DAVID.

Vidi Sin Davidov

DAN GOSPODNJI. Vidi Eshatologija

SVITCI S MRTVOG MORA

Nakon to je 1947.godine, beduinski pastir zalutao u pilju, slijedei obale mrtvog mora
naiao je na prvu skupinu od skupina drevnih rukopisa koji su promijenili biblijske studije i
istraivanja drevnog judaizma .* Tih 7 glavnih svitaka koji su se pojavili u toj pilji su samo
poetak. Nakon njegovog otkria, Beduini i ostali uenjaci natjecali su se u istraivanju pilja
toga podruja u nadi da e otkriti nove rukopise. Na kraju, knjievni tekstovi, sada poznati
kao Svitci Mrtvog mora (engl. DSS), su pronaeni u ukupno jedanaest pilja. Sveukupno je
priblino 800 zasebnih rukopisa, od kojih su neki od njih vrlo fragmentirani, ugledalo svjetlo
dana u ovim istraivanjima. U blizini mjesta Kumran, dosad smatranog drevnom tvravom,
takoer su se odvijali iskopi u sklopu 5 kampanja izmeu 1951. i 1956. godine, a uenjaci su
doli do zakljuka da je to mjesto povezano sa piljama i svitcima.

Objavljivanje istraivanja bilo je neuobiajeno brzo s obzirom na znanstvene standarde. esto

od sedam svitaka iz prvog otkria, sada poznatog kao Peina 1, posve je objavljeno unutar 7
godina. esto, poznato kao Genesis Apocryphon, pojavilo se u djelominom izdanju iz
1956.godine. Ta velika otkria su skupno i vrlo rano poslana meunarodnom urednikom timu
koji se sastojao od uenjaka iz Europe i SAD-a. Ovaj tim uspio je objaviti znatnu koliinu
DSS-a u serijama opusa nazvanima Istraivanja u judejskoj pustinji (pojavljuje se jo i
naziv u Jordanu, unutar nekih opusa) . Pet takvih opusa pojavilo se u desetljeu koje povezuje
kasnu 1950. i kasnu 1960. Dodue, od tada je cijeli proces objavljivanja znatno usporio,
ukljuujui ak i povremena preliminarna izdanja. esto izdanje serije pojavljuje se u 1977.,
sedmo u 1982., a osmo u 1989.godini. Trenutno se procjenjuje da je postotak neobjavljenih
materijala izmeu 40 i 60 posto. Razlozi neobjavljivanja ovoliko vitalnih materijala niti nakon
40 godina su razliiti, neki od njih valjani (fragmentiranost svitaka, smrt originalnih lanova
tima, akademski zahtjevi), a neki skandalozni. Noviji planovi podrazumijevaju ukljuivanje
proirene grupe od 25 uenjaka koji bi do 2000. Objavili preostali materijal. Rasprava koja
slijedi je, stoga, vidno limitirana ovom situacijom i nuno je prepoznati osjetljivu prirodu
analize koja slijedi s obzirom na mogue nepoznate korelacije unutar neobjavljenih tekstova.
1. Opis sadraja
2. Interpretacija otkria
3. Svitci mrtvog mora i Evanelja
 1. Opis sadraja
1.1. Biblijske metode

Broj biblijskih svitaka pronaenih u piljama procjenjuje se na nekoliko stotina ; od njih samo
122 svitka dolaze iz Peine 4. Ti svitci ukljuuju kopije svake knjige iz idovske Biblije, uz
iznimku koju ini Knjiga o Esher. Najee knjige su : Postanak, Izlazak, Ponovljeni zakon,
Izaija i Psalmi (koji su kopirani u 30ak primjeraka).

Biblijski svitci iz Kumrana imali su izrazit uinak na prouavanje idovske Biblije, i sa strane
tekstualne kritike i sa gledita koje je nekada bilo poznato kao via kritika. Utjecaj tih spisa na
tekstualnu kritiku je oit, ako uzmemo u obzir injenicu da je prije njihova otkria najstariji
zapis idovske Biblije bio iz 10.stoljea. Prema tome, DSS su rasvijetlili period ve od
milenija u oblikovanju teksta.

Sa tim na umu, savreni primjer bogatog apliciranja svitaka jest i rasprava oko zapisa
poznatog kao 11QPs. On sadri 41 biblijski psalam, kao i apokrifske psalme 151, 154 i 155.
Takoer sadri i tri prije nepoznata psalma, eklezijsko poglavlje 51 i 10 redaka koji obogauju
Davidove zapise (3,600). Datum nastanka tri nepoznat psalma je jo uvijek neodreeno, ali s
pretpostavkom da datira iz kasno perzijskog ili rano helenskog razdoblja. Eklezija 51 se bitno
razlikuje od prijanje koja je navedena u Septuaginti (Svetom Pismu) i ostalim ranim spisima.
Njena prisutnost u kolekciji psalama koji su posve posveeni Davidu je intrigantna. Doprinos
je primarni primjer tendencije Drugog judaistikog hrama za prijepisima nepoznatih i
poetskih Davidovih spisa. Isto tako potvruje dugo uvrijeenu sumnju da Jesus ben Sira nije
napisao sve dijelove Eklezije.

Ali ovaj rukopis u knjizi Psalama podie iri problem. Poredak psalama u 11QPs se bitno
razlikuje od poretka u tekstu Mazareanima. Barem jedno (Ps 145) je vidljiva drugaija forma
kanonikog psalma. Odreene skupine psalama kao to su Pjesme uzlaska i Pasha Aleluja,
koje su viene kao poglavlja teksta Mazareanima, se ine razbacane unutar kumranskih
tekstova. Kao dodatak 11QPs tekstovima, nekoliko drugih nemazaretskih psalama se pojavilo
u DSS tekstovima, kao i druge kopije gore spomenutih apokrifskih psalama. Ove injenice
predlau da je psalterija kakvu poznajemo samo jedna varijanta koja je bila u upotrebi izmeu
idova u Isusovo doba. Uzevi u obzir zajedno sa ostalim slinim dokazima, ovaj svitak moe
svjedoiti da he trea podjela kanona, Pisanja, jo bila u toku u to vrijeme.

1.2. Ne - biblijske metode

Veina tekstova iz pilja kraj Kumrana su nebibilijski tekstovi. Mnogi od tih tekstova su
potpuno nepoznati, dok su drugi bili poznati uenjacima samo po nazivu ili kao reference
unutar antikne knjievnosti. S obzirom na raznolikost svitaka ne mogu se svrstati unutar neke
klasifikacije, to znai da se organizacija odvija unutar ovih irokih kategorija : glavni
(npr.dui) tekstovi, interpretacijski tekstovi, apokriptski i pseudografski tekstovi, liturgijski
tekstovi i tzv. magini tekstovi.

1.2.1. Glavni tekstovi

Dokument iz Damaska, poznat i kao Zadokitini fragmenti, otkriven je i prije samog otkria
kumranskih tekstova. S.Schechter je krajem 19.stoljea otkrio dva fragmetirana egzemplara
kairske genize. Fragmenti su pronaeni i meu DSS svitcima u Peini 4,5 i 6. Dokumenti koje
je Schechter pronaao, sastoje se od 3 fragmenta, predstavljajui dvije verzije, koje je on
opisao kao A i B. Dva fragmenta A verzije korespondiraju sa 2 vrlo razliita obujma
dokumenta, nazvana Adominacija i Zakoni. Adominacija usporeuje tzv.povijesne saetke i
uspostavu nove zajednice, dok Zakoni sadre helske regulative za ivot zajednice koja ivi u
kampovima. Posebno su interesantna Uenja o pravednosti, Uoavanje Lai i Interpretacija
zakona, skupa sa mesijama izraelskim i Aaronovim.

Disciplinatorni spisi. Dokument, esto usporeivan sa Dokumentom iz Damaska, prvenstveno

u terminu halakaha ((h^laka, lit. nain, znaenja vodia ivota ; vidi tradicije i pisanja
rabina), jest Disciplinarni svitak (1QS, poznat kao Disciplinski prirunik). To je enigmatski
tekst ija je prisutna forma rezultat procesa ureivanja redukcije, kao to je izolacija
odreenih literarnih skupina. Tekst sadri mnogo tekoa s obzirom na manjak povijesnog i
socijalnog konteksta koji bi pojasnio reference. Nadalje, paleografija i gruba idovska
sintaksa kombiniraju najrazliitije mogue prijevode. Ispravak je iroko predlagan, npr.
Standardno istraivanje P.Wernberg Mollera, predlae 63 popravka. Isto tako, kao dodatak
primarnom tekstu otkriveni su tzv. dodaci. Prvi, poznat kao Mesijansko pravilo (1QS,
dugaak je 2 stupca i izvori o posljednjim danima. Njegova povezanost za primarnim
tekstom je nejasna. Iako je oito da je originalno pripadao istom svitku iz Peine 1, napisan je
drugaijim pismom, te se razlikuje u koncepciji i terminologiji. Raspravlja o edukaciji djece
unutar zajednice, razinama napretka unutar zajednice s obzirom na dob i sposobnost i
procedurama zajednikog blagovanja predvoenog sveenikom i izraelskim spasiteljem.
Drugi dodatak naziva se Benediktinskim pravilom (1QS) i slabo je ouvan. Sadri nekoliko
blagoslova koje izgovara maskil (mudri voa) nad zajednicom, sveenik i poglavar. Kao i
prijanje pravilo ima definirano eshatoloko okruenje.

Ratni spis. Ovaj spis sadri 19 loije izopaenih stupaca. Originalno je bio dui, iako nema
podataka o tome koliko dui. Smatra se da je bio namijenjen kao pravilnik za Sinove svijetla u
posljednjem ratu, u kojem su se trebali suoiti i na kraju istrijebiti Sinove Tame. Unato tome,
tekst je teoloki, a ne ratni sastav. Unutar tema sadri primarno : pripreme za rat, pravila za
oglaavanje i opisivanje ratnih truba, dimenzije i opise titova i uporabu standarda ; ratnu
povorku, koja ukljuuje one koji smij i ne smiju sudjelovati u konfliktu; ulogu levtana i
sveenika; protok finalne bitke protiv Kittima (pretpostavlja se da su to Romani). Oruja i
taktike predlau prije romansku, a ne grku, vojnu strategiju, spreavajui tono odreivanje
datiranja teksta, koji je sueno na kasnija desetljea prvog stoljea prije Krista. Daljnje analize
pisma predlau da je sadanji tekst bitno proiren i preraen, mogue prema Danielu 11:40
12:3. Ova je hipoteza potpomognuta injenicom da je pronaeno 6 fragmenata ovog primjera
u Peini 4. Oni daju dokaz o razliitim obujmima i recenzijama Ratnog spisa, gdje se neki
bitno razlikuju od onih pronaenih u Peini 1.

Himne. Kompozicije poznate kao Himne ili 1QHidayot, sadre 18 djelominih stupaca i 66
brojevima oznaenih fragmenata, objavljenih u izdanim principima. Posljedino su
identificiran i 2 dodatna fragmenta. injenica da niti jedan stupac nije potpun dovela je do
podijeljenosti teksta i ,posljedino, razliitih saznanja o broju sadranih himni. Situaciju,
nadalje, kompliciraju 5 rukopisa iz Peine 4, koji upotpunjavaju prazninu u rukopisima iz
Peine 1, ali i pokazuju varijacije redoslijeda himni. Kopije teksta datiraju iz prvog stoljea.
Sve himne i psalami zapoinju sa : Zahvaljujem ti, Gospode ili Budi blagoslovljen,
Gospode, te stoga mnogi odgovaraju kritikoj formi psalama individualne zahvale.
Devijacije od biblijskih modela su, meutim, dovoljne kako bi se anr ovih modela pojavio
kao maglovita toka uenja o DSS-u. Isto tako se vode rasprave o identitetu autora i o tome
da li bi se to pitanje moglo legitimno postaviti. Pitanje koje se nadovezuje jest ono o funkciji
samih spisa unutar zajednice koja ih je proizvela i upotrebljavala. Drugi zanimljivi aspekt
himni je njihova sredinja pozicija izmeu psalama iz idovske Biblije i kasnijeg judaizma,
ukljuujui NT.

Hramski svitak, poznat je kao onaj koji je zadnji objavljen od svih DSS spisa (11QTemple;
isto 11QTorah). Na 19 pergamenata objavljeno je 67 kolumni razliitog stupnja fragmentacije.
Dugaak je 28 stopa, to ga ini najduljim od svih DSS spisa. Prouavanje pisma predlae 2
naina skriptiranja, koritena za produkciju ove kopije. Spisak je anagram biblijskih i
ekstrabiblijskih ordinata i opisa kojima je u sreditu hram, njegove usluge i festivale (vidi
Gozbe). Nakon dugog uvoda, prva dobro ouvana kolumna opisuje izgradnju hrama, sa
naglaskom na instalacije. Zatim tekst nastavlja sa razliitim festivalima, rtvama i
procedurama, hramskim sudovima i zakonima neistoe (vidi isto i neisto), zavravajui sa
nesekvencijskim dodacima iz Deuteronomskog koda (Deut 12 - 26). Meu najupeatljivijim
literarnim obiljejima je promjena unutar biblijskih navoda koji se tiu Mojsija,a koji su
promijenjeni sa treeg na prvo lice. Ovo ima efekt koji podrazumijeva Mojsija kao autora
teksta. Nadalje, skriptacija moe biti na nekim mjestima ispravljena i istaknuta.

Tekst novog Jeruzalema je tekst povezan sa Hramskim svitkom, koji iako nije glavni, moe
bespogovorno biti spomenut u ovoj raspravi. Ovo je aramaki tekst poznat kao Novi
Jeruzalem, posvjedoen kopijama iz Peine 1,2,4,5 i 11. On govori o viziji u kojoj autor
(Ezekiel?) pokazuje razliite graevine, ulice i vrata; u svakom sluaju iskazujui mjere u
laktu i trstici. Opis je shematski i mnoge su mjere nerealno velike. Oigledno inspirirana
Ezekielom 48:16 -17, veliina grada je opisana kao 18 x 13 milja.

Bakreni svitak. Niti jedan DSS svitak nije pretrpio toliko potekoa u itanju i interpretaciji
kao ovaj. Ovo je jedni tekst napisan na bakru, i pripada u nekoliko onih napisanih minainim
idovskim, a ne kasno biblijskim idovskim (vidi Palestinski jezici). U principu sastoji se od
12 kolumni koje sadre serije topografskih opisa i toponima, koje esto prate upute o kopanju
na odreenoj dubini. Zatim slijede specifina odreenja teine ili koliine novca, precizacija
posuda ili slino. Na prvi se pogled koliine ine ogromne. Razliite kopije ovog zapisa o
zakopanom blagu ukljuuju Milikovu tezu da to predstavlja u narodu vjerovanu pilju blaga
koja nije pripadala kumranskoj zajednici. Slijedei to miljenje, ono je nenamjerno
pronaeno skupa s materijalima u Peini 3, kada su se uklonili drugi depoziti pilje. Ovo
predlae dva nezavisna depozita, svrstavajui Bakreni svitak u drugi depozit, koji datira iz
100 godine. Ova teza je znaajno podrana. Drugi, ipak, vjeruju da sadraj opisan u svitku
pripada blagu, ta da je vjerojatno povezan sa jeruzalemskim hramom, no i oni koji se slau s
tim miljenjem ne mogu odrediti datiranje svitka. Osim problema o porijeklu svitka, postoje
glavni problemi u samom itanju slova u ovom dokumentu punom pogreaka. Meutim, isto
tako se ini da sadri nove idovske uvjete i nepoznate toponime. Bakrenom svitku pripada
centralna pozicija u pitanju tko je napisao Svitke Crnog Mora.

1.2.2. Interpretacijski tekstovi

Pesharimi. Jedni od najfascinirajuih idovskih tekstova otkrivenih u piljama jesu poznati
pod nazivom pesharim (pesarim,pl. of peser, znai rjeenje ili interpretacija). Oni se
uobiajeno svrstavaju u 2 kategorije tematske i kontinuirane. Tematski sadre odabrane
obujme idovske Biblije sa interpretativnim komentarima,te su organizirani oko centralne
ideje ili teme. Kontinuirani su, s druge strane, oni koji komentiraju stih po stih obujme
idovske Biblije, uobiajeno proroanstva, ali katkada i tzv. proroanske psalme. Najmanje
15, moda 18, tekstova, koji pripadaju ovoj kategoriji, je otkriveno. Kontinuirani pesharimi se
smatraju misterioznim eksplikacijama boanske istine iz Biblije, dok je istina poznata samo
autoru i njegovoj skupini. Ovi komentari nisu optereeni literarnim smislom teksta, ve
koriste metafore, paronomazije i razvoj kljunih rijei i fraza kako bi otkrili skriveno znaenje
danih biblijskih proporcija. Najpotpuniji od ovih pesharima jest Komentar Habakuku.. on
zadri 13 skoro potpunih kolumni, koje uz komentare sadre i test Habakuku. Drugi relativno
potpun pesher je 4Q171, koji sadri tekst psalama 37: 7 40; 45 :1 -2 i mogue psalam 60: 8
-9. Psalam 37 govori o osobnom doprinosu, nudei nadu usprkos vlasti zlih ljudi. Autor je
interpretirao psalam unutar uvjeta zajednikih neprijatelja i osuda. Sa povijesnog gledita
pesher o Nahumu, 4Q169, je jedan od, ako ne i najvaniji od svih. Autor mijea povijesne
injenice i opise, spominje Demitrija, kralja Grke, i referira se na idovskog vladara koji je
na kriu raspeo velik broj neprijatelja. Referenciranje na ove osobe i dogaaje je sauvano u
Josipovim spisima, vodei neke uenjake ka identifikaciji Demitrija kao Demitrija
III.Eucaerusa (95 88. god. pr. Kr.),a idovskog vladara kao Aleksandra Jnneausa (103
76.pr.Kr.) Ostali fragmantirani komentari sadrani u pesheru poznati su kao Micijini,
Zephanijelovi, Isajini i odreeni Psalmi. Za tematske pesharime, nitko nije pokazao vei
interes nego tekst pod nazivom 11Q Melchizedek. U 3 kolumne ouvano je 14 fragmenata.
Ovaj zapis komentira na izoliranom OT tekstu, pogotovo Leviticus 22:9 -10; Deuteronomy 15
:2 ; Izaija 61 :1. Dogaaji koji su povezani sa ovi biblijskim tekstovima portretirani su kao oni
koji zauzimaju mjesto na kraju dana, koji su kasnije identificirani kao deseti jubilej. S
obzirom na tekst Melchizedek e osloboditi one koji pripadaju njegovom nasljeu i (ako se
slijede restauracije) iskupiti njihove grijehe. On e, nadalje, proiriti Boju osvetu na Beliala i
njegove sljedbenike. Ovaj koncept je istodoban sa konceptom idovskih 7, povezujui ga sa
Boanskom osudom, danom iskupljenja i primarnom ulogom Bojih anela. Isto tko je
interesantna njegova mogua identifikacija sa arhanelom Mihaelom, koja bi predstavljala
kombinaciju OT figura i motiv u sjeanju jedne osobe o nainu na koji je Isus karakteriziran u
NT. Tri dodatna tematska pesharima su vana. Prvi je poznat kao 4QOrdinances. On je
helaktiki i dosta otkrivajui unutar uvjeta biblijske interpretacije. Autor intepretira Exodus
30: 11 16 (tradicionalnu bazu za godinji porez hramu za sve muke idove) tako da se
referira samo na jednokratno plaanje. Leviticus 25: 39 46, koji zabranjuje uzimanje
Izraelaca za robove, ovdje je interpretiran kao onaj koji isto tako zabranjuje prodaju idova
Gentilima. Drugi tematski pesher je 4QFlorilegium. Ovdje su zdruena 4 velika fragmenta
kako bi stvorila 2 kolumne, ostavljajui 23 dodatne nezdruene sekcije. Kombinirani su citati
iz 2 Samuela 7:10 -14; Exodusa 37 :23; Amosa 9:11; Psalma 1:1; Izaije 8:11 ; Ezekiela 37 : 23
(nije sigurno) i Psalma 2:1 sa interpretativnim komentarima. Svi ovi stihovi su povezani sa
zavrnim danima, kada e Bog narediti gradnju novog Adamovog hrama. Mukarci e
izvoditi rtve i dijela Tore, osloboeni od neistoe i zlostavljanja. Tekst istie reference
vezane uz Davidov pogodak i Interpretatora Zakona,to su pojmovi poznati iz drugih
kumranskih tekstova. Trei tematski pesher, 4Q Svjedoanstvo, je (moda pogreno) obogatio
uenjake sa osnovnim supstancama oekivanja od kumranskih mesija. Tekst je skup navoda iz
Deuteronomy 5 : 28 -29; 18: 18 19; Brojeva 24 : 15 17; Deuteronomy 33: 8 -11 i Joue 6 :
26 , te ekstrabiblijskog rada poznatog kao 4QS Jouini Psalmi. Oni su sloeni u tijelo teksta
unutar 4 grupe, od koje je svaka ukraena ureajem za rkanje. Ovaj tekst je vaan jer
obogauje eksplicitan dokaz o postojanju svjedoanstva ili florilegije (kolekcija od dokaznih
tekstova) u vremenu prije kranskog judaizma.

Targumi. Do danas postoje tri aramajska targuma (targumium , mnoina od targuma, znaenje
prijevod ili interpretacija, vidi Targumi) unutar DSS-a. Najdui i najkompletniji od njih je
Targum o Jobu iz Peine 11. Znaajnost ovog teksta je velika s obzirom da predstavlja jedini
nepobitan predkranski targum pristojne duine. Preivjeli tekst ukljuuje poglavlja 17 do
42, s tim da je barem 6 poglavlja oteeno. Sve u svemu, unato manjim dodacima,
dislokacijama i navoenjima, idovski tekst, na kojem su spisi temeljeni, je , ini se,
prvenstveno bio mazaretski tekst. Unato, navodno poremeen trei ciklus debata (22:1
31:40) i Himna mudrosti (28:1 28:28) su i ovdje u istom problematinom poretku kao i u
mazaretskom tekstu. Najradikalnija razlika iz idovskog teksta se vjerojatno odnosi na
drugaiji original , nakon 42 : 8 11; stihovi 12 do 17 nedostaju i evidentno je da nikada nisu
niti bili dio targuma. Druga dva targarijuma su izuzetno fragmentirana. Prvi sadri aramejski
prijevod Leviticus 16 : 12-15 , 18-21 , te nije sigurno da su ti fragmenti bili dio targumu .
Jednako je zamislivo da su moda doli iz liturgijskog djela koje je citirao ove stihove .
Ukoliko , ipak , oni predstavljaju dijelove targuma , onda po prvi put imamo prekranski
targum u knjizi Petoknjije . Prijevod hebrejskog je doslovni ( neproireni ) . Konano ,
4Q157 uva samo dijelove o Jobu 3 : 5-9 i 4 : 16-5 : 4 , to je odraz toga da je tekst gotovo
identian masoretskom tekstu .

1.2.3. Apokrifi i pseudoepigrafski tekstovi

Meu DSS su i nebiblijski zapisi knjiga koje su bile poznate prije otkria u piljama , a koje
su dio Pseudoepigrafa . Apokrifske knjige potvrene kod Kumrana su Tobija i Eklezijastija
(takoer poznata kao Sirahova ) . Pseudepigrafksi radovi ukljuuju Levijev zavjet ( na
aramejskom ) , jedan dio Naftalijeva zavjeta (na hebrejskom ) , Enoha i Jubileja . Jubileji su
ini se bili popularani , ako je suditi po etrnaest ili petnaest za sada identificiranih zapisa.
Dijelovi su otkriveni u peinama 2,3 , 4. i 11. Nije iznenaujue da su prethodno nepoznati
tekstovi sada klasificirani kao pseudepigrafi . Meu njima su Jouini Psalmi gore Danielov
ciklus.

Enoh. Godine 1976. Milik je objavio svoju dugo oekivanu knjigu o fragmentima Enoha , koji
su otkriveni u Peini 4 . Knjiga sadri veinu (ali ne sve) aramejske tekstove koji ine dijelove
razliitih sekcija od 1 Enoha. Tako to ukljuuje sedam fragmentarnih rukopisa (4Q En), meu
njima dijelove knjige gledateljima, Knjige snova i poslanicu Enoha. Takoer su u knjigu
ukljuena etiri ostala rukopisa (4Q Enastrd) koji ukazuju na
znatno proirenu recenziju onoga to je poznato u 1 Enohu kao astronomskoj knjizi. Osim
toga, dijelovi u literaturi jasno se odnose na 1 Enoha, ali oni dosad nepoznati, ukljueni su
pod naslovom Knjige Ciants (4Q En divovi *). Znaajna po svojoj odsutnosti iz kumranskih
fragmenata je tzv Knjiga parabolama, koja koristi izraz "Sin ovjeji, ', vanu samooznaku
Isusa (vidi Sin ovjeji).

Postanak apokrifa. Jedan od pseudepigrafskih tekstova koji su se pojavili meu DSSima je,
inae nepoznat, postanak Aponyphona. Datira na prijelazu era, a predstavlja vlastite prie
patrijarha postanka. Pri tome one usko ovise o biblijskim priama, s estim proirenima
dobivenim iz nepoznatih izvora. U stupcima 1 do 5, protee se izvorno pitanje o roenju Noe;
1 do 17 bavili se poplavama i podjelom zemlje izmeu Noinih sinova; 18 do 22, gdje se tekst
prekida, govorio o Abramu prema Postanku 11 do 15. Veina znanstvenika smatra postanak
apokrifa dijelom midrashic sastava, dok je prepoznavanje mogunosti vie nalik na poznate
targumime. Tako se to odnosi na oba zavjetna djela, poput jubileja koji se esto nazivaju
"prepisivana Biblija." Primarni znaaj teksta moda lei u svom jeziku. Jedan je od najduih
aramejskih tekstova iz Kumrana, to je od posebnog znaaja u nastojanju da se oporavi oblik
palestinskog aramejskog koritenog u vrijeme Isusa. Jezik je oblik prijelaznog jezika izmeu
knjige Daniela i targumima, crpei materijale iz Wadi Murabba'at, Wadi Seiyal i Wadi
HABRA.

Molitva Nabonidru. Fragmenti aramejskog pseudepigrafona, poznati kao Molitve Nabonida,

su pronaeni u Peini 4. Fragmenti ine dvije nepotpune kolumne, ukljuujui poetnu
kolomnu 1. Kao to ime sugerira, tekst je navodno molitva isporuena od posljednjeg kralja
babilonskog , Nabonida, koja govori o sedmogodinjem razdoblju kraljeve bolesti-vrijeme
kada je molio "bogove srebra i zlata" za lijek. Konano ga je idovski "egzorcist" isporuio, a
u znak zahvalnosti kralj je napisao molitvu. Paralele s etvrtim poglavljem Daniela i prie o
Nabukodonosorovom ludilu su patent, to je dovelo mnoge znanstvenike na zakljuak da u
tekstu imamo ostatke popularnih tradicija koji su izvedeni iz aramenskih dijelova Daniela.
Takva literatura ima dvostruku svrhu, upozorenja idovima da ne se ne obraaju poganstvima
i propovijedanje o ludosti tovanja idola.

Davidov ciklus. Nabudinusova molitva je, oito, samo jedan dio Davidova ciklusa, grupe koja
ukljuuje barem 5 dodatnih tekstova. Tri takva teksta (pseudoDaniel a,b i c), ini se, sadre
apoklifski presjek idovske povijesti, ispriane od strane Daniela. etvrti, jo neobjavljen,
govori o snu u kojem 4 stabla (ili njihovi aneli) govore autoru. Svako stablo predstavlja
kraljevstvo (usporedi Dan 2 i 7), od kojeg je prvo identificirano kao Babilon, a drugo Perzija.
Ovisno o datumu, ovo djelo (poznato kao dva egzemplara) moe biti nositi interpretaciju (ili
povijest iste) etvrtog kraljevstva koje se spominje u Danielu 2 i 7. Drugi tekst iz ovog ciklusa
je 4Q Ps DanA (4Q243; koji je dizajnirao 4Q246). Ovaj fragment uva fraz sin Boji i Sin
Svevinjega, kao i frazeologiju koja podsjea na Luku 1:32 i 1 :35 (vidi Sin Boji).

Rijei Mojsija. Rijei Mojsija ini vrsta apokrifa ponovljenog zakona. Bog govori Mojsiju,
koji je pak proslijedio naredbe ljudima, oito preko Eleazara i Joue. U jednom trenutku tekst
zahtijeva imenovanje dunosnika (moda sveenici) koji e " razjasniti... Sve ove rijei Tore
'". Drugi primjer objanjenja pojavljuje u treem stupcu (3: 8-10), gdje je datum dan
pomirenja objasnio razlog da "svoji oevi lutaju u pustinji do desetog dana u mjesecu. "

Knjiga misterija. Jo jedan primamljiv pseudepigrafon je knjiga O1 otajstva. Od trinaest

preostalih fragmenata, samo prva je dovoljno potpuna za shvatiti. Ovaj fragment sadri dva
pjesnika distiha, kao proroka. Dok je kroz retoriku, a elokventnu prozu koja slijedi svaki
dvostih dao "znakove" kojima istina kazuje dokaze. Od posebnog interesa je pojava u tekstu
(na alost, u slomljenom kontekstu) fraze Seza Pea. Ovaj izraz je vjerojatno hebrejski
ekvivalent grkih Misterija tes anomias ("otajstvo bezakonja") 2 Solunjanima 2: 7.

1.2.4. Liturgijski tekstovi

Meu tekstovima iz Kumrana mnogi su liturgijska (vidi oboavanja). Jedan od

najzanimljivijih od njih je poznat kao aneoska liturgija. Komponirane je u 6 djelomino
sauvanih zapisa iz Peine 1, kao i ulomaka iz Peine 11 i Masada. Autor opisuje raj kao
kompliciran hram se sastoji od 7 svetita, u kojima sudjeluje sedam glavnih princ-sveenika,
njihovih zamjenika i sedam aneoskih sveenika, ukljuujui pohvalne prinose koji se nude
anelima u subotu. * Sveukupni rad obuhvaa trinaest skladbi, jednu za svaku od prvih 13
subota u godini. Tekst je od velike vanosti za prouavanje aneologije (vidi anele). Druga
hramska liturgijska pjesma je istraivanje rano idovskog misticizma. Upeatljiv izraz u prvoj
himni navodi da e se aneoski sveenici, od strane svog nebeskog kulta , iskupiti za one
koji su okrenuti od grijeha '' . Protumaiti ovu izjavu kao implikaciju zemaljskog Hrama
linosti stvarno nije bitno; ovdje je vano svjedoenje na koncepciju judaizma koje nije
usredotoen na hram (barem u fizikom smislu). Takve ideje, naravno, su polazina toka i za
kranstvo i rabinski judaizam. Jednako znaajan liturgijski opus poznat je i kao Rijei
svijetla. Fragmentarni preostali dio upute pokazuje da su preparati sadrani u ovom rukopisu
namijenjeni za uporabu u samim danima u tjednu. Raspoloenje tih skladbi je, s jednom
iznimkom. pokorniko; stoga oni mogu biti pravilno svrstani u tahnunim (konfesionalne
molitve odraavaju takve biblijske odlomke kao Dan 9: 4-19). Upute su dokaz da su ti
tahuninimi koriteni liturgijski kao u kasnijem judaizmu. Jedna oita iznimka u tmurnom tonu
Rijei svijetla je sastav napisan za subotu. To je molitva koje je je primjereno puna hvale.
Meu mnogima koji bi mogli biti izdvojeni, dva dodatna liturgijski orijentirana djela mogu
biti ovdje spomenuti. Jedan od njih je 4Q lamentationes. Tekst se sastoji od pet fragmenata, od
kojih je nalog jo uvijek neizvjestan. Kao to naziv implicira, to je tualjka ili serija naricanja
nad gradom Jeruzalemom, ija slika se postie uglavnom aludirajui na tualjke Izaije i
Jeremije. Mogue je da je rad nastao uslijed unitenja Jeruzalema koji se dogodio u vrijeme
Antioha IV (usporediti 1 Macc 1: 29-32). Alternativno, to moe biti samo poetska
reminiscencija poznatog Nabukodonozor, koji ga je sravnio silama u 6. prije Krista. Drugi
tekst sadri vokabular izrazito slian onom vladavine blagoslova, a poznat je kao 11Q
Berachot. Unutar etiri fragmenta govoriti o blagoslovu "zajednice" u eshatolokom smislu
posuenom od proroka. Druga skupina dokumenata iz Kumrana koji su u irem smislu odnose
na liturgiju i oboavanje su filakterije. Brojne od njih su se pojavile iz Peine 1, 4, 5, 8 i
nepoznate pilje. Ove filakterije (ulo se i poune, ne samo u pogledu sadraja, ve od
dijelova pisma koji sadre i njihov redoslijed, ali takoer imaju zapaene tekstualne varijante.
etiri od njih pronaene su u svojim kapsulama (4 pillina). To bogatstvo omoguilo je
znanstvenicima da istrae nekoliko tehnikih toaka koje tretiraju opseno u rabinskoj
knjievnosti kao to su oblik kapsule, priroda koe na biblijskim dijelovima i tip vezice kojom
se kapsule su vezane. Redoslijed biblijskih dijelova bio je stvar estoke rasprave u povijesti
idovstva. U ranom srednjem vijeku najpoznatija polemika na tu temu dogodila se izmeu
Rahija i Rabbenu Tama. Kumran pilliin nemaju strogi redoslijed tvrdi injenica da su neki od
njih (runi pillin iz pilje 8 koji je rasporeen prema Rashijevom sustavu, dok su drugi iz
priblino suvremenih nalaza sa Murabba, u skladu s poloajem Rabbenu Tama,te upuuje na
to da su se oba sustava istovremeno koristila u Palestini u prvom stoljeu. Sadraji pillina
objavljenih do sada esto se dodaju Bibliji za stihove u klasinom dijelu, ali se dodani stihovi
razlikuju meu razliitim primjerima. Nema jasnog razloga za objasniti ove dodatke. Moda
je objanjenje da lQl3, 4Qa i XQphyl3 svi sadre Decalog (Pnz 5: 1-21), koji nije ukljuen u
rabinskoj phyl lacteries. Tako phylacteries iz Kumrana podiu mnoga pitanja o trenutnom
ureenju u povijesti judaizma.

1.2.5. "Magini" dokumenti

irina materijala uvrtenih meu DSS pokazuje skupine dokumenata koji bi mogli biti
kategorizirani kao magini. Poznato je da postoji horoskop iz Peine 4 (4Q Zodiac), ali nije
objavljen. To moe biti istovjetno s neobjavljenom brontologijom (predvianje dogaaja
pomou grmljavine). On se sastoji od dvije fragmentarne kolumne. Neto vie se moe rei o
dokumentu poznatom kao 4QTajnim. To je kodiran niz horoskopa u kojem autori koriste
mjeavinu pisama i piu s lijeva na desno, suprotno od uobiajenog smjera na hebrejskom.
Tekst opisuje troje ljudi u odnosu na njihove znakove astrolokog roeja; to je pak povezano s
njihovim fizikalna i duhovnim kvalitetama. Postoje terminoloke paralele s Prirunikom za
Disciplinu. Takvi tekstovi pokazuju da je astroloka ideja bila asimilirana vrlo rano i vrlo
duboko. idovi, unato jasnoj vezi su navodno imali idolopoklonstvo za autora hebrejske
Biblije na primjer 17: 13-14; Jr 10: 1-3. Ova vrsta interesa je vie tipina zbog popularnosti
idovske religije u tom razdoblju nego to je bio realizirana. Jo jedan zodijaki dokument,
poznat kao 4QMess, je prozvan mesijanskim horoskopom, te je vrlo loe sauvani tekst koji
sadri aramejski izraz bhlr 'ln', ekvivalent od grkih ho eklaktos (izabranik Boji) kojemu
svjedoe neki rukopisi Ivana 01:34. Nije sigurno, meutim, da je ovaj izraz je namijenjen u
mesijanskom smislu. Javlja se kao dio opisa neroenog djeteta, kojem se pripisuje mudrost i
zreli intelekt. Dijete takoer ima dug ivot i uspjeh njegovih planova je osiguran s obzirom na
njegov poloaj kao,, izabranika Bojega. " Opis djeteta jasno je pod utjecajem biblijskih
opisa Salomona, i u tekstu nema jasne astronomske terminologije. Moglo bi ge se, stoga, vie
smatrati primjerom fizionomijske knjievnosti, u kojoj postoji mnogo grko - rimskih
primjera. To zapravo moe opisati roenje Noe (usporedite 1 Enoh 106).

2. Tumaenje nalaza

Veina znanstvenika identificira DSS kao proizvod drevne idovske sekte poznate kao Eseni.
Za ovu identifikaciju oni se oslanjaju na kombinaciju vanjskih i unutarnjih dokaza. Vanjski
dokazi sastoje se iz zapisa Plinija Starijeg i arheologije na mjestu Kumrana. U tijeku zapisa
Plinije opisuje Esene kako ive du obale Mrtvog mora negdje sjeverno od En Gedija. Ovaj
opis moe pristajati Kumranu. Arheologija dodatno ukazuje da je ta strana bila u upotrebi u
priblino vrijeme koje drevni izvor opisuje. Strukture pronaene kod Kumrana su
identificirane kao funkcionalne za takve zajednice, a obuhvaaju trgovinu sa posuem i
komunalnu blagovaonicu. Tri naftarice i drugi materijali izgraeni su kao dokaz pisarskih
aktivnosti, te ukazuju na to da su svici pronaeni u oblinjim piljama imali svoje korijene u
znanom mjestu. Interni dokazi sastoje se od usporedbe izmeu prolaza, a opisuju Esene u
tekstovima Fila i Josipa, kao to su 1QS i CD. Svi se slau u opisu ili pretpostavci komunalne
organizacije. Slinosti su novina razdoblja, komunalni propisi, strogo potivanje subote vis a
vis rabinskih zakona i odreene pravne pozicije, kao to su prijenos ritualne neistoe od ulja.
No, postoje znaajne potekoe povezane s identifikacijom DSS kao produkata esenske
zajednice koja ivi u Kumranu. Na mnoge od tih problema je ukazao n N. Golb, postulirajui
njegovu "Jeruzalem hipotezu." Izvor na koji se Plinije oslanja, primjerice, je poslije Prve
bune. Prema tome, opisuje ivot na obalama Mrtvog mora nakon 70.godine, pretpostavljajui,
dok arheologija predlae uporabu Kumrana (osim od strane Rimljana) prije toga. Dogovor
izmeu prijanjih klasinih opisa ivota Esena i DSS tekstova je uravnoteen, ako ne i
prevagnut zbog znaajnih neslaganja. Veliki ostatak DSS tekstova nema oitu poveznicu sa
tim opisima, slagali se mi ili ne. Mnogi nemaju oitu relaciju jedni s drugima to je
neoekivano ako su produkti male zajednice. Nadalje, stotine razliitih ruku moe biti
identificirano meu tekstovima. Ova injenica implicira mnogo pisama, i jo okantnije, malo
pisama do sada su identificirane kopije iz vie od jednog teksta. Kako ovi podaci mogu biti
objanjeni osim drugaije nego pretpostaviti da im podrijetlo nije iz Kumrana? Jednako
uznemirujui problem za hipotezu esenskih zapisa (kod kojih je identifikacija oduvijek bila
problematina, s obzirom nedostatak drevnih paralela) kod Kumrana je nedostatak
registracijskih i dokumentarnih tekstova meu svicima. Spisi su samo jedan ugovor to je
anomalija u odnosu na ono to su oba judejska rukopisa otkrila i to je zdrav razum mogao
predvidjeti. I samo jedan od svitaka je izvorni - stotine drugih su sve pisarske kopije. Jedan
autogram, Bakreni svitak, ukazuje natrag na Jeruzalem po popisu blaga i njegovih toponima.
Stoga nije nerazumno, u svjetlu problema s hipotezom Esena, predloiti jeruzalemsko
podrijetlo, za sve ili veinu DSS-a. Ako je takvo gledite ispravno, tada se potencijalni znaaj
svitaka za razumijevanje idovstva u doba Isusa, i Evanelja kao proizvoda tog miljea,
poveava, pogotovo u sferi redoslijeda. Po tom tumaenju, DSS predstavlja proizvod ireg
dijela drutva nego to esenska hipoteza predvia. Pitanje irine ostaje problem, jer kako
odrediti knjievne analize? Objava preostalih tekstova je potrebna prije nego to se moe
dobiti definitivan odgovor. Iako Jeruzalem hipoteza jo uvijek nije iroko prihvaena, vie i
vie znanstvenika dolazi do shvaanja da znatan dio DSS-a nije sektaki proizvod. Jedna
nedavna procjena od strane znanstvenika upoznatih sa svim neobjavljenim materijalima,
upuuje na to da je samo dvadesetak posto svitaka sa time usko povezanih. Dakle, ini se da
po sebi mo esenske hipoteze slabi kako sve vie i vie dokaza dolazi na vidjelo. Doista,
nedavna rasprava o neobjavljenom halaktikom pismu, 4QMMT, pripisuje se Sadducean
sekti; a esenska pravovjernost se poinje raspadati. to e je zamijeniti, vidjet emo, ali,
naravno, razumni optimizam oekuje vie nijanse i povijesno zadovoljavajue razumijevanje
svitaka. Rezultat za studente NZ pokazuje veliku potrebu za ponovnim vrednovanjem. Koliko
NT stipendija ve zaostaje za novim kretanjima u svitcima, oslanjajui se na zastarjelim
analizama pisanih u prva dva desetljea kumranskog istraivanja.

3. Svitci Mrtvog mora i Evanelja

Kao to je zapoeto, NT stipendije u relaciji sa DSS- om se najbolje opisuju kao zastarjele.

Npr., niti jedna knjiga nije toliko citirana u korist ovome kao to je to opus kojeg je uredila K.
Stendahl 1957., Zapisi i Novi Zavjet. Paradigmino je da knjiga, radije nego da prikae neke
nove serije eseja i relacija izmeu kumranskih studija i NT, samo nastavlja biti ponovno
printana. Slian je sluaj i sam dvodjelnim opusom H. Brauna, Kumran i Novi Zavjet, koji je
takoer zastario. Oba rada i dalje sadre korisne materijale, ali je nuno iste koristiti s
oprezom jer se mnogo toga dogodilo u prouavanje DSS tekstova od kada su ova djela
napisana. Ilustracija potencijala za novo razumijevanje moe se pronai u pismu, 4QMMT.
Iako je neobjavljeno, podzemne kopije su u irokoj upotrebi, te je bilo vie puta opisano u
printu. Pismo (ako je takvo; nije sauvana niti otvorena niti skrivena formula) raspravlja o
serijama od 20 legalnih tema oko kojih se autori i autoriteti hrama ne slau. Ova injenica
sugerira znaajnost istraivanja NT, jer do sada nemamo neku izjavu o tome to se dogaalo u
Hramu na Isusov dan (neki uenjaci veu ovaj tekst za makejski period, ali ovako rano
datiranje je visoko problematino zbog jezika i sadraja pisma). Josipovi opisi Hramase teko
mogu koristiti sa povjerenjem, jer je on esto opisivao stvari onako kako trebaju biti (s
obzirom da je razumio relevantnost OT tekstova) radije nego onako kako jesu. Ova injenica
je jasna kada usporeujemo teoretske opise njegovih Antikviteta sa povijesnom naracijom
njegovog Rata i ivota; ne tako rijetko se ne slau. Tanaitika legalna rasprava je takoer
esto idealizirana (vidi rabinske tradicije i pisanja). Sa MMT mi moemo otkriti to se zbilja
dogodilo, bar to se tie tema kojih se dotie. Na primjer, autori su u opoziciji to se tie
doputanja ponude poganih. Podsjetiti e se da je Prvu Bunu sa Rimom potaknuo ba takav
sentiment, kada je Eleazar bar Ananias preuzeo kontrolu nad Hramom i zabranio poganska
rtvovanja. Drugi uvid koji sadri MMT je u maniri helaktikih argumenata. Njegovi autori su
ponavljali legalnost poloaja sa fazama mi vjerujemo, mi kaemo. Formalni identitet sa
Matejevim opisom Isusove svae u Sermontu na gori ( Ti si uo. Ali ja kaem), je
patentiran (vidi Sermont na gori). Pretpostavka je, stoga, da je Matej sauvao estu retoriku
strukturu koritenu u prvom stoljeu, to je neparalelno sa ranim idovskim materijalima.
Prelazei ma openitije generalizacije, moda je najzanimljivija veza izmeu Evanelja i NZ
(NT) ona koja se tie glavnog lika. Evanelja se fokusiraju, naravno, na Isusa Nazareanina,
korespondirajui, mala skupina DSS-a se fokusira na enigmatskoj figuri poznatoj kao Uitelj
Pravednosti. Paralele su posebno udarne ako usporeujemo Matejev portret Isusa sa
Uiteljem, jer je u oba sluaja ovjek opisan kao novi Mojsije. Uitelj je sagledan kao onaj
koji je i prije i poslije njegovog dolaska vjeruje se da je postojala skupina koja je iekivala
dolazak nove mojsijanske figure koja e donijeti zakon kada doe. U odreeno vrijeme,
izdvojio se ovjek iz grupe koji je tvrdio da je novi Mojsije. Nije ga prihvatila cijela grupa i
drutvo se podijelilo po pitanju voe. Posjedujemo tekstove koji opisuju predvienu figuru i
tekstove napisane nakon njenog dolaska. Uitelj je uistinu predstavio novi Zakon - Hramski
svitak. Pretpostavljalo se da e se eshaton povui, no kada nije, trebalo je razmisliti o
reinterpretaciji. Ova situacija se takoer pojavljuje i u naim tekstovima. Kako su godine
prolazile, malo je poznata daljnja egzistencija grupe i oekivano povlaenje eshatolokih
vremena je odgoeno. Tekstovi opisuju smrt Uitelja, ali to je bio oekivani dogaaj, s
obzirom da je Mojsije takoer umro prije ulaska u obeanu zemlju. Sadanji znanstveni
koncenzusi smjetaju pojavu Uitelja u srednje do kasno drugo stoljee prije Krista. Oito je
imao konflikt sa hasmonejskom hegemonijom, koju je moda prikazao Jonathan Maccabee
(161 143.pr.Kr.) Zadnji povijesni dogaaj kojeg obuhvaaju svici je Ptolomejevo osvajanje
Jeruzalema u 63.god.pr.Kr. Ovo je vrlo zanimljiva situacija ukoliko je esenska hipoteza tona,
jer ona zahtijeva da se skupina nastavila 125 godina iza Ptolomeja 125 godina utnje. U
ovom kontekstu potrebno je zabiljeiti tekstove R. Eisenmana koji datiraju do 1.st. Mnoge
druge kontaktne toke izmeu Evanelja i DSS-a, konceptualne i lingvistike, evidentirane su
u ovoj diskusiji. Pravi doprinos ovoj povezanosti mora saekati objavu svih svitaka u cijelosti.