FENOMEN GRUPA

ivan Bezi

ini se da e nae stoljee p o stati stoljeem grupa. Na svim s tra n a m a

svijeta niu vee ili m anje skupine lju d i koji osjeaju potrebu zajednice.
Postoje ve na svim kontinentim a, u svim sredinam a. Niu kao g ljiv e
poslije kie. G rupni princip p o staje osnovom suvrem ene pedagoke p ra x e .1
kole se sve vie o rijen tiraju n a skupinski nain uenja.2 M oderna m a te
m atika, na prim jer, ne p ro m a tra vie brojeve zasebno, ve u skupi
nama i potskupinam a.3 I k n jig e se sve m anje piu od pojedinaca, a
sve vie od ekipe suradnika.4 Z nanstveni ,ra n ije vie posao sam otnih
istraivalaca, nego dobro oprem ljenih znanstvenih timova.
G rupni ivot i rad se afirm ira n a svim podrujim a ljudskih d jelatn o sti,
u nauci i um jetnosti, odgoju i koli, p rivredi i zabavi, u d rutvu i C rkvi.
O fenom enu grupa se pie naveliko, one su ule u modu.5 S kupine dan as
postaju stvaraoci vrijednosti i norm i vladanja. N astaju spontano, ali se
osnivaju i u m anipulativne svrhe, kao instrum enat utjecaja i vlasti. K oli
ko god mogu donijeti dobra pojedincim a i drutvu, toliko se m ogu u p o tri
jebiti kao sredstvo pritiska, ideoloke indoktrinacije i dirigiranog odgoja.
Holandski brani p ar Ity i C ornelius W ieringa su dobro p rim ije tili:

! K. Spangenberg, Chancen der Gruppenpdagogik, II izd., Weinheim, 1970.

2 M. A. Bany i dr., Claasroom Group Behavior, New York, 1964;
V. vajcer, Grupa kao subjekt obrazovanja, Matica Hrvatska, Zgb. 1964.
3 Vjesnik, Zagreb, 21. IV. 1974.
4 75% publikacija iz fizike g. 1920. napisano je od pojedinaca, g. 1950. njihov
je udio pao na 39%. Ostalo su kolektivni radovi. Slino je u svim granam a
znanosti. Posljednjih godina pogotovo (prema . unji: Otpori kritikom
miljenju, Zodijak, Beograd, 1971, st. 43).
5 H. Dirks: Psychologie, Bertelsmann Verlag, Gtersloh, 1960.
P. R. Hofsttter, Gruppendynamik, V. izd., Hamburg, 1963.
M. Debesse, Pdagogie et psychologie des groupes, Ed. LEpi, Paris, 1964.
P. R. Hofsttter, Einfhrung in die Sozialpsychologie, IV. iz., Stuttgart, 1966. .
D. Cartwright i dr., Group Dynamics, III. izd., New York, 1968.
M. Cornaton, Groupes et socit, Ed. Privat, Toulose, 1969.
M. A. Robert, Psychologie du groupe, EVO, Bruxelles, 1969.
M. B. Miles, Learning to Work in Groups, VI, izd., New York, 1969.
M. Olmsted, Sociologie des petits groupes, PUF, Paris, 1969.
P. Badin, Psicosociologia dei gruppi, Armando, Roma, 1969.
R. Battegay, Der Mensch in der Gruppe, 3 sv., Huber, Bern, 19681969.
R. Mucchielli, La dinamica di gruppo, EDC, Torino-Leuman, 1970.
C. W. Mller (Hg), Gruppenpdagogik, Weinheim, 1970.
J. Klein, La vie intrieure des groupes, Ed. ESF, Paris, 1970.
R. D. Vinter, Beitrge zur Praxis der sozialen Gruppenarbeit, Freiburg, 1971.
L. P. Bradford i dr., Gruppentraining, Stuttgart, 1972.
K. Frielingsdorf, Lernen in Gruppen, Benziger, Zrich, 1973.
Ch. Maccio, Lanimazione dei gruppi, Ed. Ili, Scuola, Brescia, 1973.
H. E. Durkin, Le groupe en profondeur, Ed. LEpi, Paris, 1973.
O. Betz i dr., Die Gruppe als Weg. Pfeiffer, Mnchen, 1973.
Obilna literatura o grup. dinamici nalazi se u Obnovljenom ivotu, br. 1, g.
1975. str. 76.

314
G rupni procesi se m ogu p rim ijeniti pozitivno i negativno, grupna d in a
m ika se moe zloupotrebiti za g ru p n u dijaboliku.1
Stoga e biti dobro da ukratko prom otrim o pojavu grupa, upoznam o
njezine stru k tu re i zakone djelovanja, d a otkrijem o uzroke njihova p o
sta n k a i na k ra ju stvorim o, ako je mogue, jed an nepristrani sud o n ji
hovu znaenju, U ovako kratkom lanku nije nam ni na kraj pam eti da
studiozno opiemo g ru p n u dinam iku. G lavna nam je svrha da ispitam o
njezinu vanost za na narataj.

St o je g ru pa ?

P rije svega v alja b iti n a istu s pojm ovim a. to zapravo zovemo grupom
ili skupinom ?
P o d rijetlo rijei grupa je nepoznato. U k u ltu rn i rjenik je ula n a jp rije
kod Francuza, a iz francuskoga u ostale jezike svijeta. Izgleda da su je
F ran cu zi posudili od T alijana (il gruppo), ali joj etim on nije poznat (ii
groppo?). Mi je prevaam o s rijeim a zajednica, okup(ina), skup ili, n a j
bolje, skupina.
G rupa, u irokom znaenju, jest svako sab iran je ljudi ili stv ari na nain
da tv o re jednu cjelinu. Ovdje nas g ru p a zanim a jedino kao ljudska sk u
pina. Odm ah naglaavam o da n ju tre b a razlikovati od gomile (gdje m no
ina lju d i stoji jedan pored drugoga, bez cilja i veze, nebeneinander) i
m ase (gdje je m notvo skupa, ali ne tvori zajednicu, m iteinander). S k u
p in a je m aleni broj lju d i koje o k u p lja zajedno isti cilj, odreene zajed
nike v rednote i skupno nastojanje d a ih ostvare (freinander). O pir
n ije reeno: gru p a je skup osoba koje se tra jn o ili za neko vrijem e sa
sta ju s odreenim svrham a, m eusobno usko kom uniciraju te, voeni
istim idealom i potujui iste norm e vladanja, ostvaruju neku zajedniku
akciju.
G lavne o z n a k e grupe jesu:
1. zajedniki cilj (interes) oko kojega se okupljaju svi lanovi grupe.
B esciljno ok u p ljan je nikako ne tv o ri sk u p (gomila),
2. suglasnost oko odreenih vrednota i norm a koje su svim a zajednike
(inae nem a kohezije i trajn o sti okupa),
3. iva m eusobna kom unikacija (ko n ta kti) m isli i uvstva svih lanova,
to stv a ra osjeaj m eusobne prip ad n o sti i povezanosti,
4. p o djela uloga u svestranoj interakciji,
5. m aleni broj lanova, je r jedino on om oguuje aktivnu kom unikaciju
pripadnika. Sto je grupa m anja (3 do 12 lanova), to je efikasnija. P r i
padnici grupe m o raju se osobno poznavati i sa svalkim kom unicirati
(face-to-face-r elation). Tako tra i psihologija ljudskih odnosa.7
Da se moe stvoriti grupa, p o treb n a je d ak le prostorna, vrem enska i d u
ho v n a povezanost jedne m ale lju d sk e zajednice.

c Lebendige Seelsorge, br. 3, g. 1972, str. 147.

7 C. G. Jung, ovjek i njegovi simboli, izd. Mladost, Zagreb, 1974, str. 223.

315
Svi ti imbenici skupa sa in ja v aju osnovnu stru k tu ru svake grupe, bila
ona izrazito form alna ili samo neform alna. Po toj stru k tu ri lanovi tvore
zajednicu s n u tarn jim jedinstvom koje ih razlikuje od okoline. N a taj
nain grupa posjeduje n u ta rn ji i vanjski id en titet i p o treb itu ravnoteu.
S obzirom na veliinu im am o vie v r s t a grupa; velike (preko 50 la
nova), srednje (preko 20) i m ale. Po drutvenoj vanosti one su p ri
m am e (naravne, tem eljne, neizbjeive, kao to su: obitelj, susjedstvo,
prijatelji), sek u n d arne (izvedene, vie zajednice: rod, plem e, kola, upa,
selo, grad, opina) i odnosne (reference group, Bezugsgruppe), tj. one
koje slue kao m jerilo v lad an ja i vrednovanja. Upogled organizacije
grupe su form alne (organizirane, proviene pravilnikom , im aju van jsk i
oblik) i neform alne (spontano nastale, bez p ra v ila i sta tu ta i v an jsk e
forme), to se tie trajn o sti, o n e su stalne, povrem ene ili privrem ene.
Gledom na svoj postanak, g ru p e su naravne (obitelj) ili u m jetn e (klub,
poduzee), dobrovoljne (spontane), prisilne (vojnika eta, zatv o rsk a e
lija, kola, razred, reim ske organizacije) ili opozicione (bazne grupe,
ta jn a drutva, u ro tn ik i skup i si.). Po svom lanstvu one su: m uke,
enske, m ijeane, djeje, m ladenake, vrnjake (peer-group) otvorene
(svima) ili zatvorene. S obzirom na nam jenu m ogu biti: tra in in g groups
(uvjebavanje g rupne dinam ike), terapeutske (lijeenje), rad n e (odre
ene akcije), rasp ravne (diskusija, rjeavanje problem a), in tere sn e (ko-
rist), pedagoke (odgojne) i skupine za pritisak (pressure-group). P rem a
podruju rad a su raznovrsne: kultu rn e, um jetnike, politike, p rosvjetne,
vjerske, sportske itd.
Po svojoj svrhovitosti sk u p in e m ogu im ati personalnu o rijen tac iju (za
izgradnju pojedinaca), socijalnu (dobrobit grupe, zajednice, cijelog d r u
tva) ili samo stv arn u (objektivni ciljevi, rjeav an je problem a).
U nutar nabrojenih v rsta opet postoje razliiti m o d e l i djelovanja:
obiteljski (fam ily model) s figurom oca i m ajke na elu, kolski (school
m.) s uiteljem kao centralnom linou, redovniki (religious com m u
n ity m.) zajednikog ivota i zavjeta, terapeutski (therapeutic m.) s m e
dicinskim postupcim a, d ire k tiv n i (auktoritativni) i ned irek tiv n i (demo
kratski) model. N eke g ru p e usredotouju svoju panju n a po d ru je
osjeaja, druge opet n a polje norm i, vladanja, rjea v an ja problem a,
odgojnog rad a i p ostizanja zajednikih interesa, te prem a tom e udea-
v aju m etode svoga rad a.8
Svi procesi to se zbivaju u ivotu jedne skupine zovu se d i n a m i k a
grupe. Ova rije je p o stala i opim nazivom za nauku koja se b av i feno
menom grupa. U p rv o m re d u se zanim a za psihosocijalne zakone koji
v lad aju skupinskim ivotom, a onda za m etode i tehnike kojim a se jed n a
gru p a osniva i vodi, te kako se m oe utjecati n a g rupne procese. Odnosi
m eu lanovima, s tru k tu ra grupe, status i uloge pojedinaca, em ocionalni
fee-back i inioci koji u tjeu n a razvoj i opadanje skupine (uvjeti
i zapreke) sve j to pred m et prouavanja g ru p n e dinam ike.
U nutar svake grupe postoje otvoreni ili laten tn i sukobi, pozitivne i n e
gativne napetosti, p rev lad av an je tjeskobe i nesigurnosti, borba za vlast

8 Th. M. Mills, Soziologie der Gruppe, Mnchen, 1969, str. 85.

316
i poloaj u grupi, stv ara n je opozicija i frakcija itd. Na taj nain se u
skupini stv ara iva i aktivna dinam ika koja k arakterizira svaki g ru p n i
proces. Taj proces tee u vie faza: P rv a je poetna ili orijentaciona
faza, u kojoj se lanovi m eusobno upoznavaju, odm jeravaju, usposta
v ljaju kontakte, saobraaju, stv a ra ju em ocionalne odnose, iznose isk u
stva i m iljenja i trae sebi vou. D rugu fazu bismo mogli nazvati b o r
benom ili agresivnom. Dolazi do otvorene borbe m iljenja, ra aju se
podsvjesne ili svjesne sim patije, odnosno antipatije, izreene ili neizre-
ene napetosti, bude se obram beni m ehanizm i, n astaju osobni sukobi i
rivaliteti, xazvija se borba za sta tu s u grupi ili za vlast nad skupinom .
U sam oj grupi n astaju podgrupe, k lik e i klanovi. Tree razdoblje u i
v otu skupine je faza dozrijevanja i kristalizacije odnosa i uloga. lanovi
po staju sam okritini, sm iruju se napetosti i suparnitva, au k to ritet se
uspostavlja, nesporazum i se izglauju, emocije se proiuju, k o n ta k ti
uvruju, linosti afirm iraju, u spostavlja se klim a povjerenja.9

B ennis i S hepard su grupni proces podijelili na dvije faze, koje su n a

zvali fazam a ovisnosti i m euovisnosti. U prvom razvojnom stu p n ju
pripadnici grupe ovise potpuno o voditelju, a u drugom e se razvija d e
m okratsko odluivanje. Zbog k rte periodizacije auktori su bili p risiljen i
svaku fazu podijeliti ma m anje potfaze.10
K ako smo ve rekli, s t r u k t u r e g ru p e m ogu biti form alne ili n efo r
m alne, ve p rem a tom e k ak v e su norm e organizacije usvojene. Bilo d a
prip ad a jednom ili drugom tipu, u stro jstv o grupe se oituje u slijedeim
kom ponentam a: tenja za zajednitvom , efektivna povezanost lanova,
staln a m eusobna kom unikacija, s ta tu s i uloga, podjela zadataka (task
stru ctu re) i v renje vodstva. Uz ove glavne stru k tu re postoje i m noge
d aljn je in fra stru k tu re. Sve se m ogu p ro m atra ti na vertikalnoj ili h o ri
zontalnoj liniji. Proces p rih v a an ja jed an drugoga i afektivne poveza
nosti lanova zavisi o vie fa k to ra: 1. o nainu kojim gledam o g ru p u i
njezine pripadnike, 2. o n ainu kojim vodimo svoj vlastiti poloaj u
grupi, 3. o stavu ikoji zauzim am o p rem a ostalim drugovim a, 4. o nainu
kako smo prihvaeni od svih lanova.11
Izvreni sociogrami pokazuju da se m eu lanovim a skupine uglavnom
razlik u ju tri klase: 1. zvijezde, tj. oni najpopularniji i koji zauzim aju
glavne poloaje u grupi, 2. sateliti koji im aju podreenu ulogu i v rte
se oko istak n u tih zvijezda, 3. osam ljeni ili iskljueni (m arginalni), koji
ne p rip ad aju nijednoj konstelaciji i n e ig raju nikakvu ulogu u g ru p i.12
Osim te klasifikacije dadu se razlikovati i drugaiji tipovi lanova: a)
p rem a individualnim radnim osobinam a: planski, asocijativni, u strajn i,
n eu stra jn i i nestalni tip, b) p rem a kom unikativnim svojstvim a: stim u li
rani, inhibirani, plastini, rezistentni, kom unikativni ili nekom unikativni
tip, c) prem a udjelu u ra d u g ru p e: inicijatori, organizatori, izvrioci,
suputnici i solitarci.13

9 W. Zijlstra, Seelsorge-Training, Kaiser, Mnchen, 1971, str. 93.

10 Bennis i Shepard u Human Relations, br. 9, g. 1956, str. 261.
11 R. Mucchielli, La dinamica di gruppo, EDC, Torino-Leuman, 1970, str. 91.
12 Ib., str. 93.
13 V. vajcer, Grupa kao subjekt obrazovanja, MH, Zagreb, 1964, str. 231.

317
U odnosu n a vou pojedini lanovi mogu zauzeti ovakve stavove: ovisni
(dependent), neovisni (independent) i opozicioni (conterdependent).14
Razvoj grupne psihologije i afektivnog prilagoavanja m orao bi ii u
ovom pravcu: 1. p rihvaanje svakog lana i njegovo osjeanje sigurnosti,
2. stv aran je m eusobnog povjerenja, 3. razvoj participacije, sudjelo
vanja, 4. podjela slubi i odgovornosti, 5. sam oreguliranje grupe. G rupa
je dola do svijesti i sigurnosti kao grupa: k ad ra je rijeiti svoje sukobe
i napetosti, k a d ra je sve prizn ati i sve iskreno rei, bez stra h a za svoj
opstanak.15
U spjeh grupe je nem ogu bez u n u tarn je izm jene inform acija, interakcije
i k o m u n i k a c i j e . K om uniciranje se vri pomou v an jsk ih znakova
(simbola), a tee od poruitelja (kom unikator) prem a obavjeteniku (ko-
m unikant). N ajbolje je kad se ono obavlja u dvosm jernom pravcu, tako
da poruitelj i prim atelj stalno izm jenjuju uloge (feed-baok). S aobra-
anje moe b iti ne samo verbalno ve i nonverbalno (pismo, geste, pla,
m imika, signalizacija). N aravno d a je vrlo vaan i sadraj razgovora ili
poruke (inform acija, com m uniqu). Govor koji ne izaziva od-govor vei
nom ostaje neplodan.

N ajobiniji m odeli kom uniciranja

All Channel

v K. Frielingsdorf, Lernen in Gruppen, Benziger, Zrich, 1973, st. 72.

15 J. Weissgerber {v.Obnovljeni ivot, br. 1, g. 1975, str. 72).

318
P rouavatelji grupa istiu d a u njim a (kao uostalom d u bilo kojem
drutvu) svaki lan igra n ek u u l o g u , pozitivnu ili negativnu. P a ak
i onaj koji se d ri po s tra n i i ne sudjeluje u ra d u skupa, sam im tim
preuzim a ulogu p ro m atraa ili outsidera. Obino svatko sam sebi u n a
p rijed odredi izvjesnu ulogu u grupi kojoj pristupa, njegovi drugovi
od njega takoer oekuju (pozitivnu) ulogu, ali stv arn a uloga koju igra
veinom ne odgovara zam iljenim rolam a. Stoga grupa nastoji d a svaka
persona u njoj skine m asku koju si je postavila p a da igra otvo
renim k artam a.16

Socijalna psihologija naziva ulogom: a) stvarno vladanje pojedinaca u

grupi, b) poloaj koji u n jo j zauzim a, c) zadatak to ga im a izvriti i
koji se od njega oekuje. S obzirom na svoju ulogu svaki lan uiva
odreeni p o l o a j (status) u grupi. Ako bi ostao bez p rizn a n ja i uloge,
odlazi n a rub skupine, a zatim iz n je ispada. Netko moe ig rati istodobno
ili naizm jenice vie uloga (inform ator, organizator, inicijator, strunjak,
k ritiar, koordinator, izvrilac, p ro m atra i si.). K ad je nekom e p rizn ata
odreena uloga ili status, g ru p a se osjea sigurnijom , a pojedinac znade
to se od njega oekuje. S ta tu s u grupi veinom se odrazuje i n a m jestu
(sjedite) koje pojedinac zauzim a na skupu (sjednici). Voa se obino
nalazi u sreditu svih inform acija.

U svakoj grupi n ajv an ija uloga p rip ad a v o i (leader, m onitor, ani

m ator, supervisor, grupovoa, train er).17 F orm iranje i djelovanje jedne
gru p e je nezam islivo bez nekog voe. U T -grupam a on je ve u n ap rijed
odreen, on g ru p u fo rm ira i vodi. U spontanim grupam a voditelj se
nam etne sam ili bude (izrijekom , utke, izborom) izabran od lanova. Na
izbor ili p rihvaanje leadera: utjeu slijedei faktori: socijalni poloaj
to ga uiva u g ru pi ili d ru tv u uope, osobne sposobnosti, sim patije,
poznanstvo i nadasve uspjesi u radu. N a izbor voe najvie u tjeu ira
cionalni m om enti.
K oji p u t stvarno i form alno vodstvo nisu u ru k am a iste osobe. U veim
grupm a moe p o stojati kolektivno vodstvo ili se pak skupina raspada
na m an je grupice s v lastitim voam a. U poetku djelovanja g ru p e n a
staje otvorena ili podm ukla borba o vodstvo, ra a ju se opasni rivaliteti.
Srea moe b iti naizm jenina, sad iznosi na v rh jednoga, sad a drugoga,
dok se njezin p rs t n e zaustavi n a konanom pobjedniku. N a bojitu
o staju pobijeeni kojim a p re o sta ju tri uloge: 1. pom iriti se sa sudbinom
i podloiti se, 2. o stati u g ru p i i sluiti kao opozicija, 3. istupiti iz grupe.
Opozicija moe biti konkretna, povrem ena ili privrem ena, ali se staln a
i naelna oporba ne trpi.
Bilo bi idealno d a se svaki lan zajednice izm ijeni n a vodstvenom po
loaju te se tako osposobi i za tu funkciju.

16 A. M. Roche-Blave-Spenle, La notion de rle en psychologie sociale, Ed. II.

Payot, Paris, 1969.
17 A. K. Rice, Fhrung und Gruppe, Stuttgart, 1971; H. Guetzkow, Groups,
Leadership and Man, Russel, New York, 1963.

319
K u rt L ew in je upozorio na tri tipina vodstvena stila u skupini: aukto-
ritativ n i, dem okratski i slobodarski (laissez-faire, gdje zapravo i nem a
pravoga vodstva). P rv i je efikasan, pro d u k tiv an i donosi utede na v re
menu, ali d estim ulira razvoj linosti i ra a agresivnou. D rugi trai
vei potroak vrem ena i snage, ali je stim ulativan, raa zadovoljstvom ,
razvija linost, stv ara drugarstvo i odgaja za dem okraciju. Trei je nega
tiv an u svakom pogledu.18 P ostoji jo jedan vodstveni stil to bismo ga
mogli nazvati m anipulativnim . To je onaj k o ji im a dem okratski izgled,
ali stvarno je au ktoritativan, je r iza kulisa sve konce dre sakrivene
ruke. To je n ajg o ri tip grupiranja.

D obar an im ator bi trebao n asto jati d a se leader-centered grupa raz

v ije u group-centered skupinu. Tek tad a je ona postigla p ra v u svrhu.

Ni jed n a g ru p a ne m oe obastati ni donijeti ploda ako ne posjeduje odre

ene n o r m e djelovanja. U prvom redu to su one vrednote ili p ra k
tina p ra v ila v ladanja koje g ru p a usvaja i k oje su svetinja za sve la
nove. Te norm e mogu biti vjerskog, m oralnog, patriotskog, politikog,
um jetnikog ili znanstvenog znaaja. Mogu b iti slubeno priznate i for
m ulirane, no esto su samo podsvjesno prih v aen e i p rak ticiran e od p r i
padnika grupe. K oji pu t se isk ristaliziraju te k u dugom procesu zajed
nikog ivota. One postaju m jerilom vrednov anja i ponaanja sikupine.
Oni lanovi koji potivaju g rupne norm e sm a tra ju se pozitivnim a. Ako
rade obratno, nisu poeljni i dolaze u sukob s grupom . Voa je slubeni
uvar i tu m a skupinskih p ra v ila i prizn at je u tom svojstvu samo ako
ih sam uzorno vri. Norm e pom au d a se stv o ri tzv. grupni duh ili
m entalitet, koji onda postaje norm ativom za sve lanove. Ako su p ri
hvaene norm e pozitivne, im aju golemo odgojno znaenje. Ali ako nisu?
P ritisa k k o lek tiv a n a pojedince moe biti razaran . Da bi grupa osigurala
izvravanje pravila, ona se slui blaim ili stroim sankcijam a, prem a
teini odstupa od norm i. I g ru p n a tolerancija im a svoje granice. U jed
noj skupini nitko ne moe uivati apsolutnu slobodu.

Norm e slue i za rjeavanje u n u ta rn jih sukoba. N ita m anje su potrebite

i za n o rm iran je v anjskih odnosa g ru p e prem a ostalim skupinam a i ne
predvienim situacijam a.

GENEZA GRUPA

K ad su i kako su nastale grupe?

Davno, u p rahistoriji, k a d je nastala p rv a obitelj. Uz nju, kao prim arn u
grupu, razvile su se i sekundarne skupine: rod, bratstvo, naselje, klan,
pleme. Od plem enskih zajednica razvojem su n astale vjerske, narodne i
dravne tvorevine. K ranstvo se je takoer razvilo u m anjim (apostolski
zbor, dvanaestorica!) ili veim skup(t)inam a (ekklezia, koinonia).

18 K. Lewin, Die Lsung sozialer Konflikte, III. izd., Bad Nauheim, 1968.
K. Lewin, Patterns of agressive behavior (Journal of Social Psychology, br.
10, g. 1939, str. 271299).

320
 Ono je proizvelo m nogovrsne grupne oblike: upe, filijale, dekanate, bi
skupije, crkvene i viteke redove, bratovtine, cehove, kolegije (npr.
sveuiline) i raznolika pobona udruenja. P rv e ivotne zajednice mo
dernog tipa su p rotestantske Banden H errnhuts iz XVIII. stoljea.19
Evropsko profano drutvo je takoer oduvijek podijeljeno n a razne
grupe: sela, gradovi, opine, kole, vojarne, bolnice, odgojilita, podu
zea, rad n i kolektivi, odbori, uredi, ekipe, klubovi i organizacije p riv at
nog i javnog p ra v a u svim moguim oblicima. M ikro i m akrogrupacije
nisu n ikakva novost n iti m oderni izum. ovjek je lan d ru tv a ukoliko
je lan neke m an je d ru tv en e grupe. Svaki od nas ivi i djeluje u okviru
neke m anje ili vee skupine, veinom u vie n jih istodobno.
K ad grupe, dakle, nisu nita novo u ljudskom drutvu, to je onda novo
u njihovoj pojavi? Dva su zapravo m om enta koja p re d sta v lja ju neku
novost: to su to m alene grupe i to su to svjesne grupe.
I p rije su postojale m a l e n e grupe (tres faciunt collegium, znade se
odavno), ali se uope n ije pazilo n a njihovu veliinu. Ako jest, ilo se
je za to veim brojem . D ananji grupni pokret inzistira upravo n a ogra
nienom b ro ju lanova kao najoptim alnijem . Pokazalo se je da zakoni
grupne psihologije tra e upravo m aleni broj p rip ad n ik a kako bi bila
mogua in ten ziv n a i osobna kom unikacija. G rupa d jelu je efikasnije i
hom ogenije to je m anja. Velike grupe gube n a uinkovitosti, raspadaju
se na m anje sk u p in e ili podgrupe.
P rem da su g ru p e postojale i prije, do X X . st. se n ije poznavala njihova
vrijenost i vanost. N ije im se p oklanjala nik ak v a vea panja nego i
ostalim dru tv en im pojavam a. Nae stoljee je n ap ro tiv upoznalo zna
enje g rupne dinam ike, obratilo im je dunu panju, stalo ih proua
v ati i svjesno njegovati. A to je glavna novost u grupnom pokretu. I
p rije su se, kako smo uli, ljudi okupljali u g ru p e onako kao to je
M olireov M. Jo u rd a in govorio prozu, a da to ni sam n ije znao (Bour
geois G entilhom m e). G rupirali su se ne poznavajui dom aaj svog okup
ljan ja i ivota u grupi. D anas su nam bro jn i psiholozi, sociolozi i peda
gozi bjelodano pokazali i dokazali antropoloku i socijalnu vanost feno
m ena grupe.

K ako se je rodio suvrem eni grupni pokret?

Da bismo odgovorili n a kako, m oram o p rije kazati gdje se je rodio,
je r to n ije bez znaenja. Rodio se poetkom XX. st. u SAD, zem lji m alih
naseobina i velegradova, pionira, etnikih grupa, privrednog prosperi
teta, dem okracije i klubova. SAD su pune klubova, osnovanih na p rija
teljskim , nacionalnim , vjerskim , kulturnim , politikim ili zabavnim osno
vam a. Bilo je p riro dno da ba A m erikanci p rv i o tk riju vanost m alenih
grupa.
Na to su ih po tak li n a jp rije pedagoki razlozi. J. D ew ey sa svojim ue
nicim a je isticao aku sam oupravu u odgoju i n astav i m ladei. Njegove

19 R. Riess, Perspektiven der Pastoralpsychologie, Vanenhoeck, Gttingen

1974, str. 79.

321
je ideje prenio u Evropu F. W. Foerster. Z atim su P ratt, G reen i R ogers
o tk rili terap eu tsk u mo grupne dinam ike n a d bolesnicima, osobito d u
evnim , Razvoju g rupne psihoterapije je naroito pridonio lijenik C h ar
les R. Rogers (non-directive m ethod). V anost grupe je dola potpuno
n a vidjelo tek kad su se za n ju poeli zanim ati (te financirati istra i
vanja) bogati businessm en! i m anageri. P rv i pokusi, izvedeni u tvornici
H aw thorne (blizu Chicaga) u god. 1927 1932, o tkrili su znaajan d o p ri
nos g ru p n e dinam ike visini produkcije.
M ladi beki idov Jakov Lvy M oreno je ve p rije I. svjetskog ra ta
nazreo terap eu tsk u vrijednost dram skog izraavanja bolesnika u grupi.
No tek nakon em igracije u SAD M oreno je mogao s bogatim sredstvim a
nadopuniti svoja istraivanja i razviti svoju sociom etriju i psihodram u.
U isto vrijem e se je slinim problem im a bavio i njem aki idov K u rt
Lew in. Dobro upoznat u Njem akoj s tzv. G estaltpsyhologie, preavi u
A m eriku bacio se je na socijalnu psihologiju te intenzivno pisao o psi
holokom polju linosti. God. 1945. je osnovao R esearch C enter of
G roups Dynamics, a 1946. zapoeo s T -grupam a.
P rv e po sistem u grupne dinam ike osnovane skupine im ale su pedagoke
(odgoj zrelih linosti), terapeutske (lijeenje duevnih bolesnika) i soci-
agoke ciljeve (sanacija drutva, njegovanje drutvenosti, podizanje p ro
dukcije) da naposljetku postanu sam e sebi svrhom , fetiim a m odernih
vjernika. Sad se jednostavno grupuje (on fait d u groupe, kako
kau Francuzi). To je danas u modi.
A zato je u modi?
N ije tom e uzrok samo pom odarstvo. G rupiranje odgovara dubokim po
trebam a ljudske due. D ananji ovjek se osjea osam ljenikom u golemoj
drutvenoj masi. Da izbjegne toj m uci samoe, utjee se toplini m alenih
grupa. D osadanja odgojna disciplina i intelektualistiko obrazovanje
traili su da zatom ijuje svoja uvstva. K ad m u je to postalo neizdrivo,
potraio je skupinu prijatelja, gdje moe slobodno izraavati svoje osje
aje znajui da e b iti prihvaeni. U groen sa svih strana, ovjek je
posum njao i u smisao svog opstanka, u svoj v lastiti identitet. Izgubljeni
id en titet sad trai u prihvaanju sa stran e grupe.20 G rupiranje je in
sam oobrane, zatita od svih m odernih ugroenosti i strahova.
Kako je danas teko donositi odluke n a v la stitu odgovornost i d a bi se
um irila nesigurna savjest, pojedinac se obraa prijateljskom skupu i s
njim e rjeav a svoje problem e. N agon za igrom i zabavom, potreba osobne
afirm acije, obrana zajednikih interesa, postizavanje skupnih ciljeva
sve ga to tje ra na udruivanje s istom iljenicim a. Napokon, ako se ovjek
eli in teg rira ti u ovo veliko drutvo, u opu lju d sk u obitelj, to moe
uiniti sam o preko integracije u m an je zajednice, u grupe.
S tvaranje g ru p a odgovara novim socijalnim odnosim a i novoj pedago
giji. U staroj pedagogiji nosilac rad a bio je uitelj, u aktivnoj koli ue
nik (pedocentrizam), a u najnovijoj grupa, tj. uitelj i uenici zajedno.

20 The assertion of group identity is an expression of a deep need to find
ones personal identity, meaning, and freedom within a familiar and trusting
community (M. H. Tanenbaum, u Theology Digest, br. 4, g. 1971, str. 331).

322
Slian proces se odvija i n a podruju pastorala. Osovina starog pasto
ra la bio je p astir (klerikalizam ), nedavnoga: dua, pojedinac (individu
alizam), a najnovijega: m ilieu, grupa, d rutvo (socijalni pastoral). P ojava
grupa je zapravo reak cija na p re tje ran u socijalizaciju ikoja danas vlada.
A poto se ne moe vie n atrag u individualizam , preostaje dakle grupa
kao n ajp rih v a tljiv iji oblik ljudskih odnosa. O stale razloge za postanak
grupe tre b a tra iti u tenji d a se ljudi spase od prevelike urbanizacije,
od anonim nosti masa, od ubitane m obilnosti i dinam ike m odernog
ivota.21
Beki pedagog A. W itak je dobro opazio da je g ru p a prirodni srednji
lan izm eu pojedinaca i svakog kolektiva.22 U njoj se ovjek osjea
dobro kao u ravnotei izm eu dva extrem a: individualizm a i kolekti
vizma. A ko je sam , pojedinac je nesiguran i ugroen. Ako je u velikom
kolektivu, p ritisn u t je golemou m ase i zakona koji u njoj vladaju.
U m asi je izgubljen, bezimen, beznaajan, a u m aloj grupi priznat, poz
nat, vaan i ravnopravan. U eri individualizm a vladao je autonom ni
m oral, zbog ega je pojedinac patio od nesigurnosti. U doba socijaliza
cije pritisn u o ga je drutveni heteronom ni m oral, p a je sad potraio
utoite u grupnom m oralu, koji se kroji po njegovoj m jeri.
G ru p iran je odgovara suvrem enom kontestatorskom duhu. Dok je u
feudalno doba graanin m orao biti pokoran i pasivan, u epohi suvre
m enih revolucija ostao je zaprepaten injenicom da revolucija dere
v lastitu djecu, a danas m u je jasno d a je bezazleno osporavanje grupe
najbolji p u t do preobrazbe drutva. U plaen posljedicam a anarhoindi-
vidualizm a i prignjeen teinom kolektivnih stru k tu ra , na suvrem enik
nalazi o b ran u od oboga u intim noj sigurnosti m alenih skupina. udei
za potrebitim inform acijam a i teei afektivnoj kom unikaciji, za
dovoljenje nalazi u prisnom k rugu svoje grupe. Dok smo p rije previe
bili o k re n u ti prolosti (tradiciji), a zatim izgradnji suvrem enog d ru tv a
s kojim n itko n ije zadovoljan, to ostaje ovjeku nego d a gradi planove
o boljem d ru tv u i san ja utopije o sretnijoj budunosti u extatinim
zanosim a svoje m ale p rijateljsk e skupine?
G rupa u sebi k rije arobnu i privlaivu form ulu: postavljanje ideala
(utopija) traen je ideala (odatle neuspjesi u topiji) nalaenje ideala
u m aloj g ru p i alla m isura um ana (sin-topiji).23
L judi se, dakle, o k upljaju u grupe zbog m nogih razloga. G lavni fak to r
g ru p ira n ja su: postizavanje odreenog cilja, za tita skupnih interesa,
potreba zajednitva i ljudske blizine, rje a v a n je sporova i problem a,
zajedniki rad, blizina stanovanja, p rijateljsk e veze, slini nazori, soci
jaln i poloaj, v jersk a opredijeljenost, etnika pripadnost, organizacija

21 2. Bezi, Pastoralna sluba, Split, 1971, str. 95.

22 U knjizi: F. Hillbrandt, Grwppenunterricht Gruppenarbeit, Wien, 1956,
str. 42.
23 Moja kovanica za grupu na grkome. Inae se grki grupa zove sllogos
za skup ljudi, syntagma za skup rijei i sstema za skup stvari. Tako nas
grka grupa vodi do silogizma (ne znam da U loginoga), do sintagme (za koju
se ne zna da li se razlikuje od verbalizma) i do sistema (koji je uvijek sum
njiv pojam).

323
zabave i sporta, udovoljavanje k u ltu rn im potrebam a, efikasnija p roiz
vodnja, tenja za osobnom afirm acijom itd.
Ve iz tih navedenih faktora o k u p ljan ja lako se dadu uoiti i glavni
ciljevi g rupne dinam ike:
prilagoditi se d rutvenim u v jetim a ivota (tolerancija, socijalizacija,
dem okracija),
izvriti n u tarn je prom jene u pojedincu (novi nain ponaanja),
upoznati svoje potsvjesne stavove, nesvjesne m otivacije i obram bene
mehanizme, dakle svoj pravi ja,
upoznavanje, izraavanje i p rih v aan je svojih i tuih osjeaja,
p revladavanje kom plexa, fru stra c ija i sukoba,
izgradnja i usavravanje v lastite linosti,
spoznaja osobnih ogranienja i svoje drutvene uloge,
njegovanje sm isla zajednitva (sensitivity training),
razv ijan je du h a stvaralatva, su ra d n je i ekipnog ra d a (participacija,
interakcija, kooperacija),
izm jena inform acija, iskustva i obostrano kom uniciranje,
postizanje nekog posebnog (zajednikog) interesa ili cilja,
podreivanje osobnih interesa skupini.
K. L ew in ovako sintetizira gornje ciljeve:
1. Odgojiti pojedince za puno gospodstvo nad vlastitim m ogunostim a
i za preuzim anje potpune odgovornosti.
2. N avesti ih da p rihvate po treb ite prom jene u sebi i u grupi s ciljem
optim alne zrelosti.
3. Osposobiti grupe d a se mogu plodonosno uklopiti u preobrazbu ita
vog drutva.
Ili jo krae: uiti se uiti (know how, lern en wie m an lernt, im p ara re
ad im parare).

JEDNA MODA VIE?

N abrojili smo ciljeve g ru p ira n ja p rem a idealnim zamislim a njegovih

prom icatelja. No da li se g ru p n i proces uvijek odvija u skladu s n jih o
vim zamislima?
Po p rizn an ju trijeznih zagovaraa g ru p n e dinam ike u njoj se p o jav lju ju
i negativni procesi: egoistino o rije n tira n i prohtjevi, opstrukcija skupnog
rada, blokiranje pozitivnih tokova, riv aliteti, borba za vlast, agresivni
ispadi, elja za vaenjem , povlaenje u pasivnost i si.24 Ili, kako ih je
k ratk o saeo J. B. Pontalis: zavisnost od voe, klikatvo, osjeaj krivnje,
naizm jeninost borbe i povlaenja (fight-flight).25
G rupa n ije osuena sam o n a uspjehe. Ako se previe sastani, bes
k rajn o diskutira (pogotovo kad su to u v ijek isti), ne donose se odluke,
izostaju rezultati, p o javljuju se zam or, apatija, oporba. K ad nem a vi -

24 K. Frielingsdorf, op. cit., str. I l l 112.

23 J. B. Pontalis, Aprs Freud, Gallimard, Paris, 1971, str. 265266.

324
ljiv ih uspjeha, proces dezagregacije ide bre. T ad se tra i krivac za sve
(bouc m issaire, Sndenbock) u g ru p i ili izvan nje (tte du turc). N e
u sp jeh u doprinaaju takoer pom anjkanje potrebnih stru k tu ra, gubitak
dobrog voe, loi uvjeti rad a (malo vrem ena, slabe prostorije, netonost),
n ejasan cilj, nepotivanje skupinskih norm i, nesloga, klikatvo, m anjak
inform acija, slaba kom unikacija, predrasude, preosjetljivost pojedinaca,
oholost, loa podjela uloga, neizvravanje zad atak a i si.
No g ru p a moe b iti i uspjena: ako im a dobre uvjete rad a (prikladna
dvorana, npr.), jasan i dohvatljiv cilj, p o treb ita sredstva, odgovarajue
m etode rada, pravilnu podjelu uloga, sposobnog vou i zainteresirane
lanove koji im aju iste m ogunosti, uivaju jednakost i slobodu, dobro
su in fo rm iran i i uvaeni, osjeaju se sigurni i prihvaeni te se na taj
nain id en tificiraju s grupom . T ad u sk u p in i vlada visok m oral, ona
p o staje ugledna i privlana, efikasna i zatiujua. U njoj se stv ara
skupinski duh (group mind, G ruppengeist, esp rit du corps) koji pove
zuje sve lanove i prua im osjeaj sigurnosti. Postignutim rezultatim a
je isp u n ila oekivanja to su se u n ju polagala. Kohezija i trajn o st g ru
pe je osigurana, u njoj vlada pogodna atm osfera.
U spjeno i dobro voena grupa m oe b iti velika blagodat za pojedince
i drutvo. Snaga skupine se oituje u tom e to se teite akcije prem jeta
s pojedinca n a grupu. Nisu vie pojedinci su b jek t rada, ve jed n a ja k a
zajednica. K oherencija i su rad n ja om oguuju jau uinkovitost rada. U
ak ciji je m obilizirano vie snaga u p ra v lje n ih istom cilju. G rupa je n a
poseban nain ja k a ako im a uspjenog vou.26 N a pedagokoj razini sku
p in a d jelu je odgojno na svoje pripadnike. Bolesno labilne je sposobna
izlijeiti, asocijalne tipove socijalizirati. N eadaptirane moe in teg rira ti
i prilagoditi. U apatinim a budi zaspale sposobnosti.
D ok m asa n ivelira linosti (veinom p re m a dolje!), dotle ih m ala zaje
dnica die, izgrauje i usavruje. U g ru p i se upoznaju nove vrednote
i s tv a ra ju norm e vladanja, k ro ti se d iv lji individualizam i ujedno osoba
zatiuje od p ritisk a gom ile i m ase. U njoj se odgaja osjeaj odgovor
nosti i dunosti. Ona je uilite m iljenja, d iskutiranja, rasu iv an ja i do
n oenja odluka. Pom ae otk riv ti istin u (skidanje maski), ru i p re d ra
sude, v ri ulogu zrcala u kojem se odrazu ju nae slabosti, prua m ogu
nost upoznavanja tuih m otivacija d jelo v an ja, um anjuje strah pred k ri
tikom , potie na izlaganje vlastitog stanovita, budi sam opouzdanje. U
skupinskom rad u se najbolje isp ran ju ju agresivni im pulsi, vjeba tole
ran cija, sav ladavaju konflikti, pronalaze n ajb o lja rjeenja, om oguuju
tra n sfe ri i uvstvene abreakcije, stv a ra k lim a povjerenja i d u h zaje
dnitva.
N ije n ajm an ja zasluga grupe to je o n a ne sam o kola osobnog stv ara la
tva, ve i zdrave socijalizacije. U njoj se ich-Gefhl pom alo razv ija
u w ir-Gefhl, o tupljuje egoizam i egotizam te stv ara smisao za zaje
dnitvo. U njoj se ovjek ui p rih v a titi drugoga, sluati i govoriti, im ati
o bzira p rem a blinjem u i su ra iv ati u ekipnom radu. U grupi se stiu

26 Le nerf du groupe, cest le rapport au leader et le sentiment collectif

qui en drive. (J. B. Pontalis, op. cit. 253).

325
 n avike dem okratskog p onaanja i ujedno pravilnog stava prem a au k to -
rite tu .27
Uza sve vrijednosti ikoje u sebi k rije grupna dinam ika, m ogu joj se po
stav iti i m nogi ozbiljni prigovori. P rv i i n ajglavniji je zatvorenost g ru
pe, koja se moe p re tv o riti u grupatvo i sektatvo. U njoj naim e v lada
neka disciplina arcana, a njezin m oral esto postaje sacro egoismo.
Ono Sto se pojedinac n e bi n ik ad a usudio uiniti u svoje v lastito ime,
ini bez skrupula za dobro svoje uske zajednice. Kod lanova se stv a ra
neki osjeaj izabranosti, odvojenosti i elitizm a naspram nelanova (to
su drugi, suparnici, protivnici!). Daleko od toga da budu elita, g ru p n ici
su esto zapravo slabii, oni koji se boje osobne odgovornosti p a se po
k riv a ju kolektivnom .
O kupljanje u m ale grupe n e pogoduje uvijek ni socijalnom ivotu. Ve
smo spom enuli grupatvo. Osim toga zadovoljstvo s grupom oteava
traenje drugih i viih socijalnih veza. To su pedagozi ustanovili ve
kod m ale djece. Tako n p r. S v ajcer konstatira: G rupiranje vrlo m alo p ro
iru je socijalni p ro stor d j e t e t a . . . Spontano g ru p ira n je niim ne d o p ri
nosi d a se kod djece razv ije sprem nost za socijalnu suradnju.28 A to
d a reknem o o su p arn itv u u n u ta r i izvan skupine? Borbe i tak m e m eu
suprotnim i suparnikim g ru p a m a porem euju drutvene odnose.
Prom icatelji g ru p a se h v a sta ju d a u njim a sazrijevaju potpune i zd rav e
linosti. J e li uvijek tako? A to je s kultom voe i pasivne ovisnosti o
njem u? Nisu li g ru pni la b o ra to riji oita m anipulacija ljudim a? K a tk a d a
g ru p n a psihologija dovodi do depersonalizacije pojedinaca. O sebujnost
osobe se u tap a u asim ilatornoj snazi skupine. G ubitak sam ostalnosti u
m iljenju i ra d u je redovita opasnost zatvorenih skupova. Ovi se esto
p re tv a ra ju u Moloha kojem u se rtv u ju osobna nagnua. P sih o a n aliti ar
Pontalis duhovito prim jeuje: Chaoun renonce tre soi, m ais, le g ro
upe, on se le garde!29 N erijetko je grupna dinam ika (osobito u ru k a m a
vlastohlepnog m onitora) sam o jed n a od v rsta hum an engineering-a.
Skupinski ivot nuno ograniuje slobodu. U niform irajue tendence sva
ke grupe tje ra ju lanove u konform izam . Tko je toliko sam osvojan d a se
ne moe podvri duhu i norm am a skupine, odlazi u k u t ili v rca v an . Ni
ono prenaglaavanje em ocionalnosti kod grupnika ne vodi racionalizaciji
ljudskog vladanja, to uzrokuje este m oralne deform acije (E ncounter
groups u SAD s njihovim geslom : Touch me, feel me, heal me!). E x tre -
m istike grupe su redovito alib i za unitenje osobne slobode, kako tv rd i
M arc Oraison.30

Dobro je upozoriti i n a u m je tn u atm osferu to se stv ara u g ru p a m a i

oko njih. To v rijed i osobito za T-grupe. U vjeti rad a i ivota su stv o ren i

27 H. Steinkamp, Gruppendynamik und Demokratisierung, Grnewald, Mainz,

1973.
28 V. Svajcer, op. cit., 240.
29 J. B. Pontalis, op. cit., 272.
30 Njega extremisticke grupe potsijeaju na formiranje faizma u Italiji, Nje
makoj i panjolskoj (M. Oraison, Le temps des alibis, Ed. Seuil, Paris, 1973,
str. 67).

326
n a vjetaki nain i d irig iran i od grupovoe.31 Izn u tra uvjetovana i di
rig ira n a g rupna dinam ika esto zaboravlja na vanjske i norm alne u v jete
realnog ivota.

Hoemo li, stoga, grupni pokret odbaciti kao povrem enu i jo k to m e

opasnu modu?
G ru p iran je je danas zaista m oda. A li nije nerazlona. Ona ima svoj
fundam entum in re u stvarnim po treb am a ljudske due. Stoga je i po
sto jala od poetka i b it e je do sv retk a svijeta. A ako im a i svoje n a
lije, koje ga ljudsko djelo nem a? S um irajui pozitivne i negativne re
zu ltate okupljanja, ipak vidim o da p revladavaju pozitivni. Mnogi od
neg ativ n ih zapravo i nisu svojstveni grupam a te se dadu ukloniti ili
um anjiti.
U svakom sluaju treba se u va ti pretjeranosti u vrednovanju grupa.
M nogim a su one panaceum za sve n ae osobne i drutvene nevolje. Za
neke vjernike, ukljuujui i sveenike, okup ujedno znai i otkup,
okupljanje isto to i otkupljenje. Za veinu p ristaa je grupna d i
nam ika postala spasiocem ovjeanstva, pravom ideologijom (koju bismo
mogli nazvati grupizam). Tu nam tre b a i neto kritikog duha, o b jek
tivnog i trijeznog vaganja.
Ono to je vajcer rekao za kolske prilike, sm ijemo i mi u stv rd iti za
itav d ru tv en i ivot: G rupni ra d n ije i ne sm ije se sm atrati kao jed in i
v rijed n i oblik organizacije nastave u naim kolama.32 G rupa nije jedino
spasavajue sredstvo. Ne sm ije joj se dopustiti monopol nad drutvenim
ivotom. M jesto slijepog oduevljenja dobro bi nam dolo i malo skepse
vis--vis grupizm a (da se ovaj n e bi izrodio u glupizam). Opreznost sa
v je tu je i K atolika akadem ija u H am burgu.33 A na psiholog o. Josip
W eissgerber upozorava: Mnogima e se initi da je grupna dinam ika
zgodna i korisna igra. No ona m oe p o stati vrlo opasna, psihiki dovesti
do buenja dem ona iz prolosti, do opsesija, do p re d an ja u ropstvo eliji
neke p a rtije ili pijunskog ogranka. Svi razbojnici svijeta, to talita rn e
p artije, m asonske zajednice, ta jn a d ru tv a i u rote noene su dinam ikom
grupe, ali i explozivno irenje kranstva, islama, budizm a itd. zahva
lju je svoje uspjehe dijelom p rim jen i g ru p n e dinam ike.34
D a zavrimo: fenom en suvrem enoga g ru p ira n ja otkrio nam je i pruio
odlino orue za odgoj m ladei i odraslih. P ravo p rim jenjena g ru p n a
dinam ika moe uiniti izvanredne usluge C rkvi i d ru tv u . Dunost nam
je d a se okoristim o njezinim pozitivnim doprinosim a.
No ipak, nikakav fetiizam n ije n a m jestu. G rupa n ije nipoto svelijek
za sva zla to nas biju. Za g ru p e m oemo rei ono isto to se govorilo i
o novcu dobre su sluge, ali loi gospodari.

31 Praktiari grupne tehnike esto podsjeaju na poetnike u judu, koji po

bjeuju s dobrohotnim partnerom, ali gube s onim koji nee da igra igru.
(Pontalis, ib., 243).
32 V. Svajcer, nav. dj., 301.
33 Christ in der Gegenwart, br. 20, g. 1975, str. 154.
34 Dinamika grupe, Obnovljeni ivot, br. 1, g. 1975, str. 56.

327