NAPONSKA STABILNOST

ELEKTROENERGETSKOG SUSTAVA

Doc.dr.sc. Igor Kuzle

Zagreb, rujan 2004.

SADRAJ

POPIS SLIKA ...................................................................................................... i

POPIS TABLICA ................................................................................................ ii

1 UVOD........................................................................................................... 1
2 PROBLEM NAPONSKE STABILNOSTI ..................................................... 2
2.1 Naponska stabilnost.............................................................................. 2
2.1.1 Klasifikacija stabilnosti elektroenergetskog sustava ...................... 4
2.2 Naponski slom ...................................................................................... 6
3 MATEMATIKI MODEL ............................................................................ 10
3.1 Nadomjesna shema voda ................................................................... 10
3.1.1 Tona - shema voda................................................................ 10
3.1.2 Priblina - shema voda ............................................................. 12
3.2 Prorauni prijenosa s pomou lanaca etveropola ............................. 13
4 ASPEKTI PRIJENOSNOG SUSTAVA ...................................................... 14
4.1 Troilo na krutoj mrei (single-load infinite-bus system) ..................... 14
4.2 Maksimalno isporuiva snaga............................................................. 15
4.2.1 Prirodna maksimalna snaga ........................................................ 15
4.2.2 Maksimalna snaga uz poznati faktor snage troila ...................... 17
4.2.3 Maksimalna djelatna snaga dobivena iz jednadbi snage ........... 19
4.3 Odnosi snaga-napon (power-voltage relatioships).............................. 21
4.4 Potreba generatora za jalovom snagom ............................................. 24
4.5 Pogled na mehanizam nestabilnosti ................................................... 25
4.5.1 P-V karakteristike mree i troila ................................................. 25
4.5.2 Scenarij nestabilnosti................................................................... 27
5 UINAK KOMPENZACIJE NA NAPONSKU STABILNOST .................... 30
5.1 Serijska kompenzacija ........................................................................ 30
5.2 Poprena kompenzacija...................................................................... 31
5.3 FACTS ureaji .................................................................................... 32
5.4 Q-V krivulje ......................................................................................... 33
6 ANALIZA NAPONSKE STABILNOSTI POMOU PRORAUNA
TOKOVA SNAGA............................................................................................. 36
6.1 Newton-Raphson-ov iterativni postupak (metoda) .............................. 36
6.2 Kontinuirana tehnika prorauna tokova snaga i naponskih prilika ...... 38
6.2.1 Osnovna formulacija zadatka kontinuirane tehnike prorauna
tokova snaga i naponskih stanja ................................................................ 39
6.2.2 Faza prognoze (predikcije) rjeenja............................................. 41
6.2.3 Faza korekcije prognoziranog rjeenja ........................................ 42
6.2.4 Izbor parametara kontinuirane tehnike prorauna ....................... 42
6.2.5 Opi postupak za dobivanje P-V i Q-V krivulja ............................ 43
7 PRIMJERI .................................................................................................. 44
7.1 Primjer iz literature .............................................................................. 44
7.2 Primjeri za vodove iz hrvatskog elektroenergetskog sustava.............. 46
8 ZAKLJUAK ............................................................................................. 49
9 LITERATURA ............................................................................................ 50
POPIS SLIKA

Slika 2.1 Istosmjerni sustav............................................................................ 4

Slika2.2 Jednostavni radijalni sustav.............................................................. 6

Slika 2.3 Struja, napon i snaga u ovisnosti potronji za sustav sa slike 2.2
(ISC= Es/ZL; tan = 10.0 ; cos = 0.95 )........................................................ 8

Slika 3.1 Jednofazna -shema voda ........................................................... 10

Slika 3.2 Tona nadomjesna -shema voda ............................................... 12

Slika 3.3 Priblina nadomjesna -shema voda ........................................... 12

Slika 3.4 Lanac etveropola ......................................................................... 13

Slika 4.1 Jednostavni radijalni sustav........................................................... 14

Slika 4.2 Prikaz kruga jednostavnog radijalnog sustava .............................. 15

Slika 4.3 Definicija kuta ............................................................................. 15

Slika 4.4 P, V i I kao funkcija od Rl ............................................................ 18

Slika 4.5 Podruje postojanja rjeenja jednadbe snage ............................. 20

Slika 4.6 Napon kao funkcija djelatne i jalove snage.................................... 22

Slika 4.7 P-V krivulje .................................................................................... 23

Slika 4.8 Proizvodnja jalove snage kao funkcija snage troila ..................... 25

Slika 4.9 P-V krivulje mree i troila ............................................................. 26

Slika 4.10 Mahanizam nestabilnosti ilustriran P-V krivuljama; statikom

katakteristikom troila uz ==0. .......................................................... 28

Slika 4.11 Mahanizam nestabilnosti ilustriran P-V krivuljama; statikom

katakteristikom troila uz ==0.7 ........................................................ 29

Slika 5.1 Serijska kompenzacija................................................................... 30

Slika 5.2 Kapaciteti mree i poprena kompenzacija ................................... 31

Slika 5.3 P-V krivulje za razliite stupnjeve kompenzacije ........................... 32

i
Slika 5.4 Upotreba zamiljenog generatora pri stvaranju Q-V krivulja.......... 34

Slika 5.5 Q-V krivulje.................................................................................... 35

Slika 6.1 Prikaz kontinuirane tehnike prorauna tokova snaga .................... 39

Slika 7.1 Jednopolna shema testnog primjera.............................................. 45

Slika 7.2 P-V krivulje testnog primjera.......................................................... 46

Slika 7.3 P-V krivulje voda erjavinec Ernestinovo ................................... 47

Slika 7.4 P- V krivulje lanca vodova Mraclin - Brinje - Konjsko .................... 48

POPIS TABLICA

Tablica 2.1 Klasifikacija stabilnosti elektroenergetskog sustava.....................5

Tablica 7.1 Kritine vrijednosti djelatne i jalove snage..................................45

Tablica 7.2 Kritine vrijednosti djelatne i jalove snage voda

erjavinec - Ernestinovo.....................................................................47

Tablica 7.3 Kritine vrijednosti djelatne i jalove snage lanca vodova

Mraclin - Brinje - Konjsko....................................................................48

ii
1 UVOD

U prolosti je elektroenergetski sustav (EES), i napose prijenosni sustav

mogao biti predimenzioniran. Ipak, u zadnjih dvadesetak godina
elektroenergetski sustavi su radili pod mnogo veim optereenjem nego li je
to bilo uobiajeno u prolosti. Mnogo je imbenika odgovornih za to:
(pro)irenje prijenosnog sustava, poveanje potronje elektrine energije u
podrujima velike potronje (gdje nije mogue ili nije ekonomino instalirati
nove elektrane), novi ustroj otvorenog trita elektrinom energijom, itd. ini
se kao da razvoj uzrokovan poveanim koritenjem elektrine energije
postavlja nove prepreke irenju elektroenergetskog sustava.
U tim novonastalim uvjetima elektroenergetski sustav moe pokazati novu
vrstu nestabilnog ponaanja karakteriziranu polaganim (ili naglim)
smanjivanjem napona, koje ponekada rezultira slomom napona.
Elektroenergetski sustav je obino podijeljen na vie podruja meusobno
povezanih elektrinim vodovima. Elektroprivreda nekog podruja ponekad
nije u stanju zadovoljiti svoju potronju za vrijeme naglog porasta potronje.
Zbog toga e biti prisiljena uvesti elektrinu energiju od susjednih
elektroprivreda ili poveati proizvodnju, kako bi se zadovoljila potronja
unutar normalnog pogonskog stanja. Djelatna energija se prenosi putem
spojnih elektrinih vodova. Kapacitet prijenosa je ogranien termikim
ogranienjem elektrinih vodova. Meutim, zbog uvjeta sigurnosti, prijenos je
reduciran problemom naponske stabilnosti. Granica prijenosa obzirom na
naponsku stabilnost normalno je nia od termike granice prijenosa.
Prorauni kontinuiranih snaga [L3] mogu se iskoristiti za nalaenje granice
snage razmjene obzirom na naponsku stabilnost. U proraunima
kontinuiranih tokova snage, proizvodnja jednog podruja pokriva porast
potronje drugog podruja prema omjeru baznih snaga proizvodnje izvora.
Kritini elektrini vodovi razmjene mogu biti utvreni analizama osjetljivosti i
istraivanjem sluajnih ispada.
Problem prijenosa elektrine energije i stabilnosti napona su jedni od glavnih
izazova pri planiranju i pogonu elektroenergetskog sustava (EES-a). Sve vie
dolazi do opasnog pribliavanja mnogih EES-a granicama stabilnosti uslijed
poveanog optereenja sistema koje nije praeno odgovarajuim
poveanjem prijenosne moi a to znai i ugroavanje nivoa sigurnosti.
Takoer, kod malih optereenja prijenosnih elemenata dolazi do povienih
iznosa napona koji mogu u konanici dovesti do oteenja izolacije pojedinih
elemenata rasklopnih postrojenja.
Brojni primjeri naponske nestabilnosti zabiljeeni su irom svijeta. Posljedica
svega toga je da naponska stabilnost postaje jedan od najvanijih i
najozbiljnijih problema u planiranju i radu elektroenergetskog sustava. Vaan
aspekt problema naponske stabilnosti, inei njegovo razumijevanje i
rjeavanje jo teim, je taj da je pojava (naponska nestabilnost) prirodno
nelinearna [L11].

1
2 PROBLEM NAPONSKE STABILNOSTI

2.1 Naponska stabilnost

Naponska stabilnost elektroenergetskog sustava [L5] predstavlja sposobnost

odravanja stabilnog napona u svim vorovima nakon djelovanja
poremeaja. Sustav moe postati naponski nestabilan kod porasta potronje
ili kod pojave promjene stanja sustava, kada dolazi do progresivnog i
nekontroliranog pada napona. Openito glavni uzrok naponske nestabilnosti
jeste nemogunost zadovoljenja potronje jalove energije. Mogua posljedica
naponske nestabilnosti jeste gubitak potronje u nekom dijelu sustava, ili
ispad prijenosnih vodova i drugih elemenata u mrei djelovanjem relejne
zatite dovodei do kaskadnih iskljuenja. Takoer, naponska stabilnost
izravno ovisi o stanju tokova djelatne i jalove snage u mrei neposredno prije
poremeaja.
Termin koji ide zajedno uz problem naponske stabilnosti je slom napona
[L11]. Slom napona predstavlja brzonastupajue promjene koje se pojavljuju
u kratkom vremenskom razdoblju. Slom napona moe, ili ne mora biti
konana posljedica naponske nestabilnosti.
Korisno je klasificirati naponsku stabilnost u slijedee kategorije:
1 Naponska stabilnost kod velikih poremeaja se oituje u
sposobnosti sustava odravanja napona kod velikih poremeaja kao
to su kratki spojevi, ispad generatora ili ispad elektrinih vodova. Ova
sposobnost je odreena znaajkama potronje i meudjelovanja
analognih i digitalnih regulacijskih ureaja i zatite. Predodreenost
naponske stabilnosti kod velikih poremeaja zahtijeva nelinearne
modele sustava koji vjerno odraavaju znaajke elemenata sustava i
meudjelovanja izmeu ureaja kao to su motori, regulatori poloaja
regulacijskih transformatora i regulatora uzbudne struje generatora.
Vremenski period od interesa za ovu vrstu stabilnosti sustava kree se
izmeu nekoliko sekundi do par minuta.

2 Naponska stabilnost kod malih poremeaja se oituje u

sposobnosti sustava odravanja napona unutar dozvoljenih granica
nakon djelovanja malih poremeaja koa to su diferencijalne promjene
potronje u sustavu. Ova vrsta stabilnosti odreena je znaajkama
potronje, analognom i digitalnom regulacijom za promatrani
vremenski period nakon pojave poremeaja. Jednadbe sustava je
mogue linearizirati za potrebe analiza u odreivanju ponaanja
napona vorova u mrei, iji izraun traje relativno dugo ali je zato
mogue dobiti osjetljivost sustava koje su opet korisne za izraune
identifikacijskih imbenika za ocjenu stabilnosti sustava.

Vremenski period od interesa kod problema naponske stabilnosti moe

varirati od nekoliko sekundi do deset minuta. Zbog toga se naponska
stabilnost moe razmatrati kao kratkotrajna ili dugotrajna pojava.

2
Kratkotrajna naponska stabilnost zahtijeva dinamike brze protumjere kod
potroaa kao to su asinkroni motori, elektroniki regulirani potroai i
HVDC konverteri. Vremenski period od interesa je u rasponu do nekoliko
sekundi, a program za analizu poremeaja zahtijeva matematiki model
sustava koji se sastoji iz odgovarajueg sustava diferencijalnih jednadbi.
Dugotrajna naponska stabilnost uzrokuje djelovanja ureaja poput
regulatora poloaja prijenosnog omjera transformatora, regulatora
termostatskih potroaa i regulatora uzbude generatora do dosezanja
granine uzbude. Vremesnki period od interesa moe se protezati do
nekoliko minuta, to zahtijeva dugotrajne simulacije za velike sustave s
velikim brojem elemenata dinamikih znaajki. Stabilnost se radije odreuje
simuliranjem ispada nekog elementa mree nego za ispade uslijed velikih
unutarnjih kvarova. Nakon poremeaja sustav se vraa u kvazistacionarno
stanje u radnu toku koja se nalazi u podruju nestabilnosti kod malih
poremeaja. Zbog toga se u veini sluajeva mogu koristiti statiki alati u cilju
odreivanja granica stabilnosti sustava, identificirajui imbenike koji utjeu
na stabilnost.
U definiciji naponske nestabilnosti nismo ukljuili vaan pojam jalove snage.
Kao to je poznato u sustavima izmjenine struje (kakvi su u pravilu
elektroenergetski sustavi) dominira reaktancija koja povezuje regulaciju
napona i jalovu snagu.
Slijedei primjer [L11] ilustrira da nema bitne veze izmeu jalove snage i
naponske nestabilnosti. Promatramo sustav na slici 2.1 koji se sastoji od
istosmjernog izvora E koji napaja prijenosni vod otpora R i troilo
promjenjivog otpora Rl . Pretpostavit emo da je Rl automatski promjenjiv
upravljakim ureajem, tako da postigne snagu potronje P0. Npr., moe biti
upravljan obinom diferencijalnom jednadbom:

R&l = I 2 Rl P0 (2.1)
Kao to je poznato, maksimalna snaga koja moe biti predana troilu
odgovara uvjetu Rl=R i odreena je izrazom:
E2
Pmax = (2.2)
4 R

3
 R= 0.5
P

-
E=1V V Rl

Slika 2.1 Istosmjerni sustav

Ako potranja P0 poraste iznad Pmax otpor troila e pasti ispod R i naponska
nestabilnost e se biti rezultat prelaska toke maksimalne snage. Ovaj
jednostavni primjer ima glavne karakteristike naponske nestabilnosti, premda
nije ukljuena jalova snaga. U stvarnom elektroenergetskom sustavu jalova
snaga ini sliku mnogo kompliciranijom, ali ona dakako nije jedini izvor
problema.

Klasifikacija stabilnosti elektroenergetskog sustava

Smjestit emo naponsku stabilnost unutar opeg konteksta

elektroenergetskog sustava [L11]. Tablica 2.1 prikazuje shemu podjele
temeljenu na dva kriterija: vremenski raspon i uzrok nastanka nestabilnosti.
Prvi problem stabilnosti elektroenergetskog sustava na koji nailazimo je
vezan uz kutnu stabilnost rotora generatora, ili u obliku nepriguenih
elektromehanikih oscilacija ili u obliku jednolinog ubrzanja rotora to dovodi
do gubitka sinkronizma. Prvi znak nestabilnosti je manjak momenta
priguenja, a drugi znak je manjak sinkronizirajueg momenta.

4
Tablica 2.1 Klasifikacija stabilnosti elektroenergetskog sustava
Vremenska skala Upravljana naponom Upravlana troilom
(Generator-driven) (Load-driven)
Kratkorona Kutna stabilnost rotora Kratkorona naponska
stabilnost
prijelazna statika
Dugorona Frekvencijska stabilnost Dugorona naponska
stabilnost

Prvi znak nestabilnosti prisutan je ak i za male poremeaje, otuda naziv

statika stabilnost. Drugi je potaknut velikim smetnjama i naziva se prijelazna
stabilnost. Za analizu statike stabilnosti dovoljno je promatrati linearizirani
prikaz sustava u blizini radne toke, u pravilu koristei metode svojstvena
vrijednost i svojstveni vektor. Za prijelaznu stabilnost potrebno je odreivanje
radnih svojstava sustava za skup odreenih smetnji.
Kutna stabilnost rotora je u vremenskom okviru elektromehanike dinamike,
u pravilu trajanja nekoliko sekundi. Automatski regulatori napona, sustavi
uzbude, turbinske i osovinske dinamike su unutar tog vremenskog okvira.
Odgovarajua dinamika naziva se prijelazna dinamika u skladu s prijelaznom
stabilnosti, prijelaznom reaktancijom generatora, itd. Zbog toga razloga
spomenuti vremenski okvir od nekoliko sekundi nazivamo kratkoroni
vremenski raspon (the short-term time scale).
U dugoronom vremenskom rasponu moemo razlikovati dvije vrste
problema stabilnosti:
1 problem frekvencije zbog nejednakosti proizvodnje i potronje bez
obzira na izgled mree unutar povezanih podruja,
2 problem napona, javlja se zbog elektrike udaljenosti izmeu
proizvodnje i potronje i zbog toga ovisi o strukturi mree.
U suvremenim elektroenergetskim sustavima, problem stabilnosti frekvencije
moe se susresti nakon velikih poremeaja koji rezultiraju otonim radom.
Kako pretpostavljamo da se elektromehanike oscilacije priguuju,
frekvencija je zajednika za vrijeme otonog rada i problem moe biti
analiziran koritenjem ekvivalenta sabirnica krute mree (single-bus
equivalent), na koje su spojeni svi generatori i troila. Nestabilnost
frekvencije u svakom otonom radu povezana je sa nejednakosti proizvodnje
i potronje djelatne snage.
Sada moemo odrediti elemente dinamikog troila sa namjerom dovoenja
njihove energije potronje u sekundno vremensko podruje (the time-frame
of a second), to jest u kratkoroni vremenski raspon (short-term time scale).
Takvi elementi su uglavnom asinkroni motori i elktroniki regulirana troila,
ukljuujui HVDC konvertere. Tako uvodimo grupu kratkorone naponske
stabilnosti uz kutnu stabilnost rotora generatora. Budui da te dvije grupe
problema stabilnosti pripadaju istom vremenskom rasponu, one zahtijevaju u

5
osnovi jednak model komponenti. U ostalim sluajevima, u kratkom
vremenskom rasponu, nema jasne podjele izmeu stabilnosti uzrokovane
generatorom (generator-driven)i stabilnosti uzrokovane troilom (load-
driven), kao to je to izmeu frekvencije i dugorone naponske stabilnosti
(long-term voltage stability).
Svakoj od etiri glavne grupe stabilnosti u tablici 2.1 mogu se dodati
podgrupe, kao to smo to imali ve u sluaju kutne stabilnosti rotora
generatora. Moemo tako odrediti mali signal i veliki poremeaj oblika
naponske stabilnosti. Ipak, ta razlika nije tako vana kao u sluaju kutne
stabilnosti rotora, gdje prijelaznu i statiku stabilnost povezuju razliiti
problemi. Naponsku stabilnost promatrat emo kao izdvojen problem na koji
se moe primijeniti kombinacija linearnih i nelinearnih metoda. Naponska
stabilnost je mnogo puta bila pogreno shvaana koa "statiki" problem, ipak
je ona dinamike prirode.
Naponska stabilnost, sa druge strane, zahtijeva puni prikaz mree za
njegovu analizu. To je glavni aspekt razdvajanja dviju vrsta problema
dugorone stabilnosti. Osim toga, kao to sugerira definicija, naponska
stabilnost je upravljana teretom.

2.2 Naponski slom

Naponski slom (naponski kolaps) [L5] je sloeniji fenomen od obine

naponske stabilnosti i obino je rezultat slijeda dogaaja koji istovremeno
vode naponskoj nestabilnosti smanjenjem naponskog profila znaajnijeg
dijela elektroenergetskog dijela sustava.
Naponska nestabilnost i naponski slom mogu biti zorno objanjeni na
jednostavnom primjeru dvopolne mree na slici 2.2. Ova jednostavna mrea
satoji se od izvora konstantnog napona ( E ) koji napaja teret ( Z D ) preko
serijske impendancije ( Z L ). Ovaj prikaz napajanja tereta, moe se shvatiti i
kao radijalno napajanje potroakog podruja iz velikog elektroenergetskog
sustava preko prijenosnog voda.

ES VR
Z L

I PR + jQR
Z D

Slika2.2 Jednostavni radijalni sustav

6
Izraz za struju I glasi:
ES
I = (2.3)
ZL + ZD

gdje su E i I fazori, a Z L = Z L i Z D = Z D impendancije.

Modul struje (apsolutni iznos) je dan preko izraza:
ES
I= (2.4)
( Z L cos + Z D cos ) 2 + ( Z L sin + Z D sin ) 2
Gornja jednadba moe biti izraena kao
1 ES
I=
F ZL
gdje je
2
Z Z
F = 1+ D + 2 D cos ( )
ZL ZL
Modul napona potroaa je dan jednadbom
1 ZD
VR = Z D I = ES (2.5)
F ZL
Snaga napajanja potroaa (tereta) iznosi
2
Z E
PR = VR I cos = D S cos (2.6)
F ZL
Dijagrami I, VR i PR prikazani su na slici 2.3 kao funkcija od ZL/ZD za sluaj
kad su tan = 10.0 i cos = 0.95 [L5]. Da bi prikazani rezultati bili primjenljivi
za bilo koju vrijednost ZL, vrijednosti I, VR i PR su normalizirane.

7
 1.0

0.8 I
I SC PR
PR max

VR
0.5 Kritina vrijednost ES

Nestabilno stanje
pogon
Normalni

ZL
ZD

0 1 2 3
Slika 2.3 Struja, napon i snaga u ovisnosti potronji za sustav sa slike 2.2 (ISC
= Es/ZL; tan = 10.0 ; cos = 0.95 )

Ako potronja raste, znai da se smanjuje ZD, onda snaga PR raste naglo u
poetku a onda sporije sve dok se ne dostigne maksimum, poslije koga
snaga opada. Taj maksimum je najvea djelatna snaga koja se moe predati
nekoj impendanciji uz konstantnu vrijednost napona izvora.
Maksimalna prijenosna snaga se postie kad je pad napona na vodu jednak
padu napona potroaa VR, a to je kod ZL/ZD=1. Ako ZD pada postepeno, I
raste a VR pada. Na poetku kod visokih ZD, porast struje dominira nad
opadanjem VR, dok PR raste ubrzano s opadanjem. Ako je ZD priblino
jednako vrijednosti ZL, uinak porasta struje I je neznatnije od opadanja VR.
Kad je ZD manje od ZL, opadanje VR je dominantnije od porasta I i rezultat
toga je opadanje snage PR.
Kritino stanje pogona odgovara maksimalnoj snazi koja predstavlja granicu
mogueg normalnog pogona. Za vii teret potroaa, kontrola snage sa
promjenom tereta na vie e postati nestabilna, tako da daljnje opadanje
impendancije tereta znai smanjenje snage. Pri tome napon progresivno
opada, a sustav postaje nestabilan ovisno o znaajkama potronje. Sa
statikom karakteristikom potronje koja ima konstantnu impendanciju,

8
stabilizacija sustava obzirom na snagu i napon je kod niih vrijednosti.
Meutim, kod potroaa sa karakteristikom konstantne snage, sustav postaje
nestabilniji sve do konanog naponskog sloma u potroakom voru. Kod
drukijih karakteristika, napon je odreen sloenim karakteristikama
prijenosnih vodova i tereta. Ako se teret napaja preko transformatora sa
automatskom regulacijom poloaja prijenosnog omjera, regulatori e
pokuavati povisiti napon tereta. Ovo pak ima za uinak smanjenje
vrijednosti ZD koji vidi izvor. to izaziva daljnje snienje napona VR i dovodi
do progresivnog smanjenja napona. Gore opisani proces je jednostavan i ist
oblik naponske nestabilnosti to nije sluaj u praksi kod velikih sustava.

9
3 MATEMATIKI MODEL

3.1 Nadomjesna shema voda

Vod odreenih jedininih konstanti i odreene duine moemo prikazati

nadomjesnim etveropolom za direktni sustav i nadomjesnim etveropolom
za nulti sustav.
Vodovi su veinom homogeni [L8], pa e nadomjesni etveropol biti
simetrian. U tom se sluaju ulaz i izlaz bez posljedica+ mogu meusobno
zamijeniti. Kod proraunavanja prilika s pomou etveropola pristupani su
nam ulaz i izlaz, tj. moemo odreivati samo prilike na poetku i na kraju
voda, dok prilike uzdu voda ne odgovaraju prilikama du etveropola.

Tona - shema voda

Pretpostavimo da su zadani struja I 2 i napon V2 na kraju voda, a moramo

odrediti prilike na poetku voda. Prema prijenosnim jednadbama oblika II-b
u literaturi [L7], uz x = l napon na poetku voda iznosi:
V1 = V2 ch l + I 2 Z c sh l (3.1)
Gdje su:
- valna konstanta
Z c - karekteristina impedancija
= l - bezdimenzionalna veliina
Isti napon moramo dobiti raunajui s etveropolom prema slici 3.3.
Z
I1 1 I12 2 I2

I1 I 2

V1 Y Y V2
2 2

Slika 3.1 Jednofazna -shema voda

Z - impedancija uzdune grane

Y - admitancija poprene grane

10
 Y
I 2 = V2
2
Y
I12 = I 2 + I 2 = I 2 + V2
2
(3.2)
Y
V1 = V2 + I12 Z = V2 + I 2 + V2 Z =
2
Y
= V2 1 + Z + I 2 Z
2

Usporedimo sada jednadbu (3.1) s (3.2) i izjednaimo koeficijente. Dobit

emo traene elemente nadomjesne sheme:
Z = Z c sh l (3.3)

Y 1 ch l 1
= (3.4)
2 Z c sh l
Nadomjesna shema prethodno izvedena iz prijenosnih jednadbi je bez
Y
ikakvih zanemarenja i zovemo ju tonom -shemom [L8]. Izrazi za Z i
2
mogu se dalje transformirati uzevi u obzir da je:

Z Z Z /2
Zc = = = Z = Z1l (3.5)
Y /2
1 Y Y /2
= = Y = Y1l
Zc / 2
(3.6)
ch 1
= th = ZY (3.7)
sh 2
Za elemente tone -sheme sada je:
sh
Z = Z c sh l = Z (3.8)

Y 1 ch l 1 Y / 2 ch 1 Y th / 2
= = = (3.9)
2 Z c sh l / 2 sh 2 /2
Kao to vidimo iz (3.8) i (3.9), parametre tonih nadomjesnih shema
dobivamo tako da upotrijebimo uzdunu impendanciju i poprenu
admintanciju cijelog voda pomnoene s tzv. korekcijskim faktorima:
sh th / 2
i
/2

11
 sh
I1 1 I12 Z 2 I2

I 2
Y th / 2 Y th / 2 V2
V1
2 /2 2 /2

Slika 3.2 Tona nadomjesna -shema voda

Priblina - shema voda

sh
th / 2
Lako je pokazati da se kod kraih vodova korekcijski faktori i
/2
pribliavaju jedinici, pa se bez vee pogreke mogu zanemariti. Tako
dolazimo do pribline nadomjesne - sheme.

Z
I1 1 I12 2 I2

I 2

V1 Y Y V2
2 2

Slika 3.3 Priblina nadomjesna -shema voda

Ako se vod duine do 200 km preraunava po priblinoj nadomjesnoj shemi,

greka ne prelazi 0,5% [L8], a to je u granicama tonosti ostalih koraka
analize mree.
Zanemarenje odvoda i kod vodova najvieg napona nee nam unijeti velike
pogreke u proraunu. Ali, poto su vodovi visokog napona veinom i dugi,
mora se raditi po prijenosnim jednadbama, ili tonim nadomjesnim
shemama.
Vodove do 200 km i 200 kV moemo proraunavati po priblinoj -shemi, uz
zanemarenje odvoda.
Kod vodova napona nieg od 40 kV struje kroz poprene grane bit e
neznatne u usporedbi s pogonskom strujom, pa emo moi poprene grane
potpuno zanemariti.

12
3.2 Prorauni prijenosa s pomou lanaca etveropola

Parametre dugih vodova ne smijemo odreivati priblinim postupkom (bez

korekcijskih faktora) zbog greke koja bi tako nastala. Ako pak dugi vod
podijelimo na dionice krae od 200 km [L8], i parametre nadomjesne sheme
svake dionice poveemo u lanac etveropola.
Prijenosne jednadbe etveropola glase:
V1 A B V2
= (3.10)
I1 C D I 2
A, B , C , D nazivaju se ope konstante priejnosa, a matrica L lanana
matrica.
A B
L = (3.11)
C D
Matricu momo odrediti iz dva pokusa: pokusa praznoga hoda i pokusa
kratkoga spoja [L7].
Lanac etveropola dobijemo ako niz etveropola spojimo tako da je poetak
slijedeeg etveropola spojen s krajem prethodng etveropola (slika 3.4).

I1 1 I1 I2 2 I2 I3 3 I3 I4 4 I4

L1 L2 L3
V1 V2 V3 V4

Slika 3.4 Lanac etveropola

Lanac etveropola nadomjestimo jednim etveropolom kojemu je lanana

matrica umnoak lananih matrica pojedinih etveropola:
V1 A1 B1 A2 B2 A3 B3 V4
= (3.12)
I1 C1 D1 C2 D2 C3 D3 I 4
a za n etveropola spojenih u lanac:
L = L1 L2 L3 L Ln (3.13)

13
4 ASPEKTI PRIJENOSNOG SUSTAVA

U ovom poglavlju analizirat emo ulogu prijenosnog sustava u naponskoj

stabilnosti.
Prvo emo se baviti sa dva osnovna pojma: maksimalna snaga koja moe
biti predana (isporuena) potroaima i odnos izmeu snage potroaa i
napona mree. Kratko emo objasniti kakav utjecaj imaju na rezultat
naponske stabilnosti.

4.1 Troilo na krutoj mrei (single-load infinite-bus system)

Razmatramo jednostavan sustav sa slike 4.1, koji se sastoji od jednog troila

prikljuenog na krutu mreu preko prijenosnog voda. Po definiciji [L11],
veliina napona i frekvencija su konstantni na sabirnicama (the infinite bus).
Pretpostavljamo trofazne simetrine radne uvjete, tako da je dovoljan prikaz
jedne faze. Takoer emo razmatrati statike radne uvjete (steady-state
sinusoidal operating conditions), karakterizirane fazorima i kompleksnim
brojevima.

Slika 4.1 Jednostavni radijalni sustav

To dovodi do prikaza kruga na slici 4.2. Sabirnice s konstantnim naponom su

predstavljene idealnim naponskim izvorom E. Prijenosni vod je predstavljen
serijskom kombinacijom otpornika R i reaktancije X, odreenih klasinim -
modelom voda. Popreni kapacitet je zanemaren zbog jednostavnosti,
impedancija voda je:
Z = R + jX

14
 R X

V = V
I P, Q
+
E = E 0
-

Slika 4.2 Prikaz kruga jednostavnog radijalnog sustava

Naposljetku, prisjetimo se da je faktor snage troila odreen sa:

P P
PF = = = cos
S P2 + Q2

gdje su P, Q, i S, djelatna, jalova i prividna snaga i je kut definiran prema

slici 4.3.

S
Q

P
Slika 4.3 Definicija kuta

4.2 Maksimalno isporuiva snaga

Kao to je objanjeno u uvodu, naponska nestabilnost proizlazi iz pokuaja

da troila povuku veu snagu nego to moe biti isporueno kroz sustave
prijenosa i proizvodnje [L11]. U ovom poglavlju fokusirat emo se na
odreivanje maksimalne snage koja se moe dobiti na kraju jednostavnog
sustava na slici 4.2, pod razliitim uvjetima.

Prirodna maksimalna snaga

Zbog jednostavnosti, za poetak emo pretpostaviti da se troilo ponaa kao

induktivno troilo. Impendanciju troila emo pisati kao:

15
 Z l = Rl + jX l
gdje su Rl i X l otpor i reaktancija troila.

Struja I na slici 4.2 dana je sljedeim izrazom:

E
I=
( R + Rl ) + j ( X + X l )
a djelatna snaga troila:
Rl E 2
P = Rl I 2 = (4.1)
( R + Rl ) 2 + ( X + X l ) 2
Potrebni uvjeti za odreivanje maksimalne djelatne snage P uz dvije varijable
Rl i X l su:
P
=0
Rl
P
=0
X l
gdje nakon raunanja dobivamo:

( R + Rl ) + ( X + X l ) 2 Rl ( R + Rl ) = 0
2 2

Rl ( X + X l ) = 0

Rjeenje jednadbi, pod uvjetom Rl > 0, je jedinstveno:

Rl = R (4.2a)
Xl = X (4.2b)
ili u kompleksnom obliku:
Zl = Z *
Jednostavnom provjerom moemo se uvjeriti da to rjeenje odgovara
maksimalnoj djelatnoj snazi P.
Snaga troila je maksimalna kada impendanciaj troila odgovara konjugirano
kompleksnoj vrijednosti prijenosne impendancije.
Pod uvjetima maksiamlne snage, impedancija gledana sa strane izvora je
R + Rl + jX + jX l = 2 R , tj. isto omski otpor i izvor ne proizvodi nikakavu
jalovu snagu. Odgovarajua snaga troila je:
E2
Pmax = (4.3)
4R

a napon:

16
 E
Vmax P =
2

gdje maxP oznaava vrijednost pod uvjetima maksimalne djelatne snage.

Sluaj prirodne snage nije prikladan za primjenu u energetskom sustavu. Prvi
problem je da u prijenosnom sustavu omski otpor R moe biti zanemariv u
odnosu na reaktanciju X. Sada, kako R tei prema nuli, odgovarajua
vrijenost otpora troila Rl (4.2a) isto tako ide prema nuli, dok maksimalna
snaga (4.3) tei ka beskonanosti. R i Rl idu ka nuli, struja I tei ka
beskonanosti (budui da je X + X l = 0 ) i dobivamo snagu Rl I 2 ! To je oito
nerealno.

Maksimalna snaga uz poznati faktor snage troila

Opisani faktor snage cos je sadran u impendanciji troila, zapisana u

sljedeem obliku:
Z l = Rl + jX l = Rl + jRl tan

Struja I je sada dana izrazom:

E
I=
( R + Rl ) + j ( X + Rl tan )
a djelatna snaga troila:
Rl E 2
P = Rl I 2 = (4.4)
( R + Rl ) 2 + ( X + Rl tan ) 2
Uvjet ekstrema je:
P
=0
Rl
nakon deriviranja dobivamo
( R 2 + X 2 ) Rl2 (1 + tan 2 ) = 0 (4.5)
koji je ekvivalentan izrazu:
Zl = Z

Druga derivacija je odreena izrazom

2 P
= 2 Rl (1 + tan 2 )
Rl2
koja je uvijek negativna, s time nam ukazuje da je to maksimalna vrijednost.
Za konstantan faktor snage, snaga troila maksimalna je kada impedancija
troila postane jednaka po apsolutnoj vrijednosti impendanciji prijenosa.

17
Optimalne vrijednosti omskog otpora i reaktancije su [L11]:
Rl max P = Z cos
X l max P = Z sin = Rl max P tan
Slika 4.4 prikazuje djelatnu snagu P, napon V i veliinu struje I kao funkciju
od Rl . Beskonana vrijednost Rl odgovara uvjetima otvorenog kruga (prazni
hod). Kako se vrijednost Rl smanjuje, napon V pada dok struja I raste. Dok
god je Rl vei od Rl max P , poveanje u I 2 premauje smanjenje Rl i zbog toga
P raste. Kada Rl postane manji nego RlmaxP smanjenje Rl je vee nego
poveanje I 2 pa P poinje padati. Konano, Rl =0 odgovara uvjetima kratkog
spoja.

1 I X/E
V/E

PX / E 2

Rl / X
Rl max P / X

Slika 4.4 P, V i I kao funkcija od Rl

Vratimo se na sluaj kada je Rl =0. Optimalni otpor troila za konstantan

faktor snage je, prema (4.5):
RlmaxP= X cos
Uvrtavanjem u (4.4) dobivamo maksimalnu djelatnu snagu

18
 cos E2
Pmax = (4.6)
(1 + sin ) 2 X
sa odgovarajuom jalovom snagom
sin E 2
Qmax P = (4.7)
1 + sin 2 X
i naponom na kraju voda
E
Vmax P = (4.8)
2 1 + sin

Ako uzmemo uz to da je troilo savreno kompenzirano, tj. da je cos = 1 ,

optimalni otpor troila, maksimalna djelatna snaga i napon na kraju voda su:
Rl max P = X
E2
Pmax =
2X
E
Vmax P = 0.707 E
2

Maksimalna djelatna snaga dobivena iz jednadbi snage

Zbog jednostavnosti, zanemarit emo omski otpor R prijenosnog voda

(slika 4.2). Takoer emo pretpostaviti idealan naponski izvor E = E0 ,
veliinu napona oznaavati emo s V, a fazni kut s . Sa slike 4.2 dobijemo
izraz:
V = E jX I
Snaga u kompleksnom obliku apsorbirana od troila je:

E V j
S = P + jQ = V I = V = ( EV cos + jEV sin V 2 ) (4.9)
jX X
koju raslanimo (rastavimo) na komponente
EV
P= sin (4.10a)
X
V 2 EV
Q= + cos (4.10b)
X X
Jednadbe (4.10a,b) su jednadbe snage uz idealan vod (R=0). Za poznate
snage (P,Q), s obzirom na V i , mogu se izraunati ostale varijable.
Odredimo za koje vrijednosti (P i Q) imamo jedinstvena rjeenja.
Eliminiranjem iz (4.10a,b) dobivamo:

19
 (V ) + ( 2QX E )V
2 2 2 2
+ X 2 ( P2 + Q2 ) = 0 (4.11)

to je jednadba drugog reda s nepoznanicom V2. Da bi jednadba imala

barem jedno rjeenje moramo zadovoljiti uvjet:

( 2QX E )
2 2
4 X 2 ( P2 + Q2 ) 0

koji moemo pojednostavniti:

2
E2 E2
P
2
Q+ 0 (4.12)
X 2X
Jednadba (4.12) odgovara paraboli u P-Q ravnini kao to je prikazano na
slici 4.5. Sve toke unutar parabole zadovoljavaju (4.12) i imaju dva rjeenja.
Toke izvan parabole nemaju rjeenja, dok toke na paraboli daju
jedinstvena rjeenja.

0.3

QX
E2

0.2

0.1

-0.1

-0.2

-0.3

-0.8 -0.6 -0.4 -0.2 0 0.2 0.4 0.6 PX 0.8

E2

Slika 4.5 Podruje postojanja rjeenja jednadbe snage

20
Na paraboli lee sve toke maksimalne snage. Toke sa negativnom
djelatnom snagom odgovaraju maksimalnoj snazi proizvodnje (a maximum
generation), dok svaka toka sa pozitivnom djelatnom snagom odgovara
maksimalnoj snazi potroaa (troila) uz poznati faktor snage.
Poloaj parabole je simetrian u odnosu na Q-os (tj. s obzirom na promjenu
P u P). Tj., maksmalna snaga koja moe biti dodana na strani potroaa je
upravo jednaka maksimalnoj snazi koja se moe apsorbirati. Meutim, ta
simetrinost nestaje ako uzmemo i utjecaj omskog otpora R prijenosnog
voda.
Ako postavimo da je P=0 u (4.12) dobivamo:
E2
Q
4X
E2/X je snaga kratkog spoja na sabirnicama na koje je spojen potroa, tj.
umnoak napona E (napon izvora) i struje kratkog spoja E/X, maksimalna
snaga isto reaktivnog (induktivnog ili kapacitivnog) troila jedanka je etvrtini
snage kratkog spoja.
Slino, postavljanjem da je Q=0 u (4.12) dobivamo:
E2
P
2X
koja je jednaka graninoj (maksimalnoj) djelatnoj snazi za vod bez gubitaka
uz isto radno troilo (potroae, cos =1), i odgovara polovici snage uz
kratko spojene sabirnice (the short-circuit power).
Kao to se moe vidjeti, tu je osnovna razliak izmeu djelatne i jalove snage.
Bilo koja djelatna snaga moe biti "konzumirana" ako je dovoljno jalove
snage injektirano na sabirnicama troila, dok jalova snaga troila nikada ne
moe biti vea od E2/4X. Razlika dolazi iz induktivne prirode prijenosnog
sustava i jo pokazuje zbog ega je teko kroz prijenosne vodove prenijeti
velike vrijednosti jalove snage.

4.3 Odnosi snaga-napon (power-voltage relatioships)

Pretpostavljajui da vrijedi uvjet (4.12), dva rjeenja jednadbe (4.11) su:

E2 E4
V= QX X 2 P 2 XE 2Q (4.13)
2 4
U (P, Q, V)- ravnini, jednadba (4.11) odreuje (oznaava) dvodimenzionalnu
povrinu prikazanu na slici 4.6. Gornji dio povrine odgovara pozitivnom
rjeenju u jednadbi (4.13), ili rjeenju s viom vrijednosti napona, dok donji
dio odgovara negativnom rjeenju, odnosno nioj vrijednosti napona.
"Ekvator" te povrine, du kojega su dva rjeenja jednaka odgovara tokama
maksimalne snage koje se dobiju iz (4.6, 4.7, 4.8). Projekcija te granine
krivulje na P-Q ravninu odgovara paraboli sa slike 4.5.

21
 tan = 0.41
1.0
V

tan = 0.2
E 0.8

0.6
0
0.4

0.2
0
0 0.20
-0.4
0.41
1
-0.2

QX 0
0
E2
0.2 0.2
0.4
0.6 PX
0.4 0.8
E2

Slika 4.6 Napon kao funkcija djelatne i jalove snage

"Meridijani" povueni punom crtom na slici 4.6 odgovaraju presjecitima sa

okomitom ravninom Q = P tan , za kut koji se mijenja od /8 do /2
korakom od /16. Projekcijom tih "meridijana" u P-V ravninu dobivamo
napona troila kao funkcije djelatne snage uz promjenljive vrijednosti tan.
Te krivulje, prikazane na slici 4.7, nazivaju se P-V krivulje. One igraju vanu
ulogu u razumijevanju naponske nestabilnosti.
Iako su P-V krivulje vjerojatno najpoznatije, one nisu jedine krivulje koje se
mogu dobiti projekcijom na neku od ravnina. Slino moemo:
projekcijom "meridijana" na Q-V ravninu, otuda dobivamo Q-V
krivulje
postavljanjem prividne snage S = P 2 + Q 2 za apscisu dobivamo
SV krivulje
smatramo da Q-V krivulje odgovaraju konstantnoj djelatnoj snazi P

22
 odnosno da P-V krivulje odgovaraju konstantnoj jalovoj snazi Q

1.2
tan = 0.41
V
1.0
E
tan = 0.00
0.8
1.50 0.41

0.6 2.41
5.03
0.4

0.2

0.2 0.4 0.6 0.8

PX
E2
Slika 4.7 P-V krivulje

Slijedea opaanja e nam dati bolji pogled na krivulje sa slike 4.7:

1 Za zadanu snagu troila manju od maksimalne, postoje dva rjeenja:
jedno sa veim naponom i manjom strujom, drugo sa manjim
naponom i veom strujom. Taj oblik odgovara "normalnim" radnim
uvjetima, sa naponom V blie naponu generatora E. Trajan rad sa
niim naponom i veom strujom nije prihvatljiv.
2 Kako je troilo sve vie i vie kompenzirano (to odgovara smanjenju
tan ), maksimalna snaga raste. Napon pri kojem se maksimalna
snaga javlja takoer raste. Za visoki stupanj kompenzacije i snaga
troila se pribliava maksimalnoj vrijednosti, dva napona su blizu
jedan drugome i bez daljnje analize moe biti teko odrediti koje
rjeenje odgovara "normalnom".
3 Za prekompenzirana troila ( tan <0), imamo na gornjemi dijelu P-V
krivulje dio gdje napon raste zajedno sa snagom troila. Objanjenje
te pojave je da za tan <0, kada je vie djelatne snage konzumirano,
troilo proizvodi vie jalove snage.

23
4.4 Potreba generatora za jalovom snagom

Generator pretpostavljamo kao idealan izvor napona konstantog iznosa.

Slijedei primjer sa slike 4.2, u sluaju idealnog voda R=0, proizvodnju jalove
snage generatora izraavamo kao sumu gubitaka mree i troila:
Qg = Q + XI 2 (4.14)

gdje linijsku struju I dovodimo u vezu sa generatorom preko prividne snage

Sg:

Sg Pg2 + Qg2
I= =
E E
Supstitucijom I u (4.14) uz Pg = P zbog nepostojanja gubitaka djelatne
snage, dobivamo:
X
Qg = Q + 2
( P 2 + Qg2 )
E
koju moemo pisati kao:
E2 E2
Qg2 Qg + Q + P2 = 0 (4.15)
X X
Rjeavajui jednadbu (2.15) s obzirom na Qg dobivamo:
2
E2 E 2 QE 2
Qg = P2 (4.16)
2X 2X X

Treba napomenuti da jednadba (4.15) ima rjeenje jedino kada je uvjet

(4.12) zadovoljen. Jednadba (4.15) definira povrinu u (P, Q, Qg)-prostoru.
Presijecanjem te povrine ravninom s konstantnim faktorom snage, kao to
vidimo na slici 4.6, dobivamo PQg krivulje prikazane na slici 4.8. Te su
krivulje sline P-V krivuljama, osim to se sada "normalne" radne toke
nalaze na donjim dijelovima krivulja. Poevi od otvorenog kruga (P=0, Qg=0)
i poveavanjem optereenja, proizvodnja jalove energije raste nelinearno sa
P sve do maksimalne snage. Poslije te toke, P se smanjuje dok gubitci
jalove snage nastavljaju rasti, sve do toke (P=0, Qg=E2/X) koja odgovara
kratkom spoju na sabirnicama troila. Sve toke maksimalne snage su
odreene izrazom:
E2
Qg max P =
2X
kakav god bio faktor snage.

24
4.5 Pogled na mehanizam nestabilnosti

P-V karakteristike mree i troila

Snaga iskoritena od strane troila mijenja se s naponom i frekvencijom.

Izraz "karakteristika troila" [L11] koristit emo za troila djelatne i jalove
snage koje su funkcija napona V i nezavisne varijable z. Varijablu z emo
zvati potranja (zahtjev) troila (the load demand).

1.2
Qg X
E2
1

0.8

tan = 0.41
0.6

-0.20
0.00
1.00

0.41
2.41
5.03

0.4

0.2

-0.2
0 0.2 0.4 0.6 0.8
PX
E2

Slika 4.8 Proizvodnja jalove snage kao funkcija snage troila

Oblik karakteristika troila je:

P = P (V, z) (4.17a)
Q = Q (V, z) (4.17b)
Za posebne potranje z, jednadbe (4.17a, b) odreuju kivulje u (P, Q, V)
prostoru. Te krivulje presijecaju V(P, Q) povrinu u jednoj ili vie toaka. To
su vjerojatno radne toke za posebne zahtjeve. Ako projeciramo skup
presjecinih toaka za sve vrijednosti potranje na P- V ravninu dobivamo
ono to nazivamo P-V karateristikom mree nasuprot P-V karakteristika
troila dane izrazom (4.17a). Alternativno, moemo projecirati skup
presjecinih toaka na Q- V ravninu i dobijemo Q-V karakteristiku troila.

25
Razmatrajui na primjer ope prihvaenu karakteristiku troila poznatu kao
eksponencijalni model troila:

V
P = zP0 (4.18a)
V0

V
Q = zQ0 (4.18b)
V0

V = = 1.5
Q0
E = 0.2
P0

PX
E2

Slika 4.9 P-V krivulje mree i troila

U ovom modelu P0 ( odnosno Q0) je djelatna (jalova) snaga konzumirana uz

z=1 i napon V jednak referentnom naponu V0. Npr., tokasta krivulja
Q
prikazana na slici 4.6 odgovara (4.18a, b) uz ==1.5 i 0 = 0.2 , presijeca V
P0
(P, Q) povrinu u toki O i ishoditu. Kako se mijenja variajbla z, tako se
mijenja i presjecina toka O. Skup presjecinih toaka O za sve mogue
vrijednosti z, projecirane na P- V ravninu je puna crta na slici 4.9. To je
karakteristika mree koja odgovara prividnoj promjeni komponenti djelatne i
jalove snage troila. U gornjem specifinom primjeru:

Q Q0 V
=
P P0 V0

26
i kako je = u ovom primjeru, faktor snage troila je konstantan za bilo koji
napon.

Scenarij nestabilnosti

Svaka tokasta linija na slici 4.9 je P-V krivulja troila za neku vrijednost P0.
A i B su dvije radne toke koje imaju jednaku snagu P ali razliitu potranju z.
Uzimajui u obzir uinak malog poveanja u potranji z, kao to je prikazano
na slici 4.9. U toki A, poveanje potranje uzrokuje smanjenje napona, ali
rezultira i poveanjem snage troila. To je oekivani (pretpostavljeni) nain
rada energetskog sustava. Kod toke B, smanjenje potranje podudara se sa
smanjenjem napona i snage troila. Ako je troilo isto elektrostatiko, rad je
mogu u toki B, iako moda nije mogue odrati niski napon i veliku struju,
ovdje je bitna odrivost, ne stabilnost.
Jasan uvjet stabilnosti rada sustava je postojanje ravnotee, odreene
presjecitem P-V karaktristike i statike karakteristike troila. To znai da
vaan imbenik scenarija naponske nestabilnosti odgovara promjeni
parametara sustava koji vode ka nestanku stabilnosti.
Prvi mehanizam nestabilnosti prikazan je na slici 4.10a: poveanje u potranji
uzrokuje da se statika karakteristika troila mijenja dok konano ne prestane
presijecati P-V karakteristiku mree.
Drugi, praktiki jo vaniji scenarij odgovara velikom poremeaju. Poremeaj
se odnosi na ispad voda i/ili generatora. U naem primjeru sa jednim vodom
to odgovara poveanju X i/ili smanjenju E. Mehanizam nestabilnosti prikazan
na slici 4.10b: veliki poremeaj uzrokuje da se karakteristika mree jako
stisne to dovodi da se P-V karakteristika mree i karakteristika troila nakon
poremeaja ne dodiruju (presijecaju). Slom napona se javlja zbog ispada
elementa sustava u mrei nakon poremeaja.
Slika 4.11 prikazuje ista dva scenarija za statiku karakteristiku troila uz
==0.7 (umjesto ==0).
Uzimajui lagani porast tereta kao na slikama 4.10a i 4.11a, toka gdje
karakteristika troila postaje tangenta na karakteristiku mree zovemo
granino optereenje sustava (loadability limit of the system). Kao to je prije
spomenuto, poveanje optereenja iznad graninog optereenja (loadability
limit) rezultira gubitkom ravnotee, i sustav ne moe dugo radit. Na slici
4.10a toka gdje je krivulja optereenja tangenta na P-V krivulju mree
odgovara maksimalno isporuivoj (deliverable) snazi. Meutim, granino
optereenje ne mora nuno odgovarati maksimalno isporuivoj snazi, jer ona
ovisi o karakteristici potronje. To se moe vidjeti na slici 4.11a.
Opisani scenariji nam ne govori o tijeku dogaaja koji su se javili kao rezultat
gubitka ravnotee. Za detaljniju analizu mahanizma nestabilnosti potrebno je
razmatrati i dinamiko utjecaj svake od komponenti.

27
 statika karakterisika
V troila
E

z raste

PX
E2

a)

statika
V karakteristika troila
E

poslije poremeaja

prije poremeaja

PX
E2

b)
Slika 4.10 Mahanizam nestabilnosti ilustriran P-V krivuljama; statikom
katakteristikom troila uz ==0.

28
 V
E

z raste

PX
E2

a)

V
E

poslije poremeaja

prije poremeaja

PX
E2

b)
Slika 4.11 Mahanizam nestabilnosti ilustriran P-V krivuljama; statikom
katakteristikom troila uz ==0.7

29
5 UINAK KOMPENZACIJE NA NAPONSKU STABILNOST

Openito govorei, kompenzacija se sastoji od injektiranja jalove snage da

bismo poboljali djelovanje (funkcioniranje) sustava [L11], odrali napon to
blie nazivnoj vrijednosti, smanjili linijsku struju i otuda gubitke u mrei te
doprinijeli poveanju stabilnosti sustava.
Kompenzacija se najee izvodi pomou kondenzatora, drei protuteu
prevladavajuoj induktivnoj prirodi prijenosnih sustava i troila.

5.1 Serijska kompenzacija

Serijska kompenzacija se obino koristi za smanjenje impendancije

prijenosnih vodova koji prenose snagu na veliku udaljenost, kao to je
jednostavno prikazano na slici 5.1 (u raun nije uzeto mjesto na kojem su
ugraeni kondenzatori).

X Xc

L C

+
E = E0 -

Slika 5.1 Serijska kompenzacija

Impedancija voda je dana sa:

1
X vod = X X c = L
C
sa stupnjem kompenzacije:
X X vod X c
=
X X
koji najee ima vrijednost 0.3-0.8.
Zamjenom X sa X vod u (4.6, 4.8) jasno se vidi da se poveala maksimalna
djelatna snaga, dok je napon uz uvjet maksimalne snage ostao
nepromijenjen.

30
Serijska kompenzacija daje temeljni pogled naponske nestabilnosti, to jest
elektrine udaljenosti izmeu centara proizvodnje i potroakih centara. Ona
je vrlo djelotvoran pokazatelj nestabilnosti.

5.2 Poprena kompenzacija

Poprena kompenzacija je najee upotrebljavani oblik kompenzacije.

Promatrat emo jednostavni sustav sa slike 5.2, koji spaja (povezuje)
djelovanje susceptancije voda Bl sa promjenjivim poprenim
kompenzatorom (susceptancijom Bc ).

V = V

Bl Bl Bc P, Q
+
E = E0 -

Slika 5.2 Kapaciteti mree i poprena kompenzacija

Thevenin-ov ekvivalent gledan sa strane troila (tj. lijevo od isprekidane crte

na slici 5.2) ima slijedee vrijednosti:
1
Eth = E
1 ( Bc + Bl ) X
1
X th = X
1 ( Bc Bl ) X

Zamjenom E sa Eth i X sa X th u (4.6, 4.8) dobivamo maksimalno snagu (za

faktor snage cos ):

cos Eth2 1 cos E 2

Pmax = =
1 + sin 2 X th 1 ( Bc Bl ) X 1 + sin 2 X
i odgovarajui napon toila:
Eth 1 E
Vmax P = =
2 1 + sin 1 ( Bc Bl ) X 2 1 + sin

31
Usporeujui sa (4.6, 4.8) vidimo da su vrijednosti Pmax i Vmax P porasle u
jednakom odnosu kada su uzme utjecaj (doprinos) susceptancije mree i/ili
kompenzacije.
Slika 5.3 prikazuje situaciju gdje raste snaga potronje, da bi se napon
odrao unutar dozvoljenih vrijednosti, prikazanih isprekidanim crtama (0.95-
1.05 U n ), bit e dodana odreena vrijednost kondenzatora. Rezultirajua P-V
krivulja prikazana je podebljanom linijom na slici 5.3.

1.2

V
1.0
E

0.8 XBc = 0.10

XBc = 0.05
XBc = 0
0.6

0.4

0.2
PX
E2
0
0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6
Slika 5.3 P-V krivulje za razliite stupnjeve kompenzacije

Kako raste optereenje u podrujima gdje imamo manjak proizvodnje, sve

vie moramo koristiti kompenzaciju da bismo napon odrali u normalnim
radnim granicama. Normalna radna toka se sve vie pribliava maksimalnoj
isporuivoj snazi.
Slino, u sustavima s velikim utjecajem kapaciteta, poprena prigunica ( Bc )
mora biti spojena kod slabo optereenih vodova da bi se izbjegla nadvienje
napona [L11]. To je esto sluaj u sustavima vrlo visokog napona (>500 kV)
gdje se snaga prenosi na vrlo velike udaljenosti. Tada se trai od poprenih
prigunica da apsorbiraju viak proizvedene jalove snage.

5.3 FACTS ureaji

FACTS (Flexible AC Transmission System) ureaji su zasnovani na

energetskoj elektronici. FACTS ureaji doprinose poveanju prijenosne moi
sa statikog i dinamikog aspekta rjeavanja problema stabilnosti napona te
problema regulacije napona kompenzacije jalove snage.

32
Pored konvencionalnih kompenzacijskih ureaja (prigunice i kondnzatorske
baterije), sve vie koriste FACTS ureaji koji openito imaju ulogu
poboljanja upravljivosti prijenosnom snagom i poveanjem prijenosne moi
EES-a.
Najzanimljivija znaajka FACTS ureaja primijenjenih u prijenosnim
mreama je upravaljanje tokovima snage i poboljanje iskoristivosti kako
postojeih tako i novih vodova. Koritenjem svojstva fleksibilnosti FACTS
ureaja, mogue je postii optereenje voda koje je vrlo blizu termikom
ogranienju.
Upravljanje tokovima snage u prijenosnoj mrei mogue je zahvaljujui
spososbnosti FACTS ureaja da nadziru veiine koje su vrlo vane u
prijenosnoj mrei: serijska impedancija, poprena impedancija, struja, napon,
fazni kut te stupanj priguenja njihanja na razliitim frekvenciajma ispod
nazivne frekvencije.
Openito uzevi, FACTS ureaje prema vrsti prikljuka na prijenosnu mreu
mogue je podijeliti na slijedee tipove:
1 serijske
2 poprene
3 kombinirano serijsko-poprene.

Pojedinano ili kombinirano djelovanje FACTS ureaja usmjereno je prema:

priguenju elektromehanikih oscilacija
regulaciji tokova djelatnih i jalovih snaga
serijskoj i poprenoj kompenzaciji
regulaciji kuta prijenosa.

Zbog visokih trokova (ije se snienje oekuje s daljnjim razvojem

tehnologije), prethodno je potrebno iscrpsti sve mogunosti konvencionalnog
rjeavanja postojeeg problema pomou kondenzatorskih baterija i
prigunica.

5.4 Q-V krivulje

Q-V krivulje prikazuju odnose izmeu jalove snage Qc za dane sabirnice i

napona na tim sabirnicama [L11]. Mogu biti odreene spajanjem zamiljenog
generatora koji proizvodi samo jalovu snagu Qc (tj., P = 0, Qc 0 ) koja se
mijenja s promjenom napona sabirnica V. Budui da taj generator ne
proizvodi djelatnu snagu, zamiljeni generator je sinkroni kompenzator.

33
 E0 V
P, Q

V
Pg = 0
Qc 0

Slika 5.4 Upotreba zamiljenog generatora pri stvaranju Q-V krivulja

Odreivanje Q-V krivulja pokazat emo na primjeru sa sa slike 5.5.

Jednadbe snage (4.10a, b) postaju:
EV
P= sin
X
(5.2a)
V 2 EV
Q Qc = + cos (5.2b)
X X
Za svaku vrijednsot V, je prvo odreen iz izraza (5.2a), zatim je izraunata
jalova snaga Qc iz izraza (5.2b). Tri tako odreene Q-V krivulje su prikazane
na slici 5.6.

34
 Qc X
E2
0.5

0.3
3

0.1
2 Q3
O'
0
1 Q2 O
-0.1
Q1
V
E
-0.3
0.1 0.3 0.5 0.7 0.9 1.1

Slika 5.5 Q-V krivulje

Krivulja 1 predstavlja rad sustava daleko ispod maksimalne snage. Dvije

presjecine toke sa V-osi odgovaraju nekompenziranom stanju. Rjeenje sa
viom vrijednosti napona (toka oznaena s O na slici 5.6) je normalna radna
toka. Kao to emo vidjeti, Q-V krivulja ne odstupa puno od pravca oko te
toke. Krivulja 2 prikazuje optereeniju situaciju. Radna toka bez
kompenzacije je O, gdje je zakrivljenje Q-V krivulje vie izraeno. Q1 i Q2
vrijednosti na slici predstavljaju granice jalove snage s obzirom na gubitak
radne toke. One odgovaraju minimalnom poveanju iznosa jalove snage
tereta (ili ekvivalentno smanjenju proizvodnje jalove snage) za koji jo imamo
radnu toku. Krivulja 3 odgovara situaciji gdje sustav nemoe raditi bez
injektiranja jalove snage. Prikazana granina vrijednost Q3 je negativna i
predstavlja mjerilo MVar udaljenosti od radne toke sustava.
Q-V krivulje mogu pomoi pri odreivanju potrebne vrijednosti kompenzacije
za vraanje u radnu toku ili dobivanje eljene vrijednosti napona.

35
6 ANALIZA NAPONSKE STABILNOSTI POMOU PRORAUNA
TOKOVA SNAGA

Prorauni tokova snaga i naponskih stanja su temelj u analizi

elektroenergetskih sustava. Takoer, preureenjem jednadbi koriste se u
analizi naponske stabilnosti elektroenergetskog sustava kao statiki alat. U
proraunima se najee koristi Newton-Raphson-ova metoda.

6.1 Newton-Raphson-ov iterativni postupak (metoda)

Newton-Raphson-ovim postupkom rjeava se niz nelinearnih jednadbi u

kojima se izraava djelatna i jalova snaga u ovisnosti o naponima sabirnica
[L9].
Jednadbe su izraene u polarnim koordinatama.
Vi = Vi i ; V j = V j j
Yij = Yij ij

Pi + jQi = ViYijV j ( i j ij )
n
(6.1)
j =1

Sredimo jednadbu (6.1), te odvojimo realni od imaginarnog dijela. Rezultat

je:

Pi = ViYijV j cos ( i j ij )
n

j =1
(6.2)
Qi = ViYijV j sin ( i j ij )
n

j =1

i = 1, 2,..., n
ir
Izrazi (6.2) vrijede za svaku sabirnicu. Na svim sabirnicama, osim sabirnica
regulacijske elektrane, poznate su djelatna i jalova snaga, a nepoznate su
realne i imaginarne komponente napona. Na sabirnicama regulacijske
elektrane komponente napona su poznate i ostaju nepromijenjene. Potrebno
je rijeiti 2(n-1) nelinearnu jednadbu, gdje je n broj sabirnica (u broj n nije
ukljuena nula sustava). Matrica zvana Jakobi-eva matrica u problemu
tokova snaga daje vezu izmeu potrebnih korekcija napona i pogreke
proraunanih snaga (izraz 6.3).
J1 J2
J (6.3)
3 J 4

lanove Jakobi-eve matrice dobivamo deriviranjem izraza (6.2).

Izvandijagonalni lanovi [J1] jesu:

36
 Pi
= ViYijV j sin ( i j ij ) i j (6.4)
j
Dijagonalni lanovi [J1] jesu:
Pi
= ViYijV j sin ( i j ij )
n

i j =1
j i

(6.5)
Izvandijagonalni lanovi [J2] jesu:
Pi
= ViYij cos ( i j ij ) i j (6.6)
V j
Dijagonalni lanovi [J2] jesu:
Pi
= 2ViYii cos ii + YijV j cos ( i j ij )
n
(6.7)
Vi j =1
j i

Izvandijagonalni lanovi [J3] jesu:

Qi
= ViYijV j cos ( i j ij ) i j (6.8)
j
Dijagonalni lanovi [J3] jesu:
Qi
= ViYijV j cos ( i j ij )
n
(6.9)
i j =1
j i

Izvandijagonalni lanovi [J4] jesu:

Qi
= ViYij sin ( i j ij ) i j (6.10)
V j
Dijagonalni lanovi [J4] jesu:
Qi
= 2ViYii sin ii + YijV j sin ( i j ij )
n
(6.11)
Vi j =1
j i

Pretpostavljeni naponi vorita u nultoj iteraciji imaju nazivne vrijednosti (tj.,

U i( ) = 10 p.u. ), zatim pomou jednadbi (6.2) izraunamo djelatne i jalove
0

snage vorita. Korekcije snaga raunamo iz relacija:

Pi ( k ) = Pi zad Piizr
(k )
(6.12)
Qi( k ) = Qi zad Qiizr
(k )
i = 1, 2, ..., n -1

Korekcije modula napona i kuta napona raunaju se sada iz relacije:

37
 P J1 J 2
Q = J J 4 V
(6.13)
3
Zatim raunamo korigirane vrijednsoti modula napona i kuta napona prema
relaciji:
Vi ( k +1) = Vi ( k ) + Vi ( k +1)
(6.14)
i( k +1) = i( k ) + i( k +1) i = 1, 2,..., n 1
U raun sada ponovno ulazimo s korigiranim modulima napona i kuta
napona, zatim raunamo snage, iz snaga razlike snaga itd., sve dok razlika
snaga ne posatne dovoljno mala (unaprijed zadana tonost).
Utjecaj malih promjena modula napona sabirnica na djelatnu snagu je
neznatan, a isto tako je neznatan utjecaj malih promjena kuta napona na
jalovu snagu. Stoga se u primjeni polarnih koordianta raun moe
pojednostavniti tako da se jednadba (6.13) ispie na slijedei nain:
P J1 0
Q = 0 J 4 V
(6.15)

6.2 Kontinuirana tehnika prorauna tokova snaga i naponskih prilika

Pribliavanjem graninoj snazi prijenosa Jacobi-eva matrica postaje bliska

singularnoj i Newton-Raphson-ov postupak divergira. Problem "slabe"
uvjetovanosti Jacobi-eve matrice se moe izbjei primjenom tzv. kontinuirane
tehnike za proraun tokova snaga i naponskih stanja.
Kontinuirana tehnika omoguava da se izraunaju rjeenja razmatranog
sustava jednadbi od nekog poetnog stanja (koje se moe proraunati
klasinom tehnikom) do kritinog stanja tj. stanja koje odgovara graninoj
snazi prijenosa, koristei eljeni scenario promjene optereenja sustava.
Openito, ova tehnika prorauna omoguava generiranje krivulja rjeenja
nelinearnih algebarskih jednadbi po nekom varijabilnom parametru. Zorni
prikaz ove tehnike je dan na slici 6.1.

38
 prediktor
A B
1.0 korektor
D
C
0.8
E
G F
[ p.u.]

0.6
napon

0.4

0.2

2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
povecanje snage [ %]

Slika 6.1 Prikaz kontinuirane tehnike prorauna tokova snaga

U ovom iterativnom postupku polazi se od poznatog rjeenja (toka A). Prvi
korak je da se prognozira slijedee rjeenje (toka B) pomou tangente na
krivulju u toki poetnog rjeenja i to za eljeni scenario promjene
optereenja. To je prva faza- faza prognoze ili predikcije. Ova procjena
vrijednosti se potom korigira koritenjem klasine Newton Raphson - ove
metode. To je druga faza - faza korekcije i kao rezultat se dobiva tono
rjeenje (toka C). Korekcija se obavlja uz fiksiranje jedne varijable. U prvom
koraku to je postupak promjene optereenja (pravac B-C); u nekom
slijedeem koraku to moe biti neka druga variajbla, npr. Napon vora
(pravac F-G). Navedeni postupak se naziva lokalna parametrizacija tj. u
ovisnosti od oblika krivulje fiksiraju se razliite varijable u fazi korekcije.
Postupak se ponavlja dok se ne poprate sve toke na krivulji u eljenom
opsegu.

Osnovna formulacija zadatka kontinuirane tehnike prorauna tokova

snaga i naponskih stanja

Modifikacija jednadbi ravnotee djelatnih i jalovih snaga obavlja se tako to

se dodaje postotak poveanja optereenja kao nova varijabla. Ova varijabla
je istovremeno onaj promjenljivi parametar za iju se promjenu izraunavaju
rjeenja sustava nelinearnih jednadbi i bit e oznaena sa .
Polazi se od jdnadbi ravnotee djelatnih i jalovih snaga danih sa:

Pi Vi 2Gii Vi V j ( Gij cos ij + Bij sin ij ) = 0

j i (6.16a)
i = 1, 2,..., n

39
 Qi + Vi 2 Bii Vi V j ( Gij sin ij Bij cos ij ) = 0
j i (6.16b)
i = 1, 2,..., n
ili
Pi PTi = 0 (6.17a)

Qi QTi = 0 (6.17b)

PTi = Vi 2Gii + Vi V j ( Gij cos ij + Bij sin ij ) (6.18a)

j i

QTi = Vi 2 Bii + Vi V j ( Gij sin ij Bij cos ij ) (6.18b)

j i

za i = 1, 2,..., n .
Injektirane snage se mogu izraziti kao algebarski zbroj snage koja ulazi u
vor (generirana snaga) i snage koja izlazi iz vora (snaga potronje).
Pi = PGi PLi (6.19a)

Qi = QGi QLi (6.19b)

Da bi se mogao predstaviti efekt promjene optereenja sustava moraju se
PGi , PLi , QLi iskazati kao funkcije od u obliku

PGi = PGi 0 (1 + kGi ) (6.20a)

PLi = PLi 0 + k Li Sbi cos i (6.20b)

QLi = QLi 0 + k Li Sbi sin i (6.20c)
Indeks 0 oznaava poetno stanje (kada je =0), pa oznake u prethodnim
jednadbama imaju slijedee znaenje:
PLi 0 , QLi 0 - djelatna i jalova snaga potronje vora i u poetnom stanju;

k Li - faktor stupnja porasta optereenja vora i s promjenom

parametra ;
cos i - faktor snage optereenja vora i ;

kGi - faktor stupnja porasta generirane djelatne snage u voru i s

promjenom parametra ;
PGi 0 - generirana djelatna snaga u voru i u poetnom stanju;

Sbi - veliina bazne snage za vor i koja omoguava skaliranje

promjene optereenja i koja je jednaka PLi2 0 + QLi2 0 .

40
Kako se kGi , k Li , i mogu specifizirati za svaki vor moe se simulirati bilo
kakav scenario promjene optereenja.
Jednadbe ravnotee djelatnih i jalovih snaga mogu biti napisane kao:
PGi 0 (1 + kGi ) PLi 0 k Li Sbi cos i PTi = 0 (6.21a)

QGi 0 QLi 0 k Li Sbi sin i QTi = 0 (6.21b)

Faza prognoze (predikcije) rjeenja

Ako postoji poetno rjeenje prorauna tokova snaga i naponskih stanaj

( =0) prognoza slijedeeg rjeenja se izraunava koritenjem linearne
aproksimacije (tj. tangente na toku koja odgovara poetnom rjeenju) pri
promjeni bilo koje od varijabli. Tangenta se izraunava tako to se diferencira
f ( , V, ) = 0 ime se dobiva:

f f f
d + dV + d = 0 (6.22)
V
ili
d
f f f
dV = 0 (6.23)
V
d

Lijeva matrica u prethodnom izrazu je u stvari Jacobi-eva matrica iz klasinog

Newton-Raphson-ovog prorauna tokova snaga kojoj je dodan jo jedan
f
stupac .

d
Da bi se mogla jednoznano izraunati tangenta t= dV potrebno je
d
definirati jo jednu jednadbu, jer postoji N = 2nPQ + nPV + 1 varijabli, a
2nPQ + nPV jednadbi. Zbog toga se dodaje jo jedna jednadba kojom se
diferencijal jedne od varijabli fiksira na vrijednost 1 (npr.
d = 1, dVk = 1 ili dk = 1 )
dxk = 1 (6.24)
Proireni izraz (6.23) sada moemo pisati kao

f f f d 0

V dV = 0 (6.25)

ek d 1

41
gdje je ek redni vektor sa jednim nenul elementom na k-toj poziciji. Ako se
indeks k (tj. k-ta varijabla) izabere pravilno, proirena Jakobi-eva matrica je
nesingularna i u toki u kojoj je neproirena Jacobi-eva matrica singularna,
pa tangenta moe biti izraena kao
d f
1
f f
t= dV = V (6.26)

d ek

Da li se koristi +1 ili -1 ovisi od toga kako se mijenja k-ta varijabla pri

izraunavanju toaka na krivulji. Ako k-ta varijabla raste koristi se +1, a ako
opada -1.
Prognozirano (prediktno) rjeenje sada moe biti izraeno kao
( p)
* d
* ( p) dV
V = V + (6.27)
* ( p) d

pri emu indeks * oznaava prognozirano , a p posljednje izraunato,
odnosno poetno rjeenje. Broj omoguava definiranje duljine tangente, tj.
veliinu koraka. Prognozirao rjeenje mora biti dovoljno blisko tonom, kako
bi se u fazi korekcije tono rjeenje moglo izraunati.

Faza korekcije prognoziranog rjeenja

U ovoj fazi se osnovnom sustavu jednadbi, koji se rjeava pomou

jednadbe f ( , V, ) = 0 , dodaje jo jedna jednadba zbog fiksiranja jedne
varijable. Fiksira se upravo k-ta varijabla iz prethodnog koraa nakon
izraunavanja prognoziranog rjeenja i dobiva proireni sustav jednadbi.
f ( , V, ) = 0
(6.28)
xk = xk*
Ovaj sustav jednadbi se rjeava pomou Newton-Raphson-ove metode koji
se razlikuje u odnosu na klasini samo u tome to su dodane jo jedna
varijabla i jo jedna jednostavna jednadba. Fiksirana varijabla se naziva
parametar kontinuirane tehnike prorauna tokova snaga i ona se moe
mijenjati u svakoj iteraciji.

Izbor parametara kontinuirane tehnike prorauna

Osnovno je pravilo da se za ovaj parametar bira ona varijabla kojoj odgovara

najvei element tangentnog vektora, tj. ona koja ima najvei stupanj
promjene u odnosu na prethodno rjeenje
xk k tk = max { t1 , t2 ,..., t N } (6.29)

42
Pri proraunu tokova snaga u prvom koraku se usvaja da je parametar
kontinuirane tehnike prorauna tokova snaga i ostaje taj parametar u
najveem broju koraka. Do promjene parametara dolazi samo oko kritine
toke (toke kojoj odgovara granina prijenosna snaga) i tada je najee
parametar napona u nekom voru, jer je obino tada najvea promjena
napona u nekom od vorova.
Prilikom obilaska oko kritine toke dolazi do promjene predznaka d (na
gornjem dijelu krivulje je d >0, a na donjem d <0) tako da promjena
predznaka d kao elementa tangente t signalizira prolazak kroz kritinu
toku.

Opi postupak za dobivanje P-V i Q-V krivulja

Izrazi (6.20 a, b, c) omoguavaju generiranje niza krivulja i to za razliite

scenarije promjene generirane snage i snage potronje. Tako npr. za i = 0
dobivaju se P-V krivulje, a za i = 90o omoguava generiranje Q-V krivulja.
Q
Sa i = arctg Li 0 generiraju se krivulje ovisnosti napona od promjene
PLi 0
prividne snage uz konstantan faktor snage. Takoer, odgovarajuim izborom
k Li moe se zadati porast optereenja samo u jednom voru, u odreenoj
oblasti ili u cijelom sustavu. Slino, pomou kGi mogu se proizvoljno izabrati
oni generatori ija proizvodnja pokriva porast optereenja.
Za dobivanje P-V i Q-V krivulje potrebno je rijeiti slijedei sustav jednadbi:
PGi 0 (1 + kGi ) PLi 0 k Li Sbi cos i PTi = 0 (6.21a)

QGi 0 QLi 0 k Li Sbi sin i QTi = 0 (6.21b)

gdje je

PTi = Vi 2Gii + Vi V j ( Gij cos ij + Bij sin ij ) (6.18a)

j i

QTi = Vi 2 Bii + Vi V j ( Gij sin ij Bij cos ij ) (6.18b)

j i

Izborom k Li , kGi i i definira se eljeni scenario promjene optereenja i rada

proizvodnih jedinica. Klasinim proraunom se izraunava poetno stanje (za
=0). Potom se poveava za proizvoljni korak i nakon toga
izraunavaju se sva stanja klasinim proraunom sve dok postupak ne
divergira. Potom se prelazi na kontinuiranu tehniku prorauna tokova snaga i
dobivaju se rjeenja i na gornjem (poveanje ) i na donjem dijelu krivulje
(smanjenje ) oko kritine toke. Kada se ispune odgovarajui uvjeti
ponovno se obavlja klasini proraun tokova snaga, ovoga puta na donjem
dijelu krivulje smanjenjem za korak do krajnjeg stanja koje odgovara
=0.

43
7 PRIMJERI

Pri raunanju napona na sabirnicama potroaa (uz pretpostavku da je

napon VS na poetku voda jednak nazivnom naponu ) koritena je
jednadba:

b b 2 4ac
VR = (7.1)
2a
a = c1
b = c2 P + c3Q VS2 (7.2)
c = c4 ( P + Q )
2 2

c1 = a12 + a22 c2 = 2 ( a1b1 + a2b2 )

(7.3)
c3 = 2 ( a1b2 a2b1 ) c4 = b12 + b22

A = a1 + ja2
(7.4)
B = b1 + jb2
Dok je sustav naponski stabilan, obadvije vrijednosti VR (iz jednadbe (7.1))
su realne i mogu se koristiti za crtanje P-V krivulje sustava. Kada se
optereenje sustava poveava i pribliava toki naponskog sloma, obadvije
vrijednosti napona (via i nia) se pribliavaju istoj vrijednosti koja se naziva
kritini napon, koji se moe dobiti iz (7.1) kada diskriminanta ( b 2 4ac )
postane nula. Ako se optereenje i dalje poveava, diskriminanta postaje
negativna i nemamo vie realna rjeenja. Teoretski, sustav ne moe raditi
pod tim uvjetima to rezultira slomom napona.

7.1 Primjer iz literature

Podaci za vod kao i tablica 7.1 preuzeti su iz [L6].

Nazivni napon voda: 345 kV
Duljina voda: 450 km
Impedancija voda: ( 0.03 + j 0.284 ) km
Admitancija voda: j 3.9888 106 S
km
Bazna snaga: S B =100 MVA

44
 Vs VR
IR

Prijenosni vod
S=P+jQ

Slika 7.1 Jednopolna shema testnog primjera

Tablica 7.1 Kritine vrijednosti djelatne i jalove snage

cos =0.8 ind. cos =0.9 ind cos =1 cos =0.95 kap.
Pcr 2.56 3.17 4.85 6.44

Qcr 1.92 1.53 0 -2.12

45
 1,4 cos fi = 0.8 ind.
cos fi = 0.9 ind.
1,2
cos fi = 1
1 cos fi = 0.9 kap.
Napon (p.u.)

0,8

0,6

0,4

0,2

0
0 0,5 1 1,5 2 2,5 3 3,5 4 4,5
Djelatna snaga (p.u.)

Slika 7.2 P-V krivulje testnog primjera

Sa slike 7.2 moemo vidjeti da djelatna snaga u kritinoj toki raste kako se
mijenja faktor snage iz induktivnog u kapacitivni.

7.2 Primjeri za vodove iz hrvatskog elektroenergetskog sustava

Podaci u tablicama 7.2 i 7.3 su izraunati iz jednadbe (7.1).

Primjer 1: Vod erjavinec - Ernestinovo
Nazivni napon voda: 400kV
Podaci voda: R=0.03 /km ; X=0.33 /km; B=3.5 S/km;
l = 223 km;
Smax =1050 MVA
Bazna snaga: S B =100 MVA
Pomou nadomjesne -sheme voda i prijenosnih jednadbi dobivamo
lananu matricu L iz koje proitamo ope konstante voda:

0.971299 + j 0.002609 0.0041813 + j 0.0459938

[ L] = 0.971299 + j 0.002609
j1.230091

A = 0.971303 0.154
B = 0.046183 84.81

46
Tablica 7.2 Kritine vrijednosti djelatne i jalove snage voda
erjavinec - Ernestinovo
cos =0.8 ind. cos =0.9 ind cos =1 cos =0.9 kap.
Pcr 5.3334 6.609 10.196 15.436

Qcr 4.0 3.201 0.0 -7.476

1,2

1
Napon (p.u.)

0,8

0,6
cos fi = 0.8 ind.
cos fi = 0.9 ind.
0,4
cos fi = 1
cos fi = 0.9 kap.
0,2

0
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18
Djelatna snaga (p.u.)
Slika 7.3 P-V krivulje voda erjavinec Ernestinovo

Primjer 2: Lanac vodova Mraclin - Brinje - Konjsko

Nazivni napon voda: 220kV
Podaci o vodovima:
Mraclin - Brinje R=0.06 /km ; X=0.32 /km; B=3.6 S/km;
l = 118 km;
Brinje Konjsko R=0.08 /km; X=0.42 /km; B=2.8 S/km;
l = 200 km;
Bazna snaga: S B =100 MVA

47
Pomou nadomjesne -sheme voda i prijenosnih jednadbi dobivamo
lananu matricu lanca voda L iz koje proitamo ope konstante voda:

0.947745 + j 0.009827 0.04647 + j 0.248454

[ L] = 0.933104 + j 0.012678
j 0.465655

A = 0.94779 0.594
B = 0.25276 79.41

Tablica 7.3 Kritine vrijednosti djelatne i jalove snage lanca vodova

Mraclin - Brinje - Konjsko
cos =0.8 ind. cos =0.9 ind cos =1 cos =0.9 kap.
Pcr 0.9575 1.1725 1.748 2.5145

Qcr 0.7181 0.5678 0.0 -1.2178

1,2

1
Napon (p.u.)

0,8

0,6
cos fi = 0.8 ind.
0,4 cos fi = 0.9 ind.
cos fi = 1
0,2 cos fi = 0.9 kap.

0
0 0,5 1 1,5 2 2,5 3
Djelatna snaga (p.u.)

Slika 7.4 P- V krivulje lanca vodova Mraclin - Brinje - Konjsko

48
8 ZAKLJUAK

Naponska stabilnost elektroenergetskog sustava jeste sposobnost

odravanja napona unutar odreenih granica uz statike radne uvjete. Slom
napona predstavlja brzonastupajue promjene koje se pojavljuju u kratkom
vremenskom razdoblju. Slom napona moe, ali ne mora biti konana
posljedica naponske stabilnosti.
Pomou Newton-Raphson-ovog postupka prorauna tokova snaga odredi se
poetno stanje sustava. Pribliavanjem graninoj snazi prijenosa Jacobi-eva
matrica postaje bliska singularnoj i Newton-Raphson-ov postupak divergira.
Taj problem moe se izbjei primjenom kontinuirane tehnike za proraun
tokova snaga, koja omoguava generiranje krivulja rjeenja nelinearnih
algebarskih jednadbi po nekom varijabilnom parametru. Kontinuirana
tehnika prorauna tokova snaga sastoji se od dva dijela, faza prognoze i faza
korekcije. Uz poznato poetno rjeenje tokova snaga, prognozira se
slijedee rjeenje pomou tangente na krivulju u toki poetnog rjeenja.
Prognozirano rjeenje se potom korigira koritenjem klasine Newton-
Raphson-ove metode. To je druga faza, faza korekcije kojom dobivamo
tono rjeenje za zadanu promjenu optereenja.
U ovom radu je analizirano nekoliko primjera iz hrvatskog elektroenergetskog
sustava iz kojih se moe uoiti ovisnost stabilnosti napona o duljini i
parametrima vodova.
Mnogi elektroenergetski sustavi pribliili su se granici stabilnosti napona
uslijed poveanog optereenja sustava koje nije praeno odgovarajuim
poveanjem prijenosne moi. Zbog toga su potrebna korektivna djelovanja
klasinim kompenzacijskim ili FACTS ureajima kako bi se odrala razina
sigurnosti sustava. Kritina toka P-V krivulje odreuje maksimalnu
prijenosnu mo sustava. U buduim radovima potrebno je napraviti
odgovarajue programe za neprekidno praenje rada sustava, s ciljem
izbjegavanja naponskog sloma i sigurnijeg pogona elektroenergetskog
sustava.

49
9 LITERATURA

[L1] Ajjarapu V., Lau P., Battula S., "An Optimal Reactive Power
Planning Strategy Against Voltage Collapse", IEEE Transactions
on Power Systems, Vol.9, No.2, May 1994, pp. 906-917
[L2] Caizares C. A., De Souza A. Z., Quintana V. H., "Comparison of
Performance Indices for Detection of Proximity to Voltage
Collapse", IEEE Transactions on Power Systems, Vol.11, No.3,
August 1996, pp. 1441-1450
[L3] Caizares C. A., Alvarado F. L., "Point of Collapse Method Applied
to AC/DC Power Systems", IEEE Transactions on Power Systems,
Vol.7, No.2, May 1992, pp. 673-683
[L4] Ejebe G., Irisarri G., Mokhtari S., Obadina O., Ristanovic P., Tong J.,
"Methods for Contingency Screening and Ranking for Voltage
Stability Analysis of Power Systems", IEEE Transactions on Power
Systems, Vol.11, No.1, February 1996, pp. 350-356
[L5] Vladimir Gruji, "Poveanje prijenosne moi elektroenergetskog
sustava s obzirom na kriterije stabilnosti napona", Magistarski
rad, FER-Zagreb, 2003.
[L6] Haque M. H., "Determination of Steady-State Voltage Stability
Limit Using P-Q Curve", IEEE Power Engineering Review, April
2002.
[L7] Marija Oegovi, Karlo Oegovi, "Elektrine energetske mree I ",
FESB, Split, 1996.
[L8] Marija Oegovi, Karlo Oegovi, "Elektrine energetske mree II ",
FESB, Split, 1997.
[L9] Marija Oegovi, Karlo Oegovi, "Elektrine energetske mree
IV ", FESB, Split, 1999.
[L10] Schlueter R., "A Voltage Stability Security Assessment Method",
IEEE Transactions on Power Systems, Vol.13, No.4, November 1998,
pp. 1423-1438
[L11] Thierry Van Cutsem, Costas Vournas, "Voltage Stability of Electric
Power Systems", Kluwer Academic Publishers, 1998.

50