Sveuilite u Rijeci

Tehniki Fakultet
Diplomski studij elektrotehnike

NUKLEARNE ELEKTRANE
(Seminarski rad)

U Rijeci, oujak 2017. Romano ulac

0069060514
Sadraj
1. Uvod ................................................................................................................................................ 1
2. Nuklearna energija .......................................................................................................................... 1
2.1. Nukelarna fisija ....................................................................................................................... 2
2.2. Nuklearna fuzija....................................................................................................................... 3
3. Princip rada...................................................................................................................................... 4
4. Nuklearni reaktor ............................................................................................................................ 6
5. Tipovi nuklearni elektrana ............................................................................................................... 7
5.1. Tlakovodni reaktor .................................................................................................................. 7
5.2. Kipui reaktor .......................................................................................................................... 7
5.3. Tekovodni reaktor .................................................................................................................. 8
5.4. Plinom hlaeni reaktor ............................................................................................................ 8
5.5. Reaktor moderiran grafitom i hlaen kipuom vodom........................................................... 8
5.6. Visokotemepraturni reaktor .................................................................................................... 8
5.7. Brzi oplodni reaktor ................................................................................................................. 8
6. Prednosti i nedostaci nuklearni elektrana..................................................................................... 10
7. Zakljuak ........................................................................................................................................ 11
8. Literatura ....................................................................................................................................... 12

1
1. Uvod

Nuklearna elektrana je energetsko postrojenje u kojem se toplinska energija,

proizvedena u nuklearnom reaktoru kontroliranom lananom reakcijom fisije uranija ili
plutonija, pretvara u elektrinu. Slino kao i u termoelektrani, toplinska se energija
termodinamikim krunim procesom u turbini pretvara u mehaniku energiju, a turbina
pokree generator, u kojem se mehanika energija pretvara u elektrinu.

Nuklearna elektrana proizvodi elektrinu energiju po cijeni konkurentnoj proizvodnji u

termoelektrani, ali bez isputanja plinova koji uzrokuju efekt staklenika i globalno
zatopljenje. Valja spomenuti da trajno odlaganje radioaktivnog otpada proizvedenoga radom
elektrane nije jo u potpunosti rijeeno. Instalirana elektrina snaga svih nuklearnih elektrana
u svijetu u 2004. godine bila je 367 249 MW, a proizvele su oko 17% od ukupno proizvedene
elektrine energije.

2. Nuklearna energija

Gotovo dvije milijarde ljudi irom svijeta nema pristup elektrinoj energiji i taj e se
problem pogoravati rastom populacije. Globalno oslanjanje na fosilna goriva i velike
hidroelektrane ostati e trend bar do 2020. godine, ali to nee biti dovoljno za zadovoljavanje
rastuih potreba ovjeanstva. Kao jedno od moguih rjeenja tog problema izdvaja se
nuklearna energija. U zadnja etri desetljea nuklearna energija ima znaajnu ulogu u
proizvodnji elektrine energije. Jaki proboj nuklearne energije moe se zahvaliti njezinoj
istoi i gotovo nikakvim isputanjem stakleninih plinova

Nuklearna energija (atomska energija) je energija koja se oslobaa ili troi u

spontanim ili izazvanim nuklearnim pretvorbama (nuklearne reakcije). Nuklearna
reakcija nastaje sudarom dviju atomskih jezgara ili sudarom atomske jezgre s nekom
esticom, npr. s neutronom, a proizvodi takve reakcije mogu biti nove jezgre i estice.

U uem, energetskom smislu, nuklearna energija je ona energija koja se oslobaa pri
spajanju ili fuziji lakih i pri cijepanju ili fisiji tekih atomskih jezgara. U oba sluaja
novonastale jezgre blie su podruju najvre vezanih atomskih jezgara (za fisiju maseni
brojevi oko 50 do 60), pa se u tim reakcijama oslobaa dodatna energija vezanja.

1
 Slika 1. Princip oslobaanja nuklearne energije. Nekontrolirani proces se zove atomska
bomba, a kontrolirani proces je nuklearni reaktor.

Iako urana u prirodi ima relativno puno (sto puta vie od srebra) izotopa U-235 ima
malo. Zbog toga se provodi postupak obogaivanja urana. U konanoj upotrebljivoj fazi,
nuklearno gorivo biti e u formi tableta dugih oko dva i pol centimetra. Jedna takva tableta
moe dati otprilike istu koliinu energije kao i jedna tona ugljena. Energija koja se oslobaa
sudaranjem neutrona sa uranom koristi se za zagrijavanje vode.

2.1. Nukelarna fisija

Nuklearna reakcija fisije je reakcija kojom se jezgra atoma cijepa na dva dijela slinih
masa uz emisiju jednog ili vie neutrona. Tijekom procesa fisije dolazi do oslobaanja
energije jer je manje energije potrebno za formiranje dvije lake jezgre nego jedne tee
jezgre. Spontana fisija jezgre dogaa se vrlo sporo, no kod nekih tekih jezgri mogue je
inicirati bru reakciju fisije interakcijom sporih neutrona s tom jezgrom. Takve jezgre koje su
podlone fisiji sporim neutronima nazivamo fisibilnim jezgrama. Osim jezgara izotopa 233U
i U-235, te Pu-239 fisibilna je i jezgra izotopa Pu-241. Jedini fisibilni izotop koji postoji u
prirodi je izotop U-235. Energija osloboena fisijom U-235 iznosi priblino 200 MeV. Dvije
lake jezgre koje nastaju fisijom radioaktivne su i zovu se fisijski prodkut. Da bi se fisijska
reakcija mogla koristiti kao energetski izvor potrebno je stvoriti uvjete u kojima e se ta
reakcija dogaati kontinuirano. Kontinuiranu fisijsku reakciju mogue je ostvariti jer se
fisijom fisibilnih izotopa stvaraju dva do tri neutrona koji mogu izazvati fisiju u drugim
jezgrama fisibilnih izotopa. Takva se reakcija naziva lanana fisijska reakcija.

2
 2.2. Nuklearna fuzija

Nuklearna reakcija fuzije je reakcija kojom se dvije lake jezgra atoma spajaju u teu
jezgru. Tijekom procesa fuzije dolazi do oslobaanja energije jer jezgre koje nastaju
reakcijom fuzije imaju manju masu od mase polaznih estica. Da bi dolo dospajanja dviju
lakih jezgara koje nose pozitivan elektriki naboj potrebno je savladati njihovu odbojnu
elektrinu silu. Tek ako jedna ili obje lake jezgre imaju dovoljno veliku brzinu mogu se
pribliiti dovoljno jedna drugoj da bi jaka privlana nuklearna sila prevladala odbojnu
elektrinu silu. Medij u kojem lake jezgre mogu postii veliku brzinu odnosno energiju je
plazma. Plazma se sastoji od pozitivno nabijenih slobodnih iona i slobodnih elektrona
jednakog naboja tako da je taj medij elektriki neutralan. Dovoenjem energije plazmi podie
se temperatura plazme, a time i energija iona postaje dovoljno velika da bi dolo do fuzijske
reakcije.

Do fuzijske reakcije s jezgrama vodika dolazi na Suncu, zvijezdama i u nuklearnim

eksplozijama, no tu fuzijska reakciju nije mogue ostvariti na kontrolirani nain. Lake jezgre
pogodne za kontroliranu fuzijsku reakciju su jezgre deuterija (izorop vodika ija se jezgra
sastoji od jednog protona i jednog neutrona) i tricija (izotop vodika ija se jezgra sastoji od
jednog protona i dva neutrona).

Temperature koje treba postii da bi dolo do fuzijske reakcije jezgara deuterija iznose
stotinjak milijuna kelvina. Pri tim temperaturama plazma koja sadri jezgre deuterija je
nestabilna. Stoga treba sprijeiti irenje plazme (tzv. ogranienje plazme) kako bi se odrali
uvjeti potrebni za fuzijsku reakciju. Ogranienje plazme kod fuzijske reakcije na Suncu
ostvaruje se djelovanjem jakog gravitacijskog polja. Fuzijske reakcije u zemaljskim uvjetima
ostvarene su magnetskim i inercijskim ogranienjem plazme. Da bi se fuzijska reakcija mogla
koristiti kao energetski izvor potrebno je stvoriti uvjete u kojima e se ta reakcija dogaati
kontinuirano. Ureaj u kojem se kontrolirano i kontinuirano odvija fuzijska nuklearna reakcija
naziva se fuzijski nuklearni reaktor. Usprkos intenzivnim istraivanjima do sada nisu
ostvareni uvjeti za kontinuiranu fuzijsku reakciju.

3
3. Princip rada

Najjednostavnije reeno, nuklearna elektrana je postrojenje koje pretvara energiju

mase u elektrinu energiju.

to se proizvodnje elektrine energije tie nuklearna je elektrana slina termoelektrani

na fosilna goriva. Razlika je, naravno, u proizvodnji toplinske energije koja se u nuklearnoj
elektrani dobiva fisijom nuklearnog goriva u reaktoru, a u termoelektrani izgaranjem fosilnog
goriva. Dananje velike nuklearne i termoelektrane koriste Rankine-ov kruni proces u kojem
se proizvedena toplinska energija koristi za pretvorbu vode u vodenu paru visokog tlaka i
temperature. Proizvedena para odvodi se u turbinu gdje se energija vodene pare pretvara u
mehaniki rad koji pokree turbinsku osovinu. Na osovinu turbine spojen je elektrini
generator koji slui za pretvorbu mehanike energije turbine u elektrinu energiju koja se
nakon toga prenosi u elektroenergetski sustav. Iz niskotlanog dijela turbine vodena para
odlazi u kondenzator u kojem se ponovo pretvara u vodu koja se nakon toga odvodi u sustav
za proizvodnju pare i ciklus se ponavlja. Kondenzator zahtijeva hlaenje koje se ostvaruje
vodom (bilo protonom ili iz jezera/mora) i/ili zrakom (rashladni tornjevi).

Glavne komponente sustava za proizvodnju pare u nukelarnoj elektrani su:

Nuklearni reaktor,

Primarni rashladni krugovi koji s pripadajuim primarnim pumpama slue za protok

rashladnog sredstva kroz reaktor,

Izmjenjivai topline ili parogeneratori koji slue da primarno rashladno sredstvo

pretvori vodu u vodenu paru (osim u sluaju reaktora sa kupuom vodom).

4

Slika 2. NUKLEARNA ELEKTRANA 1. reaktor, 2. cirkulacijska pumpa, 3. tlani
spremnik, 4. parogenerator, 5. turbina, 6. generator, 7. kondenzator, 8. pojna pumpa

Nuklearna elektrana dijeli atome urana u lake elemente u procesu koji se zove
nuklearna fisija, a rezultat tog procesa je ogromna koliina osloboene energije u obliku
topline. Da bi se oslobodila dovoljna koliina energije nuno je koristiti moderator nuklearne
reakcije i u nuklearnim elektranama taj moderator je teka voda. Teka voda okruuje ipke
nuklearnog goriva te usporava slobodne neutrone i time im poveava ansu za reakciju s
reaktivnim atomima U-235 prije nego ih ulovi nereaktivni atom urana U-238. Teka voda je
dobila naziv po tome to je tea od obine vode za 10%. To je zbog toga jer teka voda sadri
veu koncentraciju deuterija, izotopa atoma vodika.

Kad se dogodi sudar slobodnog neutrona i atom urana U-235 dolazi do cijepanja
atoma U-235 na dva manja atoma i nekoliko slobodnih estica uz oslobaanje ogromne
koliine energije. Teka voda koja se nalazi unutar reaktora skuplja tu energiju u obliku
topline i prenosi je do rezervoara koji sadri obinu vodu. Obina voda tom se prilikom
pretvara u paru koja pokree turbine rotora generatora elektrine energije.

5
4. Nuklearni reaktor

Prvi nuklearni reaktori upotrebljavali su se za proizvodnju plutonija Pu-239 koji se

koristi za nuklearno oruje. Danas im je upotreba ira te se osim za proizvodnju elektrine
energije koriste za pokretanje brodova i podmornica, proizvodnju radioaktivnih izotopa,
opskrbu toplinskom energijom. Nadalje, osim energetskih reaktora postoje i istraivaki
reaktori (TRIGA naprimjer), ali je mogua i kombinirana upotreba. Reaktor u ernobilu i N
tip reaktora (Hanford, SAD) koristili su se istovremeno za proizvodnju plutonija i elektrine
energije. U Kanadi i Rusiji reaktori se koriste za proizvodnju tople vode i vodene pare za
primjene u industriji, te za desalinizaciju vode.

Nuklearni reaktor je ureaj u kojem se zbiva kontrolirana lanana nuklearna reakcija.

Svi dananji reaktori primjenjuju reakciju fisije, dok su reaktori bazirani na nuklearnoj
fuzijskoj reakciji u fazi razvoja i njihova je realizacija za sada jo upitna.
Nuklearni reaktor sastoji se od reaktorske posude u kojoj se nalazi reaktorska jezgra s
nuklearnim gorivom, moderator, reflektor, rashladno sredstvo i kontrolne ipke. U
nuklearnom gorivu zbiva se nuklearna reakcija u kojoj se apsorpcijom neutrona jezgra
fisibilnog nuklida raspada na dvije lake jezgre i dva do tri brza neutrona. Pritom se raspadom
svake fisibilne jezgre oslobaa energija od oko 200 MeV. Lanana fisijska reakcija moe se
ostvariti ako bar jedan od osloboenih neutrona prouzroi novu fisiju u okolnim fisibilnim
jezgrama.

Radom nuklearnog reaktora nastaju radioaktivni fisijski produkti ije bi isputanje

ugrozilo stanovnitvo i okoli. Stoga se pri projektiranju, izgradnji i pogonu nuklearnih
reaktora velika panja posveuje njihovoj sigurnosti. Nakon nesrea na reaktorima nuklearnih
elektrana Otok tri milje u SAD-u i ernobilj u Ukrajini poboljana je sigurnost sadanje
generacije nuklearnih reaktora. Daljnje poboljanje oekuje se kod novih generacija, kod
kojih e sigurnost biti bazirana na fizikalnim principima, a ne na aktivnom djelovanju
inenjerskih sustava (inherentna sigurnost).

6
5. Tipovi nuklearni elektrana

Pod raznim tipovima nuklearnih elektrana smatraju se razliiti tipovi primarnog

(reaktorskog) postrojenja. Osnovni materijali prema kojima se nuklearni reaktori razlikuju su
nuklearno gorivo, moderator i rashladni fluid. Svrha je nuklearnog goriva proizvodnja
toplinske energije procesom fisije. Nuklearno gorivo mogu biti prirodni ili obogaeni uran u
formi metalnog urana ili uran dioksida.

Moderator je medij za usporavanje neutrona, a svrha mu je usporiti neutrone kako bi

se poveala vjerojatnost nastanka reakcije fisije u izotopu U-235. Moderatori mogu biti
obina voda, teka voda i grafit.

Kada govorimo u rashladnom fluidu, njegova je svrha da odvodi toplinsku energiju

nastalu raspadom urana i fisijskih produkata. Rashladni fluidi koriteni u nuklearnim
elektranama su obina voda, teka voda, ugljini dioksid, helij i tekui metal.

Znai kada govorimo o tipovima nukelarnih elektrana pria se o tipu reaktorora, imamo 7
tipova rekatora: tlakovodni reaktor, kipui reaktor, tekovodni reaktor, plinom hlaeni
reaktor, reaktor moderiran grafitom i hlaen kipuom vodom, visokotemperaturni reaktor,
brzi oplodni reaktor. Ovdje emo opisate neke u praksi najee tipove reaktora.

5.1. Tlakovodni reaktor

Tlakovodni reaktor koristi za gorivo oksid obogaenog urana, a hlaen je i moderiran

obinom vodom pod tlakom. U zapadnim zemljama oznaava se kraticom PWR
(engl. Pressurized Water Reactor) te u bivem Sovjetskom Savezu kraticom VVER
(rus. vodo-vodnoj energetieskij reaktor). Otprilike 60 posto svih nuklearnih energetskih
reaktora u svijeu su ovog tipa.

5.2. Kipui reaktor

Kipui reaktor takoer koristi isto gorivo, moderator i rashladno sredstvo, ali voda
kljua. Danas je udio ove vrste u broju energetskih reaktora oko 20 posto.

7
 5.3. Tekovodni reaktor

Tekovodni reaktor koristi oksid prirodnog ili obogaenog urana, hlaen je i

moderiran tekom vodom s tlakom vode viim od tlaka zasienja (nema kljuanja). Kratica za
reaktor je HWR (engl. Heawy Water Reactor).

5.4. Plinom hlaeni reaktor

Plinom hlaeni reaktor poznat je u dvije generacije. Prvi, poznat jo pod

nazivom Magnox (ime prema leguri magnezija koja se rabi kao materijal za oblogu gorivne
ipke), moderiran je grafitom, hlaen ugljinim dioksidom, a gorivo je metalni prirodni uran.
Kratica mu je GCR (engl. Gas Cooloed Reactor). Druga, naprednija generacija, obiljeena
kraticom AGR (engl. Advanced Gas Reactor) bitno se razlikuje od prve po izvedbi, obloge
gorivnih ipki su od nehrajueg elika, a gorivo je oksid obogaenog urana.

5.5. Reaktor moderiran grafitom i hlaen kipuom vodom

Reaktor moderiran grafitom i hlaen kipuom vodom, oznake RBMK (rus. r eaktor
boljoi monosti kipjaij), graen je samo u bivem SSSR. Gorivo mu je oksid obogaenog
urana.

5.6. Visokotemepraturni reaktor

Visokotemperaturni reaktor, za koji je uvedena kratica HTGR (engl. High

Temperature Gas Reactor) posljednji je korak u razvoju grafitom moderiranih reaktora.
Hlaen je helijem, a koristi oksid obogaenog urana. Svi spomenuti reaktori pripadaju skupini
termalnih reaktora to znai da uporabljaju moderator za termalizaciju neutrona.

5.7. Brzi oplodni reaktor

Brzi oplodni reaktor nema moderatora, a hlaen je tekuim metalom. Kao gorivo
koristi oksid urana vieg obogaenja ili oksid plutonija, a kao oplodni materijal prirodni uran.

8
 Oplodni materijal je U-238 pri emu nakon reakcije uhvata neutrona te nakon dva
uzastopna beta-raspada nastaje izotop Pu-239 koji je fisibilan s termikim neutronima na
slian nain kao i U-235. Ova vrsta reaktora omoguuje daleko ekonominije koritenje urana
u odnosu na termike reaktore. Njihova uporaba trenutno je manje isplativa, ali e postajati
sve aktualnija i konkurentnija sa smanjenjem raspoloivih koliina urana i rastom cijena
energenata na svjetskom tritu.

Slika 3. Udio pojedinih tipova reaktora u ukupnom broju reaktora u svijetu.

9
6. Prednosti i nedostaci nuklearni elektrana

Dobro konstruirane nuklearne elektrane pokazale su se pouzdanima, sigurnima,

ekonomski prihvatljivim i ekoloki dobroudnim. Budui da nuklearne elektrane ne proizvode
ugljini dioksid, njihovom upotrebom se ne poveava efekt staklenika

Ekonominost nuklearne elektrane je isto jedna od velikih njenih prednosti. Nukelarna

elektrana pokazuje se konkurentnom u europskim uvjetima zbog stalnoga rasta cijena nafte i
plina, a i zbog primjene poreza na emisiju ugljikova dioksida iz elektrana s fosilnim gorivima.

Iako su nuklearne elektrane bezazlene za okoli ukoliko se sve radi po pravilima,

velika prijetnja okoliu je mogunost katastrofe prilikom nepravilnog koritenja. Do sad su se
prilikom mirnodopskog iskoritavanja nuklearne energije desile dvije velike havarije:
ernobilj i Otok Tri Milje.

Sigurno je da je jedana od najveih mana nuklearnih elektrana zbirnjavanje nukelarnog

otpada. Budui da nuklearne elektrane moraju zadovoljavati najvie sigurnosne standarde
incidenti su iznimno rijetki. Ali nuklearni otpad je potpuno druga stvar jer otpad ostaje
radioaktivan vie stotina, pa i tisua godina. U tom periodu potrebno je osigurati sigurno
mjesto za uvanje od istjecanja radijacije i od moguih kraa. Veina nuklearnog otpada je
nisko radioaktivni otpad. To su: obino smee, alati, zatitna odjela i ostalo. Taj se otpad
kontaminirao sa malom razinom radioaktivnog praha ili estica, a mora se uvati na nain da
ne doe u kontakt sa predmetima izvana. Pravi problem kod nuklearnih elektrana je ostatak
iskoritenog goriva koji je visoko-radioaktivni otpad i mora se mora skladititi u specijalnim
bazenima (voda ohlauje nuklearno gorivo i ponaa se kao tit od radijacije) ili u suhim
kontejnerima. Starije i manje radioaktivno gorivo skladiti se u suhim skladitima. Tamo se
zatvara u specijalne betonske armirane kontejnere.

Samo nuklearne elektrane u SAD-u proizvedu oko 2.000 tona nuklearnog otpada
godinje. To je velika koliina otpada koja se mora spremiti na siguran nain kako nebi dolo
do velikih ekolokih oneienja i katastora.

Slika 4. Posljedica nuklearne bombe baene na Fukuimu

10
7. Zakljuak

Nukelarne elektrane zasigurno su jedana vrlo vana karika u proizvodnji elektrine

energije. Kao to se spomenulo ranije proizvode 17% ukupne elektrine energije u svijetu i to
bez isputanja ugljinog dioksida tj. bez stvaranja efekta staklenika. Poveanjem proizvidnje
elektrine energije nukelarnim elektranama uveliko bi se smanjilo zemiljino oneienje i
smanjile bi se emisije CO2. Veoma su zahvalne zato to se sa vrlo malom koliinom urana
mogu nadomjestiti ogromne koliina nekog drugog derivata (prvnestveno se misli na ugljen) i
to je takoer njen veliki plus. Meutim, zbiranjavenje ostataka sagorijevanja goriva nukelarne
elektrane do danas jo uvijke nije konano i dugorno rijeeno i tu nastaje veliki problem.
Takoer meu ljude se uvukao strah od takvog tipa elektrana zato to se i najmanjim
propustom deavaju ogromne tete po itavo ovjeanstvo. Radijacija koju uran isputa
ugroavaju ivote i mjesto ivot ljudi, a takvim smo problemima ve svijedoili kroz povijest.

11
8. Literatura

1. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=44374
2. http://www.izvorienergije.com/kako_radi_nuklearna_elektrana.html
3. http://www.mojaenergija.hr/index.php/me/Knjiznica/Teme/Nuklearna-
energija/Tipovi-nuklearnih-elektrana
4. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=44375
5. http://www.izvorienergije.com/nuklearna_energija.html
6. http://www.nemis.hr/index.php/energetske-svrhe/nuklearni-reaktori-elektrane.html
7. http://www.nemis.hr/index.php/nuklearne-reakcije/fuzija.html

12