Povijest naselja u Posayini god. 171 BY. Priopéio dr, Gustav Bodenstein u Bet. (Nastavak,) Na priopéeni opis sjevernog dijela Bosne i pdjelni predstojnik dr. L. pl. Thallée: Original nalazi se u ©. fase. 14916. Ovaj opis sadriaje vrlo dragogjenih podataka o tadanjoj Bosni, on opisuje granice onoga dijela, sto je onda spadao pod carsku vlast. Pojedina scla opisana su potanko, te nam spis podaje dosta vjernn sliku 0 njihovoj veligini te o njihovim orogratskim i hidrogratskim prilikama. Imade i topogratskih sitnica o pojedinim mjestima pa i histo- ritkih vijesti o polo%aja razorenih turskih selitta, gradova i kula, Osobito je toan opis u vidu kulturne sposobnosti tla. U njemu se pomno razli- kuje sumsko, poljsko, livadno i motvarno tlo, te se napominju i oni dijeloyi tla na po se, koji su manje ili vise izvrieni poplavama Save. Za opisom svakog pojedinog predija slijedi posebni popis, w kojemu se imenice napominju. posjednici zemljista, njihov posjed te prihod, a ovaj popis ne samo da je zanimiv u etnogralskom vida, nego i u vidu ckonomske povijesti Posavine. Na kraju nalazi se joS sumarni izvod, u kojemu se uporegjuju odnotaji razih tipova naselja, njihovog posjeda te njihovog poreznog prinosa. Kako se po ovome Sto smo rekli razabire, ovaj je spomenik ne samo u vidu historiékom, nego i u vida ckonomskom, etnogratskom pa iu vidu geogralskom velo yazan. Mi ga zato iznesosmo u originalnom tekstu, da sluZi osnovom slijedecim razma- ima o prilikama u bosanskoj Posavini za carske viade u godinama 1718.—1739. godine 1725. upozorio me je gosp. Koji me je i ponukao, da ga objelodanim. kr. zajednigkom finaneijalnom arhivu u odjelu ,Ugarska‘ u tra I. Bosna pod carskom upravom za vremena od god. 1718. do 1739. 1. Prije nego i se potanje zabavimo zemljistem, Sto ga je Austrija na bosanskom flu stckla poZarevazkim mirom, valja nam se osvrnuti na ratne operacije onog vre~ mena, u koliko su se doimale Bosne. Kada je u ljeto god. 1716. planuo rat protiv Porte, i8ao je ratni plan principa Eugena u prvome redu za time, da operira proti Biogradu, da onda istisne Turke iz Banata i da carsku viast protegne preko Srbije i Bosne. Potonja imala je tek u zad- njoj Tiniji do¢i na red. Poito je glavna vojska imala da operira u ovome vidu, nije bilo moguée principu, da poSalje poveée odjele u Bosnu, a s toga bijahu dogogiaji na n516 ovom dijelu bojnog polia 2 cjelokupni uspjch od podregjene vaznosti, Ali obzirom na remijiéte, steteno u Bosni, bile su raine operacije ovdje izmegju Drine i Une bak i dijelovi odstupljeni, koji su osvojeni oruajem uw ‘oj strani bilo samo malo sila na raspolaganje 2a operacij Bosni, oboruzavali su se Turei ovdje u sav mah te su zemlju tako udesili, da se je mogla posve dobro obraniti, ‘Tome je islo u prilog, Sto je Porta i onako namjeravala da provali u mletaéko zemljiste u Dalmaciji, a na strani turskoj se bojalo, da ée se prineip Eugen s Mlevanima zdruziti i provaliti u Bosna, Dovim su se u Sarajevu sabirale znamenite vojske, odasiljali su se matni odjeli u vadnija mjesta na sjevern, kao u Travnik, Livno, Glamod, a jake rezerve bijase u Banjoj Luci, Zvornik, Bihaé i Novi dobige jaku posadn a mjesta diljem Save utvegiivala su se. Osobito se obaziralo na Tursku Graditku: tamo se pojaéala palanka i providila novim haterijama. I Der- venta i Kobaé pretvorise u tvrgjavu te ih provigjeke vojskom. ‘ome za ofenzivu sastojale su se u tome, sto su se na Savi prikupile lagie, koje bi imale prevesti vojsku’). Nasuprot, pripreme earskih zapovjednika na bosanskoj granici nisu ni iz daleka bile tako intenzivne, jer su sve raspolozive snage odastane glavnoj vojsei. Carevei ne imagjahu twrgjave, nego samo u Brodu i u Gradisci, a njihove utvrde — osobito u potonje — nisu bile ha’ u najboljem stanju. Raga se onda tek dogragjivala, u Babinoj gredi se podizao bedem. Istina, radin zapoyjednik brodski, obrstar barun Petras, namjeravao je, da Sto prije zapotne ofenaivu proti Bose, te je principu Eugenu pred- ofio, da mu posalje kor, kojim ée podi na Tursku Gradiku ina Banju Luku. On je time raéunao na potporu krSéanskoga naroda u Bosni, koji mu se veé prije ponud da ée se pokoriti, te je pojedinee i prelazio Sava, da se naseli pod carskim okriljem. Kada je Petras ovo predlozio prineipu, odgovori mu ovaj slijedeée): Ich sche hier- niichst aus der anverwahrten Specification, was fur in dem tirkischen Gebiet gelegene Darfer dio kaiserlicho Protection boreits ampleetirt und der Herr Oberst tut gar wohl, diese Leute bei gutem Willen zu erhalten und dieselben anzunchmen, um den tibrigen zur sebleunigen Nachfolge desto mehr Anlass za geben, dem ich gleichwohl beiftigen muss, dass nicht wohl rathsam, diese Leute Mings der Save anzustellen, sondern das beste sei, ihnen einige dde Cameral-Fundos zu assigniren, um dass sie sich alldorten niederlassen und bleiben migen." Nagelo, izreteno ovaje, bijase mjerodavnim za titav vojnu. Operacija prema Banjoj Luci, Sto ja je naumio Petra’, ne bijate za sada a volji prineipu, te je zato zapovjedio, da se ograniti samo na defenzivu. Ali w natoé tome, neke su operacije ipak veoma znamenite, Petras bijase dusa svim poduzedima na ovoj strani, Podetkom augusta znpoteo je svoje operacije Getovanjem na turskom podrugju. odlutne, jer su samo 0 Dogim je na car u Na vise mjesta presao sje s jakim odjelima Granigara_preko Saye te je ‘Turke bacio sa obale u bedeme i gradove, koji leze dalje v zemlji. Tako je najprije u Bosni nakao ja’eg uporista, Osobito zaposjeo je manjim odjelima Turski Brod, Koji ostavike Turei Princip Engen odobravao je postupak obrstarov pismom, u kome se »Der Herr Obrist hat sehr wohlgetan, dass er das tirkische Territorium ige Land, na vrat na nos. megju inim vel mit seinen unterhabenden Leuten betreten, auch Posto gefasst und das jen 5) 0 ovim tarskim pripremama uw Bos Mo éu ga drugom prilikom priopéiti. Nasloy ma rarodnom mazejun Badimpedt 4%) Ratoi arkiv, Tarkoukrieg*, 1716,, fase. VIL, 280, Putak, 30, jula 1716. opis Bosne, nay Von dem Kinigreich Bosnien*, a original se éava 1soviel thunliel in Contzibution zu aetzen sucht, welches Derselbe fort continuiren und dem Feind allen miglichen Abbruch mit gehdriger Vorsichtigkeit und soviel ohne Gefahr geschehen kann, zu thun hiitte. Pobjeda principova kod Petrovaradina i uslijed nje na turskoj strani nastali strah, bijahu zapovjedniku u prilog, on je mogao jo odlat- nije napredovati iz Broda, te je pokuino da jzvede svoj stari naum ida krene prot ‘oj Gradi8ci, najjagoj turskoj totki na Savi"). Isprva naumio je, da tursku posadu prividnim napadajem namami wu vatru svojih topova i da ju satare. Ova je namjera posve uspjela, Kada Turci provalige iz grada, padose njihove vogje i mnogi vojnici u prvom plamenu, posada, time zastragena, udari u bijeg te u noéi ostavi tvrgjavu, koju je prije odlaska zapalila. Samo malo nuzgrednih zgrada otelo se podaru, Tako osvojike carevei bez gubitka ovu vainu totku. Petra’ sagradi na mjestu stare tvrgjave éardak, copake ga palisadami te ostavi u njem priligno jak odjel. ‘To bijase prvo vainije upo- rigte, Sto ga carevei na bosanskom tlu zadobige. Otale zareda&e Setovati te nametati stanovnistvu. kontribueije, za ove uspjeine akeije vrati se Petra’ u Brod te se spremake na novu provalu, koja je imala da segne dalje u zemlju i da osvoji Derventu. Ovo mijesto posjeli_ su ‘Turei vanredno jako, da zatvore prolaz dolinom Bosne. Kada je zapovjednik brodski doznao, da je jedan odio otale pozvan u nutrinu Bosne, krenu sredinom septembra sa nekoliko Ijudi i sa 6 topova na Derventu®). Nenadanom brainom pade pred tvrgjavu te suzbi turske dete, koje su posve iznenagjene na Ukrini stale da se brane, iza kratka boja a osim toga im presjeve put do tvrgjave. ‘Tako pade i Derventa bez muke u ruke careveima, Koji nisu trebali ni da upotrebe park, kojim se imala opsijedati. Ali, pokto je mjesto bilo osamljeno a od carske linije preveé udaljeno, odludi Petra da bedeme iz temelja porusi. Posto je to obavio, vrati se mala Geta natrag preko Save, ali je prije na kadiluk nametnuo kontribuciju. Turke toliko je zastra8io ovaj napadaj, da su se bojali tak i provale na samo Sarajevo. Na donjoj Savi bijate Raga uporistem nekim akcijama prema Sapeu i Le&nici, te je potonje mjesto takogjer posve razoreno. Koncem septembra krenu jedan odio na Bijeljinu te je nakon kratke bitke osvoji, a tursku kulu tamo digoSe lagumom wu zrak®). Od prilike mjesce dana iza akeije na Derventu krenu Petra’ opet dolinom Bosne, da se okoristi teBevinama, Sto ih je donio pad Dervente i da razori izokolna tvrda mjesta turska. Ekspedicija bila je namijenjena Doboru, Kotorskom i Doboju, 20. no- vembra 1716. krenu Petras uz Bosnu prod Samac Mirolam-Chodschak, koji je nakon shbog okrSaja providio jednim odjelom, ali je naumio, tim se vrati, razoriti ga iz temelja I Dobor ga dopane ruku bez okraja, Beg, koji je njime zapovijedao, pre- straxen pretjeranim vijestima o jakosti dolazeéeg neprijatelja, predade se na poziv obrstarov sa viSe topova, znatnom diebanom i sa velo yelikom zalihom Zita, Posadi) dozvoljeno je da slobodno ide u Graganieu. I ovo tvrdo mjesto razorige posvema, jer nije bilo misliti o tome, da se u ono predzimno doba odabere uporistem za daljne operacije. *) Po Potraterom i Tagao samo sa 200 snemaka. *) Rata arkty, yTlrkenkrieg*, 1716, fase. IX., 100 *) Ove kule Dile su od kamena, oble, 1 priliéno visoke — do pet spratora — sa malim pro zorima 20 topove, Bilo je veoma tetko osvajati ih, ako nije bilo pri ruci topova za opsijedanj. 4) Bilo je svega 200 momaka, dobro provigienih. Sea xe des Pringen Eugen‘, 11, Ser, 7. ary str, 8B. ia bijaie turska posada jaka 1000 Iai, a Je on kod te operaciie raspo- ut— 578 Uporedo sa ovom Petraiovom akejjom isla je akeija graniéarskog kapetana Uavarhelya protiv Doboja. Ovdje se Krajiiniei namjerite na jaku palanku sa 1000 momaka posade, na koju odma navalige, Nakon kevava boja zagospodovase carevei hedemom, Turei se povukose u sam grad, kojega carevei bez topova ne mogose da osvoje te — popaliv palanku — vratise se u brda da osvoje Kotorsko. Odanle uteko%e ‘Turei, im su dosti earevei na domak te ovim ne osta drugo, nego da popale mjesto. Zavuiiy se oba odjela vrati¥e se u Brod, kamo stigose ma 24. novembra. Na toj su vojni earevei prodrli daleko u dolinu Bose te su oplij okolni a Tureima oteli uporista za eventualne ckspedicije u zimno doba. Velika njihova zaliha u zity i déebani bila je unistena. Dovim je ratna godina 1716. na Savi zavr8ila ovim neospornim uspjesima; nije uspjelo earskim zapovjednicima na zapadnoj graniei Bosne, generalfeldwahtmajstoru grofa Draskovién i feldmarSallajtnanta grofu Rabatta, da zavrSe ratovanje jednakim uspjehom. Razlog tome bijase oskudiea raspolozivih sila, manjkava organizacija i vje- Mina Granigara te potpuna oskudica slozne operacije u earskih vojskovogja. I pomoé mletaéka pokazala se nepowzdanom te se odustalo od nakanjene kooperacije sa pro- veditorom Emor. Ona je bila osobito potrebna 2a provalu na Bihaé, sto ju je i prineip Eugen zapovjedio. Ali, prem se to tri puta pokuSalo, nije ova nakana radi gornjih razloga uspjela, tek se poduzimali slabi pokusi. Samo grofu Dratkoviéu poslo je w augusta za rukom, da sa jakom &etom Gra- nigara i sa nekoliko topova osvoji grad Dubicu, poito su ga Turei, videdi kako se primigu carevei, gotovo bjegimice ostavili. Za iste vojne pala je i Kostajnica u rake Draskoviéeve a obje kule Drenovac i Slabinja nisu se mogle vite odréati. Tako je uspjelo bar na d6njoj Uni dobaviti dvrsta uporista a Koneem godine bijahu osim ovih. vainih tovaka i sva vaznija mjesta na Savi u rukama earskih zapoyjednika, sto mavi, uvatiy njihove slabe sile, dosta vazan uspjeh. Siroka pruga bosanskog tla pala je pod careva vlast. Tu su se utjeravale obilne kontribucije a ove donijele su osobito slijedeée godine zmamenite svote, koje su se upotrijebile za gragju tyrgjava na Savi. Steklo se time i uporiste za daljnja @etovanja dalje u zemlju a ova pomanja Zetovanja bila su takogjer uspjeina. Tu so oteo transport Zita, tamo se osvojio koji turski Samac ili se popalila koja palanka. Narod se takim prilikama po moguénosti Stedio, jer je princip Eugen polagao na to velike va%nosti da se zemlja Sto bolje pazi te da se uzmogne za carski crar utjerati Sto izdainije kontribucije"). Kako se napredovalo naprotiv Turaka Dijase moguée eventualno i veéi pothvat u Bosni i njena ancksija, Ali, dok Biograd nije pao, nije so moglo slati vecih odjela vojske na Bosna a na Savi i u bosanskim Saméevima ostali su sumo maleni odjeli a Stogod je bilo raspo- lozive vojske, sve je potuteno pod Biograd®), To je razlog te nam vrela ne spominju nikakih ratnih zgoda w prvoj poli godine 1617. Ali tim se marljivije radilo o tome, da so tvegiave, palanke i Gardaci na Savi iu Bosni urede a u tu se svrhu utrosila Kontribueija utjerana w osvojenom dijelu Bosne?). Posto su Turei u Bosni mirovali te 4 amo principa Potreiu, 21. angusta 1716, Ratatavhiv, .Tinkenkrieg*, 1746, fas. VIL, 215 TTarei sa ae megiatim 1 Bom poneite orviali, Novoimenovani bosanski pala Noman Cuprilja sabrao jo yolk vojska w natin Bome fe je naumio prke Novoga provaliti w Hevatsko, all ova se makana fea bite kod Biograd isjloila 4) Bile jo tu dont snataih svotaatjrmno: Peta in (a, protokakekspedita 475), 0 api 1500 for. (aa oan mi ne racunajudi manje svote. ‘Méuje uv martn 1717. da je uslo 500 for. 500.), w jumu 1282 for. (na ou. mj, 213.),nisu poduzimali nikake operacije, razvio se izmogiu vbih obala Save #ivahan promet. Nekoliko sela poklonilo se veé da caru*) a ova ostadoke poitegjena od kontribueije Mnogo Botnjaka, osobito iz nutarnjosti zemlje, pokorilo se carskoj vlasti te je preduno, Kako Petras veli — ,kameralistima, to jest naseljeno je na imanjima kameralnim u Slavoniji®), Zastita, Sto je sa strane carskih zapovjednika veé sada wzivage narod u osvojenom zemljiétu, odavala se veé u tome, sto su povete patrole otistile kraj od razhojnika i pljakara‘). Veé u maju 1717. nacrtao je inz. poruénik Buisson kartu osvojenog predjela, ali je ova valjda bila povrina te je u njoj bilo dosta netotnosti*). Kada je prineipu Eugenu iza pobjede kod Biograda bilo moguée odvojiti od glayne vojske manjih odjela, poslao je Petrain, koji je megiutim postao generalfcld- vahtmajstor®), 300 oklopnika i zapoyjed, da sada krene na Bosnu, Namjeravalo se ovdje operirati na veliko. Veé 20. augusta, dva dana poslije predaje Biograda, pisao je Bugen dvorskom ratnom vijeéu, da za sada dri podesnim, da se nesto poduzme protiv Bihaéa, a u tu svrha da valja diéi potrebnu vojsku u generalatima iu krajis- nika®), ali kod svih operaeija da valja zemlju iz ,posebnih® razloga po moguénosti Mediti i Guvati?). Osnova operacije isla je za time, da se Zvornik i Bihaé a onda i Banjaluka osvoje i da se udesi takozvano postiranje, to jest linija utvrgjenih mjesta, koja bi vezala ove tri totke i koja bi so sastojala od Samaca, éardaka i ograda te bi imali braniti osvojeni kraj od pokusa turskog osvojenja. Najprije trebalo je osvojiti Zvornik®), onda Doboj i Banjuluku, dotim se na Bibaé imalo jurifati sa brvatske strane. Petra’ je bio uvjeren, da ni Maglaj, Zepte ni Tekanj nege biti jaki odri se, a time bi bio otvoren put u Jajee i Sarajevo. Uspjeh svih ovih namjera ovisio je samo 0 tome, hoée li biti moguée osvojiti Zvornik. Narod u onom kraja obeéao je w tome sluéaja pomoéi i dobavu Ziveza. I principa Eugenu bijase mnogo stalo do toga, da se osvoji ova tvrgjava, jer bi se onda linija posta u Bosni spojila sa onom u Srbiji Zato jo zapovjedio tml. barunu Beckersu, da pomogne izdaino Petraia i moméadisi topovima®). Potonji spremao je svoje poduzeée iz Rage i Bjeljine, dade popraviti_ puteve vy rogiotar prot. i, 97. ox januar 1717. *) Na omn. mj., protokol eksped., 1717., maj, br. 47. 8) Na om. mj., prot. eksped, Jani 1717., 952., prot. rog. 1717., apuil, 502. 4) Na ozn. mij, prot. eksped., maj, 783. 5) Petras unaprogion jo 2a svoje vasluge w ratn od god. 1717. 8, suplement be. 18 .0 ratno vijede izdalo je radi toge lajtnanta grofa Rabati (satni arhiv, registratare, 428., august 1717), g9j et pro principio 20 hhalten, dass die christichen unterthanen in gedachtem Bosnien kul m Schaden augefzt, sondern viel mehr wann sie das ttirkisehe Joch von sich 24 bringen, Hand anlogen, and denen slegreichen kkaiserlichen Waffen beitreten, aller Schute und Clemens versichert, anbei in dem Lande bei ahin abgehen- Jon Stroifpartien nicht gebrennet, mithin solches, um es seinereeit fructifiioron za Iianen, estmglich conserviert werde* — Jednako pite dvorsko ratno vijege i principa Eugen (ratni arhiv, reg., 1717 418,, anguat), da je zspovjednicima na Krajini naregjeno, os soi zwar dem Veinds mit Strifaigen a Avbruch su ton and dersclhe dadurch in soiner BestUrtiung a erhalten, sogleich abor au! gebirigo Art den in groBer Ansabl in bemeltem Kinigreiche Bosnien sesshatten christlishen Untertanen za erkonnen au goben, dass im Fall sie sich des tirkischon Joches 2a entledigen wiinschtoa, und dabei den kaiserl. ‘and chris. Waffen Vorschub Ieisteten, selbe sich der a. h, kaiserl. Gnade und Schuts ginal sichern bitten. 4) Reldang des Prinzen Eugen, I, 8. sv. supl. be. 147, #) Vidi gornju opasky. I sada jo princip narosito Pelraia znpovjedio, da stanovnike zemlje podriava ‘sit allem Glimpt and miglichstar Conservation". ‘uputs feldmarial-580 za transport topova i uredifi gazove na Drini, Prva pola septembra prosla jo dizanjem Graniéara te uregjenjem spremista za Zivez i munieiju, ali kada su prvi odjeli na 12. septombra krenuli prema Zvorniku ne bijahu te pripreme jo8 ni iz daleka dovr- Sene’a vojna snaga za operaciju bila je jos preslaba, Razlog je tome bio taj, sto se tvrdina Zvornika omalovazivala i smatrala manjom, nego li je a istinn bila i Sto se mislilo, da ée Turci, prestravijeni uslijed biogradskog poraza, ostaviti mjesto ber otpora. Ali u tome se prevarige: grad ne samo da je bio bolje utvrgjen nego li se mislilo, veé je i jedan dio biogradske posade — 2000 ljudi od prilike — iza kapitu- lacie polo u Zvornik te je pojadalo posadu'®), Ovu pogrjesku u ragunu carskog vojskovogie poveéao je niz neagodnih sluéajeva, kao to, da je vrhovni zapoyjednik za jednog jurisa dopao rana i tako se pokus izjalovio. Carske su se dete doduse bile junacki, osvojige prednje linije i predgragje a na 18. septembra i zidovima opasani a Sardacima pojagani grad na vodi te su se Turei morali povuéi u gornje utvrde. Ali posto su carske Sete morale vojevati uvijek ma vike strana, jer je valjalo suzbijati i turske pomoéne Geto, koje su navrvile sa svija strana sa brdina, bile su one preslabe a da jurifaju na kule, Pomoéna &eta, zamoljena u prineipa Eugena, stigla je istom nakon osam- dnevnog napornog puta posve umorena pred Zvornik te nije bilo ni sada uputno juri- Sati izmuéenom vo'skom. Polozaj carevaca postao je sve ozhiljnijim a zapovjednik vojske, iml. baran Beckers, odluti po zapovjedi prineipa Eugena rage poti bez Stete natrag ne obaviv posla, nego li izvrgnuti se pogibelji da nakon inate sretne vojne nastrada: Prem je krenuo noéi, opazise to Turei i oni udarige za carevcima te se dobavise i neito plijena, ali odio stize inage posve u redu u Ravu. ‘Tako se svriila ekspedieija, u koje se svak nadao dobrome, neuspjehom. Istina, namjeravala se i druga ekspedieija na Zvornik sredinom oktobra, alii nije doslo do nje. I princip Eugen savjetovao je 2a tu godina, da se odustane, jer bi uz slabe sile moglo doéi do poraza te bi se ono, sto se u Bosni za sada osvojilo, izgubilo. Carski zapo- vjednici ili su megiutim zaposleni, da marljivo urede postiranje, koje sada doduse nije islo, kako se je prije nadalo, linijom od Zvornika na Gratanicu, Gradagae, Doboj i Banjuluku, nego mnogo dalje na sjeveru, od prilike 10m daleko od Save, njome uporedo. Raina godina 1717, dakle nije ovdje donijela nikakova uspjeha, tek je nspjelo, u osvojenoj veé pruzi ustanoviti carsku vlast. Ni na unskoj granici nije bilo matnog uspjeha. Samo iz poSetka, kada su Turei najbolje svoje éete povukli, da pomognu Biogradn te je u zapadnoj Bosni ostalo samo slabe posade, bilo je nekih manjih uspjenih getovanja, Sredinom augusta posla je jedna Geta iz Dubice na Kozarae te je uzela jurisem i popalila ovo mjesto, ali nije posla dalje, i tako je ovo bio tek vojnitki uspjeh bez daljaje koristi Veé nesto prije poslo je jakoj Geti Granigara — skoro svi pothvati na_unskoj graniei poduzimali su u pomanjkanju regularne vojske grani@ari te su zato i bili kratko- trajni — da osvoji tvrdi grad na granici Furjan na Korani®). Ovu kulu nisu razorili, +) Zabli bi prodaleko, da so poblize zabavimo udesom ove ekspedicije na Zvomik. Nju i operaciju ‘na Bihaé spominjem samo w tolike, u koliko je to potrebno za razumijeyanje rasprava miroynog kongresa a Podareven. Gragia 0 zvorniskom pothvatn tako jo obilna, da bi se mogla o njema napisatiéitara monografja, 8) Reldziige, IL. ser. 8. sv., suplement br. 175. 5) Vojai arhiv, reg. 1717., 418., august. Drorsko vojeno vijeés pi8e Draskoviéa: ,wir haben xwar die glickliche Eroberung dos tirkisshen Sehlosses Furian und was dessen Besctzung halher versnstaltet worden gem vernommen; wir missen aber gleichzeitig sagen, dass es besser gewesen wire, wann die mit einem #9 glicklichen Anfang gemacht Exkursion weiters forigesetat und dem Feind mehr Abbrach su tun versucht, midhin die Grenzor nicht so bald auseinanler gelassen worden wien.— 581 — nego dali u nju juku posadu. Ovake operacije nisu imale velike yaznos ju, nego da se ragje sprema yeéa ekspedicija na Eugen naredi zito, da se ne poduzi Bihaé), a carskome vojskovogji stalo je zato mnogo do toga, da se ovo miesto otme ‘Tureima, jer bi mu time i unska linija dosla uw ruke, Onda bi bilo moguée preko Banjeluke spojiti Srbiju sa Tinijom posta, Istina, u koliko je prineip o tome pitanju raspravljao sa vojenim vijeéem, izjavio se, da valja najprije osvojiti Banjuluku a onda tek sa dvije strane krenuti na Bihaé, ali iz Beva stize zapovjednicima na graniei zapo- vied, da zajedno operiraju prema Bihaéu’), Ovi opet mi8ljahu, da valja najprije osvo- jiti Novi a tek onda da je moguée ozbiljnije proti Bihaéu napredovati, Posto nisu imali na raspolaganje drugih Seta nego Hi Granigara a ovi za opsadni rat nisu bili podesni, injalovila se i ta operacija. Granitare digoke potetkom septembra te krenuse njima na Novi. Teskih topova nije bilo a to se odma oxjetilo; vatra earevaca iz njihovih malih topova Tareima u onoj maloj ali dobro utvrgjenoj tvrgjavi nije nimalo nakkodila. Spori napredak pothvata demoralizovao je Granivare a kada je stigla vijest, da se primive jaka turska deta da pomogne Novome, zapovjedi iml. grof Heister, da se digne opsada. Vracajudi se trpili su Granitari, od kojih su veé prije mnogi pobjegli, mnogo od posade i od turske vojske, koja je stigla u pomoé te ih proganjala. Uslijed ovog neuspjeha bili su Granidari posve desorganizovani, razbjegli se na sve strane a regularne vojske nije bilo skoro nikakove i time je pothvat na Bihaé, za koji bi valjalo od glayne armade odijeliti velikih odjela, odgogjen na neizyjesno vrijeme. Zato naumi_prineip Eugen tek u proljeée 1718. da nastavi operacije u ovim krajevima, da dobije ovu vainu tyrgjavu, koju je, kako emo poslije viditi, i zahtjevao od Porte u svojim uslo- vima mira. Ratna godina 1717. dakle samo je nezmatno umnozala uspjehe g. 1716. u Bosnia osobito plan postiranja izmegju Bihaéa, Banjeluke i Zvornika, prem se Sekée okuSao, nije proveden, Valjalo je zadovoljiti se time, da se zemljiste osvojeno lanjske godine sto holje osigura od Turaka i da se uredi postiranje tamo, gdje se veé lani uregjivalo. U zimu 1717,/18. radili su earski zapovjednici u osyojenom kraju kao i prosle godine’), Turei su pokuiali doduse vise puta da provale kroz postiranje i da pretjeraju narod preko carskih Saméeva na tursko tlo, alii uvjek ih suzbige znazno'), Tako javija megju inim Petra’, da je paka bosanski naumio dau proljeée 1718. sve krSéane iz sjeverne Bosne preseli dalje u nutrinu i time da careveima, ako bi provalili, oduzme subsisteneiju te da im ote&éa naéi dobrih i pouzdanih Kalauza®). Energiéni general predlozio je u ovom pismu i u drugom izvjeséu ix Broda od 12. marta 1718.*) da valja ‘Tureima u tome pretedi te ljudima, koji bi bili voljni presi pod carsku zaititu ne iti zapreka nego nastaniti ih u osvojenom dijelu Bosne ili predati kameralnoj in’pek- u Osijeku, da im ova doznati na Dravi stanove i zemljista, jer ti Ijudi radi svog promjenljivog i uvjek na alo naginjajudeg osjedaja ne bi trebali da se ostave bliz rijeke Save‘. 4) Foldatige, 1. ja, sv. 8., supl. br. 138, 423, august 1717. 1717.ix Bosne unislo 9981 for. 10 novi. kontribucije i da so prinosi i dalje plaéaja, Ratai arhiv, nar 1718, 4) Bilo je nekoliko puta osobito u hrvatskih granigara i ixgreda, te su primjerioe nekofa bosanska sela opljagkana pa su stmnoynici preko Jinije poita utekli na tarsko tlo. ([Ratni arhiv, eksp. protok., 527., jamuar i juni, 876, 1718. 5) Ratai avhiv, ekspol. prot, 856., 0 marta, ©) Na om. mj, 347, u april582 Ovo mnijenje usvojilo je i dvorsko ratno vijeée. Megjutim zapotelo je proljeéem u Bosni Zivo pripremanje na rat. Cuprilija, jednako energiéan kao Sto je bio bezobziran nije htio ni da voru mira sa carem te je poteo da se u velike oruza. O tome izyjeséivahu svi kea- jiski zapoyjednici a Be’. U marta se dapaée govorilo, da Numanpas smjestava w pogranigénim tvrgjavama posadu od 70.000 judi i da nastavija svoje pripreme da sabere i ratau vojsku'), I carevei pojaéa’e stranu okrenutu prema Bosni te se spremahn nx novu vojnu prema Bihaéu, Tako se dinilo, da ée se u Bosni odigrati znameni giaji u ovoj ratnoj godini. Mogjutim zapotelo je pregovaranje mira, 5. juna 1718. sazvan j % revatki, Po'to su se iz potetka pregovori otegnuli a nije ni bilo prilike, da ée d do sporazumka, nisu ni na jednoj strani prestale pripreme za rat, Tek kada sa kon- gresa stigoSe prijatnije vijesti, prestala je ponesto napetost®). Jedini Numanpaga Gupri- lija nije htio da Guje o mira, te so dalje orazao a kod Porte ulo#i prosvjed protiv rasprava sa carskim punomoénicima®), Oda8iljao je i manje éete protiv granitarskih utvrda jos i onda, kada je mir veé bio potpisan. ‘Tek Kada je na zahtjer carskih punomognika odazvan, prestadose ovi nasrtaji. Numanpasa aje prego- 2, ‘Tek Sto je pao Biograd, ponudila je Porta Austriji mir. Princip Eugen izvijestio je o tome u Bed te je dobio od cara ratno pismo od 23. septembra 1717, u kome se raspravlja o ponudama mira‘). © Bosni misljase ear, da u toj zemlji valja joS ponesta osvojiti, eventnalno nastojati, da se, popustajuéi u temu dragome, dobije Bihaé, kojim bi kraljevina Hrvatska bila redintegrirana, rijeka Una oslobogjena a nutarnje austrijske zemlje bile bi osigarane protiv svake neprijateliske provale te bi se zadobilo i mnogo vainih koristi ,in militari, provinciali et oeconomico), Veé na 13. oktobra izdane su instrukeije prineipn Eugenu za pregovore mira, u kojima mu se kao iu netom spo- menutom ruénom pismu nalaze: ,das tiirkische Novi und die Grenzfestung Bihaé auch mit einiger anderer Nachlassung und unter Hinweis aut die aufgedrangenen Kriegskosten und den zugefiigten Sehaden zu therkommen‘®). Porta je megjutim zamolila: Englesku, da posreduje za mir, a sa te, earu slabo po- voljne strane izosio se projekt, da se Biograd zamijeni sa ekvivalentom, Sultan prihvati ovaj predlog, a veé 29. oktobra 1717.7) izyjeSéuje dvorski ratni_savjetnik y, Tallmann iz Biograda, da sultan moze samo takav mir sklopiti, kojim ée mu se vratiti Biograd, ali jo za to spreman da dade ili prugu obale na jadranskom moru ili mozda Bosnu, Tako se asomice pokazala moguénost, da bi car dobio bez mukotrpnog osvajanja gitava Bosna, tli sultano zahtjev, da se vrati Biograd, predgragje Turaka, za koje se proljevalo toliko krvi, nije se mogao primiti). Tako se prekinuse pregovori no u take, w Koliko so onose na odstupanje 4) Dréavai arbiv, Acta pa *) Sadriaj ovog. ruénog a 29. septembre imosi ©) Drkavai athiv. Acta pacis Pass, L, pag. 187 1d. *) Drvavni arhiv. Acta pacis Pass., 1, 253 1 sl. *) Referat principa Eugena cara, Beé 6. novembra 1717, Dek arh, Acta pacis Pass, [str 291, sh is, pars, L, ste. 101. i sl. Goslovee isti kao w referatu, Sto sew dvorsiom ratnom583. — veé u jesen 1717, Tek podto je oduzvan engleski poslanik kod Porte, sir Worthly de Montague, Koji nije ni najmanje uplivao na ‘Turke w prilog mira!) i posto sen osman- Iijskom carstyu pomolite jasni znakovi nezadovoljatva naroda te sultana uyjerise, da svak eli i treba mira*), te je i Porta sama uvidila, da su car i prineip odludili opet prihvatiti oraZjo%), poteke Turei da popustaju. Veliki vezir slozio se sa carskim posrednikom u tome, da natelo mirovnih pre- govora bude ,possideatis uti possidetis“4), Posto je ovo navelo preliminariter usvojeno. vapose%e daljnje pripreme za mirovni kongres. U Beéu zapode%e pod predsjedanjem prineipa Eugena vijeéa, u Kojima su se ustanovile pojedine tovke mira te koliko ée se zahtijevati zemljista, da ga odstupi Porta. U ovim vijedima vazilo je zanimanje, #to ga je princip joX uvijek odavao 2a Bosnu, u velike, Q tome je primjerice pri izvijestio cara na 9. aprila): ,Dancben ist chonfalls in Beratung gekommen, ob nicht cetwa bei dem yorseienden Triedenskoagcoen die Festung Bihaé von den TUrken zu erhalten wiire. Nachdem aber bekannt, dass solche die Importanz dieses Postens gar wohl erkennen, auch ohne Not und Gewalt ihren Gesetzen gemafi nichts abzutreten pilegen. so hat man darin nichts anderes vorzumerken bofunden, als dab die Nutabarkeit der diesseits der Aluta von E, k, Mt. innehabenden Sint walachischen Distrikten darch den Graten von Steinville grindlich untersuchet und darnach weiters dberlegt werde, ob deren Abtretang gegen erwihntes Bihaé tunlich und eventuell vortriiglich sei* i w instrukeiji obojice carskih punomoénika, grofa Huge Damjana Virmonta i dvorskog ratnog savjetnika Mihajla v. Tallmanna uzelo se na to obzir. U 15. totki ove instrak- cije®) nalozeno je poslanicima, da osobito paze na to, da dobiju turski Novi i Bihaé, pa makar u emu drugome popustili¢. Svojih zahtjeva glede Bihaga neka ne iznose prije, dok od grofa Steinvillea ne dogje vijest, da je zamjena ovoga grada za pet vlaskih srezova uputna. Da poslaniei budu sto bolje upuéeni izdalo je Avorsko ratno vijeée granitarskim generalima i zapoyjednicima nalog, da poSalju tone opise osvojenih predjela u Pozarevac. Prvi_ poslao je grof Draskovié svoj izvjestaj?). On je najprije opisuo vrlo opsirno pred- zadnji turski rat, te regulaciju granice, koja se uslijed toga provela, zatim to&no razlaze, Sto seu onom dijelu krajine od podetka rata 1716. osvojilo. On potanko opravdava, zasto nije bilo moguée zaposjesti turski prezidij Jasenovac i turski grad Kostajnieu, te je valjalo oba mjesta razoriti, Nasuprot se u Dubicu iu tri kule Slabinju, Drenovae i Karabasitku kulu metnula posada, te su dobro opskrbljene. Za to predlaze grof Draskovié ,zur Sicherung des Handels und anderer Beziehungen* slijedeéu pogranitnu 4) V. pismo Tallman principa Hagonu iz Biograda 10, januara 1718, Acta pacis Pass, L, 343. 5) Na om. mj. L, 514. 5) Referat earn of 4, februara 1718. u Acta pacis Ps a Biograda, da valja carske zahtjove podupirati enorgi prodstavljaja ysr0o turskih pokrajina u Bvropi 4) Acta paeis Pass. 1, str, 625. i sl #) Acta pacis Pass., I, 108. 20. aprila 1718. ixlalo je dvorsko rutno vijoge fini. grofu Steinvile tajni reskvipt, u kome so vali: ,wir vertrauen es dem Herren Falmarschallon im geheimen an, das os daraut ankommt, ob nicht etwa bei erschender Tanlichkeit, die borihirten fint wallachischen Disteikto gogen Uher- lassung der Festung Bihaé cum territorio den ‘Tirken zuriickzustellen.* (Ovaj predlog odobrio je t car) ©) Acta pacis Pass., Ly ste. 827, i 4) Acta pacis Pass., IL, str. 120, f sl: ,Berieht von den kaiserl, banatischen-kroatitchen Grintsen, vie solehe ia dem vorletaten Kriog und in der letzten Fridenshandlung gestanden, was im gegeawilrtigen Krieg von dem Feind erobert, wie solehe tatstchlich stchen and was aur Sicherung der Grinaen erforderlich wit." 1. 888... 1 Tallman je pisso 24. januara Jim pothvatima Bosal iu pokrajinama, ‘koje