Ovaj projekt nancira

Europska unija.

Ulaganje u budunost
Drutvo za psiholoku pomo
Zagreb, 2014.
 IMPRESSUM

SAVJETOVANJE Prirunik za pomagake strunjake

Lektura i korektura: Dejana uric

Graki urednik: Tomislav Ceronja

Graki dizajn i tisak: HYPE Zagreb

Drutvo za psiholoku pomo

Zagreb, 2014

COPYRIGHT Drutvo za psiholoku pomo (DPP) 2014

Ni jedan dio ovog prirunika ne smije se umnoiti, fotokopirati

niti reproducirati na bilo koji nain bez pismenog doputenja
izdavaa. Takoer se, bez pismenog doputenja izdavaa,
ne smije koristiti, u dijelovima ili u cjelini, u druge svrhe.

Sadraj ove publikacije iskljuiva je odgovornost

Drutva za psiholoku pomo.

Projekt je sunancirala Europska unija

iz Europskog Socijalnog Fonda
SAVJETOVANJE
Prirunik za pomagake strunjake

Drutvo za psiholoku pomo

Zagreb, 2014.

1
Sadraj

Predgovor (Martina arija) ................................................................................................... 5

Prvi dio: Opisi savjetodavnih procesa i komentari supervizora

1. Povjerenje u vlastite procjene ide iz svijesti o procesu .......................................... 7
2. Kako s otporom? ........................................................................................................ 12
3. Kad klijent napusti proces savjetovanja .................................................................. 14
4. Potrebe i ciljevi klijenta i savjetovatelja vanosti, slinosti i razlike ................ 17
5. Voenje savjetovanja u skladu s klijentovim uvjerenjima .................................... 21
6. Kako razgovarati o nelagodnim temama na nain da ne povrijedimo klijenta 25
7. Potekoe i izazovi s postavljanjem ciljeva ............................................................. 27
8. Dvostruke uloge u savjetodavnom procesu ........................................................... 30
9. Konfrontacija da ili ne? .......................................................................................... 33
10. Kako sauvati neutralnost u radu s obitelji? ........................................................... 37
11. Tua oekivanja kako mogu ugroziti proces savjetovanja? ............................... 40
12. to kad su i savjetovatelj i klijent nesigurni? .......................................................... 44
13. Klijentov doivljaj situacije kao bitan faktor u procesu savjetovanja .................. 47
14. Kako prilagoditi proces savjetovanja klijentovim mogunostima
i potrebama (i istodobno pratiti sebe)? ................................................................... 50
15. to ako bi klijent mijenjao druge, a ne sebe? .......................................................... 53

Drugi dio: Kako se postaje kompetentnim savjetovateljem?

Profesionalni razvoj pomagaa od poetnika do kompetentnog savjetovatelja
(Kristina Perii i Martina arija) ........................................................................... 57
Osobni osvrti savjetovateljica (Mirna Petreti, Ines Ostovi, Ana Marija pani) 61
Izazovi kreiranja i provoenja edukacije iz psiholokog savjetovanja
(Jasenka Pregrad) ...................................................................................................... 69

Trei dio: Samozapoljavanje kako pokrenuti vlastiti posao kao pomaga (Tanja Sever)
Uvod ................................................................................................................................... 73
Poslovni plan samozapoljavanja .................................................................................... 75

Popis referenci ........................................................................................................................ 87

3
Predgovor

Dragi itatelju, draga itateljice!

Pred tobom se nalazi prirunik kojem je cilj prenijeti ti to je mogue vie iskusta-
va koja smo skupili tijekom provedbe projekta Poveanje zapoljivosti strunjaka
pomagakih zanimanja (IPA 4.1.1.1.04.01.c02). U sklopu tog projekta proveli smo neko-
liko treninga za strunjake pomagakih zanimanja. U ovom ti priruniku elimo pred-
staviti sadraj dvaju takvih programa, a to su: Izobrazba za unapreenje savjetovalinog
rada i izravnoga pomagakog rada s ljudima te Izobrazba za samozapoljavanje.

Polaznici spomenutih programa izobrazbe dali su nam povratne informacije kojima

svjedoe da im je iskustvo sudjelovanja u projektima bilo iznimno vrijedno, i to na vie
razina. Stoga smo ih zamolili da ono to su nauili podijele u ovom priruniku, koji je
namijenjen svima onima koji nisu imali priliku sudjelovati.

Prirunik se sastoji od tri dijela. U prvom dijelu donosimo petnaest opisa savjeto-
davnih procesa koje su vodili polaznici treninga iz savjetodavnih vjetina. Oni su opisali
to im je bilo izazovno u radu s pojedinim klijentom, a njihovi su supervizori komenti-
rali savjetodavni proces. Drugi dio prirunika opisuje proces postajanja savjetovateljem,
odnosno promjene koje se dogaaju u osobi prilikom procesa stjecanja kompetencija za
savjetovanje. Trei dio prirunika sastoji se od poslovnog plana koji ti moe pomoi u
razmiljanju o samozapoljavanju. Svi specifini detalji o klijentima iji procesi su opisani,
ukljuujui i njihova imena su izmijenjeni kako bi se zatitila njihova anonimnost. Imena
savjetovatelja koji su opisivali savjetodavne procese i njihovih supervizora nisu navedena
iz istog razloga. Stoga se ovdje zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u izradi tekstova na
spremnosti da dijele steena znanja i iskustva.

Situacija kad odrasla osoba ili dijete doe pred nas i trai pomo u nerijetko dos-
ta kompleksnim ivotnim situacijama zahtjevna je i stoga se nadamo da e ovdje nai
inspiraciju i ohrabrenje za svoj rad te da e ti sadraj ovog prirunika biti koristan u
buduem radu!
5
Povjerenje u vlastite procjene
ide iz svijesti o procesu

Marin je dvadesetogodinji mladi zdravstvenoga strukovnog zanimanja koji je

potraio pomo zbog, kako je on to nazvao, problema sa samopouzdanjem. Kao dijete
je imao disleksiju i disgrafiju, koje su otkrivene u osnovnoj koli i zbog kojih je bio na
logopedskoj terapiji. To iskustvo, zbog kojeg su mu se u koli esto smijali, povezuje s
problemom zbog kojeg dolazi: u novim situacijama u kojima je izloen evaluaciji drugih
ima tremu, ruke mu se jako tresu, a dlanovi i cijelo tijelo znoje. Pod velikim je stresom,
misli samo na to da e pogrijeiti i da e drugi primijetiti njegove intenzivne reakcije, to
se esto i dogodi, a tada mu je jo tee. U tim mu trenutcima prolaze misli poput: Svi
e primijetiti kako mi drhte ruke., Mislit e da nisam normalan. i slinih. Od emocija
opisuje strah (od samih situacija u kojima se boji da e njegove reakcije biti oite, to jest
da e njegovo stanje primijetiti i drugi), ljutnju (na samog sebe jer ne moe kontrolirati
svoje reakcije), tugu (koja se obino javlja na kraju dana, kad si postavlja pitanje zato se
to ba njemu dogaa i zato je drugaiji od drugih) te bespomonost. Smatra da je njegov
problem bio jo donekle podnoljiv tijekom kolovanja jer se od njega tada nije mnogo
oekivalo, no da sada vie ne moe tako nastaviti. Imao je nekoliko paninih napadaja,
nou teko zaspi, izbjegava sva mjesta s mnogo ljudi (primjerice javni prijevoz, trgovake
centre, ak i odlazak na kavu). Premda u mladosti nije bilo tako, zbog velike osjetljivosti
na tjelesne simptome prestao je igrati nogomet i trati. Naime, esto bi u fiziki zahtjevni-
jim situacijama osjetio kako mu srce bre kuca ili se cijelo tijelo znoji, to bi protumaio
kao poetak napadaja te bi osjetio velik strah da e se sruiti ili da e mu srce stati, a to je u
konanici dovelo do toga da je poeo izbjegavati sve situacije koje izazivaju sline tjelesne
promjene. Kad se nae u stresnoj situaciji koju ne moe izbjei, nekako odradi situaciju
unato elji da pobjegne. U svakodnevnom ivotu izbjegava takve situacije koliko moe.
Ima potekoa sa spavanjem jer pred san razmilja o svemu to se taj dan dogodilo, a pov-
ezano je s problemom. Upotrebljava i humor u suoavanju s takvim situacijama: voli se
naaliti i vidi da mu to pomae, a obiava i potraiti podrku najbolje prijateljice i obitelji.
7
Najugodnije se osjea kad je s obitelji ili s prijateljima: tada se problem gotovo nikada ne
javlja. S druge strane, simptomi mu se pojaaju kad je u drutvu nepoznatih osoba ili na
mjestu gdje mnogo ljudi ne poznaje, a posebice na poslu. Navodi da mu je najgore bilo
kad se morao dokazati na poslu, a nedavno je (on smatra ba zbog tog problema) dobio
otkaz, to je bio i prijelomni trenutak u kojem je odluio potraiti pomo. Trenutano
radi povremeno i trai stalni posao.

Na prvom je susretu na ljestvici od 1 do 10 (pri emu 1 predstavlja malen, nezam-

jetljiv problem, a 10 jako velik i ozbiljan problem) svoj problem oznaio ocjenom 10.
Tijekom procesa savjetovanja imala sam dojam da smo uspjeli uspostaviti meusoban
odnos povjerenja te da ga i dalje uspostavljamo i gradimo. Jedan od znakova procesa
uspostave odnosa povjerenja bio je i taj to je Marin elio govoriti o tome kako se osjea
te smo esto razgovarali i o samom procesu naih susreta, ne samo o sadraju koji ga je
muio. Takoer bih kao njegov potencijal na poetku savjetovanja izdvojila njegovu ve-
liku motiviranost za rjeavanje svojeg problema i podrku njegove okoline.

Osnovni cilj koji smo postavili bio je ublaiti tremu u situacijama u kojima je mogua
procjena drugih ljudi, dok su se podciljevi odnosili: na ublaavanje tjelesnih simptoma
treme (pri emu su neposredni zadatci bili uenje tehnika disanja i oputanja), na sman-
jenje uestalosti automatskih misli koje su esto bile negativne (zadatci su se odnosili
na upoznavanje i preispitivanje takvih misli, voenje dnevnika, nalaenje pozitivnih as-
pekata slike o sebi) te na izlaganje situacijama koje izazivaju tremu (zadatak je obuhvatio
izradu popisa svih situacija koje izazivaju tremu i postupno izlaganje tim situacijama).

U skladu s ovim ciljevima zapoeli smo fazu intervencija. Poeo je voditi dnevnik
stresnih situacija i misli koje mu se tada javljaju (kakva je situacija, kada se javlja, koje
mu se misli javljaju, koliko mu je subjektivno takva situacija teka na ljestvici od 1 do 10).
Kasnije smo, nakon to smo identificirali i preispitali automatske misli koje mu se javljaju,
u dnevnik uveli i sljedei stupac alternativnu misao, to jest misao koju si moe izgo-
voriti kao alternativu automatskoj misli (primjerice misao: Svi e primijetiti. poprauje
milju: Katkad netko primijeti, no najee nitko ne primijeti moju tremu.). Dnevnik je
pomogao i meni da dobijem bolji uvid u njegov problem, a i Marin je dobio strukturu te
je shvatio da se to ne dogaa tako esto kao to je ranije smatrao. Pored toga, na poetku
je savjetovanja, kao i na 11. susretu, ispunio upitnik misli povezanih uz socijalnu fobi-
ju i upitnik anksioznosti (BAI), pri emu su rezultati pokazivali pomak u smjeru manje
traginog razmiljanja. Takoer mu je ve i sama psihoedukacija o anksioznosti tijekom
prvih nekoliko susreta djelovala ohrabrujue saznao je to je anksioznost i kako nastaje,
da nije jedini s takvim potekoama, a objanjene su mu i razliite dimenzije reakcija u
takvoj situaciji. Primjerice, on je smatrao da je njegov problem samopouzdanje, da neto
ne valja s njim jer mu ruke drhte u situacijama u kojima se to drugima ne dogaa. Takoer
je mislio da je panini napadaj naznaka infarkta, zbog ega je proao opsene lijenike
pretrage. Olakanje mu je bilo uti to je uope anksioznost i koji su njezini simptomi.

8
 Nadalje, uvjebavali smo tehniku trbunog disanja i progresivnu miinu relaksaciju.
Nekoliko smo puta to vjebali tijekom susreta, a tijek relaksacije potom sam mu snimila
da moe vjebati i doma, posebice prije spavanja. U skladu s treim ciljem, izlaganjem
situacijama koje mu izazivaju tremu, napravili smo kartice stresnih situacija, i to tako da
je na svaku karticu zapisao jednu situaciju koja mu izaziva tremu (ukupno ih je napisao
16), a potom ih je poredao prema subjektivnoj teini, od najlake prema najteoj. I sada
primjeujem koliko mi kartice pomau u procesu savjetovanja jer ih s vremena na vri-
jeme analiziramo i zajedniki razmatramo tijek procesa te evaluiramo dosadanji rad.
To nam slui kao pogled unazad i planiranje buduih susreta. Od ukupno 16 stresnih
situacija zapisanih na karticama Marin sada za 11 njih navodi da mu vie uope ne pred-
stavljaju problem (primjerice, poeo je trati i igrati nogomet, bez problema se vozi u
tramvaju, ide u kafie i trgovake centre, nema vie paninih napadaja...), za 4 navodi da
osjeti napredak, no da ima jo prostora za rad (primjerice, prvi razgovor s poslodavcem
ili s nepoznatom osobom), a za jednu procjenjuje da mu je jo uvijek velik izazov raditi
posao rukama dok ga drugi gledaju. Stoga sad radimo na toj posljednjoj situaciji. Sretna
je okolnost za proces izlaganja, a naravno i za samog Marina, to to je poeo povremeno
raditi u oblinjoj pizzeriji, gdje ima priliku gostima posluivati pie, to mu je prije bilo
nezamislivo. Navodi da bi ranije odbio takav posao, no sada ga je prihvatio. Na posljed-
njem je susretu odglumio stresnu situaciju preda mnom (lijevanje iz jedne epruvete u
drugu te noenje pladnja punog aa). Jedno smo izlaganje i snimili da bi vidio svoje
reakcije; pritom se iznenadio jer mu je subjektivni osjeaj bio mnogo intenzivniji nego
to se to vidjelo na snimci. Takoer smo uz oputanje i preispitivanje miljenja vjebali
i distrakciju pozornosti, primjerice da opisuje prostoriju ili razmilja o neemu ugod-
nome, te unutarnji samogovor kojim si daje samoinstrukcije to treba sljedee uiniti.
Idui je susret jo uvjebavao ove tehnike uz izlaganje i snimanje, nakon ega sam za-
molila kolege da prisustvuju izlaganju (rije je o prisutnosti njemu nepoznatih osoba), a
plan je da to nastavi vjebati u svakodnevnom ivotu, primjerice na honorarnom poslu u
struci ili pri radu s gostima u pizzeriji. Dosad smo se nali 15 puta, nalazimo se otprilike
jednom tjedno, katkad jednom u dva tjedna.

Tijekom naega prvog susreta drhtale su mu ruke i vidno se znojio. S obzirom na

prisutnost paninih napadaja, generaliziranost i dugotrajnost problema, pitala sam se
treba li uope nastaviti s procesom savjetovanja ili ga valja uputiti na psihoterapiju (raspi-
tala sam se i pronala terapeutkinju koja ima mnogo iskustva upravo na tom podruju).
Ovo je ujedno bila i moja prva dvojba i pitanje s kojim sam dola na supervizijski sus-
ret. Supervizija mi je najvie pomogla da osvijestim to je to to klijentu mogu ponu-
diti u procesu savjetovanja i razgraniim savjetovanje od psihoterapije; na temelju toga
odluila sam nastaviti s pojaanom svijeu da budem prisutna i osvjetavam si proces
koji prolazimo. Ohrabrena nakon supervizije, odluila sam nastaviti savjetovanje. Na-
dalje, faza postavljanja ciljeva osobno mi je bila najtea faza u savjetovanju. Marin je rado
prihvatio postavljanje ciljeva i sloio se da je to doista vano. Kad smo krenuli, njegov je
cilj bio da sve to nestane, a kako e nestati, to valjda ja najbolje znam. Tu sam duboko

9
udahnula i shvatila koliko zahtjevno moe biti postavljanje ciljeva. Bila sam mnogo ak-
tivnija nego ranije, postavljala sam puno pitanja i potpitanja, nudila neka objanjenja i
pitala kako mu se to ini, pokuala sam objasniti koje su karakteristike ciljeva vane
i kako ih je bolje postaviti na to konkretnijoj razini da bismo mogli znati jesmo li ih
postigli. Imam osjeaj da sam se jako trudila, no da mogu biti puno vjetija u tome. Kad
smo napokon postavili ciljeve i neposredne zadatke, bilo mi je drago vidjeti da je Marin
zadovoljan njima te da, kako je rekao, ima osjeaj vee kontrole nad problemom. Tijekom
procesa savjetovanja osobno su mi se izmijenile brojne emocionalne reakcije, od prvotne
obeshrabrenosti i bespomonosti (nakon prvog susreta), preko velike motiviranosti i
angairanosti (posebice tijekom faze postavljanja ciljeva), do ponosa (kada vidim koliko
je Marin dosad postigao i koliko mu je svakodnevni ivot ugodniji nego to je bio ranije).
Naravno, imala sam brojne nedoumice. Primjerice, na poetku je Marin htio ukljuiti i
svoje roditelje, a moj mi je intuitivni osjeaj govorio da to ne inim. Tu mi je supervizija
uvelike pomogla da osvijestim vanost intuicije u smislu sluanja svojih osjeaja, misli i
ideja, iako ih ne mogu uvijek racionalno objasniti. Nadalje, jedno je savjetovanje bilo na
javnome mjestu, pri emu sam bila u dvojbi prelazim li time profesionalni okvir savje-
tovanja. Moj osjeaj i stav koji sam imala tijekom tog susreta govorio mi je da to nije tako,
no svejedno sam imala dojam da to nije uobiajeno. Naime, Marin se nije osjeao sprem-
nim otii sam ili u drutvu prijatelja u trgovaki centar ili ui tramvaj; bilo mu je to u
prevelikoj mjeri izlaue, te sam predloila da na sljedei susret bude upravo na takvome
mjestu, pred trgovakim centrom, kamo je, po zadatku, trebao stii tramvajem. Jo se i
danas pitam jesam li time prela uobiajene granice savjetovanja, no to je bio jedini takav
susret i imam dojam da mu je bio od koristi. Ustanovio je da to nije tako strano kao to je
mislio: nita se od groznih stvari koje je zamiljao nije dogodilo, zbog ega se osjeao vrlo
osnaeno. Na se proces i dalje nastavlja, no imam dojam da je Marin doista motiviran
raditi na sebi i da je ve mnogo toga postigao. Samim time javlja mi se i osjeaj da se na
proces savjetovanja blii svomu kraju.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

Tijekom supervizijskog ciklusa (koji je trajao osam susreta) savjetovateljica je tri

puta iznijela pitanja vezana uz ovaj sluaj. Na samom poetku rada s klijentom pitala se
ima li ona uope dovoljno kapaciteta za rad na ovakvome tekom sluaju. Kao to je sama
opisala, vidljivi tjelesni simptomi paninih napadaja, kao i generaliziranost i dugotra-
jnost problema bili su joj najvea briga. Savjetovateljica je profesionalno i odgovorno
pristupila te je ve imala ideju kako se pobrinuti za klijenta, i to tako da ga uputi iskusni-
joj terapeutkinji.

Na toj prvoj superviziji imali smo mogunost razgovora o tome kako to rei kli-
jentu, no ipak smo odluili da to ostavimo kao mogunost, a da se prije toga pozabavimo
pitanjima vezanima uz kapacitete koje savjetovateljica ima i to ona u ovoj poetnoj fazi

10
savjetovalinog rada moe pruiti klijentu. Savjetovateljica je shvatila i da postoje infor-
macije koje joj jo nedostaju, a vezane su uz utvrivanje klijentovih potekoa (podrke
obitelji, klijentova noenja sa simptomima i njegove motiviranosti). Osvjetavanje svojih
profesionalnih i osobnih kapaciteta, a potom i informacije koje je dobila tijekom prvih
susreta doprinijele su odluci da nastavi sa savjetovalinim radom.

Kroz opis ovog sluaja moe se vidjeti irok spektar tehnika koje je savjetovateljica
primijenila u radu s klijentom. Pored toga, visoka je motiviranost i kod nje i kod klijenta
rezultirala vidljivim pozitivnim pomacima u rjeavanju klijentova problema.

Drugo supervizijsko pitanje vezano uz ovaj sluaj odnosilo se na savjetovateljiinu

elju da provjeri ispravnost svoje odluke da ne ukljuuje roditelje u proces savjetovanja
jer je imala dojam da je njezina odluka bila uvelike temeljena na intuiciji. Kroz super-
vizijski proces savjetovateljica je potvrdila ispravnost svoje odluke, a ovo je primjer kako
je nuno da savjetovatelj bude svjestan i vodi rauna o svojim tjelesnim i osjetilnim reak-
cijama koje mu se javljaju tijekom rada s klijentima.

Tree je supervizijsko pitanje izneseno kao etika dilema: Jesam li prekrila neko
etiko i profesionalno pravilo kad sam se susrela s klijentom izvan ustanove u kojoj ra-
dim?

U zakonima, pravilnicima i etikom kodeksu struke kojoj pripadamo zapisano je

mnogo pravila koja nam mogu pomoi u donoenju odluka, no treba imati na umu da
je svaki sluaj specifian; pritom mogu pomoi smjernice kojima smo se i mi koristili pri
superviziji ovog sluaja:

odredimo u emu je naa dvojba

razmotrimo koja nam se pitanja/dileme javljaju
preispitajmo jesmo li prekrili ije pravo i svoju odgovornost te jesmo li ugrozili
iju dobrobit
razmotrimo razliite smjerove djelovanja i koristi koje bi oni mogli donijeti
prouimo razliite izvore
ukljuimo po potrebi i klijenta.

11
Kako s otporom?

Klijentica je uenica 8. razreda osnovne kole koja je upuena na savjetovanje u okvi-

ru pedagoke mjere odgojno obrazovnog tretmana produenoga strunog postupka koja
joj je izreena u koli zbog estog sukobljavanja s uenicima i uiteljima, fizikog sukoba
s jednom uenicom te zbog neprimjerenog ponaanja pod odmorima i nastavom. U koli
postie slabiji kolski uspjeh iako su ranija psihodijagnostika ispitivanja pokazala da je
klijentica iznadprosjeno inteligentna.

Glavni cilj postavljen u procesu savjetovanja bio je reagirati manje burno u situaci-
jama koje je ljute.

S klijenticom je odraeno ukupno deset susreta, a odvijali su se jednom tjedno. U

radu su koriteni crtei osjeaja, upitnici te domae zadae (primjerice voenje dnevni-
ka), ime je analizirana ljutnja koju klijentica doivljava u situacijama sukoba. Uz pomo
tehnike zamiljanja i izrade planova definirane su strategije koje klijentica moe primi-
jeniti u takvim situacijama, a najprije ih je iskuavala s bliskim osobama. Koriteni su i
osnaivanje i definiranje mree podrke te evaluacija kao intervencija.

Kao najvaniji ishod procesa savjetovanja s klijenticom istaknula bih to to je na kraju

procijenila da ima koristi od primjene definiranih strategija, a po zavretku savjetovanja
imala je na raspolaganju strategije kojima se moe koristiti i u buduim situacijama.

Na samom je poetku klijentica otvoreno izraavala svoju nevoljkost oko ulaska u

proces savjetovanja. Moram priznati da me to, na samom poetku savjetovanja i pri radu
s prvom klijenticom, prilino obeshrabrilo. Pitala sam se kako raditi na uspostavljanju
odnosa u situaciji u kojoj klijentica tako oito ne eli raditi na sebi. Imajui na umu pre-
davanja o otporima, znala sam da je bitno razgovarati o tome kako ona doivljava ovu

12
obvezu. Nastojala sam sagledati situaciju iz njezinih cipela te sam se pitala kako je to kada
mora sudjelovati u neemu u emu ne eli, a potom sam o tome razgovarala s klijen-
ticom. Razgovor o tome i priznavanje njezinih osjeaja i dvojbi oko samog savjetovanja,
kao i pokazivanje razumijevanja za situaciju u kojoj se nala, pridonio je i uspostavljanju
dobrog odnosa te je vodio ka klijentiinu postupnom otvaranju.

Kao jednu od potekoa u radu s ovom klijenticom istaknula bih i definiranje cilja.
inilo se da potekoa ima mnogo te sam imala dojam da prvih nekoliko susreta tapka-
mo u mraku. Nije bilo lako odrediti u kojem smjeru valja krenuti. Supervizijski mi je rad
uvelike pomogao da bolje razumijem klijenticu, njezine ivotne okolnosti i potrebe koje
se nalaze u pozadini njezinih postupaka. Takoer bih istaknula da su tekoe s kojima je
klijentica upuena na savjetovanje zapravo tekoe koje su odrasli iz njezina ivota pre-
poznali te su podrazumijevali klijentiino popravljanje. Znala sam da te teme moraju biti
dio naeg rada, ali mi je bilo vano uzeti u obzir i ono to bi za nju imalo smisla mijenjati,
pa smo ciljeve ipak dogovorno definirale.

Odabir adekvatnih intervencija u radu s ovom klijenticom takoer mi nije bio jed-
nostavan, a u tome su mi pomogle neke tehnike dobivene od supervizorice te razni
prirunici namijenjeni radu s djecom osnovnokolske dobi.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

Savjetovateljica opisuje rad s tinejdericom koja u savjetovateljski proces ulazi nedo-

brovoljno. Kako je savjetovanje bilo dio pedagoke mjere odgojno obrazovnog tretmana
produenoga strunog postupka, savjetovateljici je to, posebice u poetku, predstavljalo
velik izazov. Naime, bilo je potrebno kod klijentice pomiriti osjeaj izloenosti socijal-
noj kontroli i potrebu da je se motivira u smjeru njezina osobnog rasta i osnaivanja.
Kako je bilo oekivano, klijentica je zbog izreene mjere prema savjetovateljici pokazivala
razliite oblike otpora: nevoljkost, pasivnost, povlaenje, to je na individualnoj razini
bila prepreka uspostavljanju dobroga savjetovateljskog odnosa.

Zbog potekoa s uspostavljanjem odnosa s klijenticom i postavljanjem ciljeva savje-

tovanja savjetovateljica je ovaj sluaj izloila na superviziji. Upotrebom metafore kao
naina da osvijesti, doivi i bolje razumije klijenticu, sebe i meusobni odnos savjeto-
vateljica je stekla uvid kako nije bila dovoljno tu u radu s klijenticom jer joj nije pruala
dovoljno podrke, razumijevanja i empatije. Ovaj uvid, zajedno sa znanjima iz edukacije
o noenju s otporima, poveo je savjetovateljicu iz poetnike nesigurnosti i tjeskobe u
sigurnije savjetovateljske vode; prema rijeima savjetovateljice: Razgovor o nevoljkosti
ulaska u savjetovanje te priznavanje njezinih osjeaja i dvojbi oko samog savjetovanja,
kao i pokazivanje razumijevanja za situaciju u kojoj se nala, pridonio je i uspostavljanju
dobrog odnosa te je vodio ka klijentiinu postupnom otvaranju.

13
 Moe se vidjeti kako je savjetovateljica uspjela promijeniti poetnu nepovoljnu po-
ziciju u radu s nedobrovoljnom klijenticom tako to ju je poela bolje sluati, prihvaati
njezine negativne emocije, informirati je, postavljati pred nju jasna oekivanja i zadae,
ohrabrivati je, pratiti njezino napredovanje, pokazivati brigu te izraavati naklonost i ra-
zumijevanje. Sve je ovo omoguilo ostvarivanje postavljenih ciljeva i pozitivne ishode
savjetovanja, kako za kolu tako i za samu klijenticu.

Kad klijent napusti proces

savjetovanja...
Klijent star 29 godina javio se u savjetovalite jer zbog paninih napadaja ne moe
izai iz kue. Klijent je do 10. godine ivio u potpunoj, no neskladnoj obitelji. Nakon to
su se roditelji rastavili klijent i njegova starija sestra ostali su ivjeti s ocem. S majkom je
rijetko kontaktirao nakon rastave braka, a navodi i kako se ona povukla iz brige za njih
i potom zapoela novi ivot. Tijekom svog je odrastanja u vie navrata mijenjao mjesto
stanovanja, a time i kole koje je pohaao. Zavrio je srednju kolu, a nakon nje je up-
isao viu kolu, gdje trenutano ima status apsolventa, no aktivno ne studira posljednjih
nekoliko godina. U 21. godini stupa u brak, a dvije se godine poslije rastaje. U braku
je dobio ker, s kojom sada, zbog ivota u razliitim gradovima, kontaktira uglavnom
telefonski. Trenutano je nezaposlen, no tijekom ivota je bio zaposlen na irokom spek-
tru zanimanja, a zaeo je i nekoliko vlastitih poslova. Po propasti posljednjega pokuao
je izvriti suicid, nakon ega je hospitaliziran na psihijatriji, gdje mu je dijagnosticiran
panini poremeaj s agorafobijom te granini poremeaj linosti. Zbog dijagnoze mu je
propisan tretman psihofarmacima, no samoinicijativno ih je prestao uzimati na propisan
nain nekoliko mjeseci prije poetka savjetovanja. Po vlastitom priznanju, potrebna mu
je vea koliina anksiolitika kako bi mogao doi do savjetovalita. Posljednju godinu ivi
s bakom u stanu, gdje se ona skrbi i brine o njemu jer je on u nemogunosti iz njega izai.

Faza upoznavanja trajala je vie susreta jer je klijentova ivotna pria vrlo turbulent-
na i bogata detaljima, jer je on obilno verbalizira uz minimalan poticaj, a potkrepljuje ju
i medicinskom dokumentacijom. Na temelju iznesenoga definirani su problemi u obliku
paninih napadaja, usamljenosti i straha od naputanja. Iz klijentove se prie razaznaje
da njegovi panini napadaji znaajno utjeu na kvalitetu njegova ivota jer ga gotovo so-
cijalno izoliraju te mu onemoguavaju obavljanje svakodnevnih ivotnih zadataka. Nje-

14
gove elje i nadanja usmjereni su na voenje normalnog ivota: elio bi ii na posao, biti
u mogunosti proetati se, baviti se sportom, to jest openito se kretati bez prepreka.

Odgovarajue smo ciljeve definirali kroz sljedee susrete, s naglaskom na svladavanje

paninih napadaja i smanjenje automatskih negativnih misli. Tijekom definiranja ciljeva
klijent je iznio i svoju potrebu za osobom od povjerenja ija bi uloga bila pruanje pot-
pore pri noenju s paninim napadajima.

S klijentom je odraeno ukupno sedam susreta, tijekom kojih sam upotrebljavala neko-
liko metoda: voenje dnevnika paninih napadaja, prepoznavanje simptoma, konfront-
aciju, relaksaciju i pouavanje o metodama relaksacije.

Nakon definiranih ciljeva nala sam se u nedoumici kako ih ostvariti. S obzirom

na to da se trening svladavanja paninih napadaja sastoji i od desenzibilizacije, klijen-
tovo emocionalno funkcioniranje bilo je nuno sredstvo za rad. Zbog njegova prestanka
konzumiranja propisane farmakoterapije i selektivnog pijenja lijekova prema vlastitoj
procjeni, stekla sam dojam da klijent nije u stanju prolaziti trening, a time ni ostvarivati
svoj cilj. Svoje sam sumnje potvrdila i na superviziji te mi je sljedei zadatak bio omoguiti
klijentu izbor. Tijekom toga posljednjeg susreta na argumentiran sam mu nain iznijela
razloge zbog kojih je uvjet nastavka rada na problemu njegova odluka kako e pristupiti
farmakoterapiji: ili e je uzimati kako je propisano ili e potpuno prestati s njezinom
konzumacijom. Suoen s izborom, klijent je odluio napustiti proces savjetovanja, pri
emu sam mu ponudila barem jo jedan susret ili rad na drugim problemima, to je od-
bio. Proces je zavren tako da je klijentu ostavljena mogunost povratka na savjetovanje
kada se bude osjeao spremnim.

Najtei dio rada s klijentom bio je upravo nakon posljednjeg susreta, kada sam tre-
bala sama sebi objasniti kako sam klijentu, unato silnoj elji da mu pomognem, najvie
pomogla na ovakav nain, pri emu je ishod, po njegovu izboru, bio prestanak rada.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

U ovom se sluaju savjetovateljica suoila s klijentom koji ima psihijatrijske dijag-

noze i indicirana mu je medikamentozna terapija, koju meutim odbija uzimati, odnos-
no uzima je na svoju ruku: neredovito i u neprimjerenim koliinama. Unato dobro
odraenim prvim fazama savjetovanja (uspostavljanju odnosa, temeljitoj procjeni klijen-
tovih potekoa i postavljanju ciljeva), kao i savjetovateljiinoj silnoj elji da klijentu po-
mogne, proces je savjetovanja prekinut njegovim izborom u fazi provoenja intervencija.
Odluku o naputanju procesa savjetovanja klijent je donio nakon to ga je savjetovateljica
konfrontirala s nunou dodatne podrke lijekovima kako bi mogli tretmanski produ-
biti rad na jednom od postavljenih ciljeva, to jest na svladavanju paninih napadaja.

15
Savjetovateljica je nedoumice oko rada s ovim klijentom na superviziju donosila dvaput.
Prvi se put pitanje odnosilo na uinke savjetovanja, s obzirom na to da klijent mora po-
piti veliku koliinu lijekova kako bi uope doao na seansu. Upuena je na konzultaciju sa
psihijatrom kako bi prikupila informacije o posljedicama neuzimanja propisane terapije
i samoinicijativnom uzimanju anksiolitika prije dolaska na savjetovanje. Drugi je put na
superviziju dola s jasnijom slikom o klijentovim kapacitetima za tretmanski rad i strepn-
jom da e on napustiti savjetovanje ako ona nastavak bude uvjetovala uzimanjem terapije
prema lijenikovoj preporuci. Kroz razgovor i koritenje grupe kao reflektirajueg tima
savjetovateljica je osvijestila kako je svojom brigom preuzela dio klijentove odgovornosti
za ishode terapije. Ono za to se uhvatila bio je klijentov cilj imati osobu od povjerenja
ija bi uloga bila pruanje potpore pri noenju s paninim napadajima. Posebnu pomo
dobila je od grupe, koja je davanjem povratnih informacija, interesom i suosjeanjem
smanjila njezin osjeaj tjeskobe, nesigurnosti i profesionalne usamljenosti te ju je ohra-
brila da poduzme aktivnosti koje bez te dodatne podrke ne bi lako poduzela.

Katkad se dogaa da se na savjetovanje javljaju osobe s ozbiljnijim psihikim prob-

lemima i dijagnozama, to je poetnicima u podruju savjetovanja prezahtjevno jer osim
to im nedostaje specifinih znanja o odreenom poremeaju, njegovu razvoju i tret-
manu, nedostaje im i potrebnoga klinikog iskustva. Osim ovih uvjeta, za rad s ozbiljni-
jim psihikim poremeajima potreban je i poseban oprez, osjetljivost, podrka dodatnom
edukacijom i supervizijom, strpljivost te najee spremnost na spor i dugotrajan rad.
Stoga se ovakve klijente preporuuje uputiti strunjacima iskusnijima u podruju brige o
mentalnom zdravlju.

16
Potrebe i ciljevi klijenata
i savjetovatelja - vanost,
slinosti i razlike

Suzana (50 g.) visoko je obrazovana, no trenutano nezaposlena osoba. U braku, u

kojem je roeno troje djece, ve je 25 godina. Zbog poslovnih putovanja suprug je mnogo
izbivao iz obiteljskoga doma. Na savjetovanje je dola po preporuci tree osobe, i to neko-
liko mjeseci nakon to je pokrenula proces rastave braka, to i navodi kao razlog dolaska.

Suzana govori kako su problemi u braku poeli nekoliko godina ranije tako to ju je
suprug poeo izbjegavati i kritizirati, a nakon nekog su vremena eskalirali pretvorivi se
u fiziko nasilje, i to pred djecom. Suzana je saznala da suprug ima izvanbranu vezu, a
poetak te veze vremenski se poklapa s promjenama u njegovu ponaanju. Pored prob-
lema u partnerskom odnosu, obitelj je zapala i u velike financijske probleme, koji su joj
dodatno optereenje.

Suzana opisuje da je zbog cijele situacije due vremena izrazito bezvoljna, potitena
i umorna, a misli su joj zaokupljene odnosom sa suprugom i osjeajima nepravde i
razoaranja. Vidljivo je potresena i sniene energije.

Na poetku savjetovanja nije imala jasnu ideju o emu bi eljela razgovarati i to

bi eljela postii savjetovanjem, no izrazila je potrebu za razumijevanjem suprugova
ponaanja i kako bi eljela povratiti prijanju energiju i razinu funkcioniranja. Budui
da su joj misli bile optereene suprugovim ponaanjem, teko se usredotoivala na druge
teme te je to bila jedina tema o kojoj je mogla razgovarati. Upravo zbog toga nismo eks-
plicitno definirale ciljeve.

Prve susrete posvetile smo opisivanju izrazito sloene situacije, osvjetavanju prom-
jena koje su se dogodile u njezinu ivotu i osvjetavanju dominantnih misli i osjeaja
vezanih uz supruga i njegovo ponaanje. Razgovarale smo o njezinim vrijednostima i

17
kako se teko nosi sa situacijom jer se odluka o rastavi braka i preljub kose s njima. U
poetku je imala velike predrasude o centru za socijalnu skrb, koji je ukljuen u proces
rastave, te je bilo nuno informirati je o njegovoj ulozi.

Nakon poetne faze mogle smo lake postaviti daljnje ciljeve savjetovanja. Kako su
se roita vezana uz rastavu braka odravala paralelno sa savjetovanjem, susrete smo
posveivale smanjivanju anksioznosti vezane uz njih. Razgovarale smo o moguim ishodi-
ma razliitih scenarija i to bi oni znaili za Suzanu. Najvei joj je problem bilo pitanje
skrbnitva nad djecom. Suprug je mijenjao miljenje oko toga hoe li traiti skrbnitvo ili
ne, to ju je jako pogaalo jer je vrlo vezana uz djecu, s kojom nikad nije imala problema.
Jako ju je zabrinjavalo kako e reagirati na cijelu situaciju. Radile smo na osvjetavanju
njezine majinske uloge i propitivale zato se osjea nesigurno i misli da bi skrbnitvo
moglo u potpunosti pripasti suprugu. Zakljuila je da si zapravo nema to predbacivati
u odnosu na djecu, a to bi moglo realno utjecati na odluku o dodjeljivanju skrbnitva.
Nakon to je skrbnitvo nad djecom dodijeljeno Suzani, ona se vidljivo poela oputati:
koliina anksioznosti se smanjila i fokus savjetovanja postaje pronalazak rjeenja za stam-
benu situaciju jer suprug i ona imaju dijeljeno vlasnitvo nad obiteljskim domom, a on se
ne eli odseliti.

Suzana je tijekom savjetovanju bila na 16 susreta. U poetku su se susreti odvijali svaki

tjedan, no nakon nekog vremena, nedugo nakon to je slubeno zavrio proces rastave
braka, susreti su se odvijali dva puta mjeseno.

Klijentica je u meni otpoetka izazivala mnogo suprotnih reakcija. Tako sam istodob-
no i suosjeala s njom i bila ljuta na nju jer sam je doivjela kao suvie pasivnu.

S obzirom na to da je djelovala vrlo loe na poetku savjetovanja, imala sam odreene

bojazni pri komunikaciji. Bojala sam da u je prebrzo gurnuti prema rjeavanju situacije,
no istodobno me frustriralo to to nismo jasno definirale ciljeve savjetovanja.

Zbog toga sam upravo to pitanje i donijela na superviziju. Imala sam dojam da nisam
otpoetka dobro vodila savjetovanje jer nismo imale konkretne ciljeve i akcije. Pomoglo
mi je osvjetavanje da ciljevi ne moraju biti eksplicitni i da mogu ispuniti Suzanine potrebe
u savjetovanju jer sam pratila koje je elje izrazila i mogla sam reagirati na njih i birati ak-
tivnosti u skladu s njima. Na taj nain jesmo napredovale i vidim da smo uvelike razrijeile
problem stalnog razmijanja o suprugu i stalno preispitivanje vlastitih postupaka, emu
je prije bila jako sklona. Pratila sam Suzanin ritam i trebale smo najprije posvetiti neko
vrijeme emocionalnom rastereivanju prije nego to smo se mogle upustiti u definiranje
konkretnijih ciljeva. U cijelom se procesu dogodila velika promjena u energiji, kako kod
mene tako i kod Suzane.

Suzana je prestala pretjerano razmiljati i o suprugu i o nekim ponaanjima koja je

smatrala nepoeljnima i koja su joj dodatno oteavala situaciju.
18
 Na kraju savjetovanja moe govoriti o rastavi braka, a da je pritom ne obuzmu u
potpunosti neugodni osjeaji, to je velika razlika u odnosu na poetak. Razmilja o tome
to moe napraviti za sebe kako bi smanjila doivljaj stresa i napetosti te je poela vjebati
tehnike oputanja. Osim toga, poduzima i konkretne akcije kao to su traenje podrke
od prijatelja i obitelji ili prikupljanje informacija koje joj mogu pomoi rijeiti financijske
probleme.

Najupeatljivija Suzanina promjena jest pomicanje fokusa s prolosti na sadanjost i

napokon na planove za budunost.

Tijekom procesa savjetovanja shvatila sam da uistinu nita neu postii ako se bu-
dem bojala biti autentina u odnosu s klijentom te sam postala hrabrija u izraavanju.

Posebice sam se u poetku bojala da u povrijediti klijenticu ako otvoreno izreknem

neka svoja zapaanja. Shvatila sam da je i moja suzdranost bila jedan od razloga zato
smo u poetku sporo napredovale. S vremenom sam nauila izraziti svoje miljenje i
vienje situacije, kao i dati vie prijedloga.

Suzana je prihvaala ono to joj se inilo smislenim, a situacije u kojima se nismo

slagale pomogle su u razjanjavanju problema.

Ovo mi je iskustvo pomoglo i u radu s drugim klijentima. Ne bojim se prikazati

situaciju iz svoje perspektive i dati prijedlog jer to pomae klijentima da sagledaju prob-
lem iz vie kutova i postanu aktivniji u rjeavanju problema jer vide da postoje opcije o
kojima ranije nisu razmiljali.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

U poetnoj fazi svojega savjetovalinog rada savjetovatelji poetnici suoavaju se s

nizom pitanja i nedoumica. U radu s klijentom esto su usmjereniji na sebe i manje su
fleksibilni u primjeni nauenih tehnika, metoda i naela.

U ovom je sluaju savjetovateljica eljela to ranije postaviti specifine i jasne ciljeve

savjetovanja jer je imala osjeaj da u svom radu nije uinkovita ako to ne uini, a usto je
i klijenticu doivjela kao suvie pasivnu.

Kroz supervizijski smo proces doli do dviju spoznaja.

Prva je da je klijentici trebalo vremena da ispita svoje emocije, to je savjetovateljica

tada i doivjela i osvijestila kao cilj savjetovanja u toj fazi rada. Nije bilo nuno da se taj
cilj jasno izrekne pri komunikaciji s klijenticom; u ovom je sluaju bilo vanije osvijes-

19
titi klijentiinu trenutanu preplavljenost emocijama i u skladu s tim ustanoviti njezine
potrebe i trenutane kapacitete te ostaviti dovoljno vremena da se prijee na postavl-
janje sljedeih ciljeva. Savjetovateljica je u ovoj fazi klijentici olakala prolazak kroz pro-
ces rastave braka pruajui joj i informacije o ulozi institucija ukljuenih u rastavu, a i
sagledavajui s njom posljedice ishoda rastave braka, odnosno dodjele skrbnitva.

Druga je spoznaja ta da je savjetovateljica promjenom u komunikaciji doprini-

jela uspostavljanju odnosa s klijenticom. Naime, klijentica je postala oputenija, manje
suzdrana i autentinija.

Imati svoj identitet i biti autentian, to jest uskladiti svoje osobne i strune karak-
teristike takoer je neto s ime se susreu poetnici. Ako se dobro ne osjeamo sami sa
sobom, teko da e se i klijent osjeati dobro s nama.

U ovom sluaju vidimo kako su se i savjetovateljica i klijentica mijenjale kroz

zajednike susrete te su obje postajale otvorenije, samopouzdanije i aktivnije jedna u
svojem profesionalnom razvoju, a druga u noenju s osobnim potekoama.

20
Voenje savjetovanja u skladu
s klijentovim uvjerenjima

Ivan (50 g.) trenutano je u procesu rastave braka. Otac je troje djece. Prva mu je su-
pruga preminula, nakon ega je postao samohrani otac dvoje djece. Prije dvije se godine
ponovno oenio i iz tog braka ima malodobnu ker Maju. Razlog dolaska na savjetovanje
jest brakorazvodna parnica i neslaganje suprunika oko vianja keri, koja je napunila
godinu dana. Klijent je pri opisivanju svojih problema racionalan i analitian, govori
injenino, ne iznosei emocije. Verbalna i neverbalna komunikacija su mu neusklaene
(primjerice, govori da je bijesan na sud i centar za socijalnu skrb, no istodobno mu je na
licu prisutan osmijeh i izraz vedrine). Izrazito je religiozan. Religijska zajednica kojoj
pripada pomogla mu je kada mu je preminula prva supruga. Njegova temeljna uvjerenja
i stavovi kojima se vodi u ivotu religiozni su i prema njima nastoji ivjeti. Uestalo na
pitanja na savjetovanju odgovara spominjui ta uvjerenja, a daje i primjere kroz religijske
postavke. Dinaminost istie kao svoj ivotni stil. Izrazito mu je vano bavljenje sportom,
samostalnost i individualnost (Mogu sve sam.), ali je isto tako i drutvena osoba koja
voli imati iri krug prijatelja.

Javio se na savjetovanje jer je elio da mu se pomogne dokazati da mu je ena luda

(opisujui situacije u kojima se ona nekontrolirano ponaa) te da mu se pomogne da
izgura razdoblje u kojem se nalazi (opisujui somatske tegobe koje proivljava kao
posljedicu stresnog razdoblja).

Odmah smo na prvom susretu razgraniili to je tono savjetovanje i to moe dobiti

od samog procesa savjetovanja. Prihvatio je da ja kao savjetovatelj nemam ulogu zajedno
s njim dokazivati da je njegova supruga luda, ali da mu mogu biti podrka tijekom rastave
braka, pomoi mu da lake sagleda cijelu situaciju i ono to mu je problematino, a to
je odvajanje od keri. Ivan se sloio da tako preformuliramo poetne ciljeve i dalje smo
nastavili s radom.

21
 S Ivanom sam se nala ukupno pet puta, u razmacima od tjedan dana. Na prvom smo
se susretu najvie bavili objanjavanjem to klijent moe dobiti procesom savjetovanja. Na
ostalim smo susretima uspjeli odrediti smjer savjetovanja, teme razgovora i nespecifini
cilj. Potom mi je bilo bitno uspostaviti odnos povjerenja. Ivan je nastavio s iznoenjem
problema i religijskih uvjerenja, kojima smo se morali baviti kako bismo uope mogli
postaviti ciljeve. Upravo sam s tim i dola na supervizijski susret. eljela sam postaviti
specifine ciljeve u radu s klijentom.

Na supervizijskom susretu izloila sam sluaj gospodina Ivana i svoju osobnu dilemu
u procesu nastavka savjetovanja. Nedoumica koju sam kao savjetovateljica imala odnosila
se na klijentova temeljna uvjerenja o ivotu koja proizlaze iz religije i zapravo mi se os-
obno inilo da su u suprotnosti sa savjetovateljskim procesom. Dva su temeljna uvjerenja
kojima smo se pozabavili u savjetovateljskom procesu. Potiskivanje osjeaja u njegovoj je
religiji poeljno (Ivan je, primjerice, navodio: to vie povreda imamo, to smo na neki
nain uzvieniji, blii duhovnom jedinstvu., to sam vie povrijeen, to sam bolji ovjek.,
Ako pokaem da sam ljutit ili viem, to je moja slabost.). Drugo je uvjerenje da na svi-
jetu postoji apsolutna pravda (ne prema jednoj osobi, nego uzevi u obzir sve ljude). Na
jednom je susretu klijent izjavio da ivi prema tom naelu apsolutne ravnotee. U tom je
kontekstu klijent iznio svoju ideju: Ako ne mogu viati Maju, bilo bi dobro da udomim
dvoje ili troje djece preko vikenda i skrbim o njima. Na moje pitanje kako e mu to pomoi
u odnosu na Maju i bol koju mi je opisao prilikom njihova razdvajanja Ivan je odgovorio:
Sve je u ravnotei i apsolutnoj pravdi ako ljubav koju ne mogu dati Maji dam drugoj
djeci, ta e se ljubav rasporediti. Naime, nakon razdvajanja od Maje javila mu se silna bol
(koju sam opisuje tim rijeima, a spominje i fiziki bol u prsima); njegova je ideja da e se
ta bol izbalansirati brigom o drugoj djeci te da e tako i nestati. U podlozi njegova uvjer-
enja o apsolutnoj ravnotei zapravo su se sada isprepleli uvjerenje i potiskivanje osjeaja
te prenoenje osjeaja prema drugim osobama (drugoj djeci, umjesto svojoj keri). Nakon
toga krenuli smo postavljati cilj savjetovanja. Kao prvi cilj na kojem je elio raditi Ivan je
predloio upravo ta neugodna stanja za koja osjea da ih ne moe kontrolirati (Ja bih prije
otiao trati i sve bi se rijeilo, sada to ne mogu kontrolirati.). Zapeli smo na sljedeem
koraku: kada bismo krenuli postavljati specifinije ciljeve, klijent bi se vraao na svoja
dva temeljna uvjerenja o apsolutnoj pravdi i potiskivanju osjeaja (ili prenoenju ljubavi
koju eli dati Maji na drugu djecu). Kada bih prihvatila taj smjer i pitala ga kako bi mu to
zapravo pomoglo, vraao bi se na iste odgovore: Postoji apsolutna pravda i ljubav e se ra-
sporediti, a ja u biti uzvieniji. Pitala sam ga kako mu se ini ideja da se pozabavimo tim
neugodnim emocijama tako da se usmjerimo na osjeaje koji su proizali iz same situacije.
Pokuala sam mu objasniti da svi izbjegavamo neugodu i teimo ugodi, a kada se osjeamo
loe, preplavi nas oblak tuge i elimo to rijeiti. Problem nisu teki i neugodni osjeaji, ve
navika da teke i neugodne osjeaje doivljavamo kao problem. Svakom stanju i osjeaju
koliko god oni bili neugodni potrebno je prihvaanje i doputanje njihove prirodne
dinamike. U savjetovateljskom sam procesu smatrala da je upravo to bila toka ili okosnica
gdje njegova temeljna uvjerenja moramo pomiriti s ciljevima savjetovanja; smatrala sam
da specifiniji ciljevi koje klijent eli postaviti zapravo podupiru potiskivanje emocija.
22
 Meni je osobno bilo najtee pribliiti sebi njegova uvjerenja i pokuati ih zaista sh-
vatiti. U poetku sam bila zbunjena njegovim uvjerenjima i nisam u potpunosti mogla
shvatiti kako e mu dvoje nove udomljene djece pomoi u cijeloj situaciji. Ako mi Lara
[supruga] ne da da viam Maju, onda u tu ljubav dati drugoj djeci, govorio je. Kad sam
pitala kako e sada pokuati viati Maju, klijent je odgovorio: To nema smisla, radije u se
posvetiti drugoj djeci. Zapravo sam bila zbunjena takvim stavom i smatrala sam da klijent
eli potisnuti snagu osjeaja koji su se javili razdvajanjem od Maje time to e se brinuti o
drugoj djeci. Kako bih si pomogla zaista shvatiti klijenta i njegova uvjerenja, poela sam
dodatno itati o njegovoj religiji i zatim smo o tome razgovarali na savjetovanju. Pokuala
sam vidjeti koja su sve razdoblja u ivotu kada su mu religijska uvjerenja bila od velike
koristi, kada su ga ouvala i na neki mu nain predstavljala obrambeni mehanizam. Ivan je
na tom susretu priao kako se nosio sa smru prve supruge i zato mu je njegova zajednica
iznimno pomogla.

Smatrala sam da je nuno staviti klijentova uvjerenja u kontekst savjetovanja. Jedan

od ciljeva u savjetovanju bio je i da Ivan prepozna i imenuje svoje emocije, da djeluje u
skladu s njima, iskae ih onakvima kakve one jesu, izrazi ih i da pritom ne osjea da je
time povrijedio druge. U tijeku supervizije osvijestila sam jasniji nain na koji to mogu
napraviti. Njegova metafora o oiljcima koji su dobri (i to ih je vie to je bolje) bila je
polazina toka susreta nakon supervizije. Pristupila sam mu kroz istu metaforu tako da
sam mu pokuala objasniti kako oiljke treba sanirati kako bismo bili spremni podnijeti
i nove oiljke. Oiljci su neto ime bismo se trebali baviti tijekom procesa savjetovanja i
preko njih bismo trebali zalijepiti flastere. To je metafora koja je njemu pomogla da lake
pomiri svoja uvjerenja (to vie oiljaka imam to sam bolji ovjek.) s naim radom. Kroz
supervizijski smo proces doli i do konkretnih, tehnika i metoda kojima se moemo koris-
titi u podruju prorade i iskazivanja emocija (prepoznavanje, prorada, iskazivanje, komu-
nikacijske vjetine) te asertivnosti (vjebanje kontinuuma pasivno-agresivno-asertivno).
Vjebanje asertivnosti poela sam na temelju njegove izjave: Ako se izderem na svoju
ker, onda sam bolji ovjek. Naime, objasnila sam mu kako moe pokazati ljutnju prema
starijoj keri na nain koji je njemu prihvatljiv, a da pritom ne vie na nju. Uoila sam kod
njega odreene obrasce: ili se povue ili burno reagira (Radije samo utim nego da se
derem.). Najkorisniji alat koji sam usvojila i koji mi je pomogao u radu s ovim klijentom
bio je Joharijev prozor (ili kvadrat) kao model samootvaranja koji pomae u shvaanju koji
je dio informacija o nama poznat nama samima i drugim ljudima.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

U prikazu ovog sluaja opis prvog susreta klijenta i savjetovateljice dobro ilustrira jednu
od prvih tema koje treba dotaknuti u radu s klijentima: objanjavanje savjetovalinog rada,
uloge savjetovatelja, a u irem kontekstu i ustanove u koju je klijent doao. Savjetovatelj tako
saznaje koja su klijentova oekivanja, a klijent dobiva informacije o tome jesu li njegova
oekivanja realna. Time se i prevenira nastanak eventualnih nejasnoa s obiju strana.
23
 Savjetovatelji u svojem radu nailaze na neslaganje vlastitih svjetonazora i sustava vri-
jednosti s klijentovima. Kompetentan e savjetovatelj to osvijestiti te e preispitati kako
to utjee na njegov rad i moe li usprkos tom neslaganju neosuujui prihvatiti klijentove
vrijednosti i svjetonazor.

U ovom je sluaju savjetovateljica to osvijestila. Nadalje, kroz razgovor s klijentom

i itajui o religijskim postavkama (koje su u ovom sluaju bile vana odrednica klijen-
tova ivota) razvila je dozu razumijevanja i empatije, to joj je pomoglo da izgradi dobar
odnos s klijentom i da bude kompetentna u svom radu bez obzira na spomenuto nesla-
ganje svjetonazora.

Savjetovateljiin daljnji problem koji smo raspravili na superviziji sastojao se u

razmimoilaenju izmeu cilja savjetovanja kako ga je izrazio klijent (kontrola neugodnih
stanja) i klijentova obrasca funkcioniranja (potiskivanje emocija i pasivnost) te, s druge
strane, specifinog cilja koji se sastojao u identificiranju i izraavanju emocija te razvija-
nju vjetine asertivnosti.

Savjetovateljica nije krenula u definiranje ciljeva suprotstavljajui se klijentovim

vjerovanjima, ve ih je pokuala (u ovom sluaju kroz metaforu) predstaviti klijentu kroz
drugi kut gledanja, to je klijentu bilo prihvatljivo.

Kroz Joharijev prozor klijent je prihvatio u emu je vrijednost i vanost rada na vlas-
titim emocijama i tada je savjetovateljica mogla poeti s fazom intervencije.

24
Kako razgovarati o nelagodnim
temama na nain da ne
povrijedimo klijenta

KLIJENTIIN PROBLEM

Radila sam savjetovanje s djevojkom oboljelom od cerebralne paralize. Ve sam na

poetku savjetovanja primijetila da su joj verbalne i neverbalne poruke nekongruentne.
Bila sam zbunjena jer nisam znala emu to pripisati, njezinim neurolokim smetnjama ili
njezinu izbjegavanju gledanja u oi. Kako je bila rije o osobi koja se zbog svojeg invalid-
iteta osjeala kao roba s grekom, bilo mi je teko poeti razgovarati o tome kako se ona
ne bi, moebitno, osjetila jo neadekvatnijom.

CILJEVI

Poboljanje klijentiine neverbalne komunikacije, osvjetavanje poruka koje never-

balno alje te rad na usklaivanju verbalne i neverbalne komunikacije.

INTERVENCIJE

Intervencija je podrazumijevala komunikaciju s klijenticom o njezinu invaliditetu,

iako sam se na poetku ustruavala kako je ne bih povrijedila. Tek kad smo to izgovorile
i priznale, mogle smo raditi i na prihvaanju, a to se pokazalo vrlo korisnim.

Problem sam postavila kao supervizijsko pitanje, pri emu mi je sugerirano da kli-
jenticu pitam eli li raditi na poboljanju svoje neverbalne komunikacije. Na sljedeem
sam je susretu to i pitala i objasnila joj da sam primijetila kako me ne gleda u oi i da sam
tada zbunjena jer ne znam izbjegava li to ili jednostavno toga nije ni svjesna. Rekla je da
25
toga nije svjesna, ali je pokazala da moe usmjeravati pogled kada i kamo eli. injenicu
da ipak moe paziti na smjer svog pogleda odmah sam upotrijebila i za psihoedukaciju o
vanosti kontakta oima s drugim ljudima te sam joj objasnila da je to moda razlog zato
je neki ljudi ne pozdravljaju, to jest da injenica da katkad izbjegava kontakt oima moe
utjecati na to da je ljudi ne pozdravljaju jer tako odailje poruku kako ih ne primjeuje.

ISHODI

Klijentica mi je bila zahvalna na toj informaciji i na kasnijim me je susretima iz-

vijestila kako gleda ljude oko sebe te da se situacija s kolegama na fakultetu promijenila
na bolje, to jest da je sad pozdravljaju. Razgovarale smo i o ostalim moguim razlozima
zato se nekoga ne primjeuje ili se pravi da ga se ne primjeuje, iz ega je klijentica
nauila da to ne mora imati ba nikakve veze s njezinim invaliditetom te da je njezin in-
validitet samo jedan dio nje, a ne cijela ona. Do kraja savjetovanja klijentica je izvijestila
da je mnogo manje osjetljiva na tue kritike koje su joj upuene, to jest da ih je poela
doivljavati samo kao tue miljenje na koje te druge osobe imaju pravo, ali s kojim se
ona ne mora sloiti. Takoer je rekla da je shvatila kako ima pravo biti takva kakva jest i
biti time zadovoljna bez potrebe da se mijenja im netko neto kod nje kritizira.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

Ovo je jedan lijep primjer rada s osobom s invaliditetom u kojem je savjetovateljica

prepoznala nedosljednost u klijentovim verbalnim i neverbalnim porukama i ogranienje
svojih kompetencija. Iskoristila je superviziju za unapreenje svojeg rada.

Savjetovatelj nije neutralan u smislu da mu nedostaje vrednovanja, stajalita ili sta-

vova, ali je vano da osvijesti kako oni utjeu na njegovu procjenu klijenta.
U kontaktu s osobama s invaliditetom ljudi katkad osjeaju nelagodu i nesigurnost i ne
znaju kako bi se ponaali, kamo bi gledali, to bi rekli, kako bi rekli Savjetovateljica je
prepoznala kod sebe zbunjenost i to je podijelila s klijenticom.
Savjetovateljica je uoila klijentiine potrebe i tekoe, ali i njezine resurse. Provjerila je
to s njom i pitala je eli li kroz savjetovanje na tome raditi. Ishod savjetodavnog rada bio
je uspjean.

Ovo je nain rada koji se oekuje u savjetovanju, ali je u radu s osobama s invalid-
itetom njegova vanost tim vea jer nerijetko okolina donosi odluke za te osobe, ime
osoba gubi osjeaj kontrole. Savjetovateljica je prepoznala mogui klijentiin resurs za
njezinu uspjeniju socijalizaciju i fokusirala je savjetodavni rad na jaanje tog resursa,
to je u konanici rezultiralo klijentiinim veim samopouzdanjem i samopotovanjem,
nedostatak ega kod osoba s invaliditetom nerijetko predstavlja problem.

26
Potekoe i izazovi
s postavljanjem ciljeva

KLIJENTOV PROBLEM

Klijent je visoke ivotne dobi i ivi u domu umirovljenika. Ima tjelesne simptome
kao to su pritisak u glavi i prsima i ne osjea se dobro. Traei mogue uzroke tjelesnih
simptoma definirali smo sljedee probleme: nije se prilagodio ivotu u domu, zabrinut je
i teko mu je sa suprugom (s kojom dijeli sobu, a koja ima demenciju zaboravlja osobe,
ne zna gdje se nalazi, ljubomorna je), te se brine za kuu koju su napustili doavi u dom.
Savjetovanje se odvijalo tijekom deset susreta, s jednom stankom pri kraju procesa. Sus-
reti su se uglavnom odravali jednom tjedno, a pri kraju savjetovanja su prorijeeni na
svaka dva tjedna.

CILJEVI

Klijent je imao simptome anksioznosti, stoga je cilj savjetovanja bio umanjiti inten-
zitet njegove anksioznosti.

INTERVENCIJE

U savjetovanju su koritene sljedee intervencije: konfrontacija, edukacija i bihevio-

ralna aktivacija.

ISHODI

Klijent se osjea bolje jer je u procesu savjetovanja njegov problem verbaliziran (do-
bio je naziv) i jer smo raspravili probleme koji ga mue.

27
SAVJETOVATELJIIN OSVRT

Prvi problem na koji sam naila u radu s ovim klijentom bila je njegova izraena
turost na rijeima; muilo me hou li uope moi dobiti dovoljno informacija od njega
da shvatim problem. Njegove su reenice bile kratke i nisam uspijevala dobiti pojanjenje
njegovih misli i osjeaja, a est mu je odgovor bio: Ne znam. Zato sam ga vie poticala
da govori i obrazlae objanjavajui mu pritom kako je to jedini nain da razumijem nje-
gov problem. Pokazalo se i da klijent misli da su neke stvari same po sebi razumljive te da
ga ja mogu shvatiti i bez njegova obrazlaganja misli, osjeaja ili postupaka.

Osim toga, ostala sam malo zateena i kad je klijent ve na poetku naih susreta
traio od mene recepte kako da rijei svoje probleme. Objasnila sam mu da je savjetovan-
je, iako moda zvui kao davanje savjeta, zapravo proces u kojem klijent i savjetovatelj
surauju; klijent nije pasivan, ve uz pomo savjetovatelja dolazi do rjeenja za svoje
probleme. Jednako mi je tako bilo vano da shvati da jedino uz pomo njegovih opisa
mogu razumjeti potekoe koje ga mue, jer je on taj koji sebe najbolje poznaje.

Tijekom definiranja problema klijent je nekoliko puta spomenuo sina, odnosno

injenicu da su bili u loim odnosima jer mu je sin neke stvari zamjerao. Meni se, iz
naina kako je o tome govorio, ali i zato to je to vie puta spomenuo, inilo da ga prilino
optereuje ta situacija. U otprilike dva navrata ponudila sam mu da se na to koncen-
triramo kao na problem, no on je to odbacio rekavi da su to uspjeli rijeiti i da im se
odnos popravio. Zabrinjavalo me jesam li se tu dobro postavila jer sam imala osjeaj da
klijenta to mui, no on to nije potvrdio. Kasnije se taj problem opet pojavio na jednom
susretu, no klijent je i dalje bio odluan u tvrdnji da je odnos sada puno bolji nego to je
bio te da se on s takvom situacijom pomirio. To mi je potvrdilo ono to smo uili kako
klijentima ne treba nita nametati. Moemo im ponuditi svoje vienje, ali je konana
odluka na njima.

Najvei problem u radu imala sam tijekom postavljanja ciljeva. Klijentovi su odgo-
vori bili: Ne znam to bi se moglo promijeniti., Ne vidim to bi mi pomoglo. i slino.
Na kraju se pokazalo da je taj proces iao teko zato to problem koji je izabrao kao onaj
koji ga najvie mui (prilagodba na dom) nije bio toliko istaknut, odnosno problemi su
bili isprepleteni. Ono to je klijentu predstavljalo tekoe u domu zapravo je bila teka su-
prugina bolest, zbog koje su i doli u dom. Tu sam shvatila da je potrebno bolje razumjeti
cijelu situaciju i sve probleme prije nego to se krene na postavljanje ciljeva.

Na kraju ciljeve nismo ni postavili, a klijent je ustvrdio da se puno bolje osjea. To je

mene muilo jer sam mislila da proces savjetovanja mora tei po nauenom protokolu.
Pokazalo se da je kod ovog klijenta bilo dovoljno raspraviti njegovu situaciju te da mu je
pomoglo ve i to to je njegov problem verbaliziran.

28
SUPERVIZIJSKI OSVRT

Savjetovateljica je na superviziji kao svoj problem iznijela potekou koju je s ovim

klijentom imala pri pokuaju postavljanja ciljeva. Vano je naglasiti da je klijent osoba
visoke ivotne dobi i moja je pretpostavka tijekom supervizije bila da on prije svega ima
potrebu ispriati svoju ivotnu priu te da reflektiranje o vlastitom ivotu (slino kao i
reflektiranje o svojem radu na superviziji) moe samo po sebi biti cilj savjetovanja.

Savjetovateljica je temeljila poetak savjetovalinog rada na hipotezi da klijentove

potekoe (tjelesni simptomi) mogu biti psihosomatske i sukladno je tomu u razgovoru
s njim istraivala to ga zabrinjava. Savjetovateljica je tako dobila puno informacija o
klijentovim ivotnim okolnostima i onome to ga zabrinjava, a on je dobio priliku sa
strunom osobom razgovarati o svojim problemima.
Prihvaajui klijentovo odbijanje postavljanja ciljeva savjetovateljica je zapravo potovala
njegov ritam (ne)spremnosti na promjenu.

Savjetovateljica kao ishod savjetovanja navodi da se klijent puno bolje osjea. Ako
bismo retrogradno pokuali definirati ciljeve ovoga savjetovalinog procesa, moglo bi
se navesti da je klijent imao simptome anksioznosti, da je cilj savjetovanja bio umanjiti
intenzitet njegove anksioznosti te da su u savjetovanju ciljevi ispunjeni jer, klijentovim
rijeima, on se puno bolje osjea.

29
Dvostruke uloge u savjetodavnom
procesu

Klijentica ima 16 godina i uenica je 2. razreda srednje kole. Zajedno je s bratom

prije osam godina smjetena u djeji dom, gdje se jo uvijek oboje nalaze. Majka je bila
dugo psihiki bolesna, to je dovodilo do estih i burnih svaa izmeu nje i oca. Kada je
klijentica imala osam godina, majka je smjetena u ustanovu za psihiki oboljele osobe,
a otac je smatrao da se nije u stanju brinuti za djecu. Klijentica je u savjetovalini rad
ukljuena na preporuku psihologinje djejega doma u kojem ivi.

Problem na kojem je klijentica htjela raditi jest odnos s ocem, odnosno sve uestalije
svae s njim. Cilj se odnosio na poboljanje odnosa s ocem.

Najprije se radilo na osvjetavanju emocija i njihovoj integraciji. Nakon toga se

provela intervencija praznog stolca, pri emu je klijentica vodila dijalog s ocem, to joj je
pomoglo da se suoi sa strahom koji je osjeala pri pomisli na taj razgovor te da shvati to
ona eli poruiti ocu te na koji nain to eli uiniti. Klijentica je obavila razgovor s ocem,
koji je otvorio vrata za produbljivanje njihova odnosa. Proradile su se osnove uspjene
komunikacije, odnosno osvjetavanje komunikacije koja dovodi do smetnji, to je klijen-
tici pomoglo da jasnije izrazi ono to eli i osjea.

Tijekom procesa savjetovanja klijentiin je otac obolio od raka. Klijentici se pruala

podrka tako da se radilo na emocijama koje proivljava te na moguim posljedicama
oeve bolesti. Potom je klijentica tijekom jednog od susreta govorila o tetkovom seksu-
alnom uznemiravanju koje trpi jo od djetinjstava. Sluaj je prijavljen, a s klijenticom se
nastavilo raditi u smjeru novih dogaanja. I dalje se radilo na odnosu s ocem, ali je vei
naglasak stavljen na emocije i nedoumice koje je ona proivljavala nakon to je cijeli
sluaj uznemiravanja otkriven i prijavljen.
30
 Bilo mi je jednostavno stvoriti odnos s klijenticom. Tijekom prvih sam se susreta
najvie koncentrirala na sluanje klijentice i razumijevanje nje same i njezinih problema.
Nakon to sam joj objasnila to znai odnos povjerenja i koje su to informacije koje ne
mogu ostati povjerljive klijentica se opustila i poela govoriti o sebi. Cilj smo vrlo lako
odredile jer je u tom trenutku bila preplavljena odnosom s ocem i problemima koji su
iz njega proizlazili. Bilo mi je teko odrediti intervencije koje bih mogla primijeniti jer
zapravo nisam bila sigurna koje bi intervencije najvie odgovarale klijentici. Zanimljivo je
koliko mi je trebalo vremena i kako sam morala iitavati literaturu kako bih se prisjetila
najjednostavnijeg rjeenja ove dvojbe pitati klijenticu odgovaraju li joj ili ne interven-
cije koje smatram prikladnima. Toliko smo puta tijekom edukacije ponovili to udesno
rjeenje nekih nedoumica vezanih uz klijente pitati ih! Naravno, klijentica je vrlo jasno
znala to joj odgovara, a to ne.

S vremenom je moj odnos s klijenticom preao granice savjetovalinog odnosa.

Kako sam bila na vjebenikom stau u djejem domu u kojem je klijentica smjetena,
od poetka mi je procesa bilo teko razdvojiti ulogu savjetovatelja i psihologa koji esto
radi na njezinu odjelu i razvija s njom drugaiju vrstu odnosa. Uspijevala sam u tome
sve dok joj otac nije obolio od raka. Nakon iznoenja sluaja na superviziji potvrdila sam
ono to sam osjeala, odnosno kako je to prirodno u takvoj situaciji te da se ne trebam
povlaiti iz odnosa i stavljati ga u neke okvire. Nai su susreti i dalje ukljuivali primjenu
savjetodavnih vjetina, samo s puno vie prisnosti i povezanosti. esto smo razgovarale
izvan procesa savjetovanja, odnosno naih redovnih susreta i esto sam je znala zagrliti.
Postala sam starija enska osoba kojoj se ona mogla obratiti sa svojim problemima, no
pritom nisam gubila iz vida vjetine steene tijekom edukacije. Dala sam joj broj mo-
bitela kako bi mi se mogla javiti zatreba li joj podrka dok je kod kue. Razgovarala sam s
lanovima njezine obitelji i pomagala im da prihvate situaciju vezanu uz uznemiravanje.
Prvih sam se nekoliko mjeseci uvijek javljala na telefon tijekom vikenda i razgovarala
s njom i lanovima njezine obitelji o tekuim problemima. Kako je vrijeme odmicalo,
postalo mi je iznimno zahtjevno odgovarati na svaki njezin poziv, no bojala sam se to
e se dogoditi s njom ako se ne javim na telefon. Ipak, shvatila sam da previe vanosti
dajem sama sebi i da klijentica preivi i kada se ne mogu javiti. Objasnila sam joj kako se
neu moi uvijek javiti i da je to vezano uz moj privatni ivot, a ne uz nju. Dala sam joj do
znanja kako u biti uz nju i nastavila sam je osnaivati kako bi se ona sama mogla nositi
s tom situacijom.

Najtei mi je trenutak bio nakon spoznaje da je klijentica seksualno uznemiravana.

Ona je inzistirala na tome da ne kae nikomu jer se bojala da e pokvariti obiteljske
odnose i uznemiriti oca. Nakon dugog razgovora o tome tko je i kako naruio odnose
te da ona za to nije odgovorna, pristala je rei ocu. Objasnila sam joj da ja njezin sluaj
uznemiravanja moram prijaviti, ali sam se s njom dogovorila da u priekati da proe
vikend (bio je etvrtak kad mi je ispriala o navedenome) dajui tako mogunost njoj
i ocu da o tome porazgovaraju prije nego to emo sve iznijeti psihologinji i socijalnoj

31
radnici djejega doma te cijeli sluaj prijaviti. Time sam pokuala zadrati na odnos i
potaknuti klijenticu da shvati kako prijava sluaja nije samo neizbjena, nego i korisna
i za nju i za druge mogue rtve. U petak je sve ispriala ocu i on me odmah nazvao.
Dugo smo razgovarali i u jednom sam trenutku ula njezinog brata kako vie da e uzeti
sjekiru i ubiti tetka. Nakon razgovora s klijentiinim ocem poela sam se bojati da bi
njezin brat stvarno mogao neto napraviti tom ovjeku. Poela sam se propitivati: Moda
sam sluaj trebala odmah prijaviti? Zato sam ekala? to sad uiniti? Nisam sumnjala
u ispravnost svoje odluke s obzirom na klijenticu, muilo me to sam previdjela brojne
mogue posljedice. Sreom sam na superviziji bila u subotu pa sam ondje sve izbacila iz
sebe. Supervizorica mi je objasnila kako sam najvjerojatnije preuzela klijentiin osjeaj
nelagode u vezi s iznoenjem situacije. to se tie brata, objasnila mi je kako je ta reakcija
prirodna i normalna te da bi bilo opasnije da nije rekao nita. Time je poruio da ga se ne
zaboravi u svemu tome. Brat nije uinio nita tetku, a ja sam ga na klijentiin pristanak,
ukljuila u razgovor o cijelom sluaju. Mislim kako sam ispravno postupila to nisam
odmah prijavila cijeli sluaj jer sam na taj nain zadrala klijentiino povjerenje te joj i
dalje mogu pruati podrku. Ipak, ovo me iskustvo nauilo kako je vrlo vano predvidjeti
mogue posljedice ovakvih situacija.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

U ovom sluaju nailazimo na primjer dvostrukih uloga u savjetodavnom pro-

cesu. Savjetovateljica je radila u djejem domu, gdje joj je na savjetovanje upuena
esnaestogodinjakinja zbog problema u odnosu s ocem. Istodobno je u okviru svojega
vjebenikog staa esto radila u njezinoj odgojnoj skupini te se samom tom injenicom
nala u situaciji da joj je bilo teko razdvojiti ulogu savjetovatelja i psihologa. Nadalje,
kako navodi savjetovateljica: esto smo razgovarale izvan procesa savjetovanja, odnos-
no naih redovnih susreta i esto sam je znala zagrliti., odnos je sve vie prelazio granice
savjetodavnog procesa. Savjetovateljica se s problemom granica u odnosu nosila prob-
lematiziranjem dvostrukih uloga u edukaciji i superviziji i prilagoavanjem potrebama
klijentice upotrebom usvojenih znanja i vjetina.

Nejasnoe oko granica uloga kod savjetovateljice su dole do izraaja u trenutku

kada je klijentica ispriala da je ujak seksualno uznemirava, a savjetovateljica nije odmah
prijavila uznemiravanje, nego je ostavila klijentici prostor da sama kae ocu. Pitanje je li
pogrijeila to nije odmah prijavila sluaj donijela je na superviziju, to joj je pomoglo da
osvijesti osjeaje i doivljaje potaknute klijentiinom tekom priom te da se osnai za
daljnju podrku klijentici. Kako se radilo o samo nekoliko dana od saznanja da postoji
uznemiravanje do njegove prijave (to jest o vikendu), savjetovateljica nije ugrozila svoju
profesionalnu poziciju i zakonsku obvezu, a zadrala je povjerenje u odnosu s klijenti-
com. Upravo zahvaljujui sigurnom i pouzdanom odnosu koji je izgradila s klijenticom
otvorila je prostor za dijeljenje najosjetljivijih i najneugodnijih iskustava.

32
 Situacije dvostrukih uloga esto su neizbjene kod pomagaa koji rade u ustanovama
za skrb o djeci i kada je u opisu njihova posla savjetodavni ili terapijski rad s djecom. U
ovom sluaju dvostruke uloge ne moraju nuno naruiti savjetodavni ili terapijski odnos,
naprotiv, mogu olakati tretmanski proces ako su usklaene s klijentovim potrebama,
a samo je prelaenje granica osvijeteno i jasno artikulirano. Pomagaima poetnicima
vano je u sluajevima dvostrukih uloga konzultirati se s iskusnijim kolegama, a po
potrebi nedoumice iznositi i na superviziji.

Konfrontacija - da ili ne?

Klijentica ima 17 godina, uenica je srednje kole i u koli nema problema. U slo-
bodno vrijeme svira violinu, to je neto u emu uistinu uiva i tvrdi da je u tome vrlo
dobra. ivi s majkom i mlaom sestrom, a oca ne via.

Klijenticu, njezinu majku i sestru na savjetovanje je uputio centar za socijalnu skrb,

stoga se moe rei da nije bila u potpunosti dobrovoljna iako je od poetka smatrala da je
savjetodavni proces neto to e joj pomoi s njezinom trenutanom mukom.

Njezina muka su bili narueni meuljudski odnosi s majkom i mlaom sestrom, to

traje ve due vrijeme i od ijeg je rjeavanja klijentica gotovo odustala. Odnosi su bili
do te mjere narueni da je mir u kui postojao samo onda kada nitko nije govorio. Svaki
razgovor, neovisno o njegovu sadraju, zavravao bi svaom. Najee teme oko kojih bi
izbijao sukob bile su kuanski poslovi, neurednost, pretjerano psovanje (mlae sestre),
delinkventno ponaanje (mlae sestre) te jedna, meni vrlo zanimljiva tema: klijentiina
alternativna obitelj, tj. jedan stariji gospodin za kojeg njezina mlaa sestra smatra da je s
njom u romantinoj vezi. On je oenjen, ima djecu i unuke, a s klijentiinom obitelji nije
ni na koji nain rodbinski povezan. Gospodin se iz nekog, meni jo uvijek nedokuivog
razloga, prema klijentici odnosi kao prema vlastitoj keri, a tako se odnosio i prema
klijentiinoj mlaoj sestri sve dok ga ona nije izvrijeala i s njim prekinula sve odnose.
Zato se to dogodilo, nisam uspio saznati majka i klijentica to pripisuju sestrinu tem-
peramentu. Majka zna za klijentiinu alternativnu obitelj, kao i za optube mlae sestre
o postojanju romantine veze. Poznaje navedenoga gospodina, s njim je u kontaktu i s
cijelom tom situacijom nema nikakvih problema. tovie, odgovara joj da taj gospodin
klijenticu katkad povede na veeru ili na izlet sa svojom obitelji jer je ona sama bolesna i
u tekoj financijskoj situaciji. Klijentici pak sestrine optube jako smetaju i eli joj objas-
niti da se nita ne dogaa.

33
 Kako je klijentica otpoetka suraivala i imala jasne elje oko toga to bi promijenila,
problem smo utvrdili ve na prvom susretu interpersonalni odnosi u obitelji. to se tie
postavljanja ciljeva, takoer ne mogu rei da je postojao problem s obzirom na to da se
generalni cilj namee sam od sebe, a i utvrivanje konkretnih zadataka bilo je lako jer
je klijentica brzo shvatila logiku postavljanja cilja/podciljeva/zadataka i njihovu ulogu u
procesu savjetovanja. Dakle, glavni je cilj bio poboljati kvalitetu klijentiine komunikacije
i komunikacije njezine obitelji, podciljevi su se odnosili na uvjebavanje razliitih komu-
nikacijskih vjetina poput cjelovitih ja-reenica, asertivnosti i slinoga, a konkretni su se
zadatci odnosili na situacije u kojima e klijentica sve uvjebane komunikacijske vjetine
pokuati upotrijebiti (primjerice naveer, kada smo sve skupa za stolom, potaknuti razgo-
vor o tome to mi smeta vodei se naelom ravnopravnoga dostojanstva i slino).

Kao to moete proitati, dotad je sve ilo glatko i moje je samopouzdanje definitivno
poraslo, te sam se poeo smatrati savjetovateljem! No, kako su narodne poslovice zrnca
kolektivne mudrosti i postoje s razlogom, obistinila se ona po kojoj sve to je lijepo kratko
traje.

Kao to ste mogli i naslutiti, pojavio se otpor (ili sam barem to ja tako protumaio).
Klijentica je dva susreta zaredom otkazala SMS-om navodei nairoko objektivne okolnos-
ti koje su razlog otkazivanja. S obzirom na to da sam to smatrao otporom, nije me muilo
previe jer sam to smatrao dijelom procesa.

Nadalje, nakon postavljanja ciljeva, podciljeva i konkretnih zadataka, usredotoili smo

se na komunikacijske vjetine (edukaciju i igranje uloga) s obzirom na to da se klijentica,
nakon upoznavanja s njima, sloila s tim da bi joj to moglo pomoi u odnosu s majkom
i sestrom. Problem se ponovno javio kada je osvijeteno i naueno o komunikacijskim
vjetinama trebalo primijeniti u zbilji (na nain dogovoren ranije u ciljevima). Nekoliko je
susreta klijentica stajala na mjestu u odnosu na primjene novonauenih komunikacijskih
vjetina pravdajui se razliitim objektivnim okolnostima zbog kojih je to tako. Osjetio sam
kako postajem sve frustriraniji time. Nakon tih nekoliko susreta i stajanja na mjestu ponu-
dio sam joj prilagodbu ranije odreenih ciljeva, to je ona odbila smatrajui to nepotreb-
nim. Pokuao sam saznati zato klijentica ima potekoa sa svladavanjem zadanih ciljeva,
no bezuspjeno. Tada sam odluio upotrijebiti konfrontaciju i upozoriti klijenticu na to da
jedno govori, a drugo radi. Reakcija je bila pozitivna (ili sam je barem ja tako doivio) jer
je i sama klijentica izgledala iznenaeno time kako zapravo njezina situacija izgleda s dru-
goga, neutralnog stajalita. Nakon toga, odluili smo sljedei susret zakazati s neto veim
odmakom kako bi klijentica imala vremena poraditi na dogovorenim zadatcima. to se tie
mojih osjeaja, pojavila se sumnja u to jesam li moda pretjerao s konfrontacijom.

Prolo je i to razdoblje i dolo je vrijeme ponovnog susreta. Ve se na prvi pogled

inilo da je klijentica bitno drugaije raspoloena nego to je bila dotad: bila je veselija.
Budui da sam primijetio razliku, to sam i rekao. Na to mi je odgovorila da je konano
pokuala primijeniti sve ono to smo se dogovorili i da je vrlo zadovoljna kako stvari nap-
34
reduju. Sjela je i u miru porazgovarala sa sestrom, vodei se naelom ravnopravnoga dos-
tojanstva i upotrebljavajui cjelovite ja reenice, to je urodilo plodom (naravno, svae se
tu i tamo jo uvijek dogaaju, ali su optuivanja vezana uz starijega gospodina prestala).
Istu je stvar pokuala i s majkom, a u vezi s obavljanjem kuanskih poslova, odlascima u
nabavu, kuhanjem i slinim, te polako napreduje i s njom. Zbog svega toga je smatrala da
vie nema potrebe dolaziti na savjetovanje i htjela je prestati dolaziti. Kako sam smatrao
da nema smisla nagovarati je da ostane u savjetovanju, sloio sam se i ponudio joj da mi
se javi ako ponovno osjeti potrebu razgovarati s nekim o spomenutim ili o nekim novim
problemima.

Ova je klijentica moj prvi klijent i nepotrebno je isticati to to znai u smislu osjeaja
koji su se u meni javljali prije, za vrijeme i nakon naih susreta. Proli smo sve faze savje-
tovanja i zadovoljan sam time, iako nisam potpuno zadovoljan zavretkom s obzirom na to
da on nije bio faza, ve prije dogaaj (i samo jedan susret).

Nain na koji se ta posljednja faza (to jest susret) odvila, u meni je potaknuo sumnju
je li to sve zbilja tako kako klijentica kae (iako mi se inila iskreno sretnijom) i je li moda
ona konfrontacija djelovala kontraproduktivno pa je rije o odustajanju zbog gubljenja
povjerenja u savjetovatelja. Tu sam dvojbu podijelio s grupom na superviziji i nedoumi-
ca se rijeila budui da je tema cijelog savjetovanja bila iskrena komunikacija i naelo
ravnopravnoga dostojanstva, besmisleno bi bilo primjerom (inzistiranjem da ostane u
savjetovalinom procesu) pokazivati da ne potujem klijentiinu jasno izreenu elju. A
zato se meni javila sumnja u okolnost klijentiine elje da odustane od savjetovanja i je li
se moja ideja o klijentiinim motivima javila zato to bih to ja napravio, trebao bih pitati
sam sebe.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

U ovom opisu sluaja pojavilo se pitanje mogue pretjerane konfrontacije prema kli-
jentici i pitanje neoekivanog zavravanja savjetovalinog procesa prema kojem je savjeto-
vatelj imao odreeni otpor.

Suoavajui klijenticu s nepodudarnou izmeu njezinih stavova i ponaanja, savje-

tovatelj je pokuao poveati njezinu svjesnost o situaciji u kojoj se nalazi i u kojoj nema
pomaka i napretka. Kako je konfrontacija proizala iz savjetovateljeve frustracije zbog
bezuspjenih pokuaja svladavanja njezinih otpora, odmah mu se pojavila sumnja u to je
li moda pretjerao s konfrontacijom.

Kako je na prvome sljedeem susretu klijentica najavila da eli prekinuti savjetovanje

te su izostali uobiajeni koraci zavravanja savjetovalinog procesa (zajednika procjena
napretka, savjetovateljev saetak klijentiina napretka, generalizacija promjena na cjeloku-
pan klijentiin ivot, kao i dogovor oko praenja), savjetovatelj je na superviziju doao s
35
pitanjem: () je li moda ona konfrontacija djelovala kontraproduktivno, pa je rije
o odustajanju zbog gubljenja povjerenja u savjetovatelja? Takoer se pitao je li trebao
inzistirati na jo nekoliko susreta. Kroz dijalog je osvijestio kako je rije o kontratrans-
fernoj reakciji, dijelom povezanoj s klijentiinim osobinama, a dijelom s njegovim
nerazrijeenim osobnim problemima, zbog ega je imao potrebu pobrinuti se jo malo
za klijenticu, iako je ona izraavala zadovoljstvo postignutim.

Konfrontacija nije prikladna kada je u funkciji zadovoljenja savjetovateljeve potrebe

da kritizira ili prekorava. Konfrontacija uspijeva samo ako se klijent osjea bazino
prihvaen, a ona je odraena na topao, podravajui i pouan nain. Ako nema dovoljno
povjerenja u savjetovatelja, klijent moe ostati povrijeen, to potie daljnji otpor prema
savjetovalinom procesu.

36
Kako sauvati neutralnost
u radu s obitelji?

Marko (46 g.) je doao samoinicijativno u savjetovalite zbog potekoa u odnosu s

maloljetnom keri (13 g.) koja je popustila u koli.

Marko je na savjetovanje dolazio redovito, tijekom jedanaest susreta. Potekoe i

problemi zbog kojih se klijent obratio za pomo bili su: kerino poputanje u koli (koje
se oitovalo u postizanju slabijih ocjena), njezino laganje oko loih ocjena, gubitak pov-
jerenja u ker te traenje pomoi u odgoju. U proces savjetovanja ukljuena je i ki, uz
njezin pristanak. Savjetovanje se obavljalo individualno, dok su oboje zajedno u proces
ukljuivani po potrebi.

U fazi postavljanja ciljeva imala sam potekoa jer su ciljevi definirani preopenito.
Glavni je cilj postavljen u obliku poboljanja odnosa s keri, dok su podciljevi i neposredni
zadatci bili nauiti smirenije prihvatiti istinu ili la, provoditi vie vremena kroz raznolike
aktivnosti s keri, razgovarati o onome to je mui i slino. Nakon razmatranja s klijen-
tom postalo je jasno kako su ciljevi bili usmjereni na promjenu klijentova ponaanja te su
preformulirani na razini stavova i uvjerenja. Klijent nije bio spreman raditi na glavnom
cilju jer je imao potekoa s razumijevanjem zato ki, ali i ljudi openito, povremeno
pribjegavaju laganju. Stoga su ciljevi bili usmjereni na osvjetavanje problema laganja,
razloga zato ljudi lau, na otkrivanje problema laganja kod ljudi, u obitelji, u konanici i
kod njegove keri.

U radu s Markom bavili smo se odgojnim metodama, nagradama i kaznama, stavo-

vima i uvjerenjima zato ljudi lau, temama tinejderskog razdoblja i roditeljskim odgo-
vornostima i dunostima. Intervencije kojima sam se koristila u radu s klijentom bile su
kognitivne intervencije razumijevanja odnosa misli, osjeaja i postupaka; rad na iracion-
alnim uvjerenjima; davanje literature (s ciljem razumijevanja zato ljudi lau) i razgovor
37
o toj temi; zadavanje domae zadae (pisanje autobiografije, s ciljem osvrtanja na sebe, na
svoje emocije, stavove, potrebe i elje); educiranje o tinejderskom razdoblju; razmatran-
je odgojnih metoda, to jest principa nagrade i kazne koje klijent primjenjuje; educiranje
o osobnoj i roditeljskoj odgovornosti te konfrontacija i evaluacija kao intervencija.

Marko je kroz savjetovanje stekao uvid u svoje ponaanje i odgojne postupke s kojima
nije bio zadovoljan, bio je kritian, ali se uoavala nespremnost preuzimanja odgovor-
nosti za svoje postupke te otpor prema promjenama. U tom je razdoblju klijent iskazivao
znatan pomak i vidjelo se poboljanje u odnosu s keri: problemi vezani uz kolu su se
smanjili (ki je uspjeno zavrila 7. razred), smanjilo se i kerino laganje oko ocjena, vie
su vremena provodili zajedno, a i odnos im se poboljao jer je klijent smirenije prihvaao
kerine ocjene.

U fazi uspostave odnosa i povjerenja imala sam potekoa jer je klijent izgubio pov-
jerenje u ljude. Oteavajua je okolnost bila to to sam radila i s njegovom keri, to
je ometalo uspostavu povjerenja, a meni je bilo jako zahtjevno uvati povjerljivost i ne
prenositi informacije. Mislim da u ovakvim situacijama treba odluiti s kojom e se os-
obom raditi, a drugog klijenta uputiti kolegi ili kolegici. Daljnje potekoe s kojima sam
se susretala u radu s klijentom bile su i prisutnost kontratransferne reakcije te klijentov
otpor prema promjeni. Kontratransferna se reakcija ogledala u mojem osjeaju ljutnje
prema klijentu, ali i istodobnom osjeaju tuge zbog njegova problema. Ljutnja se javljala
kada je klijent govorio o svojim neadekvatnim odgojnim postupcima jer sam po godi-
nama bila blia njegovoj keri. Ljutilo me i to to smo se esto vrtjeli u krug i to je klijent
izbjegavao razgovor o sebi i svojem ponaanju. Koliko sam se god trudila ne osuivati
klijenta, i dalje mi je neto smetalo i ljutilo me kod njega. S druge sam strane osjeala
odreenu tugu prema klijentu, vjerovala sam da mu je teko u toj situaciji, da ne vidi
izlaz i da se katkad osjea bespomono. Kroz supervizijski sam rad dodatno osvijestila
kontratransfernu reakciju, tako da sam mogla nesmetano nastaviti rad s klijentom. Ovo
je pokazatelj koliko je nuno imati superviziju, posebice na poetku savjetodavnog rada.
Daljnja potekoa s kojom sam se susrela u radu bio je klijentov otpor prema promjeni.
Usprkos preformuliranim ciljevima i mojem trudu, veeg napretka nije bilo. Kljuni ot-
por klijenta bilo je to to je on kao problem vidio kerino ponaanje, a ne svoje. Zato sam
odluila (kroz proces supervizije) otpustiti klijenta. To je znailo da smo proces savje-
tovanja zavrili. Klijentu sam dala preporuku da je, ako eli raditi na sebi i ii korak dalje,
poeljno da se ukljui u adekvatan terapijski proces. Pored toga, klijentu sam pruila i
smjernice u vezi odgoja keri i njihova odnosa.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

Iz opisa sluaja vidi se da je savjetovateljica radila s jednoroditeljskom obitelji (s ocem

i keri), to poetnicima u savjetovanju nije lak zadatak. Kao to je poznato iz sistem-

38
skog pristupa obiteljima, premda se javljaju za pomo, lanovi obitelji u osnovi pokazuju
tenju za odravanjem stare, normalne, situacije jer svaka promjena donosi neizvjesnost
te joj se zbog toga odupiru. Nadalje, potekou u radu s obiteljima predstavljaju i potrebe
i tendencije lanova obitelji da uvuku savjetovatelja u svoju igru kako bi zadrali svoju
poziciju u utvrenim odnosima i traili promjene kod drugih lanova obitelji.

Sve je te potekoe savjetovateljica iskusila u radu s ovom obitelji, posebice u savje-

tovateljskom odnosu s ocem, te je nekoliko puta na superviziju dolazila s pitanjima i
nedoumicama vezanima za proces savjetovanja. Prvi je korak bilo njezino osnaivanje za
rad s obitelji i jasnija uloga nje kao savjetovatelja u odnosu prema svakom lanu obitelji.
Kroz supervizijski je rad osvijestila kako je ki spremnija na promjenu te se usmjerila
na njezino ojaavanje. S druge strane, kod oca je postojao jasan otpor promjeni pa se,
po principu ii s otporima, a ne protiv njih, usmjerila na osvjetavanje njegovih otpora
kroz svojevrsnu psihoedukaciju i zadavanje razliitih zadaa i bihevioralnih zadataka.
Unato poetnim potekoama u postavljanju ciljeva i usmjeravanju savjetovalinog pro-
cesa, zahvaljujui savjetovateljiinu sustavnom i strpljivom radu poduzete su intervencije
donijele pozitivne pomake u odnosu oca i keri.

Otpor klijenta bio je pojaan njegovim naporima da pridobije savjetovateljicu na

svoju stranu, dok je savjetovateljica nastojala odravati svoju neutralnost u odnosu na oba
lana obitelji. Sauvati neutralnost nije bilo jednostavno i esto su je preplavljivali osjeaji
ljutnje ili tuge prema klijentu. Jedan od naina uvanja neutralnosti bio je i zajedniki
rad s ocem i keri, ali je u ovom nainu rada, zbog oeve rigidnosti i nedostatka vlastitog
iskustva, upala u zamku preuzimanja odgovornosti za njihov odnos te je radila vie od
njih. Nakon osvjetavanja kontratransfernih reakcija prema klijentu (ljutnje koja se po-
javila kao reakcija na klijentov odnos prema keri i tuge kao reakcije na klijentovu potre-
bu da ga savjetovateljica razumije i pobrine se za njega) te uvida kako otputanje klijenta
ne znai njegovo otpisivanje, savjetovateljica je s ocem napravila evaluaciju napretka,
dala mu je smjernice za odravanje i unapreivanje postignutoga u odnosu s keri te je
otvorila mogunost individualne terapije. Na ovaj je nain otvorila prostor za otvoreniji i
neposredniji savjetovateljski odnos s keri i bolje ishode zapoetog procesa savjetovanja.

39
Tua oekivanja - kako mogu
ugroziti proces savjetovanja?

Rad se odvijao s petnaestogodinjim djeakom koji je u udrugu upuen iz centra za

socijalnu skrb zbog neprimjerenog i antisocijalnog ponaanja, a s ciljem ukljuivanja u
individualni i grupni rad. Individualni smo rad poeli krajem svibnja. Voditeljica udruge
je napomenula na kojem cilju trebamo raditi: na smanjivanju klijentova markiranja iz
kole kako bi uspjeno, (s pozitivnom ocjenom) zavrio osnovnu kolu. Cilj i oekivanja
postavio je centar za socijalnu skrb. Djeak je u to vrijeme ivio s ocem, majkom i stari-
jim bratom, koji je takoer sklon neprimjerenom ponaanju. Sada ivi s ocem i bratom
jer se majka odselila, a roditelji su u postupku rastave braka. U obitelji postoje odreene
tenzije, no djeak ne pokazuje zabrinutost time, a ponajvie naglaava problematino
bratovo ponaanje (kriminal, ispadanje iz sustava kolovanja i slino).

Klijentov problem:

Klijenta karakterizira problematino ponaanje u koli (markiranje i zanemarivanje

kolskih obveza), ali i izvan kole (delinkventno ponaanje, sukobi sa zakonom, kretanje
u problematinom drutvu, uporaba marihuane...).

Prisutni su i disfunkcionalni odnosi unutar obitelji, kao i rastava braka klijentovih

roditelja.

Ciljevi savjetovanja:

poetni cilj: prestati s markiranjem do kraja kolske godine i potruditi se oko uenja
kako bi bez negativnih ocjena zavrio 8. razred
podciljevi su, u skladu s navedenim, bili: 1. osvijestiti vanost preuzimanja odgovor-
nosti za vlastito ponaanje, 2. osvijestiti vanost i korisnost redovitog izvravanja kol-
40
 skih obveza, 3. povezati vlastito ponaanje sa stvaranjem izbora i odluka, ali i s njego-
vim posljedicama
dodatni ciljevi:
1. potovanje pravila i dogovorenih termina susreta,
2. podizanje svijesti o sebi (o svojim osobinama, osjeajima i vrijednostima),
3. distanciranje od kvartovskoga drutva zbog kojeg ulazi u probleme i pokazuje
antisocijalna ponaanja

Intervencije:

emotivne i kognitivne: podizanje samosvijesti kroz zajedniki rad i razgovor (popis

vlastitih sposobnosti i vjetina, to voli i ne voli, vrijednosti do kojih dri)
pouavanje i voenje: koraci pri donoenju odluka, kako postaviti ciljeve, kako rei ne,
visoko i nisko samopotovanje
podrka: poticanje iskrenosti, pohvala za pridravanje dogovorenih pravila, igranje
igara s pravilima (ovjee, ne ljuti se ili bilijar), povezivanje vlastitih odluka i posljedi-
ca (ah)

Ishodi:

Na prvom je susretu djeak pokazao veliku motivaciju i suradljivost, no na sljedeih

je nekoliko susreta uporno izbjegavao dolaske, nalazio je razne izgovore da ne doe i
pritom se nije pridravao dogovorenih pravila susreta (Javi kada ne moe doi!). Sus-
reti su se ipak odvijali redovito jer bi majka intervenirala i napravila pritisak na djeaka
da doe. No i kad bi doao na susret, prividna bi suradljivost sugerirala misao: Tu sam
jer moram tu biti zbog majke i socijalne slube. Na susretima je bio komunikativan, ali
nemotiviran u smislu poduzimanja odreenih akcija. Susreti su tekli u prianju pria,
pri emu bi bilo koji moj pokuaj da detektiram problem s djeakove strane rezultirao
matovitom priom i eljom da me zadivi (primjerice priama u kojima on vozi auto-
mobil, a policija ga lovi). Procijenila sam kako takav oblik rada nije lo oekujui kako
e mi se nakon uspostave odnosa djeak spontano otvoriti. No susreti su tekli, a ja sam
osjeala da mi neto nedostaje te da me djeak vrti oko malog prsta jer susreti nisu tekli
prema mojim oekivanjima. Svaka ideja o tome to bih s njim radila na sljedeem sus-
retu (primjerice konkretno definiranje problema, postavljanje ciljeva i slino) zavrila bi
neuspjeno susret bi protekao u njegovoj prii ili anegdoti. Ciljevi susreta bili su usmje-
reni na kolske obveze, koje je otada dobro izvravao. Smanjio je s markiranjem, ime je
prividno postignut cilj, a voditeljica udruge je bila jako zadovoljna. Razred je zavrio bez
popravaka, to je bilo ugodno iznenaenje za majku i oca. Meutim, osjeala sam da su
kolske obveze prividan cilj te da se moram dublje usmjeriti na djeakovu problematiku:
na smanjenje i ostalih antisocijalnih oblika ponaanja, kao to su krae ili razbijanje,
zbog ega je zavrio i na policiji. S druge strane, nisam bila sigurna koliko je individualno
savjetovanje prikladan rad s djeakom i koje su granice rada do kojih bih trebala ii.

41
 Nakon est susreta osjeala sam se loe, nekompetentno i neuspjeno i inilo mi
se da je djeak manipulirao mnome. Na superviziji sam postavila pitanje to napraviti
s osjeajem djeakove neiskrenosti. Osjeala sam da je djeak zatvoren, da nisam do-
taknula njegovu bit, no, gledajui s druge strane, poeo je redovito dolaziti na susrete i
pokazivati suradnju. Traila sam pravi put smatrajui da trebam krenuti od djeakove
iskrenosti doivljavala sam njegove prie kao pokuaj manipulacije. No na superviziji
sam shvatila kako sam u poetnim koracima napravila odreene greke i propuste: ni-
sam inzistirala na potrebnoj dokumentaciji o djetetu, koju je trebao dostaviti centar za
socijalnu skrb, niti sam dobila sve potrebne informacije o situaciji u obitelji od voditeljice
udruge. Iako sam redovito suraivala s majkom, trebala sam i od nje zatraiti djetetovu
dokumentaciju, koja bi pokazala da je rije o djetetu s posebnim potrebama, koje pohaa
kolu prema prilagoenom programu. Na taj bih nain smanjila vlastita oekivanja i
tempo rada, shvatila bih da je rije od djetetu kojem je, bez obzira na njegove godine, i
dalje potrebno pristupati kroz igru i matu, a ne samo razgovor i karakteristine tehnike
aktivnog sluanja.

Moje mi je supervizijsko pitanje pomoglo da shvatim sljedee:

1. Rijetko u kad, ako ikad, dobiti savrenoga klijenta sa savrenim problemom koji e
pratiti propisani tijek savjetovanja.

2. Potrebno je voditi se vlastitim osjeajem i unutarnjim okom te prilagoavati rad kli-

jentu bez obzira na oekivanja koja postavljaju centar za socijalnu skrb, udruge,
roditelji i drugi. Na ovom sam dijelu i sama inzistirala, to je predstavljalo unutarnji
konflikt jer to nije bilo u skladu s koracima edukacije koju sam prola. Vlastiti tempo
rada bio je znatno sporiji od onoga propisanog edukacijom.

3. Uvijek je poeljno ili kad je god to mogue prikupiti svu dokumentaciju o klijentu,
ali pritom ne treba zaboraviti na svoje unutarnje oko. Vjerujem kako je ba ono naj-
bolji kompas u radu s klijentom.

Nakon deset susreta, djeak svojevoljno dolazi na susrete, raduje se dolascima i

predlae to bismo mogli raditi. Iako nismo postigli sve ciljeve savjetovanja, uspjeno
smo postigli izvana postavljene ciljeve, to jest ispunili smo oekivanja drugih (udruge,
centra za socijalu skrb, roditelja), a i u meusobnom smo radu postigli ono s ime smo
se oboje borili meusobno potovanje i prihvaanje. Prihvaanjem njegova tempa rada
utjecala sam na uspostavljanje odnosa povjerenja na njegovu otvorenost za suradnju i
motiviranost za dolaske. Na odreeni smo nain utjecali i na aspekte koji nisu bili otvore-
no postavljeni ciljevi savjetovanja, no koji su se nakon odreenog vremena iskristalizira-
li: to jest na podrku djeaku kroz prolaenje tekoga ivotnog razdoblja (rastave roditelja
i prelaska iz osnovne u srednju kolu), na podizanje odlunosti i samopouzdanja, na

42
preuzimanje odgovornosti za vlastito ponaanje te na povezivanje vlastitog ponaanja s
ishodima i posljedicama. Vjerujem kako su odreeni ciljevi dio promjene na koju e se
djeak trebati postupno prilagoavati i usvajati je.

Naglasila bih kako sam mnoge vane informacije o djeaku dobila na naemu
zajednikom putu, na kojem smo skupa postavljali ciljeve, i vjerujem kako je samo pitan-
je vremena kada e vam se osoba potpuno otvoriti. To vrijeme nije nigdje zapisano, ve
je rezultat otvorenog i iskrenog pristupa prema klijentu, kao i meusobnog potovanja i
uvaavanja.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

Savjetovateljici su o djeaku nedostajale vane informacije koje su se odnosile na nje-

gove sposobnosti.

Kada se u savjetovanje dobije dijete koje pokazuje tekoe u uenju, vano je proci-
jeniti potrebu kompletne obrade (psiholog, defektolog, neurolog, a po potrebi i psihijatar)
kako bi se dobila informacija o djetetovim sposobnostima i moguim uzrocima tekoa u
uenju.

Roditelji esto neuspjeh u koli opravdavaju rijeima: On/ona moe, ali je lijen/li-
jena. Tek kada vide rezultate cjelovite obrade, shvate da je neuspjeh u koli u znaajnoj
mjeri uvjetovan ogranienim djetetovim sposobnostima.

Rad s osjeajem da savjetovanje ne vodi promjenama i da se ne ispunjavaju oekivanja

nerijetko rezultira savjetovateljevim osjeajima neuspjeha i nekompetentnosti.

Unutarnje oko ili, u supervizijskim terminima, unutarnji supervizor pomae da tije-

kom razgovora s klijentom savjetovatelj opaa svoje osjeaje, misli, ponaanja, odnosno da
kroz reflektiranje o tome to se dogaa u procesu savjetovanja dobije uvid ili osvijesti da
neto treba mijenjati.

Savjetovateljica je ponudila interakciju koja je u skladu s djeakovim slabijim sposob-

nostima te je svoj nain rada prilagodila tomu. U radu s djeakom stvorila je prijateljsko
ozraje. Prema djeaku je zauzela pozitivan stav, a on je prepoznao njezinu dobronamjer-
nost i prihvaanje bez osuivanja. Savjetovateljica je odustala od primjene kolskih naina
rada i tehnika. Takvim je pristupom kod djeaka pobudila znatielju i time stvorila predu-
vjet za promjene u smjeru oekivanja. To je rezultiralo i redefiniranjem ciljeva u skladu s
djeakovim stvarnim mogunostima i potrebama.

Savjetovateljica je postupila struno i profesionalno, to je sve u konanici rezultira-

lo djeakovom motiviranou da dolazi na savjetovanje i pokae pozitivne promjene u
ponaanju.
43
to kad su i savjetovatelj
i klijent nesigurni?

Klijentica ima 14 godina i pohaa 8. razred osnovne kole. Dosad je redovito

pohaala nastavu i prolazila s odlinim uspjehom, no ove je kolske godine izostala s iz-
razito velikog broja nastavnih sati, te je postalo upitno hoe li je nastavnici moi ocijeniti
ili e trebati pristupiti razrednom ispitu. Razlozi su izostanaka znatne probavne tegobe,
no lijenica ne pronalazi organski uzrok zdravstvenih tekoa, pa je takoer sugerirala
posjet psihologu i/ili psihijatru.

Tijekom naih susreta klijentica je navela da ju je strah odgovaranja pred razre-

dom te da se boji da e razoarati nastavnike vlastitom nespremnou na satu ili svojim
neznanjem. Strah je katkad bio toliko izraen da se uenica nije mogla prisiliti na ulazak
u uionicu. Smatra da ako ne bude bila uspjena u koli, nee biti ni prihvaena u razredu.
Osjea se odbaenom, a misli da je u razredu ne prihvaaju i zbog toga to se ne ponaa
kao oni (ne voli izlaziti u grad i piti alkoholna pia). Pored toga, u razred ide i djevojica
s kojom se vrlo teko slae i koja uvelike doprinosi tomu da se ona na nastavi osjea
loe i manje vrijednom. Navodi i da se u velikoj mjeri brine kako e izgledati njezina
budunost. Strah ju je da e biti neuspjena te da se nee moi pobrinuti za sebe.

Klijentiin je glavni cilj bio da se bolje osjea u koli, to bi podrazumijevalo da bude

manje optereena ocjenama te da bude oputenija kada izlae projekte pred razredom.

S klijenticom je proveden trening prepoznavanja i promjene iracionalnih uvjerenja te

ohrabrivanje i osnaivanje isticanjem njezinih pozitivnih kvaliteta. Koritena je tehnika
zamiljanja da prijateljica ima jednak problem kao ona, to jest smiljanje to bi ona u tom
sluaju savjetovala prijateljici. Klijenticu se pouavalo tehnikama relaksacije. Koriteno
je i zamiljanje izlaganja u neugodnoj situaciji (odgovaranje pred razredom) te biljeenje
kako se pritom osjea. Zadano joj je i uvjebavanje nastupa (izlaganja projekta) pred ma-
lom skupinom (roditelja i prijatelja). Upotrijebljena je i evaluacija kao intervencija.
44
 S obzirom na provedene intervencije, klijentica je procijenila da ima vie samo-
pouzdanja te da se osjea snanije i bolje. Navela je kako je postala spretnija u socijalnim
odnosima, posebice u sklapanju novih prijateljstava. Prestali su i izostanci s nastave. Kli-
jentica je izrazila zadovoljstvo postignutim te je bila optimistina oko budunosti.

S obzirom na to da sam tijekom savjetovanja bila ueniin kolski psiholog,

doivljavala sam situaciju kao svojevrstan sukob uloga, odnosno bilo mi je teko balan-
sirati izmeu potreba nastavnika da se uenica to prije vrati u razred i ueniine elje da
pod svaku cijenu izbjegne neugodan podraaj.

Znaajnu mi je potekou predstavljalo postavljanje granica, odnosno dogovaranje

termina kad emo se vidjeti. Uenica bi me esto traila i prije dogovorenog termina, ali
ne s posebnim razlogom. Takoer mi je bilo teko odrediti trajanje svakoga pojedinanog
susreta, odnosno zavriti susret. Uenica je nekoliko puta dola u moj ured preplavljena
strahom i, prema vlastitom navodu, nije bila u stanju ui u razred zbog straha od reakcije
uenika. Mnogo sam puta s uenicom zapravo najprije odradila svojevrsnu kriznu inter-
venciju nastojei je dovesti u stanje smirenosti, to je iziskivalo dosta vremena. Potekoe
su predstavljali i znaajni razmaci izmeu sastanaka tijekom kojih bi se poloaj tekoa
po vanosti znatno izmijenio, pa su tako prilikom postavljanja ciljeva zapostavljene
odreene tekoe koje su se ranije inile znaajnima (primjerice odnos s uenicima u
razredu).

Nedostajala mi je i odreena doza sigurnosti u vlastite procjene i odluke. Kada sam

se u konanici i bila odluila za odreene postupke, stalno sam ih preispitivala. Osjeala
sam se nedoraslo zadatku, nisam znala to bih preporuila uenici kako bih joj pomogla
da se osjea bolje. Razgovarati s njom i upoznavati je, odnosno saznavati to vie toga o
njoj, bilo je relativno lako i teklo je nekako prirodno. No to sam vie saznavala o tome
to uenicu mui, to me vie zabrinjavala strepnja da neu biti u mogunosti pomoi joj.

U tim mi je trenutcima u znaajnoj mjeri pomogla podrka supervizorice, koja mi je

pruila velik broj korisnih alata, a supervizijska je grupa uvelike utjecala na unapreenje
mojeg osjeaja kompetentnosti.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

Opis sluaja svjedoi o radu s etrnaestogodinjakinjom koja pati od kolske fobije,

nerijetke pojave u kolskoj populaciji. Djevojica je zbog probavnih problema dosta izos-
tajala s nastave, poela je izbjegavati vrnjake, a imala je i svojevrsne panine napadaje.

Djeca koja su sklona potiskivati misli i osjeaje, koja nisu razvila odgovarajue me-
hanizme obrane od stresa, kada se nau u situacijama pretjeranih zahtjeva ili pritisaka,

45
mogu razviti razliite psihosomatske tegobe. esto se strah javlja kod iznimno dobrih i
odgovornih uenika koji sebi postavljaju vrlo visoke zahtjeve, a javlja se i kao posljedica
izloenosti djeteta fizikomu i verbalnomu vrnjakom nasilju, kao posljedica izolacije od
ostalih uenika i potekoa u uspostavljanju socijalnih kontakata. Temeljni uzrok kolske
fobije moemo traiti u obiteljskim odnosima te je indicirana obiteljska terapija (separaci-
jski problemi, visoka oekivanja roditelja, prezatitniki usmjereni roditelji, poremeena
obiteljska dinamika).

Savjetovateljica se odluila za individualni rad s djevojicom, to je logian izbor s

obzirom na kontekst u kojem se savjetovanje odvijalo (u koli) te na zahtjevnost uloge
savjetovatelja poetnika u radu s obiteljima. U individualnom se radu usmjerila na jaanje
klijentiina samopouzdanja i samopotovanja i uope na jaanje njezine pozitivne slike
o sebi. Poticala ju je da pokae to misli i osjea, ak i kada se radilo o manje poeljnim
osjeajima kao to su ljutnja i strahovi. Takoer ju je pripremala za situacije koje su
djevojici predstavljale neugodne podraaje, a to je sve rezultiralo pozitivnim ishodima
savjetovalinog procesa.

Savjetovateljici je potekou predstavljalo postavljanje granica, to je proizlazilo iz dv-

ostrukosti njezinih uloga, kao kolskog psihologa i savjetovatelja. Postavljanje je granica
bilo oteano i zbog poetnike nesigurnosti, o emu je savjetovateljica govorila na super-
viziji. Ono to je dobila kao odgovor na svoja pitanja i kao podrku grupe najbolje se vidi u
njezinim refleksijama nakon supervizijskih susreta.

O postavljanju granica:

Vano je u poetku rada s klijentom postaviti granice. Odrediti to mi je vano, up-

oznati klijenta s tim i u skladu s tim se ponaati.

O sebi i drugima:

Saznala sam da mi katkad dobro doe da malo zastanem i diem. Previe sam usmjer-
ena na postizanje cilja ili na rjeavanje zadataka da katkad zanemarim proces koji e mi
omoguiti da doem do cilja. Nisam u potpunosti prisutna, ini mi se da puno toga radim
samo da napravim.
Podsjetila sam se da se katkad trebam prepustiti i da e odgovori sami doi ako budem
otvorena uma. Ne mogu imati kontrolu nad svime, pa to trebam prestati pokuavati.
Saznala sam da i drugi dijele moje iskustvo u radu s klijentima, to jest da nisu posve
sigurni to i kako trebaju raditi i na neki mi je nain to utjeno.

Odluke koje je donijela za sebe:

Nastojat u bolje se organizirati i ponoviti ona znanja za koja mislim da mi nedostaju;

vie u itati.
46
 Nastojat u prilagoditi oekivanja koja imam od sebe pri radu s klijentima. Neu biti
prestroga prema sebi i vodit u rauna o sebi i svojim potrebama. Pratit u sebe paralelno
s klijentom. Neu zahtijevati nemogue od sebe jer u u protivnome izgorjeti.
Pokuat u biljeiti svoje misli na papir (moda u obliku dnevnika ili neke biljenice s
idejama) i itat u puno vie i traiti inspiraciju na razliitim mjestima.

Klijentov doivljaj situacije kao bitan

faktor u procesu savjetovanja
Moje supervizijsko pitanje pojavilo se ve nakon prvog susreta s klijenticom N. N.
Ona je ena u srednjim godinama koja se na savjetovanje javila dobrovoljno, na prijedlog
socijalne radnice centra za socijalnu skrb.

PROBLEM lo odnos s bivim partnerom

N. N. je majka sina roenoga u izvanbranoj zajednici koja se raspala prije dvije

godine. Obratila se centru za socijalnu skrb jer je eljela rijeiti pitanje skrbnitva nad
sinom. Za bivega izvanbranog partnera navodi da je dobar otac, no lo partner i misli
da ima psihikih potekoa. Kae da ju je psihiki zlostavljao i dok su bili u vezi, a sit-
uacija se pogorala nakon prekida. Na njegov odnos sa sinom nema prigovora, jedino se
brine kako bi se sve to organiziralo ljeti, kada otac seli na more jer ondje sezonski radi,
katkad i do 18 sati dnevno.

Govori da je na sastanku sa socijalnom radnicom u centru za socijalnu skrb bila

prilino uzrujana jer joj je objanjeno da otac ima jednaka prava kao i ona te da moe
zatraiti da sin ivi s njim. N. N. smatra da je sinu bolje s njom jer s njom ivi cijeli svoj
ivot, pohaa vrti u blizini njezine kue, a i jako je povezan s njezinim roditeljima, koji
se povremeno brinu za njega. Smatra kako otac ponajprije nema uvjete da sin ivi s njim
jer nema ni stalno boravite ni vremena za dijete. Zbog svega toga je loe reagirala u cen-
tru za socijalnu skrb te ju je socijalna radnica uputila na savjetovanje.

CILJ poboljati komunikaciju s bivim partnerom radi dobrobiti zajednikoga djeteta

Na naem je prvom susretu klijentica tvrdila da se smirila i da je spremna na pot-

punu suradnju s ocem svojeg sina. Isticala je da je svjesna kako je njezin bivi partner

47
odlian otac i da ima pravo na svoje dijete jednako kao i ona. Bila je spremna prihvatiti
i moguu odluku suda da sin treba ivjeti s ocem, iako bi voljela da ivi s njom. Ako sud
odlui da dijete treba ivjeti s njom, a ocu se odrede susreti i druenja, u potpunosti je
spremna dogovarati se s njim oko skrbi za sina. Smatra da je spremna na kompromise s
bivim partnerom oko sina te da joj nije nikakav problem da se njih dvojica viaju koliko
god ele.

Sluajui je uoila sam odreene kontradiktornosti u njezinoj prii, pa sam je

pokuala navesti da mi kae koji je razlog njezina dolaska. Nekoliko mi je puta odgovorila
da ne zna i da bih moda ja to trebala znati. Pri toj je tvrdnji ostala do kraja susreta, to je
mene prilino zbunilo.

Moje je supervizijsko pitanje bilo trebam li uope nastaviti savjetovanje s njom jer
tvrdi da je u potpunosti spremna suraivati s bivim partnerom oko djetetove skrbi i da
pored toga nema nikakvih drugih problema.

INTERVENCIJA

U ovom sluaju nije bilo intervencija u pravom smislu rijei; intervencija je podra-
zumijevala moje razumijevanje u emu je u ovome sluaju rije i koji bi trebao biti moj
sljedei korak. Razgovor o ovom sluaju na superviziji pomogao mi je jer sam uvidjela da
trebam prikupiti to vie informacija o klijentici. Jedan je od naina bio da stupim u kon-
takt sa socijalnom radnicom koja ju je uputila na savjetovanje. Tako mogu saznati koji
je razlog socijalna radnica imala da je uputi na savjetovanje. To je bila moja ideja i prije
supervizije, no muilo me imam li pravo zvati socijalnu radnicu bez klijentiina znanja.
Nakon podrke na superviziji odluila sam poslati klijentici elektroniku potu i pitati je
mogu li zvati socijalnu radnicu kako bi mi objasnila zato ju je poslala na savjetovanje s
obzirom na to da nas dvije na prvom susretu nismo utvrdile problem. Nakon to stupim
u kontakt sa socijalnom radnicom, sigurno e mi biti jasnije je li rije o klijentiinu otpo-
ru ili o obinom nesporazumu te u na temelju toga, i u dogovoru s klijenticom, prekinuti
ili nastaviti savjetovanje.

ISHOD

Nakon razgovora sa socijalnom radnicom postalo mi je jasno da je rije o klasinom

otporu u savjetodavnom procesu. Naime, socijalna je radnica prepoznala kako mojoj kli-
jentici treba podrka u roditeljskim vjetinama, ali i podrka da prebrodi razlaz s bivim
partnerom kako bi se to bolje mogli dogovoriti oko skrbnitva nad djetetom. Naalost,
klijentica nije bila voljna nastaviti savjetovanje.

48
SUPERVIZIJSKI OSVRT

U ovakvoj situaciji, kada je klijent upuen na savjetovanje, korisno je zatraiti izvjetaj

od strune osobe koja je klijenta uputila kako bi se dobili podatci i informacije vani za
daljnju procjenu i tretman.

Savjetovateljica je imala nemotiviranu klijenticu koju je uputila struna sluba, koja

je pak imala odreena oekivanja od savjetovanja.

Zahvaljujui profesionalnoj osjetljivosti savjetovateljica je uvidjela da su joj potrebne

odreene informacije za razumijevanje klijentiine situacije i njezinih potreba jer sama
klijentica nije vidjela problem ni potrebu da dolazi na savjetovanje.

To bi injenino znanje o klijentiinoj ivotnoj situaciji savjetovateljici olakalo

razgovor, procjenu, odluku i planiranje intervencija.

Socijalna je radnica procijenila da klijentica ima problem i da joj treba savjetodavna

pomo. U takvim je situacijama preporuljivo provjeriti kako klijentica doivljava cijelu
situaciju, to ona u vezi s njom eli rei, smatra li da joj treba savjetodavna pomo i, na
kraju, eli li je uope.

Profesionalni rad podrazumijeva da moramo znati, odnosno doznati neto vie

o klijentovu doivljaju situacije. Savjetovateljica nije eljela usmjeravati klijenticu u
odreenom pravcu, ve je odluila najprije zatraiti dodatne informacije od strune
slube, uz prethodno klijentiino doputenje, ime je potovala naelo povjerljivosti
savjetodavnog rada i suradnog odnosa.

49
Kako prilagoditi proces savjetovanja
klijentovim mogunostima i potre-
bama (i istodobno pratiti sebe)?

Filip je trinaestogodinji djeak koji je u pratnji majke doao u savjetovalite. Nakon

verbalnog i fizikog sukoba izmeu Filipa i jednog uenika iz razreda, Filipova je majka
odluila potraiti pomo izvan kole te je, po preporuci, dola s Filipom u savjetovalite.
Filip pohaa nastavu po prilagoenom programu. U razredu ga veina djece zadirkuje i
esto je rtveno janje i ispata zbog nepodoptina koje su poinili drugi uenici.

Opis problema: slaba uklopljenost u drutvo iz razreda; rtva vrnjakog nasilja;

potekoe sa zauzimanjem za sebe, nedostatak samopouzdanja te manjak podrke u raz-
redu.

Ciljevi su podrazumijevali poboljanje komunikacijskih vjetina u smislu verbal-

iziranja i opisivanja situacija koje su dovodile do potekoa i nenasilno rjeavanje sukoba
u vidu prepoznavanja uzroka sukoba i usvajanja novih naina noenja s njima.

Intervencije koje sam upotrebljavala za postizanje ciljeva bile su razliite i veinu

sam pokuala prilagoditi Filipu s obzirom na njegove sniene kognitivne sposobnosti,
to je zahtijevalo dodatnu prilagodbu svakog sadraja koji sam primjenjivala. Neke upute
nije razumio, a neke je tehnike (poput igranja uloga) odmah odbio. Radi boljeg upozna-
vanja s nainima noenja sa stresom koristila sam se modelom BASIC Ph kao pristupom
nainima noenja s traumatskim stresom. Rezultat ove intervencije bilo je bolje upozna-
vanje s Filipovim nainima reagiranja te uspjenije prilagoavanje materijala za budui
rad. Ono to mi je najvie koristilo u procesu savjetovanja s Filipom bili su crtei. Kroz
crtee je Filip stvorio povjerenje: bilo mu je lake govoriti o sebi, obitelji ili koli kada
bi to najprije nacrtao. Crtei su mi omoguili da klijenta bolje upoznam te da steknem
njegovo povjerenje. Evaluacija kao intervencija upotrijebljena je na polovici savjetovanja,
i to na susretu s roditeljima, kada se radilo na dosadanjim oekivanjima te na Filipo-
50
vim sposobnostima i vienju daljnjeg napretka. Ishod je bio prepoznavanje Filipovih
mogunosti i dovoenje oekivanja u realne okvire. Povrh toga, provedeno je educiranje
roditelja o vrnjakom nasilju. Roditelji su dobili informacije o tome to znai vrnjako
nasilje, koji su oblici nasilja, to napraviti u takvim situacijama, to pitati dijete ako se
nae u toj situaciji i slino. Ishod je bio bolja informiranost i uvid u nove naine noenja
s vrnjakim nasiljem. Na posljednjim se susretima radilo na prepoznavanju konfliktnih
situacija u koli i na navoenju moguih rjeenja kroz prolaenje konfliktnih situacija u
kojima se Filip naao. Ishod je ovih susreta bio osnaenost i nova znanja o mogunostima
i pravima u konkretnoj konfliktnoj situaciji te spoznaja kako se postaviti, izraziti i to se
moe napraviti.

Proces savjetovanja s Filipom bilo je probijanje leda u savjetovateljske vode. Poetak

savjetovanja bio je pun nesigurnosti i pitanja: Kako prilagoditi sadraje djeaku slabi-
jih kognitivnih sposobnosti? Koliko je za njega savjetovanje primjereno? Kako izai na
kraj s dominantnom majkom? Na prvom susretu primijetila sam da Filipova majka ima
potekoa s prihvaanjem Filipovih stvarnih kognitivnih sposobnosti i njegovih karakter-
istika (uporno ga je usporeivala s bratom, navodila je djeakove negativne karakteristike
pred njim i slino). Kroz daljnje sam susrete uvidjela da je to posljedica osjeaja krivnje
da je neto loe napravila dok je Filip bio jo mali. Majin dominantni pristup izazvao
je kod mene otpor u komunikaciji s njom. Taj se otpor javljao iz moje potrebe da Filipa
zatitim i osnaim, a smatrala sam da stalne usporedbe koje majka iznosi doprinose tomu
da se Filip povlai i negira potekoe u koli. Tijekom prvih nekoliko susreta bilo mi je
teko Filipa potaknuti na razgovor o incidentu u koli. Govorio je da je sada sve u redu i
da nema vie nikakvih problema, iako bi majka navodila suprotno, pri emu se oitovao
njegov otpor prema savjetovanju. Otpor kod Filipa prevladala sam polaganim stjecanjem
povjerenja kroz crtanje, ostavljajui mu vremena da se otvori, objanjavanjem kakve ko-
risti moe imati od savjetovanja i ostavljanjem slobodnog prostora (uglavnom posljedn-
jih desetak minuta savjetovanja) za aktivnosti koje on eli raditi. Isto tako, nastojala sam
za svaki susret unaprijed definirati to emo raditi i pripremiti ga za sljedei susret te
sam vie puta naglasila to smijem, a to ne rei roditeljima. To mu je ojaalo povjerenje.
Vei pomaci u razgovoru o koli i potekoama s vrnjacima javili su se nakon upotrebe
tehnike crtea. Kroz superviziju sam dobila uvid kako vidim sebe u odnosu s njim i na
emu trebam poraditi, a to je bio prezatitniki odnos i nedostatak vodstva. Konani se
pomak dogodio nakon zajednikog susreta s roditeljima na kojem sam upotrijebila eval-
uaciju kao intervenciju. Filip je na tom susretu dobio potvrdu da je u redu biti to to jest i
da je u redu to je zadovoljan trenutanom situacijom u koli. Isto su tako roditelji dobili
bolji uvid u njegove elje i sposobnosti. Proli smo jo jednom kroz njihova oekivanja
i razjasnili smo to je mogue napraviti u savjetovanju, a to nije. Tijekom sljedeih je
est susreta Filip bio puno sigurniji u prepriavanju kolskog tjedna, a i nije mu bilo vie
teko ispriati situaciju u kojoj ga je vrnjak udario. U to je vrijeme poela i nova kolska
godina. Bio je sretniji i zadovoljniji, te sam zakljuila da emo imati jo dva susreta kako
bismo savjetovanje priveli kraju jer su ciljevi bili gotovo postignuti. Filip je bio osnaeniji,

51
odvaniji u komunikaciji i oputeniji, usvojio je nove naine suoavanja s konfliktnim
situacijama te je bolje znao verbalizirati i opisati to se u nekoj situaciji dogodilo i to mu
je u njoj smetalo. Povrh toga, na posljednjem je susretu majka izrazila da je Filip drugaiji
od ostale djece, ali i da je zadovoljan sobom i da shvaa da je vrijeme da ona promijeni
svoja gledita na njegovo ponaanje. Bilo mi je zadovoljstvo to uti te mi je to bila do-
datna potvrda da je Filip imao koristi od savjetovanja. Kroz proces savjetovanja s Filipom
napredovala sam u jaanju sigurnosti i preuzimanju inicijative.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

Opis rada s trinaestogodinjim djeakom govori o pozitivnim ishodima

savjetovalinog rada za djeaka, ali i za savjetovateljicu, kojoj je ovo iskustvo donijelo
napredak u njezinu jaanju sigurnosti i preuzimanju inicijative u voenju savjetovalinog
procesa.

Savjetovateljica je vrlo jasno postavila ciljeve savjetovanja, a to su bili poboljanje

komunikacijskih vjetina, nenasilno rjeavanje sukoba i nov nain noenja sa sukobima i
nasiljem. Potekoa je bila prilagoavanje procesa savjetovanja djeakovim kognitivnim
sposobnostima, njegov poetni otpor i nepovjerenje te komunikacija s djeakovom dom-
inantnom majkom. Iskuavajui razliite intervencije savjetovateljica je uvidjela kako joj
u radu s djeakom najvie koristi tehnika crtea, prema kojoj je imao najmanji otpor, a
pokazala se kao dobar medij za osvjetavanje i uenje o osjeajima te nain na koji je
mogao pogovoriti o svojim problemima i potekoama.

Kako bi pouavanjem postigla promjene kod majke, savjetovateljica je najprije mor-

ala osvijestiti svoju kontratransfernu reakciju prema njoj. Tijekom supervizije je dobila
uvid da se pretjerano brine i iti djeaka, ime je preuzela odgovornost roditelja, a sebe
onemoguila da kvalitetno vodi i usmjerava proces savjetovanja. Ovaj je uvid pomogao u
zauzimanju neutralne pozicije i u jaanju njezine uloge savjetovatelja.

Sljedei vaan trenutak u radu s cijelom obitelji bila je primjena tehnike evaluacija
kao intervencija, koja se, izmeu ostaloga, moe upotrebljavati i kada strunjak eli ob-
jasniti resurse koje klijent i njegova obitelj imaju, pokazati im da imaju zasluge za prom-
jene koje su se dogodile u procesu i ivotnoj situaciji te naglasiti pozitivne pomake u
radu. Upravo se to dogodilo kod primjene intervencije u ovoj obitelji jer je djeak dobio
potvrdu da je u redu biti to to jest i da je u redu biti zadovoljan trenutanom situacijom
u koli. Istodobno su roditelji dobili bolji uvid u njegove elje, sposobnosti i mogunosti.

52
to ako bi klijent mijenjao
druge, a ne sebe?

Klijent (29 g.) dolazi na savjetovanje jer eli roditeljima priopiti da je homoseksu-
alac, ali ne zna kako to uiniti bez veih posljedica po njihov odnos. Kao razloge da s
njima o tome razgovara navodi da mu je postalo teko i naporno ivjeti u lai te da mu
se ini da sa svojih 29 godina to treba i mora uiniti.

Klijent je objasnio da njegovi roditelji imaju jako tradicionalne stavove o homosek-

sualnosti te da su openito zatvoreni za razgovore o emocionalno nabijenim temama.
Svoj je odnos s roditeljima doivljavao kao izrazito hijerarhijski, kao da ga ne uvaavaju
kao odraslu osobu, ve se prema njemu odnose kao prema malom djetetu. To je najvie
dolazilo do izraaja u komunikaciji s majkom, koja mu se esto obraala sa svojim prob-
lemima oekujui pritom od njega podrku u obliku prihvaanja njezina vienja situacije
i gotovo internaliziranja njezinih stavova. Pored toga, klijent se bojao konflikata i iz-
bjegavao je konfliktne situacije. Bilo ga je strah da e u sluaju izravnog sukoba druga
strana snositi teke posljedice u obliku intenzivnih neugodnih emocija i jakog stresa, to
potencijalno moe dovesti i do zdravstvenih tegoba.

CILJEVI

Klijent je kao svoj dugoroni cilj vidio razgovor s roditeljima u kojem bi im rekao da
je homoseksualac. No prije poduzimanja toga koraka htio je poraditi na odnosu i komu-
nikaciji s njima. Ciljevi su nam bili pokuati uspostaviti ravnopravniju komunikaciju s
roditeljima i nauiti kako prestati preuzimati odgovornost za njihove emocije te osvijes-
titi vlastite emocije i razmiljanja u kontekstu konfliktnih situacija.

53
INTERVENCIJE

Redovito sam klijenta konfrontirala kako bih ga upozorila na nesuglasje izmeu nje-
gove velike elje da se odnos s roditeljima promijeni i trenutane ideje da je taj odnos
zapravo jako dobar. Mnogo smo razgovarali o njegovu djetinjstvu i doivljaju roditelja
tada i danas, pri emu smo se usmjeravali na emocije koje su mu neke situacije izazvale.
Ispostavilo se da je klijent jo u djetinjstvu stekao uvjerenje da je on odgovoran za emo-
cije svojih roditelja i da e ako bude dobar, mama i tata biti sretni. esto je od majke
dobivao poruke da joj njegovo ili bratovo ponaanje izaziva stres i tjelesne tegobe. Kada
smo te poruke povezali s njegovim strahom od konflikata, postalo mu je jasnije da se
zapravo boji da bi priopi li roditeljima da je homoseksualac to u njima moglo izazvati
toliku koliinu stresa da bi se mogli i razboljeti. Tu sam smatrala vanim klijenta pouiti
i podsjetiti to su emocije, emu slue i kako funkcioniraju te da je briga o emocijama
ponajprije odgovornost onoga tko ih doivljava. Istraili smo i mogue reakcije roditelja
kroz igranje uloga, pri emu je klijent procjenjivao koliko mu se koja mogunost ini
realnom.

ISHODI

Klijent je pred kraj procesa savjetovanja sam doao na ideju da roditeljima poalje
pismo u kojem e im opisati kako se osjea, rei im da je homoseksualac i objasniti zato
mu je vano to s njima podijeliti. Roditelji su dobro reagirali i klijentu se ini da su im
odnosi sada mnogo bolji. Razlog za poboljanje vidi u tome to je on sada oputeniji jer
se ne skriva i ne lae te mu je lake roditeljima dopustiti njihove emocionalne reakcije
bez osjeaja krivnje i/ili ljutnje. Nada se da e steena znanja o emocijama i odgovornosti
uspjeti prenijeti i na druge odnose.

Proces savjetovanja trajao je deset susreta. S klijentom sam se redovito nalazila jednom
tjedno uz jednu duu stanku od mjesec dana tijekom ljetnih praznika.

SAVJETOVATELJIIN OSVRT

Ovo je bio moj prvi klijent i, budui da nisam imala prethodnog iskustva na koje
bih se mogla osloniti, inilo mi se vanim to dosljednije se drati nauenih faza u pro-
cesu savjetovanja. To se pokazalo problematinim ve u fazi postavljanja ciljeva. Klijent
je imao ideju da bi mu popravljanje odnosa s roditeljima olakalo razgovor o njegovoj
seksualnoj orijentaciji, no bilo mu se izrazito teko dosjetiti to bi on u tom kontekstu
mogao uiniti. Imao je velika oekivanja od roditelja i smatrao je da su oni zapravo ti koji
bi se trebali promijeniti, tj. prilagoditi njegovu nainu komunikacije, koji je doivljavao
ispravnim, a i inilo mu se da je sve to je u njegovoj moi ve pokuao.

54
 Navedena oekivanja nismo uobliili u ciljeve jer se ciljevi ne mogu temeljiti na
promjenama ponaanja osoba koje nisu ukljuene u konkretan proces savjetovanja.
Ponaanja drugih ljudi nemamo pod svojom kontrolom niti za njih moemo preuzeti
odgovornost, pa se ne moemo ni obvezati da emo ih promijeniti bez njihova znanja i
sudjelovanja. Takav je cilj nuno nedostian i ne moe dugorono motivirati klijenta.

U vie sam navrata nastojala klijentu objasniti razliku izmeu elja, potreba i
oekivanja. eljela sam mu pokazati da bi postavljeni ciljevi koji ukljuuju oekivanja od
roditelja mogli prouzroiti jaku ljutnju i razoaranje u sluaju da se ne ostvare. Budui
da su se ta oekivanja odnosila na promjenu nekih ustaljenih obrazaca ponaanja kod
roditelja, smatrala sam da je vrlo vjerojatno da se nee ostvariti. No klijent i dalje nije
uspijevao jasno izraziti to bi tijekom procesa elio postii.

Tada sam odluila da neu inzistirati na tome da odjednom postavimo konkretne

ciljeve jer mi se inilo da bi to kod klijenta moglo izazvati dodatan otpor i frustraciju.
Takoer nisam htjela osobno previe predlagati potencijalne ciljeve jer se radilo o klijentu
natprosjenih sposobnosti i s velikim kapacitetom i motivacijom za rad na sebi. Smatrala
sam da e mu samostalno promiljanje o moguim buduim akcijama biti dugorono
korisnije od (polu)gotovih rjeenja. Zakljuila sam da je bolje pustiti klijenta da istrauje
svoja razmiljanja i emocije vezane uz odnos s roditeljima te smo se tako preutno, bez
postavljenih ciljeva, bacili na intervencije.

Priznajem da me u poetku frustriralo to ne moemo jasno definirati ciljeve i inilo

mi se da se vrtimo u krug i samo razgovaramo. Optereivalo me to to nisam proces
odradila kolski i brinula sam se da bi to moglo negativno utjecati na ishod savjetovanja.
Sada mislim da sam dobro postupila.

Mislim da nam je za uspjean rad najkorisniji bio dobar odnos koji smo uspostavili.
To mi je omoguilo da klijenta esto konfrontiram i upozoravam ga na nesklad u njego-
vim razmiljanjima, a da to ne djeluje agresivno ili optuujue. On je na konfrontacije do-
bro reagirao i obino bi iz njih za sebe izvukao neki uvid, to mu je odravalo motivaciju
za rad. Sigurna sam da takav nain rada ne bi svim klijentima odgovarao, ali u ovome
konkretnom sluaju poluio je dobre rezultate i mogu rei da sam zadovoljna. Jo vanije,
zadovoljan je i klijent.

SUPERVIZIJSKI OSVRT

Najprije je vano naglasiti da je savjetovateljica u radu s ovim klijentom odmah na

poetku reagirala tolerancijom u odnosu na njegovu seksualnu orijentaciju. Naime, da
klijent ve u fazi uspostavljanja odnosa nije osjetio ovu toleranciju i prihvaanje, mogue
je da bi odustao od savjetovanja ili da ono ne bi bilo uspjeno.

55
 U fazi postavljanja ciljeva savjetovateljica je prepoznala klijentovo nastojanje da
promijeni reagiranje i postupanje svojih roditelja, a ne svoje vlastito. Tada je nastao zastoj
u postavljanju ciljeva i savjetovateljica navodi da je imala osjeaj da s klijentom samo
razgovara. Zapravo je savjetovateljica kroz samo razgovaranje s klijentom napravila ko-
rak unatrag i vratila se radu na objanjavanju njegovih potekoa. U okviru toga pouila
ga je o osobnoj odgovornosti, kako njegovoj tako i njegovih roditelja, te da ako on eli
promjene u odnosu s roditeljima, on moe mijenjati jedino sebe i svoje reakcije, ali ne i
roditelje.

Savjetovateljica u svojem osvrtu ispravno naglaava vanost uspostavljanja dobrog

odnosa s klijentom, a iz njezina se opisa moe zakljuiti da je uspostavljen odnos pov-
jerenja i suradnje, to je kljuno za uspjean proces savjetovanja. Nadalje, usmjerila se
na klijentove snage (natprosjene sposobnosti i kapacitet za promjenu). Tako je stvoren
kreativan prostor u kojem je klijent u suradnji sa savjetovateljicom promiljao o svojim
emocijama, stavovima, moguim postupanjima u budunosti, kao i o moguim ishodi-
ma. Konfrontiranje koje je savjetovateljica esto upotrebljavala posluilo je klijentu za
stjecanje novih uvida.

Na kraju savjetovateljica zakljuuje da pristup kojim se koristila kod ovoga klijenta

ne bi odgovarao svim klijentima. Ovaj primjer pokazuje kako savjetovanje kao proces
uvijek ovisi i o klijentu, a ne samo o savjetovatelju, te da savjetovatelj sa svakim novim
klijentom stvara do odreene mjere drugaiji proces.

56
Profesionalni razvoj pomagaa
od poetnika do kompetentnog
savjetovatelja

Kristina Perii i Martina arija

Drutvo za psiholoku pomo

UVOD

Profesionalni razvoj savjetovatelja cjeloivotni je proces. Put do kompetentnog

savjetovatelja ukljuuje profesionalni i osobni razvoj, pri emu se profesionalni razvoj
odnosi na razvoj vjetina i znanja, a osobni na sve osobne karakteristike koje olakavaju
uspostavu kvalitetnog odnosa s klijentom i provedbu savjetovanja (Wilkins, 1997). Moe
se lako zakljuiti da to nije proces koji traje kratko za vrijeme edukacije i neko vri-
jeme nakon nje (Ronnestad i Skovholt, 2003). Ono to razvoj osobe u kompetentnog
pomagaa/savjetovatelja ini specifinim u odnosu na druge struke jest to to promjene
u jednoj domeni (primjerice na osobnom planu) utjeu i na profesionalne vrijednosti i na
uspjenost osobe kao savjetovatelja, ali i obrnuto. Osobni razvoj obuhvaa razvoj vlastite
autentinosti, interpersonalne ukljuenosti i povjerenja u procesu savjetovanja te samo-
procjenu (Elton-Wilson, 1994). On esto ukljuuje i vlastiti rad na sebi, mnogo vjebanja
u praksi te voenje brige o sebi.

S polaznicima projekta Poveanje zapoljivosti strunjaka pomagakih zanimanja

provedeni su polustrukturirani intervjui kojima je cilj bio utvrditi kakve su se prom-
jene odvile na osobnom i profesionalnom planu kod polaznika izobrazbe za unapreenje
savjetovalinog rada. U istraivanju je sudjelovalo 26 sudionika (u trenutku istraivanja
sudionici su zavrili izobrazbu za unapreenje savjetovalinog rada te su u prosjeku
odradili 30 sati savjetodavnog rada s klijentima i pet supervizijskih susreta).

57
TO POLAZNICI KAU O VLASTITOM OSOBNOM
I PROFESIONALNOM RAZVOJU?

Najee smo od polaznika uli da se osjeaju samopouzdanije u radu, da su zado-

voljniji sobom i noenjem sa svojom profesionalnom ulogom. ini se da se polaznici
osjeaju osnaenijima i zbog toga opisuju i da su oputeniji u odnosima s drugim ljudi-
ma, to ukljuuje i klijente, da se osjeaju kompetentnijima u savjetovanju te da im se ak
poveala i motivacija za vlastite ivotne promjene. Takoer, to je vjerojatno povezano s
prethodnim, svjesniji su svojih potreba, snaga, kvaliteta i kompetencija, bolji su u svojem
izraavanju te bolje prihvaaju sebe i svoje slabosti. Pored toga, budui da vie prihvaaju
i svoje uspjehe i padove, slobodniji su u izraavanju sebe i svojih ideja.

Veina polaznika primjeuje promjene nabolje u odnosu s drugim ljudima. Kao

temelje za kvalitetnije odnose navode bolje komunikacijske vjetine, vie strpljenja za
druge ljude, veu toleranciju prema drugima, a i bolje mogu shvatiti perspektivu dru-
goga. Nadalje, imaju manja oekivanja od drugih, zastupaju odgovornost za sebe (ne
daju se iskoritavati, jasnije postavljaju granice), osvijestili su i zastupaju odgovornost
za odnos. Drugim rijeima, pored toga to su nauili imati vie razumijevanja za druge
ljude, bolje se uivjeti u tuu kou, nauili su i uvati svoje granice i brinuti se o sebi, to
im, izmeu ostaloga, omoguava i ve spomenuta bolja svjesnost o svojim potrebama i
jasnije izraavanje.

Polaznici edukacije navode da imaju bolji kontakt sa sobom. Svjesniji su vlastitih

procesa i promiljaju o njima. Nakon savjetovanja razgovaraju sami sa sobom i jasnije
itaju znakove svojeg organizma. U velikoj su mjeri prihvatili vlastite osobine, a to je
dijelom i razlog zato imaju realnija oekivanja od sebe i procesa savjetovanja. Odgo-
vorniji su prema sebi tako da bolje uvaju osobne granice i ne preuzimaju na sebe tuu
odgovornost. Kao vanu promjenu spominju i prihvaanje mogunosti grijeenja. Samo-
pouzdaniji su (privatno i profesionalno) i vie vjeruju u sebe. Neki su polaznici odluili
nastaviti rad na vlastitim unutarnjim konfliktima i poeli su vie voditi rauna o tome
to im treba, a neki su se i sami ukljuili u psihoterapiju. ivot i rad na sebi olakava im i
injenica da jasnije prepoznaju to je ija odgovornost. Veina je pomagaa bila upoznata
s pojmovima razliitih razina odgovornosti, no tek su nakon edukacije razumjeli kon-
cept u potpunosti. Upoznavanje s ovim terminima bio im je najkorisniji dio treninga i to
je neto to im je promijenilo i olakalo ivot. Poeli su ivjeti u skladu s tim osobnu
odgovornost i odgovornost za odnos integrirali su u osobni i profesionalni ivot i ire
znanje dalje.

to se tie samoga profesionalnog razvoja, jedna je od najvanijih spoznaja bila ta

da je bitan proces, ne sadraj to im je dalo vjetar u lea u samom radu. Povealo im
se povjerenje da su savjetovanje i psihoterapija uistinu korisni te su postali strpljiviji i
promiljeniji u izboru onoga to e rei (Ispeci pa reci). Spoznali su vanost rada na sebi

58
i supervizije te su samim time postali motiviraniji da redovito superviziraju svoj rad. Za
neke je od polaznika shvaanje da oni upravljaju procesom savjetovanja bilo osnaujue.
Takoer, imaju osjeaj da su kroz trening savjetodavnih vjetina nauili primjenjivati
stvari nauene na fakultetu. Jedna od zanimljivijih povratnih informacija bila je da im se
poveala osjetljivost/senzibilnost na poruke ljudi s kojima komuniciraju, to je vjerojatno
posljedica vee fokusiranosti na proces umjesto na sadraj poruke. Gotovo su svi primi-
jetili pozitivne promjene u odnosu s klijentima. Odbacili su ulogu autoriteta, vie sluaju,
prate potrebe klijenata i imaju vie strpljenja za njih. Poveala im se tolerancija vezana
uz ponaanje klijenata i tolerancija prema razliitostima. Pojavila im se ili poveala elja
za razumijevanjem klijenata, proirili su perspektivu (ne svrstavaju klijente u kuice, ne
promatraju ih kao dobre ili loe). to se tie savjetodavnog procesa, vie su u kontaktu
sami sa sobom u odnosu s klijentima. Kao veliku vanost izdvojili su preputanje kli-
jentima njihove osobne odgovornosti. Prihvaanjem vanosti preputanja pao je i jedan
veliki dio tereta s njihovih lea. Osvijestili su vanost odnosa s klijentom jer ako je dobar,
sam je po sebi iscjeljujui. S tim je povezan i osjeaj da je u redu katkad pogrijeiti i lake
im je prihvatiti utnju. Kod veine se poveala i motivacija za pomaganjem klijentima.
Polaznici navode promjenu u svojem sustavu vrijednosti tako da vie primjenjuju i cijene
humanistiki pristup u savjetovanju. Drugim rijeima, vie promatraju klijente, a manje
ih vrednuju. Vie cijene rad na sebi i dodatno educiranje. Polaznici kod kojih nije dolo
do promjene u sustavu vrijednosti kau da je to zato to je njihov sustav vrijednosti i prije
edukacije bio humanistiki. Kod treine je polaznika dolo do promjene u motivaciji. Oni
koji se nisu planirali baviti savjetovanjem sada to ele, a oni koji su se i prije eljeli baviti
savjetovanjem sada su se dodatno zainteresirali i ohrabreniji su za to podruje rada.

Nakon edukacije polaznici se osjeaju ugodnije i kompetentnije u ulozi savjetovatel-

ja. Neki se polaznici prije nisu mogli ni zamisliti u ulozi savjetovatelja, a sada se time ele
baviti. Vjeruju da je promjena mogua, ali su u radu s klijentima osvijestili da nije lako
mijenjati se. Zbog toga imaju vie strpljenja za klijente (daju im vremena).

Neke od izjava savjetovatelja vezano uz proces razvoja savjetodavnih kompetencija:

Bolje postavljam granice, lake kaem ne; lake postavljam prioritete, odvajam bitno od
nebitnoga.

Bolje mogu shvatiti perspektivu drugoga, pitam se kako je drugomu, vie pazim na svoje
granice.

To mi je donijelo najveu promjenu i u osobnom i u profesionalnom smislu; lake mi je

ivjeti tako.

U odnosu s klijentom lake vraam odgovornost klijentu to mi je bilo jako korisno.

59
Stav koji sam imala i prije je bio: ljudi koji se ukljuuju u savjetovanje ele neku promjenu.
Sad sam shvatila da se promjena nee nuno dogoditi na problemu s kojim su doli, nego
moda u nekom drugom podruju.

Imam faze samouvjerenosti, pa faze da ne mogu nita, a sad sam u fazi da nije nijedno od
toga, ali da imam temeljne vjetine i da mogu doi do stvari koje mi nedostaju.

Prije treninga sam mislila da savjetovanje nije toliko teko, a sad mi treba kuna bibli-
oteka.

Edukacija mi je dala vie smisla onomu to smo uili na fakultetu.

Ne znam kako bih se natjerala raditi s klijentima da nije bilo edukacije.

Na poetku treninga bila sam jo nezaposlena trening mi je posluio kao vrsta optimiz-
ma i odravanje samopotovanja; profesionalno mi se samopouzdanje povealo.

ZAKLJUAK

Kod polaznika treninga dogodile su se promjene u odnosu prema drugim ljudima,

u odnosu prema njima samima te u odnosu prema klijentima. Promjene u sustavu vri-
jednosti polaznika najvie su usmjerene na veu toleranciju, razumijevanje, strpljivost,
na dobru vjeru u klijente da mogu mijenjati svoj svijet, i openito ukljuuju promjene u
smjeru humanistikih nazora. Pored toga, polaznici imaju bolji uvid u sebe, motiviraniji
su za bavljenjem ovim podrujem, razumiju i upotrebljavaju razine odgovornosti te se
osjeaju kompetentnije u ulozi savjetovatelja. Proces savjetovanja temelje na kontaktu s
osobom preko puta sebe, a teorijskim se znanjima koriste prilagoeno klijentu i njihovu
meusobnom odnosu.

Veina bi polaznika eljela da postoje kvalitetne edukacije iz savjetovanja, to bi im

pomoglo da nastave razvijati steene kompetencije.

60
Osobni osvrti savjetovateljica

Pismo buduem savjetovatelju

Mirna Petreti, prof. psihologije

Dragi (budui) kolega!

Piem ti ovo pismo ohrabrenja jer znam da je i meni trebalo hrabrosti da se odluim
raditi s klijentima psiholoko savjetovanje, ali i podrke da u tome ustrajem. Pokuat u
ti ukratko opisati svoj osobni i profesionalni put koji sam prolazila radei s klijentima u
sklopu edukacije. Rad sa svojim prvim klijentima bio mi je u podjednakoj mjeri izvor i
muke i nadahnua, ali bez njih ne bi bilo ni ovog pisma.

Kao i veina mladih psihologa, izala sam iz fakulteta puna znanja i ideja i odjednom
sam se nala meu ivim ljudima na kojima sam ta znanja trebala primjenjivati! Sma-
trala sam, i jo uvijek smatram, da su ta znanja bila nedostatna za ono pravo pomaganje
kakvim sam se eljela baviti. Tako sam upisala edukaciju iz psiholokog savjetovanja. Ali
tek kada sam prvi put sjela preko puta pravoga klijenta, shvatila sam svoju prvu zabludu:
ne trebam ja nita primjenjivati na njima, ve sa njima.

Suradnja
Imaj povjerenja u klijente i njihovu sposobnost da aktivno sudjeluju u savjetovanju
i da mogu rjeavati svoje probleme. Uostalom, to dokazuju samim dolaskom na savje-
tovanje i injenicom da su potraili tvoju pomo. Tvoj je zadatak da ih podri u ot-
krivanju, razvijanju i njegovanju tih resursa. Ne doivljavaj klijente kao nemone rtve,
ve kao aktivne oblikovatelje svojeg ivota. I vjeruj im da znaju to im treba.

61
O pripremi
Prije prvog susreta s prvom klijenticom trudila sam se vrhunski pripremiti da bih se
osjeala sigurnije u ono to radim. Naravno, nisam u tome uspjela. S posljednjim sam
klijentima ve prihvatila tu nesigurnost i usvojila sam misao da u savjetovanje ulazimo
oboje, a ne ja sama i da je odgovornost za kvalitetu tog procesa zajednika, a ne samo
moja. Nauila sam da nisam sklona potpunoj improvizaciji i da mi umjerena priprema
olakava posao, ali i da je to samo moja priprema. Ne oekuj da je i klijentima prioritet
da ti odradi sve to si sam sebi zacrtao. Klijent je u prvom planu i njegova dobrobit ima
prednost ispred bilo kojeg modela koji izuava i po kojemu radi.

Podrka umjesto pomaganja

Umjesto da si postavi za cilj pomaganje, razmiljaj o podrci. Kad sam god ula u
savjetovalite s idejom i planom kako u njoj ili njemu pomoi, izala sam s osjeajem
neuspjeha. Vjerujem da je elja za pomaganjem dobronamjerna, ali zapravo proizlazi iz
ideje moi i superiornosti nad klijentom, a to znai da vie nisam s njim. Oni nas vode,
a mi pratimo i sigurno e i najsmueniji, najsporiji, najkompliciraniji, najnesretniji, naj...
klijent nai svoj put. Zapravo, ve ga ima u sebi. Nauila sam da je na meni kao savjeto-
vateljici da Klijentu pomognem raskriti taj put, da ga potaknem da okrene glavu na vie
strana, da uvidi to eli te da ga njeno, vrlo njeno, pogurnem.

Dragi kolega, budi realan i dobronamjeran prema sebi; nije tvoja dunost ni obveza
klijentima davati odgovore, ve ih podravati u njihovoj potrazi. Upamti, ti si voza u
svojem ivotu i odgovoran si za svoje uenje, ali je klijent voza u savjetovanju.

Ja sam samo jedna postaja u klijentovu ivotu

Iz iste ideje o vlastitoj vanosti proizlazi i strah da e nae pogreke jako naruiti
klijentov ivot. esto sam ulazila u savjetovalite sa strahom i pitanjima: to da mu/joj
kaem? Hou li rei pravu stvar? to ako zbog mene upadne u jo veu depresiju? S
vremenom sam shvatila da su moji Klijenti ivjeli sve ove godine bez mene i da e tako
ivjeti i dalje. Dragi kolega, misli li da sat vremena koje klijent tjedno provede s tobom
stvarno moe okrenuti njegov ivot naglavake?

Prije svega sam ovjek

Posljednji sam susret sa svakim klijentom organizirala kao svojevrsnu etnju naim
odnosom sa svrhom procjene uinkovitosti savjetovanja. Pitala sam ih kako im je bilo
tijekom svih desetak susreta, to su upamtili, to im je najvie koristilo. I svaki me je od
njih iznenadio. Aktivnosti na koje sam ja bila ponosna i za koje sam vjerovala da sam ih
odradila odlino oni nisu ni primijetili. Koje razoaranje! Ali kakvo je tek iznenaenje
bilo to to sam im najvie pomogla onime to se meni podrazumijeva u savjetovateljskom
radu, to nije ni vrijedno spomena: time to sam ih sasluala, prihvaala i nisam ih
pourivala. Drugim rijeima, klijenti ne oekuju udotvorca, nego oekuju i trebaju
ovjeka.

62
to je stvarni kriterij uspjeha?
Nauila sam da su povratne informacije zakon. Puno sam se puta osjeala nekompe-
tentnom i izgubljenom u radu s klijentima. Ali sam znala da je to moj osjeaj i da trebam
pitati klijenta za njegovo vienje. Bilo mi je teko i osjeala sam sram kada bih mu rekla:
ini mi se da je proli susret otiao u vjetar i da nita nisam dobro uinila. Tom sam mu
reenicom zapravo rekla da sam i ja ovjek i da nisam savrena, ali da radim najbolje to
mogu. A to je ono to i oni oekuju od nas da radimo najbolje to moemo.

Ne znam dovoljno!!!
Najvanije to sam nauila jest da nikada neu moi nauiti sve to postoji o
psiholokom savjetovanju i da nikada neu biti savren savjetovatelj svim svojim klijen-
tima. Umjesto da ulaem energiju u otkrivanje i deifriranje tajni njihova uma i due,
vanije je da dobro upoznam sebe: svoj sustav vrijednosti, razmiljanja, ponaanja i
svoje osjeaje koji se javljaju tijekom savjetovanja. Ja sam, naime, konstanta u svojem
savjetovalitu, a klijenti e se izmjenjivati, dolaziti i odlaziti. Nitko ne moe imati sva
znanja ovog svijeta iz psiholokog savjetovanja niti savreno razumjeti svakoga klijenta,
ali to nije ni bitno. Mora samo razumjeti ono to ini. Ovime ti poruujem, dragi ko-
lega, da najveu podrku moe dati upravo ti sam sebi, upoznavanjem sama sebe.

Podsjeam te da nisi sam u savjetovalitu: kao to ti ima svoje dvojbe, nesigurnosti,

pitanja, brige, zadovoljstva, ushit, inspiraciju i elju za napretkom, tako ih ima i tvoj kli-
jent. Podijeli ih s njim! Moji su klijenti bili najzadovoljniji kada sam ja bila autentina, a
to znai da sam s njima otvoreno dijelila svoja stanja i misli i, da, katkad sam im rekla:
Ne znam.

S obzirom na to da ita ovu knjigu, vjerujem da si upravo odabrao svoj put, moda
ga samo malo odmjerava, i to je u redu, ali ako nastavi njime, ne brini se previe zbog
zavoja ili svega skrivenoga u daljini. Okreni glavu lijevo i desno: vidjet e svoje klijente,
koji su najvjerojatnije zadovoljni tobom takvim kakav jesi, svoje kolege, koji se isto mue
kao i ti, svoje supervizore, koji e ti svojim pitanjima dati brojne odgovore, svoje mentore,
koji e ti nesebino dijeliti znanja.

Vjerujem da, budui da dri ovu knjigu u ruci, ve zna kamo si se uputio. Sretna ti
etnja! Uivaj u njoj, jer je jedinstvena i prekrasna!

63
 Unutarnji proces postajanja savjetovateljicom
Ines Ostovi

Sjedim pred svojim prijenosnim raunalom i pokuavam se sjetiti kako mi je bilo na

poetku edukacije, prije vie od godinu dana. Ne mogu vjerovati da je ve toliko prolo,
a istodobno mi se ini kao da je put do ovog trenutka bio i mnogo dulji. Pokuat u u
nastavku teksta prenijeti kako je tekao proces mog postajanja savjetovateljicom, iako je to
neto to vie osjeam nego to mi je lako verbalizirati.

Sjeam se da mi je, nakon to sam zavrila fakultet, pomisao kako mogu provoditi
psiholoko savjetovanje bila izrazito apstraktna. Iako sam imala iskustva u radu s lju-
dima, nisam se osjeala ni priblino dovoljno sigurnom u sebe da sad ja, eto, dobijem
vjebeniki sta u nekoj instituciji gdje e se to od mene oekivati. No uvijek mi se ideja o
savjetodavnom radu sviala i privlaila me. Mogunost sudjelovanja na besplatnoj edu-
kaciji iz savjetovanja doivjela sam kao osvajanje nagrade u nagradnoj igri.

Na poetku edukacije sama sam sebi postavila glavni zadatak: Pokuaj dobiti to
vie moe za sebe, a za ostalo emo vidjeti kako e ii. Nisam bila sigurna kako e cijela
pria zavriti, hou li se pronai u savjetovanju ili ne. Kad itam svoje biljeke s prvog
modula, vidim da sam imala puno strahova o tome kako u se snai na edukaciji, hou
li moi raditi savjetovanje, hou li nakoditi klijentu i slino. No vidim i elju za novim
spoznajama i vjetinama.

Prvih sam nekoliko modula bila zbunjena. Informacije koje sam dobivala zvuale su
mi poznato, ali jo nisam mogla zamisliti sebe kako ih upotrebljavam u praksi. Igranje
uloga klijenta i savjetovatelja pred grupom puno mi je pomoglo. Iako nervozna, jer nisam
ljubitelj takve vrste nastupa, predala sam se u objema ulogama s velikim povjerenjem
koje sam imala prema grupi i edukatoricama. Tako sam malo pomalo isprobavala cipele
savjetovatelja. Nisam ih jo osjeala kao svoje, no bila sam ponosna na sebe to sam se
64
uope usudila probati ih.
Sjeam se osjeaja kad mi je reeno da sam dobila prvoga klijenta. Iako sam stavila
svoje pokersko lice, nije mi uope bilo svejedno. Jo kad su mi na prvi susret neoekivano
doli roditelji, a ne djevojka s kojom sam trebala imati inicijalni razgovor... recimo da sam
morala nekoliko puta duboko udahnuti. No mogu rei da je nakon toga prvog susreta
sve bilo puno lake. Svaki je klijent bio drugaiji, a ono to me iznenadilo bilo je to to
sam mogla uoiti povjerenje koje su klijenti imali u mene i moje sposobnosti. Nisam bila
sigurna hou li opravdati to povjerenje i pitala sam se katkad bi li bilo bolje da su otili
nekome drugome. No imala sam vjere u savjetodavni proces i u ono to su me nauili.
Znalo me katkad iznenaditi to to sam se na susretu zaista spontano koristila onim to
su me nauili. Tek kad bih sljedei dan slagala svoje biljeke o klijentu, vidjela bih to
sam sve zapravo radila na tom susretu i do kakvih je rezultata to dovelo. Ne mogu rei da
nisam grijeila. Jesam, ali te greke nisu bile kardinalne, kao to sam ih bila zamiljala u
svojim fantazijama na poetku edukacije. Neke sam ponovila i nekoliko puta prije nego
to sam ih prestala raditi, a neke se jo uvijek tu i tamo zalome. Nije mi to bilo drago, niti
mi je drago sada, ali sam usvojila uvjerenje da greke znae da sam ovjek, kao i klijent
koji sjedi preko puta mene, to je bitno pokazati.

Kako je vrijeme prolazilo, a susreti s razliitim klijentima se redali, uoila sam da

strahovi koje sam imala na poetku polako nestaju jedan za drugim. Sjesti preko puta
osobe s iskrenom znatieljom, sasluati je bez osuivanja, pamtiti i povezivati to govori i
koristiti se razliitim tehnikama u radu... sve se to odjednom posloilo u proces koji ima
svoju glavu i rep. U trenutku kad sam se prestala optereivati strukturom savjetovanja iz
teorije i udbenika, pustila proces da tee i poela vjerovati svojim instinktima i samom
odnosu izmeu klijenta i savjetovatelja, sve je krenulo nabolje. Tako sam, odjednom,
poela savjetovateljsku stolicu osjeati kao svoju.

Kako sad vidim savjetovanje? Biti savjetovatelj nije lako, zaista. To zahtijeva puno
vremena i truda. Jednoj osobi ne posvetim samo jedan sat tjedno, koliko se vidimo, nego
razmiljam dok slaem biljeke, a katkad mi neto novo sine na poslu ili kad se vraam
doma s posla. Sa svojim sam kolegicama s edukacije oformila peer-grupu u kojoj zajedno
mozgamo. Znam da trebam jo puno toga nauiti i da me puno toga jo eka. Stoga,
zakljuno, savjetodavni rad jest zahtjevan. No, iskreno, ne sjeam se kad sam se posljed-
nji put osjeala toliko kompetentno. Od svakoga klijenta nauim neto novo: od onih s
kojima sve ide po planu, od onih s kojima ima zapreka na putu, ali i od onih s kojima
putovanje zavri prerano. Svaki mi je klijent omoguio da se dalje razvijam kao savjeto-
vatelj, psiholog i osoba. Savjetovanje kao proces traje i puno je potencijalnih potekoa,
ali gledati osobu kako se mijenja preda mnom koristei se snagom i potencijalima koje
ima i ostvaruje ono to je odluila postii neprocjenjivo je. Upravo mi je zbog toga drago
to sam imala priliku sudjelovati u ovom projektu, stei novo iskustvo, biti uenicom triju
fantastinih ena, i to sve okruena odlinim kolegama.

65
 Opis mog procesa postajanja savjetovateljicom
(koji ni izbliza nje zavren)

Na poetku nisam ni slutila od kojeg e znaenja ova edukacija biti za moju profe-
sionalnu ulogu, kao i za mene osobno. Kad sad razmiljam o tome, mnogo lake osjeam
taj proces nego to ga mogu prenijeti rijeima.

Krenula sam s ovom edukacijom prilino oprezno, ne znajui to me eka i hou li

se uope ukljuiti. Bila sam nabruena na HZZ kad su mi, jo jednom u nizu, javili da
obavezno moram doi na predstavljanje projekta. Doavi s oba uha sputena, jedno uho
mi se naulilo kad sam ula da je rije o edukaciji iz savjetovanja, a drugo kad sam ula
da je jedna od trenerica profesorica Arambai.

Unato doista velikoj kvaliteti sadrajnoga dijela edukacije, na mene je nesumnjivo

najvie utjecaja imao procesni dio edukacije. Taj je utjecaj teko prepriati. To je sve ono
iskustveno i izmeu redaka. Odnosi se na vee razumijevanje, veu svjesnost, slikovitije
osjeanje, oslukivanje unutarnjih senzora Neposredno iskustvo. Daleko od toga da
sad razumijem, osjeam, da sam prisutna i da sam dosegnula mjesto na kojem elim biti.
No taj mi cilj trenutano ne treba, ovaj put na kojem sam sad sasvim mi je dovoljan dok
na njemu uim.

Da ne duljim i da ne opisujem kako je tekao cijeli proces kroz selektivnu radionicu,

sve module i supervizije, vratit u se na svoj unutarnji proces i na to kako mi je tada bilo
sjesti na stolac preko puta klijenta, a kako mi je sada.

Ispoetka je moj metaoblai bio puno vei: razmiljala bih o tome jesam li za neto
dovoljno kompetentna, to sljedee rei, to ne rei, s puno to ako reenica (npr. to
ako ja to ako on/a ) prebjegla bih u budunost, doputajui na taj nain da sadanji
trenutak samo djelomice osjetim, a dobrim dijelom ispustim iz vida. Lovei trenutke
u budunosti, zbog svog osjeaja nesigurnosti, a dijelom i zbog potrebe za kontrolom,
gubila bih sadanje trenutke mnogo ee nego to to inim sada. I to jo k tome uz velik
trud. Time bih se vie usmjerila na sebe i svoju ulogu, a manje bivala s klijentom. Zvui
paradoksalno, zar ne? Ulagati velik trud u neto to samim time postaje neuhvatljivo.
Sada se doivljavam puno oputenijom i vie svojom. Kada mi se javi neto smijeno,
kaem to, kada mi je neto neugodno, kaem to, ako smatram da to nee tetiti procesu
savjetovanja. No ono to me iznenadilo jest da najee i koristi. Obino je osjeaj koji mi
se javio prisutan s razlogom, a prenoenje tog osjeaja klijentu katkad moe doprinijeti
procesu savjetovanja.

Osjeaj kada sjednem preko puta klijenta mnogo mi je manje preplavljujui; u veoj
66
sam mjeri u trenutku i ne brinem se toliko to e se dogoditi. ini mi se da sam prije
doivljavala nunost izbora izmeu toga hou li biti svoja ili u biti profesionalna te mi je
bilo veliko olakanje uvidjeti da takav izbor nije nuan. Ovdje mogu imati i ovce i novce
biti svoja i profesionalna u isto vrijeme.

Sada mnogo vie vjerujem svojoj intuiciji i osjeaju koji me iz nekog razloga uputi
da istraim odreeni smjer. Doivljavam se tolerantnijom ne znati na poetku susreta
kamo e nas proces taj put odvesti. Zapravo, ne mogu si ni zamisliti da to znam, a najvea
je promjena u tome to sada ne bih ni eljela znati. Stavljati klijente u kalupe s kojima
emo onda raditi na unaprijed odreen ili uniforman nain ini mi se kao da bi znailo
promaiti osobu i baviti se svojim predodbama u glavi. Prije bih ovakav stav smatrala
neopravdanim lutanjem na vjetru ili tapkanjem u mraku.

Samu sebe iznenadim. Kao da neki dio mene, kojeg i ne moram uvijek biti sasvim
svjesna, zna kamo smjera. I smjera tamo s nekim razlogom. U posljednje ga vrijeme puno
ee pustim, vjerujui mu, da istrai kamo eli. I neprestano me iznenauje: na koja li
me je sve vrijedna mjesta odveo i do vrata kojih sve spoznaja doveo, kako mojih tako i
klijentovih.

Naravno da grijeim. I neka grijeim. Svjesnija sam nego prije kamo su me neki
postupci i dobre namjere odveli, i to doivljavam kao napredak. U meni pogreke vie
ne izazivaju toliko krivnju kao prije, ve odgovornost da neto s njima uinim. Ova mi je
spoznaja bila pomalo oslobaajua, kao i spoznaja da je savjetovanje proces koji traje, u
kojem dobivam mnogo prilika da se izrazim, ispravim i provjerim svoj doivljaj s klijen-
tom.

Jedna meni vrlo vana i osobna dvojba bila je moja unutarnja bitka izmeu racion-
alnoga i intuitivnoga. Nekako sam tu dvojbu doivljavala kao konflikt, kao mjesto iz-
bora gdje u skrenuti lijevo ili desno. Budui da sam odgajana s veim naglaskom na
tome da budem racionalna i razmiljam analitikom hemisferom, njegovanje i razvijanje
desne hemisfere bilo mi je potpuno novo iskustvo. Shvatiti da to nije ili-ili, nego da i
intuitivan osjeaj ima svoju racionalnu podlogu, koje i ne moram biti svjesna, bilo je za
mene otkrie. Kao i pria o odgovornosti, moja najdraa pria ove edukacije, koje se esto
prisjeam i od koje stalno uim. Pitati se za to sam odgovorna, a za to ne, pomae mi
razluiti svoje potrebe od klijentovih, putajui mu svu slobodu i odgovornost za njegov
ivot, koja je samo njegova kao to je i moja samo moja.

Granice su jo jedna meni izrazito vana i osobna tema. Gradim svoje granice, no
moda je tonije rei da se trudim oslukivati i pozdravljati ih. Znam da sam ih sklona
prijei, posebice pri osjeaju empatije s klijentom, no na ovom sam planu doista nap-
redovala u odnosu na stanje s poetka edukacije. Bilo bi netono rei da vie nemam
nikakvih potekoa s granicama, no napravila sam ovdje puno koraka, posebice u profe-

67
sionalnoj ulozi. Rekla bih da sam ljubaznija prema sebi, da se vie potujem i ee osluh-
nem. Prije bih bila sklona staviti klijentove potrebe ispred svojih, jer je klijent u potrebi,
a sada shvaam da to nikamo ne vodi i da od toga neemo imati koristi ni ja, a bome ni
klijent. Osim toga, bih li svojega klijenta usmjeravala da konstantno stavlja neije potrebe
ispred svojih? U ovom se kontekstu esto sjetim reenice uiteljice Jasenke: Nema stvari
koja je dobra za savjetovatelja, a da pritom nije za klijenta; ako je istinski dobra za savje-
tovatelja.

Dok ih zapisujem, ove mi se spoznaje ine tako uzbudljivima. I znam da ne obuhvaaju

sve ono to elim prenijeti i to mi je ova edukacija znaila. Kao to je ono bitno oima
nevidljivo, tako je i ono meni najvrednije u ovoj edukaciji rijeima nesroivo. I prilino
sam sigurna da ne bi ni trebalo biti drugaije.

Naravno da jo ima toliko toga na emu bih mogla raditi. Entuzijazam s kojim
ovo piem i s kojim radim smatram entuzijazmom od kojeg se lako izgara. Hou li se i
dalje truditi oslukivati svoje granice? to u s izrazitom pasivnosti koja mi smeta kad je
sretnem? Mnogo je jo pitanja i ne treba ih ba sve stavljati u prirunik.
No ono to mi
je cijelo vrijeme nedostajalo, i jo mi uvijek nedostaje, jest rad na sebi, ne samo na svojoj
profesionalnoj ulozi nego i na sebi u osobnom ivotu. No sad znam to je ija odgovor-
nost, a moja je da se pobrinem zbrinuti ovu potrebu.

Sve se ovo odnosi na uvide koje doivljavam vie kao otvoren smjerokaz, a manje
kao postignua. Opisujem put na kojem se nalazim. Zahvalna sam svojoj peer grupi koja
me na tom putu prati. I nikako ne bi ovaj osvrt bio cjelovit kad ne bih spomenula sve tri
trenerice, Jasenku, Lidiju i Martinu, te supervizoricu Andreu, kao nevjerojatne poticaje
na tom putu. Hvala vam to ste se potrudile otvoriti prostor u kojem emo rasti. Lako je
uiti od takvih uitelja. Dobro, kad sam ve iskrena, nije ba lako
Zna biti teko, neu-
godno i izazovno. Ali je uistinu vrijedno.

68
 Izazovi kreiranja i provoenja edukacije
iz psiholokog savjetovanja
Jasenka Pregrad

Ova publikacija odie onim to su polaznici nauili u ovom projektu, u emu su se

izvjetili i kakva su iskustva stekli. Zbog toga mi se inilo da nema smisla saeto pisa-
ti o principima psiholokog savjetovanja koje smo obuhvatili ovom edukacijom (jer o
psiholokom savjetovanju temeljito pie u cjelovitim knjigama i udbenicima posveenima
toj temi, od kojih su neki i prevedeni na hrvatski jezik), a ni o tome kako smo to radili.
ini mi se primjerenijim opisati to smo nauili iz ovog iskustva jer je osnovni prin-
cip ove edukacije bio uenje iz iskustva. Publikacija je stoga tako intonirana, a i moglo bi
biti od koristi ove uvide podijeliti s onima koji su zainteresirani za organizaciju ili odabir
(odnosno pohaanje) slinih edukacija.

to ini dobrog savjetovatelja i ciljevi edukacije

Od sredine sedamdesetih godina prolog stoljea raspravlja se o tome tko je dobar
savjetovatelj, odnosno o tome to nekoga ini dobrim savjetovateljem i kako takve savjeto-
vatelje odgojiti. Namjerno kaem odgojiti jer e se putem pokazati da dobrog savjetovatelja
(kao i terapeuta) ne ini obrazovanje samo. Krenuli smo od znanja i vjetina koje savje-
tovatelj mora imati, preko kompetencija (za koje se pokazalo da ih je teko operacional-
izirati), do sloenih metakognitivnih sposobnosti (gdje su vjetine s poetka prie nazvane
mikrovjetine, kao tek trei podsloj metakognicije). Sastavni je dio ovog modela i integ-
rirana dubinska struktura koja se sastoji od pet metakognicija: svrhovitosti, motivacije,
selekcije, sekvenciranja (razlamanja cjeline u smisleni redoslijed elemenata) i vremenske
odmjerenosti (Ridley, Mollen i Kelly, 2011).

Cilj nam je, dakle, bio osposobiti dobrog savjetovatelja. Put koji smo odabrale za
postizanje cilja oslanjao se na istraivanja o tome to odreuje dobrog savjetovatelja, zatim
na novije teorije i znanja o uenju odraslih, ali i na osobno iskustvo postajanja savjeto-
vateljem/terapeutom nas koje smo skrojile program (to jest Lidije Arambai i Jasenke
Pregrad), odnosno izvodile ga (uz nas jo i Martina arija), a oslanjao se, povrh svega, i na
na neposredni savjetovalini rad s klijentima.

Razvoj humanistike psihologije pod utjecajem egzistencijalizma, a kasnije i post-

moderna, sve su vie odreivali pomak u distribuciji odgovornosti izmeu savjetovatelja
i klijenta, kao i pravo na klijentove osobne vrijednosti i izbore. Time se uloga i funkci-
ja savjetovatelja bitno mijenjala. Premda jo uvijek (pa i u ovom projektu) govorimo o
pomagakim zanimanjima, zapravo u podruju savjetovanja ne doputamo ni rije ni kon-
cept pomaganja, ve ih mijenjamo najprije u podrku, a kasnije i u su otkrivanje klijen-
tove prie i su stvaranje rjeenja njegovih tekoa. Kaemo da je klijent vlasnik tekoa,
svog ivota i da najbolje poznaje sebe, odnosno da je on jedini strunjak za sebe. Kao
69
to kau Karen P. Eriksen i Garrett J. McAuliffe (2011): Ova vrsta pomaganja zahtijeva
epistemoloki zaokret za veinu studenata poetnika u savjetovanju. Teko im je pojmiti
klijenta kao autoriteta za samog sebe u trenutku dok oni sami tek trebaju prihvatiti svoj
vlastiti profesionalni autoritet, dok tek trebaju postati samo odreeni. Jo je tee za savje-
tovatelja poetnika dupsti u mutnim vodama pomaueg intervjua koji su stvara s klijen-
tom.

U projektnoj su dokumentaciji ciljevi ove edukacije bili definirani na sljedei nain:

Cilj ove izobrazbe je razvijanje osam kljunih profesionalnih kompetencija za kvalitetan
savjetovalini rad: (1) napredne vjetine komuniciranja specifine za savjetovanje, (2) pozna-
vanje sebe i profesionalni razvoj, (3) uspostava i odravanje odnosa s klijentom, (4) prepoz-
navanje klijentovih tekoa, (5) postavljanje ciljeva savjetovanja, (6) planiranje i provedba
intervencija te evaluiranje postignutih ciljeva, (7) suradnja u zajednici, (8) primjena etikih
pravnih standarda.

Cilj je trebalo ostvariti u svega 260 sati uenja (37 radnih dana), od ega samo 168 sati
neposrednog pouavanja na seminarima (21 dan), 20 sati prouavanja literature, 10 sati iz-
rade seminara i domaih zadaa, 30 sati neposrednoga savjetovalinog rada s klijentima te 32
sata (grupne) supervizije.

Programi edukacije iz psiholokog savjetovanja koji poinju zavrenim magisterijem

traju otprilike 52 tjedna i 24 dana rada s klijentima (krai programi), a zahtjevniji se proteu
i na tri godine. Programi koje priznaje APA u pravilu traju tri godine (i pohaaju se nakon
stjecanja zvanja magistra). Ovaj povrni pregled duine trajanja podudarnih edukacija slui
samo za ilustraciju teine zadatka pred kojim smo se nali i mi treneri i polaznici.

Polaznici s kojima smo te ciljeve trebali postii bili su (s iznimkom svega nekolicine)
upravo diplomirali psihologiju, edukacijsko-rehabilitacijski studij ili socijalni rad i nisu imali
gotovo nikakvoga profesionalnog iskustva u svojim matinim strukama (osim pojedinaca koji
su volontirali u nekim organizacijama i na psihosocijalnim projektima). Dakle, nisu se jo bili
estito nali nasuprot korisnicima u profesionalnoj ulozi, pa je nisu imali prilike ni poetno
integrirati. To ih je, prirodno, inilo ne sigurnima u osnovne profesionalne kompetencije jer
se uvid, a onda i sigurnost u vlastite kompetencije, stjeu iskljuivo njihovom upotrebom,
odnosno iskustvom. Zbog toga, a i zbog injenice da su upravo izali iz formalnog sustava
obrazovanja, imali su osjeaj da je znanje negdje vani i da ga treba usvojiti, a dobar se savje-
tovatelj zapravo treba oslanjati i na svoja unutarnja znanja i uvide, kao i na klijentove. Upravo
su prestajali biti uenici i djeca i jo nisu imali prilike postati samostojei strunjaci. Veina
u tom trenutku nije imala ni osiguran vjebeniki sta, dakle bili su nesigurni u svoje mjesto
u drutvu, jednom su nogom jo stajali u adolescenciji, a drugom su zakoraknuli u svijet
rada i profesionalni identitet. Erick Erickson rekao bi da su i bez nae edukacije bili u krizi
identiteta, u konfuziji uloga i da su bili zaokupljeni socijalnim odnosima. Na im je program
donosio jo jednu novu ulogu i specifian socijalni odnos, i to prije nego to su svladali svoju
prvu profesionalnu ulogu. Dakle, imali su puno razvojnih zadaa ODJEDNOM!
70
Nae odluke o sadraju i nainu rada

Razmatrajui to ini dobrog savjetovatelja, i svjesne vremena koje nam je na raspo-

laganju, odluile smo staviti fokus na ono to polaznici ne mogu nauiti iz knjiga. Tako su
tehnike tretmanskog rada (mikrovjetine) nale vrlo malo mjesta u programu.
Bilo nam je puno vanije razviti generike vjetine (uspostavu odnosa, izgradnju povjeren-
ja, specifine komunikacijske vjetine) i metakognitivne procedure (otvorenost, radozna-
lost, sokratovsku poziciju ne znanja, stvaranje hipoteza, fenomenoloki pristup opi-
sivanje umjesto kategoriziranja, a posebice razumijevanje, ali i osjetljivost na distribuciju
odgovornosti, i osobne i za odnos izmeu savjetovatelja i klijenta, ali i meu dionicima
klijentova okruenja).

Radili smo poneto i na njihovu upoznavanju i osvjetavanju vlastitih osobina koje

su ukljuene u proces savjetovanja. Za vrijeme mnogih igranja uloga, a kasnije i u pri-
kazima njihova neposrednog rada s klijentima, posvetili smo dosta truda i vremena da-
vanju povratnih informacija (i meusobno i od trenera), ime smo sigurno utjecali na
njihove osobne promjene. Meutim, imamo osjeaj da za taj dio osobnog i profesional-
nog rasta i razvoja ne samo da nismo imali dovoljno vremena, nego nismo imali ni jasan
mandat. Premda je u uvjetima za prijam polaznika stajalo i da trebaju biti spremni raditi
na osobnom rastu i razvoju, ini se da je ova sintagma nedovoljno jasna na naim pros-
torima. Naalost, u mnogim se drugim edukacijama iz savjetovanja i terapije kod nas ne
naglaava dovoljno ovaj nuni sastojak dobrog savjetovatelja i terapeuta, a i ne provodi se
kao specifina aktivnost. Ni u naem programu rad na sebi nije bio istaknut kao specifina
i izdvojena cjelina. Iz iskaza polaznika na kraju edukacije vidljivo je da smo u prosjeku
zajedno uinili ipak velike pomake na ovom planu, iako su, pojedinano gledano, najvee
pomake napravili upravo oni polaznici koji su nam intimno dali mandat za iniciranje tih
promjena, a i sami su preuzeli ovu zadau na sebe.

Sve o emu smo govorili vjebali smo i isprobavali na licu mjesta, razgovarali smo
i primjenjivali jedni na drugima voeni uvjerenjem da se na ovoj razini uenja najbolje
ui iz iskustva. Pritom nismo bili fokusirani na pogreke, nego na ono to iz njih moemo
nauiti, na ono to nas je dovelo do njih i kako te uvide moemo iskoristiti za daljnji rad
(na sebi ili s klijentom). Iz evaluacija koje smo dobili od polaznika vidljivo je da su iz toga
najvie nauili (usprkos tremi, posebice u poetku edukacije), ali da nisu imali osjeaj da
su imali dovoljno vremena da razviju veu razinu kompetentnosti. Vjerujemo da su to us-
pjeli kasnije, kroz rad s klijentima i superviziju, to e se vjerojatno vidjeti i u rezultatima
evaluacije.

Ukupno govorei, bilo nam je vanije oblikovati osobu savjetovatelja, koja onda moe
primjenjivati ove ili one vjetine, a ne vjetine same. Takoer nam je bilo vano da polazni-
ci znaju odluiti koje e vjetine, tehnike i postupke upotrijebiti s kim i u koju svrhu. Dakle,
usredotoili smo se na izgradnju subjekta (savjetovatelja), osobe koja rabi alat, jer nam se
ini da ako nema osobe, alat sam po sebi nee biti ni koristan ni uinkovit.
71
 Ono to nam je u poetku bilo tekoom to da su polaznici mladi, neiskusni i ne-
sigurni postalo je prednost u procjeni uspjeha treninga, to je vidljivo iz dijela evaluacije
koji je dosad dostupan, ali i iz njihovih refleksija (objavljenih u ovoj publikaciji). Drimo da
to moemo zahvaliti njihovoj i naoj velikoj motivaciji i predanosti, njihovoj otvorenosti,
iskrenosti, ali i suradljivosti i kolegijalnosti te proaktivnosti, a vjerojatno i naem velikom
iskustvu.

Nai uvidi

Oni polaznici koji su imali predodbu da je ovo jo jedan oblik kole, strune izobraz-
be, i koji su doli s idejom da e nauiti neke postupke, a nisu ovo doivjeli kao program
razvoja kompetencija i osobnog iskustva slabije su napredovali od onih koji su se upustili
u promjene i isprobavanje. Sukladno tomu, slabije su napredovali i oni koji nisu htjeli mi-
jenjati sebe.

Kao to su Eriksen i McAuliffe rekle, trebalo je dosta truda da se napravi epistemoloki

zaokret ne samo u razumijevanju pojma pomo, nego i u poimanju pogreke kao prilike
za uenje, a ne kao dokaza nesposobnosti i neznanja. Naime, u ovom je podruju nuno
imati pravo na pogreku jer je svaki pojedini klijent nov i neponovljiv sluaj i zahtijeva
veliku kreativnost u upotrebi znanja, vjetina i kompetencija. Savjetovatelj koji vidi svoje
ponaanje i postupke kroz prizmu onog to je dobro i ne vidi sve sumnje, pitanja, lutanja,
udna mjesta i pogreke u procesu savjetovanja sigurno nee postati dobar savjetovatelj.
Ovakav stav prema pogreci nije samo zalog za kreativnost, nego i nunost ako nam je
razvijati metakogniciju.

Nedostajalo nam je i jo rasprava, propitivanja i dijeljenja iskustava, posebice na razini

ukupne slike toga to zapravo savjetovanje jest. To su kazali i polaznici sami komentirajui
videosnimku jednoga cjelovitog procesa savjetovanja koji smo tijekom edukacije gledali.
Time su dokazali da bi metakognicija bila bolje iskoritena da su imali cjelovitu sliku toga
to savjetovanje jest prije nego to su krenuli na put upoznavanja njegovih sastojaka.

Vjerujemo, a prve povratne informacije polaznika i evaluacijski podatci govore u

prilog tomu, da smo ostvarili osnovni cilj ovog projekta da smo poveali zapoljivost
ovih mladih ljudi koji su u ostvarenju projekta sudjelovali s nama. Vjerujemo i da smo ih
opremili dobrim poetnim kapitalom i otvorili im put k postajanju savjetovateljem. Neki
e od njih iskoristiti ovaj kapital kao dodatnu vrijednost u svome primarnom poslu. Neki
e, ini se, odavde nastaviti put k psiholokom savjetovanju, a moda i terapiji. Kamo god
poli, elim im sretan put s puno propitivanja, sumnjanja i promiljanja koje e doivjeti
kao dokaz da je bavljenje ljudima avantura, a ne kao dokaz da nikad nije dovoljno dobro.

A mi emo sumnje, propitivanja, teka mjesta i njihove povratne informacije sigurno

ugraditi u sljedeu edukaciju iz psiholokog savjetovanja. Samo tako moemo biti bolje.

72
Samozapoljavanje
- kako pokrenuti vlastiti
posao kao pomaga

Tanja Sever
Psiholoki centar Sever

Uvod

Samozapoljavanje predstavlja opravdan oblik profesionalnog usmjeravanja i

izlaenja na trite rada te mogue egzistencijalno rjeenje u doba rastue nezaposlenosti
u Republici Hrvatskoj.

Osobe pomagake struke imaju mogunost samozaposliti se, odnosno same stvoriti
svoj posao. Ipak, postoje neke specifinosti koje se veu uz ove struke. Naime, privatna
je praksa razliito regulirana za razliita pomagaka zanimanja, odnosno nema uni-
verzalnog naina pokretanja vlastitog posla za pomagae. Stoga je vano raspitati se o
specifinostima vezanima uz vlastito zanimanje. Postoji problem svrstavanja pomagaa
pri odabiru djelatnosti slubenici u institucijama esto nisu sigurni kojoj skupini
pomagai pripadaju. Pored toga, privatna je pomagaka praksa zahtjevna i u provedbi
potrebno je imati mnoga znanja, ali i mnoge vjetine i kompetencije koje se trae na
svakodnevnoj razini. Ipak, postoji potreba za raznim vrstama savjetovanja, dijagnostike,
psihoterapije... Svakodnevno se pokazuje da dostupni kapaciteti u institucijama nisu do-
voljni. Samozapoljavanje zapravo znai izlazak na trite, odnosno samostalno predstav-
ljanje sebe pred ljudima koji trebaju usluge pomagaa. To je trite vano upoznati kako
bi se izlazak mogao kvalitetno planirati. Isto tako, iskustvo je pokazalo da e klijenti prije
odabrati strunjaka pomagakog zanimanja koji je specijaliziran za odreeno podruje
rada, primjerice za rad s djecom s potekoama u razvoju, za terapiju igrom i slino.

73
 Prije donoenja odluke o pokretanju vlastitog posla korisno je izraditi vlastiti poslov-
ni plan koji razrauje ideju koju se eli provesti, a nuno je i upoznati se sa zakonskim
uvjetima za otvaranje individualne ili grupne prakse te s osnovama raunovodstva i
financija malih poduzea. Takoer je potrebno razviti vjetinu planiranja i postizanja
poslovnih ciljeva, ali i upoznati se s osobnim karakteristikama koje mogu olakati ili
oteati samostalno stvaranje i odravanje radnog mjesta.

U ovom emo poglavlju prezentirati poslovni plan samozapoljavanja, koji moe

posluiti kao poetak planiranja pokretanja vlastitog posla. Poslovni je plan potreban
svim poduzetnicima i onima koji se tek spremaju to postati i onima koji to ve jesu te
razmiljaju o daljnjem razvoju svojeg posla. Poslovni plan brzo otkriva slabe toke ideje
s kojom kreemo u poslovni pothvat, pa samim tim omoguuje doradu ideje ili njezino
naputanje.

Pri izradi poslovnog plana upoznajte se to vie s financijskim i pravnim aspektima

jer ta znanja nisu svojstvena pomagakim strukovnim zanimanjima, a svakako e vam
olakati planiranje.

Neke su od osobnih karakteristika koje e najee olakati pokretanje i voenje vlas-

titog posla:

ODLUNOST U DONOENJU ODLUKA

***
SPOSOBNOST STALNOG ODVAJANJA BITNOGA OD NEBITNOGA
***
JASNOA U SAMOPREZENTACIJI
***
JAANJE SAMOPOUZDANJA U ZAUZIMANJU ZA SEBE I SVOJ RAD.

elimo vam da pronaete ove karakteristike u sebi i ohrabrite se u stvaranju vlasti-

toga radnog mjesta!

74
 Poslovni plan
samozapoljavanja

OSOBNI PODATCI VLASNIKA

Naziv poduzea: ...........................................................................................................................

Ime vlasnika: .................................................................................................................................

Datum roenja: .............................................................................................................................

Adresa poduzea: ..........................................................................................................................

Telefon (na poslu): ................................................. (kod kue): .................................................

Kuna adresa: ................................................................................................................................

(Ako se razlikuje od adrese poduzea.)

Mjesto i datum: ..........................................................

75
 VIZIJA PODUZETNIKOG POTHVATA S OBRAZLOENJEM

1. Objasnite svojim rijeima to namjeravate RADITI.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

TRINA OPRAVDANOST
Odnosi se:
na opis djelatnosti i usluga
na trite postojeih usluga
na opravdanost uvoenja i prodaje novih usluga
na specifine prednosti novoga pravnog subjekta na tritu usluga.

RAZRADA NAVEDENIH POJMOVA

1. OPIS POSLOVANJA

1. Opiite usluge koje ete pruati.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................
76
2. Objasnite svojim rijeima zato smatrate da vi (i vai poslovni partneri) imate iskustvo,
sposobnost i predanost uiniti predloenu poslovnu inicijativu uspjenom.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

3. Priloite ivotopis ili iznesite detalje:

a) o obrazovanju i kvalifikacijama
b) o prethodnome radnom iskustvu (detaljno)
c) o osposobljavanju
d) o drugim relevantnim informacijama
e) o hobijima i interesima.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

(Napomena: Ovaj bi dio trebao sadravati podatke o svim osobama navedenima u prijedlogu.)

1. OBRAZOVANJE

1. Upiite podatke o svojim znanjima i iskustvu. (Priloite ivotopis.)

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

77
2. Navedite zavrene i relevantne edukacije za voenje poslovanja, kao to je primjerice
edukacija iz pojedinih psihoterapijskih pravaca, edukacija o savjetovanju i tretmani-
ma i slino.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

3. Jeste li identificirali ili vam je preporuena neka vrsta edukacije koja bi vam pomogla
u voenju posla, primjerice profesionalna, tehnika ili poslovna edukacija?
Ako je odgovor potvrdan, navedite o kojoj je edukaciji rije.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

4. Jeste li pohaali kakav edukativni program koji vam je dao relevantne vjetine ili poslovno
znanje koje e vam pomoi da uspjeno provedete poslovnu inicijativu?
Ako je odgovor potvrdan, navedite o kojem je programu rije.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

3. VAE TRITE

1. Tko su vai korisnici i klijenti? Objasnite komu e biti namijenjene vae usluge.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

78
2. Navedite podatke o provedenom istraivanju trita. (Priloite dokaze.)
Objasnite kako ste proveli istraivanje trita i izloite dobivene rezultate.
(Priloite dokaze rezultata.)

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

3. Kako ete nadvladati svoju konkurenciju?

Iznesite podatke o specijalnim karakteristikama ili uslugama koje ete pruati.
Zato e ljudi radije dolaziti vama nego konkurenciji?

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

4. Tko je vaa konkurencija? Navedite podatke o svojim glavnim konkurentima, njho-

vim jakim stranama i slabostima.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

79
 MARKETING POTHVATA

Odnosi se:
na predstavljanje svojih usluga korisnicima i zajednici
na definiranje oblika dostupnosti potencijalnim korisnicima.

1. Koja e vam promidbena sredstva trebati kako bi potencijalni

klijenti saznali za vau inicijativu?
oglaavanje
plakati/letci
prozori duana
usmene preporuke
pota
plaeni oglasi u novinama
natpisi na vozilima
neto to nije navedeno

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

2. Opiite kako i gdje planirate oglaavati i promovirati svoju inicijativu.

Iznesite podatke o predvienim trokovima.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

80
 TEHNOLOKO-TEHNIKI ELEMENTI POTHVATA

Odnosi se:
na opis potrebne infrastrukture (lokacija, prostor, oprema i obrtna sredstva)
na opis strukture zaposlenika (broj, kvalifikacija, radno optereenje, oblik
radnog ugovora)
na nain organiziranja financijskog poslovanja i knjigovodstva
na izbor odgovarajueg oblika osiguranja svojih usluga.

1. Opiite poslovni prostor u kojem namjeravate raditi.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

2. Navedite podatke o potrebnoj opremi i dozvolama koje posjedujete. (Priloite dokaz.)

to od toga ve posjedujete?

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

Vrijednost (HRK): ....................................................

3. to vam je potrebno? ................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

Cijena (HRK): ............................................................

4. Zato je navedena oprema potrebna? ....................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

81
5. Ako planirate imati zaposlenike, napiite popis njihovih poslova, kvalifikacije, oblik
radnog ugovora i njihovo predvieno radno vrijeme.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

6. Koliko ete naplaivati po satu, obavljenom poslu ili usluzi?

Obuhvatite sve ope trokove i ono to je najvanije dobit.
Opi trokovi obuhvaaju:
troak materijala
troak grijanja/struje/najma
troak rada
administrativne trokove i slino.

Ne zaboravite obuhvatiti i neproduktivno vrijeme, koje podrazumijeva putovanja, admin-

istraciju, pisanje nalaza, miljenja ili potvrda, dakle ukupno vrijeme provedeno na poslu.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

7. Koliko ete jedinica/usluga/poslova pruati? Objasnite kako namjeravate ostvariti

taj cilj.
.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

8. Navedite sve vrste osiguranja koje su vam potrebne za poslovanje.

Trokovi razliitih vrsta osiguranja mogu obuhvaati:
javnu odgovornost
odgovornost za usluge
osiguranje od poara i krae
odgovornost poslodavca
osiguranje vozila
osobno osiguranje.

Razmotrite sve opcije (rabljeno, novo, lizing/najam...).

.........................................................................................................................................................

82
 FINANCIJSKI ELEMENTI POTHVATA

Odnose se:
na investicije u osnovna sredstva
na investicije u obrtna sredstva
na trokove poslovanja
na proraun amortizacije
na izvore financiranja
na procjenu ostvarenja prihoda
na projekciju rauna dobiti i gubitka (dohotka) u petogodinjem razdoblju.

PODATCI O FINANCIJAMA

SMJERNICE ZA FINANCIJSKU KONSTRUKCIJU

A. Uzmite u obzir sezonske varijacije u pruanju usluga i u opim trokovima, kao to su trokovi
grijanja i struje zimi.
B. Pobrinite se da su vae procjene realne te da pokrivaju vae potrebe za prihodom za ivot.
C. Moe doi do vremenskog odmaka izmeu trenutka pruanja usluge i primanja uplate, pri-
-jerice, neto to je odraeno u sijenju naplaeno e biti tek u oujku. Na zaboravite da je za
vas povoljnije plaanje gotovinom na ruke od odgode plaanja, posebice na samom poetku
vaeg poslovanja.
D. Ne precjenjujte potrebe za zalihama, budite realni!
E. Neke je trokove mogue protegnuti na 12 mjeseci, to jest plaati ih mjeseno ili kvartalno.
F. Ne zaboravite da neki datumi poetka otplate kredita mogu varirati, primjerice, neki krediti
dolaze na naplatu desetog dana u mjesecu. U nekim je sluajevima banke i druge financijske
institucije mogue uvjeriti da omogue odgodu otplate nekoliko tjedana.
G. Ne zaboravite na naplatu i uplatu PDV-a, ako uete u sustav poreza na dodatnu vrijednost.

1. Za kakvu ste se financijsku pomo dosad moebitno prijavili?

PODATCI:

Izvor: ..............................................................................................................................................

Zatraeni iznos: .............................................................................................................................

Ponueno: .....................................................................................................................................

Ukupno: ........................................................................................................................................

Ve dogovoreno financiranje: .....................................................................................................

Sveukupno: ...................................................................................................................................
83
2. PRIHODI ZA IVOT
Navedite svoje minimalne trokove i sve prihode (bez trokova poslovanja).

.........................................................................................................................................................

OEKIVANI GODINJI TROKOVI (A)

TROAK IZNOS
Hipoteka
Najam
Odvoz smea i trokovi vode
Plin, struja i loivo ulje
Osiguranje (osobno i imovine)
Hrana i odravanje kuanstva
Odjea
Telefon
Razliite vrste najma
Zabava (restorani i pie)
Pretplate na asopise
Porez i osiguranje vozila
Odravanje automobila
Trokovi djece i darova
tednja
Otplate
Drugo (navedite to)
Rezerve
Ukupno trokovi

OEKIVANI PRIHODI (B)

Ukupni prihodi lanova obitelji/partnera: ...............................................................................

Drugi prihodi (navedite koji): ....................................................................................................

UKUPNO: PRIHOD .................................... KN

84
Ukupan prihod za ivot potreban u godini dana
(A B) Ako va oekivani prihod (B) prelazi procijenjene trokove (A), trebali biste
odluiti koliko novca moete uloiti u svoju poslovnu inicijativu.

PREDVIANJE NOVANOG TIJEKA: ZA 12-MJESENO RAZDOBLJE

ULAZ GOTOVINE od klijenata: ...............................................................................................

Sredstva podrke poslovanju: ......................................................................................................

Drugi poslovni prihodi: ...............................................................................................................

PDV: ...............................................................................................................................................

UKUPNO: .....................................................................................................................................

IZLAZ GOTOVINE IZNOS

Materijal
Zaliha
Plae (samo zaposlenika)
Podizanje gotovine
Najam
Grijanje/rasvjeta
Odnosi s javnou i oglaavanje
Telefon/telefaks
Potarina i uredski materijal
Osiguranje
Popravci/odravanje
Prijevoz/putovanja
Kapitalni trokovi
Otplata kredita
Otplata drugih kredita
Naknade za profesionalni rad
PDV
Drugo
UKUPNI IZLAZ GOTOVINE

85
Neto novani tijek (IN/OUT): .....................................................................................................

Poetno stanje (deficit): ................................................................................................................

Zavrno stanje (deficit): ...............................................................................................................

PROCJENA RIZIKA I NAINI NJIHOVA NEUTRALIZIRANJA

Odnose se:
na rizike vezane uz procjenu prednosti novoga pravnog subjekta na tritu usluga
na rizike vezane uz tehniko-tehnoloke elemente
na rizike vezane uz financijske elemente
na rizike vezane uz marketing.

DINAMIKA OSTVARENJA POTHVATA

Navedite koje ete sve korake uiniti pri ostvarenju svojeg pothvata, a imajui u vidu sve
to smo prolazili kroz razradu poslovnog plana.

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

ZAKLJUNA OCJENA OPRAVDANOSTI POTHVATA

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

PROSTOR PREDVIEN ZA UPISIVANJE NOVIH I NEPOZNATIH POJMOVA

(iz financijskog ili pravnog jezika)

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................
86
Popis referenci

1. Elton-Wilson, J. (1994). Is there a difference between personal and professional

development for a practicing psychologist? Journal of Educational and Child
Psychology, 11(3), 370-79.

2. McAuliffe, G., & Eriksen, K. (Eds.). (2011). Handbook of counselor preparation:

Constructivist, developmental, and experiential approaches. Thousand Oaks,
CA: SAGE Publications, Inc. doi: http://dx.doi.org/10.4135/9781452230498

3. Ridley, C.R., Mollen, D. i Kelly, S.M. (2011). Beyond Microskills: Toward a Model
of Counseling Competence. The Counseling Psychologist, XX(X) , 140.

4. Skovholt, T.M. i Ronnestad, M.H. (1992). Themes in Therapist and Counselor

Development. Journal of Counseling & Development, 70, 505-515.

5. Wilkins, P. (1997). Personal and Professional Development for Counsellors.

London: Sage

87
Vie o projektu saznajte na
 Projekt: Poveanje zapoljivosti
strunjaka pomagakih zanimanja
Grant contract no. IPA4.1.1.1.04.01.c02

Drutvo za psiholoku pomo, Kneza Mislava 11,

Zagreb, 01 48 26 111, 01 4826 113, www.dpp.hr

HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOLJAVANJE

Ulica grada Vukovara 70/3
10 000 Zagreb, Croatia

www.strukturnifondovi.hr

Grad Zagreb Hrvatski zavod za zapoljavanje Prava Formula d.o.o.

Podruni ured Zagreb