III.

O svetome Dujmu i svetome Domnionu

Blaeni Pavao apostol bio je prvi koji je irio evanelje Kristovo od Jeruzalema sve do Ilirika.
On sam ipak nije osobno doao u Ilirik propovijedati nego je poslao svoga uenika Tita, kako
kae Timoteju: Krescent ode u Galaciju, Tit u Dalmaciju. Blaeni je Tit doao do krajeva
Dalmacije propovijedajui narodima rije spasa, no nije tamo dugo ostao. Kad je uo da je
upravitelj Festo zapovjedio blaenome Pavlu da produi u Rim, odmah je sve ostavio i ekao
ga je u gradu jer je doao prije njega. Kada je blaeni apostol tamo doao, propovijedao je
due vremena rijel Boju. Kad je pak po Duhu Svetome saznao da u istome gradu treba
podnijeti muenitvo, pobrinuo se da uredi crkve u Grkoj. Stoga nije vratio Tita u Dalmaciju
nego u Grku, gdje je bio poznatiji, i postavio ga za glavnog sveenika na otoku Kreti. Na
njegovo mjesto blaeni Petar, prvi meu apostolima, poalje nekog svoga uenika, po imenu
Dujma, po narodnosti Sirijca iz Antiohije, da narodima Dalmacije propovijeda rije ivota to
je Tit bio zapoeo. Blaeni je Petar odredio da se sveenike slube kranske vjere tako
rasporede po pojedinim gradovima itavoga svijeta, kako su to od davnine ustanovili pogani.
U onim gradovima, u kojima bijahu poganski prvosveenici, koji su se nazivali protoflamini,
odredio je da se postave biskupi, a u metropolije provincija, gdje bijahu arhiflamini, odredi da
se postave nadbiskupi. Stoga je na obale Jadranskoga mora uputio trojicu sveenika:
Apolinara u Ravenu, koja je metropolija itave provincije Emilije, Marka evanelista u
Akvileju, koja je na elu Venecije i Istre, Dujma pak poalje u Salonu, glavni grad Dalmacije
i Hrvatske. Due je vremena zatim propovijedao u tome gradu, mnoge je po itavoj provinciji
odvratio od zablude poganstva i okupio nemalu crkvu Kristu. Tamo je okonao muku svoga
muenitva sretno prolivenom krvlju. Zbog njegova presjajnoga apostolskog ugleda,
Apostolska stolica svim njegovim nasljednicima dodjeljuje prema drijebu nadbiskupska
obiljeja. On je pak podnosio muenje s mnogim drugima, koji su slavu muenitva postigli
mjesec dana prije njega. U doba Dioklecijanovih i Maksimijanovih progona ivio je drugi
muenik slina imena, ije se ime Domnion neznatno razlikuje od imena nadbiskupa Dujma.
On je bio jedan od komornika tiranina Maksimijana. Budui da je Domnion uivao veliku
naklonost cara, uvao je carsku krunu i stavljao ju je na carevu glavu kada je to bilo potrebno.
Potajno je pak bio kranin. Videi da je Maksimijan tako bjesomuno okrutan prema
kranima, da je mnoge odvratio od svete namjere, a jer je sam bio odan i velik kranin, stao
je hrabriti muenike da do kraja istraju u svetoj vjeri. Dao im je tada priliku da izbjegnu
tiraninov bijes i da krenu u Rim. Kad je to Maksimijan doznao, okrenuo se divlje i jo
bjesomunije protiv njega: trebao je biti na licu mjesta kanjen smru, osim ako se ne bi, lien
svih kraljevskih oznaka, kod prvog priznanja da je kranin, poklonio poganskim idolima uz
prinoenje rtve. Ali blaeni Domnion pobjegne od tiraninova bijesa i pohita u Rim. Dok je
iao Klaudijevom cestom, blizu nekoga grada koji se zvao Iulia Chrysopolis,u napali su ga
carevi ljudi, koji su ga u trku slijedili. Opkolili su ga, trgli bodee i odsjekli mu glavu. Pria se
da je sam muenik boanskom sposobnou vlastitim rukama digao sa zemlje svoju glavu i
vrstim koracima pregazio neku tamonju rijeku po imenu Satirion. Ondje je neko vrijeme
poivao pokopan u grobu. Budui da je Gospodin preko njega uinio mnoga uda, iz mnogih
su se provincija slijevali da bi nali ozdravljenje. Tada su salonitanski graani, jer je bio
imenjak nadbiskupu blaenom Dujmu, otili i oteli tijelo blaenoga Domniona i uz veliko
tovanje smjestili ga u Salonu. Stoga se zbog slinosti imena veoma esto pogreno pie rije
Domnion umjesto imena Dujma i obrnuto. U isto je vrijeme kod Salone blaeni Sta iz
Akvileje podnio svoje muenitvo za ime Kristovo.