II.

O Saloni
Salona je bila metropolitanski grad Dalmacije, grad velik i drevan, o kojem govori Lukan:
Tamo gdje Jadranskog mora val u duu bije Salonu. Salona je pak nazvana po salum, to jest
po moru, jer je smjetena na morskoj obali. Dugakom je zovu zbog toga to se ne protee u
irinu nego u dulinu gotovo est milja prema zapadu.
Ovaj grad u vrijeme graanskih ratova nije priznavao Cezarovu vlast jer je uvao nepovredivu
odanost rimskoj republici. Stoga Cezar poalje svoga roaka Antonija s velikom pomorskom
vojskom da je pokori, a sam se slijedei Pompeja prebaci iz Brundizija u Epir. Tada je
Antonije poslao naprijed nekog zapovjednika, po imenu Vulteja, da na otocima salonitanske
obale ujedini vojsku. No u Saloni bijahu dva zapovjednika: Bazil i Oktavije, sljedbenici
Pompejevi. Oni su u oekivanju Cezarovih pristaa prikupili velike ete okolnih naroda,
tonije Kureta, Dalmata i Histra, da se s njima sukobe. No Vultej, pritisnut nestaicom hrane i
vode, nije vie mogao boraviti na otocima. Premda je sa svih strana bio opkoljen
neprijateljskim zasjedama, ipak se ukrcao na lau sa etom snanijih drugova u elji da se
potajno prebaci na kopno. Budui da su neprijateljske zasjede bile svuda uokolo, laa je
uhvaena usred plovidbe. Laa je bila nepomina i kad je Vultej vidio da nema kuda skrenuti,
ohrabrio je svoje da budu spremni odvano se boriti za ast Cezarovu prije nego to padnu u
neprijateljske ruke. Tako se i dogodilo: kad su Vultej i njegovi vidjeli da pompejevci napadaju
kopljima, kamenjem i strijelama i da su ve spremni rukom dohvatiti brod i uskoiti, a oni su
ve umorni jer su se due vremena hrabro odupirali, jedan su drugom zadali rave da ne bi ivi
pali u ruke neprijateljima. I tako su poginuli. Kad je Antonije uo za pogibiju Vulteja i
njegovih suboraca, odustao je od dolaska u Salonu i vratio se Cezaru. Ovaj je grad do to mjere
uvao nepovredivu odanost republici da je Cezarova vlast nad gradom Salonom bila neznatna,
iako je uspio pobijediti itav svijet i sam postao jedini vladar svijeta. Stoga je poslije
Cezarova ubojstva Oktavijan August poslao ovjeka, koji se isticao meu konzulima, po
imenu Azinija Poliona, i dao mu veliku vojsku da podvrgne Salonu pod rimsku vlast. Tada
Polion doe u Dalmaciju i bez prestanka stade napadati Salonu. Opkoljeni je grad, izmuen
dugotrajnim napadima brodovlja i konjice, napokon pao u ruke Rimljana. Tijekom to opsade
rodio se Polionu sin, kojemu je dao ime Salonin. Tada je doista velik dio grada bio razoren,
vea su utvrenja sruena, kako se vie nikada ne bi mogao odupirati rimskoj dravi.
Izvojevavi pobjedu, vratio se Polion sa svojom vojskom u Rim, gdje ga je senat i rimski
narod doekao iskazujui mu hvalu i slavu trijumfom. O tome u odama pjeva Horacije: jer
lovor vjeno trajne asti dalmatskim njemu rodi trijumfom. Taj je Polion bio ne samo jak na
oruju nego se isticao i pjesnikim darom, napisao je nekoliko knjiga u lirskim metrima.