Tri velikosrpske lai zbog kojih e doi do novog rata na Balkanu

U Srbiji se esto uju miljanja meu obinim narodom: Neemo mi ginuti u novim
ratovima, neemo na Hrvata, na Muslimane... za sve su krivi politiari, oni nas hukaju
na rat, nemojte dati da vas zavedu...

Meni je jasno zato prosjean Srbin tako razmilja, ali prosjenom Srbinu nije jasno da
Hrvati i Muslimani tako ne razmiljaju. I nije mu jasno zato ne razmiljaju tako. Razlog
je vrlo jednostavan, odnos Hrvata i Muslimana prema Srbima se zasniva na tri temelja, tri
lai:

1. Velikosrpska politika
2. Velikosrpska hegemonija
3. Velikosrpska agresija

Velikosrpska politika

Velikosrpska politika je la koju je 19. vijeku izmislila Austro-Ugraska. Kako nije

imala kolonije po svijetu, Austro-Ugarska je jedino mogla kolonizirati Balkan. Na putu
Bekih kolonijalnih ambicija stajala je mala kraljevina Srbija. Srbi su bili jedini narod
koji se sam oslobodio od Turaka. Rumnjima su pomogli Rusi, Grcima Englezi, a Srbi su
potpuno samostalno izborili svoju slobodu. No, veina Srba tada je ivjela izvan te
osloboene srpske drave, uglavnom na prostorima pod turskom okupacijom. Kako je
Tursko carstvo bivalo sve slabije, bilo je samo pitanje vremena kada e se svi Srbi
ujediniti u jednu dravu od Bosne i Hercegovine do sjeverne Albanije (tada jo ne postoji
albanska nacija, samo razna plemena koja ni ne priaju isti jezik) i Makedonije (Stare
Srbije). Srbija nije imala ni najmanje pretenzije da u svoju dravu ukljui i Krajinu i
Dalmaciju koje su tada naseljene gotovo iskljuivo Srbima, ali je zato Austro-Ugarska
htjela i Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju. Svaki pokuaj Srba da se
obrane od velikogermanske ekspanzionistike politike Bea, Austrija je proglasila
velikosrpskom politikom.

Kad je u drugoj polovini 19. i poetkom 20. vijeka poelo veliko katolienje Srba i
prevoenje u Hrvate, svaki Srbin koji bi se tome odupirao bio bi proglaen
velikosrbinom. A ak i kada bi Srbija bila u granicama tzv. Velike Srbije, od
Makedonije do Karlovca, to opet ne bi bila velika Srbija jer je etniki prostor Srba u
srednjem vijeku bio daleko vei. Duanova Srbija izlazila je na 3 mora, prema genetikim
istraivanjima, a i jezino, sjeverna Albanija, dio Rumunjske i Bugarske je i danas
naseljen Srbima. Ruminji su do 19. vijeka priali slavenski, dio Bugarske koji se naslanja
na Srbiju i danas govori dijalektom bliem srpskom jeziku nego bugarskom, sjeverna
Albanija je puna srpskih toponima koji na albanskom ne znae nita. Prema tome, za Be
i Vatikan, svaki pokuaj Srba da se obrane od njihovih kolonijalistikih aspiracija bio je
proglaavan velikosrpskom politikom.

Velikosrpska hegemonija

"Velikosrpska hegemonija" je la koju su izmislili komunisti. Nakon to je pobjednika

srpska vojska oslobodila Sloveniju, Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju, Krajinu, Bosnu i
Hercegovinu i Vojvodinu i stvorila Jugoslaviju, gdje je Hrvatima i Slovencima dala punu
ravnopravnost, nastala je druga la, ona o velikosrpskoj hegemoniji. Komunistika partija
je po direktivni kominterne (centralno tjelo svih komunistikih partija svijeta) optuivala
Srbe da vladaju Jugoslavijom. Komunisti su kao najveeg protivnika svog dolaska na
vlast vidjeli Srbe, narod sa slobodarskom i dravotvornom tradicijom koji nije trpio
totalitarne reime. Koliko je njihova optuba o velikosrpskoj hegemoniji bila suluda vidi
se iz sljedeih podataka: Zagreb je imao najvei industrijski, populacijski i ekonomski
rast u kraljevini Jugoslaviji i u svojoj istoriji za te 23 godine "velikosrpske hegemonije"
od 1918. do 1941.. U Hrvatskoj je samo do 1932. podignuto 27 posto od svih ukupnih
industrijskih postojenja u Jugoslaviji, a u Srbiji samo 14 posto. Od ukupno investiranog
kapitala Hrvatska je dobila 37 posto, a Srbija 17 %. Hrvatska je prosjeno plaala po
stanovniku 713 dinara, dok je jugoslavenski prosjek bio 777. Porez na zemljite u Srbiji
je bio dvostruko vei nego u Hrvatskoj (5.56:10.53) Iako su Hrvatska, Slovenija i Bosna
sudjelovale u napadu na Srbiju u 1. svjetskom ratu, Karljevina Jugoslavija je njemaku
ratnu odtetu ravnomjerno podjelila na sve djelove Jugoslavije.

Hrvati su inili 23 posto stanovnika Kraljevine Jugoslavije, a svugdje su bili zastupljeni

iznad prosjeka. Od svih sudija, Hrvati su inili 28%, odnosno kasacionih sudija 40%,
sudija upravnih sudova 34% i dravnih savjetnika 24 %. U itavom nizu viih dravnih
slubi, Hrvati su sudjelovali sa 29,74 posto. Uee Hrvata meu uitelja narodnih,
osnovnih i viih kola bilo je 26,1 posto, uitelja graanskih kola 41,4 posto, uitelja
gimnazija 27,1 posto i uitelja uiteljskih kola 28,1 posto. Iako je na Beogradskom
univerzitetu studiralo 3 hiljade studenata vie, Kraljevina Jugoslavija je Zagrebakom
univerzitetu davala 96% vie sredstava.

1918. kad je uao u kraljevinu Jugoslaviju Zagreb je bio provincijski gradi od niti 80
000 stanovnika. 1941. Zagreb je imao preko 300 000 stanovnika. Kralj Aleksandar
izgradio je pola Zagreba, otvorio Zagrebaku filharmoniju, tvornicu elektrinih
instalacija, zoloki vrt, trnice Dolac, hotel Esplanadu, hotel Dubrovnik, prugu Zagreb -
Split, radio stanicu, telefonsku centralu, katoliko sjemenite, gradsko kupalite,
dalekovod do Karlovca, ogroman stambeni blok najvei u povijesti Hrvatske (cijeli centar
Zagreba), nove pruge, prvi neboder u Zagrebu i Hrvatskoj, kompleks kola u
Krianievoj, tvornicu elektrinih arulja, kilometre tranvajske pruge i radi novu remizu,
novi stambeni kompleksi na Trenjevki i Trnju koji su do tada bili sela, eljezniki most
preko Save, Rebro...

Prema tome, svaki pokuaj Srba da odre funkcionalnu Jugoslaviju, slobodnu i

nezavisnu, bio je od komunista, a kasnije i faista proglaavan "velikosrpskom"
hegemonijom. Povijest je pokazala da su Slovenci, Hrvati, Muslimani, Makedonci (i
ostale poluizmiljene nacije) svoj zalatn period i ekonomski i kulturoloki i socioloki
imali samo u Jugoslaviji. Kao to je Evropa dok je suraivala sa Rusijom ekonomski
jaala i napredovala, a od kada je uvela sankcije propada, tako su i junoslavenski narodi
bolje ivjeli u zajednikoj dravi sa Srbijom. Ali Amerika Evropu plai Rusijom, a
junoslavenske narode Srbijom.

Velikosrpska agresija

Trea antisrpska la je ona o "velikosrpskoj agresiji" kao razlogu za raspad Jugoslavije.

Po toj lai koju su izmislili Tuman i njegovi zapadnjaki nalogodavci, za rat nisu krivi
Hrvati koju su rasturali Jugoslaviju, nego Srbi koji su bili protiv rasturanja Jugoslavije.
Za rat nije kriv Tuman koji je izbacio Srbe iz ustava, koji je izvrio etniko ienje
Srba iz hrvatskih gradova i agresiju na Krajinu, nego Srbi koji su se branili. Nije kriv
Tuman koji se borio za unitenje Jugoslavije nego Miloevi koji je bio za to da se u
ureenje Jugoslavije ne mjenja. Srbi nigdje nisu preli pragove svojih kua, a krivi su za
agresiju. Srbi koji su u Kninu inili 96 posto stanovnika, izvrili su agresiju na taj isti
Knin, valjda su sami sebe okupirali. Dok su Srbi pjevali o bratstvu i jedinstvu, Katolika
crkva je organizirala orgomne proustake mitinge jo od sedamdesetih godina koje
komunistike vlasti nisu zabranjivale. 1971. poele su masovne demonstracije u
Hrvatskoj, tzv. Maspok u kojem se Srbima iz Hrvatske prijetilo progonom. Gdje je bio
Miloevi 1971.? Na izborima 1990. hrvatski narod je glasao za Tumana i HDZ koji su
u svom programu imali izlazak iz Jugoslavije, a Srbi u Hrvatskoj su glasali za SDP koji je
u svom programu imao ostanak u Jugoslaviji.

Prema tome, svaki pokuaj Srba da brane svoja vjekovna ognjita u Hrvatskoj i Bosni
proglaen je "velikosrpskom agresijom".

Hrvati i Muslimani tvrde da Srbi ve vie od 100 godina provode velikosrpsku politiku,
hegemoniju i agresiju. Zato je danas u Hrvatskoj 4 posto Srba, a 1910. ih je bilo 25 posto
(samo pravoslavnih, bez katolika koji su se izjasnili kao Srbi). Zato je danas u Bosni 30
posto Srba, a 1895. ih je bilo 98 posto (od toga pravoslavnih 43 posto). Dokle god te 3
lai budu temelj odnosa Hrvata i Muslimana prema Srbima, zapadnim centrima moi
nee biti teko da ih pokrenu u nove ratove protiv Srba. Ove 3 lai su ideoloki okvir za
sve ratove na Balkanu posljednjih 100 godina. I za sve nove ratove koje e doi. Srbi,
jesmo li toga svijesni?