PRIVIKAVANJE NA ISTOU

to privikavanje na istou znai mom djetetu?

Privikavanje na istou stvara djetetu mogunost da ovlada svojim tijelom i upravlja svojim
ponaanjem stekavi punu samostalnost u reagiranju na unutranji tjelesni pritisak. Ono se
navikava na svjesni odlazak u zahod gdje odlae svoje tjelesne izluevine. To je umijee
drukije od prijanjih, primjerice, odbijanja od prsiju, jer dijete stjee mentalnu sposobnost da
odgodi bilo koju radnju, ili da je svojevoljno izvede, upravo u doba kad je postalo i fizioloki
sposobno da nadzire prstenaste miie. Vae dijete prije toga ima vrlo slab impuls
obuzdavanja pa na osjeaje reagira bez odlaganja. Sad moe odgoditi neku radnju i izravno
pokazati svoj negativizam.
Svima nam je poznato to razdoblje u emotivnom razvoju. Nadomak drugoj godini djeca su
sklona negativistikom ponaanju, pa je vjerojatnije da e vae prijedloge odbijati, negoli
prihvaati. Vjerojatno ste primijetili da esto uspijevate postii eljeni cilj tako to ste od
djeteta zatraili ono suprotno. Reenica Nemoj obui tu koulju, meutim, izaziva
beskrajno navaljivanja sve dok vi ne popustite. Dijete vam, kad tako reagira, nije ni zloesto
ni prkosno, ono je jednostavno otkrilo da moe odgaati ono to od njega zahtijevate. To je
dokaz samopotvrivanja i njegove sve vee samostalnosti. Djetetovo vas ponaanje
oneraspolouje, ali to je reakcija na njegovo osamostaljenje. to se privikavanja na istou
tie, to znai da dijete moete prisiliti da doe u zahod, ali ga ne moete prisiliti da obavi ono
radi ega ste ga doveli. I ono to zna. Nije sluaj da su higijenske aktivnosti, a napose
privikavanje na istou, najvaniji zadaci koje dijete treba svladati na tom stupnju razvoja.

Mogu li pomoi djetetu da se privikne na istou?

Da, moete ako se pravilno ponaate. Djetetu je potrebna vaa pomo da bi nauilo ovladati
tijelom i upravljati porivima na obavljanje velike i male nude. Prije svega, morate shvatiti da
ste ogranieni na pruanje pomoi djetetu da samo ovlada tim zadatkom. Cilj vam je njegova
samostalnost u upravljanju higijenskim funkcijama. Cilj je, dakle, taj proces, a ne tjelesne
izluevine. Poesto je roditeljima do konanog rezultata, pa uspjeno obavljena nuda izaziva
divljenje, uzbuenje i ljubav, a neuspjena odbacivanje, nesklonost i mrzovolju.
Openito govorei, dijete e prihvatiti vae gledanje na njegovo privikavanje na istou, a
mogu rei da ne poznam ni jednog roditelja koji nije zadovoljan kad mu dijete odbaci pelene.
To znai da e dijete pokuati ispuniti vaa oekivanja ako je za to ve fizioloki sposobno te
ako vi budete dovoljno strpljivi da mu za to pruite prigodu i ne dopustite svojim
predrasudama da se umijeaju. Roditelji preesto prilaze privikavanju na istou sa savjetima
koji su, prenoeni s narataja na narataj, postali kulturne zablude. Manjka im shvaanje
djetetova doivljaja privikavanja na istou.
Mnogi roditelji misle da je privikavanje na istou u svezi s intelektualnim sposobnostima
njihova djeteta. Ali nije. Roditelji iz srednjeg stalea generacijama shvaaju privikavanje na
istou kao mjerilo za usporeivanje djece i ponose se ranim uspjesima. To nema smisla. Sve
to trebate uiniti - a i to e biti dovoljno teko - jest da s razumijevanjem pristupite
privikavanju, pokazujui krajnju strpljivost, ekajui da vam dijete postane fizioloki
pripravno i neprekidno mu pomaui pri stjecanju sposobnosti za samostalno upravljanje higi-
jenskim funkcijama.

Kako da dijete privikavam na istou?

Dijete na istou treba privikavati zainteresiran i usredotoen roditelj. Ravnoduan stav s vae
strane dijete e pojmiti kao znak vae posvemanje nezainteresiranosti za napredak, to
obino nije tono. Bolje ete prionuti uz zadatak imate li na umu da djeca ponajee ele
ispuniti oekivanja roditelja. Neobino je, meutim, da oekivanja najbolje ispunjavaju djeca
 2

koja imaju osjeaj samozadovoljstva i vlastitog uspjeha, a ne osjeaj za ispunjavanje vaih

elja. Premda djetetu morate objasniti da vas zanima njegovo privikavanje na istou,
intenzitet vae brige ne bi smio biti takav da ga vae dijete pone izjednaavati s ljubavlju i
gubitkom ljubavi. Ponete li prejako naglaavati uspjehe u higijenskom ponaanju, dijete e
stei dojam da vas moe razveseliti obavljanjem velike nude na eljeni nain i razljutiti ne
postupi li tako. Ako nehotice odate djetetu da vam je vrlo vano kako obavlja veliku ili malu
nudu, ono stjee sposobnost da upravlja vaim osjeajima. A kad dijete upravlja vama
prekrili se temeljno pravilo.
Ne smijete nipoto dopustiti da vam na raspoloenje vidljivo utjee injenica da vam dijete
obavlja ili ne obavlja veliku i malu nudu. Svedite svoj udio na pokazivanje skrbi i na pomo
pri ispunjavanju sasvim odreenog zadatka, a to je privikavanje na normalno i samostalno
odravanje istoe. Ponite djetetu davati do znanja da od njega oekujete da odlazi u zahod.
Ali u svezi s tim oekivanjima budite strpljivi i realistini. Dopustite mi da ponovim kako
privikavanje na istou zahtijeva veliku strpljivost, jer napori e djetetu uspijevati samo
zgodimino. S vremena na vrijeme javljat e se greka i nazadovanje. Pomaite mu ako mu se
omakne. ak i uspjeno privikavanje na istou prate zgodimine greke.

Koliko e mi vremena trebati da priviknem dijete na istou?

To zapravo nije vano. U svakom sluaju, ovisi o tome kada ga ponete privikavati. Ponete li
s vrlo malim djetetom, trebat e vam mnogo vie vremena nego ako ponete kad vam dijete
ima oko dvije godine. Privikavanje na istou ponajee traje od jednog mjeseca do jedne
godine.
Nerazumno je oekivati da e vam se dijete sasvim naviknuti na istou za dva-tri tjedna i da
nee biti povremenih nezgoda. Poesto e dijete za koje ste povjerovali da se pri-viknulo na
istou nazadovati, ili e poeljeti vratiti se u pelene, ako se dogodio neki stres u njegovu
ivotu, na primjer, roenje drugog djeteta, roditeljski sukob ili neki drugi traumatini dogaaj.
Taj se tip nazadovanja esto javlja nakon njegova boravka u bolnici ili vaeg odlaska na
odmor. ak ako ste izbivali samo jednu jedinu no, moe vam se dogoditi da se vratite i
ustanovite kako dijete svoj prosvjed pokazuje nekontroliranim obavljanjem nude.
Neka e se djeca opreno ponaati, to jest, umjesto da nekontrolirano obavljaju nudu,
zadravat e je i opirati se odlasku u zahod. Moe doi i do ozbiljnijeg zatvora. Uzgred
reeno, dugotrajniji zatvor, koji traje otprilike tjedan ili dulje, ne predstavlja samo veliku
tjelesnu opasnost nego ukazuje i na neki psihiki problem, obino povezan s djejom ljutnjom
na roditelje.

to e se dogoditi ako uranim s privikavanjem djeteta na istou?

Ako s privikavanjem na istou ponete vrlo rano, dakle prije nego to vam dijete navri
petnaest mjeseci ili, tonije, godinu dana, moete izazvati velike probleme u razvoju njegove
linosti. Mala djeca ne mogu shvatiti o emu se u privikavanju na istou zapravo radi. A
nemaju ni voljni nadzor nad svojim tijelom pa ne mogu postojano upravljati miiima. Budui
da preslabo nadziru miie, esto im se dogaaju nezgode, a to bi u njima moglo izazvati
osjeaj neuspjeha jer ne ispunjavaju vaa oekivanja. Boje se da ete im zbog neuspjeha
uskratiti ljubav i njenost. Nije dobro da se dijete boji vae ljutnje, jer sva djeca u tom
ivotnom dobu roditeljski gnjev poistovjeuju s naputanjem.
Istiete li vanost privikavanja na istou rano u djetetovu ivotu, ono e poeti vjerovati da
urednost, istoa, red i obuzdavanje izazivaju pozitivne reakcije roditelja. Napokon, vi
pokazujete zadovoljstvo i uzbuenje kad se reena stvar obavi na reenom mjestu u reenoj
koliini, u reeno vrijeme i na reeni nain. U svijesti vaeg djeteta uspostavlja se veza
izmeu posebnog obreda istoe i urednosti, i roditeljskog odobravanja i urednosti. S druge
 3

strane, dijete se boji da e biti odbaeno ili naputeno ako ne izbaci istu koliinu na isti nain i
u isto vrijeme, sukladno vaim oekivanjima. Malo se dijete toga upravo panino boji.
U svezi s privikavanjem na istou vrlo malog djeteta postoji jo jedan problem. Crijeva mu
rade, i gle, tu je neki rezultat. Vrlo malo dijete ne uspijeva vidjeti nikakvu vezu izmeu svoje
vlastite aktivnosti i cijelog slijeda zbivanja. Odbacivanje izmeta u zahod izaziva nekakvu
radosnu reakciju roditelja, premda ono samo nije upravljalo tim inom. Stoga dijete moe
povjerovati da se neke stvari dogaaju same od sebe, bez njegova htijenja. Zapravo, ono
nita nije ni moralo poduzeti da se to dogodi, da se izlue fekalije. Sve se zbilo spontano,
a roditelj reagira na neto ime ono ne upravlja. Ponavljanje tog slijeda zbivanja moe
dijete navesti na pomisao da se neke stvari dogaaju zahvaljujui magiji ili da su pod
nadzorom nekih vanjskih sila.
K tomu, ako prerano ponete s privikavanjem na istou, dijete bi moglo povjerovati da
njegovim tijelom upravljate vi a ne ono samo. Ono vam namjerno moe prepustiti nadzor
nad svim njegovim tjelesnim funkcijama. Dogodi li se to, neprimjereno ste preuzeli
odgovornost za nadzor nad tijelom vaeg djeteta. Poznati su krajnji sluajevi majki koje
svojoj djeci daju klistir svaki tjedan, ili svaki drugi, ili na neki drugi nain. One sasvim
doslovno upravljaju unutranjim funkcijama svog djeteta i prisiljavaju ga da protiv volje
napravi ono to e zamjetno i jako razveseliti njegove roditelje. Ne treba posebno isticati
da e se dijete koje se opetovano podvrgava tom obredu bilo pobuniti, bilo panino
prestraiti zbog toga to netko drugi upravlja njegovim unutranjim funkcijama. Naalost,
ponekad se dijete privikava na tu vrstu poticaja i u njima uiva. To prilagoavanje utjee
na formiranje linosti, ije analne funkcije ovise o poticajima to ih prima od drugih
osoba. Neki u tome ak nalaze zadovoljstvo.

No, nisu li se neka djeca priviknula na istou i prije navrene prve godine ivota?
Mnogi roditelji naizgled uspijevaju priviknuti djecu na istou i prije njihova prvog
roendana. Ja ba ne vjerujem u to. Kad ujem potanki opis onoga to se postiglo, obino
uviam da se dijete zapravo nije priviknulo na istou, nego su roditelji otkrili u koje mu
se doba dana crijeva obino uzbune. Svakog dana u tono odreeno vrijeme oni jednos-
tavno zgrabe dijete, otre s njim do zahoda i posjednu ga taman u pravom trenutku. To
nije stvarno privikavanje na istou, jer se stvarno privikavanje temelji na djetetovim
voljnim reakcijama.
Ako vam je dijete samo steklo naviku da veliku ili malu nudu obavi na odreeni poticaj
kao to je sjedanje na nonu posudu, to znai da jo uvijek nema samostalnog nadzora nad
sobom. Ono se osjea gotovo tako kao da netko drugi upravlja njegovim tjelesnim
funkcijama. Kao to smo vidjeli, to mu prua iskrivljenu sliku o uzrono-posljedinim
odnosima. Ono ne shvaa da samo, na svoj vlastiti poticaj, izaziva rad crijeva kad mu se
to svidi, odnosno kad je na zahodu.
Premda se ta razlika s fiziolokog stajalita ne ini osobito vanom, sa psiholokog je
stajalita neprijeporno kljuna. Djetetov osjeaj samopotovanja i ugodnosti temelji se na
sposobnosti da izrazi i nadzire svoje vlastite porive. Mora shvatiti da privikavanje na
istou ovisi o njemu, a ne o nekoj drugoj osobi ili maginom slijedu zbivanja.

Kada je pravo vrijeme za privikavanje djeteta na istou?

Openito govorei, cio ivani sustav vaeg djeteta mora biti toliko razvijen da ono moe
uspostaviti voljni nadzor nad prstenastim miiima koji spreavaju spontano izluivanje
fekalija. Nikakva se sposobnost nadzora obino ne moe uspostaviti prije dvanaestog
mjeseca ivota, a posvemanji se nadzor obino ne uspostavlja prije osamnaestog. Zbog
 4

toga se dijete moe priviknuti na istou najee tek nakon navrenog osamnaestog mjeseca,
a obino negdje izmeu druge i tree godine.
Doao sam do zakljuka da je uputno odgaati privikavanje na istou sve dok dijete ne
progovori, jer e mu verbalna komunikacija biti neophodna da vas izvijesti o unutranjem
pritisku i potrebi da se olaka. Ta e komunikacija omoguiti da shvatite da vam je dijete u
stisci te mu je potrebna vaa pomo da ode do zahoda. Moda i nije sasvim sluajna
podudarnost da vam je dijete ponajee pripravno na privikavanje na istou upravo u dobi
kad stekne sposobnost povezivanja rijei ili nekog drugog znaka i svojih unutranjih osjeaja.
Dobro je znati da izmeu osamnaestog mjeseca i druge godine djeca oponaaju postupke
odraslih, i ini se da u tome uivaju. Znatno ete si olakati proces privikavanja djeteta na
istou priekate li barem dok ne vidite da vam dijete pokazuje sklonost oponaanju.
Kad prijatelji svoje dijete ponu privikavati na istou prije nego to vi ponete sa svojim,
znajte ovo: istraivanja su pokazala da doba u kojem se dijete napokon privikne na istou ni
na koji nain ne ovisi o tome kada su ga roditelji na to poeli privikavati. Roditelji iz srednjeg
stalea skloni su ranijem poetku, a roditelji iz niih stalea poinju kasnije. Meutim, djeca
im se konano priviknu na istou otprilike u istoj ivotnoj dobi.

Je li mi lake na istou priviknuti sina ili ker?

Literatura o razvoju djece govori da se djevojice, kako se ini, na istou privikavaju bre od
djeaka. Nisam siguran da je to istina, ali istodobno ne mogu ni ustvrditi da nije. Sklon sam
vjerovati da je majkama lake na istou priviknuti djevojice nego djeake, jer uglavnom one
vode brigu o tome a djeca u to doba oponaaju odrasle. Kad stvari tako stoje, djevojice zaista
prije postignu uspjeh.

Zato neka djeca nekontrolirano mokre samo nou?

Ako ste dijete pravilno privikavali na istou, tako da ste mu pomogli u samostalnom nadzoru
nad tjelesnim potrebama, ono e obino biti sposobno svladavati se i preko noi. Iskustvo mi
pokazuje da ona djeca koju su roditelji vrlo rano priviknuli na istou, ili, tonije reeno, u
koje su roditelji uspjeli razviti uvjetovane reflekse, stjeu nadzor nad crijevima ali jo zadugo
mokre nekontrolirano. Takva djeca nou esto mokre u krevet. Vea je vjerojatnost da e vam
dijete istodobno stei nadzor nad mjehurom i crijevima ako ga na istou ponete privikavati
neto kasnije.
Moe postojati i jo jedan faktor. Mnogi roditelji doputaju djeci da zadre pelene preko noi
ak i kad su postigli poetne uspjehe u privikavanju. elja im je da izbjegnu gnjavau s
mijenjanjem posteljine ako se dogodi nezgoda. Izbjegavajte takvo ponaanje jer nije mudro.
Dopustite li djetetu da nosi pelene preko noi, izazvat ete u njemu pomisao da je nou
doputeno nekontrolirano obavljati veliku i malu nudu premda danju nije.
Morate znati da se u najveem broju sluajeva poputanje nadzora nad mjehurom javlja samo
zgodimino, kao posljedica emotivne napetosti. Ponekad je nekontrolirano mokrenje
posljedica priroene ili naslijeene nesposobnosti da se probudite kad vam je napetost u
mjehuru dosegla odreeni stupanj. Tako u mnogim obiteljima nailazimo na pojavu da djeca
gotovo redovito mokre u krevet a tada se ini da u neko doba spontano prestaju. Pedijatri
ponekad pribjegavaju lijekovima kako bi pomogli djetetu u rjeavanju tog problema.

Smijem li upotrijebiti aparate koji bude dijete zvonjavom?

Otro sam protivan takvim sredstvima. Ti bi aparati trebali zazvoniti kad je dijete mokro, to
bi trebalo u djetetu izazvati uvjetovani refleks buenja u trenutku kad pritisak u mjehuru
dosegne odreeni stupanj, to bi opet trebalo biti znak da se valja probuditi i ii na zahod.
Ukratko, proizvoai se nadaju da e buenje djeteta u trenutku kad pritisak u njegovu
mjehuru dosegne odreeni stupanj dovesti do toga da se ono poslije i samo budi, bez zvona.
 5

Premda to pokatkad funkcionira, ini mi se da je mnogo vanije da vam dijete stekne nadzor
nad tijelom oslanjajui se samo na vlastite snage. Oslanjanje na bilo kakva vanjska pomagala
oduzima djetetu tu mogunost.
Takoer sam podozriv prema automatima za razvijanje uvjetovanog refleksa jer sam vidio i
previe sluajeva u kojima su tetno djelovali na djeju linost. Vidio sam sluajeve
mukaraca koje su u djetinjstvu tako privikavali na istou pa su poslije bili impotentni.
Vjerujem da su se nesvjesno prilagodili tome da im neki pasivno ponueni vanjski poticaj
pokree unutranji mehanizam tjelesnog nadzora. Ti su ljudi uvijek oekivali neki vanjski
znak na koji su onda fizioloki reagirali. Nisu oekivali da ima situacija kad i sami moraju
uloiti neki napor. Budui da isti vanjski tjelesni aparat sudjeluje i u spolnoj radnji i u
pranjenju mjehura, shvatljivo je da uvjetno povezivanje funkcije mokrenja sa zvonom moe
na neki nain uroditi potrebom za nekim vanjskim poticajem spolnih aktivnosti. Unato tome
to sam se zanimao za uzroke impotencije u tih mukaraca i unato klinikim dokazima koje
sam upravo opisao, nikad nisam propisao zvono kao lijek protiv impotencije.

Smijem li dopustiti djetetu da dodirne svoj izmet ako to eli?

Smijete, ali uz va nadzor. Sasvim je obino da vae dijete koje je sa svoje dvije ili tri godine
zainteresirano za sve oko sebe, poeli dotaknuti svoj izmet, pogotovo zato stoje to njegov
vlastiti proizvod. Napokon, ono ne zna da je izmet gadan, prljav i odvratan, i eli ga istraiti.
Dopustite djetetu da dotakne svoj izmet, recimo u kadi, ali ga istodobno nadzirite. Dopustite
mu da zadovolji znatielju, ali ne i da koristan istraivaki doivljaj pretvori u stvaralaki
pothvat. Poto dijete jednom zadovolji znatielju, prestat e i zanimanje. Openito govorei,
morate izbjei da proizvode higijenskih funkcija dovodete u vezu s osjeajem gaenja ili
odvratnosti. Bolje je da ostanete neutralni. Pribjegnete li zabranama, moete pojaati
djetetovu fascinaciju i elju da se igra svojim izmetom. S druge strane, ako ga ohrabrujete,
dijete bi moglo slijediti vae elje. Posveivat e izmetu vie pozornosti no to je potrebno. U
jednom su razdoblju strunjaci za skrb o djeci poticali roditelje na to da doputaju djeci
slobodnu igru s izmetom kako bi izbjegli tetan utjecaj na razvoj njihove kreativnosti. Drago
mi je da je to razdoblje za nama.
Usput reeno, moete i na drugi nain pridati preveliku vanost tjelesnim izluevinama, a to
se naalost esto dogaa.
Neki prosvijeeni ili psiholoki orijentirani roditelj, koji djetetu eli ucijepiti osjeaj
sigurnosti, pokazuje veliku radost kad mu dijete uspije obaviti veliku nudu u zahod. im se
velika stvar dogodila, roditelj pretjerujui poziva sve ukuane da dou i vide to je uinjeno,
grli dijete, ljubi ga i zatim brzo ispire zahod. Razumljivo je to pritom dijete stoji sa strane i
prestraeno zuri. Napokon, roditelji su se toliko uzgalamili oko njegova izmeta i veliali ga,
samo zato da bi ga na kraju isprali. Ako ste ba nakanili oko toga napraviti veliku galamu i
zbrku, bit e bolje da pruite djetetu priliku da samo ispere zahod. Djeca se esto ponose
svojim dostignuima i ele se pohvaliti onim to su napravili. Moda ak poele i da mahnu
pa - pa izmetu koji odlazi niz zahodsku koljku.

Zbog ega dijete koje se priviknuto na istou pokatkad nazaduje?

Zgodimino nazadovanje u tijeku privikavanja na istou morate oekivati. Vodite rauna da
vam je dijete dosad veliku i malu nudu obavljalo kad mu se prohtjelo. Najedanput ga
prisiljavaju da se obuzdava. Nikome nije lako odrei se slobode na koju se priviknuo. Ako
vam dijete nazaduje nakon to se ve priviknulo na istou, to moe biti sluajan dogaaj
ili pojava u svezi s djetetovom nervozom, napetou ili izloenou pritisku.
 6

DISCIPLINA l KANJAVANJE

Trebam li dijete uiti disciplini?

Trebate. Disciplina je neprijeporno potrebna djetetu. Disciplina je bitan inilac zdravog rasta i
razvoja i nedjeljiv dio uenja. Pravila, propisi, zakoni i naela upravljaju gotovo svim
intelektualnim aktivnostima, kako u prirodnim znanostima tako u umjetnosti i drutvenim
znanostima. Kad govorimo o disciplini u djetinjstvu, bavimo se slinim procesom. Ne elim
zastranjivati, ali htio bih naglasiti znaenje discipline u najirem smislu a da bih je razlikovao
od kanjavanja, pojma koji su mnogi ljudi poeli poistovjeivati s disciplinom.
Disciplinu tvore pravila, propisi i oekivanja koja odreuju ponaanje vaeg djeteta. Time to
uite dijete da potuje pravila i propise pomaete mu da se prilagodi svijetu i ponaa na
drutveno prihvatljiv nain. Na taj nain dijete postaje svjesno prava drugih ljudi i potuje ih.
Osim toga, disciplina pomae vaem djetetu da se pone zanimati i za ono izvan sebe tako da
se vie ne ponaa slijedei samo svoje unutranje porive i ne obazirui se na osjeaje drugih
ljudi.
Disciplina ispunjava i druge funkcije u djetetovu razvoju. Ona pokazuje da je svijet
organizirano mjesto i da dosljedno provedena ogranienja ine stvari predvidljivima.
Disciplina gradi strukturu i pridonosi razumljivoj dosljednosti. Jezik je, primjerice, oblik
organizacije s pravilima i propisima koji pridonosi sporazumijevanju meu ljudima. O nekim
podrujima znanosti, na primjer fizici ili kemiji, esto govorimo kao o disciplinama, jer ta
polja u sebi sadravaju niz naela, pojmova i zakona koji olakavaju komunikaciju i
sporazumijevanje meu znanstvenicima. Bez discipline nema komunikacije, postoji samo
kaos.
Dopustite mi da naglasim da disciplina nije sinonim za kanjavanje. Ti se pojmovi esto
brkaju u opisima roditeljskog ponaanja prema djeci. Premda se kanjavanje bitno razlikuje
od discipline, pojam discipline ukljuuje i postojanje kazne. Ona je neka vrsta globe, cijene
koju plaate zbog nepotovanja ustanovljenih pravila i propisa.
Uei dijete disciplini pokazujete mu da vodite brigu o njegovu ponaanju i da vam je stalo
to radi. Uspostavljanje discipline i njezino uvoenje moe se smatrati jednim od izraza
ljubavi. Prosjeno e dijete pomanjkanje discipline shvatiti kao znak vae ravnodunosti. Ali,
prvi je uvjet za djelotvorno privikavanje djeteta na disciplinu da ono zna da vam je stalo do
njega. ;

Kada se dijete moe poeti privikavati na disciplinu?

Dijete je pripravno za privikavanje na disciplinu im pone puzati, hodati i kretati se
okolinom. Polako e poeti upravljati svojim pokretima, podizat e predmete kad to poeli i
odlagati ih kad bude htjelo. Premda je tjelesna pripravnost vaan preduvjet za uvoenje
discipline, najpresudnija je injenica da li je vae dijete doivjelo iskren i dubok osjeaj
ljubavi i sigurnosti koje mu pruaju odrasle osobe vane u njegovu ivotu, osobe u koje je
steklo povjerenje.
Kao to sam istaknuo, disciplinu ne samo da ne moete oekivati u najranijem djetinjstvu
nego bi pokuaji nametanja mogli sprijeiti da se u djetetu razvije osjeaj povjerenja u ro-
ditelje. A bez razvijena osjeaja povjerenja u roditelje bit e vrlo teko, ako ne i nemogue,
priviknut dijete na disciplinu. Discipline nee biti ako dijete ne poznaje osjeaj ljubavi, jer je
upravo toplina tog osjeaja ono to ga potie da dokraja potuje pravila i propise to ste ih vi
nametnuli. Napokon, ako dijete nikad nije osjetilo ljubav svojih roditelja, zapravo ima malo i
izgubiti ne bude li ispunjavalo njihova oekivanja.
 7

Jesam li ja najpogodnija osoba za privikavanje mog djeteta na disciplinu?

Najpogodnije su osobe za privikavanje bilo kojeg djeteta na disciplinu one kojima dijete
vjeruje, koje mu pruaju zatitu i zadovoljavaju njegove potrebe. Odrasli koji ga vole imat e
neprijeporno najvie uspjeha u uvoenju discipline. Budui da djeca openito najjae osjeaje
gaje prema roditeljima, roditelji su ti koji bi i u privikavanju na disciplinu morali imati najvie
uspjeha.
Ne elim uniziti ljudsku rasu usporeujui je sa pseom, ali veina ljudi bez oklijevanja
priznaje da psa najbolje dresira ovjek kojemu pas najvie vjeruje, koji ga hrani i njeguje. Pas
slua tog ovjeka jer eli zadrati toplinu odnosa i osigurati si daljnja zadovoljstva to
proizlaze iz tog odnosa. Na isti nain i dijete, kad zna da ga roditelji vole, osjea snaan
poticaj da se dri njihovih pravila jer e tako sauvati njihovu ljubav. Ali, da bi se dijete
moglo bojati ak i privremenog gubitka ljubavi, ono mora znati to je ljubav.

Znai li to da u zbog prisnog odnosa s djetetom biti djelotvorna u uvoenju

poslunosti?
Da. Zbog toga to vi na njegovu neposlunost moete reagirati uskraivanjem ljubavi i
njenosti koje ono trai. Da biste mogli odrediti granice i priviknuti dijete na pravila i propise,
to jest uvesti disciplinu, bitno je da stvorite sklop nagrada i kazni kako biste djetetu pomogli
da osjeti, a ne samo shvati, odnos izmeu naina na koji se ponaa i pravila kojih se mora
drati. Najdjelotvorniji je sklop nagrada i kazni onaj utemeljen na roditeljskim reakcijama na
djeje postupke. Kad se dijete dolino ponaa, moete i morate na takvo ponaanje reagirati
pokazujui mu da ste ponosni i zadovoljni. Ako se ponaa opreno vaim oekivanjima,
moete pokazati nezadovoljstvo i zlovolju. Vjerujte mi, ako vam je dijete bilo zadovoljno u
najranijem djetinjstvu, ako su mu potrebe bile zadovoljene i ako je steklo povjerenje u ljude,
napose u vas, svjesno je vae negativne reakcije, vae zlovolje koju e doivjeti kao
privremen gubitak roditeljske ljubavi. Morate biti svjesni snage poloaja sebe kao roditelja
kad se naete u prigodi da uspostavite sklop nagrada i kazni temeljen na vlastitim reakcijama.
Ta e struktura dijete upravljati prema ponaanju koje vi drite prihvatljivim.
Uzgred, prisni odnos s djetetom pomoi e vam i na drugi nain. Poznato je da mala djeca
oponaaju postupke drugih ljudi. Mnogi su roditelji toga svjesni te se i sami prikladno po-
naaju. Primjerice, obino se klone runih rijei jer e ih djeca vjerojatno prihvatiti. Ako
nikad ne kaete hvala ili oprostite, dijete e vas oponaati. Djeca e najvjerojatnije
oponaati osobe kojima najvie vjeruju, koje su im najvei izvor njenosti, ljubavi i
sigurnosti. A to biste trebali biti vi. Oponaa li dijete ivotne obrasce koje vi prihvaate i
izrazite li svoje odobravanje pojaanom njenou, ono e se nastaviti ponaati na taj nain.
Ono e, naime, vae reakcije ugraditi u svoj sustav reagiranja. Na taj nain razvija socijalne
obrasce ponaanja koji su, po definiciji, prihvatljivi za druge ljude, u ovom sluaju za vas. I
ne samo to, nego dijete ovladava pravilima kojima ga vi uite i ugraujete ih u svoju
osobnost.

ini mi se da usvajanje discipline drite dobrim?

Svakako. To vaem djetetu pomae da razvije smisao za dobro i loe, te da na taj nain
pridonese civiliziranom ponaanju. Konano, djetetov smisao za dobro i loe pretvara se u
ono to nazivamo savjeu. Savjest je zapravo etiki zakon koji postoji u ovjeku, i kad ga
prekri ovjek se osjea krivim. Potencijalni osjeaj krivnje presudan je za uspostavljanje
unutranjeg nadzora. Krivnja je najneugodniji osjeaj, i ta neugodnost potie ljude da
izbjegavaju postupke koje im vlastita savjest ne moe prihvatiti. Ako vam dijete odraste a da
nije steklo djelatnu savjest ni unutranji sklop vrijednosti, bit e sklono slijediti svoje poticaje
ne obazirui se na tetu koju time moe nanijeti drugima. Besavjesne osobe obino
 8

zabrinjava samo mogunost da budu uhvaeni i kanjeni. Nemaju pojam dobra i zla.
Ponaanje im je esto neprihvatljivo i za pojedince i za drutvo.

Moete li mi na primjeru pokazati kako se uvodi disciplina?

Naravno. U primjeru koji sam odabrao rije je o djetetu koje jo nije navrilo godinu dana, ali
opisano je naelo primjenjivo kroz cijelo djetinjstvo. Vae je malo dijete ve poelo puzati;
jednom prigodom naie na elektrinu utinicu. Pokazuje normalnu, prirodnu znatielju i
poinje gurati prste u otvore. Vaa e reakcija vjerojatno biti da povisite ton i naglaeno kaete
Ne, ne, a izrazom ljutnje na licu, dajui tako djetetu do znanja da njegovo ponaanje drite
neprihvatljivim. Vaa je reakcija ne samo pravilna nego djetetu moe spasiti ivot. Pokazujui
i svoje osjeaje i reagirajui na njegove postupke, uite ga to smije a to ne smije uiniti. No
dopustite da nastavim s ovim primjerom jer elim istaknuti da je vaa prva reakcija samo
poetak, a ne i, kako toliki roditelji vjeruju, kraj.
Vjerojatno e vae dijete ponovo pokuati gurnuti prste u utinicu jer eli vidjeti da li ete
reagirati na isti nain. Morat ete, naravno. Nakon to je dva-tri puta zaredom pokualo
gurnuti prste u otvore, dijete e moda pokuati s drugom rukom, pomno gledajui da li mu
jo uvijek branite. Vjerovali ili ne, ali vae se dijete ponaa poput vrlo discipliniranog
znanstvenika koji provjerava niz pretpostavki u namjeri da pronae uzrok vae reakcije.
Nastavljajui pokus dijete e moda otpuzati do utinice na drugoj strani sobe i poeti sve od
poetka. Ako ste jo uvijek u sobi dok traje taj dodatni pokus i ako reagirate svaki put na isti
nain, bez obzira na to ispituje li ono jednu ili drugu utinicu, prstima lijeve ili desne ruke, ili
moda laktom, ili ak nekim predmetom, dijete e shvatiti da se nita ne smije gurati ni u
jednu utinicu.
Naalost, zaposlen roditelj esto nema vremena ni strpljenja da sve dok dijete ne doe do
ispravnog zakljuka nadgleda njegove pokuse. Pretpostavimo da izaete iz sobe poslije prvog
guranja prstiju u utinicu. Ako to uinite, dijete nee shvatiti da je nepoeljno gurati prste u
utinicu, nego da je to nepoeljno raditi dok ste vi u sobi. Stoga, kad ste ga ve poeli
pouavati, morate s njim izdrati do kraja, sve dok se ne uvjerite da je iskualo sve
mogunosti i sasvim jasno shvatilo vae osjeaje i reakcije. Ukratko, morate ostati s njime
HVC dok ga ne nauite ono to mislite da mora znati. Uzmite si dosta vremena, tako da dijete
dobije prigodu da iskua sve mogue kombinacije i shvati to jest, a to nije prihvatljivo.
Iskustvo mi kazuje da e se dijete koje je izvelo niz ovakvih pokusa na kraju iroko nasmijati i
osjetiti veliko olakanje jer odgonetnuto tajnu. Sada zna to je to uzrokovalo negativnu
reakciju roditelja.
Dijete je oarano takvim nainom uenja pa povremeno provjerava svoje zakljuke da vidi
hoe li roditelj reagirati na luli nain. Nije mu elja da vam ogadi ivot, premda se pokatkad
tako ini. Jednostavno uiva u tome to svojim ponaanjem moe izazvati odreene reakcije
drugih ljudi. Kad shvati da njegovo ponaanje ima poticajnu vrijednost za druge, nastojat e
postupcima izmamiti pozitivne, a ne negativne reakcije. Budui da na pozitivno ponaanje
ljudi reagiraju na pozitivan nain, dijete, primivi pozitivne reakcije, osjea ljubav pa je to
pravi razlog njegova pozitivnog ponaanja. Nema dvojbe o tome da svako dijete uiva u
nagradi za pozitivno ponaanje.

Moram li uvijek od djeteta zahtijevati disciplinu?

Morate. Disciplina je u biti dosljedna primjena pravila i propisa to ste ih uspostavili. Ako
grijeite ili ste u postavljanju normi za prihvatljivo ponaanje nedosljedni i ne uspijevate ih
vrsto nametnuti, dijete e shvatiti da su vam pravila slaba. Napokon, penjete li se na stablo,
brzo ete nauiti da se odravate i ne gubite oslonac. Nauit ete; jer ako ne nauite, past ete
dolje (nikad gore) i povrijediti se (a ne razgaliti).
 9

Moe vam se svidjeti pomisao da je disciplina skup pravi! koju podsjeaju na pravila igre.
Dosljednost u potovanju pravila vrlo je vana za opstanak igre, to e shvatiti svako dijete
koje po svom nahoenju mijenja pravila igre - kad igra prestane jer je nitko drugi na eli
igrati. Djeca zapravo uivaju u igrama koje imaju pravila, to je pouzdan dokaz da pravila ne
samo vole nego i trae. Sud jednog djeteta o drugome esto se temelji na sposobnosti
potonjeg da slijedi pravila igre.
Utvrivanje pravila i propisa ima i drugu funkciju. Pravila uspostavljaju stanovitu
predvidljivost u odnosima izmeu djetetovih akcija i reakcija svijeta. Predvidljivost smanjuje
tjeskobu i nesigurnost, jer tjeskoba je esto posljedica nae nesposobnosti da ita predvidimo s
kakvom-takvom sigurnou.

to e se dogoditi budem li nedosljedna?

Ne budete li dosljedni u svojim oekivanjima vezanim za njegovo ponaanje, dijete e osjetiti
tjeskobu. Tjeskoba se esto oituje u poveanoj aktivnosti, kadto i u pretjeranoj aktivnosti.
Nepredvidljivi ste. Dijete se osjea ranjivim i nezatienim. Mnogo, mnogo puta lijeio sam i
lijeim djecu koja misle da roditelji ne vode nimalo rauna o njima. Paljivo ispitivanje
njihova ponaanja otkriva niz pokuaja da se iz roditelja izmami bilo kakav osjeaj, pa makar
i gnjev. Toj se djeci ponekad ini da roditelji ne haju za njih ni toliko da bi se mogli razljutiti.
Kad ste nedosljedni, dijete e biti sklono nedolinom ponaanju jer e tako provjeravati
koliko ste daleko pripravni ii. Moe vam se ak uiniti da vas eli satjerati u kut, ali za-
pravo vas ne eli dovesti u neugodan poloaj. Vae dijete jednostavno traga za pravilima i
dokraja ih provjerava kako bi steklo sigurnost da e ga ona tititi. Opustit e se tek kad se
uvjeri da ste dovoljno jaki i usredotoeni da mu, svojom dosljednou, pokaete da vam je
stalo do njega.
Problemi to proizlaze iz nedosljednosti u zahtijevanju discipline ponekad nastaju ne zbog
toga to su roditelji nedosljedni u ophoenju s djetetom, nego zbog toga to doputaju drugim
ljudima da u nekim prigodama postavljaju vlastita pravila i propise. To se dogaa kad
njegovateljica namee svoja pravila i propise, ili kad vai roditelji uvaju unuka, ili kad
sluate savjete drugih ljudi o tome kako da vodite brigu o svom djetetu.
Razlona pravila i propisi pridonose boljem uvoenju discipline. Ako su pravila i propisi to
ih dijete mora potovati tako nestvarna da ih ne moete dosljedno provoditi a da se pritom ne
osjetite okrutnim, sigurno ete biti nedosljedni. Nije neobino, a esto je i shvatljivo, da
djetetu koje vas gnjavi nameete krajnje stroga pravila ponaanja, na primjer: - Ako no
pojede ruak, ostat e cijelo poslijepodne u sobi. - Bit e vam nadasve teko da to provedete
a da vam se pritom ne uini da ste dijete zatvorili u samicu. No popustite li, niste dosljedni.
Doveli ste se, dakle, u poloaj da budete ili okrutni ili nedosljedni. Zato pravila moraju biti
razlona, zatitnika i provediva.

Ne utjeu li pravila tetno na djetetov osjeaj slobode?

Ne utjeu. Naprotiv, dijete nee ni osjeati slobodu ako nema nikakvih ogranienja. Naalost,
neki odrasli ljudi vjeruju da ukidanje pravila i propisa donosi osjeaj slobode.
Zahtijevaju da se stvori atmosfera dopustivosti a to je rije to izaziva pozitivne i
primamljive pomisli. Preesto njome oznaujemo posvemanju odsutnost pravila. Po mom
miljenju dijete e va pokuaj da stvorite permisivnu situaciju i ne zahtijevate disciplinu,
protumaiti kao dokaz vae ravnodunosti. Kad mu se uini da ste ravnoduni, zakljuuje da
vam nije ni stalo do njega. A to je pogubno.
Jo gore, dijete odgojeno na permisivan nain esto ne stjee unutranji nadzor pa unitava
sve to dohvati. Takvo dijete postaje udovite. Premda mu destruktivnost ne mora biti
priroena, nitko, a ponajmanje njegovi roditelji, nije uinio nita da mu pomogne da svoje
ponaanje svede u granice koje e mu omoguiti da svoju energiju usmjeri prema korisnim i
 10

stvaralakim aktivnostima. Uzgred reeno, svi psiholozi i psihijatri znaju da su mnogi u biti
stvaralaki procesi nastali usmjeravanjem potencijalno razornih poticaja. Primjerice, svako
znanstveno otkrie ukljuuje i stanovitu koliinu destruktivnosti jer novo otkrie razara
postojee pojmove i predodbe. Znanstvenici neprekidno rade na tome da ukinu postojee
pojmove, ali ih istodobno pokuavaju zamijeniti boljima. Samo potovanjem pravila mogu se
ruilaki porivi usmjeriti prema korisnoj djelatnosti.
Mnoga djeca podignuta u atmosferi permisivnosti postaju teko optereena. Vlastiti
ruilaki porivi jednostavno ih uasavaju. Budui da u blizini nema odraslih koji bi im
naznaili granice i pomogli da nadziru svoje porive, uzdravat e se od svake aktivnosti.
Takva djeca postaju strano sputana. Upitate li ih da li se zabavljaju, odgovorit e vam da
moraju malo razmisliti.
Sreem se s mnogo odraslih ljudi iji su problemi u ponaanju proizali iz takve okoline.
Nadasve im je teko donositi odluke, teko se projiciraju u budunost i poesto nisu sposobni
ni za kakva zadovoljstva. Sami su si nametnuli granice koje su im roditelji propustili postaviti,
i najee su pritom mnogo stroi nego to bi bili roditelji. Spontanost im je sasvim strana.

Znai li to da se kanjavanje moe preporuiti?

Povremeno je kanjavanje nuno zlo. Ako osjeajima ni reakcijama ne moete dijete navesti
na dolino ponaanje i sprijeiti da se ponaa neprihvatljivo, pribjegavanje kaznama moe se
pokazati nunim. Ali, ne brkajte to s disciplinom.
Disciplinu tvore pravila, propisi i ogranienja koja odreuju dolino ponaanje. Kanjavanje
je cijena koju dijete plaa kad prekri pravila. Kanjavanje i disciplina ne mogu se
poistovjetiti.
Prijetite li kaznom, budite pripravni da idete do kraja. Neki roditelji djeci neprekidno prijete
kaznama, a onda poputaju. To vam ne preporuujemo. Tako pokazujete da ste slabi i
potkopavate pravila i propise koje bi kanjavanjem trebali uvrivati. Ne smijete nikad
prijetiti ako niste sasvim pripravni da prijetnju i ostvarite. Bolje da se ponekad ne osvrete na
djeje prijestupe, nego da prijetite kaznom koju neete provesti. A ako niste u stanju smisliti
pravednu kaznu, nemojte uope prijetiti. Naravno, ako kanite biti dobar roditelj nemojte da
vam se to preesto dogaa.

Kako da utvrdim norme kanjavanja?

Kazna mora, koliko god je to mogue, biti primjerena zloinu. Sasvim je neprimjereno kazniti
dijete zabranom igranja nogometne utakmice kojoj se neobino raduje, samo zbog toga to
nije opralo zube. Nogomet nema nieg zajednikog s pranjem zubi, a to to ih dijete nije
opralo teko da se moe nazvati prijestupom koji zasluuje kaznu tako strogu to je uskrata
vanog doivljaja kojemu se vae dijete dugo raduje. Bit e mnogo primjerenije da ga
odvedete u kupaonicu i nadzirete dok pere zube. Kazna mora i kvantitativno i kvalitativno
biti sukladna prijestupu.
Kad je kazna vrlo stroga, dijete moda nee shvatiti to se njome eli postii. Vi moda
pokuavate naglasiti vanost odreenog naina ponaanja. Ali dijete osjea samo kaznu, i to
okrutnu, te gubi iz vida svoj zloin. Opravdanje za sebe nalazi u pomisli da ste vi zli.
Sasvim je nesposobno da svoje pogreno ponaanje ocijeni pogrenim, napose zbog toga to
patnja zasjenjuje pravi cilj. Blai oblici kanjavanja imaju vie izgleda da ga uvjere u njegove
greke i prikladniji su za usmjeravanje njegova budueg ponaanja prema stvaralakom
djelovanju. Istraivanja su nebrojeno puta dokazala da strogo kanjavanje u djetetu izaziva
samo osjeaj da sljedei put mora bolje pripaziti da ga ne uhvate.
Nedavno sam sreo djeaka koji je u razredu gurnuo djevojicu te stoga morao petsto puta
napisati: Neu vie gurati djevojice. Iz razgovora s njim postalo je oito da kazna nee
djelovati na njegov odnos prema djevojicama, nego na odnos prema uitelju. Bilo je
 11

bjelodano da e sljedei put provjeriti gleda li ga uitelj. Etiki aspekt guranja djevojice nije
ni dopro do njegove svijesti. inilo mu se da je on u pravu, a uitelj nepravedan.
Ako vam se dijete neprekidno ponaa na jednom podruju nedolino, porazmislite o tome da s
njim razgovarate o ponaanju i navijestite mu da e, ponovi li greku, biti kanjeno. Kaite
mu da se o pravednosti kazne morate sporazumjeti, te ga upitajte to dri pravednom kaznom.
Iznenadit e vas to to e njegovi prijedlozi strogou nadmaivati sve to vi moete i
zamisliti. Kad sam sam primjenjivao ovu metodu, bio sam zgranut odgovorima poput ovih: -
Nemoj me hraniti tri tjedna, ili: - Nemoj mi dopustiti da cijelu godinu vidim prijatelje. -
Dovedete li dijete na taj nain u opisanu situaciju, nai ete se u prigodi da odredite kaznu
koja e biti blaa od predloene. Ostajete sila prinude, ali pokazali ste osjeaj njenosti i
zatite, i razlonu presudu.
Da bi kanjavanje pridonijelo uspostavljanju discipline morate vladati situacijom. No
istodobno morate pokazivati da vam je stalo do djeteta. Morate uzimati u obzir njegove
osjeaje i dati mu do znanja da ga razumijete. Zanemarite li djeje osjeaje, kazna e
promaiti cilj. Primjerice, mnogim je roditeljima teko navesti djecu na odravanje reda u
sobi. Premda ne moemo od djeteta oekivati da sve dri u savrenom redu, ipak ne mora
odjeu svlaiti i razbacivati po podu a da je nikad ne pokupi. Pokuavajui i ne uspijevajui to
rijeiti, roditelji padaju u oaj. Ako roditelj navijesti da e, poevi sa sutranjim danom,
zakljuavati u ormar svu odjeu koja je razbacana po podu umjesto da bude uredno objeena
ili odloena u praonici, te da e dijete odjeu dobiti trk nakon to mu petnaest minuta pomae
u nekom poslu, dijete e vjerojatno poeti malo vie razmiljati o posljedicama svog
ponaanja, a roditelj e uspostaviti nadzor nad situacijom. Roditelj moe primjenu kazne
opravdati objanjenjem da su svi drugi napori propali te je to jedini izlaz.
Vano je da dijete unaprijed upozorite da e biti kanjeno nastavi li se ponaati na prijanji
nain. To mu upozorenje ostavlja mogunost izbora. Moe se prikloniti vaem zahtjevu i
izbjei kaznu, ili se ponaati kao prije i suoiti s kaznom. Po mojem je miljenju jedini
pravilan postupak da upozorite dijete da ga kanite udariti, tako da u najmanju ruku moe birati
hoe li se dolino ponaati ili nee, te da pritom zna to e uslijediti Uzgred reeno, udarac ne
mora izazvati tjelesnu bol. Dovoljno je da pokaete svoju snagu pa e i vrlo blag udarac biti
djelotvoran. Nemojte se zauditi kad se malo dijete nakon to ste ga udarili rasplae, premda
ga udarac nije zabolio.

Kada je kanjavanje tetno?

Kad nije povezano s disciplinom; to e rei da je kanjavanje tetno kad se ne tie pravila i
propisa koje ste utvrdili. Kazna moe biti tetna i kad nema prijestupa - kad, dakle, kanjavate
nedunu osobu. Kazna ne ini dobro ni kad stro-gou nadmauje prekraje pa je dijete
doivljuje kao znak vae zloe, a ne zatitnikog djelovanja. Poguban uinak moe imati i
kazna vremenski odvojena od prijestupa. Primjerice, dijete se nedolino ponaalo u
ponedjeljak, a vi mu kaete da ete mu zbog toga sljedeeg vikenda uskratiti neko oekivano
zadovoljstvo. U trenutku izricanja te kazne ono uope ne osjea nikakav gubitak, a kad kaznu
napokon izvrite, ona vie nema nikakve izravne veze s onim to dijete osjea kao prijanji
dogaaj. init e mu se da su roditelji zli i nepravedni zbog toga to ga kanjavaju. Kazna
boli, ali ne pouava.
Dogaa se ponekad da kazna prua stanovitu zadovoljtinu roditeljima, ali uope nije u svezi
s djetetovim ponaanjem: primjerice, kad je roditelj bijesan. Takvo je kanjavanje
nepravedno. Kad se to dogodi, dijete je zbunjeno, osjea se nezatienim i gubi osjeaj
sigurnosti u svoje odnose s odraslima. Napokon, ako odrastao ovjek od kojega dijete oekuje
zatitu i sam gubi nadzor, ono postaje nesigurno u to to e se dogoditi u budunosti. Ta je
vrsta kanjavanja najbolji primjer sluajeva kad su odrasli zli.
 12

elite li rei da su za uvoenje discipline nagrade mnogo probitanije od kazni?

Tako je. Openito govorei, probitanije su. Zapamtite, meutim,-da kao nagrade
preporuujem iskaze vaih osjeaja i reakcije na djetetovo ponaanje, a ne neke materijalne
nagrade. Primjena materijalnih nagrada za dolino ponaanje naglaava tvarna dobra vie
nego to bi trebalo, naprosto stoga to, kako gotovo svatko zna, materijalna zadovoljstva u i-
votu nikad ne uspijevaju stvoriti i postojan osjeaj zadovoljstva. Ako umjesto svog
odobravanja koristite materijalne nagrade, uskraujete djetetu mogunost da shvati vanost
ljudskih osjeaja i iskusi zadovoljstvo koje proizlazi iz prisnog odnosa. Istodobno dovodite u
svezu prihvatljivo ponaanje i neki predmet koji predstavlja vae odobravanje i ljubav.
Obasipate li stalno dijete darovima, u njemu e se javiti elja za stjecanjem materijalnih
dobara. Oito je da dijete koje smo nauili da povezuje tvarne predmete s roditeljskom
ljubavlju moe zahtijevati sve vie i vie igraaka ili sve vie i vie imovine jednostavno zbog
toga to se ne osjea voljeno. Ni jedno se dijete ne rada pohlepno; takvo postaje uenjem.
Istodobno, kanjavate li dijete zbog neprihvatljivog ponaanja smanjenjem njegove imovine,
naglaavate vrijednost imovine a obezvreujete samo ponaanje u njegovu ljudskom aspektu.
Gubitak predmeta poistovjeuje se s gubitkom ljubavi. To onda znai i da je posjedovanje
predmeta istovjetno posjedovanju ljubavi. esto i dijete koje nagraujemo predmetima i
kanjavamo oduzimanjem imovine usvaja takav nain odnoenja prema roditeljima i drugim
ljudima. Privikava se na pogaanje oko stvari. Zahtijeva nagrade za uspjeh te moe pokazati
vrlo slabu motiviranost u koli sve dok mu roditelj ne obea neku stvar kao nagradu za
prihvatljivo vladanje. Neprekidno me za savjet pitaju roditelji studenata koji nisu motivirani
za studij i ne ele uiti sve dok im roditelj ne obea nova sportska kola ako postignu vrlo
dobar prosjek. ini se da ta djeca nikad ne mogu izvui neko unutranje zadovoljstvo iz
onoga to rade, jer su svoja vlastita dostignua sklona vrednovati samo s obzirom na
materijalna dobra koja tim naporima mogu stei. Materijalne, izvanredne nagrade
potkopavaju temeljno zadovoljstvo koje dijete dobiva iz procesa uenja. Mnoga djeca uenje
dre dovoljnom nagradom jer im ono zadovoljava znatielju. Roditelji su ti koji kvare sliku
dodajui joj tvaran element.
Ne treba posebno naglaavati da ovaj nain nagraivanja ima iznimno jake drutvene
implikacije jer posjedovanje materijalnih dobara proglaava znakom uspjeha, dostignua i
ljubavi. Ono vodi materijalizmu, lakomosti i pohlepi. Ljudske vrijednosti postavlja obino
ispod materijalnih te tako ljudima doputa da se ne obaziru na to kako njihovo ponaanje
utjee na osjeaje drugih.
U praksi se susreem s mnogo odraslih osoba kojima samo predmeti mogu pruiti osjeaj
blagostanja. Ti su im predmeti nadomjestak za ljubav. Neprekidno se bave traenjem stvari,
kupovanjem i promatranjem izloga. Mnogi mi kau da im je dan promaen ako ne pronau
neku novu stvar koju e pridodati svom posjedu. Povijest njihova djetinjstva ponajee
spominje i upotrebu predmeta kao nagradu za dobro ponaanje.
Vi mi, dakle, preporuujete nagrade koje pokazuju moje zanimanje za dijete i
privrenost?
Da. Mnogi se roditelji ne obaziru na dijete sve dok ne uini neto loe. Ti si roditelji ne
uzimaju dovoljno vremena da se posvete djetetu niti da pokau zanimanje za ono to dijete
radi ili se pozabave aktivnostima koje njihovu djetetu tada mnogo znae. Dijete takvih
roditelja ubrzo shvaa da je nedolino ponaanje najbolji nain privlaenja roditeljske panje,
a reakcija roditelja jo vie potie taj nain.
Ti roditelji zaboravljaju da nagraivanje djeteta odobravanjem i panjom produbljuje djetetov
osjeaj za druge ljude.
Ono pomae djetetu da bolje pojmi svijet. Kad jednom doete do toga, iznenadit e vas kako
je zapravo udesna roditeljska ljubav i koliko je djelatna u prenoenju najvanijih ivotnih
istina na budue narataje. Koristimo li odobravanje i panju, nauit emo djecu da nagrade
 13

proizlaze iz odnosa meu ljudima. Taj e se nauk sueliti pohlepi, mrnji i ruilatvu koji su
zarazili svijet. Za roditelja je najvrednije i najljepe e mu se vratiti bude li se prema djetetu
odnosio tako da na nj prenese spoznaju o vrijednosti ljudskih odnosa. Bez obzira na sva
mogua zadovoljstva koja nam pruaju rad i dostignua, ne moe biti vee nagrade no to je
odgojiti dijete koje u svijetu u kojem ivi druge ljude potuje, voli i o njima vodi rauna.

BAKE,DJEDOVI, ROACI I RAZNE BRINE OSOBE

Trebam li poticati dijete da uspostavlja odnose i izvan obitelji?
Trebate. Vano je da vae dijete bude povezano s velikim brojem drugih ljudi. Ali trebate
shvatiti da su ti odnosi plodniji i sadrajniji ako dijete najprije izgradi vrst i siguran odnos s
vama i drugim ukuanima. Poto shvati da mu pruate ljubav, njenost i bezuvjetnu podrku
pred bilo kakvom prijetnjom, dobro je okrenuti se neznancima i roacima da bi dijete to
bolje ovladalo umjenou snalaenja u drutvenim meuodnosima.
Ako vae dijete silom mora upoznavati mnogo ljudi i neizravno mu se naturaju odnosi s
najrazliitijim pojedincima a da ono pritom ne osjea podrku vlastitih roditelja, ti odnosi
mogu stvoriti zbrku i poprimiti prijetei znaaj. Poto se osjeti ugroenim, vae se dijete moe
poeti povlaiti ili, to je jo gore, odnositi se prema tim vanjskim odnosima krajnje oprezno i
moda ak cinino.

U kojoj ivotnoj dobi dijete poinje uspostavljati odnose s osobama izvan obiteljskog
kruga?
Premda u prvim tjednima i mjesecima ivota vae dijete moda i uspostavlja odnose sa
svojom okolinom a da toga nije izriito svjesno, vanjski odnosi nee imati toliko znaenje sve
dok ne navri prvu godinu i stekne veu sposobnost shvaanja da su ljudi razliiti. Zapravo,
vae dijete poinje uspostavljati odnose s osobama izvan obitelji kad god se netko drugi
aktivno brine za njega.

Koji su oblici tih ranih odnosa?

Ti su odnosi jednostavni. Dijete je znatieljno u svezi s ljudima i svjesno da mu to nisu
roditelji. Zaudo, negdje oko estog mjeseca dijete e postati izbirljivo i pretpostavljati one
koji pruaju podraaje na razini kakva zadovoljava njegove potrebe, a da ga pritom ne
zanemaruju niti salijeu. Djeci su rijetko dragi ljudi koji se dre po strani i ne obraaju na njih
panju. Na isti nain, djeca esto loe reagiraju na ljude koji nastupaju burno, nastojei ih
uzbuditi i postii njihovu reakciju prije no to ova uope percipiraju posjetioca. Dijete eli
zadovoljiti priroenu znatielju, koja ponajvie znai prepoznavanje razlika izmeu onih to
su mu ve poznati i novih lica. Najvie od svega, osjeaj povjerenja ili nepovjerenja to ga je
dijete nauilo od vas djelovat e na njegove odnose sa svima drugima. Vjeruje li vama
vjerovat e i drugima.

Zato moje dijete zna rei: Dannyjeva mama kae to i to?

Vjerojatno vas time pokuava navesti da uinite neto to Dannyjeva majka radi s Dannvjem
ili doputa da Danny radi.
Ne dajte da ta tehnika odve lako utjee na vas. Djetetu trebate razjasniti da u onome to vi
radite Dannvjeva mama nema udjela. Tako e vae dijete moi nauiti da se ono to vrijedi za
jednu situaciju ne da uvijek primijeniti u drugoj.
Usput, ne kodi znati da se istom tom taktikom slue roditelji, pa dijete obino otuda i doe na
tu pomisao. Govorite: - Gledaj kako Danny pomae mami. - Ili: - Gledaj kako je Danny pojeo
ruak. - Ili: Gledaj kako Danny pie zadau. -Zato ne moe biti kao Danny? - Oito, svako
e dijete primijetivi tu vrst roditeljskih usporedbi, moda svoju mamu usporeivati s
 14

Dannvjevom. Izbjegavajte usporedbe, da se i sami ne naete pred takvom dilemom. Neka

bude da je Danny Danny, a ti si ti. Naglasite da ni jedan od njih ne treba sluiti kao
usporedba za drugog.

Zar djeca ionako neprestance ne usporeuju?

Zapravo ne. Ako stalno pravite usporedbe izmeu djece ili ih doputate, potiete nadmetanje i
slabite djetetov osjeaj osobnosti. Ako ga neprekidno usporeujete s drugim djetetom,
najee shvati da drugo dijete vie volite. tovie, ini mu se da nikad niste zadovoljni
njegovim ponaanjem. Jer, zato vam se uvijek svia ono to ini neko drugo dijete? Slaem
se sa starom poslovicom (Zapravo je posrijedi stih Comparisons are odious pjesnika Johna Donnea (?
1572-1631), citiran toliko esto da je postao poslovian. (Prim. prev.)
koja veli da su usporedbe neto odvratno.

Hoe li moje dijete voljeti svoje roake?

Moda. Ali nee automatski voljeti svoje roake, kao to nikoga nee voljeti automatski.
Isprva e dijete vjerojatno biti suzdrano, tako dugo dok uobliuje osjeaje i stavove koji se
temelje na nainu ophoenja tih roaka s njime. Veinom su djeca osjetljiva na reakcije
drugih. esto prihvaaju stav sukladan vaem. Ako vi svoje roake volite, najvjerojatnije e
ih i vae dijete voljeti. Ako svoje roake mrzite, isto tako. Sreom, roaci su esto, osobito
kad odrastu prema lanovima svoje porodice naroito popustljivi i naklonjeni. Svako dijete
mahom na to odgovara. Zato, vae dijete moda moe imati poseban stav i gajiti posebne
osjeaje prema svojim roacima, ali ti se osjeaji ne zasnivaju na injenici da su ti ljudi u
biolokom smislu krvni srodnici.
Baka i djed imaju sasvim posebno mjesto u ivotu vaeg djeteta. Obino je u njih jako
razvijen osjeaj ponosa na unuad, zajedno s otvorenou i njenou. Uivaju u prilici da
ponovo proive iskustva s vlastitom djecom, uz jedinstvenu prednost da se smiju povui sa
scene kad se stvari zakompliciraju. One manje ugodne poslove u svezi s odgajanjem djece i
baka i djed mogu prebaciti na vas. Stoga je baki i djedu svojstvena popustljivost jer uivaju u
tome da razmaze vae dijete. vrsto vjeruju da su zasluili pravo da ugaaju svojoj
unuadi. Godi im divljenje s kojim unuad prihvaa njihovu popustljivost. A vae dijete ljubi
svaki takav trenutak. Vas moda ovaj klub za uzajamno divljenje uznemiruje, ali kako je
svatko od nas potencijalni djed ili baka, nisam sklon prijeiti taj poseban odnos. Dijete u
njemu uiva, baka i djed su ivnuli, a smeteni i razdraeni roditelj treba se s tim pomiriti.
Potrebno je da dijete upozna ljude razliite dobi i shvati da stariji ljudi drukije reagiraju i
imaju drukije probleme. Na primjer, moda e se vae dijete iznenaditi kad stanovi da baki
ili djedu nije ba lako spustiti se na sve etiri da bi se s njima igrali. Iz takvih prizora dijete
stjee pojam o starenju i razlikama izmeu ljudi razne dobi. Za vae je dijete vano da naui
te stvari. Naa je kultura naalost sklona tome da djecu dri meu njihovim vrnjacima i
daleko od starijih ljudi, to moe voditi samo do nerazumijevanja i neosjetljivosti.

Zar u tome nema ba nikakvih loih strana?

Jedine loe posljedice za koje znam mogu nastati ako baka i djed izazovu sukob izmeu vas i
vaeg djeteta. Budui da vai roditelji imaju iskustvo u odgajanju vas, ponekad vjeruju da
znaju vie od vas. Mogu u vama stvoriti osjeaj da ste nedorasli raznim situacijama. Baka i
djed trebaju shvatiti da su sami bili u prilici odgajati djecu onako kako se njima inilo uputno
i da vi zasluujete istu mogunost. U svojoj unuadi mogu uivati i neka to ine, ne mijeajui
se u vae odgojne metode i postupke. Naravno, zgodno je ako su pri ruci da prue pomo i
savjet kad se to od njih zatrai.
Sukobi obino nastaju zbog krenja pravila. Baka i djed esto potkopavaju disciplinu i granice
to ste ih vi postavili. Na primjer, vi odluite davati djetetu tjedni deparac da bi nauilo
 15

baratati novcem. Onda se pojave baka i djed koji ne oklijevaju da mu se dodvore ugaanjem.
Daju mu male svote novca da ga troi na to god hoe. Ta popustljivost vaem djetetu oito
godi jer moe kupiti neto to inae moda ne bi mogao. Ali time to su mu pruili trenutno
zadovoljstvo baka i djed ugroavaju va pokuaj da dijete nauite snalaenju u jednom od
ivotnih problema. Nije nemogue da dobronamjerni djed i baka daju te sitne darove kako bi
zadovoljili vlastite potrebe. Godi im uitak to ga prua djetetovo zadovoljstvo darom.

Trebam li prisiljavati dijete da baki i djedu daje darove?

Ne. Ne mislim da ete time to mu nameete odnos s bakom i djedom u kojem ih mora
darivati svoje dijete nauiti da ih voli ili potuje. Ali mislim da djetetu moete dati do znanja
da bi baku i djeda sigurno jako veselio neki dar to ga je ono samo napravilo. Nije tetno
poticati dijete da samo neto napravi, jer e mu sretni, nasmijani i ponosni djed i baka biti vie
nego lijepa nagrada.

Zato moji roditelji kao da ele razmaziti moje dijete?

Baka i djed imaju iskustvo podizanja vlastite djece, sa svim uicima i glavoboljama to ih ono
podrazumijeva. Kako stare i s razumljivim ponosom gledaju drugi narataj svojih potomaka,
baka i djed nastoje vlastito zadovoljstvo izraziti i podijeliti na taj nain to unuetu daju sve
to zaeli i sve to ste vi odluili da mu ne date. Savjetujem da u takvoj situaciji djetetu
kaete: - Premda ti baka i djed daju sve to hoe, nemoj pomiljati da to i ja kanim. - Ne
znai da ste okrutni, niti e to vae dijete tako protumaiti. Ono vrlo brzo ui iskoritavati
popustljivost vaih roditelja i esto vas istodobno vie potuje ako se s njima ne natjeete u
tome tko e mu se najbre dodvoriti. Zadrite svoju disciplinu i svoje vrijednosti. Pokaite
djetetu da se ne date navesti na ono to rade baka i djed. K tomu, ne mislim da vai roditelji
zaista ele razmaziti unuad. Mislim da jednostavno ele imati sve prednosti roditeljstva
bez ijedne loe strane. Moda je to njihovo zaslueno pravo kad postanu baka i djed.

tete li stvarno darovi bake i djeda mom djetetu?

Ne, ako to nisu darovi koji znae mijeanje u odnos izmeu vas i djeteta. Ako, npr., izrazite
vrsto miljenje o tome to vae dijete ne bi trebalo imati, a baka ili djed mu daruju upravo
ono to ste vi zabranili, oni jednostavno loe utjeu na va odnos.
Takve potencijalno tetne situacije mogu se izbjei ako meu svima vama postoji
komunikacija. Najvanije je da baka i djed shvate da ste za svoje dijete prvenstveno vi
odgovorni. Problemi nastaju im bilo tko drugi pone tu odgovornost preotimati. Moda
moete odravati tako prisnu komunikaciju s bakom i djedom koja e omoguiti da im
pomognete odabrati darove za koje oni znaju da e vaem djetetu koristiti i koji se uklapaju u
vrijednosni sustav to ste ga izgradili u svojoj obitelji. Ako ste spretni, moete to postii
a da pritom ne pokvarite dobre elje i osjeaje to ih baka i djed ele izraziti ugaajui
unuadi.

Na koji nain djetetu rei da se mora slagati s roacima?

Kao to svi znamo, prijatelje moete birati, ali roake ne. Ponekad je to teko objasniti
djetetu, osobito kad elite zadrati dobre odnose s roacima, iako meu njima ima osoba
kakve meu znancima ne biste trpjeli. Najbolje je ne prisiljavati dijete da prihvati roake koji
mu nisu dragi. Kojiput ta taktika stvara probleme ako imate poseban razlog da zadrite
diplomatske odnose s pojedinim roakom. Ali ako svom djetetu stvorite dvostruka mjerila,
jedna za prijatelje a druga za roake, moete ga zbuniti. Primjenjujte ista mjerila za prijatelje
kao i za roake, barem isprva. Kasnije, kad vae dijete umije shvaati finije nijanse drutvenih
odnosa, moete rastumaiti da, premda vam moda neki roaci nisu dragi, postoje stanovite
olakotne okolnosti za odravanje prijateljskih odnosa.
 16

Moda je u svezi s antipatijom prema svojti, ili prema bilo kome, najbolje djetetu otvoreno
rei to osjeate i poteno mu ostaviti mogunost da mu ista ta osoba bude draga. Moda mu i
jest, naposljetku. A dopustivi djetetu da ima svoje miljenje a da pritom ne osjea krivnju
zato to se ono razlikuje od vaeg, uite ga neto jako vano. Uite ga da je mogue razilaziti
se u miljenju i ostati prijatelj. K tomu, na taj nain priznajete svoje dijete kao linost i
pokazujete da potujete njegove osjeaje. Trebate, naravno, svom djetetu pomoi da svoje
osjeaje prepozna i izrazi makar se razlikuju od vaih. Zbog nekog udnog razloga mnogi
roditelji misle da dijete treba biti odano svemu emu su to i oni. Ja tako ne mislim.

Jedna prijateljica, uiteljica s velikim strunim znanjem djeje psihologije,

neprestance daje korektivne savjete. Trebam li ih prihvatiti?
Uvijek je preporuljivo tue savjete primiti s dozom opreza. Lako je savjetovati. Za pomo je
potrebno neto vie. U svakom sluaju, mislim da imate pravo na vlastite pogreke. Steknite
to vie znanja i pokuajte ga primjenjivati razborito i djelotvorno. Nemojte se slijepo drati
tuih savjeta. Okrueni smo tolikim ljudima koji vole manipulirati drugima i to ine na taj
nain to jednostavno djeluju autoritativno i upueno. Dosad ve znate da bih volio da sluate
vlastite nagone i miljenje. Uitelj moe i ne mora imati posebne osobine potrebne da bude
dobar roditelj. Zapamtite da je on ili ona strunjak za poduavanje djece, to ne mora znaiti i
za rjeavanje emotivnih potreba vaeg djeteta.
Moram rei da sam lijeio probleme brojne djece ije su majke uiteljice. Razlog je moda u
tome to te majke nastavljaju biti uiteljice i dok odgajaju vlastitu djecu. Zaboravljaju biti
majke. Slino tome, psiholog ili psihijatar moda sa svojim djetetom postupa kao s emotivno
poremeenom osobom ili potencijalnim neurotikom. Takav roditelj obino pretjeruje ob-
janjavajui neku svakodnevnu situaciju podrobnije no to je potrebno. Time nastoji sauvati
svoje dijete od osjeaja tjeskobe a dijete stjee uvjerenje da ivot potencijalno traumatizira.
Nesvjesno udovoljava roditeljevim predodbama i doista poinje osjeati smetnje.

LIJENICI, LIJEKOVI I BOLESTI

Zato se djeca boje lijenika?

Djeca zapravo strah steknu. Isprva se ne boje lijenika; ak znaju biti njima oarana. Lijenik
s njima radi svata zanimljivo. Slui se priborom kakav nema nitko drugi i obino nuli stvari
koje u djetetu izazivaju znatielju. Djetetov strah obilno poinje kad lijenik pone initi
neto to nije ugodno. Dobiti udne instrumente zabodene u ui, nos i usta, biti bockan iglama
i pipan na mjestima gdje zna zaboljeti, to nije samo neugodno nego i povreda privatnosti i
ometanje slobodne volje. Kadto lijeniki pregled dijete plai i zato to mu je ta situacija
nepoznata. Da je dijete bolje upoznato s onim to se dogaa, manje bi se bojalo.
Smatram prirodnim to vae dijete prigovara nekim stvarima koje radi lijenik. Ako ga vi ili
lijenik kudite zbog toga utke ne doputa da lijenik nastavi, ne priznajete osjeaje svog
djeteta. Time ne mislim da se djetetu ta procedura mora sviati ili morate priznati njegove
osjeaje, kao i to da su oni krajnje primjereni. Potrebno je djetetu u nelagodi i strepnji pomoi,
a ne stvarati mu osjeaj da nema pravo prigovarati. S vremenom e nauiti, a mislim da je
vano da mu prenesete ovu pouku, da ovjek mora u ivotu tota initi iako mu se to ne
svia. Svakome je lake prihvatiti tu neugodnu istinu kad je u blizini netko tko razumije
njegove osjeaje. Postavite samoj sebi pitanje kako bi se vama svialo da neki stranac usprkos
vaim prosvjedima pregledava svaki otvor na vaem tijelu.

Kako mogu pomoi vrlo malom djetetu kad mu predstoji neugodan lijeniki pregled?
To je teko jer doista ne moete dijete pripremiti na takav doivljaj sve do negdje izmeu
navrene prve godine i osamnaestog mjeseca. Nije jo dovoljno svjesno da shvati funkciju
 17

lijenika i uglavnom e reagirati prema tome to mu se radi. Ako je to ugodno, prihvatljivo je.
Ako je neugodno, odbija. Budui da je to to lijenik radi openito ee neugodno nego
ugodno, oito e vae dijete u tom smislu i reagirati.
Kako dojene ili malo dijete ne moete pripremiti na tjelesni pregled ili koji drugi neugodni
medicinski postupak, tu neugodnost moete ublaiti pruajui djetetu emotivnu podrku. Kad
su nesretna, dojenad i mala djeca obino pozitivno reagiraju na dranje na rukama i
milovanje. To je otprilike sve to moete uiniti. Priopite suosjeanje na bilo koji nain.
Smanjite u to veoj mjeri neugodnost tog doivljaja. Odvlaenje panje vjerojatno najvie
pomae. Zbog toga su u pedijatrijskoj ambulanti vrlo korisne lizalice.

Kako mogu pomoi starijem djetetu u svezi s odlaskom lijeniku?

Najbolje mu moete pomoi tako da ga pripremite na ono to e doivjeti. Kad je dovoljno
staro da razumije neke rijei i zna razliku izmeu sad i kasnije, vae dijete moe shvatiti to
da oekuje. Dijete mora moi razumjeti da govorite o neemu to e se tek dogoditi. Malo
dijete koje ne razumije rijei i kojemu se ne moe nita rei moda pone vritati im ugleda
poznatu ekaonicu i zastraujui bijeli ogrta, jer dijete umije asocirati i prije nego to
progovori. Osmomjesena djeca reagiraju s oitim strahom i histerijom im vide lijeniku
ekaonicu ili, uostalom, bilo koga u bijelom ogrtau. Jaina reakcije, naravno, ovisi o
djetetovu prethodnom iskustvu. to je iskustvo bolnije, strah je vei. Oito, najbolje moete
pripraviti svoje dijete ako i sami znate sve o onom to ga eka. Ako ne znate, priprema je i
dalje vana za dijeti' koje shvaa. Ne valja dijete dovesti lijeniku a da mu se barem neto ne
kae unaprijed.

to trebam djetetu rei o odlasku k lijeniku?

Recite mu istinu. To je osnovno pravilo u pripremi djeteta svaki medicinski postupak. Ako e
dijete dobiti injekciju, recite mu: - Dobit e injekciju i vjerojatno e te boljeti; ako bude htio
plakati, to je u redu; jer kad neto boli, od toga se zaplakati. - U skladu s tom pripremom, kad
vae dijete dobije injekciju i zaplae, moete pokazati razumijevanje i rei:- Znam da boli,
zato i plae . - Onda moete dijete tjeiti. Meutim, ako dijete dobije injekciju i ne plae,
doveli ste se u situaciju da kaete: - to si ti bio hrabar: znam da je boljelo, a nisi zaplakao.
Pripremite li dijete na ovaj nain, to jest otvoreno, ne moete mu nakoditi. Ako se dijete
ponese hrabro, moete mu to kazati. Vaa e pohvala djelovati na njegovo samopouzdanje i
pomoi mu u sljedeoj slinoj situaciji. Ako plae, vi ste u svakom sluaju pretkazali takvu
reakciju. Dijete se suoilo s neugodnom situacijom, reagiralo na odgovarajui nain, dobilo
vau potporu i nije izgubilo obraz. Na koji god nain reagiralo, dajete mu priliku da ovlada
situacijom, ali, to je najvanije, s njim ste iskreni. Dijete e vau iskrenost zapamtiti i dalje
vam vjerovati.
Ako niste sigurni to dijete eka kod lijenika, nastojte to doznati, da moete djetetu rei
unaprijed. Ako ne moete doznati, nemojte se praviti da znate i nemojte izmiljati. Dijete e
osjetiti vau neupuenost i bojati se jednostavno zato to primjeuje da ste nesigurni. Veina
djece s vremenom shvati i prihvati injenicu da moda ne znate to e se dogaati. Vaa
iskrena tvrdnja: - asna rije, nemam pojma to e ti doktor raditi - bit e prihvaena kao
istinita priprema.
Naalost, taktika veine roditelja ima suprotan uinak. Djetetu se kae: - Nee te nimalo
boljeti. - Zatim dijete dobije injekciju koja doista boli, i zaplae. Suze moda jesu posljedica
boli, ali ih pojaavaju osjeaji ljutnje, gnjeva i razoarano-sti. esto krivo upueni roditelj
pogorava vlastitu pogreku rijeima: - Zbog ega plae? Kazala sam ti da ne boli. - Suvino
je isticati, taj roditelj doslovce dodaje ulje na vatru. Njegova primjedba znai da dijete
pretjeruje, da nije ni za to, da nije bilo dovoljno hrabro i izdralo neto to ak ni ne boli.
Oito, roditelj navodi dijete da se osjea osramoeno.
 18

injenica je, meutim, da roditelj koji tako pristupa lae svom djetetu govorei da injekcija
nee boljeti. Svoju la pokuava prikriti time to daje djetetu osjeaj da se loe ponijelo.
Osoba koja ovako postupa posve zanemaruje djetetove osjeaje i sposobnosti da tom
prijeteom situacijom ovlada. Ovakav pristup, ao mi je to moram rei, jako esto
primjenjuju lijenici, njegovateljice i bolnice.

to se dogaa ako je moje dijete nepripremljeno ili krivo obavijeteno?

Dijete vrlo brzo shvati da vam nije u srcu njegova dobrobit, da ga ne titite i da ste laac.
Poto ga jednom prevarite, gubite njegovo povjerenje. Tu tetu neete nikad posve popraviti.
Sad vam je jasno zato neka djeca vrite, urlaju i ne vjeruju niemu to im roditelji kau.
Neki roditelji i lijenici nisu skloni kazati djetetu istinu o kojem neugodnom medicinskom
postupku jer se boje da se dijete ne rasrdi i ne pone se opirati. ak ako je potrebno dijete
silom drati, ipak je najbolje da mu kaete istinu. Djetetu se to to se dogaa ne mora sviati,
ali mora sve to prihvatiti, To je vrlo vana lekcija za svakog od nas, jer nas u ivotu ekaju
mnoge stvari koje moramo podnositi iako nam se ne sviaju.
Valjano pripremljeno dijete - ak ako vam ne povjeruje, ili ako povjeruje a ipak kasnije plae,
moe i dalje osjeati strah prema lijenicima. Ali barem e vama vjerovati i vrlo paljivo
sluati kad mu sljedei put budete govorili to se sve moe dogoditi.

Kad trebam zapoeti s pripremom za odlazak k lijeniku?

Kratko vrijeme prije odlaska. Ako ponete djetetu govoriti o tome danima unaprijed, njegova
se tjeskoba moe, uz pomo mate, silno poveati. Bit e posve obuzeto iekivanjem i moda
ukoeno od straha. Kratko vrijeme prije ne znai na ulazu u ordinaciju niti na putu do nje.
Recite djetetu za predstojei odlazak otprilike pola dana ranije.
Premda je priprema djeteta vana, mislim da je jednako vano izbjegavati pretjerane
pripreme. Pokaete li duboku zabrinutost i ponaate li se ozbiljno, moda ak zlovoljno, dijete
e shvatiti da je to to zahtijeva takve pripreme zacijelo neto krajnje ozbiljno i opasno.
Izazvat ete u njemu tjeskobu i iznenada ustanoviti da se poinje povoditi za vama, osjeati
da mu predstoji neto posve iznimno i bojati se. Uvijek iznova nailazim na roditelje koji tako
postupaju. Imaju najbolje namjere i pokuavaju djetetu pomoi, ali zapravo poveavaju
njegovu tjeskobu i neugodnu situaciju ine neugodnijom no to stvarno jest.

to da radim ako lijenik krivo uputi moje dijete?

Kad jednom lijenik ili bilo tko drugi krivo uputi dijete u vezi s medicinskim postupkom, vrlo
je teko ponovo zadobiti njegovo povjerenje. Lijenik koji dijete navede na krive predodbe
susretat e se prigodom sljedeih pregleda s njegovom nepovjerljivou i otporom. Takva
reakcija moe imati nepovoljne dalekosene posljedice za zdravlje vaeg djeteta. Naposljetku,
ako naui ne vjerovati lijenicima, takvo dijete moe kao odrastao ovjek zazirati, od odlaska
lijeniku u prilikama kad za to postoji i te koliko razloga. Tada moda ustanovi da je zapustio
ozbiljan zdravstveni problem do kojeg ne bi bilo dolo da je imao vie povjerenja u svog
lijenika.
Ako lijenik prevari vae dijete, nemojte drati njegovu stranu. Branei lijenika koji se
vaem djetetu ini nepoten, smanjujete djetetovo povjerenje u vas. Moda je najbolji izlaz iz
te situacije pouavati lijenike, osobito pedijatre, o implikacijama njihovih naina postupanja
s djecom.

Kako mogu pomoi djetetu da svlada bol?

Kad predviate da e vae dijete doivjeti bol, recite mu da razumijete da e moda htjeti
plakati ako ga neto bude boljelo. Recite mu da razumijete taj izraz nelagode. Nemojte mu
davati osjeaj da je slabi ili beba. Recite da shvaate kako neugodna mora da je ta bol i,
 19

kad vidite da podnosi nelagodu, pohvalite njegovu hrabrost. Nastojei to bolje razumjeti
djetetove osjeaje pridonosite njegovu samopotovanju, i uite ga prilagoavanju na ivotne
stresove.
Jo jedna taktika moe jako biti od pomoi. Dajte djetetu neki oblik vlasti nad bolnom
situacijom i stvorite mu osjeaj da moe pritom neto birati. Moete pitati: - Bi li htio dobiti
injekciju stojei ili sjedei? - Ili: - Bi li je htio u ovu ili u onu ruku? - Ili: - Hoe li zelenu ili
crvenu lizalicu? - Vama se te mogunosti izbora mogu initi razmjerno nevanim, ali djetetu
daju osjeaj sudjelovanja u svojoj sudbini. To to mu dajete mogunost izbora djetetu znai da
vam je do njega stalo. Pa i premda od njega traite da se podvrgne neem neugodnom, ipak to
elite uiniti to prihvatljivijim. Uostalom, dijete nije u poloaju da bira hoe li se taj
postupak izvriti ili nee. Za nj je izbor obavljen. Stoga mu barem pruite priliku da u
razumnim granicama odabere na koji e se to nain izvriti. Ako dijete odbije izabrati, morat
ete to uiniti vi. Ali ak i u tom ste sluaju pokazali da vam je stalo do njegovih osjeaja i
zabiljeeno je da ste mu pruili ansu.

to da kaem djetetu kad treba uzeti lijek?

Ako lijenik prepie lijek koji sami morate davati djetetu, moe to znaiti dunost da mu
dajete neto to ono ne voli. Ako lijek valja uzimati oralno, moda mu se ne svidi okus. Ako
su posrijedi kapljice za oi ili ui, odnosno epi, jednostavno recite djetetu da je to neto to
lijenik eli da ono uzme kako bi ozdravilo. Savjetujem da ne govorite: - Hajde, za maminu
ljubav - onda u biti jako dobre volje. - Ili: -Ako uzme lijek, dobit e igraku.
Protivim se nuenju nagrada za pokoravanje jer to slabi djetetove izglede da ovlada
neugodnim situacijama. Na taj nain pridonosite stvaranju pomisli da svaka neugodna situ-
acija treba biti nagraena odreenim darovima. Za vae je dijete kudikamo bolje da naui
izlaziti nakraj s takvim situacijama i otkrije osjeaj snage koji prati sposobnost podnoenja
neeg neugodnog. Ili, ako indirektno kaete da dijete treba uzeti lijek radi majke ili oca,
stvarate pomisao da e biti odbaeno ne uini li tako. Takav pristup moe imati tetne psihike
posljedice. Primjerice, moete kasnije ustanoviti da se dijete slui uzimanjem lijekova ne bi li
nalo emotivno zadovoljstvo. Ako se osjea nevoljenim ili neeljenim, ili ako je nauilo da
mu roditelji, ulagujui se, nude svoju ljubav u zamjenu za to da uzme lijek, moe se ponaati
upravo tako, tj. iskoritavati bolest da bi dobilo vau podrku.

Kako da dajem lijek dojenetu?

Jednostavno: to bre i to bezbolnije. Ako se opire, moda ete morati silom ugurati lijek.
Premda je to za novoroene ili dojene neugodno, nije vjerojatno da ete mu nanijeti ikakvu
nepopravljivu psihiku tetu, osobito ako ga neposredno nakon toga utjeite. Usput, postoje
dvije kole miljenja o tome trebate li dijete drati dok mu lijenik daje injekciju, pregledava
ui ili obavlja kakav slian pregled. Ako dijete drite, moda mu je lake. S druge strane,
moda se osjea izdano. Napokon, zato ne prekinete sve te neugodnosti i ne odvedete ga
otuda? Konani je izbor na vama. I jedan i drugi nain ima i prednosti i loih strana.
esto se pitam zato pedijatri ne daju roditeljima plastinu pricu (dakako, bez igle) u
sluajevima kad dojene mora oralno primati lijek. Ta se prica stavi djetetu u usta i tako mu
se daje lijek. ini mi se da je taj nain pogodniji nego uvrijeeno pokuavanje da se dijete
natjera progutati licu lijeka neugodna okusa. Valjalo bi to vie primjenjivati takve smicalice
da bi se smanjilo traumatiziranje djeteta.

to da radim ako starije dijete odbija uzeti lijek?

Pokuajte na neki nain s njime razlono razgovarati. Svakako potvrdite da prihvaate
njegove osjeaje gaenja i olakajte mu situaciju to vie moete. Ne libite se toga da djetetu
ponudite bombon, sirup ili togod drugo da bi se prikrio neugodan okus. Na kraju, ipak, dajte
 20

djetetu do znanja da lijek mora uzeti i da tako mora biti jer da sve na svijetu ne ide onako
kako ovjek eli. Nipoto ne pokuavajte smicalicama navesti dijete da uzme lijek ili ga
uvjeravati da je beba zato to ga ne eli ili oklijeva uzeti. Bolje ete proi prihvatite li
djetetovo stajalite. Pomirljivost uvijek pomae: kaite da vam je ao to se to mora, ali se
stvarno mora.

Ako dijete mora ii u bolnicu, to da mu kaem?

To umnogome ovisi o svrsi djetetova odlaska u bolnicu i njegovu stanju u trenutku odlaska.
Openito, dijete koje je akutno bolesno, ili osjea velike tegobe, ili ima visoku temperaturu, ili
mu je jako zlo obino ne pokazuje znakove straha od bolnice. Ipak, u takvom sluaju
takoer treba dijete pripremiti, jednako kao to se priprema na dijagnostike pretrage. Makar
se inilo da dijete ne reagira, budui da mu je loe, treba dobiti onoliko obavijesti koliko je
kadro shvatiti. Prikaite mu, to otvorenije, sve to e se dogaati u bolnici. Otvorenost je
jednako vana radilo se o zaralom avlu ili ozbiljnom kirurkom zahvatu. esto susreem
krajnje uznemirenu djecu koja su dola u bolnicu bez ikakve pripreme. Posljedice su
bjelodano pogubne. Osobito je vano da dijete u tim kriznim trenucima ima povjerenja u vas.
Ako ga prevarite, dijete e se vrsto drati uz vas i moda pretjerano reagirati na sve to je u
vezi s lijeenjem, ma koliko bilo beznaajno. Kad ga jednom prevarite, dijete razumljivo
zahtijeva golemu koliinu razuvjeravanja i umirivanja. Zapravo, razuvjeravanje to ga
zahtijeva prevareno dijete ini se gotovo bezgraninim.
Drugi problem to ga esto susreem predstavlja dijete kojemu su roditelji rekli da ide na
pretrage, a zapravo mu predstoji operacija. Nedavno se dogodio poseban sluaj. Dan i pol
nakon to je dolo u bolnicu dijete je odvedeno u dvoranu za operacije radi zahvata na mozgu.
Dok se oporavljalo, djetetu su krive informacije to ih je kao pripremu na boravak u bolnici
dobilo od roditelja prouzroile teku tjeskobu. Zbog takve krive slike nije imalo kamo
posegnuti u obrani od traume, niti se na ikoga moglo s povjerenjem osloniti. Premda je sve
vrijeme plakalo traei majku, u odnosu prema njoj oitovalo je snanu podvojenost time to
se ponaalo krajnje neprijateljski. Suvino je rei da je nakon toga svakome bilo teko to
dijete uvjeriti da je neto istina. Djetetu je doista bilo potrebno intenzivno postoperacijsko
lijeenje, koje se moralo odgoditi zbog njegove uzrujanosti i jake zastraenosti. Morali smo
primijeniti reim koji se sastojao od toga da djetetu precizno opisujemo svaku pojedinu stvar
to se imala dogoditi. Nadali smo se da e niz takvih pretkazivanja koja se ispunjaju oslabiti
ili ponititi njegovo neugodno prethodno iskustvo i smanjiti goleme dimenzije to ga je
zadobilo u djetetovu duhu. Primjerice, roditelje smo pouili da djetetu unaprijed kau kada
kane otii, koliko e dugo izbivati i kada e se vratiti. Kasnije smo djetetu posebno
naglaavali da se sve to ba tako i dogodilo.

Kako da pripremam dijete na operaciju?

Danas mnoge bolnice imaju posebne programe pripreme djece na operaciju pod anestezijom.
Ta priprema, koju obino obavljaju njegovateljice i koja openito zahtijeva stanovitu
strunost, treba djetetu pruiti odreeno znanje o tome to mu predstoji. Svrha joj je da smanji
djetetovu tjeskobu i pomogne da se dijete i njegove snage u suradljivom smislu ukljue u sve
to ga eka. Djetetu se, obino dan prije operacije, vrlo konkretno kae to e se dogaati, i to
faza za fazom. Najdjelotvornija je pritom upotreba minijaturne opreme i lutaka. Bolniarka
tako moe djetetu pokazati kako se prua anestezija s pomou maske i kako se daju injekcije.
Dijete plastinom pricom daje zatim injekcije lutki, obino obuenoj u bolniarku, nalazei u
tome zadovoljstvo, barem nesvjesno, i nain da bolniarki vrati neugodnosti to mu ih je
prouzroila. Ponekad se na lutki primjenjuju intravenozne boice i igle da bi dijete vidjelo
kako se dobiva tekuina koja je njegovu tijelu potrebna poslije operacije. Stavljaju se zavoji i
iste rane. Djetetova suradnja postie se time to ga se navodi da sudjeluje s bolniarkama u
 21

toj predoperacijskoj igri s lutkama. Kao posljedica cijelog tog postupka dijete se upoznaje s
onim to ga eka i psihiki e se manje traumatizirati.
Toj pripremnoj igri s lutkama veina djece prilazi bez osobita straha i naroitih reakcija.
Sreom, nije potrebno da dijete emotivno reagira na predoperacijsku poduku, ali mora znati
to e se dogaati, makar se posebno i ne plailo kirurkog zahvata. Poslije operacije, kad ga
bude boljelo, dijete e se sjeati da su mu ljudi koji ga njeguju unaprijed kazali to e biti.
Znat e da im se kasnije moe vjerovati.
Pripremajui svoje dijete na operaciju naglasite da nee biti svjesno boli i da za vrijeme
operacije nee nita osjeati zato to e spavati. Ako dijete nije pripremljeno na operaciju i
kasnije dozna, to sigurno hoe, da se sve dogaalo dok je spavalo, vrlo je vjerojatno da e se
prema spavanju odnositi nepovjerljivo, ako ne i s pravim pravcatim strahom. Napokon, ako
mu je u snu neto bilo odrezano ili izvaeno, strahovat e da se slina stvar moe opet
dogoditi kad pode spavati. Ne vjeruju sve bolnice u predoperacijsku poduku. Zapravo, veina
bolnica prua djetetu malo predoperacijske pripreme - ili nimalo. Ako vae dijete mora ii u
takvu bolnicu, dvostruko se potrudite da od vas dozna to e se dogaati. Obavijestite se to
bolje moete o predstojeoj operaciji i kaite djetetu sve to moe razumjeti.

Kako jo mogu pomoi djetetu u bolnici?

Najbolje to moete uiniti jest ostati s djetetom to god dulje moete. Dajte mu osjeaj da ga
neete napustiti, da ete biti u blizini i pruiti podrku ako neto bude boljelo. U takvoj
prigodi pomae ako moete biti pri ruci u vrijeme' obroka. Osobito preporuujem da preko
noi ostanete u bolnici uz dijete. Vama je to moda nespretno, ali na taj se nain spreavaju
psihiki problemi koji se kasnije veoma teko lijee. Djeca esto imaju potekoa sa
spavanjem nakon to su bila u bolnici, osobito ako su veinu vremena bila odvojena od
roditelja. Ukratko, dok je dijete u bolnici, brinite se o njemu koliko god je to mogue.
Lijenici i sestre esto tvrde da djeca vie plau kad su roditelji u blizini. U pravu su, ali ne
zato to, kako oni misle, roditelji loe djeluju na djetetovo raspoloenja, nego zato to je dijete
nauilo da ga u prijeteim situacijama roditelji obino spaavaju. Plaem roditeljima kazuje
neka ga odvedu iz prijetee bolnice. Takoer, brzo shvaa da lijenici i sestre ne reagiraju kao
roditelji. Stoga obiava vie plakati kad su ovi kraj njega. Unato svemu neki lijenici i sestre,
uvjereni da su roditelji uzrok plaa, inzistiraju da se ne dolazi u bolnicu. Ti lijenici i sestre
grijee. Za dijete je uvijek najbolje da bude s roditeljima, makar buka smetala medicinskom
osoblju.
Naalost, sve bolnice ne pruaju roditeljima mogunost da budu uz djecu. to je jo gore, ak
ne priznaju roditeljsku nazonost kao vaan faktor u ublaenju traume koju stvara boravak u
bolnici. Zato, ako se pitate kako sve moete pomoi svom djetetu kad je boravak u bolnici
nuan, naite bolnicu koja priznaje da su djetetu potrebni roditelji i voljna je osigurati im
smjetaj. Ne smiju se tedjeti napori da se pronae takva bolnica, unato moguim neugodnim
stranama takvog aranmana za vas osobno. Istodobno mislim da je vano i da va lijenik
shvaa psihike potrebe djece. Trebao bi vam pomagati da im udovoljite. Pokuajte nai
takvog lijenika.