost moe biti vanija od bolova jer
odreuje funkcionalne sposobnosti pojedinca i to osobne,
profesionalne, socijalne i atletske.
Dugorono, strah i zaokupljenost fizikim ogranienjima
uinkovitiji su kao psiholoka obrana od bolova. Snaan napad
bolova moe zavriti u nekoliko dana, ali ako se osoba boji radi- ti
neke stvari iz straha od novog napadaja ili zato to je ustano- vila da
e aktivnost neumitno donijeti bol, ak ako to nije akutni napadaj,
zaokupljenost tijeiom je stalna i obrana funkcionira sve vrijeme.
Kod veine pacijenata s kojima radim ovo je naj- vaniji initelj.
Povremno imam pacijenta koji kae da nema fizikih ogranienja, te
da mu je bol jcdini problem. Ali, takvi su pacijenti rijetki - veina se
pacijenata boji fizike aktivnosti, to zapravo podupire problem jer
potie anksioznost, te esto vodi i do depresije. To to moemo
vidjeti zapravo je fizikofobija, strah od fizike aktivnosti.
Stupanj zaokupljenosti simptomima odraava ozbiljnost
problema. Mnogi pacijenti izvjetavaju da sindrom dominira
njihovim ivotima, dok su drugi oito opsjednuti poremeajem. To
je prvo na to pomisle kada se ujutro probude i posljednje o emu
misle kada uveer utonu u san.
Mlada ena, moja pacijentica, rekla je jednog dana da je
uasnuta fizikim bolom. Bilo je jasno dok smo priali da je
zapravo uasnuta zbog odreenih emocija i da je bol omogu- io da
ih izbjegne.
Iz vlastitog iskustva znam da openita ozbiljnost sindroma
bola, ukljuujui opsesivne komponente, dobro objanjava va- nost
emotivnog stanja koje se krije iza bola. Pod vanou razu- mijevam
koliinu ljutnje i anksioznosti, te koliko su jake traume iz ranog
ivotnog doba koje pridonose trenutnom psiholokom
stanju osobe. Ljudi koji su kao djeca bili zlostavljani emocio- nalno
ili fiziki, ali osobito seksualno, skloni su imati goleme spremnike
anksioznosti i Ijutnje. To je jedna od prvih mojih misli kada vidim
osobu s osobito snanim TMS-om. Fiziki simptomi su sredstvo
pomou kojega ostaju izvan kontakta s nekim uasnim,
zastraujuim, duboko zakopanim osjeajima. Te rijei nisu
pretjerane - veliki strah i vjerojatno golema srdba, koje se ne
usuuju priznati, zagauju njihov um. Takvi pacijenti e rei da
razumiju zato bol ne odlazi, jer kada se ponu pribliavati tim
zakopanim osjeajima, doive napad pa- nike i ne mogu nastaviti
dalje. Njima je bez iznimke potrebna psihoterapija kao dio
terapeutskog programa.
S druge strane, kod veine ljudi s TMS-om, oko 95 posto njih,
razina anksioznosti i razlozi za nju mnogo su blai, te oni ne
doivljavaju emotivnu reakciju kada bol nestane. U tim sluajevima
moemo imati dojam da je um presnano reagirao na ljutnju i
anksioznost i da obrana uope nije bila potrebna.
Ono to smo opisali univerzalno je u naoj kulturi, samo varira
stupanj potisnute emotivnosti. U naoj kulturi priroda je stvorila
mehanizam kojim moemo izbjei osvjetavanje tih loih osjeaja -
dala nam je fizike simptome.
Sreom, postoji nain da se zaustavi ono to je oito za vei- nu
nas loe prilagoen odgovor. Logika kae da mozak funkci- onira na
infantilan nain. Ipak, moj rad s TMS-om je pokazao da mozak ima
druge atribute i moe preokrenuti proces koji vodi do fizikih
simptoma.
Strah je sveprisutan. Sve to pojaava anksioznost pojaat e i
ozbiljnost simptoma. Jedna od mojih pacijentica izvijesti- la je da je
napustila lijeniku ordinaciju u oku nakon to su joj rekli da donji
dio njezine kraljenice degenerira. Rekla je da se na ulici zamalo
onesvijestila i da je bol nakon posjeta lijeniku postao mnogo jai.
Mladi u dvadesetim godinama, grae nogometaa, rekao je
kako je bio snana osoba u obiteljskoj tvrtki. Jednog se dana odluio
pridruiti ocu u posjetu strunjaku za kraljenicu, jer
je osjetio slabu bol u donjem dijelu lea dok je prao zube. Ren- dgen
je ustanovio da donji dio kraljenice nije posve poravnat, na to su
mu se simptomi pogorali. Kako su bolovi ustrajali, savjetovali su
mu da ode medicinskom specijalistu, gdje su mu napravili CT
pregied (vidjeti str. 37), koji je pokazao herniju diska. Stoga su ga
obavijestili da ima ozbiljan problem i da ne smije nita teko dizati,
nikada vie igrati koarku (to je bila njegova velika Ijubav), te
openito biti vrlo oprezan. Bio je uni- ten. Iako je prvo osjeao
lagane bolove u kriima, sada je sva- kog dana snaan bol
ograniavao njegov rad i ivot. Zbog struk- turalnih dijagnoza i
svega to su one podrazumijevale, postao je onesposobljen. Sada je
vjerovao da je njegova kraljenica u veoma loem stanju i da nikada
nee moi dizati teak teret niti se baviti sportom. Kada sam ga
primio na savjetovanje, bio je duboko deprimiran.
Na svu sreu, imao je TMS. Dobro je reagirao na tretman i od
tada opet ivi normalan ivot (takoer igra koarku).
Mnoge pojave u vezi s bolovima u Ieima potiu strah.
Amerika javnost je sada uvjerena da je kraljenica krhka, osjetljiva
struktura koja se lako ozlijedi i ostaje ranjiva. Postoje deseci
preporuka to se treba, a to ne smije raditi: nemojte se saginjati,
nemojte podizati, terete podiite uspravne kralje- nice, nemojte
sjediti na mekanoj stolici ili kauu, nemojte pli- vati kraul niti prsno,
nemojte nositi visoke potpetice, nemojte savijati kraljenicu (to
rade kraul, prsno i visoke potpetice), spavajte na tvrdom madracu,
nemojte trati, nemojte se baviti energinim sportovima itd. ad,
nauseam. Mnogi moji izlijeeni pacijenti (njih nekoliko tisua)
pokazali su da to nisu ispravne upute. Jedino za to vam one
pomognu - jest da vam obnove sindrom bola i uine ivot paklom.
Postoji strah od ponovljenih napada. Svaka osoba koja je imala
snaan napad bola ne moe drugo nego ivjeti u strahu od sljedeeg
napada. Ironino, kako pridonosi visokoj razini anksioznosti, taj
strah gotovo jami da e prije ili poslije nastu- piti sljedei napad.
 Anksioznost i strah potie vjerovanje da je osoba neadekva- tan
roditelj, brani drug, seksualni partner, radnik, domain ili bilo to
drugo. Ne moete ii u kino, kazalite, na koncert ili u restoran jer
ne moete dugo sjediti. Vaa nevolja je dvo- struka ako imate
slobodnu profesiju.
Tuna stvarnost jest da je pacijent, koji ima bolove u lei- ma,
zatvorenik sveprisutnog straha - strah je glavni pokreta sindroma
bola.

HVATANIE U KOTAC

uo sam da odreene bolove potie stres jer se pojedinci ne mogu

uhvatiti u kotac s problemima. To je sasvim suprotno - TMS se
pojavljuje jer predobro svladavaju teke situacije. A ta borba trai
od nas da potisnemo emocije koje mogu utjecati na sve to
pokuavamo raditi, a TMS postoji da bismo odrali te emocije
potisnutima.
Osoba koju sam nedavno pregledao, vrlo uspjean poslovni
ovjek, rekao mi je da nikada ne kae nc prijateljima ni obitelji kada
ga pitaju da im neto napravi, jer rei ne za njega znai poraz. Rei
da, te nastaviti i postii ono to se od njega trai jest pobjeivanje,
bez obzira na to koliko ga to ponaanje emo- tivno kotalo. On se
uputa u borbu i suoava s problemima par excellance i vodei je
kandidat za TMS. To takoer pokazuje neke druge osobine ljudi
podlonih TMS-u: potreba da budu voljene, da ih oboavaju i
potuju; poriv za uspjehom; inten- zivna kompetitivnost. Za
hvatanje u kotac plaamo cijenu - odlino smo izvana, a patimo
iznutra.
 N E P R I H V A A N J E DIJAGNO ZE

Nesretna je injenica da bi veina ljudi odbacila dijagnozu TMS-a

kada bi je dobili. To ne iznenauje, jer u naem dru- tvu postoji
snana predrasuda o svemu to ima veze s psi- hikim problemima i
psihoterapijom. Nije vano to to su to u velikoj veini neznatni
problemi ili to milijuni ljudi svake godine odlaze na
psihoterapiju. Emotivni problemi spadaju meu rasne i reiigiozne
predrasude.
Sudei prema politici i izborima za dravne funkcije do- gaaji
posljednjih godina ukazuju na to da drutvo uspjenije prevladava
rasne i religiozne negoli psihike fobije. Izabrali smo Johna
Kennedyja. Ali, iz izbornog smo postupka u po- sljednjih nekoliko
godina nauili da je svaka naznaka psiholo- ke povijesti jo uvijek
poljubac smrti za nekoga tko se natjee za visok dravni poloaj.
Okrutan paradoks, jer suvremena politika sugerira da bi mnogi
politiari jako profitirali od psi- hoterapije. Pod ovim okolnostima
vrlo je malo vjerojatno da bi politiari priznali da imaju TMS.
Slino tome, mnogi bi sportai odbili dijagnozu jer psihi- ke
sindrome izjednauju sa slabou, a sportai trebaju sauvati sliku
snage i ustrajnosti. Znam nekoliko sportaa kojima su me
preporuili, ali oni nikada nisu doli.
Naravno, ista je predrasuda snana u medicini. Lijenici radije
tretiraju fizike poremeaje, jer nisu sigurni u sebe kada se
suoavaju s pacijentima koji imaju emotivne simptome. Njihov je
uobiajen odgovor propisati lijek i nadati se da e se pacijenti
osjeati bolje. ak u psihijatriji mnogi terapeuti radi- je lijee samo
lijekovima. Znam i mnoge psihijatre koji su odbacili koncepciju
TMS-a kada im je ponuena kao mogue objanjenje za bol u
Ieima.
S druge strane, Ijudi s fizikim simptomima rijetko se susreu s
ovakvim predrasudama. Medicinsko osiguranje plaa najopirnije
dijagnoze i terapije, ali veina polica iskljuuje ili
otro ograniava piaanje psihoterapije. Tisue dolara e dati za
presaivanje organa da bi se spasio ivot, ali ni kikiriki ne bi dali za
terapiju koja poboljava kvalitetu ivota.
Nije udo da um razvija strategije da bi izbjegao iskustvo i
emotivne tekoe. Nesvjesno, radije bismo imali fiziku bol nego
priznali bilo kakvu emotivnu uznemirenost.
Raspravljao sam sa svojom pacijenticom koja je dala uvjer-
ljivu primjedbu. Rekla je: Ako traite ljude da vam olakaju
situaciju jer ste emotivno preoptereeni, nemojte oekivati su-
osjeajni odgovor, ali ako im kaete da imate bol ili neki drugi
fiziki simptom, odmah surauju i postanu brini. Kako li je bila u
pravu. U naoj kulturi savreno je prihvatljivo imati fizi- ki
problem, ali su Ijudi skloni povui se od bilo ega to ima veze s
emocijama. To je jo jedan razlog zato e um, suoen s neeljenim
emotivnim pojavama, radije izabrati fiziku negoli emotivnu
manifestaciju.

JE Ll TMS RAIREN SVlJETOM?

Povremeno me pitaju ima li bilo gdje na svijetu ljudi koji ne

obolijevaju od TMS-a. Dr. Kirkaldy-Wallis, lijenik s britan- skim
obrazovanjem koji je dvadeset dvije godine radio u Keniji, dao je
odgovor. Na medicinskom sastanku 1988. izvijestio je da je bol u
leima vrlo rijetka kod afrikih domorodaca, ali je uobiajena u
Kavkazu i Aziji te i u SAD-u i Kanadi. To je pri- dodao dijelom
kulturnim razliitostima tvrdei da se ini da Afrikanci ne stvaraju
anksioznost kako mi to radimo. Posve logino.
 NITA NOVO

Dok su se pojedinosti ovog poremeaja pojavljivale prije mnogo

godina, teko mi je bilo vjerovati da nitko prije nije vidio ovaj
problem. Potraga po medicinskoj literaturi izdvojila je lanak, koji je
1946. tiskan u New EnglandJournal of Medicine (autor major
Morgan Sargent) u kojem se opisuje znatan dio pripadnika zranih
postrojba koji su na povratku sa zadatka imali bol u leima. Dr.
Sargent, koji nije bio psihijatar, izvi- jestio je da je 96 posto te
mnogobrojne skupine imalo psiho- loki induciranu bol i zatim je
nastavio opisivati ono to je oito bio TMS. Znak vremena je bio taj
da je rad dr. Sargenta pri- hvaen za objavljivanje u asopisu. Sada
bi vjerojatno bio od- bijen kao neznanstven. (Razradit u
promjenu stajalita o interakcijama uma i tijela u poglavlju 7.)

RJEENJE

U ovome trenutku pacijent kae: Dobro, uvjerili ste me. Ra-

zumijem zato imam te bolove. Kako, za ime svijeta, mogu pro-
mijeniti svoju osobnost, rijeiti svoje probleme (osobito one
nerjeive, kao to je devedesetogodinja majka), prestati stva- rati
ljutnju i anksioznost i prestati potiskivati osjeaje?
Zapravo, Majka Priroda krajnje je ljubazna u ovome jer ijeenje
u veini sluajeva ne trai nikakve teke preobrazbe. Da bi bili
sigurni, tek pojedini pacijenti trebaju zbog oporav- ka proi
psihoterapiju, ali oni ine manje od 5 posto ukupnog broja. Ostatak
se oporavi jednostavno uei sve o TMS-u i mije- njajui svoju
percepciju o svojim leima. Zvui li jednostavno? I jest i nije, to u
objasniti u poglavlju o lijeenju.
 3.

F I Z I O L O G I J A TMS-A

Rije fiziologija odnosi se na nain funkcioniranja razliitih sus-

tava i organa u tijelu. Svi bioloki sustavi krajnje su sloeni, a to je
ivotinja vie na evolucijskoj ljestvici, to joj je fiziologija sloenija.
Toje osobito tono kod TMS-a, jer je taj poremeaj rezultat
interakcije mentalno-emotivnog i fizikog podruja ljudske
biologije. Medicina je u posljednjih stotinu godina nauila jako
mnogo o fiziologiji veine biolokih sustava, te o kemiji i fizici
ljudskog tijela, no gotovo nita ne znamo o meu- onosu uma i
tijela, to za razumijevanje zdravlja i bolesti moe biti od presudne
vanosti. TMS se ini klasinim pri- mjerom za interakciju uma i
tijela, ali ne razumijemo kemiju, fiziku ili staninu biologiju toga
kako emocije mogu potaknu- ti fizike reakcije. Ipak, one to ine.
Evo to ja mislim kako to funkcionira kod TMS-a.
 AUTONOMNl lVANl SUSTAV

Fiziologija TMS-a poinje u mozgu. Ovdje potisnute emocije, kao

anksioznost i ljutnja, pokreu proces u kojem autonomni ivani
sustav uzrokuje smanjenje protoka krvi u odreene miie, ivce,
tetive ili ligamente, pa nastaje bol i drugi poremeaji u tim tkivima.
Autonomni ivani sustav je pod- sustav mozga, koji je odgovoran
za upravljanje svim tjelesnim nevoljnim funkcijama. On odreuje
koliko su brzi otkucaji srca, koliko se kiseline lui u eludac radi
probave, koliko brzo diemo, te iz trenutka u trenutak upravlja
mnotvom drugih fiziolokih procesa koji odravaju naa tijela da
bi optimalno funkcionirala u svakodnevnim ili hitnim okolnostima.
Auto- nomni ivani sustav upravlja i reakcijom koju nazivamo
bori se ili bjei, koja je zajednika svim ivotinjama, a osobito je
vana kod niih ivotinja. Svaki organ i sustav u tijelu temelji- to se
priprema za hitnu situaciju. Za neke sustave to znai pot- pun
prestanak aktivnosti, tako da se tjelesni resursi potrebni za
suoavanje s opasnou mogu uinkovitije mobilizirati. Tipino,
veina tjclesnih aktivnosti kojima je svrha prehrana i izluivanje
gasi se, srce kuca bre, a krv se preusmjerava iz manje vanih
funkcija da bi bila u veoj koliini dostupna sus- tavima vanim za
bijeg ili borbu, kao to su miii. Kritina vanost autonomnog
sustava ivaca je oita.
Autonomni sustav upravlja cirkulacijom krvi i radi to s naj-
veom preciznou. Moe poveati ili smanjiti protok krvi gdje god
to izabere, i kao to je to opisano, obino to radi s dobrim
razlozima. Ali, ono to taj sustav radi u TMS-u, mi smo opisali kao
abnormalnu autonomnu aktivnost. Ona nema korisnu svr- hu u
uobiajenom smislu. Ne pridonosi normalnim dnevnim funkcijama
ili pripremanju tijela za borbu ili bijeg. No, ona odgovara na
psiholoku potrebu. Ipak, to to se dogaa sma- tramo
zastranjenjem, jer su rezultat bol i drugi uznemirujui simptomi.
 NEDOSTATAK. KISIKA
- PATOFIZIOLOGIJA TMS-A

Postavka jest da u sluaju TMS-a autonorani sustav selektivno

smanjuje dotok krvi u odreene rniie, ivce, tetive i ligamen- te,
to je odgovor na potisnute emocije, anksioznost i ljutnju. Ovo je
stanje poznato kao ischemia, to jest ukljuena tkiva dobi- vaju
manje od svoje normalne opskrbe krvlju. Tako e ta tkiva dobivati
manje kisika nego to su naviknuti i rezultat e biti simptomi kao to
su bol, obamrlost, trnci, a ponekad i slabost. Sve se to dogaa zbog
kritine vanosti kisika u svim fizio- lokim procesima. Kada se ona
smanji ispod normalne razine, moemo oekivati reakciju koja e
nas upozoriti na tu inje- nicu.
No, teko je razumjeti zato autonomni sustav reagira tako da
uzrokuje bol i druge neugodne simptome, kada je njegova normalna
funkcija odravati tijelo funkcionalnim na normal- noj razini,
neovisno o tome to se dogaa oko njega. To je oito jako neobino,
ali sugerira da mora postojati neka prijeka potreba za tu reakciju.
Ve smo pretpostavili aje potrebno od- vratiti pozornost osobe od
vrlo neugodnih, esto bolnih emo- cija koje um pokuava drati
potisnutima. ini se kako je um odluio da je fiziki bol bolji od
emotivnog. Kada to sagledamo iz ovog kuta, proces nije tako
nelogian.

O NEDOSTATKU KISIKA

Kako znamo da nedostatak kisika uzrokuje bol? Prvo, rnnoge

reakcije tijela na napetost i anksioznost rezultat su abnormal- nih
autonomnih reakcija. Najpoznatija je reakcija ir na elucu
(uobiajeno se ir prije mnogo vremena operirao tako da su
presijecani autonomni ivci koji ulaze u eludac), ali takoer
treba spomenuti spastini kolitis, glavobolju uslijed napetosti,
migrene, te mnotvo drugih tegoba. Stoga se inilo loginim da je
patoloka fiziologija TMS-a takoer mogla nastati u auto- nomnom
sustavu.
Kada bi autonomni sustav sudjelovao u nastajanju TMS-a,
najbolji put da teti miiima i ivcima bio bi kroz cirkulatorni
sustav. Male krvne ile koje dovode krv do tih tkiva (arteriole)
trebaju biti samo malo stisnute: tada manje krvi dolazi u to podruje,
a tkiva bivaju opskrbljena s neto manje kisika, to je dovoljno da
izazove bol.
Jedna skupina dokaza da je fizioloka promjena u TMS-u
nedostatak kisika jest klinika. Ve se dugo zna da toplina koju
uvodimo u mii strojevima za dijatermiju ili ultrazvuk privre- meno
oslobaa od bola. Isti uinak na zahvaene miie imaju i duboka
masaa i aktivna vjeba za te miie. Poznato je da sve tri fizike
mjere poboljavaju protok krvi kroz mii. Pojaan protok krvi znai
vie kisika, a ako to oslobaa od bolova, logi- no je pretpostaviti da
ih je prouzroio nedostatak kisika.
Postoje i laboratorijski dokazi za ovu pretpostavku. Godine
1973. dvojica njemakih istraivaa, H. G. Fassbender i K. Wegner,
izvijestili su o mikroskopskim promjenama u jezgri miia na
kojima je izvrena biopsija, pacijenata koji su imali bol u leima,
govorei o nedostatnoj opskrbi kisikom u svom radu Morphologie
und Pathogenese des Weichteilrheumatismus, Z. Rheumaforsch (vol.
32., str. 355.) (Morfologija i patogeneza reuma- tizma mekih
dijelova).
Dodatne dokaze o kritinoj ulozi kisika u TMS-u dugujemo
skupini istraivaa, koji su posljednjih godina u svojim labora-
torijima pokazali da je koliina kisika u miiu niska kod paci-
jenata s poremeajem poznatim kao primarna fibromialgija. Jedan
od tipinih izvjetaja jest onaj objavljen u Scandinavian Journal of
Rheumatology 1986. (vol. 15., str. 165.) pod naslovom Muscle
Tissue Oxygen Pressure in Primary Fibromyalgia (Tlak kisika
miinog tkiva u primarnoj fibromialgiji, autori: N. Lund,
A. Bengtsson i P. Thorborg). Koristei novo i prikladno labo-
ratorijsko pomagalo, mogli su mjeriti koliinu kisika u miiu s
velikom preciznou, te su pronali da je bila niska u bolnim
miiima pacijenata s fibromialgijom.
Znaenje toga za etiologiju (uzrok) TMS-a, kao to sam dugo
drao, jest da fibromialgija, takoer poznata kao fibrozi- tis i
miofibrozitis (negdje i kao miofasciitis i miofascialna bol), jest
sinonim za TMS. Lijeio sam mnoge pacijente koji su doli s
dijagnozom fibromialgije; njihove povijesti bolesti i fizikalni
pregledi podudarali su se sa znakovima jakog TMS-a. Kao dokaz da
je dijagnoza bila tona potpuno su se oporavili. Stoga je razumno
drati da blagi nedostatak kisika u miiima paci- jenata s
fibromialgijom podupire hipotezu da je uzrok bolova kod TMS-a
takoer: nedostatak kisika.
Kako sam ve spomenuo, TMS se manifestira na mnoge
naine, kvalitativno i kvantitativno, teje jasno da ono to nazi- vamo
fibromialgija jest jedan od naina na koji se TMS mani- festira. To
su pacijenti u vrlo tekom stanju jer su skloni imati bol u raznim
miiima, pate od nesanice, anksioznosti i depre- sije, te od opeg
zamora. Sve ove manifestacije smatraju se dokazima vee razine
potisnute emotivnosti, primarno ljutnje, te stoga postoje i snaniji
simptomi.
Najnapredniji medicinski istraivai ne mogu prihvatiti to
objanjenje jer ono ugroava njihovu osnovnu pretpostavku da
etioloko objanjenje za tjelesne abnormalnosti mora biti u sa- mom
tijelu. Oni ne mogu zamisliti da bi neto nalik bolovima u leima
moglo zapoeti u mozgu. U tome je velika tragedija za pacijenta, jer
sve dok se nastavlja ova konceptualna tvrdogla- vost, pacijentima e
se ustanovljavati pogrene dijagnoze.
 POSLjEDlCE
NEDOSTATKA KISIKA

M.111

Miii s nedovoljnom koliinom kisika bolni su iz dva nama poznata

razloga, a moda i iz drugih razloga koji se ne nalaze u naem
podruju shvaanja.
Gr miia dolazi prvi i najvie uznemirava. Odgovoran je za
razdirui bol koji ljudi doive kada imaju akutni napadaj, kako je i
opisano u prvom poglavlju. Ipak, kad napad proe, mii nije vie
kontrahiran. Kod tisua pacijenata koje sam pre- gledao tijekom
godina rijetko sam pronaao da je mii o kojem se radi zgren.
Drugi mehanizam predloili su dr. Holmes i dr. Wolfe u radu
objavljenom 1952. u Psychosomatic Medicine pod naslo- vom Life
Situations, Emotions and Backache (ivotne situ- acije, emocije i
bol u Ieima). Radi se o tome da je kemizam miia kod pacijenata
koji su doivjeli bol promijenjen zbogI porasta otpadnih kemikalija
iz metabolizma mlijene kiselinei
Jako je zanimljivo da i gr miia i taj rast kemikalija moe- mo
spaziti kod trkaa na duge staze, iji miii pate od nedo- statka
kisika. Bolovi u miiima, bilo da su spontani ili pota- knuti
pritiskom lijenikove ruke, znae da u miiu nedostaje mala
koliina kisika. To ne znai da je mii napet. Treba istaknuti da
je ta razina nedostatka kisika obino niska i stoga ne oteuje tkivo.
To osobito vrijedi za mii.

O sjET L) 1VE TO K E

Pojam tih toaka-okidaa, koji susreemo ve godinama,

onosi se na bol koji nastane kada se pritisnu razliiti miii
vrata, ramena, lea i stranjice. Proturjeno je to to je zapra- vo
bolno, ali bi se veina sloila da je to neto u miiu. ini se da
reumatolozi, koji predvode prouavanje fibromialgije (TMS),
izbjegavaju upotrijebiti taj naziv vjerojatno jer je on tijekom godina
povezivan s drugim dijagnozama. Ja ga niti ko- ristim niti
izbjegavam, jer sam zakljuio da su te osjetljive toke zapravo samo
sredinja podruja nedostatka kisika. Nadalje, po- stoje dokazi da
neke od tih osjetljivih toaka mogu kod osoba sklonih TMS-u trajati
cijeli ivot, to je moj sluaj, iako nuno ne osjeam bol.
U prvom smo poglavlju ustanovili da e veina pacijenata s
TMS-om imati est kljunih osjetljivih podruja: obje vanjske strane
stranjice, obje strane slabina (lumbalno podruje), te vrh oba
ramena. Ove osjetljive, startne toke ili kako god ih zvali, savreno
su jasni nalazi TMS-a, te ponekad ostaju prisut- ni i kad bol
prestane. Vaan je dio fiziologije TMS-a znanje da mozak bira
uplesti te miie u stvaranje sindroma koji znamo kao TMS.
Pacijenti ponekad pitaju hoe li udisanje kisika, boravak na
svjeem zraku, odagnati boi. To je provjereno, ali naalost ne po-
mae. Ako mozak namjerava stvoriti stanje nedostatka kisika,
napravit e to bez obzira na to koliko je krv njime bogata.

ivci

ivano je tkivo osjetljivije i slabije od miia. Vjerojatno e

nedostatak kisika uzrokovati bol u ivcima jer smanjena razina
kisika ugroava cjelovitost ivca, a ne i miia. Drugim rijeima,
mii moe podnijeti mnogo vei nedostatak kisika a da nije
oteen, nego je to sluaj kod TMS-a. Osjetljivije ivano tkivo se
lake oteti te, da bi obavijestilo mozak kako neto nije u redu, mali
nedostatak kisika poinje stvarati bol. Pretpostavka jest, dakle, da je
bol u ivcima kod TMS-a znak upozorenja.
 Drugi ivani simptomi uobiajeni su za TMS. Osoba moe
doivjeti osjeaje obamrlosti, trnce, bockanje, gorenje, pritisak, te
ostale manje uobiajene osjeaje. Ti osjeaji i bol nastaju u dijelu
tijela koji inervira taj ivac.
ivci su kao ice koje spajaju mozak sa svim dijelovima tije-
la. Oni prenose poruke mozga dizajnirane tako da aktiviraju miie i
odreene dijelove tijela. Takoer, oni prenose poruke u suprotnom
smjeru, donosei mozgu infomacije o tome to se ogaa u tijelu.
Na primjer, ako se ubodete iglom, impulsi putuju po ivcima
obavjetavajui mozak da se dogodilo neto bolno. Ako je ivac
nadraen ili oteen bilo gdje tijekom tog puta, bol emo osjeati u
tom dijelu tijela iz kojeg bi te poruke izvorno potekle. Na primjer,
ako u ivcu kuka koji prolazi kroz mii stranjice nedostaje kisika,
osoba moe osjeati bol u bilo kojem dijelu noge koju inervira ivac
ischiadicus. Poto on iner- vira gotovo itavu nogu (po jedan za
svaku nogu) postoji mnogo varijacija iijasa. Kod nekih, iijas znai
bol kroz cijeli stranji dio noge, dok se kod drugih moe javiti du
itave jed- ne strane. Ili, bol moe zahvatiti samo dio noge ili
stopala, be- dro, potkoljenicu, prednju ili stranju stranu, gornji ili
donji dio noge. Ponekad se bol javi s jedne strane bedra, a zatim se
premjesti u stopalo. Povremeno se javi bol u ivcima samo negdje u
nozi ili ruci, bez boli u vratu ili leima.
U nekim sluajevima TMS zahvaa gornje lumbalne spi- nalne
ivce, i tada je mogua bol u gornjem dijelu bedra, slabi- nama ili
ak u donjem dijelu abdomena. Iako gcnitalne organe inerviraju
donji sakralni spinalni ivci, moemo povremeno susresti pacijenta
sa skrotalnim ili labijalnim bolom, ije je podrijetlo u gornjim
lumbalnim spinalnim ivcima. Potpun opis situacije koji sve ivci u
gornjem ili donjem dijelu lea mogu biti ukljueni nalazi se u
prvom poglavlju. ivana vlak- na koja prenose informacije u
mozak su znana kao senzorika ivana vlakna.
Motorika vlakna putuju u suprotnom smjeru. Ona pre- nose
poruke iz mozga u miie, pa se miii stiu i pokreu.
Kontrakcija miia znai da se mii skrati, te tako pokree dijelove
tijela. Kada se mii kontrahira snano i kontinuirano, to nazivamo
spazmom, to je opisano. Toje abnormalno stanje razdirue boli.
Veina ivaca, kao ischiadicus, jesu mijeani ivci. To znai da
se sastoje od obje vrste vlakana, osjetilnih i motorikih. Zato
oteenje ili iritacija ivca mogu izazvati osjetilne i motorike
simptome, iako to nije nuno. Kod TMS-a moemo vidjeti zna- tne
razlike od pacijenta do pacijenta. Mogu postojati samo osjetilni
simptomi (bol, trnci, obamrlost, arenje, pritisak) ili, to je manje
uobiajeno, samo motoriki simptomi (osjeaj sla- bosti ili stvarna
slabost). ei su istodobni osjetilni i motoriki simptomi.

T ET IVE I LlGA MEN T l

Mnogo se toga o TMS-u ne zna, a jedna od pojava tog sindro- ma

koju je najtee razumjeti jest oita zalivaenost tetiva i li- gamenata.
Tendinitis lakta, ramena ili koljena, na primjer, esto e nestati
tijekom tretmana za TMS. Iz tog razloga tre- bamo pretpostaviti da
su to dijelovi sindroma. Ako je to tono, koja je fizioloka promjena
odgovorna za bol?
Openito se pretpostavlja da je tendinitis posljedica upale, ali
nema dokaza za to. Zbog toga to je dio TMS-a, pozvani smo misliti
da je na djelu nedostatak kisika. Iako tetive nema- ju krvnih ila,
one su ivo tkivo i stoga ih treba opskrbljavati liranjivim tvarima i
kisikom. Razumno je pretpostaviti da je nedostatak kisika takoer
odgovoran za bol u tetivama i liga- mentima. O kojem god
mehanizmu da se radi, jasnoje da su te strukture ukljuene u vrstu
zagonetke tzv. arade koju stva- ra mozak, a svrha joj je izbjegavati
anksioznost i ljutnju, teje vrlo vano znati da je tendinitis jo jedan
dio sindroma ten- zijskog miozitisa.
 PREGLED

Kratak pregled fiziologije TMS-a: Ta tegoba poinje odree- nim

emotivnim stanjima koja pokrcu aktivnosti u centralnom ivanom
sustavu, specifinije autonomnom sustavu, to rezul- tira lokalnom
vazokonstrikcijom i blagim nedostatkom kisika u odreenim
miiima, ivcima, tetivama i ligamentima. Taj nedostatak kisika
odgovoran je za bol koji je primarna manife- stacija TMS-a, za
mogue osjetilne abnormalnosti (obamrlost, trnci) i motorike
deficite kao to su slabost ili promjene u re- fleksima tetiva. (Mnogo
vie pojedinosti o tome koji su miii, ivci, tetive i ligamenti
zahvaeni tegobom dano je u prvom poglavlju.)
Zato je um izabrao ukljuiti te miie, ivce, tetive i liga-
mente u TMS ini se u ovome trenutku iznad nae sposobno- sti
razumijevanja. Zapravo, vjerojatno je da u ovome trenutku evolucije
ljudskog uma openito ne moemo razumjeti kako mozak
funkcionira, kako shvaa i stvara jezik, kako misli i sjea se, i tako
dalje. Razumijevanje mehanizma TMS-a samo je jo jedna od
mnogih nesagledivih funkcija ljudskog mozga.
Iako moe biti od akademskog interesa, sigurno pozna- vanje
fiziologije TMS-a nije presudno. Znamo kako zaustaviti poremeaj,
kako ga izlijeiti, zbog toga to znamo njegov pravi uzrok.
Kemijske i fizikalne promjene u miiima, iv- cima, tetivama i
ligamentima, a koje stvaraju bolove i druge simptome, posljedice su
procesa koji je u mozgu zapoet iz psihikih razloga. Budui da bi
svaka promjena normalne fiziologije koja rezultira fizikim
simptomima posluila istoj svrsi, nije vano posve tono znati to se
dogaa u tim tkivima. Kao to emo pokazati u sljedeem poglavlju
o tretiranju TMS-a, usredotoavanje na fiziologiju i simptome TMS-
a zapravo je kontraproduktivno, te vie obnavlja problem nego to
ga rjeava.
 4.

L I J E E N J E TMS-A

RANl POECl

Moj nain tretiranja TMS-a razvio se tijekom posljednjih

sedamnaest godina, kao reakcija na jasnu dijagnostiku kon- cepciju
- da su sindromi bola rezultat interakcije uma i tijela. Kad sam
poeo shvaati da se radi o tome, automatski sam rea- girao tako da
pacijentu objasnim to se po mom miljenju dogaa. Istodobno,
svima sam propisivao fizikalnu terapiju, kao to sam to oduvijek
inio. Smatrao sam da takva terapija ne moe tetiti, a budui da
sam vjerovao da simptome uzroku- je manjak kisika, smatrao sam
da bi moglo ak i dobro djelo- vati, jer su svi naini vjebanja koje
sam savjetovao uglavnom poboljavali lokalnu cirkulaciju krvi.
Tijekom vremena pojavilo se neto zanimljivo. Primijetio sam
da je veina pacijenata kojima se stanje poboljalo prihva- tila ideju
da je njihov bol rezultat emotivnih imbenika. Neki kojima se stanje
poboljalo i dalje su sumnjali u dijagnozu, no dobro su reagirali na
fizikalnu terapiju. Bilo je takoer oito
da su neki fizikalni terapeuti bili uspjeniji od drugih. Na osnovi
ovih opaanja donesena su dva terapijska zakljuka:

1. Najvanije za oporavak jest da pacijent postane svjestan onoga

to se dogaa; drugim rijeima, pruena informaci- ja djeluje
kao penicilin za ovaj poremeaj.
2. Neki e pacijenti reagirati na fizikalnu terapiju i/ili fizi- kalne
terapeute placebo reakcijom. Kao to je napomenu- to, placebo
reakcija je u redu, no esto je samo privremena. Naa namjera
bila je da utjeemo na potpuno i trajno izljeenje.

Bilo je lako razumjeti djelotvornost placebo reakcije, no mene je

zapanjilo koliko je vano obavijestiti pacijenta o tome to se dogaa.
To je bila terapija znanjem, a inilo se da nema nika- kvog smisla.
Ipak, oduevljavala nas je njezina djelotvornost, a moj postotak
uspjenih izljeenja postao je znatno bolji. Takoer, konano sam
imao osjeaj da sam znao to se dogaa, iako nisam bio u stanju
objasniti sve pojedinosti. To me nije previe uznemirivalo, jer ipak
se bavimo procesima mozga, a poznato je da se zapravo vrlo malo
zna o tome kako mozak funkcionira.
Tijekom ovog razdoblja blisko sam suraivao sa skupinom
talentiranih fizikalnih terapeuta, koji su nauili sve o sindro- mu
miine napetosti (TMS), te su kombinirali svoje fizikalne postupke
s razmatranjima o ukljuenim psiholokim initelji- ma. Oni su
djelovali i kao moja zamjena i kao fizikalni tera- peuti. Kasnija
odluka o prestanku koritenja fizikalne terapije bila je bolna upravo
zato to sam toliko cijenio rad tih predanih profesionalaca.
Takoer, tijekom tih ranih godina razvio sam blizak radni
odnos s malom skupinom psihologa koji su radili u Institutu za
rehabilitacijsku medicinu Howard A. Rusk, i ta se surad- nja
nastavila do danas. Od njih sam nauio mnogo o psiho-
logiji - oni su odigrali vanu ulogu u lijeenju onih pacijena- ta
kojima je bila potrebna psihoterapija kako bi ozdravili. U biti,
djelujemo kao ekipa.
Godine 1979., vjerojatno kasnije nego to sam trebao, poeo
sam zvati skupine pacijenata na neto to bi se moglo nazvati
predavanjem-raspravom. Sa svakom sljedeom godi- nom postalo
je sve oitije da je poduka pacijenata o TMS-u kljuan terapijski
imbenik. Povremeno sam susretao pacijente koji su mnogo
vremena proveli u psihoanalizi, ili su godinama bili pod
psihoterapijom, no koji su jo uvijek patili od sindro- ma boli. Zbog
toga je bilo jasno da sam psiholoki uvid nije dovoljan za
sprjeavanje TMS-a. Bol je nestala tek kad su pa- cijenti nauili
injenice o TMS-u. Zapoeli smo s etiri jed- nosatna predavanja,
koja smo poslije razvili u dva dvosatna predavanja, prvi smo
posvetili fiziologiji i dijagnozi TMS-a, a drugi psihologiji TMS-a i
njegovom lijeenju. Razlog za ta pre- davanja bio je jasan - ako je
informacija toliko vana za opo- ravak pacijenata, tada im je trebalo
pruiti dobru edukaciju o TMS-u. Tonije, bilo je bitno da pacijenti
saznaju to tono nemaju (sve strukturalne dijagnoze), a to imaju
(TMS). S fizikoga gledita, TMS nije tetan; stoga se nisu morali
brinu- ti to se tie fizikih aspekata. Zabrane i opomene uope nisu
bile potrebne. One su zapravo potaknule strah gdje on nije
prikladan.

AKTUALNE TERAPEUTSKE
KONCEPCl)E

Ako je svrha bola da pozornost usmjeri na tijelo, a ako na spo-

menutim predavanjima pacijent moe nauiti kako zanemari- ti
tjelesne simptome te da umjesto toga razmilja o psiholokim
pitanjima, nismo li time uinili sindrom bola nekorisnim?
 Ovo je na neki nain slino razotkrivanju tajnih operacija. Dok
god osoba nije svjesna da joj bol slui za ometanje po- zornosti, taj
e se proces neometano odvijati. No, onog trenu- tka kad
razumijevanje postane potpuno (a mora to biti, jer samo
intelektualno prihvaanje procesa nije dovoljno), tada ta varka vie
ne djeluje; bol prestaje, jer vie ne postoji potreba za njom. A
upravo informacija postie taj uinak.
Prikaz na stranici 84 trebao bi pojasniti o emu se radi. Upravo
se u mozgu, organu uma, stvaraju neprihvatljive eino- cije opisane u
poglavlju o psihologiji, te je zbog toga postav- ljena strelica gore
desno. Na vrhu je predstavljen svjesni um ili ono to zovemo oko
uma. Neugodne emocije su potisnute ili sauvane u nesvjesnom
umu, ba zato da ih svjesni um ne bi postao svjestan. Kao da se
neto u umu boji da te emocije nee ostati potisnute, da se
pokuavaju probiti u svjesnost, jer se odluuje da je potreban
obrambeni mehanizam a, govorei u psiholokim terminima, obrana
je sve ono to e smesti svjes- ni um (oko uma) tako da ne
primijeti ono to je potisnuto. Zato um stvara TMS - strelica
nalijevo. Sada osoba mora obra- titi pozornost na sve razliite
manifestacije TMS-a, te moe izbjei neugodno doivljavanje tih
loih osjeaja na desnoj strani.
Ovaj je prikaz posebno koristan jer razjanjava zbog ega se
osoba rjeava TMS-a kad sazna za njega. Ako moemo uvjeriti
svjesni um da TMS nije ozbiljan i da nije vrijedan pozornosti, ili -
jo bolje - da je laan, varka, te umjesto da ga se bojimo, trebali
bismo ga ismijavati, da veina strukturalnih dijagnoza nije valjana i
da su jedino potisnute emocije vrijedne pozor- nosti, to smo time
postigli? TMS smo uinili beskorisnim; on vie nee imati
sposobnost da privue zanimanje svjesnog uma; obrana je
neuspjena (uklonjenaje kamuflaa, razotkrivena je urota), to znai
da bol nestaje.
Ako sve ovo dosad reeno zvui kao znanstvena fantastika ili
bajka, jedini je odgovor da to djeluje, i da je djelovalo kod nekoliko
tisua ljudi tijekom posljednjih sedamnaest godina.
 SVJESNI UM

OKO UMA

Kako TMS preusmjerava pozornost s emocionalnog na fiziko

Evo jedne dojmljive prie kako bismo istaknuli poantu. ena iz

drugog grada prola je program i postigla je dobar rezultat.
Nekoliko tjedana nakon predavanja njezini su bolovi nestali i ona je
nastavila provoditi sve svoje stare aktivnosti, ukljuujui tenis i
tranje. Jednog dana, otprilike devet mjese- ci nakon zavretka
programa, bila je na tranju i osjetila bol na novome mjestu, na
vanjskom dijelu kuka, to je bila jo jedna manifestacija TMS-a.
Poslije mi je ispriala pojedinosti te epizode.
 Otilaje kod svog lijenika, kojijoj je rekao da ima bursitis u
kuku i poslao ju na rendgen, injekcije i lijekove. Tijekom
telefonskog razgovora priznala je da osjea jake bolove - i da oni
traju ve tri tjedna - te da imam pravo kad ju korim jer je posluala
svog lijenika. Nakon naeg razgovora, rekla mi je, nekoliko je
minuta stajala i razmiljala i naljudla se - stvarno se naljutila na sebe
i posebno na svoj um zato to je izveo taj trik - te je naposljetku
zapoela otru raspravu sa svojim umom. Nakon dvije minute
bolovi su nestali i nisu se vie javljali. Odu- evljena time koliko su
brzo nestali, ponovno je poela trati, koncentrirajui se na pravi
problem, nesvjesnu bojazan da e se povrijediti tijekom vjebanja.
Pouka ove prie jest da je presudna informacija i da je to toliko
brzo djelovalo zato to je ona ve prola na program i integrirala
(to znai - prihvatila na dubljoj razini) koncepcije TMS-a. Bolovi
ne bi odmah nestali da ona ve nije znala za TMS. No, zbog toga to
je znala za njega, zbog toga to je prola program predavanja, onog
trenutka kad je shvatila da su bolovi u kuku jo jedna manifestacija
TMS-a, oni su nestali jer vie nisu mogli zadravati njezinu
pozornost kao legitimni fizioloki poremeaj, te ju nisu vie mogli
ometati pri ulaenju u svijet njezinih emocija.
No, mogli biste pitati: Zato su joj se uope ponovo vratili
bolovi?
Pojavljivanje bola kod TMS-a uvijek oznaava potisnute loe
osjeaje, kao to su ljutnja ili bojazan.
No, va program bi trebao sprijeiti takve situacije; to se
ovdje dogodilo?
injenica da je spomenuta gospoa osjetila bol na novome
mjestu znai da je njezin mozak jo uvijek pokuavao pomou
TMS-a skriti potisnute osjeaje. Razgovarao sam o tome s njom i
sloili smo se kako bi bilo pametno da razmisli o psihoterapiji, ako
se to ponovi. (Vidjeti str. 95 o tome kome je psihoterapija potrebna
a kome nije.)
 rr

KAKO ISCIJELITI BOLOVE U LEIMA

Iako smo o ovoj temi ve raspravljali u poglavlju o psiho-

logiji, nee tetiti da ponovimo kako u umu oito postoje
suprotstavljene sile, koje se bore za krajnju sudbinu potisnutih
osjeaja. Mora postojati neka sila (ne mogu nai bolju rije), koja
pokuava osvijestiti te osjeaje, unato njihovu neugod- nom
saraju. Da su oni podsvjesni i da im je sueno takvima ostati, ne
bi bilo potrebe za takvim procesom stvaranja diver- zije kao to je
TMS. Postojanje TMS-a pokazuje da neto pokuava te loe
osjeaje izvesti na svjetlo dana. Netko bi ovo mogao nazvati
zaaranim krugom, no postoje snani i dobro potkrijepljeni dokazi
u psiholokoj literaturi o irokom raspo- nu ponaanja stvorenom
upravo da bi se izbjegla neugodna ili bolna emotivna iskustva.
Klasian je primjer fobija od bacila. Osoba je opsjednuta bacilima i
pere ruke sto puta na dan. (Ne- tko bi to nazvao kompulzivnom
neurozom, no upravo strah od bacila dovodi do kompulzivnog
pranja ruku.) Ovakvo je nelo- gino ponaanje odavno prepoznato
kao vrsta nadomjeska ili preusmjeravanja jakih, nesvjesnih
osjeaja koje osoba ne moe svladati, pa postaje zaokupljena
bacilima.
TMS slui istoj svrsi time to zadrava pozornost osobe na
tijelu, na raznim fizikim poremeajima kao to su glavobolje
napetosti, migrene, alergije, ekcemi, srana palpitacija, da na-
brojimo samo neke.

METODE LIJEENJA

Program lijeenja temelji se na sljedeem:

1. Prikupljanje znanja, uvida u prirodu poremeaja.

2. Sposobnost da se djeluje u skladu s tim znanjem, te da se
promijeni ponaanje uma.
 R A Z MI LIAT I PS IHOLO KI

Znai da bismo trebali nauiti sve o TMS-u, to zapravo uzro- kuje

bol, te koji je dio mozga odgovoran za to - sve ono to smo
objasnili u poglavljima o psihologiji i manifestacijama TMS-a.
Tada je potrebno razmotriti psihologiju poremeaja, injenicu da
smo svi mi u ovoj kulturi skloni proizvoditi ljutnju i stra- hove, te
da kompulzivne i perfekcionistike osobe proizvode jo vie toga.
Ono to je tada potrebno napraviti jest razviti naviku psiholokog
razmiljanja, a ne fiziolokog. Pacijentima sa- vjetujem da, kad
postanu svjesni nekog bola, moraju svjesno i snano prenijeti svoju
pozornost na neto psiholokog karak- tera, na primjer na neto
zbog ega su zabrinuti, to moe biti kronini obiteljski ili
financijski problem, izvor iritacije koji se ponavlja, dakle bilo to
iz psiholokog podruja, jer to mozgu alje poruku da ih bol vie
ne zavarava. Kad ta poruka dospi- je do dubina uma, do
podsvijesti, bol prestaje.
Ovdje dolazimo do jedne vane spoznaje. Naravno, svi ele
dabol odmah prestane. Pacijenti esto kau: U redu, vrlo jas- no
razumijemo o emu priate, ali zato bol ne prestaje?
Posljednji stihovi pjesme Edne St. Vincent Millay kazuju zato
bol ne nestaje brzo:

Zalosti me to srce sporo

ui Kad um se nimalo ne
mui.
(alim to moje srce ui tako sporo
Ono to um shvaa i kad ne bi moro)
(alim to srcu tako sporo dolazi Sto
brzi um na svakom koraku nalazi)

Ako zamijenimo rije srce rijeima podsvjesni um, poru- ka

e biti jasna. Svjesni um djeluje brzo; on moe brzo primati i
prihvaati. Podsvijest jc spora, paljiva, ne prihvaa brzo nove
ideje i promjene, to je nedvojbeno vrlo dobra stvar. Da to nije tako,
ljudi bi bili vrlo nestabilne ivotinje. Ipak, u ovakvim vre- menima,
kad elimo da se prilike brzo mijenjaju, postajemo nestrpljivi zbog
trome podsvijesti.
No, dobro, koliko je onda vremena potrebno da bol nesta- ne?
Iako nisam sklon govoriti o brojevima, iskustvo je pokaza- lo da
veina rijei vei dio simptoma unutar dva do est tjedana nakon
predavanja. Pacijenti ipak dobivaju upozorenje, da se vrijeme moe
produiti ako broje dane ili tjedne ili ako se obes- hrabre jer bolovi
nisu nestali kad su oni mislili da se to trebalo dogoditi. Ljudi nisu
strojevi, te postoje mnogi imbenici koji utjeu na vrijeme potrebno
za izljeenje. Koliko su snane potisnute emocije? Koliko je straha
osoba nagomilala tijekom godina? Koliko je osoba spremna odrei
se strukturalnih dija- gnoza s kojima je dola?

R A ZGOVOR SA SVOJIM U MO M

To je jo jedna korisna metoda koja u poetku moe zvuati aavo,

no koja ima veliku vrijednost. Pacijente potiemo da razgovaraju sa
svojim umom. Mnogi su pacijenti izvijestili da su to radili i da su
imali odline rezultate, pa sada to rutinski sugeriram, iako i dalje
osjeam da je to aavo. Ono to se za- pravo dogaa jest da osoba
svjesno preuzima nadzor, umjesto da se osjea kao bespomona,
zastraena rtva, to je esto kod Ijudi s ovim sindromom. Osoba
postaje asertivna sama sa sobom, govorei umu da vie nee
podnositi takvo stanje - i to djeluje. Pacijenti izvjetavaju da mogu
stvarno prekinuti napad bola pomou ove tehnike. ena iji smo
sluaj opisali na strani- cama 73-75 upravo je to uinila i
doivjelaje trenutni prestanak bolova. To je vrlo korisna metoda.
 NAS TAVI TI FIZ IK E AK TIVNOST I

Moda je najvanije (ali i najtee) to pacijenti moraju napra- viti to

da nastave sve fizike aktivnosti, pa ak i one najee. To znai
prevladati strah od saginjanja, podizanja, tranja, igranja tenisa ili
bilo kojeg drugog sporta, te od stotina drugih uobiajenih
aktivnosti. To znai oduiti se od svih gluposti o tome koji su
ispravni naini da se sagnete, podignete neto, sjedite, stojite, leite
u krevetu, koji su pokreti kod plivanja dobri ili loi, koju vrstu
sjedalica ili madraca trebate koristiti, koje cipele ili korzete ili
steznike morate nositi, a morate odba- citi i mnoge druge dijelove
medicinske mitologije.
Mnoge zdravstvene iscipline koje se bave leima uspjele su
proizvesti vojsku djelomice invalidnih osoba u ovoj zemlji, sa
svojim koncepcijama o strukturalnim oteenjima i ozljeda- ma kao
temeljima bola, koje kao da su izale iz srednjeg vije-, ka. Iako je to
esto teko, svaki pacijent mora proi kroz vlastiti strah i vratiti se
potpunim normalnim fizikim aktivnostima. To nije potrebno
uiniti samo zato da ponovno postanete nor- malno ljudsko bie
(iako je i to dovoljno dobar razlog sam po sebi, i tjelesno i psihiki).
To je potrebno da biste se oslobodili straha od fizike aktivnosti,
koji je esto mnogo djelotvorniji nego bol za usmjeravanje uma na
tijelo. To je svrha TMS-a, sprijeiti um da se bavi emocijama.
Kao to je Snoopy, taj izvrsni suvremeni filozof, jednom
rekao: Nita ne djeluje tako dobro kao malo tjelesnog bola u
sprjeavanju uma da se bavi emotivnim problemima. Char- les M.
Schultz, stvoritelj Peanutsa, oito je vrlo perceptivan ovjek.
Sada vjerujem da su fizika ogranienja koja namee TMS
mnogo vanija nego sam boi, te je stoga iznimno vano da ih
pacijenti prevladaju. Ako pacijenti to ne mogu uiniti, osueni su na
neprestano obnavljanje bolova. Na jednoj od prethodnih stranica
spomenute su fobije. Prodoran, univerzalan strah od
fizike aktivnosti kod ljudi s ovim sindromima bola, posebno u
kriima, potaknulo me da predloim novu rije - fiziofobi- ja. Ona
je snaan imbenik pri obnavljanju sindroma bola u kriima.
Trebalo bi usput spomenuti da sam tijekom posljednjih
sedamnaest godina savjetovao mnogim ljudima da nastave nor-
malne fizike aktivnosti, ak i one najnapornije. Ne mogu se sjetiti
nijedne osobe koja mi je nakon toga rekla da je taj sa- vjet
prouzroio daljnje probleme s leima.
Pacijentima sugeriram da zaponu proces vraanja fizikim
aktivnostima kad se njihovi bolovi primjetno smanje, te kad osjete
da je njihova dijagnoza pouzdana. Ako zaponu prera- no,
vjerojatno e potaknuti bolove, prestraiti se i usporiti opo- ravak.
Pacijenti su esto uvjetovani da uz fizike aktivnosti oekuju bol, pa
zato ne smiju izazivati uspostavljene progra- mirane obrasce sve
dok vrsto ne vjeruju u dijagnozu.
Jedan od mojih pacijenata, odvjetnik tridesetih godina, imao je
zanimljivo iskustvo u vezi s reenim. On je mirno pro- ao program
i nekoliko tjedana oslobodio se bolova i radio je sve - osim jedne
aktivnosti. Bojao se tranja. Poslije mi je objasnio da su ga tijekom
tolikih godina uvjeravali daje tranje loe za kria, da jednostavno
nije mogao skupiti hrabrosti kako bi pokuao, iako se mogao baviti
aktivnostima koje su bile mno- go napornije od tranja. Nakon
gotovo godine dana odluio je da je to besmisleno i da e trati.
Uinio je to i bolovi su se vra- tili. Tada je doao do prekretnice -
hoe li nastaviti trati ili e uzmaknuti? Nazvao me i pitao za savjet,
no ja sam na nesreu bio na godinjem, pa je morao sam donijeti
odluku. Mudro, odluio je ustrajati. Nastavio je trati i nastavilo ga
je boljeti. Jedne su ga noi iz sna probudili otri bolovi u gornjem
dijelu lea, no bolovi u kriima su nestali. Znajui da se TMS esto
premjeta na razliita mjesta tijekom oporavka, zakljuio je da je
vjerojatno pobijedio, ijest. Nakon nekoliko dana nestali su i bolovi u
gornjem dijelu lea i vie s time nije imao pro- blema.
 Osoba se raora suoiti s TMS-om, boriti se, ili e se simp- tomi
nastaviti. Svladati strah i vratiti se normalnim fizikim aktivnostima
vjerojatno su najvaniji dijelovi terapeutskog procesa.

P REKINUTI SVE FI ZIKA LNE T RE T MANE

Jo jedan klju za potpun oporavakjest napustiti sve oblike

fizikalnih tretmana. Uputno je razmotriti da ni ja nisam pre- stao
propisivati fizikalnu terapiju tijekom gotovo dvanaest ili trinaest
godina nakon to sam se poeo baviti dijagnostikom. Toliko dugo
mi je trebalo da potpuno raskrstim sa starim tra- dicijama koje su
me kolovale. Konceptualno, propisivanje fizikalne terapije ne slae
se s onim za to smo saznali da je jedini racionalan nain za
rjeavanje problema; to jest, podu- avanjem, a time i
sprjeavanjem procesa na onom mjestu na kojem je nastao - u umu.
Nadalje, postalo je oito da su neki pacijenti sve svoje povjerenje
poklonili fizikalnoj terapiji (ili terapeutu) te su doivljavali placebo
izljeenja (vidjeti str. 131). To je znailo da e prije ili poslije
ponovno imati bolove. Pravilo jest da se osoba mora odrei bilo
kakvih strukturalnih objanjenja i za bolove i za njihovo izljeenje,
jer e se simpto- mi inae nastaviti. Toplina, masae, vjebanje i
akupunktura - sve pretpostavljaju tjelesni poremeaj koji treba
tretirati nekim fizikim sredstvima. Ako se itavo to shvaanje ne
pobije, bol i ostali simptomi se nastavljaju.
Pacijenti se uglavnom okiraju kad im se savjetuje da pre-
stanu vjebati i rastezati se, jer su nauili da to trebaju raditi zbog
svojih lea. No, to je nuno kako bi se u umu vrsto uspo- stavilo
ono to je vano. Vjebati zbog dobrog zdravlja, narav- no, neto je
posve drugo, te se takva aktivnost svakako potie.
 P REGL EDAT l DNEVNE POD SJ ETNIK E

Ovo je vana metoda, no potrebno je pripaziti da se ne bi pretvorila

u ritual. Pacijenti dobiju popis dvanaest kljunih misli, te se sugerira
da najmanje jedanput na dan ostave pet- naestak minuta za oputanje
i mirno pregledavanje tih misli, koje zovemo dnevnim
podsjetnicima.

Bolovi se javljaju zbog TMS-a, a ne zbog strukturalne ano- malije.

Neposredan razlog za bolove jest nedostatak kisika.
TMS je bezopasno stanje, koje uzrokuju moje potisnute emocije.
Glavna emocija je moja potisnuta Ijutnja.
TMS postoji samo zato da bi moju pozornost skrenuo s emocija.
Budui da su moja lea zapravo normalna, nema razloga za
strah.
Zbog toga tjelesne aktivnosti nisu opasne.
Trebam i dalje provoditi sve normalne tjelesne aktivnosti.
Neu se brinuti zbog bolova i oni me nee zastraivati.
Svoju u pozornost preusmjeriti s bolova na emotivne pro- bleme.
Namjeravam imati kontrolu ja, a ne moj podsvjesni um.
Uvijek trebam razmiljati psihiki, a ne fiziki.

Do kraja drugog predavanja-rasprave pretpostavlja se da su podaci o

TMS-u intelektualno obraeni. Tada potiemo paci- jente da tim
podacima omogue da se prime, da se integri- raju, da budu
prihvaeni na podsvjesnoj razini, jer samo svjesno prihvaanje, iako
je bitno kao prvi korak, nije dovoljno da bi preokrenulo TMS.
Pacijenti dobivaju upute da si daju dva do etiri tjedna vremena, te
da me onda nazovu ako nisu
dovoljno napredovali. Ako nisu, dogovaram ili da dou u moj ured,
ili, ee, da prisustvuju malom sastanku, gdje se skupe pacijenti
slini njima (koji su malo ili nimalo napredovali), ili oni kojima su
se bolovi ponovili nakon to ih nije bilo mjeseci- ma ili godinama.
Svrha tih sastanaka jest otkriti razlog pono- vnog pojavljivanja
bolova ili nedostatka napretka.

SASTANCl ZA MALE SKUPINE

NAKON ZAVRENOG PROGRAMA

Prvo to treba ustanoviti jest razumije li pacijent i prihvaa li

dijagnozu. Uzmimo za primjer jednog pacijenta, pedesetogo-
dinjeg poslovnog ovjeka. On doe na sastanak jer mu nije bolje
nakon odsluanog predavanja. Neki od moguih razloga jesu:

1. On prihvaa 90% dijagnoze, no jo smatra da hernija dis- ka,

koja se vidi na CT-u ili na MRI, ima veze s bolovima.
2. Teko mu je povjerovati da to moe nestati samo uz pomo
edukacijskog programa.
3. On prihvaa dijagnozu, no ne moe prikupiti hrabrosti da
zapone provoditi tjelesne aktivnosti.

Mentalne zapreke ovog tipa omoguuju umu da nastavi s TMS-om,

jer se ovjek jo uvijek prema svojim simptomima odnosi kao
prema tjelesnim poremeajima. Dok god je paci- jent na bilo koji
nain zaokupljen onim to njegovo tijelo radi, bol e se nastaviti.
Njegovo povjerenje u dijagnozu mora se poveati, tako da moe
prihvatiti injenicu da ima TMS.
Do ovjeka s navedenim tegobama sjedi tridesetogodinja
domaica, supruga i majka. Ona kae da joj nije bolje nakon
predavanja, no toje ne udi jer je njezin ivot i dalje kaotian
kao i prije, stalno je umorna i stalno je gnjave, te nikad ne osjea da
je napravila najbolje to je mogla.
Njoj se moe rei da e uvijek teiti perfekciji, da e uvijek
imati previe posla, no da tajna koja pomae prevladati TMS nije
promijeniti sebe, nego jednostavno prepoznati da kombi- nacija
realnosti njezina ivota i njezine osobnosti uzrokuje u njoj golemu
koliinu straha i ljutnje.
Da, i ljutnje. Ona vjerojatno nikad nije priznala injenicu da je,
iako oboava svoje tri djevojice, istodobno i ljuta na njih zbog
onoga to trae od nje. Ideja da bi mogla biti podsvjesno Ijuta na
svoju djecu potpuno je izvan njezina iskustva. Kad pri- hvati ideju
da se lijek za nju nalazi u priznavanju takvih nepri- hvatljivih
podsvjesnih osjeaja, tada e nestati i bol.
ovjek u zadnjem redu koji sljedei die ruku jest etrde-
setpetogodinji graevinski nadzornik koji je proao program prije
tri godine i bilo mu je dobro do prolog tjedna - nije bilo bolova,
fizikih ogranienja, problema. Tada je iz vedra neba doivio akutni
spazam u kriima i sada je u jakim bolovima. Da nije proao
program, saa bi se stvarno uplaio. No, ne moe shvatiti zato se to
dogodilo.
to Vam se dogaa u ivotu? Pitam ga. Nita posebno,
odgovara. ena je dobro, djeca su dobro, nemamo nikakvih
zdravstvenih ni financijskih problema. No, pojava akutnog spazma
znai da mora postojati neto psiholoko u pozadini, jer je TMS
emotivni barometar. Nastavljam ga ispitivati, i na kraju saznajem da
ima problema na poslu, tekoe s nekim zaposlenicima i kritizira ga
nadreeni.
Ja se s tim mogu nositi, kae, no ne shvaa da, iako se on s
time nosi, ipak u tom procesu stvara velike koliine straha i
ljutnje. Ispod razine svjesnosti uvijek se ostvaruju vane emo- tivne
aktivnosti, za koje ne znamo, osim ako ih pomou iskus- tva ne
nauimo predvidjeti.
On odlazi sa sastanka s novim uvidom u nain funkcio- niranja
svoje emotivne nutrine. Bolovi u leima e prestati, a
nadamo se da e on sljedei put kad se suoi sa stresnom situacijom,
razmisliti o svojim unutarnjim reakcijama.
Dokazano je da su sastanci malih skupina vrijedno terapij- sko
sredstvo. Pacijenti ne samo da dobiju novo razumijevanje vlastitih
situacija, nego takoer profitiraju od tuih iskustava. Uvijek
ohrabruje spoznaja da ima i drugih ljudi koji prolaze isto to i vi.
Ovi mi sastanci daju i priliku da odluim kojim je pacijentima
potrebna pomo psihoterapeuta.

PSIHOTERAPIJA

Iako oko 95% naih pacijenata proe program bez psihote- rapije,
nekima e ipak biti potrebna pomo te vrste. To jed- nostavno znai
da imaju vie razine straha, Ijutnje i ostalih potisnutih osjeaja te da
njihovi umovi nee odustati od ove metode, prikladne da se ti
osjeaji prikriju bez puno muke. Kad mi osoba kae da ima
problema s prihvaanjem dijagnoze, javlja se sumnja da u
podsvijesti postoji otpor prema otputa- nju TMS-a.
Sjeam se pacijenta koji mi je ispriao sljedee - kad je po-
eo osvjetavati dugo potisnute osjeaje (kroz psihoterapiju), oni su
bili toliko bolni i zastraujui da je odbijao suoiti s njima.
Ovi Ijudi ne pate od mentalnih bolesti; oni vode normalne,
produktivne ivote, no imaju podsvjesni emotivni teret kojeg nikad
nisu bili svjesni. Ponekad neki dogaaji iz djetinjstva ostave u osobi
veliku koliinu zamjeranja i Ijutnje, no ti osjeaji ostaju duboko
zakopani jer su prestrani ili drutveno nepri- hvatljivi da bi im se
dopustio ulazak u svjesni um. Kao to je reeno, sklonost
potiskivanju Ioih osjeaja je univerzalna; to je neto to svi radimo
u veoj ili manjoj mjeri. Ona nije neu- rotina - ili smo svi
neurotini.
 No, kod nekih, primjerice kod osobe koja je bila zlostav- ljana
kao dijete, potisnuti osjeaji mogu bitijaki, te je nuno da takvi
pojedinci dobiju pomo kako bi prepoznali te osjeaje i kako bi ih
nauili svladati. To je uloga psihoterapije.
Naalost, drutvo je jo uvijek zaostalo u svojim pogledima na
potrebu za psihoterapijom i ne shvaa koje mjesto ona ima, te je
osjeaj da je svatko kome psihoterapija treba slab i nekom-
petentan jo uvijek rairen. Potiskivanje osjeaja nema nikakve
veze sa snagom karaktera ili mentalnom kompetencijom. A ipak, u
SAD-u su jo uvijek toliko neprosvijetljeni da je osobi koja je
prola psihoterapiju doslovno onemogueno da ikad radi u javnim
slubama.
Moja je predrasuda da bi se nama bolje upravljalo kad bi svi
koji se natjeu za izborna mjesta bili obvezni proi neku psi-
hoterapiju. Vjerujem da bismo bili poteeni barem nekih skandala
na visokim mjestima koja se pojavljuju uznemirujue redovito.
U naem su programu istaknute dvije injenice u vezi s
potrebom za psihoterapijom: samo 5% pacijenata je treba; nije
sramota biti u tih 5%.
Visoko cijenim ljude koji prou kroz na program. Oni moraju
prevladati neke znaajne zapreke prije nego to im se stanje
pobolja. Jedna od njih je skepticizam, a ponekad i pod- smijeh s
kojim se susreu. Druga su stalna upozorenja, uglav- nom od
lanova obitelji, da moraju biti oprezni (Nemoj to dizati.;
Nemoj se saginjati.; Obavezno stavi korzet.). Iz tog razloga,
smatram da lanovi blie obitelji trebaju proi program kako ne bi
tetili uspjehu terapije.
Jedan od najveih problema za pacijente jest razvijanje vjere
da se mogu rijeiti tog fizikog poremeaja pomou edukacijskog
programa. Takav nain rada potpuno je izvan medicinskog
iskustva ljudi. Moj je posao uvjeriti ih da je to mogue postii.
 NAKNADNA ISTRAlVANjA

Vaan imbenik za izgradnju povjerenja jest injenica da je veina

Ijudi koji su proli program bila uspjena. Godine 1982. proveli
smo naknadno istraivanje na 177 pacijenata, koji su proli
program izmeu 1978. i 1981. godine. Sedamdeset est posto njih
vodilo je normalan ivot s malo ili bez bolova, 8% se osjealo
bolje, a 16% nije imalo promjena. Neki od tih pacije- nata nisu
imali dobrobiti od predavanja, a na mnogo naina program nije bio
toliko razraen kao to je danas.
Godine 1987. raena je slina naknadna studija, ovaj put sa
skupinom pacijenata od kojih su svi imali hernije diskova
potvrene na CT-u, a proli su TMS program izmeu 1983. i 1986.
Ovaj put je 88% (devedeset est ljui) bilo uspjeno, 10% se
osjealo bolje, a samo kod 2% nije bilo promjena.
Neto poslije toga poznati novinar-pisac Tony Schwartz, koji
je bio uspjeno lijeen 1986. godine, spomenuo je u lanku koji je
pisao u asopisu New York o dr. Bernieu Siegelu, da je preporuio
program etrdesetorici pacijenata, te da se njih trideset devetoro
oslobodilo bolova. Ovo zovem mini-serijom Tonyja Schwartza.
Mlai kolega, dr. Michael Sinel, trenutno asistent direk- tora
Ambulantne fizikalne medicine u Medicinskom Centru Cedars-
Sinai u Los Angelesu, dijagnosticirao je i tretirao pedesetak
pacijenata. Njegov rad vrijedi zabiljeiti jer su u nje- govu
populaciju pacijenata bili ukljueni i ljudi koji nisu nuno bili
otvoreni prema ideji o poremeaju uzrokovanom napetou, to je
njegov posao dodatno oteavalo. Ipak, slije- dei osnovne
koncepte istaknute u ovoj knjizi, njegovi preli- minarni podaci
ukazuju da je 75% grupe doivjelo dobru do izvrsnu redukciju
bolova, a vie od 90% doivjelo je znatna funkcionalna
poboljanja.
Pozivao sam kolege na medicinske sastanke kako bismo
promatrali program, a dobrodolim smatram istraivanje koje
bi proveia vanjska organizacija. Ovako dojmljive statistike si- gurno e
izazvati sumnju u medicinskoj zajednici.
Postoji razlog za vjeru u to da e statistike ostati povoljne, jer
sad prije konzultacija intervjuiram pacijente, kako bih obes-
hrabrio od dolaska one koji nee htjeti prihvatiti dijagnozu.
Realnost jest da mali dio populacije koja pati od bolova u lei- ma
prihvaa ovu dijagnozu, a gubitak je vremena i truda poku- avati
lijeiti nekog tko ne eli prihvatiti dijagnozu TMS-a.
Neki kritiari tvrde da ja postiem tako dobre rezuitate jer
prihvaam samo pacijente koji vjeruju u moje metode. No, ja mogu
raditi samo s ljudima koji imaju razumnu koliinu otvo- renosti
prema ideji da su njihove emocije odgovorne za njihov bol. Unato
tome, veina je mojih pacijenata jo uvijek sum- njiava kad se
prvi put sretncmo. Moj je posao da ih uvjerim u logiku dijagnoze,
jer samo priznavanjem uloge emocija mo- emo postii da um radi
to to radi. To nije vjerovanje - to je uenje.
Da li bi kirurg operirao osobu koja nije imala dobre ope-
rativne anse? Zar bih ja trebao biti manje selektivan nego ki- rurg?
Jo jedna uobiajena kritika mojih kolega, kad ve govo- rimo
o kritiarima, jest da idem predaleko u tvrdnjama kako je veina
sindroma bolova u vratu, ramenima i leima uzroko- vana TMS-
om. Moda ima pravo u 30-40% sluajeva, kau.
Ako 30 do 40% pacijenata ima TMS, zato onda ti kritiari
nikad sami ne postave dijagnozu?
Tuna je injenica da oni to ne mogu, jer to znai opovrg- nuti
dijagnostike predrasude kojih su se dugo pridravali, te priznati
ulogu emocija u tim sindromima boli - neto za to su oni
instinktivno nesposobni, da posudim frazu od senatora Byrda iz
Zapadne Virinije.
Ovi rezultati tretmana jedini su vrst dokaz da je dijagnoza
tona, a terapijski program djelotvoran. Zapravo, mnogi koji dou
na lijeenje, poznaju jednog ili vie uspjeno tretiranih
pacijenata. No, to nije novost u medicini. Jo uvijek, najbolja
preporuka jest izlijeeni pacijent.
Potrebno je istaknuti da ne smatram osobu uspjeno treti-
ranom ako se bolovi nisu znaajno smanjili (svakom je dopu- teno
malo bola s vremena na vrijeme) te ako nije u stanju provoditi sve
tjelesne aktivnosti bez straha. Kao to sam rekao, strah od tjelesne
aktivnosti moe onemoguavati Ijude vie negoli kronini bolovi.
Gotovo svi bolesnici koje sam susreo bili su zarobljenici straha (od
ozljeda, od napadaja bola), a to ak bolje nego bol usmjerava
pozornost na tijelo umjesto na emocije. Na je posao da ih
oslobodimo tog sveproimajueg straha.
Nalazim samog sebe u beskonanoj potrazi za nainima
prenoenja poruke. Neke fraze doprijet e do nekih ljudi, ali ne do
svih - tako da ih ja sve koristim:

Pokuat emo sprijeiti vae tijelo da fiziki reagira na vae

emocije.
elimo da nauite slati poruke podsvjesnom umu. Informacija

je penicilin koji lijei poremeaj.

Lijek je mudrost.

Lijek je znanje.
Do sada je Va podsvjesni um bio glavni; sad u Vas
nauiti kako da Va svjesni um preuzme vodstvo.
Naljutite se na svoj um; razgovarajte s njim; viite na
njega.
TMS je trik koji izvodi va um - nemojte nasjesti.
TMS je predstava stvorena kako bi vas omela da uoite
emocije.
 Simptomi su predstava koja skriva ono to se dogaa u
psihi.
Veina strukturalnih promjena u vaoj kraljenici
prirodne su pojave.
Um se ne eli suoiti s potisnutom ljutnjom, pa zato bjei
od nje.
Ismijavajui ili zanemarujui bol, uite svoj um da alje
nove poruke miiima.
Pomoi emo vam da uzmete Demoklov ma u svoje ruke,
umjesto da vam on visi nad glavom.

Posebno sam zahvalan pacijentici, gi. Normi Puziss, koja mi je

poklonila sljedee stihove, nakon to je prola program. Oni su
sada redovit dio predavanja-rasprave.

Razmiljati psiholoki, a ne fiziki,

idejaje koja zbunjuje.
Nitko i ne pretpostavlja Da e
duboko potisnute emocije Stvoriti
toliku napetost Pa ak i TMS.
Nema razloga za strah!
Podsvjesni ume, uje li ?
Koncentrira se na bol,
Nevolju onih koji pate od leda,
Kako bi skrenuo pozornost Od
napetosti skrivene ispod.
Tvoja tajnaje otkrivena;
Izgubio si masku.
Odustani onda, predaj se - TMSje
bezopasan!
Ja kontroliram situaciju, ne ti.
 Nauila sam da moram
Razmiljati psihiki, a nefiziki.

Siguran sam da su ovi lijepi stihovi pomogli mnogim mojim

pacijentima, jer na tako krasan nain prenose jednu od osnov- nih
ideja.
Budui da je za ljude s TMS-om karakteristino da se osje-
aju kao rtve i kao da ne nadziru ono to im se dogaa, tera- pijski
program mora im pomoi da dobiju snagu, istiui da je izvor bola
zapravo bezopasan proces. Potiem pacijente da razviju prijezir
prema bolu, koji e zamijeniti njihove snane osjeaje
zastraenosti. To podsvjesnom umu alje poruku da e se njegova
metoda dranja pozornosti na tijelu upravo raspasti - to dovodi do
prestanka bola.

PITANJA PACIJENATA

Jedna od koncepcija koju Ijudi tee prihvaaju jest injenica da

osoba ne mora izbaciti napetost iz svog ivota.

Ljudi pitaju: Kako da promijenim svoju osobnost i prestanem

stvarati strah i Ijutnju ?
Kad bi ovo bile nune pretpostavke za oporavak, moj bi uspjeh bio
jednak nuli. Ne radi se o mijenjanju emocija; radi se o pre-
poznavanju njihova postojanja, te o shvaanju da mozak poku-
ava sprijeiti osobu da postane svjesna njihova postojanja putem
sindroma bola. To je klju da shvatite zbog ega je znanje tako
djelotvoran lijek.

Kako mogu znati da mi vi ne nudite placebo?

Odlino pitanje koje me uvijek brinulo, jer je placebo
reakciju
potrebno paljivo izbjegavati. Placebo oporavak gotovo je uvi- jek
privremen, a mi traimo trajno rjeenje tegoba. Zbog toga neemo
biti zadovoljni placebo oporavkom. To se i preesto dogaa. Ljudi
pristanu na razne fizikalne tretmane, nekoliko dana se osjeaju
bolje, a onda im je opet potrebno lijeenje. (I, naravno, nikad ne
prevladaju strah od tjelesne aktivnosti.) Jedan od razloga koji
dokazuju da TMS program ne stvara placebo reakciju jest injenica
da se gotovo svi pacijenti trajno rijee simptoma.
Drugi je razlog to da se placebo uinak temelji na slijepoj
vjeri; pacijenti znaju malo ili nita o poremeaju od kojeg pate i o
naelima lijeenja. Oni jednostavno vjeruju osobi koja ga provodi.
Edukacijski program koriten za lijeenje TMS-a ista je
suprotnost. Poduavam pacijente doslovno o svemu to znam o
poremeaju; potiem ih da postavljaju pitanja i upozoravam ih
neka sami pronau loginost i konzistentnost dijagnoze. Njihov
oporavak ovisi o informaciji, o svjesnosti. Oni su aktivni sudionici
u procesu oporavka. To svakako nije placebo proces.
Moda jc najuvjerljiviji argument koji potvruje da mi ne
radimo s placebo reakcijama injenica da su mnogi Ijudi nakon to
su tek proitali knjigu Mind over Back Pain, pret- hodnicu ove
knjige, javljali o potpunom i trajnom razrjeenju bolova. Ovdje
nema utjecaja osobnosti, nema njegovateljskog pristupa; samo iste
i suhe informacije. A nauili smo da je samo to potrebno kako bi se
TMS pobijedio.

Zato ste prestali koristiti fizikalnu terapiju kao dio svog

tretmana ?
Ovo je bilo napomenuto, no moe se ponoviti. Kao to je upra- vo
reeno, svaki fizikalni tretman moe biti placebo, uklju- ujui i
fizikalnu terapiju, a mi to elimo izbjei, jer su rezultati
privremeni. No, postoji jo jedan suptilniji razlog. Pokuavam li
postii da Ijudi prestanu obraati pozornost na svoje tijelo i ponu
psiholoki razmiljati o svojim bolovima, nije li onda
propisivanje fizikalne terapije upravo kontradiktorno mojoj
terapijskoj strategiji? Trebalo mi je mnogo vremena da to shva- tim
i prikupim hrabrosti kako bih je prestao propisivati, jer sam i ja bio
nauen oslanjati se na fizikalne tretmane kao i svi drugi. Sad se s
poneto napora prisjeam kako mi je bilo teko krenuti u isto,
to jest oslanjati se iskljuivo na edukacijski program. U biti, kako
bih istaknuo poantu, pacijentima savje- tujem da prestanu raditi sve
vjebe koje su oblikovane da bi titile njihova lea ili im pomagale,
iz istog tog razloga. Oni ne smiju initi nita to bi usmjerilo
njihovu pozornost na bolna podruja.
U tom tonu, pacijente se ui da nema ispravnog naina za
saginjanje ili podizanje, da osoba ne mora izbjegavati mekane
sjedalice ili madrace, da su korzeti i steznici nepotrebni, te da je
openito velik broj savjeta i zabrana koje su postale dio fol- klora
bolnih lea jednostavno neutemeljen, jer je TMS bezopasno stanje,
a lea nisu strukturalno oteena ni na koji nain. Trati nije loe
za kraljenicu; slabi trbuni miii ne izazivaju bolove u kriima;
jaki leni miii ne sprjeavaju bolove u leima; savreno je u redu
savijati lea, plivati kraul ili prsno; za ovjeka je predvideno da
hoda uspravno. (Homo sapiens i njegovi preci radili su to otprilike
3-4 milijuna go- dina.) Kratka noga ne uzrokuje bolove u leima.
Mogli bismo nastaviti u nedogled.

Kako mogu znati razliku izmeu TMS-a i bolova uzroko-

vanih upalom miia koje dugo nisam koristio ?
To je jednostavno. Nakon to ste se bavili nekom fizikom ak-
tivnou na koju niste navikli, pa se drugo jutro probudite sa
iganjem u rukama i nogama, to je dobra vrsta bola i uglavnom
prestane do sutra. Bol uzrokovan TMS-om uvijek je nezgodan i ne
nestaje brzo, ako uope nestane.
 Kakve vjebe mogu raditi?
Kad bol prestane, osoba moe raditi sve i svata, to napornije, to
bolje. Naravno, osoba moe zapoeti s napornim progra- mom
samo nakon dogovora s lijenikom. No, zakljuak jest da je
potrebno vjebati openito zbog zdravlja, a ne zbog lea.

Pretpostavimo da mi nestanu bolovi u kriima, a ponu me

boljeti vrat i ramena. to da napravim ?
Moj je rutinski savjet pacijentima da me nazovu tako da mo- emo
razgovarati o razlogu ove zamjene. Tijekom ranih faza programa
mozak e moda pokuati smjestiti TMS negdje drugdje u vratu,
ramenima, leima ili stranjici. Nije voljan odustati od tog naina,
prikladnog da se pozornost odvue od emocija. Pacijenti moraju
biti upozoreni da se ovo moe do- goditi, da se ne smiju uspaniiti
ili obeshrabriti, nego jedno- stavno trebaju primijeniti jednaka
naela na nove lokacije. Podsjeam ih da miino-skeletni sustav
nije jedino mjesto na koje mozak moe smjestiti diverziju. Isto to
moe napraviti u gastrointestinalnom traktu, glavi, s napetou ih
migrenama, na koi, u genitourinarnom traktu. Mozak moe
stvoriti nepri- like u bilo kojem organu ili sustavu u tijelu, pa osoba
treba biti oprezna. Svojim pacijentima savjetujem neka razgovaraju
sa svojim lijenikom ako se pojavi novi simptom, no da mene
obavijeste, jer on moe sluiti istoj svrsi kao i TMS. Na pri- mjer,
ireve na elucu potrebno je lijeiti odgovarajuim lije- kovima, no
gotovo je vanije prepoznati da se pojavljuju zbog napetosti.

to da napravim ako se bol vrati nakon est mjeseci ili

godinu dana ?
Savjetujem pacijentima neka me odmah nazovu, kako bismo mogli
potraiti psihike razloge za to. To uglavnom znai odla- ziti na
sastanke male skupine ili posjet mom uredu.
 A toje s hipnozom? Nije li to dobar nain da postignete da
va um radi ono to vi elite ?
Privremeno da, no mi traimo trajni oporavak. Nedavno je studija,
napravljena u Stanford Medical School i objavljena u The
AmericanJournal of Psychiatry, lijepo pokazala da se pomou
hipnoze bolovi mogu znatno smanjiti kod nekih pacijenata. To je
poeljno ako lijeite bolove, kao to je to kod od raka obolje- lih
ljudi. No, ja svojim pacijentima govorim, uz veliku dozu
uzbuenja, da ja ne lijeim bolovel To bi bilo lijeenje simptoma, a
to je loa medicina. Ja se bavim poremeajem koji je korijen- ski
uzrok bola. Prema mojim saznanjima, hipnoza ne dopri- nosi tom
procesu.
I takvo razmiljanje dovodi do teme o kojoj radije ne bih
raspravljao, jer mi je bolna. No, ne moemoje zaobii jer je od
velike vanosti. Radi se o odnosu prema kroninim bolovi- ma u
stotinama klinika koje tretiraju iskljuivo bolna stanja, a koje su u
posljednjih dvadeset godina osnovane po cijeloj dravi.
Osnovno naelo, koje je postavila osoba koja nije bila lijenik,
jest da su kronini bolovi poseban entitet bolesti, pre- tjerani bolovi
zbog neke uporne strukturalne anomalije, koja se pojavljuje zato
to pacijenti razvijaju ono to psiholozi nazi- vaju sekundarnom
dobiti od bolova. To jest, bolovi im do- nose neku'psiholoku
pogodnost, kao to je panja, novac ili bijeg od svijeta. Teorija
kae da pacijenti naue to ponaanje, jer ga potiu medicinski
sustav, obitelj i prijatelji. Tretman je oblikovan tako da to
obeshrabruje, kroz nagraivanje ponaa- nja bez bolova, te
kanjavanje suprotnog. Studenti psiholo- gije prepoznat e da su
se te ideje razvile iz rada B. F. Skinnera, koji je postao poznat po
svojim demonstracijama te vrste uvje- tovanja.
Iako je poznato da se ljude moe uvjetovati u klasinom
Pavlovljevom smislu rijei, potreban je veliki oprez kad se ski-
nerovska naela primjenjuju na ljude. Elementi sekundarne
dobiti esto su identificirani kod mojih pacijenata, no oni svakako
nisu primarni psiholoki imbenici na djelu. Pridati toliku vanost
sekundarnoj dobiti znai zanemariti stvarni pro- blem - potisnute
osjeaje svih vrsta - te napraviti jednako pre- tjeranu pogreku,
naime - ne prepoznati pravu psihologiju bola, koja se ne javlja
zbog trajne strukturalne anomalije nego je to psihofizioloki
proces, opisan u ovoj knjizi.
Zbog tog razloga, takve klinike ponekad pomognu, ali rije- tko
izlijee svoje pacijente.

Da lije TMS program primjer vis medicatrix naturae,

ili sposobnosti tijela da se samo izlijei ?
U jednom smislu svakakojest. No, inae ide mnogo dalje od
uobiajenog procesa samoizljeenja, koje se uvijek dogaa kad se
ozlijedimo ili kad nas napadnu otrovni ili infektivni agensi. Ovo je
primjer naina na koji se odreena vrsta fizikog pore- meaja,
psihofizioloki proces, moe preokrenuti. U zadnjem poglavlju
raspravit emo o ovoj i o drugim interakcijama urn- -tijelo, a ta se
tema napokon namee pozornosti istraivake medicine.
 <*

TRADICIONALNE

(KONVENCIONALNE) DljAGNOZE

Iako mi se zadatak uope ne svia, smatram da je nuno pre- gledati

veliki broj poremeaja kojima se rutinski pripisuju bolovi u vratu,
ramenima, leima i udovima. itatelji trebaju saznati to te
dijagnoze znae onima koji ih propisuju, to zna- e za podruja
medicine koja ih tretiraju, te ljudima kojima su ti poremeaji
dijagnosticirani.
Tijekom mojih predavanja pacijentima s TMS-om jasno
naglaavam kako je vano znati to uzrokuje bol, a to je ne
uzrokuje, jer mnoge dijagnoze koje emo opisati izazivaju strah, a -
kao to su prethodna poglavlja objasnila - strah je dominantan
imbenik pri pogoranju i obnavijanju sindroma bola.
Prosjeni graanin ove zemlje vjeruje da je kraljenica ra-
njiva, krhka struktura, koju je lako ozlijediti i koja je stalno sklona
ponovnim ozljedama. Kako se ovo gledite iri, pove- avaju se
bolovi u leima u dananjoj populaciji, tako da se trenutano govori
o nevjerojatnih 80 do 85% odraslih s
povjeu jednog od sindroma bola u leima. Ideje o ranjivosti lea
velikim se dijelom temelje na dijagnozama koje posta- vljaju
praktiari. Rijei kao hernija, degeneracija, propadanjei ne-
stajanje, koje se stalno koriste pri opisivanju donjeg dijela
kraljenice, izazivaju strah i pruaju spremno objanjenje za
ozljedu i napad nepodnoljivog bola. Nadalje, postoji gomi- la
zabrana i opomena koje ljudi naue tijekom posjeta lijenici- ma, te
ponekad u razgovoru s obitelji i prijateljima, kao na primjer:

Ne saginji se.
Ne grbi se.
Nemoj sjediti na mekanim sjedalicama ili kauevima.
Ne savijaj lea.
Nemoj plivati kraul ili prsno.
Nemoj nositi visoke potpetice.
Uvijek podii stvari uspravnih lea.
Tranje je loe za kraljenicu.
Nikad nemoj trati po tvrdim povrinama.
Slabi leni miii izazivaju bolove u leima.
Snani trbuni miii tite od bolova u leima.
Uvijek se istegni prije vjebanja.
Ako te bole lea, izbjegavaj sve grube sportove.

Ovo je samo djelomian popis. Osnovno pogreno shvaanje uzroka

bolova u vratu, ramenima i Ieima, potaknulo je gole- mu koliinu
pogrenih informacija kojima su Ijudi izloeni i koje znatno
pridonose ozbiljnosti i dugotrajnosti bolnih epi- zoda.
Istina je da su lea krna struktura, potpuno sposobna da nas
nosi kroz nae svakodnevne ivote, pa i dalje od toga. Stal- no
vjebamo svoja lea, jer samo uspravno dranje zahtijeva
neprekidnu aktivnost posturalnih miia, koji su paradoksalno
jedini ukljueni u TMS, kako bi trup drali uspravno na noga- ma, a
glavu na trupu. A ako proeemo ili potrimo, ovi miii jo vie
vjebaju. Oni su nesumnjivo najjai miii na tijelu.
Kad ujem da je profesionalni sporta, na primjer tenisa,
morao odustati od turnira zbog bolova u leima, udim se naivnosti
koja sugerira da ta osoba ima defektna lea. Za takvo to se prije
trideset godina nije moglo ni uti u tenisu, golfu, bejzbolu,
nogometu ili koarci. Danas je to uobiajeno.
Prije mnogo godina susreo sam slavnu sportaicu koja je imala
bolove upravo u onim miiima koje je najvie koristila ba- vei se
sportom. Sreom, odmah je shvatila koncepciju TMS-a i njezin je
bol ubrzo nestao.

UOBIAJENE
STRUKTURALNE DIJAGNOZE

Prema mom iskustvu, strukturalne anomalije kraljenice rijetko

uzrokuju bolove u Ieima. To nas ne bi trebalo iznena- diti jer je ta
epidemija bolova u leima posve nova. Nekako se ljudska rasa
uspjela provui kroz prvih milijun ili neto vie godina svoje
evolucije bez problema, no ako su strukturalne dijagnoze ispravne,
neto se dogodilo s kraljenicom tijekom posljednjeg evolucijskog
treptaja, pa se poela raspadati.
Ta zamisao nije odriva. Moglo bi se pomisliti da su te
anomalije kraljenice uvijek bile prisutne, no nikad ih se nije
povezivalo s bolovima, jer nije bilo bola za kojeg ih je trebalo
optuiti. Prije pedeset godina bolovi u leima nisu bili uobi- ajeni
ali, to je i vanije, nitko ih nije ozbiljno shvaao. Epi- demija
bolova u leima javila se zbog znatnog poveanja pojave TMS-a u
posljednjih trideset godina te je, ironino, neuspjeh medicine da ga
prepozna i dijagnosticira bio glavni uzrok tog poveanja. Umjesto
TMS-u, bol se pripisivala prvenstveno raznim strukturalnim
defektima kraljenice.
 'iBitno je znati da su gotovo sve strukturalne anomalije kra-
Ijenice bezopasnej Imajui to na umu, pregledajmo sad uobi- ajene
konvencionalne dijagnoze.

HERNIJA DISKA

Iako osoba koja pati od bolova u leima toga nije svjesna, openito
je poznato onima koji prouavaju kraljenicu da je posljednji
intervertebralni disk, izmeu petog lumbalnog kra- ljeka i sakruma,
vie-manje degeneriran kod veine ljudi do njihove dvadesete
godine. Diskovi su smjeteni izmeu dijelova spinalnog nastavka
kraljeka kako bi apsorbirali udarce. Oni su vrsto privreni za
kraljeke iznad i ispod sebe i nikako ne mogu iskliznuti. Omotana
vrstom, vlaknastom vanjskom lju- skom nalazi se gusta tekuina
koja zapravo apsorbira udarce. Diskovi na donjem dijelu kraljenice
i u vratu, zbog koliine aktivnosti u tim podrujima, poinju se troiti
u ranom dobu, neki ak do dvadesete godine, kao to je napomenuto.
Iako nitko ne zna tono to se dogaa, disk se spljoti, upo-
zoravajui na mogunost da se tekuina u njemu isuila ili pro- bila
kroz oslabljeni dio omotaa diska, uglavnom prema otraga. Ovo
probijanje omotaa diska poznato je kao iskliznue diska ili,
uobiajenije, kao hernija. Toje vjerojatno slino istiski- vanju paste
za zube iz tube. U nekim sluajevima, tekuina ne probije van nego
samo ispupi omota. Sve to moe se vidjeti na CT snimci ili MR,
nevjerojatnim dijagnostikim tehnikama koje pokazuju detalje
mekog tkiva. Konvencionalni rendgen prikazuje samo kosti, ako se
ne koristi kontrastni materijal.
Bitno pitanje jest: Kakvu tetu nanosi materijal koji iscuri iz
diska, ako je uope stvara?
Konvencionalnaje ideja da pasta za zube pritie oblinji
ivac u kraljenici, te time uzrokuje bolove. Ako se radi o disku
izmeu Iumbalnog kraljeka 4 (L4) i L5, ili L5 i sakruma, bol
e se javiti u nozi. Ako je u vratu, bolovi e biti u rukama. Bol u
nogama se uglavnom naziva iijas.
Prema mojem iskustvu, materijal iz takvog diska rijetko
uzrokuje bolove ili bilo koje druge neuroloke simptome. Ovo
miljenje ba nije na iroko prihvaeno, no u svojoj vjeri nisam
potpuno sam. Poznati neurokirurg i voditelj odjela pri Medi-
cinskom fakultetu Sveuilita u Miamiju, dr. Hubert Roso- moff,
slian je zakljuak iznio u lanku Uzrokuje li hernija diska
bolove?, objavljenom u Advances in Pain Research and Therapy,
asopisu iji su urednici H. Fields, R. Dubner, F. Cervero i L. Jones
(New York: Raven Press, 1985.). Operiraoje kraljenice tijekom
mnogo godina, te se ini da svoje zakljuke temelji na uoenoj
nedosljednosti, te logikoj injenici neuro- loke patofiziologije,
koja kae da uslijed trajnog pritiskanja ivca poruka o bolu prestaje
se prenositi nakon kratkog vreme- na. Rezultat je obamrlost. Kako
onda hernija moe prouzroiti stalne bolove?
Jo jedan cijenjeni lijenik i istraiva, koji se godinama bavio
ovim problemom, dr. Alf Nachemson iz vedske, zaklju- io je u
svom lanku Lumbalna kraljenica: ortopedski iza- zov,
objavljenom 1976. u asopisu Spine (vol. 1, str. 59), da u veini
sluajeva uzrok bolova u kraljenici nije poznat, te da se gotovo svi
trebaju tretirati nekirurkim metodama.
Moj zakljuak da je veina sluajeva hernije diska bezopa- sna,
temelji se na sedamnaest godina tijekom kojih su takvi pacijenti
lijeeni s visokim postotkom uspjeha, to stvara do- jam da iscureni
materijal nikog ne ozljeuje; on je jednostavno tamo.
U nevinost jadnog, ocrnjenog diska prvi put se poelo vje-
rovati kad se uestalo smanjivala veza izmeu onoga to bi se
oekivalo da e hernija diska uzrokovati i onoga to je bilo pro-
naeno nakon uzimanja povijesti bolesti i fizikog pregleda.
Na primjer, dijagnostiko prouavanje (CT snimanje ili MR)
moe pokazati herniju diska izmeu L4 - L5, a jedna od moguih
posljedica toga moe biti slabost miia koji podiu
nogu i none prste. Meutim, pregled je otkrio da nisu samo ti
miii bili slabi, nego i stranji miii noge, miii koje ne pokree
spinalni ivac koji prolazi kroz L4-L5. Kada sam tijekom pregleda
otkrio da su miii stranjice uz ivac kuka bili bolni na pritisak,
postalo je oito da poremeaj ivaca nije dolazio iz podruja diska s
hernijom, nego iz ivca kuka koji opsluuje oba niza miia.
Navedena povijest sluaja ilustrira sljedee:
Pacijentica je bila etrdesetetverogodinja poslovna ena s
petnaestogodinjom povijeu boiova u kriima i nogama. Oko
sedam mjeseci prije pregleda imala je ozbiljan napad s bolovima u
kriima i desnoj nozi. Takoer se alila na slabost u desnoj nozi.
CT snimka pokazala je malu herniju materijala diska iz- meu
petog lumbalnog kraljeka i sakruma, koja je vjerojatno iscurila
prilino davno jer je bila kalcificirana. Nije se inilo da je sposobna
uzrokovati simptome, no to je bila dijagnoza. Bolovi su potrajali
tijekom sljedeih sedam mjeseci, a njezina je pokretljivost bila
ograniena zbog slabosti koju je osjeala u desnoj nozi.
Moj pregled otkrio je nedostatak refleksa tetive desnog glenja,
te slabost miia desnog lanka. Oba nalaza mogu se objasniti
pritiskom na prvi sakralni kraljeni ivac (to je tvr- dio i prvi
lijenik), budui da taj ivac alje motorika vlakna prema miiu
lanka i prolazi uz spomenuti disk. Ipak, daljnji pregled pokazao je
da su i miii prednjeg dijela noge takoer bili slabi; imala je
djelomice sputeno stopalo. Ovo nije moglo biti pripisano herniji
diska jer ivci kraljenice koji opskrblju- ju te miie nisu bili blizu
hernijacije.
S druge strane, svi nalazi mogli su biti objanjeni neim to
ometa normalno funkcioniranje desnog ivca kuka, to se esto vidi
kod TMS-a. Taj ivac prima ogranke iz ivaca kralje- aka L3, L4,
L5, S1 i S2. Stoga, sve to ometa ivac kuka moe utjecati na
dijelove noge koje opskrbljuju bilo koji i svi od tih ivaca, to je
oito bio sluaj kod ove pacijentice.
 Njezin je pregled takoer otkrio osjetljivost na pritisak svih
miia desne polovice stranjice, gdje je smjeten ivac kuka. To i
ostali karakteristini nalazi kod fizikalnog testiranja ukazali su na
dijagnozu TMS-a, koji je ukljuivao desnu polu- tku stranjice i
ivac kuka; hernija iska bila je sluajni nalaz bez ikakve vanosti.
Takva klinika protuslovlja esta su, a udno je to to ih se ne
otkriva rutinski.
Lijenici su toliko fiksirani na herniju diska da se dijagno- za
ponekad postavlja iskljuivo na osnovi povijesti istodobno prisutnih
bolova u kriima, stranjici i nogama, ili ak - ako nema bolova u
nogama, bez provjere kroz CT snimanje ili MR. Dijagnoza hernije
diska ne rnoe se postaviti kliniki, pa ak ni pomou uobiajenog
rendgena. Ako se napravi rendgen, ono to se esto moe vidjeti jest
suenje prostora za disk izmeu kraljeaka, najee kod posljednja
dva kraljeka. Kod posljednjeg prostora, ova anomalija je gotovo
univerzalna na- kon dvadesete godine, kao to je ve napomenuto.
To znai da se disk degenerirao, to je potpuno normalan dio
procesa sta- renja. Moe se initi priklanim, no nije preporuljivo,
pripi- sivati simptome toj normalnoj pojavi starenja. Prema mojem
iskustvu, degeneracija diska nije nita vie patoloki proces od
sijede kose ili bora na koi.
Posljednjih se godina pojavilo mnogo izvjetaja u medi- cinskoj
Iiteraturi o hernijama diska kod pacijenata bez povi- jesti bolova u
leima. Oni su sluajno otkriveni na CT-u ili MR-u koji su bili
namijenjeni preglcdavanju drugih dijelova tijela.
Kako bismo bili pravedni prema objektivnoj procjeni prob-
lema, potrebno je zabiljeiti da je u jednoj statistikoj studiji
postojalo vee pojavljivanje bolova u leima kod ljudi s anoma-
Iijama diskova. Ovo sam pokuao pomiriti s jasnim zapaanjem da
bol izaziva TMS, a ne patologija diska, te mogu samo zakljuid da u
misterioznom procesu pomou kojeg mozak odabire lokaeiju za
TMS, on odabire podruje anomalije
(kao to je hernija diska), iako anatomsko odstupanje moda
nije patoloko.

Kako bi se potvrdio veliki broj uspjeno izlijeenih pacijenata s

hernijom diska tijekom mnogih godina, provedeno je nakna-
dno istraivanje 1987. godine. Istraiva-pomonik telefonskije
intervjuirao sto devet pacijenata. Njihova imena nasumce su
odabrana iz velike populacije pacijenata koji su bili lijeeni
prije jedne do tri godine. U svakom od ovih sluajeva, bolovi
su bili pripisani herniji diska vidljivoj na CT-u. Temeljem po-
vijesti bolesti i fizikog pregleda, dijagnoza je bila TMS; sve
osobe prole su kroz uobiajeni program tretmana. Rezultati su
bili sljedei:

Osloboeni ili gotovo osloboeni od bolova,

neograniena fizika aktivnost ...................... 96 (88%)
Poboljano stanje, neto bolova,
ograniena aktivnost ..................................... 11 (10%)
Nepromijenjeno ...................................................... 2 (2%)

Kod dva pacijenta kojima se stanje nije poboljalo uoavaju se

teki, dugotrajni psihiki problemi, i do danas su pod psiho-
terapijom.
Ove statistike oteavaju nam da ozbiljno shvatimo herniju
cliska. Ipak, svakom od ovih pacijenata reeno je da je to uzrok
bolova; trideset devetoro dobilo je preporuku da odu na ope- raciju;
troje je ve operirano; a veini ostalih reeno je da e operacija biti
potrebna ako konzervativne metode zakau.
Evo jo jedne povijesti sluaja. Pacijent je bio dvadeset-
petogodinji mukarac s povijeu bolova u kriima i desnoj nozi;
na lumbalnom mielogramu, napravljenom dva mjeseca prije nego
to je doao kod mene na konzultaciju, bila je vidljiva hernija diska.
Savjetovano mu je da prekine sve fizike aktiv- nosti, te mu je
preporuena operacija, to su sve odgovarajue
prepruke ako je disk bio uzrok bolova. Kao strastvenom spor- tau
(najdrai su mu sportovi bili koarka i skvo) dijagnoza mu je bila
poraavajua. Dodatno ga je uznemirila injenica da vie nee moi
ispuhati viak napetosti kroz naporne sportske aktivnosti, a sebe
je doivljavao kao vrlo napetu osobu.
Odluio je ne ii na operaciju te je, s mnogo uznemi- renosti,
nastavio vjebati u sportskoj dvorani; ak je povremeno igrao
koarku. Iako mu nije bilo ni bolje ni loije, ivio je u stal- nom
strahu da bi se zaista mogao jako povrijediti.
Moj pregled nije otkrio nikakve dokaze oteenja na ivci- ma
u njegovim nogama; test s podizanjem ispruene noge na obje strane
izazvao je bol u desnoj polovici stranjice. Kao to je uobiajeno
kod TMS-a, bol se javljala kod pritiskanja miia obje strane
stranjice, trtice, vrha oba ramena i sa strane vrata. Ovi nalazi
pokazivali su da se bol javlja zbog TMS-a, a ne zbog hernije diska.
On je prihvatio dijagnozu, sudjelovao u progra- mu i oslobodio se
bolova u nekoliko tjedana. Prolo je gotovo dvanaest godina otkad
je taj pacijent proao tretman, a njemu je i dalje dobro unato
napornom fizikom programu koji provodi.

STENOZA KRALJENICE

Tijekom godina rada vidio sam da se dijagnoza spinalne stenoze

pojavljuje najee kad postoje bolovi u kriima, a nema herni- je
diska koju bi se moglo okriviti za to. Ona se odnosi na su- enje
kraljenikog kanala, za koje se povremeno smatra da je priroeno,
no najee da je rezultat starenja kostiju kraljeni- ce. Okotavanje
na pojedinim mjestima koja se zovu osteofiti, suava kanal.
Moja reakcija na ovu anomaliju temelji se na iskustvu s
pacijentima. Kod veine, neovisno o dobi, pronaen je TMS,
to mi je omoguilo da zanemarim rendgensku dijagnozu. Kad je
stenoza ozbiljna, kanal je potrebno kirurki proiriti, no vidio sam
vrlo malo takvih sluajeva.
Najee, a to se posebice odnosi na starije pacijente, pred-
laem odlazak neurologu, kako bi se mogla paljivo prouiti
mogunost znatnog naruavanja neuralnih struktura. Ako neu-
roloka slika zadovoljava, a pacijent ima klasian TMS nalaz,
nastavljam dalje terapiju sa sigurnou, bez obzira na to to
pokazuje rendgen.

UKLIJETENI IVAC

Nakon hernije diska, ukljeteni ivac jedna je od najeih di-

jagnoza, uglavnom kad se pacijenti pojave s bolovima u vratu,
ramenu i ruci s iste strane. Pretpostavlja se da je ukljeten ivac
vratnog dijela kraljenice, koji prolazi kroz upljinu formiranu
susjednim vratnim kraljekom (foramen), a ono to bi ga trebalo
ukljetiti jest osteofit (vidjeti gore - okotenje) ili hernija diska.
Dijagnoza nije najpouzdanija; temelji se na izrazito kli- mavim
koncepcijama. Jo jednom, potreba da se definira strukturalni uzrok
postaje problem koji ponekad rezultira uznemirujuim nedostatkom
objektivnosti. Sljedea opaanja izazivaju sumnju u dijagnozu
uklijetenog ivca.
Prvo, spomenuti se simptomi esto javljaju kod mladih ljudi
koji nemaju okotavanja ni herniju diska.
Drugo, okotala mjesta iznimno su esta pojava, a mnogi ljudi s
tim tegobama nemaju bolove. Okotala mjesta povea- vaju svoju
brojnost i veliinu s godinama, tako da bi do sred- njih godina i
poslije svi trebali patiti od bolova u vratu i rukama, no to
jednostavno nije tako.
Tree, neuroradiolozi (specijalisti za rendgen ivanog su-
stava) kau da bi okotavanja trebala potpuno unititi otvor prije
pritiska na ivac, to je rijetkost.
 etvrto, isto je naelo primjenjivo i ovdje, kao i kod herni- je
diska lumbalnog dijela kraljenice: trajan pritisak na ivac proizvest
e objektivnu neosjetljivost (nedostatak bola pri tes- tiranju). To se
razlikuje od subjektivne senzacije neosjetljivosti koju pacijenti
povremeno osjeaju u nozi ili ruci.
Peto, postoje mnogi izvjetaji u medicinskoj literaturi o velikim
izraslinama na kraljenici, kao to su benigni tumori, koji esto ne
uzrokuju bolove.
Veina pacijenata koji pate od uklijetenog ivca imaju
TMS, koji zahvaa miie vrata i ramena, posebno gornje dije- love
trapeziusa i ivce vratne kraljenice izvan kraljenikih ko- stiju.
etiri vratna i prvi grudni ivac kraljenice oblikuju brahijalni
pleksus, ivani splet gdje se reorganiziraju u ivce koji idu u ruku i
dlan. Vrlo je vjerojatno da je brahijalni pleksus esto ukljuen u
TMS. No, bilo da su to ivci kraljenice, brahi- jalni pleksus ili
oboje, nije bitno, jer mi ne lijeimo poremeaj lokalno; na njemu
radimo tamo gdje je nastao - u mozgu.
Evo jednog zapanjujueg sluaja iz kojeg se moe nauiti
mnogo toga. Pacijentica je bila sredovjena poslovna ena, koja je
imala bolove na lijevoj strani vrata, ramena i u cijeloj lijevoj ruci, s
posebno jakim bolovima u runom zglobu. Njeno se stanje jo
pogoralo kad je jedan dan shvatila da je izgubila gotovo svu
pokretljivost lijevog ramena, to se inae naziva zamrznuto rame.
Ovo je uobiajena komplikacija kod bolova u ramenu. ini se da
pacijenti poinju sve manje pokretati rame, vjerojatno jer ih to boli,
a toga uope nisu svjesni dok ne primijete da im je pokretljivost
posve smanjena. Kad se rame uobiajeno ne pokree, aica
ramenog zgloba se skuplja, kao to je to sluaj sa svakim zglobom
kod kojeg je pokretljivost ograniena. Nadalje, pacijentica je rekla
dajoj je lijeva ruka slaba i da joj ispadaju stvari.
Unato zlokobnosti tih simptoma, posumnjao sam da pati od
TMS-a, a fizikalni pregled podupro je moju dijagnozu. Pacijentica je
prihvatila dijagnozu. Bila je obavijetena o sin- dromu i savreno se
uklapala u psihiki profil: bila je previe
posveena poslu, strahovito je puno radila i bila je kompulziv- na po
pitanju svojih odgovornosti.
Na moju sramotu, simptomi nisu reagirali na uobiajen
terapijski program; upravo suprotno, nastavili su biti ozbiljni
tijekom mnogih tjedana. Pomislio sam da se moda dogaa neto
ozbiljno, za to se samo ini da je TMS, pa sam dogovo- rio
neuroloki pregled. Fizikalni pregled i svi testovi bili su normalni.
Nakon mnogo tjedana simptomi su poeli nestajati, te smo tek
tada shvatili zato su se uope pojavili i zatojoj je sad bolje.
Problemi su poeli kad je obavijetena da e izgubiti vrlo va- nog
lana svoje istraivake ekipe. U oekivanju tog dogaaja bilo je
potrebno obaviti golemu koliinu posla, a ona se bojala i odlaska
zaposlenika - pa se javila velika koliina straha, a ne- sumnjivo i
mnogo duboke ljutnje zbog tog nesretnog obrata u dogaajima.
Podsvjesni um nije ba jako logian u takvim situacijama.
Potpuno nestajanje simptoma poklopilo se sa stvarnim od-
laskom vrijedne kolegice, to je sugeriralo da zbog fait accompli
vie nije bilo potrebe za TMS-om. Ponovno je mogla normalno
pokretati rame bez ikakve fizikalne terapije.
Ovo je bila klasina dijagnoza uklijetenog ivca - samo to
to nije bilo to. Ovaj sluaj jasno pokazuje da je TMS u slubi
psihikih pojava. Pripisivanje simptoma strukturalnim anomalijama
tuna je pogreka pri dijagnosticiranju.

SlNDROM FACETE

Facetaje tehniki naziv za zglob izmeu dva kraljeka. Kao i svi

zglobovi, podloan je troenju i s godinama poinje izgledati
abnormalno. Vjeruje se da te promjene kod nekih pacijenata
uzrokuju bolove. Prema mom iskustvu, to nije tako.
 A R TRITINA KRALIENICA

Ono to se podrazumijeva pod nazivom artritis kraljenice jest

osteoartritis ili osteoartroza. To se odnosi na normalne starosne
promjene o kojima smo raspravljali. Takoer, naziva ih se i
spondilozom. Prema mojim nalazima, ovo nije patoloki proces, pa
prema tome i ne uzrokuje simptome. Reumatski artritis posve je
druga pria. To je upalni proces koji moe pogoditi svaki zglob u
tijelu i uvijek je bolan.

TRANZICIJSKI KRALJEAK

Tranzicijski kraljeakje priroena anomalija kod koje se javlja

odatni kraljeak na donjem dijeiu kraljenice, koji je uglav- nom
privren za karlinu kost. esto se okrivljuje za bolove.

SPONDILOZA

Spondiloza je jo jedan defekt, a obuhvaa degenerativne pro-

mjene trupova kraljeaka i promjene oblika intervertebralnog diska.
Lako ga je otkriti na rendgenu, a prema mojem iskustvu rijetko je
odgovoran za bolove u leima.

SPINA BIFIDA OCCULTA

Spina bifida occultajol jejedna priroena anomalija u lumbal-

nosakralnom dijelu kraljenice, no kod nje nedostaje manji dio
stranjih lukova kraljeaka. Ponovno, bol se pripisuje (pogreno)
ovom defektu.
 SPONDILOLISTEZA

Spondilolisteza je anomalija kod koje dva kraljeka, obino na

donjem dijelu kraljenice, nisu pravilno poravnata jedan s drugim.
Jedan se nalazi ispred drugog. To izgleda grozno na rendgenu, no ja
sam ustanovio da je potpuno bengino. Na- ravno, mogue je da
takve anomalije nisu benigne, no ja se do sada nisam s takvima
susreo.
Tijekom godina imao sam neke prilino dramatine slua- jeve.
Sjeam se mukarca u kasnim pedesetim, s trogodinjom povijeu
bolova u leima koji su se pojaali i zagoravali mu ivot, da
upotrijebimo staru frazu. Nije mogao sudjelovati u sportovima koji
su mu jako nedostajali, a svoje je dane opisao kao istu muku.
Iako mu je operacija savjetovana vie puta, bojao joj se podvrgnuti
unato oajnom stanju u kojem se nalazio.
Pregled je otkrio iznimno ivanog ovjeka, iako vrlo zdra- vog
izgleda. U njegovim nogama nije bilo neurolokih promje- na, no
svi miii od vrata do stranjicc bili su izrazito osjetljivi na pritisak.
To je bio klasian sluaj TMS-a.
Evo dvojbe: jedan pacijent s dvije dijagnoze, spondilolis-
tezom i TMS-om. Nisam sumnjao u to da je bol uzrokovan TMS-
om, a pacijent mi je rekao da mi eli vjerovati, no to je s
lijenicima koji su preporuili operaciju - je li mogue da su u
krivu? Predloio sam, budui daje oito imao TMS, da emo
pokuati osloboditi ga tih bolova pa emo vidjeti to e ostati.
Uobiajeni tretman je zapoeo i bolovi su poeli slabjeti.
Otprilike etiri tjedna nakon poetka programa otiao je na godinji
odmor sa suprugom, a kad se vratio, izvijestio nas je da uope nije
imao bolove sve to vrijeme. Nakon to se vratio u New York i
nastavio s uobiajenim nainom ivota, bol se vra- tio no slabiji.
Nije bilo vie pitanja o uzroku njegovih bolova. Stanje mu se i dalje
popravljalo i tri mjeseca nakon prvog po- sjeta ponovno se poeo
baviti svojim omiljenim sportom.
 Taj ovjek mi je pisao na godinjicu svojeg prvog posjeta, te
mu je i dalje bilo dobro. Bavio se natjecateljskim sportom, a svoj je
oporavak smatrao izvanrednim s obzirom na injenicu da se njegov
tretman sastojao samo od sluanja i uenja.
Bilo bi neprecizno rei da spondilolisteza nikad ne uzroku- je
bolove u leima; no, do sada nisam sreo pacijenta kod kojeg je to
tako.

Izmeu 1976. i 1980. godine dva izraelska lijenika, dr. A. Magora i

dr. A. Schwartz, objavili su etiri medicinska lanka u Scandinavian
Journal of Rehabilitation Medicine u kojima su izvijestili o
rezultatima studija koje su radili kako bi odredili uzrokuju li
odreene anomalije kraljenice bolove u leima. Njihova metoda
bila je usporeivanje rendgena ljudi s povijesti bolova u leima i bez
takve povijesti. Kad bi ljudi s bolovima u leima ee imali te
anomalije, moglo bi se pretpostaviti da bi te anomalije mogle
uzrokovati bolove.
Nisu pronali nikakve statistike razlike u pojavljivanju
degenerativnog osteoartritisa, tranzicijskog kraljeka, spina bifida
occulte i spondiloze izmeu dvije skupine. Kod spondi- lolisteze je
postojala mala statistika razlika. Drugim rijeima, ovim
poremeajima nisu se mogli pripisati bolovi u lcima, s moguom
iznimkom spondilolisteze.
Slinu studiju proveo je ameriki radiolog dr. C. A. Split- hoff i
objavio je u Journal of the American Medical Association 1953.
godine. Usporedio je pojavu devet razliitih anomalija zavretka
kraljenice kod ljudi s bolovima u leima i bez tih bolova. Ponovno,
nije pronaena statistika razlika.
Ove studije sugeriraju da strukturalne anomalije kralje- nice
openito ne izazivaju bolove u leima.
 SKOLIOZA

Skoliozaje naziv za nenormalno iskrivljenje kraljenice koje se esto

pojavljuje kod djevojica u pubertetu, a esto se nastav- lja i u
odrasloj dobi. Uzrok nije poznat. Mladi rijetko imaju bolove, no
bolovi u leima esti su kod odraslih. Do sada jo nisam ustanovio
da je to tono. Sljedei sluaj je tipian.
Pacijentica je bila tridesetogodinja ena koja je od puberteta
patila od napada bolova u leima. Nekoliko godina prije nego to
me posjetila, doivjela je ozbiljan napad dok se brinula za svoju
malu dijecu. Na rendgenu se mogla vidjeti blaga skolioza kojom su
objanjeni bolovi. Reenojoj je da e se bolovi u leima s
vremenom pojaavati to bude starija. Unato mranoj prognozi,
oporavila se od napada i bilojoj je prilino dobro do dva mjeseca
prije nego to je dola k meni, kad je doivjela jak napad. Rekla je
da je poeo kad se sagi- njala i osjetila kao da je neto puknulo,
to je uobiajen opis poetka napada, kao to je prikazano u knjizi.
Dodatno se pre- straila jer joj se trup naginjao na jednu stranu.
Pri uzimanju povijesti bolesti, saznao sam da je tijekom go-
dina doivjela brojne napade tendinitisa u rukama i nogama,
povremene bolove u vratu i ramenima, simptome u elucu i de-
belom crijevu, alergije i jake glavobolje. Klasian TMS pacijent.
Fiziki pregled bio je normalan, osim uobiajene osjetlji- vosti
na dodir miia vrata, ramena, lea i stranjice.
Nije imala problema pri prihvaanju dijagnoze, sudjelovala je u
programu i uskoro se oslobodila bolova. Poslije nam je javila da
vie nije imala napade, da je ponekad osjeala blage bolove, no
znala je da su bezopasni i nastavila je ivjeti bez straha.
Jasno da skolioza nije bila izvor bolova, jer nita u tretmanu
nije promijenilo tu skoliozu. Jednako je jasno dajuje njezina
osobnost priptemila za raznolike benigne fizike smetnje,
ukljuujui i TMS.
 OS TEOA RTROZA KUKA

Osteoartroza kuka poznata je meu laicima zato to je uobiajena i

zbog dramatine kirurke procedure kod koje se zamjenjuje cijeli
zglob kuka; pacijent dobije novu aicu i novu glavu femu- ra koja
ulazi u nju. To je svakako jedna od velikih pobjeda rekonstruktivne
kirurgije.
Ono to ovu operaciju ini potrebnom jest pretjerani izrast kosti
i troenje hrskavice zgloba, tako da on gubi pokretljivost i postaje
disfunkcionalan. Takoer se tvrdi cla su takvi osteoar- tritini
zglobovi bolni, a to moe biti i tono u nekim sluajevi- ma. No,
potreban je velik oprez, jer sam vidio mnoge pacijente kod kojih su
bolovi u kuku bili oito manifestacija TMS-a.
Ba sam nedavno vidio takav sluaj. Pacijent je bila ezdese-
togodinja ena koja se alila na bolove u kuku. Rendgen zglo- ba
kuka pokazao je samo umjerene osteoartritine promjene (kojima je,
unato tome, pripisan uzrok bola), no fizikalni pre- gled je ispriao
priu. Imala je potpuno normalnu pokretljivost zgloba i nije bilo
bolova pri podnoenju teine na toj nozi. Mje- sto bola bilo je
otprilike etiri centimetra iznad zgloba i moglo se reproducirati
izravnim pritiskom. Ono to je ona imala bila je tendonalgija zbog
TMS-a.
esto bi se bolovi pojavili iz miia stranjice ili ivca kuka
koji je povezan s TMS-om. Ovo mogu pouzdano rei, jer lije- im te
ljude i njihovi bolovi nestaju. Ne kaem da je uvijek tako, no
potrebno je budno paziti na mogunost da bolovi u kuku nisu uvijek
povezani s degeneracijom njegova zgloba.

HONDROMALACIIA

Hondromalacija je ogrubljivanje donje strane patele (aice ko-

ljena), koje se vidi na rendgenu, to je nedvojbeno razlog da je
rutinski okrivljavaju za bolove u koljenu. Za razliku od onog to je
upravo reeno o osteoartrozi kuka, ovo je poremeaj koji, prema
mom iskustvu, nikad ne izaziva bol. Pregled uvijek dokae TMS
jedne ili vie tetiva i ligamenata, koji okruuju koljeno. Precizno
govorei, bol u tim sluajevima nije bol u ko- Ijenu jer sejavlja izvan
zgloba.

Ko TANl IZ RA STI

Kotani izrasti esto se vide na rendgenu i uvijek ih okrivljuju za

bolove u peti. Prema mom iskustvu, izrast nije simptomati- an, a
bol je uglavnom uzrokovan TMS-om.

PO RE ME A ] 1 MEKOG TKIVA : F1 BRO M 1 AL Gl) A

( FI BRO ZITI TS, MIOFIBROZI TIS , M IO FAS C11T is)

Miini reumatizam, kronini bolovi, poremeaji sna i jutarnja

ukoenost zahvaaju milijune ljudi u SAD-u, veinom ene u dobi
izmeu dvadeset i pedeset godina, a mogu se dijagnosti- cirati kao
fibromialgija. Tvrdi se da se samo kod malog broja pacijenata koji
pate od fibromialgije ispravno dijagnosticira ovaj poremeaj, a u
nemogunosti da pronau bilo kakve labo- ratorijske anomalije, neki
su lijenici skloni zakljuiti da je poremeaj psihogen.
Iako se sve ee postavlja dijagnoza fibromialgije, jo uvi- jek
se tvrdi da uzrok tog poremeaja nije poznat. Pacijentu se savjetuje
da ne brine jer nije psihogen (stavljanje u navod- nike oito znai
da je to teka rije) i da nije degenerativan niti deformirajui.
Ve mije mnogo godinajasno daje ovaj poremeaj jedna od
mnogih varijanti TMS-a. Stoga, iako nije degenerativna niti
deformirajua, svakako je psihogena, jer taj openit pojam pokriva
fizike procese koje induciraju emotivni imbenici. No, kao to smo
do sada ve puno puta napomenuli, mnogi su lijenici instinktivno
nesposobni prihvatiti takvu koncepciju. Psihogen je prosta rije;
tako naziva neto kad ne moe shva- titi o emu se radi. Oni ne
mogu pojmiti mogunost da emo- cije mogu uzrokovati tjelesne
promjene.
Lijenici openito kau da nisu sigurni to uzrokuje fibro-
mialgiju (TMS), no kod ovog poremeaja otkrivena je labora-
torijska anomalija: manjak kisika, kao to je napomenuto u
poglavlju o psihologiji (vidjeti str. 41).
Potekoa je u tome da Iijenici, nakon to su otkrili fizio-
loku promjenu, ne znaju to napraviti s tim podatkom, iako se
mono trude da ga objasne na fizikim i kemijskim temelji- ma. S
divljenja vrijednom erudicijom iznose sve to je do sada poznato o
fizici i kemiji miia, te pomou tih injenica kon- struiraju detaljne
etioloke hipoteze, no pacijenti i dalje imaju bolove.
Fibromialgija je TMS. Tijekom proteklih godina vidio sam i
lijeio stotine pacijenata s takvim simptomima. Kao to je ve
drugdje napisano, oni pate tee nego uobiajeni pacijenti s TMS-om
i esto im je potrebna psihoterapija.

BURSITIS

Burza je struktura oblikovana kako bi zatitila kost koja se nalazi

ispod nje, na mjestima izloenim velikom pritisku. Postoje dvije
lokacije kod kojih se bolovi pripisuju upali burze: rame i kuk.
Medicinski, nazivaju se subakromijalni bursitis i trohanterijski
Irursitis.
Rame je sloeni zglob, kod kojeg mnogo toga moe poi loe i
izazvati bol. Ono to najee nalazim jest da je bolna struktura
tetiva koja prolazi iznad burze na toki gdje se tetiva
spaja s kostima (akromion) ili blizu te toke. Prema tome, uzrok
bola je tendonalgija, a ne bursitis, te je kao i veina ten- donalgija
uzrokovana TMS-om. Tako su i anatomija i pato- fiziologija u krivu
u mnogim sluajevima TMS-a, kad se bol pripisuje
subakromijalnom bursitisu.
Slino tome, simbol bolnog trochantera, u podruju koje bismo
mogli nazvati vrh kuka (trochanter major) uglavnom se pripisuje
bursitisu, no prema mom iskustvu to je opet tendo- nalgija
uzrokovana TMS-om.
Manifestacije TMS-a na tetivama objanjene su detaljno u
drugim dijelovima ove knjige, a ovdje emo ih kratko spo- menuti.

TENDINITIS

Kod skupine poremeaja nazvane tendinitis, tetiva je ispravno

identificirana kao bolno mjesto, no razlog za bol nije toan.
Anatomija je ispravna, no dijagnoza je pogrena. Openito se
smatra da se bolna tetiva upalila zbog pretjeranog koritenja.
Tretman se stoga sastoji od imobilizacije i odmora i/ili inje- kcija
steroida (kortizona) u tetivu. Olakanje je esto samo privremeno.
Prije mnogo godina posumnjao sam da bi tendinitis (is-
pravnije nazvan tendonalgija) mogao biti dio TMS-a, kad mi je
pacijent javio da je, osim to mu je nakon tretmana prestao bol u
leima, nestao i bol u laktu. Ovo sam testirao i, zaista, otkrio da
mogu rijeiti veinu tendonalgija. Sada smatram da su
tetive/ligamenti trea vrsta tkiva ukljuenog u TMS.
Uobiajene lokacije tendonalgije jesu rame, lakat, runi zglob,
kuk, koljeno, lanak i stopalo.
 C0 CCY G0D1N1A

Naziv coccygodinia odnosi se na bol koji se javlja duboko u

sredinjem procjepu izmeu polutki stranjice. Openito se smatra
da je repni dio kraljenice, trtina kost (coccygis), uzrok bola, iako
je prilino jasno da esto ukljueno podruje zahvaa donji dio
sakruma. Bilo da je to trtina kost ili sakrum, simptomi su uglavnom
tajna za lijenika, jer se na rendgenu nita ne vidi. esto e to sami
pacijenti povezati s tekim pa- dom, uglavnom u davnoj prolosti.
Coccygodynia je esta manifestacija TMS-a i vjerojatno je
tendonalgija, jer se miii povezuju sa sakrumom i trtinom kosti po
cijeloj duini. Dokaz? Nestaje nakon tretmana raz- govorom.

NEUROMA PLANTARE

Jo jedna TMS tendonalgija koju pripisuju neem drugom, javlja se

na prednjem ijelu stopala. Bol se uglavnom nalazi u metatarzalnom
podruju, a za nju je gotovo uvijek okrivljena neuroma, to je
benigni tumor. Bol nestaje nakon TMS tret- mana.

P LANTA RNl FAS CII TIS

Bol kod plantarnog fasciitisa smjeten je na donjem dijelu stopala

po cijelom luku. Iako se esto neodreeno izjanjava- ju u vezi s
uzrokom, lijenici ga mogu pripisati upali. Podruje je esto vrlo
osjetljivo na dodir i ini se prilino jasnim da je to manifestacija
TMS-a.
 MONONEURITIS MULT1 PLEX

Multipli mononeuritis jojejedna opisna dijagnoza, jer uzrok esto

nije poznat. Odnosi se na ivane simptome za koje se ini da
zahvaaju mnoge ivce po nasuminom obrascu. Moe se javiti kod
dijabetesa, no mnogi ljudi koji od toga pate nisu dijabetiari. Prema
mojem miljenju to je esto primjer TMS neuralgije jer je TMS
sklon tome da zahvaa toliko razliitih miia i ivaca u vratu,
ramenima i leima.

SlNDROM
TEMPOROMANDIBULARNOG ZGLOBA (TMZ)

Sindrom temporomandibularnog zgloba uobiajenoje bolno stanje

lica, koje se povijesno pripisivalo patologiji eljusnog zgloba (TM
zglob) te su ga zbog toga lijeili zubari. Nikad nisam lijeio ba taj
poremeaj, no izrazito sam sklon smatrati da mu je uzrok slian
onome koji pokree glavobolju od napetosti i TMS. TMS pacijenti
koji se javljaju zbog bolova u vratu i rame- nima esto opisuju i
sindrom TMZ, a mii eljusti je pritom osjetljiv na dodir, kao i
miii ramena, lea i stranjice.

UPALA

Potrebnoje raspravljati o upali, jer je to objanjenje za mnoge

sluajeve bolova u gornjem i donjem dijelu lea, a takoer je osnova
za propisivanje steroidnih (kao to je kortizon) ili ne- steroidnih
(kao to je ibuprofen) protuupalnih lijekova. Zbog rasprostranjenosti
bolova u leima, ovi se lijekovi nairoko koriste.
 Iskustvo s dijagnosticiranjem i lijeenjem TMS-a jasno
pokazuje da izvor bolova nisu niti strukture kraljenice, niti upala.
Upalni proces je automatska reakcija na bolest ili ozlje- du; to je u
biti proces zatite, zacjeljivanja. Reakcija na invazi- ju bakterija ili
virusa je upala.
Ako je to upalni proces, to se onda dogaa u leima? Je li to
infekcija, reakcija na povredu lea - ili to? Nikad nije pruen
zadovoljavajui odgovor, znanstveno podran. U ovoj se knjizi
sugerira da je izvor bola nedostatak kisika, a ne upala. Ova ideja ima
barem djeli potpore u reumatolokim studija- ma o fibromialgiji.

I A EN JE 1 IS TEGNU E

Naziv iaenje trebalo bi ograniiti na jasne pojave manjih ozljeda,

kao to je izvrtanje zgloba. Nisam siguran to bi treba- lo biti
istegnue. Na nesreu, oba ova pojma esto se koriste kad su
simptomi manifestacija TMS-a.
Nakon to smo ukratko pregledali uobiajene tradicional- ne
dijagnoze, pogledajmo sad konvencionalne tretmane koji se za njih
koriste.
 (b*

TRADICIONALNA
(KONVENCIONALNA) LIJEEN)A

U priruniku o lijeenju bolova u leima napisao sam da je tera-

pijski eklekticizam znak dijagnostike nekompetencije. injeni- ca
da ima tako mnogo razliitih tretmana za uobiajene sinclro- me
bola u vratu, ramenima i leima sugerira da dijagnostiari nisu
potpuno sigurni u to gdje lei problem. Naravno, pacijcnt uvijek
dobije dijagnozu, obino strukturalnu, ali injenica da su terapije
koje slijede nakon nje najee simptomatske, to ukljuuje
koritenje lijekova, razne vrste fizikalne terapije, ma- nipulaciju,
istezanje, akupunkturu, biologijsku povratnu spregu - biofeedback,
transkutano podraavanje ivaca i operacije, sugerira da su te
dijagnoze na klimavim temeljima.
Ljudi s TMS-om trebaju poznavati ove terapije tako da mogu
razumjeti zato su na njih reagirali ili nisu, ili zato su od njih imali
samo djelominu ili privremenu korist.
Razmiljajui o tome kako pisati o toj temi, sjetio sam se da bi
najbolji pristup mogao biti razmatranje svakog terapijskog
modaliteta sa stanovita njegove svrhe. Naravno, sve terapije
trebale bi otkloniti bol, ali je pitanje kako. to je objanjenje za
svaki tretman? Prije negoli se upustimo u to, trebamo jo jednom
promotriti placebo uinak zbog njegove presudne va- nosti u
svakoj raspravi o terapiji.

PLACEBO-UINAK

Placebo je bilo koji tretman koji proizvodi dobre terapijske rezultate

usprkos injenici da nema terapijske vrijednosti. eerna tableta je
klasian primjer. Jasno je da poeljni ishod trebamo pripisati
sposobnosti uma da manipulira raznim orga- nima i sustavima u
tijelu. Da bismo to napravili, trebamo vjero- vati u uinkovitost
terapije i/ili terapeuta. Ovdje je kljuna koncepcija uvjerenje -
pacijent mora imati slijepu vjeru. Ako je ima, rezultat moe biti
veoma dojmljiv. Razmislite o prii o kojoj je prvi izvijestio dr.
Bruno Klopfer 1957. godine.
Radi se o ovjeku koji je imao razbuktan rak limfnih vo- rova
i koji je uvjerio svoga lijenika da mu propie lijek koji se zvao
Krebiozen; ovjek je doivio udesno ozdravljenje pri ko- jem su
nestali njegovi mnogi veliki tumori. Dobro mu je ilo dok nije uo o
neuinkovitosti Krebiozena, na to se potpuno vratio u isto oajno
stanje u kakvom je bio prije nego je uzeo taj lijek.
Pod dojmom njegove reakcije na tretman, lijenik je rekao da
e mu dati injekcije snanijeg Krebiozena, ali je ovaj put koristio
samo sterilnu vodu. Jo je jednom pacijent reagirao dramatino i
njegovi su se tumori istopili. Kada je Ameriko medicinsko
udruenje slubeno priopilo odluku da je Krebi- ozen bezvrijedan,
njegovi su se tumori vratili i on je ubrzo nakon toga umro.
Iz ove je povijesti bolesti jasno da placebo djeluje na tije- lo, ne
na matu. U ovom je sluaju potaknuo snanu reakciju imunolokog
sustava koji je mogao unititi tumore.
 Na temelju dojma da veina sindroma bola koje vidim potjeu
od TMS-a moram zakljuiti da su korisni rezultati veine lijeenja
koje emo opisati djelo placebo-uinka.

T RET MANI P RILAGOE NI OPU TA NJU

OZ LI JE ENOG D IJ ELA TI JELA

Ako je bol u danom sluaju zaista posljedica ozljede, ako je neka

struktura pretrpjela traumu i potrebno je neko vrijeme za iscjeljenje,
tada su logini tretmani usmjereni na odmara- nje ozlijeenog dijela
tijela. Oni ukljuuju odmaranje u kre- vetu, koritenje lumbalnog
istezanja (koje treba zadrati pacijenta u krevetu, poto utezi koji se
koriste nikako ne mogu razdvojiti kosti kraljenice), ogranienja
fizike aktivnosti, koritenje cervikalnog ovratnika, lumbalnih
korzeta ili stez- nika. Odmaranje u krevetu propisuje se gotovo
univerzalno onim pacijentima za koje se smatra da pate od hernije
diska.
Ako ipak nema patoloke strukturalne abnormalnosti, u sluaju
da osoba ima TMS, ovo objanjenje nije opravdano. Ne samo da
ove preporuke nemaju vrijednosti, nego one pojaa- vaju probleme
sugerirajui pacijentu da se dogaa neto do- voljno opasno da bi
bila potrebna potpuna imobilizacija. Kao to je istaknuto u
poglavlju o lijeenju, ak e i vjerovanje da su uzroci fiziki, a ne
emotivni, obnoviti bolne simptome.
Ovratnici i korzeti koji se koriste pomalo su smijeni jer ne
imobiliziraju dio na kojem se nose. Kada netko izvijesti da se osjea
bolje ili da je postao ovisan o tim pomagalima, pomislim da se radi
o placebu.
 TERAPIJE ZA OTKLANJANJE BOLOVA

Suzbijanje bolova cilj je svih terapija, ali su one usmjerene

iskljuivo na otklanjanje bolova. Openito, to je simptomatsko
lijeenje i stoga predstavlja lou medicinu, osim ako se ne pri-
mjenjuje u humanitarne svrhe. Koritenje morfija, Demerola ili
drugih snanih analgetika svakako je opravdano kada se radi o
nepodnoljivom bolu, ali ne kao definitivno iscjeljenje.
ini se da akupunktura djeluje kao lokalni anestetik. Dru- gim
rijeima, blokira transmisiju ivanih impulsa bola prema mozgu.
Ako netko ima kroninu bolest kod koje se ne moe oekivati
osloboenje od bola, ovo je dobra terapija. Za tipine pacijente s
bolovima u leima njome se moe postii privreme- no olakanje,
ali ne rjeava se nita u vezi s pozadinskim proce- som, uzrokom
bola.
ivane blokade koriste se diljem zemlje, osobito ako je bol
snaan i ustrajan. Ubrizgava se lokalni anestetik kojim se po- stie
zapravo isto to i akupunkturom. Iz tog je razloga kritika ovog
tretmana za bolove u Ieima ista.
Transkutana elektrina ivana stimulacija (engl. Transcuta-
neous nerve stimulation - TNS) djeluje na temelju blagih elek-
trinih okova primijenjenih na bolno podruje sa svrhom da bol
prestane. Obino se na to mjesto privrste elektrode i paci- jent
moe po svojoj volji aktivirati ok. O ovome moemo rei isto kao i
o prethodne dvije terapije. Ipak, postavlja se pitanje djeluje li ova
terapija kao ita drugo, osim placeba. Lijenici na klinici Mayo su
1978. godine objavili studiju u kojoj pokazuju da placebo djeluje
jednako dobro (G. Thorsteinsson, H. H. Ston- nington, G. K.
Stilhvell and L. R. Elveback, The Placebo Effect of
Transcutaneous Electrical Stimulation Pain, Vol. 5, p.31).
Kada se kao rezultat jedne od spomenutih terapija posti- gne
produena odsutnost bola, moramo sumnjati na placebo- -uinak;
nema drugog objanjenja poto one ne napadaju uzrok problema.
 TERAPIJE ZA LAKE OPUTANJE

Onima koji propisuju terapije za oputanje postavio bih pita- nje:

U koju svrhu? Koja je svrha toga da pokuamo opusti- ti
osobu? to se nadate postii?
Postoji poprilina nejasnoa u vezi s ovom temom na pod-
ruju smanjenja bola. Ne dovodimo u pitanje injenicu da e mirna,
oputena osoba imati slabije bolove, ali se ovdje opet bavimo
simptomatskim lijeenjem. Ne lijei se temeljni poreme- aj. I
koliko vremena moemo svakog dana posvetiti vjebama za
oputanje? Svojim pacijentima kaem da vjebe meditacije i
relaksacije ne mogu tetiti, ali definitivno oslobaanje od bola ne
moe ovisiti o njima.
Biologijska povratna sprega (engl. biofeedback) u osloboenju
od bola oputa miie. Uobiajena procedura jest da se male
elektrode uvrste preko miia ela ija se elektrina aktivnost (koja
odraava miinu aktivnost) tada zabiljei na mjernom instrumentu
ili na zaslonu. Tada osobi daju upute da smanji oitavanja
instrumenta, to znai da se mii opustio i da je to proizvelo
refleksno oputanje u drugim dijelovima tijela.
Ne propisujem biologijsku povratnu spregu jer se, opet, ona
bavi simptomom.

TERAPIJE ZA ISPRAVLJANJE
STRUKTURALNE ABNORMALNOSTl

Vjerojatno je najuobiajeniji tretman meu onima koritenim za

ispravljanje strukturalnih abnormalnosti manipulacija.
Abnormalnosti za koje se ona koristi jesu neporavnate kosti
kraljenice, a tretmanom ilr je potrebno poravnati. Ne vjeru- jem da
abnormalnost postoji, a i kad bi postojala, ne vjerujem da bi se
mogla promijeniti manipulacijom. S vremena na vri-
jeme nakon manipulacije dogodi se dramatino osloboenje od bola,
to sugerira da osoba ima dobru placebo-reakciju. Pacijenti se
openito redovito vraaju na te tretmane. Stoga je vjerojatno da
imaju placebo-reakciju, jer je poznato da je ona privremena.
Iako ne toliko uobiajeno kao manipulacija, esto se oba- vlja i
operacija, zapravo, odstranjenje tkiva pomaknutog meu-
kraljenikog diska. Takvi su procesi esto neupitno presudni. Moj
je dojam, ipak, temeljen na iskustvu s pacijentima koji su imali
herniju diska, da pomaknuto tkivo diska esto ne izaziva bol.
Nepotrebno je rei da lijenici te operacije rade sa svesrd- nim
uvjerenjem da uklanjaju tvar koja uzrokuje smetnju; to je
opeprisutna koncepcija koja pridonosi odluci o operaciji. Unato
tome, zbog mog terapijskog iskustva, prisiljen sam za- kljuiti da
operacija moe ponekad proizvesti eljeni rezultat zbog placebo-
uinka. Snaga placeba, tj. njegova sposobnost da postigne dobre i
trajne uinke mjeri se dojmom koji ostavi na um osobe. Zbog toga je
operacija vjerojatno vrlo moan placebo.
Pozornost medicinskog svijeta skrenuo je na tu injenicu 1961.
(Surgery as a Placebo, Operacija kao placebo, Journal of the
American Medical Association, Vol. 176, p. 1102) isti onaj Henry
Beecher, koji je izvijestio o reakcijama mukaraca ranjenih u
bitkama (vidjeti sedmo poglavlje o umu i tijelu). Oklijevamo
opovrgavati vrijednost operacije, ali postoje mnoge anegdote koje
dokazuju da je u mnogim sluajevima operacija bila pro- maaj. Kao
to smo mnogo puta u ovoj knjizi ustvrdili, kao uzrok bola umjesto
hernije diska u veini sluajeva pojavljuje se TMS. Stoga
odstranjivanje tkiva diska koji ima herniju ne znai baviti se
temeljnim problemom.
Postoji jo jedna terapija koju bismo mogli okarakterizirati kao
pseudooperativnu, jer je njezina svrha, kao i kod operaci- je, izvaditi
tkivo diska s hernijom. Chymopapain je enzim koji moemo
ubrizgati u tkivo, nalik pasti za zube, koje iscuri iz diska, te ga tako
moe probaviti (rastvoriti). Ovaj je postupak
manje straan od operacije, no dobiva istu kritiku kao i operacija jer
tkivo diska s hernijom ne moe biti uzrok bola. Nadalje, u
medicinskoj literaturi prijavljene su ozbiljne reak- cije na ovaj
enzim.
Cervikalno istezanje, koje zapravo moe do neke mjere raz-
dvojiti vratne kraljeke, drugi je pokuaj mijenjanja struktu- ralne
abnormalnosti - u ovom sluaju, pokuaj da poveamo vratne otvore
(foramene). To su otvori koje tvore susjedni kra- ljeci, kroz koje
prolaze ivci kraljenice. Ideja se sastoji u tome da se otvori
poveaju tako da ivci ne budu uklijeteni. Ali, ve smo rekli da
je ideja o njihovu ukljetenju obino fantazija i, jojednom, da se
die mnogo buke ni oko ega.

TERAPIjE ZA JAANJE MIIA

Godinama se miljenje da treba ojaati miie lea i abdome- na da

bi se zatitila lea ili ublaila bol propovijedalo diljem SAD-a. Ta je
zamisao duboko usaena u ameriki um - i iz temelja je pogrena.
Na YMCA se tumae programi, tisue lijenika propisuju vjebanje,
a ljude uvjebavaju razni tera- peuti.
Nema nita loe u tome da radimo te vjebe i jaamo te miie;
to je vrlo dobro (i sam vjebam). Ali, kaem svojim paci- jentima da
im vjebe nee ni otjerati bolove niti e ih tititi od njih, a i ako
nestanu, radi se o placebu.
A to s vjebama da bi se pokrenuli, da biste se oslobodili
straha od fizike aktivnosti? To je posve druga pria: vjebe sada
koriste.
Dr. Hubert Rosomoff, za kojeg smo spomenuli da odba- cuje
znaenje patologije diska, opsean i uspjean program za
konzervativno lijeenje sindroma ustrajnog bola provodi na
Medicinskom fakultetu u Miamiju na Floridi. Svi izvjetaji kau da
je njegov program fizikih aktivnosti ustar i strog.
Moj je dojam, ipak, da iako se njegovim pacijentima pobolja stanje
i postanu funkcionalniji, mnogi dalje osjeaju bol. S moga gledita
to je nezaobilazno, jer temeljni uzrok poreme- aja nije identificiran
niti izlijeen.
Samo u povremeno poslati pacijenta fizikalnom terapeu- tu, a i
tada samo kao pomo da se prevlada strah i neodlunost u fizikom
vjebanju.

TERAPIJE ZA POVEANJE
LOKALNE CIRKULACIJE KRVl

Mnoge fizikalne terapije poveavaju dotok krvi u neko po- druje

podiui temperaturu tkiva. Toplina se moe stvoriti u miiu, na
primjer, koritenjem kratkovalnog ili ultrazvunog zraenja. Duboka
masaa i aktivna vjeba napravit e isto. Supro- tno naim
oekivanjima, vrui oblog nee poveati dotok krvi jer toplina ne
prolazi kroz kou, a kamoli da doe do miia. Paradoksalno, ledeni
oblog moe poveati temperaturu potiui refleksni odgovor na
hladno.
Ali, to time postiemo? Osim kada bol nije rezultat sma-
njenog protoka krvi ili sniene razine kisika koja proizlazi iz nekih
drugih mehanizama, poveana koliina dostupnog kisi- ka nema
vrijednosti.
Kao to itatelj ve zna, naa je hipoteza, koju sada podu- piru
reumatoloka istraivanja, da je nedostatak kisika meha- nizam TMS
bolova u miiima. Usprkos tome, ja ne koristim ove naine
lijeenja jer oni imaju samo privremenu vrijednost, a i zato to su
fiziki. Objanjenje za ovu odluku nadugo je izneseno u poglavlju o
lijeenju TMS-a.
Koritenje vruih ili hladnih obloga, zraenje (danas uglavnom
ultrazvuno), duboke i povrinske masae i aktivno vjebanje iroko
se upotrebljavaju u lijeenju sindroma bola, gotovo bez obzira na
pretpostavljenu etiologiju. Na primjer,
ijagnosticira se hernija diska uz odluku da se ne radi ope- racija. U
tom sluaju, ako se bol nastavi, nakon razdoblja od- maranja u
krevetu esto se propisuje fizikalna terapija, koja obino obuhvaa
duboko grijanje, masau i vjebanje. Teko je razumjeti to se time
namjerava postii. To nee promijeniti anatomski status
pomaknutog tkiva diska. Privremeno e poveati protok krvi i
moda poveati tonus miia, ali s kojom svrhom?
Kao osoba koja je prije mnogo godina ovaj recept napisala
moda i na tisue puta, moram priznati da je objanjenje esto bilo
nejasno te da nisam oekivao nita od sljedeeg: Napravi neto i
moda e bol proi, Ojaaj miie abdomena i lea da bi
podupirali kraljenicu, Opusti miie i tako dalje.
Ako je fizikalni terapeut osobito talentiran, rezultati su esto
vrlo dobri. Uistinu, ovdje je na djelu bila opet placebo- -reakcija, to
znai da rezultat obino nije bio trajan. Ipak, ako je terapeut bio
dostupan pacijentu, drugi krug terapije mogao je pacijenta
osloboditi od bola na nekoliko tjedana ili mjeseci. No, pacijent je
nastavio ivjeti ogranien mnogim zabranama i savjetima i uvijek
uz strah da e se bol vratiti.

TERAPIJE PROTIV UPALE

Na bilo koju terapiju protiv upale istog asa reagiram: Koje

upale? U skladu s mojim znanjem nitko nije nikada dokazao
postojanje upalnog procesa u bilo kojem sindromu bola u lei- ma, a
ipak se u lijeenju koriste nevjerojatne koliine steroid- nih i
nesteroidnih protuupalnih lijekova, preko recepta i bez njega.
Procijeniti djelotvornost ovih lijekova pomalo je teko jer veina
njih takoer ima i analgetiko djelovanje (smanjuju bol). Budui da
kod TMS-a nema upale, treba pretpostaviti da poboljanje u ovom
sluaju nastaje zbog njihove funkcije da smanjuju bolove ili zbog
placebo-uinka.
 S jednom iznimkom. Steroidi (takozvani lijekovi na bazi
kortizona) kod mnogih e pacijenata privremeno smanjiti ili
odstraniti simptome TMS-a. Ne znam ni kako ni zato se to dogaa.
Ti me Ijudi posjete kada im se bol vrati; imaju TMS i obino je
reakcija na terapiju stalno razrjeenje simptoma.

LIJEENJE KRONINIH BOLOVA

Pri kraju etvrtog poglavlja o lijeenju TMS-a opisao sam pro- gram
koji se diljem SAD-a koristi u terapiji za kronine bolove. Ovdje
moemo ponoviti da tretiranje bolova nije medicinski opravdano.
Bol je simptom, kao i poviena temperatura. Uzdi- gnut je na status
posebnog poremeaja zbog postavke da paci- jent uslijed odreenih
psihikih imbenika preuveliava bolove. Kao to smo rekli, ova
teorija trai da osoba prizna stalnu prisut- nost strukturalnog razloga
za bol - koji se zatim preuvelia.
Po mom iskustvu i kod blagih i jakih, akutnih i kroninih
sindroma bolova u veini sluajeva bol izazivaju fizioloke pro-
mjene karakteristine za TMS, a ne strukturalne abnormalno- sti.
Rezultati tih fiziolokih promjena jesu bol i drugi simpto- mi.
Tretirati ove simptome nije nita mudrije nego tretirati povienu
temperaturu kod pacijenta s pneumokoknom upa- Iom plua.
Otkud je dola ova nova teorija? Problem je nastao jer lijenici
nisu uspijevali dijagnosticirati uzroke bolova. Tada, kad je bol
postao snaan, kronian i onesposobljavaju, digli su ruke i nadali
se da e im netko olakati i preuzeti teret brige za te pacijente.
Lijenici su bili sretni da mogu odgovornost prebaciti na neto
drugo kada su bihevioristiki psiholozi izali s teorijom da su
psiholoke potrebe stvorile posve nov poreme- aj koji oni nazivaju
kroninim bolovima. Bolove su na status bolesti uzdignuli
psihologijskom odlukom kada su frustrirani lijenici opozvali njima
pripadajuu ulogu dijagnostiara.
 Bolovi su uvijek bili i uvijek e biti simptom. Ako postanu
snani i kronini, to je zato jer je i ono to ih uzrokuje snano i
ostalo je neprepoznato. Kroninost je, u sluaju ovih sindroma
bolova, funkcija pogrene dijagnoze. Povijest bolesti sljedeeg
sluaja to razjanjava i prikladan je zakljuak za ovo poglavlje.
Pacijentica je ena srednje dobi s odraslom obitelji; kada je
ola k nama, ve je dvije godine bila vezana za krevet. Godi- nama
je patila od bolova u donjem dijelu lea i nogama, bila je dva puta
operirana i postupnoje propala toliko dajoj je ivot bio ogranien
gotovo potpuno na njezinu sobu.
Primili smo je u bolnicu, gdje nismo nali dokaz o trajnom
strukturalnom problemu, ali su postojale snane manifestaci- je
TMS-a. Nije bilo udo da su psiholoke evaluacije otkrile da je kao
dijete prola uasno seksualno i psihiko zlostavljanje i da je, blago
reeno, bila bijesna i nije toga bila svjesna. Bila je ugodan,
majinski tip ene, osoba koja bi automatski potisnu- la ljutnju. I
tako ju je ona godinama trovala, uvijek kontroli- rana sindromima
snanih bolova.
Njezinje oporavak bio buran, jer kako su pojedinosti nje- zina
ivota izlazile iz nje i kad je poela priznavati svoj bijes,
doivljavala je razne vrste tjelesnih simptoma - sranokrvo- ilnih,
gastrointestinalnih, alergijskih - ali su se bolovi poeli povlaiti.
Skupna i individualna psihoterapija bile su inten- zivne. Sreom,
bila je vrlo inteligentna i brzo je shvatila kon- cepciju TMS-a. Kako
se bol smanjivao, osoblje joj je pomoglo da opet postane pokretna.
Nakon etrnaest tjedana otila je kui slobodna od bola i spremna da
ponovno nastavi sa svo- jim ivotom.
Ova ena nije imala bolest kroninih bolova. Imala je fiziki
poremeaj, TMS, to ukljuuje i zastraujuu psiho- loku traumu.
Kakva bi joj medvjea usluga bila uinjena da smo joj spomenuli da
su joj bolovi tako snani i ustrajni zato to iz njih izvlai psiholoke
koristi. Eto, samo jedan primjer koji pokazuje zato se
suprotstavljam toj koncepciji.
 Otuda i moj zahtjev da tretman TMS-a namee potrebu za
edukativno-psihoterapijskim pristupom. Veini pacijenata nije
potrebna psihoterapija, ali trebaju znati da svi mi stvaramo i
potiskujemo negativne osjeaje i da ti osjeaji mogu prouzro- iti
tjelesne simptome.
 V.

UM 1 TIJELO

Neto to je vrlo jasno u vezi s uzrokom i tretmanom TMS-a jest da

je to dojmljiv primjer onoga to bismo mogJi nazvati vezom izmeu
uma i tijela. Povijest meicinske svijesti o tom meuodnosu duga je
i provjerena. Hipokrat je svojim astma- tinim pacijentima govorio
da se uvaju bijesa, pa moemo pretpostaviti da se prije 2,500
godina djelomice znalo da emo- cije utjeu na bolesti. Tom je
razmiljanju estoki udarac nanio filozof i matematiar iz 17.
stoljea, Rene Descartes, koji je smatrao da su um i tijelo dvije
posve odvojene cjeline, koje bi kao takve trebalo i prouavati.
Prema Descartesu, pitanja uma bila su problem religije i filozofije, a
tijelo je trebalo prouavati objektivnim, provjerljivim metodama. To
je uenje u velikoj mjeri ugraeno u modeJ suvremenog
medicinskog istraivanja i prakse. Prosjean lijenik promatra
bolesti kao poremeaje tjeJesnog stroja, a svoju ulogu vidi u
pronalaenju i popravlja- nju tih poremeaja. Medicinsko se
istraivanje vrsto oslanja na laboratorij, a ono to se u njemu ne
moe prouavati uglav- nom se ne smatra znanstvenim. Usprkos
oitoj pogreci takvog stava, on je i daJje vodee naelo istraivanja
za veinu medicin- skiJi istraivaa. Descaretesov duh jo je vrlo
iv.
 CHARCOT1FREUD

Potkraj evetnaestog stoljea uveni francuski neurolog Jean- -

Martin Charcot ponovo je poeo pridavati vanost vezi izmeu uma
i tijela kada je s medicinskim svijetom podijelio iskustva koja je
stekao sa skupinom zanimljivih pacijenata. Takozvani histerici imali
su dramatine neuroloke simptome, poput para- lize noge ili ruke,
ali bez dokazanih neurolokih bolesti. Moete zamisliti reakciju
Charcotove medicinske publike kad je demonstrirao da se paraliza
moe ukloniti hipnozom paci- jenta! Nitko nije mogao traiti
uvjerljiviji dokaz povezanosti uma i tijela.
Meu brojnim lijenicima koji su dolazili na Charcotove
uvene klinike bio je i beki neurolog, Sigmund Freud. On je danas
najpoznatiji po razvoju koncepcije nesvjesnog (ili pod- svjesnog)
uma, bez kojeg ne bi bilo mogue shvatiti ljudsko ponaanje. No,
usprkos injenici da je Freud poeo o tome pisati prije nekih stotinu
godina, svijest o nesvjesnoj emotivnoj aktivnosti i njezinu uinku na
ono to ljui rade i osjeaju, jo je uglavnom ograniena na
analitiki kolovane psihijatre i psi- hologe. A toje teta, jer
poremeaji poput TMS-a, peptinog ira i kolitisa nastaju u
nesvjesnom i povezani su s emocijama koje se tamo stvaraju.
Freuda su posebno zanimali pacijenti koji su imali napadaje
histerije (op.ur. histerija je oblik neuroze koja se iskazuje u mnogim
tjelesnim simptomima bez organske podloge) s kojima je i poeo
raditi. Motiviralo ga je zapaanje da hipnoza moe privremeno
otkioniti simptome, ali ne moe lijeiti. Freud je konano zakljuio
da su dramatini pseudosimptomi tih paci- jenata, koje je on nazvao
konverzivnim histerinim simptomi- ma, posljedica sloenog
nesvjesnog procesa u kojem su bolne emocije potisnute i potom
fiziki otputene. Smatrao je da su simptomi simbolini te da znae
pranjenje emotivne napetosti. Smatrao je da je proces potiskivanja
zapravo obrana od bolnih emocija. Meutim, pravio je razliku
izmeu vrsta simptoma
koje su ti pacijenti pokazivali i simptoma koji su se odnosili na
unutarnje organe, poput eluca i debelog crijeva. Smatrao je da oni
spadaju u zasebnu kategoriju te da se ne mogu lijeiti psiho- loki.
Otkrio je da mnogim pacijentima koji pate od konverziv- ne
neuroze moe pomoi terapeutskim procesom psihoanalize, koji je
razvio i po kojem je opravdano uven.
Po mom miljenju, Freudovi najvei doprinosi medicini bili su
njegovo prepoznavanje nesvjesnog u ljudima i njegov ne- prekidan
rad na njegovom razumijevanju. Njegova se posti- gnua mogu
mjeriti s postignuima Einsteina, Galilea i drugih velikih,
inovativnih znanstvenika.

FRANZ ALEXANDER

Iako se moe rei da je Freud bio prvi veliki zastupnik pove-

zanosti uma i tijela, te iako se itav ivot bavio tim predmetom,
najvee su doprinose tom podruju dali njegovi studenti. Meu
njima je moda najvaniji bio Franz Alexander, koji je sa svojim
kolegama na Institutu za psihoanalizu u Chicagu napravio
vjerojatno najznaajniji rad ovog stoljea na podruju
psihosomatske medicine. On je otiao jo dalje od Freuda tvr- dei
da su organski poremeaji, poput peptinog ira, takoer
uzrokovani psiholokim pojavama, iako razliitim od onih koje
stvaraju konverzijski simptomi (op.ur. konverzijska neuroza je
drugi naziv za histeriju). Tvrdio je da je ono to on naziva vege-
tativnom neurozom (poput ireva i kolitisa) zapravo psihika
reakcija na stalna ili ponovljena emotivna stanja. Prouavao je
poremeaje gornjeg i donjeg gastrointestinalnog trakta, bron-
hijalne astme, aritmije srca, visoki krvni tlak, psihogene i migrenske
glavobolje, kone poremeaje, dijabetes, hipertire- ozu i reumatski
artritis. Smatrao je da svaki od navedenih poremeaja ima odreeni
psihiki uzrok. Na primjer, potisnuti bijes stvarao bi visoki krvni
tlak. (Vratit u se ovoj koncepciji
dok budem objanjavao svoje teorije o uzrocima psihiki uvje-
tovanih fizikih poremeaja.)
Alexander je mnogo uinio i svojim pregledom povijesti
medicinske psihologije (u knjizi Psychosomatic Medicine, New
York: Norton, 1950), te upuivanjem na injenicu da se s razvo- jem
moderne znanstvene medicine u devetnaestom stoljeu prestalo
prouavati uinak psihologije na zdravlje. Moderna je medicina
vjerovala kako se sve moe objasniti pomou fizike i kemije, te je
isticala da je tijelo nevjerojatno sloen stroj; stoga, da bi se stvorilo
savreno zdravlje i otklonile sve bolesti, potre- bno je samo saznati
kako je taj stroj sastavljen i kako reagira na napade. Kao to je ve
reeno, ovu je ideju prvi postavio Descartes kao reakciju na
duhovnu i mistinu povijest medi- cine. Upravo je zbog toga
medicinska znanost podcjenjivala Freuda i njegove sljedbenike
tvrdei da nisu znanstvenici.

DOMINACIJA FIZIKO-KEMIJSKOG
SHVAANJA PATOLOGIJE

Alexander je mislio da je uspjeno odgovorio na kritiku medi-

cinskih strunjaka koritenjem strogih znanstvenih metoda u svojim
radovima, paje izjavio da je sve spremno za novo doba medicine, u
kojem e utjecaj emocija na zdravlje biti cijenjen i paljivo
prouavan. Naalost, to se nije dogodilo. Zajedno s Freudovim
oduevljenim i talentiranim uenicima, iz medicine je nestalo i
naelo da emocije utjeu na medicinske poreme- aje, te da su za
neke od njih izravno odgovorne. Kartezijanski medicinski filozofi
jo su jednom uspjeli ostvariti prevlast, a emocije su bile protjerane
iz medicinskog istraivanja. Medicinski asopis Psychosomatic
Medicine, koji su pokrenuli Alexander i njegovi kolege, preuzeli su
strunjaci iji su pri- marni interesi bili laboratorij i statistika. Oni su
tvrdili da ono to se ne moe prouavati u laboratoriju nije
znanstveno.
Stoga ideja povezanosti uma i tijela nije bila znanstvena i nije se
mogla prouavati.
S godinama je fiziko-kemijski stav medicine postao toliko jak
da se znatan broj psihijatara poeo nazivati biolokim psi- hijatrima,
tvrdei da su psihike bolesti posljedica kemijskih poremeaja
mozga. Prema njima, trebalo je samo shvatiti pri- rodu kemijskog
nedostatka u svakom poremeaju te je ispravi- ti farmakolokim
proizvodom. Oni su tvrdili da su depresija i anksioznost samo
poremeaji kemijskih procesa u rnozgu. Na- ravno, proizvoai
farmakolokih proizvoda bili su oduevljeni takvim razvojem
ogaaja, ali nisu oni bili njegovi pokretai, nego je to bila
psihijatrijska zajednica.
Oita pogreka takvog naina razmiljanja sastoji se u tome da
iako su kemijske promjene neosporno povezane s normalnim i
abnormalnim emocijama, one nisu njihov uzrok nego meha- nika
posljedica. Ako lijeite pacijenta kemikalijama, vaa medi- cina nije
primjerena, jer se bavite simptomima a ne uzrokom.
Na primjer, gospodin Jones je tjeskoban jer ima financijske
potekoe. On pokazuje mnoge simptome anksioznosti. Umje- sto
da mu predloi kako rijeiti realnu situaciju, njegov mu lijenik daje
sredstvo za smirenje. Ta medicina nije primjerena.
Ponovno usmjerenje na preteito fiziko-kemijski doivljaj
patologije dogodilo se u posljednjih 35 godina. Trenutano veina
medicinskih strunjaka ne pokazuje zanimanje za po- vezanost uma i
tijela. Tako je ak nedavne 1985. godine jedan od autora uvodnika
za asopis The New England Journal of Medicine, koji se ubraja
meu nae najprestinije publikacije, napisao kako je znanje o toj
temi uglavnom dio folklora. Taj je uvodnik izazvao kritike u cijelom
svijetu, jer se na spomenu- tom podruju poinju provoditi
kvalitetna istraivanja. Ali, iskazao je i samouvjerenost te aroganciju
Descartesovih odanih sljedbenika. Svom sreom, podjednako
znaajan medicinski asopis, britanski The Lancet, stvorio je
odreenu ravnoteu mje- sec dana poslije, u srpnju 1985. kadaje u
uvodniku komentiran rad na povezanosti uma i tijela, uz sugestiju da
bi medicinska
zajednica mogla poeti obraati vie panje tom podruju. Uvodnik
nije bio otvoren poziv na odreenu vrstu istraivanja, ali je u
svakom sluaju sadravao vie objektivnosti i znanstve- nosti od
uvodnika asopisa New England Journal.

TRENUTANO STANJE ISTRAIVANJA

POVEZANOSTl UMA l TIJELA

Ako sam stanje prikazao kao teko, to je zato to je velika veina

klinikog rada u SAD-u i dalje usmjerena na strukturu. No, nije sve
izgubljeno i postoje neke svijetle toke. Nove se ideje teko
prihvaaju, jer ih se obino ve pri prvom predstavljanju odbija,
pogotovo ako ugroavaju ili nadilaze naela koja su dugo bila
plodonosna i kao takva uvana. Najdramatiniji i najvrjedniji
napreci u medicini tijekom proteklih stotinu godina bili su
posljedica laboratorijskih otkria (poput penicilina) i velik je dug
prema onome to bismo mogli nazvati razdobljem labora- torijske
medicine. Ali, moramo se kretati naprijed te shvatiti da bi mogle biti
nune nove metode istraivanja, pogotovo ako se namjerava
prouavati neto tako sloeno i tajnovito poput uma.
Franz Alexander tvrdi da je Einstein rekao kako su Aristo-
telove ideje o gibanju usporile razvoj mehanike za dvije tisue
godina (takoer u asopisu Psychosomatic Medicine). Bila bi teta
da kartezijanska filozof'ija uini isto prouavanju utjecaja uma, te
posebno emocija, na tijelo.
Zato suvremeni lijenici imaju problema sa shvaanjem
odnosa uma i tijela? Vjerujem da je to zato to sebe doivlja- vaju
kao inenjere za ljudsko tijelo. Prema njima, bolest i zdravlje mogu
se izraziti u fizikim i kemijskim nazivima, a smijena je i sama
pomisao da bi misao ili emocija na neki nain mogle utjecati na tu
fiziku i kemiju. Upravo se zato moj rad tako studiozno zanemaruje.
Utemeljeno sam pokazao da je patofizioloki proces posljedica
emotivnih pojava te da se
moe zaustaviti mentalnim procesom. U prvom redu, ta je tvrdnja
za veinu lijenika ista hereza, a osim toga je izvan nji- hovih
mogunosti razumijevanja. Njih nita tijekom njihova kolovanja i
prakse nije pripremilo za takvu ideju, pa je zato i doivljavaju kao
vudu-priu. Podsjea ih, na najneugodniji nain, na staro doba
neznanstvene medicine prije Descartesa. Zanimljivo je da
promiljeni laici mnogo lake prihvaaju takvu ideju jer nisu
optereeni medicinskim obrazovanjem i svim filozofskim
predrasudama koje uz njega dolaze. Suvreme- na medicina je
znanstveno ograniena jer se svojom nesprem- nou da iskorai iz
sigurnih granica sebi poznate tehnologije ogradila od daljnjeg
napretka. Trebala bi nauiti lekciju iz teorijske fizike, gdje se stare
ideje neprekidno revidiraju u skladu s novim spoznajama.

MOJE POSTAVKE O PRIRODI ODNOSA

1ZMEU UMA 1 TIJELA

Prije negoli damo pregled dosadanjeg razumijevanja odnosa

izmeu uma i tijela, bilo bi dobro rei to ja mislim o toj temi.
Veina ovih ideja razvila se kao posljedica mog iskustva dijag- noze
i tretmana TMS-a. Istiem da su te ideje hipotetine.
Prva i osnovna zamisao jest da mentalna i emotivna stanja
mogu mijenjati, na bolje ili loije, svaki organ ili sustav tijela, i
utjecati na njega. Mi ne poznajemo mehanizam pomou kojeg se to
dogaa, iako istraivanja poinju upuivati na neke odgovore. No,
to nas ne bi trebalo uznemiravati, jer jednako tako ne moemo rei
ni kako mozak svu zbrku zvukova koji ulaze u nae ui pretvara u
razumljive rijei, ili kako mnotvo oblika i linija koje vidimo oima
pretvara u rijei i stvari koje prepoznajemo. Veina onoga to
mozak radi (sve nesvjesno) nama je potpuna tajna. Zato smo onda
uznemireni kada ne
moemo objasniti kako mentalne i emotivne pojave mogu utje- cati
na mozak i tijelo? Izljeenja koja se dogaaju u Lourdesu su
stvarna; stvari koje rade indijski fakiri su stvarne; placebo- -uinak
je stvaran. Zadaa medicine nije da se izruguje, nego da prouava.
Dopustite mi istaknuti vlastito stajalite kako um moe utjecati
na sve fizike procese.

SASTAV P S I H E

Ve gotovo stotinu godina smatra se kako emotivna struktura uma,

koju bi se moglo nazvati psihom, ima vie lica. ini se da je psiha
sastavljena od viestrukih, katkad sukobljavajuih sila, koje
prvenstveno djeluju ispod praga svijesti. Ovo znanje uve- Iike
dugujemo Freudu, koji je itav ivot posvetio njihovu razu-
mijevanju i opisivanju. Dobro su poznate njegove formulacije i opisi
ida, ega i superega. Ja ne posjedujem niti pozadinu niti znanje
potrebno za psihoanalizu svojih zapaanja. Mogu samo iznijeti ono
to sam vidio, izloiti svoje dojmove o psiholokom znaenju, te
prepustiti strunjacima da odlue u koje podruje suvremene teorije
psihoanalize ta zapaanja spadaju.
Da olakamo situaciju, ovom emotivnom mehanizmu s vie lica
moemo dati ime osobnost. Svi je imamo i svjesni smo nekih
njezinih odlika. Na primjer, znamo jesmo li po prirodi voeni
prinudom i perfekcionizmom. Ali, postoje vane komponente naih
osobnosti kojih nismo svjesni, koje se nalaze u nesvje- snom, a koje
bi mogle znatno utjecati na nae ivote. Dovoljno je jasno da svi
Ijudi imaju iste osnovne dijelove i istu struktu- ru osobnosti, iako
postoje brojne varijacije u sastavu tih dijelo- va i u relativnom
znaenju svakog dijela u ivotu pojedirfca. Na primjer, svi imaju
savjest; kod jedne osobe ona moe biti toliko jaka da dominira
itavim ivotom; kod druge pak toliko slaba da drutveno ponaanje
osobe granii s kriminalnim.
 Vrlo vaan dio nesvjesne osobnosti je onaj djetinji, primi-
tivan, pa stoga i narcisoidan. Taj se dio bavi sam sobom, do stupnja
da se iskljui briga za potrebe, elje i ugodu drugih. Taj je dio
usmjeren na ja. Veliina (snaga, utjecaj) tog dijela nae osobnosti
razlikuje se od osobe do osobe. Kod nekih je ljudi on veoma snaan
pa su oni podloniji djetinjim i sebi- nim reakcijama u ponaanju,
iako je to ponekad teko uoiti jer je ponaanje ljudi uvijek umotano
u ponaanje odraslih. No, mnogi su osjeaji i ponaanja sigurno
ostali jo iz djetinj- stva. Djeca se osjeaju slabo i ranjivo; ona su
ovisna i tu ovisnost snano doivljavaju; ne cijene se mnogo; stalno
im je potrebno odobravanje; sklona su anksioznosti i brzo se naljute.
Nedo- staje im strpljenje. U odreenoj mjeri svi mi nastavljamo nes-
vjesno stvarati neke od tih osjeaja i kad odrastemo. Razlikuje se
samo mjera u kojoj to radimo.
Joseph Campbell, slavan mitolog, filozof i uitelj, govorio je da
su primitivna plemena provodila rituale inicijacije kroz koje bi
djeaci i djevojice postajali mukarci i ene. Ti su ritu- ali uvijek
bili dramatini, esto traumatini, a uvijek posebni i moni. Oni su
sigurno pomogli smanjiti utjecaj rezidualnog djeteta jasnim
razdvajanjem djetinjstva od zrele dobi. Moder- no, civilizirano
drutvo nema takve rituale (Bar Mitzvah i krizma bi bili najblii
primjeri, ali kao rituali nisu toliko mo- ni), pa je mogue da mi
patimo zbog njihova nedostatka. Ako granica izmeu djetinjstva i
odraslog ivota ostane zamuena, moda emo zadrati vie djeijih
osobina i elja bez obzira na to koliko godina uistinu imamo.
Mogue je da anksioznost, kojaje dio svaijeg ivota, pro-
izlazi iz reakcije tog dijela naeg emotivnog sustava na stresove i
napore dnevnog ivota. to je stres vei, to se vie anksioznosti
stvara. A kao to je reeno u poglavlju o psihologiji, isto vrijedi za
bijes.
Ljutnja bi mogla biti jedna od najvanijih i najmanje cije-
njenih emocija koje stvaramo. Proslavljeni psihoanalitiar i etiar
Willard Gaylin objavio je 1984. knjigu pod nazivom The
Rage Within (Unutarnji bijes), koja istrauje predmet bijesa u
modernom ovjeku. Budui da se bijes etiki ne uklapa u nau
zamisao o prikladnom ponaanju u civiliziranom drutvu, na-
stojimo ga potiskivati u samom trenu njegova nastajanja, jo u
podruju nesvjesnog, pa nismo ni svjesni da postoji. Postoje mnogi
razlozi, veinom nesvjesni, zbog kojih potiskujemo bijes. Njih smo
nabrojali u poglavlju o psihologiji (vidjeti str. 50).
Tendencija potiskivanja neeljenih emocija kljuni je ele- ment
emotivnog ivota, a i za ovo smo shvaanje zahvalni Fre- udu. Zbog
oitih razloga potiskujemo osjeaje anksioznosti, bijesa, slabosti,
ovisnosti i nedostatka samopouzdanja.
Na drugom kraju emotivnog spektra jest ono to je Freud
nazvao superegom; to je na Mojsije. On nam govori to bismo
trebali i to ne bismo trebali raditi, a zna biti i naporan ef. Za-
pravo, superego samo poveava pritisak koji nas ini anksioz- nima
i bijesnima, te na taj nain poveava i napetost koju osje- amo. Kao
to sam ve rekao, ljudi koji obole od TMS-a obino su marljivi,
vrlo odgovorni, savjesni, ambiciozni i uspjeni, to sve poveava
pritisak koji opkoljeno sebstvo doivljava.
Jo jedna primjedba. Kao to postoji mona tenja za poti-
skivanjem neeljenih emocija, ini se da postoji i podjednako jaka
potreba da se one iznesu pred svijest. Upravo ta prijetnja naelu
potiskivanja - svjesno doivljavanje stvari - zahtijeva od mozga da
stvori neto poput TMS-a, ireva i migrena.

TMS K A O PRIMJER MEUODNOSA UMA I TIJELA:

NAELO EKVI VALENTNOSTl

Sada moemo nastaviti prouavati mjesta zahvaena TMS-om u

irem kontekstu odnosa uma i tijela. TMS je sigurno najbolji primjer
takve povezanosti. Doivljavam ga kao primjer fizike reakcije,
koje su sve stvorene s istom svrhom. TMS je ekviva-
lentan pepdnom iru, spastinom kolitisu, konstipaciji,
glavoboljama uzrokovanim napetou, migrenskim glavobolja- ma,
sranoj palpitaciji, ekcemima, alergijama, peludnoj groz- nici, a
esto i upali prostate, umu u uima te vrtoglavici. Ovo je samo
nepotpun popis, ali sadri najee reakcije. Nadalje, vidio sam i
sluajeve kada su se s istom svrhom razvili laringi- tis, simptom
patoloki suhih usta, uestalo mokrenje te drugi simptomi. Vjerujem
da su ti poremeaji meusobno ekvivalen- tni i da se izmjenjuju, jer
je iz povijesti bolesti pacijenata koji pate od TMS-a vidljivo da su
patili i od tih tegoba - ponekad bi se svi poremeaji javljali
istodobno, no najee u paru. Nedavno sam vidio pacijenta koji se
alio na teke migrene (prema opisu pacijenta vjerojatno je bila rije
o glavoboljama uslijed napetosti) koje su se povukle otkako je prvi
put osjetio probleme s leima i iijasom.
Ekvivalentnost se takoer da nazrijeti u injenici da paci- jenti
esto govore o rjeavanju nekog poremeaja u trenutku kad se bol
uzrokovan TMS-om povue. To se najee dogaa s peludnom
groznicom. Ja svojim pacijentima govorim da sva stanja s
navedenog popisa psiholoki slue istoj svrsi.
Uzmite za primjer sljedei ulomak iz pisma koje sam pri- mio
prije nekoliko mjeseci. ovjek je prvo pisao kako se nje- gova ena,
koja je imala problema s bolovima u leima, puno bolje osjea. A
potom je dodao:
Moda se sjeate da sam vam priao nakon predava- nja i
spomenuo da ve dvadeset godina imam eluane bolove.
Rekli ste mi da je rije o istom naelu. Iako nisam
vjerovao, imali ste pravo! Uzimao sam sve vrste pilula
mnogo godina - due nego to to volim priznati. Moji
problemi sa elucem poeli su u treem razredu srednje
kole. Nisam mogao pojesti niti jedan obrok a da ne
uzmem neki lijek za eluac. Primjenom vae teo- rije i
shvativi koliki utjecaj ima nesvjesni um na na sva-
kodnevni ivot, moji su problemi sa elucem potpuno
 nestali. Kome god to pokuam objasniti, ne vjeruje, ali siguran
sam da vi to razumijete.
Budite uvjereni da mu nitko ne vjeruje, jer laici obino provode
upute medicinske struke, a ve smo opisali medicin- sko stajalite o
tim tegobama. Moja je procjena da bi samo 10% stanovnitva
shvatilo iskustvo ovog ovjeka.
S teoretskog stajalita na ovo naelo ekvivalencije upuuju
neke zanimljive implikacije. to se tie skupine poremeaja koje
sam naveo, oni odstupaju od hipoteze koju je postavio Franz
Alexander, prema kojoj odreeni poremeaji imaju odreeno
psihiko znaenje. U svojoj klasinoj knjizi on se bavi
psihodinamikom koju je smatrao odgovornom za gastrointesti-
nalne i respiratorne probleme, te probleme srca i krvnih ila.
Iskustva s TMS-om i srodnim stanjima sugeriraju da bi mogao
postojati zajedniki nazivnik, moda anksioznost, koji moe prizvati
bilo koji od navedenih poremeaja. U tom bi sluaju neka druga
emocija mogla biti temeljna, na primjer bijes, koji potom stvara
anksioznost, koja pak stvara simptome.
Osobno sam doivio povienu razinu kiseline u elucu, koli-
tis, migrene, palpitacije i niz miino-skeletnih simptoma tipi- nih
za TMS, te znam da su svi bili posljeica potisnutog bijesa. Jednom
kad sam to shvatio, obino sam mogao utvrditi razlog bijesa i esto
bi simptom povezan s tom emocijom nestao.
Zanimljivo je uoiti da veina navedenih poremeaja presta- je
posredstvom autonomnog ivanog sustava. Jedino je, koliko zasad
znamo, peludna groznica iznimka, jer je to poremeaj imunolokog
sustava. Na ovaj u se problem vratiti kada doe- mo do rasprave o
novom podruju psiho-neuro-imunologije (vidjeti str. 158).
 FlZlKI POREMEAJ KAO OBRANA
OD POTISNUTIH EMOCIJA

O ovome smo ve govorili u 2. poglavlju o psihologiji, pa emo

sada samo kratko ponoviti da je svrha fizike simptomatologije
odvui nau pozornost, bez obzira na to je li ona miino-skele- tna,
gastrointestinalna ili genitalno-urinarna. To je mehani- zam pomou
kojega se pojedinac izbjegava baviti neeljenim emocijama, koje
god one bile. Zapravo, radi se o nedostatku elje za bavljenjem tim
osjeajima. Meutim, mora se napra- viti jasna razlika izmeu
odluke donesene na podruju nesvje- snog i odluke koju osoba
svjesno donosi. Kao to smo ve prije u knjizi upozorili, pacijenti
koji boluju od TMS-a u stvarnosti ak suvie dobro rjeavaju svoje
probleme; ali, njihovi su ne- svjesni umovi kukavice. Najbolji dokaz
toga jest injenica da pacijenti mogu prekinuti svaki proces samim
uenjem o tompro- cesu. Naime, diverzija (odvlaenje pozornosti)
ne djeluje ako se kao takva prepozna. Kao to smo ve rekli u
etvrtom pogla- vlju, gdje govorimo o tretmanu, mnogi su se ljudi
oslobodili bolova u leima nakon to su proitali moju prvu knjigu,
iz egaje posve jasno da su bili izlijeeni steenim informaci-
jama. To nije mogao biti placebo-uinak.
Freud i njegovi studenti su prepoznali da se simptomi his- terije
ponekad javljaju kao bolovi. Proteklih sam godina vidio mnoge
pacijente s manifestacijama TMS-a, koje su bile toliko snane da su
ih prikovale za krevet. Osim to su pokazivali kla- sine simptome
TMS-a, dakle bol na dodir odreenih miia i zahvaenost ivaca
poput iijasa, ti su pacijenti esto doivlja- vali i neobine bolove na
udnim mjestima. Osjeam kao da imam razbijeno staklo pod
koom tipian je primjer. Freud bi za ovo rekao da su histerini
bolovi. Simptomi histerije umje- sto autonomnog ukljuuju
senzorno-motoriki sustav, to ih razlikuje od, na primjer,
gastrointestinalnih simptoma, te upu- uje na razliiti psiholoki
uzrok. Moje je miljenje da TMS i
njegovi ekvivalenti, kao i takozvani histerini bolovi, psiholoki
proizlaze iz istog izvora, pri emu jaina emotivnog problema
odreuje koje e simptome mozak odabrati.

JEDININA TEORIJA
P S I H I K I 1 Z A Z V A N 1 H BOLOVA

U srpnju 1959. dr. Allan Walters, predsjednik Udruenja kanad-

skih neurologa, odrao je u povodu jedanaeste Godinje skup- tine
govor pod naslovom Psihogeni regionalni bolovi, ili histerini
bolovi. Govor je objavljen u asopisu Brain u oujku 1961. Dr.
Walters je tvrdio da shvaanje histerinih bolova nije precizno, jer
iz iskustva zna da mnoga mentalna i neurozna stanja mogu izazvati
ne samo histeriju, nego i vrstu bola koji se smatra histerinim.
(Uoite slinost s pretpostavkama koje sam prije izloio.) Tipino za
histerini bol jest da se javlja na mjestima koja neuro-anatomski
nemaju smisla.
Walters je za ovu vrstu bola predloio naziv psihogeni regio-
nalni bol. Psihogeni, jer je oito posljedica mentalnog ili emo-
tivnog poremeaja. (Svi su pacijenti bili pomno proueni kako bi se
iskljuila mogunost fizikog uzroka bola.) Regionalni, jer je bol
zahvaao odreeno podruje tijela neovisno o distribu- ciji ivaca.
Moje iskustvo podupire i proiruje zapaanja dr. Waltersa.
Vidio sam ili bolove uzrokovane TMS-om, to ukljuuje bol miia,
ivca, tetive ili ligamenta, ili psihogeni regionalni bol kod pacijenata
s razliitim stanjima anksioznosti, shizofrenije, ili manine
depresije. Izgleda da mozak bira izmeu mnogo- brojnih bolnih i
bezbolnih poremeaja kada se eli braniti od bolnih ili neeljenih
osjeaja. Regionalni bol vidimo obino kad je emotivno stanje
veoma teko.
Postavio bih i hipotezu da, osim razliitog intenziteta emo-
tivnog poremeaja (na primjer blaga, umjerena ili ekstremna
anksioznost), postoji i razlika u koliini i dubini potisnutih osjeaja.
ovjek ponekad stekne dojam da su kod nekih ljudi ti osjeaji
toliko duboko zakopani da ih psihoterapeut moda uope ne moe
dovui do svijesti. A kod drugih su odmah is- pod povrine.
Nedvojbeno, osjeaji koji su bolniji i/ili straniji, zakopani su
dublje.
Uoio sam da pacijenti s teim problemima, kojima je uz
obrazovni program potrebna i psihoterapija, ine oko 5 posto ljudi
koji dou do mene.

EMOCIJE 1 OZBILJNIJI POREMEAJl

Pojedini medicinski strunjaci vjeruju da emocije utjeu na sve

razine zdravlja i bolesti. Ja sam jedan od njih. AIexander je
predloio da izbacimo naziv psihosomatska medicina jer se po-
navlja - sve to ima veze s medicinom na neki je nain pove- zano s
emocijama. Smatram da su pogrena sva meicinska istraivanja
koja zanemare emocije. Na primjer, istraivaki projekt koji se bavi
otvrdnjavanjem arterija te ukljuuje kon- trolu prehrane
(kolesterola), teine, vjebe, genetskih imbe- nika - ali zanemaruje
emotivne imbenike, prema mojem miljenju, ne moe dati
pouzdane rezultate.
Prije negoli razmotrimo ostale vrste medicinskih problema u
kojima emocije imaju kljunu ulogu, vano je istaknuti da ljudi sa
spomenutim tegobama nisu sami sebe razboljeli. Meni obino
pacijent, nakon to mu postavim dijagnozu TMS-a, ka- e:
Osjeam se uasno; sam sebi sam ovo napravio. Na to im uvijek
odgovorim da su njihovi obrasci emotivnog ponaanja uspostavljeni
znatno prije negoli se uspostavila odgovornost, a ono u to su se ti
obrasci sada pretvorili, posljedica je kombi- nacije genetskih
utjecaja j imbenika okruenja, nad kojima nisu mogli imati
nadzor. Dakle, preuzimati odgovornost za TMS isto je kao i
preuzimati odgovornost za svoju visinu ili
boju oiju. Stoga Ijui reagiraju na ivot na jedini njima po- znat
nain. Osim toga, napredak je mogu tek kad se ponu shvaati
uzroci vlastitog ponaanja i kad postoji elja za pro- mjenom.
Slino reagiraju lijenici koji ne ele prihvatiti ulogu emo- cija
kadje rije, na primjer, o raku. Kau da je okrutno paci- jentu
sugerirati da su emocije na neki nain mogle pridonijeti nastajanju
raka, jer im to stvara osjeaje krivnje i odgovorno- sti. Moj odgovor
jest da sve ovisi o tome na koji nain tu temu nanete s pacijentom.
Pacijenta ne smijete napasti s informa- cijama, niti ga prikazati kao
emotivno defektnog. Objasnite mu, kao to je upravo opisano, da
nije odgovoran, popriajte o njegovom ivotu, pokuajte
identificirati emocije koje su mogle pridonijeti nastanku raka i na
kraju mu dajte konkretne savjete pomou kojih e ublaiti i ponititi
negativne osjeaje. Ne tvrdim da postoji jasno definiran terapeutski
proces utemeljen na ovim idejama. Ovo je jedno od podruja na
koji- ma se mnoga istraivanja tek moraju obaviti.

DANANJA NAPREDNA MEDICINA

NA PODRUJU INTEGRACIJE
UMA l TIJELA

itatelji koji su zainteresirani za izvrstan pregled razvoja suvre-

mene medicine na podruju povezanosti tijela i uma, trebali bi
proitati knjigu Unutarnji iscjeljitelj (The Healer MVithin), iji su
autori Steven Locke i Douglas Colligan (New York: Dutton, 1986.).
Dr. Locke s Psihijatrijskog odjela Medicinskog fakulte- ta pri
Harvardu je sa svojim piscem-suradnikom izvrsno opisao
suvremene pokuaje razumijevanja utjecaja uma na tijelo.
U toj knjizi ne postoji nijedan bitan podatak s kojim se ne bih
sloio. Meutim, pod dojmovima sam da su autori previe
pozornosti posvetili imunolokom sustavu te da smatraju kako
budunost itavog podruja ovisi o neemu to oni nazivaju
znanost psiho-neuro-imunologije. Prouavanje psiho-neuro- -
imunologije izrazito je znanstven pristup, koji e biti od velikog
znaenja u naem razumijevanju mnogih ozbiljnih poremeaja, kao
to su rak i ostale autoimune bolesti (npr. reumatski artri- tis i
dijabetes), ali je to po mom miljenju samo dio ireg istra- ivanja
utjecaja koji emocije mogu imati na bilo koji organ i sustav tijela.
TMS je poremeaj u odnosu um-tijelo uz posredovanje
autonomnog ivanog sustava; imunoloki sustav ne sudjeluje u
procesu. Pretpostavljam da imunoloki sustav ne sudjeluje u
interakciji emocija i sustava srca i krvnih ila. ovjek se ne moe
ponovno ne uditi mozgu koji prelazi sva ogranienja kako bi
zadovoljio svoje mentalne promjene. Tako pacijenti s istom
psihikom dijagnozom (iako moda razliitog intenzite- ta) mogu
razviti TMS posredstvom autonomnog sustava, aler- gijski rinitis
posredstvom imunolokog sustava ili psihogeni regionalni bol
izravnim djelovanjem senzorno-motorikog sus- tava.
Izrazito vaan rad na podr^ju odnosa izmeu mozga i tijela
provodi se u Odjelu biokemije mozga pri Nacionalnim insti- tutima
mentalnog zdravlja. Jedan od pionira ovog istraivanja je Candace
Pert, nekadanji voa tog odjela, iji rad pokazuje komunikaciju
izmeu mozga i razliitih dijelova i sustava tije- la. Za one koji su
zainteresirani, izvrstan pregled ovog rada dao je Stephen S. Hall, a
objavljen je u Smithsonianu, u lipnju 1989.

Um i tijelo meusobno su povezani na mnogo naina. U na- stavku

poglavlja dat emo pregled nekih uobiajenijih pove- zanosti.
 UM 1 SUSTAV SRCA l KRVNIH ILA

Na podruju uma i sustava srca i krvnih ila zanima nas visoki

krvni tlak, bolesti koronarnih arterija, ateroskleroza (otvrd-
njavanje arterija), palpitacije srca i prolaps mitralnog zalistka.
Visoki krvni tlak (hipertenzija), to svi znaju, vrlo je esta i
donekle zastraujua pojava zbog svoje povezanosti sa sranim
problemima i modanim udarom. Mnogi su pretpostavili da je
visok tlak povezan s emocijama, iako to nikad laboratorijski nije
dokazano. Dr. Neal Miller, psiholog pri Sveuilitu Rockefeller,
pokazao je da se laboratorijske ivotinje mogu trenirati kako bi im
se snizio krvni tlak i promijenili drugi tje- lesni procesi, to jasno
pokazuje da se mozak moe iskoristiti kao utjecaj na tijelo.
Dr. Herbert Benson, kardiolog na Harvardu, opisao je neto to
on naziva reakcijom na oputanje, te je pokazao da se krvni tlak
moe sniziti primjenom procesa slinog med- itaciji.
Vana studija objavljena je i u asopisu Journal of the
American Medical Association, 11. 04. 1990. (broj 263, strane
1929- -35). Dr. Peter L. Schnall i strunjaci Centra za srce, krvne
ile i hipertenziju bolnice New York, u sklopu Medicinskog sve-
uilita Cornell, u suradnji s lijenicima iz jo dvije medicinske
kole u New Yorku, objavili su studiju koja jasno uspostavlja vezu
izmeu psihikog pritiska na poslu (stresa na poslu) i visokog
krvnog tlaka. Studija je takoer upozorila na injenicu da ljudi
izloeni stresu na poslu imaju poveano srce, to je jedna od
neeljenih posljedica produene hipertenzije. Strunjaci su ve
neko vrijeme pretpostavljali da psihiki imbenici utjeu na krvni
tlak. Vrijednost studije dr. Schnalla jest u tome da je provedena
toliko paljivo da bi ak i skeptike mogla uvjeriti u vanost
povezanosti tijela i uma.
Mnogi Ijudi koji pate od TMS-a u povijesti bolesti imaju i
hipertenziju, to sugerira da bi ista emotivna stanja mogla pro-
uzroiti oba poremeaja. Prije samo nekoliko tjedana nazvala me
pacijentica i rekla mi je da su joj nestali bolovi u leima, ali se
pojavila hipertenzija. To je jasan primjer ekvivalencije.
Suprotno tome, rijetko pacijenti koji pate od TMS-a imaju
problema s bolestima koronarnih arterija, ili ih razviju u nepo-
srednoj budunosti. No, dok prethodnu tvrdnju mogu doku-
mentirati, za posljednju nemam dovoljno statistikih podataka, pa je
tu rije o mom klinikom dojmu.
Gotovo svi znaju za takozvani obrazac ponaanja tipa A, kao i
to da su osobe tipa A sklone bolestima koronarnih arte- rija, to dr.
Meyer Friedman i dr. Ray Rosenman opisuju u svo- joj knjizi iz
1974., Ponaanje tipa A i vae srce.
Ljudi tipa A u toj su knjizi opisani kao izrazito ambiciozni i
agresivni, vole konkurenciju, opsesivno rade, esto se dovode u
vremenski tjesnac, imaju potrebu za priznanjem i prepozna- vanjem
i vrlo su neprijateljski raspoloeni. Zbog sklonosti da nameu silu,
tenje za perfekcionizmom, odgovornou i sa- vjesnosti, ljudi koji
pate od TMS-a esto se opisuju kao tip A. No, oni se od tog tipa A
razlikuju po nekoliko vanih stvari. Mnogi TMS pacijenti ista su
suprotnost nasilju; esto osjeaju snanu potrebu da budu dobri,
pristojni, ugodni i od pomoi drugima. Iako su esto ambiciozni i
uspjeni, to ne znai da svoje ciljeve postiu na nain koji je tipian
za ljude tipa A.
Nakon objavljivanja knjige Ponaanje tipa A i vae srce obav-
ljena su mnoga istraivanja kako bi se pokualo razjasniti rela- tivno
znaenje razliitih osobina ljudi tipa A. Iznesen je zaklju- ak kako
bi od svih navedenih osobina samo nasilnost mogla biti
predispozicija za razvitak koronarne bolesti.
Za osobu koja je svjesna da je esto bijesna taj zakljuak moe
biti uznemiruju, bez obzira na to pati li od TMS-a ili ne. Meni je to
izrazito zanimljiva injenica, jer postoji sve vie dokaza da je
potisnuti bijes bitan za psiholoku dinamiku TMS-a. Ali, kako
pomiriti te podatke sa statistikama koje jasno pokazuju da
oboljelima od TMS-a rijetko stradavaju koro- narne arterije?
 Za rjeenje ovog misterija oito je potrebno jo mnogo
istraivanja i razmiljanja. Opasno je usmjeriti se na osobinu kakva
je nasilnost a da se bolje ne poznaje psihodinamika bije- sa i svih
razliitih pojedinosti ljudskih osobnosti. ovjek koji psuje na
taksista dok se vozi ulicom moda na taj nain iskalju- je bijes na
svog efa, jer je to bolje nego izgubiti posao. A moda je situacija
jo sloenija.
Problem s ovdje opisanim istraivanjima ponaanja jest da su
ona jednodimenzionalna. Ta istraivanja donose zakljuke na
temelju suvie pojenostavljenih modela Ijudskog pona- anja, i to
je jedan od njihovih nedostataka. Da bi se dobili sta- tistiki ispravni
zakljuci, moraju se koristiti mjerljivi kriteriji, to je prikladan
pristup, ali istodobno optereuje istraivaa potrebom da bude
potpuno siguran da zna to mjeri. To bismo mogli savreno uspjeno
pokazati na povijesti istraivanja ponaanja tipa A.
Kao da prilike nisu dovoljno teke za ovjeka koji esto
doivljava bijes: njemu se predlae da prestane to raditi\ A upra- vo
ga to dovodi do oaja, jer mu govore da takvo ponaanje pogoduje
sranom udaru, pa kako bi se to izbjeglo, najbolje je da prestane biti
to to jest.
Osobno, ja ne bih davao bilo kakve savjete osobama koje se
svrstavaju u tip A ponaanja. Svojim pacijentima s TMS-om
govorim da statistike pokazuju kako oni nisu ugroeni bolesti- ma
koronarne arterije. Ako su svjesni da su esto bijesni, ve su neto
postigli, jer su svjesni. Ako ih to ponaanje stvarno brine, spreman
sam ih preporuiti psihoterapeutu koji e im pomoi da razumiju
svoje ponaanje, Iz vlastitog iskustva sma- tram da je svjesnost vrlo
dobar lijek,
Najbolje u cijeloj prii o ponaanju tipa A jest da je uvjeri- la
dio medicinske zajednice u vanost utjecaja uma na stanje tijela -
barem to se tie bolesti koronarnih arterija.
Otvrdnjavanje arterija, ateroskleroza, taloenje
ateroskleroznih nakupina - sve je to isto. Budui da aterosklerozne
nakupine suavaju arterije a uspostavljena je veza izmeu emocija i
bolesti koronarnih arterija, moda bi se teorija mogla proiriti
openito na otvrdnjavanje arterija. Ateriskleroza se odnosi na
stvaranje naslaga s unutarnje strane krvnih ila, koje uspora- vaju
cirkulaciju ili stvaraju ugruke krvi, koji potpuno zatva- raju
arteriju. Gledano iz perspektive istraivanja dr. Fried- mana i dr.
Rosenmana, teko je ne zakljuiti da emocije mogu pridonijeti
otvrdnjavanju arterija, bez obzira na kojem mjestu u tijelu, iako je
jasno da znaajnu ulogu imaju i genetika (isplati se izabrati prave
roditelje), tlak, prehrana, tjelesna teina i vjebanje.
Vaan je izvjetaj objavljen u prestinom britanskom aso- pisu
Lancet u srpnju 1990. (broj 336, strane 129-133). Brojna struna
skupina koju je vodio dr. Dean Ornish s Medicinskog fakulteta
Sveuilita u San Franciscu, provela je kontrolirano ispitivanje
sluajnog uzorka. To je istraivanje pokazalo da promjene ivotnog
naina (primjenjivane godinu dana) ak mogu preokrenuti proces
ateroskleroze. Pacijenti u eksperi- mentalnoj skupini bili su na
vegeterijanskoj dijeti s niskom razinom masnoa i kolesterola;
sudjelovali su u aktivnostima za upravljanje stresom poput
meditacije, oputanja, vizuali- zacije, tehnika disanja i vjebi
istezanja; te su redovito i umje- reno vjebali. Osim toga, dva puta
na tjedan odravale su se skupne rasprave kako bi se dala drutvena
potpora i potaknu- lo odravanje programa promjene ivotnog stila.
U kontrolnoj (neeksperimentalnoj skupini) pacijenata pogoralo se
stanje ateroskleroze. U eksperimentalnoj je skupini, osim smanjenih
blokada koronarnih arterija, takoer zabiljeena manja fre-
kvencija, trajanje i intenzitet angine (bolova u prsima), ok je
kontrolna skupina imala poveanje angine u jednogodinjem
razdoblju.
Ovaj oito vaan izvjetaj pokazuje neto na to se ve due
vrijeme sumnja: da osim prehrane, vjebe i ostalih iskljuivo
fizikih imbenika na otvrdnjavanje arterija utjeu i psiho- -
socijalni imbenici. Predviam da e budui pokusi pokazati kako
je emotivno stanje osobe najvanije, te da e se slini
preokret procesa ateroskleroze uspjeti postii intenzivnom psi-
hoterapijom.
Palpitacija srca za laike obino znai vrlo brz puls srca.
Medicinski struni naziv je tahikardija, a vrijednosti se kreu
izmeu 130 i 200 otkucaja u minuti. Najei oblik je paroksiz-
malna tahikardija, a iz mog iskustva, obino je uzrokuju emo- cije.
Bez obzira na to, taj bi poremeaj uvijek trebao nadzirati obiteljski
lijenik, internist ili kardiolog. U idealnom sluaju emotivni uzrok
napada tahikardije trebalo bi istraiti.
Nepravilnost sranog ritma moe se nazvati i palpitacijom.
Osobno sam to s prekidima proivljavao tijekom itavog ivota i
siguran sam da je rije o reakciji na emocije. I u ovom bi se sluaju
trebalo savjetovati s lijenikom kako bi se iskljuila abnormalnost
srca. Ope je prihvaeno da kod ovih stanja posreduje autonomni
ivani sustav.
Konano, poremeaj poznat kao prolaps mitralnog zalistka
esta je abnormalnost jednog od zalistaka srane komore. Zali- stak
popusti i ne funkcionira normalno pa se esto uje um na srcu.
Zvui zastraujue, ali ee se javlja kod ena nego mukaraca i
ini se da nije povezan s poremeajem tjelesnih funkcija. Ja
godinama, unato takvu stanju, nastavljam biti vrlo aktivan. ak
redovito i naporno vjebam.
Zanimljivo je da neki lijenici taj poremeaj smatraju psiho-
genim, to znai da ga uzrokuje anksioznost. A takoer mnogi
dokazi u medicinskoj literaturi upozoravaju na povezanost s
abnormalnom autonomnom aktivnou (uvodnik u Lancetu,
03.10.1987., pod naslovom Autonomic Function in Mitral Valve
Prolapse, Autonomna funkcija kod prolapsa mitralnog zalistka).
Clanak objavljen u asopisu Archives of Phjsical Medicine and
Rehahilitation (srpanj 1989., broj 90, str. 541-43) govori o stu- diji
prema kojoj 75 posto skupinc pacijenata koji boluju od
fibromialgije takoer ima prolaps mitralnog zalistka, to je vei
postotak ovog poremeaja nego kod ope populacije. Kao to sam
ve rekao, vjerujem da je fibromialgija jedan od oblika TMS-a.
 Budui da su i TMS i prolaps mitralnog zalistka uzroko- vani
abnormalnom autonomnom aktivnou, a TMS je oito posljedica
emotivnih imbenika, moda je mogue i prolaps mitralnog zalistka
uvrstiti meu poremeaje koji nastaju u podruju emocija. Ako
uzmem sebe kao primjer, doivio sam TMS, gastrointestinalne
simptome, migrene, peludnu groz- nicu, dermatoloka stanja i
prolaps mitralnog zalistka, kao i mnogi moji TMS pacijenti, to
pokazuje da se isti uzrok nalazi u temelju svih navedenih
poremeaja - potisnute, neeljene emocije.
Dopustite mi da ponovim bitnu napomenu: Ideja da emo- cije
mogu poticati fizioloke promjene veini lijenika uope nije
prihvatljiva. Stoga oni ne mogu shvatiti brojne bolesti koje sad
mue ljude. TMS i prolaps mitralnog zalistka sigurno spadaju meu
njih.
Dakle, opisali smo pet poremeaja srca i krvnih ila vjero-
jatno povezanih s emocijama. Vrlo je zanimljivo da tri od pet
navedenih poremeaja - hipertenzija, palpitacije i prolaps mi-
tralnog zalistka - nastaju posredstvom autonomnog ivanog
sustava.

UM 1 IM.UNOLOK.1 SUSTAV

Razmiljanje o sloenosti ivotinjske biologije zauujue je i

zapanjujue. Nije mogue zamisliti kako je neto komplicirano
poput nas nastalo. Nije ni udo da su evoluciji bili potrebni milijuni
godina.
Imunoloki sustav je udo sloenosti i uinkovitosti. Nje- gova
je uloga da nas titi od svih stranih napadaa, meu koji- ma su
najvaniji infektivni agenti i opasni neprijatelji koji nastaju u nama,
poput raka. Sustav se sastoji od nekoliko obrambenih strategija:
moe stvoriti kemikalije kojima ubija
napadae; moe mobilizirati vojske stanica koje e ih progutati; a
ima i sloen sustav pomou kojega prepoznaje i neutralizira
supstancije strane naim tijelima.
Imunolozi su godinama smatrali da je sustav autonoman,
unato uznemiravajuim priama o pacijentima koje su sugeri- rale
da bi um mogao biti povezan s nainom na koji taj sustav radi.
Strunjaci su te prie uglavnom opovrgavali, ali postoje konkretni
dokazi da je mozak ukljuen u sustav, i ti se dokazi ne mogu
zanemariti.
Robert Ader, psiholog istraiva pri Sveuilitu u Roche- steru,
u pokusu je pokuavao razviti odbojnost takora prema vodi
zaslaenoj saharinom. To je bilo slino klasinom pokusu Pavlova,
koji je uvjetovao pse da sline kad uju zvonce. Kako bi potaknuo
odbojnost prema saharinu, dr. Ader je ubrizgao takorima
kemikaliju koja izaziva muninu, sa svrhom da slat- ka voda kod
takora izazove asocijaciju na muninu. Tada nije shvaao da
kemikalija koju im je ubrizgavao, ciklofosfamid, takoer potiskuje
rad imunolokog sustava takora, zbog ega su oni nerazjanjivo
umirali. No, zapanjujue je bilo da je nakon toga voda zaslaena
saharinom takoer potiskivala rad imunolokog sustava, ak kad
takorima nije dana injekcija s kemikalijom, jer su nauili (bili su
uvjetovani) povezivati slatku vodu s kemikalijom koja uzrokuje
muninu. Tako je sada samo mala doza saharina poremetila rad
imunolokog sustava. Ovo je bilo kljuno otkrie, jer je pokazano da
neka osobitost mo- zga, u ovom sluaju odbojnost prema okusu,
moe upravljati imunolokim sustavom.
Stoga ne udi da ljudi s TMS-om mogu doivjeti bol u
najudnijim okolnostima, npr. kad lee mirno na trbuhu. Bilo im je
reeno da je leati na trbuhu loe za lea, pa su time naueni
odbojnosti prema tom poloaju, zbog ega u njemu doivljavaju bol.
Kao to je ve reeno, rnozak moe utjecati na svaki organ ili sustav
tijela. U sluaju takora dr. Adera, rije je o imunolokom sustavu;
kod TMS-a rije je o autonomnom sustavu.
 Jo jedna stvar koju su dr. Ader i njegovi kolege u pokusi- ma
primijetili jest poboljanje stanja takora s autoimunim bolestima.
To su uinili zbog toga jer se ta skupina poremeaja pojavljuje kada
se imunoloki sustav okrene protiv tijela i po- ne stvarati
supstancije tetne za neka tjelesna tkiva (reuma- tini artritis,
dijabetes, eritematozni lupus i multipla skleroza takve su bolesti).
To znai da sve to potiskuje rad imunolokog sustava omoguuje
ovim poremeajima da se reguliraju, to se i dogodilo kada su
takori s autoimunim bolestima konzumi- rali vodu sa saharinom.
Ovo otkrie znatno utjee na Ijudsko zdravlje, jer autoimu- ni
poremeaji spadaju meu najproblematinije i najmanje shvaene
bolesti. Ovi pokusi sugeriraju da bi mozak mogao imati ulogu u
lijeenju navedenih stanja. Meni to ak govori da bi emocije mogle
biti povezane s uzrokom. U svojoj pozna- toj knjizi Anatomija jedne
bolesti Norman Cousins opisuje kako je svladao jedan od takvih
autoimunih poremeaja, ankilozi- rajui spondilitis (jedan od oblika
reumatinog artritisa) tako to je prepoznao da su ga uzrokovale
emocije i uveo je vrstu terapije humorom i vitaminom C. Na temelju
osobnog iskus- tva s TMS-om zakljuujem da je Cousinsovo
priznavanje uloge emocija u stvaranju bolesti rezultiralo
izljeenjem. Mogue je da, kao i kod TMS-a, bolest slui kako bi
odvukla pozornost pacijenta od podruja emocija, pa kada osoba to
shvati i pono- vo se usmjeri na emocije, bolest gubi svoj smisao i
nestaje.
Svi koji vjeruju da je imunoloki sustav pod jakim utjecajem
emocija mogu zahvaliti dr. Aderu to je u laboratoriju pokazao da je
to stvarnost. No, on nije jedini; i drugi znanstvenici su u
laboratorijima pokazali podjednako dramatinu povezanost uma i
tijela.
Izvjetaj koji je na mene ostavio snaan dojam objavljen je u
prestinom asopisu Science u travnju 1982., autori su Visintainer,
Volpicelli i Seligman. Oni su opisali takore, koji svi pate od iste
vrste raka, izloene neugodnom elektrinom oku unutar razliitih
laboratorijskih uvjeta - jedna je skupina
takora mogla pobjei od elektrinog oka, dok je druga morala
ekati da ok proe. Obje su skupine dobile podjed- naku dozu oka;
jedina je razlika bila mogunost (odnosno nemogunost) bijega.
Kako sami autori kau: takori koji su bili izloeni oku a nisu
mogli pobjei imaju upola manje izglede odbacivanja tumora, a dva
puta veu vjerojatnost umi- ranja od takora koji su bili izloeni
oku uz mogunost bije- ga, ili uope nisu bili izloeni oku. Samo
je kod 27 posto takora izloenih neizbjenom oku uspio nestati
tumor, dok je od takora izloenih oku uz mogunost bijega, 63
posto njih oclbacilo tumor, a od takora koji nisu bili izloeni oku,
tumor je nestao kod njih 54 posto.
Ova studija jasno pokazuje da su imunoloki sustavi tako- ra
koji su bili pod veim emotivnim pritiskom bili manje uinkoviti, jer
uinkovitost imunolokog sustava odluuje hoe li rak biti odbaen
ili ne. Ako je to istina za takore, zamislite koliko su emocije vane
kod ljudi.

RAK I IMUNOLOKl SUSTAV

Nastavimo jo malo o raku i emocijama, kad smo ve dotaknuli tu

temu. Iako slubena medicina to jo ne istrauje intenzivno, postoje
mnoga zapaanja da su psiholoki i drutveni imbeni- ci povezani s
uzrokom i lijeenjem raka.
Jedan od takvih sluajeva prijavio je Kenneth Pelletier, u to
vrijeme profesor na Medicinskom fakultetu sveuilita u Kaliforniji.
Njega su zanimala udotvorna iscjeljenja raka kod sedmero ljudi
u San Franciscu. Zanimalo ga je jesu li ta iscjeljenja na neki nain
povezana. Otkrio je da je svih sedmero ljudi postalo otvorenije,
usmjerenije na zajednicu, zainteresi- ranije za prilike izvan njih
samih; svi su pokuali promijeniti svoje ivote kako bi ukljuili to
vie ugodnih aktivnosti; svi su ti ljudi na neki nain postali
religiozni, svi su imali viziju
neega veeg od sebe; svaki od njih je dio dana posvetio medi-
taciji, mirnom sjedenju, kontemplaciji ili molitvi; svi su poeli neki
program fizike vjebe i svi su promijenili prehranu kako bi
smanjili koliinu crvenog mesa i poveali koliinu povra. Izgleda
da su drutveni i emotivni imbenici imali utjecaj u ovim
udotvornim iscjeljenjima.
Pelletier je autor poznate knjige o povezanosti uma i tijela: Um
kao lijenik, um kao ubojica (Mind as Healer, Mind as Slayer, New
York: Delacorte 1977.).
Za one koje zanima, O. Carl Simonton, Stephanie Met- thews-
Simonton i James Creighton napisali su knjigu Kako ozdraviti
(Getting well again, New York: J. P. Tacher, 1978.), koja opisuje
Simontonovu terapeutsku tehniku lijeenja raka. To je psiholoki
pristup problemu pomou kojega se nastoji razu- mjeti pacijenta i
pronai kako promijeniti stavove i naela, jer se vjeruje da su oni
vani za krajnji ishod.
Vrlo popularnu knjigu o toj temi: Ljubav, medicina i uda
(Love, Medicine and Miracles), nedavno je napisao kirurg sa sve-
uilita Yale, Bernie Siegel (New York: Harper & Row, 1986.). Dr.
Siegel je karijeru zapoeo kao kirurg, no onda je postao svjestan
drutvenih i psiholokih dimenzija raka i poeo je u skladu s time
pristupati svojim pacijentima. Njegova je knjiga vrlo inspirativna, a
zahvaljujui svojoj popularnosti, upravo je ona mnoge upoznala s
idejom da se mozak moe koristiti u borbi protiv raka.
No, moglo bi se nai nekoliko zamjerki na prirodu rada dr.
Siegela, jer nedostaje psiholoke i fizioloke konkretnosti. On ne
postavlja teoretski model kojim bi objasnio kako emocije utjeu na
nastajanje i Iijeenje raka, niti govori kako se njegov rad uklapa u
bilo koji model. S obzirom na taj nedostatak, malo je vjerojatno da
e njegov rad imati trajni utjecaj na istra- ivaku zajednicu
tradicionalne medicine.
A to je teta, jer moramo definirati koji drutveni i psiho- loki
imbenici pridonose kojim bolestima i na koji nain. Pri- hvaajui
vanu ulogu emocija u zdravlju i bolesti, medicina

.
mora preispitati svoja uvjerenja o uzroku bolesti. Pokuaj
premoavanja tog jaza izmeu emocija i fiziologije zahtijevat e
najbolje umove eksperimentalne medicine, te zanimanje i preanost
koju medicina trenutno daje genetskim istraiva- njima ili
kemoterapiji.
No, te ijude i takvu vrstu predanosti neemo dobiti stavimo li
mo Ijubavi u medicinski kontekst bez pomljivog proua- vanja
psiholokih i fiziolokih posljedica. Ako to ne napravi- mo, kako
emo razlikovati ljue kao to su Bernie Siegel, Norman Vincent
Peale i Mary Baker Eddy?
No, bez obzira na ove primjedbe, lijenici poput Siegela,
Simontona, Pelletiera i Lockea su pioniri, a ono to nas imaju
nauiti iznimno je vano za budunost medicine.

1MUNOLOK1 SUSTAV
1 ZARAZNE BOLESTl

I na ovom podruju postoji duga povijest svjesnosti da emoci- je

imaju neki uinak na nau sklonost infekcijama i mogunost
odbrane od istih, no lijenici u naelu to ne prihvaaju i ne
primjenjuju u svakodnevnoj praksi. este prehlade i infekcije
genito-urinarnog trakta su najee, ali vrlo je vjerojatno da psihiki
imbenici utjeu na svaki infektivni proces.
Kao i kod raka, radi se o uinkovitosti kojom imunoloki
sustav uklanja infektivne agente. Stresne emocije mogu sma- njiti tu
uinkovitost i dopustiti infekciji da se razvija. No, pos- toji i dosta
dokaza da ljudi mogu ojaati svoju imunoloku uinkovitost
poboljavajui svoje emotivno stanje, ili pomou drugih tehnika, to
se vidi iz sljedee prie.
lanak s naslovne stranice asopisa Washington Post Health
JournalvL sijenja 1985. napisalaje Sally Squires, pod naslovom
Um uzvraa udarac (Mind Fights Back). U njemu je opisala
istraivanje koje je provela struna skupina imunologa i psihi-
jatara s Odjela za medicinske znanosti Sveuilita u Arkansasu. Za
pokus je odabrana ena osjetljiva na reakcije svog tijela, koju su
opisali kao predanog meditanta.
U ruku su joj ubrizgali virus malih boginja. Budui da je ve
prethodno bila izloena virusu, imala je uobiajenu pozi- tivno
imunoloku reakciju - kvricu od centimetar i pol u promjeru, koja
je nakon nekoliko dana nestala. Kako bi se potvrdilo da je rije o
imunolokoj reakciji, napravljena je analiza krvi, koja je pokazala
da se bijela krvna zrnca aktivno bore protiv infekcije. Nakon to se
cijela procedura jo dva puta ponovila u sljedea dva tjedna, s istom
reakcijom, enu su zamolili da pokua zaustaviti normalnu reakciju
tijela, to je ona postizala dnevnom meditacijom. U sljedea tri
tjedna pokusa, kvrica se svaki put sve vie smanjivala. Tada su
enu zamolili da se prestane mijeati u prirodnu imunoloku reak-
ciju i posljednja tri tjedna pokusa opet je imala uobiajenu kvricu.
To je jasno pokazalo da um moe utjecati na reakciju tijela ako
ga se naui kako se to radi. Lijenici ukljueni u istraiva- nje bili
su toliko impresionirani rezultatima da su itav pokus ponovili
nakon devet mjeseci, ponovo uz iste rezultate.
Konvencionalno medicinsko istraivanje teko e nai za-
mjerke tom pokusu, koji jejasno dokazao takozvanu mo uma, u
ovom sluaju posredstvom imunolokog sustava.
Tretman TMS-a opisuje slinu pojavu u kojoj steeno zna- nje
moe utjecati na neeljenu fiziku reakciju, na bol TMS-a.

SUVIE AKTIVAN 1MUNOLOKI

SUSTAV - ALERGljA

Iako je ideja proturjena, po mom miljenju, na temelju iskus- tva s

pacijentima koji su patili i ocl TMS-a i od peludne gro- znice, neke
uobiajene alergije odraslog ivota jednake su
TMS-u, dakle uzrokuju ih emotivni imbenici. Kad se o ovome
pria, ljudi uvijek kau: Ali, peludnu groznicu uzrokuju pelud,
praina i plijesan; kako moete tvrditi da je uzrok na- petost? Ako
je desetero Ijudi u polju izloeno peludu, nee svi poeti kihati, nego
samo oni koji su alergini. A koja je razli- ka izmeu ljudi koji su
alergini i koji to nisu? Imunoloki sustav alerginih ljudi je pod
utjecajem pritiska potisnutih emocija postao suvie aktivan. To se
redovito pokazalo kod TMS pacijenata kojima je tijekom uenja
reeno da je pelud- na groznica ekvivalentna TMS-u, to znai da se
moe izlijeiti na isti nain kao i TMS. to su pacijenti i uspijevali
uiniti.
Gospodin G. je na jednom od manjih sastanaka pacijenata
rekao da prvi put nakon sedamnaest godina ne pati od pe- ludne
groznice! Razumio je ono to je uo na predavanju, pa zaudo te
godine nije patio od pelune groznice.
Ja sam ve godinama alergian na neto to lue make (neko
je postojao naziv za to, ali sada nam govore da bi moglo biti neto u
slini maaka to se sui na njihovom paljivo obli- zanom krznu i
leti po zraku). Ako uem u kuu u kojoj ivi maka, ak ako to ne
znam, oi me ponu svrbjeti. Obino ih trljam bez razmiljanja.
Tada maca ue u sobu i ja shvatim zato me svrbe oi, i svrab
odmah nestaje. To se dogaa zato to znam da se alergijski rinitis i
konjuktivitis nalaze na reper- toaru mog uma kad je pod pritiskom, a
kao to smo rekli u etvrtom poglavlju o tretmanu, prepoznati uzrok
stanja znai ponititi stanje, a kad se to napravi, simptomi nestaju.
Veina lijenika prihvaa mogunost da bi emocije na bilo koji
nain mogle biti povezane s alergijom. No ova dva prim- jera
drugaije se ne mogu objasniti. Oni govore da se dogaa jo neto,
osim to imunoloki sustav reagira na udahnute sup- stancije. Kako
bi inae bilo mogue mislima zaustaviti simp- tome? Ovdje je oito
rije o istoj mentalno-emotivnoj dinamici koju smo opisali u
poglavlju o tretmanu.
Ne mogu dokazati da ova terapija znanjem djeluje kod svih
estih alergija, pa o njima nita neu govoriti. Samo bih
napomenuo da bih ja, kad bih patio od takve alergije, pozor- nost
usmjerio na emotivne imbenike u svom ivotu.
Usput, prihvaanje uloge emocija ne iskljuuje konvencio-
nalne medicinske tretmane.

UM 1
GASTROINTESTINALNI SUSTAV

Ovo je jedno od podruja gdje i lijenici i laici ve tradicio- nalno

prepoznaju ulogu emocija. Meutim, dok veina ljudi jo smatra da
irevi nastaju zbog napora, lijenici svim silama nastoje dokazati
suprotno. Prolistajte bilo koji medicinski asopis specijaliziran za
poremeaje gastrointestinalnog susta- va (ima jedan sa slikovitim
imenom Gut - op. prev. eng. gut - utroba) i nai ete brojne lanke,
koji navode iskljuivo fizike razloge, uz minimalno spominjanje
emocija. To je u skladu s ve spomenutim nastojanjem sve veeg
usmjeravanja na fiziku i kemiju bolesti.
Tijekom proteklih sedamnaest godina rada s TMS-om uoio
sam neprekidnu povezanost s gastrointestinalnim (GI) stanjima.
Pacijenti s bolovima u leima esto u povijesti bolesti imaju
garavicu, hijatalnu herniju (koja je ini se povezana s dijelom
sindroma ira), peptini ir, sindrom iritabilnih cri- jeva, spastino
debelo crijevo, konstipaciju ili nadutost, da nabrojimo samo
najee tegobe. Kroz sve to proli su pacijenti prije nego to su se
pojavili bolovi u leima.
Kao i TMS, ti su poremeaji posljedica neega to smo na-
zvali abnormalnom autonomnon funkcijom, uzrokovanom po mom
miljenju istim emotivnim imbenicima koji su odgo- vorni i za
TMS. Ti su problemi danas rjei nego to su bili prije trideset ili
etrdest godina, ali to je zato to je TMS postao najea fizika
obrana protiv anksioznosti i bijesa. Jo jedno objanjenje mogao bi
biti razvoj izvrsnih lijekova za ir. Budui
da lijekovi mogu ukloniti simptome, ne ostaje nita to bi privuklo
pozornost pacijenta (to i je svrha psiho-fiziolokog procesa), pa
mozak odabire neki drugi problem, poput TMS-a. Taj pad
uestalosti GI poremeaja zabiljeen je i u medicinskoj literaturi.
Najdojmljiviji dokaz da su spomenuta stanja povezana s
emocijama i da se mogu lijeiti na isti nain kao i TMS je pria
(opisana u ovom poglavlju) o mukarcu koji je pratio svoju enu na
predavanja i poboljalo mu se stanje sa elucem nakon to je nauio
kako um utjee na tijelo.

UM 1 GLAVOBOLJA

U sluaju trajnih ili estih glavobolja obavezno se treba obrati- ti

lijeniku. Iako je to rijetko, te su glavobolje neki put znak ozbiljne
bolesti, npr. tumora.
Ne namjeravam dati temeljit pregled glavobolja, nego samo
rei da iz prakse znam da veinu glavobolja uzrokuje napetost, zbog
ega se vrsto povezuju s TMS-om. Pretpostavljam da je
mehanizam jednak, samo se ovdje radi o kontrakcijama kapila- ra
koje hrane miie vlasita. Kao i kod TMS-a, osnovni je uzrok
napetost kakvu smo definirali, a postoje brojne varijacije oblika i
intenziteta.
Zatiljne glavobolje oito su povezane sa stranjim vratnim
miiima, koji su zahvaeni i kod TMS-a. Neki se pacijenti ale na
bol u cijeloj glavi; drugi pak imaju bolove u prednjem dijelu glave.
este su pritube na izrazite bolove iza oiju. Kada su ti bolovi
jednostrani (samo na lijevoj ili desnoj strani), veoma snani i
praeni muninom, ljudi ih nazivaju migrenama. Glavobolja
izazvana napetou moe onesposobiti ovjeka, kao i najvea bol u
vratu, ramenu ili leima.
Izgleda da se migrenske glavobolje temelje na istom psi-
hikom uzroku kao i glavobolje od napetosti, ali uz drugaiju
fiziologiju. Godinama sam patio od migrena, pa mogu o njima
govoriti s odreenom mjerom autoriteta. Ono to ih razlikuje od
glavobolja izazvanih napetou jest vrsta neuroloke pojave, obino
vizualne, koja se dogaa prije napada glavobolje. Meni se
pojavljivala izlomljena, zakrivljena crta na razliitim podru- jima
vidnog polja. Izgledalaje kao napuknuto staklo i caklila se, tj.
bljeskala - vrlo brzo palila i gasila. Te se pojave iz nekog razloga
nazivaju svjetlima. Obino poinju s malom tokicom koja
zaklanja dio vidnog polja, koja se nakon nekoliko minuta pretvara u
gore opisana svjetla. To obino traje oko 15 mi- nuta, nakon ega
postupno izblijedi i onda pone glavobolja koja moe biti i izrazito
snana.
Pomalo zastraujue kod migrena jest to to je dokazano da ih
uzrokuje suavanje kapilara unutar mozga. Jednom sam imao napad
tijekom kojeg otprilike sat vremena nisam mogao razum- ljivo
govoriti. To nazivaju afazija, a posljedica je privremenog suavanja
vitalne arterije u dijelu mozga zaduenom za govor.
No, dobra vijest to se migrena tie jest da su i one ekviva-
lentne s TMS-om, pa se mogu i zaustaviti na jednak nain, ba- rem
u mom iskustvu. To mi se dogodilo nekoliko godina prije negoli
sam znao bilo to o TMS-u. Tada sam radio kao mlad lijenik ope
prakse i povremeno sam patio od migrena. Raz- govarao sam sa
starijim lijenikom, koji mi je rekao kako je negdje proitao da bi
migrene mogle biti uzrokovane potisnu- tim bijesom. Sljedei put
kad sam vidio svjetla, to je znailo da imam oko petnaest minuta
za razmiljanje, pokuao sam otkriti to je to to bi me moglo initi
bijesnim, ali nisam uspio. Meutim, usprkos rnojem uenju, nisam
dobio glavobolju, niti tada, niti ikad vie nakon toga, iako i dalje
vidim svjetla par puta na godinu.
Gledajui unatrag, sada dobro znam zato sam patio od mi-
grena i to sam potiskivao. Sada, kad dobijem znak upozorenja
obino mogu otkriti zato sam bijesan. Ali uvijek me zauuje
injenica da sam toliko puta do sada prepoznao potisnuti bijes, pa
ipak to i nadalje inirn iznova. Oigledno je da je taj dio
moje prirode proizaao iz naina na koji sam se psiholoki razvijao.
No pogledajte koliko mono moe biti znanje. Prepo- znavanjem
toga to inim bio sam u stanju zaustaviti vrlo ne- ugodnu fiziku
reakciju. Kao i kod TMS-a.

UM l KOA;
AKNE l BRADAVICE

Izgleda da postoji uska povezanost izmeu ovih konih poremeaja

i emocija. Kao i kod gotovo svih navedenih proce- sa na relaciji um-
tijelo, ne postoji laboratorijski dokaz emoci- ja kao uzroka, ali
postoji cijelo brdo klinikih dokaza. Akne su jedan od estih
drugih problema koje su ljudi s TMS-om imali ili jo uvijek imaju
paralelno uz bolove u Ieima.
A postoji i pria o ovjeku koji je razvio svrbljiv osip ispod
vjenanog prstena. Osip je nestao im se ovjek raziao sa e- nom.
Drugo zlatno prstenje nije izazivalo sline osipe.
Postoje sugestije da su i drugi koni poremeaji poput ekcema i
psorijaze povezani s emocijama. Meni se to ini vjero- jatnim, ali
nemam dokaza niti za potvrditi, niti za pobiti tu pretpostavku.

VRA

Dokazi o moi uma nalaze se svuda oko nas. Placebo-reakcija je

opeprisutna pojava. Veina lijenika dio svog uspjeha du- guje
upravo tom fenomenu, a za neke uspjeh uope ne bi bio mogu bez
placebo-reakcije.
Prije mnogo godina naiao sam na izvanredan primjer
meuodnosa uma i tijela u lanku koji je Louis C. Whiton objavio u
asopisu Natural History, kolovoz-rujan 1971., pod
naslovom Under the Power of the Gran Gadu (godina 80, broj 7).
Dr. Whiton je godinama provodio antropoloka istra- ivanja na
Surinamu, u Junoj Americi, a posebno su ga zani- male sveanosti,
obredi i lijekovi plemenskih vraeva iz dun- gle poznatih kao
Bush Negroes. Dr. Whiton je dvije godine patio od bolnog stanja
desnog kuka pripisanog trochanternom bursitisu (vidjeti str. 125).
Niti jedan tretman nije mu uspio pomoi. U pratnji svog lijenika,
pet prijatelja i urednika jed- nih surinamskih novina, otputovao je
etrdeset milja unutar ume pokraj Paramariboa kako bi se
podvrgnuo tretmanu veoma cijenjenog vraa zvanog Raineh. U
lanku dr. Whitona bila je slika Raineha i mogu vam rei da je
izgledao vrlo dojmljivo.
Obred koji dr. Whiton detaljno opisuje poeo je u pono i
trajao etiri i pol sata. Sastojao se od mnogobrojnih koraka:
pacijentaje valjalo zatititi od zlih duhova, duu mu je trebalo
ispitati o proteklim ivotima, prizvani su dobronamjerni lokal- ni
bogovi i bilo je potrebno izvui bolest iz tijela pacijenta i
prebaciti je na tijelo vraa. U tom se trenu dr. Whiton digao sa
zemlje i otkrio da je njegova bol nestala. Obred se nastavio kako bi
se bolest iz tijela vraa prebacila u tijelo kokoi, a sve je zavreno
napjevima i drugim postupcima koji su branili zlu da se vrati u
tijelo pacijenta.
Dr. Whiton je sigurno morao doivjeti uspjeno terapeut- sko
iskustvo jer je imao povjerenja u mo uma koja e iscijeliti tijelo.
No, to mu uvjerenje ovdje u SAD-u nije moglo pomoi. Trebao mu
je moan, dojmljiv iscjeljitelj, a naao ga je u uma- ma Surinama.
Osobno nisam za lijeenje pomou placebo-uinka, jer kao to
sam rekao, obino je privremeno. No, ovu sam priu ovdje objavio
jer je jo jedan primjer moi uma.
 DR. H. K . BEECHER

Dr. H. K. Beecher bio je jedan od prvih ozbiljnih znanstveni- ka

koji su prouavali bol u SAD-u. Godine 1946. objavio je lanak u
asopisu Annals of Surgery pod naslovom Bol kod ljudi ranjenih u
bici (broj 123, str. 96). Taj su lanak mnogi godinama citirali zbog
zanimljivih zapaanja koja sadri. No, sada dr. Beecher prelazi u
zaborav jer ono to je imao rei nije vie prihvatljivo onima koji
prouavaju bol.
Dr. Beecher je ispitivao 215 teko ranjenih vojnika na razli-
itim lokacijama europskog bojita tijekom Drugog svjetskog rata i
to neposredno nakon to su bili ranjeni i otkrio je da 75 posto
ispitanika doivljava tako mali bol da im morfij nije potreban.
Imajui na umu da emocija moe zaustaviti bol, dr. Beecher
nagaa: Ovdje je vano uzeti u obzir poloaj vojnika: rana ih
odjednom oslobaa vrlo opasnog okruenja ispunjenog umorom,
nelagodom, anksioznou, strahom i stvarnom opa- snou od smrti,
te im daje ulaznicu kojom moe doi do sigurnosti bolnice. Brige
takvih vojnika prestaju, ili barem oni tako misle.
Ovo zapaanje potvruje i izvjetaj glavnog dravnog kirurga
SAD-a tijekom Drugog svjetskog rata, objavljen u knji- zi Martina
Gilberta, Drugi svjetski rat: kompletna povijest (The Second World
War: A Complete History, New York: Henry Holt, 1989.), koji
navodi kako su pripadnici pjeatva morali povre- meno biti
osloboeni svojih dunosti kako bi izbjegli psihiki raspad. U
izvjetaju pie: Rana ili ozljeda nije se smatrala nesreom, nego
blagoslovom.
Evo jo jednog naina na koji um moe promijeniti ili ukloniti
bol. Dobro raspoloenje, vesclo raspoloenje i pozi- tivno emotivno
stanje oito mogu zaustaviti ili sprijeiti bol. Kako se to tono
dogaa, trenutano se ne moe rei.
Ali, djelomice znamo kako djeluje terapeutski proces kod
TMS-a. Znanje o tome to mozak namjerava ini proces nepo-
trebnim, abnormalni autonomni podraaji se prekidaju i bol nestaje.
Ono to tek moramo otkriti, a trenutano je vjerojatno izvan naih
mentalnih sposobnosti, jest kako emotivne pojave stimuliraju one
fizike. One to nedvojbeno rade, ali za sada emo moda morati biti
zadovoljni zapaanjem Benjamina Franklina: Nije bitno da znamo
kako priroda izvrava svoje zakone: dovoljno je da poznajemo same
zakone.
 P l S M A PACIJENATA

Mnogi su mi pacijenti pisali o svojim iskustvima s TMS-om i

rezultatima koje su postigli pomou moje knjige.
Neka govore sami za sebe...

Potovani dr. Sarno:

Ovo pismo je nastavak pisma koje sam Vam poslao poetkom

Iipnja 1987. godine. Sretan sam to mogu izvijestiti da je moj
problem s leima bio TMS i da sam uspio smanjiti bolove otprilike
za 95%. Jednom u mnogo vremena malo me zaboli, ali nakon to
sam se oslobodio uzroka stresa iz svog uma (ne nuno i iz ivota!)
strano sam napredovao. Moj je najgori pro- blem bila
nesposobnost da sjedim, a budui da radim u uredu, to mi je bilo
vrlo teko. Mjesecima sam koristio stolicu dizajni- ranu tako da
veina teine optereuje koljena, ali sada mogu dugo sjediti u
obinim stolicama i uope ne razmiljam o leima.
Potovani dr. Sarno:

Vae pismo... napokon je dolo do mene... ovdje gdje protekla tri

tjedna brinem za svoju bolesnu majku. Ovo je svakako bio test za to
hoe li me kraljenica opet poeti boljeti! Znam da me lea uope
ne bi boljela da nema umora zbog stalne brige za stariju osobu, jer
smo odluili da je stavimo na reziden- cijalni inividualni
oporavak... gdje ivi moj brat, te zbog odlaenja u njezinu kuu i
jednotjednog pakiranja stvari i oglaavanja kue za prodaju. Prilian
uzrok stresa!
Ipak, dobra vijest jest to to nisam dopustila da me situaci- ja
dovede u stres... znam da u biti dobro kad se vratim kui i
odmorim nekoliko dana.
... Mislim da je Vaa teorija o TMS-u tona i elim da to vie
ljudi ima dobrobiti od tog istraivanja...

Dr. Sarno:

... Bolovi su kod mene zapoeli u donjem dijelu lea u sred- njim
dvadesetima (sada imam trideset etiri godine). Do moje tridesete
poeli su se iriti kroz cijela lea, vrat i ramena. Bili su kronini i
esto onesposobljavajui. Nakon beskorisnih po- sjeta obiteljskom
lijeniku, a zatim neurologu, na preporuku prijatelja obratio sam se
kiropraktiaru. Nakon dvije i pol godine namjetanja jedanput do
tri puta na tjedan, bolovi su se smanjili i bili pod nadzorom, ali ne i
trajno izlijeeni. Kao mornariki asnik imam mogunost sluiti na
drugom konti- nentu ili na moru u ne tako dalekoj budunosti, i
znam da bi moja ovisnost o kiropraktikoj njezi trebala zavriti kada
bih nastavio mornariku karijeru. Dok sam nastojao rijeiti onu
dvojbu, porodini mi je prijatelj skrenuo pozornost na Va rad...
 ... Shvatio sam da stereotip osobe koja pati od TMS-a opi- suje
mene do posljednjeg slova. Dapae, za mene su temeljita
fiziologijska objanjenja TMS-a imala smisla kao nita drugo to
sam (od lijenika) prije uo ili proitao. Kakva li olakanja kad sam
napokon naao nekoga tko ne samo razumije to sam doivljavao,
nego je i ponudio nadu utemeljenu na zdravom medicinskom
razmiljanju i iskustvu! Odmah sam prihvatio TMS kao svoju
dijagnozu. (Moje je prihvaanje vjerojatno po- taknuto znanjem da
je specijalist za lea u mornarici nedavno proveo kompletno
detaljno rendgensko snimanje lea i vrata, i zakljuio da nemam
iskrivljenja kraljenice, niti abnormalnih diskova, niti znakova
artritisa.) Nakon jo dva itanja Vae knjige i nakon to su prola
dva mjeseca, bolovi u leima i vratu zapravo su nestali. Nekoliko
tjedana nakon toga su se vratili, ali sam jednostavno svoje misli
preusmjerio na TMS ijagnozu i nakon tjedan dana bolovi su
ponovno nestali. Od tada, s vremena na vrijeme imao sam napadaje
bolova, ali ih je ista terapija znanjem brzo onesposobila, pa ta
razdoblja postaju progresivno kratkotrajnija.
... Smatram da je moj TMS po nadzorom. Znam da vjero- jatno
nikada nee potpuno nestati, ali se osjeam pouzdano jer ga mogu
kontrolirati a da pritom ne ovisim o kiropraktiaru ili lijeniku ili
bilo kome drugom. Opet uivam u svojoj su- pruzi i maloj djeci,
moja mornarika karijera napreduje i imam veliku nadu u
budunost....

Potovani dr. Sarno:

... Godine 1970. dobio sam dijagnozu iskliznua diska. Prilino sam
se dobro drao do 1979., kada sam imao jo jedan snaan napad.
Drugi lijenik (te sam godine posjetio etvoricu lije- nika - dvojica
su rekli da se radi o iskliznutom isku, dvojica su to opovrgnuli)
rekao mi je da su mi dva kraljeka preblizu
jedan drugome i da to uzrokuje miinu neravnoteu. Vjebao sam
uporno dva puta na dan (sve do ovog proljea). Izvukli su me iz
kreveta (veinu 1979. proveo sam u krevetu), ali nikada se nisam
vratio na staro. Zatim je 1986. postalo gore. Unutar- nje strane
gornjeg dijela nogu su mi se tresle i jako me boljele. Poeo sam se
bojati. Bilo me strah operacije lea jer su rezul- tati kod raznih ljudi
bili razliiti.
Nakon to sam proitao Vau knjigu, jpoeo sam zanema-
rivati bol, i to je jo vanije, prestao sam ga se bojati - sada radim
to hou. 1 dalje osjeam blagu nelagodu, ali nastavljam se kretati,
pa nestane.
Ovo je divna knjiga. Sindrom u koji moemo upasti, za- arani
krug bolova, odmaranja u krevetu, vie bolova, strah, strah, strah.
On ovjeka zarobi i tako je deprimirajui. ekao sam nekoliko
mjeseci da vidim hoe li to zaista dugorono funkcionirati. Hoe, i
zato piem da Vam kaem: Hvala.

Potovani dr. Sarno:

... Sada je otprilike esnaest mjeseci nakon to sam se oporavio od

onoga to su dijagnosticirali kao herniju diska L-5 s boli iijatinog
ivca. Posjetila sam dva ugledna ortopeda povezana sa znamenitim
medicinskim fakultetom i kiropraktiara prije nego to sam proitala
Vau knjigu, i svi su me oni uvjerili da CT snimci i kliniki
simptomi potvruju moju dijagnozu. Na- redili su mi da nekoliko
tjedana ostanem u krevetu, dali su mi protuupalne lijekove i rekli da
je moj oporavak neizvjestan.
Gotovo sam etiri mjeseca ivjela s jakim bolovima i stra- nim
ogranienjima u kretanju. Radim kao klinika psiholo- ginja i
morala sam pacijente primati u leeem poloaju. Vo- nja mi je
bila jako bolna i osjeala sam da mogu hodati samo na kratke
udaljenosti. Moj nekad aktivan, sportski ivotni stil
postajao je samo sjeanje. Kako je moja nesposobnost i dalje
postojala, bojala sam se da e mi trebati operacija iji je ishod
neizvjestan.
Nakon poetnog itanja Vae knjige bila sam skeptina, iako
nisam mogla sprijeiti uzbuenje. Usprkos mom obrazo- vanju kao
psihologa, bez pitanja sam prihvatila mehanika objanjenja
povrede diska koje su mi ponudili lijenici orto- pedi. Primijetila
sam da mi se bolovi pogoraju kad bih bila napeta, ali to nije
promijenilo moje shvaanje ozljede. Vaa knjiga je ponudila
alternativno, znanstveno uvjerljivo objanje- nje o kojem sam
trebala razmisliti.
Bilo mi je jasno da sam mislila o malo emu osim o bolovi- ma
u leima, i bojala sam se svakog svog pokreta. Slika toga da mogu
jo vie povrijediti svoju kraljenicu bila je uvijek sa mnom. Dok
sam itala Vau knjigu sjetila sam se da su se moji prvi simptomi
pojavili kada se dogaao jedan emotivno stre- san dogaaj. Imala
sam gastrointestinalnih problema tijekom stresnog razdoblja, tako
da je pomisao kako je moj problem s kraljenicom moda zapoeo
kao somatski poremeaj imala smisla.
Na savjet prijatelja kojega je takoer izlijeila Vaa knji- ga,
pokuala sam biti aktivnija, usprkos bolu. Dok su moji prvi izleti u
pojaanu aktivnost bili zastraujui, uskoro sam shvatila da nisu
pojaali bol. Takoer sam opazila da se pomicao iz jedne noge u
drugu, bez obzira na to to je moja CT snimka pokazivala izboinu
samo na desnoj strani. Ova je injenica bila vrlo ohrabrujua.
Sjeam se trenutka kada sam se nakon etnje po susjedstvu i bola u
lijevoj, kao i u desnoj nozi poela smijati od sree. Imali ste pravo!
Cijela je ova nevolja bila napetost miia - moj ivot zapravo nije
bio uniten!
U roku od dva tjedna nakon ove spoznaje, vratila sam si svoj
ivot. Poela sam dugo etati i normalno sam sjedila. Bol je
postupno nestajao. Primijetila sam da bi se bolovi poveavali kada
bi netko spomenuo rije disk u razgovoru. Morala sam nanovo
proitati Vau knjigu nekoliko puta da bi mi naraslo
pouzdanje, a bolovi bi se smanjivali nakon svakog itanja.
Zaobilazila sam posjet ortopedu i kontakt s Ijudima koji su vjerovali
da imaju strukturalnih problema s leima, jer sam jo uvijek bila
neodluna u svojim novim razumijevanjima i krug strah-bol-strah-
bol bi se spremno akdvirao s milju da ste Vi moda u krivu.
Kada sam se poela oporavljati, posjetila sam fizikalnu te-
rapeutkinju koja je mislila da su Vae ideje vjerodostojne i pomogla
mi je da proirim opseg pokreta i ponovno izgradim miinu snagu.
Kada pogledam unatragjasno mi je da mije najvie pomogla u tome
da se osjeam sigurno pri kretanju.
Tijekom protekle godine nisam ograniavala svoje tjelesne
aktivnosti. Napravila sam mnogo toga to bi bilo uasno za herniju
diska L-5 i bol iijasa, kao to je let u Tajland (dvade- set est sati
sjedenja u avionu), izgradnja sobe u podrumu, ski- janje, pjeaenje,
podizanje djece i planinarenje s ruksakom. Rijetko osjeam bol u
ivcu kuka, a kada ga i osjetim, on je blag. Ne mislim vie na svoja
lea; umjesto toga mislim o tome to me moda ini anksioznom ili
napetom. Doivljavam svoj ivac kuka kao benigni barometar za
anksioznost.
Znam... da ste uli mnoge prie nalik mojoj. Nadam se da e
ovo pismo koristiti drugima koji pate od onoga to je za mene bio
patogeni poremeaj uzrokovan nerazumijevanjem moga ortopeda za
neto to je poelo kao bezopasni somatski problem...

Potovani dr. Sarno:

Drago mi je to mogu ponuditi moje komentare o Vaoj knjizi i

iznijeti kako je ona utjecala na mene.
Tijekom ljeta 1987., igrajui tenis doivio sam nenadano i
onesposobljavajue iskustvo povezano s leima. Imao sam malih
problema s leima kao tinejder, ali vie od dvadeset godina nisam
osjetio nikakve simptome (sada imam etrdeset jednu godinu).
Uspio sam doi na posao, ali kada me vidio ef koji je imao (i jo
uvijek ima) problema s ieima, koji su vodili operaci- ji, naredio mi
je da odem kui i smjesta k lijeniku.
U lijenikoj ordinaciji, ortoped je izvadio model kralje- nice
pokazujui mi kako se ivci mogu uklijetiti izmeu kosti i
hrskavice i stvoriti uasan gr koji sam doivljavao. Njegov je
savjet bio da dva tjedna provedem u krevetu i neka nikako ne odem
na sedmodnevni biciklistiki izlet koji sam planirao za deset dana.
Istog me trena oblio hladan znoj zbog prilike da dva tjedna
izostanem s posla i ideje o oitoj ozbiljnosti moje bolesti, koju sam
temeljio na tako dugom oporavku.
ZapravopDstao sam u krevetu pet dana i zatim se, u bolovi- ma,
vratio na posao. Nesposoban sjediti due vremena, provo- dio sam
nekoliko sati svaki dan na podu svoga ureda uz telefon. Tada,
oboruan Motrinom i Robaxinom, koje mi je lijenik propisao,
otiao sam na biciklistiki izlet. udno, ali zapravo sam ustanovio,
kako je tjedan odmicao, da mi je kraljenica bila sve bolje, usprkos
injenici da sam bio propet na sjedalu bici- kla pet sati na dan (a-ha,
klju br. 1).
Tijekom sljedeih deset mjeseci imao sam nekoliko drugih,
manje ozbiljnih tekoa. I svaki bih puta sklonio svoje tenisice za
tranje i temsku opremu i ekao da bolovi prestanu (dok sam
vizualizirao kako je stup moje kraljenice prerezan napo- la diskom
koji pritie kraljeak). Tada sam u proljee 1988., to se poklopilo
s osobito stresnom situacijom u osobnom ivo- tu, dobio napadaj
koji je trajao tjednima. Otprilike u to vrijeme prijatelj... koji je
godinama imao kronian problem s leima, rekao mi je za Vas.
Najblae reeno, imao sam sumnji...
Mislim kako moemo rei da su mi trebale dvije vonje
vlakom... do New Yorka da proitam knjigu koja je promije- nila
moj ivot. Neugodno mi je pomisliti da sam tako tipian, ali s druge
strane bilo je utjeno nauiti koliko sam normalan. Knjiga mi je
savreno objasnila da iako su grevi u leima
zaista bili stvarni, bili su funkcija miia bez dovoljnog proto- ka
krvi...
Dok osjeam da drutvo moe imati nerealistina i nepo- tena
oekivanja od sposobnosti za samoiscjeljenjem (kao to je
nametanje osjeaja krivnje rtvama raka jer nisu sposobni pobijediti
svoju bolest), sada sam posve uvjeren da nam je vei dio naega
zdravlja i sree na dohvat ruke. Vaa knjiga mi je jednostavno
pokazala smjer u kojem trebam ii kada se pojavi problem.

Potovani dr. Sarno:

Vaa mi je knjiga bila doslovno olakanje. Pismo koje sam poslao

svome lijeniku moda najbolje ocrtava moju situaciju...
Nadam se da pisani izrazi moje zahvalnosti precizno odra-
avaju olakanje koje je Vaa knjiga podarila meni i mojoj supruzi.
Hvala Vam.

Potovani lijenic,

Piem Vam da bih opisao svoj napredak od mjeseca studenog, kada

sam Vas posljednji put posjetio. Tada smo razgovarali, pregledali
ste rezultate MR na kojoj sam bio. U to sam vrijeme bio blizu toga
da mirno pristanem na Vau preporuku za operaciju; stanje mi se
nije popravilo nakon podueg boravka u krevetu, a naposljetku je i
MR pokazala iskliznue diska.
Nakon to sam Vas posjetio, otiao sam kiropraktiaru, ali nije
bilo pomoi. Bol u nozi as bi se smanjio, as pogorao; nije
postojao prepoznatljiv obrazac. Tada sam otkazao planove
za boine praznike i odluio tri tjedna provesti leei. Ali, nakon
jednog tjedna bilo mi je gore nego ikada. Iskreno ree- no, bio sam
uasno zabrinut. Gotovo sam osudio sebe na nain ivota pun
ogranienja. Sve dok mi jedan lan obitelji nije poslao knjigu o
bolovima u leima, za koju mislim da biste tre- bali saznati.
Knjiga je spektakularna jer smatra da je moj bol u leima,
nakon temeljitog opisa bolova i drugih simptoma, prouzroio gr
miia koji izaziva napetost. Lijek: izai iz kreveta i nastaviti
normalan ivot - da bi krv poela cirkulirati u zgrene miie, i
opustiti se!
Prvo to sam napravio nakon to sam proitao knjigu - a
podsjeam Vas da sam osjeao neizdriv bol - sjeo sam u auto,
odbacio uporite za lea i vozio puna etiri sata. Kada sam na-
pokon parkirao auto, bolova nije bilo. Sljedea tri ili etiri dana
sjedio sam gotovo cijeli dan bez odmora, i ustro etao na pje-
anoj obali. Bolovi su nestajali. Nakon tjedan i pol dana, igrao sam
badminton sat i pol vremena i dobio sve tri igre - ne osje- ajui
nikakve bolove.
Dijagnoza gra miia imala je smisla, jer nije bilo osobitog
izgreda koji bi izazvao bol. Izgledalo je da su se bolovi pojavili
kada sam ostavio svoj posao da bih se upisao na viu kolu a da me
prethodno nisu primili. Pokuavao sam promijeniti karijeru i morao
sam napraviti taj skok tada, ili to ne bih uinio nikada. U to se doba
ne biste zafrkavali da ste rekli da sam pod stresom.
Piem Vam prvenstveno zato da se zahvalim na Vaem vre-
menu i strpljenju, i to je jo vanije, da pomognem drugima...

Potovani dr. Sarno:

elim zahvaliti na tome koliko ste pomogli mom zdravlju i samim

time kvaliteti moga ivota...
 U doba kad sam Vas zvala, ve sam sedam godina patila od
jakih bolova u leima (u gornjem i donjem dijelu, ukljuujui
iijas). Takoer sam imala redovite greve u crijevima, snane i
otre bolove u grudima, bolove u koljenima, lancima, lakto- vima,
zglobovima i jednom ramenu.
Svi ti bolovi, osobito u leima, jako su ograniavali moju
sposobnost da radim i zabavljam se. Nisam mogla pomesti pod,
oprati sue, podignuti bebe (ili nita tee od kilogram i pol),
sudjelovati u sportovima itd. ak je i eljanje kose boljelo.
Bila sam vrlo snana, aktivna osoba s velikom potrebom za
fizikim naporom - to sam i ja (i svi drugi) smatrala uzrokom
problema s leima.
Prilikom prvog posjeta lijeniku reeno mi je neka izbje-
gavam aktivnosti koliko je god to mogue, neka ne radim nita to
boli jer bi me vjerojatno mnogo toga ozlijedilo.
Slijeila sam taj savjet. U sljedeih sedam godina postala sam
strunjak za te uzroke i lijekove za bolove u leima, ali bez
koristi. Uzela sam etrnaest tretmana akupunkture, sedam- naest
kiropraktikih tretmana, sedamnaest uravnoteenja tijela, trinaest
rolfing tretmana, nekoliko fizikalnih terapija, koristila neuro-blok
TENS aparat, pohaala vjebe za kra- ljenicu, upisala se na
vjebe za kraljenicu u vodi - plivala i koristila hidroterapiju i
saunu, ila na mnoge masae itd. Jedan je lijenik mislio da bi to
mogao biti sindrom primarne fibromialgije i probao me staviti na
L-Tryptophan i B6.
Svi su ti tretmani malo pomagali u to doba, ali sam jo uvi- jek
patila od nevjerojatnih bolova.
Nakon razgovora s Vama, razmiljala sam o torrie da posje-
tim psihoterapeuta, ali sam prvo odluila pokuati bez njega.
hvatila sam da moju napetost nije uzrokovao jedan veliki pro-
blem koji je u pozadini svega, nego bi bilo koja mala stvar u mojoj
svakodnevici, koje sam se nauila bojati i/ili koja je stva- rala
napetost, zapoela krugbolova, jae napetosti, jaih bolova itd. Ako
je uzrok bio nerijeen psihiki sukob, primijetila sam
da ga uglavnom nisam trebala razrijeiti da bih se oslobodila
bolova, nego sam samo trebala biti svjesna da je to izvor bola. Ipak,
sada vidim da tegobe razrjeavam bre nego to sam to radila prije.
Toliko sam bila oduevljena i sretna zbog sposobnosti da
preokrenem snaan gr u znak da me sigurno neto mui (emotivno
ili mentalno) i tada potpuno razgradim bol za minu- tu ili manje.
Trebala su mi etiri mjeseca da proces dovedem pod nad- zor, i
manje od godine da bih mogla rei prijateljima i obitelji: Da, moja
su lea napokon izlijeena. Nema vie bola!
U isto doba kada su bolovi u leima nestali, isto se dogodi- lo i
sa svim di'ugim ijelovima tijela koje sam spomenula. Na- pokon
sam mogla raditi i zabavljati se opet, kako nisam mogla prethodnih
sedam godina. Kakvog li olakanja!
Uvijek u Vam biti zahvalna, dr. Sarno, to ste imali hra- brosti
i ljubaznosti da napravite ono to radite vie od dvadeset godina -
pomaete Ijudima da se zauvijek oslobode onespo- sobljavajueg
bola.
Hvala Vam.

Potovani dr. John Sarno:

... Stanje mi se jako poboljalo i sada vodim normalan aktivan

ivot, u usporedbi s onim punim bola i patnje. Pokuavam oba-
vijestiti druge za koje mislim da bi takoer imali koristi od Vaeg
rada.
Samo elim da znate da Vas jako cijeni netko tko Vas ni- kada
nije sreo, ali je na njega jako djelovala Vaa posebna kvaliteta.
Jo jednom - od srca hvala.
Potovani dr. Sarno:

.... Vaa je knjiga promijenila moj ivot. Imao sam kronine bolove
i pokuao mnoga lijeenja od kojih nijedno nije pomoglo dok
nisam proitao Vau knjigu.

Potovani dr. Sarno:

Prole sam godine est mjeseci imala jake bolove u donjem dijeJu
lea. U roku od dva tjedna, kada sam nauila o Vaoj TMS teoriji,
bolovi u leima su prestali. Krajnje sam zahvalna i elim Vam
ispriati priu o tome kako je to dugorono utjeca- lo na mene.
U srpnju 1988., nakon to sam jednog jutra dogirala, osjetila
sam kako mi se donji dio lea stee i kako se bol pro- tee kroz
stranji dio moje lijeve noge, sve do stopala. U roku od dvadeset
etiri sata lea su me tako boljela da sam otila kiropraktiaru.
Odmah sam poela provoditi njegov plan tera- pije leei na leima
tijekom nekoliko dana i stavljati led to ee, te sam zapoela
blage vjebe istezanja, voziti sobni bicikl, poela sam koristiti
potporanj za kria i naposljetku pojas za lea. Rekao mi je da imam
napete miie, nestabilne ligamente u donjem dijelu kraljenice, a
vjerojatno i manju ozljedu dis- ka. Vjerno sam slijedila njegov plan
terapije, jer mi se sviao moj kiropraktiar, a i vjerovala sam mu, jer
su se prethodni tretmani ozljeda miia vrata i bedra pokazali
uspjenima. Nastavila sam raditi, esto leati i redovito ii u kratke
etnje.
Na nesreu, bolovi se nisu smanjivali. Umjesto toga inilo se
da postupno postaju sve gori i gori. Na nekoliko tjedana u kolovozu,
dok sam bila na praznicima, osjeala sam malo olakanje, ali kad
sam se vratila na posao, bili su jednako jaki kao i prije. Vjerovala
sam, kao to su mi rekli, da sam se ozli- jedila, pa sam se poela
ponaati vrlo oprezno: prestala sam
dogirati, prilagodila sarn sjedalicu uporitirna za kria, pa- ljivo
sam se pomicala i openito poela ivot pun ogranienja, jer je
gotovo sve to sam radila stvaralo bolove u leima, pa sam se bojala
da to utjee na proces iscjeljenja.
U studenom su bolovi bili gori rrego ikada. Zapoela sam seriju
testova nadajui se da emo pronai neko objanjenje. Moj
kiropraktiar nije mislio daje bilo to jako loe, ali je bio iznenaen,
kao i ja, to se ne oporavljam. Napravila sam test na artritis,
rendgenske snimke i MR, te neuroloki test. Jedini rezultat svega
toga bio je savjet neurologa da pokuam s pliva- njem - on nije znao
to se dogaa.
Do prosinca me toliko boljelo da sam na poslu mogla jedva
sjediti i imala sam tekoa pri koncentraciji. Poto sam psiho-
terapeutkinja, od presudne je vanosti sposobnost da svu svoju
pozornost usmjerim na svoje pacijente. S toliko agonije odluila sam
da u uzeti nekoliko mjeseci slobodno da bih se iscijelila.
U to mi je doba oajniki trebalo rjeenje problema. S okli-
jevanjem sam posjetila vidovnjakinju. Ona mi je takoer rekla da
imam greve u miiima i da oslabljeni ligamenti sprjea- vaju
njihov oporavak. Preporuila je akupresuru kineskog spe- cijalista.
Nakon pet ili est strahotno bolnih tretmana lijenik je (preko
prevoditelja) rekao da bi mi trebalo biti bolje i bio je iznenaen. Kad
je uo da koristim obloge od leda i vjebam, rekao je: Oh, ne,
trebali biste biti na toplom, opustiti se i pre- tvarati se da ste na
praznicima. Zaudo, nakon to sam se tije- kom vikenda samo
oputala, osjeala sam malo olakanje.
Tako, kada sam sljedeeg ponedjeljka u sijenju 1989. pri- mila
pismo od starog prijatelja s koleda (koji je znao za moja lea) i
primjerak lanka iz asopisa New York, u kojem je Tony Schwartz
pisao o udesnoj terapiji dr. John Sarna za bolove u leima, bila sam
zrela za nove ideje. Provela sam dan telefoni- rajui ljudima koje je
moj prijatelj poznavao, koji su svi govo- rili o udesnom
iscjeljenju.... i nazvala sam Va ured. Obavi- jestili su me da Vas
mogu posjetiti otprilike za est tjedana te da ete za dva tjedna
nazvati da biste ogovorili sastanak.
 Dok sam ekala, poela sam se lijeiti. Odmah sam osjeti-
la tonost TMS dijagnoze. Nakon toga bilo je lako rei da nije
bilo nita, da nisam ozlijeena, da su se bolovi javili zbog nape-
tosti i da e proi. Takoer sam vjebala oputanje lea koriste-
i metode meditativne relaksacije i pokuavala sam odrediti
problem koji je stajao iza toga. Poto sam imala iza sebe godi-
ne psihoterapije, bila sam iznenaena to je mogue da nesvje-
sni sukob izraavam somatski. Ali, odluila sam da sukob ima
veze s tim to ne zastupam svoje interese kako treba.
Unutar dva tjedna bolovi su nestali iz oputenih situacija.
U roku dva mjeseca ponovno sam bila aktivna kao i nekad. Ako
su se bolovi vratili kada bih otila u kino, odlazila bih toga tje-
dna u kino svaku veer i govorila sebi da e proi. I proli bi.
U doba kad ste nazvali da biste dogovorili posjet, bila sam ve
poprilino na putu iscjeljenja i odluila sam da se mogu sama
iscijeliti.
Do svibnja 1989. otkrila sam da je napetost i bol u mojim
leima prouzroio istinski nesvjesni sukob. Postalo mi je jasno
da su bolovi u leima/napetost jedan od somatskih simptoma,
koji su se pojavljivali tijekom tog vremena (gastrointestinalna
uznemirenost, ponavljane infekcije urinarnih putova, zamrz-
nuto rame), i koji su bili prvi znakovi toga da se moje tijelo sjea
napetosti i bola ranih iskustava incesta.
Tijekom protekle godine imala sam blage, kratke napada-
je bolova u leima kada bih se opirala prisjetiti bolnih osjeaja
seksualnog zlostavljanja. Ali, znala sam da e bol u leima pre-
stati im iscijelim psihike rane.
Dopustite da Vam ponovno kaem koliko sam Vam zahval-
na. Ne samo da su mi Vae ideje pribavile kontekst za iscjelje-
nje bolova u leima, nego su takoer pomogle da razotkrijem
pravo znaenje te napetosti i bola, Sada je zapoelo potpuno
iscjeljenje.
Mnogo Vam hvala.