Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

Odsjek: Bosanski jezik i knjievnost

Predmet: Psihologija

Mentor: Dr. sc. Erna Emi, doc.

Dr. sc. Ljubica Tomi-Selimovi, doc.

Ass. Alen Gabelji

SEMINARSKI RAD

MOTIVACIJA I UENJE

Studenti:

Mirza Kahvedi

Razim Medini

Izet Jaarbai

Tuzla, maj 2017.god

SAETAK

Seminarski rad se bavi temom Motivacija i uenje. Sam naziv teme otvara irok
spektar tumaenja i problematiziranja. U radu je definisan na nekoliko naina pojam
motivacije i pojam uenja. ta je to ustvari motivacija? ta ona predstavlja? Kakve vrste
motivacija imamo i kako one utiu na samu individuu ili jedinku? U radu je definisan na vie
naina pojam motiva i sam njegov znaaj u motivaciji i uenju. Obraena je podjela motiva,
te njihove najvanije karakteristike. Obraena je hijerarhija motiva Abrahama Maslova.
Seminarski rad se bavi i teorijama motivacije. ta nam to teorije motivacije pokazuju, te koji
su ciljevi naeg uenja. ta je to uenje? Da li je uenje samo uenje savladavanja gradiva.
Kakve vrste i koji oblici uenja postoje? Rad se bavi i odnosom motivacije i uenja. Kakva je
to motivacija u uenju? Koja je uloga nagrade, kazne, pohvale i ocjene u razvoju motivacije
kod uenika za uenjem, te koja je uloga nastavnika u motivaciji? U kakvom su odnosu
motivacija i uenje? Sve su ovo neka od temeljnih polazita i pretpostavki kojima se bavi
seminarski rad.
SUMMARY

Seminar deals with the theme of motivation and learning. The name of topics opens a
wide range of interpretation and problematizion. The paper is defined in several ways the
concept of motivation and the concept of learning. What is actually motivation? What it
represents? What kind of motivation we have and how they affect the very individual or
entity? The paper is defined in many ways the concept of motive and its importance to the
motivation and learning. Treated division motives, and their most important characteristics.
Treated hierarchy of motives Abraham Maslow. Seminar deals with the theories of
motivation. What does this theory of motivation show, and what are the goals of our learning.
What is learning? Is learning just learning to master the material. What kind and what forms
of learning are there? The paper deals with the relationship of motivation and learning.
What's the motivation to learn? What is the role of rewards, punishments, praise and ratings
in the development of student motivation for learning, and the role of teachers in motivation?
What is the relation motivation and learning? These are some of the basic starting points and
assumptions which deals with the seminar.
SADRAJ

1.UVOD .................................................................................................................................................. 1

2. MOTIVACIJA I UENJE .................................................................................................................. 2

2.1. Motivacija .................................................................................................................................... 2

2.2. Uenje .......................................................................................................................................... 6

3. ZAKLJUAK ................................................................................................................................... 13

LITERATURA
1.UVOD
Motivacija je ono to te pokree.

Navika je ono to te dri na putu ka cilju.( Dim Ron)

Motivacija je kljuni inilac dinamike procesa uenja koji jo do kraja nije istraen,
ali nije ni dovoljno potovan u pedagokoj praksi. Motivacija kao skup motiva predstavlja
neophodno gorivo za uspjeh svake ljudske aktivnosti. Motivacija je upravo sve ono to
ljudsko znanje pretvara u uspjeh, odnosno u ostvareni, eljeni cilj. Jasno definisani ciljevi,
formulisane vizije i misije, veliki su motivi i pokretai u smijeru pozitivnih mijenjanja.
Realizacija svakog cilja poinje odlukom, a to je prvi korak. Kada imamo elju i volju da
ostvarimo odreeni cilj, kada zbog tog cilja pokrenemo svoje fizike i intelektualne resurse i
sposobnosti, kada se aktivno i trajno usmjerimo na ostvarenje cilja koji smo postavili
moemo rei da smo motivisani. Upravo to je motivacija.

Pitanje motivacije je pitanje pokretanja, usmjeravanja i odravanja aktivnosti kojom

ovjek zadovoljava svoje fizioloke ili psihike potrebe. Nae ponaanje se moe objasniti
naim motivima. Na pitanje zato neto radimo, najei odgovor je zato to to elimo, zato
to imamo potrebu za neim ili zato to nas je neto spolja natjeralo na to. Motivacija je
itekako povezana sa samim uenjem. Bez motivacije nema uspjenog uenja. Motivacija je
jedan od odluujuih uvoda uenja uope, ako nema motivacije ne pomau ni najbolji
postupci. Motivacija se odnosi na unutranje faktore koji podstiu javljanje aktivnosti,
usmjeravaju je ka odreenim objektima, odravaju i reguliu. Takve faktore nazivamo
motivima.

1
2. MOTIVACIJA I UENJE

2.1. Motivacija

Pojam motivacija potie od latinske rijei moves, movere, to bi u prijevodu

znailo: kretati se, pokrenuti se. Postoje mnoge definicije motivacije. Katkada je definicija
motivacije najtei zadatak za teoretiare motivacije. Dvostruko je teko definirati motivaciju
tako da svi budu zadovoljni, djelimice i zbog toga to postoje razliiti pristupi motivaciji,
svaki sa svojim zagovornicima.

Dva glavna pristupa koji se najvie razlikuju jesu regulatorni i svrhoviti pristup
motivaciji. Regulatorni pristup naglaava tjelesne reakcije na ometajue unutranje podraaje
kao to su glad ili bol i naine na koji tijelo pokuava vratiti unutranju ravnoteu. Taj se
proces naziva homeostazom. Naglaavaju se tjelesni procesi kad u organizmu nedostaje hrane
ili tekuine i kljuna je fizioloka razina funkcioniranja. Svrhoviti pristup naglaava
ponaanje usmjereno prema cilju. Taj je pristup vie kognitivan i manje se bavi fiziolokom
regulacijom unutranjih procesa. (Beck, 2003:24, kurziv u tekstu).

Motivacija i motiv su pojmovi iz psihologije koji predstavljaju faktore koji podstiu

na pokretanje aktivnosti jedinke, izazivaju odreeno ponaanje, odravaju ga i usmjeravaju
ka nekom cilju. Motivacija je sve ono to podstie na aktivnost, to tu aktivnost usmjerava i
odreuje joj intenzitet i trajanje. To je "volja za neto". Motivacija je uticaj koji izaziva,
usmjerava i odrava eljeno ponaanje ljudi i bitna je kako za uenje tako i za bilo koji drugi
rad. Ona sadri i pozitivan stav prema radu i elju za novim saznanjima, postignuima,
uspjesima. To je proces pokretanja aktivnosti radi ostvarivanja odreenog cilja, usmjeravanje
aktivnosti na odreene objekte i regulisanje naina na koji emo postupiti. To je ponaanje ili
niz aktivnosti koje izvodimo da bismo doli do cilja. Kako e ovjek u datom momentu
postupiti zavisi od nekoliko faktora:

- od situacije u kojoj se nalazimo, kako tu situaciju opaamo i ocjenjujemo;

- od naina reagiranja na drai, to jest u zavisnosti od temperamenta;

- od faktora unutar pojedinca znaajnih za njega koji ga pokreu na aktivnost.

2
Motivacija je teorijski pojam koji objanjava zato se ljudi (i ivotinje) odluuju ponaati na
odreen nain u odreenom trenutku. (Beck, 2003:31). U svojoj knjizi Psihologija linosti
Nikola Rot motivaciju definie kao proces svjesnog pokretanja i usmjeravanja aktivnosti
ovjeka radi postizanja odreenog cilja. Svaki proces motivacije poinje sa odreenim
potrebama i zavrava se nakon njihovog zadovoljenja. Meutim, uspjeh, odnosno neuspjeh u
zadovoljenju potreba moe dovesti do krajnosti; da ovek izgubi povjerenje u sebe ili da
postane previe samopouzdan. Motivacija se moe definisati kao pojam koji se koristi da bi
se opisali faktori koji su unutar same osobe, a koji podstiu, odravaju i kanaliu ponaanje u
svrhu postizanja cilja. Ovo se moe definisati i na drugi nain, a to je da je motivacija
ponaanje dirigovano ciljem. Lahko je vidjeti stvari koje neka osoba radi, ali je mnogo tee
naslutiti zato to radi. Opasno je pretpostaviti da znate ta nekoga motivie, jer u stvarnosti ne
moete itati neije misli.

Takoer je bitno istai i spomenuti i definiciju motiva. Motivi su organski i psihiki

unutranji faktori koji usmjeravaju nau aktivnost, njome upravljaju da bismo ostvarili eljeni
cilj. Motivi su i potrebe i nagoni, emocije, interesi, stavovi i navike... Profesor dr. Vlajko
Petkovi pod pojmom motiva podrazumijeva unutranji ljudski faktor koji, pokree,
usmjerava, odrava i obustavlja ljudsku aktivnost. Iz ove definicije izdvajaju se etiri
kljuna elementa motiva:

1. ta je ovjeka pokrenulo na aktivnost

2. ta je tu aktivnost usmjerilo

3. ta tu aktivnost odrava

4. ta tu aktivnost obustavlja.

Kao i motivacije, isto tako imamo i mnotvo razliitih definicija motiva. Motivi su
procesi iniciranja, usmjeravanja i odravanja ponaanja koje ima za cilj zadovoljenje tjelesnih
ili psihikih potreba. Motiv je poseban oblik cilju usmjerene aktivnosti koja treba da
zadovolji potrebu ili elju. Motiv je potreba ili elja udruena sa namjerom da se postigne
odgovarajui cilj. U sutini najpreciznije i najjednostavnije reeno, motivi su pokretai nae
aktivnosti. Postoji jo mnotvo termina koji se odnose na pokretae aktivnosti. To su:
potreba, elja, nagon, tenja, namjera i instinkt. No, najvie se koristi pojam motiv.
Razlikujemo takozvane primarne ili bioloke motive ( potreba za hranom, vodom, kisikom,
potreba za snom, potreba za odravanjem tjelesne temperature, seksualni nagon, potreba za

3
aktivnou itd.), sekundarne motive, socijalne motive, steene motive, motive za
potovanjem, samopotovanjem, samoostvarenjem, afirmacijom, slavom, moi, potrebu za
linim identitetom. Bioloki motivi su sve potrebe i nagoni koji imaju organsku osnovu i ija
je glavna uloga bioloko ouvanje i preivljavanje organizma. Bioloki motivi su uroeni,
univerzalni i snani, a vladaju se po principu homeostaze. Homeostaza je ravnotea izmeu
potrebnog i postojeeg. Ako se ova ravnotea narui, javlja se potreba. Za ouvanje
homeostaze organizam posjeduje samoregulativni mehanizam koji predstavlja automatski
odgovor organizma na naruavanje fizioloke ravnotee usljed nedostatka ili vika izvjesnih
supstanci, a iji je cilj da uspostavi narueni sklad. Za bioloke motive koji se vladaju po
principu homeostaze karakteristian je takozvani motivacioni ciklus. Naruavanje ravnotee
se osjea kao potreba, te organizam preduzima izvjesne aktivnosti pomou kojih zadovoljava
svoju potrebu, odnosno ostvaruje cilj. Kad se potreba zadovolji, organizam osjea olakanje.

Lini motivi na razliite naine doprinose poveanju vrijednosti i isticanju sopstvenog

Ja. U ovu grupu ubrajamo motive za potovanjem, samopotovanjem, samoostvarenjem,
afirmacijom, slavom, moi, potrebu za linim identitetom. Ako ovjek nastoji da svoju
vrijednost povea u sopstvenim oima, u odnosu na svoje, unutranje standarde, tada se to
manifestuje kroz potrebu za samoaktualizacijom, linim identitetom, samopotovanjem.
Meutim, vrijednost sopstvenog Ja procjenjujemo i u odnosu na druge ljude, odnosno na
osnovu onoga ta oni misle o nama. Otuda proizilaze potrebe da nas drugi potuju i cijene, ali
i potreba za moi i dominacijom nad drugima.

Kao posebna grupa motiva spominju se i socijalni motivi. U ovu grupu bi spadali
motivi koji za svoje javljanje i zadovoljenje zahtijevaju veze s drugim ljudima.
Nezadovoljenjem biolokih motiva dolazi do smrti. Ako se ne zadovolje socijalni ili steeni
motivi dolazi do frustracija i takva situacija se zove frustraciona situacija. Na njih moemo
reagovati konstruktivno, tako to emo ulaui vie napora ostvariti svoj cilj, i destruktivno,
kada krivca za svoj neuspjeh nalazimo u nekom drugom, povlaimo se u sebe i skloni smo
autodestrukciji. Takvi pojedinci su skloni raznim bolestima, ovisnostima itd. Kao osnova ili
pokreta nekog ponaanja kod ovjeka esto moe da bude ne samo jedan motiv, ve vie
njih istovremeno.

Kada je rije o vanosti motiva i njihovom rangiranju po vanosti za ljude, onda

govorimo o hijerarhiji motiva. Najpoznatiju hijerarhiju motiva uradio je psiholog Abraham
Maslov. On je hijerarhiju motiva zamislio kao jednu piramidu. U osnovi te piramide na dnu

4
stoje bioloke potrebe. To znai, da ako se bioloki motivi jave zajedno sa drugima, oni e
dobiti prvenstvo i moraju se prvi zadovoljiti, pa tek poslije dolaze ostale bioloke potrebe kao
to su toplota, svjetlost, fizika aktivnost. Na slijedeem nivou nalazi se potreba za
sigurnou koja se javlja kod svih ljudskih bia. Ova potreba podrazumijeva linu sigurnost i
zatitu od straha i neizvjesnosti. Potreba za pripadanjem i ljubavlju je potreba da volimo i
budemo voljeni, potreba zbliavanja sa drugima i potreba da budemo prihvaeni. Potreba za
potovanjem najee podrazumijeva elju za uspjehom i postignuem, to vodi osjeanju
kompetentnosti i samopouzdanju, nezavisnou i povjerenjem u sebe i svoje sposobnosti.
Ako se ne zadovolje ove potrebe, moe se pojaviti osjeaj inferiornosti, to dovodi do
osjeanja razoarenja i bespomonosti. Potreba za samoaktualizacijom kao najvia u
hijerarhiji potreba stoji na vrhu piramide i podrazumijeva da su sve prethodne potrebe
zadovoljene, odnosno potreba da se ostvari svoj puni potencijal. To znai da pojedinac ne
moe ostvariti potrebu za samoaktualizacijom ako prethodna potreba za potovanjem nije
zadovoljena, i tako redom, sve do dna. Nemogue je zadovoljiti potrebu za sigurnou ako
prethodno nisu zadovoljene bioloke ili fizioloke potrebe, kao potreba za hranom, vodom,
snom... Ovu najviu potrebu u hijerarhiji motiva, to jeste potrebu za samoaktualizacijom
pojedinac realizuje i ostvaruje na taj nain to mu se omoguuje da razvije sve svoje
potencijale do optimalnog nivoa. Potreba za samoaktualizacijom kao najvia u hijerarhiji
motiva sastoji se u tenji da ispoljimo ono to znamo i moemo i ono to jesmo. Ova potreba
podrazumijeva da svako u svom razvoju dosegne optimalne granice svojih mogunosti, to
jest da bude ono to jeste i to mu njegovi potencijali omoguuju. Ovaj motiv ne
podrazumijeva da do toga mogu stii samo genijalni pojedinci, ve da svi mi do odreenog
nivoa moemo ostvariti tu potrebu. Tu je vano da svako ostvaruje ono to radi sa
maksimumom svojih sposobnosti i da to ini sa osjeanjem zadovoljstva.

Veoma bitno je istai i spomenuti i teorije motivacije. Isto tako kao to postoje teorija
uenja, imamo i teorije motivacije. Teorije motivacije pokuavaju iznai odgovore na pitanje:
zato uimo? I zato se ponaamo na odreen nain i koji su ciljevi naeg uenja i
ponaanja? Motivacija se najee i definie kao proces koji pokree, usmjerava, odrava i
zavrava odreeno ponaanje. ( Dr.Stojakovi, 2011:186). Profesor dr. Stojakovi razlikuje
dvije vrste motivacije: intrinsika ili unutranja motivacija i spoljna ili eksternisika
motivacija. Motivacija u kojoj dominiraju unutranja stanja linosti i unutranje potrebe (lini
faktori) naziva se intrinsika ili unutranja motivacija. Kad smo unutranje motivisani, nama
nisu potrebni nikakvi dodatni insentivi da bismo se bavili odreenom aktivnou, jer je ta

5
aktivnost sama po sebi nagraujua, to jest mi zadovoljstvo nalazimo u samoj toj aktivnosti.
Za razliku od toga, kad radimo neto zbog nagrade ili pohvale ili da bi izbjegli ukor ili kaznu
ili iz nekih drugih razloga koji imaju malo sutinske veze sa onim to radimo, onda se tu radi
o takozvanoj spoljnoj ili eksternisikoj motivaciji. U kolskom uenju vane su i unutranja i
spoljna motivacija.

Bihejvioristiko objanjenje motivacije istie znaaj pojmova kao to su:

potkrepljenje, nagrada, kazna, ukor, modelovanje ponaanja... Ako se uzastopno pozitivno
potkrepljuje neko ponaanje, onda e se razviti i navika ili tendencija da se to ponaanje esto
ispoljava. U sve to mogu biti ukljueni i mnogi lini faktori, ali je tu bitno da se stavlja
naglasak na spoljanje faktore (nagrade, kazne, pohvale) i njihov znaaj za kontrolu i
modelovanje.

Humanistika interpretacija motivacije istie znaaj linih faktora u motivacionim

procesima: sloboda linog izbora, samoodreenje, tenja ka realizaciji svojih potencijala ili
samoaktualizacija. Humanisti istiu znaaj unutranje ili intrinsike motivacije u uenju i
ponaanju. Oni istiu znaaj psihosocijalnih motiva za razvoj zdrave linosti. Ponaanje
ovjeka je u najveoj mjeri rezultat svjesnih ciljeva i namjera. Dakle, iscrpan izvjetaj o
ljudskoj motivaciji ne moe se dobiti samo na osnovu homeostatikih naela prema kojima se
redukcijom tenzije obnavlja poremeena ravnotea u organizmu, jer pored takve motivacije
postoji i motivacija usljed narastanja, gdje se tei proirenju i obogaenju linosti, o emu
nam govori i snana potreba za samoaktualizacijom.

Kognitivne teorije motivacije su nastale kao antiteza bihejviorizmu i bihejvioristikoj

interpretaciji uenja i ponaanja. Kognitivisti vjeruju da je nae uenje i ponaanje vie
podstaknuto naim nainima opaanja i miljenja, a ne samo nagradama i kaznama. Tu se
polazi od stava da svako ljudsko bie ima potrebu da razumije sebe i svoju okolinu i da
kompetentno djeluje u njoj. Kognitivne potrebe vie su odgovorne za nae ponaanje, nego
spoljanja sredstva motivisanja. Usmjerenost prema budunosti, podrazumijeva planiranje
odreenih i eljenih aktivnosti, gdje dolaze do izraaja i kognitivne sposobnosti, to jeste
sposobnosti predstavljanja i zamiljanja buduih zbivanja i dogaaja.

2.2. Uenje
Uenje je kontinuiran proces i ono traje itav ovjekov ivot. Tradicionalna shvatanja da
ovjek ui samo onda kad je mlai, odnosno u ranom periodu svog ivota je potpuno netano
6
i prevazieno. Svaka faza u razvoju ovjeka je viestruko povezana i uslovljena procesom
uenja. Ne ui zapravo samo dijete ili omladinac, nego ui i odrastao ovjek. Smatra se da je
najpogodniji period za uenje kod ljudi izmeu dvadesete i dvadeset pete godine ivota.
Iznad te dobi sposobnost za uenje blago opada. Meutim, to blago opadanje sposobnosti
uenja iznad 25. godine ivota lako se kompenzira poveanim iskustvom i motivacijom za
uenje.

Kad se govori o sposobnostima za uenje kod odraslih, onda se esto spominje izraz
mentalna kondicija. Mentalna kondicija odnosi se na navike i disciplinu intelektualnog rada.
Profesor dr. Stojakovi istie da veliki broj odraslih ljudi nakon zavretka odreenog nivoa
kolovanja koje je potrebno za zanimanje prekida sistematski intelektualni rad, te kasnije ima
velike tekoe u uenju, zbog slabe mentalne kondicije ili slabih navika intelektualnog rada.
(Dr.Stojakovi, 2011:106). Moe se desiti da i pojedinac prosjenih ili natprosjenih
intelektualnih sposobnosti bude u nezadovoljavajuoj mentalnoj kondiciji. Na to ne utiu
samo radne navike i tehnike intelektualnog rada i motivacija, ve i fizika kondicija i fiziko
zdravlje pojedinca.

Za razliku od mladih, kod odraslih postoji snanija i trajnija veza izmeu motiva i
ciljeva uenja, s jedne strane i sposobnosti za uenjem s druge strane. Naime, motivi i ciljevi
odraslih su vie stabilniji i praktiniji, te se o tim injenicama mora voditi rauna. Ono to je
odraslom ovjeku interesantno, podsticat e ga na ulaganje veih napora da to to bolje naui.

Kad je u pitanju proces uenja u nastavi na razliitim kolama i fakultetima, onda

sadraj sposobnosti za uenje, pored inteligencije, ine i veoma znaajni drugi faktori kao to
su: opta motivisanost i zaniteresovanost za uenje, pozitivan stav prema uenju i radu i
efikasne tehnike intelektualnog rada. Nastavnici u kolama ili na fakultetima mogu zapaziti
da neko, iako postie dobre rezultate na testovima inteligencije, moe takoer da ui veoma
povrno i bez dubljeg promiljanja i razumijevanja gradiva, dok neki uenici i studenti koji
postiu samo prosjene rezultate na testovima opih intelektualnih sposobnosti pokazuju
veoma promiljeno i sistematizovano znanje, to ukazuje da pored intelektualnih sposobnosti
postoje i drugi faktori koji znaajno djeluju na uspjeh u uenju.

Na osnovu svega reenog, sposobnost za uenje moemo odrediti kao sposobnost

koja se odnosi ne samo na sticanje trajnog i kvalitetnog znanja ve i kao sposobnost
apstrahovanja, izvoenja novih ideja i generalizacija na osnovu datih podataka, fleksibilnost
u miljenju i osjetljivost za probleme, otkrivanje novih znaenja datih podataka i rjeavanje

7
zadataka na nove i originalne naine. Konano se postavlja pitanje: ta je to uenje?. ta
zapravo znai ta rije koju svakodnevno upotrebljavamo i koristimo u svom ivotu. Rije
uenje, koristi se u razliitim znaenjima, kako bismo opisali nae bogato i raznoliko
iskustvo. Ako se opeemo o usijanu pe, rei emo: Ovo me je nauilo da ne dodirujem
usijanu pe. U ovoj situaciji uenje se sada odnosi na formiranje, sticanje, jednostavne
asocijacije izmeu akcije i posljedice. Mi smo sada nauili da smo se opekli i neemo vie to
raditi. Rije uenje koristimo i kada je u pitanju formiranje nekih motornih radnji kao na
primjer: Nauio sam da vozim bicikl. Isto tako, rije uenje moe se odnositi i na naa
unutranja osjeanja, kao na primjer: Nauio sam da se ne ljutim, nego da i ja prihvatim
alu na svoj raun., Dijete je nauilo da se ne plai mraka, jer nema nikakvog 'madraka'
u sobi, to je obina prazna prostorija. Iz navedenih primjera, dakle vidimo da se rije
uenje moe odnositi i na mnoge druge razliite stvari. Za uenika koji ita neku lekciju i
pokuava da razumije i zapamti kaemo da on ui. Ali, ovjek ne stie samo neka znanja ve
i on ui kako da ui, na koji nain. On stie korisne radne navike i efikasne metode uenja,
ui se efikasnom pamenju, miljenju i rjeavanju problema.

Meutim uenje moe da ima i negativnih stvari. Ljudska jedinka osim korisnom i
dobrom, moe da se ui i loem ponaanju i loim navikama. Na primjer, dijete moe da se
naui ne samo dobrom ponaanju ve i da bude lijeno, tvrdoglavo, agresivno i da te osobine
zadri i kao odrasla osoba. Isto tako, uenik moe da stekne loe radne navike i neefikasne
metode uenja, a ne samo dobre. Na skoro sve sposobnosti i osobine linosti slobodno
moemo rei da utie i uenje. Ono daje nadu i optimizam da se ljudska jedinka moe
mijenjati i usavravati. Zato je uenje, moe se rei, srce same psihologije i sve grane
psihologije su za njega zainteresirane. Uenje je sloeni psihiki proces promjene ponaanja
na osnovi usvojenog znanja i iskustva. Obuhvata usvajanje navika, informacija, znanja,
vjetina i sposobnosti. To je proces uskladitavanja podataka u skladitu pamenja. Uenje i
pamenje jesu dva meusobno nadopunjujua aspekta procesa uenja. Kao to su mnoge
definicije motivacije i motiva navedene u radu, tako emo navesti i neke definicije uenja.
Postoje brojne definicije uenja. Uenje se danas najee definie kao relativna trajna i
progresivna promjena u psihikom ivotu i ponaanju koja je rezultat prethodnog iskustva i
aktivnosti pojedinca. (Dr. Stojakovi, 2011:108). Uenje se najee definie rezultatima,
efektima do kojih dovodi, a manje se govori o uenju kao procesu. Mirjana Pei smatra da je
uenje aktivnost ili proces koji dovodi do promjena, a ne promjena.

8
 Pod uenjem se moe podrazumijevati aktivnost individue kada na primjer govorimo
o kolskom uenju, uenju u okviru nekog zadatka, ili proces, odnosno procesi mijenjanja
individue i u tom sluaju uenje se smatra jednim od mehanizama razvoja individue. (Dr.
Paleki, 1985:279). Dakle, moemo razlikovati uenje u smislu aktivnosti i uenje u smislu
procesa. Pojam uenja u uem smislu koristi se da oznai kratkorona sticanja (znanja,
naina ponaanja...) u funkciji iskustva i u irem smislu da oznai proces odnosno mehanizam
mijenjanja i razvoja individue. (Pei, 1980:33). Jo konkretnije moe se rei da se uenje
u uem smislu razmatra kao svjesna i namjerna aktivnost iji je cilj sticanje odreenih znanja
ili vjetina, a uenje u irem smislu kao proces formiranja saznajnih sposobnosti. (Pei,
1980:36). Takoer, Pei istie da se uenje u uem smislu ostvaruje putem sticanja znanja
ili organizovanjem iskustava koje izaziva vaspita, dakle kao direktno obuavanje, dok se
uenje u irem smislu ostvaruje kroz praktinu djelatnost djeteta i interakciju sa odraslima i
drugom djecom, a zatim u igri i istraivanju.

Postoje razne vrste i oblici uenja. Prijelazni oblici uenja su: rano uenje, habituacija
ili navikavanje i senzitizacija. Razlikujemo i uenje uslovljavanjem, uenje putem pokuaja i
pogreaka, uenje uvianjem, uenje po modelu, verbalno i motorno uenje. Veoma je vano
istai da je svako uenje motivisano, odnosno da je i razvoj ponaanja motivisan. Jedan od
vanijih unutranjih motiva uenja jeste i motiv nivoa aspiracije. Motiv nivoa aspiracije
najee se odreuje kao spremnost ili gotovost za odreenu teinu zadataka, u koji treba da
se uloi odreen trud ili napor za svladavanje i polaganje prava na odreenu visinu cijene,
odnosno oekivanje odreenog uspjeha u tom zadatku. (Dr. Stojakovi, 2011:178). Od nivoa
aspiracije jednog studenta zavisi da li e on postavljati sebi visoke ili niske skromne ciljeve u
studijama, uenju i radu uope. Nivo aspiracije se odnosi na neki cilj koji tek treba ostvariti,
pa se on najee i odreuje kao nivo budueg dostignua na nekom zadatku ili poslu koji
neka osoba misli da e postii. Tu nivo aspiracije slui kao neki standard pomou koga
linost sudi o svom sopstvenom uinku kao uspjenom ili neuspjenom. Sam pojam uenja
veoma je irok pojam. Kada je u pitanju uenje kod uenika, govorimo o kolskom uenju.

Sam pojam kolskog uenja odnosi se kako na uenje kognitivnih sadraja tako i na
uenje stavova, socijalnih i emocionalnih reakcija i drugih vidova i svojstava linosti uenika.
Uenik treba da za relativno kratko vrijeme usvoji neophodna znanja, vjetine i navike, da
razvija svoje sposobnosti i druga svojstva, da bi mogao uspjeno da izvrava zadatke koje mu
postavlja drutvo i koje je sam sebi postavljao. (Prodanovi-Nikovi, 1974:100). Ono to je
bitno istai jeste odnos motivacije i samog uenja. Naime, bez motivacije nema pravog

9
uenja. Za sve to radimo, moramo da imamo motivaciju, da imamo neki cilj, namjeru, da
budemo motivisani da neto uradimo. Motivacija za uenje spada u osnovne psiholoke
faktore uspjenog uenja. Upravo motivacija je faktor uspjenog uenja, cilj kolovanja.
Uspostavlja se i razvija u koli. Bez osmiljene intervencije teko se moe razviti. Tenja za
uspjehom, odnosno postizanjem nekog odreenog cilja je situacija koja se esto sree u
obrazovanju na primjer biti odlian ak ili imati puno prijatelja, i svakodnevnom ivotu.
Meutim, bitno je istai da nemaju svi uenici isti cilj. On je razliit od uenika do uenika.
Naime, razliiti ljudi u razliitim situacijama mogu shvatiti cilj na dva osnovna naina: kao
sprjeavanje mogueg gubitka ili tenju ka moguoj dobiti. Za primjer moemo uzeti dva
uenika koji mogu imati isti cilj, na primjer da dobiju peticu na kontrolnom ili testu.
Meutim, jedan od uenika moda eli tu peticu da bi odrao svoju dobru ocjenu i svoj
odlian uspjeh u koli, dok drugi uenik moda vidi tu peticu na kontrolnom ili testu kao
ansu da dobije etvorku kao zakljunu ocjenu. Takoer, moda prvi uenik koji eli da ne
izgubi visoku ocjenu, eli da postigne svoj cilj da bi dobio pohvalu svojih roditelja, stoga vidi
taj cilj i kao odbranu od gubitka, dok drugi uenik vidi test kao potencijalni dobitak vie
ocjene.

Motivacija itekako utie na postizanje boljih rezultata, ali i postizanje dobrih

rezultata djeluje povratno na buenje i jaanje unutranje motivacije za uenjem. (Dr.
Paleki, 1985:346). ta zapravo razvija, a ta sprjeava motivaciju za uenjem kod uenika?
Faktori koji razvijaju motivaciju za uenjem su: unutranji izvori motivisanja, saradnja,
vjerovanje da se sposobnosti mogu poboljati, mogunost kontrole procesa uenja, potreba za
postignuem i vjerovanje da su vani rad i napor. Faktori koji sprjeavaju motivaciju su:
spoljanji izvori motivisanja, takmienje, vjerovanje da su sposobnosti nepromjenljive,
nemogunost kontrole procesa uenja, potreba za izbjegavanjem neuspjeha i vjerovanje da su
vane sposobnosti i srea. Motivacija za uenje je stanje kad osoba ima motiv da neto ui i
naui. Da bi uenici postigli uspjeh u uenju bitno je da su zainteresovani i motivisani. Kod
motivisanog uenika vei je i misaoni napor i stepen misaone aktivnosti, bolja koncentracija
panje to dovodi do veih rezultata u uenju.

Ono to je bitno istai jeste i uloga samog nastavnika u razvoju motivacije kod
uenika za uenjem. Veoma je bitan odnos izmeu nastavnika i uenika, taj njihov lini
kontakt koji se gradi na osjeanjima simpatija i antipatija. Od samog tog njihovog odnosa
zavisi uspjeh u radu, odnosno stepen uenikovog postignua. Motivaciona uloga je teka
uloga u kojoj nastavnik rjeava probleme kako, na koji nain i kojim putevima da razvija,

10
podstie i odrava radoznalost kod uenika, kako da razvija, podstie i odrava djeija
interesovanja za intelektualni rad, kako da motivie djecu za rad sa sadrajima koji su im
teki. Nastavnik kao model za profesionalnu identifikaciju, predstavljen je kao neko ko e
upravo svojim radom, nainom prenoenja znanja, svojim ophoenjem prema djeci, pokuati
da postigne da djeca zavole njegov predmet, ma kako im se taj predmet inio tekim,
stranim ili nezanimljivim i da im taj nastavnik bude uzor. Korisno je dozvoliti uenicima da
razviju osobine odgovornosti za odluke i pridravanja pravila u nastavi. Na motivaciju
pozitivno djeluje pohvala, nagrada, isticanja. Nastavnik treba da organizuje as tako da
variraju sadraj i vjebe. Vano je podstai interakciju i komunikaciju meu uenicima kroz
rad u paru, u grupi, takmienje, nadmetanje, zajedniko izvoenje akcije, igranje uloga,
zajedniko donoenje odluka uz raspravu. Nastavnik treba kod uenika da razvije unutranju
motivaciju nasuprot spoljanjoj, da probudi interesovanje za gradivo koje se izlae na asu,
da podstie postojea i da razvija nova interesovanja kod uenika. Ne treba insistirati da svi
uenici istovremeno postignu odreeni cilj, ve da ga ostvare na vrijeme. Nastavnik, takoer,
treba da naui uenike kako se ui, da uspostavi povjerenje, prijateljstvo i saradniki odnos sa
uenicima.

Ono to je bitno istai jeste da kao veoma vaan faktor za razvoj motivacije u uenju
jesu i nagrade i kazne. Meutim one predstavljaju negativan faktor u razvoju unutranje
motivacije. Nagrada moe biti uzrok uenicima da rade iz pogrenih razloga. Kazna esto
podstie nezadovoljstvo i nedostatak saradnje. Nagrade su najefikasnije, ako se koriste sa
uenicima koji su smanjenih sposobnosti ili koji su nemotivisani za rad i uenje. Kazna je
posljednje sredstvo kao metoda vaspitanja. Kazne se izriu tek onda kada se iscrpe sva
prethodna sredstva. Uestalost kazni smanjuje njihov efekat. Osim kazni izdvajaju se i
pohvale. One djeluju kao jai podsticaj kod siromane djece. Moe se rei da pohvala bolje
djjeluje kod dece kojoj nedostaje samopouzdanje i koja pate od osjeaja nie vrijednosti, te
im je potrebno ohrabrenje. Jedan od najvanijih motiva za razvoj motivacije kod uenika u
uenju jeste ocjena. Veinu uenika loa ili slaba ocjena ubija i upravo zbog loe ocjene
uenici gube volju za uenjem. Svaki uenik voli biti nagraen za svoj trud. Nagrada je
najbolja motivacija za uenje. Meutim, osim nagrade, ueniku je nagrada i ocjena. Volja za
uenjem se najlake izgubi ako rad nije odgovarajue nagraen. To je opasnost koje bi trebali
biti svjesni svi nastavnici koji imaju da kaemo neku vrstu navike da radije daju manje, nego
malo vee ocjene. Ocjena je vana kao povratna informacija o uspjenosti rada. Ocjena je kao
motivacija za uenje vana, ali nije dovoljna, jer je vano ocjenu komentarisati. Na taj nain,

11
uenik e znati ta je u njegovom odgovoru bilo dobro, a ta nije.Vano je da komentar
iskazuje povjerenje u uenikove mogunosti i podstie na uenje. Takvi komentari uenicima
mnogo znae i dobro je uenikov rad to ee komentarisati i onda kada ne dobije ocjenu.
Time nastavnik pokazuje da prati uenikov rad i napredak, a i sebi olakava ocjenjivanje. Tek
ocjena sa obrazloenjem postie pravi motivacioni uinak. Uenik mora kroz komentare stei
utisak da nastavnik stalno prati njegov rad i da mu je stalo do uenika. Takav pozitivan odnos
postaje dodatni motiv za uenje. Bilo bi dobro da nastavnik kroz komentare podstie uenike
na samoprocjenu svog rada. Vjetina samoprocjene svog rada i kao motivacija za uenje vrlo
je vana i atmosfera koja vlada u razredu, i odnos izmeu nastavnika i uenika. Nastavnik
koji je raspoloen i nasmijan stvara oko sebe ugodno raspoloenje i sigurno djeluje
podsticajnije za razliku od nastavnika koji je esto namrgoen i mrzovoljan. Isto tako vano
je da uenici osjete da je nastavniku stalo do njih, da ga vesele njihova postignua, a rastue
neuspjesi.

12
3. ZAKLJUAK
Ono to se dalo primijetiti u ovom seminarskom radu jeste mnotvo definicija i naina
gdje je pokuavano donijeti, objasniti i pribliiti ta je to motivacija i motiv. Vidjeli smo
brojne definicije motivacije raznih psihologa i teoretiara koji se bave psihologijom ili nekim
oblastima psihologije. Motivacija je zapravo sve ono to nas pokree, podstie, usmjerava da
neto uradimo, bilo da neto radimo, itamo, uimo, pjevamo, etamo... Svaki prvi korak
mora biti motivisan. ta god u ivotu radili, ime se god to bavili, to e biti sa namjerom,
eljom ili nekom potrebom, odnosno motivacijom. Prije bilo kojeg koraka, postupka ili
djelovanja mi moramo biti motivisani da to uradimo ili uinimo. Motivacija je neto to je
sastavni dio naeg svakodnevnog ivota.

to se tie uenja, vidjeli smo ta je to zapravo uenje, te koje vrste i oblici uenja
postoje. U radu je pokazano da uenje u sutini nije samo savladavanje gradiva, nastavnih
jedinica koje dijete obradi u koli. Uenje je i formiranje motornih radnji. Uenje se odnosi i
na naa unutranja osjeanja, na primjer da smo savladali strah od mraka ili strah od neke
osobe koja svojim izgledom u nama izaziva strah. Dakle, nauili smo se nositi s time i to smo
pobijedili. Meutim, osim pozitivnih stvari dijete moe razviti i negativne stvari u uenju.
Moe dovesti do loeg ponaanja, tipa da dijete neprestano psuje. Moe dovesti do loih
radnih navika, to kod djeteta razvija lijenost, tromost, nezainteresovanost, kao i loe i
neefikasne metode uenja. Ono to je ujedno i najvanije ime se ovaj rad bavi jeste sam
odnos izmeu motivacije i uenja.

Ono to se sa pravom moe zakljuiti iz ovog seminarskog rada, jeste da bez

motivacije nema pravog uenja. Dijete zapravo ui kako da neto naui. A prije toga mora
biti motivirano, podstaknuto neim da bi pristupilo procesu uenja. Faktori koji su presudni u
motivaciji uenja kod uenika uglavnom se najvie razvijaju u koli, za vrijeme nastave. Neki
od faktora su: pohvale, nagrade, kazne, ukori, a jedan od kljunih faktora motisivanja uenika
za uenjem jeste ocjena. Osim ovih faktora moe se zakljuiti da je kljuna uloga nastavnika
za razvoj motivacije uenja kod uenika.

Vidjeli smo da je nastavnik na neki nain glavni model identifikacije, na kojeg e se

uenici najvie ugledati. Nastavnik treba da dadne sve od sebe da bude to bolji, to
uspjeniji, kako bi podstaknuo, motivisao uenike za svoj predmet. Ne postoji dosadan i
nezanimljiv predmet kako to uenici najee znaju govoriti. Upravo od nastavnika i
njegovog pristupa samom nastavnom predmetu umnogome zavisi i uenikova motivacija za

13
uenjem. Nastavnik prvenstveno treba biti siguran u sebe i svoje sposobnosti, mora biti
demokratian u odnosima, mora biti tolerantan, mora imati povjerenje u psihofizike
sposobnosti svojih uenika i poznavati te osobine, mora podsticati radom uenikovu
radoznalost, originalnost i drugo to utie na njihovo stvaralatvo i izgraivanje kreativnih
stavova. Nastavnik treba svakom ueniku pomoi da formira povoljnu sliku o sebi, vlastitom
identitetu i da postigne individualni maksimum.

14
LITERATURA

Beck, C. R. (2003). Motivacija: Teorija i naela. Zagreb: Naklada Slap.

Dr. Paleki, M. (1985). Unutranja motivacija i kolsko uenje. Sarajevo: Svjetlost, OOUR
Zavod za udbenike i nastavna sredstva. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.

Dr. Pei, M. (1980). Motivacija za uenjem kod predkolske djece, (neobjavljen magistarski
rad). Beograd.

Dr. Petkovi, V. (1997). Sociologija rada. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.

Prodanovi-Nikovi, T. (1974). Didaktika. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna

sredstva.

Rot, N. (2004). Psihologija linosti. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.

Prof. dr. Stojakovi, P. (2011). Psihologija za nastavnike. Banja Luka: Grafid.

15