Professional Documents
Culture Documents
METALURKI FAKULTET
EKOTOKSIKOLOGIJA
Sisak, 2014.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
2od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Zahvala
Autor
3od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
4od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
KAZALO
1. UVOD 7
5od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
1. UVOD
ovjek je, gospodarskimg razvojem u svrhu porasta ivotnog standarda, intenzivirao
djelatnosti koje su vodile ka izgradnji industrijskih postrojenja, poveanju potronje energije i
sirovina, proirenju i intenzifikaciji obradivih povrina poljoprivrednog zemljita, koritenju
svih postojeih resursa, uzrokovao prekomjerno optereenja okolia. Na taj nain je ovijek
promijenio i poremetio izmjene tvari u okoliu kako s promjenom njihovih koncentracija u
svim njegovim sastavnicama, tako i tvorbom novih u prirodi nepoznatih spojeva. Opteree-
njem okolia opasnim i po ivot tetnim tvarima, nije poteena niti jedna od njegovih sastav-
nica, pa je oneienje zraka, vode i tla, imalo za posljedicu i izravno ili neizravno tetno dje-
lovanje ovih tvari na ivot na Zemlji.
Naime, zdrav okoli je temeljna pretpostavka za ouvanje zdravlja ljudi i kvalitete iv-
ljenja, pa kvantitativna ocjena utjecaja okolinih imbenika koji mogu biti tetni po zdravlje
ljudi iziskuje interdisciplinarno i u pravilu dugorono i ciljano praenje stanja okolia i to
polazei od razine jedinke preko razine populacije do razine ekosustava. Zatita svih sastavni-
ca ekosustava i sprjeavanje njihovog oneienja ljudskom djelatnou namee se kao jedno
od temeljnih naela odranja ivota na Zemlji jer je ivot mogu samo u zdravom okoliu
kojeg vrlo esto ugroavaju razliite tetne otrovne tvari ili njihove smjese.
Iako se danas mnogo zna o fiziolokim i toksinim svojstvima velikog broja opasnih i
po ive organizme tetnih tvari - otrova, njihovom porijeklu, nainima i putovima djelovanja,
te procesima transformacija, istovremeno se ekotoksikoloka svojstva i uinci nekih novih
toksinih opasnih tvari jo uvijek intenzivno istrauju.
Kada se govori o otrovima i definiciji otrova, ne smije se kao ranije, razmiljati o ot-
rovima koji mogu biti tetni za ovjeka, ve to je otrov za svako ivo bie, poevi od bakte-
rije pa sve do sisavaca. Odrediti jeli neka tvar otrov ili nije, nije jednostavno odrediti jer po-
nekad ak i najmanja koliina te tvari moe biti kobna, dok drugi puta, pravilno dozirana mo-
e pomoi i izlijeiti ozbiljnu bolest. Utvreno je da neke tvari, u odreenim koliinama ili
dozama, imaju neeljeni uinak tj uzrokuju oteenje organizma i ugroavaju ivot, dok u
drugom sluaju, kada se doziraju na drugi nain, mogu imati pozitivan i poeljan uinak te
pomau u ozdravljenju organizma.
O ovome je ve u 16. st. lijenik, botaniar, filozof i alkemiar Philippus Theophrastus
Aureolus Bombastus von Hohenheim, poznatiji kao Paracelsus (1493 1541), kojeg neki
smatraju utemeljiteljem suvremene toksikologije, govorio te jednom izjavio: "Alle Ding sind
Gift und nichts ohne Gift. Allein die Dosis macht, dass ein Ding kein Gift ist", to bi se moglo
prevesti kao "Sve su tvari otrovi i nita nije bez otrova. Samo doza odreuje da neka tvar nije otrov".
1
Ova Paracelsusova izjava se vrlo esto spominje i u saetom obliku na latinskom jeziku kao "Sola
dosis facit venenum" to u prijevodu znai " Doza tvar ini otrovom".
Prema naem uglednom toksikologu F. Plaviu2, otrov za neko ivo bie je svaka
tvar ili smjesa tvari koja kod odreene jednokratne doze, ili kod kroninog uzimanja odree-
nih doza tijekom nekog razdoblja, izaziva bilo kakva tetna, prolazna ili trajna, oteenja or-
ganizma. Uzimajui Paracelsusovu izjavu u obzir, ova definicija bi se mogla saeti u: sve je
otrov kad se postigne uinkovita doza.
7od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
S obzirom na poeljni odnosno nepoeljni uinak koji neka tvar moe imati na organi-
zam moglo bi se zakljuiti da je istraivanjima poeljnih uinaka na organizam bavi farmako-
logija, a nepoeljnih toksikologija. No, ovo pitanje nije tako jednostavno kako se ini, jer po-
eljan uinak u jednom sluaju moe biti nepoeljan u drugom. Posebno je vano pitanje ri-
jetkih tetnih uinaka nekih tvari kojima se ponekad ne posveti dovoljna pozornost, pa su u
toksikologiji upravo ovakvi sluajevi vrlo vani.
Toksikologija se kao znanost, prije svega bavi razliitim oblicima djelovanja tetnih
opasnih tvari na ive organizme ili pak djelovanjem tih organizama na tvari koje u njih dospi-
jevaju. Iako je toksikologiju nezahvalno dijeliti na grane ili struke, ponekad se zbog boljeg
razumijevanja ove vrlo kompleksne znanosti, podjele vre prema:
pristupu (deskriptivna toksikologija, analitika toksikologija i molekularna tok-
sikologija),
podruju (forenzika toksikologija, klinika toksikologija i ekotoksikologija),
profesiji (deskriptivna toksikologija, mehanistika toksikologija i deskriptivna
toksikologija).
Izraz ekotoksikologija prvi puta uvodi Rene Truhaut (1909-1994) jo 1969., a izraz je
izveden od rijei ekologija i toksikologija. Od tada se, osim uinaka toksinih opasnih tvari na
ovjeka, pozornost posveuje uincima tih tvari i na druga iva bia3. R. Truhaut je, dakle,
definirao ekotoksikologiju kao interdisciplinarnu znanost koja je usredotoena na istraivanje
uinaka nastalih kao posljedica prisutnosti prirodnih ili umjetno stvorenih toksinih opasnih
8od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
tvari (toksikologija) na sve ive organizme tj. mikroorganizme, biljke, ivotinje, ljude i sve
ostale sastavne dijelove ekosustava (ekologija), u cjelovitom kontekstu.
Naravno da postoje i druge definicije ekotoksikologije poput "znanost o toksinim tva-
rima u okoliu i njihovom utjecaju na ive organizme" prema E. Jrgensenu4 ili "znanost koja
predvia uinke potencijalno toksinih tvari na prirodne ekosustave i nenamjenske vrste"
prema D.J. Hoffmanu i suradnicima5) i druge6. S vremenom je uveden i izraz okolina toksi-
kologija (engl. environmental toxicology) kojeg je uveo P. Callow7, a koja prouava uinke
opasnih tvari na okoli, odnosno njihov utjecaj na strukturu i funkcije ekolokih sustava8,9.
Sukladno gore navedenom za pojam ekotoksinosti moe se rei da je to svaka pojava
tetnih uinaka toksinih tvari u bilo kojem ivom organizmu iz okolia u kojeg je toksina
tvar unesena10.
U cilju boljeg razumijevanja problematike oneienja okolia i njegove zatite sa
ekotoksikolokog stajalita, ovdje emo navesti znaenje pojedinih pojmova, a na temelju
postojee relevantne hrvatske legislative11-13 i legislative Europske unije14-16.
Aspiracija je ulazak tekue ili krute tvari odnosno smjese izravno kroz usnu ili nosnu
upljinu, ili neizravno povraanjem, u dunik i donji dini sustav,
Bioakumulacija je neto rezultat apsorpcije, pretvorbe i eliminacije tvari u organizmu za
sve putove izlaganja (tj. zrak, voda, sediment/tlo i hrana),
Biokoncentracija je neto rezultat apsorpcije, pretvorbe i eliminacije tvari u organizmu u
koji je ta tvar dospjela iz okolia,
Biomonitoring je primjena ivih organizama kao bioindikatora promjena u okoliu tije-
kom nekog vremenskog razdoblja,
Biomarkeri su ksenobiotski inducirane promjene u tkivima ili biokemijskim komponen-
tama ili procesima, strukturama ili funkcijama, a koji se mogu mjeriti u biolokom sustavu
ili uzorku,
Bioraspoloivost (ili bioloka raspoloivost) je mjera u kojoj se tvar apsorbira u organiz-
mu i raspodjeljuje u odreenom dijelu organizma. Ona ovisi o fizikalno-kemijskim svoj-
stvima tvari, anatomiji i fiziologiji organizma, farmakokinetici i putu izlaganja.
Bioraznolikost je sveukupnost svih ivih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava,
a ukljuuje broj vrsta i njihovu raznolikost unutar vrsta, izmeu vrsta, ivotnih zajednica
te raznolikost ekosustava,
Ekosustav je dinamian kompleks odnosa zajednica biljaka, gljiva, ivotinja, algi i mikro-
organizama i njihova ivog i neivog okolia, koji meusobno djeluju kao funkcionalna
jedinica na nekom prostoru,
Emisija je isputanje ili istjecanje tvari, u tekuem, plinovitom ili vrstom agregatnom
stanju, i/ili isputanje topline, buke, vibracije iz stacionarnih ili difuznih prirodnih ili an-
tropogenih izvora u okoli, te isputanje svjetlosti i organizama, iz pojedinog izvora u
okoli,
Ekotoksinost je svaka pojava tetnih uinaka otrova u bilo kojem ivom organizmu iz
okolia u kojeg je otrov unijet,
Genetski materijal je bilo koji materijal biljaka, ivotinja, gljiva, algi, mikroorganizama
ili nekog drugog podrijetla koji sadre funkcionalne jedinice naslijea,
9od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
10od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Otrov je svaka tvar ili smjesa tvari koja kod odreene jednokratne doze, ili kod kroninog
uzimanja odreenih doza tijekom nekog razdoblja, izaziva bilo kakva tetna, prolazna ili
trajna, oteenja organizma,
Otrovnost je svojstvo neke opasne tvari da ulaskom u ivi organizam izazove tetan ui-
nak na njemu ili nekom njegovom dijelu ili izazove smrt,
Praenje stanja okolia (trajno motrenje - monitoring) je niz aktivnosti koje ukljuuju
uzorkovanje unaprijed odreenom dinamikom, ispitivanje i sustavno mjerenje emisija,
imisija, praenje prirodnih i drugih pojava u sastavnicama okolia u svrhu zatite okolia,
Raspoloivost tvari je mjera u kojoj tvar postaje topljiva ili odvojiva vrsta. U sluaju me-
tala, ta se raspoloivost odnosi na mjeru u kojoj se metalni kation moe odvojiti od ostatka
spoja (molekule).
Sanacija je skup propisanih mjera i/ili aktivnosti kojima se uspostavlja stanje okolia koje
je bilo prije nastanka oteenja, odnosno oneienja okolia,
Sastavnice okolia su: zrak, vode, more, tlo, krajobraz, biljni i ivotinjski svijet te litosfe-
ra - Zemljina kora,
Smjesa je smjesa ili otopina koja je sastavljena od dvije ili vie tvari,
tetna tvar je tvar tetna za ljudsko zdravlje ili okoli, s dokazanim akutnim i kroninim
toksinim uincima, vrlo nadraujua, kancerogena, mutagena, nagrizajua, zapaljiva i
eksplozivna tvar, ili tvar koja u odreenoj dozi i/ili koncentraciji ima takva svojstva,
Tlo je gornji sloj Zemljine kore, smjeten izmeu zemljine kore - litosfere i atmosfere.
Sastoji se od estica minerala, organske tvari, vode, zraka i ivih organizama.
Tvari su kemijski elementi i njihovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim
postupkom, ukljuujui i dodatke (aditive) koji su nuni za odravanje njihove stabilnosti
te neistoe koje proizlaze iz proizvodnog postupka ukljuujui radioaktivne tvari i ge-
netski modificirane mikroorganizme i genetski modificirane organizme,
Zatita okolia je skup odgovarajuih aktivnosti i mjera kojima je cilj suzbiti opasnosti za
okoli i nastanak oteenja i/ili oneienja okolia, smanjivanje i/ili otklanjanje teta na-
nijetih okoliu te povrat okolia u stanje prije nastanka oteenja.
11od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Sve oneiujue tvari koje se, osim iz prirodnih izvora, u okoliu javljaju u obliku velikog
broja razliitih emisija iz industrije i drugih djelatnosti, mogu se razvrstati u osnovne skupine:
anorganske oneiujue tvari, organske oneiujue tvari, organometalne spojeve, radioak-
tivne izotope i plinovite oneiujue tvari.
Opasnim tvarima se openito nazvaju sve tvari koje za vrijeme proizvodnje, prijevoza,
prerade, skladitenja, koritenja u tehnolokom procesu ili nastajanja u tehnolokom procesu
u obliku nus proizvoda ili otpada, isputaju ili stvaraju zarazne, nadraujue, zapaljive, ek-
splozivne, korozivne, zaguljive, toksine ili druge opasne praine, dimove, plinove, magle,
pare ili vlakna kao i tetna zraenja u koliinama koje mogu ugroziti ivot i zdravlje ljudi,
materijalna dobra i okoli u cijelosti to ponekad moe dovesti do ekoloke nesree.
Razvrstavanje opasnih tvari ili smjesa15 ukazuje na vrstu i ozbiljnost opasnosti koju
predstavlja ta tvar ili smjesa, tj. pokazuje kolika je njena potencijalna mogunost da tetno
djeluje na ljude ili okoli. Stoga se opasne tvari i njihove smjese razvrstavaju na temelju nji-
hovih karakteristika opasnosti koje proizlaze iz:
fizikalno-kemijskih znaajki,
izravno opasnih za zdravlje,
znaajki opasnih za okoli.
Tvari ili smjese tvari koje ispunjavaju kriterije u skladu s odgovarajuim razredima
opasnosti dijele se na slijedei nain:
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Mutageni uinak na zametne stanice Mutacija je trajna promjena koliine ili strukture
genetskog materijala stanice. Izraz mutacija odnosi se na nasljedne genetske promjene koje
se mogu manifestirati na razini fenotipa tako i na promjene DNK (ako su poznate) na kojima
se one temelje (ukljuujui specifine promjene baznih parova i kromosomske translokacije).
Izraz mutagen koristi se za tvari koje izazivaju uestaliju pojavu mutacija u populacijama
stanica i/ili organizama.
Karcinogenost Karcinogen je tvar ili smjesa tvari koja izaziva rak ili povaava pojavnost
raka. Ako je tvar izazvala dobroudne ili zloudne tumore u dobro provedenim eksperimen-
talnim istraivanjima na ivotinjama, smatra se da je opravdano pretpostaviti odnosno sum-
njati da e biti karcinogena i za ljude, osim ako postoje vrsti dokazi da mehanizam tvorbe
tumora nije relevantan za ljude.
Reproduktivnu toksinost Reproduktivna toksinost ukljuuje tetne uinke opasne tvari
na spolnu funkciju i plodnost kod odraslih mujaka i enki te razvojnu toksinost kod potom-
stva.
Specifinu toksinost za ciljane organe jednokratno izlaganje Specifina toksinost za
ciljane organe (jednokratno izlaganje) je specifina neletalna toksinost za ciljane organe koja
proizlazi iz jednokratnoga izlaganja tvari odnosno smjesi. To ukljuuje sve znaajne uinke
na zdravlje koji mogu naruiti funkciju, bilo reverzibilno ili ireverzibilno, neposredno i/ili s
odgodom. Specifina toksinost za ciljane organe moe nastati kod izlaganja bilo kojim pu-
tem koji je relevantan za ljude, tj. prvenstveno oralnim, dermalnim i inhalacijsim putem.
Specifinu toksinost za ciljane organe ponavljano izlaganje Toksinost za ciljane or-
gane (ponavljano izlaganje) je specifina toksinost za ciljane organe koja proizlazi iz ponav-
ljanog izlaganja opasnoj tvari odnosno smjesi. To ukljuuje sve znaajne uinke na zdravlje
koji mogu naruiti funkciju, bilo reverzibilno ili ireverzibilno, neposredno i/ili s odgodom.
Specifina toksinost za ciljane organe moe nastati kod izlaganja bilo kojim putem koji je
relevantan za ljude, tj. prvenstveno oralnim, dermalnim i inhalacijsim putem.
Opasnost od aspiracije Posebnu skupinu ine opasne tvari i smjese koje mogu predstavlja-
ti opasnost od aspiracijske toksinosti za ljude. Aspiracijska toksinost ukljuuje teke akutne
posljedice kao to je kemijska pneumonija, ozljede plua razliite teine ili smrt uslijed aspi-
racije. Aspiracija zapoinje udisanjem, u vremenu koje je potrebno da se jedanput udahne,
dok se strano tijelo nalazi na mjestu gdje se sastaju gornji dini i probavni trakt u laringofa-
ringalnom podruju. Do aspiracije tvari ili smjese moe doi i povraanjem nakon gutanja.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
u vodi, a njena biokoncentracija u organizmu, kao mjera apsorpcije, moe biti znaajno vea
nego u sluaju akutne toksinosti.
Imajui u vidu sve naveden opasnosti ogromnog broja razliitih opasnih tvari i njiho-
vih moguih tetnih uinaka na okoli, a time i na samog ovjeka, neophodno je raspolagati
ureenim sustavom nadzora proizvodnje, kretanje u okoliu njihovim stavljanjem na trite,
kao i neeljenim pojavama u okoliu usljed razliitih oblika ljudskog djelovanja. Stoga, proi-
zvoai bilo koje opasne tvari su duni utvrditi relevantne informacije koje su raspoloive za
tu tvar kako bi odredili jesu li s njome povezane fizikalne opasnosti ili opasnosti za zdravlje
ljudi i okoli, a posebice: (a) podatke dobivene u skladu s jednom od propisanih metoda ispi-
tivanja; (b) epidemioloke podatke i iskustva s uincima tvari na ljude, kao to su podaci o
izloenosti na radnom mjestu i podaci iz baza podataka o nezgodama; (c) sve ostale informa-
cije dobivene u skladu s odgovarajuim propisima EU; (d) sve nove znanstvene informacije
kao i (e) sve ostale informacije dobivene u okviru meunarodno priznatih programa kemijske
sigurnosti, a koje se odnose na oblike i agregatna stanja u kojima se tvar stavlja u promet i u
kojima je realno oekivati da e se koristiti.
Ako se na temelju ovako dobivenih informacija tvar ili smjesa razvrsta kao opasna,
proizvoai, distributeri i daljnji korisnici moraju osigurati da se ta tvar odnosno smjesa prije
stavljanja u promet oznai i zapakira u skladu s vaeim propisima.
Hrvatski propisi kojima je ureeno postupanje s opasnim tvarima usklaeni su rele-
vantnim aktima Europske unije14-16. Na temelju ovih dokumenata se sve opasne tvari bez ob-
zira na karakteristiku opasnosti, pa tako i one koje karakterizira svojsvo toksinosti, razvrsta-
va skladno Uredbi 1272/2008/EZ. Ova Uredba15, nazivana esto CLP Uredba (engl. Classifi-
cation, Labeling and Packaging, CLP), zahtijeva od svih dionika, a posebno od proizvoaa
ispravno razvrstavanje, oznaavanje i pakiranje opasnih tvari prije nego to tu opasnu tvar
stavi na trite s ciljem zatite radnika, potroaa i okolia.
Opasne tvari, bez obzira da li su opasne za zdravlje, okoli ili imaju neku fizikalno-
kemijsku znaajku koja ih ini opasnim, u okoli mogu dospjeti iz prirodnih izvora kao i iz
izvora koje je stvorio ovjek. Naime, u prirodi se ove tvari javljaju u obliku razliitih minerala
i metala (ugljen, nafta, olovo), no istovremeno se mogu nai i kao posljedica ljudske djelat-
nosti kao npr. industrije, prometa, poljoprivrede, energetskih postrojenja itd.
14od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Iako ivi organizmi u svojoj grai sadre tzv. esencijalne metale koji sudjeluju u nji-
hovoj grai i rekcijama potrebnih za prirodan rast i zdrav ivot, izloenost ivih organizama
povienim koncentracijama tih istih metala moe dovesti do poremeaja i toksinih uinaka s
lakim ili teim posljedicama. Tako su npr. esencijalni metali u ljudskom organizmu (Fe, Co,
Cu, Zn, Mn) dok neki drugi nisu (Pb, Cd, Hg) te njihova prisutnost u organizmu moe uzro-
kovati oteenje zdravlja.
15od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Izloenost ivih organizama, a posebno ljudi, utjecaju tekih metala iz okolia, ima ra-
zliite oblike, a putovi unoenja tekih metala u ive organizme su razliiti. Bilo da se radi o
opem okoliu u kojem ovjek boravi, profesionalnoj izloenosti ili izloenosti u osobnom
okoliu svakoga ovjeka pojedinano, izloenost tekim metalima moe biti zrakom, vodom,
hranom ili putem tla. Uneseni u okoli, metali putuju vodom, zrakom putovati ili se transpor-
tiraju u dublje slojeve tla i podzemne vode i to tako dugo sve dok jednim dijelom ne prijeu u
netopljivi oblik i zavre u sedimentu, kao posljednjoj postaji na kojoj mnogi metali ostaju
dugo vremena. Ipak, treba imati na umu da sedimenti ujedno predstavljaju potencijalnu opas-
nost ponovne aktivacije nagomilane poviene koncentracije metala i njihovog ponovnog kru-
enja vodama, ivim organizmima, tlom i zrakom.
Tako npr. olovo (Pb), kadmij (Cd), iva (Hg), krom (Cr), arsen (As), antimon (Sb),
bakar (Cu), i drugi metali i metaloidi u okoli dospijevaju iz prirodnih i antropogenih izvora,
pa ih nalazimo u tlu, vodi i zraku te u prehrambenom lancu, u namirnicama biljnog i ivotinj-
skog podrijetla itd. Na ovaj nain, a zbog prekomjerne vanjske izloenosti metalima moe
doi do prekomjernog nakupljanja metala u tijelu to obino uzrokuje oteenja zdravlja,
premda, u manjoj mjeri, do slinih oteenja moe doi i zbog genetski uzrokovane bioaku-
mulacije metala u organizmu. Posljedice su najee toksini uinci metala u funkcijama i/ili
strukturi pojedinih organa i tjelesnih sustava.
S obzirom na injenicu da u ivi organizam metali mogu ui u elementarnom stanju, u
obliku soli ili organometalnog spoja, o emu i ovise procesi njegove apsorpcije, raspodjele,
deponiranja i izluivanja iz organizma, toksikokinetika metala jo uvijek nije dovoljno istra-
ena1.
Prema M.ariu18, izloenost ljudi i drugih organizama, oneienjima iz okolia, pa
tako i tekim metalima, utjee na morbiditet i mortalitet iako je njihov uinak vrlo teko kvan-
tificirati s potrebnim stupnjem sigurnosti. Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World He-
alth Organisation, WHO) je izradila iroko prihvaene norme i preporuke bioloki prihvatlji-
vog sadraja tetnih oneiujuih tvari u okoliu, a to se odnosi na zrak, vodu, hranu te na
razliite oneiujue tvari u radnoj okolini (profesionalna izloenost na radnom mjestu).
Okoli je esto oneien olovom (Pb), cinkom (Zn), kadmijem (Cd), kromom (Cr),
bakrom (Cu), vanadijem (V), niklom (Ni), manganom (Mn), eljezom (Fe), molibdenom
(Mo), arsenom (As) i ivom (Hg), a njihov osnovni izvor uz industriju proizvodnje i prerade
metala su prometnice, vozila i drugi nespecifini urbani izvori19 (ostatci boja, premaza i sl.).
Na temelju rezultata istraivanja20 krajem 80-ih godina prolog stoljea, utvreno je da
je u ukupnim atmosferskim depozicijama na globalnoj razini antropogeni udio ak 96% za Pb,
85% za Cd, 75% za V, 66% za Zn, 65% za Ni, 61% za As, 59% za Hg, 56% za Cu, 52% za
Mo i 41% za Cr. U isto vrijeme u Republici Hrvatskoj najvei udio u emisiji Pb (42,7%) imali
su proizvodni procesi, u emisiji As (59,4%) i Cr (48,4%) najvie su doprinjeli procesi izgara-
njae u termoenergetskim postrojenjima, te u emisiji Ni (59,3%), Hg (43,2%) i Cd (39,4%)
procesi izgaranja u industriji i cestovni promet koji u emisiji Cd ima udio od 28,5%.
Premda je dio tekih metala u poljoprivrednom tlu geogenog podrijetla, dakle naslije-
en iz matinog supstrata, jedan dio dolazi iz antropogenih izvora. To je obino taloenje iz
atmosfere kao posljedica transporta estica oneiujuih tvari i aerosola od izgaranja fosilnih
goriva i slinih izvora, zatim organskih oneiujuih tvari koje predstavljaju ostatke sredsta-
va za zatitu bilja (herbicidi i pesticidi), mineralnih gnojiva i sl, slika 3.
16od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
17od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
da bi dolo do odreenih neeljenih uinaka, jer i relativno niske koncentracije tekih metala
mogu otetiti organizam.
Ovi metali se obino akumuliraju i u ljudskom organizmu, mogunost detoksikacije
im je ograniena, sporo se izluuju iz organizma, a zajedniko obiljeje im je viestruko tok-
sino djelovanje na organe kao to su plua, bubrezi, jetra, u i probavni trakt.
2.1.1.1 Olovo Najea otrovanja olovom povezana su s radnom sredinom koja je obino
oneiena olovom zbog nedovoljnih mjera zatite. Otrovanje olovom je tipino kronino
otrovanje, jer za promjene u organizmu koje nastaju zbog metabolizma i nakupljanja olova
treba odreeno vrijeme koje ovisi o intenzitetu izloenosti. Tako npr. pri izloenosti ljudskog
organizma niskim koncentracijama olova, ponekad do pojave moe proi i poslije nekoliko
mjeseci ili ak godina.
Olovo moe dospjeti u organizam ovjeka i iz oneienog okolia u kojem se javlja
kao posljedica emisija iz razliitih izvora, kao to su dimnjaci talionica ruda, ljevaonica olova
i njegovih slitina, termoenergetskih postrojenja, kemijske industrije itd. Otrovanja olovom
opisana su ve u starome vijeku, a u novijoj povijesti je mogue nai veliki broj sluajeva
trovanja ovim metalom i njegovim spojevima. Posljednjih 50 godina, zbog naglog poveanja
njegovih koncentracija u okoliu, olovo postaje problem, to potkrepljuju i mjerenja sadraja
olova u ledu Grenlanda pokazala da je njegova koncentracija poetkom industrijske revolucije
iznosila oko 10 pg/g leda, da bi do danas porasla na oko 200 pg/g leda2.
U urbanim sredinama, okoli jo uvijek oneiuju produkti sagorijevanja etiliranih
benzina, otpadne boje koje kao pigment sadre olovni oksid (Pb3O4), dim iz cigareta itd. U
ovim sredinama dnevni unos olova u ljudski organizam udisanjem zraka, hranom i vodom,
obino ne prelazi 100 g, od ega se apsorbira oko 25 g. Inhalacijom se, ovisno o veliini
estica, apsorbira oko 30 do 50 % olova, a probavnim sustavom samo oko 20%. Apsorbirano
se olovo prenosi krvlju i rasporeuje se u krv, bubrege, jetru, kosti i druga tvrda tkiva. Najvie
olova nalazi se u kostima (>90%), dok su najnie koncentracije utvrene u miiima, masnom
tkivu i mozgu22. Olovo se iz organizma preteno eliminira putem bubrega i tim se putem u
zdrave odrasle osobe dnevno moe izluiti oko 500 g, dok je kod djece taj put ogranien pa
ona izluuju oko 30 g olova.
2.1.1.2 Kadmij Kadmij i njegovi spojevi su vrlo otrovni, a iako njihova se otrovnost utvrdila
tek u prvoj polovici prolog stoljea. Opasnost od oneienja okolia kadmijem lei prije
svega u procesima taljenja i rafinacije cinka i olova, gdje se kadmij nalazi kao pratilac, a u
atmosferu dolazi sa prainom i dimnim plinovima. Tehnologije proizvodnje akumulatora,
boja i polimernih materijala, takoer su izvori oneienja okolia kadmijem. Neke soli kad-
mija (npr. kadmijev klorid) koriste se kao insekticidi i fungicidi, premda je njihova vanost
relativno mala.
Ovaj toksini teki metal se u o organizam vrlo esto unosi hranom iz sirovina biljnog
porijekla uzgojem bilja na oneienom tlu te se iz probavnog sustava apsorbira <10% dok je
apsorpcija inhaliranog kadmija22 znatno vea i iznosi do 40%. Apsorbirani kadmij prenosi se
putem krvi i rasporeuje u organizmu i akumulira u bubrezima, miiju i jetri. Kod predozira-
nja kadmijem ingestijom, njegova apsorpcija je ograniena zbog brzog povraanja nakon in-
18od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
gestije, dok je s druge strane, apsorpcija preko plua izraena i to iz dima i aerosola emitira-
nih iz spalionica fosilnih goriva i komunalnog otpada, kao i iz dima cigareta.
Apsorpcija kadmijevih soli preko koe nije zabiljeena. Kationi kadmija odlau se u
uglavnom u guterai, jetri, bubrezima i u pluima i akumulirani kadmij se vrlo sporo uklanja
iz organizma.
2.1.1.3 iva iva i njezini spojevi su od davnina poznati i koriteni kao lijek, npr protiv
sifilisa, premda je vrlo esto dolazilo i do trovanja pacijenata lijeenih ivom. Danas su ele-
mentarna iva i njezine soli u okoliu, uglavnom posljedica izravne emisije iz industrije, dok
organometalna iva koja se takoer moe javiti u okoliu, najee je posljedica primjene
pesticida (npr. fungicida na bazi ive), slika 4.
Elementarna iva moe se u okoliu pojaviti iz prirodnih izvora kao to su erupcije vulkana,
erozija tla te bakterijska razgradnje organskih ivinih spojeva i antropogenih izvora kao to su
spaliaonice komunalnog otpada, loita na fosilna goriva, pogoni elektrolize gdje se iva ko-
risti kao elektroda, itd. Temeljni problem oneienja okolia ivom je u tome to se njezini
organometalni spojevi mogu nakupljati i metabolizirati u biosferi, a to vrlo dobro ilustrira
najpoznatiji sluaj masovnog otrovanja organometalnim spojevima ive koji se dogodio u
zaljevu Minamata, u Japanu3,23. Ovaj sluaj trovanja ivom do danas je ostao glavni primjer
tetnog mijeanja ovjekva u okoli.
19od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
S obzirom da je elementarna iva izrazito lipofilna, kada se u organizam unosi udisanjem pre-
ko plua, vie od 80% udahnute ive se i apsorbira u organizmu. Apsorpcija elementarne ive
preko probavnog sustava veoma je slaba i nisu opisana otrovanja tim putem, ali elementarna
iva, zbog topljivosti u mastima, dobro prolazi kroz tjelesne barijere te se elementarna iva
moe skladititi u mozgu, bubrezima, jetri i srcu. iva se dobro odlae u kosi jer se vee na
pojedine skupine bjelanevina kose, ali nije dobro mjerilo izloenosti kod otrovanja elemen-
tarnom ivom. Neki autori smatraju da je sadraj organometalne ive u kosi veoma dobar po-
kazatelj kronine izloenosti trovanju ivom putem hrane.
2.1.1.4 Fitotoksini uinci metala iz tla i vode biljke mogu akumulirati metale koji su
esencijalni za njihov rast i razvoj poput kao to su Fe, Mn, Zn, Cu, Mg, Mo, Ni, dok postoje
biljke koje akumuliraju neke teke metale poput Pb, Cd, Hg, Cr, Co, Ag i Se koji nemaju poz-
natu bioloku ulogu u njihovim organizmima. Meutim, akumulacija ovih metala u biljkama
moe biti toksina i kao takva uzrokom svih anomalija u organizmu. Biljke u pravilu, akumu-
liraju teke metale proporcionalno njihovom sadraju u okoliu, iako u mehanizmu tih odnosa
postoji za znanost jo mnogo otvorenih pitanja. Nepobitno je, da su teki metali uzronici
fitotoksinog uinka - fiziolokog slabljenja i umiranja biljaka, premda je utvrena i pojava da
neke biljke toleriraju poviene koncentracije akumuliranih metala, kao i da ih akumuliraju u
neobino visokim koncentracijama. Ovo svojstvo ima znatan broj biljaka i takve se biljke
obino nazivaju hiperakumulatori tekih metala. Do sada su poznate biljke-hiperakumulatori
nikla, kobalta i bakra, mangana, olova i cinka te selena.
Olovo u biljkama Meu najznaajnije izvore olova u okoliu ubrajaju se i tzv. mobilni izvo-
ri tj. motorna vozila koja se kao izvori obino povezuju sa oneienjem biljaka i tla. Nakup-
ljanje olova u biljkama, u blizini autocesta ovisi od udaljenosti biljaka od prometnica, gustoi
i vrsti biljnog raslinja, trajanju vegetacijskog razdoblja te smjeru i intenzitetu vjetra. Anorgan-
ski oblik olova iz oneienog tla biljke slabo primaju i premjetaju u nadzemne dijelove (sta-
bljiku i listove), osim kada se radi o kiselim tlima. Organski spojevi olova se relativno brzo
apsorbiraju u biljku i transportiraju u nadzemne dijelove, premda veina biljaka intenzivnije
nagomilava olovo u korjenu nego u nadzemnim djelovima. Visoka koncentracija olova u bilj-
kama usporava izduivanje korjena i rast listova, usporava proces fotosinteze, utjee na mor-
foloko-anatomsku grau biljaka itd. Reakcija kulturnih biljaka na povieni sadraj olova je
razliita. Penica i soja pokazuju relativno visoku tolerantnost, dok se pinat ubraja u osjetlji-
ve biljke, jer se se ve pri koncentraciji od 10 mg kg-1 suhe tvari, prinos pinata znaajno
smanjuje25.
Kadmij u biljkama brojne biljne vrste pokazuju da je sadraj kadmija u nadzemnim orga-
nima u korelaciji sa njegovom koncentracijom u tlu. Naime, kadmij primljen iz tla uglavnom
se zadrava u korjenu, a udjel u stablu i listovima biljaka je priblino isti ili manji od njegove
koncentracije u korjenu.
Neke biljke (npr. djetelina) imaju sposobnost akumuliranja kadmija primljenog iz tla pa ga se
moe nai u sjemenu itarica uzgajanih na jako oneienim tlima, a njegova koncentracija
obino ne prelazi 1mg/kg suhe tvari. Kadmij se najvie apsorbira u rajici, salati i pinatu. U
vegetativnim nadzemnim organima ovih povrtnih kultura njegova koncentracija25 moe biti i
20od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
do 160 mg kg-1. Vee koncentracije kadmija u biljkama inhibiraju metabolizam eljeza, izazi-
vaju klorozu i tako smanjuju intenzitet fotosinteze, itd.
iva u biljkama Premda su svi spojevi ive izuzetno toksini za biljke i ivotinje, njena
fitotoksinost ne predstavlja vei ekotoksikoloki problem. Koncentracija pri kojoj se uoava-
ju simptomi fitotoksinosti ive na biljkama znatno je iznad onih koji se u normalnim uvjeti-
ma nalaze u tlu. Osim toga, pristupanost ive u tlu za biljke je obino niska, i smatra se da
korjen predstavlja prepreku veem nakupljanju ive u nadzemnom dijelu biljke.
Prema nekim istraivanjima akumulacija ive u korjenu moe biti i dvadeset puta vea nego u
nadzemnim organima biljke. Koncentracija ive u biljkama u prosjeku se kree od 10 do 200
ng g-1 suhe tvari25, dok se njena koncentracija u biljkama u blizini nalazita ive, moe kretati
od 500 do 3.500 ng g-1. U itaricama se iva takoer neravnomjerno rasporeuje, pa tako npr.
koncentracija ive u zrnu penice moe biti od 3 do 10 puta nia nego u slami. U zrnu jema i
penice, koncentracija ive se kree oko 1 do 2 ng g-1 suhe tvari.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
2.1.2.1 Fosfor i njegovi spojevi Kao postupak tretiranja proizvoda poljoprivrednog porijekla
poput ita, brana, soje, suncokreta, ljekovitog bilja, suenog voa i povra, duhan, ajeva i
sl., a u svrhu suzbijanja insekata, grinja i glodavaca, primjenjuje se tzv. fumigacija. Postoji niz
sredstava za fumigaciju, a esto se koristi i bijeli fosfor. Ovaj toksini nemetal2 se koristi i u
izradi razliitih bombi i streljiva. Zbog visoke lipofilnosti, bijeli fosfor se dobro apsorbira u
ljudski organizam putem probavnog sustava, a preko koe se moe apsorbirati ako je otopljen
u prikladnom otapalu, koje prijei njegovu oksidaciju na zraku do fosforovog pentoksida. U
ratnim uvjetima pri eksploziji streljiva, fosfor moe zajedno sa gelerom dospjeti pod kou i
apsorbirati se u krvotok.
Bijeli fosfor se iz organizma moe eliminirati urinom, to se i koristi kod utvrivanja eventu-
alnog otrovanja fosforom (tzv. fluorescencija urina) nekoliko sati nakon otrovanja. Kod uno-
sa bijelog fosfora u organizam putem probavnog sustava, osjea se miris enjaka i javljaju
bolovi u elucu. Daljnji tok otrovanja je brz, tj. i javljaju se simptomi poput konfuzije, parali-
ze, konvulzija, atrofije jetre, hipoglikemije, itd.
Osim bijelog fosfora kao fumiganti u silosima i staklenicima koriste se i neki fosforni spojevi
kao npr. fosforov (III) hidrid ili fosfin (PH3) i cinkov fosfid (Zn3P2).
Fosfin je vrlo otrovan plin koji nema karakteristino djelovanje, no nakon udisanja, ovjek
osjea vrtoglavicu, muninu, bolove u trbuhu, a javlja se povraanje i proljev. Kod izloenosti
22od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
visokim koncentracijama i usljed jakog trovanja, dolazi do edema plua to onemoguuje di-
sanje i nastupa smrt.
Fosfin se dobro apsorbira preko plua, a otrovanje nastupa ve kod koncentracije od 0,05 mg
L1 zraka2. Nema protuotrova niti se preporuuju tehnike ubrzane eliminacije.
Danas kada je posebno aktualna problematika oneienja tla, povrinskih i podzemnih voda
razliitim agrokemikalijama, obveza je posebnu pozornost posvetiti fosfatima koji u okoli
dolaze uglavnom kao fosfatna mineralna gnojiva, iako su putovi unosa fosfora u okoli brojni,
slika 5.
Fosfatna mineralna gnojiva dostupna su u razliitim oblicima od gnojiva koja imaju znaa-
jan udjel u vodi lako topljivih fosfata do onih koja sadre znatnu koliinu sirovih u vodi sla-
botopivih (kamenih) fosfata. Fosfati se ubrajaju u najvanije spojeve u ishrani biljaka i preds-
tavljaju nezamenjivu komponentu u ivotu biljaka, ivotinja i ljudi.
Negativni uinci fosfata u okoliu najee su posljedica njihove emisija iz rudarske djelat-
nosti te poljoprivredne proizvodnje, a nerjetko dospjevaju u okoli i sa nedovoljno proie-
nim industrijskim otpadnim vodama. Poveanje koncentracije fosfora u povrinskim vodama
ima za posljedicu nagli porast broja organizama koji se hrane fosforom i duikom (alge i mik-
roorganizmi), a koji troe vee koliine kisika te svojim naglim razmnoavanjem prijee
opskrbu viih organizama kisikom, zasjenjuju ih, zbog ega ovi ugibaju.
U okoli i ljudski organizam fosfati dolaze i u obliku razliitih dodataka pri proizvodnji hrane.
Naime, kao aditivi fosfati se koriste u pekarskim proizvodima, kolaima, mesnim proizvodi-
ma, mlijenim proizvodima, proizvodima od voa i povra, proizvodima od riba, rakova, gla-
23od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
vonoaca, proizvodima iz grupe masti, ulja, majoneza, kakao proizvodima, okoladi, bezal-
koholnim i alkoholnim piima, itd., Ovi spojevi se dodaju hrani u procesu tehnoloke proiz-
vodnje i obrade, a u svrhu ouvanja osnovnih svojstava okusa, mirisa i konzistencije gotovog
proizvoda.
Fosfati u probavnom traktu veu kalcij u netopljivi oblik, smanjuju resorpciju i tako potiu
izluivanje kalcija iz kostiju. Poviena razina anorganskog fosfora u krvi ili hiperfosfatemija,
moe biti uzrokovana poveanim uzimanjem namirnica koje sadre fosfate.
2.1.2.2 Duik i njegovi spojevi Duik se javlja u svim sastavnicama okolia, poevi od at-
mosfere, gdje ga u sastavu zraka ima 79 vol. %, ili se pak javlja kao oneiujua tvar u obli-
ku razliitih oksida (NOx). U vodi duika ima u obliku razliitih otopljenih ili neotopljenih
spojeva (N2, NH3, NO2-, NO3-2, itd.), a ima ga i u tlu. Na svom kruenju u okoliu, duik se
mijenja i neprestano prelazi iz jednog oblika u drugi, pa se tako npr. fiksacijom duik iz atmo-
sfere prevodi u nitrate i amonijak, ili se pak atmosferski duik pomou bakterija prevodi u tlo
gdje ga u poljoprivrednim tlima zna biti od 0,1 do 0,3 %.
Meu najzastupljenije spojeve duika koji se pojavljuju u okoliu, ubrajaju se duikovi oksidi
koji su niz spojeva duika i kisika ope formule NOx (x = 0,5 do 2). Nastaju oksidacijom at-
mosferskoga duika pri visokim temperaturnim izgaranjima, najee u industrijskim proce-
sima, te se esto svrstavaju u najee oneiujue tvari u zraku i velik su ekotoksikoloki
problem.
Duikovi oksidi koji se nazivaju i nitrozni plinovi, su slabo topljivi u vodi pa se njihovo ot-
rovno djelovanje oituje na razini donjih dinih putova: bronhiola, alveola i kapilara. Udisanje
dovodi do bronhospazma (oteano disanje zbognaglog spazma miia stijenki bronha), nedos-
tatka zraka, kalja te boli u prsima, a mogu je i nastanak edema plua. Duikovi oksidi se
slabo apsorbiraju putem plua i uglavnom izazivaju iritaciju sluznica dinog sustava. Pri vi-
im koncentracijama nastaje edem plua koji izaziva trenutanu smrt.
Druga znaajna skupina duikovih spojeva koja se javlja u okoliu kao skupina oneiujuih
tvari od posebnog znaaja su nitriti i nitrati. Njavee koncentracije ovih spojeva su prisutne u
podrujima intenzivne proizvodnje gdje se akumuliraju kako u tlima tako i u podzemnim vo-
dama.
Za visoke prinose intenzivna poljoprivreda troi duina mineralna gnojiva, a nitrati iz tih
gnojiva uzrokuju oneienje podzemnih voda nitratima31,32. Bez visoke gnojidbe duikom
nema visokih prinosa pa nije rijetkost da se u sluaju nepravilne i prekomjerne gnojidbe dio
nitrata iz primijenjenog gnojiva ispire iz tla u podzemne vode. Naime, nitratni ioni nemaju
sposobnost vezanja na adsorpcijski kompleks tla te zbog toga poslije kia podlijeu ispiranju
iz tla u podzemne vode31. Primjena duinih gnojiva na poljoprivrednim tlima nije jedini izvor
oneienja nitratima. Ukupnom oneienju voda nitratima doprinose i fekalne vode iz sep-
tikih jama i nepropisno izgraenih kanalizacijskih sustava, primjena organskih gnojiva, a
napose tekueg stajskog gnoja (gnojovke), kao i oneienja atmosferskom depozicijom, kako
je i prikazano na slici 6.
24od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Razlog ovome lei u injenici da se duini spojevi u tlu, odnosno vodi, mikrobiolokim pu-
tem oksidiraju, te kao produkt oksidacije nastaju ioni nitrata. Kako su nitrati jako topljivi u
vodi od oborina (kie i snijega), a nemaju sposobnost vezanja na adsorpcijski kompleks tla,
jako su pokretljivi i ispiru se u dublje slojeve tla dospijevaju i u pitke podzemne vode.
Unos nitratnih iona probavnim sustavom povezan je s ubrzanjem rasta bakterijske flore, koja
nitrate prevodi u nitrite. Nitriti su reaktivni i s aminima formiraju nitrozo-spojeve ija je kan-
cerogenost nedvojbeno dokazana. Premda je unos nitrata i nitrita u organizam normalna poja-
va, jer ih sadrava hrana, njihova prekomjerna koliina u organizmu moe izazvati neeljene
posljedice po zdravlje. Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporua grani-
cu doputenog unosa nitrata u organizam ovjeka, a koja iznosi 5 mg kg-1 tjelesne teine, dok
je za nitrite ekvivalentna doza 0,4 mg kg-1. Doza od 1 g nitrita odrasle osobe moe dovesti do
smrti2. Nitrati i nitriti prevode ljezo hemoglobina u oksidirani oblik uzrokujui pojavu met-
hemoglobinemije pri emu methemoglobin ne moe prenositi kisik ili ugljikov dioksid, pa se
smanjuje prijenos kisika u stanice. Osim formiranja methemoglobina, nitrati i nitriti mogu
izazvati i druge uinke koji, uz methemoglobinemiju mogu dovesto do teih stanja bolesnika.
Nitrati i nitriti iz organizma se dobro eliminiraju putem bubrega.
25od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
nalazi u kloridima (NaCl, KCl i MgCl2), kojih ima u morskoj vodi, isuenim slanim jezerima i
podzemnim nalazitima.
Klor ima otar, bockajui miris i vrlo je otrovan. Pri vrlo niskim koncentracijama i pri kraem
djelovanju samo nadrauje sluznicu dinih organa, a ako je volumni udio u zraku samo 1%,
ve nekoliko udisaja moe biti smrtonosno, zbog ega se u I. svj. ratu (1915.g.) koristio kao
bojni otrov. Nadraujue djelovanje ima pri koncentracijama od 3 ppm (8,7 mg m-3). Pri kon-
centracijama od 30 ppm nastaje bol u prsima, kaalj, nedostatak zraka, munina i povraanje2.
Iako su neke od soli halogenih elemenata prijeko potrebne za ivot, prekoraenje njihovih
doza moe biti uzrok otrovanja, pa ak i smrti. Tipian primjer je natrijev klorid ili kuhinjska
sol (NaCl), koji moe uzrokovati oteenja zbog akutne ingestije ili kroninog uzimanja veih
koliina no treba rei da je to posljedica poveanja koncentracije iona natrija, a ne klora. Ina-
e, natrijev klorid ima iroku primjenu kao industrijska sirovina, pomono sredstvo pri kon-
zerviranju, kao kuna kemikalija te kao lijek (obino u obliku infuzijskih otopina).
Klor se u okoliu vrlo esto javla u obliku spojeva sa kisikom, koji su vrlo stabilni kao to je
klorov (IV) oksid (ClO2) koji je vrlo eksplozivan, ali se ipak esto koristi kao najbolje sred-
stvo za izbjeljivanje celuloze i papira. S kisikom i vodikom klor tvori vrlo slabu hipoklorastu
(HClO) ije su soli hipokloriti, srednje jaku klorastu (HClO2) ije su soli kloriti, vrlo jaku
klornu (HClO3) ije su soli klorati i perklornu (HClO4) ije su soli perklorati. Hipokloriti i
kloriti se koriste kao sredstva su za izbjeljivanje, a klorati i perklorati mogu sluiti u proizvo-
dnji ibica, iako klorati najee nalaze primjenu u industriji kao oksidansi (npr. u proizvodnji
eksploziva), u poljoprivredi kao neselektivni herbicidi, ali i za druge svrhe (npr. za izbjeljiva-
nje).
Uzimanjem na usta 20 35 g natrijeva klorata (NaClO3) moe izazvati smrt odrasle osobe.
Kalijev perklorat (KClO4) je opasniji i doze do 12 g mogu izazvati smrt odrasle osobe2. Iz
probavnog sustava apsorbiraju se sporo i nepotpuno, a glavni uinci su formiranje methemog-
lobina i hemoliza. Posljedica djelovanja klorata moe biti i akutno zatajenje bubrega. Elimini-
raju se putem bubrega pri emu izazivaju oteenja i smanjivanje njihove sposobnosti filtraci-
je.
Obino se za veliki broj spojeva koje sadre ugljik kae da su to organski spojevi, pri
emu se iskljuuju jednostavne molekule poput ugljikovog (II) oksida (CO) i ugljikovog (IV)
oksida (CO2). Inae, ugljik stvara vrlo veliki broj spojeva u kojima ima oksidacijski broj -4,
+2 i +4, a ogromna veina su organske molekule u kojima se pored atoma ugljika, nalaze i
drugi elementi, prvenstveno vodik (H), kisik (O2), duik (N2), fosfor (P) i drugi. Postoji vie
tisua organskih spojeva koji su vitalni u svim ivim organizmima, a spomenut emo samo
neke izuzetne kao to su: molekule deoksiribonukleinske kiseline, DNK (engl.
Deoxyribonucleic acid, DNA), bjelanevine, masti i eeri.
Ugljikovi spojevi su esto vrlo reaktivni zbog posjedovanja funcionalnih grupa kao to
su OH, HCO i NO2. Njihovo ponaanje obino ovisi o njihovoj molekularnoj strukturi veli-
ini, obliku, prisutnosti funkcionalnih grupa, to odreuje njihovu metaboliku sudbinu i tok-
sinost3.
26od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
2.2.1 Ugljikovodici
Ugljikovodici su spojevi ugljika i vodika koji sadre samo ta dva elementa, a zbog osobina
ugljikovih atoma meusobno su povezani jednostrukim i viestrukim vezama tvorei ravne i
razgranate lance i prstene. Postoji na tisue razliitih ugljikovodika i mogu se smatrati mati-
nim tvarima svih organskih spojeva, jer se za svaki organski spoj moe zamisliti da je nastao
od nekog ugljikovodika zamjenom nekih vodikovih ili ugljikovih atoma drugim elementima.
Ugljikovodici se svrstavaju u homologne skupine, u kojima pojedini lanovi imaju razliit
broj ugljikovih atoma, ali zajedniku opu formulu, istu osnovnu grau i vrlo sline kemijske
znaajke. Tako se razlikuju ugljikovodici u obliku lanaca ili alifatski, slika 7, koji mogu biti
zasieni (alkani ili parafini) i nezasieni (alkeni ili olefini te alkini ili acetileni), od ugljikovo-
dika u obliku prstena koji se nazivaju cikliki.
Cikliki ugljikovodici pak, mogu biti alicikliki, slika 8, koji su takoer zasieni i ne-
zasieni, a po svojstvima slini alifatskim, te aromatski ugljikovodici, slika 9, koji imaju po-
sebne znaajke32.
U aromatske ugljikovodike ubraja se veliki broj ciklikih spojeva koji u u svojoj struk-
turi imaju jedan ili vie prstenova, a izrazite su kemijske postojanosti. Mogu bi-
ti benzenoidni (benzen i homolozi, naftalen, antracen i dr.), kojima je osnovna jezgra benzen i
najbrojniji su, zatim heterocikliki (piridin, tiofen i dr.) te nebenzenoidni (ferocen, azulen i
dr.). Ima ih u katranu kamenog ugljena (aromatski ugljikovodici: benzen, toluen, ksilen, naf-
talen, antracen i dr., zatim fenoli, aromatski amini itd.).
27od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
28od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
29od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 11. Strukturna formula PCB, mogui poloaji klorovih atoma oznaeni
su brojevima na benzenskom prstenu
30od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
a - Poliklorirani-p-dibenzodioksin, PCDD
31od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Kongener TEF
vrijednost
PCDD
2,3,7,8-tetraklordibenzodioksin (TCDD) 1
1,2,3,7,8-pentaklordibenzodioksin (PeCDD) 1
1,2,3,4,7,8-heksaklordibenzodioksin (HxCDD) 0,1
1,2,3,7,8,9-heksaklordibenzodioksin (HxCDD) 0,1
1,2,3,6,7,8-heksaklordibenzodioksin (HxCDD) 0,1
1,2,3,4,6,7,8-heptaklordibenzodioksin (HpCDD) 0,01
1,2,3,4,6,7,8,9-oktaklordibenzodioksin (OCDD) 0,0003
PCDF
2,3,7,8-tetraklordibenzofuran (TCDF) 0,1
2,3,4,7,8-pentaklordibenzofuran (PeCDF) 0,03
1,2,3,7,8-pentaklordibenzofuran (PeCDF) 0,3
1,2,3,4,7,8-heksaklordibenzofuran (HxCDF) 0,1
1,2,3,7,8,9-heksaklordibenzofuran (HxCDF) 0,1
1,2,3,6,7,8-heksaklordibenzofuran (HxCDF) 0,1
2,3,4,6,7,8-heksaklordibenzofuran (HxCDF) 0,1
1,2,3,4,6,7,8-heptaklordibenzofuran (HpCDF) 0,01
32od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
ili
gdje je:
33od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Za detaljniju analizu vrijednosti emisije PCDD/F-a nuno je poznavati vrste i broj iz-
vora ovih oneiujuih tvari za svaku zemlju posebno kao i njihove udjele u ukupnim nacio-
nalnim emisijama. Naime, prema literaturnim podacima36,47, za europske zemlje razvidno je
da u ukupnoj emisiji PCDD/F-a u zrak najvei udjel (relativno znaenje) imaju procesi spalji-
vanja komunalnog i medicinskog otpada, sinteriranje eljezne rude, umski poari, proizvod-
nja obojenih metala iz sekundarnih sirovina, loita u domainstvima na drvo i ugljen, procesi
proizvodnje elika elektropenim postupkom itd.
34od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Zbog svoje lipofilne prirode i velike stabilnosti ovi spojevi lako ulaze u prehrambeni
lanac. Obino se nakupljaju u masnom tkivu te umanjku jaja i jetri razliitih ivotinja kao i
ulju biljaka, a vrlo su postojani organski spojevi.
U ljudsko tijelo pesticidi ulaze na tri naina: udisanjem (inhalacijom), ingestijom
(oralno) ili kroz kou (perkutano). Zbog njihove stabilnosti i otpornosti najopasniji za zdravlje
su organoklorovi pesticidi poput DDT-a, aldrina, dieldrina i klordana. Akutni znakovi trova-
35od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
S obzirom da je glavni put unosa svih herbicida preko koe, oni tetno djeluju na kou
uzrokujui osip i kontaktni dermatitis, takoer mogu nastati astmatini napadaji ili ak anafi-
laktiki ok. Klorfenoksi-herbicidi, poput 4-kloro-2-metilfenoksi octene kiseline (MCPA),
slika 16, uzrokuju glavobolju, vrtoglavicu, nervozu, netoleranciju na hladnou, nedostatak
zraka, a u teim sluajevima uroene mane, rak, sarkom mekog tkiva, itd.
36od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Organometalni spojevi su vrsta spojeva u kojima je metalni atom vezan s atomom ug-
ljika koji je u strukturi nekog organskog radikala ili molekule61. Pri definiranju ove vrste spo-
jeva treba biti oprezan jer postoje i neki spojevi koji sadre vezu metal-ugljik no, ne ubrajaju
se u organometalne spojeve jer ne sadre uobiajene organske radikale. Tako se u organome-
talne spojeve ne ubrajaju alkoksidi (npr. Al(OCH2CH3)3), amidi (npr. LiN(CH3)2), karbidi
(CaC2, Al4C3, Mg2C3), cijanidi (npr. Hg(CN)2, Ni(CN)2), karbonili (npr. Ni(CO)4, Fe(CO)5,
Mo(CO)6), metalni karboksilati (npr. NaOOCCH3) i kelatni kompleksi poput acetilacetona-
ta62. Nadalje, definicija organometalnih spojeva nije jednoznana ni s obzirom na prirodu me-
tala, jer se u ovu grupu spojeva ubrajaju i neki spojevi iz skupine metal-metaloid poput organ-
skih spojeva bora, silicija, arsena itd.
37od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ovi spojevi su rijetki u prirodi i jedan od njih koji sadri trovalentni kobalt, zapaen
je su prvi puta 60-ih godina prolog stoljea u koenzimu vitamina B12, iako je ak 30 godina
ranije utvrena njihova prisutnost u okoliu iz antropogenih izvora i to u obliku trimetilarsina
(CH3)3As, slika 18, nastalog djelovanjem plijesni na arsenke boje u zidnim tapetama63.
38od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
39od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
a)
b)
Slika 22. Strukturna formula a) metilive i b) dimetilive
40od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
S obzirom na porast potronje benzina, a time i potrebe za tetraetil olovom, govore i literatur-
ni podaci64 o udjelu ukupne svjetske potronje olova u proizvodnji organometalnih spojeva i
koja je ranih 70-ih godina prolog stoljea iznosila ak 15%. Samo u SAD-u je npr. tijekom
1977. Godine za proizvodnju TEO utroeno oko 400.000 tona olova to je predstavljalo oko
20% od ukupne godinje amerike potronje ovog metala za tu godinu61. Naravno, da je olovo
iz TEO zavravalo u atmosferi, od kuda je osim inhalacijom, u ljudski organizam dospijevalo
i hranidbenim lancem. Naime, olovo iz automobilskih ispunih plinova odlazilo je u atmosfe-
ru, od kuda je depozicijmom dospjevalo u tlo, biljke, ivotinje i konano u ljudski organizam.
Tako je npr. prema nekim literaturnim podacima65, izraunato da su 1982. godine automobil-
ski motori u Njemakoj ispustili u okoli oko 3750 t olova, to je inilo 51,8% tadanje ukup-
no isputene koliine olova u okoli i ukazivalo da su automobili bili glavni izvori njegove
emisije. Na sreu, porastom potronje bezolovnog benzina, koncentracija olova u okoliu je
smanjena.
Olovom je, kao posljedicom emisije iz automobila koji se ubrajaju u tzv. mobilne izvore, zna-
lo biti kontaminirano tlo u okolici autoputova, pa je njegova koncentracija u tlu znala biti i do
110 mg/kg suhog tla u neposrednoj blizini, da bi se smanjivala s udaljenou od autoputa.
Kontaminacija biljaka olovom se obino zbiva unosom olova iz tla putem korijena, ali mogu-
a je kontaminacija i preko pora u liu sorpcijom olova neposredno iz zraka. I za olovo, kao i
za veinu tekih metala vrijedi da od ukupne koliine tekih metala koje ovjek primi, oko
75% potie od biljne hrane, 20% iz ivotinjske, a 5% neposredno iz atmosfere. Od tako prim-
ljene koliine oko 12% se resorbira u krv, tj olovo se vee na eritrocite i tako dopire do drugih
organa, a konano se deponira u kostima i zubima gdje zamjenjuje kalcij.
Ostala industrija Veliku skupinu spojeva koji se takoer ubrajaju u organometalne spojeve,
a koji se esto koriste, ine i silikoni. Ovi organometalni spojevi pod tim trgovakim imenom,
obuhvaa polimerne organosilicijeve spojeve koji su obino itke, uljaste, smolaste
ili kauuku sline tvari, a zbog svoje termike i kemijske stabilnosti imaju iroku tehniku
upotrebu (npr. silikonska ulja slue kao mazivo, silikonske smole se upotrebljavaju kao izola-
cijski materijali, itd.).
Uz ove spojeve, u industriji plastinih masa susreu se i esto koriste, organokositrovi spoje-
vi, no njihova primjena koja je privukla vie pozornosti sa stajalita zatite okolia je primjena
u proizvodnji tzv. protuobratajnih boja za brodove66. Za izradu ovih boja koristi se tributil
kositar TBT (engl. Tributyltin) koji se u okoliu razgrauje na dibutil i monobutil kositar67.
Kada se inilo se da je problem obratanja brodova napokon rijeen, ranih 80-ih godina pro-
log stoljea uoeno je da organokositrovi spojevi ne ubijaju samo organizme koji obrataju
brodove, ve truju i iroki spektar ostalih morskih organizama. Naime, TBT karakterizira vrlo
41od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
visoka toksinost, tako da ve kod vrlo niskih koncentracija TBT-a u morskoj vodi (od 1
ng/L) moe doi do akumuliranja TBT-a u morske organizme na razini koja uzrokuje toksi-
ne uinke. Iz ovih razloga su organokositrovi spojevi devedesetih godina izbaeni iz uporabe,
a danas i zabranjeni68. TBT se nalazi na listi prioritetnih oneiujuih tvari u okviru Europs-
ke direktive o vodama, a od sijenja 2008. upotreba TBT-a je u potpunosti zabranjena u Eu-
ropskim zemljama.
Medicina Iako su iva i njezini spojevi vrlo rano prepoznati kao otrovi, ipak se obilno po-
javljuju u farmaciji i koristi u lijeenju nekih bolesti (npr. sifilis) ve od 15. stoljea69. Kroz
povijest, osim metalne ive koja se koristila za pripravu razliitih masti, u farmaciji su se ko-
ristili i anorganski ivini spojevi (diuretici i antiseptici), dok su se ivini organometalni spoje-
vi koristili kao bakterocidi, iako njihovo baktericidno djelovanje nije bilo ba posve dokaza-
no. S obzirom na toksinost veine organometalnih spojeva, pa tako i ivinih, ovi spojevi su
esto bili predmetom istraivanja s obzirom na njihovu vrlo veliku primjenu. Toksinost
anorganskih spojeva ive i arsena poznatih od davnina ograniavala je njihovu upotrebu u
modernoj medicini, no zahvaljujui novim metodama sinteze organoarsenskih i organoivinih
spojeva, poetkom 20. stoljea uvedeni su novi lijekovi na bazi organometalnih spojeva u
svakodnevnu praksu. Unato dugoj tradiciji lijeenja ivom i njezinim spojevima, suvremena
farmakologija priznaje uporabu ive i to u obliku organskih, kompleksnih i organometalnih
spojeva samo kao diuretika i kontraceptiva. Svaka druga uporaba lijekova na bazi ive u
najmanju je ruku upitna, a svakako rizina zbog izrazito visoke toksinost, iako se u poslje-
dnje vrijeme mnogo pozornosti poklanja lijekovima na bazi tekih metala69.
42od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Tako je metiliva (CH3Hg) bila uzrokom mnogih masovnih trovanja poput najpoznatijeg i
najveeg trovanja u japanskom zaljevu Minamata. Katastrofa u zaljevu Minamata bila je izaz-
vana nekontroliranim isputanjem otpadnih voda koje su sadravale ivin (II) sulfat u more iz
oblinje kemijske tvornice. Na taj je nain, u razdoblju od 1932. do 1968. godine, u kojem je
rabljen ivin (II) sulfat kao katalizator, u zaljev isputeno 27 tona anorganske ive koju su
morski organizmi metabolizirali i transformirali u metilivu, a koja je hranidbenim lancom
dola u ljudski organizam. Koncentracije ive u organima rtava ove tzv. Minamata bolesti
kretale su se od 3,1 do144,0 mg kg1 u bubregu, od 0,3 do 70,5 mg kg1 u jetrima, od 0,1 do
24,8 mg kg1 u mozgu i ak od 96 do 705 mg kg1 u kosi69. Procjenjeno je da je od trovanja
ivom u ovoj katastrofi stradalo stradalo 2300 ljudi od kojih je 1400 umrlo.
Naalost, bilo je i drugih oblika trovanja organometalnom ivom poput trovanja poetkom
70-ih godina prolog stoljea u Iraku, koje je bilo izazvano sjemenskom penicom tretiranom
metilivom71.
Do profesionalnog trovanja ivom - merkurijalizam - dolazi udisanjem ivinih para i praine
koja sadri ivu. Zbog jake otrovnosti ivu se nastoji izbaciti iz upotrebe gdjegod je to mogu-
e, no ipak, do profesionalnog trovanja ivom jo uvijek moe doi u rudnicima i talionicama
ive, prilikom izrade mjernog i laboratorijskog pribora, pri razliitim amalgamiranjima, itd. te
u proizvodnji i primjeni ivinih organskih spojeva kao fungicida.
43od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
44od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Radioaktivni izotopi ili radionuklidi su svi elementi koji se nalaze u prirodi, a iji su
redni brojevi vei od 83 (bizmut) koji su prirodno radioaktivni i mogu se grupirati u tri raspa-
dne serije73,74 ili radioaktivna niza, slika 26. Prirodni radionuklidi javljaju se u veim ili ma-
njim koliinama u svim dijelovima ekosustava, a naroito je znaajna njihova prisutnost u
atmosferi, hidrosferi i pedosferi.
Pojava prirodnih radionuklida u atmosferi (tricij 3H, ugljik 14C i jo neki) posljedica
je kozmikog zraenja. Oni s padalinama dospjevaju na povrinu Zemlje, te se pojavljuju i u
povrinskim i podzemnim vodama, jezerima, morima i oceanima. Prisutnost pojedinih radio-
nuklida u tlima posljedica je njihove koncentracije u izvornim stijenama, ijim troenjem je
nastalo tlo, pa tako npr. svi graevni materijali dobiveni uporabom stijena i tla kao sirovine,
sadre prirodne radionuklide uranovog (238U) iz kojeg su i najea radioaktivna oneienja
poput 234U, 230Th, 226Ra i 222Rn, te radionuklidi torijevog niza (232Th) iz kojeg se radionuklidi
rjee javljuju kao oneiujue tvari. Kao oneiujui radionuklid javlja se i radioaktivni
izotop kalija (40K).
Uz prirodne radionuklide geogenog podrijetla, u okoliu se javljaju i radionuklidi antropoge-
nog podrijetla, koji uglavnom dospjevaju iz razliitih industrijskih procesa, odlagalita proiz-
vodnog otpada ili nuklearne djelatnosti75-78. U pojedine sastavnice ekosustava unose se depo-
zicijom iz atmosfere, migracijom nekontrolirano isputenih otpadnih voda ili pak uporabom
nus proizvoda i/ili otpada, koji mogu sadravati umjetne radionuklide.
45od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ovisno o mjestu i nainu dospijevanja radioaktivnih tvari u okoli, one mogu zahva-
ljujui meteorolokim i hidrolokim uvjetima, kao i procesima migracije u tlu, dospjeti na
manju ili veu udaljenost od samog izvora. Vrlo esto se, u sluaju nuklearne eksplozije i
emisije radioaktivnih tvari u zrak, a zbog kretanja zranih masa i depozicije iz zraka, mogu
detektirati u vodama i tlu na velikim udaljenostima od mjesta nesree. Na ovaj nain se onei-
enje radioaktivnim tvarima prenosi u vodu i tlo, od kuda ulaze u hranidbeni lanac kojim
esto dospjevaju u ljudsko tijelo. Naime, radioaktivne estice mogu biti iz zraka istaloene na
nadzemne dijelove biljke, a jednako tako biljka ih moe u svoj podzemni dio apsorbirati iz
vode u tlu.
Naravno da, opseg apsorpcije radionuklida ovisi o koncentraciji i svojstvima izotopa te
sastavu tla (udio organske tvari, pH, i dr.), kao i vrsti biljke. Obino se prijelazom radionukli-
da iz tla u biljke, njihova koncentracija smanjuje stotinjak puta, a prijelazom iz biljke u tkivo
ivotinj, smanjenje koncentracije se nastavlja i to za 10 do 1000 puta. Za razliku od ove poja-
ve razrijeivanja odnosno smanjenja koncentracije radinuklida njihovim transportom unutar
hranidbenog lanca, pojava akumulacije ovih opasnih odnosno toksinih tvari je vrlo izraena
kod riba i koljkaa u kojima koncentracija radionuklida zna biti od 10 do 10000 puta vea od
koncentracije u okoliu92. Openito, najvie radionuklida se moe oekivati u ribi, koljkai-
ma, mesu i iznutricama, mlijeku i mlijenim proizvodima, itaricama, orasima, bobiastom
vou i divljim gljivama.
S obzirom da razlikujemo prirodne i antropogene izvore radionuklida, vano je napo-
menuti da nije dokazana tetnost uobiajenih razina radioaktivnosti prirodnog podrijetla, dok
kronina izloenost viim dozama radionuklida, dovodi do neeljenih tetnih uinaka na
zdravlje, pa ak i do karcinogenog, mutagenog i teratogenog uinka.
46od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ovo tzv. radijacijsko trovanje koje nastaje kao posljedica unoenja radionuklida u or-
ganizam izaziva unutarnju kontaminaciju organa, a do trovanja moe doi na tri naina: disa-
njem, kroz kou, i uzimajem na usta. Posljedice radijacijskog trovanja ovise o vremenu i koli-
ini unoenja radionuklida, raspodjeli radionuklida u organizmu, vrsti i energiji zraenja koje
radionuklidi emitiraju, njihovom vremenu poluraspadu, te obliku i masi kontaminiranog orga-
na. Radionuklidi koji dolaze u obliku aerosola, mogu u organizam ui inhalacijom, a njihovi
tetni uinci na ljudski organizam ovise o veliini i koliini aerosola u zraku, topivosti radio-
nuklida, opsegu i brzini resorpcije, vrsti zraenja i energiji koju radionuklidi emitiraju te vre-
menu poluraspada.
Naime, to je estica vea to tee dospijeva u plunu alveolu, a samim time je i vea
mogunost da bude iskaljana ali i progutana. Vee estice imaju sporiju topljivost, a time i
manju brzinu apsorpcije. Topljivi radionuklidi se dobro resorbiraju kroz alveole i vrlo lako
ulaze u organizam. Veina radionuklida se slabo otapa i apsorbira u probavnom traktu, dok su
najopasniji oni koji, poput esencijalnih elementa ili zbog slinosti njima, aktivno sudjeluju u
metabolizmu. Tako npr. apsorpcija radionuklida snano ovisi o mineralima u organizmu i
udjelu kalcija u hrani, koji mogu znatno smanjiti apsorpciju radionuklida koji su dospjeli u
probavni sustav.
Radionuklidi su su tetni poput tekih metala, te kod visokih doza izazivaju toksine
uinke na bubrezima. U posljednje vrijeme je aktualan problem tzv. osiromaenog urana iako
neki autori tvrde da nema dokaza o njegovoj karcinogenosti, u isto vrijeme govore o njegovoj
tetnosti93. Osiromaeni uran ponajprije je toksian za bubrege te openito za metabolike
putove, jer u organizam obino ulazi inhalacijom, a njegovi tetni uinci mogu imati za pos-
ljedicu i oteenja genskog materijala, pa stoga posljedino i njihovu potomstvu prijete gen-
ske pogreke i teke nasljedne bolesti93.
Po nekim procjenama, karcinogeni uinak uobiajene izloenosti radionuklidima iz
vode i hrane je mali i ini tek 0,3% ukupnih smrtnih sluajeva uzrokovanih rakom. Ipak, u
nekim krajevima svijeta su vie prirodne razine radioaktivnosti u okoliu, ime je i rizik tet-
nih posljedica vei92.
Veliki broj razliitih oneiujuih tvari koje se javljaju u okoliu, bilo iz prirodnih iz-
vora ili iz izvora koje je stvorio ovjek, u okoli dospjevaju spontanim oslobaanjem tijekom
razliitih prirodnih procesa (erupcije vulkana, umski poari, poplave,itd.) ili pak nenamjer-
nim isputanjem kao posljedica ljudske djelatnosti (antropogeni izvori). Oneiujue tvari
koje u okoli dospjevaju kao posljedica ljudske djelatnosti, prije svega su tvari nastale u pro-
cesima proizvodnje toplinske i elektrine energije (elektrane i toplane), u procesima razliitih
industrija (primjerice metalurgije, kemijske industrije, industrije cementa i graevinskih mate-
rijala, proizvodnje umjetnih gnojiva, itd.), oneiujue tvari i poljoprivrede (gnojidba, zap-
raivanje, spaljivanje i dr.).
47od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Zatim, u okoli dospjevaju i oneiujue tvari koje su posljedica rada motora razlii-
tih prometnih sredstava (automobili, zrakoplovi, plovni objekti, i sl.), javlja se oneienje
uzrokovano odlaganjem i/ili spaljivanjem razliitih vrsta otpada, ali i ostale oneiujue tvari
nastale u procesima poput kemijskog ienja, tiskanja, bojenja, ruenja graevina, zapraiva-
nja insekata i sl.
Sve navedene oneiujue tvari u okoli mogu dospjeti na jedan od tri osnovna naina, a to
su: unoenje putem zraka, povrinskih voda i tla.
Kada se govori o oneienju zraka kao nainu unosa oneiujuih tvari u okoli, mo-
ra se napomenuti da uz antropogene i prirodni izvori mogu biti veliki oneiivai zraka, po-
sebno pustinjska praina noena vjerom, potom aeroalergeni, estice morske soli, dim, vul-
kanski plinovi i pepeo, dim i plinovi umskih poara, mikroorganizmi (bakterije i virusi), ma-
gla, prirodna radioaktivnost, meteorska praina i prirodna isparavanja.
Antropogene izvore oneiujuih tvari, iji se uinak na ive organizme i okoli u cijelosti i
razmatra u ovom kolegiju, mogue je prema rasporedu oneienja pojedinani ili tokasti
izvori, poput termoelektrana i rafinerija uz koje ne postoje druga postrojenja kao izvori onei-
enja. Postoje nadalje linijski izvori, a to su najee prometni pravci kojima se kreu razno-
vrsna prometna sredstva, preteno ona s fosilnim gorivima. Postoje dakako i povrinski izvori
koji podrazumijevaju vie manjih izvora koji oneiuju isti prostor, primjerice industrijske
zone s veim brojem postrojenja, ali i kotlovnice za grijanje koje zajedno oneiuju zrak u
jednom gradu.
Prema vrsti, oneiujuih tvari koje izvor emitira, bez obzira radi li se o nepokretnim
(tokastim i difuznim) ili pokretnim (prijevozna sredstva), mogue je meu oneiujuim
tvarima u zraku koji su posljedica ljudskih aktivnosti, razlikovati: plinove, lebdee estice,
metale i metaloide, postojane organske tvari, radioaktivne tvari, ostale oneiujue tvari i
otpadnu toplinu kao poseban oblik oneienja atmosferskog zraka, ali i djelovanja na mikro-
klimu.
Meu plinovima najei su oksidi ugljika (vrlo otrovni ugljikov (II) oksid i ugljikov
(IV) oksid), oksidi sumpora (ponajprije sumporov (IV) oksid i sumporov (VI) oksid iz kojih
se stvara sulfatna kiselina), ali i oksidi duika (N2O, NO i NO2). Zatim se mogu javljati halo-
geni elementi poput fluora, klora, broma, joda i astatina, koji znaju biti vrlo opasni za ljude,
ivotnije i biljke. Meu plinovima valja istaknuti i spojeve o kojima je bilo govora u prethod-
nom poglavlju; ugljikovodici, poliklorirani bifenili (PCB), poliklorirani-p-dibenzodioksini
(PCDD) i dibenzofurani (PCDF), organoklorovi pesticidi (OCP), organofosforovi pesticidi
(OP), metali i organometalni spojevi i radionuklidi. Sve ove oneiujue tvari mogu se
razvrstati i prema moguem tetnom uinku prema klimi, ekosustavu i zdravlju ovjeka, tj. na
krute estice, prizemni ozon, eutrofikante, kisele tvari i tvari koje utjeu na promjenu klime94,
kako je i prikazano na slici 27.
48od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
49od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
U lebdee estice, svrstavaju se sve oneiujue tvari koje se u tekuem ili vrstom
stanju nalaze u atmosferi (osim vode), a koje tvore prainu ili dim (iz procesa prenja, izgara-
nja, miniranja, mljevenja, buenja, bruenja itd.).
To su obino smjese razliitih oneiujuih tvari i estica vode. Veliina estica je iz-
ravno povezana sa potencijalom estica da nakodi zdravlju ljudi, a dijele se u dvije skupine
koje se oznaavaju PM10 i PM2,5. Naime, PM10 estice imaju promjer <10,0 m, dok
PM2.5 estice imaju promjer <2,5 m.
Lebdee estice promjera <2,5 m su smjesa organskih i anorganskih tvari, tekih me-
tala i sitnih estica praine, koje zahvaljujui svojim dimenzijama, prodiru i zadravaju se u
donjim dinim putovima te uzrokuju upalne promjene i smanjuju otpornost na alergije i infek-
cije. Zbog znaajnog utjecaja na zdravlje ljudi koncentracija PM2,5 jedan je od najvanijih
pokazatelja oneienja zraka. Emisija PM2,5 u najveoj je mjeri posljedica izgaranja krutih i
tekuih goriva u stacionarnim i pokretnim izvorima.
50od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
meteoroloki uvjeti, kao to su brzina i smjer vjetra, temperatura i relativna vlanost zra-
ka, globalno sunevo zraenje, stabilnost (turbulencija) atmosfere;
razina na kojoj dolazi do emisija (npr. visoki izvori emisija poput tvornikih dimnjaka ili
izvori emisija na prizemnim razinama, kao to su vozila u cestovnom prometu);
lokalne i regionalne geografske znaajke;
vrsta izvora (npr. nepokretni - tokasti ili difuzni izvor, ili pak pokretni npr. automobil).
51od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 28. Profil raspodjele koncentracije oneiujue tvari prema Gaussovom modelu95
Ovaj model rauna vrijednosti koncentracije oneiujue tvari na svakom unaprijed de-
finiranom mjestu, a prema unaprijed definiranim meteorolokim podacima. Formiranje perja-
nice dima (podizanje, transport, difuzija i taloenje) pod izravnim je utjecajem satno definira-
nih meteorolokih podataka koji mogu biti rezultat mjerenja in situ ili procijenjeni.
52od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Naime, lebdee estice i prizemni ozon, danas se smatraju oneiujuim tvarima koji
najvie ugroavaju ljudsko zdravlje. Izloenost tijekom najvee koncentracije i dugotrajna
izloenost ovim oneiivaima ovise o teini utjecaja, od naruavanja respiratornog sustava
do preuranjene smrti. Posljednjih je godina oko 40% europskog gradskog stanovnitva vjero-
jatno bilo izloeno vanjskim koncentracijama krupnih lebdeih estica (PM10) koje premauju
ogranienja Europske unije postavljena radi zatite ljudskog zdravlja. Mogue je da je do 50%
gradskog stanovnitva bilo izloeno razinama ozona koje premauju ciljne vrijednosti Eu-
ropske unije. Procijenjeno je da sitne lebdee estice (PM2.5) u zraku skrauju oekivano pros-
jeno trajanje ivotne dobi u Europskoj uniji za vie od osam mjeseci96.
Prema podacima96 Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), gotovo sedam milijuna
ljudi svake godine umre od posljedica zagaenog zraka, o znai da je zagaenje zraka krivo
za svaku osmu smrt, pri emu se oneien zrak smatra odgovornim za bolesti dinih puteva,
a povezuje se i s bolestima srca i rakom, slika 30.
Prema istom izvoru, zagaenje zraka vei je rizik za zdravlje nego se dosad mislilo,
osobito za bolesti srca i modani udar. Zemlje s najveim postotkom oneienja su u jugois-
tonoj Aziji i zapadnoj tihooceanskoj regiji gdje se gotovo 3,3 milijuna smrti povezuje sa za-
gaenjem prostora, a 2,6 milijuna s oneienjem zraka na otvorenom. Skoro 4,3 milijuna
smrtnih sluajeva diljem svijeta samo u 2012. godini povezuje se s oneienjem zraka zbog
kuhanja na tednjaku na ugljen, drva i biomasu.
53od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
54od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Temeljem Zakona o zatiti zraka, mjerenje oneiujuih tvari u zraku Republike Hr-
vatske obavlja se putem dravne mree za trajno praenje kakvoe zraka, slika 31, koja je u
nadlenosti Dravnog Hidrometeorolokog zavoda, i pod nadzorom Ministarstva zatite oko-
lia i prirode, te putem lokalnih mrea u nadlenosti upanija, gradova i opina99. Ujedno, u
okolini izvora oneiavanja zraka, oneiivai osiguravaju praenje kakvoe zraka putem
postaja posebne namjene koje su sastavni dio lokalnih mrea (npr. Rafinerija nafte u Sisku).
Dravna mrea za trajno praenje kakvoe zraka sastoji se od ukupno 21 mjerne posta-
je, od kojih je 20 postaja uspostavljeno sukladno Uredbi o utvrivanju lokacija postaja u dr-
avnoj mrei za trajno praenje kakvoe zraka (NN br. 4/02), a jedna postaja u Slavonskom
Brodu sukladno Planu zatite i popravka kakvoe zraka (NN br. 61/08). U sklopu Dravne
mree od 2010. god. dostupni su podaci o kakvoi zraka sa tri automatske mjerne postaje s
podruja Splitsko-dalmatinske upanije: Katel Suurac, Solin i Split, koje je uspostavila tvrt-
ka CEMEX Hrvatska d.d. (Cemex) u okviru provedbe mjera zatite zraka propisanih u okviru
postupka procjene utjecaja na okoli. Sukladno Uredbi o utvrivanju lokacija postaja u drav-
55od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
noj mrei za trajno praenje kakvoe zraka (NN br. 4/02) kojom su utvrene lokacije i broj
mjernih postaja, trebalo je na podruju Splita i Katelanskog zaljeva uspostaviti dvije postaje.
Prvenstvena namjena ove postaje je praenje razina oneienosti zraka u naseljima i
industrijskim podrujima, a na njoj se mjeri koncentracija slijedeih oneiujuih tvari: ug-
ljikov (II) oksid (CO), duikov (IV) oksid (NO2), sumporov (IV) oksid (SO2), lebdee estice
PM10, sumporovodik (H2S), BTX (benzen, toluen, etilbenzen, o-p-m ksilen) te meteoroloki
parametri (temperatura, relativna vlanost, brzina vjetra, smjer vjetra). U uzorcima estica
PM10 kemijskom analizom se odreuje sadraj tekih metala i poliaromatskih ugljikovodika.
Jedna od mjernih postaja za praenje kakvoe zraka na dravnoj razini je i mjerna pos-
taja Sisak-1 koja se nalazi u Sisku u Ulici M. Cvetkovia, slika 32.
56od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 33. Kretanje srednje dnevne koncentracije SO2 u zraku za razdoblje 2006.-2010.
na mjernoj postaji Sisak -1
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
srednjih godinjih konecentracija, ovaj izvor i razine oneiujuih tvari koje sudjeluju u stva-
ranju smoga i ozona (NO2, CO, benzen i lebdee estice PM10) se ne smiju zanemariti.
Slika 34. Kretanje broja prekoraenja dnevnih graninih vrijednosti lebdeih estica, PM10,
u razdoblju 2006.-2009.
Agencija za zatitu okolia (AZO) prikuplja sve podatke o kakvoi zraka i odrava
Program voenja informacijskog sustava zatite okolia (ISZO) na lokalnoj razini, a takoer
omoguava pristup u realnom vremenu podacima o koncentracijama lokalnih mrea. Obrae-
ni podaci sa svih postaja objavljuju se u godinjim izvjeima o praenju kvalitete zraka na
podruju Republike Hrvatske koja izrauje Agencija za zatitu okolia.
Po isteku kalendarske godine prikupljeni rezultati analize mjerenja koncentracija one-
iujuih tvari u zraku na urbanim postajama Dravne mree za trajno praenje kvalitete
zraka se analiziraju i prikazuju u obliku Godinjeg izvjea. U svakom godinjem izvjeu se
za svaku oneiujuu tvar na svakoj postaji prikazuje ukupan broj mjerenja, obuhvat podata-
ka u %, srednja godinja vrijednost, medijan, najvea vrijednost i 98. percentil. Takoer se
prikazuje uestalost pojavljivanja visokih koncentracija oneiujuih tvari u odnosu na gra-
nine vrijednosti (GV) i tolerantne vrijednosti (TV). U posebnim kalendarskim prikazima,
prikazuju se datumi pojavljivanja oneiujuih tvari veih od GV i dugoronog cilja za ozon,
te TV i ciljne vrijednosti za ozon, s ukupnim brojem dana kada je dolo do prekoraenja.
Tako je npr. u Izvjeu za 2011. godinu101 utvreno i prikazano da je zrak te godine
bio najvie oneien esticama PM10, B(a)P u esticama PM10 i ozonom, to je razvidno iz
detaljnih prikaza sakupljenih podataka za savku pojedinu mjernu postaju.
58od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ovdje e, s obzirom na vrlo veliki broj prikupljenih podataka biti prikazani samo naj-
vaniji rezultati praenja koncentracija oneiujuih tvari u zraku zabiljeenih na mjernoj
postaji Sisak 1, uz prethodno pojanjenje najvanijih pojmova:
Kategorija kakvoe zraka utvruje se za svaku oneiujuu tvar posebno jedanput godinje
za proteklu kalendarsku godinu;
Prva kategorija kakvoe zraka (I kategorija) ist ili neznatno oneien zrak: nisu prekora-
ene granine vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoroni ciljevi za prizemni ozon;
Druga kategorija kakvoe zraka (II kategorija) oneien zrak: prekoraene su granine
vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoroni ciljevi za prizemni ozon;
Granina vrijednost (GV): granina razina oneienosti ispod koje, na temelju znanstvenih
spoznaja, ne postoji, ili je najmanji mogui, rizik tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili oko-
li u cjelini i jednom kada je postignuta ne smije se prekoraiti;
Tolerantna vrijednost (TV): granina vrijednost uveana za granicu tolerancije;
Granica tolerancije: postotak granine vrijednosti za koji ona moe biti prekoraena pod za
to propisanim uvjetima
Dugoroni cilj za ozon (granina vrijednost): koncentracija ozona u zraku ispod koje se,
prema sadanjim znanstvenim saznanjima, ne oekuju izravni tetni uinci na zdravlje ljudi
i/ili okoli u cjelini. Ovaj cilj treba postii dugorono, osim tamo gdje se ne moe postii ra-
zmjernim mjerama, kako bi se osigurala uinkovita zatita zdravlja ljudi i okolia;
Ciljna vrijednost za ozon (tolerantna vrijednost): razina utvrena s ciljem dugoronog otkla-
njanja mogunosti tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoli u cjelini, i koju, gdje je to
mogue, treba postii u utvrenom roku
Gornja granica procjenjivanja: propisana razina oneienosti ispod koje se ocjenjivanje
oneienosti moe obavljati kombinacijom mjerenja i metoda procjene na temelju standardi-
ziranih matematikih modela i/ili drugih mjerodavnih metoda procjene;
Donja granica procjenjivanja: propisana razina oneienosti ispod koje se ocjenjivanje one-
ienosti moe obavljati samo pomou metoda procjene na temelju standardiziranih matema-
tikih modela i/ili drugih mjerodavnih metoda procjene;
Najvia dnevna osmosatna srednja vrijednost koncentracija odreuje se ispitivanjem osmo-
satnih srednjih vrijednosti, dobivenih iz podataka usrednjenih po satu i auriranih svaki sat;
Na mjernoj postaji Sisak-1 u 2011. godini mjeren je sadraj ovih oneiivaa: SO2,
NO2/NOx, CO, PM10, H2S, benzen, te su uzeti uzorci PM10 estica u kojima je provedeno
odreivanje sadraja tekih metala Cd, Ni i As, sulfata te policiklikih aromatskih ugljikovo-
dika benzo(a)pirena, benzo(a)antracena, benzo(b)flourantena, benzo(j)flourantena, ben-
zo(ghi)perilena, benzo(k)flourantena, indeno(1,2,3-cd) pirena i dibenzo(a,h)antracena.
Na temelju izmjerenih vrijednosti ovih parametara izvrena je kategorizacija podruja oko
mjerne postaje Sisak-1, a na temelju ega je utvreno da je zrak na ovoj automatskoj mjernoj
postaji bio I kategorije s obzirom na sadraj CO te Cd, Ni i As u lebdeim esticama PM10 te I
59od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
kategorije uvjetno, s obzirom na NO2 i SO2. Zrak je bio II kategorije, tj. oneien s obzirom
na PM10 i B(a)P, te uvjetno II kategorije za H2S, tablica 3.
Tablica 3. Kategorizacija zraka na podruju grada Siska koje pokriva mjerna postaje
Sisak-1 u 2011. godini101
Srednja godinja koncentracija PM10 iznosi 32.36 g m-3 to je nie od propisana godi-
nja GV za PM10, ali je tijekom mjernog razdoblja doputena vrijednost za dnevne koncentra-
cije estica PM10 prekoraena 52 puta. Prema tome, zrak je razvrstan u II kategoriju uvjetno s
obzirom na estice PM10 jer je obuhvat podataka manji od 90%. Utvrena srednja vrijednost
sadraja benzena bila je 4.30 g m-3, a obuhvat podataka iznosio je 63.29% te zrak nije kate-
goriziran s obzirom na benzen.
Najvia dnevna osmosatna koncentracija CO na razini godine dana iznosila je 3.01 g
m . Srednja godinja vrijednost sadraja H2S bila je 1.17 g m-3, to je nie od propisane gra-
-3
nice koja iznosi 2 g m-3, a broj prekoraenja satne GV je bio 48, te je zrak uvjetno svrstan u
II kategoriju s obzirom na sadraj H2S, jer je obuhvat podataka iznosio 87.67%.
Dobiveni rezultati za 2011. godinu ukazuju da su izmjerene koncentracije estica PM10
prekoraene 150 puta u odnosu na GV, a ujedno i TV, slika 33, to je za znatno vie od doz-
voljenih 35 prekoraenja, pa je stoga i zrak svrstan u II kategoriju. U istom razdoblju nisu
zabiljeene 24 satne koncentracije NO2, SO2, CO i H2S iznad njihovih graninih vrijednosti
(GV), slike 34 37, dok isto ne vrijedi za kretanje srednjih dnevnih koncentracija benzena101,
slika 38.
Kada bi eljeli ukratko prikazati stanje kvalitet zraka u Republici Hrvatskoj, tada bi
prema rezultatima praenja razina oneiujuih tvari102 u 2012. godini, ije su koncentracije
prelazile tolerantne vrijednosti kvalitete zraka (TV), mogli zakljuiti da je zrak u RH uglav-
nom ist ili neznatno oneien (I. kategorija), dok je u pojedinim urbanim podrujima umje-
reno i prekomjerno oneien (II. i III. kategorija).
60od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 33. Godinji hod 24-satnih koncentracija PM10 na postaji Sisak-1 tijekom
2011. god. Crvena crta oznaava GV koja iznosi 50 g m-3
Slika 34. Godinji hod 24-satnih koncentracija NO2 na postaji Sisak-1 tijekom 2011. god.
Crvena crta oznaava TV koja iznosi 95 g m-3, a plava GV koja iznosi 80 g m-3
61od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 35. Godinji hod 24-satnih koncentracija SO2 na postaji Sisak-1 tijekom 2011. god.
Plava crta oznaava 24-satnu GV koja iznosi 125 g m-3.
Slika 36. Godinji hod najviih dnevnih osmosatnih koncentracija CO na postaji Sisak-1
tijekom 2011. god. Crvena crta oznaava GV koja iznosi 10 mg m-3.
62od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 37. Godinji hod srednjih dnevnih koncentracija H2S na postaji Sisak-1 tijekom 2011.
godine. Plava crta oznaava GV za 24-satne koncentracije koja iznosi 5 g m-3 i ne
smije biti prekoraena vie od 7 puta.
Slika 38. Godinji hod srednjih dnevnih koncentracija benzena na postaji Sisak-1 tijekom
2011. godine. Godinja GV iznosi 5 g m-3.
63od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Prema istom izvjeu i podacima za razdoblje od 2005. do 2011. godine povien sadr-
aj lebdeih estica PM10 zabiljeen je u veim gradovima sjeverne Hrvatske (Zagreb, Kutina
i Sisak), i to kao izravna posljedica prometa i industrije. Prekoraenja vrijednosti propisanih
za H2S i lebdee estice PM10 bila su u tom razdoblju zabiljeena i u Slavonskom Brodu.
Prekoraenje granine vrijednosti (GV) za NH3 zabiljeeno je na postaji u Kutini, a vi-
soke vrijednosti SO2 na postajama oko rafinerije nafte u Rijeci te na postaji u centru Splita.
I konano, u odnosu na 1990. godinu emisije glavnih oneiujuih tvari u RH poka-
zuju opi trend smanjenja, to je, izmeu ostaloga rezultat plinofikacije, zabrane prodaje ben-
zina sa TEO, modernizacije voznoga parka, uporabe kvalitetnijega goriva s niim sadrajem
sumpora, razvoja javnoga prijevoza, a u posljednjih nekoliko godina i ekonomske krize koja
je utjecala na pad industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj.
Oneiujue tvari u okoliu koje potjeu iz najrazliitijih izvora, mogu se osim zra-
kom u okoli iriti i vodom. S obzirom da voda trajno krui planetom u hidrolokom kruenju
te putem oborina (kia, snijeg, tua, rosa) pada na tlo, procjeuje se u tlo, a s njega se dijelom
isparava, dio primaju biljke, a dio protjee do podzemne vode, a iz njih u vodotoke, jezera i
more, dio je vezan u ledenjake, ledene kape, dio je u oblacima atmosfere, na sastav vode utje-
e vrlo veliki broj imbenika. Zbog toga se esto u vodi mogu nalaziti i razliite oneiujue
tvari koje pridolaze iz otpadnih voda iz kuanstava i industrije, otpadnih voda iz procesa proi-
zvodnje energije, voda koje otjeu ili se procjeuju s odlagalita otpada, s poljoprivrednoga
zemljita ili s cesta, itd., slika 39.
64od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Tako npr. oneiujue tvari u vodu dolaze i iz tla koje sadri hranjiva, a neke se, poput
nitrata, iz njih ispiru tijekom obrade poljoprivrednih povrina, te se izlijevaju u oblinji vodo-
tok. Nadalje, pojedini metali vezani u tlu, poput aluminija i magnezija, a koje raznim kemij-
skim reakcijama u tlu, mogu biti otputeni u vodu, tetno djeluju na ivi svijet u vodi i nerjet-
ko mogu uzrokovati pomor riba. U svojoj masi snijeg prima i zadrava oneiujue tvari
koje se u proljee, s promjenom temperature, izliju u rijeke i potoke te postupno nalaze put do
jezera.
Tako se kiselost jezera moe naglo promijeniti u vrijeme odlaganja jaja vodenih organi-
zama, pa cijeli pomladak moe biti deformiran ili jednostavno nestati. Ipak, sva ova oneie-
nja, koliko god bila znaajna, ne predstavljaju opasnost koja se javlja u okoliu usljed onei-
enja koje uzrokuje ovjek.
S poljoprivrednih tala na kojima se koriste pesticidi, a koji sadre vie od 450 aktivnih
sastojaka biocidnog uinka, velike koliine ostataka pesticida ulaze u okoli putem erozijskog
nanosa. Ostaci mineralnih gnojiva - fosfata i nitrata, razliite toksine tekuine iz silosa, gno-
jovka iz svinjogojskih i peradarskih farmi, mnotvo farmaceutskih proizvoda antibiotika,
hormonskih preparata, inhibitora rasta i sredstava za dezinfekciju zavravaju u vodi, iz koje se
na vie naina mogu iriti u okoli i konano zavriti u ivim organizmima, gdje mogu prouz-
roiti tetu po zdravlje.
Ostali izvori oneiujuih tvari koje u okoli dospijevaju otpadnim vodama, svakako
su industrija, eksploatacija i prerada metalnih ruda, proizvodnja energije, obrada i odlaganje
otpada, promet i druge djelatnosti, koje svaka na svoj nain ostavljaju trag tetnim uinkom
na okoli.
Prema definiciji104 otpadne vode sadre tekui otpad otopljen ili emulgiran u vodi, odno-
sno kruti otpad dispergiran u vodi, potjeu iz kuanstava naselja i gradova (ukljuuju i organ-
ski, fekalni otpad), tvornica i industrijskih pogona ili poljoprivrednih djelatnosti. Njihovim
isputanjem iz kanalizacije (tokasti izvori) bilo ispiranjem iz tla u povrinske kopnene vode
(potoke, rijeke, jezera) ili more kao difuzni izvor, moe se oneistiti ili zagaditi, odnosno
smanjiti uporabna vrijednost voda u koje dospijevaju.
Otpadne vode se razvrstavaju105 u tri skupine:
kuanske otpadne vode nastale uporabom sanitarnih troila vode u kuanstvu, hote-
lima, uredima, kinima, sportskim dvoranama i objektima, sanitarnim vorovima za ra-
dnike industrijskih pogona;
industrijske ili tehnoloke otpadne vode nastale upotrebom vode u procesu rada i
proizvodnje, u industrijskim i drugim proizvodnim pogonima, te rashladne vode, i
oborinske otpadne vode nastale od oborina koje se vie ili manje oneiuju u dodi-
ru s niim slojevima atmosfere, povrinama tla, krovovima i slino.
65od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ove tri skupine otpadnih voda uobiajeni su sastav komunalnih otpadnih voda, a njima
se mogu prikljuiti i otpadne vode od pranja javnh prometnih povrina i eventualno procjedne
vode s odlagalita neopasnog otpada. Na alost, jo uvijek se otpadne vode nerjetko isputaju
u okoli bez ikakvog proiavanja, kako je prikazano u slici 40.
Izmeu velikog broja razliitih oneiujuih tvari koje vodom dospjevaju u okoli, te
se vodnim putovima i ire u okoliu, svakako vrlo vanu ulogu imaju industrijske ili, kako ih
jo nazivaju tehnoloke, otpadne vode.
Sastav ovih otpadnih voda uglavnom zavisi od industrijske grane u kojoj nastaju, od-
nosno vrste djelatnosti. Za pretpostaviti je da e se otpadne vode iz procesa oplemenjivanja
ruda, prehrambene industrije i procesa eksploatacije i prerade nafte u mnogome razlikovati.
Temeljna razlika meu ovim otpadnim vodama s oneiujuim tvarima vrlo irokog spektra,
je njihova podlonost biolokoj razgradljivosti, te ih se stoga moe podijeliti u dvije osnovne
skupine107:
bioloki razgradive one otpadne vode koje sadre bioloki razgradive oneiujue
tvari te se mogu mijeati s gradskim otpadnim vodama, odnosno odvoditi zajednikom
kanalizacijom (npr. iz nekih prehrambenih industrija) i
bioloki nerazgradive one otpadne vode koje sadre bioloki nerazgradive oneiu-
jue tvari, te se moraju podvri prethodnom postupku proiavanja prije isputanja
odnosno mijeanja s gradskom otpadnom vodom (npr. iz kemijske, metalne industrije
i sl).
66od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
More je danas izvanredno znaajna prometnica kojom se, uz naftu, prevozi glavnina i
drugih tereta u meunarodnoj robnoj razmjeni, pa je i veina oneienja mora uzrokovana
upravo pomorskim aktivnostima. Pri tome, razne opasne tvari poput kemikalija i ulja koja se
prevoze morskim putem u razlivenom stanju, predstavljaju znatno veu opasnost za plovidbu
i ouvanje morskog okolia od ostalih tereta.
Unos oneiujuih tvari u okoli i njihovo irenje, mogu je i procjednim vodama iz
odlagalita otpada110. S obzirom da je jo uvijek odvoenje otpada na velika odlagalita naj-
popularnija metoda gospodarenja otpadom u nas i u svijetu, a mnoga od njih nisu opremljena
prikladnim sustavima za suzbijanje emisija tetnih tvari u okoli, odlagalita otpada predstav-
ljaju znaajan izvor oneienja okolia.
Naime, odlagalita otpada, funkcioniraju kao golemi mikrobioloki i kemijski reaktori,
u kojima poetni stadij stabilizacije otpada prati oslobaanje procjednih voda i plinova, a
mogunost njihova nekontroliranog prodora i irenja u okoli, posebno je znaajno pitanje.
Postoje brojna izvjea u literaturi koja pokazuju da otputanje razliitih organskih i anorgan-
skih oneiujuih tvari iz odlagalita otpada bez zatitnih sustava, moe dovesti do zagaenja
podzemnih voda, to je vrlo esta pojava u blizini odlagalita mjeovitog obiljeja na koja je,
uz kuanski, odlagan i proizvodni otpad.
Naalost se jo uvijek ponegdje otpad nekontrolirano odlae na obale, bive rukavce,
pa i u same vodotoke, kanale ili naputene iskope ljunka, pa veinu lokalnih oneienja,
odnosno oneienja na manjim vodotocima izaziva upravo ovakvo odlaganje otpada razlii-
tog sastava, od kojeg je dio i opasan. Budui da veina postojeih odlagalita otpada uglav-
nom nisu graena sukladno vaeim propisima, dio procjednih voda iz tih odlagalita nekon-
trolirano zavrava u okoliu i ugroava kakvou voda, to je posebno rizino u krkim pod-
rujima. Posebnu opasnost za vode, openito, ini neadekvatno rijeena obradba i odlaganje
opasnog otpada, te nelegalno odlaganje ili ak izravno isputanje u vodotoke.
Osim navedenih djelatnosti i njihovog mogueg utjecaja na oneienje okolia vodnim
putovima, svakako jedno od znaajnijih mjesta oneienje okolia otpadnim i procjednim
vodama iz poljoprivrede. Naime, na poljoprivredu otpada 70 - 90 % ukupne svjetske potro-
nje111 vode. Odrivo gospodarenje tom vodom, koje se prije svega odnosi na racionalno kori-
tenje kao i zatita od njenog oneiavanja. Zahvati u uzgoju bilja koji se redovito primjenjuju
u poljoprivredi kao to je gnojidba mineralnim i organskim gnojivima i primjena kemijskih
zatitnih sredstava, koja su obino lako topljiva u vodi, tetno djeluju na kvalitetu i koliinu
raspoloive vode procjeivanjem u dublje slojeve tla, te se ove oneiujue tvari izravno
unose u podzemne vode.
Voda je najvaniji sastojak ljudskog organizma u ijem sastavu sudjeluje s 2/3 i neizos-
tavna je za odvijanje svih procesa potrebnih za odravanje ljudskog organizma. Voda odrava
ravnoteu sustava, ona je medij putem kojega se tijelo opskrbljuje prijeko potrebnim hranji-
vim tvarima i mineralima, regulira tjelesnu temperaturu, izluuju otpadne tvari i toksini iz
organizma.
68od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Bez vode se ne moe preivjeti dulje od tjedan dana, pri ekstremnim temperaturama i
krae. Stoga je, kako bi na sustav funkcionirao neizmjerno vano unijeti potrebne dnevne
koliine vode.
No, nije rijetka pojava da ta ista, prijeko potrebna tekuina, uz sve svoje blagotvorne
uinke u sebi krije i brojne opasnosti ako sadri neeljene tvari tetne po nae zdravlje i za sve
druge ive organizme na Zemlji. Jer, u vodotocima i podzemnoj vodi zavrava velika koliina
otpadnih voda iz industrije i poljoprivrede kojima se u okoli unose metali, ostaci pesticida,
lijekovi, kozmetiki proizvodi, boje, deterdenti, ulja itd., od kojih je vrlo mali broj razgrad-
ljiv dok veinu ine bioloki nerazgradljive neisti.
Iako su neke od navedenih oneiujuih tvari, poput metala, znaajan imbenik u vo-
denom okoliu, jer u mnogim sluajevima o njima ovisi i bioraznolikost vodenog ekosustava,
njihova prisutnost u poveanim koncentracijama moe imati razliite toksine uinke na ive
organizme u vodi, a posredno i na ovjeka. Gotovo da nema podruja, pa tako niti voda, koje
ne sadre teke metale, poput olova, ive i kadmija, koji se najee akumuliraju i vrlo toksi-
no djeluju na organizam.
Olovo Olovo, koje se u okoliu nalazi od najranije povijesti, je opi metaboliki otrov, a
toksini reprodukcijski uinci u sisavaca, ukljuujui ljude, obino su posljedica visokih razi-
na izloenosti pri akcidentalnim otrovanjima ili zbog profesionalne izloenosti. U suvremeno
doba, izloenost olovu u okoliu je mogua zbog oslobaanja olova iz prirodnih izvora, a jo
vie zbog ljudskih djelatnosti kao to je industrija, loenje ugljenom i naftom, izgaranje vrs-
tog otpada, uporaba olovnih boja, a sve manje iz ispunih plinova vozila zbog uporabe olov-
nog benzina, to je naputeno u velikom broju drava. Unoenje olova u organizam moe biti
uzrokovano i uzimanjem oneiene hrane i vode, a posljedice su viestruke s obzirom napada
mnoge organe jer se prenosi krvlju i rasporeuje u krv, bubrege, jetru, kosti i druga tvrda tki-
va.
Jo nisu do kraja istraeni uinci i mehanizmi djelovanja niskih razina izloenosti olovu,
pogotovo kada se radi o izloenosti olovu djece prije samoga roenja. U suvremeno doba,
opisani su i njegovi tetni uinci na reprodukcijsku funkciju kod ena izloenih ovom tekom
metalu112.
Kadmij Kadmij je metal bez poznate fizioloke uloge kod sisavaca, ukljuujui ljude, ali s
dokazanim brojnim toksinim uincima u organizmu. U okoli dolazi djelomice iz prirodnih,
ali najvie iz antropogenih izvora, prije svega emisijom iz industrijskih izvora, od obrade ot-
pada te obogaivanja tala kanalizacijskim muljem i fosfornim gnojivima. Kadmij se u organi-
zam najee unosi oneienom hranom, kao to su itne pahuljice, ria, krumpir, iznutrice,
ribe i plodovi mora - mekuci i koljkai. Apsorbirani kadmij se u organizmu, bilo da je une-
sen ingestijom ili inhalacijom, prenosi putem krvi i rasporeuje akumulirajui se u bubrezima,
miiima i jetri.
Sve do 90.-ih godina prolog stoljea nije bilo sigurnih dokaza da je kadmij reproduk-
tivni otrov u ljudi, a i podaci u pokusnih glodavaca bili su do tada oskudni. Tijekom posljed-
nja dva desetljea javlja se sve vie dokaza u literaturi112 da metali, meu kojima osobito ka-
dmij, mogu imati inhibirajui uinak na reprodukcijske organe.
69od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Arsen utvren u naim vodama predstavlja poseban problem, jer je jo pogubniji za organi-
zam od do olova i kadmija. Pojava arsena u vodi posljedica je prirodnih procesa kao to je
otapanje stijena koje sadre arsen, bioloke i vulkanske aktivnosti, a njegovi su antropogeni
izvori rudarstvo, fosilna goriva i pesticidi. Preparati koji sadre arsen danas se rabe u drvnoj
industriji pri zatiti drvenih predmeta113.
Redovita konzumacija vode s povienim koncentracijama arsena uzrokuje kardiovas-
kularna oboljenja, povieni krvni tlak i srani udar dok dugotrajno koritenje vee koncentra-
cije (vie od 50 mikrograma na 1 litru vode) moe uzrokovati rak plua, koe, bubrega i mje-
hura114. Rezultati domaih istraivanja115 pokazali su kako je vie od 120 tisua ljudi koji ive
na podruju Slavonije izloeno dugotrajnoj konzumaciji arsena u koncentraciji koja je u ne-
kim podrujima i 10 puta vea od dozvoljene, to predstavlja vie nego alarmantan podatak.
Potpuni mehanizam tetnog djelovanja arsena u organizmu jo nije poznat. Kronino
trovanje arsenom moe biti posljedica nakupljanja spojeva arsena u organizmu, kao posljedica
konzumiranja vode s poveanom koncentracijom arsena, iako su trovanja zabiljeena i pri
niim koncentracijama113 (oko 2 g L-1). Najee promjene u organizmu uzrokovane unosom
arsena u tijelo su: oteenje funkcije jetre, dijabetes, hipertenzija, karcinom koe, plua i unut-
ranjih organa, itd.
Ugljikovodici Meu oneienjima koja vodama dospijevaju u okoli nalaze se i ugljikovo-
dici koji se iz razliitih antropogenih izvora isputaju u otpadne vode, pa njima u vodotokove,
ili pak izlijevanjem u incidentnim situacijama dospijevaju na tlo pa otuda u povrinske i pod-
zemne vode. Uloga i znaaj npr. mineralnih ulja, sirove nafte i naftnih derivata u povijesti
tzv. kemijskih nesrea ili ekolokih katastrofa posebno je zapaena, o emu e biti rijei u
posebnom poglavlju. Ovi spojevi kada uu u okoli, u njemu ostavljaju tragove svoga tetnog
djelovanja na razliite naine, od samog nagomilavanja na povrini vode, npr. izlijevanje naf-
te u more, pri emu svojim fizikalnim svojstvima ugroava floru i faunu jer sprjeava fotosin-
tezu, disanje i hranjenje, pa do ulaska u hranidbeni lanac i pojave tetnih uinaka na ovjeka.
Posebno su znaajni uinci nafte na sisavce koji su istraivani nakon velike pomorske
katastrofe tankera Exxon Valdez iz 1989. godine, kada je u more nedaleko od obala Aljaske
isputeno oko 42 milijuna litara sirove nafte. Tijekom istraivanja nakon katastrofe utvreno
je smanjenje populacija razliitih ivotinja koje obitavaju u priobalnom podruju, a krvi mno-
gih su pronaene odreene promjene koje su posljedica oteenja njihovog imunolokog sus-
tava116.
Negativni uinci ugljikovodika na ovjekov organizam su raznorodni i ovisni o mnogo
razliitih imbenika, no ono to je najznaajnije jesu njihova mutagena i kancerogena svojsva,
pa se mora posvetiti duna pozornost njihovoj ulozi, pogotovo kad se njihova prisutnost utvr-
di u blizini vodocrpilita. Dokazivanje veze izmeu raka u ljudi i stupnja zagaenja voda je
vrlo sloeno i izaziva mnoge trokove, stoga su bez obzira na ve postignute rezultate, ova
istraivanja kontinuirano provode, kako bi se mogao procijeniti pravi rizik od ovih oneiu-
juih tvari kako za slatkovodne zajednice, tako i za ljude.
Gutanje ugljikovodika kod ovjeka moe uzrokovati muninu, povraanje, te grevi u
trbuhu i jake proljeve, a dugotrajni kontakt s oneienom vodom na koi moe izazvati irita-
ciju ili pojavu dermatitisa zbog preosjetljivosti117. Tako npr. toluen bilo inhalacijom ili preko
koe moe izazvati crvenilo na koi, povraanje ili oteenje plua. Benzen takoer nadrauje
70od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
kou i oi uz izazivanje crvenila i arenja, ali problem su njegovi uinci prilikom dugotrajnog
izlaganja. Najee se govori o moguem izazivanju leukemije, pojavi raka na pluima ili
koi. Za okoli i namirnice, ukljuujui i vodu, postoje stroge granice za koncentraciju benze-
na, pa tako npr. u pitkoj vodi, a prema Pravilniku o parametrima sukladnosti i metodama ana-
lize vode za ljudsku potronju (NN br. 125/13, 141/13), koncentracije benzena ne smiju prije-
i 1,0 g L-1, a za benzo(a)piren granica je puno nia tj. 0,010 g L-1.
Pesticidi U drugoj polovici prolog stoljea pesticidi su zajedno s mineralnim gnojivima
postali najtraeniji proizvodi za primjenu u poljoprivredi, a njihova popularnost se ogledala
u sposobnosti rjeavanja razliitih tetnika pri uzgoju bilja i ivotinja. No, tetnici su postup-
no razvijali otpornost na pesticide te prisiljavali poljoprivrednike na posezanje za novim
kemijskim formulacijama, to je vrlo brzo dovelo do oneienja, pa ak i ugroavanja okoli-
a. Prisutnost pesticida i njihov tetan uinak pojavio se najprije u povrinskim i podzem-
nim vodama, a njihov tetan uinak nije izostao niti na biljni i ivotinjski svijet. Podaci o
sadraju organoklornih pesticida u povrinskim i podzemnim vodama u nas poeli su se pri-
kupljati jo u kasnim sedamdesetim godinama. Tako je u podzemnim vodama, kao potencijal-
nim izvorima pitke vode, na nekoliko lokacija u istonoj Slavoniji, Istri, utvrena prisutnost
spojeva poput -heksaklorocikloheksana (-HCH), DDT-a i njegovih metabolita, heksakloro-
benzena (HCB), itd118. Kasnijim istraivanjima119,120 utvrena je pojava pesticida i u dalma-
tinskim rijekama, a najvie koncentracije ovih spojeva izmjerene su u rijekama kontinentalne
Hrvatske (Sava, Drava, Korana, Dobra i Kupa.)
Prodor pesticida u hranidbeni lanac i nagla ekspanzija u brojnim, heterogenim skupi-
nama mikroorganizama, divljih i domaih ivotinja, bio je najava neminovnog; nije trebalo
dugo ekati da se javi u hranidbenom lancu ovjeka uz tetne uinke na zdravlje. Pesticidi su
se odjednom nali posvuda u okoliu i mnogi su ostali aktivni desetljeima.
Pod imenom Atrazin u hrvatskoj poljoprivredi se desetljeima koristila aktivna sups-
tanca u raznim herbicidima za suzbijanje irokolisnih korova u kukuruzu, kao najzastupljeni-
jem usjevu hrvatskih oranica. Kako se radi o golemim koliinama, uz to je i perzistentan ubr-
zo se naao i u podzemnim vodama odnosno vodocrpilitima da bi postao i jedan od najzna-
ajnijih zagaivaa podzemnih i povrinskih voda. Kako se na estice tla ne apsorbira vrsto,
ima visoki potencijal kontaminacije podzemnih voda usprkos njegovoj umjerenoj topljivosti u
vodi. Moe se ispirati iz tla u tokove i podzemne vode gdje ostaje kroz due vrijeme radi sla-
be razgradnje u vodi. Jako propusna, pjeskovita tla s podzemnim vodama relativno blizu pov-
rine, ine da se ispiranjem tih tala poveava osjetljivost na oneienje atrazinom i drugim
tzv. agrokemikalijama, koje se koriste u poljoprivredi. Te znaajke nisu bile dovoljne za kon-
senzus oko zabrane atrazinskih pesticida. Naime, premda je od 2004. godine zabranjen u EU,
u SAD je Atrazin jo uvijek jedan od najvanijih herbicida.
Ne samo ovaj herbicid, ija je primjena zabranjena, ve i svi drugi pesticidi (herbicidi,
fungicid, insekticidi i ostali) koji se danas koriste i nalaze na popisima opasnih toksinih tvari
ija je uporaba doputena, odlikuju se osobinama zbog kojih mogu ozbiljno ugroziti ravnote-
u u svakom ekosustavu, pa i organizmu ovjeka. Da bi se izbjegao ili barem smanjio rizik od
biocidnih i toksinih uinaka na ivi svijet u Hrvatskoj su donijeti odgovarajui propisi, koji
to olakavaju.
71od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Na snazi je Zakon o odrivoj uporabi pesticida (NN br. 14/14), kojim se u legislativu
Republike Hrvatske prenose odredbe najvanijeg europskog dokumenta relevantnog za ovu
problematiku, a to je Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijea od 21. listopada
2009. o utvrivanju akcijskog okvira Zajednice za odrivo koritenje pesticida.
Tako je u Hrvatskoj utvren zakonski okvir za odrivu uporabu pesticida, definiran obvezuju-
i sustav izobrazbe profesionalnih korisnika pesticida, distributera i savjetnika, sustav distri-
bucije i prodaje pesticida, rukovanje pesticidima, posebne mjere zatite okolia, smanjenje
uporabe pesticida i smanjenje rizika u odreenim podrujima, kao i niz drugih mjera.
Obnovljivi izvori vode u Republici Hrvatskoj iznose oko 45 milijardi kubinih metara
godinje ili 9.500 m3 po stanovniku, to nas svrstava meu vodom bogatije zemlje Europe.
Raspoloive obnovljive koliine povrinskih voda iznose 39 milijardi prostornih metara na
godinu121. Vei broj naih rijeka, ukljuujui i podzemne vode, imaju u velikoj mjeri prekog-
ranini karakter zbog ega su svi postupci s tim vodama, koje se odnose na regulaciju njiho-
vog vodnog reima, zatitu kakvoe i reim koritenja, povezane i imaju dijelom posljedice i
uzroke u susjednim zemljama. Kako bi se u sluaju pojave oneienja voda, zaustavilo dalj-
nje irenje utvrenih oneiujuih tvari u okoli, nuno je stalno nadzirati - motriti kvalitetu
svih voda u RH.
Stoga se u Republici Hrvatskoj sustavno motri stanje voda na oko 320 mjernih posta-
ja za povrinske i na oko 200 mjernih postaja za podzemne vode. Standardi za odreivanje
kakvoe povrinskih, ukljuujui prijelazne i priobalne vode, te podzemnih voda propisani su
Uredbom o standardu kakvoe voda (NN br. 73/13) donijetom na temelju Zakona o vodama
(NN br. 153/09,130/11, 56/13) i primjenjuje se na rezultate motrenja (monitoringa) od 2011.
godine.
Rezultati motrenja kakvoe povrinskih i podzemnih voda prikupljaju se u svrhu ocje-
ne stanja vodnih dobara (na hrvatskom jeziku ba ne zvui) i razvrstavanja u odgovarajuu
kategoriju te, uz analizu utjecaja, u svrhu procjene rizika da odreeno vodno dobro nee pos-
tii ili zadrati dobro stanje u skladu sa ciljevima zatite vodnoga blaga. Postupci ocjene sta-
nja vodnih dobara i procjene rizika koriste se pri planiranju mjera zatite radi postizanja cilje-
va zatite vodnoga blaga. Osim navedenoga, prikupljeni podaci, u razliitim oblicima forma-
ma izvjea, distribuiraju se dionicima na razliitim razinama, od graana u lokalnoj samoup-
ravi do nadlenih institucija Europske unije.
Kako je prikupljanje i nadzor rezultata godinjih motrenja kakvoe povrinskih i pod-
zemnih voda vrlo vaan segment u provedbi trajnog motrenja (monitoringa), Hrvatske vode
d.o.o. izrauju i odravaju bazu podataka, a prikupljene podatke koriste za izvjeivanje. Prva
i osnovna obveza izvjeivanja, koja proistjee iz Zakona o vodama (NN br. 153/09, 130/11,
56/13) je izrada godinjeg izvjea o rezultatima motrenja kojem je osnovna svrha dati ocjenu
kakvoe voda u skladu s vaeim nacionalnim propisima122.
72od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Da bi se popravila kakvoa voda naih vodotoka ili odrala postojea, nuno je sprije-
iti daljnje oneiavanje unoenjem novih polutanata u vodotoke i more. To je u nas ureeno
nizom propisa pa uz temeljni Zakon o vodama (NN br. 153/09,130/11, 56/13) na snazi je Dr-
avni plan za zatitu voda (NN br. 8/99) kojim se u povrinske recipijente - vodotoke i more
dozvoljava isputanje iskljuivo proienih otpadnih voda. Potrebni stupanj proiavanja
ovisi o tzv. kategoriji recipijenta odnosno vrsti u koju pripada sukladno Uredbi o klasifikaciji
voda (NN br. 77/98, 137/08).
Ovom Uredbom odreene su sve povrinske vode osim prijelaznih i priobalnih voda,
razvrstane u I. do V. vrste, a koje odgovaraju uvjetima kakvoe voda u smislu njihove ope
ekoloke funkcije, kao i uvjetima koritenja voda za odreene namjene.
Naime, ovom klasifikacijom voda ocjenjuje se njihova kakvoa i obavlja svrstavanje u
vrste na temelju doputenih graninih vrijednosti odreenih pokazatelja, koji obiljeavaju
izvore i uzronike oneienja voda. Pokazatelji za klasifikaciju voda se svrstavaju u dvije
skupine:
obvezni pokazatelji za ocjenu opeg stanja voda, a to su: fizikalno-kemijski (A), re-
im kisika (B), hranjive tvari (C), mikrobioloki (D), i bioloki (E);
pokazatelji koji se ispituju temeljem posebnih programa te zajedno s obveznim poka-
zateljima slue za iru ocjenu opeg stanja voda i utvrivanja uvjeta koritenja voda za
odreene namjene, a to su: metali (F), organski spojevi (G) i radioaktivnost (H).
II vrsta Tekue vode koje mogu biti malo oneiene organskim i anorganskim hranjivim
tvarima. Malo je poveana primarna produkcija i raspon koncentracije otopljenog kisika. Ka-
rakteristini su beta-mezosaprobni indikatori, a mali je broj saprofitskih i koliformnih bakteri-
ja. Stajaice sa smanjenom prozirnou, mezotrofne vode;
Koncentracije metala nisu znaajno vie od prirodne razine.
Antropogeno zagaenje opasnim organskim tvarima je neznatno.
III vrsta Vode koje primaju poveane koncentracije organskih i anorganskih hranjivih tvari.
Koliina primarnih producenata organske tvari je poveana. Karakteristini su beta-
mezosaprobni i alfa-mezosaprobni indikatori, s veim brojem saprofitskih i koliformnih bak-
terija. U stajaicama je prozirnost jo vie smanjena, a povremeno se moe pojaviti cvjetanje
algi i hipoksija; umjereno eutrofna voda;
Koncentracije metala su nie od stalne toksine razine.
73od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Opaa se oneienje opasnim organskim tvarima, ali su koncentracije nie od razina stalnih
kroninih i stalnih akutnih koncentracija.
IV vrsta Eutrofne vode koje primaju velike koncentracije hranjiva, organskih i anorganskih
tvari, s vrlo malom prozirnou. Znatan je broj alfa-mezosaprobnih indikatora, te saprofitskih
i koliformnih bakterija u tekuicama. esto se javlja cvjetanje algi u epilimniju stajaica, to
izazivaju planktonske alge, kao najee indikatore druge vrste kopnenih voda. Poveana raz-
gradnja organskih tvari povremeno izaziva hipoksiju, anoksiju i pomor riba, pogotovo u hipo-
limniju stajaica;
Koncentracije metala povremeno su iznad stalne toksine razine, ali ne uzrokuju stalne toksi-
ne uvjete.
Povremeno se javljaju koncentracije opasnih organskih tvari iznad stalnih kroninih, ali ne
izazivaju stalne toksine prilike u pogledu razine koncentracije, trajanja i uestalosti.
V vrsta Jako zagaene, mutne hipertrofine vode u kojima razgraivai dominiraju nad pro-
ducentima. Nedostatak kisika je stalno prisutan. Ribe nedostaju, a prisutni su a- mezosaprobni
i polisaprobni indikatori i velik broj saprofitskih i koliformnih bakterija.
Koncentracije metala se nalaze iznad stalne toksine razine, te izazivaju stalne akutne toksi-
ne uvjete.
Pojavljuju se koncentracije opasnih organskih tvari iznad razine stalnih kroninih, to izaziva
stalne toksine prilike.
Prema podacima102 tvrtke Hrvatske vode d.o.o., zaduene za praenje kakvoe vode,
tijekom 2012. godine, odstupanja u kakvoi voda odnosila su se uglavnom na poviene kon-
centracije biljnih hranjiva i pokazatelja reima kisika na ponekim dionicama vodotoka. To je
izraenije u pritocima Save, Drave i Dunava, koji su pod znaajnijim antropogenim utjecajem
iz tokastih (industrija, komunalne otpadne vode) i rasprenih (poljoprivreda) izvora onei-
enja. Koncentracije opasnih tvari na veini postaja i u veini uzoraka nisu prelazile propisane
standarde.
Rezultati motrenja podzemnih voda prikupljenih tijekom 2012. u usporedbi s prethod-
nim godinama, pokazuju da je stanje podzemnih voda i dalje neto loije s obzirom na sadraj
biljnih hranjiva i mikrobioloke pokazatelje. O znaaju toga podatka rjeito govori injenica
da se gotovo 90% koliine pitke vode za vodoopskrbu zahvaa iz podzemnih voda102, pa je
potreba zatite ovoga resursa pitanje od najvieg nacionalnog interesa.
Koncentracije nitrata i pesticida na vodocrpilitima, usporeivane sa standardima kak-
voe za podzemne vode, koje propisuje zakonodavstvo EU pokazuju kako na veini vodocrpi-
lita nije bilo odstupanja od propisanih standarda, uz izuzetak nekoliko vodocrpilita vara-
dinskoga podruja i istone Slavonije, gdje su, kao i prethodnih godina, zabiljeene koncen-
tracije nitrata vee od doputenih.
74od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Penetracija oneiivaa u biosferu ima brojne naine pa osim putem zraka i vode, ni
tlo nije poteeno njihove prisutnosti. Oneienje tla razliitim toksinim tvarima, danas
privlai sve veu pozornost, s obzirom na injenici da njegovo oteenje, oneienje i uni-
tavanje, moe imati za posljedicu negativne uinke i na ostale dijelove ekosustava kao npr.
hidroloki reim okolia, raznolikost biljnih i ivotinjskih vrsta i zdravlje ovjeka. Naime,
zdrav okoli, pa tako i neoteeno i isto tlo, temeljna je pretpostavka za ouvanje zdravlja
ljudi i kvalitete ivljenja na nekom prostoru.
Oneiujue tvari koje se u okoli ire putem tla, primarno oneiuju tlo i to emisijama iz
najrazliitijih antropogenih izvora poput industrije, poljoprivrede, prometa, obrade i odlaganja
otpada, vojne djelatnost, itd., slika 41.
75od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 41. Izvori oneiujuih tvari koje dospijevaju u tlo (I. Kisi 2012.)123
Ovisno o vrsti izvora oneiujuih tvari kao i djelatnosti u kojima nastaju kao eljeni
ili kao neeljeni proizvodi (otpadi ili nus proizvodi), postoji niz razliitih oneiujuih tvari
koje se vrlo esto u okoli ire putem tla. Oneiivai u tlo, a otuda dalje u okoli, mogu do-
spjeti izravno (odlaganjem otpada, prolijevanjem iz rezervoara ili transportera, dodavanjem
biljno uzgojnim zahvatima i sl.) ili neizravno/posredno (suhom ili mokrom depozicijom iz
zraka ili oneienim otpadnim vodama).
Meu izvorima oneiujuih tvari za tlo osim industrijskih postrojenja, i poljoprivre-
dne djelatnosti, u vrlo znaajne izvore ubrajaju se i energetska postrojenja, odlagalita otpada,
prometnice i vojni poligoni, koji takoer predstavljaju rizik kako za tlo, tako i za ostale sas-
tavnice okolia.
Najee oneiujue tvari tla su: krute estice razliitog kemijskog sastava, kao to
je praina i aa, zatim amonijski spojevi (NH4), sulfatna (H2SO4), klorovodina (HCl), fluo-
rovodina (HF), cijanovodik (HCN), sumporovodik (H2S), ugkljik monoksid (CO), i dioksid
(CO2), teki metali (iva, olovo, krom, nikal, cink, kadmij, bakar, talij, arsen i vanadij) i nji-
hovi spojevi, fluoridi, radioaktivne tvari itd. Od organskih spojeva meu oneiujuim tva-
rima tla obino se javljaju ugljikovodici; poliklorirani bifenili (PCB), poliklorirani-p-
dibenzodioksini (PCDD) i poliklorirani dibenzofurani (PCDF), organoklorovi spojevi, orga-
nofosforovi spojevi, organometalni spojevi, itd., tablica 4.
76od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Neke pak od navedenih oneiujuih tvari na tlo se taloe iz atmosfere tzv. mokrom
depozicijom (oborinama) ili tzv. suhom depozicijom (taloenjem estica praine i ae).
Zahvaljujui sorpcijskim znaajkama tla, mnoge od navedenih oneiujuih tvari mogu se
nakupljati u tlu, a iz tla se emitiraju u druge sfere, primjerice u hranidbeni lanac biosferu ili
ispiranjem u podzemne vode. Dakle, oneieno tlo moe biti izvor emisije oneiivaa u
druge sfere, napose biosferu - hranidbeni lanac.
Tako se npr. oneiujue tvari iz tla mogu isprati oborinama i dospjeti u vodotoke, a
otuda i u pitku vodu te izazvati zdravstvene smetnje u ljudi, odnosno ivotinja. Zbog toga se
danas poduzima niz mjera i postupaka kojima se tlo, a i cijeli okoli nastoji zatititi od onei-
enja, posebice postojanim organskim tvarima kao to su pesticidi.
O razinama postojanih organoklornih spojeva u tlu u naoj zemlji relativno je malo po-
dataka, jer se do nedavno nisu provodila sustavna ispitivanja42,57,118. Ipak, neki literaturni po-
daci118, 125,126 odreivanja ukupnih PCB-a u uzorcima povrinskih tala, pokazali su da za vei-
nu uzoraka tla urbanih i ruralnih podruja da su maseni udjeli PCB-a karakteristini za glo-
balno oneienje okolia (<10 g kg-1 suhog uzorka) dok su njihove vie koncentracije odre-
ene u tlima u neposrednoj blizini transformatorskih stanica, osobito onih razorenih tijekom
Domovinskog rata, zatim aerodroma i u industrijskim podrujima.
Oneiujue tvari organskog sastava imitirane u tlo veu se u njemu stanovito vrijeme i
pri tome su izloene mikrobiolokoj razgradnji, transformaciji i sintezi u nove spojeve, ili pak
mineralizaciji - razgradnji do tvari s kojima je poela fotosinteza, a to su CO2 i voda.
Tako npr. zahvaljujui sposobnosti transformacije tlo razgrauje sve poslijeetvene
ostatke na poljoprivrednim tlima, masu lia listopadnih vrsta i iglica etinjaa u umskim
ekosustavima, a slinoj razgradnji u tlu, u kraem ili duem vremenskom razdoblju, podlone
su i mnoge organske oneiujue tvari, kao to su PAU, ostaci pesticida i petrokemikalije.
Nakon procesa razgradnje, nastali produkti vrlo esto imaju takoer toksine osobine, kao i
tvari ijom su razgradnjom nastale, pa mogu procjednim vodama dospjeti u podzemne vode,
vodocrpilita, a otuda u hranidbeni lanac, gdje njihovo tetno djelovanje na ivi svijet okolia
moe imati razliite uinke.
Uloga vode u tlu, bilo da ona samo prolazi kroz tlo, pri emu moe biti proiena ako
tetne tvari odlae (filtracija), ili pak oneiena ako te tvari prima iz tla (otapanje i desorpcija
sa estica tla). Kinica koja sadri tvari primljene iz atmosfere, na svome putu kroz tlo ne mo-
ra doivjeti nikakve promjene, pa te tvari prenijeti do podzemnih voda. Ali, moe otopiti ne-
ke sastavnice tla ili izvriti desorpciju iona adsorbranih u adsorpcijskom kompleksu i tako
pridonijeti unoenju ili irenju oneiivaa u okoli. Ima li se u vidu podatak da oko 65%
itelja Europe koristi pitku vodu iz podzemne vode127, vrlo je vano da voda koja se nakuplja
u podzemlju bude dobre kvalitete za pie i da ne sadri tetne tvari. No, vrlo esto, za vrijeme
protjecanja oborinskih voda kroz tlo, moe procesima sorpcije i desorpcije doi do "ispiranja"
78od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
oneiujuih tvari iz tla i njihovog premijetanja u podzemne vode, slika 42, te tako doi do
njihova oneienja.
79od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
80od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
irenju oneiujuih tvari iz tla u okoli, pomau i one biljke koje iz tla usvojene
oneiujue tvari, procesom koji se naziva fitovolatizacija, prevedu u atmosferu. Ovdje se
radi o vrlo specifinom procesu kod viih biljaka gdje se nakon usvajanja i transporta, onei-
ujue tvari u istome ili promijenjenom (razgraenom) obliku, iz biljke oslobaaju transpira-
cijom tj. izluuju u atmosferu u obliku vodene pare, kako je i prikazano na slici 44.
Tako su npr. neke prirodne ili genetiki modificirane biljke sposobne absorbirati teke
metale (As, Hg i Se) iz tla, bioloki ih prevesti u plinovitu fazu unutar biljke i preko lista ih
otpustiti u atmosferu 129,134,135. Premda ovakva emisija tekih metala u atmosferu moe imati
tetno djelovanje po okoli, ovo svojstvo nekih biljaka se takoer koristi kao jedna od metoda
remedijacije oneienog tla pa ak i vode.
Uz metale u tlu kao oneiujue tvari od vrlo velikog znaenja su i pesticidi koji preds-
tavljaju znaajnu skupinu agrokemikalija, koje pored koristi, donose sa sobom i neke neelje-
ne uinke od kojih je jedno svakako oneienje okolia. Unoenje pesticida u okoli je vrlo
jednostavno u odnosu na sloenost procesa kojima su podloni pesticidi u tlu, a koji odreuju
njihovu sudbinu i irenje u okoliu, slika 45.
Naime, poslije primjene pesticida, molekule njegove aktivne tvari stanovito vrijeme os-
taju na mjestu na koje su i naneeni, nakon ega se pod utjecajem kretanja zraka ili vode mo-
gu prenositi u atmosferu (isparavanje), u dublje slojeve tla (ispiranje) ili lateralno po povrini
tla erozijom, kako je i prikazano na slici 45.
81od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Svaki od ovih putova irenja pesticida u okoli ovisi o imbenicima koji definiraju nain
transporta (vjetar, voda), a to su izmeu ostaloga: napon pare aktivne tvari iz pesticida, to-
plljivost aktivne tvari u tekuoj fazi tla, vlanost povrinskog sloja tla, teksture tla, sadraja
organske tvari u tlu, uestalosti i koliine padalina, temperatura, strujanje zraka, sorpcijska
sposobnost koloidne frakcije tla, itd.
Bez obzira da li su u tlo dospjeli izravno, dakle primjenom ili na neizravan nain, sud-
bina ovih oneiivaa zavisi od meusobnog djelovanja niza sloenih fizikalno-kemijskih
procesa, koji se mogu razvrstati u tri osnovne skupine: adsorpcija vezanje pesticida za esti-
ce tla, degradacija razgradnja (kemijska, fotokemijska i mikrobioloka), te transport kre-
tanje pesticida u okoliu poput isparavanja, primanje korijenom bilja i ispiranja136,137, kako je
i prikazano na slici 45.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Poliklorirani bifenili (PCB) se kao oneiujue tvari vrlo rairene u okoliu, pojavljaju i u
tlu. Ovi spojevi, kako je ve ranije reeno, pripadaju velikoj skupini sintetskih organoklorira-
nih spojeva koji se meusobno razlikuju u fizikalnokemijskim i toksikolokim svojstvima te
imaju tendenciju bioakumulacije i biomagnifikacije u okoliu. Njihova uloga, kao oneiuju-
e tvari u okoliu koja moe imati za posljedicu tetne uinke na ovjeka, je vrlo znaajna, jer
se u ljudski organizam unose obino putem hranidbenih lanaca. Uslijed toga, ljudi mogu biti
izloeni PCB-ima osim preko kontaminirane vode, i hranom, osobito masnom hranom ivo-
tinjskog podrijetla poput mesa, odreenih vrsta ribe i mlijenih proizvoda.
Rezultati znanstvenih istraivanja ukazali su na razne negativne uinke PCB-a na ljudsko
zdravlje, a uz osnovne simptome koji ukljuuju poveanje i hipersekreciju lijezda u oima,
oticanje onih kapaka, pigmentaciju noktiju, umor, muninu i povraanje, utvreno je da me-
u najee oblike tetnih uinaka se ubrajaju poremaji u radu endokrinih lijezda, pojava
reprodukcijske toksinosti, imunotoksinosti, neurotoksinosti, genotoksinosti itd141.
Dioksini i furani Ponaanje pojedinanih kongenera polikloriranih dibenzo-p-dioksina
(PCDD) i polikloriranih dibenzofurana (PCDF) u okoliu ovisi o njihovim fizikalno-
kemijskim svojstvima kao to su hlapljivost, topljivost u vodi i lipofilnost, pa je prema tome
razliita i njihova raspodjela u razliitim dijelovima okolia, kao to su tlo, voda i zrak. Kao i
veina drugih oneiujuih tvari, tako se i ove ne zadravaju u jednom njegovu dijelu, nego
podlijeu razliitim procesima prijenosa i transformacije, ovisno o njihovim fizikalno-
kemijskim svojstvima i svojstvima samog okolia.
Zbog svoje lipofilnosti veina PCDD-a i PCDF-a se u tlu apsorbira na organsku tvar te na taj
nain ostaju imobilizirani na povrini tla, iako je mogua njihova difuzija kroz tlo, a isto tako
i hlapljenje s povrine tla. Zahvaljujui lipofilnosti i otpornosti na metaboliku razgradnju, ovi
spojevi ulaze i akumuliraju se u hranidbenom lancu, pa tako ovjek koji se obino nalazi na
njegovu vrhu, sadri njihove najvie koncentracije 142. Glavni izvor ljudske neprofesionalne
izloenosti dioksinima je konzumacija hrane ivotinjskog podrijetla, pri emu najvei dopri-
nos daju meso, riba i mlijeni proizvodi. Uneseni u ljudski organizam, kao i kod drugih sisa-
vaca, akumuliraju se uglavnom u masnim tkivima.
Toksini uinci ovih spojeva ukljuuju oteano disanje, promjene na koi, utjecaj na imunosni
i reproduktivni sustav, negativan utjecaj na rast organizma i razvoj sredinjega ivanog sus-
tava, a takoer su potencijalno karcinogeni. Negativne utjecaje due izloenosti niskim kon-
centracijama dioksina teko je procijeniti zbog toga to se obino u otganizam unose u smjesi
sa drugim organoklorovim spojevima, pa je teko utvrditi specifinu vezu izmeu uinka i
izloenosti koja se odnosi samo na dioksine.
Pesticidi Pesticidi dospjeli u tlo, mogu promijeniti sastav zemljine mikroflore. Svim pesti-
cidima, kao oneiujuim tvarima koje zauzimaju vrlo znaajno mjesto kada je rije o onei-
enju tla, zajedniko je obiljeje njihova sklonost ugradnji u hranidbeni lanac i akumulacija u
pojedinim tkivima. Na prvom mjestu dolazi do nakupljanja u biljkama, u ije organizme dola-
ze uglavnom putem korjena, i to iz vode u tlu, u kojoj su otopljeni. Nakon ulaska u biljku,
pesticidi se raspodjeljuju u njene organe, tako da im je koncentracija u pojedinim organima
biljke razliita, a koeficijent raspodjele ovisi o mnogo imbenika. Osim unoenja pesticida u
biljne organe preko korijena, isto se moe dogoditi i preko lista.
83od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Sama primjena pesticida i njihova pojava u okoliu kao oneiujuih tvari, ima esto za pos-
ljedicu i tetne uinke na insekte, odnosno dolazi do smanjenja broja i vrsta insekata, a to
uzrokuje promjene brojnosti i vrsta ptica, te na kraju promjene u sastavu cijele biocenoze.
Ovo se obino ogleda u djelominom unitavanju korisnih insekata-opraivaa, mrava, nega-
tivnom uinku na ribe, beskimenjake i ptice, a tetni uinci se mogu primjetiti i na ivoti-
njama i ljudima143.
Kao toksini spojevi pesticidi imaju tetne uinke i na zdravlje ljudi. Zavisno od vrste pestici-
da i koliine unijete u organizam simptomi trovanja mogu biti vrlo razliiti. Bez obzira na
nain ulaska pesticida u ljudski organizam klinika slika je slina; u poetku se javljaju pore-
meaji disanja, probave i neuroloki poremeaji. Svi ovi uinci posljedica su izravnog djelo-
vanja aktivne tvari. Prilikom trovanja preko koe ponekad se javlja uta boja zbog oteenja
jetre, koja ponekad moe zavriti i smru. Smrtni ishodi zapaaju se najee pri akcidental-
noj ingestiji, a ree kao posledica inhalacije. u oba sluaja neposredan uzrok smrti su presta-
nak funkcije vitalnih centara u vidu paralize centara za disanje, asistolije i edema plua. Vrlo
este popratne pojave trovanja s ovim spojevima, a posebno kod trovanja organofosfornim
spojevima su: suenje vida, pojaano izluivanje ljezda sa luenjem, oteano i nepravilno
disanje, munina, proljevi, kratkotrajni porast krvnog tlaka, opa fizika slabost, brzo zama-
ranje, vrtoglavica, nervoza, koma, prestanak disanja. Ovi znaci trovanja se obino javljaju kod
kronine toksinosti nakon dueg vrijemenskog razdoblja rukovanja organofosforovim spoje-
vima144.
Organometalni spojevi Organoivini spojevi, naroito, metilna iva, opasni su zbog pola-
ganog izluivanja iz tijela i nakupljanja u mozgu. Profesionalna trovanja ivom preteno su
kroninog oblika, a opi simptomi trovanja ivom nisu karakteristini (gubitak apetita, glavo-
bolja, vrtoglavica, umor). Ovi spojevi znaju djelovati iritirajue za kou i jednako su tetni i
alkilni i arilni spojevi i mogu izazvati akutna i kronina oteenja koe144.
Najee oralne promjene su promjene na zubnom mesu, a moe doi i do ispadanja zubi.
Kod kroninog trovanja ivom karakteristian je tremor, u poetku slabo izraen, a zatim se
pojaava. Ovo se pokazuje i kod pisanja, pa je rukopis kronino otrovanog ivom drhtav, is-
prekidan i iskrivljen (tzv. ivino pismo). Tremor prate i psihike promjene koje ine sliku i-
vinog eretizma. To je posebna vrsta uzbuenja i razdraljivosti, svadljivosti, gubitka kontrole
nad ponaanjem, a katkada i ispada bijesa u radnoj okolini. Akutno trovanje udisanjem ivinih
para pogaa respiratorni sistem sa razvojem akutne intersticijske pneumonije, bronhitisa i
bronhiolitisa. Budui da se iva izluuje mokraom, oteuje stanice proksimalnih zavijenih
tubula sa popratnom proteinurijom i eventualno nefrotikim sindromom.
Poznato je da je iva neurotoksina, i glavni organ koji napadaju spojevi alkil ive je sredinji
nervni sustav ukljuujui i mozak. Metiliva vrlo brzo prolazi kroz modane barijere i sporo
se eliminira iz organizma, odnosno ima izraenu tendenciju bioakumulacije. Simptomi trova-
nja se mogu pojaviti nakon duljeg vremena, i to esto prekasno da bi se otrovanje moglo pra-
vilno tretirati. Vrlo brzo prolazi kroz modane barijere i sporo se eliminira iz organizma, od-
nosno ima izraenu tendenciju bioakumulacije. Simptomi trovanja se mogu pojaviti nakon
duljeg vremena, i to esto prekasno da bi se otrovanje moglo pravilno tretirati.
Neke studije ukazuju na povezanost poveane razine ive u organizmu i rizika od kardiovas-
kularnih bolesti.
84od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Simptomi trovanja olovom razvijaju se vrlo brzo, ve nekoliko sati nakon jae ekspozicije. Uz
pad krvnog tlaka i tjelesne temperature javljaju se teki simptomi poput jakog uzbuenja i
manijakalnih stanja koja mogu zavriti smru. Kod blaih trovanja javlja se glavobolja, psi-
hike smetnje, gubitak sna, drhtanja, proljeva itd. U urbanim sredinama, osim tetraetil olo-
vom, okoli se oneiuje, otpadnim bojama koje kao pigment sadre Pb3O4, dimom iz cigare-
ta itd., dnevni unos olova u organizam udisanjem zraka, hranom i vodom, obino ne prelazi
100 g, od ega se apsorbira oko 25 g. Inhalacijom se, ovisno o veliini estica, apsorbira
oko 30 do 50 % olova, a probavnim sustavom samo oko 20%. Apsorbirano se olovo prenosi
krvlju i rasporeuje se u krv, bubrege, jetru, kostur i druga tvrda tkiva. Najvie se olova nalazi
u kostima (>90%), dok su najnie koncentracije utvrene u miiima, masnom tkivu i moz-
gu22.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
to se stanja i zatite tla u RH tie, ono je slino stanju u EU. Naime, u RH, gdje te-
meljni zakonski akt o zatiti tla ne postoji, premda se uz pitanja zatite tla neposredno i posre-
dno vee niz propisa - od onih iz podruja zatite okolia, poljoprivrede i umarstva do propi-
sa vezanih uz oneiivae koji svojom djelatnosti utjeu na stanje tla te potencijalno mogu
ugroziti kakvou tla na svojim lokacijama.
Iako jo uvijek nije uspostavljen cjeloviti sustav trajnog motrenja tala i pohranjivanja
dobivenih podataka, ipak postoje podaci o stanju tla koji se odnose uglavnom na poljoprivre-
dna i umska tla. Ovi podaci su prikupljeni u okviru razliitih znanstveno-istraivakih proje-
kata i studija, za razliite ciljane potrebe ustanova ili, u sluaju oneienih tala, za potrebe
planiranja i provedbe sanacije kao posljedice ekolokih incidenata.
Na temelju dostupnih relativno skromnih pojedinanih podataka i informacija oteenja
tla moe se openito zakljuiti da su na hrvatskim tlima utvrena lokalna oneienja ukup-
nim i mineralnim uljima, policiklikim aromatskim ugljikovodicima (PAU), polikloriranim
bifenilima (PCB), ostacima herbicida i tekim metalima uz prisustvo procesa erozije, zakise-
ljavanja tala i degradacije organske tvari, posebno na poljoprivrednim tlima146.
86od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 46. Pregled industrijskih djelatnosti kao izvora oneienja tla prema ueu u ukupnom
broju oneienih lokacija
87od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Povijest razvoja metalurke industrije obiljeena je duim ili kraim razdobljima in-
tenzivnog ugroavanja i oneiavanja okolia to se ogledalo u ugroavanju zdravlja ljudi,
ugroavanju pojedinih biljnih i ivotinjskih vrsta, vodnih sustava, oteenja materijalnih do-
bara, kao i nizu drugih negativnih uinaka u okoliu.
Poznato je da meu metalurkim pogonima za proizvodnju eljeza i elika, najvee iz-
vore oneienja okolia predstavljaju pogoni za proizvodnju metalurkog koksa, pogoni za
sinteriranje eljezne rude, proizvodnju sirovog eljeza visokopenim postupkom i pogoni pro-
izvodnje elika. Ova postrojenja svojim emisijama u okoli, a prije svega u zrak i vode, a es-
to i u tlo, optereuju okoli znaajnim koliinama sumpor (IV) oksida (SO2), ugljik (II) oksida
(CO), fluorida (F-), amonijaka (NH3), tekih metala (Pb, Cd, Zn, Hg, itd), policiklikih aro-
matskih ugljikovodika (PAU), polikloriranih bifenila (PCB), polikloriranih dibenzo-p-
dioksina (PCDD) i polikloriranih dibenzofurana (PCDF), cijanida (CN-), ulja i masti, suspen-
diranih tvari, a posebno su znaajna optereenja okolia razliitim proizvodnim otpadom ko-
jeg se jo uvijek esto odlae na vlastita neureena odlagalita.
Metalurki koks se rabi u metalurgiji eljeza i elika tj. u procesima sinteriranja, viso-
kopenom procesu proizvodnje sirovog eljeza i procesima proizvodnje elika, ljevaonicama
elinog i drugih ljevova, itd. Metalurki koks se proizvodi u koksnim peima iz ugljene mje-
avine koju ini kameni ugljen kao aktivna komponenta i drugih vrsta ugljena kao to su lignit
i smei ugljen. Pri proizvodnji koksa u koksnim peima (baterijama) pored ugljena kao os-
novne sirovine za proizvodnju koksa, za uloak se rabe i drugi ugljini materijali, to ovisi o
vrsti koksa koji se proizvodi, a pri emu dolazi do emisije razliitih oneienja u okoli.
Proces koksiranja se sastoji od niza sloenih reakcija karbonizacije (cijepanje, aroma-
tizacija i kondenzacija), pri emu nastaje koks, a izdvajaju se plinoviti i tekui nusproizvodi
(koksni plin, katran, itd.), tablica 5.
Koksni plina sadri plinovite i tekue oneiujue tvari, a to su uglavnom katran,
amonijana voda, benzen i njegovi homolozi, naftalen, amonijak, sulfati, cijanovodonini
spojevi i estice praine. Veina krutog otpada sadri opasne tvari kao to su benzen i policik-
liki aromatski ugljikovodici i sl.
U svrhu ienja koksnog plina, kako bi se sprijeila emisija produkata izgaranja sum-
porovog (IV) oksida (SO2), duikovih oksida (NOx) i ugljikovog (II) oksida (CO) u zrak pri
njegovom koritenju kao plinovitog goriva, obino se koristi oprema za izdvajanje pojedinih
tetnih tvari kao to su sumporovodik, katran, benzen, etilbenzen, toluen, ksilen, naftalen,
amonijak itd. koje nosi sirovi koksni plin.
88od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
89od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
90od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
eljezo se kao tzv. sirovo eljezo proizvodi u visokoj pei (VP) redukcijom eljeznih
oksidnih ruda (hematit, magnetit, limonit) ugljikom iz koksa. Nastalo sirovo eljezo, koje u
eljeznoj osnovi, uz mangan (Mn), silicij (Si), sumpor (S), fosfor (P) i drugo, sadri i oko 4 %
ugljika. Prema podacima nekih proizvoaa sirovog eljeza u EU, za proizvodnju 1000 kg
sirovog eljeza visokopenim postupkom, potrebno je ponekad i vie od 3500 kg sirovine
koju ini sinter, eljezna ruda, peleti eljezne rude, koks, vapno i drugi dodaci149.
Za vrijeme procesa proizvodnje sirovog eljeza, kao i granuliranja visokopene
troske, nastali dimni plinovi sadre uz vrste estice praine, cijanidne spojeve, teke metale,
plinovita oneienja poput duikovih oksida (NOx), sumporovog (IV) oksida (SO2), ugljiko-
vih (II) i (IV) oksida (CO i CO2), vodika (H2), amonijaka (NH3) i policiklikih aromatskih
ugljikovodika (PAU) itd.149, tablica 7.
Sve navedene oneiujue tvari iz procesa proizvodnje sirovog eljeza nakon to se
pojave u emisijama u zrak, mogu se zahvaljujui atmosferskoj depoziciji javiti u vodi i u tlu.
U postrojenju za obradu visokopenog plina, nastalog u procesu proizvodnje sirovog eljeza,
izdvajaju se znaajne koliine tzv. visokopenog mulja ijem se rukovanju, a posebice zbri-
njavanju, mora posvetiti duna pozornost, s obzirom da bi njegovo nekontrolirano odlaganje
na tlo moglo imati za posljedicu smanjenje kakvoe tla.
Naime, visokopeni mulj, ovisno o sastavu sirovina koritenim u proizvodnom proce-
su, obino sadri visoke koncentracije ugljika (C), eljeza (Fe), sumpora (S), mangana (Mn),
silicijevog (IV) oksida (SiO2), kalcijevog oksida (CaO), magnezijevog oksida (MgO), alumi-
nijevog (III) oksida (Al2O3) i dr. Ovako nastali mulj kao i visokopena praina izdvojena sus-
tavom za tzv. suho ienje otpadnih plinova, velikim dijelom se reciklira (oko 64%), a neto
malo koristi u drugim industrijama (2-3%), a kako se zbog prisutnosti tetnih tvari, kao to su
olovo (Pb), kadmij (Cd) i cink (Zn), ne moe potpuno reciklirati dio (oko 33%) se mora i traj-
no zbrinuti na zakonom propisan nain.
91od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
92od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
93od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Jednako kao i kod ranije opisanih procesa i elektropeni proces proizvodnje elika
moe negativno utjecati na okoli emisijama u zrak i vode i tlo. Osim neizravnog oneienja
tla atmosferskom depozicijom oneiujuih tvari, tlo moe biti dodatno optereeno ukoliko
se, u procesu nastali nusproizvodi i/ili otpadi (neobraena troska, iskoriteni vatrostalni mate-
rijal, ogorine, metalne strugotine, razliiti muljevi, praine iz proistaa dimnih plinova, itd.)
nekontrolirano odlau na nezatieno okolno zemljite.
Na ovaj nain, tetne tvari koje dospiju na tlo, mogu oneistiti tlo mijenjajui mu fizi-
kalno-kemijske znaajke (pH, kemijski sastav, kapacitet za vodu, kapacitet za zrak,..), odnos-
no korisna svojstva i kakvou, to smatramo njegovim oneienjem, ili pak tetno utjecati na
okoli, te onemoguiti njegovo daljnje koritenje, to smatramo zagaenjem tla.
Kako je ranije pokazano, a sukladno Uredbi (EZ) br. 1272/2008 opasne tvari i smjese
opasnih tvari razvrstavaju se na nain da se ukae na vrstu i ozbiljnost opasnosti koju preds-
tavlja ta tvar ili smjesa, tj. pokae kolika je njena potencijalna mogunost da tetno djeluje na
ljude ili okoli. Posebno mjesto zauzimaju opasne tvari/otrovi i smjese koje karakterizira
svojstvo opasnosti za zdravlje ljudi, kao i svojstvo opasnosti za okoli.
Prema prof. Plaviu10 otrovom se smatra svaka tvar ili smjesa tvari koja kod odreene
doze, uzete jednokratno ili kod viekratnog uzimanja odreenih doza tijekom nekog razdob-
lja, izaziva prolazna ili trajna oteenja organizma. To znai da neka tvar moe biti lijek kod
odreene doze, a poveanjem doze, mogu jaati tetni uinci kod kojih ona postaje otrov za
dani organizam, slika 47.
94od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
95od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
tetnost otrova osim za ljude, vrlo je vana i zbog tetnih uinaka koje moe imati za
ostale ive organizme na Zemlji (biljke, ivotinje, organizme u tlu itd.). Naime, mnoge opasne
tvari se koriste u zatiti tla, biljaka i ivotinja od razliitih nametnika i bolesti, pa je kod nji-
hove primjene, osim poznavanja doze djelatne tvari u preparatu, vrlo vano je poznavati i
njihove istodobne alternativne utjecaje na ostale sastavnice okolia. Ozbiljnost ovog pitanja
ogleda se i u injenici da se svaki poremeaj u malom dijelu okolia moe odraziti i na njego-
ve druge dijelove, a pri tome ovijek ne moe biti poteen. U ovom sluaju se radi o ekotok-
sinosti koja obuhvaa istraivanja utjecaja opasnih tvari iz okolia na sve vrste ivih organi-
zama koji ive u vodi (npr. alge, ribe, koljke), kopnu (sisavce, ptice, gmazove) tlu (insekte,
gliste, mikroorganizme), biljni svijet itd.
96od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Kada se govori o toksinim opasnim tvarima i njihovoj toksinosti, prije svega se mis-
li na njihove tetne uinke u organizmu ili njegovim pojedinim dijelovima organima. tet-
nim uinkom se smatra svako prolazno ili trajno oteenje odnosno svako prolazno ili trajno
neeljeno djelovanje u organizmu ili nekom od njegovih dijelova organa.
Prolazni tetni uinak ili oteenje je ono koje e se ispraviti ili potpuno nestati samo
od sebe ili uz pomo odgovarajuih medicinskih postupaka. Kao primjer moe posluiti oz-
ljeda koe u obliku ogrebotine, opekotine i sl., koja se nakon nekog vremena povue, a ozlije-
ena osoba kasnije ne osjea nikakve posljedice.
Neprolazni ili trajni tetni uinak ili oteenje je ono koje se vie ne moe ukloniti ili
se ne da potpuno ukloniti ili ispraviti bez obzira na poduzete medicinske postupke. Najjednos-
tavniji primjer trajnog tetnog uinka je ostanak oiljka na koi nakon ogrebotine, razderotine
i sl., gdje on ne predstavlja veliki problem ozljeenoj osobi, no ipak predstavlja trajno otee-
nje. Puno vaniji su drugi oblici trajnih oteenja organizma ili pojedinih organa, koji ostaju
kod osobe koja je bila izloena opasnim tvarima. Tako npr., trovanja esto imaju za posljedi-
cu insuficijenciju bubrega, oteenja jetre, pojave edema plua, perforacije crijeva itd.
97od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Prema tome, doza neke ispitivane toksine tvari izraena u mg kg-1 tjelesne te-
ine usljed koje e u gornjim uvjetima uginuti 50% ispitivanih ivotinja naziva se le-
talna doza za 50% organizama koji su bili izloeni otrovu (engl. Lethal dose for 50 %
of tested organisms, LD50). U literaturi se mogu nai i podaci o LD75 za neke opasne
tvari, a koja analogno LD50, oznaava letalnu dozu za 75% organizama koji su bili iz-
loeni otrovu. Uz prikazivanje podataka za LD50 uvijek je potrebno navesti na koje se
ivotinje ona odnosi i koji je put unosa opasne tvari u organizam (mi, takor ili kuni,
na usta, preko koe, udisanjem).
Kod akutne toksinosti, osim letalne doze opasne tvari, koja izaziva smrt, pot-
rebno je znati i uinke te tvari na ljudski organizam i njegove organe kod intoksikacije
dozama koje su ispod LD50. Ovo je posebno vano kod primjene opasnih toksinih
tvari u industriji i drugim djelatnostima, gdje ponekad dolazi do trovanja zbog nepa-
nje pri rukovanju ili izloenosti ovim tvarima zbog industrijskih nesrea (eksplozije,
poari i sl.). U svrhu sprjeavanja pojave trovanja, poduzimanja mjera zatite od opas-
nih tvara ili pak ponaanja u sluaju nesree s opasnim tvarima, svi relevantni podaci
o toksinosti i moguim uincima nalaze se u dokumentu koji se naziva sigurnosno
tehniki list (STL), a koji prati opasnu tvar od mjesta proizvodnje do mjesta uporabe.
Kako bi rukovanje opasnim toksinim tvarima bilo to sigurnije, posebice pri
svakodnevnom radu u industriji gdje se one koriste kao sirovina ili pratei materijal u
proizvodnji, one podlijeu strogim pravilima razvrstavanja i oznaavanja.
98od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Tako se sve opasne toksine tvari razvrstavaju u jednu od etiri kategorija tok-
sinosti na temelju akutne toksinosti nakon primjene oralnim, dermalnim ili inhala-
cijskim putem u skladu s numerikim kriterijima prikazanim u tablici 9. Vrijednosti
akutne toksinosti izraavaju se kao (pribline) vrijednosti LD50 (oralno, dermalno) ili
LC50 (udisanje) ili kao procijenjene vrijednosti akutne toksinosti ATE (engl. Acute
Toxicity Estimates).
Ope granine vrijednosti koncentracije za inhalacijsku toksinost prikazane u
tablici temelje se na etverosatnom izlaganju organizma za potrebe ispitivanja.
Sve ostale toksinosti, osim akutne, koje su navedene u Djelu 3. Priloga 1. CLP Ured-
be, i koje slijede u ovom tekstu, mogu se nazvati kroninim, jer se javljaju pri duem
unosu otrova u organizam uz vie ili manje promjenjivu frekvenciju unosa i u razlii-
tim dozama.
99od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Pri ispitivanju opasnih toksinih tvari radi odreivanja njezinoga potencijala nagriza-
nja i nadraivanja treba uzeti u obzir i neke njihove fizikalno-kemijske karakteristike.
Naime, neke toksine tvari u obliku praha mogu postati nagrizajue ili nadraujue
kada se navlae odnosno u dodiru s vlanom koom ili sluznicom. Isto tako, vrlo viso-
ke i vrlo niske pH vrijednosti pojedinih toksinih tvari, kao to je pH 2 ili 11,5
mogu ukazivati na potencijal izazivanja uinaka na koi. Nadalje, ako je tvar jako tok-
sina kod dermalne primjene, istraivanje nadraivanja/nagrizanja koe nije mogue
provesti jer koliina ispitivane tvari koju bi trebalo primijeniti znatno prelazi toksinu
dozu te dovodi do smrti ivotinje.
Teka ozljeda oka/nadraaj oka Ozbiljan tetan uinak na oku je oteenje onog
tkiva ili ozbiljno fiziko pogoranje vida izazvano djelovanjem toksine opasne tvari
na prednju povrinu oka, te nije potpuno reverzibilno unutar 21 dana nakon kontakta s
toksinom opasnom tvari.
Prije pristupanja ispitivanju opasnih toksinih tvari radi odreivanja njezinoga poten-
cijala da izazove ozbiljno oteenje oiju odnosno nadraivanja oiju treba uzeti u ob-
zir nekoliko imbenika. Prvo polazite za analizu su postojea iskustva kod ljudi i i-
votinja, budui da ona daju neposredne informacije o uincima na oku. Isto tako, vrlo
visoke i vrlo niske pH vrijednosti toksinih tvari, kao to je pH 2 i pH 11,5 mogu
dovesti do ozbiljnih oteenja oiju i oekuje se da e takve tvari izazvati znaajne
uinke na oima15.
Ireverzibilni uinci na oku, koje uzrokuju toksine tvari iz ove skupine, a koji su pret-
hodno ispitani na ivotinjama, obino su razaranje ronice, trajno zamuenje ronice,
obojenje ronice, poremeaj funkcije arenice te drugi uinci koji naruavaju vid.
Preosjetljivost dinih putova ili koe kao tetan uinak javlja se izlaganjem organi-
zma posebnoj skupini tvari koje izazivaju preosjetljivost dinih putova nakon udisanja,
odnosno izaziva preosjetljivost koe je tvar koja dovodi do alergijske reakcije nakon
dodira s koom poput alergijskog kontaktnog dermatitisa.
Dokazi da toksina tvar moe izazvati specifinu preosjetljivost dinih putova u pravi-
lu se temelje na iskustvima kod ljudi, pa se u tom kontekstu preosjetljivost obino jav-
lja u obliku astme, ali se uzimaju u obzir i druge reakcije preosjetljivosti, kao to je ri-
nitis/konjunktivitis i alveolitis. To stanje ima kliniki karakter alergijske reakcije.
Mutageni uinak na zametne stanice kada tetni uinak poprimi oblik genetske mu-
tacije, onda je svakako rije o najstranijim moguim tetnim uincima izazvanim iz-
loenosti organizma toksinim opasnim tvarima. Naime, mutacija je trajna promjena
koliine ili strukture genetskog materijala stanice. Izraz mutacija odnosi se na nasljed-
ne genetske promjene koje se mogu manifestirati na razini fenotipa tako i na promjene
DNK (ako su poznate) na kojima se one temelje (ukljuujui specifine promjene baz-
nih parova i kromosomske translokacije).
Izraz mutagen koristi se za tvari koje izazivaju uestaliju pojavu mutacija u populaci-
jama stanica i/ili organizama. Neke od toksinih opasnih tvari se zbog svoji svojstava i
uinaka, koje izazivaju promjene prirodne genetske strukture ne samo ljudi, nego i bi-
100od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Karcinogenost Karcinogen je tvar ili smjesa tvari koja unesena u organizam izaziva
rak ili povaava pojavnost raka. Karcinogenost je dakle svojstvo toksine opasne tvari
da u organizmu koji je bio dugotrajno izloen njenoj odreenoj dozi i uestalosti uno-
sa u organizam, izaziva pojavu karcinoma ili raka15.
Najuobiajenija vrsta raka se naziva karcinom npr. karcinom plua, debelog crijeva,
dojke i jajnika dok za ovu teku bolest postoje i drugi nazivi poput sarkom, to je na-
ziv za vrste raka koji se nalazi u kostima, hrskavicama, masnim naslagama i miiima,
limfom koji se pojavljuje u limfnim vorovima tjelesnog imunosustava, a leukemija
je vrsta raka koja nastaje u krvnim stanicama koje se stvaraju u kotanoj sri i nalaze
se u krvotoku.
Karcinogeni uinci su vrlo esto povezani s prehranom i nainom ivota kao i sa pro-
fesijom odnosno izloenosti ovim tvarima na radnom mjestu157, tablica 10.
S obzirom da se danas u okoliu nalazi vrlo veliki broj toksinih opasnih tvari koje su
u okoli dospjele ljudskom djelatnou, vrlo je vano iste na vrijeme otkriti kao i imati
informaciju o njihovoj eventualnoj karcinogenosti. Vano je uvijek imati na umu, ako
je neka toksina tvar karcinogena za ivotinje tj. izazvala dobroudne ili zloudne tu-
more u dobro provedenim eksperimentalnim istraivanjima na ivotinjama, smatra se
opravdanim pretpostaviti da e biti karcinogena i za ljude, osim ako postoje vrsti do-
kazi da mehanizam tvorbe tumora nije relevantan za ljude.
101od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Opasnost od aspiracije Posebnu skupinu ine opasne tvari i smjese koje mogu
predstavljati opasnost od aspiracijske toksinosti za ljude. Aspiracija je ulazak tekue
ili krute tvari odnosno smjese izravno kroz usnu ili nosnu upljinu, ili neizravno pov-
raanjem, u dunik i donji dini sustav. Aspiracijska toksinost ukljuuje teke akutne
posljedice kao to je kemijska pneumonija, ozljede plua razliite teine ili smrt usli-
jed aspiracije. Aspiracija zapoinje udisanjem, u vremenu koje je potrebno da se je-
danput udahne, dok se strano tijelo nalazi na mjestu gdje se sastaju gornji dini i pro-
bavni trakt u laringofaringalnom podruju. Do aspiracije tvari ili smjese moe doi i
povraanjem nakon gutanja. To ima posljedice za oznaavanje, osobito u sluaju kad
se zbog akutne toksinosti razmatra navoenje preporuke da se u sluaju gutanja iza-
zove povraanje. Meutim, ako tvar/smjesa istovremeno predstavlja opasnost od aspi-
racijske toksinosti, preporuku o izazivanju povraanja treba prilagoditi.
tetno za okoli Danas postoji niz toksinih tvari opasnih za okoli koje zbog svojih
svojstava, koliine i unoenja u okoli mogu izazvati tetne uinke po ivi svijet. Istra-
ivanje tetnih uinaka na okoli i zatita okolia od unosa toksinih tvari je porastom
ljudske svijesti, postala vrlo znaajna s obzirom da se oneienjem okolia ugroava
opstanak mnogih vrsta ukljuujui i ovjeka.
Pri istraivanjima u kojima se utvruje opasnost pojedine toksine tvari u okoliu,
obino se utvruje njena opasnost za vodeni okoli. U tom se smislu vodenim okoli-
em smatraju vodeni organizmi koji ive u vodi i vodeni ekosustav kojem pripadaju.
Dakle, temelj za utvrivanje opasnosti je toksinost tvari za organizme koji ive u vo-
103od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
di, ali usto treba prema potrebi uzeti u obzir i dodatne informacije o svojstvima veza-
nim uz razgradnju i bioakumulaciju.
Kada se govori o opasnosti neke tvari za vodeni okoli, onda se mora razlikovati njena
akutna opasnost za organizme koji ive u vodi, od njene kronine (dugorone) opas-
nosti za te organizme. Akutna toksinost za organizme koji ive u vodi je sposobnost
toksine tvari da nakodi organizmu kod kratkotrajnog izlaganja toj tvari. Kronina
toksinost za vodene organizme je opasnost od uinaka toksine tvari kroz due vre-
mensko razdoblje jer se ta tvar sporo razgrauje u vodi, a njena biokoncentracija u or-
ganizmu, kao mjera apsorpcije, moe biti znaajno vea nego u sluaju akutne toksi-
nosti.
Na vrstu i opseg tetnih uinaka koje toksina tvar moe uzrokovati na organizmima
vodenog okolia, veliki utjecaj imaju imbenici poput raspoloivosti tvari u vodi, nje-
na bioraspoloivost i biokoncenracija. Raspoloivost toksine tvari je mjera u kojoj ta
tvar postaje topljiva ili odvojiva vrsta odnosno poprima oblik pogodan za unos u orga-
nizam (npr. u sluaju metala, ta se raspoloivost odnosi na mjeru u kojoj se metalni
ion moe izdvojiti iz molekule spoja dospjelog u okoli). Bioraspoloivost (ili biolo-
ka raspoloivost) je mjera u kojoj se toksina tvar apsorbira u organizmu i raspodjelju-
je u odreenom dijelu organizma, a ovisi o fizikalno-kemijskim svojstvima tvari, ana-
tomiji i fiziologiji organizma, farmakokinetici i putu izlaganja. Pri ovome treba napo-
menuti da raspoloivost nije preduvjet za bioraspoloivost.
Na uinak tvari u organizmu gotovo najvei utjecaj ima bioakumulacija koja je rezul-
tat apsorpcije tvari u organizmu za sve putove izlaganja tj. unosa tvari u organizam
zrakom, vodom, sedimentom/tlom i hranom. Bioakumulacijom tvari u vodenim orga-
nizmima mogu nastati toksini uinci tijekom duih vremenskih razdoblja, ak i ako
su stvarne koncentracije toksine tvari u vodi niske. Znaajni imbenici koji utjeu na
uinke su i biokoncentracija, koja je neto rezultat apsorpcije, pretvorbe i eliminacije
tvari u organizmu u koji je ta tvar dospjela vodom, te razgradnja ili raspadanje organ-
skih molekula na manje molekule iji su krajnji proizvod ugljikov dioksid, voda i soli.
Tvari koje se brzo razgrauju u okoliu, mogu se iz njega brzo i ukloniti, iako i takve
tvari mogu imati odreene tetne uinke, posebno u sluaju izlijevanja ili nezgoda.
One su lokalnog karaktera i kratkog vijeka. Ako ne doe do brze razgradnje toksine
tvari u okoliu, ona u vodi moe imati dugorono i dalekoseno toksino djelovanje.
104od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Izloenost ivih organizama, a posebno ljudi, utjecaju toksinih opasnih tvari iz okoli-
a, ima razliite oblike, pa su i putovi njihovog unoenja u ive organizme razliiti. Bilo da se
radi o opem okoliu u kojem ovjek boravi, profesionalnoj izloenosti ili izloenosti u osob-
nom okoliu svakoga ovjeka pojedinano, toksine tvari u ljudski organizam mogu dospjeti
na tri naina: udisanjem (inhalacijom), ingestijom (uzimanjem na usta - oralno) ili kroz kou
(perkutano). Kada otrov ue u organizam, na jedan od navedenih naina, zapoinje ireverzibi-
lan proces njegove apsorpcije i premijetanja u krvotok kojim se iri po organizmu. Proces
apsorpcije karakterizira njen opseg koji govori o koliini otrova koja je ula u krvotok i brzina
apsorpcije koja govori o vremenu potrebnom za postizanje najvie koncentracije otrova u kr-
vi, od trenutka njegovog ulaska u organizam, slika 50.
Slika 50. Promjena koncentracije otrova u krvi nakon unosa otrova u organizam158
Brzina i opseg apsorpcije ovise o nizu razliitih imbenika koji se mogu svrstati u tri skupine:
fizikalno-kemijske karakteristike toksine tvari, karakteristikama organizma u kojem se
dogaa apsorpcija i vanjski imbenici.
105od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
U prvu skupinu imbenika o kojima ovisi brzina i opseg apsorpcije otrova u organizmu su
svojstva samog otrova tj. njegova koliina, topljivost u tjelesnim tejuinama, koeficijent
raspodjele otrova u organizmu, itd.
Koliina toksine tvari Primijenjena ili unesena koliina otrova u organizam je vrlo
vaan imbenik o kojem ovisi i konani tetan uinak. Drugim rijeima, koliina ap-
sorbirane tvari bit e vea to je vea primijenjena koliina, iako to ne mora biti line-
arna ovisnost s obzirom da na konani opseg apsorpcije utjeu i neki drugi imbenici.
Topljivost toksine tvari u tjelesnim tekuinama Ukoliko toksina tvar u trenutku
unosa u organizam nije tekua ili otopljena u nekom otapalu, njenoj apsorpciji u orga-
nizmu prethodi otapanje u tjelesnim tekuinama/izluevinama kao to su npr. probavni
sokovi u elucu, slina u ustima, sluz u nosu, znoj na koi, itd149. S obzirom da toksine
tvari moraju biti otopljene da bi se uinkovito apsorbirale u organizmu, za oekivati je
da se njihova bioraspoloivost smanjuje ovisno o primijenjenom obliku (agregatnom
stanju) u nizu: otopina > suspenzija > vrsta tvar. Imajui ovo u vidu, mogua je poja-
va da se otrov koji je netopljiv ili slabo topljiv u vodi, nee apsorbirati ukoliko mu
topljivost ne omogui prisutnost neke druge tvari (medija) npr. eluane kiseline
(HCl), ime se povea njegova apsorpcija.
Koeficijent raspodjele toksine tvari Da bi se otrov otopljen u tjelesnim tekuinama
apsorbirao u krv, potrebno je da iz tjelesne tekuine koja je vodena otopina, pree u
stanine membrane koje su lipidnog karaktera tj. lipofilne prirodne. To je mogue
samo ukoliko se toksina tvar otapa u oba medija hidrofilnom i lipofilnom. O tome
koliki se dio od ukupne koliine unesenog otrova u organizam otopi u jednom, a koliki
dio u drugom mediju, govori koeficijent raspodjele za danu toksinu tvar. Tako npr.,
ako neka toksina tvar ima visoki koeficijent raspodjele, za nju kaemo da je lipofilna
i da dobro prolazi kroz lipidne barijere organizma, za razliku od hidrofilnih tvari.
Lokalno ili sredinje djelovanje toksine tvari Otrovi mogu svojim lokalnim ili sre-
dinjim djelovanjima ubrzati i poveati opseg vlastite apsorpcije u nekom organizmu
ili je pak usporiti i smanjiti. To se svojstvo moe pojasniti primjerom nagrizajuih
opasnih tvari koje oteuju sluznice i unitavaju stjenku barijere na mjestu kontakta
otvaranjem kapilara. Na ovaj nain se omoguava ulazak toksine tvari izravno u kr-
votok, to ponekad osigurava apsorpciju i onih toksinih tvari koje se u normalnim
okolnostima slabo i sporo apsorbiraju. Ovo se moe ilustrirati uinak agresivne tvari
njenim prolijevanjem na kou, gdje razaranjem tkiva osigurava vlastitu apsorpciju u
organizam.
Suprotno ovome, postoje i procesi usporavanja ili smanjenja opsega apsorpcije i ogle-
da se u svojstvu koje se odnosi na nespecifine uinke tetne tvari poput povraanja i
proljeva. U ovakvim sluajevima, toksine tvari mogu uzrokovati povraanje ili pro-
ljev, te tako doprinijeti izbacivanju otrova iz organizma, a samim time usporavanje ili
smanjenje opsega apsorpcije.
106od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Kada otrov ue u organizam on biva kroz sluznicu ili kou prenesen do kapilara preko
kojih se prenosi u sustavni krvotok i dalje do mjesta svojeg tetnog djelovanja. Na konani
rezultat apsorpcije toksine tvari koja od unosa u organizam do mjesta djelovanja prolazi na-
vedeni put, utjee vie imbenika organizma, a najznaajniji su: debljina i kvaliteta barijere
(sluznice ili koe), povrina barijere (sluznice ili koe) preko koje se odvija apsorpcija, kvali-
teta kontakta izmeu otopine toksine tvari i barijere (sluznice ili koe), vrijeme tijekom ko-
jeg je barijera izloena otrovu, prokrvljenost i protok krvi na drugoj strani barijere, sastav
tjelesnih izluevina na mjestu apsorpcije i drugo.
Debljina barijere (sluznice ili koe) Iako je debljina jedna od vanih znaajki tjeles-
nih barijera za apsorpciju tvari, mora se napomenuti da ona nije jedina znaajka tjeles-
nih barijera vanih za apsorpciju toksine tvari u organizmu. Vrlo bitna je i kvaliteta te
barijere odnosno sastav stanica u njoj i ispod nje imaju veliku vanost. Tako je npr.
koa kao snana barijera i zatita od vanjskih djelovanja, sastavljena od vie slojeva
razliitih vrsta stanica, dok je nasuprot koi, koja ima zatitno djelovanje, sluznica
tankog crijeva upravo predviena za apsorpciju razliitih tvari pa je tome prilagoena.
U odreenim okolnostima sluznica crijeva moe biti i kvalitetna brana ulasku nekih
toksinih tvari. Ovdje treba spomenuti jedan vaan imbenik vezan uz kvalitetu barije-
re, koji ima utjecaj na apsorpciju tvari, a taj je oteenje ili bolesti barijere. Svako o-
teenje ili bolest barijere istovremeno olakava apsorpciju tetne tvari kroz nju.
Povrina barijere (sluznice ili koe) Povrina barijere preko koje se odvija apsorpci-
ja u izravnoj je vezi s opsegom i brzinom apsorpcije. Tako, vea povrina kontakta
toksine tvari i barijere poveava i opseg apsorpcije, bez obzira na koju se to barijeru
odnosi, osim u sluaju kad se radi o barijerama s izrazito malom povrinom poput us-
ne upljine, eluca, sluznice nosa, itd. Kod crijeva je utjecaj barijere znatno komplek-
sniji, ali je zanimljiva usporedba apsorpcije preko crijeva i eluca. eludac ima neus-
poredivo manju povrinu nego tanko crijevo, pa je to je glavni ograniavajui imbe-
nik apsorpcije preko sluznice eluca, meutim ostali uvjeti pogoduju apsorpciji, osobi-
to kiselih organskih molekula.
Kvaliteta kontakta izmeu toksine tvari i barijere Ovaj imbenik je vrlo vaan s
obzirom da otopljena toksina tvar mora biti u kontaktu s barijerom da bi mogao kroz
nju proi. Ukoliko se u praznom elucu nalazi veliki volumen otopljene toksine tvari,
kontakt tvari s barijerom e biti dobar i za oekivati je brzu i veliku apsorpciju. Ako je
pak, otopljena toksina tvar ravnomjerno rasporeena u velikom volumenu hrane, kroz
barijeru tj. sluznicu eluca, e prolaziti samo onaj dio tvari koji se nalazi izravno uz
stjenku, a preostali dio je nedostupan za apsorpciju.
107od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Vrijeme kontakta ili izloenosti Na opseg apsorpcije utjee i vrijeme kontakta ili iz-
loenosti barijere otrovu bez obzira kojim putem se odvija apsorpcija. Ukoliko se eli
sprijeiti apsorpcija otrova u organizmu, nuno je brzo sprijeiti kontakt otrova i bari-
jere (npr. izazivanjem povraanja) jer se, ovisno o vremenu kontakta, poveava kolii-
na i tetan uinak apsorbirane toksine tvari.
Odnos vremena i koliine ne mora biti i obino nije proporcionalan, to znai da se pri
dvostrukom poveanju vremena koliina apsorbiranog otrova moe manje ili vie po-
veati. Tako npr. u nekim sluajevima dvostruko poveanje vremena moe, zbog
promjene propusnosti barijere, rezultirati viestrukim poveanjem koliine apsorbirane
toksine tvari.
Osim navedenih imbenika, postoje i drugi koji tajoer mogu imati utjecaj na opseg i
brzinu apsorpcije toksine tvari. Oni obuhvaaju razliite utjecaje poevi od stanja organiz-
ma kao to su stres, bolest ili dob do teko kontroliranih imbenika, kao to su dnevni ili drugi
bioritmovi i najee su vezani uz prethodno navedene imbenike.
Na brzinu i opseg apsorpcije toksine tvari u organizmu mogu djelovati i vanjski im-
benici na nain da promijene neki od parametara na mjestu apsorpcije o kojem je ona u izrav-
noj vezi, te se na taj nain moe poveati ili ubrzati. Tako se npr. unosom alkohola u organi-
zam, nakon trovanja lipofilnim toksinim tvarima, njihova topljivost poveava, a samim tim i
njihova apsorpcija. Slian utjecaj na poveanje apsorpcije lipofilnih otrova e imati i istovre-
meno uzimanje masne hrane.
Nadalje, ve je ranije navedeno da se koliina lipofilne frakcije toksine tvari mijenja
ovisno o pH vrijednosti tjelesne izluevine (posebno znaajno za eludac), pa e se uzimanje
108od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
baze ili kiseline istovremeno s otrovom izravno odraziti na promjenu pH vrijednosti odnosno
na opseg apsorpcije lipofilne frakcije otrova. Ovakav uinak je mogu ve kod uzimanja ne-
kog sredstva za smanjenje koncntracije eluane kiseline, npr. natrijevog bikarbonata ili sl.
Meu oblike smanjenja apsorpcije utjecajem vanjskih imbenika moe se uvrstiti i djelovanje
razliitih sorbenata koji su netopivi u tjelesnim izluevinama, a na sebe mogu vezati toksinu
tvar, ime se smanjuje njena apsorpcija u organizam. Kao sorbensi se u ovom sluaju mogu
navesti aktivni ugljen, celuloza, zelena glina, zeolit, i sl.
Probavni sustav, kome je glavna uloga pripremiti unesenu hranu za staninu upotrebu,
vaan je i kada je u pitanju apsorpcija neeljenih tvari u organizmu kao to to mogu biti otro-
vi. Uzimanjem toksine tvari na usta i gutanjem, do njene apsorpcije moe doi u cijelom
probavnom sustavu koji obuhvaa usta, jednjak, eludac i crijevo, slika 51, no to ovisi kako o
prirodi uzete toksine tvari, tako i o osnovnim karateristikama pojedinog dijela probavnog
sustava.
Usta U ustima moe doi do apsorpcije iako to kao mjesto apsorpcije nije znaajno s
obzirom da je ogranieno povrinom, a unesena toksina tvar se ne zadrava due vri-
jeme te je kontakt s tjelesnom barijerom relativno kratak. Usta mogu biti znaajno
mjesto apsorpcije ukoliko se, zbog ne pridravanja mjera zatite, otrov unosi due vri-
jeme (npr. profesionalna izloenost) ili pak ukoliko je u vrijeme unosa otrova na usta
istovremeno ozbiljnije oteena sluznica u ustima.
109od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
eludac Jednako tako, ve je ranije spomenuto da apsorpcija u elucu moe biti vrlo
slaba ukoliko je toksina tvar rasporeena u velikom volumenu hrane, pa e kroz sluz-
nicu eluca prolaziti samo onaj dio tvari koji se nalazi izravno uz stjenku, a preostali
dio je nedostupan za apsorpciju. eludac je manje vano mjesto apsorpcije i zbog ma-
le povrine sluznice ali unutar eluca, pa za uspjenu apsorpciju je potrebno relativno
dugo zadravanje toksine tvari. Stoga se iz zdravog i neoteenog eluca mogu ap-
sorbirati samo otopine ili prethodno otopljeni lipofilni otrovi, ija apsorpcija se moe
poveati uzimanjem sredstava (npr. alkohola) koja poveavaju topljivosti lipofilnih ot-
rova u tjelesnim tekuinama.
110od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Istovremeno, ukoliko se treba sprijeiti apsorpcija toksine tvari iz tankog crijeva, jav-
ljaju se problemi upravo zbog tako velike povrine sluznice tankog crijeva. S obzirom na to
da je tanko crijevo ima najveu kontaktna povrina s tvarima unesenim u organizam, to ono
za apsorpciju otrova u probavno sustavu svakako ima najvei znaaj.
Dini sustav ine dini putovi koji dovode zrak do plua gdje se zbiva izmjena plino-
va. Dini putovi poinju nosnom upljinom, a nastavljaju se drijelom, grkljanom, dunikom i
pluima gdje dini putovi zavravaju malim vodovima u koje se otvaraju pluni mjehurii ili
alveole, slika 53. Na svakom mjestu unutar dinog sustava moe se odvijati apsorpcija toksi-
ne tvari koja je u njega dospjela pomijeana sa udahnutim zrakom. Gdje e se odvijati apsor-
pcija otrova, kojom brzinom i u kojem opsegu, ovisit e u najveoj mjeri o agregatnom stanju
otrova koji je raspren u zraku.
Otrov se, naime, u zraku moe nalaziti u obliku plina, vrstog odnosno kapljinog ae-
rosola te u obliku praine. S obzirom na ovo, za razliita agregatna stanja e na razliitim
mjestima, apsorpcija biti drugaija.
111od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Unos plinova i para Plinovite toksine tvari rasprene u zraku nakon ulaska u dini
sustav ovjeka, najveim se dijelom apsorbiraju u alveolama, gdje su u neposrednom
kontaktu i njihov prelazak u krvotok je brz. Apsorpcija plinovitih otrova ovisi imbe-
nicima poput lipofilnosti, njihovoj koncentraciji u zraku, vremenu izloenosti organi-
zma, posebnim uincima otrova (npr. nadraljivci), potrebi izloene osobe za zrakom
itd.
I kod plinovitih otrova vaan imbenik apsorpcije je njihova lipofilnost koja se izraa-
va koeficijentom njihove raspodjele izmeu zraka i lipida. Lipofilnost kod nekih pli-
novitih toksinih tvari polarnog karaktera, kao to su npr. nitrozni plinovi, moe biti
ograniavajui imbenik za apsorpciju putem plua. Iako otrovi poput nitroznih plino-
va, dinim putovima ne prolaze u krvotok, njihova prisutnost moe izazvati vrlo sna-
ne lokalne uinke kao to je edem plua, a mogu uzrokovati i smrt.
Posebni uinci kod apsorpcije plinovitih otrova su uglavnom iritacija sluznica dinih
putova. Neki od plinovitih otrova kao npr. amonijak, klor, formaldehid, metilcijanat i
sl. u kontaktu sa sluznicom izazivaju njenu iritaciju. Pri niim koncentracijama ili kra-
em trajanju izloenosti oituje se nadraajno djelovanje na sluznicu oiju i dinih pu-
tova: upala one spojnice i izrazito suzenje oiju, nadraaj nosa i grla, kaalj, stezanje
u prsitu, oteano disanje. Vrlo visoke koncentracije mogu uzrokovati naglo stezanje
grkljana pa i zastoj disanja. Meutim, teki tetni uinci ne moraju biti trenutani, ve
112od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
se mogu se javiti i kasnije, osobito kod niskih koncentracija otrova u zraku, to je es-
ta pojava kod profesionalne izloenosti ovim otrovima.
Opseg apsorpcije otrova preko plua u mnogome ovisi i o koncentraciji plinovite tok-
sine tvari u zraku, pa openito vrijedi da via koncentracija znai vei opseg apsor-
pcije, pri emu je odnos gotovo proporcionalan, pa porast koncentracije plina povea-
va opasnost. Plinoviti otrovi se apsorbiraju putem plua ali se istovremeno i eliminira-
ju iz organizma preko plua, a eliminacija se odvija samo ako je koncentracija plinovi-
tog otrova u okolnom zraku manja ili jednaka onoj u krvi. Odnosno, otrov iz zraka
prelazi kroz plua u krvotok sve dok je koncentracija otrova u okolnom zraku vea
nego ona otopljena u krvi.
Unos aerosola i praine Toksine tvari u organizam mogu biti unesene i u obliku
aerosola. Osnovna razlika u apsorpciji izmeu kapljinih i vrstih aerosola je u obliku
toksine tvari tj. kod kapljinih je tvar ve otopljena i tako je taj oblik prikladniji za
prolaz kroz barijere, dok je kod vrstih aerosola tvar u prakastom obliku i potrebno ju
je prethodno otopiti u sluznici.
Za apsorpciju aerosola vrijede isti uvjeti kao i za apsorpciju plinovitih otrova, osim
mjesta apsorpcije koje ovisi o veliini estice/kapljice aerosola. Naime, o veliini es-
tice/kapljice ovisi dubina prodora tvari na dinom putu i mjesto na kojem e doi do
apsorpcije, slika 54.
113od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 54. Dubina prodora i mjesta apsorpcije aerosola u ovisnosti o veliini kapljice163
Prakasti otrovi raspreni u zraku veinom se zaustavljaju pri prvoj promjeni smjera tj.
u nosu. Naime, kod svake promjene smjera kretanja estice iz zraka se, neke vie neke
manje, odlau u sluznicama zbog inercije, a to odlaganje se naziva impakcija155.
Veliina impakcije ovisi o masi estice aerosola, to znai da e se krupnije estice ae-
rosola zadrati ranije na sluznicama gornjih dinih putova, a sitnije e dospjeti u donje
dine putove, slika 55.
114od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 55. Rasporeivanje estica uzdu dinih potova prema svojoj veliini164
Koa kao najvei ljudski organ nije samo zatitni omota, ve ovjeka titi od ozljeda,
prenosi mu informaciju o vremenskim uvjetima, dakle da li je vani toplo ili hladno, prenosi
osjet kada primjerice ovjek dotakne neto, itd. Koa lei na potkonom tkivu na kojem se
nalazi potkono salo. Sastoji od vie slojeva, slika 56, od kojih svaki ima svoju odreenu fun-
kciju.
Najgornji sloj koe je epiderma ili epidermis iji pak najvii dio sadri keratin koji se
sastoji od ostataka odumrlih stanica i brani tijelo od tetnih tvari. Odmah ispod epidermisa
je derma ili dermis u kojem su receptori za osjet boli i dodira. Vrci dermisa seu do povrine
koe i nekih funkcionalnih lijezda koe; znojnica koja lui znoj, lojnica koja lui ulje i foli-
kule koja stvara dlaku.
Dermis sadri i krvne ile kojima se koi pribavlja hrana te odrava temperatura. Ispod
dermisa se nalazi sloj kojeg ini potkono masno tkivo i neto veziva i naziva se subkutis ili
hipodermis, a koji zapravo nije dio koe ali ju povezuje sa miiima i kostima koji se nalaze
ispod ovog sloja165.
Koa je relativno dobra lipidna barijera koja odvaja ovjeka od okoline, no ipak, neke
toksine tvari se apsorbiraju preko koe dovoljno dobro da izazovu tetne uinke (npr. nervni
bojni otrovi poput sarina, CCl4, i dr.).
115od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Glavna barijera prolasku otrova u organizam difuzijom kroz kou je njen povrinski
sloj izumrlih stanica epidermisa, ispunjen keratinom. Za razliku od epidermisa, dermis je po-
rozniji sloj koji toksine tvari moraju proi prije ulaska u cirkulaciju.
Najvaniji imbenici koji utjeu na brzinu i opseg apsorpcije otrova preko koe su
povrina izloene koe i vrijeme izloenosti. Uz ovo, na apsorpciju otrova preko koe jo ut-
jeu: svojstva i koncentracija toksine tvari, vrsta nosaa toksine tvari (otapala), pH, tempe-
ratura, lokalna prokrvljenost i anatomske odlike (svojstva) kontaminiranog dijela koe, a koje
ovise o spolu, dobu, rasi, i sl.
Od fizikalno-kemijskih svojstva toksine tvari jednu od vodeih uloga za apsorpciju,
svakako ima topljivost te tvari u lipidima, molekulska masa (molekule s niskom molekular-
nom masom lake prolaze), elektronska konfiguracija i konstanta disocijacije itd.
Tako npr. zbog liposolubilnog karaktera znatne se koliine velikog broja pesticida mogu ap-
sorbirati preko nezatiene koe, ali je takvo unoenje najmanje opasno jer se pranjem otrov
moe razmjerno lagano i brzo ukloniti. Za taj nain unoenja opasniji su tekui preparati (npr.
aldrin, dieldrin, lindan, nikotin), to moe biti posebno opasno ako dou u dodir sa sluznicom
oka.
Naravno da i mehanika oteenja koe koja su prethodila izloenosti, kao i ona nasta-
la djelovanjem otrova, mogu ubrzati apsorpciju i/ili poveavati njezin opseg.
116od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Nakon unosa u organizam toksina tvar podlijee procesima bioloke pretvorbe - bio-
transformacije pri emu dolazi do pretvorbe jedne kemijske tvari u drugu. Tijekom reakcija
biotransformacija esto se mijenjaju i fi zikalno-kemijska i bioloka svojstva toksine tvari.
Uloga biotransformacije je detoksifikacija i bra eliminacija otrova, meutim u nekim slua-
jevima toksinost neke tvari se moe i poveati, jer nastaju toksini intermedijeri i metaboliti.
Reakcijama biotransformacije u veini sluajeva lijek se prevodi iz oblika koji se lake
apsorbira (lipofilniji oblik) u oblik koji se lake izluuje iz organizma (hidrofilniji oblik).
Obino se ne dogaaju jednostavne i jednoznane reakcije, ve je metabolizam sainjen od
niza sloenih reakcija koje su esto meusobno konkurentne ili se dogaaju u slijedu. Ove
reakcije, koje se odvijaju unutar organizama, su dobro organizirane i odvijaju se prema potre-
bi pri emu se veina tih reakcija odvija znatnijim dijelom zbog prisutnosti specifinih protei-
na, poznatih kao enzimi, koji ih kataliziraju odnosno ubrzavaju reakciju.
Ukoliko ne bi dolo do biotransformacije, toksina tvar lipofilnih svojstava bi se sporo
izluivala iz organizma te uslijed znaajnog porasta koncentracije mogli bi se ispoljavati tok-
sini uinci ili u konanici i smrt.
Biotransformacija toksinih organskih tvari je relativno brz proces, ija brzina zavisi o
vrsti tetne tvari, te se i brzo metaboliziraju uz izluivanje nastalih metabolita iz organizma.
Tijekom ovih procesa, koji se obino sastoje iz dvije faze, organske lipofilne tvari esto ali ne
i uvijek, prelaze u hidrofilne oblike koji se lake izluuju iz organizma.
Bioloka pretvorba metala i metaloida je vrlo sloen proces iji princip tijeka je jo
uvijek predmet mnogih istraivanja. Metali se u organizmu mogu vezati za odreene ligande i
time omoguiti uklanjanje iz organizma bez ikakve pretvorbe, a mogu se biomineralizirati
pomou mikroorganizama i vezati na ligande. S obzirom na poznatu tetnost metala u organi-
zmu, neobino je vano poznavati procese njihove bioloke pretvorbe, nakon koje slijedi pro-
ces izluivanja ili eliminacije iz organizma.
Izluivanje toksine tvari ili njenog metabolita iz organizma, a to ima za posljedicu
smanjenje koliine te tetne tvari po jedinici mase tkiva, esto se naziva i eliminacija. toksi-
ne tvari. Ukoliko pak, do smanjenja koncentracije toksine tvari dolazi zbog rasta organiz-
ma, tada se izmjerena nia koncentracija po jedinici mase tkiva, ne smatra posljedicom izlui-
vanja tj. eliminacijom, ve je to posljedica tzv. razrijeenja tvari usljed rasta.
Mehanizmi izluivanja ovise o vrsti organizma i vrsti toksine tvari, pa tako npr. biljke mogu
izluivati toksine tvari na vie naina poput isparavanja s povrine, opadanja lia, izluiva-
nja iz korijena itd. ivotinje, slino ljudima, mogu izluivati toksine tvari unim izluevi-
nama, izluivanjem crijevne sluzi, izmeta, mijenjanjem perja ili koe, polaganjem jaja, gubit-
kom dlake, itd.
Nakupljanje toksinih tvari ili bioakumulacija je rezultat meudjelovanja unosa toksi-
ne tvari u organizam, njene apsorpcije i izluivanja iz organizma. To znai da nakon unosa
toksine tvari u organizam dolazi do njegove raspodjele, a zatim podlijee procesima bioloke
117od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
pretvorbe te se pohranjuje i/ili izluuje. Ukoliko se radi o kontinuiranoj, odnos koliine naku-
pljene toksine tvari unutar organizma i izluene koliine iz organizma moe se uspostaviti
dinamika ravnotea, a ukoliko je organizam izloen velikim koliinama kroz dulje vrijeme,
tada se obino ravnotea pomie u stranu nakupljanja, te u odreenom trenutku moe uzroko-
vati tetne uinke.
R = P (posljedica) x V (vjerojatnost)
Zbog velike nepouzdanost parametara P i V te velikog broj imbenika koji imaju utje-
caj na njihovu konanu i stvarnu vrijednost, rjeavanje ove jednadbe nije jednostavno. Ti
parametri ovise o nainu upravljanja, odlukama, tehnikim obiljejima, radnim postupcima,
ljudskom faktoru i vremenu. Pri odreivanju ovih parametara redovito se koriste statistiki
podaci koji daju prihvatljiva objanjenja prijanjih dogaaja, ali se ne mogu uzeti potpuno
pouzdano za predvianje neega to se moe ili ne mora dogoditi u budunosti.
118od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
ovjek je ugroen od tetnih djelovanja razliitih toksinih tvari, ne samo na radnom mjestu,
nego i u svom okruenju izvan radnih prostorija, a to je posljedica ope oneienosti okolia
kojoj su razliiti uzroci. Potreba za zatitom okolia, a time i ovjeka, od sve ee izloenosti
tetnim utjecajima kao posljedice ljudske djelatnosti je svakim danom sve vea. Zahvaljujui
iskustvu u promatranju meudjelovanja ovjeka i okolia, utvrena je realna mogunost pra-
vovremenog sprjeavanja tetnih uinaka pojedinih oneiujuih tvari iz okolia na ivi svi-
jet. To je temeljna pretpostavka za praenje ili motrenje promjena (monitoring) u okoliu.
169
Prema R.E. Munnu , monitoring je pojam koji obuhvaa motrenje utjecaja okolinih imbeni-
ka u nekom prostoru i vremenu, a ima za cilj, osim motrenja niza klimatskih parametara, pri-
kupljanje i podataka kvantitativne i kvalitativne prirode o prisutnosti i distribuciji oneiujuih tvari,
njihovih izvora i rasporeda u prostoru, praenje emisija, transporta i odreivanje njihovih koncentraci-
ja na odreenim mjernim tokama.
119od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ovaj program djeluje kroz tri sustava od kojih je jedan i Globalni motriteljski sustav,
GOS (engl. Global Observing System). Ovaj sustav obuhvaa motrenja u svim dijelovima
klimatskog sustava (atmosferi, oceanima-morima i na kopnu), slika 57, a svrha mu je definira-
ti i obuhvatiti sve potrebe za motrenjem u klimatskom sustavu, ukljuujui i satelitska motre-
nja za sve dijelove klimatskog sustava, na svjetskoj, regionalnim i nacionalnim razinama te
stvoriti uvjete za poboljanje motrenja.
120od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ovaj Pravilnik definira i neke pojmove u ovom podruju, pa tako npr. opasnost tumai
kao svojstvo ili sposobnost nekog radnog uvjeta (materijal, oprema, metoda ili postupak ra-
da) da uzrokuje oteenje zdravlja bez obzira da li se radi o ozljedi na radu ili profesionalnoj
bolesti. Prema tome, opasnost se definira kao izvor mogueg oteenja zdravlja i predstavlja
mogunost da odreeni radni uvjeti fizikalne, kemijske, bioloke, ergonomske ili psiholoke
prirode otete zdravlje. Rizik je vjerojatnost da se u radnom procesu prisutna potencijalna
opasnost, ostvari kao ozljeda na radu ili profesionalna bolest. Pojmovi opasnost i rizik se
ponekad poistovjeuju, meutim, opasnost je kvalitativan pojam, a rizik je kvantitativno izra-
ena mogunost da nakon izloenosti doe do oteenja zdravlja.
Po zavrenom monitoringu, izrauje se Elaborat o procjeni opasnosti u industrijskom i
svakom drugom postrojenju, koji predstavlja dokument na kojem se temelji sustav zatite
zdravlja radnika, pri emu su obuhvaena sve opasnosti koje se mogu pojaviti na svakom
pojedinom radnom mjestu, svi tetni uinci na zdravlje koji mogu nastati djelovanjem utvre-
ne opasnosti, vjerojatnost da se opasnost aktualizira u obliku pojave ozljede na radu, profesi-
onalne bolesti ili bolesti vezane uz rad, te kolika je razina rizika oteenja zdravlja.
Naravno da je prepoznavanje opasnosti najvaniji imbenik da bi se uope mogao pro-
cjenjivati intenzitet opasnosti od moguih tetnih uinaka na zdravlje. Nadalje, da bi se moglo
odrediti koji je radni proces stvarno opasan i tetan, potrebno je ne samo utvrditi prisutnost
neke opasnosti ili tetnosti, ve i poznavati tetnost, njezin nain djelovanja i odnos doza-
uinak. Na ovaj nain se moe odrediti vrsta i teina oteenja zdravlja koje mogu nastupiti
djelovanjem opasnih i tetnih radnih uvjeta, a isto tako i posljedice tih oteenja na radnu spo-
sobnost radnika.
Tijekom monitoringa, a posebice tijekom obrade prikupljenih podataka, poznavanje na-
ina djelovanja svake pojedine toksine tvari i odnosa doza-uinak moe se primijeniti u
procjeni opasnosti tek ako se odredi intenzitet izloenosti u danim radnim uvjetima, te ukoliko
je mogue, potrebno ga je objektivizirati i izmjeriti razinu tetnosti.
Meutim, nije dovoljno samo izmjeriti ili odrediti intenzitet odreene toksine tvari u
radnom okoliu, ve je neophodno odrediti trajanje i kontinuitet izloenosti toj tvari, nain i
intenzitet rada i mogunost kontakta toksine tvari ili druge tetnosti s ljudskim organizmom.
122od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
To znai da je za procjenu rizika vana npr. ne samo prisutnost toksinih tvari u radnom pro-
cesu, ve i koliko dugo radnik radi u oneienoj radnoj atmosferi, te ima li pauze u radu,
obavlja li lagan ili teki fiziki rad, je li njegova koa u izravnom kontaktu sa toksinom tvari,
udie li istovremeno pare te tvari ili drugih plinova ili praina. Tek, na temelju svih ovih poda-
taka, mogue je nainiti procjenu vjerojatnosti ostvarenja tetnog uinka na zdravlje.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ovakvi sustavi imaju poseban znaaj kada se provodi motrenje emisije oneiujuih
tvari na samom izvoru, a posebice na industrijskim postrojenjima koji po vrsti i obujmu proi-
zvodnje pripadaju kategoriji tzv. velikih oneiivaa ili onih koji su obveznici prema Direk-
tivi 2010/75/EU o industrijskim emisijama (IED) te su duni brinuti se o smanjenju oneie-
nja iz svojih postrojenja.
Istovremeno, norme kojima se propisuju granine vrijednosti oneiujuih tvari u
svim sastavnicama ekosustava postaju sve stroe, a monitoring emisija stalna obaveza onei-
ivaa, posebice industrije.
Kontinuirano praenje emisije oneiujuih tvari, koje omoguava moderan ekoloki
monitoring sustav, u znaajnoj mjeri stvara pretpostavke za kontrolu i pravovremeno djelova-
nje u cilju smanjenja oneienja okolia. Instaliranjem veeg broja mjernih stanica na irem
geografskom podruju mogue je dobiti jasnu sliku stanja oneienosti i prepoznati izvore
oneienih tvari. Pri tome treba napraviti jasnu podjelu, gdje e mjerenje kvaliteta ambijen-
talnog zraka biti u nadlenosti vlasti na odreenim razinama, a mjerenja emisije oneiuju-
ih tvari zakonska obaveza industrijskog postrojenja.
Ekoloki monitoring moe biti znaajan alat npr. u procesu trgovine emisijama stakle-
nikih plinova, tako to e podaci koji se dobiju na ovaj nain posluiti za utvrivanje pozicije
drave u ovom procesu i omoguiti izradu registra oneiivaa i oneiujuih tvari.
Za automatsko odreivanje sadraja oneiujuih tvari u zraku npr. koriste se obino tri vrste
komponenata:
Automatski monitori koji odreuju prisutnost i koncentracije pojedinih oneiujuih
tvari na temelju odreivanja neke fiziko-kemijske karakteristike komponenata (in-
fracrvena spektroskopija IR, UV fluorescencija, kulometrija, konduktometrija, kemi-
luminiscencija, ionizacija i dr.),
Automatski monitori na bazi senzora,
Automatski ureaji daljinskog odreivanja sadraja oneiujuih tvari u zraku.
124od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
HS), slika 59, spektrometrija optike emisije s induktivno spregnutom plazmom (OES-ICP),
slika 60, masena spekrometrija (MS), itd.
126od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Samo praenje koncentracija oneiujuih tvari u zraku, a jednako tako u vodi, tlu, i
sedimentu, upotrebom navedenih instrumentalnih fizikalno-kemijskih metoda i tehnika, nije
zadovoljavalo potrebe istraivanja i sprjeavanja tetnih uinaka na ivi svijet od oneienos-
ti okolia. Stoga se otilo korak dalje i u nekim zemljama poela se uvoditi bioloka metoda
praenja kvalitete zraka biomonitoringom.
127od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
128od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Odlika liaja, slika 60, kao bioindikatora oneienosti zraka ogleda se u njihovom
svojstvu nagomilavanja apsorbiranih tvari u organizmu jer nemaju sposobnost izluivanja
oneiujuih tvari.
Slika 60. Liaj Usnea sp. kao bioindikator koji ima stanite na gotovo svim kontinetima177
Kada koliina tetnih oneiujuih tvari postane toksina za liaj, on odumire i na taj
nain prisutnost liaja, odnosno u njemu tetnih tvari, pokazuje o kojem stupnju oneienosti
atmosfere se u danom prostoru radi.
Iako je poznato ve vie od 150 godina da su liaji vrlo osjetljivi na oneiujue tvari
iz zraka poput SO2, HF, NO2, ozona, kiselih kia, tekih metala itd., o emu postoje i podaci u
literaturi, ovo svojstvo je tek prije 30-tak godina, kanaanin J.W. Case178 iskoristio u svome
biomonitoringu sa ciljem kvantificiranja utjecaja sumporovog (IV) oksida (SO2) iz industrij-
skih emisija na okoli.
Velike razlike u specifinosti pojedinih vrsta liaja i njihove osjetljivosti na oneiu-
jue tvari u zraku poput SO2, NOx i polikloriranih bifenila (PCB), mogu ograniiti koritenje
nekih vrsta liaja na podrujima gdje su oekivane koncentracije oneiujuih tvari gotovo
na razini uobiajenih pozadinskih koncentracija u okoliu. Osim toga, sklonost odreenih vrs-
ta liaja za odreene oneiujue tvari moe sprijeiti primjenu posebnih vrsta liaja za mo-
nitoring velikih razmjera. Ipak, neke uobiajene vrste liaja mogu se nai na gotovo svim kon-
tinentima, su pogodni za izravne usporedbe kvalitete zraka praenjem apsorpcije istih onei-
ujuih tvari iz zraka na razliitim stranama svijeta.
Neke od ih vrsta liaja su npr. Usnea sp., Lecanora muralis, Pseudevernia furfuracea i
Xanthoria parietina. Vrlo su vrijedni i usmjeravajui rezultati M. Rossbacha i suradnika179
koji su pomou liaja Usnea sp., kao bioindikatora, slika 60, istraivali transport metala na
velike udaljenosti i usporeivali rezultate mjerenja njihovih koncentracije u uzorcima liajeva
129od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
130od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 63. Mahovina u vreicama izloena utjecaju oneienja ujuih tvari iz prometa
na mjestu ulaza u tunel (A), u samom tunelu (B) i na izlazu iz tunela (C)183
Po isteku vremena motrenja (2 ili vie mjeseci) obavljaju se analize, koritenjem ranije
spomenutih analitikih instrumenata i dobivene vrijednosti usporede s rezultatima sadraja
istih oneiujuih tvari u referentnim uzorcima mahovine.
Kako u svijetu, tako su strunjaci i u naoj zemlji koristili liaje i mahovine za istrai-
vanja oneienosti pojedinih dijelova naeg okolia, oneiujuim tvarima iz antropogenih
izvora184-187. Pri tome su obino koristili liaje i mahovine poput Hypnum cupressiforme, Ple-
urozium schreberi, Brachythecium rutabulum i Homalothecium sericeum, slika 64.
131od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Za istraivanje sadraja ive na vie od 120 lokacija kojima je obuhvaen ukupni pros-
tor RH, koritene su mahovine sa ovih prostora u kojima su dominantna bile spomenute vrste.
Sakupljeni uzorci su analizirani metodom spektrometrije atomske apsorpcije, a dobivene vri-
jednosti izmjerenih koncentracija kretale su se od 0,010 do 0,145 mg kg-1.
Uz liajeve i mahovine, kao bioindikatori koriste se i vie biljke poput (topole, jasena,
bukve, vrbe, bazge, maline, indijske konoplje, sirka, lucerne, graha, duhana, itd)188. Upotre-
bom biljaka kao bioindikatora takoer je mogue utvrditi pojavu povienih koncentracija one-
iujuih tvari u zraku, odrediti njihovu prostornu i vremensku raspodjele, pratiti lokalne,
regionalne i supraregionalne stupnjeve oneienosti, utvrditi tzv. crne toke oneienosti,
pratiti dugotrajne uinke oneienosti zraka na okoli, kontrolirati pojedinane izvore emisije
oneiujuih tvari, te pruati podatke za odreivanje graninih i ciljanih vrijednosti koncen-
tracija oneiujuih tvari u zraku.
Ranije spomenuta EuroBionet-ova mrea postaja koja se sastoji od nacionalnih odnos-
no lokalnih biomonitorinkih mrea, a svaka lokalna biomonitorinka mrea od osam do de-
set postaja koje su u pogonu najmanje tri godine, takoer koristi biljke kao bioindikatore. Na
ovim postajama su koritene biljne vrste189 poput duhana (lat. Nicotiana tabacum, Bel W3)
za praenje prisutnosti ozona u zraku; topole (lat. Populus nigra) za praenje tekih metala;
ljulja (lat. Lolium multiflorum) za praenje sumpora itd.
tetan utjecaj navedenih oneiujuih tvari koje se prate ovim bioindikatorima uzro-
kuju uglavnom vidljiva oteenja listova, slika 65, ili se akumuliraju na biljkama. Naime, pos-
132od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Na slici 65. su vidljivi uinci fitotoksinosti ozona na klorofilu listova duhana, pri e-
mu nastaju smee nekrozne mrlje. Pomou ovih promjena na listovima ovog biljnog bioindi-
katora, mogue je utvrditi razinu ozona u okoliu i trajanje izloenosti biljke utjecaju ove te-
tne tvari.
Slika 65. Fitotoksini uinci ozona na listu duhana (lat. Nicotiana tabacum, Bel W3),
s lijeva: neoteen list, umjereno oteen i jako oteen189
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Kako niti jedan dio okolia nije poteen oneienja iz antropogenih izvora, tako je
tlo vrlo esto prijemnik niza oneiujuih tvari koje su posljedica ljudskih djelatnosti.
S obzirom na vrlo izraena sorpcijska svojstva tla, mnoge od oneiujuih tvari se mogu
nakupljati u tlu, a iz tla mogu dospjeti u druge dijelove okolia. Dobro je poznato da se
oneiujue tvari mogu iz tla, koje je stanite mnogih ivih organizama, isprati oborinama i
dospjeti u vodene tokove, a otuda i u pitku vodu te izazvati tetne uinke na sav ivi svijet
okolia od mikroorganizama do ovjeka.
Da bi se zatitila i ouvala viestruka uloga tla, kontinuirano motrenje odreenih po-
kazatelja tla u svrhu prikupljanja informacija o promjenama njegova stanja i karakteristika, te
utvrivanje oblika i intenziteta oneienosti, predstavlja imperativ suvremenog drutva. Tako
sustav trajnog motrenja tla, koji obuhvaa i motrenje pomou bioindikatora, danas ini temelj
za razvoj i provedbu politike i strategije odrivog gospodarenja tlom i njegove zatite.
U okviru ekotoksikolokih istraivanja jedna od najvanijih faza u dizajniranju bio-
monitirg sustava je pravilan odabir bioindikatorske vrste. Odabir bioindikatora ovisi o ekolo-
kom i toksikolokom znaaju bioindikatora u okoliu koji e se istraivati, a to se posebno
odnosi na tlo. Veina istraivaa smatra da pri izboru bioindikatora njegove glavne znaajke
trebaju biti dobra osjetljivost, dobra reprezentativnost i funkcionalni znaaj u ekosustavu, kao
i lako prikupljanje, identifikacija i analizu. Imajui ovo u vidu, vrlo esto se kao dobri bioin-
dikatori odabiru neke skupine mikroorganizama, beskraljenjaka i viih biljaka koji imaju
stanite na promatranom tlu194.
Mikroorganizmi se, osim u biomonitoringu vode, mogu koristiti i kao bioindikatori
oneienosti tla, a velika prednost im je brojnost populacija, te se tome zahvaljujui puno
lake uzimaju uzorci u odnosu na druge organizme, a neki od njih u sluaju izloenosti onei-
ujuim tvarima iz tla, poput benzena ili kadmija, proizvode nove tzv. stresne proteine, koji
se mogu koristiti kao indikatori za rano upozorenje na stanje oneienosti.
135od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 68. Glista kao izvor proteina za pticu Ameriki Robin (lat. Turdus migratorius)196
136od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Bez obzira na strukturu i metabolike razlike, biljke mogu ponuditi vrlo dobre infor-
macije o citotoksinim, genotoksinim i mutagenim oneiujuim tvarima u tlu, pa ak i ka-
da je vrijeme izloenosti relativno kratko. Osim toga biljke imaju odreene prednosti u odno-
su na sisavce kao bioindikatore, iz razloga to niske cijene uzgoja, jednostavno odravanje, a
pokazale su zadovoljavajue rezultate i u sluajevima kada se radilo o sloenim smjesama
oneiujuih tvari u okoliu.
S druge pak strane, uporaba viih biljaka kao bioindikatora ima i neka ogranienja. Je-
dno od ogranienja je npr. slaba osjetljivosti za odreene oneiujue tvari poput nitrozami-
na, heterociklikih amina i nekih spojeva iz skupine PAU-a. Meu viim biljkama, crveni luk
(lat. Allium cepa) se najvie koristi za monitoring citotoksinih, genotoksinih i mutagenih
uinaka mnogih oneiujuih tvari koje dospijevaju u tlo.
Procjena genetike promjene mogu takoer biti izvedene koristei kao bioindikator ra-
zliite vrste biljaka iz roda Tradescantia, slika 69, praenjem mutacija izazvanih oneiuju-
im tvarima u zraku, tlu i vodi i to analizom mikronukleusa u peludnom zrnu194.
ivotinje svih vrsta i rodova su koritene kao bioindikatori u do sada provedenim is-
traivanjima irom svijeta. tetni uinci koji su posljedica razliitih antropogenih utjecaja,
pomogli su u objanjavanju najrazliitijih fenomena koji su ponekad bili stoljeima obavijeni
tajnama. Tako su npr. otkriveni razliiti tetni utjecaji oneiujuih tvari i drugih oblika de-
vastacije okolia na obiljeja stanita to je imalo za posljedicu demografske promjene poje-
dinih ivotinjskih vrsta.
137od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
138od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Ponekad se motrenjem promjena koncentracije tekih metala u dlaci sisavaca prate ut-
jecaji industrijskih postrojenja na oneienost okolnog tla, a to je obino u blizini talionica ili
drugih izvora tekih metala kao to je iva (Hg), olovo (Pb), cink (Zn), kadmij (Cd), bakar
(Cu,)207,208. Na vrlo slian nain se prate i oneienja okolia organoklorovim spojevima209.
Morski sisavci poput dupina (lat. Peponocephala electra) takoer mogu biti bioindika-
tori oneienosti svoga okolia. Naime, u radu S.H. Hirate i suradnika210 prikazani su rezul-
tati praenja koncentracije 21 elemeta: vanadij (V), krom (Cr), mangan (Mn), kobalt (Co),
bakar (Cu), cink (Zn), selen (Se), rubidij (Rb), stroncij (Sr), molibden (Mo), srebro (Ag), ka-
dmij (Cd), uran (U), kositar (Sn), stibij (Sb), cezij (Cs), barij (Ba), talij (Tl), iva (Hg), olovo
(Pb) i bizmut (Bi) u jetri nasukanih dupina du japanske obale u razdoblju 1982.-2006. godi-
ne.
139od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
cija u 27 europskih zemalja poeo raditi na ovom projektu unutar kojeg su razvili usklaene
protokole koji omoguuju prikupljanje usporedivih podataka HBM u cijeloj Europi.
Godinu dana kasnije, pokrenut je jedan drugi projekt DEMOCOPHES (engl. DEMOn-
stration of a study to COordinate and Perform Human biomonitoring on a European Scale),
kojem je bila zadaa pokazati izvedivost ovih protokola i usvajanje informacija o razinama
izloenosti ljudi u Europi kao i uspostavljanje protokola za pretakanje rezultata HBM u oblik
preporuka i politika koje bi se provodile na razini Europe212.
Kada se govori o humanom bilokom monitoringu, bitno je razlikovati dva razliita
kriterija procjene izloenosti ljudi djelovanju oneiujuih tvari. Prvi kriterij procjene uzima
u obzir HBM vrijednosti koje se odreuju na temelju toksikolokih i epidemiolokih studija i
procjene znanstveno-strunog tima. Pri tome se razlikuje HBM I od HBM II vrijednosti.
Vrijednost HBM I je tzv. verifikacijska ili kontrolna vrijednost i predstavlja koncen-
traciju oneiujue tvari u humanom biolokom uzorku, ispod koje, prema procjeni strunog
tima, ne postoji rizik tetnog uinka na ljudsko zdravlje, te sukladno istome ne postoji potreba
za akcijskim djelovanjem. Vrijednost HBM II je tzv. intervencijska vrijednost koja predstav-
lja koncentraciju oneiujue tvari u humanom biolokom uzorku, iznad koje, prema procje-
ni strunog tima, postoji rizik tetnog uinka na ljudsko zdravlje, te se poduzima hitno sprje-
avanje izloenosti i mjera biomedicinske pomoi i savjetovanja213.
Drugi kriterij procjene uzima u obzir referentne vrijednosti koje su statistiki izvedene
vrijednosti i ukazuju na gornju granicu prethodne izloenosti odreenom tetnom imbeniku
odreenog pojedinca u odreenom trenutku.
Kako je ve navedeno, humani biomonitoring je mjerenje toksinih tvari u ljudskom
tijelu, a svrha mu je utvrditi da li je ovjek bio izloen toksinim tvarima, koliko je toksinih
tvari apsorbirao ljudski organizam i to se s njima dogodilo, tj. da li su pohranjene i gdje (kos-
ti, masno tkivo), da li su sudjelovale u metabolizmu i eventualno izluene iz organizma, te da
li je utvrena koliina toksine tvari dovoljna za tetan uinak po zdravlje pojedinca ili popul-
cije izloene utjecaju tetne tvari. Za dobivanje pouzdanih rezultata, kao i u svakoj drugoj
analizi, neobino vana je reprezentativnost uzetog uzorka, koja u biomonitoringu ovisi o
trajanju i intenzitetu izloenosti organizma odreenoj toksinoj tvari i njenim fizikalno-
kemijskim znaajkama odnosno ponaanju u organizmu nakon apsorpcije. Za provedbu hu-
manog biomonitoringa obino se uzimaju uzorci krvi ili urina, no znaajni rezultati postignuti
su i uzorkovanjem sline, izmeta, kose, noktiju, zuba, daha i znoja.
Izbor odgovarajue populacije ljudi je takoer znaajan imbenik za u dobivanje pou-
zdanih informacija. Primjerice, biomonitoring elemenata u tragovima u krvi se pokazao kao
odlian pokazatelj za procjenu rizika od utjecaja oneienog okolia na zdravlje djece. Djeca,
naime, spadaju u vrlo osjetljivu populaciju i mnoge oneiujue tvari iz okolia mogu uzro-
kovati tetne uinke na njihovo zdravlje, te se u cilju zatite zdravlja djece i ljudi openito,
provode istraivanja u okviru biomonitoringa tekih metala olova (Pb), kadmija (Cd), cinka
(Zn), selena (Se) i ive (Hg) u krvi.
Na temelju ovakvih istraivanja ve su do sada objavljeni mnogi rezultati214,215 i za
veinu metala definirane prihvatljive analitike metode i referentne vrijednosti njihovih kon-
centracija. Odabir odgovarajueg biolokog uzorka koji moe biti oblika tjelesne tekuine ili
tkiva, na kojem e se provesti analiza prisutnosti oneiujue tvari iz okolia (npr. izmjeriti
koncentracija apsorbiranog metala), zahtijeva razumijevanje kako naina apsorpcije te tetne
140od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Metali
As; Ba; Be; Cd; Co; Cr; Cs; Cu; Hg; Mo; Pb;
URIN
Pt; Sb; Se; Tl; V; U; Zn; Ni
Cd; (Cu); Hg; Pb; Se; Zn KRV
Metaboliti PAU
3-Hydroxyfluoranthene
2-,3-,9-Hydroxyfluorene
1-,2-,3-,4-,9-Hydroxyphenanthrene
URIN
1-Hydroxypyrene
3-Hydroxybenzo[a]pyrene
1-,2-Hydroxynapthalene
PCDD/PCDF/PCB
1,2,3,4,6,7,8,9-Octachlorodibenzo-p-dioxin
1,2,3,4,6,7,8-Heptachlorodibenzo-p-dioxin
1,2,3,6,7,8-Hexachlorodibenzo-p-dioxin
1,2,3,4,6,7,8-Heptachlorodibenzofurane KRV
PCB (126;169)
2,2',3,4,4',5'-Hexachlorobiphenyl (PCB 138)
2,2',4,4',5,5'-Hexachlorobiphenyl (PCB 153)
141od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
imati tetan uinak na populaciju beskraljenjaka i bilja, to predstavlja smanjenje izvora hra-
ne za ptije vrste, odnosno smanjenje anse za njihovu uspjenu reprodukciju i odrivost vrste
na tom podruju.
Od velikog broja potencijalnih biomarkera koji se istrauju u studijama odabira za
primjenu u okolinom monitoringu, samo mali broj njih na kraju bude uvrten na popis mio-
markera za istraivanje na terenu, tablica 13. Naime, poznato je da tetni uinci oneiuju-
ih tvari iz okolia na zdravlje ivotinja imaju, kao i kod ljudi, razliite pojavne oblike, a to
ovisi o razini djelovanja toksine tvari (molekularna, stanina, razina organa, organizma, po-
pulacije, pa ak i biotske zajednice).
143od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
144od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
145od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Vrlo vaan imbenik biolokih zajednica je broj i intenzitet odnosa meu njima, jer ia-
ko je zajednica jaa od svojih populacija, kao to je i ekosustav stabilniji od svojih zajednica,
svaka promjena odnosa izmeu dvije vrste u zajednici moe negativno utjecati na sve vrste
zajedno i cijeli ekosustav. Ovo se moe ilustrirati primjerom uinka prskanja vonjaka s in-
sekticidom za suzbijanje biljnih ui, a koji istovremeno moe biti tetan za pele i druge kori-
sne insekte te na taj nain poremetiti proces opraivanja na irem podruju i izazvati velike
tete.
Poznati su i primjeri kada oneiujue tvari kao to su ulja, deterdenti, teki metali,
nitrati i fosfati iz mineralnih gnojiva i sl. mogu imati veliki utjecaj na ekosustav, osobito ako
su kao oneiujue tvari prisutni u vodama. U jezeru, na primjer, ovakve oneiujue tvari
mogu izazvati pomicanja ekoloke ravnotee u smjeru intenzivnijeg rasta vodenih biljaka to
moe uzrokovati pomor riba, zbog guenja uslijed nedostatka kisika. Iako i to vrlo esto,
mnoge prirodne pojave - sua, poari, poplave, migracijske vrste znaju imati utjecaj na eko-
sustav, on e i dalje funkcionirati na obino prepoznatljiv nain.
Na primjer, prirodni ribnjaci u ekosustavu mogu proi kroz razdoblja poplava ili sua s
posljedicama privremenog karaktera, ali i dalje ostaju ribnjaci, tj. prirodna otpornost ekosus-
tava im omoguuje otpor promjenama i brz oporavak od utjecaja ovih imbenika. S druge
strane, otrovne oneiujue tvari, kao i drugi antropogeni utjecaji, mogu ugroziti prirodnu
stabilnost ekosustava i prouzroiti tetne uinke te dovesti do nepovratnih promjena i ozbilj-
nih gubitaka, to je vidljivo i iz slijedeih primjera:
Na poetku je reeno da opasne toksine tvari ponekad u okoli mogu dospjeti i nesre-
tnim sluajem, posebice iz onih djelatnosti u kojima se takve tvari proizvode, koriste kao si-
rovina ili pratei materijali, kao i iz onih u kojima nastaju kao neeljeni proizvodi u proizvod-
nim procesima (otpadni materijali). Jo uvijek se pamte prometne i industrijske nesree koje
su se dogodile u prolom stoljeu, a u kojima je dolo do isputanja razliitih opasnih tvari u
okoli, ije je irenje bilo uzrokom do sada najveih nesrea i katastrofa.
146od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
U oujku 1967. godine tanker Torrey Canyon, nasukao se u Engleskom kanalu ispred
grada Cornwall gdje je izgubio cijeli teret od oko 119.000 tona nafte koja je iscurila u more.
Za uklanjanje izlivene nafte primjenjivale su se razliite metode, ali nisu dale oekivane re-
zultate, a naftna mrlja se irila jugozapadnom obalom Engleske. Pri tome je uzrokovala ugi-
banje tisua morskih ptica i veliko oneienje obalnog tla. To je bila jedna od prvih velikih
tankerskih katastrofa u svijetu.
147od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Zbog posljedica trovanja lijeeno je vie od 2000 ljudi, a u tom je podruju zamjetno
porastao i broj spontanih pobaaja u mjesecima nakon katastrofe. Vie od 80 tisua ivotinja
usmreno je zbog sprjeavanja moguih tetnih utjecaja na ljude. Ukupna teta procjenjena je
na vie od 40 milijuna eura. Akcident u Sevesu jedan je od najveih i najpoznatijih u povijesti
to se tie kemijskih industrija.
Ovaj tanker se nasukao na obali Bretanje, Francuska, u veljai 1978., slika 73, i u raz-
doblju od dva tjedna u olujno more ispustio cijeli teret od 227.000 tona nafte.
Slika 73. ienje obale oneiena naftom nakon havarije tankera Amoco Cadiz234
148od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
U prosincu 1984. godine iz tvornice pesticida Union Carbide India Ltd u gradu Bho-
palu u sredinjoj Indiji iscurile su velike koliine kemikalija uzrokujui najveu industrijsku
nesreu u povijesti ovjeanstva. Prema podacima nevladinih organizacija nakon same nesre-
e do danas od posljedica te katastrofe umrlo je vie od 25 000 ljudi, a jo 150 000 ljudi i da-
nas pati od kroninih bolesti, slika 74.
Ruevine tvornice nikada nisu do kraja uklonjena niti je podruje u potpunosti oie-
no, te se i danas, gotovo 30 godina od nesree, raaju djeca s tekim fizikim i mentalnim
oteenjima, koja se pripisuju utjecaju kemikalija emitiranih u okoli prilikom incidenta.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 75. ernobilski reaktor ubojica moda nikada nee biti saniran236
U Tjesnacu princa Williama na Aljasci je u oujku 1989. godine tanker Exxon Valdez
pokuao izbjei santu leda, ali se nasukao na stjenovitu obalu 25 milja od grada Valdeza.
Oteeno je 8 od 11 rezervoara, pa se u more izlilo 38.800 tona nafte, to je stvorilo dotad
najrazorniju naftnu mrlju. Za nekoliko tjedana nafta se rairila du 1.700 km obale, pogubno
djelujui na dotad ist okoli. Nedugo nakon nesree pronaeno je oko 250.000 mrtvih ptica,
a procjenjeno je da ih uginulo vie od 400.000. Stradalo je i 5.000 morskih vidri, oko 300
tuljana, 250 orlova i kita. Uz sve utjecaje koje naftno oneienje ima na razliite ekosustave,
gubitak ptica izaziva najveu zabrinutost. Teko je dati toan podatak, ali smatra se da stotine
pa ak i tisue ptica svake godine ugiba od posljedica izlijevanja nafte na sjeverozapadu
Atlantika.
150od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 76. Posljedice kastrofe izazvane prolijevanjem nafte iz tankera Exxon Valdez237-239
151od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Slika 77. Oneienje okolia iji e tetni uinci tek biti utvreni241
152od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
plikovi) i umrlih, neuobiajene tekue masne kapljice koje ine masni film po povrinama i
vodi, nii oblaci nalik na maglu koji nisu u skladu s okoliem itd.
Sprjeavanje nesrea s toksinim opasnim tvarima i umanjenje njihovih tetnih poslje-
dica, bio je motiv zemljama lanicama EU da unaprijede svoju legislativu, te ve 1982. dono-
se tzv. SEVESO I Direktivu o opasnostima od veih nesrea244. Ova direktiva je nadopunja-
vana dva puta, nakon nesrea u Bhopalu u Indiji i u Baselu u vicarskoj, a 1996. godine je
zamijenjena tzv. SEVESO II Direktivom o kontroli opasnosti od veih nesrea u koje su uk-
ljuene opasne tvari245.
Ova direktiva je u zakonodavstvo RH ugraena jo 2008. godine i to Zakonom o za-
titi okolia iz 2007. kojim je predvieno uvoenje provedbenih propisa u svrhu sprjeavanje
velikih nesrea koje ukljuuju opasne tvari. Slijedom toga, vlada RH donijela je Uredbu o
spreavanju velikih nesrea koje ukljuuju opasne tvari (NN br,. 114/2008), dok je Ministar-
stvo zatite okolia i prirode (MZOIP) donijelo Pravilnik o registru postrojenja u kojima je
utvrena prisutnost opasnih tvari i o oevidniku prijavljenih velikih nesrea (NN br.
113/2008). Od kolovoza 2012. na snazi je i tzv. SEVESO III Direktiva o kontroli veih nesre-
a246 u koje su ukljuene opasne tvari, koja mijenja i nadopunjuje, a od 2015. godine i ukida
SEVESO II Direktivu.
Sve drave svijeta, bez obzira na gospodarsku razvijenost, izloene su rizicima koji
ugroavaju temeljne nacionalne sigurnosne interese do kojih, zbog katastrofa ili velikih nesre-
a, moe doi u svakom trenutku. Kako niti Republika Hrvatska u tom smislu ne predstavlja
izuzetak, iako od stjecanja samostalnosti do danas, nije bila pogoena veom prirodnom ili
tehniko-tehnolokom katastrofom ili velikom nesreom, provela je sve potrebne pripreme za
postupanje u sluaju velike nesree ili katastrofe.
Tako je Vlada RH, na prijedlog Dravne uprave za zatitu i spaavanje (DUZS), doni-
jela Procjenu ugroenosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehniko tehnolokih katastrofa i
velikih nesrea247. Procjenom su obuhvaene opasnosti i rizici koji ugroavaju Republiku
Hrvatsku, procijenjene su potrebe i mogunosti za sprjeavanje, smanjenje i uklanjanje pos-
ljedica katastrofa i velikih nesrea te postavljeni temelji za izradu planova zatite i spaavanja
stanovnitva, uz djelovanje svih mjerodavnih struktura, operativnih snaga zatite i spaavanja.
Ovaj dokument obuhvaa sve opasnosti i rizike koji ugroavaju Republiku Hrvatsku, a mogu
biti prirodne (poplave, potresi i ostali prirodni uzroci), tehniko tehnoloke (opasne tvari u
gospodarskim objektima, opasne tvari u prometu, nuklearne opasnosti i epidemioloke i sani-
tarne nesree), kao i opasnosti od ratnih djelovanja.
U RH za sada postoji 50 postrojenja/operatera/tvrtki koji obavljaju profesionalnu dje-
latnost vezanu uz opasne tvari, a gdje postoji mogunost pojave tehniko tehnolokih nesrea
s mogunou prerastanja u veliku nesreu i katastrofu, a ija posljedica moe biti ugroava-
nje ivota i zdravlja ljudi, okolia, kao i okolnog gospodarstva i sustava i objekata kritine
infrastrukture. U sluaju nesree u ovim postrojenjima, njen opseg i tete koje bi nastale, ovi-
sile bi o vrsti, koliini i maksimalnoj koncentraciji opasnih tvari te udaljenosti postroje-
nja/operatera/tvrtke od naseljenih podruja i sustava i objekata kritine infrastrukture.
153od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
Sva postrojenja/operateri ovoga tipa u RH, a koja se ubrajaju u tzv. Seveso obveznike
razvrstana su i upisana u Registar postrojenja u kojima je utvrena prisutnost opasnih tvari
(RPOT) pri Agenciji za zatitu okolia (AZO), a u kojem se nalaze slubeni podaci o postro-
jenjima u RH koja podlijeu relevantnim zakonskim propisima. Prema auriranom popisu
postrojenja/operatera tzv. Seveso obveznika od 50 postrojenja koja posjeduju opasne tvari u
veim i manjim koliinama, 22 postrojenja su u kategoriji veih koliina, a 28 postrojenja u
kategoriji manjih koliina opasnih tvari. S obzirom da na podruju Liko-senjske, Poeko-
slavonske i Vukovarsko-srijemske upanije nema Seveso obveznika, pa prema tome niti iz-
ravne ugroze od posljedica nesree od toksinih tvari.
upanije koje imaju najvie postrojenja Seveso obveznika su Sisako-moslavaka u-
panija 10, Grad Zagreb 6 te Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska i Zagrebaka u-
panija sa po 4 postrojenja247, itd., slika 78.
154od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
S obzirom na procjenjeni intenzitet posljedica velike nesree i/ili katastrofe, a koji ovi-
si o vrsti toksinih opasnih tvari, njihovim svojstvima i koliinama, kvaliteti izgradnje i geofi-
zikom smjetaju pogona/postrojenja, udaljenosti naselja, materijalnih dobara, voda i drugim
parametrima, moe se grubo zakljuiti da su na podruju RH, ugroena podruja ona koja
broje najvie lokacija postrojenja Seveso obveznika. To su: Sisako-moslavaka upanija,
Grad Zagreb, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska, Zagrebaka, Istarska, Krapinsko-
zagorska i Osjeko-baranjska upanija, to naravno nije tono. Za dobivanje prave slike o
procjeni ugroenosti RH od tehniko-tehnolokih opasnosti u gospodarskim objektima po
upanijama, treba prethoditi izrada kvantificiranih rizika od velikih nesrea i katastrofa ove
vrste za svako pojedinano postrojenje.
Na sreu u RH velike nesree s opasnim tvarima su vrlo rijetke, kao i izgledi za njiho-
vo nastajanje. Ovo je posljedica prije svega, skromne industrijalizacije u sektoru kemijske i
slinih industrija u doba prije Domovinskog rata, a jednako tako i skromnim investicijskim
ulaganjima u ovaj industrijski sektor, poslije rata. Poveanju sigurnosti od nesrea s opasnim
tvarima u prometu, znaajno je doprinjela izgradnja suvremenih autocesta, kao i unapreenje
zakonodavnog sustava, posebice u dijelu koji se odnosi na potrebnu kvalificiranost i obue-
nost svih sudionika u aktivnostima koje su vezane za proizvodnju, prijevoz, skladitenje i
uporabu opasnih tvari.
155od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
naroda za Europu (United Nations Economic Commission for Europe - UNECE) i Programa
UN-a za okoli (engl. United Nations Environment Programme - UNEP).
Izvor podataka za Portal je baza Registra oneiavanja okolia (ROO) u koju se po-
daci prikupljaju temeljem Pravilnika o Registru oneiavanja okolia (NN 35/08). Svrha i
cilj Portala jest osigurati pristup informacijama o isputanju i prijenosu oneiujuih tvari i
otpada kako bi se javnosti omoguilo sudjelovanje u donoenju odluka po pitanju okolia te
na taj nain doprinijelo smanjenju oneienja zraka, vode, mora i tla.
Svi gospodarski subjekti tj. izvori oneiujuih tvari, koji su obveznici dostavljanja
podataka o svojim emisijama, prikazuju se na Portalu. Obveznici dostave podataka su svi go-
spodarski subjekti koji ispunjavaju sljedee uvjete prema Zakonu o potvrivanju protokola o
registrima isputanja i prijenosa oneiujuih tvari uz konvenciju o pristupu informacijama,
sudjelovanju javnosti u odluivanju i pristupu pravosuu u pitanjima okolia248:
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
157od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
158od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
8. LITERTURA
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
160od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
cations or sources and environmental processes. Environ. Sci. Technol. 37, (2003)
667-672.
40. A. J. Sweetman, M. D. Valle, K. Prevedouros, K. C. Jones. The role of soil organic
carbon in the global cycling of persistent organic pollutants (POPs): interpreting and
modelling field data. Chemosphere, 60 (2005)959-972.
41. R. Lohmann, K. Breivik, J. Dachs, D. Muir. Global fate of POPs: Current and future
research directions. Environ. Pollut. 129 (2007)129-144.
42. B. Krauthacker, V. Drevenkar, . Vasili, S. Herceg Romani, Izvjetaj o izvorima,
raspodjeli i uincima POPs spojeva na okoli i zdravlje ljudi, IMI HCP-1, Institut za
medicinska istraivanja i medicinu rada, Zagreb, 2003.
43. T. Joshimura, Yusho in Japan, Industrial Health 41 (2003) 139148.
44. M. Mazalovi, M. Kovalija, Lj. Tinji, E. Mazalovi, Z. igi, L. Begi, S. Berbi,
Saetak dananjih spoznaja o dioksinima, Kem. Ind. 51 (6) (2002) 267-280.
45. K. Olie, P. L. Vermeulen, O. Hutzinger, Chlorodibenzo-p-dioxins and Chlorodibenzo-
furans are Trace Components in the Netherlands, Chemosphere 6 (1977) 455-459.
46. M. de Souza Pereira, Polychlorinated Dibenzo-p-dioxins (PCDD), Dibenzofurans
(PCDF) and Polychlorinated Biphenyls (PCB): Main sources, Environmental Behavi-
our and Risk to Man and Biota. Qum. Nova, 27 (2004) 934-943.
47. G. McKay, Dioxin characterisation, formation and minimisation during municipal so-
lid waste (MSW) incineration: review, Chemical Engineerin Journal 86 (2002) 343-
368.
48. A. Potykus, R. Joas, Dioxins and PCBs: Environmental and Health Effects, Eds.: G.
Chambers, Publishers: European Parliament, DG for Research, Directorate A, PE
168.400/Fin. St., June 2000, str. 1, 2, 9.
49. C. Schroijen, I. Windal, L. Goeyens, W. Baeyens, Study of the Interference Problems
of Dioxin-like Chemicals with the Bioanalytical method CALUX, Talanta 63 (2004)
1261-1268.
50. C. Breneza, P. Gerkensa, G. Mazzucchellia, T. Jauniauxb, G. Eppea, E. De Pauwa,
M.C. De Pauw-Gilletc, A strategy to identify specific biomarkers related to the effects
of a PCDD/F mixture on the immune system of marine mammals, Talanta 63 (2004)
12251230.
51. UREDBA KOMISIJE (EU) br. 252/2012 od 21. oujka 2012. o metodama uzorkova-
nja i analitikim metodama za slubenu kontrolu koliina dioksina, dioksinima slinih
PCB-a i PCB-a koji nisu slini dioksinu u odreenoj hrani i o stavljanju izvan snage
Uredbe (EZ) br. 1883/2006.
52. Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijea od 21. listopada 2009. o
stavljanju sredstava za zatitu bilja na trite i stavljanju izvan snage direktiva Vijea
79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24. 11. 2009.).
53. Uredba (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijea od 22. svibnja 2012. o stav-
ljanju na raspolaganje na tritu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27. 6.
2012.).
54. Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira za postizanje odrive uporabe pesticida (NN br.
142/12).
55. Zakon o odrivoj uporabi pesticida (NN br. 14/14).
161od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
56. Nacionalni akcijski plan za postizanje odrive uporabe pesticida za razdoblje 2013.-
2023., Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb, 2013., dostupno na:
http://ec.europa.eu/food/plant/pesticides/sustainable_use_pesticides/docs/nap_croatia_
en.pdf (4.7.2014.).
57. D. eljei, P. Perkovi, Uporaba pesticida i postojee pravne odredbe za njezinu re-
gulaciju, Sigurnost 53 , 2 (2011) 141 150.
58. M. oki, N. Bilandi i F. Briki, Postupci uklanjanja pesticida iz okolia, Kem. Ind.
61 , 7-8 (2012) 341348.
59. http://jcornejoblog.wordpress.com/2012/07/02/ddt-and-pesticides/ (4.7.2014.)
60. A. Bosak, Organofosforni spojevi: klasifikacija i reakcije s enzimima, Arh. Hig. Rada
Toksikol. 57 (2006) 445-457.
61. Tehnika enciklopedija, JLZ Miroslav Krlea, Knjiga 9, Mot-Org, Zagreb, 1984., str.
716-723.
62. Z. Popovi, Osnove kemije organometalnih spojeva, Sveuilite u zagrebu, Prirodos-
lovno-matematiki fakultet, Zagreb 2012.
63. F. Challenger, Biological methylation, Chem. Rev. 36, 3 (1945) 315361.
64. P.J Craig, Organometallic Compounds in the Environment, 2nd edition, John Wiley &
Sons Ltd., West Sussex, England, 2003.
65. http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=44 (8.7.2014.)
66. H.K. Okoro, O.S. Fatoki, F.A. Adekola, B.J. Ximba, R.G. Snyman, Sources, Envi-
ronmental Level and Toxicity of Organotin in Marine Environment A Review, Asi-
an Journal of Chemistry, 23, 2 (2011) 473-482.
67. http://baltazar.izor.hr/azopub/indikatori_podaci_SEL_DETALJI2?p_id=279&p_ind_b
r=4K02&p_godina=2010&p_razdoblje_od=. (11.7.2014.)
68. I. juraga, I. stojanovi, T. Nori, Zatita brodskog trupa od korozije i obratanja, Bro-
dogradnja 58, 3 (2007) 278-283.
69. N. Raos, Lijeenje ivom u povijesti medicine, Farm. Glas. 63, 7-8 (2007) 453-463.
70. http://www.anachem.umu.se/aas/mercury.htm. (15.7.2014.)
71. F. Bakir, H. Rustam, S. Tikriti, S.F. Al-Damluji, H. Shihristani, Clinical and epide-
miological aspects of methylmercury poisoning, Postgraduate Medical Journal 56
(1980) 1-10.
72. http://www.anachem.umu.se/aas/lead.htm. (15.7.2014.)
73. E. Generali, Radioaktivni niz, Englesko-hrvatski kemijski rjenik & glosar. 2014.
KTF-Split, http://glossary.periodni.com/glosar.php?hr=radioaktivni+niz (2.7.2014.)
74. O. Jovanovi-Kovaevi, I. Dragani: Radiohemija i nuklearna hemija u Radioaktivni
izotopi i zraenja, Knjiga I., Univerzitet u Beogradu, Institut za nuklearne nauke Bo-
ris Kiri, Vina, 1981, str. 203-206.
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
163od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
164od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
114. http://www.planetzdravlja.com/index.php/2011-11-22-14-19-13/otrovi-oko-nas/92-
zagadena-voda-koju-pijemo (22.7.2014.).
115. S. Bai, Procjena rizika tetnosti arsena prisutnog u vodi za pie na zdravlje ljudi
na podruju Istone Slavonije, Zavrni specijalistiki rad, Sveuilite Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, Poslijediplomski sveuilini interdisciplinarni specijalistiki
studij Zatita prirode i okolia, Osijek, 2012.
116. http://animals.pawnation.com/effects-exxon-valdez-oil-spill-alaskan-wildlife
578.html (20.7.2014.)
117. Z. Medverec Kneevi, M. Nadih, R. Josipovi, I. Grgi, A. Cvitkovi, Zagaenje
pitke vode mineralnim uljima u Slavonskom Brodu, Arh Hig Rada Toksikol 62 (2001)
349-356.
118. V. Drevenkar, S. Fingler, Pesticidi i drugi perzistentni organoklorovi spojevi u oko-
liu u nas, Arh. Hig. Rada Toksikol. 51 (2000) 5973.
119. M. Sraka, Z. mit, Herbicidi u tlu i vodama na dijelu dravskog sliva, Zbornik rado-
va VIII. Znanstveno-strunog skupa Voda i javna vodoopskrba, M. Erceg, G. Popija-
Cesar, E. lovri (ur.), Hrvatski zavod za javno zdravstvo i upanijski zavodi za javno
zdravstvo, Tuheljske Toplice, 4.-7.10. 2004., str. 97-111.
120. J. Bonar, D. Puntari, Z. mit, M. Klari, M. Grgi, L.M. Kosanovi, Organochlo-
rine pesticide sin freshwater fish from the Zagreb area, Croatia, Arh. Hig. Rada Toksi-
kol. 58, 2 (2007) 187-193.
121. Strategija upravljanja vodama (NN br. 91/08).
122. V. Musi, J. Antoli, . Medi, N. Bujas, Hrvatske vode i izvjeivanje o kakvoi
voda prema nacionalnim propisima i zahtjevima Europske unije, Hrvatske vode 19, 76
(2011) 93-100.
123. I. Kisi, Sanacija oneienog tla, Agronomski fakultet sveuilita u Zagrebu, 2011.
124. H. Mesi, A. idi, S. Dominkovi Alavanja i drugi, Program trajnog motrenja tala
Hrvatske, Projekt: Izrada Programa trajnog motrenja tala Hrvatske s pilot projektom
LIFE TCY/CRO 000105, Agencija za zatitu okolia, Zagreb, 2008.
125. S. Herceg Romani, B. Krauthacker. Raspodjela organoklorovih pesticida i poliklo-
riranih bifenila (PCB) u zraku sakupljenom u Zagrebu. U: Vali F, ega K, ur. Zbor-
nik radova Drugoga Hrvatskog znanstveno-strunog skupa Zatita zraka 99, 22.25.
rujan 1999, ibenik. Zagreb: Hrvatsko udruenje za zatiu zraka 1999; str. 499503.
126. M. Picer, N. Picer. Ratna razaranja i ugroavanje vode na krkom podruju Hrvats-
ke. I. Istraivanje razina polikloriranih bifenila na tlu i u otpadnom ulju ratom otee-
nih trafostanica krkoga podruja Hrvatske. Hrvatska vodoprivreda 73 (1998) 1014.
127. F. Bai, Oteenje i zatita tla, 2. izdanje, Agronomski fakultet sveuilita u Zag-
rebu, 2009.
128. http://extension.missouri.edu/p/WQ24 (15.6.2013.)
129. http://www.metrojacksonville.com/article/2010-jun-sunflowers-for-lead-spider-
plants-for-arsenic#.U9DTleOSz7w (24.7.2014.)
130. http://www.buildmagazin.com/index2.aspx?fld=tekstovi&ime=bm1434.htm
(20.7.2014.)
165od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
166od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
169. R.E. Munn, Global environmental monitoring system (GEMS): action plan for
phase I, International Council of Scientific Unions, Scientific Committee on Problems
of the Environment, Toronto, Canada, 1973.
170. http://klima.hr/razno.php?id=priopcenja¶m=pr21032013 (1.8.2014.)
171. Pravilnik o izradi procjene opasnosti (NN br. 48/97, 114/02, 123/03).
172. Z. Katuin, Hrvatski klimatski motriteljski sustav, Razvijanje mogunosti za pro-
voenje motrenja u sustavnim motriteljskim mreama klimatskog sustava Republike
Hrvatske, Dravni hidrometeoroloki zavod, Zagreb, 2005.
173. http://www.biomed.cas.cz/iach-dtea/instrumentation/perkin-elmer-aanalyst-800
(4.8.2014.)
174. Pravilnik o praenju emisija oneiujuih tvari u zraku iz nepokretnih izvora
(NN br. 129/12 i 97/13).
175. Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potronju
(NN br. 125/13 i 141/13).
176. Pravilnik o metodologiji za praenje stanja poljoprivrednog zemljita (NN br.
43/14).
177. http://www.optimumhealthvitamins.com/HealthInfoBlog/tabid/105/entryid/351/For
get-Me-Not-Herb-Series-Usnea.aspx (8.8.2014.)
178. J.W. Case, Lichen biomonitoring networks in Alberta, Environmental Monitoring
and Assessment 4, 3 (1984) 303-313.
179. M. Rossbach, S. Lambrecht, Lichens as Biomonitors: Global, Regional and Local
Aspects, Croatica Chemica Acta 79, 1 (2006) 119 124.
180. S. Stamenkovi, M. Cvijan, Bioindication of Air Pollution in Ni by using
Epyphytic Lichens, Arch. Biol. Sci. Belgrade 55, 3-4 (2003) 133-140.
181. http://www.lichens.lastdragon.org/Evernia_prunastri.html (8.8.2014).
182. http://www.wildaboutbritain.co.uk/archive/showphoto.php/photo/77783 (8.8.2014.)
183. http://www.envpl.ipb.ac.rs/bio2.htm (8.8.2014.)
184. Z. piri, I. Vukovi, T. Stafilov, V. Kuan, M. Frontasyeva, Air pollution study
in Croatia by using moss biomonitoring, ICP-AES AND AAS analytical technique,
Archives of environmental contamination and toxicology 65, 1 (2013) 33-46.
185. I. Vukovi, Z. piri, T. Stafilov, V. Kuan, K. Beava, The Study of Air Polution
with Nickel and Vanadium in Croatia by using Moss biomonitoring and ICP-AES,
Bulletin of environmental contamination and toxicology 91, 4 (2013) 481-487.
186. Z. piri, T. Stafilov, I. Vukovi, M. Glad, Study of nitrogen pollution in Croatia
by moss biomonitoring and Kjeldahl method, Journal of Environmental Science and
Health, Part A: Toxic/Hazardous Substances and Environmental Engineering 49,
12 (2014) 1402-1408.
187. Z. piri, I. Vukovi, T. Stafilov, V. Kuan, K. Baeva, Biomonitoring of air pol-
lution with mercury in Croatia by using moss species and CV-AAS, Environ Monit
Assess 186 (2014) 43574366.
188. http://plantscience.psu.edu/facilities/air-quality-center/what-are-bioindicator-
plants/bioindicator-wild (8.8.2014.)
168od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
189. EuroBionet Final Report, European Network for the Assessment of Air Quality by
the Use of Bioindicator Plants, LIFE99 ENV/D/000453, University of Hohenheim
2004., str. 15-35.
190. Lj. Budakov, M. Gavrilovi, S. trbac, Bioindikatori u Analitiki instrumenti u ob-
lasti ivotne sredine, ur. M. Kaanin-Grubin, P. Marjanovi,A. Mihajlov, Sremska
Kamenica, Srbija, 2010.
191. L. Pitarevi Svedrui, S. Ronevi, J. Smetiko, Odreivanje sadraja metala u
uzorcima koljke Mytilus galloprovincialis, Zbornik radova i saetaka Znanstveno-
edukativnog projekta Studentskog odsjeka HGD-a Voda i mi, ur. S. Spevec, Hrvatsko
geoloko drutvo, Zagreb, 2007., str. 19-20.
192. V. Filipovi Mariji, B. Raspor, Bioloka raspoloivost metala u morskom ekosus-
tavu, Kem. Ind. 54 , 3 (2005) 143148.
193. https://www.flickr.com/photos/croatianfan/5503171932/ (10.8.2014.)
194. C. S. Fontanetti, L.R. Nogaro, R.B. de Souza, D.G. Perez, G.T. Maziviero, Bioindi-
cators and Biomarkers in the Assessment of Soil Toxicity, dostupno na
http://www.intechopen.com/books/soil-contamination/bioindicators-and-biomarkers-
in-the-assessment-of-soil-toxicity (10.8.2014.)
195. http://www.kingstonwormfarm.com/products__services (10.8.2014.)
196. http://bioweb.uwlax.edu/bio203/2010/yard_jose/interactions.htm (10.8.2014.)
197. http://tcf.bh.cornell.edu/imgs/kcn2/r/Commelinaceae_Tradescantia_sp_1098.html
(10.8.2014.)
198. P.B. Landres, J. Verner, J. W. Thomas, Ecological uses of vertebrate indicator spe-
cies: a critique. Conservation Biology 2, 4 (1988) 316-328.
199. P.B. Pearman, Correlates of amphibian diversity in an altered landscape of Amazo-
nian Ecuador. Conservation Biology 11, 5(1997) 1211-1225.
200. L.J. Vitt, T. C. Avila-Pires, J. P. Caldwell, V. R. L. Oliveira, The impact of indivi-
dual tree harvesting on thermal environments of lizards in Amazonian rain forest.
Conservation Biology 12, 3 (1998) 654-664.
201. D. Mason, Responses of Venezuelan Understory birds to selective logging, enric-
hment strips, and vine cutting. Biotropica 28 (1996) 296-309.
202. Z. piri, E. Sreboan, A. Prevendar Crni, Mercury in pheasant (Phasianus col-
chicus) organs in Podravina, Croatia, Journal of Environmental Science and Health,
Part A: Toxic/Hazardous Substances and Environmental Engineering, 48, 4 (2013)
394-399.
203. R. Swiergosz, Mercury accumulation in the muscles and feathers of pheasants,
Phasianus colchicus (L. 1758). BioMetals 11, 2 (1998) 139143.
204. X.I. Gonzlez, J.R. Aboal, J.A. Fernndez, A. Carballeira, Evaluation of some so-
urces of variability in using small mammals as pollution biomonitors, Chemosphere
71 (2008) 2060 -2067.
205. D. Rogival, J. Scheirs, R. Blust, Transfer and accumulation of metals in a soil-diet-
wood mouse food chain along a metal pollution gradient. Environ. Pollut. 145 (2007)
516-528.
206. http://www2.dbe.pmf.uns.ac.rs/terenske/fruskagora/Kicmenjaci/galeria/236.html
(10.8.2014.)
169od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
207. C.M. McLean, C.E. Koller, J.C. Rodger, G.R. MacFarlane, Mammalian hair as an
accumulative bioindicator of metal bioavailability in Australian terrestrial environ-
ments, Sci Total Environ. 407, 11 (2009) 3588-3596.
208. D. Tomi Linak, . Linak, Z. piri, E. Sreboan, M. Glad, A. Cenov, H. Jako-
vac, . Milin, Influence of cadmium on metallothionein expression and products of li-
pid peroxidation in the organs of hares (Lepus europaeus Pallas), J. Appl. Toxicol. 34
(2014) 289295
209. E. Alleva, N. Francia, M. Pandolfi, A.M. De Marinis, F. Chiarotti, D. Santucci, Or-
ganochlorine and Heavy-Metal Contaminants in Wild Mammals and Birds of Urbino-
Pesaro Province, Italy: An Analytic Overview for Potential Bioindicators, Archives of
Environmental Contamination & Toxicology 51, 1 (2006) 123-134.
210. S.H. Hirata, Y. Yasuda, S. Urakami, T. Isobe, T. Yamada, Y. Tajima, M. Amamo,
N. Miyazaki, S. Takahashi, S. Tanabe, Environmental Monitoring of Trace Elements
Using Marine Mammals as Bioindicators - Species-specific Accumulations and Tem-
poral Trends, Interdisciplinary Studies on Environmental Chemistry Environmental
Specimen Bank, Eds., T. Isobe, K. Nomiyama, A. Subramanian and S. Tanabe, Ehime,
Japan, 2010, pp. 7579.
211. M. Jergovi, Prisutnost metala i drugih rijetkih elemenata i utjecaj na zdravlje sta-
novnitva Istone Hrvatske , Disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Medicinski fakultet,
Zagreb, 2011.
212. http://www.eu-hbm.info/euresult (11.8.2014.)
213. http://www.umweltbundesamt.de/en/topics/health/commissions-working-gropus
/human-biomonitoring-commission/reference-hbm-values (11.8.2014.)
214. M. Toyran, M. Kaymak, E. Vezir, K. Harmanc, A Kaya, T. Gini, G. Kse, C.N.
Kocaba, Trace Element Levels in Children With Atopic Dermatitis, J Investig Allergol
Clin Immunol 22, 5 (2012) 341-344.
215. S. Omer Sheriff, D. Sultan Sheriff, A.M. Jarari, Plasma Zinc and Copper Levels In
Children of Families with History of Cardio-vascular Disease, Ibnosina J Med BS 2, 3
(2005) 125-128.
216. http://www.who.int/ceh/capacity/biomarkers.pdf (11.8.2014.)
217. N. Pawlas et al., Cadmium, Mercury and Lead in the blood of urban women In
Croatia, The Czech Republic, Poland, Slovakia, Slovenia, Sweden, China, Ecuador
and Morocco, International Journal of Occupational Medicine and Environmental He-
alth 26, 1(2013) 1-15.
218. A. Miklavi, A. Casetta, J. Snoj Tratnik, D. Mazej, M. Krsnik, M. Mariuz, K. So-
fianou, Z. piri, F. Barbone, M. Horvat, Mercury, arsenic and selenium exposure le-
vels in relation to fish consumption in the Mediterranean area Environmental Research
120 (2013) 717.
219. P. Heitland, H.D. Koster, Biomonitoring of 37 trace elements in blood samples
from inhabitants of northern Germany by ICPMS, Journal of Trace Elements in Me-
dicine and Biology 20 (2006) 253262.
220. J. Angerer, U. Ewers, M.l Wilhelm, Human biomonitoring: State of the art, Int. J.
Hyg. Environ. Health 210 (2007) 201228.
170od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
171od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
241. http://www.parameter.sk/rovat/kulfold/2010/10/13/vorosiszap-megkezdtek-
kolontari-hazak-bontasat(12.8.2014.)
242. M. Bogdanovi, Widely known chemical accidents, Facta Universitatis University
of Ni, Series: Working and Living Environmental Protection 6, 1 (2009) 65 71.
243. M. Gerbec, B. Konti, Transcription of SEVESO II Directive into Slovene Legisla-
tion, UJMA, t 14-15, 2000/2001.
244. COUNCIL DIRECTIVE 82/501/EEC of 24 June 1982 on the major-accident ha-
zards of certain industrial activities, Official Journal of the European Union No L
23D/ 1, 5 . 8 . 1982.
245. COUNCIL DIRECTIVE 96/82/EC of 9 December 1996 the control of major-
accident hazards involving dangerous substances, Official Journal of the European
Union No L 10/ 13, 14. 1 . 1997.
246. DIRECTIVE 2012/18/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE
COUNCIL of 4 July 2012 on the control of major-accident hazards involving dange-
rous substances, amending and subsequently repealing Council Directive 96/82/EC,
Official Journal of the European Union L 197/3, 24.7.2012.
247. Procjena ugroenosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehniko tehnolokih
katastrofa i velikih nesrea, Dravna Uprava za zatitu i spaavanje, Zagreb, 2013.
248. Zakon o potvrivanju konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u
odluivanju i pristupu pravosuu u pitanjima okolia (NN MU br. 1/07).
249. Zakon o potvrivanju protokola o registrima isputanja i prijenosa oneiujuih
tvari uz konvenciju o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odluivanju i
pristupu pravosuu u pitanjima okolia (NN MU br. 4/08).
250. http://hnproo.azo.hr/IndustialActivity.aspx
172od173
T. Sofili: E K O T O K S I K O L O G I J A
173od173