7.

ELEKTRINA MJERENJA

7.1 Opte o mjerenju

Mjerenja imaju znaajnu ulogu u razvoju ljudskog drutva uopte, a u razvoju nauke i tehnike
posebno.U elektrotehnikoj nauci i njenoj primjeni, elektrina mjerenja zauzimaju veoma
vano mjesto. Elektrina mjerenja pomau da se tano i pravilno shvate zakonitosti elektriciteta
i njegove primjene.U inenjerskoj praksi, mjerenjem se utvruju svojstva elektrotehnikog
materijala, provjerava kvalitet izraenih proizvoda, provjerava ispravnost elektrinih
instalacija, mjerenjem se dobija informacija o ispravnosti i sigurnosti ureaja, kao i o
ekonominosti njegovog rada.
Po svojoj sutini mjerenje je poreenje koliine jedne veliine sa drugom koliinom iste
veliine. Pod veliinom podrazumijevamo objektivnu prirodnu pojavu kao to je: duina, masa,
sila, elektrini napon itd. Svaka veliina, koja je definisana matematiki formulisanim
zakonom, ima dvije bitne karakteristike: osobinu ili kvalitet i koliinu ili kvantitet. Kvalitet je
obiljeje neke veliine, po kome se ona sutinski, po svojoj prirodi, razlikuje od drugih veliina.
Kvalitet se jo naziva i dimenzija neke veliine. Apsurd je porediti kvalitete. Ne moe se
uzimati odnos dva razliita kvaliteta - dimenzije.Kvantitet je druga osobina veliine, i na
osnovu ovog obiljeja moemo meusobno da poredimo dvije ili vie pojava iste prirode.
U mjerenjima greka se ne moe izbjei. Rezultati koje dobijamo nisu nikada apsolutno
tani, ve samo manje ili vie priblini. Njihova tanost zavisi od vie faktora, a uglavnom od
znanja i vjetine lica koje mjerenje vri, od preciznosti korienih mjernih instrumenata i
tanosti primjenjene mjerne metode. Ako se ne moe dati apsolutno taan rezultat, uvijek se
mogu odrediti granice u kojim se nalazi tana vrijednost. Inae, mjerenje nema punu vrijednost
i nije potpuno, ako se, pored rezultata, ne odredi, u apsolutnom iznosu, i via granica greke.
Klasifikacija metoda mjerenja vri se na osnovu toga ta se poredi i kako se poredi. Ako
se mjerenjem porede dvije koliine iste prirode, tada kaemo da se mjerenje obavlja direktnom
metodom; na primjer mjerenje mase pomou vage sa polugom. Ako se, na osnovu poznatih
relacija, mjerenjem porede koliine razliitih veliina, tada se mjerenje vri indirektnom
metodom; na primjer, mjerenje otpornosti na osnovu izmjernog napona i struje.
Prema nainu kako se porede koliine, postoje takoe dvije osnovne metode:
- metoda skretanja ili metoda neposrednog ocjenjivanja i
- metoda ravnotee ili nulta metoda.
Metoda skretanja sastoji se u tome da se poredi skretanje kazaljke, koje ostvari izvjesna
koliina mjerene veliine i skretanje, koje izaziva jedinica koliine te veliine, na odreenom
mjernom instrumentu.
Ravnotene metode sastoje se u tome, to se mjerenje koliine neke veliine obavlja
pomou mjernog instrumenta, putem uporeenja sa odreenom koliinom iste veliine
(direktna metoda) ili neke druge veliine (indirektna metoda). Kada su koliine u ravnotei,
kazaljka instrumenta je na nuli, npr. mjerenje mase pomou vage sa kracima.Pored navedenih,
postoji jo itav niz metoda, koje se, vie ili manje, zasnivaju na ve navedenom. Sve one imaju
svoje odreene osobine sa praktine i teorijske strane, koje ih opredjeljuju za odreenu vrstu
primjene.

7.2 Mjerenje elektrinih veliina i elektrini mjerni instrumenti

7.2.1 Opte o elektrinim mjernim instrumentima

 Mjerni instrumenti i metode mjerenja razvijali su se sa ciljem postizanja to tanijeg ali
i to jednostavnijeg mjerenja, i uvijek se teilo da se, to je mogue vie, izbjegne subjektivnost
ovjeka i njegovih ula, koja imaju ogranienu mo zapaanja i ocjenjivanja.
Veina elektrinih mjernih instrumenata sadri pokretni sistem na koji djeluju dva
sprega; jedan koji proizvodi mjerna veliina, i drugi, suprotnog smjera, koji proizvodi spiralna
opruga, kojom je privren pokretni dio. Prvi spreg se naziva aktivni ili kretni, a drugi
otporni ili upravljaki.
Aktivni spreg M je, u optem sluaju, funkcija mjerene veliine v i ugla skretanja :
M = f (v , ) (7.1)
dok je otporni spreg M 0 , obino srazmjeran uglu skretanja
M 0 = k0 (7.2)
U naim razmatranjima, emo zanemariti otporni spreg usljed trenja, poto je pokretni sistem
instrumenta obino izraen sa relativno malom masom, a leita osovina pokretnog dijela vrlo
briljivo su uraena.
Pod dejstvom aktivnog sprega, pokretni sistem se pokree i dolazi u novi ravnoteni
poloaj, za koji je zadovoljeno M 0 = M ,
k0 = f (v , ) (7.3)
Pokretni sistem, prije nego to se zaustavi u novom ravnotenom poloaju, usled svoje
inercije, napravie izvjestan broj oscilacija oko ravnotenog poloaja. Usljed toga, mjerenja su
relativno spora, a i manje tana, kada se M bre mijenja. Ovo oscilovanje moe se smanjiti ili
ak potpuno priguiti, uvoenjem umirljivih spregova, koji se proizvode, bilo komprimovanjem
vazduha pomou klipova, bilo pomou vrtlonih struja. Za mjerenja pri dinamikim elektrinim
procesima, koriste se specijalni instrumenti bez pokretnih dijelova - osciloskopi. U novije
vrijeme sve iru primjenu nalaze i digitalni mjerni instrumenti.

7.2.2 Mjerenje napona i jaine struje

Instrumenti za mjerenje jaine elektrine struje nazivaju se ampermetri. Ampermetri za

svoj rad koriste razliita dejstva elektrine struje kao to su: hemijsko, elektromagnetno,
elektrodinamiko, termiko i indukciono. Blagodarei razliitim dejstvima elektrine struje,
kao i veoma irokom spektru primjene ampermetara, u svim oblastima elektrotehnike, razvijeno
je mnogo razliitih vrsta ampermetara.
U elektrinom kolu (sl.7.1), ampermetar se vezuje na red sa potroaem ( ili izvorom)
ija se struja eli mjeriti.

I
A P I P
Z O O
Z T
V T
R
O
R
R
O
V
O V O

R A
A

Slika 7.1 Mjerenje jaine struje Slika 7.2 Mjerenje napona

Mjerenje napona, ili potencijalne razlike, vri se voltmetrima. Kada koriste dejstva
elektrine struje navedena za ampermetre, tada se radi o voltmetrima sa zatvorenim kolom.
Postoje i voltmetri sa otvorenim kolom, koji za svoj rad koriste dejstvo Kulonove sile.
Voltmetar sa zatvorenim kolom je ustvari osjetljivi ampermetar, sa kojim je na red vezan veliki
otpor. Dakle, od svakog osjetljivog ampermetra se moe napraviti voltmetar, ako mu se na red
doda dovoljno veliki otpor. U elektrinom kolu, voltmetar se vezuje paralelno sa potroaem
(ili izvorom), kao na sl.7.2, iji se napon eli mjeriti. Objanjenje, kako to da ampermetar, ije
skretanje mora zavisiti od jaine struje kroz njega, moe da mjeri napon, oigledno je iz
Omovog zakona. Naime, jaina struje, koja prolazi kroz instrument, srazmjerna je potencijalnoj
razlici na njegovim izvodima.

7.2.3 Instrument sa zakretnim kalemom

Za precizna mjerenja jednosmjerne struje i napona, gotovo iskljuivo, se koriste

instrumenti sa kretnim kalemom. Oni se sastoje od stalnog magneta N-S, izmeu ijih se polova
nalazi kalem (namotaj) pravougaonog oblika, koji se sastoji od N meusobno izolovanih
slijepljenih navojaka. Tako kalem ini kompaktnu cjelinu i ima izgled okvira (sl.7.3).

Slika 7.3 Instrument sa zakretnim kalemom

Usvojimo da je magnetno polje, tamo gdje je kalem, homogeno i da se ravan kalema,

kada kroz njega ne tee struja, nalazi u pravcu linija magnetnog polja i da su te linije normalne
na osovinu kalema.
Kada kroz kalem prolazi struja, poto se nalazi u stranom magnetnom polju, na njega e
djelovati elektromagnetna mehanika sila:
G G G
F = N I (l B) (7.4)
G G
iji je intenzitet F = N I l B sin(l , B)
G G
Kako je za vertikalne strane MN i PQ ugao izmeu vektora l i B jednak / 2, to su
sile koje djeluju na ove strane jednakih intenziteta F = N I l B . Kada se ravan kalema
G
poklapa sa smjerom vektora indukcije B , tada na horizontalne strane kalema MP i NQ ne
G G
djeluju elektromagnetne sile, jer su l i B kolinearni. Kada se, meutim, kalem zakrene, i na
ove strane e djelovati sile, ali su one aksijalne (u pravcu osovine), pa, prema tome, nemaju
uticaja na kretanje kalema.
Sile koje djeluju na vertikalne strane obrazuju aktivni obrtni spreg M , koji zakree
kalem i koji bi ga, kad se ne bi protivio otporni moment M 0 opruga O1 i O2 , zakrenuo tano za
ugao / 2 radijana i postavio tako, da se smjer sopstvenog fluksa poklopi sa smjerom fluksa
stalnog magneta. Zahvaljujui otpornom momentu kalem skree samo za neki ugao < / 2
rad, za koji vai ravnotea izmeu aktivnog i otpornog sprega M = M 0 :
M a = Fb cos = NIlB b cos = I 0 cos = k 0 = M o (7.5)
gdje 0 predstavlja ukupni maksimalni fluks indukcije kroz kalem. Da bi se obezbijedilo da
aktivni spreg ne zavisi od ugla skretanja , polovima magneta daje se pogodan oblik, a izmeu
polnih nastavaka magneta ubacuje se kalem postavljen na valjak od mekog gvoa, kao na
sl.7.4
 Slika 7.4 Pokretni kalem izmeu polova

Na ovaj nain, u meugvou m, gdje se nalazi pokretni kalem K, magnetno polje je

radijalno i homogeno. Sada je, za svsko zakretanje, sila F normalna, ne samo na vektor
indukcije B, ve i na kalem, pa je aktivni spreg:

M = Fb = NIlBb = I 0 (7.6)

Za ravnoteno stanje vai:

I 0 = k 0
k0
I=
0
I = Ki
Koeficijent srazmjernosti Ki naziva se strujna konstanta instrumenta, i ona je stalna za dati
1 rad podeoka
instrument. Reciprona vrijednost konstante = S i =
Ki A amperu
Si se naziva strujna osjetljivost instrumenta.
Usljed postojanja unutranje otpornosti instrumenta Rg , pri prolasku struje I kroz njega,
na krajevima instrumenta e vladati napon:
U
U = R g I ; I = = K i ; U = Rg K i = K u (7.8)
Rg
Ku - naponska konstanta instrumenta
V volti
K u = R g K i (= ) =
rad podeoku
1 podeoka
= S u (= )
Ku voltu
Su - naponska osjetljivost instrumenta.
Rezimirajmo. Ugao skretanja kalema zavisi od jaine struje kroz njega. Kada je
instrument vezan redno (ampermetar), kroz njega prolazi struja potroaa. Kada je inmstrument
vezan paralelno, (voltmetar), kroz njega prolazi struja srazmjerna naponu na koji je instrument
priklljuen. Instrument sa kretnim kalemom moe, dakle, da mjeri i struju i napon. To,
meutim, ne znai da jedan instrument, koji je izgraen da se koristi kao ampermetar (sa veoma
malom otporrnosu kalema), smijemo povezati kao voltmetar. Tada bi, pri iole veem naponu,
kroz instrument protekla vrlo velika struja, koja bi ga razorila.
Zakretni sistem instrumenta, naroito za precizna mjerenja, treba da ima to manju
masu. To znai, da namotaji kalema ne smiju biti masivni. Kroz osjetljiv kalem ne smijemo
propustiti velike struje, jer bi dolo do njegovog razaranja.
Da bi se preciznim instrumentom, ipak, mogle mjeriti i jae struje, vri se proirenje
mjernog podruja instrumenta. Neka je struja punog skretanja kazaljke I g , a neka je
maksimalna struja koju elimo mjeriti I >> I g . Treba nai vrijednost otpornosti paralelnog
otpornika (anta) R, takvu da, kada potroa uzima maksimalnu struju I, ampermetar ima
maksimalno skretanje (sl. 7.5).
P
O
T
R
O

A

Slika 7.5 Proirenje mjernog podruja ampermetra

Iz uslova jednakosti padova napona izmeu taaka A i B ima se:

Rg I g = U AB = R I (7.9)
I = I I g ; R g I g = R (I I g )
Ig 1
R = Rg = Rg (7.10)
I Ig I
1
Ig
Dakle, ugradnjom paralelnog otpornika R << Rg , mogue je proiriti
mjerno podruje
ampermetra.
Proirenje mjernog podruja voltmetra, vri se povezivanjem dodatog otpornika Rv , na
red sa instrumentom (sl.7.6).

V P
O
T
R
O
[
A
^

Slika 7.6 Proirenje mjernog podruja voltmetra

Vrijedenost dodatnog otpornika treba odrediti tako, da pri maksimalnom naponu U, kroz
instrument tee maksimalna dozvoljena struja instrumenta I g .
U = U g + Rg I v = I g Rg + I g Rv
U I g Rg U (7.11)
Rv = = Rg 1
Ig U
g
Iz izraza (7.10) i (7.11) oigledno je, da pri porastu struje, vrijednost otpora anta, za proirenje
mjernog podruja ampermetra, opada, a pri porastu napona, vrijednost dodatnog otpora, za
proirenje mjernog podruja voltmetra, raste.

7.2.4 Instrument sa pokretnim mekim gvoem

Instrument sa mekim gvoem, sl.7.7, sastoji se od dvije tanke ploice od mekog

gvoa; pokretne g1 , koja je privrena na osovinu O, na kojoj se nalazi i opruga i kazaljka.
Nepokretna ploica g2 , privrena je uz kalem. Struja, koja prolazi kroz navojke kalema,
proizvodi unutar kalema magnetno polje, pa se ploice od mekog gvoa namagnetiu istim
polaritetom. Istoimeno namagnetisane ploice se odbijaju. Dakle, pokretna ploica se odbija od
fiksirane i tako dolazi do zakretanja kazaljke.

g2

Slika 7.7 Instrument sa pokretnim mekim gvoem

Za odreivanje kvantitativne veze izmeu jaine struje i, kroz kalem, i ugla skretanja
kazaljke , poimo od izraza za energiju magnetnog polja kalema, koja je data izrazom:
1
W = L i2 (7.12)
2
Instrument se moe izraditi tako, da koeficijent indukcije kalema L, ne zavisi od jaine
struje kroz kalem. Diferencijalno mala promjena energije dW , do koje doe pri pomjeranju
ploice g1 za ugao d je:
1 2
dW = i dL (7.13)
2
Ovo poveanje energije, jednako je radu, koji obavi pokretni sistem, nasuprot djelovanja
otpornog momenta opruga na pokretnom sistemu:
1 2
i dL = M 0 d = K0 d = M = M 0 (7.14)
2
U ravnotenom stanju, aktivni i otporni moment su jednaki M = M 0
1 2 dL (7.15)
i = K0
2 d
Instrument se konstruie tako, da je promjena koeficijenta induktivnosti sa uglom konstanta K1 ,
pa imamo:
1 K
= 1 i2 (7.16)
2 K0
Ako kroz kalem tee jednosmjerna struja I, tj. i = I, iz (7.16) vidimo, da je ugao skretanja
instrumenta srazmjeran kvadratu struje:

= K I2 (7.17)
Ako kroz kalem tee naizmjenina struja, ona e stvarati naizmjenino magnetno polje. Ploice
e mijenjati svoj polaritet u ritmu struje, ali e uvijek biti istoimeno namagnetisane i uvijek e
se odbijati. Dakle, instrument moe da mjeri i naizmjeninu struju. Neka kroz kalem tee
naimjenina struja i = Im sin ( t ) . Ugao skretanja je:
1 K1 2
= I m sin 2 ( t ) =
2 K0
(7.18)
1 K1 2
= I m (1 cos (2 t 2 ))
4 K0
Obino je period slobodnih oscilacija pokretnog sistema instrumenta, usled velike mase,
relativno velik, u odnosu na periodu elektrine struje kroz kalem, pa pokretni sistem nee moi
slijediti promjene struje i skretanje e biti jednako nekoj srednjoj vrijednosti ::
T
1 K1 2 1
= I m (1 cos (2 t 2 )) dt =
4 K0 T 0
(7.19)
1 K1 2 1 K1 2
= Im = I = K I 2

4 K0 2 K0
Srednja vrijednost ugla skretanja srazmjerna je, dakle, kvadratu efektivne vrijednosti struje kroz
kalem, pa skala instrumenta, kao i kod jednosmjerne struje, treba da bude kvadratina.
Konstrukcijom gvozdenih ploica, skalu je mogue, dobrim dijelom, linearizovati.
Koristei isti rezon, da je struja kroz kalem srazmjerna naponu na njegovim krajevima,
zakljuujemo, da se i ovaj instrument moe koristiti kako za mjerenje jaine struje, tako i za
mjerenje napona. Samo, nemojmo izgubiti iz vida, da se ampermetar izrauje sa manje
namotaja deblje ice (Rg 0) , a voltmetar se izrauje od vie namotaja tanje ice (R g ) .
Za dobijanje otpornog sprega, kod ovih instrumenata koristi se ili eleastinost spiralnih
opruga ili samo zemljina tea. Priguenje oscilacija pokretnog sistema vri se pomou
vazdunog klipa K.
Ovo su najee primjenjivani instrumenti u industrijskim mjerenjima struje i napona,
jer su dosta robusni, pouzdani i jeftini.

7.2.5 Elektrodinamiki instrumenti

Konstruktivno, elektrodinamiki instrument se sastoji iz dva kalema, od kojih je jedan

nepokretan, a drugi, pokretni, je manji i smjeten je u nepokretnom (sl.7.8).
Kada kroz nepokretni kalem tee struja i 1 , a kroz pokretni struja i2 , tada e na pokretni
kalem djelovati elektromagnetni moment M , koji ga zakree. Ovom momentu se suprotstavlja
otporni moment M 0 spiralnih opruga,

M 0 = k
Pri prolasku struja kroz kalemove, (a one mogu biti, bilo jednosmjerne, bilo
naizmjenine), stvara se magnetno polje, ija je energija data izrazom:
1 1
W = L1 i12 + L2 i22 + i1 i2 L12 (7.20)
2 2
Elektromagnetni moment M zakree pokretni kalem iz poloaja n-n, kako bi se
elektromagnetna energija poveala do najvee vrijednosti do poloaja s-s, emu se protivi
otporni moment M 0 spiralnih opruga. Diferencijalno poveanje ove energije dW , jednako je
radu aktivnog momenta M d , koji se dobija na raun izvora struja i 1 i i2 . To diferencijalno
poveanje energije je:

dW = i1 i2 dL12 (7.21)
 Slika 7.8 Elektrodinamiki instrument

jer L1 i L2 ne zavise od meusobnog poloaja pokretnog i nepokretnog kalema. Da bi se

obavilo ovo zakretanje kalema, mora se savladati rad spiralnih opruga:
M d = M 0 d = i1 i2 dL12 (7.22)
Kazaljka se zaustavi kada se aktivni i otporni moment izjednae:
dL
M = i1 i2 12 = K0 = M 0 (7.23)
d
Poto se konstrukciono moe postii da je promjena koeficijenta meusobne indukcije sa
zakretanjem konstantna, to je ugao zakretanja:
K
= 1 i1 i2 = K i1 i2 (7.24)
K0
Dakle, skretanje kazaljke je srazmjerno proizvodu jaina struje u pokretnom i nepokretnom
kalemu.
Kada se ovi instrumenti koriste za mjerenje struje ili napona, tada se pokretni i
nepokretni kalem vezuju na red, pa kroz njih prolazi ista struja: i1 = i 2 = i .

P
O
T
R
O
[
A
^

Slika 7.9 Elektrodinamiki instrument kao ampermetar

P
O
T
R
O
[
A
^

Slika 7.10 Elektrodinamiki instrument kao voltmetar

Kada se instrument koristi kao ampermetar (sl.7.9) skretanje je srazmjerno kvadratu struje, a
kad se koristi kao voltmetar, kvadratu napona. Tako, za mjerenja kod jednosmjerne struje,
imamo:
 A = K i I 2 ; v = K U U 2 (7.25)
Kada je struja naizmjenina prostoperiodina, tada je, koristei isti postupak dokaza kao u
prethodnom paragrafu, skretanje srazmjerno kvadratu efektivne vrijednosti struje, odnosno
napona. Elektrodinamiki instrument se dakle, moe koristiti za mjerenje i napona i jaine
struje i to kako jednosmjerne tako i naizmjenine.
Elektrodinamiki instrumenti se najee koriste za mjerenje snage, i to jednosmjerne i
naizmjenine struje (sl.7.11). Nepokretni kalem AB vezan je na red sa potroaem. Kroz njega
protie struja potroaa i1 , pa se on naziva strujni kalem. Pokretni kalem povezan je paralelno
sa potroaem, kroz njega protie struja i2 srazmjerna naponu potroaa, pa se on naziva
naponski kalem.

P
O
T
R
O
[
A
^

Slika 7.11 Elektrodinamiki instrument kao vatmetar

Skretanje kazaljke je:

K
= K i1 i2 =
i1 u = K p i u (7.26)
Z
Kada se radi o naizmjeninoj struji srednje skretanje je:
T
1
= K p i u dt = K p P (7.27)
T 0
Ovako povezan instrument - vatmetar mjeri dakle, srednju ili aktivnu snagu.

7.2.6 Katodni osciloskop

Katodni osciloskop je mjerni ureaj koji koristi katodnu cijev i niz drugih elektronskih
ureaja. Pomou njega se ostvaruje vizuelno praenje promjena elektrinih napona raznih
oblika.

Slika 7.12 Katodni osciloskop

Na ekranu sliku mjerene pojave crta tanak snop elektrona koji udara na fosforescentni
zastor katodne cijevi. Pomjeranje elektronskog snopa vri se djelovanjem elektrinih ili
magnetnih polja i slijedi njihove promjene praktino bez vremenskog zakanjenja. Na taj nain,
mogue je snimanje pojava ija je frekvencija i preko 100 MHz.
[ematski prikaz osciloskopa dat je na slici 7.12. Osnovni dio osciloskopa je katodna
cijev. Katodna cijev je posebna vrsta elektronske cijevi. U katodnoj cijevi sa visokim
vakumom, indirektno grijana usijana katoda K, emituje elektrone koji se jako ubrzavaju pod
uticajem visokog pozitivnog napona anoda A1 i A2. Odmah iza katode nalazi se Venelov
cilindar W, koji ima mali otvor u sredini i zadatak mu je da ogranii debljinu elektronskog
mlaza (snopa). Venelov cilindar je na negativnom naponu, u odnosu na katodu (-20 do 40
volti). Klizaem k1 moe se mijenjati potencijal katode. Time se mijenja broj elektrona u
elektronskom mlazu, a time intenzitet osvjetljenosti take na ekranu. Anode A1 i A2, koje se
nalaze na pozitivnom potencijalu (nekoliko stotina, pa i hiljada volti) u odnosu na katodu,
primoravaju elektrone da se prema ekranu kreu velikom brzinom. Osim toga, zadatak anoda je
da koncentriu elektronski mlaz. Cio ovaj sistem; katoda, Venelov cilindar i anode, obrazuju
tzv. "elektronski top", koji ima zadatak da ostvari snaan uzak snop brzih elektrona.
Na svom daljnjem putu elektronski snop nailazi na dva para otklonskih ploica;
vertikalne Y1-Y2 i horizontalne X1-X2. Izmeu svakog para ploica postoji elektrino polje, pod
ijim djelovanjem dolazi do izvjesnog skretanja elektronskog mlaza.
Elektroda A, koja je u stvari sloj grafita sa unutranje strane lijevka cijevi, ima zadatak
da ubrzava elektrone koji naputaju otklonske ploice, kao i da skuplja sekundarne elektrone
emitovane sa zastora uslijed dejstva elektronskog mlaza. Osim toga, ova elektroda slui kao
magnetna zatita elektronskom mlazu od eventualnih elektrinih i magnetnih polja izvan cijevi.
Kako otklonske ploice vre skretanje elektronskog mlaza? Otklonske ploice za
vertikalno skretanje Y1-Y2 postavljene su horizontalno, prema tome elektrino polje izmeu
njih je vertikalno. Zanemarujui rasipanje na ivicama ploica, homogeno elektrino polje
postoji samo izmeu njih. Neka su ploice duine l, na meusobnom rastojanju d i neka je
izmeu njih potencijalna razlika U0. Tada je vrijednost jaine elektrinog polja izmeu njih
K=U0/d. Na elektron, ije je naelektrisanje qe i masa me, koji dolazi du x-ose i normalno upada
u prostor izmeu ploica, djeluje Kulonova sila F=qeK. Prema drugom Njutnovom zakonu ova
sila je jednaka F=meay, gdje je ay ubrzanje mase u pravcu y-ose. Dakle, imamo:
U0 d2y
F = qe = m e 2 = me a y (7.28)
d dt
Odavde brzina kretanja elektronskog mlaza u pravcu y-ose je:

qe U 0
vy = t (7.29)
me d
l
Da bi elektron preao put izmeu ploica potrebno je vrijeme t = , gdje je v x brzina u smjeru
vx
x-ose. Sada izraz za brzinu u smjeru y-ose moemo pisati u obliku:
q U l
vy = e 0 (7.30)
me d v x
odakle nalazimo ugao skretanja elektrona nakon prolaza izmeu ploice:
vy qe U 0 l
= arctg = arctg
vx me d v x2 (7.31)

Na otklonske ploice za vertikalno skretanje mlaza Y1-Y2 dovodi se ispitivani napon, a

na ploice za horizontalno skretanje mlaza X1-X2 dovodi se testerasti napon iz posebnog
generatora testerastog napona (koji se ve nalazi u sklopu osciloskopa). Testerasti napon ima
zadatak da elektronski mlaz, tj. njegovu svijetlu taku na ekranu katodne cijevi, pomjera
linearno sa vremenom du horizontalne ose. Na taj nain se dobija vremenska osnova ili
vremenska baza, koja nam omoguava da slikovito u ravni X-Y pratimo vremenske promjene
ispitivanog napona.
Osnovna primjena osciloskopa je vizuelno praenje promjena elektrinih napona raznih
oblika. Mjrenje struje vri se indirektno, mjerei pad napona na poznatom otporniku. Poznato i
tano odreeno trajanje testerastog napona, moe se iskoristiti za mjerenje vremena. Pomou
osciloskopa je takoe mogue posmatranje dviju periodinih pojava i npr., dobiti histerezisnu
krivu.

7.2.7 Mjerenje elektrine otpornosti

Pri mjerenju elektrine otpornosti, naroito preciznom, treba voditi rauna i o sljedeim
injenicama: prikljuni vodovi i kontaktna mjesta mogu imati znaajne vrijednosti otpora,
termonaponi mogu da utiu na tanost mjerenja, otpornost je razliita za razliite temperature
otpornika i sl.
Postoje razliite metode mjerenja otpornosti. Koja e se primijeniti, zavisi od toga da li
je potrebno precizno mjerenje ili je dovoljno da se samo konstatuje da je, npr., neki provodnik u
prekidu (R = ) , ili da li je kratki spoj izmeu dva razliita namotaja (R = 0 ) .

Mjerenje otpornosti mjerenjem struje i napona (U-I metoda)

Mjerenjem jaine jednosmjerne struje I koja prolazi kroz otpornik nepoznate otpornosti
R i mjerei pad napona U koji ta struja izaziva u otporniku, na osnovu Omovog zakona
moemo izraunati vrijednost otpornosti kao:
U
R=
I

Slika 7.13 Mjerenje otpornosti U-I metodom

Slika 7.14 Mjerenje otpornosti U-I metodom

Imamo dvije mogunosti povezivanja ampermetra i voltmetra kao na sl. 7.13 i sl. 7.14.
Za prvi sluaj:
U U U
R= = = (7.32)
I I IV U
I
RV
Kako je RV to slijedi da je IV << I , pa se , za manje precizna mjerenja, moe uzeti da je
otpornost jednaka odnosu mjerenog napona i mjerene struje tj. R = R UV / I A .
U drugom sluaju:
U U RA I U U A
R= = = = R + RA (7.33)
I I I
gdje je R = U V / I A
i nazivamo je mjerena otpornost.
Kako je RA 0 ovdje se moe smatrati da je otpornost priblina odnosu mjerenog napona i
struje.
Ova metoda, U-I metoda, je prosta i pogodna, esto i rado se koristi u industriji i naziva se
industrijska metoda.

Mjerenje otpornosti Vitstonovim mostom

Vitstonov most (sl.7.15) sainjavaju tri na red vezana poznata promjenljiva otpora R a , Rb i Rc
i nepoznati otpor Rx , tako da sainjavaju etvorougao A,B,C,D.

Slika 7.15 Mjerenje otpornosti Vitstonovim mostom

U dijagonali AC se postavi izvor ems-e E i prekida P, a u dijagonali BD galvanometar V (to je

vrlo precizni nul-instrument, npr. instrument sa kretnim kalemom kod koga je nula na sredini
skale) i prekida P2 . Zatvorimo prvo prekida P. Struja iz izvora E raspodijelit e se po
granama etvorougla. Zatvorimo sada prekida P2 . U optem sluaju kroz galvanometar e
protei neka struja (to dovodi do skretanja njegove kazaljke na lijevu ili desnu stranu od nule,
odnosno pozitivnom ili negativnom smjeru), jer, opte govorei, take B i D nisu na istom
potencijalu. Mijenjajui otpornost poznatih otpornika (npr. pomjeranjem odgovarajueg
klizaa, ili zakretanjem odgovarajue preklopke) moemo postii da kroz galvanometar ne tee
struja (kazaljka pokazuje 0), a to znai da su take B i D na istom potencijalu, odnosno da je
potencijalna razlika -napon izmeu njih jednaka nuli; U BD = 0 , to se moe izraziti na sledee
naine:

U BD = 0 = Rb Ib Ra Ia Ra Ia = Rb Ib (7.34)

U BD = 0 = Rc Ic + Rx I x Rx I x = Rc Ic (7.35)

Poto sada kroz galvanometar ne tee struja, to moraju biti zadovoljene i sledee jednakosti
(prvi Kirhofov zakon)
Ia = I x i Ib = Ic (7.36)
Podijelimo jednainu (7.35) sa jednainom (7.34)
Rx I x Rc Ic
=
Ra I Rb Ib
Imajui u vidu (7.36) nepoznatu otpornost Rx dobijamo kao:
 Rc
Rx = Ra (7.37)
Rb
U principu, poznati otpornici su bilo kakvi promjenljivi otpornici; najee su to dekadne kutije
otpora. Ponekad se most izrauje tako da se umjesto otpora Rb i Rc koristi kalibrirana ica sa
klizaem, tako da se njihov odnos moe kontinualno mijenjati, tada most nazivamo iani most.

Mjerenje otpornosti megometrom (M -metar)

Megometri se koriste za provjeru izolovanosti ili provodljivosti (npr. da li je namotaj

motora u prekidu; da li postoji kratki spoj (galvanska veza) izmeu namotaja i kuita motora).
Najiru primjenu naao je tzv. induktor. To je mali prenosni generator iji rotor obremo runo
(sl.7.16).

Slika 7.16 Mjerenje otpornosti megometrom

Na krajeve E i K povezuju se krajevi elementa iju provodljivost (izolovanost) elimo da

mjerimo. Obrtanjem ruice generatora G na njegovim krajevimo dobijemo izvjesni napon. Pri
zatvorenom prekidau P imamo maksimalno skretanje ampermetra g . Nastavimo sa obrtanjem
rotora i otvorimo prekida P tada se strujno kolo zatvara preko otpora Rx . Skretanje
galvanometra obrnuto je srazmjerno sa veliinom Rx . Ako je Rx = 0 (kratki spoj) skretanje je
maksimalno, a ako je Rx = (izolovano) skretanja nema, jer je struja galvanometra
I g = U g / Rx = 0.
Veliina Rx izmeu ove dvije ekstremne vrijednosti procjenjuje se direktno na skali
galvanometra.

7.2.8 Mjerenje elektrine snage

Elektrina snaga mjeri se, opte govorei, specijalnim instrumentima, koji se nazivaju
vatmetri. Meutim, kod jednosmjerne struje i jednofazne naizmjenine kada je optereenje
omsko, snaga se moe mjeriti mjerei struju i napon.

U-I metoda mjerenja snage.

ema mjerenja prikazana je na sl.7.17.

Mogue je da se voltmetar vee i sa strane generatora u odnosu na ampermetar. U oba sluaja
izmjerena snaga vea je od snage prijemnika i to u jednom (ovom) sluaju za potronju
voltmetra, a u drugom, za potronju ampermetra. Tana snaga koju uzima potroa je:

P = U I = U (I I V ) = U I U I V (7.38)
 U2
gdje je UI -mjerena snaga, a U I V = je snaga koju troi voltmetar.
r
M

N
Slika 7.17 Mjerenje snage U-I metodom

Kako je otpor voltmetra r , potronja voltmetra je relativno mala i sa dovoljnom tanou

se moe uzeti P U I .

Mjerenje snage vatmetrom

Prema nainu dobijanja sile koja djeluje na njihov kretni sistem, vatmetri mogu biti:
elektrodinamiki, indukcioni, termiki i elektrostatiki. Najiru primjenu nali su
elektrodinamiki vatmetri i to elektrodinamiki vatmetar bez gvoa za preciznija,
laboratorijska mjerenja, a u industrijskim mjerenjima elektrodinamiki vatmetar sa gvoem
(gvozdenim magnetnim kolom). O prvom je bilo rijei u odjeljku 7.2.5, a ematski prikaz
elektrodinamikog vatmetra sa gvozdenim magnetnim kolom dat je na sl.7.18.

Slika 7.18 Oklopljeni elektrodinamiki instrument

To je imitacija instrumenta sa kretnim kalemom, s tim to je stalni magnet aparata sa kretnim

kalemom ovdje zamijenjen sa elektromagnetom. Gvozdeni oklop spreava uticaj spoljnih
magnetnih polja. Na njegovim ispustima postavljen je strujni nepokretni namotaj S S .
Pokretni namotaj smjeten je na dobou od aluminijuma. Jak obrtni moment, mala sopstvena
potronja i velika izdrljivost, dobre su osobine ovog instrumenta. Meutim, upotreba gvoa
umanjuje tanost aparata (usled) histerezisa i vrtlonih struja.

Mjerenje snage trofaznog sistema

U optem sluaju snaga trofaznog sistema mjeri se pomou tri vatmetra, a snaga sistema
dobije se kada se pokazivanja sva tri vatmetra aritmetiki saberu. Kod trofaznih sistema bez
nultog provodnika (sl.7.19) naponski kalemovi se preko dodatnih otpornika r vezuju u
vjetaku nulu V0 . Kada postoji nulti provodnik on je zajednika taka.
Ako je sistem simetrian i uravnoteen tada se snaga sistema moe mjeriti jednim
vatmetrom. Snaga sistema jednaka je trostrukom pokazivanju vatmetra.
 Slika 7.19 Mjerenje snage trofaznog sistema

U trofaznom troinom sistemu mjerenje snage moe se izvoditi pomou dva vatmetra. Ovakva
veza poznata je pod nazivom Aronova sprega sl.7.20. Posmatrajmo trofazni troini sistem.
Neka su impedanse optereenja Z1 , Z2 i Z3 vezane u zvijezdu.
Ukupna trenutna snaga koju uzima potroa je:
p(t ) = u1 i1 + u2 i2 + u3 i3 (7.39)
Poto je trofazno optereenje vezano u zvijezdu vai:
i1 + i2 + i3 = 0; i3 = i1 i2
pa se jednaina 7.39 moe pisati u obliku:
p( t ) = i1 U 13 + i2 U 23
gdje su U 13 i U 23 linijski (ili meufazni) naponi izmeu prve i tree odnosno izmeu druge i
tree faze. Prema tome, Aronova sprega se moe realizovati kako je prikazano na sl.7.20.

Slika 7.20 Mjerenje snage Aronovom spregom

Poto, kako smo vidjeli, vatmetri mjere srednju snagu, i to prvi

P1 = U 13 I 1 cos (U 13 , I 1 ) (7.40)
a drugi
P2 = U 23 I 2 cos (U 23 , I 2 ) (7.41)
to je ukupna snaga potroaa jednaka algebarskom zbiru pokazivanja oba vatmetra
P = P1 P2 (7.42)
Aronova sprega moe se koristiti i kada je potroa vezan u trougao. Pri dokazivanju
ove tvrdnje treba se poi od injenice da je u ovom sluaju zbir trenutnih vrijednosti napona u
svakom trenutku jednak nuli.

Mjerenje reaktivne snage

Mjerenje reaktivne snage vri se varmetrima, ija je izvedba slina izvedbi vatmetara,
samo to se konstrukciono postie da struja u naponskom kalemu zaostaje za 900 iza napona.
Ovo se postie tako to se u naponsko kolo elektrodinamikom vatmetru doda induktivni otpor.
U tom sluaju eme veza su iste kao kod mjerenja aktivne snage.

P
O
T
R
O
[ U23
A
^

U3

Slika 7.21 Mjerenje reaktivne snage pomou vatmetara

Reaktivn snaga se moe mjeriti i vatmetrima. U tom sluaju se naponski kalem vezuje
na linijski (meufazni) napon izmeu druge dvije faze u kojima nije vezan odnosni strujni
kalem, kao to je prikazano na sl.7.21.
Sa fazorskog dijagrama se vidi da je napon U 23 , koji vlada na naponskom kalemu vatmetra iji
je strujni kalem vezan u fazi 1, fazno pomjeren od napona U 1 za 900 unazad i za 3 puta vei
od njega. Prema tome, instrument W1 (vatmetar) e mjeriti:

PW1 = U 23 I 1 cos (90 1 ) = 3 U 1 I 1 sin = 3Q1 (7.43)

Kako se ista logika moe prenijeti i na ostala dva instrumenta, ukupna reaktivna snaga
trofaznog sistema, mjerena pomou tri vatmetra povezana prema emi na sl.7.21 iznosi:

Q1 + Q2 + Q3
Q= (7.44)
3

7.2.9 Mjerenje elektrine energije

Elektrina energija W, koju troi neki prijemnik, za neko vrijeme t data je integralom:
t
W = P( t ) dt (7.45)
0

Kada je snaga konstantna P ( t ) = P tada je W = P t .

Kako snaga koju uzimaju potroai tokom vremena obino nije stalna, za mjerenje energije se
upotrebljavaju specijalni aparati, koji se nazivaju elektrina brojila. U veini sluajeva, to su
mali elektromotori podeeni tako da je njihova ugaona brzina srazmjerna utroenoj snazi; ovi
motori obru brojanike obrta, na kojima se uvijek moe proitati utroena energija za
posmatrano vrijeme t, jer je ova srazmjerna broju obrtaja koje brojilo naini za to vrijeme t.
d
Poznata je veza P = M = M (7.46)
dt
gdje su: - ugaona brzina
- ugao obrtanja
Pri ustaljenom stanju obrtanja brojila postoji ravnotea izmeu elektromagnetnog momenta M
i otpornog momenta M 0 . Otporni moment je obino stalan, pa za ustaljeno stanje vai:
t 2 n
W = P( t ) dt = M 0 d = M 0 2 n (7.47)
0 0

gdje je: 2 n - ugao koji je napravio motor tokom vremena t, tj.

n - broj obrtaja rotora motora za to vrijeme.
Da bismo mjerili utroeni rad, jasno je da se za obrtanje motora-instrumenta ne smije troiti
cjelokupan rad, ve to je mogue manje. Potrebno je, dakle, da je pokretaki moment M
srazmjeran a ne jednak utroenoj snazi, a otporni moment M 0 srazmjeran ugaonoj brzini
obrtanja tj.:
M = K 1 P; M 0 = K 2 (7.48)
Izjednaavajui ova dva momenta i integralei u vremenu dobija se:
t n 2
K1 P dt = K 2 d = K n2
2
0 0
t
(7.49)
K
W = Pdt = 2 n2 = Kn
0
K1
gdje je K - konstanta brojila.

Indukciono brojilo

Iako je mogue razliito konstruisanje brojila, skoro iskljuivo, u primjeni su indukciona

brojila. Razmotrimo konstrukciju i princip rada jednofaznog indukcionog brojila sl.7.22.

Slika 7.22 Jednofazno indukciono brojilo

Jednofazno indukciono brojilo se sastoji od diska K od aluminijuma, koji se moe obrtati oko
osovine O u meugvou stalnog magneta M i dva elektromagneta S i N postavljena tako da se
prodorne take njihovih osa nalaze na jednoj tetivi diska. Strujni namotaj S vezan je na red sa
prijemnicima i kroz njega protie struja I1 koju uzimaju ti prijemnici. Naponski namotaj N
vezan je na mreu paralelno sa prijemnicima i struja I2 koja prolazi kroz njega srazmjerna je
naponu U koji vlada na prijemnicima.
Elektrina ema veze jednofaznog indukcionog brojila data je na sl. 7.23.
 Slika 7.23 ema veze jednofaznog indukcionog brojila

Naizmjenine struje koje prolaze kroz namotaje elektromagneta S i N proizvode

naizmjenine flukseve 1 i 2 koji su pomjereni i u vremenu i u prostoru jedan u odnosu na
drugi. Ovi fluksevi indukuju u aluminijumskom disku K vrtlone struje. Kada je disk u miru
svaki od ovih flukseva djeluje uglavnom na struje u disku koje je indukovao onaj drugi kalem i
rezultat ovih djelovanja je motorni spreg (obrtni moment) koji okree disk brojila. Moe se
podesiti da motorni spreg M bude srazmjeran snazi koju uzima potroa, a otporni spreg M 0
srazmjeran ugaonoj brzini diska:

M =C 1 P ; M 0 = C2 (7.50)
Za stacionarni reim brojila ( =const.) imaemo:
d
M = M 0; C1 P = C 2 = C 2
dt
t t
C1 Pdt = C2 d ; C1W = C2 t (7.51)
0 0

gdje je:
t - ugao za koji se disk obrnuo za vrijeme t i on je srazmjeran broju obrtaja n koje je
disk nainio za to isto vrijeme t:

t = 2 n , pa je: C1W = C2 2 n

W = Kn (7.52)
C 2 2 kWh
K = (= )J (= ) = konstanta brojila
C1 obrtaju
prema tome, konstanta brojila K predstavlja energiju koju registruje brojilo kada se njegov disk
obrne za jedan obrt.

Mjerenje energije trofaznog sistema

Trofazno brojilo konstruktivno predstavlja skup tri jednofazna sistema-tri diska sa tri para N-S
kalemova - postavljena na jednoj osovini. Takvo brojilo nazivamo trofazno trosistemsko
brojilo i njegova ema vezivanja u kolo data je na sl.7.24.
Trofazna brojila mogu da se izvode i kao trofazna dvosistemska brojila - dva diska sa
dva para N-S kalemova - (analagno mjerenju snage sa dva vatmetra), koji se u kolo vezuju
prema emi na sl.7.25.

Slika 7. 24 ema veze trofaznog tro-sistemskog brojila

 Slika 7.25 Trofazno dvo-sistemsko brojilo

U oba sluaja na brojanicima se ita cjelokupna utroena energija trofaznog sistema.

Mjerenje reaktivne energije

Mjerenje reaktivne energije vri se pomou brojila reaktivne energije, a uz posebnu

elektrinu vezu (analogno mjerenju snage), mogu se koristiti i brojila aktivne energije. Tada se
mora voditi rauna o elektrinoj vezi i o vrijednosti konstante brojila.

7.2.10 Osnovi tarifnog sistema

U mnogim procesima proizvodnje, a u proizvodnji aluminijuma i elektro elika

posabno, udio trokova za energiju u jedinici cijene proizvoda je znaajan. Postoji niz
mogunosti i mjera koje mogu obezbijediti racionalniju potronju elektrine energije. Zbog
toga je korisno da se upoznamo sa osnovama tarifnog sistema.
Potroai elektrine energije, osim utroene energije, plaaju isporuiocu energije i
angaovanu maksimalnu snagu. Zato? U izlaganju u glavi 5. vidjeli smo da u svakom
trenutku mora biti zadovoljena jednakost proizvodnja = potronja. Proizvoa, dakle, mora biti
snabdjeven instalacijom i opremom koja e zadovoljiti potroae i u trenutku njihove
maksimalne potrebe ( Pmax ). Ako potroa samo kratko vrijeme radi sa maksimalnom snagom,
tada e on utroiti znatno manje energije od mogue proizvodnje, dakle, oprema i instalacija
proizvoaa je nedovoljno iskoriena, pa on naplauje i mjeseno maksimalnu srednju 15-to
minutnu snagu potroaa, koja se mjeri maksigrafom. Maksigraf je instrument ija se kazaljka
svakih 15 minuta vraa na nulu (iskljuuje se). Brzina kretanja kazaljke srazmjerna je snazi
potroaa. Ispred kazaljke instrumenta nalazi se markir- zastavica, koju kazaljka moe
pomjeriti prema naprijed (ali ne i prema nazad). Markir e, dakle, pokazivati maksimalnu
srednju 15-to minutnu snagu koja se pojavila izmeu dva oitavanja (mjeseno). Lice koje
oitava maksigraf vraa markir na nulti poloaj.
Kako smanjiti maksimalnu angaovanu snagu? Proces rada organizovati tako, da
agregati koji rade sa promjenjivim snagama u toku procesa, ne rade istovremeno sa
maksimalnim snagama. Npr. pei za topljenje elika, ne treba istovremeno da budu u fazi
topljenja are, kada im je snaga oko tri puta vea od snage u fazi oksidacije ili rafinacije.
Sa tipinog dnevnog dijagrama optereenja (sl.5.2) oigledno je da se snaga bitno
mijenja u toku dana. Postoje intervali vremena kada je snaga znatno manja od maksimalne.
Kako je interes proizvoaa da se snaga to manje mijenja, on stimulie potronju u ovim
intervalima dajui niu tarifu za energiju utroenu u tom vremenu. Nia tarifa za utroenu
elektrinu energiju obino je u vremenu od 13h do 16h i od 22h do 6h narednog dana. U nekim
sredinama nia tarifa vai i za dane vikenda i praznika. Zbog toga se neka brojila izrauju kao
dvotarifna brojila. Dvotarifna brojila su izvedena sa dva brojanika. Pomou satnog
mehanizma, zavisno od vremena, ukljuuje se jedan ili drugi brojanik, koji preko punog
mehanizma registruje broj obrtaja osovine brojila, a time i utroenu energiju.
 Mnogi elektrini ureaji rade sa faktorom snage cos manjim od jedinice. Takvi su:
elektromotori, elektrine pei, razni poluprovodniki energetski pretvarai, indukcione pei i
ureaji posebno. Oni za svoj rad angauju i odreenu reaktivnu energiju, koju takoe treba
platiti isporuiocu energije. Da bi se smanjili (ili potpuno eliminisali) trokovi za reaktivnu
energiju, ugrauju se ureaji za kompenzaciju reaktivne energije (snage). Ovi ureaji
ugrauju se za pojedinane agregate, kao to je sluaj kod indukcionih pei za topljenje metala,
ili za grupu potroaa, odnosno za preduzee kao cjelinu. Osnovni element ureaja za
kompenzaciju je kondenzatorska baterija iji je kapacitet, po pravilu, moe mijenjati. Nastoji se
da struja kondenzatorske baterije Ic bude jednaka reaktivnoj komponenti Ir struje preteno
induktivnih potroaa, tj. Ic = Ir . Kako su ove dvije struje u protivfazi (opoziciji), reaktivna
struja praktino "eta" izmeu kondenzatorske baterije i potroaa. Iz mree elektroenergetskog
sistema uzima se, dakle, samo aktivna komponenta struje, koja je u fazi sa naponom, pa je
cos = 1.

7.2.11 Mjrenje uestanosti

U primijenjenoj elektrotehnici esto je vano da se uestanost ili frekvencija

naizmjenine struje odrava u odreenim granicama (elektrino indukciono zagrijavanje). Zato
je neophodno da se njena vrijednost moe mjeriti. Za mjerenje uestanosti stoji na raspolaganju
vie mogunosti od kojih se najee primjenjuju:

- mjerenje brzine;
- mehanika rezonansa;
- elektrina rezonansa.

U industriji se gotovo iskljuivo koriste frekvencmetri koji rade na principu mehanike

rezonancije (sl.7.26). Oni su prosti, robusne konstrukcije i pokazuju uestanost direktno u
hercima. Za donju stranu grede privreno je 20 do 30 vitkih elinih lamela l a za njenu
gornju stranu armatura A od mekog gvoa, koja je deblja od lamela, a irine oko 5-6 lamela.
Sama greda uvrena je preko tanke elastine ploe P za osnovu aparata. Razliitim duinama
lamela l, ili dodavanjeem mase m kalaja na njihovim vrhovima, dobija se da je period
sopstvenog oscilovanja lamela razliit.

Slika 7.26 Frekvencmetar

Elektromagnet E, iji je namotaj povezan direktno na mreu ija se uestanost mjeri,

privlai bre ili sporije-zavisno od uestanosti struje, armaturu A i tako proizvodi vibracije
cijelog sistema lamela. Ako je perioda proizvedenih vibracija jednaka periodi sopstvenih
oscilacija neke od lamela, ta lamela dolazi u rezonanciju i jako vibrira. Amplituda vibracija
lamele u rezonanciji je najvea, meutim, i susjedne lamele vibriraju, istina sa manjom
amplitudom. Obino je skala graduisana na 0,5 Hz, pa se na ovakvom instrumentu ne moe
postii tanost mjerenja ispod 0,5 Hz.
Frekvencimetri se u strujno kolo vezuju paralelno, kao voltmetri.

7.3. Elektrina mjerenja neelektrinih veliina

7.3.1 Opte

Mnogi procesi u savremenoj nauci, tehnici i proizvodnji zahtijevaju mjerenja raznih

neelektrinih veliina kao to su mehanike, toplotne, hemijske, optike ili akustine. Ova
mjerenja primjenjuju se u toj mjeri da predstavljaju najrasprostranjeniju oblast elektrine
mjerne tehnike. Ona ne slue samo za pokazivanje rezultata mjerene veliine, ve su vrlo esto
potrebna ili neophodna za automatsko upravljanje sloenim tehnolokim procesima, za
matematiku obradu podataka bez posredstva ovjeka, prenos rezultata mjerenja na vea
odstojanja itd. Razvoj mjerne tehnike ubjedljivo je pokazao da je sa vie stanovita
najpovoljnije da se vri preobraaj razliitih mjernih veliina u elektrine, i bez obzira da li se
radi o prenosu, regulaciji, matematikoj obradi ili upravljanju, mogue je da se koristi
standardna elektrina aparatura koja ima itav niz prednosti nad mehanikim mjernim
ureajima.
Tipian ureaj za elektrino mjerenje neelktrinih veliina predstavljen je blok-
dijagramom na sl.7.27

Slika 7.27 Blok-ema elektrinog mjerenja neelektrinih veliina

Osnovni djelovi ureaja su: pretvara, mjerni lanac, indikator i izvor energije.
Pretvara, ili kako se jo naziva dava ili senzor ili transmiter, vri pretvaranje
mjerene neelektrine veliine u proporcionalni elektrini signal. Ovaj signal obino ima malu
energiju i u takvom obliku je nedovoljan za direktno registrovanje pomou uobiajenih
indikatora.
Mjerni lanac obavlja razliite modifikacije elektrinog signala. One mogu biti
jednostavne, npr. pojaanje signala, ili pretvaranje; promjenu elektrine otpornost u promjenu
napona ili struje. Obrada signala moe biti i sloenija, npr. konverzija analognog signala u
digitalni (A/D konverzija).
Indikator za oitavanje mjerenog signala moe biti analognog ili digitalnog tipa.
Obino je graduisan u jedinicama mjerene neelektrine veliine.
 Izvor napajanja je najee ispravljaki ureaj koji obezbjeuje stabilni jednosmjerni
napon, ili je to izvor naizmjeninog prostoperiodinog napona. Ovaj izvor najee napaja
mjerni lanac, a u nekim sluajevima se napaja i pretvara i/ili indikator.

7.3.2 Mjerni pretvarai

Mjerni pretvara, u smislu elektrinih mjerenja neelektrinih veliina, je element mjerne

aparature koji se nalazi u izvjesnom odnosu sa mjerenom neelektrinom veliinom. Interakcija
mjerene veliine i pretvaraa, po odreenim zakonitostima, izaziva promjenu parametara ili
stanja pretvaraa. Kao posljedica ove interakcije na pretvarau se javlja odreeni elektrini
signal, koji je srazmjeran mjerenoj neelektrinoj veliini.
Mjerni pretvarai se meusobno veoma razlikuju i to kako po principu njihovog
djelovanja, tako i po sloenosti konstrukcije. Jednostavniji su pretvarai kod kojih neelektrina
mjerena veliina neposredno djeluje na promjenu parametara pretvaraa. Takvi su npr.
otporniki pretvarai koji pod dejstvom toplote ili svjetlosti mijenjaju svoju otpornost. Kod
sloenijih pretvaraa, za konverziju obino nije dovoljna jedna elektromehanika komponenta,
ve se konverzija neelektrine veliine u elektrini signal vri u dvije ili vie faza. S obzirom na
veoma iroku oblast primjene, i veoma razliite fizike fenomene koji se koriste kod
pretvaranja, postoji vie klasifikacija pretvaraa. Mi emo se opredijeliti za onu po kojoj
pretvarai dijele na:
- pasivne ili parametarske pretvarae i
- aktivne ili generatorske pretvarae.
Pasivni pretvarai daju elektrini izlazni signal samo ako se napajaju iz stranog izvora
energije. Ovi pretvarai, kao izlaznu veliinu daju promjenu elektrinog parametra; -otpornosti
R, induktivnosti L ili kapacitivnosti C- koji se mijenjaju pod uticajem mjerene veliine. U ovu
grupu spadaju: razni otporniki pretvarai kao to su otporne (tenzometrijske) mjerne trake,
gdje se elektrina otpornost mijenja uslijed promjene dimenzija otpornika, termootpornici, gdje
se otpornost mijenja uslijed promjene temperature otpornika; fotootpornici, gdje se otpornost
mijenja uslijed promjene osvjetljenosti otpornika; potenciometri, gdje se potencijal izmeu
dvije take mijenja promjenom otpornosti otpornika; zatim razni induktivni i kapacitivni
pretvarai, gdje se njihovi parametri L i C mijenjaju npr. uslijed pomjeranja nekog dijela
pretvaraa.
Aktivni pretvarai kao izlazni signal imaju elektromotornu silu ili struju koja se
generie direktno pod uticajem neelektrine veliine. U ovu grupu spadaju termoelementi, gdje
se termoelektromotorna sila javlja kao posljedica temperaturne razlike izmeu dva spoja
termopara; fotoelementi, gdje je elektromotorna sila direktna posljedica osvjetljenosti;
piezoelektrini pretvarai, gdje je struja srazmjerna pritisku na pretvara; i indukcioni
pretvarai (tahogeneratori), gdje je indukovana ems-a srazmjerna brzini obrtanja.
O nekim od ovih pretvaraa govorit emo detaljnije uz razmatranja mjerenja pojedinih
neelektrinih veliina.

7.3.3 Mjerenje temperature

Elektrino mjerenje temperature koristi prije svega ems-u termoelektrinih parova

(termoelemenat), zatim temperaturnu zavisnost elektrine otpornosti metala, legura i
poluprovodnika, kao i intenzitet pojedinog spektra toplotnog zraenja. Ureaji na bazi zraenja
nazivaju se pirometri i oni spadaju u bezkontaktne termometre, jer pri mjerenju nisu u
direktnom kontaktu sa tijelom ija se temperatura mjeri, a svi ostali su kontaktni termometri.
Osnova svih mjerenja temperature je termodinamika temperaturna skala (Kelvinova),
koja je nezavisna od svojstava tijela ija se temperatura mjeri. Osim Kelvinove dozvoljena je
primjena Internacionalne praktine temperaturne skale (Celzijusova) koja se zasniva na
nekoliko fiksnih taaka kao to su: topljenje leda 0,00 o C kljuanje vode 100,00 o C topljenje
kalaja 231,91 o C itd., pri pritisku od 1, 05 10 5 Pa. Veza izmeu ove dvije skale je:
T (K ) = ( o C ) + 273 ,15
to znai da je temperaturna razlika ista bez obzira na korienu skalu. Iako propisima nije
dozvoljena primjena, u tehnikoj praksi se jo mogu sresti i Farenhajtova i Reomirova
temperaturna skala. Veza meu ovim skalama je sledea:
( o C ) = ( o F 32)
5
9
( o F ) = ( o C ) + 32
9
5
( o R) = K
9
5
Prema nainu prenosa toplote sa tijela ija se temperatura mjeri na detektor mjernog
instrumenta i vrstu mjernog pretvaraa razlikujemo vie metoda mjerenja temperature, a
mjerenje se vre:
- termoelektrinim termometrima,
- otpornikim termometrima i
- radijacionim termometrima-pirometrima.

Termoelektrino mjerenje temperature

Fiziar Zebek je 1821.god. otkrio da postoji elektrina struja u kolu sastavljenom od dva
razliita metala, kada se njihovi spojevi nalaze na razliitim temperaturama sl.7.28.

Slika 7.28 Uz objanjenje Zebekovog efekta

Peltije je 1834.god. otkrio inverzan efekt Zebekovom, kada struja tee kroz spoj dva
razliita metala, toplota se apsorbuje i spoj se hladi, a kada se promijeni smjer struje, tada se isti
spoj zagrijava. To znai da je Zebekov efekt reverzibilan. Treba razlikovati Peltijeov i Dulov
efekt.
Tomson je, 1854.god. eksperimentalno pokazao da u jednom provodniku od
homogenog materijala postoji gradijent elektrinog potencijala, ako du tog provodnika
postoji temperaturni gradijent. Vrijednost Tomsonove EMS-e je:
2
ET = d
1

- Tomsonov koeficijent, (V/ C ), zavisi od vrste materijala provodnika i moe biti

o

pozitivan i negativan. Tomsonov efekt je takoe reverzibilan; kada struja proizvedena stranim
izvorom tee u smjeru ET , kod metala sa pozitivnim , tada se provodnik hladi, i obrnuto
provodnik se grije, kod metala sa negativnim , suprotno.
Ukupna termoelektromotorna sila (TEMS-a) u kolu sl.7.28 je:
1 2
E (1 2 ) = E AB ( 2 ) B d E AB (1 ) + A d (7.53)
2 1

U optem sluaju, kada je 1 2 , u ovom kolu postoji odreena vrijednost TEMS-e. Pod
uticajem te TEMS-e kroz kolo e tei odreena struja. Energija u ovom kolu ostvaruje se na
raun utroka toplotne energije izvan kola. Ako sada u kolo ukljuimo i trei metal C (sl.7.29)
iji su krajevi na temperaturama 2 i 3, i za ovo kolo, na analogan nain, moemo odrediti
ukupnu vrijednost TEMS-e E ABC .

1 3
( 2 ) B d E AB ( 1 ) + A d
E ABC = E BC
2 1
2
(7.54)
E AC ( 3 ) + C d
3

Slika 7.29 Kolo sa tri metala

U optem sluaju ova TEMS-a ima neku vrijednost koja je razliita od nule. Meutim, ako se
ima u vidu da je zbir Zebekovih sila jednak nuli kada su svi spojevi na istoj temperaturi, tj. za
1 = 2 = 3 = 2 bie:
EBC ( 2 ) + E AB ( 2 ) + E AC ( 2 ) = 0
odatle je:
E AB ( 2 ) = EBC ( 2 ) E AC ( 2 ) (7.55)
Osim toga, Tomsonova sila u provodniku C jednaka je nuli kada su njegovi krajevi na istoj
temperaturi, pa uvrstimo li jo 7.55 u 7.54, vidimo da ona postaje ista kao jednaina 7.53. To
drugim rijeima znai, ako smo izmeu metala A i B ubacili metal C i ako smo njegove krajeve
drali na istoj temperaturi u kolu se nije nita izmijenilo; ukupna TEMS-a je ostala ista kao kad
u kolu nije bilo metala C. Praktini znaaj ove konstatacije oigledan je sa sl.7.30.

Slika 7.30 Mjerenje temperature pomou termoelementa

Ako se temperatura referentnog spoja r odrava konstantnom, tada e skretanje

milivoltmetra biti srazmjerno temperaturi radnog spoja x . Na radnom spoju dva prikladna
razliita materijala se spoje tvrdim lemljenjem ili zavarivanjem. Tako dobijamo termopar, ili
termospreg ili termoelement. Kao termoparovi najee se koriste sledei materijali (naveden
je i dijapazon radnih temperatura):
bakar - konstantan (legura Cu, Ni, Mn) .....................(-200 do 400) o C
eljezo konstantan .....................................................(-200 do 600) o C
nikalhrom - nikal ..........................................................( 0 do 400) o C
platinarodijum - platina ................................................( 0 do 1600) o C
U nekim specijalnim izvedbama, termoelementima je mogue mjeriti temperature i do 2600 o C .
 Pt, Rh-Pt

Slika 7.31 TEMS-a raznih termoparova u funkciji temperature

Vrijednosti TEMS-a odreenih termoparova u zavisnosti od temperature, daju se u

literaturi u vidu dijagrama ili tabela. Ako se referentni spoj ne nalazi na stalnoj temperaturi za
koju je instrument badaren, dolazi do greke mjerenja. Za odravanje r =const., u
laboratorijskim uslovima obino se koristi posuda sa ledom koji se topi (0 o C ), a u industrijskim
mjerenjima se koriste termostati. To su vei metalni blokovi elektrino zagrijavani, najee na
r =60 o C . Savremeni ureaji za termoelektrino mjerenje temperature koriste kompenzacione
metode, sa jednom vrstom Vitstonovog mjernog mosta sl.7.32.
Neka je most bio u ravnorei. Neka sada doe do promjene temperature mjernog mjesta x .
Zbog toga e doi do promjene TEMS-e E x . Promjena E x e izazvati skretanje indikatora
(galvanometra) G. Signal sa indikatora se pojaa u pojaavau P i odvodi na motor M, koji se
zakrene u odreenom smjeru, zavisno od polariteta signala, odnosno od porasta ili pada
temperature. Motor pomjera kliza na otporniku R p , i istovremeno pokaziva (kazaljku)
temperature. Promjenom poloaja klizaa na R p mijenja se duina C sve dok se napon
kompenzacije U k ne izjednai sa novom TEMS-om E x :
C
U k = ( R1 + R p ) I 1 R3 I 2 (7.56)
l
Meutim, do promjene E x e doi i ako doe do promjene referentne temperature r . Gornji
postupak kompenzacije ne bi bio dobar, jer je x ostala nepromijenjena. Promjena napona
kompenzacije ostvaruje se promjenom lana R3I2, za isti iznos za koliko se promjenila E x
uslijed promjene r . Ovo se postie tako to se R3 izrauje od materijala ija se otpornost
znaajno mijenja sa promjenom temperature (legura nikla) i to se nalazi na mjestu, odnosno na
temperaturi referentnog spoja r -na sl.7.32 0=0'. Na ovaj nain izvrena je automatska
kompenzacija uticaja promjene referentne temperature, pa se metoda nekada naziva
kompenzaciona metoda, a mjerni most kompenzacioni most.

Slika 7.32 Veza termoelementa u Vitstonov most

Mjerenje temperature otpornikim temometrima

Termootpornikom se naziva provodnik ili poluprovodnik sa velikim temperaturnim
koeficijentom otpornosti, a koji se nalazi u izvjesnom toplotnom odnosu sa okolinom. Struja
kroz termootpornik treba da bude mala, kako Dulova toplota razvijena u njemu ne bi izazvala
veliku greku mjerenja.
Zavisnost otpornosti od temperature za veinu metala moe se izraziti sledeom
zakonitou:
[ ]
R = R1 1 + 1 ( 1 ) + 1 ( 1 ) 2 + ... (7.57)
Gdje je: 1 - referentna temperatura, obino 0 C ili 20 C ,
o o

1 , 1 - temperaturni koeficijenti otpornosti u odnosu na referentnu temperaturu 1 .

Za manje temperaturne dijapazone i za manju, ali dovoljnu tanost, zakon (7.57) se moe
koristiti u obliku:
R = R1 1 + 1 ( 1 ) (7.58)
odnosno, ako je referentna temperatura 1 = 0 za . 0 C o

R = R0 (1 + 0 ) (7.59)

Pitanje izbora materijala za pretvara zavisi uglavnom od hemijske inertnosti prema

okolnoj sredini i eljenog intervala mjerenja temperature;
-bakar: (-50 do 180) o C , sredina bez vlage i korodivnih gasova,
-nikal: (-250 do 300) o C , do 100 o C ima linearnu karakteristiku,
-platina: (-200 do 650) o C , za interval iznad 500 o C pogodnija upotreba termoelemenata.
U novije vrijeme kao termootpornici se koriste poluprovodnici koji se tada nazivaju
termistori; to su obino oksidi bakra, kobalta ili mangana. Termistori, pored pozitivnog
temperaturnog koeficijenta otpornosti -PTC termistori, mogu da imaju i negativan
tempernaturni koeficijent otpornosti -NTC termistori, a i osjetljivost im, u odreenom
temperaturnom diapazonu, moe biti znatno vea nego kod metala.
Fizika injenica -temperaturna zavisnost elektrine otpornosti-, jednostavno se moe
iskoristiti za mjerenje temperature (sl.7.33). Strujno kolo se sastoji od izvora E, termootpornika
R i pokaznog instrumenta (ampermetra), koji moe biti badaren direktno u o C . Meutim,
skretanje instrumenta ne zavisi samo od R , jer je I = E / ( R + Rvodova ) . Da bi se eliminisao
uticaj promjene EMS-e izvora na tanost mjerenja, koristi se logometarski instrument (sl.7.34).
Rr

K1 K2
x R
E
Rj Rj
R

Slika 7.33 Princip mjerenja Slika 7.34 Mjerenje temperature

termootpornikom primjenom logometra

Logometar je izveden tako da su momenti kalemova K1.i. K2 suprotni, pa promjena EMS-e E

jednako utie na veliinu struje u oba kalema, pa nema uticaja na skretanja kazaljke. Poto
struja kroz kalem K2 zavisi i od otpora R , to e i rezultantni moment, tj. poloaj kazaljke
zavisiti od veliine R odnosno nepoznate temperature x na kojoj se nalazi taj otpor. Na red
sa oba kalema povezani su i otpori R j -justirni (badarni) otpornici- pomou kojih se
povremeno podeava otpornost u kolu (bez R ).
Da bi se smanjio uticaj promjene otpornosti zbog promjene temperature okoline, koristi
se kompenzaciona mostna metoda (sl.7.35).
 j

Slika 7.35 Mjerenje temperature primjenom Vitstonova mosta

Otpornicima R j vri se povremeno podeavanje kako bi spoljni otpor veza bio isti kao
pri badarenju instrumenta. Priblino isti otpori provodnika R p nalaze se u dvije grane mosta
(pa se promjene kompenzuju), a i dijagonala sa izvorom vezana je neposredno kod pretvaraa
R , pa je uticaj temperature okoline praktino poniten. Promjena nepoznate temperature x
izaziva promjenu R , a to poremeaj ravnotee mosta i pojavu napona U na pojaavau, koji
se pojaan dovodi na motor. Motor pomjera Rr sve dok se ne uspostavi nova ravnotea
( U =0), ime se ujedno pomjera i kazaljka koja sada pokazuje novu vrijednost nepoznate
temperature x .

Mjerenje temperature radijacionim termometrima

U praktinim mjerenjima otporniki termometri se koriste do temperature 500 oC ,
termoelektrini termometri do 1600 oC , a za vie temperature koriste se radijacioni termometri -
pirometri. Pirometrima se temperatura mjeri sa izvjesne udaljenosti, dakle, nema direktnog
kontakta sa medijumom iju temperaturu mjerimo, kao kod prve dvije vrste termometara
(kontaktnih).
Pri mjerenju temperature na bazi zraenja zagrijanog tijela mogue je koristiti ukupnu
energiju zraenja, ili samo dio spektra toplotnog zraenja, npr. vidni dio spektra, ili mjerenjem
odnosa intenziteta dviju boja iz spektra toplotnog zraenja.
Princip pirometra na ukupno zraenje vidi se na sl. 7.36. Tijelo zagrijano na temperaturu
x emituje toplotne zrake, ovi se pomou soiva fokusiraju na pretvara koji moe biti
termopar ili termootpornik.

Slika 7.36 Princip pirometra na ukupno zraenja

U kolu je i pokazni instrument ije skretanje zavisi od nepoznate temperature x .
Ukupna energija koju zrai crno tijelo, po Stefan-Bolcmanovom zakonu je:
E o = T 4 ; = 5. 77 10 8 Wm 2 K 4
a realnog sivog tijela je:
E s = Ts4
- koeficijent emisivnosti, predstavlja odnos energije zraenja sivog tijela i crnog tijela
na istoj temperaturi.
 Radijacioni termometar, badaren na bazi zraenja apsolutno cenog tijela, pri mjerenju
na realnom tijelu, pokazat e neku temperaturu Tr - radijaciona temperatura datog tijela.
Stvarna temperatura datog tijela moe se izraunti:
Tr4 = Ts4 ; Ts = Tr 4 1 / (7.60)
Optiki pirometri

Ovim pirometrima mjeri se intenzitet zraenja u dijapazonu talasnih duina zraenja

0, 4m < < 0, 7m koje pripadaju vidnom spektru izdvojenom iz znatno ireg spektra
toplotnog zraenja.
ematski prikaz optikog pirometra dat je na sl. 7.37.

E
Slika 7.37 Optiki pirometar

Posmatranjem tijela sa temperaturom x na ekranu, po pravilu, uoavamo sijalicu S kao

svjetliju ili tamniju mrlju na ekranu. Pomjeranjem klizaa na R mijenja se intenzitet svjetlosti
sijalice sa uarenim vlaknom, sve dok se na ekranu okulara ne izgubi mrlja, to znai da je
izjednaena osvjetljenost sijalice i toplotnog izvora, a istovremeno i njihove temperature, ija
se vrijednost moe oitati na pokaznom instrumentu G. Instrument je obino badaren tako da
pokazuje tzv. "optiku temperaturu" odnosno temperaturu crnog tijela. Za mjerenje temperature
sivog tijela potrebno je izvriti odreenu korekciju. Naime, toplotno zraenje okarakterisano je
spektralnim intenzitetom zraenja opisanim Plankovim zakonom:
1
E o = C15 C2
e To 1
gdje je: C1 i C2 - prva i druga Plankova konstanta; -talasna duina; E o -spektralni intenzitet
zraenja crnog tijela, to je ona koliina energije koju crno tijelo zrai u jedinici vremena sa
jedinice povrine i po jedinici dijapazona talasne duine.
Za vidni dio spektra i za remperature T < 3000 K , Plankov zakon za zraenje crnog tijela moe
se pisati:
C2

To
E = C1 e
o 5

a za sivo tijelo:
C2

Ts
E = C1 e
5
(7.61)
gdje je: 0 < < 1, emisioni koeficijent za dati interval spektra.
Kako je optiki pirometar graduisan na osnovu zraenja crnog tijela, stvarna temperatura datog
tijela izrauna se iz:
C2 C2

To Ts
C1 e 5
= C1 e 5

C2 1 1 1 1
odakle je: ( ) = ln i = + ln (7.62)
Ts To Ts To C2
Vidimo da je za odreivanje stvarne temperature Ts sivog tijela potrebno poznavati spektralni
emisioni koeficijent , koji zavisi od vie elemenata, pa mu je potrebno pokloniti punu panju.
 7.3.4 Mjerenje mehanikih naprezanja

Mehanike deformacije uzoraka nastale pod uticajem mehanikih naprezanja (pritisak,

istezanje, savijanje) efikasno se mogu odrediti primjenom otporne mjerne trake - tenzometra.
Tenzometar je ustvari tanka otporna ica prenika od oko 0,2 mm, savijena u cik-cak liniju i
zalijepljena na tanku specijalnu hartiju (sl.7.38). Traka se lijepi na predmet ije se naprezanje
mjeri, tako da se naprezanje sa ispitivanog predmeta direktno prenosi na mjernu traku.

Slika 7.38 Otporna mjerna (tenzometarska) traka

Mjerna traka radi na principu promjene termogene otpornosti trake usled promjene
njene geometrije-duine i poprenog presjeka-pri njenom izduenju ili sabijanju.
Mjerne trake se mogu primjeniti i kod mjerenja drugih mehanikih veliina kao to su ubrzanje,
pritisak, protok fluida itd.
Odnos izmeu relativne promjene otpornosti R / R i relativne promjene izduenja
l / l naziva se osjetljivost mjerne trake K.
R / R
K = = (1,9 do 2,1)
l / l
predstavlja karakteristiku trake koju daje proizvoa, kao i sopstvenu otpornost trake R.
Standardne vrijednosti za R su 120, 350, 600 i 700 . Kod tipinih ispitivanja relativna
promjena otpornosti R / R usled naprezanja je reda 104 do 103 , a ista promjena se dobije i
pri promjeni temperature od oko 10o C to znai da je potrebno uticaj temperature
kompenzovati
S obzirom na veoma male promjene otpornosti pri mjerenju potrebno je da se primjeni
precizna metoda mjerenja otpornosti. U tom cilju obino se korist Vitstonov most (sl.7.39).

Sl.ika 7.39 Mjerna traka u Vitstonovom mostu

U jednu granu mosta povee se mjerna traka R2, koja je nalijepljena na ispitivani predmet
(epruvetu). Pri neoptereenoj mjernoj traci, podesi se ravnotea mosta, pomou promjenjivih
otpornika R1 i R3 , a vrlo osjetljivi promjenjivi otpornik se zadrava na R4 = 0 . Kako smo
vidjeli, pri ravnotei mosta vai:
R
R2 = R4 1
R3
Kada se mjerna traka optereti, R2 se promjeni za R 2 , a ponovna ravnotea se uspostavi
pomou R4 pa je:
R R R
R2 + R2 = (R4 + R4 ) 1 = R4 1 + R4 1
R3 R3 R3
pa je promjena otpora:
R1
R2 = R4 (7.63)
R3
Uz poznatu osjetljivost trake K, sada moemo odrediti relativno izduenje l / l =
R 2 / R 2
= (7.64)
K
Sa druge strane, odnos mehanikog naprezanja i relativnog izduenja , u granicama
elastinosti, vai poznati Hukov zakon:

=E (7.65)

gdje je: = F / S (= )N / m 2 , mehaniko naprezanje ili napon;
E- Jangov moduo elastinosti, poznata karakteristika ispitivanog materijala.
Sada moemo odrediti i silu koja djeluje na ispitivanu epruvetu:
R2 / R2
F = E S = E S (7.66)
K
Da bi se izbjegao uticaj promjene temperature koriste se dvije mjerne trake istih karakteristika,
postavljene u iste temperaturne uslove. Ova korekciona traka, ili pasivna traka, za razliku od
aktivne, nije podvrgnuta mehanikom naprezanjima, a vezuje se u susjednu granu mosta, na red
sa otporom R1 .
Naglasimo da se uspjena kompenzacija greke mjerenja i poveanje tanosti mjerenja
postie korienjem tzv. punog mosta. Kod punog mosta koriste se etiri aktivne mjerne trake
postavljene u sve etiri grane mosta. U dvije naspramne grane mosta postavljaju se trake sa
pozitivnim (istezanje), a u druge dvije grane sa negativnim (sabijanje). Tada je, za interval
sila od nekoliko stotina njutna pa do F = 5 106 N , mogue postii da greka mjerenja ne bude
vea od 0,05%. Mjerenje se vri mjerei napon na dijagonali mosta (neuravnoteen most).
Za mjerenje dinamikih promjena naprezanja obino se koristi most napajan
naizmjeninom strujom sa elektronskim pojaavaem koji poveava osjetljivost, a pojava se
prati na katodnom osciloskopu.

7.3.5 Mjerenje nivoa dielektrine tenosti

Mjerenje nivoa dielektrine tenosti kao to su: benzin, razna ulja, lakovi itd., vri se
pomou tzv. Satijevog mosta sl.7.40, koji se napaja iz izvora naizmjenine struje i u dvije grane
sadri kondenzatore od kojih je jedan mjerni pretvara Cx .

Slika 7.40 Mjerenje nivoa Satijevim mostom

Za ravnoteno stanje U BD = 0 vai:
1 1
R1 i1 = R2 i2 ; i1 = i2
j Cx j C
R
R1 j Cx = R2 j C ; Cx = C 2 (7.67)
R1
Pretvara ili senzor u ovom sluaju je kondenzator, najee obrazovan od dvije koaksijalne
cijevi, postavljen u posudi sa tenou iji se nivo eli mjeriti. Jedan dio kondenzatora je
uronjen u tenost sa dielektrinom konstantom > o , a drugi dio je u vazduhu (sl.7.41), pa Cx
ustvari predstavlja ukupni kapacitet dva paralelno vezana kondenzatora.

Slika 7.41 Senzor nivoa tenosti

Kapacitet ovih cijevi kada se nalaze u vazduhu je:

2 o l1
Co = (7.68)
b
ln
a
Kapacitet potopljenog dijela pretvaraa:
l
C1 = Co r 2 r =
l1 o
Kapacitet dijela pretvaraa koji viri iznad tenosti:
C2 = Co (l1 l2 ) / l1
pa je ukupna kapacitivnost pretvaraa Cx :
l
C x = C1 + C2 = Co + Co 2 ( r 1) (7.69)
l1
Kako su Co , l1 i r konstantni, vidimo da kapacitet direktno zavisi od nivoa tenosti. Indikator G
moe direktno da pokazuje nivo, a esto se taj signal (napon dijagonale BD) odvodi na
regulator, koji nivo tenosti odrava konstantnim.
7.3.6 Mjerenje pH faktora

Prema Arenijusovoj teoriji elektrolitike disocijacije voda razlae molekule kiselina,

baza i soli na jone. Eksperimentalno je utvreno da ista voda disocira na 107 molova
vodonikovih jona H + i na 107 molova jona OH . Ako je u vodi otopljena kisela supstanca tada
je koncentracija H + vea, a koncentracija OH manja. Obratno, ako je u vodi otopljena
bazina supstanca, tada je koncentracija H + manja, a koncentracija OH vea. Dakle,
koncentracija vodonikovih jona H + moe se uzeti kao mjera za odreivanje bazinosti odnosno
kiselosti nekog rastvora. Koncentracija vodonikovih jona izraava se pomou pH faktora. pH
faktor je definisan kao negativan logaritam za osnovu deset od koncentracije vodonikovih jona
pH = log10 CH + i bezdimenzioni je broj. Kao referentna vrijednost za odreivanje bazinosti
ili kiselosti rastvora uzima se, dakle, pH faktor iste vode: pH H 2 O = log107 = 7 .
Za neki rastvor konstatujemo da je kiseo ako je njegov pH<7, da je bazian ako je njegov
pH>7, a da je neutralan ako je njegov pH=7. Prema tome, pH faktor se kree od 0, pH=0 ima
normalna kiselina, a pH=14 ima normalna baza.
Elektrina metoda mjerenja pH faktora svodi se na mjerenje napona E na pH-metru
(sl.7.42). Obje elektrode (1) su tzv. vodonikove elektrode, tj. elektrode kojima je povrina
prevuena poroznom patinom i zasiena gasovitim vodonikom H2 . Normalni rastvor (3) sadri
vodonikove jone u koncentraciji CH o = 1mol / l i nalazi se na temperaturi od 20 o C . Za
smanjenje difuzione EMS-e izmeu normalnog rastvora (3) i mjernog rastvora (2) postavlja se
tzv. elektrolitiki klju (4). Prema Nernstovom zakonu EMS-a E ovakvog elementa je:
R T C
E= ln H (7.70)
n F CH o
gdje je: -R=8,317 (J/K)- univerzalna gasna konstanta;
-T ( K) - apsolutna temperatura;
-n- valentnost jona;
-F=96522 (C/gr.ekv)- Faradejeva konstanta;
- CH (gr.ekv./l)- koncentracija vodonikovih jona.
Ako parametre za posmatrani pH-metar sa T=293,2, n=1, C H o =1 uvrstimo u jednainu
(7.70), i prelazei sa prirodnog na dekadni logaritam, dobijamo:
E = 0, 0581 log C H = 0, 0581 pH (7.71)

potenciometar

4
D
C

1 2 3

Slika 7.42 pH-metar

Vrijednosti pH=1 odgovara dakle, EMS-a E=0,0581V=58,1mV. Odnosno, poto je napon

izmeu elektroda linearno zavisan od pH-faktora, vrijednost pH-faktora mjerenog rastvora
jednaka je:
E
pH =
0, 0581
gdje je E- napon u voltima izmjeren izmeu elektroda.