Professional Documents
Culture Documents
Dragan Budjevac - Metalne Konstrukcije PDF
Dragan Budjevac - Metalne Konstrukcije PDF
ISBN 86-80049-91-3
ISBN 86-80049-92-1
SPONZORI
MINISTARSVO ZA NAUKU I TEHNOLOGIJU REPUBLIKE SRBIJE
MINISTARSTVO GRAEVINA REPUBLIKE SRBIJE
COMPO, Svilajnac
DEMEKS, Beograd
DOMIS, aak
ENERGOPROJEKT HOLDING, Beograd
FOND MADLENE JANKOVI, Beograd
GK HK KOMGRAP, Beograd
GOA HOLDING, Beograd
GP MOSTOGRADNJA, Beograd
GP PLANUM, Zemun
IMK 14. OKTOBAR, Kruevac
INSTITUT IMS, Beograd
INENJERING GOA PROJMETAL, Beograd
JEDINSTVO-METALOGRADNJA, Sevojno
KOMPANIJA BELIM, Beograd
KOMPANIJA KOLING, Beograd
MAINOPROJEKT COPRING, Beograd
MONTANI OBJEKTI, Novi Sad
MONTENA, Beograd
MOSTPROJEKT, Beograd
NORTH INENJERING, Subotica
RIGIPS, Austrija
SAOBRAAJNI INSTITUT CIP, Beograd
SINTEK, aak
ZAVOD ZA ZAVARIVANJE, Beograd
PREDGOVOR
Knjiga Metalne konstrukcije ima 13 poglavlja, koja na oko 1100 strana teksta i uz po-
mo izuzetnog broja prateih ilustracija, fotografija i tabela obrauju ovu kompleksnu te-
matiku. Zbog velikog obima knjiga je podeljena na dva dela - toma. Meutim, podela nije
samo fizika, ve i sutinska. U prvom tomu su kroz poglavlja: Osnove metalnih konstruk-
cija, Spojna sredstva, Proraun i konstruisanje nastavaka i veza i Proraun i konstruisa-
nje noseih elemenata elinih konstrukcija obraene osnove prorauna i konstruisanja. U
drugom tomu prikazana su specijalna poglavlja i tehnologija izrade i to u poglavljima:
Konstrukcije od aluminijumskih legura, Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od
hladno oblikovanih profila, Spregnute konstrukcije, Prethodno napregnute metalne kons-
trukcije, Izrada grafike dokumentacije, Izrada elinih konstrukcija u radionici i kontrola
kvaliteta, Zatita elinih konstrukcija od korozije, Projektovanje elinih konstrukcija za
dejstvo poara i Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu.
Autori se zahvaljuju Ministarstvu za nauku i tehnologiju i Ministarstvu graevina re-
publike Srbije, kao i brojnim sponzorima, na finansijskoj pomoi koja je omoguila objav-
ljivanje ove knjige, i Graevinskom fakultetu Unuverziteta u Beogradu kao izdavau.
Takoe se zahvaljuju Milanu Radenkoviu, Savi Krstiu i Ani Nekovi na uloenom
trudu i strpljenju pri izradi velikog broja sloenih crtea, koji su uinili da grafiki prilozi
budu izuzetni i prepoznatljivi.
Posebnu zahvalnost autori ele da izraze Mihailu Mitrinoviu, Predragu ivkoviu i Si-
nii Kukolju za visok nivo grafike obrade teksta, kao i Dragoslavu Nikoliu i Andreji Av-
ramoviu koji su se postarali da i kvalitet tampe i opreme ove knjige budu na zavidnom
nivou.
.QMLJD 2VQRYHSURUDXQDLNRQVWUXLVDQMD
3RJODYOMH 2VQRYHPHWDOQLKNRQVWUXNFLMD
3RJODYOMH 6SRMQDVUHGVWYD
3RJODYOMH 3URUDXQLNRQVWUXLVDQMHQDVWDYDNDLYH]D
3RJODYOMH 3URUDXQLNRQVWUXLVDQMHQRVHLKHOHPHQDWDHOLQLKNRQVWUXNFLMD
.QMLJD 6SHFLMDOQDSRJODYOMDLWHKQRORJLMDL]UDGH
3RJODYOMH .RQVWUXNFLMHRGDOXPLQLMXPVNLKOHJXUD
3RJODYOMH 3URUDXQLNRQVWUXLVDQMHHOLQLKNRQVWUXNFLMDRGKODGQRREOLNRYDQLKSURILOD
3RJODYOMH 6SUHJQXWHNRQVWUXNFLMH
3RJODYOMH 3UHWKRGQRQDSUHJQXWHPHWDOQHNRQVWUXNFLMH
3RJODYOMH ,]UDGDJUDILNHGRNXPHQWDFLMH
3RJODYOMH ,]UDGDHOLQLKNRQVWUXNFLMDXUDGLRQLFLLNRQWURODNYDOLWHWD
3RJODYOMH =DWLWDHOLQLKNRQVWUXNFLMDRGNRUR]LMH
3RJODYOMH 3URMHNWRYDQMHHOLQLKNRQVWUXNFLMD]DGHMVWYRSRDUD
3RJODYOMH 3URUDXQHOLQLKNRQVWUXNFLMDSUHPD(YURNRGX
/LWHUDWXUD
6SRQ]RUL
SADRAJ
KNJIGA 1 OSNOVE PRORAUNA I KONSTRUISANJA
ISBN 86-80049-91-3
ISBN 86-80049-93-X
METALNE KONSTRUKCIJE
Specijalna poglavlja i tehnologija izrade
1
OSNOVE METALNIH KONSTRUKCIJA
1 UVOD
1.1 KARAKTERISTIKE METALNIH KONSTRUKCIJA
Upotreba gvoa, a potom elika, kao materijala za nosee konstrukcije u graevinar-
stvu, je relativno skorijeg datuma. Prva konstrukcija od gvoa stara je tek neto vie od
200 godina. Za izvoenje graevinskih objekata sa noseom konstrukcijom od metala e-
lik predstavlja jo i danas po upotrebljenoj koliini glavni materijal, mada se poslednjih
decenija uoava i poveana upotreba aluminijuma. eline konstrukcije poseduju specifi-
na svojstva i znaajne tehnike i funkcionalne prednosti u odnosu na druge graevinske
materijale, te zato imaju iroku primenu za sve vrste graevinskih konstrukcija. Takoe,
karakterie ih izuzetno brz trend razvoja koji je prouzrokovan pojavom i razvojem novih
savremenih metoda prorauna i analize, novih visoko sofisticiranih konstrukcijskih siste-
ma, zatim razvoj potpuno automatizovanih sistema za izradu radionike dokumentacije na
raunaru, kao i sistema za izradu konstrukcija u radionici i novih postupaka montae na
gradilitu.
elik, kao osnovni materijal za nosee metalne konstrukcije, se koristi skoro za sve ti-
pove graevinskih objekata kao to su: industrijske hale, spratne zgrade, izlobene i sport-
ske dvorane, hangari, krovovi stadiona, garae, mostovi, rezervoari, silosi, bunkeri, vodo-
tornjevi, antenski stubovi, stubovi dalekovoda, dimnjaci, ustave, ofor-platforme i mnoge
druge konstrukcije za specijalne namene.
Ukupna proizvodnja konstrukcionog elika u nekim zemljama Evrope, sa procentual-
nim ueem pojedinih tipova elinih konstrukcija prema ukupnoj izgradnji za dati tip
konstrukcije, prema podacima Evropske konvencije za eline konstrukcije (ECCS), pri-
kazana je u tabeli 1.1. Na osnovu ove tabele moe se sagledati koliki je udeo elinih kon-
strukcija u graevinskom konstrukterstvu razvijenih zemalja Zapada.
Kao materijal za nosee konstrukcije elik poseduje izuzetne karakteristike u koje spa-
daju:
visoka mehanika svojstva,
male dimenzije i teine elemenata elinih konstrukcija,
2 Metalne konstrukcije
industrijalizovana proizvodnja,
laka manipulacija, transport i montaa,
relativno lako fundiranje,
velika seizmika otpornost,
fleksibilnost i adaptibilnost,
mogunost demontae i trajna vrednost.
Tabela 1.1 - Pregled proizvodnje elika i procentualno uee elinih konstrukcija za dati
tip objekta prema ukupnoj izgradnji
Posle ove konstrukcije izveden je 1796. godine takoe luni most, raspona 72,0 m, pre-
ko reke Ver kod Sanderlenda, po projektu Tomasa Vilsona (Thomas Wilson), a zatim prvi
luni most u Nemakoj u leziji.
Pronalaskom parne maine postupak za dobijanje gvoa u visokim peima je postajao
sve efikasniji zbog upotrebe maina na parni pogon za uduvavanje prethodno zagrejanog
vazduha. Potom je Henri Kort (Henry Cort), 1784. godine, pronaao pudel-proces, odno-
sno postupak proizvodnje varenog gvoa, sa svojstvima veoma slinim dananjem eliku.
U pudel peima se sirovo gvoe iz visokih pei dovodom zagrejanog vazduha i stalnim
meanjem dugakim kukastim ipkama oslobaalo od ugljenika, silicijuma i mangana.
Svojstva varenog gvoa omoguila su izradu smelijih konstrukcija, tako da je od ovog
materijala izveden most Britannia preko moreuza Menej, 1850. godine (slika 1.2). Most je
bio dvokoloseni za elezniki saobraaj, sa rasponima 71,9+2x141,7+71,9 m. Konstruk-
cija mosta sastojala se od dva odvojena paralelna sanduasta nosaa kroz koje prolaze vo-
zovi. Ovaj objekat je posebno znaajan za razvoj mostova uopte i predstavlja preteu sa-
vremenih mostova sanduastog poprenog preseka.
Progres u graenju mostova i krovova od varenog gvoa brzo se proirio na sve razvi-
jene zemlje, to je zahtevalo proizvodnju novih oblika noseih elemenata, tako da je dolo
do pojave prvih profila. Francuski inenjer Ferdinand Zores je uspeo 1839. godine da izva-
lja prvi I-profil, potom U-profil i na kraju 1852. godine po njemu nazvano Zores gvoe,
koje je kasnije iroko primenjivano za obrazovanje kolovoznih tabli mostova.
Mnogi naunici tog doba kao to su Francuzi - Navije (Navier), Lame, Klapejron (Cla-
peyron), Levi (Levie) i Maso (Massau), Italijani - Kremona, Kastiljano (Kastigliano), Me-
nabrea, Ovaca (Ovazza) i Gebria, vajcarci - Bernuli (Bernoulli), Ojler (Euler) i Tetmajer,
(Tetmayer), Englezi - Viliot (Williot) i Maksvel (Maxwell), i Nemci - Vinkler (Winkler),
Kulman (Culmann), Riter (Ritter), Gerber, Mor (Mohr) svojim neumornim radom postavi-
li su teorijske osnove za projektovanje i izvoenje novih, jo smelijih konstrukcija.
Osnove metalnih konstrukcija 5
Za mostove lunog sistema Francuzi imaju neosporno najvee zasluge, ali ubrzo oni
poinju da se primenjuju u veem obimu u Nemakoj i drugim zamljama. Prvi luni most
nazvan Arcole od varenog gvoa bez zglobova sagradio je Odri (Oudry) 1854. godine u
Parizu. Raspon ovog mosta je 80,0 m, sa izuzetno malom strelom (1/13 raspona). Most
Garabit (slika 1.6) je jedan od najznaajnijih lunih mostova. Takoe je izgraen u Fran-
cuskoj, 1884. godine, sa rasponom od 165,0 m. Projektant i graditelj ovog mosta je bio u-
veni Gustav Ajfel (Gustav Eiffel).
Za neto vie od 100 metara premaen je ovaj rekord izgradnjom mosta preko reke
Hamber (Humber Bridge) u Velikoj Britaniji (slika 1.12), koji je puten u saobraaj 1981.
godine. Most ima posebno oblikovanu kolovoznu tablu kako bi zadovoljio zahteve aerodi-
namike stabilnosti. irina kolovozne table je 28,5 m.
Spregnuti mostovi imaju veliku primenu pri premoavanju prepreka srednjih raspona.
U najznaajnije prednosti spregnutih mostova spadaju: oba materijala (elik i beton) se ko-
riste na najbolji mogui nain, betonska kolovozna ploa titi elik od korozije, smanjuje
temperaturne uticaje i nivo buke, a koristi se i kao balast koji poboljava dinamike karak-
teristike, odnosno redukuje vibracije mosta. Osim toga, primenom betonske kolovozne
ploe otpada potreba za velikim brojem sekundarnih elinih elemenata, kao to su podu-
ni nosai, spregovi za koenje i bone udare, kao i spreg za vetar u nivou kolovoza. Ako
se tome doda da su osnovni problemi kod spregnutih mostova, zatezanje betona u zoni
srednjih oslonaca i zamor sredstava za sprezanje, pokriveni teorijskim i eksperimentalnim
istraivanjima, jasno je zbog ega je dolo do ekspanzije mostova ovog tipa. Imajui u vi-
du navedene prednosti, a posebno manju osetljivost na dinamike uticaje, spregnuti mosto-
vi se u poslednje vreme veoma esto koriste kako za drumske, tako i za eleznike mosto-
ve, pogotovu za brze pruge. Tako je u Nemakoj u poslednjih par godina izveden vei broj
spregnutih mostova za brze pruge.
Kao posebno interesantni primeri primene spregnutih mostova za brze pruge izdvajaju
se most preko Rajne u Nantenbahu i most Fulda Valley u Kragenkofu. Most preko Rajne u
Nantenbahu (slika 1.17) je trenutno rekorder u pogledu raspona u kategoriji mostova za br-
ze pruge. Statiki sistem ovog mosta je kontinualan nosa na tri polja, raspona
83,2+208+83,2 m. Glavni nosai su dva paralelno postavljena elina reetkasta nosaa
promenljive visine (od 8,5 do 16,5 m), koji su itavom duinom mosta spregnuti sa beton-
skom ploom na gornjem pojasu, a u zonama negativnog momenta, na srednjim osloncima
i sa betonskom ploom na donjem pojasu. Na ovaj nain, dvostrukim sprezanjem, postig-
nuta je znatno vea krutost konstrukcije, to predstavlja dominantan zahtev kod ovakvih
mostova, a velika sila pritiska u oslonakoj zoni je "umirena" betonom, to je znatno jefti-
nije reenje.
Visokim markama betona za kolovozne ploe koje su se izvodile kod spregnutih mo-
stova, stalni teret na mostu je bitno redukovan u odnosu na stara reenja, ali i dalje je ostao
znatan, pa je dolo do daljeg napretka pronalaskom lake kolovozne table od elika sistema
ortotropne ploe. Ortotropna ploa se sastoji od relativno tankog lima ukruenog popre-
nim i podunim rebrima, a ploa je istovremeno i gornji pojas glavnih nosaa. Preko lima
se direktno nanosi asfaltni zastor. Prvi gredni most sa elinom ortotropnom ploom i san-
duastim glavnim nosaima bio je sagraen u Kelnu preko reke Rajne, 1948. godine, sa
najveim rasponom od 184,5 m, da bi ubrzo nakon toga poela primena ovog sistema i za
mnogo vee raspone.
Poslednjih godina se i u oblasti industrijskih hala javljaju novi atraktivni sistemi, tako da
novi industrijski objekti predstavljaju, osim funkcionalnih i tehnolokih, i znaajna estetska,
16 Metalne konstrukcije
odnosno arhitektonska reenja. Takva savremena arhitektonska reenja prate i novi konstruk-
cijski sistemi. Jedno od ovakvih reenja je fabrika INMOS u Velikoj Britaniji za proizvodnju
elektronskih komponenti - ipova, koja je veoma upeatljivog izgleda (slika 1.19). Objekat
je projektovan kao prizeman, viebrodan, uz veliki broj elemenata koji se mogu lako monti-
rati uz maksimalnu prefabrikaciju, kako bi se brzo gradio brod po brod. Glavni nosei sistem
predstavlja poduno postavljena "kima" duine 106,0 m i irine 7,2 m sa pilonima. O pilone
su oveeni glavni reetkasti nosai koji formiraju brodove dimenzija 13,0x36,0 m. Komplet-
na konstrukcija je izvedena od upljih profila. Konstruktivni sistem daje maksimalnu fleksi-
bilnost unutranjem prostoru bez stubova.
ganizam", iji elektrini sistem moe da opslui grad od 147.000 stanovnika, sa 102 lifta
koja prevoze dnevno u proseku 16.500 korisnika.
Razvojem cevnih sistema dolo se do koncepta svenja cevi koji je prvi put primenjen
kod ovog objekta. Potreba za smanjenjem mase po visini rodila je ideju o usnopljavanju
cevi manje veliine koje mogu da budu razliitih visina. Konstrukcijska efikasnost ukup-
nog sistema bitno je poboljana postojanjem unutranjih ravnih okvira koji smanjuju "she-
ar lag" efekat same spoljanje cevi. Modularnost i konceptualna osnova svenja cevi ima
iroku primenu, jer se cevne elije mogu organizovati na vie naina pri emu se cev moe
izvesti u bilo kakvom zatvorenom obliku.
Jedna od najnovijih zgrada izvedenih u ovom sistemu je Bank of China u Hong Kongu,
koja sa svojih 86 spratova i 369,0 m predstavlja etvrtu po visini spratnu zgradu u Aziji, a
sedmu na svetu (slika 1.22). Zgrada je u osnovi kvadratna, dimenzije stranice 60 m, sa e-
tiri razliita tipa spratnih osnova koje se dobijaju tako to se po visini redukuje za po jedan
jednakokraki trougao na etvrtom, dvadesetpetom, tridesetosmom i pedesetprvom spratu.
Istraivanja novih statikih i konstruktivnih sistema visokih zgrada dovelo je do prime-
ne sistema sa viestruko manjim utrokom elika za spratne zgrade iste visine, spratnosti i
namene. Primer uspenog i ekonominog reenja je zgrada John Hancock Center u ikagu
(slika 1.23).
18 Metalne konstrukcije
Meoviti elino-betonski sistemi danas su opte prihvaeni i koriste se toliko esto kao i
potpuno elini ili armiranobetonski sistemi. Najpovoljnije osobine betona su krutost i mo-
gunost oblikovanja u razliite forme konstruktivnih elemenata. Zato se veina meovitih si-
stema oslanja na beton za prijem horizontalnog optereenja (npr. monolitni zidovi, perforira-
ni zidovi ili okvirno cevni elementi sa monolitnim betonskim vezama greda-stub). Za meu-
spratnu konstrukciju povoljno je upotrebiti elik zbog mogunosti premoenja veih raspo-
na lakim elementima ime se ostvaruje vei prostor bez stubova. U ovu svrhu iroko je pri-
menjen sistem spregnutih meuspratnih konstrukcija na profilisanim limovima. Savremeni
konstruktivni sistemi za spratne zgrade predstavljaju i "super-okviri" portalnog tipa, koji se
nalaze u fasadi zgrade. Portalni "super-okvir" sastoji se od vertikalnih oslonaca na uglovima
zgrade koji su povezani horizontalnim elementima na svakih 12-14 spratova. Na ovaj nain
maksimalno se efikasno primaju horizontalne sile jer su horizontalni i vertikalni elementi
meusobno kruto vezani i imaju znaajne dimenzije u ravni okvira.
Hotel De Las Artes Tower izgraen je u Barseloni u ovom sistemu (slika 1.24). Ovaj
objekat sastoji se od 45-spratnog hotelskog dela visokog 135,0 m i desetospratnog poslov-
nog bloka. Najinteresantniji je hotelski toranj koji je izveden kao okvirna elina konstruk-
cija sa ukrtenim dijagonalama izbaenim ispred zida zavese za 1,5 m, ime je zadovoljen
kriterijum protivpoarnog projektovanja. Osnova zgrade je kvadratna 30,0x30,0 m. Verti-
kalni spregovi u uglovima meusobno su povezani u nivou prvog, tridesetreeg i posled-
njeg sprata, ime je ostvareno dejstvo "super-okvira".
Zavretkom Petronas Towers u Kuala Lumpuru (Malezija) 1996. godine, ove dve 88-
spratne kule postale su najvie zgrade na svetu sa 450,0 m visine (slika 1.25), mada se oko
toga jo vode polemike u svetu, zbog uzimanja u obzir iljaka na vrhu zgrade pri odreiva-
Osnove metalnih konstrukcija 19
nju visine ovog objekta. U nivou 41 i 42 sprata kule su povezane pasarelom duine 58,4
m, na 170 m od nivoa ulice. U kule je ugraeno 36.910 t elika i 160.000 m3 betona,
65.000 m2 pokrivaa od nerajueg elika i 77.000 m2 stakla. Vertikalni transport se oba-
vlja se 29 dabl-dek liftova velike brzine i po 10 elevatora u svakoj kuli.
Juna 1996. godine Ajaks je izgradio novi stadion nazvan Amsterdamska arena (slika
1.29). Konstrukcija stadiona jedinstvena je u Evropi iz razloga to je ovo prvi stadion sa
potpuno uvlaivim pokretnim krovom. Ukupni trokovi izgradnje iznosili su 134 miliona
US $. Stadion ima 52.000 sedita, koja imaju izvanredan pregled terena. Dimenzije objek-
ta su impozantne tako da duina iznosi 235,0 m, irina 165,0 m, a visina 85,0 m. Uvlaei
pokretni krov se sastoji od dva panela svaki dimenzija 40,0 x 120,0 m. Ukupna povrina
krova iznosi 38.000 m2. Glavna nosea konstrukcija krova sastoji se od dva popreno po-
stavljena luna reetkasta nosaa i sekundarnih reetkastih nosaa. Ispod stadiona prolazi
autoput, a sam teren je 7 m iznad nivoa mora.
Za Svetsko prvenstvo '98. u Fracuskoj takoe su izgraeni novi ili rekonstruisani posto-
jei stadioni. Meu 10 stadiona na kojima e se odigravati utakmice svojim reenjem iz-
dvaja se Stade de France u Parizu za 80.000 gledalaca. Krovna konstrukcija je visea,
ukupne teine 13.000 t.
U specijalne objekte spadaju i solarni dimnjaci koji pretvaraju sunevo zraenje u elek-
trinu energiju na neobian nain, kombinujui principe staklene bate, dimnjaka i turbine
na vetar. Ideja o ovakvoj kombinaciji je potpuno nova, ali sa poveanjem trokova energi-
je, sa jedne strane, i injenice da su visoki dimnjaci tehniki dostini, sa druge strane, po-
stalo je razumno ostvariti je. Staklena bata slui kao akumulator suneve energije i pokri-
va krunu povrinu. Sastoji se od razapetog horizontalnog krova od providne plastike ili
stakla otvorenog po periferiji i postavljenog nisko iznad zemlje. U sreditu krova je cilin-
drini dimnjak oko ije osnove je krov vrsto vezan. Otvor u osnovi dimnjaka je ispod
krova tako da se vazduna masa usisava navie kroz cilindar dimnjaka. Vazduh zbog toga
ulazi u prostor ispod krova po obodu i struji ka dimnjaku, a da mu se pri tome poveava
temperatura pod dejstvom sunca. Zagrejan vazduh prouzrokuje strujanje navie kroz dim-
njak, koje je dovoljno jako da pokree turbinu. Trokovi ovako dobijene energije su
0,25 DEM/kWh. Ovakav dimnjak je izraen u mestu La Mana 170 km juno od Madrida
(slika 1.33).
Trenutno u svetu radi preko 3.700 ofor platformi sa glavnim lokacijama u Meksikom
zalivu, Severnom moru i Arktiku. Veina ovih platfomi je izvedena u vidu zavarenih cev-
nih konstrukcija zbog niza prednosti. Razlog njihove popularnosti je velika nosivost, uz
minimum povrine izloene silama mora i vetra. Trenutno najvia elina platforma na
svetu je platforma Bullwinkle koja je postavljena u Meksikom zalivu 1988. godine. Visi-
ne je 485 m i teka preko 71.000 t sa dimenzijama osnove 122,0x146,0 m.
Posebnu oblast predstavljaju metalne konstrukcije u hidrotehnici. Zbog naina eksploa-
tacije, sloenosti konstrukcionih oblika i vieg stepena mehanike obrade, ove konstrukci-
je se u inenjerskoj praksi nazivaju hidromehanikom opremom. Ove konstrukcije se
uglavnom primenjuju kod objekata koji slue za: regulaciju voda, eksploataciju voda i za-
titu od voda. Najznaajnija primena je kod ureenja vodenih puteva, i kod hidroenerget-
skih i akumulacionih sistema. Primenjuju se i kod sistema za zatitu od velikih voda, po-
sebno od morske plime. Takoe, ove konstrukcije se primenjuju kod melioracionih siste-
ma i vodozahvata. U savremenim vodenim putevima metalne konstrukcije se javljaju u
sklopu: brodskih prevodnica, liftova za brodove, kosih rampi, kanalnih mostova i luka i
dokova. Kod hidroenergetskih i akumulacionih sistema ove konstrukcije se javljaju kod:
zatvaraa, ulaznih graevina, cevovoda itd.
Slika 1.35 - elezniki most preko Save sruen u Prvom svetskom ratu
Osnove metalnih konstrukcija 27
U prilikama koje su vladale tih godina bilo je vie nego smelo i pomiljati na samostal-
no projektovanje elinih mostova. Bez oslonca na tradiciju, na bilo kakvu industriju,
osposobljen samo solidnim kolskim znanjem, onoliko koliko se tada iz najboljih kola
moglo poneti, inenjer Jefta Stefanovi je projektovao elini most za drumski saobraaj
preko Morave kod Ljubieva na putu Smederevo-Poarevac. To je bio prvi vei most koji
su projektovali nai inenjeri i poetak razvoja tehnike projektovanja elinih mostova u
Srbiji. Velika teta po dalji razvoj ove discipline u Srbiji je to se ovaj most pod probnim
optereenjem sruio. Za utvrivanje uzroka nesree pozvani su najpoznatiji strunjaci za
eline mostove tog vremena, Tetmajer iz Ciriha i Gerber iz Minhena. Ceo ovaj sluaj ru-
enja bio je tada potpuno rasvetljen i uao je u svetsku literaturu. Posledice ruenja Ljubi-
evskog mosta bile su fatalne za dalji napredak struke. Izgubljeno je poverenje u nae in-
enjere, a i oni sami su izgubili veru da su kadri da se dalje bave projektovanjem elinih
mostova. To je negativno uticalo i na rad na fakultetu u pogledu osposobljavanja mladih
strunjaka za projektovanje elinih konstrukcija. Taj period neaktivnosti trajao je do zavr-
etka Prvog svetskog rata.
Po zavretku Prvog svetskog rata u osloboenoj zemlji skoro svi mostovi su bili poru-
eni, pa je prvi zadatak inenjera bio uspostavljanje drumskog i eleznikog saobraaja.
Trebalo je obnoviti veliki broj poruenih elinih mostova, definitivno ili privremeno.
Strani kapital, osetivi da u Srbiji postoje izgledi za nove poslove i raunajui na jeftinu
radnu snagu, udruuje se sa domaim kapitalom i podie vee radionice za izradu elinih
konstrukcija, prvo u Smederevu, a potom u Smederevskoj Palanci, Kruevcu i Niu. Sem u
ovim radionicama, znatan broj elinih mostova poruuje se iz inostranstva na raun repa-
racija, a tom prilikom nai inenjeri u svojstvu prijemnih organa dolaze u kontakt sa ovom
vrstom industrije u inostranstvu.
Zbog ovakve situacije nastava na fakultetu iz oblasti elinih konstrukcija dobija sve vei
zamah, pa mladi inenjeri izlaze iz kole sa znaajnim teorijskim i praktinim znanjem iz eli-
nih konstrukcija i polako istiskuju strance sa ovih poslova. Kao posledica ovoga proizaao je
izuzetno impozantan broj zakovanih, pa ak i zavarenih elinih konstrukcija mostova projek-
tovanih od strane naih projektanata i izvedenih u naim radionicama.
Prva zavarena nosea elina konstrukcija u naoj zemlji je drumski most preko reke
Grze na putu Panevo-Zajear, sagraen 1932. godine. Most je statikog sistema proste
grede raspona 24,7 m, izveden kao pun limeni nosa. Glavni projektant je bio profesor Mi-
lan Radojkovi. Treba napomenuti da je prvi zavareni most u Evropi izgraen decembra
1928. godine, a da su u Nemakoj prvi propisi za zavarene konstrukcije izali 1931. godi-
ne (DIN 4100). Prvi elezniki most na ovim prostorima u zavarenoj izradi bio je most na
pruzi Ustipraa-Foa, puten u saobraaj 1938. godine. Na ovom mostu, koji je takoe
projektovao profesor Radojkovi, projekat, tehnika zavarivanja, nain izvrenja, kontrola
kvaliteta i izbor elektroda bili su u potpunosti na savremenom nivou.
Drumsko-elezniki most preko reke Save kod apca je statikog sistema reetkastog
kontinualnog nosaa sa zglobovima raspona 2x125,0+180,0+2x125,0=680,0 m. irina mo-
sta je 6,5 m. Ukupna teina eline konstrukcije je bila 6.100 t. eleznika pruga Kraljevo-
Raka-Kosovska Mitrovica preseca 15 puta reku Ibar. U toku 1929-1930. godine izgrae-
na su 23 elina mosta raspona 4,5 do 100,0 m. Meu njima je 16 velikih elinih mostova
i to: 2 mosta raspona po 60 m, 4 mosta raspona po 80 m, 7 mostova raspona po 90 m i 3
mosta raspona 100 m. Glavni nosai ovih mostova su reetkasti sa poluparabolinim gor-
njim pojasem, osim tri mosta raspona od 90 i 100 m, koji imaju glavne nosae sa paralel-
nim pojasevima i rombinom ispunom. tapovi glavnih nosaa su sanduastog preseka,
28 Metalne konstrukcije
kupna montaa, koja je izvrena sistemom slobodne montae. Uspeno obavljen posao
1956. godine znaio je sticanje velikog iskustva i potvrde osposobljenosti nae operative
za izgradnju ovako znaajnih objekata.
Porastom obima saobraaja ukazala se potreba za proirenjem kapaciteta mosta, to je
uinjeno od 1974. do 1976. godine, postavljanjem nove konstrukcije na stubove starog
mosta, neposredno uz izgraenu mostovsku konstrukciju, ime je dobijen vei saobraajni
profil (slika 1.37-desno). Tehnika dokumentacija mosta, tehnologija graenja i samo iz-
voenje, delo je naih strunjaka, koji su tom prilikom dali svoj doprinos unapreenju teh-
nologije graenja u oblasti mostogradnje. Glavni projektant nove polovine mosta bio je in-
enjer Danilo Dragojevi. Konstrukcija mosta montirana je 3,5 m nizvodno, pored stare
konstrukcije, i nakon zavrene montae, prevuena u svoj definitivni poloaj. Specifinost
ovog poduhvata je u injenici da su krajnje reakcije u svim fazama optereenja negativne.
Na meunarodnoj licitaciji za izgradnju novog Panevakog mosta na istoj lokaciji, sa
veim kapacitetom, usvojena je varijanta naih strunjaka (glavni projektanti inenjer
Leopold Colja i profesor Ljubomir Jeftovi), koja je koncipirana kao kontinualni reetkasti
nosa na pet polja, raspona 5x161,0 m, sa paralelnim pojasnim tapovima i dijagonalnom is-
punom (slika 1.38). Konstrukcija mosta primala je novi sadraj od dva eleznika koloseka
postavljenih unutar reetkastih glavnih nosaa, a na obostrano postavljenim konzolama po-
stavljena su dva kolovoza za drumski saobraaj, irine po 7,0 m, i peake staze od 1,5 m.
Most je raunat kao prostorni sistem, uzimanjem u obzir saradnje kolovoznih nosaa sa ta-
povima donjeg pojasa, i saradnje horizontalnih spregova sa glavnim nosaima pri nesime-
trinom poloaju optereenja. Izgradnja mosta tehnoloki je zamiljena tako da se izvoe-
njem bitno ne ometa saobraaj, tako to se nova konstrukcija mosta privremeno postavlja
7,35 m nizvodno, na proirene glave stubova. Zavretkom montae glavne konstrukcije mo-
sta bez konzola, 1961. godine, stvorili su se uslovi da se saobraaj prebaci sa starog, privre-
menog mosta, na novi i to za jedan elezniki kolosek i drumsku traku irine 2,8 m. Tokom
1961. godine i polovinom 1962. godine demontirana je stara konstrukcija i uklonjeni pomo-
ni meuoslonci. Prevlaenjem cele konstrukcije mosta, duine 800,0 m, i teine 8.000 t, u
projektovanu osu mosta, koje je trajalo samo dva dana, pristupilo se zavretku mosta, posta-
vljanjem drumskih saobraajnica na konzole. Zavretak svih radova i putanje mosta u sao-
braaj bilo je tokom 1964. godine.
Izgradnjom autoputa kroz Beograd, prelaz preko reke Save ostvaren je impozantnim re-
enjem mostovske konstrukcije, koja u jednom skoku "preskae" Savu, asocirajui svojim
vitkim kosim "nogama" na gazelu u skoku, pa je tako dobila popularno ime Gazela (slika
1.39). Autor konstrukcije je akademik dr Milan uri. Profil auto puta, irine 2x10,5 m, sa 2
peake staze irine 3,0 m, prelazi preko mosta sistema kosog podupirala, raspona
41,65+249,92+40,30 m i dve proste grede raspona 66,80 m. Ovaj most spada u originalna re-
enja, kako po svojoj koncepciji, tako i po svojim estetskim dometima.
jo jedan izuzetno interesantan most zvani Kosorski ljeb (projektant takoe profesor Jevto-
vi). Cela dolina premoena je elinim lukom raspona 70,0 m, koji nosi gredu duine 87,5
m. Ovo je jedini elezniki luni most u Jugoslaviji.
Drumski most u Novom Sadu preko Dunava (slika 1.44) je slinog sistema kao pret-
hodni sa ukupnom duinom od 1312,0 m, od ega na glavnu mostovsku konstrukciju otpa-
da 591,0 m (projektanti akademik dr Nikola Hajdin i profesor Gojko Nenadi). Rasponi su
2x60,0+351,0+2x60,0 m, to je u to vreme bio svetski rekord za mostove ove vrste, sa pi-
lonima i zategama u srednjoj ravni mosta.
Poslednjih desetak godina zbog velike recesije u naoj zemlji izvedeno je samo nekoli-
ko znaajnih ostvarenja u mostogradnji.
Drumski most Gazivode (projektant inenjer Slobodan Cvetkovi) preko akumulacije
zavren je 1989. godine (slika 1.45). Most je statikog sistema reetkastog luka raspona
219,1 m. irina mosta je 9,5 m. Ukupna teina eline konstrukcije je 832 t.
Osnove metalnih konstrukcija 35
Trasa autoputa - obilaznica oko Beograda - prelazi reku Savu kod Ostrunice (projektanti
inenjeri Slobodan Cvetkovi i Danilo Dragojevi) nizvodno od postojeeg eleznikog mo-
sta. Kako se objekat nalazi u zoni plovnog puta reke to je zahtevan plovni gabarit irine
180,0 m i visine 9,5 m od maksimalne plovne vode. Most se sastoji od eline konstrukcije
preko reke i prethodnonapregnutih prilaznih konstrukcija ukupne duine 1789,6 m. Investi-
36 Metalne konstrukcije
Slika 1.46 - Izgled namontirane konstrukcije mosta preko reke Save kod Ostrunice
Peaki most Sveti Irinej premouje reku Savu, povezujui Mavansku i Sremsku Mi-
trovicu (slika 1.47). Objekat se sastoji od prilazne konstrukcije, sistema proste grede i
glavne konstrukcije, sistema mosta sa kosim kablovima, raspona 35,0+192,5+35,0 m (pro-
jektanti inenjeri Gradimir Srekovi i Dragoljub Isailovi). irina mosta je 5,5 m, a u zo-
ni pilona se poveava na 6,5 m. Armiranobetonski piloni su smeteni u srednju ravan mo-
sta. Greda za ukruenje oslanja se na obalne i pilonske stubove i sastoji se od elinog tra-
pezastog sanduastog nosaa spregnutog sa armiranobetonskom kolovoznom ploom.
Veliki broj industrijskih hala i skladita je realizovan u inostranstvu meu kojima se is-
tiu: hale u luci Misurata (Libija), fabrika raunarske opreme u Jerevanu (Jermenija), hale
drvnog i metalskog kompleksa Zapadnosibirskog metalurkog kombinata u Novokuznjec-
ku (Rusija), itd.
U okviru luke Misurata izvedeno je devet hala (projektant inenjer mr Dragoslav To-
i) ukupne povrine 80.000 m2 (slika 1.51). Pet hala su dimenzija 50,0x150,0 m, dve
50,0x150,0 m i po jedna dimenzija 41,0x50,0 m i 41,0x78,0 m. Svi objekti su okvirnog si-
stema sa vutama. Radove na projektovanju, izradi i montai eline konstrukcije, kao i na
oblaganju izvrila je GOA iz Smederevske Palanke.
Primena elika u zgradarstvu u naoj zemlji javlja se u veoj meri tek u poslednjoj de-
ceniji, bilo sa isto elinom, bilo sa spregnutom elik-beton noseom konstrukcijom.
Uteda u korisnom prostoru, prefabrikacija, brza montaa suvim postupkom, smanjenje
sopstvene teine i ukupnog kotanja su faktori koji e doprineti daljoj promociji ovakvih
zgrada kod nas. Prva zgrada sa noseom elinom konstrukcijom u Srbiji je 11-to spratna
poslovna zgrada Projmetala u Beogradu, povrine osnove 415 m2 za koju je utroeno
17,4 kg/m3 elika. Kao primer savremenih spratnih zgrada od elika mogu se izdvojiti: tri
poslovne zgrade u Sremskoj ulici u Beogradu (slika 1.52), poslovna zgrada Minel ENIM-a
u Beogradu i poslovna zgrada Jugodrva u Beogradu (projektant ore upurdija). Zgrada
Jugodrva je izvedena kao oveeni sistem tako to reetkasti krovni vezai optereenje sa
vealjki prenose na okvire (slika 1.53).
Objekat javne garae u Uicu (slika 1.54) sastoji se od dve konstruktivno nezavisne ce-
line garae i aneksa meusobno odvojenih dilatacijom (projektant inenjer Duan Nikoli,
izvoa Jedinstvo-Metalogradnja, Uice). Osnovni sistem nosee konstrukcije garae proi-
zaao je iz funkcionalnog reenja saobraaja, geomehanikih uslova fundiranja i arhitek-
tonskog reenja. Nosea konstrukcija garae je izvedena od spregnutih meuspratnih kon-
strukcija i stubova. Spregnuta meuspratna konstrukcija raspona 15,0 m (13,0 m) izvedena
je od polumontanih "Omnia" ploa i elinih limenih nosaa. Sprezanje je ostvareno pre-
ko krutih modanika i armaturnih petlji.
40 Metalne konstrukcije
Na prostoru ispred zgrade NIS Jugopetrola izvedena je benziska stanica (slika 1.55) sa
prodajnim, kancelarijskim i magacinskim prostorom (projektant inenjer Vladislav Mati,
izvoa Zavariva - Vranje). Preko prodajnog dela prelaze glavni kosi nosai koji se dalje
talasasto nastavljaju kao nosai nadstrenice formirani od dva U-profila okrenuti jedan
prema drugom leima na rastojanju od 150 mm i povezani sa dva paralelna lima. Na donji
pojas ovih nosaa oslanjaju se reetkaste tropojasne ronjae na koje su preko distancera
postavljeni nosai krovnog pokrivaa - LEXAN-a. Na najniim takama talasastog nosaa
postavljeni su kruni stubovi.
Sportski objekti, kao to su hale i krovovi stadiona, predstavljaju pravi izazov za sva-
kog konstruktera, pa u ovoj oblasti postoji veliki broj izuzetnih ostvarenja kao to su sport-
ske dvorane u Beogradu (Pionir i Ledena dvorana), Novom Sadu (Vojvodina), Leskovcu,
bazeni u Beogradu i Beeju, krovna konstrukcija stadiona Crvene zvezde u Beogradu i
mnogi drugi.
42 Metalne konstrukcije
Objekat sportske dvorane u Tuzli (slika 1.56) korisne povrine oko 16.000 m2 ima veliku
univerzalnu dvoranu za 6.000 gledalaca, malu dvoranu za 800 gledalaca, izlobeni prostor i
dve sale za trening (projektant inenjer Slobodan Cvetkovi). Krovna konstrukcija je jedin-
stvena, izvedena kao prostorna u sistemu MERO raspona 53,0 m x 91,0 m. Prostorna reet-
kasta konstrukcija je ploasta, sistemne visine 2215 mm u rasteru 3133 x 3133 mm.
a) b) c)
Trenutno je u svetu izuzetno aktuelna primena nerajuih elika, kao trend u arhitektu-
ri, u takvoj formi da je konstrukcija potpuno vidljiva, kako u fasadama tako i u enterijeru,
ali sa posebno oblikovanim detaljima prilagoenim arhitektonskim zahtevima. Nerajui
elici su otporni prema uticaju atmosfere, vode, pare i prema brojnim kiselinama i solima.
Kod ovog elika se na vazduhu formira povrinski oksidni sloj koji spreava koroziju.
Ovaj oksidni sloj je tanak i pojaava prirodnu boju ne remetei metalni sjaj. Nerajui e-
lik je postao uzdanica u arhitektonskom oblikovanju savremenih zgrada, delom usled na-
pretka u metalurgiji i konstrukcijskom shvatanju materijala, ali vie kao izraz fascinacije
arhitekata i inenjera konstrukcijskim mogunostima ovog materijala.
Praktina zainteresovanost da se materijal konstruktivno najbolje iskoristi i racionalizu-
je i ak istaknu veze, daje poseban estetski efekat. Konstruktivne forme koje iz toga proizi-
laze esto imaju kvazi-anatomski kvalitet uz jasan konstruktivni sistem. Povrine elemena-
ta od nerajuih elika mogu biti glatke i sjajne, matirane, rupiaste, obraene etkama ili
sa arama i bitno utiu na nain reflektovanja svetlosti. Trend koji je poslednjih godina za-
stupljen u svetu preneo se i kod nas, tako da je u Beogradu izgraena poslovna zgrada fir-
me Zepter u Ulici kralja Petra (slika 1.62) koja na izuzetno atraktivan nain dodatno afir-
mie primenu nerajuih elika u zgradarstvu. Kod ove zgrade na fascinantan nain je
46 Metalne konstrukcije
upotrebljen nerajui elik za razliite delove nosee konstrukcije. Projektant nosee kon-
strukcije od nerajueg elika je profesor dr Dragan Buevac.
a) b)
Slika 1.62 - Fasada zgrade Zepter: a) prema ulici kralja Petra; b) dvorina sa pasarelom
dri profesor ore Mijovi nastavnik za Armirani beton, a Gvozdene mostove profesor
Vojislav Zaina nastavnik za predmet Statika inenjerskih konstrukcija. Godine 1924., za
vanrednog profesora za predmete Gvozdeni mostovi i Gvozdeni krovovi izabran je Petar
Mici, koji iste godine osniva Katedru za gvozdene konstrukcije. Preuzimanjem nastave iz
ovih predmeta profesor Mici preuzeo je obavezu da to vie doprinese obnovi i izgradnji
elinih mostova i drugih konstrukcija i da stvori kadrove koji e zemlju u ovoj oblasti
graevinske tehnike uiniti to nezavisnijom od strunjaka i fabrika iz inostranstva. Moe
se rei da je profesor Mici zaetnik savremenog naina projektovanja i graenja metalnih
konstrukcija u Srbiji i Jugoslaviji.
Slika 1.63 - Postupci dobijanja gvoa: a) Rimska ahtna pe; b) Visoka pe na drveni ugalj sa
hladnim vazduhom; c) Visoka pe na koks sa toplim vazduhom;
d) Visoka pe na koks sa podkonstrukcijom
48 Metalne konstrukcije
U XV veku je iz ahtnih pei razvijena visoka pe (slika 1.63b), koja je zbog dovoda va-
zduha pomou vodom pokretanih mehova, mogla biti zagrejana na viu temperaturu, tako da
je dobijano teno sirovo gvoe. Ovako dobijeno gvoe nije sadralo ljaku, ali je imalo ve-
liki procenat ugljenika, pa je, da bi se moglo kovati, moralo biti osloboeno od njega. Odlu-
ujui napredak nastupio je uvoenjem kamenog uglja i pronalaskom parne maine.
Prva visoka pe na koks putena je u rad 1735. godine od strane Darbija (A. Darby) u
Engleskoj, a znatno kasnije, 1796. godine, i u Nemakoj u Glajvicu. Visoke pei su posta-
jale sve efikasnije upotrebom maina na parni pogon za uduvavanje prethodno zagrejanog
vazduha (1828.) i korienjem otpadnih gasova za zagrevanje pei (slika 1.63c). Kvalitet
dobijenog gvoa je poboljavan, u prvo vreme topljenjem gvoa u loncima (1740.), a
potom pronalaskom dobijanja takozvanog varenog gvoa u pudel-peima od strane Korta
(H. Cort), 1784. godine (slika 1.64). U pudel-peima je sirovo gvoe iz visokih pei, do-
voenjem zagrejanog vazduha i stalnim meanjem dugakim kukastim ipkama, oslobaa-
no od silicijuma, mangana i ugljenika, pri emu je samo plamen imao kontakt sa gvoem.
Proizvodnja elika je vezana za Besemera (H. Bessemer), koji je 1855. godine pronaao
postupak dobijanja takozvanog topljenog elika u konvertoru krukastog oblika (slika
1.65) sa bazinom oblogom (od dolomitne ili magnezitne opeke). Postupak proizvodnje je
poboljao Tomas (G. Thomas), 1878. godine. Kod Besemer-Tomasovog postupka oksida-
cija ugljenika i ostalih neistoa vrena je na takav nain to se kroz perforirano dno pro-
duvavao vazduh kroz teno gvoe, a proizvodnja elika se na taj nain, u poreenju sa
pudel-postupkom, ubrzala pedeset puta.
Prethodno pripremljena ruda, koks i dodaci uskladiteni su u bunkerima (1, 2 i 3). Me-
avina ove tri komponente u odgovarajuem odnosu transportuje se i ubacuje u gornji deo
visoke pei, koji se zove grotlo (4). U gornjim delovima visoke pei (5 i 6) meavina se
sui zagrevanjem toplim vazduhom do temperature od 400 C. Daljim zagrevanjem osue-
ne meavine (7, 8 i 9) do temperature od 1600 C vri se redukcija gvozdenog oksida, uz
izdvajanje sirovog gvoa i ugljen dioksida. Dodaci sa ostalim delovima rude i koksa
obrazuju trosku (ljaku), koja pliva po rastopljenom gvou kao laka i izdvaja se (10),
dok sirovo gvoe kao tee pada na dno i izlazi napolje (11), a topli gasovi se odvode kroz
cev. Gasovi se potom preiavaju, ponovo zagrevaju i uduvavaju u visoku pe
(13-18). Teno sirovo gvoe se izliva iz pei svaka 2 do 4 sata.
Tako dobijeno sirovo gvoe sadri silicijum, fosfor, sumpor, mangan i ugljenik (do
5%). Ovako visok procenat ugljenika ini ga krtim, pa slui kao sirovina za dalju preradu,
tj. dobijanje elika. Sirovo gvoe se ne moe obraivati (osim livenjem) pa se ne koristi
za izradu noseih konstrukcija. Gvoe ima specifinu masu od 7870 kg/m3 i taku toplje-
nja na 1528 C.
Postupci produvavanja:
produvavanje vazduhom (Tomasov postupak)
produvavanje kiseonikom (LD postupak)
Postupci u plamenim peima:
Simens-Martinov postupak
elektro-pei
Tomasov postupak (slika 1.68a) se odvija u krukastom obloenom konvertoru, koji
moe da se kipuje, maksimalnog kapaciteta oko 90 t, kroz ije se dno uduvava vazduh ili
vazduh obogaen kiseonikom (zbog smanjenja sadraja azota) i produvava kroz teno
gvoe obogaeno kreom. Oksidacijom ugljenika i formiranjem ljake (od silicijuma i
fosfora) oslobaa se toplota, odnosno elik nastaje bez dodatnog dovoenja toplote. Doda-
vanjem krea se iznad bazne ljake vezuje fosfor i jedan deo sumpora. Zbog visokog sadr-
aja azota ovakav elik je krt i podloan ubrzanom procesu starenja. Isputanje elika iz
konvertora vri se nakon 30 minuta produvavanja.
Slika 1.69 - Izlivanje elika u kalupe Slika 1.70 - Oblici osnovnih elinih proizvoda
nom pravcu, pa se kod valjanja irokih limova oni ukruuju pomou oslonakih valjaka
(slika 1.73). Vrue valjanje poboljava mehanike karakteristike elika, jer usitnjava veli-
inu zrna u njegovoj strukturi.
Prva operacija vrueg valjanja je prevoenje ingota u osnovne oblike to se vri pri-
marnim valjanjem. Izmeu eliane i primarne valjaonice nalazi se bazen za potapanje in-
gota. Potom se u pei kapaciteta oko 150 t ingota, oni zagrevaju do temperature valjanja,
tj. do 1300 C. Primarne valjaonice su konstruisane tako da je omogueno pomeranje in-
gota u svim pravcima. Valjci su tako konstruisani da se mogu valjati svi osnovni tipovi
proizvoda. Obino se primarni proizvodi skladite, a zatim ponovo zagrevaju za definitiv-
no valjanje. Zavrnim valjanjem se dobijaju osnovne grupe elinih proizvoda koji se dele
na: tapaste proizvode, profilisane nosae, limove i uplje profile. Grafiki prikaz proiz-
vodnje ilustrovan je slikom 1.74.
Vrue valjane cevi se izrauju od tzv. rondela, tapastog poluproizvoda okruglog pre-
seka. Za vrue valjanje beavnih cevi razvijen je poseban postupak sa trnom i podunim
vuenjem. Na slici 1.75 je prikazan ovaj postupak sa tri vrste valjaka.
Cevi dobijene ovim postupkom se jo i dodatno izduuju valjanjem. Ovde se radi o dis-
kontinualnom procesu valjanja pri emu kalibrirajui deo valjka gnjei samo odreenu zo-
nu, zatim se omota valja i glaa do konane debljine cevi (slika 1.76a). Pomou upute-
nog dela valjka se omota cevi i trn oslobaaju, tako da se pri istovremenom obrtanju po-
novo guraju u poziciju za valjanje, tako da se moe zapoeti sledei radni korak. Smenji-
vanje koraka se obavlja brzo dok se ne izdui ceo omota. Ovim postupkom se izrauju
cevi duine do 35 m i do prenika od 600 mm svetlog otvora. Cevi manjih prenika se pro-
izvode u redukcionim pogonima. Osim beavnih cevi rade se i avne cevi poprenim savi-
janjem limova u cevni presek i podunim automatski zavarenim avom, ili spiralno zava-
rene cevi dobijene iz elinih traka (slika 1.76b).
Osnove metalnih konstrukcija 55
b)
Osim vrueg valjanja primenuje se i postupak hladnog valjanja pri emu se valjanje vr-
i na sobnoj temperaturi bez zagrevanja. Vee debljine limova i manje serije proizvode se
na presama, a vee serije i tanji limovi u hladnim valjaonicama na seriji valjaka.
Kovanje predstavlja plastinu obradu u vruem stanju, pri kojoj se elik oblikuje uda-
rom. Kovanjem se uglavnom obrauju vei komadi koji se teko valjaju. Tehnologija pre-
sovanja je slina kovanju, a razlika je samo u karakteru delovanja sile putem koje se vri
oblikovanje elementa. Kod kovanja je ova sila trenutna udarna, a kod presovanja se nanosi
postupno uz korienje odgovarajue dvodelne matrice. Postupak izvlaenja uglavnom se
koristi za proizvodnju okruglih profila manjeg prenika, kao to su ice. Sastoji se u pro-
vlaenju ipki dobijenih valjanjem kroz matrice kod kojih su prenici otvora manji od
prenika polazne ipke. Na ovaj nain se, u veoj meri nego prilikom valjanja, materijal
sabija, dobija veu gustinu, pa se time utie i na veliinu kristalnih zrna.
Osim u kokile, rastopljeni elik se moe direktno izlivati u kalupe razliitog oblika. Na
taj nain se dobija odlivak iji se oblik i dimenzije nee vie bitno menjati. Ovim postup-
kom se dobijaju oblici koje je izuzetno teko ili nemogue dobiti na neki drugi nain.
3 KARAKTERISTIKE ELIKA
3.1 UVOD
elik kao osnovni materijal za izradu noseih konstrukcija u graevinarstvu ima speci-
fina fizika, hemijska, mehanika i tehnoloka svojstva. Fizika svojstva elika su: boja,
specifina teina, temperatura topljenja, elektroprovodljivost, magnetna svojstva, provo-
dljivost toplote, specifina toplota i koeficijent toplotnog irenja. Specifina teina metala
izraava se u kg/cm3. Temperaturom topljenja nazivamo onu temperaturu u C pri kojoj
zagrejan elik prelazi iz vrstog u teno stanje. Ova temperatura se menja u zavisnosti od
vrste i koliine legirajuih elemenata u eliku. Specifinom toplotom nazivamo onu kolii-
nu toplote koja je potrebna da se 1 kg metala zagreje za 1 C. Toplota topljenja je ona koli-
ina toplote potrebna da se 1 kg elika prevede iz vrstog u teno stanje i izraena je u
dulima !J". Provodljivost toplote je sposobnost elika da provodi toplotu i definisana je
koeficijentom provodljivosti toplote koji pokazuje koja koliina toplote moe proi u jedi-
nici vremena kroz metal duine 1 m i preseka 1 cm2. Pod toplotnim irenjem se podrazu-
meva promena dimenzije pri zagrevanju za 1 C. Promena dimenzije elika pri zagrevanju
moe biti po duini i zapremini, izraena koeficijentom linearnog izduenja i koeficijen-
tom zapreminskog irenja. Koeficijent toplotnog izduenja predstavlja prirast duine
predmeta po jedinici duine i zagrevanju za 1 C.
U mehanika svojstva metala spadaju vrstoa, elastinost, duktilnost, tvrdoa, ilavost itd.
vrstoa predstavlja otpornost metala na razaranje pod dejstvom spoljnih sila. U zavisnosti od
karaktera delovanja spoljnih sila razlikujemo: vrstou na zatezanje, vrstou na pritisak, vr-
stou na savijanje, vrstou na uvijanje, itd. Elastinost metala je sposobnost metala da povrati
svoj prvobitni oblik i dimenzije nakon prestanka delovanja spoljnih sila koje su izazvale defor-
macije. Duktilnost je sposobnost metala da pre loma doivi znaajne plastine deformacije.
Tvrdoom elika se naziva otpor koji prua metal pri utiskivanju tvreg materijala u njega. i-
lavost metala je otpor koji metal prua lomu izazvanom udarnom silom.
Tehnoloka svojstva elika su: zavarljivost, plastinost, kovnost, istegljivost, otpornost
na habanje, livnost, obradljivost itd. Zavarljivost je osobina metala da se moe spajati teh-
58 Metalne konstrukcije
a) b)
Slika 1.78 - eme kubne reetke: a) prostorno centrisana kubna reetka (-reetka);
b) povrinski centrisana kubna reetka (-reetka)
Osnove metalnih konstrukcija 59
U sluaju prostorno centrisane reetke, jedna kristalna elija se sastoji od 9 atoma ras-
poreenih po uglovima kocke i u preseku njenih dijagonala. Duina ivice kocke iznosi
svega 2,91010 m, a ceo kristal sadri 106 ovakvih jedinica. Kristalna elija povrinski
centrisane reetke sastoji se od 14 atoma u uglovima i sredinama stranica kocke, ija je du-
ina 3,61010 m. Ovakva kristalna struktura gvoa na sobnoj temperaturi je jedan od
glavnih faktora koji odreuju karakteristike elika.
Pri zagrevanju gvoa dolazi do promene njegove zapremine (slika 1.79). Do tempera-
ture od 910 C vri se ekspanzija bez promene kristalne strukture koja ima oblik -reetke.
Do promene zapremine na temperaturi od 910 C dolazi zbog promene kristalne reetke
koja prelazi u -formu. Naime, gustina, odnosno broj atoma po jedininoj zapremini, izno-
si u prvom sluaju 8x1/8+1x1=2, a u drugom 8x1/8+6x1/2=4 atoma po eliji, vodei rau-
na o nastavljanju mree u sva tri pravca. Poto je gustina -pakovanja vea, pri zagrevanju,
pri prelasku iz u -formu dolazi do naglog smanjenja zapremine. Iz istog razloga, pri po-
vratku reetke u prvobitan -oblik na temperaturi od 1390 C, dolazi do naglog poveanja
zapremine koje nadoknauje gubitak nastao na 910 C. Na temperaturi od 1530 C, elik
poinje da se topi, odnosno da prelazi iz vrstog u teno agregatno stanje.
vrstih estica u rastopu. Kod elika se od ovih klica vri reanje atoma u tri ortogonalna
pravca od kojih je jedan obino dominantan (slika 1.80b). Veliki kristali primarne kristaliza-
cije nazivaju se dentriti. Njihov rast vri se u pravcu najvee brzine odvoenja toplote sve do
sudara sa drugim dentritima, formirajui tako zrnastu, kristalnu strukturu elika (slika 1.80c).
Slika 1.82 - Dijagram stanja gvoe-ugljenik Slika 1.83 - Uveani deo dijagrama
Dalje hlaenje izaziva razdvajanje austenita na meavinu ferita i cementita (Fe3C), od-
nosno nastajanje perlita. Tako se prelazi u oblast koja predstavlja meavinu ferita i perlita
u istom odnosu u kome su bili ferit i austenit neposredno pre njegove dekompozicije. U
konkretnom sluaju koji se razmatra ima oko dva puta vie perlita nego ferita. Za sve eli-
ke sa manje od 0,78% C odvija se identian proces, osim u odnosu na dobijenu koncentra-
ciju perlita u mikrostrukturi na temperaturama niim od 723 C. Ona se priblino linearno
menja od 0% za sadraj ugljenika u eliku od 0,08% do 100% za sadraj ugljenika od
0,78% C (slika 1.84b).
Pri veoj koncentraciji ugljenika u eliku od 0,78% pri hlaenju se iz austenitne prelazi
u oblast u kojoj dolazi do izdvajanja cementita (Fe3C) iz austenita. Na granici od 723 C
kada dolazi do zasienja austenita ugljenikom, kao i u prethodnom sluaju on se razdvaja i
pretvara u perlit. Na taj nain dobija se struktura koja se sastoji od manjeg broja estica
Fe3C u masi perlita.
vrstou na zatezanje, ali je krt. Kakve e biti karakteristike dobijenog elika zavisi od
procentualnog uea ovih struktura u njegovom sastavu, koji zavisi od procenta ugljenika
(slika 1.84).
Oigledno je da poveanje procenta ugljenika u sastavu elika izaziva poveanje grani-
ce razvlaenja i jaine, ali i smanjenje duktilnosti i ilavosti. Pri tome je vano zapaziti da
male promene sadraja ugljenika izazivaju velike promene navedenih karakteristika. Izbor
odreenog elika zbog toga prvenstveno zavisi od njegove budue namene.
Tako, na primer, elini limovi namenjeni za kasnije hladno oblikovanje, proizvode se sa
minimalnim sadrajem ugljenika koji iznosi 0,04%. U sluaju konstrukcionih elika tei se
povienim mehanikim karakteristikama. Meutim, sadraj ugljenika vei od 0,25% izaziva
tekoe pri zavarivanju, tako da se takvi elici retko koriste kao konstrukcioni. Dijagram za-
visnosti vrstoe na zatezanje (fu), odnosno granice razvlaenja (fy) i sadraja ugljenika kod
zavarljivih konstrukcionih elika, dat je na slici 1.85. elici sa vie od 0,25% C svoju prime-
nu nalaze npr. kod visokovrednih zavrtnjeva, a najvie u oblasti mainstva.
Slika 1.84 - Uticaj sadraja ugljenika na: Slika 1.85 - vrstoa na zatezanje (fu) i grani-
a) mehanike karakteristike normalizovanih ca razvlaenja (fy) u funkciji sadraja ugljeni-
elika; b) sadraj perlita ka kod zavarljivih konstrukcionih elika
3.2.3.2 Normalizacija
elik hlaen veoma sporo i kontrolisano u peima, ponaa se u skladu sa dijagramom
stanja. Ukoliko se proces hlaenja malo ubrza, navedene transformacije e se takoe bre
deavati. tavie, moe se desiti da transformacije nisu u stanju da prate pad temperature.
64 Metalne konstrukcije
Tako e se, na primer, isti elik, uklonjen iz pei i puten da se hladi na vazduhu, ohladiti
pre zavretka odreenog niza transformacija. Posledica ovoga je tendencija ka blagom po-
veanju koliine ferita u mikrostrukturi, kao i dobijanje ferita sitnozrnije strukture i perlita
finije strukture tj. manjih dimenzija lamela.
elici hlaeni u peima poznati su kao potpuno-prekaljeni elici, dok se vazduno
ohlaeni nazivaju normalizovani elici.
Kao to je ranije istaknuto, granica razvlaenja ferita zavisi od veliine zrna njegove
strukture. Druge vane karakteristike, kao to su duktilnost i ilavost, takoe se pobolja-
vaju smanjenjem veliine zrna. Isti je sluaj sa perlitom. to su manje dimenzije lamela i
perlit ima bolja mehanika svojstva. Poboljanje jedne karakteristike obino dovodi do po-
goranja neke druge. Meutim, u ovom sluaju navedene mikrostrukturne promene su
uzrok viestrukom poboljanju materijala, to je redak sluaj u metalurgiji.
Na veliinu zrna moe se uticati i zagrevanjem do temperature na kojoj je elik u pot-
punosti u austenitnom stanju. Zrna strukture austenita vremenom se ukrupnjavaju i to eks-
ponencijalno sa temperaturom. Vanost ove pojave je u tome to transformacija na ferit i
perlit pri hlaenju poinje sa veliinom zrna austenita. Ako stvaranje novih struktura po-
ne kasnije i rezultujua veliina zrna e biti vea. To je razlog to elik ne bi trebalo pre-
grevati pri austenizaciji pre normalizacije.
Temperatura do koje se elik zagreva pre hlaenja na vazduhu odnosno temperatura
normalizacije, treba da predstavlja najniu temperaturu austenitne oblasti. Sa dijagrama
stanja gvoe-ugljenik (slika 1.82), moe se zakljuiti da temperatura normalizacije opada
sa porastom procenta ugljenika od 0 do 0,8%.
sana kubna reetka. Poto je brzina hlaenja velika, ugljenik osloboen pri transformaciji
austenita koji ima mnogo veu mo njegovog rastvaranja, ne uspeva da difunduje dovoljno
brzo, ostaje zarobljen, pa je dobijena martenzitna reetka izobliena.
Ovako brzo hlaenje elika postiglo bi se njegovim zagrevanjem do npr. 900 C, a za-
tim hlaenjem u hladnoj vodi. Konstrukcije u praksi nee biti izloene ovakvom tretmanu,
ali pojavu martenzita u lokalnim oblastima moe prouzrokovati zavarivanje. Zona ava iz-
loena je temperaturi topljenja elika, pa se okolni vrst metal zagreva do temperature koja
je znatno u austenitnoj oblasti. Kada se izvor toplote ukloni, cela oblast se hladi brzinom
odreenom toplotnim provoenjem ka hladnom metalu. Stepen pada temperature moe bi-
ti i veoma velik, pa ak i preko 1000 C/s. Zbog toga je vrlo bitno razmotriti karakteristike
brzo hlaenih elika.
Merenja tvrdoe predstavljaju dovoljno dobar pokazatelj drugih karakteristika, bez ob-
zira na sastav strukture. Tvrdoa i ilavost ugljeninih elika zavise od sadraja ugljenika,
kao i od procenta austenita pretvorenog u martenzit. Tvrdoa i ilavost martenzita zavise
od sadraja ugljenika. Na dijagramu (slika 1.87) prikazana je zavisnost tvrdoe martenzita
i sadraja ugljenika. Date su i vrednosti drugih mehanikih karakteristika ekvivalentne od-
reenoj tvrdoi, za oblast konstrukcionih elika.
HV fy fm
elici dobijeni prethodno navedenim postupcima termike obrade (brzim hlaenjem i ka-
ljenjem) koriste se za razne svrhe kod kojih se zahteva tvrdoa, otpornost na habanje, jaina i
ilavost. Meutim, treba voditi rauna da proces transformacije austenita u martenzit prati
poveanje zapremine od 0,3%. Uz neravnomerno skupljanje, kao posledicu neravnomernog
hlaenja, to moe izazvati lokalne napone i prsline u martenzitu. U toku zavarivanja moe
doi do zadravanja mehuria gasova u metalu. To daje efekat unutranjeg pritiska i dalje in-
tenzivira stvaranje prslina, emu su tvrdi materijali podloniji od mekih i duktilnijih. Zbog
toga ne treba teiti dobijanju elika prevelike tvrdoe, to znai da stvoreni martenzit treba
da sadri manje od 0,25% C ili uopte ne treba da doe do njegovog formiranja.
Kada je napon pod kojim se materijal nalazi manji od napona koji odgovara lomu,
materijal se deformie ili elastino ili elastoplastino. Elastine deformacije su povratne i
nestaju sa uklanjanjem optereenja. One odgovaraju niim nivoima optereenja. Kada na-
pon pree granicu elastinosti, dolazi do pojave plastinih deformacija koje su trajnog ka-
raktera. Elastino ponaanje je u najveem delu linearno i opisano je Hukovim zakonom,
po kome su naponi i deformacije linearno zavisni. Postoji mogunost i nelinearnog elasti-
nog ponaanja kao i neelastinog ponaanja materijala, u smislu da se linije - dijagrama
pri optereenju i rastereenju ne poklapaju, pa dolazi do pojave histerizisa. U praksi su svi
metali elastini samo do odreenog stepena naprezanja.
Ispitivanje svojstava metala na zatezanje predstavlja statiko ispitivanje koje se u op-
tem sluaju vri koristei standardizovane uzorke i proceduru. Osnovni uzorci za ispitiva-
nje (epruvete) prikazani su na slici 1.91 i sastoje se iz suenog dela duine !p povrine pre-
seka Ao, kao i proirenih krajeva (glava) preko kojih se vri njihovo privrivanje i nano-
enje optereenja u ureaju za ispitivanje. Svi uzorci moraju biti obraeni na standardom
precizno propisan nain.
Duina !o u okviru koje se vre sva merenja, naziva se merna duina epruvete.
Najeu primenu imaju tzv. proporcionalne epruvete kod kojih je:
!o=5,65 Ao za !o 25 mm (1.2a)
U sluaju epruvete krunog poprenog preseka prenika do, ovi odnosi se svode na
!o=5do, odnosno !o=10do. Pored ovih, mogu se koristiti i neproporcionalne epruvete sa
proizvoljnim dimenzijama, ali se to mora naglasiti pri prezentaciji rezultata.
U standardu su takoe precizno definisani posebni uslovi za ispitivanje tankih limova i
uzoraka koji se isecaju iz elinih cevi. U oba sluaja uzorci su oblika "oslabljenih" epru-
72 Metalne konstrukcije
veta, pri emu kod tankih limova, irine uzorka h mogu biti 12,5 ili 20 mm, a duine !p i !o
se odreuju u zavisnosti od veliine h.
Uzorci elinih profila, cevi razliitog prenika, betonskog elika, ica i lima koji se is-
pituju bez posebne obrade, u stanju isporuke, nazivaju se tehnike epruvete. Kao i u osta-
lim sluajevima sva merenja se vre unutar merne duine !o koja je tano definisana.
Do - dijagrama iz koga se dobijaju podaci o mehanikim svojstvima dolazi se opte-
reivanjem uzorka silama zatezanja P, brzinom od 10 MPa/s. Paralelno se vri registrova-
nje odgovarajueg izdunja uzorka pomou mernog instrumenta, na mernoj bazi u okviru
merne duine !o. Dobijeni dijagram sila-izduenje se zatim transformie u - dijagram,
uzimajui u obzir dimenzije uzorka.
U optem sluaju, izduenje uzorka se sastoji iz dva principijelna doprinosa, elastinog
i plastinog. Plastina deformacija se sastoji iz ravnomerne deformacije pri kojoj se svi de-
lovi na duini !o izduuju u istom iznosu, kao i lokalne deformacije tj. kontrakcije u ne-
kom preseku. Karakteritian oblik epruvete neposredno pre loma, kao i ematski prikaz di-
jagrama - prikazan je na slici 1.92.
Slika 1.92 - ematski prikaz - dijagrama i deformisani oblik epruvete pri lomu
Proces deformacije se zavrava lomom suenog dela. Do loma moe doi i u elastinoj
oblasti, to je sluaj kod krtih metala. Kao krti metali opisuju se i oni kod kojih do loma
dolazi i nakon vrlo ogranienog obima plastine deformacije. Nasuprot njima, duktilni (Ej-
lovi) metali su oni kod kojih pre loma dolazi do znaajnijih plastinih deformacija, no i u
tom sluaju ne mora doi do velike kontrakcije preseka.
Za uzorak sa osnovnim presekom Ao, merne duine !o, koji se ravnomerno izduuje
pod optereenjem P do duine !, sa odgovarajuom povrinom preseka A, mogu se defini-
sati sledee vrednosti:
- Nominalni napon n koji predstavlja odnos trenutne sile i osnovne povrine preseka:
Osnove metalnih konstrukcija 73
P
n = (1.3)
Ao
- Stvarni napon st koji predstavlja odnos trenutne sile i trenutne povrine preseka:
P
st = (1.4)
A
- Nominalna dilatacija n koja predstavlja odnos promene merne duine i njene osnov-
ne vrednosti:
! !o
n = (1.5)
!o
- Stvarna dilatacija st koja predstavlja inkrementalnu trenutnu deformaciju integrisanu
po celoj duini tj.
!
d! !
st = = ln o (1.6)
!o ! !
Neki metali, kao to je prethodno reeno, imaju jasno izraenu granicu razvlaenja (fy).
Kod njih dolazi do nagle pojave plastinog teenja koju prati pojava niza obeleja na povr-
ini uzorka poznatih kao Luderove linije. One ukazuju na oblasti koje su pretrpele plasti-
nu deformaciju i ire se dok ne zahvate itavu duinu uzorka. Nakon to se uzorak na celoj
duini plastifikuje, ponaanje koje sledi je slino ponaanju metala koji nemaju ovaj feno-
men. Ova pojava je jasno prikazana na slici 1.93a. Na njemu se jasno istiu dve vrednosti:
gornja granica razvlaenja, odnosno napon na poetku procesa plastifikacije
donja granica razvlaenja, koja predstavlja najniu vrednost napona u toku opisa-
nog procesa plastifikacije.
Za mnoge metale prelaz iz elastine u plastinu oblast deformacije nije potpuno evi-
dentan, pa se uvodi pojam konvencionalne granice razvlaenja. Ona se definie kao napon
pri kome se trajno izduenje materijala javlja u odreenom procentu (obino 0,2%) od pr-
vobitne duine, pa se jo naziva i granica f0,2. Na osnovu - dijagrama ova vrednost se la-
ko odreuje kada se na apscisi obelei dilatacija od 0,2%, i kroz tu taku povue paralela
sa linearnim delom - dijagrama. Presena taka - dijagrama i ove prave definie na-
pon f0,2 (slika 1.93b).
Maksimum - dijagrama odgovara trenutku prelaza iz ravnomerne u lokalnu plastinu
deformaciju tj. odgovara poetku kontrakcije dela preseka. Ova maksimalna vrednost na-
pona u uzorku ostvarena u toku ispitivanja naziva se vrstoa na zatezanje i definie se
kao:
Pmax
fu = (1.11)
A
gde je:
Pmax maksimalna vrednost nanesene sile,
A najmanja povrina preseka (povrina kontrakovanog preseka).
Osnove metalnih konstrukcija 75
n,c =
P
Ao
st ,c =
P
A
(
st , c = n ,c 1 n ,c ) (1.15a)
76 Metalne konstrukcije
h
ho h h
st ,c = ln (1 n ,c )
d!
n,c =
ho
st , c = !
= ln o
h
(1.15b)
ho
gde su:
Ao i ho povrina i visina koje odgovaraju osnovnom preseku,
Aih povrina i visina deformisanog uzorka.
U ovom sluaju nema oblasti sa neravnomernom plastinom deformacijom koja odgo-
vara pojavi kontrakcije preseka pri zatezanju, ali efekti trenja na krajevima mogu pri veli-
kim deformacijama izazvati zadebljanje uzorka u srednjoj zoni (cilindar poprima oblik bu-
reta).
ematski prikaz nominalnih - dijagrama pri pritisku i zatezanju, kao i stvarni - di-
jagram koji predstavljaju karakteristiku posmatranog materijala, nalaze se u odnosu koji je
prikazan na slici 1.94. Stvarne vrednosti nalaze se izmeu nominalnih koje odgovaraju pri-
tisku i zatezanju.
Pored ispitivanja na zatezanje i pritisak mogu se vriti i ispitivanja na smicanje, savija-
nje i uvijanje (torziju). Ipak, od najveeg znaaja je ispitivanje na zatezanje i odgovarajue
vrednosti koje se njime dobijaju. U sluaju metala, sva ostala ispitivanja se izvode veoma
retko i nisu od naroitog interesa.
P
HV = 0,185 !MPa" (1.20)
d2
gde je sila P u kN, a dijagonala d u mm. Najee se primenjuje sila od 0,3 kN, a tanost
merenja je:
0,001 za d 0,2 mm,
0,002 za d > 0,2 mm.
Rokvelova metoda podrazumeva utiskivanje dijamantske kuglice kod mekih materijala
(na primer kod ugljeninih elika), ili dijamantske kupe kod tvrih (na primer kod kalje-
nog elika). Razlika u odnosu na prethodne dve metode je postupak nanoenja sile prika-
zan na slici 1.95c . Prvo se nanosi sila P1 (to izaziva otisak dubine h1), a zatim se ona po-
veava do vrednosti P1+P2 (otisak h2). Sila se zatim smanjuje na poetnu vrednost prili-
kom ega se otisak smanjuje za veliinu elastine deformacije. Veliina h3 kojom se
ocenjuje tvrdoa materijala predstavlja deo trajne dubine otiska koji odgovara rastereenju
do nivoa sile P1. Ova veliina se izraava u jedinicama po 0,002 mm. Dobijena tvrdoa je
bezdimenzionalna veliina koja prestavlja HRb ili HRc i odreuje se oduzimanjem trajne
dubine otiska od jednog konstantnog broja:
HRb=130$h3/0,002 (P1=100 N, P2=900 N) (1.21a)
HRc=100$h3/0,002 (P1=100 N, P2=1400 N) (1.21b)
Korelacija vrednosti tvrdoe sa drugim mehanikim karakteristikama, moe se ustano-
viti empirijski. Ipak, takve veze treba tretirati sa panjom jer su izvedene na osnovu pret-
postavki da je materijal homogenog sastava i da je izloen ravnomernom toplotnom ili me-
hanikom tretmanu. Izmeu zatezne vrstoe i tvrdoe ugljeninih elika, ustanovljena je
empirijska zavisnost oblika:
fu = kHB (1.22)
gde je k koeficijent koji ima vrednosti 0,34-0,36 zavisno od odnosa granice razvlaenja i
vrstoe na zatezanje.
Visoka udarna ilavost odgovara ilavom lomu, a niska udarna ilavost krtom lomu.
ispitivanje namotavanjem.
Ispitivanje savijanjem se vri pomou sistema valjaka prikazanih na slici 1.97a. Dim-
enzije primenljivih valjaka zavise od debljine uzorka i vrste proizvoda koji se ispituje.
Mera savitljivosti je ugao pri kome se javlja prva pukotina na spoljnoj strani uzorka. U
nekim sluajevima moe se javiti potreba za dodatnim savijanjem direktnim pritiskom
krakova (slika 1.97b,c). U tom sluaju se kao mera savitljivosti moe uzeti i jedinino iz-
duenje spoljnih vlakana uzorka k dato kao:
t
k = 50 (1.24)
r
gde su:
k savitljivost u procentima,
t debljina uzorka i
r poluprenik krivine.
Ispitivanje namotavanjem (slika 1.98b) se primenjuje kod ica (npr. za prednapregnuti be-
ton). Brzina namotavanja mora biti konstantna i ne velika da ne bi dolo do zagrevanja ice. Da
bi zadovoljila ispitivanje, ica mora, bez prekida, da izdri odreen propisani broj namotaja.
Silicijum poseduje veliki hemijski afinitet prema kiseoniku i upotrebljava se kao dezok-
sidant, te se posle dezoksidacije uvek nalazi u eliku izmeu 0,2 i 0,3%. Iznad 0,6% silici-
jum se smatra legirajuim elementom za poboljanje mehanikih i nekih fiziko hemijskih
svojstava elika. Silicijum smanjuje kritinu brzinu hlaenja, a poveava prokaljivost eli-
ka. Dodatak od 1,0 do 1,5% silicijuma elicima za poboljanje sa 0,4-0,6% ugljenika po-
veava granicu plastinosti i smanjuje osetljivost elika na zamor. Silicijum je u odnosu na
ostale legirajue elemente veoma jeftin.
Nikal je skup element, te se legiranje niklom koristi samo u sluajevima kada se legira-
njem nekim drugim elementom ne mogu postii traeni efekti legiranja. Povoljno utie na
mehanika svojstva perlitnih elika tako to smanjuje krtost elika na niskim temperatura-
ma, pa je ilavost elika sa dodatkom nikla na sobnoj temperaturi 25% vea od ilavosti
obinog, ugljeninog elika. Pri niskim temperaturama ova razlika se poveava, pa je ila-
vost elika legiranog niklom 2 do 3 puta vea od one kod ugljeninih elika. Nikal se
uglavnom dodaje niskougljeninim elicima sa sadrajem ugljenika do 0,5%. On predsta-
vlja jedan od najvanijih legirajuih elemenata za postizanje posebnih fiziko-hemijskih
svojstava elika (nerajui, vatrootporni, nemagnetni elici).
Mehanika obradljivost
Lomljivost u crvenom
Otpornost na koroziju
Elektrina otpornost
Otpornost na zamor
Magnetska svojstva
Stvaranje karbida
Gama podruje
Segregacija
Porast zrna
Taka AC3
Kaljivost
vrstoa
Izdunje
Kovnost
Tvrdoa
ilavost
Ugljenik ++ = = ++ ++ + + ++ + ++
Mangan ++ + ++ + + + + + +
Silicijum ++ ++ ++ + ++ + + + +
Aluminijum = + +
Nikal + ++ = ++ + + + +
Hrom ++ + + + + + = ++ + + +
Molibden + + + + + + ++ + +
Vanadijum + + = + + ++ ++ + +
Volfram + + + + + + +
Kobalt + + + + + + + +
Bakar + = + + +
Sumpor + ++ ++ ++
Fosfor + + + + + + ++ +
Titan + + + ++ +
Tantal + + + ++ +
Legenda: ++ Jako poveava + Poveava Smanjuje = Jako smanjuje
Osnove metalnih konstrukcija 85
Hrom je jak karbidotvoran element. Sa ugljenikom se spaja u karbide koji su tvri i po-
stojaniji od cementita. U perlitnim elicima sa niskim sadrajem hroma (do 3%), hrom de-
limino zamenjuje gvoe. Hrom se dodaje eliku da bi mu poboljao mehanika svojstva
i da bi se postigla posebna fiziko-hemijska svojstva (magnetni, nerajui, vatrootporni
hromovi elici).
Aluminijum se gotovo redovno upotrebljava kao dezoksidant u procesu proizvodnje e-
lika. Dodatak aluminijuma ugljeninom eliku od 0,1-0,2% smanjuje prokaljivost i pove-
ava krtost elika, te se prema tome aluminijum kao legirajui element za poboljanje me-
hanikih svojstava elika ne upotrebljava.
Za nosee konstrukcije se u manjem obimu primenjuju niskolegirani i mikrolegirani
elici. Mikrolegirani elici su sitnozrne strukture i koriste se za izradu noseih konstrukci-
ja kod kojih se pored ostalih osobina zahteva i mala masa. Imaju niz dobrih osobina kao
to su: velika homogenost hemijskog sastava, sitnozrna struktura, otpornost prema stare-
nju, homogenost fizikih osobina u pravcu i upravno na pravac valjanja, visoku ilavost,
otpornost prema krtom lomu pri niskim temperaturama i dobru zavarljivost. Veliki deo
ovih povoljnih osobina obezbeuje njihova sitnozrna struktura, dobijena dodavanjem legi-
rajuih elemenata (Al, Nb, V, Mo, Ti, Zn) u minimalnim koliinama (nekoliko stotih delo-
va jednog procenta), pa odatle i potie njihov naziv.
Ispitivanja mehanikih svojstava i sva njihova dosadanja razmatranja odnosila su se
na sluaj uobiajenih temperatura spoljanje sredine. Sa porastom temperature dolazi do
promene kristalne strukture metala. S obzirom da, kao to je to ve istaknuto, mehanika
svojstva spadaju u grupu strukturno osetljivih svojstava, ona e trpeti znatne promene sa
promenom temperature. Ispitivanja su, naime, pokazala da kratkotrajno dejstvo visoke
temperature nema praktino nikakvog uticaja na promenu mehanikih svojstava.
Nain
Vrsta
fu1) fy1)
za debljinu !o=80 mm, !o=5do
za debljinu proizvoda u
proizvoda u
[mm] za debljinu proizvoda u [mm]
[mm]
Vrsta Poloaj
3 > < 16 40 63 80 > 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 40 63 >
elika < od
do od od do do do do od uzorka 3) do do do do do do do do od
3
100 100 16 40 63 80 100 100 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 40 63 100 100
[N/mm2] [%]
[N/mm2]
najmanje najmanje
310 290 U 10 11 12 13 14 16
0130 do do 185 175
545 510 2) P 8 9 10 11 12 16
0370
0371 360 340 135 225 215 205 195
U 17 18 19 20 21 26 25 24
0361 do do
510 470 P 15 16 17 18 19 24 23 22
0362
235 225 215 215 215
0363
0451 430 410 275 265 255 235 225
U 14 15 16 17 18 22 21 20
0452 do do
580 540 275 265 255 245 235 P 12 13 14 15 16 20 19 18
0453
0561 510 490 355 345 335 315 305
U 14 15 16 17 18 22 21 20
0562 do do
680 630 355 345 335 325 315 P 12 13 14 15 16 20 19 18
0563
490 470 U 12 13 14 15 16 20 19 18
0545 do do 295 285 275 265 255
660 610 P 10 11 12 13 14 18 17 16
590 570 U 8 9 10 11 12 16 15 14
0645 do do 335 325 315 305 295
770 710 P 6 7 8 9 10 14 13 12
690 670 U 4 5 6 7 8 11 10 9
0745 do do 365 355 345 335 325
900 830 P 3 4 5 6 7 10 9 8
1) Utvrene vrednosti za fu i fy odnose se na uzdune uzorke, izuzev kod pljosnatih proizvoda irine %600 mm, kod
kojih se odnose na poprene uzorke.
2) Odnose se samo na debljinu do 25 mm.
3) Poloaj uzorka: U uzduni, P popreni.
Oznake: fu zatezna vrstoa, fy gornja granica razvlaenja, izduenje pri lomu.
se elik, veinom poluobraen ili potpuno obraen, kali i neposredno posle kaljenja pono-
vo lagano zagreje na temperaturu preko 530 C (u zavisnosti od vrste elika) i zatim pola-
ko ili brzo ohladi. Naroito je vano istai da poboljani elici imaju visoku granicu raz-
vlaenja i dobru vrstou i ilavost. To povoljno utie na otpornost na zamor, pa su ovakvi
elici otporni na dinamika naprezanja. elici za poboljanje izrauju se kao nelegirani i
legirani elici. Hemijski sastav elika za poboljanje dat je u tabeli 1.5, a mehanika svoj-
stva u tabeli 1.6.
Prenik f0,2 fu 5
Vrsta elika 2 2
!mm" !N/mm " !N/mm " !%"
1330
16-40 235 410-520 27
1331
1430
1431 16-100 275 490-640 2116-100
1480
1530
1531 16-100 335 590-740 17
1580
1630
1631 16-100 365 660-830 15
1680
1633 16-100 340 610-760 16
1730
1731 16-100 380 690-890 14
1780
Za proizvodnju elinih upljih profila bez ava koriste se posebne vrste elika, prema
JUS-u C.B5.021 i C.B5.022. Hemijski sastav ovih elika dat je u tabeli 1.7 a mehanike
karakteristike u tabeli 1.8.
Vrsta fu fy(min) 5
2 2
elika !N/mm " !N/mm " !%"
1212 340-440 235 25
1213 440-540 255 21
1402 540-640 295 17
1502 640-740 390 12
3100 510-610 355 22
Mehanika Tehnoloka
svojstva svojstva
Vrsta Savijanje -
fu fy Tvrdoa prenik trna za Namena
elika debljinu lima t
HRB HR30T
!N/mm2" !N/mm2" !%" <3 %3
(max) (max)
$ $ $ $ Za optu
0145 280-500 0 t
upotrebu
0146 280-410 280 28 65 60 $ $ Za izvlaenje
Za duboko
0147 280-380 250 32 57 55 $ $
izvlaenje
$ $ Za veoma duboko
0148 280-360 220 36 50 50
izvlaenje
Osnove metalnih konstrukcija 91
Osnovna oznaka se sastoji od arapskih brojeva koji oznaavaju osobine elika ili pri-
padnost elika nekoj grupi, tako da je prema ovom standardu osnovna oznaka data za eli-
ke:
sa utvrenim mehanikim osobinama i
sa utvrenim hemijskim sastavom i mehanikim osobinama.
Osnovna oznaka se od dopunske oznake za namenu, odnosno stanje elika, razdvaja
takom. Dopunska oznaka se od ostalih dopunskih oznaka razdvaja crticom, ako odgova-
rajuim jugoslovenskim standardom nije drugaije utvreno. Dopunske oznake oznaava-
ju stanje elika, npr. areno, normalizovano itd.
92 Metalne konstrukcije
Tabela 1.11 - Brojani simbol na drugom mestu osnovne oznake za ugljenine elike sa
utvrenim mehanikim osobinama
Simbol 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
fu nije
2 utvrena &320 330-350 360-380 390-480 490-580 590-680 690-780 790-880 %890
!N/mm "
Tabela 1.12 - Brojani simbol na treem, etvrtom i petom mestu za elike sa utvrenim
mehanikim osobinama
Simbol 1 2 3 4 5 6 7 8 9
Legirajui
C Si Mn Cr Ni W Mo V ostali
element
Najuticajnijim legirajuim elementom prema ovom standardu smatra se onaj koji ima
brojano najvei proizvod dobijen mnoenjem srednjeg procentualnog sadraja u eliku
tog elementa i faktora uticajnosti. Simbol na drugom mestu osnovne oznake oznaava kod
ugljeninih elika sa utvrenim sastavom desetostruku vrednost maksimalnog procenta sa-
draja ugljenika, zaokruenog na desetine. Ako elik sadri 0,90% ugljenika ili vie broj-
ani simbol na drugom mestu je uvek 9. Brojani simbol na treem, etvrtom i eventualno
petom mestu oznaava podgrupe elika po nameni (npr. elici za poboljanje, za alate, va-
trootporni itd.).
6.1.1 tapovi
tapovi ili tapasti elik se proizvodi u vidu: pljoteg elika, irokog (univerzalnog)
pljoteg elika, ugaonika, T i Z-profila, malih I i U-profila visine do 80 mm, okruglog,
kvadratnog i estougaonog elika. Ovi proizvodi su prikazani u tabeli 1.14. Sve dimenzije
su date u milimetrima, koji su osnovna merna jedinica za izradu metalnih konstrukcija.
Pljoti elik se valja u debljinama od 5 do 60 mm i irinama od 10 do 150 mm, normal-
nih duina od 3 do 15 m. Univerzalni ili iroki pljoti elik je pravougaonog preseka, va-
ljan sa etiri valjka, dva horizontalna i dva vertikalna. Na taj nain je samo poduno izvla-
en pa je slabije otpornosti upravno na pravac valjanja. Valja se u debljinama od 5 do 60
mm, irinama od 151 mm do 1250 mm i duinama od 3 do 12 m. iroki pljoti elik se
uglavnom koristi za izradu pojasnih lamela (noica) zavarenih I-profila. Okrugli elik se
valja u prenicima od 10 do 150 mm. Slino je i za kvadratni, odnosno estougaoni elik.
Ugaonici se dobijaju valjanjem izmeu kalibrisanih valjaka. Kraci ugaonika su pod
pravim uglom i mogu biti istih ili razliitih duina, pa se razlikuju ravnokraki i raznokraki
ugaonici. Kada su kraci razliiti, odnos njihovih duina je 1:1,5 ili 1:2. Svaka vrsta ugaoni-
ka izrauje se u 3 ili 4 debljine. Poluprenik zaobljenja r jednak je srednjoj debljini ugao-
nika koji se valjaju za tu irinu kraka.
T-profili se valjaju sa visokim rebrom ili irokom noicom. Proizvodne dimenzije su
date u tabeli 1.14. U grupu tapastih proizvoda spadaju i Z-profili koji se danas skoro i ne
upotrebljavaju u noseim konstrukcijama.
94 Metalne konstrukcije
T- profili Z- profili
6.1.2 Limovi
Limovi se valjaju izmeu ravnih valjaka na takav nain da se obrauju u oba pravca i
nemaju ravne ivice, pa se kasnije moraju obrezivati. Po debljini se razlikuju:
fini limovi, debljine do 3 mm,
srednji limovi, debljne od 3 do 4,75 mm i
grubi limovi, debljine preko 4,75 mm.
Po obradi povrine mogu biti glatki, rebrasti, bradaviasti i perforirani. Ravni limovi se
valjaju do 4,6 m irine, 10 m duine i debljine 60 mm pa i vie. U elinim konstrukcijama
se uglavnom koriste limovi debljine od 6 do 50 mm.
Rebrasti limovi se dobijaju proputanjem ravnih limova kroz valjke posebnih profilaci-
ja. U zavisnosti od tipa profilacije razlikuje se:
rebrasti lim sa rebrima u obliku romba, iji su izgled i dimenzije prikazani u tabeli
1.15,
rebrasti lim sa rebrima u obliku suze, iji su izgled i dimenzije prikazani u tabeli
1.16.
I-profili IPE-profili
Hladno oblikovani proizvodi se izvode kao: otvoreni profili, uplji profili, profilisani li-
movi i ravni limovi i trake. Ovi proizvodi se koriste za lake konstrukcije, posebno za standar-
dizovane elemente (ronjae i fasadne rigle) i tipizirane hale. Njihova prednost se ogleda u
maloj teini, lakom transportu i manipulaciji i velikom izboru oblika. Brojni i raznovrsni
asortiman hladno oblikovanih proizvoda, iji se oblik i dimenzije mogu optimalno prilagodi-
100 Metalne konstrukcije
misli na: automatski zavarene nosae, saaste profile, uad i kablove, istegnuti metal i re-
etkasta gazita (rost).
Automatski zavareni profili uglavnom se proizvode kao I ili sanduasti preseci (slika
1.103) na automatskim ili poluautomatskim linijama za zavarivanje. Proizvode se od limo-
va razliite debljine i dimenzija, tako da se mogu postii optimizirani profili sa najveim
odnosom I/A i W/A, ime se dobijaju ekonomini profili sa najniom cenom za dobijene
statike karakteristike profila. U zemljama u kojima ne postoji proizvodnja vrue valjanih
profila, kao to je Jugoslavija, esto predstavljaju jedino reenje. Fabrike koje proizvode
ovakve profile daju kataloki pregled dimenzija i karakteristika svojih proizvoda.
Saasti profili se dobijaju od I-profila posebnim isecanjem rebra i naknadnim zavariva-
njem, ali tako da se dobija profil vee visine i sa otvorima na rebru (slika 1.104). Na ovaj
nain se sa istom masom profila dobija novi proizvod vee visine (slika 1.104a), ali i bitno
veih statikih karakteristika, ime mu se poveava nosivost i krutost. Statike karakteri-
stike se mogu jo poveati umetanjem jo jednog lima (slika 1.104b). Otvori u rebrima
ovakvih profila mogu se uspeno iskoristiti za provoenje instalacija, a imaju i odgovara-
jui estetski efekat (vizuelnu transparentnost).
Uad i kablovi (slika 1.105) se iroko primenjuju kod savremenih elinih konstrukcija
za elemente izloene velikim naponima zatezanja, pogotovu kod viseih konstrukcija. Za iz-
radu elinih uadi i kablova upotrebljavaju se okrugle ili profilisane (Z, I ili klinaste) ice
oblikovane izvlaenjem hladnim postupkom, ili uz dodatnu termiku obradu. vrstoe na za-
tezanje ica kreu se u opsegu od 1180 do 2160 MPa, a kod patentiranih toplotnom obradom
poboljanih ica i 3000 MPa. elina uad se sastoje od veeg broja elinih ica u jednom
102 Metalne konstrukcije
ili vie strukova koncentrino rasporeenih oko jezgra ueta. Prema konstrukciji razlikuju se
spiralna uad ili paralelna uad (kablovi), pri emu oba tipa mogu biti izvedena od jednog ili
vie strukova, a svaki struk iz vie ica poloenih u jednom ili vie slojeva. Otvorena uad su
oblikovana iz vie okruglih ica koncentrino rasporeenih u jednom ili vie slojeva oko e-
linog umetka. Zatvorena spiralna uad sastoje se iz jednog ili nekoliko spoljnih slojeva od
profilisanih (obino Z) ica i unutranjih slojeva od okruglih ica.
Istegnuti metal se dobija iz ravnog lima koji je posebno iseen i posle toga istegnut. Na
taj nain se formira mreasta ploa razliitog oblika otvora (slika 1.106). Primenjuje se za
gazita za stepenita i podeste.
Reetkasta gazita ili rost izrauju se u razliitim formama i oblicima od limenih traka
debljine 3 i 3,5 mm. Korak lamela, odnosno veliina "okca" kree se od 30x30 mm do
40x40 mm. Primena im je za gazita, platforme i opslune staze. Maksimalne dimenzije
mogu biti 1600x1400 mm. Izgled reetkastih gazita prikazan je na slici 1.107.
Osnove metalnih konstrukcija 103
arenje je postupak koji se sastoji od zagrevanja i sporog hlaenja elika u cilju izjed-
naavanja hemijskog sastava (difuzno arenje), uravnoteenja strukture (potpuno arenje) i
uklanjanja unutranjih napona (rekristalizaciono arenje), pa se razlikuju tri postupka are-
nja. Homogenizaciono (difuzno) arenje se sprovodi zagrevanjem elika do blizu solidus
linije (poetak topljenja) radi izjednaavanja hemijskog sastava tj. uklanjanja segregacije
nakon livenja. Potpuno arenje se sprovodi zagrevanjem elika za 30-50 C iznad linije
GSK (gornja granica ferita, videti sliku 1.82), sa ciljem lake obrade rezanjem ili plasti-
nim deformisanjem, kao i usitnjavanja strukture gotovih proizvoda. Rekristalizaciono a-
renje se vri zagrevanjem odlivaka i drugih elinih proizvoda do 600-650 C radi uklanja-
nja unutranjih naprezanja sa vrlo sporim hlaenjem, obino u pei.
Normalizacija je postupak termike obrade kod kojeg se elini element zagreva do
temperature neto iznad 906 C, odnosno do potpune rekristalizacije, i kontrolisano hladi,
da bi se dobila sitnozrna i homogena kristalna struktura. Ova temperatura se zadrava u to-
ku kratkog vremena, a zatim se vri ponovno hlaenje na vazduhu ili u peima. Cilj ovog
tretmana elinih proizvoda je regulisanje strukture metala, ienje zrna i eliminisanje ne-
gativnih posledica hladnih i vruih deformacija kojima je elik bio izloen. Normalizaci-
jom se uklanjaju strukturne promene elika nastale zavarivanjem, kaljenjem itd.
uticaju povienih temperatura. U prvom sluaju biraju se elici predvieni za rad na visokim
temperaturama, a u drugom sluaju mogu se primeniti i opti konstrukcioni elici.
Debljina zidova konstruktivnih elemenata ima izuzetan uticaj na sklonost ka krtom lo-
mu, to proistie jo iz faze proizvodnje elika. Ve pri livenju kokila nastaju neravnomer-
nosti u metalurkom sastavu elika, to se teko moe odstraniti u daljem postupku valja-
nja debelih elemenata. Takoe se javljaju i lokalni zaostali naponi znaajnih vrednosti, kao
posledica neravnomernog hlaenja posle valjanja. Usled ovih razloga debeli zidovi eli-
nih elemenata imaju poveanu sklonost ka krtom lomu, pa ih treba izbegavati kod zavare-
nih konstrukcija, a naroito onih optereenih dinamikim optereenjem.
Geografski i topografski poloaj objekta, a posebno uslovi transporta i montae imaju
bitan uticaja na izbor elika za konstrukciju. Primena kvalitetnijih vrsta elika ima za po-
sledicu smanjenje sopstvene teine konstrukcije, a time i mogunost izrade veih monta-
nih delova za transport i montau na gradilitu. Loe zemljite i mogunost utede na fun-
diranju kao posledica smanjenja sopstvene teine konstrukcije mogu ponekad ukazivati na
izbor boljih vrsta elika. Slino je i sa izradom konstrukcija u seizmiki aktivnim regioni-
ma, gde manja masa konstrukcije izraene od kvalitetnijih elika ima pozitivan efekat.
Ogranienje doputenih deformacija ili vibracija konstrukcije, proizalo iz uslova kori-
enja ili uslova oblikovanja, utie na izbor materijala za konstrukcije. Povoljnost u ovom
sluaju prua upotreba obinog konstrukcionog elika sa teom, kruom i manje deforma-
bilnom konstrukcijom.
Vrsta, veliina i trajanje naprezanja utie na izbor elika za konstrukciju. Poboljanje
mehanikih karakteristika kvalitetnijeg elika najbolje se moe iskoristiti pri naprezanju
zatezanjem, manje pri savijanju i smicanju, a najmanje u sluajevima u kojima su izraeni
problemi stabilnosti.
Koncepcija i oblikovanje elinih konstrukcija imaju izuzetan uticaj na izbor elika, uzima-
jui posebno u obzir parametre od kojih zavisi osetljivost prema krtom lomu. Osetljivost na krti
lom se poveava visokom koncentracijom napona, naroito u sluaju vieosnog napona zateza-
nja. Pored napona izazvanih radnim optereenjem ovde se moraju uzeti u obzir i naponi nastali
konstrukcijskim oblikovanjem i primenjenom tehnologijom proizvodnje konstrukcije.
Uslovi izrade eline konstrukcije u radionici i njene montae na gradilitu (nain izra-
de, topla ili hladna obrada, spojna sredstva, vrsta i reim zavarivanja, transport, postupak
montae, kontrola i opremljenost izvoaa radova) predstavljaju nesumnjive faktore koji
utiu na izbor elika.
Jedan od najznaajnijih uticaja na ocenjivanje rizika i posledica eventualnog loma kon-
strukcije zavisi od znaaja konstrukcije ili njenih delova, pa se razlikuju:
konstrukcije ili delovi konstrukcije od ijih funkcionalnih sposobnosti zavisi stabilnost
ili upotrebljivost celokupne nosee konstrukcije ili njenih najvanijih delova,
konstrukcija ili delovi konstrukcije iji lom prouzrokuje lokalno oteenje ili lokal-
no smanjenje upotrebljivosti, ali ne ugroava stabilnost ili upotrebljivost celokupne
nosee konstrukcije ili njenih vanijih delova.
tevi za obezbeenje sigurnosti nosee eline konstrukcije na krti lom. Ovaj standard se
primenjuje za nosee eline konstrukcije u graevinarstvu ukoliko za ove konstrukcije ne
postoje posebni propisi, a vai za konstrukcije izloene radnim temperaturama iznad -25 C.
Izbor osnovnog materijala prema ovom standardu odnosi se na konstrukcije spojene zakiv-
cima ili zavrtnjevima i na zavarene konstrukcije.
Za izbor osnovnog materijala za konstrukcije spojene zakivcima ili zavrtnjevima, kao i za
delove konstrukcije na kojima nema zavarenih avova, merodavne su jedino mehanike osobi-
ne materijala. U tim sluajevima zadovoljavaju opti konstrukcioni elici najnie grupe kvalite-
ta, za koju se ne propisuje dokaz otpornosti prema krtom lomu opitom udarne ilavosti.
Ovim standardom se propisuje postupak izbora elika za zavarene konstrukcije kod ko-
jih adekvatan izbor elika, kao to je prethodno ve reeno, ima odluujui uticaj prven-
stveno na sigurnost konstrukcije zbog izraene opasnosti od krtog loma. Glavni faktori ko-
ji utiu na izbor osnovnog materijala za nosee konstrukcije su naprezanje, konstrukcijsko
oblikovanje, debljina elemenata konstrukcije, znaaj elemenata konstrukcije i radna tem-
peratura tokom korienja konstrukcije. Postupkom izbora elika prema ovom standardu
neophodno je sraunati faktor opasnosti od krtog loma L. Ako je deo konstrukcije napreg-
nut na zatezanje, faktor opasnosti se izraunava prema izrazu:
L=KZN (1.26)
gde je:
L faktor opasnosti od krtog loma,
K faktor konstrukcije,
Z faktor znaaja dela konstrukcije,
N faktor naprezanja.
Rezultat proizvoda za faktor opasnosti L treba zaokruiti na najbliu od sledeih vred-
nosti: 2,8; 2,0; 1,4; 1,0; 0,7 i 0,5.
K=1,0 za:
najjednostavnije zavarene konstrukcije bez neprekinutih podunih sueonih za-
varenih avova;
zavarene uplje poprene preseke sa podunim neprekinutim ugaonim zavare-
nim avovima bez podunih ukruenja i bez podunih ili poprenih sueonih za-
varenih avova;
vrue i hladno oblikovane normalizovane uplje profile i otvorene profile bez
podunih ukruenja i bez poprenih sueonih avova izvedenih posle normaliza-
cije;
valjane profile sa sueonim avovima;
tapaste delove konstrukcije sa poprenim sueonim avovima;
delove konstrukcije arene radi otklanjanja unutranjih napona;
K=1,4 za:
zavarene konstrukcije sa neprekinutim podunim sueonim zavarenim avovima
ili K zavarenim avovima;
zavarene delove konstrukcije nosaa, npr. I poprenog preseka i slinih, kod ko-
jih poduni zavareni avovi ne lee u blizini slobodne ivice;
zavarene tapaste konstrukcije sa podunim ukruenjima, podunim ili popre-
nim sueonim avovima;
ostale delove konstrukcije sa poprenim i podunim sueonim avovima;
zavarene konstrukcije sa naglim prelazima na mestima promene poprenih pre-
seka;
za hladno oblikovane uplje profile.
K=2,0 za:
zavarene konstrukcije sa znatnim nepovoljnim dvoosnim naprezanjima usled
spoljanjeg optereenja;
delove konstrukcija sa ukrtenim zavarenim avovima, kad su u oba ava podu-
ni i popreni sopstveni naponi;
komplikovane delove konstrukcije sa nagomilavanjem zavarenih avova.
Faktor znaaja dela konstrukcije, odnosno faktor oteenja Z zavisi od znaaja dela
konstrukcije u odnosu na sigurnost i funkcionalnu podobnost cele nosee eline konstruk-
cije. Vrednosti faktora Z su sledee:
Z=0,5 za sporedne elemente nosee eline konstrukcije, kao to je na primer verti-
kalni lim sporednih nosaa koji slue za horizontalno ukruenje;
Z=0,7 za elemente konstrukcije koji su znaajni za opstanak dela konstrukcije, kao
to su na primer zategnuti pojasevi sporednih nosaa ili vertikalni limovi glavnih
nosaa;
Z=1 za elemente konstrukcije koji su znaajni za sigurnost i funkcionalnu podob-
nost celokupne nosee eline konstrukcije ili njenih najvanijih delova, kao to su
na primer zategnuti pojasevi glavnih nosaa.
Faktor naprezanja uzima u obzir uticaj brzine naprezanja na pojavu krtog loma. Vred-
nosti faktora N su:
N=1 za delove bez udarnog ili impulsnog naprezanja;
N=1,4 za delove sa udarnim ili impulsnim naprezanjem.
Najnia radna temperatura konstrukcije T zavisi od klimatskih uslova mikrolokacije,
uslova korienja objekta i oblikovanja konstrukcije. Za evropske klimatske uslove,
Osnove metalnih konstrukcija 109
2,8 -
2,0 2,8
Zatezanje i 1,4 2,0 1- umiren 3
zatezanje pri 1,0 1,4 2
savijanju 0,7 1,0
0,5 0,7 1-neumiren
- 0,5 0-slobodno
Pritisak i pritisak pri savijanju 1 2
Umeren
1-neumiren
1-umiren
r / t 10 25 2 3
2% < 5%
Stepen hladne
deformacije
1- neumiren
Pojaan
1- umiren
r / t < 10 2 3
> 5%
110 Metalne konstrukcije
premaeni u elementima konstrukcije ni u jednoj fazi njenog ivotnog veka. Imajui u vidu
da se ova deterministika metoda prorauna zasniva na doputenim naponima, najee se
u literaturi naziva metoda ili teorija doputenih napona.
Sa razvojem teorije verovatnoe (probabilistike teorije) dolo se do saznanja da para-
metri koji se koriste pri proraunu imaju stohastiki karakter, pa se razvio nov nain prora-
una koji je u svom pristupu probabilistiki. Naime, parametri koji utiu na sigurnost kon-
strukcije uvode se u proraun kao sluajne promenljive veliine i u obzir se uzima verovat-
noa njihovih pojava, a koeficijenti sigurnosti se vezuju i za optereenje i za osobine mate-
rijala. Prema ovom konceptu ne postoji apsolutna sigurnost konstrukcije, ve je mogua i
takva sluajna kombinacija pri kojoj dolazi do ruenja, ali sa propisanom, dovoljno malom
verovatnoom pojave. Metoda prorauna koja je nastala kao rezultat ovakvog koncepta na-
ziva se metoda graninih stanja i zasniva se na poluprobabilistici, jer sadri niz pojedno-
stavljenja u odnosu na istu probabilistiku teoriju.
gde su:
fy napon na granici razvlaenja,
koeficijent sigurnosti, ija je vrednost obavezno vea od 1,0.
Na taj nain je konstrukcija obezbeena od loma, a elastino ponaanje njenih eleme-
nata je osigurano za sve vreme njenog trajanja. Pri tome koeficijent sigurnosti obuhvata
sve nepravilnosti u vezi procene optereenja, karakteristika materijala, pretpostavljene i
stvarne geometrije elemenata konstrukcije, kao i odstupanja stvarnih uticaja u konstrukciji
od raunskih usled neadekvatnog statikog modela ili metode analize.
Za razliite elemente u konstrukciji merodavne su razliite kombinacije optereenja, pa
se oni proveravaju s obzirom na uticaje usled tih merodavnih kombinacija. Kako su pro-
menljiva opereenja uglavnom nezavisna i promenljiva kroz vreme (sneg, vetar, seizmika,
temperaturni uticaji...), mogue je njihovo istovremeno dejstvo. Metoda doputenih napo-
na ne doputa nikakvu redukciju ovih optereenja pri istovremenom delovanju, kojom bi
se na izvestan nain uzela u obzir smanjena verovatnoa istovremenog delovanja vie raz-
112 Metalne konstrukcije
liitih promenljivih optereenja. Dakle, pri kombinovanju razliitih optereenja sva opte-
reenja se uzimaju sa punim iznosom, ali se za razliite kombinacije propisuje razliit koe-
ficijent sigurnosti. Zakonska tehnika regulativa definie tri sluaja optereenja i njima od-
govarajue koeficijente sigurnosti (tabela 1.20).
Prvi sluaj optereenja obuhvata kombinacije osnovnih optereenja (sopstvena teina, kori-
sno optereenje, sneg, itd.), koja se najee javljaju tokom eksploatacionog veka konstrukcije,
pa je samim tim i koeficijent sigurnosti za ovaj sluaj optereenja najvii. U drugi sluaj opte-
reenja spadaju kombinacije optereenja koje pored osnovnih obuhvataju i dopunska opteree-
nja (vetar, boni udari kod kranskih nosaa i eleznikih mostova, sile koenja, temperaturni
uticaji itd.). Pod treim sluajem optereenja podrazumevaju se kombinacije optereenja koje
pored pomenutih osnovnih i dopunskih uticaja uzimaju u obzir i izuzetna optereenja kao to
su seizmika, razliito sleganje oslonaca, sile udara vozila, itd.
Treba napomenuti da za dimenzionisanje razliitih elementata jedne iste konstrukcije mogu
da budu merodavni razliiti sluajevi optereenja. Tako na primer, ako se ima u vidu odnos
vrednosti koeficijenata sigurnosti za I i II sluaj optereenja ( I/ II = 1,50/1,33 = 1,125) moe
se zakljuiti da je II sluaj optereenja merodavan samo ako je doprinos naprezanja posmatra-
nog elementa usled razmatranog dopunskog optereenja vei od 12,5% naprezanja prouzroko-
vanog osnovnim optereenjem. Slino vai i za III sluaj optereenja, samo je u ovom sluaju
ovaj odnos vei i iznosi 25%. Takoe se istie da za pojedine elemente konstrukcije (npr. spre-
govi za prijem sila vetra, bonih udara ili koenja) ija je osnovna funkcija prijem nekog opte-
reenja iz grupe dopunskih, ova optereenja ne spadaju u II ve u I sluaj optereenja, jer za
posmatrani element predstavljaju osnovno optereenje.
Kao to se vidi, optereenja su propisana (determinisana) zakonskom tehnikom regu-
lativom i po kombinacijama i po intenzitetu. Meutim, metodu prorauna prema dopute-
nim naponima ne karakteriu samo determinisana vrednost optereenja, kombinacija opte-
reenja i koeficijent sigurnosti, koji su odreeni na osnovu istorijskog naslea. U njene ka-
rakteristike spadaju i sledee pretpostavke: elementi se raunaju sa srednjim naponima u
presecima; proraunom se ne obuhvataju zaostala naponska stanja used valjanja, seenja,
zavarivanja i drugih postupaka obrade; u proraun se ne uvode uticaji koncentracije napo-
na pri devijaciji toka sila i geometrijske imperfekcije elemenata.
Iako je neminovan zakljuak da su uinjene aproksimacije veoma grube, ipak je metoda di-
menzionisanja elinih konstrukcija prema doputenim naponima jasna i jednostavna i sa zado-
voljavajuom tanou se upotrebljava i pri reavanju nelinearnih problema. Pravilno prime-
njena u proraunu, uz adekvatno konstruisanje i izvoenje, nikada nije bila uzrok havarije i ru-
enja nosee eline konstrukcije, to potvruju svetska iskustva iz mnogih proteklih godina,
kada je metoda doputenih napona bila jedina poznata metoda za proraun, ne samo elinih
ve i betonskih, zatim spregnutih i drvenih konstrukcija.
Ipak, imajui u vidu izrazito elasto-plastino ponaanje gotovo svih realnih materijala
za konstrukcije, a posebno elika, ograniavanje napona u oblasti elastinog ponaanja,
Osnove metalnih konstrukcija 113
reenog statistikog skupa (populacije) koji se naziva uzorak, i na njemu vri ispitivanje u
cilju utvrivanja zakonitosti pojave odreenog parametra. Sluajni uzorak predstavlja i
dimenzionalnu sluajno promenljivu:
X = {x1 , x2 ,....., xn } (1.32)
a svaki element uzorka, xi, ima odreenu verovatnou Pi , tako da skup:
P = {P1 , P2 ,....., Pn } (1.33)
predstavlja raspodelu verovatnoe sluajno promenljive X, uz uslov:
n
Pi = 1 . (1.34)
i =1
1 n
1 Aritmetika sredina (srednja vrednost) x= xi
n i =1
n
( x )dx = 1 (1.36)
odnosno, povrina koju normirana funkcija Gausove raspodele zaklapa sa x osom mora da
bude jednaka jedinici.
116 Metalne konstrukcije
gde je f(p) funkcija koja zavisi od fraktila i definie udaljenje karakteristine vrednosti od
srednje vrednosti odnosno aritmetike sredine. Vrednosti ove funkcije f(p) odreuju se
integracijom izraza (1.39) i date su u tabeli 1.22 za najee koriene vrednosti fraktila.
Osnove metalnih konstrukcija 117
p(%) 0,5 1,0 5,0 10,0 16,0 50,0 84,0 90,0 95,0 99,0 99,5
f(p) 2,576 2,326 1,645 1,282 1,000 0,000 -1,000 -1,282 -1,645 -2,326 -2,576
Z = R2 + S2 . (1.44)
Slika 1.112 - a) Krive Gausove verovatnoe za skup uticaja u konstrukciji S i otpornosti kon-
strukcije R; b) Stanje sigurnosti konstrukcije
Rk
= (1.48)
Sk
Osnove metalnih konstrukcija 119
Z = R2 + S2 = R R S S (1.50)
i moe da se protumai na sledei nain: vrednost bilo kog efekta (N, V, M, , , u, v,...)
nastalog usled merodavne kombinacije proraunskih dejstava, treba da je manja ili u kraj-
njem sluaju jednaka odgovarajuoj proraunskoj vrednosti otpornosti konstrukcije.
U okviru dokaza graninih stanja, uobiajeno je da se konstrukcija dimenzionie prema
kritinom graninom stanju nosivosti, a ostala mogua granina stanja nosivosti, granino
stanje upotrebljivosti i eventualno granino stanje s obzirom na zamor materijala, se pro-
veravaju.
Provera graninih stanja upotrebljivosti podrazumeva dokaz da je ispunjen sledei
uslov:
Ed C d (1.54)
gde je:
Cd nominalna, propisana vrednost (npr. doputen ugib, obrtanje ili vibracije) ili funkcija
odreene karakteristike materijala u zavisnosti od efekta dejstva koji se razmatra,
Ed efekat odreen na osnovu merodavne kombinacije proraunskih dejstava.
Spreavanje dostizanja graninog stanja upotrebljivosti obino se postie ograniava-
njem deformacije, pomeranja ili vibracije konstrukcije. S obzirom da se granino stanje
upotrebljivosti odnosi na servisno optereenje to je sasvim prirodno da se pri dokazu
ovog graninog stanja koriste druge, nie vrednosti parcijalnih koeficijenata sigurnosti
za optereenja ( S ) i razliite kombinacije optereenja u odnosu na granino stanje no-
sivosti.
Proraun se faktiki moe podeliti na dva dela, prvi koji obuhvata odreivanje efekata
u konstrukciji usled merodavne kombinacije dejstava i drugi koji tretira proraun otporno-
sti konstrukcije odnosno njenog dela.
Odreivanje statikih uticaja moe da se sprovede primenom poznatih metoda teorije
konstrukcija. Jedna od prednosti prorauna elinih konstrukcija prema metodi graninih
stanja jeste injenica da je sam koncept prorauna nezavisan od naina na koji se odre-
uju presene sile i otpornost konstrukcije, za razliku od metode doputenih napona koja
je bila uslovljena primenom teorije elastinosti i pri proraunu presenih sila i pri prora-
unu otpornosti konstrukcije. Naravno, i dalje je neophodno voditi rauna da su prora-
unski modeli primereni vrsti i nameni konstrukcije, kao i potreba sagledavanja posledi-
ca koje primena odreenog modela u proraunu moe imati na druge aspekte pouzdano-
sti konstrukcije.
U konceptu prorauna prema graninim stanjima, bez obzira da li je re o proraunu
statikih uticaja ili otpornosti poprenog preseka potpuno su ravnopravne elastina i pla-
stina analiza. Statiki uticaji kod statiki odreenih sistema odreuju se prema teoriji ela-
stinosti, dok se kod statiki neodreenih sistema mogu odrediti ili prema teoriji elastino-
sti ili prema teoriji plastinosti. Dakle, sutinski postoje tri razliite mogunosti prorauna
koje su prikazane u okviru tabele 1.23.
Osnove metalnih konstrukcija 121
Osim iste elastine i plastine metode po kojima se i statiki uticaji i otpornost po-
prenog preseka odreuju primenom iste elastine odnosno plastine metode, mogua je i
primena kombinovane metode koja omoguava elastinu globalnu i plastinu lokalnu ana-
lizu. Ove metode su ilustrovane primerima iz tabele 1.24.
po teoriji I ili II reda. Proraun po teoriji II reda moe da se primeni u svim sluajevima,
dok je primena prorauna po teoriji I reda uobiajeno ograniena na konstrukcije kod kojih
uticaji drugog reda ne daju znaajan doprinos ukupnim naprezanjima (manje od 10%).
Kod konstrukcija koje su osetljive na uticaje drugog reda, osim striktne primene teorije II
reda, mogu da se koriste i metode koje na indirektan nain uzimaju u obzir uticaje drugog
reda, a zasnovane su na teoriji I reda.
nog optereenja, ime se problem svodio na problem statikog optereenja. Pojava zavare-
nih konstrukcija donosi nov pristup reavanju problema zamora. Uvoenjem koeficijenta
obuhvata se uticaj pojedinih kategorija spojeva, ali se problem opet svodi na statiko op-
tereenje. Koeficijenat zavisi od kategorije spoja, njegove obrade, kao i naina i podru-
ja naprezanja. Ovaj pristup problemu zamora, nazvan - koncept, odbaen je 1955. godi-
ne kada su za razliite odnose r=min/max i razliite kategorije konstrukcijskog oblikova-
nja usvojeni doputeni naponi, odnosno trajne otpornosti (trajne jaine) na zamor.
Slika 1.114 - ematski i fotografski prikaz tipinog preloma usled zamora jednog zavarenog
konstruktivnog elementa
Odgovor na drugo pitanje daje tzv. Velerova (Whler) kriva. Ona predstavlja zavisnost
izmeu otpornosti na zamor (D) i broja optereenja N. Na slici 1.116 prikazana je Velero-
va linija za obinu epruvetu od elika 0361 koja je izloena istom naizmeninom napre-
zanju. Oigledno je da se sa porastom broja optereenja smanjuje otpornost na zamor.
Svaka Velerova kriva predstavlja relativnu otpornost na zamor (tj. naprezanje koje materi-
jal moe da izdri ogranien broj puta pre loma), ali je praena i analitikim izrazom kojim
se, sa vrednostima oitanim sa dijagrama, korektno sraunava otpornost na zamor.
Osnove metalnih konstrukcija 125
gde je:
max maksimalni normalni napon u posmatranom elementu,
D,dop doputeni napon za materijal izloen zamoru,
dop doputeni napon za osnovni materijal izloen statikom optereenju za prvi sluaj
optereenja,
koeficijent zamora, koji je funkcija odnosa r=min/max i kvaliteta elika.
Kod zavarenih konstrukcija dokaz na zamor ima isti oblik:
max D,dop (1.56a)
osnovnom materijalu, i neposredno uz ivicu ava, koji obuhvata efekte koncentracije napona
usled celokupne geometrije odreenog detalja konstruisanja.
Dokaz sigurnosti na zamor saglasno savremenom konceptu sprovodi se:
preko kumulativnog oteenja, poreenjem proizvedenog oteenja sa graninim, ili
preko ekvivalentne naponske razlike, koja se poredi sa otpornou na zamor za dati
broj naponskih ciklusa.
Za dokaz otpornosti na zamor konstrukcijskih detalja koji su dati u tabelama klasifika-
cije detalja i za koje su konstruisane krive otpornosti na zamor, koristi se nominalna na-
ponska razlika. Za detalje kojih nema u tabelama ili se razlikuju od klasifikovanih detalja,
treba koristiti geometrijsku naponsku razliku.
Evrokod 3 klasifikuje detalje za koje su konstruisane krive otpornosti na zamor na:
nezavarene detalje,
zavarene sloene preseke,
poprene sueone avove,
zavarene prikljune veze sa nenoseim avovima,
zavarene spojeve sa noseim avovima,
vorove u reetkastim nosaima od krunih upljih profila,
vorove u reetkastim nosaima od pravougaonih upljih profila.
Krive otpornosti su takoe konstruisane i za neklasifikovane detalje, kod kojih se pri-
menjuje metoda geometrijskih naponskih razlika. U klasifikacionim tabelama razvrstani su
konstrukcijski detalji na osnovu napona du pravca oznaenog strelicom za potencijalne
prsline po povrini osnovnog materijala, ili u sluaju prslina u avu. Izvod iz klasifikacio-
ne tabele prikazan je u tabeli 1.25.
Kategorija
Detalji konstruisanja Opis Zahtev
detalja
Krajevi kontinualnih
Propusne rupe ne puniti
71 avova kod propusnih
navarenim metalom
rupa
130 Metalne konstrukcije
gde su:
c parcijalni koeficijent sigurnosti koji zavisi od kategorije posledice loma
(za kategoriju C1 c=1,0, a za kategoriju C2 c=1,5),
fy1 nominalna vrednost granice razvlaenja u funkciji debljine materijala odnosno lima (t),
t1 referentna debljina lima t1=1 mm, a
[
= 1 / k a + kb ln(t / t1 ) + k c (t / t1 ) 0,5 ] (1.59)
Vrednosti koeficijenata ka, kb i kc definisane su u zavisnosti od kategorije eksploatacio-
nih uslova (S1, S2 i S3).
Minimalna eksploataciona temperatura (Tmin) se odreuje na sledei nain:
2 ZAKIVCI
2.1 OPTE O ZAKIVCIMA
Zakivci kao spojno sredstvo se primenjuju od tridesetih godina devetnaestog veka i do
danas su se pokazali kao efikasno i pouzdano spojno sredstvo. Veze izvedne zakivcima se
dobro ponaaju, kako pri statikom tako i pri dinamikom naprezanju, jer zakivci vre rav-
nomerni prenos sile du veze. Rupe u vezi su dobro ispunjene materijalom zakivka, pa ve-
ze imaju mala proklizavanja i malu deformabilnost. Danas se zakivci primenjuju samo za
rekonstrukciju i ojaanje postojeih konstrukcija izraenih zakivcima i ree za izradu di-
namiki napregnutih konstrukcija. Zavarivanje je poslednjih decenija, osim u specijalnim
sluajevima, skoro potpuno potisnulo primenu zakivaka za izradu radionikih nastavaka,
dok su ih zavrtnjevi, zbog brzog i jednostavnog izvoenja nastavaka, zamenili kod izrade
montanih nastavaka.
Prenik zakivka mm 12 14 16 18 20 22 24 27 30 33
d
Prenik rupe mm 13 15 19 19 20 23 25 28 31 34
d0
D mm 19 22 25 28 32 36 40 43 48 53
K mm 7,5 9 10 11,5 13 14 16 17 19 21
R mm 9,5 11 13 14,5 16,5 18,5 20,5 22 24,5 27
r mm 0,6 0,6 0,8 0,8 1 1 1,2 1,2 1,6 1,6
Sredstva za vezu 137
Izbor prenika zakivka zavisi od debljine paketa koji se zakiva, zbog dobrog ispunjenja
rupe i spreavanja krivljenja usijanog vrata zakivka. Praksa je pokazala da debljina paketa
ne bi smela da pree vrednost:
t 4,5 d0 za zakivke sa polukrunom glavom i (2.2a)
Prenik d0 11 13 15 17 19 21 23 25 28 31 34
Oznaka
Pored ovih oznaka uvedene su i dopunske oznake, koje detaljnije definiu ugraeni za-
kivak. Ukoliko je rupa za zakivak izbuena u radionici, a zakivak je ugraen na montai,
tada se standardnoj oznaci dodaje jedna zastavica (tabela 2.2a). Dve zastavice se dodaju
osnovnoj oznaci ukoliko se i rupa bui na montai (tabela 2.2b). U sluaju zakivaka sa po-
luuputenom glavom, iznad ili ispod osnovne oznake, dodaje se polukrug u zavisnosti od
toga da li je poluuputena glava gore ili dole (tabela 2.2c i d).
Na crteima u razmeri 1:10 i sitnijoj, veliina oznake je jednaka preniku glave zakiv-
ka ( D = 1,5 d 0 ), a na crteima u razmeri 1:5 i krupnijoj, veliina oznake odgovara preni-
ku rupe za zakivke ( d0 ).
Slika 2.3 - Raspored sila u zakivcima u sve tri faze rada veze
140 Metalne konstrukcije
Zakivci se najee koriste u smiuim spojevima (slika 2.6a) u kojima usled spolja-
njeg optereenja dolazi do smicanja vrata zakivka i pritiska po omotau rupe, dok se,
zbog male nosivosti na zatezanje u pravcu svoje podune ose, izbegava njihova upotreba u
zateuim spojevima (slika 2.6b).
Nosivost zakivaka u vezi moe da se odredi prema teoriji graninih stanja i prema teo-
riji doputenih napona. Jugoslovenski propisi omoguavaju dimenzionisanje veza prema
doputenim naponima, dok moderni meunarodni propisi, kao na primer Evrokod 3, pri-
menjuju teoriju graninih stanja.
Doputeni naponi za zakivke, prema JUS-u U.E7.145/1987, odreuju se na osnovu do-
puenih napona za osnovni materijal, koji odgovara kvalitetu zakivka, na taj nain to se
doputeni napon za osnovni materijal i odgovarajui sluaj optereenja pomnoi koefici-
jentima datim u tabeli 2.3.
gde su:
Fv , dop nosivost zakivka u smiuem spoju,
Fv nosivost zakivka na smicanje i
Fb nosivost zakivka na pritisak po omotau rupe.
gde su:
min Ab minimalna kontaktna povrina zakivka u vezi (slika 2.8) i
b,dop doputeni napon pritiska po omotau rupe (tabela 2.3).
Minimalna kontaktna povrina min Ab se odreuje na sledei nain:
gde su Ab,1 i Ab,2 kontaktne povrine limova koje naleu na istu stranu zakivka (slika 2.8).
Budui da su ove kontaktne povri pravougaonog oblika, sa konstantnom irinom koja
je jednaka preniku rupe d0 , nosivost zakivaka na pritisak po omotau rupe moe da se
odredi i na osnovu sledeeg izraza:
gde je min t minimalna debljina svih limova koji prenose silu u istom pravcu:
t1
min t = min za jednosene zavrtnjeve (slika 2.8a), (2.8a)
t2
t1 + t3
min t = min za dvosene zavrtnjeve (slika 2.8b). (2.8b)
t2
d 02
Ft , dop = t,dop (2.9)
4
gde je t, dop doputeni napon zakivka na zatezanje (tabela 2.3).
Kako je zakivak usled termikog skupljanja prednapregnut, u njemu se od optereenja
javlja dodatna sila zatezanja tek nakon savladavanja ove sile prednaprezanja. I pored te i-
njenice, doputena naprezanja za zakivak su mala, tako da treba izbegavati ovakva napre-
zanja u zakivcima, ili primenom efikasnijih spojnih sredstana (npr. primenom zavrtnjeva)
ili konstruktivnim merama izbei pojavu sile zatezanja u zakivku.
Sredstva za vezu 145
3 OBINI ZAVRTNJEVI
3.1 OPTE O ZAVRTNJEVIMA
Na samom poetku razvoja elinih konstrukcija, kao prva mehanika spojna sredstva
korieni su obini zavrtnjevi. Oni su, meutim, ubrzo zamenjeni zakivcima zbog, u to
vreme, skupe mainske izrade i slabe otpornosti na zamor. Kako je razvojem mainske in-
dustrije znatno ubrzan i pojednostavljen proces proizvodnje zavrtnjeva, oni su se ponovo
nametnuli kao konkurentno mehaniko spojno sredstvo.
Zavrtnjevi predstavljaju savremeno i efikasno spojno sredstvo za izradu, preteno, mon-
tanih nastavaka u zgradarstvu i mostogradnji (slika 2.9). Njihova primena je omoguila pot-
punu industrijalizaciju proizvodnje elinih konstrukcija. Oni su danas, zbog niza nesumnji-
vih prednosti, skoro u potpunosti zamenili zakivke pri izradi montanih nastavaka.
Nazivnu meru zavrtnja definie debljina tela zavrtnja na mestu navoja (d) pa je oznaka
za zavrtanj Md. Na primer, M20 oznaava zavrtanj iji je prenik tela na mestu navoja
d=20 mm. Dimenzije svih delova zavrtnja su standardizovane prema JUS-u M.B1.068. Za
graevinske konstrukcije se najee upotrebljavaju zavrtnjevi ije su dimenzije osnovnih
delova date u tabeli 2.4 sa oznakama prema slici 2.10b.
U elinim konstrukcijama se upotrebljavaju zavrtnjevi sa ISO, odnosno metrikim na-
vojem. Tako, pomenuta oznaka za zavrtanj Md oznaava zavrtanj sa metrikim navojem.
Ranije su u upotrebi bili zavrtnji sa Vitvortovim navojem u colovnim () jedinicama (npr.
1/2, 5/8, 3/4, 7/8 i 1). Osnovne dimenzije metrikog navoja su prikazane na slici
2.11a, gde su :
Sredstva za vezu 147
Najvaniji deo zavrtnja je telo zavrtnja. Ono ima dominatnu ulogu u prenoenju sila u
smiuim spojevima, gde je napregnuto na smicanje i pritisak po omotau rupe. Kako ova-
kva naprezanja zavise direkno od efektivnog prenika zavrtnja, to nije doputeno da se u
vezi upotrebi zavrtanj iji navoj ulazi u paket koji se spaja. Zbog toga se u graevinskim
konstrukcijama primenjuje podlona ploica debljine 8 mm da bi, za zavrtnjeve ija se du-
ina menja na 5 mm, navoj ostao izvan ravni smicanja.
148 Metalne konstrukcije
Navrtke (slika 2.14a) se izrauju prema JUS-u M.B1.601, sa dimenzijama datim u ta-
beli 2.4. Dimenzije e i s su iste kao i za glavu zavrtnja. U telo navrtke je urezan isti tip na-
voja, kao i za odgovarajui zavrtanj.
Podlone ploice (podloke) imaju funkciju da omogue bolje naleganje navrtke na spoj-
ne elemente, da spree da se navoj nae u spoju i da spree oslanjanje navoja na zidove rupe
prilikom pritezanja navrtke (slika 2.14b). One se uvek postavljaju ispod navrtke. Izrauju se
u dve klase izrade prema JUS-u M.B2.015, sa dimenzijama datim u tabeli 2.4:
klase A, sa grubom izradom, bez posebne obrade spoljanjih povrina i
klase B, sa srednje grubom izradom i sa obradom spoljanjih povrina.
150 Metalne konstrukcije
Kod valjanih profila sa nagibom unutranje povrine noica primenjuju se, pored obi-
nih podlonih ploica i kose podlone ploice, da bi se obe povrine noica dovele u para-
lelan poloaj. Kod I profila one se izrauju prema JUS M.B2.031 sa nagibom od 14%, (sli-
ka 2.15a), dok kod U profila imaju nagib 8% za profile do U300, odnosno 5% za profile
U300 i vee, a izrauju se prema standardu JUS M.B2.032 (slika 2.15b).
Kao i kod zakivaka, na crteima u razmeri 1:10 i sitnijoj, prikazuje se glava zavrtnja
( 1,5 d0 ), dok na crteima u razmeri 1:5 i krupnijoj, veliina oznake odgovara preniku ru-
pe ( d 0 ).
Na isti nain, na osnovu oznake klase vrstoe zavrtnja mogu da se odrede pomenute
mehanike karakteristike elika od koga je izraen zavrtanj. U tabeli 2.7 date su mehani-
ke karakteristike za uobiajne klase vrstoe obinih zavrtnjeva.
Sredstva za vezu 153
ment (slika 2.19b). Iz uslova ravnotee se dobija da elementi I prihvataju istu silu
kao element II, ali suprotnog smera;
Naprezanja du zavrtnja prouzrokuju pojavu transverzalnih (smiuih) sila koje iza-
zivaju smicanja u telu zavrtnja (slika 2.19c). Ove sile su najvee na mestu promene
smera naprezanja, to jest na mestu prelaska sile iz jednog u drugi element, odnosno
u ravni smicanja.
Pri proraunu zavrtnjeva se, kao i u sluaju zakivaka (slike 2.5 i 2.8) usvaja konstanan
raspored napona pritiska po omotau rupe (slika 2.19b), kao i konstantan napon smicanja
tela zavrtnja u ravni smicanja. Na taj nain se znaajno pojednostavljuje proraun, bez bit-
nih posledica na njegovu tanost, a samim tim i na pouzdanost nosivosti veze.
a) b) c)
Izvan veze, normalni naponi u limu su konstantni du itave irine poprenog preseka.
Na mestu veze, u preseku koji je oslabljen rupama, dolazi do pojave koncentracije napona
u blizini rupe (slika 2.20a), koji neposredno uz ivicu rupe mogu da dostignu vrednost veu
od granice razvlaenja elika. Kako su elementi elinih konstrukcija uglavnom izraeni
od elika sa izraenim plastinim deformacijama na granici razvlaenja (tzv. plato plasti-
nosti), dolazi do preraspodele naprezanja u spoju i do postepenog ublaavanja koncentraci-
ja napona. Pri punoj plastifikaciji poprenog preseka, stvarni dijagram napona odgovara
proraunskom (detaljnije o slabljenju elemenata rupama za spojna sredstva u delu 3.7
ovog poglavlja).
a) b)
Kod veza izvedenih neobraenim zavrtnjima, rupa je za 1 ili 2 mm vea od tela zavrt-
nja, to je u skladu sa tolerancijama za izradu i montau elinih konstrukcija, a znatno
olakava postupak montae. Zbog zazora izmeu rupe i tela zavrtnja, svi zavrtnjevi ne mo-
gu istovremeno da ostvare kontakt sa limovima, usled ega se javlja savijanje zavrtnjeva u
vezi (slika 2.21a). Savijanje zavrtnjeva izaziva preraspodelu kontaktnih napona izmeu te-
la zavrtnja i povrine rupe u limu. Na spoljanjim povrinama limova javljaju se zone u
kojima kontaktni naponi dostiu vrednost granice razvlaenja elika pa dolazi do njihove
plastifikacije (slika 2.21b). Plastine deformacije limova omoguavaju ravnomernu prera-
spodela sila u vezi na sve zavrtnjeve.
Slika 2.23 - Raspodela sila u zavrtnjevima u zavisnosti od broja zavrtnjeva u pravcu sile
Pri proraunu nosivosti zavrtnjeva uvode se odreene pretpostavke koje znatno pojed-
nostavljuju proraun, a da pri tom ne utinu bitno na njegovu tanost, odnosno omogua-
vaju pouzdano odreivanje nosivosti zavrtnjeva. Slino kao i kod zakivaka, usvajaju se
sledee pretpostavke:
svi zavrtnjevi u vezi podjednako uestvuju u prenoenju optereenja, pod uslovom
da se u vezi nalazi najvie est zavrtnjeva u istom redu, u pravcu delovanja sile,
usled smiue sile u telu zavrtnja se javlja konstantan napon smicanja,
pritisak po omotau rupe je konstantan po povrini projekcije kontaktne povrine
zavrtnja i limova na ravan upravnu na pravac sile i
zanemaruje se savijanje i zatezanje zavrtnjeva u smiuim spojevima.
Ove pretpostavke imaju uticaj i na definisanje vrednosti doputenih napona za zavrtnje-
ve. Kod smiuuh spojeva, u sluaju veih zazora izmeu rupe i tela zavrtnja, savijanje za-
vrtnja nije zanemarljivo, to se, pri proraunu, uzima u obzir preko manjeg doputenog na-
pona smicanja za zavrtnjeve (dop). Prema tome, za obraene zavrtnjeve, kod kojih je zazor
mali, propisuju se vei doputeni naponi smicanja nego za neobraene zavrtnjeve.
Doputeni naponi za obine zavrtnjeve, prema JUS-u U.E7.145/1-1991, odreuju se u
zavisnosti od primenjenog elinog materijala u vezi, klase vrstoe zavrtnjeva i sluaja
optereenja. Vrednosti doputenih napona za neobraene zavrtnjeve su date u tabeli 2.8, a
za obraene u tabeli 2.9.
Sredstva za vezu 159
gde su:
Fv , dop nosivost zavrtnja u smiuem spoju,
Fv nosivost zavrtnja na smicanje i
Fb nosivost zavrtnja na pritisak po omotau rupe.
d 2
Fv = m Av ,1 dop = m dop (2.11)
4
gde su:
Av ,1 povrina poprenog preseka tela zavrtnja,
!dop doputeni napon smicanja za zavrtnjeve (tabela 2.8 za neobraene, odnosno tabela
2.9 za obraene zavrtnjeve),
d prenik zavrtnja,
m senost zavrtnja (slika 2.25).
Napominje se da je kod obraenih zavrtnjeva prenik tela zavrtnja priblino jednak
preniku rupe ( d d 0 ), pa pri proraunu nosivosti na smicanje umesto nominalnog pre-
nika zavrtnja (d) u izrazu (2.11) figurie prenik rupe za zavrtanj ( d 0 ).
Kao i zakivci, u zavisnosti od broja ravni po kojima se vri smicanje tela zavrtnja, za-
vrtnjevi mogu da budu:
jednoseni (m=1), ako u vezi postoji samo jedna ravan smicanja (slika 2.25a),
dvoseni (m=2), ako u vezi postoje dve ravni smicanja (slika 2.25b) i
vieseni (m>2), ako u vezi postoji vie od dve ravni smicanja (slika 2.25c).
Sredstva za vezu 161
gde je min t minimalna debljina svih limova koji prenose silu u istom pravcu:
t
min t = min 1 za jednosene zavrtnjeve (slika 2.25a), (2.13a)
t2
t1 + t3
min t = min za dvosene zavrtnjeve (slika 2.25b). (2.13b)
t2
Kao i u sluaju nosivosti na smicanje, pri proraunu nosivosti obraenih zavrtnjeva na
pritisak po omotau rupe, umesto nominalnog prenika zavrtnja (d) u izrazu (2.12) se kori-
sti prenik rupe ( d 0 ).
162 Metalne konstrukcije
gde je t,dop doputeni napon na zatezanje, ije vrednosti su date u tabelama 2.8 i 2.9
za neobraene i obraene zavrtnjeve, respektivno. Iz ovih tabela se moe uoiti da su
vrednosti doputenih napona zatezanja iste i za obraene i za neobraene zavrtnjeve.
Ovo je posledica injenice da u zateuim spojevima nema sekundarnih naprezanja,
kao to je savijanje kod smiuih spojeva, pa nema potrebe za redukcijom doputenih
napona kako bi se obuhvatio njihov uticaj. Sasvim je logino da za obraene i ne-
obraene zavrtnjeve koji su izraeni od elika istog kvaliteta, odnosno imaju istu klasu
vrstoe, vae isti doputeni naponi na zatezanje. Treba istai da kod obraenih
zavrtnjeva, bez obzira na vei prenik tela u odnosu na neobraene (slika 2.12), do
loma zavrtnja zatezanjem dolazi, takoe, u zoni navoja, pa je ispitni presek isti kao
kod neobraenih. Prema tome, nosivost obraenih i neobraenih zavrtnjeva na zateza-
nje je ista, pa stoga obraene zavrtnjeve, s obzirom na njihovu veu cenu, ne treba pri-
menjivati u zateuim spojevima.
gde se preko koeficijenta k ( k 1 ) uvodi uticaj irine elementa na vrednost maksimalnog napo-
na. Imajui u vidu minimalna i maksimalna rastojanja zavrtnjeva od spoljanjih ivica elementa
Sredstva za vezu 165
(videti deo 5 ovog poglavlja), irina lima sa jednom rupom se kree u opsegu od 3 d 0 do 6 d 0 ,
pa koeficijent uveanja napona k ima vrednosti koje se kreu o opsegu od 1,40 do 1,09.
Slika 2.28 - Koncentracija napona kod ploe oslabljene rupom - Kirov problem
Kada napon u ivinim vlaknima dostigne vrednost granice razvlaenja, dolazi do pla-
stifikacije tih delova i preraspodele napona na susedna vlakna. Na ovaj nain se postepeno
ublaava koncentracija napona, tako da je pri punoj plastifikaciji oslabljenog poprenog
preseka dijagram napona konstantan (slika 2.29).
Neto povrina poprenog preseka se dobija kada se od ukupne, bruto povrine popre-
nog preseka odbiju povrine rupa u tom preseku: Anet = A n d 0 t , odnosno u sluaju
ravnog lima: Anet = b t n d 0 t = (b n d 0 ) t . Popreni presek zategnutog elementa u
kome je maksimalni napon naziva se opasan presek.
Opasan presek se odreuje na mestu sa najveim brojem rupa i moe da bude:
upravan na pravac dejstva sile (presek I-I, slika 2.30a)
kos u odnosu na pravac dejstva sile (presek II-II, slika 2.30a).
I
Anet = (b 2 d 0 ) t
II
Anet = ( e + 2 e2 + 2 s 4 d 0 ) t
Presek I-I
I
Anet = (b n1 d 0 ) t = (b 2d 0 ) t
N tI = N t
N tI Nt
= =
AI
net
(b 2d 0 ) t
Presek II-II
II
Anet = ( b n2 d 0 ) t = ( b 4d 0 ) t
nuk n1 10 2 8
N tII = Nt = Nt = Nt
nuk 10 10
N tII 8 / 10 N t
= =
II
Anet ( b 4d 0 ) t
n1 - broj zavrtnjeva u I redu; n2 - broj zavrtnjeva u II redu; nuk - ukupan broj zavrtnjeva
Slika 2.30 - a) Opasni preseci kod zategnutih elemenata; b) Kontrola napona u oslabljenom elementu
Sredstva za vezu 167
Za dimenzionisanje je merodavan onaj popreni presek koji ima manju povrinu, odnosno
onaj u kome se javlja vei napon (slika 2.30b). Ukoliko je napon u neto preseku prekoraen, u
zoni nastavka treba ojaati presek poveanjem debljine ili irine lima (slika 2.31).
Kod L-profila kod kojih se rupe nalaze na oba kraka (slika 2.32), njihov razmak (e') se
odeuje tako da ne bude merodavan kos, ve presek sa jednom rupom. Ovaj razmak zavisi
od poloaja i prenika rupa i dat je izrazom:
e d 0 (4 c + d 0 ) (2.21)
Slika 2.32- Odreivanje rastojanja zavrtnjeva kod L-profila sa rupama na oba kraka
Kod pritisnutih elemenata, u oslabljenom preseku sila se prenosi preko tela zavrtnja
(zakivka), koji na neki nain kompenzuje gubitak poprenog preseka (slika 2.33). Zbog to-
168 Metalne konstrukcije
Kod elemenata napregnutih na savijanje, treba uzeti u obzir slabljenje rupama za spoj-
na sredstva u zategnutoj zoni, odnosno, uglavnom, samo u zategnutoj noici. Prema tome,
normalni napon u poprenom preseku oslabljenom rupama treba da se odredi na osnovu
geometrijskih karakteristika neto poprenog preseka ( Wnet ). Deformacije nosaa, meu-
tim, mogu da se odrede i na osnovu karakeristika bruto poprenog preseka (I).
4 VISOKOVREDNI ZAVRTNJEVI
4.1 OPTE
Obini zavrtnjevi su zbog jednostavnog izvoenja i relativno niske cene nali veoma
iroku primenu u elinim konstrukcijama. Meutim, kod izuzetno napregnutih spojeva, a
posebno kod spojeva izloenih dejstvu dinamikog optereenja, njihova primena nije
opravdana zbog sledeih nedostataka:
usled deformisanja tela zavrtnjeva i plastinih deformacija elemenata spoja dolazi do
pomeranja u samom spoju, to izaziva poveanje ukupne deformacije konstrukcije,
usled savijanja zavrtnjeva dolazi do znaajnog smanjenja njihove nosivosti, a re-
dukcija nosivosti je najvea kod dinamiki napregnutih konstrukcija i konstrukcija
sa alternativnim optereenjem,
kod zategnutih elemenata, zbog buenja rupa za zavrtnjeve, dolazi do smanjenja bruto
povrine poprenog preseka, a na ivicama rupa dolazi do koncentracije napona,
zbog male nosivosti na zatezanje u pravcu ose zavrtnja i velike deformabilnosti (izdu-
enja), obini zavrtnjevi se ne mogu efikasno primenjivati u zateuim spojevima,
Sredstva za vezu 169
kida vlakana ve do njihovog zgunjavanja. Takav navoj ima prednosti u odnosu na nare-
zani navoj, jer se tedi sirovinski materijal, skrauje vreme proizvodnje, smanjuje koefici-
jent koncentracije napona u korenu navoja i dobija glatka povrina, ime se smanjuje koe-
ficijent trenja sa navojem navrtke.
Duina zavrtnja zavisi od ukupne debljine paketa elemenata koji se spajaju (t) i od
prenika primenjenog zavrtnja. Standardne duine zavrtnjeva se razlikuju za po 5 mm i da-
te su u tabeli 2.12.
Prema tanosti izrade tela zavrtnja i visokovredni zavrtnjevi, kao i obini mogu da bu-
du: obraeni i neobraeni. Obraeni zavrtnjevi zahtevaju finiju izradu, pa se kod njih obra-
dom na strugu postie da razlika izmeu prenika rupe i tela zavrtnja ( d = d 0 d ) ne
bude vea od 0,3 mm. Kod neobraenih zavrtnjeva razlika izmeu prenika rupe i tela za-
vrtnja zavisi od vrste spoja, tako da je:
kod tarnih spojeva (TS) 0,3 < d = d 0 d 3,0 mm,
kod smiuih spojeva (SS) 0,3 < d = d 0 d 1,0 mm.
Oblici i dimenzije visokovrednih zavrtnjeva se razlikuju od obinih zavrtnjeva. Kod vi-
sokovrednih zavrtnjeva je izraeno zaobljenje na prelazu tela zavrtnja u glavu zavrtnja, ka-
ko bi se smanjila koncentracija napona usled sile prednaprezanja u telu zavrtnja. Poetak
navoja kod visokovrednih zavrtnjeva treba da bude u spojnom paketu, ili da se, u najgorem
sluaju, nalazi u okviru podloke neposredno uz spoljnju ivicu elementa spoja, kako bi
moglo da se izvri prednaprezanje. Podlone ploice imaju oborene ivice, da bi se ostvari-
lo to bolje naleganje.
Sredstva za vezu 173
Vrsta zavrtnja Zazor M12 M16 M20 M22 M24 M27 M30
Zavrtnjevi bez 30
d 1,0 mm
tanog naleganja
Zavrtnjevi sa tanim 30
d 0,3 mm
naleganjem
Dodatne oznake
30
Montani zavrtnjevi
30
Montane i rupe i zavrtnjevi
Tehnika
(konvencijalna) Zatezna vrstoa Izduenje Udarna ilavost
granica razvlaenja na 0oC
Klasa vrstoe fu 5
f0,2
$MPa% $MPa% (%) $J%
8.8 640 800 12 30
10.9 900 1000 9 20
12.9 1080 1200 8 15
Na osnovu radnih dijagrama za elike klase vrstoe 8.8 i 10.9 (sllika 2.36) mogu
najednostavnije da se uoe razlike njihovih mehanikih svojstava u odnosu na meke elike.
Kako klasa vrstoe zavrtnja definie dozvoljena naprezanja u zavrtnju, to njena
oznaka mora da bude vidno i trajno ugraena na glavi zavrtnja.
Slika 2.36 - Poreenje radnih dijagrama elika razliitih klasa vrstoe sa mekim
konstrukcionim elikom (0361)
Sredstva za vezu 175
Meutim, kada se savlada sila trenja, odnosno kada je spoljanja smiua sila vea od
sila trenja koje se angauju prednaprezanjem zavrtnjeva, dolazi do proklizavanja veze pra-
enog meusobnim pomeranjem elemenata veza. Ova pomeranja nastaju usled ponitava-
nja zazora izmeu rupe i tela zavrtnja. Nakon proklizavanja, dolazi do kontakta tela zavrt-
nja i povrina rupa elemenata u vezi. Prema tome, proklizavanje veze ne znai ujedno i gu-
bitak njene nosivosti, jer se smicanjem tela zavrtnja i gnjeenjem omotaa rupe mogu pri-
hvatiti dodatne smiue sile. U ovoj fazi rada, veze sa prednapregnutim zavrtnjevima se
ponaaju kao i veze sa obinim zavrtnjevima. Na slici 2.38 su prikazani dijagrami F !
za razliite vrste spojnih sredstava. Moe se uoiti da je granina nosivost visokovrednih
zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja ista bez obzira na razliit "istorijat" naprezanja (sli-
ka 2.38).
Poreenjem dijagrama F ! za razliita spojna sredstva uoava se i razlika u njiho-
voj deformabilnosti (slika 2.38). Spoj sa visokovrednim zavrtnjevima bez sile pritezanja
ima izraenu poetnu deformaciju, koja je posledica ponitavanja zazora izmeu tela za-
vrtnja i rupe. U tarnim spojevima sa visokovrednim zavrtnjevima sa punom silom predna-
176 Metalne konstrukcije
prezanja nema poetne deformacije, a do ponitavanja zazora izmeu zavrtnja i rupe dola-
zi tek pri proklizavanju veze. U zoni naprezanja iznad sile proklizavanja dolazi do saima-
nja krivih koje opisuju ponaanje visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja,
tako da granino stanje nosivosti dostiu pri istom optereenju. Meutim, veze sa predna-
pregnutim visokovrednim zavrtnjevima imaju znatno veu krutost pre proklizavanja, istu
ili ak veu od zavarenih spojeva. Kako ovakvi, tarni spojevi i spojevi izvedeni zavariva-
njem imaju blisko ponaanje u elastinoj oblasti, dozvoljena je primena ovih spojnih sred-
stava u istoj vezi. Veze izvedene sa obraenim (upasovanim) prednapregnutim visoko-
vrednim zavrtnjevima su, takoe, krute u elastinoj fazi ponaanja, ali zbog malog zazora
( d 0,3 mm) nemaju izraeno proklizavanje. Ukupna deformacija veze je ipak ista kao i
u sluaju neobraenih zavrtnjeva, a nosivost je neto vea s obzirom na vei prenik tela
zavrtnja.
Slika 2.39 - Dijagrami normalnih napona: a) izvan nastavka; b) kod veze sa zakivcima;
c) kod veze sa prednapregnutim zavrtnjevima; d) kod veze u zavarenoj izradi
Slika 2.40 - Dijagrami normalnih napona na mestu neto poprenog preseka u sluaju
visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja
zavrtnjeva usled sile zatezanja (efekat Puasonovog koeficijenta), promena hrapavosti kontakt-
nih povrina usled sile pritiska i promena koeficijenata trenja (slika 2.41).
gde je A deo kontaktne povrine na kojoj se javlja pritisak (slika 2.43a). Kada spoljanja
sila zatezanja (Nt) deluje na prednapregnut spoj (slika 2.43b) ona nastoji da "odlepi" ele-
mente spoja i izaziva istovremeno smanjenje kontaktne sile pritiska u limu ( Fpt ) i pove-
anje sile zatezanja u zavrtnju ( F b ). Iz uslova ravnotee i kompatibilnosti pomeranja
(slika 2.43b) moe da se odredi dodatna sila zatezanja koja se javlja u zavrtnju:
Nt
Fb = (2.25)
1+ K pt / K b
gde su:
Kpt krutost lima na pritisak i
Kb krutost zavrtnja na zatezanje.
Kako je kod uobiajenih veza u elinim konstrukcijama krutost lima znatno vea od
krutost zavrtnja (Kpt/Kb 1520) poveanje sile zatezanja u zavrtnju nije znaajno (oko
5% od spoljanje sile zatezanja). Na osnovu slike 2.44 moe da se uoi uticaj krutosti na
preraspodelu sila u zavrtnju i limu, kod prednapregnutog spoja optereenog silom zateza-
180 Metalne konstrukcije
nja. Takoe, na osnovu grafike interpretacije moe da se odredi sila pri kojoj dolazi do
"odlepljivanja" spoja (Nt0) koja je, uobiajeno, za 5-10% vea od sile prednaprezanja za-
vrtnja. Ova sila moe da se odredi i analitiki na osnovu izraza:
( )
N t 0 = Fp 1 + K b / K pt . (2.26)
Nakon "odlepljivanja" dodatnu silu zatezanja prihvata samo visokovredni zavrtanj, jer
je potpuno poniten kontaktni pritisak izmeu limova u spoju. Prema tome, za sile zateza-
nja koje su vee od sile "odlepljivanja" ( N t > N t 0 ) prednapregnuti zavrtnjevi se ponaaju
isto kao i neprednapregnuti (slika 2.45), pa im je i granina nosivost ista, naravno pod
uslovom da su izraeni od materijala istog kvaliteta.
Slika 2.45 - Tok sila kod visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja optereenih
spoljanjom silom zatezanja
Takoe treba imati u vidu da kod zateuih spojeva sa tankim, fleksibilnim limovima,
usled savijanja limova dolazi do kontakta (oslanjanja) krajeva prepusta na drugi element
Sredstva za vezu 181
veze (slika 2.46a). Na kontaktu se javlja kontaktna sila pritiska (Q), koja se u literaturi na-
ziva sila od efekta poluge i koja dodatno optereuje zavrtnjeve (slika 2.46b).
Slika 2.46 - a) Efekat poluge; b) Poveanje sile u zavrtnju usled efekta poluge
Sila usled efekta poluge zavisi od relativnih krutosti i geometrijskih odnosa delova veze. Ne
postoji taan postupak za njeno odeivanje, ve samo procena njene vrednosti prema izrazu:
w t4
0,5 N
30 a b 2 A t
Q= 4
a a + 1 + w t 2
b 3 b 6 a b 2 A
(2.27)
sa oznakama prema slici 2.46a.
Efekat poluge moe da se smanji ili povea konstruktivnim oblikovanjem veze, kao to
je prikazano na slici 2.47. Kod veze sa tankim eonim ploama bez ukruenja, dolazi do
savijanja limova i javlja se znaajna sila usled efekta poluge. Kod veze sa debelom (slika
2.47a) ili ukruenom (slika 2.47b) eonom ploom dolazi do odvajanja ploe kao krutog
tela, pa se ne javlja efekat poluge.
gde su:
1 koeficijent redukcije ( 1 < 1,0 ) kojim se omoguava da naprezanja u zavrtnju osta-
nu u granici elestinosti,
f02 tehnika (konvencionalna) granica razvlaenja elika,
As povrina ispitnog preseka zavrtnja.
Vrednosti sile prednaprezanja za visokovredne zavrtnjeve klase vrstoe 10.9 su date u
tabeli 2.15. Sila prednaprezanja za zavrtnjeve klase 8.8 i 12.9 moe da se odredi mnoe-
njem vrednosti iz tabele 2.15 faktorom ( = 0,7, odnosno ( = 1,2, respektivno.
d As f 02 Fp $kN% Mu $Nm%
$mm% $mm2% $N/mm2% 1=0,7 1=0,8 za k=0,16
M12 84,3 53 61 102
M16 157 99 113 253
M20 245 154 176 493
M22 303 191 218 672
900
M24 353 222 254 852
M27 459 289 330 1495
M30 561 353 404 1694
M33 694 437 500 2307
Sredstva za vezu 183
Sila zatezanja u zavrtnju, preko glave zavrtnja i navrtke, vri pritisak na elemete spoja,
pa dolazi do njihovog pritezanja (prednaprezanja). Od intenziteta sile prednaprezanja di-
rektno zavisi nosivost i smiuih i zateuih spojeva. Zbog toga pouzdanosti pritezanja
elemenata treba obratiti posebnu panju. Prilikom okretanja navrtke i istezanja zavrtnja, ne
postoji mogunost da se direkno meri sila prednaprezanja. Kontrola intenziteta sile predna-
prezanja moe da se ostvari indirekno, merenjem nekih drugih veliina. Postupci koji se
najee primenjuju su:
merenje veliine momenta kojim je izvreno pritezanje zavrtnja,
merenje momentnog impulsa kojim se okree navrtka,
merenje veliine ugla za koji je okrenuta navrtka,
merenje izduenja zavrtnja,
postupak sa indikatorskom podlokom.
Kod nas se najee primenjuje postupak sa merenjem momenta uvrtanja navrtke. On
se zasniva na poznavanju zavisnosti izmeu momenta uvrtanja ( M u ) i sile prednaprezanja
( Fp ), koja moe da se napie u sledeem obliku:
M u = Fp d k (2.29)
gde su:
d nazivni prenik zavrtnja,
Fp ostvarena sila prednaprezanja i
k koeficijent koji zavisi od stanja povrina navoja.
Koeficijent k zavisi od trenja izmeu navrtke i navoja zavrtnja, i izmeu navrtke i pod-
lone ploice, kao i od dimenzija podlone ploice i geometrije navoja. Vrednosti ovog
koeficijenta se kreu u rasponu od 0,13-0,17, a odreuje ih proizvoa koji je duan da ih
upie u atestnu dokumentaciju. Kod odgovornih konstrukcija vrednost ovog koeficijenta se
odreuje laboratorijskim ispitivanjem na licu mesta. to je vrednost koeficijenta k manja
to je potreban manji moment uvrtanja da bi se ostvarila eljena sila prednaprezanja, pa se
esto povrine navoja premazuju razliitim sredstvima kako bi se smanjio otpor pri pred-
naprezanju, to direktno utie na smanjenje koeficijenta k i momenta uvrtanja navrtke
(Mu). Ove povrine mogu da budu dodatno zatiene toplim cinkovanjem, metalizacijom,
ili premazom molbiden-disulfida (MoS2). Nain i vreme skladitenja zavrtnjeva, takoe,
bitno utiu na stanje povrina navoja.
Od tanosti koeficijenta k direktno zavisi vrednost sile prednaprezanja, a indirektno i
nosivost spoja. Ukoliko je stvarna vrednost koeficijenta k vea od predviene, u zavrtnju
e se ostvariti manja sila prednaprezanja, pa je i nosivost spoja manja. U suprotnom, ako je
vrednost koeficijenta k precenjena, moe da doe do plastifikacije i loma zavrtnja pri pred-
naprezanju. Od vrednosti koeficijenta k zavisi i intenzitet sekundarnih smiuih napona u
zavrtnju izazvanih momentom torzije. Pri proraunu se to uzima u obzir preko vrednosti
koeficijenta redukcije i to na sledei nain:
0,7 za k > 0,14
1 = . (2.30)
0,8 za k 0,14
Uvrtanje navrtke se izvodi pomou momentnih kljueva (slika 2.48). Ovi kljuevi se
prethodno badare u laboratoriji, a konstruisani su tako da kada se ostvari zahtevani mo-
184 Metalne konstrukcije
ment uvrtanja, daju svetlosni ili zvuni signal, ili se pak automatski isljuuju, kako ne bi
dolo do prekomernog naprezanja zavrtnja. Vrednosti momenata uvrtanja (Mu) za uobia-
jenu vrednost koeficijenta k date su u tabeli 2.15.
Hukovim zakonom direkno dobija sila u zavrtnju. Kako zavrtanj po svojoj duini ima raz-
liite poprene preseke, to prethodno mora da se odredi udeo svakog dela u ukupnom iz-
duenju.
Ft = Fp (2.31)
Pre spajanja elemenata, dodirne povrine moraju da budu oiene na odgovarajui na-
in. Valjaonika pokorica (kovina) mora da se ukloni elinim etkama. Ukoliko se ukla-
nja bruenjem, dobijaju se sjajne i glatke povrine sa znatno smanjenim koeficijentom tre-
nja, zbog efekta uglaanosti. Masnoa i neistoe se uklanjaju suvim krpama.
ienje plamenom se izvodi sa dva do tri prelaska plamena od kiseonika i acetilena
preko povrine lima. Tom prilikom, izmeu svakog prelaza elementi se hlade, a proizvodi
sagorevanja uklanjaju elinim etkama i suvim krpama. Pri tome reba voditi rauna i o
temperaturi plamena da ne bi dolo do neeljenih deformacija usled poviene temperature.
Sredstva za vezu 187
Doputeni naponi smicanja (dop) zavise od klase vrstoe zavrtnja, njegove obrade i
sluaja optereenja. Na vrednost doputenog napona pritiska po omotau rupe (b,dop), po-
red kvaliteta osnovnog materijala i sluaja optereenja, utie i vrednost sile prednapreza-
nja. Vrednosti doputenih napona za zavrtnjeve klase vrstoe 10.9 koji se kod nas naje-
e koriste date su u tabeli 2.18.
Slika 2.51 - Prenoenje sile trenjem izmeu kontaktnih povri u obliku prstena
gde su:
Nt sila zatezanja koja deluje na posmatrani element,
n1 broj zavrtnjeva u prvom redu (u preseku I-I),
m broj tarnih ravni i
Fs,dop nosivost zavrtnja na proklizavanje.
Slika 2.52 - Proraun redukovane sile na mestu neto preseka kod spojeva sa
prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima
Ukoliko u drugom redu ima vie zavrtnjeva nego u prvom, zbog veeg slabljenja prese-
ka osnovnog elementa neophodno je kontrolisati normalne napone i u preseku II-II. U pre-
seku II-II silu treba umanjiti za ukupnu nosivost zavrtnjeva u prethodnom redu i 40% nosi-
vosti zavrtnjeva u posmatranom redu, sa tim da ukupno umanjenje usled trenja, za sve za-
vrtnjeve do posmatranog reda (preseka), ne bude vee od 20%. Redukovanu silu u ovom
preseku treba odrediti na sledei nain:
N t n1 m Fs, dop 0,4 n2 m Fs , dop
N tII, red = max (2.36)
N t n1 m Fs, dop 0,2 ( n1 + n2 ) m Fs , dop
gde je n2 broj zavrtnjeva u preseku II-II. Na slian nain se moe odrediti i sila u svakom
sledeem preseku. Ona je u svakom sledeem preseku osnovnog elementa sve manja, tako
da pri proraunu ima smisla proveravati samo normalni napon u presecima I-I i II-II (slika
2.52). Na osnovu uslova ravnotee u svakom poprenom preseku ukupna sila u osnovnom
elementu i podvezicama je jednaka aksijalnoj sili zatezanja koja deluje izvan nastavka ( N t ).
Sredstva za vezu 191
Prema tome, u podvezicama se sila poveava i maksimalnu vrednost dostie na mestu preki-
da osnovnog materijala. Stoga, pri kontroli neto preseka podvezica, redukovana sila treba da
se odredi za presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva (J-J) i to na sledei nain:
Slika 2.53 - Normalni naponi u poprenom preseku oslabljenom rupama: a) obini zavrtnjevi;
b) prednapregnuti zavrtnjevi; c) prednapregnuti zavrtnjevi posle proklizavanja
gde su:
t, dop doputeni napon zatezanja (tabela 2.18),
As povrina ispitnog preseka (tabela 2.15).
192 Metalne konstrukcije
gde je 3 koeficijent sigurnosti koji zavisi od vrste naprezanja i sluaja optereenja. Vred-
nosti ovog koeficijenta date su u tabeli 2.20.
+3
Vrsta optereenja Sluaj optereenja
I II
Preteno mirno (zgrade...) 0,7 0,8
Dinamiko (mostovi, kranski nosai...) 0,6 0,7
Veze sa jednim zakivkom ili zavrtnjem se primenjuje samo kod konstruktivnih, ili spe-
cijalnih spojeva, ije ponaanje je utvreno eksperimentalnim putem (na primer kod stubo-
va dalekovoda).
Spojevi na preklop sa samo jednim zakivkom nisu doputeni. Ovakvi spojevi mogu da
se primenjuju sa zavrtnjem, i to samo u izuzetnim sluajevima. Usled dejstva smiue sile
dolazi do savijanja limova i rotacije zavrtnja (slika 2.54), pa se u telu zavrtnja, zbog skret-
nih sila, javlja i sila zatezanja. Da bi se poveala nosivost na upanje, zavrtanj treba da ima
podloku i ispod glave i ispod navrtke. Nosivost zavrtnja na pritisak po omotau rupe treba
redukovati na 60 % nominalne vrednosti.
trukcija, a pri tome mora da se uzme u obzir uticaj izduenja zavrtnjeva na ukupnu defor-
mabilnost veze. Kod dinamiki optereenih konstrukcija dozvoljena je samo primena
prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva.
gde je ts,min minimalna debljina spoljanjih elemenata u spoju. Na slici 2.55a je prikazana
grafika interpretacija prethodnog empirijskog izraza, dok je na slici 2.55b prikazan alter-
nativan nain (grafiki i analitiki) za odreivanje optimalnog prenika zavrtnja.
t s , min t s , min
6,324 1 d 6,324 1 [mm]
1 + 0,3 1 0,3
a) b)
Osim toga, prilikom izbora prenika zavrtnja treba voditi rauna i o pravilnom konstru-
isanju veze, jer od prenika zavrtnja zavise minimalna rastojanja zavrtnjeva, odnosno mo-
gunost smetanja i ugraivanja zavrtnja.
Za standardne valjane profile postoje tabele u kojima su pored maksimalnog prenika
zavrtnja koji se moe primeniti, preciziran i poloaj zavrtnjeva, odnosno linije zavrtnjeva
(tabela 2.22).
Sredstva za vezu 195
Tabela 2.22 - Maksimalni prenici zavrtnjeva i linije zavrtnjeva za standardne valjane profile
pa je minimalno rastojanje:
Sredstva za vezu 197
k
e = 1 + 2 d . (2.45)
2 k1
k2 definie odnos izmeu doputenog napona pritiska po omotau rupe i doputenog nor-
malnog napona i iznosi 1,7 za obine, odnosno 2,0 za obraene zavrtnjeve (tabele 2.8 i
2.9). Sa ovako definisanim vrednostima koeficijenata k1 i k2 , iz izraza (2.45) se dobija:
1 3 k 2
e1 = + d (2.49)
2 4 k1
Zakivak sa prstenom na jednom kraju ima iskovanu okruglu glavu. U sredinjem delu
telo zakivka je oslabljeno. Du veeg dela tela zakivka, sa obe strane oslabljenog preseka,
su utisnuti ljebovi (udubljenja) u vidu koncentrinih prstenova (slika 2.63).
Pri ugradnji zakivka sa prstenom razlikuju se sledee faze:
zavrtanj se postavlja kroz prethodno izbuenu rupu, tako da mu glava nalegne na
jednu stranu spoja, a prsten se postavlja sa suprotne strane (slika 2.63a),
specijalni hidrauliki pitolj se jednim svojim delom oslanja na prsten, a drugim se
privrsti za telo zavrtnja ispod oslabljenog poprenog preseka (slika 2.63b),
aktiviranjem hidraulikog pritiska istovremeno se vri istezanje tela zavrtnja i utis-
kivanje (gnjeenje) prstena, koji na ovaj nain, hladnim presovanjem prijanja uz te-
lo zakivka sa prstenastim ispupenjima (slika 2.63c).
pri odreenoj sili zatezanja dolazi do pucanja tela zakivka na oslabljenom mestu
(slika 2.63d). Pomou utisnutog prstena ostaje sauvana sila zatezanja u zavrtnju i
na taj nain se ostvaruje prednaprezanje spoja.
Sredstva za vezu 203
Injektirani zavrtnjevi se uglavnom izrauju od elika klase vrstoe 8.8 i 10.9. Tehni-
ki detalji u vezi samog postupka injektiranja su reeni primenom posebnih podloki i otvo-
ra na glavi zavrtnja kroz koji se vri injektiranje. Najvanije osobine dvokomponentne
smole koja se koristi za ispunjavanje zazora su: viskoznost, vreme ovravanja itd.
204 Metalne konstrukcije
Osim provere otpornosti (nosivosti) zavrtnja na pritisak po smoli, pri proveri graninih
stanja kod spojeva sa injektiranim zavrtnjevima neophodno je proveriti i nosivost zavrtnja
na smicanje i pritisak po omotau rupe.
Kod veza od kojih se zahteva da budu otporne na proklizavanje, pri graninom stanju
upotrebljivosti, ili graninom stanju nosivosti, u sluaju injektiranih zavrtnjeva treba uzeti
u obzir i pritisak smole. Prema tome, uslov sigurnosti na proklizavanje moe da se napie
na sledei nain:
Fv ,Sd ,ser Fs ,Rd ,ser + Fb,Rd ,ser ,resin za granino stanje upotrebljivosti (2.55)
gde su:
Fv , Sd , ser i Fv , Sd ,ult proraunske vrednosti smiue sile koja dekuje na zavrtanj pri grani-
nom stanju upotrebljivosti, odnosno nosivosti,
Fs,Rd ,ser i Fs , Rd ,ult otpornosti zavrtnja na proklizavanje pri graninom stanju upotreblji-
vosti, odnosno nosivosti.
7 EPOVI
7.1 OPTE
U poetnom periodu razvoja elinih konstrukcija veze tapova sa epom su esto pri-
menjivane, naroito u konstrukcijama velikih raspona kao to su mostovi. U ovakvim
konstrukcijama epovi su uglavnom korieni za izradu vorova kod reetkastih nosaa
(slika 2.67a) i za ostvarivanje veza lananica i zatega izraenih od ravnih limova kod vi-
206 Metalne konstrukcije
seih mostova (slika 2.67b). Tako je jo 1854. godine izgraen most preko reke Elbe u Te-
enu, raspona 119 m, a poetkom ovog veka i uveni Lanani most preko Dunava u Bu-
dimpeti, raspona 290 m. iroka primena epova u noseim elinim konstrukcijama je bi-
la logina posledica jednostavnog izvoenja i pravilnog statikog ponaanja veze. Veze iz-
vedene pomou epova su, po svom ponaanju, veoma bliske idealno zglobnim vezama,
jer omoguavaju slobodnu rotaciju tapa na mestu veze, pa su elementi osloboeni dejstva
sekundarnih momenata savijanja. Meutim, ovakve veze nemaju dodatnu sigurnost u po-
gledu nosivosti, jer otkazivanjem jednog epa, odnosno zatege, dolazi do loma itave
konstrukcija. Osim toga, pregled i antikoroziona zatita veza su veoma oteani.
Trajektorije napona, za dva oblika okastih tapova, su prikazane slici 2.68. Oigledno je
zgunjavanje trajektorija maksimalnih i minimalnih napona na ivicama rupa, u pravcu i
upravno na pravac dejstva sile.
Zazor izmeu epa i rupe u okastom tapu ima dominantan uticaj na raspodelu napona.
Vei zazor omoguava laku ugradnju i bolju rotaciju tapa, meutim, poveavanjem
zazora kontakt epa i okastog tapa se pribliava linijskom oslanjanju, pa se poveavaju
naponi. Ovo moe da se uoi na slici 2.69 gde su punom linijom prikazani naponi u
okastom tapu bez zazora, a isprekidanom linijom naponi u sluaju zazora od 1 mm.
Oigledno je drastino poveanje napona u preseku iznad epa u pravcu delovanja sile.
1 sin
M1 = N t r + (2.62)
2 4
sin 1
M 2 = Nt r + (2.63)
4
210 Metalne konstrukcije
1 1 sin 2
= (2.66)
2 2 3
- konstanta &/ koja zavisi od dimenzija glave okastog tapa
2
1 r 16
cos + ( ) sin + 3 cos 2( ) sin +
A sin K sin
= (2.67)
1 r2
8 +
A K
Napominje se da u prethodnom izrazu (2.67) ugao , treba da se unese u radijanima.
Pri proraunu normalnog napona treba uzeti povrinu poprenog preseka tapa jedini-
ne debljine (A = a), a rastojanje ivinog vlakna ( ) treba odrediti na sledei nain:
= a / 2 (2.68)
gde je + pozitivno za spoljanja, a negativno za unutranja vlakna. Maksimalan normalni
napon u preseku 1-1 se javlja na unutranjem vlaknu, za = a / 2 i moe da se odredi na
sledei nain:
N M1 a / 2 r
1,u = + . (2.69)
A K r a/2
Maksimalan normalni napon u preseku 2-2 se javlja na spoljanjem vlaknu, za
= + a / 2 i moe da se dobije na osnovu izraza:
N M2 a / 2 r
2,o = . (2.70)
A K r +a/2
Na osnovu prethodnih izraza mogu da se odrede vrednosti maksimalnih napona u
okastom tapu, koji su, zbog izraene koncentracije na mestu otvora za ep, znatno vei od
prosenog normalnog napona koji vlada u tapu sa okastim zavretkom i iznosi:
= Nt / A = Nt / b (2.71)
Sredstva za vezu 211
gde je A povrina tapa po jedinici debljine, koja je u sluaju tapa izraenog od ravnog
lima jednaka irini lima (b). Intenzitet koncentracije napona moe da se uoi na primeru
okastog tapa sa uobiajenom geometrijom koja je definisana sledeim odnosima:
d0=2b/3 i a =31b/4. Ostale geometrijske karakteristike okastog tapa mogu da se odrede
na osnovu prethodnih odnosa u funkciji irine tapa (b):
r = (d0+a)/2 = 0,7081b sin,2= b/21r = 0,7062 A = 0,751b (2.72)
Na slian nain, prema prethodnim izrazima, mogu da se odrede i koeficijenti & i K kao
i presene sile:
&= -0,1698 K=0,0425b3 (2.73)
Najee kod okastih tapova irina prstenaste glave nije konstantna, kako je prikazano
na slici 2.71. Zbog spreavanja cepanja okastog tapa usled smicanja i gnjeenja omotaa
rupe potrebno je vee rastojanje od ivice okastog tapa do poetka rupe u pravcu delovanja
sile (a). Stoga se najee glava okastog tapa oblikuje u vidu prstena promenljive irine
(slika 2.74), pri emu je njegova irina najmanja na mestu neto preseka 1-1 (c). Odnos
dimenzija okastog tapa a i c (slika 2.74), koji figurie u prethodnim izrazima, treba da se
nalazi u okviru sledeih granica:
1,25 a / c 2,0 . (2.81)
Izuzetno se moe dozvoliti 1,00 a / c 1,25 , ali u tom sluaju, pri proraunu normal-
nog napona (2.78) umesto irine a treba da se usvoji 0,8a, tako da ostane zadovoljen us-
lov: 1,25 a / c . Moe se uoiti da se koncentracija napona u okastom tapu uzima u obzir
smanjenjem doputenih napona, dok se proraunski normalni napon sraunava u neto pre-
seku, kao kod zategnutih tapova.
d
2
c Nt
zx ,max = 1,10 + 0,02 + 0,25 arctg (2.84)
c d 180 2 A
gde su:
W = d 3 / 32 otporni moment i
A = d 2 / 4 povrina poprenog preseka epa.
Sredstva za vezu 213
Osim normalnog napona usled savijanja epa x , max , u epu se, na mestu kontakta sa
okastim tapom, javlja i normalni napon z , max , koji je jednak pritisku po omotau rupe
okastog tapa z , max = p0 (2.77). Ovi naponi lee u dve meusobno upravne ravni: napon
z ,max je upravan na osu epa, dok napon x , max deluje u pravcu ose epa. Stoga je
neophodno da se izvri i kontrola uporednog napona i to na sledei nain:
Okasti tapovi mogu da budu konstruisani kao jednodelni, dvodelni i viedelni elemen-
ti (slika 2.75). Prednost viedelnih tapova u odnosu na dvodelne sastoji se u upotrebi epa
sa manjim prenikom, jer se dobija manji napon usled savijanja.
Napon u epu i napon savijanja u okastom tapu zavise od debljine lima okastog tapa.
Poveanje debljine lima moe da se izvede na dva naina:
glava okastog tapa se izvodi od debljeg lima, a njena veza sa tanjim limom od ko-
jeg je izraen preostali deo okastog tapa se izvodi zavarivanjem, sueonim avom
S-kvaliteta (slika 2.76a);
okasti tap se na mestu veze ojaava sa obostranim obraznim limovima, koji se za-
varuju za osnovni element krunim ugaonim avovima. Buenje rupe se izvodi na-
kon zavarivanja (slika 2.76b).
216 Metalne konstrukcije
8 ZAVARIVANJE
8.1 UVOD
Zavarivanje je tehnoloki postupak za spajanje istih ili slinih metala. Spajanje elemenata
se ostvaruje uz pomo visoke temperature koja izaziva topljenje dodatnog i osnovnog mate-
rijala na mestu spoja. Rastopi osnovnog i dodatnog materijala (elektrode ili ice za zavariva-
nje) se meusobno meaju i dolazi do njihovog fizikog i hemijskog sjedinjavanja. Nakon
hlaenja dolazi do ovravanja, ime se stvara av, kao fiziki kontinuitet materijala. Na
ovaj nain se ostvaruje kontinualan spoj elemenata koji se zavaruju.
Sredstva za vezu 217
Radi lakeg praenja daljeg teksta neophodno je da se definiu neki osnovni pojmovi
koji su karakteristini za zavarivanje (slika 2.78).
Osnovni materijal je materijal od koga su izraeni elementi (delovi) koji se spajaju
zavarivanjem.
Dodatni materijal je materijal (najee ica za zavarivanje ili elektroda) koji se pri za-
varivanju topi i, meanjem sa rastopljenim metalom osnovnog materijala u zoni ava, ob-
razuje rastop koji, nakon hlaenja i ovravanja, formira av. Dodatni materijal mora da
se izabere na adekvatan nain kako bi se omoguilo to bolje i bre popunjavanje ljeba i
dobro sjedinjavanje sa osnovnim materijalom. Pored toga, on mora da poseduje i elemente
za legiranje rastopa ija je funkcija da stvori uslove za zatitu ava od gasova iz atmosfere
i da omogui postepeno hlaenje rastopljenog metala.
Spoj odreuje meusobni poloaj delova koji se spajaju.
av je materijalizovano mesto spajanja, odnosno materijal izmeu delova koji se spa-
jaju dobijen topljenjem dodatnog i osnovnog materijala na mestu spoja.
Zona uticaja toplote (ZUT) je zona u osnovnom materijalu neposredno uz av u kojoj
je, usled visokih temperatura (preko 600 C) koje nastaju u rastopu prilikom zavarivanja,
dolo do strukturnih promena.
ljeb je prostor predvien za deponovanje dodatnog materijala prilikom zavarivanja.
Njegov oblik zavisi od vrste spoja i debljine elemenata koji se spajaju. Osnovna funkcija
ljeba je da se omogui pravilno rastapanje po debljini osnovnog materijala i dobro ispu-
njavanje spoja rastopom. Kod sueonih avova ljeb se formira obaranjem ivica elemenata
koji se spajaju, dok kod ugaonih avova nisu potrebni nikakvi pripremni radovi, ve ljeb
formiraju ivice elemenata koji se spajaju.
Zavar je deo ava dobijen topljenjem dodatnog materijala u jednom prolazu. Kod
sueonih spojeva tankih elemenata, debljine 3-4 mm, kao i kod ugaonih avova manjih
dimenzija (a=3-4 mm) av moe da se izvede samo jednim zavarom (slika 2.79a). U
sluaju sueonih spojeva debljih elemenata i ugaonih avova veih dimenzija, avovi se
izvode iz vie zavara. Zavar koji se prvo izvodi naziva se koreni zavar. Ostali zavari mogu
da se izvode paralelno sa osom ljeba, (slika 2.79b) ili upravno na nju (slika 2.79c).
Slika 2.79 - Postupak izrade avova: a) iz jednog zavara; b) iz vie zavara paralelnih sa osom
ljeba; c) iz vie zavara upravnih na osu ljeba
Slika 2.80 - Primeri primene zavarivanja u metalnim konstrukcijama: a) veza grede sa stubom;
b) vor reetkastog nosaa; c) ortotropna ploa
U Jugoslaviji se prva oprema za gasno zavarivanje pojavila 1909. godine. Prvo elektro-
luno zavarivanje je izvedeno 1926. godine, na zavarivanju eleznikih ina. Nedostatak
strunih kadrova i domae opreme su usporili razvoj zavarivanja. Tek pred Drugi svetski
rat zapoinje bri razvoj. Nakon zavretka rata, Jugoslavija se brzo ukljuuje u transfer
znanja i tehnologije iz oblasti zavarivanja. Do danas je i kod nas izveden veliki broj zna-
ajnih metalnih konstrukcija u zavarenoj izradi. Primena zavarivanja je potpuno odoma-
ena i gotovo da se i ne moe zamisliti radionica za izradu metalnih konstrukcija koja ne
raspolae sa savremenim ureajima za zavarivanje. Nekoliko karakteristinih primera za-
varivanja u metalnim konstrukcijama prikazano je na slici 2.80.
Moe se slobodno rei da je sa primenom zavarivanja u graevinskim konstrukcijama,
otpoela nova era metalnih konstrukcija. Otvorene su mnogobrojne mogunosti za kons-
truisanje i izradu metalnih konstrukcija, proireno je polje njihove primene, a takoe su
primenjena i nova konstrukcijska reenja (npr. ortotropne ploe). Danas je izrada metalnih
konstrukcija gotovo nezamisliva bez primene zavarivanja, koje se primenjuje pri izradi
elemenata konstrukcije (profila) i njihovih veza. Osnovne prednosti koje nudi zavarivanje
u odnosu na mehanika spojna sredstva su:
materijalni kontinuitet kojim se omoguava pravilan, kontinualan tok sila iz jednog
u drugi element veze ili nastavka,
ostvarivanje krutih, odnosno slabo deformabilnih veza, to je posebno vano kod
dinamiki optereenih konstrukcija,
220 Metalne konstrukcije
redukcija ukupne teine konstrukcije, koja se pre svega manifestuje kroz smanjenje
teine veza i nastavaka,
mogunost variranja debljine elemenata, ime se postiu utede u teini kons-
trukcije,
smanjenje vremena neophodnog za pripremu komada koji se spajaju (otpada
potreba za buenjem rupa za spojna sredstva),
izbegavanje slabljenja elemenata rupama za spojna sredstva,
velike mogunosti konstrukcijskog oblikovanja veza izmeu elemenata razliitih
oblika i dimenzija,
mogunost ostvarivanja nepropusnih spojeva i
poboljanje izgleda konstrukcije.
Za razliku od spojeva izvedenih pomou zavrtnjeva ili zakivaka, kod kojih se sila sa
jednog elementa predaje na drugi diskontinualno, zavareni spojevi omoguavaju kontinua-
lan tok sila du linija avova, koji je logina posledica ostvarenog materijalnog kontinui-
teta. Kod sueonih avova taj tok je neporemeen i ravnomeran, dok je kod veza ostvare-
nih pomou ugaonih avova, zbog skretnih sila, tok sila malo poremeen.
Zavarivanje se primenjuje za izradu osnovnih elemenata metalnih konstrukcija, irokog
asortimana, kao to su I, U, sanduasti, kruni i drugi profili. Elementi se spajaju direkno,
bez dodatnih elemenata kao to su pojasni ugaonici kod zakovanih nosaa i tapova, ime
se znatno tedi na osnovnom materijalu. Osim toga, nema slabljenja elemenata usled rupa
za zakivke, pa je njihova nosivost vea. Lakim variranjem irine i debljine elemenata du
raspona nosaa u zavisnosti od promene statikih uticaja, nosivost nosaa se usklauje sa
njegovim naprezanjima. Na taj nain se ostvaruje pravilan balans materijala, odnosno nje-
gova raspodela srazmerno stvarnim statikim potrebama, to moe znatno da utie na sma-
njenje teine, a samim tim i cene konstrukcije. Posebno treba istai primenu zavarivanja
pri izradi zakrivljenih elemenata i elemenata sloene geometrije.
Takoe, zavarivanje se primenjuje za izradu veza izmeu manjih ili veih sklopova me-
talnih konstrukcija. Ovakve veze se izvode brzo, kvalitetne su i ekonomine. Njima se omo-
guava dobro iskorienje nosivosti osnovnog materijala, a dodatni elementi u vidu podvezi-
ca najee nisu potrebni. Veze elemenata pod uglom razliitim od 903 koje su predstavljale
poseban problem kod veza sa zakivcima, efikasno se izvode u zavarenoj izradi.
Zavarivanje moe da se primenjuje i za izradu montanih nastavaka. Nastavci u zavare-
noj izradi mogu da budu ekonomini, ali je u uslovima koji vladaju na gradilitu, teko
obezbediti neophodan kvalitet avova. Stoga se montani nastavci najee izvode pomo-
u zavrtnjeva. Kod izuzetno napregnutih, odgovornih konstrukcija, kao to su na primer
mostovi, zavarivanje se primenjuje i za izradu montanih nastavaka (npr. kod ortotropnih
ploa). Veze izvedene zavarivanjem nisu montano-demontanog karaktera, kao to je slu-
aj sa vezama izvedenim pomou zavrtnjeva. Veza u zavarenoj izradi moe da se demonti-
ra (razdvoji) samo rezanjem ava ili osnovnog materijala. To je jo jedan od razloga zbog
kojih se zavarivanje primenjuje uglavnom za izradu elemenata i radionikih sklopova, a
ree i za izvoenje montanih nastavaka.
Ukoliko je potrebno da se izvri ojaanje konstrukcije ili njenog dela, kao i u sluaju
dodavanja novih elemenata, to moe jednostavno da se izvede zavarivanjem. Pri tome
treba voditi rauna da se prilikom intervencije na postojeoj konstrukciji omogui njeno
rastereenje (podupiranje), jer pri zavarivanju usled zagrevanja postojee konstrukcije
Sredstva za vezu 221
poloaji veza i nastavaka, ukoliko je mogue, treba da budu izvan zona maksimal-
nih uticaja, ime se znatno umanjuje stepen opasnosti od nastanka eventualnih gre-
aka u avovima,
izbegavati teke poloaje zavarivanja (npr. iznad glave) jer je kvalitet avova slabiji,
a njihovo izvoenje sporije i skuplje,
zahtevani stepen kotrole kvaliteta, s obzirom na velike razlike u ceni, mora da odgo-
vara stvarnim potrebama, u skladu sa znaajem konstrukcije i njenih elemenata.
Klimatski uslovi koji vladaju na lokaciji na kojoj se vri zavarivanje su od velikog
znaaja za kvalitet izvoenja zavarivakih radova. Tu posebnu ulogu igraju spoljanja
temperatura, vlanost vazduha i prisustvo vetra. Pri niskim temperaturama dolazi do brzog
gubitka temperature u zoni ava i naglog hlaenja, ime se spreava pravilno ovravanje
ava. Tom prilikom ne dolazi do dobrog sjedinjavanja dodatnog i osnovnog materijala, pa
se dobijaju nepovoljne strukture metala u avu sa pojavom greaka u vidu prslina i
ukljuaka gasa i troske. Donja granica temperature za normalno zavarivanje elika
kvaliteta 0361 i 0451 iznosi 0 C, a za elik kvaliteta 0561 iznosi +5 C. Ispod ovih
temperatura zavarivanje se vri samo uz preduzimanje odgovarajuih mera predgrevanja
osnovnog materijala. Pri zavarivanju na vetru ili promaji moe da doe do nepravilnog vo-
enje luka i neravnomernog hlaenja ava, to utie na stvaranje greaka. Velika vlanost
vazduha, takoe, moe da izazove ozbiljne greke u avovima. Sve ovo ukazuje na inje-
nicu da je zavarivanje optimalno u radionikim uslovima, gde ovi parametri mogu da se
kontroliu, a ne na gradilitu u improvizovanim uslovima.
Spoj dobijen zavarivanjem treba da ima to ravnomernije upotrebne osobine, sline ili
bolje od osobina osnovnog materijala. Mehanika svojstva materijala ava treba da budu
slina mehanikim svojstvima osnovnog materijala. Ovo se prvenstveno odnosi na granicu
razvlaenja (f y), vrstou na zatezanje (f u) i izduenje pri lomu (45). Pomenuta mehanika
svojstva materijala ava treba da budu ista ili bolja od odgovarajuih svojstava osnovnog
materijala. Uobiajene vrednosti ovih mehanika svojstva metala ava date su u tabeli
2.27.
-
deliminom penetrtracijom
Sueoni avovi sa
-
Ugaoni avovi
-
avovi u
rupama
- -
ep avovi
-
Zbog svoje specifinosti uljebljeni avovi ne mogu podlei ovakvoj podeli (slika 2.94)
224 Metalne konstrukcije
Ugaoni spojevi se izvode izmeu elemenata koji meusobno zaklapaju odreeni ugao,
razliit od 1803. Najee se elementi koji se spajaju nalaze pod pravim uglom (slika
2.82a), ali taj ugao moe da bude i kos (slika 2.82b), u kom sluaju se ugaoni spojevi
nazivaju kosi ugaoni spojevi. Ugaoni spojevi mogu da se izvedu pomou sueonih avova
sa punom ili deliminom penetracijom ili pomou ugaonih avova.
Kada se jedan od elemenata koji se spajaju ne prekida na mestu spoja (slika 2.82) spoj
se naziva neprekinuti ugaoni spoj. Ukoliko se oba elementa prekidaju na mestu spoja
(slika 2.83) takvi spojevi se nazivaju prekinuti ugaoni spojevi. Prekinuti spojevi mogu da
budu otvoreni (slika 2.83a) i zatvoreni (slika 2.83b). Kod otvorenih spojeva elementi koji
se spajaju su smaknuti jedan u odnosu na drugi, tako da se njihove veze izvode pomou
ugaonih avova. Kod zatvorenih spojeva povrine elemenata su u istoj ravni tako da se
izvodi sueoni spoj.
Krstasti spojevi predstavljaju poseban vid ugaonih spojeva kod kojih elemenati koji se
spajaju obrazuju krst (slika 2.84). Spoj se ostvaruje pomou ugaonih (slika 2.84a) ili su-
eonih avova (2.84b), ili njihovom konbinacijom. Ovakvi spojevi su nepovoljni, jer zbog
nagomilavanja avova na jednom mestu dolazi do koncentracije napona. Pri zavarivanju
Sredstva za vezu 225
Preklopni spojevi su spojevi izmeu preklopljenih elemenata koji lee u dve paralelne
ravni. Postoje dve vrste preklopnih spojeva:
direktni preklopni spojevi i
preklopni spojevi sa podvezicama.
Direkni preklopni spojevi se javljaju kod elementa koji su meusobno preklopljeni na
odreenoj duini. Spoj se izvodi pomou ugaonih avova. Ukoliko su elementi koji se
spajaju iste irine, tada se izvode samo eoni ugaoni avovi sa obe strane (slika 2.85a).
Ako je jedan elemenat ui od drugog, tada se izvode i boni (poduni) i eoni ugaoni
avovi (slika 2.85b).
Preklopni spojevi sa podvezicama se izvode kada se elementi koji se spajaju nalaze u
istoj ravni. Sa obe strane ovih elemenata se postavljaju podvezice, koje treba da budu ue
od osnovnih elemenata kako bi se omoguilo njihovo zavarivanje za elemente spoja
pomou ugaonih avova po itavom obimu (slika 2.85c). Primena ovakvih spojeva je, sa
stanovita naprezanja avova i samih elemenata, povoljnija, jer se izbegava ekscentrino
naprezanje. Meutim, neophodni su dodatni elementi (podvezice) za ostvarivanje veze,
ime se poveava utroak materijala.
bovima, na jednom ili oba elementa koji se spajaju. Oblik ljeba zavisi od debljine eleme-
nata koji se zavaruju. U zavisnosnosti od oblika ljeba razlikuju se sledee vrste sueonih
avova:
I-avovi (slika 2.86a) koji se izvode izmeu elemenata debljine 1-5 mm bez obrade
ivica za ljeb. Elementi koji se spajaju postavljaju se na meusobnom razmaku od
0-2 mm, kako bi moglo da se ostvari njihovo uvarivanje po itavoj debljini;
V-avovi (slika 2.86b) koji se izvode kod limova debljine 5-15 mm. Ukoliko se
ljeb ispuni samo sa jedne strane tada se dobija av sa neprovarenim korenom. Ako
se, nakon ienja, izvede i zavar sa druge strane ava tada se dobija av sa
provarenim korenom. Kod sueonih spojeva se uglavnom izvode V-avovi, dok se
kod ugaonih spojeva, zbog nemogunosti obrade ivica oba elementa spoja, najee
izvode 1/2V-avovi, koji takoe mogu da budu sa provarenim korenom (slika
2.86c), ili bez provarenog korena (slika 2.86d);
X-avovi (slika 2.86e) koji se izvode kod sueonih spojeva limova vee debljine
(12-35 mm). On predstavlja spoj dva V-ava sa suprotnih strana limova, kako bi se
smanjila veliina ljeba, a time i koliina dodatnog materijala. Izvodi se tako to se
prvo zavari jedna strana, zatim se spoj okrene i oisti, pa se zavari i druga strana
(slika 2.86e);
K-avovi (slika 2.86f) koji se izvode kod ugaonih spojeva limova debljine >10 mm
(uglavnom 15-30 mm). Oni predstavljaju kombinaciju dva 1/2 V - ava;
U-avovi (slika 2.86g) koji mogu da se primenjuju za zavarivanje limova vee
debljine (>25 mm) umesto V-avova;
J-avovi ili 1/2U-avovi (slika 2.86h) koji se primenjuju za zavarivanje limova vee
debljine (>15 mm), uglavnom kod ugaonih spojeva.
Osnovni elementi poprenog preseka sueonih avova prikazani su na slici 2.87. ljeb
ava sainjavaju ivice elemenata koje treba zavariti. Lice ava je vidljiva povrina sa gornje
strane ava. Koren (nalije) ava se nalazi sa donje strane spoja i obuhvata i deo osnovnog
materijala istopljenog pri zavarivanju. Uvar je deo osnovnog materijala istopljenog prilikom
zavarivanja. Ivica ava je definisana graninim linijama izmeu lica, odnosno nalija ava i
osnovnog materijala. Nadvienje ava je deo ava iznad ravni koja spaja ivice ava. Prelazna
zona je deo osnovnog materijala u zoni uticaja toplote. Debljina ili visina ava je jednaka
debljini tanjeg elementa u spoju, ukoliko su elementi razliite debljine.
Visina korena ljeba (s) omoguava da se istopljeni materijal zadri u ljebu. Mala
visina daje otar koren ljeba koji dovodi do topljenja tog dela osnovnog materijala i
curenja istopljenog metala. Velika visina daje tupi koren ljeba, odnosno ne omoguava
dovoljno provarivanje ava u tom delu i stvaranje korena ava. Vrednost visine korena
ljeba se kree u granicama od 0-3 mm.
Dubina ljeba (d) zavisi od debljine osnovnog materijala (d = t - s).
U tabeli 2.29 prikazana je zavisnost izmeu oblika ljebova i vrste avova.
Oblici ljebova za gasno i elektroluno zavarivanje, sa svim potrebnim dimenzijama
prikazani su u tabeli 2.30.
230 Metalne konstrukcije
ljeb av Debljine
Napomena Izgled Naziv Izgled limova
Sueoni spojevi
ljeb oblika
1/2V - av 5-15 mm
1/2V
Ugaoni spojevi
ljeb oblika
1/2V - av 5-15 mm
1/2V
ljeb oblika
K -av > 10 mm
K
ljeb oblika
J - av >15 mm
J
Sredstva za vezu 231
Slika Uglovi s g r
Naziv ava broj 1 2 $mm% $mm% $mm%
I - av 1 - - - - - 0-2 -
2a #603 - - - 0-3 -
1 do 2mm u zavisnosti od debljine elemenata
200 mm
12 tmin za pritisnute elemente
! max = min (2.88)
16 tmin za zategnute elemente
0,25 c
Sredstva za vezu 233
gde su:
tmin debljina najtanjeg lima u spoju (tmin=min5t, t16, videti sliku 2.91),
c rastojanje izmeu ukruenja, ukoliko se avovi koriste za spajanje ukruenja za lim
ili drugi element izloen pritisku ili smicanju.
Isprekidani avovi se postavljaju sa obe strane elementa koji se spaja i to u istom ritmu
(slika 2.91a) ili naizmenino (slika 2.91b). Pri tome treba voditi rauna da spoj uvek
poinje i zavrava se sa ugaonim avovima sa obe strane. Duina prekida se meri izmeu
krajeva najbliih (susednih) avova. Osnovni razmaci izmeu delova isprekidanih avova,
kao i dimenzije poetnih i zavrnih avova prikazani su na slici 2.91.
8.2.6 ep avovi
Izvode se u manjim rupama i to potpunim ispunjenjem rupa rastopom (slika 2.93). Mogu,
takoe, da se izvode u krunim ili ovalnim rupama. Dimenzije rupa i njihov raspored zavise od
debljine limova koji se spajaju. Prenik krune rupe, ili irina ovalne rupe, za ep av treba da
je barem za 8 mm vea od debljine dela u kome je rupa. Krajevi izduenih rupa treba da budu
polukruni ili da bar imaju zaobljene uglove, sa prenikom zaobljenja ne manjim od debljine
dela u kome je rupa, izuzev kada se ovalna rupa protee do ivice elementa (slika 2.93b).
Debljina ep ava u limovima debljine do 16 mm treba da bude jednaka debljini lima. U
sluaju limova vee debljine (t > 16 mm) debljina ep ava treba da je vea ili jednaka od
polovine debljine lima, ali ne manja od 16 mm. Rastojanja izmeu centra ep avova (s) ne
treba da prekorai etvorostruku vrednost prenika rupe za ep av ( s 4d 0 ).
d0 - prenik rupe za ep av
Slika 2.93 - ep avovi
Sredstva za vezu 235
Najnepovoljniji poloaj za zavarivanje je iznad glave. Pri ovom poloaju dolazi do od-
vajanja kapljica rastopa iz ljeba, oteanog ispunjenja ljeba, slabog uvarivanja osnovnog
materijala i provarivanja korena ava. Stoga se u ovom poloaju ne mogu primeniti svi
postupci zavarivanja, a posebno ne poluautomatski i automatski. Takoe, dolazi do breg
zamaranja radnika, pa su neophodni dobri i izvebani zavarivai.
Sredstva za vezu 237
Sve navedene tekoe i nedostaci su otklonjeni kod horizontalnog ili poloenog poloa-
ja zavarivanja, koji je ujedno najpovoljniji poloaj koji se primenjuje kako za runo tako i
za poluautomatsko i automatsko zavarivanje.
I - av
V - av
V - av sa provarenim korenom
1/2V - av
K - av
X - av
U - av
Ugaoni av
Osim osnovnih oznaka koriste se i dopunske oznake pomou kojih se definiu dodatni
podaci koji se odnose na oblik lica avova, zahtevani postupak zavarivanja itd. Obeleava-
nje avova detaljno je objanjeno u poglavlju 9.
238 Metalne konstrukcije
Kod izvoenja avova veih debljina pomou vie zavara, sa aspekta toplotnog ciklusa,
mogu da nastupe dva sluaja:
duina ava je velika pa se sledei zavar izvodi preko prethodnog, ve ohlaenog
zavara, tako da su toplotni ciklusi za svaki zavar nezavisni,
duina ava je mala tako da se sledei zavar izvodi preko jo neohlaenog zavara,
pa toplotni ciklusi imaju meusobni uticaj.
Toplotni uticaji u ve ohlaenom zavaru pri izvoenju sledeeg zavara, ne utiu bitno
na promenu strukture u zoni ve izvedenih zavara (slika 2.101). Tako temperatura u prvom
zavaru, pri izvoenju drugog zavara, ne dostie kritinu vrednost AC3. Takav toplotni re-
im vlada i pri izvoenju sledeih zavara.
Kod kratkih avova je spreeno potpuno hlaenje izvedenog zavara, pa on ostaje due
vreme pod visokom temperaturom. Usled toga moe da doe do nepoeljne prekristaliza-
cije. Pravilnim toplotnim reimom mogu da se postignu i povoljni efekti.
ovravanja. Odnos meavina zavisi od vrste zavarivanja, koliine unesene toplote, brzi-
ne hlaenja, prisustva legirajuih elemenata i drugih faktora. Ukoliko av nije zatien od
dodira sa okolnom atmosferom dolazi do rastvaranja kiseonika, azota i vodonika iz vazdu-
ha u rastopljeni deo metala.
Polje primene
Naziv postupka zavarivanja Skraeno Oznaka
t $mm% Materijali
Elektroluno zavarivanje sa nelegirani, niskolegirani i
obloenom elektrodom E 111 3-50 finozrni visokovredni
(8.6.2.1) elici
Elektroluno zavarivanje
pod zatitnim prahom nelegirani i niskolegirani
EPP 12 4-80
elici
(8.6.2.2)
Elektroluno zavarivanje
elektrodnom icom pod nelegirani (<0,22%C) i
zatitom inertnog gasa MIG 131 4-24 niskolegirani (0,35%C)
elici i Al- legure
(8.6.2.3)
Elektroluno zavarivanje
elektrodnom icom pod nelegirani i niskolegirani
MAG 135 <30
zatitom aktivnog gasa elici
(8.6.2.4)
Elektroluno zavarivanje
netopljivom elektrodom pod visokolegirani elici i
TIG 141 <12
zatitom inertnog gasa Al-legure
(8.6.2.5)
Elektroluno zavarivanje (E) je nalo iroku primenu u svim onim sluajevima gde nije
ekonomski i tehniki opravdano da se primene automatski i poluautomatski postupci. Prime-
njuje se za sve poloaje zavarivanja, a najbolji rezultati se postiu pri horizontalnom po-
loaju. Debljine limova koji mogu da se zavaruju ovim postupkom se kreu od 3-50 mm.
Otvori ljebova se svode na najmanju meru kako bi se smanjila koliina dodatnog materi-
jala i koliina unesene toplote.
Kvalitet avova izvedenih ovim postupkom zavisi od:
vrste elektrode,
kvalifikovanosti i sposobnosti radnika koji izvodi zavarivake radove,
poloaja zavarivanja,
tehnikih karakteristika opreme,
uslova pri izvoenju zavarivakih radova.
Sredstva za vezu 247
1 - El. mrea
2 - Izvor struje
3 - Kablovi
4 - Kotur
5 - ica za zavarivanje
6 - Ureaj za dovod ice
7 - aura
8 - Zrnasti prah
9 - Rezervoar
10 - av
11 - Troska
12 - Osnovni materijal
strane operatera. Na taj nain se dobija vrlo produktivan postupak ija primena je racio-
nalna u sledeim sluajevima:
pri izradi pravih i dugih avova, na primer kod limenih nosaa ili ortotropnih ploa;
pri zavarivanju debelih limova (do 80 mm) kod kojih je neophodno da se deponuje
velika koliina dodatnog materijala. Jednim prelazom moe da se izvede zavar
debljine 30-40 mm;
pri izradi I-avova kod debelih limova (do 40 mm) ime se postie uteda, jer otpa-
da potreba za obradom ivica elementa koji se spajaju (nije potreban ljeb);
kada se zahteva velika brzina zavarivanja, na primer u serijskoj proizvodnji zavare-
nih profila ili drugih elemenata konstrukcije.
avine argona sa CO2, O2 ili N2 u veoma malim koliinama. Izbor zavisi od vrste metala
koji se zavaruje i brzine topljenja ice za zavarivanje. ist argon se koristi za zavarivanje
Al-legura, a meavina argona sa 5%O2 za zavarivanje uglavnom nerajuih elika. Kod
nas za sada nema meanih gasova, ve se primenjuje ist argon.
Keramiki prsten ima funkciju da sprei prskanje rastopa, da zatiti rastop od okolnog
vazduha, da oblikuje venac oko epa i da omogui postepeno hlaenje zavara (slika
2.111b). Nakon hlaenja keramiki prsten se razbija ekiem. Ispitivanje kvaliteta izvede-
nog spoja se sprovodi tako to se svaki dvadeseti ep povija za ugao 60, udarcima ekia
u glavu epa (slika 2.111c). Ovim postupkom se zavaruju epovi od elika prenika do
25 mm i epovi od Al-legura prenika do 12 mm. Pri zavarivanju epova od Al-legura
pitolj mora da ima dodatni ureaj za zatitni gas, argon.
1 - El. mrea
2 - Ignitorski upravlja
3 - Transformator
4 - Poduno-pokretna eljust
5 - Nepokretna eljist
6 - Komadi koji se zavaruju
Ovaj postupak je naao primenu za spajanje tankih elinih limova i limova od Al-
legura u vagonogradnji, automobilskoj industriji, industriji aparata za iroku potronju i dr.
1 - El. mrea
2 - Transformator
3 - Kablovi
4 - aura
5 - ica za zavarivanje
6 - Tena troska
7 - Rastop
8 - Graninici od bakra
9 - Voda za hlaenje
10 - ljeb
11 - Ureaj za pomeranje ice
12 - Stubni nosa
13 i 14 - Komadi koji se zavaruju
Struja iz mree (1) se preko transformatora i ispravljaa (2) kablovima (3) dovodi do
aure (4) kroz koju prolazi ica za zavarivanje (5) i do komada koji se zavaruju (13 i 14).
ica se postavlja u ljeb (10) zajedno sa prahom za zavarivanje. Ukljuivanjem struje stva-
ra se prikriveni elektrini luk izmeu ice i komada koji se zavaruju. Usled te tempetature
topi se prah i stvara se tena troska (6). Kada se stvori odreena masa tene troske, luk se
gasi i dalje zagrevanje nastaje usled otpora prolasku struje kroz trosku i icu. Usled te tem-
perature topi se zica koja ispunjava ljeb (10) i osnovni materijal ime se stvara uvar. Te-
na troska se pridrava graninicima od bakra (8) koji se hlade vodom iz mree (9). Nakon
ispunjenja ljeba graninici se pomeraju i na taj nain se formira av (10). U ljeb moe da
se dovede i vie ica ili traka, u zavisnosti od visine ljeba koji treba ispuniti. Troska u ras-
topu ima i funkciju metalurke kontrole rastopa.
Acetilen (C2H2) i kiseonik (O2) se nalaze u posebnim elinim bocama (1 i 2). Pomou
gumenih, savitljivih cevi (3) ovi gasovi se dovode do gorionika. Podeavanjem smee po-
mou redukcionih ventila (4) dobija se meavina ovih gasova koja zapaljena sagoreva u
gorioniku (5). Meavina se pravi u proporciji C2H2:O2=1:1,1 koja pri sagorevanju razvija
temperaturu od 3000-3500 C. Usled tako visoke temperature topi se ica za zavarivanje
(6) koja ispunjava ljeb u osnovnom materijalu (7).
eline boce (slika 2.116a) su najee prenika 200 mm i sastoje se od tela boce deblji-
ne 5-8 mm (1), cilindrinog navoja (2), sigurnosnog ventila (3), izlaznog ventila (4), kape
(5), konusnog cevnog navoja (6) i grlia boce (7). Gorionici za zavarivanje i gasno rezanje
su prikazani na slici 2.116b. Gorionik za zavarivanje se sastoji od tela (1), prikljuaka za
acetilen (2) i kiseonik (3), redukcionih ventila (4 i 5) i plamenog kljuna (12).
Sredstva za vezu 255
a) b)
Pored zavarivanja ista oprema moe da se koristi i za rezanje delova metala, zagrevanje
metala za obradu kovanjem i savijanjem, za ispravljanje iskrivljenih delova konstrukcije
usled zavarivanja, za ienje konstrukcije od re, boje i masnoe itd.
b) Stvara zatitnu atmosferu oko luka i rastopa. Rastop se lako vezuje sa kiseonikom i
azotom iz vazduha, stvarajui okside i nitride gvoa. Oni su nepoeljni u avu jer
pogoravaju mehanike osobine, poveavaju krtost i sklonost ka starenju metala i
stvaraju uslove za pojavu prslina. Isparavanjem obloge stvara se gasni omota od
inertnog gasa. Pored toga vri se hemijsko vezivanje kiseonika i azota, u inertno
jedinjenje, ukoliko oni prodru u luk. U tu svrhu se najee koriste celuloza i grafit;
c) Stvara trosku iznad ljeba ispunjenog rastopom. Ona treba da sprei naglo hlaenje a-
va i omogui normalne metalurke procese u ZUT-u. Usporavanjem ovravanja ras-
topa eliminie se stvaranje mnogih greaka u avu, jer neistoe i gasovi imaju vreme-
na da izau iz rasropa. Rastop se oblae troskom i na taj nain spreava prodiranje
vazduha u njega, ime se eliminiu pomenute tetne pojave.
d) Legira rastop dodatnog i osnovnog metala. Dodaci pored legiranja rastopa vre i nje-
govu dezoksidaciju i denitrizaciju. Uglavnom se koriste mangan, titan, aluminijum, si-
licijum i dr.
Punjene elekrodne ice (slika 2.121) su sline obloenim elektrodama. Oblogu ini me-
talni cilindar (1), a jezgro (2) je od metalnog i mineralnog praha. Prave se od hladno valja-
ne trake iji kvalitet odgovara osnovnom materijalu, koja se savija popreno i ispunjava
prahom pre zatvaranja. Uobiajeni prenii su: 1,2, 1,6, 2,4, 3,2, 4 i 5 mm.
Pune elektrodne ice se izrauju u obliku hladno vuene ili hladno valjane ice punog
poprenog preseka. Isporuuju se namotane u koturove. Najee se koriste za MIG, MAG
i EPP postupak zavarivanja. Vrstu hemijskog sastava definie vrsta osnovnog metala. ica
je presvuena tankim slojem bakra, radi zatite od korozije.
koje su izloene dejstvu niskih temperatura. Stepen rizika usled greaka nastalih pri za-
varivanju metalnih konstrukcija zavisi od: vrste greke, vrste naprezanja i karaktera
optereenja.
Nisu sve greke podjednako opasne. Ukoliko se pravci greaka poklapaju sa pravcem
toka sila one su manje opasne od greaka upravnih na tok sila, kao to su na primer
podune i poprene prsline, neprovaren koren, nedovoljna visina ava i nadvienje.
Sa stanovita vrste naprezanja najnepovoljnije je zatezanje. Koncentracije napona koje nas-
taju u zategnutim elementima usled greaka u avovima prouzrokuju stvaranje prslina ili pro-
pagaciju (proirenje ili produenje) postojeih prslina. Pored toga, greke u avovima kao to
su ukljuci troske i vazduha, prsline, neprovaren koren, nedovoljna visina ava itd. izazivaju
smanjenje njihovih dimenzija, odnosno projektovanih bruto povrina avova koje prenose op-
tereenje. Naponska stanja pritiska su mnogo povoljnija, jer kod njih ne dolazi do znaajnih
koncentracija napona. Meutim, kod greaka kao to su nedovoljna visina ava i neprovaren
koren, zbog smanjenja bruto povrine poprenog preseka ava i pojave ekcentrinog napreza-
nja u spoju, usled nepoklapanja teita povrine ava i povrine elemenata koji se spajaju, i kod
pritisnutih elemenata moe doi do znaajnog smanjenja nosivosti.
U pogledu vrste naprezanja dinamiki optereene konstrukcije su znatno podlonije ne-
gativnim uticajima usled greaka u avovima. Kod statiki napregnutih konstrukcija mno-
ge greke u avovima nisu opasne, sem onih koje direkno ugroavaju nosivost spoja. Kod
dinamiki napregnutih konstrukcija, a pogotovo kod spojeva napregnutih na zatezanje,
greke u avovima mogu da prouzrokuju koncentracije napona koje izazivaju pojave prsli-
na u avovima. Ovo proizilazi iz injenice da usled promene smera optereenja ne moe
da se izvri postepena preraspodela sila plastifikacijom pojedinih delova poprenog prese-
ka. Ta sposobnost plastifikacije je znatno smanjena u ZUT-u zbog prekristalizacije osnov-
nog materijala.
Dimenzionalne greke avova su vidljive golim okom i mogu da se otkriju jednostav-
nim prirunim pomagalima. Neke od tih greaka je mogue otkloniti (npr. nadvienje a-
va moe se skinuti bruenjem). Ovo treba da se izvede skidanjem nadvienja u pravcu
toka sila da se ne bi stvorio popreni zarez. Kod jako napregnutih sueonih spojeva oba-
vezno se zahteva bruenje ava. U tom sluaju osnovnim oznakama avova se dodaju
oznake: - kada se zahteva ravna povrina lica ava ili - kada se zahteva ravna i
glatka povrina lica ava. Dozvoljena odstupanja dimenzija avova su ograniena Propi-
sima za toleranciju mera i oblika kod noseih elinih konstrukcija. Od izvoaa zavari-
vakih radova se trai izvoenje avova sa dimenzijama datim u tehnikoj dokumentaciji
i to bez smanjenja dimezija avova. Nadvienje ava se tolerie do 10% od najmanje
debljine u spoju, kod sueonih avova, odnosno od debljine ugaonog ava, s tim da je
maksimalno nadvienje 2 mm. Ukoliko postoji zarez, tada se bruenje izvodi tako da se
stvori blagi prelaz izmeu elemenata u spoju. Pri tome osnovni materijal ne sme da se
oslabi vie od 5%. Pored dozvoljenih greaka propisuju se i dozvoljena odstupanja di-
menzija ljebova (tabela 2.34).
Meunarodni institut za zavarivanje je izvrio klasifikaciju svih greaka u avovima i
svrstao ih u est grupa. Grupe su oznaene trocifrenim celim brojevima. Osnovne oznake su:
100 prsline,
200 poroznost i druge upljine,
300 ukljuci,
400 nalepljivanje i neprovaren koren,
500 greke oblika i
Sredstva za vezu 263
Nain
zavarivanja
p 2 mm +2 mm; .1 mm
Runo d +2 mm; .1 mm . .
elektroluno
a . 753 . .
(E)
! . . . 75 mm 76 mm
p 1 mm 70,5 mm 70,8 mm
Automatsko d 70,5 mm 70,8 mm 70,8 mm . .
pod prakom
a . 753 . .
(EPP)
! . . . 75 mm 76 mm
rodnom nivou uvedene ifrovane oznake za sve greke koje se javljaju u avovima. U ta-
beli 2.35 dat je izvod iz ove klasifikacije za neke karakteristine greke iz grupe 100.
Ovu kontrolu izvode iskusni i obueni strunjaci i ona predstavlja glavnu kontrolu za
sve vrste avova. Tom prilikom mogu da se koriste i odreena pomagala za utvrivanje
dimenzija ljeba i izvedenog ava:
za merenje dimenzija i oblika ljeba (slika 2.124a),
za merenje zazora izmeu elemenata (slika 2.124b),
za merenje upravnosti elemenata koji se zavaruju (slika 2.124c),
za merenje dimenzije ugaonog ava (slika 2.124d) i
za merenje nadvienja sueonog ava (slika 2.124e).
1 Visokofrekventni generator
2 Predajnik
3 Materijal koji se ispituje
4 Prijemnik
5 Pojaiva signala
6 Indikator vremena prolaska
7 Primopredajna glava
Ultrazvuna kontrola je najbra kontrola kvaliteta avova, na osnovu koje se moe lako
uoiti slika promene impulsa ultrazvunih talasa na indikatoru (displeju). Ipak to nije do-
voljan dokument da bi se utvrdilo mesto, oblik, vrsta i veliina greke. U praksi se naje-
e ceo av pregleda ultrazvukom, a onda se registrovana slaba mesta kontroliu skupljom,
radiografskom metodom. Na taj nain se dobija pouzdan dokument o greci koji se upore-
uje sa etalonom. Danas se, meutim, koriste ultrazvuni ureaji najnovije generacije koji,
pored elektronskih displeja sa mogunostima prezentacije razliitih vrsta podataka, imaju i
mogunost grafikog zapisa rezultata ispitivanja, pa mogu precizno da se definiu lokacija,
veliina i tip greke, a grafiki zapis ostaje kao trajni dokument o izvrenoj kontroli. Jedan
takav ureej prikazan je na slici 2.130.
tet, to prouzrokuje poremeaj toka sila usled njihovog skretanja i zaobilaenja greke (sli-
ka 2.131b). Zbog toga u avu ili na granici ava i osnovnog materijala dolazi do koncentra-
cije napona.
Slika 2.131 - Tok linija sila kod spojeva sa sueonim i ugaonim avovima
2.132b) moe se uoiti uticaj greaka na ponaanje spoja odnosno na koncentracije napo-
na, koje su u ovom sluaju znatno vee nego na mestima rupa kod spojeva sa mehanikim
spojnim sredstvima. Koncentracija napona je najvea na krajevima prsline, gde su linije
toka sila proguene.
Koncentracija napona nije posledica samo greaka u avovima. Ona se javlja i kod
ugaonih avova usled nagle promene toka sila (slika 2.133a). Najvee vrednosti koefici-
jenta koncentracije napona su u korenu ava i smanjuju se ka licu ava. Kod ugaonih spo-
jeva koncentracija napona moe da se ublai primenom sueonih avova (npr. K-avova),
kod kojih je naponska slika znatno povoljnija (slika 2.133b).
Kod spojeva ostvarenih pomou ugaonih avova dolazi do skretanja toka ime se
naruava homogeno naponsko stanje u limu (slika 2.134a). Na delovima lima uz av dolazi
274 Metalne konstrukcije
do poveanja napona, dok se napon u sredini lima smanjuje. Ova koncentracija napona na
ivicama lima je izraenija kada je duina ava vea. Neravnomerna raspodela napona je
naroito izraena du ava. Na poetku i na kraju ava javlja se najvea koncentracija na-
pona, dok na sredini duine naponi imaju najmanju vrednost (slika 2.134b). Ovakva raspo-
dela napona odgovara elastinom ponaanju spoja. Ulaskom delova spoja u oblast plasti-
nog ponaanja dolazi do preraspodele sila. Delovi koji su se plastifikovali, tj. kod kojih je
napon dostigao granicu razvlaenja, ne prihvataju prirataj optereenja, pa se optereenje
prenosi na delove koji se nisu plastifikovali, sve dok se u celom preseku ne postigne izjed-
naavanje napona, odnosno plastifikacija. Ovakvo ponaanje spoja dovodi do toga da se
lom u avu, kod konstrukcija sa statikim optereenjem, ne deava na poetku ava, ve
du ava. Kod konstrukcija sa dinamikim optereenjem ne moe da se izvri postepena
plastifikacija delova sklopa, pa lom u avu najee nastaje na poetku ili kraju ava, na
mestu koncentracije napona.
Merodavna ravan deli ugaoni av na dva jednaka dela, koji pripadaju elementima
spoja. Poloaji merodavnih ravni, za razliite spojeve i razliita optereenja, prikazani su
na slici 2.137.
276 Metalne konstrukcije
Primenom ovih ploica se znatno smanjuju zaostali naponi u spoju (slika 2.139). Uko-
liko se sueoni spoj izvodi bez ovih ploica, tada treba uzeti u obzir postojanje kratera na
poetku i na kraju ava. To se obuhvata na taj nain to se raunska duina ava dobija ka-
da se od irine spoja (b) odbiju dve debljine ava (a), na poetku i na kraju ava:
!w = b 2a . (2.91)
Geometrijske karakteristike poprenog preseka ava treba odrediti na osnovu njegovih
stvarnih, ostvarenih dimenzija: debljine a i raunske duine !w .
gde su:
N aksijalna sila,
A povrina sueonih avova u posmatranom poprenom preseku,
My, Mz momenti savijanja oko y-y, odnoso z-z ose,
Wy, Wz odgovarajui otporni momenti sueonih avova,
V smiua sila,
Iy moment inercije sueonih avova oko y-y ose,
Sy statiki moment posmatranog dela poprenog preseka,
a debljina sueonog ava na rebru.
Treba napomenuti da su geometrijske karakteristike poprenog preseka sueonih avo-
va jednake geometrijskim karakteristikama poprenog preseka osnovnog materijala, ukoli-
ko je zavarivanje izvreno sa polaznim i zavrnim ploicama i ako je zavarivanjem izvren
spoj svih elementa poprenog preseka (npr. noica i rebra) po itavoj njihovoj duini, uz
ostvarenje projektovane debljine avova.
Ukoliko se u spoju javlja sloeno naponsko naprezanje (najee ravno naponsko
stanje), sa komponentama normalnog napona u dva ortogonalna pravca i sa naponima smi-
canja, tada treba odrediti uporedni napon u avovima prema hipotezi deformacionog rada
na promeni oblika, odnosno Huber-Henki-Mizesovoj (Huber-Hencky-Mises) hipotezi:
(
u = 2 + II2 2 II2 + 3 2 + II2 ) (2.94)
gde su:
b, w, dop doputeni napon za sueone avove,
k koeficijent kvaliteta sueonih avova (k 1)
dop doputeni napon za osnovni materijal.
Koeficijent kvaliteta ava (k) zavisi od:
kvaliteta ava,
vrste naprezanja i
kvaliteta osnovnog materijala.
Ukoliko je utvreno da je av vieg kvaliteta to se smanjuje verovatnoa pojave grea-
ka u njemu, pa je av pouzdaniji i moe mu se poveriti vee naprezanje, tj. koeficijent k je
vei: k(S) k(I) k(II).
Pojava greaka i koncentracije napona su najopasniji kod spojeva napregnutih na zate-
zanje. Stoga je u zategnutim spojevima koeficijent k najmanji. Stanje pritiska u spojevima
je manje opasno, pa je bez obzira na kvalitet avova k=1,0. U sluaju smiuih naprezanja
koeficijent k ima najmanje vrednosti, to ne znai da je smicanje najnepovoljnija vrsta
naprezanja, jer se prema izrazu (2.95) doputeni naponi u avovima, za sve vrste napre-
zanja, odreuju na osnovu doputenog normalnog napona za osnovni materijal (dop). Do-
puteni naponi smicanja za osnovni materijal su znatno manji dop dop / 3 0,6 dop ,
pa je vrednost koeficijenta k=0,60 za smicanje praktino ekvivalentna vrednosti k=1,0 u
sluaju normalnih napona.
elici boljeg kvaliteta (0561) imaju vei procenat legirajuih elemenata, pa im je ek-
vivalent ugljenika (CE) vii, to dovodi do stvaranja nepovoljnije strukture u materijalu a-
va. U takvim spojevima su i vea naprezanja, to je nepovoljno ukoliko se pojavi neka
greka u avu. Stoga je kod ovakvih elika, generalno, koeficijent k manji.
Vrednosti koeficijenta k u zavisnosti od naina naprezanja, kvaliteta avova i osnovnog
materijala prikazane su u tabeli 2.36.
Koeficijent k
Kvalitet ava Vrsta naprezanja
0361, 0451 0561
Zatezanje ili savijanje 1,00 1,00
S - kvalitet Pritisak 1,00 1,00
Smicanje 0,60 0,60
Zatezanje ili savijanje 0,80 0,80
I - kvalitet Pritisak 1,00 1,00
Smicanje 0,60 0,60
Zatezanje ili savijanje 0,72 0,65
II - kvalitet Pritisak 1,00 0,80
Smicanje 0,55 0,50
280 Metalne konstrukcije
xz b, w, dop (2.96b)
gde su x i xz normalni i smiui naponi u avu usled spoljanjeg optereenja prema iz-
razima (2.92) i (2.93), a b, w, dop doputeni napon u avovima prema izrazu (2.95) i tabeli
2.36. U sluaju ravnog naponskog stanja treba dokazati da je:
u b, w, dop = k dop (2.97)
gde je "u uporedni napon prema (2.94), a vrednost koeficijenta k se odreuje prema vrsti
normalnog napona.
MS=W1kSdop
MI=W1kIdop
MII=W1kIIdop
Slika 2.140 - Mogui poloaj nastavka nosaa sa sueonim avovima razliitog kvaliteta
Debljina ugaonog ava ne treba da je manja od 3,0 mm. Najvea debljina ava zavisi od
debljine najtanjeg elementa u spoju (tmin) i iznosi najvie a = 0,7 tmin. U izuzetnom sluaju,
kod tankih elemenata, moe da se odstupi od ovog pravila i da se usvoji a = tmin. Takoe
postoje ogranienja u pogledu duine ugaonih avova. Prema naim propisima maksimalna
duina ugaonih avova je: max ! w = 100a , a minimalna duina je min ! w = 6a ili 40 mm.
Minimalna Maksimalna
Debljina ugaonih avova a 3 mm 0,7tmin
Duina ugaonih avova ! w 6a ili 40 mm 100a
Kao i kod sueonih avova, iz istih razloga, i kod ugaonih avova pri proraunu treba
uzeti u obzir efektivnu, raunsku duinu avova (2.91). Postavljanje polaznih i zavrnih
ploica na dolazi u obzir kod ugaonih avova. Slian efekat se kod ugaonih avova moe
postii zaokretanjem. Naime, ugaone avove ne treba prekidati na uglovima elemenata ko-
ji se spajaju, ve ih treba kontinualno prevesti zaokretanjem oko ugla na duini jednakoj
barem dvostrukoj debljini ava, gde god je to mogue (slika 2.142). Kod eonih avova
(slika 2.142a) zaokretanjem se mogu eleminisati uticaji kratera na oba kraja, pa je efek-
tivna, raunska duina ugaonog ava jednaka celokupnoj irini elementa koji se spaja
( !w = ! w = b ). U sluaju bonih avova zaokretanje se vri samo na jednom kraju, pa ra-
unsku duinu avova treba odrediti tako to se od ukupne duine ava oduzme jedna deb-
ljina ava ( !w = ! w a ). Ukoliko ni sa jedne strane nije mogue izvesti zaokretanje ava,
282 Metalne konstrukcije
tada se raunska duine odreuje tako to se od ukupne duine ava oduzme dvostruka
debljina ava zbog kratera na poetku i kraju ( !w = ! w 2a ). Kod avova izvedenih oko
elementa bez prekida (avovi u krug), ne treba umanjivati duinu ava.
!w = ! w = b !w = ! w a
Slika 2.142 - Poveanje efektivne duine ugaonih avova kod: a) eonih avova;
b) bonih avova
Kod ugaonih spojeva bez ukruenja (slika 2.143), kao to su na primer veze limova za
neukruene noice I, H, U ili sanduastih preseka, efektivnu irinu avova treba redukovati
usled razlike u krutosti spojnih elemenata.
Prema Evrokodu 3 efektivna irina avova (beff) kod ugaonih spojeva sa elementima
bez ukruenja treba da se odredi na sledei nain:
za I ili H-profile:
beff = tw + 2 r + 7 t f pri emu je (2.98a)
t 2f fy
beff tw + 2 r + 7 (2.98b)
tp f y,p
gde su:
fy granica razvlaenja I ili H-profila,
fy,p granica razvlaenja lima (elementa) koji se prikljuuje.
za sanduaste i U-profile:
beff = 2 tw + 5 t f pri emu je (2.99a)
t 2f fy
beff 2 tw + 5 (2.99b)
tp f y,p
Ostale oznake su u skladu sa slikom 2.143. Ako je beff manje od 70% irine spoja, treba
da se postave ukruenja.
Maksimalna naprezanja u ugaonom avu se javljaju u merodavnoj ravni. U optem
sluaju u njoj se mogu javiti sledee komponente napona (slika 2.144a):
II normalni napon koji deluje u pravcu ose ava,
normalni napon koji deluje upravano na merodavnu ravan ava,
II smiui napon koji deluje u pravcu ose ava,
smiui napon koji deluje upravno na osu ava.
Normalni napon II zavisi od odnosa elastinih svojstava materijala ava i osnovnog
materijala. Deluje na popreni presek ava i ne utie na uporedni napon u merodavnoj rav-
ni. Na osnovu ostalih komponenata napona moe se, na osnovu razliitih hipoteza odrediti
uporedni napon u merodavnoj ravni. Meutim, odreivanje komponentalnih napona u me-
rodavnoj ravni ABA'B' (slika 2.144b) je u nekim sluajevima vrlo komplikovano. Stoga se
pri analizi naprezanja u ugaonim avovima merodavna ravan rotira u ravan spoja, ACA'C'.
Radi jednostavnosti prorauna, a na osnovu eksperimenata, moe se pretpostaviti da se u
ravni spoja javljaju sledee komponente napona (slika 2.144b):
n normalni napon koji deluje upravno na ravan spoja u koju je merodavna ravan
ava oborena,
VII napon smicanja koji deluje u pravcu ava u ravni spoja u koju je merodavna
ravan ava oborena i
V napon smicanja koji deluje upravno na av u ravni spoja u koju je merodavna ra-
van ava oborena.
Uporedni napon u ugaonom avu se odreuje kao vektorski zbir ovih konponenata na-
pona:
Vrednosti doputenog napona za ugaone avove date su u tabeli 2.38 u funkciji vrste
osnovnog materijala i sluaja optereenja.
N
VII =
!w 2 a
Kontrola napona:
u = VII w, dop
eoni ugaoni av
N
V =
!w a
Kontrola napona:
u = V w,dop
Kosi eoni ugaoni avovi
N cos
VII =
!w 2 a
N sin
V =
!w 2 a
Kontrola napona:
u = VII2 + V 2 w, dop
286 Metalne konstrukcije
N
n=
!w 2 a
avovi
Kontrola napona:
u = n w,dop
Sredstva za vezu 287
M F ! 3 F !
Veza konzolnog lima sa
n= = =
vertikalnim ugaonim
Ww a !w2
a !w2
2
6
avovima
F
VII =
2 a !w
Kontrola napona:
u = n 2 + VII2 w, dop
Veza konzolnog lima sa
F !
horizontalnim ugaonim
M 1
n= =
Ww h a !w
avovima
F
V =
2 a !w
Kontrola napona:
u = n 2 + V2 w, dop
- taka 1:
My
n=
W y ,w
Veza I nosaa opereenog momentom savijanja (My) i
transverzalnom silom (V) sa ugaonim avovima
Kontrola: u = n w,dop
- taka 2:
V S y , w, 2 V
VII =
I y , w 2 a 2 2 a 2 ! w, 2
Kontrola: u = VII w, dop
- taka 3:
My V S y , w ,3
n= z3 ; VII =
I y ,w I y , w 2a2
VII =
I y 2a
S y ,1 = b f t f ( h t f ) / 2
Iy moment inercije nosaa
Vmax maksimalna transverzalna sila
Kontrola napona:
u = VII w, dop
Vmax S y ,1
VII =
Veza izmeu noice i rebra
I y 2a
kranskog nosaa
P
n=
2a bw,eff
bw, eff = 50 + 2h p $mm%
) dinamiki koeficijent
Kontrola napona:
u = n 2 + VII2 w, dop
Sila pritiska (Nc) prenosi se pomou ugaonih avova na pritisnutoj noici, dok se sila
zatezanja (Nt) prenosi ili sueonim avom (slika 2.145a), ili pomou podunih ugaonih
avova (slika 2.145b), koji, u tom sluaju, treba da se dimenzionii na sledei nain:
Nt
VII = w, dop (2.103)
4a !w
gde je !w raunska duina jednog ugaonog ava, a a njegova debljina.
Slika 2.146 - Poreenje povrina sueonog ava sa deliminom penetracijom i ugaonog ava
+b
R = x ( z ) dz = 0
b
a) b)
Slika 2.148 - Sopstveni naponi u zavarenom spoju: a) oblik dijagrama napona; b) model ponaanja
Naime, model se sastoji od tri tapa iste duine koji su na oba kraja spojeni beskonano
krutim popreim tapovima. Srednji tap je izloen dejstvu vie temperature (T1=T0+9T)
od spoljanjih tapova (T2=T0). Pri njegovom hlaenju on tei da se skrati, ali njegovo
skraenje ne moe da se ostvari nezavisno od deformacija spoljanjih tapova koji posedu-
ju izvesnu krutost. Beskonano kruti oslonci na krajevima obezbeuju kompatibilnost de-
formacija, pa se u srednjem tapu javlja sila zatezanja, a u spoljanjim sile pritiska. Slino
se ponaaju i limovi pri zavarivanju, s tim da posebno vanu ulogu ima promena tempera-
ture po irini spoja, odnosno promena krutosti delova poprenog preseka pri temperatur-
nom ciklusu.
Slika 2.150 - Sopstveni naponi nastali usled zavarivanja kod: a) nosaa formiranog
zavarivanjem; b) krutog ugla okvirnog nosaa
Sopstveni naponi igraju znaajnu ulogu u ukupnoj nosivost zavarenih elemenata i kons-
trukcija. Oni ne mogu da se elimiu, ali njihov intenzitet moe da se smanji pravilnim izbo-
rom tehnolokog postupka. Potpuno otklanjanje sopstvenih napona iz konstrukcije moe da
se izvri termikom obradom nakon zavarivanja. Zavareni element ili sklop se stavlja u pe i
zagreva iznad temperature od 700 C. Ovim postupkom dolazi do prekristalizacije materijala
u zoni uticaja toplote i do otputanja sopstvenih napona. Ovaj postupak je skup i zahteva ve-
like pei, pa se primenjuje samo za neke specijalne konstrukcije. Kod uobiajenih, elinih
konstrukcija u graevinarstvu ne vri se termiki tretman, ve se prisustvo sopstvenih napo-
na uzima u obzir pri definisanju nosivosti elemenata i veza.
elik ima osobinu da su dilatacije usled zagrevanja iznad 500 C manje od dilatacija us-
led hlaenja do poetne temperature. To znai da pri termikom ciklusu zagrevanja (od T0 do
T1>500 C) i hlaenja od (T1 do T0) dolazi do skupljanja elinih vlakana izloenih ovakvom
termikom reimu. Na slici 2.151 su prikazana dva lima, istih dimenzija koja se nalaze na
istoj, sobnoj temperaturi (T0=20 C). Usled zagrevanja unutranjih ivica limova do tem-
perature T1=800 C dolazi do njihovog izduenja i savijanja elemenata usled neravnomernog
zagrevanja (slika 2.151b). Nakon hlaenja elemenata do poetne temperature, a usled
Sredstva za vezu 293
pomenutog fenomena, skupljanje unutranjih ivica je vee od njihovog irenja pri zagreva-
nju, pa dolazi do savijanja elemenata na drugu stranu (slika 2.151c).
Izazvane deformacije su dvostruko tetne za konstrukciju, jer se, usled promene oblika
elemenata umanjuje njena upotrebna funkcija, a u nekim sluajevim moe da doe i do po-
jave zaostalih napona.
Na osnovu mnogih eksperimenata i merenjima na izvedenim konstrukcijama dobijeni
su empirijski izrazi za odreivanje veliina ovih deformacija. Popreno skupljanje avova
( T ) zavisi od koliine istopljenog dodatnog materijala, tj. od povrine ava (Aw) i
debljine elementa koji se zavaruje (t) i dato je izrazom:
Aw
T = 0,1 . (2.104)
t
Veliina ove deformacije zavisi od:
vrste sueonog ava, jer od toga zavisi povrina ava i
od primenjenog postupka zavarivanja, jer kod postupaka zavarivanja kod kojih se
javlja veliko uvarivanje, na primer kod EPP-postupka, za povrinu ava treba uzeti
povrinu zone uticaja toplote.
Popreno skupljanje ava moe da izazove neeljene posledice, ukoliko se ne uzme u
obzir. Tako na primer, pri zavarivanju rigle za stubove (slika 2.154), razmak izmeu stu-
bova treba da bude vei od projektovanog da bi stubovi nakon poprenog skupljanja su-
eonih avova ostali vertikalni. U konkretnom sluaju, prikazanom na slici 2.154, razmak
izmeu stubova treba da se povea za po 3 mm sa obe strane.
Poduno skupljanje avova (9L) uglavnom iznosi 0,1-0,3 mm/m duine ava. Ono za-
visi od odnosa povrine elemenata koji se zavaruju i povrine avova ( = A / Aw ). Ukoli-
ko je taj odnos vei, skupljanje je manje, tako da za odnose vee od 150 poduno skuplja-
nje moe da se zanemari. Ovo proizilazi iz injenice da sila koja se javlja usled skupljanja
u avu, u veoj povrini elemenata izaziva manji napon i manju deformaciju.
Sredstva za vezu 295
1132
Aw = 6 40 + 0,5(4 46 + 40 40) = 1132 mm2 T = 0,1 = 2,83 3,0 mm
40
Slika 2.154 - Deformacija zavarene veze rigle sa stubom
Rotacija avova zavisi od oblika poprenog preseka ava. Ona se ne javlja kod simet-
rinih sueonih avova (npr. X ili K), ve samo kod nesimetrinih sueonih avova (npr.
V, Y ili 1/2V) i ugaonih avova. Ova rotacija je posledica nejednakog poprenog skuplja-
nja najudaljenijih vlakana ava, to prouzrokuje promenu ugla izmeu elemenata koji se
spajaju za veliinu ,. Ona zavisi od debljine materijala koji se zavaruje i od primenjenog
postupka zavarivanja. Ne postoje empirijski izrazi za odreivanje vrednosti ugla ,. Njego-
ve vrednosti mogu da se odrede na osnovu tabela u funkciji debljine materijala i broja za-
vara (slika 2.155a). Kod ugaonih avova ova rotacija zavisi od debljine ava (slika
2.155b).
Slika 2.155 - Promena ugla izmeu elemenata koji se spajaju usled rotacije u avovima: a) kod
sueonih avova; b) kod ugaonih avova
Kod nosaa koji se obrazuju zavarivanjem limova dolazi do deformacije, obrtanja noi-
ce pri zavarivanju za rebro (slika 2.156). Vrednosti ove deformacije (9r) zavise od irine
elementa koji se zavaruje (b), njegove debljine (t) i debljine ava (a) i mogu da se odrede
na osnovu sledeeg izraza:
296 Metalne konstrukcije
ba
r = (2.105)
30 t
poduni avovi izmeu noice i rebra sa iste strane (1), a potom sa druge strane (2). Kod
nosaa sa razliitim debljinama noica (slika 2.160b), prvo se izvode avovi uz tanju
noicu, to izaziva savijanje nosaa. Zavarivanjem avova uz deblju noicu, avovima
veih dimenzija, postie se deformacija suprotnog smera, pa se dobija prav nosa.
Debljina lima t h f g n
(mm)
4-8 >20 10 >5 >40
8-12 >25 10 >10 >50
12-16 >30 15 >10 >55
16-26 >40 20 >15 >60
26-40 >50 25 >20 >80
40-90 >60 30 >25 >100
a 3 4 5 6 8 10 12 14 16 18 20
g 6 10 10 12 15 18 20 25 25 30 30
Sredstva za vezu 301
Kod obostranih ugaonih (krstastih) spojeva debljina osnovnog lima za koji se zavaruju
dva poprena lima treba da bude vea od 7 mm (slika 2.161a). U suprotnom, ako je deblji-
na osnovnog lima manja od 7 mm (slika 2.161b), poprene limove treba meusobno raz-
mai za dvostruku debljinu osnovnog lima. Na ovaj nain se smanjuje opasnost od pojave
lamelarnog cepanja osnovnog lima usled unoenje velike toplotne energije pri zavarivanju.
Takoe se preporuuje da debljina ugaonih avova ne bude vea od polovine debljine naj-
tanjeg lima u spoju (a<0,51tmin).
a) b)
Boni ugaoni avovi izmeu osnovne i dodatne lamele na noici nosaa izrauju se u
obliku jednakokrakog ugaonog ava (slika 2.162). eoni ugaoni av se izvodi kao raznok-
raki ugaoni av sa hipotenuzom u blagom nagibu, najee 1:3. U sluaju dinamikog nap-
rezanja, ovaj av treba obraditi. Kontinualna izrada ava oko kraja dodatne lamele omo-
guava se odsecanjem ili zaobljenjem uglova na krajevima dodatne lamele.
Kod nastavka limova razliite debljine pomou sueonih avova, kada je razlika u
debljini t 3 mm, da bi se obezbedio ravnomeran tok unutranjih sila, deblji lim treba da
se obradi u blagom nagibu sa jedne strane (slika 2.163a). Ukoliko je razlika u debljini
t 6 mm, deblji lim treba da se obradi sa obe strane (slika 2.163b).
Prilikom zavarivanja I ili U-profila od neumirenog elika, ugaonim avovima ne treba
izvoditi avove na mestu prelaza rebra u noice, odnosno na mestima zaobljenja (slika
2.164), zbog segregacije elika, odnosno promene njegove strukture u tim zonama usled
sporijeg hlaenja.
302 Metalne konstrukcije
Slika 2.163 - Obrada limova kod sueonih spojeva limova razliite debljine
Slika 2.164 - Zavarivanje valjanih profila od neumirenog elika ugaonim avovima po obimu
Noica limenog nosaa koja je direkno zavarena za rebro nosaa, ne sme da bude deb-
lja od 50 mm. Ako je potrebna noica deblja od 50 mm, ona mora da se konstruie od vie
lamela. U suprotnom mora da se vri predgrevanje mesta zavarivanja. Ako je pojas sastav-
ljen od vie lamela (slika 2.165a) one moraju da budu meusobno spojene kontinualnim
bonim avovima du ivica. U sluaju nastavaka ovakvih, sloenih lamela sueonim a-
vom u istom preseku one, pre zavarivanja, moraju da se meusobno spoje Y-avovima
(slika 2.165b). Na taj nain se omoguava izrada ljeba i zavarivanje korena ava, a elimi-
niu se i greke prouzrokovane paralelnim spojnicama u sueonom spoju. Veliina Y-ava
treba da bude takva da se ne istopi prilikom izrade sueonog spoja. Nastavke nosaa u za-
Sredstva za vezu 303
a) b) c)
Slika 2.165 - Izrada zavarenih nastavaka kod nosaa sa noicama sa vie lamela
a) b)
Spojni limovi kod dvodelnih tapova mogu da budu pravougaoni, u sluaju statikog
optereenja (slika 2.168a), dok u sluaju dinamikog optereenja moraju da imaju zaoblje-
nja (slika 2.168b).
Slika 2.168 - Konstruisanje spojnih limova kod dvodelnih tapova u sluaju: a) statiki
optereenih konstrukcija; b) dinamiki optereenih konstrukcija
Kad god je mogue treba izbegavati detalje koji mogu da izazovu napone upravne da
debljinu limova, koji nastaju kao posledica zavarivanja uz spreene slobodne deformacije.
Kada su ovakvi detalji neizbeni treba primeniti odgovarajue mere kojima se verovatnoa
pojave lamelarnog cepanja svodi na minimum. Ako su naponi zatezanja usled optereenja
ili zaostalih napona upravni na povrinu dela za koji se zavaruje, kod limova debljine vee
od 15 mm, postoji opasnost od pojave lamelarnog cepanja. Da bi se ono izbeglo neophod-
no je da se primeni odgovarajui postupak zavarivanja i da materijal ima potrebnu ila-
vost. Osim toga potrebno je da se izvri ultrazvuna kontrola kako bi se dokazalo da lim
nije dvoplatan. Lamelarno cepanje moe da se izbegne pravilnim oblikovanjem spoja
(slika 2.169).
Slika 2.170 - Kombinacija spojnih sredstava kod mostovskih nosaa sistema ortotropne ploe
, : , : Fcom. = Fs , dop
0,1 1,095 0,6 1,420
0,2 1,180 0,7 1,455 = 1,5 0,5 (1 )2
0,3 1,255 0,8 1,480 broj upasovanih zavrtnjeva
=
0,4 1,320 0,9 1,495 ukupan broj zavrtnjeva
0,5 1,375 1,0 1,500
Slika 2.171 - Odreivanje nosivosti kombinovanih spojeva sa upasovanim i neupasovanim
prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima
Takoe, treba istai da se prethodna pravila odnose samo na kombinaciju spojnih sred-
stava u istoj vezi. Na jednom elementu, a u razliitim poprenim presecima mogu se proiz-
voljno kombinovati razliita spojna sredstva. Tako na primer, na jednom istom elementu
(nosau) radioniki nastavci mogu da se izvode zavarivanjem, a montani nastavci po-
mou obinih zavrtnjeva (slika 2.172).
Ukoliko je mogue, treba upotrebljavati istu vrstu spojnih sredstava u celoj konstrukci-
ji. Takoe, treba izbegavati primenu zakivaka, ili zavrtnjeva razliitog prenika u istom
spoju. Sa aspekta statikog ponaanja veze, primena razliitih prenika spojnih sredstava
je nepovoljna, jer zavrtnjevi razliitog prenika imaju razliitu deformabilnost, pa usled
razliitog savijanja spojnih sredstava, raspodela sila u vezi nije ravnomerna. Osim toga, iz-
voenje je oteano, jer se zahteva primena razliite opreme za ugradnju zavrtnjeva. Ovo se
odnosi samo na isti spoj (nastavak noice ili rebra) dok se u jednoj vezi mogu koristiti raz-
liiti zavrtnjevi, na primer jedni za vezu noice, a drugi za vezu rebra.
3
PRORA^UN I KONSTRUISANJE
NASTAVAKA I VEZA
1 OPTE
1.1 ZNAAJ PROJEKTOVANJA NASTAVAKA I VEZA
Potreba za nastavcima i vezama konstrukcionih elemenata javlja se kod svake metalne
konstrukcije. Metalne konstrukcije se proizvode u radionicama od standardnih proizvoda
metalne industrije (vrue valjanih ili hladno oblikovanih profila, limova itd.) odreenih,
konanih dimenzija koje, pre svega, zavise od tehnolokih mogunosti proizvoaa. Ele-
menti konstrukcije ija je duina vea od maksimalne duine standardnih valjaonikih pro-
izvoda, izrauju se od dva ili vie delova koji se meusobno spajaju - nastavljaju. Takoe,
pri seenju profila na odreenu duinu, mogu da ostanu delovi znaajne duine, koji mogu
da se nastave i iskoriste pri izradi istih, ili drugih elemenata. Na taj nain se znaajno po-
veava procenat iskorienja osnovnog materijala, to ima direktnog uticaja na ekonomi-
nost izrade metalne konstrukcije. Osim toga, mogunosti transporta i skladitenja na gradi-
litu, kao i tehnoloki postupak montae, takoe, uslovljavaju podelu konstrukcije na tran-
sportne (montane) komade (segmente) koji se meusobno povezuju na gradilitu, pre ili u
toku montae.
Izvoenjem nastavaka i veza u radionici i na gradilitu dobija se prostorno povezana
konstrukcija, projektovanog sistema konstrukcije, koja je, zajedno sa temeljima, sposobna
da prihvati projektovana optereenja uz ispunjenje uslova nosivosti i stabilnosti i sa zahte-
vanim upotrebnim osobinama.
Pod pojmom nastavak (slika 3.1a) podrazumeva se spoj dva ista, ili slina dela jednog
istog elementa konstrukcije (npr. tapa ili nosaa). Veze su spojevi razliitih elemenata
konstrukcije, na primer veza grede i stuba (slika 3.1b), veza tapova reetkastog nosaa za
vorni lim (slika 3.1c) itd.
Nastavci i veze mogu da se izvode zavarivanjem i pomou zavrtnjeva i zakivaka. Izbor
spojnog sredstva ima veliki uticaj na ekonominost konstrukcije i na njeno ponaanje pod
optereenjem. Zavarivanjem se dobija homogeniji spoj, a prenos sila je kontinualniji. Spa-
310 Metalne konstrukcije
Slika 3.1 - a) Nastavak tapa; b) Veza greda-stub; c) Veze tapova u voru reetkastog nosaa
Izbor spojnog sredstva za izvoenje nastavaka ima veliki uticaj na nosivost, statiko
ponaanje i ekonominost konstrukcije. Prilikom zavarivanja, usled lokalnog unoenja to-
plote i neravnomernog hlaenja, dolazi do stvaranja zaostalih napona i deformacija eleme-
nata koji se spajaju, to prouzrokuje smanjenje kapaciteta nosivosti elemenata. Izbor teh-
nolokog postupka zavarivanja, vrste primenjenog ava i vrste i obima kontrole kvaliteta
avova, takoe, direkno utiu na cenu izrade konstrukcije. Stoga je velika odgovornost na
projektantu da pravilno propie pomenute parametre.
Zavarivanjem na gradilitu se dobija veza slabijeg kvaliteta, postupak izvoenja traje
dugo, a u konstrukciju se unose znaajni sopstveni naponi. Veze izvedene zavrtnjevima se
izvode brzo, uz jednostavnu opremu, sa ujednaenim i dobrim kvalitetom, a u konstrukciju
se ne unose sopstveni naponi. Njihova primena u potpunosti odgovara savremenom
CAD/CAM postupku proizvodnje.
Izbor vrste veze i spojnih sredstava u njoj utie na kapacitet nosivosti i krutost veze.
Treba teiti da nosivost veze bude vea ili jednaka od nosivosti elementa koji se vezuje.
Krutost veze ima uticaja na statiko ponaanje veze i preraspodelu unutranjih sila u kon-
strukciji. Pored toga, veze treba da imaju i odreeni kapacitet duktilnosti, kako bi se omo-
guila preraspodela unutranjih sila.
Zbog velikog znaaja vrste nastavaka i veza na statiko ponaanje i ekonominost kon-
strukcije, pri njihovom projektovanju se treba pridravati nekih osnovnih naela:
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 311
Montani nastavci (slika 3.3) se izvode na gradilitu kada su dimenzije elemenata takve
da prelaze dozvoljene vrednosti za normalan transport. To su nastavci linijskih elemenata
(tapova ili nosaa) ija duina je vea od transportne duine ( " > " tr =12,5 m), nastavci
delova montanih komada kod mostova itd. Osim montanih nastavaka, pomou kojih se
vri produavanje elemenata ija je duina vea od transportne, na montai se ostvaruju i
veze izmeu razliitih elemenata konstrukcije. Montani nastavci i veze se uglavnom izvo-
de pomou zavrtnjeva. Ukoliko na gradilitu postoje odgovarajui uslovi, kao to je po-
kretna radionica pri izradi mostova, moe da se primenjuje i zavarivanje.
U jednom elementu konstrukcije mogu da se pojave:
delimini ili parcijalni nastavci ukoliko se vri nastavljanje samo pojedinih delova
elemenata i
potpuni nastavci ukoliko se vri prekidanje i nastavljanje svih elemenata poprenog
preseka.
312 Metalne konstrukcije
Radioniki nastavci mogu da budu delimini ili potpuni, a montani nastavci su uvek
potpuni nastavci.
U zavisnosti od poloaja elemenata koji se spajaju, nastavci mogu da budu: sueoni,
sueoni sa podvezicama i preklopni.
Sueoni nastavci (slika 3.4a) se ostvaruju izmeu dva lima, iste ili razliite debljine, koji
lee u istoj ravni. Ovakvi nastavci mogu da se izvedu pomou sueonih avova. Na ovaj na-
in se direktno, preko sueonog ava vri prenos sile iz jednog u drugi element veze.
Sueoni nastavci sa podvezicama (slika 3.4b) se, takoe, ostvaruju izmeu dva lima
koji lee u istoj ravni, a izvode pomou dodatnih elemenata u vidu elinih limova (podve-
zica). Sile se indirektno preko spojnih sredstava i podvezica prenose sa jednog na drugi
element veze. Podvezice se postavljaju sa obe strane, kako bi se izbeglo ekscentrino na-
prezanje. Ovakvi nastavci mogu da se ostvare pomou ugaonih avova ili zavrtnjeva.
Postoji veliki broj razliitih tipova nastavaka i veza u zavisnosti od vrste optereenja,
naina ostvarivanja veze, meusobnog poloaja elemenata koji se spajaju, kao i oblika nji-
hovih poprenih preseka. U elinim konstrukcijama se najee sreu sledei tipovi nas-
tavaka i veza:
montani nastavci tapova, stubova i nosaa,
veze nosaa sa stubovima i
veze nosaa pod uglom.
Montani nastavci tapova (slika 3.5) se, najee, izvode zavarivanjem sueonim a-
vovima, ili u vidu preklopnih nastavaka ostvarenih pomou podvezica koje mogu da budu
zavarene ili spojene zavrtnjevima.
Montani nastavci stubova (slika 3.6) mogu da se ostvare na vie razliitih naina.
Montani nastavci mogu da budu u potpunosti izvedeni pomou zavrtnjeva (slika3.6a,b),
ili zavarivanjem (slika 3.6e,f). Mane zavarivanja na licu mesta koje su ranije istaknute va-
e i u ovom sluaju. Osim toga, zavareni nastavci su nepovoljniji sa stanovita montae,
jer zahtevaju privremeno podupiranje ili povezivanje dok se zavarivanjem ne ostvari veza.
Povezivanje se najee vri pomou privremenih, montanih stolica od ugaonika i zavrt-
njeva. Osim ovakvih tipova nastavaka mogu da se primenjuju i kombinovani nastavci (sli-
ka 3.6c,d) koji predstavljaju bolja reenja u pogledu montae. Kod ovakvih nastavaka za-
varivanje stubova za eone ploe se vri u radionici, dok se na montai vri samo njihovo
povezivanje pomou zavrtnjeva. U sluaju promene dimenzija stuba na mestu nastavka,
treba voditi rauna da eona ploa, koja se u takvim sluajevima obavezno postavlja, ima
dovoljnu krutost na savijanje (odnosno debljinu), kako bi mogla da obezbedi prenos sile iz
jedne u drugu noicu. Sile se prenose pod uglom ne manjim od 45, u odnosu na horizon-
talu (slika 3.6b). Ukoliko su dimenzije stubova koji se nastavljaju drastino razliite, (slika
3.6f) na rebru donjeg, veeg stuba treba da se postave ukruenja, kako bi se obezbedilo
pravilno uvoenje sila iz noica gornjeg, ueg stuba i smanjilo savijanje eone ploe. Kada
nastavak treba da bude smeten (sakriven) u okviru debljine poda, najpovoljnije je reenje
prikazano na slici 3.6d.
Montani nastavci nosaa (slika 3.7) se najee izvode pomou zavrtnjeva, a mogu
biti i u zavarenoj izradi. Tipian primer montanog nastavka grednog nosaa I-profila iz-
veden pomou zavrtnjeva, prikazan je na slici 3.7a. Kada se nastavak izvodi zavarivanjem
sueonim avovima (slika 3.7b), treba obratiti panju na uslove zavarivanja i nastavak iz-
voditi, po mogustvu u horizontalnom poloaju.
314 Metalne konstrukcije
Veze nosaa sa stubovima mogu da budu zglobne ili krute. Zglobne veze se dimenzio-
niu tako da mogu da prenesu transverzalnu silu (V), odnosno oslonaku reakciju (R). One
se najee izvode pomou prikljunih limova ili ugaonika i zavrtnjeva (slika 3.8). Pri-
kljuni ugaonici se vezuju sa stubom pomou zavrtnjeva ili ugaonih avova, dok se pri-
kljuni limovi uvek zavaruju za stub ugaonim ili 1/2V-avovima.
Karakteristini tipovi krutih veza izmeu nosaa i stuba prikazane su na slici 3.9. Krute
veze mogu da se ostvare pomou eone ploe, koja se zavaruje za nosa po itavom njego-
vom obimu, a za stub se vezuje prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima. eone plo-
e mogu da budu sa prepustom (slika 3.9a) ili bez prepusta (slika 3.9b). Krute veze se mo-
gu ostvariti i zavarivanjem (slika 3.9c). Mana ovog tipa veze je to se zavarivanje vri na
gradilitu, pa je izrada veze komplikovanija i sporija, a kvalitet avova loiji. Pri izradi
ovakvih veza neophodno je da se predvide privremene montane stolice i oslonci, kako bi
se nosa privremeno fiksirao pre zavarivanja. Krute (momentne) veze mogu da se ostvare i
samo pomou zavrtnjeva. Ovakve veze zahtevaju dodatne elemente u vidu T ili L-valjanih
profila, preko kojih se, pomou zavrtnjeva, vri indirektno prenoenje presenih sila (slika
3.9d). Prednosti ovakvih veza su brza i jednostavna montaa, manji zahtevi u pogledu kva-
lifikovanosti radnika na montai, jednostavnija izrada u radionici, to bitno utie na ukup-
nu cenu veze, pa i itave konstrukcije. Kao osnovni nedostaci ovakvih veza mogu se nave-
sti neto vei utroak elika (zbog dodatnih elemenata), kao i vea deformabilnost veze.
Ovakve veze imaju posebno veliku primenu u SAD.
manje. Zbog toga su veze sa preputenom eonom ploom povoljnije, jer je kod njih krak si-
la vei u odnosu na eone ploe bez prepusta. Na ovaj nain se prenos celokupnog momenta
savijanja M poverava pritisnutoj noici i zavrtnjevima u zategnutoj zoni, pa je potrebno da se
postave ukruenja na rebru stuba, zbog lokalnog optereenja koje u njemu izazivaju sile Nt i
Nc . Pri tome se moe pretpostaviti da itavu transverzalnu silu prima rebro, odnosno ele-
menti i spojna sredstva (avovi i/ili zavrtnjevi) koji se na njemu nalaze. Noica stuba preko
koje se vri povezivanje sa gredom je izloena dejstvu lokalnog savijanja usled sila u noica-
ma grede, pa je na mestu veze esto neophodno da se povea njena debljina.
Veze nosaa pod uglom se veoma esto javljaju u zgradarstvu (veza sekundarnog sa
primarnim nosaem) i mostogradnji (veza podunog i poprenog nosaa). One, takoe,
mogu da budu zglobne ili krute.
Zglobne veze nosaa pod uglom (slika 3.10) obezbeuju samo prenoenje reakcije se-
kundarnog nosaa na primarni nosa. Ovakve veze se uglavnom ostvaruju samo preko re-
bara nosaa. Najee se koriste prikljuni ugaonici (slika 3.10a) ili prikljuni lim (slika
3.10b). U sluaju jednostrane veze (slika 3.10c), rotaciji sekundarnog nosaa se odupire
primarni nosa svojom torzionom krutou, pa veza poseduje izvesnu momentu nosivost
(elastino ukljetenje). Kod obostrane veze (slika 3.10d) do pojave deliminog ukljetenja
dolazi zbog kontinuiteta ostvarenog posrednim povezivanjem sekundarnih nosaa preko
rebra primarnog. Ovakve veze poseduju izvesnu rotacionu krutost, ali je ona, zbog izrae-
ne fleksibilnosti elemenata za spajanje (ugaonici i zavrtnjevi) i male torzione krutosti
I-profila veoma mala, pa se u praksi zanemaruje.
Krute veze nosaa pod uglom obezbeuju kontinuiranje sekundarnog (podunog) nosa-
a, tako da on, na mestu veze, moe da prihvati i transverzalnu silu i moment savijanja.
Ovakve veze mogu da se ostvare pomou zavrtnjeva (slika 3.11a) ili zavarivanjem (slika
3.11b). U oba sluaja kontinuitet nosaa, odnosno prijem momenta savijanja se ostvaruje
pomou kontinuitet lamela, koje su u prvom sluaju sa noicom sekundarnog nosaa pove-
zane zavrtnjevima, a u drugom sluaju pomou ugaonih avova. Prijem transverzalne sile
kod veza sa zavrtnjevima se ostvaruje pomou obostranih prikljunih ugaonika, dok se
kod veza u zavarenoj izradi vri direktno zavarivanje rebara sekundarnih nosaa za rebro
primarnog nosaa.
Treba istai da prilikom dimenzionisanja bilo krutih bilo zglobnih veza obavezno treba
uzeti u obzir moment usled ekscentrinosti veze koji se javlja u spojnim sredstvima. Tako,
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 317
na primer, u sluaju zglobne veze ostvarene pomou prikljunih ugaonika i zavrtnjeva, za-
vrtnjevi na rebru sekundarnog nosaa, pored transverzalne sile V treba da se dimenzioniu
i za dejstvo momenta ekscentrinosti:
Me = V e (3.1)
gde je e ekscentricitet veze (slika 3.10c).
Osim toga, kako kritina sila u stubovima okvirnih nosaa zavisi i od krutosti veza u
vorovima, to se uvoenjem polukrutih veza izmeu stubova i greda dobija nova globalna
preraspodela krutosti sistema, a time i druge vrednosti kritinih sila, odnosno duina izvi-
janja stubova.
Pri globalnoj analizi konstrukcije, krutim se mogu smatrati i one veze ija krutost prou-
zrokuje izvesnu, malu relativnu rotaciju, pod uslovom da ona ne utie znaajno na preras-
podelu statikih uticaja u konstrukciji, odnosno da se usled relativnog obrtanja veze stati-
ki uticaji ne poveavaju za vie od 5%. Na osnovu ovog kriterijuma, definisana je i granica
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 319
pomou koje se veza sa poznatom M- karakteristikom moe svrstati kao kruta odnosno
polukruta.
Uticaj krutosti veze na preraspodelu statikih uticaja moe najjednostavnije da se pri-
kae na primeru ukljetene grede sa polukrutim vezama (elastino ukljetena greda). Mo-
menti i obrtanja na mestu veze mogu da se odrede na osnovu preseka M-) krive i gredne
linije (beam line), kao to je prikazano na slici 3.13. Gredna linija se konstruie tako to se
spajaju taka na apscisi koja reprezentuje prostu gredu (M = 0 i ) = q"3 / 24EI) i taka na
ordinati koja predstavlja obostrano ukljetenu gredu () = 0 i M = q"2 / 12).
Odreivanje raunskih karakteristika moment-rotacija veza greda-stub treba da bude
zasnovano na teoriji potvrenoj eksperimentalnim rezulatatima. Generalno, realna M-)
karakteristika veze greda-stub je nelinearna (slika 3.12). Meutim, ona moe uspeno da
se aproksimira raunskom, bilinearnom (slika 3.14a) ili trilinearnom (slika 3.14b) M-) ka-
rakteristikom, pod uslovom da ona lei ispod stvarne M-) karakteristike.
Slika 3.14 - Raunske M-) karakteristike veze greda- stub: a) bilinearna; b) trilinearna
delimino otporna, ili pak polukruta i potpuno otporna. Ovo ne vai za nominalno zglobne
veze koje su isto klasifikovane i po krutosti i po otpornosti.
Raunska momentna otpornost veze treba da se odredi uzimajui u obzir sledea napre-
zanja elemenata veze:
(a) u zoni zatezanja:
plastifikacija rebra stuba,
plastifikacija rebra grede,
plastifikacija noice stuba,
lom po zavarenom avu,
(b) u zoni pritiska:
gnjeenje rebra stuba,
izboavanje rebra stuba,
(c) u zoni smicanja:
lom smicanjem panela rebra stuba.
Raznovrsnost veza i raznolikost njihovog ponaanja je, u dosadanjoj praksi, primorala
inenjere da za proraun veza primenjuju uproene metode prorauna. Ovi metodi prora-
322 Metalne konstrukcije
Meutim, esto je potrebno da se nastavak ili veza nosaa konstruiu upravo na mestu
maksimalnih vrednosti statikih uticaja. Kod aksijalno napregnutih elemenata uticaji u
svim presecima su isti pa izborom poloaj nastavka, odnosno veze ne mogu da se izbegnu
maksimalni uticaji. U ovakvim sluajevima na mestima nastavaka ili veza treba da se izvr-
i ojaavanje osnovnog preseka, bilo poveanjem debljine ili irine elemenata veze, ili pak
izradom vuta kod veza greda-stub.
Potom zavrtnjevi treba da se rasporede u okviru poprenog preseka noice, shodno linijama
zavrtnjeva (tabela 2.22) za valjane profile, odnosno minimalnim meusobnim i ivinim
rastojanjima (tabela 2.23) kod profila formiranih zavarivanjem. Kod standardnih valjanih pro-
fila po irini noice najee mogu da se smeste dva (kod I i IPE-profila), odnosno etiri
zavrtnja (kod HEA, HEB i HEM-profila), dok kod zavarenih tapova broj zavrtnjeva koji m-
ogu da se smeste u jednom redu po irini noice zavisi od usvojene irine noice.
Kada je odreen prenik zavrtnja i usvojen njihov raspored i broj u okviru jednog
poprenog preseka moe da se srauna slabljenje poprenog preseka noice ( A f ) i njena
neto povrina:
A f ,net = A f A f = b f t f n f ,1 d 0, f t f = (b f n f ,1 d 0, f ) t f (3.5)
gde su:
A f , net neto povrina noice na mestu merodavnog poprenog preseka,
nf,1 broj zavrtnjeva u merodavnom poprenom preseku na noici.
d0,f prenik rupe za zavrtanj na noici.
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 327
Ukoliko prethodni uslov (3.6) nije zadovoljen potrebno je da se izvri ojaanje noice
na mestu nastavka. Ojaanje noice se vri samo kod profila obrazovanih zavarivanjem,
jer se, kako je ve pomenuto, valjani profili u principu ne ojaavaju. Generalno, ojaanje
noice moe da se ostvari na dva naina: poveanjem debljine lima, ili poveanjem njego-
ve irine. Iz uslova:
Nt, f
A f , net (3.7)
dop
mogu da se odrede potrebna debljina noice na mestu nastavka, ukoliko se ojaanje vri
poveanjem debljine noice:
N t, f
t *f (3.8)
(b f n f ,1 d 0, f ) dop
odnosno irina noice na mestu nastavka, kada se ojaanje vri proirenjem noice:
N t, f
b*f + n f ,1 d 0, f . (3.9)
t f dop
Slika 3.19 - Ojaanje noice: a) poveanjem debljine noice; b) poveanjem irine noice
gde je Af,p,net neto povrina podvezica na noici, na mestu merodavnog poprenog preseka.
Kod nastavaka sa obostranim podvezicama na noicama (slika 3.20a) irina spoljanje
povezice (bp,1) je uglavnom jednaka irini noice (bp,1=bf), dok se irina unutranjih pod-
vezica (bp,2) odreuje na osnovu konstruktivnih zahteva, u zavisnosti od prenika zavrtnja
i raspoloive ravne povrine, to jest rastojanja od ivice noice do poetka zakrivljenja kod
valjanih profila, odnosno do avova za vezu noice i rebra kod tapova formiranih zavari-
vanjem. Kod nastavaka sa jednostranim podvezicama (slika 3.20b) irina podvezica (bp) je
jednaka, ili neto vea od irine noice.
bp ,1 = b f bp ,2 > 3d 0, f bp = b f + 2 5 [mm]
A f , p , net = (b p ,1 + 2bp ,2 2n f ,1 d 0, f ) t f , p A f , p , net = (b p n f ,1 d 0, f ) t f , p
Aw, p ,net = 2( h p n w,1 d 0,w ) t w, p Aw, p ,net = 2( h p n w,1 d 0,w ) t w, p
Nt, f
n f , uk (3.12)
F f , dop
gde je Ff,dop nosivost jednog zavrtnja na noici, koja se odreuje na sledei nain (videti
poglavlje 2):
Kod obinih i visokovrednih zavrtnjeva bez sile pritezanja pri odreivanju nosivosti
zavrtnja na pritisak po omotau rupe Fb,dop (2.12), min t treba da se odredi na osnovu
debljina limova na mestu nastavka, odnosno na osnovu usvojenih debljina podvezica i
ojaane debljine noice.
Da bi se izbegli nesimetrini nastavci, na noicama I-profila se uvek usvaja paran broj
zavrtnjeva, odnosno isti broj sa svake strane rebra.
gde su:
nw,1 broj zavrtnjeva u merodavnom poprenom preseku na rebru,
d0,w prenik rupe za zavrtanj na rebru,
d visina rebra (slika 3.20).
Na slian nain moe da se odredi i potrebna debljina podvezica na rebru (tw,p), ako se
prethodno, na osnovu raspoloive ravne povrine rebra, odredi njihova visina (hp). Iz
uslova:
Nt,w
x = dop (3.16)
Aw, p , net
330 Metalne konstrukcije
gde je Fw,dop nosivost jednog zavrtnja na rebru. Broj zavrtnjeva na rebru ne mora da bude
paran s obzirom na vie razliitih mogunosti za njihovo rasporeivanje po visini rebra
(3+3+3, 3+4+4, 5+6 itd.)
gde je Anet ukupna neto povrina poprenog preseka tapa na mestu merodavnog
poprenog preseka (slika 3.21).
Slika 3.21 - Popreni presek tapa: a) izvan nastavka; b) na mestu nastavka (ojaan presek)
gde je Ap,net ukupna neto povrina podvezica na noicama i rebru na mestu merodavnog
poprenog preseka (Ap,net=2Af,p,net+Aw,p,net).
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 331
Osim toga treba pokazati i da je ukupna nosivost zavrtnjeva na noicama i rebru vea
ili jednaka od aksijalne sile zatezanja koja deluje na tap, to jest da je:
n f , uk F f , dop + nw, uk Fw, dop N t . (3.21)
gde je A bruto povrina tapa izvan nastavka. Na osnovu ovako odreene maksimalne sile
zatezanja, statiki pokriven nastavak tapa moe da se dimenzionie kao nastavak prema
sili Nt,dop. Meutim, postupak prorauna je neto jednostavniji ukoliko se vri direktno po-
reenje povrine tapa izvan nastavaka, sa neto povrinom ojaanog tapa u zoni nastavka,
odnosno sa neto povrinom podvezica.
S obzirom da se tapovi izraeni od valjanih profila, po pravilu, ne ojaavaju, u pogle-
du kompenzacije slabljenja tapa na mestu nastavka ('A), razlikuju se dve vrste statiki
pokrivenih nastavaka tapova:
statiki pokriveni nastavci sa kompenzacijom povrine 'A koji se primenjuju kod
nastavaka tapova izraenih od profila formiranih zavarivanjem i
statiki pokriveni nastavci bez kompenzacije povrine 'A koji se primenjuju kod
valjanih profila.
Kod nastavaka bez kompenzacije povrine, koji su karakteristini za valjane profile,
maksimalna sila koju tap moe da prenese je ona koja odgovara njegovom neto popre-
nom preseku:
N t ,dop = Anet dop (3.23)
tavka vea ili jednaka od bruto povrine preseka tapa izvan nastavka (slika 3.22), i to
pojedinano, za noice i rebro i ukupno za itav popreni presek:
bf
Af = b f t f A*f , net = (b f n f ,1 d 0, f ) t *f t *f tf
b f n f ,1 d 0, f
d
Aw = d tw Aw* , net = ( d nw,1 d 0, w ) t w* tw* tw
d nw,1 d 0, w
Slika 3.22 - Ojaanje poprenog preseka kod statiki pokrivenog nastavka tapa
Naravno, kako u sluaju valjanih profila nema ojaanja, pri proraunu nastavaka aksi-
jalno zategnutih tapova izraenih od valjanih profila ovaj korak moe da se izostavi.
U sluaju nastavaka koji se izvode pomou prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva,
pri odreivanju ojaanja poprenog preseka treba da se uzme u obzir redukcija sile zateza-
nja usled trenja izmeu kontaktnih (tarnih) povrina. Izraz za redukovanu silu (2.35) iz po-
glavlja 2 moe da se transformie na sledei nain:
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 333
m Fs , dop n
N tI, red = N t 0,4n1 m Fs , dop = N t 1 0,4n1 = N t 1 0,4 1 = k red N t (3.27)
Nt nuk
gde je n1 broj zavrtnjeva u prvom poprenom preseku (slika 2.52), a nuk ukupan potreban
broj zavrtnjeva (nuk=Nt / (mFs,dop)). Na slian nain moe da se modifikuje i izraz (2.36)
za odreivanje sile u neto preseku na mestu drugog reda zavrtnjeva (presek II-II, slika
2.52):
n1 n
N t 1 0,4 2
nuk nuk
N tII,red = max = k red N t (3.28)
N 1 n1
0,2
n1 + n2
t nuk nuk
Dakle, zbog prenoenja dela sile trenjem pre neto preseka dolazi do smanjenja sile za-
tezanja na mestu neto preseka, srazmerno sa faktorom redukcije (kred<1,0) koji, na osnovu
prethodnih izraza (3.27) i (3.28), moe da se napie u sledeem obliku:
n1
1 0,4 n za presek I - I
k red = uk (3.29)
n1 n +n
1 0,2 1 2 za presek II - II
nuk nuk
gde su:
A f , p , net neto povrina podvezica na noici,
Aw, p ,net neto povrina podvezica na rebru,
Ap , net ukupna neto povrina podvezica,
A f ,net neto povrina noice na mestu nastavka,
Aw, net neto povrina rebra na mestu nastavka,
Anet ukupna neto povrina tapa na mestu nastavka.
Kada se nastavak ostvaruje pomou visokovrednih zavrtnjeva sa punom silom predna-
prezanja, kao i pri proraunu ojaanja tapa i pri dimenzionisanju podvezica potrebno je
da se uzme u obzir redukcija povrine, mnoenjem faktorom redukcije kred. U sluaju pod-
vezica ovaj faktor treba da se odredi za neto presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva,
neposredno pre prekida materijala (presek J-J, slika 2.52).
Aw dop
na rebru nw (3.37)
Fw, dop
gde su nf i nw potreban broj zavrtnjeva, a Ff,dop i Fw,dop nosivost jednog zavrtnja na noici
odnosno rebru, respektivno.
U sluaju statiki pokrivenih nastavaka bez kompenzacije povrine u zoni nastavka,
potreban broj zavrtnjeva se odreuje na osnovu maksimalne sile koju moe da prenese me-
rodavan neto popreni presek na mestu nastavka (3.23), pa prethodni izrazi (3.36) do
(3.38) treba da se transformiu na sledei nain:
A f , net dop
nf (3.39)
F f , dop
N c, f N c, f
x = dop A f , p (3.42)
Af , p dop
za podvezice na rebru:
N c, w N c, w
x = dop Aw, p (3.43)
Aw, p dop
ukupno:
Nc N
x = dop Ap c (3.44)
Ap dop
gde su:
Af,p bruto povrina podvezica na noici,
Af,w bruto povrina podvezica na rebru,
Ap ukupna bruto povrina podvezica,
Nc,f sila pritiska u noici,
336 Metalne konstrukcije
b irina elementa,
b, w, dop doputeni normalni napon za sueone avove (videti poglavlje 2).
Slika 3.26 - Efekat ekscentrinog optereenja veze: a) rezultujue sile u zavrtnjevima (FR);
b) sile u zavrtnjevima usled dejstva momenta (Fi,M)
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 341
Uticaj smiue sile V=P koja deluje kroz teite spojnih sredstava razmatra se na isti
nain kao kod aksijalno optereenog tapa. Svaki zavrtanj prihvata istu silu, pa je:
FV = V / n = const. (3.46)
gde su:
FV sila koja se javlja u jednom (svakom) zavrtnju usled smiue sile V,
n broj zavrtnjeva.
Usled momenta ekscentriciteta u zavrtnjevima se javljaju razliite sile u zavisnosti od
njihovih rastojanja do teita grupe zavrtnjeva, odnosno od vektora poloaja ri. Sile koje se
usled momenta ekscentriciteta javljaju u zavrtnjevima su upravne na vektor poloaja, a in-
tenzitet im raste linearno sa rastojanjem od teita zavrtnjeva. Najoptereeniji su najudalje-
niji zavrtnjevi. Vrednost sile u jednom, i-tom zavrtnju Fi , M , pod pretpostavkom o linear-
noj raspodeli, moe da se izrazi u funkciji maksimalne sile max FM koja se javlja u najuda-
ljenijem zavrtnju, na sledei nain:
ri
Fi , M = max FM (3.47)
rmax
gde su:
ri vektor poloaja posmatranog i-tog zavrtnja,
rmax vektor poloaja najudaljenijeg zavrtnja (slika 3.26b).
Uslovi ravnotee horizontalnih i vertikalnih sila i momenata savijanja na mestu veze
(slika 3.26b) mogu da se napiu u sledeem obliku:
xi
H = 0 Fi ,M ri
=0 (3.48)
zi
V =0 Fi,M ri
=0 (3.49)
M = 0 Fi ,M ri = M e = P e (3.50)
Ako se u uslovu ravnotee momenata (3.50) sila u i-tom zavrtnju (Fi,M) zameni izrazom
(3.47) dobija se sila u najoptereenijem zavrtnju:
FM
ri2 = Me = Me
rmax
. (3.51)
max max FM
rmax ri2
Sila u i-tom zavrtnju moe da se odredi na slian nain, srazmerno njegovom rastojanju
od teita zavrtnjeva:
ri
Fi ,M = M e . (3.52)
ri2
Rezultujue sile u zavrtnjevima se odreuju kao vektorski zbir komponenata FV i Fi,M.
S obzirom da se zavrtnjevi dimenzioniu na osnovu maksimalne sile, za praktinu primenu
interesantna je samo maksimalna rezultujua sila FR, max , koja se javlja u najudaljenijem
zavrtnju i moe da se odredi na sledei nain:
342 Metalne konstrukcije
rmax
max FM = M e (3.54)
ri2
s tim da ri i rmax predstavljaju minimalna rastojanja pojedinih avova do teita avova, od-
nosno mogu da se odrede kao duine dui koje prolaze kroz teite avova i upravne su na
posmatrane avove (slika 3.27). Ukupni naponi u avovima se odreuju kao zbir napona
usled dejstva sile smicanja i momenta savijanja. Na primer, u sluaju veze prikazane na
slici 3.27, ako se pretpostavi da celokupnu smiuu silu V prihvataju samo vertikalni avo-
vi ( a2 " 2 ), ukupan napon u ovom avu se odreuje na sledei nain:
Slika 3.28 - Odreivanje uticaja na mestu nastavka nosaa sistema proste grede
I f /Sf
Vf =V (3.58)
I /S
I w / Sw
Vw = V (3.59)
I /S
gde su:
V transverzalna sila na mestu nastavka,
Vf deo transverzalne sile koju primaju noice,
Vw deo transverzalne sile koju prima rebro,
S statiki moment polovine poprenog preseka,
Sf statiki moment noice,
Sw statiki moment polovine rebra.
Za rebro nosaa odnos statikog momenta i momenta inercije moe da se odredi na os-
novu sledeeg izraza:
I w h 3t / 12 8 t h 3
2 = = 0,666h (3.60)
Sw h t / 8 12 t h 2
gde je h visina nosaa. Prosean odnos I/S za ceo popreni presek iznosi:
0,835h za zavarene I - profile
I / S = 0,860h za valjane I - profile (I i IPE) (3.61)
0,875h za valjane H - profile (HEA, HEB i HEM)
Prema tome, kod nosaa izraenih od I-profila obrazovanih zavarivanjem deo transver-
zalne sile koji prihvata rebro iznosi:
I w / Sw 0,666h
Vw = V =V = 0,79V (3.62)
I /S 0,835h
to znai da rebro prihvata oko 79% ukupne smiue sile V. Zbog toga moe da se usvoji
da celokupnu transverzalnu silu prihvata rebro nosaa, to olakava postupak prorauna.
Poto se raspodela smiuih napona po visini nosaa vri po blagoj paraboli, prosena
vrednost smiueg napona ( sr = V / Aw ) se ne razlikuje mnogo od njegove maksimalne
vrednosti:
V S
max = (3.63)
I tw
pa moe da se usvoji ravnomerna raspodela transverzalne sile na sve zavrtnjeve na rebru.
Raspodela aksijalne sile na pojedine delove preseka vri se kao kod nastavaka aksijalno
optereenih tapova, prema njihovoj povrini, odnosno prema izrazu (3.2) za silu u noici
Nf , odnosno (3.3) za silu u rebru nosaa Nw.
Za proraun nastavka nosaa karakteristina su sledea tri koraka:
kontrola napona u nosau na mestu nastavka,
proraun broja zavrtnjeva i,
proraun podvezica.
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 345
gde su:
nf,1 broj spojnih sredstava u jednom redu na noici (na mestu merodavnog poprenog
preseka),
d0,f prenik rupe za spojna sredstva na noici i
tf debljina noice.
Prilikom odreivanja momenta inercije oslabljenog (neto) preseka nosaa (slika 3.29)
mogu da se zanemare pomeranje neutralne ose usled nesimetrinog slabljenja nosaa i
sopstveni moment inercije povrine 'A, bez veeg uticaja na tanost prorauna. Na osno-
vu ovakvih pretpostavki moment inercije neto preseka moe da se odredi na osnovu slede-
eg izraza:
2 2
h tf (h t f )
I net = I I = I A = I A . (3.65)
2 2 4
I net
Wnet = (3.67)
h/2
Ako je napon prekoraen, odnosno ako uslov (3.66) nije zadovoljen treba da se izvri
ojaanje zategnute noice poprenog preseka. To se najee ostvaruje poveanjem deblji-
ne noice u zoni nastavka. U sluaju kombinovanog dejstva momenta savijanja i aksijalne
sile, normalni napon u neto preseku se dobija superpozicijom ovih uticaja. Ako je nastavak
izveden prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima treba da se uzme u obzir redukcija
sile zatezanja na mestu neto preseka. Nosai izraeni od valjanih profila se ne ojaavaju,
pa je stoga pri njihovom dimenzionisanju potrebno predvideti rezervu nosivosti na mestu
nastavka, kojom se kompenzuje slabljenje nosaa u zoni zatezanja. Meutim, najee je
mogue da se montani nastavak nosaa predvidi u zoni sa manjim uticajima (slika 3.16),
pa ojaanje nije potrebno. Ako je ipak neophodno da se montani nastavak postavi na
mestu maksimalnih uticaja, pri dimenzionisanju nosaa treba usvojiti vei popreni
presek:
M
W pot 1,20 . (3.68)
dop
gde su:
N c , f sila u pritisnutoj noici,
N t , f sila u zategnutoj noici,
h krak sila (slika 3.30).
Krak sila predstavlja rastojanje izmeu teita nastavaka pritisnute i zategnute noice, od-
nosno teita smiuih ravni zavrtnjeva na noicama, i moe da se odredi na sledei nain:
h za jednostrane podvezice na nicama
h = (3.70)
h t f za obostrane podvezice na noicama
Zavrtnjevi na noicama su, dakle, izloeni dejstvu aksijalnih sila zatezanja Nt,f ili pritis-
ka Nc,f, pa njihov broj moe da se odredi kao kod nastavaka tapova, uz pretpostavku o
podjednakom ueu svakog zavrtnja u prijemu sile. Potreban broj zavrtnjeva na noicama
se izraunava iz uslova da je njihova nosivost vea od odgovarajue vrednosti sile koja de-
luje u njima:
Nt, f N c, f
n f , uk = (3.71)
F f , dop F f , dop
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 347
gde je:
n f , uk potreban broj zavrtnjeva na noicama, sa jedne strane nastavka,
F f , dop nosivost zavrtnjeva na noicama.
Ako osim momenta savijanja na nosa deluje i aksijalna sila, broj zavrtnjeva na noica-
ma se odreuje na osnovu sile u noicama, koja se odreuje na sledei nain:
N f = N f ,M N f ,N (3.72)
gde su:
Nf,M sila u noicama usled momenta savijanja Mf , koja se odreuje prema izrazu (3.69),
Nf,N sila u noicama usled aksijalne sile zatezanja ili pritiska koja je proporcijalna povr-
ini noice.
zavrtnju usled smiue sile (FV) i momenta savijanja (maxFM). Ako na nosa deluje i aksi-
jalna sila, potrebno je da se uzme u obzir i komponenta u zavrtnju usled aksijalne sile (FN).
Proraun sila u zavrtnjevima zavisi od odnosa visine i irine veze. Kao visina veze us-
vaja se vertikalno rastojanja izmeu prvog i poslednjeg zavrtnja u redu (hmax=hn), dok je
irina veze bm jednaka horizontalnom rastojanju izmeu prvog i poslednjeg reda zavrtnjeva
sa jedne strane veze (slika 3.30a). Ukoliko je hn/bm 2 proraun sila u zavrtnjevima na
rebru nosaa se vri prema polarnom momentu inercije zavrtnjeva, a takvi nastavci se na-
zivaju iroki nastavci. U suprotnom, ako je hn/bm>2, moe da se sprovede uproen prora-
un prema ekvatorijalnom momentu inercije, a ovakvi nastavci se nazivaju visoki nastavci.
U oba sluaja, dimenzionisanje zavrtnjeva na rebru, odnosno kontrola njihove nosivosti, se
vri za najoptereeniji zavrtanj prema sledeem uslovu:
FR , max Fw, dop (3.74)
gde su:
Fw,dop nosivost zavrtnja na rebru,
FR,max rezultujua sila u najoptereenijem zavrtnju, koja se odreuje prema 3.2.2.1 u slua-
ju prorauna prema polarnom momentu inercije, odnosno prema 3.2.2.2 u sluaju
prorauna prema ekvatorijalnom momentu inercije.
r
max FM = M w n max
m
(3.75)
ri2
1
i =1
rmax rmax
b,max = M w mn
= M w (3.77)
I b, p
Ab ri2
i =1
gde su:
mn
I v , p = Av ri2 polarni moment inercije zavrtnjeva za smicanje,
i =1
mn
I b, p = Ab ri2 polarni moment inercije zavrtnjeva za pritisak po omotau rupe,
i =1
I b, p Ab m n 2
Wb, p = = ri (3.79)
rmax rmax i =1
naponi u zavrtnjevima mogu da se napiu u poznatom obliku:
M w
max = (3.80)
Wv , p
M w
b, max = . (3.81)
Wb, p
x max
max FM , z = M w m n
(3.87)
ri2
i =1
z max
max FM = max FM ,x = M w mn
. (3.89)
zi2
i =1
Kada se u izraz za odreivanje maksimalne sile (3.92) uvrste prethodni izrazi (3.93) i
(3.94), on moe da se napie u sledeem obliku:
hmax M w 6 (n 1) M
max FM = M w n
= = w m (3.95)
hmax m n ( n + 1) hmax
m hi2
i =1
gde je m koeficijent pomou kojeg se obuhvata broj i raspored zavrtnjeva na rebru. Vred-
nosti koeficijenta m date su u tabeli 3.1 u funkciji od broja zavrtnjeva u redu n, broja re-
dova m i rasporeda zavrtnjeva na rebru.
Kao u sluaju prorauna prema polarnom momentu inercije, deljenjem sile maxFM sa
odgovarajuom povrinom zavrtnja koja je izloena smicanju (Av) ili pritisku po omotau
rupe (Ab), dobijaju se maksimalni naponi smicanja i pritiska po omotau rupe:
hmax M w M
max = M w n
= m = w (3.96)
Av hmax Wv ,e
m Av hi2
i =1
hmax M w M
b, max = M w n
= m = w (3.97)
Ab hmax Wb, e
m Ab hi2
i =1
gde su:
Wv , e ekvatorijalni otporni moment zavrtnjeva s obzirom na smicanje,
Wb, e ekvatorijalni otporni moment zavrtnjeva s obzirom na pritisak po omotau rupe.
Odgovarajue vrednosti ekvatorijalnih momenata inercije zavrtnjeva mogu da se odre-
de na sledei nain:
2
n Av hmax
I v , e = m Av hi2 = (3.98)
i =1 2 m
2
n Ab hmax
I b, e = m Ab hi2 = (3.99)
i =1 2 m
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 353
Raspored zavrtnjeva
Uporedan Naizmenian
m=1 m=2 m=3 m=4 m=2 m=3 m=4
Ukoliko u nastavku na rebru deluju aksijalna sila Nw, transverzalna sila V i moment sa-
vijanja M w , rezultujua sila u najoptereenijem zavrtnju na rebru moe da se odredi na
osnovu sledeeg izraza:
354 Metalne konstrukcije
gde je:
n +1
" = hmax h. (3.102)
n 1
S obzirom na prethodno opisanu raspodelu sila, samo su ivini zavrtnjevi potpuno
iskorieni, jer se dimenzionisanje vri prema maksimalnoj sili koja se javlja u
najudaljenijim zavrtnjevima. Kako udeo zavrtnjeva koji se nalaze u blizini neutralne ose u
ukupnoj nosivosti zavrtnjeva na rebru nije velika, kod visokih vertikalnih limova (rebara)
neki od njih mogu da se izostave (slika 3.33). Na taj nain, smanjenjem broja redova
zavrtnjeva dobijaju se ekonominije veze (manji broj zavrtnjeva i lake podvezice).
Nedostaci ovakvih tipova nastavaka su komplikovanije obeleavanje i seenje podvezica i
neophodno zavarivanje podvezica koje se formiraju iz dva dela.
ljeni elini materijal. Kao i pri proveri napona u osnovnom materijalu na mestu nastavka, i
pri dimenzionisanju podvezica se uzima u obzir samo njihovo slabljenje na zategnutoj
noici. Dimenzije podvezica na pritisnutoj noici i na rebru se odreuju na osnovu bruto, a
na zategnutoj noici na osnovu neto povrine poprenog preseka (slika 3.34).
Proraun podvezica na noicama kod nastavaka nosaa ostvarenih zavrtnjevima prema
zadatim presenim silama (M i V) prikazan je u tabeli 3.2 sa oznakama u skladu sa slikom 3.34.
a) b)
V
Aw, p (3.104)
dop
gde su:
M moment savijanja koji deluje na mestu nastavka,
V transverzalna sila koja deluje na mestu nastavka,
Wp,net otporni moment neto poprenog preseka podvezica na noicama i rebru,
Aw,p bruto povrina podvezica na rebru.
Visina podvezica na rebru (hp) se, uglavnom, usvaja prema raspoloivoj visini rebra, a
debljina podvezica (tw,p) moe da se odredi na osnovu prethodna dva uslova. Meutim,
debljina podvezica na rebru moe i da se pretpostavi, pa da se dokae da su prethodna dva
uslova zadovoljena.
Otporni moment neto poprenog preseka podvezica moe da se odredi na osnovu iz-
raza:
I p , net
W p , net = (3.105)
h / 2 + t f , p ,t
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 357
gde su:
Ip,net moment inercije neto poprenog preseka podvezica,
h visina nosaa,
tf,p,t debljina podvezica na zategnutoj noici.
Moment inercije neto poprenog preseka podvezica na nosau Ip,net odreuje se na os-
novu bruto poprenog preseka rebra i pritisnute noice i neto preseka zategnute noice,
prema izrazu:
Ip,net = Iw,p+If,p,net (3.106)
gde su:
Iw,p moment inercije podvezica na rebru i
If,p,net moment inercije podvezica na noicama.
Kako se podvezice uvek postavljaju sa obe strane rebra, njihov moment inercije moe
da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
3. Moment nosivosti podvezica i moment nosivosti zavrtnjeva moraju da budu vei ili
jednaki od momenta nosivosti nosaa.
Prvi uslov u matematikom obliku moe da se formulie na sledei nain:
A f , p ,t , net A f , net (3.110)
Af , p,c Af (3.111)
Aw, p Aw (3.112)
gde su:
A f , p , t , net neto povrina podvezica na zategnutoj noici,
Af , p,c bruto povrina podvezica na pritisnutoj noici,
Aw, p bruto povrina podvezica na rebru,
A f , net neto povrina zategnute noice,
Af bruto povrina pritisnute noice,
Aw bruto povrina rebra.
Drugi uslov moe da se napie na sledei nain:
n f , uk F f , dop A f , net dop (3.114)
( )
2 n f , uk F f , dop + nw,uk Fw, dop Anet dop = A f , net + A f + Aw dop (3.116)
gde su:
nf,uk ukupan broj zavrtnjeva na noici sa jedne strane nastavka,
nw,uk ukupan broj zavrtnjeva na rebru sa jedne strane nastavka,
Ff,dop nosivost zavrtnja na noici na smicanje,
Fw,dop nosivost zavrtnja na rebru na smicanje.
Trei uslov, zapravo predstavlja dva uslova, jedan koji se odnosi na podvezice i jedan
koji se odnosi na zavrtnjeve:
M p M nos = Wnet dop (3.117)
gde su:
M p moment nosivosti podvezica,
Mb moment nosivosti zavrtnja,
M nos moment nosivosti nosaa,
Wnet neto otporni moment nosaa.
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 359
Ww, p Ww (3.120)
gde su:
W f , p , net neto otporni moment podvezica na noicama (slabljenje se uzima u obzir samo
kod podvezica na zategnutoj noici),
W f , net neto otporni moment noica (slabljenje se uzima u obzir samo na zategnutoj
noici),
Ww, p bruto otporni moment podvezica na rebru,
Ww bruto otporni moment rebra,
W p , net ukupni neto otporni moment podvezica na noicama i rebru,
Wnet neto otporni moment nosaa.
Uslov koji se odnosi na moment nosivosti zavrtnjeva (3.118) moe da se razdvoji na
posebna dva uslova koja se odnose na nosivost zavrtnjeva na noicama i rebru:
M b, f M f (3.122)
M b, w M w (3.123)
gde su:
Mb,f moment nosivosti zavrtnjeva na noicama,
Mb,w moment nosivosti zavrtnjeva na rebru,
Mf moment nosivosti noica,
Mw moment nosivosti rebra.
Ispunjenjem uslova (3.114) istovremeno se zadovoljava i uslov u pogledu momenta no-
sivosti zavrtnjeva na noicama (3.122). to se tie momenta nosivosti zavrtnjeva na rebru
nosaa, ukoliko je zadovoljen uslov (3.115) ne znai da je istovremeno ostvaren zahtev u
pogledu momenta nosivosti zavrtnjeva na rebru (3.123). Kod dokaza nosivosti zavrtnjeva
na rebru nosaa postoje dva razliita postupka prorauna, jedan koji se primenjuje za obi-
ne zavrtnjeve i visokovredne zavrtnjeve bez sile prednaprezanja i drugi koji se primenjuje
u sluaju prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva. Razlika u proraunu potie od razlii-
tog ponaanja prednapregnutih i neprednapregnutih zavrtnjeva.
Kod obinih i neprednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva potrebno je da se proveri
nosivost zavrtnjeva na smicanje i pritisak po omotau rupe. Ako se ima u vidu linearna
raspodela normalnog napona izazvanog dejstvom momenta savijanja, izraz (3.123) moe
da se transformie na sledei nain:
360 Metalne konstrukcije
hn / 2 d /2
Wv dop Ww dop (3.124a)
h/2 h/2
hn / 2 d /2
Wb b, dop Ww dop (3.124b)
h/2 h/2
gde su:
Wv otporni moment zavrtnjeva na rebru s obzirom na smicanje,
Wb otporni moment zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak po omotau rupe,
Wdop doputeni smiui napon za zavrtnjeve,
Vdop doputeni normalni napon za osnovni materijal,
Vb,dop doputeni napon pritiska po omotau rupe za osnovni materijal,
h visina nosaa,
d visina rebra,
hn vertikalno rastojanje izmeu najudaljenijih zavrtnjeva na rebru hn=hmax (slika
3.32b).
Ako se u prethodnim izrazima (3.124) otporni momenti zavrtnjeva na rebru i otporni
moment rebra izraze u funkciji odgovarajuih momenata inercije dobija se:
I v hn / 2 I d /2
dop w dop (3.125a)
hn / 2 h / 2 d /2 h/2
I b hn / 2 I d /2
b, dop w dop (3.125b)
hn / 2 h / 2 d /2 h/2
dop
Ib I w (3.126b)
b, dop
dop
mb I b,1 I w (3.127b)
b, dop
gde su:
mv potreban broj redova zavrtnjeva na rebru s obzirom na smicanje,
Iv,1 ekvatorijalni moment inercije jednog reda zavrtnjeva na rebru s obzirom na smica-
nje,
mb potreban broj redova zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak po omotau rupe,
Ib,1 ekvatorijalni moment inercije jednog reda zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak
po omotau rupe.
Konano, potreban broj redova zavrtnjeva na rebru moe da se odredi na osnovu slede-
eg izraza:
I w dop
mv =
I v ,1 dop
m = max . (3.128)
mb = I w dop
I b,1 b, dop
gde su:
m broj redova zavrtnjeva na rebru,
Fs,dop nosivost prednapregnutog visokovrednog zavrtnja na proklizavanje.
Ovako sraunat moment nosivosti zavrtnjeva na rebru mora da bude vei od momenta
nosivosti rebra koji treba da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
d /2 d
M w = Ww dop = Ww dop . (3.131)
h/2 h
M
w = b, w, dop = k dop (3.132)
Ww
gde su:
M moment savijanja,
Ww otporni moment sueonih avova, koji je jednak otpornom momentu poprenog
preseka (Ww=W),
k koeficijent koji zavisi od kvaliteta sueonih avova ( k 1 ),
Vb,w,dop doputeni napon za sueone avove (videti poglavlje 2).
Pri izradi ovakvih nastavaka na noicama treba primeniti polazne i zavrne ploice za
zavarivanje. Prelaz sa jedne debljine noice na drugu treba da bude blag i obraen, kako bi
se izbegle neeljene koncentracije napona.
Raspodela presenih sila na pojedine delove poprenog preseka, kod nastavka pomou
ugaonih avova i podvezica (slika 3.35b), vri se na isti nain kao i kod nastavka ostvare-
nog zavrtnjevima: moment savijanja se deli srazmerno momentima inercije, normalna sila
srazmerno povrini, a celokupnu transverzalnu silu prihvata rebro. Usled promene toka si-
la dolazi do koncentracije napona u presecima 1-1 i 2-2. Ovakvi nastavci su neracionalni
jer zahtevaju dodatni materijal (podvezice), a mogu da se primenjuju samo kod konstruk-
cija napregnutih statikim optereenjem, jer kod dinamiki napregnutih konstrukcija, usled
zavarivanja poprenim ugaonim avovima koji su upravni na tok sila zatezanja dolazi do
znatnog smanjenja otpornosti nosaa na zamor.
Na slici 3.35c je prikazan nastavak dobijen kombinacijom prethodna dva sluaja. Kako
ugaoni avovi imaju manju krutost od sueonih, to moe da doe do koncentracije napona
u sueonom avu na zategnutoj noici. Ovakva reenja se primenjuju samo kod konstruk-
cija napregnutih statikim optereenjem. Kod dinamiki optereenih konstrukcija ovakvim
detaljima konstruisanja se znatno umanjuje otpornost na zamor.
Kod nastavka sa eonom ploom i ugaonim avovima (slika 3.35d), prenoenje sila sa
jednog na drugi deo nosaa se vri indirektno preko eone ploe. Debljina eone ploe za-
visi od debljine ava (dplt1,5aw). Zbog lamelarnog cepanja treba izbegavati debele eone
ploe. Normalni napon u ugaonim avovima se odreuje na osnovu otpornog momenta
svih ugaonih avova, koji se po pravilu postavljaju du itavog obima nosaa:
M
w = w, dop (3.133)
Ww
gde je Ww otporni moment ugaonih avova, a w,dop doputeni napon za ugaone avove
(videti poglavlje 2).
Nain konstruktivnog oblikovanja veze dva nosaa pod uglom zavisi od raspoloive
konstruktivne visine konstrukcije. Ako raspoloiva visina nije ograniena, veza se ostvaru-
je ukrtanjem nosaa, odnosno direktnim oslanjanjem jednog nosaa na drugi, to je i naj-
jednostavnije reenje (slika 3.37a). Meutim, ukoliko je konstruktivna visina ograniena,
to je ei sluaj, vezivanje se vri tako da gornje noice nosaa lee u istoj ravni (slika
3.37b). Kod izrazito malih konstruktivnih visina moe se izvriti uputanje nosaa (slika
3.37c), koliko to dozvoljavaju funkcionalni uslovi (na primer postavljanje kolovozne table
ili ina kod mostova).
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 365
Optereenje se kod sistema nosaa vezanih pod uglom prenosi sa nosaa nieg na nosa-
e vieg reda. Kod mostovskih konstrukcija (slika 3.36b), poduni nosai predstavljaju no-
sae najnieg reda koji svoje reakcije predaju poprenim nosaima (nosai vieg reda), a
366 Metalne konstrukcije
ovi pak optereuju glavne nosae koji su nosai najvieg reda. Tok prorauna je analogan
nainu prenoenja optereenja: prvo se raunaju poduni nosai, a na kraju glavni nosai.
Za sisteme nosaa sa rotiljnim dejstvom ne moe se unapred znati koji su nosai vieg re-
da, a koji nieg reda. Uticaji u ovakvim sistemima zavise od odnosa krutosti pojedinih ele-
menata i mogu da se odrede pomou poznatih postupaka Teorije konstrukcija, uz analizu
sistema sastavljenog od svih nosaa.
Sa statikog aspekta veze pod uglom mogu da budu krute (prenose moment savijanja i
transverzalnu silu), ili zglobne (prenose samo transverzalnu silu). U praksi se, meutim, iz
razloga jednostavnijeg konstruktivnog oblikovanja ne javljaju idealno zglobne veze, ve
su one optereene i momentom usled ekscentrinog vezivanja, pa se moe rei da pose-
duju izvesan, mali stepen ukljetenja (elastino ukljetenje). Ni krute veze ne mogu uvek
da budu idealne, jer je mogue malo obrtanje preseka na mestu veze.
Kao i sve ostale veze u elinim konstrukcijama i veze pod uglom se ostvaruju pomou
svih konvencionalnih spojnih sredstava, dakle pomou zavrtnjeva i zavarivanjem.
Kada se vri zasecanje noice nosaa, mora da se kontrolie naprezanje nosaa u oslab-
ljenom preseku na najudaljenijem mestu od oslonca (presek 1-1, slika 3.40).
U oba sluaja, zaseeni presek 1-1 napregnut je momentom savijanja Me=Ve i trans-
verzalnom silom V. Geometrijske karakteristike jednostrano i obostrano zaseenih nosaa
mogu da se odrede na osnovu izraza datih u okviru tabele 3.3.
Kontrola normalnih napona u oslabljenom preseku 1-1 se vri na osnovu sledeeg iz-
raza:
Me V e
= = dop . (3.134)
W y , min W y , min
368 Metalne konstrukcije
Slika 3.40 - Nain zasecanja i dijagrami napona kod jednostrano i obostrano oslabljenih
poprenih preseka nosaa
hc = h1
(
h1 t w h1 t f
)tf
hc =
h1
2 A 2 2
Moment inercije poprenog preseka - Iy
t w ( h1 t f ) 3
b f t f t w ( h1 t f ) h1 2 t w h13
Iy = + Iy =
12 A 2 12
Otporni moment poprenog preseka - Wy
Iy Iy t w h12
W y ,min = Wy = =
hc hc 6
Statiki moment poprenog preseka - Sy
t w hc2 t w h12
Sy = Sy =
2 4
NAPOMENA: Sve oznake su u skladu sa slikom 3.40
V
= za obostrano zaseen nosa (3.136)
t w h1
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 369
Kako se u istom preseku (1-1) javljaju znaajna transverzalna sila i moment savijanja,
potrebno je da se izvri i kontrola uporednih napona prema poznatom izrazu:
u = 2 + 3 2 dop . (3.137)
Osim dva prethodno navedena naina vezivanja nosaa pod uglom, sa relativno veli-
kim ekscentricitetom (slika 3.38) i sa zasecanjem noica (slika 3.39a), veze pod uglom
mogu da se ostvare sa znatno manjim ekscentricitetom i bez zasecanja noica, ako se
nosa upusti (slika 3.39b), ili ako se vezuje za stub (slika 3.41).
Princip prorauna ovakvih veza zasniva se na proveri svih elemenata veze koji su ne-
ophodni za prenoenje sile sa jednog na drugi nosa. Dakle, mora da se proveri veza prik-
ljunog lima i prikljune povrine (rebro oslonakog nasaa ili noica stuba), zatim stanje
napona u samom prikljunom limu i veza prikljunog lima sa rebrom nosaa.
Usled smaknutog poloaja prikljunog lima u odnosu na osovinu rebra nosaa javlja se
moment torzije (MT), koji optereuje kako prikljuni lim tako i njegovu vezu sa priklju-
370 Metalne konstrukcije
nom povrinom. Osim toga, usled neizbenog ekscentriciteta, javlja se i moment savijanja
(Me). Dakle, uticaji koji deluju na prikljuni lim su MT, Me i V (slika 3.42).
Me =V e (3.139)
gde su t p i tw debljine prikljunog lima i rebra nosaa (slika 3.42).
Veza prikljunog lima se ostvaruje najee krunim ugaonim avom koji obrazuje zat-
voreni popreni presek oko prikljunog lima. Geometrijske karakteristike i naprezanja
krunog ugaonog ava usled V, MT i Me su prikazane na slici 3.43.
Kako su horizontalni avovi veoma kratki njihov uticaj na nosivost avova na savijanje
moe da se zanemari. Maksimalan normalni napon usled momenta ekscentriciteta se javlja
u taki 1 i moe da se odredi na osnovu izraza:
Me
n= (4.140)
Ww
V
VII,V = (4.141)
Aw, v
Uticaji smiuih napona usled momenta torzije su mali, pa, uglavnom, mogu da se za-
nemare.
Torzioni moment takoe izaziva smiue napone koji, po teoriji torzije uskog pravou-
gaonog preseka, imaju sledeu vrednost:
M T V (t p + t w ) / 2
T = = (3.146)
WT h p t 2p / 3
u = 2 + 3 ( V + T ) 2 dop (3.147)
Kao i u sluaju avova, smiui naponi usled momenta torzije su mali pa mogu da se
zanemare.
372 Metalne konstrukcije
V
FV = (3.150)
n
M e hn Me
max FM = nr
= m . (3.151)
hn
hi2
1
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 373
Kod ovakvih veza usled centrinog postavljanja podvezica, izbegnut je moment torzije.
Proraun je analogan prethodnom, s tim da su smiui naponi izazvani iskljuivo transver-
zalnim silama. Osim toga, pri proraunu zavrtnjeva treba uzeti u obzir da su oni u ovakvim
vezama dvoseni. Pri proraunu ovakvih veza, osim ve pomenutih kontrola, neophodno
je izvriti proveru nosivosti podvezica koje su optereene transverzalnom silom V i mo-
mentom ekscentriciteta Me=Ve. Veza prikljunog lima moe da se prorauna uz pretpos-
tavku da vertikalni avovi prenose transverzalnu silu, a horizontalni avovi prenose sile
koje se dobijaju kao spreg sila od momenta ekscentriciteta. U tom sluaju naponi u avovi-
ma treba da se odrede na sledei nain:
V
VII = za vertikalne avove (3.152)
2 a1 " 1
V e /( h 2 t f )
VII = za horizontalne avove (3.153)
2 a2 " 2
gde je h visina a tf debljina noica nosaa, dok su a1 i " 1 , odnosno a2 i " 2 dimenzije verti-
kalnih i horizontalnih ugaonih avova (slika 3.45).
M e xmax
max FM , z = mn
(3.156)
ri 2
i =1
gde su m i n broj redova zavrtnjeva serije 1 i broj zavrtnjeva u jednom redu, respektivno.
Rezultujua sila u maksimalno optereenom zavrtnju serije 1 dobija se kao vektorski zbir
ovih komponenata, prema sledeem izrazu:
i mora da bude manja ili jednaka od nosivosti zavrtnja serije 1 u smiuem spoju Fdop.
Slika 3.47 - Sile u najoptereenijem zavrtnju serije 1 kod: a) irokih veza, b) visokih veza
Ako je veza visoka to je najei sluaj (za prijem transverzalne sile najee je dovo-
ljan samo jedan red zavrtnjeva serije 1) moe da se zanemari vertikalna komponenta u za-
vrtnju usled momenta ekscentriciteta. Tada rezultujua sila u najoptereenijem zavrtnju
treba da zadovolji sledei uslov:
gde je:
M e z max
max FM = max FM , x = n
(3.160)
m zi2
i =1
dok se FV odreuje kao i kod irokih veza, prema izrazu (3.154), a m je broj redova zavrt-
njeva.
V
= dop (3.162)
Anet
376 Metalne konstrukcije
u = 2 + 3 2 dop (3.163)
gde su:
Anet neto povrina poprenog preseka prikljunih ugaonika na mestu zavrtnjeva serije 1,
Wnet neto otporni momenat poprenog preseka ugaonika,
U tabeli 3.4 prikazani su tipini prikljuni ugaonici koji se najee koriste u praksi, sa
standardnim zavrtnjevima i uobiajenim poloajima rupa. Primenom ovih ugaonika sa od-
govarajuim zavrtnjevima i poloajem rupa, najee su ispunjeni naponski uslovi defini-
sani izrazima (3.161) do (3.163).
V
M e,1 = e1 (3.164)
2
V
M e,2 = e2 . (3.165)
2
Uticaj momenta M e,1 na upanje zavrtnjeva serije 2 (slika 3.49b), moe da se zanema-
ri, jer su ugaonici vrlo deformabilni.
Usled momenta M e,2 dolazi do obrtanja veze u ravni prikljune povrine, usled ega
se javlja horizontalna komponenta smiue sile u zavrtnjevima serije 2 (slika 3.49c). Ovaj
moment se uravnoteava silom pritiska Nc, koja deluje u teitu kontaktne povrine
izmeu ugaonika (AC) i rebra nosaa, i smiuim horizontalnim silama u zavrtnjevima
(slika 3.49d). Kontaktna povrina je pravougaonik visine hC i irine bC (slika 3.49). Sila Nc
deluje u teitu ovog pravougaonika, ali njen poloaj nije unapred poznat, jer hC mora da
se pretpostavi. irina kontaktne povri bC moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza
(slika 3.50):
bC = 1,58 t + 0,423 r " (3.166)
gde je t debljina prikljunog ugaonika, r poluprenik zaobljenja, a " zazor koji treba da
bude manji ili jednak od 10 mm.
Sila u i-tom zavrtnju usled dejstva momenta M 2 moe da se odredi pomou sledeeg
izraza:
H zi
FMi = M2 (3.167)
zi2
gde je zi rastojanje od mesta dejstva sile Nc do mesta i-tog zavrtnja (slika 3.49c).
378 Metalne konstrukcije
n zi
H = 0 N c = Fi ,M , x = M e,2 i =1
n
. (3.168)
i =1
zi2
i =1
Nc Nc
= = dop . (3.172)
AC hC bC
Uticaji u zavrtnjevima, izazvani dejstvom momenta M e,2 su neznatni u odnosu na one
izazvane transverzalnom silom, pa uglavnom mogu da se zanemare. Dakle, veza priklju-
nog ugaonika za prikljunu povr, odnosno zavrtnjevi serije 2, se dimenzioniu samo na
uticaj transverzalne sile V:
V
FV = Fdop (3.173)
2n
gde je n broj zavrtnjeva serije 2 na jednom ugaoniku. Obino je broj zavrtnjeva serije dva
dva puta vei od broja zavrtnjeva serije 1.
Ukoliko se veza nosaa ostvaruje samo sa jedne strane (slika 3.51a), zavrtnjevi serije 2
su jednoseni. Meutim, u sluaju obostranih veza (slika 3.51b), zavrtnjevi serije 2 su dvo-
seni i prihvataju transverzalne sile, odnosno reakcije dva susedna nosaa. Kod ovakvih
veza, u sluaju neprednapregnutih zavrtnjeva, pri proraunu zavrtnjeva serije 2 treba
izvriti sledee kontrole:
Slika 3.51 - Veza nosaa pod uglom: a) sa jedne strane; b) sa obe strane
gde su:
V1 i V2 reakcije odgovarajuih nosaa,
Fv nosivost zavrtnja serije 2 na smicanje po jednoj ravni smicanja (m=1),
Fb nosivost zavrtnja serije 2 na pritisak po omotau rupe.
U zgradarstvu se esto za prijem reakcija manjeg inteziteta primenjuju veze sa priklju-
nim ugaonikom koji je zavaren za rebro nosaa (slika 3.52). Prethodna razmatranja vae i
za ovakve veze, s tim da postoji izvesna razlika u proraunu spoja ugaonika sa rebrom no-
saa, koja je proistekla iz razliitog naina vezivanja. Pretpostavlja se da ukupnu transver-
zalnu silu prihvata vertikalni av, dok momenat ekscentriciteta prenose horizontalni avo-
vi. Kontrola napona u ugaonim avovima vri se na sledei nain:
V
VII = w, dop za vertikalni av (3.176)
a1 " 1
R
u = w,dop za horizontalne avove (3.177)
a2 " 2
gde su a1 "1 i a2 " 2 debljina i duina vertikalnih, odnosno horizontalnih ugaonih avova,
a R rezultujua sila koja se javlja u horizontalnim avovima usled momenata ekscentricite-
ta (Me,1 i Me,2), koja moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
2 2
V e1 V e2 V 2 2
R= + = e1 + e2 (3.178)
h h h
gde je Fdop nosivost zavrtnja u smiuem spoju (Fv,dop (2.10) ili Fs,dop (2.33) ili Fvs,dop (2.34)).
Na osnovu usvojenog broja zavrtnjeva, uz potovanje njihovog minimalnog meusob-
nog rastojanja, moe da se odredi potrebna visina eone ploe h p (slika 3.54b):
h p 4 d 0 + 3 d 0 ( n1 1) = (1 + 3 n1 ) d 0 (3.180)
gde su:
d0 prenik rupe za zavrtanj,
n1 broj zavrtnjeva u jednom redu (najee je n1=n/2).
Osim toga, visina eone ploe mora da bude dovoljna kako bi se obezbedilo unoenje
transverzalne sile u rebro nosaa, odnosno mora da zadovolji i sledei uslov:
V
hp (3.181)
dop t w
gde je tw debljina rebra nosaa, a Wdop doputeni smiui napon za osnovni materijal od ko-
jeg je izraen nosa. Za visinu eone ploe se usvaja vea od ove dve vrednosti.
Kontrola napona u ugaonim avovima vri se na osnovu sledeeg izraza:
V
VII = w, dop (3.182)
2 hp a
gde je a debljina ugaonih avova , a Vw,dop doputeni napon za ugaone avove. Mogue je,
meutim, postaviti i inverzni problem, odnosno odrediti potrebnu debljinu ava a:
V
a . (3.183)
2 h p w,dop
Ukoliko je ovako sraunata debljina ugaonih avova vea od maksimalne, odnosno ako
uslov (3.181) nije zadovoljen, mora da se povea visina ploe. Potrebna visina eone plo-
e, s obzirom na nosivost ugaonih avova, moe da se odredi na osnovu uslova:
V
hp (3.184)
2 a w,dop
Ukoliko je nosa zaseen, kontrola napona na ovom delu nosaa (presek 1-1) treba da
se sprovede kao kod veza sa prikljunim limom.
Neka od moguih reenja zglobnih veza sa eonom ploom su prikazana na slici 3.56.
Uobiajene dimenzije eonih ploa prikazane su u okviru tabele 3.5.
Ako se pri montai nosa bono ubacuje izmeu postojeih podvlaka ili stubova, tada
je potrebno da nosa bude krai od svetlog otvora " 0 za:
b 2p
" = + 2 mm (3.185)
2" 0
Pomou eonih ploa mogu vrlo efikasno da se ostvare i kose veze pod uglom (slika
3.58a). Pri konstruisanju ovakvih veza neophodno je voditi rauna o poloaju zavrtnjeva
na otrougaonoj strani veze, kako bi se obezbedila njihova ugradnja. Minimalno rastojanje
zavrtnjeva od veze rebra x zavisi od ugla D pod kojim se vezuju nosai i duine zavrtnja "
(slika 3.58b):
x l ctg + (10 20) mm . (3.186)
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 385
( " 2d 0 ) t 2
Wnet = . (3.189)
6
Ako se raspolae dovoljnom visinom, na primer kod veza nosaa sa stubom, veze mo-
gu da se izvedu pomou stolice u vidu pljoteg elinog lima (slika 3.62). Povoljnost
ovakvih veza je to se precizno moe definisati poloaj rezultante V. I kod ovakvih veza
neophodno je da se izvri vezivanje rebra nosaa za prikljunu povrinu, u cilju spreava-
nja skliznua ili bonog preturanja nosaa. Ovo moe da se ostvari pomou prikljunog li-
ma ili eone ploe.
388 Metalne konstrukcije
Pri proraunu ovakvih veza treba voditi rauna o unoenju sile u rebro nosaa. Ukoliko
rebro nije sposobno da prihvati reakciju, potrebno je predvideti ukruenja (slika 3.62a) ili
ojaati oslonaku noicu (slika 3.62b).
Kada se dimenzionie ovakva veza potrebno je da se obezbedi pravilno unoenje sile u
rebro nosaa i da se proveri veza stolice sa prikljunom povrinom. Unoenje sile u rebro
nosaa ostvaruje se na razliite naine, u zavisnosti od toga da li je postavljeno ukruenje
ili ne. Ovde e biti razmotrena oba sluaja, dakle za nosa sa i bez ukruenja.
Na slici 3.63 je prikazan tok sila pri unoenju reakcije u rebro nosaa bez ukruenja.
Pretpostavlja se da je pritisak na kontaktnoj povrini ravnomerno rasporeen, odnosno
D = const . Dimenzije kontaktne povrine se odreuju na sledei nain:
a x 1,25 (t f + r ) (3.196)
gde su:
ax duina dodira nosaa i stolice u pravcu ose nosaa.
ay duina krutog oslanjanja, odnosno aktivna irina oslonca,
tw debljina rebra nosaa,
tf debljina noice nosaa i
r poluprenik zaobljenja (slika 3.63).
Dakle, mora biti zadovoljen sledei uslov:
V
c = dop (3.198)
A
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 389
Tok sila pri njihovom prelasku sa kontaktne povrine u rebro nosaa je linearan (slika
3.63). Minimalna irina rebra " T na kojoj se vri unoenje sile iznosi:
( ) (
" T = a x + 2,5 t f + r 3,75 t f + r ) (3.200)
Pri odreivanju minimalne irine ne uzima se u obzir deo rebra ija je debljina, usled
valjanja, vea od debljine rebra tw, ve se smatra da je kritian presek na zavretku krivine
r gde je debljina najmanja. Maksimalni normalan napon u rebru je:
V
= i ,dop . (3.201)
" T tw
Doputeni napon izvijanja i,dop dobija se na osnovu duine izvijanja " i = 0,75 d ,
gde je d visina rebra, i poluprenika inercije i = 0,289tw, prema krivoj izvijanja C.
Kod reakcija veeg intenziteta neophodno je da se postave ukruenja za prijem oslo-
nake reakcije i njeno ravnomerno unoenje u rebro nosaa (slika 3.64).
Kontaktna povrina je u ovom sluaju znatno vea (slika 3.64), jer nema ogranienja u
pogledu irine i duine krutog oslanjanja. irina oslonca ax je jednaka duini dodira stolice
i nosaa (bez ogranienja), dok je duina krutog oslonca ay jednaka irini noice nosaa
(bf), ako je irina stolice vea od irine noice nosaa (slika 3.64b), odnosno bf 2u, ako je
noica preputena (slika 3.64c).
Kao u prethodnom sluaju, u pogledu kontaktnog napona mora da bude zadovoljen us-
lov (3.198). Granina sila koja se moe uneti u rebro kod ovakve veze je znatno vea u od-
nosu na vezu bez ukruenja, jer u njenom unoenju, osim rebra nosaa, uestvuju i ukrue-
nja, pa je:
390 Metalne konstrukcije
V
= i ,dop (3.202)
Aeff
I eff
ie = . (3.204)
Aeff
funkcionisanja i proraun ovakvih veza. U praksi se, meutim, javlja niz modifikacija
ovakvih veza, kako bi se odgovorilo konkretnim uslovima i zahtevima. Kod visokih nosa-
a (slika 3.66) stolica moe da se smesti unutar visine nosaa, uz malo zasecanja rebra.
Prednost ovakve veze je u tome to stolica, koja je unutar gabarita nosaa, ne smeta
prilikom oblaganja stubova. irina podvlake na slici 3.66 je vea od irine stuba, to ostav-
392 Metalne konstrukcije
lja nepovoljan estetski utisak, pogotovo ako nosai nisu skriveni, pa se preporuuje druga-
ije konstruktivno oblikovanje.
Veze pomou stolica su praktino nezamenjive na mestima dilatacionih razdelnica
objekata (slika 3.67). Naime, nosa se oslanja na konzolnu stolicu i preko nje prenosi
vertikalnu reakciju, dok se horizontalna pomerljivost ostvaruje pomou ovalnih rupa na
prikljunom ugaoniku. Na primeru prikazanom na slici 3.67, bono pomeranje nosaa na
mestu veze sa stubom je spreeno pomou pljoteg lima koji je zavaren za gornju noicu i
ubaen izmeu noica stuba, pa predstavlja svojevrstan distancer.
Pri dimenzionisanju veze stolice sa stubom, a i samog stuba, treba voditi rauna o
ekscentricitetu. Treba, naime, razmatrati najnepovoljniji sluaj, odnosno sluaj kada se
reakcija nosaa prenosi na stolicu na najudaljenijem moguem poloaju od rebra stuba, jer
je tada ekscentricitet najvei.
V S V
= dop (3.208)
I t w Aw
gde su:
Wnet otporni moment neto poprenog preseka nosaa,
S statiki moment poprenog preseka nosaa,
I moment inercije poprenog preseka nosaa,
tw debljina rebra nosaa i
Aw povrina rebra nosaa.
Moment savijanja koji deluje na mesu krute veze M moe da se razloi na spreg sila
koji ine sila zatezanja Nt i sila pritiska Nc (slika 3.69). Kako je moment savijanja na mestu
veze uglavnom negativan (oslonaki moment kontinualnog nosaa sa elastinim oslonci-
ma), sila zatezanja deluje u gornjoj, a sila pritiska u donjoj noici podunog nosaa. Nji-
hov intezitet moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
M
Nt = Nc = (3.209)
h
gde je h visina poprenog preseka podunog nosaa. Potreban broj zavrtnjeva na noici
nosaa (usvaja se isti broj na pritisnutoj i zategnutoj noici) odreuje se na osnovu izraza:
Nt
nf (3.210)
F f , dop
gde je Ff,dop nosivost zavrtnja u smiuem spoju (Fv,dop (2.10) ili Fs,dop (2.33) ili Fvs,dop
(2.34)). Kako se kontinuitet lamela uglavnom postavlja samo sa jedne (spoljanje) strane
noice nosaa, ovi zavrtnjevi su jednoseni.
Sila zatezanja Nt se pomou zavrtnjeva prenosi iz noice podunog nosaa u kontinui-
tet lamelu. Proraun zategnute kontinuitet lamele se vri na osnovu neto povrine popre-
nog preseka. Za dimenzionisanje kontinuitet lamele, kao i kod podvezica kod montanog
nastavka nosaa, merodavan je popreni presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva. Kon-
trola napona se vri prema sledeem izrazu:
Nt
= dop (3.211)
Anet
gde je Anet neto povrina kontinuitet lamele. Kontinuitet lamela se uglavnom konstruie u
vidu ravnog lima pravougaonog poprenog preseka (bt). Ako se usvoji da je irina konti-
nuitet lamele jednaka irini noice nosaa (b=bf), onda iz uslova (3.211) moe da se odredi
njena potrebna debljina t:
Nt
t (3.212)
dop (b n f ,1 d 0, f )
gde su:
nf,1 broj zavrtnjeva u merodavnom poprenom preseku,
d0,f prenik rupe za zavrtnjeve na kontinuitet lameli.
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 395
2 V
n2 (3.215)
Fw, dop
U okviru raspoloive visine rebra podunog nosaa postavlja se maksimalan broj zavrt-
njeva nw. Oni su sposobni da prenesu samo deo ukupne reakcije Vw. Preostali deo reakcije
Vc prenosi se pomou stolice:
Vc = V Vw = V nw Fw, dop . (3. 216)
Slika 3.72 - Krute veze pod uglom sa kontinuitet lamelom i: a) upasovanom ploicom;
b) eonom ploom
podnih ploa ili krovnih panela. Da bi se ovaj problem izbegao veza moe da se oblikuje
kao to je prikazano na slici 3.74. Zategnuta kontinuitet lamela je dvodelna i zavaruje se sa
donje strane za noice podunih nosaa, pomou montanih ugaonih avova. Reakcije po-
dunih nosaa se prenose preko eone ploe na stolicu koja je zavarena za rebro popre-
nog nosaa.
Ako su dva susedna poduna nosaa razliite visine potrebno je da se predvide dodatni
elementi kojima se obezbeuje unoenje kontaktnog pritiska u rebro podunog nosaa na
istoj visini, kako bi se izbegle lokalne deformacije rebra primarnog nosaa (slika 3.75).
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 399
P e
Nt = (3.219)
h
gde je h krak sila koji je jednak rastojanju od gornje ivice zategnute noice konzolnog
nosaa do najnieg zavrtnja serije 1 (slika 3.79a).
Odreivanje broja zavrtnjeva za vezu kontinuitet lamele i kontrola napona u njoj vri se
na identian nain kao i kod veze podunih nosaa sa poprenim, s tim da se sila Nt odre-
uje prema prethodnom izrazu (3.219).
Za prijem reakcije krajnjeg podunog nosaa V1 i sile P sa konzole koriste se ugaonici
sa zavrtnjevima serije 1 i 2. Potreban broj zavrtnjeva odreuje se na sledei nain:
- zavrtnjevi serije 1 (veza podunog sa poprenim nosaem):
2
1 6 V1 e1
n1 V12 + (3.220)
Fw1, dop h
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 401
- zavrtnjevi serije 2' (veza prikljunog ugaonika za rebro poprenog nosaa, sa strane
konzole):
P
n2 (3.223)
Fw 2, dop
gde su Fw1,dop i Fw2,dop nosivost zavrtnjeva serije 1 i 1c, odnosno 2 i 2c u smiuem spoju.
Zavrtnjevi serije 1 i 1 rade kao dvoseni, a zavrtnjeva serije 2 i 2 se pri ovakvom
proraunu tretiraju kao jednoseni. Kao to moe da se zakljui sa slike 3.79, jedan broj
zavrtnjeva istovremeno radi i u sklopu serije 2 i u sklopu serije 2. U tim zavrtnjevima se
javlja maksimalna smiua sila:
P V1
FV , max = + (3.224)
n2 n2
Veza poprenog mostovskog nosaa za glavni nosa takoe predstavlja vezu pod ug-
lom (Slika 3.80). Da bi se umanjilo torziono uvijanje glavnog nosaa usled oslonakog
momenta poprenog nosaa, predvia se ugaoni lim (krilce). Zavrtnjevi serije a koji su
smeteni na rebru poprenog nosaa i krilcu prenose reakciju poprenog nosaa V i mo-
ment ekscentriciteta Me=Ve, gde je e rastojanje od linije zavrtnjeva serije a do rebra glav-
nog nosaa. Zavrtnjevi serije b i c (slika 3.80b) su napregnuti rezultantom sila u zavrtnje-
vima serije a koji su smeteni na krilcu ( Fa ,1 , Fa ,2 , Fa ,3 i Fa ,4 ), kao to je prikazano na slici
3.80b. Kako u optem sluaju ova sila ne deluje u teitu zavrtnjeva serije b, odnosno c,
ovi zavrtnjevi su napregnuti i momentom ekscentriciteta:
M b = R eb (3.225)
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 403
M c = R ec (3.226)
Kao to se vidi sa slike 3.81 zavrtnjevi serije b su napregnuti sa dve smiue kompo-
nente: horizontalnom ( H b = R cos ) i vertikalnom ( Vb = R sin ) i momentom savija-
nja ( M b = R eb ). Sila u najoptereenijem zavrtnju je:
gde su:
R cos
FH ,b = (3.228)
nb
R sin
FV ,b = (3.229)
nb
R eb hn
FM ,b = (3.230)
hi2
a nb je broj zavrtnjeva serije b. Maksimalna sila odreena prema izrazu (3.227) u zavrt-
njevima serije b, treba da bude manja od nosivosti zavrtnja u smiuem spoju Fdop.
Zavrtnjevi serije c su napregnuti na smicanje i zatezanje u pravcu vrata (upanje). Smi-
canje izaziva horizontalna komponenta H c = H b , a zatezanje vertikalna komponenta
Vc = Vb i moment ekscentriciteta M c = R ec . Najvea sila zatezanja je u krajnjem zavrt-
nju (slika 3.81) i iznosi:
R sin R ec 1
Ft , max = + (3.231)
nc h 2
404 Metalne konstrukcije
gde su:
nc broj zavrtnjeva serije c,
hc rastojanje izmeu najudaljenijih zavrtnjeva serije c (slika 3.81).
Najoptereeniji zavrtanj serije c treba kontolisati na kombinovano naprezanje usled
dejstva sile zatezanja (3.231) i smicanja ( FV = H c / nc )
gde je ' irina zasecanja (slika 3.82b), koja zavisi od debljine ukruenja i uglavnom iznosi
20 mm.
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 405
I pored ovih mera debljina noice stuba ne sme da bude manja od polovine debljine
eone ploe ( t t p / 2 ).
Ukoliko rebro stuba nije ojaano ukruenjima, mora da se dokae nosivost i stabilnost
smiueg polja rebra stuba. Jugoslovenski propisi ne predviaju ovakve veze, bez ukrue-
nja u pravcu noica grede. Evrokod 3 detaljno analizira ponaanje ovakvih veza i daje ana-
litike izraze za njihov proraun. Ukoliko nisu zadovoljeni naponski uslovi vri se ojaa-
nje rebra stuba. Meutim, treba biti vrlo obazriv pri primeni reenja bez ukruenja stuba i
primenjivati ih samo kada za to postoje opravdani razlozi.
408 Metalne konstrukcije
U tabeli 3.7 prikazane su najvanije geometrijske karakteristike za sva etiri tipa eo-
nih ploa.
u a1 e1 e2 w1 w2 w3
mm mm mm mm mm mm mm
M16 30 25 70 (80) 40 25
M20 10 za h<200mm 40 30 90 (100) 45 30
2a1+tf 1+'
M24 20 za 200<h<400 50 35 110 (120) 55 35
0<'<4mm
M27 30 za h>400mm 60 40 130 (140) 65 40
M30 60 45 130 (140) 70 45
NAPOMENE:
(1) Vrednosti u zagradama se odnose na nosae sa debljinom rebra veom od 10 mm.
(2) ' je dodatak za zaokruivanje na 5 mm.
nosivosti dostiu skoro istu krutost kao i sam nosa. Veze sa eonim ploama bez prepusta
imaju manju nosivost i krutost. Kao to se vidi sa slike 3.87, jedna veza sa preputenom
eonom ploom moe, u sluaju da se javljaju momenti savijanja alternativnog znaka, da
se ponaa kao eona ploa bez prepusta.
Evrokod 3 u svom aneksu J detaljno obrauje proraun nosivosti veza greda-stub sa
eonim ploama. Pored analize nosivosti, dati su izrazi za odreivanje krutosti ovakvih ve-
za. Takoe su dati i kriterijumi na osnovu kojih se veze sa eonim ploama u zavisnosti od
svoje krutosti, svrstvaju u krute ili polukrute. U sluaju polukrutih veza proraunskim mo-
delom treba uzeti u obzir uticaj krutosti veze na preraspodelu statikih uticaja.
Moment savijanja M koji se usled spoljanjeg optereenja javlja na mestu veze moe
da se razloi na spreg sila. Sila zatezanja Nt koja napree visokovredne zavrtnjeve uz za-
tegnutu noicu, data je izrazom:
M
Nt = (3.234)
h
gde je h krak unutranjih sila, koji moe da se odredi na sledei nain:
h t f za grupu A
h = (3.235)
h a 2 t f / 2 za grupu B.
Sila Ft koja deluje na jedan zavrtanj dobija se u zavisnosti od tipa veze prema izrazima
datim u tabeli 3.8.
Iz izraza datih u tabeli 3.8 moe da se uoi da se kod veza tipa A1 i B1 pretpostavlja
ravnomerna raspodela sila na sve zavrtnjeve smetene uz zategnutu noicu. Meutim, kod
veze tipa A2 i B2 ovakva pretpostavka ne vai, ve se, zbog vee deformabilnosti spolja-
njeg dela eone ploe, redukuje nosivost spoljanjih zavrtnjeva na 80%. Sila zatezanja u
pravcu ose zavrtnja, sraunata prema izrazima iz tabele 3.8 mora da zadovolji sledei
uslov:
Ft Ft , dop = 3 Fp (3.236)
V
Fv = Fs, dop (3.237)
nc
gde je Fs,dop nosivost zavrtnja na proklizavanje (videti poglavlje 2, izraz (2.33)), a nc broj
zavrtnjeva uz pritisnutu noicu ( nc =2 za veze tipa A1 i B1, odnosno nc =4 za veze tipa
A2 i B2).
Ukoliko se u toku eksploatacije na mestu veze javlja momenat savijanja suprotnog zna-
( )
ka M , zavrtnjevi u donjoj zoni moraju da budu sposobni da prihvate silu zatazanja Nt ,
koja se odreuje kao kod eonih ploa grupe B, pa moraju da se dimenzioniu i na zate-
zanje.
H = 0 Q + 0,5 N t n Ft = 0 (3.238)
M II II = 0 Q c3 M II = 0 (3.239)
M II = 0 - 0,5 N t c1 + M I + M II = 0 (3.240)
gde su:
2 1
c1 = a1 a f ( Du + t p ) (3.241)
3 4
c3 = e1 (3.242)
M I i M II momenati savijanja u presecima I-I i II-II,
n broj zavrtnjeva u jednom horizontalnom redu,
af raunska debljina ugaonog ava,
Du prenik podlone ploice,
tp debljina eone ploe.
412 Metalne konstrukcije
Granina nosivost na savijanje preseka I-I i II-II, pri punoj plastifikaciji poprenog pre-
seka, definisana je sledeim izrazima:
b p t 2p
M pl , I = 1,1 fy (3.243)
4
(bp n d 0 ) t 2p
M pl , II = 1,1 fy (3.244)
4
gde su bp i t p irina i debljina eone ploe , a d 0 prenik rupe za zavrtnjeve.
Uveanje momenta nosivosti faktorom 1,1 tumai se kao posledica oslonakog uticaja
spreenih bonih deformacija. Treba napomenuti da se prema naim propisima ne uzima u
obzir interaktivno dejstvo savijanja i smicanja. Prema nekim inostranim propisima (npr.
SIA 161) uticaj smicanja na smanjenje granine nosivosti eone ploe na savijanje uzima
se preko redukovane granice razvlaenja:
f y ,red = f y2 3 2 (3.245)
gde je W smiui napon u eonoj ploi na mestu posmatranog preseka. Granini momenti
plastinosti dobijaju se na osnovu izraza (3.243) i (3.244) u kojima se fy zamenjuje sa re-
dukovanom vrednou fy,red.
Kada se u treu jednainu uslova ravnotee (3.240) umesto M I i M II uvrste
M pl , I i M pl , II podeljeni koeficijentom sigurnosti ( = 1,5 za osnovno, odnosno = 1,33
za osnovno + dopunsko optereenje):
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 413
M pl , I + M pl , II
M I + M II = (3.246)
dobija se kvadratna jednaina po nepoznatoj debljini eone ploe tp:
A t 2p + B t p + C = 0 (3.247)
gde su:
1,1
A=
4
(
2 bp n d 0 f y) (3.248)
Nt
B= (3.249)
8
Nt
C= a1 a f 2 Du . (3.250)
2 3 4
Kada se odredi debljina ploe tp, onda iz druge jednaine uslova ravnotee (3.239) mo-
e da se odredi kontaktna sila Q:
M pl , II
Q= (3.251)
c3
H = 0 N t n Ft + Q = 0 (3.254)
M IIgore
II = 0 N t c1 (M I + M II ) = 0 (3.255)
414 Metalne konstrukcije
M IIdole
II = 0 Q c3 M II = 0 (3.256)
gde su:
Du t p
c1 = a2 t f (3.257)
4 2
Du
c3 = + tp (3.258)
2
tf debljina zategnute noice grednog nosaa,
a2 rastojanje od gornje ivice zategnute noice do teita zavrtnjeva.
Granina nosivost preseka II-II na savijanje moe da se odredi, kao i kod preputene
eone ploe, na osnovu izraza (3.244), dok je nosivost preseka I-I redukovana usled
dejstva aksijalne sile zatezanja Nt, koja se javlja u noici i moe da se odredi na osnovu
sledeeg izraza:
b f t 2f
2
N
M pl ,I = 1,1 1 t f y (3.259)
4 b f t f f y
gde su b f i tf irina, odnosno debljina zategnute noice nosaa.
Zamenom vrednosti M pl , I / i M pl , II / u drugu jednainu uslova ravnotee (3.255),
umesto M I i M II dobija se kvadratna jednaina po nepoznatoj debljini ploe tp:
A t 2p + B t p + C = 0 (3.260)
gde su:
1,1
A=
4
( )
bp n d0 f y (3.261)
Proraun i konstruisanje nastavaka i veza 415
Nt
B = (3.262)
2
D M pl , I
C = N t a2 t f u (3.263)
4
Reavanjem jednaine (3.260) dobija se potrebna debljina eone ploe tp. Kao i u slu-
aju preputene ploe, kada se usvoji vrednost za debljinu eone ploe, mogu se na osnovu
tree i prve jednaine ravnotee odrediti kontaktna sila Q i sila zatezanja u zavrtnju Nt, ko-
je moraju zadovoljiti propisane uslove (kao kod preputene eone ploe).
Optimalni odnos izmeu debljine eone ploe i prenika zavrtnjeva je kada eona plo-
a i zavrtnjevi imaju priblino istu graninu nosivost, odnosno kada pri graninom optere-
enju dolazi do istovremenog loma eone ploe i zavrtnjeva.
Na osnovu ispitivanja granine nosivosti ovakvih veza dolo se do odnosa koji omogu-
ava optimalnu iskorienost veze. Vrednosti debljine eone ploe u funkciji prenika za-
vrtnja i tipa veze date su u tabeli 3.9.
B1 1,50d
B2 1,70d
NAPOMENE:
(1) Debljinu eone ploe dp zaokruiti na parne milimetre.
(2) Kod eonih ploa tipa A1 i A2, ukoliko su zavarene K avom, debljinu ploe
poveati za 10 mm.
(3) Sa d je oznaen prenik zavrtnja.
Proraun ugaonih avova na rebru nosaa moe se izvesti na osnovu sledeeg izraza:
V
VII = w, dop (3.264)
2 aw " w
I za ugaone avove na rebru nosaa nije potreban poseban proraun, ako je aw tw / 2 ,
jer je njihova nosivost jednaka nosivosti rebra.
4
PRORA^UN I KONSTRUISANJE
NOSE]IH ELEMENATA ^ELI^NIH
KONSTRUKCIJA
1 PRORAUN I KONSTRUISANJE AKSIJALNO
ZATEGNUTIH TAPOVA
1.1 OPTE
Zategnuti tapovi su konstruktivni elementi ije su poprene dimenzije male u odnosu
na duinu i koji su preteno napregnuti aksijalnim (podunim) silama zatezanja. Oni su
uglavnom vitki, sa malom povrinom poprenog preseka u odnosu na znaajno robusnije
pritisnute tapove, iji popreni presek mora biti vei kako bi se suprotstavio pojavi izvija-
nja. Iz ovog razloga zategnuti tapovi su najefikasniji konstruktivni elementi, jer izuzetno
pogoduju eliku, kao osnovnom materijalu za nosee konstrukcije.
Mogunosti primene zategnutih tapova u graevinskim konstrukcijama su izuzetno
velike, a neke od njih prikazane su na slici 4.1. Aksijalni tapovi se javljaju kao:
pojasni tapovi i tapovi ispune reetkastih nosaa u zgradarstvu i mostogradnji (sli-
ka 4.1a,e),
tapovi horizontalnih i vertikalnih spregova u zgradarstvu i mostogradnji (slika 4.1b,c),
vealjke i zatege kod spratnih zgrada oveenog tipa (slika 4.1d),
nosei kablovi i vealjke kod viseih mostova (slika 4.1f),
zatege kod jarbola (slika 4.1g) itd.
U metalnim konstrukcijama, aksijalno zategnuti tapovi se mogu, u zavisnosti od svoje
primene, oblikovati na razliite naine (slika 4.2). Prema obliku poprenog preseka razli-
kuje se nekoliko osnovnih tipova:
a) Otvoreni ili zatvoreni jednodelni valjani profili (toplo ili hladno oblikovani) kao to su
L, T, I i U-profili i uplji profili. Ovi elementi se uglavnom upotrebljavaju za zategnute
tapove lakih reetkastih nosaa i spregova u zgradarstvu;
418 Metalne konstrukcije
Slika 4.1 - Neke mogunosti primene aksijalno zategnutih tapova u elinim konstrukcijama
b) Viedelni popreni preseci formirani od dva ili etiri ugaonika ili dva U-profila. Prime-
njuju se na istim mestima kao i jednodelni preseci ali za prijem optereenja veeg in-
tenziteta;
c) Teki toplo valjani I-profili (HEA, HEB i HEM) ili I i sanduasti profili dobijeni zava-
rivanjem limova. Upotrebljavaju se kod tekih reetkastih nosaa, uglavnom kod mo-
stova i industrijskih objekata;
d) Okrugli elik i ravni limovi. Primenjuje se za dijagonalne tapove spregova i lakih re-
etkastih ronjaa u zgradarstvu. Zbog svoje velike vitkosti ne mogu se primenjivati za
elemente koji su optereeni aksijalnim silama alternativnog znaka;
e) Kablovi i uad koji se mogu formirati na razliite naine od visokovrednog elika.
Osnovna primena im je kod viseih mostova i mostova sa kosim kablovima, kao i kod
ostalih konstrukcija kod kojih se u konstruktivnom sistemu javljaju zatege velike dui-
ne, koje moraju da prenesu sile zatezanja velikog intenziteta.
Pri projektovanju aksijalno zategnutih tapova posebno treba obratiti panju na izbor
poprenog preseka. Treba teiti da:
presek bude osno simetrian zbog lakeg centrisanja tapa,
presek bude koncentrisan oko teine ose i u ravni nosaa, jer se tako postie ravno-
mernija raspodela napona, kao i jednostavnije vezivanje tapa u voru,
ukoliko su tapovi viedelnog poprenog preseka, oni nemaju oblike sa nedostup-
nim, uskim meuprostorima koji onemoguavaju kvalitetnu antikorozionu zatitu,
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 419
Slika 4.2 - Razliite mogunosti oblikovanja poprenih preseka aksijalno zategnutih tapova
Sloeni viedelni preseci mogu se formirati na vie naina, a neki od njih su prikazani
na slici 4.3. Samostalni delovi viedelnog aksijalno zategnutog tapa moraju biti meusob-
no spojeni da bi se obezbedilo jedinstvo preseka, spreilo razmicanje elemenata i olakao
transport. Takve veze moraju se ostvariti zakivcima, zavrtnjevima ili zavarivanjem uz ko-
rienje veznih limova. Minimalan razmak ovakvih veza je 1,5 do 2,0 m.
Na slici 4.3a prikazane su dve mogunosti za izradu veza samostalnih delova tapa (sa
podmetaima okruglog oblika i jednim zavrtnjem i sa veznim limom i dva zavrtnja). U
drugoj varijanti neophodno je postavljanje dva zavrtnja kako bi se spreilo eventuelno
okretanje veznog lima. Konstrukcija viedelnog tapa od dva ukrtena ugaonika sa veznim
limom koji povezuju samostalne delove naizmenino u obe ravni prikazana je na slici
4.3b. Broj zavrtnjeva za vezu veznih limova je jedan ili dva sa jedne strane. Na slici 4.3c
prikazan je viedelni aksijalno zategnut tap od dva naspramno postavljena ugaonika sa
veznim limom u zavarenoj izradi. Za vezne limove su date dve razliite mogunosti, kada
je vezni lim uputen izmeu ugaonika i kada je preputen gore i dole. Na slici 4.3d prika-
zan je viedelni tap od dva ukrtena ugaonika meusobno povezana veznim elementima
od okruglog elika. Veza je izvedena zavarivanjem. Ovakvi viedelni tapovi mogu se la-
ko zatiti od dejstva korozije, a ujedno je i teina veznih elemenata svedena na minimum.
Ovakav oblik tapa ee se upotrebljava kod aksijalno pritisnutih tapova.
Veze na krajevima zategnutih tapova, u zavisnosti od toga na koji su nain izvedene,
mogu izazvati gubitak ranije istaknute efikasnosti zategnutog tapa. Kao dobar primer za
to moe se uzeti veza dijagonale sprega od L-profila sa vornim limom. U sluaju veze iz-
vedene zavrtnjevima (slika 4.4a, b) nosivost tapa je smanjena iz vie razloga: postoje rupe
za zavrtnjeve, nevezana noica nije u potpunosti efikasna, a javlja se i moment ekscentri-
nosti u vezi (teina osa zavrtnjeva se ne poklapa sa teinom osom tapa). Kod zavarene
veze (slika 4.4c) takoe se javlja problem ekscentrinosti veze (teina osa avova se ne
poklapa sa teinom osom tapa).
420 Metalne konstrukcije
veza ostvarena direktnim zavarivanjem nije uvek prihvatljiva zbog praktinih i ekonom-
skih razloga. To je sluaj kod veze dijagonale sprega, formirane od L-profila, sa stubom
preko vornog lima (slika 4.5b).
Sline konstatacije vae i kod montanih nastavaka zategnutih tapova, koji takoe
mogu biti ostvareni zavrtnjevima ili zavarivanjem (slika 4.5d).
lom zatezanja u pravcu teine ose tapova. U zavisnosti od toga da li se napadna osa sile
zatezanja poklapa sa teinom osom tapa ili ne, razlikuju se dva sluaja:
a) Aksijalno zategnuti tapovi kod kojih se napadna osa sile zatezanja poklapa sa tei-
nom osom (slika 4.6a);
b) Ekscentrino zategnuti tapovi koji su optereeni pored aksijalne sile zatezanja i mo-
mentom savijanja. Moment savijanja se moe javiti kao posledica ekscentrine veze
tapa na krajevima (slika 4.6b), zakrivljenosti tapa (slika 4.6c), dejstva poprenog op-
tereenja (slika 4.6d), ili koncentrisanog momenta (slika 4.6e).
gde su:
Nt aksijalna sila zatezanja,
Anet neto povrina poprenog preseka ( Anet = A A ),
A bruto povrina poprenog preseka,
A gubitak povrine poprenog preseka u zavisnosti od povrine rupa,
dop doputeni napon za elini materijal.
Neto povrina poprenog preseka je minimalna povrina poprenog preseka koja se ja-
vlja du tapa. Kod tapova koji su vezani za vorni lim zavarivanjem, neto povrina po-
prenog preseka je jednaka bruto povrini poprenog preseka (slika 4.8a), to jest:
Anet = A . (4.2)
Kod tapova koji su za vorni lim vezani pomou zavrtnjeva ili zakivaka, razlikujemo
dva tipa poprenog preseka:
a) Presek I-I, izvan veze tapa, kod koga je neto povrina poprenog preseka jednaka
bruto povrini poprenog preseka ( Anet = A ),
b) Presek II-II, u spoju, koji je oslabljen sa n rupa za spojna sredstva (u sluaju na slici sa
dve rupe). Povrina poprenog preseka koja uestvuje u prenosu sile zatezanja jeste bruto
povrina poprenog preseka umanjena za povrinu rupa za spojna sredstva, to jest:
Anet = A n t d 0 = t (b n d 0 ) . (4.3)
U sluaju sloenih preseka, tj. tapova sastavljenih iz vie delova, neto povrina pred-
stavlja zbir neto povrina pojedinih delova. To je posledica injenice da se sila deli propor-
cionalno povrini elemenata u sastavu tapa, pa se svaki deo kida po svom merodavnom
preseku.
Za ugaonike spojene samo preko jednog kraka, uticaj momenta savijanja usled ekscen-
trinosti veze moe da se uzme u obzir smanjenjem efektivne povrine nevezanog kraka,
preko efektivne povrine preseka koja se odreuje na sledei nain:
3 Anet ,1
Aeff = Anet ,1 + Anet ,2 (4.4)
3A + A
net ,1 net , 2
gde su:
Anet ,1 neto povrina vezanog kraka,
Anet ,2 neto povrina nevezanog kraka.
Ugaonik vezan samo preko jednog kraka dimenzionie se kao aksijalno zategnut tap
sa ovako sraunatom efektivnom povrinom.
Zategnuti tap izloen statikom optereenju ne zahteva dokaz stabilnosti. Meutim,
uobiajeno je da se pri proraunu aksijalno zategnutih tapova pored kontrole napona iz-
vri i kontrola vitkosti sa graninom vrednou od 300.
Ukoliko je aksijalno zategnuti tap optereen dinamikim optereenjem, ili poprenim
optereenjem od sopstvene teine ili od dejstva vetra, usled njegove velike vitkosti moe
da doe do pojave poprenih vibracija. Glavni problem koji se javlja pri ovoj pojavi je, po-
red buke prouzrokovane vibracijama, i zamor koji moe rezultirati lomom veza na krajevi-
ma. Ovaj fenomen se u strunoj literaturi naziva "galopiranje" (galloping) i esto se javlja
kod kablova viseih mostova.
Aksijalna sila zatezanja ( N t ) smanjuje moment savijanja M oy (slika 4.9a), dok ga sila
pritiska ( N c ) poveava (slika 4.9b).
N M oy N z
= . (4.7)
A Wy
Slika 4.10 - Neke mogunosti primene aksijalno pritisnutih tapova u elinim konstrukcijama
Popreni preseci aksijalno pritisnutih tapova mogu se izvoditi od jednog ili vie me-
usobno povezanih delova. Prema tome moe se izvriti podela na jednodelne ili viedelne
poprene preseke. Ova podela nije samo sistematska ve i sutinska, jer se nain prorauna
aksijalno pritisnutih tapova jednodelnog i viedelnog preseka bitno razlikuje. Kao jed-
nodelni popreni preseci koriste se valjani ili zavareni profili otvorenog poprenog preseka
prikazani na slici 4.11a. Zbog ujednaenih geometrijskih karakteristika za obe glavne ose
inercije, izuzetno su racionalni uplji profili, prvenstveno cevi, mada se veoma esto upo-
428 Metalne konstrukcije
trebljavaju i sanduasti profili dobijeni zavarivanjem od valjanih profila ili limova (slika
4.11b). iroku primenu imaju i razliiti oblici viedelnih poprenih preseka, koji se esto
koriste, kako u mostogradnji tako i u zgradarstvu (slika 4.11c).
v( x ) + k 2 v ( x ) = 0 (4.10)
gde je:
k 2 = N c / EI . (4.11)
Jednaina (4.10) je diferencijalna jednaina izvijanja aksijalno pritisnitog tapa. To je
diferencijalna jednaina drugog reda sa konstantnim koaficijentima (Nc i EI su konstante)
ije se opte reenje moe pretpostaviti u sledeem obliku:
v ( x ) = A sin kx + B cos kx . (4.12)
Uvoenjem graninih uslova:
v ( 0) = 0 i v ( ! ) = 0 (4.13)
iz uslova o egzistenciji netrivijalnog reenja dobija se:
EI
N cr N E = 2 (4.14)
!2
gde su:
E modul elastinosti,
I moment inercije poprenog preseka u ravni izvijanja,
! duina tapa.
Izvijanje obostrano zglobno oslonjenog tapa osnovni je sluaj izvijanja. Mogue je,
meutim, odrediti kritinu silu i za tapove sa drugaijim uslovima oslanjanja uvoenjem
pojma duina izvijanja ! i . Ako se u izrazu (4.14) duina tapa zameni duinom izvijanja
dobija se relacija koja vai i za druge sluajeve oslanjanja. Na slici 4.13 prikazane su dui-
ne izvijanja tapova sa razliitim uslovima oslanjanja.
Kritini napon izvijanja moe se lako odrediti kada je poznata kritina sila:
N cr 2 EI E
cr = = 2 =2 2 (4.15)
A !i A i
gde su:
A povrina poprenog preseka,
i= I/A poluprenik elipse inercije,
i vitkost tapa.
Na osnovu prethodne jednaine (4.15) moe se zakljuiti da kritini napon izvijanja
zavisi samo od vitkosti elemenata jer je u linearno elastinoj oblasti modul elastinosti
E=const. Kritini napon se menja u funkciji vitkosti i po zakonu hiperbole (Ojlerove hi-
perbole).
elik je, meutim, kao veina ostalih realnih materijala elasto-plastian. Naime, on po-
seduje elastine osobine samo do odreenog nivoa naprezanja ( < f p ) , a pri viim napo-
430 Metalne konstrukcije
nima dolazi do plastifikacije. U plastinoj oblasti vie ne vai pretpostavka o linearno ela-
stinoj vezi napona i deformacije, pa je oblast primene Ojlerove hiperbole ograniena.
Pod uticajem aksijalne sile pritiska Nc, a usled ekscentriciteta, na tap deluje i moment
savijanja :
M = N c v0 . (4.17)
434 Metalne konstrukcije
Ovaj moment izaziva odgovarajue deformacije, koje utiu na dalje poveanje momen-
ta (teorija drugog reda). Ako se u diferencijalnu jednainu izvijanja uvedu i poetne defor-
macije moe se napisati:
d 2 v( x) N c d 2v( x ) N c N f
2
+ ( v( x ) + v0 ( x )) = 0 2
+ v ( x ) = c 0 sin x (4.18)
dx EI dx EI EI !
Integracijom se dobija izraz za pomeranje v(x):
f0
v( x ) = 2
sin x. (4.19)
!
1
N c ! 2 / EI
Maksimalni dodatni ugib f se javlja u sredini tapa ( x = ! / 2 ):
f0
v ( ! / 2) = f = , (4.20)
N cr / N c 1
pa je ukupni maksimalni ugib:
1
f tot = f 0 + f = f 0 (4.21)
1 N c / N cr
gde je N cr kritina sila elastinog izvijanja idealno pravog tapa.
Presek u sredini tapa je, dakle, napregnut normalnom silom Nc i momentom savijanja
M = N c f tot . Na slici 4.18b prikazan je uticaj poetne deformacije na graninu nosivost
aksijalno pritisnutih tapova za dve razliite vitkosti. Moe se zakljuiti da je kod tapova
sa malom vitkou ( = 40) nosivost kvazi linearna sve do loma. Suprotno, kod jako vitkih
tapova ( = 120) ugibi su mnogo vei, a krive nisu linearne. Osim toga smanjenje grani-
ne sile je znatno vee i u velikoj meri zavisi od veliine poetne deformacije.
Osim pomenutih imperfekcija, koje najvie utiu na nosivost aksijalno pritisnutih ta-
pova, postoje i druge, manje znaajne. To su pre svega:
promena granice razvlaenja po poprenom preseku,
promena modula elastinosti i
ekscentrinost optereenja.
1 Nc
N = 1 (4.22b)
N pl
gde su:
Nc normalna sila pritiska,
A povrina poprenog preseka,
N normalni napon usled aksijalne sile pritiska,
dop doputen normalni napon,
i, dop doputen normalni napon izvijanja,
fy granica razvlaenja elika,
N pl = f y A plastina otpornost poprenog preseka,
= cr ,i / f y bezdimenzionalni koeficijent izvijanja,
cr,i kritini napon izvijanja,
# koeficijent sigurnosti,
$ faktor sigurnosti,
436 Metalne konstrukcije
E E
fy = 2 1 = . (4.23)
12 fy
= N pl / N cr . (4.24)
preseka prema pripadajuim krivama izvijanja prikazana je u tabeli 4.3. Vrednost koefici-
jenta izvijanja u zavisnosti od krive izvijanja i relativne vitkosti tapa mogu se oitati sa
dijagrama (slika 4.19), ili se mogu dobiti analitiki na osnovu matematike interpretacije
krivih izvijanja, i to na sledei nain:
1 za 0,2
= (4.25)
2
za > 0,2
+ 2 4 2
gde je:
= 1 + ( 0,2) + 2 (4.26)
a ' prestavlja stepen ekvivalentnih geometrijskih imperfekcija i ima vrednosti u zavisnosti
od krive izvijanja. U tabeli 4.2 date su vrednosti u funkciji krive izvijanja.
Tabela 4.2 - Vrednosti koeficijenta geometrijske nesavrenosti ' za razliite krive izvijanja
Kriva izvijanja Ao A B C D
0,125 0,206 0,339 0,489 0,756
Tabela 4.3 - Izbor krive izvijanja za razliite oblike poprenih preseka i ose izvijanja
Izvijanje Kriva 2) 3)
Tip poprenog preseka 1) upravno na izvijanja
osu
y-y
z-z A
t > 40 mm y-y C
z-z D
y-y
z-z C
1)
Preseci koji nisu zastupljeni u ovoj tabeli klasifikuju se prema t.2.4 i 2.5. U sluaju nedoumice za
preseke sa t < 40 mm primeniti krivu izvijanja C.
2)
Krive izvijanja date u zagradama primenjuju se za elike sa fy > 430 MPa i t < 40 mm.
3)
Na bazi eksperimentalno i numeriki verifikovanih podataka za pojedine tipove poprenih preseka
mogu se alternativno primeniti za druge krive izvijanja.
Tabela 4.4 daje brojane vrednosti koeficijenta izvijanja u funkciji relativne vitkosti
i krive izvijanja. Za meuvrednosti parametra vrednosti koeficijenta odreuju se
linearnom interpolacijom.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 439
! Kriva
Ao A B C D
0 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000
0,1 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000
0,2 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000
0,3 0,9859 0,9775 0,9641 0,9491 0,9235
0,4 0,9701 0,9528 0,9621 0,8973 0,8504
0,5 0,9513 0,9243 0,8842 0,8430 0,7793
0,6 0,9276 0,8900 0,8371 0,7854 0,7100
0,7 0,8961 0,8477 0,7837 0,7247 0,6431
0,8 0,8539 0,7957 0,7245 0,662 0,5797
0,9 0,7961 0,7339 0,6612 0,5998 0,5288
1,0 0,7253 0,6656 0,5978 0,5399 0,4671
1,1 0,6482 0,5960 0,5352 0,4842 0,4189
1,2 0,7732 0,5300 0,4781 0,4338 0,3762
1,3 0,5053 0,5703 0,4269 0,3808 0,3385
1,4 0,4461 0,4179 0,3817 0,3492 0,3055
1,5 0,3953 0,3724 0,3422 0,3145 0,2766
1,6 0,3520 0,3332 0,3079 0,2842 0,2512
1,7 0,3150 0,3994 0,2781 0,2577 0,2289
1,8 0,2853 02702 0,2521 0,2345 0,2093
1,9 0,2559 0,2449 0,2294 0,2141 0,1920
2,0 0,2323 0,2229 0,2095 0,1962 0,1766
2,1 0,2117 0,2039 0,1920 0,1803 0,1630
2,2 0,1937 0,1867 0,1765 0,1662 0,1488
2,3 0,1779 0,1717 0,1628 0,1537 0,1399
2,4 0,1639 0,1585 0,1506 0,1425 0,1302
2,5 0,1515 0,1467 0,1397 0,1325 0,1214
2,6 0,1404 0,1362 0,1299 0,1234 0,1134
2,7 0,1305 0,1267 0,1211 0,1153 0,1062
2,8 0,1216 0,1182 0,1132 0,1097 0,0997
2,9 0,1136 0,1105 0,1060 0,1012 0,0937
3,0 0,1063 0,1036 0,0994 0,0951 0,0882
Sve napred reeno odnosi se na preseke kod kojih je zadovoljena lokalna stabilnost,
odnosno spreeno izboavanje pojedinanih delova preseka, rebra ili noica. Uslov koji
mora biti zadovoljen da bi bilo spreeno lokalno izboavanje je:
fy
0,7 (4.27)
cr , D
440 Metalne konstrukcije
E
b / t 0,665 k (4.29)
fy
Uslovi (b / t ) max
oslanjanja k( Granina vitkost Karakteristini primeri
0361 0561
b E
0,426 0,434 13 11
t fy
b E
4,00 1,33 39 32
t fy
Ukoliko nije zadovoljen uslov stabilnosti (4.27) u izrazima (4.22a) i (4.22b) granica
razvlaenja fy zamenjuje se graninim naponom izboavanja ux , koji je definisan prema
standardu za izboavanje JUS U.E7.121. Lokalna nestabilnost pritisnutih elemenata iza-
zvana izboavanjem delova preseka moe se, meutim, uvesti u proraun i pomou reduk-
cije delova poprenog preseka. Uvodi se, naime pojam efektivne irine:
beff = D b (4.30)
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 441
0,6
D = 1 (4.31)
D2 0,13
fy
D = . (4.32)
cr ,D
Za D 0,7 koeficijent D =1,0 dakle beff = b odnosno aktivna je cela irina elemen-
ta poprenog preseka. Meutim, za D > 0,7 je D <1,0, pa se redukuje irina elemenata
poprenog preseka ( beff < b ).
Provera nosivosti preseka kod kojih nisu ispunjeni uslovi lokalne stabilnosti pomou
koncepta efektivne irine, analogna je sa proverom nosivosti kod preseka kod kojih je
ispunjen uslov lokalne stabilnosti (u jednainama (4.22a) i (4.22b) i dalje figurie fy),
sa tim da se umesto povrine preseka A pri proraunu koristi efektivna povrina
n
( Aeff = beff ,i ti ).
i =1
PRIMER 1
Odrediti nosivost aksijalno pritisnutog, obostrano zglobno oslonjenog tapa duine
! = 5,0 m. Popreni presek i statiki sistem prikazani su na slici 4.20. Osnovni materijal je
0561 - II sluaj optereenja.
I y , eff =
1
12
( )
503 103 1,0 + 57,84 25,62 = 48239 cm 4
2
I z , eff = 24,13 1,2 = 2799 cm 4
12
48239 2799
i y ,eff = = 23,44 cm iz , eff = = 5,65 cm
87,84 87,84
Duina izvijanja i vitkost:
500 21.33
! i , y = ! = 5,0 m = 500 cm y = = 21.33 y = = 0,281
23,44 75,9
125 22,12
! i , z = ! / 4 = 1,25 m = 125 cm z = = 22,12 z = = 0,291
5,65 75,9
Koeficijent izvijanja :
y = 0,281 ; kriva izvijanja B '=0,339
2
y = = 0,971
1,106 + 1,1062 4 0,2812
z = 0,291 ; kriva izvijanja C '=0,489
z = 1 + 0,489 (0,291 0,2) + 0,912 = 1,129
2
z = = 0,954
1,129 + 1,1292 4 0,2912
Nosivost tapa:
v
N c , max = min dop Aeff . = min Aeff
II
min = min{ y , z } = 0,954
36,0
N c , max = N y = 0,954 87,84 = 2268 kN
1,33
Nosivost tapa je N c , max = 2268 kN i odreena je izvijanjem oko z-z ose.
a b c d
=2 =1 = 0,7 = 0,5
e f g h
U gornjem delu tabele 4.6 (a-d) prikazani su, ve poznati, osnovni - Ojlerovi sluajevi
izvijanja. Na ovakav nain mogu se odrediti duine izvijanja za samostalne - izolovane
tapove, odnosno stubove. Duina izvijanja stubova koji su u sklopu okvirnih nosaa, osim
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 445
1 + 2,18 N 0 / N1
=
3,18
1 + 0,93 N 0 / N1
=
7,72
1 + 1,09 N 0 / N1
=
2,09
1 + 0,35 N 0 / N1
=
5,40
1 + 0,88 N 0 / N1
=
1,88
1 + 0,93 N 0 / N1
=
7,72
1 + 0,51 N 0 / N1
=
3,09
1 + 1,65 N 0 / N1
=
5,42
PRIMER 2
Odrediti duinu izvijanja obostrano oslonjenog stuba visine h = 5,0 m optereenog aksijal-
nom silom pritiska prema slici 4.22a.
N c ,0 = 300 kN qn = 20 kN/m
N c ,1 = 300 + 5 20 = 400 kN N c ,0 / N c ,1 = 300 / 400 = 0,75 [ 0,2; 1]
1 + 0,88 0,75
= = 0,94
1,88
! i = 0,94 5,0 = 4,70 m
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 447
Vrednosti koeficijenta i mogu se oitati sa dijagrama datog u okviru tabele 4.8 u za-
visnosti od uslova oslanjanja tapa i odnosa hi / ! .
Sa ovako odreenom silom N c , red dokaz stabilnosti se sprovodi uz pretpostavku da je
normalna sila konstantna du tapa i da ima vrednost Nc = N c , red . Duina izvijanja se od-
reuje na osnovu uslova oslanjanja prema standardu za odreivanje duina izvijanja tapo-
va konstantnog poprenog preseka sa konstantnom normalnom silom (tabela 4.6).
Pored kontrole stabilnosti, koja se sprovodi sa N c , red , potrebno je izvriti i proveru na-
pona, ali sa stvarnim vrednostima normalne sile, prema sledeem izrazu:
n
= N c,i / A dop . (4.36)
i =1
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 449
Slika 4.23 - a) tap optereen koncentrisanim silama u n taaka b) Proraunski model (sa
redukovanom normalnom silom)
PRIMER 3
Izvriti proveru stabilnosti i nosivosti tapa prikazanog na slici 4.24. tap je izraen kao
valjani profil I 400 od 0361. tap je kontinualno bono pridran, pa se izvija oko jae
y-y ose.
Geometrijske karakteristike:
I 400 A=118 cm 2 i y =15,7 cm
Proraun redukovane sile:
h1 / ! = 1,0 (kriva C) 1 = 1,00
h2 / ! = 7 / 9 = 0,77 2 = 0,55
h3 / ! = 6 / 9 = 0,66 3 = 0,47
h4 / ! = 3 / 9 = 0,33 4 = 0,33
N c ,red = 1,0 400 + 0,55 1000 + 0,47 200 + 0,33 200 = 1110 kN
Duina izvijanja i vitkost:
! i = ! = 0,7 900 = 630 cm
= 630 / 15,7 = 40,13 = 40,13 / 92,9 = 0,432
kriva izvijanja A '=0,206
= 1 + 0,206 (0,432 0,2) + 0,4322 = 1,234
2
= = 0,946
1,234 + 1,234 2 4 0,432 2
Provera stabilnosti:
N c , red 1110
= = = 9,41 < 0,946 16 = 15,14 kN/cm 2 = i , dop
A 118
Provera napona:
= N c,i / A = 1800 / 118 = 15,25 kN/cm 2 < 16,0 kN/cm 2 = dop
A 1
B 2
C 3
D 4
Kontura tapa
A B C D
I0/I1 *
- 0,0 0,2 0,4 0,6 0,8 0,2 0,4 0,6 0,8 -
)
1 1,11 1,30 1,18 1,08 1,02 1,00 1,61
0,01 2 1,25 1,89 1,44 1,22 1,07 1,01 8,03 6,04 4,06 2,09 2,40
3 1,38 1,97 1,64 1,35 1,11 1,01 2,86
4 1,46 2,14 1,78 1,43 1,14 1,02 3,16
1 1,09 1,23 1,14 1,07 1,02 1,45
0,1 2 1,14 1,36 1,22 1,11 1,03 1,00 2,69 2,02 1,48 1,07 1,66
3 1,16 1,41 1,25 1,12 1,04 1,75
4 1,18 1,44 1,27 1,13 1,04 1,78
1 1,07 1,18 1,10 1,05 1,35
0,2 2 1,09 1,24 1,14 1,07 1,02 1,00 1,88 1,53 1,24 1,03 1,44
3 1,10 1,26 1,16 1,07 1,48
4 1,11 1,27 1,17 1,08 1,49
1 1,05 1,12 1,07 1,21
0,4 2 1,06 1,14 1,08 1,04 1,01 1,00 1,39 1,22 1,08 1,01 1,24
3 1,06 1,15 1,09 1,25
4 1,06 1,15 1,09 1,26
1 1,07 1,13
0,6 2 1,03 1,08 1,04 1,02 1,01 1,00 1,19 1,10 1,03 1,00 1,13
3 1,08 1,14
4 1,08 1,14
1
0,8 2 1,01 1,03 1,02 1,01 1,01 1,00 1,07 1,03 1,01 1,00 1,06
3
4
452 Metalne konstrukcije
PRIMER 4
Odrediti duinu izvijanja tapa sa promenljivim momentom inercije, prikazanog na slici
4.25 ( I 0 / I = 0,4 ; = 2 / 10 = 0,2 ).
Gotovo svi realni tapovi zadovoljavaju ove uslove pa se njihov proraun moe sprove-
sti preko priblinih koeficijenata 1 i 2.
U sluaju tapova sa sloenijom geometrijom (viestepena promena momenta inercije),
tapova sa specifinim uslovima oslanjanja (elastini oslonci i ukljetenja) ili tapova koji ne
zadovoljavaju uslove ogranienja (4.37), provera stabilnosti vri se primenom teorije II reda
(npr. metodom prenosnih matrica) ili korienjem gotovih izraza iz postojee literature.
Slika 4.27 - Pridravanje tapova u meutakama u sluaju rombinog sprega za vetar kod
mosta sa reetkastim glavnim nosaima
Ako se vorovi pritisnutog pojasa mogu slobodno pomerati izvan ravni reetkastog no-
saa, duina izvijanja pritisnutog pojasa izvan ravni reetkastog nosaa odreuje se prema
standardu za tapove promenljivog momenta inercije optereene promenljivom normal-
nom silom. Naravno, ako su svi pojasni tapovi istih poprenih preseka (I=const) proraun
duine izvijanja izvan ravni reetkastog nosaa sprovodi se preko N c , red .
Pomeranja vorova pritisnutog pojasa izvan ravni reetkastog nosaa mogu biti, kao to
smo ve napomenuli, spreena i slobodna, ali ne retko se javlja i sluaj delimino spree-
nih pomeranja. Naime, vorovi pritisnutog pojasa mogu biti elastino oslonjeni (slika
4.28). Potrebno je najpre odrediti realne vrednosti krutosti opruga, pa proraun sprovesti
kao za centrino pritisnut tap na elastinim osloncima.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 455
1. Ako je spreeno pomeranje krajeva tapa, koeficijent duine izvijanja izvan ravni nosa-
a jednak je jedinici.
2. Kod tapova ija minimalna osa inercije ne lei u ravni nosaa, koeficijent duine izvi-
janja jednak je poluzbiru koeficijenta duine izvijanja u ravni nosaa i izvan nje:
1
= (1 + 2 ) (4.39)
2
Ugaonici se esto upotrebljavaju kao tapovi ispune reetkastih nosaa, posebno kod
spregova. Ukoliko se ugaonik za vorni lim vezuje preko jednog kraka, to je veoma est
sluaj, minimalna osa inercije ugaonika ne lei u ravni reetkastog nosaa. Provera stabil-
nosti ovakvih tapova sprovodi se u odnosu na minimalnu osu inercije, a sa duinom izvi-
janja prema izrazu (4.39).
U tabeli 4.11 prikazana su dva tipa poprenih preseka sastavljenih od ugaonika, sa od-
govarajuim duinama izvijanja i merodavnim (minimalnim) poluprenicima inercije.
Tabela 4.11 - Izvijanje tapova od ugaonika kod kojih glavne ose inercije lee
izvan ravni reetkastog nosaa
! i = 0,9 ! ! i = 0,9 !
imin = i imin = i
= 0,9 !/i = 0,9 !/i
3. Kada je tap ispune sastavni deo zatvorenog okvirnog nosaa (slika 4.31), koeficijent
duine izvijanja izvan ravni nosaa ima sledee vrednosti u zavisnosti od statikog sisi-
tema okvira:
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 457
= 0,80 za okvir A,
= 0,70 za okvir B.
Ovakav sluaj javlja se kod zatvorenih reetkastih mostova gde su vertikale ili dijago-
nale ujedno i deo poprenog ukruenja portala.
4. Ako je tap na oba kraja nepokretno oslonjen, a u polovinama tapa deluju razliite sile
S1 i S2 (vertikala reetkastog nosaa sa K ispunom) i ako je tap sa konstantnim mo-
mentom inercije, koeficijent duine izvijanja odreuje se kao i kod pojasnih tapova sa
promenljivom silom du ose tapa, prema izrazu (4.38).
3
I1 ! N1 ! 2
k= 2 m=
I2 !1 N 2 !1
- 1 0,75 m
=
1+ k
1 + 1/ m 1+ m
= =
1 + 1/ k 1+ k
- = 1 0,75 m
-
= 0,5
= 0,5 = 1 + 0,82 m
6. Kada se dva tapa ukrtaju, a pri tom su im krajevi nepomerljivi (tabela 4.12), duina
izvijanja pritisnutog tapa izvan ravni zavisi od znaka sile u drugom tapu i naina na
koji su tapovi meusobno povezani. Vrednost koeficijenta odreuje se prema izrazi-
ma datim u tabeli 4.12 uz uslov da je 0,5. Momenti inercije I1 i I2 odnose se na savi-
janje izvan ravni tapova.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 459
0,8 0,7
Preteno
pritisak 0,9 0,85 1,0
1,0 1,0(0,5)*
*Videti tabelu 4.10
Na slici 4.34 prikazano je izvijanje savijanjem (fleksiono izvijanje), isto torziono izvi-
janje i sloeno izvijanje savijanjem i torzijom (fleksiono-torziono izvijanje).
Kritina sila N cr tapa izloenog izvijanju sa savijanjem i torzijom, jednaka je mini-
malnoj od tri sledee vrednosti:
N EI y
=2 2 izvijanje oko y - y ose
cr , y
! i, y
EI
N cr = min N cr , z = 2 2 z izvijanje oko z - z ose (4.40)
! i, z
N 1 EI
= 2 GI t + 2 2 torziono izvijanje
cr ,
iR !
gde je:
I y + Iz
iR2 = y R2 + z R2 + (4.41)
A
It torzioni momen inercije %m4&,
I sektorski moment inercije %m6&,
G modul smicanja %kN/m2&,
yR, zR projekcije rastojanja izmeu centra smicanja i teita na y-y i z-z osu poprenog
preseka.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 461
Provera nosivosti kod ovakvih tapova sprovodi se po JUS U.E7.081, a problem sloe-
nog izvijanja se uvodi u proraun preko idealne vitkost w , koja se odreuje na osnovu
sledeeg izraza:
w =
! c 2 + iD2
1 + 1
[ ( ) ]
4c 2 i 2p + 0,039 2 / T2 1 z D2
(4.42)
iz 2c 2
(
c 2 + iD2
2
)
gde su:
i p2 = i y2 + iz2 (4.43)
iD2 = i 2p + z D2 (4.44)
1 !
2
c2 = I + 0,0039 ( ! )2 I t (4.45)
I z T ! T
zD rastojanje izmeu centra smicanja i teita,
! duina tapa (rastojanje oslonaca),
!T rastojanje taaka torzionog oslanjanja,
, T koeficijenti koji zavise od uslova oslanjanja na sledei nain:
- za zglobno oslonjen tap = T = 1,0 i
- za kruto ukljeten tap = T = 0,5 .
Na slici 4.35 prikazana su tri tipa razliitih poprenih preseka koji su obuhvaeni ovim
standardom.
1
zD = [e I1 (h e ) I 2 ] (4.46)
Iz
I1 I 2 h 2
I = (4.47)
I1 + I 2
1 3
It =
3 i =1
bi ti3 . (4.48)
h 2 I12 + 2 I1 I 3
I = . (4.50)
3 Iy
PRIMER 5
Odrediti idealnu vitkost w tapa monosimetrinog preseka, prikazanog na slici 4.36, koji
je obostrano zglobno oslonjen.
Geometrijske karakteristike:
1 3
A1 = 25 1,6 = 40,0 cm 2 I1 = 25 1,6 = 2083 cm 4
12
1 3
A2 = 18 1,6 = 28,8 cm 2 I2 = 18 1,6 = 777 cm 4
12
A3 = 30 1,2 = 36,0 cm 2 I 3 = 4 cm 4 (zanemarljivo malo)
3 2
Ai = A = 104,8 cm 2 I i = I z = 2860 cm 4
1 1
1
e= (36 15,8 + 28,8 31,6) = 14,1 cm
104,8
1 3
I x = 40 14,12 + 28,8 (31,6 14,1) + 36 (15,8 14,1) +
2 2
30 1,2 = 19576 cm 4
12
19576 2860
iy = = 13,7 cm iz = = 5,2 cm
104,8 104,8
h = 30 + 2 1,6/2 = 31,6 cm
1
zD = [14,1 2083 (31,6 14,1) 777] = 5,5 cm
2860
i 2p = i y2 + iz2 = 13,7 2 + 5,2 2 = 214,7 cm 2 iD2 = i 2p + z D2 = 214,7 + 5,52 = 245 cm 2
It =
1
3
( )
25 1,63 + 18 1,63 + 30 12 3 = 76 cm 4
1
2
1 600
+ 0,0039 (1 600) 76 = 570,7 cm
2
c2 = 565091 2
2860 1 600
w =
1 600 570,7 + 245
1 + 1
[
4570,7 214,7 + 0,039 (1 1) 5,52 ] = 120,0
5,2 2570,7
(570,7 + 245)2
Idealna vitkost posmatranog tapa je: w = 120,0. Moe se uoiti da je idealna vitkost
tapa monosimetrinog poprenog preseka w vea od njegove vitkosti za izvijanje oko
slabije ose ( z = 600 / 5,2 = 115,4 ). Prema tome, proraun monosimetrinih tapova treba
sprovesti prema JUS U.E7.081 sa idealnom vitkou w .
464 Metalne konstrukcije
U zavisnosti od naina povezivanja spojni elementi mogu biti u vidu veznih limova
(preki), kod tapova ramovskog tipa (slika 4.37c), ili kao reetkasta ispuna kod reetka-
stih viedelnih tapova (slika 4.37d).
Granina nosivost viedelnog tapa na izvijanje oko nematerijalne ose moe se, meu-
tim, odrediti na isti nain kao i kod jednodelnog monolitnog tapa, ako je rastojanje veznih
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 465
elemenata a < 15 i1 . U suprotnom sluaju postoji bitna razlika, koja se, pre svega, ogleda
u tome to kod jednodelnih tapova rebro, uz relativno nisko iskorienje napona, prima
transverzalne sile, pa se njihov uticaj na deformaciju nosaa moe zanemariti. Kod vie-
delnih preseka se, usled nepostojanja rebra, pri izvijanju oko nematerijalne ose mora uzeti
u obzir uee smicanja na deformaciju tapa. Dakle:
v = vM + vV (4.52)
gde su:
vM ugib usled momenta savijanja,
vV ugib usled transverzalnih sila.
Ako se posmatra viedelni tap ramovskog tipa sa poetnom geometrijskom imperfekc-
ijom, optereen aksijalnom silom pritiska koja raste postepeno od 0 do granine vrednosti,
moe se uoiti da od samog poetka unoenja optereenja dolazi do pojave savijanja tapa
kao celine (usled poetne imperfekcije javlja se moment savijanja M 0 = N c f 0 ). Popre-
ne deformacije izazvane savijanjem utiu na poveanje momenta savijanja (raste strela pa-
rabole M = N c f ; f > f 0 ), koji izaziva ponovno poveanje deformacija. Dakle, poprene
deformacije se nelinearno poveavaju sa porastom optereenja, to ima za posledicu i neli-
nearan porast aksijalne sile u samostalnim elementima. Najvea aksijalna sila javlja se u
samostalnom elementu u sredini raspona i to u elementu sa konkavne strane viedelnog
tapa. Nasuprot tome, najvei uticaji u spojnim elementima javljaju se na krajevima tapa
gde su nagib elastine linije i transverzalna sila maksimalni.
Eksperimentalna israivanja su pokazala da je granina nosivost viedelnog tapa do-
stignuta kada se iscrpi nosivost, odnosno, stabilnost najoptereenijeg samostalnog elemen-
ta (slika 4.38) ili, kod reetkastih viedelnih tapova, najoptereenijeg tapa ispune.
M = N c (v + v0 ) (4.54)
dM
V= (4.55)
dx
Krivina tapa je jednaka zbiru krivina usled momenta i transverzalne sile:
+ vV = v .
= M + V = v M (4.56)
Deo krivine usled momenta iznosi:
M N
=
vM = c (v + v0 ) (4.57)
EI EI
dok se deo krivine usled smiuih sila odreuje na osnovu klizanja :
V
= =k (4.58)
G GA
gde su:
k koeficijent smicanja zavisan od oblika poprenog preseka,
G modul klizanja.
Krivina usled smicanja moe se odrediti jednostrukim diferenciranjem klizanja u
sledeem obliku:
k dV k d 2M k
vV = = = = N c (v + v0 ) . (4.59)
GA dx GA dx 2 GA
Kada se u jednainu (4.56) uvrste krivine usled momenta savijanja i smicanja prema iz-
razima (4.57) i (4.59), uz uvoenje k / GA = / V = const, dobija se diferencijalna jednai-
na izvijanja viedelnog tapa oko nematerijalne ose u sledeem obliku:
1 + N cr
2 Nc 1 2 Nc V
v + 2 v = 2 f 0 sin x (4.60)
! N cr 1 N ! N cr 1 N !
c c
V V
Reenje se pretpostavlja u obliku:
v( x ) = ( f f 0 ) sin x (4.61)
!
pa se dobija izraz za strelu u sredini raspona f. Kritina sila N cr ,V dobija se iz uslova da
strela f tei beskonanosti:
N cr 1
N cr ,V = = . (4.62)
1
1 + N cr +
V N cr V
1 1 1
= + . (4.63)
N cr ,V N cr S y
gde je !V2 = ! 2 1 + N cr .
V
Razlika u odnosu na Ojlerovu silu izvijanja bez uticaja transverzalnih sila je predstav-
ljena lanom N cr . Moe se, takoe, uoiti da je: Ncr,V < Ncr, jer je N cr > 0 .
V V
Za $/V0 (zanemarljiv uticaj smicanja) jednaina (4.64) prelazi u ve poznati izraz za
Ojlerovu silu N cr .
Ako su obe glavne ose poprenog preseka viedelnog tapa nematerijalne, proraun
stabilnosti sprovodi se za svaku od njih. Meutim, ako presek viedelnog tapa sadri jed-
nu materijalnu osu, stabilnost na izvijanje oko nje proverava se na osnovu propisa za cen-
trino pritisnute tapove konstantnog jednodelnog preseka (JUS U.E7.081). Osim provere
stabilnosti na izvijanje oko nematerijalne i materijalne ose, ako ova postoji, neophodno je
kontrolisati i lokalnu stabilnost samostalnih elemenata.
gde je iy poluprenik inercije oko materijalne ose y-y, a !i duina izvijanja tapa jednaka
srednjoj vrednosti duina izvijanja tapa u ravni nosaa i izvan nje (i = 0,9). Odreivanje
koeficijenta izvijanja dobija se prema krivama izvijanja, a na osnovu oblika poprenog
preseka (JUS U.E7.081).
468 Metalne konstrukcije
Provera opte ili globalne stabilnosti pri izvijanju oko nematerijalne ose se, takoe, vri
prema standardu JUS U.E7.081, odnosno pomou izraza (4.22a) ili (4.22b). Uticaj smiu-
ih sila se uzima u obzir tako to se koeficijent izvijanja (4.25) dobija na osnovu ekviva-
lentne relativne vitkosti ( z, eq ) za izvijanje oko nematerijalne ose. Ekvivalentna relativna
vitkost moe da se odredi na osnovu kritine sile za izvijanje oko nematerijalne ose Ncr,V
(4.62) na sledei nain:
z , eq = N pl / N cr ,V (4.66)
m 2 z ,eq
z ,eq = 2z + f z ,eq = (4.67)
2 1
gde su:
! z ,eq ekvivalentna relativna vitkost viedelnog tapa za nematerijalnu osu z-z,
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 469
N pl (
plastina otpornost poprenog preseka N pl = f y A , )
r
A ukupna povrina poprenog preseka A = Ai ,
i =1
N cr ,V kritina sila izvijanja viedelnog tapa prema (4.62), (4.63) ili (4.64),
z (
vitkost za osu z-z, bez uticaja transverzalnih sila z = ! i , z / iz sa iz = I z / A , )
! i, z duina izvijanja tapa upravno na nematerijalnu osu z-z,
( ) ,
r
Iz moment inercije oko nematerijalne ose z-z I z = I f ,i + A f ,i y 2f ,i
i =1
r broj samostalnih elemenata,
I f ,i moment inercije samostalnog elementa oko ose 1-1,
A f ,i povrina poprenog preseka i-tog samostalnog elementa,
y f ,i rastojanje od teita samostalnog elementa i do teita viedelnog preseka,
m broj samostalnih elemenata u jednom pravcu (prema tabeli 4.14),
f vitkost samostalnog elementa, odnosno pojasa ( f = a / i f ),
a rastojanje veznih limova ili vorova kod reetkastih viedelnih tapova (slika 4.37),
if poluprenik inercije samostalnog elementa oko ose 1-1,
1 vitkost na granici razvlaenja prema izrazu (4.23) ili tabeli 4.1.
Vrednosti krutosti na smicanje S y koja figurie u izrazu (4.63) za kritinu silu izvija-
nja N cr ,V u zavisnosti od tipa tapa i vrste ispune prikazane su u tabeli 4.15.
U tabeli su takoe prikazani i izrazi za odreivanje vitkosti samostalnih elemenata f .
Sa Ad je obeleen popreni presek dijagonale, dok Ar predstavlja raunsku povrinu na
osnovu koje se odreuje S y i f za reetkaste nosae, a u zavisnosti od tipa ispune.
Osim provere globalne stabilnosti (izvijanje oko nematerijalne i materijalne ose) neop-
hodno je izvriti i kontrolu lokalne stabilnosti samostalnih elemenata i to u sredini i na kra-
ju viedelnog tapa.
U sredini tapa, usled izvijanja, uz normalnu silu javlja se i maksimalan moment savi-
janja M = N c f . Ovaj moment izaziva dodatno aksijalno naprezanje samostalnih eleme-
nata kao to je prikazano na primeru dvodelnog tapa sa slike 4.39. Jedan samostalni ele-
ment trpi dodatnu silu pritiska usled dejstva momenta savijanja, dok je drugi rastereen
usled sile zatezanja.
470 Metalne konstrukcije
Sy 2 EI f a h y2
2 n EAr
a2 d3
a A d3
!f
if
n Ar a h y2
Ar Ad Ad 2Ad 0,5Ad
n - broj paralelnih ravni u kojima su postavljeni spojni limovi ili tapovi ispune
d - sistemna duina dijagonale
maxV a
Mf = . (4.73)
r 2
Dokaz nosivosti samostalnog elementa u krajnjem polju vri se na osnovu sledeeg izraza:
Nc M f
max = + dop (4.74)
r Wf
maxV d
max N c,d = (4.75)
n hy
gde je n broj paralelnih ravni u kojima je postavljena reetkasta ispuna, a d duina dijagonale.
Tabela 4.16 - Presene sile kod veznih elemenata viedelnih tapova ramovskog tipa
1 Presek viedelnog
tapa
2 Uticaji u jedinin-
om polju tapa
V a
T ' = 0,4
3 Presena sila T u V a V a hy
T= T=
spojnim limovima hy 2h y V a
T '' = 0,3
hy
4 Momentni
dijagram u
spojnim limovima
Takoe je potrebno proraunati veze spojnih limova odnosno tapova ispune za samo-
stalne elemente prema uticajima na osnovu kojih su vezni elementi dimenzionisani. Dakle
veze spojnih limova se dimenzioniu na osnovu M i V, a veze reetkastih tapova ispune
prema max N c , d . Pri projektovanju viedelnih tapova treba voditi rauna i o konstruktiv-
nim detaljima. Broj polja na koji je tap podeljen ne sme biti manji od tri, a njihove duine
treba da budu jednake. Kod ramovskih tapova obavezno je postavljanje spojnih limova i
na krajevima tapa. Veze spojnih limova odnosno reetkaste ispune za samostalne elemen-
te ostvaruju se zavarivanjem ili zavrtnjevima koji ne dozvoljavaju proklizavanje (upasova-
ni, prednapregnuti). Ukoliko se upotrebljavaju neupasovani zavrtnjevi dolazi do naglog
bonog pomeranja i poveanja poetnih geometrijskih imperfekcija ( v0 ), pa je neophodno
smanjiti smiuu krutost S y deljenjem sa faktorom 1,3, odnosno uveati vitkost samostal-
nog elementa faktorom 1,3 .
tapovi tipa 2, 3 i 4.1 umesto spojnih limova imaju vezice. Za tapove poprenog pre-
seka 3 i 4.1 dozvoljeno je postavljanje vezica naizmenino u dve meusobno upravne rav-
ni. Kod viedelnih tapova tipa 4.2 i 4.3 neophodno je predvideti poprena ukruenja na
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 473
mestima spojnih limova odnosno u vorovima reetkaste ispune, kako bi se ouvao nepro-
menjen oblik poprenog preseka.
Provera naprezanja u najoptereenijem preseku moe se, kao i kod ekscentrino zateg-
nutih preseka, sprovesti na sledei nain:
Nc M y M z
max = + + dop . (4.76)
A W y Wz
a) f = f 0 + f b) e = e0 + e
Slika 4.42 - a) Uticaj normalne sile na poveanje ugiba usled poetne imperfekcije;
b) Uticaj normalne sile na poveanje ugiba usled deformacije izazvane savijanjem
Dakle, poveanje momenta savijanja javlja se jednim delom usled nesavrenosti tapa,
a drugim delom usled uticaja drugog reda. Naime, usled poprenog optereenja dolazi do
deformacije - ugiba tapa, a aksijalna sila pritiska izaziva dodatni moment savijanja na ta-
ko deformisanom tapu.
Usled poetne imperfekcije javlja se moment savijanja M 0* = N 0* f 0 koji izaziva do-
datni ugib f . Poveanje ugiba ima, meutim, povratno dejstvo na poveanje momenta,
pa se tako moment savijanja moe napisati kao:
M *f = N c* ( f 0 + f ) = N c* f . (4.78)
M e* = N c* ( e0 + e) + M I* = N c* e + M I* . (4.79)
gde su:
M I* moment savijanja po teoriji I reda usled poprenog optereenja q* ,
e0 ugib usled poprenog optereenja q* po teoriji I reda (slika 4.42b),
e poveanje ugiba usled prirasta momenta savijanja.
Granino stanje ravnotee definisano je sledeom nejednakou:
Nc
*
M *f + M e*
+ fy (4.80)
A W
odnosno, kada se prema izrazima (4.78) i (4.79), napie u razvijenom obliku:
* * *
Nc N f N c e M I*
+ c + + fy (4.81)
A W W W
Poetne gometrijske imperfekcije mogu se prikazati kao:
W W
f0 = f = ( 0,2) (4.82)
A A
476 Metalne konstrukcije
gde je ' stepen nesavrenosti koji zavisi od krive izvijanja, a relativna vitkost tapa (vi-
deti deo 3.6 ovog poglavlja). Ako se uvedu oznake:
k 0 , f / f 0 i k m , M II* / M I* (4.83)
i uvrste u nejednakost (4.81), nakon nekoliko elementarnih matematikih transformacija
dobija se sledea relacija:
*
Nc
A
( ) M*
1 + f k0 + k m I f y
W
(4.84)
odnosno:
N* (1 + f k 0 ) + k m M
*
fy . (4.85)
kn N* + km M* 1 (4.86)
gde su:
kn = 1 + f k0 N* = N* / f y i M* = M
*
/ fy . (4.87)
Prethodni izraz (4.85) moe da se transformie i prilagodi teoriji doputenih napona, ta-
ko to se njegova leva i desna strana podele koeficijentom sigurnosti za posmatrani sluaj
optereenja (#). Na taj nain se dobija:
kn N + km M dop (4.88)
gde su:
N = Nc / A i M =M / W. (4.89)
Treba napomenuti da u ovom sluaju presene sile N i M ne treba mnoiti koeficijen-
tom sigurnosti kao to je to sluaj kod teorije graninih stanja (4.77).
Koeficijent k0 moe da se odredi na osnovu ve poznatog izraza za f koji je izveden u
okviru dela 3.4 ovog poglavlja:
1 1 1
f = f0 k0 = f / f 0 = = . (4.90)
1 N c / N cr 1 N c / N cr 1 2 N
kn = 1 +
(
0,2 ) (4.91)
1 2 N
Izraz (4.88) ima opti karakter, pa se moe koristiti i za dimenzionisanje centrino pri-
tisnutih tapova ( M = 0 ), i tada poprima sledei oblik:
k n N dop , odnosno N dop / kn . (4.92)
Koeficijent k m kojim se definie uveanje momenta savijanja usled uticaja drugog re-
da moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
km = k0 = . (4.95)
1 2 N
gde je koeficijent kojim se uzima u obzir uticaj bono-torzionog izvijanja na ukupnu sta-
bilnost elementa, a moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
= f y / D 1 . (4.97)
1 kny = 1 +
(
y y 0,2 ) 1
(4.98a)
1 y2 N y
1 knz = 1 +
(
z z 0,2
1 ) (4.98b)
2
1 z N z
{
k n = max k ny , k nz } (4.98c)
y z
kmy = kmz = . (4.98c)
1 y2 N 1 z2 N
1,0
1,0
0,66
0,44
kn N + kmy My 1 (4.99b)
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 479
Ako je uz to tap bono pridran ili torziono neosetljiv (npr. sanduastog preseka), mo-
e se zanemariti i uticaj bono-torzionog izvijanja ( = 1 ), pa prethodni uslovi sada glase:
kn N + kmy My dop (4.100a)
kn N + kmy My 1 (4.100b)
k N + My 1 (4.101b)
gde su:
{
k = max k y , k z } (4.102)
( )
k y = 1 + y y 0,2 + ry2 y2 N (4.103a)
( )
k z = 1 + z z 0,2 + rz2 z2 N . (4.103b)
PRIMER 6
Proveriti stabilnost stuba okvirnog nosaa (IPE300) prikazanog na slici 4.34. Osnovni ma-
terijal 0361 - I sluaj optereenja. Stub je kontinualno bono pridran pa nema opasnosti
od bonog torzionog izvijanja.
5 NOSAI
5.1 UVOD
Elementi konstrukcije kod kojih savijanje predstavlja dominantan vid naprezanja nazi-
vaju se nosai. Ovi elementi pod dejstvom spoljanjeg optereenja podleu deformaciji sa-
vijanja. Sa stanovita otpornosti materijala, savijanje nosaa moe biti posledica sledeih
sluajeva naprezanja: istog pravog savijanja, savijanja silama, kosog savijanja, kosog sa-
vijanja silama i ekscentrinog pritiska ili zatezanja. to se tie ekscentrinog pritiska od-
nosno zatezanja, treba napomenuti da se kod nosaa javljaju naprezanja u oblasti velikih
ekscentriciteta, to jest takva naprezanja kod kojih su uticaji savijanja znatno vei od onih
izazvanih aksijalnim naprezanjem, bilo da je re o zatezanju ili pritisku. Rigle okvirnih no-
saa predstavljaju karakteristian primer nosaa sa naprezanjem u zoni velikih ekscentrici-
teta. Elementi kod kojih se javljaju ekscentrini pritisak ili zatezanje u zoni malih ekscen-
triciteta ne spadaju u nosae, jer je kod njih dominantan uticaj aksijalnih sila.
Prema nainu izrade nosai se mogu podeliti na pune i reetkaste. Kod punih nosaa
pojasevi su spojeni punim zidom - rebrom, dok je kod reetkastih nosaa povezivanje gor-
njeg i donjeg pojasa ostvareno tapovima ispune - veritkalama i dijagonalama. Iako imaju
istu funkciju i suprotstavljaju se slinom ili ak istom optereenju, puni i reetkasti nosai
se bitno razlikuju, kako po nainu naprezanja, tako i po konstrukcijskom oblikovanju. Dok
se prijem momenta savijanja i kod reetkastih i kod punih nosaa ostvaruje na slian nain,
pomou pojasnih tapova odnosno lamela, postoje znaajne razlike u prijemu transverzal-
nih (smiuih) sila. Kod reetkastih nosaa prijem smiuih sila ostvaruje se aksijalnim
naprezanjem tapova ispune, dok se kod punih nosaa transverzalne sile prenose preko re-
bra izazivajui u njemu smiue napone. Meutim, ipak se mogu uoiti slinosti izmeu
trajektorija glavnih napona pritiska i zatezanja u rebru nosaa i naprezanja tapova ispune
reetkastog nosaa (slika 4.44).
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 481
Ova slinost se posebno moe uoiti kod punih nosaa sa vitkim rebrima pri graninom
stanju nosivosti na izboavanje smicanjem. Naime, u fazi postkritinog ponaanja dolazi
do formiranja zategnutog polja koje je ekvivalent, zategnutoj dijagonali reetkastog nosa-
a, pa se pun nosa transformie u reetkast, sainjen od pojasnih lamela (pojasni tapovi),
zategnutih polja (dijagonale) i ukruenja (vertikale).
Reetkasti nosai se sastoje od meusobno povezanih pojasnih tapova i tapova ispune
koji ine trougaonu strukturu. Svi elementi - tapovi su aksijalno napregnuti pa se prorau-
navaju i konstruiu prema pravilima koja vae za aksijalno zategnute odnosno pritisnute
tapove. I dok je kod tapova reetkastih nosaa dijagram normalnih napona konstantan po
svim tapovima, kod punih nosaa se, shodno Bernulijevoj hipotezi o ravnim presecima,
javlja linearna promena napona po visini nosaa (slika 4.45). Kako se normalni naponi
usled momenta savijanja javljaju po itavoj visini preseka, pa samim tim i u rebru, u nje-
mu se javlja sloeno naponsko stanje koje potie jednim delom od napona smicanja, a dru-
gim od normalnih napona.
Oupljeni (olakani) i saasti nosai (slika 4.46c,d) predstavljaju prelaz izmeu punih i
reetkastih nosaa. Nastali su kao posledica nastojanja da se dobiju to laki nosai, uz mi-
nimalan utroak rada. Dobijaju se relativno jednostavnim operacijama rezanja i zavariva-
nja od valjanih ili zavarenih I-profila. Laki su od punih nosaa i koriste se uglavnom u
zgradarstvu za nosae srednjih raspona (10-15 m). Pri proraunu saastih nosaa ne mogu
se praviti proste analogije sa proraunom punih nosaa, ve se oni moraju raunati kao
"Virendel" - okvirni nosai, uz uzimanje u obzir svih specifinosti koje se kod njih javljaju
(videti deo 5.3 ovog poglavlja).
Slika 4.47 - Razliiti oblici poprenih preseka punih nosaa: a) valjani I-profil;
b) puni limeni nosa u zakovanoj izradi; c) puni limeni nosa u zavarenoj izradi
to se tie statikog sistema najee se primenjuju gredni nosai (proste grede, konti-
nualni nosai i ree Gerberovi nosai), mada se, takoe, ne retko primenjuju i okvirni i
luni nosai. Na slici 4.48 prikazani su karakteristini statiki sistemi punih nosaa.
se dimenzije mogu uskladiti uz optimalno iskorienje napona. Njihova vea jedinina teina
je posledica nedovoljno usavrene tehnologije valjanja. Naime, tehnologija proizvodnje, to
jest valjanja, uslovljava minimalne debljine rebra valjnih profila, koje bi sa stanovita ekono-
minosti, odnosno optimalnog iskorienja preseka, trebale da budu znaajno manje. Na taj
nain, smanjenjem debljine rebra smanjuje se i teina nosaa uz neznatno smanjenje njegove
nosivosti, jer, kao to je poznato, debljina rebra veoma malo utie na vrednost otponog mo-
menta i momenta inercije poprenog preseka, pa samim tim i na njegovu nosivost i krutost.
Ovaj nedostatak na neki nain se kompenzuje manjom jedininom cenom valjanih profila.
Od iroke palete valjanih profila najee se kao nosai koriste I-profili sa uskim (slika
4.49a) ili irokim noicama (slika 4.49b) i ree U-profili (slika 4.49c).
Slika 4.49 - Razliiti tipovi valjanih profila koji se koriste kao nosai: a) I-profili sa uskim
noicama (I i IPE); b) I-profili sa irokim noicama (HEA, HEB i HEM); c) U-profili
Upotreba valjanih I-profila sa uskim noicama je racionalna kada je nosa izloen sa-
mo savijanju oko jae ose inercije, ili ako je savijanje oko slabije ose inercije veoma malo.
Prednost ovakvih nosaa u odnosu na ostale valjane profile je u manjoj teini, a nedostatak
je velika konstruktivna visina i relativno mala otpornost na savijanje oko slabije ose inerci-
je, pa samim tim i na bono-torziono izvijanje. Normalan valjani I-profil, koji je sve do pe-
desetih godina ovog veka imao ogromnu primenu, potisnut je od strane IPE-profila.
Prednosti IPE-profila, na osnovu kojih je gotovo u potpunosti zamenio klasini I-profil,
su sledee:
paralelne strane noica ne zahtevaju kose podlone ploice, a podvezice se mogu
postaviti sa obe strane,
odnos otpornog momenta i povrine (Wy/A) koji odslikava racionalnost poprenog
preseka, vei je nego kod klasinog I-profila (slika 4.50a),
noice su ire, pa je poveana nosivost oko slabije ose, a s tim i stabilnost na bono-
torziono izvijanje,
debljina rebra je manja nego kod klasinog I-profila (slika 4.50b).
Primena valjanih profila sa irokim noicama (HEA, HEB i HEM) preporuuje se kada
je nosa izloen kosom savijanju, zatim, kada nosa nije bono pridran i kada je ograni-
ena graevinska visina. Poeljno je koristiti HEA i HEB profile, dok HEM-profile treba
izbegavati zbog njihove velike teine. U poreenju sa I-profilima sa uskim noicama ovi
profili zahtevaju manju konstruktivnu visinu, ali su znatno tei. Opredeljenje za jedan od
pomenutih tipova I-profila zavisi od toga koji od navedenih uslova je stroiji, odnosno ko-
je reenje je ekonominije. Naime, primenom profila sa irokim noicama poveava se te-
ina, a samim tim i cena eline konstrukcije, ali se smanjuje graevinska visina, pa se kod
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 485
viespratnih zgrada mogu ostvariti znatne utede na fasadi. Osim toga valjani I-profili sa
irokim noicama imaju veu nosivost od profila sa uskim noicama, pa se primenjuju i u
sluajevima kada raspon i optereenje nosaa diktiraju nosivost veu od one koju poseduju
I ili IPE-profili.
Mogunosti primene razliitih tipova valjanih profila, kao i njihove prednosti i nedo-
statci mogu se uoiti na primeru proste grede raspona 8,0 m, optereene jednako podelje-
nim optereenjem q = 20 kN/m. U tabeli 4.18 su dati valjani profili koji zadovoljavaju na-
ponski i deformacijski uslov, uz prikaz njihovih najvanijih karakteristika.
Tabela 4.18 - Primer komparativne analize efikasnosti razliitih tipova valjanih profila
PROFIL g h ( f
kg/m mm MPa mm
1 IPE 400 66,3 400 137,9 22,0
2 HEA 320 97,6 310 108,1 22,1
3 HEB 280 103,0 280 115,9 26,4
4 HEM 240 157,0 270 88,8 20,9
dop = 160 MPa f dop = ! /300 =26,6 mm M=160 kNm
W pot . =1000 cm3 I pot . = 19094 cm4
Moe se uoiti da sa smanjenjem visine nosaa raste njegova teina, te da IPE-profil ima
najmanju teinu, a najveu visinu. Na ovom primeru se, takoe, moe sagledati, ve pome-
nuta, neracionalnost primene HEM-profila. Naime, ovi profili imaju suvie veliku teinu (za
52% veu od ekvivalentnog HEB-profila), dok je smanjenje visine (40 mm) relativno malo.
Za sekundarne elemente manjih raspona, izloene dejstvu optereenja umerenog inten-
ziteta, mogu se upotrebiti i valjani U-profili. Nedostatak ovih profila je to im se teite i
centar smicanja ne poklapaju, pa se pri delovanju poprenog optereenja du teine ose
javlja moment torzije (slika 4.51a) kao sekundaran, ali ne i zanemarljiv uticaj. Nosai izra-
eni od U-profila stoga se retko koriste kao samostalni nosai, ve se koriste kao elementi
sloenog preseka u kombinaciji sa valjanim I-profilima (slika 4.51b).
486 Metalne konstrukcije
Slika 4.52 - Puni nosai obrazovani od dva ili vie valjanih profila
Primena dva ili vie meusobno spojenih profila opravdana je samo u sluaju izuzetno
male graeviske visine, ili ako se radi o ojaanju, odnosno rekonstrukciji ili sanaciji posto-
jeeg objekta. Nosai moraju biti povezani meusobno na rastojanju od 0,8 do 1,5 m kako
bi se obezbedio njihov zajedniki rad. Veze se ostvaruju preko U ili I-profila pomou za-
vrtnjeva ili zakivaka (slika 4.52a), ili zavarivanjem (slika 4.52b).
Poveanje nosivosti valjanih profila moe se ostvariti na dva naina: dodavanjem poja-
snih lamela (slika 4.53a), kao i podunim rasecanjem rebra i njegovim spajanjem zavariva-
njem sa umetnutim vertikalnim limom iste ili manje debljine (slika 4.53b). U oba sluaja
poveavaju se geometrijske karakteristike preseka (moment inercije i otporni moment), a
samim tim i njegova nosivost. Prednost ojaanja rasecanjem rebra je, pre svega, u manjem
utroku materijala, jer je teina umetnutog vertikalnog lima svakako manja od teine dve
dodatne pojasne lamele. Meutim, ojaanje dodavanjem pojasnih lamela zahteva manji
rad, a ovakvi nosai imaju veu otpornost na bono-torziono izvijanje i manju graevinsku
visinu. Dodatne lamele se mogu postaviti sa spoljanje strane noica, kao to je prikazano
na slikama 4.53a i 4.54a, ili sa unutranje strane (slika 4.54b). Popreni presek prikazan na
slici 4.54a je blago nesimetrian, to je nepovoljno sa statikog aspekta, ali se avovi na
donjoj dodatnoj lameli mogu mnogo lake i kvalitetnije ostvariti. Ukoliko se ojaanje vri
u radionici, gde se u ureaju za okretanje nosa moe dovesti u takav poloaj da se avovi
za vezu donje lamele zavaruju u povoljom, horizontalnom poloaju, bolje je primenjivati
simetrino ojaanje profila (slika 4.53a).
moe se poveati nosivost valjanih profila za 70-80%. Za nosae vee nosivosti daleko je
racionalnija primena punih limenih nosaa.
Kod zavarenih nosaa pojasne lamele se direktno zavaruju za rebro, dok se kod zako-
vanih njihova veza ostvaruje pomou pojasnih ugaonika i zakivaka. Pojasni ugaonici osim
to omoguavaju povezivanje meusobno upravnih limova, uestvuju i u radu poprenog
preseka, pa se pri proraunu uzimaju u obzir pri odreivanju geometrijskih karakteristika
sloenog preseka. Puni limeni nosai u zavarenoj izradi imaju niz prednosti u odnosu na
zakovane, a najvanije su:
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 489
manja teina,
bra i jednstavnija izrada,
manja jedinina cena,
jednostavnije nastavljanje i bra montaa,
lake odravanje,
jeftinija antikoroziona zatita itd.
Zbog svih ovih prednosti puni limeni nosai u zavarenoj izradi u potpunosti su potisnu-
li zakovane nosae, pa se danas puni limeni nosai izvode skoro iskljuivo u zavarenoj iz-
radi.
Primena dvozidnih ili sanduastih nosaa opravdana je kada nema mogunosti za bo-
no pridravanje nosaa, pa stabilnost na bono-torziono izvijanje ima kljuni uticaj na di-
menzionisanje. Takoe se primenjuju kada je ograniena graevinska visina, kada je nosa
izloen dejstvu znaajnog bonog savijanja, i u sluajevima velikih raspona i optereenja,
kao na primer za kranske staze sa tekim reimom rada. Sanduasti nosai imaju veliku
torzionu krutost, stabilnost na bono-torziono izvijanje je takoe poveana, kao i krutost
na savijanje oko slabije ose inercije. Meutim, sanduasti nosai iziskuju vei utroak eli-
ka. Kod ovakvih, sanduastih nosaa, neophodno je predvideti poprena ukruenja, koja
obezbeuju eljenu geometriju i torzionu krutost, kao i sadejstvo svih elemenata popre-
nog preseka. U suprotnom, popreni presek bi izgubio svoj oblik usled torzione
deformacije. Poprena ukruenja mogu da se izvedu u vidu sprega (slika 4.56a), okvira
(slika 4.56b) ili punog zida - dijafragme (slika 4.56c). U sluaju kada su popreni preseci
prohodni, to jest kada su unutranje dimenzije nosaa (irina/visina) vee od 650/900 mm,
neophodno je predvideti otvore na dijafragmama kako bi se obezbedio prolaz za osoblje za
odravanje. Kada su sanduasti nosai neprohodni nije potrebna antikoroziona zatita unu-
tranjeg dela sanduka. Neprohodni delovi se hermetiki zatvaraju, pa je antikoroziona za-
tita unutranjih povrina nepotrebna.
a) b)
c) d)
max M
opt d = kw 3 (4.105)
dop
gde je k w parametar koji zavisi od naina pokrivanja dijagrama momenata i ima sledee
vrednosti:
k w = 4,3 za dobro pokrivanje,
k w = 4,7 za umereno pokrivanje i
k w = 5,3 za nosae nepromenljivog poprenog preseka.
Jedna od prednosti punih limenih nosaa u odnosu na valjane je i to to se kod njih mo-
gu varirati dimenzije elemenata poprenog preseka (rebara i noica) kako bi se dobio pre-
sek koji omoguava istovremeno zadovoljenje naponskog i deformacijskog uslova. Dakle,
visina rebra punog limenog nosaa moe biti odreena iz uslova da normalni napon i ugib
istovremeno dostiu doputene vrednosti. Ovaj uslov za nosa optereen jednakopodelje-
nim optereenjem q moe da se napie na sledei nain:
M k1 q ! 2
= max
= = dop (4.106)
W W
q !4
f = k2 = f dop = l / m . (4.107)
EI
Kod simetrinih poprenih preseka moment inercije I moe da se izrazi u funkciji ot-
pornog momenta W na sledei nain:
h k1 q ! 2 h
I =W = (4.108)
2 dop 2
gde je h visina nosaa, koja je priblino jednaka visini njegovog rebra ( h d ). Kada se
moment inercije dat prethodnim izrazom (4.108) uvrsti u jednainu (4.107), dobija se:
k2 dop dop
d = 2 m ! = K m !. (4.109)
k1 E E
Na ovaj nain odreena je visina nosaa uz istovremeno iskorienje doputenog napo-
na i ugiba. Parametri k1 i k2 zavise od statikog sistema nosaa. Za sluaj proste grede iz-
nose: k1 =1/8 i k2 =5/384, pa je K = 80/384. U tabeli 4.19 date su vrednosti za visine rebra
prema jednaini (4.109) za razliite vrste elika i doputene ugibe.
Tabela 4.19 - Visina nosaa pri istovremenom iskorienju normalnog napona i ugiba
to se debljine rebra tie, sa ekonomskog aspekta ona treba da bude to je mogue ma-
nja, jer se njenim poveanjem ne dobija bitan porast nosivosti nosaa na savijanje, a bitno
se poveava ukupna teina. Meutim, od povrine rebra direkto zavisi otpornost nosaa na
smicanje, jer rebro prihvata gotovo celokupnu smiuu silu. Dakle, debljina rebra treba da
bude minimalna, ali ipak dovoljna da sa zadovoljavajuim faktorom sigurnosti prihvati
smiue sile, odnosno napone. Osim toga, debljina rebra dominantno utie i na otpornost
rebra na izboavanje usled smiuih i normalnih napona (videti 5.2.9). Nosivost avova,
odnosno zakivaka za vezu rebra sa pojasnim lamelama, kao i uvoenje koncentrisanih sila
velikih intenziteta preko noice direktno u rebro (npr. kod kranskih nosaa), takoe mogu
uticati na izbor debljine rebra.
Na osnovu dugogodinjeg iskustva u projektovanju elinih konstrukcija, a imajui u
vidu sve pomenute inioce koji utiu na izbor debljine rebra, izvedene su empirijske for-
mule pomou kojih se jednostavno moe odrediti orijentaciona debljina rebra t w . Prema
nemakim proporukama za debljinu rebra treba da se usvoji najvea od sledeih vrednosti:
d / 120 ...(0361)
tw = (4.110)
d / 100 ...(0561)
tw = 0,025 3 V d (4.111)
0,15 V / d ...(0361)
tw = (4.112)
0,10 V / d ...(0561)
gde je V transverzalna sila u kN, a d i t w visina i debljina rebra u cm. Osim ovih postoje i
druge smernice za izbor debljine rebra, koje su jednostavnije za upotrebu ali i neto nepre-
ciznije, jer ne uzimaju direktno u obzir vrednost smiue sile. U domaoj praksi esto se
koriste sledee preporuke:
8 + 2 d [m] za manja optereenja
tw [mm] = (4.113)
9 + 2,5 d [m] za vea optereenja
Treba napomenuti da izloeni empirijski kriterijumi za odreivanje visine i debljine re-
bra predstavljaju samo polaznu taku, a da e pravilnost izbora dimenzija rebra biti potvr-
ena tek nakon kontole nosivosti i stabilnosti nosaa. Debljina rebra, zbog korozione i po-
arne otpornosti, ne bi trebalo da bude manja od 6 mm za eline konstrukcije u zgradar-
stvu, odnosno 8 mm u mostogradnji. Ovo ne vai za metalne konstrukcije od hladno obli-
kovanih profila (videti poglavlje 6).
Na osloncima i mestima unoenja koncentrisanih sila veeg intenziteta na rebru se po-
stavljaju vertikalna ukruenja u vidu elinih limova ili valjanih T ili L-profila. Ova ukru-
enja omoguavaju pravilno i ravnomerno unoenje sile i istovremeno poveavaju otpor-
nost rebra na izboavanje. Kod jednozidnih I-nosaa u zgradarstvu ukruenja se zavaruju
za rebro i obe noice, a oblikuju se tako da omogue nesmetan prolaz podunih avova za
vezu rebra sa noicama (slika 4.58a). Ovakav pristup nije opravdan kod dinamiki optere-
enih nosaa (mostovi, kranske staze,...), jer zavarivanje upravno na tok sila zatezanja
znatno smanjuje otpornost nosaa na zamor. Naime, moe doi do pojave zareza, koji se
usled dinamikog optereenja tokom ekspoloatacije konstrukcije progresivno iri i dovodi
do pojave prslina, ime se bitno ugroava trajnost konstrukcije. Dakle, na zategnutim noi-
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 493
cama treba izbegavati poprene avove. Ovo se moe postii tako to se na kontaktu izme-
u ukruenja i zategnute noice postavlja podlona ploica (slika 4.58b). Nakon upasiva-
nja ona se zavaruje za ukruenje, ali ne i za zategnutu noicu. Ukoliko se ne predviaju
podlone ploice mora se ostaviti zazor od min 2 mm izmeu ukruenja i zategnute lamele
(slika 4.58c). Takoe se mogu koristiti posebno oblikovana ukruenja (slika 4.58d), kod
kojih usled redukcije ukruenja u zoni zatezanja otpada potreba za zavarivanjem. Kod
kontinualnih nosaa izloenih dejstvu pokretnog optereenja javljaju se momenti savijanja
alternativnog znaka, pa stoga i gornja i donja noica mogu biti zategnute u zavisnosti od
poloaja optereenja. U ovakvim sluajevima neophodno je postavljanje podlonih ploica
i uz gornju i uz donju noicu (slika 4.58e).
Najee se kao ukruenja koriste ravni elini limovi. Meutim, na oslonakim prese-
cima je, zbog veoma velikog optereenja usled oslonake reakcije, ponekad potrebno
usvojiti ukruenja u obliku valjanog L, T ili 1/2I-profila. Kod zakovanih nosaa uglavnom
su, kao poprena ukruenja, korieni L-profili u kombinaciji sa elinim limovima. Na
slici 4.59 prikazani su razliiti oblici poprenih ukruenja.
Slika 4.59 - Oblici poprenih ukruenja kod: a) zavarenih nosaa; b) zakovanih nosaa
494 Metalne konstrukcije
Kod zakovanih nosaa se veza ukruenja za rebro nosaa ostvaruje zakivcima. Kako se
ukruenje protee itavom visinom rebra, potrebno je predvideti nain njegovog oblikova-
nja i vezivanja za rebro na mestu pojasnih ugaonika. Ovo se moe postii umetanjem pod-
metaa izmeu gornjih i donjih pojasnih ugaonika du itavog ukruenja (slika 4.60a), po-
stavljanjem klinastih podmetaa neposredno uz prelaz sa rebra na pojasni ugaonik (slika
4.60b), ili pak savijanjem ukruenja (slika 4.60c). Za manje visine preporuuje se primena
reenja sa slike 4.60a, dok je kod nosaa veih visina zbog manjeg utroka elika racional-
nija primena reenja bez podmetaa (slika 4.60b,c)
Visina rebra kod mostovskih nosaa velikih raspona moe da bude i do 10 metara, pa
je, zbog nemogunosti transporta tako velikih komada, neophodno predvideti poduni
montani nastavak rebra (slika 4.61). Montani nastavci se ostvaruju ili zakivanjem, kod
zakovanih nosaa, ili pomou zavrtnjeva, kod punih limenih nosaa u zavarenoj izradi.
Nastavak mora da bude sposoban da prihvati smiuu silu koja se javlja na mestu prekida.
Linijski smiui napon koji deluje na mestu horizontalnog nastavka rebra je:
V Sy
= (4.114)
Iy
gde su:
V smiua (transverzalna) sila,
Sy statiki moment dela preseka do montanog nastavka,
Iy moment inercije posmatranog poprenog preseka.
Poto se transverzalna sila menja du nosaa, a i geometrijske karakteristike (Sy i Iy) mo-
gu da variraju du ose nosaa, liniski smiui napon nije konstantan du ose nosaa ve
se menja od preseka do preseka u funkciji poloajne koordinate x. Ukupna horizontalna sila
koja deluje na jedan zavrtanj ili zakivak moe se odrediti na osnovu sledeeg izraza:
eV
( x) S y ( x)
H1 = dx (4.115)
o I y ( x)
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 495
gde je e rastojanje izmeu susednih zavrtnjeva, odnosno zakivaka. Rastojanje izmeu sused-
nih zavrtnjeva je veoma malo u poreenju sa rasponom nosaa, pa se s pravom moe zane-
mariti promena transverzalne sile i karakteristika poprenog preseka na tako bliskom rastoja-
nju. Prethodni izraz, pod ovakvim pretpostavkama, dobija znatno jednostavniji oblik:
V Sy
H1 = e . (4.116)
Iy
Dakle, nosivost zavrtnja (Fdop) ili zakivka mora da zadovolji sledei uslov:
Fdop H1 (4.117)
pa se, za poznatu nosivost spojnog sredstva, moe dobiti maksimalna vrednost rastojanja e:
I y Fdop
emax = . (4.118)
V Sy
Ako prethodni izraz (4.118) daje male vrednosti ( emax 3 d 0 ) neophodno je predvideti
po dva reda zavrtnjeva sa svake strane nastavka, pa je tada maksimalno rastojanje dvostru-
ko vee:
I y Fdop
emax = 2 . (4.119)
V Sy
Rastojanje spojnih sredstava, bez obzira na vrednosti dobijene na osnovu izraza (4.118)
ili (4.119) ne sme da bude vee od maksimalnog rastojanja spojnih sredstava ( 8 d1 odnos-
no 15 tmin ).
Pojasne lamele
Prijem transverzalnih sila kod punih limenih nosaa dominantno se poverava rebru,
dok se najvei deo momenta savijanja prihvata pomou pojasnih lamela - noica. Stoga se
pojasevi oblikuju tako da imaju to veu povrinu, kako bi se postigla to vea nosivost
preseka na savijanje. irina pojasnih lamela zavisi od tipa nosaa (jednozidni, dvozodni ili
viezidni), intenziteta optereenja, mogunosti bonog pridravanja, namene nosaa itd.
496 Metalne konstrukcije
Kod dvozidnih i viezidnih nosaa, irina pojaseva je znatno vea nego kod jednozidnih
nosaa. Ovo posebno vai za mostovske nosae sa ortotropnom ploom kod kojih je irina
gornjeg pojasa priblino jednaka irini mosta. Stoga se kod ovakvih nosaa velika povri-
na pojasnih lamela moe postii sa relativno malom debljinom lima. Minimalna debljina li-
ma kolovozne table kod mostovskih nosaa sa ortotropnom ploom uglavnom iznosi 12 mm,
a u zavisnosti od intenziteta optereenja ona moe biti i preko 20 mm.
Pri proraunu sanduastih nosaa sa irokim pojasevima obavezno treba odrediti efek-
tivnu irinu pojasa s obzirom na neravnomernu raspodelu normalnih napona usled uticaja
smicanja poznatog kao shear lag efekat (slika 4.63). Ovo je posebno izraano kod iroko-
pojasnih nosaa manjih raspona. Kod pritisnutih pojasnih lamela treba proveriti i lokalnu
stabilnost lima na izboavanje (videti 5.2.9), pa se efektivna irina odreuje na osnovu in-
terakcije izboavanja i shear lag efekta. Problem izboavanja uglavnom se reava posta-
vljanjem podunih i poprenih ukruenja, ime se obezbeuje da, sa stanovita izboava-
nja, itava pojasna lamela bude aktivna.
Kod jednozidnih punih limenih nosaa koji se najee izvode kao simetrini ili mono-
simetrini I-preseci, irina pojasnih lamela je ograniena zbog fenomena lokalnog izboa-
vanja konzolnog prepusta, pa se potrebna povrina pojasa postie poveanjem debljine li-
ma. Meutim, tehnologija zavarivanja ne dozvoljava primenu pojasnih lamela neogranie-
ne debljine. Naime, prilikom zavarivanja pojasnih lamela velike debljine, zbog prisustva
velike mase metala, bre se odvodi toplota pri zavarivanju lamele za rebro, pa se samim
tim poveava i brzina hlaenja ava. To moe da prouzrokuje pojavu vieosnog naponskog
stanja sa lamelarnim cepanjem pojaseva. Na ovaj nain se znaajno smanjuje otpornost di-
namiki optereenih konstrukcija na zamor i krti lom. Debljina pojasnih lamela je, iz ovih
razloga, ograniena na 50 mm za 0361, odnosno 30 mm za 0561. Osim toga, pri zavari-
vanju limova debljina veih od 30 mm treba obavezno predvideti predgrevanje, kako bi se
obezbedio projektovan kvalitet avova i izbegle pomenute neeljene posledice. Potrebna
povrina pojasa moe se postii i postavljanjem vie tanjih pojasnih lamela koje se meu-
sobno povezuju zavarivanjem obrazujui jedinstveni pojasni paket. Debljina jedne lamele
obino se kree od 10 do 20 mm, a ree i do 30 mm (npr. u mostogradnji). Pri tome treba
voditi rauna da, zbog lokalnog izboavanja, vitkost pritisnutih lamela (b / t ) max ne treba
da bude vea od graninih, koje su date u tabeli 4.5. Ne preporuuje se primena vie od tri
pojasne lamele. Primenom paketa pojasnih lamela izbegavaju se problemi skopani sa teh-
nologijom zavarivanja (nije potrebno predgrevanje) i istovremeno smanjuje opasnost od
pojave krtog loma. Meutim, oblikovanje pojasnih lamela na ovakav nain zahteva vie
radova pri zavarivanju (vei broj avova).
Konstrukcijsko oblikovanje pojasnih lamela moe se ostvariti na vie naina. Neki od
njih prikazani su na slici 4.64. Reenje sa slike 4.64a je povoljno to se tie same tehnike za-
varivanja. Poduni i eoni ugaoni avovi mogu da se izvedu u jednom potezu oko itave po-
jasne lamele. U odnosu na ovo reenje, reenje dato na slici 4.64b je statiki povoljnije, jer se
sa istom povrinom pojasnih lamela dobija vei moment inercije, pa je samim tim i nosivost
takvog preseka vea. Meutim, poduni i eoni avovi ne lee u istoj ravni, pa je prelaz sa
jednog na drugi komplikovan za izvoenje i predstavlja potencijalno mesto zareza. Estetski
najprihvatljivije je reenje sa slike 4.64c, ali ono iziskuje posebnu obradu ivica pojasnih la-
mela, ime se poveavaju trokovi izrade. Primena pojasnih lamela prikazanih na slici 4.64d
predstavlja najloije reenje, jer je mogunost zavarivanja loa, bojenje oteano, a ljeb omo-
guava skupljanje praine i prljavtine ime se smanjuje koroziona otpornost.
de, pa pri opredeljivanju za jedno od pomenutih reenja treba pronai kompromis izmeu
ova dva uslova.
Za osnovnu lamelu koja je neposredno povezana sa rebrom mogu se umesto irokog eli-
nog lima upotrebiti i specijalni "nos" profili (slika 4.65b) ili prepolovljeni I-profili (slika 4.65c).
Ovim se av za vezu rebra sa pojasnom lamelom udaljava od velike eline mase pojasa, pa se
ne hladi tako brzo, to bitno utie na poboljanje njegovog kvaliteta. Osim toga, on je izmaknut
od najoptereenije ivine zone, pa je samim tim izloen manjim naprezanjima.
Ukoliko je promena visine nosaa nepoeljna, dodatne lamele se mogu postaviti i sa
unutraje strane, ali se pri tome mora obezbediti dovoljan prostor (min 50 mm), da bi po-
duni avovi mogli korektno da se izvedu (slika 4.65d). Postavljanje kosih lamela (slika
4.65e) ima smisla samo ako je nosa manjeg raspona, te se ne mora nastavljati, jer prisu-
stvo kose lamele znatno oteava izradu montanog nastavka.
Kada su izraeni problemi bono-torzionog izvijanja potrebno je poveati moment
inercije oko slabije, vertikalne ose. Ovo se postie usvajanjem pritisnute pojasne lamele u
vidu U (slika 4.65f) ili I-profila. Stabilnost na bono-torziono izvijanje moe se, takoe
poboljati formiranjem zatvorenog pojasa (slika 4.65g,h,i), ime se osim krutosti na bono
savijanje poveava i torziona krutost nosaa. Nedostaci ovakvih reenja su, pre svega, veo-
ma komplikovani montani nastavci, zatim nemogunost kontrole avova za vezu rebra sa
pojasnim lamelama po zavretku izrade nosaa i relativno komplikovana i skupa izrada
(znaajni radovi pri zavarivanju).
Odreivanje potrebne povrine pojasnih lamela, koja e posluiti kao polazna pretpo-
stavka pri proraunu jednog punog limenog nosaa, zasniva se na poznatom izrazu iz Ot-
pornosti materijala:
M
W y , pot . (4.120)
dop
500 Metalne konstrukcije
I 1
Wy = = d 2 tw + A f d . (4.122)
d /2 6
Kada se u nejednainu (4.120) uvrsti Wy prema izrazu (4.122), dobija se potrebna
povrina pojasa ( A f ) u sledeem obliku:
M /d 1
Af d tw . (4.123)
dop 6
U literaturi se, takoe mogu sresti i drugi, slini izrazi za odreivanje potrebne
povrina pojasa, kao na primer:
M /h
Af 0,15 d tw (4.124)
dop
maxV S oy
VII = (4.126)
I y 2 aw
P
n= . (4.127)
2 ! w aw
o
U izrazu (4.125) S y je statiki moment pojasne lamele u odnosu na osu y-y i moe da
se odredi na osnovu izraza:
S oy = A f h f (4.128)
Ukoliko postoji pokretno optereenje, kao na primer kod kranskih nosaa, maksimalna
transverzalna sila treba da se odredi na osnovu uticajne linije. Takoe treba voditi rauna
da se maksimalna transverzalna sila od pokretnog optereenja javlja upravo kada se kon-
centrisana sila nalazi nad oslonakim presecima, pa se u posmatranom preseku, pri maksi-
malnoj transverzalnoj sili istovremeno javlja i lokalni pritisak toka koji izaziva normalne
napone u avovima.
avovi za vezu donje noice i rebra uglavnom su napregnuti samo smiuim naponima
(VII), osim u sluaju kada je optereenje, kao kod monorej staza, oveeno za donju noicu,
pa se javlja i uticaj lokalnog naprezanja. Dakle, ukoliko nema lokalnog naprezanja podu-
nih avova, bilo da je re o avovima za vezu rebra sa gornjom ili donjom noicom, po-
stoje samo smiui naponi, a provera napona u avovima se svodi na:
VII w, dop . (4.130)
esto, kada je lokalno optereenje velikog intenziteta, ugaoni avovi ne mogu da zado-
volje naponski uslov (4.129). Tada se primenjuju K ili eventualno, za rebra manje deblji-
ne, 1/2V-avovi. Naprezanja u avovima se odreuju kao za osnovni materijal na mestu
veze, odnosno:
maxV S oy
II = , (4.131)
I y tw
P
= . (4.132)
!w tw
Kontrola uporednog napona u sueonim avovima moe da se sprovede takoe prema
izrazu (4.129), ali uz korekciju doputenog napona za avove, i to na sledei nain:
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 503
2 2
1 P maxV S oy
u = 2 + 3 2 = + 3 b, w, dop = k dop . (4.133)
tw !w Iy
Kod punih limenih nosaa u zakovanoj izradi veza rebra sa pojasevima se ostvaruje po-
mou pojasnih ugaonika i horizontalnih i vertikalnih zakivaka (slika 4.70). Zakivci imaju
istu funkciju kao i poduni avovi kod zavarenih nosaa, pa je stoga i njihovo naprezanje
slino. Usled transverzalne sile javlja se poduna (horizontalna) smiua sila u zakivcima,
koja je posledica zajednikog rada elemenata preseka. Ako uz to postoji i koncentrisano
optereenje, koje se unosi direktno preko pojasa nosaa, javlja se i poprena (vertikalna)
smiua sila u zakivcima, koja je lokalnog karaktera jer se javlja samo u zoni neposredno
ispod koncentrisane sile. Dakle, postoji vrlo jasno izraena analogija izmeu naprezanja
avova i zakivaka za vezu rebra sa noicama kod punih limenih nosaa. Horizontalna smi-
ua sila u zakivcima (H1) je ekvivalent smiuem naponu (II), a vertikalna smiua sila
(V1) odgovara normalnim naponima () kod zavarenih nosaa.
Poduna smiua sila koja deluje na jedan horizontalan zakivak (H1), moe da se odre-
di na isti nain kao i kod horizontalnog montanog nastavka rebra (4.116), s tim da se sta-
tiki momenat S oy odredi za deo preseka iznad ose horizontalnog zakivka (0-0). Koncen-
trisana sila (P) ravnomerno se rasporeuje na sve zakivke koji se nalaze u zoni lokalnog
naprezanja (slika 4.71), pa svaki zakivak u ovoj zoni prima n-ti deo sile ( V1 = P / n ). Silu
P, u sluaju dinamikog opterenja, treba pomnoiti dinamikim koeficijentom .
Maksimalna rezultujua sila koja deluje na jedan horizontalan zakivak mora da bude
manja od nosivosti zakivka na smicanje:
2
V S oy P 2
FR = H12 + V12 = e + Fdop . (4.134)
Iy n
Ukoliko prethodni uslov nije zadovoljen treba poveati broj zakivaka, odnosno smanjiti
njihovo rastojanje (e). Na ovaj nain smanjuju se obe komponente naprezanja, horizontal-
na koja je, oigledno, direktno proporcionalna sa rastojanjem zakivaka (e) i vertikalna in-
direktno kroz poveanje broja zakivaka (n) koji uestvuju u prijemu koncentrisane sile.
Meutim, rastojanje izmeu zakivaka ne moe se smanjivati neogranieno, ve ono ne
sme biti manje od minimalnog rastojanja ( e 3 d 0 ).
504 Metalne konstrukcije
Uslov dat izrazom (4.134), u tom sluaju, moe se ispotovati poveanjem nosivosti
zakivaka i to na dva naina: usvajanjem zakivaka veeg prenika ili umetanjem para obra-
znih limova u zoni veze. esto je nosivost zakivaka, zbog relativno male debljine rebra,
uslovljena doputenim naponom pritiska po omotau rupe, pa je svrsishodno dodavanje
para obraznih limova (slika 4.72). Na ovaj nain se poveava nosivost zakivaka na pritisak
po omotau rupe:
2 tL d 0 b,dop
Fb = min . (4.135)
(tw + 2 t1 ) d 0 b, dop
Horizontalna smiua sila je manja kod vertikalnih zavrtnjeva, jer je ravan smicanja
(kontak izmeu pojasnih ugaonika i pojasa) iznad ravni smicanja horizontalnih zakivaka, to
o
daje manji statiki moment dela preseka S y u odnosu na ravan smicanja. Osim toga, verti-
kalni zakivci ne prenose vertikalne sile usled lokalnog pritiska, pa se moe rei da su slabije
napregnuti od horizontalnih. Meutim, iz praktinih razloga razmak vertikalnih zakivaka se,
po pravilu, usvaja kao i kod horizontalnih ( eh , e ), jer je drugaije postavljanje konstruk-
tivno nepovoljno, ili ak neizvodljivo. Horizontalni i vertikalni zakivci postavljaju se dakle
na istom rastojanju, ali u smaknutom rasporedu, kao to je prikazano na slici 4.70.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 505
Popreni
presek
Osim I-preseka, i sanduasti preseci imaju povoljne odnose W/A, pa i oni predstavljaju
jedno od ekonominih reenja. Najvei uticaj na vrednost odnosa W/A imaju dimenzije rebra
(visina i debljina), pa se njihovim variranjem mogu postii izuzetno ekonomini preseci.
Treba istai da je osim racionalnog oblikovanja poprenog preseka, kod punih limenih
nosaa, takoe mogua njegova promena du nosaa, ime se nosivost nosaa prilagoava
stvarnim naprezanjima, uz znatnu utedu materijala.
506 Metalne konstrukcije
Normalni napon izazvan dejstvom momenta savijanja linearno se menja po visini po-
prenog preseka, dok je du pravaca paralelnih sa neutralnom osom konstantan i moe da
se odredi prema izrazu poznatom iz Otpornosti materijala:
My
x = z. (4.137)
Iy
Dakle, normalni naponi se linearno menjaju po visini preseka, od nule na mestu neu-
tralne ose (z = 0), do maksimalne vrednosti u najudaljenijem vlaknu ( z = z max ).
Vrednosti smiueg napona mogu se, takoe, shodno Otpornosti materijala, odrediti na
osnovu sledeeg izraza:
V S y ( z)
xz ( z ) = . (4.138)
I y b( z )
skom modelu, koji podrazumeva konstantnu raspodelu smiuih napona du rebra, na sle-
dei nain:
V
xz = (4.139)
Aw
gde je Aw povrina rebra. Dakle, moe se smatrati da celokupnu transverzanu silu prima re-
bro, te da njegova povrina predstavlja povrinu smicanja.
Maksimalne vrednosti normalnih i smiuih napona moraju biti manje od doputenih
za dati sluaj optereenja, pa se kontrola napona sprovodi na osnovu sledeih uslova:
My
max x = z max dop (4.140)
Iy
V Sy T
max xz = dop . (4.141)
I y tw Aw
Kod nosaa sa poprenim presecima sa dve ose simetrije (bisimetrini preseci), koji se
i najee koriste u elinim konstrukcijama, uobiajena je upotreba pojednostavljenog iz-
raza za kontrolu normalnih napona:
My
max x = dop (4.142)
Wy
gde je Wy otporni moment poprenog preseka za posmatranu osu savijanja. Uslov dat izra-
zom (4.140), uglavnom se koristi kod monosimetrinih preseka.
Kontrola napona treba da se izvri u svim karakteristinim presecima. Kod nosaa ti-
pa proste grede kontrolu normalnih napona treba, obavezno, sprovesti na mestu maksi-
malnog momenta savijanja, ali i na svim ostalim mestima gde dolazi do promene geo-
metrijskih karakteristika poprenog preseka. Ukoliko se vri pokrivanje dijagrama mo-
menata variranjem povrine pojaseva du nosaa, normalne napone treba kontrolisati na
mestima veze dva razliita tipa pojasnih lamela i to na strani slabije lamele. Slino treba
postupiti i kod nosaa kod kojih se prilagoavanje momentnom dijagramu postie sko-
kovitom promenom visine rebra. Kod nosaa sa linearnom ili parabolinom promenom
geometrijskih karakteristika (najee se visina rebra menja po ovim zakonima), mero-
davan presek nije na mestu maksimalnog momenta, pa odreivanje karakteristinog pre-
seka zahteva sloeniju analizu (videti deo ovog poglavlja 5.2.5.1). Kontrolu smiuih
napona treba sprovesti u presecima u kojim transverzalna sila ima maksimalne vredno-
sti, a to je, po pravilu, na osloncima.
U ukljetenju konzolnih nosaa, kao i u presecima na unutranjim osloncima kontinual-
nih nosaa i moment i transverzalna sila u istom preseku dostiu maksimalne vrednosti, pa
je, sem pojedinane kontrole smiuih i normalnih napona, neophodna i kontrola upored-
nih napona, koji su posledica zajednikog - interaktivnog delovanja normalnih i smiuih
napona. Kontrola uporednih napona je neophodna i kod nosaa koji su optereeni pokret-
nim optereenjem, pa se u merodavnim presecima javljaju sledee kombinacije statikih
uticaja koje treba analizirati:
maksimalan moment (maxM) i odgovarajua transverzalna sila (odgV);
maksimalna transverzalna sila (maxV) i odgovarajui moment savijanja (odgM).
508 Metalne konstrukcije
u = x2,1 + 3 xz
2
,1 dop (4.143)
gde su x ,1 i xz ,1 normalni i smiui naponi u rebru neposredno ispod noice (slika 4.75),
koji se odreuju na sledei nain:
My
x ,1 = z1 (4.144)
Iy
V S y ,1
xz ,1 = . (4.145)
I y tw
Kod kranskih nosaa lokalno naprezanje rebra usled pritiska toka krana takoe treba
da se obuhvati pri proraunu uporednih napona. U rebru se, neposredno uz noicu, kao po-
sledica lokalnog pritiska, javlja i normalni napon z . Stvarni raspored z napona je neli-
nearan (slika 4.76), ali se pri proraunu moe zameniti konstantnim naponskim dijagra-
mom na efektivnoj duini beff . Ova duina odreuje se iz uslova jednakosti rezultanti unu-
tranjih sila:
! !
1
beff max = z ( x ) dx beff = z ( x ) dx . (4.146)
0 max o
Zakon promene stvarnog dijagrama napona z (x ) u zoni rebra nije jednostavno odre-
diti. Na osnovu eksperimentalnih rezultata dobijeni su empirijski izrazi za odreivanje
efektivne duine beff. Prema vajcarskim propisima (SIA) efektivna duina se odreuje na
osnovu sledeeg izraza:
Iy
beff = 3,2 3 (4.147)
tw
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 509
gde je Iy moment inercije gornjeg pojasa, koji se, ukoliko je ina zavarena za noicu, odre-
uje kao moment inercije zajednikog preseka obrazovanog od noice i ine oko teine
horizontalne ose, a u suprotnom, kada ina nije zavarena, kao zbir pojedinanih sostvenih
momenata inercije ine i noice oko horizontalnih osa y-y.
zx = 0,2 z . (4.149)
Uporedni napon u rebru nosaa u optem sluaju, kada se istovremeno javljaju moment
savijanja (M), transverzalna sila (V) i lokalni pritisak (P), treba da zadovolji sledei uslov:
sa promenom statikih uticaja (pre svega momenta savijanja) du nosaa. Na ovaj nain se
elini materijal du nosaa rasporeuje shodno stvarnim potrebama, uz znaajno smanje-
nje ukupne teine nosaa.
Promena geometrijskih karakteristika nosaa (Wy i Iy) du nosaa, moe da se ostvari
na dva naina:
promenom visine rebra,
promenom povrine pojasnih lamela.
Svakako treba napomenuti da promena poprenog preseka du nosaa ima svrhe samo
kod nosaa znaajnih raspona. Ovo se posebno odnosi na promenu visine rebra. Kod nosa-
a manjih raspona ovakvi zahvati nisu racionalni.
Puni limeni nosai, kao to je napomenuto, najee se projektuju kao gredni nosai ti-
pa proste grede ili kontinualnog nosaa. Oblik nosaa pre svega zavisi od oblika rebra, od-
nosno od promene njegove visine du nosaa. Prema tome se nosai mogu podeliti na no-
sae sa rebrom konstantne i promenljive visine. Na slici 4.77 prikazani su razliiti oblici
grednih nosaa koji se najee primenjuju u elinim konstrukcijama.
Nosai statikog sistema proste grede najee se izrauju sa konstantnom visinom re-
bra, jer je takav oblik rebra najjednostavniji za izradu. Kod ovakvih nosaa promena nosi-
vosti postie se variranjem povrine pojasnih lamela du nosaa. Promena povrine pojasa
moe da se ostvari na tri naina:
promenom irine pojasne lamele (slika 4.78a),
promenom debljine pojasne lamela (slika 4.78b) i
dodavanjem jedne ili vie dodatnih pojasnih lamela (slika 4.78c).
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 511
Dakle, bez obzira na koji nain se ostvaruje promena povrine pojasa, razlikuju se pre-
sek koji ima minimalnu nosivost (tzv. osnovni presek) i jedan ili vie ojaanih preseka u
zavisnosti od stepena iskorienja nosaa. Poloaj poetka i zavretka ojaanja zavisi od
anvelope momenata savijanja i nosivosti osnovnog i ojaanog preseka. Odreivanje teorij-
skog poetka ojaanja se naziva pokrivanje dijagrama momenata savijanja i moe da se
izvri grafikim ili numerikim putem.
Grafiko odreivanje teorijskog poetka ojaanja vri se tako to se na jednom crteu u
istoj razmeri nanesu anvelopa momenata savijanja i horizontalne linije koje predstavljaju
nosivost osnovnog i ojaanih preseka ( M nos ,i = Wi dop ). Preseci ovih linija sa anvelopom
momenata predstavljaju teorijske poetke i zavretke ojaanja pojasnih lamela (slika 4.79).
Numeriko odreivanje teorijskog poetka ojaanja zasniva se na poznavanju analiti-
kog izraza za anvelopu momenata. Anvelopa momenata je funkcija koja zavisi od jedne
promenljive, to jest od podune koordinate x. Iz uslova:
M ( x ) = M nos ,i (4.151)
gde je M nos ,i nosivost i-tog preseka, a M (x ) funkcija anvelope momenata, moe da se od-
redi teorijski poetak ojaanja, odnosno poetak naredne lamele (i+1).
Za prostu gredu optereenu jednako podeljenim optereenjem (slika 4.80), moe se re-
lativno jednostavno odrediti teorijski poetak ojaanja. U ovom sluaju anvelopa momena-
ta je poznata kvadratna funkcija, pa se uslov (4.151) transformie na sledei nain:
q! q
M ( x) = x x 2 = M nos ,0 . (4.152)
2 2
512 Metalne konstrukcije
Kvadratna jednaina (4.152), u optem sluaju, ima dva realna reenja (korena), koja
predstavljaju teorijski poetak i zavretak ojaanja, a dobijaju se u sledeem obliku:
! M
.
x1,2 = 1 1 nos ,0 (4.153)
2 max M
Izraz (4.153), u neto izmenjenom obliku, moe da se koristi i za odreivanje teorij-
skog poetka kod nosaa sistema proste grede sa proizvoljnim poprenim optereenjem.
Tada je:
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 513
M
x1,2 = 0,44 ! 1 1 nos ,0 . (4.154)
max M
Pri pokrivanju dijagrama momenata, momenti nosivosti poprenih preseka mogu se,
umesto na osnovu doputenih napona, odrediti na osnovu maksimalnih normalnih napona
koji se javljaju u nosau:
M nos ,i = Wi max . (4.155)
Na taj nain se dobija neto vea duina ojaanja, to je na strani sigurnosti. Ovakav
postupak je uobiajen kod punih limenih nosaa kod kojih je merodavan uticaj deformaci-
ja, pa je razlika izmeu doputenih i maksimalnih napona vea od uobiajene (normlani
naponi nisu iskorieni).
Pri odreivanju teorijskog poetka ojaanja pojasnih lamela kod kranskih nosaa na
koje, pored jednako podeljenog optereenja (q), deluje i par pokretnih koncentrisanih sila
( P1 i P2 ) potrebno je najpre izvesti analitiki izraz za anvelopu momenata. Anvelopa mo-
menata se odreuje kao zbir momenata savijanja usled jednako podeljenog (q) i pokretnog
optereenja, uz uvoenje koeficijenta izravnanja i dinamikog koeficijenta :
M ( x) = M q ( x) + M P ( x) . (4.156)
M ( x) = B x A x 2 . (4.163)
Teorijski poetak ojaanja moe da se odredi na osnovu poznatog uslova (4.151), koji
u ovom sluaju glasi:
Slika 4.83 - Poloaj stvarnog poetka kod: a) zakovanog nosaa; b) zavarenih nosaa
Kada se ojaanje pojasa postie poveanjem debljine lamele, veza lamela se ostvaruje
sueonim avovima. Tip sueonih avova zavisi od debljine lamela koje se zavaruju. Uko-
liko je razlika debljina susednih lamela koje se zavaruju vea od 3 mm potrebna je poseb-
na obrada deblje lamele, kako bi se ostvario blag prelaz (slika 4.85a). Pri spajanju pojasnih
lamela razliite debljine uobiajeno je da se ravnaju unutranje ivice, kako bi visina rebra
bila konstantna du itavog nosaa. Ako se ravnaju spoljanje ivice, neophodno je predvi-
deti promenu visine rebra du nosaa, to poskupljuje njegovu izradu. U ovom sluaju
obavezno treba predvideti kruni otvor na rebru (slika 4.85b), kojim se izbegava nagomila-
vanje avova, odnosno izvoenje ava preko ava.
Ovakvi nosai se izvode kao zavareni nosai sa rebrom trapezastog oblika, ali se ee do-
bijaju podunim seenjem i ponovnim spajanjem valjanih profila, kao to je prikazano na
slici 4.86.
Linija zahtevane visine dobija se, kada se u prethodni izraz (4.165) uvrsti:
W y = M y ( x ) / dop (4.166)
u sledeem obliku:
2
3 Af 6 M y ( x) 3 Af
d ( x ) = + . (4.167)
tw tw dop tw
Optimalan poloaj kritinog preseka je u etvritini raspona nosaa (slika 4.87), jer se u
tom sluaju dobija rebro minimalne teine (videti tabelu 4.20).
Kritina visina se dobija iz prethodnog izraza (4.168), zamenom x = ! / 4 :
2
3 Af 9 q !2 3 Af
d cr = + . (4.169)
tw 16 tw dop tw
518 Metalne konstrukcije
!
d min = d cr tg . (4.172)
4
Treba istai da ovako odreena minimalna visina trapezastog nosaa, moe da bude nedo-
voljna za prijem smiuih napona, koji upravo na osloncu imaju maksimalne vrednosti. Stoga
se, nikako, ne sme zaboraviti kontrola smiuih napona u oslonakom preseku.
Svi prethodni izrazi vae samo za trapezaste nosae sistema proste grede optereene
jednako podeljenim optereenjem. U tabeli 4.21 su dati izrazi za odreivanje kritinog pre-
seka, kritine visine, nagiba i maksimalne i minimalne visine trapezastih nosaa opteree-
nih sistemom nepokretnih koncentrisanih sila.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 519
Optereenje
Nagib ()
3 P 3 P 3 P
(
2 dop tw d cr + 3 A f ) dop (tw d cr + 3 A f ) dop (tw d cr + 3 A f )
Maksimalna visina ( hmax )
d cr ! 3 !
d cr + tg d cr tg
6 10
Minimalna visina ( hmin )
! ! 2!
d cr tg d cr tg d cr tg
2 3 10
Iako na prvi pogled trapezasti nosai deluju veoma racionalno, utede u teini kod ova-
kvih nosaa nisu velike, jer da bi se obezbedila potrebna visina na mestu kritinog preseka,
visina nosaa u sredini mora biti vea nego to je neophodno.
3 1
(a ) : M ( x ) = p ! x p x 2
8 2
7 1
( b) : M ( x ) = p ! x p x 2 0 x !
16 2
1
( c) : M ( x ) = p ! x
16
Slika 4.88 - Kontinualni nosa na dva polja - anvelopa momenata
ne linije i sraunati ekstremne vrednosti momenata savijanja ( max M i min M ) usled za-
datog optereenja. Kako je, ovako izabrana, mrea taaka dovoljno gusta, na osnovu do-
bijenih ekstremnih vrednosti momenata savijanja moe se, njihovim spajanjem, dobiti
anvelopa momenata.
Ovi uslovi mogu biti stroiji u sluaju nosaa koji nose krte pregradne zidove ili stakle-
ne fasade (slika 4.91a). Na ovaj nain izbegavaju se nepoeljne prsline koje mogu nastati
u sekundarnim elementima usled njihove prekomerne deformacije. Ovo je posebno vano
kod nosaa staklenih fasada kod kojih ugib ne sme da bude vei od ! / 500 .
Obino se nadvienje daje po paraboli, sa strelom koja se dobija kao ugib nosaa od stal-
nog i polovine korisnog optereenja.
Ukupna deformacija nosaa sa nadvienjem odreuje se na sledei nain:
max = 0 = ( g + p ) ( g + p / 2) , (4.177)
Na ovaj nain smanjuju se deformacije nosaa u odnosu na zamiljenu pravu liniju koja
prolazi kroz njegove oslonce to ima veoma povoljan estetski uticaj. Smatra se da vidljiva
deformacija, sa estetskog stanovita, ne treba da bude vea od ! / 250 .
Meutim, treba napomenuti da kod nosaa sekundarnih krtih zidova ili staklenih fasada
korisno optereenje izaziva deformacije koje prouzrokuju prsline, pa deformacijski uslov
glasi:
Dakle, kod ovakvih nosaa preddeformacija nema velikog znaaja, jer se nadvienjem
ne smanjuje deformacija usled korisnog optereenja, ve se samo smanjuje deformacija
nosaa u odnosu na njegovu zamiljenu pravu liniju. Stoga u ovom sluaju nadvienje ima
smisla samo za stalno optereenje.
Numerike vrednosti deformacija (ugiba i obrtanja) punih nosaa mogu da se odrede
primenom jedne od sledeih metoda:
direktnom integracijom diferencijalne jednaine savijanja,
Mor-Maksvelovom (Mohr-Maxwell) analogijom (fiktivni nosai),
metodom virtualnih sila,
korienjem softverskih paketa i gotovih tabela.
Svi navedeni postupci su ravnopravni i sline su ili iste tanosti, a izbor jednog od njih
zavisi od vrste problema i mogunosti i afiniteta projektanta.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 525
d 2v( x ) M ( x)
2
= v( x ) = (4.180)
dx E I ( x)
Moment savijanja M(x) zavisi od oblika spoljanjeg optereenja q(x), koje deluje na
posmatrani nosa. Kada je definisana funkcija optereenja q(x), uz poznat zakon promene
momenta inercije I(x), dvostrukom integracijom diferencijalne jednaine (4.180) dobija se
izraz za elastinu liniju nosaa. Iz graninih uslova po pomeranjima dobijaju se dve kon-
stante koje figuriu u reenju diferencijalne jednaine nakon dvostruke integracije. Na
osnovu ovako odreene elastine linije mogu da se odrede nagib nosaa i maksimalan
ugib. Diferenciranjem funkcije elastine linije po x dobija se izraz za nagib, na osnovu ko-
jeg se odreuje mesto maksimalnog ugiba.
Granini uslovi zavise od statikog sistema nosaa, odnosno od uslova oslanjanja (slika
4.93). Na slici 4.93 prikazani su prosta greda i konzola sa graninim uslovima i ostalim
karakteristikama neophodnim za proraun.
U tabeli 4.22 dati su izrazi za odreivanje maksimalog ugiba i nagiba za nosae sistema
proste grede i konzolne nosae konstantnog poprenog preseka i to za nekoliko najeih
sluajeva optereenja.
526 Metalne konstrukcije
P !3 P !2 P !3 P !2
48 EI 16 EI 3 EI 2 EI
5 q !4 q !3 q !4 q !3
384 EI 24 EI 8 EI 6 EI
q !4 q !3 q !4 q !3
153,3" EI 45 EI 30 EI 24 EI
M !2 M ! M !2 M !
15,57 EI 3 EI 2 EI EI
d 2 M ( x)
= p( x ) . (4.182)
dx 2
Prva diferencijalna jednaina predstavlja proiren oblik klasine diferencijalne jednai-
ne savijanja (4.180) (uveden je i uticaj temperature), dok druga daje poznatu vezu izmeu
momenta savijanja i spoljanjeg poprenog optereenja. Uvoenjem fiktivnog optereenja:
M ( x) t
p( x ) = + t (4.183)
E I ( x) h
problem odreivanja deformacija nosaa (4.181) moe da se svede na reavanje poznatog
problema:
d 2 M ( x)
= p ( x) . (4.184)
dx 2
Ako se posmatraju prethodni izrazi moe se zakljuiti da je moment savijanja M (x )
usled fiktivnog optereenja p (x ) jednak ugibu nosaa v(x) usled stvarnog optereenja. Na
osnovu poznatih veza izmeu momenta savijanja i transverzalne sile, odnosno ugiba i na-
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 527
zolnih nosaa malih raspona uticaj transverzalne sile na deformaciju nije zanemarljiv i mo-
e ak i da premai uticaj momenata savijanja (slika 4.97).
P
(M ) = !3 = 4,2 10 8 !3
3 EI
P
(T ) = k ! = 4,34 104 !
GA
k=
135
8 37798 1
( )
25 402 25 352 + 1 352 = 4,73
V V P
(V ) = k ds = k ! (4.186)
s GA GA
A S2
k= dA . (4.187)
I 2 A b2
530 Metalne konstrukcije
Za pravougaone preseke k = 1,2, dok se za I-preseke, koji se najee koriste kao nosa-
i u elinim konstrukcijama, vrednost ovog parametra moe odrediti na osnovu sledee
formule, izvedene iz prethodnog izraza (4.187):
k=
A
8 I y tw
(
b h 2 b d 2 + tw d 2 ) (4.188)
gde su:
h ukupna visina nosaa,
b irina noice,
A povrina poprenog preseka,
d visina rebra,
tw debljina rebra.
Uticaj transverzalnih sila na ukupnu deformaciju treba uzeti u obzir i kod mostovskih
nosaa velikih raspona koji se montiraju postupkom konzolne gradnje. Iako je ugib usled
smiuih sila neuporedivo manji od ugiba usled momenata savijanja, on, zbog veoma veli-
kih raspona i optereenja pri montai, moe da dostigne vrednosti od 10 cm pa i vie, to
bitno naruava izgled nivelete mosta. Stoga se pri analizi deformacija tokom montae mo-
sta mora obuhvatiti i uticaj transverzalnih sila, kako bi se predvidelo adekvatno nadvienje
i izbegao diskontinuitet nivelete mosta na mestu sueljavanja.
Princip virtualnih sila prua mogunost za obuhvatanje uticaja smiuih sila na ukupnu
deformaciju. Primena ove metode poeljna je kada se odreuje pomeranje samo jedne, ka-
rakteristine take nosaa. U suprotnom, kada se trai dijagram pomeranja itavog pojasa,
ili pak uticajna linija za pomeranje, svrsishodnije je korienje Mor-Maksvelove analogije.
U okviru tabele 4.24 prikazan je postupak provere dinamikih efekata kod nosaa me-
uspratnih konstrukcija u zgradarstvu.
krutost, kao i krutost na savijanje oko slabije ose inercije jako mala, ovakvi nosai su veo-
ma osetljivi na bona pomeranja i rotaciju oko centra smicanja.
Ako se posmatra konzolni nosa optereen na savijanje oko jae ose inercije (slika
4.98a), moe se uoiti da usled optereenja malog intenziteta dolazi do pomeranja nosaa
samo u ravni optereenja. Meutim, pri daljem poveanju optereenja, kada ono dostigne
kritinu vrednost, dolazi do bonog pomeranja pritisnutog dela nosaa, praenog torzio-
nom rotacijom (uvijanjem nosaa). Na ovaj nain nosa gubi svoju funkciju, odnosno do-
ivljava lom, pre dostizanja svoje pune nosivosti definisane plastifikacijom poprenog pre-
seka (slika 4.98b).
Ovaj fenomen gubitka stabilnosti nosaa naziva se bono torziono izvijanje. Problem
bono torzionog izvijanja, moe se, na neki nain, poistovetiti sa izvijanjem pritisnutog
dela nosaa upravno na ravan nosaa. Kako je kod elemenata optereenih na isto savi-
janje naponski dijagram, shodno Bernulijevoj hipotezi, linearan, to je samo polovina no-
saa optereena na pritisak. Meutim, poto su nosai monolitni, pritisnuta polovina no-
saa ne moe samostalno da se izvije upravno na slabiju osu inercije. Preostala, zategnu-
ta polovina preseka spreava njegovo slobodno izvijanje, pa dolazi i do rotacije popre-
nog preseka (slika 4.98c). Prema tome, problem bono torzionog izvijanja ne moe se
tretirati kao prosto izvijanje pritisnutog dela nosaa, ve se mora uzeti u obzir i uticaj
torzije na njegovu stabilnost.
bono torzionog izvijanja kod nosaa sistema proste grede optereenog na isto savija-
nje (slika 4.99).
Pri proraunu kritinog optereenja, usled kojeg dolazi do bono torzionog izvijanja,
uvode se sledee pretpostavke:
materijal je idealno elastian,
nosa je idealno prav (nema poetnih geometrijskih imperfekcija),
spreena je torziona rotacija oslonaca (viljukasti oslonci),
popreni presek zadrava svoj oblik nakon deformacije,
popreni presek je obostrano simetrian i konstantan du itavog nosaa,
moment inercije I z je znatno manji od I y ,
deformacije su male ( sin = i cos = 1 ).
Ako se uvedu lokalne kordinatne ose i , koje predstavljaju glavne ose inercije
poprenog preseka u deformisanom poloaju (slika 4.99), moment savijanja My moe da
se razloi na momente koji deluju oko ovih lokalnih osa savijanja:
M = M y cos = M y (4.189)
M = M y sin = M y . (4.190)
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 535
Dakle, isto pravo savijanje nosaa u nedeformisanom poloaju, pri njegovoj deforma-
ciji prelazi u koso savijanje. Problem savijanja oko glavnih osa inercije u deformisnom po-
loaju ( i ) moe da se posmatra nezavisno:
d 2 w( x )
M = M y = EI y (4.191)
dx 2
d 2v( x )
M = M y = EI z . (4.192)
dx 2
Diferencijalna jednaina (4.191) predstavlja klasian problem savijanja i ona moe da
se rei samostalno. Meutim, kako u diferencijalnoj jednaini (4.192) figurie torziona ro-
tacija preseka , ona se ne moe nezavisno reavati. Problem savijaja oko slabije ose iner-
cije (bono savijanje), spregnut je dakle sa torzionim naprezanjem nosaa, pa se reava-
njem ovog, sloenog problema dobija vrednost kritinog momenta bono torzionog izvija-
nja Mcr.
Ako se posmatra deformisan poloaj nosaa (slika 4.99), moe da se uoi da torzija
nosaa potie od promene poloaja ravni poprenog preseka. Naime, vektor momenta
savijanja My, koji deluje na krajevima nosaa u ravni poprenog preseka, u proizvoljnom
poprenom preseku zadrava svoj poloaj (ostaje paralelan sa y-y osom). Usled rotacije
nosaa ravan posmatranog poprenog preseka nije vie pralelna sa ravni u kojoj lei na-
padni moment My, pa se vektor momenta savijanja razlae na dve komponente, jednu
koja lei u ravni poprenog preseka deformisanog nosaa, i drugu koja je upravna na ra-
van poprenog preseka. Ova druga komponenta u stvari predstavlja moment torzije
(MT). Vrednost torzionog momenta moe da se odredi na osnovu rotacije podune ose
na mestu posmatranog poprenog preseka, uz petpostavku o malim deformacijama, na
sledei nain:
dv
M = M T = M y . (4.193)
dx
Problem torzije nosaa, moe da se opie sledeom diferencijalnom jednainom:
dv d d 3
MT = M y = GI t EI 3 (4.194)
dx dx dx
gde su:
I t torzioni moment inercije poprenog preseka,
I sektorski moment inercije poprenog preseka,
E modul elastinosti i
G modul klizanja.
Prethodna diferencijalna jednaina (4.194) definie problem sloene torzije. Prvi lan
sa desne strane jednaine opisuje obinu, Sen Venanovu torziju, a drugi opisuje problem
spreene (ograniene) tozije.
Dakle, problem bono torzionog izvijanja moe da se prikae pomou tri diferencijalne
jednaine, od kojih je jedna (4.191) nezavisna, a druge dve (4.192) i (4.194) spregnute.
Ako se jednaina (4.194) diferencira po x dobija se:
536 Metalne konstrukcije
d 4 d 2 d 2v
EI 4
GI t 2 + M y 2 = 0 . (4.195)
dx dx dx
Nepoznato pomeranje v moe da se eliminie, ako se, na osnovu diferencijalne jednai-
ne (4.192), izrazi u funkciji obrtanja . Tada se dobija diferencijalna jednaina sa jednom
promenljivom (), koja definie problem bono torzionog izvijanja u sledeem obliku:
2
d 4 d 2 M y
EI GI t = 0 . (4.196)
dx 4 dx 2 EI z
Ako se imaju u vidu polazne pretpostavke lako se uoava da je ovo homogena
diferencijalna jednaina sa konstantnim koeficijentima, pa je njena karakteristina
jednaina:
1 2 1
r4 r 4 r = 0 (4.197)
a2 b
gde su a u b konstante koje imaju sledee vrednosti:
a 2 = EI / GI t (4.198)
b4 = EI EI z / M y2 (4.199)
1 1 1 1 1 1
m= 4
+ 4 n= + 4 + . (4.201)
4a b 2 a2 4a 4
b 2 a2
Kako je na oslonakim presecima usled viljukastih oslonaca spreena rotacija preseka
oko podune ose (uvijanje), granini uslovi po pomeranjima mogu da se napiu na sledei
nain:
d 2 ( 0) d 2 ( ! )
(0) = 0 = (0) = 0 ( !) = 0 = ( !) = 0 . (4.202)
dx 2 dx 2
Na osnovu prva dva uslova (za x = 0 ), dobija se da su dve nepoznate konstante B i C
jednake nuli. Preostala dva uslova (za x = ! ) daju homogen sistem jednaina, sa nepozna-
tim konstantama A i D. Iz uslova o egzistenciji netrivijalnog reenja dobija se da je D tako-
e jednako nuli, pa reenje ima oblik:
( x ) = A sin( m x ) . (4.203)
Preostala konstanta A mora biti razliita od nule, kako bi postojalo netrivijalno reenje,
pa se iz uslova da je sin(m !) = 0 dobija:
m = /!. (4.204)
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 537
2 I !2 GI t
M cr = EI z + . (4.205)
!2 I z 2 EI z
2 EI z k I (k ! ) GI t
2
M cr = C1 + + (C z C z )2
(C z C z )
j (4.206)
(k ! )2 k I z 2 EI z
2 g 3 j 2 g 3
538 Metalne konstrukcije
gde su:
C1 , C2 i C3 koeficijenti koji zavise od oblika optereenja (tabela 4.25),
k i k koeficijenti duine izvijanja koji se odnose na obrtanje i krivljenje krajnjeg
preseka, respektivno,
z g = za z s
za koordinata take u kojoj se nanosi popreno optereenje (slika 4.101),
zs koordinata centra smicanja (slika 4.102),
1
z j = zg ( y 2 + z 2 ) z dA .
2 Iy A
Ovim izrazom, osim razliitih uslova oslanjanja obuhvaeni su i monosimetrini
popreni preseci, kao i uticaj poloaja optereenja u okviru poprenog preseka.
I = (1 ) I z hs2
Sektorski moment I = I z hs2 / 4
inercije b13 t1 b23 t2
I
12 (b13 t1 + b23 t2 )
Torzioni moment
inercije It =
1
3
(
2 b t 3 + d tw3 ) It =
1
3
(
b1 t13 + b2 t23 + d tw3 )
> 0,5 z j = 0,4 (2 1) hs2
Parametar z j zj = 0
0,5 z j = 0,5 (2 1) hs2
I fc
=
I fc + I ft
I fc moment inercije pritisnutog pojasa oko slabije ose inercije z-z,
I ft moment inercije zategnutog pojasa oko slabije ose inercije z-z,
hs rastojanje izmeu centara smicanja pritisnutog i zategnutog pojasa,
NAPOMENA:
(1) Kod obostrano simetrinih preseka irine i debljine pojasnih lamela su jednake, pa je:
b1 = b2 = b , odnosno t1 = t2 = t .
(2) Kada su pojasevi izraeni od ravnih limova hs je jednako rastojanju izmeu teita
pojasnih lamela.
(3) Rastojanje izmeu teita i centra smicanja ( z s ) je pozitivno kada se centar smicanja
nalazi izmeu teita i pritisnute noice.
Na primeru proste grede raspona 6,0 m izraene od valjanog profila IPE 300, opteree-
ne jednako podeljenim optereenjem (q), mogu da se uporede vrednosti kritinog mometa
za karakteristine poloaje optereenja. Primenom opte formule za odreivanje kritinog
momenta (4.206), koja obuhvata uticaj poloaja optereenja, dobijaju se sledee vrednosti
kritinog momenta:
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 541
M cr
cr = . (4.207)
Wy
542 Metalne konstrukcije
Dv = t
! t Wy
EI z GI t = t
0,41 105
! t Wy
I z It [kN/cm ]
2
(4.209)
gde su:
t faktor kojim se uvodi u proraun vrsta optereenja, a koji ima vrednosti priblino iste
sa koeficijentom C1 iz opteg izraza za kritian moment (4.206),
! t rastojanje izmeu taaka torzionog oslanjanja.
Na osnovu potkorene veliine u izrazu za kritian napon (4.208), moe da se odredi i
druga komponenta kritinog napona ( Dw ), koja potie od spreene (ograniene) torzije:
2 E
Dw = I z I . (4.210)
! 2z W y
Kada se u prethodnu jednainu (4.210) uvrsti sektorski moment inercije, prema izrazu
datom u tabeli 4.26 za obostrano simetrine preseke, dobija se:
2 E
Dw = Iz h / 2 . (4.211)
! 2z W y
I z = Af b2 / 6 (4.212)
(
W y = A f h + h 2 tw / 6 = h A f + Aw / 6 .) (4.213)
gde su:
b irina pritisnutog pojasa (noice),
h visina nosaa.
Kada se gometriske karakteristike, odreene na osnovu izraza (4.212) i (4.213) uvrste u
jednainu (4.211) dobija se kritian napon u sledeem obliku:
2 E b2 Af 2 E 2 E
Dw = = = . (4.214)
! 2z 12 A f + Aw / 6 (! z / ikz )2 2kz
ravan. Zamenjujua vitkost ky odreuje se kao kolinik slobodne duine bonog izvijanja
nosaa ( ! z ) i zamenjujueg poluprenika inercije koji se dobija na sledei nain:
b Af
ikz = . (4.215)
12 A f + Aw / 6
I b3 t / 12 A f b 2 / 12 b Af
ikz = = = =
A A f + Aw / 6 A f + Aw / 6 12 A f + Aw / 6
Pri proraunu otpornosti nosaa na bono torziono izvijanje uvodi se, kao i pri
poraunu stabilnosti pritisnutih tapova na izvijanje, relativna (bezdimenzionalna) vitkost
preseka, koja se u ovom sluaju odreuje na osnovu sledeeg izraza:
M pl
D = (4.216)
M cr
p fy
D = , (4.217)
cr
gde je p koeficijent oblika poprenog preseka, koji definie odnos plastinog i elastinog
otpornog momenta poprenog preseka.
Granina nosivost, odnosno otpornost nosaa na bono torziono izvijanje odreuje se po-
mou bezdimenzionalnog koeficijenta bono torzionog izvijanja D , koji zavisi od relativne
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 545
vitkosti D i tipa nosaa (valjani ili zavareni). U mnogim standardima date su razliite pre-
poruke za odreivanje otpornosti nosaa na bono torziono izvijanje. Razlike se uglavnom
odnose na odreivanje bezdimenzionalnog koeficijenta D , dok su kriterijumi za proveru
stabilnosti na bono torziono izvijanje isti ili slini i najee imaju sledee oblike:
po teoriji doputenih napona max D , dop = p D dop ,
po teoriji graninih stanja max M M u = D M pl .
gde se preko koeficijenta uvodi uticaj poloaja optereenja. Ovaj koeficijent odreuje
se na sledei nain:
K + 2 +
za optereenje na donjem pojasu
K + 2
= 1 za optereenje u teitu (4.219)
K + 2
za optereenje na gornjem pojasu
K + 2
gde je parametar na osnovu kojeg se uzima u obzir oblik momentnog dijagrama (tabela
4.27), a K ima sledei oblik:
2
! I
K = 1 + 0,156 z t . (4.220)
h Iz
U tabeli 4.27 su pored koeficijenta , date i vrednosti korekcionih vaktora t i z
pomou kojih se uzima u obzir nain optereenja, odnosno oblik momentnog dijagrama.
Vrednosti komponenata kritinog napona Dv i Dw odreuju se, kao to je ve prikaza-
no, na osnovu izraza (4.209) i (4.214). Napominje se da vrednosti komponenata kritinog
napona ( Dv i ) treba da se odrede uz primenu korekcionih faktora datih u tabeli 4.27. Ka-
ko, za razliku od izraza za napon Dv , u izrazu za napon Dw ne figurie korekcioni fak-
546 Metalne konstrukcije
tor ( z ), uticaj oblika momentnog dijagrama se uvodi preko zamenjujue vitkosti kz , ko-
ja se odreuje prema sledeem izrazu:
!z
kz = . (4.221)
ikz z
1,12 0,46
1,35 0,55
1,00 0,00
1,30 0,00
1,77 0,00
2,35 0,00
1 za D 0,4
D = 1/ n , (4.224)
1
1 + 2 n
za D > 0,4
D
gde je n parametar koji zavisi od tipa nosaa i ima sledee vrednosti:
n = 1,5 za zavarene nosae,
n = 2,0 za valjane nosae.
Konano, granini napon bono torzionog izvijanja dobija se na osnovu sledeeg
izraza:
D = p D f y f y . (4.225)
Kod kranskih nosaa ovi spregovi esto imaju i funkciju sprega za bone udare pa se
pri njihovom dimenzionisanju, osim pomenutog optereenja datog izrazom (4.227), uzi-
maju u obzir i sile bonih udara.
Bono torziono izvijanje ne predstavlja mogui vid loma kod nosaa kod kojih je obez-
beeno bono pridravanje pritisnutog pojasa itavom njegovom duinom, zatim kod san-
duastih preseka kod kojih je odnos visine i irine manji od 10 (h/b<10) i svih nosaa koji
su optereeni na savijanje oko slabije ose inercije (npr. iroki sanduasti mostovski nosa-
i). Kontrola stabilnosti na bono torziono izvijanje nije potrebna ni kod nosaa kod kojih
je razmak taaka bonog pridravanja ( ! z ) dovoljno mali, pa je ispunjen ledei uslov:
! z My 235
My
z = 60 40 za 1 0,5 (4.228)
i z max M y
fy max M y
!z 235 My
z = 40 za > 0,5 (4.229)
iz fy max M y
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 549
gde su:
iz poluprenik inercije pritisnutog pojasa oko slabije ose inercije z-z,
fy napon na granici razvlaenja u MPa.
My maksimalan moment savijanja u nosau, usled kojeg dolazi do bono torzionog
izvijanja,
max M y apsolutno maksimalan moment koji deluje na nosau.
5.2.9 Izboavanje
Izboavanje je fenomen lokalne nestabilnosti tankih ploa optereenih u svojoj ravni.
Kako se puni limeni nosai formiraju spajanjem elinih limova - ploa, samostalni ele-
menti (pojasne lamele i rebro) predstavljaju povrinske nosae optereene u svojoj ravni.
550 Metalne konstrukcije
Problem stabilnosti na izboavanje posebno je izraen kod rebara punih limenih nosaa,
ija je vitkost (odnos visina/debljina), po pravilu, velika.
Ako se posmatra pravougaona ploa zglobno oslonjena na sve etiri strane, koja je op-
tereena normalnim naponom pritiska ( x ) du dve paralelne ivice (slika 4.108), moe se
uoiti da pri jako malim naprezanjima nema deformacija upravno na ravan ploe. Pri neto
veim naponima ploa se deformie upravno na svoju ravan, a nastale deformacije su ela-
stine prirode, jer se nakon uklanjanja optereenja ploa vraa u prvobitan poloaj. Ako se
optereenje i dalje poveava, u jednom trenutku ( x = x , cr ) dolazi do trajne deformacije
(izboavanja) koja se zadrava i nakon uklanjanja optereenja. Ploa, naime prelazi u dru-
go, indiferentno ravnoteno stanje, a napon pri kojem dolazi do izboavanja naziva se kri-
tian napon elastinog izboavanja ( x, cr ).
Meutim, kako ovakva traka nije izolovana od ostalog dela ploe, ona ne moe da se
deformie samostalno, bez uticaja susednih vlakana. Uticaj poprenih deformacija (uprav-
nih na pravac delovanja sile) na vrednost kritinog napona se obuhvata tako to se umesto
modula elastinosti E u izraz (4.231) uvodi E /(1 2 ) . Izraz za Ojlerov kritian napon sa-
da dobija sledei oblik:
2
2 E t
E =
( )
2
12 1 b
. (4.232)
Izboavanje pravougaone ploe zglobno oslonjene na sve etiri strane, optereene kon-
stantnim naponom pritiska ( x ) du dve suprotne ivice (slika 4.108a), predstavlja osnovni
sluaj izboavanja. Polazei od opte diferencijalne jednaine savijanja ploe po teoriji
drugog reda:
4w 4w 4w t 2w 2w 2 w qz
+ 2 + + + 2 + = , (4.233)
x 2y 2 y 4 D y 2 D
x xy y
x 4 x 2 xy
2 2
m 2 E t
x = + n2 . (4.239)
2
m 12 (1 v ) b
Moe se zapaziti da u prethodnom izrazu (4.239) drugi lan predstavlja Ojlerov kriti-
an napon (4.232) i ne zavisi od celobrojnih parametara m i n. Prema tome, moe da se
napie:
2
m
x = + n 2 = k (4.240)
m
Uoava se da je zavisnost normalnog napona x od celobrojnih parametara m i n
obuhvaena preko koeficijenta k koji, shodno jednaini (4.240), moe da se izrazi na
sledei nain:
2
m
k = + n2 . (4.241)
m
Kritian napon elastinog izboavanja predstavlja minimum naponske funkcije date iz-
razom (4.240). Kako je Ojlerov napon, za zadatu geometriju ploe, konstantan, vrednost
kritinog napona elastinog izboavanja dobija se kada koeficijent k ima minimalnu vred-
nost. Lako se uoava da koeficijent k ima minimalne vrednosti za n =1 , to jest kada se po
irini ploe javlja samo jedan polutalas, odnosno izboina. U tom sluaju izraz za koefici-
jent k ima sledei oblik:
554 Metalne konstrukcije
2
m
k = + (4.242)
m
Imajui u vidu fiziko znaenje parametra m, on moe da ima samo celobrojne
vrednosti od 1 do j gde je j broj polutalasa po duini ploe. Na taj nain dobija se familija
krivih za m=1, 2, 3, ... , j.
Kako minimalna vrednost koeficijenta k ni za jednu od krivih nije manja od 4,0, moe
se usvojiti da za sve vrednosti odnosa vai kmin = 4,0. Ovim se znatno pojednostavljuje
proraun kritinog napona elastinog izboavanja, a tanost reenja, za odnose 1 , nije
bitno ugroena.
Dakle, kritian napon elastinog izboavanja za pravougaonu plou zglobno oslonjenu
du sve etiri ivice i optereenu normalnim naponom pritiska x (slika 4.108a), moe da
se odredi na osnovu sledeeg izraza:
2
2 E t
x ,cr = k min 2
= k min E = 4 E . (4.245)
12 (1 ) b
Na osnovu prethodnih razmatranja uoava se da kritian napon elastinog izboavanja
zavisi od:
uslova oslanjanja i
naina naprezanja ploe.
Kako je Ojlerov napon ( E ) konstantan za zadatu geometriju ploe, jasno je da se uti-
caj vrste naprezanja i uslova oslanjanja na vrednost kritinog napona uvodi pomou koefi-
cijenta k min . U literaturi je uobiajeno da se ovaj koeficijent oznaava sa k kada se od-
nosi na normalne napone, a sa k kada se odnosi na smiue napone.
U klasinoj teoriji savijanja ploa razlikuju se tri vida oslanjanja. Ivica ploe moe da
bude ukljetena, zglobno oslonjena ili slobodna (slika 4.113a). Kod ploa ije su ivice
ukljetene vrednost kritinog napona vea je nego kod zglobno oslonjenih. Uticaj ukljete-
nja na poveanje kritinog napona moe da se uoi na primeru datom na slici 4.104b.
Kod valjanih nosaa monolitna veza rebra sa noicama poseduje izvesnu krutost na ro-
taciju, pa se moe smatrati da je rebro elastino ukljeteno. Meutim, uticaj elastinog
ukljetenja moe da se zanemari, pa se pri proraunu stabilosti rebra koristi model ploe sa
zglobnim osloncima na sve etiri strane, to je na strani sigurnosti. Slina situacija je i kod
pravougaonih i kvadratnih cevi.
556 Metalne konstrukcije
4
1 : k = 5,34 +
2
4,00 5,32 7,81 13,40 23,90
5,34
< 1 : k = 4 + 2
3,3
1 : k = 9 + 2
6,97 9,27 13,54 24,50 39,52
5,3
< 1 : k = 7 + 2
4
1 : k = 7,5 + 2
5,41 - 11,73 - 23,94
5
< 1 : k = 6,5 +
2
5,41 - 9,54 - -
1,28 - 1,608 - -
0,426 - 0,567 - -
Rebra punih limenih nosaa, su najee izloena istovremenom dejstvu normalnih i smi-
uih napona. Zbog toga treba proveriti stabilnost rebra na izboavanje usled zajednikog
dejstva normalnih i smiui napona. Ovo je posebno vano kod konzolnih i kontinualnih no-
saa, kod kojih u istim presecima i normalni i smiui naponi dostiu maksimalne vrednosti.
Na osnovu Mizesovog kriterijuma plastifikacije moe da se izvede izraz za uporedni kritini
napon kojim se obuhvata istovremeno dejstvo normalnih i smiuih napona:
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 559
x2 + 3 xy
2
u , cr = (4.249)
2 2
1 + x 3 x xy
+
4 x , cr
4 x , cr xy , cr
gde su:
x normalan napon u ploi,
xy odgovarajui smiui napon,
x,cr kritian napon za samostalno dejstvo normalnog napona,
xy,cr kritian napon za samostalno dejstvo smiueg napona.
Za sluajeve koji nisu obuhvaeni tabelom 4.29, neophodna relativna krutost ukruenja
s* , moe da se odredi prema izrazima datim u literaturi (Klpell).
Koncept efektivne irine pri analizi ponaanja ploe u postkritinoj oblasti prvi je pred-
loio Karman. Prema ovom konceptu ponaanje ploe u postkritinoj fazi moe da se opi-
e proraunskim modelom koji podrazumeva konstantan raspored napona na efektivnoj i-
rini beff. Efektivna irina je irina ploe koja ostaje aktivna i nakon elastinog izboavanja.
Ona moe da se odredi iz uslova da je kritian napon elastinog izboavanja za plou efek-
tivne irine (beff) jednak naponu na granici razvlaenja. Prema tome, moe se napisati:
2
2 E t
f y = x , cr (beff ) = k . (4.251)
12 (1 ) beff
2
Prethodni izraz moe da se tramsformie na sledei nain:
2 2
t b
2
2 E = x ,cr b
f y = x ,cr (beff ) = k (4.252)
12 (1 2 ) b beff
beff
pa izraz za efektivnu irinu dobija sledei oblik:
564 Metalne konstrukcije
x , cr
beff = b (4.253)
fy
gde je x,cr kritian napon elastinog izboavanja za plou irine b. Ako se, slino kao kod
izvijanja tapa i bono torzionog izvijanja nosaa, uvede relativna vitkost ploe ( P ) koja
je definisana sledeim izrazom:
fy
P = , (4.254)
x ,cr
1 za P 0,9
= . (4.259)
0,9
za P > 0,9
P
Kod ploa koje su optereene konstantnim naponom pritiska (slika 4.118), efektivna i-
rina se deli na dva dela podjednakih irina ( beff ,1 = beff ,2 = beff / 2 ). Meutim, kod ploa
koje su optereene linearno promenljivim normalnim naponom, (npr. rebra punih limenih
nosaa) to nije sluaj. Raspored efektivnih zona zavisi od naina naprezanja i uslova osla-
njanja ploe. One su locirane izvan zone izboavanja, koja nakon dostizanja kritinog na-
pona izboavanja, nije sposobna da prenese dodatno optereenje, pa se moe smatrati ne-
aktivnom u postkritinoj fazi.
U veini savremenih propisa proraun stabilnosti limova na izboavanje je zasnovan na
konceptu efektivne irine. Izrazi kojima se odreuje raspodela efektivnih zona se razlikuju
od propisa do propisa, ali su poloaji i irine efektivnih zona uglavnom slini ili ak isti. I
standard JUS U.E7.121/1986 prua mogunost prorauna stabilnosti limova na izboava-
nje prema konceptu efektivne irine. U okviru ovog standarda dati su izrazi za odreivanje
poloaja efektivnih zona za nekoliko karakteristinih sluajeva naprezanja i uslova osla-
njanja (videti tabelu 4.34).
Efektivan popreni presek nosaa odreuje se tako to se posebno odrede efektivne i-
rine i poloaji efektivnih zona za rebro i pritisnutu noicu. Skup svih zategnutih zona i
efektivnih zona pojedanih pritisnutih delova preseka predstavlja efektivan popreni pre-
sek nosaa. Na slici 4.120 je prikazan efektivni presek punog limenog nosaa optereenog
momentom savijanja. Njega sainjavaju: zategnuta noica, zategnuti deo rebra i efektivne
zone pritisnute noice pritisnutog dela rebra.
Slika 4.120 - Efektivan popreni presek nosaa - stvarni i raunski dijagram napona
Treba napomenuti da kod pritisnute pojasne lamele nema potrebe za iterativnim po-
stupkom, jer je napon na mestu noice konstantan i za bruto i za efektivan presek. Meu-
tim, kod rebra, zbog ekscentriciteta teita efektivnog u odnosu na teite bruto preseka
( ez ), dolazi do promene dijagrama napona, to postupku prorauna daje iterativan karak-
ter. Iterativan proraun efektivne irine rebra ima sledei tok:
1. Na osnovu dijagrama napona dobijenih za bruto presek odreuje se koeficijent
( = 1 za simetrine preseke optereene samo momentom savijanja);
2. Sa ovako odreenim koeficijentom odreuju se, kritian napon x, cr , relativna
vitkost P i koeficijent redukcije ;
3. Odreuje se efektivna irina rebra i poloaj efektivnih zona;
4. Odreuje se ekscentricitet teita itavog efektivnog preseka u odnosu na teite
bruto preseka:
ez = Ai zi
Aeff
gde su:
Aeff ukupna povrina efektivnog preseka,
Ai povrina i-tog neefektivnog dela preseka,
zi rastojanje teita i-tog neefektivnog dela preseka do teita bruto preseka.
568 Metalne konstrukcije
b E
0,665 k (4.262)
t fy
gde su:
b odgovarajua irina dela poprenog preseka (rebra ili noice),
t debljina posmatranog dela poprenog preseka i
k koeficijent izboavanja za posmatrani deo poprenog preseka.
Kada se uzmu u obzir vrednosti napona na granici razvlaenja i modula elastinosti, i
odgovarajui koeficijenti izboavanja za posmatrani sluaj, prethodni izraz daje sledee
vrednosti minimalnih vitkosti:
za noice punih nosaa I-preseka ( k = 0,426 )
b 13 za 0361
(4.263)
t 11 za 0561
b 96 za 0361
(4.264)
t 78 za 0561
U tabeli 4.30 prikazano je kako se odreuju irine pritisnute noice i rebra ( b ) kod
valjanih i punih limenih nosaa I-poprenog preseka.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 569
NOICA
Valjani nosai Zavareni nosai
( )
b = b f t w / 2 r1 ( )
b = b f tw / 2 aw 2
REBRO
Valjani nosai Zavareni nosai
b = h 2 (t f + r1 ) b = d 2 aw 2
Fenomen post-kritinog ponaanja rebara izloenih istom smicanju prvi je uoio Vag-
ner (Wagner) 1929. godine kod nosaa koji se koriste u avioindustriji. Naime, nakon dosti-
zanja kritinog napona elastinog izboavanja, u pravcu glavnog napona zatezanja formira
se dijagonalno zategnuta traka koja je sposobna da prenese dodatno optereenje (slika
4.122). Prema tome, otpornost rebra na izboavanje nije definisana pojavom elastinog iz-
boavanja usled glavnog napona pritiska, ve plastifikacijom zategnute trake, odnosno po-
lja. U post-kritinoj fazi, zategnuta polja i poprena ukruenja punih limenih nosaa se
ponaaju kao dijagonale i vertikale reetkastog nosaa. Dakle, ponaanje punog nosaa u
ovoj fazi odgovara, na neki nain, ponaanju reetkastog nosaa koga sainjavaju pojasne
lamele, zategnuta polja i vertikalna poprena ukruenja.
Postoje razliiti proraunski modeli kojima se opisuje post-kritino ponaanje rebra izlo-
enog smiuim silama. Veina od njih se zasniva na konceptu zategnutog polja. Najpozna-
tiji su: Basler-Tirlimanov (Basler-Thrlimann) i Rokijev (Rockey) model. Oba su zasnovana
na metodi zategnutog polja, a osnovna razlika je to se kod Basler-Tirlimanovog modela za-
nemaruje uticaj krutosti pojasnih lamela na savijanja. U jugoslovenskom standardu proraun
otpornosti na izboavanje smicanjem bazira se na Basler-Tirlimanovom modelu.
Basler-Tirlimanov model
Prema ovoj metodi, post-kritina nosivost rebra izloenog smiuim silama moe da se
odredi zanemarujui uticaj krutosti pojasnih lamela na savijanje, dok se granina nosivost
rebra dostie plastifikacijom zategnutog polja.
U elastinom podruju ponaanja ( cr ) smiue sile se uravnoteuju naponima smi-
canja koji su ravnomerno raspodeljeni po visini rebra. Kada smiui napon dostigne kri-
tinu vrednost, usled dejstva glavnog napona pritiska 2 (slika 4.123) dolazi do izboava-
nja rebra. Maksimalna smiua sila, pri kojoj dolazi do elastinog izboavanja moe da se
odredi na osnovu sledeeg izraza:
Vcr = d tw cr = Aw cr (4.266)
Ova sila deluje paralelno sa nagibom zategnutog polja . Njena vertikalna komponenta
predstavlja dodatnu, post-kritinu silu smicanja (V) koju rebro moe da prenese. Prema
tome, dodatna smiua sila moe da se srauna na sledei nain:
V = bb tw g sin (4.269)
ili, ako se u prethodnoj jednaini (4.269) irina zategnutog polja g zameni izrazom (4.267):
V = bb tw (d cos a sin ) sin . (4.270)
Nagib zategnutog polja moe da se odredi iz uslova da smiua sila V dostie
graninu, odnosno maksimalnu vrednost:
dV d [(d cos a sin ) sin ]
=0 =0. (4.271)
d d
Iz ovog uslova dobija se:
d
tg 2 = = 2 , (4.272)
a
gde je nagib smiueg panela (slika 4.124a). Iz uslova ravnotee iseenog dela nosaa
(slika 4.124b) moe da se odredi dodatna post-kritina sila smicanja.
Iz uslova da je suma horizontalnih sila koje deluju na posmatranom elementu jednaka
nuli dobija se prirataj sile u pojasnoj lameli (Ff):
V = 0 FS = bb tw a sin 2 (4.278)
.
FS = bb Aw 1 (4.279)
2 1+ 2
Moe se uoiti da u prethodna tri uslova ravnotee figuriu etiri nepoznate veliine:
prirataj sile u pojasnoj lameli Ff,
post-kritina sila smicanja V,
sila u ukruenju FS i
napon u zategnutom polju bb.
Kako prve tri veliine zavise od napona u zategnutom polju, neophodno je da se odredi
maksimalna vrednost ovog napona, na osnovu koje se, potom, mogu dobiti granina post-
kritina sila smicanja i sila u ukruenju. Kako je zategnuto polje izloeno istovremenom
dejstvu smiuih ( = cr) i normalnih napona (bb) do njegove plastifikacije, shodno Mi-
zesovom uslovu teenja, dolazi pri normalnom naponu:
bb = f y 3 cr . (4.280)
Post-kritina smiua sila i sila u ukruenju, sada se mogu napisati u sledeem obliku:
( )
V = 3 pl cr Aw
1
(4.281)
2 1+2
( )
FS = 3 pl cr Aw
2
1
,
(4.282)
1+2
= 0,8 pl cr pl .
cr (4.284)
574 Metalne konstrukcije
. Kod
Dakle, ukoliko je cr > 0,8 pl u izrazu (4.283) cr treba da se zameni sa cr
valjanih profila i punih limenih nosaa sa rebrima male vitkosti vrednost redukovanog
kritinog napona moe da bude velika. Ukoliko je cr > pl to je ekvivalentno sa
cr > 1,25 pl , gubi se uticaj zategnutog polja, pa se otpornost rebra na izboavanje
smicanjem odreuje prema sledeem izrazu:
2
Aw
Vu = cr f y Aw . (4.285)
3
Primena Basler-Tirlimanove metode ograniena je na pune limene nosae koji imaju
poprena ukruenja na rastojanju:
0,5 d a 3,0 d . (4.286)
Kod nosaa koji, sem eventualno oslonakih ukruenja, nemaju drugih poprenih ukru-
enja, prethodni uslov nije ispunjen, pa proraun otpornosti rebra na izboavanje smica-
njem treba da se sprovede prema prostoj post-kritinoj metodi, koja se zasniva na uveanju
kritinog napona izboavanja.
Rokijev model
Grupa autora na elu sa Rokijem je 1974. godine prikazala analitiko reenje problema
smiueg izboavanja rebra, koje je nalo primenu, najpre u Britanskim propisima
BS 5400 iz 1982. godine, a potom i u Evrokodu 3. Ova metoda prorauna zasniva se na
modifikaciji Basler-Tirlimanovog modela. Modifikacija se ogleda u tome to se uvodi uti-
caj krutosti pojasnih lamela na otpornost rebra na izboavanje. Prema Rokijevom modelu,
mehanizam loma rebra izloenog smiuim silama nastaje plastifikacijom zategnutog po-
lja i formiranjem plastinih zglobova na pojasnim lamelama (slika 4.125).
Primena Rokijeve metode, koja se u literaturi naziva i metoda zategnutog polja, ograni-
ena je na pune nosae kod kojih rastojanje poprenih ukruenja (a) zadovoljava uslov:
d a 3 d .
576 Metalne konstrukcije
Unutranja ukruenja
Ova ukruenja imaju dvostruku ulogu:
Prihvataju silu pritiska ( FS ) koja se javlja u post-kritinoj fazi;
Obezbeuju geometriju rebra nosaa i predstavljaju oslonce za poduna ukruenja
ukoliko ih ima.
Unutranja ukruenja prema tome treba dimenzionisati kao pritisnute elemente optere-
ene silom pritiska FS , koja, prema Basler-Tirlimanovom modelu moe da se odredi iz
uslova ravnotee vertikalnih sila na posmatranom delu nosaa (slika 4.124). Provera sta-
bilnosti ukruenja na izvijanje upravno na ravan nosaa treba da se izvri na sledei nain:
FS
= f y,s (4.290)
AS*
gde su:
FS granina vrednost sile pritiska u ukruenju, koja se odreuje prema izrazu (4.282),
f y , s granica razvlaenja elinog materijala od kojeg je napravljeno ukruenje,
AS* povrina efektivnog preseka ukruenja, koga sainjavaju ukruenje i sadejstvujua
irina rebra (slika 4.127):
AS* = AS + ( 2 15 tw + tS ) t w . (4.291)
Simetrina Nesimetrina
Oblik
ukruenja
/ 1,0 1,8 2,4 5,0 ili vie1)
1) U zavisnosti od tipa poprenog preseka
Na osnovu druge funkcije unutranjih ukruenja, proizilazi da ona moraju da imaju do-
voljnu krutost na savijanje upravno na srednju ravan rebra, kako bi ouvala projektovanu
geometriju nosaa i istovremeno obezbedila kruto oslanjanje eventualnih podunih ukru-
enja. Moe se smatrati da ukruenje poseduje potrebnu krutost ukoliko moment inercije
efektivnog preseka zadovoljava uslov:
3/ 2
d
4
fy
I S* . (4.294)
50 f y,s
Osim toga, poetne geometrijske imperfekcije ukruenja moraju biti ograniene. Mak-
simalna dozvoljena zakrivljenost definie se preko strele parabole ( f 0 ), koja mora da za-
dovolji sledee uslove:
578 Metalne konstrukcije
d / 300
f 0 a / 300 . (4.295)
10 mm
Unutranja ukruenja najee se izrauju u vidu pljotih limova koji se zavaruju
upravno na ravan rebra. Valjani L, T i eventualno U-profili, takoe se koriste, ali uglav-
nom kod visokih nosaa. Njihova primena je znatno vea kod punih limenih nosaa u za-
kovanoj izradi. Bez obzira na tip unutranjeg poprenog ukruenja povoljnije je da se ona
postavljaju simetrino u odnosu na srednju ravan rebra. Razliiti oblici unutranjih ukrue-
nja prikazani su na slici 4.59.
Oslonaka ukruenja
Osnovna funkcija oslonakih ukruenja je da obezbede pravilno unoenje oslonake re-
akcije u rebro nosaa. Stoga ova ukruenja moraju da poseduju dovoljnu krutost kako ne
bi dolo do njihovog izvijanja upravno na srednju ravan rebra. Poto su oslonake reakcije
uglavnom velikog intenziteta, ukruenja na mestima oslonaca moraju da budu znatno ro-
busnija od unutranjih. Osim toga, oslonaka ukuenja kod nosaa statikog sistema proste
grede, kao i krajnja oslonaka ukruenja kod kontinualnih nosaa, moraju da obezbede an-
kerovanje poslednjeg zategnutog polja. Naime, usled horizontalne komponente sile u za-
tegnutom polju (H) dolazi do savijanja oslonakog ukruenja. Na slici 4.128 je prikazano
naprezanje oslonakog ukruenja u post-kritinoj fazi. Uoava se da je ukruenje izloeno
kombinovanom dejstvu aksijalne sile pritiska i momenta savijanja. Aksijalna sila pritiska
jednaka je oslonakoj reakciji, a horizontalna komponenta sile H , koja izaziva savijanje
ukruenja, moe da se odredi, prema Basler-Tirlimanovom modelu:
H = V ctg = bb t w g cos . (4.296)
H = Aw
(
3 pl cr ). (4.297)
2
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 579
u = cr +
(
3 pl cr ). (4.298)
2 1+2
Transformacijom prethodnog izraza dobija se:
( u cr ) 1 + 2 =
(
3 pl cr ) (4.299)
2
pa se izraz za horizontalnu komponentu, koja deluje na oslonako ukruenje, moe
napisati u sledeem obliku:
H = Aw ( u cr ) 1 + 2 . (4.300)
Kada se uzme u obzir redukcija kritinog smiueg napona usled ojaanja materijala
= 0,8 pl cr 0,9 pl cr ), dobija se definitivan izraz za horizontalnu
( cr
komponentu sile u zategnutom polju:
(
H = Aw u 0,9 pl cr 1 + 2 . ) (4.301)
Imajui u vidu statiki model prikazan na slici 4.128, maksimalna vrednost momenta
savijanja u ukruenju je:
3
max M = d H . (4.302)
16
Dakle, oslonako ukruenje treba da se dimenzionie kao ekscentrino pritisnut
element. Aksijalna sila jednaka je oslonakoj reakciji, dok za duinu izvijanja treba uzeti
da je jednaka tri etvrtine visine rebra, kao to je prikazano na slici 4.128. Moment
savijanja koji potie od ankerovanja zategnutog polja (4.302) savija ukruenje oko ose y-y
koja je upravna na ravan nosaa. Kod mekih oslonakih ukruenja (slika 4.129a) krutost
na savijanje oko ose y-y je relativno mala, pa se ovakva ukruenja koriste kod slabije
optereenih nosaa. Kruta ukruenja (slika 4.129b) imaju znatno vei otporni moment za
savijanje oko ose y-y, pa se mogu koristiti i kod jae optereenih nosaa. Sa stanovita
ankerovanja zategnutog polja najpovoljnije je korienje udvojenih ukruenja (slika
4.129c), koja u stvari predstavljaju krutu vertikalu sposobnu da prihvati uticaje savijanja
od horizontalne sile H . Moment savijanja se, u tom sluaju, razlae na krak sila:
FS 1 = max M / e , (4.303)
gde je e rastojanje izmeu teita ukruenja, kao to je prikazano na slikama 4.128 i
4.129c.
Prema tome, ukruenje koje se nalazi direktno iznad oslonca treba da se dimenzionie
prema rezultujuoj sili, koja se dobija superpozicijom oslonake reakcije R i sile FS1 :
FS 2 = R FS1 . (4.304)
580 Metalne konstrukcije
Drugo, spoljanje ukruenje optereeno je samo silom pritiska FS1 , koja potie od mo-
menta savijanja. Oba ukruenja se dimenzioniu kao centrino pritisnuti elementi prema
JUS U.E7.081.
s S* ,R . (4.306)
Prema drugom konceptu, poduna ukruenja mogu da se raunaju kao centrino priti-
snuti elementi, ija je duina izvijanja jednaka rastojanju poprenih ukruenja (a). Prove-
rava se stabilnost za izvijanje oko ose y-y, a popreni presek pored samog ukruenja sai-
njava i deo rebra sadejstvujue irine. Napon u ukruenju ( s ) odreuje se na osnovu po-
loaja ukruenja (slika 4.130). Stabilnost ukruenja je obezbeena kada je:
s i , dop (4.307)
Poduna ukruenja mogu da budu torziono kruta i meka. Na slici 4.131 je prikazano
nekoliko karakteristinih tipova podunih ukruenja. Osim toga, sa slike se uoava i da
torziono kruta ukruenja, osim pomeranja, spreavaju i rotaciju rebra, pa se moe smatrati
da je ono ukljeteno du ukruenja.
Poto torziono kruta ukruenja obezbeuju ukljetenje rebra, poveava se kritian na-
pon, a samim tim i otpornost rebra na izboavanje. Meutim, ova ukruenja imaju veu te-
inu i zahtevaju dvostruko vie avova pri zavarivanju.
Posebno se naglaava da, ukoliko poduno ukruenje prolazi kroz polje nosaa na ko-
jem je smeten montani nastavak, i ukruenje treba da se nastavi na adekvatan nain. Nai-
me, ukoliko postoji prekid ukruenja, ono vie ne predstavlja nepomerljiv oslonac, pa se,
samim tim, menjaju granini uslovi oslanjanja rebra i drastino smanjuje njegova otpor-
nost na izboavanje.
582 Metalne konstrukcije
visine rebra ( 3 ). Osim toga, na mestima delovanja nepokretnih koncentrisanih sila veli-
kog intenziteta obavezno treba predvideti poprena ukruenja, kako bi se spreilo izboava-
nje usled lokalnog pritiska i obezbedilo pravilno unoenje sile u rebro.
reenja (stalno, korisno, sneg...). Na isti nain se odreuju i smiui naponi , kao i nor-
malni naponi z , ukoliko postoje. Ovako sraunati radni naponi treba da budu manji od
odgovarajuih graninih napona.
U optem sluaju rebro punog limenog nosaa moe da bude izloeno normalnim i
smiuim naponima, kao to je prikazano na slici 4.134. Usled dejstva momenta savijanja i
aksijalne sile, javlja se poduni normalni napon x , dok je popreni normalni napon z
uglavnom posledica direktnog unoenja spoljanjeg optereenja u rebro nosaa. Napon z
je najee lokalnog karaktera i uglavnom potie od koncentrisanih sila velikog intenziteta
(npr. pritisak toka kranskog nosaa, vozila ili voza). Kako je kod pokretnih koncentrisa-
nih sila njihov poloaj na nosau promenljiv, pravilno unoenje sila ne moe da se ostvari
postavljanjem poprenih ukruenja direktno ispod mesta njihovog delovanja. U tom slua-
ju rebro nosaa treba da se proveri i na izboavanje usled lokalnog napona pritiska z . U
zgradarstvu su, meutim, optereenja takvog karaktera da se najee javljaju samo podu-
ni normalni napon x i smiui napon , dok se normalni napon usled lokalnog pritiska
z javlja uglavnom u mostogradnji i kod kranskih nosaa.
Prethodni uslovi vae samo za pojedinano delovanje jednog od tri napona. U sluaju
istovremenog dejstva sva tri komponentalna napona, pored pomenutih uslova, potrebno je
zadovoljiti i sledei interaktivni kriterijum:
2 2 2
x z
+ x z + 1 . (4.311)
ux uz ux uz u
Preko graninih napona izboavanja uvodi se u proraun post-kritina rezerva koja po-
voljno utie na otpornost lima na izboavanje, ali i nepovoljan uticaj strukturnih i geomet-
rijskih imperfekcija. Vrednosti graninih napona dobijaju se na osnovu sledeih izraza:
ux = c ux f y (4.312)
uz = c uz f y (4.313)
u = c u f y / 3 (4.314)
gde su:
c i c korekcioni faktori kojima se obuhvata post-kritina nosivost lima,
ux i uz relativne granine nosivosti lima na izboavanje usled dejstva normalnih
napona pritiska,
u relativna granina nosivost lima na izboavanje smicanjem.
U zavisnosti od oblika naponskog dijagrama, korekcioni faktor koji se odnosi na
normalne napone c , odreuje se na sledei nain:
c = 1,25 0,25 1,25 . (4.315)
Uticaj rasporeda normalnog napona pritiska uvodi se preko parametra koji se u pret-
hodni izraz (4.315) unosi sa sve znakom (+ ili -). Korekcioni faktor za smiua naprezanja
ima konstantnu vrednost: c = 1,25 . Kako je lokalni napon pritiska z konstantan
( = 1 ), korekcioni faktor i u ovom sluaju ima konstantnu vrednost c = 1 .
Na osnovu velikog broja ispitivanja utvreno je da se granina nosivost ploe nalazi
negde izmeu donje granice, koja je definisana jednodimenzionalnim problemom istog
izvijanja i gornje granice, kada je omogueno dvodimenzionalno deformisanje ploe - is-
to izboavanje. Kod kratkih ploa ( < 1 ) dominantan je uticaj izvijanja, pa se one, pri do-
stizanju graninog stanja, ponaaju slino kao pritisnuti tapovi. Dvodimenzionalni prob-
lem biva sve izraeniji sa porastom duine ploe, pa je kod dugih ploa dominantan. Inter-
polacija izmeu istog izvijanja i istog izboavanja ploe moe da se izvri pomou ko-
rekcionog faktora f, definisanog na sledei nain:
cr
f =2 (4.316)
c
gde su:
586 Metalne konstrukcije
( )
ux = 1 f 2 p + f 2 c (4.320)
gde su:
p bezdimenzionalni koeficijent izboavanja ploe,
c bezdimenzionalni koeficijent izvijanja za krivu izvijanja B.
Bezdimenzionalni koeficijent izboavanja zavisi od relativne vitkosti ploe P (videti
izraz (4.254)) na sledei nain:
1 P 0,7
p = . (4.321)
0,6
P > 0,7
p2 0,13
to se tie bezdimenzionalnog koeficijenta izvijanja c , on se odreuje prema krivoj
izvijanja B, datoj u standardu JUS U.E7.081/1986 u zavisnosti od relativne vitkosti c ,
koja moe da se odredi iz sledeeg izraza:
fy fy
c = = . (4.322)
c E
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 587
Dakle, relativna granina nosivost ploe predstavlja bezdimenzionu veliinu koja zavi-
si od relativne vitkosti, a nalazi se izme krive izvijanja B i krive izboavanja definisane
izrazom (4.321), kako je prikazano na slici 4.135. Korekcionim faktorom f odreuje se po-
loaj relativne granine nosivosi unutar ove oblasti, koja je rafirana na slici.
( )
uz = 1 f 2 p + f 2 c . (4.323)
2
1 2,1
<1 - + - - -
+ 1,1
0,578
+ 0,34 1,70 7,64 6,26 + 10 2 23,8
>1 0,43
2 D
pcr = k p
b
kp =
(5,8 2
) ( )
+ 2,8 7 6 2 1,4 + 8,1
0,5 1,8 1 + (2,7 5,7 )
k p = ( 1,8) (k2 k1 )/ 2,2 + k1
1,8 < 4,0
5 2 5,3 + 21,6
gde su: k1 = k2 = 2 (11 6 ) + 2,1
9,3 4,9
1 + k3 / 3 m2
> 4,0 i m 1 k p = k3 gde je: k3 = (11 1,5 m ) + 2,1
1 + k3 / 12 16
= a / b = c / a ( 0 1) m = c/b
Relativna vitkost ploe za izboavanje usled lokalnog pritiska zavisi od kritinog napo-
na z, cr i moe da se odredi prema izrazu:
fy
p = . (4.325)
z , cr
fy
p = . (4.326)
cr 3
Kao i u sluaju normalnih napona, i u sluaju smiuih napona kritian napon se odre-
uje na osnovu linearno elastine teorije izboavanja, odnosno prema izrazu (4.246). Pri
590 Metalne konstrukcije
gde je s relativna povrina ukruenja. Imajui u vidu prethodna dva izraza, poluprenik
inercije na osnovu kojeg se odreuje vitkost ploe, moe da se napie u sledeem obliku:
t2 1 + s
i2 = . (4.329)
12 (1 ) 1 + s
2
Kako je vitkost jednaka koliniku duine izvijanja i poluprenika inercije (u ovom slu-
aju = a / i ), kritian napon elastinog izvijanja moe da se odredi na sledei nain:
2 E E 1 + s
c = = . (4.330)
(a / i )2 2 1 + s
Na ovaj nain je odreen uticaj podunih ukruenja na izvijanje, pa korekcioni faktor f
za ukruenu plou moe da se odredi modifikacijom izraza (4.316), uz uvoenje uticaja
ortotropije, prema (4.330):
cr 1 + s
f =2 = 2 k 2 . (4.331)
c 1 + s
t E b
beff ,1 = 0,665 k 1 1 (4.332)
2 fy 2
t E b2
beff ,2 = 0,665 k 2 (4.333)
2 fy 2
1 1 1 1 1 1
Na ovaj nain poveava sa visina nosaa, a samim tim i njegova krutost i nosivost. Na re-
bru se javljaju estougaoni otvori koji podseaju na sae, pa je stoga u naoj strunoj jav-
nosti za ovakve nosae odomaen termin - saasti nosai. Najee se saasti nosai proiz-
vode od valjanih I-profila, jer oni imaju znatno niu jedininu cenu od slinih I-nosaa for-
miranih zavarivanjem. Primenjuju se uglavnom u zgradarstvu kao nosai u meuspratnim
konstrukcijama (podni nosai i podvlake) i krovni nosai, iskljuivo statikog sistema pro-
ste grede. Zbog specifinog ponaanja saastih nosaa, koje proistue usled otvora u rebru,
nije poeljno da se u istom preseku javljaju znaajni uticaji savijanja i smicanja, pa prosta
greda predstavlja idealan statiki sistem za ovakve nosae.
U zavisnosti od naina seenja, odnosno oblika cik-cak linije, mogu da se dobiju saa-
sti nosai pravougaonog (slika 4.139a) ili trapezastog oblika (slika 4.139b). Saasti nosai
trapezastog oblika, dobijaju se seenjem du cik-cak linije koja je u blagom nagibu - padu
od sredine ka krajevima nosaa, i koriste se za krovne nosae kod krovova na dve vode sa
relativno malim nagibom krovnih ravni. Posebnim nainom krojenja rebra, mogu da se do-
biju saasti nosai sa promenljivom veliinom otvora - saa (slika 4.139c). Manja saa se
nalaze u oslonakim zonama gde je najvei uticaj smiuih sila, a vea u sredini raspona
gde je dominantan uticaj momenta savijanja.
Jedna od osnovnih prednosti saastih nosaa je to se relativno jednostavnim operacija-
ma seenja i zavarivanja, od standardnih valjanih profila dobijaju nosai znatno vee nosi-
vosti i krutosti. U zavisnosti od naina krojenja, odnosno geometrije cik-cak linije, moe
594 Metalne konstrukcije
da se ostvari poveanje otpornog momenta saastog nosaa (W) i za 50%, a momenta iner-
cije (I) preko 100% u odnosu na valjni I-profil od koga je dobijen. Meutim, usled dodat-
nih uticaja koji potiu zbog otvora u rebru, poveanje nosivosti je neto manje, ali ipak
znaajno, pa su saasti nosai laki od odgovarajuih nosaa izraenih od standardnih va-
ljanih profila.
Otvori u rebru saastih nosaa su veoma pogodi za voenje instalacija, pa se i pored
poveanja visine nosaa ostvaruje uteda u visini etae, a otpada potreba za sekundarnom
konstrukcijom za "veanje" instalacija (slika 4.140). Na posredan nain, usled manje tei-
ne, kraih stubova i, najzad, manje ukupna visina objekta, saasti nosai imaju povoljan
uticaj i na ostale elemente konstrukcije. Zbog manje teine meuspratne konstrukcije i ma-
nje visine etae, smanjuje se optereenje, ali i duina izvijanje stubova, pa se i kod stubova
moe ostvariti znaajna uteda. Smanjenjem visine etae moe se znaajno smanjiti povr-
ina fasade kod viespratnih zgrada, a samim tim i cena itavog objekta.
kazana je linija seenja sa svim oznakama neophodnim za proraun i izrazima koji prika-
zuju vezu izmeu pojedinih geometrijskih veliina.
h = h0 + hs hT = ( h0 hs ) / 2 b = hs / tg s = 2 (b + e )
Uoava se da se linija seenja (cik-cak linija) moe definisati pomou tri nezavisna pa-
rametra: visine ( hs ), irine (e) i ugla seenja ( ). Ostale geometrijske veliine, kao to su
visina nosaa (h), visina T-elementa ( hT ) i korak cik-cak linije (s), mogu da se odrede na
osnovu izraza datih u tabeli 4.35. Vrednosti ugla se kreu od 45 do 70, a najee se
primenjuje ugao od 60. Preostale dve veliine e i hs se odreuju iz uslova lokalnog na-
prezanja saastih nosaa, o emu e biti rei u delu koji se odnosi na proraun saastih no-
saa. Vrednost irine e varira izmeu maksimalne vrednosti uslovljene lokalnim savija-
njem usled smiuih sila i minimalne vrednosti koja je neophodna za prijem smiuih sila
na mestu podunih avova za vezu rebra. U prvoj fazi, kada se odreuje geometrija saa-
stog nosaa, vrednosti ovih parametara se pretpostavljaju, a njihove dimenzije se usvajaju
tek po zavretku kompletnog prorauna.
Veliina koraka (s) treba da se usaglasi sa stvarnom duinom nosaa (! ) i drugim zah-
tevima kao to su: mali otpad, paran ili neparan broj saa, puno rebro na krajevima itd. Po-
sebno je vano da na krajevima nosaa, gde su najvee transverzalne sile, rebro bude pu-
no, kako bi moglo da prihvati smiue napone. Ovo moe da se postigne upasivanjem i za-
varivanjem limova na mestima krajnjih otvora (slika 4.141a), zavarivanjem obraznih limo-
va (slika 4.141b), ili pravilnim izborom linije seenja i geometrije nosaa, tako da na oba
kraja, na irini e ostane puno rebro.
Pri odreivanju geometrije saastog nosaa kao celine, prvo se, na osnovu postojeih
tablica ili linog iskustva odredi broj saa (n), pa se nakon toga prema potrebnoj duini no-
saa (! ) iz uslova:
! = ns+e (4.334)
odredi veliina koraka (s). Potrebna duina profila ! 0 od koga se pravi saasti nosa moe
da se odredi, kada je poznat korak (s), na osnovu sledeeg izraza:
! 0 = (n + 1) s + hs / tg = (n + 1) s + b . (4.335)
596 Metalne konstrukcije
Kada se geometrija nosaa odredi na ovakav nain, otpad je veoma mali (slika 4.139a),
a na krajevima je obezbeeno puno rebro na irini e, ime otpada potreba za dodatnim ra-
dovima na ojaanju rebra u ovoj zoni. Serijska proizvodnja saastih nosaa prua mogu-
nosti za jo racionalnije iskorienje materijala uz maksimalnu redukciju otpada.
Usled lokalnog momenta savijanja, koji potie od smiuih sila javljaju se sekundarni
normalni naponi u T-elementu (slika 4.143), koje treba superponirati sa odgovarajuim na-
ponima usled glavnog - globalnog momenta savijanja. U oslonakim zonama, gde su mak-
simalne transverzalne sile, ovi sekundarni naponi mogu da budu znaajnog intenziteta.
Meutim, kod nosaa sistema proste grede u ovim zonama naponi od glavnog momenta
savijanja imaju relativno male vrednosti. U sredini raspona situacije je obrnuta. Dominan-
tan uticaj imaju normalni naponi usled glavnog momenta savijanja, dok su sekundarni na-
poni, kao i transverzalne sile, mali.
Iz ovoga se jasno uoava da je prosta greda idealan statiki sistem za saaste nosae, a
da su konzolni i kontinualni nosai neracionalni, jer se kod njih u istom preseku javljaju
maksimalne vrednosti momenta savijanja i transverzalne sile.
598 Metalne konstrukcije
V e 1
MV = = V e . (4.336)
2 2 4
gde je V transverzalna sila u posmatranom preseku.
Normalan napon u T-elementu usled ovog, sekundarnog momenta savijanja dobija se
na sledei nain:
MV V e
Vo = o
= na spoljanjoj ivici noice, (4.337)
WT 4 WTo
MV V e
Vu = u
= na rebru, neposredno uz otvor, (4.338)
WT 4 WTu
gde su:
WTo maksimalan otporni moment T-elementa (za spoljanje vlakno na noici),
WTu minimalan otporni moment T-elementa (za krajnje, unutranje vlakno na rebru).
Normalan napon usled glavnog momenta savijanja u takama 1a i 1b (slika 4.144) u
kojima se vri superpozicija napona, moe da se odredi prema sledeim izrazima:
1a M 1a
M = hs (4.339)
I0
M 1b h
1Mb = (4.340)
I0 2
M 1b h V e
1Rb = + . (4.342)
I 0 2 4 WTo
Ovako sraunate vrednosti normalnih napona treba da budu manje od doputenog na-
pona za osnovni materijal od kojeg je izraen saasti nosa. Moe se uoiti da su prethodni
izrazi izvedeni na osnovu hipoteze o linearnoj raspodeli normalnog napona po visini pop-
renog preseka. Meutim, eksperimentalni rezultati ukazuju da dijagram sekundarnih nor-
malnih napona znatno odstupa od linearne proraunske raspodele (slika 4.145).
600 Metalne konstrukcije
gde su:
AT povrina poprenog preseka T-elementa,
N1 aksijalna sila pritiska ili zatezanja u T-elementu, koja nastaje usled glavnog mo-
menta savijanja ( M 1 ):
N1 = M 1 / hG . (4.344)
Veliina hG koja figurie u prethodnom izrazu, predstavlja krak sila i jednaka je rasto-
janju izmeu teita gornjeg i donjeg T-elementa (slika 4.144).
Bez obzira da li se radi o tanom ili uproenom postupku, kontrolu normalnih napona
treba sprovesti za preseke kod oslonca, u sredini i etvrtini raspona. Na ovo ukazuju dija-
grami rezultujuih napona du nosaa (slika 4.146). Ovi dijagrami uraeni su na osnovu
izraza (4.343) za razliite raspone nosaa i optereenja, uz uslov da je rezultujui napon u
sredini raspona konstantan za sve sluajeve. Sa slike se vidi da se maksimalan rezultujui
napon nalazi izmeu oslonca i sredine raspona i da je dovoljno tano da se proveri i napon
u etvrtini raspona.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 601
u = 2 + 3 2 dop . (4.346)
Meutim, ovaj uslov nije naroito strog jer smiui napon pada od oslonca ka sredini
nosaa, tako da ve u etvrtini raspona ima relativno male vrednosti.
h = =
( )
V S y s V A f z f + Aw z w s
(4.347)
I y tw e I y tw e
gde je S y statiki moment poprenog preseka u odnosu na neutralnu osu (slika 4.148a).
menta. Kada je odreena horizontalna smiua sila, smiui napon moe jednostavno da se
izrauna na osnovu izraza:
H V s
h = = . (4.349)
e tw e tw hG
Horizontalni smiui naponi, bilo da su sraunati prema izrazu (4.347) ili (4.349) mo-
raju da budu manji od doputenih napona za sueone avove:
h b, w.dop = k dop . (4.350)
dok je za stubove Virendel nosaa jednak jedinici. Uticaj aksijanih sila uzima se samo kod
T-elemenata, a kod stubova moe da se zanemari. Na slici 4.149 je prikazan proraunski
model samostalnog elementa, kao i statiki uticaji koji se u njemu javljaju. Na osnovu ova-
kvog modela, primenom metode virtualnih sila (4.351) dobijaju se realne vrednosti ugiba
saastih nosaa. Odreivanje deformacija saastih nosaa moe znatno bre i jednostavnije
da se sprovede primenom raunara uz obavezno obuhvatanje uticaja aksijalnih i smiuih
sila.
604 Metalne konstrukcije
hs
= 0,577 . (4.355)
tw
Prema standardu za centrino pritisnute tapove (JUS U.E7.081), na osnovu ovako sra-
unate vitkosti, moe da se odredi doputeni napon izvijanja ( i, dop ), pa se provera stabil-
nosti rebra na izboavanje usled sile pritiska svodi na sledei uslov:
F /2
= i , dop . (4.356)
e tw
Stabilnost rebra na izboavanje usled dejstva vertikalne sile pritiska uglavnom nije
ugroena. Meutim, ako se u saasti nosa unose koncentrisane sile veeg intenziteta,
moe da doe do prekoraenja doputenog napona izvijanja, pa se u tom sluaju kao
to je uobiajeno i kod punih nosaa, na mestima unoenja sile postavljaju vertikalna
ukruenja. Napominje se da je unoenje koncentrisanih sila nije doputeno na mestima
otvora.
Rebro je, meutim, znatno osetljivije na izboavanje usled savijanja izazvanog hori-
zontalnom smiuom silom H. Ova sila deluje du neutralne ose i moe da se odredi pre-
ma izrazu (4.348). Kao posledica savijanja rebra, na jednoj polovini rebra javlja se radijal-
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 607
ni normalni napon pritiska, koji dostie maksimalne vrednosti na slobodnim ivicama klina-
stog dela rebra (slika 4.152b). Da bi se odredila vrednost ovog napona pritiska, horizontal-
na smiua sila se redukuje na centar O, koji se nalazi u preseku produenih ivica klina-
stog dela rebra (slika 4.152a). Usled redukcije u centru O se, pored horizontalne sile H, ja-
vlja i moment savijanja M O . Redukcija horizontalne sile na centar O omoguava prelazak
na polarne koordinate i (slika 4.152a), koje su daleko pogodnije za odreivanje radi-
jalnog normalnog napona.
Slika 4.152 - Proraun radijalnog napona pritiska u rebru: a) oznake i geometrija rebra;
b) dijagrami napona
Kao i u sluaju izboavanja usled sile pritiska i u ovom sluaju se problem svodi na iz-
vijanje zamenjujueg tapa. Naime, maksimalan napon pritiska sraunat prema (4.365),
mora da bude manji od doputenog napona i, dop za tap pravougaonog poprenog prese-
ka ( Ac = e tw ), ija je duina izvijanja jednaka duini slobodne ivice rebra:
! i = hs / cos . (4.366)
Posmatranjem izraza (4.349) i (4.365) moe se uoiti da maksimalna vrednost radijal-
nog napona zavisi samo od horizontalnog smiueg napona h i ugla :
3 tan
r , max = h 2 . (4.367)
4
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 609
4 2
i , dop = i , dop (4.368)
3 tg
pa se kontrola rebra na izboavanje usled smiue sile svodi na sledei uslov:
H 4 2
h = i , dop = i , dop (4.369)
e tw 3 tg
Treba istai da doputeni smiui napon za izboavanje rebra ne moe da bude vei od
doputenog smiueg napona za osnovni materijal ( i , dop dop ). Na ovaj nain, indirekt-
no je obuhvaena provera stabilnosti rebra na izboavanje usled dejstva radijalnog normal-
nog napona pritiska. Ako stabilnost rebra na izboavanje nije zadovoljena ( h > i , dop ),
moe se poveati irina e, ili zavariti dodatna lamela du obima otvora, ime se znatno po-
veava otpornost rebra na izboavanje.
Reetkasti podni nosai se primenjuju kada potreban slobodan prostor bez stubova dik-
tira nosae veih raspona. Posebno su pogodni jer omoguavaju provoenje instalacionih
cevi izmeu tapova ispune, pa se na taj nain izbegava poveanje visine meuspratne
konstrukcije.
U mostogradnji se reetkasti nosai koriste kao glavni nosai kod drumskih, elezni-
kih i transportnih mostova u industrijskim objektima. Osim toga, kao i u zgradarstvu i u
mostogradnji je veoma esta primena spregova za stabilizaciju, kojima se obezbeuje
prijem horizontalnih sila (vetar, seizmika,...) i prostorna stabilnost konstrukcije.
Na slici 4.153 prikazano je nekoliko karakteristinih reetkastih nosaa koji se pri-
menjuju u zgradarstvu i mostogradnji. Jedna industrijska hale sa reetkastim krovnim
nosaima i stubovima prikazana je na slici 4.153a. Krovni nosa karakteristian za
objekte visokogradnje dat je na slici 4.153b. Primer meuspratne konstrukcije koju sai-
njavaju reetkasti podni nosai i podvlake prikazan je na slici 4.153c. Na slici 4.153d
prikazana je konstrukcija eleznikog mosta sa reetkastim glavnim nosaima. Osim
glavnih nosaa, reetkaste konstrukcije su i spregovi za prijem vetra i spreg za bone
udare. Na slici 4.153e prikazan je hangar sa reetkastim krovnim nosaima koji se osla-
njaju na podvlaku sistema reetkastog nosaa. Primer vertikalnog sprega za ukruenje
jedne visoke zgrade prikazan je na slici 4.153f.
Na osnovu prikazanih primera moe da se uoi raznolikost dimenzija, oblika i prostor-
nog poloaja reetkastih nosaa. Imajui u vidu ove, ali i druge razlike koje se, pre svega,
odnose na konstrukcijsko oblikovanje, izvrena je podela reetkastih nosaa kako bi se
omoguila izvesna sistematizacija. Podela reetkastih nosaa moe da se izvri na osnovu
vie kriterijuma:
prema broju pojaseva,
prema prostornom poloaju,
prema intenzitetu naprezanja,
prema nainu oblikovanja vorova.
Prema broju pojaseva reetkasti nosai se mogu podeliti na: dvopojasne i viepojasne.
Dvopojasni reetkasti nosai (slika 4.154a) se sastoje, kao to sam naziv kae, od dva
pojasa (gornjeg i donjeg) koji su meusobno povezani tapovima ispune.
Viepojasni reetkasti nosai imaju vie od dva pojasa. Najee se primenjuju reetka-
sti nosai sa tri (tropojasni reetkasti nosai) ili etiri pojasa (etvoropojasni reetkasti no-
sai), mada ima primera i sa vie od etiri pojasa (npr. est). Tropojasni reetkasti nosai
imaju trougaoni popreni presek, to zapravo znai da je gornji ili donji pojas udvojen (sli-
ka 4.154b). tapovi ispune se nalaze u dve kose ravni, a u ravni udvojenih pojasnih tapo-
va obavezno se nalazi poduni spreg koji obezbeuje prostornu stabilnost. etvoropojasni
reetkasti nosai su uglavnom kvadratnog, rombinog ili trapezastog poprenog preseka
(slika 4.154c). U zavisnosti od oblika poprenog preseka tapovi ispune lee u dve ravni
(kod kvadratnih i trapezastih preseka), odnosno etiri ravni (kod rombinih preseka).
S obzirom na prostorni poloaj reetkasti nosai se mogu podeliti na: ravanske i pro-
storne.
Ravanski reetkasti nosai (slika 4.155a) su nosai kod kojih sistemne linije svih tapo-
va lee u jednoj ravni. Prema tome, ravanski reetkasti nosai imaju dva pojasa, pa se ta-
koe mogu svrstati u dvopojasne nosae.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 611
b)
a)
c)
d)
e)
f)
Prostorni reetkasti nosai su nosai kod kojih sistemne linije tapova ne lee u jednoj
ravni ve formiraju prostornu strukturu. Sa statikog stanovita prostorni reetkasti nosai
se mogu podeliti na linijske i povrinske nosae. Linijski prostorni reetkasti nosai (slika
4.155b) imaju jasno izraen pravac pruanja, odnosno jednu dimenziju (duinu) koja je
dominantna u odnosu na druge dve (irinu i visinu poprenog preseka).
Laki reetkasti nosai (slika 4.156a) se koriste uglavnom u zgradarstvu, kada su optere-
enja mirna i umerenog intenziteta. Izrauju se najee od valjanih L, T, U i eventualno I
profila ili hladno oblikovanih profila otvorenog i zatvorenog poprenog preseka.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 613
Srednje teki reetkasti nosai (slika 4.156b) se primenjuju za vee raspone i opteree-
nja znaajnog intenziteta, i to uglavnom kao krovni i podni nosai, ili kao kranski nosai u
industrijskim objektima. Kao tapovi ovakvih reetkastih nosaa koriste se preteno teki
valjani profili (U, I, IPE, HEA, HEB...) jednodelnog ili viedelnog preseka.
Teki reetkasti nosai (slika 4.156c) se po pravilu primenjuju kod izuzetno velikih ra-
spona i optereenja. Najee je to sluaj sa glavnim mostovskim nosaima, koji se izvode
kao reetkasti nosai za raspone od 30 do 100 m. Takoe se primenjuju i kao krovni nosai
izuzetno velikih raspona, kakvi se esto sreu kod sportskih i kongresnih dvorana, izlobe-
nih hala, stadiona itd. tapovi tekih reetkastih nosaa se uglavnom izvode u zavarenoj
izradi i to sanduastih, eirastih ili I poprenih preseka.
Prema nainu oblikovanja vorova, odnosno prema ostvarivanju veze izmeu pojasnih
tapova i tapova ispune, reetkasti nosai se dele na: reetkaste nosae bez vornog lima i
reetkaste nosae sa vornim limom.
Reetkasti nosai bez vornog lima su nosai kod kojih se veza u voru ostvaruje di-
rektnim vezivanjem tapova ispune za pojasne tapove, bilo zavrtnjevima ili zavarivanjem.
Bez vornog lima se najee izrauju laki reetkasti nosai, ali se takoe mogu konstrui-
sati i srednje teki nosai od hladno oblikovanih profila zatvorenog (krunog ili kvadrat-
nog) poprenog preseka (slika 4.157a).
Reetkasti nosai sa vornim limom su nosai kod kojih se tapovi ispune za pojasne
tapove prikljuuju pomou posebnih, dodatnih limova, koji se nazivaju vorni limovi.
Reetkasti nosai kod kojih se za prikljuak koristi jedan vorni lim nazivaju se jednozidni
reetkasti nosai i primenjuju se za lake i srednje teke nosae u zgradarstvu (slika
4.157b). Kada se veza ostvaruje preko dva vorna lima koji lee u dve paralelne ravni, ta-
kvi reetkasti nosai se nazivaju dvozidni reetkasti nosai (slika 4.157c).
614 Metalne konstrukcije
Slika 4.157 - Podela reetkastih nosaa prema nainu oblikovanja vornog lima
4. tapovi reetkastih nosaa treba da budu pravi izmeu vorova. Krive ili kolenaste
tapove treba izbegavati jer se kod njih, zbog odstupanja od zamiljene prave linije koja
spaja susedne vorove, javljaju lokalni momenti savijanja.
5. Montane nastavke pojasnih tapova treba predvideti neposredno uz vorove, sa
strane manje napregnutog tapa. Na ovaj nain montani nastavci su osloboeni eventual-
nih sekundarnih uticaja od izvijanja tapova i optereeni su manjim silama, pa se postie
uteda na spojnim sredstvima. Postavljanje montanog nastavka tano na mestu preseka si-
stemnih linija tapova znatno komplikuje i poskupljuje njegovu izradu.
6. Pojasni tapovi treba da budu pravi u okviru jednog montanog komada. Na ovaj
nain se izbegavaju relativno skupi radioniki nastavci. Ukoliko je pak neophodna prome-
na pravca u okviru jednog montanog segmenta, ona treba da se ostvari u voru kako bi
tapovi ispune prihvatili skretne sile.
Reetkasta ukruenja - spregovi se gotovo iskljuivo izvode kao nosai sa paralelnim poja-
sevima. Najee se kao spregovi koriste reetkasti nosai sa rombinom ispunom, K-ispunom
ili sa ukrtenim dijagonalama. Rombina ispuna (slika 4.159a) se najee primenjuje za spre-
gove za prijem vetra kod mostovskih nosaa. Ovakav oblik ispune je posebno povoljan, jer
obezbeuje pridravanje pritisnutih tapova u sredinama raspona, pa je na taj nain duina izvi-
janja pritisnutog pojasa jednaka polovini duine tapa. Kod spregova sa rombinom ispunom
mogu da se izostave vertikale, izuzev jedne, obino srednje, koja obezbeuje stabilnu trougao-
nu strukturu (slika 4.159b). Spregovi sa K-ispunom (slika 4.159c) imaju kratke tapove ispune,
to je veoma bitno sa stanovita otpornosti na izvijanje, jer omoguava primenu relativno malih
poprenih preseka sastavljenih od jednog ili dva L-profila. Primenjuju se podjednako efikasno i
u zgradarstvu i u mostogradji. Spregovi sa ukrtenim dijagonalama (slika 4.159d) se primenju-
ju kod preteno mirnog optereenja. Dijagonale se kod ovakvih spregova dimenzioniu kao za-
tegnuti tapovi, jer se smatra da se izuzetno vitke pritisnute dijagonale izvijaju pri vrlo malim
silama i ne mogu uestvovati u daljem prenoenju optereenja. Primena ukrtenih dijagonala je
pogodna kada je spreg izloen alternativnom optereenju, pa se ovakvi spregovi nazivaju i al-
ternativni spregovi.
tih tapova. Osim toga, zbog velikog rastojanja izmeu vorova, ovakvi nosai se ne pre-
poruuju kada se optereenje unosi direktno du itavog pojasa.
Kod lakih krovnih pokrivaa, usled "siueg" dejstva vetra, moe da doe do alterna-
tivnog naprezanja, koje prouzrokuje pritisak u tapovima donjeg pojasa. U tom sluaju
neophodno je mestimino bono pridravanje donjeg pojasa. Bono pridravanje donjeg
pojasa krovnih nosaa esto se obezbeuje primenom ronjaa sa kosnicima. U tom slua-
ju, da bi se omoguilo vezivanje kosnika, vertikale reetkastih krovnih nosaa treba da le-
e u istoj ravni kao i ronjae, odnosno da sa tapovima gornjeg pojasa zaklapaju ugao od
90, jer su ronjae uglavnom upravne na krovnu ravan. Osim toga pri oblikovanju krov-
nih nosaa preko kojih se postavljaju ronjae sa kosnicima, poeljno je da i donji pojas
bude u nagibu (slika 4.162d), kako bi svi kosnici imali istu duinu.
Jedan od naina za obezbeenje prirodnog osvetljenja u halama je primena svetlarnika.
Svetlarnik moe da bude izveden kao zasebna konstrukcija, koja lei na glavnom krovnom
nosau i omoguava postavljanje svetlih povrina. Meutim, posebnim oblikovanjem re-
etkastih krovnih nosaa moe se postii da oni istovremeno predstavljaju i noseu kon-
strukciju svetlarnika. Na slici 4.163 je prikazano nekoliko karakteristinih primera krovnih
nosaa kod krovova sa svetlarnicima.
Luni nosai su po pravilu parabolinog oblika, dok ree njihovi vorovi lee na delu
krunog luka.
a) b)
Jednozidni reetkasti nosai
c) d)
Dvozidni reetkasti nosai
e) f)
622 Metalne konstrukcije
Kao pojasni tapovi kod reetkastih nosaa bez vornog lima (tabela 4.37a) se prime-
njuju valjani L, U i I (I, IPE, HEA, HEB i HEM) profili, uplji profili krunog, kvadratnog
i pravougaonog poprenog preseka i I-profili obrazovani zavarivanjem. Takoe se koriste i
1/2I-profili dobijeni seenjem standardnih I-profila. Kod ovakvih poprenih preseka tapo-
vi ispune se vezuju preko rebra koje ima ulogu vornog lima.
tapovi ispune kod reetkastih nosaa bez vornog lima (tabela 4.37b) se direktno, za-
varivanjem, vezuju za pojasne tapove. Primena mehanikih spojnih stredstava je mogua
samo kada pojasni tapovi imaju oblik T-preseka ije rebro ima dovoljnu visinu za pravil-
no postavljanje zavrtnjeva. Osim standardnih valjanih proizvoda i I-poprenog preseka
obrazovanih zavarivanjem, kod lakih reetkastih nosaa se za tapove ispune mogu koristi-
ti i pljoti i okrugli elik (npr. kod "R" - ronjaa).
Izbor oblika poprenih preseka pojasnih tapova i tapova ispune ne moe da se vri
nezavisno. Prilikom izbora preseka tapova, kod reetkastih nosaa bez vornog lima, tre-
ba izbegavati kombinacije pojasnih tapova i tapova ispune ije je direktno vezivanje
konstrukcijski nepovoljno ili nemogue.
Posebno su atraktivni reetkasti nosai kod kojih su i pojasni tapovi i tapovi ispune
izraeni od upljih profila povezanih direktnim zavarivanjem. Primenjuju se uglavnom u
zgradarstvu kao krovni nosai, i to u vidu dvopojasnih, ili ee, tropojasnih i etvoropoja-
snih reetkastih nosaa.
Kod jednozidnih reetkastih nosaa veza tapova ispune za pojasne tapove se ostvaru-
je indirektno, preko vornog lima. Kao pojasni tapovi (tabela 4.37c) koriste se standardni
valjani proizvodi, jednodelnog ili viedelnog poprenog preseka i profili obrazovani zava-
rivanjem. vorni lim se za pojasne tapove vezuje zavarivanem ili, ree, zavrtnjevima.
tapovi ispune (tabela 4.37d) su, uglavnom, valjani L i U-profili i uplji preseci krunog i
kvadratnog poprenog preseka. Dvodelni tapovi se najee izrauju od L i U-profila. Za
zategnute tapove se primenjuju "leima" okrenuti L ili U-profili, dok su za pritisnute ta-
pove, zbog vee otpornosti na izvijanje, povoljniji unakrsno postavljeni L-profili. Zbog iz-
jednaene otpornosti na izvijanje oko obe glavne ose inercije, sanduasti preseci dobijeni
zavarivanjem dva L ili U-profila, su posebno povoljni za pritisnute tapove. Veze tapova
ispune za vorni lim se ostvaruju zavarivanjem ili pomou zavrtnjeva.
vorni limovi se, kod dvozidnih reetkastih nosaa, postavljaju u dve paralelne ravni,
to omoguava postavljanje veeg broja avova, odnosno zavrtnjeva za vezu tapova ispu-
ne. Na ovaj nain mogu da se prenesu znaajne aksijalne sile, koje se javljaju kod tapova
ispune tekih reetkastih nosaa. Kod ovakvih nosaa se veza vornog lima sa pojasnim
tapovima, po pravilu, ostvaruje zavarivanjem.
Pojasni tapovi dvozidnih reetkastih nosaa (tabela 4.37e) se izrauju od valjanih U, I
i L-profila jednodelnog i dvodelnog poprenog preseka i sanduastih, eirastih i I-profila
obrazovanih zavarivanjem. Kod mostovskih reetkastih nosaa se, po pravilu, primenjuju
zavareni sanduasti i eirasti popreni preseci i dvodelni popreni preseci obrazovani od
dva U-profila sa ili bez ojaanja. U zgradarstvu, zbog manjih naprezanja, pojasni tapovi
se izrauju od upljih kvadratnih i pravougaonih poprenih preseka, kao i valjanih U i
I- profila. Zategnuti pojasni tapovi mogu da se formiraju i od dva raznokraka L-profila.
Popreni preseci tapova ispune dvozidnih reetkastih nosaa (tabela 4.37f) se oblikuju
tako da imaju dve paralelne ravni preko kojih se ostvaruje veza sa vornim limovima.
Osim toga, njihova ukupna visina treba da odgovara unutranjem rastojanju izmeu vor-
nih limova. Kao zategnuti tapovi ispune najee se primenjuju U-profili, valjani ili zava-
reni I profili i preseci formirani od dva jednakokraka ili raznokraka L-profila. Za pritisnute
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 623
tapove koriste se sanduasti preseci u zavarenoj izradi i viedelni popreni preseci obra-
zovani od U ili L-profila.
Kod viedelnih poprenih preseka, bez obzira da li se radi o pritisnutim ili zategnutim ta-
povima, potrebno je mestimino povezivanje samostalnih elemenata. Dok je kod zategnutih
tapova povezivanje samostalnih elemenata konstruktivne prirode, pre svega radi ouvanja ge-
ometrije i spreavanja oteenja pri transportu, kod pritisnutih elemenata rastojanje taaka mes-
timinog pridravanja utie na ponaanje tapa, a samim tim i na postupak prorauna.
Viedelni pritisnuti tapovi mogu se pri proraunu tretirati kao tapovi jednodelnog
preseka, samo ako je rastojanje spojnih limova manje od 15 imin , gde je imin minimalni
poluprenik inercije samostalnog elementa. U sluaju tapova izraenih od unakrsno po-
stavljenih ugaonika, prema standardu za centino pritisnute tapove viedelnog poprenog
preseka, dozvoljeno je znatno vee rastojanje izmeu vezica ( 70 imin ). Stoga je upotreba
dva unakrsno postavljena ugaonika znatno povoljnija od dva "leima" okrenuta ugaonika,
jer imaju veu otpornost na izvijanje i zahtevaju znatno manji broj vezica.
Iako su viedelni popreni preseci uglavnom laki od ekvivalentnih jednodelnih, izrada
jednodelnih poprenih preseka je jeftinija, jer otpadaju operacije neophodne za poveziva-
nje izmeu vorova. Osim toga, povoljniji su i sa stanovita odravanja, jer su pristupani
sa svih strana, a imaju i manju povrinu za bojenje.
Kod viedelnih tapova u sklopu reetkastih nosaa koji se nalaze na otvorenom pro-
storu (npr. mostovski nosai) ili u drugim okruenjima sa poveanom korozionom aktiv-
nou, meuprostor izmeu viedelnih tapova mora da bude dovoljno irok, kako bi se
omoguilo nanoenje antikorozionih premaza pri odravanju konstrukcije. U suprotnom
ovaj meuprostor treba ispuniti podmetaem (slika 4.166b). Ovaj problem je posebno ak-
tuelan kod viedelnih preseka kod kojih se samostalni elementi nalaze na bliskom rastoja-
nju. Stoga se propisuje minimalno rastojanje izmeu samostalnih elemenata (slika 4.166):
h / 6 ili 10 mm u zgradarstvu
a . (4.370)
h / 6 ili 15 mm u mostogradnji
624 Metalne konstrukcije
Slika 4.167 - Razliiti koncepti oblikovanja vorova reetkastih nosaa: a) tradicionalni (stari)
koncept; b) savremeni koncept
idealno krutim vezama. Kod veine veza izvedenih pomou zavrtnjeva dolazi do izvesne re-
lativne rotacije, usled ponitavanja zazora izmeu vrata zavrtnja i rupe i zbog deformacije
prikljunih elemenata (npr. vornih limova), pa su usled polukrutog ponaanja ovakvih veza
momenti savijanja, a samim tim i sekundarni naponi, jo manji i mogu da se zanemare.
Ukoliko se optereenje unosi izvan vorova reetkastog nosaa, kao na primer kod reet-
kastih ronjaa i kranskih nosaa, ono izaziva lokalno savijanje pojasa du kojeg deluje. Mo-
menti savijanja koji su posledica ovakvog savijanja izmeu vorova ne mogu se zanemariti,
ve treba da se tretiraju kao primarni uticaji. Prema tome, pojasne tapove treba dimenzioni-
sati na kombinovano dejstvo aksijalne sile (pritiska ili zatezanja) i momenta savijanja. Zbog
toga su, po pravilu, pojasni tapovi znatno krui od tapova ispune, pa se pri proraunu sta-
tikih uticaja, lokalni momenti savijanja mogu odrediti primenom pojednostavljenog modela
(slika 4.169). Zbog svoje relativno male krutosti, tapovi ispune su osloboeni uticaja mo-
menata savijanja, ve samo obezbeuju oslanjanje kontinualnog pojasa.
Sile u tapovima se odreuju primenom poznatih metoda Statike konstrukcija. Dimen-
zionisanjem svakog pojedinanog tapa prema silama koje na njega deluju dobijaju se re-
etkasti nosai minimalne teine. Meutim, kod pojasnih tapova trokovi izrade radioni-
kih nastavaka uglavnom prevazilaze utede na teini, pa je samo kod nosaa veih raspona
opravdana promena poprenog preseka du nosaa. Ova promena se najee ne vri za
svaki tap pojedinano, ve se isti preseci usvajaju za grupe susednih tapova optereenih
slinim silama, ime se umanjuje broj radionikih nastavaka. Kod nosaa manjih raspona
ekonominija je primena konstantnog pojasa du itavog raspona.
626 Metalne konstrukcije
U prvom sluaju u zavrtnjevima se javlja naprezanje samo usled aksijalne sile, dok se u
tapu pored aksijalne sile, usled ekscentriciteta, javlja i moment savijanja. U suprotnom,
ako se tapovi ispune centriu prema teitu preseka, u zavrtnjevima se, osim komponente
sile koja je paralelna sa pravcem sile zatezanja ( F1 = N t / n ), javljaju i dodatne sile ( F2 )
od momenta ekscentriciteta ( M e = N t z ), koje su upravne na pravac zetezanja. U tapu
se, samo u zoni veze, javlja moment ekscentriciteta i to znatno manjeg intenziteta, pa se
moe zanemariti. Maksimalna dodatna sila ( max F2 ) javlja se u krajnjim, najudaljenijim,
zavrtnjevima (slika 4.171b) i moe da se odredi na sledei nain:
N t z rmax
max F2 = . (4.373)
ri2
Prema tome, maksimalna rezultujua sila se, takoe, javlja u najudaljenijim
zavrtnjevima i moe da se odredi na sledei nain:
Kako ova sila bez problema moe da se prenese sa tri ili eventualno etiri zavrtnja,
zbog manjeg naprezanja tapa, koji je u ovom sluaju aksijalno napregnut, povoljnije je
primenjivati centrisanje veze prema teitu tapa nego prema liniji zavrtneva.
628 Metalne konstrukcije
uju zavarivanjem, u istom polju reetkastog nosaa u kojem se izvode montani nastavci
pojasnih tapova treba predvideti i montani natavak dijagonale (slika 4.173b), kako bi no-
sa mogao da se razdvoji u montane sekcije.
montani nastavci i radioniki se izvode izvan vorova na strani manje napregnutog tapa,
jer njihovo postavljanje na teorijskom mestu vora znatno komplikuje vezu (slika 4.175).
Osim u sluaju promene poprenog preseka pojasnih tapova, radioniki nastavci se ja-
vljaju i na mestima promene pravca sistemne linije pojasnih tapova, kao na primer u sle-
menu krovnih nosaa.
Slika 4.176 - Dobijanje vornih limova jednostavnih dimenzija rezanjem jedne eline trake
Dok su dimenzije i oblik vornog lima uslovljeni poloajem i dimenzijama tapova is-
pune, kao i konstruktivnim reenjem njihovog prikljuka za vorni lim, to jest duinom
veze, debljina vornog lima zavisi od nivoa naprezanja. vorni lim ima dvojaku funkciju:
da omogui uvoenje sila iz tapova ispune u vor reetkastog nosaa i da obezbedi ravno-
teu vora. Zbog toga se u njemu javlja sloeno - dvoosno naponsko stanje, koje se ne mo-
e jednostavno analitiki definisati. Dijagrami napona u vornom limu mogu da se odrede
eksperimentalnim postupcima (npr. naponsko-optikom analizom modela), numerikim
metodama (npr. metoda konanih elemenata), i direktnim merenjem pri ispitivanju kon-
strukcije. Meutim, uprkos ovako sloenom naprezanju vornog lima, pri njegovom di-
menzionisanju mogu da se primene pribline metode zasnovane na stvarnoj raspodeli na-
pona. S obzirom na dvojaku funkciju vornog lima, njegova debljina treba da se odredi na
osnovu dva kriterijuma: uvoenja sila u vor i ravnotee vora. Drugim reima, granino
stanje loma vornog lima moe da nastupi usled parcijalnog loma u zoni prikljuka tapo-
va ispune, ili potpunim lomom na mestu teorijskog vora.
Realan raspored normalnih napona u zoni uvoenja sile u vorni lim (slika 4.177a), od-
reen na osnovu neke preciznije analize (numerike ili eksperimentalne), dozvoljava pri-
menu uproenog proraunskog modela, koji podrazumeva linearno prostiranje napona
pod uglom od 30. Prema ovom modelu dijagram normalnih napona je konstantan na efek-
tivnoj irini beff (slika 4.177b,c). Kontrolu napona treba sprovesti u merodavnom preseku
u kojem se javlja maksimalna sila. Kod veza sa mehanikim spojnim sredstvima to je pre-
sek kroz poslednji red zavrtnjeva (slika 4.177b), odnosno zakivaka, dok se kod veza u za-
varenoj izrazi ovaj presek poklapa sa zavretkom avova (slika 4.177c). Prema tome, kon-
trola napona u vornom limu treba da se sprovede na sledei nain:
za veze sa zavrtnjevima:
F F
= = dop (4.375)
( )
Aneto t beff n d 0
gde je n broj zavrtnjeva u merodavnom poprenom preseku.
za veze u zavarenoj izradi:
F F
= = dop (4.376)
A t beff
U oba sluaja efektiva irina vornog lima na mestu merodavnog preseka beff moe da
se odredi na isti nain:
beff = bv + 2 tg 30 ! v (4.377)
gde su bv i ! v irina i duina veze (slika 4.177b,c).
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 633
Kod irokih zategnutih tapova ispune, koji su za vorni lim vezani sa nekoliko linija
zavrtnjeva (slika 4.177d), lom vornog lima moe da nastupi po izlomljenim neto preseci-
ma a-b-c-d, ili, kod kratkih veza, e-b-c-f. Kontrola napona u naznaenim presecima treba
da se sprovede sa punom silom zatezanja i neto povrinom preseka, dobijenom na osnovu
geometrije izlomljenog preseka i broja rupa za zavrtnjeve kroz koje prolazi posmatrani
presek.
Sa stanovita prorauna potpunog loma vornog lima na mestu teorijskog vora, razli-
kuju se dva sluaja:
kada je vorni lim sastavni deo pojasnih tapova (slika 4.178a) i
kada vorni lim nije sastavni deo pojasnih tapova (slika 4.178b).
U prvom sluaju, najoptereeniji presek A-A, koji sainjavaju pojasni tap i vorni lim,
je izloen dejstvu aksijalne sile N, smiue sile V i momenta ekscentriciteta M. Za vor re-
634 Metalne konstrukcije
etkastog nosaa koji je prikazan na slici 4.178a, ove presene sile mogu da se odrede na
sledei nain:
N = U n + Dn cos1 (4.378)
V = Dn sin 1 (4.379)
M = N e (4.380)
gde je e rastojanje izmeu teita pojasnih tapova i teita preseka A-A (slika 4.178a). U
nekim sluajevima debljina vornog lima moe da se odredi na osnovu empirijskih -
preporuka. Tako na primer kod tekih, dvozidnih reetkastih nosaa (npr. mostovski n-
osai), kod kojih vorni limovi ujedno predstavljaju rebra pojasnih tapova, zbog sloenog
naprezanja, debljina vornog lima treba da bude 20-30% vea od maksimalne debljine
rebra susednih pojasnih tapova, s tim da njegova debljina bude barem za 2-4 mm vea.
Slika 4.178 - Presene sile u vornom limu: a) kada je vorni lim sastavni deo pojasnih
tapova; b) kada vorni lim nije sastavni deo pojasnih tapova
Kada vorni lim nije sastavni deo pojasnih tapova, ve je sa pojasnim tapovima
#
po-
vezan zavarivanjem ili zavrtnjevima, na njega deluje rezultanta unutranjih sila R (slika
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 635
4.178b), koja moe da se odredi iz uslova ravnotee sila sa jedne strane vora. U sluaju
vora reetkastog nosaa prikazanog na slici 4.178b, rezultanta koja deluje u preseku B-B
moe da se odredi kao vektorski zbir sila:
# # #
R = Dn + U / 2 , (4.381)
gde je U razlika sila u pojasnim tapovima ( U = U n +1 U n ), a Dn sila u zategnutoj
dijagonali. Presene sile koje napreu vorni lim (N, V i M) mogu da se odrede kada se iz-
#
vri redukcija rezultante unutranjih sila ( R ) na teite poprenog preseka vornog lima
(B-B):
N = R sin (4.382)
V = R cos (4.383)
M = N e . (4.384)
Kada se veza vertikale sa vornim limom ostvaruje zavrtnjevima, proveru napona u
preseku B-B usled ovako sraunatih sila treba izvriti za neto presek. Meutim, ako je ve-
za ostvarena sa malim brojem zavrtnjeva (npr. 2 ili 3), uticaj rupa moe da se zanemari.
S obzirom na dimenzije vornog lima, naponi koji se u njemu javljaju usled presenih
sila (N, V i M), dobijenih priblinim postupkom koji je izloen u prethodnom delu, uglav-
nom nisu znaajni, pa su za dimenzionisanje vornog lima najee merodavni normalni
naponi usled uvoenja sila u vor.
Veza vornog lima sa pojasnim tapovima se uglavnom izvodi zavarivanjem ili, pomo-
u mehanikih spojnih sredstava. Pri proraunu ove veze, bilo da je ona ostvarena zavari-
vanjem ili mehanikim spojnim sredstvima, postoje dva sutinski razliita sluaja:
kada se pojasni tapovi prekidaju u voru (slika 4.179a) i
kada se pojasni tapovi ne prekidaju u voru (slika 4.179b).
Prvi sluaj je nepovoljniji sa stanovita naprezanja vornog lima i njegove veze sa po-
jasnim tapovima. Naime, kada se pojasni tapovi prekidaju u voru, vezu svakog tapa
636 Metalne konstrukcije
treba dimenzionisati prema sili koja se u njemu javlja ( On odnosno On 1 ). Stoga treba iz-
begavati prekid pojasnih tapova u voru, jer je u tom sluaju veza znatno manje napreg-
nuta, pa samim tim i jeftinija. Kod neprekinutih pojasnih tapova, zbog materijalnog konti-
nuiteta, veza vornog lima sa pojasnim tapovima treba da prenese samo maksimalnu re-
zultantu koja se javlja u tapovima ispune Rmax . Za vor prikazan na slici 4.179b, ova re-
zultanta je jednaka razlici sila u pojasnim tapovima ( Rmax = On On 1 ).
Kod reetkastih nosaa koji su izloeni dejstvu pokretnog optereenja, kao to su mo-
stovski ili kranski nosai, rezultantu treba odrediti na osnovu uticajne linije za razliku sila
(slika 4.180). Vrednost maksimalne rezultante moe da se odredi i priblino prema slede-
em izrazu:
Rmax = 1,2 1,5 ( max On +1 max On ) , (4.385)
gde su max On +1 i max On maksimalne vrednosti sila u susednim pojasnim tapovima.
Ukoliko u voru deluje i spoljanje optereenje u vidu koncentrisane sile, vezu vornog
lima sa pojasnim tapovima treba dimenzionisati i za dejstvo ove sile. Na slici 4.181 su
prikazana dva karakteristina vora u kojima deluje i spoljanja koncentrisana sila F. Sila
R prema kojoj se dimenzionie veza vornog lima moe da se odredi na osnovu plana sila,
kao vektorski zbir rezultante tapova ispune i spoljanje sile F (slika 4.181). Treba napo-
menuti da ova sila (R) deluje u voru i da, ukoliko se teite pojasnih tapova ne poklapa
sa teitem veze, dolazi do ekscentriciteta, koji treba uzeti u obzir pri proraunu spojnih
sredstava. Ovaj ekscentricitet prouzrokuje moment savijanja u vezi.
Za ostvarivanje veze vornog lima sa pojasnim tapovima uglavnom se koristi zavari-
vanje. Prednosti veza u zavarenoj izradi u odnosu na veze mehanikim spojnim sredstvima
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 637
su, pre svega, bra, jednostavnija i jeftinija izrada. Osim toga, izbegava se slabljenje
poprenog preseka pojasnih tapova i samog vornog lima rupama za spojna sredstva.
Proraun veze vornog lima u zavarenoj izradi ilustrovan je na primeru vora reetka-
stog nosaa prikazanog na slici 4.182.
Kod svih tapova ispune zatvorenog poprenog preseka (npr. uplji hladno oblikovani
profili krunog i pravougaonog poprenog preseka, dva U-profila itd.), veza se ostvaruje
na isti nain, pa je i postupak prorauna analogan. Obavezno treba predvideti zatvaranje
upljih profila na njegovim krajevima kako bi se unutranjost zatitila od korozije. Zatva-
ranje se ostvaruje pomou elinih limova koji se zavaruju za vorni lim i tap ispune (sli-
ka 4.182).
Veze zategnutih tapova izraenih od jednog ugaonika ( Dn ) obavezno se izvode zava-
rivanjem. Da bi se izbeglo ekscentrino naprezanje ugaonika, on se postavlja tako da mu
teite i glavna osa inecije lee u srednjoj ravni vornog lima (slika 4.182), pa se ve-
za mehanikim spojnim sredstvima ne moe ostvariti. Da bi se ostvarili ugaoni avovi,
neophodna je prethodna obrada (rasecanje) krajeva ugaonika, kako bi se obezbedilo njego-
vo naleganje na vorni lim. Zbog nepoklapanja teita tapa i veze dolazi do ekscentrinog
naprezanja avova, pa se osim smiue komponente ( VII ), u njima javlja i normalna kom-
ponenta napona (n). Kontrola napona ogleda se u sledeem:
Dn Dn
VII = = w ,dop (4.387)
Aw ,1 2 a1 ! 1
Dn e Dn e
n= = w,dop (4.388)
Ww,1 2 a1 !12 / 6
Dakle, osim pojedinane kontrole obe komponente napona, potrebno je proveriti i upo-
redni napon w,u . Primena tapova ispune od jednog ugaonika koji je "leima" oslonjen
na vorni lim se, uprkos jednostavnoj vezi, ne preporuuje, jer teite tapa ne lei u ravni
reetkastog nosaa, pa se javlja ekscentrino naprezanje i tapa i veze.
Kada su odreene duine avova ( !1 i ! 2 ) za vezu tapova ispune sa vornim limom, uz
potovanje minimalnog rastojanja izmeu kraja tapova ispune i pojasnih tapova (>50mm),
mogu da se odrede i dimenzije vornog lima. U sluaju vora prikazanog na slici 4.182 veza
vornog lima sa pojasnim tapovima moe da se ostvari na dva naina (varijante A i B sa sli-
ke 4.182). Kada se vorni lim vezuje samo sa donje strane pojasa (varijanta A) teite avova
se ne poklapa sa teitem tapa, pa se u avovima javlja moment ekscentriciteta:
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 639
M = (On +1 On ) e f = O h / 2 (4.390)
gde je e f rastojanje izmeu teita pojasa i avova, koje je kod dvoosno simetrinih pre-
seka jednako polovini visine pojasnog tapa (h/2). Prema tome, usled sile O u avovima
se javljaju sledee komponente napona:
O O
VII = = (4.391)
Aw 2 a !
M O h / 2
nM = = . (4.392)
Ww 2 a ! 2 / 6
Usled koncentrisane sile F koja deluje u voru javlja se dodatni normalni napon u
avovima:
F
nF = (4.393)
2 a ! eff
gde je !eff efektivna irina avova koja se dobija uz pretpostavku da se naponi usled sile F line-
arno ire pod uglom od 45 (slika 4.182). Provera uporednih napona vri se na sledei nain:
U drugoj varijanti (slika 4.182b) teite avova se poklapa sa teitem pojasa, pa otpa-
da komponenta normalnog napona (nM) usled momenta ekscentriciteta (4.392). Izvoenje
ovakve veze zahteva posebnu obradu pojasnih tapova i dva puta veu duinu avova.
Osim toga, javlja se ispupenje na gornjoj povrini pojasa, koje znatno komplikuje osla-
njanje nosaa preko kojeg se unosi optereenje (npr. ronjae, ili podni nosai). Stoga se
preporuuje primena prve varijante (A) koja je znatno jednostavnija i jeftinija. Zbog velike
duine avova naponi u njima, i pored ekscentrinog naprezanja, nisu iskorieni, pa se
uglavnom mogu primeniti ugaoni avovi minimalne debljine (a=3 mm).
Ako su pojasni tapovi masivni, to je uglavnom sluaj kod reetkastih nosaa iji je
pojas izloen lokalnom savijanju (npr. kranski nosai), centrina veza tapova ispune pro-
uzrokuje veoma dugake vorne limove koji su neracionalni i estetski neprihvatljivi (slika
4.183a), pa se u ovakvim sluajevima pribegava ekscentrinom prikljuku tapova ispune
(slika 4.183b). Na taj nain se znatno smanjuju dimenzije vornog lima, kruti pojasni tap
se dodatno optereuje momentom ekscentriciteta ( M = R h / 2 ), koji se javlja kao posle-
dica ovakvog prikljuka, a avovi su osloboeni dejstva momenta ekscentriciteta.
Prilikom oblikovanja oslonakih vorova, treba teiti da osa oslonca prolazi kroz vor
reetkastog nosaa. Ispunjenje ovog zahteva, kod tapova reetkastih nosaa koji se u oslo-
nakom voru sustiu pod veoma otrim uglom, dovodi do veoma dugakih vornih limo-
va (slika 4.185a). Uvoenje oslonake reakcije (R) u tapove reetkastog nosaa ostvaruje
se savijanjem vornog lima, pa popreni presek A-A treba proveriti na dejstvo momenta
savijanja M = R e . Stoga je uglavnom neophodno da se vorni lim ojaa, na primer zava-
rivanjem jedne pojasne lamele sa donje strane vornog lima (slika 4.185a). Oslanjanje re-
etkastog nosaa moe biti i ekscentrino (slika 4.185b), ako se na taj nain (manje rasto-
janje e) smanjuje savijanje vornog lima.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 641
Dvozidni reetkasti nosai se, uglavnom, primenjuju kao glavni nosai eleznikih i
drumskih mostova. Oblikovanje vorova ovakvih, tekih reetkastih nosaa je veoma spe-
cifino. Na slici 4.186 je prikazan vor jednog mostovskog nosaa. Zbog izrazito dinami-
kog optereenja, pri oblikovanju vornog lima treba izbegavati otre prelaze, a polupre-
nik zaobljenja treba da bude vei od 100 mm. vorni limovi su ujedno i rebra sanduastog
preseka pojasnih tapova. Njihova veza sa rebrima pojasnih tapova ostvaruje se sueonim
avovima "S" kvaliteta. Ova veza se obavezno pomera za vie od 100 mm od kraja zao-
bljenja, kako bi se izbegla koncentracija napona u avovima. Poto je debljina vornog li-
ma, zbog sloenog naprezanja, vea od debljine rebra, ivicu vornog lima na mestu sueo-
nog ava treba obraditi, tako da njegova debljina bude jednaka debljini rebra pojasnog ta-
pa. Blag prelaz sa jedne na drugu debljinu obezbeuje se nagibom, ne manjim od 1:5.
Montani nastavak je lociran neposredno uz vor na strani manje napregnutog tapa. Pri-
menjuju se visokovredni zavrtnjevi sa punom silom pritezanja ili zakivci. Kod sanduastih
preseka potrebno je predvideti otvor na donjoj noici, kojim se omoguava postavljanje
spojnih sredstava. Slabljenje donje noice ovim otvorom nadoknauje se poveanjem nje-
ne debljine. Sanduasti presek se hermetiki zatvara pomou limova za ukruenje, koji se
obavezno postavljaju sa obe strane montanog nastavka. Osim toga, da bi se ouvala geo-
metrija sanduastog preseka i obezbedila izvesna torziona krutost, ovakva ukruenja se,
sem na mestima montanih nastavaka, postavljaju i u treinama pojasnih tapova. Zbog
velike visine nosaa, koja je uglavnom vea od uobiajenog transportnog gabarita (2900
mm), veza tapova ispune za vorni lim ostvaruje se mehanikim spojnim sredstvima. Vi-
sina tapova ispune mora biti jednaka unutranjem rastojanju vornih limova. Pritisnute di-
jagonale su uglavnom sanduastog preseka. Na mestu veze sa vornim limom, rebra san-
duastog preseka se blago povijaju i spajaju, tako da dijagonala u zoni nastavka ima I-pre-
sek. Da bi se prihvatile skretne sile, koje se javljaju u povijenim rebrima pritisnute dijago-
nale, na sredini visine rebara, postavlja se horizontalno, poduno ukruenje.
642 Metalne konstrukcije
Slika 4.188 - vorovi reetkastih nosaa bez vornog lima kod pojasa T-preseka
Kao pojasni tapovi mogu da se koriste i poloeni U-profili (slika 4.190a). Veza
tapova ispune ostvaruje se direktnim zavarivanjem za rebro U-profila. Poto rebro ima
veoma malu krutost na savijanje ono ne moe da primi vertikalne komponente DV 1 i DV 2
koje deluju upravno na njega. Meusobnim zavarivanjem tapova ispune, pre veze sa
rebrom pojasnog tapa, uravnoteuju se vertikalne komponente suprotnog smera, pa se
izbegava savijanje rebra. U horizontalnim avovima za vezu tapova ispune sa pojasom
javlja se samo poduni napon usled sume horizontalnih komponenata sila u dijagonalama
DH 1 i DH 2 .
Primena pojasnih tapova od jednog ugaonika, koji u sluaju pritisnutog pojasa moe
biti ojaan lamelom (slika 4.190b) je mogua, ali u kombinaciji sa tapovima ispune koji
su takoe u vidu jednog ugaonika okrenutog tako da mu teite i jaa osa inercije
lee u ravni reetkastog nosaa.
Reetkasti nosai od upljih profila se, veoma esto, oblikuju bez vornog lima, tako
to se tapovi ispune direktnim zavarivanjem vezuju za pojasne tapove. Zbog veoma veli-
ke primene i specifinog ponaanja, reetkastim nosama od upljih krunih i pravougao-
nih profila posveen je poseban deo ovog poglavlja.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 645
Slika 4.190 - Direktno zavarivanje pojasnih tapova kod pojasnih tapova u vidu:
a) U-profila; b) ojaanog ugaonika
Slika 4.191 - Obrada krajeva upljih profila krunog poprenog preseka kod tapova ispune
Kod komplikovanijih vorova, zbog smetanja veeg broja tapova u vor, ili u sluaju
promene poprenog preseka pojasnih tapova, javlja se potreba za redukcijom - suenjem
kraja upljeg profila. Ovo se moe ostvariti na dva naina: kosom (slika 4.192a) ili stepe-
nastom (slika 4.192b) redukcijom. Kosa redukcija se ostvaruje kovanjem, a nagib kosine
treba da bude manji od 1:7. Stepenasta redukcija se izvodi pomou za to predvienog
alata, a smanjenje ne bi tebalo da bude vee od 25 mm ( 25 mm).
Ukoliko se sueono zavaruju dva uplja profila istog spoljanjeg prenika, a razliite
debljne zidova (slika 4.192c), da bi se obezbedilo potpuno provarivanje korena sueonih
avova, potrebno je proiriti kraj profila sa veom debljonom zida. Ova operacija se vri
pomou presa.
Potpuno spoljoteni krajevi upljih profila krunog poprenog preseka (slika 4.192d),
mogu se ostvariti vruim kovanjem ili hladnim oblikovanjem na presama, s tim da je ko-
vanje u vruem stanju povoljnije, jer se smanjuje opasnost od pojave prslina. Prilikom
hladnog spljotavanja mogu se javiti prsline koje treba zavariti, pa se u tim zonama javlja-
ju znatni zaostali naponi. Primena upljih krunih profila sa potpuno spljotenim krajevi-
ma uobiajena je kod reetkastih spregova, jer se na taj nain omoguava veza sa zavrtnje-
vima, koja je povoljnija sa stanovita obezbeenja eljne geometrije konstrukcije. U ova-
kvim slujevima treba voditi rauna o veliini prenika cevi, kako bi spljoteni deo imao
dovoljnu irinu za smetanje zavrtnjeva.
Krajevi upljih profila mogu se, kovanjem pri crvenom usijanju potpuno zatvoriti (slika
4.192e). Ovakva obrada krajeva upljih krunih profila je karakteristina za tapove ispune
kod reetkastih nosaa sa vornim limovima.
Prilikom oblikovanja vorova kod reetkastih nosaa od upljih krunih profila najpo-
voljnije je direktno zavarivanje pojasnih tapova. Primena vornog lima (slika 4.193a) je
nepovoljna, zbog lokalnog savijanja pojasnog tapa izazvanog uvoenjem optereenja pre-
ko otre ivice vornog lima. Neto povoljnija situacija je kada vorni lim proseca pojasni
tap (slika 4.193b), ali se u tom sluaju poveavaju trokovi izrade i slabi pojasni tap.
Osim toga, rasecanje prouzrokuje koncentraciju napona i, u sluaju loe obrade, dovodi do
poveane opasnost od krtog loma, pa ovakvo oblikovanje ne treba primenjivati kod dina-
miki optereenih konstrukcija.
648 Metalne konstrukcije
Slika 4.193 - Oblikovanje vorova sa vornim limom kod reetkastih nosaa od upljih profila
krunog poprenog preseka
Slika 4.195 - Oblikovanje vorova bez vornog lima kod reetkastih nosaa od upljih profila
krunog poprenog preseka
tapovi ispune razliitog prenika. Njegovom primenom pojasni tap se rastereuje od se-
kundarnih uticaja lokalnog savijanja. Delimino spljoteni tapovi ispune (slika 4.195e)
omoguavaju dovoljnu duinu avova, a poto su i tapovi ispune meusobno spojeni za-
varivanjem dolazi do izjednaavanja vertikalnih komponenata sila u dijagonalama. Kod
potpuno spljotenih tapova ispune (slika 4.195f) obezbeena je dovoljna duina za njiho-
vo spajanje sa pojasem, koji je u ovom sluaju izloen lokalnom savijanju, dodue neto
manjeg intenziteta, jer se vertikalne komponente sila unose preko veeg dela obima kru-
nog profila. Poslednja dva reenja (slika 4.195e,f) zahtevaju vei rad na obradi krajeva
tapova ispune, a uz to su i estetski nepovoljnija.
Teine ose tapova ispune i pojasa treba da se seku u jednoj taki. Ukoliko to nije mo-
gue ispuniti, ili se na taj nain eli ostvariti potreban razmak odnosno preklop, dozvoljava
se izvesan ekscentricitet (slika 4.196). Prema Evrokodu ekscentricitet se moe zanemariti
ukoliko se nalazi u sledeim granicama:
0,55 d 0 e 0,25 d 0 . (4.398)
Prema definiciji datoj u Evrokodu ekscentricitet je pozitivan kada se sistemne linije
tapova ispune seku ispod teine ose pojasnog tapa (slika 4.196a), a u suprotnom, kada
se sistemne linije tapova ispune seku iznad teine ose pojasnog tapa ekscentricitet je ne-
gativan (slika 4.196b).
Evrokoda 3 se u velikoj meri oslanja na DIN 18808 koji je tradicionalno prihvaen u naoj
inenjerskoj praksi, ali i na teorijska i eksperimentalna istraivanja ostalih zemalja lanica
Evropske zajednice, pa se s pravom moe smatrati da je to najsavremeniji i najpotpuniji
dokument koji se bavi problematikom reetkastih nosaa od upljih profila.
t g b
Prema slici
mm mm mm
a, b, g 3-6,3 1,6 0 <60
c, d, e >4,8 1,6-3,2 0,8-2,4 60-90
f >4,8 L>2t 45-60
Slika 4.197 - Oblici i dimenzije ljebova za ugaone i ugaono-sueone avove
Slika 4.198 - Oblikovanje vorova kod reetkastih nosaa od upljih profila kvadratnog ili
pravougaonog poprenog preseka
Postavljanjem vertikalnog ukruenja (slika 4.198c), slino kao i kod krunih profila,
ostvaruje se solidna veza izmeu tapova, a vertikalne komponente sila u tapovima ispune
se uravnoteuju, pa se pojasni profil rastereuje od lokalnog savijanja. Ojaanje vora moe
se postii pomou dodatne lamele (slika 4.198d), koja se moe kombinovati i sa vertikalnim
ukruenjem (slika 4.198e). Debljina ove lamele (tf ) treba da bude vea ili jednaka od dvo-
struke debljine zida pojasnog profila. Isto vai i za ukruenje. Pri izboru materijala za ukru-
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 653
enje i dodatnu lemelu treba voditi rauna o pojavi dvoplatnosti, koja moe znaajno da
umanji nosivost veze, posebno kod konstrukcija izloenih dejstvu dinamikog optereenja.
Dozvoljeno je ekscentrino vezivanje tapova ispune kada je to neophodno iz konstruktivnih
razloga (slika 4.198c,d,e), na primer da bi se ostvario minimalni zahtevani preklop. Ovaj
ekscentricitet se ne uzima u obzir pri proraunu, ako je zadovoljen sledei uslov:
0,55 h0 e 0,25 h0 (4.401)
gde je h0 visina pojasnog tapa (slika 4.199), a konvencija o znaku ekscentriciteta je kao i
kod krunih profila (slika 4.196). Da bi se izbegao uticaj lokalnog savijanja potrebno je da
bude ispunjen sledei uslov:
bi / b0 0,4 (4.402)
gde je bi irina tapa ispune, a b0 irina pojasnog tapa (slika 4.199).
Stoga se preporuuje primena tapova ispune vee irine sa manjom debljinom zidova,
dok se za pojasne tapove preporuuju profili sa veom debljinom zidova i sa manjom iri-
nom. Da bi se ovo postiglo, kod pojasnih tapova treba da bude zadovoljen sledei uslov:
33 za 0361
b0 / t0 . (4.403)
25 za 0561
Na ovaj nain se tei da odnos bi / b0 bude to blii jedinici.
Kada estetski razlog nije primaran mogu da se primene i vorovi sa obraznim vornim
limovima (slika 4.200). Ovakvo oblikovanje vorova dolazi u obzir samo ako je irina ta-
pova ispune jednaka irini pojasa. Na mestima montanih nastavaka reetkastih nosaa,
prikljuak montanog tapa ispune (dijagonale) moe veoma jednostavno da se izvede po-
mou zavrtnjeva, slino kao kod mostovskih dvozidnih reetkastih nosaa (slika 4.200b).
654 Metalne konstrukcije
U poslednje vreme, zbog velike primene reetkastih nosaa od upljih profila pravou-
gaonog ili kvadratnog preseka, posebna panja se obraa na proraun veza u vorovima iz-
vedenim direktnim zavarivanjem. Brojna eksperimentana ispitivanja sprovedena su u raz-
vijenim evropskim zemljama i SAD, kako bi se utvrdilo ponaanje ovakvih vorova pod
dejstvom optereenja i uspostavile teorijske osnove za njihov proraun.
U nedostatku domae tehnike regulative, kao i kod krunih profila, mogu da se koriste
preporuke date u aneksu K Evrokoda 3.
t pl 2 max{t1 , t2 }. (4.404)
bude vea ili jednaka od minimalne povrine tapova koji se vezuju. Kod pritisnutih tapo-
va i tapova koji su izloeni dejstvu lokalnog savjanja, duina "mufa" treba da bude:
! 3,5 d (4.405)
gde je d prenik upljeg profila krunog preseka. Kod pravougaonih profila umesto preni-
ka d treba uzeti visinu profila h. Muf moe da bude dvodelan, s tim da se gornja i donja
polovina spoje podunim V-avovima. Ovakvo reenje se esto primenjuje u kombinaci-
ji sa sueonim avovima, kod tapova optereenih i lokalnim savijanjem. U tom sluaju
sueoni avovi moraju da budu obraeni kako bi se obezbedilo potpuno naleganje "mufa"
na profile koji se spajaju.
U ugaonim avovima kod nastavka sa umetnutom ploom ili mufom se javlja samo
komponenta napona upravna na avove, pa se kontrola napona svodi na:
N N
n= = w,dop , (4.406)
Aw O aw
gde je N maksimalna aksijalna sila na mestu nastavka, O obim upljeg profila odnosno
duina avova, a aw nominalna debljina ugaonih avova. Kod tapova kod kojih je is-
korien doputen napon, to je gotovo redovan sluaj sa zategnutim tapovima, pret-
hodni uslov je teko zadovoljiti i sa avovima maksimalne debljine ( aw = t ), jer su do-
puteni naponi za ugaone avove manji od doputenih napona za osnovni materijal
(20% do 30%).
Prethodna dva reenja su estetski nepovoljnija u odnosu na nastavak pomou sueonih
avova. Osim toga, primenom sueonih avova se izbegavaju dodatni elementi (umetnuta
ploa ili muf) i omoguava direktno prenoenje sile sa jednog na drugi profil. Moe se
smatrati da je nosivost korektno izvedenog nastavka sa sueonim avovima sa provarenim
korenom vea ili jednaka od nosivosti slabijeg profila u vezi.
Sueonim avovima moe da se ostvari veza tapova istih ili pribliho istih dimenzija
poprenog preseka. Ako se dimenzije tapova znaajno razlikuju, primenjuju se konusni
umetci (slika 4.202c), ili se vri redukcija kraja ireg profila (slika 4.192a,b).
Uglavnom se koriste I i V-avovi. Upotreba I-avova je povoljnija, jer se u tom sluaju
izbegava posebna obrada krajeva profila za formiranje ljeba, ali je njihova primena ogra-
niena na profile sa debljinom zida manjom od 6 mm. Primena potkorenih ploica je oba-
vezna kod debljina zidova veih od 3 mm, ali se preporuuje i za manje debljine. Ako je
debljine zida upljeg profila vea od 6 mm primenjuju se sueoni V-avovi. Oni se prime-
njuju za debljine zidova do 20 mm. Za vee debljine se preporuuju U-avovi, ali uz oba-
veznu probu zavarivanja, kako bi se primenila adekvatna tehnologija zavarivanja. U tabeli
4.38 prikazani su domeni primene pojedinih sueonih avova, sa i bez potkorene ploice i
karakteristine dimenzije ljebova za odgovarajue avove.
Kada se nastavljaju profili sa razliitom debljinom zidova, razlikuju se dva sluaja: ka-
da su profili istog unutranjeg prenika i kada su profili istog spoljanjeg prenika. U pr-
vom sluaju, kada razlika debljina zidova nije vea od 3 mm ( t2 t1 3 mm ), izuzev for-
miranja ljeba kod zidova vee debljine, nije potrebna posebna obrada krajeva profila (sli-
ka 4.203a). Meutim, ako je ova razlika vea od 3 mm, zid debljeg profila treba da se ob-
radi sa spoljanje strane tako da se obezbedi blag nagib manji od 1:4 (slika 4.203b). Prime-
na potkorene ploice obavezna je i u jednom i u drugom sluaju.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 657
Tabela 4.38 - Oblast primene i oblik sueonih avova kod upljih profila
t g r s
tip ava detalj ava min max min max min max
mm mm mm mm mm mm mm
I-av bez
potkorene <3 0 3 - - - -
ploice
I-av sa 3 3 5 3 3
potkorenom 5 5 6 - - 3 5
ploicom 6 6 8 3 6
V-av bez
potkorene <20 2 3 1 2,5 - -
ploice
V-av sa
potkorenom <20 5 8 1 2,5 3 6
ploicom
Kada su u pitanji profili istog spoljanjeg prenika i razliite debljine zidova, posebna ob-
rada nije potrebana ako je, kao i u prethodnom sluaju, razlika debljina profila manja od 3
mm ( t2 t1 3 mm ). Ukoliko je razlika debljina manja od 1,5 mm ljeb se formira zavari-
vanjem potkorene ploice za deblji zid profila (slika 4.203d), a kada je 1,5 t2 t1 3 mm ,
ljeb se obrazuje savijanjem potkorene ploice zavarene za tanji zid profila (slika 4.203c).
Kada ova razlika prelazi 3 mm unutranja strana debljeg profila treba da se obradi tako da se
obezbedi potpuno naleganje potkorene ploice (slika 4.203e).
Potkorene ploice su vema vane za kvalitet sueonih avova, jer omoguavaju potpu-
no provarivanje ava. Izrauju se od istog materijala kao i tapovi koji se spajaju, a u slu-
aju primene druge vrste elika, treba voditi raina o njegovoj zavarljivosti. Potkorene plo-
ice za uplje profile krunog poprenog preseka izrauju se od traka irine 20-25 mm i
658 Metalne konstrukcije
debljine 3-6 mm, iji su krajevi ukoso zaseeni, kako bi se omoguila mala promena pre-
nika i njihovo zavlaanje u unutranjost profila (slika 4.204a).
Kod pravougaonih ili kvadratnih upljih profila potkorene ploice se izvode od elinih
traka istih dimenzija, ali iz dva komada savijena pod pravim uglom, kao to je prikazano
na slici 4.204b.
U poslednje vreme najvie se primenjuju montani nastavci upljih profila, bilo kru-
nog ili pravougaonog poprenog preseka, sa eonom ploom. Na ovaj nain mogu da se
nastavljaju tapovi razliitih oblika i dimenzija. Neki karakteristini primeri montanih na-
stavaka upljih profila prikazani su na slici 4.208a.
eone ploe mogu da budu pune (slika 4.208b) ili prstenaste (slika 4.208c), koje se pri-
menjuju samo kod upljih profila krunog poprenog preseka.
660 Metalne konstrukcije
Slika 4.208 - Montani nastavci sa eonom ploom: a) oblici; b) puna eona ploa;
c) prstenasta eona ploa
Kod pritisnutih tapova sila se prenosi kontaktom, pa nije potreban poseban proraun
eone ploe, ije se dimenzije usvajaju konstruktivno. Meutim, kod montanih nastavaka
zategnutih tapova eona ploa je izloena jakom savijanju, pa njene dimenzije treba da se
odrede na osnovu naprezanja.
Slika 4.209 - Proraunski model za eonu plou kod krunih upljih profila
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 661
U sluaju krunih profila kao proraunski model za eonu plou moe da poslui kru-
na ili prstenasta ploa takasto oslonjena na mestima zavrtnjeva, a optereena linijskim,
jednako podeljenim optereenjem ( p = N t /(2 b) ), koje deluje po obimu krunog profi-
la (slika 4.209). Maksimalna vrednost radijalnog momenta savijanja moe da se odredi na
osnovu sledeeg izraza:
[ ( ) ]
M r = p b 0,175 1 2 1,5 log =
Nt
2
[ ( )
0,175 1 2 1,5 log ] (4.407)
Nt
t pl = k (4.408)
fy
eone ploe mogu da se ukrute podunim ukruenjima - "krilcima", koja znatno sma-
njuju savijanje eone ploe, pa se moe smanjiti njena debljina. Ukruenja obavezno treba
postaviti kada se nastavljaju dva uplja profila razliitih dimenzija. Osim toga, ukruenja
su neophodna i kada ugaoni avovi za vezu profila sa eonom ploom ne mogu da prenesu
silu zatezanja:
662 Metalne konstrukcije
Zbog preterane deformacije eone ploe njena debljina ne treba da bude manja od
10 mm. Treba izbegavati eone ploe ija je debljina vea od 30 mm, jer se u tom sluaju
zahteva predgrevanje, a poveana je mogunost cepanja ploe upravno na pravac sile zate-
zanja (dvoplatnost).
Kod pravougaonih ili kvadratnih upljih profila ukruenja se postavljaju u uglovima i
to u dijagonalnom pravcu. U takvim sluajevima, zbog zavarivanja u uglovima pravougao-
nih profila oni moraju da budu normalizovani.
va. Na taj nain se odreuju stvarne duine tapova, koje po mogustvu treba zaokruiti na
5 mm. Nakon toga se vorni limovi ucrtavaju, u odgovarajuoj razmeri, na radioniki crte.
Sledei korak je ucrtavanje preostalih detalja, kao to su montani nastavci, veze sa ostalim
elementima konstrukcije (ronjae, spregovi, popreni nosai itd.) i oslonci.
Najzad se pristupa detaljnom kotiranju i oznaavanju profila. Svaki radioniki crte
treba da sadri i skicu itavog nosaa u manjoj razmeri, sa naznakom dela nosaa na koji
se odnosi. Sistemne duine treba da budu naznaene sa preciznou na milimitar. Kod re-
etkastih nosaa veih raspona (>20m) treba predvideti nadvienje. Nadvienje se uglav-
nom predvia za stalno i polovinu korisnog (g+p/2) optereenja. U tom sluaju sistemne
duine tapova treba korigovati u saglasnosti sa novoformiranom geometrijom reetkastog
nosaa (slika 4.212).
mnogo je doprinela stereometrija - nauka o geometrijskim telima. Prve teorijske osnove posta-
vio je nemaki inenjer August Fepl (August Fppl) jo 1892. godine. On je izveo sledee za-
kljuke koji su posluili kao osnova za formiranje prostornih reetkastih nosaa:
Najmanje geometrijsko telo, koje moe da se koristi kao osnovni element, odnosno
modul za formiranje prostorne reetkaste konstrukcije, moe da se formira od 4 tro-
ugaone povrine, sa 4 vora i 6 ivica (apova);
Svaki osnovni element sa 4 povrine je statiki stabilan;
Najpovoljnije je formiranje prostornih reetkastih nosaa od etvoropovrinskih ele-
menata.
Najprostija prostorna reetka je tronoac - tri tapa koja ne lee u istoj ravni i formiraju
piramidu (slika 4.213a). Ako tronoac odvojimo od njegove krute podloge stabilnost
strukture moe se ouvati ako se dodaju tri nova tapa koja spajaju oslonake vorove. Na
ovaj nain dobija se kruto geometrijsko telo - tetraedar (slika 4.213b), koji se moe proiri-
ti dodavanjem po tri nova tapa koja se spajaju u novom voru (slika 4.213c). Tako se,
sukcesivnim dodavanjem vorova i tapova, moe obrazovati prostorna reetkasta struktu-
ra, iji je osnovni element - modul, tetraedar.
nja" vora (slika 4.214b). Meutim, ovo ne mora da prouzrokuje ruenje itave konstrukci-
je, jer se uspostavlja novo, stabilno ravnoteno stanje uz preraspodelu sila u tapovima.
Pentagon - odekaedar
Lopta Krut
Dvoslojni prostorni reetkasti nosai (slika 4.214c) sastoje se od dve paralelne ravni u ko-
jima se nalaze mree pojasnih tapova. Pojasni tapovi su povezani mreom tapova ispune.
Prijem momenata savijanja ostvaruje se preko mree pojasnih tapova, dok se smiua sila
poverava tapovima ispune, dijagonalama i eventualno vertikalama, ukoliko postoje.
Vieslojne reetkaste konstrukcije se primenjuju u sluaju izuzetno velikih raspona, ali
i iz funkcionalnih ili estetskih razloga. Primenom vieslojnih reetkastih nosaa pri premo-
ivanju velikih raspona, postie se potrebna visina nosaa uz zadravanje relativno krat-
kih tapova, to rezultira manjom ukupnom teinom konstrukcije od odgovarajueg dvo-
pojasnog nosaa.
Prema obliku osnovnog elementa, odnosno modula i pravca prenoenja optereenja,
prostorni reetkasti nosai se mogu podeliti na: dvosmerne, trosmerne i etvorosmerne.
666 Metalne konstrukcije
Dvosmerni sistemi, kao to se moe zakljuiti iz njihovog naziva, nose u dva ortogo-
nalna pravca i koriste se za nosee konstrukcije sa pravougaonom osnovom. Najee se
primenjuju sledei tipovi dvosmernih reetkastih noseih sistema:
pravougaoni (ortogonalni) dvosmerni sistem (slika 4.215a); osnovni modul sainja-
vaju polu-oktaedar i tetraedar (1/2O+T). Kvadratne mree gornjeg i donjeg pojasa
su smaknute za polovinu duine stranice (a). Pri visini h = a 2 / 2 svi tapovi
imaju istu duinu;
kosi (dijagonalni) dvosmerni sistem (slika 4.215b); osnovni modul je, takoe u vidu
polu-oktaedra i tetraedra (1/2O+T), a ortogonalne mree pojasnih tapova gornjeg i
donjeg pojasa se postavljaju dijagonalno, pod uglom od 45 u odnosu na konturu;
ukrteni dvosmerni sistem (slika 4.215c); kao osnovni modul javlja se polu-oktaedar
i polu-kocka oktaedar (1/2O+1/2CO). Ovo reenje predstavlja prelaz izmeu pret-
hodna dva. Mree pojasnih tapova su meusobno zakrenute za 45, tako da su ta-
povi mree gornjeg pojasa paralelni sa ivicama konture, dok su tapovi mree do-
njeg pojasa postavljani dijagonalno. Duina tapova donjeg pojasa je vea od dui-
ne tapova gornjeg pojasa ( ad = 2 a g ), ali poto je donji pojas po pravilu zateg-
nut to ne utie na poveanje dimenzija tapova;
direktni dvosmerni sistem (slika 4.215d); sainjen je od ortogonalnog rotilja ravan-
skih reetkastih nosaa. Kao osnovni element se javlja kocka (C+C).
Trosmerni sistemi se uglavnom koriste za konstrukcije trougaone osnove. Razlikuju se
dva osnovna tipa:
inverzni trosmerni sistemi (slika 4.216a) kod kojih osnovni modul sainjavaju okta-
edar i tetraedar (O+T). Ovaj sistem moe da se primenjuje i za estougaone osnove;
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 667
etvorosmerni sistemi su, slino kao direktni trosmerni sistemi, obrazovani od rotilja
vertikalnih reetkastih nosaa postavljenih u etiri glavna pravca. Obino su po dva pravca
meusobno ortogonalna. Velika "gustina" pojasnih tapova i visina reetke rezultuju rela-
tivno malim silama u tapovima. Meutim, sueljavanja izuzetno velikog broja tapova u
jednom voru prouzrokuje dosta komplikovane veze, a s obzirom na veliki broj tapova i
trokovi montae se poveavaju.
Osnovne prednosti prostornih reetkastih nosaa su:
velika iskorienost poprenog preseka, pa s tim u vezi i mala teina konstrukcije,
mala visina konstrukcije u odnosu na raspon ( h = ! / 15 do ! / 25 ), ime se dobija
manja zapremina za grejanje i provetravanje,
668 Metalne konstrukcije
a) b)
c)
d) e)
Slika 4.217 - vorovi kod prostornih reetkastih konstrukcija razliitih sistema: a) MERO;
b) OKTAPLATTE; c) TRIODETIC; d) UNISTRUT; e) NODUS
U tabeli 4.41 date su uobiajene vrednosti visina i rastera mree prostornih reetkastih
nosaa u zavisnosti od raspona.
Pri projektovanju prostornih reetkastih konstrukcija sistema "MERO" treba imati u vi-
du da duina elemenata bitno utie na ukupnu cenu konstrukcije. Ekonomska analiza je
pokazala da su zbog veih trokova izrade vorova povoljniji neto vei rasteri, odnosno
duine tapova, ime se smanjuje broj vorova, pa samim tim i kugli (slika 4.219).
Najbitnije faze pri proizvodnji reetkastih konstrukcija sistema "MERO" su:
seenje krunih upljih profila ravnim rezovima na potrebne duine.
istovremeno zavarivanje konusnih zavretaka sa obe strane upljeg krunog profila
u automatima za kruno zavarivanje (centrisanje se ostvaruje pomou otvora na ko-
nusnim zavretcima i valjaka na koje se oslanja profil),
buenje kugli tako to se najpre izbui jedna rupa kroz itavu kuglu, koja kasnije
slui kao mesto za privrivanje kugle pri buenju ostalih rupa.
Zavrtnjevi, navrtke i klinovi proizvode se industrijski. Svi elementi sistema su standar-
dizovani i tipizirani. Postoji preko 40 tipova tapova od 42,4 / 1,6 do 318,0 / 17,5 , koji
su, u sklopu sa zavrtnjevima M12 do M80, sposobni da prenesu aksijalne sile pritiska ili
zatezanja od 25 kN do 2500 kN. vorovi se proizvode u 15 veliina sa prenikom kugle
od 50 do 500 mm. U tabeli 4.42 je dat izvod iz tipskog asortimana upljih profila sa najva-
nijim performansama.
Ovako irok asortiman proizvoda omoguava veliku fleksibilnost i zadovoljavanje veo-
ma irokog spektra konstruktivnih i statikih zahteva, zadravajui pri tom princip serijske
proizvodnje i gradnje tipinim elementima uz moguu optimizaciju svih delova konstruk-
cije. Prostorna reetkasta konstrukcija slinog tipa razvijena je i u naoj zemlji pod nazi-
vom "Brus +", a u okviru "14. oktobra" iz Kruevca.
U naoj zemlji se u poslednje vreme uspeno primenjuje prostorna reetkasta konstruk-
cija sistema "Siting". Kao tapovi se koriste hladno oblikovani U i C-profili spoljanjih di-
menzija 40x40 mm, ija se debljina kree od 2 do 6 mm. Veze u vorovima se ostvaruju
pomou posebno oblikovanih vornih limova debljine 4-6 mm (slika 4.220).
Slika 4.220 - Karakteristian oslonaki vor prostorne reetkaste konstrukcije sistema "Siting"
Naravno, u ovu grupu spadaju i okvirni nosai sa stabilnom (bono nepomerljivom) re-
etkom sistema (slika 4.224a), kao i nosai ije je bono pomeranje spreeno spregovima
ili drugim sistemima za ukruenje (slika 4.224b).
Kao to je pomenuto, bona pomeranja okvirnih nosaa mogu da se spree ili redukuju
pomou sistema za ukruenje u vidu spregova, betonskih platana ili drugih bono nepo-
merljivih okvirnih nosaa. Ako je odgovor sistema za ukruenje na horizontalna pomera-
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 677
Imajui u vidu dva razliita kriterijuma na osnovu kojih se vri podela okirnih nosaa,
oni se mogu svrstati u etiri grupe (tabela 4.43):
1. ukrueni bono nepomerljivi,
2. ukrueni bono pomerljivi,
3. neukrueni bono nepomerljivi i
4. neukrueni bono pomerljivi.
Bono
nepomerljivi
okvirni nosai
678 Metalne konstrukcije
sti u procesu proizvodnje i montae elinih konstrukcija, a moraju se kretati u okviru pro-
pisanih tolerancija za izvoenje i montau.
Imperfekcije mogu biti globalne, koje se odnose na itavu konstrukciju (zakoenje stubova
) i lokalne, koje se tiu pojedinanih elemenata - tapova (zakrivljenost tapova e0). Zakoenje
stubova, to jest njihovo odstupanje od vertikalnog poloaja, nepovoljno utie na globalnu sta-
bilnost okvirnih nosaa, jer prouzrokuje poveanje uticaja drugog reda kod bono pomerljivih
okvirnih nosaa. Uticaj ove poetne geometrijske imperfekcije moe da se obuhvati preko
ekvivalentnih horizontalnih sila (F), koje prouzrokuju poetno zakoenje (nagib) stuba koje od-
govara njegovoj imperfekciji (slika 4.229). Na ovaj nain primenom statikog modela sa ideal-
nom geometrijom dobijaju se rezultati koji odgovaraju realnom okvirnom nosau.
relativne rotacije na mestu veze. Osim toga, ni zglobne veze se ne ponaaju idealno, ve i
one poseduju izvesnu rotacionu krutost. Veze koje po svom ponaanju predstavljaju prelaz
izmeu zglobnih i krutih nazivaju se polukrute veze. Njihovo ponaanje definisano je krivom
koja prikazuje zavisnost izmeu momenta savijanja na mestu veze (M) i relativne rotacije
veze ( ). Ova kriva esto se u literaturi naziva i M karakteristika (slika 4.230).
Slika 4.231 - Dijagrami momenata savijanja okvirnog nosaa sa: a) polukrutim vezama;
b) idealno krutim vezama
Sem u ekstremnom sluaju, kada je greda beskonano kruta, stubovi okvirnih nosaa
su izloeni istovremenom dejstu aksijalne sile pritiska i momenta savijanja, pa ih treba di-
menzionisati u skladu sa standardom za proraun ekscentrino pritisnutih elemenata (JUS.
U.E7.096). Duina izvijanja stubova odreuje se primenom prorauna duine izvijanja,
kojim se uzima u obzir krutost grede, a koji je prikazan u okviru standarda JUS
U.E7.111/1986 - "Stabilnost okvirnih nosaa".
Kod greda okvirnih nosaa savijanje predstavlja dominantan vid naprezanja dok su ak-
sijalne sile po pravilu slabog intenziteta, pa se moe zanemariti njihov uticaj na stabilnost.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 683
Prema tome grede okvirnih nosaa se dimenzioniu shodno pravilima za elemente optere-
ene na savijanje. Problem bone stabilnosti se uglavnom reava primenom konstruktivnih
mera za obezbeenje bonog pridravanja, jer se u suprotnom dobijaju neracionalni nosa-
i, posebno kod okvirnih nosaa veih raspona.
KS + KS ,B
B = (4.417)
K S + K S , B + KG , B
gde su:
KS krutost stuba A-B (KS=IS / hS),
KS, A krutost donjeg stuba, koji je sa stubom A-B vezan u voru A (KS,A=IS,A / hS,A),
KS,B krutost gornjeg stuba, koji je sa stubom A-B vezan u voru B (KS,A=IS,A / hS,A),
KG , A suma krutosti greda koje su kruto vezane sa stubom u voru A,
KG , B suma krutosti greda koje su kruto vezane sa stubom u voru B.
Napominje se da se momenti inercije koji figuriu u izrazima za odreivanje krutosti
stubova i greda odnose na savijanje u ravni okvirnog nosaa. Sume krutosti greda treba da
se odrede na sledei nain:
KG , A = L I GL, A / ! GL + D I GD , A / ! GD (4.418)
KG ,B = L I GL,B / ! GL + D I GD ,B / ! GD (4.419)
nepomerljivih okvirnih nosaa je u parametru , koji u ovom sluaju ima sledee vredno-
sti: = 1 / 2 kada je kraj grede suprotan posmatranom voru stuba zglobno oslonjen, odno-
sno = 2 / 3 kada je suprotan kraj ukljeten.
Slika 4.234 - Nomogram za odreivanje osnovnog koeficijenta duine izvijanja kod bono
pomerljivih okvirnih nosaa
1 = 1 + mk , (4.423)
gde je:
n k
Ni
i =1
mk = k
(4.424)
N j
j =1
IS
N i hi2
2 = 2
i =1 k . (4.425)
N S hS
Ii
i =1
Prethodni izraz (4.421) moe da se pojednostavi kad je visina svih stubova u okviru
posmatranog sprata ista. Tada je:
k
Ni
I S i =1
2 = (4.426)
NS k
Ii
i =1
Kada su svi stubovi u posmatranom spratu iste duine, optereeni istim aksijalnim silama i
imaju istu krutost na savijanje u ravni nosaa, parametri 1 i 2 su jednaki jedinici (1=2=1),
pa je koeficijent duine izvijanja jednak osnovnom koeficijentu duine izvijanja 0.
Treba napomenuti da ovaj standard, takoe sadri i preporuke za odreivanje globalnih
imperfekcija i ekvivalentnih horizontalnih sila kojima se ove imperfekcije uvode u prora-
un, odnosno globalnu analizu okvirnih nosaa.
Na primeru dvospratnog okvirnog nosaa, prikazanog na slici 4.235 objanjen je postu-
pak prorauna koeficijenata raspodele ( A i B ) i koeficijenta duine izvijanja ( ) za
stubove okvirnih nosaa sa pomerljivim vorovima. Kako su u posmatranom primeru svi
stubovi okvirnog nosaa istog poprenog preseka ( I S = const. ) i visine, a optereeni su
istom aksijalnom silom (N), parametri 1 i 2 su jednaki jedinici, pa je = 0 . Radi jed-
nostavnijeg prorauna, krutost greda izraena je u funkciji krutosti stubova, pa je:
1,75 I S I
za donju gredu: KGD , A = 2 / 3 = 0,9333 S = 0,933 K S ; K GL , A = 0 ,
1,25 hS hS
1,5 I S I
za gornju gredu: K GD , B = 2 / 3 = 0,8 S = 0,8 K S ; K GL , B = 0 .
1,25 hS hS
gde su:
t w debljina rebra,
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 689
t f debljina noice i
r poluprenik zaobljenja.
gde su:
u rastojanje od ose oslonca do kraja prepusta gornjeg nosaa (slika 4.236b),
ss ,o i ss , u duine krutog oslanjanja gornjeg, odnosno donjeg nosaa, prema izrazu
(4.427),
690 Metalne konstrukcije
Slika 4.237 - Razliite mogunosti ostvarivanja veza izmeu nosaa pri direktnom oslanjanju
nosaa na podvlake
naca prostih greda, takoe treba teiti da se sile unose centrino, to se, sem centrir ploama
(slika 4.238e), moe postii i primenom podmetaa od tvrde gume (slika 4.238f).
Kod oslonaca sa centrir ploom, linijski napon pritiska ( ), koji se javlja na kontaktu
noice sa centrir ploom, treba da se odredi na osnovu Hercovih (Heinrich Hertz) izraza za
kontakt valjka (gornja povrina centrir ploe je zaobljena) i ploe (videti 5.6.1.1).
U sluaju kada se nosai oslanjaju na betonske elemente (grede ili stubove), izmeu
donje noice nosaa i betonske konstrukcije treba predvideti sloj maltera (eksmal) debljine
od 20-30 mm, kojim se obezbeuje ravnomerna raspodela napona (slika 4.239).
Pored kontrole napona u rebru nosaa, u ovom sluaju teba proveriti i napon pritiska u
betonu. Preporuuje se duina krutog oslonca:
s s h / 3 + 100 [mm] (4.432)
gde je h visina nosaa u milimetrima (slika 4.239). Kontrola napona u betonu sprovodi se
na sledei nain:
RV
= bet ,d (4.433)
a b
gde su
a duina krutog oslonca,
b irina noice,
RV vertikalna reakcija i
bet,d doputeni napon pritiska po betonu.
Prijem horizontalnih sila ostvaruje se pomou ankera, koji se prethodno postavljaju u
betonski element, ili u sluaju manjih sila, pomou posebnih tiplova za beton.
5.6.2 Leita
U sluaju oslonakih reakcija velikog intenziteta, ne moe se primeniti direktno osla-
njanje nosaa, ve se moraju postaviti leita, koja svojom konstrukcijom omoguavaju
pravilno prenoenje oslonakih reakcija, kao i pomeranja i obrtanja oslonakog preseka u
skladu sa projektnim zahtevima. Leita se, uglavnom, primenjuju u mostogradnji, ali i u
zgradarstvu, u sluaju reakcija velikog intenziteta.
Prema mogunostima pomeranja, leita se mogu podeliti na:
nepokretna, koja u potpunosti spreavaju horizontlna pomeranja, pa osim vertikal-
nih prenose i horizontalne reakcije u svim pravcima (ovo se najee odnosi na dva
ortogonalna pravca, poduni i popreni),
pokretna u jednom pravcu, koja prenose vertikalne reakcije i horizontalne reakcije
upravno na pravac pomeranja (najee se pravac pomeranja poklapa sa podunom
osom nosaa) i
pokretna u svim pravcima, koja prenose samo vertikalne reakcije i omoguavaju ne-
smetano pomeranje u svim pravcima.
Pokretna leita, bez obzira da li su pokretna u jednom ili svim pravcima, s obzirom na
nain funkcionisanja mogu da se podele na:
kotrljajua leita, kod kojih je pomeranje omogueno kotrljanjem elinih valjaka i
klizna leita, kod kojih se pomeranje ostvaruje klizanjem preko materijala sa izu-
zetno malim koeficijentom trenja (npr. teflon).
Osim pomeranja (dilatiranja) oslonakih preseka, veoma je vano da se omogui i nji-
hovo obrtanje, kako bi se nosa ponaao u skladu sa predvienim statikim sistemom. Sa
stanovita obrtanja oslonakog preseka razlikuju se:
linijsko prekretno leite, koje omuguava obrtanje oslonakog preseka u jednoj
ravni (obrtanje oko linije) i
takasto prekretno leite, koje omoguava obrtanje u svim pravcima (obrtanje oko
take).
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 693
Na razvoj leita su, sa jedne strane, uticali sve brojniji konstrukterski zahtevi, a sa dru-
ge, razvoj i primena novih materijala. Osim osnovnih, konstrukterskih zahteva, kao to su
prijem velikih oslonakih reakcija i omoguavanje pomeranja i obrtanja, pri konstruisanju
leita treba voditi rauna i o drugim, ne manje bitnim parametrima, od kojih su najvaniji:
trajnost, pouzdanost i trokovi izrade i odravanja. Do sredine ovog veka koriena su is-
kljuivo elina leita, a od ezdesetih godina poinje ira primena leita na bazi prirod-
ne i vetake gume i fluorkarbonskih polimera.
Slika 4.240 - Nepokretna linijski prekretna leita: a) za male reakcije; b) za velike reakcije
Leite se sastoji od gornje prekretne leine ploe i donje, fiksne leine ploe. Veza
gornje leine ploe sa elinim nosaem i prijem horizontalnih sila ostvaruje se preko e-
694 Metalne konstrukcije
linog cilindra (C) koji se polae u otvor na donjoj noici nosaa. Zavrtnjevi samo privr-
uju gornju leinu plou i ne uestvuju u prenosu horizontalnih reakcija. Horizontalna
reakcija u pravcu nosaa prenosi se sa gornje na donju leinu plou preko ispusta (A) koji
su sastavni deo gornje, prekretne ploe. Bono pomeranje spreeno je pomou graninika
(B), koji prihvataju poprene horizontalne sile. Prenoenje horizontalnih reakcija sa donje
leine ploe na beton ostvaruje se trenjem, ili, u sluaju veih sila, epovima ili ispustima
sa donje strane leine ploe. Vertikalna sila pritiska prenosi se kontaktom izmeu gornje
leine ploe i zaobljenog (radijus R) isturenog dela donje leine ploe. Prenoenje verti-
kalnih reakcija kontaktom izmeu gornje i donje leine ploe, odnosno izmeu donje le-
ine ploe i betonske podkonstrukcije, mogue je u sluaju pozitivnih vertikalnih reakcija
- reakcija pritiska. Ako se pri bilo kojoj kombinaciji optereenja javlja negativna, zateua
reakcija, potrebno je da se predvide posebni, dodatni elementi za njeno ankerisanje.
Kada su vertikalne reakcije velikog intenziteta, zbog velikog pritiska po betonu, javlja se
potreba za veom povrinom donje oslonake ploe, pa se primenjuju nepokretna leita sa
rebrastom stolicom (slika 4.240b). Dimenzije donje leine ploe, pa i itavog leita u naj-
veoj meri zavise od kvaliteta podloge (betona) na koju se ono postavlja. I dok je konstrukci-
ja gornje leine ploe gotovo identina kao u prethodnom sluaju, donja ploa se bitno raz-
likuje. Da bi se angaovala itava povrina donje leine ploe poveava se visina stolice, a
sama ploa se ojaava rebrima (ukruenjima), koja poveavaju njenu otpornost na savijanje.
Donja leina ploa sa stolicom i rebrima izvodi se uglavnom livenjem. Zbog tehnologije li-
venja najmanja debljina svakog pojedinanog dela mora da bude 30 mm.
Nepokretna takasto prekretna leita (slika 4.241) omoguavaju svestrano obrtanje
oslonca. Takasto oslanjanje omoguava se posebnom obradom kontaktnih povrina gor-
nje i donje leine ploe. Umesto valjkasto obraene povrine, koja se primenjuje kod li-
nijski prekretnih leita, kontaktne povrine kod takasto prekretnih leita se izvode kao
sferne povrine. Poluprenik zaobljenja gornje ploe, po pravilu je vei od poluprenika
donje kalote ( R2 > R1 ), jer se na taj nain postie poveanje nosivosti takastog leita (vi-
deti Hercove izraze 5.6.1.2).
Slika 4.241 - Nepokretna takasto prekretna leita: a) u livenoj izradi; b) u zavarenoj izradi
Pokretna elina leita se najee izvode kao: leita sa valjcima i pendel leita. Leita
sa valjcima su linijski prekretna, dok pendel leita mogu da budu i linijski i takasto prekretna.
elina leita sa valjcima spadaju u grupu pokretnih leita kod kojih se pomeranje
ostvaruje kotrljanjem valjaka i izrauju se u vie varijantni: sa jednim valjkom, sa dva valjka
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 695
Slika 4.242 - Pokretna elina leita sa: a) jednim valjkom; b) dva valjka; c) etiri valjka;
d) sa etiri zaseena valjka
Kod izuzetno velikih reakcija koriste se leita sa etiri i vie valjaka. Radi ravnomer-
nijeg prenoenja optereenja, kod leita sa etiri valjka ugrauje se balanser u vidu jo
jedne sedlaste ploe (slika 4.242c). Radi utede u materijalu i prostoru, kod izuzetno veli-
kih reakcija, koje zahtevaju valjke velikih prenika, primenjuju se leita sa zaseenim
valjcima (slika 4.242d).
Leita sa valjcima prikazana na slici 4.242 su pokretna u jednom pravcu. Da bi se
ostvarilo svestrano pomeranje potrebno je postaviti dva pokretna leita jedno iznad dru-
gog, okrenuta za 90 u odnosu na pravac pomeranja (slika 4.243).
696 Metalne konstrukcije
Kod mostovskih nosaa srednjih raspona primenjuju se pendel leita (klatna). Ova le-
ita zahtevaju veu visinu, da bi se ostvarilo eljeno pomeranje, jer se kod njih pomeranje
konstrukcije na mestu leita ostvaruje okretanjem leita oko fiksne take ili ose. Pendel
leita mogu da budu pomerljiva u jednom pravcu i linijski prekretna (slika 4.244a), ili
svestrano pomerljiva i takasto prekretna (slika 4.244b).
Slika 4.244 - elina pokretna pendel leita: a) pomerljiva u jednom pravcu - linijski
prekretna; b) dvostrano pomerljiva - takasto prekretna
Naponi u leinim ploama koji nastaju njihovim savijanjem usled reaktivnog optere-
enja mogu da se odrede prema pravilima za elemente optereene na savijanje. Jedina spe-
cifinost prorauna elinih leita je u odreivanju kontaktnog pritiska izmeu delova le-
ita. Proraun napona na kontaktu izmeu delova elinih leita sprovodi se pomou
Hercovih obrazaca. Osnovna pretpostavka za primenu Hercovih obrazaca je da su kontakt-
ne (dodirne) povrine male u odnosu na radijus zakrivljenosti povri. Naime u neopteree-
nom stanju kontakt izmeu ploe i kugle (sfere) je taka, a izmeu ploe i valjka (krunog
cilindra) linija. Meutim, pri nanoenju optereenja dolazi do deformacija, pa taka prelazi
u krug, a linija u pravougaonu traku. Kontaktni napon deluje upravno na dodirnu povrinu
i menja se, po eliptinom zakonu, od nule po obimu kruga, odnosno du ivica trake, do
maksimalne vrednosti u centru kruga ili du srednje linije pravougaone trake. Hercov pro-
raunski model za opti sluaj, odnosno kontakt dve sferne povrine radijusa R1 i R2
( R2 > R1 ), prikazan je na slici 4.245.
Teorija, zasnovana na prikazanom modelu, na osnovu koje je Herc izveo obrasce koji-
ma se uspostavlja odnos izmeu napona, deformacija i spoljanjeg optereenja je veoma
kompleksna, pa nee biti izlagana. Uprkos tome, obrasci su prilino jednostavni i pokriva-
ju gotovo sve sluajeve koji se javljaju u praksi.
Pri dodiru dve sferne povrine prenik kontaktnog kruga ( d" ) i maksimalan napon
pritiska u taki ( " ) mogu da se odrede na osnovu sledeih Hercovih izraza:
P 1
d" = 2,219 3 (4.434)
E 1 / R1 1 / R2
2
1 1
" = 0,388 3 P E
2
. (4.435)
R1 R2
698 Metalne konstrukcije
gde je P sila na kontaktu, a E modul elastinosti. U konkretnom sluaju, pri proraunu le-
ita, kontaktna sila jednaka je maksimalnoj vertikalnoj reakciji oslonca ( P = max RV ). Ako
je jedna od povrina ravna, odnosno za kontakt kugle i ploe ( R2 ), prethodni izrazi
imaju sledei oblik:
P R1
d" = 2,219 3 , (4.436)
E
2
E
" = 0,388 3 P . (4.437)
R1
U sluaju dodira dva kruna cilindra (valjka), Hercovi obrasci imaju sledei oblik:
P 1
d = 3,045 (4.438)
! E 1 / R1 1 / R2
PE 1 1
= 0,418 , (4.439)
! R1 R2
gde je ! duina valjka, a d i su irina trake i maksimalan linijski napon pritiska. Kada
je jedna od povri ravna ( R2 ), to jest, pri kontaktu valjka i ploe, to je i najei slu-
aj kod klasinih elinih leita, ali i kod leita sa centrir ploom, prethodni izrazi mogu
da se napiu u sledeem obliku:
P R1
d = 3,045 (4.440)
!E
PE
= 0,418 . (4.441)
! R1
Naponi pritiska ( " i ) dobijeni Hercovim obrazcima daleko su iznad granice razvla-
enja, ali su oni skopani sa tvrdoom materijala. Jo daleke 1924. godine Francuz Dima
(Dumas) je postavio vezu izmeu doputenog linijskog napona i tvrdoe elika po Brinelu
(HB). Prema tome, vrednosti doputenih napona za dodir po liniji ili u taki su znatno vee
od onih na granici razvlaenja materijala. U okviru standarda JUS U.E7.131/1980 "Leita
i zglobovi noseih elinih konstrukcija", dati su doputeni naponi za dodir u taki ili po
liniji (tabela 4.44).
Osnovni nedostaci elinih leita su velika visina i teina, zatim skupa izrada i odra-
vanje, pogotovu ako se ima u vidu da su ovakva leita, zbog izuzetno velikih naprezanja,
podlona dejstvu naponske korozije.
Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija 699
NAL-p-1
(ankerovan)
- pokretno u svim
pravcima,
NAL-p-2 - ankerovano za
(ankerovan) konstrukciju,
- primena: mostovi,
zgrade i industrijski
objekti
NAL-p-3
(ankerovan)
- pokretno u jednom
pravcu (podunom ili
NAL-a poprenom),
- ankerovano za
konstrukciju,
- primena: mostovi,
NAL-b zgrade i industrijski
objekti
- nepokretno,
- ankerovano za
konstrukciju,
NAL-f
- primena: mostovi,
zgrade i industrijski
objekti
leita). Osnovna ideja pri konstruisanju ovakvih leita bila je da se umesto armiranja
neoprena, za spreavanje bonih deformacija koristi elini prsten, koji je sastavni deo po-
sude (lonca) u koju se postavlja elastomer. Elastomer je praktino nestiljiv, a oblik menja
u skladu sa obrtanjem oslonakog preseka. Ovakva leita mogu da budu nepokretna, po-
kretna u jednom ili u svim pravcima. Konstrukcija jednog karakteristinog nepokretnog le-
ita u loncu prikazana je na slici 4.247.
Treba istai de je kod leita u loncu elastomer zatien od negativnih uticaja spolja-
nje sredine, pre svega se misli na ultravioletne zrake i ozon, pa im je vek trajanja znatno
dui. U okviru tabele 4.46 date su performanse jednog nepokretnog neotopf leita (tip N).
Leita na bazi elastomera imaju niz prednosi u odnosu na klasina elina leita, a
najvanije od njih su: relativno jednostavna i jeftina izrada, niski trokovi ugradnje i odr-
avanja, mala visina leita i mogunost dilatiranja u svim pravcima. Osim toga, leita na
bazi elastomera pruaju mogunosti za primenu novih konstrukterskih reenja.
5
KONSTRUKCIJE OD
ALUMINIJUMSKIH LEGURA
1 UVOD
Aluminijum je otkriven jo sredinom XIX veka, ali razvoj aluminijumske industrije po-
inje praktino tek poetkom ovog veka. Proizvodnja i primena aluminijuma u poetku je
bila veoma spora, a tek otkriem postupaka poboljanja njegovih karakteristika legiranjem
drugim elementima, omoguena je njegova iroka primena u raznim oblastima privrede.
Danas aluminijum predstavlja vaan industrijski metal, bez koga se moderna tehnika ne
moe zamisliti.
Brzom razvoju proizvodnje i primene aluminijuma, pored odlika koje on ima kao mate-
rijal, nesumnjivo je doprinela i injenica da je u zemljinoj kori ovaj element zastupljen sa
ak 8%. Sa druge strane, za njegovu proizvodnju potrebna je velika koliina energije, to
postupak za dobijanje aluminijuma i proizvoda od ovog materijala ini znatno skupljim u
odnosu na elik. Meutim, povoljna osobina vezana za ovaj materijal, koja je od velikog
znaaja za ouvanje konkurentne pozicije u industriji metala, je i mogunost njegovog re-
cikliranja. Za preradu aluminijumskog otpada, odnosno proizvodnju sekundarnog alumini-
juma, potrebno je svega 5% energije potrebne za njegovo primarno dobijanje.
Aluminijumske legure su, kao materijal male teine i visoke vrstoe, svoju pravu afir-
maciju doivele u avionskoj industriji nakon pronalaska prve kaljive aluminijumske legure
- duraluminijuma 1906. godine. Tako je i Cepelin (Zeppelin) izgradio skelet svoje letilice
iskljuivo od aluminijumskih legura. Od tada je razvoj aluminijumske industrije tesno po-
vezan sa razvojem avionske industrije.
Veliku primenu aluminijum, odnosno legure aluminijuma, nalaze i u brodogradnji i in-
dustriji vozila za drumski i elezniki saobraaj.
Prva primena aluminijuma u graevinarstvu vezana je za 1897. godinu kada je alumini-
jumskim ploama pokrivena kupola crkve Sv. Jakova u Rimu, koja je do danas neoteena
zubom vremena. Ipak, bilo je potrebno da proe dosta vremena do poetka masovnije pri-
mene ovog materijala u oblasti graevinskih konstrukcija i to najveim delom za izradu
metalne stolarije, profilisanih limova i drugih metalnih delova opreme.
2 Metalne konstrukcije
u alkalnoj sredini i visokom sadraju aluminijuma (20-30% mase), boksit je ostao iskljui-
va sirovina od ekonomskog i tehnikog znaaja za proizvodnju aluminijuma.
Proces proizvodnje primarnog aluminijuma moe se podeliti na dve tehnoloki odvoje-
ne celine. Prva je Bajerov postupak za dobijanje glinice iz rude boksita, a druga je dobija-
nje primarnog aluminijuma redukcijom glinice. Pojednostavljena ema ovog procesa pri-
kazana je na slici 5.1.
Osim primarnog aluminijuma veliki znaaj ima i tzv. sekundarni aluminijum dobijen
recikliranjem otpadnog aluminijumskog materijala, sa ueem od oko 25% u ukupnoj
svetskoj potronji. Nesumnjivo najvaniji uzrok ovakvog stanja je ekonomska opravdanost
primene sekundarnog aluminijuma, s obzirom na injenicu da je za recikliranje aluminiju-
ma potrebno dvadeset puta manje energije nego za njegovo izdvajanje iz rude boksita.
Metalurki aluminijum tj. aluminijum dobijen elektrolizom nije potpuno ist. Prema
hemijskom sastavu pod istim aluminijumom podrazumeva se aluminijum sa 99-99,9% i-
stoe. Ovakav aluminijum nema osobine koje se zahtevaju za mnoge primene, a s obzirom
na veoma skromna mehanika svojstva, nije pogodan za nosee konstrukcije. Zbog toga
se, kao i kod drugih metala, i kod aluminijuma pribegava njegovom legiranju drugim he-
mijskim elementima.
Poznavanje osnovnih pojmova vezanih za tehnoloki proces proizvodnje i metalurke
osobine veoma je vano prilikom projektovanja konstrukcija od Al-legura. Prilikom anali-
4 Metalne konstrukcije
ze upotrebnih osobina Al-legura treba voditi rauna o generalnim osobinama koje podra-
zumevaju pojedini legirajui elementi:
Bakar (Cu) znatno poveava vrstou, ak i do vrednosti koje odgovaraju mekim kon-
strukcionim elicima, kao i sposobnost plastine obrade. Sa druge strane smanjuje korozi-
onu otpornost, duktilnost i zavarljivost, pa se zbog toga Al-legure sa bakrom kao domini-
rajuim legirajuim elementom ne primenjuju za nosee konstrukcije.
Mangan (Mn) znatno poveava vrstou, uz neznatno smanjenje duktilnosti. Koroziona
otpornost Al-legura sa manganom kao preovlaujuim legirajuim elementom je dobra, ali
su ove legure neprikladne za termiku obradu i zavarivanje. Zato se uglavnom primenjuju
za proizvodnju panela i profilisanih limova za oblaganje, a ne nalaze veu primenu kod
noseih konstrukcija.
Silicijum (Si) ima slian uticaj kao mangan. Legure aluminijuma u kojima je on jedini
legirajui element ne primenjuju se za nosee konstrukcije, ali se u kombinaciji sa magne-
zijumom silicijum moe nai u Al- legurama za ovu primenu.
Magnezijum (Mg), kao jedini ili jedan od legirajuih elemenata, nalazi iroku primenu
u Al-legurama za nosee konstrukcije, s obzirom na viestruki povoljan uticaj koji daje. S
obzirom da sniava taku topljenja aluminijuma sa 660 C na 450 C, primenjuje se za
proizvodnju elektroda za zavarivanje. Legure sa magnezijumom imaju dobru korozionu
otpornost, mogue im je znatno poveati vrstou hladnom obradom, a neke su pogodne i
za termiku obradu. Zavarljivost im je znatno bolja nego kod ostalih legura.
Cink (Zn) se, kao preovlaujui legirajui element, u legurama javlja uvek sa magnezi-
jumom i drastino poveava njihovu vrstou. Ove legure iz tehnolokih razloga uvek sa-
dre i neki procenat bakra, to nije povoljno za upotrebne osobine. Generalno, sa zanemar-
ljivim procentom bakra, ove legure karakteriu osobine povoljne za primenu u noseim
konstrukcijama - vrstoa koja dostie vrednosti karakteristine za jae elike, koroziona
otpornost, duktilnost i, sa izvesnom rezervom, zavarljivost.
Kao esti sporedni elementi koji se nalaze u manjem procentu i nemaju vei uticaj na
upotrebne osobine Al-legura, javljaju se nikl (Ni), kobalt (Co), hrom (Cr), gvoe (Fe) i ti-
tanijum (Ti).
eljene osobine mogu se kod pojedinih legura postii ne samo legiranjem, ve i na-
knadnom termikom obradom.
Uticaj stanja proizvoda na mehanika svojstva ilustrovan je primerom na slici 5.2, gde
je prikazan - dijagram jedne iste legure u dva razliita stanja.
6 Metalne konstrukcije
a) b)
Aluminijumske legure imaju priblino tri puta manju specifinu teinu () od elika,
kao i znatno povoljniji odnos zatezne vrstoe i sopstvene teine (fu / ).
Generalno, Al-legure u pogledu vrstoe predstavljaju iru familiju materijala nego to
je to sluaj kod elika. Razmatranjem prikazanog uporednog dijagrama moe se zakljuiti
da Al-legure pokrivaju oblast srednjih i povienih vrstoa.
Bitna razlika izmeu - dijagrama moe da se uoi i u pogledu granice razvlaenja.
Za razliku od elika, Al-legure nemaju izraenu granicu razvlaenja. Zbog toga se, kao i
10 Metalne konstrukcije
kod drugih slinih materijala, za granicu razvlaenja usvaja konvencionalna vrednost f02,
odnosno vrednost koja odgovara plastinoj dilataciji od 0,2%.
Odnos zatezne vrstoe i konvencionalne granice razvlaenja fu/f02 je, generalno, znat-
no manji nego kod elika, to predstavlja injenicu koja se ne moe zanemariti pri usvaja-
nju koncepta sigurnosti.
Jo jedna bitna razlika izmeu elika i aluminijuma odraava se u pogledu elastinog pona-
anja, odnosno veliine modula elastinosti. Al-legure imaju tri puta manji modul elastinosti u
odnosu na elik, to konstrukcije od ovih materijala ini znatno osetljivijim na pojavu lokalne i
globalne nestabilnosti kao i deformacija, emu se mora posvetiti posebna panja pri konstruisa-
nju i proraunu. Iako predstavljaju donekle ograniavajui faktor, posledice niske vrednosti
modula elastinosti mogu se prevazii pogodnim konstrukcijskim oblikovanjem, kako eleme-
nata poprenog preseka, tako i konstrukcije u celini.
Za optereenje udarima manji modul elastinosti predstavlja prednost, jer je deformaci-
onim radom utroena kinetika energija u elastinom podruju pri istom naprezanju, tri
puta manja nego kod elika. To znai da su konstrukcije od Al-legura u stanju da apsorbu-
ju veliki deformacioni rad i da priguuju oscilacije, zbog ega koeficijenti udara kod prora-
una ovih konstrukcija mogu da se smanje.
Aluminijumske legure imaju znatno manja izduenja pri kidanju od elika. Kod kalje-
nih i vetaki ostarelih Al-legura granino izduenje (!5) iznosi samo 5-15%, a kod legura
ovravanih hladnom obradom jo manje, obino ispod 10%. U poreenju sa elikom to
je oko dva i po puta manje, ali ipak dovoljno da konstrukcije od Al-legura, generalno, nisu
sklone krtom lomu. Ipak, ovu injenicu treba imati u vidu u sluaju dinamiki optereenih
konstrukcija, kada se zahteva vea duktilnost.
Treba napomenuti i da je osetljivost upotrebnih osobina Al-legura na niske temperature
manja u odnosu na elik. Poznato je da se, i u sluaju elika i u sluaju Al-legura, zatezna
vrstoa poveava na niim temperaturama. Meutim, niske temperature kod elika znatno
utiu na smanjenje duktilnosti (izduenja pri lomu), odnosno, konstrukcije od elika su na
niskim temperaturama sklonije krtom lomu. Generalno, kod Al-legura to nije sluaj, ve
na niskim temperaturama dolazi do izvesnog poveanja ove veliine.
Koeficijent termikog irenja (T) priblino je dva puta vei nego kod elika. Ovo
svojstvo Al-legura ukazuje na injenicu da su konstrukcije od Al-legura osetljivije na tem-
peraturne promene, zbog ega je potrebno, kod statiki neodreenih nosaa, obratiti panju
na konstruisanje oslonaca. Meutim, naponi koji nastaju zbog toplotnog irenja po veliini
dostiu svega 2/3 napona koji nastaju kod elinih konstrukcija, jer manji modul elstino-
sti (E) izaziva povoljno izjednaavajue dejstvo.
Zbog malog broja neutrona u jezgru, aluminijum je nemagnetian i ne proizvodi iskre
pri udaru, to kod elika nije sluaj. Ove osobine su kod nekih objekata veoma znaajne.
Za konstruktersku praksu i svako teorijsko razmatranje nosivosti i stabilnosti noseih
konstrukcija od izuzetne vanosti je uspena idealizacija radnog (-) dijagrama. Zbog ve
istaknutih osobina Al-legura, kao to su neizraenost granice razvlaenja i izrazita razlii-
tost i zavisnost mehanikih svojstava od hemijskog sastava i stanja, u odnosu na elik to
predstavlja znatno sloeniji zadatak. Ipak, reenje u literaturi poznato kao Ramberg-Ozgu-
dov (Ramberg-Osgood) zakon moe se uspeno primeniti za Al-legure, posebno one po-
godne za nosee konstrukcije i posebno za oblast radnih napona. Zbog toga je ovo reenje
prihvaeno u mnogim nacionalnim i meunarodnim standardima, a moe se napisati u sle-
deem obliku:
Konstrukcije od aluminijumskih legura 11
n
ln 2
= + 0,002 ; n= (5.1)
E f 02 ln( f 02 / f 01 )
Praktian problem pri primeni ovakvog modela moe se javiti usled toga to se u uobi-
ajenim tehnikim specifikacijama vrednost konvencionalne granice proporcionalnosti f01
skoro nikad ne navodi, pa bi se ona morala odreivati eksperimentalnim putem. Zbog toga
je u standardima Ramberg-Ozgudov zakon obino dat u pojednostavljenom obliku u odno-
su na parametar n, za koji se daju preporuke za sraunavanje na osnovu obino raspoloi-
vih podataka iz tehnikih specifikacija, odnosno bez zavisnosti od konvencionalne granice
proporcionalnosti f01.
U tom smislu, prema preporuci tajnhardta (Stainhardt), parametar n odreuje se na
jednostavan nain, na osnovu konvencionalne granice razvlaenja f02 kao:
f 02
n gde je f02 u $N/mm2% (5.2)
10
Ovakvo pojednostavljenje pokazuje najbolje slaganje ba sa Al-legurama koje se naje-
e primenjuju za nosee konstrukcije, kako termiki ovrsle tako i termiki neovrsle, i
dovoljnu tanost za praktine tehnike primene. Za istraivaki rad, meutim, ovakva
aproksimacija ipak pokazuje neprihvatljiva odstupanja od stvarnih vrednosti.
Pod pojmom korozije metala najee se podrazumeva oksidacija metala ili neeljeno
razaranje koje nastaje pri fiziko-hemijskom delovanju okoline. Podlonost metala korozi-
ji zavisi od njegovog afiniteta prema kiseoniku. Aluminijum je, sa svojom veoma visokom
negativnom vrednou elektrohemijskog potencijla od 1,66 V, veoma reaktivan metal i
ima veliki afinitet prema kiseoniku, pa prema tome i veliku sklonost ka koroziji.
Postojanost aluminijumskih legura se upravo zasniva na ovoj osobini aluminijuma, odno-
sno, na zatitnom delovanju oksidnog sloja, koji se zbog velikog afiniteta trenutno stvara na
njegovoj povrini u reakciji sa kiseonikom iz vazduha. Za razliku od gvoa i nekih drugih me-
tala, nastali oksidni sloj je veoma gust, kompaktan i neporozan, to onemoguava dalji pristup
agenasa (O2, SO2, itd.) metalu, ime se korozija trenutno zaustavlja. Ova zatitna opna je posto-
jana ne samo prema spoljnim agensima, ve i prema svim naprezanjima, bilo da se ona javljaju
u unutranjosti opne pri njenom formiranju, bilo zbog temperaturnih ili drugih faktora, to ta-
koe nije sluaj kod gvoa, odnosno elika.
Efekat brzog stvaranja zatitnog sloja kod aluminijuma i Al-legura predstavlja efikasnu
prirodnu zatitu, ime se moe objasniti uvreeno miljenje da aluminijum ne korodira, pa
se on moe primenjivati u nekim podrujima ak i bez dodatne povrinske zatite. Ovo
svojstvo zanaajno je i za konstrukcije na koje se nanose zatitne ili dekorativne prevlake,
jer u sluaju njihovog oteenja, korozija sporo napreduje u blagoj formi, to daje vremena
za sanaciju. Meutim, nedovoljna antikoroziona sigurnost aluminijuma javlja se kod kon-
strukcija u blizini mora ili u zagaenoj industrijskoj oblasti, kao i u kontaktu sa nekim me-
talima i kiseonikom ili alkalnim jedinjenjima.
Korozija aluminijuma i aluminijumskih legura javlja se kao: jednolika, lokalna ili inter-
kristalna korozija.
Jednolika korozija posledica je dejstva kiselih ili alkalnih jedinjenja usled ega dolazi
do otapanja aluminijumske prevlake i aluminijuma ispod nje. Ona se veoma retko javlja u
graevinskoj praksi, jer se izbegava kontakt konstrukcija od Al-legura sa takvim jedinje-
njima.
Lokalna (rupiasta) korozija je elektrohemijske prirode i spada u galvansku ili kontakt-
nu koroziju. Nastaje kada se estice nekih metala ili legura (bakra, gvoa, mesinga, ...)
utisnu u povrinu aluminijuma, u prisustvu drugih elemenata, na primer vode.
Interkristalna korozija predstavlja najopasniji oblik korozije. Elektrohemijske je priro-
de i javlja se kod Al-legura heterogene strukture, kao to su Al-Cu-Mg i Al-Zn-Mg-Cu. Na
granicama kristalita osnovnog materijala nalaze se izluene primese legirajuih elemenata,
razliitog elektrohemijskog potencijala u odnosu na osnovne kristale, usled ega dolazi do
korozije. Izluene primese mogu da se pogodnom termikom obradom otope u osnovnom
metalu i tako otkloni sklonost ka ovom vidu korozije.
Ponaanje aluminijuma i Al-legura pri dejstvu korozije zavisi od njihovog hemijskog
sastava, strukturnog sastava, stanja povrina, agresivnosti sredine, kao i primenjenih kon-
struktivnih reenja, od ega zavisi i potreba za dodatnom zatitom od korozije i vrsta te za-
tite. Potreba za primenom zatite od korozije moe biti i isto estetske prirode, s obzirom
da aluminijum sa nastankom prirodnog oksidnog sloja gubi metalan sjaj i posivi.
Pitanje kada je potrebna zatita konstrukcija od Al-legura od korozije veoma je kom-
pleksno i da bi se na njega dobio odgovor neophodno je ispitati i prouiti prilike na lokali-
tetu gde se konstrukcija predvia, kao i eventualna iskustva na postojeim objektima. Ako
za odreeni materijal ne postoje takva iskustva, najbolje je konstrukciju ostaviti nepokrive-
nu, posmatrati je, pa ako se ukae potreba naknadno je zatititi premazivanjem.
Konstrukcije od aluminijumskih legura 13
Slika 5.8 - Karakteristini primeri zatite spojeva elik-aluminijum sa: a) elinim zavrtnjem;
b) elinim zakivkom; c) aluminijumskim zakivkom
Nerajui elik, hrom, kobalt i olovo nemaju tetno dejstvo na aluminijum, ukoliko
sredina nije posebno agresivna. Magnezijum i njegove legure su, u odnosu na aluminijum,
elektrohemijski negativni i predstavljaju ugroenu elektrodu. Bakar, bronza i mesing imaju
visok potencijal u odnosu na aluminijum, pa se svaki kontakt sa ovim metalima mora do-
bro izolovati. Generalno, dodire aluminijuma i njegovih legura sa ostalim metalima uvek
je preporuljivo zatititi.
U kontaktu aluminijuma sa nemetalnim graevinskim materijalima nema opasnosti od
elektrohemijske korozije. Meutim, ovi materijali mogu sadrati sastojke koji hemijski na-
padaju aluminijum, odnosno, koji usled svoje higroskopnosti (poroznosti) nakon upijanja
vlage ugroavaju dodirnu povrinu aluminijuma. Tako na primer, cement, beton i kreni
malter nagrizaju aluminijum u toku vezivanja, dok su nakon ovravanja neutralni, ukoli-
ko se ponovo ne ovlae. Zbog toga je preporuljivo da se ovakvi spojevi izoluju, na pri-
mer, bitumenskim premazom.
Kontakti sa drvetom nisu kritini sa stanovita dejstva korozije, naravno, ukoliko je dr-
vo suvo. S obzirom da je drvo podlono upijanju vlage, dodirne povrine treba zatititi sa
dva bitumenska ili neka druga premaza, to je naroito vano kod kiselog drveta, kakav je
na primer hrast.
Sve u svemu, poznavanje savremenih metoda za izolaciju dodirnih povrina aluminiju-
ma i drugih materijala veoma je znaajno. Nastajanje kontaktne korozije e biti spreeno
ukoliko se onemogui da vlaga ostvari kontakt izmeu dva raznorodna elementa. U kojem
e se obliku izvriti izolacija zavisi od uslova kojima e dodirne povrine biti izloene u
toku perioda eksploatacije konstrukcije. Postoji miljenje da u objektu sa suvom sredinom
ovoj problematici nije potrebno posvetiti panju, meutim, iskustvo pokazuje da praktino
nema sredine u kojoj nema dovoljno vlage za poetak kontaktne korozije.
Konstrukcije od aluminijumskih legura 15
2.3.3 Zavarljivost
Jedna od bitnih razlika izmeu elika i aluminijuma, odnosno Al-legura, ogleda se u
ponaanju osnovnog materijala u odnosu na postupak zavarivanja.
Kao i kod elika spajanje elemenata od Al-legura moe se uspeno izvriti zavariva-
njem. Meutim, kao posledica injenice da aluminijum ima vei afinitet prema kiseoniku i
da je taka topljenja oksidne prevlake u odnosu na osnovni materijal vea (2050 C za pre-
vlaku i svega 660 C za osnovni materijal), uz veu specifinu masu prevlake, kod zavari-
vanja Al-legura se javlja i vea mogunost pojave ukljuaka ljake u materijalu ava. Iz
tog razloga, u sluaju primene obinog elektrolunog zavarivanja potrebno je odstraniti
oksidnu prevlaku sa povrine na mestu spoja. Nepovoljnost primene ovog postupka ogleda
se u tome to su rastvarai koji se za to primenjuju hemijski agresivni, pa dolazi do korozi-
je u spojevima, kao to su ugaoni i preklopni spojevi, koji ponekad ne mogu da se oiste.
Da bi se ovaj problem prevaziao, mogu se primenjivati i nehigroskopni neutralni rastvara-
i koji nisu agresivni, ali je njihova cena visoka i mogu se primenjivati samo kod legura
koje ne sadre vie od 3% Mg.
Kao posledica, javila se potreba za modifikovanjem postupaka zavarivanja u odnosu na
odgovarajue postupke za elik, od kojih se danas uspeno primenjuju TIG i MIG postup-
ci, iji je ematski prikaz ilustrovan na slici 5.9.
Kao posledica zavarivanja javljaju se i znatni zaostali naponi koji se, za razliku od zao-
stalih napona usled tehnolokog procesa izrade, ne mogu zanemariti. Njihova procentualna
vrednost u odnosu na granicu razvlaenja je manja nego kod elika, ali je s obzirom na ne-
postojanje plastine rezerve (neizraenu granicu razvlaenja), od velike vanosti. Opisani
fenomeni ilustrovani su primerom prikazanim na slici 5.10, za sluaj dve razliite legure
koje se primenjuju za nosee konstrukcije.
Slika 5.10 - Zaostali naponi usled zavarivanja r i promena mehanikih svojstava f02 i f01
u zoni ava kod konstrukcionih Al-legura $MPa%
Nehomogenost mehanikih svojstava koja se javlja u zoni uticaja toplote u okolini za-
varenog spoja (slika 5.11), s obzirom na direktan uticaj na nosivost elemenata, mora se
uzeti u obzir kako pri proraunu nosivosti tako i pri proraunu stabilnosti elemenata kon-
strukcija od Al-legura.
Kao to je objanjeno, neposredno nakon zavarivanja dolazi do drastinog pada nosivo-
sti u zavarenom spoju. Meutim, posle izvesnog vremena moe doi do znatnog pobolja-
nja noseih karakteristika u ZUT-u, kao posledica fenomena "starenja" ava. To je naroi-
to izraeno kod grupe legura Al-Mg-Zn (serija 7000) koje se termiki obrauju. Kod ovih
legura se neposredno nakon zavarivanja vrstoa smanjuje na oko 50%, ali se posle pribli-
no tri meseca vrednosti mehanikih svojstava pribliavaju vrednostima izvorne legure
(slika 5.12).
Ovaj mehanizam u velikoj meri zavisi od kvaliteta ava, debljine osnovnog materijala i
vrste dodatnog materijala i nije u potpunosti razjanjen, pa u praksi treba ovu osobinu ko-
ristiti sa opreznou.
Konstrukcije od aluminijumskih legura 17
Slika 5.12 - Uticaj "starenja" ava na mehanika svojstva kod legure AlZn4.5Mg
bilnost, dodaju uticaju male teine, moe se izvesti zakljuak o prednosti primene u oblasti
konstrukcija u seizmikim podrujima.
Jedna od bitnih prednosti primene Al-legura je i u njihovoj dobroj korozionoj otporno-
sti. U poreenju sa elikom, koji godinje gubi oko 80 g/m2 svoje povrine, Al-legure su u
velikoj prednosti sa svega 2 do 4 g/m2 gubitka. Kao to je ve istaknuto, pri upotrebi legu-
ra bez bakra kod otvorenih, lako pristupanih konstrukcija u normalnim sredinama, dodat-
na zatita se, po pravilu, moe i izostaviti. Ova osobina sve vie dobija na znaaju i zbog
konstantnog poveanja zagaenosti atmosfere ne samo u industrijski zagaenim podruji-
ma, ve i onim oblastima koje su do nedavno vaile za iste.
Prednosti koje takoe treba istai su i postojanost mehanikih svojstava na niskim tem-
peraturama, nemagnetinost, kao i odsustvo iskrenja pri udaru i obradi.
Ekonomski nepovoljan momenat, kao posledica viestruko vee cene (ak 6 do 7 puta)
po jedinici teine u odnosu na elik, svakako predstavlja glavni nedostatak primene Al-le-
gura za nosee konstrukcije. To, naravno, ne znai da konstrukcija od Al-legura mora biti
isto toliko puta laka od odgovarajue konstrukcije od elika da bi njena primena bila eko-
nomski opravdana, ve za kompletnu tehno-ekonomsku analizu razliitih reenja treba
uzeti u obzir i sve druge komparativne osobine.
Od nedostataka Al-legura u odnosu na elik mogu se jo naglasiti i mala vrednost mo-
dula elstinosti, to se nepovoljno odraava na probleme stabilnosti i deformacija, zatim
vei koeficijent termikog irenja, kao i manja otpornost na habanje.
Imajui u vidu sve navedene prednosti i nedostatke Al-legura, primena noseih grae-
vinskih konstrukcija od Al-legura moe da bude ekonomski opravdana kod konstrukcija
kao to su:
konstrukcije objekata srednjih i velikih raspona kod kojih smanjenje mase konstruk-
cije igra veliku ulogu,
konstrukcije visokog stepena radionike obrade koje objedinjuju noseu i oblonu
funkciju,
nosee konstrukcije proizvodnih, javnih, stambenih i objekata druge namene u agre-
sivnim sredinama (kao to je na primer primorsko podruje), gde do punog izraaja
dolazi visoka koroziona otpornost aluminijuma,
montano demontane konstrukcije razliite namene, konstrukcije koje se grade u
udaljenim i teko pristupanim predelima, pontonski mostovi, razne vrste pomonih
mostova, skele, odnosno svi objekti kod kojih je od posebnog znaaja mogunost
lakog transporta i njegova cena,
mostovi na sklapanje i drugi tipovi mostova sa mogunou menjanja raspona,
objekti za skladitenje i transport (rezervoari i cevovodi) materija koje agresivno
deluju na elik,
konstrukcije koje se koriste u uslovima niskih temperatura, za koje nije pogodna
primena elika,
postojee konstrukcije kod kojih je zbog planiranog poveanja optereenja predvi-
ena zamena starih elemenata, odgovarajuim elementima manje teine.
Konstrukcije od aluminijumskih legura 19
esto moe da se uje tvrdnja da aluminijum zbog malog modula elastinosti nije po-
voljan za pritisnute tapove, jer je za obezbeenje stabilnosti potrebno vie materijala. Po-
mou pravilnog konstruisanja mogue je kod pritisnutih konstrukcijskih elemenata od Al-
legura postii istu stabilnost kao kod elika, a da pri tome uteda u teini dostigne, po pra-
vilu, oko 50%.
Dimenzije
preseka
Ova mogunost ilustrovana je primerom pritisnutog tapa duine 2,0 m, ije su karak-
teristike prikazane u tabeli 5.4. Uporeenjem sluaja upljeg profila krunog preseka od
elika i od Al-legure, moe se videti da se poveanjem debljine profila, uz zadravanje
istog spoljanjeg prenika, ista nosivost moe postii uz utedu u teini od 46,5%, a pove-
anjem prenika profila uz utedu od 54,5%.
I u sluaju limova kod kojih se mala vrednost modula elastinosti odraava na smanje-
nje vrednosti kritine sile izboavanja postoje razliite mogunosti za ekonominu prime-
nu Al-legura, poveanjem debljine lima ili promenom irine pritisnutog polja (postavlja-
njem guih ukruenja). Upotreba debljih limova ima, pored manjeg rada, i druge predno-
sti u odnosu na drugi sluaj, kao to su laka montaa i izrada u radionici usled vee kruto-
sti, vea nosivost na lokalna optereenja, vea otpornost na udarce i sl.
Slino razmatranje moe se sprovesti i u sluaju nosaa optereenih na savijanje (tabe-
la 5.5). Da bi se postigla ista krutost EI elinog profila i profila od Al-legura, uz zadra-
vanje iste visine, zbog malog modula elastinosti Al-legura praktino se ne moe ostvariti
znaajna uteda utroka materijala ('10%). Vei efekti u utedi materijala ('50%) dobi-
jaju se poveanjem visine profila od Al-legura.
Sa stanovita dozvoljenih ugiba koji vae za eline konstrukcije, primena limenih no-
saa od Al-legura nije povoljna. Ispunjenje zahteva u pogledu ugiba moe se ostvariti no-
saima vee visine, sa malim iskorienjem nosivosti rebra, to nepovoljno utie na ekono-
minost njihove primene. Zbog toga treba teiti izboru takvih statikih sistema kod kojih
je problem elastinih deformacija manje izraen (kontinualni, luni nosai, i sl.).
Konstrukcije od aluminijumskih legura 21
Dimenzije
preseka
Pri izboru preseka punih limenih nosaa treba koristiti prednosti presovanih profila, ka-
ko zbog uteda u materijalu, tako i u pogledu konstruisanja veza pojaseva sa rebrom. Pri-
menom pojaseva u obliku presovanih profila (slika 5.14) moe se izbei zavarivanje, koje
nepovoljno utie na nosivost nosaa. Zbog stabilnosti nosaa preporuuje se primena jae
pritisnute noice (slika 5.14b), ime se, zbog pomeranja teita preseka ka pritisnutoj noi-
ci, postie ekonominije iskorienje materijala i u zategnutoj i u pritisnutoj noici. Za sta-
tiko pokrivanje dijagrama momenata savijanja najprikladnije je poveanje debljine noica
kod veih nosaa, a kod manjih nosaa primena dodatnih pojasnih lamela u podruju mak-
simalnih momenata savijanja.
Kod zavarenih limenih nosaa treba obezbediti da avovi ne lee na mestima maksi-
malnih naprezanja, s obzirom na nepovoljan uticaj zavarivanja na mehanika svojstva, od-
22 Metalne konstrukcije
Pri projektovanju reetkastih nosaa treba teiti da krai tapovi budu pritisnuti, a dui
zategnuti, odnosno birati takve sisteme kod kojih se minimizira uticaj malog modula ela-
stinosti na nosivost pritisnutih tapova. Nekoliko primera povoljnih reenja ilustrovano je
na slici 5.16.
Glave zakivaka moraju biti oblikovane na poseban nain, s obzirom da zakivanju pret-
hodi stezanje elemenata za spajanje, pa nakon njihovog otputanja dolazi do prenosa odre-
ene sile na glavu zakivka. Nekoliko primera zakivaka za spajanje u noseim konstrukci-
jama od Al-legura, prikazano je na slici 5.19.
Zakivci se izrauju od legura Al-Mg ili Al-Mg-Si u mekom ili polutvrdom stanju, sa
vrstoama od 180 do 260 N/mm2. Mogu se primenjivati i zakivci od obinog ili neraju-
eg elika, ali tada treba voditi rauna o zatiti spoja od kontaktne korozije.
Hladno zakivanje zahteva znatno vee sile nego zakivanje u vruem stanju, pa je za
njegovo obavljanje neophodna primena znatno veih ureaja, to naroito oteava zakiva-
nje na gradilitu. Zbog toga se za montane nastavke najee primenjuju elini zavrtnje-
vi, koji obavezno moraju biti pocinkovani ili kadmirani.
Osim elinih primenjuju se i aluminijumski zavrtnjevi sa krunim ili trapeznim nare-
zom od legura Al-Mg-Si i Al-Zn-Mg visoke vrstoe od 310 do 350 N/mm2.
Takoe, postoji mogunost uspene upotrebe spojeva sa prednapregnutim zavrtnjevi-
ma, jer se u spoju moe ostvariti koeficijent trenja =0,35-0,45.
5.2 LEPLJENJE
Lepljenje epoksidnim lepkovima u toplom ili hladnom postupku predstavlja ve opro-
bani nain za spajanje Al-legura. Meutim, za nosee konstrukcije ovaj postupak je jo
uvek u eksperimentalnoj fazi i nije obuhvaen ni jednim od postojeih standarda. Prime-
njuje se uglavnom za manje napregnute delove konstrukcija, kao i u sluajevima kada je
najvanija dobra zaptivenost spoja.
Konstrukcije od aluminijumskih legura 25
I red
Wred = (5.3d)
z max
gde je K faktor redukcije, koji predstavlja odnos granica razvlaenja u zoni ava ( f 02* ) i
izvan nje (f02 ):
26 Metalne konstrukcije
K = f 02* / f 02 (5.4)
Treba jo napomenuti da se prema ovim preporukama doputa i zanemarivanje reduk-
cije granice razvlaenja u ZUT-u, kada je povrina ove zone manja od 10% povrine po-
prenog preseka. U sluaju kada je povrina ZUT-a vea od 30% povrine poprenog pre-
seka, potrebno je u proraun uvesti i eventualnu promenu poloaja neutralne ose.
Po istom principu koji vai za zavarene profile, proraunavaju se i tapovi od presova-
nih profila koji su nastavljeni ili vezani zavarivanjem. Lako se moe zakljuiti da je po-
godnim konstruisanjem potrebno izbei poprene avove, jer oni ire ZUT na itav presek,
ime se drastino smanjuje nosivost tapa.
Kombinacije dejstava
Osnovna: G Gk + Q (Qk 1 + 0i Qki )
Granina stanja i >1
nosivosti Incidentna: G Gk + A A + Q ( 11 Qk 1 + 2i Qki )
i >1
gde je:
Amer merodavna povrina poprenog preseka tapa.
U sluaju tapova od presovanih profila, merodavna povrina predstavlja minimalnu
neto povrinu preseka du tapa (Amer =Anet). U sluaju tapova od zavarenih profila, po-
trebno je uzeti u obzir i imperfekcije mehanikih karakteristika u ZUT-u, pa se za mero-
davnu povrinu usvaja minimalna neto povrina redukovanog preseka (Amer =Ared,net), pre-
28 Metalne konstrukcije
ma (5.3a). Treba naglasiti da, zbog umanjene nosivosti u okolini ava, rupe za spojna sred-
stva ne smeju zahvatiti ZUT.
preporuke uvode svega dve krive izvijanja (slika 5.21), nezavisno od oblika poprenog
preseka:
krivu "a" za termiki ovrsnute legure i
krivu "b" za termiki neovrsnute legure.
0,1590 0,2420
0,083 za < 1,1 0,083 za < 1,4
0,000 za + 1,1 0,000 za + 1,4
1,1 1,4
0,966 1,478
U ovim preporukama predstavljena je i kriva "c", ali samo u vidu dijagrama, kao donja
granica za sve nepovoljne ili nedovoljno ispitane netipine sluajeve.
Ovakva uproena podela posledica je obimnih eksperimentalnih istraivanja i zasno-
vana je na statistikoj obradi njihovih rezultata. U cilju obuhvatanja uticaja oblika popre-
nog preseka, kao i uticaja specifinosti zavarenih preseka, ove preporuke predviaju uvo-
enje odreenih korekcionih faktora, ime se usvojene krive izvijanja transliraju na polo-
aj stvarnog ponaanja odgovarajuih specifinih sluajeva.
Korekcionim faktorom k aproksimativno se uzima u obzir uticaj oblika, odnosno, nesi-
metrinost poprenih preseka presovanih profila, to zapravo zamenjuje postupak odrei-
vanja krive izvijanja u zavisnosti od oblika preseka, ravni izvijanja i naina izrade, koji od-
30 Metalne konstrukcije
gde je:
2,4 za termiki ovrsle legure (kriva " a" )
=
3,2 za termiki neovrsle legure (kriva " b" )
koeficijent nesimetrinosti preseka, definisan na slici 5.22.
Tabela 5.9 - Razliiti uslovi oslanjanja i vrste naprezanja elemenata poprenog preseka
razmatrani u preporukama ECCS-T2
Obostrano oslonjeni elementi
Konzolni elementi
Ukrueni konzolni elementi
Kada je konzolni element ukruen prevojem (sluaj 9), merodavna ekvivalentna vitkost
predstavlja maksimum vrednosti dobijenih razmatranjem sledeih sluajeva:
element, irine b i debljine t, se razmatra kao obostrano oslonjen sa ravnomernom
raspodelom napona po preseku (m=m1),
Konstrukcije od aluminijumskih legura 33
prevoj, irine c i debljine tc, se razmatra kao konzolni element sa ravnomernom ras-
podelom napona po preseku (m=m4),
element, irine b i debljine t, se razmatra kao delimino oslonjen du prevoja, uzimajui
u obzir interakciju prevoja sa razmatranim elementom preko koeficijenta
m = m4 (1 c 2 /( B1 tc2 )) , gde su c i tc irina i debljina prevoja, a B1 parametar empirij-
skog karaktera koji se propisuje u zavisnosti od vrste Al-legure, dat u tabeli 5.10.
Kada je konzolni element ukruen zadebljanjem (sluaj 10), merodavna ekvivalentna
vitkost predstavlja maksimum vrednosti dobijenih razmatranjem sledeih sluajeva:
element, irine b = bc + t / 2 i debljine t, se razmatra kao obostrano oslonjen sa rav-
nomernom raspodelom napona po preseku (m=m1),
element, irine b i debljine t, se razmatra kao delimino oslonjen du zadebljanja,
uzimajui u obzir interakciju zadebljanja sa razmatranim elementom preko koefici-
jenta m = m4 (1 d 2 /( B2 t 2 )) , gde je d prenik zadebljanja, a B2 parametar empi-
rijskog karaktera koji se propisuje u zavisnosti od vrste Al-legure, dat u tabeli 5.10.
Al-legura
mi
Termiki ovrsla Termiki neovrsla
m1 1,5 1,2
m2 1,0 0,85
m3 0,45 0,45
m4 5,1 4,7
m5 4,4 4,2
m6 3,7 3,4
m7 2,6 2,4
m8 1,8 1,3
B1 85 85
B2 275 310
V Smer
= f 02 / 3 . (5.12)
I mer t
Bono izvijanje, kao i u sluaju nosaa od elika, predstavlja osnovni vid nestabilnosti
elemenata od Al-legura izloenih savijanju. Kontrola bonog izvijanja usvojena prema
ECCS-T2 preporukama analogna je odgovarajuem postupku za elik, s tim da se usvajaju
odreene modifikacije vezane za specifinosti Al-legura. Usvojeni postupak odnosi se na
bisimetrine poprene preseke, kao i I-preseke simetrine u odnosu slabiju osu inercije sa
noicama iji je odnos irina manji ili jednak 1,5. Ostala ogranienja su da optereenje de-
luje u ravni rebra, da je spreena lokalna nestabilnost elemenata poprenog preseka, kao i
bono pomeranje i deformacija oslonakog preseka.
Dokaz stabilnosti na bono izvijanje nosaa od presovanih profila svodi se na ispunje-
nje sledeeg uslova:
max M M D W f 02 , M D = D W (5.13)
gde je:
max M maksimalan moment savijanja,
V Smer
= f 02 / 3 (5.16)
I mer t
zavarenih preseka, usvajaju karakteristike redukovanog preseka (Wred , Ired , Sred), prema
(5.3b,c,d).
Postupak provere stabilnosti elemenata izloenih pritisku i savijanju usvojen u preporu-
kama ECCS-T2 odnosi se samo na bisimetrine preseke elemenata bono nepomerljivih
okvira. U sluaju bono pomerljivih okvira treba primeniti proraun po teoriji II reda.
Ukoliko je y-y jaa, a z-z slabija osa, potrebno je da bude zadovoljen sledei uslov:
Nc my M *y mz M z*
+ + 1 (5.17)
N b m y 1 M y , D mz 1 Wz f 02
gde je:
Nb minimalna vrednost otpornosti na izvijanje, prema (5.6),
My,D kritini moment bonog izvijanja, sraunat prema (5.13), uz pretpostavku konstan-
tnog dijagrama momenata du raspona,
m odnos Ojlerove sile izvijanja u odgovarajuoj ravni savijanja (Ncr ) i sile pritiska Nc:
N cr , y ( z ) 2 E I y(z)
m y(z) = , N cr , y ( z ) =
Nc ! 2i , y ( z )
M* ekvivalentni moment savijanja za odgovarajuu ravan savijanja dat kao:
M
M * = max( M r ; M s ) , M r = M 2 , = 0,6 + 0,4 1 0,4
M2
Ms apsolutna vrednost maksimalnog momenta savijanja du raspona,
M1, M2 momenti na krajevima, gde je M 2 M 1 .
Ovako usvojeni postupak provere stabilnosti elemenata izloenih pritisku i savijanju
daje vee koeficijente sigurnosti u odnosu na odgovarajue savremene postupke za nosee
eline konstrukcije. On je u ECCS-T2 preporukama za elemente od Al-legura, meutim,
usvojen zbog velikog rasipanja eksperimentalnih rezultata.
Na slici 5.23 prikazana je Palata sportova u Gentu (Belgija), izgraena 1964. godine. is-
ta povrina osnove bez stubova od 85x67 m uspeno je premoena krovnom konstrukcijom,
sastavljenom od 9 reetkastih nosaa oslonjenih na podune zidove i reetkastih ronjaa, u
potpunosti izvedenom od Al-legure (AlMgSi), ukupne teine od 117 t (20 kg/m2). Alumini-
jumska konstrukcija je usvojena zbog korozione postojanosti u agresivnoj sredini, to isklju-
uje potrebu za skupim zatitnim premazima, smanjenih trokova transporta i montae zbog
male teine, bre izrade konstrukcije zbog dobre obradljivosti materijala i malog poveanja
trokova izrade konstrukcije (svega 10%) u odnosu na odgovarajuu elinu konstrukciju.
Konstrukcije od aluminijumskih legura 37
Na slici 5.25 prikazana je skladina hala u Antverpenu (Belgija), izgraena 1958. godi-
ne. Dimenzije skladita, povrine 80x250 m bez stubova i visine 20 m, premoene su
dvozglobnim ramovima od punih stubova i reetkastih rigli, na meusobnom razmaku od
20 m. Osim stubova koji su izraeni od elika, ostala nosea konstrukcija izraena je od
Al-legure AlMgSi, uz ukupan utroak od svega 120 t (6 kg/m2), to je ak sedam puta ma-
nje u odnosu na projektovano varijantno reenje od elika.
Na slici 5.26 prikazana je konstrukcija izlobene hale u Sao Paolu (Brazil), izgraena
1969 godine. Povrina osnove od 67600 m2 pokrivena je prostornom krovnom reetkom
od aluminijumskih cevi, visine 2,36 m, koja se oslanja na samo 25 stubova visine 14,0 m.
itava krovna konstrukcija je montirana na tlu, a zatim je pomou montanih igala podig-
nuta na stubove za svega 27 radnih sati.
Na slici 5.27 prikazan je hangar za smetaj hidroaviona u Long Biu (SAD), izgraen
1981. godine. Konstrukcija hangara je aluminijumska kupola prenika 105 m i visine 33 m,
pokrivena aluminijumskim panelima.
Na slici 5.28 prikazana je istraivaka stanica na Junom polu. Konstrukcija stanice je alu-
minijumska kupola prenika 50 m i visine 16 m. Aluminijumska legura je usvojena za materi-
jal nosee konstrukcije zbog male teine konstrukcije, koju je trebalo transportovati iz fabrike
na udaljenost od preko 30000 km, kao i zbog osobine aluminijuma da na niskim temperatura-
ma, koje se u toj oblasti kreu od -20 C do -80 C, za razliku od elika, ne postaje krt.
Na slici 5.29 prikazan je drumski most kod Arvida (Kanada), u podruju u kome dolazi
do velikih temperaturnih promena od +40 C do -40 C , napravljen 1950. godine. To je
prvi veliki drumski luni most napravljen od aluminijuma. Luk je raspona 88,2 m i strele
14,45 m, dok ukupna duina mosta sa prilaznom konstrukcijom iznosi 153,2 m. Lukovi su
sanduastog preseka, meusobno povezani K-spregom. Popreni kolovozni nosai su na
meusobnom razmaku 3,04 m, dok rotilj kolovoznih nosaa nose stubovi na razmaku
6,08 m. Kolovozna tabla irine 7,3 m je armiranobetonska. Konstrukcija je izraena od le-
gure AlCuMg i ukupne je teine 180 t, to je oko 2,4 puta manje u odnosu na varijantno
reenje od elika.
40 Metalne konstrukcije
Na slici 5.30 prikazan je peaki most preko kanala Hem-Lenglet (Francuska), napra-
vljen 1968. godine. Most je ukupne duine 83 m (10+63+10), sanduastog trapezastog
preseka u zavarenoj izradi, irine 1,7 m, ukupne teine 25 t. Za noseu konstrukciju je
upotrebljen aluminijum zbog korozione postojanosti, zbog koje nema potrebe za zatitnim
premazivanjem, a time i za dodatnim trokovima odravanja zatite konstrukcije. Mala te-
ina omoguila je lake rukovanje u radionici, transport velikih elemenata i jednostavnu
montau skoro bez ikakvih pomonih sredstava.
Na slici 5.31 prikazan je obnovljeni most Grosle preko Rone, u blizini Liona (Francu-
ska), puten u saobraaj 1977. godine. Rekonstrukcija starog mosta sa kolovoznom tablom
od elika i drveta, raspona 174 m, napravljenog 1912. godine, izvrena je zbog poveanja
saobraajnog optereenja sa 8 t na 30 t. Pri tome je kompletna konstrukcija grede za ukru-
enje zamenjena novom, sa aluminijumskim (AlMgSi) nosaima visine 2,4 m spregnutim
sa betonskom ploom od lakog betona, debljine 20 cm. Time je most, ukupne teine kon-
strukcije od 90 t, postao dva puta laki, to je omoguilo da postojei piloni podnesu po-
trebno poveanje saobraajnog optereenja.
Na slici 5.32 prikazan je vodotoranj u fabrici Ranshofen (Nemaka), kod koga je ma-
lom teinom konstrukcije od svega 42 t, pri zapremini od 1100 t vode, postignuta znatna
uteda u izradi centralnog stuba od betona. Na slici je prikazan postupak montae ove kon-
strukcije, kojim se rezervoar najpre sastavlja na zemlji zavarivanjem oko centralnog stuba,
a zatim hidraulikim putem podie. To predstavlja jo jednu prednost, jer izostaje potreba
za skelama i izbegavaju se radovi u tekim uslovima.
Na slici 5.34 prikazan je vojni most za prelaz tenkova. Most je raspona 8 m i teine 10 t.
Zbog male teine omogueno je jednostavno i brzo sklapanje elemenata i lako rukovanje, to
je kod ovakvih konstrukcija od velikog znaaja. Transport konstrukcije mosta vri se tenko-
vima.
Svoju primenu aluminijum nalazi i kod montanih oplata. Aluminijumski laki nosai,
poprenog preseka prikazanog na slici 5.35a, primenjuju se umesto glavnih i sekundarnih
Konstrukcije od aluminijumskih legura 43
drvenih greda, kako kod oplata za betonske ploe (slika 5.35b), tako i kod oplata za beton-
ske zidove. Aluminijum kao materijal obezbeuje veliku nosivost i postojanost na dejstvo
korozije, a popreni presek je oblikovan tako da noice velike debljine umanjuju mogu-
nost oteenja na gradilitu, dok dvostruko rebro poveava stabilnost i omoguava vee ra-
spone i prepuste. Mala teina ovih elemenata ubrzava i pojednostavljuje montau, to re-
zultuje utedama u radu i trokovima.
2 MATERIJAL
Hladno oblikovani proizvodi dobijaju se obraivanjem u hladnom stanju od niskouglje-
ninih i legiranih elika, umirenih ili neumirenih, sa granicom razvlaenja od 250 do
630 N/mm2. Jedini uslov koji se trai od materijala je dovoljna duktilnost, da bi osnovni
materijal mogao da primi znatna poprena savijanja sa malim poluprenicima (obino
r = t) bez prslina i da omogui plastifikaciju u oblastima koncentracije napona, posebno na
mestima veza.
Izduenje merne duine od 50 mm u kombinaciji sa odnosom vrstoe na zatezanje i
granice razvlaenja ( fu / fy) moe da se usvoji kao mera duktilnosti elika. Prema eksperi-
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 47
3 NAIN PROIZVODNJE
Hladno oblikovani elementi proizvode se postepenim oblikovanjem iz osnovnog lima
(ili trake) u hladnom postupku sve do eljenog oblika. Ovo se moe postii sledeim teh-
nolokim postupcima:
valjanjem,
presovanjem,
savijanjem.
48 Metalne konstrukcije
Maina za hladno valjanje prikazana je na slici 6.2a, dok je dijapazon gabaritnih di-
menzija hladno oblikovanih profila, koji se mogu dobiti hladnim valjanjem u standardnim
valjaonicama, prikazan na slici 6.2b.
Presovanje kao nain oblikovanja hladno oblikovanih proizvoda upotrebljava se u
sledeim sluajevima:
kada je popreni presek jednostavne konfiguracije,
kada je potrebna manja koliina profila i
kada je zahtevani presek relativno irok.
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 49
457 mm
152 mm
152 mm
152 mm
457 mm
152 mm
457 mm
a)
b)
Slika 6.2 - a) Maina za hladno valjanje; b) Granine dimenzije hladno oblikovanih profila
dobijenih valjanjem
Profili koji menjaju popreni presek po duini mogu se proizvoditi samo na ovaj nain. Ma-
na ovog postupka proizvodnje je relativno mala duina profila, koja je ograniena duinom
prese. Postupak proizvodnje je dosta jednostavan. Presa se sastoji od pokretnog gornjeg dela
(eki) i nepokretnog donjeg dela (matrica prese) koji ima potrebni oblik hladno oblikovanog
profila (slika 6.3). Prese mogu biti hidraulike ili mehanike i obino rade sa pritiscima do
12.000 kN. Broj podizanja prese je od 2 do 50 u jednoj minuti. Profil se dobija tako to se po
fiksiranju osnovne trake ona pritiska gornjim delom prese (2) u matricu V oblika (1). Matrica
lei na centrir profilu (3) iji se poloaj regulie regulacionim zavrtnjevima. Oblik ekia,
njegova dubina ulaenja u matricu, konstrukcija matrice i kvalitet osnovnog materijala trake
lima znaajni su parametri koji odreuju mainski uslovljen tok rada.
Savijanje (slika 6.4) je postupak dobijanja hladno oblikovanih profila, koji se takoe
koristi kada se eli dobiti manja koliina profila ili unikatni elementi. Traka lima se
postavlja izmeu nepokretnog donjeg (1) i gornjeg (2) draa. Pomou alata (4) koji je
pomerljiv i ine (5) koja se nalazi na njemu lim se zaokretom savija za unapred odreeni
ugao. Oblik ine se moe menjati, a time i oblik dobijenog profila.
Oblici ovih profila su rezultat brojnih istraivanja i svaki predstavlja efikasni konstruk-
tivni element. Glavna tendencija u projektovanju ronjaa ogleda se u poveanju mehani-
kih karakteristika materijala i smanjenju debljine materijala, iz ega je proistekao vii od-
nos napona prema masi, ali uz neophodnost paljivog razmatranja efekata lokalne i global-
ne nestabilnosti. Najee primenjivani statiki sistemi za ronjae su prosta i kontinualna
greda, a u sluaju kada treba stabilizovati donji pojas glavnih vezaa koriste se i kosnici.
Za fasadne rigle uglavnom se koriste proste grede. Trenutno u svetu postoji veliki broj
proizvoaa koji ove elemente rade kao metalnu galanteriju, koja se moe primeniti za
bilo koji glavni nosei sistem sa razliitim materijalom glavne nosee konstrukcije. Jedna
ovakva mogunost prikazana je na slici 6.8.
U montanim spratnim zgradama esto se meuspratna konstrukcija izvodi od hladno
oblikovanih profila, kako linijskih tako i povrinskih, samostalno ili u kombinaciji. Usled
relativno male teine ovakvih sistema posebnu panju treba obratiti na akustiku i
termoizolaciju. Nosivost i krutost znatno se poveavaju pri spregnutom dejstvu elinih
elemenata sa meuspratnom ploom. Ploasti elementi mogu se raditi od metala ili
nemetala (lake betonske ploe, medijapan, panel, drvo, gips itd.). Linijski elini elementi
koji se koriste kao komponente meuspratnih konstrukcija prikazani su na slici 6.9a, a po-
vrinski na slici 6.9b. Poseban problem kod ovakvih sistema sa malom masom predstavlja
deformabilnost. Znatni ugibi, a sa tim u vezi i vibracije, imaju nepovoljan efekat ne samo
na druge nosee nemetalne elemente (podne ploe, pregradni zidovi,...), ve i na konfor
ljudi koji borave u takvoj zgradi, jer neprestano podrhtavanje meuspratne konstrukcije
izaziva neprijatno i nesigurno oseanje kod korisnika.
Ovi nepovoljni efekti mogu se u izvesnoj meri eliminisati pogodnim konstrukcijskim
oblikovanjem i znatno kompleksnijom statikom i dinamikom analizom u odnosu na kla-
sine eline konstrukcije.
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 53
Slika 6.8 - Upotreba hladno oblikovanih profila za sekundarnu noseu konstrukciju hale
a)
b)
Reetkasti nosai razliite namene (za glavne vezae, ronjae, podne nosae, podvlake
itd.) mogu se takoe proizvoditi od hladno oblikovanih profila, ime se dobija izuzetno
laka i jednostavna konstrukcija. Na slici 6.10a prikazani su tipski reetkasti nosai firme
"Metsec" iz Velike Britanije, koji efektno ilustruju sve mogunosti hladno oblikovanih
profila. Pojasni tapovi su izvedeni kao eirasti, dok se dijagonalna ispuna moe uraditi
bilo od upljih profila krunog ili pravougaonog poprenog preseka ili od hladno oblikova-
nih ugaonika. Veza ispune sa pojasevima izvedena je direktnim zavarivanjem. Radi pove-
ane stabilnosti gornjeg pojasa i lake veze krovnog pokrivaa, odnosno podne ploe, u e-
irasti profil se umeu drvene gredice. Reetkasti nosai mogu biti trapezasti ili sa paralel-
nim pojasevima. Poveanje nosivosti se postie veoma jednostavno njihovim udvajanjem.
Na slici 6.10b prikazan je jo jedan tip reetkastih nosaa od hladno oblikovanih profila,
takozvani "X" nosa, izraen u zavarenoj izradi, sa pojasevima od razmaknutih U profila i
ispunom od savijenog lima ubaenog izmeu njih (samo dve vrste profila). Prilagoavanje
razliitim rasponima i optereenjima postie se uz kombinovanje sa limom za ojaanje i
dupliranjem visine, kao i uz promenu debljine materijala.
a) b)
Kroz razvoj industrije hladno oblikovanih profila neprekidno se provlaila ideja o kon-
ceptu prefabrikovanih hala ili zgrada, napravljenih preteno ili iskljuivo od hladno obli-
kovanih elemenata sklopljenih u fabrici sa olakanom i ukrupnjenom montaom. U pos-
lednjih nekoliko godina u ovoj oblasti su ostvareni brojni interesantni objekti. Standardizo-
vane prizemne hale imaju iroku primenu u industriji i poljoprivredi. U novije vreme siste-
mi metalnih hala upotrebljavaju se i za zadovoljenje zajednikih potreba kao to su hale za
rekreaciju, sport, kole itd. Ovakvi prefabrikovani standardizovani metalni objekti imaju
bitne prednosti kao to su:
atraktivan izgled,
brza izgradnja,
niski trokovi odravanja,
lako produenje i proirenje i
manje kotanje.
Jedno od savremenih reenja hala ovakvog tipa predstavlja "SWAGE BEAM" sistem, kod
kojeg su kompletni glavni nosai okvirnog sistema izvedeni od jednog jedinog hladno ob-
likovanog profila, koji se ujedno koristi i za ronjae i fasadne rigle. Ovaj sistem prikazan je na
slici 6.11. Primenljiv je za raspone od 9,0 do 15,0 m, sa razmacima vezaa od 4,5 m i visinom
venca hale do 6,0 m.
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 55
Staklenici (slika 6.14) su, takoe, poljoprivredni objekti kod kojih hladno oblikovani
profili predstavljaju dominantan konstruktivni element. Efektnim nainom reenja krute
veze stuba i rigle dobijaju se izuzetno lake nosee konstrukcije. Ova veza uglavnom pred-
stavlja klju svakog od do sada razvijenih sistema.
a) b)
iroko polje primene HOP, koje direktno ne spada u graevinarstvo, ali predstavlja
izuzetan izazov za svakog konstruktera, su paletna i regalna visoka skladita. Koliko je
ovo vana oblast primene govori i to da je ECCS osnovala posebnu komisiju koja tretira
ovu problematiku, inae veoma sloenu, jer se proraun sprovodi sa torziono osetljivim
profilima i okvirima sa delimino krutim vorovima.
Za poprene preseke tapova obino se upotrebljavaju U i C-profili, mada ima reenja i
sa upljim profilima krunog i pravougaonog preseka. Ovakvi profili su obino perforira-
ni, kako bi se omoguila fleksibilnost u pogledu spojeva. U sluaju veih presenih sila
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 59
koriste se dvostruki preseci vezani rebro uz rebro. Sve veze se izvode pomou zavrtnjeva.
Nain konstruisanja ovakvih visokih regalnih skladita prikazan je na slici 6.19. Ovakva
skladita se izrauju sa visinama i od nekoliko desetina metara.
ledu izvijanja, izboavanja i bonog izvijanja nosaa i stubova. Prema tome, projektovanje
konstrukcija od hladno oblikovanih profila zahteva znatno sloeniju, detaljniju i precizniju
analizu, kojom se obuhvataju pomenuti stabilitetni fenomeni, uz uzimanje u obzir i post-
kritine nosivosti koja kod ovakvih tankozidnih elemenata ima poseban znaaj.
Postupci proizvodnje svojstveni izradi ova dva razliita tipa konstrukcija uzrokuju znatne
razlike u mehanikim karakteristikama samog materijala (npr. poveanje granice razvlaenja i
vrstoe na zatezanje pri hladnom oblikovanju), kao i drugaiji raspored i intenzitet zaostalih
napona, to igra znaajnu ulogu, pogotovo u dokazu lokalne i globalne stabilnosti.
Jedna od najvanijih karakteristika hladno oblikovanih profila je vitkost (odnos b/t) po-
jedinanih ravnih elemenata poprenog preseka. to je ovaj odnos vei, to je manji kritini
napon izboavanja. U zavisnosti od odnosa b/t i odnosa napona na granici razvlaenja i
kritinog napona izboavanja, hladno oblikovani profili mogu imati znaajnu nosivost i
posle izboavanja. Tankozidne konstrukcije mogu biti ekonomine samo ako se potpuno
iskoristi ova nosivost u post-kritinoj oblasti, jer je ona nekoliko puta vei od nosivosti od-
reene prema kritinom naponu izboavanja. Zbog ovoga su studije post-kritinog ponaa-
nja bile, a i sada su vana oblast istraivanja.
Pre upoznavanja drugih specifinih problema projektovanja, neophodno je upoznati se
sa nekim optim terminima koji se koriste pri projektovanju hladno oblikovanih profila,
kao to su: konzolni element, obostrano oslonjeni element i ukrueni element.
Konzolni element je ravan element koji je ukruen samo du jedne ivice koja je paralelna sa
pravcem delovanja napona. Kao to je prikazano na slici 6.20 ovakvi elementi su krak
ugaonika, noica U-profila, noica eirastog profila itd. (na slici 6.20 su obeleeni sa k);
Obostrano oslonjeni element je ravan element kod koga su obe ivice, paralelene sa
pravcem delovanja napona, kruto oslonjene pomou rebara, noica ili ivinih ukruenja
koja poseduju dovoljnu krutost (na slici 6.20 su obeleeni sa o);
Ukrueni element je ravan element sa podunim ukruenjima, koja se postavljaju
izmeu rebara (meuukruenja), du ivica konzolnih elemenata (ivina ukruenja) ili
izmeu rebra i ivinog ukruenja (meuukruenje). Jedan ukrueni element moe da ima
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 61
jedno ili vie podunih ukruenja koja su paralelna sa pravcem delovanja napona (na slici
6.20 su obeleeni sa u).
Dakle, ukruenja se prema svom poloaju mogu podeliti na ivina ukruenja i meuuk-
ruenja, i moraju posedovati dovoljnu krutost, kako bi ukrutili jednu ivicu elementa. Pos-
tavljenjem ukruenja u vidu ljebova ili prevoja znatno se poveava stabilnost pritisnutih
elemenata na izboavanje.
Izboavanje i post-kritino ponaanje dominantno zavisi od naina oslanjanja elemena-
ta u podunom pravcu i od poloaja meuukruenja. Razlika u ponaanju konzolnih i slo-
bodno oslonjenih pritisnutih elemenata ilustrovana je na slici 6.21. Pritisnuti konzolni ele-
ment hladno oblikovanog profila optereenog na savijanje (slika 6.21a) ostaje prav (ravan)
samo du ivice kojom je vezan za rebro, izboava se pri relativno niskom naponu i pri tom
pokazuje veu deformisanost (zatalasanost) od obostrano oslonjenog elemenata sa istim
odnosom b/t (slika 6.21b), jer se obostranim ukruenjem znatno poveava kritini napon
izboavanja (oko 10 puta).
gde je (x) funkcija koja predstavlja promenu stvarnog dijagrama normalnih napona po
irini poprenog preseka.
U SAD, kao i u nekoliko drugih zemalja, proraun efektivne irine zasniva se na rado-
vima Vintera. Meutim, danas u svetu ima vie od deset razliitih izraza za sraunavanje
efektivne irine koji se preporuuju ili su u primeni, pri emu svi daju sline rezultate.
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 63
Konzolni pritisnuti elementi, pri istoj vitkosti, izboavaju se pri mnogo manjem optere-
enju od obostrano oslonjenih elemenata. Ovakvi elementi, takoe, imaju post-kritinu
rezervnu nosivost koja se moe koristiti. Ozbirom na znatne deformacije slobodne ivice
pri prekoraenju kritinog naprezanja, ne mogu se koristiti onolike rezervne nosivosti kao
kod obostrano oslonjenih elemenata, jer upotrebljivost u odreenoj meri zavisi i od izgleda
nosaa.
Pri proraunu hladno oblikovanih profila sa relativno velikim odnosom b/t ukruenog
pritisnutog elementa, ekonominost preseka ostvaruje se dodavanjem meuukruenja
(jednog ili vie). Na primer, ako ukrueni pritisnuti element ima odnos b/t = 200
efikasnost pritisnutog elementa tj. odnos beff /b je samo 27%. Meutim, ako se primeni
jedno meuukruenje u sredini (slika 6.24), efikasnost se poveava na 52%.
Dodavanjem novih meuukruenja efikasnost se moe jo vie poveati, tako da ceo
element postaje efektivan.
Kod hladno oblikovanih profila optereenih na savijanje veliku panju treba posvetiti
rebru profila koje se mora proveriti na dejstvo koncentrisanih sila velikog intenziteta, od-
nosno stabilnosti izuzetno tankih rebara na dejstvo oslonakih reakcija i koncentrisanih si-
la velikog intenziteta. Kako kod ovakvih profila nije konstruktivno jednostavno izvoenje
ukruenja rebra na mestu delovanja koncentrisanih sila ili na mestima oslonaca, neophod-
no je da se osigura dovoljna duina oslanjanja (D), ili da se povea duina delovanja kon-
centrisanog optereenja, kako ne bi dolo do gubitka stabilnosti rebra (slika 6.25). Na os-
novu brojnih ispitivanja, iji su rezultati objavljeni u brojnim radovima, prouena je zavis-
nost izmeu poprene koncentrisane sile, kvaliteta materijala, dimenzija rebra, radijusa
previjanja i duine oslanjanja. Na osnovu ovih istraivanja projektantima stoje na raspola-
ganju razliiti izrazi za maksimalnu koncentrisanu silu, za preseke sa jednostrukim ili
dvostrukim rebrom.
Jedna od osnovnih pretpostavki u tehnikoj teoriji elastinosti je nedeformabilnost po-
prenog preseka bilo pri savijanju, torziji ili izvijanju. Kako ova pretpostavka kod tanko-
zidnih hladno oblikovanih profila uglavnom nije ispunjena, to postupci prorauna zasno-
vani na ovakvim postavkama ne odgovaraju stvarnom ponaanju konstrukcija. Iz ovog raz-
64 Metalne konstrukcije
loga pri proraunu hladno oblikovanih profila treba primeniti preciznije postupke prorau-
na, uz uvoenje metoda zasnovanih na eksperimentalnim istraivanjima, koje obuhvataju
uticaj deformabilnosti poprenog preseka.
Hladno oblikovani profili uobiajeno imaju veoma tanke zidove, a sa tim u vezi i malu
torzionu krutost. Kako je ve pomenuto, mnogi preseci proizvedeni hladnim oblikovanjem
su monosimetrini, tako da im se ne poklapaju teite i centar smicanja (slika 6.26), to
ima za posledicu da se, ukoliko ravan spoljanjeg optereenja ne prolazi kroz centar smi-
canja, u nosau osim savijanja javlja i torzija. Moe se dokazati da je deo napona od torzi-
je do 50% vei od dela normalnog napona od savijanja nosaa, pa zbog toga pri projekto-
vanju konstrukcija od hladno oblikovanih profila posebnim konstruktivnim merama treba
spreiti uticaj torzije kako bi ovi elementi imali veu nosivost.
gde su:
f yb granica razvlaenja osnovnog materijala >MPa@,
fu vrstoa osnovnog materijala na zatezanje >MPa@,
t debljina elementa >mm@,
Ag bruto povrina poprenog preseka >mm2@,
n broj prevoja u okviru poprenog preseka, pod uglom od 90, sa unutranjim
prenikom manjim od 5t,
k koeficijent koji zavisi od naina oblikovanja i ima sledee vrednosti:
k = 0,7 za hladno valjanje,
k = 0,5 za druge metode hladnog oblikovanja.
Osim toga, prosena granica razvlaenja (fya) ne treba da bude vea od fu ili 1,2 fyb.
Poveanje granice razvlaenja usled hladnog oblikovanja moe da se uzme u obzir
samo u sluaju aksijalno optereenih elemenata kod kojih je efektivna povrina poprenog
preseka Aeff jednaka bruto povrini poprenog preseka Ag, i u drugim sluajevima za koje
se moe pokazati da uticaji hladnog oblikovanja dovode do poveanja nosivosti. Prema
tome, prosena granica razvlaenja moe da se koristi pri odreivanju:
otpornosti poprenih preseka aksijalno zategnutih elemenata,
otpornosti poprenih preseka i otpornosti na izvijanje aksijalno pritisnutih elemena-
ta kod kojih je efektivna povrina jednaka bruto povrini poprenog preseka i
otpornosti poprenih preseka elemenata optereenih na savijanje, kod kojih je itava
noica efektivna.
Poveanje granice razvlaenja ne treba da se uzme u obzir kod elemenata koji su nakon
hladnog oblikovanja izloeni termikoj obradi na temperaturama viim od 520 C u trajanju
vie od jednog asa. Posebno treba imati u vidu da neke vrste termike obrade mogu da utiu
na smanjenje granice razvlaenja ispod granice razvlaenja osnovnog materijala.
to se tie debljine limova od kojih se izrauju hladno oblikovani proizvodi, preporuke sa-
drane u Evrokodu 3 Deo 1-3 odnose se samo na proizvode koji zadovoljavaju sledee uslove:
za limove 0,5 tcor 4,0 mm
za profile 1,0 tcor 8,0 mm
gde je tcor ista debljina lima, iskljuujui debljinu eventualnog zatitnog organskog ili
metalnog (najee Zn) premaza.
Primena tanjih ili debljih elemenata treba da bude propraena serijom odgovarajuih
eksperimenata, sprovedenih u skladu sa poglavljem 9 i aneksom A ovog Evrokoda, na
osnovu kojih se mogu dobiti pouzdani parametri neophodni za projektovanje jedne ovakve
konstrukcije.
Kod poprenih preseka sa zaobljenim uglovima nominalna irina ravnih elemenata bp
treba da se odredi kao to je prikazano na slici 6.27. Uticaj zaobljenja na geometrijske
karakteristike poprenog preseka (povrina, moment inercije itd.) moe da se zanemari,
ako unutranji poluprenik zaobljenja r zadovoljava sledee uslove:
68 Metalne konstrukcije
r 5t i r 0,15 b p . (6.3)
Svi principi i pravila data u Evrokodu 3 Deo 1-3 vae samo za poprene preseke kod
kojih je vitkost delova poprenih preseka, to jest odnos irina-debljina (bp/t), manja od
maksimalnih vrednosti datih u tabeli 6.1. Osim toga, da bi se obezbedila dovoljna krutost
ukruenja, njihova irina treba da bude u sledeim granicama:
0,2 c / b 0,6 (6.4)
0,1 d / b 0,3 (6.5)
gde su b, c i d irine noice, odnosno ukruenja (videti tabelu 6.1).
Popreni preseci koji ne zadovoljavaju pomenute uslove mogu da se koriste samo ako
su njihova granina nosivost i upotrebljivost verifikovani rezultatima eksperimenata koji
su izvedeni u skladu sa pravilima datim u Evrokodu 3 Deo 1-3.
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 69
b / t 50
b / t 60
b / t 90
b / t 500
h / t 500 sin
45o 90o
napona pritiska u posmatranom elementu ( com, Ed ). Kod elemenata kod kojih maksimalni
raunski napon pritiska dostie granicu razvlaenja ( com,Ed = f yb / M 1 ) redukcioni
koeficijent treba da se odredi prema sledeem izrazu:
1 za p 0,673
= (6.6)
(1 0,22 / p ) / p za p > 0,673
f yb bp / t
p = (6.7)
cr 28,4 k
gde su:
t debljina lima,
k koeficijent izboavanja koji zavisi od uslova oslanjanja i dijagrama normalnih
napona,
f yb granica razvlaenja osnovnog materijala u MPa,
M1 parcijalni koeficijent sigurnosti (Evrokod preporuuje sledeu vrednost: M 1 =1,1),
H odnos 235 / f yb .
Kada je raunski napon pritiska manji od granice razvlaenja ( com, Ed < f yb / M 1 )
treba da se izvri redukcija relativne vitkosti:
com, Ed
p ,red = p , (6.8)
f yb / M 1
pa se u ovom sluaju redukcioni koeficijent () dobija na osnovu izraza (6.6), ali sa ovako
sraunatom redukovanom relativnom vitkou p,red .
Kod ivinih ukruenja sa jednostrukim prevojem poetna vrednost efektivne irine ceff
dobija se na sledei nain:
ceff = b p ,c (6.10)
gde je b p ,c nominalna irina prepusta (videti sliku 6.29a), a redukcioni koeficijent koji
se dobija prema izrazu (6.6) u funkciji relativne vitkosti p date izrazom (6.7), sa
vrednostima koeficijenta izboavanja ( k ) definisanim na sledei nain:
0,5 za b p ,c / b p 0,35
k = . (6.11)
(
0,5 0,83 3 b p ,c / b p 0,35)2
za 0,35 b p ,c / b p 0,6
Kod ivinih ukruenja sa dvostrukim prevojem efektivna irina ceff se takoe odreuje
iz izraza (6.10), ali sa redukcionim koeficijentom dobijenim na osnovu koeficijenta iz-
boavanja ( k ) za obostrano oslonjene elemente. Vrednost efektivne irine d eff treba da
se odredi na osnovu izraza:
d eff = b p ,d (6.12)
gde je b p ,d nominalna irina prepusta (slika 6.29b), a redukcioni koeficijent koji se do-
bija na osnovu koeficijenta izboavanja ( k V ) za konzolne elemente.
Sa ovako sraunatim efektivnim irinama be 2 , ceff i d eff odreuju se geometrijske ka-
rakteristike ukruenja: povrina ( As ) i moment inercije ( I s ) za savijanje oko ose a-a
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 73
(slika 6.29). U optem sluaju, kod ukruenja sa dvostrukim prevojem povrina ukruenja
moe da se odredi na sledei nain:
(
As = t be 2 + ceff + d eff ) (6.13)
dok moment inercije treba odrediti u odnosu na horizontalnu osu a-a koja prolazi kroz
teite efektivne povrine ukruenja.
Drugi korak: U ovom koraku, na osnovu efektivnog preseka ukruenja odreenog u
prethodnom koraku, treba odrediti redukcioni faktor ( F ) za fleksiono izvijanje ukruenja,
smatrajui da je ono kontinualno elastino oslonjeno. Kritini napon elastinog izboava-
nja za element na elastinoj podlozi moe da se odredi prema izrazu:
2 K E Is
cr , s = (6.14)
As
gde je K krutost opruge (6.9), a E modul elastinosti (E=210000 MPa). Relativna vitkost
ukruenja dobija se na uobiajen nain:
= f yb / cr ,s . (6.15)
Ova redukovana debljina t red vai za sve elemente koji ulaze u sastav ukruenja, pa se
redukovana povrina ukruenja dobija u sledeem obliku:
As ,red = As . (6.17)
p, red = p (6.18)
a) Prvi korak:
Odreivanje efektivnog poprenog preseka za
K = i com,Ed = f yb / M 1
b) Drugi korak:
Odreivanje elastinog kritinog napona cr, s
za efektivnu povrinu preseka As iz prvog
koraka.
c) Drugi korak:
Odreivanje redukovane vrednosti napona
f yb / M 1 za efektivnu povrinu As , sa
redukcionim faktorom odreenim na osnovu
kritinog napona cr, s .
d) Drugi korak:
Odreivanje redukovane debljine t red i povrine
As ,red ukruenja.
e) Trei korak:
Ponavljanje drugog koraka sa redukovanom
povrinom ukruenja iz prethodnog koraka
( As ,red ) sve dok se ne dobije da je: n n 1 ,
uz uslov n n1 .
unutranjeg ukruenja proraun se sprovodi u tri koraka, gotovo na identian nain. Jedina
razlika potie od drugaijeg poloaja ukruenja, pa se poetne vrednosti efektivnih irina
koje pripadaju ukruenju b1,e2 i b2,e1 (slika 6.30) odreuju za obostrano oslonjen element
duine bp,1, odnosno bp,2.
Efektivna povrina ukruenja, imajui u vidu dispoziciju i oznake sa slike 6.30, treba
da se odredi prema sledeem izrazu:
As = t (b1,e 2 + b2,e1 + bs ) (6.19)
gde je bs duina ukruenja (slika 6.30). Uz ove specifinosti, postupak prorauna treba
sprovesti po postupku opisanom kod elemenata sa ivinim ukruenjima.
tot , Ed ( f y / 3 ) / M (6.21)
2 2
tot , Ed + 3 tot , Ed 1,1 f y / M (6.22)
gde su:
tot,Ed ukupan normalni napon odreen na osnovu efektivnog poprenog preseka,
tot,Ed ukupan smiui napon odreen na osnovu bruto preseka.
Ukupni naponi, u optem sluaju, mogu da se odrede na osnovu sledeih izraza:
tot , Ed = N , Ed + My , Ed + Mz ,Ed + w,Ed (6.23)
tot , Ed = Vy ,Ed + Vz , Ed + t , Ed + w, Ed (6.24)
gde su:
N,Ed normalni napon usled aksijalne sile NSd,
My,Ed normalni napon usled momenta savijanja My,Sd,
Mz,Ed normalni napon usled momenta savijanja Mz,Sd,
w,Ed normalni napon usled ograniene torzije,
Vy,Ed smiui napon usled sile Vy,Sd,
Vz,Ed smiui napon usled sile Vz,Sd,
t,Ed smiui napon usled Sen Venanove (St. Venant) torzije i
w,Ed smiui napon usled ograniene torzije.
Zbog specifinosti tankozidnih hladno oblikovanih profila i limova, proraun otporno-
sti na dejstvo lokalnih poprenih sila (koncentrisane sile i oslonake reakcije) se poprilino
razlikuje od onog datog u poglavlju 5.7 Evrokoda 3 Deo 1-1. Evrokod 3 Deo 1-3 daje pra-
vila za proraun otpornosti na dejstvo lokalnih poprenih sila (Rw,Rd) za:
a) neukruena rebra
kod poprenih preseka sa jednostrukim rebrom (slika 6.31a),
kod ostalih poprenih preseka, sa dva i vie rebara (slika 6.31b),
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 77
Slika 6.31 - Primeri poprenih preseka sa: a) jednostrukim rebrom; b) dva ili vie rebara
U zavisnosti od pomenute kategorizacije i naina uvoenja sila (sa jedne strane ili
blisko sa obe strane rebra) data je itava serija poluempirijskih izraza na osnovu kojih se
moe odrediti raunska vrednost otpornosti rebra na dejstvo lokalnih poprenih sila.
1 2 EI w
cr ,T = GI + (6.25)
Ag io2 A 2T
t
io2 = i y2 + i z2 + y o2 (6.26)
78 Metalne konstrukcije
gde su:
G modul klizanja,
It torzioni moment inercije bruto poprenog preseka,
Iw sektorski moment inercije bruto poprenog preseka,
iy poluprenik inercije bruto poprenog preseka oko y-y ose,
iz poluprenik inercije bruto poprenog preseka oko z-z ose,
AT duina izvijanja tapa za torziono izvijanje,
y0 rastojanje od centra smicanja do teita bruto preseka.
Kod monosimetrinih poprenih preseka koji su simetrini oko y-y ose (slika 6.32),
elastini kritini napon za torziono-fleksiono izvijanje cr,TF dobija se pomou jednaine:
1
cr ,TF =
2
(
cr , y
) ( cr, y + cr,T )2 4 cr, y cr,T
+ cr ,T (6.27)
sa:
2E
cr , y = (6.28)
(A y / i y )2
= 1 ( y o / io )
2
(6.29)
Slika 6.33 - Specijalna mehanika spojna sredstva koja se koriste kod tankih limova: a) "pop"
nitne; b) samonarezujui zavrtnjevi; c) ekseri sa eksplozivnim upucavanjem
Rotaciona (torziona) krutost profilisanog lima, koja poveava otpornost hladno obliko-
vanog profila na bono-torziono izvijanje, modelira se, pri proraunu, elastinim opruga-
ma odgovarajue krutosti (K), koje deluju u nivou donje, slobodne noice (slika 6.35).
Ekvivalentno horizontalno optereenje (qh,Fd) odreuje se na osnovu oblika poprenog
preseka i naina vezivanja ronjae sa profilisanim limom.
Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 81
Slika 6.36 - Primer "stressed skin" koncepta kod hale sa ravnim krovom
Pri projektovanju elinih konstrukcija kod kojih su meuspratna konstrukcija, ili krov-
ni pokriva izraeni u vidu panela od profilisanog lima, moe da se pretpostavi zajedni-
ko, interaktivno dejstvo konstruktivnih elemenata i panela u cilju prihvatanja horizontalnih
optereenja usled dejstva vetra ili seizmike. Ovakav nain projektovanja elinih konst-
rukcija poznat je u svetu kao "stressed-skin" koncept. Krovovi ili meuspratne konstrukci-
je mogu da se tretiraju kao iroki puni nosai iji su pojasevi ivini nosai, a rebra profili-
sani limovi (slika 6.36). Prema tome, dijafragme u vidu profilisanih limova treba dimen-
zionisati tako da mogu da prenesu smiue sile.
7
SPREGNUTE KONSTRUKCIJE
1 UVOD
1.1 ISTORIJAT I OBLAST PRIMENE SPREGNUTIH
KONSTRUKCIJA
U irem smislu, sprezanje predstavlja konstruktivno objedinjavanje dva razliita mate-
rijala u jedinstveni - spregnuti presek. U oblasti graevinskih konstrukcija primenu nalaze
sprezanje elika i betona, betona razliitih kvaliteta i starosti, betona i drveta, elika i drve-
ta i dr. Meutim, pod pojmom spregnutih konstrukcija najee se podrazumevaju spreg-
nuti elementi od elika i betona, s obzirom da ovaj vid sprezanja ima najiru primenu.
Poetak primene spregnutih konstrukcija vezan je za mostove, kod kojih se, u periodu
od 1910. do 1920. godine, za kolovozne table formirane od koritastih limova ili "zores"
profila, umesto ispune od nevezanog kamenog materijala upotrebljavao beton. Takve kon-
strukcije kolovoza bile su veoma teke, pa je i raspon mostova bio ogranien. Iz tog razlo-
ga, umesto ispune od nearmiranog betona, od 1920. godine poinje primena relativno tan-
kih armiranbetonskih ploa. Ispitivanja takvih konstrukcija su pokazala da postoje znaaj-
ne razlike izmeu prorauna i njihovog realnog ponaanja, iz ega je izveden zakljuak da
postoji saradnja betonskog i elinog dela preseka u prenoenju korisnog optereenja.
Istraivanja u oblasti spregnutih konstrukcija intenzivirana su nakon 1930. godine u
SAD, Kanadi, Engleskoj i vajcarskoj. Prvi radovi vezani za ovu problematiku objavljeni
su 1932. godine na kongresu Meunarodnog drutva za mostove i konstrukcije, kada je i
uveden pojam modanika kao sredstva za sprezanje dva razliita materijala. Rezultati ovih
obimnih istraivanja predstavljali su osnov za donoenje prvih propisa iz ove oblasti, naj-
pre u SAD, a zatim u Nemakoj, vajcarskoj i Velikoj Britaniji. U naoj zemlji prvi propi-
si iz ove oblasti usvojeni su 1970. godine u vidu Pravilnika o tehnikim merama i uslovi-
ma za spregnute konstrukcije.
Drumski i peaki mostovi danas predstavljaju oblast iroke primene spregnutih kon-
strukcija od elika i betona. One takoe nalaze primenu i kod eleznikih mostova, ali je
ona u izvesnoj meri ograniena u odnosu na drumske mostove, s obzirom na vee korisno
optereenje, vee dinamike uticaje i vei rizik u sluaju otkaza konstrukcije.
84 Metalne konstrukcije
a) b)
zan na slici 7.5. Prefabrikovani elementi, koji sadre donju armaturu cele ploe, postavlja-
ju se na elini nosa i slue kao oplata delu betonske ploe koji se betonira na licu mesta.
Slika 7.5 - Sistem sa prefabrikovanim elementima kao oplatom i livenjem na licu mesta
Primenu ovakavog sistema, ija je realizacija prikazana na slici 7.6, karakterie niz po-
voljnosti:
profilisani lim slui kao oplata i radna platforma,
profilisani lim delom preuzima funkciju armature u betonskoj ploi,
u fazi montae, profilisani lim se ponaa kao horizontalna dijafragma, to iskljuuje
potrebu za horizontalnim spregovima,
izvoenje je brzo i ne ometa obavljanje drugih radova,
omoguava dobro voenje instalacija,
omoguava kaenje sputenog plafona,
u nekim sluajevima, s obzirom na dobre estetske karakteristike profilisanog lima,
iskljuuje potrebu za sputenim plafonom,
Kod ovakvog tipa meuspratne konstrukcije sprezanje se moe sprovesti u dva sistema:
izmeu betonske ploe i profilisanog lima i izmeu betonske ploe i elinog nosaa me-
uspratne konstrukcije.
Limeni nosa promenljive visine (slika 7.7c) predstavlja reenje koje obezbeuje manji
utroak elika i utedu u spratnoj visini. Ovo reenje, takoe, daje mogunost smetanja
instalacionih vodova u krajnjim zonama.
Spregnuti reetkasti nosa (slika 7.7d) predstavlja reenje koje obezbeuje manji utro-
ak elika i utedu u spratnoj visini, s obzirom da obezbeuje veliki prostor za provoenje
instalacija. Meutim, za ovakav tip nosaa vezani su vei trokovi proizvodnje i protivpo-
arne zatite. Kao kod reetkastih, veliki prostor za provoenje instalacija u okviru visine
nosaa moe se obezbediti i kod saastih nosaa.
Kod reetkastih nosaa betonska ploa se moe oslanjati samo u vorovima (slika 7.8a)
ili kontinualno du pojasa nosaa (slika 7.8b). U drugom sluaju potrebno je postaviti
sredstva za sprezanje du celog pojasa, s obzirom da su tapovi pojasa reetkastih nosaa
napregnuti pored aksijalne sile i momentom savijanja. Kod reetkastih nosaa malih raspo-
na (7-12 m) mogue je izostavljanje gornjeg (pritisnutog) pojasa i postavljanje elinih
ploa u vorovima za smetaj modanika za sprezanje (slika 7.9). Ulogu pritisnutog pojasa
u ovom sluaju u potpunosti preuzima beton.
(n=Ea/Ec) i promenljiv je kroz vreme, jer se modul elastinosti betona Ec menja usled sku-
pljanja i teenja.
Spregnute konstrukcije 95
Proraun spregnutih nosaa zavisi i od klasifikacije elinog dela preseka, koja je defi-
nisana prema EC3 (videti poglavlje 13). Definisane su etiri klase, u zavisnosti od kapaci-
teta rotacije preseka i lokalnog izboavanja, a presek se klasifikuje prema najnepovoljnijoj
klasi pritisnutih zidova elinog profila (noice ili rebra). Granine vrednosti odnosa irine
i debljine pritisnutih konzolnih delova noica spregnutih nosaa, za klase 1, 2 i 3, date su u
tabeli 7.1. Vrednosti koje se odnose na rebra i unutranje zidove noica spregnutih nosaa
96 Metalne konstrukcije
1
Ai = Aa + Ac , n = E a
n Ec
Ac Aa
za = z, zc = z
n Ai Ai
Ac A A
Si = zc = a c z
n n Ai
1
I i = I a + I c + Ai z c z a
n
Tc - teite betonskog dela preseka
Ta - teite elinog dela preseka
Ti - teite idealizovanog preseka
Slika 7.15 - Idealizovani presek spregnutog nosaa
Raspodela napona
(pritisak ima znak +)
Valjani c / t f 10 c / t f 10
1
Zavareni c / t f 9 c / t f 9
Valjani c / t f 11 c / t f 15
2
Zavareni c / t f 10 c / t f 14
Valjani c / t f 15 c / t f 21
3
Zavareni c / t f 14 c / t f 20
2
= 235 / f y fy#N/mm $ 235 275 355
Spregnute konstrukcije 97
Slika 7.16 - Zamena rebra klase 3 efektivnim rebrom klase 2 za sluaj negativnog momenta
U zavisnosti od klase poprenog preseka, pri proraunu otpornosti preseka raspored na-
pona u poprenom preseku se definie ili po teoriji elastinosti ili po teoriji plastinosti.
Teorija plastinosti se moe primeniti samo za preseke klasa 1 i 2. Za preseke klase 3 i 4
primenjuje se teorija elastinosti. Pri tome se za preseke klase 3 uvodi pretpostavka dosti-
zanja granice razvlaenja u krajnjem pritisnutom vlaknu elinog dela preseka, a za prese-
ke klase 4 redukcija otpornosti usled lokalnog izboavanja (na primer primenom koncepta
efektivne irine).
Pri proraunu napona i deformacija za granina stanja upotrebljivosti treba primeniti
elastinu analizu, bez obzira na klasu poprenog preseka.
zemljotresa)
Vrednost Mpl,Rd zavisi od poloaja neutralne plastine ose zpl , koji se odreuje iz uslo-
va ravnotee unutranjih plastinih sila u eliku i betonu.
Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajuim vrednostima unu-
tranjih sila i momenta pune plastinosti, za razliite poloaje neutralne ose u sluaju po-
zitivnog momenta savijanja, prikazana je u tabelama 7.3, 7.4 i 7.5, pri emu je:
Aa povrina elinog profila,
Ncd plastina sila u pritisnutom betonu,
Npla,Rd plastina sila u elinom profilu,
Nf , Nw sile koja se uvode iz praktinih razloga u model naponskog stanja, da bi se zadr-
ala upotreba Npla,Rd,
zpl poloaj plastine neutralne ose u odnosu na ivicu betonske ploe,
Mpl,Rd moment pune plastinosti.
U sluaju kada je moment savijanja negativan, odnosno kada se betonska ploa nalazi
u zategnutoj zoni, napone zatezanja prenosi samo deo elinog profila u toj zoni i armatura
u betonskoj ploi. Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajuim
vrednostima unutranjih sila i momenta pune plastinosti, u sluaju negativnog momenta
savijanja, prikazana je u tabeli 7.6, pri emu su:
Ns1, Ns2 plastine sile zatezanja u armaturi,
As1, As2 povrine armature,
zs1, zs2 poloaj armature u odnosu na ivicu betonske ploe.
Ostale oznake su iste kao u sluaju pozitivnog momenta savijanja, a sile Nf i Nw su
istog intenziteta ali suprotnog znaka.
Tabela 7.3 - Odreivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastina neutralna osa u betonu
N cd = 0,85 f cd beff z pl
N pla , Rd = Aa f yd
Iz uslova ravnotee unutranjih sila:
N pla , Rd = N cd ( z pl = N pla , Rd /(0,85 f cd beff )
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na gornju ivicu betonske ploe jednaka nuli:
M pl ,Rd = N pla , Rd ( z a z pl / 2)
100 Metalne konstrukcije
Spregnute konstrukcije 101
Tabela 7.4 - Odreivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastina neutralna osa u gornjoj noici
elinog profila
Tabela 7.5 - Odreivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastina neutralna osa u rebru elinog profila
Tabela 7.6 - Odreivanje zpl i Mpl,Rd kada je betonska ploa u zategnutoj zoni
N pla , Rd = Aa f yd
N f = 2 f yd b t f N w = 2 f yd t w ( z pl hc t f )
Iz uslova ravnotee unutranjih sila:
N pla , Rd = N s1 + N s 2 + N f + N w ( z pl = hc + t f + ( N pla , Rd N s1 N s 2 N f ) /(2 f yd t w )
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na gornju ivicu betonske ploe jednaka nuli:
2
M pl , Rd = N pla , Rd z a N
i =1
si z si N f (hc t f / 2) N w ( z pl + t f + hc ) / 2
Nc = P Rd ( z pl ,1 = N c /(0,85 f cd beff )
N pla , Rd = Aa f yd N f = 2 f yd b t f N w = 2 f yd t w ( z pl hc t f )
Iz uslova ravnotee unutranjih sila:
N pla ,Rd = N c + N f + N w ( z pl , 2 = hc + t f + ( N pla , Rd N c N f ) /(2 f yd b)
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na teite pritisnutog dela betona jednaka nuli:
M pl , Rd = N pla , Rd ( z a z pl ,1 / 2) N f (hc + (t f z pl ,1 ) / 2 N w ( z pl ,2 + t f + hc z pl ,1 ) / 2
fy
VSd V pl , Rd = AV (7.3)
3 a
gde je:
AV povrina smicanja koju sainjavaju najveim delom zidovi elinog profila paralelni
sa pravcem delovanja smiue sile.
Pojava interakcije savijanja i vertikalnog smicanja karakteristina je za veliki broj pre-
seka nosaa, gde se, usled prisustva smiue sile, mora uzeti u obzir njen uticaj na vred-
nost momenta otpornosti. Kriterijum koji treba da bude zadovoljen moe da se napie u
sledeem obliku:
gde je:
MV,Rd moment otpornosti preseka pri interakciji savijanja i smicanja,
MRd moment otpornosti preseka na savijanje (Mpl,Rd ili Mel,Rd),
Mf,Rd plastini moment otpornosti poprenog preseka obrazovanog samo od noica, sa
efektivnim presecima koji se koriste pri proraunu MRd.
Ukoliko je smiua sila VSd mala, odnosno ukoliko ne prelazi polovinu vrednosti
plastine otpornosti na smicanje Vpl,Rd (VSd < 0,5& Vpl,Rd), umanjenje momenta otpornosti je
toliko malo da se kompenzuje ojaanjem materijala, pa se moe zanemariti.
Spregnute konstrukcije 105
Redukcioni koeficijent bono torzionog izvijanja *LT odreuje se na isti nain kao i kod
elinih nosaa (videti poglavlje 13), u zavisnosti od bezdimenzionalne vitkosti LT .
Vrednosti LT su u funkciji kritinog momenta elastinosti za bono torziono izvijanje Mcr,
prema izrazima datim u tabeli 7.10, u zavisnosti od klase poprenog preseka. Vrednost
momenta Mcr odreuje se prema postupku definisanom u Aneksu B EC4.
Moment otpornosti
Klasa preseka Bezdimenzionalna vitkost
poprenog preseka
M pl = M pl , Rd
1 ili 2 LT = M pl / M cr
za 'a='c='s=1,0
M el = M el , Rd
3 ili 4 LT = M el / M cr
za 'a='c='s=1,0
Provera bono torzionog izvijanja nije potrebna kod spregnutih nosaa kod kojih
je LT +0,4.
106 Metalne konstrukcije
Za sva neubetonirana rebra koja imaju odnos d / tw > 69 i sva ubetonirana rebra sa
d / t w > 124 moraju da se obezbede poprena ukruenja kod oslonaca.
Kriterijum Klasifikacija
Potpuno sprezanje sa krutim modanicima
Prema krutosti spoja
Nepotpuno sprezanje sa fleksibilnim modanicima
Puni smiui spoj
Prema nosivosti spoja
Parcijalni smiui spoj
Prema kapacitetu deformacije Duktilni modanici
modanika Kruti modanici
betonski deo preseka sa negativnim momentom, pri emu se uzima u obzir samo zategnuta
armatura i profilisani lim, a udeo zategnutog betona se zanemaruje.
Tabela 7.13 - Proraun podune smiue sile V! u sluaju primene teorije plastinosti pri
proraunu nosivosti poprenog preseka
Aa f y
Izmeu preseka sa maksimalnim
momentom savijanja i krajnjeg oslonca a
Fcf = min
0,85 Ac f ck Ase f sk
+
c s
Izmeu preseka sa maksimalnim As f sk Aap f yp
momentom savijanja i meuoslonca ili V! = Fcf + +
krajnjeg ukljetenja s ap
Parcijalni smiui spoj
Izmeu preseka sa maksimalnim V! = Fc
momentom savijanja i krajnjeg oslonca
Izmeu preseka sa maksimalnim As f sk Aap f yp
momentom savijanja i meuoslonca ili V! = Fc + +
s ap
krajnjeg ukljetenja
Aa povrina konstrukcionog elika,
Ac efektivna povrina betona,
Ase povrina podune pritisnute armature, koja je ukljuena u proraun otpornosti na
savijanje,
As efektivna povrina podune armature ploe,
Aap efektivna povrina profilisanog elinog lima, ukoliko je on ukljuen u efektivni
presek.
U sluaju parcijalnog smiueg spoja, kada se razmatra deo nosaa izmeu preseka sa
maksimalnim momentom savijanja i krajnjeg oslonca, za smiuu silu V! se moe smatrati
da je jednaka aksijalnoj sili u betonskom delu preseka Fc koja je potrebna da se prihvati
moment savijanja MSd koji je manji ili jednak od momenta pune plastinosti
( M Sd M pl ,Rd ).
Kada se u parcijalnom smiuem spoju razmatra deo nosaa izmeu preseka sa maksi-
malnim momentom savijanja i meuoslonca ili krajnjeg ukljetenja, pri proraunu smiue
sile V! treba uzeti u obzir jo i aksijalnu silu koju prenosi betonski deo preseka sa negativ-
nim momentom, na isti nain kao i kod punog smiueg spoja.
U sluaju primene teorije elastinosti pri proraunu otpornosti poprenog preseka, po-
duna smiua sila V! odreuje se po teoriji elastinosti iz transverzalnih sila koje se ja-
Spregnute konstrukcije 109
vljaju usled optereenja koje deluje na spregnuti presek. Pri proraunu treba koristiti ela-
stina svojstva preseka koje se koriste i pri proraunu napona (na primer karakteristike
idealizovanog preseka).
gde je:
fu granica razvlaenja materijala valjkastog modanika, ali ne vea od 500 N/mm2,
fck karakteristina vrstoa na pritisak betonskog cilindra odreene starosti,
Ecm srednja vrednost modula elastinosti betona,
- koeficijent koji zavisi od odnosa visine i prenika modanika:
= 0,2 [(h / d ) + 1] za 3 h / d 4
=1 za h / d > 4
v parcijalni koeficijent sigurnosti za sredstva za sprezanje, v = 1,25 .
Ukoliko se valjkasti modanici sa glavom primenjuju za sprezanje sa spregnutom plo-
om sa profilisanim limovima, otpornost na smicanje odreenu prema (7.6) treba pomno-
iti odgovarajuim koeficijentom redukcije, definisanim u tabeli 7.14.
110 Metalne konstrukcije
0,7 hbo
Rebra profilisanih limova upravna na nosa kt =
1
Nr hp
hp
- Nr je broj valjkastih modanika u jednom rebru na mestu njegovog preseka sa nosaem,
koji ne treba da pree 2 u proraunima,
- u proraunu PRd ne treba uzeti da je fu vee od 450 N/mm2,
- ogranienja primene koeficijenta redukcije kt ( u ostalim sluajevima treba primeniti
ispitivanje) su: d 20 mm , h p (85 mm, bo ) , bo h p ,
- za modanike zavarene kroz profilisani lim treba uzeti da je k t 1,0 za N r = 1 , odnosno
k t 0,8 za N r 2 .
S obzirom da profilisani lim slui kao oplata, trokovi betoniranja se drastino smanju-
ju. Osim toga, on preuzima i ulogu radne platforme prilikom postavljanja armature i izli-
vanja betona, s obzirom da se, nakon postavljanja i privrivanja lima, po njemu moe
hodati. Pri tome je obezbeena i zatita od pada radnika i predmeta, kao i neometano oba-
vljanje drugih radova.
Podupiranje lima nije potrebno osim u sluaju velikih napona, kada nosivost lima nije
dovoljna za prihvatanje sveeg betona. Profilisani lim se proizvodi i u veim duinama (do
18 m) to omoguava da se premosti i vie polja, ime se ubrzava izgradnja. Postavljanje
tabli lima je brzo i jednostavno s obzirom na njihovu malu teinu, i mogu ga obavljati sve-
ga dva radnika.
U oblasti pozitivnih momenata, nakon vezivanja betona, profilisani lim preuzima ulogu
armature meuspratne ploe za prenoenje napona zatezanja. Osim toga, postoji potreba i
za armaturom za ogranienje prslina, sa poprenom armaturom (posebno u sluaju delova-
nja koncentrisanog optereenja) i za statikom armaturom u zonama negativnih momenata
iznad oslonaca kontinualnih ploa.
Prilikom montae eline konstrukcije, u sluaju primene meuspratnih AB ploa, e-
sto je neophodno postavljanje montanih horizontalnih spregova. Ovi spregovi imaju
funkciju horizontalne dijafragme u fazi kada AB ploa, koja inae obavlja tu funkciju u
fazi eksploatacije, nije jo oformljena. Oni vre ukruenje zgrade za horizontalna dejstva
vetra i seizmikih sila i prenose ih do vertikalnih spregova ili krutih jezgara zgrade. U slu-
aju meuspratnih ploa sa profilisanim limovima primena ovih spregova nije potrebna jer
funkciju horizontalne dijafragme, do ovravanja betona, preuzima profilisani lim.
Profilisani lim je pocinkovan ili sa jedne strane plastificiran. Time je sa donje strane
obezbeena dovoljna koroziona otpornost, kao i zadovoljenje odreenih estetskih kriteriju-
ma. Ukoliko se ipak zahteva postavljanje sputenih plafona, ono se na jednostavan nain
moe obezbediti kaenjem za lim. Na slian nain, kaenjem za lim i voenjem kroz udu-
bljenja izmeu rebara lima, moe se postii veoma dobro provoenje instalacija.
Sprezanje izmeu elinog lima i betona u osnovi se postie trenjem koje nastaje izme-
u ova dva materijala. Sama athezija, meutim, moe biti naruena vremenskim deforma-
cijama (skupljanje i teenje betona), naponima usled temperaturnih promena, kao i dej-
stvom dinamikog optereenja, pa ne moe u svim sluajevima obezbediti potpuno spreza-
nje. Da bi sprezanje bilo efikasnije poeljna je primena lima koji pored uzdune poseduje i
poprenu profilaciju na rebrima, ili primenu drugih dodatnih mera sprezanja. Nekoliko
razliitih vrsta profilisanih limova prikazano je na slici 7.19.
U sluaju prikazanom na slici 7.19a, profilisani lim sadri ispupenja, tzv. "bradavice"
koje deluju kao modanici. Mogua je primena ispupenja koja su postavljena popreko ili
koso u odnosu na pravac valjanja (slika 7.19b), razliitih profilacija lima (slika 7.19c), per-
foracija na rebru lima (slika 7.19d), ili zavarene armaturne mree (slika 7.19e). U sluaju
na slici 7.19f, na limu su ubuene rupe kroz koje prilikom betoniranja upada sve beton u
prostor formiran pomou dodatnog lima. Efikasan nain sprezanja postie se primenom li-
mova sa specijalnom geometrijom, kojom je onemogueno odvajanje od betona (slika
7.19g,h). Ovakva geometrija lima omoguava i jednostavno kaenje instalacija i sputenih
plafona.
Spregnuto delovanje kod svih tipova limova moe se obezbediti eonim ankerovanjem,
odnosno, postavljanjem ankera u obliku vitkih modanika-epova (slika 7.20a), ivinih
ugaonika ili modanika nastalih deformacijom lima (slika 7.20b). Ankerovanje se izvodi
112 Metalne konstrukcije
iznad krajnjih i srednjih oslonaca, a ukoliko se primene posebno profilisani limovi, samo
iznad krajnjih oslonaca.
Spregnute konstrukcije 113
Ovakav tip ankerovanja vri se za silu Z koja u profilisanom limu prouzrokuje napone
na granici razvlaenja materijala, odnosno plastifikaciju lima:
Z = f yp Ap (7.8)
gde je:
f yp granica razvlaenja elinog profilisanog lima,
Ap povrina celokupnog preseka lima.
114 Metalne konstrukcije
Ukoliko se kao sredstvo za sidrenje na krajnjim osloncima koriste ankeri u vidu epova
(slika 7.20a), treba superponirati sile od njihove uloge kao modanika za sprezanje sa e-
linim nosaem.
Osim sprezanja izmeu elinog lima i betona mogue je, sprezanjem pomou moda-
nika, betonsku plou ukljuiti kao pritisnuti pojas elinog nosaa meuspratne konstruk-
cije. Opte preporuke koje se odnose na konstrukcijsko oblikovanje vezano za sprezanje
elinog nosaa i betonske ploe sa profilisanim limovima date su na slici 7.21.
= H (7.9)
N pl , p
gde je:
116 Metalne konstrukcije
lima raspodela napona u njima nije ravnomerna. Uticaj ovog fenomena se u proraun uvo-
di primenom koncepta sadejstvujue - efektivne irine, definisanog prema EC3.
gde je:
Wel,eff elastini otporni moment efektivnog preseka,
f yp granica razvlaenja profilisanog lima,
ap parcijalni koeficijent sigurnosti za svojstva materijala profilisanog lima, dat u
tabeli 7.2.
Ugib lima usled sopstvene teine i teine sveeg betona (bez dodatnog optereenja pri
gradnji) ograniava se na !/180 ili 20 mm, gde je ! raspon izmeu oslonaca u fazi montae.
Nosivost profilisanog lima kao horizontalne dijafragme zavisi od razliitih faktora, kao
to su:
nosivost veze lima i elinog nosaa,
nosivost spojeva izmeu nosaa,
nosivost spojeva izmeu susednih profilisanih limova,
oblika i debljine profilisanog lima.
Proraun profilisanog lima optereenog raspodeljenim pritiskujuim optereenjem u
ravni lima vri se prema odgovarajuim postupcima definisanim u EC3.
Lom usled savijanja, odnosno prekoraenja momenta otpornosti Mp,Rd u preseku I-I.
Ovaj presek moe biti merodavan u sluaju potpunog smiueg spoja (.=1);
Lom usled smicanja izmeu profilisanog lima i betona u preseku II-II moe se javi-
ti kao posledica deliminog smiueg spoja (0.<1). Granino optereenje odree-
no je otpornou na poduno smicanje V!,Rd;
Lom usled prekoraenja otpornosti na vertikalno smicanje Vv,Rd u preseku III-III -
moe biti merodavan samo u specijalnim sluajevima, na primer kod debelih ploa
malih raspona sa relativno velikim optereenjem.
Otpornost na savijanje
Proraun otpornosti na savijanje Mp,Rd poprenog preseka spregnute ploe odreuje se
prema teoriji plastinosti. Pri proraunu se usvajaju iste pretpostavke kao kod prorauna
otpornosti na savijanje preseka spregnutih nosaa (videti deo 2.2.2.1 ovog poglavlja), pri
emu se pretpostavlja da je profilisani lim napregnut do svoje proraunske granice
razvlaenja fyp/ap.
Kod negativnog momenta savijanja, doprinos elinog lima se uzima u obzir samo on-
da kada je lim kontinualan.
U sluaju pozitivnog momenta savijanja, pri proraunu otpornosti na savijanje, odno-
sno, momenta pune plastinosti spregnute ploe Mp,Rd, u zavisnosti od poloaja neutralne
ose, razlikuju se dva sluaja:
neutralna plastina osa lei u betonskoj ploi,
neutralna plastina osa lei u podruju profilisanog lima.
Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajuim vrednostima unu-
tranjih sila i momenta otpornosti, kada plastina neutralna osa lei u betonskoj ploi, u
sluaju pozitivnog momenta savijanja, prikazana je u tabeli 7.15, pri emu je:
Ncf plastina sila u pritisnutom betonu,
Np,Rd plastina sila u elinom profilisanom limu,
Ap efektivna povrina poprenog preseka profilisanog elinog lima optereenog na za-
tezanje, pri ijem odreivanju treba zanemariti irinu udubljenja i ispupenja lima,
dp rastojanje od gornje ivice ploe do teita efektivne povrine poprenog preseka
profilisanog elinog lima,
b irina razmatranog poprenog preseka,
Spregnute konstrukcije 119
N cf = b x 0,85 f ck / c
N p , Rd = A p f yp / ap
Iz uslova ravnotee unutranjih sila:
N p , Rd = N cf ( x = N p , Rd /(b 0,85 f ck / c )
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na teite pritisnutog betona jednaka nuli:
M p , Rd = N p , Rd (d p x / 2)
Kada neutralna plastina osa lei u podruju profilisanog elinog lima, otpornost na
savijanje spregnute ploe moe da se odredi prema slici 7.27, ili jednostavnije, sa zanema-
rivanjem betona u rebrima, na sledei nain:
M p ,Rd = N cf z + M pr (7.11)
gde je:
N cf
z = ht 0,5 hc e p + ( e p e) (7.12)
Ap f yp / ap
N cf
M pr = 1,25 M pa 1 M pa (7.13)
Ap f yp / ap
N cf = hc b (0,85 f ck / c ) (7.14)
Slika 7.27 - Raspodela napona za pozitivan moment savijanja kada neutralna osa lei
u oblasti profilisanog lima
m Ap 1
V!,Rd = b d p + k (7.15)
b Ls vs
gde su:
m, k empirijski koeficijenti koji se odreuju ispitivanjem u saglasnosti sa EC4,
Ls duina smicanja definisana u zavisnosti od dispozicije optereenja prema
tabeli 7.16,
'vs =1,25.
Veliine b, dp i Ls su u #mm$, a Ap u #mm2$.
U sluaju kontinualnih spregnutih ploa mogu se razmatrati ekvivalentne prosto oslo-
njene ploe sa jednim poljem, iji raspon odgovara za unutranja polja rastojanju nultih ta-
aka dijagrama momenata, a za krajnja polja celoj duini polja.
Alternativno, za proraun otpornosti na smicanje ploa koje nisu ankerovane na kraje-
vima primenjuje se metoda parcijalnog smiueg spoja, koja je data u Aneksu E EC4.
Ovom metodom moe da se odredi i otpornost na poduno smicanje kod ploa koje su
ankerovane na krajevima. Ukoliko se za ankerovanje na kraju koristi valjkasti modanik sa
glavom zavaren za profilisani lim, za njegovu proraunsku nosivost treba uzeti manju od
sledeih vrednosti:
122 Metalne konstrukcije
Dispozicija optereenja Ls
!/4
Napomena:
Za ostale dispozicije optereenja treba izvriti procenjivanje na osnovu rezultata ispitiva-
nja, ili aproksimativan proraun (na primer izjednaavanjem povrina dijagrama smiue
sile usled razmatranog optereenja i usled sistema dve simetrine koncentrisane sile, gde
oba optereenja imaju iste rezultante)
gde je:
bO srednja irina betonskih rebara (slika 7.23),
,Rd vrstoa na smicanje u iznosu od 0,25 f ctk / c ,
fctk (= fctk0,05 ) karakteristina vrstoa betona na zatezanje data u poglavlju 3 EC4,
) = Ap /(bO d p ) < 0,02 ,
Ap efektivna povrina poprenog preseka elinog lima koji je optereen na zatezanje,
definisana kao za proraun otpornosti na savijanje, unutar irine bO ,
kv = 1,6 d p 1 , gde je dp u #m$.
Spregnute konstrukcije 123
gde je:
Cp kritini obim odreen prema slici 7.28.
gde je:
bp irina na kojoj deluje koncentrisano optereenje, upravno na raspon ploe,
hc debljina ploe iznad rebara profilisanog lima,
hf debljina sloja zavrne obrade, ako postoji.
124 Metalne konstrukcije
[ ]
bem = b p + 2! p 1 ( ! p / !) od irine ploe (7.20a)
[ ]
bem = b p + 1,33! p 1 ( ! p / !) od irine ploe (7.20b)
za vertikalno smicanje:
[ ]
bev = b p + ! p 1 ( ! p / !) od irine ploe (7.20c)
gde je:
!p rastojanje od teita optereenja do najblieg oslonca,
! raspon.
Ukoliko je koncentrisano ili linijsko optereenje merodavno za proraun, osiguranje
dobre raspodele optereenja treba obezbediti postavljanjem poprene armature preko limo-
va na irini najmanje jednakoj bem, sa minimalnim procentom armiranja u odnosu na povr-
inu preseka betona iznad rebara limova od 0,2%.
3 SPREGNUTI STUBOVI
3.1 OPTE
Spregnuti stubovi ve decenijama imaju iroku primenu, prvenstveno kod visokih zgra-
da, i u trusnim regionima. S obzirom na injenicu da se sprezanjem povezuju betonski i
elini materijal na nain kojim se iskoriavaju pozitivne osobine oba materijala, spreg-
nuti stubovi se mogu smatrati optimalnim reenjem. Generalno, postoji niz prednosti
spregnutih u odnosu na eline i betonske stubove koje ih ine atraktivnim za primenu.
U odnosu na isto eline ili armiranobetonske stubove istih dimenzija, spregnuti stu-
bovi raspolau znatno veom nosivou. Stoga im se moe dati prednost u sluaju velikih
normalnih sila ili ogranienih dimenzija preseka.
Jedna od posebnih prednosti spregnutih stubova primenjenih u zgradama visoke sprat-
nosti je mogunost da se spoljne dimenzije stuba zadre konstantnim po celoj visini objek-
ta. Potreba za veom nosivou na niim spratovima moe se ostvariti poveanjem deblji-
ne elinog profila, procenta armiranja ili kvaliteta primenjenih materijala.
Neki od karakteristinih poprenih preseka spregnutih stubova su prikazani na slici
7.30. Uopteno, spregnuti stubovi se mogu podeliti u tri grupe:
Spregnute konstrukcije 125
Kod spregnutih stubova tipa ubetoniranog valjanog profila moe se postii velika nosi-
vost uz istovremeno veliku vitkost. Osim toga, oni imaju i relativno veliku nosivost na sa-
vijanje oko jae ose ubetoniranog I-profila. Armiraju se relativno malom armaturom koja
esto ima samo konstrukcijsku funkciju. Zbog poveanog kritinog napona izboavanja,
nije potrebno vriti kontrolu na izboavanje tankozidnih delova. Kod potpuno ubetonira-
nog profila nije potrebno vriti ni posebnu antikorozionu zatitu. Zahvaljujui betonskom
omotau poveana je poarna otpornost kao i otpornost na udar. Sa gledita tehnologije
graenja ovaj tip stubova je manje povoljan jer zahteva izradu oplate i armature kao i za
armiranobetonske stubove.
Spregnuti stubovi sa delimino ubetoniranim otvorenim elinim profilima odlikuju se
relativno velikom nosivou na aksijalne sile i vrlo velikom nosivou na savijanje. U
ovom sluaju, za sprezanje su najpodesniji elini profili sa irokim pojasevima, jer daju
vee povrine betonskog dela preseka i bolju zatitu rebra od dejstva poara. Ako se armi-
raju podunom armaturom vri se zavarivanje uzengija za rebro elinog profila. Prednost
ovakvih stubova, izmeu ostalog, predstavlja i mogunost primene uobiajenih elinih
veza u montanoj gradnji. Betoniranje ovih stubova zahteva oplatu na bonim stranama
prostora izmeu noica elinog nosaa.
Stubovi od upljih profila izrauju se od okruglih, kvadratnih ili pravougaonih beav-
nih ili poduno, odnosno spiralno zavarenih upljih profila. U sluaju okruglih upljih
profila, usled troosnog stanja napona u betonu, poveana je nosivost, odnosno vrstoa na
pritisak. Kod stubova od upljih profila nije potrebna posebna oplata, a esto ni dodatna
poduna armatura. Betonska ispuna takoe poveava i nosivost obimne cevi na izboava-
Spregnute konstrukcije 127
nje, pa moe doi samo do plastinog izboavanja na spolja. Naroitu prednost stubovi
ovog tipa imaju u sluaju centrinog pritiska, tj. kod objekata sa jezgrom za stabilizaciju,
mostnih stubova itd. Jedan od bitnih povoljnih uticaja betonske ispune je i poveana po-
arna otpornost.
Granini uslov
Tip spregnutog stuba
( = 235 / f y )
Usled pojave teenja betona javljaju se smiue sile na kontaktu izmeu elika i beto-
na, koje se proraunavaju iz razlike plastinih presenih sila u elementima poprenog pre-
seka. U sluaju (b) te sile vremenom opadaju, a u sluaju (c) rastu. Na unutranjim strana-
ma noica I-profila javljaju se i dodatne sile trenja usled sila cepanja nastalih kod moda-
nika za prenos sile (d).
Otpornost na smicanje moe se obezbediti putem trenja i athezionih sila na graninoj
povrini elika i betona, kao i mehanikim spojnim sredstvima, tako da ne doe do pojave
znatnog klizanja. Ove mere su potrebne radi pribliavanju modelu homogenog stuba sa
potpunim sadejstvom betona i elika, kakav se koristi u proraunu.
U sluaju upljih profila ispunjenih betonom, pri proraunu Npl,Rd se u jednaini (7.22)
vrednost 0,85fck moe zameniti sa fck..
Kod krunih upljih profila ispunjenih betonom, ija je relativna vitkost 0,5 i kod
kojih najvei proraunski moment savijanja I reda Mmax,Sd ne prelazi vrednost N Sd D / 10 ,
moe se uzeti u obzir poveanje vrstoe betona usled utezanja, na sledei nain:
Aa f y Ac f ck t f y As f sk
N pl , Rd = 2 + 1 + 1 + (7.23)
Ma c D f ck s
gde su t i D debljina zida i prenik upljeg profila, a .1 i .2 koeficijenti dati u tabeli 7.18 u
zavisnosti od relativne vitkosti .
U ovom izrazu N pl ,R predstavlja otpornost poprenog preseka prema (7.22) ili (7.23),
sraunatu sa vrednou 1,0 za sve parcijalne koeficijente sigurnosti ( Ma = c = s = 1,0 ).
Kritina elastina (Ojlerova) sila N cr , definisana je kao:
2 ( EI ) e
N cr = (7.26)
!
gde je:
! duina izvijanja,
( EI ) e efektivna elastina krutost preseka.
Za duinu izvijanja ! izdvojenog spregnutog stuba sa nepomerljivim vorovima moe
se usvojiti, na strani sigurnosti, da je jednaka njegovoj sistemnoj duini. Alternativno, du-
ina izvijanja se moe odrediti primenom Aneksa E iz EC3 i pravila datih u EC4.
Za kratkotrajno optereenje, efektivnu elastinu krutost preseka ( EI ) e treba odrediti na
sledei nain:
Ecm I c
( EI ) e = Ea I a + 0,8 + Es I s (7.27)
c
gde su:
Ia, Ic, Is momenti inercije za posmatranu ravan savijanja konstrukcionog elika, betona
(bez prslina) i armature,
Ea, Es moduli elastinosti konstrukcionog elika i armature,
Ecm sekantni modul elastinosti betona,
'c koeficijent sigurnosti za krutost ('c=1,25).
Slika 7.33 - Raspodele napona koje odgovaraju interakcionoj krivoj sa slike 7.32
Spregnute konstrukcije 133
Dijagram napona n = (1 r ) / 4 , n d
r=1 ( n = 0
r=0 ( n = 0,25
r=-1 ( n = 0,5
gde je:
MSd maksimalni proraunski moment koji se javlja u stubu,
Mpl,Rd moment savijanja izraunat za raspodelu napona prema slici 7.33
Uvoenjem faktora 0,9 obuhvaen je uticaj odreenih pretpostavki uvedenih prilikom
odreivanja interakcionog dijagrama (primena uproenog dijagrama napon-dilatacija za
beton i pretpostavka o potpunom sadejstvu pri odreivanju (EI)e bez uzimanja u obzir pr-
slina u betonu), kojima je otpornost na savijanje precenjena.
Generalno, stubove treba proveriti na uticaje II reda, odnosno, moment savijanja MSd
treba odrediti uzimajui u obzir uticaje II reda, koristei krutost na savijanje ( EI ) e prema
(7.27). U sluaju izdvojenih stubova sa nepomerljivim vorovima, uticaji drugog reda mo-
gu da se zanemare ukoliko je:
Spregnute konstrukcije 135
N Sd / N cr 0,1
za stubove sa momentima na krajevima:
0,2 (2 r )
gde je r odnos momenata na krajevima (u sluaju delovanja bilo kakvog poprenog
optereenja treba uzeti r=1,0).
M z , Sd 0,9 z M pl , z , Rd (7.30b)
Takoe je potrebno izvriti kontrolu vektorskog zbira momenata iz obe ravni, to je ilu-
strovano slikom 7.36. Otpornost na biaksijalno savijanje bie zadovoljena ukoliko taka
(My,Sd, Mz,Sd) pada unutar oblasti ograniene prikazanom linijom.
Ovo moe da se uoi na primeru zategnutog tapa (slika 8.1a). Maksimalna sila zateza-
nja ( N t ) koju moe da prenese zategnut tap povrine A moe da se odredi na osnovu sle-
deeg izraza:
N t = A dop . (8.1)
Ukoliko se pre nanoenja spoljanjeg optereenja na krajeve tapa pomou zatege apli-
cira sila pritiska (P), ona u njemu izaziva napon pritiska ( c ), koji mora da bude manji od
dozvoljenog napona za pritisnuti tap ( c i , dop ), pa maksimalna sila pritiska kojom mo-
e da se prednapregne tap iznosi:
P = A i , dop (8.2)
Kako ugib nosaa direkno zavisi od sila u tapovima, smanjenjem sila u dijagonalama
smanjuje se i ugib nosaa, pa se sa pravom moe zakljuiti da se prednaprezanjem povea-
va krutost nosaa.
Poveanje otpornosti pritisnutih elemenata na izvijanje predstavlja treu prednost pret-
hodno napregnutih konstrukcija. Ova osobina prednapregnutih elemenata moe da se obja-
sni na primeru tapa (slika 8.3) prednapregnutog zategom koja je ankerovana na njegovim
krajevima. U sredini raspona pomou dijafragme je obezbeen kontakt zatege i tapa, tako
da zatega moe da se pomera u podunom pravcu, ali u pravcu upravnom na osu tapa di-
jafragma obezbeuje kompatibilnost pomeranja zatege i tapa. Usled sile zatezanja koja
vlada u zatezi, ona tei da se vrati u prav poloaj.
Na mestu dijafragme, u taki kontakta zatege sa tapom (O), skretna sila, koja se javlja
u zatezi zbog skokovite promene pravca zatege, odnosno trase kablova, tei da izvijeni
tap vrati u prvobitan poloaj, pa se moe smatrati da tap na ovom mestu ima elastian
oslonac. Reakcija ovog, elastinog, oslonca (R) moe da se odredi iz uslova ravnotee mo-
menata u taki O:
P yo
R = 4 (8.6)
!
Reavanjem diferencijalnih jednaina izvijanja za levu i desnu polovinu tapa, dobija
se vrednost kritine sile:
2 EI
N cr = . (8.7)
(! / 2 )2
Iz prethodnog izraza (8.7) moe se zakljuiti da dijafragma u sredini raspona tapa
smanjuje njegovu duinu izvijanja sa ! na ! /2, odnosno, da je krutost elastinog oslonca
na mestu kontakta zatege i tapa dovoljno velika, tako da je spreeno bono pomeranje
ove take prilikom izvijanja tapa. U optem sluaju, za tap sa n dijafragmi kojima se
obezbeuje kontakt sa zategom, duina izvijanja prednapregnutog tapa jednaka je rastoja-
nju izmeu dijafragmi.
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 137
zatege, a kree se od 1000 do 2000 N/mm2. Najee se za izradu zatega koriste visoko-
vredni elici u obliku:
uadi,
kablova ili
ipki punog poprenog preseka.
Jedan ili vie strukova, koncentrino namotanih oko jezgra, ine ue (slika 8.5). Stru-
kovi su u uetu najee upredeni na dva naina: obino ili paralelno.
Obino upredena uad su ona kod kojih ice imaju isti smer upredanja, a slojevi imaju
razliite korake upredanja. Strukovi se u slojevima meusobno dodiruju u takama.
Paralelno upredena uad su uad kod kojih su ice u svim slojevima paralelne i imaju
isti korak i smer. Strukovi se meusobno dodiruju po linijama.
Pored nosivosti ueta, njegova veoma vana karakteristika je i izduenje pri dejstvu si-
le zatezanja, odnosno modul elastinosti (E). Izduenje ueta je nelinearno i sastoji se od
trajnog - plastinog i povratnog - elastinog dela. Modul elastinosti uadi je manji od mo-
dula elastinosti elika od kojeg su izraena, jer pri zatezanju ueta dolazi do upredanja i-
ca i strukova to prouzrokuje dodatne podune deformacije. Zbog toga se stvarni modul
elastinosti ueta obavezno odreuje na osnovu opita prethodnog istezanja. Ovaj opit se
sastoji od viestrukog optereenja i rastereenja ueta u granicama normalog napona od
(0,10,8) f u . Na ovaj nain dolazi do boljeg kontakta ica i do izjednaavanja napona u
njima, to prouzrokuje stabilizaciju modula elastinosti na ustaljenu vrednost. Konvencio-
nalni modul elastinosti se odreuje kao nagib krive - (slika 8.6) pri poslednjem rastere-
enju ( E = tg p ). On zavisi od vrste izrade ueta, broja i vrste strukova, kao i od njegove
prethodne pripreme i iznosi:
E = 140.000180.000 N/mm2 za otvoreno i zatvoreno spiralno ue sa jednim stru-
kom,
E = 100.000140.000 N/mm2 za spiralno ue sa vie strukova.
Pre samog prednaprezanja konstrukcije, uobiajeno je da se uad opterete silom koja je
za 15-20% vea od projektovane, to, takoe, utie na poveanje modula elastinosti.
Sile prednaprezanja se unose u konstrukciju na mestima anker blokova. Uad se, preko
kotvi koje se nalaze na njihovim krajevima, oslanjaju na anker blokove predviene na
osnovnoj konstrukciji. U zavisnosti od veliine i vrste ueta postoji vie patentiranih siste-
ma kotvi.
Na slici 8.7 je prikazan najei tip kotvi za uad. One se sastoje od elinog cilindri-
nog tela (1) koje sa unutranje strane ima konusni otvor. U taj otvor se postavlja kraj ueta
(3) ije su ice raspredene u obliku "metle", oiene i odmaene. Zatim se taj otvor zali-
va legurom kalaja, cinka, bakra ili olova. Za vreme zalivanja vri se zagrevanje aure kako
bi se otvor to bolje popunio legurom. Danas se ispuna sve vie izvodi od hladne meavine
140 Metalne konstrukcije
elinih kuglica i smole na bazi epoksida. Nakon ovravanja ispune, vri se testitanje
kotvi na izvlaenje ueta, za optereenje koje je 20% vee od projektovanog. Na kotvi se
nalazi i pokretna navrtka (2) koja slui da se preko nje kotva osloni na anker blok, nakon
utezanja.
a) b)
Fiksiranje zatege na krajevima se izvodi pomou navrtki i navoja na zatezi (slika 8.10).
Ukoliko se zatega zatee preko navrtke, tada se postavlja i druga navrtka za fiksiranje
oslonca (slika 8.10a). Ukoliko se presa za prednaprezanje zatege fiksira preko navoja, tada
je dovoljna samo jedan navrtka za fiksiranje oslonca (slika 8.10b). Pri proraunu treba
imati u vidu da navoj na zatezi smanjuje povrinu poprenog preseka zatege, pa nosivost
142 Metalne konstrukcije
zatege treba da se odredi na osnovu povrine ispitnog preseka (As). Da bi se izbeglo ovo
lokalno slabljenje poprenog preseka zatege, kod elika koji su zavarljivi moe da se izvri
ojaanje zatege, zavarivanjem ipke veeg prenika (slika 8.10b).
N t = P = At t = N t , P + Ac c (8.8)
gde su:
At povrina zatege,
Ac povrina krutog tapa,
t napon u zatezi,
c napon u krutom tapu ( c i , dop ).
Dodatno optereenje koje tap moe da primi nakon prednaprezanja je jednako zbiru
sile prednaprezanja, nosivosti tapa i prirataja sile u zatezi Nt i iznosi:
( ) ( ) ( )
N t ,Q = c + dop Ac + t , dop t At = c + dop Ac + N t (8.9)
gde su:
dop doputeni napon za osnovni materijal od kojeg je napravljen kruti tap,
t, dop doputeni napon za elik od kojeg je izraena zatega.
Ukupna sila koju tap moe da primi jednaka je zbiru nosivosti krutog tapa i zatege:
N t , P + N t ,Q = Ac dop + At t ,dop . (8.10)
Prirataj sile u zatezi se odreuje iz uslova da su izduenja zatege i krutog tapa, duine
! , usled dodatnog optereenja jednaka. Ova izduenja zavise od sila u tim elementima i
od modula elastinosti zatege (Et) i krutog tapa (Ec)
! =
( c + dop ) ! = ( t ,dop t ) ! (8.11)
Ec Et
gde je = Et / E c .
Na radnom dijagramu Nt- (slika 8.12) isprekidanim linijama je prikazano ponaanje
tapa. Kada se optereenje nanosi posle prednaprezanja (isprekidana linija), nosivost tapa
je jednaka zbiru nosivosti krutog tapa, sile prednaprezanja i dodatne sile u zatezi.
U sluaju da se optereenje nanosi za vreme prednaprezanja (linija crta-taka), maksi-
malna vrednost sile iznosi:
U tom sluaju zatega prihvata veu silu, pa treba poboljati kvalitet elika za zategu, ili
poveati njenu povrinu.
Iz prethodnih jednaina dobijaju se izrazi za povrine krutog tapa i zatege u zavisnosti
od optereenja, dozvoljenih napona, napona prednaprezanja i modula elastinosti, u odno-
su na ukupno optereenje:
144 Metalne konstrukcije
Ac
=
(
- c / dop + 1) (8.14)
N t , P + N t ,Q ( )
c / dop + 1 ( ) dop
At c / dop
= (8.15)
N t , P + N t ,Q ( )
c / dop + 1 ( ) dop
Povrine poprenih preseka mogu da se izraunaju ako su poznata optereenja pre i po-
sle prednaprezanja, moduli elastinosti materijala i napon prednaprezanja. Napon predna-
prezanja zavisi od stabilnosti tapa i elemenata poprenog preseka, od eljene deformacije
u tapu i od uslova izvoenja. On se usvaja kao deo doputenog napona u tapu, to jest u
vidu odnosa c / dop .
Vrednosti povrina krutog tapa i zatege mogu da se odrede u zavisnosti od parametara
materijala ( i ) i naina prednaprezanja koji se uvodi preko koeficijenta = Nt,P / Nt,Q.
Na slian nain, na osnovu izraza (8.14) i (8.15) moe da se analizira primena razliitih
kvaliteta materijala zatege i drugi efekti. Na slici 8.13 su prikazani dijagrami zavisnosti
povrina tapa (Ac) i zatege (At) od intenziteta prednaprezanja i parametara materijala, za
tap napravljen od elika kvaliteta 0361, (dop=160 N/mm2). Funkcija povrine krutog
tapa je prikazana punim, a funkcija povrine zatege isprekidanim linijama. Sa dijagrama
se vidi da poveavanjem napona prednaprezanja i smanjenjem koeficijenata , dolazi do
smanjenja povrine krutog tapa, a poveanja povrine zatege.
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 145
Zatega se postavlja van gabarita preseka (slika 8.14e). Ovo reenje je ekonomino i
primenjuje se u sluajevima kada gabarit nosaa nije ogranien.
Zatege se postavljaju naizmenino od odreenog dela raspona pa do oslonaca (slika
8.14f). Ovo je poboljanje reenja sa slike 8.14a, jer se na mestu najveih momenata savi-
janja postavljaju dve zatege.
Zatege mogu da se postave tako to se kombinuju neka od pomenutih reenja kao to je
prikazano na slici 8.14g. Ovo reenje predstavlja kombinaciju sluajeva prikazanih na sli-
kama 8.14a i b.
Kod nosaa sa skokovito promenljivom visinom rebra (slika 8.14h) uobiajeno je kot-
vljenje zatega na donjem pojasu na mestu promene visine rebra. Na ovaj nain se obezbe-
uje dovoljan slobodan prostor za lake manipulisanje presama pri unoenju sile predna-
prezanja.
Veza zatege sa grednim nosaem se ostvaruje preko anker blokova (slika 8.17). Pravo-
linijske zatege koje se proteu du itavog raspona grede, oslanjaju se preko svojih kotvi
na jake eone ploe koje se nalaze na krajevima grede (slika 8.17a). Ukoliko se ove zatege
ne vode do kraje grede, one se oslanjaju na anker blokove (slika 8.17b). Na mestu oslanja-
nja unosi se velika koncentrisana sila, pa tu zonu nosaa treba dobro ukrutiti pomou do-
datnuh ukruenja. Na odreenom rastojanju du raspona nosaa postavljaju se klizni
oslonci za zatege u vidu dijafragmi. Na tim mestima zatega moe poduno da se pomera,
ali ne i upravno na osu nosaa. Njihova funkcija je da obezbede stabilnost donjeg pojasa
na izvijanje, za sluaj dejstva sile prednaprezanja bez spoljanjeg optereenja. Kod krivoli-
nijskih zatega (slika 8.17c) ankerisanje se izvodi na krajevima, na eonim ploama. Za
148 Metalne konstrukcije
gde su:
My,1 dijagram momenata savijanja u osnovnom sistemu usled jedinine sile u zatezi
(slika 8.18),
My,Q dijagram momenata savijanja u osnovnom sistemu usled spoljanjeg opteree-
nja,
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 149
Usled skretnih sila, u sluaju poligonalne trase kablova (slika 8.19a), na mestu preloma
trase kablova na nosa deluje sila:
F = 2 P sin 2 / 2 (8.20)
150 Metalne konstrukcije
gde je #2 prelomni ugao. I u sluaju paraboline trase kablova (slika 8.19b) javljaju se
skretne sile, ali u ovom sluaju du itavog nosaa. One, u sluaju plitke parabole, mogu
da se predstave jednakopodeljenim optereenjem, koje se odreuje na sledei nain:
P f
p= . (8.21)
8 !2
Na primeru prednapregnutog nosaa sistema proste grede, raspona 15,0 m, optereenog
koncentrisanim silama F=300 kN u etvrtinama raspona i jednako podeljenim opteree-
njem g=1,7 kN/m, analiziran je uticaj oblika trase kablova na dijagrame momenata savija-
nja. U tabeli 8.1 su prikazani dijagrami momenata savijanja u osnovnom sistemu usled sile
prednaprezanja i ukupni dijagrami momenata koji se javljaju u nosau po nanoenju spo-
ljanjeg optereenja. Takoe su date i vrednosti sila prednaprezanja (P) i dodatnih sila koje
se javljaju u kablovima ( !P ).
1636,1 153,9
1647,0 143,0
1661,0 129,0
1676,0 114,0
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 151
Kao to se vidi iz tabele, vrednosti ovih dodatnih sila ( P ) ne prelaze 10% od ukupne
sile prednaprezanja (P).
Analizom napona kod prethodno napregnutih nosaa treba da se obuhvate sve faze nje-
govog rada. Uglavnom se javljaju samo dve faze (slika 8.20).
U prvoj fazi na nosa deluju sopstvena teina (g) i sila prednaprezanja (P). Sila P izazi-
va u nosau normalnu silu pritiska i momenat savijanja ( M y , P = P e ), a sopstvena teina
momenat savijanja suprotnog znaka ( M y ,G ). Ovi uticaji izazivaju u nosau napone:
P
xI , N = (8.22)
A
M y ,G - M y,P
xI ,M = z (8.23)
Iy
P M y,G M y,P
x ,P = + z2 z2 . (8.30)
A Iy Iy
U pritisnutim delovima nosaa mogu da nastupe kritina stanja stabilnosti. Stoga se za sta-
bilizaciju tih delova postavljaju horizontalni spregovi u njihovoj ravni. Ako se postavi dovoljan
broj dijafragmi donji pojas je, kod pravolinijskih zatega, stabilizovan pomou zatege. Osim to-
ga, treba proveriti i stabilnost pritisnutih delova rebra i mesta oslanjanja zatega.
Osim kontrole nosivosti i stabilnosti kod prethodno napregnutih nosaa treba kontroli-
sati i ugib, jer ovakvi nosai, zbog manjih dimenzija i manjeg momenta inercije, imaju
manju krutost u odnosu na klasine (neprednapregnute) nosae. Ukupan ugib u nosau tre-
ba da se odredi uzimajui u obzir sve uticaje:
= G + Q P P . (8.31)
5 PROJEKTOVANJE PREDNAPREGNUTIH
REETKASTIH NOSAA
Reetkasti nosai pruaju velike pogodnosti za primenu prednaprezanja. Kako se oni
primenjuju za vee raspone, u tapovima se javljaju velike aksijalne sile, koje znatno vari-
raju du raspona. Osnovna karakteristika reetkastih nosaa je da su tapovi aksijalno na-
pregnuti. Iz ove osobine proistie i nain prednaprezanja reetkastih nosaa (slika 8.21).
Postavljanje zatega samo od vora do vora tapova optereenih silama zatezanja naj-
veeg intenziteta (slika 8.21a) omoguava izbor optimalnih dimenzija zatega i tapa. Zate-
ga moe da se postavi i prednapregne i u radionici. Meutim, u tom sluaju je konstruisa-
nje vorova oteano, jer se na istom mestu ankeruju dve zatege. Ovakav nain prednapre-
zanja je pogodan za sanaciju postojeih nosaa.
esto se zatega postavlja du itavog zategnutog pojasa (slika 8.21b). Ovo reenje je
jednostavnije sa stanovita konstruisanja samog reetkastog nosaa, jer je potreban znatno
manji broj mesta za anerovanje kablova u odnosu na prethodni sluaj. Kako su oslonake
dijagonale znatno manje napregnute od pojasnih tapova, one, u veini sluajeva, ne mora-
ju da se prednapreu. Ukoliko je neophodno i njihovo prednaprezanje, to se ostvaruje po-
sebnim zategama, jer bi se, zbog otrog prelomnog ugla, u sluaju jedinstvene poligonalne
trase kablova javili znatni gubici sile prednaprezaja usled trenja.
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 153
Kada je oblik nosaa takav da se vorovi nalaze na kvadratnoj paraboli (slika 8.21d),
zatega se postavlja pravolinijski du itavog donjeg pojasa, pa su sile u pojasu, usled spo-
ljanjeg optereenja i usled prednaprezanja, priblino jednake.
Kod kontinualnih nosaa (slika 8.21e), zatege se postavljaju u pojasnim tapovima u
zonama velikih sila zatezanja.
U zavisnosti od oblika trase kabla i veliine uticaja u tapovima vri se izbor poprenih
preseka tapova. Primenjuju sa raznovrsni oblici, a treba voditi rauna da se teite zatege
poklapa sa teitem poprenog preseka tapa. Stoga se ona ili postavlja u teite poprenog
preseka ili je konstruisana od vie razmaknutih zatega ije se teite poklapa sa teitem
tapa. Neki od karakteristinih poprenih preseka za reetkaste nosae manjih raspona su
prikazani na slici 8.22a, a za vee raspone na slici 8.22b. Da bi se obezbedila stabilnost
tapova oni se spajaju sa zategama pomou dijafragmi.
Slika 8.22 - Popreni preseci tapova i polaaji zatega kod reetkastih nosaa:
a) manjih raspona; b) veih raspona
154 Metalne konstrukcije
Ankerovanje zatega se izvodi pomou debelih eonih ploa na koje se oslanjaju njiho-
ve kotve (slika 8.23).
gde je Nc1,j sila u tapu j za dejstvo jedinine sile u zatezi, a Nt,Qj sila zatezanja koja deluje
na posmatrani tap usled spoljanjeg optereenja.
Iz gornje jednaine se dobija sila u zatezi i povrina zatege:
N t ,Qj Ac dop
Nt = (8.33)
N c1, j
Nt
At = (8.34)
t , dop
Sila u svakom tapu reetke i se odreuje kao zbir uticaja od spoljanjeg optereenja
N t ,Q ,i i od dejstva zatege:
N u ,i = N t ,Q ,i N c1,i N t (8.35)
N c1,i N t ,Q ,i
Ei Ai
!i
N t = (8.36)
N2 ! !
E c1,i A i + E t A
c,i c,i t t
1:10, a ree u razmeri 1:5. Uobiajeno je da se sistemne duine i detalji preseka i izgleda
crtaju u istoj razmeri. Meutim, za veoma velike elemente, mogue je za sistemne duine
usvojiti razmeru 1:20, a detalje konstrukcije prikazati u razmeri 1:10.
A0
841 x 1189
A1
594 x 841
A2
420 x 594
A3
297 x 420
Ako postoji vie paralelnih kotnih linija treba ih rasporediti tako da prva bude kotna linija
za detaljne kote (na primer za spojna sredstava), zatim kotna linija za sekundarne elemente, a
na kraju zbirna kotna linija, tako da vertikalne podeone linije ne presecaju kotne linije.
Kotni brojevi upisuju se neposredno iznad kotne linije, i po pravilu paralelno dimenziji koju
oznaavaju, blizu njene sredine. Ako nema dovoljno mesta da se svi brojevi upiu sa jedne
strane linije, mogue je upisati ih naizmenino iznad i ispod kotne linije. Ne treba primenjivati
kotne brojeve veih dimenzija od 5 mm, ni manjih od 3 mm. Brojeve treba upisivati tako da se
mogu itati sa donje ili desne strane crtea. Dimenzije svih elemenata elinih konstrukcija da-
ju se u milimetrima i zaokruuju se na najbliu celu vrednost milimetra.
Kotiranjem svaki element konstrukcije dobija svoje obeleje kojim se oznaavaju njegov
oblik i dimenzije, kao i redni broj za specifikaciju materijala - pozicija (slika 9.1). Broj pozicije
se upisuje ispred ili iza oznake dimenzija. Svi elementi istih dimenzija i iste obrade dobijaju isti
broj pozicije. Obino se ispred broja pozicije upisuje skraenica Pos.
Sve linije koje karakteriu presek elementa treba ucrtati punom linijom, ukoliko se u
odgovarajuoj projekciji vide, a isprekidanom linijom ukoliko se ne vide, ak i ako ne lee
u jednoj ravni (slika 9.2).
Elementi koji ne lee u ravni crtea, a ne pripadaju delu konstrukcije iji se detalji
predstavljaju, ne ucrtavaju se na tom crteu.
Popreni presek treba postaviti tako da su preseeni samo oni elementi koji se pruaju
po celoj duini elementa koji se eli prikazati u preseku. Ostale elemente ne treba preseca-
ti, jer se na taj nain postie vea jasnoa crtea (slika 9.3).
Osne linije oznaavaju se crta-taka linijom. Takvom linijom oznaava se i prekid ele-
menta konstrukcije upravno na osu profila, ali tako da prelazi granicu profila, da bi se na-
pravila razlika u odnosu na granicu kraja elementa, koja se oznaava punom linijom u
okviru irine profila (slika 9.4).
Izrada grafike dokumentacije 161
Popreni presek elementa uvek treba odvojiti od crtea u projekciji. Presek elementa
oznaava se za crtee u razmeri 1:10 zatamnjeno, sa belim linijama sa gornje i leve strane
(slika 9.5a). U razmeri 1:5 do 1:1 preseeni elementi konstrukcije se rafiraju (slika 9.5b).
Pri crtanju na raunaru uobiajeno je da se svi preseci rafiraju bez obzira na razmeru, jer
to predstavlja reenje prikladnije ovom nainu izrade crtea.
Elementi koji slue za popunjavanje praznina (podmetai), radi lakeg uoavanja, rafi-
raju se u svakoj projekciji (slika 9.6a). Vee povrine podmetaa rafiraju se samo po obo-
du (slika 9.6b).
Kod nastavaka elemenata, eone povrine elemenata koji se nastavljaju su obraene, ali
se ne dodiruju. Razmak izmeu delova elementa iznosi 2-5 mm. Na crteu se to predsta-
vlja dvema isprekidanim linijama na malom razmaku (slika 9.7).
162 Metalne konstrukcije
Svaki crte treba da sadri i sistemnu skicu konstrukcije sa istaknutim elementom ili
grupom elemenata koji su predstavljeni na tom crteu (slika 9.10). Na sistemnoj skici sa-
stavni elementi se prikazuju ematski punim debelim linijama koje predstavljaju teine li-
nije. Na ovoj skici upisuju se samo sistemne duine elemenata i to uz sam tap, bez kotira-
nja. Ukoliko se predvia nadvienje, duine sistemnih linija se odreuju na osnovu geome-
trije preddeformisanog nosaa. Na crteu se, takoe, naznaavaju vrednosti nadvienja u
karakteristinim takama.
Pljosnati elik
iroki
pljosnati elik
tapovi
ipkasti elik
Toplo
oblikovani
Otvoreni nosai
profili Hladno
oblikovani
profili
uplji profili
Toplo i ili hladno
oblikovani sa ili bez ava
Ravni
Limovi Talasasti
Profilisani
Oznaka rupe
Rupa Bez Uputena samo sa Uputena sa obe
uputanja jedne strane strane
Izbuena u
radionici
Izbuena na
montai
Montirani u radionici
Montirani na montai
Montirani na montai
i rupa izbuena
takoe na montai
166 Metalne konstrukcije
Uvek je potrebno iskotirati meusobno rastojanje svih zavrtnjeva kao i rastojanje kraj-
neg zavrtnja do ivice svakog elementa koji se spaja tim zavrtnjem. U sluaju jednakog me-
usobnog rastojanja vie zavrtnjeva moe se navesti samo broj ponavljanja i dimenzija tog
rastojanja. Ukoliko je u grupi vie identinih zavrtnjeva mogu se oznaiti samo krajnji, ali
oznaku tada treba dopuniti brojem zavrtnjeva u grupi (slika 9.12).
vorovi reetkastih nosaa formirani spajanjem tapova pomou vornog lima i zavrt-
njeva kotiraju se na nain prikazan na slici 9.14. Na istoj kotnoj liniji upisuje se udaljenost
kraja tapa ispune od centra vora (take preseka teinih linija) i poloaj rupa na tapu.
Osnovne linije za kotiranje vornih limova su teine linije tapova koji se vezuju pre-
ko tog vornog lima. Oznaavanje rastojanja se vri na kotnim linijama paralelnim tei-
nim linijama, ucrtanim ispod teinih. Na njima je potrebno oznaiti meusobno rastojanje
rupa, najmanje rastojanje do ivice vornog lima, kao i rastojanje do centra vora, odnosno,
168 Metalne konstrukcije
potrebno je oznaiti sve dimenzije koje u potpunosti definiu poloaj zavrtnjeva na vor-
nom limu, kako bi se odgovarajue rupe mogle izbuiti na predvienom mestu. Takoe je
potrebno oznaiti i nagibe konstrukcionih tapova, to se vri malim pravouglim trouglovi-
ma, ucrtanim u uglovima crtea, u koje se upisuju stvarne duine u odnosu na centre vo-
rova. to se dimenzija samog vornog lima tie, potrebno je iskotirati eventualna zakoe-
nja, kako bi oblik vornog lima u potpunosti bio definisan. Jedan primer vornog lima sa
oznakama i kotama prikazan je na slici 9.15.
Ugaoni av
U nekim sluajevima potrebno je precizno prikazati oblik ava. Tada se primenjuju do-
punske oznake koje karakteriu oblik povrine ava, date u tabeli 9.8. Primeri njihove pri-
mene prikazani su u tabeli 9.9.
Osnovni nain prikazivanja ava na crteu prikazan je na slici 9.16. Strelica ukazuje na
mesto spoja i, u odnosu na spoj, poloaj strelice moe biti na strani spoja ili na suprotnoj
strani (slika 9.17). Pokazna linija predstavlja se pravom linijom koja je paralelna sa do-
njom ivicom crtea ili, ako je to nemogue, upravna. Isprekidana linija, koja moe biti iz-
nad ili ispod neprekidne linije, odreuje poloaj lica ava u odnosu na strelicu.
170 Metalne konstrukcije
Jednostrani V ravni av
Dvostrani V ispupeni av
Ugaoni konkavni av
Kod sueonih avova poloaj strelice u odnosu na av, generalno, nije od znaaja. Me-
utim, kod spoja sa 1/2 V avom strelica treba da je usmerena prema strani koja je zakoe-
na (slika 9.18).
Slika 9.18 - Poloaj strelice kod sueonih avova: a) generalno; b) kod 1/2 V ava
Oznaka ava moe biti postavljena iznad ili ispod pokazne linije. Ukoliko je oznaka
postavljena na strani neprekidne pokazne linije, lice ava je na strani strelice. U suprot-
nom, lice ava je na suprotnoj strani (slika 9.19).
Slika 9.19 - Poloaj oznake ava: a) kod simetrinih avova; b) lice ava je na strani strelice;
c) lice ava je na suprotnoj strani
Svaka oznaka za av mora da sadri i brojne vrednosti mera. Glavna mera, koja defini-
e dimenziju poprenog preseka ava, upisuje se sa leve strane oznake i obeleava se sa
"s" kod sueonog, a sa "a" ili "z" kod ugaonog ava. Mera "s" oznaava najmanje rastoja-
nje od povrine komada do dna provara i ne moe biti manja od debljine najtanjeg komada
u spoju. Ukoliko se ne naznai, sueoni av je u potpunosti provaren. Uobiajeni nain oz-
naavanja ugaonog ava je pomou mere "a", koja predstavlja visinu jednakokrakog pra-
vouglog trougla upisanog u av. Ugaoni av se moe oznaiti i pomou mere "z", koja
predstavlja katetu istog trougla. Ukoliko se ova oznaka mere ne upie podrazumeva se "a".
Duina ava kao i broj i rastojanje segmenata kod isprekidanih avova upisuju se sa desne
strane oznake. Nain upisivanja mera za sueoni i ugaoni av prikazan je na slici 9.20. Pri-
meri primene razliitih oznaka avova ilustrovani su u tabeli 9.10.
172 Metalne konstrukcije
Sueoni av
Jednostrani neprekidan
ugaoni av
Obostrani neprekidan
ugaoni av
Isprekidan jednostrani
ugaoni av
Naizmenian isprekidani
ugaoni av
Izrada grafike dokumentacije 173
U nekim sluajevima, da bi se istakle neke druge karakteristike ava, moe biti potreb-
no i dodatno oznaavanje ava. Na primer, av izveden po itavom obimu komada oznaa-
va se krugom, montani av zastavicom, a ugaoni av zavaren po celoj duini precrtanim
trouglom (slika 9.21 a, b i c). Postupak zavarivanja takoe se oznaava posebnom ozna-
kom i brojem - ifrom postupka, kao na slici 9.21d (npr. elektroluno zavarivanje sa oblo-
enom elektrodom oznaava se ifrom 111).
Slika 9.21 - Dopunske oznake za: a) av po obimu; b) montani av; c) av po celoj duini;
d) postupak zavarivanja
3 SPECIFIKACIJA MATERIJALA
Obavezan deo dokumentacije za elinu konstrukciju je i specifikacija materijala. Ona
se izrauje na posebnim listovima i sastavni je deo crtea. Specifikacija materijala se izra-
uje za svaki crte i predstavlja tabelarni pregled svih pozicija na crteu i njihovih karakte-
ristika, kao to su:
broj pozicije,
naziv pozicije,
kvalitet materijala pozicije,
ukupan broj komada elemenata te pozicije prikazanih crteom,
dimenzije pozicije,
jedininu teinu (kg/m),
teinu jednog komada (proizvod jedinine teine i duine),
ukupnu teinu svih komada iste pozicije (proizvod teine komada i ukupnog broja).
Prilikom odreivanja teine elemenata usvaja se specifina teina elika: J=7850 kg/m3
za valjane profile i J = 8000 kg/m3 za limove.
Na osnovu navedenih podataka za svaku poziciju izraunava se ukupna teina svih ele-
menata prikazanih na crteu. Teina celog objekta dobija se kao zbir teina sa svih crtea.
Specifikaciju treba izvriti i za spojna sredstva, gde treba navesti:
veliinu i duinu zavrtnja,
klasu vrstoe zavrtnja,
ukupan broj komada,
naziv JUS-a kojim je definisan zavrtanj,
vrstu navrtke i podloke, njihov broj, klasu vrstoe i JUS kojim su definisani.
Teina zavrtnjeva, kao ni teina avova se ne izraunava i ne ulazi direktno u teinu
konstrukcije. Njihov doprinos ukupnoj teini izraava se kao procentualno uveanje i izno-
si najee 1,5-3% ukupne sraunate teine konstrukcije, u zavisnosti od tipa konstrukcije.
Izgled zaglavlja jednog lista specifikacije materijala prikazan je tabelom 9.11.
Duina (mm)
Ukupno (kg)
irina (mm)
Komada
g (kg)
a) b)
2.5.2 Ispravljanje
U toku procesa proizvodnje (valjanja) elinih proizvoda (limova, profila, ...) od kojih
se izrauju eline konstrukcije moe doi do njihovog krivljenja. Proizvodi od kojih se
izrauju eline konstrukcije predstavljaju delove sloenih elemenata, za koje treba da bu-
de obezbeeno lako uklapanje (bez primene sile) i kvalitetno spajanje. Osim toga, lokalna
zakrivljenja proizvoda predstavljaju sa korozionog aspekta potencijalno opasna mesta u
konstrukciji, jer omoguavaju pristup vodi. Stoga se na onim proizvodima kod kojih se
prilikom kontrole utvrdi odstupanje oblika, koje je vee od doputenih vrednosti prema
odgovarajuim standardima i propisima, vri operacija ravnanja, odnosno vri se njihovo
ispravljanje.
Ispravljanje se moe vriti u toplom i u hladnom stanju, pri emu ne sme doi do ote-
enja strukture i promene upotrebnih osobina elinog materijala. U tabeli 10.1 prikazane
su maksimalne vrednosti poetnih deformacija za limove, pljoti elik, L, U i I-profile, pri
kojima se moe primenjivati ispravljanje u hladnom stanju.
Limovi i pljoti elik ispravljaju se oko minimalne ose inercije u hladnom stanju u ma-
ini za ravnanje, a samo u izuzetnim sluajevima na ploi za ravnanje ekiem. Oni se pro-
putaju kroz seriju valjaka (slika 10.8). Donji valjci su visinski nepomerljivi i njihovim
obrtanjem se obezbeuje kretanje elinog materijala, dok su gornji valjci visinski pomer-
ljivi i podeavanjem njihovog visinskog poloaja podeava se razmak sa donjim valjcima.
Limovi se nekoliko puta (3-5) proputaju kroz mainu za ravnanje, pri emu je pri pr-
vom prolazu razmak izmeu valjaka manji od debljine lima, pri svakom narednom prolazu
se poveava, da bi pri poslednjem prolazu ovaj razmak bio jednak debljini lima. Na taj na-
in se materijal prvo savija i oslobaa sopstvenih napona, a zatim postepeno ispravlja. Po-
stoje maine sa veim brojem valjaka, kod kojih se u samo jednom prolazu lima, sa odgo-
varajue podeenim razmacima izmeu valjaka, lim savija i odmah ispravlja. Limovi koji
su zakrivljeni oko maksimalne ose inercije mogu se ispravljati iskljuivo u usijanom stanju
(900-1100 C)
Izrada elinih konstrukcija u radionici i kontrola kvaliteta 185
Tabela 10.1 - Maksimalne vrednosti poetnih deformacija pri kojima se moe primenjivati is-
pravljanje u hladnom stanju
y-y
L-profili 90 c ! 2 /(720 c)
z-z
y-y 50 h ! 2 /( 400 h)
U-profili
z-z 90 c ! 2 /(720 c)
y-y 50 h ! 2 /( 400 h)
I-profili
z-z 50 c ! 2 /(400 b)
Valjani profili i ipkasti elik ispravljaju se u presi (slika 10.9) i to u hladnom stanju,
ukoliko je njihova poetna zakrivljenost mala, odnosno poluprenik krivine dovoljno veli-
ki. U suprotnom, njihovo ispravljanje se vri u vruem stanju, nakon zagrevanja do tempe-
rature od 600-650 C.
Manja ravnanja elinih proizvoda normalne vrstoe mogu se sprovesti umerenim i
kontrolisanim zagrevanjem, dok se to u sluaju kvalitetnih elika vri uz konsultovanje
proizvoaa.
186 Metalne konstrukcije
2.5.4 Obeleavanje
Obeleavanje je postupak koji je neophodno sprovesti da bi se svaki element koji se
ugrauje u elinu konstrukciju mogao identifikovati i da bi se na tom elementu mogli da
sprovedu svi postupci obrade prema odgovarajuoj radionikoj dokumentaciji.
Radi identifikacije elemenata vri se nanoenje, trajnim utiskivanjem u elini materi-
jal, svih podataka neophodnih za njihovo oznaavanje (broj pozicije, broj crtea, broj
objekta, ara, ...).
Nanoenje podataka neophodnih za dalju obradu elemenata (seenje, izrada rupa, ...)
vri se na osnovu radionikih crtea. U zavisnosti od oblika i vrste elemenata, raspoloive
opreme i stepena obuenosti radnika, za obeleavanje se mogu primeniti sledei postupci:
obeleavanje pomou ablona,
direktno obeleavanje,
obeleavanje pomou fotoelije i
kompjutersko obeleavanje.
Obeleavanje pomou ablona primenjuje se kod komplikovanih elemenata i elemena-
ta koji se rade u velikoj seriji. abloni za obeleavanje izrauju se od tankog lima ili tvr-
dog kartona, u razmeri 1:1, istog oblika kao element. Na slici 10.10 prikazano je nekoliko
karakteristinih ablona za obeleavanje.
a) b)
2.5.5 Seenje
U zavisnosti od elementa koji se see, primenjuju se sledei postupci:
seenje makazama,
seenje testerom,
seenje brusnom ploom,
seenje plazmom gasa i
gasno seenje.
Seenje makazama je ekonomian i brz postupak koji se primenjuje za seenje limova
irine b 3000 mm i debljine t 15 mm, pljoteg elika, ipkastog elika i manjih profila.
Na slici 10.14 prikazani su ureaji (makaze) za seenje limova i za seenje pljoteg, ipka-
stog elika i manjih profila.
S obzirom da pri odsecanju makazama dolazi do mehanikog smicanja materijala, pri
ovom postupku dolazi do pojave plastinih deformacija i strukturnih promena elinog
materijala u obimu koji zavisi od vrste materijala i karakteristika makaza. Zbog toga se,
kod vanijih konstrukcija, rezovi (ivice) elemenata koji su izloeni zatezanju moraju do-
datno obraditi (izbrusiti) u dubini 3-5 mm.
Seenje testerom (ravnom ili krunom) predstavlja postupak koji obezbeuje ravan rez,
odnosno ivice bez oteenja koje se ne moraju naknadno obraivati. Sa druge strane, ovaj
postupak je dugotrajan i skup. Meutim, vei stepen racionalizacije moe se postii see-
njem paketa profila, automatizovanim seenjem na projektovanu duinu bez obeleavanja
i primenom ureaja koji objedinjavaju vie radnih operacija (npr. seenje na potrebnu du-
inu i izrada rupa). Na slici 10.15 prikazan je postupak seenja profila u ureaju sa kru-
nom testerom.
190 Metalne konstrukcije
Gasno seenje predstavlja ekonomian postupak koji se danas najee koristi, s obzi-
rom da ima mogunost primene kod najsloenijih oblika seenja, kod materijala velike de-
bljine (t 300 mm), da ne zahteva posebne uslove i komplikovanu opremu, pa se moe iz-
voditi i u radionici i na terenu.
Postupak gasnog seenja zasniva se na sagorevanju gvoa u mlazu kiseonika zagreja-
nog do temperature od 1000-1300 C. Zagrevanje se obino ostvaruje sagorevanjem gori-
vog gasa koji prolazi kroz jednu brizgaljku. Kroz drugu struji kiseonik pod pritiskom, i u
njegovom mlazu dolazi do sagorevanja gvoa, pri emu nastaje troska (slika 10.17).
Pravilni rezovi mogu se ostvariti samo kod elika sa sadrajem ugljenika manjim od
2%, s obzirom da je kod ovih elika temperatura sagorevanja nia od temperature toplje-
nja, pa se rez ostvaruje na metalu koji je jo uvek u vrstom stanju. Kod elika sa veim
sadrajem ugljenika, temperatura topljenja je nia od temperature sagorevanja, pa je rez
nepravilan i irok.
Gasno seenje se moe izvoditi runo i mainski. Runi postupak karakteriu mala pro-
duktivnost i rezovi loijeg kvaliteta, pa mu je polje primene ogranieno uglavnom na pro-
file, limove malih duina i limove nepravilnog oblika. Savremene radionice primenjuju
automatske ureaje za gasno seenje, koji imaju fiksno postolje na koje se postavljaju li-
movi koji se seku i pokretan deo sa jednim ili vie gorionika postavljenih na odreenom
192 Metalne konstrukcije
rastojanju (slika 10.18). Ureaji sa vie gorionika naroito su pogodni za isecanje traka iz
limova, ili isecanje veeg broja komada istog oblika. Voenje gorionika moe biti magnet-
no, pomou fotoelije sa crtea u razmeri 1:1 do 1:10, ili programirano.
Obrada podunih slobodnih ivica i ljebova avova vri se uglavnom mainskim pu-
tem, rendisaljkama, ili runim brusilicama, u sluaju nemogunosti mainske obrade ili
malog obima posla. Na slici 10.19 prikazana je rendisaljka za obradu podunih ivica. Ovaj
ureaj ima postolje za koje se element koji se obrauje fiksira pomou draa, i alat koji se
postavi u odgovarajui poloaj pod uglom. Postupak mehanike obrade ivice odvija se ta-
ko to se nosa alata kree po horizontalnoj osovini, paralelno ivici koja se obrauje.
eone ivice i ivice kratkih limova obrauju se uglavnom na glodalici (slika 10.20), ili
runim pneumatskim sekaem i brusnom ploom (slika 10.21).
a) b)
Ukoliko se na nekom elementu bui veliki broj rupa, na montai se moe javiti problem
nepoklapanja rupa. Da bi se to izbeglo, obino se u radionici izbue rupe na manji prenik,
pa se na probnoj montai, ili na gradilitu, bue rupe potrebnog prenika.
Kao i u sluaju probijanja, i proces buenja rupa je u savremenim pogonima za proiz-
vodnju elinih konstrukcija ukljuen u automatizovani proces, koji obuhvata i ostale rad-
ne operacije faze obrade elemenata od elika.
prenika savijanja za razliite vrste proizvoda od elika, kod kojih se moe primenjivati
savijanje u hladnom stanju.
Minimalni poluprenik
Oblik proizvoda Savijanje oko ose
(minR)
Limovi i pljoti
y-y 25 t
elik
Kruni uplji
proizvoljno 30 D
profili
y-y
L-profili 45 c
z-z
y-y 25 h
U-profili
z-z 45 c
y-y 25 h
I-profili
z-z 25 b
Izrada elinih konstrukcija u radionici i kontrola kvaliteta 197
Savijanje limova i pljoteg elika oko minimalne ose inercije uglavnom se vri u hlad-
nom stanju u ureajima za savijanje limova, u kojima se eljeni poluprenik savijanja po-
stie odgovarajuim podeavanjem poloaja valjaka.
Profili i ipkasti elik savijaju se, ili u ureajima za ispravljanje profila, ili u ureajima
za savijanje, koje mogu biti sa vertikalnim ili horizontalnim (slika 10.24) valjcima.
Postizanje zakrivljenog oblika limova oko maksimalne ose inercije, kao i velike zakri-
vljenosti i nagle promene oblika profila i ipkastog elika, najee se postiu odgovaraju-
im isecanjem komada i njihovim zavarivanjem, uz eventualno umetanje delova.
Previjanje (abkantovanje) se uglavnom vri na limovima i trakama, a ree i na manjim
profilima. Kod previjanja u hladnom stanju postoji mogunost pojave prslina na prevojima,
pa treba voditi rauna o minimalnim vrednostima poluprenika previjanja, koje su definisane
prema JUS-u C.B0.500 u zavisnosti od vrste elika, debljine materijala i pravca previjanja.
Nakon procesa izrade konstrukcije u radionici i probne montae, posle nanoenja zati-
te od korozije, sprovodi se dodatno oznaavanje delova konstrukcije. Ove oznake podrazu-
mevaju podatke o sklopovima konstrukcije, njihovom poloaju u konstrukciji, vezi sa su-
sednim sklopovima, kao i podatke vezane za utovar, transport, istovar i redosled odvijanja
radova na gradilitu.
Izrada elinih konstrukcija u radionici i kontrola kvaliteta 201
Kod kablova i uadi koji, generalno, predstavljaju izuzetno napregnute elemente, efekti
korozije su znatno izraeniji. Ovaj fenomen se naziva naponska korozija.
Iz svega izloenog, moe se zakljuiti da osetljivost prema koroziji, za razliku od mno-
gih drugih povoljnih upotrebnih osobina, predstavlja nepovoljnu karakteristiku elika kao
materijala za graevinske konstrukcije.
Slika 11.2 - Promena granice razvlaenja fy i vrstoe na zatezanje fu u toku tri godine (0361)
Naroito nepovoljno dejstvo korozija ima kod savremenih elinih konstrukcija koje se
sve vie primenjuju, kao to su prostorne konstrukcije, lake konstrukcije, ortotropne ploe,
tanki limeni elementi kod kojih postoji visok stepen iskorienja, ali time i mala rezerva no-
sivosti. Uporeenje procentualnog smanjenja povrine poprenog preseka, za razliite deblji-
ne materijala, prikazano je u tabeli 11.1. Jasno moe da se uoi drastina razlika iz koje se
moe izvesti zakljuak o znatno veoj ugroenosti od korozije u sluaju tanjih elemenata, pri
208 Metalne konstrukcije
istoj vrednosti smanjenja debljine. Podatak da godinji gubitak koji iznosi 1,5-2% ukupne te-
ine ugraenog elika predstavlja dobar pokazatelj obima direktnih teta od korozije, a sa-
mim tim i ozbiljnosti ovog problema.
Mogue indirektne tete, kao to su prekid proizvodnje, trokovi popravki, ugroena si-
gurnost ljudi i objekata, predstavljaju faktor koji takoe treba imati u vidu pri razmatranju
ovog problema, jer mogu viestruko premaiti direktne tete.
2 ZATITA OD KOROZIJE
Postoje dva oblika zatite elinih konstrukcija od korozije: aktivna i pasivna zatita.
Pod aktivnom zatitom podrazumevaju se mere koje utiu na smanjenje agresivnosti okol-
ne sredine, kao i izbor elinog materijala i povoljno konstrukcijsko oblikovanje sa stano-
vita korozione otpornosti. Pasivna zatita zasniva se na izolovanju elinih povrina od
sredine sa korozionim agensima. ematski prikaz generalne klasifikacije mera za zatitu
od korozije prikazan je na slici 11.3.
priblino iste korozione otpornosti cele konstrukcije, kao alternativa primeni razliitih si-
stema zatite, a kao poseban vid aktivne zatite, treba izvriti prikladan izbor razliitih ma-
terijala i kombinovati ih na odgovarajui nain. Ovo posebno treba imati u vidu kod ele-
menata koji su nepristupani i ne mogu se naknadno tititi i odravati. Osim toga, naroitu
panju treba posvetiti opasnosti od kontaktne korozije i, gde je to potrebno, primeniti mere
za njeno spreavanje.
Slika 11.4 - a) Uticaj sredine na brzinu korozije elika sa poveanom korozionom otpornou;
b) Uporeenje sa obinim elikom
Naime, dodavanjem manjih koliina (do 3%) elemenata kao to su bakar (Cu), nikl (Ni) i
hrom (Cr) eliku, dobija se gui povrinski sloj re finije sitnozrne strukture, koji hemijski re-
aguje sa atmosferskim sumporom. Kao rezultat, stvaraju se nerastvorljive bazine sulfatne soli
koje spreavaju stvaranje pora u formiranom sloju re. Na taj nain, dobijeni atherentni, slabo-
propustljivi, tanak sloj re, praktino u potpunosti spreava dalju koroziju i time iskljuuje po-
trebu za primenom nekog od dodatnih sistema pasivne zatite.
Debljinu ovog sloja, odnosno umanjenje debljine elementa, koje iznosi do 0,25 mm nakon
perioda od 4-5 godina, treba uzeti u obzir pri dimenzionisanju. Treba istai da ovakvi elici po-
seduju iste mehanike i tehnoloke osobine kao i standardni konstrukcioni elici, a neznatno su
skuplji. Korozione osobine i uporeenje sa obinim elikom prikazani su na slici 11.4.
Ipak, ni ovakavim nainom postizanja korozione otpornosti ne moe se u svim sluajevima
postii potpuna efikasnost. Do formiranja sloja re slabe propustljivosti moe doi samo u
uslovima cikline promene vlane i suve sredine, pa se, na primer, u sluaju konstantne vlano-
sti ovakav sloj ne moe formirati. Takoe, puni efekat se ne moe postii ni u sluaju poveane
koncentracije soli u vazduhu.
212 Metalne konstrukcije
2.1.5.1 Nosai
Sa stanovita korozione zatite, puni limeni nosai predstavljaju povoljnije reenje u
odnosu na reetkaste nosae. Njihove velike ravne povrine pogodne su za obavljanje po-
stupaka ienja i nanoenja sistema zatite, pa i za sprovoenje kontrole, to rezultira bo-
ljim kvalitetom. Veu korozionu otpornost imaju sanduasti limeni nosai u odnosu na
jednozidne limene nosae.
Pri ojaanju ovakvih nosaa povoljnije je usvojiti pojasne lamele promenljivih dimen-
zija zavarene sueonim avovima nego dodatne lamele zavarene ugaonim avovima (slika
11.5). Ukruenja limenih nosaa treba oblikovati na nain prikazan na slici 11.6, ili ih iz-
bei, ukoliko je to mogue sa stanovita njihove statike funkcije.
Reetkasti nosai, zbog svoje razuene konstrukcije, brojnih otrih ivica, vornih limo-
va i zazora, koji predstavljaju mesta pogodna za zapoinjanje korozije (tzv. "korozione
take"), nepovoljniji su sa korozionog aspekta. Prilikom oblikovanja ovakvih nosaa po-
trebno je, stoga, teiti izbegavanju takvih mesta. Najpovoljniji su reetkasti nosai bez
vornih limova, formirani direktnim zavarivanjem okruglih, zatim etvorougaonih upljih
profila, pa najzad otroivinih profila (slika 11.7).
Mogunost pojave i brzina irenja korozije zavise od oblika poprenih preseka. Sa tog
aspekta, najveu korozionu otpornost imaju okrugli, zatim etvorougaoni uplji profili, pa
otroivini profili. U sluaju viedelnih i otvorenih preseka (slika 11.8), u cilju nesmeta-
nog nanoenja, ili obnove zatite, propisane su minimalne vrednosti razmaka d1 i d2, u za-
visnosti od visine preseka h (tabela 11.2).
zareze na povrini avova, jer oni onemoguavaju stvaranje ravnomernog sloja zatite i ti-
me naruavaju njegov kvalitet.
Slika 11.11 - Mere zatite u sluaju iste temperature iznad i ispod betonske ploe
Slika 11.13 - Mere zatite u spoju nosaa i betonske ploe sa profilisanim limovima
U cilju zatite od korozije stopa elinih stubova, potrebno je izdii betonski temelj
najmanje 20 cm iznad terena, a oblik temelja prilagoditii brzom oticanju vode sa mesta
kontakta elika i betona (slika 11.15).
Kod nas ipak najeu primenu nalazi gradacija stepena istoe elinih povrina defi-
nisana svetski poznatom i priznatom vedskom normom SIS 055900. Kategorizacija ste-
pena istoe povrina definisana ovim standardom, sa opisom odgovarajuih bitnih obe-
leja pripreme povrina, prikazana je tabelom 11.3, a poreenje sa klasifikacijama usvoje-
nim u Nemakoj, Velikoj Britaniji i SAD dato je u tabeli 11.4.
Stepen
Bitna obeleja pripreme elinih povrina
istoe
Sa 1 Odstranjeni su samo slabo vezani slojevi bui, re i drugih naslaga
(videti sliku 11.16d).
Sa 2 Skoro u potpunosti su odstranjeni bu, ra i ostale naslage tako da na povrini
smeju ostati samo veoma vrsto vezani ostaci ovih slojeva
(kao kod uzorka na slici 11.16e).
Sa 2 Bu, ra i ostale naslage su odstranjene u toj meri da njihovi ostaci ostaju
uoljivi na povrini samo kao blage senke pora
(videti uzorak na slici 11.16f).
Sa 3 Bu, ra i ostale naslage su u potpunosti odstranjene
(kada se povrina posmatra bez uveanja)
Do kog stepena istoe treba otkloniti naslage sa povrine elika, zavisi od zahteva od-
govarajueg sistema za zatitu od korozije koji e se primeniti. Za uobiajene sisteme za-
titnih slojeva, zadovoljava stepen istoe Sa 2, a za unutranje povrine zatvorenih
zgrada ve i stepen istoe Sa 2. Naime, pokazalo se da ranije uobiajeno postavljani zah-
tev za postizanjem stepena istoe Sa 3, povezan sa znatno viim trokovima, najee ne-
ma opravdanja, s obzirom da u mnogim sluajevima ne obezbeuje proporcionalno pobolj-
anje delotvornosti primenjenog sistema zatite.
Pored klasifikacije stepena istoe povrina pripremljenih za nanoenje sistema zatite
od korozije, nemaki DIN 55928-Deo 4 definie i sledea stanja nepripremljenih povrina
(klase zaralosti povrina):
A - povrina elika zahvaena slojem bui, uglavnom bez re,
B - povrina elika sa zapoetim ljuspanjem bui i zapoetim procesom ranja,
C - povrina elika kod koje je bu ili odstranjena ili zahvaena rom, ali postoje sa-
mo malobrojne za oko vidljive brazgotine od re,
220 Metalne konstrukcije
D - povrina elika kod koje je bu zahvaena rom i postoje mnogobrojne za oko vi-
dljive brazgotine od re.
Radi boljeg sagledavanja navedenih klasifikacija, na slici 11.16 prikazani su primeri
uzoraka za poreenje stanja povrina i stepena istoe pripremljenih povrina.
d) Sa 1 e) Sa 2 f) Sa 2
Slika 11.16 - Primeri za poreenje: stanja nepripremljenih povrina (a, b, c); stanja pripre-
mljenih povrina (d, e, f)
U osnovi su sve vrste graevinskog elika pogodne za toplo cinkovanje, ali se u sluaju
elika sa poveanim sadrajem silicijuma (iznad 0,3%) moe dogoditi da legirajui sloj
gvoe-cink bude deblji od uobiajenog. To poveava stepen zatite, ali moe uticati na
smanjenje prionljivosti prevlake. Ukoliko se elini materijal pre toplog cinkovanja hladno
oblikuje, moe se preporuiti primena elika postojanih na promenu sastava.
224 Metalne konstrukcije
2.2.3.2 Metalizacija
Pod metalizacijom se podrazumeva vrsta zatite eline konstrukcije od korozije ostva-
rena prskanjem rastopljenog metala (cinka, aluminijuma ili olova) pitoljem. Athezija na-
netog sloja postie se mehanikim prijanjanjem za povrinu. Klasifikacija prevlaka dobije-
nih ovim postupkom, prema najmanjoj debljini, data je u tabeli 11.6.
Za eline povrine predviene za metalizaciju zahteva se ienje do treeg stepena
mlazom abraziva. S obzirom na stroge zahteve pripreme povrine trokovi izrade su vei,
ali se mogu smanjiti u sluaju veih serija istovetnih elemenata konstrukcije. Prednost
ovog postupka je mogunost zatite elemenata proizvoljnih dimenzija.
Zatita elinih konstrukcija od korozije 225
F 30 30 Zadrava poar
F 60 60
Otporan na poar
F 90 90
F 120 120
Visokootporan na poar
F 180 180
gde je:
g temperatura vazduha u poarnom sektoru [C],
t vreme [min].
Ova kriva predviena je za predstavljanje poara sa preteno celuloznim tipom
poarnog optereenja (goriva).
Eksterna poarna kriva, data je kao:
Nakon ove faze, koliina gorivog materijala poinje da se smanjuje i temperatura va-
zduha opada.
Na intenzitet i duinu trajanja pojedinih faza realnog poara utiu sledei faktori:
uslovi ventilacije,
koliina i raspored zapaljivih materijala (poarno optereenje),
brzina sagorevanja ovih materijala,
geometrija poarnog sektora,
termike karakteristike obimnih zidova.
U narednom tekstu bie prikazan uticaj navedenih faktora na razvoj poara, odnosno
nain njihovog uvoenja u proraun prema Evrokodu 1 Deo 2-2.
gde je:
Mk,i koliina zapaljivog materijala [kg ],
Hui neto kalorina vrednost (toplotna mo) zapaljivog materijala [MJ/kg],
mi faktor koji opisuje osobinu sagorevanja, za preteno celulozne materijale moe se
usvojiti konzervativna vrednost 1,0 i
!i faktor procene zatienih poarnih optereenja, uzima vrednosti od 0,0 do 1,0.
Uticaj vlanosti materijala na toplotnu mo moe se uzeti u obzir na sledei nain:
H u = H uo (1 0,01 u ) 0,025 u (12.7)
gde je:
u procentualni sadraj vlage i
Huo kalorina vrednost suvog materijala.
Karakteristina vrednost specifinog poarnog optereenja qk definisana je kao:
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 235
qk = Q fi ,k / A [MJ/m2] (12.8)
gde je:
A povrina osnove Af poarnog sektora, ili ukupna unutranja obimna povrina poar-
nog sektora At, koje daju respektivno qf,k i qt,k.
Niz statistikih istraivanja sprovedeno je u vedskoj, Nemakoj, vajcarskoj i SAD u
oblasti poarnog optereenja stambenih i administrativnih zgrada, kola, bolnica i drugih
javnih objekata. Neki od rezultata za karakteristine vrednosti specifinog poarnog
optereenja qk na osnovu fraktila od 80%, datih u preporukama ECCS-a (European Con-
vention for Constructional Steelwork), prikazani su u tabeli 12.3.
Evrokod 1 Deo 2-2 daje mogunost odreivanja vrednosti specifinog poarnog opte-
reenja u zavisnosti od namene objekta, prema tabeli 12.4. klasifikacija objekata u grupe I,
II, ..., V, preputena je nadlenosti nacionalnih standardizacija.
$q koeficijent sigurnosti koji zavisi od posledica loma i uestalosti poara, definisan odgo-
varajuim nacionalnim standardom i
$n koeficijent sigurnosti kojim se uzimaju u obzir primenjene mere aktivne zatite, takoe
definisan odgovarajuim nacionalnim standardom.
Av h
O= [m1/2] (12.10)
At
gde je:
O faktor otvora, sa ogranienjem 0,02 O 0,2 [m1/2],
Av ukupna povrina vertikalnih otvora [m2],
At ukupna unutranja obimna povrina poarnog sektora [m2], ukljuujui sve otvore,
h srednja visina vertikalnih otvora [m].
Na osnovu vrednosti ovog faktora, za poarne sektore manje povrine osnove
(Af < 100 m2), bez otvora u krovu, moe se odrediti faktor ventilacije wf, na sledei nain:
Af
wf = [] (12.11)
At O
Za sve ostale sluajeve, u obzir se uzima uticaj kako vertikalnih, tako i horizontalnih
otvora, a faktor ventilacije se dobija na osnovu sledeeg izraza:
[ ]
w f = (6,0 / H ) 0,3 0,62 + 90(0,4 v ) 4 /(1 + bv h ) 0,5 [] (12.12)
gde je:
%v = Av / Af odnos povrine vertikalnih otvora u obimnim zidovima i povrine osnove
poarnog sektora, u granicama 0,025 v 0,25 ,
%h = Ah / Af odnos povrine horizontalnih otvora u krovu i povrine osnove poarnog
sektora,
bv = 12,5(1 + 10 v v2 ) 10,0 i
H visina poarnog sektora [m].
gde je:
& toplotna provodljivost [W/mK],
'c toplotni kapacitet u [J/m3K], gde je gustina u [kg/m3] a c specifina toplota mate-
rijala u [J/kgK].
U sluaju kada se materijal ugraen u obimne povrine sastoji iz vie razliitih slojeva,
toplotna inercija definie se izrazom:
b=
si ci i (12.14)
( si ci i / bi2 )
gde je:
si debljina sloja i, a
ci, &i, bi termalna svojstva sloja i.
Ukoliko su materijali ugraeni u zidove, pod i plafon poarnog sektora razliiti, uvodi
se modifikacija toplotne inercije prema povrinama Atj (ukljuujui povrinu otvora) sa od-
govarajuom vrednou toplotne inercije bj :
b=
b j Atj . (12.15)
Atj
gde je:
(g temperatura u poarnom prostoru [C],
t vreme [h],
) = (O / b )2 /(0,04 / 1160) 2 [],
O faktor otvora definisan u 2.3.2, u granicama 1000 b 2000 [m1/2],
b toplotna inercija definisana u 2.3.3, u granicama 1000 b 2000 [J/m2s1/2K].
Parametarska kriva za fazu hlaenja definie se kao:
238 Metalne konstrukcije
g = max 250( 3 td* )(t * td* ) za 0,5 < td* < 2 (12.17)
gde je:
(max maksimalna temperatura u fazi zagrevanja za t * = td* [C],
td* = (0,13 10 3 qt , d ) / O [h] i
qt,d raunska vrednost specifinog poarnog optereenja definisana u 2.3.1, pri emu je:
[
qt , d = q f , d A f / At i 50 qt , d 1000 MJ/m 2 .]
2.5 EKVIVALENTNO VREME TRAJANJA POARA
Razliiti naini modeliranja poara na raspolaganju ostavljaju dva pristupa. Prvi, koji
ukljuuje zadovoljavanje zahtevane poarne otpornostii od 30 do 240 min na nain defini-
san standardom tj. u uslovima standardnog poara i drugi, koji ukljuuje stvarne krive za-
grevanja. Kao prirodna posledica javila se potreba za uvoenjem univerzalnog i fleksibil-
nog reenja, koje omoguava uzimanje u obzir intenziteta stvarnog poara uz korienje
rezultata standardnog poarnog testa. Upravo takav pristup je primenjen i predstavljen
konceptom ekvivalentnog vremena trajanja poara.
Ekvivalentno vreme trajanje poara te je period vremena tokom koga se isti efekti po-
ara indikovani zagrevanjem, deformisanjem ili lomom, ostvare u strukturnoj komponenti
pri uslovima standardnog i stvarnog poara. Ovakva definicija ilustrovana je slikom 12.4.
U praksi se za ekvivalentno vreme trajanje poara moe koristiti proraunska vrednost:
t e ,d = q f ,d k b w f
[min] (12.18)
= qt ,d k b wt
gde je:
qd proraunska vrednost specifinog poarnog optereenja definisana u 2.3.1 [MJ/m2],
w faktor ventilacije definisan u 2.3.2, pri emu je wt = w f At / A f i
kb faktor konverzije [minm2/MJ].
Faktorom konverzije uzimaju se u obzir termike karakteristike materijala koji okruu-
je konstruktivne elemente. U sluaju kada se ne zahteva tanija procena termikih svojsta-
va materijala u okruenju, moe se usvojiti vrednost kb=0,07. U suprotnom, fakor konver-
zije zavisi od toplotne inercije, prema tabeli 12.5.
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 239
b kb
[J / m s
2 1/2
K ] [minm 2
/ MJ ]
b > 2500 0,04
+t,( <+<+u,( f y , [1 ( t , ) /( u , t , )] -
+=+u,( 0 -
Parametri p , = f p , / Ea , y , = 0,02 t , = 0,15 u , = 0,20
a 2 = ( y , p , )( y , p , + c / Ea , )
b 2 = c( y , p , ) Ea , + c 2
Funkcije
( f y , f p, )2
c=
( y , p , ) Ea , 2( f y , f p , )
U izrazima koji definiu pojedine delove krivih figuriu sledei parametri, iji je odnos
sa odgovarajuim vrednostima na sobnoj temperaturi prikazan je na slici 12.8:
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 243
Slika 12.8 - Pad mehanikih svojstava elika sa porastom temperature prema ENV 1993-1-2
Pojava termikog irenja, u uslovima poara, moe za posledicu imati poveanje defor-
macija, ukoliko su uslovi oslanjanja takvi da se element moe slobodno iriti, ili poveanje
napona, ukoliko je takvo irenje spreeno. U realnim konstrukcijama uslovi oslanjanja ni-
su idealni, mogunost elastinog ili plastinog pomeranja u izvesnoj meri uvek postoji, to
utie na smanjenje nastalih termikih napona. Ukoliko spojevi ili susedni elementi kon-
strukcije mogu da prihvate termiko irenje razmatranog elementa, ova pojava nee imati
tetnih posledica. Meutim, ukoliko to nije mogue izduenje elementa moe dovesti do
pojave pukotina u materijalima kao to su beton ili cigla, pa ak i do kolapsa noseih zido-
va. Uticaj termikog irenja na kapacitet nosivosti same eline konstrukcije, u praktinim
sluajevima, esto se zanemaruje.
Koeficijent termike dilatacije elika zavisi od njegove temperature. Ova zavisnost, de-
finisana prema Evrokdu 3 Deo 1-2, ilustrovana je na slici 12.10.
Promena u kristalnoj strukturi elika, do koje dolazi na temperaturi od oko 700 C, ima
vaan uticaj na ponaanje, odnosno, nain promene specifinog toplotnog kapaciteta eli-
ka. Za raunske svrhe, za sve vrste i kvalitete elika, definisana je zavisnost specifine to-
plote c i temperature, prikazana na slici 12.12, a za potrebe uproenih postupaka prorau-
na data je mogunost usvajanja aproksimativne vrednosti c=600 J/kgK.
A 2 h + 4b 2t w
=
V V
A 2 h + 2b
=
V V
A 2 h + 2b
=
V V
A 2h + 3b 2t w A 2h + b
= =
V V V V
A 2h + b A b 1
= = =
V V V bt t
A 2 h + 4b 2t w A 2h + b
= =
V V V V
U nekim zemljama (Severna Amerika i Australija), kao analogan pokazatelj koristi se od-
nos povrine preseka i mase. Ova dva faktora su ekvivalentna s tim to velikom faktoru pre-
seka koji je u upotrebi u Evropi odgovara mala vrednost faktora koji se koristi u Americi.
stiti bez dodatne izolacije za klasu poarne otpornosti 1/2 h (slika 12.13). Grede, koje se
zagrevaju na tri strane, mogu se koristiti nezatiene za klasu 1/2 h kada je njihov faktor
preseka A/V< 110 m1 (slika 12.14).
Poarna otpornost nezatienih elinih elemenata takoe moe biti poboljana i pri-
menom metoda prorauna zasnovanih na realnim uslovima poara tj. uslovima ventilacije,
stvarnom poarnom optereenju i sl. Reenje kojem posebno treba obratiti panju u budu-
nosti je termo-mehanika analiza parcijalno zagrevanih okvirnih nosaa, koja omoguuje
odreivanje globalnog strukturnog ponaanja sa realnim graninim uslovima. Ovakav pri-
stup omoguava simulaciju lokalnih poara, uz prikaz unutranje preraspodele optereenja
usled pojave lokalnih plastinih zglobova. Tako dobijeni okviri, sa nezatienim gredama i
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 249
4.3 IZOLACIJA
Izolacija elinih elemenata je trenutno najee korieni nain njihove zatite od po-
ara. Kada konstrukcioni elini elementi treba da zadovolje stroge zahteve poarne otpor-
nosti, mogu se se zatiti slojem izolacionog materijala, tako da elik nije direktno izloen
poaru. Takav materijal mora imati visok izolacioni kapacitet, poeljno je da bude nezapa-
ljiv i da ostane neporemeen tokom normalne eksploatacije, a pre svega, tokom celog peri-
oda zagrevanja. Materijal za izolaciju od poara treba da ima sledea svojstva:
da ne proizvodi dim i toksine gasove na povienim temperaturama,
dokazane izolacione karakteristike prema ISO-834 ili relevatnom nacionalnom stan-
dardu, nisku toplotnu provodljivost i toplotni kapacitet,
otpornost na atmosferske uticaje, u sluaju spoljne primene,
odgovarajuu mehaniku otpornost kako na sobnoj, tako i na povienim temperatu-
rama, otpornost na udar i
mogunost dobrog vezivanja ili prijanjanja za elini element, kako usled porasta
temperature i deformacije elementa ne bi dolo do odvajanja ili pucanja zatitnog
materijala.
Pored ovih zahtevanih svojstava, poeljno je da takav proizvod ima i sledee kvalitete:
ekonomian materijal i nisku cenu primene, kao i atraktivnu zavrnu povrinu, ime se eli-
minie potreba za dodatnom zavrnom obradom.
Razvoj temperature elika kod zatienih elinih profila, osim od faktora preseka, za-
visi i od termike provodljivosti & i debljine e izolacionog materijala. Na slici 12.17 prika-
zana je zavisnost vremena t (potrebnog za dostizanje razliitih temperaturnih nivoa (a) od
ovih faktora i faktora preseka, prema standardnoj ISO proceduri.
ton, koji se moe koristiti i samo zbog ublaavanja efekata temperaturnog porasta bez
sprezanja sa elinim elementom.
4.3.2 Sprej-obloge
Sprej-obloge (slika 12.19) predstavljaju malter na bazi gipsa, mineralnih vlakana, ili la-
kih agregata kao to su perlit i vermikulit. Njihovo nanoenje je brzo i pogodno za prekri-
vanje kompleksnih oblika i spojeva. Nanose se u vlanom stanju, to moe predstavljati
problem u zimskim uslovima. Nanoenje sloja se moe vriti direktno na povrinu elika,
ili na metalnu mreu fiksiranu za elik. Cena im je i do 50% nia u odnosu na izolacione
table. Mana im je lo izgled.
Ukoliko relativna vlanost vazduha nije visoka, primena ovog sistema zatite od poara
eliminie potrebu za primenom posebne zatite od korozije. U uslovima stalne vlanosti,
osnovni rizik ne predstavlja opasnost od korozije, ve potencijalni gubitak zatitnih svoj-
stava zatitnog sloja.
252 Metalne konstrukcije
Osnovni premaz ovog sistema zatite nanosi se preko premaza za pripremu povrine
koji obezbeuje dobru atheziju osnovnog premaza za elik. Preko osnovnog premaza na-
nosi se pokrivni premaz koji sistem titi od vlage tokom eksploatacionog veka konstrukci-
je. Prema potrebi, preko ovako uraenog sistema moe se naneti jo jedan - dekorativni
premaz.
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 253
Protivpoarni tanki premazi, debljine do 5 mm, na bazi rastvaraa ili vode, obezbeuju
poarnu otpornost od 30 min i vie, mada se najee primenjuju za vatrootpornosti do
60 min. Primena veine ovakvih premaza je ograniena na unutranje elemente, mada po-
stoje sistemi prilagoeni i za primenu na otvorenom.
Protivpoarni debeli premazi, debljina od 3 do 50 mm, na bazi epoksidnih smola, pre-
vashodno se koriste kod hidrokarbonskih poara (sa hidrokarbonskim tipom goriva), sa
mnogo otrijim reimom zagrevanja u odnosu na poar kod standardnih konstrukcija. Pri-
menu nalaze i u uslovima poveane vlanosti (npr. kod bazena), s obzirom da su vodoot-
porni. Obezbeuju poarnu otpornost do 2 h. Mana im je velika debljina i vrlo visoka ce-
na, koja se kree i do etiri puta vie od cene sprej-obloge.
Primena ovakvog sistema zatite, s obzirom da se u potpunosti moe naneti u radionici,
omoguava znatne utede u vremenu izgradnje objakata. Mogunost automatskog nanoe-
nja, visok nivo kontrole kvaliteta, mala debljina u odnosu na druge sisteme, eliminacija
problema vezanih za rad na gradilitu naroito u sluaju nepristupanih delova konstrukci-
je, predstavljaju dodatne prednosti ovakvog sistema zatite od poara.
betonu elini lim spreava prodor plamena i vrelih gasova. Osim toga, rasprskavanje (ot-
padanje) betona je spreeno, to poveava sigurnost ljudi koji uestvuju u gaenju poara.
eline grede spregnute pomou modanika sa armiranobetonskom ili spregnutom plo-
om mogu biti potpuno izloene i delimino ili potpuno integrisane u beton (slika 12.24).
Mogue postignute poarne otpornosti dosta variraju i zavise od primenjenog sistema tj.
od stepena izloenosti elika, kao i eventualne primenjene dodatne zatite izloenih delova
preseka.
Poarna otpornost stubova sa potpuno ubetoniranim elinim profilom, koja moe biti i
preko 120 min, prvenstveno zavisi od kapaciteta nosivosti elinog profila, s obzirom da u
256 Metalne konstrukcije
Spoljni rasprivai vode se mogu koristi bilo za hlaenje noseih elementa bilo za hla-
enje neizloene strane sektora u kome je dolo do pojave poara, radi spreavanja njego-
vog daljeg irenja.
Model konstrukcije
S1 S2 S3
Elementi Podsklop Konstrukcija
Model izloenosti
poaru
proraun
test ili proraun razlika u ematizaciji
H1 povremeno test
(deterministiki) postaje prevelika
(deterministiki)
proraun
test ili proraun proraun
H2 (probabilistiki)
(probabilistiki) povremeno test
nepraktian
proraun
proraun
proraun (probabilistiki)
H3 (probabilistiki)
(probabilistiki) povremeno
povremeno
i za ispitivanje
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 259
rature. Pri tome se pod pojmom kritine temperature podrazumeva manje ili vie ravno-
merna temperatura po poprenom preseku elementa, a pod pojmom granine najvea tem-
peratura u poprenom preseku sa izraenim gradijentom temperature. Kritina temperatura
se definie za elemente koji su izloeni ravnomernom zagrevanju sa sve etiri strane. Za
elemente kao to su grede, spojene sa meuspratnom betonskom ploom preko jedne noi-
ce, koje se zagrevaju samo sa tri strane, prikladnije je usvojiti linearni pad temperature od
izloene ka neizloenoj strani ovog elementa, odnosno, kao karakteristinu usvojiti kriti-
nu temperaturu.
je modelirati realne uslove kojima je realna konstrukcija izloena. Zbog svih navedenih
nedostataka, stvarni elementi konstrukcije ne mogu se adekvatno ocenjivati samo na osno-
vu ovog kriterijuma.
Eksperimentalno odreena poarna otpornost zavisi od svojstava primenjenog izolacio-
nog materijala tj. njegove sposobnosti da odrava temperaturu elika ispod kritine vred-
nosti, kao i od njegovih mehanikih svojstava. Veliina koja opisuje mehanika svojstva
izolacionog materijala naziva se prijanjanje. Ona, zapravo, predstavlja sposobnost sistema
zatite od poara da ostane neporemeen pod uslovima napona i deformacija kojima je ele-
ment izloen tokom poarnog testa. Svaki poremeaj zatitnog materijala (pukotine i sl.)
predstavlja lom usled naruavanja prijanjanja. Ova osobina predstavlja vrlo vaan aspekt
sistema zatite od poara, s obzirom da i izuzetni izolacioni materijali sa njenim naruava-
njem postaju beskorisni. Svojstva prijanjanja treba dokazati u pravcu u kom e materijal
biti izloen deformacijama u praksi, tj. za stubove u podunom, a za grede u poprenom
pravcu. Ne postoji teoretski pristup kojim se moe predvideti prijanjanje, ve se ono moe
oceniti samo na osnovu ispitivanja. Za razliku od te osobine, svojstva izolacionog materi-
jala kao i njegova potrebna debljina, predvidljive su veliine.
Slika 12.28 - Analitiki proraun zasnovan na konceptu kritine ili granine temperature.
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 263
U sklopu termike analize, sprovodi se proraun razvoja temperature kroz vreme na ne-
zatienim ili zatienim elementima. Pri tome se uvode sledee pretpostavke koje omogu-
uju da se problem protoka toplote moe posmatrati kao jednodimenzionalan:
za temperaturu elinog elementa se pretpostavlja ili da je ravnomerna po preseku
(kritina temperatura) ili da ima odreeni gradijent (granina temperatura),
za gradijent temperature u izolacionom materijalu se pretpostavlja da je linearan, s
obzirom da izolacioni materijali poseduju zanemarljiv toplotni kapacitet,
otpornost na protok toplote izmeu unutranje povrine izolacionog materijala i e-
lika se zanemaruje.
Kritina temperatura cr eline konstrukcije ili njenog dela dobija se kao rezultat me-
hanike analize. Ona predsavlja temperaturu pri kojoj se oekuje nastajanje graninog sta-
nja nosivosti ili graninog stanja deformacija. Granino stanje nosivosti se dostie kada
nosivost konstrukcije opadne do nivoa optereenja za koje se smatra da deluje na kon-
strukciju u uslovima poara. Granino stanje deformacije se dostie kada maksimalni ugib
pree 1/30 deo karakteristine dimenzije razmatranog elementa konstrukcije. U veini slu-
ajeva, oba granina stanja vode do praktino iste vrednosti za kritinu temperaturu.
gde je:
Ed proraunska vrednost odgovarajue sile ili momenta za proraun za sobnu tempera-
turu, za osnovnu kombinaciju dejstava prema Evrokodu 3 Deo 1-1,
/fi redukcioni faktor za raunski nivo optereenja pri poaru, prema slici 12.29.
Pri tome Gk i $k predstavljaju stalno dejstvo i odgovarajui parcijalni koeficijent sigur-
nosti, Qk i $Q,1 predstavljaju osnovno promenljivo dejstvo i odgovarajui parcijalni koefici-
jent sigurnosti, $GA oznaava parcijalni koeficijent sigurnosti za stalna dejstva za izuzetne
proraunske situacije, a !1,1 je koeficijent kombinacije za uestale vrednosti promenljivih
dejstava. Vrednosti navedenih dejstava i koeficijenata definisane su prema Evrokodu 1
Deo 1-1 koji tretira osnove prorauna i dejstva na konstrukcije (videti poglavlje 13).
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 265
GA Gk + 1,1 Qk ,1
fi =
G Gk + Q ,1 Qk ,1
gde je:
Xk, karakteristina vrednost svojstva materijala zavisna od temperature materijala,
Xk karakteristina vrednost mehanikog svojstva (generalno fk ili Ek), za proraun za
sobnu temperaturu prema Evrokodu 3 Deo 1-1,
k redukcioni faktor za mehanika svojstva (Xk,/Xk), zavisan od temperature
materijala i
M,fi parcijalni koeficijent sigurnosti za odgovarajue svojstvo materijala za proraun za
uslove poara (preporuena vrednost za sva svojstva iznosi 1,0).
ma. Stoga su, za svakodnevnu praksu, razvijeni uproeni proraunski modeli zasnovani
na jednostavnim postupcima prorauna koji daju rezultate na strani sigurnosti. Oni se, za
razliku od naprednih modela, mogu primeniti samo na individualne elemente konstrukcije.
Uproeni proraunski modeli odgovaraju proraunu granine otpornosti pri poaru po-
jedinog elementa Rfi,t,d i njenom poreenju sa odgovarajuom vrednou uticaja od dejsta-
va Efi,d, odnosno na ve definisanom graninom kriterijumu u domenu nosivosti, ili na pro-
raunu kritine temperature (cr i primeni graninog kriterijuma u domenu temperature.
Generalno, uproene proraunske metode svode se na proraun granine otpornosti za
sobnu temperaturu Rd (definisan prema Evrokodu 3 Deo 1-1) i modifikovanje njene vred-
nosti uvoenjem odgovarajuih faktora kojima se obuhvata promena mehanikih svojstava
elika na povienim temperaturama.
[ ]
R fi ,,d = k y , M ,1 / M , fi Rd (12.23)
gde je:
ky, redukcioni faktor granice razvlaenja elika za temperaturu elika a (slika
12.8),
M,1, M,fi parcijalni koeficijenti sigurnosti za svojstva materijala za sluaj sobne tempera-
ture, odnosno, uslove poara.
Pri tome se pod graninom otpornou Rd uopteno podrazumeva granina otpornost na
savijanje MRd, aksijalnu silu zatezanja NRd ili smicanje VRd.
Za sluaj neravnomerne raspodele temperature, odgovarajua otpornost Rfi,t,d moe se
dobiti primenom faktora adaptacije k1 i k2 na sledei naun:
R fi ,t , d = R fi ,, d /(k1 k2 ) (12.24)
gde je:
k1 faktor adaptacije za neravnomernost raspodele temperature po poprenom preseku,
za nosa izloen poaru sa sve etiri strane iznosi 1,0, a za nosa spojen sa beton-
skom ploom sa jedne strane 0,7,
k2 faktor adaptacije za neravnomernost raspodele temperature du nosaa, kod oslona-
ca statiki neodreenih nosaa iznosi 0,85, a u svim ostalim sluajevima 1,0.
Pri tome se u proraunu granine otpornosti Rfi,,d usvaja da je temperatura a jednaka
maksimalnoj temperaturi a,max dostignutoj u trenutku t, odnosno, umesto redukcionog
koeficijenta ky, primenjuje se ky,,max.
Veza izmeu granine otpornosti na aksijalni pritisak pri poaru Nb,fi,t,Rd i odgovarajue
granine otpornosti na sobnoj temperaturi Nb,Rd za praktine svrhe moe se uspostaviti na
slian nain kao za savijanje, aksijalno zatezanje i smicanje:
[ ]
N b, fi , t , Rd = k y , , max M ,1 / M , fi N b, Rd (12.25)
268 Metalne konstrukcije
gde je:
relativna vitkost za sobnu temperaturu,
ky,,max redukcioni faktor granice razvlaenja elika za maksimalnu temperaturu elika
a,max dostignutu u trenutku t,
kE,,max redukcioni faktor modula elastinosti elika za maksimalnu temperaturu elika
a,max dostignutu u trenutku t.
Vrednost bezdimenzionalnog koeficijenta izvijanja 0 zasniva se na krivoj izvijanja "c",
bez obzira na tip poprenog preseka ili ravan izvijanja. Tako sraunata vrednost deli se ko-
rekcionim faktorom 1,2, ija je vrednost empirijskog karaktera, a kojim se obuhvata niz
pojava, ukljuujui i razliku deformacije pri lomu u odnosu na y,.
Kritina temperatura kako centrino tako i ekscentrino optereenih stubova zavisi od
nivoa optereenja i vitkosti stuba. U normalnim uslovima, kod ukruenih viespratnih
okvira, uobiajeno je vitkost stubova odreivati na osnovu duine izvijanja koja je jednaka
visini sprata, s obzirom da se elastino ukljetenje razmatranog stuba u konstrukciju iznad
i ispod moe zanemariti. Problem koji se javlja u vezi odreivanja vitkosti stubova izloe-
nih dejstvu poara lei u injenici da prilikom dejstva poara dolazi do promene duine iz-
vijanja stuba koji je poarom zahvaen.
Prilikom dejstva poara dolazi do smanjenja krutost stuba koji je zahvaen poarom.
Sa druge strane, stubovi koji se nalaze iznad i ispod razmatranog stuba zatieni su od po-
rasta temperature meuspratnim ploama, tako da njihova krutost nije ugroena. Na taj na-
in, stubovi zahvaeni poarom bivaju, u sluaju ukruenih okvira, u odreenoj meri
ukljeteni u spratove iznad i ispod njih. Naravno, u sluaju poslednjeg sprata viespratne
okvirne konstrukcije, ovaj efekat se javlja samo u donjem delu stuba.
Istraivanja pokazuju da ak i nizak stepen ukljetenja znaajno utie na kritinu tem-
peraturu. Kritina temperatura koja odgovara relativno niskom stepenu ukljetenja prakti-
no je jednaka vrednosti koja odgovara punom ukljetenju. Ova pojava povoljno utie na
kritinu temperaturu, s obzirom da se sa porastom stepena ukljetenja na krajevima stuba
odgovarajua duina izvijanja smanjuje. Stoga se moe, kao aproksimativno pravilo, usvo-
jiti da je duina izvijanja stuba ukruenog okvira izloenog dejstvu poara jednaka polovi-
ni njegove sistemne duine (!fi,i = 0,5!), a da u sluaju stuba na poslednjem spratu iznosi
!fi,i = 0,7!. Naravno, ovo pravilo se moe primeniti samo ukoliko je poarom zahvaen sa-
mo jedan sprat razmatrane viespratne konstrukcije i ako poarni sektor obuhvata samo je-
dan sprat.
Prethodno opisani postupci prorauna granine otpornosti pri poaru elemenata optere-
enih na savijanje, smicanje, zatezanje i aksijalni pritisak predstavljaju uproene postup-
ke, zasnovane na proraunu koji odgovara uslovima sobne temperature i uvoenju odree-
nih redukcionih faktora. Na analogan nain, definiu se i granina otpornost za sluaj bo-
nog torzionog izvijanja, kao i kombinovanog dejstva savijanja i aksijalnog pritiska, na na-
in prikazan u tabeli 12.11.
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 269
270 Metalne konstrukcije
Projektovanje elinih konstrukcija za dejstvo poara 271
272 Metalne konstrukcije
[
o = fi M , fi / M 1 ] (12.28)
gde je:
h"
net , r neto toplotni protok, definisan prema ENV 1991-2-2,
Am /V faktor preseka nezatienog elinog elementa, ne manji od 10 m-1,
Am povrina izloena konvekciji i zraenju po jedinici duine elementa,
V zapremina elementa po jedinici duine tj. povrina poprenog preseka,
ca, a specifini toplotni kapacitet i gustina elika i
t vremenski interval, ne vei od 5 sekundi.
Za zatiene elemente:
a ,t =
p Ap / V
( g ,t a,t ) t (e / 10 1) 0, =
cp p
d p Ap / V (12.30)
g ,t
d p ca a (1 / 3) ca a
gde je:
Ap /V faktor preseka zatienog elinog elementa,
Ap unutranja povrina zatite po jedinici duine elementa,
cp, &p specifini toplotni kapacitet i toplotna provodljivost materijala za zatitu od
poara,
dp, p debljina i gustina zatitnog materijala i
t vremenski interval, ne vei od 30 sekundi.
U oba sluaja, pogodnim iterativnim postupkom, usvajajui interval prirasta vremena
-t, odreuje se na svakom koraku prirataj temperature elika a i temperatura
na +1 = na + a . Pri tome na svakom koraku treba proraunavati i temperaturu vazduha
g, dok se za ostale parametre moe usvojiti i konstantna vrednost.
Najvaniji jugoslovenski standardi iz oblasti zatite od poara koji se koriste pri izgrad-
nji objekata pripadaju grupi U.J1 - Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu, a
odnose se na ispitivanje otpornosti prema poaru:
JUS U.J1.010 Zatita od poara. Ispitivanje materijala i konstrukcija.
Definicije pojmova.
JUS U.J1.020 Zatita od poara. Priprema uzoraka za odreivanje kalorine moi.
JUS U.J1.030 Zatita od poara. Poarno optereenje.
JUS U.J1.040 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje negorivosti materijala.
JUS U.J1.060 Zatita od poara. Odreivanje brzine irenja plamena.
JUS U.J1.070 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje razvoja poara kod konstrukcija u ispitnim peima.
JUS U.J1.090 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti zidova prema poaru.
JUS U.J1.100 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti stubova prema poaru.
JUS U.J1.110 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti meuspratnih konstrukcija prema poaru.
JUS U.J1.114 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti nosaa prema poaru.
JUS U.J1.200 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Merenje temperature na neizloenoj strani konstrukcije.
JUS U.J1.240 Zatita od poara. Tipovi konstrukcija zgrada prema njihovoj
otpornosti protiv poara.
Pregledom postojee tehnike regulative moe se zakljuiti da nisu obuhvaena veoma
znaajna podruja. Tako, na primer, nedostaju normativi koji tretiraju javne objekte u koji-
ma je prisutan veliki broj ljudi (hoteli, bolnice, pozorita, bioskopi, sportske dvorane i sl.),
a nedostaju i normativi koji se odnose na industrijske objekte i garae. Veina ovih norma-
tiva doneena je pre vie godina i zahteva inoviranje.
Posebna zamerka moe se postaviti u pogledu nepovezanosti izmeu tehnikih norma-
tiva i standarda. Standard JUS U. J1.240/81 definie standardne tipove konstrukcija, odno-
sno elemente konstrukcija prema njihovoj otpornosti prema poaru, ali, sa druge strane,
samo Pravilnik o tehnikim normativima za zatitu skladita od poara i eksplozija preci-
znije definie potreban (zahtevani) stepen otpornosti prema poaru.
Postupak odreivanja poarne otpornosti elemenata konstrukcija, u naoj tehnikoj re-
gulativi definisan je grupom prethodno navedenih standarda JUS U.J1 070-114. Usvojeni
eksperimentalni metod utvrivanja poarne otpornosti izveden je na osnovu meunarod-
nog standarda ISO 834, koji je usvojen i u mnogim drugim zemljama. Ovakav nain utvr-
ivanja poarne otpornosti, kao to je ve istaknuto, ima niz mana, pa su u svetu, u cilju
to preciznijeg predvianja realne poarne otpornosti konstrukcija, razvijeni analitiki po-
stupci prorauna konstrukcija izloenih dejstvu poara. U tom smislu mogao bi se istai
poseban nedostatak naih propisa iz ove oblasti, koji se ogleda u potpunom odsustvu bilo
kakvih uputstava ili zahteva vezanih za projektovanje i konstruisanje konstrukcija, odno-
sno, elemenata konstrukcija. U ovom poglavlju je, iz tog razloga, prikazan postupak prora-
una poarne otpornosti elinih konstrukcija koji je usvojen u savremenoj evropskoj teh-
nikoj regulativi, odnosno Delu 1-2 Evrokoda 3.
13
PRORA^UN ^ELI^NIH KONSTRUKCIJA
PREMA EVROKODU
1 UVOD
Najrazvijenije zemlje Evrope okupljene u okviru Evropske Unije i Evropskog udrue-
nja za slobodnu trgovinu (EFTA) zapoele su pre vie od dvadeset godina rad u cilju har-
monizacije i usaglaavanja nacionalnih tehnikih propisa i standarda iz oblasti graevin-
skog konstrukterstva. Pod rukovodstvom najeminentnijih strunjaka uz podrku najugled-
nijih meunarodnih udruenja, kao to su IABSE, CIB, RILEM, ECCS, CEB, FIP i
ISSMFE, nastali su Evrokodovi za konstrukcije kao do sada najkomletniji i najsavremeniji
propisi iz oblasti graevinskog konstrukterstva. Ovaj sistem novih propisa ima veoma am-
biciozan cilj, da po stupanju na snagu ukine sve nacionalne propise zemalja lanica. Zna-
aj i ozbiljnost ovog projekta potkrepljuje i injenica da e nacionalni propisi kao to su
nemaki DIN, britanski BS i vajcarski SIA, koji su decenijama bili glavni oslonac kon-
struktera, biti stavljeni van snage.
Programom Evrokodova za konstrukcije predvieno je devet delova:
- Evrokod 1 (EC1): Osnove prorauna i dejstva na konstrukcije,
- Evrokod 2 (EC2): Proraun betonskih konstrukcija,
- Evrokod 3 (EC3): Proraun elinih konstrukcija,
- Evrokod 4 (EC4): Proraun spregnutih konstrukcija od elika i betona,
- Evrokod 5 (EC5): Proraun drvenih konstrukcija,
- Evrokod 6 (EC6): Proraun zidanih konstrukcija,
- Evrokod 7 (EC7): Proraun geotehnikih konstrukcija,
- Evrokod 8 (EC8): Projektovanje seizmiki otpornih konstrukcija i
- Evrokod 9 (EC9): Proraun konstrukcija od aluminijumskih legura.
Kao to se moe uoiti, podela je izvrena prema vrstama materijala, dok su dva Evro-
koda opta (EC1 i EC8) i odnose se na osnove prorauna i optereenja.
278 Metalne konstrukcije
Svi Evrokodovi su koncipirani tako da sadre vie posebnih delova koji obrauju spe-
cifinu problematiku vezanu za odreeni tip konstrukcija. Evrokod 3, koji tretira proble-
matiku elinih konstrukcija, podeljen je na sledee delove:
- Deo 1-1: Opta pravila i pravila za proraun zgrada,
- Deo 1-2: Proraun konstrukcija za dejstvo poara,
- Deo 1-3: Dodatna pravila za hladno oblikovane tankozidne elemente i limove,
- Deo 1-4: Nerajui elici,
- Deo 2: Mostovi i limene konstrukcije,
- Deo 3: Tornjevi, jarboli i dimnjaci,
- Deo 4: Rezervoari, silosi i cevovodi,
- Deo 5: ipovi,
- Deo 6: Konstrukcije za dizalice,
- Deo 7: Konstrukcije u moru i priobalju i
- Deo 8: Konstrukcije za poljoprivrednu namenu.
Najobimniji od svih ovih delova je Deo 1-1 koji daje opta pravila i osnovne principe
prorauna, kao i posebna pravila za uobiajene konstrukcije u zgradarstvu. Ostali delovi
samo dopunjuju ili koriguju ovaj osnovni Deo 1-1, kako bi se obuhvatile specifinosti od-
reene vrste konstrukcije (npr. Deo 2, Deo 3,... Deo 8), ili materijala (Deo 1-4). Zbog spe-
cifinosti prorauna i znaajnog obima delovi 1-2 i 1-3, koji su takoe opteg karaktera,
tretirani su kao posebni dokumenti.
Za sada su, u izdanju Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN), objavljeni Deo 1-1,
Deo 1-2, Deo 1-3 i Deo 1-4, dok su ostali delovi Erokoda 3 u fazi pripreme. Pratei savreme-
ne evropske tendencije, a u sklopu projekta uvoenja Evrokodova za konstrukcije u nae
konstrukterstvo, nastavnici i saradnici Graevinskog fakulteta u Beogradu objavili su prevo-
de prva tri dela Evrokoda 3 (Deo 1-1, Deo 1-2 i Deo 1-3).
Svakako da je Deo 1-1 i po obimu i sadraju najznaajniji dokument, jer su u njemu
data osnovna pravila za proraun elinih konstrukcija, pa e u ovoj knjizi njemu biti po-
sveena posebna panja, kako bi se domaa struna javnost donekle upoznala sa osnov-
nom koncepcijom ovog standarda.
EC3 Deo 1-1 sadri devet poglavlja i devet aneksa sa sledeim naslovima:
- Poglavlje 1 Uvod,
- Poglavlje 2 Osnove prorauna,
- Poglavlje 3 Materijali,
- Poglavlje 4 Granina stanja upotrebljivosti,
- Poglavlje 5 Granina stanja nosivosti,
- Poglavlje 6 Veze pod statikim optereenjem,
- Poglavlje 7 Izrada i montaa,
- Poglavlje 8 Proraun potpomognut ispitivanjem,
- Poglavlje 9 Zamor,
- Aneks B: Referentni standardi (normativan),
- Aneks C: Proraun na krti lom (informativan),
- Aneks E: Duina izvijanja pritisnutog tapa (informativan),
- Aneks F: Bono torziono izvijanje (informativan),
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 279
O Vitkost; Odnos
P Koeficijent trenja; Koeficijent
Q Poasonov koeficijent
U Koeficijent redukcije; Zapreminska masa
V Normalni napon
W Smiui napon
M Rotacija; Nagib; Odnos
F Redukcioni koeficijent (za izvijanje i bono-torziono izvijanje)
\ Odnos napona; Koeficijent redukcije; Koeficijenti verovatnoe koji definiu
reprezentativne vrednosti promenljivih dejstava
Indeksi
A Izuzetni; Povrina
a Proseni (granica razvlaenja)
a, b Prvi, drugi..., alternativno
b Osnovni (granica razvlaenja); Dijametralni pritisak; Izvijanje; Zavrtanj; Greda
C Nosivost; Posledice
c Beton; Stub; Popreni presek
com Pritisak
cr Kritini
d Raunski; Dijagonala
dst Destabilizujui
E Uticaj od dejstava (sa d ili k); Ojlerov
eff Efektivni
e Efektivni (uz indeks)
el Elastini
ext Spoljni
f Noica; Vezni element
g Bruto
G Stalno dejstvo
h Visina; Vii; Horizontalni
i Unutranji
inf Nii; Donji
i, j, k Indeksi (numeriki simboli)
j Spoj
k Karakteristini
l Donji
LT Bono torziono izvijanje
M Materijal; Uzimajui u obzir moment savijanja
m Savijanje; Srednji
282 Metalne konstrukcije
max Maksimalni
min Minimalni
N Uzimajui u obzir normalnu silu
n Normalno
net Neto
nom Nominalni
o Rupa; Poetni; Spoljni; Lokalno izboavanje; Nulta taka momentnog dijagrama
ov Preklop
p Ploa; ep; Podmeta; Prethodno optereenje; Delimini; Smicanje pri proboju
pl Plastini
Q Promenljivo dejstvo
R Otpornost
r Zakivak; Ukljeten
rep Reprezentativni
S Unutranja sila; Unutranji moment
s Napon zatezanja (povrina); Proklizavanje; Sprat; Krut; Ukruenje
ser Upotrebljivost
stb Stabilizujui
sup Gornji; Visok
t (ili ten) Zatezanje
t (ili tor) Torzija
u Jaa glavna osa inercije poprenog preseka; Granina (vrstoa na zatezanje)
ult Granino stanje nosivosti
V Uzimajui u obzir smiuu silu
v Smicanje; Vertikalni; Slabija glavna osa inercije poprenog preseka
vec Vektorski uticaji
w Rebro; Zavareni av; Krivljenje
x Poduna osa tapa; Izduenje
y Granica razvlaenja; Jaa osa poprenog preseka
z Slabija osa poprenog preseka
V Normalni napon
W Smiui napon
Upravno
II Paralelno
Kao ilustracija primene ovih oznaka, na slici 13.1 je dat primer oznaavanja osnovnih
dimenzija poprenih preseka standardnih valjanih profila, kao i konvencija za glavne ose.
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 283
2 OSNOVE PRORAUNA
2.1 OPTE
Evrokod 3 se, kao i svi savremeni propisi iz oblasti metalnih konstrukcija, zasniva na
poluprobabilistikom konceptu prorauna, odnosno na konceptu graninih stanja. Pouzda-
nost konstrukcije se dokazuje na osnovu metode parcijalnih koeficijenata sigurnosti. Vred-
nosti parcijalnih koeficijenata sigurnosti se odreuju, ili na osnovu dugogodinje uspene
tradicije projektovanja i graenja, ili na osnovu statistikog vrednovanja i probabilistike
teorije pouzdanosti iz uslova da je verovatnoa otkaza konstrukcije manja od propisane
vrednosti.
284 Metalne konstrukcije
2.2 DEJSTVA
Pojam optereenja je u Evrokodu proiren upotrebom termina dejstvo (F) kojim se
obuhvataju:
direktna dejstva, odnosno optereenja koja direktno deluju na konstrukciju (na pri-
mer gravitaciono optereenje, sneg, vetar itd.) i
indirektna dejstva, pod kojim se podrazumevaju prinudne deformacije koje nastaju,
na primer, usled temperaturnih promena ili razliitih sleganja oslonaca.
Prema promenljivosti u toku vremena dejstva se mogu podeliti na:
stalna dejstva (G), koja deluju stalno, ili tokom najveeg perioda ivotnog veka ob-
jekta (sopstvena teina konstrukcije, teina nekonstruktivnih elemenata, teina
instalacija i fiksne opreme),
promenljiva dejstva (Q), kao to su korisna optereenja, optereenja od vetra i sne-
ga, koja se povremeno, ali esto pojavljuju,
incidentna (izuzetna) dejstva (A), kao to su, na primer, poar, eksplozije i udari vo-
zila, koja se javljaju veoma retko, samo u izuzetnim sluajevima (izuzetne prora-
unske situacije) i
seizmika dejstva (AE) koja nastaju prilikom zemljotresa.
Dejstva se, takoe, mogu podeliti i prema promenljivosti u prostoru i to na fiksna dejst-
va, koja ne menjaju svoj poloaj i pravac delovanja (npr. sopstvena teina) i slobodna
dejstva, koja mogu da menjaju intenzitet i mesto delovanja (npr. pokretna korisna optere-
enja, optereenja od vetra, snega, vozila itd.).
Prema svojoj prirodi dejstva se dele na: statika i dinamika dejstva, koja izazivaju
ubrzanje konstrukcije ili nekih njenih elemenata.
Karakteristine vrednosti dejstava (Fk) mogu da se odrede:
ili na osnovu Evrokoda 1, kojim se propisuju njihove vrednosti na osnovu gustine
raspodele odgovarajue sluajne promenljive i srednje vrednosti ili odgovarajuih
fraktila (5% ili 95% fraktila),
286 Metalne konstrukcije
ili od strane investitora, pod uslovom da se ispotuju minimalni zahtevi koji su spe-
cificirani u odgovarajuim standardima za optereenja.
Stalna dejstva uglavnom imaju samo jednu karakteristinu vrednost (Gk). Meutim, u
nekim sluajevima, kod stalnih dejstava sa izraenom promenom intenziteta (kao to je na
primer boni pritisak zemlje), treba koristiti dve karakteristine vrednosti, gornju (Gk,sup) i
donju (Gk,inf ). Karakteristine vrednosti stalnih dejstava najee mogu da se odrede jed-
nostavno i sa zadovoljavajuom tanou, na osnovu geometrijskih podataka i zapremin-
ske teine materijala.
U sluaju promenljivih dejstava karakteristine vrednosti (Qk) mogu da se odrede na
osnovu gornje vrednosti koja uz prihvatljivu verovatnou (95% fraktil) nee biti prekora-
ena, ili donje vrednosti koja uz prihvatljivu verovatnou (5% fraktil) nee biti dostignuta
u toku odreenog perioda, imajui u vidu predvieni vek trajanja konstrukcije i pretposta-
vljeno trajanje projektne situacije.
Za odreivanje uticaja promenljivih dejstava na konstrukciju, s obzirom na njihovu sto-
hastiku prirodu i promenljivost u prostoru i vremenu, nije dovoljna samo jedna karakteri-
stina vrednost, ve se, da bi se preciznije obuhvatila verovatnoa njihove pojave, trajanja
i istovremenog delovanja, uvode i takozvane reprezentativne vrednosti promenljivih dej-
stava. Pored karakteristine vrednosti (Qk), koja je glavna reprezentativna vrednost, repre-
zentativne vrednosti promenljivih dejstava su i:
vrednost za kombinacije \0Qk
esta (uestala) vrednost \1Qk
kvazistalna vrednost \2Qk
Koeficijenti \0, \1 i \2 su definisani u Evrokodu 1, na osnovu teorije verovatnoe, a u
skladu sa znaenjem odgovarajue reprezentativne vrednosti. Njihove vrednosti su uvek
manje ili jednake od jedinice.
Vrednost za kombinovanje \0Qk je reprezentativna vrednost koja se koristi pri istovre-
menom delovanju vie promenljivih dejstava da bi se obuhvatila smanjena verovatnoa
pojave. Vrednosti koeficijenata \0 se odreuju uz uslova da je verovatnoa pojave kombi-
nacije dejstava priblino jednaka verovatnoi pojave samo jednog dejstva.
esta (uestala) vrednost \1Qk se odreuje kao vrednost koja je prekoraena tokom
odreenog perioda vremena ili izvestan broj puta u toku odreenog vremena. U Evrokodu
1 su vrednosti koeficijenata \1 odreene na osnovu verovatnoe da e uestala vrednost
promenljivog dejstva biti prekoraena 300 puta godinje, ili u toku 5% vremena.
Kvazi stalna vrednost \2Qk reprezentuje promenljiva dejstva koja deluju tokom naj-
dueg vremena. Vrednosti koeficijenta \2 se odreuju iz uslova da je verovatnoa prekora-
enja kvazi stalnog promenljivog dejstva 50%, odnosno da je vrednost ovog dejstva preko-
raena tokom 50% vremena.
Osnovu koncepta prorauna pomou parcijalnih koeficijenata sigurnosti koji je zastup-
ljen u Evrokodu ine proraunske vrednosti. To su vrednosti koje se dobijaju mnoenjem
(u sluaju dejstava) ili deljenjem (u sluaju svojstava materijala ili otpornosti) karakteris-
tinih, odnosno reprezentativnih vrednosti odgovarajuim parcijalnim koeficijentima si-
gurnosti.
Proraunske vrednosti dejstava (Fd), u optem obliku, mogu da se odrede na osnovu
sledeeg izraza:
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 287
Fd = F Frep (13.1)
gde su:
Ed,dst uticaj od destabilizujuih dejstava (na primer moment preturanja), a
Ed,stb uticaj od stabilizujuih dejstava.
U sluaju graninih stanja loma ili prekomernih deformacija elemenata i njihovih veza,
dokaz se moe sprovesti na nivou unutranjih (presenih) sila, ili, ree, na nivou napona.
Dokaz graninog stanja nosivosti na nivou unutranjih sila ili momenata moe se, simbo-
liki, formulisati na sledei nain:
Sd Rd (13.3)
gde su:
Sd proraunska vrednost unutranje sile ili momenta (NSd, VSd, MSd), a
Rd odgovarajua proraunska otpornost (NRd, VRd, MRd).
Proraunska otpornost (Rd), u sluaju elinih konstrukcija, moe da se odredi direktno
preko karakteristinih vrednosti svojstava materijala (Xk), kao to su granica razvlaenja
(fy) ili vrstoa na zatezanje (fu), i odgovarajuih geometrijskih podataka (ak), od kojih se
najee koriste geometrijske karakteristike poprenih preseka (povrina poprenog prese-
ka, povrina rebra, otporni moment, moment inercije itd.):
Rd = R( X k , ak ,...) / M . (13.4)
Parcijalni koeficijent sigurnosti za otpornost (JM) pokriva:
nepovoljna odstupanja karakteristinih vrednosti svojstava materijala,
nepovoljna odstupanja karakteristinih vrednosti geometrijskih podataka i
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 289
Stalne i prolazne G Gk Q ,1 Qk ,1 0 , i Q , i Qk , i -
Incidentne GA Gk 1,1 Qk ,1 2 , i Qk , i A Ak
Seizmike Gk 2,1 Qk ,1 2 , i Qk , i I AEd
G , j Gk , j + Q ,1 Qk ,1 + Q ,i 0,i Qk ,i (13.6)
j i >1
gde su:
Gk,j karakteristine vrednosti stalnih dejstava,
Qk,1 karakteristina vrednost dominantnog promenljivog dejstva,
Qk,i karakteristine vrednosti ostalih promenljivih dejstava,
Ad proraunska vrednost incidentnog dejstva,
290 Metalne konstrukcije
G , j Gk , j + Q ,1 Qk ,1 (13.9)
j
G , j Gk , j + 0,9 Q ,i Qk ,i . (13.10)
j i >1
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 291
Dejstva \0 \1 \2
Kategorija A: Prostorije za boravak i stanovanje 0,7 0,5 0,3
optereenja
Gk , j + Qk ,1 + 0,i Qk ,i (13.12)
j i >1
esta kombinacija:
Gk , j + 2,i Qk ,i . (13.14)
j i 1
Slino kao i kod graninih stanja nosivosti, pri proveri graninih stanja upotrebljivosti
zgrada, radi uproenja, mogu da se koriste sledei izrazi:
Gk , j + Qk ,1 (13.15)
j
Gk , j + 0,9 Qk ,i . (13.16)
j i 1
Pri proveri treba uzeti maksimalne vrednosti uticaja od dejstava koji su dobijeni na
osnovu prethodna dva izraza za kombinovanje. Pri tom, prvi izraz (13.15) treba primeniti
posebno za svako promenljivo dejstvo.
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 293
2.4 MATERIJALI
U okviru Evrokoda 3 precizno je definisan nain oznaavanja vrsta i kvaliteta elika
koji se primenjuju za graevinske konstrukcije, kao i njihove najvanije mehanike i fizi-
ke karakteristike. Princip oznaavanja je veoma jednostavan. Svaki elik ima jednozanu
osnovnu oznaku kojom se definie njegova vrsta. Osnovna oznaka se sastoji iz alfanume-
rikih podataka: Fe je zajedniki simbol za sve konstrukcione elike, a za njim sledi troci-
fren broj koji odgovara nominalnoj vrstoi elika na zatezanje u MPa (videti tabelu 13.5).
Pored osnovnih oznaka postoje i dodatne, takoe alfanumerike oznake, kojima se odreu-
je kvalitet elika (stanje isporuke, udarna ilavost i otpornost na krti lom).
Pri porudbini osnovnog materijala, takoe, mogu da se koriste i oznake vrste i kvalite-
ta elika koje su propisane u Evropskoj normi EN 10027-1. Osnovna oznaka je takoe al-
fanumerika i sastoji se od slova S (steel) i trocifrenog broja koji definie granicu razvla-
enja elika u MPa. Takoe, postoje i dodatne oznake kojima se definie kvalitet elika.
Vrednosti osnovnih mehanikih karakteristika za pojedine vrste elika, u skladu sa
Evrokodom, prikazane su u tabeli 13.5 u funkciji debljine lima osnovnog materijala (t). Na
osnovu prikazanih vrednosti moe se uoiti da elik Fe360 odgovara naem 0361, Fe430
naem 0451, a Fe510 naem 0561.
Debljina t *)
Oznaka vrste elika
td40 mm 40 < t d 100 mm **)
Evrokod 3 EN 10027-1 fy fu fy fu
Fe 360 S235 235 360 215 340
Fe 430 S275 275 430 255 410
Fe 510 S355 355 510 335 490
*) t je nominalna debljina elementa
**) 63 mm za ploe i ostale ravne proizvode od elika
Tabela 13.6 - Nominalne vrednosti granice razvlaenja fyb i vrstoe na zatezanje fub za
zavrtnjeve >MPa@@
Konstante materijala koji se koriste pri proraunu elinih konstrukcija su takoe pro-
pisane i imaju sledee vrednosti:
modul elastinosti E=210000 N/mm2
modul klizanja G= E/ [2(1 + )]
Puasonov koeficijent Q=0,30
koeficijent linearne termike dilatacije D=1210-6 1/qC
zapreminska masa U=7850 kg/m3
Posebni zahtevi u pogledu osnovnog materijala za nosee eline konstrukcije mogu da
budu postavljeni ako se uticaji odreuju primenom globalne plastine analize. Plastina
globalna analiza moe se koristiti samo ako osnovni materijal (elik) ispunjava propisane
uslove u pogledu duktilnosti. U ovakvim sluajevima se zahteva da:
odnos nazivne minimalne vrstoe na zatezanje fu i nazivne minimalne granice raz-
vlaenja fy zadovoljava uslov: fu / fyt1,2,
izduenje pri lomu epruvete na duini izmeu repera od 5,65 Ao (gde je Ao
poetna povrina poprenog preseka) nije manje od 15%,
dijagram napon-dilatacija pokazuje da je dilatacija pri lomu Hu, koja odgovara
vrstoi na zatezanje fu, najmanje 20 puta vea od dilatacije Hy, koja odgovara grani-
ci razvlaenja fy.
Moe se konstatovati da svi konstrukcioni elici navedeni u tabeli 13.5 zadovoljavaju
ove uslove, pa sa ovog stanovita praktino nema ogranienja u pogledu primene plastine
globalne analize.
Klasa 2 - kompaktni (masivni) popreni preseci u kojima moe biti dostignut moment
pune plastinosti (Mpl), ali koji poseduju samo ogranien kapacitet rotacije, koji a priori ni-
je dovoljan za plastinu globalnu analizu;
Klasa 3 - popreni preseci u kojima moe biti dostignut samo elastini moment otpor-
nosti (granica razvlaenja se dostie samo u najudaljenijem vlaknu) bez rizika od pojave
lokalnog izboavanja, dok je dalja plastifikacija poprenog preseka onemoguena zbog
pojave lokalnog izboavanja;
Klasa 4 - popreni preseci sa vitkim zidovima kod kojih se usled lokalnog izboavanja
zidova poprenog preseka ne moe dostii moment elastine otpornosti, odnosno kod kojih
dolazi do lokalnog izboavanja pritisnutih zidova pre dostizanja granice razvlaenja u naju-
daljenijim vlaknima. Njihova otpornost se odreuje na osnovu koncepta efektivne irine.
Uporedni pregled najvanijih svojstava, kao to su metoda globalne analize, model no-
sivosti (M- dijagram), model nosivosti poprenog preseka i kapacitet rotacije, dat je u
okviru tabele 13.7 za sve etiri klase poprenih preseka.
preseka
Kapacitet
rotacije
Dakle, potrebno je, na osnovu navedenih kriterijuma, odrediti klase za sve pritisnute ili
delimino pritisnute elemente poprenog preseka (npr. noice i rebro), pa kako one, gene-
ralno, mogu biti razliite za razliite zidove istog poprenog preseka, za klasu poprenog
preseka usvojiti najviu, odnosno najnepovoljniju. Na primer ako je noica klase 2, a rebro
klase 3, onda se smatra da je popreni presek klase 3.
Dok se, kod elemenata koji su izloeni istom pritisku ili savijanju, klasa poprenog
preseka posmatranog zida moe odrediti direktno iz tabele, za klasifikaciju elemenata po-
prenog preseka, optereenih istovremenim dejstvom aksijalne sile i momenta savijanja,
neophodno je prethodno odrediti parametar D, odnosno \ u zavisnosti da li se radi o pla-
stinoj ili elastinoj analizi preseka. Ovim parametrima se, naime, definie odnos pritisnu-
te i zategnute zone u elementu.
Kod elemenata izloenih kombinovanom dejstvu sile pritiska i momenta savijanja ob-
lik naponskog dijagrama pri punoj plastifikaciji poprenog preseka zavisi od intenziteta si-
le pritiska. Osim toga, a priori se ne moe znati da li je mogua plastina ili samo elastina
raspodela napona pri dostizanju graninog stanja nosiosti. Stoga je neophodno pretpostavi-
ti plastinu raspodelu i potom potvrditi opravdanost njene primene. Ukoliko se pokae da
je vitkost rebra vea od granice propisane za plastinu raspodelu naprezanja, to jest ako
presek ne spada u klase 1 i 2, poetna pretpostavka nije prihvatljiva, te se mora prei na
elastinu raspodelu napona i proveriti da li je rebro klase 3 ili 4.
Na osnovu svega reenog moe se zakljuiti da je odreivanje klase poprenog preseka
veoma vaan i delikatan deo prorauna, jer od klase poprenog preseka u mnogome zavisi
dalji proraun i to kako unutranjih sila tako i otpornosti preseka i elemenata. Stoga odre-
ivanju klase poprenog preseka treba obratiti posebnu panju, pogotovo ako se ima u vi-
du da koncept klase poprenog preseka predstavlja potpuno nov koncept prorauna i nije
ustaljen u naoj inenjerskoj javnosti.
Redukcije otpornosti poprenih preseka klase 4 usled uticaja lokalnog izboavanja tre-
ba da se uzmu u obzir pomou metode efektivne irine.
=1 za p 0,673 (13.17a)
beff = b
be,1 = be,2 = 0,5 beff
0d <1
beff = b
2 beff
be,1 =
5
be,2 = beff be1
<0
b
beff = bc =
1
b
be,1 = 0,4 beff = 0,4
1
b
be,2 =0,6beff =0,6
1
U koeficijent redukcije
bc irina pritisnutog dela posmatranog elementa (zida)
V1 maksimalan napon pritiska (\=V2/V1)
b /t
p = f y / cr = (13.18)
28,4 k
gde su:
t debljina zida poprenog preseka,
Vcr kritian napon izboavanja,
kV koeficijent izboavanja (tabela 13.12),
b odgovarajua irina posmatranog zida poprenog preseka:
b =d za rebra,
300 Metalne konstrukcije
beff = c
na slobodnoj ivici
<0 <0
c
beff = bc =
1
0<1 0d <1
Sluaj B - Maksimalan napon pritiska V1
beff = c
na ukljetenoj ivici
<0 <0
c
beff = bc =
1
Odnosi napona koji figuriu u izrazima za odreivanje efektivnih irina noica mogu
da se odrede na osnovu karakteristika bruto poprenog preseka. Pri odreivanju efektivne
irine rebra, odnos napona moe da se odredi na osnovu efektivne povrine pritisnute
noice i bruto povrina rebra i zategnute noice. Zbog pojave neefektivne zone u rebru do-
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 301
kV
= V2/V1 Obostrano oslonjeni Konzolni elementi
(unutranji) elementi Sluaj A*) Sluaj B*)
-2< <-1 5,98 (1 ) 2 - -
-1 23,9 0,85 23,8
2 2
-1< <0 7,81 6,29 + 9,78 0,57 0,21 + 0,07 1,7 5 + 17,1 2
0 7,81 0,57 1,70
0< <1 8,2 /(1,05 + ) 0,57 0,21 + 0,07 2 0,578 /( + 0,34)
1 4,0 0,43 0,43
*) videti tabelu 13.11
U optem sluaju, teina osa efektivnog poprenog preseka moe da bude pomerena u
odnosu na teite bruto preseka, pa se javlja ekscentricitet (e) koji treba uzeti u obzir kada
je popreni presek izloen dejstvu aksijalne sile (slika 13.4). Dodatni moment savijanja
'M koji se u tom sluaju javlja usled ekscentrinosti aksijalne sile N treba da se uzme u
obzir pri proraunu otpornosti elementa:
302 Metalne konstrukcije
M = N eN (13.19)
gde su:
eN pomeranje teine ose kada je efektivni popreni presek izloen konstantnom pritisku,
N aksijalna sila, pritisak ima pozitivan znak.
Slika 13.4 - Pomeranje teita usled pojave neefektivnih zona kod poprenih preseka klase 4
Slika 13.5 - Provere graninih stanja nosivosti za razliite elemente noseih konstrukcija
304 Metalne konstrukcije
gde su:
NSd proraunska vrednost aksijalne sile zatezanja,
Nt,Rd proraunska otpornost poprenog preseka na zatezanje.
Proraunska otpornost poprenog preseka na zatezanje Nt,Rd moe da se odredi na osno-
vu sledeeg izraza:
N pl ,Rd = A f y / M 0
N t ,Rd = min (13.21)
N u ,Rd = 0,9 Anet f u / M 2
gde su:
Npl,Rd plastina proraunska otpornost (bruto) poprenog preseka,
Nu,Rd granina proraunska otpornost neto poprenog preseka na mestu rupa za spojna
sredstva (ukoliko ih ima),
A bruto povrina poprenog preseka (slika 13.6a),
Anet neto povrina poprenog preseka na mestu rupa za spojna sredstva (slika 13.6a),
JM0 i JM2 odgovarajui parcijalni koeficijenti sigurnosti (tabela 13.13).
to se tie provere neto preseka ona je potrebna samo u sluaju kada se veze elemenata
ostvaruju pomou mehanikih spojnih sredstava. U protivnom, otpornost poprenog prese-
ka na zatezanje jednaka je njegovoj plastinoj otpornosti (Nt,Rd=Npl,Rd).
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 305
Kod zategnutih tapova koji su izraeni od jednog ugaonika, a ija se veza ostvaruje
mehanikim spojnim sredstvima koja se nalaze na jednom kraku (slika 13.6b) proraunska
otpornost neto poprenog preseka se odreuje na sledei nain:
2 ( e2 0,5 d 0 ) t f u
za 1 zavrtanj
M2
2 Anet f u
N u , Rd = za 2 zavrtnja (13.22)
M2
3 Anet f u
za 3 i vie zavrtnjeva
M2
gde je d0 prenik rupe za spojna sredstva, e2 rastojanje od centra zavrtnja do ivice, upravno
na pravac dejstva sile zatezanja (slika 13.6b), a E2 i E3 redukcioni koeficijenti, ije su vred-
nosti date u tabeli 13.14.
N Sd N b, Rd (13.23b)
gde su:
NSd proraunska vrednost sile pritiska,
Nc,Rd proraunska otpornost poprenog preseka na pritisak,
Nb,Rd proraunska otpornost pritisnutog elementa na izvijanje.
Proraunska otpornost poprenog preseka na pritisak Nc,Rd odreuje se na sledei nain:
A f y / M 0 za preseke klase 1, 2 i 3
N c , Rd = (13.24)
Aeff f y / M 1 za preseke klase 4
gde je A bruto povrina poprenog preseka, a Aeff povrina efektivnog poprenog preseka.
306 Metalne konstrukcije
gde su:
F redukcioni koeficijent izvijanja za razmatrani vid izvijanja,
A =1 za poprene preseke klase 1, 2 i 3,
A = Aeff / A za poprene preseke klase 4.
Za elemente konstantnog poprenog preseka koji su napregnuti konstantnom aksijal-
nom silom pritiska, vrednost redukcionog koeficijenta izvijanja moe da se odredi na sle-
dei nain:
1
= pri emu je 1.0 (13.26)
2 + 2 2
[ (
= 0,5 1 + 0.2 + 2 ) ] (13.27)
= A A f y / N cr = ( / 1 ) A (13.28)
1 = E / f y = 93,9 (13.29)
gde su:
bezdimenzionalna vitkost,
D koeficijent imperfekcije,
O vitkost za relevantni vid izvijanja ( = A i / i ),
Ncr elastina kritina sila za relevantni vid izvijanja,
H koeficijent koji zavisi od vrste elika ( = 235 / f y gde je fy u MPa).
Vrednosti koeficijenta imperfekcije D za razliite krive izvijanja date su u tabeli 13.15,
a izbor krive izvijanja zavisi od vrste i oblika poprenog preseka pritisnutog elementa, de-
bljine lima i glavne ose inercije oko koje se vri izvijanje. U ovom delu, Evrokod 3 je
kompatibilan sa naim standardom, pa se izbor odgovarajue krive izvijanja moe izvriti
na osnovu tabele iz JUS U.E7.086/1986.
Kriva izvijanja a b c d
Koeficijent imperfekcije 0,21 0,34 0,49 0,76
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 307
( )
VSd V pl , Rd = Av f y / 3 / M 0 (13.30)
gde su:
VSd proraunska vrednost smiue sile u posmatranom poprenom preseku,
Vpl,Rd proraunska plastina otpornost poprenog preseka na smicanje,
Av povrina smicanja (tabela 13.16).
Povrina smicanja Av zavisi od tipa poprenog preseka i pravca delovanja smiue sile.
Uproeno se moe rei da je to je suma povrina svih delova poprenog preseka koji su pa-
ralelni sa pravcem delovanja smiue sile. Za karakteristine poprene preseka u tabeli 13.16
dati su izrazi na osnovu kojih se mogu odrediti povrine smicanja za oba pravca smicanja.
Ukoliko je rebro oslabljeno rupama za mehanika spojna sredstava, rupe ne treba
uzimati u obzir pri dokazu smicanja, ako je zadovoljen sledei uslov:
( )
Av ,net f y / f u Av (13.31)
gde je Av,net neto povrina smicanja. U suprotnom, otpornost na smicanje treba da se odredi
na osnovu redukovane povrine smicanja, koja se odreuje na osnovu sledeeg izraza:
( )
Av ,red = f y / f u Av ,net . (13.32)
gde su:
MSd proraunska vrednost momenta savijanja u posmatranom preseku,
Mc,Rd proraunski moment otpornosti poprenog preseka.
Ako su smiue sile zanemarljive (VSdd0,5Vpl,Rd), a popreni presek nije oslabljen ru-
pama za spojna sredstva, proraunski moment otpornosti poprenog preseka moe da se
odredi na sledei nain:
W pl f y / M 0 za poprene preseke klase 1 i 2
M c, Rd = Wel f y / M 0 za poprene preseke klase 3 (13.34)
Weff f y / M 1 za poprene preseke klase 4
308 Metalne konstrukcije
gde su:
Wpl plastini otporni moment poprenog preseka,
Wel elastini otporni moment poprenog preseka i
Weff elastini otporni moment efektivnog poprenog preseka.
Povrina smicanja
Tip poprenog preseka
Av,z Av,y
A 2b t f + (t w + 2r ) t f
ili uproeno 2b t f
1,04 h t w
A 2b t f + (t w + r ) t f 2b t f
A h / (b + h ) A b / (b + h )
(d t w ) A (d t w )
2A /
Kada je popreni presek oslabljen rupama za spojna sredstva, rupe na zategnutoj noici
nije potrebno uzimati u obzir, ako je zadovoljen sledei uslov:
A f ,net f u Af f y
0,9 (13.35)
M2 M0
Ukoliko prethodni uslov nije zadovoljen, rupe na zategnutoj noici ne mogu da se za-
nemare, pa je, kod ovakvih poprenih preseka, potrebno proveriti i sledei uslov:
M Sd M u ,Rd = Wnet f u / M 2 (13.36)
gde je Mu,Rd proraunska otpornost neto preseka na mestu rupa za spojna sredstva, a Wnet
neto otporni moment posmatranog poprenog preseka koji je odreen na osnovu reduko-
vane povrine zategnute noice:
fy M2
A f , red = A f (13.37)
fu 0,9 M 0
Kod poprenih preseka kod kojih se pored momenta savijanja javlja i znaajna smiua
sila (VSd >0,5Vpl,Rd), proraunski moment plastine otpornosti poprenog preseka treba re-
dukovati usled interaktivnog dejstva savijanja i smicanja. Kod ovakvih poprenih preseka
pored pojedinanih dokaza otpornosti na dejstvo momenta savijanja (13.33) i smiue sile
(13.30) treba zadovoljiti i sledei uslov:
M Sd M V , Rd (13.38)
gde je MV,Rd redukovani proraunski moment otpornosti pri dejstvu sile smicanja, koji za
bisimetrine poprene preseke (sa jednakim noicama), moe da se odredi na osnovu sle-
deeg izraza:
Av2
M V , Rd = W pl f y / M 0 pri emu je M V , Sd M c , Rd (13.39)
4 tw
1 za 0,4
1
LT = za > 0,4 (13.44)
2 + 2 2
LT LT LT
[ ( 2
LT = 0,5 1 + LT LT 0,2 + LT ) ] (13.45)
Vrednosti koeficijenta imperfekcije za bono-torziono izvijanje DLT se odreuju:
za valjane profile na osnovu krive a (DLT = 0,21), a
za zavarene profile na osnovu krive c (DLT = 0,49).
Bezdimenzionalna vitkost elementa na bono-torziono izvijanje LT treba da se odredi
na sledei nain:
w W pl , y f y LT
LT = = w (13.46)
M cr 1
gde su:
Mcr kritini moment prema linearno elastinoj teoriji bono-torzionog izvijanja,
O1 vitkost na granici razvlaenja (13.29).
Provera bono-torzionog izvijanja nije potrebna kod nosaa koji su bono pridrani i-
tavom svojom duinom, kod nosaa kod kojih je bezdimenzionalna vitkost na bono-torzi-
ono izvijanje manja od 0,4 ( LT 0,4 ), kod nosaa koji su izloeni savijanju oko slabije
ose inercije i kod nosaa koji su torziono kruti, odnosno neosetljivi na bono-torziono izvi-
janje (npr. veina sanduastih nosaa).
tikama poprenih preseka, ime se umanjuje njegova otpornost usled pojave lokalnih ne-
stabilnosti pritisnutih delova poprenog preseka. Meutim, provera stabilnosti rebra na iz-
boavanje usled dejstva smiuih napona nije pokrivena konceptom efektivne irine, ve
se mora posebno dokazati.
Dokaz otpornosti rebra na izboavanje smicanjem mora da se sprovede kod svih nosa-
a kod kojih je:
gde su:
d visina rebra,
tw debljina rebra,
kW koeficijent izboavanja smicanjem,
H koeficijent koji zavisi od vrste elika ( = 235 / f y , gde je fy u MPa).
Evrokod 3 daje dve ravnopravne mogunosti za proraun otpornosti na izboavanje
smicanjem, pomou:
proste postkritine metode, ili
metode zategnutog polja.
Metoda zategnutog polja primenjuje se za nosae koji, pored oslonakih, imaju i unut-
ranja poprena ukruenja na rebrima, koja su postavljena na rastojanju a veem ili jedna-
kom visini rebra d, a manjem ili jednakom od trostruke visine rebra ( d a 3d ). Ovde e
biti prikazana prosta postkritina metoda koja je jednostavnija i ima vee polje primene,
jer se moe koristiti kod nosaa koji imaju poprena ukruenja samo iznad oslonaca.
Kod vitkih rebara, koja ispunjavaju uslov (13.47), prema prostoj postkritinoj metodi
treba dokazati da je:
VSd Vba ,Rd = d t w ba / M 1 (13.48)
gde su:
VSd proraunska vrednost smiue sile,
Vba,Rd proraunska otpornost rebra na izboavanje smicanjem, prema prostoj postkritinoj
metodi,
Wba smiui napon pri dostizanju otpornosti na smicanje (tabela 13.17).
Smiui napon Wba zavisi od bezdimenzionalne vitkosti rebra na izboavanje smica-
njem, koja se odreuje na sledei nain:
f yw / 3 d / tw
w = = (13.49)
cr 37,4 k
gde su:
fyw granica razvlaenja rebra,
Wcr kritini napon smicanja, prema linearno elastinoj teoriji izboavanja,
kW koeficijent izboavanja smicanjem.
312 Metalne konstrukcije
D = a /d <1 = a /d 1 = a/d
5,34 4
k k = 4 + 2 k = 5,34 + 2 k = 5,34
(
s y = 2 t f b f / t w f yf / f yw 1 f , Ed / f yf )2 (13.51)
gde su:
FSd proraunska vrednost poprene sile,
ss irina krutog oslanjanja,
tw debljina rebra,
tf debljina noice,
fyw granica razvlaenja za rebro,
fyf granica razvlaenja za noice,
bf irina noice, pri emu bf ne treba da bude vee od 25tf
Vf,Ed proraunska vrednost normalnog napona u noici.
Slika 13.7 - Mogui vidovi loma rebra pri dejstvu poprene sile
irina krutog oslanjanja ss je duina na kojoj se moe ostvariti krut kontakt i preko koje
se sila uvodi u rebro. Ona treba da se odredi pretpostavljajui da se kroz puni elini mate-
rijal optereenje rasprostire pod uglom od 45 (slika 13.8).
U sluaju optereenja od tokova dizalica koja se prenose preko ina poloenih na gor-
nju noicu nosaa, proraunska otpornost rebra na gnjeenje, pod uslovom da ina nije za-
varena za noicu, moe da se odredi na sledei nain:
314 Metalne konstrukcije
R y ,Rd = s y t w f yw / M 1 (13.52)
2
I f + IR f , Ed
sy = kR 3 1 (13.53)
tw f yf
gde su:
hR visina ine,
If moment inercije noice u odnosu na njenu horizontalnu teinu osu,
IR moment inercije ine u odnosu na njenu horizontalnu teinu osu,
kR konstanta koja iznosi:
kR =3,25 kada je ina direktno postavljena na noicu,
kR =4,00 kada je ina postavljena preko elastinog podmetaa minimalne deblji-
ne 5 mm, koji se nalazi izmeu ine i noice.
Proraunska otpornost rebra na ulubljenje Ra,Rd kod I, H ili U - preseka treba da se od-
redi prema sledeem izrazu:
tf t s
Ra , Rd = 0,5 tw2 E f yw + 3 w s / M1 (13.54)
tw tf d
pri emu odnos ss/d ne treba da bude vei od 0,2. Pri dokazu otpornosti rebra na ulubljenje,
pored uslova u pogledu vrednosti poprene sile, koji se moe formulisati na sledei nain:
FSd Ra , Rd (13.55)
gde su:
FSd proraunska vrednost poprene sile,
MSd proraunska vrednost odgovarajueg momenta savijanja,
Mc,Rd proraunski moment otpornosti poprenog preseka (13.34),
Ra,Rd proraunska otpornost na ulubljenje.
Na taj nain se uzima u obir interakcija savijanja i lokalnog naprezanja usled poprene
sile.
Proraunska otpornost rebra na izboavanje Rb,Rd odreuje se tako to se rebro posma-
tra kao zamenjujui pritisnuti tap sa duinom izvijanja koja je jednaka visini nosaa h i
karakteristikama poprenog preseka koje odgovaraju efektivnoj irini beff:
Aeff = beff t w (13.57)
i = 0,289 t w (13.58)
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 315
beff = h
beff = h 2 + s s2
h
beff = +x
2
ali beff h
h 2 + ss2 ss
beff = +x+
2 2
d E Aw
k (13.59)
tw f yf Af ,c
316 Metalne konstrukcije
gde su:
Aw povrina rebra,
Af,c povrina pritisnute noice,
fyf granica razvlaenja pritisnute noice,
E modul elastinosti,
k koeficijent koji ima sledee vrednosti:
k = 0,30 za noice klase 1
k = 0,40 za noice klase 2
k = 0,55 za noice klase 3 ili 4
gde su:
G0 eventualno nadvienje nosaa (G0=0 kada nema nadvienja) - stanje 0,
G1 ugib nosaa usled stalnog optereenja (G) - stanje 1,
G2 ugib nosaa usled promenljivog optereenja (Q) - stanje 2.
Granine
Opis tipa konstrukcije vrednosti
Gmax G2
Krovovi, generalno A/200 A/250
Prohodni krovovi A/250 A/300
Meuspratne konstrukcije, generalno A/250 A/300
Meuspratne konstrukcije i krovovi koji nose krte ili krute elemente, kao
A/250 A/350
to su pregradni zidovi, itd.
Meuspratne konstrukcije koje nose stubove (ukoliko njihova deformacija
A/400 A/500
nije ukljuena u globalnu analizu konstrukcije)
Kada ugib nepovoljno utie na izgled zgrade A/250 -
A je raspon nosaa (kod konzolnih nosaa za A treba uzeti dvostruku duinu).
gde su:
Npl,Rd plastina otpornost poprenog preseka na zatezanje (13.21),
Npl,w,Rd plastina otpornost rebra na zatezanje.
Ako prethodni uslov (13.61) nije zadovoljen, odnosno ako aksijalna naprezanja nisu
mala, proraunska momentna otpornost poprenog preseka treba da se redukuje usled pri-
sustva aksijalnih sila, pa treba proveriti sledei uslov:
M Sd M N , Rd (13.62)
gde su:
MSd proraunska vrednost momenta savijanja,
MN,Rd proraunska vrednost redukovane momentne otpornosti (tabela 13.21)
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 319
Izrazi na osnovu kojih se moe odrediti redukovana momentna otpornost MN,Rd prika-
zani su u tabeli 13.21 za savijanje oko jae (y-y) i slabije (z-z) ose inercije. U ovoj tabeli je
data i interakciona formula za kontrolu otpornosti poprenih preseka izloenih savijanju
oko obe glavne ose inercije (koso savijanje).
320 Metalne konstrukcije
1 n 1 n
Savijanje oko jae
1 0 ,5a 1 0 ,5 a w
ili uproeno za standardne valjane profile: ili uproeno za standardne valjane profile:
M Ny ,Rd = 1,11 M pl , y ,Rd (1 n ) M pl , y ,Rd - za kvadratne uplje profile
M Ny ,Rd = 1,26 M pl , y ,Rd (1 n ) M pl , y ,Rd
- za pravougaone uplje profile
M Ny ,Rd = 1,33 M pl , y ,Rd (1 n ) M pl , y ,Rd
M z ,Sd M Nz ,Rd
n a 2 1 n
M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd M pl ,z ,Rd
za n>a: M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd 1
Savijanje oko slabije
1 0 ,5 a f
1 a
z-z ose inercije
+ 1
M Ny ,Rd M Nz ,Rd
(moe se usvojiti na strani sigurnosti D=E=1)
1,66
D=2 E=5nt1 == i =6
1 1,13 n 2
(
a = A 2 b t f / A 0,5 ) - za uplje profile
n = N Sd / N pl ,Rd a w = (A 2 b t ) / A 0,5
M pl , y ,Rd = W pl , y f y / M 0 a f = (A 2 h t ) / A 0,5
M pl ,z ,Rd = W pl ,z f y / M 0 - za sanduaste (zavarene) profile
( )
a w = A 2 b f t f / A 0,5
a f = (A 2 h t w ) / A
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 321
Treba napomenuti da izrazi dati u tabeli 13.21 vae samo u sluaju kada je smiua sila
mala (VSdd0,5Vpl,Rd), pa se moe zanemariti njen uticaj na redukciju momenta otpornosti.
Ako to nije sluaj, neophodno je da se pri odreivanju redukovane momentne otpornosti
poprenog preseka (MN,V,Rd) uzmu u obzir i aksijalna i smiua sila.
Kod poprenih preseka klase 3 i 4, kod kojih se otpornost poprenih preseka odreuje
na osnovu elastine analize, potrebno je da se ispuni sledei uslov:
x ,Ed f yd = f y / M 0 (13.63)
gde je Vx,Ed proraunska vrednost maksimalnog normalnog napona koji se javlja u po-
prenom preseku, odreena na osnovu superpozicije napona usled aksijalne sile i momena-
ta savijanja, a fyd proraunska vrednost granice razvlaenja.
Na osnovu prethodnog izraza mogu se dobiti interaktivne formule za proveru otporno-
sti poprenih preseka klase 3 i 4 na kombinovano dejstvo momenata savijanja i aksijalne
sile:
N Sd M y ,Sd M z ,Sd
+ + 1 za klasu 3 (13.64a)
A f yd Wel , y f yd Wel ,z f yd
gde su:
A povrina poprenog preseka,
Aeff efektivna povrina poprenog preseka, kada je ovaj izloen istom pritisku,
eN pomeranje teine ose efektivnog poprenog preseka, odreenog na osnovu
pretpostavke da je popreni presek izloen istom pritisku,
Wel,y, Wel,z elastini otporni moment poprenog preseka za odgovarajuu osu inercije,
Weff,y, Weff,z elastini otporni moment efektivnog poprenog preseka, odreenog za sluaj
istog savijanja oko posmatrane ose.
U sluaju savijanja samo oko jedne ose prethodni izrazi (13.64) se takoe mogu koris-
titi, ali se izostavlja odgovarajui lan (sabirak).
N Sd k LT M y ,Sd k z M z ,Sd
+ + 1
Uslov za torziono z A f y / M 1 LT W pl , y f y / M 1 W pl ,z f y / M 1
osetljive i bono
nepridrane LT N Sd
k LT = 1 1,0 LT = 0 ,15 z M ,LT 0 ,15 0 ,9
elemente z A f y
kz i Pz kao i u osnovnom uslovu
Popreni preseci klase 3
N Sd k y M y ,Sd k z M z ,Sd
+ + 1
min A f y / M 1 Wel , y f y / M 1 Wel ,z f y / M 1
Osnovni uslov
ky i kz kao kod klase 1i 2,
y = y ( 2 My 4 ) 0 ,9 z = z ( 2 Mz 4 ) 0,9
Uslov za torziono N Sd k LT M y ,Sd k z M z ,Sd
osetljive i bono + + 1
z A f y / M 1 LT Wel , y f y / M 1 Wel ,z f y / M 1
nepridrane
elemente kLT i PLT se odreuju kao kod preseka klase 1 i 2
kz i Pz se odreuju kao u osnovnom sluaju
Popreni preseci klase 4
N Sd k y ( M y ,Sd + N Sd e N , y ) k z ( M z ,Sd + N Sd e N ,z )
+ + 1
min Aeff f y / M 1 Weff ,y f y / M 1 Weff ,z f y / M 1
Osnovni uslov Aeff Weff,y i Weff,z karakteristike efektivnog poprenog preseka
ky, kz, Py i Pz kao kod klase 3, ali sa karakteristikama efektivnog preseka i
uveanim momentima savijanja (MSd + NSdeN)
N Sd k LT ( M y ,Sd + N Sd e N , y ) k z ( M z ,Sd + N Sd e N ,z )
Uslov za torziono z Aeff f y / M + LT Weff , y f y / M +
Weff ,z f y / M 1
1
1 1
osetljive i bono
nepridrane kz i Pz kao u osnovnom sluaju
elemente kLT i PLT kao kod preseka klase 1 i 2, ali sa karakteristikama efektivnog
poprenog preseka
Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu 323
MQ
M = M , +
M
( M ,Q M , )
U sluaju kada se savijanje vri samo oko jae ose (Mz,Sd=0), to se veoma esto javlja
u praksi, interaktivne formule treba modifikovati. Tako na primer, za poprene preseke
klase 1 i 2, pri jednoosnom savijanju oko jae y-y ose, treba izvriti sledee provere:
za bono pridrane ili torziono neosetljive elemente
N Sd k y M y ,Sd
+ 1 (13.65a)
y A f y / M 1 W pl , y f y / M 1
N Sd
1 (13.65b)
z A f y / M1
za bono nepridrane ili torziono osetljive elemente
N Sd k LT M y , Sd
+ 1 (13.66)
z A f y / M 1 LT W pl , y f y / M 1
gde su:
Fy i Fz redukcioni koeficijenti za posmatranu osu izvijanja,
FLT redukcioni koeficijent za bono-torziono izvijanje
ky, kLT koeficijenti koji su dati u okviru tabele 13.22.
NSd i My,Sd proraunske vrednosti uticaja.
Na slian nain treba izvriti modifikaciju interakcionih formula datih u tabeli 13.22 za
ostale klase poprenih preseka.
Koeficijenti ekvivalentnog uniformnog momenta EM zavise od oblika momentnog dija-
grama i treba da se odrede na osnovu izraza datih u okviru tabele 13.23, vodei rauna o
pravcu bonog pridravanja:
za EM,y (savijanje oko y-y ose) take bonog pridravanja su u z-z pravcu,
za EM,z (savijanje oko z-z ose) take bonog pridravanja su u y-y pravcu,
za EM,LT (savijanje oko y-y ose) take bonog pridravanja su u y-y pravcu,
5.2 ZAVRTNJEVI
Imajui u vidu nain naprezanja veze i ponaanje zavrtnjeva u njoj, Evrokod 3 razliku-
je pet kategorija:
Kategorija A: Veze u smiuim spojevima, kod kojih zavrtnjevi nose na smicanje i pri-
tisak po omotau rupe. U ovu kategoriju spadaju veze izvedene sa obinim zavrtnjevima
(od niskougljeninog elika) ili visokovrednim zavrtnjevima bez sile prednaprezanja;
Kategorija B: Veze u smiuim spojevima kod kojih zavrtnjevi nose na trenje, a koje
su otporne na proklizavanje pri graninom stanju upotrebljivosti. To su veze sa prednap-
regnutim visokovrednim zavrtnjevima sa kontrolisanim pritezanjem. Do proklizavanja ve-
ze ne sme da doe pri servisnom (eksploatacionom) optereenju.
Kategorija C: Veze u smiuim spojevima kod kojih zavrtnjevi nose na trenje i koje su
otporne na proklizavanje pri graninom stanju nosivosti. Kao i kod kategorije B koriste se
prednapregnuti visokovredni zavrtnjevi, ali se njihovo proklizavanje ne dozvoljava ni pri
graninom stanju nosivosti;
Kategorija D: Veze optereene na zatezanje koje su izvedene pomou neprednapreg-
nutih zavrtnjeva. Mogu da se koriste obini ili visokovredni zavrtnjeve klase vrstoe 4.6
do 10.9. Primenjuju se kod veza koje nisu izloene uestalim promenama sile zatezanja,
izuzev ako promena optereenja nastaje usled uobiajenog optereenja od vetra;
Kategorija E: Veze optereene na zatezanje ostvarene pomou prednapregnutih viso-
kovrednih zavrtnjeva. Za ovu kategoriju veza mogu da se primenjuju samo visokovredni
zavrtnjevi sa kontrolisanim pitezanjem. Koriste se za dinamiki optereene konstrukcije,
jer prednaprezanje poboljava otpornost zavrtnjeva na zamor. Treba istai da kod ovakvih
veza nije potreban poseban tretman kontaktnih povrina, izuzev kada su veze izloene
istovremenom dejstvu i smicanja i zatezanja.
Uslovi koje treba zadovoljiti pri kontroli graninih stanja zavrtnjeva u pojedinim kate-
gorijama veza dati su u okviru tabele 13.24.
Proraunske vrednosti uticaja u zavrtnjevima (Fv,Sd i/ili Ft,Sd ) treba da se odrede na os-
novu odgovarajuih statikih uticaja i proraunskog modela za preraspodelu uticaja unutar
same veze koji, u skladu sa primenjenom globalnom analizom, moe da bude elastian ili
plastian.
Proraunske otpornosti zavrtnjeva za razliite vidove naprezanja, mogu da se odrede na
osnovu izraza datih u tabeli 13.25.
k s n ( Fp ,Cd 0,8 Ft , Sd )
Fs , Rd = za kategoriju C (13.68b)
Ms ,ult
5.3 ZAVARIVANJE
Evrokod 3 daje pravila za konstruisanje i proraun sueonih avova (sa potpunom i de-
liminom penetracijom), ugaonih avova, avova u rupi, ep avova i uljebljenih avova.
Svakako da najveu primenu u noseim elinim konstrukcijama imaju sueoni i ugaoni
avovi.
fu / 3
Fw, Sd Fw, Rd = aA (13.69)
w Mw
gde su:
a debljina ugaonog ava,
A efektivna duina ugaonog ava,
fu vrstoa osnovnog materijala na zatezanje,
Fw,Sd rezultanta svih sila koje deluju na posmatrani av (slika 13.11),
Fw,Rd proraunska otpornost ugaonog ava,
Ew faktor korelacije ija vrednost zavisi od vrste elika (tabela 13.28).
Tabela 13.28 - Faktor korelacije Ew i otpornost ugaonih avova Fw,Rd za razliite debljine avova
Aw
Aw,2 = 1,1 pri emu je 0,6 Aw,2 1,0 (13.71)
17
19. Braham M., Lascrompes E.: L'Analyse lastique des ossatures au moyen de
l'Eurocode 3, Construction Mtallique no4-1991.
20. Breitschaft G.: The Structural Eurocodes - Conceptual Approach, IABSE
Conferences Davos "Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zrich 1992.
21. Brisseaux A.: Le pont de grosle en mai 1977, Revue de l'aluminium No.463, 1977.
22. Brisseaux A.: Proche de l'aroport Roissy- Charles de Gaulle- Le passarelle en
aluminium de Villepinte, Revue de l'aluminium No. 496, 1980.
23. Brisseaux A.: Structure tridimenionnelle- aventages d'une solution en aluminum,
Revue de l'aluminium No. 489, 1979.
24. Brookes A.: Cladding of buildings, Construction Press, London 1983.
25. Brozzetti J., Law M., Petterson O., Witteveen J.: Fire Protection of Steel Structures-
Examples of Applications, IABSE Proceedings P-61/83, IABSE periodica 2/1986,
Zurich, Switzerland, May 1983.
26. Brozzetti J., Law M., Petterson O., Witteveen J.: Safetu Concept and Design for
Fire Resistance of Steel Structures, IABSE Surveys S-22/83, IABSE Periodica
1/1983, Zurich, Switzerland, Feb. 1983.
27. BS CP 118: The Structural Use of Aluminium, 1969.
28. Buchenau H., Thiele A.: Stahlhochbau - Teil 1, 2, B.G. Teubner Stuttgart 1981.
29. Buevac D., Bogavac D., Markovi Z.: Proraun poarne otpornosti elinih
konstrukcija prema evropskom standardu EVROKOD 3 - Deo 1.2, Preventivni
inenjering. Vol. V:2, 1997, Beograd.
30. Buevac D., Beevi M.: Spojna sredstva kod hladno oblikovanih profila, Zbornik
radova Graevinskog fakulteta u Subotici br. 9, Subotica, 1994.
31. Buevac D., Bogavac D., Bojovi A.: Vatrootpornost elinih konstrukcija prema
Evrokodu 3, Drugo jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i jugoslovensko
graevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna izlaganja, 1-2. april 1997. Beograd,
1997.
32. Buevac D., Bogavac D., Markovi Z.: Savremeni koncept modeliranja dejstva
poara na graevinske konstrukcije, Preventivni inenjering. Vol. V:1, 1997,
Beograd.
33. Buevac D., Bogavac D., Mikovi M.: Proraun i konstruisanje zavarenih spojeva,
Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
34. Buevac D., uki D.: Savremeni pristup proraunu i konstruisanju spregnutih
konstrukcija u zgradarstvu, Zbornik radova Graevinskog fakulteta u Subotici br.
9, Subotica 1994.
35. Buevac D., Gligi B., Bojovi A.: Proraun i konstruisanje spojeva sa mehanikim
spojnim sredstvima, Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i
jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-
16 jun 1995. Beograd, 1995.
Literatura 333
36. Buevac D., Gligi B.: Bona stabilnost I-nosaa pridranih profilisanim elinim
limom, XVIII kongres JUDIMK, Knjiga 4, 14-18 oktobar 1986. Portoro. Beograd,
1986.
37. Buevac D., Gligi B.: Raseeni nosai, Izgradnja. Vol. XLI: 8, 1987.
38. Buevac D., Markovi Z., Toi D.: Odreivanje klase poprenih preseka prema
Evrokodu 3, XX kongres JUDIMK, Knjiga 2, 5-7 jun 1996. Cetinje. Beograd, 1996.
39. Buevac D., Markovi Z., Toi D.: Projektovanje elinih konstrukcija od hladno
oblikovanih profila prema Evrokodu 3, Drugo jugoslovensko savetovanje
Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna
izlaganja, 1-2. april 1997. Beograd, 1997.
40. Buevac D., Markovi Z.: Proraun vatrootpornosti spregnutih stubova, Izgradnja.
Vol. L: 9, 1996.
41. Buevac D., Mikovi M.: Primena cevnih profila u elinim konstrukcijama (I),
Izgradnja. Vol. XLIV: 5, 1990.
42. Buevac D., Mikovi M.: Primena cevnih profila u elinim konstrukcijama (II),
Izgradnja. Vol. XLIV: 6, 1990.
43. Buevac D., Mikovi M.: Primena cevnih profila u elinim konstrukcijama (III),
Izgradnja. Vol. XLIV: 7, 1990.
44. Buevac D., Mikovi M.: Proraun i konstruisanje reetkastih nosaa od upljih
profila, Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
45. Buevac D., Nikolovski T., Bogavac D., Bojovi A., Cvetanovski P.: Analyticall
Methods for Fire Resistance of Steel Structure Determination - General Report, 7-th
International Symposium of the Macedonia Association of Structural Engineers,
Vol. 1, 2.-4. October 1977. Ohrid, Skopje, 1997.
46. Buevac D., Nikolovski T.: Eurocode 3 and Harmonization of National Codes of
Practices for Steel Structures, 7th International Symposium of the Macedonian
Association of Structural Engineers, Vol. 1, 2.-4. October 1997. Ohrid, Skopje,
1997.
47. Buevac D., Stepanovi M.: Prethodno napregnute metalne konstrukcije, XVIII
kongres JUDIMK, Knjiga 4, 14-18 oktobar 1986. Portoro. Beograd, 1986.
48. Buevac D., Toi D., Markovi Z.: Proraun i konstruisanje veze greda - stub,
Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
49. Buevac D., Toi D.: Analysis of Connection Stiffness in Steel Structures, 6-th
Symposiuum of the Macedonian Association of Structural Engineers, Vol. 1, 5-7
Oktober 1995. Ohrid. Skopje, 1995.
50. Buevac D., Toi D.: Design of Thin-walled Structures According to Eurocede 3
and Other Modern Codes - uvodno izlaganje, 6-th Symposiuum of the Macedonian
Association of Structural Engineers, Vol. 1, 5-7 October 1995. Ohrid. Skopje, 1995.
334 Metalne konstrukcije
51. Buevac D., Toi D.: EVROKOD 3 - Nova generacija propisa za projektovanje
elinih konstrukcija - predavanje po pozivu, Struni seminar "Savremena
graevinska praksa", 22-23 april 1996. Novi Sad, 1996.
52. Buevac D., Toi D.: Konstruktivno -tehnoloka priprema elemenata elinih
konstrukcija za toplo cinkovanje, 15. Savetovanje o koroziji i zatiti materijala, 14-
15 novembar 1995. Beograd, 1995.
53. Buevac D., Toi D.: Proraun otvorenih hladno oblikovanih profila od elika,
Izgradnja. Vol. XXXVIII: 1, 1984.
54. Buevac D., Zrili M., Brai M.: Efekti tehnologije proizvodnje hladno
oblikovanih profila na mehanike karakteristike osnovnog elinog materijala, XIX
kongres JUDIMK, Knjiga 2, 21-24 septembar 1990. Novi Sad. Beograd, 1990.
55. Buevac D.: Aktuelnosti i tendencije u metalnim konstrukcijama, deo monografije
Stanje i pravci razvoja graevinske tehnike, specijalno izdanje JUDIMK asopisa
"Materijali i konstrukcije" br. 1-2, Beograd 1993.
56. Buevac D.: eline konstrukcije u zgradarstvu, Graevinska knjiga, Beograd
1992.
57. Buevac D.: EVROKOD 3: Proraun elinih konstrukcija - uvodni referat, Drugo
jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko
konstrukterstvo, Knjiga Generalna izlaganja, 1-2. april 1997. Beograd, 1997.
58. Buevac D.: Metalne konstrukcije danas No 1, G Magazin. Vol. II:5, 1997,
Beograd.
59. Buevac D.: Metalne konstrukcije danas No 2, G Magazin. Vol. II:6, 1997,
Beograd
60. Buevac D.: Statiki sistemi i konstrukcija spratnih zgrada od elika - magistarski
rad, Beograd 1985.
61. Bulson P.S.: The Safety of Aluminium Structures, International Conference on
Steel and Aluminium Structures, Cardif, 1987.
62. Bureau A., Gala Y.: Appliction de l'Eurocode 3: Classement des section
transversales en I, Construction Mtallique, no1-1991.
63. Bureau A., Lequien Ph.: Application de l'Eurocode 3: Vrification des sections
transversales brutes de classe 1, 2 et 3, Construction Mtallique no2-1991.
64. Bttner O., Hampe E.: Bauwerk Tragwerk Tragstruktur - Band 2, VEB Verlag fr
Bauwesen, Berlin 1984.
65. Bttner O., Stenker H.: Knny femszerkezetek, Muszaki, Knyvkiado, Budapest
1974.
66. Bttner O., Stenker H.: Stahlhallen, VEB Verlag fur Banwesen, Berlin 1986.
67. Casciati F.: Elastic-plastic Analysis of Steel Plane Frames with Movable Joints,
Construzioni metallice 1/1980.
68. Cedrie M.: Fifty Years of Aluminium in Construction, Journal of the Construction
Division, Vol: 101, sept. 1975.
69. Chailleux G.: Passarelle de visite dmontable en alliage d'aluminium pour ouvrages
d'art, Revue de l'aluminium No.511, 1981.
70. Charpentes mtalliques en aluminium, Revue de l'aluminium No.359, 1967.
Literatura 335
71. Cheng W., Mak C. K.: Computer Analysis of Steel Frame in Fire , Journal of the
Structural Division, ASCE, Vol. 101, No. ST4, Apr. 1975.
72. Cheong F.: Inelastic Sway Buckling of Multistory Frames, Journal of the Structural
Division, Januar 1976.
73. Cheong F.: Multistory Frame Design Using Story Stiffness Concept, Journal of the
Structural Division, Jun 1976.
74. Colection of Reference Radiographs of Welds, Esselte System, Sweden 1974.
75. Couctoux M.: L'exposition universelle - terre des hommes - Montreal 1967, Revue
de l'aluminium No.350, 1967.
76. Cusens A.R., Pama R.P.: Bridge Deck Analysis, John Wiley & Sons, London 1975.
77. Cvetkovi S., Mati V.: Viskovredni anker-vijci, Simpozijum JDGK, Trogir 1980.
78. Cvetkovi S., Stipani B., Buevac D.: Privredno-sportski centar Tuzla - nosea
elina konstrukcija VII kongres SDGKJ - Knjiga K, 25-28 april 1983. Cavtat.
Beograd, 1983.
79. eline konstrukcije, asopis "Izgradnja" - Posebno izlaganje, Beograd, 1972.
80. 40 godina graevinara Socijalistike republike Srbije, Izgradnja, Beograd 1987.
81. upurdija ., Baloti P.: Konstrukcija poslove zgrade JUGODRVO u Beogradu,
VIII Kongres SDGKJ, Cavtat 1987.
82. Daniell D., De Miranda F.: Strutture in acciaio per l'edilizia civile e industriale,
CISIA, Milano 1977.
83. Davison J.H., Adams P.F.: Stability of Braced and Unbraced Frames, Journal of the
Structural Division, Februar 1974.
84. Debeljkovi M.: eline konstrukcije pod povienim temperaturama sa merama
zatite od poara, Zbornik radova Simpozijuma DGKS-Graevinske konstrukcije i
poar, Aranelovac, 26. i 27. oktobar 1989.
85. Debeljkovi M.: eline konstrukcije u industrijskim objektima, Graevinska
knjiga, 1995.
86. Debeljkovi M: Aluminijum u graevinarstvu, Graevinski kalendar, 1993.
87. Dereti-Stojanovi B., Markovi N., Drakovi B., Nikodijevi-Boilov Lj.:
Granina stanja nosivosti greda, Drugo jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i
jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna izlaganja EC1-EC4, 1-
2. april 1997., Beograd, 1997.
88. Design Manual on the European Recommendation for the Fire Safety of Steel
Structures, ECCS-TC 3, Brussels, Belgium, 1985.
89. Dillon C.: Steel Buildings, John Wilez & Sons, Inc. 1977.
90. Dotreppe J. C.: Structural Models for Fire Analysis, IABSE Proceedings P-101/86,
IABSE periodica 3/1986, Zurich, Switzerland, Aug. 1986.
91. Dowling P.: Composite Steel-Concrete Columns", 2nd International ECCS
Symposium, 1981.
92. Dowling P.: The New Eurocode for Steel Structures, IABSE Conference Davos
"Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zrich 1992.
336 Metalne konstrukcije
93. Drakovi B., Nikodijevi-Boilov Lj., Nikoli Z., Dereti-Stojanovi B., Markovi
N.: Granina stanja nosivosti spregnutih elemenata izloenih dejstvu aksijalnih sila
pritiska i momenata savijanja, Drugo jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i
jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna izlaganja EC1-EC4, 1-
2. april 1997., Beograd, 1997.
94. Driscoll G.C.,Armacost J.O., Hansell W.C.: Plastic Design of Multistory Frames by
Computer, Journal of the Structural Division, Januar 1970.
95. uki Lj.: Prilog prednaprezanju elinih konstrukcija - magistarski rad, Novi Sad
1993.
96. ECCS Comittee 8, Stability: Manual of the Stability of Steel Structures,
Introductory Report to the 2nd International Coloquium on Stability, Liege, 1977.
97. ECCS-T2-Committee: European Recommendations for Aluminium Alloy
Structures, First edition, 1978.
98. Edmonds F.D., Medland I.C. Approximate Determination of Frame Critical Loads,
Journal of the Structural Division.
99. Endter H.: Fachkunde fr Schweier, Archimedes Verlag Krenzlingen, Berlin 1974.
100. Essentials of Eurocode 3 Design Manual for Steel Structures in Building, ECCS
publication No65-1991.
101. Essentials of Eurocode 3: Design Manual for Steel Structures in Building, First
Edition, No 65, ECCS, Brussels, 1991.
102. European Convention for Constructional Steelwork (ECCS): Analysis and Design
of Steel Frames with Semi-Rigid Joints, 1992.
103. European Recommendations for the Fire Safety of Steel Structures - Calculation of
the Fire Resistance of load Bearing Elements and Structural Assemblies Exposed to
the Standard Fire, ECCS-TC 3, Amsterdam, Netherlands, 1983.
1. Evrokod 1: Osnove prorauna i dejstva na konstrukcije, Deo 1: Osnove prorauna,
Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu (editor A. Pakvor), Beograd, 1997.
105. Evrokod 1: Osnove prorauna i dejstva na konstrukcije, Deo 2-2: Dejstva na
konstrukcije izloene poaru, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu (editor
A. Pakvor), Beograd, 1997.
106. Evrokod 3: Proraun elinih konstrukcija, Deo 1.1: Opta pravila i pravila za
proraun zgrada, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu (editor D. Buevac),
Beograd 1995.
107. Evrokod 3: Proraun elinih konstrukcija, Deo 1.2: Opta pravila. Proraun
konstrukcija za dejstvo poara, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
(editor D. Buevac), Beograd, 1997.
108. Evrokod 3: Proraun elinih konstrukcija, Deo 1.3: Opta pravila. Dodatna pravila
za hladno oblikovane tankozidne elemente i limove, Graevinski fakultet
Univeriteta u Beogradu (editor D. Buevac), Beograd 1997.
109. Evrokod 4: Proraun spregnutih konstrukcija od elika i betona, Deo 1.1: Opta
pravila i pravila za proraun zgrada, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
(editori M. Milievi i M. Ai), Beograd 1996.
Literatura 337
154. Koser J.: Handbuch ber das Konstruieren mit Aluminium, Fachverband der
Metallindustrie sterrichs, Wien 1980.
155. Krishnamacher B.S., Sismha D.A.: Design of Steel Structures, Tata Mc Graw - Hill
Publishing Company LTD, New Delhi 1978.
156. Kruppa J.: Collapse Temperature of Steel Structures, Journal of the Structural
Division, ASCE, Vol. 105, No. ST9, Sept. 1979.
1. Kuzmanovi B., Willems N.: Steel Design for Structural Engineers, Prentice-Hall,
Inc. New Jersey 1977.
158. L'acciaio nell'edilizia moderna, Publishe Relazioni Italsider, Genova 1966.
159. L'acciaio Nell'edilizia Moderna.
160. Lie T. T.: Fire Resistance of Circular Steel Columns Filled with Bar-Reinforced
Concrete, Journal of Structural Engineering, ASCE, Vol. 120, No. 5, May 1994.
161. Lin T.Y.: Arch as Architecture, Structural Engineering International, IABSE
Volume 6, Number 2, 1996.
162. Lorrain M., Tenda R.: Contribution a la recherche de methodes simplifiees de calcul
des charges de ruines d'ossatures metalliques multi-etagees planes, Annales,
Oktobar 1983.
163. Lovi M.A., Mac Gredor J.G.: Geometric Nonlinearities in Unbracesd Multistory
Frames, Journal of the Structural Division, Novembar 1983.
164. Mac Ginley T.J.: Structural Steelwork Calculations and Detailing, Butterworths,
London 1973.
165. Mack Ginley T.J.: Steel Structures, E. & F.N. SPON, Suffolk 1981.
166. Making the New Generation Familiar with Steel Construction: STEEL DESIGN
EUROCODES, Edited by J.P. Muzeau, M. Ivanyi, Budapest 1993.
1. Manojlovi B: Mainski materijali, Mainski fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd 1983.
168. Marek P.: Kovove konstrukces pozemnich stave, SNTL, Praha 1985.
169. Marek P.: Oceslove konstrukce na poddolovanem uzemi, SSI 1978.
170. Markovi Z., ori B.: Metrina analiza ravnih okvirnih nosaa sa polukrutim
vezama, Izgradnja, 8/96 Beograd.
171. Markovi Z., Stipani B.: Granino stanje nosivosti - elementi izloeni
kombinovanom dejstvu aksijalne sile pritiska i momenta, Zbornik radova
Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko
konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, Beograd, 1995.
172. Markovi Z., Zari B.: Komparativna analiza prorauna veze greda-stub u elinim
konstrukcijama, Nae graevinarstvo 11-12, 1996., Beograd.
173. Markovi Z.: Analiza ponaanja polukrutih veza u elinim konstrukcijama,
magistarska teza, Beograd, 1995.
174. Mateescu D.: Constructii metalice, Didactica si pedagogica, Bucuresti 1975.
175. Mayer-Bohe W.: Stahlhochbau, Alexander Koch GmbH, 1974.
340 Metalne konstrukcije
176. Mazzolani F.M., Valtinat G.: ECCS Activity in the Field of Buckling of Aluminium
Structures, International Conference on Steel and Aluminium Structures, Cardif,
1987.
177. Mazzolani F.M.: Aluminium Alloy Structures, Pitman Advanced Publishing
Program, Boston-London-Melburne, 1985.
178. Merkblat 361: Wabentrager, Beratungsstelle fur Stahlwervendung, Dusseldorf
1976.
179. Merkblatt 115: Stahlggeschobauten Grundlagen fur Entwurf und Konstruktion,
Beratungs-stelle fur Stahlverwendung, Dsseldorf 1978.
180. Merkblatt 147: Dreigurtbinder I, Beratungsstelle fur Stahlverwendung, Dsseldorf
1985.
181. Merkblatt 148: Dreigurtbinder II, Beratungsstelle fr Stahlverwendung, Dsseldorf,
1985.
182. Merkblatt 200: Flugzenghallen, Beratungsstelle fr Stahlverwendung, Dsseldorf
1973.
183. Merkblatt 203: Stahltrapezbleche fur Dach und Wand, Beratungsstelle fur
Stahlverwendung, Dsseldorf 1977.
184. Merkblatt 387: Rechteck - Hohlprofile fr den Stahlbau, Beratungsstelle fr
Stahlverwendung, Dsseldorf 1967.
185. Merkblatt 387: Rechteck Hohlprofile fur den Stahbau, Beratugnsstelle fur
Stahlverwendung, Dsseldorf 1967.
186. Merkblatt 388: Typisierte Hallen, Beratungsstelle fur Stahlerwendung, Dusseldorf
1974.
187. Merkblatt 399: Zinkberzge zum Schutz von Stahl Beratungsstelle fr
Stahlwerwendung, Dsseldorf 1983.
188. Meyer-Bohe W.: Stahlhochbau, Verlagsantalt Alexander Koch GmbH, Stuttgart
1974.
1. Mici P.: eline konstrukcije zgrada, Nauna knjiga, Beograd 1954.
190. Mici P.: Osnovi konstrukcija od elika, Prosveta 1948.
191. Milosavljevi M., Radojkovi M., Kuzmanovi B.: Osnovi elinih konstrukcija,
Graevinska knjiga, Beograd, 1980.
192. Morris L.J., Randall A.L.: Plastic Design, 1979.
193. Mortelmans F.K., De Roeck G.P., Van Gemert D.A.: Aproximate Method for
Lateral Load Analysis of High-Rise Building, Journal of the Structural Division,
Avgust 1981.
194. Mosco V.: Neue arhcitektonische und konstruktive Gestaltung bei Hochhausern,
Acier-Stahl-Steel 8/1976.
195. Mukhanov K.K.: Design of Metal Structures, Mir Publishers, Moscow 1968.
1. Muravljov M.: Graevinski materijali, Nauna knjiga, Beograd 1984.
197. Nakamura K., Shinoda K., Hirota M., Kawagoe K.: Structural Behaviour of Steel
Frame in Building Fire, building Research Institute, Ministry of Construction,
Japan.
Literatura 341
198. Narayanan R.: Beams and Beam Colums - Stability and Strength, Applied Science
Publishers, London 1983.
199. Nauer Spannweitanrekord fur Brucke in Japan, Bauingenieur 3/91.
200. Neumann A.: Schweisstechnisches Handbuch fr Konstrukteure, VEB Verlag
Technik, Belin 1954.
201. New Developments in Steel Construction, National Structural Steel Conference,
London 1984.
1. Nikoli M.: Greke u zavarenim spojevima izvedenim topljenjem, Zavod za
zavarivanje, Beograd 1990.
203. Nikolovski T., Cvetanovski P.: Jedan aspekt uticaja visokih temperatura na nosee
stubove u elinim konstrukcijama, Zbornik radova Simpozijuma DGKS-
Graevinske konstrukcije i poar, Aranelovac, 26. i 27. oktobar 1989.
204. Nilov A.A., Permkov V.A., Pricker A.J.: Stalnie konstrukcii, Budivelnik, Kiev
1986.
205. Note Technique: Elements de conception des structures en acier en zone sismique,
1981.
206. Oravsky M.: Ocel v Stavebnych Kontrukciach, Vydavatelstvo Technickeja
Ekonomickej Literatury, Bratislava 1978.
207. Oravsky M.: Ocsel v stavebnych konstrukciach, ALFA, Bratislava 1978.
208. Osterreischischer Stahlbauverband: Richtlinien fr die Bemessung von Aluminium
Konstruktionen, 2. Auflage, 1980.
209. Palffy S.: Aerodynamische Interferenz zwischen Hochhaiuser-Untersuchungen im
Windkanal, Schweizerische Bauzeitung, No 9/1978.
210. Parking Structures, IABSE Periodica C-2/77, Zrich 1977.
211. Particolari construttivi di strutture in acciaio, Vol, I, Vol.III, CISIA, Milano 1978.
212. Pavlovi Z., Buevac D.: Aluminijum kao materijal za nosee konstrukcije u
graevinarstvu, Izgradnja. Vol. XXXVIII: 3, 1984.
213. Pavlovi Z., Buevac D.: Pancevo-Smederevo Pipeline Bridge over Danube,
International Conference "Bridges on the Danube", Vol. II, 7-12 September 1992.
Vienna-Bratislava-Budapest. Bratislava, 1992.
214. Pavlovi Z., Buevac D.: Primeri primene aluminijumskih legura za nosee
konstrukcije u graevinarstvu, Izgradnja. Vol. XL: 1, 1986.
215. Pechar J., Bure J., Studnika J., afka J.: Prvky kavorych konstrukci,
Nakladatelstvi technicke literatury, Praha 1984.
216. Pekoz T., Winter G.: Cold-Formed Steel Construciton, IABSE Periodica S-12/80,
Zrich 1980.
217. Pei M., Milenkovi V.: Valjanje elinih limova i traka, Tehnika knjiga,
Beograd 1965.
218. Petersen C.: Stahlbau, Fiedr. Vieweg & Sohu Verlagsgesellschaft mbH,
Braunschweig 1990.
219. Petersen C.: Static und Stabilitat der Baukonstruktionen, Friedr. Vieweg & Sohn,
1982.
342 Metalne konstrukcije
220. Petkovi Z., Ostri D.: Metalne konstrukcije u mainogradnji, Mainski fakultet
Univerziteta u Beogradu, Beograd 1996.
221. Pettersson O.: Structural Fire Behaviour-Development Trends, Lund Institute of
Science and Technology, Lund University, Sweden..
222. Planningand Environmental Criteria for Tall Buildings, American Society of Civil
Engineers, 1979.
223. Plastic Design in Steel, ASCE 1971.
224. Plastic Design of Braced Multistory Steel Frames, American Iron and Steel
Institute, New York 1968.
1. Pravilnik o tehnikim merama i uslovima za montau elinih konstrukcija.
226. Pravilnik o tehnikim merama i uslovima za zatitu elinih konstrukcija od
korozije.
227. Prulj M.: Spregnute konstrukcije, Graevinska knjiga, Beograd 1989.
228. Qintiere J.: Analytical Method for Firesafety Design, Fire Technology, Nov. 1988.
229. Radojkovi M.: Proraun zavarenih konstrukcija od Al-legura, Nae graevinarstvo
br. 11, 1978.
230. Radojkovi M.: Zavarivanje u graevinarstvu - I deo, Graevinski kalendar, Savez
graevinskih inenjera i tehniara Jugoslavije, Beograd 1979.
231. Raoul J., Lequien Ph.: Application de l"Eurocode 3: Guide de vrification des
lments sujets au risque de violement, Construction Mtallique, no2-1991.
232. Reboul M.: Corrosion galvanique de l'aluminium, Revue de l'aluminium No.465,
1977.
233. Rickenstorf G., Berndt E.: Tragwerke fur hochbauten, BSB B.G. Teubner
Verlagsgesell-schaft, Leipzig 1982.
234. Ritchie K., Chien E.: Innovative Design in Structural Systems for Buildings,
Canada, 1978.
235. Roik, Lindner: Einfuhrung in die Berechnung nach dem Traglastverfahren,
Stahbau-Verlags-GmbH, Koln 1972.
236. Russell A.D., Choudhary K.T.: Cost Optimization of Buildings, Journal of the
Structural Division, Januar 1980.
237. Sakumoto Y., Yamagushi T., Okada T.: Fire Resistance of Fire-Resistant Steel
Columns, Journal of Structural Engineering, ASCE, Vol. 120, No. 4, Apr. 1994.
238. Saul R.: Bridges with Double Composite Action, Structural Engineering
International, IABSE Volume 6, Number 1, 1996.
239. Scwarz O., Zellner W., Saul R.: Three Bridges with the longest Spans for the New
High-Seed Railway Lines, Structural Engineering International 2/92.
1. Seanje za budunost, Saobraajni institut CIP, Bograd 1995.
241. Sedlacek G.: EC3 - A Steel Eurocode for Innovative Structural Engineers, IABSE
Conference Davos "Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zrich 1992.
242. Sedmak A., Milosavljevi A.: Konvencionalni postupci elektrolunog zavarivanja,
Zavod za zavarivanje, Beograd 1993.
243. Selected Works of Fazlur R. Khan, IABSE Periodica 4/1982.
Literatura 343
244. Siat-May F.C., Ozer E., Lu L.W.: Strength of Steel Frames Under Gravity Loads,
Journal of the Structural Division, Jun 1977.
245. Simon G.: Les Ateliers flexibles mythe et ralits- l'escalier personnales, Revue de
l'aluminium No. 509, 1981.
246. Smiljani M.: Dodatni i pomoni materijali u zavarivanju elinih konstrukcija,
Zavod za zavarivanje, Beograd, 1988.
247. Solar Chimneys, IABSE Periodica 3/1983.
248. Stabilnost elinih konstrukcija, Jugoslovenski graevinski centar, Beograd 1985.
249. Stahlbau Handbuch 2, Stahlbau-Verlagsgesellschaft mbH, Koln 1985.
250. Stahlbau in Deutschland.
251. Stark J.W.: EC3 - A Eurocode for Economical Steel Structures, IABSE Conference
Davos "Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zrich 1992.
252. Stipani B., Buevac D.: elini mostovi, Graevinska kniga, Beogad 1989.
253. Stipani B., Buevac D.: Novi evropski standard za eline konstrukcije (I),
Izgradnja. Vol. XLVIII: 2, 1994.
254. Stipani B., Buevac D.: Novi evropski standard za eline konstrukcije (II),
Izgradnja. Vol. XLVIII: 3, 1994.
255. Stipani B., Buevac D.: Osnove prorauna, Zbornik radova Jugoslovenskog
savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo", Knjiga -
Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995. Beograd, 1995.
256. Stipani B., Markovi Z.: Granino stanje nosivosti - nosai, Zbornik radova
Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko
konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, Beograd, 1995.
257. Structural Design of Tall Steel Buildings, American Society of Civil Engineers,
1979.
258. Structures in Great Britain, IABSE Periodica C-16/81, Zrich 1981.
259. Structurs in Japan, IABSE Periodica C-36/86, Zrich 1986.
260. Stssi F.: Grundlagen des Stahlbaues, Springer - Verlag Berlin, 1971.
261. uman H.: Metalografija, Tehnoloko metalurki fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd 1981.
262. Tabak E.I., Wirght P.M.: Optimality Criteria Method for Buildign Frames, Journal
of the Structural Division, Juli 1981.
263. The Structures of New Railway Line in Japan, IABSE Periodica C-8/79, Zrich
1979.
264. Toi D., Buevac D., Markovi Z.: Obuhvatanje uticaja imperfekcija na analizu
elinih okvirnih konstrukcija, XX kongres JUDIMK, Knjiga 2, 5-7 jun 1996.
Cetinje. Beograd, 1996.
265. Toi D., Buevac D.: Granina stanja nosivosti - zategnuti i pritisnuti elementi,
Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
266. Transparentes Bauen mit Stahl, Stahl-Information Zentrum, Dsseldorf 1990.
344 Metalne konstrukcije
267. Van Douwen A.: Welded and Bolted Connections, 2nd International ECCS
Symposium, 1981.
268. Vandamme M., Janss J.: Buckling of Axialy Loaded Steel Columns in Fire
conditions, IABSE Proceedings P-43/81, IABSE periodica 3/1981, Zurich,
Switzerland, Aug. 1981.
1. Vasilev A.A. Metallieskie konstrukcii, Moskva Storizdat 1975.
270. Verne J.: Les tles et bandes de l'usine d'lssoire de Cgdur Pachiney- Des marches
diversifis, Revue de l'aluminium No.503, 1981.
271. Vidakovi M.: Poar i arhitektonski inenjering, Fahrenheit, Beograd, 1995.
272. Villiams C.: Some Dynamic Caracteristics of Tall Building, Proceedings, Decembar
1983.
273. Vlaji Lj.: Neke grube greke zapaene prilikom izvoenja spojeva sa
visokovrednim zavrtnjevima, Nauni skup "eline konstrukcije danas", Beograd
1983.
274. Vlaji M.: Ponaanje spojeva sa visokovrednim zavrtnjevima pri eksploatacionom i
graninom optereenju, doktorska disertacija, Graevinski fakultet Ni, 1993.
275. Vojnovi V.: Projektovanje i konstruisanje zavarenih konstrukcija, Zavod za
zavarivanje, Beograd, 1991.
276. Voriek V., Chladny E., Melcher J.: Prvky kovovych konstrukcii, Nakladatelstvi
technicke literatury, Praha 1983.
277. Vukov A.: Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti
Sveuilista u Splitu, Split 1988.
278. Walker H.B.: Developments and Cost Effectiveness of Steel Framed Construction,
National Structural Steel Conference, 1984.
279. Wanke J., Spal L.: Ocelove trubkove konstrukce, Nakladatelstvi technicke
literatury, Praha 1975.
280. Wei-Wen Yu: Cold-Formed Steel Design, John Wiley & Sons, New York, 1985.
281. Welding Handbook, American Welding Society, 1973.
1. Wieslawski Z.: Szstem konstrukcyjno-montaowylekkich hal stalowych
ocieplonych, Arkady, Warszawa 1977.
283. Wind Analysis-Preventive Medicine for Cladding, Structural Problems,
Engineering News Record, Mart 1980.
284. Witteveen J., Twilt L., Bijlaard F. S. K.: Experimental Analysis of Steel Structure at
Elevated Temperatures, IABSE 10th Congress, Tokyo, 1976.
285. Witteveen J., Twilt L., Bijlaard F. S. K.: The Stability of Braced and Unbraced
Frames at Elevated Temperatures, Liege, 13-15 April 1977.
286. Zari B., Buevac D., Stipani B.: Rehabilitation of the Cold Rolling Mill Building
MKS Damaged by Fire, Proceedings of the International Conference on
Rehabilitation, Renovation and Repairs of Structures, 9-11 January 1994.
Vasakhapatnam. TATA McGRAW HILL New Delhi, 1994.
287. Zari B., Buevac D., Devi M.: Ponaanje spregnutih stubova u poarnim
uslovima, Simpozijum DGKH-Specijalni inenjerski objekti, Brioni, 1988.
Literatura 345
288. Zari B., Buevac D., Devi M.: Ponaanje spregnutih stubova u poarnim
uslovima, Simpozijum DGKH "Specijalni inenjerski objekti", Knjiga III, 19-21
maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
289. Zari B., Buevac D., Gligi B.: Stubovi dalekovoda od hladno oblikovanih profila
otvorenog poprenog preseka, Simpozijum DGKH "Specijalni inenjerski objekti",
Knjiga I, 19-21 maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
290. Zari B., Buevac D., Stipani B.: eline konstrukcije u graevinarstvu,
Graevinska knjiga, Beograd 1998.
291. Zari B., Buevac D., Stipani B.: Evrokod 3: Proraun elinih konstrukcija -
uvodni referat, Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i
jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Generalna izlaganja, 14-16
jun 1995. Beograd. Beograd, 1995.
292. Zari B., Buevac D., Vlaji Z., Zari B.: Industrijska izgradnja stanova putem
elijastih sistema zgrada, INDIS, Novi Sad 1986.
293. Zari B., Buevac D., Vlaji Z.: Metode prorauna i primena spregnutih stubova u
graevinarstvu, Simpozijum DGKH "Specijalni inenjerski objekti", Knjiga II, 19-
21 maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
294. Zari B., Buevac D.: Neki aspekti savremenog koncepta prorauna konstrukcija od
hladno oblikovanih profila, II kongres DGKH, Knjiga 1, 6-9 novembar 1986. Split.
Zagreb, 1986.
295. Zari B., Buevac D.: Razvoj metalnih konstrukcija u Srbiji, Nauni skup " Razvoj
nauke u oblasti graevinarstva i geodezije u Srbiji", 12-13 decembar 1996.
Beograd, 1996.
296. Zari B., Gligi B.: Proraun noseih konstrukcija od Al-legura prema graninim
stanjima, Nae graevinarstvo br. 11-12, 1990.
297. Zari B., Gligi B.: Proraun spojeva kod noseih konstrukcija od aluminijumskih
legura prema graninim stanjima, Kongres SDGKJ, Cavtat, 1991.
298. Zari B., Gligi, B.: Savremene podloge za primenu Al-legura u noseim
konstrukcijama, Prvo jugoslovensko savetovanje o problematici proizvodnje,
primene i plasmana proizvoda i konstrukcija iz aluminijuma za graevinarstvo,
Nika Banja, 1988.
299. Zari B., Stipani B.: Sadejstvo dijafragmi od profilisanih limova u elinim
konstrukcijama zgrada, Izgradnja br. 7/1985.
300. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Analitike metode utvrivanja otpornosti protiv
poara elinih konstrukcija u domaoj i inostranoj tehnikoj regulativi,
Jugoslovensko savetovanje "Savremene mogunosti za spreavanje velikih teta od
poara u industrijskim i javnim objektima, 20-21 novembar 1984. Beograd, 1984.
301. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Analitike metode za utvrivanje otpornosti
protiv poara elinih konstrukcija u domaoj i inostranoj tehnikoj regulativi,
Zbornik radova Savetovanja - Savremene mogunosti za spreavanje velikih teta
od poara u industrijskim i javnim objektima, Beograd, 1984.
302. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Analitike metode za utvrivanje otpornosti
protiv poara elinih konstrukcija, Razvojno istraivaki projekt-Spratne zgrade od
elika, IMK-Graevinski fakultet u Beogradu, Beograd, 1985.
346 Metalne konstrukcije
303. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Metode prprauna vatrootpornosti zgrada od
elika, Razvojno istraivaki projekt-Spratne zgrade od elika, IMK-Graevinski
fakultet u Beogradu, Beograd, 1985.
304. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Nosei sistemi spratnih zgrada od elika,
Razvojni istraivaki projekat "Spratne zgrade od elika", Beograd 1984.
305. Zari B., Vlaji Z.: Nove tendencije u konceptu sigurnosti i metodama prorauna
vatrootpornosti elinih konstrukcija, Nauni skup-Ponaanje materijala i
konstrukcija u poarima, Sarajevo, 27. i 28. maj 1987.
306. Zari B., Vlaji Z.: Nove tendencije u konceptu sigurnosti i metodama prorauna
vatrootpornosti elinih konstrukcija, asopis - Poar, eksplozija, preventiva, br.
1/87, Sarajevo, 1987.
307. Zari B., Vlaji Z.: Unapreenje zatite od poara graevinskih konstrukcija,
Simpozijum DGKS-Graevinske konstrukcije i poar, Aranelovac, 26. i 27.
oktobar 1989.
308. Zari B.: Metalne konstrukcije I, Graevinski fakultet, Beograd 1983.
309. Zari B.: Metalne konstrukcije II i tehnologija proizvodnje metalnih konstrukcija,
skripta, Beograd, 1983.
310. Zari B.: Metalne konstrukcije II, Graevinski fakultet, Beograd 1983.
311. Zari B.: Savremeni koncept zatite elinih konstrukcija od poara, Zbornik
radova Savetovanja - Savremene mogunosti za spreavanje velikih teta od poara
u industrijskim i javnim objektima, Beograd, 1984.
312. Zatita od poara u graevinarstvu, Institut za ispitivanje materijala Republike
Srbije, Beograd, januar 1993.
313. Zur Windbelastung von Hochhausern in den USA, Der Stahlbau 11/1980.
314. erbin M.M., Vladimirskii V.A.: Metallieskie konstrukcii, Kiev 1986.
315. uranski J.A.: Windeinflusse auf Baukonstruktionen, Verlagsgesellschaft Rudolf
Muller, Koln, 1978.
Gradite kvalitetno, brzo i ekonomino.
Rigips emterijeri! !enterijeri!