PRAETORIOUS

DEN BRAUN
DA VINIJEV KOD

Dan Brown: Da Vinci Code

Copyright 2003 by Dan Brown

ISBN 0-385-50420-9

2
 PRAETORIOUS

Zahvale

Prvo i najvanije, zahvaljujem svom prijatelju i uredniku, Dejsonu

Kofmanu, zato to je toliko naporno radio na ovom projektu i zato to
je istinski razumio o emu se zapravo radi u ovoj knjizi.
Takoer, jedinstvenoj Hajdi Lang - neumornom borcu za Da
Vinciev kod, izuzetnom agentu i odanom prijatelju.
Ne mogu dovoljno da izrazim svoju zahvalnost izuzetnom timu u
Dabldeju, na njihovoj velikodunosti, vjeri i izuzetnom vodstvu.
Naroito sam zahvalan Bilu Tomasu i tivu Rubinu, koji su od samog
poetka vjerovali u ovu knjigu. Moja zahvalnost takoer i originalnoj
postavi prvih domaih navijaa, koje predvode Majki Palgon, Suzana
Herc, Danel Moburg, Deki Everli i Adrien Sparks, nadarenim ljudima
u timu prodaje Dabldeja, kao i Michaelu Vindzoru za nevjerojatnu
opremu knjige.
elio bih da zahvalim, na velikodunoj pomoi u istraivanju za
ovu knjigu, Muzeju Luvr, Francuskom ministarstvu kulture, Projektu
Gutenberg, Nacionalnoj biblioteci, Biblioteci drutva gnostika, Slubi
za istraivanje i dokumentaciju Odjeljenja slikarstva Muzeja u Luvru,
Katolikim svjetskim vijestima, Kraljevskoj opservatoriji Grini,
Londonskom drutvu za ouvanje podataka, Arhivi dokumenata u
Vestminsterskoj opatiji, Donu Pajku i Federaciji amerikih
znanstvenika, kao i petorici lanova organizacije Opus Dei(od kojih su
trojica sadanji, a dvojica bivi lanovi) koji su ispriali svoje prie,
kako pozitivne tako i negativne, o svom iskustvu unutar organizacije
Opus Dei.
Zahvalnost takoer dugujem i knjiari Voter street, zato to su
pronali toliko knjiga tokom mog istraivanja, svom ocu Richardu
Braunu nastavniku matematike i piscu - na njegovoj pomoi oko
Boanske proporcije i Fibonucievog niza, Stijenu Plantonu, Silvi
Bodlok, Piteru Makgviganu, Fransisu Makinerniju, Mardi Vohtel,
Andreu Verneu, Kenu Keleheru iz Anhorbal web media, Curry Sotak,
Karin Popam, Ester Sung, Mirijam Abramovic, Vilijamu Tanstol-Pido i
Grifinu Vuden Braunu.

3
 PRAETORIOUS

I naposljetku, u jednom romanu koji se toliko bavi svetim enskim

principom, bio bih nemaran kada ne bih spomenuo dvije izuzetne ene
koje su obiljeile moj ivot. Prvo, svoju majku, Koni Braun - kolegu
pisca, hranioca, muziara i uzora. I svoju suprugu, Blade -
povjesniarku umjetnosti, slikaricu, urednicu i bez sumnje
najdarovitiju enu koju sam ikada upoznao.

4
 PRAETORIOUS

injenice

Sionski priorat - europsko tajno drutvo osnovano 1099. godine -

stvarna je organizacija. Godine 1975. Nacionalna biblioteka u Parizu
otkrila je spise poznate pod imenom Tajni dosjei, u kojima se navode
mnogobrojni lanovi Sionskog priorata, meu kojima su i sir Isak
Newton, Boticeli, Viktor Igo i Leonardo da Vinci.
Vatikanska prelatura poznata kao Opus Dei izuzetno je pobona
katolika sekta koja je nedavno bila predmet polemike povodom
izvjetaja o ispiranjima mozga, prinudi i opasnom ritualu znanom kao
"tjelesno samomuenje".
Opus Dei je upravo priveo kraju izgradnju Nacionalnog stoera
vrijednog 47 milijuna dolara, smjetenog u Aveniji Leksington 243 u
New Yorku.
Svi opisi umjetnikih djela, arhitekture i dokumenata, kao i tajnih
rituala u ovom romanu su vjerni.

5
 PRAETORIOUS

Prolog

Muzej Louvre, Pariz 22:46

Ugledni kustos Jacques Sonijer posrnu kroz zasvoen ulaz u
Veliku galeriju Muzeja. Pohrli ka najblioj slici koju je vidio, jednom
Karavau. Grabei pozlaeni okvir, sedamdesetestogodinji ovjek
podie remek-djelo i povue ga ka sebi tako da se ono odvoji od zida.
Sonijer se srui na lea, pokriven platnom.
Kao to je i oekivao, gvozdena kapija u blizini padne uz
zagluujui tresak, zatvarajui ulaz u krilo. Parket na podu se zatrese.
U daljini, oglasi se alarm.
Kustos je leao za trenutak, borei se za dah, procjenjujui
situaciju. Jo sam iv. Ispuzao je ispod platna i pogledom pretraivao
prazan prostor u potrazi za sklonitem.
Zau se glas, toliko blizu da se zaledio: "Ne mrdaj." Na rukama i
koljenima, kustos se ukipi, polako okreui glavu.
Svega pet metara daleko, sa vanjske strane zatvorene kapije,
silueta njegovog napadaa, velika poput planine, zurila je u njega kroz
gvozdene reetke. Bio je irok i visok, avetinjski blijede koe i ve
prorijeene bijele kose.
Duice su mu bile ruiaste sa tamnocrvenim zjenicama. Albino je
izvukao pitolj iz kaputa i proturio cijev kroz reetke, uperivi je pravo
u kustosa. "Nije trebalo da bjei." Nije bilo lako odrediti njegov akcent.
"A sada mi reci gdje je."
"Ve sam vam rekao", kustos promuca, kleei bespomono na
podu galerije. "Nemam predstavu o emu govorite."
"Lae." ovjek je piljio u njega, potpuno nepomian. Jedino mu je
u avetinjskim oima titrao bljesak. "Ti i tvoja braa imate neto to
vam ne pripada."
Kustos osjeti nalet adrenalina. Kako je mogao da zna?
"Veeras e to biti vraeno pravim starateljima. Reci mi gdje je
sakriven, i ostati e iv." ovjek podie pitolj u ravan sa Sonijerovom

6
 PRAETORIOUS

glavom. "Jesi li spreman da umre za tu tajnu?"

Sonijer je gubio dah.
ovjek nakrivi glavu, gledajui niz cijev pitolja.
Sonijer podie ruke u obrani. "ekajte", lagano izusti. "Rei u vam
ono to elite." Rijei koje su uslijedile kustos je izgovorio veoma
paljivo.
Tu la je esto uvjebavao... svaki put se molei da je nikada ne
upotrijebi.
Kada kustos zavri, njegov napada se samozadovoljno osmjehnu.
"Da. Upravo to su mi rekli i ostali."
Sonijer ustuknu. Ostali?
"I njih sam pronaao", krupni ovjek se rugao. "Svi troje. Potvrdili
su ovo to si ti sada rekao."
To nije mogue! Kustosov pravi identitet, kao i identiteti trojice
njegovih senechaux, bio je svetinja gotovo koliko i drevna tajna koju su
uvali. Sonijeru sada postade jasno da su i njegovi senechaivc, sljedei
strogu proceduru, izgovorili istu la prije no to ih je sustigla smrt. Bio
je to dio protokola.
Napada ponovno uperi pitolj u njega. "Kada ti umre, ja u ostati
jedini koji zna istinu."
Istinu. U sekundi, kustos shvati svu bezizglednost situacije. Ako ja
umrem, istina e biti zauvijek izgubljena. Instinktivno, on pokua da se
doepa zaklona.
Pitolj zagrmi, i kustos osjeti otru vrelinu kad mu se metak zarije
u stomak. Pao je licem prema podu... borei se protiv bola. Polako,
Sonijer se prevrnu i zagleda se kroz reetke u svog napadaa.
Pitolj je sada bio uperen u Sonijerovu glavu. Sonijer zatvori oi, a
misli mu bijahu vrtlog straha i aljenja.
kljocaj praznog pitolja odjeknu kroz hodnik.
Kustos naglo otvori oi.
Napada spusti pogled na oruje. Izgledalo je kao da ga sve to

7
 PRAETORIOUS

zabavlja.
Posegnu za drugim arerom, ali tada zastade kao da se
predomilja, mirno se iscerivi pri pogledu na Sonijerovu utrobu. "Moj
posao ovdje je zavren."
Kustos pogleda nanie i vide rupu od metka na svojoj bijeloj
lanenoj koulji. Bila je obrubljena malim krugom krvi moda desetak
centimetara ispod grudne kosti. Moj stomak. Gotovo surovo, metak je
promaio srce. Kao veteran la Guerre d'Algrie, kustos je ranije imao
prilike da bude svjedok ovakve uasne, spore smrti. Preivjet e
petnaest minuta, dok mu eluane kiseline cure u grudnu upljinu,
polako ga trujui iznutra.
"Bol je dobra, monsinjor", ree ovjek. Potom ode.
Ostavi sam, Jacques Sonijer ponovno upravi pogled ka gvozdenoj
kapiji. Bio je zarobljen, a vrata se nisu mogla ponovno otvoriti barem
jo dvadeset minuta. Dok netko stigne do njega, on e ve biti mrtav.
Ipak, strah koji ga je sada obuzimao bio je daleko vei od straha za
vlastiti ivot.
Moram prenijeti tajnu.
Posrui u nastojanju da se osovi na noge, on pomisli na trojicu
svoje ubijene brae. Pomisli na generacije prije njih... na misiju koja im
svima bijae povjerena.
Neprekinut lanac znanja.
Iznenada, sada, usprkos svoj predostronosti... usprkos svim
sigurnosnim mjerama... Jacques Sonijer bio je jedina preostala karika,
posljednji uvar jedne od najmonijih tajni ikada uvanih.
Drhtei, podie se na noge.
Moram pronai neki nain ...
Bio je zarobljen unutar Velike galerije, a postojala je samo jedna
osoba na svijetu kojoj je mogao predati baklju. Sonijer podie pogled
ka zidovima svoje raskone tamnice. inilo se da mu se zbirka svjetski
poznatih slika smijei kao starom prijatelju. Previjajui se od bola, on
prikupi sve svoje moi i snagu. Oajniki zadatak koji je imao pred
sobom, znao je, zahtjevat e svaku preostalu sekundu njegovog ivota.

8
 PRAETORIOUS

Poglavlje 1

Robert Langdon se polako probudi.

Telefon je zvonio u tami - slabaan, nepoznat zvuk. Posegnu ka
nonoj lampi i upali svetio. Pogledavi oko sebe mirkavim pogledom,
on ugleda plianu renesansnu spavau sobu sa namjetajem iz doba
Luia XVI, rukom oslikane zidove i ogroman krevet od mahagonija sa
baldahinom.
Gdje se do avola nalazim?
Na ogrtau od akarda koji je visio najednom od stupova kreveta
stajao je monogram: HOTEL Ric PARIZ.
Polako, izmaglica poe da se razilazi.
Langdon podie slualicu: "Halo?"
"Monsinjor Langdon?" ree muki glas. "Nadam se da vas nisam
probudio?"
Oamuen, Langdon pogleda na sat pored kreveta. Bilo je 12:32
poslije ponoi. Spavao je svega sat vremena, ali osjeao se kao mrtav.
"Recepcionar je ovdje, monsinjor. Ispriavam se to vas
uznemiravam, ali imate posjetioca. Tvrdi da je hitno."
U Langdonovoj svijesti i dalje je vladala pometnja.
Posjetilac? Pogled mu se sada usredotoi na zguvani reklamni
letak na nonom stoliu.
AMERIKI FAKULTET U PARIZU
s ponosom predstavlja
VEER SA ROBERTOM LANGDONOM
PROFESOROM RELIGIJSKE SIMBOLOGIJE
NA FAKULTETU HARWARD
Langdon zaguna. Veeranje predavanje prezentacija
poganskog simbolizma skrivenog u kamenu katedrale u Sartru -
vjerojatno je uzburkalo neke konzervativne vode u publici.

9
 PRAETORIOUS

Najvjerojatnije ga je neki religiozni student pratio kui kako bi

zapodenuo svau.
"ao mi je", ree Langdon, "ali veoma sam umoran i..."
"Mais, monsieur", navaljivao je recepcionar, sniavajui glas do
hitrog apta. "Va gost je vana linost."
Langdon nije sumnjao u to. Njegove knjige o religioznim slikama i
simbologiji kulta pretvorile su ga protiv njegove volje u slavnu linost
u svijetu umjetnosti, a prole je godine Langdonova popularnost
porasla stotinu puta nakon njegove umijeanosti u dogaaj u Vatikanu
koji je privukao veliku pozornost javnosti. Od tada, bujica umiljenih
povjesniara i ljubitelja umjetnosti koji su mu dolazili na vrata kao da
nije imala kraja.
"Ako biste bili tako ljubazni", ree Langdon, dajui sve od sebe da
ostane utiv, "da li biste mogli da uzmete ime i broj telefona tog
ovjeka, i da mu kaete da u pokuati da mu se javim prije nego to
odem iz Pariza u utorak? Hvala vam." Spustio je slualicu prije nego to
je recepcionar stigao da se usprotivi.
Sada uspravljen u krevetu, Langdon se namrti u pravcu
Prirunika za odnose sa gostima ija se naslovna strana hvalisala:
SPAVAJTE POPUT BEBE U GRADU SVJETLOSTI. NOITE U PARIKOM
HOTELU RIC.
Okrenu se i umorno baci pogled ka velikom ogledalu na drugoj
strani sobe. ovjek koji mu je uzvratio pogled bio je stranac - raupan
i umoran.
Potreban ti je odmor, Roberte.
Prola godina bila je teka za njega, nije mu bio potreban dokaz u
ogledalu. Obino izrazito plave oi noas su mu izgledale mutno i
umorno. Tamna strnjika brade zasjenila je njegovu jaku vilicu i bradu
sa jamicom. Sijede oko sljepoonica bile su sve uoljivije, prodirui
duboko u gustu i otru tamnu kosu. Iako su njegove kolegice uporno
tvrdile da sijede samo naglaavaju njegovu privlanost intelektualca,
Langdon se nije slagao.
Kada bi Bostonski magazin mogao sada da me vidi. Prolog
mjeseca, na Langdonovu sramotu, Bostonski magazin ga je uvrstio

10
 PRAETORIOUS

meu deset najintrigantnijih ljudi tog grada to je ast sumnjive

vrijednosti koja ga je uinila metom beskrajnog zadirkivanja kolega sa
Harvarda. Veeras, etiri tisue osamsto kilometara od kue, to
laskanje je ponovno izronilo na povrinu kako bi ga proganjalo na
predavanju koje je odrao.
"Dame i gospodo..." hostesa se obraala punoj sali Paviljona Dofen
Amerikog fakulteta u Parizu. "Naeg veeranjeg gosta ne treba
predstavljati. Autor je brojnih knjiga: Sinbiologija tajnih sekti,
Umjetnost Iluminata, Izgubljeni jezik ideograma, a kada kaem da je
napisao knjigu o Religijskoj ikonografiji, to mislim doslovno. Mnogi od
vas koriste njegove udbenike na predavanjima."
Studenti u publici oduevljeno su potvrivali.
"Planirala sam da ga veeras predstavim kroz njegovu impresivnu
biografiju. Meutim..." Vragolasto je pogledala Langdona, koji je sjedio
na pozornici. "Jedna osoba iz publike mi je upravo osigurala
legitimaciju mnogo, recimo, intrigantniju."
Podigla je primjerak Bostonskog magazina. Langdon se zgri.
Odakle joj do avola to?
Hostesa pone da ita odabrane odlomke iz priglupog lanka, i
Langdon osjeti kako sve vie i vie tone u stolici. Trideset sekundi
kasnije, publika se cerila a ena nije pokazivala namjeru da odustane.
"A odbijanje gospodina Langdona da javno govori o svojoj
neuobiajenoj ulozi u prologodinjoj konferenciji u Vatikanu sasvim
sigurno mu garantira dodatne poene na naem origo-metru." Hostesa
je podbadala publiku. "elite li da ujete jo?"
Neka je netko zaustavi, molio se Langdon dok je ponovno zaranjala
u lanak.
"Iako se profesor Langdon ne bi mogao nazvati zgodnim
komadom poput nekih naih mlaih odabranika, ovaj znanstvenik od
svojih etrdeset-i-neto godina ima vie uenjake privlanosti nego
stoje uobiajeno. Njegova upeatljiva pojava naglaena je neobino
dubokim baritonom, koji njegove studentice opisuju kao 'okoladu za
ui'."
Smijeh se prolomi salom.

11
 PRAETORIOUS

Langdon se prisili da se osmehne. Znao je to slijedi - neka

smijena primedba o "Harisonu Fordu u tvidu" - a budui da je ba te
veeri mislio da je konano sigurno ponovno nositi tvid i rolku, odlui
da neto poduzme.
"Hvala, Monik", ree Langdon, prerano ustajui i izgurujui je sa
podija. "Bostonski magazin oito ima dara za izmiljanje." Okrete se ka
publici uz uzdah posramljenosti. "A ukoliko otkrijem ko je od vas
donio taj lanak, naloit u konzulatu da ga deportira."
Publika se nasmijala.
"Pa, narode, kao to svi znate, veeras sam ovdje da bih priao o
moi simbola..."

Zvonjava Langdonovog hotelskog telefona ponovno prekide tiinu.

Gunajui u nevjerici, on podie slualicu. "Da?"
Kao to je oekivao, bio je to recepcionar.
"Gospodine Langdon, ponovno se ispriavam. Zovem da vas
obavijestim da je va gost upravo na putu ka vaoj sobi. Mislio sam da
treba da vas upozorim."
Langdon je sada bio potpuno budan. "Poslali ste nekoga u moju
sobu.
"Ispriavam se, monsinjor, ali takav ovjek... nisam mogao ni da
pomislim da ga zaustavim."
"Tko je on u stvari?"
Ali recepcionar spusti slualicu.
Gotovo istog trenutka, teka pesnica zalupa po Langdonovim
vratima.
U nedoumici, Langdon skliznu sa kreveta, oseajui kako mu noni
prsti uranjaju u savonniere tepih.
Navue hotelski ogrta i krenu ka vratima. "Tko je?"
"Gospodine Langdon? Moram da razgovaram sa vama." ovjek je
govorio engleski sa osjetnim naglaskom. "Ja sam porunik Zerom Kole.

12
 PRAETORIOUS

Centralna direkcija Sudske policije."

Langdon zastade. Sudska policija? CDSP bila je priblini ekvivalent
amerikog Federalnog istranog biroa.
Ne sklanjajui sigurnosni lanac sa vrata, Langdon ih otvori desetak
centimetara. Lice koje mu je uzvratilo pogled bilo je mravo i ispijeno.
ovjek je bio izuzetno mrav, obuen u plavu odoru koja je djelovala
zvanino.
"Mogu li da uem?" upita agent.
Langdon je oklijevao, osjeajui se nesigurno pod pogledom
blijedoutih oiju nepoznatog. "O emu se radi?"
"Mom kapetanu je potrebna vaa strunost u jednoj privatnoj
stvari."
"Sada?" Langdon procijedi. "Prola je pono."
"Da li je tono da ste imali zakazan sastanak sa kustosom Luvra za
veeras?"
Langdon odjednom osjeti kako ga preplavljuje val nelagodnosti.
On i cijenjeni kustos ak Sonijer su se dogovorili da se nau na piu
poslije Langdonovog veeranjeg predavanja, ali Sonijer se nije
pojavio.
"Da. Kako ste znali?"
"Pronali smo vae ime u njegovom planeru."
"Nadam se da je sve u redu?"
Agent ozbiljno uzdahnu i proturi polaroid snimak kroz uzan otvor.
Langdon pogleda fotografiju i itavo mu se tijelo ukruti.
"Ova je fotografija snimljena prije manje od sat vremena. U
Luvru."
Dok je Langdon netremice promatrao bizaran prizor, prvobitna
munina i ok ustupie mjesto iznenadnom naletu gnjeva. "Tko bi ovo
napravio!"
"Nadali smo se da biste nam vi mogli pomoi da odgovorimo
upravo na to pitanje, s obzirom na vae poznavanje simbologije i vae

13
 PRAETORIOUS

namjere da se susretnete sa kustosom."

Langdon je zurio u sliku, a uas se sada sjedinio sa strahom. Prizor
je bio muan i izuzetno udan, i neodreeno ga je podsjeao na neto
ve vieno.
Prije malo vie od godinu dana, Langdon bese dobio fotografiju
lea i slinu molbu za pomo. Dvadeset etiri trena kasnije, umalo je
izgubio ivot u Vatikanu. Ova fotografija je bila potpuno drugaija, ali
mu se neto u itavom scenariju inilo uznemirujue poznatim.
Agent pogleda na sat. "Moj kapetan eka, gospodine."
Langdon jedva da ga je uo. Oi su mu jo uvijek bile prikovane za
fotografiju. "Ovaj simbol ovdje, i nain na koji mu je tijelo tako udno..."
"Postavljeno?" natuknu agent.
Langdon klimnu, osjeajui marce kad podie pogled.
"Ne mogu da zamislim tko bi nekome uinio tako neto."
Agent se smrknu. "Ne razumijete, gospodine Langdon. Ovo to
vidite na fotografiji..." On zastade. " ...monsinjor Sonijer je napravio
sam sebi."

14
 PRAETORIOUS

Poglavlje 2

Kilometar i po odatle, nezgrapni albino po imenu Sajlas hramajui

je proao kroz ulaznu kapiju luksuzne rezidencije od smeeg kamena u
ulici La Brijer. Nazubljeni pojas od kostrijeti koji je nosio oko butine
usjecao mu se u meso, no ipak mu je srce pjevalo od zadovoljstva zbog
sluenja Gospodu.
Bol je dobar.
Crvene oi su mu pretraivale hol kada je uao u rezidenciju.
Prazan. Uz stepenice se popeo tiho, ne elei da probudi nikog od
svojih sustanara. Vrata njegove spavae sobe bila su otkljuana; brave
su ovdje bile zabranjene. On ue, zatvarajui vrata za sobom.
Soba je bila spartanska - pod od grubih dasaka, ormari od
borovine, madrac u uglu umjesto kreveta. Ove nedjelje je bio gost u
ovoj rezidenciji, a ve godinama je ivio u slinom utoitu u New
Yorku.
Gospod mi je pruio sklonite i svrhu mog ivota.
Veeras je, konano, Sajlas osjeao da je poeo da otplauje svoj
dug.
urno prie ormariu, pronae mobilni telefon skriven u
posljednjoj ladici i okrene broj.
"Da?" javi se muki glas.
"Uitelju, vratio sam se."
"Govori", naredi glas, zadovoljan to ga uje.
"Sva etvorica su gotova. Tri snchaux... i sam Veliki majstor."
Nastade trenutak pauze, kao za molitvu. "U tom sluaju,
pretpostavljam da posjeduje informaciju?"
"Sva etvorica su potvrdila. Nezavisno jedan od drugog."
"I ti si im povjerovao?"
"Suvie su se slagali da bi to bila sluajnost."

15
 PRAETORIOUS

Uzbuen uzdah. "Odlino. Plaio sam se da e prevagnuti

tajanstvenost po kojoj je bratstvo poznato."
"Suoavanje sa smru je snaan podstrijek."
"Dakle, uenice moj, reci mi ono to moram da znam."
Sajlas je znao da e informacija koju je iznudio od svojih rtava
predstavljati ok. "Uitelju, sva etvorica su potvrdila da clef de vote
postoji... legendarni kljuni kamen."
Sa druge strane se zauo otar uzdah. Mogao je da osjeti
uzbuenje Uitelja. "Kljuni kamen. Ba kao to smo pretpostavljali."
Prema predanju, bratstvo bese napravilo kamenu mapu - clef de
vote...ili kljuni kamen - isklesanu plou koja je otkrivala posljednje
prebivalite najvee tajne bratstva... to je bila informacija toliko
mona da je upravo njena zatita inila razlog postojanja bratstva.
"Kada budemo imali kljuni kamen", ree Uitelj, "dijelit e nas
samo jedan korak."
"Blie smo nego to mislite. Nalazi se ovdje, u Parizu."
"U Parizu? Nevjerojatno. Gotovo da je suvie lako."
Sajlas mu ispria prethodne dogaaje te veeri... kako su sva
etvorica njegovih rtava, nekoliko trenutaka pred smrt, oajniki
pokuali da otkupe svoje bezbonike ivote tako to su odali tajnu.
Svaki od njih rekao je Sajlasu istu stvar da je kamen bio genijalno
sakriven na precizno odreenoj lokaciju unutar jedne od starih
parikih crkava - Eglise de Saint-Sulpice.
"Unutar Boje kue", uzviknu Uitelj. "Kako nam se smiju!"
"Kao to su to radili vjekovima."
Uitelj uuta, kao da puta da se osjeaj trijumfa koji je nosio taj
trenutak slegne u njemu. Naposljetku progovori. "Uinio si veliku
uslugu Bogu. Vjekovima smo ekali na ovo. Mora povratiti kamen za
mene. Smjesta. Veeras. Shvaa koliki je ulog."
Sajlas je znao da su ulozi nemjerljivi. Usprkos tome, ono to je
Uitelj sada nareivao izgledalo mu je nemogue. "Ali crkva... to je
tvrava. Naroito nou. Kako da uem?"

16
 PRAETORIOUS

Nepokolebljivim tonom ovjeka od ogromnog utjecaja, Uitelj

objasni to mu je initi.
Kada je Sajlas spustio slualicu, koa ga je peckala od
nestrpljivosti.
Jedan sat, rekao je sam sebi, zahvalan to mu je Uitelj ostavio
vremena da se pokaje, to je bilo neophodno prije no to ue u Boju
kuu. Moram svoju duu oistiti od dananjih grijeha. Grijesi koje je tog
dana poinio bili su sveti po svojoj svrsi. Rat protiv neprijatelja Boga
vodio se vjekovima. Oprost je bio zagarantirani. Usprkos tome, Sajlas je
znao, oprost je zahtijevao rtvu.
Navlaei zastore, on se svue i kleknu u sredite prostorije.
Oborenog pogleda, on ispita nazubljeni pojas od kostreti stegnut oko
butine. Svi pravi sljedbenici Puta nosili su ovu napravu - koni remen
sa otrim metalnim bodljama koje su se usecale u meso kao stalno
podsjeanje na Kristove patnje. Bol koji je ova naprava nanosila
takoer je pomagao da se suprotstavi eljama tijela.
Iako je Sajlas tog dana ve nosio svoj pojas vie od propisana dva
sata, znao je da nije u pitanju obian dan. Hvatajui se za kopu, on
stegnu remen za jo jednu rupicu, trgnuvi se kad se bodlje zaboe
dublje u meso. Polako izdiui, uivao je u bolu kao ritualu proienja.
Bol je dobar, aputao je Sajlas, ponavljajui svijetu mantru oca
Hozea Marije Eskrive - Uitelja svih Uitelja. Iako je sam Eskriva umro
1975. godine, njegova je mudrost nastavila da ivi, a njegove su rei
aputale tisue njegovih vjernih sljedbenika irom svijeta, kleei na
podu i izvodei sveti ritual poznat kao "tjelesno samomuenje".
Sajlas sada usmjeri pozornost na teak konopac sa vorovima
uredno savijen na podu pored njega. Disciplina. Na vorovima se bee
skorila krv. eljan proienja kao posljedice vlastite agonije, Sajlas na
brzinu izgovori molitvu. Potom, zgrabivi jedan kraj konopca, sklopi
oi i snano ga zavitla preko ramena, osjeajui kako mu vorovi
udaraju o lea. Ponovno ga zabaci preko ramena, udarajui vlastito
meso. ibao je ponovno i ponovno.
Castigo corpus meum.
Naposljetku, osjeti kako krv poinje da curi.

17
 PRAETORIOUS

Poglavlje 3

Otar travanjski zrak ibao je kroz otvoren prozor sitroena Zx dok

su prolazili du june strane Opere i prelazili preko trga Vendom. Na
suvozakom sjeditu, Robert Langdon je osjeao kako grad promie
pored njega dok pokuava da razbistri misli. Tuiranje i brijanje koje je
obavio na brzinu uinili su da izgleda dosta pristojno, ali nisu stiali
njegovu napetost. Zastraujui prizor kustosovog tijela ostao mu je
urezan u sjeanju.
Jacques Sonijer je mrtav.
Osjeaj gubitka koji se u Langdonu javio u vezi sa kustosovom
smru bio je neminovan. Usprkos Sonijerovoj reputaciji samotnjaka,
ugled koji je uivao zbog svoje predanosti umjetnosti inio ga je
ovjekom od potovanja. Njegove knjige o tajnim kodovima na slikama
Pusena i Tenirsa nalazile su se meu Langdonovim omiljenim
udbenicima. Veeranji susret je Langdon sa nestrpljenjem iekivao,
razoaravi se kada se kustos nije pojavio.
Prizor kustosovog tijela ponovno iskrsnu u njegovim mislima.
Jacques Sonijer je tako neto sam sebi napravio? Langdon okrenu
glavu i zagleda se kroz prozor, protjerujui prizor iz sjeanja.
Vani, grad se tek sada smirivao - ulini prodavci gurali su kolica sa
ueerenim amandes, konobari su iznosili vree sa smeem na plonik,
dvoje zakasnelih ljubavnika priljubili su se jedno uz drugo kako bi se
ugrejali na vjetra koji je mirisao na jasmin. Sitroen se autoritativno
kretao kroz taj kaos, dok je njegova disonantna dvotonska sirena
poput noa razdvajala promet.
"Kapetan je bio zadovoljan kada je saznao da ste i veeras u
Parizu", ree agent, progovorivi po prvi put od kako su napustili
hotel. "Sretna sluajnost."
Langdon se ponajmanje osjeao sretnim, a sluajnost je
predstavljala koncept u koji nije sasvim povjerovao. Kao netko ko je
proveo itav ivot prouavajui skrivenu povezanost naizgled
nepodudarnih simbola i ideologija, Langdon je svijet promatrao kao
mreu duboko isprepletenih predanja, povijest i dogaaja. Veze mogu

18
 PRAETORIOUS

biti nevidljive, esto je govorio na predavanjima iz simbologije na

Harvardu, ali su uvijek tu, pohranjene tik ispod povrine.
"Pretpostavljam", ree Langdon, "da vam je Ameriki fakultet u
Parizu rekao gdje sam odsjeo?"
Voza odmahnu glavom. "Interpol."
Interpol, pomisli Langdon. Pa naravno. Zaboravio je daje naizgled
bezazlen zahtjev svih evropskih hotela da se prikae paso prilikom
prijavljivanja bio vie od puke formalnosti - bio je to zakon. Svake noi,
irom Europe, slubenici Interpola su sa sigurnou mogli da kau tko
gdje spava. Vjerojatno im je trebalo itavih pet sekundi da otkriju da je
Langdon odsjeo u Ricu.
Dok je sitroen ubrzavao ka junom djelu grada, osvetljeni profil
Ajfelove kule pojavi se u daljini, sa desne strane, izvijajui se put neba.
Spazivi ga, Langdon pomisli na Vitoriju i sjeti se obeanja koje su,
napola u ali, jedno drugom dali prije godinu dana - da e se, svakih
est mjeseci, ponovno sastajati na razliitim romantinim mjestima
irom svijeta.
Eiffelova kula bi se, mislio je Langdon, sigurno nala na njihovom
spisku. Na alost, Vitoriju je posljednji put poljubio na bunom
aerodromu u Rimu prije vie od godinu dana.
"Jeste li bili na njoj?" upita agent, osvrui se.
Langdon podie pogled, uvjeren da nije dobro razumio.
"Molim?"
"Divna je, zar ne?" Kroz prednje staklo kola, agent je pokazivao na
Ajfelovu kulu. "Jeste li bili na njoj?"
Langdon prevrnu oima. "Ne, nisam se penjao na kulu."
"Onaje simbol Francuske. Mislim da je savrena."
Langdon odsutno klimnu glavom. Simbolozi su esto primeivali
da Francuska - zemlja poznata po maizmu, valeranju i sitnim
nesigurim voama poput Napoleona i Pipina Malog - nije mogla
odabrati adekvatniji nacionalni simbol nego stoje to bio 300 metara
visok falus.

19
 PRAETORIOUS

Kada su stigli do raskrsnice u ulici Rivoli, semafor je pokazivao

crveno, uli sitroen nije usporio. Agent projuri kroz raskrsnicu i ubrza
ka djelu ulice Kastiljone oivienom drvoredom, koji je sluio kao
sjeverni ulaz u uveni Tiljeri park - pariku verziju Central parka.
Veina turista je pogreno prevodila da se Jardins des Tuileries odnose
na tisue lala koje su tu cvetale, ni i Tuileries se zapravo bukvalno
odnosilo na neto daleko manje romantino.
Ovaj park je nekada bio ogromna, zagaena iskopinska jama iz
koje su pariki graditelji vadili glinu za proizvodnju uvenog parikog
crvenog krovnog crepa - ili tuiles.
Kad su uli u naputeni park, agent zavue ruku ispod komandne
table i iskljui sirenu. Langdon odahnu, uivajui u iznenadnoj tiini.
Izvan kola, bludi snop halogenih farova padao je na ljunkovitu
prilaznu stazu koja je vodila do parkinga. Hrapavo struganje guma po
ljunku intoniralo je hipnotizirajui ritam. Za Langdona, Tiljeri je
oduvijek predstavljao sveto tlo. Bio je to park u kojem je Kl od Mone
eksperimentirao sa bojom i oblikom, pokrenuvi raanje
impresionizma. Veeras, meutim, mjesto je zrailo neobinom aurom
zloslutnosti.
Citroen sada skrene nalijevo, skreui pod otrim uglom ka
zapadu, na glavni bulevar parka. Savijajui oko krunog jezera, voza
presijee naputenu aveniju, izlazei na iroko kvadratno dvorite iza
nje. Langdon ugleda zavretak parka Tiljeri, obiljeen ogromnim
kamenim lukom.
Arc du Carrousel.
Usprkos orgijskim ritualima koji su se nekada odravali na
Karuselu, poklonici umjetnosti potovali su ovo mjesto iz sasvim
drugog razloga. Sa esplanade na kraju Tiljerija, mogla su se vidjeti
etiri najbolja muzeja umjetnosti na svijetu... po jedan na svakoj strani
svijeta.
Kroz prozor na desnoj strani kola, juno preko Sene i Keja Volter,
Langdon je vidio dramatino osvetljenu fasadu stare eljeznike
stanice sada ugledni muzej Orsej. Pogledavi nalijevo, razaznao je vrh
ultramodernog centra Pompidu, u koji je smjeten Muzej moderne
umjetnosti. Iza njega, na zapadu, znao je Langdon, drevni obelisk

20
 PRAETORIOUS

Ramzesa izdizao se iznad drvea, obeleavajui muzej Jeu de Paume.

Ali upravo ispred sebe, na istoku, kroz luk, Langdonov pogled
otkrio je monolitsku renesansnu palau pretvorenu u najuveniji
muzej umjetnosti na svijetu.
Muse du Louvre. Luvr.
Langdona prooe poznati marci divljenja dok su mu oi uzalud
pokuavale da obuhvate itavu masu zdanja. Na zapanjujue irokom
trgu nametljiva fasada Luvra uzdizala se poput tvrave naspram
parikog neba. Izgraen u obliku ogromne potkovice, Luvr je
predstavljao najduu zgradu u Europi, koja se protezala dalje od tri
Ajfelove kule poloene u nizu, jedna iza druge.
ak ni 93.000 kvadratnih metara otvorenog trga izmeu krila
muzeja nisu mogli baciti u zasenak velianstvenu irinu fasade.
Langdon je jednom opkoraao itav obim Luvra, prelazei put od
neverovatnih etiri tisue osamsto metara.
Usprkos procjeni da bi posetiocima bilo potrebno pet nedjelja da
na odgovarajui nain uivaju u 65.300 umetnikih dijela u ovoj zgradi,
veina turista birala je skraenu verziju doivljaja, koje je Langdon
nazivao "Luvr na brzaka" - pravi sprint kroz muzej kako bi se vidjela
tri najpoznatija dijela: Mona Liza, Miloska Venera i Nike sa Samotrake.
Art Bakvold se jednom prilikom hvalio kako je sva tri remek-dijela
vidio u roku od pet minuta i pedeset i est sekundi.
Voza izvadi runi voki-toki i objavi na brzom francuskom:
"Monsieur Langdon est arrive. Deux minutes."
Nerazumljiva potvrda zapucketala je u znak odgovora.
Agent odloi ureaj i okrenu se prema Langdonu.
"Kapetan e vas doekati na glavnom ulazu."
Voza zanemari znakove koji su zabranjivali kolski promet na
trgu. Broj obrta motora se povea i sitroen jurnu preko ivinjaka.
Glavni ulaz u Luvr sada se drsko izdizao u daljini, okruen sa sedam
trouglastih jezeraca iz kojih su ikljale osvetljene fontane.
La Pyramide.

21
 PRAETORIOUS

Novi ulaz u pariki Luvr postao je gotovo jednako popularan kao i

sam muzej. Kontroverzna neomoderna staklena piramida koju je
dizajnirao ameriki arhitekta roen u Kini I. M. Pei jo uvijek je
izazivala prezir tradicionalista koji su smatrali da naruava
dostojanstvo renesansnog dvorita. I dok je Gete opisivao arhitekturu
kao zamrznutu glazbu, kritiari su ovu piramidu opisivali kao
kripanje noktiju po kolskoj tabli. Napredne pristalice, meutim,
slavile su providnu piramidu visoku 21 metar kao nevjerojatnu
simbiozu drevne strukture i moderne metode - simbolinu vezu starog
i novog - koja pomae prelazak Luvra u novi milenijum.
"Da li vam se svia naa piramida?" upita agent.
Langdon se namrti. Francuzi su, inilo se, voljeli da postavljaju
ovo pitanje Amerikancima. Bilo je to pitanje sa skrivenim namjerama,
naravno. Ukoliko priznate da vam se piramida svia, bili ste
Amerikanac bez ukusa - ako pak izrazite svoje neodobravanje,
uvrijedili ste Francuze.
"Miteran je bio smio ovjek", odgovori Langdon, opredelivi se za
kompromis. Za pokojnog francuskog predsjednika koji je naruio
izgradnju piramide govorilo se da pati od "faraonskog kompleksa".
Nosei samostalnu odgovornost za to to je Pariz bio ispunjen
egipatskim obeliscima, umjetnou i umjetnikim predmetima,
Fransoa Miteran imao je afinitet prema egipatskoj kulturi, toliko
sveobuhvatan da su Francuzi o njemu jo uvijek govorili kao o Sfingi.
"Kako se zove kapetan?" upita Langdon, mjenjajui temu.
"Bezu Fa", ree voza, pribliavajui se glavnom ulazu u
piramidu. "Mi ga zovemo le Taureau."
Langdon ga ovla pogleda, pitajui se da li svaki Francuz ima
misteriozan ivotinjski epitet. "Svog kapetana zovete BIK?"
ovjek podie obrve. "Govorite francuski bolje nego to priznajete,
monsinjor Langdon."
Govorim francuski oajno, pomisli Langdon, ali zato sa zodijakom
ikonografijom stojim dobro. Taurus je oduvijek bio bik. Astrologija je
predstavljala simboliku konstantu irom svijeta.
Agent zaustavi kola i pokaza, izmeu dvije fontane, na velika vrata

22
 PRAETORIOUS

na jednoj od stranica piramide. "Tamo je ulaz. Sa sreom, gospodine."

"Vi ne idete?"
"Moja nareenja glase da vas ostavim ovdje. Moram da se
postaram za neto drugo."
Langdon uzdahnu i izae iz kola. To je va cirkus.
Agent nagazi na gas i odjuri.
Dok je stajao sam i promatrao zadnja svjetla automobila kako se
udaljavaju, Langdon pomisli kako bi lako mogao da se predomisli,
izae iz dvorita, uhvati taksi i zaputi se kui, ka krevetu. Neto mu je
govorilo da je to vjerojatno loa ideja.
Dok se pribliavao izmaglici fontana, Langdona je pratio
nelagodan osjeaj preko imaginarnog, koji ga je dijelio od drugog
svijeta. Kao u snu. Prije svega dvadeset minuta spavao je u svojoj
hotelskoj sobi. Sada je stajao ispred providne piramide koju je podigao
Sfinga, i ekao policajca koga su zvali Bik.
Zatoen sam u slici Salvadora Dalia, pomislio je.
Langdon krenu ka glavnom ulazu - ogromnim okretnim vratima.
Foaje koji se iza njih vidio bio je osvijetljen mutnom svjetlou i
potpuno prazan.
Da li da pokucam?
Langdon se pitao da li je ikada ijedan od cijenjenih egiptologa sa
Harvarda pokucao na prednja vrata piramide, oekujui odgovor.
Podie ruku da zalupa na staklo, ali iz tame ispod njega pojavi se figura
koja se penjala krunim stepenicama. ovjek je bio zdepast i crn,
gotovo neandertalac, obuen u tamno odijelo na dvoredno kopanje
koje se napelo kako bi pokrilo njegova iroka ramena. Prilazio je sa
nepogreivim autoritetom na stubastim, snanim nogama. Razgovarao
je preko mobilnog telefona ali zavri razgovor kad se priblii.
Pokretom ruke pokaza Langdonu da ue.
"Ja sam Bezu Fa", objavi on kad se Langdon probi kroz okretna
vrata. "Kapetan Centralne direkcije Sudske policije." Ton mu bee
odgovarajui - grlena grmljavina... poput nagovjetaja oluje.

23
 PRAETORIOUS

Faov ogromni dlan obavio se oko Langdonovog sa silinom koja je

pretila da ga smrvi.
"Vidio sam fotografiju", ree Langdon. "Va agent kae da je ak
Sonnier sam sebi..."
"Gospodine Langdon", Faove oi kao od abonosa netremice su ga
promatrale, prikivajui ga za mjesto. "To to ste vidjeli na fotografiji
samo je nagovjetaj onoga to je Sonijer napravio."

24
 PRAETORIOUS

Poglavlje 4

Kapetan Bezu Fa je koraao poput gnjevnog vola, irokih ramena

zabaenih unatrag i brade vrsto priljubljene uz grudi. Tamna mu je
kosa bila uljem zalizana, to je naglaavalo korijen kose koji mu se
strelovito sputao niz sredinu ispupenog ela i koji je iao ispred
njega poput pramca borbenog broda. Dok se kretao, tamne oi kao da
su prile zemlju pred njim, sijajui vatrenom jasnoom koja je
nagovjetavala reputaciju neumitne strogosti.
Langdon je sledio kapetana niz uvene mramorne stepenice do
atrija zaronjenog ispod staklene piramide. Dok su silazili, prooe
izmeu dva naoruana straara Sudske policije koji su drali strojnice.
Poruka je bila jasna: nitko veeras ne ulazi niti izlazi bez blagoslova
kapetana Faa.
Sputajui se ispod nivoa zemlje, Langdon se borio sa rastuom
nelagodom. Faovo prisustvo ponajmanje se moglo opisati kao
dobrodolica, a sam Luvr u to doba je bio obavijen gotovo grobnom
aurom.
Stepenice su, poput prolaza u zamraenoj kino-sali, bile
osvjetljene priguenim podnim svijetlom ugraenim u svaki stepenik.
Langdon je uo vlastite korake kako odzvanjaju na staklu iznad njih.
Kad podie pogled, ugleda blijedo osvjetljene snopove izmaglice sa
fontana kako postaju sve bljei sa druge strane providnog krova.
"Odobravate li?" upita Fa, pokazujui svojom irokom bradom
navie.
Langdon uzdahnu, suvie umoran da bi igrao igre. "Da, vaa
piramida je prekrasna."
Fa zaguna. "Oiljak na licu Pariza."
Jedan - nula. Langdon osjeti da je njegov domain ovjek kome je
teko ugoditi. Pitao se da li je Fau uope poznato da je ova piramida,
na izriit zahtjev predsjednika Miterana, konstruirana od tono 666
okana stakla - neobian zahtjev koji je oduvijek bio vrela tema meu
zagovornicima teorije za vjere koji su tvrdili daje 666 sotonski broj.

25
 PRAETORIOUS

Langdon odlui da to ne spominje.

Dok su ponirali sve dublje u podzemni foaje, zjapei prostor
polako izroni iz sjene. Izgraeno 17 metara ispod nivoa zemlje,
novokonstruirano predvorje Luvra od 6.300 kvadratnih metara irilo
se poput beskrajne peine. Izgraen od toplog oker mramora kako bi
se slagao sa nadzemnom kamenom fasadom boje meda, podzemni hol
je obino vrvio od turista, ispunjen svjetlocu. Te noi je, meutim,
predvorje bilo pusto i mrano, dajui itavom prostoru hladnu grobnu
atmosferu.
"A to je sa redovnim osiguranjem muzeja?" upita Langdon.
"En quarantaine", odsjee Fa, kao da je Langdon dovodio u
sumnju integritet njegove ekipe. "Oigledno je veeras uao netko tko
nije smio. Svi noni uvari Luvra su u krilu Sali, na sasluanju. Moji
osobni agenti preuzeli su osiguranje muzeja za noas."
Langdon klimnu glavom, kreui se brzo kako bi odrao korak sa
Faom.
"Koliko ste dobro poznavali Jacquesa Sonijera?" upita kapetan.
"U stvari, uope ga nisam poznavao. Nikada se nismo sreli."
Fa je izgledao iznenaeno. "Va prvi susret je trebalo da bude
veeras?"
"Da. Planirali smo da se susretnemo na Amerikom fakultetu, na
prijemu nakon mog predavanja, ali se on nije pojavio."
Fa navrlja nekoliko napomena u malu biljenicu. Dok su ili,
Langdon krajikom oka spazi manje poznatu piramidu Luvra La
Pyramide Inverse ogroman obrnuti svetlarnik koji je visio sa
tavanice poput stalaktita u pridruenom djelu mezanina. Fa povede
Langdona uz kratak niz stepenica do ulaza u zasvoeni tunel, iznad
kojeg je stajao natpis: DENON. Krilo Denon je najpoznatije od tri
glavna dijela Luvra.
"Koje zahtijevao da se veeras susretnete?" iznenada upita Fa. "Vi
ili on?"
Pitanje se inilo neobinim. "Gospodin Sonijer", odgovori Langdon
kad uoe u tunel. "Njegova sekretarica me je kontaktirala prije

26
 PRAETORIOUS

nekoliko nedjelja putem e-maila. Rekla je da je kustos uo da u

odrati predavanje u Parizu ovog mjeseca i da eli o neemu da
razgovara sa mnom dok sam ovdje."
"Da razgovara o emu?"
"Ne znam. O umjetnosti, pretpostavljam. Imamo ista
interesiranja."
Fa je bio skeptian. "Nemate uope nikakvu ideju o tome ega bi
se mogao ticati va sastanak?"
Langdon nije imao. U to vrijeme je i sam bio radoznao, ali bilo mu
je neugodno da se raspituje o detaljima. Potovani ak Sonijer bio je
poznat po svojoj zatvorenosti i izbjegavao je sastanke; Langdon se
radovao to e imati barem priliku da ga upozna.
"Gospodine Langdon, moete li da pretpostavite o emu je
gospodin Sonijer elio da razgovara sa vama u noi kada je ubijen?
Moglo bi biti od koristi."
Otar ton pitanja uinio je da Langdon osjeti nelagodu. "Zaista ne
mogu ni da pretpostavim. Nisam pitao. Bila mi je ast to me je uope
kontaktirao. Potovalac sam rada gospodina Sonijera. esto na svojim
predavanjima koristim njegove tekstove."
Fa u svojoj biljenici zabiljei i tu injenicu. Dva ovjeka su se
sada nalazila na pola puta kroz ulazni tunel koji je vodio do krila
Denon, i Langdon je vidio dva niza pokretnih stepenica na drugom
kraju tunela. Oba nepomina.
"Dakle, imali ste ista interesiranja?" upita Fa.
"Da. Zapravo, vei dio protekle godine proveo sam radei na
projektu koji se bavi primarnom strunom oblau gospodina Sonijera.
Radovao sam se to u mu malo proakati mozak."
Fa podie pogled. "Molim?"
Fa oigledno nije razumio idiom. "Radovao sam se to u saznati
to on misli o datoj temi."
"Shvaam. A koja je tema?"
Langdon je oklijevao, ne znajui kako tono da se izrazi. "U osnovi,

27
 PRAETORIOUS

rukopis se tie ikonografije oboavanja boginje - koncepta svetog

enskog principa, kao i umjetnosti i simbola povezanih s tim."
Fa proe mesnatom rukom preko kose. "A Sonijer se razumio u
to?"
"Nitko se nije razumio vie od njega."
"Shvaam."
Langdon je nasluivao da Fa uope nije shvatio. Jacquesa Sonijera
su smatrali najboljim ikonografom kulta boginje na svijetu. Ne samo da
je Sonijer gajio osobno zanimanje za relikvije koje se tiu plodnosti,
kultova boginje, kulta Vike i enskog boanstva, ve je i tokom
dvadeset i etiri godine koje je ovdje proveo kao kustos pomogao
Luvru da sakupi najveu svjetsku kolekciju umjetnina vezanih za
boginju - labris sjekire iz najstarijeg grkog hrama posveenog
boginjama u Delfima, zlatne Kaducejeve palice, stotine egipatskih ank
krstova nalik malim uspravnim anelima, sistrum udaraljke koje su
upotrebljavane u starom Egiptu kako bi se odagnali zli duhovi, kao i
zapanjujui niz statua koje prikazuju Horusa koga njeguje boginja
Izida.
"Moda je Jacques Sonijer znao za va rukopis?" nabadao je Fa. "I
moda vas je pozvao na sastanak kako bi vam ponudio pomo oko
knjige."
Langdon odmahnu glavom. "U stvari, nitko ne zna za moj rukopis.
Jo uvijek je u radnoj verziji, i pokazao sam ga samo svom uredniku."
Fa zauti.
Langdon nije dodao razlog zbog kojeg nikome drugom nije
pokazao rukopis. Tri stotine stranica - sa radnim naslovom Simboli
izgubljenog enskog boanstva - nudile su neke veoma
nekonvencionalne interpretacije zvanine religiozne ikonografije, koje
e sasvim sigurno izazvati mnoge polemike.
Sada, dok se pribliavao nepominim liftovima, Langdon zastade,
shvativi da se Fa vie ne nalazi pored njega. Okrenuvi se, ugleda ga
kako sloj i nekoliko metara iza, pored slubenog lifta.
"Ii emo liftom", ree Fa dok su se vrata lifta otvarala. "Kao to

28
 PRAETORIOUS

vam je bez sumnje poznato, galerija je prilino udaljena ako idete

pjeice."
lako je Langdon znao da e dizalo ubrzati dvokatno penjanje do
krila Denon, ostao je nepomian. "Neto nije u redu?" Fa je nestrpljivo
zadravao vrata.
Langdon udahne, bacajui eznutljiv pogled iza sebe, ka liftovima.
Sve je u potpunom redu, slae samome sebi, krenuvi natrag ka liftu.
Kao djeak, Langdon je pao u naputeni bunar i umalo nije umro
trupkajui po vodi u skuenom prostoru nekoliko sati, prije nego to
su ga spasili. Otuda je poticala njegova fobija od zatvorenog prostora -
liftova, podzemne eljeznice, terena za skvo. Dizalo je potpuno sigurna
naprava, neprestano je ponavljao samome sebi, nikada ne
povjerovavi u to. Siuna metalna kutija koja visi u zatvorenom
vertikalnom oknu! Zadravajui dah, on kroi u dizalo, osjeajui
poznat nalet adrenalina dok su se vrata zatvarala. Dva kata. Deset
sekundi.
"Vi i gospodin Sonijer", ponovno ree Fa kad dizalo poe da se
kree, "uope nikada niste razgovarali? Nikada se niste dopisivali?
Nikada nita jedan drugom niste slali potom?"
Jo jedno neobino pitanje. Langdon odmahnu. "Ne. Nikada."
Fa nakrivi glavu, kao da u pamenju pravi mjesta za tu injenicu.
Ne govorei nita, zurio je ravno ispred sebe u kromirana vrata.
Dok su se uspinjali, Langdon pokua da se usredotoi na neto to
nisu etiri zida koja su ga okruivala. U odrazu na sjajnim vratima lifta
vidio je kapetanovu kopu za kravatu - srebrno raspee sa trinaest
umetnutih komadia crnog oniksa. Iz nekog neodreenog razloga,
smatrao je da je to neobino.
Simbol je bio poznat kao crux gemmata - kri sa trinaest dragulja -
kranski ideogram za Krista i njegovih dvanaest apostola. Iz nekog
razloga, Langdon nije oekivao da e kapetan francuske policije na
tako oigledan nain demonstrirati svoju vjeru. S druge strane, ovo je
Francuska; kranstvo ovdje nije toliko religija koliko pravo po
roenju.
"To je crux gemmata", iznenada ree Fa.

29
 PRAETORIOUS

Trgnuvi se, Langdon podie pogled i vide na sebi Faove oi koje

su ga posmatrale u odrazu.
Dizalo se uz trzaj zaustavi i vrata se otvorie. Langdon brzo
iskorai u hodnik, eljan osjeaja otvorenog prostora koji su pruale
uvene visoke tavanice galerija u Luvru.
Svijet u koji bese zakoraio, meutim, ne bee uope onakav kakav
je oekivao da e biti. Iznenaen, Langdon se ukopa u mjestu.
Fa ga ovla pogleda. "Rekao bih, gospodine Langdon, da nikada
niste vidjeli Luvr nakon radnog vremena?"
Mislim da nisam, pomisli Langdon, pokuavajui da se sabere.
Obino besprijekorno osvijetljene, galerije Luvra veeras su bile
zapanjujue mrane. Umjesto uobiajenog bijelog svjetla koje je
dopiralo od gore, inilo se da mutan crveni sjaj izbija iz podnih dasaka
i ija navie - isprekidani pramenovi crvene svjetlosti koji se prosipaju
po parketu.
Dok je gledao niz tamni hodnik, Langdon shvati da je trebalo da
oekuje ovakav prizor. Bukvalno sve velike galerije nou su koristile
crveno osvijetljenje - strateki rasporeeno i nisko postavljeno,
neupadljivo svetio koje je omoguavalo osoblju da se kree kroz
hodnike istovremeno ostavljajui slike u relativnoj tami kako bi se
usporio efekt njihovog izbljeivanja uslijed pretjerane izloenosti
svjetlosti. Veeras, muzej je odisao gotovo sumornom atmosferom.
Duge sjene pruale su se svuda, a obino zasljepljujue zasvoene
tavanice izgledale su kao niske, crne praznine.
"Ovuda", ree Fa, skreui naglo nadesno i zaputivi se kroz niz
meusobno povezanih galerija.
Langdon ga je sledio dok mu se vid postepeno navikavao na tamu.
Svuda okolo, ulja na platnu velikih formata poinjala su da se
materijalizira poput fotografija u ogromnoj mranoj komori... Njihove
oi su ga pratile dok se kretao kroz prostorije. Mogao je da osjeti
poznat, otar miris muzejskog zraka - suh, deionizirani miris koji je
nosio prigueni nagovjetaj ugljika - produkta ugljinih filtera na
ureajima za smanjivanje vlanosti zraka, koji su non-stop radili kako
bi neutralizirali korozivni ugljik-dioksid koji su izdisali posjetioci.

30
 PRAETORIOUS

Postavljene visoko na zidovima, vidljive sigurnosne kamere slale

su nedvosmislenu poruku posjetiocima: Vidimo vas. Ne dirajte nita.
"Da li je neka od njih prava?" upita Langdon, pokazujui na
kamere.
Fa odmahnu glavom. "Naravno da nije."
Langdon nije bio iznenaen. Video-nadzor u muzeju ove veliine
bio je veoma skup i neefikasan. Uz itave hektare galerija koje je
trebalo nadzirali, Luvru bi bilo potrebno nekoliko stotina tehniara
samo da prate snimke. Veina velikih muzeja sada je koristila
osiguranje zatvaranjem. Zaboravite na pokuaje da sprijeite lopove da
uu. Sprijeite ih da izau. Mehanizam za zatvaranje aktivirao se nakon
radnog vremena i ukoliko bi uljez pomakao neku od umjetnina, izlazi
oko te galerije bi se blokirali i lopov bi se naao iza reetaka ak i prije
nego to bi policija stigla.
Niz mramorni hodnik koji se nalazio ispred njih odzvanjali su
glasovi. inilo se da buka dolazi iz velikog skrovitog udubljenja, sa
desne strane. Jasno svetio razlijevalo se ka hodniku.
"Kustosova ured", ree kapetan.
Dok su prilazili udubljenju, Langdon baci pogled niz kratak
hodnik, u Sonijerovu luksuznu radnu sobu - toplo drvo, slike starih
majstora i ogroman antikni radni stol na kojem je stajao model viteza
pod punim oklopom, visok pola metra. Nekoliko policijskih agenata
muvalo se po prostoriji, razgovarajui telefonom i hvatajui biljeke.
Jedan od njih sjedio je za Sonijerovim slolom, kuckajui po tastaturi
laptopa. inilo se da je kustosova ured te noi pretvoren u komandnu
stanicu Sudske policije.
"Messieurs", pozva ih Fa, i ljudi se okrenue. "Ne nous drangez
pas sous aucun prtexte. Entendu?" Svi u uredu kimnue u znak
razumijevanja.
Langdon je do tada okaio dovoljno znakova NE UZNEMIRAVAJ na
vratima hotelskih soba da je mogao da shvati sutinu kapetanovog
nareenja. Faa i Langdona nije trebalo uznemiravati ni pod kojim
okolnostima.
Ostavljajui malu grupu agenata, Fa povede Langdona dalje niz

31
 PRAETORIOUS

zamraeni hodnik. Tridesetak metara ispred otvarao se prolaz ka

najpopularnijem odjeljku Luvra - la Grande Galerie naizgled
beskrajnom hodniku u kojem su se nalazile najvrednije slike
talijanskih majstora koje je Luvr posjedovao.
Langdon je ve zakljuio da je ovo mjesto na kojem se nalazilo
Sonijerovo tijelo; uveni parket na podu Velike galerije jasno se vidio
na polaroid snimku. Dok su se pribliavali, Langdon primijeti da je ulaz
blokiran ogromnom elinom reetkom kakva se viala na
srednjovekovnim zamkovima.
"Osiguranje zatvaranjem", ree Fa kad se pribliie reetki.
ak i u tami, barikada je izgledala kao da bi mogla zaustaviti tenk.
Stigavi pred nju, Langdon proviri kroz reetke ka slabo osvjetljenom
peinolikom prostoru Velike galerije.
"Poslije vas, gospodine Langdon", ree Fa.
Langdon se okrenu. Poslije mene, kuda?
Fa pokaza na pod, na dno reetke. Langdon pogleda nanie. U
mraku, ne bee ni primijetio. Barikada je bila podignuta oko pola
metra, formirajui na taj nain neobian otvor sa donje strane.
"Ova oblast je jo uvijek zatvorena za osiguranje Luvra", ree Fa.
"Moj tim iz Police Technique et Scientifique je upravo zavrio svoju
istragu." Pokaza na otvor. "Molim vas provucite se ispod."
Langdon je zurio u uzan prostor za provlaenje, a potom u
masivnu elinu reetku. ali se, zar ne? Barikada je izgledala kao
giljotina koja samo eka da smrvi uljeze.
Fa proguna neto na francuskom i pogleda na sat. Potom se
spusti na koljena i provue svoje krupno tijelo ispod reetke. Na drugoj
strani se uspravi i kroz reetke pogleda u Langdona.
Langdon uzdahnu. Poloivi dlanove na uglaani parket, lee na
stomak i provue se. Dok je klizio, zadnji dio okovratnika njegovog
sakoa od tvida zakaio se o dno reetke, i on ogrebe potiljak o eljezo.
Veoma spretno, Roberte, pomisli. Ustajui, Langdon poe da
nasluuje da e ovo biti veoma duga no.

32
 PRAETORIOUS

Poglavlje 5

Rezidencija na Mari Hilu - novi Nacionalni stoer organizacije

Opus Dei i centar za konferencije - smjetena je na Aveniji Leksington
broj 243 u gradu New Yorku. Procijenjena na neto vie od 47 milijuna
dolara, ova kula od blizu 12.000 kvadratnih metara bila je odjevena u
crvenu ciglu i krenjak iz Indijane. Zgrada, koju su projektirali Mej i
Plinska, obuhvata preko stotinu spavaih soba, est blagovaona,
biblioteke, dnevne sobe, sale za sastanke i kancelarije. Na drugom,
osmom i esnaestom katu nalaze se kapele, ukraene stolarijom i
mramorom. Sedamnaesti kat je u potpunosti stambeni.
Mukarci su u zgradu ulazili kroz glavni ulaz sa Avenije
Leksington. ene su ulazile iz sporedne ulice i bile su "zvuno i
vizualno odvojene" od mukaraca u svakom trenutku svog boravka
unutar zgrade.
Ranije te veeri, u svetilitu koje je predstavljao njegov stan u
potkrovlju, biskup Manuel Aringarosa spakirao je malu putnu torbu i
obukao tradicionalnu crnu mantiju. Oko pojasa bi obino omotavao
purpurni pojas. Veeras je, meutim, trebalo da se kree u javnosti - a
biskup nije elio da privlai pozornost na svoj visoki rang. Jedino su
otrooki mogli zapaziti njegov biskupski prsten od etrnaestokaratnog
zlata sa purpurnim ametistom, velikim dijamantima i runo raenom
aplikacijom biskupskog tapa i mitre. Prebacivi putnu torbu preko
ramena, on izgovori kratku molitvu i izae iz stana, silazei u
predvorje gdje ga je voza ekao da ga odveze na aerodrom.
Sada, sjedei u poslovnom zrakoplovu na putu za Rim, Aringarosa
je kroz prozor promatrao mrani Atlantik. Iako je sunce ve bilo zalo,
Aringarosa je znao daje njegova zvijezda u usponu. Veeras e bitka biti
dobivena, mislio je, zauen to se prije samo nekoliko mjeseci osjeao
nemonim protiv ruku koje su pretile da unite njegovo carstvo.
Kao predsjednik oganizacije Opus Dei, biskup Aringarosa je
posljednju deceniju svog ivota proveo irei poruku "Bojeg dijela" -
bukvalno, Opus Dei. Kongregacija koju je 1928. osnovao panjolski
sveenika Hoze Marija, propovijedala je povratak konzervativnim
katolikim vrijednostima i ohrabrivala svoje sljedbenike na izuzetne

33
 PRAETORIOUS

rtve u svakodnevnom ivotu u cilju obavljanja Bojeg dijela.

Tradicionalistika filozofija sekte Opus Dei svoje prvobitne
korijene imala je ii panjolskoj prije Frankovog reima, ali sa
objavljivanjem spiritualne knjige Hose Marija Eskrivc 1934. godine,
pod nazivom Put -999 toaka meditacije za obavljanje Bojeg dijela u
ivotu pojedinca - Eskrivina poruka eksplodirala je irom svijeta. Sada,
sa tiraom od preko etiri milijuna primjeraka Puta na etrdeset i dva
jezika, Opus Dei je predstavljao globalnu silu. Njegove stambene
rezidencije, obrazovni centri pa ak i univerziteti mogli su se pronai u
gotovo svakoj svjetskoj metropoli. Opus Dei je bila najprogresivnija i
financijski najosiguranija katolika organizacija na svijetu. Aringarosa
je znao da su na nesreu, u doba religijskog cinizma, kultova i tele-
evanelista, rastue bogatstvo i mo organizacije Opus Dei magnet koji
privlai podozrenje.
"Mnogi organizaciju Opus Dei nazivaju kultom za ispiranje
mozga", reporteri su ga esto izazivali. "Drugi vas nazivaju
ultrakonzervativnim kranskim tajnim drutvom. to ste od toga?"
"Opus Dei nije nijedno", odgovarao bi strpljivo biskup. "Mi smo
Katolika crkva. Mi smo kongregacija katolika koji su kao svoj prioritet
odabrali da slijede katoliku doktrinu onoliko rigorozno koliko je to u
naim dananjim ivotima mogue."
"Da li Boje djelo neizostavno podrazumijeva zavjete nevinosti,
zavjetanje novca i okajanje grijeha kroz samobievanje i noenje
pojasa od kostreti?"
"Vi opisujete samo mali dio populacije koju obuhvata Opus Dei",
ree Aringarosa. "Postoje mnogi nivoi sljedbenitva. Tisue lanova
organizacije Opus Dei ive u brakovima, imaju obitelji i obavljaju Boje
djelo u svojim zajednicama. Drugi su odabrali asketske ivote unutar
naih stambenih rezidencija manastirskog tipa. Ti izbori su osobna
stvar, ali svi u organizaciji Opus Dei imaju zajedniki cilj: poboljavanje
svijeta kroz obavljanje Bojeg dijela. Ovo je zasigurno pohod vrijedan
hvale."
Razum je, ipak, rijetko djelovao. Mediji su uvijek naginjali ka
skandalu, a Opus Dei je, poput veine velikih organizacija, meu svojim
lanovima imao i nekoliko zabludjelih dua.

34
 PRAETORIOUS

Prije dva mjeseca, jedna grupa lanova organizacije Opus Dei na

fakultetu amerikog srednjeg Zapada uhvaena je kako drogira nove
regrute meskalinom u pokuaju da izazove euforino stanje koje bi
novajlije doivjele kao religiozno iskustvo. Student na nekom drugom
fakultetu nosio je svoj iani pojas od kostreti due od preporuenih
dva puta dnevno i tako sebi nanio smrtonosnu infekciju. U Bostonu, ne
tako davno, razoarani mladi bankar prepisao je itavu ivotnu
uteevinu organizaciji Opus Dei prije nego stoje pokuao
samoubojstvo.
Zabludjele ovce, pomisli Aringarosa dok mu je srce suosjealo sa
njima.
Naravno, najveu sramotu predstavljalo je suenje pijunu FBI-ja,
Robertu Hansenu, koje je privlailo veliku pozornost javnosti. Pored
toga to je bio istaknuti lan sekte Opus Dei, ispostavilo se da je
Hansen i seksualni razvratnik, a na suenju se dokazalo da je u svojoj
spavaoj sobi postavio skrivene namjere kako bi prijatelji mogli da ga
gledaju dok vodi ljubav sa suprugom.
"Teko da je to razonoda dostojna istinskog katolika", primijetio je
sudija.
Na alost, svi ovi dogaaji doveli su do pojave nove nadzorne
grupe, poznate kao Mrea za istinu o sekti Opus Dei (ODAN). Popularni
web-site ove grupe - www.odan.org - prenosio je zastraujue prie
bivih lanova organizacije Opus Dei, koji su upozoravali na opasnosti
pristupanja ovoj sekti. Mediji su o sekti Opus Dei poeli da govore kao
o "Bojoj mafiji" i "Kristovom kultu".
Plaimo se onoga to ne shvaamo, mislio je Aringarosa, pitajui se
da li su ti kritiari barem nasluivali koliko je ivota Opus Dei obogatio.
Grupa je imala punu podrku i blagoslov Vatikana. Opus Dei je osobna
prelatura samog pape.
Nedavno je, meutim, Opus Dei otkrio da mu prijeti sila znatno
monija od medija... neoekivani neprijatelj od kojeg se Aringarosa
nikako nije mogao sakriti. Prije pet mjeseci, kaleidoskop moi bio je
uzdrman, a Aringarosa se jo uvijek oporavljao od udarca.
"Ne znaju kakav su rat zapoeli", proapta Aringarosa sebi u
bradu, zurei kroz prozor aviona u tamu oceana ispod. Za trenutak,

35
 PRAETORIOUS

pogled mu promjeni odredite, zadravajui se na odrazu njegovog

neobinog lica - tamnog i pravokutnog, kojim je dominirao spljoten,
kriv nos koji je razbila jedna pesnica u panjolskoj u vrijeme kada je
jo bio mladi misionar. Ta fizika mana sada je bila jedva primjetna.
Aringarosin svijet bio je svijet duhovnog, ne tjelesnog.
Dok je mlanjak prelijetao iznad obale Portugalije, mobilni telefon
u Aringarosinoj mantiji neujno poe da vibrira. Usprkos pravilima
aviokompanije koja su zabranjivala upotrebu mobilnih telefona za
vrijeme leta, Aringarosa je znao da se radi o pozivu koji nije smio
propustiti.
Samo je jednom ovjeku bio poznat taj broj - ovjeku koji je
Aringarosi poslao telefon.
Uzbuen, biskup se tiho javi. "Da?"
"Sajlas je otkrio gdje se nalazi kljuni kamen", ree ovjek. "U
Parizu je. U crkvi Sen-Sulpis."
Biskup Aringarosa se osmjehnu. "U tom sluaju, blizu smo."
"Moemo smjesta doi do njega. Meutim, potreban nam je va
utjecaj."
"Naravno. Recite mi to treba da uradim."
Kada je Aringarosa iskljuio telefon, srce mu je uzbueno tuklo.
Jo jednom pogleda u prazninu noi, osjeajui se siunim u odnosu
na dogaaje koje je pokrenuo.

Osam stotina kilometara odatle, albino po imenu Sajlas stajao je

nad malim lavorom vode i otirao krv sa lea, promatrajui crvene
oblike kako se vrte po vodi. Proisti me miloduhom i biu ist, molio se,
citirajui psalme. Operi me, i biu belji od snijega.
Sajlas je bio u stanju napetog iekivanja koje ne bee osjetio jo
od svog prethodnog ivota. Ovo ga je i iznenadilo i uznemirilo. Tokom
posljednje decenije, sledio je Put, proiavajui se od grijehova...
ponovno izgraujui svoj ivot... briui nasilje iz prolosti. Veeras se,
meutim, sve vratilo. Mrnja, koju se toliko naporno borio da sahrani,
pozvana je natrag. Prepalo ga je koliko je brzo izronila na povrinu

36
 PRAETORIOUS

njegova prolost. A sa njom, naravno, dole su i njegove vjetine.

Zarale ali upotrebljive.
Poruka Isusa je poruka mira... nenasilja... ljubavi. To bee poruka
koju je Sajlas na poetku nauio, poruka koju je nosio u srcu. Ipak, to je
poruka koju su neprijatelji Krista sada pretili da unite. Oni koji prijete
Bogu silombie doekani silom. Nepokolebljivom i postojanom.
Tokom dva milenija, kranski su vojnici branili svoju vjeru od
onih koji su pokuavali daje nadvladaju. Veeras, Sajlas je bio pozvan u
boj.
Osuivi rane, on nabaci svoju odoru sa kapuljaom, duine do
lanaka. Bila je to jednostavna haljina, nainjena od tamne vune koja je
naglaavala bjelinu njegove koe i kose. Zategnuo je konopac oko
struka i podigao kapuljau na glavu, doputajui svojim crvenim oima
da se dive odrazu u ogledalu. Tokici su pokrenuti.

37
 PRAETORIOUS

POGLAVLJE 6

Jedva se provukavi ispod sigurnosne kapije, Robert Langdon je

stajao tik J unutar prolaza koji je vodio u Veliku galeriju. Netremice je
zurio u grotlo dugog, dubokog kanjona. Na svakoj strani galerije
izdizali su se goli zidovi visoki devet metara, isparavajui u tamu
povie njih. Crvenkasti sjaj osvjetIjenja presijavao se navie, inei da
impresivna kolekcija Da Vincia, Ticijana i Karavaa, objeena o kablove
koji su se sputali sa tavanice, izgleda kao da neprirodno tinja. Mrtve
prirode, religijske scene i pejzai stajali su rame uz rame sa portretima
plemstva i politiara.
Iako su se u Velikoj galeriji nalazila najpoznatija dijela talijanske
umjetnosti koja je Luvr posjedovao, mnogi posjetioci su smatrali da je
najupeatljiviji prizor koji ovo krilo nudi zapravo uveni parket na
podu. Sloen od dijagonalno poredanih hrastovih daica u
zadivljujuoj geometrijskoj intarziji, pod je stvarao privremenu
optiku varku - multidimenzionalnu mreu koja je posjetiocima
pruala osjeaj da lebde kroz galeriju na povrini koja se kree sa
njima.
Dok mu je pogled kruio po obrascu parketa, Langdonove oi se
iznenada zaustavie na neoekivanom predmetu na podu, svega
nekoliko metara sa njegove lijeve strane, ograenom policijskom
trakom.
Okrete se ka Fau. "Da li je to... Karavao na podu?"
Fa klimnu a da ak i ne pogleda.
Slika je, pretpostavljao je Langdon, vrijedila preko dva milijuna
dolara, pa je ipak leala na podu poput odbaenog postera. "Kog avola
trai na podu!"
Fa ga Ijutito pogleda. Prizor ga oigledno nije potresao. "Ovo je
mjesto zloina, gospodine Langdon. Nita nismo dirali. Platno je
strgnuo sa zida sam kustos. Na taj nain je aktivirao alarm."
Langdon se osvrte ka kapiji, pokuavajui sebi da predstavi to se
dogodilo.

38
 PRAETORIOUS

"Kustos je napadnut u svojoj uredu, pobjegao je u Veliku galeriju i

aktivirao sigurnosnu kapiju tako to je strgnuo sliku sa zida. Kapija je
istog trenutka pala, blokirajui pristup. To su jedina vrata koja vode u
galeriju ili iz nje."
Langdon je bio zbunjen. "Znai da je kustos zapravo zarobio svog
napadaa unutar Velike galerije?"
Fa odmahnu glavom. "Sigurnosna kapija je razdvojila Sonijera od
njegovog napadaa. Ubojica je bio sa druge strane, u hodniku, i pucao
je u Sonijera kroz ovu kapiju." Fa pokaza na naranastu cedulju koja je
visila na jednoj reetki. "Ekipa kriminalistike tehnike pronala je
tragove metaka. Sonijer je umro ovdje, sam."
Langdon se sjeti fotografije Sonijerovog tijela. Rekli su da je to sam
sebi napravio. Usmjeri pogled ka ogromnom hodniku koji se pruao
ispred njih. "Pa gdje je onda njegovo tijelo?"
Fa ispravi svoju kopu za kravatu u obliku raspea i poe da
koraa. "Kao to vam je vjerojatno poznato, Velika galerija je prilino
dugaka."
Tona duina je, ukoliko se Langdon ispravno sjeao, iznosila oko
450 metara, to je duina tri spomenika Washingtonu poloena jedan
iza drugog. Jednako zapanjujua bila je i irina hodnika, u koji se
veoma lako moglo smjestiti par putnikih vlakova. Sredinji dio
hodnika bio je istokan ponekom statuom ili velikom porculanskom
vazom, koje su sluile da na ukusan nain razdvoje kolone koje su se
kretale du jednog i drugog zida.
Fa je utio, otro koraajui desnom stranom hodnika, pogleda
uprtog ispred sebe. Langdon je osjeao da jurnjava pored svih tih
remek-dijela bez zastajanja predstavljala gotovo grijeh.
Istina, nita naroito se i nije moglo vidjeti pod ovim svijetlom,
pomisli.
Na nesreu, zamueno grimizno svetio prizivalo je sjeanja na
Langdonovo posljednje iskustvo pod slinim osvjetljenjem, u
Vatikanskoj tajnoj arhivi. Ovo je bila druga uznemirujua paralela koju
je veeras uspostavio sa dogaajima u Rimu, kada je za dlaku izbjegao
smrt. Ponovno se sjeti Vitorije. Ve mjesecima je nije bilo u njegovim

39
 PRAETORIOUS

snovima. Langdon nije mogao da vjerue da ga je od Rima dijelilo svega

godinu dana; inilo se da su prole decenije. Drugi ivot. Posljednje
pismo od Vitorije dobio je u prosincu - razglednicu na kojoj je pisalo da
ide na Javansko more kako bi nastavila svoje istraivanje iz
primijenjene fizike... neto oko upotrebe satelita u praenju migracija
mantaraa. Langdon se nikada nije zavaravao da bi ena kakva je
Vitorija Vjetra mogla sa njim sretno ivjeti u studentskom gradu -
meutim, njihov susret u Rimu je u njemu pokrenuo enju za koju
nikada nije ni pomislio da bi ga mogla spopasti. Sklonost ka samakom
ivotu koju je gajio itavog svog ivota i jednostavnim slobodama koje
je takav ivot omoguavao nekako je bila uzdrmana... zamijenjena
neoekivanim osjeajem praznine za koji se inilo da raste tokom
prethodne godine.
Nastavie otro da koraaju, pa ipak Langdon jo uvijek nije vidio
le. "Jacques Sonijer je otiao ovoliko daleko?"
"Gospodin Sonijer je primio metak u stomak. Umirao je veoma
sporo. Moda petnaest ili dvadeset minuta. Oigledno je bio ovjek
velike snage."
Langdon se okrenu, zaprepaten. "Sigurnosti je bilo potrebno
petnaest minuta da stigne?"
"Naravno da ne. Osiguranje Luvra je reagiralo istog momenta kada
se oglasio alarm i otkrilo da je Velika galerija zapeaena. Kroz kapiju,
uli su kako se netko kree na drugom kraju hodnika, ali nisu mogli
vidjeti tko. Vikali su, ali nitko nije odgovarao. Pretpostavljajui da to
moe biti samo kriminalac, sledili su procedura i pozvali Sudsku
policiju. Zauzeli smo pozicije u roku od petnaest minuta. Kada smo
stigli, podigli smo barikadu dovoljno da se provuemo ispod, i poslali
tuce naoruanih agenata unutra. Proeljali su galeriju itavom
duinom kako bi uljeza stjerali u tjesnac."
"I?"
"I unutra nisu nali nikoga. Osim..." Pokaza dalje niz hodnik.
"Njega."
Langdonov pogled pratio je Faov isprueni prst. Isprva mu se
uini da Fa pokazuje na veliku mramornu skulpturu nasred hodnika.
Meutim, iza skulpture, tridesetak metara niz hodnik, jedan jedini

40
 PRAETORIOUS

snop svjetlosti na pokretnom stubu obasjavao je pod, stvarajui golo

otok bijele svjetlosti u tamnogrimiznoj galeriji. U sreditu svjetlosnog
snopa, poput insekta pod mikroskopom, le kustosa leao je nag na
podu.
"Vidjeli ste fotografiju", ree Fa, "stoga ovo ne bi trebalo da
predstavlja iznenaenje."
Langdona proe duboka jeza dok su se pribliavali tijelu. Pred
njim se nalazio jedan od najneobinijih prizora koji je ikada vidio.

Blijedi le Jacquesa Sonijera na parketu izgledao je ba kao na

fotografiji. Dok je stajao nad tijelom i mirkao pod otrim svijetlom,
Langdon se sa uenjem sjeti da je Sonijer proveo posljednje minute
svog ivota namjetajui tijelo u ovako neobian poloaj.
Sonijer je bio u izuzetnoj formi za svoje godine... i svi miii jasno
mu se oitavali. Bese skinuo svaki djeli odjee, uredno je sloio na pod
i legao na leda u sreditu irokog hodnika, savreno u ravni sa
uzdunom osom prostorije. Ruke i noge su mu bile irom rairene,
poput ovjeka ije tijelo tegli i erei neka nevidljiva sila.
Ba ispod Sonijerove grudne kosti, krvava mrlja oznaavala je
mjesto gdje je metak uao u tijelo. Rana je krvarila iznenaujue malo,
ostavljajui samo lokvicu potamnjele krvi.
Kaiprst lijeve ruke takoer mu je bio krvav, jer ga je oigledno
bio umoio u ranu kako bi uinio ono stoje najvie uznemiravalo na
itavoj ovoj sumornoj samrtnoj postelji; koristei osobnu krv kao
mastilo a svoj vlastiti nagi stomak kao platno, Sonijer je nacrtao
jednostavan simbol na svome tijelu - pet pravih linija koje se sijeku
kako bi formirale petokraku zvijezdu.
Pentagram.
Krvava zvijezda, ije je sredite predstavljao Sonijerov pupak,
itav le je obavijala aurom izrazite morbidnosti. Fotografija koju je
Langdon vidio bila je dovoljna da zaledi krv u njemu, ali sada, kada je
vidio prizor uivo, osjeao je duboki nemir.
Sam sebi je to napravio.

41
 PRAETORIOUS

"Gospodine Langdon?" Faove tamne oi ponovno se usredotoe

na njega.
"To je pentagram", ree Langdon dok mu je glas uplje odzvanjao
u ogromnom prostoru. "Jedan od najstarijih simbola na zemlji. Koristio
se i etiri tisue godina prije nae ere."
"A to on znai?"
Langdon je uvijek oklijevao kada bi mu postavili ovo pitanje. Rei
nekome to simbol "znai" bilo je kao rei nekome kako bi trebalo da
doivi pjesmu. Bijela kapuljaa Klu kluks klana prizivala je slike mrnje
i rasizma u Sjedinjenim Dravama, a ipak je isti kostim imao znaenje
duboke religiozne vjere u panjolskoj.
"Simboli imaju razliita znaenja u razliitim kontekstima", ree
Langdon. "U osnovi, pentagram predstavlja poganski religiozni
simbol."
Fa klimnu glavom. "Kult avola."
"Ne", ispravi ga Langdon, istog trenutka shvativi da je morao
bolje odabrati rijei.
Danas je termin poganski postao gotovo sinonim za oboavanje
avola - to je ogromna zabluda. Korijeni te reci zapravo su dosezali do
latinskog paganus, to je termin koji se odnosio na stanovnike sela.
"Pogani" su bukvalno predstavljali neindoktrinirano seosko
stanovnitvo koje se dralo starih, ruralnih religija oboavanja prirode.
Zapravo, toliko je snaan bio strah Crkve od onih koji su ivjeli u
ruralnim villes da je nekada bezopasna rije za "seljanina" - villain -
dobila novo znaenje zle due.
"Pentagram", razjasni Langdon, "jeste pretkranski simbol
povezan sa oboavanjem prirode. Drevni ljudi su zamiljali da je njihov
svijet podjeljen na dvije polovine - muku i ensku. Njihovi bogovi i
boginje radili su kako bi ouvali ravnoteu snaga. Jin i jang. Kada su se
enski i muki princip nalazili u ravnotei, na svijetu je vladala
harmonija. Kada bi se ta ravnotea poremetila, nastupao je kaos."
Langdon pokaza na Sonijerov stomak. "Ovaj pentagram predstavlja
ensku polovinu svih stvari na svijetu - to je koncept koji povjesniari
religije nazivaju 'svetim enskim principom' ili 'enskim boanstvom' .

42
 PRAETORIOUS

Sonijer bi, bolje od drugih, ovo svakako znao."

"Sonijer je na svom stomaku nacrtao simbol boginje?"
Langdon je morao da prizna da to izgleda udno. "U najuoj
interpretaciji, pentagram predstavlja simbol Venere - boginje enske
seksualne ljepote i ljubavi."
Fa je promatrao nagog ovjeka, potom zaguna.
"Svaka religija je zasnovana na boanskom poretku u prirodi.
Boginja Venera i planeta Venera bile su jedno ilo. Boginja je imala
svoje mjesto na nonom nebu i bila je poznata kao - Venera, Istona
zvijezda, Itar, Astarte -to su sve moni enski koncepti povezani sa
Prirodom i Majkom Zemljom."
Fa je bio uznemireniji nego na poetku - kao da mu se na neki
nain vie dopadala ideja o oboavanju avola.
Langdon odlui da mu ne pria o onome to je ljude najvie
zaprepatavalo kada je rije o pentagramu o grafikom poreklu
njegove povezanosti sa Venerom. Kao mlad student astronomije,
Langdon je bio zapanjen kada je otkrio da kretanje planete Venere
iscrtava savren pentagram na ekliptinom nebu svakih osam godina.
U antiko doba, ljudi su bili toliko zapanjeni kada su otkrili ovaj
fenomen, da su Venera i njen pentagram postali simboli savrenstva,
ljepote i ciklinih svojstava seksualne ljubavi. U ast magije Venere,
Grci su prema njenom osmogodinjem ciklusu organizirali svoje
Olimpijske igre. Danas malo ljudi zna da moderne Olimpijade jo
uvijek slijede obrazac Venerinog poluciklusa. Jo su malobrojniji oni
koji znaju da je petokraka zvijezda umalo postala zvanini olimpijski
simbol, da u posljednjem trenutku - pet krakova zvijezde nisu
zamjenjeni sa pet krugova koji se meusobno presijecaju kako bi na
bolji nain odrazili duh meusobne povezanosti i harmonije ovih igara.
"Gospodine Langdon", naglo ree Fa. "Oigledno je da se ovaj
pentagram takoer mora odnositi i na avola. Vai ameriki horor
filmovi to veoma jasno stavljaju do znanja."
Langdon se namrti. Hvala, Hollywoode. Petokraka zvijezda je sada
bukvalno bila kliej u filmovima o sotonskim serijskim ubojicama, i
nalazila se obino navrljana na zidu stana nekog sotoniste, zajedno sa

43
 PRAETORIOUS

drugim navodno demonskim simbolima. Langdona je uvijek nerviralo

kada bi vidio simbol u tom kontekstu; pravo poreklo pentagrama bilo
je zapravo izrazito boansko.
"Uvjeravam vas da je", ree Langdon, "usprkos tome to vidite na
filmovima, demonska interpretacija pentagrama povijesni netona.
Prvobitno znaenje enskog principa jeste ispravno znaenje -
meutim, simbolizam pentagrama iskrivljen je kroz vjekove. U ovom
sluaju, kroz krvoprolie."
"Nisam siguran da vas pratim."
Langdon baci pogled na raspee koje je Fa nosio, ne znajui kako
da sroi ono to je imao da kae. "Crkva, gospodine. Simboli su veoma
otporni, ali pentagram je promijenjen od strane rane Rimske katolike
crkve. U okviru kampanje Vatikana da istrijebi sve poganske religije i
mase preobrati u kranslvo, Crkva je blatila poganske bogove i
boginje, a njihov boanski simbol preobraen je u simbol zla."
"Nastavite."
"Ovo je veoma uobiajena aktivnost u vremenima prevrata",
nastavi Langdon. "Sila koja dolazi na vlast e zadrati postojee
simbole i vremenom ih degradirati u pokuaju da izbrie njihovo
znaenje. U borbi izmeu papinskih i kranskih simbola, pogani su
izgubili; Posejdonov trozubac pretvoren je u avolje vile, iljasti eir
mudrih ena postao je simbol vjetice, dok je Venerin pentagram
postao znak avola." Langdon zastade. "Na alost, vojska Sjedinjenih
Drava takoer je izopaila znaenje pentagrama; sada je to na
najistaknutiji simbol rata. Slikamo ga po naim borbenim
zrakoplovima i stavljamo na ramena naih generala." Toliko o boginji
ljubavi i ljepote.
"Zanimljivo." Fa pokaza glavom na le rairenih ruku i nogu. "A
poloaj tijela? to zakljuujete na osnovu toga?"
Langdon slee ramenima. "Poloaj jednostavno dodatno istie
pentagram i ensko boanstvo."
Fa se namrti. "Molim?"
"Dupliranje. Ponavljanje simbola je najjednostavniji nain da se
njegovo znaenje pojaa. Jacques Sonijer se postavio u oblik petokrake

44
 PRAETORIOUS

zvijezde." Ukoliko je jedan pentagram dobar, dva su jo bolja.

Faov pogled je sledio pet kraka koje su inili Sonijerove ruke,
noge i glava, ponovno prelazei rukom preko zalizane kose.
"Zanimljiva analiza." Zastade. "A nagost" On zaguna dok je izgovarao
tu rije, zgaen nad prizorom ostarjelog mukog tijela. "Zato je skinuo
svu odjeu?"
Prokleto dobro pitanje, pomisli Langdon. Upravo isto se i sam pitao
od kako je prvi put vidio polaroidni snimak. Najbolja pretpostavka
koju je imao bila je daje nago ljudsko oblije jo jedno pozivanje na
Veneru - kao simbol boanske prirode ljudske seksualnosti. Iako je
moderna kultura izbrisala mnoge oblike povezanosti Venere sa
mukim i enskim telesnim sjedinjavanjem, otro etimoloko oko jo
uvijek je moglo da primijeti ostatke originalnog znaenja Venere u reci
"venerino". Langdon odlui da ne zalazi u to.
"Gospodine Fa, oigledno ne mogu da vam kaem zasto je
gospodin Sonijer nacrtao taj znak na sebi, niti zasto je zauzeo takav
poloaj, ali ono to mogu da vam kaem jeste to da bi ovjek poput
aka Sonijera pentagram smatrao simbolom enskog boanstva.
Korelacija izmeu ovog simbola i svetog enskog principa
povjesniarima umjetnosti i simbolozima veoma je poznata."
"U redu. A to to je osobnu krv upotrijebio umjesto mastila?"
"Oito je da nije imao nita drugo ime bi pisao."
Fa zauti za trenutak. "Zapravo, mislim da je upotrijebio krv da bi
policija sledila odreene forenzike procedure."
"Molim?"
"Pogledajte mu lijevu raku."
Langdon je pogledom pratio kustosove blijede rake, ali nita ne
primijeti. Potom obie oko lea, sagnu se, i tek tada zapazi, na svoje
iznenaenje, da je kustos u ruci imao veliki marker.
"Sonijer ga je drao kada smo ga pronali", ree Fa, ostavljajui
Langdona i odlazei do pokretnog stola udaljenog nekoliko metara,
zatrpanog oruem koje se koristilo u istrazi, kablovima i raznom
elektronskom opremom. "Kao to sam vam napomenuo", ree,

45
 PRAETORIOUS

preturajui po stolu, "nita nismo dirali. Da li vam je poznata ta vrsta

markera?"
Langdon klee kako bi pogledao naljepnicu na markeru.
STYLO DE LUMIERE NOIRE.
Iznenaen, podie pogled.
Crno-bijela olovka ili penkala sa vodenim mastilom predstavljali
su specijalizirani marker koji su prvobitno napravili muzeji,
restauratori i policija koja se bavila falsifikatima kako bi stavljali
nevidljive oznake na predmete. Marker je pisao nehrajuim
fluorescentnim mastilom sa alkoholnom osnovom, koje je bilo vidljivo
iskljuivo pod takozvanim crnim svijetlom. Danas, osoblje odravanja
muzeja nosilo je ove markere prilikom svojih dnevnih obilazaka kako
bi stavljali nevidljive oznake na okvire slika koje je trebalo restaurirati.
Kad se Langdon uspravi, Fa doe do snopa svjetlosti i ugasi ga.
Galerija zaroni u iznenadni mrak.
Privremeno zaslijepljen, Langdon osjeti kako u njemu raste
nesigurnost. Potom silueta Faa izroni iz tame, osvijetljena jasnom
purpurnom svjetlou. On prie, nosei pokretni izvor svjetlosti koji ga
je obavijao ljubiastom izmaglicom.
"Kao to vam je moda poznato", ree Fa, dok su mu oi svijetlile
u ljubiastom odsjaju, "policija koristi osvjetljenje crnim svijetlom
kako bi pregledala mjesta zloina u potrazi za tragovima krvi i ostalim
forenzikim dokazima. Stoga moete zamisliti nae iznenaenje..."
Naglo i bez upozorenja, on usmjeri svetio na le.
Langdon pogleda nanie i odskoi u oku.
Srce mu je tuklo dok je promatrao bizaran prizor na parketu koji
je sada sijao pred njim. Posljednje kustosove reci purpurno su sijale.
Dok je netremice gledao u svjetlucavi tekst, Langdon osjeti kako magla
koja je obavijala itavo to veer postaje gua.
Langdon ponovno proita poruku i pogleda Faa. "to, do avola,
to znai?"
Faove oi su svijetlile bijelo. "Upravo to je, gospodine, pitanje na
koje vi treba da odgovorite."

46
 PRAETORIOUS

Nedaleko odatle, u Sonijerovoj uredu, porunik Kole koji se vratio

u Luvr sjedio je nagnut nad audio-konzolom postavljenom na
kustosovom ogromnom radnom stolu. Ako bi se izuzela jeziva lutka
srednjovjekovnog viteza nalik robotu koji je, kako mu se inilo, zurio u
njega sa ugla Sonijerovog stola, Koleu je bilo udobno. On namjesti svoje
AKG slualice i provjeri nivo ulaza na sistemu za snimanje na hard
disk. Sve je funkcioniralo kako treba. Mikrofoni su besprijekorno radili,
a zvuk je bio kristalno ist.
Le moment de vrit, pomisli.
Smijeei se, on sklopi oi i spremi se da uiva u ostatku razgovora
iz Velike galerije koji se sada snimao.

47
 PRAETORIOUS

Poglavlje 7

0groman stan u crkvi Sen-Sulpis nalazio se na drugom katu same

crkve, sa lijeve strane korskog balkona. Dvosobni stan sa kamenim
podom i najnunijim namjetajem bio je dom sestre Sandrin Bijel ve
due od decenije. Ukoliko bi netko pitao, njeno formalno prebivalite
nalazilo se u oblinjem manastiru, ali sestra je vie voljela tiinu crkve.
Sa krevetom, telefonom i reoom, smjetaj koji je imala na katu crkve
bio je prilino komforan.
Kao crkvena conservatrice d'affaires, sestra Sandrin bila je
odgovorna za nadgledanje svih nereligijskih aspekata crkvenih
djelovanja - ope odravanje, unajmljivanje osoblja i vodia,
osiguravanje zgrade nakon radnog vremena i naruivanje isporuka
poput vina i kruha za priest.
Veeras ju je, usnulu u svom malom krevetu, probudio rezak zvuk
telefona. Umorno je podigla slualicu.
"Soeur Sandrine, Eglise Saint-Sulpice."
"Zdravo, sestro", ree glas na francuskom.
Sestra Sandrin se uspravi u krevetu. Koliko je sati? Iako je
prepoznala svog nadreenog, nikada je za petnaest godina nije
probudio. Opat je bio izuzetno poboan ovjek koji je odmah nakon
mise odlazio kui, na spavanje.
"Ispriavam se ukoliko sam vas probudio, sestro", ree opat,
pospanim i nervoznim glasom. "Moram da vas zamolim za uslugu.
Upravo sam primio poziv od utjecajnog amerikog biskupa. Moda ga
znate? Manuel Aringarosa?"
"Glava sekte Opus Dei?"
Naravno da ga znam. Tko ga u Crkvi ne zna? Aringarosina
konzervativna prelatura postala je mona tokom posljednjih godina.
Njihovo stupanje u milost ubrzano je 1982. godine, kada ih je papa
Ivan Pavao II neoekivano proglasio za "osobnu papinu prelatura",
zvanino podravajui sve njihove aktivnosti. Sumnjivo je bilo to to se
uspon Opus Dei sekte dogodio iste godine kada je ova bogata

48
 PRAETORIOUS

organizacija navodno prebacila gotovo milijun dolara na raun

Vatikanskog instituta za religiozna dijela - poznatijeg pod nazivom
Vatikanska banka - spaavajui ih na taj nain sramotnog bankrota.
Drugim postupkom koji je doveo do podozrivog podizanja obrva, papa
je osnivaa sekte Opus Dei stavio na uspinjau koja je vodila ka statusu
sveca, skraujui tako period ekanja koji je esto trajao itav vijek na
svega dvadeset godina. Sestra Sandrin nije mogla a da ne misli kako je
blagonaklonost koju je sekta Opus Dei dobijala u Rimu u najmanju
ruku sumnjiva, ali sa Svijetom stolicom se ne raspravlja.
"Biskup Aringarosa me je pozvao da zatrai uslugu", ree joj opat,
nervoznim glasom. "Jedan od lanova njegove organizacije veeras se
nalazi u Parizu..."
Dok je sluala neobian zahtjev koji joj je upuen, sestra Sandrin je
postajala sve zbunjenija.
"Oprostite, hoete da kaete da taj posjetilac, ne moe da prieka
do jutra?"
"Plaim se da ne. Zrakoplov mu polijee veoma rano. Uvijek je
sanjao da vidi Sen-Sulpis."
"Ali crkva je mnogo zanimljivija po danu. Sunevi zraci koji
prolaze kroz okulus, nijansirane sjene na gnomonu, to je ono to crkvu
Sen-Sulpis ini jedinstvenom."
"Sestro, ja se slaem sa vama, pa ipak, ukoliko biste ga pustili u
crkvu veeras, smatrao bih to osobnom uslugom. Moe da bude tamo
u... recimo, jedan sat? To je za dvadeset minuta."
Sestra Sandrin se namrti. "Naravno. Bie mi zadovoljstvo."
Opat joj zahvali i spusti slualicu.
Zbunjena, sestra Sandrin se jo jedan trenutak zadra u toplini
svog kreveta, pokuavajui da rastera pospanost. Njeno
ezdesetogodinje tijelo nije se budilo brzo kao ranije, premda joj je
veeranji poziv sasvim sigurno razbudio ula. Opus Dei je oduvijek
inio da se osjea nelagodno. Pored toga to se prelatura pridravala
tajanstvenih rituala tjelesnog samomuenja, stavovi koje su imali
prema enama bili su u najmanju ruku srednjovjekovni. okirala se
kada je saznala da su lanice organizacije Opus Dei primorane da

49
 PRAETORIOUS

spremaju sobe mukih lanova dok su ovi na misi, bez ikakve novane
nadoknade; da su ene spavale na podovima od tvrdog drveta dok su
mukarci imali slamnate madrace; i da su ene morale da trpe dodatne
oblike tjelesnog samokanjavanja... a sve to kao iskupljenje zbog
prvobitnog grijeha. inilo se da je Evin zalogaj jabuke znanja bio dug
koji su ene bile osuene vjeno da otplauju. Na alost, dok se najvei
dio Katolike crkve postepeno kretao u pravom smjeru u pogledu
prava ena, Opus Dei je prijetio da ugrozi taj napredak. Ipak, sestra
Sandrin je dobila nareenja.
Izbacivi noge iz kreveta, ona se polako uspravi, rashlaena
dodirom hladnog kamena i golih tabana. Dok joj se hladnoa irila
tijelom, ona iznenada postade veoma zabrinuta.
enska intuicija?
Sljedbenik Boga, sestra Sandrin je nauila da pronae mir u
glasovima vlastite due. Veeras, ti glasovi bili su nijemi poput prazne
crkve oko nje.

50
 PRAETORIOUS

Poglavnje 8

Langdon nije mogao da odvoji pogled od svjetleeg purpurnog

teksta napisanog na parketu. Posljednja poruka Jacquesa Sonijera bila
je najnevjerojatnija posljednja poruka koju je Langdon mogao da
zamisli.
Glasila je:
13-3-2-21-1-1-8-5
O, Krakonijski avole!
Oh, lani svee!1
Iako nije imao nikakvu predstavu o tome to poruka znai,
Langdon je sada razumio zato je Fa instinktivno pomislio da
pentagram stoji u nekakvoj vezi sa oboavanjem avola.
O, Krakonijski avole!
avola je Sonijer izriito spomenuo. Jednako neobian bio je i niz
brojeva. "Jednim dijelom slii na numeriku ifru."
"Da", potvrdi Fa. "Nai ifranti ve rade na tome. Vjerujemo da
ovi brojevi mogu ukazati na ubojicu. Moda telefonski broj ili neka
vrsta socijalne identifikacije. Da li za vas imaju ikakvo simboliko
znaenje?"
Langdon ponovno pogleda brojke, osjeajui da bi mu bili
potrebni sati da iz njih izvue nekakvo simboliko znaenje. Ako je
Sonijer uope tako neto i imao na umu. Langdonu se inilo da su
brojevi potpuno nasumino odabrani. Navikao je na simbolike
progresije koje su izgledale kao da imaju nekog smisla, ali sve to se
ovdje nalazilo - pentagram, tekst, brojevi - izgledalo je nepovezano ak
i na najosnovnijem nivou.
"Ranije ste pretpostavljali", ree Fa, "da su svi Sonijerovi postupci
imali za cilj da se neto saopi... oboavanje boginje ili neto u tom
smislu? Kako se ova poruka tu uklapa?"

1knjiki prijevod je glasio: O, rana davi, Al' demon zlo ini! Originalno: O, Draconian
devil! Oh, lame saint! Postavio sam prijevod originala. (prim. Praetorious).

51
 PRAETORIOUS

Langdon je znao daje pitanje retoriko. Sonijerov bizarni amanet

se oigledno nikako nije uklapao u Langdonov scenarij oboavanja
boginje.
O, Krakonijski avole? Oh, lani svee?
Fa ree: "Ovaj tekst izgleda kao neka vrsta optube. Slaete li se?"
Langdon pokua sebi da predoi kustosove posljednje minute koje
je proveo sam, zatoen u Velikoj galeriju, znajui da e umrijeti. inilo
se loginim.
"Imalo bi smisla da je optuio svog ubojicu, pretpostavljam."
"Moj zadatak je, naravno, da otkrijem ime le osobe. Da vas pitam
neto, gospodine Langdon. to je po vama, pored brojeva, neobino u
vezi sa ovom porukom?"
Najneobinije? ovjek koji umire zabarikadirao se u galeriji,
nacrtao pentagram na sebi i napisao misterioznu optubu na podu. to
u tom scenariju nije bilo neobino?
"Rije 'Drakinijan'?" natuknu Langdon, nudei prvu stvar koja mu
je pala na pamet. Langdon je bio prilino siguran da pomisao na Draka
besptednog B.C. politiara iz 17. st. nije uobiajena misao za
umirueg ovjeka. "'Drakonijski davo' se ini kao neobian izbor
rijei."
"Drakonijski?" Faov glas sada je sadrao notu nestrpljivosti.
"Rijei koje je Sonijer odabrao teko da su od primarnog znaaja
ovdje."
Langdon nije bio siguran koji je to znaaj Fa imao na umu, ali je
poinjao da vjeruje da bi se Fa i demon slagali sasvim dobro.
"Sonijer je bio Francuz", odsjee Fa. "ivio je u Parizu. Ipak, za
posljednje reci je odabrao..."
"Engleski", ree Langdon, tek sada uviajui na to kapetan cilja.
Fa klimnu. "Prcisment. to mislite, zato?"
Langdon je znao da je Sonijer besprijekorno govorio engleski, pa
ipak nije shvaao zato ba engleski. Slegnu ramenima.
Fa ponovno pokaza na pentagram nacrtan na Sonijerovom

52
 PRAETORIOUS

stomaku. "Nema nikakve veze sa oboavanjem avola? Jo uvijek ste

sigurni?"
Langdon vie ni u to nije bio siguran. "ini se da se simbologija i
tekst ne poklapaju. ao mi je to nisam od vee pomoi."
"Moda e ovo razjasniti stvari." Fa se odmaknu od tijela i
ponovno podie crno svetio, putajui da snop svjetlosti ovaj put
obasja iru povrinu. "A sada?"
Na Langdonovo zaprepatenje, oko kustosovog tijela zasjao je
primitivni krug. Sonijer je oigledno bio legao i ocrtao svoje tijelo sa
nekoliko dugih lukova, upisujui se unutar kruga.
Iste sekunde, znaenje postade jasno.
"Skica po Vitruviju", promuca Langdon. Sonijer je od sebe nainio
repliku najpoznatijeg crtea Leonarda da Vincija u prirodnoj veliini.
Da Vincijeva Skica po Vitruviju, koja se do dananjeg dana smatra
anatomski najpreciznijim crteom, postala je moderna kulturna ikona
koja se pojavljuje na posterima, podlogama za mia i majicama irom
svijeta. Slavni crte sastoji se od savrenog kruga unutar kojeg je
ucrtan nag ovjek... irom rairenih ruku i nogu.
Da Vini. Langdon osjeti kako ga od zadivljenosti prolaze marci.
Jasnoa Sonijerove namjere nije se mogla porei. U posljednjim
trenucima ivota kustos je skinuo svu odjeu sa sebe i postavio tijelo
tako da predstavlja jasnu repliku Skice po Vitruviju Leonarda da
Vincija.
Krug je bio kljuni kamen koji je nedostajao. enski simbol zatite,
krug oko nagog tijela ovjeka dopunio je poruku koju je Leonardo da
Vinci imao na umu - harmonija enskog i mukog principa. Meutim,
pitanje koje se sada postavljalo bilo je zato je Sonijer imitirao poznati
crte.
"Gospodine Langdon", ree Fa, "ovjek poput vas sigurno zna da
je Leonardo da Vinci naginjao mranim vjetinama."
Langdona iznenadi koliko Fa zna o Da Vinciju. To poznavanje je, u
velikoj mjeri, objanjavalo zato je kapetan sumnjao na oboavanje
avola. Da Vinci je za povjesniare oduvijek predstavljao delikatnu

53
 PRAETORIOUS

temu, naroito u kranskoj tradiciji. Usprkos svojoj genijalnosti, ovaj

vizionar je bio neskriveni homoseksualac i oboavalac boanskog
poretka u Prirodi, zahvaljujui emu je stalno iznova inio grijeh
prema Bogu. tovie, jezive ekscentrinosti umjetnik davale su mu
izrazito demonsku auru: Da Vinci je ekshumirao leeve kako bi
prouavao anatomiju ljudskog tijela; vodio je tajanstvene dnevnike
pisane nerazumljivim obrnutim rukopisom; vjerovao je da posjeduje
mo alkemiara da pretvori olovo u zlato, pa ak i prevari samog Boga
tako to e napraviti eliksir za odlaganje smrti; a njegovi su pronalasci
ukljuivali i jeziva, dotle nezamisliva oruja za rat i muenje.
Nerazumijevanje stvara nepovjerenje, pomisli Langdon.
ak je i znatan broj Da Vincijevih velianstvenih dijela koja su
spadala u kransku umjetnost samo pojaao reputaciju duhovnog
licemjerja umjetnik. Prihvatajui stotine unosnih narudbi Vatikana,
Da Vini je slikao kranske teme ne kao izraz vlastitog vjerovanja,
nego kao komercijalni poduhvat - sredstvo da se financira luksuzan
nain ivota. Na nesreu, Da Vinci je bio aljivdija koji se esto
zabavljao tako to je ispotiha grizao ruku koja ga je hranila. U mnoge
svoje kranske slike ubacio je skrivenu simboliku koja je bila sve
samo ne kranska - oma osobnim vjerovanjima i suptilno
izraavanje prezira i podsmijeha upuenog Crkvi. Langdon je ak,
jednom prilikom, u Nacionalnoj galeriji odrao predavanje pod
nazivom: "Tajni ivot Leonarda: Poganska simbolika u kranskoj
umjetnosti."
"Razumijem vau zabrinutost", ree Langdon, "ali Da Vinci se
nikada nije bavio crnom magijom. Bio je izuzetno duhovan ovjek, iako
u stalnom sukobu sa Crkvom." Dok je ovo govorio, javi mu se udna
misao. Ponovno baci pogled na poruku na podu. O, Krakonijski avole?
Oh, lani svee?
"Da?" upita Fa.
Langdon paljivo odmjeri rijei. "Upravo mi je palo na pamet da je
Sonijer dijelio mnoge duhovne ideologije sa Da Vincijem, ukljuujui i
brigu o tome da e Crkva ukloniti ensko boanstvo iz moderne
religije. Moda je, podraavajui uveni Da Vincijev crte, Sonijer
jednostavno izraavao zajedniko nezadovoljstvo zbog sotoniziranja

54
 PRAETORIOUS

boginje od strane Crkve."

Faov se pogled smrkne. "Mislite da Sonijer Crkvu naziva ranom
koja davi i demonom koji ini zlo?"
Langdon je morao da prizna da je tumaenje nategnuto - s druge
strane, ipak se inilo da pentagram donekle potvruje tu ideju. "Sve to
pokuavam da kaem jeste da je gospodin Sonijer posvetio svoj ivot
prouavanju povijesti boginje, a nitko nije vie radio na brisanju te
povijesti od Katolike crkve. ini se loginim da je Sonijer oprotajno
izrazio svoje razoarenje."
"Razoarenje?" upita Fa, sada otvoreno neprijateljski. "Ova
poruka vie zvui kao gnijev nego kao razoarenje, ne ini li vam se?"
Langdonovo strpljenje je dostiglo krajnje granice.
"Kapetane, pitali ste to, po mom miljenju, Sonijer pokuava
ovdje da kae, i upravo to sam vam objasnio."
"Da se radi o osudi Crkve?" Faova vilica se stegnu dok je cijedio
rijei kroz stisnute zube. "Gospodine Langdon, u svom poslu sam se
nagledao mnogih ubojstava, i dajte da vam neto kaem. Kada jedan
ovjek ubije drugog ovjeka, ne vjerujem da su njegove posljednje
misli okrenute ispisivanju nejasnog duhovnog stava koji nitko nee
razumjeti. Vjerujem da tada misli samo na jednu stvar." Faov
prigueni glas sjekao je zrak. "La vengeance. Vjerujem da je Sonijer
ostavio ovu poruku kako bi nam rekao tko gaje ubio."
Langdon je zurio. "Ali to uope nema smisla."
"Nema?"
"Nema", odvrati on, umoran i iznerviran. "Rekli ste mi da je
Sonijera u njegovoj uredu napao netko koga je, kako izgleda, pustio
unutra."
"Da."
"Stoga je logian zakljuak da je kustos poznavao svog napadaa."
Fa klimnu. "Nastavite."
"Dakle, ako je Sonijer poznavao osobu koja ga je ubila, kakva je to
optuba?" On pokaza na pod. "Numerike ifre? Rane koje dave?

55
 PRAETORIOUS

Demoni koji ine zlo? Pentragrami na stomaku? Suvie ifrirano."

Fa se namrti, kao da mu takva ideja ranije nije pala na pamet. "U
pravu ste."
"S obzirom na okolnosti", ree Langdon, "bilo bi oekivano da je
Sonijer, ukoliko je elio da nam porui tko ga je ubio, napisao neije
ime."
Dok je Langdon izgovarao ove reci, lukav osmjeh razli se Faovim
licem po prvi put te noi. " Prcisment", ree Fa. " Prcisment."

Pratim rad majstora, divio se porunik Kole dok je stiskao

slualice i upijao Faov glas koji je iz njih dopirao. Agent suprieur je
znao da su upravo ovakvi trenuci uzdigli kapetana do samog vrha
francuskih snaga reda.
Fa e uraditi ono to se nitko drugi ne bi usudio da uradi.
U suvremenoj policiji, delikatna umjetnost cajolera bila je
izgubljena vjetina - vjetina koja je zahtijevala izuzetnu pribranost i
postojanost pod pritiskom. Malo je ljudi posjedovalo hladnokrvnost
neophodnu za tu vrstu operacija, ali Fa je, inilo se, roen za to.
Njegovu suzdranost i strpljenje imali su samo roboti.
Snana odlunost kao da je jedina emocija koju je Fa te noi
pokazivao. inilo se da je ovo uhienje za njega od linog znaaja.
Upute koja je Fa dao svojim agentima sat vremena ranije bila su
neuobiajeno jezgrovita i samouvjerena. Znam koje ubio Jacquesa
Sonijera, rekao je Fa. Znate to treba da radite. Veeras nema greaka.
I nijedna greka jo ne bee poinjena.
Koleu nisu bili poznati dokazi koji su uvrstili Faovo uvjerenje da
je osumnjieni zaista kriv, ali nije se usudio da dovodi u pitanje
instinkte Bika. Faova intuicija se ponekad inila gotovo natprirodnom.
Bog mu apue na uho, tvrdio je jedan agent nakon naroito
impresivne demonstracije Faovog estog ula. Kole je morao da
prizna da je Fa, ukoliko je Bog postojao, svakako na njegovoj listi
omiljenih ljudi. Kapetan je odlazio na misu i redovno se ispovedao -
daleko ee od ostalih 'uglednika' koji su to inili o praznicima, zarad

56
 PRAETORIOUS

dobrih odnosa sa javnou. Kada je, prije nekoliko godina, papa bio u
posjeti Parizu, Fa se svim silama potrudio i izborio je audijenciju.
Fotografija Faa sa papom sada je visila u njegovoj uredu. Papinski Bik,
agenti su u potaji nazvali fotografiju.
Kole je mislio da je ironino to je jedno od rijetkih Faovih javnih
istupanja posljednjih godina bila njegova otvorena reakcija na skandal
sa katolikom pedofilijom. Te bi sveenike trebalo objesiti dvaput!
izjavio je Fa. Jednom zbog njihovih zloina prema djeci. Drugi put zbog
sramoenja Katolike crkve. Kole je imao udan osjeaj da je ovo drugo
vie razbjesnilo Faa.
Okreui se monitoru laptopa, Kole se pobrinu za drugi dio svojih
veeranjih zaduenja - GPS sistem praenja. Slika na ekranu
prikazivala je detaljan plan krila Denon, strukturalnu shemu dobijenu
od Odjeljenja sigurnosti Luvra. Putajui da mu se pogled kree po
labirintu galerija i hodnika, Kole otkrije ono to je traio.
Duboko u srcu Velike galerije treptala je siuna crvena toka.
La marque.
Fa je svoj noanji plijen drao na veoma kratkoj uzdi. I bilo je to
mudro Od njega. Robert Langdon se pokazao kao veoma hladnokrvan
tip.

57
 PRAETORIOUS

Poglavlje 9

Kako bi osigurao da njegov razgovor sa gospodinom Langdonom

proe bez ometanja, Bezu Fa bjee iskljuio mobilni telefon. Na
nesreu, bio je to skup model opremljen dvosmjernim radio-ureajem
koji je, suprotno njegovim nareenjima, sada koristio jedan od agenata
kako bi stupio u kontakt sa njim.
"Capitaine?" zapucketao je telefon poput voki-tokija.
Fa osjeti kako mu se zubi steu od gnjeva. Nije mogao da se sjeti
niega dovoljno vanog zbog ega bi Kole prekinuo survelllance cache
naroito u ovom kritinom trenutku.
On uputi Langdonu miran pogled izvinjenja. "Trenutak, molim."
Izvukao je telefon iz pojasa i pritisnuo dugme za radio-prijenos. "Oui?"
"Capitaine, un agent du Dpartement de Cryptographie est arriv."
Istog trenutka, Faov gnjev popusti. ifrant? Usprkos loe
odabranom trenutku, vjerojatno se radilo o dobroj vijesti. Nakon to je
pronaao Sonijerov ifrirani tekst na podu, Fa je fotografije itavog
mjesta zloina proslijedio Odjeljenju kriptografije u nadi da e netko
odatle moi da mu objasni to je to, do avola, Sonijer pokuavao da
kae. Ako je ifrant sada stigao, to je najvjerojatnije znailo da je netko
deifrirao Sonijerovu poruku.
"Trenutno sam zauzet", odvrati Fa preko radija, svojim tonom
jasno stavljajui do znanja da je mjera prevrena. "Zamolite ifranta da
prieka na komandnom mjestu. Razgovarat u sa njim im zavrim."
"Sa njom", ispravi ga glas. "To je agent Nevo."
Svakim trenutkom ovaj razgovor je sve manje zabavljao Faa. Sofi
Nevo je jedna od najveih greaka Sudske policije. Mlada Parianka,
dchiffreuse, koja je kriptografiju studirala u Engleskoj na Rojal
Holoveju, bila je nametnuta Fau prije dvije godine u okviru pokuaja
Ministarstva da ukljui vie ena u policijske redove. Stalna briga
Ministarstva oko politike ispravnosti, smatrao je Fa, slabila je
odjeljenje. enama ne samo da je nedostajala fizika snaga neophodna
za policijski posao, ve je i samo njihovo prisustvo predstavljalo

58
 PRAETORIOUS

opasnu smetnju po mukarce. Kao to se Fa pribojavao, pokazalo se

da je Sofi Nevo vea smetnja od drugih.
Sa svoje trideset i dvije godine, bila je toliko uporna i odluna da
se to graniilo sa tvrdoglavou. Njeno predano zagovaranje britanske
nove kriptografske metodologije konstantno je izluivalo njene
nadreene, veterane francuske kriptografije. Meutim, ono to je Faa
najvie uznemiravalo bila je neizbjena, univerzalna istina po kojoj
privlana mlada ena u uredu punoj sredovjenih mukaraca uvijek te
iste odvlai od posla.
Glas preko radija ree: "Agent Nevo je insistirala da odmah govori
sa vama, kapetane. Pokuao sam da je zaustavim, ali ona je ve na putu
do galerije."
"Ovo je nedopustivo! Veoma sam jasno stavio do znanja..." poeo
je Fa u nevjerici.

Za trenutak je Robert Langdon mislio da Bezu Fa preivljava

modani udar. Kapetanu je vilica usred reenice prestala da se
pomjera, a oi mu se iskolaile. inilo se da mu je uareni pogled
uperen u neto preko Langdonovog ramena. Prije nego to je stigao da
se okrene i vidi o emu se radi, Langdon zau zvonak enski glas iza
sebe.
"Excusez-moi, messieurs."
Okrene se i ugleda mladu enu koja im je prilazila. Kretala se kroz
hodnik prema njima dugim, lakim koracima... upeatljivo
samouvjerenog dranja. Obuena leerno u be demper do koljena i
uske crne hlae, bila je privlana i inilo se da ima oko trideset godina.
Gusta kosa boje mahagonija padala joj je slobodno na ramena,
uokvirujui toplinu njenog lica. Za razliku od slatkastih plavua koje su
krasile zidove spavaonica na Harwardu, ova ena je posjedovala
zdravu, prirodnu ljepotu i jedinstvenost iz koje je zrailo primjetno
samopouzdanje.
Na Langdonovo iznenaenje, ena mu prie i utivo prui ruku.
"Monsieur Langdon, ja sam agent Nevo iz Kriptografskog odjeljenja
Sudske policije." Rijei su joj se bogato uvijale oko priguenog anglo-

59
 PRAETORIOUS

francuskog akcenta. "Drago mi je to sam vas upoznala."

Langdon prihvati njen meki dlan i osjeti kako ga jeistog trenutka
obuhvatio njen snaan pogled. Oi su joj bile maslinastozelene -
prodorne i jasne.
Kljuajui u sebi Fa duboko udahnu, oigledno se pripremajui da
pone predbacivati.
"Kapetane", ree ona, urno se okreui ka njemu, preduhitrivi
ga, "molim vas da me oprostite zbog ometanja, ali..."
"Ce n'est pas le moment!" prasnu Fa.
"Pokuala sam da vas nazovem", nastavi Sofi na engleskom, iz
obzira prema Langdonu. "Ali mobilni telefon vam je iskljuen."
"Iskljuio sam ga sa razlogom", prosikta Fa. "Razgovaram sa
gospodinom Langdonom."
"Deifrirala sam numeriku ifru", ree ona mirno.
Langdon osjeti nalet uzbuenja. Ona je deifrirala poruku?
Fa nije znao kako da reagira.
"Prije no to objasnim", ree Sofi, "imam hitnu poruku za
gospodina Langdona."
Faov izraz lica poprimi izgled zabrinutosti koja se pojaavala. "Za
gospodina Langdona?"
Ona klimnu, okreui se ponovno ka Langdonu. "Morateda se
javite u Ameriku ambasadu, gospodine Langdon. Imaju poruku za vas
iz Sjedinjenih Drava."
Langdon se iznenadi, a uzbuenje zbog deifrirane poruke poe da
ustupa mjesto iznenadnom naletu zabrinutosti. Poruka iz Sjedinjenih
Drava? Pokuavao je da zamisli tko bi to pokuavao da stupi u
kontakt sa njim. Samo je nekoliko njegovih kolega znalo da je u Parizu.
Faova iroka vilica se stegnu na ove vijesti.
"Amerika ambasada?" upita sumnjiavo. "A kako bi oni znali da je
gospodin Langdon ovdje.
Sofi slegnu ramenima. "Izgleda da su zvali hotel gospodina

60
 PRAETORIOUS

Langdona, i da im je recepcionar rekao daje otiao sa agentom Sudske

policije."
Fa je bio zbunjen. "I ambasada je stupila u kontakt sa odjeljenjem
kriptografije?"
"Ne, gospodine", ree Sofi, odlunim tonom. "Kada sam pozvala
centralu Sudske policije u pokuaju da stupim u kontakt sa vama, oni
su imali poruku za gospodina Langdona i zamolili su me da je
prenesem ukoliko doem do vas."
Faovo elo se nabora u oiglednoj zbunjenosti. Otvori usta da
progovori, ali se Sofi ve bese okrenula ka Langdonu.
"Gospodine Langdon", ree ona, vadei komad papira iz depa,
"ovo je broj slube za poruke vae ambasade. Traili su da ih nazovete
to je prije mogue." Predala mu je papir, gledajui ga uporno. "Dok ja
budem objanjavala ifru kapetanu Fau, vi ih pozovite."
Langdon pogleda ceduljicu. Bio je to broj telefona u Parizu, sa
brojem lokala. "Hvala vam", ree on, sada zabrinut. "Gdje da pronaem
telefon?"
Sofi poe da vadi mobilni telefon iz depa svog dempera, ali je
Fa zaustavi pokretom ruke. Sada je izgledao kao Vezuv pred erupciju.
Ne skidajui pogled sa Sofi, on izvadi svoj telefon i prui ga Langdonu.
"Ovo je sigurna linija, gospodine Langdon. Moete se posluiti."
Langdona je zbunjivao Faov gnjev usmjeren prema mladoj eni.
Osjeajui se nelagodno, prihvatio je kapetanov telefon. Istog trenutka,
Fa odvue Sofi nekoliko koraka dalje i poe da joj dri lekciju
priguenim glasom. Kapetan mu se sve manje i manje sviao.
Odvraajui pogled od neobinog sukoba, Langdon ukljui mobilni
telefon. Gledajui u papiri koji mu je Sofi dala, Langdon ukuca broj.
Poe da zvoni.
Jedno zvono... dva zvona... tri zvona...
Konano se veza uspostavi.
Langdon je oekivao telefonistu na centrali Ambasade,
ali otkri da umjesto toga slua telefonsku sekretaricu. Zaudo, glas

61
 PRAETORIOUS

na traci bio je poznat. Glas Sofi Nevo.

"Bonjour, vous tes bien chez Sophie Neveu", govorio je enski glas,
"Je suis absenle pour le moment, mais..."
Zbunjen, Langdon se okrete ka Sofi. "Ispriavam se, gospoice
Nevo, ali mislim da ste mi dali..."
"Ne, to je pravi broj", brzo ga prekide Sofi, kao da je oekivala
takvo pitanje. "Ambasada ima automatski sistem za poruke. Treba da
ukucate pristupni broj kako biste uli svoju."
Langdon je zurio. "Ali..."
"Na papiru koji sam vam dala je trocifrena ifra."
Langdon otvori usta da razjasni udnu zbrku, ali Sofi mu uputi
uutkujui pogled koji je trajao svega tren. Njene zelene oi su slale
kristalno jasnu poruku.
Ne postavljaj pitanja. Samo to uradi.
Zbunjen, Langdon ukuca broj lokala sa papira: 454. Sofina izlazna
poruka istog trenutka prestane, i Langdon zau elektronski glas koji je
na francuskom objavio: "Imate jednu novu poruku."
Oigledno, 454 je Sofina ifra za sluanje poruka kada nije kod
kue.
Ja sluam poruke ove ene?
Langdon je mogao da uje kako se traka premotava. Konano se
zaustavi i stroj se pokrenu. Sluao je. Ponovno Sofin glas. "Gospodine
Langdon", poruka je poinjala zastraenim apatom. "Nemojte reagirati
na ovu poruku. Samo mirno sluajte. Trenutno ste u opasnosti. Paljivo
pratite moje upute."

62
 PRAETORIOUS

Poglavlje10

Sajlas je sjedio za upravljaem crnog Audija koji mu Uitelj bjee

osigurao, i promatrao velianstvenu crkvu Sen-Sulpis. Osvijetljena sa
donje strane reflektorskim snopovima, dva crkvena zvonika izdizala su
se nad dugim tijelom crkve poput neustraivih straara. Sa obje strane
se po jedan senoviti red glatkog potpornog zida pruao poput rebara
neke predivne zvijeri.
Nevjernici su iskoristili Boju kuu kao skrovite za kljuni kamen.
Ponovno je bratstvo potvrdilo svoju legendarnu reputaciju
obmanjivaa i prevaranata. Sajlas nije mogao da doeka da pronae
kljuni kamen i preda ga Uitelju, kako bi mogli da povrate ono to je
bratstvo jo davno ukralo od vjernih.
Koliko e to monim uiniti Opus Dei!
Parkiravi Audi na naputenom trgu Sen-Sulpis, Sajlas uzdahnu,
podstiui samog sebe da razbistri um zbog predstojeeg zadatka.
iroka lea jo uvijek su ga boljela od samomuenja koje je ranije tog
dana podnio, pa ipak je bol bio beznaajan u usporedbi sa njegovom
patnjom prije nego to ga je Opus Dei spasio.
Ipak, sjeanja su mu proganjala duu.
Oslobodi se mrnje, Sajlas je nareivao sebi. Oprosti onima koji su
se ogrijeili o tebe.
Podiui pogled ka kamenim tornjevima crkve Sen-Sulpis, Sajlas
se borio protiv one poznate podmukle struje... one sile koja je njegov
um vukla unatrag kroz vrijeme, ponovno ga vraajui u zatvor koji je u
mladosti bio njegov svijet. Sjeanja na istilite dola su kao i uvijek,
poput bure koja napada njegova ula... zaudaranje kupusa koji truli,
zadah smrti, ljudske mokrae i fekalija. Krici beznaa naspram
urlajueg vjetra sa Pirineja i tihi jecaji zaboravljenih ljudi.
Andora, mislio je, osjeajui kako mu se miii zateu.
Bilo je sasvim nevjerojatno, ali upravo u tom ogoljelom i
zaboravljenom kutku izmeu panjolske i Francuske, drhtei u svojoj
kamenoj eliji, Sajlas je bio spaen.

63
 PRAETORIOUS

Tada to nije shvaao.

Svetlost je dola dugo nakon grmljavine.
Tada se nije zvao Sajlas, mada je zaboravio ime koje su mu
roditelji nadjenuli. Otiao je od kue sa sedam godina. Otac pijanica,
krupni luki radnik, gnjevan zbog roenja albino sina, redovno je
tukao majku, krivei je za sramotni izgled djeaka. Kada bi pokuao da
je brani, i sam bi dobio gadne batine.
Jedne veeri izbila je uasna svaa, i majka se vie nikada nije
podigla. Djeak je stajao iznad njenog beivotnog tijela i osjeao
nepodnoljivo nadiranje krivice jer je dopustio da se to dogodi.
Ja sam kriv za ovo!
Kao da je nekakav demon kontrolirao njegovo tijelo, otiao je do
kuhinje i zgrabio mesarski no. Kao hipnotiziran, kretao se ka spavaoj
sobi gdje je otac pijan spavao na krevetu. Bez reci, djeak mu je zabio
no u lea. Otac je vrisnuo od bola i pokuao da se prevrne, ali sin
ponovno zarije no, ubadajui ga sve dok krkljanje ne utihnu.
Pobjegao je od kue, ali ulice Marseja bile su jednako
neprijateljske. Zbog svoje neobine pojave nije se uklapao meu druge
mlade bjegunce od kue, i bio je primoran da ivi sam u podrumu
oronule fabrike, hranei se ukradenim voem i sirovom ribom sa
dokova. Jedino drutvo pravili su mu isparani asopisi koje je
pronalazio na smetlitu, a koje je sam nauio da ita. S vremenom je
ojaao. Kada je napunio dvanaest godina, jedna lutalica djevojka
dvaput starija od njega - ismijavala ga je na ulicama i pokuala da mu
ukrade hranu. Prebio ju je skoro na smrt. Kada su ga vlasti mukom
odvojile od nje, dali su mu ultimatum - da napusti Marsej ili da ide u
maloljetniki zatvor.
Djeak se preselio nie niz obalu, u Tulon. Vremenom su se
pogledi puni saaljenja koje su mu ljudi u prolazu upuivali pretvorili u
poglede pune straha. Djeak je izrastao u snanog mladia. Mogao je da
uje kako se doaptavaju kada bi prolazili pored njega. Duh, govorili bi,
oiju irom rairenih od straha dok su zurili u njegovu bijelu kou. Duh
sa oima avola!
I osjeao se kao duh... providan... koji luta od jedne do druge luke.

64
 PRAETORIOUS

Izgledalo je da ljudi gledaju pravo kroz njega.

Kad mu je bilo osamnaest, u jednom lukom gradu, dok je
pokuavao da ukrade sanduk dimljene unke sa nekog teretnjaka,
uhvatila su ga dva lana posade. Dva mornara koja poee da ga tuku
zaudarala su na pivo, ba kao njegov otac. Sjeanja na strah i mrnju
izronila su na povrinu poput udovita iz dubina. Jednom mornaru je
golim rukama slomio vrat, a drugog je spasio dolazak policije.
Dva mjeseca kasnije, okovan, stigao je u zatvor u Andori.
Bijel si kao duh, ismijavali su ga zatvorenici dok su ga straari
sprovodili, golog i smrznutog. Mira el espectro! Moda e duh proi
pravo kroz ove zidove!
Dvanaest godina su mu tijelo i dua venuli, sve dok nije postao
proziran.
Ja sam duh.
Ja nemam teinu.
Yo soy un espectro... palido coma una fantasma... caminando este
mundo a solas.
Jedne noi su duha probudili vrisci drugih zatvorenika. Nije znao
kakva nevidljiva sila mrda pod na kojem je spavao, niti koja mona
ruka trese zidove njegove kamene elije, ali kad je skoio na noge
veliki kamen se obrui upravo na mjesto gdje je dotle spavao. Podiui
pogled da vidi odakle se survao kamen, on ugleda rupu u zidu koji je
podrhtavao, a iza nje, prizor koji ne bijae vidio preko deset godina.
Mjesec.
Dok se zemlja jo uvijek tresla, duh se uspentrao kroz uzani tunel,
izaao posrui na istinu, i survao se niz ogoljelu planinsku padinu u
umu. Trao je itave noi, uvijek nizbrdo, u deliriju od gladi i
iscrpljenosti.
Na ivici svijesti, u zoru se naao na eljeznikim inama to su
presijecale put kroz umu. Sljedei ih, kretao se kao u snu. Ugledavi
prazan teretni vagon, uspuzao se u njega traei sklonite i odmorite.
Kada se probudio, vlak se kretao. Koliko dugo? Koliko daleko? Bolje
rastao u njegovoj utrobi. Da li umirem? Ponovno je zaspao. Sljedei put

65
 PRAETORIOUS

su ga probudili vika i udarci. Izbacili su ga iz teretnog vagona. Krvav,

lutao je obodom malog sela, uzalud traei hranu. Naposljetku, tijela
suvie slabog da bi napravilo ijedan korak vie, legao je pored puta i
kliznuo u nesvijest.
Svetlo se pojavilo polako, i duh se pitao koliko je dugo mrtav.
Jedan dan? Tri dana? Nije bilo vano. Krevet mu je bio mekan poput
oblaka, a zrak oko njega mirisao je slatko od sveca. Isus je bio tamo,
gledajui nanie u njega. Ovdje sam, rekao je Isus. Ploa je pomaknuta u
stranu i ponovno si roen.
Spavao je i budio se. Izmaglica mu je zaklanjala misli. Nikada nije
vjerovao u raj, pa ipak gaje Isus pazio. Hrana se pojavljivala kraj
njegovog uzglavlja i duh ju je jeo, gotovo sposoban da osjeti kako se
meso materijalizira na njegovim kostima. Ponovno je spavao. Kada se
budio, Isus se jo uvijek smjeio na njega, obraajui mu se. Spaen si,
sine moj. Blagoslovljeni su oni koji idu mojim putem.
Ponovno je spavao.
Vrisak bola trgao je duha iz sna. Tijelo mu je poskoilo iz kreveta,
steturalo se niz hodnik ka povicima. Uao je u kuhinju i vidio velikog
ovjeka kako tue manjeg ovjeka. Ne znajui zato, duh je zgrabio
velikog ovjeka i zavitlao ga na zid. Ovaj je pobjegao, a duh ostao da
stoji nad tijelom mladia u sveenikoj odori. Sveeniku bjee gadno
razbijen nos. Podiui ga tako krvavog, duh ga je odnio do kaua.
"Hvala ti, prijatelju", ree sveenik na udnom francuskom.
"Crkveni prilozi su lopovima veoma privlani. U snu govori francuski.
Govori li takoer i panjolski?"
Duh odmahnu glavom.
"Kako se zove?" nastavi on na nepravilnom francuskom.
Duh se nije mogao sjetiti imena koje su mu roditelji dali. Sve to je
sluao bili su podsmjesi zatvorskih straara.
Sveenika se nasmjeio. "No hay problema. Ja sam Manuel
Aringarosa. Misionar sam iz Madrida. Poslat sam ovdje kako bih
izgradio crkvu za Obra de Dios."
"Gdje se nalazim?" Glas mu je zvuao uplje.

66
 PRAETORIOUS

"Ovijedo. Na sjeveru panjolske."

"Kako sam dospio ovamo?"
"Netko te je ostavio na mom pragu. Bio si bolestan. Ja sam te
nahranio. Ovdje si ve mnogo dana."
Duh je prouavao svog mladog staratelja. Prole su godine od
kako mu je netko ukazao bilo kakvu ljubaznost. "Hvala vam, oe."
Sveenika dotae raskrvavljenu usnu. "Ne, ja sam zahvalan,
prijatelju."
Kada se duh ujutro probudio, njegov svijet mu je izgledao jasnije.
Podigao je pogled ka raspeu na zidu iznad kreveta. Iako mu se vie
nije obraao, pruao mu je utjehu. Uspravljajui se u krevetu, sa
iznenaenjem vide isjeak iz novina ostavljen na nonom stoliu.
lanak je bio na francuskom, star nedjelju dana. Kada je proitao priu,
ispunio ga je strah. Govorilo se o zemljotresu u planinama koji je
unitio zatvor i oslobodio mnoge opasne kriminalce.
Srce poe luaki da mu udara. Sveenik zna tko sam! Osjetio je
neto to nije ve dugo vremena. Sram. Krivicu. Pratio ih je strah da e
ga uhvatiti. Skoi iz kreveta. Kuda da pobjegnem?
"Dijela apostolska", zau se glas sa vrata.
Duh se okrenu, preplaen.
Dok je ulazio u sobu, mladi sveenik se smjeio. Na nosu mu se
nalazio udan zavoj, a u ruci je drao staru Bibliju. "Naao sam ti jednu
na francuskom. Obiljeio sam ti poglavlje."
Nesiguran, duh uze Bibliju i pogleda poglavlje koje sveenik bjee
obiljeio.
Glava 16.
Stihovi su govorili o zatvoreniku po imenu Sajlas koji je leao nag i
pretuen u svojoj eliji, pjevajui u slavu Boga. Kada je doao do stiha
26, ukoi se od oka.
"...A odjedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomesti temelj
tamniki; i odmah se otvorie sva vrata i svima spadoe okovi."
Podie pogled ka sveeniku.

67
 PRAETORIOUS

Sveenik se toplo smjeio. "Od sada, prijatelju, ako nema drugo

ime, zvat u te Sajlas."
Duh klimnu odsutno. Sajlas. Dobio je tijelo. Zovem se Sajlas.
"Vrijeme je za doruak", nastavi sveenik. "Bie ti potrebna snaga
ukoliko e mi pomagati da izgradim ovu crkvu."

est tisua metara iznad Mediterana, zrakoplov Alitalije na letu

broj 1618 poskakivao je od turbulencije, to je putnike tjeralo na
nervozno mekoljenje. Biskup Aringarosa jedva da je to primjeivao.
Misli su mu bile okrenute ka budunosti sekte Opus Dei. Nestrpljiv da
sazna kako se odvijaju planovi u Parizu, poelio je da nazove Sajlasa.
Ali nije mogao. Uitelj se pobrinuo za to.
"To je zbog vae osobne sigurnosti", objasnio je Uitelj, govorei
engleski sa francuskim akcentom. "Znam dovoljno o elektronskoj
komunikaciji, prislukivanju i presretanju. Posljedice bi mogle biti
pogubne po vas."
Aringarosa je znao da je u pravu. Uitelj se inio kao izuzetno
oprezan ovjek. Aringarosi nije otkrio svoj identitet, a ipak se pokazao
kao ovjek koga je vrijedilo sluati. Naposljetku, nekako je dolazio do
veoma povjerljivih informacija. Imena etiri najvia lana bratstva! To
je jedan od podviga koji je uvjerio biskupa daje Uitelj zaista sposoban.
"Biskupe", rekao mu je Uitelj, "sve sam sredio. Da bi moj plan
uspio, morate dopustiti Sajlasu da odgovara samo meni tokom
nekoliko dana. Vas dvojica neete razgovarati. Komunicirat u sa njim
preko povjerljivih kanala."
"Odnosit ete se prema njemu sa potovanjem?"
"ovjek od vjere zasluuje najvie potovanje."
"Odlino. U tom sluaju, razumijem. Sajlas i ja neemo razgovarati
dok se sve ne okona."
"To inim kako bih zatitio va identitet, Sajlasov identitet i vlastiti
ulog."
"Va ulog?"

68
 PRAETORIOUS

"Biskupe, ukoliko vas vaa udnja da budete u toku odvede u

zatvor, neete moi da mi platite moju cijenu."
Biskup se nasmijei. "Dobro reeno. Nae su elje usuglaene.
Neka vam je Bog u pomoi."
Dvadeset milijuna eura, mislio je biskup, gledajui sada kroz
prozor aviona. Priblino isto toliko u amerikim dolarima. Sitnica u
usporedbi sa neim toliko monim.
Ponovno je bio siguran da Sajlas i Uitelj nee podbaciti. Novac i
vjera bili su snana motivacija.

69
 PRAETORIOUS

Poglavlje 11

"Une plaisanterie numrique?" Bezu Fa bio je crven od bijesa,

zurei u Sofi Nevo u nevjerici. Numerika ala? "Vaa profesionalna
procjena Sonijerove ifre jeste da je to neka vrsta matematike
poalice?"
Fa nije shvaao drskost ove ene. Ne samo da je upala bez
doputenja, nego je sada jo i pokuavala da ga uvjeri da je Sonijer, u
posljednjim trenucima svog ivota, bio inspiriran da napravi
matematiki tos?
"Ova ifra", objasni Sofi na brzom francuskom, "jednostavna je do
apsurda. Jacques Sonijer je morao znati da emo je odmah prozreti."
Ona izvue komadi papira iz depa dempera i predade ga Fau. "Ovo
je rjeenje."
Fa pogleda karticu.
1-1-2-3-5-8-13-21
"To je to?" prasnu on. "Samo ste poredali brojeve od manjih ka
veim!"
Sofi je imala jo i drskosti da mu uputi samozadovoljan osmjeh.
"Upravo tako."
Faov glas se snizi do grlenog rezanja. "Agente Nevo, nemam
predstavu to do avola ovim namjeravate da postignete, ali vam
savjetujem da to postignete to prije." On baci nestrpljiv pogled na
Langdona, koji je stajao u blizini, telefona pritisnutog na uho.
Oigledno je jo uvijek sluao telefonsku poruku iz ambasade
Sjedinjenih Drava. Na osnovu Langdonovog preblijedjelog lica, Fa je
znao da su vijesti loe.
"Kapetane", ree Sofi, opasno prkosnim tonom, "slijed brojeva koji
imate u ruci sluajno predstavlja jednu od najpoznatijih matematikih
progresija u povijesti."
Fa nije ni znao da je postojala neka poznata matematika
progresija, ali je bio sasvim siguran da mu se Sofin leeran ton ne
svia.

70
 PRAETORIOUS

"Ovo je Fibonacijev niz", objasni ona, pokazujui glavom na komad

papira u Faovoj ruci. "Progresija u kojoj je svaki lan jednak zbiru
prethodna dva lana."
Fa je prouavao brojeve. Svaki lan je zaista bio zbir prethodna
dva, pa ipak nije mogao ni da pretpostavi od kakve je vanosti sve to za
Sonijerov sluaj.
"Matematiar Leonardo Fibonaci doao je do ovog niza brojeva u
trinaestom vijeku. Oigledno ne moe biti sluajnost da svi brojevi koje
je Sonijer napisao na podu pripadaju Fibonacijevom uvenom nizu."
Fa je nekoliko trenutaka zurio u mladu enu. "Dobro, ukoliko to
nije sluajnost, da li biste mi rekli zalo je Sonijer lo napravio. to je
elio da kae? to to znai?'
Ona slegnu ramenima. "Apsolutno nita. U tome je poanta. To je
jednostavna kriptografska ala. Kao da uzimate rijei iz uvene pjesme
i nasumice ih redate da biste vidjeli da li e itko prepoznati to
odabrane reci imaju zajedniko."
Fa pretei koraknu ka njoj, tako da mu se lice nalo na samo
nekoliko centimetara od njenog. "Iskreno se nadam da imate mnogo
bolje objanjenje od tog"
Sofine njene crte postadoe zapanjujue otre kad se nagnula ka
njemu.
"Kapetane, imajui na umu to riskirate veeras, mislila sam da
ete cijeniti saznanje da se ak Sonijer moda igra sa vama. Oigledno
to nije sluaj. Obavijestit u direktora Kriptografije da vam vie nisu
potrebne nae usluge."
Rekavi to, ona se okrenu na petama i marirajui ode putem
kojim je dola.
Zaprepaten, Fa je promatrao kako nestaje u tami. Je li ona
poludjela? Sofi Nevo je upravo postavila novu definiciju le suicide
professionnel.2
Fa se okrenu ka Langdonu koji je jo telefonirao, zabrinutiji nego

2 Franc. profesionalno samoubojstvo (prim. Praetorious).

71
 PRAETORIOUS

maloas. Ambasada Sjedinjenih Drava. Bezu Fa je prezirao mnoge

stvari... ali malo ih je izazivalo vei gnjev od ambasade Sjedinjenih
Drava.
Fa i ambasador su ukrtali rogove redovno oko zajednikih
poslova drave - njihovo najee bojno polje bilo je provoenje
zakona prema Amerikancima u posjeti. Gotovo svakodnevno je Sudska
policija hapsila amerike studente na razmjeni zbog posjedovanja
droga, amerike poslovne ljude zbog unajmljivanja maloljetnih
prostitutki, amerike turiste zbog krae ili unitavanja imovine. Po
zakonu, Amerika ambasada je mogla da intervenira i izrui okrivljene
graane Sjedinjenim Dravama, gdje ne bi dobili vie od nekoliko
packi.
I ambasada je bez izuzetka upravo to i radila.
L'masculation de la Police Judiciaire, tako je to Fa nazivao. Paris
Match je u skorije vrijeme objavio strip koji je prikazivao Faa kao
policijskog psa koji pokuava da ugrize amerikog kriminalca, ali ne
moe da ga dohvati jer je vezan za Ameriku ambasadu.
Ne veeras, Fa je rekao sam sebi. Suvie se toga riskira.
Kad je Robert Langdon prekinuo vezu, izgledao je bolesno.
"Da li je sve u redu?" upita Fa.
Langdon slabano odmahnu glavom.
Loe vijesti od kue, osjeti Fa, primjeujui, dok je uzimao telefon,
da se Langdon preznojio.
"Nesrea", promuca Langdon, gledajui Faa sa udnim izrazom na
licu."Prijatelj..." Oklijevao je. "Morat u da otputujem kui odmah
ujutro."
Fa nije sumnjao da je ok na Langdonovom licu iskren, pa ipak je
osjetio jo neto, kao da udaljeni strah iznenada poinje da svjetluca u
oima Amerikanca. "ao mi je to to ujem", ree Fa, pomno
promatrajui Langdona. "elite li da sjednete?" Pokaza na jednu od
klupa za posjetioce galerije.
Langdon odsutno klimnu glavom i naini nekoliko koraka ka klupi.
Zastade, svakog trenutka sve zbunjeniji. "U stvari, mislim da bih da

72
 PRAETORIOUS

odem do toaleta."
Fa se u sebi namrti zbog odlaganja. "Toalet. Naravno. Hajde da
napravimo stanku od nekoliko minuta." On pokaza niz dug hodnik u
pravcu iz kojeg su doli. "Toaleti su tamo, u pravcu kustosove
kancelarije."
Langdon je oklijevao, okreui se u suprotnom smjeru, ka drugom
kraju hodnika Velike galerije. "Mislim da se tamo nalazi mnogo blii
toalet."
Fa uvide da je Langdon u pravu. Bili su na dvije treine puta niz
hodnik, i Velika galerija se zavravala parom toaleta. "Da poem sa
vama?"
Langdon odmahnu glavom, ve zalazei dublje u galeriju. "Nema
potrebe. elio bih da budem sam nekoliko trenutaka."
Faa nije oduevljavala pomisao da Langdon sam luta hodnikom,
ali ga je teilo to to je znao daje Velika galerija slijepa ulica iji se
jedini izlaz nalazio na drugom kraju kapija ispod koje su uli. Iako su
francuska protupoarna pravila nalagala nekoliko poarnih stepenica
za sluaj opasnosti za ovako velik prostor, te su poarne stepenice bile
automatski blokirane kada je Sonijer aktivirao sigurnosni sistem.
Istina, taj sistem je sada poniten, to je otkljualo poarne stepenice,
ali to nije imalo znaaja - vanjska vrata bi, ukoliko bi se otvorila,
aktivirala protupoarni alarm. Pored toga, vani su ekali agenti Sudske
policije. Langdon nije nikuda mogao bez Faovog doputenja.
"Moram da se vratim do kancelarije gospodina Sonijera za
trenutak", ree Fa. "Molim vas da odmah doete do mene, gospodine
Langdon. O mnogo emu moramo da razgovaramo."
Langdon mahnu bez reci dok je nestajao u tami.
Okreui se, Fa ljutito odmarira u suprotnom smjeru. Kada je
doao do kapije, provukao se ispod, izaao iz Velike galerije, odmakao
niz hodnik i uletio u komandni centar u Sonijerovoj uredu.
"Tko je dao odobrenje da se Sofi Nevo pusti u ovu zgradu!" urlao je
Fa.
Kole je odgovorio prvi. "Rekla je straarima vani da je rijeila

73
 PRAETORIOUS

ifru."
Fa se osvrte oko sebe. "Je li otila?"
"Nije sa vama?"
"Otila je." Fa baci pogled na zamraeni hodnik. Oigledno, Sofi
nije bila raspoloena da zastane i popria sa drugim slubenicima dok
je naputala zgradu.
Za trenutak, Fa pomisli da radiom pozove uvare na meukatu i
kae im da zaustave Sofi i dovukli je natrag prije nego to stigne da
napusti zgradu. Potom malo bolje razmisli. To je govorio samo njegov
ponos... htio je da njegova bude posljednja. Dovoljno mu je ometanja za
noas.
Pozabavi se agentom Nevo kasnije, rekao je sam sebi, unaprijed se
radujui to e je otpustiti.
Potiskujui Sofi s uma, Fa se za trenutak zagleda u minijaturnog
viteza na Sonijerovom radnom stolu. Potom se ponovno okrete ka
Koleu. "Imate li ga?"
Kole kratko klimnu i okrenu laptop ka Fau. Crvena toka se jasno
vidjela na planu Muzeja, trepui ravnomjerno u prostoriji obiljeenoj
kao TOILETTES PUBLIQUES.
"Dobro", ree Fa, palei cigaretu i odlazei u hodnik. "Moram da
telefoniram. Pazite prokleto dobro da Langdon ne ode dalje od
toaleta."

74
 PRAETORIOUS

Poglavlje 12

Robert Langdon je zbunjeno koraao ka kraju Velike galerije.

Iznova i iznova mu se u sjeanju vrtjela Sofina telefonska poruka. Na
kraju hodnika, osvijetljeni znai sa meunarodno prepoznatljivim
figurama naljepnicama za toalete, vodili su u labirint pregradaka.
Pronaavi vrata mukog toaleta, Langdon ue i pritisnu prekida
za svjetlo.
Prostorija je bila prazna.
Priavi lavabou, ispljuska se hladnom vodom po licu i pokua da
se razbudi. Otra fluorescentna svjetla odbljeskivala su od golih
ploica, a itava prostorija imala je miris amonijaka. Dok se brisao
runikom, vrata toaleta iza njega se uz kripu otvorie. Okrene se.
Sofi Nevo ula je u prostoriju, zelenih oiju ispunjenih strahom.
"Hvala bogu da ste doli. Nemamo mnogo vremena."
Langdon je stajao pored lavaboa, zurei u nevjerici u ifranta
Sudske policije, Sofi Nevo. Samo nekoliko minuta ranije, Langdon je
sluao njenu telefonsku poruku i mislio kako je ifrantkinja vjerojatno
luda. Ipak, to je vie sluao, vie je osjeao da Sofi Nevo govori
iskreno. Nemojte reagirati na ovu poruku. Samo mirno sluajte.
Trenutno ste u opasnosti. Paljivo pratite moja upute. Ispunjen
nesigurnou, Langdon je odluio da uini upravo onako kako mu je
Sofi savjetovala. Rekao je Fau da se telefonska poruka odnosila na
povrijeenog prijatelja kod kue. Potom je zatraio da ode do toaleta
na kraju Velike galerije.
Sofi je sada stajala ispred njega, jo uvijek pokuavajui da doe
do daha. Pod fluorescentnim svijetlom Langdon sa iznenaenjem otkri
da se iza njenog strogog izgleda kriju neoekivano blage crte lica.
Jedino joj je pogled bio otar, a takva je jukstapozicija u njegovom
sjeanju prizivala prizore vieslojnog Renoarovog portreta...
zamagljenog ali jasnog, sa smjelou koja je zadravala svoj pokrov
misterije.
"eljela sam da vas upozorim, gospodine Langdon..." poe Sofi, jo
uvijek udno hvatajui zrak, "da se nalazite sous surveillance cache.

75
 PRAETORIOUS

Pod prismotrom." Dok je govorila, njen engleski sa akcentom

odzvanjao je od zidova, pa joj je glas dobijao izvjesnu upljinu.
"Ali... zato?" upita Langdon. Sofi mu je ve objasnila preko
telefona, ali je potvrdu elio sa njenih usana.
"Zato to ste", ree ona, koraknuvi ka njemu, "vi Faov glavni
osumnjieni za ovaj zloin."
Langdon bjee pripremljen na te rijei, pa ipak su mu sada zvuale
jo besmislenije. Prema onome to je Sofi rekla, Langdon nije bio
pozvan u Luvr te noi kao simbolog, nego kao osumnjieni, i trenutno
je bio, ne znajui, meta jedne od omiljenih metoda ispitivanja Sudske
policije - surveillance cache - vjete obmane pri kojoj bi policija mirno
pozvala osumnjienog na mjesto zloina i ispitala ga u nadi da e
postati nervozan i grekom se odati.
"Pogledajte u lijevi dep sakoa", ree Sofi. "Pronai ete dokaz da
vas dre na oku."
Langdon osjeti kako oprez u njemu raste. Da pogledam u dep?
Zvualo je kao neki jeftin trik.
"Samo pogledajte."
Zbunjen, Langdon posegnu u lijevi dep svog sakoa od tvida - onaj
koji nikada nije upotrebljavao. Pipajui, nije pronaao nita. to si
zaboga oekivao? Poeo je da se pita da li je, moda, Sofi ipak luda.
Tada mu se prsti oeae o neto. Malo i vrsto. Hvatajui siuni
predmet prstima, Langdon ga izvue i zaprepateno pogleda. Bio je to
metalni disk u obliku dugmeta, veliine baterije za runi sat. Nikada ga
prije nije vidio. "to..."
"GPS ureaj", objasni Sofi. "Javlja svoju lokaciju satelitu globalnog
sistema za pozicioniranje koji nadgleda Sudska policija. Koristimo ih za
praenje. Precizan je do u pola metra bilo gdje na kugli zemaljskoj.
Imaju vas na elektronskom povocu. Agent koji je doao po vas u hotel
ubacio vam ga je u dep prije nego to ste izali iz sobe."
Langdon se u mislima vrati u hotelsku sobu... tuiranje na brzinu,
oblaenje, agent Sudske policije koji mu ljubazno pridrava sako dok
naputaju sobu. Vani je svjee, gospodine Langdon, rekao je agent.
Proljee u Parizu nije sasvim onakvo kakvim ga vaa pjesma predstavlja.

76
 PRAETORIOUS

Langdon mu je zahvalio i ogrnuo sako.

Pogled Sofinih maslinastih oiju bio je pronicljiv. "Nisam vam
ranije rekla za 'bubicu' jer nisam htjela da provjerite dep pred Faom.
On ne smije znati da ste je pronali."
Langdon nije imao predstavu to da kae na to.
"Obiljeili su vas zato to su mislili da biste mogli pobjei." Ona
zastade. "Zapravo, nadali su se da ete pobjei; to bi samo potvrdilo
vau krivicu."
"Zato bih bjeao!" uzviknu Langdon. "Nevin sam!"
"Fa ne misli tako."
Ljutito, Langdon odmarira do korpe za otpatke u namjeri da baci
bubicu za praenje.
"Ne!" Sofi ga zgrabi za ruku i zaustavi ga. "Ostavite je u depu. Ako
je bacite, signal e prestati da se kree i znati e da ste je pronali.
Jedini razlog to vas je Fa pustio samog jeste taj to zna gdje ste. Ako
pomisli da ste otkrili..." Sofi nije zavrila reenicu. Umjesto toga,
istrgnu mali disk iz Langdonove ruke i ubaci ga natrag u dep njegovog
sakoa od tvida. "Bubica ostaje uz vas. Barem za sada."
Langdon bjee izgubljen. "Do avola, na osnovu ega Fa vjeruje
da sam ja ubio aka Sonijera!"
"Ima prilino uvjerljive razloge." Sofino lice bjee smrknuto.
"Postoji dokaz koji jo niste vidjeli. Fa ga je dobro sakrio od vas."
Langdon je mogao jedino da zuri u nju.
"Sjeate li se tri reda teksta koji je Sonijer ispisao na podu?"
Langdon klimnu. Te brojke i reci su mu se urezali u sjeanje.
Sofin glas se pretvori u apat. "Na alost, to to ste vidjeli nije
cijela poruka. Postojao je i etvrti red koji je Fa fotografirao i potom
obrisao prije nego to ste vi stigli."
Iako je znao da se rastvorljivo mastilo vodenog markera veoma
lako moe izbrisati, nije mogao ni da pretpostavi zato bi Fa to uinio.
"Posljednji red", ree Sofi, "bilo je neto to Fa nije elio da

77
 PRAETORIOUS

vidite." Ona zastade. "Barem dok ne zavri sa vama."

Sofi izvadi iz depa svog dempera kompjuterski odtampanu
fotografiju i poe da je ispravlja. "Fa je snimke sa mjesta zloina
poslao veeras u OdjeIjenje za kriptologiju u nadi da emo otkriti to
Sonijerova poruka znai. Ovo je fotografija kompletne poruke." Pruila
je stranicu Langdonu.
Zbunjen, Langdon pogleda snimak. Fotografija je u krupnom planu
prikazivala svijetleu poruku na parketu poda. Posljednji red poruke
pogodio je Langdona poput udarca u stomak.
13-3-2-21-1-1-8-5
O, rana davi,
Al' demon zlo ini!
P.S. Pronai Roberta Langdona

78
 PRAETORIOUS

Poglavlje 13

Nekoliko sekundi Langdon je u udu zurio u fotografiju

Sonijerovog post-skriptuma. P.S. Pronai Roberta Langdona. Izgledalo
mu je da se pod pomie pod nogama. Sonijer je ostavio postskriptum sa
mojim imenom? Ni u najluim snovima Langdon se tome ne bi nadao.
"Da li sada razumijete", upita Sofi, dok joj se u oima itala urba,
"zato je Fa naredio da vas veeras dovedu ovamo, i zato ste vi glavni
osumnjieni?"
Jedino to je Langdon tog trenutka razumio jeste razlog Faovog
samozadovoljstva kada je Langdon pretpostavio da bi Sonijer optuio
svog ubojicu po imenu.
Pronai Roberta Langdona.
"Zato bi Sonijer napisao tako neto?" upita Langdon, dok mu se
zbunjenost pretvarala u gnjev. "Zato bih ja ubio aka Sonijera?"
"Fa tek treba da otkrije motiv, ali snimao je itav razgovor sa
vama veeras nadajui se da biste mu ga vi mogli otkriti."
Langdon zausti, ali ipak ne ree nita.
"Nosi minijaturni mikrofon", objasni Sofi. "On je povezan sa
predajnikom u njegovom depu koji alje signal u komandni centar."
"To nije mogue", promuca Langdon. "Ja imam alibi. Poslije
predavanja sam otiao pravo u hotel. Moete provjeriti na recepciji."
"Fa je ve provjerio. Njegov izvjetaj kae da ste zatraili klju od
recepcionera u deset i trideset. Na nesreu, ubojstvo se dogodilo neto
malo prije jedanaest. Lako ste mogli neopaeno izai iz sobe."
"To je ludost! Fa nema nikakvih dokaza!"
Sofine oi se razrogaie kao da govore: Nema dokaza?
"Gospodine Langdon, vae ime je ispisano na podu pored lea, a
Sonijerov planer pokazuje da ste bili sa njim nekako ba u vrijeme
ubojstva." Ona zastade. "Fa ima vie nego dovoljno dokaza da vas
privede radi ispitivanja."

79
 PRAETORIOUS

Langdon iznenada pomisli da mu treba odvjetnik. "Ja to nisam

napravio."
Sofi uzdahnu. "Ovo nije amerika televizija, gospodine Langdon. U
Francuskoj, zakoni tite policiju, a ne kriminalce. Na nesreu, u ovom
sluaju, treba uzeti u obzir i medije. Jacques Sonijer je bio veoma
istaknuta i omiljena linost u Parizu, i njegovo ubojstvo e biti glavna
vijest ujutro. Fa e se nai pod stalnim pritiskom da da izjavu, a
mnogo bolje e izgledati ako bude imao osumnjienog u pritvoru. Bili
krivi ili ne, Sudska policija e vas sasvim sigurno zadrati dok ne
razjasne to se zapravo dogodilo."
Langdon se osjeao popni ivotinje u kavezu. "Zato mi sve ovo
govorile?"
"Zato to, gospodine Langdon, ja vjerujem da ste nevini." Sofi za
trenutak odvrati pogled, a potom ga ponovno pogleda u oi. "I zato to
sam dijelom ja kriva to ste u nevolji."
"Molim? Vaa je krivica to je Sonijer pokuao da mi smjesti?"
"Sonijer nije pokuao da vam smjesti. To je greka. Poruka sa poda
namijenjena je meni."
Langdonu je trebao minut da to svari. "Molim?"
"Ta poruka nije namijenjena policiji. Napisao ju je za mene. Sve je
napravio na brzinu i jednostavno nije shvatio kako e to izgledati
policiji." Ona zastade. "Numerika ifra je besmislena. Sonijer ju je
napisao kako bi bio siguran da e se u istragu ukljuiti kriptografi, i
kako bih ja odmah znala to mu se dogodilo."
Langdonu su stvari postajale sve manje jasne. Da li je ili ne Sofi
Nevo sila sa uma bilo je ovog trenutka otvoreno pitanje, ali je sada
barem razumio zato je pokuavala da mu pomogne. P.S. Pronai
Roberta Langdona. Oigledno je vjerovala da joj je kustos ostavio
ifrirani postskriputum da bi pronala Langdona. "Ali zato mislite da
je poruka namijenjena vama?"
"Skica po Vitruviju", odgovori jednostavno. "Taj crte je oduvijek
bio moje omiljeno Da Vincijevo djelo. Veeras ga je Sonijer upotrijebio
da privue moju pozornost."

80
 PRAETORIOUS

"ekajte. Kaete da je kustos znao koje je vae omiljeno

umjetniko djelo?"
Ona klimnu glavom. "Oprostite. Sve ovo vam govorim bez reda.
ak Sonijer i ja..."
Sofin glas utihnu i Langdon primijeti u njemu iznenadnu tugu,
bolnu prolost, kako promie ispod povrine. Sofi i ak Sonijer su
oigledno bili u nekoj posebnoj vezi. Langdon je promatrao lijepu enu
pred sobom, u potpunosti svjestan injenice da su stariji ljudi u
Francuskoj esto imali mlade ljubavnice. Ipak, Sofi Nevo nekako nije
liila na "metresu".
"Prije deset godina smo se razili", ree Sofi, sada apatom. "Od
tada jedva da smo progovorili. Noas, kada je Kriptologija primila
vijest da je ubijen i kada sam vidjela snimke njegovog tijela i tekst na
podu, shvatila sam da je pokuavao da mi poalje poruku."
"Zbog Skice po Vitruviju."
"Da. I zbog slova P.S."
"Postskriptum?"
Ona odmahnu glavom. "P.S. su moji inicijali."
"Ali vi se zovete Sofi Nevo."
Ona skrenu pogled. "P.S. je nadimak koji mi je dao kada sam ivjela
sa njim." Ona pocrvene. "To je skraeno od Princeza Sofi."
Langdon ne odgovori.
"Smijeno, znam", ree ona. "Ali to se dogaalo prije mnogo
godina. Kada sam bila mala."
"Poznavali ste ga kada ste bili dijete?"
"Jako dobro", ree ona, dok su joj se oi punile suzama. "Jacques
Sonijer mi je bio djed,"

81
 PRAETORIOUS

Poglavlje 14

Gdje je Langdon?" upita Fa, izbacujui posljednji dim cigarete dok

je ulazio u komandni centar.
"Jo uvijek u toaletu, gospodine." Porunik Kole je oekivao to
pitanje.
Fa zaguna. "Vidim da mu se ne uri."
Kapetan je promatrao GPS toku preko Koleovog ramena, i Kole je
gotovo mogao uti kako se tokici okreu. Fa se opirao porivu da ode i
provjeri Langdona. U idealnim uvjetima, subjektu praenja se
omoguavalo maksimalno vrijeme i sloboda, kako bi se uljuljkao u
lani osjeaj sigurnosti. Langdon se mora vratiti vlastitom voljom.
Ipak, prolo je ve gotovo deset minuta.
Suvie vremena.
"Ima li anse da nas je otkrio?" upita Fa.
Kole odmahnu glavom. "Jo uvijek vidimo male pokrete u toaletu,
bubica je oito jo uvijek na njemu. Moda mu nije dobro? Da nas je
razotkrio otarasio bi se bubice i pokuao da pobjegne."
Fa pogleda na sat. "Dobro."
Ipak je bio zabrinut. itavo veer je Kole osjeao da je kapetan
neuobiajeno napet. Uvijek smiren i postojan pod pritiskom, Fa kao
da je te noi dopustio emocijama da se umeaju.
Ne udi me, mislio je Kole. Fau je oajniki potrebno ovo uhienje.
Nedavno su Vlada i mediji otvoreno kritizirali Faovu agresivnu
taktiku, njegove sukobe sa stranim ambasadama i preveliki budet za
najnoviju tehnologiju. Noanje uhienje Amerikanca u velikom stilu
zasigurno bi uutkao one koji su ga kritizirali, pomaui mu tako da
osigura svoj poloaj za nekoliko narednih godina, sve dok ne bude
mogao da se povue sa pozamanom penzijom. Bog zna da mu je
penzija potrebna, mislio je Kole. Faova predanost tehnologiji naudila
mu je kako poslovno tako i privatno. Prialo se da je prije nekoliko
godina Fa investirao itavu svoju uteevinu u neku tehnoloku
novotariju i da je izgubio i koulju sa lea. A Fa je ovjek koji nosi samo

82
 PRAETORIOUS

najfinije koulje.
Noas je jo uvijek bilo vremena. Neobino uplitanje Sofi Nevo,
iako nesretno, samo ga je okrznulo. Ona je otila, a Fa je jo uvijek
imao karte u ruci. Tek je trebalo da obavijesti Langdona da je njegovo
ime bilo napisano na podu pored rtve. P.S. Pronai Roberta Langdona.
Reakcija Amerikanca na taj mali dokaz zaista e mnogo otkriti.
"Kapetane?" zvao ga je jedan od agenata Sudske policije sa drugog
kraja kancelarije. "Mislim da je bolje da preuzmete ovaj poziv." Pruao
mu je slualicu, zabrinutog izraza.
"Tko je to?" upita Fa.
Agent se namrti. "Direktor Odjeljenja kriptografije."
"I?"
"Radi se o Sofi Nevo, gospodine. Neto nije u redu."

83
 PRAETORIOUS

Poglavlje 15

Bilo je vrijeme.
Sajlas se osjeao jakim dok je izlazio iz crnog Audija, a noni
povjetarac se igrao njegovom irokom odorom. Vjetrovi promjene
osjete se u zraku. Znao je da e zadatak koji ga je ekao zahtijevati vie
umjenosti nego snage, i stoga pitolj bjee ostavio u kolima. Hekler
Koh USP 40 sa trinaest metaka dobio je od Uitelja.
Oruju smrti nije mjesto u Bojoj kui.
Trg Sen-Sulpis ispred velike crkve bio je prazan u ovo doba, a
jedine vidljive due na drugom kraju trga bile su dvije maloljetne
prostitutke koje su se nudile zakanjelim turistima. Njihova privlana
tijela izazivala su poznatu udnju u Sajlasovim bedrima. Butine mu se
instinktivno zgrie i bodljikavi pojas od kostreti bolno mu se usjee u
meso.
Pohota istog trenutka ispari. Ve godinama se Sajlas predano
odricao seksualnih uivanja. Bio je to Put. Znao je da mnogo toga
rtvuje za Opus Dei, ali je mnogo vie dobio za uzvrat. Zavjet na celibat
i odricanje od osobnih dobara teko da su bili rtva. Imajui u vidu
siromatvo iz kojeg je potekao i seksualne uase koje je izdrao u
zatvoru, celibat je bio dobrodola promjena.
Sada, vrativi se u Francusku po prvi put od kako su ga uhitili i
otpremili u zatvor u Andori, Sajlas je osjeao kako ga domovina
iskuava, izvlaei nasilna sjeanja iz njegove due koja se bjee
iskupila. Ponovno si roen, podsjeti samoga sebe. Njegova dananja
sluba Bogu zahtijevala je grijeh ubojstva, rtva koju e morati
zauvijek da zadri u sebi.
Mjera tvoje vjere je mjera bola koji moe da izdri, rekao mu je
Uitelj. Sajlasu bol nije bio stran i gorio je od nestrpljenja da se dokae
pred Uiteljem, onim koji ga je uvjerio da se upravlja prema nalozima
vie sile.
"Hago la obra de Dios", proapta Sajlas, kreui se ka ulazu u
crkvu.

84
 PRAETORIOUS

Zastajui u sjenci masivnih vrata, on duboko uzdahnu. Sve do tog

trenutka nije u potpunosti shvaao to se sprema da uradi i to ga eka
unutra.
Kljuni kamen. On e nas dovesti do naeg konanog cilja.
Podie avetinjski blijedu aku i zalupa tri puta po vratima.
Nekoliko trenutaka kasnije, zasuni na ogromnom drvenom
portalu poee da se pomiu.

85
 PRAETORIOUS

Poglavlje16

Sofi nije tono znala koliko e trebati Fau da shvati da nije

napustila zgradu. Vidjevi da je Langdon oigledno suvie uzbuen,
Sofi se pitala da li je uinila pravu stvar kada ga je satjerala ovdje u
toalet.
to sam drugo mogla da radim?
Sjetila se tijela svog djeda, nagog i sa irom rairenim nogama i
rukama na podu. Postojalo je vrijeme kada joj je znaio sve na svijetu -
pa ipak se noas iznenadila to ga gotovo i nije alila. Jacques Sonijer je
u stvari za nju bio stranac. Njihova veza je pukla u sekundi, jedne
martovske veeri kada su joj bile dvadeset i dvije godine. Prije deset
godina. Sofi se bjee vratila nekoliko dana ranije sa poslediplomskih
studija u Engleskoj i grekom zatekla djeda u neemu to oigledno
nije trebalo da vidi. Bio je to prizor u koji jedva da je i danas vjerovala.
Da nisam vidjela osobnim oima...
Suvie se stidjela i suvie je bila zapanjena da bi izdrala djedine
mune pokuaje da objasni. Smjesta se odselila, uzevi uteeni novac i
iznajmila mali stan sa cimerima. Zaklela se da nikada nikome nee rei
ta je vidjela. Deda je oajniki pokuavao da dopre do nje, slao joj
poruke i pisma, preklinjui je da se sastanu kako bi joj objasnio. Kako
da objasni!? Sofi je odgovorila samo jednom - da mu zabrani da je ikada
vie pozove ili pokua da se nae sa njom u javnosti. Plaila se da bi
njegovo objanjenje bilo uasnije od samog dogaaja.
Nevjerojatno, ali Sonijer nikada nije odustao. Deset godina joj je
pisao uporno i sada su ta pisma stajala neotvorena u ladici njenog
toaletnog stola. Djedu je sluilo na ast to se nikada nije ogluio o
njenu zabranu i nazvao je.
Sve do danas poslijepodne.
"Sofi?" Glas mu je zvuao zapanjujue umorno na njenoj
sekretarici. "Postupao sam u skladu sa tvojom eljom toliko dugo... i
boli me to te zovem, ali moram da razgovaram sa tobom. Neto
strano se dogodilo."

86
 PRAETORIOUS

tojei u kuhinji svog parikog stana, Sofi prooe marci kad ga je

ponovno ula, nakon svih tih godina. Njegov njean glas vratio je itavu
plimu uspomena iz djetinjstva.
"Sofi, molim te sasluaj me." Govorio joj je na engleskom, kao to
je uvijek radio kada je bila mala. Vjebaj francuski u koli. Vjebaj
engleski kod kue. "Ne moe se zauvijek ljutiti na mene. Zar nisi
proitala pisma koja sam ti slao svih ovih godina? Zar ne razumije?"
On zastade. "Moramo smjesta da razgovaramo. Molim te ispuni svom
djedu ovu jednu elju. Pozovi me u Luvr. Odmah. Vjerujem da smo ti i
ja u velikoj opasnosti." Sofi je zurila u telefonsku sekretaricu. U
opasnosti? O emu je on priao?
"Princezo..." Djedov glas se guio od osjeanja koja Sofi nije mogla
da odredi. "Znam da sam krio stvari od tebe i znam da me je to kotalo
tvoje ljubavi. Ali bilo je to radi tvoje sigurnosti. Sada mora da sazna
istinu. Molim te, moram da ti kaem istinu o tvojoj obitelji."
Iznenada, Sofi je mogla da uje otkucaje vlastitog srca. O mojoj
obitelji? Sofini roditelji su poginuli kada je imala svega etiri godine.
Kola su im sletela sa mosta u brzu rijeku. Njena baka i mlai brat
takoer su bili u kolima, i u samo jednom trenutku izbrisana je itava
Sofina obitelj. Imala je isjeke iz novina koji su to potvrivali.
Njegove reci su uinile da bolni nalet enje jurne kroz njene kosti.
Moja obitelj! U tom dijelit u sekunde. Sofi je vidjela prizore iz sna iz
kojeg se bezbroj puta budila kao mala: Moja obitelj je iva! Vraaju se
kui! Ali, ba kao u njenom snu, slike nestae.
Tvoja obitelj je mrtva, Sofi. Nee se vratiti kui.
"Sofi..." govorio je djede sa telefonske sekretarice. "Godinama sam
ekao da ti kaem. ekao sam pravi trenutak, ali sada nema vie
vremena. Nazovi me u Luvr. im ovo uje. ekat u ovdje itave noi.
Plaim se da smo oboje u opasnosti. Ima toliko toga to treba da zna."
Poruka se zavrila.
U tiini, Sofi je stajala drhtei. inilo se da su proli minuti. Dok je
razmiljala o djedinoj poruci, samo jedna mogunost je imala smisla, i
ona shvati njegovu pravu namjeru.
Bio je to mamac.

87
 PRAETORIOUS

Oigledno, njen djeda je oajniki elio da je vidi. Sve bi pokuao.

Gaenje koje je osjeala prema njemu se produbi. Sofi se pitala da nije
moda obolio od smrtonosne bolesti i odluio da pokua sve ega bi
mogao da se sjeti ne bi li je natjerao da ga posljednji put posjeti. Ako je
bilo tako, mudro je odabrao.
Moja obitelj.
Sada, dok je stajala u mraku toaleta u Luvru, Sofi je mogla da uje
odjek telefonske poruke od tog poslijepodneva. Sofi, moda smo oboje
u opasnosti. Pozovi me.
Nije ga pozvala. Niti je planirala da to uradi. Sada, meutim, njen
skepticizam bio je pred iskuenjem. Njen djeda je leao ubijen u svom
vlastitom muzeju. I napisao je ifru na podu.
ifru za nju. U to je bila sigurna.
Iako nije razumjela znaenje poruke, Sofi je znala da je kodirana
priroda poruke dodatni dokaz da su rijei namijenjene njoj. Sofina
strast prema kriptografiji koju je posjedovala bili su rezultat
odrastanja sa Jacquesom Sonijerom - koji je i sam bio fanatik za ifre,
igre reci i zagonetke. Koliko smo samo nedjelja proveli rjeavajui
kriptograme i ukrtene reci u novinama?
Kada joj je bilo dvanaest, Sofi je mogla da rijei ukrtene rijei u
Mondu bez iije pomoi, a djede ju je usavrio u ukrtenim rijeima na
engleskom, matematikim zagonetkama i zamjeni brojeva. Sofi ih je
gutala. Naposljetku je svoju strast pretvorila u profesiju postavi
ifrant za Sudsku policiju.
Noas, kriptograf u njoj bio je primoran da se divi efikasnosti
kojom je njen djede upotrijebio jednostavnu ifru da spoji dva potpuna
stranca Sofi Nevo i Roberta Langdona.
Pitanje je zato?
Na nesreu, iz zbunjenog pogleda u Langdonovim oima Sofi je
vidjela da Amerikanac nema nita bolju ideju o tome od nje. Sofi
ponovno krenu u napad. "Vi i moj djed ste planirali da se naete
veeras. Zbog ega?"
Langdon je izgledao iskreno zbunjen. "Njegova sekretarica je

88
 PRAETORIOUS

zakazala sastanak i nije navela nikakve posebne razloge, a ja nisam

pitao. Pretpostavio sam da je uo da u drati predavanje o poganskoj
ikonografiji u francuskim katedralama, da se interesirao za temu i
mislio da bi bilo zabavno da se naemo na piu."
Sofi nije povjerovala u to. Veza je bila labava. Njen djed je znao
vie o poganskoj ikonografiji od bilo koga na svijetu. Kao izuzetno
povuen ovjek, ne bi ba uivao u askanju sa nekim amerikim
profesorima ako za to nema jako vaan razlog.
Sofi duboko uzdahnu i ponovno poe. "Danas poslijepodne me je
djede nazvao i rekao mi je da smo on i ja u ozbiljnoj opasnosti. Da li
vam to neto govori?"
Langdonove plave oi se sada smrknue od zabrinutosti. "Ne, ali s
obzirom na to to se upravo dogodilo..."
Sofi klimnu. Imajui u vidu veeranje dogaaje, bila bi luda kada
se ne bi uplaila. Osjeajui se iscrpljeno, ona ode do malog prozora na
drugom kraju kupatila i bez rijei pogleda kroz mreu alarm-ice
usaene u staklo. Bili su visoko - najmanje dvanaest metara.
Uzdahnuvi, ona podie pogled ka oaravajuoj panorami Pariza.
Sa njene lijeve strane, preko Seine, osvijetljena Eiffelova kula. Pravo
naprijed, Trijumfalna kapija. A desno, visoko na valovitoj padini
Monmartra, elegantna arabeskna kupola Svetog Srca,3 iji je uglaani
kamen sijao bijelo poput sjajnog svetilita.
Ovdje, u najzapadnijem kraju krila Denon, prostrana ulica ka Trgu
Karusel, postavljena u pravcu sjever-jug, pruala se gotovo uz zgradu,
a samo ju je jedan uzani ivinjak razdvajao od vanjskog zida Luvra.
Daleko ispod, uobiajeni karavan gradskih kamiona none dostave
lijeno je stajao, ekajui da se promjeni svetio na semaforu.
"Ne znam...", ree Langdon, prilazei joj. "Va djed oigledno neto
pokuava da nam kae. ao mi je to sam od tako male pomoi."
Sofi se okrete od prozora, osjeajui iskreno aljenje u
Langdonovom dubokom glasu. ak i uz svu nevolju koja ga je snala,
oigledno je elio da joj pomogne. Uitelj u njemu, pomisli ona, poto

3 Sacr-Coeur (prim Praetorious).

89
 PRAETORIOUS

bjee proitala podatke koje je Sudska policija imala o osumnjienom.

Znanstvenik koga je oito ljutilo to neto ne razumije.
To nam je zajedniko, pomisli Sofi.
Kao ifrantkinja, Sofi je zaraivala za ivot tako to je pronalazila
smisao u naizgled besmislenim podacima. Noas je najbolja
pretpostavka koju je smislila bila ta da Robert Langdon, znao on to ili
ne, posjeduje informacije koje su njoj oajniki potrebne. Princezo Sofi,
pronai Roberta Langdona. Koliko je jasnija mogla da bude poruka
njenog dpde? Bilo joj je potrebno vie vremena sa Langdonom.
Vremena da misli. Vremena da zajedno rijee ovu misteriju. Na
nesreu, vrijeme im je isticalo.
Gledajui u Langdona, Sofi se odlui na jedini mogui korak. "Bezu
Fa e vas staviti u pritvor svakog trenutka. Mogu da vas izvedem iz
ovog muzeja, ali moramo odmah da djelujemo."
Langdonove oi se razrogaie. "Hoete da pobjegnem"
"To je najpametnije to moete da napravite. Ako dopustite da vas
Fa pritvori, provest ete nedjelje u francuskom zatvoru dok se Sudska
policija i Amerika ambasada budu borile za pravo da vam sude. Ali
ako vas izvedemo odavde i stignemo do ambasade, tada e vaa vlada
zatititi vaa prava dok ne dokaemo da nemate nikakve veze sa ovim
ubojstvom."
Langdon nije bio ni izdaleka uvjeren. "Zaboravite! Fa ima
naoruane uvare na svakom izlazu! ak i ako pobjegnem, bjeanje e
me uiniti jo sumnjivijim. Morate rei Fau da je poruka na podu
namijenjena vama, i da moje ime ne znai da sam ubojica."
"To u kasnije uraditi", ree Sofi brzo, "ali tek kad budete na
sigurnom, u Amerikoj ambasadi. Ona je samo na oko kilometar i po
odavde, a moja kola su parkirana ispred muzeja. Baviti se Faom
odavde je suvie veliki rizik. Zar ne shvaate? Fa se veeras posvetio
dokazivanju vae krivice. Jedini razlog odlaganja vaeg hapenja jeste
to to se nadao da ete rei ili uiniti neto to e potvrditi njegove
sumnje."
"Upravo tako! Na primjer, da pobjegnem!"
Mobilni telefon u depu Sofinog dempera iznenada poe da zvoni.

90
 PRAETORIOUS

Vjerojatno Fa. Ona gurnu ruku u dep i iskljui telefon.

"Gospodine Langdon", ree ona brzo, "moram da vam postavim
posljednje pitanje." I moda itava vaa budunost zavisi od njega.
"Poruka na podu sasvim sigurno nije dokaz vae krivice, pa ipak je Fa
rekao naem timu da je uvjeren da ste vi njegov ovjek. Moete li se
sjetiti bilo kog drugog razloga zbog kojeg bi on bio uvjeren da ste vi
krivi?"
Langdon je utio nekoliko trenutaka. "Apsolutno nijednog."
Sofi uzdahnu. to znai da Fa lae. Zato, Sofi nije mogla ni da
zamisli, ali to nije bilo bitno ovog trenutka. Ostajala je injenica da je
Bezu Fa odluio da strpa Roberta Langdona iza reetaka i to noas, po
svaku cijenu. Sofi je eljela Langdona za sebe, i zato se nametalo samo
jedno rjeenje.
Moram da odvedeni Langdona u Ameriku ambasadu.
Okreui se ka prozoru, Sofi pogleda kroz alarmnu icu umetnutu
u prozorsko staklo, niz vrtoglavih dvanaest metara do plonika ispod.
Skok sa ove visine bi Langdonu slomio noge. U najboljem sluaju.
Ipak, Sofi donese odluku.
Robert Langdon mora da pobjegne iz Luvra, htio to ili ne.

91
 PRAETORIOUS

Poglavljen 17

Kako to mislite - ne javlja se?" Fa je bio u nevjerici. "Zovete je na

mobilni, zar ne? Znam da ga nosi sa sobom."
Kole je ve nekoliko puta pokuavao da dobije Sofi. "Moda joj se
ispraznila baterija. Ili ga je iskljuila."
Fa je bio uznemiren jo od telefonskog razgovora sa direktorom
Kriptografije. Nakon to je spustio slualicu, odmarirao je do Kolea i
zahtijevao da mu telefonom pozovu agenta Nevo. Kole nije uspio, i Fa
se osjeao kao lav u kavezu.
"Zato su zvali sa Kriptografije?" usudi se Kole da upita.
Fa se okrete. "Da nam kau da nisu pronali nita na to bi se
rana koja davi i demon koji ini zlo mogli odnositi."
"I to je sve?"
"Ne, identificirali su brojeve kao Fibonacijev niz, ali sumnjaju da je
to beznaajno."
Kole je bio zbunjen. "Poslali su agenta Nevo da nam to kae."
Fa odmahnu glavom. "Nisu poslali Sofi Nevo."
"Molim?"
"Direktor kae da je, u skladu sa mojim nareenjem, okupio itav
tim da pogleda slike koje sam im poslao. Kada je agent Nevo stigla,
bacila je jedan pogled na fotografije Sonijera i ifre i bez rijei izala iz
kancelarije. Direktor nije bio iznenaen njenim postupkom jer je
razumljivo zato su je fotografije potresle."
"Potresle? Nikada ranije nije na slici vidjela mrtvog ovjeka?"
Fa za trenutak nita ne odgovori. "Nisam to znao, a izgleda da nije
ni direktor sve dok ga kolega nije obavijestio, ali ini se da je Sofi Nevo
unuka Jacquesa Sonijera."
Kole je ostao bez rijei.
"Direktoru nikada nije spomenula Sonijera, a on misli da je to zato
to nije htjela nikakav povlaten poloaj zbog poznatog djeda."

92
 PRAETORIOUS

Nije ni udo to su je fotografije potresle. Kole jedva da je mogao da

zamisli veu ironiju sudbine od ove koja je snala mladu
deifrantkinju. Ipak, njeni postupci nisu imali smisla. "Ali ona je
oigledno prepoznala brojeve kao Fibonaijev niz jer je dola ovamo i
rekla nam to. Ne razumijem zato bi napustila kancelariju a da nikome
ne otkrije da je provalila ifru."
Kolu je padao na um samo jedan scenarij koji bi objasnio ovakav
razvoj dogaaja: Sonier je napisao numeriku ifru na podu u nadi da
e Fa ukljuiti kriptografe u istragu, a time i njegovu unuku. to se
ostatka poruke tie, da li je Sonijer na neki nain komunicirao sa
svojom unukom? Ako jeste, da li joj je ta poruka neto govorila? I kako
se u sve to uklapao Langdon?
Prije nego to je Kole stigao da o tome dalje razmilja, tiinu
naputenog muzeja razbio je alarm. Zvuk je dolazio iz Velike galerije.
"Alarme!" povika jedan od agenata, promatrajui podatke koji su
mu stizali iz sigurnosnog centra Luvra. "Grande Galerie! Toilettes
Messieurs!"
Fa se okrete ka Koleu. "Gdje je Langdon?"
"Jo uvijek u toaletu!" Kole pokaza na treptuu crvenu toku na
laptopu.
"Mora da je razbio prozor!" Kole je znao da Langdon nee daleko
stii. Iako su poarni propisi u Parizu nalagali da se prozori iznad
petnaest metara visine na javnim zgradama mogu razbiti u sluaju
poara, izai sa drugog kata Luvra bez ljestava i kuke bilo bi ravno
samoubojstvu. Takoer, na zapadnom kraju krila Denon nije bilo ni
drvea ni trave koji bi ublaili pad. Ispod prozora toaleta Trg Karusel
se protezao u dvije trake na svega pola metra od vanjskog zida. "Oh,
boe", uzviknu Kole, promatrajui monitor. "Langdon ide ka ispustu
prozora!"
Ali Fa je ve bio u akciji. Istrgnuvi revolver manurin MR-93 iz
futrole pod pazuhom, kapetan je izjurio iz kancelarije.
Kole je u nevjerici pratio na ekranu kako trepua toka izlazi na
prozorski sims i potom ini neto potpuno neoekivano. Toka se
pomjerila izvan kruga zgrade.

93
 PRAETORIOUS

to se dogaa? pitao se. Da li je Langdon vani na simsu ili...

"Jesu!" Kole skoi na noge kada se toka otisnu dalje od zida. inilo
se da signal za trenutak podrhtava, a potom se trepua toka naglo
zaustavi oko devet metara izvan kruga zgrade.
Petljajui sa kontrolnim ureajima, Kole na ekranu izbaci plan
Pariza i ponovno prilagodi GPS. Zumirajui, sada je mogao da vidi
toan poloaj s kojeg je dopirao signal.
Vie se nije kretao.
Leao je nepomian nasred Place du Carrousel.
Langdon je skoio.4

4 Trg Karusel (prim Praetorious).

94
 PRAETORIOUS

Poglavlje 18

Fa se sjurio u Veliku galeriju dok je Koleov radio-prijemnik jeao

da nadjaa udaljeni zvuk alarma.
"Skoio je!" urlao je Kole. "Vidim signal vani, na Trgu Karusel!
Izvan prozora toaleta! I uope se ne kree! Isuse, mislim da se Langdon
upravo ubio!"
Fa je uo rijei, ali one nisu imale smisla. Nastavio je da tri.
inilo se da hodnik nema kraja. Dok je trao pored Sonijerovog tijela,
usmjeri pogled na pregrade na udaljenom kraju krila Denon. Alarm je
sada postajao glasniji.
"ekajte!" Koleov glas ponovno zajea preko radija. "Pomjera se!
Boe, iv je! Langdon se kree!"
Fa je i dalje trao, proklinjui duinu hodnika sa svakim korakom.
"Langdon se bre kree!" Kole je jo uvijek urlao preko radija.
"Tri niz Karusel. ekajte... poveava brzinu. Kree se suvie brzo!"
Stigavi do pregrada, Fa se provue izmeu njih, vidje vrata
toaleta i jurnu.
Voki-toki se sada jedva uo zbog alarma. "Mora da je u kolima!
Mislim da je u kolima! Ne mogu da..."
Koleove rijei je zagluio alarm kad Fa konano provali u muki
toalet sa uperenim revolverom. Mrtei se zbog piska koji je parao ui,
on pretrai prostoriju.
Kabine su bile prazne. Kupatilo takoer. Faov pogled se istog
trenutka usmjeri ka razbijenom prozoru na drugom kraju prostorije.
On potra ka otvoru i pogleda preko ivice. Nigdje nije vidio Langdona.
Fa nije mogao da zamisli da netko riskira vratolomiju poput ove. Ako
je skoio, mora da je teko povrijeen.
Alarm konano prestane, i Koleov glas se ponovno zau preko
voki-tokija.
"...kree se ka jugu... bre... prelazi Seinu prekomosta Karusel!"

95
 PRAETORIOUS

Fa se okrene nalijevo. Jedino vozilo na mostu Karusel bio je

ogroman dostavni kamion sa duplom prikolicom koji se udaljavao iz
pravca Luvra ka jugu. Otvorena prikolica kamiona bila je prekrivena
ceradom od vinila nalik ogromnoj viseoj lealjci. Faa proe drhtaj
kada shvati. Taj kamion je vjerojatno stajao na semaforu upravo ispod
prozora toaleta.
Sulud rizik, ree Fa za sebe. Langdon nije mogao znati to kamion
prenosi ispod cerade. to ako je prevozio elik? Ili cement? Ili ak
otpad? Skok sa dvanaest metara? Ludost.
"Toka se okree!" ree Kole. "Skree desno ka mostu Sen-Per!"
I zaista, kamion koji bjee preao preko mosta usporavao je i
skretao desno, ka mostu Sen-Per. Dakle tako, pomisli Fa. Zapanjen,
promatrao je kako kamion nestaje iza ugla. Kole je ve radiom pozvao
agente vani, aljui ih u potjeru. Patrolna kola su krenula, sve vrijeme
izvjetavana o lokaciji kamiona.
Gotovo je, znao je Fa. Njegovi ljudi e opkoliti kamion za nekoliko
minuta. Langdon nije imao kud. Vraajui revolver u futrolu, Fa izae
iz toaleta i pozva radiom Kolea. "Dovezi mi kola. Hou da budem tamo
kada ga budemo hapsili."
Dok je trao natrag Velikom galerijom, pitao se da li je Langdon
preivio pad.
Mada to nije bilo vano.
Langdon je pobjegao. Kriv po svim takama optunice.

Svega trinaest metara od toaleta, Langdon i Sofi su stajali u tami

Velike galerije, lea priljubljenih uz jednu od velikih pregrada koje su
zaklanjale toalete od pogleda iz galerije. Jedva su uspjeli da se sakriju
prije nego to je Fa projurio pored njih, sa isukanim orujem, i nestao
u kupatilu.
Posljednjih ezdeset sekundi proteklo je kao u snu.
Langdon je stajao u toaletu odbijajui da bjei zbog zloina koji
nije poinio, kada je Sofi poela da prouava staklo prozora i icu
alarma koja je prolazila kroz njega. Potom je provirila na ulicu, kao da

96
 PRAETORIOUS

mjeri visinu.
"Uz malo ciljanja, moete pobjei odavde", rekla je.
Ciljanja? Osjeajui se nelagodno, i on proviri kroz prozor toaleta.
Na gornjem kraju ulice, ogroman kamion sa duplom prikolicom
kretao se ka semaforu ispod prozora. Plava cerada od vinila bila je
rasprostrta preko ogromnog prostora za tovar, pokrivajui teret.
Langdon se nadao da Sofi ne misli ono to je izgledalo da misli.
"Sofi, nema anse da skoim..."
"Izvadite ureaj za praenje."
Zbunjen, Langdon je petljao po depu sve dok nije pronaao
siuni metalni disk. Sofi ga uze i istog trenutka ode do umivaonika.
Zgrabi vei komad sapuna, postavi bubicu za praenje povrh njega i
potom palcem jako pritisnu kako bi ugurala disk u sapun. Kada je disk
utonio u meku povrinu, ona zatvori nastalu rupu.
Predajui sapun Langdonu, Sofi izvadi teku, cilindrinu kantu za
otpatke koja se nalazila ispod umivaonika. Prije nego to je Langdon
stigao da se pobuni. Sofi se zatra ka prozoru, drei kantu za otpatke
ispred sebe kao bojnog ovna. Dno kante razbi staklo.
Alarm se oglasi jainom koja je parala ui.
"Dajte mi sapun!" nadvikivala se Sofi sa alarmom.
Langdon gurnu sapun u njenu aku.
Drei ga na dlanu, ona baci pogled kroz razbijeni prozor na
ogroman osamnaestotoka koji je ekao ispod. Meta je bila dovoljno
velika - iroka, nepomina cerada - i manje od tri metra udaljena od
zgrade. Kad svetio na semaforu poe da se mijenja, Sofi duboko
uzdahnu i zavitla sapun u no.
Sapun pade na ivicu cerade, kliznuvi unutar prostora za tovar ba
kad se svetio na semaforu promjenilo u zeleno.
"estitam", ree Sofi, povukavi ga ka podu. "Upravo ste pobjegli iz
Luvra."
Bjeei iz mukog toaleta, kliznue u sjenu taman kada Fa projuri
pored njih.

97
 PRAETORIOUS

Sada, kada je poarni alarm utihnuo, Langdon je uo zvuke

policijskih sirena kako se udaljavaju od Luvra. Policijski egzodus. Fa je
takoer odjurio. Velika galerija je ostala pusta.
"Postoji stepenite za sluaj opasnosti na oko pedeset metara
odavde, u Velikoj galeriji", ree Sofi. "Sada moemo da izaemo
odavde."
Langdon je odluio da ne progovori vie ni jednu jedinu rije te
veeri. Sofi Nevo je bila avolski pametnija od njega.

98
 PRAETORIOUS

Poglavlje 19

Crkva Sen-Sulpis, pria se, ima najekscentriniju povijest od svih

zgrada u Parizu. Izgraena na ruevinama drevnog hrama posveenog
egipatskoj boginji Izidi, imala je arhitektonsku osnovu koja se do u
centimetar poklapala sa osnovom Notr Dama. Na ovom svijetom
mjestu krten je Markiz de Sad i Bodler, dok se Viktor Igo vjenao u
njoj. Sjemenite pri crkvi imalo je dugu povijest neortodoksnosti i bilo
je sastajalite brojnih tajnih drutava.
Veeras, u peinolikom brodu crkve Sen-Sulpis bilo je tiho kao u
grobu, dok je jedino slabi miris tamjana koji se zadrao od mise
odrane ranije te veeri, nagovjetavao ivot. U ponaanju sestre
Sandrin, dok ga je uvodila u crkvu, Sajlas je osjeao nelagodu. To ga
nije iznenadilo. Bio je naviknut da je ljudima neprijatno u njegovom
prisustvu.
"Vi ste Amerikanac", rekla je.
"Francuz porijeklom", odgovori Sajlas. "Imao sam poloaj u
panjolskoj, a sada uim u Americi."
Sestra Sandrin klimnu. Bila je mala ena, mirnih oiju. "I nikada
ranije niste bili u Sen-Sulpis?"
"Shvaam da je to samo po sebi grijeh."
"Mnogo je ljepa po danu."
"Siguran sam u to. Ipak, zahvalan sam vam to ste mi pruili
priliku da je vidim noas."
"Otac je tako zahtijevao. Oigledno je da imate mone prijatelje."
Ni ne znate koliko, pomisli Sajlas.
Dok je iao za sestrom Sandrin niz glavni prolaz izmeu redova
klupa, Sajlasa je iznenadila pusto crkve. Za razliku od Notr Damovih
raznobojnih freski, pozlaenih ukrasa na oltaru i toplog drveta, Sen-
Sulpis je bila gola i hladna, nalik asketskim katedralama u Spaniji.
Nedostatak dekora inio je da izgleda prostranijom nego to jeste, i
dok je podizao pogled ka zjapeoj rebrastoj lunoj tavanici, zamiljao

99
 PRAETORIOUS

je da stoji ispod trupa ogromnog prevrnutog broda.

Odgovarajui prizor, pomislio je. Brod bratstva imao je da bude
zauvijek prevrnut. Nestrpljiv da se baci na posao, Sajlas poele da ga
sestra Sandrin ostavi samog. Bila je sitna ena koju je Sajlas veoma
lako mogao savladati, ali zakleo se da nee primjenjivati silu ukoliko to
ne bude zaista neophodno. Ona je ena odore, i nije kriva to je bratstvo
izabralo njenu crkvu za skrovite kljunog kamena. Nije je trebalo
kazniti za tue grijehe.
"Neprijatno mi je, sestro, to su vas zbog mene probudili."
"Nita zato. U Parizu ste u prolazu. Treba da vidite Sen-Sulpis. Da li
je vae zanimanje za crkvu arhitektonske ili povijesne prirode?"
"Zapravo, moje zanimanje je duhovne prirode."
Ona se prijatno nasmija. "To se podrazumijeva. Samo sam se pitala
odakle da ponemo obilazak."
Sajlas osjeti kako mu se pogled usredotouje na oltar. "Obilazak
nije potreban. Bili ste vie nego ljubazni. Mogu sam da proem okolo."
"Uope mi nije teko", ree ona. "Na kraju krajeva kad sam ve
budna..."
Sajlas se zaustavi. Stigli su do prednjeg reda, i oltar se nalazio na
svega trinaest metara. Okrenu se svojim ogromnim tijelom sasvim
prema sitnoj eni i osjeti kako je ustuknula pogledavi u njegove
crvene oi. "Ne bih da zvuim neutivo, sestro, ali nisam navikao da
samo uetam u Boju kuu i krenem u obilazak. Da li bi vam smetalo da
me ostavite samog kako bih se pomolio prije nego to obiem crkvu?"
Sestra Sandrin je oklijevala. "Oh, naravno. Saekat u vas u
stranjem djelu crkve."
Sajlas spusti njenu ali teku ruku na njeno rame i pogleda je sa
visine.
"Sestro, osjeam se dovoljno krivim ve zbog toga to sam vas
probudio. Zahtijevati da ostanete budni bilo bi suvie. Molim vas,
vratite se u krevet. Mogu da uivam u vaoj crkvi i potom sam da
izaem."

100
 PRAETORIOUS

Nije bila uvjerena. "Jeste li sigurni da se neete osjeati

naputeno?"
"Uope ne. Molitva je usamljeniko uivanje."
"Kako elite."
Sajlas skloni ruku sa njenog ramena. "Lijepo spavajte, sestro. Neka
je mir Gospodnji sa vama."
"I sa vama." Sestra Sandrin se uputi ka stepenicama. "Molim vas,
zatvorite dobro vrata kada budete izlazili."
"Sigurno hou." Sajlas ju je promatrao kako odlazi. Potom se
okrete i klee, oseajui kako mu se pojas od kostreti usijeca u nogu.
Dragi Boe, nudim ti posao koji danas obavljam...

uei u sjenci horskog balkona visoko iznad oltara, sestra

Sandrin je kroz ogradu nijemo promatrala monaha u ogrtau koji je
kleao. U dui je osjetila iznenadni uas koji ju je sputao. U dijeliu
sekunde se zapitala da nije moda ovaj misteriozni posjetilac
neprijatelj na koga su je upozorili. Pitala se da li e veeras morati da
izvri nareenje koje je imala svih ovih godina.
Odluila je da ostane tamo, skrivena u tami, i prati svaki njegov
pokret.

101
 PRAETORIOUS

Poglavlje 2O

Izronivi iz sjene, Langdon i Sofi neujno krenue naputenim

hodnikom Velike galerije ka poarnim stepenicama.
Dok se kretao, Langdon je imao osjeaj da sastavlja slagalicu u
mraku. Najnoviji aspekt ove misterije duboko ga je uznemirio: Kapetan
Sudske policije pokuava da mi namjesti ubojstvo.
"Mislite li da je moda", proapta on, "Fa napisao poruku na
podu?"
Sofi se nije ak ni okrenula. "Nemogue."
Langdon nije bio toliko siguran. "ini se da mu je prilino stalo da
ja izgledam kao krivac. Moda je mislio da e, ukoliko napie moje ime
na podu, pojaati optubu protiv mene?"
"Fibonaijev niz? P.S.? Sva simbolika koja se odnosi na Da Vinija i
boginju? To je sigurno bio moj djed."
Langdon je znao da je ona u pravu. Simbolizam tragova uklapao se
previe savreno - pentagram, Skica po Vitruviju, Da Vini, boginja, pa
ak i Fibonaijevi brojevi. Koherentan set simbola, tako bi ga ikonografi
nazvali. Svi elementi neodvojivo povezani.
"I djedin posljepodnevni telefonski poziv", doda Sofi. "Rekao je da
mora neto da mi kae. Sigurna sam da je poruka u Luvru njegov
posljednji pokuaj da mi kae neto bitno, neto za to je mislio da ete
mi vi pomoi da shvatim."
Langdon se namrti. O, rana davi, al' demon zlo ini! elio je da
shvati ovu poruku, i zbog Sofi i zbog sebe. Stvari su se definitivno
pogorale od kako je prvi put ugledao ifrirani tekst. "Skok" kroz
prozor toaleta nee ba umilostiviti Faa. Iz nekog je razloga sumnjao
da e kapetan francuske policije imati smisla za humor kada shvati da
je proganjao i uhapsio jedan sapun.
"Vrata nisu daleko odavde", ree Sofi.
"Mislite li da postoji mogunost da se u brojevima vaeg djeda
nalazi klju za razumijevanje ostatka ifre?" Langdon je jednom radio

102
 PRAETORIOUS

na seriji Bekonovskih rukopisa koji su sadrali epigrafske ifre u

kojima odreeni redovi predstavljaju klju za deifriranje drugih
redova.
"Razmiljala sam o tim brojevima itavo veer. Zbir, rezultati
dijeljenja, rezultati mnoenja. Nita ne vidim u tome. Matematiki,
poredani su nasumice. Kriptografska poalica."
"Ipak, svi su oni dio Fibonaijevog niza. To ne moe biti
sluajnost."
"I nije sluajnost. To to je upotrijebio Fibonaijeve brojeve bio je
nain da naroito skrene moju pozornost. Kao i to to je napisao
poruku na engleskom, i postavio se u onaj poloaj, ili to je nacrtao
pentagram na sebi. Sve to je napravio da bi privukao moju pozornost."
"Pentagram vama neto znai?"
"Da. Nisam stigla da vam kaem, ali pentagram je simbol od
posebnog znaaja za mene i djedu iz vremena mog odrastanja. Iz
zabave smo otvarali tarot karte, i moja indikator-karta je uvijek bila
pentagram. Sigurna sam da je namjetao karte, ali pentagrami su
postali naa mala ala."
Langdona prooe marci. Otvarali su tarot? Ova srednjovjekovna
talijanska igra kartama bila je prepuna skrivenih heretikih simbola, u
tolikoj mjeri da je Langdon posvetio posebno poglavlje svog novog
rukopisa upravo tarotu. Dvadeset i dvije karte nosile su imena poput
Prvosvetenice, Carice, Zvijezde. Tarot je zapravo i nastao kao tajni
nain prenoenja ideologija koje je Crkva zabranjivala. Danas, mistiku
tarota i dalje su prenosile moderne proroice.
Indikator boja u tarotu za ensko boanstvo jesu pentagrami, mislio
je Langdon, shvaajui da su, ukoliko je Sonijer namjetao karte iz
zabave, pentagrami zapravo bili skrivena ala.
Stigli su do poarnih stepenica i Sofi paljivo otvori vrata. Alarm
se nije oglasio. Samo su izlazna vrata bila povezana sa alarmom. Sofi
povede Langdona niz cik-cak stepenice ka donjem nivou, sve vie
ubrzavajui.
"Kada vam je va djed govorio o pentagramu", ree Langdon,
urei za njom, "da li vam je spominjao oboavanje boginje ili neke

103
 PRAETORIOUS

zamjerke upuene Katolikoj crkvi?"

Sofi odmahnu glavom. "Vie me je zanimala matematika strana
toga - Boanska proporcija, PHI, Fibonaijevi brojevi, takve stvari."
Langdon je bio iznenaen. "Djed vas je nauio ta je broj PHI?"
"Naravno. Boanska proporcija." Lice joj poprimi blag izraz.
"Zapravo, alio se da sam ja napola boanska... znate, zbog slova u
mom imenu."
Langdon razmisli o tome jedan trenutak, a potom shvati.
s-o-PHI-e
Dok su silazili, Langdon se usredotoi na broj PHI. Tragovi koje je
Sonijer ostavio bili su dosljedniji nego to je isprva mislio.
Da Vini... Fibonaijevi brojevi... pentagram.
Nevjerojatno, ali sve te stvari bile su povezane konceptom toliko
znaajnim za povijest umjetnosti da mu je Langdon uvijek posveivao
nekoliko sati predavanja.
PHI.
Iznenada kao da se vratio na Harvard, ispred studenata koji
sluaju njegova predavanja iz "Simbolizma u umjetnosti", i kao da je
ispisivao svoj omiljeni broj na tabli.
1,618
Langdon se okrenu da pogleda more svojih studenata. "Tko moe
da mi kae koji je ovo broj?"
Dugonogi student matematike u posljednjem redu podie ruku.
"To je broj PHI." Izgovorio ga je kao faj.
"Dobro je, Stetneru", ree Langdon. "Narode, upoznajte PHI."
"Ne treba ga mijeati sa PI", doda Stetner, cerei se. "Kao to mi
matematiari volimo da kaemo: PHI je za jedno H bolje od PI."
Langdon se nasmija, ali se inilo da nitko drugi nije shvatio alu.
Stetner se pokunji.
"Ovaj broj PHI", nastavi Langdon, "jedan zarez est jedan osam,

104
 PRAETORIOUS

veoma je vaan broj u umjetnosti. Tko moe da mi kae zato?"

Stetner pokua da se iskupi. "Zato to je toliko zgodan?"
Svi se nasmijae.
"Zapravo", ree Langdon, "Stetner je ponovno u pravu. PHI se
smatra najlepim brojem na itavom svijetu."
Smijeh naglo prestade, a Stetner je likovao.
Dok je pripremao projektor, Langdon je objasnio da je broj PHI
izveden iz Fibonaijevog niza - progresije poznate ne samo po tome to
je svaki naredni lan niza jednak zbiru prethodna dva, ve i po tome
to se kolinik susjednih lanova zapanjujue pribliava broju 1,618 -
PHI!
Usprkos naizgled misterioznom matematikom porijeklu broja
PHI, objasnio je Langdon, ono to je zaista zapanjujue u vezi sa
brojem PHI bila je njegova uloga osnovnog elementa kompozicije
prirode. Odnosi mjera kod biljaka, ivotinja, pa ak i ljudskih bia sa
zapanjujuom preciznou su se pribliavali odnosu PHI prema 1.
"To to je PHI svuda prisutan u prirodi", ree Langdon, gasei
svjetla, "nipoto nije sluajnost, i stoga su u antikom svijetu smatrali
daje broj PHI odredio sam Tvorac univerzuma. Rani znanstvenici su
proglasili jedan-zarez--est-jedan-osam za Boansku proporciju."
"ekajte", ree djevojka iz prvog reda. "Ja sam student biologije i
nikada nisam vidjela ovu Boansku proporciju u prirodi."
"Ne?" Langdon se naceri. "Jeste li ikada prouavali odnos enki i
mujaka u pelinjoj zajednici?"
"Naravno. Uvijek ima vie enki nego mujaka."
"Tono. A jeste li znali da, ukoliko podijelite broj enki sa brojem
mujaka u bilo kojoj konici na svijetu, uvijek dobijate isti broj."
"Stvarno?"
"Da. Broj PHI."
Djevojka je gledala u nevjerici. "NEMOGUE!"
"Mogue!" odvrati Langdon, smjeei se dok je prikazivao slajd

105
 PRAETORIOUS

spiralne koljke. "Prepoznajete li ovo?"

"To je nautilus", ree studentica biologije. "Cefalopodni mekuac
koji ubacuje plin u svoju komorastu koljku kako bi se osposobio za
plutanje."
"Tono. A moete li da pogodite koji je odnos svakog spiralnog
promjera prema sljedeem?"
Djevojka je izgledala nesigurno dok je promatrala koncentrine
lukove spiralnog nautilusa.
Langdon klimnu. "PHI. Boanska proporcija. Jedan-zarez-est-
jedan-osam."
Djevojku je izgledala zadivljena.
Langdon pree na sljedei slajd - krupni plan glavice suncokreta.
"Sjeme suncokreta raste u suprotnim spiralama. Moete li da pogodite
meusobni odnos promjera rotacije?"
"PHI?" pitali su studenti.
"Tono." Langdon poe da nie slajdove ubrzano - spiralne latice
iarke, raspored listova na stabljikama biljaka, segmentacija kukaca -
u svemu se vidjela zapanjujua doslednost Boanske proporcije.
"Ovo je nevjerojatno!" neko je po vikao.
"Da", ree netko drugi, "ali kakve to veze ima sa umjetnou"
"Aha!" ree Langdon. "Drago mi je to ste pitali." On izvue
naredni slajd - blijedouti pergament sa uvenim mukim aktom
Leonarda da Vincija - Skicom po Vitruviju - nazvan po Markusu
Vitruvijusu, izuzetnom rimskom arhitekti koji je hvalio Boansku
proporciju u svom tekstu De Architectura.
"Nitko bolje od Da Vinija nije razumio boansku strukturu
ljudskog tijela. Da Vini je iskopavao leeve kako bi mjerio toan odnos
kostiju u ljudskom skeletu. Bio je prvi koji je pokazao da je ljudsko
tijelo bukvalno sastavljeno od graevinskih blokova iji je
proporcionalni odnos uvijek jednak broju PHI."
Svi na predavanju ga sumnjiavo pogledae.
"Ne vjerujete mi?" izazivao ih je Langdon. "Sljedei put kada se

106
 PRAETORIOUS

budete tuirali, ponesite metar sa sobom."

Dvojica ragbista se zakikotae.
"Ne samo vi nesigurni sportisti", Langdon ih bocnu. "Svi vi. Momci
i djevojke. Probajte. Izmjerite rastojanje od vrha glave do poda. Potom
taj broj podijelite rastojanjem od pupka do poda. Pogodite koji ete
broj dobiti."
"Ne PHI!" jedan od sporta ree u nevjerici.
"Da, PHI", odgovori Langdon. "Jedan-zarez-est-jedan-osam.
Hoete jo jedan primjer? Izmjerite rastojanje od ramena do vrhova
prstiju na ruci, i potom ga podijelite sa rastojanjem od lakta do vrhova
prstiju. Ponovno PHI. Jo jedan? Rastojanje od kuka do poda
podijeljeno sa rastojanjem od koljena do poda. Ponovno PHI. Zglobovi
prstiju. Prsti na nogama. Spiralna podjela. PHI. PHI. PHI. Dragi moji,
svatko od vas je hodajui primjer Boanske proporcije."
ak i u mraku, Langdon je mogao da vidi da su svi zapanjeni.
Iznutra ga ispuni poznata toplina. Evo zbog ega je predavao. "Dragi
moji, kao to moete da se uvjerite, u kaosu ovoga svijeta postoji neki
dubinski red. Kada su u antikom svijetu otkrili PHI, bili su sigurni da
su naili na graevinski blok od kojeg je sainjen itav svijet, i zbog
toga su potovali Prirodu. A moete i da razumijete zato. Boja ruka je
primjetna u Prirodi, i ak do danas poto je poganske religije koje slave
Majku Zemlju. Mnogi od nas slave prirodu na isti nain na koji su to
radili pogani, a da to ak i ne znaju. Prvi svibanj je savren primjer,
proslava proljea... zemlja koja se vraa u ivot da podari svoje
plodove. Misteriozna magija koja se nalazi u korijenu Boanske
proporcije stara je koliko i samo vrijeme. ovjek jednostavno postupa
po pravilima Prirode, a budui da je umjetnost pokuaj ovjeka da
oponaa ljepotu koju je stvorila ruka Tvorca, pretpostavljate da emo
ovog semestra vidjeti mnogo primjera Boanske proporcije u
umjetnosti."
Tokom narednih pola sata, Langdon im je pokazivao slajdove
umjetnikih dijela Mikelanela, Albrehta Direra, Da Vinija i mnogih
drugih, pokazujui kod svakog umjetnik svjesno i dosljedno potovanje
Boanske proporcije u nacrtu njihovih kompozicija. Langdon im je
otkrio PHI u arhitektonskim dimenzijama grkog Partenona, piramida

107
 PRAETORIOUS

u Egiptu, pa ak i zgrade Ujedinjenih nacija u New Yorku. PHI se

pojavio i u organizacionoj strukturi Mocartovih sonata, Betovenove
Pete simfonije, kao i u djelima Bartoka, Debisija i uberta. Broj PHI,
kako im je Langdon rekao, koristio je ak i Stradivari kako bi izraunao
tono mjesto f-rupa pri konstruiranju svojih uvenih violina.
"U zakljuku", rekao je Langdon, prilazei tabli, "vraamo se
simbolima." Povukao je pet linija koje su se meusobno presijecale i
tako formirale petokraku zvijezdu. "Ovaj simbol je jedan od
najmonijih prizora koje ete vidjeti ovog semestra. Formalno poznat
kao petokraka zvijezda - ili pentagram, kako su ga ljudi u antiko doba
zvali - ovaj simbol se smatra i boanskim i maginim u mnogim
kulturama. Moe li netko da kae zato je to tako?"
Stetner, student matematike, podie ruku. "Zato to, ako nacrtate
pentagram, linije automatski dijele jedna drugu na dijelove prema
principu Boanske proporcije."
Langdon ponosno potvrdi. "Odlino. Da, odnosi dijelova linija u
pentagramu su svi jednaki broju PHI, to ovaj simbol ini vrhunskim
simbolom ljepote i savrenstva koje se povezuju sa boginjom i svetim
enskim principom."
Djevojke su ponosno blistale.
"Jedna napomena, narode. Danas smo se jedva dotakli Da Vinija,
ali ovog semestra emo se njime baviti mnogo vie. Leonardo je bio
osvjedoeni posveenik drevnih poimanja boginje. Sutra u vam
pokazati njegovu fresku Tajna veera, koja je jedan od najupeatljivijih
omaa enskom boanstvu koje ete ikada vidjeti."
"alite se, zar ne?" netko ree. "Mislio sam da se na Tajnoj veeri
radi o Isusu!"
Langdon namignu. "Ne moete ni da zamislite na kojim se sve
mjestima nalaze skriveni simboli."
"Hajde", proapta Sofi. "to nije u redu? Skoro smo stigli.
Pourite!"
Langdon podie pogled, vrativi se iz udaljenih sjeanja. Shvati da
se ukopao u mjestu, na stepenicama, paralisan iznenadnim otkriem.

108
 PRAETORIOUS

O, rana davi, al' demon zlo ini!

Sofi ga je promatrala.
Nemogue da je toliko jednostavno, mislio je Langdon.
Ali, naravno, znao je da jeste.
Tamo u utrobi Luvra... uz broj PHI i Da Vinija koji su mu se vrtjeli
po mislima, Robert Langdon je iznenada i sasvim neoekivano
deifrirao Sonijerovu ifru.
"O, rana davi, al' demon zlo ini!" ree on. "To je najjednostavnija
vrsta ifre!"

Sofi zastade na stepenicama ispod njega, gledajui u nevjerici.

ifra? Mislila je o rijeima itave noi i nije vidjela ifru. Naroito ne
jednostavnu ifru.
"Sami ste to rekli!" Langdonov glas podrhtavao je od uzbuenja.
"Fibonaijevi brojevi imaju znaenje samo ukoliko se niu pravim
redosjiledom. Inae su matematika besmislica."
Sofi nije imala pojma o emu on pria. Fibonaijevi brojevi? Bila je
sigurna da oni nisu imali nikakvu drugu svrhu do da ukljue Odjeljenje
kriptografije u noanju istragu. Imaju i drugu svrhu? Ona gurnu ruku u
dep i izvue odtampani snimak. Ponovno poe da prouava djedinu
poruku.
13-3-2-21-1-1-8-5
O, rana davi,
Al' demon zlo ini!
to u vezi sa brojevima ?
"Ispremjetan Fibonaijev niz je rjeenje", ree Langdon,
uzimajui snimak. "Brojevi su nagovjetaj kako treba deifrirati
ostatak poruke. Napisao je takav niz kako bi nam rekao da isti koncept
primijenimo i na tekst. O, rana davi, ali demon zlo ini? To nita ne
znai. To su jednostavno slova napisana pogrenim redoslijedom."
Sofi je bio potreban samo trenutak da shvati na to cilja Langdon.
Izgledalo je smijeno jednostavno. "Vi mislite da je ova poruka... une

109
 PRAETORIOUS

anagramme?"5 Zurila je u njega. "Poput slova isjeenih iz novina?"

Langdon je vidio nevjericu na njenom licu i sasvim je dobro
razumio. Ljudi nisu znali da su anagrami, pored toga to predstavljaju
modernu razbibrigu, imali bogatu povijest svetog simbolizma.
Mistina uenja Kabale veoma su se mnogo oslanjala na anagrame
- premjetajui slova u rijeima na hebrejskom dobijali su nova
znaenja. Francuski kraljevi su, tokom renesanse, bili toliko uvjereni
da anagrami sadre maginu mo da su imenovali kraljevske
anagramiste koji su im pomagali da donesu bolje odluke tako to su
analizirali rijei u vanim dokumentima. Rimljani su o prouavanju
anagrama govorili kao o ars magna - "velikoj umjetnosti".
Langdon je sada netremice promatrao Sofi. "Ono to je va djed
htio da kae sve vrijeme nam se nalazilo pred nosom, a ostavio je vie
nego dovoljno znakova da bismo to vidjeli."
Bez dalje prie, Langdon izvadi olovku iz depa i presloi slova u
svakom redu teksta.
O, rana davi! Al' demon zlo ini!
bio je savren anagram za...
Leonardo da Vini! Mona Liza!

5 Franc.: jedan anagram (prim. Praetorious).

110
 PRAETORIOUS

Poglavlje 21

Mona Liza.
Za trenutak, stojei na poarnim stepenicama, Sofi je zaboravila da
pokuava da pobjegne iz Luvra.
Sa okom koji je uslijedio kada je shvatila da se radi o anagramu
mogla se mjeriti jedino posramljenost to sama nije deifrirala poruku.
Bila je strunjak za kompleksnu kriptoanalizu, pa je stoga previdjela
jednostavne igre rijeima. Ipak, trebalo je da shvati. Naposljetku,
anagrami joj nisu bili strani naroito na engleskom.
Djed je esto koristio anagrame da bi usavrio njen engleski.
Jednom prilikom, napisao je englesku rije "planete" i rekao joj da se
ak ezdeset i dvije druge rijei, razliite duine, mogu napraviti od tih
istih slova. Sofi je provela tri dana sa rjenikom engleskog dok ih nije
sve pronala.
"Ne mogu ni da zamislim", ree Langdon, zurei u odtampani
primjerak, "kako je va djed smislio tako kompliciran anagram svega
nekoliko minuta prije nego to je umro."
Sofije imala objanjenje i zbog toga se osjeala jo gore. Trebalo je
da shvatim! Sjetila se da se njen djed - ljubitelj igara rijei i umjetnosti
kao mlad zabavljao tako to je smiljao anagrame za poznata
umjetnika djela. Zbog jednog od svojih anagrama je, ak, dospio u
nevolju kada je Sofi bila mala. U intervjuu za jedan ameriki asopis,
Sonijer je izrazio svoj prezir prema modernistikom kubistikom
pokretu zapaajui da se za Pikasovo remek-djelo Gospoice iz
Avinjona6 na engleskom jeziku mogao napraviti savren anagram sa
znaenjem besmislene vrljotine.7 Ljubiteljima Pikasa to nije bilo
zabavno.
"Djed je anagram za Mona Lizu vjerojatno smislio mnogo ranije",
ree Sofi, pogledavi Langdona. A veeras je bio primoran da ga iskoristi
kao zamjenu za ifru. Djedov glas ju je dozivao sa onog svijeta toliko

6 Franc.: Les Demoiselles d'Avignon (prim. Praetorious).

7 Originalmo: vile meaningless doodles (prim. Praetorious).

111
 PRAETORIOUS

jasno da joj se ledila krv u ilama.

Leonardo da Vinci!
Mona Liza!
Nije znala zato su se njegove posljednje rijei odnosile ba na
uvenu sliku, ali je pretpostavljala da postoji samo jedna mogunost.
Mogunost koja ju je uznemirila.
To nisu bile njegove posljednje rijei...
Da li je trebalo da ode i vidi Mona Lizu? Da li joj je djed tamo
ostavio poruku? Ideja se inila savreno moguom. Naposljetku,
poznata slika je visila u Salle des Etats - skrovitoj prostoriji u koju se
moglo ui jedino iz Velike galerije. Zapravo, Sofi je tek sada shvaala,
vrata koja su vodila u ovu prostoriju nalazila su se svega dvadeset
metara od mjesta na kojem je njen djed pronaen mrtav.
Lako je mogao da ode do Mona Lize prije nego to je umro.
Rastrzana izmeu dvije mogunosti, Sofi baci pogled unatrag, na
poarne stepenice. Znala je da bi trebalo da odmah izvede Langdona iz
muzeja, pa ipak, instinkt ju je tjerao da postupi drugaije. Dok se
prisjeala svojih djetinjih posjeta krilu Denon, shvatila je da bi, ukoliko
je djeda elio da joj saopi tajnu, nije na zemlji bilo boljeg mjesta za
rendezvous od Da Vincieve Mona Lize.

"Samo jo malo", aputao je djed, drei Sofinu ruicu dok ju je

vodio kroz pusti muzej nakon radnog vremena. Sofi je imala svega est
godina. Osjeala se malom i beznaajnom dok je gledala ka ogromnim
tavanicama i du poda od kojeg joj se vrtjelo u glavi. Prazan muzej ju je
plaio, iako nije htjela da djeda to primijeti. Isturi vilicu i pusti njegovu
ruku.
"Pravo naprijed je Salle des Etats", rekao je kada su se pribliili
najpoznatijoj prostoriji u Luvru. Usprkos njegovom oiglednom
uzbuenju, Sofi je eljela da se vrati kui. Vidjela je fotografije Mona
Lize u knjigama i uope joj se nije svidjela. Nije mogla da shvati zato
su svi pravili toliko frku oko te slike.
"C'est ennuyeux", gunala je Sofi.

112
 PRAETORIOUS

"Dosadno", ispravi je on. "Francuski u koli. Engleski kod kue."

"Le Louvre, c'est pas chez moi!" izazivala ga je.
Umorno se nasmijao. "U pravu si. Ako je ve tako, hajde da
priamo na engleskom iz zabave."
Sofi napui usta i nastavi da hoda. Kad uoe u Salle des Etats, ona
prijee pogledom po uskoj prostoriji i zaustavi se na oigledno
poasnom mjestu - sredini desnog zida, gdje je usamljeni portret visio
iza zatitnog zida od pleksiglasa. Djeda zastade na pragu i pokaza ka
slici.
"Hajde, Sofi. Nema mnogo ljudi koji imaju priliku da je posjete
sami."
Progutavi nervozu, Sofi polako poe ka slici. Nakon svega to je
ula o Mona Lizi, imala je osjeaj kao da prilazi osobi kraljevskog roda.
Stigavi pred zatitni pleksiglas, Sofi zadra dah i podie pogled,
obuhvaajui cijelu sliku.
Nije bila sigurna to je oekivala da osjeti. Ni oka ni zadivljenosti.
Nije se osjeala kao da se dogodilo udo. uveno lice je izgledalo kao u
knjigama. Stajala je bez rijei, inilo joj se itavu vjenost, ekajui da
se neto dogodi.
"Dakle, kako ti se ini?" proapta djed, doavi iza nje. "Divna je,
zar ne?"
"Tako je mala."
Sonijer se nasmijei. "Ti si mala, pa ipak si divna."
Ja nisam divna, mislila je. Sofije mrzila svoju riu kosu i pjegice.
Pored loga, bila je via od svih djeaka u razredu. Ponovno pogleda
Mona Lizu i odmahnu glavom. "Jo je runija nego u knjigama. Lice joj
je... brumeux."
"Maglovito", podui je djeda.
"Maglovito", ponovi Sofi, znajui da se razgovor nee nastaviti sve
dok ne ponovi novu rije.
"To se zove sfumato stil slikanja", objasni djeda, "i veoma ga je
teko postii. Leonardu Da Vinciu je to bolje polazilo za ruko nego bilo

113
 PRAETORIOUS

kome drugom."
Sofi se jo uvijek nije sviala slika. "Izgleda kao da zna neto... kao
kad djeca u koli imaju tajne."
Djeda se nasmije. "Dijelom je ba zbog toga poznata. Ljudi vole da
pogaaju zato se osmjehuje."
"Da li ti zna zato se osmjehuje?"
"Moda." Djeda joj namignu. "Jednog u ti dana ispriati sve o
tome."
Sofi lupi nogom o pod. "Rekla sam ti da ne volim tajne!"
"Princezo", nasmjeio se, "ivot je pun tajni. Ne moe ih sve
odjednom otkriti."

"Vraam se gore", izusti Sofi. Glas joj je odzvanjao na stepenicama.

"Do Mona Lize" ustuknu Langdon. "Sada?"
Sofi razmisli o riziku u koji se uputa. "Ja nisam osumnjiena za
ubojstvo. Riskirat u. Moram da shvatim to je djed pokuavao da mi
kae."
"A ta je sa ambasadom?"
Sofi se osjeti krivom to je Langdona prvo natjerala da pobjegne a
sada ga naputala, ali nije vidjela drugu mogunost. Sofi pokaza niz
stepenice, ka vratima. "Proite kroz ta vrata i pratite svjetlee znake
koji vode do izlaza. Djeda me je dovodio ovdje. Znakovi e vas odvesti
do sigurnosne rampe. Rampa se okree samo u jednom smjeru i vodi
vani." Dade Langdonu kljueve od auta. "Moj auto je crveni smart na
parkingu za zaposlene. Pravo ispred ovog zida. Znate li kako da doete
do ambasade?"
Langdon klimnu glavom, gledajui u kljueve u svojoj ruci.
"ujte", ree Sofi, sada njenije. "Mislim da mi je djed moda
ostavio poruku kod Mona Lize - neki nagovjetaj o tome tko ga je ubio.
Ili zato sam ja u opasnosti." Ili to se dogodilo sa mojom porodicom.
"Moram da idem i vidim."

114
 PRAETORIOUS

"Ali ako je htio da vam kae zato ste u opasnosti, zato to nije
jednostavno napisao na podu, tamo gdje je umro. emu ova
komplicirana igra rijei?"
"to god da je djed pokuavao da mi kae, ne vjerujem da je elio
da to uje bilo tko drugi. ak ni policija." Jasno je da je njen djeda
uinio sve to je bilo u njegovoj moi da povjerljivu poruku poalje
izravno njoj. Napisao ju je u ifri, ukljuio njene tajne inicijale i rekao
joj da pronae Roberta Langdona - to se ispostavilo kao mudro
uputstvo. "Koliko god to udno zvualo", ree Sofi, "mislim da eli da
stignem do Mona Lie prije nekog drugog."
"Idem i ja."
"Ne! Ne znamo koliko e dugo Velika galerija biti prazna. Vi
morate da odete odavde."
Izgledalo je da Langdon oklijeva, kao da njegova profesionalna
radoznalost prijeti da prevagne nad zdravim razumom i odvede ga
pravo u Faove ruke.
"Idite. Odmah." Sofi mu se zahvalno osmjehnu. "Vidimo se u
ambasadi, gospodine Langdon."
Langdon nije bio zadovoljan. "Vidjet emo se tamo pod jednim
uvjetom", odgovori on, odlunim glasom.
Ona zastane, iznenaena. "Pod kojim?"
"Da prestanete da me zovete gospodin Langdon."
Sofi otkrije slabaan nagovjetaj osmjeha na njegovom licu, i osjeti
kako se i sama osmjehuje. "Sretno, Roberte."

Kada je stigao do odmorita na dnu stepenica, nezamjenljivi miris

lanenog ulja i gipsane praine napade mu nosnice. Ispred njega, na
svijetleem znaku SORTIE/EXIT nalazila se strelica koja je pokazivala
niz dug hodnik.
Langdon zakorai u prolaz.
Sa desne strane, zjapio je mraan atelje za restauraciju iz kojeg se
promaljala vojska kipova u razliitom stadiju popravka. Sa lijeve

115
 PRAETORIOUS

strane, Langdon ugleda niz ateljea koji su nalikovali uionicama za

studente umjetnosti na Harwardu - redovi tafelaja, slika, paleta, alatki
za uramljivanje proizvodna traka umjetnosti.
Krenuvi niz hodnik, Langdon se pitao da li e se, svakog trenutka,
trgnuti iz sna u svom krevetu u Cambridgeu. itavo veer je izgledalo
kao bizaran san. Upravo se spremam da uteknem iz Luvra... bjegunac.
Jo uvijek mu je na pameti bila Sonijerova domiljata anagramska
poruka. Pitao se to li e Sofi pronai kad stigne do Mona Lize... ako
uope ita pronae. Bila je uvjerena da je njen djeda htio jo jednom da
je odvede do uvene slike. Koliko god to imalo smisla, Langdona je
progonio jedan paradoks.
P.S. Pronai Roberta Langdona.
Sonijer je napisao Langdonovo ime na podu, nalaui Sofi da ga
pronae. Ali zato? Samo da bi joj pomogao da rijei anagram?
Bilo je teko povjerovati u to.
Naposlijetku, Sonijer nije imao razloga da vjeruje u Langdonovu
vjetinu sa anagramima. Nikada se ak nismo ni upoznali. Mnogo je
vanije, meutim, bilo to to je Sofi jasno rekla kako je ona sama
trebalo da rijei anagram.
Upravo ona je zapazila Fibonacijeve brojeve i bez sumnje bi, da je
imala malo vie vremena, deifrirala poruku bez Langdonove pomoi.
Sofi je trebalo sama da rijei taj anagram. Langdon iznenada
postade sigurniji u to. Meutim, taj zakljuak je dovodio u pitanje
loginost Sonijerovih postupaka.
Zato ja? pitao se Langdon, idui niz hodnik. Zato je posljednja
Sonijerova elja bila da unuka sa kojom je izgubio kontakt pronae ba
mene? to je to Sonijer mislio da ja znam?
Iznenada se trgnuvi, Langdon stade u mjestu. irom otvorenih
oiju, on posegnu u dep i izvue kompjuterski snimak. Zurio je u
posljednji red poruke.
P.S. Pronai Roberta Langdona.
Usredotoio se na dva slova.

116
 PRAETORIOUS

P.S.
U tom trenutku, Langdon osjeti kako mu je Sonijerova zbunjujua
mjeavina simbola odjednom postala kristalno jasna. Poput udara
groma, itava karijera izgraena na simbologiji i povijesti ruila se oko
njega. Sve to je Jacques Sonijer napravio te noi odjednom je dobilo
potpuni smisao.
Langdonove misli su se nizale munjevitom brzinom dok je
pokuavao da sagleda sva znaenja dogaaja.
Okreui se, zagleda se u pravcu iz kojeg je doao.
Ima li vremena?
Znao je da to nije vano.
Bez oklijevanja, Langdon se dade u trk natrag, ka stepenicama.

117
 PRAETORIOUS

Poglavlje 22

Kleei u prvom redu, Sajlas se pretvarao da se moli dok je

pogledom pretraivao crkvu. Sen-Sulpis je, poput veine crkava, bila
sagraena u obliku ogromnog rimskog kria. Njen dugi sredinji dio -
brod vodio je direktno do glavnog oltara, gdje gaje popreno
presijecao krai dio, zvani transept. Mjesto presjeka broda i transepta
ispod glavne kupole smatralo se srcem crkve... njenom najsvetijom i
najtajnovitijom tokom.
Ne veeras, mislio je Sajlas. Sen-Sulpis svoje tajne krije na drugom
mjestu.
Okrenuvi glavu na desnu stranu, on pogleda ka junom
transeptu, ka nezaklonjenom prostoru poda gdje su se zavravale
klupe. Ka predmetu koji su njegove rtve opisale.
Tamo je.
Uzidana u sivom granitnom podu, tanka uglaana bakarna traka
svijetlucala je u kamenu... zlatna linija poprijeko na crkvenom podu. Na
sebi je nosila graduirane oznake, poput lenjira. Bio je to gnomon,
Sajlasu je reeno, pogansko astronomsko sredstvo nalik sunanom
satu. Turisti, znanstvenici, povjesniari i pogani iz itavog svijeta
dolazili su u Sen-Sulpis da se dive ovoj uvenoj liniji.
Ruina linija.
Polagano, Sajlas je pogledom prelazio po putanji bakarne trake,
koja se protezala du poda sa njegove desne strane ka lijevoj, krivei se
pred udnim uglom, potpuno neusklaeno sa simetrijom crkve.
Presijecajui i sam glavni oltar, linija se Sajlasu inila poput oiljka na
prekrasnom licu. Linija je dijelila dio za priee na dva dijela i potom
prelazila itavu irinu,, naposljetku stigavi do ugla sjevernog
transepta, gdje je dospijevala u i podnoje strukture koju tu nitko nije
oekivao.
Kolosalni egipatski obelisk.
Ovdje je zlatasta Ruina linija savijala pod uglom od devedeset
stupnjeva i nastavljala pravo uz prednju stranu obeliska, penjui se

118
 PRAETORIOUS

deset metara do samog zavretka piramidalnog vrha, gdje se konano

zaustavila.
Ruina linija, mislio je Sajlas. Bratstvo je kljuni kamen sakrilo na
Ruinoj liniji.
Ranije te veeri, kada je saopio Uitelju da je kljuni kamen u
crkvi Sen-Sulpis, Uitelj nije bio uvjeren. Kada je, meutim, dodao da
su sva braa sasvim prijecizno opisala lokaciju u odnosu na bakarnu
traku koja prolazi kroz crkvu, Uitelj je, shvaajui, uzviknuo: "Govori
o Ruinoj liniji!"
Na brzinu je ispriao Sajlasu o uvenoj arhitektonskoj neobinosti
Sen-Sulpis o bakarnoj traci koja ovo sveto mjesto dijeli du savrene
osovine sjever-jug. Bila je to neka vrsta drevnog sunanog sata, ostatak
poganskog hrama koji se nekada nalazio na istom mjestu. Sunevi
zraci, koji sjaju kroz okulus na junom zidu, svaki dan se pomjeraju
dalje niz liniju, pokazujui proticanje vremena od jedne do druge
ravnodnevnice.
Linija koja se protee od sjevera ka jugu poznata je pod nazivom
Ruina Linija. Vjekovima se simbol rue povezivao sa geografskim
kartama i upuivanjem dua u pravom smjeru. Rua kompasa -
nacrtana na gotovo svakoj karti - pokazivala je sjever, istok, jug i
zapad. U poetku poznata kao Rua vjetrova, oznaavala je pravac
kretanja trideset i dva vjetra, koja puu iz pravca osam glavnih
vjetrova, osam poluvjetrova i esnaest etvrtvjetrova. Kada se
predstave u krugu, ova trideset i dva pravca kompasa savreno
odgovaraju tradicionalnom cvijetu od trideset i dvije latice. Do danas je
ovo osnovno sredstvo navigacije poznato kao Rua kompasa, iji je
najsjeverniji pravac jo uvijek obiljeen strelicom... ili, ee, simbolom
ljiljana.
Na globusu je Ruina linija takoer poznata kao meridijan ili
longituda - bila zamiljena linija povuena od Sjevernog pola ka
Junom polu. Postoji, naravno, neogranien broj Ruinih linija jer se
kroz svaku toku na globusu moe povui longituda koja povezuje
Sjeverni i Juni pol. Pitanje kojim su se rani moreplovci bavili bilo je
koja se od ovih linija moe smatrati glavnom Ruinom linijom nultim
meridijanom - linijom od koje e zapoeti mjerenje svih ostalih

119
 PRAETORIOUS

longituda na zemlji.
Danas ta linija prolazi kroz Grini u Engleskoj. Ali, nije oduvijek
bilo tako.
Dugo prije nego to je Grini odreen za glavni meridijan, nulta
longituda itavog svijeta prolazila je upravo kroz Pariz, kroz crkvu
Sen-Sulpis. Bakarna oznaka u crkvi Sen-Sulpis bila je podsjeanje na
prvi meridijan svijeta i mada je Grini liio Pariz te poasti 1888.
godine, originalna Ruina linija je ostala.
"I tako dakle, legenda je istinita", rekao je Uitelj Sajlasu. "Prialo
se kamen Priorata lei 'ispod ruinog znaka'."
Sada, jo uvijek na koljenima, Sajlas je gledao oko sebe i
oslukivao da se uvjeri da je sam. Za trenutak, uinilo mu se da uje
utanje na balkonu. Okrenu se i podie pogled na nekoliko sekundi.
Nita.
Sam sam.
Uspravivii se, okrete se prema oltaru i nakloni se tri puta. Potom
nalijevo i poe du bakarne linije ka sjeveru i obelisku.

U tom trenutku, na Meunarodnom aerodromu Leonardo da Vinci

u Rimu, udar tokova koji dodirnue pistu prenuo je biskupa
Aringarosu iz drijemea. Odlutao sam, pomislio je, zadivljen to je bio
dovoljno oputen da zaspi.
"Benvenuto a Roma", zaulo se preko razglasa.
Protegnuvi se u sjeditu, Aringarosa ispravi svoju crnu mantiju i
dozvoli si rijedak osmjeh. Na ovo putovanje je rado poao. Suvie dugo
sam se povlaio. Veeras, meutim, pravila su se promijenila. Koliko
prije pet mjeseci, Aringarosa je strepeo za budunost Vjere. Sada, kao
Bojom voljom, rjeenje se samo nametnulo.
Boansko uplitanje.
Ako se veeras u Parizu sve bude odvijalo po planu, u e se uskoro
nalaziti neto to e ga uiniti najmonijim ovjekom u kranskom
svijetu.

120
 PRAETORIOUS

Poglavlje 23

Sofi je bez daha stigla pred velika drvena vrata Salle des Etats -
kojoj se nalazila Mona Liza. Prije nego to je ula, pogledala nevoljko je
hodnik, dvadesetak metara dalje, ka mjestu na kojem je jo uvijek
njenog djeda osvjetljeno reflektorskim snopom.
aljenje koje je obuze bilo je snano i iznenadno - duboka tuga
pomijeana sa krivicom. Pokuavao je da dopre do nje toliko puta
tokom proteklih deset godina, a Sofi je ipak ostala neumoljiva. Njegova
neotvorena pisma i pakete pohranjivala je u posljednjoj ladici. Lagao
me je! uvao odvratne tajne! to sam mogla da uradim? I tako ga je
izbrisala iz svog ivota. U potpunosti.
Sada, djed je bio mrtav i obraao joj se sa druge strane groba.
Mona Liza.
Poseg je za ogromnim drvenim vratima i gurnu ih. Ulaz je zjapio .
Za trenutak je zastala na pragu, prelazei pogledom po velikoj
pravougaonoj prostoriji pred sobom. I ona je bila okupana priguenim
crvenim svjetlom. Salle des Etats je jedan od rijetkih culs-de-sac ovog
muzeja slijepa ulica i jedina prostorija na sredini Velike galerije.
Zidom naspram vrata koja su predstavljala jedini ulaz u prostoriju
dominirala je Botielijeva slika visoka 4,5 metra. Ispod nje, na podu,
ogroman osmougaoni divan sluio je kao neka vrsta dobrodolog
odmorita tisuama turista koji su ovdje mogli da predahnu dok se
dive najdragocjenijoj imovini Luvra.
ak i prije nego to je ula, Sofi je znala da joj neto nedostaje.
Crno svjetlo. Pogledala je niz hodnik, ka djedu koji je osvjetljen leao u
daljini, okruen elektronskom opremom. Ako je neto napisao u ovoj
prostoriji, gotovo sigurno je to uinio vodenim markerom.
Duboko uzdahnuvi, Sofi pouri niz hodnik do dobro osvetljenog
mjesta zloina. Nije bila u stanju da pogleda dedu. Umjesto toga,
usredotoila se na alatke koje je koristila ekipa kriminalistike tehnike.
Pronaavi malu ultraIjubiastu lampu veliine penkala, gurnu je u
dep i pouri natrag uz hodnik, ka otvorenim vratima Salle des Etats.
Zaokrenula je za ugao i prekoraila prag. Na ulazu ju je, meutim,

121
 PRAETORIOUS

doekao neoekivani zvuk treih koraka koji su joj se pribliavali iz

unutranjosti prostorije. Netko je ovdje! Avetinjska figura iznenada
izroni iz crvenkaste izmaglice. Sofi odskoi unatrag.
"Tu si!" Langdonov promukli apat presjekao je zrak kad je
njegova silueta doklizila do nje i zaustavila se.
Njeno olakanje bilo je samo trenutno. "Roberte, rekla sam ti da
ode odavde! Ako Fa..."
"Gdje si bila?"
"Morala sam da nabavim ultraljubiasto svetio", proapta ona, .
"Ako mi je djed ostavio poruku..."
"Sofi, sluaj me." Langdon doe do daha, a njegove plave oi je
promatrale. "Slova P.S. Da li ti ona jo neto znae? Bilo to?"
Uplaivi se da bi njihovi glasovi mogli odzvanjati niz hodnik, Sofi
ga povue u salu i tiho zatvori ogromna dupla vrata, zakljuavajui ih
iznutra."Rekla sam ti, ti inicijali znae Princeza Sofi."
"Znam, ali jesi li ih ikada vidjela negdje drugo. Da li je tvoj djed
koristio P.S. na neki drugi nain? Kao monogram, ili moda na papiru
ili nekom osobnom predmetu?"
Pitanje ju je zaprepastilo. Kako bi Robert mogao da zna za to?
Sofije je vidjela inicijale P.S. jednom prilikom, ranije, u nekoj vrsti
monograma. Bilo je to dan prije njenog devetog roendana. Kriom je
proeljavala kuu, traei skrivene roendanske poklone. Ni tada nije
podnosila da se tajne kriju od nje. to mi je djed kupio ove godine?
Prekopavala je po komodama i ladicama. Lutku koju sam htjela? Gdje bi
je mogao sakriti?
Ne pronaavi nita u itavoj kui, Sofije je skupila svu svoju
hrabrost i uulja se u djedinu spavau sobu. Ta soba je za nju bila
zabranjeno podruje ali djed je drijemao u prizemlju.
Samo u da provirim na brzinu!
Prela je na prstima preko kriputavog drvenog poda do ormara i
na police, traei iza djedove odjee. Nita. Potom pogleda ispod
kreveta. Opet nita. Otiavi do njegovog radnog stola, poela je da
otvara ladice jednu za drugom i da paljivo pretura po njima. Mora da

122
 PRAETORIOUS

se ovdje nalazi neto za mene! Kada je stigla do posljednje ladice, od

lutke jo uvijek ni traga.Obeshrabrena, otvori posljednju ladicu i skloni
u stranu nekakvu crnu odjeu u kojoj nikada nije vidjela djeda. Ba se
spremala da zatvori ladicu, kada joj pogled naie na bljesak zlata u
dubini ladice. Izgledalo je kao lanac depnog sata, ali ona je znala da
djed ne nosi takav sat. Srce poe ubrzano da joj tue kada shvati to to
mora biti.
Ogrlica
Sofi paljivo izvue lanac iz ladice. Na svoje iznenaenje otkrila je
da kraju nalazio sjajan zlatni klju. Teak i svjetlucav. Zaarana, ona ga
podie. Nije bio nalik nijednom kljuu koji je do tada vidjela. Veina
kljueva bila je ravna, sa otrim zupcima, ali ovaj je imao trouglasti
stupac sa malim zarezima svuda po njemu. Velika zlatna glava bila je u
obliku kria, ali ne obinog kria. Ovaj je kri imao jednake krake i liio
na znak sabiranja u matematici. U sreditu kria nalazio se ugraviran
neobian simbol - dva slova isprepletena sa nekakvim cvjetnim
uzorkom.
"P.S.", proapta ona, mrtei se dok je itala slova. to li je ovo
"Sofi?" obratio joj se djed sa vrata., ona se okrete, isputajui klju
koji pade na pod uz glasan zveket. Plaila se da pogleda u djedino lice.
"Ja... traila sam svoj roendanski poklon", rekla je, pognute glave,
znajui da je iznevjerila njegovo povjerenje.
Djed je bez rijei stajao na vratima. itavu vjenost, inilo joj se.
Naposljetku ispusti dug i teak uzdah. "Podigni klju, Sofi."
Sofi ga podie.
Djed je u sobu. "Sofi, mora potovati privatnost drugih ljudi."
kleknuo i uzeo klju. "Ovaj klju je veoma poseban. Da si ga izgubila..."
djedin glas je inio da se osjea jo gore.
"Oprosti, deko. Stvarno oprosti.". Zastala je. "Mislila sam da je to
ogrlica za moj roendan."
Nekoliko sekundi ju je promatrao. "Rei u ti ovo jo jednom, Sofi,
jer je vano. Mora da naui da potuje tuu privatnost."
"Da, deko."

123
 PRAETORIOUS

"Razgovarat emo o ovome neki drugi put. Sada treba oplijeviti

vrt."
Sofi pouri van, da obavi svoj zadatak.
Idueg jutra, Sofi nije dobila roendanski poklon od djeda. Nije ga
ni oekivala - ne nakon onoga to je napravila. itavog dana joj nije ak
ni estitao roendan. Te veeri je tuna otila na spavanje. Meutim,
kada se spremala da legne, na jastuku je otkrila karticu. Na njoj je bila
ispisana jednostavna zagonetka. ak i prije no to ju je rijeila, Sofi se
smjekala. Znam to je ovo! Djed je to izveo i na jutro posljednjeg
Boia.
Lov na blago!
Sa udnjom je itala zagonetku sve dok je nije rijeila. Rjeenje ju
je usmjeri na drugi dio kue, gdje je pronala jo jednu karticu i jo
jednu zagonetku. I nju je rijeila. Otrala je ka sljedeoj kartici.
Sumanuto trei, jurcala je tamo-ovamo po kui, od traga do traga, sve
dok naposljetku nije pronala trag koji ju je poslao natrag u njenu
sobu. Sofi je jurnula uz stepenice, utrala u sobu i zastala kao ukopana.
Nasred sobe stajao je sjajni crveni bicikl sa manom vezanom za
korman. Sofi ciknu od sree.
"Znam da si traila lutku", ree djed, smjeei se u uglu sobe.
"Mislio e ti se ovo moda vie svidjeti."
Slijedeeg dana djed ju je nauio da vozi bicikl, trei pored nje po
stazi. Kada je krenula po gustom travnjaku i izgubila ravnoteu, oboje
su se skotrljali na travu, prevrui se i smijui se.
"Deko", ree Sofi, grlei ga. "Stvarno mi je ao zbog kljua."
"Znam, duo. Oproteno ti je. Ne mogu dugo da se ljutim na tebe.
Djede i unuke uvijek oprataju jedni drugima."
Sofi je znala da ne bi trebalo da pita, ali nije mogla da odoli. "to taj
knju otvara? Nikada nisam vidjela takav klju. Jako je lijep."
Djeda je dugo utio i Sofi je vidjela da nije siguran kako da joj
odgovori. Grand-pre nikada ne lae. "On otvara kutiju", naposljetku
ree. "U kojoj uvam mnoge tajne."
Sofi napui usta. "Mrzim tajne!"

124
 PRAETORIOUS

"Znam, ali ovo su vane tajne. I jednog dana e nauiti da ih ceni

koliko i ja."
"Na kljuu sam videla slova i cvet."
"Da, to je moj omiljeni cvet. Zove se fleur-de-lis. Imamo ih u bati.
To su oni beli. Na engleskom se to cvee zove ljiljan."
"Znam! To je i moje omiljeno cvee!"
"U tom sluaju, dogovoriemo se neto." Obrve mu se podigoe
kao i uvek kada se spremao da joj uputi izazov. "Ako bude uvala
tajnu o mom kljuu i nikada vie ne bude priala o njemu, meni ili bilo
kome drugom, jednog dana u ti ga dati."
Sofi nije mogla da poveruje sopstvenim uima. "Hoe?"
"Obeavam. Kada doe vreme, klju e biti tvoj. Tvoje ime je na
njemu."
Sofi se namrti. "Nije. Na njemu pie P.S. Moje ime nije P.S.!"
Deda snizi glas i pogleda okolo, kao da se uverava da ih niko ne
slua.
"U redu, Sofi, ako ba mora da zna, P.S. je ifra. To su tvoji tajni
inicijali."
Oi joj se irom otvorie. "Ja imam tajne inicijale?"
"Naravno. Unuke uvek imaju tajne inicijale koje znaju jedino
njihove dede."
"P.S.?"
On je zagolica. "Princesse Sophie."
Ona se zakikota. "Ja nisam princeza!"
On joj namignu. "Za mene jesi."
Od toga dana, nikada vie nisu razgovarali o kljuu. I postala je
njegova Princeza Sofi.
U Salle des Etats Sofi je bez rei stajala dok su je probadale aoke
seanja.
"Inicijali", proaputa Langdon, udno je gledajui. "Jesi li ih videla

125
 PRAETORIOUS

ranije?"
Sofi oseti da joj dedin glas apue kroz hodnike muzeja. Nikada ne
priaj o ovom kljuu, Sofi. Ni meni niti bilo kome drugom. Znala je da ga
je izneverila kada se radilo o opratanju, i pitala se da li moe ponovo
da izigra njegovo poverenje. P.S. Pronai Roberta Langdona. Njen deda
je eleo da joj Langdon pomogne. Sofi klimnu. "Da, jednom sam videla
inicijale P.S. Kada sam bila veoma mala."
"Gde?"
Sofi je oklevala. "Na neemu to mu je bilo izuzetno vano."
Langdon nije sputao pogled. "Sofi, ovo je od kljune vanosti.
Moe li mi rei da li su inicijali stajali zajedno sa simbolom? Fleur-de-
lis?"
Sofi ustuknu od oka. "Ali... kako je mogue da ti to zna!"
Langdon uzdahnu i snizi glas. "Prilino sam siguran da je tvoj deda
bio lan jednog tajnog drutva. Veoma starog tajnog bratstva."
Sofi oseti kako joj se eludac stee u vor. I ona je bila sigurna u to.
Deset godina je pokuavala da zaboravi neprijatan dogaaj koji joj je
potvrdio tu uasnu injenicu. Bila je svedok neega nezamislivog.
Neoprostivog.
"Ljiljan", ree Langdon, "u kombinaciji sa inicijalima P.S. - to je
zvanini znak bratstva. Njihov grb. Njihov logo."
"Kako ti to zna?" Sofi se iskreno nadala da joj nee rei daje i sam
lan.
"Pisao sam o ovom bratstvu", rekao je, dok mu je glas podrhtavao
od uzbuenja. "Istraivanje simbola tajnih drutava moja je
specijalnost. Nazivaju se Prieur de Sion - Sionski priorat. Baza im je
ovde u Francuskoj a mone lanove privlae iz itave Evrope. Zapravo,
oni su jedno od najstarijih tajnih drutava na svetu."
Sofi nikada ne bee ula za njih.
Langdon je sada priao brzo i nezaustavljivo. "lanstvo Priorata
ukljuivalo je neke od najobrazovanijih ljudi u istoriji, poput Botielija,
ser Isaka Njutna, Viktora Igoa." On zastade, dok mu je glas bio pun

126
 PRAETORIOUS

akademskog poleta. "I, Leonarda da Vinija."

Sofi je zurila. "Da Vini je bio lan tajnog drutva?"
"Kao Veliki majstor, Da Vini je upravljao Prioratom od 1510. do
1519. godine - to bi moglo objasniti strast koju je tvoj deda gajio
prema njegovim delima. Njih dvojica su povezani istorijskom,
bratskom vezom. U sve se to uklapa i njihova fasciniranost
ikonologijom boginje, paganizmom, enskim boanstvima i prezirom
prema Crkvi. Priorat ima istorijski potkrepljenu tradiciju potovanja
enskog boanstva."
"Hoe da kae da su od onih koji neguju jedan od paganskih
kultova boginje?"
"Pre e biti jedini paganski kult boginje. Ali, ono to je najvanije
jeste da su poznati kao uvari drevne tajne. Tajne koja ih je uinila
nezamislivo monima."
Uprkos potpunoj ubeenosti koju je videla u Langdonovim oima,
Sofin eludac je reagovao. Tajni paganski kult? Na ijem je elu nekada
bio Leonardo da Vini? Sve je zvualo krajnje apsurdno. Ipak, iako je
odbacivala tu ideju, misli su joj se vraale deset godina unatrag - na
ono vee kada je grekom iznenadila dedu i videla neto to nije mogla
da prihvati. Da li bi to moglo da objasni...
"Identiteti ivih lanova Priorata uvaju se kao izuzetno velika
tajna", nastavi Langdon, "ali inicijali P.S. i ljiljan koje si videla kao dete
predstavljaju dokaz. To se moe odnositi jedino na Priorat."
Sofi je sada shvatala da Langdon zna daleko vie o njenom dedi
nego to je ranije mislila. Ovaj Amerikanac je oito mogao svata da joj
ispria, ali ovo nije bilo pogodno mesto. "Ne smem da dozvolim da te
uhvate, Roberte. O svaemu treba da razgovaramo. Mora da ide!"

Za Langdona je njen glas predstavljao samo nejasni amor. Nije

nameravao da ide bilo kuda. Trenutno je bio zarobljen na drugom
mestu. Mestu na kojem drevne tajne isplivavaju na povrinu. Mestu na
kojem zaboravljene prie izranjaju iz senki.
Polako, kao da se kree pod vodom, Langdon okrete glavu i

127
 PRAETORIOUS

pogleda kroz crvenkastu izmaglicu ka Mona Lizi.

Fleur-de-lis... Lizin cvet... Mona Liza.
Sve je bilo povezano u tihu simfoniju koja je odjekivala najveim
tajnama Sionskog priorata i Leonarda da Vinija.

Nekoliko kilometara odatle, na obali reke iza Invalidskog doma,

zbunjeni voza kamiona sa duplom prikolicom stajao je pred uperenim
orujem i posmatrao kako kapetan Sudske policije isputa grlene
zvuke gneva bacajui jedan sapun u pravcu nabujale Sene.

128
 PRAETORIOUS

Poglavlje 24

Sajlas podie oi ka obelisku crkve Sen-Sulpis, obuhvatajui

pogledom itavu duinu ovog masivnog mermernog stuba. Oseao je
kako mu se tetive zateu od uzbuenja. Jo jednom je preao pogledom
po crkvi da se uveri da je sam. Potom je kleknuo u podnoje obeliska,
ne iz potovanja ve iz potrebe.
Kljuni kamen je sakriven ispod Ruine linije.
U podnoju obeliska.
U tome su se sva braa sloila.
Na kolenima, Sajlas pree dlanom po kamenom podu. Nije video
nikakve pukotine niti obeleja koja bi ukazala na pominu ploicu.
Poe tiho da dobuje zglobovima prstiju po podu. Sledei bakarnu liniju
blie obelisku, kucnuo je po svakoj ploici uz liniju. Konano, jedna od
njih zazvui neobino.
Ispod poda se nalazi upljina!
Sajlas se nasmei. Njegove rtve su govorile istinu.
Podigavi se, poe po crkvi da trai neto ime bi razbio ploicu na
podu.
Visoko iznad Sajlasa, na balkonu, sestra Sandrin zatomi uzdah.
Njene najcrnje slutnje upravo su se obistinile. Posetilac nije bio onaj za
koga se izdavao. Misteriozni monah sekte Opus Dei doao je u crkvu
Sen-Sulpis iz potpuno drugog razloga.
Tajnog razloga.
Nisi ti jedini sa tajnama, pomislila je.
Sestra Sandrin Bijel bila je vie od uvara ove crkve. Bila je
branilac. Drevni tokii su noas pokrenuti. Dolazak stranca do
podnoja obeliska bio je signal.
Bio je to nemi poziv u pomo.

129
 PRAETORIOUS

Poglavlje 25

Ambasada Sjedinjenih Amerikih Drava u Parizu jedinstven je

kompleks na Aveniji Gabrijel, severno od anzelizea. Teren od tri ara
smatra se amerikom teritorijom, to znai da su svi oni koji na njoj
stoje podloni istim zakonima i zatitama na koje bi imali pravo da se
nalaze u Sjedinjenim Dravama.
Deurna nona telefonistkinja u ambasadi itala je meunarodno
izdanje magazina Tajm kada je prekide telefonsko zvono.
"Amerika ambasada", javila se.
"Dobro vee." Engleski sa francuskim naglaskom. "Potrebna mi je
pomo." Uprkos utivosti u reima, glas je zvuao grubo i zvanino.
"Reeno mi je da imate telefonsku poruku za mene na vaem
automatskom sistemu. Zovem se Langdon. Na alost, zaboravio sam
trocifrenu ifru za pristup porukama. Ako biste mi mogli pomoi, bio
bih vam veoma zahvalan."
Zbunjena, telefonistkinja je utala. "Zao mi je, gospodine, vaa
poruka mora daje prilino stara. Taj sistem je uklonjen pre dve godine
iz sigurnosnih razloga. Pored toga, sve pristupne ifre su bile
petocifrene. Ko vam je rekao da imamo poruku za vas?"
"Nemate automatski telefonski sistem?"
"Ne, gospodine. Svaka poruka upuena vama bila bi zapisana u
naoj slubi. Kako ste rekli da se zovete?"
Ali slualica je ve sputena.

Bezu Fa se oseao obamrlo dok je koraao obalom Sene. Bio je

siguran da je video kako Langdon bira lokalni broj, ukucava trocifrenu
ifru, a potom slua poruku. Ako Langdon nije nazvao ambasadu, koga
je, do avola, onda zvao?
Ba u tom trenutku Fa, posmatrajui svoj mobilni telefon, shvati
da mu odgovori lee na dlanu. Langdon je telefonirao sa mog telefona.
Ulazei u meni svog mobilnog telefona, Fa doe do liste

130
 PRAETORIOUS

poslednjih pozvanih brojeva i pronae Langdonov.

Pariki broj, iza kojeg je sledila trocifrena ifra 454.
Pozvao je broj i ekao dok je telefon zvonio.
Konano je odgovorio enski glas. "Bonjour, vous tes bien chez
Sophie Neveu", objavio je snimak. "Je suis absente pour le moment,
mais..."
Kapetanova krv je kljuala dok je ukucavao brojeve 4... 5... 4.

131
 PRAETORIOUS

Poglavlje 26

Uprkos reputaciji velikog dela, Mona Liza je sa svojih 80

centimetara sa 53 centimetra - bila manja ak i od reprodukcija na
posterima koji su se prodavali u prodavnici suvenira u Luvru.Visila je
na severozapadnom zidu Salle des Etats, iza pet centimetara debelog
pleksiglasa. Naslikana na ploi od drveta topole, njena nestvarna
atmosfera ispunjena izmaglicom pripisivala se Da Vinijevom
majstorstvu sfumato stila, u kojem se ini da oblici nestaju jedan u
drugom.
Od kada je pohranjena u Luvru, Mona Liza - ili La Jaconde, kako je
u Francuskoj zovu - ukradena je dva puta, poslednji put 1911. godine
kada je nestala iz "satte impntrable" u Luvru - iz Le Salon Carre.
Pariani su plakali na ulicama i pisali novinske lanke u kojima su
molili lopove da vrate sliku. Dve godine kasnije, Mona Liza je otkrivena
na lanom dnu jednog kovega u hotelskoj sobi u Firenci.
Nakon to je Sofi jasno stavio do znanja da ne namerava da ode,
Langdon je zajedno sa njom preao preko Salle des Etats. Sofi je
ukljuila ultraljubiasto svetio, Mona Liza se nalazila na osamnaest
metara ispred njih. Plaviasti polumesec lampe padao je na pod.
Pokretala je zrak napred-natrag po podu, kao istamina, u potrazi za
bilo kakvim nagovetajem svetleeg mastila.
Koraajui pored nje, Langdon je ve oseao golicajue iekivanje
koje je pratilo sva njegova sueljavanja uivo sa velikim umetnikim
delima. Naprezao se da vidi dalje od aure purpurnog svetla koje je
isticalo iz lampe u Sofinoj ruci. Sa leve strane izronio je osmougaoni
divan, poput tamnog ostrva u praznom moru parketa.
Langdon je sada mogao da vidi plou od tamnog stakla na zidu. Iza
nje, u osami, nalazila se najuvenija slika na svetu.
Langdon je znao da status najpoznatijeg umetnikog dela Mona
Liza ne duguje svom zagonetnom osmehu. Niti misterioznim
tumaenjima mnogih istoriara, umetnika i zagovornika teorija zavere.
Jednostavno - Mona Liza je bila poznata jer je Leonardo da Vini tvrdio
da je ona najsavrenije dostignue. Nosio je sliku sa sobom kad god je

132
 PRAETORIOUS

putovao i, ako bi ga pitali zato, odgovarao bi da mu je teko da se

odvoji od svog najuzvienijeg izraza enske lepote.
Ipak, mnogi istoriari umetnosti su sumnjali da potovanje koje je
Da Vini gajio prema svom delu nema nikakve veze sa umetnikim
majstorstvom. Zapravo, slika je bila zauujue obian sfumato
portret. Da Vinijeva slabost prema ovom delu, mnogi su tvrdili,
poticala je od neeg mnogo dubljeg: poruke skrivene u slojevima slike.
Mona Liza je, u stvari, predstavljala internu alu o kojoj se najvie
pisalo. O kolau dvostrukih znaenja i aljivih aluzija ove slike
nairoko se raspravljalo u veini knjiga iz istorije umetnosti. Uprkos
tome, javnost je jo uvek najveom misterijom smatrala njen osmeh.
Nema tu nikakve misterije, mislio je Langdon, prilazei i
posmatrajui slabaan obris slike koji je poinjao da dobija oblik.
Uopte nema misterije.
Tajnu Mona Lize Langdon je nedavno podelio sa
najneverovatnijom publikom - desetinom zatvorenika u Kaznioni
oblasti Eseks. Langdonov zatvorski seminar bio je deo Harvardovog
spoljanjeg programa sa ciljem uvoenja obrazovanja u zatvorski
sistem. Kultura za osuenike, kako su Langdonove kolege volele da
zovu ovaj program.
Stojei pored grafoskopa u zatamnjenoj biblioteci kaznione,
Langdon je tajnu Mona Lize izloio zatvorenicima koji su pokazivali
iznenaujue interesovanje. Grubo, ali inteligentno. "Primetiete",
rekao im je Langdon, prilazei slici Mona Liza projektovanoj na zidu
biblioteke, "da je pozadina iza njenog lica ne stoji u istoj ravni."
Langdon im pokaza oigledno neslaganje. "Da Vini je naslikao liniju
horizonta sa leve strane znatno nie nego na desnoj strani."
"Zeznuo je?" upitao je jedan od zatvorenika.
Langdon se nasmeja. "Nije. Da Vini nije to ba esto radio.
Zapravo, re je o malom triku koji je Da Vini izveo. Sputanjem
pozadine na levoj strani, Da Vini je uinio da Mona Liza izgleda mnogo
vea ako se gleda sa leve strane nego sa desne strane. Mala Da
Vinijeva interna ala. Istorijski gledano, koncepti mukog i enskog
imaju svoje strane - leva strana je enska, desna muka. Poto je Da
Vini bio veliki oboavalac enskog principa, uinio je da Mona Liza

133
 PRAETORIOUS

izgleda znatno impozantnije sa leve strane nego sa desne."

"Ja sam uo da je bio peder", ubacio je mali ovek sa kozjom
bradicom.
Langdon ustuknu. "Istoriari obino ne koriste isti izraz, ali da, Da
Vini jeste bio homoseksualac."
"Je li zbog toga bio toliko zaluen za itavu tu ensku stvar?"
"Zapravo, Da Vini se zalagao za ravnoteu enskog i mukog
principa. Verovao je da ljudska dua ne moe biti prosveena ukoliko
ne sadri i enske i muke elemente."
"Misli kao ribe sa kitama?" upita neko.
Ovo je izazvalo salve smeha. Langdon je pomislio da im izloi
etimoloko poreklo reci hermafrodit i njene veze sa Hermesom i
Afroditom, ali mu je neto govorilo da to ne bi vredelo.
"Hej, gospodine Langford", ree jedan snagator. "Je li tano da je
Mona Liza slika Da Vinija u enskim krpama? Ja sam uo da je tako."
"To je vrlo mogue", ree Langdon. "Da Vini je bio aljivdija, a
kompjuterska analiza Mona Lize i Da Vinijevih autoportreta potvruje
zaista zapanjujue podudaranje njihovih lica. ta god da je Da Vini bio
namerio", ree Langdon, "njegova Mona Liza nije ni muko ni ensko.
Ona nosi dubinsku poruku androginije. To je meavina oba pola."
"Jesi li siguran da to nije samo neki glupi harvardski nain da se
kae da je Mona Liza jedna runa riba."
Sada se Langdon nasmejao. "Moda ste u pravu. Ali Da Vini je
zapravo ostavio veoma veliki nagovataj koji ukazuje na to da slika
treba da bude androgina. Da li je neko od vas uo za egipatskog boga
po imenu Amon?"
"Pa naravno!" krupni momak ree. "Bog muke plodnosti!"
Langdon je bio zapanjen.
"Tako pie na svakom pakovanju 'amon' kondoma." Miiavko se
iroko isceri. "Napred je nacrtan tip sa glavom ovna i kae da je on
egipatski bog plodnosti."
Langdonu dotina marka nije bila poznata, ali mu bi drago da su

134
 PRAETORIOUS

proizvoai profilaktika potrefili hijeroglife. "Odlino. Amon se zaista

predstavlja kao ovek sa glavom ovna, a njegov promiskuitet i
zakrivljeni rogovi stoje u vezi sa dananjim seksualnim slengom."
"Bez zezanja!"
"Bez zezanja", ree Langdon. "A znate li koje bio Amonov pandan?
Egipatska boginja plodnosti?"
Pitanje je nailo na nekoliko sekundi utanja.
"Bila je to Izida", ree im Langdon, uzimajui marker. "Dakle,
imamo mukog boga, Amona." On zapisa. "I ensku boginju, Izidu, iji
je drevni piktogram bio poznat kao L'ISA."
Langdon zavri pisanje i odmaknu se od grafoskopa.
AMON L'ISA
"Lii vam na neto?"
"Mona Liza... zaboga", ree neko.
Langdon klimnu glavom. "Gospodo, ne samo da lice Mona Lize
izgleda androgino, nego je i njeno ime anagram boanske unije - spoja
mukog i enskog principa. A to, dragi moji, jeste Da Vinijeva mala
tajna, kao i razlog zbog kojeg se Mona Liza tako znalaki osmehuje."

"Moj deda je bio ovde", ree Sofi, iznenada se sputajui na kolena,

na samo tri metra od Mona Lize. Crnim svetlom pokaza taku na
parketu.
Isprva Langdon nije nita video. Potom, kada klee pored nje,
ugleda siunu kapljicu sasuene tenosti koja je svetlucala. Mastilo?
Iznenada se seti za ta se zapravo crno svetio koristi. Krv. ula mu se
izotrie. Sofi je bila u pravu. ak Sonijer je zaista posetio Mona Lizu
pre nego to je umro.
"Ne bi doao ovamo bez razloga", proaputa Sofi, ustajui. "Znam
da mi je ovde ostavio poruku." Brzo prelazei preostalo rastojanje do
Mona Lize, ona osvetli pod ispred slike. Mahala je crnim svetlom
napred i natrag iznad golog parketa.
"Ovde nema niega!"

135
 PRAETORIOUS

U tom trenutku, Langdon ugleda slabaan purpurni odsjaj na

zatitnom staklu ispred Mona Lie. Posegnuvi nadole, uhvati Sofi za
runi zglob i polako pree svetlom po samoj slici.
Oboje se ukopae na mestu.
Na staklu, est reci napisanih upravo preko Mona Lizinog lica
svetlucalo je purpurnim sjajem.

136
 PRAETORIOUS

Poglavlje 27

Sedei za Sonijerovim radnim stolom, porunik Kole je u neverici

pritiskao slualicu na uho. Jesam li dobro razumeo Faa? "Jedan sapun?
Ali kako je Langdon mogao znati za GSP ureaj za praenje?"
"Sofi Nevo", odgovori Fa. "Ona mu je rekla."
"ta! Zato?"
"Prokleto dobro pitanje. Upravo sam uo snimak koji potvruje da
mu je ona dojavila."
Kole ostade bez teksta. ta li je Nevo mislila? Fa je imao dokaze da
se Sofi umeala u tajnu operaciju Sudske policije? Ne samo da e Sofi
Nevo dobiti otkaz, nego e zavriti u zatvoru. "Ali, kapetane... gde je, u
tom sluaju, Langdon sada?"
"Da li se ukljuio neki od poarnih alarma tamo?"
"Ne, gospodine."
"I niko drugi nije izaao kroz kapiju Velike galerije?"
"Ne. Na kapiji se nalazi jedan od uvara Luvra. Kao to ste
zahtevali."
"U redu, onda je Langdon jo uvek u Velikoj galeriji."
"Unutra? Ali ta tamo radi?"
"Da li je uvar Luvra naoruan?"
"Da, gospodine. To je vii uvar."
"Poalji ga unutra", zapovedi Fa. "Moji ljudi jo nekoliko minuta
ne mogu da stignu do zgrade, a ne elim da Langdon pobegne." Fa
zastade. "I bolje recite uvaru da je agent Nevo verovatno unutra sa
njim."
"Agent Nevo je otila, mislim."
"Da li ste je videli da odlazi?"
"Ne, gospodine, ali..."

137
 PRAETORIOUS

"Niko drugi u krugu zgrade je nijevideo da odlazi. Samo da ulazi."

Kole je bio zapanjeni hrabrou Sofi Nevo. Jo uvek je u zgradi?
"Pobrinite se za to", naredi Fa. "elim da Langdon i Nevo budu na
nianu dok se ne vratim."

Dok je kamion sa duplom prikolicom odlazio, kapetan Fa je

okupljao svoje ljude. Robert Langdon se noas pokazao kao neuhvatljiv
plen, a budui da mu agent Nevo pomae, moda e ga biti mnogo tee
saterati u oak nego to je oekivao.
Fa je odluio da ne rizikuje.
Smanjujui rizik od neuspeha, Fa naredi polovini svojih ljudi da
se vrate u krug Luvra. Drugu polovinu poslao je da uva jedino mesto u
Parizu na kojem bi Robert Langdon mogao pronai utoite.

138
 PRAETORIOUS

Poglavlje 28

U Salle des Etats, Langdon je sa nevericom zurio u est rei koje su

sijale na pleksiglasu. Izgledalo je da natpis lebdi u prostoru, bacajui
iskrzanu senku na Mona Lizin misteriozni osmeh.
"Priorat", proaputa Langdon. "Ovo je dokaz da je tvoj deda bio
lan!"
Sofi ga zbunjeno pogleda. "Ti ovo razume!
"Besprekorno je", ree Langdon, klimajui glavom dok su mu se
misli rojile. "To je jedna od najosnovnijih filozofija priorata!"
Sofi je izgubljeno gledala u sjaj poruke napisane preko Mona
Lizinog lica.
A I CAR OBMANE S TUGOM DOE
"Sofi", poe da joj objanjava Langdon, "injenica da je Priorat
nastavljao tradiciju kulta boginje ima svoje uporite u verovanju da su
moni ljudi u prvobitnoj hrianskoj crkvi 'obmanuli' svet tako to su
propagirali lai koje su obezvredile enu i pokrenule tas na vagi u
korist mukaraca."
Sofi je i dalje utala, zurei u rei.
"Priorat veruje da su Konstantin i njegovi muki naslednici
uspeno preobratili svet iz paganskog matrijarhata u hrianski
patrijarhat, tako to su pokrenuli 'propagandnu kampanju' koja je
satanizovala ensko boanstvo i sveti enski princip, zauvek prognavi
boginju iz savremene religije."
Sofi i dalje nije bila ubeena. "Deda me je poslao ovamo da
pronaem poruku. Mora da je pokuavao da kae i vie od toga."
Langdon je razumeo na ta misli. Misli da je ovo jo jedna ifra. Sam
Langdon nije bio siguran da li postoji neko skriveno znaenje ili ne.
Misli su mu se jo uvek borile sa otvorenom jasnoom znaenja
Sonijerove poruke, onakvom kakvom se inila na prvi pogled.
A i car obmane s tugom doe, mislio je. S tugom zaista.

139
 PRAETORIOUS

Nije bilo mogue porei znaajna dobra koja je savremena Crkva

inila u dananjem napaenom svetu, no ipak je istorija Crkve bila
puna prevara i nasilja. Surovi krstaki rat je voen tri veka kako bi se
"prevaspitali" sledbenici paganskih religija.
Katolika inkvizicija objavila je knjigu koja gotovo da se moe
smatrati najkrvavijim izdanjem u ljudskoj istoriji. Malleus Maleficarum
- ili Vetiji eki - upozoravao je svet na "opasnosti od ena koje
slobodno misle" i uputio svetenstvo kako da pronae, mui i uniti
takve ene. Meu "veticama" nalazile su se obrazovane ene,
svetenice, ciganke, ene mistici, ene oboavaoci prirode, skupljaice
bilja i sve ostale koje su "sumnjivo naginjale svetu prirode". Babice su
takoe bile ubijane, i to zbog svoje jeretike upotrebe medicinskog
znanja za olakavanje bola pri poroajima - to je bila patnja koja je,
kako je Crkva tvrdila, zasluena Boja kazna zbog Evinog greha.
Tokom tri stotine godina lova na vetice, Crkva je na lomai spalila pet
miliona ena.
Propaganda i krvoprolie su bili efikasni.
Dananji svet je ivi dokaz za to.
ene, koje su nekada slavljene kao neophodna polovina duhovnog
prosvetljenja, prognane su iz hramova irom sveta. Nije bilo ena
ortodoksnih rabina, katolikih niti islamskih svetenica. Nekada sveti
in Hieros Gamos - prirodno seksualno sjedinjenje mukarca i ene
kroz koje svako od njih postaje duhovna celina - odbaeno je kao
sraman in. Sveti ljudi kojima je nekada seksualno spajanje sa svojim
enskim, drugim polovinama bilo neophodno kako bi komunicirali sa
Bogom, sada su se plaili sopstvenih prirodnih seksualnih nagona kao
avolje rabote. Pri tome, avo je saraivao sa svojim omiljenim
pomonikom... enom.
ak ni povezanost ene sa levom stranom tela nije mogla izbei
osudu Crkve. U Francuskoj i Italiji, reci koje znae "levo" - gauche i
sinistra - dobile su izrazito negativan prizvuk, dok su njihovi desni
pandani imali znaenja ispravnosti, desniarstva i pravednosti. Do
danas je ostalo da se radikalne ideje smatraju levicom a sve to je loe,
neim levim.
Dani boginje bili su zavreni. Klatno se zanjihalo. Majka Zemlja

140
 PRAETORIOUS

postala je muki svet a bogovi destrukcije i rata uzimali su svoj danak.

Muki ego je proveo dva milenijuma jurcajui okolo bez kontrole svog
enskog pandana. Sionski priorat je verovao da jeupravo ovakvo
brisanje svetog enskog principa iz savremenog ivota dovelo do
onoga to su Hopi Indijanci oznaavali terminom koyanisquatsi - "ivot
bez ravnotee" - do nestabilne situacije koju karakteriu ratovi
natopljeni testosteronom, obilje mizoginistikih drutava i rastue
nepotovanje prema Majci Zemlji.
"Roberte!" ree Sofi, a njen ga apat tre iz razmiljanja. "Neko
dolazi!"
U hodniku su se uli koraci koji su se pribliavali.
"Ovuda!" Sofi ugasi crno svetio i kao da ispari pred Langdonovim
oima.
Za trenutak je bio potpuno obnevideo. Kuda? Kada mu se vid
povratio, on ugleda Sofinu siluetu kako juri ka sreditu prostorije i
nestaje iza osmougaone klupe. Taman se spremao da jurne za njom
kada ga duboki glas prikova u mostu.
"Arrtez!" naredi ovek sa praga.
uvar Luvra ulazio je u Salle des Etats nianei pitoljem u
Langdonove grudi.
Langdon oseti kako mu se ruke instinktivno podiu ka tavanici.
"Couchez-vous!" naredio je uvar. "Lezi na pod!"
Za svega sekund, Langdon se nae na podu, licem nadole. uvar
mu urno prie i utnu mu noge tako da se razdvoje.
"Mauvaise ide, Monsieur Langdon", rekao je, uperivi mu pitolj u
lea. "Mauvaise ide."
Leei na parketu licem nadole, ruku i nogu irom rairenim,
Langdon uspe da pronae ironiju zbog poloaja u kojem se naao.
Skica po Vitruviju, pomislio je. Licem nadole.

141
 PRAETORIOUS

Poglavlje 29

U crkvi Sen-Sulpis, Sajlas je iao od oltara do obeliska sa tekim

gvozdenim svenjakom u rukama. Posluie sasvim dobro kao bojni
ovan. PosmaIrajui sivu mermernu plou koja je, kako je izgledalo,
prekrivala upljinu u podu, shvati da ne moe nikako da je razbije a da
ne naini znatnu buku.
Gvoem o mermer. Odzvanjae.
Da li e ga opatica uti? Trebalo bi da je do sada ve zaspala. Ipak,
Sajlas je vie voleo da ne rizikuje. Pretraujui okolinu u potrazi za
krpom koju bi obmotao oko vrha gvozdene ipke, nije video nita sem
prekrivaa za oltar, ali nije hteo da ga oskrnavi. Moj ogrta, pomislio je.
Znajui da je sam u ovoj ogromnoj crkvi, Sajlas odveza i skinu ogrta.
Dok ga je skidao, oseti otar bol kad je strgnuo vunena vlakna
prilepljena za svee rane na njegovim leima.
Ostavi nag, pokriven jedino povezom oko bedara, Sajlas obmota
ogrta oko jednog kraja gvozdene ipke. Potom, ciljajui u sredite
ploice, zari vrh u nju. Prigueni udar. Kamen se nije razbio. Ponovo
zari ipku. Ponovo tup udar, ali ovog puta praen pucanjem. Pod
treim udarcem ploica se konano slomi, a delii kamena padoe u
upljinu ispod poda.
Komora!
Brzo vadei krhotine iz otvora, Sajlas pogleda unutra. U glavi mu
je bubnjalo kad klee ispred rupe. Podiui svoju bledu ruku, posegnu
unutra.
Isprva nije nita napipao. Pod komore bio je od golog, glatkog
kamena, potom, gurnuvi ruku dublje, posegnuvi pod Ruinu liniju,
oseti neto pod prstima! Debela kamena ploa. Obuhvativi prstima
ivicu, on je zgrabi i polako izvadi napolje. Dok je stajao i prouavao
svoje otkrie, shvati da dri grubo obraenu kamenu tablicu sa
uklesanim reima. Za trenutak se oseao kao savremeni Mojsije.
Inenaenje je usledilo kada je proitao rei na tablici. Oekivao je
da e kljuni kamen biti mapa, ili sloeni niz uputstava, moda ak i
ifrovanih. Kljuni kamen je, meutim, nosio najjednostavniji natpis.

142
 PRAETORIOUS

Jov 38:11
Biblijski stih? Sajlasa bee zaprepastila takva avolja
jednostavnost. Tajnu lokaciju onoga to su traili otkriva biblijski stih?
Bratstvo nije imalo granice kada se radilo o ismevanju pravednih!
Jov. Glava trideset i osma. Stih jedanaesti.
Iako Sajlas nije tano znao kako glasi jedanaesti stih, znao je da
Knjiga o Jovu pria o oveku ija je vera u Boga nadjaala brojna
iskuenja. Prikladno, mislio je, jedva u stanju da suspregne svoje
uzbuenje.
Gledajui preko ramena, pogleda niz svetlucavu Ruinu liniju i ne
odoli da se ne nasmei. Tamo, na glavnom oltaru, otvorena na zlatnom
postolju za knjige, stajala je ogromna, koom povezana Biblija.

Na balkonu, sestra Sandrin je drhtala. Pre nekoliko trenutaka,

spremala se da jurne i izvri svoj zadatak, ali tada se ovek u prizemlju
iznenada razgolitio. Kada je videla njegovo telo belo poput alabastera,
uasnula se. Njegova iroka, bleda lea bila su izbrazdana
krvavocrvenim oiljcima. ak i sa svog mesta mogla je da vidi svee
rane.
Ovog su oveka bievali bez milosti!
Takoe je videla i krvavi pojas od kostreti oko njegove butine, a iz
rane ispod kapala je krv. Kakav bi to Bog eleo telo kanjeno na ovaj
nain? Rituali sekte Opus Dei, znala je to sestra Sandrin, bili su neto
to nikada nee razumeti. Ali brinulo ju je neto drugo. Opus Dei traga
za kljunim kamenom. Kako su saznali za njega, ona nije mogla ni da
zamisli. Pored toga, znala je da vremena za razmiljanje nema.
Okrvavljeni monah je sada u tiini ponovo oblaio svoj ogrta.
Nakon toga, drei plen u rukama, zaputio se ka oltaru, ka Bibliji.
Bez rei i bez daha, sestra Sandrin napusti balkon i otra niz
hodnik do svojih odaja. Sputajui se na ruke i kolena, ona posegnu
ispod drvenog okvira kreveta i izvadi zapeaenu omotnicu koju tamo
bee sakrila pre mnogo godina.
Otvarajui je, ona pronae etiri telefonska broja u Parizu.

143
 PRAETORIOUS

Drhtei, poe da ih okree.

U prizemlju, Sajlas je poloio kamenu tablicu na oltar i nestrpljivo

se okrenuo ka Bibliji u konom povezu. Dugibeli prsti znojili su mu se
dok je okretao stranice. Listajui Stari zavet, pronae Knjigu o Jovu.
Stie do poglavlja trideset i osmog. Dok je prstom povlaio preko
teksta, nagaao je na kakve e rei naii.
One e me povesti dalje!
Pronaavi stih jedanaesti, Sajlas ga proita. Sadrao je svega est
rei. Zbunjen, on ih ponovo proita, oseajui da je neto polo
naopako. Stih je jednostavno glasio:
DOVDE E DOLAZITI, A IZAI NEE.

144
 PRAETORIOUS

Poglavlje 30

uvar Luvra Klod Gruar kipteo je od besa dok je stajao iznad svog
zarobljenika koji je niice leao ispred Mona Lize. Ovaj gad je ubio
aka Sonijera! Sonijer je Gruaru i njegovoj ekipi uvara bio poput oca.
Gruar nije eleo nita drugo do da povue obarai srui metak u
lea Roberta Langdona. Kao vii uvar, Gruar je bio jedan od
nekolicine koji su zapravo nosili napunjeno oruje. Podsetio je sebe,
meutim, da bi to bila blaga sudbina u poreenju sa onim to e mu
prirediti Bezu Fa.
Gruar izvue voki-toki iz pojasa i pokua da radiom zatrai
pojaanje. Meutim, ulo se samo utanje. Dodatno elektronsko
obezbeenje ove prostorije oduvek je onemoguavalo komunikaciju
obezbeenja. Moram da se pomerim do vrata. Jo uvek nianei u
Langdona, Gruar poe polako da se povlai ka ulazu. Pri treem
koraku, opazi neto zbog ega zastade u mestu.
ta je, do avola, to?
Neobjanjiva prikaza se materijalizovala u blizini sredita
prostorije. Silueta. Jo neko je bio tu? ena se kretala kroz mrak, otro
koraajui ka udaljenom zidu na levoj strani. Ispred nje, purpurni zrak
svetlosti njihao se tamo-ovamo po podu, kao da neto trai
baterijskom lampom u boji.
"Qui est l?" upita Gruar, oseajui nalet adrenalina po drugi put za
poslednjih trideset sekundi. Odjednom nije znao kuda da uperi pitolj,
niti u kojem pravcu da poe.
"Kriminalistiko-istraivaka tehnika", odgovori ena mirno, jo
uvek pretraujui pod svojom lampom.
Police Technique et Scientifique. Gruar se sada znojio. Mislio sam da
su svi agenti otili! Sada je shvatio da ultraljubiastu svetlost koristi
ekipa kriminalistike tehnike, pa ipak mu nije bilo jasno zato bi
Sudska policija tragala za dokazima u ovoj prostoriji.
"Votre nom!" povika Gruar. Instinkt mu je govorio da neto nije u
redu. "Rpondez!"

145
 PRAETORIOUS

"C'est moi", odgovori mirno glas na francuskom. "Sophie Neveu."

Negde u zabaenim delovima Gruarovog seanja, ime je zvualo
poznato. Sophie Neveu? Tako se zvala Sonijerova unuka, zar ne?
Dolazila je ovamo sa njim kao dete - ali bilo je to pre mnogo godina.
Nije mogue da je to ona! Pa ak i da jeste, to teko da je bio razlog da
joj veruje; Gruar je uo glasine o bolnom razlazu izmeu Sonijera i
njegove unuke.
"Vi me poznajete", ree ena. "A Robert Langdon nije ubio mog
dedu. Verujte mi."
uvar Gruar nije eleo da nasedne na njene reci. Potrebno mi je
pojaanje! Pokuavi ponovo sa voki-tokijem, uo je jedino um. Ulaz je
jo uvek bio na dobrih dvadesetak metara iza njega, i Gruar poe
polako da se povlai, odluivi da na nianu zadri oveka na podu.
Dok je uzmicao, video je kako ena na drugom kraju prostorije podie
svoju ultraljubiastu lampu i prouava veliku sliku na drugom kraju
Salle des Etats, ba nasuprot Mona Lizi. Gruar uzdahnu, shvativi o
kojoj se slici radi.
ta to, zaboga, ona radi?

Na drugoj strani prostorije, Sofi Nevo je oseala kako joj elo

obliva hladan znoj. Langdon je jo uvek leao na podu. Dri se, Roberte.
Skoro sam tu. Znajui da uvar nee nipoto pucati ni na jedno od njih
dvoje. Sofi sada ponovo usmeri panju na ono to ju je muilo.
Pretraivala je prostor naroito oko jednog posebnog remek-dela - jo
jednog Da Vinija. Meutim, ultraljubiasta svetlost nije otkrila nita
neobino. Ni na podu, ni na zidovima, ak ni na samom platnu.
Mora da ovde ima neega!
Sofi je bila sasvim ubeena da je tano razumela dedine namere.
ta bi drugo mogao imati na umu ?
Remek-delo bilo je platno visoko metar i po. Bizarni prizor koji je
Da Vini naslikao prikazivao je neobino posaenu Devicu Mariju kako
sedi sa malim Isusom, Jovanom Krstiteljem i anelom Urijelom na
opasnim stenama. Kada je bila mala, nijedna poseta Mona Lizi ne bi se

146
 PRAETORIOUS

zavrila dok je deda ne bi odvukao na drugi kraj prostorije da vidi i ovu

sliku.
Grand-pere, ovde sam, ali ne vidim nita!
Iza sebe, ula je kako uvar ponovo pokuava da zatrai pomo
preko radija.
Misli!
Predstavila je sebi poruku napisanu na zatitnom staklu Mona
Lize. A i car obmane s tugom doe. Slika koja se pred njom nalazila nije
imala zatitno staklo na kojem bi se mogla napisati poruka, a Sofi je
znala da deda ne bi nikada oskrnavio ovo remek-delo piui po njemu.
Ona zastade. Barem ne sa prednje strane. Pogled joj sevnu navie, uz
duge kablove koji su visili sa tavanice i drali platno.
Je li to - to? Grabei levu stranu izrezbarenog drvenog okvira, ona
ga povue ka sebi. Slika je bila velika - pozadina joj se iskrivi kad je Sofi
zaljulja i odvoji od zida. Sofi provue glavu i ramena iza slike i podie
crno svetlo da istrai poleinu.
Trebalo joj je samo nekoliko sekundi da shvati da je omanula.
Poleina slike bila je bleda i prazna. Nikakvog purpurnog teksta, samo
muzgava smea poleina ostarelog platna i...
ekaj.
Sofin pogled se prikova uz neuobiajeni odblesak sjajnog metala
smetenog blizu ivice drvene armature okvira. Predmet je bio malen,
delimino gurnut u prorez gde se platno spajalo sa ramom. Blistavi
zlatni lanac visio je sa njega.
Na Sofino zaprepaenje, lanac je bio privren za poznati zlatni
klju. iroku, izlivenu glavu u obliku krsta, sa ugraviranim peatom
nije videla od svoje devete godine. Ljiljan sa inicijalima P.S. Tog
trenutka, Sofi oseti duh svog dede kako joj apue u uho. Kada doe
as, klju e pripasti tebi. Grlo joj se stegnu kada shvati da je, ak i posle
smrti, deda odrao obeanje. Ovaj klju otvara kutiju, govorio je njegov
glas, u kojoj uvam mnoge tajne.
itava veeranja igra reima imala je za svrhu da je dovede do
ovog kljua. Deda ga je drao kod sebe kada je bio ubijen. Ne elei da

147
 PRAETORIOUS

padne u pogrene ruke, sakrio ga je iza ove slike. Potom je smislio ovaj
pametan lov na blago kako bi se osigurao da e ga jedino Sofi pronai.
"Au secours!" povikao je uvar.
Sofi trgnu klju, odvajajui ga od pozadine slike, i gurnu ga duboko
u dep zajedno sa ultraljubiastom lampom. Provirujui iza platna,
videla je kako uvar jo uvek oajniki pokuava da dozove nekoga
preko voki-tokija. Povlaio se ka ulazu, pitolja jo uvek odluno
uperenog u Langdona.
"Au secours!" ponovo se preko radija proderao uvar.
um.
Nema domet. Sofi se seti kako su se nervirali turisti sa mobilnim
telefonima pokuavajui da nazovu kui i pohvale se kako upravo
gledaju Mona Lizu. Dodatne instalacije za nadzor gotovo supotpuno
blokirale domet. Jedino reenje je bilo iskoraiti u hodnik. uvar se
polako povlaio ka uzlazu, i Sofi je znala da mora da deluje istog
trenutka.
Podiui pogled uz stranju stranu velike slike iza koje je bila
delimino zaklonjena, Sofi shvati da e Leonardo da Vini, po drugi put
te veeri, biti od pomoi.

Jo samo nekoliko metara, Gruar je govorio sam sebi, drei uperen

pitolj.
"Arrtez! Ou je la dtruis! " odjeknuo je enin glas sa druge strane
prostorije.
Gruar pogleda ka njoj i stade u mestu. "Mon dieu, non!"
Kroz crvenkastu izmaglicu video je da je skinula veliku sliku sa
viseih kablova i drala je uspravno, naslonjenu na pod. Visoka metar i
po, slika je gotovo potpuno skrivala njeno telo. Gruarova prva misao
bila je kako to da skidanje slike nije aktiviralo alarm, ali shvati da su
kablovski senzori za umetnika dela morali ponovo da se podese
veeras. ta to ona radi!
Kada je shvatio, krv u ilama mu se zaledila.

148
 PRAETORIOUS

Na sredini platna raslo je ispupenje, a krhki oblici Device Marije,

malog Isusa i Jovana Krstitelja poee da se iskrivljuju.
"Non!" viknuo je Gruar, zaleen od uasa dok je posmatrao
rastezanje Da Vinijeve slike od neprocenljive vrednosti. ena je straga
kolenom udubljivala sredite platna. "NON!"
Gruar se okrete i uperi pitolj u nju ali istog momenta shvati da se
radi o praznoj pretnji. Slika je bila neprobojni tit od est miliona
dolara.
Ne mogu da ispalim metak u jednog Da Vinija!
"Spustite pitolj i radio", ree ena mirno, na francuskom, "ili u
kolenom probuiti ovu sliku. Znate ta bi moj deda mislio o tome."
Gruar oseti da mu se vrti u glavi. "Molim vas... nemojte. To je
Bogorodica meu stenama!" On poloi pitolj i odloi radio, podiui
ruke iznad glave.
"Hvala vam", ree ena. "A sada postupite tano onako kako vam
budem rekla, i sve e se dobro zavriti."

Nekoliko trenutaka kasnije, Langdonovo srce je jo uvek ubrzano

udaralo dok je pored Sofi trao niz poarne stepenice ka prizemlju.
Niko od njih ne bee izustio ni re od kako su nesreneg uvara Luvra
ostavili na podu Salle des Etats. uvarev pitolj sada je vrsto drao
Langdon, koji je jedva ekao da ga se oslobodi. Oruje je predstavljalo
teku i opasnu nepoznanicu za njega.
Preskaui po dve stepenice, Langdon se pitao da li je Sofi uopte
znala vrednost slike koju umalo da uniti. Delo je bilo u jezovitom
skladu sa veeranjom avanturom. Ta Da Vinijeva slika, slino Mona
Lizi, bila je zloglasna meu istoriarima umetnosti po obilju skrivenog
paganskog simbolizma.
"Odabrala si vrednog taoca", ree on dok su trali.
"Bogorodicu meu stenama", odgovori ona. "Ali nisam je odabrala
ja, nego moj deda. Ostavio mi je neto iza slike."
Langdon joj uputi preneraen pogled. "Molim!? Ali kako si znala

149
 PRAETORIOUS

iza koje slike? Zato ba Bogorodica meu stenamaT

"A i car obmane s tugom doe." Ona mu uputi trijumfalan osmeh.
"Propustila sam prva dva anagrama, Roberte. Nisam imala nameru da
propustim i trei."

150
 PRAETORIOUS

Poglavlje 31

Oni su mrtvi!" uasnuto je promucala sestra Sandrin u svojim

odajama u crkvi Sen-Sulpis, drei u ruci telefonsku slualicu.
Ostavljala je poruku na telefonskoj sekretarici. "Molim vas javite se! Svi
su mrtvi!"
Prva tri telefonska broja sa spiska dovela su je do oajanja -
histerina udovica, detektiv koji je do kasno radio na mestu zloina i
tmuran svetenik koji je teio oaloenu porodicu. A sada, dok je zvala
etvrti i poslednji broj - broj koji je smela da zove tek ukoliko se na
prva tri niko ne javi - dobila je telefonsku sekretaricu. Mogla je samo
da ostavi poruku.
"Podna ploica je razbijena!" govorila je kao da moli. "Ostalih troje
su mrtvi!"
Sestra Sandrin nije znala ko su etvoro ljudi koje je titila, ali
njihove privatne telefonske brojeve smela jeda okrene samo pod
jednim uslovom.
Ako ta podna ploica ikada bude razbijena, rekao joj je ovek ije
lice nije videla, znai da je gornji ealon otkriven. Jednom od nas je bilo
zapreeno smru i bio je primoran da izrekne oajniku la. Pozovite ove
brojeve. Upozorite ostale. Nemojte nas izneveriti u ovome.
Bio je to nemi alarm. Toliko jednostavno da nije moglo da omane.
Kada je prvi put ula plan, bila je zadivljena. Ako identitet nekoga od
brae bude otkriven, mogao je da izrekne la koja bi pokrenula
mehanizam upozoravanja ostalih. Veeras, meutim, izgledalo je da je
otkriveno vie od jednog identiteta.
"Molim vas javite se", aputala je prestraeno. "Gde ste?"
"Spustite slualicu", duboki glas ree sa praga.
Okrenuvi se, uasnuta, ugledala je ogromnog monaha. Drao je
teki gvozdeni svenjak. Drhtei, ona vrati slualicu na mesto.
"Mrtvi su", ree monah. "Sva etvorica. I izigrali su me. Recite mi
gde se nalazi kljuni kamen."

151
 PRAETORIOUS

"Ne znam!" ree sestra Sandrin iskreno. "Tu tajnu uvaju drugi."
Drugi koji su mrtvi!
ovek joj prie, belih prstiju koji su grevito stezali gvozdeno
postolje.
"Vi ste sestra Crkve, pa ipak sluite njima?"
"Isus je imao samo jednu pravu poruku", ree prkosno sestra
Sandrin. "Tu poruku ne vidim u sekti Opus Dei."
Iznenadna provala gneva sevnu u monahovim oima. On nasrnu,
zamahnuvi svenjakom kao palicom. Dok je padala, poslednje to je
preplavi bio je zloslutni oseaj.
Sva etvorica su mrtvi.
Dragocena istina je zauvek izgubljena.

152
 PRAETORIOUS

Poglavlje 32

Kada su Langdon i Sofi istrali u pariku no, sigurnosni alarm koji

se oglasio u zapadnom delu krila Denon rasterao je golubove u
oblinjem parku Tiljeri. Dok su trali preko trga ka Sofinim kolima,
Langdon je uo policijske sirene kako zavijaju u daljini.
"Tamo je", ree Sofi, pokazujui ka crvenom zatupastom dvosedu
parkiranom na trgu.
ali se, zar ne? Vozilo je sasvim sigurno bilo najmanje koje je
Langdon ikada video.
"Smart", ree ona. "Litar na sto kilometara."
Langdon jedva da je stigao da se baci na suvozako sedite pre
nego to je Sofi pokrenula kola, nateravi ga na ivinjak a potom preko
njega na ljunanu stazu. Langdon se panino uhvati za komandnu
tablu kad kola jurnue preko trotoara a potom odskoie natrag u mali
kruni tok na Karuselu. Za trenutak, inilo se da Sofi razmilja o preici
tako to e krenuti ravno napred, kroz obod od ivice u centru krunog
toka, i presei veliki travnati krug u sreditu na dva dela.
"Ne!" povika Langdon, znajui da su ivice oko Karusela tu da
sakriju opasni ponor u sreditu La Pyramide Inverse svetlarnik u
obliku obrnute piramide koji je ranije video iz unutranjosti muzeja.
Bio je dovoljno velik da proguta njihov smart u jednom jedinom
zalogaju. Na sreu, Sofi se odlui za konvencionalniju putanju, trgnuvi
volan snano udesno, kruei propisno sve dok nije izala iz krunog
toka. Potom presee na levu stranu i skrenu u ulicu koja je ila ka
severu, ubrzavajui ka ulici Rivoli.
Dvotonska policijska sirena zaurlala je glasnije iza njih, i Langdon
ugleda policijska svetla u retrovizoru sa desne strane. Motor kola
zaurla iz protesta kad ga Sofi potera bre, udaljavajui se od Luvra.
Pedeset metara ispred njih, na semaforu na Rivoliju ukljuilo se crveno
svetio. Sofi opsuje i nastavi da juri ka njemu. Langdon oseti kako mu se
miii zateu.
"Sofi?"

153
 PRAETORIOUS

Kada su se pribliili raskrsnici, Sofi za nijansu smanji brzinu,

ablendujui i bacajui po jedan pogled na svaku stranu. Potom je do
kraja pritisnula papuicu gasa i naglo skrenula nalevo, u Rivoli,
prelazei preko puste raskrsnice. Brzajui ka zapadu oko etiri stotine
metara, Sofi krenu levo oko velikog krunog toka. Uskoro su
jurilidrugom stranom ka irokoj aveniji Champs-Elyses.
Kada su ispravili pravac, Langdon se okrete na svom seditu,
isteui vrat kako bi pogledao kroz zadnje staklo ka Luvru. Izgledalo je
da ih policija ne juri. More plavih svetala skupljalo se ispred muzeja.
Kada mu se srani ritam konano uspori, Langdon se ponovo
okrete napred. "Ovo je bilo interesantno."
Sofi kao da ga nije ula. Pogled joj je ostao prikovan za prometni
anzelize - tri kilometra dug niz luksuznih izloga prodavnica zbog
kojeg su ga esto nazivali Petom avenijom Pariza. Ambasada se
nalazila na svega kilometar i po odatle, i Langdon utonu u svoje
sedite. A i car obmane s tugom doe. Sofi je brzo razmiljala i to ga je
impresioniralo. Bogorodica meu stenama.
Sofi je rekla da joj je deda neto ostavio iza slike. Poslednju
poruku? Langdon nije mogao a da se ne divi genijalnom skrovitu koje
je Sonijer smislio; Bogorodica meu stenama bila je jo jedna karika u
veeranjem lancu meusobno povezanih simbola. Sonijer je, kako se
inilo, na svakom koraku ponovo isticao svoje divljenje mranoj i
humornoj strani Leonarda da Vinija.
Isprva je Da Vini narudbu za Bogorodicu meu stenama primio
od organizacije poznate pod nazivom Sestrinstvo bezgrenog zaea,
kojem je slika bila potrebna za sredinji deo oltarskog triptiha u
njihovoj crkvi svetog Franeska u Milanu. Opatice su Leonardu dale
precizne dimenzije i eljenu temu slike - Devica Marija, mali Jovan
Krstitelj, Urijel i mali Isus u sklonitu u peini. Iako je Da Vini
postupio u skladu sa njihovim eljama, kada im je isporuio delo
naruioci su reagovali sa zgraanjem. Ispunio je sliku eksplozivnim i
uznemirujuim detaljima.
Slika je prikazivala Devicu Mariju u plavoj haljini kako sedi i grli
dete, verovatno malog Isusa. Preko puta nje sedela je Urijel, takoe sa
detetom, verovatno malim Jovanom Krstiteljem. Ono to je bilo udno

154
 PRAETORIOUS

jeste da je, umesto uobiajenog scenarija po kojem Isus blagosilja

Jovana, ovde Jovan blagosiljao Isusa... a Isus se pokorio njegovom
autoritetu! Ono to je jo vie uznemiravalo, bilo je to to je Marija
jednu ruku drala visoko iznad glave malog Jovana, kao u preteem
gestu prsti su joj liili na orlove kande koje grabe nevidljivu glavu.
Naposletku, sledio je i najblasfemniji prizor: ba ispod Marijinih
zgrenih prstiju, Urijel je rukom nainila pokret seenja - kao da see
vrat nevidljive glave koju je grevito drala Marijina orlovska ruka.
Langdonove studente je uvek zabavljalo da uju da je Da Vini
naposletku umirio opatice tako to im je naslikao drugu, "razblaenu"
verziju Bogorodice meu stenama na kojoj su svi prikazani na
prihvatljiviji nain. Ova druga verzija je sada visila u Londonskoj
nacionalnoj galeriji pod nazivom Devica meu stenama. Samom
Langdonu je uvek bio miliji intrigantni original koji se nalazio u Luvru.
Kad Sofi potera kola uz anzelize, Langdon joj se obrati: "Slika. ta
se nalazilo iza nje?"
Oi su joj i dalje bile prikovane za kolovoz. "Pokazau ti kad
bezbedno stignemo do ambasade."
"Pokazae mi?" iznenaeno upita Langdon. "Ostavio ti je nekakav
predmet?"
Sofi kratko klimnu glavom. "Sa ugraviranim ljiljanom i inicijalima
P.S."
Langdon nije verovao svojim uima.

Uspjet emo, mislila je Sofi dok je savijala volan nadesno, otro

projurivi pored luksuznog Hotel de Crillon i uletevi u diplomatski
kraj Pariza karakteristian po svojim drvoredima. Ambasada se sada
nalazila na manje od kilometar i po. Konano je oseala da ponovo
moe normalno da die.
ak i dok je vozila, misli su joj i dalje bile usredsreene na
kljukoji se sada nalazio u depu. Mislila je na uspomene vezane za
njega od pre mnogo godina, zlatnu glavu oblikovanu u vidu
jednokrakog krsta, trouglast oblik njegovog dugakog sredinjeg dela,
zareze, ugravirani cvetni peat i slova P.S.

155
 PRAETORIOUS

Iako teko da je uopte i pomislila na klju tokom svih tih godina,

rad u obavetajnim krugovima nauio ju je dosta toga o sigurnosnim
sistemima. Neobini klju joj sada vie nije izgledao toliko tajanstveno.
Laserski narezana matrica. Nemogue je napraviti njegovu kopiju.
Umesto zubaca koji bi pomerali zupanik, sloenu seriju laserski
urezanih oznaka na ovom kljuu ispitivalo je elektrino oko. Ukoliko bi
oko utvrdilo da se heksagonalne oznake nalaze na tanom rastojanju,
tano rasporeene i rotirane, brava bi se otvorila.
Sofi nije mogla ni da zamisli ta je kljupoput ovoga otvarao, ali je
oseala da e to Robert moi da joj kae. Naposletku, opisao je
ugravirani peat na kljuu a da ga nikada nije video. Krstna vrhu
ukazivao je na to da klju pripada nekakvoj hrianskoj organizaciji, pa
ipak Sofi nije znala ni za jednu crkvu koja je upotrebljavala laserski
narezane kljueve sa matricom. Pored toga, deda nije bio hrianin...
Dokaz za to je videla svojim oima, pre deset godina. Ironino je
bilo to to je jedan drugi klju - mnogo uobiajeniji - otkrio Sofi dedinu
pravu prirodu.
Poslepodne je bilo toplo kada je sletela na aerodrom Sari de Gol i
uhvatila taksi. Grand-pere e se iznenaditi to me vidi, mislila je.
Dolazei sa poslediplomskih studija u Engleskoj na proleni raspust
nekoliko dana ranije, Sofi je jedva ekala da ga vidi i ispria mu sve o
metodama ifrovanja o kojima je uila.
Meutim, kada je stigla u njihov pariki dom, deda nije bio tamo.
Razoarana, znala je da je nije oekivao i da verovatno radi u Luvru. Ali
nedelja poslepodne je, shvatila je. Retko radi vikendom. Vikendom je
obino...
irokog osmeha, Sofi otra do garae. Sigurno nema ni auta.
Vikend je. ak Sonijer je prezirao gradsku vonju i koristio je auto
samo zbog jednog odredita svog dvorca u Normandiji, severno od
Pariza. Sofi je, nakon meseci provedenih u zatoenitvu Londona, bila
eljna mirisa prirode. elela je da odmah zapone odmor. Jo uvek je
bilo rano vee i ona odlui da krene istog trenutka i iznenadi ga.
Pozajmila je auto od prijatelja i zaputila se ka severu, krivudajui kroz
pusta, meseinom obasjana brda u blizini Krelija. Stigla je malo posle
deset, skrenuvi naprivatni prilaz dedinom imanju, vie od kilometar i

156
 PRAETORIOUS

po dug. Kua je poela da se promalja kroz drvee mamutski, stari

zamak ugnjezdio se u umi na padini brda.
Sofi je oekivala da deda u ovo doba spava. Meutim, sa
uzbuenjem je videla da kua treperi od svetala. Njeno oduevljenje se,
meutim, pretvorilo u iznenaenje kada je otkrila da je parking
ispunjen kolima - sve sami mercedesi, audiji, jedan rols-rojs.
Sofi je zurila za trenutak, a potom prasnu u smeh. Moj deka, uveni
usamljenik! ak Sonijer, inilo se, vie se pretvarao nego to je zaista
uivao u samoi. Oigledno je prireivao zabavu dok je Sofi bila u koli,
a po izgledu automobila zakljuila je da su prisutni neki od
najuticajnijih ljudi Pariza.
Nestrpljiva da ga iznenadi, ona pouri doglavnih vrata. Kada je
stigla do njih, otkrila je da su zakljuana. Pokucala je. Niko nije
odgovorio. Zbunjena, ona krenu oko kue i pokua da ue na stranja
vrata. I ona behu zakljuana. Nije bilo odgovora.
Zauena, stajala je za trenutak i oslukivala. Jedini zvuk koji je
ula bilo je cviljenje sveeg normandijskog vazduha dok se kovitlao
dolinom.
Ni muzike.
Ni glasova.
Nita.
U tiini ume, Sofi pouri ka bonoj strani kue i uspentra se na
hrpu drva, priljubljujui lice uz prozor dnevne sobe. Ono to je videla
unutra nije imalo nikakvog smisla.
"Ovde nema nikoga!"
Gde su svi ti ljudi?
Dok joj je srce tuklo, Sofi je otrala do kolibe i uzela rezervne
kljueve koje je njen deda drao skrivene ispod korpe sa drvima za
potpalu. Potrala je ka glavnim vratima i ula u kuu. Kad je kroila u
prazan foaje, kontrolna tabla sigurnosnog sistema je poela da trepe
crveno - upozorenje da onaj ko je uao ima deset sekundi da ukuca
tanu ifru pre nego to se oglasi alarm.

157
 PRAETORIOUS

Alarm mu je ukljuen tokom zabave?

Sofi brzo ukuca ifru i iskljui sistem.
U prizemlju ne bese nikoga. Ni na spratu. Dok je silazila niz
stepenice, zastala je za trenutak u tiini, pitajui se ta se to dogaa.
Tada je ula.
Priguene glasove. Izgledalo je da dolaze odnekud ispod nje. Sofi
nije mogla ni da zamisli odakle. unuvi, prislonila je uho na pod i
oslunula. Da, zvuk je sasvim sigurno dolazio iz zemlje. ulo se
pevanje, ili... pojanje? Uplaila se. Jezivije od svega je bilo to to kua
nije imala podrum.
Barem ga ja nikada nisam videla.
Okreui se i prelazei pogledom po dnevnoj sobi, Sofi se zaustavi
na jedinom predmetu u itavoj kui koji nije bio na svom mestu -
dedinom omiljenom antikvitetu, irokoj Aubusson tapiseriji. Obino je
visila na istonom zidu, pored kamina - meutim, veeras je bila
sklonjena u stranu na bakarnoj sipki na kojoj je visila, otkrivajui zid
koji se nalazio iza nje.
Hodajui ka golom drvenom zidu, Sofi je ula kako pojanje postaje
glasnije. Oklevajui, ona prisloni uho na drvo. Glasovi su sada bili
jasniji i definitivno su pojali... reci koje Sofi nije razabirala.
Prostor iza ovog zida je upalj!
Pipajui prstima po ivicama drvenih obloga, Sofi je otkrila
udubljenje. Bilo je diskretno i umeno napravljeno. Pokretna vrata.
Dok joj je srce tuklo, stavila je prst u udubljenje i povukla ga. Uz
beumnu preciznost, teki zid kliznuo je u stranu. Iz tame koja se
nalazila ispod, glasovi su odzvanjali navie.
Sofi se provue kroz vrata i nae se na grubo klesanim kamenim
stepenicama koje su se spiralno sputale. Dolazila je u ovu kuu od
malena pa ipak nije imala pojma da ove stepenice uopte postoje!
Dok je silazila, vazduh je postajao sveiji a glasovi jasniji. Muki i
enski. Vidno polje joj je ograniavala spirala stepenica, ali poslednji
stepenik se nazirao. Iza njega, ugledala je mali kameni deo poda
podruma, osvetljen treperavim narandastim odsjajem vatre.

158
 PRAETORIOUS

Zadravajui dah, Sofi se spustila niz jo nekoliko stepenika,

unuvi da osmotri. Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati ta vidi.
Prostorija je bila nalik peini - gruba komora kao udubljena u
granitu brda. Jedino svetio dolazilo je od bakljikoje su se nalazile na
zidovima. U sjaju njihovog plamena, tridesetak ljudi stajalo je u krugu
u sreditu prostorije.
Mora da sanjam, Sofi je rekla sebi. San. ta bi drugo ovo moglo da
bude?
Svi u prostoriji nosili su maske. ene odevene u bele pauinaste
haljine nosile su zlatne cipele. Maske su im bile bele, a u rukama su
drale zlatne sfere. Mukarci su nosili crne tunike i crne maske.
Izgledali su kao figure ogromnog ahovskog kompleta. Svi u krugu su
se njihali napred-natrag, pojui u znak potovanja prema neemu to
se nalazilo na podu ispred njih... neemu to Sofi nije mogla da vidi.
Pojanje ponovo postade glasno. Ubrzavalo se. Sada je grmelo.
Bre. Uesnici su koraknuli unapred i kleknuli. Tog trenutka, Sofi je
konano ugledala ono to su posmatrali. Jo dok je uzmicala u uasu,
oseala je kako joj se prizor zauvek urezuje u seanje. Savladana
muninom, Sofi se okrete, hvatajui se za kamene zidove dok se
penjala uz stepenice. Zatvorivi vrata, izletela je iz naputene kue i
obnevidela od suza, vratila se u Pariz.
Te noi, razoarana i izdana, spakovala je svoje stvari i otila od
kue. Na stolu u trpezariji ostavila je poruku.
BILA SAM TAMO. NEMOJ POKUAVATI DA ME NAE.
Pored poruke, poloila je stari rezervni klju iz kolibe.

"Sofi!" misli joj prekide Langdonov glas. "Stani! Stani!"

Izranjajui iz seanja, Sofi pritisnu konicu, zaustavivi se uz
kripu. "ta je? ta se desilo?!"
Langdon je pokazivao niz dugu ulicu ispred njih.
Krv joj se zaledila. Stotinak metara ispred njih raskrsnicu je
blokiralo par postrance parkiranih kola Sudske policije. Njihova je

159
 PRAETORIOUS

namera bila oigledna. Odsekli su Aveniju Gabrijel!

Langdon tmurno uzdahnu. "Dakle, ambasada je noas
nedostupna?"
Dalje niz ulicu, dvojica slubenika Sudske policije koji su stajali
pored kola zurili su u njihovom pravcu, oigledno radoznali.
U redu. Sofi, okreni kola veoma polako.
Ubacujui u rikverc, ona izvede pribrano okretanje u tri faze i
krene u suprotnom smeru. Dok je odlazila, zaula se kripa guma iza
njih. Sirene oivee.
Proklinjui, Sofi nagazi na gas.

160
 PRAETORIOUS

Poglavlje 33

Sofin smart jurio je kroz diplomatsku etvrt, pored ambasada i

konzulata. Naposletku, izletee iz sporedne ulice i skrenue nadesno,
zaputivi se natrag ka ogromnoj glavnoj ulici anzelizea.
Na suvozakom seditu, Langdon je sedeo stisnutih pesnica, stalno
se osvrui. Iznenada je poeleo da nije pobegao. Pa i nisi, podsetio je
samog sebe. Sofi je odluila da baci bubicu za praenje kroz prozor
toaleta. Sada, dok su se jurei udaljavali od ambasade, izvodei slalom
kroz redak saobraaj na anzelizeu, Langdon oseti kako mu se
mogunost izbora suava. Iako je izgledalo da se Sofi otresla policije,
barem privremeno, Langdon je sumnjao da e njihova srea potrajati.
Iza upravljaa, Sofi je pretraivala dep svog dempera. Izvadila je
mali metalni predmet i pruila mu ga. "Roberte, bolje da pogleda ovo.
To je ono to mi je deda ostavio iza Bogorodice meu stenama."
Drhtaj iekivanja prostruji njegovim telom. Langdon uze predmet
i proui ga. Bio je teak, u obliku krsta. Prva asocijacija je bila da u
rukama dri pogrebni pieu - minijaturnu verziju klina koji se pobada u
zemlju pored groba. Potom primeti da deo koji izlazi izkrsta ima oblik
prizme i trougla. Takoe bio je obeleen sa nekoliko stotina
estougaonika koji su, kako je izgledalo, paljivo urezani i nasumice
rasporeeni.
"To je laserski iseen klju", ree mu Sofi. "Te heksagone ita
elektrino oko."
Klju? Langdon nikada ne bee video nita nalik tome.
"Pogledaj drugu stranu", ree ona, prestrojavajui se i prolazei
kroz raskrsnicu.
Kada je okrenuo klju, vilica mu se opustila. Tamo, raskono
ugraviran u sredini krsta, nalazio se stilizovani cvetni simbol sa
inicijalima P.S.! "Sofi", ree on, "ovo je peat o kojem sam ti govorio!
Zvanini peat Sionskog priorata."
Ona klimnu. "Kao to sam ti rekla, jo davno sam videla taj klju.
Rekao mi je da ga vie nikada ne pominjem."

161
 PRAETORIOUS

Langdonov pogled je jo uvek bio prikovan za gravirani klju.

Njegova visokotehnoloka izrada i drevni simbolizam stvarali su jezivu
meavinu starog i modernog sveta.
"Rekao mi je da klju otvara kutiju u kojoj uva mnoge tajne."
Langdona proe jeza kada pokua da zamisli kakve je sve tajne
ovek poput aka Sonijera mogao uvati. Nije imao predstavu o tome
kako je jedno drevno bratstvo dolo do ovako futuristikog kljua.
Jedina svrha postojanja Priorata bilo je ouvanje tajne. Tajne koja je
nosila neverovatnu mo. Da li je mogue da je ovaj klju u nekakvoj vezi
sa tim? Misao ga je oduevila. "Zna li ta otvara ovaj klju?"
Sofi je bila razoarana. "Nadala sam se da ti zna."
Langdon je utao dok je prevrtao krst u ruci, prouavajui ga.
"Izgleda hrianski", navaljivala je Sofi.
Langdon nije bio ba ubeen u to. Za razliku od hrianskog, krst
je bio etvrtast - sa etiri kraka jednake duine - kakav je postojao
hiljadu i pet stotina godina pre hrianstva. Ova vrsta krsta nije imala
hrianske konotacije raspea, rimskog sredstva za muenje. Langdona
je uvek iznenaivalo koliko je malo hriana koji su pri pogledu na
"raspee" bili svesni istorije njihovog simbola, odraene u samom
njegovom imenu. "Krst" i "raspee" poticali su od latinskog glagola
cruciare - muiti.
"Sofi", rekao je, "sve to mogu da ti kaem jeste da se jednokraki
krstovi poput ovog smatraju miroljubivim krstovima. Njihova
etvrtastost ini ih nepraktinima za raspinjanje, a njihovi identini
krakovi, vertikalni i horizontalni, oznaavaju prirodno jedinstvo ene i
mukarca, inei ih simboliki doslednima filozofiji Priorata."
Ona ga zabrinuto pogleda. "Nema pojma, zar ne?"
Langdon se namrti. "Ni najmanje."
"U redu, moramo da se sklonimo sa puta." Sofi pogleda u
retrovizor. "Treba nam neko sigurno mesto da otkrijemo ta klju
otvara."
Langdon sa enjom pomisli na svoju udobnu sobu u Ricu.
Oigledno, to nije dolazilo u obzir. "A moji domaini na Amerikom

162
 PRAETORIOUS

univerzitetu u Parizu?"
"Suvie oigledno. Fa e ih proveriti."
"Mora da ti poznaje nekoga. ivi ovde."
"Fa e pretraiti moje telefonske i i-mejl podatke, razgovarati sa
mojim kolegama. Moji kontakti su kompromitovani, a hoteli ne dolaze
u obzir jer e nam traiti linu kartu."
Langdon se ponovo zapitao da li bi mu bilo bolje da je rizikovao i
dopustio da ga Fa uhapsi u Luvru. "Hajde da nazovemo Ambasadu.
Mogu da im objasnim o emu se radi pa neka poalju nekoga da se
negde nae sa nama."
"Da se nae sa nama?" Sofi se okrete i pogleda ga kao da je
poludeo. "Roberte, ti sanja. Tvoja ambasada ima ogranienu
nadlenost. Ako bi poslali nekoga, smatralo bi se da pomau beguncu
koga goni francuska policija. Nema anse. Ako ueta u svoju
ambasadu i zatrai privremeni azil, to je jedna stvar, ali da trai od
njih da se suprotstave francuskim snagama zakona?" Ona odmahnu
glavom. "Nazovi svoju ambasadu i oni e ti rei da se preda Fuu i
izbegne dalje komplikacije. Potom e obeati da e preko svih
moguih diplomatskih kanala pokuati da ti obezbede poteno
suenje." Pogledala je niz elegantnih izloga na anzelizeu. "Koliko
gotovine ima?"
Langdon pogleda u novanik. "Sto dolara. Nekoliko evra. Zato?"
"A kreditne kartice?"
"Naravno."
Dok je Sofi ubrzavala, Langdon je znao da pravi plan. Ispred njih,
na kraju anzelizea, stajala je Trijumfalna kapija - Napoleonov oma
sopstvenoj vojnoj moi, visok pedeset metara - okruen najveom
krunom raskrsnicom u Francuskoj, gigantom od devet traka.
Dok su prilazili krunom toku, Sofin je pogled ponovo bio
prikovan za retrovizor. "Trenutno smo im pobegli", ree ona, "ali
neemo izdrati ni narednih pet minuta ako ostanemo u ovim kolima."
Pa hajde da ukrademo neka druga, mislio je Langdon, sada kada
smo ve kriminalci. "ta e uraditi?"

163
 PRAETORIOUS

Sofi se zaputi u kruni tok. "Veruj mi."

Langdon nije odgovorio. Poverenje ga nije daleko dovelo veeras.
Sklanjajui rukav sakoa, pogleda na sat - retkost, kolekcionarska serija
runih satova sa likom Mikija Mausa, poklon od roditelja za deseti
roendan. Iako je njegov klinaki izgled esto nailazio na zauene
poglede, Langdon nikada nije imao nijedan drugi sat. Diznijeve
animacije su predstavljale njegov prvi susret sa magijom oblika i boje,
a Miki je sada sluio kao stalno podseanje da treba ostati mlad u srcu.
Tog trenutka, meutim, Mikijeve ruke su bile rairene pod neobinim
uglom, pokazujui jednako neobino vreme.
2:51 ujutro.
"Zanimljiv sat", ree Sofi, bacajui pogled na njegovu ruku i
usmeravajui kola kroz iroki kruni tok u smeru obrnutom od smera
kazaljke na satu.
"Duga pria", odgovori Langdon, ponovo navlaei rukav.
"Pretpostavljam da bi morala biti." Kratko se osmehnu i izae iz
krunog toka, kreui ka severu, udaljavajui se od centra grada. Jedva
stiui na dva zelena svetla, doli su do tree raskrsnice i skrenuli
desno, na Bulevar Maleerb. Napustili su bogate, drveem oiviene
ulice diplomatskog kraja i zaronili u sumorniji radniki kraj. Sofi brzo
skrenu levo, i trenutak kasnije, Langdon shvati gde su se nalazili.
eleznika stanica Sen-Lazar.
Ispred njih, stanica sa staklenim krovom liila je na pastore
avionskog hangara i staklenika. Evropske stanice nikada nisu spavale.
ak i u to doba, pola tuceta taksista besposleno je stajalo pred glavnim
ulazom. Prodavci sa svojim kolicima sa sendviima i mineralnom
vodom, namrteni klinci sa ruksacima izlazili su iz stanice, trljajui oi i
pokuavajui da shvate u kojem su to sada gradu. Gore uz ulicu, dvojica
policajaca upuivali su zbunjene turiste u kom pravcu treba da krenu.
Sofi zaustavi smart iza niza taksija u zabranjenoj zoni uprkos tome
to je bilo dovoljno mesta za parkiranje preko puta. Pre nego to je
stigao da je pita ta se deava, Sofi je izala iz kola. urno je prila
taksiju ispred njih i poela da razgovara sa vozaem.
Kada je izaao iz kola, Langdon vide kako Sofi prua taksisti

164
 PRAETORIOUS

pozamani smotuljak novanica. Taksista klimnu i potom, na

Langdonovo zaprepaenje, odjuri bez njih.
"ta se dogodilo?" upita Langdon, pridruujui se Sofi na ivinjaku
dok je taksi nestajao u daljini.
Sofi je vekretala ka ulazu u elezniku stanicu. "Pouri. Kupujemo
dve karte za prvi sledei voz koji odlazi iz Pariza."
Langdon je ubrzao korak. Ono to je poelo kao jurnjava od
kilometar i po do Amerike ambasade sada se pretvorilo u pravu
evakuaciju iz Pariza. Langdonu se ta ideja sve manje dopadala.

165
 PRAETORIOUS

Poglavlje 34

Voza koji je saekao biskupa Aringarosu na Meunarodnom

aerodromu Leonardo da Vini zaustavio je mali, neugledni crni fiat
sedan. Aringarosa se seao vremena kada su sva vozila Vatikana bila
velika i luksuzna sa grbom i zastavicama sa znakom Svete stolice. Ti
dani su proli. Auto Vatikana sada je bio nepretenciozan i gotovo uvek
neobeleen. Vatikan je tvrdio da je to zbog smanjenja trokova - kako
bi se bolje sluilo pastvi, ali Aringarosa je sumnjao da se radi o
sigurnosnim merama. Svet je poludeo, a u mnogim delovima Evrope
pokazivanje ljubavi prema Isusu Hristu bilo je isto kao da ste nacrtali
metu na krovu svojih kola.
Obmotavajui svoju crnu mantiju oko sebe, Aringarosa se smesti
na zadnje sedite i pripremi za dugu vonju do zamka Gandolfo. Bie to
ista putanja kao i pre pet meseci.
Prologodinji put u Rim, uzdahnuo je. Najdua nou mom ivotu.
Pre pet meseci, Vatikan ga je nazvao da se momentalno pojavi u
Rimu. Nisu dali nikakvo objanjenje. Vae karte su na aerodromu. Sveta
stolica zadrava veo misterije, ak i kada je njeno najvie svetenstvo u
pitanju.
Aringarosa je pretpostavljao da ga zovu zbog slikanja jer su papa i
dragi zvaninici Vatikana hteli da iskoriste nedavni javni uspeh sekte
Opus Dei - zavretak gradnje njihovog Nacionalnog taba u Njujorku.
Architectural Digest je zgradu sekte Opus Dei proglasio za "sjajni
svetionik katolianstva suptilno utopljen u savremeno okruenje", a u
poslednje vreme se inilo da Vatikan privlai sve to ukljuuje
re"savremeno".
Aringarosa nije imao drugog izbora do da prihvati poziv, iako
nevoljno. Budui da nije bio potovalac trenutne papske
administracije, Aringarosa je, poput veine konzervativnog
svetenstva, sa tekom zabrinutou posmatrao stupanje pape u prvu
godinu svoje slube. Liberal bez premca, Njegova svetost je obezbedila
papsko mesto preko jedne od najkontroverznijih i najneobinijih
konklava u istoriji Vatikana.Sada, umesto da bude ponizan zbog svog

166
 PRAETORIOUS

neoekivanog stupanja na vlast, Sveti otac nije gubio vreme.

Oslanjajui se na neiscrpni talas liberalne podrke unutar Saveta
kardinala, papa je svojom papskom misijom proglasio "podmlaivanje
vatikanske doktrine i osavremenjivanje katolicizma za novi
milenijum."
U prevodu to je znailo, plaio se Aringarosa, da je zapravo bio
dovoljno arogantan i pomislio kako mu se moe da menja Boje
zakone i povrati srca onih koji su smatrali da su naela pravog
katolicizma previe zahtevna za dananje vreme.
Aringarosa je koristio sav svoj politiki uticaj - koji nije bio
zanemarljiv ukoliko se uzmu u obzir broj lanova organizacije Opus
Dei ali i njihovi bankovni rauni - da ubedi papu i njegove savetnike da
smekavanje crkvenih zakona ne samo da je bezboniko i kukaviko
delo, nego i politiko samoubistvo. Podsetio ih je da je prethodno
petljanje sa crkvenim zakonom - fijasko Vatikana - ostavilo uasno
naslee: posete crkvi su sada spale na najnie grane, donacije su
presuivale, a katolikih svetenika nije bilo dovoljno ni za crkvenu
slubu.
Ljudima je od Crkve potrebno ustrojstvo i usmerenje, insistirao je
Aringarosa, a ne dodvoravanje i poputanje!
Te noi, pre nekoliko meseci, kada je Fiat krenuo sa aerodroma,
Aringarosa se iznenadio to se uputio ne prema Vatikanu nego ka
istoku, uz opasnu planinsku cestu. "Kuda idemo?" upitao je vozaa.
"Olbanska brda", odgovorio je ovek. "Va sastanak je u zamku
Gandolfo."
Papinoj letnjoj rezidenciji? Aringarosa tamo nikada nije bio, niti je
imao elju da je vidi. U ovoj citadeli iz esnaestog veka nalazila se i
Specula Vaticana - Vatikanska opservatorija - jedna od
najopremljenijih astronomskih opservatorija u Evropi. Aringarosa se
nikada nije slagao sa venom potrebom Vatikana da se petlja u nauku.
Koji je smisao meanja nauke i vere? Nepristrasnom naukom se nikako
nije mogao baviti ovek koji veruje u Boga.
S druge strane, religija nije poivala na naunim dokazima.
Ipak, evo ga, pomisli on kad ugleda zamak Gandolfo kako se izdie

167
 PRAETORIOUS

na novembarskom nebu ispunjenom zvezdama. Sa prilaznog puta,

Gandolfo je liio na veliko kameno udovite koje se sprema na
samoubilaki skok. Smeten na samoj ivici stene, zamak senadnosio
nad kolevkom italijanske civilizacije - dolinom gde su se Rimljani borili
sa ilirskim plemenom Albana.
ak je i silueta zamka Gandolfo bila prizor koji se pamti -
impresivan primer kaskadne, odbrambene arhitekture, graevina koja
odraava snagu ovog dramatinog poloaja na liticama. Aringarosa je
sa tugom gledao dve ogromne aluminijumske teleskopske kupole na
krovu, zbog ega je ova nekada dostojanstvena graevina izgledala
poput ponosnog ratnika koji nosi dva lakrdijaka eira.
Kada je izaao iz kola, mladi jezuitski svetenik pouri da ga
doeka.
"Biskupe, dobrodoli. Ja sam otac Mangano. Astronom."
Blago tebi. Aringarosa zaguna u znak pozdrava i poe za
domainom ka holu zamka - velikom otvorenom prostoru iji je dekor
inila meavina renesansne umetnosti i prizora iz astronomije. Sledei
svog vodia uz iroke mermerne stepenice, Aringarosa ugleda znakove
koji su upuivali ka konferencijskim centrima, naunim amfiteatrima i
turistikim informativnim slubama. udilo ga je kako Vatikan ni na
jednom koraku nije uspevao da prui jasne, dosledne smernice za
duhovni razvitak, pa ipak je nekako nalazio vremena da turistima dri
predavanja iz astrofizike.
"Kaite mi", obrati se Aringarosa mladom sveteniku, "od kada to
rep ide ispred psa?"
Svetenik ga zaueno pogleda. "Molim?"
Aringarosa odmahnu rukom, odluivi da se te veeri ne uputa
ponovo u isti napad. Vatikan je poludeo. Poput lenjog roditelja kome je
lake da se povinuje hirovima razmaenog deteta nego da ostane
nepokolebljiv i okrene ga ka pravim vrednostima, Crkva je sve vie
smekavala, pokuavajui da sama sebe ponovo izmisli kako bi ugodila
zabludeloj svetini.
Hodnik na poslednjem spratu bio je irok, luksuzno opremljen, i
vodio je samo u jednom pravcu - ka ogromnim duplim vratima na

168
 PRAETORIOUS

kojima je stajala bakarna ploica.

BIBLIOTECA ASTRONOMICA
Aringarosa bee uo za ovo mesto - vatikanska Astronomska
biblioteka - za koju se prialo da sadri vie od dvadeset i pet hiljada
naslova, meu kojima su se nalazila i dela Kopernika, Galileja, Keplera,
Njutna i Sekija.
Navodno, ovo je takoe i mesto na kojem su najvii papini
slubenici odravali privatne sastanke...
Pribliavajui se vratima, biskup Aringarosa nije mogao ni da
zamisli kakva ga okantna vest unutra eka, kao ni smrtonosni niz
dogaaja koje e ona pokrenuti. Tek sat vremena kasnije, kada je
teturajui se izaao sa sastanka, shvatio je uasne implikacije te vesti.
Za est meseci od danas! mislio je. Neka nam je Bog u pomoi!
Sada, sedei u fijatu, biskup Aringarosa shvati da mu se na samu
pomisao o tom sastanku ake steu u pesnice. Opustio je stisak i
naterao samog sebe da polako udahne, oputajui miie.
Sve e biti u redu, pomislio je dok je Fiat zavijao navie, ka
planinama. Ipak, poeleo je da njegov mobilni telefon zazvoni. Zato
me Uitelj nije nazvao? Trebalo bi da je kljuni kamen sada ve kod
Sajlasa.
Pokuavajui da smiri nerve, biskup se usredsredi na ljubiasti
ametist na svom prstenu. Oseajui teksturu runo raene aplikacije
mitre i biskupskog tapa, kao i ploice dijamanta, podseti se da je taj
prsten bio simbol moi mnogo manje od one koju e uskoro stei.

169
 PRAETORIOUS

Pogavlje 35

Unutranjost stanice Sen-Lazar bila je nalik svakoj drugoj

eleznikoj stanici u Evropi, zjapea otvoreno-zatvorena peina
proarana uobiajenim inventarom - beskunicima koji su drali
kartonske natpise, grupom studenata sa podonjacima koji su spavali
na ruksacima uz svoje portabl MP3 plejere, i gomilom nosaa prtljaga
obuenih u plavo koji su puili.
Sofi podie pogled ka ogromnoj tabli polazaka. Crne i bele ploice
zauzee novi poloaj, okreui se nadole dok se informacija menjala.
Kada je obavetenje bilo ispisano, Langdon pogleda ta se nudi. Stavka
na vrhu je glasila: LYON - RAPIDE - 3:06
"Kad bi bar ranije kretao", ree Sofi, "ali moraemo sa tim da se
zadovoljimo."
Ranije? Langdon pogleda na sat. 2:59. Voz je polazio za sedam
minuta a jo uvek nisu bili ni karte kupili.
Sofi ga povede ka alteru i ree: "Kupi nam dve karte kreditnom
karticom."
"Zar se upotreba kreditnih kartica ne moe pratiti..."
"Upravo tako."
Langdon odlui da vie nita ne pita Sofi Nevo. Koristei viza
karticu, kupio je dve karte do Lila i predao ih Sofi.
Ona ga sada povede napolje, ka peronima, gde se zauo poznati
ton sa razglasa i glas koji je pozivao poslednje putnike za Lil da se
ukrcaju. esnaest koloseka prualo se ispred njih. U daljini, sa desne
strane, na peronu tri, voz za Lil pitao je i isputao paru spremajui se
za polazak, ali Sofina ruka je vebila provuena ispod Langdonove dok
ga je vodila ba u suprotnom smeru. Pourie kroz sporedni hol, pored
non-stop otvorenog kafea, i konano kroz sporedni ulaz izaoe na
mirnu ulicu na zapadnoj strani stanice.
Usamljeni taksi stajao je pored ulaza.
Voza je spazio Sofi i farovima dao signal.

170
 PRAETORIOUS

Sofi uskoi na zadnje sedite. Langdon takoe.

Dok se taksi udaljavao od stanice, Sofi izvadi njihove upravo
kupljene karte i iscepa ih.
Langdon udahnu. Dobro potroenih sedamdeset dolara.
Tek kad je taksi uhvatio monoton ritam kretanja ka severa ulicom
Klii, Langdon je osetio da su zaista pobegli.Kroz prozor sa desne
strane video je Monmartr i prelepu kupolu Svetog Srca. Prizor je
kvario blesak policijskih svetala koja su proletela pored njih, u
suprotnom smeru.
Langdon i Sofi se sagnue dok su se sirene gubile u daljini.
Sofi je rekla vozau da se jednostavno zaputi van grada, a po
njenoj vrsto stisnutoj vilici Langdon je znao da smilja sledei potez.
Langdon ponovo proui kljuu obliku krsta, posmatrajui ga
naspram svetla, prinosei ga blie oima u pokuaju da pronae bilo
kakvu oznaku koja bi otkrila gde je kljunapravljen. Pod sporadinim
svetlom prolazeih kola video je samo peat Priorata.
"To nema smisla", naposletku ree.
"Koji deo?"
"To to se tvoj deda toliko namuio zbog kljua sa kojim ne zna
ta da radi."
"Slaem se."
"Jesi li sigurna da nije napisao nita drugo na poleini slike?"
"Pregledala sam itavu povrinu. Ovo je sve to se tamo nalazilo.
Klju, gurnut iza slike. Videla sam peat Priorata, strpala kljuu dep, i
potom smo otili."
Langdon se namrti, gledajui u tupi kraj trouglastog kljua. Nita.
Napreui oi, prineo je klju blie i pregledao ivicu glave kljua. Ni
tamo nije bilo niega. "Mislim daje ovaj klju nedavno oien."
"Zato?"
"Mirie na alkohol za ienje."
Ona se okrete. "Molim?"

171
 PRAETORIOUS

"Mirie kao da ga je neko izglancao sredstvom za ienje."

Langdon prinese kljunosu i omirisa ga. "Miris je jai sa druge strane."
Ponovo ga prevrnu. "Da, osnova mirisa je alkohol, kao da je trljan
sredstvom za ienje ili..." Langdon zastade.
"ta je bilo?"
On nakrivi kljuna svetlu i pogleda glatku povrinu irokog kraka
krsta.
inilo se da na pojedinim mestima svetluca... kao da je bio mokar.
"Koliko si dobro pregledala poleinu ovog kljua pre nego to si ga
stavila u dep?"
"Molim? Ne dobro. Bila sam u urbi."
Langdon se okrete ka njoj. "Ima li jo uvek crno svetio?"
Sofi posegnu u dep i izvadi ultraljubiastu lampu. Langdon je uze
i ukljui, usmeravajui svetlost ka poleini kljua.
Istog trenutka, poleina zasja. Na njoj se nalazio natpis. Rukopis je
ukazivao na brzinu, ali je ipak bio itak.
"Pa", ree Langdon, smeei se. "Mislim da znamo otkud miris
alkohola."

Sofi je zapanjeno zurila u ljubiasti natpis na poleini kljua.

Ulica Hakso 24.
Adresa! Moj deda je zapisao adresu!
"Gde se to nalazi?" pitao je Langdon.
Sofi nije imala pojma. Nagnula se napred i uzbueno upita vozaa:
"Connaissez-vous la Rue Haxo?"
Voza razmisli trenutak i potom klimnu glavom. Ree da je to blizu
teniskih terena u zapadnom predgrau Pariza. Zatraila je da ih odmah
odveze tamo.
"Najbri put vodi kroz Bulonjsku umu", ree joj voza na
francuskom.

172
 PRAETORIOUS

"Je li to u redu?"
Sofi se namrti. Mogla je da smisli manje skandalozne putanje, ali
noas nije bila probirljiva. "Da." Moemo ba i da okiramo Amerikanca
u poseti.
Sofi ponovo pogleda klju i zapita se ta bi to moglo da se nalazi u
ulici Hakso broj 24. Crkva? Neka vrsta sedita Priorata?
Misli joj se ponovo ispunie prizorima tajnog rituala kojem je
prisustvovala u podzemnoj peini pre deset godina, i ona duboko
uzdahnu. "Roberte, moram mnogo toga da ti ispriam." Zastade,
gledajui ga u oi dok je taksi jurio ka zapadu. "Ali pre toga hou da me
upozna sa svim to zna o tom Sionskom prioratu."

173
 PRAETORIOUS

Poglavlje 36

Ispred Salle des Etats, Bezu Fa se puio od gneva dok je uvar

Luvra Gruar objanjavao kako su ga Sofi i Langdon razoruali. Zato
jednostavno nisi pucao kroz prokletu sliku?
"Kapetane?" Porunik Kole dolazio je ka njima iz pravca
komandnog centra. "Kapetane, upravo su javili. Pronali su kola agenta
Nevo."
"Je li stigla do ambasade?"
"Ne. Do eleznike stanice. Kupili su dve karte. Voz je upravo
krenuo."
Fa otpusti uvara Gruara i povede Kolea ka najblioj nii,
obraajui mu se priguenim glasom. "Koje je odredite?"
"Lyon."
"Verovatno je mamac." Fa uzdahnu, smiljajui plan. "U redu,
obavestite narednu stanicu, zaustavite voz i pretraite ga, za svaki
sluaj. Ostavite njena kola tamo gde jesu i neka policajci u civilu motre
na njih u sluaju da se vrate. Poalji ljude da pretrae ulice oko stanice,
moda su pobegli peke. Idu li autobusi sa stanice?"
"Ne u ovo doba, gospodine. Jedino taksiji."
"Dobro. Ispitajte taksiste. Proverite jesu li neto videli. Potom
kontaktirajte dispeere taksi udruenja i dajte im njihove opise. Ja u
pozvati Interpol."
Kole je bio iznenaen. "Izdaete poternicu?"
Fa je alio zbog potencijalne sramote, ali nije imao izbora.
Stegni mreu brzo, i to vrsto.
Prvi sat je bio kljuan. U toku tog prvog sata, begunci su
predvidljivi. Uvek su im potrebne iste stvari. Putovanje. Smetaj. Novac.
Sveto trojstvo. Interpol je imao moda uini da sva tri nestanu za tren
oka. Ako poalje faksom fotografije Langdona i Sofi parikim putnim
vlastima, hotelima i bankama, jer Interpol nita ne preputa sluaju -

174
 PRAETORIOUS

nema naina da napuste grad, nema mesta na kojem bi se mogli sakriti

i nema naina da podignu gotovinu a da ih ne prepoznaju. Obino bi se
begunci uspaniili na ulici i uinili neto nepromiljeno. Ukrali kola.
Opljakali prodavnicu. U oaju upotrebili kreditnu karticu. Koju god
greku da poine, brzo bi lokalnim vlastima otkrili gde se nalaze.
"Samo za Langdona,zar ne?" Kole ree. "Neete raspisati poternicu
za Sofi Nevo. Ona je na agent."
"Naravno da u izdati poternicu i za njom!" brecnu se Fa. "Kakva
je svrha da se izda poternica za njim ako e ona obavljati sav prljav
posao umesto njega? Planiram da proverim njen dosije - prijatelje,
porodicu, line kontakte - svakoga kome bi se mogla obratiti za pomo.
Ne znam ta misli da radi, ali to e je kotati mnogo vie od gubitka
posla!"
"elite da budem na telefonima ili na terenu?"
"Na terenu. Idi na elezniku stanicu i upravljaj ekipom. Uzde su u
tvojim rukama, ali nemoj uiniti nijedan korak a da se ne konsultuje
sa mnom."
"Da, gospodine." Kole istra.
Fa je ukoeno stajao u nii. Kroz prozor je video kako staklena
piramida sjaji, dok je njen odraz podrhtavao na talasima koje je vetar
pokretao u fontanama. Iskliznuli su mi kroz prste. Sam sebi naredi da
se opusti. ak bi i iskusni terenski agent teko izdrao pritisak koji se
Interpol spremao da primeni.
ifrantkinja i nastavnik?
Nee izdrati ni do zore.

175
 PRAETORIOUS

Poglavlje 37

Gusto poumljen park poznat kao Bulonjska uma nazivali su

mnogim imenima, ali za poznavaoce Pariza on je bio "Vrt zemaljskih
zadovoljstava". Ovaj epitet se, uprkos tome to je zvuao veoma
laskavo, odnosio upravo na suprotno. Svako ko je video okantnu
Boovu sliku istog naziva shvatao je aluziju; slika je, poput ume, bila
mrana i izopaena - istilite za udake i fetiiste. Nou su krivudave
staze ume bivale oiviene stotinama svetlucavih tela za
iznajmljivanje, koja su mogla zadovoljiti i najskrivenije, neizgovorene
elje - mukaraca, ena i onih izmeu.
Dok je Langdon sabirao misli da zapone priu o Sionskom
prioratu, njihov taksi je proao kroz umoviti ulaz u park i na
raskrsnici pokrivenoj kaldrmom skrenuo ka zapadu. Langdonu nije
bilo lako da se skoncentrie; grupice nonih stanovnika parka ve su
poinjale da izranjaju iz senki i pokazuju svoju robu pri svetlosti
farova. Ispred njih, dve tinejderke u toplesu vatreno su piljile u
unutranjost njihovih kola. Iza njih, dobro nauljeni crnac u tangama
okrenuo se i pokazivao stranjicu. Iza njega, predivna plavua zadigla
je mini suknju, otkrivajui da, zapravo, i nije ena.
Zaboga! Langdon je odvratio pogled i duboko uzdahnuo.
"Priaj mi o Sionskom prioratu", rekla je Sofi.
Langdon klimnu, pomislivi kako nema manje prikladne pozadine
za legendu koju se spremao da ispria. Pitao se odakle da pone.
Istorija bratstva protezala se na vie od jednog milenijuma...
predstavljajui zapanjujuu hroniku tajni, ucena, izdaje, pa ak i
brutalnih muenja od strane razgnevljenog pape.
"Sionski priorat", poeo je on, "osnovao je 1099. godine u
Jerusalimu francuski kralj Godfroa Bujonski, neposredno nakon
osvajanja grada."
Sofi klimnu, pogleda prikovanog za njega.
"Kralj Godfroa navodno je uvao izuzetno monu tajnu - tajnu koja
se u njegovoj porodici nalazila jo od vremena Hrista. Plaei se da se
tajna ne izgubi nakon njegove smrti, osnovao je tajno bratstvo - Sionski

176
 PRAETORIOUS

priorat - i zakleo ih da uvaju njegovu tajnu tako to e je prenositi sa

kolena na koleno. Tokom godina provedenih u Jerusalimu, Priorat je
saznao za tajne dokumente zakopane pod ruevinama Irodovog
hrama, koji je bio izgraen na ostacima Solomonovog hrama. Ovi
dokumenti su, verovao je Priorat, potvrivali istinitost mone tajne
koju je uvao kralj Godfroa Bujonski i bili su toliko opasni da Crkva ne
bi prezala ni od ega u pokuajima da ih se domogne."
Sofi je bila zbunjena.
"Priorat se zakleo da, bez obzira na potrebno vreme, ti dokumenti
moraju biti izvaeni ispod ruevina hrama i zauvek zatieni, kako se
istina ne bi zauvek izgubila. Da bi doli do tog cilja, Priorat je osnovao
vojno krilo - grupu od devet vitezova nazvanih Siromani vitezovi
Isusa Hrista i Solomonovog hrama." Langdon zastade. "Poznatijih kao
vitezovi templari."
Sofi iznenaeno podie pogled, pokazujui da je za njih ula.
Langdon je dovoljno esto predavao o vitezovima templarima pa je
znao da su gotovo svi na planeti uli za njih. Za naunike, istorija
templara predstavljala je nesigurni teren u kojem su se injenice,
predanja i pogrene informacije preplitale u tolikoj meri da je bilo
nemogue dopreti do prave istine. Langdon je kad god je mogao
izbegavao da pomene templare jer je to bez izuzetka izazivalo bujicu
komplikovanih pitanja koja su se ticala raznih teorija zavere.
Sofi je ve izgledala zbunjeno. "Hoe da kae da je Sionski
priorat osnovao red vitezova templara kako bi povratio zbirku tajnih
dokumenata? Ja sam mislila da su templari osnovani kako bi titili
Svetu zemlju."
"To je esta zabluda. Ideja zatite hodoasnika bila je maska pod
kojom su templari obavljali svoju misiju. Njihov istinski cilj u Svetoj
zemlji bili su dokumenti ispod ruevina hrama."
"I jesu li ih pronali?"
Langdon se naceri. "Niko to ne zna zasigurno. Meutim, oko jedne
stvari se svi naunici slau: vitezovi su otkrili neto dole ispod
ruevina... neto zbog ega su postali nezamislivo bogati i moni."
Langdon joj na brzinu prui standardni nauni pregled zvanine

177
 PRAETORIOUS

istorije vitezova templara, objanjavajui kako su oni u Svetoj zemlji

boravili za vreme Drugog krstakog rata rekavi kralju Baldvinu II da
su tamo zbog zatite hrianskih hodoasnika na putevima. Iako nisu
bili plaeni i iako su se zavetovali na siromatvo, vitezovi su rekli
kralju da im je potrebno osnovno sklonite, zatraivi od njega dozvolu
da se smeste u talama u ruevinama Hrama. Kralj Baldvin je odobrio
ovaj zahtev.
Ovakav neobian izbor smetaja, objasnio je Langdon, bio je sve
samo ne sluajan. Vitezovi su verovali da su dokumenti koje je Priorat
traio zakopani duboko ispod ruevina - ispod Svetinje nad
svetinjama, svete prostorije za koju se verovalo da je u njoj boravio
sam Bog. Bukvalno, ispod samog srca jevrejske vere. Gotovo deset
godina je devet vitezova ivelo u ruevinama, prokopavajui vrste
stene u potpunoj tajnosti.
Sofi ga pogleda. "I kae da su neto otkrili?"
"Sasvim sigurno jesu", ree Langdon, objanjavajui kako im je
zato bilo potrebno devet godina, ali da su konano pronali ono za im
su tragali. Odneli su blago iz hrama i otputovali u Evropu, gde se njihov
uticaj, kako se inilo, uvrstio preko noi.
Niko nije zasigurno znao da li su vitezovi ucenili Vatikan ili je
Crkva jednostavno pokuala da kupi utanje vitezova, ali papa
Inoentije II je istog trenutka izdao papski dekret bez presedana na
osnovu kojeg su vitezovi dobili neogranienu mo, i budui iznad
zakona, proglaeni su za vojsku nezavisnu od bilo kakvog uplitanja
kraljeva i prelata, kako religioznih tako i politikih.
Uz ovu carte blanche koju su dobili od Vatikana, vitezovi templari
su se proirili zapanjujuom brzinom, kako brojano tako i u smislu
politikog uticaja, gomilajui ogromna imanja u preko deset zemalja.
Poeli su da daju kredite bankrotiranom plemstvu i naplauju kamatu,
udarajui na taj nain temelje savremenom bankarstvu i jo vie
poveavajui svoje bogatstvo i uticaj.
Do 1300-ih, zahvaljujui podrci Vatikana, vitezovi su stekli toliku
mo daje papa Kliment V odluio da se neto mora preduzeti. U
dosluhu sa francuskim kraljem Filipom IV, papa je osmislio genijalnu
tajnu operaciju koja je imala za cilj da se templari unite a njihovo

178
 PRAETORIOUS

bogatstvo prigrabi, i tako stekne kontrola nad tajnama od kojih je

Vatikan oigledno zazirao. U vojnom manevru dostojnom CIA, papa
Kliment izdao je tajna zapeaena nareenja koja je trebalo da njegovi
vojnici irom Evrope otvore u isto vreme, u petak, 13. oktobra 1307.
godine.
U zoru trinaestog, nareenja su otpeaena. U papinom pismu se
tvrdilo da je papa lino imao viziju u kojoj ga Bog upozorava da su
vitezovi templari jeretici i krivi za oboavanje avola,
homoseksualizam, oskrnavljenje krsta, sodomiju i ta sve ne. Bog je od
pape Klimenta zatraio da oisti zemlju tako to e pohvatati sve
vitezove i muiti ih dok ne priznaju sve svoje zloine protiv Boga.
Klimentova makijavelistika operacija izvedena je sa vrhunskom
preciznou. Toga dana su brojni vitezovi zarobljeni, mueni bez
milosti i naposletku spaljeni na lomai kao jeretici. Odjeci te tragedije
jo uvek se pronalaze u savremenoj kulturi; do danas se petak trinaesti
smatra nesrenim danom.
Sofi je bila zbunjena. "Vitezovi templari su istrebljeni? Mislila sam
da bratstva templara i danas postoje."
"I postoje, pod razliitim nazivima. Uprkos Klimentovim lanim
optubama i svesrdnim upinjanjem da se vitezovi unite, templari su
imali mone saveznike. Neki od njih su uspeli da izbegnu istku
Vatikana. Prava Klimentova meta, moni koveg sa blagom odnosno
dokumenti koji su oigledno predstavljali izvor moi templara,
iskliznuo mu je. Od tog trenutka su dokumenti povereni Sionskom
prioratu. Veo tajnovitosti uvao ih je na sigurnom, van dometa
Vatikana. Priorat je dokumente uvane u Parizu pod okriljem noi
prokrijumario do templarskih brodova u La Roelu."
"Kuda su dokumenti poslani?"
Langdon slee ramenima. "Odgovor na to pitanje poznat je jedino
Sionskom redu. Zahvaljujui tome to su ovi dokumenti i danas meta
stalnog istraivanja i nagaanja, veruje se da su premetani i ponovo
sakrivani nekoliko puta. Trenutna nagaanja kau da se nalaze negde
u Ujedinjenom kraljevstvu."
Sofi je bila zbunjena.
"Hiljadu godina su se", nastavio je Langdon, "legende o ovoj tajni

179
 PRAETORIOUS

prenosile sa kolena na koleno. itava zbirka dokumenata, njena mo i

tajna koju ona krije postali su poznati pod jednim imenom - Sangreal.
Stotine knjiga napisane su na tu temu, i malo je misterija koje su
izazvale toliko interesovanje meu istoriarima kao Sangreal."
"Sangreal? Ima li ta reikakve veze sa francuskom reci sang ili
panskom sangre - to znai 'krv'?"
Langdon klimnu. Krv se nalazila svuda oko Sangreala, pa ipak ne
na nain koji je Sofi imala na umu. "Legenda je sloena, ali vano je
upamtiti da Priorat uva dokaz i navodno eka pravi istorijski trenutak
da otkrije istinu."
"Kakvu istinu? Koja bi tajna mogla biti toliko mona?"
Langdon duboko uzdahnu i pogleda kroz prozor, u podzemlje
Pariza koje je vrebalo u senkama. "Sofi, re sangreal je stara re.
Tokom godina je prerasla u drugi termin... savremenije ime." Zastade.
"Kada ti kaem savremeni naziv, videe da vezna mnogo o tome. U
stvari, gotovo svi na svetu su uli za priu o Sangrealu."
Sofi je bila skeptina. "Ja nisam nikada ula za nju."
"Naravno da jesi." Langdon se nasmeio. "Samo si navikla da je
uje pod imenom 'Sveti gral'."

180
 PRAETORIOUS

Poglavlje 38

Na zadnjem seditu taksija, Sofi je zurila u Langdona. Mora da se

ali. "Sveti gral?"
Langdon klimnu glavom, ozbiljnog lica. "Sveti gral je bukvalno
znaenje termina Sangreal. Izraz potie od francuskog Sangraal, to se
razvilo u Sangreal, i naposletku podeljeno na dve reci, San Greal."
Sveti gral. Sofi se postidela to nije odmah uoila etimoloke veze.
Ipak, Langdonova tvrdnja za nju jo uvek nije imala smisla. "Mislila
sam da je Sveti gral putir. Upravo si mi rekao daje Sangreal zbirka
dokumenata koji otkrivaju neku mranu tajnu."
"Da, ali dokumenti ine samo polovinu blaga Svetog grala. Oni su
zakopani zajedno sa samim Gralom... i otkrivaju njegovo pravo
znaenje. Dokumenti su vitezovima templarima dali toliku mo upravo
zato to otkrivaju pravu prirodu Grala."
Pravu prirodu Grala? Sofi tek sada nije nita shvatala. Mislila je da
je Sveti gral bio putir iz kojeg je Isus pio na Tajnoj veeri i u koju je
kasnije Josif iz Arimateje uhvatio Hristovu krv na raspeu. "Sveti gral je
Hristov putir", ree ona. "Moe li biti jednostavnije?"
"Sofi", proaputa Langdon, naginjui se ka njoj, "prema Sionskom
prioratu, Sveti gral uopte nije putir. Oni tvrde da je legenda o Svetom
gralu - kao o putiru zapravo genijalno osmiljena alegorija. Odnosno,
da pria o Svetom gralu koristi putir kao metaforu za neto drugo,
neto daleko monije." On zastade. "Neto to se savreno uklapa u sve
to je tvoj deda veeras pokuavao da nam kae - ukljuujui i
simbolike reference na sveti enski princip."
Jo uvek nije shvatala. U Langdonovom strpljivom osmehu je
videla da saosea sa njenom zbunjenou, a u njegovim oima da
veruje u ono to govori. "Ali ako Sveti gral nije putir", upita ona, "ta
je?"
Langdon je znao da ovo pitanje sledi, no ipak nije bio siguran kako
da joj odgovori. Ukoliko priu ne smesti u odgovarajui istorijski
kontekst, Sofi e se zbuniti - upravo kao i Langdonov urednik pre
nekoliko meseci kada mu je predao radnu verziju rukopisa.

181
 PRAETORIOUS

"Ovaj rukopis tvrdi ta?" zagrcnuo se njegov urednik, sputajui

au sa vinom na sto i zurei u njega preko napola pojedenog ruka.
"Nije mogue da si ozbiljan."
"Dovoljno ozbiljan da provedem godinu dana u istraivanju."
Istaknuti njujorki urednik Donas Fokman nervozno je gladio
bradicu. Fokman je, bez sumnje, u toku svoje bogate karijere uo
dovoljno besmislenih ideja, no ova ga je, inilo se, ostavila bez teksta.
"Roberte", naposletku ree, "nemoj me pogreno shvatiti.
Oboavam to to radi i bilo je zabavno saraivati sa tobom - ali ako
pristanem da objavim jednu ovakvu ideju, ljudi e mi mesecima
demonstrirati ispred kancelarije. Pored toga, to e unititi tvoju
reputaciju. Ti si istoriar sa Harvarda, za ime boga, a ne neko
popularno arlatansko piskaralo koje eli da zaradi na brzinu. Gde si
zaboga mogao nabaviti dovoljno verodostojnih dokaza koji podravaju
jednu takvu teoriju?"
Uz nemi osmeh Langdon izvue list papira iz depa svog sakoa od
tvida i predade ga Fokmanu. Na stranici se nalazila bibliografija od
preko pedeset naslova - knjiga dobro poznatih istoriara, nekih
savremenih, nekih vekovima starih - od kojih su mnoge bili akademski
bestseleri. Svi naslovi navodili su istu premisu koju je Langdon upravo
izneo. Dok je prolazio kroz listu, Fokman je izgledao poput oveka koji
je upravo otkrio da je zemlja zapravo ravna. "Znam neke od ovih
autora. Oni su... pravi istoriari!"
Langdon se naceri. "Kao to vidi, Donas, nije to samo moja
teorija. Ona je prisutna ve dugo. Ja se jednostavno nadovezujem na
nju. Nijedna knjiga jo nije istraivala legendu o Svetom gralu iz
simbolikog ugla. Ikonografski dokazi koje sam pronaao kako bih
potkrepio ovu teoriju su, pa da kaem, zapanjujue ubedljivi."
Fokman je jo uvek zurio u spisak. "Boe, jednu od ovih knjiga je
napisao ser Li Tibing - britanski kraljevski istoriar."
"Tibing je veliki deo svog ivota posvetio prouavanju Svetog
grala. Sreo sam se sa njim. On mi je, zapravo, pruio znaajan deo
inspiracije. On veruje, Donas, kao i ostali sa tog spiska."
"Hoe da kae da svi ovi istoriari zapravo veruju..." Fokner

182
 PRAETORIOUS

zauta, oigledno ne mogavi da izgovori te rei.

Langdon se ponovo naceri. "Sveti gral je verovatno najtraenije
blago u istoriji oveanstva. Gral je pokrenuo mnoge legende, ratove i
potrage duge itav ivot. Da li bi sve to imalo smisla da se radi samo o
putiru? Ako je tako, tada bi sasvim sigurno i druge relikvije trebalo da
izazivaju jednako ili ak vee interesovanje - kruna od trnja, pravi krst
na kojem je Isus razapet, titulus - pa ipak, to nije sluaj. Kroz itavu
istoriju Sveti gral je bio neto posebno." Langdon se nasmei. "Sada
zna i zato."
Fokman je jo uvek vrteo glavom. "Ali ako su sve ove knjige
napisane o tome, zato sama teorija nije poznatija?"
"Ove knjige se nipoto ne mogu nadmetati sa vekovima zvanine
istorije, naroito zato to tu istoriju podrava vrhunski bestseler svih
vremena."
Fokmanove oi se razrogaie. "Nemoj mi rei da je Hari Poter
zapravo knjiga o Svetom gralu."
"Mislio sam na Bibliju."
Fokman se tre. "Znao sam to."

"Laissez-le!" Sofin povik zaparao je vazduh unutar taksija. "Spusti

to!"
Kada se Sofi nagnula napred preko sedita i viknula na taksistu,
Langdon se trgao. Potom je video da taksista dri radio-predajnik i
neto govori u njega.
Sofi se okrete i zavue ruku u dep Langdonovog sakoa od tvida.
Pre nego stoje Langdon postao svestan ta se dogaa, izvadila je
pitolj, okrenula se i prislonila ga taksisti na potiljak. Istog trenutka,
voza ispusti radio, podiui jednu slobodnu ruku iznad glave.
"Sofi!" zagrcnu se Langdon. "ta zaboga..."
"Arrtez!" zapovedi Sofi vozau.
Drhtei, taksista ju je posluao, zaustavljajui kola i parkirajui ih.
Tek tada je Langdon zauo metalni glas dispeera taksi udruenja

183
 PRAETORIOUS

"...agent po imenu Sofi Nevo..." pucketao je radio. "I jedan Amerikanac,

Robert Langdon..."
Langdonovi miii se stegnue. Ve su nas pronali?
"Descendez", zahtevala je Sofi.
Drhtei, voza je drao ruke iznad glave dok je izlazio iz svog
taksija i odmicao se nekoliko koraka dalje.
Sofi je spustila prozor i kroz njega uperila pitolj u zapanjenog
taksistu. "Roberte", tiho je rekla, "preuzmi volan. Ti e voziti."
Langdon nije eleo da se raspravlja sa enom koja mae pitoljem.
Izaao je iz kola i ponovo uao i seo na vozako mesto. Taksista je
psovao, ruku jo uvek podignutih iznad glave.
"Roberte", rekla je Sofi sa zadnjeg sedita, "verujem da ti je bilo
dosta razgledanja nae magine ume?"
On klimnu. I previe.
"Dobro. Odvezi nas odavde."
Oklevajui, Langdon pogleda u upravljaki mehanizam
automobila. Sranje. Nasumice je pipao je u potrazi za menjaem i
kvailom. "Sofi? Moda bi ti..."
"Krei!" povikala je.
Nekoliko prostitutki prilazilo je da vide ta se deava. Jedna ena
je okretala broj na mobilnom. Langdon pritisnu kvailo i pokrenu
menja, nadajui se da je ubacio u prvu brzinu. Pritisnu papuicu za
gas, kao da je testira.
Potom otpusti kvailo. Gume zakripae kada je taksi jurnuo
napred, mahnito krivudajui, i bukvalno razgrnuvi okupljenu gomilu.
ena sa mobilnim odskoila je ka umi, za dlaku izbegavi da je
pregaze.
"Doucement!" povika Sofi kad se kola zanee na putu. "ta to
radi?"
"Pokuao sam da te upozorim", vikao je da nadjaa zvuk nasilnog
menjanja brzina. "Ja vozim kola sa automatskim menjaem!"

184
 PRAETORIOUS

Glava 39

Iako je spartanska soba u zgradi od crvenkaste opeke u ulici La

Brijer bila svedok mnogih patnji, Sajlas je sumnjao da se neto moglo
porediti sa bolom koji je zahvatao njegovo bledo telo. Prevaren sam.
Sve je izgubljeno.
Sajlas je bio nasamaren. Braa su lagala, izabravi da umru umesto
da otkriju svoju tajnu. Sajlas nije imao snage da nazove Uitelja. Ne
samo da je ubio jedinih etvoro ljudi koji su znali gde je kljuni kamen
sakriven, nego je ubio i opaticu u crkvi Sen-Sulpis. Radila je protiv
Boga! Prezrela je rad sekte Opus Dei!
Ovaj zloin u afektu, znatno je komplikovao stvari. Biskup
Aringarosa je jednim telefonskim razgovorom sredio da Sajlas ue u
crkvu Sen-Sulpis; ta e opat misliti kada otkrije da je sestra mrtva?
Poloio ju je natrag u krevet, Rana na njenoj glavi je zjapila. Pokuao je
da vrati na mesto polomljene ploe na podu crkve, ali i ta je teta bila
nepopravljiva.
Sajlas je planirao da e ga sekta Opus Dei sakriti kada obavi
zadatak. Biskup Aringarosa e me zatititi. Nije mogao da zamisli
blagoslovenije postojanje od ivota ispunjenog meditacijom i
molitvom duboko unutar zidova sedita sekte Opus Dei u Njujorku.
Nikada vie nee kroiti napolje. Sve to mu je potrebno nalazilo se
tamo. Nikome neu nedostajati. Istaknuti ovek poput biskupa
Aringarose, znao je Sajlas, na alost nije mogao tako lako nestati.
Doveo sam u opasnost biskupa. Tupo je gledao u pod i razmiljao
da sebi oduzme ivot. Naposletku, upravo je Aringarosa Sajlasa vratio
u ivot... u onoj maloj svetenikoj kui u paniji, obrazujui ga, dajui
mu smisao.
"Prijatelju moj", rekao mu je Aringarosa, "roen si kao albino.
Nemoj dopustiti drugima da te poniavaju zbog toga. Zar ne razume
koliko posebnim te to ini? Zar nisi znao da je i sam Noje bio albino?"
"Noje sa Nojeve barke?" Sajlas to ne bee nikada ranije uo.
Aringarosa se smeio. "Da, Noje sa Nojeve barke. Albino. Poput
tvoje, i njegova je koa bila bela poput aneoske. Razmisli o tome. Noje

185
 PRAETORIOUS

je spasao ivot na ovoj planeti. Predodreen si za velike stvari, Sajlase.

Gospod te je oslobodio sa razlogom. Ima svoj poziv. Gospodu je
potrebna tvoja pomo da obavi svoj zadatak."
S vremenom je Sajlas nauio da sebe posmatra u drugaijem
svetlu. Ja sam ist. Beo. Divan. Poput anela.
Tog trenutka, meutim, razoarani glas njegovog oca apatom mu
se obratio iz prolosti.
Tu es un desastre. Un spectre.
Kleei na drvenom podu, Sajlas se molio za oprotaj. Potom,
svlaei odeu, ponovo posegnu za "disciplinom".

186
 PRAETORIOUS

Pogleavlje 40

Borei se sa menjaem, Langdon je uspeo da doveze oteti taksi do

udaljenog kraja Bulonjske ume uz samo dva gaenja motora. Na
nesreu, sve to je u toj situaciji bilo smeno iezlo je pred senkom
injenice da je dispeer taksi udruenja stalno ponavljao poziv taksisti
da se javi preko radija.
"Voiture cinq-six-trois. O tes-vous? Rpondez!"
Kada su stigli do izlaza iz parka, Langdon proguta sav maizam i
pritisnu konicu. "Bolje da ti vozi."
Sofi kao da je laknulo kada je sela za volan. Nekoliko sekundi
kasnije, kola su glatko klizila ka zapadu du Aleje de Longam,
ostavljajui Vrt zemaljskih zadovoljstava iza sebe.
"Na kojoj se strani nalazi ulica Hakso?" upita Langdon,
posmatrajui kako kazaljka brzinometra prelazi sto kilometara na sat.
Sofin pogled ostao je prikovan za put. "Taksista je rekao da je to
pored teniskih terena Rolan Garos. Znam taj kraj."
Langdon ponovo izvue teak klju iz dapa, merei njegovu
teinu na dlanu. Oseao je da je to predmet od neprocenjive vanosti.
Moda klju njegove slobode.
Ranije, dok je priao Sofi o vitezovima templarima, Langdon je
shvatio da ovaj klju, pored ugraviranog peata Priorata, jo neto
dovodi u vezu sa ovim bratstvom, i to na jedan suptilniji, diskretniji
nain. Jednakokraki krst bio je simbol ravnotee i harmonije - ali i
vitezova templara. Svima su bile poznate slike na kojima vitezovi
templari nose bele tunike sa crvenim jednakokrakim krstom. Istina,
kraci krsta templara bili su malo proireni na krajevima, ali ipak
jednake duine.
Kvadratni krst. Ba kao ovaj na kljuu.
Langdon oseti kako mu mata divlja dok je zamiljao ta bi mogli
pronai zahvaljujui kljuu. Sveti gral. Gotovo se naglas nasmejao
apsurdnosti svoje pomisli. Verovalo se da se Gral nalazi negde u
Engleskoj, zakopan u nekoj skrivenoj komori ispod jedne od mnogih

187
 PRAETORIOUS

crkava templara, gde je sakriven najmanje od 1500. godine.

Era Velikog majstora Da Vinija.
Priorat je, kako bi sauvao svoje mone dokumente na sigurnom,
bio primoran da ih tokom prvih vekova mnogo puta premeta.
Istoriari su verovali da je Gral premetan ak est puta od kako je iz
Jerusalima stigao u Evropu. Poslednji put je Gral "vien" 1447. godine,
kada su brojni svedoci opisali poar koji je izbio i gotovo progutao
dokumenta pre nego to su, u etiri ogromna kovega oko kojih su
morali da zapnu po estorica ljudi, odneta na sigurno mesto. Nakon
toga, niko vie nikada nije tvrdio da je video Sveti gral. Sve to se od
tada ulo bile su povremene glasine o tome da je sakriven u Velikoj
Britaniji, zemlji kralja Artura i vitezova okruglog stola.
Gde god da se nalazio, dve vane injenice su opstajale:
Leonardo je znao gde se Gral nalazio za njegova ivota.
To skrovite se verovatno nije promenilo do dananjeg dana.
Iz ovog razloga su tragaoci za Gralom jo uvek paljivo prouavali
Da Vinijeva dela i dnevnike u nadi da e otkriti skrivene tragove koji
e ih odvesti do Grala. Neki su tvrdili da planinska pozadina na slici
Bogorodica meu stenama odgovara topografiji brdskog masiva punog
peina u kotskoj. Drugi su tvrdili da je neobian raspored apostola na
Tajnoj veeri neka vrsta ifre. Bilo ih je koji su tvrdili da rendgenski
zraci na Mona Lizi otkrivaju da je originalno bila naslikana sa
priveskom od kamena lapis lazuli koji prikazuje Izidu - detalj koji je Da
Vini navodno kasnije odluio da prefarba. Langdon nikada nije video
dokaze da je privezak zaista bio naslikan, niti je mogao da zamisli kako
bi ovaj podatak uopte otkrio gde se nalazi Sveti gral, no ipak su
fanatini tragaoci za Gralom jo uvek o tome do besvesti raspravljali na
Internetu.
Svako voli dobru zaveru.
A zavere su se stalno pojavljivale. Najnovija je, naravno,
predstavljena zapanjujuim otkriem daje Da Vinijeva uvena slika
Poklonjenje mudraca krila mranu tajnu ispod slojeva boje. Italijanski
dijagnostiar umetnosti, Mauricio Seracini, otkrio je uznemirujuu
istinu, koju je Njujork tajms magazin uoljivo preneo u lanku pod

188
 PRAETORIOUS

naslovom "Zatakivanje Leonarda".

Iako je sivo-zelena skica ispod slike Poklonjenje mudraca zaista
bila Da Vinijevo delo, Seracini je otkrio da sama slika, bez sumnje, to
nije. Istina je bila da je neki anonimni slikar, kao u bojanci, bojom
ispunjavao Da Vinijeve skice godinama nakon njegove smrti. Daleko
je vie uznemiravalo ono to se nalazilo ispod boje. Snimci dobijeni
infracrvenom reflektografijom i rendgenskim zracima pokazuju da je
taj slikar - aljivdija, dok je ispunjavao Da Vinijeve skice, sumnjivo
odstupao od osnovnog crtea... kao da eli da iskrivi Da Vinijeve prave
namere. Kakva god bila prava priroda crtea ispod slike, jo uvek nije
obelodanjena. Ipak, osramoeni zvaninici galerije Ufici u Firenci
smesta su sliku otpremili u skladite sa druge strane ulice. Posetioci
Leonardove prostorije u Galeriji sada nailaze na zbunjujuu ploicu na
mestu gde je nekada visilo Poklonjenje mudraca.
OVO DELO PROLAZI KROZ DIJAGNOSTIKE
TESTOVE U PRIPREMI ZA RESTAURACIJU.
U bizarnom podzemnom svetu savremenih tragalaca za Gralom,
Leonardo da Vini je i dalje predstavljao veliku nepoznanicu itave
potrage. inilo se da njegova umetnika dela umiru od elje da otkriju
tajnu, no ipak, kakva god da je ta tajna bila, ostala je skrivena - moda
ispod slojeva boje, moda ifrovana na samoj povrini, a moda je
nigde nije ni bilo. Moda je obilje Da Vinijevih nagovetaja samo
prazno obeanje ostavljeno kako bi muilo radoznale i nabacilo
podrugljivi osmejak na lice njegove Mona Lize.
"Da li je mogue", upita Sofi, vraajui Langdona u sadanjost, "da
klju koji dri otkljuava skrovite na kojem se nalazi Sveti gral?"
Langdonov smeh zvuao je usiljeno, ak i njemu samom. "Zaista ne
verujem. Pored toga, kau da je Gral sakriven negde u Ujedinjenom
kraljevstvu, a ne u Francuskoj", uputio ju je na brzinu.
"Ali ini se da je Gral jedini logini zakljuak", insistirala je.
"Imamo izuzetno siguran klju, obeleen peatom Sionskog priorata,
koji nam je ostavio sam lan Sionskog priorata bratstva koje, upravo
si mi rekao, uva Sveti gral."
Langdon je znao da su njeni argumenti logini, pa ipak ih

189
 PRAETORIOUS

intuitivno nikako nije mogao prihvatiti. Postojale su glasine da se

Priorat zakleo da e jednog dana Gral vratiti u Francusku, na njegovo
konano odredite, ali sasvim sigurno nisu postojali nikakvi istorijski
dokazi da se to zaista desilo. Sve i da je Priorat uspeo da Gral vrati u
Francusku, adresa u ulici Hakso broj 24, pored teniskih terena, teko
da je zvuala kao otmeno i prikladno mesto. "Sofi, zaista ne vidim kako
bi ovaj klju bio u nekoj vezi sa Gralom."
"Zato to bi trebalo da je Gral u Engleskoj?"
"Ne samo zato. Mesto na kojem se nalazi Sveti gral je jedna od
najbolje uvanih tajni u istoriji. lanovi Priorata ekaju decenijama,
dokazujui da su dovoljno poverljivi, pre nego to budu unapreeni u
najvie ealone bratstva i saznaju gde se nalazi Gral. Tu tajnu titi
komplikovani sistem podeljenog znanja, i iako je bratstvo Priorata
izuzetno veliko, samo etiri lana u odreeno vreme znaju gde je Gral
sakriven - Veliki majstor i njegova tri senechaux. Verovatnoa da je
tvoj deda bio jedan od etvorice vrhovnika veoma je mala."
Moj deda jeste bio jedan od njih, mislila je Sofi, pritiskajui gas. U
seanju joj je ostao urezan prizor koji je bez ikakve sumnje potvrivao
status njenog dede u bratstvu.
"A ak i da tvoj deda jeste bio u gornjem ealonu, nikada mu ne bi
bilo dozvoljeno da neto otkrije nekome ko ne pripada bratstvu.
Nezamislivo je da bi tebe uveo u taj uski krug."
Ve sam bila tamo, mislila je Sofi, prizvavi ritual iz podruma.
Pitala se da li je to pravi trenutak da ispria Langdonu emu je
prisustvovala one noi u zamku u Normandiji. Vedeset godina ju je
stid spreavao da se nekome ispovedi. Stresla bi se na samu pomisao o
tome. Negde u daljini zaule su se sirene, i ona oseti kako je obuzima
sve vei umor.
"Tamo!" ree Langdon, uzbuen to je ugledao ogroman kompleks
teniskih terena Rolan Garos kako se pomalja ispred njih.
Sofi se provue do terena. Nakon to su ga nekoliko puta
promaili, naposletku su otkrili ukrtanje sa ulicom Hakso i skrenuli u
nju, vozei se u pravcu malih brojeva. Ulica je postajala sve vie
industrijska.

190
 PRAETORIOUS

Potreban nam je broj dvadeset i etiri, Langdon ree sam sebi,

shvatajui da u potaji trai crkvene tornjeve. Ne budi smean.
Zaboravljena crkva templara u ovom kraju?
"Eno ga", uzviknu Sofi, pokazujui.
Langdonove oi pratile su Sofinu ispruenu ruku do graevine
pred njima.
ta, zaboga?...
Zgrada je bila moderna. Zdepasto utvrenje sa ogromnim
neonskim jednakokrakim krstom koji je sijao sa vrha fasade. Ispod
krsta nalazio se natpis:
CIRIKA DEPOZITNA BANKA
Langdon je bio srean to se nije izlanuo da je oekivao crkvu
templara. Opasnost po karijeru simbologa leala je u njihovoj sklonosti
da skrivena znaenja pronalaze u situacijama kada ih nema. U ovom
sluaju, Langdon bee potpuno zaboravio da je jednakokraki krst
simbol na zastavi neutralne vajcarske.
Barem je ta misterija reena.
Sofi i Langdon imali su klju od pretinca u vajcarskoj banci.

191
 PRAETORIOUS

Poglavlje 41

Izvan zamka Gandolfo, talas planinskog vazduha jurnuo je preko

vrha litice i visoke zaravni, izazivajui jezu u biskupu Aringarosi kad je
iskoraio iz fijata. Trebalo je bolje da se obuem, mislio je, opirui se
refleksu da se strese. Poslednji utisak koji je trebalo veeras da ostavi
bila je slabost ili strah.
Zamak je bio u mraku, izuzev prozora na samom vrhu zgrade, koji
su zloslutno svetleli. Biblioteka, mislio je Aringarosa. Budni su i ekaju.
Pognuo je glavu da se odupre vetru, grabei napred a da kupole
opservatorije nije udostojio ni pogleda.
Svetenik koji ga je doekao na vratima izgledao je pospano. Isti
onaj svetenik koji bee doekao Aringarosu pre pet meseci. Meutim,
veeras je to uinio sa mnogo manje gostoljubivosti. "Zabrinuli smo se
za vas, biskupe", rekao je svetenik gledajui na sat, a Aringarosi je
izgledao vie ozlojeen nego zabrinut.
"Izvinjavam se. Avionske linije su tako nepouzdane ovih dana."
Svetenik promrmlja neto nerazumljivo i potom ree: "ekaju vas
gore. Ispratiu vas."
Biblioteka je bila prostrana etvrtasta prostorija obloena tamnim
drvetom od poda do tavanice. Na svakoj straninalazile su se visoke
police prepune knjiga. Pod je bio od smeeg mermera sa ivicom od
crnog bazalta - prikladno podseanje na to da je zgrada nekada bila
palata.
"Dobrodoli, biskupe", obrati mu se glas sa druge strane
prostorije. Aringarosa pokua da vidi ko mu se obraa, ali svetla su bila
priguena - mnogo vie nego za vreme njegove prve posete, kada je sve
bletalo. No surovog buenja. Veeras, ovi ljudi su sedeli u senkama,
kao da se pomalo stide onoga to treba da se desi.
Aringarosa ue polako, ak kraljevski dostojanstveno. Video je
obrise trojice mukaraca za dugim stolom na drugom kraju prostorije.
Siluetu oveka u sredini prepoznao je istog trenutka - debeli
Secretarius Vaticana, vrhovni arbitar za sva pravna pitanja u Vatikanu.
Druga dvojica bili su italijanski kardinali na visokim poloajima.

192
 PRAETORIOUS

Aringarosa je koraao bibliotekom, prilazei im. "Izvinjavam se to

kasnim. U razliitim smo vremenskim zonama. Mora da ste umorni."
"Nita zato", ree dravni sekretar Vatikana, ruku skrtenih na
ogromnom stomaku. "Zahvalni smo vam to ste potegli ak ovamo.
Najmanje to moemo da uradimo jeste da vas budni doekamo.
Moemo li vam ponuditi kafu ili neko osveenje?"
"Voleo bih da se ne pretvaramo da je ovo kurtoazna poseta.
Moram da stignem na jo jedan avion. Da preemo na posao?"
"Naravno", ree dravni sekretar Vatikana. "Delali ste bre nego
to smo zamiljali."
"Jesam li?"
"Imate jo mesec dana."
"Vi ste vau zabrinutost iskazali jo pre pet meseci", ree
Aringarosa. "Zato bih ja ekao?"
"U pravu ste. Veoma smo zadovoljni vaom ekspeditivnou."
Aringarosin pogled pree du dugog stola, do velike crne akten-
tane. "Je li to ono to sam traio?"
"Jeste." Dravni sekretar je zvuao zabrinuto. "Mada, moram da
priznam, brine nas taj zahtev. Izgleda prilino..."
"Opasno", dovri jedan od kardinala."Jeste li sigurni da ga ne
moemo prebaciti nekuda? Suma je van svake pameti."
Sloboda je skupa. "Ne brinem se za svoju bezbednost. Bog je uz
mene."
Izgledalo je da sumnjaju u to.
"Onoliko koliko sam zahtevao?"
Dravni sekretar klimnu. "Obveznice Vatikanske banke velikih
vrednosti koje glase na donosioca. Svugde u svetu prihvataju se kao
gotovina."
Aringarosa prie kraju stola i otvori aktovku. Dva debela svenja
obveznica nalazila su se unutra, svaki sa peatom Vatikana i natpisom
PORTATORE - to je znailo da obveznice moe da unovi onaj ko ih

193
 PRAETORIOUS

poseduje.
Secretarius je izgledao napeto. "Moram da kaem, biskupe, svi
bismo se bolje oseali da je ovo gotovina."
Ne bih mogao ni da podignem toliko mnogo novanica, mislio je
Aringarosa, zatvarajui aktovku. "Obveznice vrede koliko i novac. Sami
ste tako rekli."
Kardinali u nelagodi razmenie poglede. Naposletku, jedan od njih
ree: "Da, ali je ove obveznice mogue pratiti do Vatikanske banke."
Aringarosa se nasmei za sebe. Upravo zato je Uitelj predloio da
Aringarosa uzme novac u obveznicama Vatikanske banke. Sluilo je to
kao osiguranje. Sada smo u ovome svi zajedno. "Ovo je savreno legalna
transakcija", ustade u odbranu Aringarosa. "Opus Dei je lina prelatura
Vatikana, a Njegova svetost moe da raspolae ovim sredstvima kako
smatra za shodno. Nikakav zakon se ne kri."
"Istina, pa ipak..." Dravni sekretar se nae napred i stolica
zakripe pod njegovom teinom. "Nije nam poznato ta nameravate da
uradite sa tim novcem, a ako je to na bilo koji nain nelegalno..."
"Imajui na umu ta traite od mene", suprotstavi se Aringarosa,
"ta radim sa ovim novcem uopte vas se ne tie."
Nastade duga tiina.
Znaju da sam u pravu, mislio je Aringarosa. "A sada,
pretpostavljam da treba neto da potpiem?"
Svi skoie, spremno mu gurajui papir, kao da samo ele da ode.
Aringarosa je posmatrao papir pred sobom. Nosio je papski peat.
"Ovo je identino kopiji koju ste mi poslali?"
"Doslovce."
Aringarosa je bio iznenaen zbog toga to nita nije oseao dok je
potpisivao dokument. inilo se da su trojica ljudi, meutim, odahnuli
sa olakanjem.
"Hvala vam, biskupe", ree dravni sekretar. "Vaa sluba Crkvi
nee nikada biti zaboravljena."
Aringarosa podie aktovku. etvorica dostojanstvenika se

194
 PRAETORIOUS

pogledae za trenutak kao da postoji jo neto to treba rei, ali

oigledno ne bee. Aringarosa se okrete i zaputi se ka vratima.
"Biskupe?" pozva ga jedan od kardinala kad stie do praga.
Aringarosa zastade, okreui se. "Da?"
"Kuda dalje putujete?"
Aringarosa je oseao da je pitanje vie duhovne nego geografske
prirode, pa ipak nije imao nameru da raspravlja o moralnosti u ovo
doba. "Pariz", ree, i izae.

195
 PRAETORIOUS

Poglavlje 42

Cirika depozitna banka bila je Geldschrank 0-24 h banka sa

paletom savremenih anonimnih usluga u tradiciji vajcarskih
bankovnih rauna obeleenih brojevima. Sa filijalama u Cirihu, Kuala
Lumpuru, Njujorku i Parizu, banka je poslednjih godina proirila svoje
usluge tako da je sada nudila i pohranjivanje pomou
kompjuterizovane anonimne ifre.
Osnova njenog delovanja bila je ubedljivo najstarija i
najjednostavnija ponuda - anonyme Lager - usluge deponovanja na
nevieno, takoe poznate i kao 'anonimni sefovi'. Klijenti koji sueleli
da pohrane bilo ta, od potvrda o obveznicama do vrednih slika,mogli
su anonimno deponovati svoju imovinu, a isto je tako i svakog trenutka
podii, prolazei kroz postupak koji je za cilj imao da stvori itav niz
visokotehnolokih velova privatnosti.
Dok je Sofi zaustavljala taksi ispred njihovog odredita, Langdon
je posmatrao doslednu arhitekturu zgrade, oseajui da je Cirika
depozitna banka kompanija sa malo smisla za humor. Zgrada je bila
pravougaonik bez prozora koji je izgledao kao daje u potpunosti
iskovan od elika bez sjaja. Nalik ogromnoj metalnoj cigli, utvrenje je
bilo uvueno u odnosu na ulicu, a etiri i po metra visok neonski
jednakokraki krst sijao je na fasadi.
Reputacija poverljivosti bankarskog poslovanja koju je vajcarska
imala postala je jedan od najunosnijih izvoznih proizvoda ove drave.
Preduzea poput ovog postala su zloglasna u svetu umetnosti jer su
pruala savreno mesto na kojem su kradljivci umetnikih dela mogli
da kriju ukradene predmete, godinama ukoliko je to potrebno, sve dok
se praina ne slegne. Depoziti su zakonima o privatnosti bili zatieni
od policijskog istraivanja. Pored toga, bili su povezani sa bankovnim
raunima obeleenim brojevima, bez imena. Kradljivci su stoga mogli
da se opuste, znajui da su pokradeni predmeti na sigurnom i da ih
nikada ne mogu povezati sa njima.
Sofi zaustavi taksi ispred impozantne kapije koja je zaklanjala
prilazni put do banke - cementom oivienu stazu koja se sputala ispod
zgrade. Video kamera iznad kapije bila je uperena direktno u njih i

196
 PRAETORIOUS

Langdon je imao oseaj da je ova kamera, za razliku od onih u Luvru,

prava.
Sofi spusti prozor i pogleda elektronsku tablu sa vozaeve strane.
LCD ekran sadrao je uputstva na sedam jezika. Na vrhu liste nalazio
se engleski.
UBACITE KLJU.
Sofi izvadi zlatni laserski narezan klju iz depa i usmeri panju
ponovo na tablu. Ispod ekrana se nalazila trouglasta rupa.
"Neto mi govori da e odgovarati", ree Langdon.
Sofi postavi trouglasti kljuu istu ravan sa otvorom i ubaci ga,
gurajui ga unutra sve dok itav klju nije uao. Oigledno nije bilo
potrebno okretati ga. Istog trenutka, kapija poe da se otvara. Sofi
skinu nogu sa konice i kola kliznue do sledee kapije i table. Iza njih,
prva se kapija zatvorila, uhvativi ih u zamku poput broda u
prevodnici.
Langdonu se nije dopadao oseaj zatoenosti. Nadajmo se da i ova
druga kapija radi.
I druga je tabla sadrala poznato uputstvo.
UBACITE KLJU.
Kada je Sofi upravo to i uinila, druga se kapija istog trenutka
otvori. Nekoliko trenutaka kasnije, silazili su krivudavom stazom koja
se sputala ka unutranjosti graevine.
Privatna garaa bila je mala i slabo osvetljena, sa mestima za
desetak kola. Na njenom udaljenom kraju Langdon spaziglavni ulaz u
zgradu. Crveni tepih se protezao preko cementnog poda, vodei
posetioce do velikih vrata za koja se inilo da su iskovana od vrstog
metala.
Toliko o dvojakim porukama, pomisli Langdon. Dobrodoli i drite
se podalje.
Sofi parkira taksi u blizini ulaza i ugasi motor. "Bolje da ostavi
pitolj ovde."
Sa zadovoljstvom, pomisli Langdon, gurnuvi pitolj ispod sedita.

197
 PRAETORIOUS

Izali su iz kola i hodajui crvenim tepihom stigli do eline ploe

od vrata. Na njima nije bilo nikakve drke, ali se na zidu pored nalazila
jo jedna trouglasta rupa. Ovog puta, nije bilo uputstava.
"Dri podalje one koji sporo ue", ree Langdon.
Sofi se nervozno nasmeja. "Idemo." Gurnu kljuu rupu i vrata se uz
tiho zujanje otvorie ka unutra. Razmenivi poglede, Sofi i Langdon
uoe. Iza njih, vrata se uz tup udar zatvorie.
Foaje Cirike depozitne banke bio jenapadno dekorisan, kao
nijedan koji Langdon do tada bee video. Dok se veina banaka
zadovoljavala uobiajenim mermerom i granitom, ova se opredelila za
metal i zakivke od jednog do drugog zida.
Ko li im je dekorater? pitao se Langdon. Metaloprodukt?
Dok je pogledom prelazila preko hola, Sofi je izgledala jednako
uplaeno.
Sivi metal se nalazio svuda - na podu, zidovima, vratima - ak je
izgledalo da su i stolice u holu napravljene od livenog metala. Ipak,
efekat je bio impresivan. Poruka je bila jasna: ulazite u sef.
Kada su uli, krupni ovek iza pulta podie pogled. Iskljuio je mali
televizor koji je do tada gledao i doekao ih prijatnim osmehom.
Uprkos ogromnim miiima i vidljivom naoruanju, govorio je sa
uglaenom utivou vajcarskog potrka.
"Bonsoir", ree. "Izvolite?"
Pozdrav na dva jezika bio je najnoviji trik gostoljubivosti
evropskih domaina. Nisu pravili nikakve pretpostavke i omoguavali
su gostu da odgovori na kojem god jeziku mu se prohte.
Sofi ne odgovori ni na jednom. Jednostavno je poloila kljuna pult
ispred oveka.
Ovaj pogleda nanie i istog trenutka se ispravi. "Naravno. Va lift
se nalazi na kraju hodnika. Obavestiu nekoga da dolazite."
Sofi klimnu i uze klju. "Koji sprat?"
ovek je udno pogleda. "Va klju daje uputstvo liftu na koji sprat
da ide."

198
 PRAETORIOUS

Ona se osmehnu. "Ah, da."

uvar je posmatrao novopridolice kako idu ka liftu, ubacuju klju,

ulaze i nestaju. im su se vrata za njima zatvorila, on zgrabi telefon.
Nikoga nije obavetavao da stiu; nije bilo potrebe za tim. uvar sefova
ih je spremno ekao otkad su ubacili klju na ulaznoj kapiji.
Umesto toga, zvao je deurnog upravnika banke. Dok je telefon
zvonio, uvar ponovo ukljui televizor i zagleda se u njega. Vesti koje je
gledao upravo su se zavravale. Uspeo je da ponovo vidi dva lica na
ekranu.
Upravnik se javi. "Oui?"
"Imamo izvesnu situaciju ovde dole."
"ta se deava?" upitao je upravnik.
"Francuska policija noas traga za dvoje begunaca."
"Pa?"
"Oboje su upravo uli u nau banku."
Upravnik tiho opsova. "U redu. Smesta u pozvati gospodina
Vernea."
uvar potom spusti slualicu i okrete drugi broj. Ovoga puta, zvao
je Interpol.

Langdon je bio iznenaen kada je osetio da se lift sputa, umesto

da se penje. Nije imao predstavu o tome za koliko su spratova skliznuli
ispod nivoa tla pre nego to su se vrata konano otvorila. Nije vano.
Bio je srean to je izaao iz lifta.
Demonstrirajui aurnost koja je ostavljala utisak, domain ih je
ve ekao. Postariji i prijatan, obuen u briljivo ispeglano flanelsko
odelo zbog kojeg je izgledao kao da tu ne pripada - bankar starog kova
u modernom svetu visoke tehnologije.
"Bonsoir", ree ovek. "Dobro vee. Budite ljubazni i poite za
mnom, s'il vous plait." Ne ekajui odgovor, okrete se na peti i hitro

199
 PRAETORIOUS

krenu niz uski metalni hodnik.

Langdon i Sofi su ga pratili niz hodnike, prolazei pored velikih
prostorija ispunjenih kompjuterima koji su treptali.
"Voici", ree njihov domain, zaustavljajui se ispred elinih vrata
i otvarajui ih. "Evo nas."
Langdon i Sofi zakoraie u drugi svet. Mala prostorija pred njima
izgledala je kao otmena dnevna soba nekog dobrog hotela. Metal i
zakivci behu nestali. Zamenili su ih orijentalni ilimi, nametaj od
tamne hrastovine i meke fotelje. Na irokom stolu na sredini prostorije
dve kristalne ae stajale su pored otvorene flae perijea, iji su
mehurii jo uvek uborili. Posuda od kalaja sa kafom puila se pored
njega.
Kao sat, mislio je Langdon. Prepustite sve vajcarcima.
ovek se uviavno osmehnu. "Rekao bih da je ovo vaa prva
poseta naoj banci?"
Sofi je oklevala, potom klimnu.
"Razumem. Kljuevi se esto ostavljaju u nasledstvo i posetioci
koji su prvi put ovde gotovo po pravilu nisu upoznati sa procedurom."
Pokaza na sto sa piem. "Ova prostorija vam je na raspolaganju koliko
god je potrebno."
"Kaete da se kljuevi ponekad nasleuju?" upita Sofi.
"Tano. Va klju je poput vajcarskih rauna obeleenih brojem,
koji se esto zavetavaju iz generacije u generaciju. Za nae zlatne
raune, najmanji period zakupa sefa iznosi pedeset godina. Plaeno
unapred. Dakle, viamo dosta generacija jedne porodice."
Langdon je zurio. "Jeste li rekli pedeset godina?
"Najmanje", odgovori njihov domain. "Naravno, moete odabrati
mnogo dui period zakupa, ali ukoliko ne doe do daljih dogovora, i
nita se ne desi sa raunom pedeset godina, sadraj tog sefa se
automatski unitava. Da vas provedem kroz proces pristupa vaem
sefu?"
Sofi klimnu. "Molim vas."

200
 PRAETORIOUS

Njihov domain rukom pokaza po luksuznom salonu. "Ovo je vaa

privatna soba. Kada izaem iz nje, moete ovde provesti koliko god
vremena elite pregledajui i menjajui sadraj vaeg sefa, koji e
stii... ovde." Odvede ih do udaljenog zida gde je iroka prenosna traka
uz graciozno skretanje ulazila u prostoriju, pomalo nalik pokretnoj
traci za prtljag. "Klju ubacujete u otvor tamo..." ovek pokaza na
veliku elektronsku tablu naspram pokretne trake. Na tabli se nalazio
poznati trouglasti otvor. "Kada kompjuter potvrdi oznake na vaem
kljuu, ukucavate broj rauna i vaa sef-kutija e automatski stii iz
donjeg glavnog sefa do vas. Kada zavrite, kutiju stavljate natrag na
pokretnu traku, ponovo ubacujete kljui proces tee obratno.
Zahvaljujui tome to se sve odvija automatski, vaa privatnost je
zagarantovana, ak i u odnosu na osoblje ove banke. Ukoliko vam je
bilo ta potrebno, jednostavno pritisnite usluno dugme na stolu u
sreditu prostorije."
Sofi se spremala da postavi pitanje kad je telefon zazvonio. ovek
je bio zbunjen i izgledalo je da mu je neprijatno. "Molim vas, izvinite
me." Prie telefonu, koji se nalazio na stolu pored kafe i perijea.
"Oui?" javio se.
elo mu se naboralo dok je sluao glas sa druge strane. "Oui... oui...
d'accord." Spustio je slualicu i izvetaeno im se nasmeio.
"Izvinjavam se, sada u morati da vas napustim. Oseajte se kao kod
kue." Brzo poe ka vratima.
"Izvinite", pozva ga Sofi. "Da li biste mogli neto da mi razjasnite
pre nego to odete? Pomenuli ste da treba da ukucam broj rauna!"
ovek zastade na vratima. Bio je bled. "Naravno. Poput veine
vajcarskih banaka, nai sefovi su povezani sa brojem, a ne sa imenom.
Vi imate kljui lini broj rauna poznat samo vama. Va klju je
polovina vae identifikacije. Lini broj rauna je druga polovina. Inae,
ukoliko izgubite klju, svako bi ga mogao upotrebiti."
Sofi je oklevala. "A ta ako mi moj dobroinitelj nije ostavio broj
rauna?"
Bankarevo srce zalupa. U tom sluaju oigledno nemate ta da
traite ovde. Smireno im se osmehnu. "Poslau nekoga da vam
pomogne. Uskoro e stii."

201
 PRAETORIOUS

Odlazei, bankar zatvori vrata iza sebe i okrete teku bravu,

zakljuavajui ih unutra.

Na drugom kraju grada, Kole je stajao na koloseku eleznike

stanice Gar du Nor kada mu je telefon zazvonio.
Bio je to Fa. "Interpol je dobio dojavu", rekao je. "Pusti vozove.
Langdon i Nevo su upravo uetali u pariku filijalu Cirike depozitne
banke. Hou da nai ljudi smesta budu tamo."
"Ima li nagovestaja o tome ta je Sonijer pokuavao da saopti
agentu Nevo i Robertu Langdonu?"
Faov glas bio je hladan. "Ako ih uhapsite, porunice Kole, moi u
lino da ih pitam."
Kole je shvatio poruku. "Ulica Hakso broj dvadeset etiri. Odmah,
kapetane."
Spusti slualicu i pozva svoje ljude preko radija.

202
 PRAETORIOUS

Poglavlje 43

Andre Verne - predsednik parikog ogranka Cirike depozitne

banke - iveo je u otmenom stanu iznad banke. Uprkos udobnom
smetaju, oduvek je sanjao da ima stan na reci na L'ille Sen-Lui, gde je
mogao iveti rame uz rame sa pravim cognoscenti, umesto ovde, gde se
susretao samo sa nezgrapno bogatima.
Kada se penzioniem, govorio je Verne sam sebi, ispuniu podrum
retkim bordoom, ukrasiti salon Fragonarom i moda Bueom, a dane u
provoditi u potrazi za antikvitetnim nametajem i retkim knjigama u
Latinskoj etvrti.
Te noi, Verne je bio budan tek est i po minuta. Ipak, dok je urio
kroz podzemni hodnik banke, izgledao je kao da su ga njegov lini
krojai frizer uglancali do savrenstva. Besprekorno odeven u svileno
odelo, Verne pricnu u usta malo spreja i popravi kravatu u hodu. Nije
mu bilo prvi put da ga probude kako bi se pobrinuo za klijente koji su
stizali iz razliitih vremenskih zona. Iz tog razloga, svoje navike
spavanja je razvio po uzoru na Masai ratnike - afriko pleme ratnika
uvenih po svojoj sposobnosti da se probude iz najdubljeg sna i za
svega nekoliko sekundi budu pripravni za borbu.
Za boj spreman, pomisli Verne, plaei se da bi se poreenje ove
noi moglo pokazati kao neobino tano. Dolazak klijenta sa zlatnim
kljuem uvek je zahtevao dodatnu panju, ali dolazak klijenta sa
zlatnim kljuem za kojim je Sudska policija izdala poternicu bie
izuzetno delikatna stvar. Banka je imala dovoljno sukoba sa silama
zakona oko prava na privatnost svojih klijenata i bez dokaza da su neki
od njih kriminalci.
Pet minuta, rekao je Verne sam sebi. Ti ljudi moraju da napuste
moju banku pre nego to policija stigne.
Ako bude brzo delao, katastrofa moe biti izbegnuta. Verne e rei
policiji da su dotini begunci zaista uli u njegovu banku, kao to je
javljeno, ali da su odbijeni budui da nisu imali broj rauna. Da barem
prokleti uvar nije pozvao Interpol. Diskrecija oigledno nije re koju
je uvar od 15 evra na sat imao u svom reniku.

203
 PRAETORIOUS

Zaustavljajui se na pragu, on duboko uzdahnu i opusti miie.

Potom, namestivi 'srdaan' osmeh, otkljua vrata i ulete u prostoriju
poput toplog povetarca.
"Dobro vee", rekao je, gledajui ka klijentima. "Ja sam Andre
Verne. Kako vam mogu biti na us..." Ostatak reenice zastao je negde
ispod njegove Adamove jabuice. ena pred njim bila je posetilac koga
je najmanje oekivao.

"Izvinite, da li se poznajemo?" upita Sofi. Bankar je za trenutak

izgledao kao da je video duha.
"Ne...", promrmlja predsednik banke. "Ne verujem... Ovde se sve
deava u anonimnosti." On uzdahnu i usiljeno se osmehnu. "Pomonik
mi je rekao da imate zlatan klju, ali da nemate broj rauna. Mogu li da
pitam kako ste doli do ovog kljua?"
"Moj deda mi ga je dao", odgovori mu Sofi, pomno ga
posmatrajui. Njegova nelagoda sada je bila jo uoljivija.
"Zaista? Deda vam je dao klju, ali ne i broj rauna?"
"Nije imao vremena", ree Sofi. "Ubijen je veeras."
Na njene rei bankar se zatetura unatrag. "ak Sonijer je mrtav?"
upita, dok su mu se oi ispunjavale uasom. "Ali... kako?!"
Sada je Sofi ustuknula, nema od oka. "Vi ste poznavali mog dedu?"
Bankar Andre Verne izgledao je jednako zaprepaten. Pokuao je
da se umiri tako to se oslonio o sto. "ak i ja smo bili bliski prijatelji.
Kada se to dogodilo?"
"Veeras. U Luvru."
Verne ode do duboke kone fotelje i utonu u nju. "Moram oboma
da vam postavim izuzetno vano pitanje." Podie pogled ka Langdonu,
pa ga ponovo usmeri ka Sofi. "Da li je neko od vas dvoje umean u
njegovu smrt?"
"Ne!" ree Sofi. "Naravno da ne."
Verneov izraz bio je smrknut i on zastade, razmiljajui. "Vae
slike je Interpol razaslao svuda. Tako sam vas prepoznao. Trae vas

204
 PRAETORIOUS

zbog ubistva."
Sofi klonu. Fa je ve obavestio Interpol? Izgledalo je da je kapetan
motivisaniji nego to je Sofi oekivala. Brzo objasni Verneu ko je
Langdon i ta se te noi odigralo unutar Luvra.
Verne je bio zapanjen. "I dok je va deda umirao, ostavio vam je
poruku da pronaete gospodina Langdona?"
"Da. I ovaj klju." Sofi poloi zlatni klju na sto sa kafom ispred
Vernea, okreui ga tako da je peat Priorata ostao sa donje strane.
Verne pogleda kljuali ga ne dotaknu. "Ostavio vam je samo ovaj
klju? Nita drugo? Nikakvo pare papira?"
Sofi je znala da je u Luvru urila, ali je bila sigurna da nita drago
nije videla iza Bogorodice meu stenama. "Ne. Samo klju."
Verne beznadeno uzdahnu. "Bojim se da je svaki klju elektronski
povezan sa desetocifrenim brojem rauna koji funkcionie kao ifra.
Bez broja, va klju je bezvredan."
Deset cifara. Sofi je nevoljno izraunala kriptografsku
verovatnou. Deset milijardi moguih reenja. ak i kada bi mogla
uposliti najmonije kompjutere paralelnog procesiranja koje je Sudska
policija imala, jo uvek bi joj bilo potrebno nedelje da otkrije ifru.
"Sigurno nam, gospodine, sa obzirom na okolnosti, moete pomoi."
"ao mi je. Zaista ne mogu nita da uinim. Klijenti sami biraju
svoj broj rauna preko posebnog terminala, to znai da je broj rauna
poznat samo klijentu i kompjuteru. To je jedan nain da se osigura
anonimnost. Kao i sigurnost naih zaposlenih."
Sofi je shvatala. Supermarketi su postupali na isti nain.
ZAPOSLENI NEMAJU KLJUEVE OD SEFA. Ova banka oigledno nije
elela da rizikuje da neko ukrade klju i potom, uzevi zaposlenog za
taoca, sazna broj rauna.
Sofi sede pored Langdona, pogleda klju, potom Vernea. "Imate li
ikakvu predstavu o tome ta je moj deda ostavio u vaoj banci?"
"Ba nikakvu. To je princip Geldschrank banke."
"Gospodine Verne", insistirala je, "imamo veoma malo vremena

205
 PRAETORIOUS

noas. Biu veoma direktna, ako dozvolite." Posegnu za zlatnim

kljuem i okrete ga, gledajui bankara u oi dok ga je suoavala sa
peatom Sionskog priorata. "Da li vam simbol na ovom kljuu neto
znai?"
Verne pogleda ljiljan bez ikakve reakcije.
"Ne, ali mnogi nai klijenti ugraviraju znak kompanije ili inicijale
na svoje kljueve."
Sofi uzdahnu, jo uvek ga paljivo posmatrajui. "Ovaj peat je
simbol tajnog drutva poznatog kao Sionski priorat."
Verne ponovo nije pokazao nikakvu reakciju. "O tome nita ne
znam. Va deda mi je bio prijatelj, ali razgovarali smo uglavnom o
poslu." ovek namesti kravatu, sada ve nervozan.
"Gospodine Verne", insistirala je Sofi, odlunim tonom. "Moj deda
me je nazvao veeras i rekao mi da smo on i ja u velikoj opasnosti.
Rekao je da mora neto da mi da. Dao mi je kljuvae banke. A sada je
mrtav. Sve to moete da nam kaete bie od pomoi."
Verne se znojio. "Moramo da izaemo iz zgrade. Plaim se da e
policija uskoro stii. Moj uvar je obavestio Interpol."
Sofi se toga i plaila. Pokua poslednji put. "Moj deda je rekao da
mora da mi kae istinu o mojoj porodici. Da li vam to ita govori?"
"Gospoice, vaa porodica je nastradala u automobilskoj nesrei
kada ste bili mladi. ao mi je. Znam da vas je deda veoma voleo.
Nekoliko puta mi je pomenuo kako ga boli to se ne viate."
Sofi nije znala ta da odgovori.
Langdon upita: "Da li sadraj ovog sefa ima ikakve veze sa
Sangrealom?"
Verne ga udno pogleda. "Ne znam ta je to." Upravo tada,
Verneov mobilni telefon zazvoni i on ga tre sa pojasa. "Oui?" Sluao je
za trenutak, iznenaenog i sve zabrinutijeg izraza lica. "La police? Si
rapidement?" Opsova, izdade brze naredbena francuskom i ree da e
biti u holu za minut.
Prekidajui vezu, okrenuo se ka Sofi. "Policija je reagovala mnogo

206
 PRAETORIOUS

bre nego inae. Stiu ovog asa."

Sofi nije nameravala da ode praznih ruku. "Recite im da smo doli
i ve otili. Ako ele da pretrae banku, zahtevajte nalog za pretres. To
e im oduzeti vreme."
"ujte", ree Verne, "ak je bio moj prijatelj a ni moja banka ne
trpi ovakve vrste pritiska, pa iz ta dva razloga, ne nameravam da vas
prepustim policiji. Dajte mi minut i smisliu kako da neopaeno
napustite banku. Vie ne smem da se meam." Onustade i pouri ka
vratima. "Ostanite ovde. Srediu sve i potom u se vratiti."
"Ali ta je sa sefom", upita Sofi. "Ne moemo samo tako da odemo."
"Tu ne mogu nita da uradim", ree Verne, izlazei brzo. "ao mi
je."
Sofi je za trenutak gledala za njim, pitajui se da li je broj rauna
zakopan negde u bezbrojnim pismima i paketima koje joj je deda slao
tokom godina a koje nije otvarala.
Langdon iznenada ustadei Sofi primeti neoekivani sjaj
zadovoljstva u njegovim oima.
"Roberte? Smeje se."
"Tvoj deda je bio genije."
"Molim?"
"Deset cifara?"
Sofi nije imala pojma o emu govori.
"Broj rauna", ree on, dok mu se licem irio poznati iskrivljeni
osmeh. "Prilino sam siguran da nam ga je ipak ostavio."
"Gde?"
Langdon izvadi snimak mesta zloina i ispravi ga na stoiu sa
kafom. Sofi je trebalo samo da proita prvi red i shvati da je Langdon u
pravu.
13-3-2-21-1-1-8-5
O, rana davi,

207
 PRAETORIOUS

Al' demon zlo ini!

P.S. Pronai Roberta Langdona

208
 PRAETORIOUS

Poglavlje 44

Deset cifara", ree Sofi, a kriptografski marci je podioe dok je

prouavala snimak.
13-3-2-21-1-1-8-5
Deda je napisao broj svog rauna na podu Luvra!
Kada je prvi put ugledala Fibonaijeve brojeve napisane na
parketu, pretpostavila je da je njihova jedina svrha da navedu Sudsku
policiju da pozove kriptografe i tako ukljue Sofi u istragu. Kasnije,
shvatila je da su brojevi takoe i klju za deifrovanje ostalih redova -
niz bez reda... numeriki anagram. Sada, krajnje zadivljena, otkrila je
da brojevi imaju jo vanije znaenje. Gotovo sigurno su otvarali
misteriozni sef njenog dede.
"Bio je majstor igre rei", ree Sofi, okreui se ka Langdonu.
"Oboavao je viestruke slojeve znaenja. ifre unutar ifri."
Langdon je ve poao ka elektronskoj tabli pored prenosne trake.
Sofi zgrabi snimak i pouri za njim.
Tabla je imala tastaturu slinu onoj na aparatima za podizanje
gotovine u bankama. Na monitoru je stajao logo banke u obliku krsta.
Pored tastature nalazio se trouglasti otvor. Sofi pouri da ubaci kljuu
njega.
Slika na monitoru se istog trenutka promeni:
BROJ RAUNA: _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Kursor je treptao. I ekao.
Deset cifara. Sofi proita brojeve sa snimka, a Langdon ih ukuca.
BROJ RAUNA: 1332211185
Kada je ukucao poslednju cifru, stanje na monitoru se ponovo
promeni. Pojavi se poruka na nekoliko jezika. Sa engleskim na samom
vrhu.
PANJA:
Pre nego to pritisnete 'ENTER', molimo Vas da proverite tanost

209
 PRAETORIOUS

Vaeg broja rauna.

Radi Vae sopstvene sigurnosti, ako kompjuter ne prepozna broj
Vaeg rauna, sistem e se automatski iskljuiti.
"Fonction terminer", ree Sofi, mrtei se. "Izgleda da imamo samo
jednu ansu." Standardni automati za podizanje gotovine omoguavali
su korisniku tri pokuaja da ukuca ispravan PIN kod pre nego to bi
zaplenili njegovu kreditnu karticu. Ovo oigledno nije bio obian
automat za gotovinu.
"Cifre su u redu", potvrdi Langdon, paljivo poredei ono to su
ukucali sa brojevima na snimku. Potom pokaza na 'ENTER' tipku.
"Hajde."
Sofi isprui kaiprst ka tastaturi, ali zastade. Neobina misao joj se
javi.
"Hajde", pourivao ju je Langdon. "Verne e se uskoro vratiti."
"Ne." Ona povue ruku. "Ovo nije ispravan broj rauna."
"Naravno da jeste! Deset cifara. ta bi drugo moglo biti?"
"Suvie je nasumino."
Suvie nasumino? Langdon se uopte nije slagao. Svaka je banka
savetovala svojim klijentima da nasumice odaberu PIN kod kako ga
niko ne bi mogao pogoditi. Klijenti ove banke sasvim su sigurno dobili
isti savet za odabiranje broja rauna.
Sofi obrisa sve to su ukucali i samouvereno pogleda Langdona.
"Suvie je velika sluajnost to se cifre u ovom navodno nasuminom
broju rauna mogu poredati u Fibonaijev niz."
Langdon shvati da je u pravu. Ranije te veeri, Sofi je pretumbala
ovaj broj u Fibonaijev niz.
Sofi je ponovo bila ispred tastature, ovaj put unosei drugi broj,
napamet. "tavie, imajui na umu da je moj deda oboavao simboliku i
ifre, izgleda da odatle sledi da bi za broj rauna odabrao neto to mu
znai, neto to bi lako mogao da zapamti." Zavrila je ukucavanje i
lukavo se nasmeila. "Neto to izgleda nasumino... ali zapravo nije."
Langdon pogleda monitor.

210
 PRAETORIOUS

BROJ RAUNA: 1123581321

Bio mu je potreban trenutak, ali kada je shvatio, znao je da je u
pravu.
Fibonaijev niz.
1-1-2-3-5-8-13-21
Kada se Fibonaijev niz stopi u desetocifreni broj, postajao je
bukvalno neprepoznatljiv. Lako za pamenje, a ipak naizgled
nasumino. Genijalna desetocifrena ifra koju Sonijer nikada ne bi
zaboravio. tavie, bilo je to savreno objanjenje zato se broj
navrljan na podu Luvra mogao transformisati u uvenu matematiku
progresiju.
Sofi se nagnu i pritisnu tipku 'ENTER'.
Nita se ne dogodi.
Barem nita to bi oni mogli videti.

Tog trenutka, ispod njih, u peinolikom podzemnom sefu banke,

robotska kanda se pokrenula. Klizei po dvosmernom transportnom
sistemu prikaenom za tavanicu, kanda potrai odgovarajue
koordinate. Na cementnom podu ispod nje, stotine identinih
plastinih sanduia lealo je poredano na ogromnoj reetki... poput
nizova malih kovega u podzemnoj kripti.
Kanda se zaustavi i spusti, i elektrino oko potvrdi ispravnost bar
koda na kutiji. Potom, sa kompjuterskom preciznou, kada zgrabi
Teku drku i trgnu kovei navie. Nove se komande pokrenue i
kanda prenese kutiju do drugog kraja sefa, zaustavljajui se ispred
nepokretnog prenosnog pojasa.
Sada sasvim paljivo, ruica poloi koveg i odmaknu se.
Kada je kutija poloena, prenosili pojas zabruja...

Nekoliko spratova iznad, Sofi i Langdon sa olakanjem odahnue

kada prenosni pojas poe da se kree. Stojei pored trake, oseali su se
kao iscrpljeni putnici koji ekaju misteriozni prtljag iji im sadraj nije

211
 PRAETORIOUS

bio poznat.
Prenosna traka ue u prostoriju sa desne strane, kroz uzani
prorez ispod pokretnih vrata. Metalna vrata kliznue navie i velika
plastina kutija izroni iz dubina na krunoj prenosnoj traci. Kutija je
bila crna, od teke livene plastike, i daleko vea nego to je Sofi
oekivala. Izgledala je poput kovega za avionski transport kunih
ljubimaca, samo bez ikakvih otvora.
Kutija se zaustavi upravo ispred njih.
Langdon i Sofi nemo su zurili u misteriozni koveg.
Kao i sve ostalo u vezi sa ovom bankom, i koveg je bio
industrijski - metalni zatvarai, nalepnica sa bar kodom na vrhu,
izlivena izdrljiva drka. Sofi pomisli da lii na ogromnu kutiju za alat.
Ne gubei vreme, Sofi podie dve kope okrenute ka njoj. Potom
baci pogled na Langdona. Zajedno, podigoe teki poklopac i pustie ga
da se srui na suprotnu stranu.
Primaknuvi se, zavirie u sanduk.
Na prvi pogled, Sofi je pomislila da je sanduk prazan. Potom neto
ugleda. Na dnu kovega. Usamljeni predmet.
Uglaana drvena kutija bila je otprilike veliine kutije za cipele i
imala izrezbarene arke. Drvo je bilo bogato tamnopurpurno, sa jasnim
arama. Ruino drvo, shvati Sofi. Omiljeno drvo njenog dede. Na
poklopcu se nalazila prekrasna intarzija rue. Sofi i Langdon razmenie
zbunjene poglede. Sofi se nagnu i zgrabi kutiju, vadei je napolje.
Boe, kako je teka!
Obazrivo ju je prenela do velikog stola. Langdon je stajao pored
nje. Oboje su zurili u mali koveg sa blagom po koje ih je oito poslao
njen deda.
Langdon je netremice posmatrao runo urezanu sliku na poklopcu
ruu sa pet latica. Mnogo puta je video takvu ruu. "Rua sa pet
latica", proaputao je, "predstavlja simbol Priorata za Sveti gral."
A Sofi se okrete i pogleda ga. Langdon je znao o emu razmilja. I
sam je o tome razmiljao. inilo se da dimenzije kutije, teina njenog

212
 PRAETORIOUS

sadraja i simbol Priorata za Gral upuuju samo na jedno. Hristov putir

nalazi se u ovoj drvenoj kutiji. Langdon ponovo ree sam sebi da to nije
mogue.
"Savrene je veliine", proaputa Sofi, "da se u nju smesti... putir."
Nemogue da je to putir.
Sofi privue kutiju preko stola ka sebi, spremajui se da je otvori.
Meutim, dok ju je vukla, dogodi se neto neoekivano. Iz kutije dopre
neobian, uborei zvuk.
Langdon sa zakanjenjem shvati. Unutra se nalazi tenost?
Sofi je izgledala jednako zbunjeno. "Jesi li uo?..."
Langdon klimnu, izgubljen. "Tenost."
Naginjui se napred, Sofi polako pomaknu kopu i podie
poklopac. Predmet unutra nije nalikovao niemu to bi Langdon
oekivao. Meutim, jedna stvar im je oboma odmah postala jasna. Ovo
definitivno nije Hristov putir.

213
 PRAETORIOUS

Poglavlje 45

Policija je blokirala ulicu", ree Andre Verne, ulazei u ekaonicu.

"Bie teko izvesti vas odavde." Kad je za sobom zatvorio vrata, Verne
ugleda teki plastini sanduk na prenosnoj traci i ukopa se u mestu.
Boe! Pristupili su Sonijerovom raunu?
Sofi i Langdon bili su za stolom, priljubljeni jedno uz drago i
nagnutinad neim to je liilo na veliku drvenu kutiju za nakit. Sofi
istog trenutka spusti poklopac i podie pogled. "Ipak smo znali broj
rauna", ree.
Verne je ostao bez teksta. Ovo je sve menjalo. On sa respektom
odvrati pogled od kutije i pokua da smisli svoj sledei potez. Moram
da ih izvedeni iz banke! Ali kako je policija ve postavila barikade,
Verne je mogao da smisli samo jedan nain da to izvede. "Gospoice
Nevo, ako vas bezbedno izvedem iz banke, hoete li predmet poneti sa
sobom ili ga vraate u sef pre nego to krenete?"
Sofi pogleda Langdona, a potom Vernea. "Moramo da ga
ponesemo."
Verne klimnu. "U redu. U tom sluaju, ta god da je u pitanju,
predlaem da ga zamotate u jaknu dok budemo prolazili hodnikom. Ne
bih eleo da ga bilo ko dragi vidi."
Dok je Langdon skidao sako, Verne pouri do prenosne trake,
zatvori sada prazan koveg i ukuca niz jednostavnih komandi.
Prenosna traka poe ponovo da se kree, odnosei plastini sanduk
natrag u sef. Vadei zlatni klju iz otvora pored komandne table,
predade ga Sofi.
"Ovuda. Pourimo."
Kada stigoe do stranje platforme za utovar, Verne ugleda blesak
policijskih svetala koji je dopirao iz podzemne garae. Namrti se.
Verovatno su blokirali rampu. Zaista u probati ovo da izvedem? Sada
se preznojavao.
Verne pokaza na jedan od baninih malih oklopnih kamiona.
Transport sr bila je jo jedna usluga koju je Cirika depozitna banka

214
 PRAETORIOUS

nudila. "Uite u prostor za prtljag", ree, otvarajui teka zadnja vrata i

pokazujui na odeljak od blistavog elika. "Odmah se vraam."
Dok su se Sofi i Langdon penjali u kamion, Verne pouri preko
platforme za utovar do kontrolorove kancelarije, ue unutra, pokupi
kljueve od kamiona i pronae vozaevu uniformu i kaket. Skidajui
svoj sako i kravatu, poe da oblai vozaku jaknu. Predomiljajui se,
stavi opasa sa futrolom za pitolj ispod uniforme. Dok je izlazio,
zgrabio je vozaev pitolj sa police, ubacio arer i gurnuo ga za pojas,
zakopavajui uniformu preko njega.
Vrativi se do kamiona, Verne natue vozaku kapu nisko na elo i
baci pogled na Sofi i Langdona, koji su stajali unutar prazne eline
kabine.
"Bie vam potrebno ovo", ree Verne, posegnuvi unutra i
pritisnuvi zidni prekida kako bi upalio jedinu sijalicu na tavanici
spremita. "I bolje je da sednete. Ni zvuka dok ne proemo kroz
kapiju."
Sofi i Langdon sedoe na metalni pod. Langdon je drao blago
umotano u svoj sako od tvida. Zalupivi teka vrata, Verne ih zakljua.
Potom se smesti iza upravljaa i pokrenu motor.
Dok se oklopno vozilo kloparajui kretalo ka gornjem delu spusta,
Verne je oseao kako mu se znoj ve skuplja ispod vozake kape. Video
je da se ispred nalazi mnogo vie policijskih svetala nego to je
zamiljao. Dok se kamion penjao uz uspon, unutranja kapija se otvori
ka unutra kako bi ga propustila. Verne proe i saeka da se kapija iza
njega zatvori pre nego to je krenuo napred, ka sledeem senzoru.
Druga kapija se takoe otvori. Ostao je jo samo ulaz.
Kao i policijska kola koja su blokirala vrh uspona.
Verne otre znoj sa ela i produi.
Viljasti policajac izae iz kola i mahnu mu da se zaustavi nekoliko
metara od barikade. etvoro patrolnih kola bilo je parkirano napolju.
Verne se zaustavi. Navlaei vozaku kapu dublje na elo, nabaci
onoliko grub izraz lica koliko su mu to njegova kultura i vaspitanje
doputali. Ne pomerajui se sa vozakog sedita, on otvori vrata i
pogleda nanie ka agentu, ije je lice bilo ozbiljno i ukasto.

215
 PRAETORIOUS

"Qu 'est-ce qui se passe ?" Verne grubo upita.

"Je suis Jerome Collet", ree agent. "Lieutenant Police Judiciaire."
Pokaza na teretni prostor kamiona. "Qu'est-ce qu'il y a l-dedans?"
"Otkud, kog avola, ja da znam", odgovori Verne na prostom
francuskom. "Ja sam samo voza."
Kole nije bio impresioniran. "Traimo dvoje kriminalaca."
Verne se nasmeja. "Onda ste doli na pravo mesto. Neki od ovih
gadova za koje vozim imaju toliko novca da mora da su kriminalci."
Agent podie sliku iz pasoa Roberta Langdona. "Da li je ovaj
ovek bio u vaoj banci veeras?"
Verne slegnu ramenima. "Nemam pojma. Ja sam radnik na
utovaru. Nas ne putaju ni blizu klijentima. Mora da ue i pita na
recepciji."
"Vaa banka zahteva nalog za pretres pre nego to nas pusti
unutra."
Verne nabaci zgaen izraz. "Administracija. Nemoj me vui za
jezik."
"Otvorite kamion, molim vas." Kole pokaza ka teretnom delu.
Verne je zurio u agenta, usiljeno se nasmejavi. "Da otvorim
kamion? Ti misli da ja imam kljueve? Misli da nama veruju? Treba
da vidi bednu plutu koju dobijam."
Agent nakrivi glavu na jednu stranu, oigledno mu ne verujui.
"Hoete da kaete da nemate kljueve od sopstvenog kamiona?"
Verne odmahnu glavom. "Ne od teretnog dela. Samo od kabine.
Ove kamione zapeati nadzornik na platformi za utovar. Onda kamion
eka dok neko ne odnese kljueve od teretnog dela do odredita. Kad
ujemo da su kljuevi kod primaoca, tada dobijamo odobrenje da
vozimo. Ni sekundu ranije. Nikada ne znam ta kog avola teglim."
"Kada je ovaj kamion zapeaen?"
"Mora da je to bilo pre nekoliko sati. Veeras vozim skroz do St.
Turijala. Kljuevi od teretnog dela su ve tamo."

216
 PRAETORIOUS

Dok ga je posmatrao kao da pokuava da mu proita misli, agent

nita nije odgovarao.
Kapljica znoja se spremala da kapne niz Verneov nos.
"Dozvoljava?" ree, briui nos rukavom i pokazujui na policijska
kola koja su mu blokirala put. "Jako urim."
"Da li svi vozai nose rolekse?" upita agent, pokazujui na Verneov
lanak.
Verne spusti pogled i vide svetlucavi kai svog apsurdno skupog
sata kako izviruje ispod rukava njegove jakne. Merde. "Ovo ubre?
Kupio sam ga za dvadeset evra na ulici od nekog Tajvanca, na Sen
ermen de Preu. Prodau ti ga za etrdeset."
Agent je utao, i naposletku se skloni. "Ne, hvala. Bezbedno
putujte."
Verne se nije usudio da die sve dok kamion nije odmakao dobrih
pedeset metara niz ulicu. A sada je imao drugi problem. Svoj tovar.
Kuda da ihvozim?

217
 PRAETORIOUS

Poglavlje 46

Sajlas je leao potrbuke na madracu u svojoj sobi, putajui da se

krv na ranama od bievanja na njegovim leima zgrua na vazduhu.
Veeranja druga serija druenja sa "disciplinom" donela mu je
nesvesticu i slabost. Jo uvek nije uklonio pojas od kostreti i oseao je
kako mu krv curi niz unutranju stranu butine. Ipak, nije mogao pred
sobom da opravda skidanje pojasa.
Izneverio sam Crkvu.
Daleko gore, izneverio sam biskupa.
Veeras je trebalo da bude spasenje biskupa Aringarose. Pre pet
meseci, biskup se bio vratio sa sastanka u Vatikanskoj opservatoriji,
gde je saznao neto to ga je duboko promenilo. Nedeljama je bio
potiten, da bi naposletku podelio brigu sa Sajlasom.
"Ali to je nemogue!" Sajlas je uzviknuo. "Ne mogu to da
prihvatim!"
"Istina je", rekao je Aringarosa. "Nezamislivo, ali istinito. Za samo
est meseci."
Biskupove rei su prestravile Sajlasa. Molio se za spasenje, pa ak i
u takvim mranim danima njegova vera u Boga i Put nije poputala.
Tek mesec dana kasnije oblaci se volebno razioe i svetio nade poe
da se pomalja.
Boansko uplitanje, tako je to nazvao Aringarosa.
Po prvi put je izgledalo da biskup gaji nadu. "Sajlase", proaputao
je, "Bog nam je pruio priliku da zatitimo Put. Naa borba e, kao i sve
borbe, zahtevati rtve. Hoe li da bude Boji vojnik?"
Sajlas je pao na kolena pred biskupom Aringarosom - ovekom
koji mu je dao novi ivot - i rekao: "Ja sam jagnje Gospodnje.
Raspolaite mnome, kao pastir, kako vae srce nalae."
Kada mu je Aringarosa izloio mogunost koja im se ukazala,
Sajlas je znao da u pitanju moe biti samo Boja ruka na delu. Volebna
sudbina! Aringarosa je Sajlasa povezao sa ovekom koji je predloio

218
 PRAETORIOUS

plan - ovekom koji se nazivao Uiteljem. Iako se Uitelj i Sajlas nikada

ne behu sreli licem u lice, svaki put kada su razgovarali telefonom
Sajlas je bio ispunjen strahopotovanjem, kako zbog dubine Uiteljeve
vere tako i zbog raspona njegove moi. Izgledalo je da Uitelj sve zna,
da ima oi i ui na svim mestima. Kako je Uitelj dolazio do svojih
informacija Sajlas nije znao, ali Aringarosa je predano verovao Uitelju
i Sajlasu je rekao da ini isto. "Radi kako ti Uitelj govori", rekao je
Sajlasu biskup, "i izai emo kao pobednici."
Pobednici. Sajlas je sada zurio u goli pod i plaio se da im je pobeda
izmakla. Uitelj je prevaren. Kljuni kamen je bio varljivi orsokak. A sa
prevarom, sva nada je iezla.
Sajlas je eleo da nazove biskupa Aringarosu i upozori ga, ali
Uitelj je veeras prekinuo sve njihove kanale komunikacije. Radi nae
bezbednosti.
Naposletku, prevazilazei ogroman strah, Sajlas se uspuza na noge
i pronae svoj ogrta, koji je leao na podu. Iz depa uze mobilni
telefon. Pognuvi glavu od srama, okrenu broj.
"Uitelju", proaputao je, "sve je izgubljeno." Sajlas iskreno ispria
kako je prevaren.
"Suvie brzo gubi veru", odgovori Uitelj. "Upravo sam primio
vesti. Najmanje oekivane, ali izuzetno dobrodole. Tajna je u ivotu.
ak Sonijer je preneo ono to je trebalo pre nego to je umro. Uskoro
u te pozvati. Na noanji posao jo uvek nije okonan."

219
 PRAETORIOUS

Poglavlje 47

Vonja u slabo osvetljenom teretnom delu oklopnog kamiona bila

je poput vonje u eliji. Langdon se borio protiv dobro mu poznate
nervoze koja ga je muila u zatvorenom prostoru. Verne je rekao da e
nas odvesti na bezbednu udaljenost od grada. Kuda? Koliko daleko?
Langdonu su se noge ukoile od sedenja po turski na metalnom
podu i on promeni poloaj, trgnuvi se kada krv ponovo potee donjim
delom njegovog tela. U rukama je jo uvek stezao neobino blago koje
su izneli iz banke.
"Mislim da smo sada na autoputu", proaputa Sofi.
Langdon je oseao isto to. Kamion je, nakon zaustavljanja na kapiji
banke, krenuo napred, skreui i levo i desno neko vreme, i sada je
ubrzavao do, kako se inilo, najvee brzine. Ispod njih, gume otporne
na metke tutnjale su po glatkom asfaltu. Usredsreujui se na
dragoceni smotuljak u rukama, Langdon ga poloi na pod, odmota sako
i izvadi kutiju, povlaei je ka sebi. Sofi se premesti tako da su sedeli
jedno pored drugog. Langdonu je izgledalo kao da su dvoje dece koja
su se zbila nad boinim poklonom.
Nasuprot toplim bojama kutije od ruinog drveta, intarzija u
obliku rue bila je nainjena od bledog drveta, verovatno jelovine, koje
je jasno sijalo pod slabim svetlom. Rua. itave armije i religije
izgraene su oko ovog simbola. Kao i tajna drutva. Rozenkrojceri.
Vitezovi Ruinog krsta.
"Hajde", ree Sofi. "Otvori je."
Langdon duboko uzdahnu. Poseui za poklopcem, baci jo jedan
pogled pun divljenja na komplikovanu intarziju i potom, otkaivi
kopu, podie poklopac i otkri tajanstveni predmet u kutiji.
Langdon je gajio nekoliko fantazija u vezi sa onim to bi mogli
otkriti u kutiji, ali svaka od njih bese pogrena. Udobno uukan u
grimiznu svilu leao je predmet koji Langdon ni izbliza nije shvatao.
Izraen od uglaanog belog mermera, bio je to kameni cilindar
priblino dimenzija tube sa teniskim lopticama. Meutim, cilindar je

220
 PRAETORIOUS

bio znatno komplikovaniji od jednostavnog kamenog valjka i inilo se

da je sastavljen od mnogo delova. Pet mermernih diskova veliine
krofne bili su poredani i privreni jedan uz drugi unutar delikatnog
bakarnog okvira. Liilo je to na neku vrstu kaleidoskopa u obliku
valjka sastavljenog od vie tokica. Svaki kraj cilindra privrivala je
po jedna kapica, takoe mermerna, tako da nije bilo mogue zavirili u
njegovu unutranjost. S obzirom na to da se ulo bukunje, Langdon je
pretpostavljao da je cilindar upalj.
Jednako zbunjujua kao i konstrukcija cilindra, meutim, bila su i
pismena svuda po njegovoj povrini, to je prvenstveno privlailo
Langdonovu panju. Na svakom od pet diskova paljivo je ugravirana
ista neverovatna serija slova - itava abeceda. Cilindar je podseao
Langdona na jednu od njegovih igraaka iz detinjstva - drku sa
ispisanim pokretnim delovima, koji su se mogli okretati kako bi se
stvorile razliite reci.
"Neverovatno, zar ne?" proaputala je Sofi.
Langdon podie pogled. "Ne znam. ta je, do avola, to?"
Primeti blesak u Sofinim oima. "Moj deda je to pravio iz hobija.
Izumeo ih je Leonardo da Vini."
ak i pod priguenim svetlom Sofi je primetila Langdonovo
iznenaenje.
"Da Vini?" promrmljao je, ponovo gledajui predmet.
"Da. Zove se kripteks. Prema mom dedi, nacrt je potekao iz jednog
od Da Vinijevih tajnih dnevnika."
"emu slui?"
Imajui na umu veeranje dogaaje, Sofi je znala da bi odgovor na
to pitanje mogao nositi neke zanimljive implikacije. "To je sef, ree
ona. "Za pohranjivanje tajnih informacija."
Langdonove oi se jo vie razrogaie.
Sofi mu objasni da je jedan od omiljenih hobija njenog dede bilo
pravljenje modela Da Vinijevih pronalazaka. Talentovani zanatlija koji
je sate provodio u svojoj radionici za metal i drvo, ak Sonijer je uivao
da stvara po uzoru na velike majstore - Faberea, mnoge specijaliste za

221
 PRAETORIOUS

gravuru i daleko praktinijeg, Leonarda da Vinija.

ak i letimino pregledanje Da Vinijevih dnevnika otkrivalo je
stotine njegovih pronalazaka koje nikada nije realizovao. Jedna od
omiljenih razbibriga aka Sonijera bilo je oivljavanje Da Vinijevih
manje poznatih ideja - sprava za merenje vremena, pumpi za vodu,
kripteksa, pa ak i detaljno razraenog modela srednjovekovnog
francuskog viteza, koji je sada ponosno stajao na radnom stolu u
njegovoj kancelariji. Kao rezultat prouavanja iz anatomije i
kineziologije, Da Vini je 1495. napravio nacrt unutranjeg mehanizma
robota-viteza koji je imao sve zglobove i tetive, i bio osmiljen tako
da moe da ustane, mae rukama i pomera glavu zahvaljujui
fleksibilnom vratu dok otvara i zatvara anatomski uverljivu vilicu. Taj
vitez u oklopu, odu vekje verovala Sofi, bio je najdivnija stvar koji je
njen deda ikada napravio... odnosno, sve dok nije videla kripteks u ovoj
kutiji od ruinog drveta.
"Napravio mi je jedan ovakav kripteks kada sam bila mala", rekla
je. "Ali nikada nisam videla neki ovako ukraen i ovako velik."
Langdon nije skidao pogled sa kutije. "Nikada nisam uo za
kripteks."
Sofi nije bila iznenaena. Veina Leonardovih nerealizovanih
pronalazaka nikada nije prouavana, niti je imala ime. Bilo je mogue
da je termin kripteks pronalasku dao njen deda, io je odgovarajui
naziv za spravu koja se koristila kriptografijom kako bi zatitila
informacije napisane na savijutku u unutranjosti, ili kodeksu.
Da Vini je bio pionir kriptografije, znala je Sofi, iako mu je to
retko priznavano. Sofini predavai na univerzitetu su, predstavljajui
kompjuterske metode obezbeivanja podataka, hvalili moderne
kriptografe poput Zimermana i Snajera, ali nisu pominjali da je upravo
Leonardo pre mnogo vekova izumeo jedan od prvih osnovnih oblika
enkripcije javnim kljuem. Sofin deda joj je, naravno, ispriao sve o
tome.
Dok je njihov oklopni kamion tutnjao autoputem, Sofi je Langdonu
objasnila da je kripteks predstavljao Da Vinijevo reenje dileme kako
poslati poverljive poruke na velike daljine. U eri bez telefona ili
elektronske pote, jedini izbor su bili potonoe. Na nesreu, ako bi

222
 PRAETORIOUS

potonoa posumnjao da pismo sadri vredne informacije, mogao je

vie da zaradi ako ih proda neprijateljima nego ako isporui pismo
kome je namenjeno.
Mnogi veliki umovi u prolosti pronalazili su kriptografska reenja
kako bi zatitili podatke: Julije Cezar je razvio emu pisanja u iframa
poznatu kao Cezarova kutija; Marija, kraljica kotske, smislila je ifru
supstitucije i tako je slala tajna nareenja iz zatvora; dok je genijalni
arapski naunik Abu Jusuf Ismail al-Kindi titio svoje tajne zahvaljujui
genijalno zamiljenoj ifri polialfabetske supstitucije.
Da Vini je, meutim, zamenio matematiku i kriptografiju
mehanikim reenjem. Kripteksom. Prenosnom kutijom u koju su se
mogla bezbedno pohraniti pisma, karte, dijagrami, bilo ta. Kada bi
informacija bila zapeaena unutar kripteksa, samo je onaj koji je
posedovao odgovarajuu ifru mogao da joj prie.
"Potrebna nam je ifra", ree Sofi, pokazujui na brojanike sa
slovima. "Kripteks funkcionie nalik bravi sa kombinacijama za bicikle.
Ako poreda brojanike pravilno, brava se otvara. Ovaj kripteks ima
pet brojanika. Ako ih poreda kako treba, lebovi se unutra dovedu u
isti niz i itav cilindar se otvori."
"A onda?"
"Kada se cilindar otvori, pristupa upljem sredinjem delu u koji
se moe smestiti mali svitak."
Langdon nije mogao da veruje. "I kae da ti je deda to pravio kada
si bila mala?"
"Neke, da. Za roendan bi mi poklonio kripteks i rekao bi mi
zagonetku. Reenje zagonetke je bila ifra za kripteks, i kada bih ga
otkrila, mogla sam da ga otvorim i pronaem roendansku estitku."
"Mnogo truda oko estitke."
"Ne, na estitki bi se uvek nalazila druga zagonetka ili putokaz.
Deda je voleo da smilja komplikovani lov na blago koji je vodio po
itavoj kui, a koji bi me naposletku doveo tlo mog pravog poklona.
Svaki je lov na blago bio provera karaktera ili zasluge, kako bi se
proverilo da li sam zasluila nagradu. A provere nikada nisu bile
jednostavne."

223
 PRAETORIOUS

Langdon ponovo pogleda napravu, jo uvek skeptian. "Ali zato

ga ne otvoriti na silu? Ili ga razbiti? Metal izgleda krhko, a mermer je
meki kamen."
Sofi se nasmeila. "Zato to je Da Vini bio suvie pametan da to ne
bi predvideo. Osmislio je kripteks tako da se, ukoliko proba da ga
otvori na silu svitak automatski uniti. Gledaj." Sofi posegnu u kutiju i
paljivo izvadi cilindar. "Svaka poruka koja se ubacuje unutra prvo se
napie na svitku papirusa."
"A ne na paretu koe?"
Sofi odmahnu glavom. "Na papirusu. Znam da je ovija koa bila
mnogo izdrljivija i ea u to doba, ali morao je to biti papirus. to
tanji to bolji."
"U redu."
"Pre nego to se papirus ubaci u odeljak u kripteksu, obmota se
oko krhkog stakalca."Ona nakrivi kripteks i tenost u njemu zaklokota.
"Staklo sa tenou."
"Sa kakvom tenou?"
Sofi se nasmei. "Sa siretom."
Langdon je oklevao za trenutak, a potom poe da klima glavom.
"Genijalno."
Sire i papirus, mislila je Sofi. Ako bi neko pokuao da na silu
otvori kripteks, staklena cev bi se razbila i sire bi brzo unitilo
papirus. Pre nego to bi neko stigao da izvadi svitak, on bi se pretvorio
u kau.
"Kao to vidi", ree mu Sofi, "jedini nain da se doe do poruke
unutra jeste ifra od pet slova. A ako imamo pet brojanika, svaki sa po
dvadeset est slova, to je dvadeset est na peti stepen." Brzo je
procenila broj permutacija. "Priblino dvanaest miliona mogunosti."
"Ako ti tako kae", ree Langdon, izgledajui kao da mu kroz
glavu prolazi priblino dvanaest miliona pitanja. "ta misli, kakva se
informacija nalazi unutra?"
"ta god da je u pitanju, deda je oigledno oajniki eleo da to

224
 PRAETORIOUS

ostane tajna." Zastade, sputajui poklopac kutije i posmatrajui

intarziju u obliku rue sa pet latica na njoj. Neto ju je muilo. "Jesi li
rekao, ranije, da je rua simbol Grala?"
"Upravo tako. U simbolizmu Priorata, rua i Gral su sinonimi."
Sofi nabra elo. "To je udno, jer mi je deda uvek govorio da rua
znai tajnovitost. Imao je obiaj da okai ruu na vrata svoje
kancelarije kod kue kada je obavljao neki poverljivi razgovor
telefonom ili kada nije eleo da ga uznemiravam. Podsticao me je da i
ja tako radim." Sreo, govorio joj je deda, umesto da se zakljuavamo
jedno od drugog, moemo da okaimo ruu - lafleur des secrets - na
vrata kada nam je potrebna privatnost. Na taj emo nain nauiti da
potujemo jedno drugo i da verujemo jedno drugom. Stari je rimski
obiaj da se okai rua.
"Sub rosa", ree Langdon. "Rimljani bi okaili ruu za vreme
sastanaka da bi naznaili da je sastanak poverljiv. Oni koji su
prisustvovali razumeli bi da ta god da je reeno pod ruom - ili sub
rosa - mora da ostane tajna."
Langdon joj na brzinu objasni da tajanstvenost koju rua
predstavlja nije jedini razlog to ju je Priorat koristio kao simbol Grala.
Rosa rugosa, jedna od najstarijih vrsta rue, imala je pet latica i
pentagonalnu simetriju, ba poput zvezde vodilje Venere, to je ruu
ikonografski snano povezivalo za enskou. Pored toga, rua je
stajala u dubokoj vezi sa konceptom "pravog pravca" i navigacije. Rua
kompasa pomagala je putnicima pri navigaciji, kao i Ruine linije,
longitudinalne linije na kartama. Iz ovog razloga, rua je bila simbol
koji je oznaavao Gral na mnogim nivoima - tajnovitost, enskost i
vodstvo - enski putir i zvezda vodilja koja je upuivala na skrivenu
istinu.
Kada je zavrio priu, izgledalo je da su mu se miii lica iznenada
stegli.
"Roberte? Jesi li dobro?"
Oi su mu bile prikovane za kutiju od ruinog drveta. "Sub... rosa",
promucao je, dok mu se oprezno oduevljenje irilo licem. "Nije
mogue."

225
 PRAETORIOUS

"ta?"
Langdon polako podie pogled. "Ispod znaka rue", proaputa on.
"Ovaj kripteks... mislim da znam ta je to."

226
 PRAETORIOUS

Poglavlje 48

Langdon je jedva mogao da poveraje u sopstvenu pretpostavku, pa

ipak, imajui na umu ko im je dao taj kameni cilindar, kako im ga je
dao, i sada ukrasnu ruu na poklopcu, odgonetka se prosto nametala.
U rukama mi je kljuni kamen Priorata.
Legenda je bila izriita.
Kljuni kamen je ifrovani kamen koji lei pod znakom rue.
"Roberte?" Sofi ga je posmatrala. "ta se deava?"
Langdonu je bio potreban trenutak da sabere misli. "Da li ti je
deda ikada priao o neemu to se naziva la def de vote?"
"Klju od sefa?" prevede Sofi.
"Ne, to je bukvalan prevod. Clef de vote je est arhitektonski
termin. Voute se ne odnosi na sef u banci, nego na svod luka. Poput
zasvoene tavanice."
"Ali zasvoene tavanice nemaju kljueve."
"Zapravo, imaju. Svaki kameni luk mora da ima centralni kamen u
obliku klina na vrhu koji povezuje delove i nosi svu teinu. Taj
kamenje, u arhitektonskom smislu, klju luka. Na engleskom ga
zovemo kljuni kamen." Langdon ju je gledao u oi, oekujui bilo
kakvu varnicu priseanja.
Sofi slee ramenima, sputajui pogled ka kripteksu. "Ali ovo
oigledno nije kljuni kamen."
Langdon nije znao odakle da krene. Masonska tehnika graenja
kamenih lukova sa kljunim kamenom bila je jedna od najbolje
sauvanih tajni ranog masonskog bratstva. etvrti stepen masona.
Arhitektura. Kljuni kamen. Sve je bilo povezano. Tajno znanje o tome
kako koristiti kljuni kamen da bi se izgradio luni svod deo je
mudrosti koji je od masona nainio tako bogate zanatlije, i tu tajnu su
paljivo uvali. Kljuni kamen je obavijala tradicionalna tajnovitost.
Ipak, kameni cilindar koji se nalazio u kutiji od ruinog
drveta bio je oigledno neto potpuno drugaije. Kljuni kamen

227
 PRAETORIOUS

Priorata ukoliko im se zaista on nalazio u rukama - uopte nije bio ono

to je Langdon zamiljao da jeste.
"Kljuni kamen Priorata nije moja specijalnost", priznao je
Langdon. "Moje interesovanje za Sveti gral prvenstveno je simboliko,
tako da se trudim da ignoriem obilje predanja koja upuuju kako doi
do njega."
Sofine obrve se izvie. "Pronai Sveti gral?"
Langdon s nelagodom potvrdi glavom, veoma paljivo odmerivi
rei koje e izrei. "Sofi, prema predanju Priorata, kljuni kamenje
ifrovama mapa... mapa koja otkriva skrovite Svetog grala."
Sofi je bila potpuno zbunjena. "I ti misli da je to ovo?"
Langdon nije znao ta da kae. ak je i njemu samom sve zvualo
nevro vatno, pa ipak logino. ifrovani kamen, skriven ispod znaka rue.
Ideja da je kripteks osmislio Leonardo da Vini - raniji Veliki
majstor Sionskog priorata - jo je jedan primamljivi pokazatelj da se
zaista radi o kljunom kamenu Priorata. Nacrt ranijeg Velikog
majstora... koji je mnogo vekova kasnije oiveo takoe jedan lan
Priorata. Veza suvie opipljiva da bi se zanemarila.
Tokom poslednje decenije, istoriari su za kljunim kamenom
tragali po francuskim crkvama. Oni koji su tragali za Gralom, a kojima
je bila poznata istorija ifrovanih dvosmislenosti Priorata, zakljuili su
da je la def de voute bukvalno kljuni kamen - arhitektonski kamen -
gravirani, ifrovani kamen, umetnut u luni prolaz u nekoj crkvi. Ispod
znaka rue. U arhitekturi, rue nisu nedostajale. Rozete kao prozori.
Rozetni reljefi. I, naravno, mnotvo petolista - ukrasnih cvetova sa pet
latica koji su se esto nalazili na vrhovima lukova, ba iznad samih
kljunih kamenova. Izgledalo je da je skrovite avolski jednostavno.
Mapa koja vodi do Svetog grala smetena visoko u vrhu nekog luka
neke zaboravljene crkve, podsmeva se slepim posetiocima koji prolaze
ispod nje.
"Ovaj kripteks ne moe biti kljuni kamen", prepirala se Sofi. "Nije
dovoljno star. Sigurna sam da je ovo napravio moj deda. Ne moe biti
deo neke drevne legende o Gralu."
"Zapravo", odgovori Langdon, oseajui kako ga prolaze marci

228
 PRAETORIOUS

uzbuenja, "veruje se da je kljuni kamen stvorio Priorat u poslednjih

nekoliko decenija."
U Sofinim oima blesnu neverica. "Ali ako ovaj kripteks otkriva
skrovite Svetog grala, zato bi ga moj deda ostavio meni? Ja nemam
pojma kako da ga otvorim, niti ta sa njim da radim. Ja ak i ne znam
ta je Sveti gral!"
Langdon shvati da je ona u pravu. Jo uvek joj nije objasnio pravu
prirodu Svetog grala. Taje pria morala da saeka. U ovom trenutku,
bili su usredsreeni na kljuni kamen.
Ako ovaj kripteks zaista to jeste...
Uz brujanje guma otpornih na metke, Langdon na brzinu objasni
Sofi sve to je uo o kljunom kamenu. Vekovima, navodno, najvea
tajna Priorata - lokacija na kojoj se nalazi Sveti gral - nije bila zapisana.
Radi bezbednosti, prenosila se na svakog novog senechala u usponu
usmenim putem, na tajnoj ceremoniji. Meutim, negde tokom prolog
veka, poela su govorkanja da se pravilo Priorata izmenilo. Moda
zbog novih elektronskih mogunosti prislukivanja. U svakom sluaju
Priorat se zavetovao da vie nikada ne izgovori lokaciju svetog
skrovita.
"Ali kako su onda mogli da prenose tajnu?" upita Sofi.
"Tu dolazimo do kljunog kamena", objasni Langdon. "Kada jedan
od etiri vrhovna lana umre, preostala tri sledeeg kandidata biraju iz
niih ealona, i on pota je senichal. Umesto da novom senichalu kau
gde je sakriven Sveti gral, stavili bi ga pred proveru tokom koje
dokazuje da je dostojan tajne."
Sofi kao da se uznemirila kad je to ula, i Langdon se iznenada seti
da je pomenula kako joj je deda prireivao igre lova na blago - preuves
de mirite. Istina, kljuni kamen je predstavljao slian koncept. S druge
strane, provere poput ove bile su izuzetno este u tajnim drutvima.
Najpoznatije su bile masonske, pri emu su lanovi bivali uzdizani na
vie stupnjeve tako to su dokazivali da umeju da uvaju tajnu i tako
to su prolazili kroz rituale i brojne testove zasluge tokom mnogih
godina. Zadaci su postajali progresivno tei, sve dok ne bi kulminirali
proglaenjem uspenog kandidata za masona trideset i drugog stupnja.

229
 PRAETORIOUS

"Dakle, kljuni kamen je preuve de mirite", ree Sofi. "Ukoliko

potencijalni senechal ume da ga otvori, dokazuje da je dostojan
informacije koja se u njemu krije."
Langdon klimnu. "Zaboravio sam da si imala iskustva sa tim."
"Ne samo sa dedom. U kriptografiji, to se zove 'samoovlaujui
jezik'. Odnosno, ukoliko si dovoljno pametan da ga proita,
dozvoljeno ti je da zna ta pie."
Langdon je oklevao za trenutak. "Sofi, jasno ti je da, ukoliko je ovo
zaista kljuni kamen, to pokazuje da je tvoj deda bio izuzetno moan
lan Sionskog priorata. Jedan od etiri vrhovna lana."
Sofi uzdahnu. "Jeste bio izuzetno moan u nekom tajnom drutvu.
U to sam sigurna. Mogu samo da pretpostavim da se radi o Prioratu."
Langdon se zbuni. "Ti si znala da je u nekom tajnom drutvu?"
"Videla sam neke stvari koje nije trebalo da vidim, pre deset
godina. Od tada nismo razgovarali." Ona zastade. "Moj deda nije bio
samo jedan od vrhovnih lanova grupe... Verujem da je bio vrhovni
lan."
Langdon nije mogao da veruje u ono to je uo. "Veliki majstor?
Ali... nema naina da ti to zna!"
"Radije ne bih o tome." Sofi odvrati pogled, izraza odlunog koliko
i bolnog.
Langdon je sedeo zapanjen, bez reci. Zak Sonijer? Veliki majstor?
Uprkos zapanjujuim posledicama do kojih bi dolo ukoliko je to tano,
Langdon je imao jeziv oseaj da se sve u tom sluaju gotovo savreno
uklapalo. Naposletku, prethodni Veliki majstori Priorata takoe su bili
istaknute javne linosti sa umetnikim sklonostima. Dokaz za tu
injenicu obelodanjen je pre dosta godina, u parikoj Bibliotheaue
Nationale, u dokumentima koji su postali poznati pod nazivom Les
Dossiers Secrets.
Svaki istoriar Priorata i svako ko se interesovao za Gral proitao
je Dossiers. Autentinost ovih spisa, koji su katalogizovani pod brojem
4 lm1 249, dokazali su mnogi strunjaci, potvrdivi na taj nain ono
to su istoriari sumnjali ve dugo vremena: u Velike majstore Priorata

230
 PRAETORIOUS

spadali su Leonardo da Vini, Botieli, ser Isak Njutn, Viktor Igo i, u

skorije vreme, an Kokto, uveni pariki umetnik.
Zato ne ak Sonijer?
Langdonova neverica se poveala kada je shvatio da je trebalo da
se sretne sa Sonijerom te veeri. Veliki majstor Priorata zakazao je
sastanak sa mnom. Zato? Da aska o umetnosti? Iznenada se to inilo
malo verovatnim. Naposletku, ako je Langdonov instinkt dobar, Veliki
majstor Sionskog priorata upravo je preneo legendarni kljuni kamen
bratstva na svoju unuku i pri tome je uputio da pronae Roberta
Langdona.
Nezamislivo!
Langdonova mata nije mogla da zasmisli skup okolnosti koje bi
objasnile ovakvo Sonijerovo ponaanje. ak i da se Sonijer plaio za
sopstveni ivot, postojala su jo tri senechaux koja su takoe znala
tajnu i stoga garantovala sigurnost Priorata. Zato bi Sonijer toliko
rizikovao da svojoj unuci ostavi kljuni kamen, naroito ako se ima na
umu da se njih dvoje nisu slagali? I zato umeati Langdona... potpunog
stranca?
Deli ove slagalice nedostaje, mislio je Langdon.
Odgovori su, oigledno, morali da saekaju. Zvuk motora koji
usporava naterao je oboje da podignu pogled. ljunak je zakripao pod
gumama. Zato ve ta je? Langdon se pitao. Verne im je rekao da e ih
odvesti daleko izvan grada, na sigurno. Kamion smanji brzinu i poe da
mili preko neoekivano neravnog terena. Sofi dobaci Langdonu pogled
pun strepnje, brzo zatvarajui kutiju sa kripteksom i zakopavajui je.
Langdon je ponovo pokri sakoom.
Kamion se zaustavio, a motor je i dalje radio kada stranja vrata
poee da se otvaraju. Langdon sa iznenaenjem vide da su parkirani u
umovitom kraju, daleko od puta. Ugledae Vernea, koji ih je drao na
nianu.
"ao mi je zbog ovoga", ree on. "Zaista nemam izbora."

231
 PRAETORIOUS

Poglavlje 49

Verneu pitolj nije pristajao, ali su mu oi sijale odlunou koju,

oseao je Langdon, nije bilo mudro testirati.
"Plaim se da moram da insistiram", ree Verne, sa uperenim
pitoljem. Motor kamiona jo uvek je radio. "Spustite kutiju na pod."
Sofi zagrli kutiju. "Rekli ste da ste vi i moj deda bili prijatelji."
"Dunost mije da zatitim imovinu vaeg dede", odgovori Verne. "I
upravo to i inim. A sada spustite kutiju na pod."
"Moj deda je ovo poverio meni!" ree Sofi.
"Uinite kako kaem", naredi Verne, podiui pitolj.
Sofi poloi kutiju kraj svojih nogu.
Langdon je posmatrao kako se pitolj sada okree u njegovom
pravcu. "Gospodine Langdon", ree Verne, "vi ete mi doneti kutiju. I
imajte na umu da to traim od vas jer se vas neu ustezati da ubijem."
Langdon je u neverici zurio u bankara. "Zato ovo radite?"
"Sta mislite, zato?" brecnu se Verne, a njegov engleski sa snanim
akcentom postao je grub. "Da zatitim imovinu svog klijenta."
"Mi smo sada vai klijenti", ree Sofi.
Verneov izraz postade ledeno hladan, jezivo izoblien. "Gospoice
Nevo, ne znam kako ste doli do tog kljua i broja rauna veeras, ali
oigledno ne na poten nain. Da sam znao razmere vaih zloina,
nikada vam ne bih pomogao da napustite banku."
"Rekla sam vam", ree Sofi, "mi nismo umeani u ubistvo mog
dede!"
Verne pogleda Langdona. "Ipak se preko radija tvrdi da vas trae
zbog etvorostrukog ubistva?"
"Molim!" Langdon je bio zapanjen. Jo tri ubistva? Broj ga je
pogodio mnogo vie nego injenica da je glavni osumnjieni. Bilo je
suvie neverovatno da se radi o sluajnosti. Troje senechaux?
Langdonov pogled se spusti na kutiju od ruinog drveta. Ako su svi

232
 PRAETORIOUS

senechaivc ubijeni, Sonijer nije imao izbora. Morao je kljuni kamen

preneti na nekoga.
"Policija e to razjasniti kada vas predam njima", ree Verne. "Ve
sam suvie umeao svoju banku u to."
Sofi je ljutito gledala Vernea. "Oigledno nemate nameru da nas
predate policiji. Da je tako, odvezli biste nas natrag u banku. Umesto
toga, doveli ste nas ovde i drite nas na nianu."
"Va deda me je angaovao iz jednog razloga - da njegova imovina
ostane bezbedna i privatna. Sta god da se nalazi u ovoj kutiji, neu
dozvoliti da to bude zavedeno kao dokazni materijal u policijskoj
istrazi. Gospodine Langdon, donesite mi kutiju."
Sofi odmahnu glavom. "Nemoj."
Pucanj zagrme, i metak se abi u zid kabine iznad njega. Odjek
potrese zadnji deo kamiona a prazna aura pade na pod.
Sranje! Langdon se ukipi.
Verne progovori sa vie samopouzdanja. "Gospodine Langdon,
podignite kutiju."
Langdon podie kutiju.
"A sada je donesite do mene." Verne ga je drao na nianu, stojei
na zemlji iza zadnjeg branika, dok mu je pitolj bio u prostoru teretnog
dela kamiona.
Sa kutijom u ruci, Langdon se kretao preko teretnog odeljka ka
otvorenim vratima.
Moram neto da uradim! mislio je Langdon. Spremam se da predam
kljuni kamen Priorata! Dok je prilazio otvorenim vratima, injenica da
se nalazi na viem terenu od onog na kojem je stajao Verne postade mu
oiglednija, i poe da razmilja kako to da upotrebi u svoju korist.
Verneov pitolj, iako podignut, bio je u nivou Langdonovog kolena.
Moda precizan ut? Na nesreu, dok se Langdon pribliavao, Verne
kao da je predosetio opasnost. Povukao se nekoliko koraka unatrag,
zaustavljajui se na oko metar dalje. Daleko van Langdonovog
domaaja.

233
 PRAETORIOUS

Verne zapovedi: "Poloite kutiju pored vrata."

Ne videvi drugu mogunost, Langdon kleknu i poloi kutiju od
ruinog drveta na ivicu teretnog dela, ba ispred samih otvorenih
vrata.
"Sada ustanite."
Langdon poe da se uspravlja ali zastade, spazivi malu, praznu
auru na podu pored praga vrata.
"Ustanite i udaljite se od kutije."
Langdon saeka jo trenutak, posmatrajui metalni prag. Potom se
uspravi. Dok je to radio, neprimetno gurnu auru preko ivice, na uski
ispust koji je inio donji prag vrata. Potpuno se uspravivi, Langdon se
odmaknu unatrag.
"Vratite se do zadnjeg zida i okrenite se."
Langdon poslua.
Verne je oseao kako mu srce luaki tue. Drei pitolj u desnoj
ruci, levom posegnu ka drvenoj kutiji. Olkri da je suvie teka. Potrebne
su mi ohc ruke. Vraajui pogled na svoje zarobljenike, prorauna rizik.
Oboje su bili dobrih pet metara udaljeni, na drugom kraju teretnog
dela kamiona, okrenuti leima. Verne donese odluku. Brzo poloi
pitolj na branik, obema rukama podie kutiju i spusti je na zemlju,
smesta ponovo grabei pitolj, uperivi ga ka unutranjosti kamiona.
Niko se nije ni pomerio.
Savreno. Sada mu je preostalo samo da zatvori i zabravi vrata. Za
trenutak ostavljajui kutiju na zemlji, uhvati metalna vrata i poe da ih
zatvara. Dok su vrata klizila pored njega, Verne posegnu za rezom koju
je trebalo gurnuti na mesto. Vrata se uz tresak zatvorie, i Verne zgrabi
rezu, povlaei je nalevo. Reza se pomaknu nekoliko centimetara i
iznenada zaustavi, ne doseui do dela kojim ju je trebalo uvrstiti. ta
se deava? Verne ponovo povue, ali reza se nije zatvarala. Mehanizam
nije bio u istoj ravni. Vrata nisu sasvim zatvorena! U naletu panike,
Verne snano pritisnu vrata sa spoljanje strane, ali se ona i dalje nisu
zatvarala. Neto im smeta! Verne se okrenu kako bi ramenom gurnuo
vrata, ali ovog puta ona poletee ka njemu, udarajui ga u lice i
odbacujui ga na zemlju, razbijenog nosa. Pitolj je odleteo dok je

234
 PRAETORIOUS

Verne podizao ruke ka licu, osetivi toplu krv kako mu se sliva niz nos.
Robert Langdon skoi na zemlju a Verne pokua da se uspravi, ali
nita nije video. Vid mu se pomutio i ponovo se srui unatrag. Sofi
Nevo je vikala. Nekoliko trenutaka kasnije, Verne oseti kako ga
prekriva oblak praine i izduvnih gasova. uo je kako gume kripe po
ljunku i uspravio se ba na vreme da uoi kako dugaki kamion ne
uspeva da skrene gde je trebalo. Kada je prednji branik zakaio drvo,
zauo se udar. Motor je zaurlao i drvo se savilo. Naposletku, branik
popusti, pucajui napola. Oklopno vozilo je tutnjei krivudalo dok mu
se prednji branik vukao po zemlji. Kada je kamion stigao do
asfaltiranog prilaznog puta, kia varnica osvetli no, vukui se za
kamionom koji se, ubrzavajui, udaljavao.
Verne ponovo pogleda na zemlju gde je kamion bio parkiran. ak i
pri slaboj svetlosti meseine video je da tamo nieg nema.
Drvena kutija bee nestala.

235
 PRAETORIOUS

Poglavlje 50

Neobeleeni Fijat Sedan je, naputajui zamak Gandolfo, krivudao

kroz brda li Olban, ka dolini. Na zadnjem seditu, biskup Aringarosa se
osmehivao, oseajui teinu obveznica u akten tani koja mu je leala
na krilu, pitajui se koliko e vremena proi pre nego to on i Uitelj
obave razmenu.
Dvadeset miliona evra.
Ova suma e Aringarosi kupiti mo mnogo vredniju od samog
iznosa.
Dok su kola jurila natrag ka Rimu, Aringarosa se ponovo pitao
zato mu se Uitelj jo nije javio. Izvlaei mobilni telefon iz depa
mantije, proveri da lije dostupan. Signal je bio izuzetno slab.
"Mobilna mrea se prekida ovde u brdima", ree voza, bacivi
pogled na njega u retrovizoru. "Za oko pet minuta izai emo iz planina
i mrea e se popraviti."
"Hvala vam." Aringarosa oseti kako ga preplavljuje iznenadni talas
zabrinutosti. Nije bio dostupan u planinama? Moda je Uitelj
pokuavao da ga nazove sve ovo vreme. Moda je neto polo naopako.
Na brzinu, Aringarosa proveri glasovnu potu. Nita. Mada,
shvatio je, Uitelj mu nikada ne bi ostavio snimljenu poruku; bio je to
ovek koji je vodio izuzetnu brigu o svemu. Niko bolje od Uitelja nije
shvatao opasnosti slobodnog razgovora u dananjem modernom
svetu. Elektronsko prislukivanje odigralo je glavnu ulogu u njegovom
prikupljanju neverovatne koliine tajnih informacija.
Iz tog razloga, on preduzima dodatne mere opreza.
Na nesreu, Uiteljev bezbednosni protokol podrazumevao je i to
da Aringarosi nije ostavio nikakav broj telefona. Ja u lino inicirati
kontakt, obavestio ga je Uitelj. Stoga drite telefon uz sebe. Sada kada
je Aringarosa shvatio da mu telefon nije radio, plaio se ta je Uitelj
mogao pomisliti ukoliko ga je iznova zvao bez rezultata.
Pomislite da neto nije u redu.

236
 PRAETORIOUS

Ili da nisam uspeo da uzmem obveznice.

Biskup poe da se preznojava.
Ili jo gore... da sam uzeo novac i pobegao!

237
 PRAETORIOUS

Poglavlje 51

ak i uz skromnih ezdeset kilometara na sat, napola otkinuti

prednji branik oklopnog kamiona strugao je po naputenom drumu u
predgrau, proizvodei uasnu kripu i bacajui varnice na haubu.
Moramo da siemo sa puta, mislio je Langdon.
Jedva da je video u kom smeru se kreu. Jedini far kamiona koji je
radio bio je udaren tako da je bacao iskrivljeni snop svetlosti
postrance u umu, pored puta. Oigledno se "oklop" na ovom
oklopnom vozilu odnosio samo na teretni, a ne i na prednji deo
kamiona.
Sofi je sedela na suvozakom seditu, tupo zurei u kutiju od
rainog drveta koju je drala u krilu.
"Jesi li dobro?" upita je Langdon.
Sofi je izgledala potreseno. "Da li mu ti veruje?"
"Jo tri ubistva? Sasvim. To mnoge stvari objanjava - oajniku
tenju tvog dede da nekome preda kljuni kamen, kao i predanost sa
kojom me Fa goni."
"Ne, mislila sam na to da Verne samo pokuava da zatiti svoju
banku."
Langdon je pogleda. "Ili?"
"Ili pokuava da uzme kljuni kamen za sebe."
Langdon na to nije ni pomislio. "Kako bi uopte mogao da zna ta
se nalazi u ovoj kutiji?"
"Njegova banka ju je uvala. Poznavao je mog dedu. Moda je bio
upoznat sa stvarima. Moda je eleo Gral za sebe."
Langdon odmahnu glavom. Teko. "Moje iskustvo je pokazalo da
poto je samo dva razloga zbog kojih ljudi trae Gral. Ili su naivni i
veruju da tragaju za davno izgubljenim Hristovim putirom..."
"Ili?"
"Ili znaju istinu i ona ih na neki nain ugroava. Mnogi su kroz

238
 PRAETORIOUS

istoriju pokuavali da unite Gral."

Tiina koja je izmeu njih nastupila naglaavala je zvuk struganja
koji je proizvodio branik. Sada su se vozili ve nekoliko kilometara, i
dok je posmatrao kaskadu varnica sa prednjeg dela kamiona, Langdon
se pitao da li je opasna. U svakom sluaju, kada bi naili na neka kola,
svakako bi privukli panju. Langdon donese odluku.
"Idem da vidim da li mogu da vratim branik u prvobitni poloaj."
Skrenuvi na proirenje uz put, on zaustavi kamion.
Konano liina.
Dok je iao ka prednjem delu kamiona, bio je neobino oprezan.
To to se drugi put te noi suoio sa uperenim pitoljem dalo mu je
dodatnu snagu. Duboko je udahnuo noni vazduh i pokuao da se
sabere. Pored sve teine poloaja progonjenog oveka, Langdon je
poinjao da osea i teak teret odgovornosti koji je nametala
mogunost da on i Sofi poseduju ifrovani niz uputstava za reenje
jedne od najpostojanijih misterija svih vremena.
Kao da mu njegov sopstveni teret nije bio dovoljan, Langdon je
sada shvatio da je svaka ansa da pronau nain da kljuni kamen
vrate Prioratu upravo iezla. Neko se ubacio u Priorat. Priorat je
kompromitovan. Bratstvo je oigledno pod prismotrom, ili se u
njegovim redovima nalazio uljez. inilo se da to objanjava zato bi
Sonijer preneo kljuni kamen na Sofi i Langdona - ljude izvan bratstva,
ljude za koje je znao da nisu kompromitovani. Ne moemo samo tako
vratiti kljuni kamen bratstvu. ak i da je Langdon imao bilo kakvu
predstavu o tome kako da pronae nekog lana Priorata, bile su velike
anse da je onaj ko bi doao po kljuni kamen zapravo
neprijatelj lino. Kljuni kamen je, barem za sada, u rukama Sofi i
Langdona - svidelo se to njima ili ne.
Prednji deo kamiona bio je u gorem stanju nego to je Langdon
pretpostavljao. Levi far bese otpao, a desni je liio na onu jabuicu
koja se klati visei iz one duplje. Langdon ga ispravi i on ponovo
ispade. Jedina dobra vest bila je to to je prednji branik gotovo
potpuno odlomljen. Langdon ga snano utnu, oseajui da bi mogao
sasvim da ga se rei.

239
 PRAETORIOUS

Dok je utirao iskrivljeni metal, Langdon se seti svog ranijeg

razgovora sa Sofi. Deda mi je ostavio poruku na sekretarici. Rekao je da
mora da mi kae istinu o mojoj porodici. Tada mu to nije nita znailo,
ali sada, znajui da je Sionski priorat umean, Langdon oseti kako
izranja zapanjujua nova mogunost.
Uz tresak, branik se iznenada odlomi. Langdon zastade da doe do
daha. Barem kamion vie nee izgledati kao velika prskalica poput
onih za Dan nezavisnosti. Zgrabio je branik i poeo da ga odvlai u
umu, sklanjajui ga od moguih pogleda sa puta, pitajui se kuda dalje
da pou. Nisu imali pojma kako da otvore kripteks, niti zato ga je
Sonijer njima dao. Na nesreu, izgledalo je da njihov opstanak te noi
zavisi upravo od pronalaenja odgovora na ova pitanja.
Potrebna nam je pomo, odluio je Langdon. Profesionalna pomo.
U svetu Svetog grala i Sionskog priorata, to je upuivalo samo na
jednog oveka. Izazov e, naravno, biti ubediti Sofi da pristane.

U oklopnom vozilu, dok je ekala da se Langdon vrati, Sofi je na

krilu oseala lozinu kutije od ruinog drveta i to joj se nije dopadalo.
Zato ju je deda dao ba meni? Nije imala ni najmanju predstavu ta da
uradi sa njom.
Misli, Sofi! Upotrebi glavu. Grand-pere pokuava neto da ti kae!
Otvarajui kutiju, ugledala je brojanike kripteksa. Dokaz zasluge.
Oseala je da je to dedino delo. Kljuni kamenje mapa koju mogu da
prate samo dostojni. Do sri je to liilo na njenog dedu.
Vadei kripteks iz kutije, Sodi pree prstima preko brojanika. Pet
slova. Okretala je brojanike jedan po jedan. Poredala je diskove tako
da su se odabrana slova nizala izmeu dve bakarne strelice vodilje,
koje su stajale na svakom kraju cilindra. Brojanici su sada ispisivali
re za koju je Sofi znala da je apsurdno oigledna.
G-R-A-A-L
Paljivo, ona uhvati krajeve cilindra i povue ih, polako
pritiskajui. Kripteks se nije ni pomerio. ula je kako sirce u njemu
buka i prestade da vue. Potom pokua ponovo.

240
 PRAETORIOUS

V-I-N--I
Ponovo, ni makac.
V-O-U-T-E
Nita. Kripteks je i dalje bio vrsto zakljuan.
Mrtei se, ona ga vrati u kutiju od ruinog drveta i spusti
poklopac. Posmatrajui Langdona kroz prozor, Sofi je bila zahvalna to
je sa njom te noi. P.S. Pronai Roberta Langdona. Logika po kojoj ga je
njen deda ukljuio u sve ovo sada joj se inila jasnom. Sofi ne bi mogla
da razume dedine namere, tako da joj je on dodelio Roberta Langdona
za vodia. Mentor koji e nadgledati njeno obrazovanje. Na nesreu po
Langdona, ispostavilo se da je on veeras mnogo vie od mentora.
Postao je meta Bezua Faa... i neke nevidljive sile odlune da se
domogne Svetog grala.
to god da se ispostavi da Gral jeste.
Sofi se pitala da li je to saznanje vredno njenog ivota.

Dok je oklopni kamion ponovo ubrzavao, Langdon je sa

zadovoljstvom uvideo da sada sasvim glatko ide. "Zna li kako da
doemo do Versaja?"
Sofi ga pogleda. "Idemo u razgledanje grada?"
"Ne, imam plan. Poznajem jednog istoriara religije koji ivi pored
Versaja. Ne mogu da se setim tano gde, ali moemo ga potraiti. Bio
sam nekoliko puta na njegovom imanju. Zove se Li Tibing. On je bivi
britanski kraljevski istoriar."
"I ivi u Parizu?"
"Tibingova ivotna strast je Gral. Kada su se pre petnaestak godina
zavrila govorkanja o kljunom kamenu Priorata, preselio se u
Francusku da istrauje crkve u nadi da e ga pronai. Napisao je
nekoliko knjigu o kljunom kamenu i Gralu. Moda bi mogao da nam
pomogne da smislimo kako da Otvorimo kripteks i ta da radimo sa
njim."
U Sofinom pogledu video se oprez. "Ima li poverenja u njega?"

241
 PRAETORIOUS

"U kom smislu? Da nas nee pokrasti?"

"I da nas nee prijaviti policiji."
"Ne nameravam da mu kaem da nas trai policija. Nadam se da e
nas i ugostiti dok ne sredimo ovu zbrku."
"Roberte, da li ti je palo na pamet da se svaka televizijska stanica u
Francuskoj verovatno sprema da objavi nae fotografije? Bezu Fa
uvek koristi medije. Onemoguie nam da se kreemo okolo."
Sjajno, pomisli Langdon. Moje prvo pojavljivanje na francuskoj
televiziji hiti u "Najtraenijim kriminalcima u Parizu". Barem e Donas
Fokman biti zadovoljan; svaki put kada bi se Langdon pojavio na
vestima, prodaja njegovih knjiga bi skoila.
Je li ti taj ovek dovoljno dobar prijatelj?" pitala je Sofi.
Langdon je sumnjao da je Tibing neko ko gleda televiziju, naroito
u ovo doba, ali ipak je pitanje zasluivalo da se o njemu razmisli.
Instinkt je Langdonu govorio da se Tibingu moe potpuno verovati.
Idealno sklonite. S obzirom na okolnosti, Tibing bi verovatno dao sve
od sebe da im pomogne koliko god moe. Ne samo da je Langdonu
dugovao uslugu, nego je i istraivao Gral, a Sofi je tvrdila da je njen
deda bio sam Veliki majstor Sionskog priorata. Kada bi to uo, Tibingu
bi pola voda na usta pri pomisli da im moe pomoi da razree
situaciju.
Tibing bi se sada mogao pokazati kao moan saveznik", ree
Langdon. U zavisnosti od toga koliko elimo da mu kaemo.
FA e verovatno ponuditi novanu nagradu."
Langdon se nasmeja. "Veruj mi, novac je poslednja stvar koja je
ovom tipu potrebna." Li Tibing je posedovao bogatstvo kakve manje
drave. Potomak britanskog prvog vojvode od Lankastera, Tibing je do
svog novca doao na staromodan nain - nasledio ga je. Njegovo
imanje pored Pariza bila je vila iz sedamnaestog veka sa dva privatna
jezera.
Langdon je upoznao Tibinga pre nekoliko godina preko BBC-ja.
Tibing mu se obratio sa predlogom da snime istorijski dokumentarac u
kojem e on objasniti ekskluzivnu istoriju Svetog grala obinoj

242
 PRAETORIOUS

televizijskoj publici. Producentima BBC-ja se svidela Tibingova

revolucionarna ideja, njegovo istraivanje i njegovo poreklo, ali su se
plaili da je ideja toliko okantna i teko uverljiva da bi mrea mogla
naposletku pokvariti svoju reputaciju steenu predanim novinarskim
poslom. Na Tibingov predlog, BBC je reio svoje nedoumice tako to su
pozvali trojicu najcenjenijih istoriara iz itavog sveta, da bi svi
potvrdili zapanjujuu prirodu tajne Svetog grala svojim sopstvenim
istraivanjima.
I Langdon se naao meu odabranima.
BBC je doveo Langdona na Tibingovo pariko imanje zarad
snimanja. Sedeo je ispred kamera u Tibingovom luksuznom salonu i
priao svoju priu, priznajui da je i sam bio skeptian kada je prvi put
uo drugu verziju predanja o Svetom gralu. Potom je opisao kako su ga
godine istraivanja ubedile u tanost prie. Naposletku, Langdon je
izneo i neka svoja istraivanja - seriju simbolokih veza koje su jasno
potkrepljivale naizgled kontroverzne tvrdnje.
Kada je program emitovan u Britaniji, uprkos odabranom sastavu
i dobro potkrepljenim dokazima, ideja se toliko kosila sa zvaninom
popularnom hrianskom misli da je istog trenutka naila na vatreno
neodobravanje. Emisija nikada nije prikazana u Sjedinjenim Dravama,
ali odjeci su se preneli i preko Atlantika. Uskoro potom, Langdon je
primio dopisnicu od starog prijatelja - katolikog biskupa iz Filadelfvje.
Na njoj je jednostavno pisalo: Et tu, Robert?
"Roberte", pitala je Sofi, "siguran si da moemo verovati tom
oveku?"
"Sto posto. Kolege smo, novac mu nije potreban, a sluajno znam i
da prezire francuske vlasti. Francuska vlada mu odreuje apsurdne
stope poreza jer je kupio istorijski spomenik. Nee uriti da sarauje
sa Faom."
Sofije zurila u mrani put. "Ako odemo do njega, koliko e ga
uputiti?"
Izgledalo je da Langdona to nije brinulo. "Veruj mi, Li Tibing zna
mnogo vie o Sionskom prioratu i Svetom gralu nego bilo ko drugi na
svetu."

243
 PRAETORIOUS

Sofi ga je posmatrala. "Vie od mog dede?"

"Mislio sam vie od bilo koga ko nije u bratstvu."
"Kako zna da Tibing nije lan bratstva?"
"Tibing je proveo itav ivot pokuavajui da rairi istinu o
Svetom gralu. Priorat se, s druge strane, zavetovao da e njegovu
pravu prirodu skrivati."
"To mi zvui kao sukob interesa."
Langdon je razumeo na ta misli. Sonijer je kripteks ostavio
upravo Sofi, i iako nije znala ta se u njemu nalazi ili ta bi trebalo sa
njim da radi, oklevala je da ukljui u priu potpunog stranca. Imajui
na umu ta se moglo nalaziti u kripteksu, njen oprez je verovatno bio
opravdan. "Ne moramo odmah rei Tibingu za kljuni kamen. ak mu
uopte ne moramo rei za njega. Njegova kua e nam posluiti kao
mesto gde emo se sakriti i razmisliti, a moda e, kada budemo sa
njim razgovarali o Gralu, poeti da shvata zato je tvoj deda ba tebi
ostavio kutiju."
"Nama", podseti ga Sofi.
Langdon oseti skromni ponos i ponovo se zapita zato je Sonijer
ukljuio i njega.
"Zna li barem otprilike gde gospodin Tibing ivi?" upita Sofi.
"Njegovo imanje se zove Chateau Villette."
Sofi se okrenu i pogleda ga sa nevericom. "uveni zamak Vilet?"
"Ba taj."
"Fini prijatelji."
"Zna za to imanje?"
"Prolazila sam pored njega. Nalazi se u oblasti zamkova. Na
dvadeset minuta odavde."
Langdon se namrti. "Toliko daleko?"
"Da, i to e ti dati dovoljno vremena da mi kae ta je Sveti gral
zapravo."

244
 PRAETORIOUS

Langdon je utao. "Rei u ti kad stignemo do Tibinga. On i ja smo

strunjaci za razliite delove te legende, tako da emo ti, zajedno, moi
izloiti itavu priu." Langdon se nasmei. "Pored toga, Gral je Tibingov
ivot, a uti priu o Svetom gralu od Lija Tibinga bie kao da uje
teoriju relativiteta od samog Ajntajna."
"Nadajmo se da Tibing nema nita protiv zakasnelih posetilaca."
"Samo da se zna, on je ser Li." Langdon je samo jednom nainio tu
greku. "Tibing je prilino ivopisan lik. Kraljica ga je proglasila za
viteza pre nekoliko godina, nakon to je napisao iscrpnu istoriju Kue
Jorka."
Sofi ga pogleda. "ali se, zar ne? Idemo da posetimo vitezu?"
Langdon se udno nasmei. "U potrazi smo za Gralom, Sofi. Ko e
nam u tome vie pomoi od jednog viteza?"

245
 PRAETORIOUS

Poglavlje 52

Prostrano imanje Vilet, od svojih 185 ari, nalazilo se na dvadeset

pet minuta vonje severozapadno od Pariza, u okolini Versaja. Ovaj
istorijski zamak, jedan od najznaajnijih u Parizu, projektovao je 1668.
godine Fransoa Mansar za grofa od Ofleja. Zajedno sa dva pravougaona
jezera i vrtovima koje je dizajnirao Le Notr, ato Vilet pre je bio
skromniji zamak nego obino zdanje. itavo imanje je od milote
postalo poznato kao la Petite Versailles.
Langdon naglo zaustavi oklopni kamion na poetku prilaznog puta
dugakog kilometar i po. Iza nametljive bezbednosne kapije,
rezidencija ser Lija Tibinga izdizala se na proplanku u daljini. Natpis na
kapiji bio je na engleskom: PRIVATNI POSED. ZABRANJEN PROLAZ.
Kao da je sopstveni dom proglasio za britansku teritoriju, Tibing
ne samo da je isticao natpise na engleskom, ve je i interfon na kapiji
postavio sa desne strane - suvozake strane svuda u Evropi, izuzev u
Engleskoj.
Sofi zbunjeno pogleda interfon na pogrenoj strani. "A ta ako se
neko vozi bez suvozaa?"
"Ne pitaj." Langdon je o tome ve razgovarao sa Tibingom. "Voli da
su stvari onakve kakve su kod kue."
Sofi spusti prozor. "Roberte, bolje da ti pria."
Langdon se pomeri, naginjui se preko Sofi da pritisne dugme
interfona. Dok se naginjao, primamljivi miris Sofinog parfema ispuni
mu nosnice, i on shvati koliko su blizu. ekao je, udno ispruen.
Potom je, preko malog zvunika, uo kako telefon zvoni.
Konano, interfon zakra i ljutiti glas sa francuskim akcentom
progovori. "Chdteau Villette. Ko je?"
"Ovde Robert Langdon", ree Langdon, ispruen preko Sofinog
krila. "Ja sam prijatelj ser Lija Tibinga. Potrebna mi je njegova pomo."
"Gazda spava. I ja sam spavao. Kakvog posla imate sa njim?"
"U pitanju je privatna stvar. Koja ga izuzetno zanima."

246
 PRAETORIOUS

"U tom sluaju, siguran sam da e vas rado primiti ujutro."

Langdon prebaci teinu. "Veoma je vano."
"Kao i san Ser Lija. Ako ste mu prijatelj, znate da je loeg zdravlja."
Ser Li Tibing je kao dete bolovao od deje paralize, a sada je nosio
proteze za noge i hodao uz pomo taka. Meutim, na Langdona je,
prilikom njegove poslednje posete, ostavio utisak toliko ivahnog i
ivopisnog oveka da se to teko inilo kao nedostatak.
"Ako biste bili ljubazni, molio bih vas da mu kaete da imam nove
informacije o Gralu. Informacije koje ne mogu da ekaju do jutra."
Nastade duga pauza. Langdon i Sofi su ekali, a motor kamiona
glasno je radio.
Proao je itav minut.
Naposletku, neko progovori. "Dobri moj prijatelju, rekao bih da si
jo uvek na harvardskom srednjem vremenu." Glas je bio ivahan i
veseo.
Langdon se naceri, prepoznajui snaan britanski akcenat. "Li,
izvinjavam se to te budim u ovo nepristojno doba."
"Sluga mi kae da spominje Gral."
"Mislio sam da bi te to moglo izvui iz kreveta."
"I jeste."
"Ima li anse da otvori kapiju starom prijatelju?"
"Oni koji tragaju za istinom vie su od prijatelja. Oni su braa."
Langdon zakoluta oima u Sofinom pravcu, naviknut na Tibingovu
sklonost ka dramatici.
"Zaista u otvoriti kapiju", objavi Tibing, "ali prvo moram da
proverim da li si istog srca. Provera tvoje asti. Odgovorie na tri
pitanja."
Langdon zaguna, apnuvi Sofi: "Imaj strpljenja. Kao to sam
rekao, on je prilino upeatljiv lik."
"Prvo pitanje", objavi Tibing, herkulovskim tonom. "Da li da te

247
 PRAETORIOUS

posluim kafom ili ajem?"

Langdon je znao ta Tibing misli o amerikom fenomenu kafe.
"aj", odgovori on. "Eri Grej."
"Odlino. Drugo pitanje. Sa mlekom ili eerom?"
Langdon je oklevao.
"Sa mlekom", apnu mu Sofi. "Mislim da ga Britanci piju sa
mlekom."
"Sa mlekom", ree Langdon.
Tiina.
"Sa eerom?"
Tibing nije odgovarao.
ekaj! Langdon se sada seao gorkog napitka kojim je bio posluen
prilikom svoje poslednje posete i shvati da je to trik pitanje. "Sa
limunom!" ree on. "Eri Grej sa limunom."
"Upravo tako." Zvualo je kao da se Tibing sada izvrsno zabavlja. "I
na posletku, moram ti postaviti najozbiljnije od svih pitanja." Tibing
zastade, pa potom progovori sveanim tonom. "Koje godine je
harvardski kolarac poslednji put u veslanju pobedio studenta sa
Oksfordau Henliju?"
Langdon nije imao pojma, ali znao je samo jedan razlog zbog kojeg
je postavljeno to pitanje. "Takva se nepodoptina sasvim sigurno
nikada nije dogodila."
Kapija se otvori. "Tvoje srce je isto, prijatelju moj. Moe proi."

248
 PRAETORIOUS

Poglavlje 53

Gospodine Verne!" Deurni upravnik Cirike depozitne banke sa

olakanjem je odahnuo kada je uo glas predsednika banke preko
telefona. "Kuda ste otili, gospodine? Policija je ovde, svi vas ekaju!"
"Imam mali problem", ree predsednik banke uznemireno.
"Smesta mi je potrebna vaa pomo."
Ima ti vie od malog problema, pomislio je upravnik. Policija je
sasvim opkolila banku, pretei da e se kapetan Sudske policije lino
pojaviti sa nalogom koji je banka zahtevala. "Kako vam mogu pomoi,
gospodine?"
"Oklopni kamion broj tri. Moram da ga pronaem."
Zbunjen, upravnik pogleda svoj raspored poiljki. "Ovde je. Dole
na platformi za utovar."
"Zapravo, nije tamo. Kamion je ukralo dvoje ljudi za kojima
policija traga."
"Molim? Kako su se izvezli odavde?"
"Ne mogu da ulazim u detalje preko telefona, ali imamo situaciju
koja bi mogla biti izuzetno neprijatna po banku."
"Sta elite da ja uinim, gospodine?"
"Hou da aktivirate ureaj za praenje kamiona."
Pogled nonog uvara poe ka kontrolnoj tabli na drugom kraju
prostorije. Kao i mnoga oklopna vozila, svaki od kamiona banke bio je
opremljen ureajem za navoenje, koji se mogao aktivirati na daljinu,
iz banke. Upravnik je ovaj sistem za hitne sluajeve upotrebio samo
jednom, nakon otmice, i radio je besprekorno locirao je kamion i
automatski preneo koordinate policiji. Noas je, meutim, upravnik
imao utisak da direktor oekuje malo vie mudrosti. "Gospodine,
svesni ste da e, ako aktiviram ovaj sistem, odailja istog trenutka
obavestiti policiju da imamo problem?"
Verne je utao nekoliko sekundi. "Da, znam. Svejedno, uinite to.
Kamion broj tri. Ostau na vezi. Moram da znam tanu lokaciju tog

249
 PRAETORIOUS

kamiona iste sekunde kad je dobijete."

"Odmah, gospodine."

Trideset sekundi kasnije i etrdeset kilometara odatle, skriven u

karoseriji oklopnog kamiona, siuni odailja poe da trepe.

250
 PRAETORIOUS

Poglavlje 54

Dok su se Langdon i Sofi u oklopnom kamionu pribliavali

krivudavimprilaznim putem oivienim topolama, Sofije ve oseala
kako joj se miii oputaju. Bilo je olakanje skloniti se sa puta. Pored
toga, znala je da je ovo privatno, ograeno imanje dobroudnog
stranca sigurnije od mnogih mesta na kojima su se mogli odmoriti.
Skrenuli su na iroki kruni prilazni put, i sa desne strane
ugledae zamak Vilet. Visoko tri sprata i najmanje ezdeset metara
dugo, zdanje je imalo fasadu od sivih kamenih blokova, spolja
osvetljenu reflektorima. Gruba fasada bila je suta suprotnost
besprekorno oblikovanom i ureenom vrtu i staklastom jezeru.
Svetla u zgradi su se tek sada upalila.
Umesto da se doveze do glavnih vrata, Langdon je skrenuo na
parking uukan u zimzelenom drveu. "Neemo rizikovati da nas
neko primeti sa puta", ree. "Ili da se Li zapita zato smo stigli
slupanim oklopnim kamionom."
Sofi klimnu. "Sta emo sa kripteksom? Verovatno ne bi trebalo da
ga ostavimo ovde, ali ako ga Li vidi, sigurno e eleti da zna ta je to."
"Nema brige", ree Langdon, skidajui sako od tvida dok je izlazio
iz kamiona. Umotao je kutiju u njega i drao je u naruju, kako bebu.
Sofije delovala sumnjiavo. "Diskretno."
"Tibing nikada ne otvara vrata lino; vie voli da se teatralno
pojavi. Pronai u unutra neko mesto da sakrijem ovo pre nego to
nam se pridrui." Langdon zastade. "Zapravo, verovatno bi trebalo da
te upozorim pre nego to ga upozna. Ser Li ima smisao za humor koji
ljudima esto izgleda malo... neobian."
Sofi je sumnjala da joj ita te noi moe izgledati neobino.
Staza koja je vodila do glavnog ulaza bila je poploana runo
poredanom kaldrmom. Krivudala je do vrata od izrezbarene
hrastovine i trenjevog drveta sa bakarnim zvekirom veliine
grejpfruta. Pre nego to je Sofi stigla da podigne zvekir, vrata se irom
otvorie.

251
 PRAETORIOUS

Utogljen i elegantan batler stajao je pred njima, popravljajui

belu manu i smoking koje oigledno bese upravo obukao. Izgledalo je
da mu je oko pedeset godina, i imao je odluan i strog izraz lica koji
nije ostavljao mesta sumnji ta misli o njihovom dolasku.
"Ser Li e odmah sii", objavio je, sa grubim francuskim
naglaskom. "Oblai se. Drae mu je da ne pozdravi posetioce u nonoj
koulji. Mogu li uzeti va kaput?" Namrtio se na prizor smotanog
sakoa od tvida u Langdonovim rukama.
"Hvala, ne treba."
"U redu. Ovuda, molim vas."
Proveo ih je kroz luksuzni mermerni hol i uveo u luksuzno
dekorisan salon, blago osvetljen viktorijanskim lampama sa resama.
Vazduh je mirisao prepotopski, nekako drevno, kraljevski, ispunjen
tragovima duvana za lule, listova aja, kuvanog serija i zemljane arome
zdanja od kamena. Na naspramnom zidu, uglavljen izmeu dva sjajna
metalna oklopa, nalazio se grubo klesani kamin dovoljno velik da se u
njemu ispee vo. Prilazei ognjitu, batler klee i prinese ibicu
pripremljenoj hrpi hrastovih oblica i granica za potpalu. Vatra brzo
zapucketa.
Batler se podie, zateui sako. "Njegovo gospodstvo zahteva da se
oseate kao kod kue." Rekavi to, on ode iz prostorije, ostavljajui
Langdona i Sofi same.
Sofi se pitala na koji bi od antikviteta pored kamina trebalo da
sedne - renesansni somotski divan, rustinu stolicu za ljuljanje sa
orlovskim kandama, ili na par kamenih klupa koje kao da su bile
iznete iz nekog vizantijskog hrama.
Langdon odmota kripteks, prie somotskom divanu i gurnu
drvenu kutiju duboko ispod njega, dobro je sakrivi od pogleda. Potom
ponovo obue sako, prethodno ga pretresavi, zagladi revere i
osmehnu se Sofi dok je sedao ba iznad skrivenog blaga.
U redu, onda na divan, pomisli Sofi, sedajui pored njega.
Dok je zurila u vatru koja se rasplamsavala, uivajui u toplini, Sofi
oseti da bi se dedi svidela ova soba. Lamperija od tamnog drveta bila je
prekrivena slikama starih majstora, od kojih je Sofi prepoznala Pusena,

252
 PRAETORIOUS

drugog dedinog omiljenog slikara. Na kaminu, bista Izie izraena od

alabastera dominirala je prostorijom.
Ispod egipatske boginje, u kaminu, dva kamena gargojla sluila su
kao podupirai, zjapeih usta koja su otkrivala njihova opasna uplja
grla. Gargojli su uvek plaili Sofi kad je bila dete; odnosno, sve dok je
deda nije izleio od tog straha tako to ju je poveo na vrh katedrale
Notr Dam usred oluje sa mnogo kie. "Princezo, pogledaj ova smena
stvorenja", rekao joj je, pokazujui na gargojle iz ijih je usta kuljala
voda. "uje li taj smean zvuk u njihovim grlima?" Sofi klimnu,
morajui da se nasmei na zvuk ubora. "Oni grgou", ree joj deda.
"Grgotala! Eto odakle im tako smeno ime, gargojli." Sofi se vie nikada
nije plaila.
Nakon seanja koje ju je ispunilo toplinom, tuga je otro probode
kad ponovo postade svesna okrutne stvarnosti. Nema vie dede.
Pomisli na kripteks ispod divana i zapita se da li Li Tibing ima neku
predstavu o tome kako da ga otvore. Ili, da li bi ga opte trebali pitati.
Dedine poslednje rei uputile su je da pronae Roberta Langdona. Nije
pominjao da treba ukljuiti jo nekoga. Bilo nam je potrebno mesto da
se sakrijemo, odlui Sofi da ima poverenja u Robertov sud.
"Ser Roberte!" zabruja glas odnekud iza njih. "Vidim da putujete sa
damom."
Langdon ustade. Sofi takoe skoi na noge. Glas je dolazio sa vrha
spiralnih stepenica koje su gmizale ka senkama drugog sprata. Na vrhu
stepenica, nekakvo oblije se pokrenulo u senci. Mogli su da vide samo
njegovu siluetu.
"Dobro vee", ree Langdon. "Ser Li, dozvoli da ti predstavim Sofi
Nevo."
"ast mi je." Tibing stupi na svetio.
"Hvala vam to ste nas primili", ree Sofi. Sada je videla metalne
proteze i take. Ser Li silazio je jednu po jednu stepenicu. "Znam da je
prilino kasno."
"Toliko je kasno, draga moja, da je rano." Nasmeja se. "Vous n'etes
pas Amricaine?"
Sofi odmahnu glavom. "Parisienne."

253
 PRAETORIOUS

"Engleski govorite izvrsno."

"Hvala vam. Studirala sam na Rojal Holoveju."
"Dakle, eto objanjenja." Tibing se polako sputao kroz senke.
"Moda vam je Robert rekao da sam predavao ba malo dalje niz ulicu
u Oksfordu." Tibing vragolasto pogleda Roberta. "Naravno, prijavio
sam se i na Harvard, za svaki sluaj."
Njihov domain stie do podnoja stepenica, i na Sofi ostavi utisak
viteza koliko i ser Elton Don. Krupan i crvenog lica, Ser Li Tibing imao
je upavu riu kosu i vesele oi boje lenika koje kao da su svetlucale
dok je govorio. Nosio je pantalone sa faltama i iroku svilenu koulju
ispod prsluka sa kamirskom arom. Uprkos aluminijumskim
protezama na nogama, imao je uspravan, dostojanstven stav koji je
delovao vie kao posledica plemenitog porekla nego svesnog napora.
Tibing stie do njih i prui ruku Langdonu. "Roberte, izgubio si
neto od svoje teine."
Langdon se naceri. "A ti si je pronaao."
Tibing se od srca nasmeja, potapavi se po ispupenom stomaku.
"Jedan-nula. Izgleda da je hrana moje jedino telesno zadovoljstvo ovih
dana." Okre ui se ka Sofi, on joj paljivo uze ruku, lagano se
povijajui, i za trenutak diui iznad njenih prstiju. "Gospo."
Sofi pogleda Langdona, ne znajui da li se vratila kroz vreme ili je
kroila u ludnicu.
Batler je uao nosei servis za aj, koji je spustio na sto ispred
kamina.
"Ovo je Remi Legaludek", ree Tibing, "moj sluga."
Vitki batler ukoeno klimnu glavom i jo jednom nestade.
"Remi je Lyonnais", proaputa Tibing, kao da se radi o kakvoj
nesrenoj bolesti. "Ali umake pravi zaista izvrsno."
Langdon kao da se zabavljao. "Pomislio bih da si uvezao i englesku
poslugu?"
"Zaboga, ne! Kuvara Engleza ne bih poeleo nikome sem
francuskim poreznicima." On pogleda Sofi. "Pardonnez-moi, gospoice

254
 PRAETORIOUS

Nevo. Molim vas budite sigurni da moja netrpeljivost prema

Francuzima see najdalje do politike i fudbalskog terena. Vaa vlada
krade moj novac, a va fudbalski tim nas je nedavno ponizio."
Sofi se slabano osmehnu.
Tibing ju je posmatrao za trenutak, a potom pogleda Langdona.
"Neto se dogodilo. Oboje izgledate potreseno."
Langdon klimnu. "Imali smo zanimljivo vee, Li."
"Bez sumnje. Stiete na moj prag nenajavljeni usred noi s priom
o Gralu. Kai mi, radi li se zaista o Gralu ili si to rekao samo zato to
zna da je to jedina tema zbog koje bih ustao u ovo gluvo doba?"
Pomalo od oboje, pomisli Sofi, pomiljajui na kripteks skriven
ispod kaua.
"Li", ree Langdon, "hteli bismo da sa tobom razgovaramo o
Sionskom prioratu."
Tibingove upave obrve se izvie u znak zainteresovanosti.
"uvari. Dakle, zaista se radi o Gralu. Kae da dolazite sa
informacijama? Neto novo, Roberte?"
"Moda. Nismo sigurni. Moda bismo imali bolju predstavu ako
prvo od tebe dobijemo neke podatke."
Tibing zapreti prstom. "Uvek lukavi Amerikanac. Igra quid pro quo.
U redu. Na usluzi sam vam. ta da vam ispriam?"
Langdon uzdahnu. "Nadao sam se da e biti ljubazan da gospoici
Nevo objasni pravu prirodu Svetog grala."
Tibing je bio zaprepaten. "Ona ne zna?"
Langdon odmahnu glavom.
Osmeh koji se irio Tibingovim licem bio je gotovo opscen.
"Roberte, doveo si mi devicu!"
Langdon ustuknu, okreui se ka Sofi. "Devica je termin koji
tragaoci za Gralom koriste za nekoga ko nikada nije uo pravu priu o
njemu."
Tibing se nestrpljivo okrete ka Sofi. "Koliko znate, draga moja?"

255
 PRAETORIOUS

Sofi brzo prepria ono to joj je Langdon ranije objasnio - Sionski

priorat, vitezovi templari, dokumenti o Sangrealu, i naposletku Sveti
gral, za koji su mnogi tvrdili da nije putir... nego neto daleko monije.
"I to je sve?" Tibing uputi zgroeni pogled ka Langdonu. "Roberte,
mislio sam da si dentlmen. Uskratio si joj vrhunac!"
"Znam, mislio sam da bismo moda ti i ja mogli..." Langdon je
oigledno shvatio da je neprikladna metafora otila dovoljno daleko.
Tibing je ve zarobio Sofi svojim svetlucavim pogledom. "Vi ste
devica Grala, draga moja. I verujte mi, nikada neete zaboraviti prvi
put."

256
 PRAETORIOUS

Poglavlje 55

Sedei na divanu pored Langdona, Sofi je pila aj i jela kola,

oseajui blagotvorne efekte kofeina i hrane. Ser Li Tibing je sijao od
zadovoljstva dok je koraao udnim koracima ispred kamina, a proteze
su mu odzvanjale o kameni pod.
"Sveti gral", ree Tibing, glasom kao na propovedi. "Veina ljudi
me pita samo gde se on nalazi. Plaim se da je to pitanje na koje moda
nikada neu odgovoriti." Okrenu se i pogleda Sofi pravo u oi.
"Meutim... mnogo vanije je sledee pitanje: ta je Sveti gral?"
Sofi je oseala kako kod oba njena sagovornika nadire talas
akademskog interesovanja.
"Da bismo potpuno shvatili Gral", nastavi Tibing, "prvo moramo
razumeti Bibliju. Koliko dobro poznajete Novi zavet?"
Sofi slegnu ramenima. "Zapravo, ne znam ga uopte. Odrasla sam
uz oveka koji je oboavao Leonarda da Vinija."
Tibing je u isto vreme izgledao i zapanjeno i oduevljeno.
"Prosveena dua. Izvrsno! U tom poznato vam je da je Leonardo bio
jedan od uvara tajne o Svetom gralu. A putokaze je sakrio u svojim
umetnikim delima."
"Robert mi je rekao, da."
"A Da Vinijevi pogledi na Novi zavet?"
"Nemam predstavu o tome."
Tibingov pogled se ispuni radou dok je pokazivao na policu sa
knjigama na drugom kraju prostorije. "Roberte, budi ljubazan. Na
donjoj polici. La Storia di Leonardo."
Langdon pree preko prostorije, pronae veliku knjigu i donese je
natrag, poloivi je na sto izmeu njih. Okreui knjigu prema Sofi,
Tibing podie teke korice i pokaza na unutranju stranu zadnje
korice, na niz citata. "Iz Da Vinijevih beleaka o polemici i spekulaciji",
ree Tibing, pokazujui naroito na jedan citat. "Mislim da ete uoiti
zato je to znaajno za nau priu."

257
 PRAETORIOUS

Sofi proita rei.

Mnogi su od obmana i lanih uda
napravili zanat, varajui glupu gomilu.
LEONARDO DA VINI
"Evo jo jednog", ree Tibing, pokazujui im drugi citat.
Zaslepljujue neznanje vodi nas krivim putem.
O! Smrtnici jadnici, otvorite oi!
LEONARDO DA VINI
Sofi oseti kako je podilaze marci. "Da Vini misli na Bibliju?"
Tibing klimnu. "Leonardovo miljenje o Bibliji u direktnoj je vezi
sa Svetim gralom. Zapravo, Da Vini je naslikao istinski Gral, koji u
vam odmah i pokazati, ali prvo moramo da razgovaramo o Bibliji."
Tibing se nasmei. "A sve to treba da znate o Bibliji moe se svesti na
sjajnu mudrost poznavaoca kanona Martina Persija." Tibing proisti
grlo i objavi: "Biblija nije stigla faksom sa neba."
"Molim?"
"Biblija je tvorevina oveka, draga moja. Ne Boga. Biblija nije
volebno pala iz oblaka. ovek ju je stvorio kao istorijsko svedoanstvo
burnih vremena, a nastala je kroz bezbrojne prevode, dodatke i
revizije. Istorija nikada nije imala konanu verziju knjige."
"U redu."
"Isus Hrist je istorijska linost od neverovatnog uticaja, moda
najzagonetniji i najinspirativniji voa koga je svet ikada video. Kao
Mesija koga je najavilo proroanstvo, Isus je svrgavao kraljeve,
pokrenuo milione ljudi i osnovao nove filozofije. Kao potomak loze
kralja Solomona i kralja Davida, Isus je polagao puno pravo na presto
kralja Jevreja. Razumljivo je da su njegov ivot zabeleile hiljade
sledbenika irom zemlje." Tibing zastade da bi gucnuo aj, potom vrati
solju na kamin. "Vie od osamdeset jevanelja razmatrano je pri
sastavljanju Novog zaveta, pa ipak je relativno mali broj odabran da
bude ukljuen - meu njima ona po Mateju, Marku, Luki i Jovanu."
"Koje odabrao ba ta jevanelja?" upita Sofi.
"Aha!" viknu Tibing od uzbuenja. "Osnovna ironija hrianstva!

258
 PRAETORIOUS

Bibliju je, u onom obliku u kojem nam je danas poznata, kompletirao

paganski imperator Rima, Konstantin Veliki."
"Mislila sam da je Konstantin bio hrianin", ree Sofi.
"Teko", podsmehnu se Tibing. "itavog svog ivota bio je paganin
koji je krten na samrtnom odra, suvie slab da bi se usprotivio. Za
vreme Konstantina, zvanina religija Rima bilo je oboavanje Sunca -
kult Sol Invictus, ili Nepobedivog Sunca - a Konstantin je bio njegov
vrhovni svetenik. Na nesreu po njega, rastui religiozni prevrat
zahvatao je Rim. Tri veka nakon raspea Isusa Hrista, broj Hristovih
sledbenika drastino se poveao. Hriani i pagani doli su u sukob, a
konflikt je dostigao takve razmere da je pretio da podeli Rim na dva
dela. Konstantin je odluio da se neto mora uraditi. Godine 325.
odluio je da ujedini Rim pod jednom religijom. Hrianstvom."
Sofije bila iznenaena. "Zato bi paganski imperator odabrao
hrianstvo za zvaninu religiju?"
Tibing se zakikota. "Konstantin je bio izuzetno vest poslovni
ovek. Video je da je hrianstvo u usponu, i jednostavno je podrao
konja koji dobija trku. Istoriari se jo uvek ude genijalnosti pomou
koje je Konstantin preobratio pagane koji su oboavali Sunce u
hriane. Spojivi paganske simbole, datume i rituale sa hrianskom
tradicijom, stvorio je neku vrstu hibridne religije prihvatljive obema
stranama."
"Groteskna transformacija", ubaci Langdon. "Ostaci paganske
religije se ne mogu porei u hrianskoj simbologiji. Piktogrami na
kojima Izida hrani svog volebno zaetog sina Horusa posluili su kao
osnov za nae moderne predstave o Devici Mariji koja doji malog Isusa.
Pored toga, bukvalno svi elementi katolikih obreda - mitra koju nosi
papa, oltar, doksologija i priee, in 'hranjenja Bogom' - preuzeti su
direktno iz ranijih paganskih misterioznih religija."
Tibing zaguna. "Nemoj da simbolog pone da ti objanjava
hrianske ikone. Nita u hrianstvu nije originalno. Prethrianski
bog Mitra zvani Boji Sin i Svetlost Sveta - roen je 25. decembra,
umro je, bio sahranjen u kamenoj grobnici, i potom za tri dana
vaskrsnuo. Inae, 25. decembar je takoe i roendan Ozirisa, Adonisa i
Dionisa. Novoroeni Krina darivanje zlatom i mirisnim smolama

259
 PRAETORIOUS

mirom i olibnumom. ak je i nedelja kao hrianski sveti dan ukradena

od pagana."
"Kako to mislite?"
"Prvobitno je", ree Langdon, "hrianstvo slavilo jevrejski sabat
subotom, ali ga je Konstantin pomerio tako da se poklapa sa
paganskim danom slavljenja Sunca." On zastade, cerei se. "Do
dananjeg dana, veina onih koji redovno odlaze u crkvu pohaaju
slubu nedeljom ujutro nemajui pojma da se tu nalaze zbog toga to je
nedelja bila dan kada su pagani odavali potu Suncu - Sunev dan."
Sofi je oseala kako joj bruji u glavi. "I sve ovo ima nekakve veze sa
Gralom?"
"Zaista", ree Tibing. "Pratite me. Tokom ovog meanja religija,
Konstantin je morao da ojaa novu hriansku tradiciju, i stoga je
odrao uveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor."
Sofije o njemu bila ula jedino kao o mestu na kojem je nastao
Nikejski kanon.
"Na tom skupu se", ree Tibing, "raspravljalo i glasalo o mnogim
aspektima hrianstva - o datumu Uskrsa, ulozi biskupa, raspodeli
sakramenata i, naravno, boanskom statusu Isusa."
"Ne pratim vas. O njegovom boanskom statusu?"
"Draga moja", ree Tibing, "sve do tog trenutka u istoriji, Isusa su
njegovi sledbenici smatrali smrtnim prorokom... velikim i monim
ovekom, ali ipak samo ovekom. Smrtnikom."
"A ne Bojim sinom?"
"Tano tako", ree Tibing. "Proglaavanje Isusa za 'Sina Bojeg'
bilo je zvanino predloeno naNikejskom saboru, gde se o tome i
glasalo."
"Samo malo. Hoete da kaete da je boanski status Isusa bio
rezultat glasanja!"
"I to veoma tesnog glasanja", dodade Tibing. "Ipak, uspostavljanje
boanskog statusa Isusa bilo je kljuno za dalje ujedinjenje Rimske
imperije i za stvaranje novog uporita moi Vatikana. Zvaninim

260
 PRAETORIOUS

prihvatanjem Isusa kao Bojeg sina Konstantin je pretvorio Isusa u

boanstvo koje je postojalo izvan granica sveta oveka, entitet ija je
mo iznad svega. Ovo ne samo da je onemoguilo dalje pagansko
ugroavanje hrianstva, nego su i sledbenici Hrista mogli da se iskupe
jedino preko uspostavljenog svetog posrednika - Rimske katolike
crkve."
Sofi pogleda Langdona, i on blagim klimanjem potvrdi.
"Sve je to bilo iskljuivo zbog moi", nastavi Tibing. "Hrist kao
Mesija bio je kljuan za funkcionisanje Crkve i drave. Mnogi naunici
tvrde da je rana Crkva bukvalno ukrala Isusa od njegovih prvobitnih
sledbenika, otimajui njegovu ljudsku poruku, ogrnuvi je
neprobojnim plastom boanstva i upotrebivi je u cilju proirenja
sopstvene moi. Napisao sam nekoliko knjiga na tu temu."
"I pretpostavljam da vam hrianski vernici alju pisma puna
mrnje svaki dan?"
"Zato bi?" suprotstavi se Tibing. "Velika veina obrazovanih
hriana zna istoriju svoje vere. Isus je zaista bio veliki i moan ovek.
Konstantinovi podmukli politiki manevri ne umanjuju veliinu
Hristovog ivota. Niko ne kae da je Hrist bio varalica, niti porie da je
hodao zemljom i podstaknuo milione ljudi na bolji ivot. Jedino
tvrdimo da je Konstantin iskoristio Hristov izuzetan uticaj i znaaj. Tim
je postupkom hrianstvu dao formu u kojem nam je ono danas
poznato."
Sofi baci pogled na knjigu o umetnosti koja se nalazila pred njom,
eljna da krenu dalje i vidi Da Vinijevu sliku Svetog grala.
"Zakoljica je, meutim, u sledeem", ree Tibing ubrzavajui.
"Budui da je Konstantin podigao Isusa na vii stepen gotovo etiri
veka nakon njegove smrti, ve je postojalo na hiljade dokumenata koji
su beleili ivot Isusa kao smrtnog oveka. Konstantin je znao da e mu
biti potreban hrabar potez kojim bi preinaio istoriju. Iz ovog se rodio
najdublji momenat u istoriji hrianstva." Tibing zastade, posmatrajui
Sofi. "Konstantin je naruio i finansirao pisanje nove Biblije, iz koje su
izostavljena sva ona jevanelja koja su govorila o Hristovim ljudskim
odlikama a u koju su ubaena jevandelja koja su ga inila boanstvom.
Ranija jevanelja su zabranjena, sakupljena i spaljena."

261
 PRAETORIOUS

"Jedna zanimljiva primedba", dodade Langdon. "Svako ko bi se

opredelio za zabranjena jevandelja umeslo za Konstantinovu verziju,
bio je proglaen za jeretika. Re jeretik vodi poreklo iz tog perioda.
Latinska re haereticus znaila je 'izbor'. Oni koji su 'birali' originalnu
istoriju Hrista bili su prvi jeretici."
"Na sreu po istoriare", ree Tibing, "neka od jevanelja
Konstantin nije uspeo da uniti. Svici s Mrtvog mora pronaeni su
pedesetih godina dvadesetog veka, skriveni u peini blizu Kumrana u
Judejskoj pustinji. Naravno, tu su i Koptski svici pronaeni 1945.
godine u Nag Hamadiju. Pored toga to priaju istinitu priu o Gralu,
ovi dokumenti govore o Hristovom delu sluei se veoma ljudskim
izrazima. Naravno, Vatikan je, drei se svoje tradicije dezinformisanja,
svim silama pokuao da sprei objavljivanje ovih svitaka. A kako i ne
bi? Zahvaljujui ovim spisima u oi upadaju izrazita istorijska
nepodudaranja i izmiljotine, ime se jasno potvruje da su modernu
Bibliju sastavili i uredili ljudi koji su imali politiki cilj - da promoviu
boanski status oveka Isusa Hrista i iskoriste njegov uticaj kako bi
uvrstili sopstvenu mo."
"Ipak", suprotstavi se Langdon, "vano je upamtiti da elja
moderne Crkve da zabrani te dokumente potie od iskrenog verovanja
u njihovo uvreeno vienje Hrista. Vatikan ine duboko poboni ljudi
koji iskreno veraju da su ti protivreni dokumenti lana svedoanstva."
Tibing se zakikota dok se sputao u stolicu naspram Sofi. "Kao to
vidite, na profesor je mnogo blagonakloniji prema Rimu od mene.
Svejedno, u pravu je kada kae da savremeno svetenstvo veruje da su
ovakva svedoanstva zaista lana. To je razumljivo. Konstantinova
Biblija je ve vekovima njihova istina. Niko nije indoktrinisaniji od
samog indoktrinatora."
"eli da kae", ree Langdon, "da mi oboavamo bogove naih
predaka."
"elim da kaem", suprotstavi se Tibing, "da je gotovo sve to su
nas nai preci nauili o Hristu neistinito. Kao i prie o Svetom gralu."
Sofi ponovo pogleda citat Da Vinija ispred sebe. Zaslepljujue
neznanje navodi nas na krivi put. O! Jadni smrtnici, otvorite oi!
Tibing posegnu za knjigom i poe da lista stranice. "I konano, pre

262
 PRAETORIOUS

nego to vam pokaem Da Vinijev Sveti gral, eleo bih da na brzinu

pogledate ovo." Otvori knjigu na stranici sa ivopisnom slikom koja se
protezala na itave dve stranice. "Pretpostavljam da prepoznajete ovu
zidnu sliku?"
Mora da se ali. Sofi je zurila u najpoznatiju zidnu sliku svih
vremena Tajnu veeru - Da Vinijevu legendarnu sliku sa zida crkve
Santa Maria delle Grazie u blizini Milana. Zidna slika koja je propadala
prikazivala je Isusa i njegove apostole u trenutku kada je Isus objavio
da e ga jedan od njih izdati. "Da, poznata mi je ta slika."
"U tom sluaju, moda ete mi uiniti zadovoljstvo da odigramo
malu igru? Budite ljubazni, zamurite."
Nesigurna, Sofi zatvori oi.
"Gde sedi Isus?" upita Tibing.
"U sredini."
"Dobro. A ta on i njegovi apostoli lome i jedu?"
"Hleb." Oigledno.
"Odlino. A ta piju?"
"Vino. Piju vino."
"Sjajno. I poslednje pitanje. Koliko se aa nalazi na stolu?"
Sofi zastade, shvatajui da je to trik pitanje. A nakon veere, Isus
uze au vina, podelivi je sa svojim apostolima. "Jedna aa", ree.
"Putir." Hristov putir. Sveti gral. "Isus je sa njima podelio jedan putir
vina, ba kao to ine dananji hriani pri prieu."
Tibing uzdahnu. "Otvorite oi."
Ona ih otvori. Tibing se samozadovoljno cerio. Sofi spusti pogled
na sliku, i vide, na svoje zaprepaenje, da se ispred svih na stolu
nalazila po aa vina, ukljuujui i Hrista. Trinaest aa. tavie, ae su
bile male, bez noica, i od stakla. Nije bilo putira na slici. Nije bilo
Svetog grala.
Tibingove oi su svetlucale. "Malo udno, zar ne biste rekli, s
obzirom na to da i Biblija i naa standardna legenda o Gralu slave ovaj
trenutak kao definitivnu pojavu Svetog grala. Zaudo, ini se da je Da

263
 PRAETORIOUS

Vini zaboravio da naslika Hristov putir."

"Istoriari umetnosti su to morali primetiti."
"Zapanjiete se kad ujete kakve je sve anomalije Da Vini ovde
uneo, a koje veina strunjaka ili nije videla ili je jednostavno odabrala
da zanemari. Ova zidna slika, zapravo, predstavlja klju misterije o
Svetom gralu. Da Vini je sve lepo izloio na Tajnoj veeri."
Sofi je nestrpljivo razgledala sliku. "Da li nam ova zidna slika
govori ta je Gral zapravo?"
"Ne ta je Gral", proaputa Tibing. "Nego ko je Gral. Sveti gral nije
predmet. On je, u stvari... osoba."

264
 PRAETORIOUS

Poglavlje 56

Nekoliko sekundi Sofije zurila u Tibinga, a potom se okrete ka

Langdonu. "Sveti gral je osoba?"
Langdon potvrdi. "Zapravo, ena." Po zbunjenom izrazu Sofinog
lica Langdon je znao da ih teko prati. Seao se da se i sam slino
oseao kada je prvi put uo istu tvrdnju. Tek kada je shvatio
simbologiju Grala postala mu je jasna veza sa enom.
Tibigu se oigledno javila ista misao. "Roberte, moda je sada
trenutak da simbolog pojasni stvari?" On ode do stola na kraju
prostorije, pronae list papira i poloi ga ispred Langdona.
Langdon izvadi penkalo iz depa. "Sofi, da li su ti poznati moderni
simboli za muko i ensko?" Nacrtao je uobiajeni muki simbol i
enski simbol .
"Naravno", ree ona.
"Ovo nisu", ree on tiho, "originalni simboli za muko i ensko.
Mnogi ljudi pogreno pretpostavljaju da je muki simbol izveden iz
tita i koplja, a da enski predstavlja ogledalo u kojem se ogleda lepota.
Zapravo, ovi simboli su nastali kao drevni astronomski simboli za
planetu-boga Mars i planetu-boginju Veneru. Prvobitni simboli su
daleko jednostavniji." Langdon nacrta jo jedan simbol na papiru.

"Ovo je originalni simbol za mukarca", ree joj. "Rudimentarni

falus."
"Ba tako", ree Sofi.
"Kako se ini", dodade Tibing.
Langdon nastavi. "Ovaj znak je poznat kao otrica, i predstavlja
agresiju i mukost. Zapravo, ba ovaj simbol falusa se i danas koristi na
savremenim vojnim uniformama da oznai in."

265
 PRAETORIOUS

"Zaista", naceri se Tibing. "to vie penisa ima, ima vii in.
Deaci su uvek deaci."
Langdon ustuknu. "Da krenemo dalje - enski simbol, kao to
moe da pretpostavi, upravo je suprotan." Nacrtao je sledei simbol
na listu papira. "On se zove putir."

Iznenaena, Sofi podie pogled.

Langdon je video da je povezala stvari. "Putir", ree on,
"predstavlja au ili posudu, i to je vanije, ima oblik materice. Ovaj
simbol oznaava enskost, enstvenost i plodnost." Langdon je sada
pogleda pravo u oi. "Sofi, legenda nam govori da je Sveti gral putir -
aa. Meutim, opis Grala kao putira zapravo je alegorija, iji je cilj bio
da se zatiti prava priroda Svetog grala. Odnosno, legenda koristi putir
kao metaforu za neto daleko vanije."
"Za enu", ree Sofi.
"Upravo tako." Langdon se nasmei. "Gral je bukvalno drevni
simbol za enskost, a Sveti gral predstavlja sveti enski princip i
boginju, to je sada naravno izgubljeno, bukvalno eliminisano od
strane Crkve. Mo ene i njena sposobnost da stvori ivot nekada su
smatrani svetinjama - meutim, predstavljale su pretnju usponu
prevashodno muke Crkve, tako da je sveti enski princip satanizovan
i proglaen neistim. ovek je, a ne Bog, stvorio koncept 'prvobitnog
greha', po kojem je Eva probala jabuku i prouzrokovala
propast ljudske rase. ena, nekada sveti davalac ivota, postala je sada
neprijatelj."
"Trebalo bi da dodam", ubaci se Tibing, "da je ovaj koncept ene
kao one koja donosi ivot bio osnova drevne religije. Roenje deteta
bilo je mistino i mono. Na alost, hrianska filozofija je odluila da
eni ukrade stvaralaku mo tako to e ignorisati bioloku injenicu i
mukarca nainiti Tvorcem. Postanje nam govori da je Eva nastala od
Adamovog rebra. ena je postala izdanak mukarca. I to grean
izdanak. Postanje je bilo poetak kraja boginje."
"Gral je", ree Langdon, "simbol izgubljene boginje. Kada se

266
 PRAETORIOUS

pojavilo hrianstvo, stare paganske religije se nisu lako predavale.

Legende o vitekom traganju za izgubljenim Gralom bile su zapravo
prie o zabranjenim potragama za izgubljenom enom. Vitezovi koji su
tvrdili da "tragaju za putirom" govorili su ifrovano kako bi se zatitili
od Crkve koja je potinila ene, prognala Boginju, spaljivala nevernike i
zabranila pagansko potovanje enskog boanstva."
Sofi odmahnu glavom. "ao mi je, kada ste rekli da je Sveti gral
osoba, mislila sam da mislite na neku odreenu osobu."
"I jeste u pitanju odreena osoba", ree Langdon.
"I to ne bilo koja osoba", provali iz Tibinga, koji se uzbueno i
nespretno podie na noge. "Nego ena koja je nosila tajnu toliko
monu da je, ukoliko bude otkrivena, pretila da uniti samu osnovu
hrianstva!"
Sofi je bila oduevljena. "Da li je ta ena poznata u istoriji?"
"Prilino." Tibing uze svoje take i pokaza niz hodnik. "I ukoliko
odemo do radne sobe, prijatelji moji, bie ini ast da vam je pokaem
na Da Vinijevoj slici."

Dve sobe dalje, u kuhinji, sluga Remi Legaludek u tiini je stajao

ispred televizora. Na vestima su prikazivali fotografije mukarca i
ene... istih onih ljudi koje je Remi upravo posluio ajem.

267
 PRAETORIOUS

Poglavlje 57

Stojei pored barikade ispred Cirike depozitne banke, porunik

Kole se pitao zato Fau treba toliko vremena da se pojavi sa nalogom
za pretres. Bankari su oigledno neto skrivali. Tvrdili su da su
Langdon i Nevo stigli ranije te noi i da ih nisu primili u banku zato to
nisu imali dokaz o raunu.
Zato onda nee da nas puste unutra, da pogledamo?
Konano, Koleov mobilni telefon se oglasi. Zvali su iz komandne
stanice u Luvru. "Imamo li nalog za pretres?" upita Kole.
"Zaboravite na banku, porunice", ree mu agent. "Upravo smo
dobili dojavu. Imamo tanu lokaciju na kojoj se kriju Langdon i Nevo."
Kole se uz tresak spusti na haubu svojih kola. "alite se."
"Imam adresu u predgrau. Negde u blizini Versaja."
"Da li kapetan Fa zna?"
"Ne jo. Zauzet je vanim razgovorom."
"Krenuo sam. Neka me nazove im bude mogao." Kole zapisa
adresu i uskoi u kola. Dok se jurei udaljavao od banke, Kole shvati da
je zaboravio da pita ko je Sudskoj policiji dojavio Langdonovu lokaciju.
Mada to nije bilo vano. Kole je bio blagosloven ansom da se iskupi za
svoj skepticizam i ranije greke. Upravo je trebalo da izvri najvee
hapenje u svojoj karijeri.
Kole pozva preko radija petoro kola koja su ga pratila. "Bez sirena,
momci. Langdon ne sme da zna da dolazimo."

etrdeset kilometara odatle, crni audi skrenuo je sa seoskog puta i

parkirao se u senkama na ivici poljane. Sajlas je izaao i provirio kroz
ipke na ogradi od kovanog gvozda koja je okruivala prostrano
imanje. Pogledao je uz dugu meseinom obasjanu padinu koja je vodila
do zamka u daljini.
Svetla u prizemlju bila su upaljena. udno za ovo doba, pomisli

268
 PRAETORIOUS

Sajlas, osmehujui se. Informacija koju mu je Uitelj dao oigledno je

bila tana. Ne naputam ovu kuu bez kljunog kamena, zakleo se. Neu
izneveriti biskupa i Uitelja.
Proverivi arer od trinaest metaka u svom hekler-kohu, Sajlas
ga progura kroz reetke i pusti da padne na mahovinasto tlo unutar
imanja. Potom, hvatajui se za vrh ograde, prebaci se preko, spretno se
doekavi na noge. Ignoriui bolno urezivanje pojasa od kostreti,
Sajlas podie oruje i zaputi se dugim travnatim usponom.

269
 PRAETORIOUS

Poglavlje 58

Tibingova 'radna soba' nije bila nalik nijednoj radnoj sobi koju je
Sofi ikada videla. est ili sedam puta vei od veine najluksuznijih
kancelarijskih prostora, vitezov cabinet de travail nalikovao je
neobinom hibridu naune laboratorije, arhivske biblioteke i buvlje
pijace pod krovom. Osvetljen pomou tri visea lustera, nepregledan
poploani pod bio je istakan zbijenim ostrvima od radnih stolova
zakopanih pod knjigama, umetnikim delima, predmetima i
iznenaujuom koliinom elektronske opreme - kompjuterima,
projektorima, mikroskopima, kopir-aparatima i skenerima.
"Preuredio sam balsku dvoranu", stidljivo ree Tibing dok je
ulazio u prostoriju. "Nemam mnogo prilike za ples."
Sofi se oseala kao da je itavo vee postalo neka vrsta zone
sumraka u kojoj nita nije onako kako ona oekuje. "Sve ovo vam slui
za rad?"
"Saznavanje istine je postalo ljubav mog ivota", ree Tibing. "A
Sangreal je moja omiljena ljubavnica."
Sveti gral je ena, mislila je Sofi, dok su joj misli bile kola ideja
koje, kako se inilo, nisu imale smisla. "Rekli ste da imate sliku te ene
za koju tvrdite da je Sveti gral."
"Da, ali ne tvrdim ja da je ona Gral. Sam Hrist je izrekao tu
tvrdnju."
"Koja je to slika?" upita Sofi, pretraujui pogledom zidove.
"Hramra..." Tibing je izvodio predstavu, pravei se da je zaboravio.
"Sveti Gral. Sangreal. Putir." Iznenada se okrete i pokaza na naspramni
zid. Na njemu je visila dva i po metra dugaka reprodukcija Tajne
veere, iste slike koju je Sofi malo pre toga posmatrala. "Eno je!"
Sofi je bila sigurna da joj je neto promaklo. "To je slika koju ste mi
upravo pokazali."
On namignu. "Znam, ali uveana verzija je mnogo uzbudljivija. Zar
ne?"

270
 PRAETORIOUS

Sofi se okrete Langdonu, traei pomo. "Nita ne shvatam."

Langdon se nasmei. "Kako se ispostavilo, Sveti gral se zaista
pojavljuje na Tajnoj veeri. Leonardo ju je stavio na upeatljivo mesto."
"ekaj malo", ree Sofi. "Rekli ste mi da je Sveti gral ena. Tajna
veera je slika na kojoj je trinaest mukaraca."
"Da li je?" Tibing podie obrve. "Pogledajte malo bolje."
Nesigurna, Sofi prie blie slici, prouavajui trinaest likova -
Isusa Hrista u sredini, est apostola sa njegove leve strane i est sa
desne. "Svi su mukarci", potvrdi ona.
"Zar?" ree Tibing. "ta je sa onim koji sedi na poasnom mestu, sa
Gospodove desne strane?"
Sofi je prouavala figuru odmah uz Isusa, sa desne strane, unosei
se u sliku. Dok se zagledala u lice i telo, talas zaprepatenja je preplavi.
Osoba je imala talasastu crvenu kosu, neno skrtene ruke i nagovetaj
grudi. Bila je to, bez sumnje... ena.
"To je ena!" uzviknu Sofi.
Tibing se smejao. "Kakvog li iznenaenja. Verujte mi, nije nikakva
greka. Leonardo je bio vest u slikanju razlika izmeu polova."
Sofi nije mogla da skine pogled sa ene pored Hrista. Tajna veera
bi trebalo da predstavlja trinaest mukaraca. Koje ova ena? Iako je Sofi
videla ovu klasinu sliku mnogo puta, nijednom nije primetila
oigledno neslaganje.
"Svima promakne", ree Tibing. "Nae predubeenje u vezi sa
ovom slikom toliko je jako da pobeuje nae oi."
"Ovaj fenomen se naziva skotom", dodade Langdon. "Mozak to
ponekad radi kada su u pitanju snani simboli."
"Jo jedan razlog to ste prevideli enu", ree Tibing, "jeste taj to
su mnoge reprodukcije po knjigama snimljene pre 1954. godine, kada
su detalji jo uvek bili skriveni ispod naslaga praine i nekoliko
nevetih restauracija u osamnaestom veku. Sada je, napokon, zidna
slika oiena i dovedena do Da Vinijevog originalnog sloja boje." On
pokaza na fotografiju. "Et voila!"

271
 PRAETORIOUS

Sofi prie jo blie slici. ena sa Isusove desne strane bila je mlada
i izgledala je pobono. Imala je stidljivo lice, prekrasnu crvenu kosu i
ruke mirno prekrtene. Ovo je ena koja je mogla smrviti Crkvu bez iije
pomoi?
"Ko je ona?" upita Sofi.
"To je, draga moja", odgovori Tibing, "Marija Magdalena."
Sofi se okrete. "Prostitutka?"
Tibing otro uzdahnu, kao da ga je ta re lino uvredila.
"Magdalena nije bila nita slino. Ta nesrena zabluda naslee je
smiljenog blaenja od strane Crkve. Crkva je morala da obeasti
Mariju Magdalenu kako bi prikrila njenu opasnu tajnu - njenu ulogu
Svetog grala."
"Njenu ulogu?"
"Kao to sam rekao", objasni Tibing, "rana Crkva je morala da
ubedi svet da je smrtni prorok Isus zapravo boansko bie. Stoga je
svako jevanelje koje je opisivalo zemaljske aspekte Isusovog ivota
bilo izostavljeno iz Biblije. Na nesreu po rane urednike, jedna naroito
uznemirujua tema stalno se ponavljala u jevaneljima. Marija
Magdalena." On zastade. "Preciznije, njen brak sa Isusom Hristom."
"Molim?" Sofin pogled pree na Langdona, a potom se vrati na
Tibinga.
"To je stvar istorijskih podataka", ree Tibing, "i Da Vini je sasvim
sigurno bio svestan te injenice. Tajna veera praktino vie
posmatrau da su Isus i Magdalena par."
Sofi ponovo pogleda sliku.
"Primetiete da su Isus i Magdalena obueni kao odraz onog
drugog u ogledalu." Tibing pokaza na dve osobe u sreditu slike.
Sofije bila zapanjena. Sasvim oigledno, njihova odea je bila
obrnutih boja. Isus je nosio crvenu haljinu i plavi ogrta; Magdalena
plavu haljinu i crveni ogrta. Jin ijang.
"Da zaemo u jo neobinije podruje", ree Tibing. "Primetiete
da izgleda da su Isus i njegova nevesta spojeni u kuku i da se naginju

272
 PRAETORIOUS

na suprotne strane kao da obeleavaju ovaj jasno oivien prazan

prostor izmeu njih."
ak i pre nego to joj je Tibing pokazao konture, Sofije videla -
neporecivi oblik "V u sreditu slike. Bio je to isti simbol koji je Langdon
ranije nacrtao za Gral, putir i matericu ene.
"Konano", ree Tibing, "ako posmatrate Isusa i Magdalenu kao
elemente kompozicije, a ne kao ljude, primetiete kako isplivava jo
jedan oigledan oblik." On zastade. "Jedno slovo abecede."
Sofi ga uoi istog trenutka. Rei da joj je slovo upalo u oi nije
dovoljno. Slovo je iznenada bilo sve to je Sofi mogla da vidi. Sljatei
usred slike, bez ikakve sumnje, stajao je oblik ogromnog, besprekorno
oblikovanog slova M.
"Suvie savreno za sluajnost, ne mislite li?" upita Tibing.
Sofi je bila zapanjena. "Zato je tu?"
Tibing slegnu ramenima. "Teoretiari zavere e vam rei da ono
predstavlja Matriinonio ili Mariju Magdalenu. Iskreno reeno, niko nije
siguran. Jedino je sigurno da skriveno M nije nikakva greka. Brojna
dela povezana sa Gralom sadre skrivena slova M - bilo kao vodene
igove, sloj boje u podlozi, ili kompozicione aluzije. Najupadljivije M je,
naravno, ono na oltaru Gospe od Pariza u Londonu, koji je dizajnirao
bivi Veliki majstor Sionskog priorata, an Kokto."
Sofi razmisli o toj informaciji. "Priznajem, skrivena slova M jesu
intrigantna, iako pretpostavljam da niko ne tvrdi da su ona dokaz
Isusovog braka sa Magdalenom."
"Ne, ne", ree Tibing, prilazei oblinjem stolu sa knjigama. "Kao
to sam ranije rekao, brak Isusa i Marije Magdalene je istorijski
podatak." Poe da prekopava po knjigama. "tavie, vienje Isusa kao
oenjenog oveka ima daleko vie smisla od nae standardne biblijske
predstave o Isusu kao neenji."
"Zato?" upita Sofi.
"Zato to je Isus bio Jevrejin", ree Langdon, preuzimajui priu
dok je Tibing tragao za svojom knjigom, "a drutvena pravila tog
vremena bukvalno su zabranjivala Jevrejima da ostanu neoenjeni.

273
 PRAETORIOUS

Prema jevrejskim obiajima, celibat je bio osuivan, a obaveza svakog

jevrejskog oca bila je da pronae odgovarajuu enu za svog sina. Da
Isus nije bio oenjen, barem jedno biblijsko jevanelje bi to pomenulo i
pruilo neko objanjenje."
Tibing pronae ogromnu knjigu i povue je ka sebi preko stola.
Izdanje u konom povezu bilo je veliine postera, nalik ogromnom
atlasu. Na koricama je pisalo: Gnostika evanelja. Tibing ga iz zaleta
otvori, i Langdon i Sofi mu se pridruie. Sofi je videla da knjiga sadri
fotografije neega to je liilo na uveane odlomke iz drevnih
dokumenata - na iscepan papirus sa rukom pisanim tekstom. Nije
prepoznavala drevni jezik, ali se na naspramnim stranama nalazio
kucani prevod.
"Ovo su fotokopije svitaka iz Nag Hamadija i sa Mrtvog mora, koje
sam ranije pomenuo", ree Tibing. "Najstarija hrianska
svedoanstva. Ono to uznemirava jeste to to se ne podudaraju
sajevaneljima u Bibliji." Listajui ka sredini knjige, Tibing pokaza na
jedan odlomak. "Uvek je dobro poeti od Jevanelja po Filipu."
Sofi proita odlomak:
A drubenica Spasitelja je Marija Magdalena. Hrist ju je voleo vie
od svih svojih apostola i esto ju je ljubio u usta. Ostali apostoli su
bilo uvreeni time i izrazili su svoje neodobravanje. Rekoe mu:
"Zato nju voli vie nego sve nas? "
Reci su iznenadile Sofi, pa ipak teko da su dokazivale neto. "Ne
pie nita o braku."
"Au contraire." Tibing se nasmei, pokazujui na prvi red. "Kao to
e vam svaki poznavalac aramejskog rei, re drubenica je, u to
vreme, bukvalno znaila supruga."
Langdon potvrdi klimanjem glave.
Sofi ponovo proita prvi red. A drubenica Spasitelja je Marija
Magdalena.
Tibing je listao knjigu, pokazujui joj jo nekoliko odlomaka koji
su, na njeno iznenaenje, jasno sugerisali da su Magdalena i Isus bili u
romantinoj vezi. Dok je itala odlomke, Sofi se setila ljutitog
svetenika koji je zalupao na vrata njenog dede kada je jo bila u

274
 PRAETORIOUS

osnovnoj koli.
"Je li ovo dom aka Sonijera?" upitao je svetenik, zurei nanie u
malu Sofi kada je otvorila vrata. "elim da sa njim razgovaram o lanku
koji je napisao." Svetenik podie novine.
Sofi je pozvala dedu, i njih dvojica nestali su u pravcu radne sobe,
zatvarajui vrata. Deda je napisao neto za novine? Sofi je smesta
otrala u kuhinju i poela da lista novine od tog jutra. Pronala je
dedino ime ispod jednog lanka na drugoj strani. Proitala ga je. Nije
razumela sve to je napisano, ali je zvualo kao da se francuska vlada,
pod pritiskom svetenika, sloila da zabrani ameriki film pod
nazivom Poslednje Hristovo iskuenje, film o Isusu koji vodi ljubav sa
Marijom Magdalenom. lanak njenog dede tvrdio je da je Crkva
arogantna i da nije u pravu io zabranjuje film.
Nije ni udo to je svetenik ljut, pomislila je Sofi.
"To je pornografija! Svetogre!" urlao je svetenik, izlazei iz
radne sobe i jurei ka ulaznim vratima. "Kako samo moete to da
podravate! Taj Amerikanac Martin Skorseze je poinio svetogre, i
Crkva mu nee dopustiti da ima propovedaonicu u Francuskoj!"
Svetenik je zalupio vratima iza sebe.
Kada je deda uao u kuhinju, video je Sofi sa novinama i namrtio
se. "Brza si."
Sofi ree: "Ti misli da je Isus Hrist imao devojku?"
"Ne, duo, ja sam rekao da Crkvi ne treba dopustiti da nam govori
ta treba a ta ne treba da mislimo."
"Da li je Isus imao devojku?"
Deda je nekoliko trenutaka utao. "Da li bi bilo toliko loe da
jeste?"
Sofi razmisli o tome i potom slegnu ramenima. "Meni ne bi
smetalo."
Ser Li Tibing je jo uvek govorio. "Neu vas zamarati bezbrojnim
referencama na zajednicu Isusa i Magdalene. To su ad nauseum istraili
savremeni istoriari. Meutim, eleo bih neto da istaknem." On
pokaza na jo jedan odlomak. "Ovo je iz jevanelja po Mariji

275
 PRAETORIOUS

Magdaleni."
Sofi nije znala za jevanelje same Marije Magdalene. Ona proita
tekst:
A Petar ree: "Da li je Spasitelj zaista govorio sa enom bez naeg
znanja? Hoemo li se svi okrenuti i sluati je ? Da li mu je ona bila
draa od nas?"
A Lev odgovori: "Petre, uvek si bio burne naravi. Sada te gledam
kako se nadmee sa enom kao neprijateljem. Ako ju je Spasitelj
uinio dostojnom, ko si ti da je odbacuje? Spasitelj mora da je dobro
poznaje. Zato ju je voleo vie od nas."
"ena o kojoj govore", objasni Tibing, "jeste Marija Magdalena.
Petar je ljubomoran na nju."
"Zato to je Isusu bila draa Marija?"
"Ne samo zato. Radilo se o mnogo veim ulozima od samih
oseanja. U toj fazi jevanelja, Isus sumnja da e uskoro biti zarobljen i
razapet. Stoga Mariji Magdaleni da je uputstva kako da dalje vodi
njegovu Crkvu kada njega vie ne bude. Posledica je ta da Petar
izraava svoje nezadovoljstvo time to je druga violina u odnosu na
enu. Rekao bih da je Petar bio pomalo seksista."
Sofi se trudila da ga prati. "Govorimo o svetom Petru. Steni na
kojoj je Isus izgradio svoju Crkvu."
"Upravo o njemu, samo to tu postoji jedna caka. Prema ovim
jevaneljima, Hrist nije Petru dao uputstva kako da osnuje hriansku
crkvu. Dao ih je Mariji Magdaleni."
Sofi ga pogleda. "Hoete da kaete da je hriansku crkvu trebalo
da vodi enal"
"Takav je bio plan. Isus je bio pravi feminista. Po njegovoj zamisli,
budunost njegove Crkve trebalo je da lei u rukama Marije
Magdalene."
"A Petru je to smetalo", ree Langdon, pokazujui na Tajnu veeru.
"Ono tamo je Petar. Moe da vidi da je Da Vini znao ta je Petar
mislio o Mariji Magdaleni."

276
 PRAETORIOUS

Ponovo Sofi ostade bez teksta. Na slici, Petar se pretei naginjao ka

Mariji Magdaleni i prelazio svojom rukom nalik otrici preko njenog
vrata. Isti pretei gest kao i na Bogorodici meu stenamal
"I ovde takoe", ree Langdon, pokazujui na grupu apostola
pored Petra. "Malo zlosutno, zar ne?"
Sofi zakilji i vide ruku koja se pojavljuje iz grupe apostola. "Je li to
bode u toj ruci?"
"Da. to je jo udnije, ukoliko prebroji ruke, uverie se da ova
ruka... ne pripada ba nikome. Ona je bez tela. Anonimna."
Sofije poinjala da se osea izgubljenom. "ao mi je, ali jo uvek ne
vidim kako sve ovo Mariju Magdalenu ini Svetim gralom."
"Aha!" Tibing ponovo uzviknu. "Tu lei zec!" Okrete se ponovo ka
stolu i izvue veliku mapu koju rairi ispred Sofi. Bila je to sloena
genealogija. "Malo ljudi zna da je Marija Magdalena, nezavisno od toga
to je bila Hristova desna ruka, bila mona ena."
Sofi sada ugleda naslov iznad porodinog stabla.
PLEME VENIJAMINOVO
"Marija Magdalena je ovde", ree Tibing, pokazujui blizu samog
vrha genealokog stabla.
Sofije bila iznenaena. "Ona je iz kue Venijamina?"
"Upravo tako", ree Tibing. "Marija Magdalena je kraljevskog
porekla."
"Ali ja sam mislila da je Magdalena bila siromana."
Tibing odmahnu glavom. "Magdalena je proglaena za prostitutku
kako bi se uklonili dokazi o njenim monim porodinim vezama."
Sofi pogleda u Langdona, koji i to potvrdi. Potom se opet okrenu
ka Tibingu. "Ali zato bi Crkvu brinulo da li je Magdalena kraljevske
krvi?"
Britanac se nasmei. "Drago moje dete, nije Crkvu toliko brinula
kraljevska krv Marije Magdalene, koliko njen brak sa Hristom, koji je
takoe bio kraljevske krvi. Kao to znale, Jevandelje po Mateju nam
kae da je Isus iz plemena Davidovog. Potomak kralja Solomona -

277
 PRAETORIOUS

kralja Jevreja. Oenivi se enom iz monog plemena Venijamina, Isus

je spojio dve kraljevske loze, stvarajui tako monu politiku zajednicu
sa potencijalom da legitimno pretenduje na presto i ponovo uspostavi
kraljevsku lozu, kao u vreme Solomona."
Sofije oseala da napokon stiu do poente.
Tibing je sada izgledao uzbueno. "Legenda o Svetom gralu je
legenda o kraljevskoj krvi. Kada se u legendi o Gralu govori o 'putiru u
kojem se nalazila Hristova krv'... govori se, zapravo, o Mariji Magdaleni
enskoj materici koja je nosila Isusovu kraljevsku lozu."
Izgledalo je da reci odjekuju preko balske dvorane, pre nego to ih
je Sofi sasvim shvatila. Marija Magdalena je nosila kraljevsku lozu Isusa
Hrista ? "Ali kako bi Isus mogao da ima lozu sem?..." Ona zastade i
pogleda Langdona.
Langdon se blago nasmei. "Sem ako su imali dete."
Sofi je stajala u oku.
"Eto vam najveeg zatakavanja u istoriji oveanstva", objavi
Tibing. "Ne samo da je Isus bio oenjen, nego je bio i otac. Draga moja,
Marija Magdalena je bila Sveta zdela. Bila je putir koji je nosio
kraljevsku lozu Isusa Hrista. Bila je materica koja je nosila potomstvo, i
loza od koje se granalo sveto voe!"
Sofi oseti kako joj se dlaice na rukama podiu. "Ali kako se o
toliko velikoj tajni moglo utati sve ove godine?"
"Nebesa!" ree Tibing. "Radilo se sve samo se nije utalo!
Kraljevska loza Isusa Hrista izvor je najotpomije legende svih vremena
- legende o Svetom gralu. Magdalenina pria se uzvikuje na sve strane
ve vekovima preko svih vrsta metafora i na svim jezicima. Njenu priu
vidite svuda, jednom kada progledate."
"A spisi Sangreala?" upita Sofi. "Oni navodno sadre dokaz da je
Isus imao svoju kraljevsku lozu?"
"Ba tako."
"Dakle, itava legenda o Svetom gralu zapravo je o kraljevskoj
krvi?"

278
 PRAETORIOUS

"I to prilino bukvalno", ree Tibing. "Re Sangreal dolazi od San

Greal - ili Sveti gral. Ali u svom najstarijem obliku, re Sangreal se
delila na drugom mestu." Tibing je zapisa na paretu papira i prui joj
ga.
Proitala je ta je napisao.
Sang Real
Istog trenutka, Sofi je prepoznala prevod. Sang Real je bukvalno
znailo kraljevska krv.

279
 PRAETORIOUS

Poglavlje 59

Recepcionar u foajeu sedita sekte Opus Dei na Aveniji Leksington

u Njujorku bio je iznenaen kada je sa druge strane slualice zauo
glas biskupa Aringarose. "Dobro vee, gospodine."
"Da li ima poruka za mene?" pitao je biskup, neuobiajeno napet.
"Da, gospodine. Drago mi je to ste nazvali. Nisam mogao da vas
pronaem u vaem apartmanu. Imali ste hitan telefonski poziv pre oko
pola sata."
"Da?" Te vesti kao da su mu donele olakanje. "Da li znate ko je
zvao?"
"Ne, gospodine, nije ostavio ime. Samo broj." Telefonistkinja javi
broj.
"Pozivni trideset tri? To je Francuska, zar ne?"
"Da, gospodine. Pariz. Rekao je da je izuzetno vano da mu se
odmah javite."
"Hvala vam. ekao sam taj poziv." Aringarosa brzo prekide vezu.
Dok je sputao slualicu, recepcionar se pitao zato je veza
biskupa Aringarose toliko pucketala. Po dnevnom rasporedu, biskup je
ovog vikenda trebalo da bude u Njujorku, pa ipak, zvualo je kao da
zove sa drugog kraja sveta. Recepcionar slee ramenima. Biskup
Aringarosa se poslednjih nekoliko meseci ponaao veoma udno.

Mora da mobilni telefon nije bio dostupan, mislio je Aringarosa dok

se fijat pribliavao izlazu za rimski arter aerodrom. Uitelj je
pokuavao da me dobije. Uprkos tome to je bio zabrinut zbog
proputenog poziva, Aringarosu je ohrabrila injenica da je Uitelj
imao dovoljno samopouzdanja da nazove direktno sedite organizacije
Opus Dei.
Mora da su se stvari dobro odvijale veeras u Parizu.
Dok je birao broj, Aringarosa je oseao uzbuenje to e uskoro

280
 PRAETORIOUS

biti u Parizu. Sleteemo pre zore. Aringarosu je na aerodromu ekao

turbo helikopter za kratki arter let do Francuske. Komercijalne linije
nisu dolazile u obzir u ovo doba, naroito imajui u vidu sadraj
njegove aktovke.
Telefon poe da zvoni.
Javio se enski glas. "Direction Centrale Police Judiciaire."
Aringarosa je oklevao. Ovo nije oekivao. "Ah, da... Rekli su mi da
nazovem ovaj broj."
"Qui tes-vous?" ree ena. "Vae ime?"
Aringarosa nije bio siguran da li da odgovori. Francuska Sudska
policija?
"Vae ime, gospodine?" insistirala je ena.
"Biskup Manuel Aringarosa."
"Un moment." Zauo se zvuk prebacivanja veze.
Nakon podue pauze, javi se grub i zabrinut muki glas. "Biskupe,
drago mi je da sam konano doao do vas. Vi i ja treba da razgovaramo
o mnogo emu."

281
 PRAETORIOUS

Poglavlje 60

Sangreal... Sang Real... San Greal... Kraljevska krv... Sveti gral.

Sve je bilo povezano.
Sveti gral je Marija Magdalena... majka kraljevske loze Isusa Hrista.
Sofi oseti kako je preplavljuje novi talas zbunjenosti dok je stajala u
tiini balske dvorane i zurila u Roberta Langdona. to su vie delia
slagalice Langdon i Tibing poloili na sto te noi, sama slagalica
postajala je sve nepredvidljivija.
"Kao to vidite, draga moja", ree Tibing, trupkajui ka polici sa
knjigama, "Leonardo nije jedini koji je pokuavao da svetu saopti
istinu o Svetom gralu. Kraljevsku lozu Isusa Hrista zabeleile su na
desetine istoriara do najsitnijih detalja." On pree prstom preko niza
od nekoliko desetina knjiga.
Sofi nakrivi glavu i proe pogledom po naslovima:
OTKROVENJE TEMPLARA:
Tajni uvari istinskog Hristovog identiteta
ENA SA POSUDOM OD ALABASTERA:
Marija Magdalena i Sveti gral
BOGINJA U JEVANELJIMA:
Ponovo uspostavljanje svetog enskog principa
"Ovo je moda najpoznatiji naslov", ree Tibing, izvlaei iz gomile
knjigu iskrzanih korica i pruajui joj je. Na koricama je pisalo:
SVETA KRV, SVETI GRAL:
Svetski bestseler
Sofi podie pogled. "Svetski bestseler? Nikada nisam ula za
njega."
"Bili ste mladi. Ova knjiga je poprilino podigla prainu
osamdesetih godina dvadesetog veka. Autori su izneli neke, za moj
ukus isuvie sumnjive hipoteze u svojim analizama, ali osnovna ideja
stoji." Na ast im slui to to su konano uinili da ideja o Hristovoj lozi
bude prihvaena."

282
 PRAETORIOUS

"Kakva je bila reakcija Crkve na knjigu?"

"Loa, naravno. Ali to se oekivalo. Naposletku, tu tajnu je Vatikan
pokuavao da zakopa jo u etvrtom veku. Uzrok je Krstakih ratova.
Pretnja koju je Marija Magdalena predstavljala mukoj Crkvi bila je
potencijalno katastrofalna. Ne samo da je Isus poverio zadatak
osnivanja Crkve eni, nego je ona ugroavala predstavu Hristove
boanske prirode. Crkva ju je, kako bi se zatitila, proglasila za
bludnicu i unitila dokaze o braku, na taj nain predupreujui sve
mogue tvrdnje da je Hrist imao ive naslednike i bio smrtni prorok."
Sofi pogleda Langdona, koji klimnu glavom. "Sofi, istorijski dokazi
koji ovo potkrepljuju su brojni."
"Priznajem", ree Tibing, "da su ovo smele tvrdnje, ali morate
razumeti da je Crkva imala snanu motivaciju da izvede takvo
zatakavanje. Nikako ne bi mogli opstati kad bi javnost saznala za
Hristovo potomstvo. Isusovo dete bi potamnelo Hristovu boansku
prirodu a time i hriansku crkvu, koja se proglasila za jedinog
posrednika do kraljevstva nebeskog."
"Rua sa pet latica", ree Sofi, pokazujui iznenada na jednu od
Tibingovih knjiga. Isti simbol kao i na kutiji od ruinog drveta.
Tibing baci pogled ka Langdonu i naceri se. "Ima otro oko."
Ponovo se okrete ka Sofi. "To je simbol koji Priorat koristi za Gral.
Marija Magdalena. Budui da je njeno ime Crkva proklela, Marija
Magdalena je postala poznata pod mnogim pseudonimima - Putir, Sveti
gral i Rua." Zastade. "Rua je povezana sa Venerinim petokrakim
pentagramom i vodiljom, Ruom kompasa. Uzgred, re rua je
identina u engleskom, francuskom, nemakom i mnogim drugim
jezicima."
"Rua je na engleskom", dodade Langdon, "takoe i anagram
Erosa, grkog boga seksualne ljubavi."
Sofi ga iznenaeno pogleda dok je Tibing uranjao u dalje
objanjavanje.
"Rua je oduvek glavni simbol enske seksualnosti. U primitivnim
kultovima boginje, pet latica je predstavljalo pet faza ivota ene -
roenje, menstruaciju, majinstvo, menopauzu i smrt. A u moderna

283
 PRAETORIOUS

vremena, veze rue koja cveta sa enskou su vie vizuelne prirode."

On pogleda Roberta. "Moda bi simbolog mogao da objasni?"
Robert je oklevao. Za trenutak predugo.
"Oh, zaboga!" zaguna Tibing. "Vi Amerikanci ste takvi istunci."
Ponovo pogleda Sofi. " To oko ega se Robert spetljao jeste injenica da
cvet koji cveta nalikuje enskim genitalijama, nenom cvetu iz kojeg
itavo oveanstvo stupa na ovaj svet. I ako ste ikada videli neku od
slika Dorde O'Kif, znate tano na ta mislim."
"Ono to je ovde vano", ree Langdon, pokazujui ponovo na
policu sa knjigama, "jeste to da sve ove knjige potvruju istu istorijsku
injenicu."
"Da je Isus imao potomstvo." Sofi jo uvek nije bila ubeena.
"Da", ree Tibing. "I da je Marija Magdalena materica koja je nosila
njegovu kraljevsku lozu. Sionski priorat, do dananjeg dana, jo uvek
oboava Mariju Magdalenu kao boginju, Sveti gral. Ruu i Veliku
majku.
U Sofinoj svesti se ponovo javi prizor rituala iz podruma.
"Prema Prioratu", nastavi Tibing, "Marija Magdalena je bila trudna
u vreme Hristovog razapinjanja. Radi sigurnosti Hristovog neroenog
deteta, nije imala dragog izbora sem da pobegne iz Svete zemlje. Uz
pomo Isusovog pouzdanog ujaka, Josifa iz Arimateje, Marija
Magdalena je tajno otputovala u Francusku, tada poznatu kao Galija.
Tamo je pronala bezbedno skrovite u okvira jevrejske zajednice.
Upravo ovde, u Francuskoj, rodila je svoju kerku. Zvala se Sara."
Sofi podie pogled. "Stvarno vam je poznato ime deteta?"
"I vie od toga. Magdalenin i Sarin ivot paljivo su beleili njihovi
jevrejski zatitnici. Setite se da je Magdalenino dete pripadalo lozi
jevrejskih kraljeva - Davida i Solomona. Iz ovog razloga su Jevreji u
Francuskoj Magdalenu smatrali za svetu kraljevsku linost i potovali
su je kao zaetnicu kraljevske loze. Brojni naunici tog vremena
beleili su podatke o Magdaleninim danima u Francuskoj, ukljuujui i
roenje Sare i porodino stablo koje se potom razvilo."
Sofi je bila zateena. "Postoji porodino stablo Isusa Hrista?"

284
 PRAETORIOUS

"Ba tako. I ono je jedan od kamena temeljaca spisa Sangreala.

Kompletna genealogija ranih potomaka Hrista."
"Ali kakva korist od zabeleene genealogije Hristove loze?" upita
Sofi. "To nije dokaz. Istoriari sasvim sigurno ne mogu potvrditi
autentinost genealogije."
Tibing se zakikota. "Nita vie nego to mogu potvrditi
autentinost Biblije."
"to znai?"
"to znai da su istoriju oduvek pisali pobednici. Kada bi se dve
kulture sukobile, gubitnici su bili brisani iz istorije, dok su pobednici
pisali svoje istorijske udbenike - knjige u kojima su se veliali njihovi
razlozi i ciljevi a pobeeni neprijatelj bivao ocrnjen. Kao to je
Napoleon jednom rekao: 'ta je istorija, nego pria koja je opstala?'" On
se nasmei. "Po samoj svojoj prirodi, istorija je uvek jednostrani
prikaz."
Sofi nikada o tome nije razmiljala na taj nain.
"Spisi Sangreala nam jednostavno saoptavaju drugu stranu prie
o Hristu. Naposletku, u koju stranu prie verujete stvar je vere i linog
istraivanja, ali barem su informacije preivele. Spisi o Sangrealu
obuhvataju desetine hiljada stranica. Svedoenja onih koji su videli
blago Sangreala opisujuda se prenosilo u etiri ogromna kovega.
Veruje se da se u tim kovezima nalaze Puristiki spisi - hiljade stranica
originalnih dokumenata iz vremena pre Konstantina, koje su napisali
rani sledbenici Isusa i koji su ga potovali kao uitelja od krvi i mesa i
proroka. Takoe se pria da je deo tog blaga i legendarni "Q"-dokument
- rukopis za koji ak i Vatikan priznaje da moda postoji. Navodno, to
je knjiga Isusovih uenja koju je, mogue je, napisao on lino."
"Rukopis koji je sam Hrist napisao?"
"Naravno", ree Tibing. "Zato ne bi Isus beleio svoja dela? Veina
ljudi je to radila u ono vreme. Jo jedan eksplozivan dokument za koji
se veruje da je u tom blagu je i rukopis poznat kao Magdalenini
dnevnici - line beleke Marije Magdalene o njenoj vezi sa Hristom, o
njegovom razapinjanju i vremenu koje je provela u Francuskoj."
Sofi je dugo utala. "I ta etiri kovega dokumenata su blago koje

285
 PRAETORIOUS

su vitezovi templari otkrili ispod Solomonovog hrama?"

"Upravo tako. Dokumenti koji su vitezove uinili toliko monima.
Dokumenti koji su bili predmet bezbrojnih potraga za Gralom kroz
istoriju."
"Ali rekli ste da je Sveti gral Marija Magdalena. Ako ljudi tragaju za
dokumentima, zato se to zove potraga za Svetim gralom?"
Tibing ju je posmatrao, dok mu je izraz lica postajao blai. "Zato
to mesto na kojem je Sveti gral sakriven ukljuuje i sarkofag."
Napolju, vetar je urlao u kronjama drvea.
Tibing je sada govorio tie. "Potraga za Svetim gralom bukvalno
jeste pohod koji za cilj ima da se klekne pred kostima Marije
Magdalene. Putovanje sa ciljem da se pomolimo pred nogama
prognanog, izgubljenog enskog boanstva."
Sofi oseti neoekivano uenje. "Skrovite Svetog grala je
zapravo... grobnica?'
Tibingove oi boje lenika se zamutie. "Jeste. Grobnica u kojoj se
nalazi telo Marije Magdalene, kao i dokumenti koji priaju istinitu
priu o njenom ivotu. U sutini, potraga za Svetim gralom je uvek bila
potraga za Magdalenom - kraljicom o koju su se ogreili, sahranjenom
zajedno sa dokazima o legalnim pretenzijama njene porodice na vlast."
Sofi je saekala trenutak da se Tibing sabere. Toliko toga u vezi sa
njenim dedom jo uvek nije imalo smisla. "lanovi Priorata su",
naposletku ona ree, "svih ovih godina izvravali svoju dunost i uvali
spise Sangreala i grobnicu Marije Magdalene?"
"Da, ali bratstvo je imalo jo jednu, daleko vaniju, dunost da
zatite samu lozu. Hristovo potomstvo nalazilo se u stalnoj opasnosti.
Rana Crkva se plaila da e, ukoliko se loza bude razvijala, tajna o Isusu
i Magdaleni naposletku izbiti na videlo i dovesti u opasnost osnovnu
katoliku doktrinu - onu o boanskom Mesiji koji nije optio sa enama
niti ulazio u brane zajednice." On zastade. "Ipak, Hristova loza je u
potaji opstajala u Francuskoj, sve dok nije nainila hrabar potez u
petom veku i pomeala se sa francuskom kraljevskom lozom, na taj
nain stvorivi lozu Merovinga."

286
 PRAETORIOUS

Ove novosti su iznenadile Sofi. Za Merovinge su uli svi uenici u

Francuskoj. "Merovinzi su osnovali Pariz."
"Da. To je jedan od razloga to je legenda o Gralu toliko prisutna u
Francuskoj. Mnogi od vatikanskih pohoda na Sveti gral sprovedenih
ovde bile su zapravo tajne misije sa ciljem da se uklone pripadnici
kraljevske loze. Jeste li uli za kralja Dagoberta?"
Sofi se nejasno seala imena iz neke uasne prie sa asa istorije.
"Dagobert je bio kralj iz dinastije Merovinga, zar ne? Proboden kroz
oko na spavanju?"
"Tano tako. Ubio ga je Vatikan u saradnji sa Pipinom od Heristala.
Kraj sedmog veka. Sa Dagobertovim ubistvom loza Merovinga je
gotovo ugaena. Na sreu, Dagobertov sin, Sigisbert, uspeo je da se
spase i produi lozu, kojoj je kasnije pripadao i Godfroa Bujonski -
osniva Sionskog priorata."
"Isti ovek", ree Langdon, "koji je naredio vitezovima templarima
da povrate spise Sangreala pohranjene ispod Solomonovog hrama i
tako obezbedio Merovinzima dokaz njihovih naslednih veza sa Isusom
Hristom."
Tibing klimnu, duboko uzdahnuvi. "Savremeni Sionski priorat
ima izuzetno znaajan zadatak. Trostruki zadatak. Bratstvo mora da
titi spise Sangreala. Moraju da tite grob Marije Magdalene. I,
naravno, moraju da neguju i tite Hristovu lozu onih nekoliko
lanova kraljevske loze Merovinga koji su preiveli do dananjih dana."
Reci su visile u ogromnom prostoru, i Sofi oseti udnu vibraciju
kao da joj u kostima odzvanja neka nova vrsta istine. Potomci Isusa
Hrista koji su preiveli do dananjih dana. Dedin glas joj je ponovo
aputao u uho. Princezo, moram da ti kaem istinu o tvojoj porodici.
Hladni marci joj prostrujae kroz telo.
Kraljevska krv.
Nije mogla da veruje.
Princeza Sofi.
"Ser Li?" Reci sluge zapucketae preko interfona na zidu i Sofi
poskoi. "Da li biste mi se mogli pridruiti u kuhinji za trenutak?"

287
 PRAETORIOUS

Tibing se namrti zbog ometanja u nezgodno vreme. Ode do

interfona i pritisnu dugme. "Remi, kao to zna, imam goste. Ako nam
jo neto bude bilo potrebno iz kuhinje noas, sami emo se posluiti.
Hvala ti i laku no."
"Samo re sa vama pre nego to se povuem, gospodine, ako
dozvolite."
Tibing zaguna i pritisnu dugme. "Samo brzo, Remi."
"Tie se domainstva, gospodine, to nije ba za goste."
Tibing nije mogao da veruje. "I ne moe da saeka do jutra?"
"Ne, gospodine. Moje pitanje vam nee oduzeti ni minut."
Tibing zakoluta oima i pogleda Langdona i Sofi. "Ponekad se
pitam ko koga slui?" Ponovo pritisnu dugme. "Stiem, Remi. Mogu li ti
neto doneti kad ve dolazim?"
"Samo slobodu od ugnjetavanja, gospodine."
"Remi, jasno ti je da je tvoj steak au poivre jedini razlog to jo
uvek radi za mene?"
"Rekli ste mi, gospodine. Rekli ste mi."

288
 PRAETORIOUS

Poglavlje 61

Princeza Sofi. Sofi su misli bile prazne dok se klopotanje

Tibingovih taka gubilo niz hodnik. Obamrla, okrenu se i pogleda
Langdona. Ve je odmahivao glavom, kao da joj ita misli.
"Ne, Sofi", proaputa, razuveravajui je pogledom. "Ista ideja je i
meni pala na pamet kada sam shvatio da ti je deda bio u Prioratu, i
kada si rekla da je hteo da ti kae nekakvu tajnu o tvojoj porodici. Ali to
nije mogue." Langdon zastade. "Sonijer nije merovinko prezime."
Sofi nije bila sigurna da li treba da osea olakanje ili razoarenje.
Ranije, Langdon joj je, onako usput, postavio neobino pitanje o
devojakom prezimenu njene majke. ovel. Sada je to pitanje dobilo
svoj smisao. "A ovel?" upita ona nestrpljivo.
Ponovo je odmahnuo glavom. "ao mi je. Znam da bi ti to pruilo
odgovore na mnoga pitanja. Ostale su samo dve direktne loze
potomaka Merovinga. Njihova prezimena su Plantar i Sen-Kler. Obe
porodice se kriju, i verovatno ih titi Priorat."
Sofi polako ponovi prezimena u sebi i potom odmahnu glavom.
Niko u njenoj porodici se nije preivao Plantar niti Sen-Kler. Zabrinuto
shvati da sada nije nita blie istini koju je deda eleo da joj otkrije
nego tamo u Luvru. Da deda barem uopte nije pomenuo njenu
porodicu tog popodneva! Otvorio je stare rane koje su bile jednako
bolne kao i uvek. Mrtvi su, Sofi. Nee se vratiti. Pomislila je na majku,
kako je uvee uspavljuje pevanjem, na oca koji je nosi na ramenima, na
baku i mlaeg brata koji joj se osmehuju vatrenim zelenim oima. I sve
je to ukradeno od nje. Ostao joj je samo deda.
A sada nema ni njega. Sama sam.
Sofi se bez reci okrete natrag ka Tajnoj veeri i pogleda dugu
crvenu kosu i mirne oi Marije Magdalene. Bilo je neega u njenom
izrazu lica to je ukazivalo na gubitak voljene osobe. Sofi je to mogla da
oseti.
"Roberte?" pozva ga tiho.
On joj prie blie.

289
 PRAETORIOUS

"Znam da je Li rekao da se pria o Gralu nalazi svuda oko nas, ali ja

sam prvi put veeras ula neta od ovoga."
Langdon je izgledao kao da bi je rado zagrlio i uteio, ali se
uzdrao. "ula si njenu priu ranije, Sofi. Svakoje uo. Samo to je ne
prepoznajemo kad je ujemo."
"Ne razumem."
"Pria o Gralu se nalazi svuda, samo to je sakrivena. Kada je
Crkva prognala Mariju Magdalenu, njena pria morala se prenositi
diskretnijim kanalima... kanalima od metafora i simbola."
"Naravno. Umetnost."
Langdon pokaza na Tajnu veeru. "Savren primer. Neka od
dananjih najtrajnijih dela slikarstva, knjievnosti i muzike u potaji
priaju priu o Mariji Magdaleni i Isusu."
Langdon joj ukratko ispria o delima Da Vinija, Botielija, Pusena,
Berninija, Mocarta i Viktora Igoa, koja su sva alegorijski govorila o
pohodu sa ciljem da se povrati prognano ensko boanstvo. Postojane
legende poput one o ser Gavenu i Zelenom vitezu, kralju Arturu i
Uspavanoj lepotici bile su alegorije Grala. Zvonar Bogorodiine crkve
Viktora Igoa i Mocartova arobna frula bili su puni masonskog
simbolizma i tajni o Gralu.
"Jednom kada otvori oi za Sveti gral", ree Langdon, "vidi ga
svuda. U slikarstvu. Muzici. Knjigama. Pa ak i u crtanim filmovima,
luna parkovima i popularnim filmovima."
Langdon joj pokaza svoj sat sa Mikijem Mausom i objasni kako je
Volt Dizni odluio da cilj njegovog povuenog ivota bude da priu o
Gralu prenese buduim generacijama. Tokom itavog svog ivota,
Diznija su slavili kao "savremenog Leonarda da Vinija". Obojica su bili
ispred svog vremena, jedinstveno nadareni umetnici, lanovi tajnih
drutava i, to je najuoljivije, aljivdije bez presedana. Poput
Leonarda, Volt Dizni je voleo da ubacuje skrivene poruke i simbolizam
u svoju umetnost. Kada gleda rane Diznijeve filmove, profesionalni
simbolog se osea kao da ga bombarduju bujicom aluzija i metafora.
Veina Diznijevih skrivenih poruka ticala se religije, paganskih
mitova i pria o potinjenoj boginji. Nije sluajno Dizni ponovo ispriao

290
 PRAETORIOUS

bajke poput Pepeljuge, Uspavane lepotice i Sneane i sedam patuljaka -

koje se sve bave temom sputavanja enskog boanstva. Nije potrebno
poznavanje simbologije da bi se razumelo da je Sneana - princeza koja
je pala u nemilost nakon to je zagrizla otrovnu jabuku - predstavljala
jasnu aluziju na Evin pad iz Rajskog vrta. Ili da je princeza Aurora iz
Uspavane lepotice - koja pod imenom 'Ruica' ivi skrivena duboko u
umi kako bi bila zatiena od kandi zle vetice - pria o Gralu za
decu.
Uprkos svom poslovnom imidu, Dizni je meu zaposlenima imao
dovitljive i duhovite umetnike koji su se zabavljali ubacivanjem
skrivenog simbolizma u Diznijeve proizvode. Langdon nikada nee
zaboraviti as na kojem je jedan od njegovih studenata doneo crtani
film Kralj lavova i zaustavio ga na kadru u kojem je re SEKS bila jasno
vidljiva, ispisana tragovima dima iznad Simbine glave. Iako je Langdon
pretpostavljao da je ovo pre brucoka ala crtaa nego prosvetljena
aluzija na pagansku ljudsku seksualnost, nauio je da ne treba
potcenjivati Diznijeve domele kad je simbolika u pitanju. Mala sirena je
arobna tapiserija duhovnih simbola koji to je u toliko specifinoj
vezi sa boginjom da se ne moe raditi o pukoj sluajnosti.
Kada je prvi put gledao Malu sirenu, Langdon je skoro uzviknuo
primetivi da je slika u Arijelinom podvodnom domu upravo slika
Madona pokojnica slikara iz sedamnaestog veka Zora de la Tura -
uveni oma prognanoj Mariji Magdaleni - to je sasvim prikladan
dekor kada se zna da je film devedesetominutni kola oiglednih
simbolikih aluzija na izgubljenu svetost boginje Izie, Evu, boginju
riba Pisces i, naravno, Mariju Magdalenu. Ime Male sirene, Arijel, u vezi
je sa enskim boanstvom a u Isaiji bilo je sinonim za "Sveti grad pod
opsadom". Naravno, ni valovita crvena kosa Male sirene sasvim
sigurno nije sluajnost.
Metalni zvuk Tibingovih taka pribliavao se hodnikom, a korak
mu je bio neobino otar. Strogog izraza na licu, uao je u radnu sobu.
"Bolje da objasni, Roberte", hladno je rekao. "Nisi bio iskren
prema meni."

291
 PRAETORIOUS

Poglavlje 62

"Nameteno mi je, Li", ree Langdon, pokuavajui da ostane

pribran. Zna me. Ja ne bih nikoga ubio.
Tibingov glas nije postajao meki. "Roberte, ti si na televiziji, za
ime boga. Zna li da je policija raspisala poternicu za tobom?"
"Da."
"U tom sluaju, zloupotrebio si moje poverenje. Zapanjen sam to
si me izloio riziku tako to si doao ovamo i naveo me da brbljam o
Gralu, kako bi se mogao sakriti u mojoj kui."
"Nisam ubio nikoga."
"Zak Sonijer je mrtav, a policija kae da si ga ti ubio." Tibing je bio
tuan. "ovek koji je toliko doprineo umetnosti..."
"Gospodine?" Iza Tibinga se pojavio sluga, na pragu radne sobe,
prekrtenih ruku. "Da li da ih izvedem napolje?"
"Ja u." Tibing odepa preko radne sobe, otkljua iroki francuski
prozor i irom ga otvori ka sporednom travnjaku. "Molim vas,
pronaite svoja kola i idite."
Sofi se ne pomaknu. "Imamo informaciju o def de voute. Kljunom
kamenu Priorata."
Tibing je nekoliko sekundi zurio u nju, potom se prezrivo
osmehnu. "Oajniki pokuaj. Robert zna koliko sam ga traio."
"Ona govori istinu", ree Langdon. "To je razlog to smo noas
doli k tebi. Da razgovaramo sa tobom o kljunom kamenu."
Sluga se umea. "Odlazite, ili u pozvati policiju."
"Li", proaputa Langdon, "znamo gde se nalazi."
inilo se da se Tibing koleba.
Remi sada ukoeno pree preko prostorije. "Smesta odlazite! Ili u
vas na silu..."
"Remi!" Tibing se okrete, brecnuvi se na svog slugu. "Ostavi nas

292
 PRAETORIOUS

za trenutak."
Sluga se izbei. "Gospodine? Moram da se usprotivim. Ovi ljudi
su..."
"Ja u se postarati za ovo." Tibing pokaza ka hodniku.
Nakon trenutka gluve tiine, Remi ode podvijenog repa.
Sve noni povetarac dopirao je kroz otvoren prozor. Tibing se
okrete natrag ka Sofi i Langdonu, jo uvek neodlunog izraza. "Bolje da
ovo bude neto dobro. ta znate o kljunom kamenu?"

U gustom bunju ispred Tibingove radne sobe, Sajlas je vrsto

stezao pitolj i napeto gledao kroz staklena vrata. Pre svega nekoliko
trenutaka, zaobiao je kuu i ugledao Langdona i enu kako priaju u
velikoj kancelariji. Pre nego to je stigao da se umea, ovek sa
takama je uao, vikao na Langdona, irom otvorio francuski prozor i
zahtevao od gostiju da odu. Potom je ena pomenula kljuni kamen i sve
se promenilo. Vikanje se pretvorilo u aputanje. Strasti su se smirile.
Staklena vrata su urno zatvorena.
unjajui se u senci, Sajlas proviri kroz prozor. Kljuni kamen se
nalazi negde u kui. Sajlas je to oseao.
Drei se senke, primaknuo se blie prozoru, eljan da uje
razgovor. Dae im pet minuta. Ako za to vreme ne otkriju gde kriju
kljuni kamen, Sajlas e morati da ue i ubedi ih silom.

U radnoj sobi, Langdon je oseao zaprepaenje njihovog

domaina.
"Veliki majstor?" Tibing promuca, posmatrajui Sofi. "ak
Sonijer?"
Sofi klimnu, zapazivi nevericu u njegovim oima.
"Ali nikako to ne moete znati!"
"ak Sonijer je bio moj deda."
Tibing posrnu unazad na takama, bacivi pogled ka Langdonu,

293
 PRAETORIOUS

koji potvrdi. Tibing se ponovo okrete ka Sofi. "Gospoice Nevo, nemam

reci. Ako je to tano, iskreno mi je ao zbog vaeg gubitka. Moram
priznati da sam, radi svog istraivanja, imao spisak ljudi u Parizu za
koje sam mislio da bi mogli biti dobri kandidati za ulazak u Priorat. ak
Sonijer se nalazio na tom dugom spisku, zajedno sa mnogim drugim
ljudima. Ali Veliki majstor, kaete? Teko je poverovati." Tibing je
utao neko vreme, potom odmahnu glavom. "Ipak nema smisla. ak i
da je va deda bio Veliki majstor Priorata i sam napravio kljuni
kamen, nikada vam ne bi rekao kako da ga pronaete. Kljuni kamen
otkriva put ka najveem blagu bratstva. Bili vi unuka ili ne, nemate
prava na takvo znanje."
"Gospodin Sonijer je umirao kada je preneo informaciju", ree
Langdon. "Mogunosti su mu bile ograniene."
"Nisu mu bile potrebne mogunosti", ree Tibing. "Poto je tri
senechaux koji takoe znaju tajnu. U tome lei sva lepota njihovog
sistema. Jedan pota je Veliki majstor, dok narednog lana postavljaju
za novog senechala i poveravaju mu tajnu kljunog kamena."
"Pretpostavljam da niste odgledali itave vesti", ree Sofi. "Pored
mog dede, jo trojica drugih istaknutih Pariana danas su ubijena. Svi
na slian nain. Izgledalo je kao da su svi ispitivani pre nego to su
ubijeni."
Tibing zinu od iznenaenja. "I mislite da su bili..."
"Snchaux", ree Langdon.
"Ali kako? Ubica nikako nije mogao saznati imena sva etiri
vrhovna lana Sionskog priorata! Pogledajte mene, ja istraujem
Priorat ve decenijama i ne mogu da imenujem nijednog lana Priorata.
Nezamislivo je da sva tri senechaux i sam Veliki majstor budu otkriveni
i ubijeni u istom danu."
"Sumnjam da su do te informacije doli za jedan dan", ree Sofi.
"Zvui kao dobro isplanirano decapiter. To je tehnika koju koristimo u
borbi protiv organizovanih kriminalnih grupa. Ako Sudska policija eli
da krene na odreenu grupu, mesecima e ih kriom samo posmatrati i
prislukivati, identifikovati sve glavne igrae, a potom se umeati i
istog trenutka ih sve pohvatati. Obezglavljivanje. Bez voa, grupa
zapada u haos i oda je ostale informacije. Mogue je da je neko

294
 PRAETORIOUS

strpljivo nadzirao Priorat i potom napao, nadajui se da e elni ljudi

otkriti gde se nalazi kljuni kamen."
Tibing nije bio ubeen. "Ali braa ne bi nikada progovorila. Zakleli
su se na utanje. ak i pod pretnjom smru."
"Upravo tako," ree Langdon. "to znai da nisu odali tajnu i bili su
ubijeni..."
Tibing shvati. "U tom sluaju bi lokacija kljunog kamena bila
zauvek izgubljena!"
"A zajedno sa njom", ree Langdon, "i mesto na kojem se nalazi
Sveti gral."
Tibingovo telo kao da se zaljuljalo od teine Langdonovih reci.
Potom, kao da je suvie umoran, klonu u stolicu i zagleda se kroz
prozor.
Sofi mu prie i obazrivo progovori. "S obzirom na teku situaciju u
kojoj se naao, ini se moguim da je moj deda, u potpunom oajanju,
pokuao da prenese tajnu na nekoga izvan bratstva. Na nekoga kome
je mislio da moe da veruje. Na nekoga u svojoj porodici."
Tibing je bio bled. "Ali neko ko je sposoban da tako napadne... da
toliko otkrije o bratstvu... "Zastade, sa novim strahovima. "To moe biti
samo jedna sila. Ova vrsta infiltracije je mogla potei samo od
najstarijeg neprijatelja Priorata."
Langdon podie pogled. "Crkve."
"Od koga drugog? Rim ve vekovima traga za Gralom."
Sofije bila skeptina. "Mislite da je Crkva ubila mog dedu?"
Tibing odgovori: "Ne bi bilo prvi put u istoriji da je Crkva poinila
ubistvo kako bi sebe zatitila. Dokumenti koji idu uz Sveti gral veoma
su opasni, a Crkva ve godinama eli da ih uniti."
Langdon je teko prihvatao Tibingovu teoriju po kojoj bi Crkva
hladnokrvno ubila ljude kako bi se domogla tih dokumenata. Budui da
je upoznao novog papu i mnoge kardinale, Langdon je znao da su to
duboko duhovni ljudi koji nikada ne bi odobrili ubistvo. Bez obzira na
ulog.

295
 PRAETORIOUS

Izgledalo je da Sofi misli isto. "Zar nije mogue da je ove lanove

Priora ta ubio neko izvan Crkve? Neko ko nije shvatiota je Gral
zapravo? Hristov putir bi, na kraju krajeva, bio sasvim primamljivo
blago. Mora da su lovci na blago ubijali i za manje od toga."
"Sudei po svom iskustvu", ree Tibing, "ljudi e mnogo dalje otii
da bi izbegii ono ega se plae nego da bi doli do onoga to ele. U
ovom napadu na Priorat oseam oajanje."
"Li", ree Langdon, "ova rasprava nema smisla. Zato bi pripadnici
katolikog svetenstva ubijali pripadnike Priorata da bi pronali i
unitili dokumente za koje i ovako veruju da su lana svedoanstva?"
Tibing se zakikota. "Harvardske kule od slonovae su te smekale,
Roberte. Da, svetenstvo u Rimu je blagosloveno snanom verom, i
zahvaljujui tome njihova uverenja mogu da izdre sva iskuenja - pa
ak i dokumente koji protivree svemu to im je sveto. Ali, ta je sa
ostatkom sveta? ta je sa onima koji nisu blagosloveni apsolutnom
sigurnou? ta je sa onima koji gledaju surovost na ovom svetu i
pitaju se gde je Bog danas? ta je sa onima koji gledaju crkvene
skandale i pitaju se ko li su ti ljudi koji tvrde da govore istinu o Hristu
pa ipak lau kako bi prikrili seksualno zlostavljanje dece od strane
njihovih sopstvenih svetenika?" Tibing zastade. "ta se deava sa tim
ljudima, Roberte, ako se pojave ubedljivi nauni dokazi da crkvena
verzija prie o Hristu nije tana, i da je najvea pria ikada ispriana
zapravo najvea la ikada ispriana?"
Langdon ne odgovori.
"Da ti kaem ta e se desiti ako dokumenti izau na videlo",
nastavi Tibing. "Vatikan e se suoiti sa krizom vere kakvu nije video
tokom svoje istorije duge dva milenijuma."
Nakon due tiine, Sofi ree: "Ali ako Crkva jeste odgovorna za
ovaj napad, zato bi delovali ba sada? Nakon svih ovih godina? Priorat
je sakrio spise Sangreala. Ne predstavljaju nikakvu neposrednu
opasnost po Crkvu."
Tibing duboko uzdahnu, zloslutno, potom pogleda Langdona.
"Roberte, pretpostavljam da ti je poznat krajnji cilj Priorata?"
Langdonu zastade dah od same pomisli. "Jeste."

296
 PRAETORIOUS

"Gospoice Nevo", ree Tibing, "godinama ve Crkva i Priorat

imaju tajni sporazum. Odnosno, Crkva ne napada Priorat, a Priorat ne
otkriva spise Sangreala." Zastade. "Meutim, u istoriji Priorata je uvek
postojao plan da se tajna otkrije. Kada doe odreeni datum u istoriji,
bratstvo planira da prekine utanje i ostvari svoju konanu pobedu
tako to e svetu otkriti spise Sangreala i na sve strane razglasiti
istinitu priu o Isusu Hristu."
Sofi je bez reci zurila u Tibinga. Naposletku i sama sede. "I Vi
mislite da se taj datum pribliava? I da Crkva zna za to?"
"Samo nagaam", ree Tibing, "ali to bi sasvim sigurno Crkvi
pruilo motiv za otvoreni napad kako bi se pronali dokumenti pre
nego to bude prekasno."
Langdon je sa nelagodom oseao da to to Tibing govori ima
smisla. "Misli li da bi Crkva zaista mogla da sazna datum koji je
Priorat odredio?"
"Zato da ne - ako pretpostavimo da je Crkva otkrila etvoricu
vrhovnika Priorata, tada bi sasvim sigurno mogla da sazna i za njihove
planove. A ak i ako nemaju taan datum, moda se rukovode svojim
sujeverjem."
"Sujeverjem?" upita Sofi.
"Po proroanstu", ree Tibing, "trenutno se nalazimo u periodu
velikih promena. Milenijum samo to je proao, a sa njim se okonalo i
dve hiljade godina dugo Doba Riba - to je u isto vreme i znak Isusa.
Kao to e vam svaki simbolista astrologije rei, ideal Riba jeste da
oveku vie sile moraju rei kako da se ponaa zato to je sam
nesposoban da misli svojom glavom. Meutim, sada ulazimo u Doba
Vodolije - to znai da e ovek saznati istinu i da e moi da misli
svojom glavom. U pitanju je ogromna ideoloka promena, koja se
deava upravo sada."
Langdona prooe marci. Nikada ga nisu posebno zanimala
astroloka proroanstva, niti je verovao u njih, ali je znao da u Crkvi
poto je oni koji su ih veoma pomno pratili. "Crkva ovaj prelazni
period naziva Krajem dana."
Sofi je bila nepoverljiva. "Misli, kao kraj sveta? Apokalipsa?"

297
 PRAETORIOUS

"Ne", odgovori Langdon. "To je esta zabluda. Mnoge religije

pominju Kraj dana. To se ne odnose na kraj sveta, nego na zavretak
perioda u kojem se trenutno nalazimo - Riba, koji je poeo u vreme
Hristovog roenja, trajao dve hiljade godina i okonao se sa prolaskom
milenijuma. Sada kada smo preli u Doba Vodolije, Kraj dana je tu."
"Mnogi istoriari Grala", dodade Tibing, "veruju da bi, ako Priorat
zaista planira da otkrije istinu, ovo vreme bilo simboliki odgovarajue.
Mnogi koji prouavaju Priorat, ukljuujui i mene, oekivali su da e se
objavljivanje tajne poklopiti sa smenom dva milenijuma. Oigledno, to
se nije desilo. Istina, rimski kalendar se ne poklapa u potpunosti da
astrolokim markerima, tako da postoji izvesna siva zona u
predvianjima. Ne znam da li Crkva sada ima informacije iz prve ruke
o tanom datumu obelodanjivanja tajne ili su samo postali nervozni
zbog astrolokog proroanstva. U svakom sluaju, to nije ni vano. Oba
scenarija objanjavaju ta bi crkvu moglo potai da pokrene
preventivni napad na Priorat." Tibing se namrti. "I verujte mi, ako
Crkva pronae Sveti gral, unitie ga. Kako dokumente, tako i relikvije
blagoslovene Marije Magdalene." Pogled mu postade ozbiljan. "Potom,
draga moja, kad nestanu spisi Sangreala, izgubljeni su i svi dokazi.
Crkva e biti pobednik drevnog rata za ponovno pisanje istorije.
Prolost e biti zauvek izbrisana."
Polako, Sofi izvue klju sa krstom iz depa dempera i prui ga
Tibingu.
Tibing uze klju i poe da ga prouava. "Zaboga. Peat Priorata.
Odakle vam ovo?"
"Deda mi ga je ostavio veeras, pre nego to je ubijen."
Tibing pree prstima preko krsta. "Klju od crkve?"
Sofi duboko uzdahnu. "Ovaj klju vodi do kljunog kamena."
Tibingov pogled polete navie, a lice mu se izoblii od neverice.
"Nemogue! Koja mi je to crkva promakla? Pretraio sam svaku u
Francuskoj!"
"Ne nalazi se u crkvi", ree Sofi, "nego u Cirikoj depozitnoj banci."
Tibingovo uzbuenje je iilelo. "Kljuni kamen je u banci?"

298
 PRAETORIOUS

"U sefu", objasni Langdon.

"U sefu banke?" Tibing je odluno odmahivao glavom. "To je
nemogue. Kljuni kamen bi trebalo da je sakriven ispod znaka Rue."
"I jeste", ree Langdon. "Nalazio se u kutiji od ruinog drveta sa
intarzijom u obliku rue sa pet latica."
Tibing je bio zapanjen. "Vi ste videli kljuni kamen?"
Sofi klimnu. "Bili smo u banci."
Tibing im prie, oiju ispunjenih strahom. "Prijatelji moji, moramo
neto uiniti. Kljuni kamen je u opasnosti! Naa je dunost da ga
zatitimo. ta ako poto je i drugi kljuevi? Moda su ih ukrali od
ubijenih senechauxl Ako Crkva moe da ue u banku, kao to je vama
uspelo..."
"U tom sluaju e stii kasno", ree Sofi. "Sklonili smo kljuni
kamen."
"ta! Pomerili ste kljuni kamen iz njegovog sklonita?"
"Ne brini", ree Langdon. "Kljuni kamen je dobro sakriven."
"Izuzetno dobro sakriven, nadam se!"
"U stvari", ree Langdon, ne uspevajui da sakrije osmeh, "to zavisi
od toga koliko esto brie prainu ispod kaua."

Ispred zamka Vilet, vetar je jaao i Sajlasova mantija se uvijala oko

njega dok je stajao pogrbljen pored prozora. Iako nije mogao da uje
veliki deo razgovora, re kljuni kamen doprla je do njega mnogo puta
kroz staklo.
Unutra je.
Uiteljeve reci su mu odzvanjale u glavi. Ui u zamak Vilet. Uzmi
kljuni kamen. Nemoj nikoga povrediti.
Iznenada, Langdon i ostali zaputili su se ka drugoj prostoriji,
gasei za sobom svetla u radnoj sobi. Oseajui se poput pantera koji
vreba svoj plen, Sajlas se dounja do staklenih vrata. Otkrivi da nisu
zakljuana, kliznu unutra i tiho ih zatvori za sobom. uo je priguene

299
 PRAETORIOUS

glasove koji su dopirali iz su- sedne prostorije. Izvukao je pitolj iz

depa, otkoio ga i polako krenuo niz hodnik.

300
 PRAETORIOUS

Poglavlje 63

Porunik Kole stajao je sam na poetku prilaznog puta i

posmatrao ogromnu kuu ser Lija Tibinga. Izolovana. U mraku. Teren
koji prua dobar zaklon. Desetak Koleovih agenata u tiini se
rasporeivalo oko ograde. Mogli bi je preskoiti i opkoliti kuu za
svega nekoliko sekundi. Langdon nije mogao da odabere idealnije
mesto na kojem bi ga zaskoili Koleovi ljudi.
Kole se spremao da sam nazove Faa kada napokon njegov telefon
poe da zvoni.
Fa nije zvuao ni blizu onoliko oduevljen razvojem dogaaja
koliko je Kole oekivao. "Zato mi niko nije rekao da imamo trag?"
"Telefonirali ste i..."
"Gde se tano nalazite, porunice Kole?"
Kole mu dade adresu. "Imanje pripada Britancu po imenu Tibing.
Langdon je preao prilinu razdaljinu da bi stigao ovde. Vozilo se
nalazi s one strane kapije. Nema znakova nasilnog ulaska, tako da je
sva prilika da Langdon poznaje vlasnika."
"Dolazim", ree Fa. "Ne preduzimajte nita. Lino u voditi
operaciju."
Kole zinu od iznenaenja. "Ali, kapetane, udaljeni ste dvadeset
minuta! Trebalo bi da delujemo odmah. Moj je. Imam ukupno osam
ljudi. etvorica su naoruana terenskim pukama, a ostali pitoljima."
"ekajte me."
"Kapetane, ta ako Langdon dri taoca unutra? ta ako nas primeti
i rei da pobegne peke? Moramo da krenemo odmahl Moji ljudi su na
poloajima i spremni da krenu."
"Porunice Kole, saekaete da stignem pre nego to preuzmete
bilo kakvu akciju. To je nareenje." Fa spusti slualicu.
Zapanjen, porunik Kole iskljui telefon. Zato kog avola Fa trai
da ekam? Kole je znao odgovor. Fa je, iako poznat po svom instinktu,
bio ozloglaen zbog svog ponosa. Fa hoe da preuzme zasluge za

301
 PRAETORIOUS

hapenje. Nakon to je objavio fotografije Amerikanca na svim

televizijama, eleo je da bude siguran da e i on sam dobiti jednak
publicitet. Koleov zadatak je jednostavno bio da obezbedi gazdi da
ispadne junak.
Dok je tako razmiljao, Koleu pade na um drugo mogue
objanjenje ovog otezanja. Kontrola tete. U policiji, oklevalo se pri
hapenju begunca jedino kada se sumnjalo u njegovu krivicu. Da li se
Fa preilomilja oko Langdonove krivice? Misao je bila zastraujua.
Kapelan Fa je veeras sve rizikovao kako hi uhapsio Roberta
Langdona surveillance cache, Interpol, a sada i televizija. ak ni eliki
Bezu Fa ne bi preiveo politike posledice ukoliko bi se ispostavilo da
je grekom objavio fotografije istaknutog Amerikanca na svim
francuskim televizijama, tvrdei da je ubica. Ako je Fa sada shvatio da
je pogreio, tada je nareenje Koleu da ne mrda imalo savrenog
smisla. Poslednja stvar koja je Fau bila potrebna jeste da Kole uleti na
imanje nedunog Britanca i uperi pitolj u Langdona.
tavie, shvatio je Kole, ako je Langdon nevin, to je objanjavalo
jedan od udnijih paradoksa ovog sluaja: Zato je Sofi Nevo, unuka
rtve, pomagala navodnom ubici da pobegne? Osim ako je znala da je
Langdon nevin. Fa je razmotrio sva mogua objanjenja veeras kako
bi objasnio Sofino udno ponaanje, ukljuujui i ono da je Sofi, kao
Sonijerov jedini naslednik, ubedila svog tajnog ljubavnika Roberta
Langdona da ubije dedu kako bi dobila nasledstvo. Sonijer je, ukoliko
je na ovo sumnjao, policiji mogao ostaviti poruku P.S. Pronaite
Roberta Langdona. Kole je bio prilino siguran da je ovde neto drugo
posredi. inilo se da je Sofi Nevo suvie pouzdana i stabilna linost da
bi bila upletena u neto toliko gnusno.
"Porunice?" Jedan od terenskih agenata mu pritra. "Pronali
smo kola."
Kole poe za agentom oko etrdeset pet metara dalje od prilaza.
Agent pokaza na iroki zaustavni deo na drugoj strani puta. Tamo,
parkiran u bunju, gotovo skriven od pogleda, nalazio se crni audi.
Kole pipnu haubu. Bila je jo uvek topla. ak vrua.
"Mora da se njime Langdon dovezao dovde", ree Kole. "Pozovite
svaki rent-a-kar. Proverite da nije ukraden."

302
 PRAETORIOUS

"Da, gospodine."
Drugi agent mahnu i pozva Kolea natrag ka ogradi. "Porunice,
pogledajte ovo." Pruio je Koleu dogled za nono osmatranje. "Skupina
drvea blizu vrha prilaznog puta."
Kole uperi dogled uz brdo i izotri sliku. Polako, zelenkasti oblici
postadoe jasniji. Ugledao je zavoj prilaznog puta i polako poeo da ga
prati pogledom, stiui do skupine drvea. Sve to je mogao da radi
bilo je da zuri. Tamo, skriven u zelenilu, nalazio se oklopni kamion.
Kamion identian onom kojem je Kole dopustio da napusti Ciriku
depozitnu banku ranije te noi. Molio se da je u pitanju samo bizarna
sluajnost, ali znao je da to ne moe biti.
"Oigledno je", ree agent, "da su ovim kamionom Langdon i Nevo
izali iz banke."
Kole je ostao bez teksta. Setio se vozaa oklopnog kamiona koga je
zaustavio pred barikadama. Roleks. Nestrpljivost da krene. Nisam
proverio teretni kargo.
Zapanjen, Kole shvati da je neko iz banke zapravo lagao Sudskoj
policiji za Soli i Langdona, a potom im pomogao da pobegnu. Ali ko? I
zato? Kole se pitao da nije to razlog to mu je Fa rekao da jo ne
preduzima nita. Moda je Fa shvatio da je u noanje dogaaje
umeano vie ljudi, ne samo Langdon i Sofi. A ako su Langdon i Nevo
stigli oklopnim kamionom, ko je onda dovezao audi?

Stotinama kilometara juno, bikraft baron 58 na arter letu

kretao se ka severu preko Tirenskog mora. Iako je nebo bilo vedro,
biskup Aringarosa je u rukama stezao vreicu za povraanje, siguran
da bi moglo da mu pozli svakog trenutka. Razgovor koji je imao sa
Parizom nije nimalo nalikovao onome to je oekivao.
Samu maloj kabini, Aringarosa je okretao svoj zlatni prsten i
pokuavao da pobedi oseaj straha i oaja koji ga je obuzimao. U Parizu
je sve polo naopako. Zatvarajui oi, Aringarosa se pomoli da Bezu Fa
sve uspeno sredi.

303
 PRAETORIOUS

Poglavlje 64

Tibing sede na divan, drei drvenu kutiju na krilu i divei se

sloenoj intarziji rue na poklopcu. Ova no je postala najudnija i
najmaginija no itavog mog ivota.
"Podignite poklopac", proaputa Sofi, to jei iznad njega, pored
Langdona.
Tibing se nasmei. Nemojte me pourivati. Nakon to je proveo
vie od decenije tragajui za kljunim kamenom, eleo je da uiva u
svakoj milisekundi ovog trenutka. Preao je dlanom preko drvenog
poklopca, oseajui pod koom teksturu intarziranog cveta.
"Rua", proaputao je. Rua je Magdalena a Magdalena je Sveti
gral. Rua je kompas koji pokazuje pravi put. Tibing se oseao
budalasto. Godinama je obilazio katedrale i crkve irom Francuske,
plaajui poseban ulaz, istraujui stotine lukova pod rozetama,
tragajui za ifrovanim kljunim kamenom. La def de voute - kameni
klju ispod znaka Rue.
Tibing polako otkai kopu i podie poklopac.
Kad mu je pogled konano pao na sadraj kutije, znao je iste
sekunde da ovo moe biti jedino kljuni kamen. Zurio je u kameni
cilindar, nainjen od meusobno povezanih brojanika sa slovima.
Naprava mu je izgledala iznenaujue poznato.
"Dizajniran prema Da Vinijevim dnevnicima", ree Sofi. "Moj
deda ih je pravio iz hobija."
Naravno, shvati Tibing. Video je skice i nacrte. Klju za
pronalaenje Svetog grala lei unutar ovog kamena. Tibing izvadi teki
kripteks iz kutije, drei ga paljivo. Iako nije imao predstavu kako da
otvori cilindar, oseao je da njegova sopstvena sudbina lei unutra. U
trenucima neuspeha, Tibing se pitao da li e njegova ivotna potraga
ikada biti nagraena. Sada su te sumnje zauvek nestale. Mogao je uti
drevne rei... osnovu legende o Gralu:
Vous ne trouvezpas le Saint-Graal, c'est le Saint-Graal qui vous
trouve.

304
 PRAETORIOUS

Ne pronalazite vi Gral, ve Gral pronalazi vas.

I veeras, neverovatno, klju za pronalaenje Svetog grala uetao
je pravo kod njega.

Dok su Sofi i Tibing sedeli sa kripLoksom i razgovarali o siretu,

brojanicima i moguoj ifri, I.angdon je odneo kutiju od ruinog
drveta preko prostorije do dobro osvetljenog stola kako bi je bolje
pogledao. Neto to je Tibing upravo rekao prolazilo mu je kroz glavu.
Klju za pronalaenje Grala je sakriven ispod znaka Rue.
Langdon podie drvenu kutiju naspram svetla i pregleda umetnuti
simbol rue. Iako njegovo poznavanje umetnosti nije ukljuivalo
stolariju niti intarzirani nametaj, upravo se bio setio uvene
poploane tavanice panskog manastira izvan Madrida, gde su ploice
sa tavanice poele da otpadaju tri veka nakon podizanja manastira,
otkrivajui sveti tekst koji monasi behu ispisali na gipsu ispod ploica.
Langdon ponovo pogleda Ruu.
Ispod Rue.
Sub Rosa.
Tajna.
Zvuk udara iz hodnika natera ga da se okrene. Nije video nita sem
senki. Mora da je Tibingov sluga prolazio hodnikom. Langdon se vrati
kutiji. Pree prstom preko glatke ivice intarzije, pitajui se da li bi
mogao da izvadi ruu, ali delo majstora je bilo savreno. Sumnjao je da
bi se ak i otrica ileta mogla umetnuti izmeu intarzije rue i paljivo
izrezbarenog udubljenja u koje je smetena.
Otvarajui kutiju, on pregleda unutranju stranu poklopca. Bila je
glatka. Dok se pomerao, meutim, svetio pade na neto to je izgledalo
kao mala rupa, smetena u samom sreditu. Langdon spusti poklopac i
pregleda intarziju od gore. Nema rupe.
Ne providi se.
Sputajui kutiju na sto, on pree pogledom po prostoriji i spazi
hrpu papira spojenih spajalicom. Uzimajui spajalicu, vrati se do kutije,

305
 PRAETORIOUS

otvori je i ponovo pregleda rupu. Paljivo ispravi spajalicu i umetnu

jedan njen kraj u rupu. Neno je gurnu. Gotovo da nije bio potreban
nikakav napor. uo je kako je neto tiho zazvealo po stolu. Langdon
zatvori poklopac i pogleda. Bio je to mali komad drveta, poput dela
slagalice. Drvena rua ispala je iz poklopca i pala na sto.
Sasvim nem, Langdon je zurio u golo mesto na poklopcu gde se
nalazila Rua. Tamo, izrezbarena u drvetu, ispisana preciznom rukom,
stajala su etiri reda teksta na jeziku koji nikada ne bee video.
Slova izgledaju pomalo nalik semitskim, mislio je Langdon u sebi,
pa ipak ne prepoznajem jezik!
Iznenadan pokret iza njega privue mu panju. Dolazei niotkuda,
snaan udarac u glavu obori Langdona na kolena.
Dok je padao, za trenutak mu se uinilo da vidi bledog duha kako
lebdi nad njim, steui pitolj. Potom se sve zacrni.

306
 PRAETORIOUS

Poglavlje 65

Iako je radila u policiji, Sofi Nevo se nikada do te noi nije nala

pred uperenim pitoljem. Gotovo nezamislivo, pitolj u koji je sada
zurila stezala je bleda ruka ogromnog albina duge bele kose. Gledao ju
je crvenim oima iz kojih je zrailo neto zastraujue i nepoznato.
Odeven u vuneni ogrta koji je drao svezan konopac, liio je na
srednjovekovnog svetenika. Sofi nije imala pojma ko je, pa ipak je
iznenada poela da uvaava Tibingove sumnje da iza svega stoji Crkva.
"Znate po ta sam doao", ree monah upljim glasom.
Sofi i Tibing sedeli su na divanu, uvis podignutih raku. Langdon je,
stenjui, leao na podu. Monahov pogled istog trenutka pade na kljuni
kamen na Tibingovom krilu.
Tibingov glas bio je izazivaki. "Neete umeti da ga otvorite."
"Moj Uitelj je veoma mudar", odgovori monah prilazei blie,
naizmence uperujui pitolj u Tibinga i Sofi.
Sofi se pitala gde je Tibingov sluga. Zar nije uo kako je Robert pao?
"Ko je va uitelj?" upita Tibing. "Moda moemo da se
dogovorimo o ceni."
"Gral nema cenu." Priao im je jo blie.
"Krvarite", Tibing primeti mirno, pokazujui glavom na monahov
desni lanak gde mu je mlaz krvi tekao niz nogu. "I hramljete."
"Kao i vi", odgovori monah, pokazujui na metalne take
naslonjene pored Tibinga. "A sada mi dajte kljuni kamen."
"Vi znate za kljuni kamen?" ree Tibing, iznenaen.
"Nije vano ta ja znam. Polako ustanite i dajte mi ga."
"Teko mi ide ustajanje."
"Samo polako. Bez brzih pokreta."
Tibing provue desnu ruku kroz jednu taku i uhvati kljuni
kamen levom. Teturajui se, podie se na noge i uspravi, drei teki
cilindar na dlanu leve ruke, nestabilno se oslanjajui na taku desnom.

307
 PRAETORIOUS

Monah se priblii na svega metar, sa pitoljem uperenim pravo u

Tibingovu glavu. Sofi je bespomono posmatrala kako monah posee
za cilindrom.
"Neete uspeti", ree Tibing. "Jedino dostojni mogu otkljuati ovaj
cilindar."

Jedino Bog prosuuje ko je dostojan, pomisli Sajlas.

"Prilino je teak", ree Tibing. Ruka mu je sada podrhtavala. "Ako
ga brzo ne uzmete, plaim se da u ga ispustiti!" Opasno se njihao.
Sajlas brzo zakorai napred da uzme cilindar, i upravo tada, ovek
na takama izgubi ravnoteu. taka mu iskliznu i on poe da pada
postrance, udesno. Ne! Sajlas jurnu da spase cilindar, isputajui
oruje. Ali kljuni kamen mu je izmicao. Dok je Tibing padao, levu ruku
isprui unatrag, i cilindar se skotrlja na kau. Istog trenutka, metalna
taka koja je iskliznula ispod njega kao da dobi ubrzanje, opisujui
irok luk prema Sajlasovoj nozi.
aoke bola jurnue Sajlasovim telom kad taka pogodi pojas od
kostreti, zaranjajui bodlje dublje u njegovo ve raskrvavljeno meso.
Posrui, Sajlas se srui na kolena, zbog ega mu se pojas usee jo
dublje. Pitolj opali uz zagluujui prasak i metak se zari u daske na
podu dok je Sajlas padao. Pre nego to je stigao da podigne pitolj i
ponovo opali, ena ga pogodi nogom pravo ispod vilice.

Na poetku prilaznog puta, Kole je uo pucanj. Prigueni prasak ga

uspanii. Sada dok se ekao Fa, Kole ve bese izgubio svaku nadu da
e biti lino zasluan za veeranje pronalaenje Langdona. Ali neka je
Kole proklet ako dozvoli da ga Faov ego odvede pred komisiju pri
Ministarstvu zbog zanemarivanja policijske procedure.
Oruje je opalilo u privatnoj kui! A vi ste ekali na poetku
prilaznog puta?
Kole je znao da je prilika za prikradanje davno izgubljena. Takoe
je znao da e, ako bude dokono stajao jo makar sekund, itava njegova
karijera do ujutru biti prolost. Posmatrajui gvozdenu kapiju imanja,

308
 PRAETORIOUS

donese odluku.
"Sruite je."

U dalekim oblastima svog omamljenog mozga, Robert Langdon je

zauo pucanj. Takoe je uo i bolni vrisak. Sopstveni? Pneumatska
builica buila je rupu u zadnjem delu njegove lobanje. Negde u blizini,
ljudi su razgovarali.
"Gde si do avola bio?" urlao je Tibing.
Sluga je utrao u sobu. "ta se dogodilo? Oh, boe! Koje to? Zovem
policiju!"
"Do avola! Nemoj zvati policiju. Budi koristan i donesi nam neto
ime emo obuzdati ovog monstruma."
"I led!" viknu Sofi za njim.
Langdon ponovo odluta. Jo glasova. Kretanje. Sada je sedeo na
divanu. Sofije drala led na njegovoj glavi. Lobanja ga je bolela. Kad je
vid poeo postepeno da mu se razbistrava, spazi telo na podu. Da li ja
to haluciniram? Ogromni albino monah leao je zapuenih usta i vezan
lepljivom trakom. Brada mu je bila raseena, a ogrta iznad desne
butine natopljen krvlju. Izgledalo je da i on upravo dolazi k svesti.
Langdon se okrete ka Sofi. "Koje to? ta se... desilo?"
Tibing doepa do njega. "Spasao te je vitez koji je zamahnuo
Ekskaliburom Acme Orthopedic."
ta? Langdon je pokuao da se uspravi.
Sofin dodir bio je drhtav ali nean. "Odmori se minut, Roberte."
"Plaim se", ree Tibing, "da sam tvojoj prijateljici upravo
demonstrirao prednost mog alosnog stanja. ini se da nas svi
potcenjuju."
Sa svog mesta na divanu, Langdon pogleda nanie u monaha i
pokua da shvati ta se desilo.
"Nosio je pojas od kostreti", objasni Tibing.
"ta?"

309
 PRAETORIOUS

Tibing pokaza na krvavu traku nazubljene koe koja je leala na

podu. "Kai 'discipline'. Nosio ga je na butini. Precizno sam naciljao."
Langdon protrlja glavu. Znao je za pojaseve "discipline". "Ali
kako... si znao?"
Tibing se naceri. "Hrianstvo je moja oblast, Roberte, a poto je
organizacije koje su lake za prepoznavanje." Uperi taku u krv koja je
natapala monahov ogrta. "Kao to se pokazalo."
"Opus Dei", proaputa Langdon, seajui se nedavnog medijskog
izvetaja o nekoliko istaknutih bostonskih poslovnih ljudi, lanova
organizacije Opus Dei. Pronicljivi saradnici su lano i javno optuili te
ljude da nose pojaseve "discipline" ispod trodelnih odela. Zapravo,
trojica ljudi nisu nosili nita slino. Poput mnogih lanova sekte Opus
Dei, ti poslovni ljudi su bili pasivni lanovi i nisu upranjavali telesno
samomuenje. Bili su poboni katolici, brini oevi i izrazito
angaovani lanovi zajednice. Zato su mediji brzo preli na okantniju
priu o predanijim 'aktivnim' lanovima sekte... lanovima poput
monaha koji je sada leao na podu ispred Langdona.
Tibing je paljivo prouavao krvavi pojas. "Ali zato bi sekta Opus
Dei pokuavala da pronae Sveti gral?"
Langdon je bio suvie omamljen da bi razmiljao o tome.
"Roberte", ree Sofi, prilazei drvenoj kutiji. "ta je ovo?" Drala je
malu intarziju Rue koju je izvadio iz poklopca.
"To je pokrivalo izrezbareni tekst na kutiji. Mislim da bi nam on
mogao saoptiti kako da otvorimo kljuni kamen."
Pre nego to su Sofi i Tibing stigli da odgovore, more plavih
policijskih svetala i sirena izroni u podnoju brda i poe da gmie uz
prilazni put dug osamsto metara.
Tibing se namrti. "Prijatelji moji, izgleda da treba doneti odluku. I
bolje da to uradimo brzo."

310
 PRAETORIOUS

Poglavlje 66

Kole i njegovi agenti provalie na ulazna vrata rezidencije ser Lija

Tibinga sa isukanim pitoljima. Raspodelivi se, poee da pretrauju
sve sobe u prizemlju. Otkrili su rupu od metka u podu salona, tragove
borbe, malo krvi, neobian nazubljen koni remen i delimino
potroeni kolut lepljive trake. itavo prizemlje izgledalo je naputeno.
Ba kad se Kole spremao da raspodeli svoje ljude kako bi
pretraili podrum i teren iza kue, zau glasove na spratu iznad.
"Gore su!"
Jurnuvi uz iroke stepenice, Kole i njegovi ljudi kretali su se od
prostorije do prostorije kroz ogromnu kuu, proveravajui mrane
spavae sobe i hodnike dok su se pribliavali glasovima. inilo se da
zvuk dolazi iz poslednje spavae sobe na kraju izuzetno dugakog
hodnika. Agenti su prilazili korak po korak niz hodnik, blokirajui
mogue izlaze.
Kada su se pribliili poslednjoj sobi, Kole primeti da su vrata
irom otvorena. Glasovi iznenada utihnue, i smeni ih buka nalik zvuku
motora.
Podignutog pitolja, Kole dade signal. U tiini, poseui rukom iza
ragastova, on napipa prekida i upali svetio. Uleui u sobu praen
svojim ljudima, Kole viknu i uperi pitolj... ni u ta.
Prazna gostinska soba. Spartanska.
Buni zvuk automobilskog motora dolazio je sa crne elektronske
table na zidu pored kreveta. Kole je video iste takve svuda po kui.
Neka vrsta kunog interfona. Pritrao je. Ploa je imala desetak
obeleenih dugmia:
RADNA SOBA... KUHINJA... VEERNICA... PODRUM ...
Odakle do avola ujem kola?
GLAVNA SPAVAA SOBA... SUNANA SOBA... AMBAR... BIBLIOTEKA...
Ambar! Kole je za nekoliko sekundi ve bio dole i trao ka
stranjim vratima, povevi usput jo jednog agenta. Pretrali su preko

311
 PRAETORIOUS

stranjeg travnjaka i bez daha stigli do oronulog sivog ambara. ak i

pre nego to su uli, Kole zau zvuk motora koji se udaljava. Isuka
oruje, uleti unutra i upali svetla.
Desna strana ambara bila je primitivna radionica - kosilice za
travu, automatske alatke, batenske potreptine. Na zidu u blizini
visila je poznata ploa interfona. Jedna od sklopki na njoj bila je
sputena, oznaavajui prenos.
GOSTINSKA SPAVAA SOBA II
Kole se okrete dok je gnev u njemu rastao. Namamili su nas na
sprat pomou interfona! Pretraivi drugu stranu ambara, on otkri dug
niz konjskih boksova. Konja nije bilo. Oigledno, vlasniku je bila draa
druga vrsta konjske snage; boksovi su preureeni u impresivan
parking. Zadivljujua zbirka - Rols Rojs oldtajmer, Aston Martin
sportski dvosed takoe oldtajmer, Pore 356.
Poslednji boks bio je prazan.
Kole pritra i vide mrlje od ulja na tlu. Ne mogu otii sa imanja.
Prilazni put i kapiju prepreila su dvoja patrolnih kola, upravo da
spree neto ovako.
"Gospodine?" Agent pokaza niz boksove.
Stranja klizna vrata ambara bila su otvorena ka mranoj,
blatnjavoj padini talasastih polja koja se protezae u no iza ambara.
Kole pritra vratima, pokuavajui da neto razazna u mraku. Jedino
to je mogao da vidi bili su nejasni obrisi ume u daljini. Ovu umovitu
dolinu je verovatno presecalo na desetine puteljaka i lovakih staza
kojih nije bilo na karti, ali je Kole bio siguran da njegov plen nee stii
do ume. "Poalji ljude tamo. Verovatno su se ve zaglavili negde u
blizini. Ti mekerski sportski automobili ne mogu da savladaju ovakav
teren."
"Hm, gospodine?" Agent je pokazivao na tablu s kljuevima od
kola. Natpisi iznad zakaaljki nosili su poznata imena.
DAJMLER... ROLS ROJS... ASTON MARTIN... PORE...
Poslednja zakaaljka bila je prazna.
Kada je proitao natpis iznad nje, Kole je znao da je u nevolji.

312
 PRAETORIOUS

Poglavlje 67

Range-Rover je bio Java Black Pearl, sa pogonom na sva etiri

toka, standardnim prenosnim sistemom, polipropilenskim
reflektorskim farovima izuzetne snage, zatienim stranjim svetlima i
upravljaem na desnoj strani.
Langdonu je bilo drago to ne vozi on.
Tibingov sluga Remi, po nareenju svog gospodara, impresivno je
manevrisao vozilom preko meseinom osvetljenih polja iza zamka
Vilet. Bez svetala, preao je preko otvorenog breuljka i sada su se
sputali niz dugu padinu, udaljavajui se sa imanja. Izgledalo je da ide
ka iskrzanoj silueti umovitog terena u daljini.
Langdon se, nosei kljuni kamen, okrenu na suvozakom seditu i
pogleda Tibinga i Sofi na stranjem seditu kola.
"Kako tvoja glava, Roberte?" upita Sofi zabrinuto.
Langdon se na silu bolno osmehnu. "Bolje, hvala." Ubijala ga je.
Pored nje, Tibing se osvrtao preko ramena na vezanog monaha
zapuenih usta koji je leao u skuenom prostoru za prtljag iza zadnjeg
sedita. Tibing je drao monahov pitolj u krilu. Kao na nekoj staroj
fotografiji, liio je na Britanca na safariju koji pozira pored svog ulova.
"Ba mi je drago to si svratio noas, Roberte", ree Tibing, cerei
se kao da se zabavlja po prvi put posle ko zna koliko godina.
"ao mi je to sam te umeao u ovo, Li."
"Oh, daj, ekao sam itavog svog ivota da budem umean." Tibing
pogleda pored Langdona kroz prednje staklo kola, ka dugom nizu
bunja. Potapa Remija po ramenu. "Upamti, bez koenja - ne smeju da
se vide svetla. Koristi runu konicu ako ba mora. Hou da malo
zaemo u umu. Nema razloga da rizikujemo da nas primete iz kue."
Remi uspori i usmeri vozilo ka otvoru u ivici. Kad je vozilo,
drmusajui se, dolo do zarasle staze, gotovo istog trenutka drvee
iznad njih ugui meseinu.
Nita ne vidim, pomisli Langdon, upinjui se da razazna bilo kakav

313
 PRAETORIOUS

obris. Bio je mrkli mrak. Grane su se eale o levu stranu vozila, i Remi
malo ispravi pravac. Drei volan vie ili manje pravo, uveo ih je
tridesetak metara dublje u umu.
"Divno ti ide, Remi", ree Tibing. "Trebalo bi da je ovo dovoljno
daleko. Roberte, molim te pritisni to malo plavo dugme ispod otvora za
ventilaciju. Vidi li ga?"
Langdon pronae dugine i prilisiiu ga.
Zamuena uta svetlost raspri se preko staze ispred njih,
otkrivajui gusto rastinje sa obe strane staze. Svetici za maglu, shvati
Robert. Taman dovoljno svetla da se odre na stazi, a ipak nedovoljno
da ih odaju.
"Pa, Remi", veselo ree Tibing. "Svetla su ukljuena. Nai ivoti su
u tvojim rukama."
"Kuda idemo?" upita Sofi.
"Staza se nastavlja oko tri kilometra u umu", ree Tibing. "Ide
preko imanja i potom savija ka severu. Pod uslovom da ne naletimo ni
na kakvu baru ili oboreno stablo, trebalo bi da neozleeni izbijemo na
zaustavnu traku autoputa broj pet."
Neozleeni. Robertova glava se nije slagala. Obori pogled ka krilu,
gde se nalazio kljuni kamen, bezbedno smeten u drvenoj kutiji.
Intarzirana Rua na poklopcu vraena je na mesto, i iako mu se u glavi
mantalo, Robert je bio nestrpljiv da ponovo ukloni intarziju i detaljnije
proui tekst ispod nje. Otkai poklopac i poe da ga podie kada mu
Tibing poloi ruku na rame straga.
"Strpljenja, Roberte", ree Tibing. "Neravno je i mrano. Ne daj
boe da neto razbijemo. Ako nisi prepoznao pismo pri svetlosti, nita
bolje nee proi ni po mraku. Usredsredimo se da stignemo u jednom
komadu. Uskoro emo imati vremena i za to."
Langdon je znao da je Tibing u pravu. Klimnu i vrati poklopac na
mesto, uvrstivi ga.
Monah zajea, borei se sa remenima. Iznenada, poe divlje da se
rita. Tibing se okrenu i preko sedita uperi pitolj u njega. "Ne mogu da
zamislim na ta se alite, gospodine. Neovlaeno ste uli na moj posed

314
 PRAETORIOUS

i poteno odalamili mog prijatelja po glavi. Imao bih svako pravo da

vas istog trenutka ustrelim i ostavim da trunete u umi."
Monah se umiri.
"Jesi li siguran da je trebalo da ga povedemo?" upita Langdon.
"Prokleto siguran!" uzviknu Tibing. "Trae te zbog ubistva,
Roberte. Ovaj skot je tvoja karta do slobode. Policija oigledno ezne za
tobom im te je pratila do moje kue."
"Ja sam kriva", ree Sofi. "Oklopno vozilo je verovatno imalo
predajnik."
"Ne radi se o tome", ree Tibing. "Nisam iznenaen to vas je
policija pronala, ali jesam iznenaen to vas je pronala Opus Dei. Na
osnovu svega to ste mi ispriali, ne mogu da zamislim kako je ovaj
belko stigao do vas, ukoliko nije u kontaktu ili sa Sudskom policijom ili
sa Cirikom depozitnom bankom."
Langdon razmisli o tome. Bezu Fa je uporno traio rtveno jagnje
za veeranja ubistva. A i Verne se okrenuo protiv njih sasvim
iznenada, iako je to bilo shvatljivo imajui na umu da je Langdon
optuen za etiri ubistva.
"Ovaj monah nije sam, Roberte", ree Tibing, "i ako ne sazna ko
stoj i iza svega, oboje ste u opasnosti. Dobre novosti, prijatelju moj,
jesu da sada ti dri konce u svojim rukama. Ovaj monstrum iza mene
ima informaciju koja ti je potrebna, i gazda mu je sada sigurno prilino
nervozan."
Remi je ubrzavao, priviknuvi se na stazu. Proli su kroz baru,
popeli se uz mali uspon i ponovo poeli da se sputaju.
"Roberte, da li bi bio ljubazan da mi doda taj telefon?" Tibing je
pokazivao na telefon u kolima, ispred Langdonovog sedita. Langdon
mu ga prui, i Tibing okrete neki broj. ekao je veoma dugo, pre nego
to se sa druge strane podigla slualica. "Riarde? Jesam li te probudio?
Naravno da jesam. Glupo pitanje. Zao mi je. Imam mali problem. Ne
oseam se dobro. Remi i ja moramo da skoknemo do Ostrva zbog mog
leenja. Pa, odmah, u stvari. Izvinjavam se to je ovako na brzinu. Moe
li Elizabet da bude spremna za dvadesetak minuta? Znam, uradi
najbolje to moe. Vidimo se uskoro." Spustio je slualicu.

315
 PRAETORIOUS

"Elizabet?" upita Langdon.

"Moj avion. Kotala me je avo i po."
Langdon se okrete sasvim prema njemu i pogleda ga.
"ta je bilo?" upita Tibing. "Vas dvoje ne moete ostatiti u
Francuskoj sa itavom Sudskom policijom za vratom. Bie mnogo
bezbednije u Londonu."
I Sofi se bese okrenula ka Tibingu. "Mislite da pobegnemo iz
zemlje?"
"Prijatelji moji, ja sam daleko uticajniji u civilizovanom svetu nego
ovde. Pored toga, veruje se da je Gral u Velikoj Britaniji. Ako uspemo
da otvorimo kljuni kamen, siguran sam da emo otkriti mapu koja e
pokazati da smo krenuli u pravom smeru."
"Mnogo rizikujete", ree Sofi, "time to nam pomaete. Neete se
ba sprijateljiti sa francuskom policijom."
Tibing prezirno odmahnu rukom. "Zavrio sam sa Francuskom.
Preselio sam se ovamo da bih pronaao kljuni kamen. Taj posao je
sada okonan. Neu mariti ni ako nikada vie u ivotu ne vidim Vilet."
Sofi nije bila ubeena. "Kako emo proi pasoku kontrolu?"
Tibing se zakikota. "Ja poleem sa Le Burea - privrednog
aerodroma nedaleko odavde. Francuski lekari me ine nervoznim, tako
da svake dve nedelje letim na sever da primim terapiju u Engleskoj. Sa
obe strane plaam za odreene posebne povlastice. Kada budemo
poleteli, moete da odluite da li elite da nas doeka neko iz
ambasade Sjedinjenih Drava, ili ne."
Langdon odjednom nije eleo da ima nikakve veze sa ambasadom.
Jedino na ta je mogao da misli bio je kljuni kamen, natpis, i da li e ih
on odvesti do Grala. Pitao se da li je Tibing u pravu za Britaniju. Istina,
veina savremenih legendi tvrdila je da je Gral negde u Ujedinjenom
kraljevstvu. ak se sada verovalo i da je mitsko ostrvo kralja Artura,
ostrvo Avalon, nije nita drago do Glaslonberi u Engleskoj. Gde god da
se Gral nalazio, Langdon nikada nije ni zamiljao da e ga upravo on
traiti. Spisi Scmgreala. Istinita pria o Isusu Hristu. Grobnica Marije
Magdalene. Iznenada se oseao kao da te noi ivi u nekoj vrsti limba...

316
 PRAETORIOUS

u mehuriu u kojem ga stvaran svet ne moe dotai.

"Gospodine?" javi se Remi. "Da li zaista mislite da se zauvek
vratite u Englesku?"
"Remi, ne treba da brine", uveri ga Tibing. "To to se vraam u
kraljiino okrilje ne znai da u podvrgnuti svoje nepce kobasicama i
kai do kraja ivota. Oekujem da mi se tamo trajno pridrui.
Planiram da kupim jednu izvrsnu vilu u Devoniru, i sve tvoje stvari e
nam tamo poslati istog trenutka. Avantura, Remi. Tako mi svega,
avantura!"
Langdon je morao da se nasmeje. Dok je Tibing nastavljao da
melje o svojim planovima za trijumfalan povratak u Britaniju, Langdon
je oseao kako ga zahvata zarazni entuzijazam tog oveka.
Langdon je odsutno posmatrao kako drvee prolazi pored njih,
jezivo bledo pod utim svetlom farova za maglu. Boni retrovizor je bio
savijen ka unutra usled eanja o grane, i Langdon u njemu ugleda Sofi
kako mirno sedi na stranjem seditu. Dugo ju je tako gledao, i
odjednom ga preplavi neoekivani talas prijatnosti. Uprkos svim
svojim nevoljama te noi, Langdon je bio zahvalan to se naao u tako
dobrom drutvu.
Nakon nekoliko minuta, kao da je iznenada osetila njegov pogled
na sebi, Sofi se nagnu napred i stavi mu raku na rame, kratko ga
stegnuvi. "Dobro si?"
"Da", ree Langdon. "Nekako."
Sofi se zavali natrag na sedite, i Langdon vide kako joj se usne
izvijaju u neni osmeh. Shvati da se i sam ceri.

Skvren u stranjem delu rend-rovera, Sajlas jedva da je mogao

da die. Ruke su mu bile savijene unatrag i vrsto vezane za glenjeve
kuhinjskim konopcem i lepljivom trakom. Pri svakoj neravnini na putu
bol bi jurnuo njegovim istegnutim ramenima. Barem su uklonili pojas
od kostreti. Nije mogao da die kroz traku preko usta, a nosnice mu je
polako zaepljivala praina. Poe da kalje.
"Mislim da se gui", ree Francuz, voza, zvuei zabrinuto.

317
 PRAETORIOUS

Britanac koji ga je bio udario takom sada se okrete i proviri preko

naslona sedita, hladno se mrtei na njega. "Na sreu po tebe, mi
Britanci cenimo pristojnost oveka ne prema saoseanju koje pokazuje
prema prijateljima, nego saoseanju koje pokazuje prema
neprijateljima." Britanac se nae prema njemu i zgrabi lepljivu traku
na njegovim ustima. Strgnuo ju je jednim brzim potezom.
Sajlasove usne kao da su se upravo zapalile, ali vazduh koji
pukulja u njegova plua bio je dar od Boga.
"Za koga radi?" upita ga Britanac.
"Obavljam Boji posao", Sajlas odvrati, bolne vilice zbog Sofinog
udarca.
"Pripada sekti Opus Dei", ree Tibing. To nije bilo pitanje.
"Vi ne znate nita o meni."
"Zato Opus Dei eli kljuni kamen?"
Sajlas nije imao nameru da odgovori. Kljuni kamenje bio veza sa
Svetim gralom, a Sveti gral je bio klju potreban da bi se zatitila vera.
Obavljam Boji posao. Put je u opasnosti.
Sada, u rend-roveru, sputan, Sajlas se plaio da je zauvek
izneverio Uitelja i biskupa. Nije bilo naina da stupi u kontakt sa
njima i obavesti ih o uasnom razvoju dogaaja. Oni koji su me zarobili
imaju kljuni kamen! Doi e do Svetog grala pre nas! U zaguljivom
mraku, Sajlas se molio. Pustio je svoj telesni bol da natopi molitvu.
udo, Gospode. Potrebno mije udo. Sajlas nije mogao da zna da e
za nekoliko sati upravo to i dobiti.

"Roberte?" Sofi ga je jo uvek posmatrala. "Neobian izraz ti je

upravo minuo licem."
Langdon joj uzvrati pogled, shvatajui da mu je vilica vrsto
stisnuta i da mu srce tue kao ludo. Neverovatna misao mu bese pala
na pamet. Da li je mogue da je objanjenje toliko jednostavno? "Moram
da se posluim tvojim telefonom, Sofi."
"Sada?"

318
 PRAETORIOUS

"Mislim da sam upravo neto shvatio."

"ta?"
"Rei u ti za sekund. Treba mi tvoj telefon."
Sofije bila zabrinuta. "Sumnjam da ga Fa prati, ali za svaki sluaj
neka traje manje od minut." Pruila mu je telefon.
"Kako da pozovem Sjedinjene Drave?"
"Morae da zove na raun primaoca poziva. Moj raun ne
pokriva prekookeanske razgovore."
Langdon okrene nulu, svestan da e narednih ezdeset sekundi
dati odgovor na pitanje koje ga je muilo itave noi.

319
 PRAETORIOUS

Poglavlje 68

Njujorki urednik Donas Fokman upravo je legao da spava kada

je telefon zazvonio. Malo je kasno za pozive, proguna, podiui
slualicu.
Glas telefonistkinje je pitao: "Prihvatate li poziv na va raun od
Roberta Langdona?"
Zbunjen, Donas upali svetio. "Uh... naravno, u redu."
Veza kliknu. "Donas?"
"Roberte? Probudi me i jo mi to i naplati?"
"Donas, izvini", ree Langdon. "Veoma kratko u. Stvarno moram
da znam. Rukopis koji sam ti dao. Da li si..."
"Roberte, izvini, znam da sam rekao da u ti poslati redakcije ove
nedelje ali pretrpan sam poslom. Sledeeg ponedeljka. Obeavam."
"Ne brine me to. Moram da znam da li si nekome poslao kopije na
itanje zbog komentara za korice a da mi nisi rekao?"
Fokman je oklevao. Langdonov najnoviji rukopis - istraivanje
istorije kulta boginje - ukljuivao je nekoliko odeljaka o Mariji
Magdaleni koji e naii na vatreno neodobravanje. Iako je materijal bio
dobro potkrepljen i potvren od strane drugih autoriteta, Fokman nije
imao nameru da tampa ijedan primerak Langdonove knjige a da
prethodno ne obezbedi podrku ozbiljnih istoriara i poznavaoca
umetnosti. Donas je odabrao deset poznatih imena iz sveta umetnosti
i poslao im rukopis zajedno sa propratnim ljubaznim pismom u kojem
ih je zamolio da napisu kratak komentar za korice. Fokmanovo
iskustvo je pokazalo da veina ljudi rado grabi priliku da vidi svoje ime
na knjizi.
"Donas?" Langdon je insistirao. "Poslao si moj rukopis, zar ne?"
Fokman se namrti, oseajui da Langdon nije srean zbog toga.
"Rukopis je ist, Roberte, i eleo sam da te iznenadim sjajnim
komentarima."
Pauza. "Jesi li poslao jedan primerak kustosu parikog Luvra?"

320
 PRAETORIOUS

"ta misli? U svom rukopisu se nekoliko puta poziva na

kolekciju Luvra, njegove knjige su u tvojoj bibliografiji, a ovek se jo
dobro proda je u inostranstvu. Sonijer je logian izbor."
Tiina na drugom kraju trajala je dugo. "Kada si ga poslao?"
"Pre oko mesec dana. Takoe sam pomenuo da e uskoro
boraviti u Parizu i predloio da popriate. Je li te ikada zvao da se
sastanete?" Fokman zastade, trljajui oi. "ekaj malo, zar ti ne bi
trebalo da si u Parizu ove nedelje?"
"Ja jesam u Parizu."
Fokman se uspravi u krevetu. "Zovc na moj raun iz Pariza?"
"Odbij mi to od honorara, Donas. Je li ti Sonijer neto odgovorio?
ta je rekao za rukopis?"
"Ne znam. Nije mi se jo javio."
"Pa, nemoj ga ni ekati. Moram da idem, ali ovo dosta toga
objanjava. Hvala."
"Roberte..."
Ali Langdon nije vie bio na vezi.
Fokman spusti slualicu, odmahujui glavom u neverici. Pisci,
pomisli. ak i oni normalni su luaci.

U rend-roveru, Li Tibing prsnu u smeh. "Roberte, kae da ima

rukopis o tajnim drutvima, i da ga je tvoj urednik poslao tom tajnom
drutvu?"
Langdon klonu. "Oigledno."
"Surova podudarnost, prijatelju moj."
Uopte se ne radi o podudarnosti, znao je Langdon. Traiti od aka
Sonijera da preporui rukopis o kultu boginje moglo se oekivati
koliko i traiti od Tajgera Vudsa da preporui knjigu o golfu. tavie,
bilo je gotovo zagarantovano da e se u svakoj knjizi koja se bavi ovom
temom pomenuti Sionski priorat.
"Evo pitanja za milion dolara", ree Tibing, jo uvek se cerekajui.

321
 PRAETORIOUS

"Da li je tvoj stav o Prioratu bio pozitivan ili negativan?"

Langdon je sasvim jasno razumeo na ta Tibing zapravo cilja.
Mnogi su se istoriali pitali zato Priorat jo uvek krije spise Sangreala.
Neki su smatrali da je sve davno trebalo podeliti sa svetom. "Nisam
zauzeo nikakav stav u vezi sa postupkom Priorata."
"Misli, nepostupkom."
Langdon slegnu ramenima. Tibing je oigledno bio na strani onih
koji su smatrali da je dokumente trebalo obelodaniti. "Samo sam izneo
istorijske injenice o bratstvu i opisao ih kao savremeno drutvo
oboavalaca boginje, uvare Grala, i zatitnike drevnih dokumenata."
Sofi ga pogleda. "Da li si pomenuo kljuni kamen?"
Langdon ustuknu. Pomenuo ga je. Mnogo puta. "Pisao sam o
navodnom kljunom kamenu kako bih pokazao na ta je sve Priorat
spreman kako bi zatitio spise Sangreala."
Sofi je bila zapanjena. "Mislim da to objanjava zato je pisalo P.S.
Pronai Roberla Langdona."
Langdon je sumnjao da je neto drugo u tom dokumentu potaklo
Sonijerovo inleresovanje, ali o toj temi bi razgovarao sa Sofi da su
sami.
"Dakle" ree Soli, "lagao si kapetanu Fau."
"Molim?" upita Langdon.
"Rekao si mu da nikada nisi imao kontakte sa mojim dedom."
"I nisam! Moj urednik mu je poslao rukopis."
"Razmisli malo, Roberte. Ako kapetan Fa nije pronaao kovertu u
kojoj je tvoj urednik poslao rukopis, morao je da zakljui da si ga ti
poslao." Sofi zastade. "Ili, jo gore, da si ga sam dostavio i potom lagao
o tome."

Kada je rend-rover stigao na aerodrom Le Burze, Remi ih odveze

do malog hangara na udaljenom kraju piste. Dok su se pribliavali,
neuredni ovek u izguvanom kaki kombinezonu urno izae iz
hangara, mahnu im, i otvori ogromna metalna klizna vrata, otkrivajui

322
 PRAETORIOUS

uglancani beli mlanjak.

Langdon je zurio u svetlucavi avion. "To je Elizabet?"
Tibing se naceri. "Bra je od prokletog voza ispod Kanala."
ovek u kaki kombinezonu pouri ka njima, mirkajui naspram
farova. "Gotovo smo spremni, gospodine", viknu, otkrivajui britanski
akcenat. "Izvinjavam se zbog kanjenja, ali iznenadili ste me i..."
Zaustavi se upola reenice kad se grupa iskrcala iz kola. Gledao je u
Sofi i Langdona, potom u Tibinga.
Tibing ree: "Moji saradnici i ja imamo hitnog posla u Londonu.
Nema vremena za gubljenje. Molim te spremi se da krenemo odmah."
Dok je govorio, Tibing izvadi pitolj iz kola i predade ga Langdonu.
Pilotove oi se iskolaie kad vide pitolj. Prie Tibingu i
proaputa: "Gospodine, najiskrenije se izvinjavam, ali moja dozvola za
diplomatske letove odnosi se samo na vas i vaeg slugu. Ne mogu da
povezem i vae goste."
"Riarde", ree Tibing, toplo se osmehujui, "dve hiljade funti
sterlinga i taj napunjeni pitolj kau da moe da primi i moje goste."
Pokaza na rend-rover. "I tog nesrenika pozadi."

323
 PRAETORIOUS

Poglavlje 69

Dva Garet TFE-731 motora mlanjaka Hoker 731 zagrmee i avion

se vinu ka oblacima poput brzo isukanog maa. Napolju, aerodrom Le
Burze gubio se zapanjujuom brzinom.
Beim iz zemlje, pomisli Sofi, dok joj je telo bilo prilepljeno za
kono sedite. Sve do tog trenutka, verovala je da e igra make i mia,
koju je igrala sa Faom, moi nekako da se opravda pred
Ministarstvom odbrane. Pokuavala sam da zatitim nevinog oveka.
Pokuavala sam da ispunim poslednju elju svog dede. Ta mogunost
opravdanja, Sofi je znala, upravo je nestala. Naputala je zemlju, bez
dokumenata, pratei oveka za kojim je raspisana poternica, i vodei
sa sobom vezanog taoca. Ukoliko je 'granica razuma' ikada postojala,
ona ju je upravo prela. Gotovo brzinom zvuka.
Sofi je sedela pored Langdona i Tibinga, blizu prednjeg dela
kabine - Fan Jet Executive Elite Design, sudei po zlatnoj ploici na
vratima. Pliane pokretne stolice bile su privrene za ine na podu i
mogle su se pomerati oko pravougaonog stola od vrstog drveta.
Minijaturna sala za sastanke. Otmeno okruenje, meutim, nije
uspevalo da otmenom uini i scenu u stranjem delu aviona gde je, u
odvojenom delu za sedenje pored toaleta, Tibingov sluga Remi sedeo
sa pitoljem u ruci, nevoljko izvravajui Tibingova nareenja da uva
krvavog monaha koji je leao pod njegovim nogama svezan i smotan
poput nekakvog prtljaga.
"Pre nego to posvetimo panju kljunom kamenu", ree Tibing,
"pitam se da li biste mi dopustili nekoliko rei." Zvuao je zabrinuto,
poput oca koji se sprema da svojoj deci pria o pelama i cveu.
"Prijatelji moji, shvatam da sam na ovom putovanju samo gost, i time
sam poastvovan. Ipak, kao neko koje proveo itav svoj ivot u potrazi
za Gralom, oseam da mi je dunost da vas upozorim da ste na pragu
da zakoraite na stazu sa koje, bez obzira na opasnosti, nema
povratka." Okrete se ka Sofi. "Gospoice Nevo, va deda vam je dao
ovaj kripteks u nadi da ete tajnu Svetog grala sauvati."
"Jeste."

324
 PRAETORIOUS

"Razume se, oseate obavezu da pratite trag, kuda god on vodio."

Sofi klimnu glavom, iako je imala jo jednu motivaciju. Istinu o
svojoj porodici. Uprkos Langdonovim uveravanjima da kljuni kamen
nema nikakve veze sa njenom prolou, Sofi je jo uvek oseala da je
neto duboko lino upleteno u ovu misteriju - kao da je taj kripteks,
koji je njen deda napravio sopstvenim rukama, pokuavao neto da joj
kae. Da joj ponudi neku vrstu objanjenja praznine koja ju je
proganjala svih ovih godina.
"Va deda i trojica drugih ljudi stradali su veeras", nastavi Tibing,
"i to da bi ovaj kljuni kamen sauvali od Crkve. Opus Dei je umalo
doao u posed kljunog kamena. Razumete, nadam se, da vas to dovodi
u izuzetno odgovoran poloaj. Predata vam je baklja. Plamen star dve
hiljade godina koji ne sme da se ugasi. Ta baklja ne srne da padne u
pogrene ruke." Zastade, gledajui u kutiju od ruinog drveta.
"Shvatam da vam nije pruena mogunost izbora, gospoice Nevo, ali
imajui na umu ulog, morate u potpunosti prihvatiti tu odgovornost...
ili je morate preneti na nekoga."
"Deda je kripteks dao meni. Sigurna sam da je mislio da mogu da
se nosim sa odgovornou."
Tibing je izgledao ohrabreno, ali jo uvek ne i ubeeno. "Dobro.
Snana volja je neophodna. Ipak, zanima me da li razumete da, ukoliko
sa uspehom otkljuate kljuni kamen, to e povui daleko vee
iskuenje."
"Kako to?"
"Draga moja, zamislite da iznenada imate mapu koja otkriva
mesto na kojem se nalazi Sveti gral. U tom trenutku, u vaem e se
posedu nalaziti neto to zauvek moe da izmeni istoriju. Biete uvar
tajne za kojom je ovek vekovima tragao. Biete suoeni sa
odgovornou otkrivanja istine svetu. Onoga koji to uini mnogi e
slaviti, ali e ga mnogi i prezirati. Pitanje je da li ete vi imati snagu
potrebnu da se takav zadatak izvede."
Sofije utala. "Nisam sigurna da je na meni da donesem tu odluku."
Tibingove obrve se izvie u luk. "Ne? Ukoliko to nije na onome ko
poseduje kljuni kamen, na kome je?"

325
 PRAETORIOUS

"Na bratstvu koje je uspeno uvalo tajnu toliko dugo."

"Priorat?" Tibing je bio skeptian. "Ali kako? Bratstvo je veeras
razbijeno. Obezglavljeno, kao to ste i sami rekli. Nikada neemo znati
da li ih je neko prislukivao ili se meu njih ubacio pijun, ali otaje
injenica da je neko razotkrio identitet etvorice glavnih lanova. Ne
bih verovao nikome ko u ovom trenutku istupi iz bratstva."
"Dakle, koji je tvoj predlog?" upita Langdon.
"Roberte, ti zna kao i ja da Priorat nije titio istinu svih ovih
godina da bi ona skupljala prainu doveka. ekali su pravi istorijski
trenutak da tajnu podele sa svetom. ekali su vreme kada e svet biti
spreman da podnese istinu."
"I ti veruje da je taj trenutak doao?" upita Langdon.
"U potpunosti. Ne bi moglo biti oiglednije. Svi istorijski znaci
nalaze se na mestu, a pored toga, ako Priorat nije uskoro nameravao
da otkrije svoju tajnu, zato je Crkva napala ba sada?"
Sofi ree: "Monah nam jo uvek nije rekao zato je to uradio."
"Monahov razlog je razlog Crkve", odgovori Tibing, "tenja da se
unite dokumenti koji otkrivaju veliku prevaru. Crkva se veeras
pribliila vie nego ikad, a Priorat je svoje poverenje poklonio vama,
gospoice Nevo. Zadatak spaavanja Svetog grala jasno podrazumeva
da treba da sprovedete u delo konanu elju Priorata da sopti istinu
svetu."
Langdon se umea. "Li, koliko je umesno traiti od Sofi da donese
tu odluku kada je tek pre sat vremena saznala da spisi Sangreala
postoje."
Tibing uzdahnu. "Izvinjavam se ako vas pritiskam, gospoice
Nevo. Oduvek sam verovao da te dokumente treba obelodaniti, ali
naposletku, odluka je vaa. Ja jednostavno smatram da je vano da
razmislite o onome to e se desiti ukoliko uspemo da otvorimo kljuni
kamen."
"Gospodo", ree Sofi, odlunim glasom. "Da vas citiram, 'Ne
pronalazite vi Gral, nego Gral pronalazi vas.' Odluila sam da verujem
da me je Gral pronaao sa razlogom, i kada doe vreme, znau ta

326
 PRAETORIOUS

treba da radim."
Obojica su bila zaprepatena.
"U tom sluaju", ree ona, pokazujui na kutiju od ruinog drveta,
"idemo dalje."

327
 PRAETORIOUS

Poglavlje 70

Stojei u salonu zamka Vilet, porunik Kole je, obeshrabren,

posmatrao vatru koja je zamirala. Kapetan Fa bee stigao nekoliko
trenutaka ranije i sada se nalazio u susednoj prostoriji, urlajui preko
telefona, pokuavajui da upravlja neuspenim pokuajima da se
pronae nestali rend-rover.
Do sada je ve mogao stii bilo kuda, pomisli Kole.
Nakon to se ogluio o Faovo izravno nareenje i po drugi put
izgubio Langdona, Kole je bio zahvalan to je ekipa kriminalistiko-
istraivake tehnike u podu otkrila rupu od metka, koja je barem
potvrivala Koleove tvrdnje da je hitac ispaljen. Ipak, Fa je bio loe
volje, i Kole je oseao da e biti gadnih posledica po njega kada se
praina slegne.
Na nesreu, tragovi na koje su ovde nailazili nisu bacali nimalo
svetla na ono to se odigravalo, niti na to ko je umean. Crni audi
ispred bio je iznajmljen na lano ime i plaen lanom kreditnom
karticom, a otisci pronaeni u kolima nisu se poklapali ni sa jednima u
Interpolovoj bazi podataka.
Jedan agent urno ue u dnevnu sobu, grozniavog pogleda. "Gde
je kapetan Fa?"
Kole jedva da je podigao pogled satinjajueg ara. "Telefonira."
"Zavrio sam", brecnu se Fa, ulazei u prostoriju. "ta imate?"
Drugi agent ree: "Gospodine, Centrala se upravo ula sa Andreom
Verneom iz Cirike depozitne banke. eli da nasamo razgovara sa
vama. Menja svoj iskaz."
"Zar?" upita Fa.
Kole sada podie pogled.
"Verne priznaje da su Langdon i Nevo neko vreme bili u njegovoj
banci veeras."
"To smo shvatili", ree Fa. "Zato je lagao o tome?"

328
 PRAETORIOUS

"Rekao je da e razgovarati samo sa vama, ali pristao je na punu

saradnju."
"U zamenu za ta?"
"U zamenu za to da se ime njegove banke ne pominje u vestima,
kao i da mu pomognemo da povrati ukradenu imovinu. Zvui kao da su
Langdon i Nevo ukrali neto iz Sonijerovog sefa."
"ta?" izlete Koleu. "Kako?"
Pogleda prikovanog na drugog agenta, Fa se nije obazirao na
Kolea. "ta su to ukrali?"
"Verne nije ulazio u detalje, ali zvui kao da je spreman da uini
bilo ta kako bi to povratio."
Kole pokua da zamisli kako se tako neto moglo dogoditi. Moda
su Langdon i Nevo uzeli bankarskog slubenika za taoca? Moda su
primorali Vernea da otvori Sonijerov sef i omogui im da pobegnu u
oklopnom kamionu. Koliko god to zvualo izvodljivo, Kole teko da je
mogao da zamisli da je Sofi Nevo umeana u tako neto.
Iz kuhinje, jo jedan agent pozva Faa. "Kapetane? Proveravam
najvanije brojeve gospodina Tibinga i upravo razgovaram sa
aerodromom Le Burze. Imam loe vesti."
Trideset sekundi kasnije, Fa se pakovao i pripremao da napusti
zamak Vilet. Upravo je saznao da je Tibing u blizini imao privatni
mlanjak, na aerodromu Le Burze, i da je isti avion poleteo pre oko
pola sata.
Predstavnik aerodroma sa kojim je razgovarao tvrdio je da ne zna
ko je u avionu, niti kuda se avion zaputio. Poletanje nije ranije
najavljeno, a plan leta nije priloen. Krajnje protivno zakonima, ak i za
mali aerodrom. Fa je bio uveren da e, ukoliko primeni prave mere,
dobiti odgovore koji su mu potrebni.
"Porunice Kole", zaguna Fa, kreui ka vratima. "Nemam
drugog izbora nego da vam poverim istragu kriminalistike tehnike
koja se ovde vodi. Pokuajte da uradite neto kako valja, za promenu."

329
 PRAETORIOUS

Poglavlje 71

Kada je avion stabilizivao visinu, usmeren ka Engleskoj, Langdon

paljivo podie kutiju od ruinog drveta iz svog krila. Polaui je na
sto, oseao je sa koliko se iekivanja Sofi i Tibing naginju napred.
Otkopavi i podigavi poklopac, Langdon je panju umesto na
brojanike sa slovima na kripteksu - usredsredio na majunu rupu sa
unutranje strane poklopca. Pomou vrha penkala paljivo skloni
intarziju rue, otkrivajui tekst ispod nje. Sub Rosa, promrmlja,
nadajui se da e mu novi pogled na tekst razjasniti stvari.
Koncentriui se svim silama, Langdon je prouavao neobini tekst.

Nakon nekoliko sekundi, osetio je kako ga ponovo obuzima

prvobitna nervoza. "Li, jednostavno ne mogu da ga odredim."
Sa mesta na kojem je sedela, sa druge strane stola, Sofi jo uvek
nije mogla da vidi tekst, ali to to Langdon nije uspeo istog trenutka ila
prepozna jezik iznenadilo ju je. Deda je govorio jezik toliko nepoznat da
ak ni simbolog ne moe da ga identifikuje? Brzo je shvatila da to ne bi
trebalo da je udi. I mnoge druge tajne je ak Sonijer skrivao od svoje
unuke.

330
 PRAETORIOUS

Preko puta Sofi, Li Tibing je oseao da e se svakog trenutka

raspui. Nestrpljiv da vidi tekst, drhtao je od uzbuenja, naginjui se,
pokuavajui da proviri preko Langdona.
"Ne znam", proaputa Langdon zaneto. "Prvo sam pomislio da je
semitski, ali sada nisam ba siguran. Veina primarnih semitskih jezika
podrazumeva nekudot. Ovaj ga nema."
"Verovatno je u pitanju drevni jezik", natuknu Tibing.
"Nekudot?" upita Sofi.
Tibing nije skidao pogled sa kutije. "Veina modernih semitskih
pisama nema vokale i koristi nekudot - siune takice i crtice koje se
piu ili ispod konsonanata ili u okviru njih - koji oznaavaju da uz njih
stoji vokal. Istorijski gledano, nekudot je relativno savremeni dodatak
jeziku."
Langdon se jo uvek nadnosio nad tekstom. "Sefardska
transliteracija, moda?..."
Tibing vie nije mogao da izdri. "Moda da ja samo..." Naginjui
se, odvukao je kutiju od Langdona i primakao je k sebi. Nije bilo
sumnje da je Langdon bio prilino dobro upoznat sa standardnim
drevnim jezicima - poput grkog, latinskog, romanskih jezika - ali na
osnovu letiminog pogleda na ovaj jezik, Tibing je mislio da izgleda
specijalizovanije. Moda Rai pismo ili STA"M sa krunicama.
Duboko uzdahnuvi, Tibing se naslaivao pogledom na urezani
tekst. Nije progovarao veoma dugo. Svake sekunde oseao je kako mu
samopouzdanje opada. "Zapanjen sam", ree. "Ovaj jezik nije nalik
nijednom koji sam ikada video!"
Langdon klonu.
"Mogu li ja da pogledam?" upita Sofi.
Tibing se pravio da je nije uo. "Roberte, rekao si ranije da ti se
uinilo da si i pre video neto nalik ovome?"
Langdon je izgledao izmueno. "Mislio sam da jesam. Nisam
siguran. Pismo izgleda nekako poznato."
"Li?" ponovi Sofi, oito nezadovoljna to je izostavljena iz

331
 PRAETORIOUS

razgovora. "Mogu li da pogledam kutiju koju je moj deda napravio?"

"Naravno, duo", ree Tibing, gurnuvi kutiju ka njoj. Nije hteo da
zvui omalovaavajue, iako je ovo nadilazilo Sofi Nevo. Ako britanski
kraljevski istoriar i simbolog sa Harvarda nisu mogli da odrede ak ni
koji je jezik u pitanju...
"Aah", ree Sofi, nekoliko sekundi kasnije. "Trebalo je da
pogodim."
Tibing i Langdon se istovremeno okrenue, zurei u nju.
"Da pogodite ta?" upita Tibing.
Sofi slegnu ramenima. "Da pogodim da bi moj deda koristio ovaj
jezik."
"Hoete da kaete da vi umete da proitate ovaj tekst?" uzviknu
Tibing.
"I to lako", odvrati Sofi, oigledno uivajui. "Deda me je nauio
ovaj jezik kada sam imala samo est godina. Govorim ga teno."
Nagnula se preko stola, netremice gledajui Tibinga znaajnim
pogledom. "I iskreno, gospodine, s obzirom na vau odanost Kruni,
iznenaena sam to ga vi niste prepoznali."
Istog trenutka, Langdon je shvatio.
Nije ni udo to je pismo izgledalo tako prokleto poznato!
Pre nekoliko godina, Langdon je prisustvovao jednom dogaaju u
harvardskom muzeju Fog. Bil Gejts, koji je odustao od studija na
Harvardu, vratio se matinoj instituciji da prikae u muzeju jedan od
svojih poseda od neprocenjive vredosti - osamnaest listova papira koje
je nedavno bio kupio na aukciji na imanju Armana Hamera.
Ponuda koju je dao i koja je pobedila - elegantnih 30,8 miliona
dolara.
Autor - Leonardo da Vini.
Osamnaest folija - sada poznatih kao Leonardov Kodeks Lester po
njihovom uvenom vlasniku, erlu od Lestera - bilo je sve to je ostalo
od jedne od Leonardovih najvelianstvenijih svezaka: eseji i crtei koji
su prikazivali Da Vinijeve napredne teorije o astronomiji, geologiji,

332
 PRAETORIOUS

arheologiji i hidrologiji.
Langdon nikada nee zaboraviti svoju reakciju nakon to je ekao
u redu i konano ugledao pergament od neprocenjive vrednosti.
Krajnje razoaranje. Stranice su bile neitljive. Uprkos tome to je bio
divno ouvan i ispisan besprekorno urednim rukopisom - grimiznim
mastilom na krem papiru - kodeks je izgledao kao gomila gluposti.
Isprva je Langdon mislio da ne moe da ih proita jer je Da Vini
koristio arhaini italijanski. Meutim, nakon to ih je paljivije prouio,
shvatio je da ne moe da pronae ni jednu jedinu re na italijanskom -
niti jedno jedino slovo.
"Probajte sa ovim, gospodine", proaputa asistent na tandu na
kojem je rukopis bio izloen. Pokaza na malo ogledalo privreno za
tand pomou lanca. Langdon ga uze i proui tekst u ogledalu.
Istog trenutka, postao je jasan.
Langdon je bio toliko nestrpljiv da proui neke od ideja velikog
mislioca da je potpuno zaboravio na jedan od brojnih umetnikih
talenata tog oveka - sposobnost da pie obrnutim pismom bukvalno
neitkim za bilo koga osim za njega samog. Istoriari su se jo uvck
raspravljali oko toga da li je Da Vini pisao na taj nain jednostavno da
bi se zabavio, ili da mu ljudi ne bi virili preko ramena i krali ideje, ali to
nije ni bilo vano. Da Vini je radio kako je eleo.

Sofi se nasmeja u sebi kad vide da je Robert shvatio na ta je

mislila. "Mogu da proitam prvih nekoliko rei", ree ona. "Na
engleskom su."
Tibing je jo uvek bio van sebe. "ta se dogaa?"
"Tekst u ogledalu", ree Langdon. "Potrebno nam je ogledalo."
"Nije nam potrebno", ree Sofi. "Kladim se da je ovaj furnir
dovoljno tanak." Ona podie kutiju od rainog drveta, prinese je
svetiljki na zidu i poe da prouava unutranju stranu poklopca. Njen
deda nije zapravo mogao da pie obrnutim rukopisom, te je stoga uvek
varao tako to bi pisao normalno i potom okretao papir i pratio
olovkom obrnuti tekst. Sofi je pretpostavljala da je spaljivanjem u
drvetu otisnuo normalan tekst, a potom mirglao poleinu drveta dok

333
 PRAETORIOUS

nije postala sasvim tanka, poput lista papira, i dok tekst nije
mogao da se vidi kroz drvo. Potom je jednostavno okrenuo pare
drveta, i umetnuo ga u poklopac.
Kad je pribliila poklopac svetlu, videla je da je u pravu. Jasni snop
svetlosti prosijavao je kroz tanak sloj drveta, i tekst se pojavio kao
odraz na unutranjoj strani poklopca.
Bio je itljiv istog trenutka.
"Engleski", ree Tibing dubokim, grubim glasom, pognuvi glavu
od srama. "Moj maternji jezik."

U stranjem delu aviona, Remi Legaludek se upinjao da uje

glasove koje je zagluivala buka motora, ali razgovor koji se vodio
napred nije se mogao razaznati. Remiju se nije svialo kako su tekli
dogaaji te noi. Uopte mi se nije svialo. Pogledao je vezanog
monaha. Sada je leao potpuno nepomino, pomiren sa sudbinom, ili
moda, u nemoj molitvi za osloboenje.

334
 PRAETORIOUS

Poglavlje 72

etiri i po hiljade metara iznad zemlje, Robert Langdon je oseao

kako fiziki svet bledi dok su se sve njegove misli usmeravale ka
Sonijerovoj pesmi u odrazu ogledala, koja je prosijavala kroz poklopac
kutije.

drevna re mudrosti svitak otkljuava

i njenu rasutu porodicu na okupu uva
klju je glava od kamena od templara slavljena
a atba istinu tebi otkriva
Sofi je brzo pronala pare papira i prepisala tekst pisanim
rukopisom. Kada je zavrila, sve troje su poeli da ga naizmenino
itaju. Bila je to neka vrsta arheolokih ukrtenih reci... zagonetka koja
obeava da otkrije nain otvaranja kripteksa. Langdon polako proita
stihove.
Drevna re mudrosti svitak otkljuava... i njenu rasutu porodicu na
okupu uva... klju je glava od kamena od templara slavljena... a atba
istinu tebi otkriva.
Pre nego to je mogao ak i da razmisli o tome kakvu su to drevnu
lozinku stihovi otkrivali, Langdon je osetio kako neto daleko
fundamentalnije odzvanja u njemu - metar u kojem je napisana pesma.

335
 PRAETORIOUS

Jampski pentametar.
Veoma je esto nailazio na ovaj metar dok je prouavao tajna
drutva irom Evrope, a poslednji put je to bilo prole godine u
Vatikanskoj tajnoj arhivi. Vekovima je jampski pentametar bio omiljeni
pesnini metar uenih ljudi irom sveta, od antikog grkog pisca
Aihiloha do ekspira, Millona, osera i Voltera - hrabrih dua koje su
verovale da ovaj metar poseduje mistina svojstva. Koreni jampskog
pentametra bili su duboko paganski.
Jamb. Dva stoga sa suprotnim naglaskom. Naglaeni i nenaglaeni.
Jin jang. Uravnoteeni par. U nizu od po pet. Pentametar. Pet za
pentagram Venere i sveti enski princip.
"To je pentametar!" uzviknu Tibing, okreui se ka Langdonu. "A
stihovi su na engleskom! La lingua pura!"
Langdon klimnu. Priorat je, poput mnogih evropskih tajnih
drutava koja su bila u sukobu sa Crkvom, vekovima smatrao engleski
jedinim evropskim istim jezikom. Za razliku od francuskog, panskog i
italijanskog, iji su se koreni nalazili u latinskom jeziku Vatikana
engleski nije bio lingvistiki povezan sa rimskom propagandnom
mainerijom i stoga je postao sveti, tajni jezik onih bratstava koja su
bila dovoljno obrazovana da bi ga mogla nauiti.
"Ova pesma", provalilo je iz Tibinga, "ne samo da se poziva na
Gral, nego i na vitezove templare i rasutu porodicu Marije Magdalene!
ta bismo jo mogli eleti?"
"ifru", ree Sofi, ponovo itajui pesmu. "Zvui kao da nam je
potrebna neka vrsta drevne reci mudrosti."
"Abrakadabra?" predloi Tibing, dok su mu oi svetlucale.
Re od pet slova, pomisli Langdon, razmatrajui zapanjujui broj
drevnih reci koje bi se mogle smatrati recima mudrosti - izbor je
dolazio iz mistinih napeva, astrolokih proroanstava, proglasa tajnih
drutava, Vika inkantacija, egipatskih maginih aralica, paganskih
mantri. Lista je bila beskonana.
"ini se da ifra", ree Sofi, "ima nekakve veze sa templarima."
Proita tekst naglas. "Klju je glava od kamena od templara slavljena."

336
 PRAETORIOUS

"Li", ree Langdon, "templari su tvoja specijalnost. Ima li nekakvu

ideju?"
Tibing je nekoliko sekundi utao, potom duboko uzdahnu. "Pa,
glava od kamena je oito neka vrsta obeleja groba. Mogue je da se
pesma odnosi na nadgrobni spomenik koji su templari slavili kao
Magdalenin grob, ali to nam ne pomae mnogo jer nemamo predstavu
o tome gde se grob nalazi."
"Poslednji stih", ree Sofi, "kae da e Atba otkriti istinu. ula sam
tu re. Atba."
"Ne udi me to", odgovori Langdon. "Verovatno si je ula na prvoj
godini kriptografije. Atbaka ifra je jedan od najstarijih kodova
poznatih oveku."
Naravno! pomisli Sofi. uveni hebrejski sistem ifrovanja.
Atba je zaista bio deo rane obuke koju je Sofi dobila iz oblasti
kriptografije. ifra je datirala iz 500. godine pre nove ere, i sada se
koristila kao tipian primer osnovne eme rotacione supstitucije. esti
oblik jevrejskih kriptograma, Atba je bila jednostavna ifra zamene
zasnovana na hebrejskom alfabetu od dvadeset dva slova. U Atbau,
prvo slovo se zamenjivalo poslednjim slovom, drugo slovo
pretposlednjim, i tako dalje.
"Atba je sasvim prikladna ifra", ree Tibing. "Tekst koji je
ifrovan pomou Atbasa nalazi se svuda u Kabali, svicima sa Mrtvog
mora, pa ak i u Starom zavetu. Jevrejski naunici i mistici jo uvek
pronalaze skrivena znaenja pomou Atbaa. Priorat bi sasvim sigurno
ukljuio Atba u svoja uenja."
"Jedini problem", ree Langdon, "jeste to to mi nemamo nita na
ta bismo primenili ovaj sistem ifrovanja."
Tibing uzdahnu. "Mora da se na nadgrobnoj ploi nalazi ifra.
Moramo da pronaemo taj nadgrobni spomenik koji su slavili
templari."
Sofi je naslutila na osnovu mranog izraza na Langdonovom licu
da pronalaenje nadgrobnog spomenika templara nee biti maji
kaalj.

337
 PRAETORIOUS

Atba je klju, mislila je Sofi. Ali nemamo vrata.

Tri minute kasnije, Tibing mueniki uzdahnu i zavrte glavom.
"Prijatelji moji, potpuno sam zbunjen. Dozvolite da malo razmislim o
ovome dok nam donesem neke grickalice i obiem Remija i njegovog
gosta." Ustade i zaputi se ka stranjem delu aviona.
Posmatrajui kako se Tibing udaljava, Sofi oseti umor.
Napolju, tama pred zora bila je potpuna. Sofi je imala utisak kao da
je zavitlana kroz prostor bez ikakve predstave o tome gde e prizemiti.
Budui da je odrasla reavajui dedine zagonetke, upravo sada je imala
nelagodni predoseaj da pesma pred njima sadri informaciju koju jo
nisu uoili.
Ovde postoji jo neto, rekla je sama sebi. Genijalno skriveno... ali
ipak prisutno.
Pored toga, misli joj je ispunjavao i strah da to to e naposletku
pronai unutar kripteksa nee biti jednostavno poput "mape koja vodi
do Svetog grala." Uprkos Tibingovom i Langdonovom uverenju da se
istina nalazi ba unutar mermernog cilindra, Sofi je prola kroz
dovoljno dedinih potraga za blagom da bi znala da ak Sonijer svoje
tajne ne otkriva tako lako.

338
 PRAETORIOUS

Poglavlje 73

Kontrolor leta u nonoj smeni na aerodromu Le Burze dremao je

ispred radarskog ekrana na kojem nije bilo nieg, kada je kapetan
Sudske policije praktino razvalio vrata.
"Tibingov mlanjak", grmeo je Bezu Fa, umariravi u mali toranj.
"Kuda je otiao?"
Prva reakcija kontrolora bio je smueni, slabi pokuaj da zatiti
privatnost svog britanskog klijenta jedne od najcenjenijih muterija
aerodroma. Taj je pokuaj neslavno propao.
"U redu", ree Fa, "hapsim vas zato to ste dozvolili da privatni
avion poleti bez plana leta." Fa klimnu jednom agentu, koji prie sa
lisicama, i upravnik leta oseti kako ga preplavljuje uas. Pomisli na
novinske lanke u kojima se raspravljalo da li je kapetan nacionalne
policije heroj ili napast. To pitaje upravo bese dobilo odgovor.
"Stanite!" kontrolor leta uo je samog sebe kako jeca na prizor
lisica. "Mogu da vam kaem samo ovo. Ser Li Tibing esto leti do
Londona radi lekarskog leenja. Ima svoj hangar na aerodromu
privredne namene Bigin Hil u Kentu. U okolini Londona."
Fa mahnu oveku sa lisicama da se skloni. "Da li se i veeras
zaputio ka Bigin Hilu?"
"Ne znam", iskreno ree kontrolor leta. "Avion je odleteo
uobiajenom putanjom, a poslednje to je radar registrovao ukazuje na
Ujedinjeno kraljevstvo. Najverovatnije je da ide na Bigin Hil."
"Osim njega, da li se ukrcao jo neko?"
"Kunem se, gospodine, da ja to nikako ne mogu da znam. Nai
klijenti mogu da se dovezu ravno do svojih hangara i ukrcaju ta god
ele. Provera putnika je odgovornost carinskih slubenika na
odredinom aerodromu."
Fa pogleda na sat, a potom na niz mlanjaka parkiranih ispred
terminala. "Ukoliko idu na Bigin Hil, za koliko e sleteti?"
Kontrolor leta je petljao po svojim papirima. "Kratak je to let.

339
 PRAETORIOUS

Njegov bi avion mogao da bude na zemlji do... est i trideset. Za

petnaest minuta."
Fa se namrti i okrenu se ka jednom od svojih ljudi. "Neka prevoz
doe po mene ovamo. Idem u London. I kontaktirajte lokalnu policiju u
Kentu. Ne britanski MI5. Neu da se die buka oko ovoga. Lokalnu
policiju Kenta. Rccile im da hou da Tibingovom avionu bude
dozvoljeno da sleti. Zatim elim da ga opkole na pisti. Niko se nee
iskrcati dok ja tamo ne stignem."

340
 PRAETORIOUS

Poglavlje 74

"Tiha si", ree Langdon, gledajui u Sofi na drugom kraju kabine

Hokera.
"Samo sam umorna", odgovori ona. "I ova pesma. Ne znam."
Langdon se i sam tako oseao. um motora i neno ljuljanje aviona
delovali su hipnotiki, a glava mu je jo pulsirala na mestu gde ga je
monah udario. Tibing je i dalje bio u stranjem delu aviona, i Langdon
odlui da iskoristi trenutak nasamo sa Sofi da joj saopti neto to ga je
muilo. "Mislim da delom znam zato je tvoj deda odluio da nas
povee. Mislim da postoji neto to je eleo da ti objasnim."
"Istorija Svetog Grala i Marije Magdalene nije dosta?"
Langdon nije bio siguran kako da nastavi. "Razdor izmeu vas.
Razlog zbog kojeg deset godina nisi govorila sa njim. Mislim da se
moda nadao da u jato nekako ispraviti tako to u ti objasniti ono to
vas je razdvojilo."
Sofi se vrpoljila na seditu. "Nisam ti rekla ta nas je razdvojilo."
Langdon ju je paljivo posmatrao. "Prisustvovala si seksualnom
obredu. Zar ne?"
Sofi ustuknu. "Kako zna?"
"Sofi, rekla si mi da si prisustvovala neemu to te je ubedilo u to
da je tvoj deda pripadnik tajnog drutva. I ta god da si videla,
uznemirilo te je dovoljno da sa njim ne progovori od onda. Znam
dosta toga o tajnim drutvima. Nije mi potreban Da Vinijev mozak da
shvatim ta si videla."
Sofi je zurila.
"Je li to bilo u prolee?" upita Langdon. "Negde u vreme
ravnodnevnice? Sredina marta?"
Sofi pogleda kroz prozor. "Bila sam na prolenom raspustu na
fakultetu. Dola sam kui nekoliko dana ranije."
"Hoe li da mi pria o tome?"

341
 PRAETORIOUS

"Radije ne bih." Iznenada se okrete natrag ka Langdonu, dok su joj

se oi punile suzama. "Ne znam ta sam videla."
"Jesu li bili prisutni i mukarci i ene?"
Sekund kasnije, ona klimnu glavom.
"Obueni u belo i crno?"
Ona obrisa oi i potom klimnu, kao da se pomalo otvara. "ene su
bile u belim providnim odorama... sa zlatnim cipelama. Drale su
zlatne sfere. Mukarci su nosili crne tunike i crne cipele."
Langdon se upinjao da sakrije emocije, pa ipak nije mogao da
poveruje u ono to slua. Sofi Nevo je sluajno prisustvovala svetoj
ceremoniji staroj dve hiljade godina. "Maske?" pitao je, trudei se da
mu glas ostane miran. "Androgine maske?"
"Da. Svi. Identine maske. Bele na enama. Crne na mukarcima."
Langdon je itao opise ove ceremonije i shvatao njene mistine
korene. "To se zove Hieros Gamos", ree on obazrivo. "Datira od pre
vie od dve hiljade godina. Egipatski svetenici i svetenice su ga
redovno izvodili u slavu reproduktivne moi ene." Zastade, naginjui
se ka njoj. "A ako si neupuena prisustvovala obredu Hieros Gamos,
mogu da zamislim da je bilo prilino okantno."
Sofi je utala.
"Hieros Gamos na grkom", nastavi on, "znai sveti brak."
"Ritual koji sam ja videla nije bio nikakav brak."
"Brak je zajednica, Sofi."
"Misli, kao u seksu."
"Ne."
"Ne?" ree ona, dok su ga njene maslinaste oi ispitivale.
Langdon povue re. "Pa... da, na neki nain, ali ne onako kako mi
to danas shvatamo." Objasnio joj je da, iako je ono to je videla
verovatno liilo na seksualni ritual, Hieros Gamos nije imao nikakve
veze sa erotikom. Bio je to duhovni in. Istorijski posmatrano,
seksualni in je bio in kroz koji su mukarac i ena spoznavali Boga.

342
 PRAETORIOUS

Nekada su ljudi verovali da je mukarac duhovno nepotpun sve dok

telesno ne spozna sveti enski princip. Fiziko sjedinjenje sa enom
ostao je jedini nain na koji mukarac moe da postane duhovno
potpun i naposletku dostigne gnosis - spoznaju boanskog. Jo od
vremena Izie, seksualni obredi su se smatrali jedinim mostom oveka
koji vodi od zemlje do neba. "Sjedinjenjem sa enom", ree Langdon,
"mukarac bi dostigao klimaktini trenutak kada bi mu um postao
potpuno prazan i kada bi mogao da vidi Boga."
Sofi je bila skeptina. "Orgazam kao molitva?"
Langdon neodreeno slegnu ramenima, iako je Sofi u sutini bila u
pravu. Fizioloki govorei, muki klimaks je pratio deli sekunde u
kojem nije bilo nikakvih misli. Kratki mentalni vakuum. Trenutak
jasnoe tokom kojeg se mogao spoznati Bog. Gurui meditacije dostizali
su slina stanja odsustva misli bez seksa i esto opisivali Nirvanu kao
duhovni orgazam bez kraja.
"Sofi", ree Langdon tiho, "vano je da shvati da je pogled na seks
koji su ljudi nekada imali potpuno drugaiji od onog koji mi danas
imamo. Seks je zaelak novog ivota - vrhovno udo - a uda je inio
jedino Bog. Sposobnost ene da stvori novi ivot u svojoj materici inio
ju je svetom. Bogom. I Seksualni in predstavljao je svetu zajednicu dve
polovine ljudskog duha - muke i enske - kroz koju je muka polovina
mogla da dostigne duhovnu celovitost i jedinstvo sa Bogom. To to si
videla nije imalo veze sa seksom, nego sa duhovnou. Ritual Hieros
Gamos nije perverzija. To je duboko sveta ceremonija."
Njegove reci kao da su pogodile ivac. itavo vee je Sofi bila
izuzetno pribrana, ali sada, po prvi put, Langdon vide kako aura
pribranosti poinje da puca. Suze se javie u njenim oima i ona ih
obrisa rukavom.
Pustio ju je da se smiri. Istina, ideja da je seks put ka Bogu isprva
je bila okantna. Langdonovi studenti Jevreji uvek su se zgraali kada
bi im prvi put rekao da je rana jevrejska tradicija podrazumevala
ritualni seks. I to u Hramu, ni vie ni manje. Nekada su Jevreji verovali
da se u Svetinji nad svetinjama u Solomonovom hramu nalazi ne samo
Bog nego i njegov moni enski pandan, ekina. Mukarci koji su
tragali za duhovnom celovitou dolazili bi u Hram da posete

343
 PRAETORIOUS

svetenice - ili hijerodule - sa kojima bi vodili ljubav i iskusili boanstvo

kroz fiziko sjedinjenje. Jevrejski tetragramaton YHWH - sveto ime
Boga - zapravo je poticalo od Jehove, androginog fizikog spoja
mukog Jah i prehebrejskog naziva za Evu, Havah.
"Za ranu Crkvu", objasni Langdon nenim glasom, "upotreba seksa
kao sredstva direktnog komuniciranja sa Bogom predstavljala je
ozbiljnu pretnju osnovi moi katolianstva. Ona je izostavljala Crkvu,
ponitavajui njen samoproklamovani status jedinog puta ka Bogu. Iz
oiglednih razloga, veoma su se trudili da demonizuju seks i odbace ga
kao ogavan i grean in. Ostale velike religije su uinile isto."
Sofi je utala, ali je Langdon oseao da je poinjala bolje da razume
dedu. Bila je ironija to je Langdon upravo isto predavanje odrao
studentima ranije tog semestra. "Da li je iznenaujue to se oseamo
konfliktno po pitanju seksa?" pitao je svoje studente. "Nae drevno
naslee i sama naa fiziologija nam govore da je seks prirodan -
dragoceni put ka duhovnom ispunjenju - dok ga savremena religija
odbacuje kao sraman in, uei nas da se plaimo svojih seksualnih
elja kao avolje rabote."
Langdon je odluio da ne okira svoje studente injenicom da vie
od deset tajnih drutava irom sveta - od kojih su mnoga prilino
uticajna jo uvek izvode seksualne rituale, odravajui na taj nain
drevne tradicije u ivotu. Lik koga glumi Tom Kruz u irom zatvorenih
oiju ovo je otkrio na tei nain kada se uunjao na zatvoren skup elite
sa Menhetna i prisustvovao Hieros Gamosu. Na alost, filmadije su
veinu detalja pogreno prikazale, ali je sutina bila tu - tajno drutvo
koje opti kako bi velialo magiju seksualnog sjedinjenja.
"Profesore Langdon?" Student iz zadnjih redova podie ruku, pun
nade. "Da li vi to govorite da umesto to idemo u crkvu treba vie da se
bavimo seksom?"
Langdon se zasmeja, odbijajui da zagrize mamac. Na osnovu onog
to je uo o urkama na Harvardu, ta deca su se bavila seksom vie
nego dovoljno. "Gospodo", ree, svestan da se nalazi na kliskom tlu,
"dozvolite da vam svima iznesem jedan predlog. Nisam toliko hrabar
da opravdavam seks pre braka, a nisam ni toliko naivan da
pretpostavim da ste svi bezgreni aneli, pa u vam dati savet u vezi sa

344
 PRAETORIOUS

vaim seksualnim ivotom."

Svi mukarci u amfiteatru su se nagnuli napred, paljivo sluajui.
"Kada se sledei put naete sa enom, zagledajte se u svoje srce i
vidite moete li da pristupite seksu kao mistinom, duhovnom inu.
Iskuajte sebe i vidite da li moete da pronaete onu iskru boanskog
koju mukarac moe da dostigne jedino kroz sjedinjenje sa svetim
enskim principom."
Studentkinje su se nasmeile sa razumevanjem, klimajui
potvrdno.
Studenti su razmenili dvosmisleno kikotanje i neumesne ale.
Langdon uzdahnu. Mukarci na fakultetu bili su jo deaci.

Sofi oseti hladnou na elu kada je naslonila glavu na prozor

aviona i tupo zurila u prazninu, pokuavajui da shvati ono to joj je
Langdon upravo rekao. Oseti kako se novo aljenje raa u njoj. Deset
godina. Zamislila je gomilu neproitanih pisama koja joj je deda slao.
Sve u ispriati Robertu. Ne okrenuvi se od prozora, Sofi poe da pria.
Tiho. Plaljivo.
Oseti kako se vraa unatrag... i ponovo se nalazi u umarku ispred
dedinog zamka u Normandiji... pretraujui praznu kuu, zbunjena...
kako uje glasove odnekud ispod nje... i potom pronalazi skrivena
vrata. Polako se sputala niz kamene stepenice, korak po korak,
silazei u podrumsku peinu. Mogla je da oseti vazduh koji je mirisao
na zemlju. Hladan i lagan. Bio je mart. U senci svog skrovita na
stepenicama, posmatrala je kako se nepoznati ljudi njiu i pevaju pri
treperavoj svetlosti narandastih sveca.
Sanjam, rekla je samoj sebi. Ovo je san. ta bi drugo moglo biti?
ene i mukarci su stajali naizmenino, crno, belo, crno, belo.
Divne providne odore koje su ene nosile njihale su se kad su podigle
ruke sa zlatnim kuglama i u isti glas izgovorile: "Bila sam s tobom na
poetku, u vreme raanja svega to je sveto, rodila sam te iz materice
pre poetka vremena."
ene su spustile svoje kugle i svi su se njihali napred-natrag kao u

345
 PRAETORIOUS

transu. Slavili su neto u sreditu kruga.

U ta to gledaju ?
Glasovi su se sada ubrzali. Glasnije. Bre.
"ena koju gleda je ljubav!" Vikale su ene, ponovo podiui kugle.
Mukarci su odgovorili: "Njeno prebivalite je venost!"
Pojanje se ponovo ustalilo. Ubrzalo. Sada je grmelo. Bre. Uesnici
kroie unapred i kleknue.
Tog trenutka, Sofi je konano mogla da vidi ta su to svi
posmatrali.
Na niskom, ukraenom oltaru u sreditu kruga leao je ovek. Bio
je nag, leao je na leima i nosio crnu masku. Sofi je istog trenutka
prepoznala telo i beleg na ramenu. Gotovo je uzviknula. Grand-pere! I
sam taj prizor bi je okirao, pa ipak, bilo je jo toga.
Na njemu se nalazila naga ena sa belom maskom, a njena gusta
srebrna kosa leprala je iza nje. Telo joj je bilo punako, daleko od
savrenog, a njihala se u ritmu pojanja - vodei ljubav sa Sofinim
dedom.
Sofije elela da se okrene i pobegne, ali nije mogla. Kameni zidovi
peine zatoili su je dok je pojanje dostizalo grozniavi vrhunac. Krug
uesnika sada kao da je pevao, dok se buka u kreendu podizala do
ludila. Uz iznenadan urlik, inilo se da itava prostorija dostie
vrhunac. Sofi nije mogla da die. Iznenada je shvatila da tiho jeca.
Okrenula se i bez glasa oteturala uz stepenice, iz kue, i drhtei se
odvezla natrag u Pariz.

346
 PRAETORIOUS

Poglavlje 75

Turboprop avion na arter letu upravo je preletao bletava svetla

Monaka kad je Aringarosa po drugi put zavrio razgovor sa Faom.
Posegnuo je za vreicom za povraanje ali se oseao suvie isceenim
da bi jo neto izalo iz njega.
Samo neka se zavri!
Faovi najnoviji podaci inili su se besmislenima, pa ipak gotovo
nita vie veeras nije imalo smisla. ta se deava? Sve se divlje otimalo
kontroli. U ta sam to umeao Sajlasa ? U ta sam to umeao sebe!
Na nesigurnim nogama, Aringarosa ode do pilotske kabine.
"Moram da promenim odredite."
Pilot ga pogleda preko ramena i nasmeja se. "alite se, zar ne?"
"Ne. Moram smesta da stignem u London."
"Oe, ovo je arter let, a ne taksi."
"Platiu vam dodatno, naravno. Koliko treba? London je samo sat
vremena dalje na severu i gotovo da ne zahteva promenu smera, tako
da..."
"Ne radi se o novcu, oe, nego o drugim pitanjima."
"Deset hiljada evra. Odmah."
Pilot se okrete, oiju irom razrogaenih u oku. "Koliko? Kakav to
svetenik nosi toliku koliinu gotovine?"
Aringarosa se vrati do svoje akten tane, otvori je i izvadi jednu
obveznicu koja je glasila na donosioca. Prui je pilotu.
"ta je ovo?" upita pilot.
"Obveznica Vatikanske banke od deset hiljada evra koja glasi na
donosioca."
Pilot je izgledao nepoverljivo.
"To je isto kao gotovina."
"Samo gotovina je gotovina", ree pilot, vraajui mu obveznicu.

347
 PRAETORIOUS

Aringarosa se oseao slabim dok se pridravao za vrata pilotske

kabine. "Ovo je pitanje ivota ili smrti. Morate mi pomoi. Moram da
stignem u London."
Pilot je posmatrao biskupov zlatni prsten. "Pravi dijamanti?"
Aringarosa pogleda prsten. "Nikako ne bih mogao da vam ga dam."
Pilot slegnu ramenima, okreui se i ponovo se usredsreujui na
vetrobransko staklo.
Aringarosa oseti narastu juu tugu. Pogleda prsten. Sve to je on
predstavljao je ionako trebalo da izgubi. Nakon trenutka koji je trajao
kao venost, on skidc prsten sa prsta i neno ga poloi na komandnu
tablu.
Pokunjeno se povue iz kabine i ponovo sede. Petnaest sekundi
kasnije, mogao je da oseti kako pilot skree nekoliko stepeni ka severu.
Sve je poelo kao sveta stvar. Genijalno zamiljen plan. Sada,
poput kule od karata, sve se ruilo... a kraj nije bio ni na vidiku.

348
 PRAETORIOUS

Poglavlje 76

Langdon je video da je Sofi jo uvek potresena nakon to mu je

ispriala svoje iskustvo sa Hieros Gamosom. Langdon je bio zapanjen.
Ne samo da je Sofi prisustvovala itavom ritualu, nego je upravo njen
deda bio svetenik rituala... Veliki majstor Sionskog priorata.
Upeatljiva druina. Da Vini, Botieli, IsakNjutn, Viktor Igo, an Kokto...
ZakSonijer.
"Ne znam ta jo da ti kaem", neno ree Langdon.
Sofine oi sada su bile tamnozelene, pune suza. "Othranio me je
kao sopstvenu kerku."
Langdon je prepoznao emociju koja je bujala u njenim oima. Bilo
je to kajanje. Udaljeno i duboko. Sofi Nevo je odbacila svog dedu, a sada
ga je videla u potpuno drugom svetlu.
Napolju, zora je brzo stizala, u grimiznoj auri koja se skupljala sa
desne strane aviona. Ispod njih, zemlja jo uvek bese crna.
"Hrana, dragi moji?" Tibing im se trijumfalno pridruio, nosei
nekoliko limenki koka-kole i kutiju starih krekera. Nadugako se
izvinjavao zbog ogranienog izbora namirnica. "Na prijatelj monah jo
uvek nije progovorio", zvonko je objavio, "ali dajte mu vremena."
Zagrizao je kreker i pogledao pesmu. "Dakle, mila moja, ima li
napretka?" Gledao je Sofi. "ta to va deda pokuava ovim da nam
kae? Gde se do avola nalazi ta nadgrobna ploa? Nadgrobni kamen
koji su slavili templari."
Sofi odmahnu glavom i nastavi da uti.
Dok je Tibing ponovo zaranjao u stihove, Langdon otvori limenku
kole i okrete se ka prozoru, misli preplavljenih prizorima tajnih rituala
i nereenih ifri. Klju je glava od kamena od templara slavljena. Otpio
je veliki gutljaj iz limenke. Nadgrobni kamen koji su slavili templari.
Kola je bila topla.
Veo noi nestajao je brzo, i dok je posmatrao udesnu promenu,
Langdon ugleda svetlucavi okean kako se prostire ispod njih. Engleski
kanal. Nema jo mnogo.

349
 PRAETORIOUS

Langdon je eleo da svetlost dana donese jo jedno prosvetljenje,

ali to je svetlije postajalo napolju, oseao se udaljenijim od istine. uo
je ritam jampskog pentametra i pojanje, Hieros Gamos i sveti obred,
kako odzvanjaju uporedo sa umom aviona.
Klju je glava od kamena od templara slavljena.
Avion je ponovo leteo iznad kopna kada ga pogodi munja
prosvetljenja. Langdon desnu praznu limenku kole o sto. "Neete
verovati", ree, okreui se ka ostalima. "Nadgrobni kamen lemplara -
shvatio sam ta je to."
Tibingove oi se razrogaie i dostigoe veliinu tanjiria. "Zna
gde se nalazi nadgrobna ploa?"
Langdon se nasmei. "Ne gde se nalazi. Nego ta je to."
Sofi se nagnu kako bi bolje ula.
"Mislim da se glava od kamena odnosi bukvalno na sam kamen, na
kamenu glavu", objasni Langdon, uivajui u poznatom uzbuenju
naunog otkria. "Ne na obeleje groba."
"Na kamenu glavu?" upita Tibing.
Sofije izgledala jednako zbunjeno.
"Li", ree Langdon, okreui se. "Za vreme inkvizicije, Crkva je
vitezove templare optuila za razna svetogra, zar ne?"
"Tano. Izmislili su razne vrste optubi. Sodomija, uriniranje po
krstovima, oboavanje avola, pozamaan spisak."
"I na tom spisku se nalazilo i oboavanje lanih idola, zar ne?
Tanije, Crkva je optuila templare da tajno izvode rituale u kojima se
mole isklesanoj kamenoj glavi... paganskom bogu..."
"Bafometu!" uzviknu Tibing. "Zaboga, Roberte, u pravu si! Kamena
glava koju su slavili templari!"
Langdon brzo objasni Sofi da je Bafomet bio paganski bog
plodnosti koji je povezivan sa kreativnom moi reprodukcije.
Bafometova glava predstavljala se kao glava ovna ili jarca, estog
simbola razmnoavanja i plodnosti. Templari su slavili Bafometa tako
to bi okruili kamenu repliku njegove glave i pojali molitve.

350
 PRAETORIOUS

"Bafomet", kikotao se Tibing. "Ceremonija je slavila kreativnu

magiju seksualnog sjedinjenja, ali papa Kliment je ubedio sve da je
Bafometova glava u stvari glava avola. Papa je glavu Bafometa
upotrebio da zapeati svoju borbu protiv templara."
Langdon potvrdi. Moderno verovanje u rogatog avola poznatog
kao Satana imalo je korene u Bafometu i pokuajima Crkve da odbace
rogatog boga plodnosti kao simbol zla. Crkva je oigledno uspela, iako
ne sasvim. Na stolovima za tradicionalni ameriki praznik Dan
zahvalnosti jo uvek se nalaze paganski, rogati simboli plodnosti. "Rog
izobilja" predstavljao je oma Bafometovoj plodnosti i vodio je poreklo
od Zevsa koga je dojila koza iji se rog odlomio i nekom magijom
ispunio voem. Bafomet se takoe javljao na grupnim fotografijama
kada bi neki aljivdija podigao dva prsta iza glave svog prijatelja,
nainivi slovo V kao simbol rogova; sigurno je da je malo aljivdija
znalo da je njihov gest zapravo reklama za broj spermatozoida njihove
rtve.
"Da, da", govorio je Tibing uzbueno. "Mora da se pesma odnosi na
Bafometa. Kamena glava koju su slavili templari."
"U redu", ree Sofi, "ali ako je Bafomet kamena glava koju su slavili
templari, imamo novu dilemu." Pokaza na brojcanike kripteksa.
"Bafomet ima sedam slova. Mi imamo mesta samo za pet."
Tibing se iroko naceri. "Draga moja, tu na scenu stupa atbaka
ifra."

351
 PRAETORIOUS

Poglavlje 77

Langdon je bio zadivljen. Tibing je upravo zavrio ispisivanje

hebrejskog Li alfabeta od dvadeset i dva slova alef-beit po
seanju. Istina, koristio je rimske ekvivalente umesto hebrejskih slova,
ali ipak, sada ih je izgovarao bez greke.
ABGDHVZChTYKLMNSOPTzQRShTh
"Alef, Bet, Gimel, Dalet, He, Vau, Zain, Ket, Tet, Jod, Kaf, Lamed, Mem,
Nun, Samek, Ajin, Pe, Cadk, Kof, Re, Sin i Tau." Tibing dramatino
obrisa elo i nastavi. "U formalnom hebrejskom pismu, samoglasnici se
ne zapisuju. Stoga, kada piemo re Bafomet - odnosno Baphomet -
pomou herejskog alfabeta, ona e izgubiti svoja tri samoglasnika, to
nam ostavlja..."
"Pet slova", ubaci Sofi.
Tibing klimnu i poe ponovo da pie. "U redu, evo pravog naina
pisanja Bafometa hebrejskim pismom. Ubaciu samoglasnike koji
nedostaju radi jasnoe."
B a P V o M e Th
"Imajte na umu, naravno", dodade on, "da se hebrejski obino pie
u suprotnom smeru, ali moemo jednako koristiti Atba i ovako.
Nadalje, sve to treba da uradimo jeste da napravimo nau emu
zamene tako to emo prepisati itav alfabet obrnutim redosledom
naspram originalnog alfabeta."
"Postoji i laki nain", ree Sofi, uzimajui penkalo od Tibinga.
"Vai za sve ifre zamene koje idu u oba smera, ukljuujui i Atba.
Mali trik koji sam nauila na fakultetu." Sofi ispisa prvu polovinu
alfabeta sleva nadesno, potom, ispod nje, drugu polovinu, zdesna
nalevo. "Kriptoanalitiari to nazivaju presavijanjem. Upola
jednostavnije. Dvaput jasnije."

352
 PRAETORIOUS

Tibing je posmatrao njeno delo i kikotao se. "U pravu ste. Drago mi
je da oni momci na Rojal Holoveju rade svoj posao."
Gledajui Sofinu emu zamene, Langdon oseti kako u njemu raste
uzbuenje jednako onom, pretpostavljao je, koje su oseali drevni
naunici kada su prvi put upotrebili Atba da deifruju sada uvenu
Tajnu Seaka. Godinama je naunike religije zbunjivalo pominjanje
grada po imenu Seak u Bibliji. Grad se nije pojavljivao ni na jednoj
karti niti u drugim spisima, pa ipak se konstantno pominjao u Knjizi
proroka Jeremije - kralj Seaka, grad Seak, narod Seaka. Naposletku,
jedan naunik je primenio Atba na ovu re, i njegovo otkrie je bilo
zapanjujue. Deifrovanje je otkrilo da je eak zapravo bila ifra za
jedan drugi veoma poznat grad. Proces deifrovanja bio je
jednostavan.
eak se na hebrejskom pisao kao Sh-Sh-K.
Sh-Sh-K je, kada se zameni po emi zamene, postajalo B-B-L.
B-B-L je, na hebrejskom, davalo Babel. Vavilon.
Misteriozni grad eak zapravo je bio grad Vavilon. Usledilo je
grozniavo prouavanje Biblije. U roku od nekoliko nedelja, jo
nekoliko reci ifrovanih Atba ifrom pronaeno je u Starom zavetu,
otkrivajui hiljade novih znaenja za koje naunici nisu ni
pretpostavljali da se tu nalaze.
"Blizu smo", proaputa Langdon, nesposoban da kontrolie svoje
uzbuenje.
"Centimetri, Roberte", ree Tibing. Baci pogled na Sofi i nasmei
se. "Spremni?"
Ona klimnu.
"U redu, Baphomet na hebrejskom bez samoglasnika glasi: B-P-V-
M-Th. Sada jednostavno primenimo vau emu zamene u Atbau da
prevedemo ova slova u nau lozinku od pet slova."

353
 PRAETORIOUS

Langdonovo srce je tuklo. B-P-V-M-Th. Sunce je sada ulazilo kroz

prozore. Gledao je u Sofinu emu zamene i polako poeo da zamenjuje
slova.
B je Sh... P je V...
Tibing se cerio poput kolarca na Boi. "I Atba otkriva..."
Zastade. "Blagi boe!" Lice mu pobledi.
Langdonova glava se munjevito podie.
"ta nije u redu?" upita Sofi.
"Neete verovati." Tibing pogleda Sofi. "Naroito vi."
"Kako to mislite?"
"Ovo je... genijalno," proaputa. "Potpuno genijalno!" Tibing se
ponovo prihvati papira. "Fanfare, molim. Evo vae lozinke." Pokaza im
ta je napisao.
Sh-V-P-Y-A
Sofi se namrti. "ta je to?"
Ni Langdon je nije prepoznao.
inilo se da Tibingov glas podrhtava od strahopotovanja. "Ovo je,
prijatelji moji, zapravo drevna re za mudrost."
Langdon ponovo proita slova. Drevna re mudrosti svitak
otkljuava. Trenutak kasnije, shvatio je. Ovo nije oekivao. "Drevna re
mudrosti!"
Tibing se nasmeja. "I to bukvalno!"
Sofi je gledala re, potom brojanike. Istog trenutka shvati da su i
Langdon i Tibing napravili ozbiljan previd. "ekajte! Nije mogue da je
ovo lozinka", ree ona. "Kripteks nema slovo Sh na brojaniku. Na
njemu se nalazi tradicionalni rimski alfabet."
"Proitaj re", ponuka je Langdon. "Imaj na umu dve stvari. Na
hebrejskom, simbol za glas Sh se takoe moe izgovoriti kao S, u
zavisnosti od akcenta. Kao to se i slovo P moe izgovoriti kao F."
SVFYA? mislila je, zbunjena.

354
 PRAETORIOUS

"Genije!" dodade Tibing. "Slovo 'Vav' esto stoji umesto

samoglasnika O!"
Sofi ponovo pogleda slova, pokuavajui da ih izgovori.
"S...o...f...y...a."
ula je svoj glas, pa ipak nije mogla da veruje ta je upravo ula.
"Sofija? Ovde pie Sofija?"
Langdon je oduevljeno klimao glavom. "Da! Sofija bukvalno znai
mudrost na grkom. Koren tvog imena, Sofi, bukvalno je 're
mudrosti'."
Sofi je iznenada uasno nedostajao deda. ifrovao je kljuni kamen
Priorata mojim imenom. vor joj se zaveza u grlu. Sve se inilo tako
savrenim. Meutim, dok je usmeravala pogled ka pet brojanika na
kripteksu, shvati da problem jo uvek nije reen. "Ali ekajte... re
Sofija ima est slova."
Tibingov osmeh nije bledeo. "Pogledajte pesmu ponovo. Va je
deda napisao: 'Drevna re mudrosti.'"
"Pa?"
Tibing namignu. "Na starogrkom, mudrost se pie S-O-F-I-A."

355
 PRAETORIOUS

Poglavlje 78

Sofi je oseala divlje uzbuenje kad je uzela kripteks i poela da

okree brojanike sa slovima. Drevna re mudrosti svitak otkljuava.
Langdon i Tibing kao da su prestali da diu dok su posmatrali ta radi.
S...O...F...
"Paljivo", upozori je Tibing. "Jako paljivo."
...I... A.
Sofi i poslednji brojanik dovede u istu ravan sa ostalima. "U
redu", proaputa ona, podiui pogled ka ostalima. "Sada u ga
otvoriti."
"Imaj na umu sirce", proaputa Langdon plaljivo i uzbueno.
"Samo polako."
Ukoliko je ovaj kripteks bio poput onih koje je otvarala kao mala,
Sofi je znala da treba samo da uhvati cilindar sa oba kraja, ba iza
brojanika, i da povue, primenjujui lagan ali konstantan pritisak u
suprotnim smerovima. Ako su brojanici pravilno poredani u
odgovarajuu ifru, tada e jedan kraj skliznuti, poput poklopca za
objektiv, i ona e moi da posegne unutra i izvadi svitak na papirusu,
omotan oko staklene tubice sa siretom. Meutim, ako je ifra koju su
uneli pogrena, pritisak na krajeve spolja preneo bi se na unutranju
polugu koja bi se pokrenula ka upljini i pritiskala staklenu tubu sve
dok je ne razbije - ukoliko bi Sofi vukla suvie snano.
Vuci neno, rekla je sama sebi.
Tibing i Langdon su se nagnuli napred kada je Sofi dlanovima
uhvatila krajeve cilindra. Zbog uzbuenja, Sofi gotovo da je zaboravila
ta su oekivali da pronau unutra. Ovo je kljuni kamen Priorata. Kako
je tvrdio Tibing, sadrao je mapu koja vodi do Svetog grala, i groba
Marije Magdalene i blaga Sangreala... krajnjeg otkria skrivene istine.
Drei vrsto kameni valjak, Sofi se jo jednom u veri da su sva
slova dovedena u istu ravan sa markerom sa strane. Potom, polako,
poe da vue. Nita se nije dogodilo. Povue malo snanije. Iznenada,
kamen skliznu poput precizno izraenog teleskopa. Teki krajnji deo

356
 PRAETORIOUS

se odvoji i ostade u njenoj ruci. Langdon i Tibing gotovo skoie na

noge. Sofini otkucaji srca su se ubrzavali dok je polagala kameni
poklopac na sto i okretala cilindar da vidi ta se nalazi unutra.
Svitak!
Virei kroz upljinu savijenog papirusa. Sofi je videla da je omotan
oko cilindrinog predmeta - staklene tube sa siretom, pretpostavljala
je. Zaudo, papirus oko sireta nije bio njeni papirus, nego od fine
koe. To je udno, pomislila je, sirce ne moe da razloi jagnjeu kou.
Ponovo pogleda kroz upljinu svitka i shvati da predmet u sreditu
uopte nije staklo sa siretom. Bilo je to neto potpuno drugaije.
"ta nije u redu?" upita Tibing. "Izvucite svitak."
Mrtei se, Sofi uhvati smotano pare koe i predmet koji se
nalazio u njemu, izvlaei ih zajedno.
"To nije papirus", ree Tibing. "Suvie je teak."
"Znam. To je omota."
"Za ta? Za staklenu tubu sa siretom?"
"Ne." Sofi odmota svitak i otkri ono to je bilo zamotano u njemu.
"Za ovo."
Kada Langdon ugleda predmet koji se nalazio u pergamentu, oseti
razoarenje.
"Neka nam je Bog u pomoi", ree Tibing, klonuvi. "Va deda je
bio nemilosrdan u svojim zamislima."
Langdon je zurio, zapanjen. Sonijer oigledno nema nameru da
nam ovo olaka.
Na stolu je leao jo jedan kripteks. Manji. Napravljen od crnog
oniksa. Bio je smeten unutar prvog. Sonijerova ljubav prema
dualizmu. Dva kripteksa. Sve u parovima. Dvosmislenosti. Muko ensko.
Crno smeteno unutar belog. Langdon oseti kako se mrea simbolizma
protee u nedogled. Belo raa crno.
Svaki ovek je potekao od ene.
Belo ensko.

357
 PRAETORIOUS

Crno - muko.
Naginjui se, Langdon uze manji kripteks. Bio je istovetan kao i
prvi, samo upola manji i crn. uo je poznati ubor. Oigledno, staklena
tuba sa siretom nalazila se u ovom manjem kripteksu.
"Pa, Roberte", ree Tibing, gurnuvi komad koe ka njemu. "Bie ti
drago da uje da barem letimo u pravom smeru."
Langdon pogleda debelu stranicu. Ponovo etiri stiha, ispisana
krasnopisom. Ponovo u jampskom pentametru. Stihovi su bili
ifrovani, ali je Robertu bio dovoljan samo prvi stih da shvati da e se
Tibingov plan da odu u Britaniju isplatiti.
U LONDONU LEI VITEZ KOGA JE PAPA POKOPAO.
Ostatak pesme jasno je ukazivao na to da ifru za otvaranje drugog
kripteksa mogu pronai ukoliko posete grob tog viteza, negde u
Londonu.
Langdon se uzbueno okrenu ka Tibingu. "Ima li ikakvu
predstavu na kog viteza se odnose ovi stihovi?"
Tibing se naceri. "Ni najmanju. Ali zato tano znam u kojoj
grobnici treba da traimo."
Istog trenutka, dvadeset etiri kilometra ispred njih, estoro kola
policije u Kentu jurilo je ulicama natopljenim kiom ka aerodromu
Bigin Hil.

358
 PRAETORIOUS

Poglavlje 79

Porunik Kole se posluio perijeom iz Tibingovog friidera i

odetao iza kue, prolazei kroz salon. Umesto da je zajedno sa Faom
otiao u London, gde se odigravala glavna akcija, on je izigravao
bebisiterku ekipi kriminalistiko-istraivake tehnike koja se razmilela
po zamku Vilet.
Do sada, dokazi koje su otkrili nisu bili od pomoi: jedan jedini
metak zariven u podu; papir sa nekoliko simbola, nakrabanih, zajedno
sa recima otrica i putir; i naposletku, okrvavljeni nazubljeni remen za
koji je ekipa kriminalistike tehnike rekla Koleu da ima veze sa
konzervativnom katolikom sektom Opus Dei, koja je nedavno izazvala
pometnju kada su otkriveni njihovi agresivni naini regrutovanja
lanova u Parizu.
Kole uzdahnu. Neka nam je sa sreom da razjasnimo ovu
papazjaniju.
Prolazei kroz raskoan hodnik, Kole ue u prostranu balsku
dvoranu kancelariju, u kojoj je glavni istraiva kriminalistiko-
istraivake tehnike tragao za otiscima. Bio je to krupan ovek u
kombinezonu.
"Ima li neega?" upita Kole, ulazei.
Agent odmahnu glavom. "Nita novo. Vie otisaka koji se
poklapaju sa onima u drugim delovima kue."
"A otisci na pojasu od kostreti?"
"Interpol jo uvek radi na tome. Poslao sam im sve to smo
pronali."
Kole pokaza na dve zapeaene kese sa dokazima na stolu. "A
ovo?"
ovek slegnu ramenima. "Mo navike. Pakujem sve to izgleda
neobino."
Kole prie. Neobino?
"Ovaj Britanac je neki udak", ree agent. "ta kaete na ovo."

359
 PRAETORIOUS

Pregledao je kese sa dokazima i izvukao jednu, pruajui je Koleu.

Na fotografiji se nalazio glavni ulaz u gotsku katedralu -
tradicionalni, zasvoeni ulaz, koji se suavao preko brojnih slojeva
rebrastih lukova ka malim ulaznim vratima.
Kole proui fotografiju, potom se okrete. "Ovo je neobino?"
"Okrenite je."
Na poleini, Kole nae napomene na engleskom, koje su dug
prazan crkveni brod katedrale predstavljali kao tajnu pagansku
paralelu sa enskom matericom. To jeste bilo udno. Zaprepastio ga je,
meutim, opis ulaza u katedralu. "ekajte malo! On misli da ulaz u
katedralu predstavlja ensku..."
Istraiva klimnu. "Sa sve labijalnim brazdama koje se smanjuju i
finim malim petolisnim klitorisom iznad vrata." On uzdahnu. "Na neki
nain, da poelite da se vratite Crkvi."
Kole podie drugu kesu sa dokazima. Kroz plastiku, ugleda veliku
sjajnu fotografiju neega to je izgledalo kao stari spis. Naslov na vrhu
je glasio:
Les Dossiers Secrets Number 4 lm1 249
"ta je ovo?" upitao je Kole.
"Nemam pojma. Kopije toga nalaze se svuda okolo, tako da sam i
to spakovao."
Kole je prouavao spis.
PRIEURE DE SION - LES NAUTONIERS / VELIKI MAJSTORI
JEAN DE GISORS 1188-1220
MARIE DE SAINT-CLAIR 1220-1266
GUILLAUME DE GlSORS 1266-1307
EDOUARD DE BAR 1307-1336
JEANNE DE BAR 1336-1351
JEAN DE SAINT-CLAIR 1351-1366
BLANCE D'EVREUX 1366-1398

360
 PRAETORIOUS

NICOLAS FLAMEL 1398-1418

RENE D'ANJOU 1418-1480
IOLANDE DE BAR 1480-1483
SANDRO BOTTICELLI 1483-1510
LEONARDO DA VINCI 1510-1519
CONNETABLE DE BOURBON 1519-1527
FERDINAND DE GONZAQUE 1527-1575
LOUIS DE NEVERS 1575-1595
ROBERT FLUDD 1595-1637
J. VALENTIN ANDREA 1637-1654
ROBERT BOYLE 1654-1691
ISAAC NEWTON 1691-1727
CHARLES RADCLYFFE 1727-1746
CHARLES DE LORRAINE 1746-1780
MAXIMILIAN DE LORRAINE 1780-1801
CHARLES NODIER 1801-1844
VICTOR HUGO 1844-1885
CLAUDE DEBUSSY 1885-1918
JEAN COCTEAU 1918-1963

Prieure de Sion? pitao se Kole.

"Porunice?" jedan agent promolio je glavu unutra. "Centrala ima
hitan poziv za kapetana Faa, ali ne mogu da ga dobiju. Hoete li ga vi
preuzeti?"
Kole se vrati u kuhinju i preuze poziv. Bio je to Andre Verne.
Prefinjeni naglasak koji je bankar imao nije mogao da sakrije
napetost u njegovom glasu. "Mislio sam da je kapetan Fa rekao da e
me pozvati, ali mi se jo nije javio."

361
 PRAETORIOUS

"Kapetan je prilino zauzet", odgovori Kole. "Mogu li vam ja

pomoi?"
"Dobio sam uverenje da u biti informisan o napredovanju istrage
noas."
Za trenutak, Koleu se boja tog glasa uini poznatom, ali nije mogao
da se seti odakle. "Gospodine Verne, ja sam trenutno zaduen za
istragu u Parizu. Ja sam porunik Kole."
Nastade duga pauza na liniji. "Porunice, imam drugi poziv. Molim
vas izvinite. Pozvau vas kasnije." Spustio je slualicu.
Nekoliko sekundi Kole je stajao sa slualicom u ruci. Potom mu
sinu. Sada sam prepoznao taj glas! Otkrie ga je ostavilo bez daha.
Voza oklopnog kamiona.
Sa lanim roleksom.
Koleu bi jasno zato je bankar tako brzo prekinuo vezu. Verne se
setio imena porunika Kolea - policajca koga je bezono lagao ranije te
noi.
Kole razmotri na ta ukazuje ovaj neoekivani razvoj dogaaja.
Verne je umean. Instinktivno, znao je da bi trebalo da nazove Faa.
Emocije su mu, pak, govorile da e ovaj sreni preokret biti njegova
prilika da zablista.
Smesta je pozvao Interpol i zatraio svaku, pa i najsitniju
informaciju do koje su mogli doi o Cirikoj depozitnoj banci i njenom
predsedniku, Andreu Verneu.

362
 PRAETORIOUS

Poglavlje 80

"Veite pojaseve, molim", objavi Tibingov pilot dok se Hoker 731

sputao u sumornu jutarnju sitnu kiu. "Sleteemo za pet minuta."
Kada je ugledao maglovita brda Kenta kako se iroko prostiru
ispod aviona, Tibinga preplavi radost zbog povratka kui. Engleska je
bila manje od sat vremena udaljena od Pariza, pa ipak, delio ih je itav
svet. Ovog jutra, vlane, prolene livade njegove domovine kao da su
mu elele naroitu dobrodolicu. Vreme koje sam proveo u Francuskoj
je okonano. Vraam se u Englesku kao pobednik. Kljuni kamen je
pronaen. I dalje se postavljalo pitanje, naravno, kuda e ih kljuni
kamen naposletku odvesti. Negde u Ujedinjeno kraljevstvo. Kuda tano,
Tibing nije imao predstavu, ali ve je mogao da oseti ukus slave.
Dok su Sofi i Langdon gledali kroz prozor, Tibing ustade i ode do
drugog kraja kabine, potom gurnu kliznu zidnu pregradu i otkri
diskretno skriven sef. Ukucao je kombinaciju, otvorio sef i izvadio dva
pasoa. "Dokumenti za Remija i mene." Potom izvadi podeblji sveanj
novanica od po pedeset funti. "I dokumenti za vas dvoje."
Sofi ga popreko pogleda. "Mito?"
"Kreativna diplomatija. Poslovni aerodromi dozvoljavaju izvesne
ustupke. Britanski carinik e nas doekati u mom hangaru i traiti da
se popne u avion. Umesto da mu dozvolim da ue, rei u mu da
putujem sa izvesnom francuskom slavnom linou koja bi elela da
niko ne zna da je u Engleskoj - tampa, znate - i ponudiu slubeniku
carine ovu velikodunu napojnicu u znak zahvalnosti za diskreciju."
Langdon je bio zapanjen. "I on e je prihvatiti?"
"Ne od svakoga, naravno, ali svi me ti ljudi poznaju. Nisam
krijumar oruja, zaboga. Ja sam vitez." Tibing se nasmei. "Titula ima
neke svoje privilegije."
Remi je prilazio prolazom izmeu sedita dok mu je hekler koh
udobno leao u ruci. "Gospodine, moj zadatak?"
Tibing pogleda svog slugu. "elim da ostane u avionu sa naim
gostom dok se mi ne vratimo. Pa ne moemo ga samo tako vodati po

363
 PRAETORIOUS

Londonu."
Sofi nije bila ubeena. "Li, ozbiljno sam mislila kada sam rekla da
e francuska policija pronai va avion pre nego to se mi vratimo."
Tibing se nasmeja. "Da, zamislite koliko e se iznenaditi kad uu i
nau Remija unutra."
Sofi je udio njegov leerni stav. "Li, transportovali ste vezanog
taoca preko meunarodne granice. To je ozbiljna stvar."
"I moji advokati su ozbiljni." Mrko pogleda ka monahu u zadnjem
delu aviona. "Ta bitanga je provalila u moj dom i zamalo me ubila. To je
injenica, i Remi e posvedoiti."
"Ali ti si ga vezao i avionom prevezao u London!" ree Langdon.
Tibing podie desnu ruku i odglumi zakletvu na sudu. "asni sude,
oprostite ekscentrinom starom vitezu njegovu budalastu sklonost ka
britanskom pravosudnom sistemu. Jasno mi je da je trebalo da se
obratim francuskim vlastima, ali ja sam snob koji nema poverenja u te
laissez-faire Francuze i ne veruje da e suditi kako valja. Ovaj me je
ovek umalo ubio. Da, doneo sam nepromiljenu odluku i primorao
svog slugu da mi pomogne da ga dovedem u Englesku, ali bio sam pod
velikim stresom. Mea culpa. Mea culpa."
Langdon nije mogao da veruje. "Ako ti to kae, Li, jo bi moglo i
da proe."
"Gospodine?" pozva ga pilot. "Upravo su se javili iz komandnog
tornja. Imaju nekakve tehnike probleme u blizini vaeg hangara, i
trae da avion dovezem pravo do terminala."
Tibing je leteo do Bigin Hila vie od deset godina, i ovo je bilo prvi
put da se tako neto deava. "Jesu li rekli kakav je problem u pitanju?"
"Kontrolor je bio neodreen. Neto kao curenje gasa na pumpi.
Traili su da parkiram ispred terminala i da se niko ne iskrcava sve
dok ne dobijemo dalja uputstva. Mere opreza."
Tibing je bio nepoverljiv. Mora da je avolski veliko curenje. Pumpa
je dobrih 800 metara udaljena od njegovog hangara.
Remi je takoe bio zabrinut. "Gospodine, to zvui veoma

364
 PRAETORIOUS

sumnjivo."
Tibing se okrete ka Sofi i Langdonu. "Prijatelji moji, gajim
nelagodnu sumnju da emo imati odbor za doek."
Langdon sumorno uzdahnu. "Izgleda da Fa jo uvek misli da sam
ja ovek koga trai."
"Ili to", ree Sofi, "ili se suvie zaglibio u sve ovo da bi priznao da je
pogreio."
Tibing ih nije sluao. Bez obzira na to ta je Fau bilo na pameti,
morali su neto brzo da preduzmu. Nemoj izgubiti iz. vida krajnji cilj.
Gral. Toliko smo blizu. Ispod njih, toak za sletanje izbaen je uz tup
zvuk.
"Li", ree Langdon, duboko pokajniki. "Trebalo bi da se predam i
sve ovo resim po zakonu. Da tebe izostavim iz svega."
"Oh, zaboga, Roberte!" Tibing odmahnu rukom. "Zar zaista misli
da e nas ostale pustiti? Upravo sam te nelegalno prevezao preko
granice. Gospoica Nevo ti je pomogla da pobegne iz Luvra, a imamo i
zarobljenog oveka pozadi. Pa dakle stvarno! Zajedno smo umeani u
ovo."
"Moda da odemo na neki drugi aerodrom?" predloi Soli.
Tibing odmahnu glavom. "Ako se sad okrenemo, dok ne uspemo
da dobijemo dozvolu za sletanje negde drugde, na odbor e se
pojaati vojnim tenkovima."
Sofi klonu.
Tibing je oseao da ukoliko ele bilo kakvu ansu da odloe susret
sa britanskim snagama zakona, moraju da delaju hrabro. "Dajte mi
minut", ree, epajui do pilotske kabine.
"ta radi?" upita Langdon.
"Poslovni sastanak", ree Tibing, pitajui se koliko e ga kotati da
ubedi svog pilota da izvede jedan veoma neuobiajen manevar.

365
 PRAETORIOUS

Poglavlje 81

Hoker se sprema da sleti.

Simon Edvards ravnatelj aerodroma Bigin Hil koraao je uzdu
i poprijeko komandnim tornjem, kiljei nervozno u pravcu piste
natopljene kiom. Nikada mu se nije svialo da ga probude u rano
subotnje jutro, ali je naroito neukusno bilo pozvati ga da nadgleda
uhienje jednog od njegovih najboljih klijenata. Sir Li Tibing je plaao
Bigin Hil aerodromu ne samo privatni hangar nego i "taksu po
slijetanju" zbog svojih estih dolazaka i odlazaka. Obino bi aerodrom
unaprijed bio obavijeten o njegovom rasporedu kako bi mogao da
potuje strogi protokol tokom njegovih dolazaka. Tibing je volio da
stvari tako teku. Trebalo je natoiti pun rezervoar u dugaku jaguar
limuzinu, posebno pravljenu za njega, koju je drao u svom hangaru,
uglancati je, i rairiti London Times od tog dana na zadnjem sjeditu.
Carinski slubenik je trebalo da sa?eka zrakoplov u hangaru, kako bi se
ubrzala obavezna provjera dokumenata i prtljaga. Povremeno bi
carinski slubenici dobijali velike napojnice od Tibinga ukoliko bi
predvidjeli bezopasne namirnice koje je prenosio - uglavnom luksuzne
namirnice - francuske pueve, posebno zreo nefermentirani rokfor,
poneko voe. I onako su mnogi od carinskih zakona bili besmisleni, a
ukoliko Bigin Hil ne bi udovoljavao svojim klijentima, neki od
konkurentskih aerodroma sigurno bi. Tibing je na Bigin Hilu dobijao
sve to je elio, a zaposleni su ubirali plodove.
Edvardsovi ivci su bili napeti dok je promatrao kako se mlanjak
pribliava. Pitao se da li je Tibinga njegova sklonost ka rasipanju
bogatstva nekako uvalila u nevolju; inilo se da su francuske vlasti
veoma odlune da ga zadre. Edvardsu jo uvijek nije reeno kakva je
optuba, ali oigledno je bila ozbiljna. Na zahtjev francuskih vlasti,
policija Kenta je naredila kontroloru leta na aerodromu Bigin Hil da
preko radija kontaktira pilota hokera i naloi mu da doe direktno do
terminala umjesto do hangara njihovog klijenta. Pilot je pristao,
oigledno povjerovavi u nategnutu priu o curenju plina.
Iako britanska policija u naelu nije nosila oruje, ozbiljnost
situacije je dovela do toga da na teren izae naoruana ekipa za

366
 PRAETORIOUS

intervencije. Osam policajaca sa pitoljima stajalo je upravo ispred

zgrade terminala, ekajui trenutak kada e motor aviona prestati da
radi. Kada se to dogodi, slubenik na pisti e staviti sigurnosne klipove
ispod tokova kako zrakoplov ne bi mogao dalje da se kree. Potom e
nastupiti policija i zadrati putnike aviona sve dok ne stignu Francuzi
da ree problem.
Hoker je sada bio nisko na nebu, letei tik iznad kronji sa njihove
desne strane. Simon Edvards sie niz stepenice kako bi u niovu piste
promatrao slijetanje. Policija Kenta bila je u pripravnosti, skrivena od
pogleda, a ovjek iz slube za odravanje ekao je sa sigurnosnim
klipovima. Vani na pisti, kljun aviona se ispravi i tokovi dotaknue tlo
uz oblak dima. Zrakoplov pone da smanjuje brzinu, krivudajui lijevo-
desno ispred terminala, dok mu se tijelo belasalo na vlanom vremenu.
Meutim, umjesto da zakoi i okrene se ka terminalu, mlanjak mirno
proe pored prilazne trake i produi ka Tibingovom hangaru koji se
vidio u daljini.
Svi policajci se okrenue i zabuljie u Edvardsa. "Mislili smo da ste
rekli da je pilot pristao da doe do terminala!"
Edvards je bio zapanjen. "I jeste pristao!"
Nekoliko sekundi kasnije, Edvards je uguran u policijska kola koja
su jurila preko piste ka udaljenom hangaru. Policijski konvoj je jo
uvijek bio dobrih 450 metara daleko kada Tibingov Hoker mirno
uplovi u privatni hangar i nestade sa vidika. Kada kola konano stigoe
i zaustavie se uz kripu konica ispred irom otvorenih vrata hangara,
policajci pokuljae van, isukanih pitolja.
Edvards takoer iskoi.
Buka je bila zagluujua.
Motori mlanjaka su jo uvijek brujali dok je dovravao svoj
uobiajeni krug unutar hangara, postavljajui se kljunom prema van u
pripremi za naredno polijetanje. Kad se zrakoplov okrenuo za 180
stupnjeva i doklizio do prednjeg dijela hangara, Edvards je mogao da
vidi lice pilota, na kojem se, razumljivo, ogledalo iznenaenje i strah
to vidi barikadu od policijskih kola.
Pilot konano zaustavi zrakoplov i ugasi motore. Policija ulete u

367
 PRAETORIOUS

hangar, zauzimajui poloaje oko mlanjaka. Edvards se pridrui

glavnom inspektoru policije Kenta, koji se oprezno kretao ka
pokretnim stepenicama aviona.
Nakon nekoliko sekundi, vrata se otvorie. Dok su se stepenice
aviona polako sputale, Li Tibing se pojavi na vratima. Kad se nae
suoen sa morem pitoljskih cijevi, osloni se na take i poea po glavi.
"Sajmone, jesam li ja to osvojio glavnu premiju na policijskoj lutriji dok
me nije bilo?" Zvuao je vie zbunjeno nego zabrinuto.
Simon Edvards kroi naprijed, progutavi knedlu u grlu. "Dobro
jutro, gospodine. Ispriavam se zbog zbrke. Dolo je do prskanja
plinovoda i va je pilot rekao da e se uputiti do terminala."
"Da, da, pa, ja sam mu rekao da umjesto toga doe ovamo. Kasnim
na medicinski tretman. Ja plaam ovaj hangar, i ta besmislica oko
napuklog plinovoda zvuala mi je pretjerano obazrivo."
"Plaim se da nas je va dolazak zatekao nespremne, gospodine."
"Znam. Ovo nije po mom rasporedu, nimalo. Meu nama budi
reeno, od tog novog lijeka trkam u kupatilo. Policajci su se zagledali a
Edvards se zbuni. "Vrlo dobro, gospodine."
"Gospodine", ree glavni inspektor policije Kenta, istupajui.
"Moram da vas zamolim da ostanete u zrakoplovu tokom narednih
pola sata."
Tibing nije izgledao nimalo veselo dok je hramao niz stepenice.
"Plaim se da to nije mogue. Imam zakazan lekarski pregled." Stigao
je do tla. "Ne smijem da ga propustim."
Glavni inspektor se postavi tako da je spreavao Tibinga da se
udalji od aviona. "Ovdje sam po nareenju francuske Sudske policije.
Oni tvrde da ste prevezli begunce ovim zrakoplovom."
Tibing je dugo zurio u glavnog inspektora, a potom prsnu u
smijeh. "Je li ovo neka od onih emisija skrivene kamere? Vraki dobro!"
Glavni inspektor se nije dao zbuniti. "Ovo je ozbiljno, gospodine.
Francuska policija takoe tvrdi da moda imate i taoca u zrakoplovu."
Tibingov sluga Remi se pojavi na vratima, na vrhu stepenica. "Ja se
zaista osjeam kao talac, radei za sir Lija, ali me on uvjerava da mogu

368
 PRAETORIOUS

da odem kad god hou." Remi pogleda na sat. "Gospodine, zaista

kasnimo." On pokaza glavom ka dugoj jaguar limuzini u udaljenom
uglu hangara. Ogroman automobil bio je boje slonovae sa
zatamljenim staklima i bijelim gumama. "Dovest u auto." Remi poe
da silazi niz stepenice.
"Plaim se da vam ne moemo dopustiti da odete", ree glavni
inspektor. "Molim vas da se vratite u zrakoplov. Obojica. Predstavnici
francuske policije e uskoro sletjeti."
Tibing je sada gledao u Sajmona Edvardsa. "Sajmone, za ime boga,
ovo nema smisla! Nema nikoga drugog u zrakoplovu. Kao i obino -
Remi, na pilot, i ja. Moda ti moe da posreduje? Idi i pogledaj u
zrakoplov, i potvrdi da je prazan."
Edvards je znao da je u zamci. "Da, gospodine. Mogu da
pogledam."
"Vraga moete!" izjavi glavni inspektor policije Kenta, oigledno
dovoljno dobro upuen u poslovanje privatnih aerodroma. Sumnjao je
da bi Simon Edvards mogao i da slae za putnike u zrakoplovu kako bi
zadrao muteriju kakva je Tibing na aerodromu Bigin Hil. "Sam u
pogledati."
Tibing odmahnu glavom. "Neete, inspektore. Ovo je privatno
vlasnitvo i ako nemate nalog za pretres, drat ete se dalje od mog
aviona. Nudim vam razumnu opciju. Gospodin Edvards moe da obavi
pretragu."
"Nema ni govora o tome."
Tibingovo ponaanje postade ledeno. "Inspektore, plaim se da
nemam vremena da se igram sa vama. Kasnim i odlazim. Ako vam je
toliko bitno da me zaustavite, morat ete jednostavno da pucate."
Rekavi to, Tibing i Remi zaobioe glavnog inspektora i uputie
se preko hangara ka parkiranoj limuzini.

Glavni inspektor Kenta osjeao je samo nenaklonost prema Liju

Tibingu dok ga je ovaj, hramajui, prkosno zaobilazio. Privilegovani
ljudi uvijek misle da su iznad zakona.

369
 PRAETORIOUS

E pa nisu. Glavni inspektor se okrenu i uperi pitolj u Tibingova

lea. "Stanite! Pucat u!"
"Samo naprijed", ree Tibing ne zaustavljajui se, niti se okrenuvi.
"Moji advokati e pojesti vae testise za doruak. A ukoliko se usudite
da se popnete u moj zrakoplov bez naloga za pretres, isto e se
dogoditi i vaoj jetri."
Budui da mu odmeravanje snaga nije bilo strano, glavni
inspektor je ostao hladnokrvan. Tehniki gledano, Tibing je bio u
pravu i policija je zaista morala imati nalog da bi se popela u njegov
zrakoplov. Meutim, budui da je let zapoet u Francuskoj i da je
moni Bezu Fa dao ovlatenje, glavni inspektor policije Kenta bio je
siguran da je za njegovu karijeru probitnije da otkrije to se to nalazi
u Tibingovom zrakoplovu.
"Zaustavite ih", naredi inspektor. "Pretrait u zrakoplov."
Njegovi ljudi pritrae, uperenih pitolja, i sprijeie Tibinga i
njegovog slugu da dou do limuzine.
Tibing se tada okrete. "Inspektore, ovo vam je posljednje
upozorenje. Ni ne pomiljajte da se popnete u taj zrakoplov. Zaalit
ete zbog toga."
Ignorirajui prijetnju, glavni inspektor vrsto zgrabi pitolj i
odluno se pope uz stepenice aviona. Stigavi na vrh, zaustavi se i
proviri unutra. Trenutak kasnije, uao je u kabinu. ta, do avola?
Osim prestraenog pilota u pilotskoj kabini, letjelica je bila prazna.
Brzo pretraujui kupatilo, stolice, odjeljak za prtljagu, inspektor nije
pronaao ni traga nekim ilegalnim putnicima.
to je, kog avola, Bezu Fa mislio? inilo se da je Li Tibing govorio
istinu.
Glavni inspektor policije Kenta stajao je sam u naputenoj kabini i
teko gutao. Sranje. Lice mu je buknulo, zakoraio je natrag na
stepenice, i pogledao preko hangara u Lija Tibinga i njegovog slugu
koje su sada drali na nianu pored limuzine. "Pustite ih da idu",
naredi inspektor. "Dobili smo pogrenu dojavu."
Tibingove oi pretei su ga gledale ak i preko hangara. "Oekujte

370
 PRAETORIOUS

poziv od mojih odvjetnika. I da se zna za ubudue francuskoj policiji

se ne moe vjerovati."
Nakon to je to rekao, sluga mu otvori vrata zadnjeg dijela
dugake limuzine. Pomogavi svom ubogaljenom gospodaru da se
smjesti na sjedite, sluga obie kola, sjedne za volan i upali motor.
Policajci se razmaknue dok je jaguar jurei naputao hangar.

"Dobro odigrano, dobri moj", zvonko ree Tibing sa zadnjeg

skedita dok je limuzina ubrzavala udaljavajui se od aerodroma.
Potom pogleda ka slabo osvetljenim prednjim dijelovima prostrane
unutranjosti kola. "Je li svima udobno?"
Langdon slabano klimnu glavom. On i Sofi su jo uvijek bili
sklupani na podu pored vezanog albino monaha zapuenih usta.
Prije toga, kad je hoker uklizio u prazni hangar, zrakoplov se
zaustavio na pola svog okretanja i Remi je spustio stepenice. Budui da
se policija brzo pribliavala, Langdon i Sofi su odvukli monaha do
zemlje i sklonili se van pogleda iza limuzine. Potom su se motori
aviona ponovno ukljuili, zrakoplov se okrenuo i zavrio svoj polukrug
ba kada su policijska kola stizala u hangar.
Dok je limuzina jurila ka Kentu, Langdon i Sofi se uspentrae do
zadnjeg dijela, ostavljajui vezanog monaha na podu. Smestie se na
dugakom sjeditu naspram Tibinga. Britanac im se nestano nasmijei
i otvori pregradu sa barom. "Mogu li vas ponuditi neim za pie?
Grickalicama? ipsom? Kotunjavim voem? Mineralnom vodom?"
Sofi i Langdon odmahnue glavama.
Tibing se naceri i zatvori bar. "Pa dakle, to se tie tog groba
viteza..."

371
 PRAETORIOUS

Poglavlje 82

"Ulica Flit?" upita Langdon, gledajui u Tibinga u zadnjem djelu

limuzine. Postoji podzemna grobnica u ulici Flit? Sve do sada, Li je
aljivo izbegavao pitanja o tome gdje misli da bi mogli pronai
"grobnicu viteza", koja e, sudei po stihovima, dati ifru za otvaranje
manjeg kripteksa.
Tibing se naceri i okrete ka Sofi. "Gospoice Nevo, dajte
harvardskom deku da jo jednom pogleda stihove, hoete li?"
Sofi posegnu u dep i izvue crni kripteks umotan u janjeu kou.
Svi su se sloili da ostave kutiju od ruinog drveta i vei kripteks u sefu
aviona, a da sa sobom ponesu samo ono to im je potrebno crni
kripteks koji je mnogo neprimjetniji i laki za noenje. Sofi razmota
komad koe i prui ga Langdonu.
Iako je proitao stihove nekoliko puta dok su bili u zrakoplovu,
Langdon nije mogao da otkrije nikakvu odreenu lokaciju. Sada, dok je
ponovno itao, razmiljao je polako i paljivo, nadajui se da e mu
ritam pentametra jasnije otkriti znaenje stihova sada kada su na tlu.
U Londonu lei vitez koga je papa pokopao.
Plodove njegovog rada Sveti gnjev je snaao.
Traite sferu koja bi trebalo da je na njegovom grobu.
Ona govori o ruiastom mesu i osjemenjenoj maternici.
Jezik je bio dovoljno jednostavan. U Londonu je bio sahranjen
vitez. Vitez koji je radio na neemu to je razljutilo Crkvu. Vitez na
ijem grobu nije bilo sfere koja bi trebalo da bude tamo. Posljednja
aluzija u pjesmi ruiasto tijelo i osemenjena maternica jasna je
aluzija na Mariju Magdalenu, Ruu koja je nosila Isusovo sjeme.
Usprkos prividnoj jasnoi stihova, Langdon jo uvijek nije imao
predstavu o tome tko je taj vitez niti gdje je sahranjen. tovie, kada
jednom budu otkrili grob, izgledalo je da treba nai neto to nije tamo.
Sfera koja bi trebalo da je na njegovom grobu?
"Nema nikakvu ideju?" Tibing zacokta u znak razoarenja, iako je
Langdon znao da kraljevski istoriar uiva to je korak ispred njega.
"Gospoice Nevo?"

372
 PRAETORIOUS

Ona odmahnu glavom.

"to biste vas dvoje bez mene?" ree Tibing. "Pa dobro, provest u
vas kroz ovo. Zaista je veoma jednostavno. Prvi stih je rjeenje. Hoete
li ga, molim vas, proitati?"
Langdon proita naglas. "U Londonu lei vitez koga je papa
pokopao."
"Upravo tako. Vitez koga je papa pokopao." Promatrao je
Langdona. "to vam to govori?"
Langdon slegnu ramenima. "Vitez koga je papa sahranio?"
Tibing se naglas nasmeja. "Oh, to je ba velikoduno. Uvijek
optimista, Roberte. Pogledaj drugi stih. Taj vitez je oigledno napravio
neto to je izazvalo Sveti gnjev Crkve. Razmisli ponovno. Uzmi u obzir
odnos izmeu Crkve i vitezova templara. Vitez koga je papa pokopao?"
"Vitez koga je papa ubio", upita Sofi.
Tibing se nasmijei i potapa je po koljenu. "Vrlo dobro, draga
moja. Vitez koga je papa sahranio. Ili ubio."
Langdon pomisli na zloglasno okupljanje templara 1307. godine
nesretni petak trinaesti - kada je papa Kliment ubio i sahranio stotine
vitezova templara. "Ali mora da poto je bezbrojni grobovi 'vitezova
koje su ubile pape'."
"Aha, ne ba!" ree Tibing. "Mnogi od njih su spaljeni na lomai i
baeni bez posmrtnog obreda u rijeku Tibar. Ali ova se pjesma odnosi
na grob. Grob u Londonu. A postoji veoma malo vitezova koji su
sahranjeni u Londonu."
On zastade, promatrajui Langdona kao da eka da zora svane.
Naposljetku prasnu. "Roberte, za boga miloga! Crkva koju je u Londonu
podigla militantna grana Priorata - sami vitezovi templari!"
"Crkva hrama?" Langdon zapanjeno uzdahnu. "Ima grobnicu?"
"Deset najstranijih grobova koje e ikada vidjeti."
Langdon zapravo nikada nije posjetio Crkvu hrama, iako je naiao
na nju mnogo puta tokom svog prouavanja Priorata. Nekada sredite
svih aktivnosti templara i Priorata u Ujedinjenom kraljevstvu, Crkva

373
 PRAETORIOUS

hrama je bila tako nazvana u ast Solomonovog hrama, od kojeg potie

i sam naziv vitezova templara, kao i spisi Sangreala koji su im dali sav
utjecaj koji su u Rimu imali.
Nizale su se prie o tome da vitezovi izvode udne, tajanstvene
rituale u neobinom svetilitu Crkve hrama. "Crkva hrama se nalazi u
ulici Flit?"
"Zapravo, nalazi se ba pored nje, u Iner Templ Lejnu." U oima
mu je igrao vragolast sjaj. "elio sam da vidim kako se jo malo znojite
prije nego to vam odam rjeenje."
"Hvala."
"Nitko od vas nikada nije bio tamo?"
Sofi i Langdon odmahnue glavama.
"Ne udi me to", ree Tibing. "Crkva je sada skrivena iza mnogo
viih zgrada. Malo ljudi zapravo i zna da se tamo nalazi. Jezivo staro
mjesto. Arhitektura je poganska do sri."
Sofije bila iznenaena. "Poganska?"
"Panteonski poganska!" uzviknu Tibing. "Crkva je okrugla.
Templari su zanemarili tradicionalnu kransku osnovu kria i
izgradili savreno krunu crkvu u ast Sunca." Obrve su mu vragolasto
poigravale. "Ne ba suptilan pozdrav momcima iz Rima. Mogli su
jednostavno i da uskrsnu Stounhend usred centra Londona."
Sofi je promatrala Tibinga. "to je sa ostatkom pjesme?"
Tibingovo veselo ponaanje ieznu. "Nisam siguran. Zbunjujue
je. Morat emo da pregledamo svaki od deset grobova i to paljivo. Ako
budemo imali sree, na jednom od njih e upadljivo nedostajati sfera."
Langdon shvati koliko su zapravo bili blizu. Ukoliko sfera koja
nedostaje otkrije ifru, moi e da otvore drugi kripteks. Bilo mu je
teko i da zamisli to bi mogli da nau u njemu.
Langdon ponovno proita pjesmu. Bila je poput neke vrste
primitivne zagonetke u ukrtenim rijeima. Rije od pet slova koja
govori o Gralu? U zrakoplovu su ve bili pokuali sa svim oiglednim
lozinkama - GRAIL, GRAAL, GREAL, VENUS, MARIA, JESUS, ARAH ali

374
 PRAETORIOUS

cilindar nije poputao.

Suvie oigledno. Izgleda da je postojala neka druga re od pet
slova koja se odnosila na oploenu maternicu Rue. injenica da je ta
rije promakla ak i strunjaku kakav je bio Li Tibing, za Langdona je
znaila da se ne radi o obinom pozivanju na Gral.
"Gospodine Li?" pozva ga Remi preko ramena. Promatrao ih je u
retrovizoru kroz sputenu pregradu izmeu vozakog i putnikog
dijela. "Rekli ste da je ulica Flit blizu Blekfrajars mosta?"
"Da, idi kejom Viktorija."
"Ispriavam se. Nisam siguran gdje se to nalazi. Obino idemo
samo do bolnice."
Tibing pogleda Sofi i Langdona, prevrnu oima i zaguna. "Kunem
se, ponekad kao da sam bebisiterka. Samo trenutak, molit u. Posluite
se piem i ukusnim grickalicama." Ostavi ih, nespretno se kreui ka
sputenoj pregradi kako bi razgovarao sa Remijem.
Sofi se sada okrene ka Langdonu i tiho progovori. "Roberte, nitko
ne zna da smo ti i ja u Engleskoj."
Langdon shvati daje bila u pravu. Policija Kenta e rei Fau da je
zrakoplov prazan i Fa e morati da pretpostavi da su jo uvijek u
Francuskoj. Nevidljivi smo. Lijev mali poduhvat im je upravo osigurao
mnogo vremena.
"Fa nee tako lako odustati", ree Sofi. "Suvie se angairao na
ovom hapenju."
Langdon se trudio da ne misli o Fau. Sofi je obeala da e uiniti
sve to je u njenoj moi da oslobodi Langdona odgovornosti kada sve
proe, ali Langdon je poinjao da se plai da to moda nee imati
nikakvog utjecaja. Fa bi veoma lako mogao biti dio ove zavjere. Iako
Langdon nije mogao da zamisli Sudsku policiju upetljanu u potragu za
Svetim gralom, suvie je bilo sluajnosti te noi da bi se odbacila
mogunost da je Fa potencijalni suuesnik. Fa je religiozan, i odluio
je da meni pripie ta ubojstva. A ipak, Sofi je tvrdila da je moda samo
pretjerano eljan da nekoga uhapsi. Naposlijetku, dokazi protiv
Langdona nisu bili zanemarljivi. Pored toga to je njegovo ime
napisano na podu Luvra i u Sonijerovom registru sastanaka, sada se

375
 PRAETORIOUS

inilo i da je Langdon lagao o svom rukopisu i potom pobjegao. Na

Sofin prijedlog.
"Roberte, ao mi je to si toliko duboko umijean u sve ovo", ree
Sofi, stavljajui mu ruku na koljeno. "Ali drago mi je to si ovdje."
Njen komentar je zvuao vie pragmatino nego romantino, pa
ipak Langdon osjeti neoekivanu iskricu privlanosti izmeu njih
dvoje. Umorno joj se osmehnu. "Mnogo sam zabavniji kada sam
ispavan."
Sofi je nekoliko sekundi utila. "Djed je traio od mene da ti
vjerujem. Drago mi je to sam ga barem jednom posluala."
"Tvoj djed me ak nije ni poznavao."
"Ipak, ne mogu a da ne mislim da si uinio sve to bi on elio.
Pomogao si mi da pronaem kljuni kamen, objasnio Sangreal, ispriao
mi o ritualu u podrumu." Zastade. "Nekako se osjeam bliom djedu
noas nego svih proteklih godina. Znam da bi bio sretan zbog toga."
U daljini, obrisi Londona poee da se pomaljaju kroz tihu jutarnju
kiu. Horizont kojim je nekada dominirao Big Ben i Tauer Brid, sada
se klanjao Milenijumskom oku - kolosalnom, hipermodernom toku
koji se podizao sto pedeset metara u visinu i sa kojeg se pruao pogled
na grad od kojeg je zastajao dah. Langdon je jednom pokuao da se
ukrca na njega, ali su ga 'kapsule za promatranje' podseale na
sarkofage. Opredelio se da ostane vrsto nogama na zemlji i uiva u
pogledu sa prostranih obala Temze.
Langdon osjeti stiskanje koljena koje ga prizva natrag, i vide da
Sofine zelene oi poivaju na njemu. Shvati da mu je neto govorila.
"to ti misli da bi trebalo da radimo sa spisima Sangreala ako ih ikada
pronaemo?" proaputala je.
"to ja mislim nije bitno", ree Langdon. "Tvoj djed je kripteks dao
tebi, i ti treba sa njim da radi ono to ti tvoji instinkti kau da bi on
elio da se uradi."
"Pitam te za miljenje. Oigledno je da si u svom rukopisu napisao
neto zbog ega je djed vjerovao u tvoj sud. Zakazao je privatni
sastanak sa tobom. To se rijetko dogaalo."

376
 PRAETORIOUS

"Moda je elio da mi kae da sam sve pogreno shvatio."

"Zato bi mi rekao da pronaem tebe, osim ako su mu se dopadale
tvoje ideje? Jesi li u svom rukopisu zastupao ideju da spisi Sangreala
treba da budu objavljeni ili da ostanu sauvani u tajnosti?"
"Ni jedno ni drugo. Nisam se opredijelio ni za to od toga. Rukopis
se bavi simbologijom enskog boanstva praenjem ikonografije
boginje kroz povijest. Sasvim sigurno nisam raspravljao o tome gdje je
Gral skriven niti da li ga treba otkriti."
"Ipak pie knjigu o tome, tako da oigledno vjeruje da tu
informaciju treba podijeliti sa drugima."
"Postoji ogromna razlika izmeu hipotetikog razmatranja
alternativne povijesti Krista, i..." Zastao je.
"I ega?"
"I otkrivanja tisua drevnih dokumenata koji bi predstavljali
naune dokaze da je Novi zavjet lano svedoanstvo."
"Ali ti si mi rekao daje Novi zavjet zasnovan na izmiljotinama."
Langdon se nasmijei. "Sofi, svaka je vjera na svijetu zasnovana na
izmiljotinama. To je definicija vjere - prihvatanje onoga za to
mislimo daje istina, ali to ne moemo dokazati. Svaka religija opisuje
boga kroz metafore, alegorije i preterivanja, od ranih Egipana do
savremenih nedeljnih kola. Metafore su nain da pomognemo naem
umu da shvati neshvatljivo. Problemi se javljaju kada ponemo
bukvalno da vjerujemo u vlastite metafore."
"Dakle ti si za to da spisi Sangreala ostanu zauvijek zakopani?"
"Ja sam istoriar. Protivim se unitavanju dokumenata, i volio bih
da vidim da povijesniari religije imaju vie informacija na osnovu
kojih bi razmatrali izuzetan ivot Isusa Krista."
"Iznosi argumente za obje strane mog pitanja."
"Zar? Biblija predstavlja osnovni pokazatelj pravog puta za
milijune ljudi na planeti, kao to i Kuran, Tora ili Pali kanon nude put
ljudima drugih religija. Ako bismo ti ili ja mogli iskopati dokumentaciju
koja bi se suprotstavljala svetim priama islamskog vjerovanja,

377
 PRAETORIOUS

judaizma, budistikog vjerovanja, poganskog vjerovanja, da li bi to

trebalo da uradimo? Da li bi trebalo da mahnemo zastavom i kaemo
budistima da imamo dokaze da Buda nije potekao od lotosovog cvjeta?
Ili da Isus nije doslovno bezgreno zaet? Oni koji zaista razumiju
svoju vjeru razumiju i da su te prie metaforine."
Sofi nije bila uvjerena. "Moji prijatelji krani vjeruju da je Krist
doslovno hodao po vodi, bukvalno pretvarao vodu u vino i da je bio
zaet bukvalno bezgreno."
"Upravo to ti i govorim", ree Langdon. "Religijska alegorija je
postala dio tkanja realnosti. I ivot u toj realnosti pomae milionima
ljudi da se nose sa ivotom i da budu bolji ljudi."
"Ali onda ispada daje realnost lana."
Langdon se zacereka. "Nije nita vie lana nego realnost
matematiarke kriptografkinje koja vjeruje u imaginarni broj 'i' zato
to joj on pomae da rastumai ifre."
Sofi se namrti. "To nije fer."
Proe trenutak.
"to si me ono pitala?"
"Ne sjeam se."
On se nasmeja. "Djeluje svaki put."

378
 PRAETORIOUS

Poglavlje 83

Langdonov runi sat sa Mikijem Mausom pokazivao je gotovo pola

osam kada je izaao iz jaguara u Iner Templ Lejnu zajedno sa Sofi i
Tibingom. Trojka je krivudala kroz lavirint zgrada do malog dvorita
ispred Crkve hrama. Grubo klesani kamen svetlucao je na kii, a grlice
su gugutale u arhitekturi iznad njih.
Londonska stara Crkva hrama izgraena je u potpunosti od
kanskog kamena. Upeatljiva, kruna graevina sazastraujuom
fasadom, centralnim tornjem i crkvenim brodom izboenim na jednoj
strani, crkva je vie liila na vojno utvrenje nego na svetilite.
Osvijetena 10. februara 1185. godine od strane Herakla, patrijarha
jerusalimskog, Crkva hrama je preivjela osam vjekova politikih
prevrata, Veliki poar u Londonu i Prvi svjetski rat, da bi je tek bombe
Lujhvaffe teko otetile 1940. godine. Nakon rata, povraena joj je
originalna, gola velianstvenost.
Jednostavnost kruga, pomisli Langdon, divei se graevini po prvi
put. Arhitektura je bila gruba i jednostavna, i vie je podseala na
neuglaeni rimski Castel Sant'Angelo nego na profinjeni Panteon.
Kockasti dodatak koji je trcao sa desne strane vrijeao je oko, iako
nije bacao u zasenak originalni paganski oblik prvobitne strukture.
"Rano je i subota je", ree Tibing, epajui ka ulazu, "pa
pretpostavljam da neemo morati da se brinemo za slubu."
U crkvu se ulazilo kroz uvuenu kamenu niu unutar koje su se
nalazila velika drvena vrata. Sa lijeve strane vrata, kao da joj tu uope
nije mjesto, visila je velika oglasna tabla prekrivena rasporedima
koncerata i objavama crkvenih sluenja.
Tibing se namrti dok je itao oglasnu tablu. "Ne otvaraju za
posjetioce jo dva sata." Prie vratima i proba da ih otvori.
Vrata nisu poputala. Prislanjajui uho na drvo, oslukivao je.
Trenutak kasnije se odmakne, a lice mu poprimi prepreden izraz dok
je pokazivao na oglasnu tablu. "Roberte, pogledaj raspored sluenja,
hoe? Tko slui ove nedjelje?"

379
 PRAETORIOUS

Unutar crkve, ministrant je gotovo zavrio usisavanje dijela za

priest kada zau kucanje na vratima svetilita. Ignorirao ga je. Otac
Harvi Nouls je imao vlastiti klju i nije trebao da stigne jo par sati.
Vjerojatno je to neki radoznali turista ili prosjak. Ministrant nastavi
usisavanje, ali kucanje nije prestajalo. Zar ne umete da itate? Natpis na
vratima je jasno govorio da se crkva subotom ne otvara do pola deset.
Ministrant nastavi da se dri svojih dunosti.
Iznenada, kucanje se pretvori u snano lupanje, kao da netko
udara po vratima metalnom ipkom. Mladi iskljui usisiva i ljutito
odmarira do vrata. Otkljuavajui ih iznutra, irom ih otvori. Troje
ljudi je stajalo na vratima. Turisti, progunao je. "Otvaramo u pola
deset."
Krupni ovjek, oigledno predvodnik, kroi naprijed na metalnim
takama. "Ja sam sir Li Tibing", ree on visokoparnim saksonskim
akcentom. "Kao to vam je bez sumnje poznato, pratim gospodina
Kristofera Rena etvrtog i njegovu suprugu." Ue unutra, pokazujui
na privlaan par iza njega. ena je imala blagi izraz lica i gustu kosu
boje mahagonija. ovjek je bio visok, tamnokos i izgledao je
neodreeno poznato.
Ministrant nije imao pojma kako da odgovori. Sir Kristofer Ren bio
je najpoznatiji dobroinitelj Crkve hrama. Omoguio je njenu
kompletnu restauraciju nakon tete koju je uzrokovao Veliki poar.
Takoer je bio mrtav jo od osamnaestog vijeka. "Um... ast mi je da
sam vas upoznao."
ovjek na takama se namrti. "Dobro je to se ne bavi prodajom,
mladiu, nisi nimalo uvjerljiv. Gdje je otac Nouls?"
"Subota je. Treba da stigne tek kasnije."
Mrtenje ovjeka na takama se pojaa. "Eto ti zahvalnosti.
Uveravao nas je da e biti ovdje, ali ini se da emo morati bez njega.
Nee dugo trajati."
Ministrant je i dalje stajao na ulazu u crkvu.
"Ispriavam se, to to nee trajati dugo?"
Posetioev pogled sada postade otriji i on se nagnu naprijed,
apui, kao da eli da sve prisutne potedi neprijatnosti. "Mladiu,

380
 PRAETORIOUS

oigledno ste novi ovdje. Svake godine potomci sir Kristofera Rena
donose prstohvat njegovog pepela kako bi ga rasuli po svetilitu Crkve
hrama. To je dio njegovog testamenta. Nikoga posebno ne veseli ovo
putovanje, ali to moemo?"
Ministrant je bio tu nekoliko godina ali nikada ne bjee uo za ovaj
obiaj. "Bilo bi bolje da saekate do pola deset. Crkva jo uvijek nije
otvorena, i nisam zavrio usisavanje."
ovjek na takama ljutito ga je gledao. "Mladiu, jedini razlog to
je bilo to ostalo od ove zgrade da bi ti sada mogao da je usisava jeste
gospodin u depu ove ene."
"Molim?"
"Gospoo Ren", ree ovjek na takama, "da li biste bili tako
ljubazni da pokaete ovom drskom mladiu posudu sa pepelom?"
ena je za trenutak oklevala i potom, kao da se budi iz sna,
posegnu u dep svog dempera i izvue mali cilindar omotan
zatitnom tkaninom.
"Dakle, vidite li?" brecnu se ovjek na takama. "Sada, moete ili
da potujete njegovu posljednju elju i pustite nas da raspemo njegov
pepeo po svetilitu, ili u rei ocu Noulsu kako smo doekani ovdje."
Ministrant je oklijevao, dobro znajui koliko je otac Nouls
potovao crkvenu tradiciju... i, to je vanije, dobro znajui njegovu
prijeku narav kada bi se ugrozio dobar glas ove crkve. Moda je otac
Nouls jednostavno zaboravio da lanovi obitelji dolaze. U tom sluaju,
mnogo je vei rizik bio da ih odbije nego da ih pusti unutra. Na kraju
krajeva, rekli su da im treba samo minut. Kakva teta od toga?
Kada se ministrant povue u stranu da propusti troje ljudi, mogao
se zakleti da su gospodin Ren i njegova supruga jednako zbunjeni svim
ovim kao i on. Nesiguran, mladi nastavi svoj posao, promatrajui ih
krajikom oka.

Langdon je morao da se nasmijei dok je trojka zalazila dublje u

unutranjost crkve. "Li", proaputa on, "lae suvie dobro."
Tibingove oi su se caklile. "Oksfordska dramska sekcija. Jo uvijek

381
 PRAETORIOUS

priaju o mom Juliju Cezaru. Siguran sam da nitko nije predanije

odigrao prvu scenu treeg ina."
Langdon ga pogleda. "Mislio sam da je Julije Cezar u toj sceni
mrtav."
Tibing se samozadovoljno osmehnu. "Da, ali moja toga se raskrilila
dok sam padao i morao sam da leim na sceni pola sata sa visuljkom
vani. Ipak, nisam ni trepnuo. Bio sam sjajan, kad vam kaem."
Langdon ustuknu. ao mi je to sam to propustio.
Dok se grupa kretala kroz pravougaoni dozidani dio crkve ka
lunom prolazu koji je vodio u glavni dio, Langdona su iznenadile
ogolelost i hladnoa zidova. Iako je oltar nalikovao oltaru linearne
kranske kapele, bio je neukraen i hladan, bez ijednog tradicionalnog
ukrasa. "Sumorno", proaputa on.
Tibing se nasmeja. "Engleska crkva. Anglikanci svoju religiju piju
nerazblaenu. Nema niega to bi ih odvratilo od njihove patnje."
Sofi pokaza na iroki prolaz koji je vodio do krunog dijela crkve.
"Ovdje je kao u tvravi", proaputa. Langdon se slagao sa tim. ak i sa
mjesta na kojem je stajao, vidio je da zidovi izgledaju neobino snano.
"Vitezovi templari bili su ratnici", podsjeti ih Tibing, a zvuk
njegovih aluminijumskih taka odzvanjao je u tom akustinom
prostoru. "Religiozno-vojniko drutvo. Njihove crkve su bile njihova
utvrenja i njihove banke."
"Banke?" ponovi Sofi, upitno ga pogledavi.
"Zaboga, da. Templari su izmislili koncept modernog bankarstva.
Za europsko plemstvo bilo je veoma opasno putovati sa zlatom, tako
da su im templari omoguavali da pohrane zlato u najblioj
templarskoj crkvi i potom ga podignu u bilo kojoj drugoj crkvi
templara irom Europe. Bili su im potrebni samo odgovarajui papiri."
Namignu. "I mala provizija. Oni su bili prvi bankomati." Tibing pokaza
ka vitrau, gdje su se zraci sunca prelamali kroz prizor viteza
obuenog u bijelo na konju ruiaste boje. "Alanus Marcel", ree
Tibing, "gospodar Hrama poetkom trinaestog vijeka. On i njegovi
nasljednici zauzimali su mjesto Primas Baro Angiae u Parlamentu."

382
 PRAETORIOUS

Langdon je bio iznenaen. "Mjesto Prvog barona kraljevstva?"

Tibing klimnu. "Gospodar Hrama je, tvrde neki, bio uticajniji i od
samog kralja." Kad stigoe do krune odaje, Tibing baci pogled preko
ramena na ministranta, koji je u daljini i dalje usisavao.
"Znate", proaputa Tibing Sofi, "pria se da je Sveti gral jednom
bio pohranjem u ovoj crkvi, preko noi, dok su ga templari premjetali
iz jednog skrovita u drugo. Zamislite samo etiri kovega spisa
Sangreala kako to je ovdje, zajedno sa sarkofagom Marije Magdalene!
Jeim se i od same pomisli na to."
Langdon se takoer najeio kada su kroili u krunu odaju.
Pogledom je prelazio preko zidova od blijedog kamena, uklesanih
gargojla, demona, udovita i izmuenih ljudskih lica, koja su sva zurila
u unutranjost prostorije.
Ispod crtea, jedna jedina kamena klupa prostirala se u krug,
itavim obimom prostorije.
"Kazalite u krugu", proaputa Langdon.
Tibing podie taku, pokazujui ka udaljenom lijevom kraju
prostorije, zatim ka desnom kraju. Langdon ih je ve spazio.
Deset kamenih vitezova.
Pet na lijevoj strani. Pet na desnoj.
Leei na tlu, isklesane figure u prirodnoj veliini poivale su u
spokojnim poloajima. Vitezovi su prikazani pod punim oklopom, sa
titovima i maevima, i grobovi su u Langdonu budili nelagodni osjeaj
da se netko uuljao i prelio vitezove gipsom dok su spavali. Sve su
figure bile oronule, pa ipak je i dalje svaka od njih odisala
jedinstvenou - imale su razliite dijelove oklopa, specifine poloaje
nogu i ruku, izraze lica i obeleja na titovima.
U Londonu lei vitez koga je papa pokopao.
Langdon zadrhta kada kroi dublje u unutranjost krune odaje.
Ovo je moralo biti mjesto koje su traili.

383
 PRAETORIOUS

Poglavlje 84

U uliici punoj smea nedaleko od Crkve hrama, Remi Legaludek

zaustavi jaguar iza niza kontejnera za industrijski otpad. Ugasivi
motor, osmotri okolinu. Naputeno. Izaao je iz kola, otiao do
stranjeg dijela i uao u dio limuzine u kojem se nalazio monah.
Osetivi Remijevo prisustvo, monah se povrati iz transa nalik
molitvi. Crvenim oima je gledao vie radoznalo nego uplaeno. itave
noi Remi se divio sposobnosti vezanog ovjeka da ostane priseban i
miran. Nakon to se isprva otimao u rend roveru, inilo se da je
monah prihvatio stanje koje ga je snalo i prepustio se sudbini.
Remi olabavi svoju leptir manu, otkopa visoku, utirkanu
kragnu iljastih vrhova i po prvi put u posljednjih nekoliko godina
osjeti da zaista moe da die. Ode do bara u limuzini i natoi sebi au
smirnof votke. Ispi je u jednom gutljaju i nau jo jednu.
Uskoro u biti slobodan ovjek.
Pretraujui bar, Remi pronae obian otvara za flae sa
dodacima i izvue otricu noa. No je obino sluio za skidanje folije
sa pampura luksuznih flaa vina, ali tog jutra je imao da poslui jednoj
mnogo dramatinijoj svrsi. Remi se okrete prema Sajlasu, drei no
ija se otrica svetlucala.
U crvenim oima se sada nazirao strah.
Remi se nasmijei i krenu prema stranjem djelu limuzine. Monah
ustuknu, borei se da olabavi spone kojima je bio vezan.
"Budi miran", proaputa Remi, podiui otricu.
Sajlas nije mogao da vjeruje da mu je Bog okrenuo lea. ak je i
bolno stezanje lepljive trake Sajlas pretvorio u duhovno iskuenje,
elei da ga pulsiranje miia u koje nije dopirala krv podsjea na
patnje koje je trpeo Isus. itave noi se molim za osloboenje. Sada, dok
se no sputao ka njemu, Sajlas vrsto zatvori oi.
Bol poput udarca biem ureza se u njegove lopatice. On uzviknu,
ne mogavi da povjeruje da e umrijeti tu, u zadnjem djelu limuzine,
nesposoban da se brani. Obavljao sam Boji zadatak. Uitelj je rekao da

384
 PRAETORIOUS

e me zatititi.
Sajlas je osjeao kako se bolna toplina iri njegovim leima i
ramenima. Mogao je da zamisli osobnu krv kako lipti preko mesa.
Rezak bol sada mu se usecao u butine, i on osjeti nalet onog poznatog
osjeaja dezorijentiranosti obrambenog mehanizma kojim se tijelo
suprotstavljalo bolu.
Dok je bolna vrelina sada razarala sve njegove miie, Sajlas
vre zatvori oi, odluan da posljednji prizor koji e vidjeti u ivotu
ne bude prizor njegovog ubojice. Umjesto toga, prizva u sjeanje
mladog biskupa Aringarosu, kako stoji ispred male crkve u
panjolskoj... crkve koju su on i Sajlas podigli osobnim rukama.
Poetak mog ivota.
Kao da mu je itavo tijelo gorelo.
"Uzmi pie", proaputa ovjek u smokingu. Imao je francuski
naglasak. "Pospjeit e ti cirkulaciju."
Sajlas iznenaeno razrogai oi. Nejasna prilika naginjala se nad
njim, nudei mu au. Gomila iseene lepljive trake leala je na podu,
pored noa na kojem nije bilo tragova krvi.
"Popij ovo", ponovi ovjek. "Bol koji osjea je zbog krvi koja je
potekla tvojim miiima."
Vatreno udaranje bila sada se pretvaralo u peckave ubode. Votka
je imala odvratan ukus ali ju je zahvalno popio. Sudbina je te noi
Sajlasu dodijelila mnogo loe sree, ali Bog je sve reio jednim
udesnim obratom.
Bog me se nije odrekao.
Sajlas je znao kako bi to nazvao biskup Aringarosa.
Boansko uplitanje.
"elio sam da te oslobodim ranije", oprosti se sluga, "ali nije bilo
mogue. S obzirom na to da je policija zauzela zamak Vilet, a potom
aerodrom Bigin Hil. Ovo je prva prilika. Razumije, zar ne, Sajlase?"
Sajlas ustuknu, prestravljen. "Znate moje ime?"
Sluga se nasmijei.

385
 PRAETORIOUS

Sajlas se sada uspravi, trljajui ukoene miie. Bujica neverice,

divljenja i zbunjenosti preplavila ga je. "Da li ste vi... Uitelj?"
Remi odmahnu glavom, nasmejavi se na takvu ideju. "Volio bih da
imam toliku mo. Ne, ja nisam Uitelj. Poput tebe, ja mu sluim. Ali
Uitelj ima visoko miljenje o tebi. Ja sam Remi."
Sajlas je bio zapanjen. "Ne razumijem. Ako vi radite za Uitelja,
zato je Langdon donio kljuni kamen kod vas."
"Nije ga donio kod mene. Donio ga je kod najpoznatijeg
povijesniara Grala na svijetu, sir Lija Tibinga."
"Ali vi tamo ivite. anse za to..."
Remi se nasmijei, kao da ga uope ne udi to je Langdon,
naizgled sluajno, odabrao ba to utoite. "Sve je to bilo krajnje
predvidljivo. Robert Langdon je posjedovao kljuni kamen, i trebala
mu je pomo. Na koje bi loginije mjesto otiao nego u dom Lija
Tibinga? To to ja sticajem okolnosti ivim tamo jeste razlog to mi se
Uitelj obratio." On zastade. "to misli, kako to da Uitelj zna toliko
mnogo o Gralu?"
Sada mu je sinulo, i bio je zapanjen. Uitelj je pridobio slugu koji je
imao pristup svim istraivanjima sir Lija Tibinga. Bio je to genijalan
plan.
"Mnogo toga treba da ti ispriani", ree Remi, dajui mu napunjeni
Hekler Koch pitolj. Potom isprui ruku kroz sputenu pregradu
izmeu vozakog i putnikog dijela limuzine i iz pretinca izvue mali
revolver veliine dlana. "Meutim, prije toga, ti i ja moramo da
obavimo jedan posao."

Kapetan Fa je izlazio iz aviona na aerodromu Bigin Hil i sa

nevericomsluao glavnog inspektora policije Kenta koji mu je
prepriavao to se dogodilo u Tibingovom hangaru.
"Osobno sam pretraio zrakoplov", naglaavao je inspektor, "i
nikoga nije bilo u njemu." Potom s visoka izjavi: "I treba li da naglasim
da u, ukoliko sir Li Tibing bude podneo tubu protiv mene..."
"Jeste li ispitali pilota?"

386
 PRAETORIOUS

"Naravno da ne. On je Francuz, a naa nadlenost zahtijeva..."

"Vodite me do aviona."
Kada je stigao u hangar, Fau je trebalo svega ezdeset sekundi da
otkrije mrlju krvi na ploniku blizu mjesta na kojem je bila parkirana
limuzina. Fa prie zrakoplovu i buno zalupa po njemu.
"Ovdje kapetan francuske Sudske policije. Otvorite vrata!"
Prestravljeni pilot pokrenu vrata i spusti stepenice. Fa se pope.
Tri minuta kasnije, uz pomo pitolja, dobio je puno priznanje, zajedno
sa opisom zarobljenog albino monaha. Pored toga, saznao je da je pilot
vidio kako Langdon i Sofi neto ostavljaju u Tibingovom sefu, nekakvu
drvenu kutiju. Iako je pilot poricao da zna to se nalazi u njoj, priznao
je da je bila u centru Langdonove panje tokom leta do Londona.
"Otvorite sef, naredi Fa.
Pilot je bio prestraen. "Ne znam kombinaciju!"
"teta. A lijepo bih vam omoguio da zadrite vau pilotsku
dozvolu."
Pilot je krio ruke. "Poznajem neke ljude koji rade na odravanju
ovdje. Moda bi mogli da ga otvore pomou builice?"
"Imate pola sata."
Pilot se baci na radio.
Fa ode do zadnjeg dijela aviona i natoi sebi pie. Bilo je rano, a
jo uvijek nije spavao, tako da se ovo teko raunalo kao pie prije
podneva. Smetajui se u pliano sjedite, on zatvori oi, pokuavajui
da dokui to se tu dogaalo. Mogla bi skupo da me kota ova greka
policije Kenta. Bilo je izdato nareenje da se pronae crni jaguar.
Faov telefon zazvoni i on poele da ima barem trenutak mira.
"Allo?"
"Na putu sam za London." Bio je to biskup Aringarosa. "Stiem za
sat vremena."
Fa se uspravi na sjeditu. "Mislio sam da idete u Pariz."
"Veoma sam zabrinut. Promijenio sam planove."

387
 PRAETORIOUS

"Niste trebali."
"Jeste li pronali Sajlasa?"
"Ne. Oni koji su ga zarobili pobjegli su policiji prije nego to sam ja
sletio."
Aringarosin gnjev je prosto odzvanjao. "Uveravali ste me da ete
zaustaviti taj zrakoplov!"
Fa utia svoj glas. "Biskupe, imajui na umu situaciju u kojoj se
nalazite, savjetujem vam da ne iskuavate moje strpljenje danas.
Pronai u Sajlasa i ostale to prije budem mogao. Gdje ete sletjeti?"
"Samo trenutak." Aringarosa pokri slualicu i potom se vrati. "Pilot
pokuava da dobije dozvolu za slijetanje od Hitroa. Ja sam mu jedini
putnik, ali nae skretanje sa putanje nije najavljeno."
"Recite mu da leti na privredni aerodrom Bigin Hil u Kentu.
Obezbedit u mu dozvolu za slijetanje. Ako ne budem ovdje kad sletite,
uredit u da vas saekaju kola."
"Hvala vam."
"Kao to sam naglasio u naem prvom razgovoru, biskupe,
upamtite da niste jedini koji riskira da izgubi sve."

388
 PRAETORIOUS

Poglavlje 85

Tragate za sferom koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu.

Svaki od isklesanih vitezova u Crkvi hrama leao je na leima,
glave poloene na pravougani kameni jastuk. Sofi se strese.
Spominjanje sfere u stihovima vratilo je sjeanje na prizore one noi u
dedinom podrumu.
Hieros Gamos. Kugle.
Sofi se pitala da li se isti ritual izvodio i u ovom svetilitu. Kruna
prostorija kao daje bila posebno izgraena za takve paganske obrede.
Kamena klupa okruivala je goli prostrani pod u sredini. Kazalite u
krugu, tako ga je Robert nazvao. Zamiljala je kako ista prostorija
izgleda nou, puna ljudi sa maskama, koji poju uz svjetlost baklji,
prisustvujui 'svijetom sjedinjenju' u sreditu prostorije.
Potiskujui taj prizor iz svijesti, koraala je zajedno sa Langdonom
i Tibingom ka prvoj grupi vitezova. Usprkos tome to je Tibing
insistirao na strpljivoj istrazi, Sofi je ila ispred njih, na brzinu obiavi
svih pet vitezova na lijevoj strani.
Pregledajui prve grobove, Sofi uoi slinosti i razlike izmeu njih.
Svaki vitez je leao na leima, ali trojica su imala ispruene noge, dok
su kod dvojice one bile prekrtene. inilo se da ova nepravilnost nema
nikakve veze sa sferom koja nedostaje. Ispitujui njihovu odjeu, Sofi
primjeti da su dva viteza nosila tunike preko oklopa, dok su ostala tri
nosila ogrtae do lanaka.
Ponovno, nimalo od pomoi. Sofi usmjeri pozornost na jedinu
preostalu oiglednu razliku - poloaj njihovih ruku. Dva viteza su
drala maeve, dva su se molila, a jedan je ruke poloio uz tijelo. Nakon
to je dugo promatrala njihove ruke, Sofi slegnu ramenima. Nigdje nije
vidjela ni nagovetaj upadljivo odsutne sfere.
Oseajui teinu kripteksa u depu svog dempera, Sofi pogleda
Langdona i Tibinga. Mukarci su se polako kretali. Bili su tek kod
treeg viteza. Izgledalo je da ni oni nisu imali sree. Ne elei da eka,
Sofi se okrete od njih i poe ka drugoj grupi vitezova.

389
 PRAETORIOUS

Dok je prelazila preko praznog sredita odaje, u sebi je ponavljala

stihove koje je proitala toliko puta da su sada odzvanjali u njenom
sjeanju.
U Londonu lei vitez koga je papa pokopao.
Plodove njegovog rada Sveti gnjev je snaao.
Traite sferu koja bi trebalo daje na njegovom grobu.
Ona govori o ruiastom mesu i osemenjenoj maternici.

Kada stie do druge grupe vitezova, Sofi otkri da je slina prvoj.

Svi su leali u donekle razliitim poloajima, nosei oklope i maeve.
Odnosno, svi izuzev desetog, posljednjeg, viteza.
urno mu prilazei, Sofi je zurila u njega.
Nije bilo jastuka. Nije bilo oklopa. Nije bilo tunike. Nije bilo maa.
"Roberte? Li?" pozvala ih je, a glas joj je odzvanjao po prostoriji.
"Ovdje neto nedostaje."
Obojica podigoe poglede i smjesta krenue ka njoj.
"Sfera?" uzbueno ree Tibing. take su mu odzvanjale u brzom
stakatu dok je urio preko prostorije. "Nedostaje li sfera?"
"Ne ba", ree Sofi, mrtei se na deseti grob. "ini se da nam
nedostaje itav vitez."
Kada stigoe do nje, obojica se zbunjeno zagledae u deseti grob.
Umjesto viteza koji lei na otvorenom, vidjeli su grob nalik zatvorenom
kamenom sanduku. Sanduk je bio trapezoidnog oblika, suavao se ka
dnu a irio ka vrhu, sa poklopcem u obliku krova.
"Zato se ovaj vitez ne vidi?" pitao je Langdon.
"Fascinantno", ree Tibing, gladei bradu. "Zaboravio sam na ovu
nepravilnost. Godinama nisam bio ovdje."
"Ovaj koveg", ree Sofi, "izgleda kao da ga je isklesao isti majstor i
to u isto vrijeme kao i ostalih devet grobova. Zato je onda ovaj vitez u
kovegu a ne vani?"
Tibing odmahnu glavom. "To je jedna od misterija ove crkve.

390
 PRAETORIOUS

Koliko ja znam, niko je do sada nije reio."

"Oprostite?" pozva ih ministrant, dolazei do njih uznemirenog
izraza lica. "Oprostite ako zvuim nekulturno, ali rekli ste da elite da
prospete pepeo, a izgleda kao da razgledate."
Tibing se namrti na mladia i okrete se ka Langdonu.
"Gospodine Ren, oigledno je da vam dobroinstvo vae obitelji
vie ne dozvoljava da ostanete kao ranije, tako da bi moda bilo bolje
da izvadimo pepeo i obavimo to."
Tibing se okrete ka Sofi. "Gospoo Ren?"
Sofi prihvati igru i iz depa izvue kripteks omotan konim
svitkom.
"E pa sada", Tibing se brecnu na mladia, "da li biste nas ostavili
nasamo?"
Ministrant se ne pomjeri. Izbliza je promatrao Langdona. "Vi ste
mi poznati."
Tibing prasnu. "Moda zato to gospodin Ren dolazi ovamo svake
godine!"
A moda zato, plaila se sada Sofi, to je vidio Langdona na
televizijskom prijenosu iz Vatikana prole godine.
"Nikada nisam upoznao gospodina Rena", tvrdio je ministrant.
"Grcite", utivo ree Langdon. "Mislim da smo se vi i ja sreli u
prolazu prole godine. Olac Nouls nas nije zvanino upoznao, ali
prepoznao sam vas kada smo uli. Znam da smo se nametnuli, ali da li
biste mi dali jo nekoliko minuta jer sam doputovao iz daleka kako bih
razasuo pepeo meu ovim grobovima." Langdon je govorio sa
ubedljivou dostojnom samog Tibinga.
Izraz lica ministranta sada postade jo nepoverljiviji. "Ovo nisu
grobovi."
"Molim?" ree Langdon.
"Naravno da jesu", ree Tibing. "to to govorite?"
Ministrant odmahnu glavom. "U grobovima se nalaze tijela. Ovo su

391
 PRAETORIOUS

oblija, kameni kipovi. Ispod njih se ne nalaze tijela."

"Ovo je grobnica!" uzviknu Tibing.
"Samo ako sudite po zastarelim udbenicima povijesti. Verovalo
se da je ovo grobnica ali se za vrijeme renoviranja pedesetih godina
otkrilo da nije."
Ponovno se okrete ka Langdonu. "I pretpostavljam da bi gospodin
Ren to trebalo da zna, s obzirom da je njegova obitelj otkrila ovu
injenicu."
Nastade nelagodna tiina.
Prekinuo ju je zvuk vrata koja su zalupila u dozidanom djelu
crkve.
"Mora da je to otac Nouls", ree Tibing. "Da odete da vidite?"
Ministrant nije bio siguran to da radi, ali se ipak vrati u
proirenje crkve, ostavljajui Langdona, Sofi i Tibinga da se sumorno
gledaju.
"Li", proaputa Langdon. "Nema tijela? O emu on to pria?"
Tibing je bio potpuno van sebe. "Ne znam. Uvijek sam mislio... ovo
mora da je mjesto koje traimo. Ne vjerujem da on zna o emu pria.
Nema nikakvog smisla!"
"Mogu li ponovno da vidim stihove?" upita Langdon.
Sofi iz depa izvue kripteks i paljivo ga predade Langdonu.
Langdon odmota komad koe, drei kripteks u ruci dok je
prouavao stihove. "Da, ova pjesma definitivno govori o grobu. Ne o
kipovima."
"Da li je mogue da stihovi grijee?" upita Tibing.
"Da li je mogue da je Jacques Sonijer nainio istu greku kao i
mi?"
Langdon razmisli o tome i odmahnu glavom. "Li, sam si rekao. Ovu
su crkvu izgradili templari, vojni ogranak Priorata. Neto mi govori da
bi Veliki majstor Priorata morao prilino dobro da zna da li su ovdje
sahranjeni vitezovi."

392
 PRAETORIOUS

Tibing je bio zapanjen. "Ali ovo mjesto je savreno." Ponovno se

okrenu ka vitezovima. "Mora da nam je neto promaklo!"

Ulazei u dozidani dio, ministrant se iznenadi kad vide da je

potpuno prazan. "Oe Nouls?" Znam da sam uo vrata, pomisli,
koraajui ka prednjem djelu sve dok ne ugleda ulaz.
Mrav ovjek u smokingu stajao je pored vrata, ekajui se po
glavi. Izgledalo je da se izgubio. Ministrant nervozno uzdahnu,
svaajui da je zaboravio da zakljua vrata kada je posjetioce pustio
unutra. Sada je nekakav jadnik uetao unutra pravo sa ulice, krenuo
ovjek na vjenanje, sudei po izgledu.
"ao mi je", viknu on, prolazei pored velikog stuba, "zatvoreno
je."
Iza sebe je zauo utanje tkanine. Prije nego to je stigao da se
okrene, glava mu polete unatrag i snana ruka se spusti preko njegovih
usta, priguujui vrisak. Ruka je bila bijela kao snijeg i mirisala je na
alkohol.
Vitki ovjek u smokingu leerno izvue veoma mali pitolj i uperi
ga pravo u mladievo elo.
Ministrant osjeti toplinu kako se razliva po njegovim preponama i
shvati da se upikio od straha.
"Dobro me sluaj", proaputa ovjek u smokingu. "Tiho e izai iz
ove crkve i trat e. Nee se zaustavljati. Je li jasno?"
Mladi klimnu najbolje to je mogao sa rukom preko usta.
"Ako pozove policiju..." ovjek u smokingu prisloni pitolj na
njegovo elo. "Pronai u te."
Sledee to mu je dolo do svijesti bilo je kako tri preko dvorita
bez ikakve namjere da se zaustavi sve dok ga noge ne izdaju.

393
 PRAETORIOUS

Poglavlje 86

Poput duha, Sajlas se tiho prikradao iza svoje mete. Sofi Nevo ga je
osjetila suvie kasno. Prije nego to je stigla da se okrene, Sajlas uperi
pitolj u njenu kraljenicu i snano je obgrli sa lea, privlaei je uz
svoje ogromno tijelo. Viknula je od iznenaenja. Tibing i Langdon se
okrenue, zapanjeni i preplaeni.
"to?..." Tibing se zagrcnu. "to si napravio Remiju?!"
"Jedino oko ega treba da se brinete jeste to", mirno ree Sajlas,
"da odem odavde sa kljunim kamenom." Misija je, kako ju je Remi
opisao, trebalo da bude jasna i jednostavna: Ui u crkvu, uzmi kljuni
kamen, i izai van; bez ubijanja, bez borbe.
vrsto drei Sofi, Sajlas spusti ruku sa njenih grudi na njen struk,
a potom je gurne u duboke depove na demperu, pretraujui ih.
Osjeti blagi miris njene kose. "Gdje je?" proaputao je. Kljuni kamen je
ranije bio u depu njenog dempera. Gdje je sada?
"Ovdje je", duboki Langdonov glas odjeknu sa drugog kraja
prostorije.
Sajlas se okrete i vide kako Langdon prua crni kripteks ispred
sebe, njiui ga naprijed-natrag poput matadora koji mami glupu
ivotinju.
"Spustite ga na pod", naredi Sajlas.
"Neka Sofi i Li prvo izau iz crkve", odgovori Langdon. "Vi i ja
moemo ovo sami da resimo."
Sajlas odgurnu Sofi i uperi pitolj u Langdona, kreui se ka njemu.
"Ni korak dalje", ree Langdon. "Ne dok oni ne izau."
"Niste u poziciji da postavljate uvjete."
"Ne bih se sloio." Langdon podie kripteks visoko iznad glave.
"Bez oklevanja u ga tresnuti o pod i razbit u staklenu posudu
unutra."
Iako se Sajlas podrugljivo nasmeja na prijetnju, osjeti val straha.

394
 PRAETORIOUS

Ovo nije oekivao. Uperi pitolj u Langdonovu glavu i potrudi se da mu

glas bude postojan kao ruka. "Nikada ne biste razbili kljuni kamen.
elite da pronaete Gral koliko i ja."
"Grijeite. Vi ga elite mnogo vie. Dokazali ste da ste spremni da
ubijete zbog njega."

Dvanaest metara odatle, virei iz dozidanog dijela crkve blizu

lunog prolaza, Remija Legaludcka uhvati panika. Manevar nije iao po
planu, i sa mjesta na kojem je stajao vidjelo se da Sajlas ne zna to dalje
da radi. Po nareenju Uitelja, Remi je zabranio Sajlasu da puca.
"Pustite ih da odu", ponovno zatrai Langdon, drei kripteks
visoko iznad glave i zurei u Sajlasov pitolj.
Monahove crvene oi se ispunie gnevom i nemoi, i Remi se ukoi
od straha pri pomisli da bi Sajlas mogao da puca u Langdona dok ovaj
dri kripteks. Kripteks ne smije da padne!
Kripteks je trebalo da bude Remijeva karta do slobode i bogatstva.
Prije neto vie od godinu dana, bio je samo pedesetpetogodinji sluga
u zamku Vilet, udovoljavao hirovima nepodnoljivog bogalja sir Lija
Tibinga. A tada mu je iznet nevjerojatan prijedlog. Remijeva
povezanost sa sir Lijem Tibingom najboljim poznavaocem povijesti
Grala na svijetu - imala je da mu donese sve o emu je ikada sanjao u
ivotu. Od tada, svaki trenutak koji je proveo u zamku Vilet vodio ga je
upravo dovde.
Toliko sam blizu, rekao je sam sebi, zavirujui u svetilite Crkve
hrama i gledajui u kljuni kamen u ruci Roberta Langdona. Ako ga
Langdon ispusti, sve e biti izgubljeno.
Da li sam spreman da se osobno pojavim? Uitelj je to izriito
zabranio. Remi je jedini koji zna Uiteljev identitet.
"Da li ste sigurni da elite da Sajlas izvri ovaj zadatak?" pitao je
Remi Uitelja prije manje od pola sata, nakon to je dobio nareenja da
ukrade kljuni kamen. "I sam sam sposoban za to."
Uitelj je bio odluan. "Sajlas nam je dobro posluio za etvoricu
vrhovnika Priorata. On e povratiti kljuni kamen. Ti mora da ostane

395
 PRAETORIOUS

anoniman. Ako te ostali vide, morat emo da ih uklonimo, a ve je

dovoljno ubojstava. Krij svoje lice."
Moje e se lice promijeniti, pomisli Remi. Pomou one sume koju si
mi obeao, postat u potpuno novi ovjek. Operacija je mogla da izmjeni
ak i otiske prstiju, rekao mu je Uitelj. Uskoro e biti slobodan - jo
jedno neprepoznatljivo, lijepo lice koje upija suneve zrake na plai.
"Razumijem", rekao je Remi. "Pomagau Sajlasu iz sjene."
"Meu nama, Remi", Uitelj mu je rekao, "grob koji traimo nije u
Crkvi hrama. Stoga se nemoj plaiti. Na pogrenom su mjestu."
Remi je bio zapanjen. "A vi znate gdje se nalazi grob?"
"Naravno. Kasnije u ti rei. Za sada, mora da dela brzo. Ako se
dosjete gdje je pravi grob i odu iz crkve prije nego to uzme kripteks,
mogli bismo zauvijek izgubiti Gral."
Remi nije davao ni pet para za Gral. Jedino ga se ticalo to to je
Uitelj odbijao da ga isplati prije nego to pronau Gral. Remiju bi se
zavrtelo u glavi svaki put kada bi posmislio na novac koji e uskoro
imati. Treina od dvadeset milijuna eura. Vie nego dovoljno da zauvijek
nestanem. Zamiljao je gradie na Azurnojobali, gdje je planirao da ivi
do kraja ivota sunajui se i putajui druge da ga slue, za promjenu.
Ovog trenutka, meutim, u Crkvi hrama, uz Langdona koji je
prijetio da e razbiti kljuni kamen, Remijeva budunost je bila
ugroena. Nije mogao da podnese pomisao da je dospio ovoliko blizu
da bi sada sve izgubio, i stoga donese odluku da reagira smjelo. Pitolj
koji je drao u ruci bila je malokalibarska meduza koja se lako sakrije,
ali veoma ubojita na maloj udaljenosti.
Istupivi iz sjene, Remi ue u krunu odaju i uperi pitolj pravo u
Tibingovu glavu. "Stari, dugo sam ekao da ovo uradim."

Srce sir Lija Tibinga gotovo da je stalo kada ugleda Remija sa

uperenim pitoljem. to on to radi! Tibing prepozna vlastiti siuni
meduza pitolj kojeg je drao, zakljuanog, u pretincu u kolima radi
samozatite.
"Remi?" promuca Tibing u oku. "to se dogaa?"

396
 PRAETORIOUS

Langdon i Sofi izgledali su jednako okirano. Remi obie Tibinga i

zari mu pitolj u lea, tono ispod srca.
Tibing osjeti kako mu se miii gre od straha. "Remi, ja ne..."
"Pojednostavit u", brecnu se Remi, promatrajui Langdona preko
Tibingovog ramena. "Spustite kljuni kamen na pod, ili u povui
obara."
Istog trenutka, Langdon kao da se paralisao. "Kljuni kamen za vas
nema nikakvu vrijednost", promucao je. "Ne moete ga nikako
otvoriti."
"Uobraene budale", podsmehnu se Remi. "Zar niste primijetili da
sam vas noas sluao dok ste razgovarali o stihovima? Sve to sam uo,
podijelio sam sa ostalima. Sa ostalima koji znaju vie od vas. ak i ne
traite na pravom mjestu. Grob za kojim tragate se nalazi na sasvim
drugoj lokaciji!"
Tibing osjeti kako ga obuzima panika. to on to govori!
"Zato vi elite Gral?" upita Langdon. "Da biste ga unitili? Prije
Kraja dana?"
Remi se obrati monahu. "Sajlase, uzmi kljuni kamen od
gospodina Langdona."
Kada monah krenu ka njemu, Langdon koraknu unatrag, podiui
visoko kljuni kamen. Izgledalo je da je potpuno spreman da ga zavitla
o pod.
"Radije u ga razbiti", ree Langdon, "nego da ga vidim u
pogrenim rukama."
Tibinga preplavi val uasa. Njegovo ivotno djelo iezavalo je
pred njegovim oima. Svi njegovi snovi samo to se nisu rasprili.
"Roberte, ne!" uzviknu Tibing. "Nemoj! Dri Gral! Remi ne bi
nikada pucao u mene. Znamo se deset..."
Remi nacilja u tavanicu i povue obara. Za tako malo oruje
pucanj je bio nevjerojatno glasan, odjekujui poput grmljavine unutar
kamene komore.
Svi se ukipie.

397
 PRAETORIOUS

"Ne alim se", ree Remi. "Sljedei ide u njegova lea. Predajte
kljuni kamen Sajlasu."
Langdon nevoljko prui kripteks. Sajlas koraknu ka njemu i uze ga,
crvenih oiju uarenih od samozadovoljstva koje mu je pruala osveta.
Spusti kljuni kamen u dep svoje mantije i odmaknu se, jo uvijek
drei Langdona i Sofi na nianu.
Tibing osjeti kako se Remijeva ruka vrsto stee oko njegovog
vrata kad sluga poe da se povlai ka izlazu, vukui ga za sobom,
pitolja jo uvijek vrsto prislonjenog na njegova lea.
"Pustite ga", zatrai Langdon.
"Vodimo gospodina Tibinga da se malo provoza", ree Remi, jo
uvijek se povlaei. "Ako pozovete policiju, umrijet e. Ako se umeate
na bilo koji nain, umrijet e. Jasno?"
"Uzmite mene", ree Langdon, guei se od napetosti trenutka.
"Pustite Lija."
Remi se nasmeja. "Ne slaem se. On i ja smo mnogo toga lijepog
proiveli zajedno. Pored toga, jo bi se mogao pokazati korisnim."
Sajlas takoer poe da se povlai, drei Langdona i Sofi na nianu
dok je Remi odvlaio Tibinga ije su se take vukle za njim.
Sofi upita, mirnim glasom: "Za koga radite?"
Pitanje natjera Remija da se podrugljivo osmehne. "Iznenadili
biste se, gospoice Nevo."

398
 PRAETORIOUS

Poglavlje 87

Kamin u salonu zamka Vilet bio je hladan, ali Kole je ipak hodao
naprijed-natrag ispred njega dok je itao izvjetaje koji su faksom stigli
iz Interpola.
Tako neto uope nije oekivao.
Andre Vjerne je, sudei prema zvaninim podacima, bio uzoran
graanin. Nije imao dosje u policiji - nije imao ak ni kaznu za
parkiranje. kolovan u privatnoj koli i na Sorboni, stekao je diplomu
cum laude iz meunarodnih financija. Interpol je tvrdio da se Verneovo
ime pojavljivalo s vremena na vrijeme u novinama, ali uvijek u
pozitivnom svijetlu. Kako su podaci govorili, sudjelovao je u
osmiljavanju sigurnosnih mjera zbog kojih je Cirika depozitna banka
prednjaila u hipermodernom svijetu elektronske sigurnosti. Podaci sa
njegove kreditne kartice su ga prikazivali kao ljubitelja knjiga o
umjetnosti, skupih vina i klasine muzike uglavnom Bramsa u
kojoj je, kako je izgledalo, uivao na izuzetno modernom stereo
sistemu koji je kupio prije nekoliko godina.
Nita, uzdahnu Kole.
Jedino upozorenje koje je stiglo iz Interpola te noi bili su otisci
prstiju Tibingovog sluge. Glavni operativac ekipe kriminalistike
tehnike itao je izvjetaj udobno zavaljen u stolici na drugom kraju
prostorije.
Kole ga pogleda. "Ima li neega?"
ovjek slegnu ramenima. "Otisci pripadaju Remiju Legaludeku.
Sitna riba. Nita ozbiljno. Izgleda daje bio izbaen sa fakulteta zato to
je prespojio ice kako bi besplatno telefonirao... traen zbog kraa i
provala. Nije platio bolniki raun za hitnu traheotomiju." Podie
pogled, hihoui se. "Alergian na kikiriki."
Kole klimnu glavom, sjeajui se policijske istrage u restoranu koji
na svom meniju nije napomenuo da se u iliju nalazi ulje kikirikija.
Muterija je umrla za stolom od anafilakti?kog oka poslije samo
jednog zalogaja.

399
 PRAETORIOUS

"Legaludek vjerojatno ivi ovdje kako ga ne bi uhitili." Izgledalo je

da to zabavlja operativca. "Njegova sretna no."
Kole uzdahnu. "U redu, bolje da prosledi ove informacije
kapetanu Fau."
Ovaj otie ba kad drugi agent ekipe kriminalistike tehnike ulete
u prostoriju. "Porunie! Otkrili smo neto u ambaru."
Sudei po zabrinutom izrazu na njegovom licu, porunik je mogao
samo da nagaa. "Le."
"Ne, gospodine. Neto manje..." oklijevao je, "oekivano."
Trljajui oi, Kole poe za agentom do ambara. Kad uoe u
zaguljiv, peinoliki prostor, agent pokaza ka sreditu prostorije,
odakle su se drvene ljestve penjale visoko do krovnih greda, oslonjene
o ivicu tavana za sijeno izdignutog visoko iznad tla.
"Ljestve nisu ranije bile ovdje", ree Kole.
"Nisu, gospodine. Ja sam ih postavio. Tragali smo za otiscima
pored rolsa kada sam ugledao ljestve kako lee na tlu. Preke na njima
su bile istroene i blatnjave. Ove ljestve se redovno koriste. Visina
tavana za sijeno odgovarala je visini ljestava, pa sam ih podigao i
popeo se da pogledam."
Kole se zagleda prema tavanu. Netko se tamo penje redovno?
Odozdo se inilo da je tavan prazna platforma, pa ipak njegov najvei
dio nije se vidio. Stariji agent ekipe kriminalistike tehnike pojavi se na
vrhu ljestava, gledajui nanie. "Ovo definitivno treba da vidite,
porunice", ree on, maui rukom u gumenoj rukavici i pokazujui
Koleu da se popne.
Umorno klimnuvi, Kole prie ljestvama i uhvati se za donje
preke. Ljestve su bile stari model koji se suavao ka vrhu. Dok se
penjao, noga mu umalo skliznu sa tanke preke. Ambar ispod njega se
zavrte. Sada na oprezu, Kole nastavi, konano stigavi do vrha. Agent
iznad njega se nagnu, nudei mu ruku. Kole je zgrabi i trapavo se
prebaci na platformu.
"Ovamo", ree agent ekipe kriminalistike tehnike, pokazujui ka
udaljenom kraju besprekorno istog tavana. "Imamo samo jednu vrstu

400
 PRAETORIOUS

otisaka ovdje gore. Uskoro emo ih identificirati."

Kole je kiljio pri slabom svijetlu ka udaljenom zidu. to, zaboga?
Smjetena uz naspramni zid, gnezdila se sloena kompjuterska radna
stanica dva kuita, ravan monitor sa zvunicima, niz hard diskova i
multikanalska audio konzola koja je, kako se inilo, imala sopstveno
napajanje.
Zato bi zaboga itko radio ak ovdje gore? Kole se priblii
spravama.
"Jeste li ispitali sistem?"
"To je stanica za prislukivanje."
Kole se okrete. "Prismotra?"
Agent klimnu glavom. "Veoma napredna prismotra." Pokazao je na
dugi montani sto pretrpan elektronskim dijelovima, priru?nicima,
alatkama, icama, lemilicama i raznim sofisticiranim komponentama.
"Netko oigledno zna to radi. Vei dio ove opreme je na nivou opreme
koju mi koristimo. Minijaturni mikrofoni, fotoelektrine
samonapajajue elije, RAM ip visokog kapaciteta. Ima ak i neke od
onih novih nano-drajva."
Kole je bio impresioniran.
"A ovo je itav ureaj", ree agent, pruajui Koleu spravu ne
mnogo veu od depnog digitrona. Sa nje je visila ica dugaka
tridesetak centimetara, na ijem kraju se nalazio tanki komad folije
veliine potanske marke. "Baza je sistem za snimanje zvuka sa hard
diskom velikog kapaciteta, sa baterijom koja se puni. Taj komad folije
na kraju ice jeste kombinacija mikrofona i fotoelektrine baterije."
Koleu su ovakvi ureaji bili dobro poznati. Takvi mikrofoni nalik
foliji, sa fotoelijom, prije nekoliko godina su predstavljali udo
tehnike. Hard disk koji slui za snimanje privrstio bi se iza lampe, na
primjer, a njegov mikrofon nalik foliji bi se uklopio u stalak lampe i
prebojao da se stopi sa podlogom. Dokle god je mikrofon bio
postavljen tako da prima nekoliko sati suneve svjetlosti dnevno,
fotoelije su iznova punile sistem. Takvi ureaji su omoguavali
neprekidno prislukivanje.

401
 PRAETORIOUS

"Metoda prijema?" upita Kole.

Agent pokaza na izolovanu icu koja se protezala iza kompjutera,
uz zid, izlazei kroz rupu na krovu ambara. "Jednostavni radio-valovi.
Mala antena nalazi se na krovu."
Kole je znao da se ovakvi ureaji za prislukivanje obino
postavljaju u uredima i da se aktiviraju na glas kako bi utedjeli
prostor na hard disku. Tokom dana se snimaju razgovori dok se
kompresovani audio fajlovi alju nou kako ne bi bili otkriveni. Nakon
slanja, hard disk bi se automatski obrisao i bio spreman za istu
proceduru narednog dana.
Kole podie pogled ka polici na kojoj se nalazilo nekoliko stotina
audio kaseta, obeleenih datumima i brojevima. Nekoje bio veoma
zauzet. Ponovno se okrenu ka agentu. "Imate li ikakvu predstavu o
tome koga su prislukivali?"
"Pa, porunie", ree agent, prilazei kompjuteru i pokreui neki
program. "To je najudnije od svega..."

402
 PRAETORIOUS

Poglavlje 88

Langdon se osjeao potpuno iscrpljeno dok su on i Sofi preskakali

preko rampe za ulazak na stanicu podzemne eljeznice kod Crkve
hrama i trali sve dublje u prljavi labirint tunela i perona. Krivica ga je
izjedala.
Ja sam uvalio Lija u ovo, i sada je u ogromnoj opasnosti.
To to je Remi bio umijean, iako okantno, ipak je imalo smisla.
Tko god da je tragao za Gralom, ukljuio je nekoga iznutra. Okrenuli su
se Tibingovom domu iz istog razloga kao i ja. Tokom itave povijesti,
oni koji su posedovali znanje o Gralu uvijek su bili na meti i lopova i
znanstvenika. injenica da su Tibinga sve vrijeme imali na oku trebalo
je da smanji Langdonov osjeaj krivice. Nije pomoglo. Moramo da
pronaemo Lija i da mu pomognemo. Odmah.
Langdon je pratio Sofi do perona odakle je polazila kruna linija ka
zapadu. Sofi pouri do govornice da pozove policiju, usprkos
Remijevom upozorenju. Langdon sjede na prljavu klupu, ophrvan
kajanjem.
"Najbolji nain da pomognemo Liju", govorila je Sofi dok je birala
broj, "jeste da odmah obavestimo londonsku policiju. Vjeruj mi."
Langdon se isprva nije sloio sa ovom idejom, ali kada su poeli da
razmatraju to im je dalje initi, Sofina ideja poela je da dobija na
smislu. Tibing je za sada bio siguran. ak i ako su Remi i ostali znali
gdje se nalazi grob viteza, jo uvijek bi im mogla zatrebati Tibingova
pomo da otkriju na to sfera upuuje. Langdona je brinulo to e se
dogoditi nakon to pronau mapu koja vodi do Grala. Li e postati
ogromna smetnja.
Ako je uope imao anse da pomogne Liju, ili da ikada ponovno
ugleda kljuni kamen, Langdon je morao prvi da stigne do groba viteza.
Na alost, Remi je bio u velikoj prednosti.
Sofi je imala zadatak da uspori Remija.
Langdon da pronae pravi grob.
Sofi e Remiju i Sajlasu natovariti na vrat londonsku policiju, to

403
 PRAETORIOUS

e ih primorati da se kriju. Jo bolje bi bilo da ih uhite. Langdonov plan

je bio manje izvjestan - odvesti se podzemnom eljeznicom do Kings
koleda koji se nalazio u blizini, uven po svojoj elektronskoj bazi
podataka iz oblasti teologije. Vrhunska istraivaka alatka, uo je
Langdon. Trenutni odgovori na svatko pitanje iz oblasti religije. Pitao
se to e baza podataka moi da im kae o 'vitezu koga je papa
pokopao'.
Ustade i pone nervozno da koraa, elei da vlak to prije stigne.

U govornici, Sofi konano uspije da stupi u vezu sa londonskom

policijom.
"Stanica Snou Hil", ree slubenik na centrali. "Kome da prosledim
va poziv?"
"elim da prijavim otmicu." Sofi je umela da govori precizno i
saeto.
"Vae ime, molim?"
Sofi zastade. "Agent Sofi Nevo iz francuske Sudske policije."
Zvaninost je ostavila eljeni uinak. "Trenutak, gospoo. Samo da
vas spojim sa detektivom."
Dok je ekala, Sofi se pitala da li e policija uope povjerovati u
njen opis Tibingovih otmiara. ovjek u smokingu. Ima li ita lake nego
uhvatiti takvog osumnjienog? ak i ako se presvue, Remi ostaje u
drutvu albino monaha. Nemogue ih je promaiti. tovie, imali su
taoca i nisu mogli da se voze javnim prevozom. Pitala se koliko
dugakih jaguara moe biti u Londonu.
inilo se da je spajanje Sofi sa detektivom trajalo itavu vjenost.
Hajde!
ula je kako veza krka i zuji, kao da je prebacuju na drugi lokal.
Prolo je petnaest sekundi.
Konano se javi muki glas. "Agente Nevo?"
Zapanjena, Sofije istog trenutka prepoznala taj osorni glas.

404
 PRAETORIOUS

"Agente Nevo", nastavi Bezu Fa, "Gdje se do avola nalazite?"

Sofi je bila bez teksta. Kapetan Fa je oigledno zahtijevao od
telefonske centrale londonske policije da ga obavijesti ako ih Sofi
pozove.
"Sluajte", Fa ree, obraajui joj se na francuskom, bez suvinih
rijei. "Noas sam nainio uasnu pogreku. Robert Langdon nije kriv.
Sve optube protiv njega su odbaene. Ipak, oboje ste u opasnosti.
Morate da se vratite."
Sofi je zinula od iznenaenja. Nije imala pojma kako da odgovori.
Fa nije ovjek koji se tek tako izvinjava.
"Niste mi rekli", nastavi Fa, "da vam je Jacques Sonijer djed.
Potpuno sam spreman da preem preko vae nanje neposlunosti
zbog emocionalnog stresa pod kojim mora da se nalazite. Meutim, vi i
Langdon sada se obratite najblioj stanici policije u Londonu kako bi
vam pruili utoite."
On zna da sam u Londonu? to jo Fa zna? Sofi je u pozadini ula
zvuke nalik buenju. Takoer je ula i neobino krckanje veze. "Da li
pokuavate da odredite odakle dolazi ovaj poziv, kapetane?"
Faov glas je sada bio otar. "Vi i ja moramo da suraujemo,
agente Nevo. Oboje moemo mnogo da izgubimo. Ovo je nain da
smanjimo tete. Napravio sam greku u prosuivanju sino i ukoliko ta
greka bude za posledicu imala smrt amerikog profesora i kriptografa
Sudske policije, moja karijera je okonana. Pokuavam da vas vratim
na sigurno ve posljednjih nekoliko sati."
Topao zrak se irio stanicom dok se vlak pribliavao uz priguenu
buku. Sofi je nameravala da se ukrca. Langdon isto.
"ovjek koga traite je Remi Legaludek", ree Sofi. "On je Tibingov
sluga. Upravo je oteo Tibinga u Crkvi hrama i..."
"Agente Nevo!" zaurla Fa dok je vlak tutnjei ulazio u stanicu. "O
tome se ne raspravlja preko nezatiene linije. Vi i Langdon ete se
odmah javiti policiji. Za svoje dobro! Ovo je direktno nareenje!"
Sofi spusti slualicu i sa Langdonom jurnu ka vlaku.

405
 PRAETORIOUS

Poglavlje 89

Besprekorno ista kabina Tibingovog Hokera sada je bila

prekrivena metalnim opiljcima i mirisala na kompresovani zrak i
propan. Fa je sve ljude poslao van i sjedio sam sa svojim piem i
tekom drvenom kutijom koju je pronaao u Tibingovom sefu.
Preao je prstom preko intarzije u obliku rue i podigao ukraeni
poklopac. Unutra je pronaao kameni cilindar sa brojanicima na
kojima su se nalazila slova. Pet brojanika bilo je namjeteno da
pokazuje rije SOFIA. Fa je dugo zurio u tu rije, a potom je podigao
cilindar sa jastuka na kojem je leao i paljivo pregledao svaki njegov
centimetar. Zatim, povlaei polako krajeve cilindra, skinu jedan dio.
Cilindar je bio prazan.
Fa ga poloi natrag u kutiju i odsutno se zagleda kroz prozor
mlanjaka, u unutranjost hangara, razmiljajui o svom kratkom
razgovoru sa Sofi, kao i o informaciji koju je dobio od ekipe
kriminalistike tehnike u zamku Vilet.
Zvono telefona tre ga iz misli. Bila je to centrala Sudske policije.
Slubenik se izvinjavao. Predsjednik Cirike depozitne banke stalno je
zvao, i iako mu je nekoliko puta bilo reeno da je kapetan poslovno u
Londonu, zvao je ponovno i ponovno. Nimalo oduevljen, Fa ree
slubeniku da mu proslijedi poziv.
"Gospodine Vjerne", ree Fa, prije nego to je ovaj stigao i da
progovori, "ao mi je to vam se nisam ranije javio. Bio sam zauzet.
Kao to sam obeao, ime vae banke nije se pojavilo u medijima. Dakle,
to vas sada tono mui?"
Vjerne zabrinuto ispria Fau kako su Langdon i Sofi iznijeli malu
drvenu kutiju iz banke i potom ga primorali da im pomogne da
pobjegnu. "Potom, kada sam na radiju uo da su kriminalci", govorio je
Vjerne, "zaustavio sam vozilo i zahtijevao da mi vrate kutiju, ali su me
oni napali i ukrali kamion."
"Brinete se za drvenu kutiju", ree Fa, promatrajui intarziju rue
na kutiji i ponovno paljivo podiui poklopac kako bi pogledao bijeli
cilindar. "Moete li da mi kaete to se nalazilo u kutiji?"

406
 PRAETORIOUS

"Sadrina je nebitna", odvrati Vjerne. "Brine me reputacija moje

banke. Nikada nismo imali pljaku. Nikada. Ako ne budem uspio da
povratim imovinu u ime svog klijenta, to e nas unititi."
"Rekli ste da su agent Nevo i Robert Langdon imali lozinku i klju.
Zato kaete da su kutiju ukrali?"
"Oni su veeras ubili ljude. Kao i dedu Sofi Nevo. Do kljua i
lozinke su oigledno doli na nepoten nain."
"Gospodine Vjerne, moji su ljudi provjerili vae poreklo i vaa
interesiranja. Oito je da ste izuzetno kulturan i prefinjen ovjek.
Pretpostavljam da ste takoer i astan ovjek. Kao to sam i ja. S
obzirom na to, dajem vam svoju rije komandanta Sudske policije da se
vaa kutija, kao i reputacija vae banke, nalaze u sigurnim rukama."

407
 PRAETORIOUS

Poglavlje 90

Visoko na tavanu za sijeno zamka Vilet, Kole je, zapanjen, zurio u

monitor.
"Ovaj sistem prislukuje sve ove lokacije?"
"Da", ree agent. "Izgleda da su podaci prikupljani ve godinama."
Kole ponovno proita spisak, bez rijei.
KOLBER SOSTAK - Predsjednik Ustavnog savjeta
AN SAF - Kustos, Muzej Jeu de Paume
EDUAR DEROER - Vii arhivar, Biblioteka Miteran
JACQUES SONIJER - Kustos, Muzej Luvr
MICHEL BRETON - Predsjednik DA-a (francuske obavjetajne
slube)
Agent pokaza na ekran. "Broj etiri nas oigledno najvie zanima."
Kole odsutno klimnu. I sam je to odmah primijetio. Jacquesa
Sonijera su prislukivali. Ponovno pogleda ostatak liste. Kako je itko
uope mogao da prislukuje sve te istaknute ljude? "Jeste li presluali
neke od audio fajlova?"
"Nekoliko. Ovo je jedan od posljednjih." Agent pritisnu nekoliko
tipki na kompjuteru. Zvunici zapucketae i oivee. "Capitaine, un
agent du Dpartement de Cryptographie est arriv."
Kole nije vjerovao svojim uima. "To sam ja! To je moj glas!"
Potom se sjeti da je sjedio za Sonijerovim radnim stolom i da je pozvao
Faa koji se nalazio u Velikoj galeriji kako bi ga upozorio da Sofi Nevo
dolazi.
Agent klimu glavom. "Veliki dio nae veeranje istrage u Luvru
mogao je da se uje ukoliko je bilo zainteresiranih da sluaju."
"Jeste li poslali nekoga da pronae prisluni ureaj?"
"Nema potrebe. Znamo tono gdje se nalazi." Agent ode do gomile
starih beleaka i nacrta na radnom stolu. Odabra jednu stranicu i prui

408
 PRAETORIOUS

je Koleu. "Da li vam izgleda poznato?"

Kole je bio zapanjen. Drao je fotokopiju starog ematskog
dijagrama, koji je prikazivao primitivnu napravu. Nije mogao da
proita rukom pisane oznake na talijanskom, pa ipak je znao u to
gleda - u model potpuno razraenog srednjovekovnog francuskog
viteza.
Viteza koji je stajao na Sonijerovom stolu!
Koleov pogled poe ka marginama fotokopije, na kojima je netko
crvenim tankim markerom nakrabao napomene. Napomene su bile na
francuskom i izgledalo je da govore o tome kako na najbolji nain
ubaciti prisluni ureaj u viteza.

409
 PRAETORIOUS

Poglavlje 91

Sajlas je sjedio na suvozakom sjeditu parkiranog jaguara, u

blizini Crkve hrama. Ruka mu se znojila dok je drao kljuni kamen i
ekao da Remi u stranjem djelu vee Tibinga konopcem koji su
pronali u prtljaniku.
Naposljetku, Remi se pojavi iz zadnjeg dijela, obie oko kola i
kliznu na vozako sjedite pored Sajlasa.
"Vezan?" upita Sajlas.
Remi se zakikota, otresajui kapljice kie i bacajui pogled preko
ramena, kroz sputenu pregradu, na sklupanog Lija Tibinga, koji se
jedva vidio u tami stranjeg dijela. "Ne ide on nikuda."
Sajlas u Tibingove priguene uzvike i shvati da je Remi
upotrijebio staru lepljivu traku kako bi mu zapuio usta.
"Ferme ta gueule!" viknu Remi preko ramena. Naginjui se ka
komplikovanoj komandnoj tabli, Remi pritisnu dugme. Neprozirna
pregrada se podie iza njih, odsecajui ih od zadnjeg dijela. Tibing
nestade, a njegov glas bi uguen. Remi pogleda Sajlasa. "Dovoljno sam
dugo sluao njegovo bijedno cviljenje."

Nekoliko minuta kasnije, dok je dugaki jaguar klizio ulicama,

Sajlasov mobilni telefon zazvoni. Uitelj. Uzbueno se javi. "Halo?"
"Sajlase", zau se poznati Uiteljev francuski naglasak, "laknulo mi
je to ti ujem glas. To znai da si siguran."
Sajlasu je takoer laknulo to uje Uitelja. Proli su sati i
operacija je znatno skrenula sa kursa. Sada je, napokon, izgledalo da se
vratila na pravi put. "Imam kljuni kamen."
"To je odlina vijest", ree mu Uitelj. "Da li je Remi sa tobom?"
Sajlas se iznenadi kad u da Uitelj oslovljava Remija po imenu.
"Da. Remi me je oslobodio."
"Kao to sam mu naredio. Jedino mi je ao to si toliko dugo morao

410
 PRAETORIOUS

da trpi zarobljenitvo."
"Fizika neprijatnost nije od znaaja. Vano je da je kljuni kamen
na."
"Da. Smjesta moram da ga dobijem. Vrijeme je od presudnog
znaaja."
Sajlas je sa nestrpljenjem elio da se naposljetku i osobno
susretne sa Uiteljem. "Da, gospodine, bie mi ast."
"Sajlase, elio bih da mi ga Remi donese."
Remi? Sajlas je bio kao pokisao. Nakon svega to je napravio za
Uitelja, vjerovao je da e on biti taj koji e mu predati kljuni kamen.
Uitelju je drai Remi?
"Osjeam tvoje razoaranje", ree Uitelj, "to mi govori da ne
shvaa moju namjeru." Snizi glas do apata. "Mora vjerovati da bih
mnogo radije primio kljuni kamen od tebe - Bojeg ovjeka a ne
kriminalca - ali moram da se pozabavim Remijem. Ogluio se o moja
nareenja i nainio teku pogreku koja je ugrozila itavu nau misiju."
Sajlasa prooe marci i pogleda Remija. Otmica Tibinga nije bila
dio plana, i bit e problem to sa njim.
"Ti i ja smo Boji ljudi", aputao je Uitelj. "Ne smijemo skrenuti sa
naeg puta." Nastade zlosutna pauza na drugoj strani. "Samo iz tog
razloga u zatraiti od Remija da mi donese kljuni kamen. Da li
razumije?"
Sajlas je osjeao gnjev u Uiteljevom glasu i bio je iznenaen to
takav ovjek ne pokazuje vie razumijevanja. Nije se moglo izbjei da se
on pojavi osobno, mislio je Sajlas. Remi je napravio ono to je morao.
Spasio je kljuni kamen. "Razumijem", uspije da prozbori.
"Dobro. Radi vlastite sigurnosti, mora odmah da se skloni sa
ulice. Policija e uskoro tragati za limuzinom, a ne elim da te uhvate.
Opus Dei ima rezidenciju u Londonu, zar ne?"
"Naravno."
"I tamo si dobrodoao?"
"Kao brat."

411
 PRAETORIOUS

"U tom sluaju, idi tamo i ostani sakriven. Pozvat u te onog

trenutka kad budem dobio kljuni kamen i kad se budem pozabavio
svojim trenutnim problemom."
"Vi ste u Londonu?"
"Uradi kako kaem, i sve e biti u redu."
"Da, gospodine."
Uitelj duboko uzdahnu, kao da je ono to mu predstoji bilo
izuzetno neprijatno. "Vrijeme je da razgovaram sa Remijem."
Sajlas prui telefon Remiju, slutei da je to moda posljednji poziv
koji e Remi Legaludek ikada primiti.

Dok je uzimao telefon, Remi je znao da ovaj jadni, uvrnuti monah

nema pojma kakva ga je sudbina ekala sada, nakon to je posluio
svojoj svrsi.
Uitelj te je iskoristio, Sajlase.
A tvoj biskup je samo pion.
Remi se jo uvijek divio Uiteljevoj moi uvjeravanja. Biskup
Aringarosa je u sve povjerovao. Zasljepilo ga je sopstveno oajanje.
Aringarosa je suvie elio da vjeruje. Iako se Remiju nije naroito
sviao Uitelj, osjeao je ponos to je uspio da zadobije njegovo
povjerenje i toliko mu pomogne. Zasluio sam svoju plau.
"Sluaj paljivo", ree Uitelj. "Odvezi Sajlasa do zgrade sekte Opus
Dei i ostavi ga nekoliko ulica dalje. Potom se odvezi do parka svetog
Jamesa. On se nalazi pored Parlamenta i Big Bena. Moe da parkira
limuzinu na Hors Gards Parejd. Tamo emo razgovarati."
Rekavi to, prekinu vezu.

412
 PRAETORIOUS

Poglavlje 92

Katedra za teologiju i studije religije Kings koleda, koji je 1829.

godine osnovao kralj George IV, smetna je uz Parlament, na imanju
koje im je u tu svrhu poklonila Kruna. Katedra za studije religije Kings
koleda ne samo da je znamenita po svom 150-godinjem iskustvu u
nastavi i istraivakom radu, nego i po tome to je 1982. godine
osnovala Istraivaki institut za sistematsku teologiju, koji sadri
jednu od najkompletnijih i elektronski najsavremenijih istraivakih
biblioteka iz oblasti religije na svijetu.
Langdon je jo uvijek bio potresen kada se zajedno sa Sofi sklonio
sa kie i uao u biblioteku. Osnovna istraivaka biblioteka izgledala je
upravo kao to ju je Tibing opisao - dramatina osmougaona prostorija
kojom je dominirao ogroman okrugli sto za kojim bi se udobno mogli
smjestiti kralj Artur i njegovi vitezovi, da na njemu nije bilo dvanaest
kompjutera sa ravnim monitorima. Na drugom kraju prostorije,
deurna bibliotekarka je upravo sebi sipala aj, zapoinjui svoj radni
dan.
"Prekrasno jutro", ree ona veselim britaskim akcentom,
ostavljajui aj i prilazei im. "Mogu li vam biti od pomoi?"
"Hvala, da", odgovori Langdon. "Ja sam..."
"Robert Langdon." Ona se prijatno nasmijei. "Znam tko ste."
Za trenutak, Langdon se uplai da je Fa objavio potjernicu za njim
i na engleskoj televiziji, ali bibliotekarkin osmjeh je govorio drugaije.
Langdon se jo uvijek ne bjee navikao na ovakve trenutke
neoekivane popularnosti. S druge strane, ukoliko bi bilo tko na itavoj
kugli zemaljskoj mogao da ga prepozna, onda je to sigurno
bibliotekarka u nekoj biblioteci za studije religije.
"Pamela Getum", predstavi se bibliotekarka, pruajui mu ruku.
Imala je srdano, ueno lice i prijatan zvonak glas, naoale sa debelim
staklima u ronatom okviru koje su joj visile oko vrata.
"Drago mi je", ree Langdon. "Ovo je moja prijateljica Sofi Nevo."
Dvije ene se pozdravie, i Pamela Getum se istog trenutka

413
 PRAETORIOUS

ponovno okrenu ka Langdonu. "Nisam znala da ete doi."

"Nismo ni mi. Ukoliko to nije problem, zaista bi nam trebala vaa
pomo da doemo do odreenih informacija."
Pamela Getum se premjesti sa noge na nogu. "Nae usluge su
dostupne samo ukoliko se najavite i zatraite odobrenje, osim,
naravno, ukoliko niste gost nekoga od predavaa na koledu."
Langdon odmahnu glavom. "Plaim se da smo doli nenajavljeno.
Moj prijatelj vas veoma cijeni. Sir Li Tibing." Langdon osjeti tugu dok je
izgovarao ime. "Britanski kraljevski povjesniar."
Bibliotekarka se razvedri, smejui se. "Zaboga, da. Kakva osoba.
Fanatik! Svaki put kada doe, uvijek isti pravac istraivanja. Gral. Gral.
Gral. Kunem se da e radije umrijeti nego odustati od svoje potrage."
Ona namignu. "Vrijeme i novac doputaju tako divan luksuz, zar ne?
Pravi Don Kihot."
"Moete li nam ikako pomoi?" upita Sofi. "Veoma je vano."
Pamela Getum pogleda po praznoj biblioteci i potom im oboma
namignu.
"Pa, ne mogu da tvrdim da sam previe zauzeta, zar ne? Ukoliko se
prijavite, pretpostavljam da nitko nee imati nita protiv. to vas je
zanimalo?"
"Pokuavamo da pronaemo jedan grob u Londonu."
Pamela Getum izgledala je zabrinuto. "Njih ima oko dvadeset
tisua. Moete li da budete odreeniji?"
"U pitanju je grob viteza. Nemamo njegovo ime."
"Vitez. To je ve odreenije."
"Nemamo mnogo podataka o vitezu koga traimo", ree Sofi, "ali
ovo je ono to znamo." Izvadi komad papira na kojem je zapisala prva
dva stiha pjesme.
Ne elei da pokau itavu pjesmu nekome nepoznatom, Langdon
i Sofi su se odluili za prva dva stiha, koja su se odnosila na viteza.
Deifrovanje u dijelovima, kako je to Sofi nazivala. Kada bi obavjetajna
sluba presrela ifru sa poverljivim podacima, svaki kriptograf bi

414
 PRAETORIOUS

dobio po dio ifre. Na taj nain, kada bi je deifrirali, nikome od njih ne

bi bila poznata itava deifrovana poruka.
U ovom sluaju, mjere opreza su vjerojatno bile pretjerane; ak i
ukoliko bi bibliotekarka vidjela itavu pjesmu, pronala grob viteza i
znala koja to sfera nedostaje, sve te informacije nisu vrijedile nita
ukoliko nije imala kripteks.

Pamela Getum je u oima uvenog amerikog znanstvenika

primijetila koliko je stvar hitna, kao da mu je bilo od ivotne vanosti
da pronae taj grob. Zelenooka ena sa njim takoer je izgledala
nestrpljivo.
Zbunjena, Pamela Getum stavi naoale i pogleda komad papira
koje su joj upravo pruili.
U Londonu lei vitez koga je papa pokopao.
Plodove njegovog rada Sveti gnjev je snaao.
Ona pogleda svoje posjetioce. "ta je ovo? Nekakva harvardska
igra lova na blago?"
Langdon se usiljeno nasmeja. "Da, neto slino."
Bibliotekarka zaslade, osjeajui da joj nisu ispriali itavu priu.
Ipak, zainteresirala se i uhvati sebe kako paljivo prouava slihove.
"Sudei prema ovim stihovima, vitez je napravio neto to je razljutilo
Boga, pa ipak je papa bio dovoljno milostiv da ga sahrani u Londonu."
Langdon potvrdi. "Da li vas to asocira na neto?"
Pamela Getum poe ka jednom od kompjutera. "Ne ovako
napamet, ali hajde da vidimo to e nam baza podataka izbaciti."
Tokom posljednje dvije decenije, Istraivaki institut za
sistematsku teologiju Kings koleda koristio je softver za optiko
prepoznavanje slova i znakova zajedno sa ureajima za lingvistiko
prevoenje, kako bi se digitalizovale i katalogizirale ogromne zbirke
tekstova - enciklopedije religija, religiozne biografije, sveti spisi na
desetinama jezika, povijesti, pisma Vatikana, dnevnici klerika, bilo to
to je potpadalo pod pisanija o ljudskoj duhovnosti. Zahvaljujui tome
to se sada ta pozamana zbirka nalazila u obliku bitova i bajtova

415
 PRAETORIOUS

umjesto u vidu opipljivih stranica, bilo je daleko lake pristupiti

podacima.
Smetajui se za jedan od kompjutera, Pamela Getum pogleda
komad papira i poe da kua. "Za poetak, idemo preko obine Bulove
algebre sa nekoliko oiglednih kljunih rijei, da vidimo to emo
dobiti."
"Hvala vam,"
Bibliotekarka ukuca nekoliko rijei:
LONDON, VITEZ, PAPA
Kliknuvi na opciju za pretraivanje, mogla je da uje zujanje
masivne glavne stanice u prizemlju koja je pretraivala podatke
brzinom od 500 megabajta u sekundi. "Traila sam od sistema da nam
prikae sve dokumente u ijim se kompletnim tekstovima pojavljuju
sve tri rijei. Dobit emo vie odrednica nego to nam je potrebno, ali
to je dobro za poetak."
Na ekranu su se ve ispisivale prve odrednice.
Papa na slikama. Zbirka portreta sir Doue Rejnoldsa. London
University Press.
Bibliotekarka odmahnu glavom. "Oigledno to nije ono to
traite." Spusti se do sljedee odrednice.
Londonska dijela Aleksandera Poupa, D. Vilson Najt.
Ponovno odmahnu glavom.
Kako se sistem zahuktavao, odrednice su se pojavljivale bre nego
obino. Dobili su na desetine tekstova od kojih su se mnogi odnosili na
britanskog pisca iz osamnaestog vijeka, Aleksandera Poupa, u ijoj su
se antireligioznoj, podsmeljivo-epskoj poeziji esto spominjali
vitezovi i London.
Bibliotekarka baci brz pogled na polje sa brojkama u dnu ekrana.
Ovaj kompjuter je, proraunavajui trenutni broj odrednica i mnoei
ga sa procentualnim ostatkom baze podataka koji je jo trebalo
pretraiti, izbacivao grubu procjenu broja informacija koje su se mogle
oekivati. Izgledalo je da e pretraga izbaciti nevjerojatno veliku

416
 PRAETORIOUS

koliinu podataka.
Procenjeni ukupni broj odrednica: 2.692
"Moramo blie da definiemo parametre", ree bibliotekarka,
prekidajui pretragu. "Da li su ovo sve informacije koje imate u vezi sa
grobom? Nemate vie nita na osnovu ega bismo mogli traiti?"
Langdon pogleda Sofi, ne znajui to da radi.
Ovo nije nikakva igra, pomisli bibliotekarka. Znala je za govorkanja
koja su pratila prologodinje dogaaje u Rimu u kojima je Langdon
sudjelovao. Ovom Amerikancu je odobren pristup najpoverljivijoj
biblioteci na svijetu - Vatikanskoj tajnoj arhivi. Pitala se kakve li je sve
tajne Robert Langdon otkrio tamo i da li njegova sadanja oajnika
potraga za misterioznim londonskim grobom ima ikakve veze sa
informacijama do kojih je doao u Vatikanu. Getumova je dovoljno
dugo bila bibliotekarka i znala je najei razlog zbog kojeg ljudi dolaze
u London da bi tragali za vitezovima. Gral.
Bibliotekarka se nasmijei i bolje namesti naoale. "Prijatelji ste
Lija Tibinga, nalazite se u Engleskoj i tragate za vitezom." Prekrsti
ruke. "Mogu samo da zakljuim da se nalazite u pohodu na Gral."
Langdon i Sofi razmenie zapanjene poglede.
Pamela Getum se nasmeja. "Prijatelji moji, ova biblioteka je glavna
baza onih koji tragaju za Gralom. Meu njima se nalazi i Li Tibing. Da
sam bar dobila po iling svaki put kad sam pokrenula pretragu za
Ruom, Marijom Magdalenom, Sangrealom, Merovinzima, Sionskim
prioratom, i tako dalje, i tako dalje. Zavjere su neto to svi vole." Skide
naoale i pogleda ih. "Potrebno mi je vie informacija."
U tiini, Pamela Getum je osjeala kako nestrpljenje njenih gostiju
da to prije dou do odgovora odnosi prevagu nad njihovom
obazrivou.
"Evo", odjednom ree Sofi Nevo. "Ovo je sve to znamo." Uzimajui
penkalu od Langdona, ispisa jo dva stiha na paretu papira i predade
ga bibliotekarki.
Traite sferu koja bi trebalo da je na njegovom grobu.
Ona govori o ruiastom mesu i osemenjenoj maternici.

417
 PRAETORIOUS

Bibliotekarka se nasmijei za sebe. Stvarno je Gral u pitanju,

pomisli, zapadajui da se spominju Rua i njena oploena maternica.
"Mogu da vani pomognem", ree, podiui pogled sa papira. "Smijem li
da pitam odakle potiu ovi stihovi? I zato tragate za orbom?"
"Moete da pitate", ree Langdon sa prijateljskim osmijehom, "ali
to je duga pria a mi imamo veoma malo vremena."
"Zvui kao da ste na utiv nain rekli 'gledaj svoja posla'."
"Zauvijek emo biti vai dunici, Pamela", ree Langdon, "ako
otkrijete koje taj vitez i gdje je sahranjen."
"Dobro onda", ree bibliotekarka, ponovno tipkajui po tastaturi.
"Prihvaam igru. Ako se ovo pitanje tie Grala, trebalo bi da ubacimo i
kljune rijei koje se na njega odnose. Dodat u parametar meusobne
udaljenosti rijei i iskljuiti opciju koja kae da moraju da se pominju u
naslovu. Tako emo ograniiti nau pretragu samo na tekstove u
kojima se nae kljune rijei pojavljuju blizu rijei koje se odnose na
Gral."
Trai: VITEZ, LONDON, PAPA, GROB
Do udaljenosti od 100 rijei od: GRAL, RUA, SANGREAL,
PUTIR
"Koliko e to dugo trajati?" upita Sofi.
"Nekoliko stotina terabajta sa viestrukim paralelnim
pretraivanjem?" U Pamelinim oima se javi blesak kad kliknu na
opciju za pretraivanje. "Svega petnaest minuta."
Langdon i Sofi nisu nita rekli, ali Pamela Getum je osjeala da im
tih petnaest minuta zvui kao itava vjenost.
"Jeste li za aj?" upita, ustajui i odlazei ka ajniku. "Liju uvijek
prija moj aj."

418
 PRAETORIOUS

Poglavlje 93

Londonski stoer sekte Opus Dei jednostavna je zgrada od cigala

na adresi Orm Kort 5, koja gleda na Nort Vok u etvrti Kensington
Gardens. Sajlas nikada ranije nije bio ovdje, ali osjeti kako ga
preplavljuje osjeaj spokojstva dok se pjeice pribliavao zgradi.
Usprkos kii, Remi ga je ostavio malo dalje kako ne bi limuzinom
izlazio na glavne ulice. Sajlasu nije smetalo da proeta. Kia ga je
proiavala.
Na Remijev prijedlog, Sajlas obrisa pitolj i baci ga kroz reetku
kanalizacije. Bilo mu je drago to ga se reio. Osjeao se lake. Noge su
ga jo uvijek bolele od vezavanja, ali Sajlas bjee izdrao daleko vee
bolove. Pitao se, meutim, ta je sa Tibingom, koga je Remi ostavio
vezanog u zadnjem djelu limuzine. Britanac je do sada morao poeti da
pati od bolova.
"ta e uraditi sa njim?" pitao je Remija dok su se vozili ka
stoeru sekte Opus Dei.
Remi slegnu ramenima. "Ta odluka je na Uitelju." U njegovom
glasu ula se neobina konanost.
Dok se pribliavao zgradi, kia je poela jae da pada, natapajui
mu teki ogrta. Bio je spreman da ostavi za sobom grijehe koje je
poinio u posljednja dvadeset i etiri trena i proisti svoju duu.
Njegov posao je bio zavren.
Prelazei preko malog dvorita ispred glavnog ulaza, Sajlas nije
bio iznenaen kada je zatekao vrata otkljuana. Otvori ih i stupi u
minijaturni hol. Prigueno zvono zau se na katu kad Sajlas zakorai na
tepih. Zvono je bilo uobiajena pojava u ovakvim zgradama, iji su
stanovnici provodili vei dio dana u molitvi, u svojim sobama. Sajlas je
uo kako se netko kree po kriputavim podnim daskama iznad njega.
ovjek u mantiji sie u prizemlje. "Izvolite?" Imao je blage oi koje
kao da nisu primeivale Sajlasov uasni fiziki izgled.
"Hvala Vam. Ja sam Sajlas. lan sam organizacije Opus Dei."
"Amerikanac?"

419
 PRAETORIOUS

Sajlas klimnu. "U Londonu sam na samo jedan dan. Mogu li se

odmoriti ovdje?"
"Ne morate ni da pitate. Na treem katu se nalaze dvije slobodne
sobe. Da vam donesem aj i kruh?"
"Hvala vam." Sajlas je skapavao od gladi.
Sajlas se zaputi na kat, do skromne sobe sa prozorom, gdje skinu
svoju mokru haljinu i kleknu da se pomoli u donjem veu. uo je svog
domaina kako se penje i ostavlja posluavnik ispred njegovih vrata.
Sajlas dovri molitvu, pojede svoj obrok i lee da spava.

Tri kata nie, telefon je zvonio. Pripadnik sekte Opus Dei, koji
bjee primio Sajlasa, podie slualicu.
"Ovdje policija Londona", ree glas. "Pokuavamo da pronaemo
izvjesnog albino monaha. Imamo dojavu da bi mogao biti kod vas. Da li
ste ga vidjeli?"
ovjek se prepade. "Da, ovdje je. to nije u redu?"
"Kod vas je sada?"
"Da, na katu, moli se. O emu se radi?"
"Ostavite ga tu gdje je", naredi slubenik. "Nikome nemojte
govoriti ni rije. Odmah u poslati ljude."

420
 PRAETORIOUS

Poglavlje 94

Park svetog Jamesa bio je more zelenila usred Londona, javni park
koji se granii sa Vestminsterskom i Bakingeraskom palatom, kao i
palatom svetog Jamesa. Nekada omeen od strane Henryja VIII i
naseljen jelenima za lov, park svetog Jamesa sada je otvoren za javnost.
Za vrijeme sunanih poslepodneva stanovnici Londona odlaze na
piknike pod vrbama i hrane pelikane u jezeru. Prvi pelikani su bili
poklon ruskog ambasadora kralju Charlsu II.
Uitelj danas nije vidio pelikane. Umjesto njih, olujno vrijeme je
donijelo morske galebove sa oceana. Prekrili su travnjake - stotine
bijelih tijela okrenutih u istom smjeru, strpljivo su podnosili vlaan
vjetar. Usprkos jutarnjoj magli, iz parka se pruao prekrasan pogled na
Parlament i Big Ben. Zagledan preko talasastih travnjaka, pored jezera
i nenih obrisa tunih vrba, Uitelj je vidio vrhove zgrade u kojoj se
nalazio grob viteza - pravi razlog zbog kojeg je Remiju rekao da doe
ovdje.
Dok je Uitelj prilazio suvozakim vratima parkirane limuzine,
Remi se nagnu i otvori vrata. Uitelj zastade, poteui konjak iz pljoske
koju je nosio sa sobom. Potom, obrisavi usta, sijede pored Remija i
zatvori vrata.
Remi podie kljuni kamen kao da podie trofej. "Umalo da ga
izgubimo."
"Dobro si postupio", ree Uitelj.
"Mi smo dobro postupili", odgovori Remi, polaui kljuni kamen
u nestrpljive Uiteljeve ruke.
Uitelj mu se dugo divio, smeei se. "A pitolj? Obrisao si otiske?"
"Vratio sam ga u pretinac, gdje sam ga i pronaao."
"Odlino." Uitelj otpi jo jedan gutljaj konjaka, potom prui
pljosku Remiju. "Da nazdravimo naem uspjehu. Cilj je blizu."

Remi zahvalno prihvati pljosku. Konjak je imao slan ukus, ali Remi

421
 PRAETORIOUS

nije mario. On i Uitelj su sada zaista bili partneri. Osjeao je kako se

penje za jednu stepenicu u svom ivotu. Nikada vie neu biti sluga.
Dok je gledao niz nasip ka jezeru, inilo se da ga od ivota u zamku
Vilet dijeli itava vjenost.
Nateui jo jedan gutljaj iz pljoske, Remi osjeti kako mu konjak
zagrijava krv. Toplina u njegovom grlu, meutim, brzo se pretvarala u
neprijatnu vrelinu. Olabavi leptir-manu i vrati pljosku Uitelju.
"Vjerojatno sam suvie popio", uspije da procedi.
Uzimajui pljosku, Uitelj ree: "Remi, kao to ti je poznato, ti si
jedina osoba koja zna tko sam ja. Pruio sam ti ogromno povjerenje."
"Da", ree on, oseajui kako ga hvata groznica dok je jo vie
oputao leptir-manu. "I va u identitet odnijeti sa sobom u grob."
Uitelj je dugo utio. "Vjerujem ti." Sputajui u dep pljosku i
kljuni kamen, Uitelj posegnu ka pretincu i izvadi mali meduza pitolj.
Za trenutak, Remi osjeti strah, ali ga Uitelj jednostavno spusti u dep
hlaa.
to on to radi? Remi iznenada poe da se preznojava.
"Znam da sam ti obeao slobodu", ree Uitelj, sada sa aljenjem u
glasu. "Ali s obzirom na okolnosti, ovo je najbolje to mogu da uinim."
Oticanje u Remijevom grlu nahrupi poput lave i on pade na
upravlja, hvatajui se za vrat. Dunik mu se sve vie suavao.
Prigueno uzviknu, nedovoljno glasno da bi ga uli izvan limuzine.
Slani ukus konjaka mu postade jasan.
Ubija me!
U neverici, Remi se okrenu i vide Uitelja kako mirno sjedi pored
njega, zurei pravo kroz vetrobransko staklo. Remijev pogled se
zamuti. Borio se za dah. Sve sam mu omoguio! Kako je mogao ovo da
uradi! Da li je Uitelj sve vrijeme namjeravao da ga ubije, ili je izgubio
vjeru u njega zbog dogaaja u Crkvi hrama, Remi nikada nee saznati.
Uas i gnjev jurili su mu kroz tijelo. Remi pokua da se baci ka Uitelju,
ali jedva da se pomjeri. Vjerovao sam ti!
Remi pokua da podigne stisnute pesnice i da pritisne sirenu, ali
umjesto toga srui se na stranu i skotrlja na sjedite, leei na boku

422
 PRAETORIOUS

pored Uitelja, i drei se za vrat. Kia je jae padala. Remi vie nije
mogao da vidi, ali naprezao se da zadri posljednje ostatke svijesti.
Dok je njegov svijet polako obavijala tama, Remi Legaludek se mogao
zakleti da je uo zvuke nenih valova sa rivijere.

Uitelj izae iz limuzine, zadovoljan to nitko nije gledao u

njegovom pravcu. Nisam imao izbora, ree sam za sebe, iznenaen
koliko je malo alio zbog onog to je upravo uinio. Remi je sam
zapeatio svoju sudbinu. Uitelj se sve vrijeme plaio da e moda
morati da ukloni Remija kada misija bude okonana. Smjelo se
razotkrivi u Crkvi hrama, Remi je tu neophodnost dramatino ubrzao.
Neoekivani dolazak Roberta Langdona u zamak Vilet donijela je
Uitelju kako iznenadnu sreu tako i duboku dilemu. Langdon je
kljuni kamen donio u samo srce operacije, to je bilo prijatno
iznenaenje - meutim, sa sobom je dovukao i policiju. Remijevi su se
otisci nalazili svuda po zamku Vilet, kao i oko stanice za prislukivanje
u ambaru, gdje je sprovodio promatranje. Uitelj je bio sretan to se
tako detaljno pobrinuo da ga ne povezu sa Remijem. Vie nije trebalo
da ga brine hoe li Remi progovoriti.
Jo jedan posao eka me ovdje, pomisli Ulitelj, pomerajui se do
zadnjih vrata limuzine. Policija nee imati predstavu o tome to se
dogodilo... a nee biti svjedoka da im pomognu. Pogledavi okolo, on
otvori vrata i ue u prostrani zadnji dio.

Nekoliko minuta kasnije, Uitelj je prelazio preko parka svetog

Jamesa. Sada ostaju jo samo dvoje. Langdon i Nevo. Sa njima e biti
tee. Ali izvodIjivo. Tog trenutka, meutim, Uitelj je morao da se
pozabavi kripteksom.
Trijumfalno gledajui po parku, mogao je da vidi svoje odredite.
U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. im je uo stihove, Uitelj je
znao rjeenje. Ipak, to to ga drugi nisu otkrili nije bilo nikakvo
iznenaenje. U startnoj sam prednosti. Budui da je ve mjesecima
prislukivao Sonijerove razgovore, Uitelj je uo Velikog majstora kako
jednom prilikom spominje tog uvenog viteza, izraavajui mu
divljenje gotovo ravno onom prema Da Vinciju. Aluzija u stihovima na

423
 PRAETORIOUS

tog viteza je surovo jednostavna jednom kada se uoi - priznanje

Sonijerovoj dosetljivosti - pa ipak, jo uvijek je bila nepoznanica na koji
e tono nain njegov grob otkriti konanu ifru.
Traite sferu koja bi trebalo da je na njegovom grobu.
Uitelj se nejasno sjeti fotografija uvenog groba, a naroito
njegove najupeatljivije odlike. Velianstvene sfere. Postavljena povrh
spomenika bila je velika koliko i sam spomenik. Prisustvo sfere
istovremeno je i ohrabrivalo i zbunjivalo Uitelja. S jedne strane,
delovalo je kao znak, a sa druge, prema stihovima, djeli zagonetke koji
je nedostajao bila je sfera koja je trebalo da bude na spomeniku... a ne
ona koja se na njemu ve nalazila. Nadao se da e mu pogled izbliza
dati odgovor.
Kia se sada jo jae sputala, i on gurnu kripteks duboko u svoj
desni dep kako bi ga zatitio od vlage. U lijevom depu je drao mali
meduza pitolj. Za nekoliko minuta je stupio u najvelianstveniju
graevinu Londona staru devet stotina godina.

Ba dok se Uitelj sklanjao sa kie, biskup Aringarosa je izlazio na

nju. Siao je na mokru pistu privatnog aerodroma Bigin Hil iz skuenog
aviona, vre se umotavajui u mantiju kako bi se zatitio od vlage i
hladnoe. Nadao se da e ga doekati kapetan Fa - ali umjesto njega,
prilazio mu je mladibritanski policajac sa kiobranom.
"Biskup Aringarosa? Kapetan Fa je morao da ode. Zamolio me je
da se postaram za Vas. Predloio je da vas odvedemo u Scotland yard.
Mislio je da e to biti najsigurnije."
Najsigurnije? Aringarosa spusti pogled na teku akten torbu punu
vatikanskih obveznica koju je stiskao u ruci. Gotovo da je zaboravio na
nju.
"Da, hvala vam."
Aringarosa ue u policijska kola, pitajui se gdje bi Sajlas mogao
biti.
Nekoliko minuta kasnije, zapucketao je policijski radio, donosei
odgovor.

424
 PRAETORIOUS

5 Orme Court.
Aringarosa je istog trenutka prepoznao adresu.
Sjedite sekte Opus Dei u Londonu.
Okrenuo se ka vozau. "Smjesta me odvezite tamo!"

425
 PRAETORIOUS

Poglavlje 95

Langdon nije skidao pogled sa monitora od kako je pretraga

poela.
Pet minuta. Samo dvije odrednice. Obje nevane.
Poinjao je da se brine.
Pamela Getum je bila u susjednoj prostoriji, spremajui im tople
napitke. Langdon i Sofi su, ne razmiljajui, upitali da li moda ima
kave, pored aja koji im je bibliotekarka ponudila. Po zvuku
mikrotalasne koji je dopirao iz susjedne prostorije, Langdon zakljui
da e njihov prohtev uskoro biti nagraen instant neskafom.
Konano, kompjuter ispusti razdragan zvuk.
"Zvui kao da ste dobili jo jednu odrednicu", ree bibliotekarka iz
susjedne sobe. "Koji je naslov?"
Langdon je gledao u ekran.
Alegorija Grala u srednjovekovnoj knjievnosti: Traktat o sir Gavenu
i Zelenom vitezu.
"Alegorija u Zelenom vitezu", odvrati.
"Ne valja", ree bibliotekarka. "Nema ba mnogo
mitolokih zelenih dinova sahranjenih u Londonu."
Langdon i Sofi su strpljivo sjedili ispred monitora, saekavi jo
dvije sumnjive odrednice. Kada se kompjuter ponovno oglasi,
meutim, pojavi se neto neoekivano.
DIE OPERN VON RICHARD WAGNER
"Vagnerove opere?" upitno ponovi Sofi.
Pamela Getum promoli glavu u prostoriju, drei pakovanje
instant kave. "Zvui kao neobino poklapanje. Da li je Vagner bio
vitez?"
"Nije", ree Langdon, iznenada zainteresiran. "Ali je bio poznati
mason." Kao i Mozart, Betoven, Sekspir, Gervin, Houdini i Dizni. Silni su

426
 PRAETORIOUS

tekstovi ispisani o vezama izmeu masona i vitezova templara,

Sionskog priorata i Svetog grala. "elio bih da pogledam ovo. Kako da
dobijem kompletan tekst?"
"Ne treba vam kompletan tekst", odgovori bibliotekarka. "Kliknite
na podvueni naslov. Kompjuter e vam prikazati kljune rijei
zajedno sa nekoliko podataka koji im prethode i koji slijede iza njih,
kako biste stekli predstavu o kontekstu."
Langdon nije imao pojma to je rekla, ali svejedno kliknu.
Iskoi novi prozor.
... mitoloki vitez po imenu Parsifal koji...
...metafora potrage za Gralom koja...
...Londonska filharmonija je 1855...
...Antologijska opera Rebeke Poup "Diva"...
... Vagnerov grob u Bajrojtu, Njemaka...

"Pogreno", ree Langdon, razoaran. Ipak, divio se lakoi

upotrebe ovog sistema pretraivanja. Kljune rijei sa odgovarajuim
kontekstom bile su dovoljne da ga podsete da je Vagnerova opera
Parsifal zapravo oma Mariji Magdaleni i lozi Isusa Krista kroz priu
mladog viteza koji se nalazi u potrazi za istinom.
"Samo budite strpljivi", savjetovala ih je bibliotekarka. "To je igra
brojeva. Pustite mainu da radi."
U narednih nekoliko minuta, kompjuter izbaci jo nekoliko
odrednica u vezi sa Gralom, ukljuujui i tekst o trubadurima -
uvenim francuskim lutajuim minstrelima. Langdon je znao da rijei
minstrel i ministrant nisu sluajno imale isti etimoloki korjen.
Trubaduri su bili putujue sluge ili 'ministranti' crkve Marije
Magdalene, koji su pomou muzike irili priu o enskom boanstvu
meu prostim narodom. Do danas, trubaduri su pjevali pjesme u
kojima su veliali vrline 'Gospe' - tajanstvene i lijepe ene kojoj su se
zaklinjali na venu vjernost.
Langdon nestrpljivo provjeri tekst, ali ne pronae nita.

427
 PRAETORIOUS

Kompjuter se ponovno oglasi.

VITEZOVI, ANDARI, PAPE I PENTAGRAMI: POVIJEST SVETOG
GRALA KROZ TAROT
"Ne udi me", Langdon ree Sofi. "Neke od naih kljunih rijei
zovu se isto kao i neke od karata u tarotu." Posegnu za miem i kliknu
na naslov.
"Ne znam da li ti je djed to ikada spomenuo kada ste igrali tarot,
Sofi, ali ova igra je zapravo 'katehizam u kartama' koji uvodi u priu o
Izgubljenoj nevesti i Crkvi koja ju je podjarmila."
Sofi ga je gledala sa nevericom. "Nisam to znala."
"U tome je sutina. Pripovedajui kroz metaforinu igru,
sljedbenici Grala su svoju poruku skrivali od budnog oka Crkve."
Langdon se esto pitao koliko je savremenih kartaroa uope znalo da
su etiri boje u kartama -list, srce, detelina i karo zapravo simboli
povezani sa Gralom koji potiu direktno od etiri boje tarot karata -
maeva, pehara, tapova odnosno ezla i diskova odnosno pentagrama.
Listovi su bili Maevi - Otrica. Mukarac.
Srca Pehari - Putir. ena.
Deteline ezla - Kraljevska loza. Grana koja cvjeta.
Karo Pentagrami - Boginja. Sveti enski princip.

etiri minute kasnije, ba kad je Langdon poinjao da se plai da

nee pronai ono po to su doli, kompjuter izbaci jo jednu odrednicu.
Ozbiljnost genija: Biografija savremenog viteza.
"Ozbiljnost genija?" doviknu Langdon bibliotekarki. "Biografija
savremenog viteza?"
Bibliotekarka proturi glavu iza ugla. "Koliko savremenog? Molim
vas nemojte mi rei da se radi o sir Rudiju ulijaniju. Osobno, smatram
da je to malo neprikladno."
Langdon je imao vlastite nedoumice o novoproglaenom vitezu sir
Miku Degeru, ali teko da je bio trenutak za raspravu o modernom

428
 PRAETORIOUS

britanskom vitetvu. "Da pogledamo." Langdon zatrai kljune rijei u

kontekstu.
... asni vitez, sir Isak Njutn...
...u Londonu, 1727 i...
...njegov grob u Vestminsterskoj opatiji...
...Aleksander Poup, prijatelj i kolega...

"Pretpostavljam da je 'savremen' relativan pojam", ree Sofi

bibliotekarki. "To je stara knjiga. O sir Isaku Njutnu."
Bibliotekarka odmahnu glavom, tojei na vratima. "Ne valja.
Njutn je bio sahranjen u Vestminsterskoj opatiji, sjeditu engleskog
protestantizma. Nema anse da je katoliki papa bio prisutan. Sa
mlijekom i eerom?"
Sofi klimnu.
Bibliotekarka je ekala. "Roberte?"
Langdonovo je srce tuklo kao ludo. Skinu pogled sa monitora i
ustade.
"Sir Isak Njutn je na vitez."
Sofi ostade da sjedi. "to to govori?"
"Njutn je sahranjen u Londonu", ree Langdon. "Njegovi su radovi
izrodili novu nauku koja je izazvala gnjev Crkve. A bio je i Veliki
majstor Sionskog priorata. to bismo jo htjeli?"
"to jo?" Sofi pokaza na stihove. "Na primjer, viteza koga je papa
pokopao? uo si to je rekla gospoa Getum. Newtona nije sahranio
katoliki papa."
Langdon prui ruku ka miu. "Tko je spominjao katolikog papu?"
On kliknu na "Pope" hiperlink i kompletna reenica se pojavi.
Sahranu sir Isaka Njutna, kojoj su prisustvovali kraljevi i plemstvo,
predvodio je Aleksander Poup, prijatelj i kolega, koji je odrao
potresan posmrtni govor prije nego to je bacio zemlju na koveg.

429
 PRAETORIOUS

Langdon pogleda Sofi. "Dobili smo pravog Poupa jo u drugoj

odrednici. Aleksandera." Zastade. "A. Poup. "
U Londonu lei vitez koga je Poup pokopao.
Zapanjena, Sofi ustade.
Jacques Sonijer, majstor dvosmislenosti, jo jednom je dokazao da
je bio zastraujue pametan ovek.

430
 PRAETORIOUS

Poglavlje 96

Sajlas se trgao iz sna.

Nije znao to ga je probudilo niti koliko je dugo spavao. Jesam li
sanjao? Uspravljajui se na slamnatom madracu, sluao je tiho disanje
rezidencije sekte Opus Dei, postojanost koju je prekidalo jedino tiho
mrmljanje molitve u sobi ispod njegove. Bili su to poznati zvu?i koji su
trebali da ga utee.
Ipak, osjeao je iznenadnu i neobjanjivu zabrinutost.
listajui, samo u donjem veu, Sajlas prie prozoru. Jesu li me
pratili? Dvorite ispod prozora bilo je prazno, ba kao kada je uao.
Oslukivao je. Tiina. Pa zato sam onda nespokojan? Davno je Sajlas
nauio da vjeruje svojoj intuiciji. Intuicija ga je odrala u ivotu jo dok
je bio dijete na ulicama Marseja, davno prije zatvora - davno prije nego
to mu je raka biskupa Aringarose pomogla da se ponovno rodi.
Gledajui kroz prozor, iza ivice ugleda nejasne obrise kola. Na krovu
se nalazila policijska sirena. Daska na podu u hodniku zakripa. Kvaka
na vratima se pomjeri.
Sajlas je reagirao instinktivno, jurnuvi preko prostorije i
zaustavljajui se iza vrata ba kada se ona otvorie. Prvi policajac uleti
unutra, uperi pitolj na lijevu, pa potom na desnu stranu, ali izgledalo
je da je soba prazna.
Prije nego to je uspio da shvati gdje se Sajlas nalazi, ovaj
ramenom gurnu vrata, udarajui drugog policajca koji je ulazio. Dok se
prvi policajac okretao da puca, Sajlas polete ka njegovim nogama.
Pitolj opali i metak prolete iznad Sajlasove glave, ba kad se on
sudario sa policajevim potkolenicama, obarajui ga tako da mu je
glava udarila o pod. Drugi policajac, na vratima, sa mukom se osovi na
noge i Sajlas mu zari koljeno u prepone. Potom prekorai tijelo koje se
uvijalo i izae u hodnik.
Gotovo nag, Sajlas jurnu niz stepenice. Znao je da su ga izdali, ali
nije znao tko. Kada je stigao do hola, jo policajaca je naviralo kroz
glavna vrata. Sajlas se okrete na drugu stranu i zae, trei, dublje u
unutranjost zgrade. Ulaz za ene. Svaka zgrada sekte Opus Dei ga ima.

431
 PRAETORIOUS

Krivudajui uskim hodnicima, Sajlas projuri kroz kuhinju, pored

zaprepatenih radnika koji su se sklanjali sa puta golom albino
mukarcu koji je obarao zdjele i srebrninu, izbijajui na mrani hodnik
pored kotlarnice. Ugledao je vrata koja je traio. Oznaka za izlaz
svetlela je na kraju hodnika.
Istravajui punom brzinom na kiu, Sajlas skoi sa niskog
stepenika. Nije vidio policajca koji je dolazio sa druge strane sve dok
nije bilo suvie kasno. Sajlas pade preko njega. Policajev pitolj opali i
Sajlas u kako ljudi tre niz hodnik, urlajui. Okreui se, zgrabio je
slobodni kraj pitolja ba kada se policajci pojavie. Pucanj odjeknu na
stepenicama i Sajlas osjeti otar bol tik ispod rebara. Ispunjen gnevom,
otvori vatru na svu trojicu policajaca. Krv je ikljala okolo.
Tamna sjena pojavi se iza njega, niotkuda. Ljutite ruke koje ga
zgrabie za gola ramena kao da je pokretala snaga samog avola.
Netko je urlao na njegovo uho. SAJLASE, NEMOJ!
Sajlas se okrenu i opali. Pogledi im se susretoe. Sajlas je ve
vritao od uasa dok je biskup Aringarosa padao.

432
 PRAETORIOUS

Poglavlje 97

Vie od tri tisue ljudi bilo je sahranjeno unutar Vestminsterske

opatije. Kolosalna kamena unutranjost prepuna posmrtnih ostataka
kraljeva, dravnika, znanstvenika, pjesnika i muziara. Njihove
grobnice, koje su ispunjavale svaku niu i svaku lonicu, kretale su se
po svojoj velianstvenosti od kraljevskog mauzoleja onog kraljice
Elizabete I, iji je sarkofag sa baldahinom bio smjeten u zasebnoj,
apsidalnoj kapeli - pa sve do najskromnijih izgraviranih podnih ploica
na kojima su se natpisi izlizali od silnih vjekova koraanja po njima,
preputajui mati posjetilaca da pogodi iji to ostaci lee ispod ploice
u podzemnoj grobnici.
Osmiljena u stilu velikih katedrala u Amijenu, artru i
Kenterberiju, Vestminsterska opatija se ne smatra ni katedralom niti
parohijskom crkvom. Ona nosi obiljeje iskljuivo kraljevske graevine,
podreene jedino suverenu. Jo od kako je u njoj krunisan Vilijem
Osvaja, na Boi 1066. godine, ovo oaravajue svetilite je bilo
svjedok beskrajnog niza kraljevskih ceremonija i dravnih poslova
od kanonizacije Edwarda Ispovednika, preko vjenanja princa Endrua i
Sare Ferguson, do sahrana Henryja V, kraljice Elizabete I i Dajane,
princeze od Walesa.
Ipak, Roberta Langdona je trenutno od itave drevne povijesti
opatije zanimao, iskljuivo jedan dogaaj - sahrana britanskog viteza
sir Isaka Njutna.
U Londonu lei vitez koga je Poup pokopao.
Nakon to su urno preli preko velikog trema na sjevernom
transeptu graevine, Langdona i Sofi doekali su uvari koji su ih
ljubazno proveli kroz najnoviji dodatak opatiji - veliki detektor metala
-kakav se sada nalazio u veini istorijskih zgrada u Londonu. Oboje su
proli a da nisu aktivirali alarm. Nastavili su ka ulazu u opatiju.
Stupajui preko praga Vestminsterske opatije, Langdon osjeti
kako spoIjanji svijet iezava u iznenadnoj tiini. Nije bilo buke
prometa. Ni utanja kie. Samo zagluujua tiina, koja kao da je
odzvanjala kroz prostor. Kao da zgrada apue sama sebi.

433
 PRAETORIOUS

Pogledi gotovo svakog posjetioca se smjesta usmere ka tavanici,

gdje se inilo da veliki ambis opatije eksplodira navie. Sivi kameni
stubovi uspinjali su se poput visokog drvea ka tami, nadnosei se
graciozno nad prostranstvom od kojeg se vrtelo u glavi, a potom se
ponovno strmoglavljujui ka kamenom podu. Ispred njih, iroka aleja
sjevernog transcepta pruala se poput dubokog kanjona ogranienog
strmim lilicama vitraa. Za sunanih dana, pod opatije bio je iskrivljeni
pavork svjetlosti. Danas, kia i tama davale su ovom ogromnom
prostoru auru utvara... auru grobnice.
"Gotovo je prazna", proaputa Sofi.
Langdon je bio razoaran. Nadao se da e biti daleko vie ljudi.
Daleko javnije mjesto. Langdon nije elio da se ponovi iskustvo kroz
koje su upravo proli u praznoj Crkvi hrama. Od ovog popularnog
turistikog odredita oekivao je izvjesni osjeaj sigurnosti, ali sjeanje
na amor gomile u dobro osvetjenoj opatiji odnosilo se na vrhunac
ljetnje turistike sezone. Sada je bilo kino travanjsko jutro. Umjesto
gomile posjetilaca i svetlucavih vitraa, sve to je Langdon vidio bili su
hektari pustog poda i senovite, prazne lonice.
"Mi smo proli kroz detektor metala", podsjeti ga Sofi, oigledno
oseajui njegovu zabrinutost. "Ako je jo netko ovdje, sigurno nije
naoruan."
Langdon klimnu, ali je jo uvijek bio obazriv. elio je povesti
londonsku policiju sa njima, ali se Sofi usprotivila, bojei se ko bi sve
mogao biti umean. Moramo da povratimo kripteks, insistirala je Sofi.
On je klju svega.
Bila je u pravu, naravno.
Klju da vrate Lija ivog.
Klju da pronau Sveti gral.
Klju da saznaju tko stoji iza svega ovoga.
Na nesreu, izgledalo je da je njihova jedina ansa da povrate
kljuni kamen leala ovdje i sada... na grobu sir Isaka Njutna. Tko god
da je imao kripteks, prvo je morao da posjeti grob kako bi otkrio
posljednji trag. Sofi i Langdon su namjeravali da ga presretnu.

434
 PRAETORIOUS

Koraajui ka lijevom zidu kako bi se sklonili sa otvorenog

prostora, zali su u mrani prolaz iza niza stupova. Langdon nije
mogao da se oslobodi slike zarobljenog Lija Tibinga, vjerojatno
vezanog u stranjem djelu vlastite limuzine. Tko god da je naredio da
se ubiju vrhovnici Priorata ne bi oklijevao da ukloni i sve ostale koji bi
mu stajali na putu. Surova ironija je bila to to je Tibing - savremeni
britanski vitez postao talac u potrazi za svojim zemljakom, sir
Isakom Njutnom.
"Na koju stranu?" upita Sofi, gledajui okolo.
Grobnica. Langdon nije imao predstavu. "Trebalo bi da pronaemo
vodia i da ga pitamo."
Langdon je znao da nije mudro lutati unaokolo bez cilja.
Vestminsterska opatija je zbrkana gomila mauzoleja, sporednih odaja i
prolaznih nia za sahranjivanje. Poput Velike galerije Luvra, imala je
samo jedan ulaz vrata kroz koja su upravo uli. Bilo je lako ui, ali
nemogue izai. Zamka za turiste i to u bukvalnom smislu, tako ju je
zvao jedan Langdonov kolega koji se tu izgubio. U skladu sa
arhitektonskom tradicijom, opatija je imala osnovu u obliku ogromnog
kria. Za razliku od ve?ine crkava, meutim, njen ulaz se nalazio sa
strane umjesto na kraju crkve, kao to je uobiajeno, spojen sa donjim
krajem crkvenog broda preko priprate. Stavie, opatiji je bio pridruen
itav niz dugakih pokrivenih arkada. Jedan pogrean korak kroz
pogrenu arkadu i posjetilac bi bio izgubljen u labirintu spoljanjih
prolaza okruenih visokim zidovima.
"Vodii nose grimizne mantije", ree Langdon, pribliavajui se
sreditu crkve. Virei nakrivljen preko visokog pozlaenog oltara ka
udaljenom kraju junog transepta, Langdon ugleda nekoliko ljudi kako
puze na rukama i koljenima. Ovakvo puzee hodoae uobiajen je
prizor u Poetskom djelu, daleko manje pobono nego to se inilo.
Turisti koji preslikavaju natpise sa spomenika.
"Ne vidim nijednog vodia", ree Sofi. "Moda moemo i sami da
pronaemo grob?"
Bez rijei, Langdon je povede jo nekoliko koraka ka sreditu
opatije i pokaza nadesno.
Sofi preplaeno uzdahnu dok je gledala niz brod opatije. Puna

435
 PRAETORIOUS

veliina graevine tek sada je postala uoljiva. "Aah", ree ona. "Hajde
da pronaemo vodia."

Tog trenutka, devedeset metara dalje niz brod crkve, skriven od

pogleda iza horskog paravana, uzvieni grob sir Isaka Njutna imao je
jedinog posjetioca. Uitelj je ve deset minuta pretraivao spomenik.
Njutnov spomenik se sastojao od masivnog sarkofaga od crnog
mramora, na kojem je poivalo izvajano oblije sir Isaka Njutna u
klasinoj odori, ponosno naslanjenog na mnotvo svojih knjiga -
Boanstvo, Hronologija, Optika, kao i Matematiki principi filozofije
prirode. Uz Njutnove noge nalazila su se dvojica krilatih djeaka koja
su drala svitak. Iza Njutnovog leeeg tijela izdizala se stroga
piramida. Iako je i sama piramida bila neuobiajena, ono to je najvie
zainteresiralo Uitelja bio je ogromni oblik postavljen na pola puta ka
vrhu piramide.
Sfera.
Uitelj je razmiljao o zbunjujuoj Sonijerovoj zagonetki. Traite
sferu koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu. Masivna sfera koja
izlazi iz povrine piramide bila je u bareljefu raznih nebeskih tijela -
sazvea, zodijaki znai, komete, zvijezde i planete. Iznad nje, nalazila
se boginja astronomije ispod zvjezdanog neba.
Bezbrojne sfere.
Uitelj je bio uvjeren da e, jednom kada pronae grob, lako otkriti
koja sfera nedostaje. Sada nije bio tako uvjeren u to. Zurio je u
komplikovanu mapu neba. Da li je nedostajala neka planeta? Da li je
neka astronomska kugla izostavljena iz sazvea? Nije imao pojma.
Ipak, Uitelj je pretpostavljao da je rjeenje genijalno jasno i
jednostavno poput 'viteza koga je papa pokopao.' Koju to sferu traim?
Naravno, detaljno poznavanje astrofizike nije preduslov za
pronalaenje Svetog grala, zar ne?
On govori o ruiastom mesu i osemenjenoj utrobi.
Uiteljevu koncentraciju razbilo je pribliavanje grupice turista.
Gurnuo je kripteks natrag u dep i oprezno promatrao prilaenje
uljeza oblinjem stolu, ostavljanje priloga i dodatno snabdjevanje

436
 PRAETORIOUS

besplatnim potreptinama za preslikavanje natpisa na grobovima.

Naoruani novim ugljem i velikim listovima tekog papira, zaputie se
vjerojatno ka prednjem popularnom Poetskom djelu opatije, kako bi
odali potu oseru, Tenisonu i Dikensu tako to e mahnito
preslikavati natpise sa njihovih spomenika.
Ponovno sam, priao je blie spomeniku, pretraujui ga
pogledom od podnoja do vrha. Poeo je od postolja nalik apama
ispod sarkofaga, preao na Njutna, zatim preko njegovih knjiga o naui
i dva djeaka sa matematikim svitkom, uz prednju stranu piramide do
gigantske sfere sa sazveima, i naposljetku do baldahina punog
zvijezda.
Koja bi to sfera trebala da bude ovdje... a ipak nedostaje? Dotakao je
kripteks u depu kao da bi mu sam Sonijerov obraeni mramor nekako
mogao pruiti odgovor. Samo me pet slova dijeli od Grala.
Prolazei pored ugla horskog paravana, duboko uzdahnu i pogleda
uz dugi crkveni brod ka glavnom oltaru u daljini, a zatim na
svetlogrimiznu odoru opatijskog vodia koga su mahanjem dozivale
dvije veoma poznate osobe.
Langdon i Sofi.
Pribrano, Uitelj se pomjeri dva koraka unatrag, povlaei se iza
horskog paravana. Bili su brzi. Oekivao je da Langdon i Sofi
naposljetku odgonetnu znaenje stihova i dou do Njutnovog groba, ali
to se dogodilo ranije nego to je predviao. Duboko uzdahnuvi, Uitelj
razmisli to moe da uradi. Navikao se da izlazi na kraj sa
iznenaenjima.
Kripteks je kod mene.
Sputajui ruku u dep, on dotakne drugi predmet koji mu je
davao samopouzdanje: meduza pitolj. Kao to je oekivao, detektor
metala na ulazu u opatiju zapitao je dok je prolazio kroz njega sa
skrivenim orujem. Takoer je oekivao da e se straari istog
trenutka povui kada ih ravnoduno pogleda i izvadi iskaznicu.
Zvanini poloaj je uvijek donosio odgovarajue potovanje.
Iako se u poetku nadao da e sam rijeiti zagonetku kripteksa i
tako izbjei dalje komplikacije, Uitelj je sada gotovo obradovao

437
 PRAETORIOUS

dolasku Langdona i Sofi. Imajui na umu svoj neuspjeh u pronalaenju

sfere koja nedostaje, moda bi mogao da se poslui njihovim znanjem.
Naposljetku, ako je Langdon odgonetnuo stihove i pronaao grobnicu,
postojale su razumne anse da zna i neto o sferi. A ako Langdon zna
ifru, onda je sve samo pitanje primjene pravog pritiska.
Ne ovdje, razumije se.
Negdje gdje nema svijeta.
Uitelj se sjeti malog obavjetenja koje bjee vidio dok je ulazio u
opatiju. Istog trenutka je znao savreno mjesto na koje e ih namamiti.
Jedino pitanje sada bilo je... to iskoristiti kao mamac.

438
 PRAETORIOUS

Poglavlje 98

Langdon i Sofi kretali su se polako niz sjeverni prolaz, drei se

sjene U ogromnih stupova koji su razdvajali prolaz od otvorenog broda
crkve. Iako su preli vie od pola njegove duine, jo uvijek nisu
ugledali Njutnovu grobnicu. Sarkofag se nalazio u uvuenoj nii.
"Barem nema nikoga osim nas", proaputa Sofi.
Langdon klimnu sa olakanjem. itav dio crkve u kojem se nalazio
Njutnov grob bio je pust. "Idem tamo", proaputa on. "Ti ostani
sakrivena u sluaju da nas netko..."
Sofi je ve izala iz sjene, zaputivi se preko nezaklonjenog
prostora crkve.
"...promatra." Langdon uzdahnu i pouri da je stigne.
Langdonu i Sofi, dok su prelazili dijagonalno preko ogromnog
crkvenog broda, komplikovana grobnica se prikazivala polako, dio po
dio, kao da ih mui. Sarkofag od crnog mramora... statua Njutna u
leeem poloaju... dvojica krilatih djeaka... ogromna piramida... i...
ogromna sfera.
"Jesi li znao da postoji sfera?" upita ga Sofi.
Dok su se pribliavali nii, Langdona je polako obuzimalo
razoarenje.
Njutnov grob je bio prepun sfera - zvijezde, komete, planete.
Tragate za sferom koja bi trebalo da je na njegovom grobu? Moglo je to
da se pretvori u traganje za travkom nestalom na terenu za golf.
"Astronomska tijela", ree Sofi. Izgledala je zabrinuto. "I to mnogo
njih."
Langdon nabra elo. Jedina veza koju je Langdon vidio izmeu
planeta i Grala bio je Venerin pentagram. Meutim, sa tom ifrom je
ve pokuao na putu ka Crkvi hrama.
Sofi prie ravno sarkofagu dok je Langdon zaostajao nekoliko
koraka, pogledom prelazei preko opatije koja ih je okruivala.

439
 PRAETORIOUS

"Boanstvo", ree Sofi, nakrivljujui glavu i itajui natpise na

knjigama o koje se Njutn oslanjao. "Hronologija. Optika. Matematiki
principi filozofije prirode?" Okrete se ka njemu. "Zvui li ti poznato?"
Langdon joj prie, razmiljajui. "Matematiki principi je, ako se
sjeam, neto o gravitacionoj sili planeta... koje su, naravno, sfere, ali to
je malo nategnuto."
"A znai zodijaka?" upita Sofi, pokazujui na sazvee na sferi.
"Spominjao si Ribe i Vodoliju ranije, zar ne?"
Kraj dana, pomisli Langdon. "Kraj Doba Riba i poetak Doba
Vodolije navodno je povijesni trenutak kada je Priorat planirao da
svijetu objavi spise Sangreala." Ali smjena milenijuma je dola i prola
bez objave, ostavljajui istoriare u nedoumici kada e se istina otkriti.
"ini se moguim", ree Sofi, "da su planovi Priorata sa
otkrivanjem istine u nekoj vezi sa posljednjim stihom pjesme."
On govori o ruiastom mesu i osemenjenoj materici. Langdona
proe drhtaj nade. Nije razmiljao o tom stihu na takav nain.
"Rekao si mi ranije", ree ona, "da su planovi Priorata i otkrivanje
istine o 'Rui' i njenoj oploenoj materici u direktnoj vezi sa poloajem
planeta -sfera."
Langdon klimnu, oseajui kako prvi slabani nagovetaji
mogunosti postaju konkretniji. Ipak, intuicija mu je govorila da klju
ne lei u astronomiji. Sva prethodna rjeenja zagonetki koje im je
postavio Veliki majstor bila su od velikog i simbolinog znaaja - Mona
Liza, Bogorodica meu stijenama, SOFIA. Takav veliki znaaj se sasvim
sigurno nije nalazio u ideji o planetarna kao sferama i znacima
zodijaka. Jacques Sonijer je genije ifara, i Langdon nije mogao a da ne
misli kako e se njegova posljednja ifra tih pet slova koja su klju
vrhunske tajne Priorata - pokazati ne samo kao simboliki prikladna
nego i kristalno jasna. Ako je ovo rjeenje imalo nalik ostalima, bit e
toliko oigledno kada im se jednom ukae da nee vjerovati kako ga
ranije nisu vidjeli.
"Gledaj!" viknu Sofi, zgrabivi ga za ruku i trgnuvi ga iz
razmiljanja.
Zbog straha koji osjeti u njenom dodiru Langdon pomisli kako

440
 PRAETORIOUS

mora da netko dolazi ali tada, vide da ona prestraeno zuri u vrh
sarkofaga od crnog mramora. "Netko je bio ovdje", proaputa ona,
pokazujui na nekakvu toku na sarkofagu, pored Njutnovog desnog
stopala.
Langdon nije shvaao zato ju je to uznemirilo. Neki nemarni
turista ostavio je ugljen za crtanje na poklopcu sarkofaga pored
Njutnovog stopala. Nije to nita. Langdon se nae da pokupi ugljen, ali
kad se pribliio sarkofagu, svjetlost se raspri po uglaanom crnom
mermeru i Langdon se ukoi. Iznenada shvati ta je to uznemirilo Sofi.
Jedva vidljiva poruka ispisana ugljem za crtanje svetlucala je na
poklopcu sarkofaga, pored Njutnovog stopala:
Ja drim Tibinga.
Proite kroz Skuptinski dom,
kroz juni izlaz, do javnog vrta.
Langdon je dva puta proitao poruku, dok mu je srce divlje tuklo.
Sofi se okrenu i pree pogledom preko crkvenog broda.
Usprkos oblaku straha koji se nad njim nadneo, Langdon je
ponavljao u sebi da su to dobre vijesti. Li je jo iv. Postojalo je jo
neto. "Ni oni ne znaju ifru", proaputao je.
Sofi klimnu. Zato bi im inae dali na znanje da su tu?
"Moda ele da zamjene Lija za ifru."
"Ili je zamka."
Langdon odmahnu glavom. "Ne vjerujem. Vrt se nalazi izvan
zidova opatije. To je veoma javno mjesto." Langdon je jednom posjetio
uveni vrt opatije mali vonjak i vrt bilja - preostao iz vremena kada
su monasi tu uzgajali prirodne lijekove. Vestminsterski vrt, koji se
hvalio svojim najstarijim stablima voaka u Velikoj Britaniji, bio je
popularno mjesto koje su turisti mogli posjetiti a da ne ulaze u opatiju.
"Mislim da je to to nas alju van in povjerenja. Kako bismo se osjeali
sigurnima."
Sofi nije bila uvjerena. "Misli van, gdje nema detektora za metal?"
Langdon se namrti. Bila je u pravu.

441
 PRAETORIOUS

Bacajui pogled unatrag, ka grobnici prepunoj sfera, Langdon je

alio to nema nikakvu ideju o ifri kripteksa... neto sa ime bi mogao
pregovarati. Ja sam umijeao Lija u ovo, i uinit u sve to je potrebno da
mu pomognem.
"U poruci stoji da proemo kroz Skuptinski dom ka junom
izlazu", ree Sofi. "Moda emo odatle imati pogled na vrt? Tako bismo
mogli procijeniti situaciju prije nego to uetamo tamo i izloimo se
nekoj opasnosti."
Ideja je bila dobra. Langdon se nejasno sjeao Skuptinskog doma
kao ogromne osmougaone sale u kojoj je prvobitni Britanski
parlament zasedao u vrijeme kada nije postojala moderna zgrada
Parlamenta. Prole su godine od kada nije bio tamo, ali sjeao se da se
do nje dolazilo kroz pokrivenu arkadu. Udaljivi se nekoliko koraka od
grobnice, Langdon proviri iza horskog paravana nadesno, gledajui
preko crkvenog broda ka strani suprotnoj od one kojom su doli.
U blizini je zjapio zasvoeni prolaz sa velikim natpisom:
OVUDA DO:
POKRIVENIH ARKADA
DEKANATA
UNIVERZITETSKE SALE
MUZEJA
ODAJA DAROHRANILNICA
KAPELE SVETE FEJE
SKUPTINSKOG DOMA
Langdon i Sofi su protrali ispod natpisa suvie brzo da bi
primijetili malo obavjetenje u kojem se izraavalo aljenje to su
pojedini dijelovi zatvoreni zbog renoviranja.
Gotovo istog trenutka, stigli su do otvorenog dvorita opasanog
visokim zidinama. Padala je kia. Iznad njih, vjetar je zavijao uz
priguenu huku, kao da netko pue u praznu flau. Sklanjajui se u
uzane zasvoene bone prolaze koji su opasivali itavo dvorite,
Langdon osjeti poznatu nelagodu koja ga je uvijek hvatala u
zatvorenom prostoru. Ovi prolazi su bili poznati kao pokrivene arkade,
a Langdon se ne osjeti nita bolje kada shvati da sasvim odgovaraju
vezama koje su u latinskom jeziku imali sa rijei klaustrofobian.

442
 PRAETORIOUS

Usmeravajui svu pozornost ka kraju tunela, Langdon je pratio

znakove koji su vodili ka Skuptinskom domu. Poe da pljuti. U
prolazu je bilo hladno i vlano od kinih naleta koji su dolazili kroz zid
od stupova - jedini izvor svjetlosti u pokrivenim arkadama. Jedan par
urno proe pored njih, idui u suprotnom smjeru i bjeei od
nevremena. Pokrivene arkade, pod vjetrom i kiom najmanje privlani
dio opatije, sada su izgledale pusto.
Trideset est metara niz istonu pokrivenu arkadu, pojavi se luni
prolaz sa njihove lijeve strane, otvarajui put ka jo jednom hodniku.
Iako su taj ulaz traili, bio je ograen ukrasnim konopom i zvaninim
obavetenjem.
ZATVORENO ZBOG RENOVIRANJA
ODAJA DAROHRANILNICA
KAPELA ST. FAITH
SKUPTINSKI DOM
Dug, prazan hodnik iza kanapa bio je pun dasaka od skela i
plastinih pokrova. Odmah iza kanapa, Langdon vide ulaze u Odaju
darohranilnica i Kapelu svete Vjere, sa desne i lijeve strane. Ulaz u
Skuptinski dom, meutim, nalazio se mnogo dalje, na udaljenom kraju
dugakog hodnika. ak i sa mjesta na kojem je stajao, Langdon ugleda
da su teka drvena vrata na ulazu irom otvorena, a prostrana
osmougaona unutranjost kupala se u sivkastom prirodnom svijetlu
koje je dopiralo kroz ogromne prozore okrenute ka vrtu. Proite kroz
Skuptinski dom, kroz juni prolaz, do javnog vrta.
"Upravo smo doli iz istone pokrivene arkade", ree Langdon,
"tako da juni izlaz ka vrtu mora da se nalazi sa desne strane."
Sofi je ve zakoraila preko kanapa i nastavila dalje.
Dok su se urno kretali kroz mrani hodnik, zvui vjetra i kie iz
otvorene arkade zamirali su iza njih. Skuptinski dom je bio neka vrsta
pomone graevine - samostalni aneks na kraju dugog hodnika koji je
zasedanjima Parlamenta obezbeivao privatnost.
"Izgleda ogromno", proaputa Sofi kada su se pribliili.
Langdon bjee zaboravio kolika je zapravo ta prostorija. ak i kada
je stajao ispred ulaza, gledao je preko irokog prostranstva poda ka

443
 PRAETORIOUS

prozorima na suprotnom zidu osmougaonika koji su oduzimali dah,

uzdiui se pet spratova ka zasvoenoj tavanici. Odatle bi sasvim
sigurno imali otvoren pogled na vrt.
Prelazei preko praga, i Langdon i Sofi su morali da zamire.
Nakon mranih pokrivenih arkada, Skuptinski dom je izgledao kao
solarijum. Bili su uli ve dobra tri metra, pretraujui juni zid, kada
otkrie da vrata koja bi trebalo da su tamo ne postoje.
Stajali su u ogromnoj stupici.
kripa masivnih arki iza njih nagna ih da se okrenu. Ba u tom
trenutku, vrata se zatvorie uz zagluujui udar. Reza pade na svoje
mjesto.
ovjek koji je stajao ispred vrata izgledao je potpuno mirno kada
je uperio mali pitolj u njih. Bio je krupan i oslanjao se o par
aluminijskih taka.
Za trenutak, Langdon je mislio da sanja.
Bio je to Li Tibing.

444
 PRAETORIOUS

Poglavlje 99

Sir Li Tibing je alostivo gledao niz cijev svog meduza pitolja u

Roberta Langdona i Sofi Nevo. "Prijatelji moji", rekao je, "od kako ste
prole noi doli u moj dom, uinio sam sve to je bilo u mojoj moi da
vas sauvam od zla. Meutim, vaa upornost me je sada stavila u teku
poziciju."
Vidio je izraz zapanjenosti na Sofinom i Langdonovom licu, pa ipak
bio je uvjeren da e uskoro oboje razumjeti sled dogaaja koji ih je sve
troje doveo do ovog neverovatnog raspleta.
Ima toliko toga to treba da vam ispriam... toliko toga to jo uvijek
ne shvaate.
"Molim vas vjerujte mi", ree Tibing, "da nikada nisam imao
namjeru da vas umjeam u sve ovo. Vi ste doli u moj dom. Vi ste
potraili mene."
"Li?" Langdon konano uspije da izusti. "to to do avola radi?
Mislili smo da si u nevolji. Doli smo ovdje da ti pomognemo!"
"I vjerovao sam da ete tako postupiti", ree on. "Treba da
razgovaramo o mnogo emu."
inilo se da Langdon i Sofi jo ne shvaaju da su pred uperenim
pitoljem.
"Tu je jednostavno da osigura vau punu pozornost", ree Tibing.
"Da sam elio da vam naudim, do sada biste ve bili mrtvi. Kada ste
prole noi uli u moj dom, puno sam riskirao kako bih vam potedio
ivote. Ja sam astan ovjek i u svojoj najdubljoj savjesti zakleo sam se
da u rtvovati samo one koji su izdali Sangreal."
"O emu to govori?" ree Langdon. "Izdali Sangreal?"
"Otkrio sam uasnu istinu", ree Tibing, uzdahnuvi. "Saznao sam
zato spisi Sangreala nikada nisu otkriveni svijetu. Saznao sam daje
Sionski priorat ipak odluio da ne objavi istinu. Zato je smjena
milenijuma prola tiho, zato se nita nije dogodilo kad smo doli do
Kraja Dana."

445
 PRAETORIOUS

Langdon udahnu, spremajui se da se suprotstavi.

"Prioratu je", nastavi Tibing, "poverena svijeta dunost - da
podijeli istinu sa ostalima. Da objave spise Sangreala kada nastupi Kraj
dana. Vjekovima su ljudi poput Da Vnicija, Botigelija i Njutna rizikovali
sve kako bi zatitili spise i sproveli u djelo taj zavjet. A sada, kada je
doao konani trenutak istine, Jacques Sonijer se predomislio. ovjek
koji je poaen najveom odgovornou u povijesti kranstva
izbjegao je svoju dunost. Odluio je da trenutak nije pogodan." Tibing
se okrete ka Sofi. "Iznevjerio je Gral. Iznevjerio je Priorat. Iznevjerio je
i sjeanje na sve generacije koje su delale kako bi omoguile laj
trenutak."
"Vi?" ree Sofi, podiui pogled. Njene zelene oi su gnevno
streljale Tibinga. "Vi ste odgovorni za ubojstvo moga djeda?"
Tibing se podsmehnu. "Va djed i njegovi snchaux izdali su Gral."
Sofi osjeti kako bijes navire iz dubina njenog bia. Lae!
Tibingov glas bio je neumoljiv. "Va djed se prodao Crkvi.
Oigledno je da su ga primorali da ne objavi istinu."
Sofi odmahnu glavom. "Crkva nije imala nikakvog utjecaja na
njega!"
Tibing se hladno nasmeja. "Draga moja, Crkva ima dvije tisue
godina dugo iskustvo u uutkivanju onih koji prijete da e raskrinkati
njene lai. Jo od Konstantinovih dana, Crkva je uspjeno skrivala
istinu o Mariji Magdaleni i Isusu. Ne bi trebalo da nas udi to su sada,
ponovno, pronali nain da zadre svijet u mraku. Crkva moda vie ne
upoljava krstae da kolju nevernike, ali njihov utjecaj nije nita manje
snaan. Niti manje podmukao." Zastade, kao da eli da naglasi ono to
e rei. "Gospoice Nevo, ve dugo je va djed elio da vam saopti
istinu o vaoj obitelji."
Saofi je bila zaprepatena. "Kako to znate?"
"Moje metode nisu od znaaja. Ono to je vano jeste da upravo
sada shvatite sljedee." Duboko uzdahnu. "Pogibija vae obitelji -
majke, oca, bake i brata - nije bila sluajna."
Te rijei u njoj pokrenue emocije. Zausti da kae neto, ali nije

446
 PRAETORIOUS

mogla.
Langdon odmahnu glavom. "to pokuava da kae?"
"Roberte, to sve objanjava. Svi delii se uklapaju. Povijest se
ponavlja. Crkva iza sebe ima povijest ubojstava kada se radi o
prikrivanju Sangreala. Kada je Kraj dana postao izvjestan, ubojstvo
najbliih lanova obitelji Velikog majstora poslalo je veoma jasnu
poruku. uti, ili ste ti i Sofi sljedei na redu."
"To je bila prometna nesrea", promuca Sofi, oseajui kako bol iz
djetinjstva buja u njoj. "Nesrea!"
"To je pria za malu djecu koja je trebalo da sauva vau nevinost",
ree Tibing. "Razmislite o tome zato dva lana obitelji nisu stradala
Veliki majstor Priorata i njegova jedina unuka - savren par koji e
Crkvi osigurati kontrolu nad bratstvom. Mogu samo da zamislim teror
koji je Crkva sprovodila nad vaim djedom proteklih godina, prijetei
da e ubiti vas ako se usudi da objavi tajnu Sangreala, pretei da e
dovriti zapoeti posao ako Sonijer ne utjee na Priorat da razmisli o
drevnoj zakletvi."
"Li", usprotivi se Langdon, sada oigledno razljuen, "nije mogue
da ima dokaze o umeanosti Crkve u tu pogibiju, i njen uticaj na
odluku Prorata da ostanu utei."
"Dokaze?" Tibing mu odvrati. "Potrebni su ti dokazi da su ucenili
Priorat? Novi milenijum je doao, a svijet je ipak ostao u neznanju! Zar
to nije dovoljan dokaz?"
U odjeku Tibingovih rijei, Sofije ula drugi glas koji joj se obraao.
Sofi, moram da ti kaem istinu o tvojoj obitelji. Shvati da drhti. Da li je
mogue da je ovo istina koju je djed elio da joj kae? To da je njena
obitelj ubijena? to je zapravo znala o prometnoj nesrei koja joj je
oduzela obitelj? Samo uoptenu priu. ak su i novine bile neodreene.
Prometna nesrea? Pria za malu djecu? Sofi se iznenada sjeti dedinog
pretjerano zatitnikog stava, sjeti se da nikada nije volio da je ostavlja
samu kada je bila mala. ak i kada je odrasla i otila na studije, imala je
osjeaj daje djed nadzire. Pitala se da li su lanovi Priorata uali u
sjenci itavog njenog ivota, pazei je.
"Sumnja da su ga izmanipulirali", ree Langdon, zurei u neverici

447
 PRAETORIOUS

u Tibinga. "Zato si ga ubio?"

"Nisam ja povukao obara", ree Tibing. "Sonijer je umro prije
mnogo godina, kada mu je Crkva oduzela obitelj. Bio je kompromitiran.
Sada je osloboen tog bola, osloboen srama koji mu je nanela
nesposobnost da sprovede u djelo svoju svijetu dunost. Razmislite o
alternativi. Neto je moralo da se uini. Da li svijet zauvijek treba da
ostane u neznanju? Da li Crkvi treba dopustiti da svoje lai utvrdi u
naim povijesnim udbenicima za itavu vjenost? Da li Crkvi treba
dopustiti da zauvijek zadri neogranien utjecaj zahvaljujui
ubojstvima i ucenjivanju? Ne, neto je moralo da se uini! Sada smo u
prilici da sprovedemo u djelo zavjet koji nam je ostavio Sonijer i
ispravimo uasnu greku." Zastao je. "Nas troje. Zajedno."
Sofije osjeala jedino nevericu. "Kako uope moete da mislite da
bismo vam pomogli?"
"Zato to ste, draga moja, vi razlog to Priorat nije objavio
dokumente. Ljubav vaeg djeda prema vama ga je sprijeila da se
suprotstavi Crkvi. Strah od odmazde uperene protiv jedinog
preostalog lana njegove obitelji ga je osujetio. Nikada nije imao
priliku da vam kae istinu jer ste ga vi odbacili, vezujui mu ruke,
tjerajui ga da eka. Sada svijetu dugujete istinu. Dugujete je sjeanju
na svog dedu."

Robert Langdon je odustao od pokuaja da se sabere. Usprkos

bujici pitanja koja su mu prolazila kroz glavu, znao je da je sada bitno
samo jedno izvesti Sofi odavde ivu. Sva krivica koju je Langdon
ranije osjeao zbog uvlaenja Tibinga u sve ovo preusmerila se na Sofi.
Ja sam je odveo u zamak Vilet. Ja sam odgovoran.
Langdon nije mogao da pojmi da bi Tibing bio sposoban da ih
hladnokrvno ubije tu, u Skuptinskom domu. Ipak, u svom zabludelom
pohodu Tibing jeste bio umijean u ubojstva. Langdon je sumnjao da e
itko uti pucnjeve u ovoj izdvojenoj odaji debelih zidova, naroito po
toj kii. A upravo nam je priznao svoju krivicu.
Langdon baci pogled prema Sofi, koja je izgledala potreseno. Crkva
je ubila njenu obitelj kako bi uutkala Priorat? Langdon je bio siguran

448
 PRAETORIOUS

da moderna Crkva ne ubija ljude. Moralo je da postoji netko drugo

objanjenje.
"Pusti Sofi da ode", ree Langdon, netremice gledajui u Lija. "Ti i
ja emo sve raspraviti nasamo."
Tibing se neprirodno nasmeja. "Plaim se da je to jedino to ne
mogu uiniti. Meutim, nudim vam ovo." Sasvim se oslonio na take,
trapavo drei pitolj uperen u Sofi. Izvadio je kljuni kamen iz depa.
Zateturao se dok gaje pruao Langdonu... "Znamenje povjerenja,
Roberte."
Robert je bio na oprezu. Nije se ni pomakao. Li nam vraa kljuni
kamen?
"Uzmi ga", ree Tibing, nespretno ga nudei Langdonu. Langdonu
je pao na pamet samo jedan razlog zbog kojeg bi im Tibing vratio
kljuni kamen. "Ve si ga otvorio. Izvadio si mapu."
Tibing odmahnu glavom. "Roberte, da sam rijeio tajnu kljunog
kamena, nestao bih odavde i otiao da sam pronaem Gral. Ne bih vas
mijeao. Ne, ne znam odgovor. I mogu to slobodno da priznam. Suoen
sa Gralom, pravi vitez se ui poniznosti. Ui da potuje znakove koji su
pred njega postavljeni. Kada sam vidio kako ulazite u opatiju, shvatio
sam. Postojao je razlog to ste tu. Da mi pomognete. Ne traim slavu
samo za sebe. Sluim daleko veem gospodaru nego to je moj ponos.
Sluim Istini. ovjeanstvo zasluuje da sazna tu istinu. Gral je
pronaao sve nas, a sada nas moli da ga otkrijemo. Moramo da radimo
zajedno.
Usprkos Tibingovoj alosnoj iskrenosti, pitolj je i dalje bio uperen
u Sofi dok mu je Langdon prilazio i prihvaao hladni mermerni
cilindar. Sirce u njemu zabuktalo je kad Langdon koraknu unatrag.
Brojanici su jo uvijek bili poredani bez ikakvog reda, a kripteks je i
dalje bio zakljuan.
Langdon je promatrao Tibinga. "Kako zna da ga neu odmah
razbiti?"
Tibingov smijeh ispuni jezivi prezir. "Trebalo je da shvatim da je
tvoja prijetnja da e ga razbiti u Crkvi hrama prazna, Roberte. Robert
Langdon ne bi nikada razbio kljuni kamen. Ti si povjesniar, Roberte.

449
 PRAETORIOUS

U ruci ti je klju za dvije tisue godina povijesti - izgubljeni klju

Sangreala. Moe da osjeti due svih vitezova koji su spaljeni na
lomai da bi sauvali tajnu. eli li da ih opet osudi na smrt? Ne, ti e
ih osvetiti. Pridruit e se velikim ljudima kojima se divi Da Vinciju,
Boticeliju, Njutnu - od kojih bi svaki bio poaen da se sada nalazi na
tvom mjestu. Sadraj kljunog kamena nas sve doziva. udi da bude
osloboen. Kucnuo je as. Sudbina nas je dovela do ovog trenutka."
"Ne mogu ti pomoi, Li. Ne znam kako da ga otvorim. Vidio sam
Njutnovu grobnicu samo na trenutak. A ak i kad bih znao ifru..."
Langdon zastade, svaajui da je ve rekao suvie.
"Ne bi mi rekao?" Tibing uzdahnu. "Razoaran sam i iznenaen,
Roberte, to ne shvaa koliko mi duguje. Moj zadatak bi bio daleko
jednostavniji da smo vas Remi i ja oboje eliminisali kada ste uetali u
zamak Vilet. Umjesto toga, riskirao sam sve kako bih postupio na
plemenitiji nain."
"Ovo je plemenito!" upita Langdon, gledajui u pitolj.
"Sonijerova krivica", odvrati Tibing. "On i njegovi snchaux slagali
su Sajlasa. Da nisu, doao bih do kljunog kamena bez potekoa. Kako
sam mogao i da pomislim da e Veliki majstor otii toliko daleko da me
prevari i zaveta kljuni kamen otuenoj unuci?" Tibing pogleda Sofi
sa puno prezira. "Njoj toliko neupuenoj da joj je bio potreban
simbolog za bebisitera." Tibing ponovno pogleda Langdona. "Na sreu,
Roberte, ispostavilo se daje prava blagodet to to si ti ukljuen u sve
ovo. Umjesto da kljuni kamen ostane zauvijek zakljuan u Depozitnoj
banci, ti si ga odatle izvadio i uetao u moj dom."
Kuda bih inae pobjegao? pomisli Langdon. Zajednica
povijesniara Grala je mala, a Tibing i ja se poznajemo od ranije.
Tibing je izgledao samozadovoljno. "Kada sam saznao da vam je
Sonijer ostavio poruku na samrti, mogao sam da pretpostavim da
imate vrijedne informacije koje se tiu Priorata. Nisam bio siguran da li
imate sam kljuni kamen ili znate gdje se on nalazi. Ali s obzirom na to
da vam je policija bila za petama, imao sam neki osjeaj da biste se
mogli pojaviti na mojim vratima."
Langdon je bijesno zurio u njega. "A da se nismo pojavili?"

450
 PRAETORIOUS

"Kovao sam plan kako da vam pruim ruku pomoi. Na ovaj ili
onaj nain, kljuni kamenje morao da doe u zamak Vilet. injenica da
ste ga vi dopremili upravo u moje eljne ruke samo je dokaz da sam na
pravom putu."
"to!" Langdon je bio zgroen.
"Trebalo je da Sajlas provali u zamak Vilet i ukrade vam kljuni
kamen i tako vas ukloni a da vas ne povrijedi, a mene oslobodi svake
sumnje o umeanosti. Meutim, kada sam uvideo sloenost
Sonijerovih ifara, odluio sam da oboje ostanete jo malo ukljueni u
moju potragu. Mogao sam da kaem Sajlasu da kasnije ukrade kljuni
kamen, kada budem znao dovoljno da nastavim sam."
"Crkva hrama", ree Sofi, a glas joj je bio preplavljen gnuanjem.

Svjetlo se pomalja, pomisli Tibing. Crkva hrama bila je savreno

mjesto da se kljuni kamen ukrade od Langdona i Sofi, a njena prividna
povezanost sa pjesmom inila ju je odlinim mamcem. Remijeva
nareenja su bila jasna - dri se podalje dok Sajlas ne povrati kljuni
kamen. Na nesreu, Langdonova prijetnja da e razbiti kljuni kamen o
pod kapele uspaniila je Remija. Da se samo Remi nije pokazao, mislio
je Tibing sa aljenjem, sjeajui se vlastite inscenirane otmice. Remi je
bio jedina karika koja je vodila do mene, a on se pokazao!
Na sreu, Sajlas i dalje nije bio svjestan Tibingovog pravog
identiteta i lako su ga prevarili. Odveo je Tibinga iz crkve i potom
naivno promatrao kako Remi 'vezuje' taoca u stranjem djelu limuzine.
Kada je pregrada u autu bila podignuta, Tibing je mogao da nazove
Sajlasa, iskoristi Uiteljev lani francuski akcent, i uputi Sajlasa pravo u
Opus Dei. Jednostavna anonimna dojava policiji Sajlasa je izbacila iz
igre.
Pobrinuo sam se za jedan kraj problema.
Drugi je bio mnogo tei. Remi.
Tibing je teko donio tu odluku, ali Remi se naposljetku pokazao
kao smetnja. Svaka potraga za Gralom trai rtve. Najjednostavnije
rjeenje nametnulo se Tibingu pri pogledu na mini-bar u limuzini -
pljoska, malo konjaka i jedno pakovanje kikirikija. Prah na dnu kesice

451
 PRAETORIOUS

bio je dovoljan da pokrene Remijevu smrtonosnu alergiju. Kada je

Remi parkirao limuzinu, Tibing je izaao iz stranjeg dijela, priao
suvozakim vratima i sjeo naprijed, pored Remija. Nekoliko minuta
kasnije, izaao je iz kola, ponovno se popeo u stranji dio, uklonio
dokaze i naposljetku opet izaao kako bi izvrio posljednju fazu svoje
misije.
Do Vestminsterske opatije se stizalo kratkom etnjom, i iako su
Tibingove proteze za noge, take i pitolj aktivirali detektor metala,
iznajmljeni policajci nisu znali to da rade. Da li da traimo od njega da
skine proteze? Da pretraimo bogalja? Tibing je zbunjenim uvarima
pod nos turio graviranu karticu. Vitez Kraljevstva. Jadnici su se
praktino saplitali jedan o drugog dok su ga proputali unutra.
Sada, promatrajui svoje zbunjene prijatelje, Tibing se opirao
nagonu da im otkrije kako je na genijalan nain umijeao Opus Dei u
zavjeru koja e uskoro dovesti do propasti itave Crkve. To je moralo
da prieka. Imao je neodloan posao.
"Mes amis", objavi Tibing na besprekornom francuskom, "vous ne
trouvez pas le Saint-Graal, c'est le Saint-Graal qui vous trouve."
Nasmeio se. "Ne moe biti jasnije da se pred nama nalazi zajedniki
put. Gral nas je pronaao."
Tiina.
Potom im se obrati apatom. "Sluajte. ujete li? Gral nam govori
kroz vjekove. Moli da bude spaen od ludosti Priorata. Molim vas oboje
da uvidite ovu priliku. U ovom trenutku nema sposobnijih ljudi od nas
koji bi otkrili konanu ifru i otvorili kripteks." Tibing zastade,
uarenih oiju. "Moramo da se zakunemo. Zavjet vjere koji emo dati
jedni drugima. Zakletva viteza da e otkriti istinu i objaviti je."
Sofi se duboko zagledala u Tibingove oi i progovorila ledenim
tonom.
"Nikada neu izgovoriti zakletvu sa ubojicom. Jedino na to u se
zakleti jeste da u se postarati da odete u zatvor."
Tibing postade ozbiljan, potom mu licem pree izraz odlunosti.
"ao mi je to tako mislite, gospoice." Okrete se i uperi pitolj u
Langdona. "A ti, Roberte? Jesi li sa mnom, ili protiv mene?"

452
 PRAETORIOUS

Poglavlje 100

Tijelo biskupa Manuela Aringarose izdralo je mnoge vrste bola,

pa ipak mu je osjeaj vreline od metka u grudima bio nepoznat.
Duboka i teka rana. Ne tjelesna... nego rana blia dui.
Otvorio je oi, ali kia mu je zamagljivala pogled. Gdje sam?
Osjeao je kako ga dre snane ruke, kako nose njegovo mlitavo tijelo
poput krpene lutke, dok mu je crna mantija lelujala okolo. Podiui
umornu ruku, obrisao je oi i vidio da je ovjek koji ga nosi Sajlas.
Veliki albino sa mukom se kretao maglovitim trotoarom, traei
pomo, krikom agonije koji ledi srca. Crvene oi bile su mu uperene
ravno naprijed, a suze su mu tekle niz blijedo, krvlju isprskano lice.
"Sine moj", proaputa Aringarosa, "povrijeen si."
Sajlas spusti pogled, lica izoblienog od patnje. "Uasno mi je ao,
oe." Izgledalo je da suvie pati da bi mogao da govori.
"Ne, Sajlase", odgovori Aringarosa. "Meni je ao. Ja sam kriv za
ovo." Uitelj mi je obeao da nee biti ubijanja, i ja sam ti rekao da ga
slua u potpunosti. "Bio sam suvie nestrpljiv. Suvie sam strahovao.
Ti i ja smo obmanuti." Uitelj nikada nije namjeravao da nam da Sveti
gral.
Sklupan u naruju ovjeka koga je prigrlio prije toliko godina,
biskup Aringarosa osjeti kako se vraa kroz vrijeme. U panjolsku. Do
svojih skromnih poetaka, kada je podizao malu katoliku crkvu u
Ovijedu, sa Sajlasom. I kasnije, do New Yorka, gdje je slavio Boga
izgradivi impozantno sjedite organizacije Opus Dei u Aveniji
Leksington.
Prije pet mjeseci, Aringarosa je primio uasne vijesti. Njegovo
ivotno djelo bilo je u opasnosti. Do najsitnijih detalja se sjeao
sastanka u zamku Gandolfo koji mu je promijenio ivot... vijesti koje su
pokrenule itavu ovu katastrofu.
Aringarosa je uao u Astronomsku biblioteku Gandolfa visoko
podignute glave, oekujui pohvale mnotva ljudi koji e mu iskazati
dobrodolicu, nestrpljivi da ga potapu po leima zbog izuzetnog
zastupanja katolicizma u Americi.

453
 PRAETORIOUS

Meutim, samo je troje ljudi bilo prisutno.

Dravni sekretar Vatikana. Debeo. Hladan.
Dvojica visokih talijanskih kardinala. Pritvorno poboni.
Samozadovoljni.
"Sekretaru?" ree Aringarosa, zbunjen.
Okrugli nadzornik pravnih poslova rukovao se sa njim i pokazao
na stolicu nasuprot sebi. "Molim vas, udobno se smjestite."
Aringarosa je sjeo, oseajui da neto nije u redu.
"Nisam vjet u askanju, biskupe", ree sekretar, "te mi stoga
dopustite da budem direktan u vezi sa razlozima vae posjete."
"Molim vas, govorite otvoreno." Aringarosa pogleda dvojicu
kardinala, koji su ga odmeravali u samozadovoljnom iekivanju.
"Kao to vam je dobro poznato", ree sekretar, "Vatikan je u
posljednje vrijeme bio zabrinut zbog afera vezanih za sektu Opus Dei."
Aringarosa osjeti kako istog trenutka postaje napet. O tome je ve
mnogo puta raspravljao sa novim papom za koga se, na Aringarosino
veliko nezadovoljstvo, ispostavilo da uznemirujue briljivo podrava
liberalne promjene u Crkvi.
"elim da vas uvjerim", brzo dodade sekretar, "da Njegova svetost
ne trai da mijenjajte ita u nainu na koji obavljate svoj sveeniki
poziv."
Iskreno se nadam! "Zato sam onda ovdje?"
Ogromni ovjek uzdahnu. "Biskupe, ne znam kako da ovo kaem
obazrivo, pa u rei direktno. Prije dva dana, Vijee sekretara
jednoglasno je odluilo da se opozove podrka Vatikana sekti Opus
Dei."
Aringarosa je bio siguran da nije dobro uo. "Molim?"
"Jednostavno reeno, za est mjeseci od danas, Opus Dei se vie
nee smatrati prelaturom Vatikana. Bit ete crkva za sebe. Svijeta
stolica e se distancirati od vas. Njegova svetost se sloila i uskoro ete
sve dobiti i u pisanoj formi."

454
 PRAETORIOUS

"Ali... to nije mogue!"

"Naprotiv, sasvim je mogue. I neophodno. Njegova svetost se ne
slae sa vaim agresivnim merama regrutovanja novih lanova i
upranjavanjem tjelesnog samomuenja." Zastao je. "Kao ni sa vaim
stavovima prema enama. Iskreno, Opus Dei je postao teret i sramota."
Biskup Aringarosa je bio zapanjen. "Sramota?"
"Nije mogue da ste iznenaeni to je dolo do ovoga."
"Opus Dei je jedina katolika organizacija koja raste! Sada imamo
preko jedanaest tisua sveenika!"
"Istina. Uznemirujua injenica za sve nas."
Aringarosa skoi na noge. "Pitajte Njegovu svetost da li je Opus
Dei bio sramota 1982. kada smo pomogli Banku Vatikana!"
"Vatikan e uvijek biti zahvalan zbog toga", ree sekretar
pomirljivim tonom, "pa ipak jo uvijek ima onih koji vjeruju da je vaa
finansijska velikodunost iz 1982. jedini razlog to vam je uope i
odobren status prelature."
"To nije tono!" Ta insinuacija je duboko uvredila Aringarosu.
"U svakom sluaju, namjeravamo da se ponesemo kako valja.
Sastavljamo uvjete odvajanja koji e ukljuivati povrat tog novca. Bit e
isplaen u pet rata."
"Isplaujete me?" upita Aringarosa. "Plaate me da bih otiao u
miru? A Opus Dei je jedini preostali glas razuma!"
Jedan od kardinala podie pogled. "Izvinjavam se, jeste li rekli
razuma?"
Aringarosa se nagnu preko stola, pootravajui ton. "Zar se zaista
pitate zato katolici naputaju Crkvu? Pogledajte oko sebe, kardinale.
Ljudi su izgubili potovanje. Strogost vjere je nestala. Crkveno uenje
je postalo red za samoposluivanje. Apstinencija, ispoved, priee,
baptizam, misa birajte - izaberite koju god hoete kombinaciju i
zanemarite ostatak. Kakvo to religiozno usmerenje Crkva nudi?"
"Zakoni iz treeg vijeka", ree drugi kardinal, "ne mogu se
primenjivati na savremene Kristove sledbenike. Ta pravila ne mogu da

455
 PRAETORIOUS

vae u dananjem drutvu."

"Pa, ini se da u Opus Dei vae!"
"Biskupe Aringarosa", ree sekretar tonom koji je pokazivao daje
razgovor zavren. "Iz potovanja prema odnosu koji je vaa
organizacija imala sa prethodnim papom, Njegova svetost e vam dati
est mjeseci da se dobrovoljno odvojite od Vatikana. Predlaem da
objavite kako se ne slaete sa stavovima Svete stolice i osnujete
osobnu kransku organizaciju."
"Odbijam!" objavi Aringarosa. "I to u mu osobno rei."
"Plaim se da Njegova svetost vie ne eli da se sastaje sa vama."
Aringarosa se uspravi. "Ne bi se usudio da ukine osobnu prelaturu
prethodnog pape!"
"ao mi je." Pogled sekretara nije ustuknuo. "Gospod daje i Gospod
uzima."
Arongarosa je teturajui se izaao sa tog sastanka, zaprepaten i
uspanien. Vrativi se u New York, danima je zurio kroz prozor u
obrise grada, ophrvan tugom zbog budunosti kranstva.
Nekoliko tjedana kasnije primio je telefonski poziv koji je sve
izmijenio. ovjek koji je zvao zvuao je kao Francuz i predstavio se kao
Uitelj esta titula u prelaturi. Rekao je da zna za planove Vatikana da
uskrati podrku organizaciji Opus Dei.
Kako je mogao da zna? pitao se Aringarosa. Vjerovao je da samo
nekolicina monika u Vatikanu zna to se sprema organizaciji Opus
Dei. Oigledno, vijesti su se rairile. Kada se radilo o traevima, na
svijetu nije bilo zidova koji su imali ui kao zidovi Vatikana.
"Imam ui svuda, biskupe", proaputao je Uitelj, "a uz pomo tih
uiju stekao sam izvesno znanje. Uz vau pomo, mogu da otkrijem
skrovite svete relikvije koja e vam donijeti izuzetnu mo... dovoljno
moi da natjerate Vatikan da vam se klanja. Dovoljno moi da spasite
Vjeru." Zastade. "Ne samo radi sekte Opus Dei. Nego radi svih nas."
Gospod uzima... i Gospod daje. Aringarosa osjeti velianstveni zrak
nade. "Izloite mi svoj plan."

456
 PRAETORIOUS

Biskup Aringarosa bio je bez svijesti kada se vrata Bolnice svete

Marije otvorie uz utanje. Sajlas se utetura u ulazni hodnik, u deliriju
od iscrpljenosti. Padajui na koljena na poploani pod, pozvao je u
pomo. Svi na prijemnom odjeljenju zurili su sa zaprepatenjem u
polugolog albina sa krvavim sveenikom u naruju.
Doktor koji je pomogao Sajlasu da biskupa stave na nosila
smrknuo se kada je biskupu opipao puls. "Izgubio je mnogo krvi. Ne
gajim nadu."
Aringarosini kapci zadrhtae i on se na trenutak povrati. Pogled
mu se zaustavi na Sajlasu. "Dijete moje..."
U Sajlasovoj dui je tutnjalo od kajanja i gnjeva. "Oe, pronai u
onog tko nas je obmanuo i ubit u ga, pa makar mi za to trebao itav
ivot."
Aringarosa odmahnu glavom, dok su se spremali da ga odvezu.
"Sajlase... ako si ita nauio od mene, molim te... naui ovo." Uze
Sajlasovu ruku i snano je stegnu. "Oprotaj je najvei Boji dar."
"Ali oe..."
Aringarosa sklopi oi. "Sajlase, mora da se pomoli."

457
 PRAETORIOUS

Poglavlje 101

Robert Langdon je stajao ispod visoke kupole naputenog

Skuptinskog doma i zurio u cijev pitolja koji je drao Li Tibing.
Roberte, jesi li sa mnom, ili protiv mene? Reci kraljevskog
povijesniara odzvanjale su u tiini Langdonove svijesti.
Nije postojao ispravan odgovor, znao je Langdon. Ukoliko
odgovori da, izdat e Sofi. Ukoliko odgovori ne, Tibing nee imati
drugog izbora do da ih oboje ubije.
Godine koje je proveo u uionici nisu u njemu razvile nijednu
vjetinu koja bi mu koristila pri suoavanju sa uperenim pitoljem.
Meutim, uionica ga jeste nauila neemu kada je u pitanju
odgovaranje na paradoksalna pitanja. Kada na pitanje ne postoji toan
odgovor, postoji samo jedan nain da se iskreno odgovori.
Siva zona izmeu "da" i "ne".
utanje.
Zurei u kripteks u svojoj ruci, Langdon je odluio da jednostavno
ode.
Koraknuo je unatrag a da nije ni podigao pogled, stupajui u
ogromno prostranstvo prostorije. Niija zemlja. Nadao se da e njegova
zaokupljenost kripteksom Tibingu nagovestiti da je suradnja mogua
opcija, kao i da e njegova utnja Sofi pokazati da je nije napustio.
Kupujem vrijeme za razmiljanje.
Upravo je to Tibing i elio od njega, pogaao je Langdon - da
razmilja. Zato mi je predao kripteks. Da bih mogao da osjetim teinu
svoje odluke. Britanski povjesniar se nadao da e dodir kripteksa
Velikog majstora natjerati Langdona da u potpunosti shvati veliinu
njegovog sadraja, mamei akademsku radoznalost da nadvlada sve
ostalo i tjerajui ga da shvati da bi neuspjeh u otvaranju kljunog
kamena znaio gubitak same povijesti.
Dok je Sofi i dalje stajala na nianu na drugom kraju prostorije,
Langdon se plaio da je jedina nada koja mu je preostala bila da rei

458
 PRAETORIOUS

tajnu kripteksa. Ako uspijem da otkljuam mapu, Tibing e pristati na

pregovore. Usredotouju se na zadatak pred sobom, Langdon se polako
kretao ka udaljenim prozorima... doputajui svojim mislima da se
ispune bezbrojnim astronomskim prizorima na Njutnovoj grobnici.

Traite sferu koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu.

Ona govori o ruiastom mesu i osemenjenoj materici.

Okrenuvi lea ostalima, koraao je ka visokim prozorima, traei

na njihovim mozaicima od obojenog stakla neki poticaj. Nije ga bilo.
Stavi se u Sonijerov um, tjerao je sebe, gledajui kroz prozor ka
vrtu. Koja bi to sfera, po njegovom miljenju, trebalo da se nalazi na
Njutnovoj grobnici? Prizori zvijezda, kometa i planeta svjetlucali su
pod kiom, ali Langdon ih je zanemario. Sonijer nije bio ovjek od
znanosti. Bio je humanista, zaljubljenik u umjetnost, povijest. Sveti
enski princip... putir... Rua... prognana Marija Magdalena... pad
boginje... Sveti gral.
Legenda je uvijek prikazivala Gral kao okrutnu ljubavnicu koja
plee u senkama tik izvan vidnog polja, koja apue na uho, mami jo
korak dalje a potom iezava u izmaglici.
Odsutno gledajui u drvee ije je lie treperilo u vrtu, Langdon je
osjeao njeno nestano prisustvo. Znakovi su se nalazili posvuda.
Poput siluete koja vam se raga i koja izranja iz magle, grane najstarijeg
drveta jabuke u Britaniji cvetale su cvjetovima sa pet latica koje su
blistale poput Venere. Boginja je bila u vrtu. Plesala je na kii, pevajui
pjesmu vjekova, virei kroz grane prepune pupoljaka, kao da eli da
podsjeti Langdona da jabuka znanja raste tik izvan njegovog domaaja.

Na drugom kraju prostorije, Tibing je spokojno promatrao

Langdona, zagledanog kroz prozor kao da je zaaran.
Upravo kao to sam se nadao, mislio je Tibing. Opametie se.
Ve netko vrijeme Tibing je sumnjao da bi Langdon mogao
posedovati klju pronalaska Grala. Nije bila sluajnost to je Tibing

459
 PRAETORIOUS

poeo ostvarivanje svog plana iste noi kada je Langdon imao zakazan
susret sa Jacquesom Sonijerom. Budui da je prislukivao kustosa,
Tibing je bio siguran da to to s nestrpljenjem oekuje susret sa
Langdonom moe da znai samo jedno. Langdonov tajanstveni rukopis
pogodio je Priorat u ivac.
Langdon je natrapao na istinu, a Sonijer se plai njenog otkrivanja.
Tibing je bio siguran da je Veliki majstor pozvao Langdona kako bi ga
uutkao.
Dovoljno dugo je istina bila uutkivana!
Tibing je znao da mora brzo da djeluje. Sajlasov napad imao je dva
cilja. Sprijeio bi Sonijera da uvjeri Langdona da uti, a takoer bi se
postarao da Langdon bude u Parizu kada se kljuni kamen konano
nae u Tibingovim rukama, za sluaj da mu bude potreban.
Bilo je gotovo previe jednostavno udesiti fatalni susret izmeu
Sonijera i Sajlasa. Imao sam pouzdane informacije o Sonijerovim
najdubljim strepnjama. Prethodnog dana, Sajlas je nazvao kustosa i
predstavio se kao zabrinuti sveenik. "Gospodine Sonijer, oprostite,
moram smjesta da razgovaram sa vama. Nikada ne bih prekrio
svetinju ispovijesti, ali u ovom sluaju osjeam da moram. Upravo mi
se ispovedio ovjek koji tvrdi da je ubio lanove vae obitelji."
U Sonijerovom odgovoru bilo je zapanjenosti, ali i opreza. "Moja
obitelj je poginula u nesrei. Policijski izvjetaj nije ostavljao mjesta
sumnji."
"Da, u prometnoj nesrei", rekao je Sajlas, cimajui udicu. "ovjek
sa kojim sam razgovarao rekao je da je izgurao njihova kola sa puta u
rijeku."
Sonijer je utio.
"Gospodine Sonijer, nikada ne bih nazvao direktno vas, da taj
ovjek nije rekao neto zbog ega sam zabrinut za vau sigurnost."
Zastao je. "Takoer je spomenuo vau unuku, Sofi."
Spomen Sofinog imena bio je odluujui udarac. Kustos je
predloio Sajlasu da ga odmah posjeti, na najsigurnijem mjestu koje je
Sonijer znao u njegovoj uredu u Luvru. Potom je nazvao Sofi kako bi
je upozorio na moguu opasnost. Sastanak sa Robertom Langdonom

460
 PRAETORIOUS

istog trenutka je pao u zaborav.

Sada kada je Langdon bio na drugom kraju prostorije, odvojen od
Sofi, Tibing je osjeao da je konano otuio dvoje suputnika. Sofi Nevo
i dalje je bila prkosna, ali Langdon je oigledno sagledao situaciju iz
ireg ugla. Pokuavao je da otkrije ifru. On shvaa koliko je vano da
pronaemo Gral i oslobodimo ga stega.
"Nee vam ga otvoriti", hladno ree Sofi. "ak i da moe."
Tibing je bacao poglede ka Langdonu dok je Sofi i dalje drao na
nianu. Sada je bio prilino uvjeren da e morati da ga upotrijebi. Iako
ga je ta ideja uznemiravala, znao je da nee oklevati ukoliko do toga
doe. Pruio sam joj priliku da uini ono to je ispravno. Gral je vaniji i
vei od svakog od nas.
Tog trenutka, Langdon se okrenu od prozora. "Grobnica..."
iznenada ree, gledajui ih dok mu je slabani traak nade svetlucao u
oima. "Znam gdje treba traiti na Njutnovom grobu. Da, mislim da
mogu da pronaem ifru!"
Tibingu poskoi srce. "Gdje, Roberte? Reci mi!"
Sofi je zvu?ala zaprepateno. "Roberte, nemoj! Nee mu pomoi,
zar ne?"
Langdon im prie odlunim, krupnim koracima, drei kripteks
ispred sebe. "Ne", rekao je, a pogled mu postade tvri kada se okrenu
ka Liju. "Neu dok tebe ne pusti."
Tibingov optimizam se pomuti. "Toliko smo blizu, Roberte. Nemoj
da se igra sa mnom!"
"Ne igram se", ree Langdon. "Pusti je. Potom u te odvesti do
Njutnove grobnice. Zajedno emo otvoriti kripteks."
"Nikuda ja ne idem", odluno ree Sofi, dok su joj se oi skupljale
od bijesa. "Taj kripteks je meni dao moj djed. Nije va i nije na vama da
ga otvorite."
Langdon se okrete, zabrinutog izraza. "Sofi, molim te! U opasnosti
si. Pokuavam da ti pomognem!"
"Kako? Tako to e razotkriti tajnu zbog koje je moj djed umro,

461
 PRAETORIOUS

pokuavajui daje sauva? Vjerovao ti je, Roberte. Ja sam ti vjerovala!"

U Langdonovim plavim oima se sada vidjela panika. Tibing nije
mogao a da se ne nasmeje promatrajui ih kako rade jedno protiv
drugog. Langdonovi kavalirski pokuaji bili su patetini. Na rubu
otkrivanja jedne od najveih tajni u povijesti, on se bake sa enom koja
je dokazala da nije dostojna ovog pohoda.
"Sofi", molio ju je Langdon. "Molim te... mora otii."
Odmahnula je glavom. "Neu, sve dok kripteks ili ne preda meni
ili razbije o pod."
"Molim?" Langdon nije mogao da vjeruje.
"Roberte, moj djed bi vie volio da njegova tajna bude zauvijek
izgubljena nego daje vidi u rukama ubojice." Sofine oi izgledale su kao
da e se svakog trena napuniti suzama, ali to se nije dogodilo. Zurila je
pravo u Tibinga. "Ubijte me ako morate. Nemam namjeru da ostavim
zavetanje svog djeda u vaim rukama."
Pa dobro. Tibing nacilja.
"Ne!" Langdon viknu, podiui ruku tako da se kripteks nesigurno
zaljuljao iznad kamenog poda. "Li, ako makar i pomisli na to, ispustit
u ga."
Tibing se nasmijao. "Taj blef je upalio kod Reinija. Kod mene nee.
Poznajem te malo bolje."
"Jesi li siguran, Li?"
Jesam. Mora da poradi na svom pokerakom izrazu lica, prijatelju
moj. Trebalo mije nekoliko sekundi, ali sada vidim da lae. Nema
pojma gdje se na Njutnovom grobu nalazi odgovor. "Iskreno, Roberte?
Zna li gdje treba traiti na Njutnovom grobu?"
"Znam."
Neodlunost u Langdonovim oima javi se samo na tren, ali Tibing
ju je spazio. Bila je to la. Oajnika, bijedna la da bi spasio Sofi.
Tibinga je Robert Langdon duboko razoarao.
Ja sam usamljeni vitez, okruen bezvrednim duama. Morat u sam
da odgonetnem kljuni kamen.

462
 PRAETORIOUS

Langdon i Nevo su sada predstavljali opasnost po Tibinga... i po

Gral. Koliko god daje odluka bila bolna, znao je da e je sprovesti u
djelo mirne savjesti. Jedini izazov bit e uvjeriti Langdona da spusti
kljuni kamen kako bi Tibing mogao sigurno da okona itavu ovu
aradu.
"in povjerenja", ree Tibing, sputajui pitolj. "Spusti kljuni
kamen i moemo da razgovaramo."

Langdon je znao da la nije upalila.

Vidio je zloslutnu odlunost na Tibingovom licu i znao je da im je
kucnuo tren. Kada ga spustim, oboje e nas ubiti. ak i ne pogledavi
Sofi, mogao je da uje kako ga njeno srce preklinje u nemom oaju.
Roberte, ovaj ovjek nije dostojan Grala. Molim te, nemoj ga staviti u
njegove ruke. Po bilo koju cijenu.
Langdon je jo prije nekoliko minuta donio odluku, dok je stajao
sam pored prozora sa pogledom na vrt.
Zatiti Sofi.
Zatiti Gral.
Langdon gotovo viknu od oaja. Ali ne vidim kako!
Goli trenuci bez iluzija donijeli su sa sobom jasnou uvida kakvu
nikada ranije nije osjetio. Istina ti je pred oima, Roberte. Nije znao
odakle je dola ta epifanija. Gral ti se ne ruga, Gral poziva duu koja ga
je dostojna.
Sada, klanjajui se kao suanj nekoliko metara pred Lijem
Tibingom, Langdon je spustio kripteks na desetak centimetara od
kamenog poda.
"Tako, Roberte", proaputa Tibing, uperivi pitolj ka njemu.
"Spusti ga."
Langdonov pogled se usmjeri navie, ka zjapeoj praznini kupole
Skuptinskog doma. Savijajui se jo nie, spazi Tibingov pitolj,
uperen pravo u njega.
"ao mi je, Li."

463
 PRAETORIOUS

U jednom pokretu, Langdon se pridie, zamahnuvi rukom ka

nebu, i lansirajui kripteks ka kupoli iznad njih.

Li Tibing nije osjetio da povlai obara, ali meduza je opalila uz

zagluujuu buku. Langdonovo pognuto tijelo jo je bilo u zraku, i
metak se zari ispred njegovih stopala. Polovinom svog mozga Tibing je
pokuavao da ponovno nacilja i ponovno opali, ali ona snanija
polovina vukla je njegov pogled navie, ka kupoli.
Kljuni kamen!
Vrijeme kao da je stalo, pretopivi se u usporeni san dok se itav
Tibingov svijet pretvarao u kljuni kamen koji leti kroz zrak. Gledao je
kako stie do najvie toke... za trenutak lebdi u praznini... i potom se
sunovrauje, okreui se u zraku, natrag ka kamenom podu.
Sve Tibingove nade i svi njegovi snovi munjevito su padali ka tlu.
Ne smije da udari o pod! Mogu da ga uhvatim! Tibingovo tijelo
reagovalo je instinktivno. Pustio je pitolj i bacio se naprijed,
oslobaajui se taka dok je posezao za kripteksom. Isteui ruke i
prste, zgrabio je kljuni kamen u zraku.
Posrui sa kljunim kamenom stegnutim u akama, Tibing je
znao da pada suvie brzo. Nije bilo niega da ublai pad. Tlo je
dodirnuo ispruenim rukama i kripteks udari o pod.
Staklo se mrvilo unutar kripteksa uz muan zvuk.
itav sekundu, Tibing se nije usuivao da die. Leei ispruen na
hladnom podu, zurei niz ispruene ruke u mermerni cilindar u svojim
golim akama, preklinjao je stakalce sa octom da izdri. Potom kiseli
reski miris octa zapara zrak i Tibing osjeti kako hladna tekuina curi
kroz brojanike na njegov dlan.
Uhvatila ga je divlja panika. NE! Ocat je sada teklo u mlazu i Tibing
je zamiljao papirus kako se unutra raspada. Roberte, budalo jedna!
Tajna je izgubljena!
Tibing nekontrolirano zajeca. Gral je izgubljen. Sve je uniteno.
Snano drhtei u neverici, Tibing pokua da na silu razdvoji cilindar,
udei da makar na tren vidi povijest prije nego to se zauvijek

464
 PRAETORIOUS

rastvori. Na njegovo zaprepatenje, kad je povukao krajeve kljunog

kamena, cilindar se otvorio.
Zaustavio je dah i provirio unutra. Bio je prazan, sa izuzetkom
ostataka mokrog stakla. Nije bilo papirusa koji se rastvara. Tibing se
okrenu i pogleda navie, u Langdona. Sofi je stajala pored njega, drei
Tibinga na nianu.
Zbunjen, Tibing ponovno pogleda u kljuni kamen i shvati.
Brojanici vie nisu bili nasumino poredani. Ispisivali su ifru:
JABUKA.

"Sfera koju je Eva probala", mirno ree Langdon, "izazivajui sveti

gnjev Boji. Prvobitni grijeh. Simbol pada svete ene."
Tibing osjeti kako se istina hladno i bolno sruila na njega. Sfera
koja bi trebalo da se nalazi na Njutnovom grobu nije mogla biti nita
drugo do ruiasta jabuka koja je pala sa nebesa, pogodivi Njutna u
glavu i inspiriui nastanak njegovog ivotnog dijela. Plod njegovog
rada! Ruiasto meso sa osemenjenom matericom!
"Roberte", promuca Tibing, zapanjen. "Otvorio si ga. Gdje je... gdje
je mapa?"
Ne trepnuvi, Langdon posegnu u gornji dep svog sakoa od tvida i
paljivo izvue njeni svitak papirusa. Samo nekoliko metara od mjesta
na kojem je Tibing leao, Langdon odmota svitak i pogleda ga. Nakon
trenutka koji je trajao itavu vjenost, osmjeh razumijevanja rairi se
Langdonovim licem.
On zna! Tibingovo srce udelo je za tim znanjem. Njegov ivotni
san nalazio se pred njim. "Reci mi!" zahtijevao je Tibing. "Molim te! Oh,
boe, molim te! Jo nije suvie kasno!"
Dok je zvuk tekih koraka tutnjao niz hodnik ka Skuptinskom
domu, Langdon bez rijei smota papirus i gurnu ga natrag u dep.
"Ne!" viknu Tibing, uzalud pokuavajui da se podigne.
Kada se vrata sa treskom otvorie, Bezu Fa ulete poput bika u
arenu, divljim oima pretraujui prostor. Svoju metu Lia Tibinga
vidio je kako bespomono lei na podu. Uzdahnuvi sa olakanjem, Fa

465
 PRAETORIOUS

vrati u futrolu Manurhin oruje i okrete sa ka Sofi.

"Agente Nevo, laknulo mi je to vidim da ste vi i gospodin Langdon
sigurni. Trebalo je da se predate kada sam to od vas traio."
Britanska policija ulete za Faom, zgrabi izmuenog bogalja i stavi
mu lisice.
Sofi je zapanjeno gledala Faa. "Kako ste nas pronali?"
Fa pokaza na Tibinga. "Pogrijeio je to je pokazao svoju
identifikaciju kada je uao u opatiju, uvari su znali da ga traimo."
"U Langdonovom je depu!" urlao je Tibing poput luaka. "Mapa
Svetog grala!"
Dok su Tibinga iznosili van, zabacio je glavu unatrag i urlao.
"Roberte! Reci mi gdje se krije!"
Dok je prolazio, Langdon ga pogleda u oi. "Samo dostojni
pronau Gral, Li. Ti si me tome nauio."

466
 PRAETORIOUS

Poglavlje 102

Izmaglica se nisko spustila nad etvrt Kensington Gardens kada je

Sajlas doao, epajui, do istine skrivene od pogleda. Kleknuvi na
mokru travu, mogao je da osjeti topli mlaz krvi kako tee iz rane od
metka tik ispod rebara. Ipak, gledao je pravo ispred sebe.
Magla je uinila da prizor dobije nebesku dimenziju.
Podiui krvave ruke da se pomoli, promatrao je kapljice kie
kako mu miluju prste, ponovno ih izbelevi. Mogao je da osjeti kako
mu se tijelo raspada, dio po dio, u izmaglici.
Ja sam duh.
Povjetarac zahuja pored njega, nosei vlaan, zemaljski miris
novog ivota. Svakom ivom elijom u svom slomljenom tijelu, Sajlas
se molio. Molio se za oprotaj. Molio se za milost. Iznad svega, molio se
za svog uitelja... biskupa Aringarosu... da ga Gospod ne odvede prije
vremena. Ostalo mu je jo toliko mnogo posla.
Magla se sada pretvarala u kovitlac oko njega, i Sajlas se osjeti
toliko lakim da je bio siguran da bi ga i slamke mogle podii.
Zatvarajui oi, izgovorio je posljednju molitvu.
Odnekud u magli, glas Manuela Aringarose aputao mu je.
Na Gospod je dobar i milosrdan Bog.
Sajlasov bol konano poe da iezava. Znao je da je biskup u
pravu.

467
 PRAETORIOUS

Poglavlje 103

Bilo je kasno popodne kada se londonsko sunce probilo kroz

oblake i grad poeo da se sui. Bezu Fa osjeao se umorno dok je
izlazio iz sobe za ispitivanje i pozivao taksi. Sir Li Tibing buno je
protestirao govorei da je nevin. Ipak, na osnovu njegovog
nepovezanog buncanja o Svijetom gralu, tajnim spisima i misterioznim
bratstvima, Fa je posumnjao da prepredeni povjesniar priprema
teren za svoje odvjetnike i obranu na osnovu neuraunljivosti.
Ba, pomislio je. Lud. Tibing je pokazao genijalnu preciznost u
kovanju plana koji je na svakom koraku titio njegovu nevinost.
Iskoristio je i Vatikan i Opus Dei. Njegov prljavi posao obavljali su, ne
znajui, monah - fanatik i oajni biskup. to je bilo jo pametnije,
Tibing je svoju elektronsku stanicu za prislukivanje smjestio na
jedino mjesto do kojeg paralizovani ovjek nikako ne moe doi. Samo
prislukivanje izvodio je njegov sluga, Remi jedina osoba kojoj je
pravi Tibingov identitet bio poznat a koji je sada, ba zgodno, bio
mrtav zbog alergijske reakcije.
Teko da je to djelo nekoga kome nedostaju mentalne sposobnosti,
mislio je Fa.
Informacije koje je Kole poslao iz zamka Vilet nagovetavale su
daje Tibingova prepredenost ila toliko daleko da je ak i sam Fa
mogao poneto od njega da naui. Da bi uspjeno sakrio bubice za
prislukivanje u nekim od najmonijih ured Pariza, Tibing se okrenuo
Grcima. Trojanski konji. Neke od Tibingovih rtava primile su vrijedne
poklone u vidu umetnikih dijela, drugi su se, ne sumnjajui, nadmetali
na aukcijama na kojima je Tibing postavio naroite mamce. U
Sonijerovom sluaju, kustos je primio poziv za veeru u zamku Vilet,
kako bi razgovarali o mogunosti da Tibing financira novo Da
Vincijevo krilo u Luvru. Poziv Sonijeru sadrao je neupadljivi
postskriptum u kojem je Tibing izrazio svoju fasciniranost vitezom-
robotom za kojeg se prialo da ga je Sonijer napravio. Dovedite ga na
veeru, predloio je Tibing. Sonijer je, oigledno, upravo to i uinio - i
ostavio viteza bez nadzora dovoljno dugo da bi Remi Legaludek na
njemu napravio jedan neupadljivi dodatak.

468
 PRAETORIOUS

Sada, sjedei na zadnjem sjeditu taksija, Fa zatvori oi. Jo jedna

stvar kojom moram da se pozabavim prije nego to se vratim u Pariz.

Soba za oporavak u Bolnici svijeta Marija bila je okupana suncem.

"Sve ste nas zadivili", ree sestra, osmehujui mu se. "Pravo udo."
Biskup Aringarosa joj uputi slabaan osmjeh. "Uvijek sam bio
blagoslovljen."
Sestra dovri svoj posao i ostavi ga samog. Sa zadovoljstvom je
osjeao toplu sunevu svjetlost na svom licu. Prola no bila je
najmranija no u njegovom ivotu.
Obeshrabreno pomisli na Sajlasa, ije tijelo je pronaeno u parku.
Molim te oprosti mi, sine moj.
Aringarosa je udeo da Sajlas bude dio njegovog velianstvenog
plana. Prole noi, meutim, Aringarosa je primio poziv od Bezu Faa,
koji ga je ispitivao o njegovoj navodnoj povezanosti sa opaticom
ubijenom u crkvi Sen-Sulpis. Aringarosa shvati da je veer polo
uasno naopako. Vijesti o jo etiri ubojstva pretvorile su njegov uas u
agoniju. Sajlase, to si to uinio! Ne uspevi da stupi u kontakt sa
Uiteljem, biskup je znao da je preputen sam sebi. Iskoriten. Jedini
nain da zaustavi krvavi lanac dogaaja ije je pokretanje pomogao bio
je da sve prizna Fau. Od tog trenutka, Aringarosa i Fa jurili su da
dou do Sajlasa prije nego to ga Uitelj uvjeri da ponovno ubije.
Krajnje iscrpljen, Aringarosa je sklopio oi i sluao televizijski
izvjetaj o hapenju istaknutog britanskog viteza, sir Lia Tibinga.
Uitelj je razotkriven. Tibing je uo za planove Vatikana da se ogradi od
organizacije Opus Dei. Odabrao je Aringarosu kao savrenog piona za
svoj plan. Naposljetku, tko bi radije slijepo poao za Svetim gralom od
ovjeka poput mene koji moe sve da izgubi? Gral bi donio ogromnu mo
onome tko ga posjeduje.
Li Tibing je lukavo titio svoj identitet pretvarao se da ima
francuski naglasak i pobono srce, i zahtijevao je da bude isplaen
jedinom stvari koja mu nije bila potrebna - novcem. Aringarosa je bio
suvie eljan da bi posumnjao. Cijena od dvadeset milijuna eura bila je

469
 PRAETORIOUS

sitnica u usporedbi sa Gralom, a s obzirom na to da je Vatikan platio

odvajanje od organizacije Opus Dei, financijski dio je tekao glatko.
Slijepi vide ono to ele da vide. Tibingova vrhunska uvreda, naravno,
bila je ta to je zahtijevao da bude isplaen obveznicama Vatikana kako
bi istraga, ukoliko bilo to poe po zlu, vodila do Rima.
"Drago mi je to vidim da ste dobro, ekselencijo."
Aringarosa je prepoznao grubi glas koji mu se obraao sa praga,
ali nije oekivao takvo lice - otre, mone crte, zalizanu kosu i iroki
vrat koji se napinjao iz tamnog odijela. "Kapetan Fa?" upitao je
Aringarosa. Samilost i briga koje je kapetan pokazao za Aringarosinu
sinonu muku navele su biskupa da zamisli daleko neniji izgled.
Kapetan prie krevetu i podie poznatu, teku crnu aktovku na
stolicu. "Vjerujem da je ovo vae."
Aringarosa pogleda torbu punu obveznica i istog trenutka se
posrami. "Da... hvala vam." Zastade dok je prelazio prstima preko ava
arava, a potom nastavi. "Kapetane, dobro sam razmislio o ovome, i
moram da vas zamolim za uslugu."
"Naravno."
"Obitelji onih u Parizu koje je Sajlas..." Zastao je, izborivi se sa
emocijama. "Jasno mi je da nikakva suma ni u kom sluaju ne moe da
nadoknadi izgubljene ivote, pa ipak, ako biste bili ljubazni da
podijelite sadraj ove aktovke... porodicama rtava."
Faove tamne oi dugo su ga posmatrale. "estit gest, ekselencijo.
Postarat u se da vae elje budu sprovedene u djelo."
Meu njima nastade teka tiina.
Na televiziji, mravi francuski policajac drao je konferenciju za
tisak ispred velelepnog zdanja. Fa vide o kome se radi i svu pozornost
usmjeri ka ekranu.
"Porunie Kole", poe reporter BBC-ja, optuujuim tonom.
"Prole noi je va kapetan javno optuio dvoje nevinih ljudi za
ubojstvo. Da li e Robert Langdon i Sofi Nevo traiti da vae odjeljenje
prizna odgovornost? Da li e to kapetana Faa kotati posla?"
Osmjeh porunika Kolea bio je umoran ali miran. "Moje iskustvo je

470
 PRAETORIOUS

pokazalo da kapetan Bezu Fa rijetko pravi greke. Jo uvijek nisam sa

njim razgovarao o ovome, ali znajui kako on radi, vjerujem da je
njegova javna potjera za agentom Nevo i gospodinom Langdonom bila
dio strategije sa ciljem da se namami pravi ubojica."
Reporteri razmenie iznenaene poglede.
Kole nastavi. "Da li su gospodin Langdon i agent Nevo bili
dobrovoljni uesnici ove zamke, ne znam. Kapetan Fa ima obiaj da
detalje svojih kreativnih metoda uva za sebe. Sve to za sada mogu da
potvrdim jeste da je kapetan uhapsio krivca i da su i gospodin Langdon
i agent Nevo na sigurnom."
Fau je na usnama igrao slabaan osmjeh kada se okrenuo natrag
ka Aringarosi. "Dobar ovjek, taj Kole."
Prolo je nekoliko trenutaka. Naposljetku, Fa pree rukom preko
ela, zagladivi kosu dok je gledao u Aringarosu. "Ekselencijo, prije
nego to se vratim u Pariz, elio bih da razgovaramo o jo samo jednoj
stvari vaem nepromiljenom letu za London. Podmitili ste pilota da
promjeni kurs. Na taj nain ste prekrili itav niz meunarodnih
zakona."
Aringarosa klonu. "Bio sam oajan."
"Da. A oajan je bio i pilot kada su ga moji ljudi ispitivali." Fa
posegnu u dep i izvadi prsten sa ljubiastim ametistom i poznatom
runo raenom aplikacijom mitre i biskupske palice. Aringarosi
navree suze dok je prihvatao prsten i ponovno ga stavljao na prst.
"Bili ste toliko ljubazni." Isprui ruku i stegnu Faovu. "Hvala vam."
Fa odmahnu, odlazei do prozora i pogledavi grad pred sobom,
oigledno zadubljen u misli. Kada se okrenuo, bilo je neeg nesigurnog
u njemu. "Ekselencijo, koji je va naredni potez?"
Aringarosi je isto pitanje postavljeno prethodne noi, dok je
naputao zamak Gandolfo. "Mislim da je moj put neizvestan, kao i va."
"Da." Fa zastade. "Mislim da u se penzionirati prije vremena."
Aringarosa se osmehnu. "Malo vjere moe da uini uda, kapetane.
Malo vjere."

471
 PRAETORIOUS

Poglavlje 104

Kapela Roslin - esto nazivana Katedralom kodova nalazi se

jedanaest kilometara juno od Edinburga u kotskoj, na mjestu
drevnog hrama posveenog bogu Mitri. Kapela, koju su 1446. godine
podigli vitezovi templari, obiljeena je nizom simbola koji zbunjuju
mnoge umove a koji vode porijeklo iz jevrejske, hrianske, egipatske,
masonske i paganske tradicije.
Geografske koordinate kapele tono se poklapaju sa sjevero-
junim meridijanom koji prolazi kroz Glastonberi. Ova longitudinalna
Ruina linija predstavlja tradicionalno obiljeje otoka Avalon kralja
Artura i smatra se sredinjim stubom svete geometrije Britanije.
Upravo po ovoj blagoslovenoj Ruinoj liniji Roslin je dobio ime.
Neuglaeni tornjevi Roslina bacali su duge veernje sjene kada su
Robert Langdon i Sofi Nevo zaustavili iznajmljena kola na travnatom
parkingu u podnoju strmine na kojoj se uzdizala kapela. Njihov kratak
let od Londona do Edinburga predstavljao je odmor, iako nijedno od
njih dvoje nije spavalo u oekivanju onoga to se nalazilo pred njima.
Podiui pogled ka goloj graevini ocrtanoj naspram neba prekrivenog
oblacima, Langdon se osjeti poput Alise koja strmoglavce pada u zeju
rupu. Mora da je ovo san. Ipak, znao je da tekst Sonijerove posljednje
poruke nije mogao biti odreeniji.
Sveti gral eka ispod drevnog Roslina.

Langdon je matao da e Sonijerova "mapa Grala" biti dijagram

crte na kojem krii oznaava traeno mjesto - pa ipak je posljednja
tajna Priorata otkrivena na isti nain na koji im se Sonijer od poetka
obraao. Jednostavnim stihovima. etiri prijeizna stiha koja su bez
sumnje ukazivala upravo na ovo mjesto. Pored toga to se u njima
Roslin spominjao po imenu, stihovi nisu zaobili i nekoliko poznatih
arhitektonskih obeleja te kapele.
Usprkos jasnoi Sonijerovog posljednjeg uputstva, Langdon se
osjeao vie izbaenim iz koloseka nego prosvetljenim. Za njega,
kapela Roslin se inila suvie oiglednom lokacijom. Vjekovima je ta

472
 PRAETORIOUS

kamena kapela odzvanjala glasinama o domu Svetog grala. Ta su se

aputanja pretvorila u povike tokom posljednjih decenija kada je
specijalni radar otkrio postojanje nevjerojatne graevine ispod same
kapele velike podzemne komore. Ne samo da je kapela iznad ovog
dubokog podruma izgledala kao kepec u odnosu na njega, nego se
inilo da nema ni ulaza u tu komoru, niti izlaza iz nje. Arheolozi su
zahtijevali da ponu miniranje kamenitog tla kako bi doli do
tajanstvene odaje, ali zadubina Roslin je izriito zabranila bilo kakva
iskopavanja na ovom svijetom mjestu. Naravno, to je samo dolilo ulje
na vatru nagaanja. to je to zadubina Roslin pokuavala da sakrije?
Roslin je sada postao mjesto hodoaa svih onih koji su tragali za
misterijom. Neki su tvrdili da ih je tamo dovelo snano magnetno polje
koje je neobjanjivo delovalo na tim koordinatama, neki su tvrdili da
su doli kako bi tragali za skrivenim ulazom u podzemnu prostoriju.
Meutim, veina je priznavala da su doli jednostavno da bi tumarali
okolo i upijali predanje o Svijetom gralu.
Iako Langdon nikada ranije nije posjetio Roslin, uvijek bi se
nasmijao u sebi kada bi uo da kapelu opisuju kao dom Svetog grala.
Istina, Roslin je moda nekada i bio dom Grala, davno... ali sasvim
sigurno to vie nije. Suvie je panje skrenuto na Roslin tokom
posljednjih decenija, a prije ili kasnije netko bi pronaao nain da
provali u podzemnu komoru.
Pravi povijesniari Grala su se slagali da je Roslin mamac - jedan
od sporednih orsokaka koje je Priorat tako uvjerljivo smislio. Veeras,
meutim, kada je kljuni kamen Priorata stihovima direktno ukazivao
upravo na ovo mjesto, Langdon vie nije bio tako samouvjeren.
Zbunjujue pitanje prolazilo mu je kroz glavu itavog dana:
Zato bi se Sonijer toliko namuio da nas dovede do tako oiglednog
mjesta ?
Nametao se samo jedan logian odgovor.
Postoji neto u vezi sa Roslinom to tek treba da shvatimo.
"Roberte?" Sofije ve stajala izvan kola, osvrui se ka njemu. "Ide
li?" U rukama je drala kutiju od ruinog drveta koju im je kapetan Fa
vratio. U njoj su se nalazila oba kripteksa, ponovno sastavljena i
pohranjena onako kako su ih nali. Papirus sa stihovima bio je sigurno

473
 PRAETORIOUS

zakljuan u njihovom sreditu - samo nije bilo razbijenog stakalca sa

octom.
Dok su se kretali dugom ljunkovitom stazom, Langdon i Sofi
prooe pored uvenog zapadnog zida kapele. Neupueni posjetioci su
pretpostavljali da je taj zid, neobino izboen, predstavljao nezavreni
dio kapele. Istina je, sjeao se Langdon, bila daleko zanimljivija.
Zapadni zid Solomonovog hrama.
Vitezovi templari su osmislili kapelu Roslin kao arhitektonsku
kopiju Solomonovog hrama u Jeruzalemu zajedno sa zapadnim
zidom, uskim pravougaonim sanktuarijumom i podzemnim trezorom
nalik Svetinji nad svetinjama, u kojoj su prvobitnih devet vitezova prvi
put iskopali svoje neprocjenjivo blago. Langdon je morao da prizna da
je u ideji templara da za Gral izgrade moderni dom, repliku starog
postojala indigantna simetrija.
Ulaz u kapelu Roslin bio je skromniji nego io je Langdon
oekivao. Mala drvena vrata imala su dvije gvozdene arke i
jednostavan natpis od hrastovine.

ROSLIN

Ovaj drevni nain pisanja imena kapele, objasnio je Langdon Sofi,

vodio je poreklo od meridijana Ruine linije na kojem se kapela
nalazila; ili, kako su povijesniara Grala vie voljeli da vjeruju, od
"Linije Rue" obiteljske loze Marije Magdalene.
Kapela se uskoro zatvarala. Kada je Langdon povukao i otvorio
vrata, zapahnu ih topao val zraka - kao da drevna graevina umorno
uzdie na kraju dugog dana. Ulazni lukovi obilovali su uklesanim
petolistima.
Rue. Materica boginje.
Ulazei sa Sofi, Langdon pogledom pree preko uvenog svetilita,
upijajui svaki detalj. Iako je itao opise zapanjujue komplikovanih
radova u kamenu u Roslinu, vidjeti ih uivo predstavljalo je upeatljiv
susret.
Raj za simbologe, tako gaje nazvao jedan Langdonov kolega.

474
 PRAETORIOUS

Na svakoj povrini u kapeli bili su isklesani simboli kranska

raspea, jevrejske zvijezde, masonski peati, krstovi templara, rogovi
izobilja, piramide, astroloki znakovi, biljke, povre, pentagrami i rue.
Vitezovi templari bili su vrsni zidari i klesari koji su podizali
templarske crkve irom Evrope. Meutim, Roslin je smatran za njihovo
najuzvienije djelo ljubavi i potovanja. Vrhunski zidari nijedan kamen
nisu ostavili neisklesanim. Kapela Roslin bila je hram svih vjera... svih
tradicija... i, iznad svega, hram prirode i boginje.
Svetilite je bilo prazno, izuzev aice posjetilaca koji su sluali
mladia koji je vodio posljednji obilazak tog dana. Vodio ih je du
uvene putanje na podu - nevidljive staze koja je povezivala est
kljunih arhitektonskih toaka unutar svetilita. Generacije posjetilaca
koraale su ovim pravim linijama, povezujui toke, a njihovi bezbrojni
koraci ucrtali su ogroman simbol na podu.

Davidova zvijezda, pomisli Langdon. Tu nema sluajnosti. Takoer

poznat kao Solomonov peat, ovaj heksagram je nekada bio tajni
simbol sveenik zvjezdoznalaca, a kasnije je usvojen od strane
izraelitskih kraljeva - Davida i Solomona.
Vodi je vidio Langdona i Sofi da ulaze, i iako je bilo vrijeme
zatvaranja, prijatno im se osmehnuo i pokazao im da slobodno
razgledaju kapelu.
Langdon zahvali klimnuvi glavom i poe dublje u unutranjost
svetilita.
Sofi je, meutim, stajala prikovana na ulazu, zbunjenog izraza na
licu.
"to je bilo?" upita Langdon.
Sofi je zurila po kapeli. "Mislim... da sam bila ovdje."
Langdon je bio iznenaen. "Ali rekla si da nikada nisi ak ni ula za
Roslin."
"I nisam..." Prelazila je nesigurno pogledom preko svetilita. "Mora

475
 PRAETORIOUS

da me je djed doveo ovdje kao sasvim malu. Ne znam. Izgleda

poznato." Dok se osvrtala, poela je sve sigurnije da klima glavom.
"Da." Pokazala je ka prednjem djelu svetilita. "Ona dva stuba... Ve
sam ih vidjela."
Langdon pogleda par majstorski izvajanih stupova na drugom
kraju svetilita. inilo se da njihova bijela kamena ipka tinja rumenim
sjajem pod posljednjim zracima sunca koji su ulazili kroz zapadni
prozor. Stubovi postavljeni tamo gdje bi se uobiajeno nalazio oltar
bili su neobian par. Lijevi isklesan jednostavnim, vertikalnim linijama,
dok je desni stup bio ukraen kitnjastom, cvetnom spiralom.
Sofi se ve kretala ka njima. Langdon pouri za njom. Kad stigoe
do stupova, Sofi klimnu glavom u neverici. "Da, sigurno sam ih vidjela!"
"Ne sumnjam da si ih vidjela", re?e Langdon, "ali ne mora nuno
da znai da je to bilo ovdje."
Ona se okrete. "Kako to misli?"
"Ova dva stuba su najee kopirane arhitektonske strukture u
povijesti. Njihove replike postoje irom svijeta."
"Replike Roslina?" Bila je skeptina.
"Ne. Replike stupova. Sjea li se da sam ti ranije spomenuo da je i
sam Roslin replika Solomonovog hrama? Ova dva stuba izgledaju isto
kao i dva stuba u proelju Solomonovog hrama." Langdon pokaza na
stup sa lijeve strane. "Ovaj se zove Boas ili Majstorski stup. Drugi se
zove Jakin ili Pripravniki stup." Zastao je. "Zapravo, bukvalno svaki
masonski hram na svijetu ima dva ovakva stuba."
Langdon joj je ve bio objasnio snane povijesne veze templara i
modernih masonskih tajnih drutava, ija tri osnovna stupnjeva -
Pripravnik slobodni mason, Zanatlija slobodni mason i Majstor
slobodni mason seu do ranih dana templara. Posljednji stihovi
Sofinog djeda izriito su se pozivali na Majstore slobodne masone koji
su ukrasili Roslin prinosei na taj nain svoje 'umjetnike rtve'.
Takoer se spominjala i centralna tavanica Roslina, prekrivena
isklesanim zvijezdama i planetama.
"Nikada nisam bila u nekom masonskom hramu", ree Sofi, jo
uvijek promatrajui stubove. "Gotovo sam sigurna da sam ih vidjela

476
 PRAETORIOUS

ovdje." Okrete se natrag ka unutranjosti kapele, kao da trai jo neto

to bi joj podstaklo sjeanje.
Ostali posjetioci sada su odlazili, i mladi vodi se zaputi preko
kapele, pribliavajui im se sa prijatnim osmjehom. Bio je to zgodan
mladi u kasnim dvadesetim, sa kolskim naglaskom i rie-plavom
kosom. "Spremam se da zatvorim za danas. Mogu li vam pomoi
nekako?"
Kako bi bilo oko Svetog Grala? htio je da kae "Kod", izlete Sofi,
iznenada se setivi. "Ovdje postoji kod!"
Vodia je obradovao njen entuzijazam. "Jeste, gospoice."
"Nalazi se na tavanici", ree ona, okreui se ka desnom zidu.
"Negdje...tamo."
On se nasmijei. "Niste prvi put u Roslinu, vidim."
Kod, mislio je Langdon. Bio je zaboravio taj djeli predanja. Meu
bezbrojnim tajnama koje je Roslin krio nalazio se i nadsvoeni prolaz
iz kojeg je virilo na stotine kamenih blokova, strei nanie i
formirajui neobinu povrinu sastavljenu iz vie ravni. Svaki blok je
na sebi nosio isklesani simbol, naizgled nasumian, to je stvaralo ifru
nezamislivih proporcija. Neki su vjerovali da ifra otkriva ulaz u
komoru ispod kapele.
Drugi su vjerovali da otkriva pravu legendu o Gralu. Nije ni bilo
vano - kriptografi su vjekovima pokuavali da odgonetnu njeno
znaenje. I danas je zadubina Roslin nudila velikodunu nagradu
onome tko uspije da otkrije njeno tajno znaenje, ali ifra je ostala
misterija.
"Rado bih vam pokazao..."

Vodiev glas se izgubio.

Moja prva ifra, mislila je Sofi, koraajui sama, u transu, ka
ifrovanom luku. Budui da je kutiju od rainog drveta predala
Langdonu, istog trenutka zaboravila je sve o Svijetom gralu, Sionskom
prioratu i svim misterijama prethodnog dana. Kada je stigla ispod
ifrovanog svoda i ugledala simbole iznad sebe, sjeanja su poela da

477
 PRAETORIOUS

naviru. Seala se svoje prve posjete Roslinu, i zaudo, sjeanja su

donijela i neoekivanu tugu.
Bila je mala... otprilike godinu dana nakon pogibije obitelji. Djed ju
je doveo u kotsku na kratak odmor. Doli su da vide kapelu Roslin
prije nego to se vrate u Pariz. Bilo je kasno uveer i kapela je bila
zatvorena. Meutim, oni su jo uvijek bili unutra.
"Moemo li da idemo kui, Grand-pere" molila ga je Sofi, umorna.
"Uskoro, duo, vrlo uskoro." Glas mu je bio melanholian. "Moram
ovdje da uradim jo jednu, posljednju, stvar. Hoe li da me saeka u
kolima?"
"Opet radi neto za neku vanu osobu?"
On klimnu. "Brzo u. Obeavam."
"Mogu li opet da probam ifru u luku? To je zabavno."
"Ne znam. Moram da izaem. Nee se plaiti da ostane sama
ovdje?"
"Naravno da neu!" ree ona diui nosi. "ak jo nije ni mrak!"
On se nasmijei. "U redu onda." Doveo ju je do luka koji joj je
ranije pokazao.
Sofi se istog trenutka spusti na kameni pod, lee na lea i zagleda
se u kola od djelia slagalice iznad sebe. "Reiu ovu ifru dok se ti ne
vrati!"
"Onda, trkamo se." Sagnuo se, poljubio je u elo i otiao do
oblinjih sporednih vrata. "Bit u tu ispred. Ostavit u otvorena vrata.
Ako ti zatrebam, samo vikni." Izaao je na blago veernje svetio.
Sofije leala na podu, zurei u ifru. Oi su joj bile pospane. Nakon
nekoliko minuta, simboli su postali nejasni. A potom nestadoe.
Kada se probudila, pod je bio hladan.
"Grand-pere?"
Nije bilo odgovora. Ustajui, otresla je haljinu.
Sporedna vrata su jo uvijek bila otvorena. Izala je van i vidjela
dedu kako stoji na tremu oblinje kamene kue ba iza crkve. Djed je

478
 PRAETORIOUS

tiho razgovarao sa osobom koja se jedva vidjela iza vrata sa

komarnikom.
"Grand-pre?" pozvala ga je.
Djed se okrenuo i mahnuo joj, pokazujui joj da prieka jo
trenutak. Potom se, polako, oprostio od zagonetne osobe u kui i
poslao poljubac ka vratima. Vratio se do nje oiju punih suza.
"Zato plae, Grand-pre?"
Podigao ju je i privio uz sebe. "Oh, Sofi, ti i ja smo se oprostili od
mnogo ljudi ove godine. Teko je to."
Sofi pomisli na nesreu, na to to se oprostila od mame i tate, bake
i malog brata. "Jesi li se opratao od jo jedne osobe?"
"Od dragog prijatelja koga veoma volim", odgovorio joj je
napuklim glasom. "I plaim se da ga neu ponovno vidjeti veoma
dugo."

Stojei sa mladiem, Langdon je promatrao zidove kapele sve

zabrinutiji i uvereniji da su u orsokaku. Sofi je odlutala da pogleda
ifru i ostavila Langdona sa kutijom od ruinog drveta, u kojoj se
nalazila mapa Grala, za koju se sada inilo daje beskorisna. Iako su
Sonijerovi stihovi jasno ukazivali na Roslin, Langdon nije bio siguran
to da radi sada kada su stigli. Stihovi su spominjali "otricu i putir",
koje Langdon nigdje nije vidio.

Sveti gral eka ispod drevnog Roslina.

Njegove kapije uvaju putir i otrica.

Postoji neki djeli misterije koji nisu otkrili.

"Mrzim da zabadam nos", ree vodi, promatrajui kutiju od
ruinog drveta u Langdonovim rukama. "Ali ova kutija... mogu li da
pitam odakle vam?"
Langdon se umorno nasmeja. "To je izuzetno duga pria."
Mladi je oklijevao, pogleda prikovanog za kutiju.

479
 PRAETORIOUS

"Veoma je udno moja baka je imala ba takvu kutiju - kutiju za

nakit. Istovetno uglaano ruino drvo, ista intarzija rue, ak i arke
izgledaju isto."
Langdon je znao da mladi sigurno grijei. Ako je ikada ijedna
kutija bila jedinstvena, onda je to ova - kutija naroito napravljena za
kljuni kamen Priorata. "Dvije kutije mogu biti sline ali..."
Sporedna vrata se buno zatvorie, privlaei njihove poglede. Sofi
bjee izala bez riji i sada je ila niz strminu ka kamenoj kui pored
kapele. Langdon je zurio za njom. Kuda ide? Od kako su uli u zgradu,
ponaala se udno. Okrenuo se ka vodiu. "Znate li kakva je to kua?"
On klimnu, takoer zbunjen to je Sofi silazila ka njoj. "To je upni
dvor. Nadzornica kapele ivi u njemu. Ona je takoer i direktor
zadubine Roslin." Zastade. "I moja baka."
"Vaa baka je na elu zadubine Roslin?"
Mladi klimnu. "Ja ivim sa njom u upnom dvoru, pomaem da se
ouva kapela i vodim obilaske." On slegnu ramenima. "ivio sam ovdje
itavog svog ivota. Baka me je othranila u toj kui."
Zabrinut za Sofi, Langdon pree preko kapele ka vratima da bi je
pozvao. Bio je tek na pola puta kada se zaustavi u mjestu. Neto to je
mladi Rekao tek sada mu je doprlo do svijesti.
Baka me je othranila.
Langdon pogleda ka Sofi koja je bila na strmini, potom na kutiju od
ruinog drveta u svojim rukama. Nemogue. Polako, Langdon se okrete
ka mladiu. "Kaete da vaa baka ima ovakvu kutiju?"
"Gotovo identinu."
"Odakle joj?"
"Moj djed ju je napravio za nju. Umro je kada sam bio beba, ali
moja baka jo pria o njemu. Kae da je imao genijalne ruke. Pravio je
razne stvari."
Langdon krajikom oka primjeti kako na povrinu isplivava
nezamisliva mrea veza. "Kaete da vas je othranila baka. Smijem li da
pitam to se dogodilo sa vaim roditeljima?"

480
 PRAETORIOUS

Mladi je bio iznenaen. "Umrli su kada sam bio mali." Zastade.

"Istog dana kada i moj djed."
Langdonovo srce je tuklo. "U prometnoj nesrei?"
Mladi ustuknu, a pogled zaprepatenosti mu se javi u
maslinastozelenim oima. "Da. U prometnoj nesrei. itava moja
obitelj umrla je tog dana. Izgubio sam dedu, roditelje, i..." Oklijevao je,
gledajui u pod.
"I sestru", ree Langdon.

Vani na strmini, kua od neobraenog kamena bila je tono

onakva kakvom ju je Sofi pamtila. No se sputala i kua je odavala
toplu auru dobrodolice. Miris kruha provejavao je kroz otvorena
vrata sa komarnikom, a zlatno svetio sijalo je u prozorima. Dok se
pribliavala, Sofije ula kako netko unutra tiho jeca.
Kroz vrata, Sofi ugleda stariju enu u hodniku. Leima je bila
okrenuta vratima, ali Sofi je mogla da vidi da plae. ena je imala dugu,
bujnu srebrnu kosu koja prizva neoekivani traak sjeanja. Oseajui
kako je neto privlai, Sofi stupi na stepenice trema. ena je stezala
uramljenu fotografiju ovjeka i prstima prelazila preko njegovog lica
sa tugom punom ljubavi.
Bilo je to lice koje je Sofi dobro poznavala.
Grand-pre.
ena je oigledno sino ula tunu vijest o njegovoj smrti.
Daska zakripa pod Sofinim nogama i ena se polako okrenu.
Tunim oima pogleda Sofi. Sofije eljela da pobjegne, ali je umjesto
toga stajala kao opinjena. ena nije skidala sa nje svoj uareni pogled
dok je sputala fotografiju i prilazila vratima sa komarnikom. inilo se
da je prola itava vjenost dok su dvije ene zurile jedna u drugu kroz
tanku mreu. Potom, poput nabujalog valova oceana koji se polako
nadima, izraz na eninom licu pretvarao se od nesigurnosti... do
neverice... do nade... i naposljetku, do vrhunske radosti.
Gurnuvi vrata, ona izae, pruajui njene ruke ka Sofi, dotiui
joj zaprepateno lice. "Oh, drago dijete... vidi je!"

481
 PRAETORIOUS

Iako je Sofi nije prepoznavala, znala je tko je ta ena. Pokuala je

da govori, ali otkri da ak ne moe ni da die.
"Sofi", zajeca ena, ljubei je u elo.
Sofine rijei behu apat guenja. "Ali... Grand-pere je rekao da si..."
"Znam." ena spusti svoje njene ruke na Sofina ramena i zagleda
se u nju poznatim oima. "Tvoj djed i ja smo bili primorani da kaemo
mnogo toga. Uinili smo ono to smo mislili da je ispravno. Tako mi je
ao. Bilo je to radi tvoje sigurnosti, princezo."
Sofi je ula njenu posljednju rije i istog trenutka pomislila na
dedu, koji ju je toliko godina zvao princezom. Zvuk njegovog glasa kao
daje sada odjekivao u drevnom kamenu Roslina, sputajui se kroz
zemlju i odzvanjajui u nepoznatim dubinama.
ena zagrli Sofi, dok su joj suze nekontrolisano tekle. "Tvoj djed je
toliko elio da ti sve kae. Ali stvari su loe stajale izmeu vas. Toliko
se trudio. Mnogo toga treba objasniti." Ponovno poljubi Sofi u elo,
potom joj proaputa na uho. "Nema vie tajni, princezo. Vrijeme je da
sazna istinu o svojoj obitelji."

Sofi i njena baka sedele su na stepenicama trema, zagrljene i

uplakane, kada mladi vodi dotra preko travnjaka. Oi su mu sijale u
nadi i neverici.
"Sofi?"
Kroz suze, Sofi klimnu, ustajui. Nije poznavala mladievo lice, ali
kada se zagrlie, osjeti snagu krvi koja tee kroz njegove vene... krvi za
koju je sada znala da im je zajednika.

Kada je Langdon doao preko travnjaka da im se pridrui, Sofi nije

mogla da zamisli da se koliko juer osjeala najusamljenijom na
svijetu. A sada, nekako, na ovom stranom mjestu, u drutvu troje ljudi
koje jedva da je poznavala, konano je osjeala da je kod kue.

482
 PRAETORIOUS

Poglavlje 105

No se spustila na Roslin.
Robert Langdon stajao je sam na tremu kue od neobraenog
kamena, uivajui u smehu koji je dopirao kroz vrata sa komarnikom.
alica snane brazilske kave koju je drao u ruci pomogla mu je da se
malo okrepi, ipak samo nakratko. Umor u njegovom tijelu sezao je do
sri.
"Tiho ste se iskrali", rekao je glas iza njega.
Okrenuo se. Sofina baka je stajala iza njega, srebrne kose koja je
svetlucala u noi. Njeno ime, barem tokom posljednjih dvadeset osam
godina, bilo je Mari Sovel.
Langdon se umorno osmehnu. "elio sam da vau obitelj ostavim
nasamo netko vrijeme." Kroz prozor, vidio je Sofi kako razgovara sa
bratom.
Mari mu prie i stade pored njega. "Gospodine Langdon, kada sam
ula Da je Jacques ubijen, bila sam prestravljena zbog Sofi. Veeras,
kada sam je ugledala kako stoji na pragu, osjetila sam najvee
olakanje u svom ivotu. Ne mogu vam dovoljno zahvaliti."
Langdon nije imao pojma kako da odgovori. Iako je htio da Sofi i
njenu baku ostavi same da razgovaraju, Mari ga je zamolila da ue i
slua. Moj suprug vam je oigledno vjerovao, gospodine Langdon, pa
vam vjerujem i ja.
I tako je Langdon ostao, spored Sofi i sluajui sa nemim
zaprepatenjem priu o Sofinim pokojnim roditeljima. Bilo je
nevjerojatno, ali oboje su poticali iz merovinkih obitelj direktnih
potomaka Marije Magdalene i Isusa Krista. Sofini roditelji i prijetci su,
radi sigurnosti, promijenili prezimena Plantar i Sen-Kler. Njihova djeca
su nastavljala kraljevsku lozu i stoga ih je Priorat predano uvao. Kada
su Sofini roditelji poginuli u prometnoj nesrei iji uzrok nije utvren,
Priorat se uplaio da je identitet lanova kraljevske loze otkriven.
"Tvoj djed i ja smo", objanjavala je Mari glasom koji se guio od
bola, "morali da donesemo teku odluku tog trenutka kada smo primili

483
 PRAETORIOUS

telefonski poziv. Auto tvojih roditelja je upravo bio pronaen u rijei."

Obrisala je suze u oima. "Nas estoro - ukljuujui i vas dvoje unuadi
- trebalo je da zajedno budemo u tim kolima. Na sreu, u posljednjem
trenutku smo promijenili planove, i tvoji roditelji su otputovali sami.
Kada smo uli za nesreu, Jacques i ja nikako nismo mogli da znamo
to se zaista dogodilo... niti da li se radilo o nesrei." Mari pogleds Soli.
"Znali smo da moramo da zatitimo svoju unuad, i uinili smo ono to
smo smatrali da je najbolje. Potom smo tvoj brat i ja poeli da se
skrivamo pod zatitom Priorata. Jacques, budui da je bio istaknuta
linost, nije mogao sebi dopustiti luksuz da nestane. inilo se loginim
da Sofi, budui starija, ostane u Parizu, blizu sredita Priorata i pod
akovom zatitom." Glas joj se pretvori u apat. "To to smo razdvojili
obitelj bila je najtea odluka koju smo ikada morali da donesemo.
Jacques i ja smo se viali veoma rijetko, i to uvijek na najtajnijim
mjestima...pod budnim okom Priorata. Postoje odreene ceremonije
kojima bratstvo uvijek ostaje verno."
Langdon je znao da ima jo mnogo toga da se ispria, ali je takoer
znao i da to ne treba da uje. Stoga je izaao. Sada, gledajui navie ka
tornjevima Roslina, Langdon nije mogao da se otme mislima o
nereenoj misteriji Roslina. Da lije Gral zaista ovdje, u Roslinu? I ako
jeste, gdje se nalaze otrica i putir koje je Sonijer spominjao u svojim
stihovima?
"Ja u to uzeti", ree Mari, pokazujui na Langdonovu ruku.
"Oh, hvala vam." Langdon joj prui praznu alicu.
Zurila je u njega. "Mislila sam na vau drugu ruku, gospodine
Langdon."
Langdon spusti pogled i shvati da u ruci dri Sonijerov papirus.
Ponovno ga je izvadio iz kripteksa u nadi da e uoiti neto to mu je
ranije promaklo. "Naravno, ispriavam se."
Mari kao da se zabavljala kada je uzela svitak. "Znam ovjeka u
jednoj parikoj banci koji vjerojatno veoma nestrpljivo oekuje
povratak kutije od ruinog drveta. Andre Vjerne je bio privreni
Jacquesov prijatelj, i Jacques mu je bezgranino vjerovao. Andre bi
uinio sve da postupi u skladu sa akovim zahtevom da vodi rauna o
ovoj kutiji."

484
 PRAETORIOUS

Pa bi me ak i ubio, sjeti se Langdon, odluivi da ne spomene kako

je vjerojatno sirotom ovjeku razbio nos. Setivi se Pariza, Langdon se
sjeti i trojice senechaux ubijenih prethodne noi. "A Priorat? to e se
sada dogoditi?"
"Tokii su ve pokrenuti, gospodine Langdon. Bratstvo je
opstajalo vjekovima, pa e i ovo preivjeti. Uvijek poto je oni koji
ekaju da budu unapreeni i da unaprijede bratstvo."
itave veeri je Langdon sumnjao da je Sofina baka usko povezana
sa delovanjem Priorata. Naposljetku, Priorat je uvijek imao i ene u
svojim redovima. etiri Velika majstora su bile ene. Snchaux su po
tradiciji bili mukarci - uvari - pa ipak su ene zauzimale daleko vie
poloaje u Prioratu i mogle su se uzdii do najvie pozicije.
Langdon pomisli na Lija Tibinga i Vestminstersku opatiju. inilo se
da je od onda proao itav jedan ivot. "Da li je Crkva pritiskala vaeg
supruga da ne objavi spise Sangreala kad nastupi Kraj dana?"
"Zaboga, ne. Kraj dana je legenda koju su smislili paranoini
mozgovi. U uenju Priorata ne postoji nita to bi ukazivalo na datum
kada bi trebalo otkriti Gral. Zapravo, Priorat je oduvijek smatrao da
Gral nikada ne treba otkriti."
"Nikada?" Langdon je bio zapanjen.
"Misterija i udo slue naim duama, a ne sam Gral. Ljepota Grala
lei u njegovoj eterinoj prirodi." Mari Savel podie pogled ka Roslinu.
"Za neke, Gral je putir koji e im donijeti vjeni ivot. Za druge, to je
potraga za izgubljenim spisima i svijetom povijeu. A za veinu,
vjerujem, Gral je jednostavno jedna velika ideja... velianstveno blago
do kojeg se ne moe doi, ali koje nas, nekako, ak i u dananjem
svijetu, inspirira i nadahnjuje."
"Ali ako spisi Sangreala ostanu sakriveni, pria Marije Magdalene
e zauvijek biti izgubljena", ree Langdon.
"Zar? Pogledajte oko sebe. Njena pria je u slikarstvu, muzici i
knjigama. I to svakim danom sve vie. Klatno se njie. Poinjemo da
osjeamo opasnosti nae povijesti... i naih destruktivnih puteva.
Poinjemo da osjeamo potrebu za povratkom enskog boanstva."
Zastala je. "Spomenuli ste da radite na rukopisu o simbolima enskog

485
 PRAETORIOUS

boanstva, zar ne?"

"Da."
Nasmeila se. "Zavrite ga, gospodine Langdon. Pjevajte njenu
pjesmu. Svijetu su potrebni moderni trubaduri."
Langdon zauta, oseajui teinu njene poruke na sebi. Na
otvorenom prostoru, pun mjesec se podizao iznad linije kronji drvea.
Okreui pogled ka Roslinu, Langdona obuze udnja da sazna tajnu.
Nemoj pitati, rekao je sam sebi. Ovo nije pravi trenutak. Pogleda na
papirus u Marinoj ruci, a potom na Roslin.
"Postavite pitanje, gospodine Langdon", ree Mari, kao da je to
zabavlja. "Stekli ste to pravo."
Langdonu krv navre u obraze.
"elite da znate da li je Gral ovdje, u Roslinu."
"Moete li to da mi kaete?"
Ona uzdahnu, glumei oaj. "Zato ljudi jednostavno ne mogu da
ostave Gral na miru?" Nasmeja se, oigledno uivajui. "Zato mislite
da je ovdje?"
Langdon pokaza na papirus u njenoj ruci. "Stihovi vaeg supruga
izriito govore o Roslinu, ali takoer pominju i otricu i putir koji
uvaju Gral. Nisam vidio nijedan simbol otrice niti putira ovdje."
"Otrica i putir?" upita Mari. "Kako oni to tono izgledaju?"
Langdonu bi jasno da se igra sa njim, ali prihvatio je igru, brzo joj
opisujui simbole.
Licem joj pree izgled neodreenog prisjeanja. "Ah, da, naravno.
Otrica predstavlja sve to je muko. Vjerujem da se crta ovako, zar
ne?" Kaiprstom je povukla obrise oblika na svom dlanu.

"Da", ree Langdon. Mari je nacrtala manje est, "zatvoren" oblik

otrice, iako je Langdon viao simbol predstavljen na oba naina.
"A obrnuti oblik", ree ona, ponovno crtajui na svom dlanu, "jeste

486
 PRAETORIOUS

putir, koji predstavlja sve to je ensko."

"Tono", ree Langdon.

"I vi kaete da se, meu svim stotinama simbola koje imamo ovdje
u kapeli Roslin, nigdje ne pojavljuju ova dva oblika?"
"Ja ih nisam vidio."
"A ako vam ih pokaem, hoete li pristati da se barem malo
naspavate?"
Prije nego to je stigao da odgovori, Mari avel sie sa trema i
zaputi se ka kapeli. Langdon pouri za njom. Kada je ula u drevnu
graevinu, Mari upali svjetla i pokaza na sredite poda svetilita. "Evo
ih, gospodine Langdon. Otrica i putir."
Langdon je zurio u kameni pod izlizan od bezbrojnih koraka. Bio je
prazan. "Ovdje nema niega..."
Mari uzdahnu i poe da koraa uvenom stazom na podu kapele
upisanom koracima, istom onom putanjom kojom su posjetioci, vidio
je Langdon, ili ranije te veeri. Dok je pokuavao da sagleda ogromni
oblik, jo uvijek se osjeao izgubljenim. "Ali to je Davidova zvije..."
Langdon zastade u pola rijei, nijem od zaprepatenja kada je
shvatio.

Otrica i putir.
Stopljeni ujedno.
Davidova zvijezda... savreno sjedinjenje mukog i enskog
principa... Solomonov peat... koji oznaava Svetinju nad svetinjama,
gdje se misli da muko i ensko boanstvo Jahve i Sekina prebivaju.
Langdonu je trebao itav minut da doe do rijei. "Stihovi zaista
ukazuju na Roslin. Potpuno. Savreno."

487
 PRAETORIOUS

Mari se nasmijei. "Oigledno."

Od implikacija ovog otkria najeio se. "Dakle, Sveti gral se nalazi
u komori ispod nas?"
Ona se nasmeja. "Samo duhom. Jedno od najstarijih zavjeta
Priorata bilo je da vrati Gral u njegovu domovinu, Francusku, gdje bi
mogao vjeno da poiva. Vjekovima su ga vukli okolo kako bi bio
siguran. Krajnje nedolino. Jacquesov zadatak, kada je postao Veliki
majstor, bio je da mu povrati ast tako to e ga vratiti u Francusku i
sagraditi mu dostojno prebivalite."
"I uspio je u tome?"
Sada joj lice poprimi ozbiljan izraz. "Gospodine Langdon, imajui u
vidu sve to ste uinili za mene noas, a i kao staratelj zadubine
Roslin, mogu sa sigurnou da vam kaem da Gral vie nije ovdje."
Langdon odlui da insistira. "Ali kljuni kamen bi trebalo da
ukazuje na mjesto gdje je Sveti Gral sakriven sada. Zato onda ukazuje
na Roslin?"
"Moda pogreno tumaite njegovo znaenje. Sjetite se, Gral moe
da vas zavara. A mogao je i moj pokojni suprug."
"Ali koliko jasnije moe biti?" upita on. "Stojimo nad podzemnim
trezorom koji obeleavaju otrica i putir, ispod zvjezdane tavanice,
okrueni umjetnou masona Majstora. Sve to ukazuje na Roslin."
"Dobro, dajte da pogledam te tajnovite stihove." Ona odmota
papirus i naglas proita pjesmu, odlunim tonom.

Sveti gral eka ispod drevnog Roslina.

Njegove kapije uvaju putir i otrica.
Lei umjetnou majstora punom ljubavi ukraen.
Konano ispod zvjezdanog neba poiva.

Kada je zavrila, ostala je nepomina nekoliko sekundi, sve dok joj

osmjeh razumijevanja ne pree licem. "Ah, Jacques."
Langdon ju je promatrao, pun iekivanja. "Vi to razumijete?"

488
 PRAETORIOUS

"Kao to ste vidjeli na primeru poda kapele, postoji mnogo naina

da se sagledaju jednostavne stvari."
Langdon se naprezao da shvati. inilo se da sve to se tie
Jacquesa Sonijera ima dvostruko znaenje, pa ipak Langdon nita
drugo nije mogao da vidi.
Mari umorno zijevnu. "Gospodine Langdon, priznat u vam neto.
Nikada zvanino nisam bila upoznata sa podatkom o mjestu na kojem
se nalazi Sveti gral. Ali, naravno, jesam bila udata za osobu od
ogromnog utjecaja... a i moja enska intuicija je veoma snana."
Langdon zausti da neto kae, ali Mari nastavi. "ao mi je to ete,
nakon vaeg napornog rada, napustiti Roslin bez pravih odgovora.
Ipak, neto mi govori da ete naposljetku pronai to to traite. Jednog
e vam se dana javiti." Nasmijei se. "A kada se to dogodi, vjerujem da
ete umeti da uvate tajnu."
Netko je stigao na prag. "Oboje ste nestali", ree Sofi.
"Upravo sam kretala", odgovori njena baka, prilazei Sofi na
vratima. "Laku no, princezo." Poljubila ju je u elo. "Nemoj suvie
dugo drati gospodina Langdona vani."
Langdon i Sofi su je posmntrali kako odlazi natrag ka kui od
neobraenog kamena. Kada se okrenula ka njemu, oi su joj bile
prepune dubokih osjeanja. "Nije ba kraj kakav sam oekivala."
Onda nas je dvoje koji tako osjeamo, pomislio je. Langdon vide da
je ophrvana emocijama. Sve to je veeras saznala promijenilo je njen
ivot. "Jesi li dobro? Mnogo toga treba prihvatiti."
Ona se tiho nasmeja. "Imam obitelj. Odatle u poeti. A tko smo i
odakle smo potekli - za to e mi trebati netko vrijeme."
Langdon je utio.
"Hoe li ostati sa nama?" upita Sofi. "Barem nekoliko dana?"
Langdon uzdahnu, elei to najvie na svijetu. "Mislim da sam
trenutno suvian, Sofi. Ujutro se vraam za Pariz."
Izgledala je razoarano, ali svjesna da je to ispravna odluka. Nitko
od njih dugo nije progovorio. Naposljetku, Sofi se nagnu ka njemu i,
uzevi ga za ruku, izvede ga iz kapele. Hodali su ka malom uzvienju na

489
 PRAETORIOUS

strmini. kotska priroda odatle se irila pred njima, okupana bledom

meseinom koja je provejavala kroz udaljene oblake. Stajali su u tiini,
drei se za ruke, borei se protiv vela iscrpljenosti koji ih je prekrivao.
Zvijezde su se tek sada pojavljivale. Na zapadu, jedna toka je
sijala sjajnije od ostalih. Langdon se nasmijei kada je ugleda. Bila je to
Venera. Drevna boginja koja ih obasjava svojom postojanom
svjetlou.
No je zahladnila. Otar povjetarac se podizao iz dolova. Nakon
nekog vremena, Langdon pogleda Sofi. Oi joj behu sklopljene, usne
oputene u zadovoljnom osmehu. I Langdonu kapci oteae. Nevoljko,
stegnu joj ruku.
"Sofi?"
Lagano, ona otvori oi i okrete se ka njemu. Lice joj je bilo
prelijepo na mjeseini. Pospano mu se osmehnu. "Zdravo."
Langdon se neoekivano rastui kada shvati da se vraa u Pariz
bez nje. "Moda u otii prije nego to se probudi." Zastade, dok mu se
knedla zaustavljala u grlu. "ao mi je, ne idu mi dobro..."
Sofi prui svoju nenu ruku i prisloni mu je uz lice. Potom,
naginjui se naprijed, njeno ga poljubi u obraz. "Kada u te ponovno
vidjeti?"
Langdon se izgubi u njenim oima. "Kada?" Zastade, mislei da li je
znala koliko se i sam to pitao. "Pa, zapravo, sljedeeg mjeseca drim
predavanje na konferenciji u Firenci. Bit u tamo tjedan dana i neu
imati ba nita da radim."
"Da li je to poziv?"
"ivjet emo luksuzno. Daju mi sobu u hotelu Bruneleski."
Sofi se nestano nasmijei. "Mnogo toga podrazumijevate,
gospodine Langdon."
Ustuknu kada shvati kako je to zvualo. "Mislio sam..."
"Nita ne bih voljela vie nego da se naem sa tobom u Firenci,
Roberte. Ali pod jednim uvjetom." Glas joj postade ozbiljan. "Nema
muzeja, crkava, grobnica, umetnikih dijela, relikvija."

490
 PRAETORIOUS

"U Firenci? Tjedan dana? Pa nema to drugo da se radi."

Sofi se nagnu ka njemu i ponovno ga poljubi, ovoga puta u usta.
Tijela im se priljubie, prvo bojaljivo, potom potpuno. Kada se
odmaknula, oi su joj bile pune obeanja.
"U redu", uspije da promuca Langdon. "Zakazali smo sastanak."

491
 PRAETORIOUS

Epilog

Robert Langdon se iznenada probudi. Sanjao je. Na ogrtau pored

njegovog kreveta stajao je monogram HOTEL RITZ PARIZ. Mutno svetio
je provejavalo kroz roletne. Smrkava se ili svie? pitao se.
Langdonovo tijelo bilo je toplo i veoma zadovoljno. Vei dio
prethodna dva dana je prespavao. Polako se uspravljajui u krevetu,
shvati to ga je to probudilo... najudnija misao. Danima je ve
pokuavao da sredi poplavu informacija, ali sada je otkrio da je
usredotoen na neto o emu ranije nije mislio.
Da li je mogue?
Dugo je ostao nepomian.
Potom ustade iz kreveta i ode do mramorne tu-kabine. Uao je
unutra i pustio snane mlazeve da mu masiraju ramena. Ipak, misao ga
je omamila.
Nemogue.
Dvadeset minuta kasnije, Langdon je izaao iz hotela Ric na Trg
Vendom. No se sputala. Dani spavanja uinili su da ne zna koje je
doba... pa ipak, um mu je bio neobino bistar. Obeao je sebi da e se
zaustaviti u holu hotela da popije kavu sa mlijekom i razbistri misli.
Umjesto toga, noge su ga iznele pravo kroz glavni ulaz u pariku no
koja se tek budila.
Koraajui ka istoku, Langdon je osjeao kako uzbuenje u njemu
raste. Skrenuo je ka jugu u ulicu Rielje, gdje je zrak postajao sladak od
mirisa rascvetalog jasmina iz velelepnih vrtova Palais Rovala.
Nastavio je ka jugu sve dok nije ugledao ono to je traio - uveno
blistajue prostranstvo uglaanog crnog mramora. Stupajui na njega,
Langdon pogledom pretrai povrinu pod svojim nogama. U roku od
nekoliko sekundi, pronaao je ono to je znao da se tu nalazi nekoliko
bronanih medaljona umetnutih u tlo u savreno pravoj liniji. Svaki
disk je bio promjera dvanaest centimetara, sa ugraviranim slovima N i
S.
Nord. Sud. Sjever. Jug.

492
 PRAETORIOUS

Okrenuo se ka jugu, pratei pogledom produenu liniju formiranu

od medaljona. Ponovno poe da koraa, slijedei trag, promatrajui
plonik. Dok je zalazio za ugao Komedi Fransez, jo jedan bronani
medaljon proe ispod njegovih stopala. Da!
Ulice Pariza, saznao je jo davno, bile su ukraene sa 135 ovakvih
bronanih markera umetnutih u plonike, dvorita i ulice, du sjevero-
june gradske ose. Jednom je pratio liniju od crkve Sveto Srce, sjeverno
preko Sene i naposljetku do stare Parike opservatorije. Tamo je otkrio
znaenje svete staze koju je sledio.
Prvobitni meridijan zemlje.
Prva nulta longituda svijeta.
Parika drevna Ruina linija.
Sada, dok je urio preko ulice Rivoli, mogao je da osjeti da mu je
krajnje odredite na domaku. Manje od jednog bloka udaljeno.

Sveti gral eka ispod drevnog Roslina.

Otkrivenja su sada navirala u talasima. Sonijerov drevni nain

pisanja Roslina... otrica i putir... grobnica ukraena djelima majstora.
Je li zato Sonijer morao da razgovara sa mnom? Jesam li, nehotice,
pogodio istinu ?
Poe da tri, oseajui Ruinu liniju pod nogama, kako ga vodi,
kako ga vue ka njegovom odreditu. Kad je uao u dugi tunel prolaza
Rielje, najeio se od oekivanja. Znao je da se na kraju ovog tunela
nalazi najtajanstveniji spomenik u Parizu - spomenik koji je zamislio i
poruio osamdesetih Sfinga, Fransoa Miteran, ovjek za koga se prialo
da se kree u tajnim krugovima. ovjek ije je zavetanje Parizu
Langdon posjetio samo nekoliko dana ranije.
U drugom ivotu.
Posljednjim naletom energije, Langdon izlete iz prolaza i izbi na
poznato dvorite. Zaustavio se. Bez daha, podigao je pogled, polako, u
neverici, ka blistavoj strukturi ispred sebe.

493
 PRAETORIOUS

Piramida Luvra.
Svetlucala je u mraku.
Divio joj se svega tren. Vie ga je zanimalo ono to je lealo sa
njegove desne strane. Okreui se, ponovno osjeti kako mu noge
slijede nevidljivu putanju Ruine linije, nosei ga preko dvorita do
Karusela Luvra ogromnog kruga trave okruenog uredno
potkresanom ivicom nekada mjestu parikih drevnih festivala
oboavanja prirode... radosnih obreda u slavu plodnosti i boginje.
Kad je prekoraio bunje i stupio na travnati teren unutar kruga,
Langdon osjeti kako prelazi u drugi svijet. istinu je obeleavao jedan
od najneobinijih gradskih spomenika. Tamo, u sreditu, zaranjajui u
zemlju poput kristalnog ponora, zjapila je ogromna obrnuta piramida
od stakla koju je vidio nekoliko noi ranije, kada je uao u podzemni
mezanin Luvra.
La Pyramide Inverse.
Drhtei, Langdon prie rubu u prozirni podzemni kompleks
Luvra, osvjetljen svjetlou boje ilibarna. Pogled mu nije bio operen
samo na ogromnu obrnulu piramidu, ve i na ono to se nalazilo ispod
nje. Tamo, na podu podzemne prostorije, nalazila se najmanja od svih
struktura...graevina koju je Langdon spomenuo u svom rukopisu.
Sada je bio potpuno svjestan uzbuenja koje je poticalo od
nepojmljive mogunosti. Podiui pogled ponovno ka Luvru, osjeao je
kako ga obavijaju ogromna krila muzeja... hodnici puni velikana
svjetske umjetnosti.
Davinci... Boticeli...

Lei umjetnou majstora punom ljubavi ukraen.

Probuen i u udu, ponovno je netremice gledao kroz staklo u

majunu graevinu.
Moram da siem!
Iskoraivi iz kruga, urio je preko dvorita natrag ka visokoj

494
 PRAETORIOUS

piramidi ulazu u Luvr. Posljednji posjetioci toga dana isticali su

poput rijeke iz muzeja.
Gurnuvi pokretna vrata, Langdon sie niz vijugave stepenice u
piramidu. Zrak je postajao hladniji. Kada je stigao do dna, uao je u
dugaak tunel koji se protezao ispod dvorita Luvra, natrag ka La
Pyramide Inversee.
Kraj tunela ga je doveo do velike prostorije. Pravo ispred njega,
visei, sjajila se obrnuta piramida figura od stakla u obliku slova V od
koje je zastajao dah.
Putir.
Langdonov pogled prelazio je preko piramidine naglavce
postavljene osnove, ka samom vrhu, metar i osamdeset centimetara od
tla. Tamo, tik ispod njega, nalazila se majuna struktura.
Minijaturna piramida. Svega devedeset centimetara visoka. Jedini
objekat u itavom ovom kolosalnom kompleksu izgraen u skromnim
razmerama.
U Langdonovom rukopisu, u kojem se opisivala Luvrova izuzetna
zbirka numetnosti posveene boginji, usput je pomenuta i ova
skromna piramida. "Sama minijaturna struktura prodire kroz pod kao
da je vrh ledenog brega vrh ogromne, piramidalne komore, uronjene
u tlo poput skrivene odaje"
Osvetljene njenim svjetlima praznog mezanina, dvije su piramide
pokazivale jedna na drugu, tijela poravnatih u savrenoj liniji, vrhova
koji se gotovo dodiruju.
Putir iznad. Otrica ispod.

Njegove kapije uvaju putir i otrica.

Langdon zau rijei Mari avel. Jednoga dana ete shvatiti.

Stajao je ispod drevne Ruine linije, okruen djelima majstora. Na
kojem, bi mjestu Sonijer bolje straario? Sada je, konano, osjeao da
razumije pravo znaenje stihova Velikog majstora. Podiui pogled ka

495
 PRAETORIOUS

nebu, gledao je navie kroz staklo ka velianstvenoj noi ispunjenoj

zvijezdama.

Konano ispod zvjezdanog neba poiva.

Poput amora duhova iz tame, odjekivale su zaboravljene rijei.

Potraga za Svetim gralom je potraga iji je cilj da se poklonite pred
kostima Marije Magdalene. Putovanje sa ciljem da se pomolite pod
nogama prognanice.
U naletu dubokog potovanja, Robert Langdon pade na koljena.
Za trenutak, uinilo mu se da uje enski glas... mudrost vjekova...
kako ape iz ponora zemlje.

496