Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

lanak objavljen u:
Radovi Filozofskog fakulteta, Banja Luka, 2006

Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

Igor Krneti
Filozofski fakultet u Banjoj Luci, Odsjek za psihologiju

APSTRAKT

Poveanje samopotovanja je esto opaano kao

psihoterapijsko rjeenje koje e pomoi ljudima da rijee
razliite psiholoke poremeaje i da se osjeaju bolje.
Poto ljudi razvijaju samopotovanje na osnovu
vrijednovanja sebe u cjelini, samopotovanje i
samoosuivanje su dvije strane iste medalje - koncepta
globalnog samovrijednovanja. Zbog toga je za
psihoterapijsku praksu kljuno pitanje da li mentalna
navika globalnog procjenjivanja sebe uvijek vodi korisnim
posljedicama.
Alternativna filozofija samopotovanju, filozofija
bezuslovnog prihvatanja sebe, poiva na ideji sagledavanja
sebe kao osobe kompetentne u jednoj oblasti i
nekompetentne u nekoj drugoj, uz potpuno odustajanje od
procjene svoje globalne kompetentnosti ili
nekompetentosti.

Kljune rijei: samopotovanje, bezuslovno prihvatanje

sebe, psihoterapija

Samopotovanje se u savremenom drutvu vrlo visoko vrijednuje. Potovati neto

znai imati visoko miljenje o tome. Imati visoko samopotovanje znai imati visoko
miljenje o sebi. Ovakvo visoko miljenje o sebi obino je zasnovano na globalnoj
procjeni svoje linosti, a ova procjena obino se zasniva na linim osobinama,
sposobnostima ili postupcima.

Mnogi ljudi (npr. psiholozi, psihijatri, pedagozi, socijalni radnici) pozvani su da

kroz svoj posao pomognu ljudima da se osjeaju dobro sami sa sobom. Poveanje
samopotovanja je esto opaano kao rjeenje koje e pomoi svima da se osjeaju bolje.
Tako se esto smatra da depresivni i anksiozni poremeaji imaju svoje uzroke u niskom
samopotovanju osoba koje od tih emocionalnih poremeaja pate. Strunjaci su skloni da
objanjavaju mnoge oblike socijalnih neprilagoenosti, kao to je npr. zloupotreba droga
meu tinejderima, nedostatkom samopotovanja. Popularno je vjerovanje da siromani i
ugnjetavani ne cijene sebe u dovoljnoj mjeri - u suprotnom ne bi stavljali sebe u tako
jadan poloaj. Osobe koje potuju sebe, moralnije su... Primjeri su bezbrojni.

Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com

 Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

Meutim, filozofija samopotovanja ne garantuje moralno, zdravo ili prilagoeno

ponaanje. Upravo suprotno, vea je vjerovatnoa da e potreba za samopotovanjem
osobu dovesti do toga da negira nemoralnost svog ina, emocionalni poremeaj ili
neprilagoeno ponaanje, kako bi sauvala vrijednost svoje linosti, odnosno svoje
samopotovanje. Istraivanja pokazuju da je visoko samopotovanje povezano sa
hostilnou, grandioznou, dominancijom i narcizmom (Raskin, Novacek & Hogan,
1991), kao i sa sklonou ka nasilnikom ponaanju (Baumeister, Smart & Boden, 1996).

Prije trideset godina, kada bi se osoba alila na neraspoloenje i depresiju,

prijatelji i terapeuti bi joj uglavnom predlagali da prestane da misli o sebi i da fokusira
panju na spoljanje interese i aktivnosti. Danas se, meutim, dosta toga promjenilo u
vrsti popularnih saveta koji se daju ljudima koji su potiteni i nesreni. Sada su svi
preokupirani unutranjim naporom da se izgradi samopotovanje kroz pozitivno
vrijednovanje sebe (Mills, 1993).

Ljudi su obino skloni da sebe doivljavaju pozitivno zbog toga to smatraju da

posjeduju odreene line karakteristike (visoka inteligencija, talenat, atraktivan fiziki
izgled) ili zbog toga to misle da su postigli istaknute uspjehe (zavrili fakultet, rade neki
prestian posao). Iz toga proizilazi da je samopotovanje uslovljeno, jer ono dolazi kroz
opaanje linih uspjeha ili kroz posedovanje poeljnih karakteristika linosti.

Mogue je izdvojiti sledee elemente koji se nalaze u veini definicija

samopotovanja: (1) sposobnost sagledavanja sebe, (2) ocjenjivanje sopstvene vrijednosti
("Ja sam dobra ili loa osoba") i (3) emocionalni odgovor na procjenu svoje unutranje
vrijednosti ili bezvrijednosti (London, 1997). Samopotovanje sadri (1) kognitivnu
komponentu koja predstavlja odgovor na pitanje "Kakva sam ja osoba?" i opis nekih
dijelova sebe terminima koji imaju znaenje moi i pouzdanosti, te (2) afektivnu
komponentu, koja predstavlja stepen pozitivnosti ili negativnosti koji se vezuje za
deskriptivne elemente. Intenzitet valence odreuje da li se radi o visokom ili niskom
samopotovanju (Mecca & Smelser, 1989).

Dakle, samopotovanje uvijek sadri evaluativnu komponentu, odnosno

pridavanje sebi nekog nivoa vrijednosti. Nivo pripisane vrijednosti moe zavisiti od
nekog standarda ili unutranjih aspiracija i elja. Standard ili referentna taka u odnosu na
koju se procjenjuje cjelokupna lina vrijednost moe biti unutranji ili spoljanji.

Veina ljudi, prema tome, vjeruje da se samopotovanje mora na neki nain

zasluiti ili zaraditi. Meutim, pogreno je vjerovati da e znaajni (ak vrlo znaajni)
uspjesi u ivotu obezbijediti vie od prolaznog osjeanja samopotovanja. Kada je
samopotovanje zasnovano na postignuima, ono se mora neprestano sticati i zasluivati.
Ono nikada nije trajno. Ako je samopotovanje postignuto kroz uspjeno izvravanje
pojedinanih zadataka i ciljeva, te ako se postignua moraju beskonano ponavljati, onda
logino slijedi da svi mi ivimo u stalnoj "opasnosti" da izgubimo samopotovanje,
ukoliko ne uspijemo da postignemo ono to smo naumili. Izgleda da je jedini nain na
koji osoba moe da uiva stalno samopotovanje na nivou hipotetskog: nemogunost
neuspeha - osoba bi trebala da ivi u okruenju u kome su razoaranja i neuspjesi
nemogui (Mills, 1993).

Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com

 Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

Kao i koncept samopotovanja, koncept bezuslovnog prihvatanja sebe tie se

takoe odnosa osobe prema sebi samoj. Odnos prema sebi podrazumijeva svjesnost o
sebi i miljenje o sebi, to se u krajnjoj liniji svodi na miljenje o miljenu, odnosno
reflektivno miljenje ili metakogniciju. Prema teoriji racionalno emotivno bihejvioralne
terapije (u daljem tekstu: REBT), miljenje o sebi moe biti logino, realistino i
adaptabilno, ali i iskrivljeno, nelogino i samoodmaue. Jedna od najrasprostranjenijih
greaka u miljenju o sebi je pretjerana generalizacija.

Ljudi su veinom tokom djetinjstva naueni da generalizovano misle o sebi kao

stabilnim cjelinama sainjenim od dijelova. Ljudi su takoe najvjerovatnije bioloki
predisponirani za pretjerano generalizovano miljenje koje rezultira globalnim
zakljucima o sebi i drugim ljudima. Socijalno steena i bioloki ukorijenjena sklonost ka
pretjeranim generalizacijama se ispoljava na planu uoptavanja samoopisa i donoenja
zakljuaka o sebi, kao i na planu stvaranja vrijednosnih sudova o sebi.

Miljenje o sebi se u akademskoj psihologiji sree pod raznim nazivima, kao to

su self koncept, samopotovanje, slika o sebi, itd. Akademska teoretisanja o ovom
konceptu esto se svode na pitanje odnosa deskriptivne i evaluativne komponente, i
pitanje dimenzionalne naspram globalne procjene sebe. Ipak, veina poznatih teoretiara
se slae da su deskriptivna i evaluativna komponenta miljanja o sebi neodvojive. Sa
stanovita teorije psihoterapije, kakva je teorija REBT, nije sporno pitanje da li ljudi o
sebi misle deskriptivno ili evaluativno, niti da li vrijednuju sebe globalno ili prema
pojedinim dimenzijama, jer najverovatnije ine i jedno i drugo (Ellis, 1994).

Kliniko iskustvo pokazuje da kada ljudi spontano iznose pojedine znaajne

deskriptivne podatke o sebi, njihova saoptenja obino sadre implicitno vrijednovanje
tih deskriptivnih aspekata sebe i izvedeno globalno vrijednovanje sebe kao osobe.
Meutim, ljudi su takoe u stanju da misle o svom deskriptivnom ili evaluativnom
miljenju o sebi i svjesno odvoje deskripciju od evaluacije. Zbog toga je za
psihoterapijsku praksu kljuno pitanje da li mentalna navika globalnog procjenjivanja
sebe, na osnovu pojedinih dimenzija, uvijek vodi korisnim posljedicama. Kliniko
iskustvo i empirijska istraivanja pokazuju da nije uvijek korisna. Nisko
samovrijednovanje, koje je direktna posljedica filozofije globalnog obezvreivanja sebe
na osnovu svojih loih postupaka i iskustava, u pozitivnoj je vezi sa depresiom (Swann i
sar., 1992; Ellis, 1994; Giesler i sar., 1996; Joiner i sar., 1997).

Prema Elisu (Ellis, 1994), osoba koja razvija samopotovanje na osnovu

vrijednovanja sebe u cjelini, ne vidi nikakvu razliku izmeu sebe i svojih linih
karakteristika ili ponaanja. Za nju je to jedno te isto. Ako su njena potignua dobra, onda
i ona postaje dobra. Sve dok su njena postignua superiorna, osoba e sebe u cjelini
vidjeti kao superiornu osobu.

Naalost, samopotovanje osobe koja globalno procjenjuje svoju vrijednost na

osnovu ponaanja, nee se dugo odrati. Takva osoba, ukoliko nije uspjela da ostvari neki
cilj, moe da zakljui ne samo da neto nije uradila dobro, ve i da ona sama nije dobra
kao ljudsko bie. Poto osoba vrijednuje sebe u zavisnosti od svojih postignua,
samopotovanje i samoosuivanje su dvije strane iste medalje - koncepta globalnog

Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com

 Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

samovrijednovanja. Ako osoba posmatra sebe kao uzvienu i plemenitu zbog svojih
uspeha, onda e automatski da vidi sebe kao bezvrijednu i jadnu zbog svojih neuspjeha.
Zbog toga koncept samopotovanja neizbjeno, s vremena na vrijeme, vodi
samoosuivanju.

Iako potreba za samopotovanjem, u odreenoj mjeri, vjerovatno podstie neke

osobe na produktivne i kreativne aktivnosti, ona ee i kod veeg broja ljudi dovodi do
anksioznosti i ozbiljnih inhibicija u ponaanju. Prosjena osoba e oajniki izbjegavati
sve rizine situacije za koje doivljava da postoji mogunost gubitaka samopotovanja.
Meutim, ako osoba umjesto svoje cjelokupne linosti, neuspjenim smatra svoje
trenutno ponaanje, verovatno e shvatiti da uz vie rada i truda moe u budunosti da
popravi to svoje ponaanje. Ukoliko zakljui da je njena linost u svojoj sutini i cjelini
neuspjena emu pokuavati?

Samopotovanje spreava ljude da uestvuju u bilo kakvoj aktivnosti u kojoj se

neuspeh smatra sramotnim. A poto osoba koja se dri koncepta samopotovanja smatra
da je neuspeh u bilo kakvim nastojanjima sramotan, ona se plai da se oproba u bilo emu
nepoznatom i pasivno prolazi kroz ivot, radei ono to je oduvijek radila, rijetko se
angaujui u aktivnostima u kojima uspeh nije unapred zagarantovan. Iz toga jasno
proizilazi da koncept samopotovanja esto dovodi do socijalne inhibicije i anksioznosti.

Navedeno ne znai da filozofija samopotovanja apsolutno i neizbeno dovodi do

pasivnog ponaanja. ak i najinhibiranija osoba povremeno zaboravi na opreznost i
prihvati izazov nove avanture. Naalost, stvarno uivanje te osobe u takvoj avanturi e
biti minimalno. Osim toga, njena anksioznost e biti intenzivna, jer e i dalje vjerovati da
njena sveukupna vrijednost kao ljudskog bia zavisi od uspeha u toj novoj aktivnosti ili
odnosu, a anksioznost vie ometa, a nego to poveava napredak ka ostvarenju eljenog
cilja, te sabotira dostizanje ciljeva, jer se osoba vie fokusira na to kako neto radi, nego
na to ta radi.

Osoba koja ima javni nastup moe da pati od anksiznosti povezane sa

samopotovanjem i zamilja sebe kako ostaje bez rijei ili kako ne uspjeva da se sjeti
nauenog teksta, predvia grozne prizore publike koja joj se smije i zbija ale na njen
raun, kako e joj se lice zacrveniti i glas zadrhtati. Na taj nain se ne fokusira na sadraj
svog govora, nego na potrebu da sauva samopotovanje izbegavajui takve sramotne
situacije. Prinudno dranje koncepta samopotovanja vodi do uestale i intenzivne
anksioznosti. Ironija je u tome to je upravo ta anksioznost prepreka u ostvarivanju onih
ciljeva koji su osnova za samopotovanje.

Osobe koje se dre koncepta samopotovanja, dakle, blokiraju same sebe. Ako
samopotovanje osobe zavisi od spoljnih postignua, tada ona prirodno vjeruje da ih
mora postizati da bi odrala visok nivo samopotovanja. Ali, ako ih mora postizati, njena
anksioznost postaje toliko izraena da se esto povlai iz aktivnosti i odnosa u kojima bi
potencijalno mogla uivati i doivjeti uspjeh - kada bi samo bila fokusirana na ono ta
radi (s ciljem da to radi i uiva u tome ta radi), umjeto na to kako radi (s ciljem da
dokae svoju vrijednost i zaslui samopotovanje).

Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com

 Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

Takva osoba se povlai zbog straha od neuspjeha ili odbijanja koji bi unitili
njeno samopotovanje, a ako se ne povue, anksioznost povezana sa rizikom gubitka
samopotovanja esto ini njeno ponaanje ili drutvene odnose neadekvatnim i
neautentinim. Poto osoba na ovaj nain postaje sve nesposobnja da ostvari eljene
ciljeve, ona gubi nadu, te se ponovo i jo vie povlai iz potencijalno prijatnog i
zadovoljavajueg dijela ivota otvarajui put ka depresiji.

Alternativa ovoj samoodmauoj filozofiji je u ljudskoj sposobnosti da

samopomaue razmilja i da uvidi da je bolje odrei se koncepta samopotovanja.
ovjek moe da bira. Pri tome on ne mora da bira izmeu samopotovanja i
samoosuivanja, jer su u sutini oba stava nerazdvojne manifestacije iste filozofije
globalnog samovrijednovanja. Osoba moe da bira da li e da procenjuje sebe uopte,
bilo to pozitivno ili negativno.

Umjesto da nagaa o tome da li je sutinski vrijedna ili bezvrijedna, osoba moe

da posmatra svoje spoljanje ponaanje kao korisno ili nekorisno za postizanje eljenih
ciljeva. Da bi osoba prevazila inhibicije i anksiznost povezane sa samopotovanjem ona
moe uvidjeti da ne mora da bude razapeta izmeu samopotovanja i samoosuivanja.
Ona sasvim racionalno moe birati izmeu vrijednovanja i nevrijednovanja sebe. Moe
izabrati da smatra svoje spoljanje akcije i osobine kao poeljne ili nepoeljne, ali se
uzdrati od potovanja ili osuivanja sebe kao celine.

Dakle, bezuslovno prihvatanje sebe, kao individualna opcija konceptualizovanja

sebe, poiva na ideji odustajanja od globalnog ocjenjivanja svoje vrijednosti (Ellis, 1994).
Odustajanje od globalnog vrijednovanja sebe, moda nije bioloki i socijalno
ukorijenjena sklonost, kao to je generalizovana evaluacija sebe. Ali isto se moe rei i za
filozofiju bezuslovno pozitivnog vrijednovanja sebe. Postoji vie takvih filozofija
ukorijenjenih u humanistikim shvatanjima, poput Rodersovog koncepta bezuslovno
pozitivne procene sebe (Roders, 1985) i Harisovog koncepta "OK osobe" (Haris, 1999).

Rodersov koncept bezuslovnog vrijednovanja sebe podrazumijeva da osoba sebe

vrijednuje visoko ili pozitivno bez obzira na svoje ponaanje i osobine. Meutim, ljudima
je teko da vrijednuju sebe pozitivno onda kada su svjesni svojih greaka. Veini ljudima
zvui paradoksalno ideja da globalno negativno vrijednovanje sebe predstavlja
kognitivnu distorziju, dok isti mentalni postupak nije kognitivna distorzija onda kada se
uoptavanje vri u pozitivnom smjeru. Ljudi su svjesni da globalno pozitivno
vrijednovanje sebe predstavlja samo drugi pol iste mentalne aktivnosti koja se odvija
onda kada sebe globalno negativno vrijednuju na osnovu pozitivnih postupaka, te zbog
toga teko usvajaju koncept bezuslovno pozitivnog vrijednovanja sebe.

Harisova poruka "Ja sam OK", odnosno vrijedim zato to sam ljudsko bie,
takoe podrazumijeva pozitivno vrijednovanje sebe kao cjeline. Meutim, Elis (Ellis,
1991; Mills, 1993) navodi da bilo ko moe rei: "Ali ja mislim da si bezvrijedan zato to
si ljudsko bie," te smatra da je ovakav nain samovrijednovanja arbitrarno definisanje
ljudi kao vrijednih ili bezvrijednih, "dobrih" ili "loih."

Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com

 Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

Elis (Ellis, 1972, 1976, 1991, 1994) smatra da su navedena rjeenja za problem
negativnog ljudskog samovrijednovanja vrlo praktina i mogu biti korisna, ali su nauno i
filozofski neelegantna poto takve definicije nije mogue niti dokazati niti opovrgnuti.
Zbog toga on predlae koncept odustajanja od globalne procjene sebe kao jednako
legitiman, ali nauno i filozofski elegantniji izbor.

Sa stanovita mentalnog zdravlja, tenja ka visokom (kao i niskom)

samopotovanju je tetna sklonost jer kod ljudi potkrepljuje samoodmauu tendenciju da
od sebe samih zahtjevaju dokaze sopstvene vrijednosti. Ljudi od sebe apsoutistiki
zahtjevaju da se uvijek i u svakoj situaciji ponaaju pametno, ispravno i kompetentno ili
imaju rigidan apsolutistiki zahtjev prema sebi da svojim ponaanjem uvijek i u svakoj
prilici zaslue potovanje, odobravanje ili ljubav drugih ljudi.

Tenja ka bezuslovnom prihvatanju sebe predstavlja zdraviju alternativu u odnosu

na tenju ka postizanju samopotovanja. Bezuslovno prihvatanje sebe se postie
sagledavanjem sebe kao osobe kompetentne u jednoj oblasti i nekompetentne u nekoj
drugoj, uz potpuno odustajanje od procjene svoje globalne kompetentnosti ili
nekompetentosti. U interpersonalnoj oblasti, bezuslovno samoprihvatanje se postie
odustajanjem od globalne procene sebe na osnovu koliine potovanja, divljenja,
odobravanja ili ljubavi koju osoba dobija od drugih ljudi.

Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com

 Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

Literatura

Baumeister, R.F., Smart, L. & Boden, J.M. (1996). Relation of threatened egotism to
violence and aggression: The dark side of high self-esteem. Psychological Review,
103, 5-33

Ellis, A. (1972). Psychotherapy and the value of a human being. New York: Albert Ellis
Institute.

Ellis, A. (1976). RET abolishes most of the human ego. Psychotherapy: Theory,
Research, and Practice, 13, 343-348

Ellis, A. (1991). How to Fix the Empty Self. American Psychologist, 46, 539-540

Ellis, A. (1994). Reason and emotion in psychotherapy (revised and updated). New York:
Birch Lane Press.

Giesler, R. B., Josephs, R. A. & Swann, W. B. (1996). Self-Verification in Clinical

Depression: The Desire for Negative Evaluation, Journal of Abnormal Psychology,
105, 358-368

Haris, T. A. (1999). Ja sam Ok, ti si OK. VBZ, Zagreb

Joiner, E. J., Katz, J. & Lew, A. S. (1997). Self-Verification and Depression Among
Youth Psychiatric Inpatients, Journal of Abnormal Psychology, 106, 608-618

London T. P. (1997), The Case Against Self-Esteem: Alternative Philosophies toward

Self that would Raise the Probability of Pleasurable and Productive Living. Journal
of Racional-Emotive & Cognitive-Behavior Therapy, vol. XIV, no. 1.

Mecca, A. & Smelser, N. (1989.) The social importance of self-esteem. Berkeley, CA:
University of California Press

Mills, D. (1993). Overcoming self-esteem. New York: Institute for Rational-Emotive

Therapy.

Raskin, R., Novacek, J. & Hogan, R. (1991). Narcissistic Self-Esteem Management.

Journal of Personality and Social Psychology, 60, 911-918

Roders, K. (1985). Kako postati linost. NOLIT, Beograd

Swann, W. B., Wenzlaff, R.M. & Tafarodi, R.W. (1992). Depression and the Search for
Negative Evaluations: More Evidence of the Role of Self- Verification Strivings.
Journal of Abnormal Psychology, 101, 314-317

Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com