Visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i Hercegovine

Visoko sudbeno i tuiteljsko vijee Bosne i Hercegovine

High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia and Herzegovina

Bosna i Hercegovina Bosnia and Herzegovina

Federacija Bosne i Hercegovine
Federation of Bosnia and Herzegovina
Javna ustanova centar za edukaciju sudija i tuilaca u F BiH
Javna ustanova centar za edukaciju sudaca i tuitelja u F BiH

Javna ustanova centar za edukaciju sudija i javnih tuilaca u RS

MODUL 7
GRAANSKA OBLAST

NAKNADA TETE

Vodei ekspert:
Rosa Obradovi, Okruni sud Banja Luka

Konsultanti:
Predrag Krsmanovi, sudija Kantonalnog suda u Tuzli
Nevenka Mitri, sudija Osnovnog suda Banja Luka
Mirza Jusufovi,sudija Suda BiH
Staka Gojkovi, Vrhovni sud RS
Violanda ubari, Okruni sud Banja Luka
Asja Razi, sudija Kantonalnog suda u Tuzli
Enisa Halilovi, sudija Kantonalnog suda u Tuzli
Jovanka Jovanovi, predsjednik Osnovnog suda u Doboju

Sarajevo, januar/sijeanj 2006.godine

Uvod

Ovaj edukativni Modul je plod zajednikog rada grupe eksperata i konsultanata iz

razliitih dijelova Bosne i Hercegovine, koji su pokuali da korisnicima osiguraju praktini
instrument koji bi im, kao pravnim strunjacima, mogao pomoi u njihovom svakodnevnom
radu. Modul koji imate ispred sebe predstavlja dio prve serije Modula koji su elaborirani
zahvaljujui velikodunom financiranju od strane EUROPSKE KOMISIJE (CARDS 2004) i
koordinacijskom trudu Centara za edukaciju sudaca i tuitelja Republike Srpske i Federacije
Bosne i Hercegovine i Visokog sudskog i tuilakog vijea Bosne i Hercegovine. U okviru ovog
Projekta, 13 eksperata, uz pomo priblino istog broja konsultanata, obradili su 13 edukativnih
Modula i time pokrili kljune teme graanskog i krivinog, materijalnog i procesnog prava, s
naglaskom na procesno pravo. Ove teme su izabrane od strane Upravnih odbora Centara za
edukaciju sudaca i tuitelja kao najvanije, obzirom na probleme implementacije koji su se
pojavili nedavnim pravnim reformama na ovim poljima.

Uz financijsku pomo od strane Europske Komisije, Centri za edukaciju sudaca i

tuitelja ovim su reagirali na rastue zahtjeve od strane lanova pravosua (ali i drugih
pravnika) za praktinim edukativnim instrumentima koji e pomoi ve imenovanim, ali i
novoimenovanim praktiarima da shvate i primijene zakon u sudskom i pravnom sistemu Bosne
i Hercegovine koji se stalno razvija.

Postupak izrade ovog a i drugih Modula je odlian primjer sposobnosti i volje lanova
pravosua u Bosni i Hercegovini predstavljenih kroz eksperte i konsultante ukljuene u
Projekat da surauju, razmjenjuju svoja pravna miljenja i prevaziu jo postojee prepreke u
formiranju harmonizovanog pravosua u zemlji.

Korisnici se pozvaju da doprinesu unapreenju ovog Modula kroz konstruktivnu

kritiku povratnu informaciju, obzirom da nam je namjera da se ovaj edukativni materijal
neprekidno aurira i unapreuje. Molimo da svoje komentare dostave Centrima za edukaciju
sudaca i tuitelja.
Centri za edukaciju sudaca i tuitelja i Visoko sudako i tuiteljsko vijea zahvaljuju se
svim ekspertima, konsultantima i asistentima koji su doprinijeli izradi ovih Modula za njihov
trud i predanost, kao i Europskoj Komisiji na velikodunoj podrci prvom projektu ovakve
vrste u Bosni i Hercegovini..

Branko Peri
Predsjednik

Visokog sudskog i tuilakog vijea

Bosne i Hercegovine
Biljana Mari
Direktorica

Centar za edukaciju sudija i tuilaca

u Republici Srpskoj

Sanela Paripovi
Direktorica

Centar za edukaciju sudija i tuilaca

u Federaciji Bosne i Hercegovine
NAKNADA TETE 1

SADRAJ

PODMODUL I -OPSTE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA STETU ....... 3 U

UVODNE NAPOMENE ................................................................................................ 3

OPIS PODMODULA ..................................................................................................... 3
1. OPTE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU .............................. 6
1.1. Subjekti obligaciono pravnog odnosa ........................................................ 8
1.2. tetna radnja............................................................................................... 13
1.3. Protivpravnost tetne radnje....................................................................... 17
1.3.1. Nanoenje tete po dunosti ................................................................ 22
1.3.2. Nanoenje tete vrenjem prava .......................................................... 24
1.3.3. Nuna odbrana .................................................................................... 25
1.3.4. Stanje nude ......................................................................................... 27
1.3.5. Dozvoljena samopomo ....................................................................... 28
1.3.6. Pristanak oteenog ............................................................................. 28
1.4. teta............................................................................................................. 30
1.5. Uzrona povezanost izmeu tetne radnje i tete....................................... 31
2. POSEBNE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU....................... 40
2.1. Krivica ......................................................................................................... 40
2.2. Objektivna odgovornost .............................................................................. 42
2.3. Odgovornost za drugoga............................................................................. 44
2.3.1. Odgovornost za neodgovorna lica ....................................................... 44
2.3.2. Odgovornost roditelja za maloljetnike ................................................ 44
2.3.3. Odgovornost drugih lica za maloljetnike ............................................ 46
2.3.4. Odgovornost za maloljetnike po principu pravinosti........................ 46
3. ODGOVORNOST PREDUZEA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA
TREIM LICIMA ................................................................................................. 46
3.1. Odgovornost preduzea .................................................................................. 46
3.2. Odgovornost drugih pravnih lica ................................................................... 47
3.3. Odgovornost pravnog lica za rad njenog organa .......................................... 48
4. ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA TETU KOJU RADNIK PRETRPI
NA RADU ILI U VEZI SA RADOM.................................................................... 48
4.1. teta uzrokovana donoenjem nezakonite odluke ......................................... 48
4.2. teta uzrokovana radniku na drugi nain ..................................................... 49
5. ODGOVORNOST RADNIKA KOJI NA RADU ILI U VEZI SA RADOM
PRIINI TETU POSLODAVCU I TREEM LICU ....................................... 50 U

6. ODGOVORNOST ZBOG NEISPUNJENJA OBAVEZE IZ UGOVORA ILI

ZAKANJENJA S ISPUNJENJEM..................................................................... 51
7. ODGOVORNOST U SLUAJU UDESA MOTORNIM VOZILOM U
POKRETU .............................................................................................................. 52
7.1 Odgovornost prema pravilima subjektivne odgovornosti................................. 52
7.2 Odgovornost prema pravilima objektivne i solidarne odgovornosti ................ 55
7.3 Odgovornost zajednice osiguranja.................................................................... 56
8. ODGOVORNOST PROIZVOAA STVARI SA NEDOSTATKOM............ 56
9. PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA STETU-TEST PITANJA ............ 57
UVOD ............................................................................................................................ 57
KRATAK OPIS INJENINOG STANJA .............................................................. 57
KRATAK OPIS HIPOTETIKOG SLUAJA........................................................ 58
NAKNADA TETE 2

KRATAK OPIS INJENNOG STANJA................................................................ 59

KRATAK OPIS HIPOTETIKOG SLUAJA........................................................ 60
ANEKSI......................................................................................................................... 62
1. LISTA MATERIJALA I KOMPONENTI ................................................................ 62
1.1. Sudska praksa ................................................................................................... 62
1.2. Bilteni ................................................................................................................ 63
1.3. Komentari.......................................................................................................... 63
1.4. Knjiga ................................................................................................................ 63
1.5. lanci ................................................................................................................ 63
2. MATERIJALI I KOMPONENTE .......................................................................... 64

PODMODUL II OSNOVI ODGOVORNOSTI ZA TETU ................................. 65 U

UVODNE NAPOMENE .............................................................................................. 65

OPIS PODMODULA ................................................................................................... 65
1 ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE (SUBJEKTIVNA
ODGOVORNOST)................................................................................................. 72
1.1. Oblici (stepeni) krivice...................................................................................... 74
1.1.1.Namjera (dolus) ........................................................................................ 74
1.1.2.Nepanja (culpa)....................................................................................... 76
1.1.3.Prezumirana (pretpostavljena) krivica .................................................... 77
1.1.4.Dokazana krivica ...................................................................................... 78
1.1.5.Uticaj krivine presude na dokazivanje u parnici ................................... 79
2 ODGOVORNOST ZA TETU OD OPASNE STVARI ILI DJELATNOSTI
(OBJEKTIVNA ODGOVORNOST) .................................................................... 85
2.1. Odgovornost od opasne stvari .......................................................................... 87
2.2. Odgovornost po osnovu opasne djelatnosti...................................................... 90
2.3. Lica odgovorna za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti ..................... 91
2.4. Oslobadjanje od odgovornosti .......................................................................... 93
3 ODGOVORNOST ZA DRUGOGA...................................................................... 96
NAKNADA TETE 3

PODMODUL I -OPSTE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA STETU

UVODNE NAPOMENE
Tumaenje norme, kao proces njenog saznanja, pretpostavka je pravilne primjene
norme. Pojam pretpostavke odgovornosti za tetu nije definisan odredbama Zakona o
obligacionim odnosima, one su predviene u zakonskim odredbama kojim je propisana
teta i njena naknada, a kako ovaj pojam nije definisan, pretpostavke odtetne
odgovornosti , moraju se prepoznati u odreenim zakonskim odredbama u svakom
tetnom sluaju utvrivanja odtetne odgovornosti tetnika. Pojam pretpostavke
odgovornosti za tetu ima znaenje da, od ispunjenja odreenih uslova koji, kao to je
naprijed reeno, nisu zakonom definisani, ali su ipak predvieni i koji se utvruju u
zavisnosti od predmetnog tetnog dogaaja, zavisi odtetna odgovornost tetnika .
U ovom podmodulu bit e govora o vrstama pretpostavki odgovornosti za tetu, koje
se dijele na: opte i posebne, kao elementima odtetne odgovornosti, ije pravilno
shvatanje i poimanje, daje odgovor na pitanje ispunjenja uslova za utvrivanje odtetne
odgovornosti tetnika, a time i na pitanje o osnovu za odgovornost tetnika.
Utvrivanje ispunjenja pretpostavki za naknadu tete, nije ni malo lak zadatak suda.
To je voditelja na izradi ovog pod-modula i rukovodilo da ovaj pojam izdvoji u vidu
posebne teme, kako bi se korisnici podmodula potstakli da pravno analiziraju i
procjenjuju elemente koji su od pravnog znaaja za definisanje ovog pojma. U tekstu
podmodula, radi lakeg svatanja ovog pojma, koriteni su (jednostavni hipotetiki)
primjeri, a u sluaju koritenja pravnog obrazloenja iz sudske odluke, naznaena je
odluka suda iz sudskog predmeta.

OPIS PODMODULA

Kategorije U ovom podmodulu obrauje se dio Zakona o obligacionim

odnosima i to odredbe zakona, kojim su propisane
pretpostavke odgovornosti za tetu, sadrane u odjeljku
dva tog zakona, kojim je propisana obaveza naknade tete i
to kao jedan od segmenata ovog instituta (naknade tete) od
ijeg, kumulativnog ispunjenja zavisi nastanak odnosa
odgovornosti za tetu.
Tematske kljune rijei koje e se obraivati u ovom
podmodulu su: opte pretpostavke odgovornosti za tetu, u
koje spadaju (subjekti obligaciono-pravnog odnosa
odgovornosti za tetu, tetna radnja, protivpravnost tetne
radnje, teta, uzrona povezanost izmeu tetne radnje i
posljedica te radnje koje se manifestuju u vidu tete), te
posebne pretpostavke odgovornosti za naknadu tete,u koje
spadaju (krivica: dokazana i pretpostavljena i objektivna
odgovornost po naelu uzronosti, to znai-bez obzira na
krivicu).
NAKNADA TETE 4

Trajanje Za zavretak ovog podmodula na seminaru potrebna su etiri

radna asa.
Oblik U okviru tog vremena podmodul predstaviti u obliku:
seminara, predavanja, i interaktivnim ueem edukacione
jedinice ili grupe te strunjaka na podmodulu i to putem
vjebe, radionice, diskusije predvoene od strane moderatora
i panel diskusije
Ciljevi edukacije Na korisnike podmodula koji nemaju dovoljno iskustva, eli
se prenijeti znanje o tome, koje su pretpostavke odtetne
odgovornosti od pravnog znaaja za odtetnu odgovornost ,
njihovo poimanje i prepoznavanje u svakom konkretnom
tetnom dogaaju, a ciljevi edukacije korisnika sa iskustvom
su, da se putem konferencijskih aktivnosti, razmjenom
iskustava i miljenja doprinosi usaglaavanju sudske prakse
o ovom pitanju, te unapreenju znanja korisnika podmodula
sa manjim sudijskim iskustvom, ime bi se doprinijelo
kvalitetnoj edukaciji korisnika podmodula, bez iskustva, o
ovom vanom pitanju.
Odgovornost za tetu, u svakom konkretnom sluaju
proistie iz odreenog obligaciono pravnog odnosa, a za
postojanje odtetne odgovornosti iz osnova odreenog
tetnog dogaaja, neophodno je ispunjenje odgovarajuih
pretpostavki za odgovornost tetnika, koje se u svakom
tetnom digaaju, moraju prepoznati
Radi lakeg poimanja nastanka odgovornosti za tetu, slijedi
objanjenje tematskih-kljunih rijei spomenutih u prednje
naznaenoj kategoriji modula definisanih, u vidu ciljeva
edukacije:
o Cilj 1. Definisanje subjekata u obligaciono-pravnom
odnosu, kao lica ijom je radnjom ili proputanjem radnje
(tetnik), drugom licu priinjena teta (oteeni)
o Cilj 2. tetne radnje, koja predstavlja takvo postupanje
tetnika kojim se oteenom nanosi teta.
o Cilj 3. Definisanje protivpravnosti tetne radnje, kao
graanskog delikta, kojim se drugome prouzrokuje teta.
o Cilj 4. Definisanje tete, kao jedne od kljunih rijei
ovog podmodula, a i samog modula, kao osnovne
pretpostavke odtetne odgovornosti, bez ijeg postojanja
nema graanskog delikta, niti sankcije za tu vrstu delikta,
koja se dosuuje u vidu naknade bilo u novanom ili
nenovanom obliku.
o Cilj 5. Uzrona povezanost izmeu tetne radnje i tete,
kao pretpostavka odtetne odgovornosti, definisana je samim
nazivom ove pretpostavke I predstavlja-povezanost izmeu
NAKNADA TETE 5

tetne radnje I posledice nastupanja tetne radnje, koja

posledica se manifestuje u vidu tete.
Prednje navedene kljune rijei objanjene u takama cilj1-
do cilj 5 predstavljaju opte pretpostavke odgovornosti za
tetu.
Slijede kljune rijei koje oznaavaju posebne elemente
odgovornosti za tetu, koje pored optih pretpostavki, u
odreenim sluajevima moraju biti ispunjene, da bi bilo
rijei o odtetnoj odgovornosti:
o Cilj 6. Pojam krivice tetnika podrazumijeva krivicu kao
subjektivni elemenat, u okviru pretpostavki za tetu. Zakon o
obligacionim odnosima prihvatio je naelo prezumirane
krivice, mada je predviena odgovornost po osnovu
dokazane krivice.
o Cilj 7. Objektivna odgovornost za tetu je takoe jedna
od posebnih pretpostavki odtetne odgovornosti, prema
kojoj, odgovornost tetnika potie od nekih svojstava stvari
ili iz osnova djelatnosti, bez obzira na krivicu.
Opis Razlog za podmodul Pretpostavke odgovornosti za tetu,
kao relevantna oblast za edukaciju je usavravanje znanja
iz ove oblasti , radi lakeg poimanja i prepoznavanja
pretpostavki odtetne odgovornosti, koje opredjeljuju
osnovanost potraivanja naknade tete i sam osnov
odgovornosti. Ovo tim prije kada se ima u vidu, da pojam
pretpostavke odgovornosti za tetu nije definisan
posebnom odredbom Zakona o obligacionim odnosima, kao
poseban pravni institut i to se otuda, one moraju
prepoznavati i definisati u u okviru vie zakonskih
odredbi, u svakom konkretnom sluaju , na osnovu
odreenog ivotnog dogaaja, to esto i nije lak zadatak
suda. Stoga je za pravilno prepoznavanje pretpostavki
odgovornosti za tetu potrebno stalno usavravanje znanja,
zatim posjedovanje sposobnosti pravnog procjenjivanja
predmetnog tetnog dogaaja, kako bi se izveo pravilan
pravni zakljuak u pogledu ovih pretpostavki, to
predstavlja razlog za izradu ovog podmodula.
Mogui Vodei ekspert, konsultanti i ostali predavai/edukatori
predavai/edukatori Centra.
Dnevni red modula Dnevni red modula se nalazi kao dio modula ili e biti
kreiran od strane Centra na bazi potreba za pojedinani
modul.
Vodei ekspert Rosa Obradovi, Okruni sud Banja Luka
NAKNADA TETE 6

1. OPTE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU

Ovaj odjeljak o optim pretpostavkama odgovornosti za tetu, zapoinje iznoenjem

injeninog stanja o konkretnom ivotnom dogaaju, iz kog proizlazi pravilo prema
kojem, od postojanja optih pretpostavki odgovornosti za tetu, zavisi odtetna
odgovornost tetnika (pravni znaaj postojanja optih pretpostavki za odtetnu
odgovornost tetnika). Slijedi primjer injeninog stanja, odreenog tetnog dogaaja:
Tuilac je podnio tubu protiv tuenog, radi naknade tete. U tubi navodi, da ga je
tueni na fudbalskoj utakmici na stadionu u D.V. dana 20.10.1985. godine ubo patent
akijom u lea i da mu je time nanio tjelesne povrede u vezi ega tubenim zahtjevom
preciziranim podneskom od 12.5.2004. godine trai naknadu nematerijalne tete
preciznije navedene u izreci presude.
U odgovoru na tubu tueni je istakao prigovor zastarjelosti potraivanja, jer se
tetni dogaaj desio 20.10.1985. godine, a tuba je podnesena 28.12.1990. godine.
Dalje je naveo da je tueni u konkretnoj situciji postupio u nunoj odbrani jer je
prethodno napadnut od strane veeg broja lica koja je predvodio tuilac koji je na
njega nasrnuo odmah nakon to je tueni od nekog iz te grupe pogoen kamenom u
glavu i da radi toga nije duan naknaditi tuiocu tetu koju je pretrpio usljed povreda
zadobijenih ubodom patent akijom.
Pravnom procjenom i analizom navedenog injeninog stanja, kod-meu parninim
strankama nesporne injenice da je tuilac zadobio tjelesne povrede, na naprijed
opisani nain, za postojanje odtetne odgovornosti tuenog potrebno je, pored injenica
odlunih za odluku o prigovoru zastarjelosti potraivanja utvrditi, postojanje
pretpostavki odtetne odgovornosti.
Slijedi pravno obrazloenje navedenog injeninog stanja:
Sporno je da li je tueni postupao u nunoj odbrani ime bi shodno odredi lana
161. Zakona o obligacionim odnosima bila iskljuena njegova odgovornost za naknadu
tete koju zahtijeva tuilac.
Sporno pitanje meu parninim strankama treba rijeiti kroz odredbe l.154, 155
161, 192, i 200. Zakona o obligacionim odnosima.
Prema sadrini navedenih odredaba Zakona o obligacionim odnosima svako
injenino stanje obaveze naknade tete mora sadravati sljedee pretpostavke: tetnu
injenicu, nedoputenu tetu, uzronu vezu, izmeu tetnog dogaaja, tete i
odgovornosti. Izostajanje jednog od navedenih elemenata ne stvara obavezu tetnika da
oteenom naknadi prouzrokovanu tetu.
Sobzirom na naprijed navedene, zatim injenicu da je uloga suda da stranki prua
pravnu zatitu primjenom materijalnog prava na konkretno injenino utvrenje i
odredbe novog Zakona o parninom postupku prema ijoj sadrini stranke imaju
aktivnu ulogu jer su dune da dokazuju svoja injenina tvrenja, to je za udovoljenje
tubenog zahtjeva na strani tuioca bila obaveza da dokae sve pretpostavke za
naknadu tete. Meutim, tuilac to nije uinio, prije svega u pogledu visine tete, pa i
sve da iz provedenih dokaza slijedi iskljuiva odgovornost tuenog za naknadu tete,
sud nije mogao udovoljiti tubenom zahtjevu tuioca radi ega je primjenom pravila
NAKNADA TETE 7

tereta dokazivanja u cijelosti odbio tuioca sa postavljenim tubenim zahtjevom (l.

126. Zakona o parninom postupku). (Iz obraloenja presude Opinskog suda u
ivinicama, Broj --- od 19.5.2005. godine).
Naprijed navedeni primjer injeninog stanja, primjer je pravila, da je za odtetnu
odgovornost tetnika, nuno ispunjenje zakonom propisanih uslova za odtetnu
odgovornost, koji uslovi se tiu, prije svega - postojanja optih pretpostavki za
odgovornost za tetu. Ovaj primjer takoe pokazuje, koliko su povezani instituti koji
predstavljaju pretpostavke odtetne odgovornosti, jer se na ovom primjeru, jednako kao
to se mogu procjenjivati opte pretpostavke odtetne odgovornosti, moe procjenjivati i
institut nuna odbrana, kao zakonom propisani izuzetak od pravila o zabrani
prouzrokovanja tete. O ovom institutu prvostepeni sud, ije pravno obrazloenje
predmetnog injeninog stanja je naprijed izneseno, s pravom se nije ni bavio, polazei
od razloga, kako se navodi u pomenutoj presudi- zbog kojih je tuilac i odbijen sa
tubenim zahtjevom, zbog ega isti sud nije ni iznosio postojanje osnova za naknadu
predmetne tete, smatrajui to, kod ovakvog stanja stvari, suvinim.
Iz istog primjera vidljivo je da sud prua pravnu zatitu strankama u sporu,
pravilnom primjenom materijalnog prava, na potpuno i pravilno utvreno injenino
stanje, a u postupku (ovdje parninom) koji se vodi prema pravilima procesnog prava
(ovdje novog Zakona o parninom postupku), ija uloga je dola do izraaja, a sastoji se
u pravilu o teretu dokazivanja, to se samo uzgrd spominje, jer bi se detaljnijim
obrazlaganjem primjene novog Zakona o parninom postupku, izalo iz okvira teme
ovog podmodula.
Opte pretpostavke odgovornosti za tetu, kao ni sam pojam pretpostavki
odgovornosti za tetu nisu taksativno nabrojane ni u jednoj od odredbi Zakona o
obligacionom odnosim, ve se njihovo postojanje pronalazi iz sadraja odredbi istog
zakona, koje govore o naknadi tete. Teorija i sudska praksa su o ovom pitanju zauzeli
stanovite, tako da pojam opte pretpostavke odgovornosti za tetu predstavlja pravni
standard i utvruju se u svakom konkretnom sluaju, na osnovu elemenata tog
komkretnog sluaja. Opte pretpostavke odgovornosti za tetu su one pretpostavke, bez
ijeg postojanja, gotovo da i ne moe biti rijei o odtetnoj odgovornosti tetnika.
Meutim, razliita su miljenja teoretiara , kao i pravna shvatanja iz sudske prakse o
tome, koje pretpostavke imaju karakter - optih pretpostavki. Tako prof. Dr.Branko
Morait u knjizi Obligaciono pravo, knjiga II,Banja Luka 1999. godine, na stranici
broj 28 navodi da, u svakom sluaju prozrokovanja tete moraju postojati najmanje dva
opta uslova: teta i uzrona veza i da su ova dva uslova sasvim dovoljna za
ustanovljenje odgovornosti za tetu. U komentaru Zakona o obligacionom odnosima I
knjiga II izdanje redaktora: prof. dr. Borislava T. Blagojevia i prof. dr. Vrleta Krulj iz
1983. godine, izdava Savremena administracija, Beograd, na stranici 486 kao
pretpostavke obaveza naknade tete, naznaene su: tetna injenica, nedoputena teta,
uzrona veza izmeu tetnog dogaaja i tete i odgovornosti.
Na identian nain ureene su pretpostavke obaveze naknade tete, koje mora da
sadri svako injenino stanje obaveza naknade tete i u komentaru Zakona o
obligacionom odnosima glavnog redaktora prof. dr. Slobodana Perovia I knjiga iz
1995 godine, Savremena administracija, na stranici 303.
U zborniku radova nazvanom Odgovornost za tetu, Saveza drutva pravnika
(ranije) Republike Hrvatsk, Zagreb iz 1987. godine navodi se, da se kao opte
NAKNADA TETE 8

pretpostavke odgovornosti za tetu uglavnom spominju: subjekti obveznog odnosa

odgovornosti za tetu, tetna radnja, protivpravnost tetne radnje, teta, te uzrona veza
izmeu tetne radnje i posljedice.
Kod injenice, da iz prednje navedenog ne proizlazi jedinstven stav u pogledu
definisanja pojma optih pretpostavki odgovornosti za tetu, argumenti koji, prema
pravnom shvatanju voditelja na izradi ovog podmodula, govore u prilog opih
pretpostavki, prema ovom posljednje spomenutom Zborniku radova su slijedei:
Iz sadraja odredbe lana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, kojom
je propisano da-ko drugome prouzrokuje tetu, duan je nadoknaditi je, ukoliko ne
dokae da je teta nastala bez njegove krivice-proizlaze pretpostavke odtetne
odgovornosti, koje se tiu: subjekata obligacionog odnosa, tetne radnje, njene
protivpravnosti i uzrone veze. Subjekti obligacionog odnosa, na posredan nain
spominju se i u stavu 2. istog lana, koji propisuje odgovornost za tetu po principu
objektivne odgovornosti, jer i kod ovog oblika odgovrnosti postoji: tetnik i oteeni, u
irem smislu rijei. teta, kao opta pretpostavka odtetne odgovornosti, definisana je u
lanu 155. prednje navedenog zakona.
Slijedi kratak osvrt o svakoj od optih pretpostavki odtetne odgovornosti:

1.1 Subjekti obligaciono pravnog odnosa

Subjekti u obligaciono pravnom odnosu su: povjerilac i dunik. Meutim,

odreivanje subjekata u odreenom materijalno pravnom odnosu (onog lica koje je
ovlatenik prava da zahtijeva naknadu i obveznika, prema kome je usmjeren zahtjev za
naknadu), nije uvijek lak zadatak suda.
1) Primjer koji slijedi, korisnicima podmodula posluit e za pravno procjenjivanje
subjekata u konkretnom obligaciono pravnom odnosa:
Tuioci .B. i mld. .B. zastupana po zakonskoj zastupnici .B. u tubi i tokom
postupka istiu da je prvotuena R.S. mobilisala za svoje potrebe putniko motorno
vozilo, kojim je kritinog dana upravljao drugotueni M.B. kao pripadnik V.R.S. kada
je, upravljajui putnikim motornim vozilom, zaobilazei parkirano teretno vozilo-
leper, vozilom kojim je upravljao, preao na lijevu kolovoznu traku i tom prilikom
svojim prednjim dijelom vozila udario vozilo pravnog prednika tuioca .R. pri emu je
priinjena teta na istom vozilu, konstatovana zabiljekom Stanice javne bezbijednosti
B.L. i zapisnikom o oteenjima spornog vozila, sainjenim od strane Osiguravajue
organizacije. Zahtijevaju, da im tueni solidarno naknade tetu iz osnova predmetnog
tetnog dogaaja.u iznosu od 1.953,00 DM.
Prvotuena u odgovoru na tubu spori zahtjev tuioca, istiui prigovor
nedostatka pasivne legitimacije, jer je, prema navodima ove tuene predmetnu
saobraajnu nezgodu skrivio drugotueni.
Drugotueni spori navode iz tube i osporava tubeni zahtjev istiui: da je
putnikim vozilom upravljao po nalogu svo pretpostavljenog, da se kretao ulicom M.P.
gdje je bio parkiran kamion leper, da je stajao svojim vozilom prednjim dijelom
isturenim iza teretnog-leper vozila da bi vozilo prednika tuioca nesmetano prolo, ali
NAKNADA TETE 9

da je isto vozilo, kreui se iz suprotnog pravca, udarilo u vozilo kojim je upravljao

ovaj tueni, mada je, prema njegovim navodima, mogao nesmetano da proe
kolovoznom trakom.
Pravnom analizom naprijed navedenog injeninog stanja, korisnik modula,
treba odgovoriti na pitanja: ko su subjekti u ovom spornom pravnom odnosu, kod
injenice, da su tuioci pravni prednici (u vrijeme voenja parnice-pokojnog) .R. da je
prvotuena imalac motornog vozila (po osnovu mobilizacije istog), kojim je upravljao
drugotueni, da su u predmetnoj saobraajnoj nezgodi uestvovali pravni prednik
tuioca i drugotueni, te da je u momentu tetnog dogaaja drugotueni bio na
izvrenju zadatka po nalogu prvotuene.
Kako su u sudskoj praksi zabiljeeni brojni sluajevi pokrenutih postupaka za
naknadu tete, a o teti ne moe biti rijei, bez uesnika u svakom tetnom dogaaju,
brojne su i sudske odluke iz oblasti odtetne odgovornosti.
2) Primjer koji slijedi, takoe e korisnika modula podstai na pravnu analizu-
subjekata u spornom pravnom odnosu:
Tuiteljica G.S. u tubi zahtjevom trai da joj tuena R.S. naknadi tetu na ime
trokova sahrane i za duevne bolove zbog smrti unuka, tuiteljici bliskog lica. Za
osnov tube navodi: da je majka pokojnog M.. umrla kada je on imao devet mjeseci
ivota i da nije bila u branoj zajednici sa njegovim ocem, da ga je tuiteljica othranila,
izdravala i da je unuk ivio s njom u zajednikom domainstvu, kolovao se i odatle
zasnovao svoju branu zajednicu. Polazei od toga da je smrt unuka tuiteljice u vezi sa
vrenjem slube, za to ga je angaovala tuena, trai da se tuena obavee na naknadu
tete na ime trokova sahrane u iznosu od 500 KM. i naknadu za duevne bolove zbog
smrti bliskog lica, u iznosu od 10.000,00 KM.
Tuena osporava osnov i visinu tubenog zahtjeva, a osporavanje temelji na
tvrdnji da tuiteljica ne spada u krug lica koja imaju pravo na naknadu traenih vidova
tete prema odredbi lana 193. i lana 201. Zakona o obligacionim odnosima.
Imajui u vidu prigovor tuene, da tuiteljica ne spada u krug lica koja, pod
odreenim, zakonom propisanim uslovima imaju pravo na naknadu traenih vidova
tete, kao i injenice i dokaze na kojima tuiteljica temelji tubeni zahtjev, odluna
injenica za pravilnu primjenu materijalnog prava je-da li tuiteljica ima ovlatenja da
trai naknadu predmetne tete od tuene, to daje odgovor na pitanje, njenog
subjektiviteta (stvarne-aktivne legitimacije), u ovom materijalno-pravnom odnosu.
3) I primjer injeninog stanja koje slijedi, govori o ispunjenju ove pretpostavke
odgovornosti za tetu:
Tuitelji (roditelji, te braa i sestre) poginulog, zahtijevaju naknadu materijalne
i nematerijalne tete prouzrokovane smru, njima bliskog lica. Za osnov potraivanja
navode, da je tuena odgovorna po principu objektivne odgovornosti, kao vlasnik
odnosno imalac motornog vozila i da je po tom osnovu pasivno legitimisana u ovoj
pravnoj stvari.
Tuena istie, da je kao subjekt obaveze netano oznaena i da se zbog toga radi
o neizvrivoj obavezi, da je za nastalu tetu iskljuivo odgovoran J.N. koji je
upravljajui vozilom tuene skrivio nezgodukoja je imala za posljedicu smrtmld.A.A.
sina i brata tuitelja, te da tuena nije pasivno legitimisana u ovom sporu.
NAKNADA TETE 10

4) Iz hipotetikog sluaja, koji slijedi, takoe treba procijeniti ko su uesnici spornog

pravnog odnosa:
Tuioci su lanovi ueg porodinog domainsta (supruga i djeca) M.M.koji je
preminuo zbog smrtonosnih povreda zadobijenih na radu kod poslodavca. Pravni
prednik tuioca M.M. je za ivota pokrenuo parnicu protiv poslodavca, radi naknade
materijalne tete, na ime izgubljene zarade prouzrokovane nezakonitim prestankom
radnog odnosa i naknade nematerijalne tete za duevne bolove zbog povrede prava
linosti. Nakon smrti M.M. koja je nastupila u toku trajanja ove parnice, tuioc, kao
njegovi nasljednici, preuzeli su voenje parnice u ovoj pravnoj stvari. Zahtjevom trae,
da im tueni naknadi materijalnu tetu u iznosu od 5.000,00 KM na ime izgubljene
zarade zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa njihovog pravnog prednika i
nematrijalnu tetu u iznosu od 10.000,00 KM, zbog povrede prava linosti, koje vidove
tete je za ivota traio, njihov pravni prednik..
Tueni je osporio osnov potraivanja tuioca, istiui prigovor nedostatka aktivne
legitimacije na strani tuioca i nedostatak pasivne legitimacije na strani tuenog, pri
emu tueni navodi, da se smru pravnog prednika tuioca, gase kako ovlaenja
tuioca na podnoenje zahtjeva, tako i obaveza tuenog za naknadu traenih vidova
tete.
Na osnovu prednje navedenih injeninih navoda ovog hipotetikog sluaja,
korisnik modula treba procijeniti: da li su tuioci, koji su pravni nasljednici M.M.
aktivno, a tueni, pasivno legitimisani u ovoj parnici, kada je rije o zahtjevu za
naknadu materijalne i nematerijalne tete, koju je traio i njihov pravni prednik
odnosno, da li tuioci i tueni, kraj naprijed navedenog stanja stvari, imaju status
subjekata u spornom obligaciono pravnom odnosu i u kom obimu potraivanja.
5) Sluaj injeninog stanja primjer, za ispunjenje pretpostavke odgovornosti
za tetu definisane kao subjekti obligaciono - pravnog odnosa.
Tuitelj zahtjeva naknadu tete zbog pomora ribe u rijeci S. i jezeru M. do kojeg
uginua je, prema navodima tuioca dolo prilikom proloma oblaka u mjestu V. kada su
oborinske vode poplavile nezatiene bazene tuenog i izbacile otpadne materije sa
farme koje su se prema tvrdnji tuitelja, isunim koritom potoka ulile u rijeku S.
Tueni spori osnov potraivanja istiui, da niim nije doprinio uginuu ribe
tuitelja.
Obligacioni odnos predstavlja takav pravni odnos u kome, jednom subjektu
(povjeriocu) pripada ovlatenje da zahtijeva od drugog subjekta (dunika), da neto
uini ili da se uzdri od neega, na to je dunik ovlaten da uini. Dakle, povjerilac je
lice koje u svoje ime, odnosno u ije ime se trai pruanje pravne zatite odreenog
sadraja-sadraja, naknade tete, a dunik je lice protiv koga je upravljen zahtjev za
pruanje pravne zatite sadraja, naknade tete. Zakon o obligacionim odnosima ne
sadri u posebnoj zakonskoj odredbi definiciju pojma povjerilac i dunik, kao to
drugi zakoni, npr: Zakon o izvrnom postupku, sadri poseban lan kojim su definisani
izrazi trailac izvrenja i izvrenik. Povjerilac i dunik, kao pravni instituti i kao
subjekti obligacionog prava, sadrani su u pojedinim odredbama Zakona o
obligacionim odnosima, a iz definicije obligacionog odnosa proizlazi da su subjekti
pravnog odnosa iz koga se sastoiji obligacija: povjerilac i dunik. Potraivanje koje
proistie iz obligacije, predstavlja subjektivno pravo povjerioca prema duniku.
NAKNADA TETE 11

Lice odgovorno za tetu je ono lice, koje je duno naknaditi prouzrokovanu tetu (to
moe biti lice koje je tetu uinilo, kao i lice koje je bilo duno da tetu sprijei), a
oteeno lice je ono lice, kome je teta nanesena. tetnik je najee ono lice, koje je
prouzrokovalo samu tetu. To nije uvijek sluaj, jer su brojni sluajevi u kojim, odtetno
odgovorno lice nije ono lice koje je poinilo tetnu radnju, ve drugo lice koje se nalazi
u izvjesnom odnosu prema licu koje je poinilo tetnu radnju i o kojima je on duan da
se stara, (npr. sluaj iz lana 165. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisana
odgovornost roditelja za tetu koju njihovo dijete uzrokuje drugom licu), u kom sluaju
tetnik i odgovorno lice su, ne samo terminoloki razliita lica ve i sutinski, jer je u
pomenutom sluaju tetnik u uem smislu rijei, kao lice koje je tetu neposredno
prouzrokovalo- dijete, a odtetno odgovorno lice za predmetnu tetu je roditelj dijeteta,
kakav sluaj moe biti i kod tete koja potie od opasne stvari ili opasne djelatnosti.
Odgovorno lice moa biti fiziko ili pravno lice, ili vie lica kao sauesnika u
izvrenju tetne radnje. Postupak sauesnika moe proistei iz jedinstvene tetne radnje,
moe se zasnivati na obligaciji, kao i kad teta nastane iz dogaaja koji nije jedinstven
za vie uesnika, u kom sluaju je rije o tzv. nepravoj zajednici u kojoj nema uea
uesnika, ve se radi o sasvim samostalnom radu svakog od njih.
Slijedi pravno obrazloenje iz sudskih odluka donesenih na osnovu injeninog
stanja na koje je ukazano pod takom 1). u uvodu ovog ovog odjeljka:
Iz provedenih dokaza proizlazi, da je vozilo kojim je upravljao drugotueni,
bilo mobilisano od strane i za potrebe prvotuene i da je drugotueni prilikom
obavljanja zadatka po nalogu svog nadreenog, skrivio predmetnu saobraajnu
nezgodu, emu nije (ni djelimino) doprinio pravni prednik tuitelja. Stoga je po ocjeni
ovoga suda, saglasno odredbi lana 173. i lana 174. Zakona o obligacionim odnosima,
prvotuena odgovorna kao imalac stvari tj. putnikog vozila koje u opisanoj
saobraajnoj situaciji ima svojstva opasne stvari, te lana 121. Zakona o vojsci, prema
kojoj odredbi ova tuena odgovara za tetu priinjenu treim licima, koju vojno lice
uini u vezi sa vrenjem vojne slube.
Nasuprot navedenom, zahtjev tuilaca u odnosu na drugotuenog, je neosnovan.
Ovo iz razloga, to je tetna radnja od strane drugotuenog (saobraajna nezgoda)
izvrena na radu i u okviru funkcije koje su mu povjerene. Opte pretpostavke
odgovornosti za drugoga su: nedoputenost, uzrona veza i teta, pa kako u konkretnom
sluaju postoje naprijed navedene pretpostavke, jer je nedoputenom i nezakonitom
(suprotno odredbama zakona o osnovama bezbijednosti saobraaja na putevima)
radnjom drugotuenog uzrokovana nezgoda, kojom prilikom je priinjena teta na
vozilu prednika tuilaca, to analognom primjenom odredbe lana 170. i lana 171.
Zakona o obligacionim odnosima, za predmetnu tetu odgovara prvotuena, iji
pripadnik je bio drugotueni, kao da je tetnu radnju sama uinila, zbog ega je
primjenom istih zakonskih odredbi, zahtjev tuilaca u odnosu na drugotuenog odbijen
kao neosnovane (Iz neobjavljene presude Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1244/93
od 21.8.1997. godine).
Slijedi pravno obrazloenje iz sudske odluke, zasnovano na naprijed navedenom
injeninom stanju iz take 2). koje opisuje okolnosti konkretnog sluaja odlune za
pravilno presuenje o zahtjevu tuiteljice za naknadu tete, prouzrokovane smru
njenog unuka:
NAKNADA TETE 12

Tuiteljica je, usljed smrti svoje kerke bila prinuena da preuzme svu brigu
oko unuka, to je, s obzirom na uzrast djeteta i okolnosti u kojima je dijete ostalo bez
majke, bilo prirodno i logino, sasvim sigurno je, da je tuiteljica bila emotivno vezana
za poginulog. Smrt, nuno znai duevnu bol za lica koja su voljela umrlog. Takve
afekcije su najee meu srodnicima, ali one ne pretpostavljaju nuno odnos srodnika.
Okolnost o kojoj se mora voditi rauna prilikom utvrivanja obima pretrpljene
nematerijalne tete jeste-stepen ivotne zajednice i odnos u toj zajednici. Kako je
tuiteljica odnjegovala poginulog unuka kao svoje dijete, njegovom smru trpi duebne
bolove, a ta trpljenja su, s obzirom na navedeno, daleko vea, nego to bi bila u sluaju
da je poginuli odrastao sa svojom majkom u uoj porodici i da je imao uzajamna
osjeanja sa lanovima te porodice.Tuiteljica je sa unukom ivjela u zajednikom
domainstvu, pod istim krovom, usljed ega se nalazila s njim u raznovrsnim ivotnim
odnosima, koji su dui vremenski period predstavljali sastavni dio njihovog zajednikog
ivota i formirali njihove navike. Otuda, zbog takvih njihovih ivotnih odnosa, smrt M..
je sasvim sigurno uzrokovala nematerijalnu tetu koja se manifestovala u vidu duevnih
bolova tuiteljice, zbog izgubljenog bliskog srodnika.
Iz navedenih razloga, tuiteljica (baka poginulog), ima pravo na naknadu
traenih vidova tete, iako baka ne spada u krug lica iz odredbe lana 201. Zakona o
obligacionim odnosima, ovlatenih na naknadu tete zbog smrti bliskog lica, jer je sa
poginulim ivjela u zajednici ivota slinoj zajednici izmeu roditelja i djece, pa se
takva zajednica moe upodobiti sa tim licem, zbog ega mu pripada pravina naknada
za duevne bolove zbog smrti bliskog lica. Naknada na ime trokova sahrane,
nadoknauje se prema propisu lana 193. Zakona o obligacionim odnosima, za iju
primjenu su u konkretnom sluaju ispunjeni zakonom propisani uslov. (Iz obrazloenja
presude Okrunog suda u Banjaluci br. G-106/00 od 3.4.2000.godine).
Pravno obrazloenje za opis injeninog stanja iz take 3) ovog odjelka, nazvane
subjekti obligaciono-pravnog odnosa:
Ne moe se prihvatiti prigovor da je tuena kao subjekt obaveze netano
oznaen i da je zbog toga prvostepena presuda neizvriva.Ovo stoga, to je u ovoj
parnici kao tuena oznaena BiH-F.BiH. M.O. ime je tuena kao pravna osoba i
subjekt obaveze dovoljno i jasno odreena. Tano je, jer je to utvreno u krivinom
postupku, da je J.N. upravljajui motornim vozilom skrivio saobraajnu nezgocukoja je
imala za posljedicu smrt mld A.A. sina odnosno brata tuitelja. Meutim, radi se o
vojnom motornom vozilu, iji je vlasnik odnosno imalac tuena, pa tuena odgovara za
tetu od ove opasne stvari po principu o0bjektivne odgovornosti na osnovu odredbi lan
173. i174. ZOO, a kako se voza motornog vozila tuene u smislu odredbe lana 177.
ZOO ne smatra treim licem, to se ni tuena kao imalac opasne stvari ne moe
osloboditi od odgovornostini potpuno ni djelimino, bez obzira na postojnje subjektivne
odgovornosti vozaamotornog vozila. Zato je pravilna i ocjena prvostepenog suda da je
neosnovan istaknuti prigovor tuene da ona nije pasivno legitimisana u ovoj pravnoj
stvari. (Iz obrazloenja presude Kantonalnog suda u Tuzli broj G-330/01 od
23.04.2001 godine).
I najzad pravno obrazloenje za 5) primjer prednje navedenog injeninog
stanja, u pogledu ispunjenja ove pretpostavke odtetne odgovornosti:
Prema odedbi l.154 st. 1 ZOO ko drugome prouzrokuje tetu duan naknaditi
je, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice. Da bi neko odgovarao za
NAKNADA TETE 13

tetu potrebno je, dakle, uz oteenog tetu radnju i posljedice utvrditi i ko je tetnik, a
tuitelj u ovoj parnici nije uspio dokazati da je to tueni. (Iz obrazloenja presude
Vrhovnog suda Federacije BiH Rev.273/02 od 29.6.2004.godine).
Za odreivanje odgovornog lica, kao subjekta u obligaciono-pravnom odnosu
(nezavisno od toga da li se radi o pravnim ili fizikim licima), kod pojedinih vrsta
odtetne odgovornosti, za postojanje odtetne odgovornosti, neophodno je posjedovanje
odreenih svojstava (npr. deliktna sposobnost), dok oteeno lice moe biti svaki
subjekt (fiziko ili pravno lice) ili drugi oblik organizovanja, za to im nisu potrebna
posebna svojstva, osim da im status oteenog lica pripada prema pravilima odtetnog
prava.

1.2 tetna radnja

tetna radnja u irem smislu rijei podrazumjeva postupanje ovjeka koje se

manifestuje u obliku tetne radnje i dogaaj koji je izvan postupanja ovjeka i koji se
moe pripisati odreenim svojstvima stvari ili djelatnosti.
Iz injeninih navoda tube i odgovora na tubu, koji slijede, korisnik
podmodula treba prepoznati tetnu radnju, kao elemenat odtetne odovornosti:
Tuioci su supruga i djeca S.M.koji je preminuo od smrtonosnih povreda koje
mu je, prema navodima tuioca, nanio tueni, C.D. upotrebom vatrenog oruja. Istiu
da je tueni, kritinog dana, prvo verbalno napao njihovog pravnog prednika ispred
seoske prodavnice, a zatim da ga je fiziki napao i da mu je tom prilikom nanio
smrtonosne povrede iz vatrenog oruja, a da mu za takvo ponaanje pokojni S.M. nije
dao nikakvog povoda, te da je tueni pravosnanom presudom krivinog suda O.S. u
B.L.oglaen krivim za krivino djelo-ubistva, iz kog osnova se zahtijeva naknada tete u
ovoj parnici. Trae, da sud utvrdi odgovornost tuenog za predmetni tetni dogaaj, po
osnovu krivice i da ga obavee da tuiocima naknadi tetu na ime trokova sahrane u
iznosu od 2.7000,00 KM i za duevne bolove zbog smrti S:M., njima bliskog lica u
iznosu od po 7.000,00 KM svakom od njih sa zakonskom zateznom kamatom, poev od
presuenja pa do isplate.
Tueni osporava tubeni zahtjev, istiui prigovor podijeljene odgovornosti
pravnog prednika tuioca, te da tuiocima ne pripada pravo na naknadu traenih vidove
tete, s obzirom da-prema navodima tuenog, pravni prednik tuioca, nije ivio sa
tuiocima u ekonoskoj ni porodinoj zajednici unazad osam godina prije njegove smrti.
Kada se ima u vidu da se ova zakonska pretpostavka odtetne odgovornosti u
Zakonu o obligacionim odnosima obrauje u okviru Odjeljka 2. tog zakona kojim je
ureeno pitanje uzrokovanja tete proizlazi da je ustvari tetna radnja uzronik tete,
a da pitanje odtetne odgovornosti tetnika zavisi od ispunjenja, pored ove pretpostavke-
i drugih pretpostavki odtetne odgovornosti. Daljom analizom samog pojma tetna
radnja slijedi zakljuak, da tetna radnja predstavlja faktiku radnju koja, sobzirom na
svoju tetnost, (protivpravost) ima za posljedicu tetu koja se moe manifestovati u
raznim vidovima materijalne i nematerijalne tete, za iju nadknadu je neophodno
utvrenje ispunjenja uslova odtetne odgovornosti. O ovom obliku tetne radnje, u vidu
faktike radnje, koja za posljedicu moe imati umanjenje neije imovine ili spreavanje
NAKNADA TETE 14

poveanja imovine, moe biti govora kada je rije o aktivnoj tetnoj radnji preduzetoj u
vidu injenja- koje joj daje pravni karakter aktivne radnje.
tetna radnja moe biti i u vidu neinjenja , odnosno pasivnog postupanja
tetnika (misli se na tetnika u irem smislu rijei). Ovaj oblik tetne radnje, koju
karakterie proputanje-neinjenje to terminoloki znai nepostupanje, a sa
aspekta odtetne odgovornosti znai postupanje u vidu proputanja odnosno
neinjenja. Iako u vidu proputanja odnosno neinjenja, to ovakvu tetnu radnju ini
pasivnom, i ova, pasivna tetna radnja predstavlja takoe faktiko stanje koje
karakterie pasivno postupanje tetnika, koje za posljedicu ima tetu manifestovanu u
nekim od njenih vidova, koja se naknauje prema pravilima o odtetnoj odgovornosti.
Primjer tetne radnje u vidu neinjenja, slijedi iz slijedeeg hipotetikog sluaja:
Odlukom Komisije za stambene odnose poslodavac je, povodom zahtjeva
radnika odluio da radniku isplauje na ime naknade za stanarinu iznos od po
100.00KM mjeseno iz sredstava naplaenih u stambeni fond poslodavca, poev od
dana donoenja odluke, pa sve dok se ne izmijenu okolnosti. Ova odluka poslodavca,
potvrena je u drugostepenom postupku povodom prigovora direktora preduzea
izjavljenom protiv iste, tako da je navedena odluka postala konana, a zatim i
pravosnana, jer nije osporena pred sudom. Kako i pored navedenih odluka
poslodavac, ne vri isplatu odobrenih novanih sredstava, radnik je podnio tubu protiv
poslodavca kojom zahtijeva da sud obavee poslodavca na izvrenje odluke, isplatom
mu odobrenih novanih sredstava u traenom i odobrenom mjesenom iznosu od po
100,00 KM poev od dana donoenja odluke, pa dok se ne izmijenu okolnosti.
Analizom injenica iz opisanog hipotetikog sluaja, ukazuju se spornim,
slijedea pitanja: koja je pravna kvalifikacija spornog materijalno-pravnog odnosa
izmeu poslodavca i radnika, kod injenice da konana i pravosnana odluka
poslodavca, predstavlja pravnu fikciju njene zakonitosti, da i pored stvorene obaveze
poslodavac istu ne izvrava, kako okarakterisati opisano ponaanje poslodavca (aktivno
ili pasivno), u kojem dijelu je ono aktivno, a u kojem pasivno, te koje je od navedena
dva postupanja poslodavca od pravnog znaaja za odluku o predmetu spora.
Navedeni primjer je jednostavan primjer prouzrokovanja tete pasivnim
ponaanjem poslodavca. Sporni materijalno pravni odnos subjekata ove obligacije,
karakterie teta, koju radnik trpi proputanjem, odnosno nepostupanjem poslodavca,
prema odluci o odobravanju sredstava. Aktivno postupanje poslodavca, u konkretnom
sluaju, manifestuje se radnjama preduzetim u postupku donoenja konane i
pravosnane odluke kojom su sredstva odobrena radniku. Pasivno ponaanje poslodavca
koje, za pravnu kvalifikaciju predmetnog spornog odnosa, ima znaaj postupanja
sastoji se u proputanju poslodavca da izvrava svoju odluku i da u skladu sa istom,
radniku isplauje odobreni iznos novanih sredstava, jer se poslodavac ne moe vie
pozivati na nezakonitost navedene odluke, koja je konana i pravosnana, to
predstavlja pravnu prezumciju njene zakonitosti. Navedeno postupanje poslodavca, za
posljedicu ima tetu koju trpi radnik, koja se sastoji u umanjenju imovine , jer naknadu
za stanarinu mora obezbijediti iz drugih izvora finansiranja (obina teta). U navedenom
hipotetikom sluaju, pored tete, sadrane su i druge pretpostavke odtetne
odgovornosti: subjekti obligacionog odnosa (radnik i poslodavac), tetna radnja
(nepostupanje poslodavca, ne-vrenje isplate), protivpravnost (postupanje poslodavca
protivno konanoj i pravosnanoj odluci), uzrona veza izmeu tetne radnje i
NAKNADA TETE 15

posljedice koja se manifesruje u vidu materijalne tete, te odgovornost poslodavca po

osnovu krivice.
Prema tome, tetna radnja, bilo da je rije o aktivnoj ili pasivnoj radnji,
predstavlja faktiku injenicu, postupanje u vidu injenja ili proputanja odnosno
neinjenja, koja se manifestuje tako da za posljedicu ima umanjenje neije imovine ili
spreavanje njenog poveanja. U komentaru Zakona o obveznim (obligacionim)
odnosima Dr. Borislav Vizner, Zagreb 1978 godina, strana 619-620 u pogledu ovog
pojma, navedeno je, da se pod pojmom Uzrokovanje tete podrazumijeva: takvo
faktiko uzrokovanje tete drugome koje pravni poredak, pravo u objektivnom smislu
sadrano u Zakonu o obveznim odnosima, osuuje kao nedoputeno i zbog toga na tu
injenicu nadovezuje nastanak i postojanje obveznopravnog odnosa odgovornosti za
uzrokovanu tetu, po kojem odnosu je dunik-tetnik duan a vjerovnik-oteenik
ovlaten da se faktino uzrokovana teta nadoknadi. Prema komentaru istog autora:
Proizlazi-da se ovako shvaeno uzrokovanje tete kao izvor obveznopravnih odnosa
sastoji iz dva elementa, iz dva dijela: prvog, koji se odnosi na faktiku injenicu
uzrokovanja tete drugome, i drugog- koji se odnosi na odgovornost za uzrokovanu
tetu kao pravno relevantnu injenicu iz koje nastaje obveznopravni odnos dunosti i
prava na njezinu naknadu. Sve ovo potvruje naprijed navedeni zakljuak, da je tetna
radnja uzronik tete, to znai da je tetna radnja primarnog karaktera u odnosu na
odgovornost, koja je sekundarnog karaktera, jer bez tetne radnje ne moe biti rijei ni o
odtetnoj odgovornosti.
tetna radnja moe se manifestovati kao graanski delikt, ili u vidu povrede, ve
zasnovanog obligacionog odnosa.
tetna radnja kao graanski delikt, predstavlja takvo postupanje, koje je protivno
naelu zabrane prouzrokovanja tete iz lana 16. Zakona o obligacionim odnosima,
kojom je izreena dunost svakoga da se uzdri od postupka kojim se drugome moe
prouzrokovati teta. Takvim postupanjem tetnika (u vidu graanskog delikta), nastaje
stvara se obligaciono pravni odnos izmeu tetnika i oteenog, koji predstavlja izvor
obligacije u kojoj je oteeni ovlatenik prava da zahtijeva odgovornost tetnika za
graanski delikt koji se manifestovao u vidu tete, a tetnik je obveznik koji je, ako se
utvrdi njegova odtetna odgovornost , duan da iz tog, novo-zasnovanog graanskog,
materijalno -pravnog odnosa, snosi odgovornost za tetu.
tetna radnja u vidu povrede obligacionog odnosa (koji moe biti zasnovan na
osnovu ugovora ili na drugi zakonom propisani nain), podrazumijeva takvu injeninu
i pravnu situaciju u kojoj je prije postupanja tetnika definisanog kao teta ve bio
zasnovan obligaciono-pravni odnos izmeu tetnika i oteenog i koji je tom odreenom
tetnom radnjom povrijeen, tako da ta povreda - ranije zasnovanog obligaciono-
pravnog odnosa, predstavlja izvor nove obligacije. Tako nastala obligacija, pretstavlja
ustvari novu obligaciju, u odnosu na ranije zasnovanu i tetnom radnjom povrijeenu
obligaciju, to ovaj izvor obligacije, razlikuje od izvora obligacije nastalog tetnom
radnjom u vidu graanskog delikta, gdje prije nastupanja graanskog delikta tetnik i
oteeni nisu bili ni u kakvom obligaciono-pravnom odnosu. U sluaju izvora obligacije
graanskim deliktom, ulogu stranaka u konkretnom obligaciono pravnom odnosu
(povjerioca i dunika) opredjeljuje predmetni graanski delikt, koji nadalje opredjeljuje
ulogu stranaka u postupku ostvarivanja prava po osnovu odtetne odgovornosti (kao
tuioca i tuenog), dok je u sluaju izvora obligacije povredom obligacionog odnosa,
NAKNADA TETE 16

uloga stranaka u predmetnom materijalno pravnom odnosu, opredijeljena ranije

zasnovanom obligacijom, koja opredjeljuje ulogu stranaka i u eventualnom sudskom
postupku.
Kao to je naprijed reeno, tetna radnja moe biti aktivna, to znai u vidu injenja
ili preduzimanje neke aktivnosti (npr. ako neko lice bez pravnog osnova posijee vona
stabla oteenom, ili mu udarcem tupim predmetom nanese tijelesne povrede i na taj
nain povrijedi tjelesni integritet oteenog).
Slijedi primjer (aktivne tetne radnje) iz sudske prakse, zasnovan na prednje
navedenom injeninom stanju:
Jedna od optih pravnih pretpostavki za odgovornost za tetu po osnovu
krivice iz lana 154 sta1. ZOO. je- tetna radnja. Kada se govori o tetnoj radnji misli
se uvijek na odreeno ponaanje ovjeka, mada uzrok teti moe biti i opasna stvar i
opasna djelatnost. Postupanje pravnog prednika tuioca, na nain to se: po izlasku iz
seoske prodavnice, pred kojom se nalazio tueni, uputio prema svom traktoru, sjeo i isti
upalio namjeravajui da traktorom nastavi put do odredita, moe se okarakterisati-
uobiajenim ponaanjem. Nasuprot uobiajenog ponaanja pravnog prednika tuioca,
tueni: prati poginulog do-u blizini zaustavljenog traktora, trai od njega da ugasi
traktor i zapoinje verbalnu prepirku, a na uzvraenu mu verbalnu prepirku, tueni
reaguje neadekvatno, nesrazmjerno uzvraenoj verbalnoj prepirki vatrenim orujem
iz kojeg je pravni prednik tuioca zadobio smrtonosne povrede,za to se ne moe rei,
da je razumno, uobiajeno ponaane. Stoga je prigovor tuenog o podijeljenoj
odgovornosti i o doprinosu pokojnog S.M. predmetnom tetnom ogaaju, bez osnova.
Takav nain gubitka ivota uzrokuje duevne patnje i u sluaju kada odnosi u porodici
nisu sa jakim emotivnim vezama, jer i slabije emotivne veze ne znae ravnodunost
bliskih srodnika, kada je u pitanju ovakav nain gubitka ivota i ta injenica moe biti
od pravnog znaaja samo pri odmjeravanju visine naknade nenaterijalne tete, dok se
ne moe prihvatiti tvrdnja tuenog, da s obzirom na navedeno, tuiocima ne pripada
pravo na naknadu ovog oblika tete. (Iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja
Luci broj G- 2210/01 od 25.06.2004.godine).
tetna radnja moe biti i uvidu pasivnog ponaana, neinjenja, proputanja izvrenja
neke radnje, kao npr. kad preduzee za proizvodnju vode, suprotno odluci nadlenog
dravnog organa o privremenoj zabrani upotrebi vode za pie zbog bioloke
neispravnosti vode, nastavi sa isporukom vode korisnicima, a da prije toga ne otkloni
nedostatke u pogledu kvaliteta vode, pa uslijed toga nastupi epidemija trovanja vodom,
preduzee za proizvodnju vode je propustilo da u okviru zakonom propisane obaveze-da
vri proizvodnju i prodaju bioloki ispavne vode, zbog ega, u sluaju ispunjenja i
drugih pretpostavki odtetne odgovornosti, odgovorno je za tetu licima koja su
zadobila trovanje koritenjem bioloki neispravne vode.
Kao primjer prouzrokovanja tete pasivnim ponaanjem tetnika moe se uzeti i
slijedei hipotetiki sluaj: kada posebnim zakonom odreena organizacija za
odravanje puteva propusti da, prema pravilima o bezbjednosti saobraaja obiljei
upozorenje o izvoenju radova na putu, pa imalac motornog vozila usljed takvog
proputanja, kreui se po kolovozu propisanom brzinom, nailazei na rupu na putu,
koja je posledica izvoenja radova na putu, odteti motorno vozilo, organizacija za
odravanje puteva je odgovorna za tetnu radnju koja se sastoji u proputanju pravilnog
obiljeavanja upozorenja o izvoenju radova na putu, kako bi imalac vozila prilagodio
NAKNADA TETE 17

vonju uslovima puta i saobraajnoj situaciji, ukoliko je teta na motornom vozilu

prouzrokovana oteenjima puta (u vidu rupe na putu) i ukoliko teta (potpuna ili
djelimina) ne potie iz nekog drugog uzroka.
Tako, Komunalna organizacija koja se ugovorom obavezala da a obavljati zimsko
odravanja javnih povrina i ulica, u sluaju neizvravanja ugovorom preuzete obaveze,
odgovara za tetu koju pretrpi neko lice usljed povrede izazvane okliznuem na
zaleenoj povrini u blizini zgrada organa lokalne zajednice, poto je proputanjem
radnje ienja, na ije se vrenje ugovorom obavezala, uzrokovala tjelesno
povreivanje tog lica, ukoliko prouzrokovana teta, makar i djelimino, ne potie
eventualno iz drugog uzroka.

1.3 Protivpravnost tetne radnje

Protivpravnost tetne radnje, kao pravni institut koji definie jedan od elemenata
odtetne odgovornosti, po svom sadraju i smislu oznaava, radnju koja je protivna
normama pozitivnog prava, to takvu radnju ini nedoputenom i to, u sluaju
ispunjenja i drugih, zakonom propisanih elemenata, dovodi do odtetne odgovornosti
tetnika.
1) Iz nie navedenog injeninog stanja, slijedi primjer za prepoznavanje i
definisanje ovog pojma:
Tuiteljica tvrdi da je nematerijalnu tetu, za koju zahtijeva plaanje naknade,
pretrpjela zbog donoenja nezakonitog akta tuenika, o prestanku njezinog radnog
odnosa, kao dogaaja koji je kod tuiteljuice izazvao stres, ije su posljedice psihike
smetnje, koje su, prema navodima tuiteljice utjecale da je opa ivotna aktivnost kod
tuiteljice smanjena za 20%.
Tueni osporava injenine navode tube i tubeni zahtjev istiui da u konkretnom
sluaju nije nastupila pravnorelevantna situacija kakvu ima u vidu odredba lana 200.
Zakona o obligacionim odnosima, koja bi opravdavala dosuivanje pravine novane
naknade, odnosno da je do umanjenja ope ivotne aktivnosti i u vezi s tim trpljenje
bolova i straha, dolo usljed naruenja zdravlja tuiteljice, koje je evidentiranoznatno
prije donoenja spornog akta tuenog.
Analizom navedenog injeninog stanja i njegovom ocjenom u svjetlu odredaba
materijalnog prava, korisnik ovog podmodula treba procijeniti koja je odluna
injenica, od koje zavisi osnovanost potraivanja tuiteljice, iz osnova predmetnog
ivotnog dogaaja. Kod odgovora na ovo pitanje potrebno je poi od nesporne injenice
da je tueni donio akt o prestanko radnog odnosa tuiteljici i da je ivotna aktivnost
tuiteljice u vrijeme odluivanja o tubenom zahtjevu bila umanjeno za 25%. Pored
ovih nesposnih injenica, treba dati odgovor i na pitanje da li u radnjama tuenog,
koje se sastoje u donoenju akta o prestanku radnog odnosa tuiteljici, ima elemenata
protivpravnosti, a stim u vezi i pravno procijeniti pravni znaaj radnje tuenog
manifestovane u donoenju navedenog akta i povezanosti te radnje i tetne posljedice,
koja je manifestovana u vidu nematerijalne tete, ija se naknada trai u ovoj parnici.
Kada se ima u vidu, da je tueni akt o prestanku radnog odnosa tuiteljici donio u
okviru ovlatenja datih mu internim aktima i Zakonom, to u radnjama koje se sastoje u
NAKNADA TETE 18

donoenju navedenog akta, nema protivpravnosti, koja bi predstavljala pretpostavku

odtetne odgovornosti. Meutim, kada je rije o stresu, ije su posljedice psihike
smetnje, kao osnovu potraivanja tuiteljice, radi pravilnog definisanja ovog pojma
valja ukazati, samo primjera radi (mada je to irelevantno kod pravnog shvatanja u
pogledu ne-protivpravnosti radnje donoenja akt tuenog), za postojanje odtetne
odgovornosti (pod pretpostavkom da u radnjama donoenja akta o prestanku radnog
odnosa tuiteljici ima elemenata protivpravnosti), neophodno je utvrditi da li su duevni
bolovi i strah, kao posljedica stresa, neposredno uzrokovani donoenjem akta o
prestanku radnog odnosa, odnosno da li su oni njihova direkta posljedica.
Zakon o obligacionim odnosima ne predvia izriito protivpravnost kao jednu od
pretpostavki odtetne odgovornosti, mada postoje odredbe o ovom pojmu u odredbama
istog zakona, kojim se za odgovornost za tetu trai i da ponaanje uinioca bude
protivpravno, to ini dovoljan pravni osnov za ovu prepostavku odtetne odgovornosti.
Pojam protivpravnosti u irem smislu rijei znai, da je za odgovornost za
prouzrokovanu tetu radnjom ili proputanjem tetnika potrebno, da je ta radnja
odnosno proputanje, kojim je prouzrokovana teta protivpravno nedoputeno.
Protivpravna je, svaka radnja ili proputanje, kojim je prouzrokovana teta, ako je ta
radnja ili proputanje protivno normama objektivnog prava, kojim se tite odreena
subjektivna prava nekog lica. Tek povredom subjektivnog prava oteenog nastaje teta,
koju treba naknaditi.
2) Protivpravnost, kao pretpostavka odgovornosti za tetu, proizlazi iz nie
navedenog injeninog stanja:
Predmet spora je zahtjev kojim tuioci trae naknadu materijalne i
nematerijalne tete prouzrokovane smru, njima bliskog lica. Za osnov tube navode, da
je tueni odgovoran po osnovu krivice za predmetni tetni dogaaj do koga je dolo
izvrenjem krivinog djela-ubistva, za to je pravosnanom presudom oglaen krivim i
za to mu je izreena krivina sankcija. Navode da je ovakvim-protivpravnim
ponaanjem tuenog tuiocima prouzrokovana teta u vidu duevnih bolova i u vidu
trokova sahrane, iju naknadu trae u ovoj parnici.
Tueni se brani od odgovornosti za naknadu traenih vidova tete istiui: da je
pravni prednik tuioca uzrokovao konkretni tetni dogaaj svojim ponaanjem tako, to
tuenom nije isplatio radove na izgradnji objekta izvedene prije par godina i pored toga
to je tueni to od pravnog prednika tuioca u vie navrata traio, da mu je, umjesto
isplate slao prijetee poruke, te da mu je u verbalnom konfliktu uputio uvjreujue rijei
(psovke) da je upravo on zapoeo verbalni konflikt. Kod ovakvog stanja stvari, predlae
da se zahtjev odvije kao neosnovan.
Protivpravnost ponaanja ima pravnog znaaja za odreenu obligaciju samo ako
takvim ponaanjem drugome prouzrokovana teta. Protivpravnost tetne radnje postoji
onda, kada se krenjem nekog pravila objektivnog prava ili pravno zatienog interesa
povrijedi neko subjektivno pravo, kao pravno zatieno dobro nekog lica.
Kod graanske odgovornosti za prouzrokovanu tetu tetniku se (misli se na tetnika
u irem smislu te rijei, kao odgovorno lice) izrie graanska sankcija, koja se sastoji
u obavezi tetnika na naknadu tete u jednom od vidova naknade tete.
tetna radnja je protivpravna sa aspekta graanske odgovornosti samo, ako je
njome prouzrokovana teta. To znai da ako se tetna posljedica povodom postupanja
NAKNADA TETE 19

tetnika (injenja ili neinjenja ) nije manifestovalo u vidu tete, to ponaanje, iako
protivpravno, ne dovodi do odtetne odgovornosti tetnika. Takvo postupanje tetnika
moe imati elemente neke druge odgovornosti (npr. prekrajne ili krivinopravne
odgovornosti), a da pri tom, zbog nedostatka elementa zvanog teta nema elemente
odtetne odgovornosti, kakav je stav u pogledu navedenog izraen u odluci VSH, G-
1503/76 od 25.5.1976. godine objavljenoj u Zborniku radova Odgovornost za tetu
Saveza drutva pravnika Hrvatske : okolnost da se u automobilu vozio vei broj osoba
nego to je propisano, moe utjecati na odtetnu odgovornost samo ako je u uzronoj
vezi s nastankom tetnog dogaaja. U istm Zborniku objavljena je odluka Vieg suda
Novi Sad, G-2991/81 SP4/82-37, prema kojoj, naprije navedeno pravilo vrijedi i za
sluaj da je automobilom upravljao voza pod utjecajem alkohola. U oba navedena
sluaja povrede propisa o bezbijednosti saobraaja na putevima (koje se sastoje u vonji
veeg, od zakonom dozvoljenog broja lica u vozilu i u upravljanju vozilom u
alkoholisanom stanju), to predstavlja povredu zakonom propisane norme o osnovama
bezbijednosti saobraaja na putevima, mogu imati pravnog znaaja na odtetnu
odgovornost tetnika, samo ako su navedene povrede propisa o bezbijednosti saobraaja
na putevima u uzronoj vezi sa prouzrokovanom tetetom. Nasuprot tome, ta ista
postupanja, u svakom sluaju i bezuslovno predstavljaju povrede koje imaju elemente
neke druge odgovornosti (prekrajne ili krivine odgovornosti, zavisno od pravne
kvalifikacije povrede propisa o bezbijednosti saobraaja na putevima, kojim je ureeno
ponaanje uesnika u saobraaju i kojim je sankcionisano svako postupanje, koje je
suprotno normama tog propisa.
Odgovor na pitanje, koje ponaanje tetnika ima elemente protivpravnosti, zavisi od
pravilne interpretacije pravne norme, a za zakljuak o tome da li je odreena tetna
radnja protivpravna, u ne-rijetkim sluajevima, sudu e elemente dati struno lice, u
okviru svoje struke i nauke. Ovo sloeno i ni malo lako pitanje, nametnulo je potrebu
zauzimanja pravnih zakljuaka, tako da je na savjetovanju Saveznog suda, vrhovnih
sudova republika i pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 15- i 16. 5. 1985. godine
usvojen i u naprijed navedenom Zborniku radova objavljen zakljuak (PSP 28-32) i u
kojem su iznesene, objektivna i subjektivna teorija protivpravnosti:
Sudionik sportske igre kome drugi igra pri igri nanese tjelesnu povredu nema
pravo na naknadu tete nastale tjelesnom povredom, osim ako mu je povreda nanesena
namjerno ili grubim krenjem pravila sportske igre.
Za tetu nastalu tjelesnom povredom odgovara sudionik sportske igre koji je
namjerno ili grubim krenjem pravila sportske igre nanio tjelesnu povredu. Solidarno s
njim za tetu odgovara i njegov sportski klub (organizacija) ako u pripremi i u toku igre
nije poduzeo odgovarajue mjere da se igra odvija u spostskom duhu i u skladu s
pravilima igre.
Navedeno stanovite, odgovara objektivnoj teoriji protivpravnosti, prema kojoj je za
postojanje protivpravnosti dovoljno da je tetnom radnjom prekrena pravna norma , a
irelevantno je kakav je subjektivni odnos tetnika prema tetnoj radnji i njenim
posljedicama. U skladu sa ovim stanovitem, protivpravno moe postupati i lice koje
nije sposobno za rasuivanje, a protivpravnost ne znai da je neko lice krivo za tetne
posljedice, te kad se radi o teti za koju se odgovara samo ako je prouzrokovana
skrivljeno, tetnik koji nije kriv nee za nju odgovarati, iako je postupao protivpravno.
NAKNADA TETE 20

Prema subjektivnoj teoriji protivpravnosti, za postojanje protivpravnosti nije

dovoljno da je tetnikovo ponaanje protivno pravnom poretku, ve se trai i to da to
ponaanje bude skrivljeno. Prema istoj teoriji kao to bez protivpravnosti, nema
krivice, tako ni bez krivice nema protivpravnosti, a u pogledu odgovornosti lica koje
nije svjesno svojih postupaka, stav je, ta ne mo biti protivpravno ponaanje tog lice , a
da jedino kad tetnik odgovara bez obzira na svoju krivicu protivpravnost postoji i bez
nje.
U pogledu ove pretpostavke odgovornosti prof. dr. Branko Morait u knjizi drugoj
Obligaciono pravo Banja Luka 1999. god. na stranici 21. navodi: Mora se priznati
postojanje protivpravnost, jer se i kod neizvravanja ugovorne obaveze vrijea
povjerioevo subjektivno obligaciono trabina, kao to je i nanoenje tete deliktom,
oteujuom radnjom koju preduzima jedno lice protiv drugog lica ili njegove imovine,
sa kojim nema od ranije zasnovan obligacioni odnos.
Kako je Zakonom o obligacionom odnosima predviena odtetna odgovornost prema
kriterijima subjektivne odgovornosti i prema kriterijima objektivne odgovornosti, za
navedene vrste odgovornosti od pravnog znaaja su, obje prednje navedene teorije o
protivpravnosti tetne radnje.
Slijedi pravno obrazloenje naprijed navedenog, pod takom 1) ovog odjeljka
injeninog stanja, u predmetu spora u kojem tuiteljica zahtijeva naknadu tete iz
osnova donoenja odluke o prestanku radnog odnosa tuiteljici:
Naime, iz nalaza vjetaka, na kojem tuiteljica bitno temelji svoj tubeni zahtjev,
proizlazi samo da je donoenje akta o prestanku radnog odnosa bio dogaaj koji je kod
tuiteljice izazvao stres ije su posljedice psihike smetnje , koje su utjecale da je
opaivotna aktivnost tuiteljice umanjena za 20%. Vjetak pri tom ne nalazi koja su to
ogranienja u ivotnim aktivnostima nastala, a koja je tuiteljica ranije ostvarivala ili bi
ih po redovnom toku ubudue izvjesno ostvarivala niti koje su to aktivnosti koje bi
eventualno tuiteljica ostvarivala pod poveanim naporima. Kada vjetak uz to ne
nalazi ni da je umanjenje ope ivotne aktivnosti i sa tim povezani bolovi i strah,
izravna posljedica donoenja akta o prestanku radnog odnosa ve da predstavlja
doprinos u njegovu nastanku (uz raniji nastanak naruenog zdravlja) sudovi nieg
stupnja su imali apsolutnu i pravnu i injeninu osnovu odbijanja tubenog zahtjeva, jer
ni okolnosti sluaja ne bi opravdavale dosuivanje naknade pretrpljene tete, sve kada
bi se donoenje akta moglo podvesti pod tetnu radnju u smislu l. 200. ZOO.
Donoenje akta kojim se odluuje o pravima i dunostima iz radnog odnosa, nije
radnja kakvu za posljedice iz l. 200. ZOO ima u vidu ta odredba pa i onda kada takve
posljedice nastupe u vezi sa tom radnjom, jer nisu njezina izravna posljedica. Uz to se
mora imati u vidu da je tueni ovlaten odluivati (u skladu sa zakonom) kako o
zasnivanju, tako i o prestanku radnog odnosa svojih uposlenika. U tom odluivanju
moe doi i do nezakonite povrede prava iz radnog odnosa, kao to je to sluaj i sa
tuiteljicom. Tipina je posljedica nastanak materijalne a netipina nastanak takvog
obima nematerijalne tete, koja bi zasluivala dosudu naknade po lanku 200.ZOO,
budui da su na primjeren nain osigurana pravna sredstva za ukidanje nezakonitih
akata i eliminiranje svih njegovih materijalno-pravnih posljedica, to ukljuuje i sudsku
zatituu koju je tuiteljica oito imala povjerenje i ostvarila je u obimu koji je zakonom
predvien. (Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine,
Rev-369/02 od 3.6.2003. godine)
NAKNADA TETE 21

Primjer iz sudske prakse u pogledu ove pretpostavke odgovornosti za tetu, koji

sadri pravno obrazloenje prednje navedenog u taki 2) ovog odjeljka, injeninog
stanja:
tetna radnja je protivpravna ako je njom povrijeeno neko pravilo
objektivnog prava. Ako tetna posljedica nije nastala, to ponaanje e ipak biti
protivpravno sa aspekta neke druge odgovornosti, ali nee dovesti do odtetne
odgovornosti tetnika. Opta norma koja zabranjuje postupke kojima se moe drugom
uzrokovati teta je odredba lana 16. Zakona o obligacionim odnosima, a odredba
lana 154. istog Zakona nalae tetniku da naknadi tetniku koju je drugome
prouzrokovao. U konkretnom sluaju radi se o odgovornosti po osnovu krivice. Prema
odredbi lana 12. stav3. ZPP-a, krivina presuda kojom je optueni oglaen krivim,
vezuje parnini sud, koji je vezan u pogledu postojanja krivinog djela i krivine
odgovornosti uinioca, tako da tueni ne moe osporavati da je uinio radnju sa
obiljejima krivinog djela i da je za nju odgovoran, a uzrona veza izmeu tetne
radnje i obima tete, kao subjektivne pretpostavke graanske odgovornosti, utvruju se
u parninom postupku. Budui da je tetna radnja tuenog, koja se sastoji u upotrebi
vatrenog oruja iz kojeg su pravnom predniku tuioca nanesene smrtonosne povrede
protivpravna, jer je pravo na ivot jedno od osnovnih ustavnim naelima
zagarantovanih prava i da je navedenom protivpravnom radnjom tuiocima priinjena
teta koja se manifestuje u trpljenjima bolova (fizikih i duevnih), u vidu straha, kao i u
vidu trokova sahrane,tueni je odgovoran za predmetnu tetu na osnovu odredbe lana
154 stav 1.ZOO. (Iz neobjavljene presude Okrunog suda broj G-2210/01 od
25.06.2004. godine).
Prema tome, graanski delikt nije istovremeno i krivini delikt, a krivini delikt
moe biti istovremeno i graanski delikt, ukoliko je njime prouzrokovana teta.
Kada je rije o graanskoj i krivinoj odgovornosti iz osnova istog tetnog
dogaaja, trebe imati u vidu da je graanska odgovornost ira od krivine odgovornosti i
da, za utvrivanje graanske odgovornosti iz istog ivotnog dogaaja koji predstavlja
istovremeno i uslov za krivinu odgovornost, postojanje krivine odgovornosti ne
predstavlja prethodno pitanje zbog kojeg bi se postupak utvrivanja graanske
odgovornosti eventualno trebao prekinuti, to se jo uvijek u sudskoj praksi postavlja,
kao sporno pitanje.
Graanski delikt je ono ponaanje koje je protivno naelu o zabrani
prouzrokovanja tete sadranom u propisu lana 16. Zakona o obligacionim odnosima.
Prema tom naelu, svako je duan da se uzdri od ponaanja i postupanja, kojim se
drugom moe prouzrokovati teta.
Meutim, postoje sluajevi u kojim se uzrokovanje tete, ne smatra
protivpravnim.Ti sluajevi su: nanoenje tete po dunosti, nanoenje tete vrenjem
prava, sluaj nune odbrane, stanje nude, doputena samopomo i pristanak oteenog.
Slijedi kratak osvrt na iznijete sluajeve, koji predstavljaju izuzetke od naela
zabrane uzrokovanja tete:
NAKNADA TETE 22

1.3.1 Nanoenje tete po dunosti

1) Ovaj, zakonom propisani izuzetak od pravila o zabrani prouzrokovanja tete,

prepoznatljiv je u nie navedenom injeninom stanju, za koje je u daljem tekstu ovog
odjeljka, dato pravno obrazloenje:
U tubi tuilac trai da mu tuena naknadi tetu na ime oduzete robe iz njegovog
trgovako uslunog i ugostiteljskog preduzea, za koju robu je Republika uprava
javnih prihoda-Finansijska policija, nakon izvrene kontrole pravilnosti i zakonitosti
obraunavanja i uplate javnih prihoda, zbog utvrenih nepravilnosti evidentiranja u
poslovnim knjigama i drugim propisanim evidencijama te stavljanjem u promet robe
koja za to nije bila registrovana, izdala rjeenje kojim se oduzima odnosno zapljenjuje
roba namijenjena prometu, koja je blie po vrsti i koliini navedena u tom rjeenju
(ukupno 23 artikla), da je primio navedeno rjeenje i da protiv istog nije podnosio
albu.
Tuena se brani od odgovornosti za naknadu tete time, da je kao nadleni
organ tuene, postupila po dunosti, da je u okviru te dunosti ovlatena da u smislu
odredbi l. 18. 19. Zakona o kontroli, utvrivanju i naplati javnih prihoda , u
preduzeima i drugim subjektima koji se bave propisanom djelatnou vri pregled
poslovnih knjiga i druge propisane dokumentacije, te ako ustanovi da takav subjekat
vri promet robe koja nije propisno evidentirana u poslovnim knjigama i drugim
evidencijama, da je ovlatena da oduzme takvu robu, koja se nakon toga prodaje i
ostvarena sredstva uplauju u republiki buet, pa kako je u vrenju pregleda poslovnih
knjiga tuioca, organ tuene utvrdio da tuilac nije imao propisanu evidenciju u
poslovnim i drugim evidencijama robe namijenjene za promet, roba mu je oduzeta, o
emu je izdato rjeenje o oduzimanju robe.
2) I slijedei primjer (za koji je, u tekstu koji slijedi, dato pravno obrazloenje),
govori o vrenju tete po dunosti:
Predmet spora je zahtjev tuilje (Banke), da joj tuena (Organizacija koja se
bavi poslovima platnog prometa), naknadi tetu u utuenom iznosu. Tubeni zahtjev
temelji na tvrdnji da je tuena, postupajui po prijedlogu za izvrenje traioca izvrenja
.B. koji je u parninom postupku protiv tuene (ovdje, u ovoj parnici tuilje), uspio u
sporu, u kojem je pravosnanom presudom O.S.u S. tuena (ovdje tuilja), obavezana da
mu isplati devizni tedni ulog u utuenom iznosu (prema ugovoru o oroavanju deviznih
sredstava), u postupku izvrenja navedene pavosnane presude, sprovela izvrenje iste u
korist traioca izvrenja, na teret sredstava tuene Banke (ovdje tuilje), posredstvom
tuene strane u ovom sporu, kao Organizacije za poslove platnog prometa. Nalazei da
je izvrenje sprovedeno protivno prinudnim propisima tuitlja je pokrenula ovaj spor
protiv Organizacije za poslove platnog prometa, posredstvom koje je sprovedeno
naprijed navedeno rjeenje o izvrenju, radi naknade tete u navedenom iznosu.
Tuena-Organizacija za poslove platnog prometa, osporavanje tubenog
zahtjeva temelji na tvrdnji da odredbe Zakona o izmenama i dopunama Zakona o
deviznom poslovanju, kao ni drugih propisa, nisu bile smetnja za sprovoenje izvrenja
i da predmetno izvrenje nije bilo u suprotnosti sa prinudnim propisima.
NAKNADA TETE 23

U sluaju, kada su neka lica po zakonu ovlatena, ak i duna da izvravaju svoju

dunost, a izvrenje te njihove dunosti predstavlja nanoenje tete drugim licima, ta
lice ne odgovaraju za tetu uzrokovanu pravilnim vrenjem svoje dunosti. Definiciju
neka lica treba tumaiti u irem smislu, kao lica koja su produena ruka nadlenog
dravnog organa. Kada ta lica u vrenju slubene dunosti ili funkcije, prouzrokuju
tetu, a svoju dunost ili funkciju su vrila u okviru svoje nadlenosti i na zakonom
propisani nain , iskljuena je odgovornost za eventualno nastalu tetu.
Za navedeni izuzetak od zakonom propisanog pravila o zabrani uzrokovanja tete
koji je naznaen u Zborniku radova Odgovornost za tetu Saveza drutva pravnika
Hrvatske iz 1987 godine, stranica 981 koji ilustruje situaciju - kada lice, koje
izvravajui svoju dunost u okviru zakonom propisanih ovlatenja nanese tetu drugom
licu, ne odgovara za tu tetu navodi se slijedei primjer : ako se u upravnom postupku
neko lice deposedira u skladu sa zakonom sa dijela k.. na kojem je izgraena stambena
porodina zgrada, koji dio nije nuan za redovnu upotrebu objekta, ne postoji
odtetna odgovornist pravnogm lica iji je dravni organ, vrenjem deposediranja sa
predmetne k.. iako je time umanjena vrijednost objekta, jer u radnjama upravnog
organa nema protivpravnosti, sobzirom da je deposediranje izvreno na temelju zakona,
to znai po dunosti.
Granica za nepostojanje odtetne odgovornosti u ovakvim sluajevima je da lice u
izvravanju svoje dunosti ustanovljene zakonom (kao produena ruka upravnog
organa koji odgovara za rad svog radnika), ne prelazi okvire svoje dunosti, jer
postupanje tog lica izvan okvira njegove dunosti, takvo postupanje ini protivpravnim,
to za sobom povlai i odtetnu odgovornost.
Primjer iz sudske prakse za ovaj pravni institut o postupanju upravnog organa u
vrenju javnih ovlatenja, za injenino stanje iz take 1) ovog odjeljka:
Niestepeni sudovi nalaze da je nadleni organ tuene Finansijska policija
Republike Srpske ovlaena da u smislu odredbi l.18. i 19.Zakona o kontroli,
utvrivanju i naplati javnih prihoda, u preduzeima i drugim subjektima koji se bave
propisanom djelatnou vri pregled poslovnih knjiga i druge propisane dokumentacije,
te ako ustanovi da takav subjekat vri promet robe koja nije propisno evidentirana u
poslovnim knjigama i drugim evidencijama, ovlaena je da oduzme takvu robu, koja se
nakon toga prodaje i ostvarena sredstva uplauju u republiki budjet, pa kako su u
vrenju pregleda u preduzeu tuioca
PP B..iz B.utvrdili da nije imao propisanu evidenciju u poslovnim i drugim
evidencijama robe namijenjene za promet, robu mu oduzeli a potom izdali predmetno
rjeenje o oduzimanju robe od 28.3.1994. godine protiv kojeg tuilac nije podnosio
albu, pa je rjeenje postalo konano i pravosnano. Kada tuilac nije traio
preispitivanje zakonitosti navedenog rjeenja, parnini sud je u smislu lana 12 ZPP.
vezan pravosnanou odluke upravnog organa ija zakonitost se vie ne moe
preispitivati u upravnom postupku, zbog ega nema protivpravnosti u radnjama organa
tuene, kao zakonske pretpostavke za naknadu tete u smislu odredbe l. 154. ZOO.(Iz
presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-310/02 od 13.07.2004.godine).
Ovaj, zakonom propisani izuzetak od pravila o zabrani prouzrokovanja tete,
proizlazi i iz nie navedenog, za injenino stanje iz takr 2) ovog odjeljka, pravnog
obrazloenja:
NAKNADA TETE 24

lanom 6.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju

(Sl.gl.R.S.br.10/97), dodat je novi lan 137-a. Navedenim propisima, ureen je samo
odnos izmeu ovlaene banke (kod koje je poloen novani depozit) i vlasnika tog
depozita, a ne i treih lica koja ta svojstva nemaju. Tuena kao organizacija koja
obavlja poslove platnog prometa, nije u konkretnom sluaju ni ovlatena banka, a ni
vlasnik novanog depozita, nego tree lice. Ona prema tome u vrijeme isplate iznosa od
6.647,85 dinara u korist povjerioca .B. na teret sredstava tuilje, po nalogu
prvostepenog suds u izvrnom postupku, nije bila vezana zabranom iz navedenih kao ni
iz drugih propisa. Njena radnja kojom je izvren prenos novanih sredstava tuilje na
povjerioca nije protivpravna nego je izvrena u skladu sa zakonom, pa je pravilan
zakljuak drugostepenog suda da nisu bili ispunjeni uslovi iz lana 154. ZOO.da se
tuilji dosudi naknada tete, iz razloga navedenih u pobijanoj, ali i u ovoj presudi. (Iz
presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-187/2000 od 20.6.2000.godine).

1.3.2 Nanoenje tete vrenjem prava

Jedno od osnovnih pravnih pravila je - da ko vri svoje pravo, ne priinjava tetu

drugome. To pravilo sadrano je i u pravnom pravilu 1305 AGZ , kao i u pravnom
pravilu 806 SGZ. Prema tom pravilu, onaj ko u vrenju svoga prava uini drugome
tetu, nije duan da je naknadi, jer je vrei svoje pravo, ovlaten na odreeno
postupanje, koje je dozvoljenoi kao takvo na povlai odtetnu odgovornost.
Ovo pravilo proizlazi iz odredbe lana 13. Zakona o
obligacionim odnosima, kojom je propisana zabrana zloupotrebe prava. Prema toj
zakonskoj odredbi, zabranjeno je vrenje prava iz obligacionih odnosa, protivno cilju
zbog kojeg je odreeno pravo ustanovljeno ili priznato zakonom. Brojni su sluajevi u
kojim se, vrenjem vlastitog prava drugome nanosi teta (npr. ako se u neposrednoj
blizini jedne Samostalne trgovinske radnje izgradi Trni centar u kojem se, izmeu
ostalog, prodaje i roba koja se do tada prodavala samo u pomenutoj trgovinskoj radnji,
logino je da e izgradnjom Trnog centra u njenoj neposrednoj blizini, opasti promet u
Samostalnoj trgovinskoj radnji, za to vlasnik Trnog centra nije odgovoran, jer u
radnjama izgradnje Trnog centra, koji je izgraen po zakonu nema elemenata
protivpavnosti, uzimajui da se prometovanje roba u oba prodajna mjesta odvija prema
pravilima o lojalnoj konkurenciji. Pravno obrazloenje iz sudske prakse, za ovaj
izuzetak od pravila o zabrani zloupotrebe prava, navedeno u odluci VPSH, P 173/82 od
11. 1. 1983 godine PSP 22-313), glasi: Tko se svojim vjerovnikim pravom slui, ne
odgovara drugome za tetu. (Zbornik radova Saveza drutva pravnika ranije
Republike Hrvatske Odgovornost za tetu stranica 981.)
Utvrivanje granica vrenja prava, odnosno pitanje kada vrenje prava dobija
svojstvo njegove zloupotrebe, koje je od pravnog znaaja za utvrivanje odtetne
odgovornosti, faktiko je pitanje i sud ga, utvruje u svakom konkretnom sluaju,
zavisno od okolnosti sluaja, to takoe nije uvijek lako utvrditi, a u sudskoj praksi,
stranke se u prilog svojih tvrdnji i zahtjeva, esto pozivaju na naelo o zabrani
zloupotrebe prava.
NAKNADA TETE 25

1.3.3 Nuna odbrana

Nuna odbrana predstavlja takoe osnov za iskljuenje odgovornosti za naknadu
tete.
Iz nie navedenog injeninog stanja (za koje je u okviru ovog odjeljka dato pravno
obrazloenje), prepoznatljiv je ovaj osnov za iskljuenje odtetne odgovornosti:
U ovoj parnici tuilac trai da mu tueni solidarno naknade nematerijalnu tetu po
osnovu duevnih bolova zbog umanjenja ivotne aktivnosti, pretrpljenih bolova i straha,
u traenom iznosu naznaenom za svaki od vidova tete, kao posljedica povreda koje su
mu tueni nanijeli. Navodi: da su parnine stranke bile u radnom odnosu u istoj koli,
da su odnosi izmeu nji bili loi zbog nesuglasica na poslu i da se to ispoljavalo i u
privatnom ivotu, da su tueni izazvali fiziki sukob, kome je prethodio verbalni sukob,
u kojem su tuiocu nanesene tjelesne povrede, na nain da su ga tueni saekali na
parkingu, iznad zgrade, u koju su poli i da ga je u momentu dok je prolazio tim dijelom
paking prostora, prvotueni udario tapom po dijelovima tijela, a da mu se u tome
pridruila i drugotuena.
Tueni osporavaju osnovanost potraivanja istiui: da je tih dana dolo do
verbalnog sukoba zbog odbijanja tuioca, kao v.d. direktora kole da prvotuenom
potpie raun o kupovini lopti za potrebe kole, te da je kritinog dana dolo do fizikog
sukoba izmeu parninih stranaka, u veernjim asovima na parkingu iznad zgrade u
koju su tueni poli u posjetu prijateljima, a u blizini bazena za vodu prema kojem je
iao tuilac, da je fiziki sukob izazvao tuilac, tako to je saekao prvotuenog iza upe
koja se nalazila ispod parkinga, kuda su tueni morali proi i da ga je u tom momentu
pokuao udariti tapom koji je drao u ruci, nakon ega je dolo do fizikog kontakta
izmeu njih, te da se u tom kontaktu prvotueni samo branio, a da mu je u tome
pomogla i drugotuena.
Kod naprijed navednog stanja stvari, pitanje koje je odluno za pravilnu primjenu
materijalnog prava je pitanje: da li su tueni u opisanoj situaciji postupali u nunoj
odbrani, da li su prekoraili granice nune odbrane i ima li mjesta primjeni odredbe
lana 161. Zakona o obligacionim odnosima, o emu je odgovor sadran u pravnom,
nie navedenom obraloenju prednje opisanog injeninog stanja.
Postojanje nune odbrane, odnosno da li je bila potrebna nuna odbrana ili ne,
procjenjuje se u svakon konkretnom sluaju. Nuna odbrana uvijek predstavlja osnov za
iskljuenje odgovornosti od naknade tete za lice koje tetu prouzrokovalo, jer je kada
je rije o ovom pravnom institutu u sukobu pravo sa nepravom pri emu se teta
nanosi nepravu, kao pravno nezatienom dobru. Nuna odbrana predstavlja
samopomo Pod nunom odbranom se u svjetlu krivino pravnih propisa (koja
definicija se primjenjuje i u graanskom pravu), podrazumijeva ona odbrana, koja je
neophodno potrebna, da neko od sebe ili drugog odbije istovremeni napad.
teta nanesena u nunoj odbrani , nije nanesena protivpravnom radnjom, pa otuda
onaj ko u nunoj odbrani prouzrokuje tetu licu koje je uzrokovalo nunu odbranu, nije
odgovoran za tetu, izuzev prekoraenja nune odbrane. Ovaj izuzetak od naela
zabrane prouzrokovanja tete , sadran je u propisu lana 161. stav 1. Zakona o
obligacionom odnosima, kojim istina, nije definisano ta se smatra nunom odbranom
i prekoraenjem nune odbrane. Stoga se kod definisanja ovih instituta u svjetlu
NAKNADA TETE 26

graansko-pravnog pojma nune odbrane i njenog prekoraenja, ovi instituti utvruju na

osnovu odgovarajuih krivino-pravnih zakonskih odredbi.
Pitanje granice za utvrivanje postojanja odtetne odgovornosti tetnika, koja
njegovo postupanje svrstava u ili izvan okvira nune odbrane, faktiko je pitanje koje se
utvruje u svakom konkretnom sluaju i zavisi od toga da li je tetnik preao
dozvoljene okvire nune odbrane, zavisi postojanje njegove odtetne odgovornosti.
U sluaju prekoraenja nune odbrane, oteenik je odgovoran za tetu prema
pravilima odtetnog prava, a za sva postupanja oteanog, koja se mogu definisati u
svjetlu krivino pravnih propisa nunom odbranom, nema odtetne odgovornosti
tetnika.
Ovdje se moe postaviti pitanje da li je u sporu utvrivanja odgovornosti za tetu
graanski sud ovlaten ispitivati i utvrivati prekoraenje nune odbrane ( a time i
odgovornosti za naknadu tete) lica za koje u krivinom postupku nije utvreno da je
prekorailo nunu odbranu i koje je u krivinom postupku osloboeno optube, jer je
postupalo u nunoj odbrani. Kako je graanski sud ovlaten da utvruje postojanje
odtetne odgovotnosti tetnika i sluaju oslobaajue krivine presude, jednako je
ovlaten da ispituje i utvruje okvire nune odbrane, nezavisno od odluke krivinog
suda u pogledu postojanja ovog instituta ili u pogledu prekoraenja nune odbrane, jer
je graanska odgovornost ira, a graanski sud vezan krivinom presudom, samo u
pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti (lan 12. Zakona o
parninom postupku).
Primjer iz sudske prakse:
Po ocjeni ovog revizijskog suda pravilno su niestepeni sudovi zakljuili da su
tueni postupali u nunoj odbrani, da nisu prekoraili granice nune odbrane i da je
tubeni zahtjev tuioca neosnovan. Tani su navodi revidenta da u krivinom
postupku, koji je voen protiv parninih stranaka povodom istog dogaaja, nije
utvreno postojanje nune odbrane i da taj postupak nije okonan oslobaajuom
presudom iz tog razloga. Meutim i u tom sluaju sud u parninom postupku moe
utvrditi sve druge injenice vezane za isti ivotni dogaaj koje u krivinom postupku
nisu utvrene kao elementi krivinog djela ili krivine odgovornosti.Oslobaajua ili
odbijajua presuda u krivinom postupku ne predstavlja smetnju da sud u parninom
postupku ispituje i one injenice koje po svojoj prirodi predstavljaju elemente krivinog
djela i krivine odgovornosti, ako su bitne za odluku o zahtjevima stranaka, stim to se
njihov znaaj cijeni u skladu sa pravilima o graanskoj odgovornosti. Niestepeni
sudovi su upravo postupili na taj nain i raspravili sve okolnosti i injenice od kojih je
zavisilo utvrenje kako je dolo do fizikog sukoba meu parninim strankama, ko je taj
sukob zapoeo, odnosno ko je napada, a ko se brani tj.ko je kriv za nastanak tetnog
dogaaja, pa je utvreno da je tuilac napada i da je do sukoba dolo krivicom
tuioca, a da su se tueni branili od njegovog napada i da nisu prekoraili granice
nune odbrane. Stoga su niestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada
su, pozivom na odredbe lana 161.stav 1. ZOO. odbili tubeni zahtjev tuioca kao
neosnovan. (Iz presude Vrhovnog suds Republike Srpske brojRev-442/02 od
17.082004. godine).
NAKNADA TETE 27

1.3.4 Stanje nude

Ne moe se govoriti o protivpravnosti tetne radnje ni u sluaju postojanja stanja

nude, koje predstavlja osnov za iskljuenje odtetne odgovornosti prema odredbi
lana 161. stav 2. Zakona o obligacionom odnosima. Istom zakonskom odredbom
propisano je da kad neko prouzrokuje tetnu radnju u stanju nude, oteenik moe
zahtijevati naknadu od lica koje je krivo za nastanak tete, ili od lica od kojih je teta
otklonjena, ali od ovih poslednjih, ne vie od koristi, koju su imali od toga.
O stanju nude radi se, ako je nastanak tete skrivio neko drugi, a ne tetnik i
ako je tetnik, tetu prourokovao, djelujui u stanju nude. Ovo stanje se odreuje
prema pravilima krivinog prava, koja propisuju ovaj krivino-pravni pravni institut jer
prednje navedenom odredbom Zakona o obligacionim odnosima, a ni drugim odredbaba
istog zakona, nije blie definisan ovaj izuzetak od naela o zabrani uzrokovanja tete.
teta je uinjena u stanju nude (koju definie krivino pravo, koja definicija se
primjenjuje i u graanskom pravu), ako je tetu neko uinio radi toga, da od sebe ili
drugog otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost, koja se na drugi nain nije mogla
otkloniti i ako je pri tom uinjeno manje zlo, od onog koje je prijetilo. Za pravilno
shvatanje ovog pojma potrebno je ukazati na slijedee: da bi se odreeno stanje
definisalo stanjem nude , kakvo stanje poznaju krivino pravne norme, takvom
stanju treba da prijeti opasnost, koja moe biti izazvana od strane ovjeka, prirode
ivotinje i slino.
Lice koje je djelovalo u stanju nude, mada na prvi pogled izgledalo da je tetnik
(jer je teta direktna posljedica njegove radnje ili proputanja), nije odgovorno za
naknadu tete. Oteeni u ovom sluaju moe, saglasno odredbi lana 161. stav 2.
Zakona o obligacionim odnosima naknadu tete zahtijevati: od lica koje je skrivilo
nastanak opasnosti tete, jer je to skrivljeno ponaanje dovelo do stanja nude.
Odtetno odgovorno je i lice, od kojeg je teta otklonjena, s tim da je odgovornost ovih
lica, shodno prednje navedenoj zakonskoj odredbi ograniena, tako da naknada tete
koja njih tereti (misli se na lica od kojih je teta otklonjena), ne moe biti vea od koristi
koju su ta lica imala od toga to je od njih otklonjena opasnost tete. Time se
odgovornost ovih lica svodi u okvire naknade tete u visini tete koja bi njima bila
nanesena, u sluaju da teta nije od njih otklonjena.
Da bi stanje nude moglo biti osnov za iskljuenje odgovornosti za prouzrokovanu
tetu, potrebno je da je teta uinjena u stanju nude, manja od one tete koja je prijetila
uiniocu, to sud utvruje u svakom konkretnom sluaju, prema okolnostima istog
sluaja. Kod stanja nude, takoe su u sukobu dva prava (o kakvom sukobu je bilo rijei
i kod izuzetka od odtetne odgovornosti definisanog nuna odbrana a povreda
slabijeg prava, pod odreenim uslovima moe da bude osnov za iskljuenje odtetne
odgovornosti. Ako neko, da bi od sebe ili drugog otklonio istovremeno neskrivenu
opasnost, povrijedi tuu stvar i uini veu tetu od one tete koja mu je prijetila,
odgovarae u svakom sluaju za naknadu prouzrokovane tete. Ako je uinilac bio
duan da se izloi opasnosti npr. kada je rije o vrenju dunosti, koje vrenje je
izloeno opasnosti, u tom sluaju nema krajnje nude, pa ne moe biti iskljuenja od
odgovornosti tog uinioca, po ovom osnovu za prouzokovanu tetu. Lice koje je krivo
za stanje nude odgovarae licu, kome je teta u tom stanju uinjena, npr: ako voza
motornog vozila, da bi izbjegao saobraajnu nezgodu, do koje bi dolo krivicom drugog
NAKNADA TETE 28

vozaa, da bi izbjegao nezgodu, izae vozilom na trotoar i tom prilikom na trotoaru

povrijedi nakog sluajnog prlaznika, za tetu nee odgovarati taj voza, ve voza ijom
je krivicom dolo do opasnosti.

1.3.5 Dozvoljena samopomo

Svakom licu koje smatra da mu je povrijeeno neko njegovo pravo, omogueno je

obraanje nadlenim organima , radi zatite povrijeenih mu prava, bez obzira o kojim
(povrijeenim) pravima je rije i takvo postupanje lica u sluaju povrede nekog
njihovog prava, predstavlja pravilo.
Samo u izuzetnim, zakonom propisanim sluajevima, dozvoljena je samopomo
(lan 162 . Zakona o obligacionim odnosima). Prema stavu 1. ove zakonske odredbe,
ako je u sluaju dozvoljene samopomoi, licu koje je izazvalo potrebu samopomoi
uzrokovana teta, tetnik je nije duan nadoknaditi. Definicija dozvoljene samopomoi
sadrana je u propisu stava 2 . istog lana, kojim je ovaj pravni institut definisan kao
pravo svakog lica da otkloni povredu prava, kad neposredno prijeti opasnost, ako je
takva zatita nuna i ako nain otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima
nastaje opasnost.
Iz navedenog proizlazi da je samopomo dozvoljena, ako su ispunjene
pretpostavke koje se tiu: uinjene povrede neijeg subjektivnog prava, postojanja
neposredne, prijetee opasnosti , da je zatita prava putem samopomoi nuna, to znai
da se prijetea opasnost ne bi mogla otkloniti blagovremenom intervencijom nadlenog
organa, te da nain otklanjanja povrede prava, mora odgovarati prilikama u kojim
nastaje opasnost. U prednje navedenom Zborniku radova Saveza drutva pravnika
Hrvatske nazvanom Odgovornost za tetu, naveden je slijedei primjer za
dozvoljenu samopomo: ako je netko pustio svoje krave da pasu na susjedovom
zemljitu, te ako se zadre na susjedovom zemljitu, krave e unititi usjeve koji se
tamo nalaze, krave koje su putene na zemljite, njegov e vlasnik moi otjerati i nee
odgovarati za tetu ako se neka od njih tom prilikom ozlijedi, ali e njegova ottetna
odgovornost postojati, ako on neku od krava ubije. Iz ovog primjera jasno se vidi dokle
dosee doputena samopomo (do preduzimanja, radnje-tjeranja krava sa sa
zasijanog zemljita, koju radnju preduzima vlasnik zemljita) i za koju radnju nema
njegove odtetne odgovornosti, te kada vlasnik zemljita preduzimanjem navedenih
radnji, prelazi granicu dozvoljene samopomoi (ako on neku kravu ubije zbog unitenih
ili oteenih usjeva), jer ova druga radnje (ubijanje krave) nije adekvatna prilikama u
kojima nastaje opasnost, to povlai odtetnu odgovornost lica koje je ubijanjem krave,
prekorailo granicu dozvoljene samopomoi.

1.3.6 Pristanak oteenog

Radnja, kojom je priinjena teta drugome nije protivpravna, ako je oteeni pristao
na izvrenje radnje.U tom sluaju tetnik nije odgovoran za priinjenu tetu, a uslov za
primjenu ovog izuzetka od odtetne odgovornosti je: da je oteeni bio ovlaten na
davanje pristanka za izvrenje odreene radnje i da je ta radnja, inae dozvoljena.
NAKNADA TETE 29

Pojam pristanak oteenog sadran je u odredbi lana 163. stav 1. Zakona o

obligacionim odnosima. Saglasno ovoj zakonskoj odredbi ko na svoju tetu dozvoli
drugome preduzimanje neke radnje, ne moe od njega zahtijevati naknadu tete
uzrokovane tom radnjom, izuzev ako se radi o radnji, ije je preduzimanje zakonom
zabranjeno. Tako npr: pristanak na povredu tijela, kao i pristanak na radnju usmjerenu
protiv ivota, kao zakonom zatienim dobrima, ne iskljuuje odgovornost za naknadu
tete, jer takav vid pristanka oteenog nije dozvoljen, s obzirom da se radi o zatienim
dobrima, u kom sluaju bi izjava o pristanku na izvrenje tih-nedozvoljenih radnj bila
nitava, prema lanu 163. stav 2 . Zakona o obligacionom odnosima. Ako bi pak
pristanak na oteenje tijela, sadraja hirurkog zahvata, bio dat, takav pristanak bi
bio dozvoljen, jer ljekarska (hirurka) intervencija nema pravni znaaj povrede
integriteta tijela ovjeka, ukoliko je takva intervencija preduzeta u cilju poboljanja
zdravstvenog stanja ili samog ozdravljenja.
Ako poemo od sadrine prava svojine, koju ine: pravo vlasnika da svoju stvar
dri, da se njome koristi i da njome raspolae u granicama odreenim zakonom (lan 3.
Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima), prema kojim pravima, vlasnik stvari
moe raspolagati sa svojom stvari, a to znai da u okviru tih ovlatenja, stvar moe i
unititi, jer je on gospodar stvari ovlaten je dozvoliti i drugom da stvar uniti i da se
pri tom, unaprijed odrekne od prava na naknadu tete, jer i to ovlatenje spada u
ovlatenje raspolaganja sa stvari.
Pristanak oteenog na nanoenje tete, pretstavlja izjavu volje. Tako dati pristanak
najlake je dokazati, ako je pristanak dat u pismenom obliku. Relevantna je samo ona
izjava volje za pristanak oteenika, koja nije manljiva i ako je data od strane lica koje
moe upravljati sa svoijim postupcima (poslovno sposobnog lica). Kada je rije o
davanju pristanka za pravno lice, njegov organ treba da bude ovlaten na davanje
pristanka za radnju kojom se priinjava teta pravnom licu, tako da ne moe pristanak
dati direktor pravnog lica, ako raspolaganje sa npr. imovinom toga lica na kojoj bi
trebalo priiniti tetu sa pristankom oteenog, prema pozitivnim propisima, ne spada u
ovlatenja direktora, ve spada u ovlatenja drugog organa, npr: u ovlatenja Nadzornog
odbora i Skuptine akcionara. Pristanak oteenog na nanoenje tete moe biti i u vidu
konkludentnih radnji, jer zakonom nije propisana forma izjave o pristanku na tetu,
mada je ovako dati pristanak, u sluaju spora u pogledu datog pristanka, tee dokazati.
Da li je pristanak oteenog osnov za iskljuenje protivpravnosti, a time i za
iskljuenje odtetne odgovornosti, ispituje se u svakom konkretnom sluaju u svjetlu
naprijed navedene zakonske odredbe. U sluaju naknadno datog pristanka oteenog
za ve priinjenu tetu, tako dati pristanak ne predstavlja osnov za iskljuenje
odgovornosti za tetu. U tom sluaju moe biti rijei o nekom drugom pravnom
institutu, a ne o ovom, jer iz definicije ovog razoga za izuzetak od odtetne
odgovornosti proizlazi, da pristanak na izvrenje radnje, mora biti dat prije izvrenje te
radnje kojom je teta priinjena.
NAKNADA TETE 30

1.4 teta
Nastanak tete, osnovna je pretpostavka odgovornosti za tetu. Bez postojanja
tete, nema graanskog delikta, a time ni odgovornosti za tetu. Ovaj pojam se esto
upotrebljava u svakodnevnom ivotu, pa se tetom definie sve ono to za oteenog
predstavlja neki oblik gubitka, bez obzira na to u kom vidu se gubitak manifestuje ( u
vidu gubitka novanih sredstava, gubitka, oteanja ili unitenja stvari, raznih vidova
trpljenja, gubitka stvari koja za vlasnika stvari ima afekcionu vrijednost i sl.).
Naprijed je bilo rijei o sluajevima u kojim se uzrokovanje tete ne smatra
protivpravnim (take od 2.3.1. do 2.3.6.). Nasuprot tim sluajevima, ako teta nastane u
obavljanju optekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadlenog organa, moe
se zahtijevati naknada, ali samo one tete koja prelazi normalne granice (lan 156. stav
3. Zakona o obligacionom odnosima).
injenino stanje koje slijedi, za koje je u daljem tekstu ove take dato pravno
obrazloenje, primjer je iz sudske prakse o primjeni prednje navedene zakonske
odredbe:
Tuilac navodi da je vlasnik nepokretnosti oznaene kao k.. 80.zvana S. u k.o.
. na kojoj se nalazi njegov porodini stambeni objekat, da preko objekta tuioca
prelaze uad visokonaponskog dalekovoda T-Z, da prenos elektrine energije putem tih
uadi tetno utie na koritenje kuanskih aparata i da se zbog toga esto kvare, da je
zbog prelaska visokonaponskog dalekovoda iznad njegovog stambenog objekta,
prometna vrijednost stambenog objekta znatno umanjena, te da je, osim navedenog,
visokonaponski dalekovod izvor opasnosti po zdravlje tuioca i njegove porodice, pa
zbog toga trai naknadu tete na ime pokvarenih kuanskih aparata i dislociranja
stambenog objekta u ukupnom iznosu od 56.256,00 KM sa pripadajuom kamatom.
U odgovoru na tubu tueni je osporio navode tuioca da visokonaponski
dalekod predstavlja izvor opasnosti i da je od toga direktno ugroen stambeni objekat
tuioca, kao i sami ukuani, navodei da je dalekovod objekat za obavljanje opte
korisne djelatnosti koji je izgraen prema svim propisanim normama i tehnikim
standardima i da tuilac od istog dalekovoda, nije trpio i da ne trpi nikakvu tetu.
Definisanje tete u pravnom smislu, izvire iz sadraja odredbe lana 155.
Zakona o obligacionim odnosima, kojom je propisano, da je teta umanjenje neije
imovine (obina teta) i spreavanje njihovog poveanja (izmakla korist) kao i
nanoenje drugome fizikih i duevnih bolova i straha. Da bi se radilo o naknadi tete,
za odtetnu odgovornost potrebno je da neko lice (koje u odreenom materijalno-
pravnom odnosu ima poloaj povjerioca), tetu pretrpi. Ukoliko teta ne postoji, neije
protivpravno ponaanje nee uroditi njegovom odtetnom odgovornou, ak ni onda
kad je on imao namjeru, upravo da drugome uzrokuje tetu. Na ovom mjestu je ukazano
samo na osnovna pitanja o teti i to sa aspekta ispunjenja pretpostavki odgovornosti
tetnika, za tetu. Neto vie o ovom pravnom institutu, bit e rijei u podmodulu
nazvanom teta.
Iz obrazloenja sudske odluke koja je donesena na osnovu prednje navedenog
injeninog stanja, u predmetu spora o naknadi tete na ime trokova dislociranja
stambenog porodinog objekta :
Izvedenim dokazima, tanije vjetaenjem po vjetaku elektro-tehnike struke
prof. dr. N.N iz T. koji je dao svoe miljenje u pismenom nalazu utvreno je, da
NAKNADA TETE 31

elektromagnetsko zraenje visokonaponskog dalekovoda od 400 KV V-T dionica Z-T

koji, na rasponu izmeu dva stubna mjesta, prelaze iznad stambenog objekta tuioca, ni
u kojoj mjeri tetno ne utiu na normalno koritenje stambenog objekta tuioca. Vjetak
je mjerenjem na licu mjesta utvrdio da predmetni dalekovod propisno prelazi preko
stambenog objekta tuioca, a sigurnosna visina najblieg provodnika dalekovoda do
krova-crijepa iznosi oko 25. m i skoro je 4 puta vea od dozvoljene sigurnosne visine
predviene tada vaeim, preuzetim Pravilnikom o tehnikim normativima za izgradnju
nadzemnih elekroenergetskih vodova. Mada u Bosni i Hercegovini jo uvijek nema
propisa ili standarda o zatiti od elekromagnetnog zraenja, vjetak je obzirom na
relativno veliku sigurnosnu visinu u konkretnom sluaju, proraunom dobio da je
vrijednost elektrinog polja na visini od 1 m od zemlje , manja od 1 KV/m, to je po
miljenju vjetaka apsolutno dozvoljeno za neogranien boravak ljudi i po kriterijima
zemalja koje su ovu materiju regulisale propisima i standardima.
Imajui u vidu navedeno, sud je tuioca odbio sa tubenim zahtjevom iz razloga to
se nisu ispunili uslovi iz l. 156. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. Istom
odredbom propisano je da, se ako teta nastane u obavljanju optekorisne djelatnosti za
koju je dobijena dozvola nadlenog organa, moe zahtijevati naknada tete koja prelazi
normalne granice. Dakle, iz smisla i sadraja ove zakonske odredbe, slijedi da se mora
raditi o teti koja prelazi normalne granice, a to znai granice koje ne mora da trpi
pojedinac s obzirom na njegov ivot i rad u datoj sredini, a iz nalaza vjetaka
elekrotehnike struke ne proizlazi da predmetni dalekodod predstavlja izvor opasnosti
iz koga je direktno ugroen stambeni objekat tuioca kao i sami ukuani.
Donosei presudu sud je cijenio i iskaz tuioca. Meutim, iz iskaza tuioca ne
proizlazi da tuilac trpi konkretnu tetu, a pogotovo tetu koja prelazi normalne
granice. Da bi se dosudila naknada tete, potrebno je postojanje konkretne tete koja
prelazi normalne granice, a tuilac niim nije dokazao da trpi konkretnu tetu. (Iz
presude Opinskog suda u ivinicama, br.--- od 02.7.2004. godine).

1.5 Uzrona povezanost izmeu tetne radnje i tete

Za postojanje odgovornosti nekog lica za naknadu tete potrebno je, da postoji i

uzrona veza izmeu tetnikove radnje i nastale tete, odnosno da je teta posljedica
radnje ili proputanja tetnika. tetnikova radnja prema nastaloj teti odnosi se kao
uzrok prema posljedici. Takva veza izmeu radnje i tete, definie se kao uzrona veza
izmeu tetne radnje i posljedice te radnje, koja se manifestuje u vidu tete.
1) Slijede primjeri injeninih navoda tube i odgovora na tubu, za pravno
procjenjivanje (od strane korisnika podmodula), postojanja ove pretpostavke odtetne
odgovornosti:
Tuiteljica u tubi navodi, da je tuena bacila sa drugog sprata balkona svoga stana
na putniki automobil tuiteljice saksije sa cvijeem i da je tako otetila automobil
tuiteljice, blie oznaen u tubi, da je predmetni tetni dogaaj prijavila u SJB. .
povodom koje prijave je proveden prekrajni postupak, a zati
i postupak obezbjeenja dokaza, da je tuena na naprijed navedeni nain priinila
tetu tuiteljici, iju naknadu tuiteljica trai u ovoj parnici.
NAKNADA TETE 32

Tuena u odgovoru na tubu spori tubeni zahtjev, istiui, da nije mogla na naprijed
opisani nain nanijeti tetu na predmetnom automobilu, s obzirom da se prema
podacima otpusne liste P. Klinike u B.L. u vrijeme tetnog dogaaja nalazila na
bolnikom lijeenju, zbog ega predlae da se zahtjev tuiteljice odbije.
Kod ovakvog stanja stvari i kod nesporne injenice da je oteenjem putnikog
automobila (do kojeg je dolo na opisani nain), tuiteljici nanesena materijalna teta, za
utvrivanje odtetne odgovornosti tuene za predmetnu tetu, neophodno je, s obzirom
na navode iz odgovora na tubu utvrditi, da li je teta koja je nanesena radnjom-bacanja
saksija sa cvijeem sa balkona stana ispod kojeg je vozilo bilo parkirano, uzrokovana
upravo radnjom tuene, ili je ista teta izvan postupanja tuene. Stoga je, za pravilno
prosuivanje o ovoj odlunoj injenici potrebno na pouzdan nain utvrditi uzronu
povezanost izmeu tetne radnje i tete, kao jedne od pretpostavki odtetne
odgovornosti.
2) Postojanje ove pretpostavke treba procijeniti na osnovu slijedeeg injeninog
stanja:
Tuioci istiu da je njihov (sada pokojni) pravni prednik radio kao privatni
obrtniar (zidar) na objektu tuenog, da je poginuo na objektu od udara elektrine
energije, jer je pored bonog zida objekta prolazio vod elektrine energije, pa kako je
elektrina energija opasna stvar, a vod elektrine energije je bio u neposrednoj blizini
objekta u izgradnji,da je tueni bio duan izvriti izmetanje voda,a kako to nije uinio,
tuioci smatraju da je tueni odgovoran za smrt njihovog prednika, po kom osnovu
zahtijevaje naknadu materijalne i nematerijalne tete.
Tueni spori zahtjev tuilaca istiui da je prilikom dogovora oko izgradnje objekta
pravni prednik tuilaca prvobitno izjavio da e izgradnji smetati elektrini vod, a kada
je tueni rekao da e isti izmjestiti, da je tada izjavio da vod nee smetati i da e on
napraviti hvataljku, te da svakako u donjoj ici, nema elektrine energije. Nadalje
istie, da vod elektrine energije nije bio iznad prednika tuilaca, ve ispred njega, na
udaljenosti od oko 2. m i da je do kontakta moglo doi samo ukoliko se nagne preko
zida naprijed i dohvati icu, te da ne stoji odgovornost tuenog za predmetnu tetu, jer
je prednik tuilaca sam kriv za tetni dogaaj.
Iz navedenog injeninog stanja proizlazi da je u konkretnom sluaju sporna
odgovornost za predmetni tetni dogaaj, jer tuioci i tueni prebacuju odgovornost
jedni na druge. Kod ovakvog stanja stvari, zadatak suda je da utvrdi uzrok predmetnog
tetnog dogaaja, odnosno uzrono posljedinu vezu izmeu tetne radnje i posljedice te
radnje, a budui da tetnik odgovara za onu tetu koja se moe dovesti u vezu sa
njegovom radnjom, za postojanje odtetne odgovornosti tetnika, nuno je utvrditi da li
je teta uzrokovana postupanjem tuenog ili je ona izvan bilo kakvog postupanja
(aktivnog ili pasivnog) tuenog.
3) I slijedei primjer injeninog stanja, posluit e za prosuivanje postojanja ove
zakonske pretpostavke za odgovornost za tetu:
Tuitelji T.S. i mld. T.M. trae da im tueni naknadi materijalnu i nematerijalnu tetu
koja im je prouzrokovana smru njihovog branog druga, odnosno oca. Istiu, da je
njihov pravni prednik na osnovu usmenog sporazuma sa tuenim povremeno radio u
pekari, iji je vlasnik tueni, da je tueni na osnovu ovog sporazuma isplaivao
pravnom predniku tuitelja odreenu novanu naknadu, da je kritinog dana pravni
NAKNADA TETE 33

prednik tuitelja po obavljenom poslu u pekari posudio od radnika tuenog, njegovo

putniko vozilo za svoje potrebe, kojom prilikom je po molbi tog radnika uzeo na prevoz
dvije gajbe kifli i da je u toku vonje udario u parkirano vozilo na putu i tom prilikom
zadobio smrtonosne povrede kojima je podlegao.
Tueni osporavanje osnova potraivanja temelji na tvrdnji da pravni prednik
tuitelja nije bio u radnom odnosu sa tuenim, da teta nije nastala na radu ili u vezi sa
radom i da stoga tueni u smislu l. 73. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog
odnosa, nije odgovoran za tetu koju tuitelji zahtijevaju.
Iz opisanog injeninog stanja proizlazi da tuitelji osnov svog potraivanja, u
bitnom temelje na pravilima o odgovornosti poslodavca za tetu koju ovaj prouzrokuje
zaposlenom, pri emu njegov radno pravni status-radnika po osnovu ugovora o
povremenim poslovima, stavljaju u ravan sa radnicima koji su u radnom odnosu kod
poslodavca, dok se tueni od odtetne odgovornosti brani time da predmetna teta nije
nastala na radu niti u vezi sa radom. Meutim, odluna injenica od koje zavisi
odgovornost tuenog za predmetnu tetu tie se postojanja uzronosti tete i rada
pravnog prednika tuitelja, to proizlazi iz nie navedenog pravnog obrazloenja ovog
tetnog dogaaja.
4) Ova prepostavka odtetne odgovornosti, slijedi i iz nie navedenog injeninog
stanja:
Tuilac u tubi zahtijeva naknadu materijalne tete iz osnova totalnog oteenja
stambenog objekta, za iju izgranju je izdata dozvola od strane nadlenog upravnog
organa tuene.
Turna osporava predmetno potraivanje koje tuilac trai iz osnova vrenja funkcija
organa tuene koji je izdao odobrenje za gradnju stambenog objekta, pri emu iznosi
tvrdnju ds je uzrok oteenja predmetnog objekta izvan postupanja organa tuene koji
je izdao odobrenje za gradnju i da je uticaj seizmikih dejstava miniranja rudnika soli
T. uzrok tih oteenja.
Iz navedenog injeninog stanja proizlazi da se tuena, iji je organ izdao odobrenje
za gradnju brani od odgovornosti, pri emu istie, da je uzrok oteenja objekta
izvanpostupanja organa tuene i da je neki drugi uzrok oteenja, a ne u radnjama
organa tuene. Primjer take potvruje pravilo o ispunjenju svih (optih) pretpostavki
odgovornosti, ije je ispunjenjepotrebno da bi se moglo govoriti o odtetnoj
odgovornosti tetnika. Nedostatak ma kojeg elementa (ovdje, uzrone pvezanosti), ne
dovodi do odgovornosti za tetu.
Kao to tetna radnja moe biti aktivna i pasivna, tako stranka moe odgovarati kako
za aktivno prouzrokovanje, tako i za opasno stanje koje postaje uzrok, tek ako se desi i
kada se desi neki drugi dogaaj koji je neposredno posljedica opasnog stanja, a
posredno posljedica prouzrokovanja opasnog stanja, koga je prouzrokovala stranka. S
tim u vezi je i pitanje neposrednosti uzroka i posljedice. Ako su uzrok i posljedica
neposredni, onda je teta direktna posljedica uzroka tete tj. tetne radnje . Ukoliko
izmeu radnje i posljedice postoji vremenska razlika i tada moe biti rijei o direktnoj
teti, ako na nastanak tete ne utie neki drugi samostalan dogaaj, a kad dalju tetu
prouzrokuje neki dalji dogaaj, ili nastanak dalje tete zavisi od nekog drugog uzroka,
neposrednost izmeu uzroka i posljedice, vie ne postoji. Kod direktne uzronosti,
stranka odgovara, izuzev ako njena odgovornost nije ograniena samo na pojedine-
NAKNADA TETE 34

odreene tetne posljedice. Kod indirektne uzronosti, izuzetno se priznaje (dakle ne u

pravilu) da je uzronik neposrednih posljedica istovremeno i uzronik posrednih
posljedica.
Uzrona veza izmeu tetne radnje i posljedice te radnje, mora biti neprekinuta, jer
je samo takva uzrona veza (koja je neprekinuta), pravno relevantna za odtetnu
odgovornost tetnika. Uzrona veza moe biti prekinuta, novim dogaajem i prirodnim
dogaajem.
Kada je rije o uzronj vezi u pogledu budue tete, ako je budua teta izvjesna,
uzrona veza izmeu tetne radnje i posljedice je ditektna, bez obzira na vremensku
razliku izmeu radnje i posljedice, kakav sluaj je predvien u odredbi lana 203
Zakona o obligacionom odnosima, koji sadri propis o naknadi budue tete i ima estu
primjenu u sudskoj praksi. Za razliku od ove situacije koja govori o teti koja je
izvjesna, u situaciji koja govori o teti koja je veoma vjerovatna ali nije izvjesna (to
moe biti sluaj kod instituta naknade tete u vidu izmakle koristi), vai naelo da teta
mora biti pravno priznata, a u tom sluaju je tee dokazati postojanje uzrone veze i
posljedice, jer npr. kod izmakle koristi treba dokazati da li se moe smatrati
oekivanim i vjerovatnim da e teta nastati, koje pravilo vai i kod drugih sluajev
budue (veoma vjerovatne) tete. Ovo pravilo ne odnosi se na buduu tetu u vidu
izgubljene zarade, kod koje vai pravilo, da se moe traiti naknada tete, povodom
svake promjene predviene tete.
Ova pretpostavka odtetne odgovornosti, sadrana je u odredbi lana 154. stav 1.
Zakona o obligacionim odnosima i lana 173. istog zakona. Ono to je zajedniko i to
karakterie ove dvije zakonske odredbe jeste da obje ove odredbe nameu obavezu
naknade tete onome, ko je tetu uzrokovao. Pri tom, pomenute odredbe ne sadre
definiciju pojma uzronosti niti je taj pojam definisan nekom drugom odredbom
navedenog zakona.
Pojam uzronosti se u sudskoj praksi definie u svakom konkretnom sluaju, za
svaki konkretni dogaaj, iz osnova kojeg se trai naknada tete i to nije lak zadatak
suda. Od pravilnog poimanja i definisanja uzrone povezanosti izmeu dvije pojave,
zavisi postojanje same odtetne odgovornosti tetnika. Brojni su sluajevi u sudskoj
praksi, gdje postoji vie od jednog uzroka tete.Brojne su i teorije o uzronosti.
Tako prof. dr. Borislav T. Blagojvi i prof. dr. Vrleta Krulj u komentaru Zakona o
obligacionim odnosima I knjiga II izdanje Savremena administracija, na stranicama od
490 do 494 navode slijedee teorije o uzronosti: teorija o prirodnoj uzronosti (prema
kojoj se, prema shvatanju istih autora, kao uzrok mogu uzimati u obzir samo one
okolnosti bez kojih posljedica ne bi mogla nastati), teorija o pravno relevantnoj
uzronosti (koja zagovara: kad postoji vie uzroka i vie posljedica, bilo da uzroci
dejstvuju istovremeno, ili da slijede jedan drugoga, a naroito kad iz tete kao posljedica
tetne radnje, nastanu i dalje tete, strana koja odgovara za jedan od uzroka, ne moe
odgovarati za sve posljedice, ve treba izdvojiti samo one uzroke i samo one posljedice
koje, prema iskustvu, pravnom osjeanju ili obiaju, treba da snosi uinilac). Tako
teorija o iskljuovom prouzrokovanju posljedice tvrdi (da treba uzeti sve uzroke kao
cjelinu, jer sve okolnosti koje su dovele do tetne posljedice sainjavaju uslove koji
predstavljaju, zajedniki uzrok), teorija o adekvatnoj uzronosti tvrdi (da treba kao
uzroke za koje stranka odgovara smatrati one uzroke koji nisu nenormalni, a da u obzir
dolaze samo one posljedice, koje nisu sasvim van onoga to se prema ivotnom iskustvu
NAKNADA TETE 35

smatra kao mogua posljedica nekog dogaaja. Prema teoriji o predvidljivosti, koja se
razvila u angloamerikom podruju (stranka treba da odgovara samo za blie posljedice,
a za udaljene posljedice odgovara samo, ako su one predvidljive), dok isti autori nalaze,
da naem pravu najvie odgovara teorija o ratio legis uzronosti, prema kojoj u pravu
dolaze u obzir samo oni uzroci, koji u isto vrijeme predstavljaju povredu pravne norme,
pa ih pravna norma, sobzirom na svoj cilj, smatra uzrocima.
Meutim, u sudskoj praksi najrasprostranjenija je teorija adekvatne uzronosti,
prema kojoj teoriji se od brojnih okolnosti i pojava koje su u vezi sa nastankom tete,
uzrokom smatraju samo one okolnosti i pojave, koje po redovnom toku stvari, dovode
do odreene posljedice.
Poto je pitanje uzronosti pravno pitanje, u ocjeni je suda, da u svakom
konkretnom sluaju utvruje, da li je neka radnja podesna, da izazove tetu. Utvrivanje
uzrone povezanosti izmeu tetne radnje i tete kao posljedice te tetne radnje,
predstavlja pravni standard, prema kojem ako je neko ponaanje izazvalo
odgovarajuu, adekvatnu posljedicu, tada e se ono smatrati njegovim uzrokom.
Suprotno navedenom, ako je tetna radnja dovela do neke odreene posljedice, zbog
postojanja nekih specifinih i neoekivanih okolnosti ili pojava, pravno relevantna
uzrona veza ne postoji, pa ne postoji ni odtetna odgovornost uinioca za takvu tetu.
Bez obzira koliko izgledalo da je ovom teorijom jasno definisan kriterij za
utvrivanje , da li je uzrona veza izmeu radnje i tete adekvatna i pogodna da u
takvim odreenim okolnostima takvo odreeno ponaanje pogoduje nastanku tete,
pitanje adekvatne uzronosti je sloeno pitanje i podlijee ocjeni suda u svakom
konkretnom sluaju.
Iz sudske prakse u pogledu ovog instituta navode se slijedei primjeri pravnog
obrazloenja u pogledu naprijed navedenog pod takom 1) ovog odjelja naznaenog
injeninog stanja:
Iz iskaza svjedoka, B.M.i B..kao i iskaza parninih stranaka,iji iskazi su identini
u odlunim injenicama proizlazi, da je tuena u vrijeme nastanka predmetnog tetnog
dogaaja (koji se desio 29.6.1991godine) bila kod kue, a ne na lijeenju, ime se
pokuava braniti od odgovornosti, da je tetnom dogaaju, koji se sastoji u bacanju
saksija sa cvijeem sa balkona tuene na putniko vozilo tuiteljice koje je bilo
parkirano ispod balkona, prethodila galama tuene (koja je stajala na balkonu) na
tuiteljicu, a iz obavijesti Klinike je vidljivo da je tuena na bolniko lijeenje primljena
30.6.1991.godine, sud nalazi da je tuena prouzrokovala tetu tuiteljici, jer u
konkretnom sluaju postoji uzrona veza izmeu tetnog dogaaja i posljedice tog
dogaaja koja predstavlja tetu, pa je shodno odredbi lana 154. stav 1.ZOO.zahtjev
tuiteljice osnovan. (Iz neobjav ljene presude Osnovnog suda u Banja Luci brojP-
1805/91 od 6.4.1994.godine).
I ovaj primjer pravnog obrazloenja, zasnovan je na injeninom stanju iz take 2)
ovogodjeljka o emu je naprijd bilo rijei i tie se pravnog zakljuka o postojanju
uzrono posljedine veze izmeu tetne radnje i posljedice takve radnje.
Pravni prednik tuitelja doprinio je nastanku tetnog dogaaja, time to se, pri
izvoenju radove na graevinskom objektu, nagnuo naprijd preko zida i rukom
dohvatio icu dalekovoda, tvrdei da u njoj nema elektrine energije (koja radnja nije u
vezi sa radovima na izgradnji objekta, odnosno sa djelatnosti tuenog). Stoga, po ocjeni
NAKNADA TETE 36

ovoga suda, ne stoji odgovornost tuenog po principu odgovornosti od opasne stvari tj.
elektrine energije, kako to tuilaka strana istie tokom postupka. U konkretnom
sluaju, tetni dogaaj se dogodio pri gradnji objekta kod tuenog kao investitora, to
predsavlja opasnu djelatnost i tueni bi bio odgovoran po osnovu opasne djelatnosti, da
tokom postupka nije utvreno, da opasna djelatnost nije uzrok tetne radnje.Objektivna
odgovornost je pojaana time to se pretpostavlja ak i postojanje uzrone veze izmeu
tetne radnje i posljedice, izuzev ako se dokae da opasna djelatnost nije uzrok tetne
radnje.(Iz neobjavljene presude Osnovnog suda u Banja Luci broj.P-888/96 od
4.4.1996.godine).
Pravno obrazloenje koje slijedi, primjer je ispunjenja uslova odgovornosti koji se
tiu uzronosti i tetne radnje i postupanja poslodavca, kao tetnika, zasnovanog na
taki 3) prednje navedenog injeninog stanja:
Odredba l. 73. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Sl.list
SFRJ br. 60/89 i 42/90) koji je vaio u vrijeme tetnog dogaaja, propisuje materijalnu
odgovornost poslodavca za tetu koju prouzrokuje zaposlenom. Prema ovoj odredbi,
ako radnik pretrpi tetu na radu ili u vezi sa radom organizacija odnosno poslodavac,
duni su da radniku naknade tetu po optim naelima o odgovornosti za tetu. Uslovi
odgovornosti su: da je zaposleni pretrpio tetu i da postoji uzronost tete i
rada.Uzronost tete i rada postoji ako je teta povezana sa nedozvoljenim postupkom
poslodavca u kome je oteeni zaposlen, odnosno sa opasnom stvari ili opaasnom
djelatnou koje poslodavac kontrolie. Odgovornost za tetu se prosuuje po optim
naelima odgovornosti za tetu sadranim u odredbama lanova 154. 174. 194. i
201.ZOO. Propis lana 73. stav 1 ZRO, dakle, ne iskljuuje odgovornost poslodavca za
tetu koju prouzrokuje zaposlenom koji se ne nalazi sa njim u radnom odnosu, pa
injenica da pravni prednik tuitelja nije bio u radnom odnosu sa tuenim, nema
znaaja. (Iz rjeenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj: Rev-138/2000 od
07.07.2000.godine).
Pravno obrazloenje zasnovano na injeninom stanju iz take 4) ovog odjeljka:
U cilju utvrenja uzroka nastalog oteenja proveden je dokaz vjetaenjem po
vjetacima: geoloke graevinske i hidroloke struke i sva tri vjetaka, u cijelosti su
iskljuili kao uzrok oteenja na stambenom objektu tuiteljice uticaj seizmikih
dejstava miniranja u rudniku soli T. Vjetak geolog je u iznoenju ovakvog svog
zakljuka imao u vidu i sadrinu izvjetaja optinske strune komisije iz 1987. godine u
kojem su, kako navodi, potresi od miniranja samo spomenuti kao mogui uzrok, ali
niim nisu argumentovani, za razliku od detaljnog i argumentovanog opisa procesa
klizanja i pucanja terena kao uzroka oteenja predmetnog stambenog objekta. Ovako
iznesena ocjena o uzroku oteenja ne moe se dovrsti u pitanje ni albenim navodima
da su nepravilno izvedeni radovi pri gradnji objekta uticali na nestabilnost terena te s
tim u vezi i same tete. Stoga, kako je vjetak graevinske struke bio izriit da do
konstatovanih oteenja na predmetnom objektu ne bi dolo da nije bilo vanjskih
uticaja, a koji su po vjetaku geologu iskljuivo posljedica nestabilnog terena lokacije
na kojoj je izgraen taj objekat, to se i odgovornost tuene za nastalu tetu zasnivana
odredbi lana 172. stav 1. ZOO, u vezi sa lanom 122. stav 1. Zakona o javnim
slubenicima koji je vaio u vrijeme izdavanja dozvole za gradnju. (Iz obrazloenja
presude Kantonalnog suda u Tuzli broj G-835/99 od 29.8.2000. godine).
NAKNADA TETE 37

U okviru ovog odjeljka dato je vie primjera injeninog stanja, radi lakeg
prepoznavanja ovog elementa odtetne odgovornosti, definisanog kao uzrona
povezanost izmeu tetne radnje i tete poto o ovom pitanju nee vie biti rijei u
okviru ovog podmodula. Jedan od razloga zato je, da se korisnik podmodula podstanke
da promilja o pojedinim pravnim institutima koji se pominju u svakom konkretnom
sluaju opisanog injeninog stanja, kako bi se i sami podstakli na razrjeenje predmeta
spora u svakom konkretnom sluaju. Stoga su, nie navedena pravna obrazloenja iz
kojih se (na osnovu njihove pravne procjene) takodje moe zakljuiti sa kakvim se
potekoama, u pogledu pravne procjene injeninih navoda tube i odgovora na tubu,
kao i u pogledu postupka odabira izvodjenja predloenih dokaza, sudovi sreu data,
bez injeninog stanja, kako ovaj odjeljak ne bi bio pretrpan tom injeninom
gradjom. Medjutim, kada je rije o pravnom obrazloenju, ono je u svakom sluaju od
viestruke koristi, jer se na osnovu datog pravnog obrazloenja korisnik podmodula
moe provjeriti pri prosudjivanju o slinim pravnim institutima, moe se postai na
eventualno drugaije razmiljanje i rjeavanje spora i time doprinositi bogatijoj sudskoj
praksi.
Slijede pravna obrazloenja ovog pojma predpostavke odgovornosti za tetu:
Prvostepeni sud je iz neospornih utvrdjenja pobijane presude da je do
prouzrokovanja tete kritinog dana dolo u tui izmedju tada mldb.tuioca i mldb. sina
tuengo , kao uenika O.. A.H iz T. u prostorijama te kole i za vrijeme malog
odmora, kada je prema iskazima sasluanih svjedoka izostao obavezan nadzor
nastavnika, iako su i inae bile uoene este tue izmedju uenika ove kole, moglo sa
osnovom zakljuiti o postojanju odgovornosti kole koju je tueni kao roditelj za vrijeme
redovne nastave povjerio svog mldb. sina na neposredni duni nadzor, koji on kroz to
vrijeme objektivno nije mogao, a ni morao sam vriti na neposredan nain.Medjutim i
pored toga bile bi osnovane albene tvrdnje tuioca da je pogreio prvostepeni sud
kada, samo zbog navedenih injenica, nije usvojio njegov tubeni zahtjev u odnosu na
tuenog kao roditelja, ukoliko bi se utvrdilo da je i njegov propust u pravilnom
vaspitanju i usmjeravanju mldb. tienika kao linosti, makar i posredno, bio u uzronoj
vezi sa njegovim postupcima koji su doveli do nastupanja tetne posljedice. (Iz
obrazloenja rjeenja Vrhovnog suda BiH br. G-1031/78 od 7.12.1978.godine).
Tuitelj svoj tubeni zahtjev temelji na odredbi l.195 st. 2 ZOO pa je
prvostepeni sud trebao od njega zatraiti da, prije svega, jasno kae u emu se sastoji
teta, tj. koja je to izgubljena zarada koju on trpi nakon prestanka radnog odnosa kod
tuenika, a zatim da dokae da je za eventualnu tetu odgovoran tuenik i u emu je
osnov njegove odgovornosti u smislu l.154 ZOO, pri emu treba da ima u vidu
rjeenje Drutvenog fonda za PIO osiguranje BiH F.T. iz kojeg slijedi da je uzrok
invalidnosti tuitelja bolest, a ne povreda na radu, pa s obzirom i na ovo, treba da cijeni
osnovanost albenih navoda tuitelja o nemogunsoti ponovnog zaposlenja i
ostvarivanja zarade nakon prestanka radnog odnosa kod tuenika i odgovornosti
tuenika za eventualno tako nastalu tetu. Konano, ako bi tuitelj dokazao sve
navedene relevantne injenice i okolnosti od kojih zavisi obaveza tuenika da mu
naknadi tetu zbog izgubljene zarade, treba imati u vidu i injenicu da se tuitelj
sporazumnim prekidom radnog odnosa sa tuenikom sam doveo u situaciju da ne
ostvaruje ni onu zaradu koju je do tada ostvarivao, jer ovo je injenica koja je odluna
kod utvrdjivanja visine tete. (Iz obrazloenja rjeenja Kantonalnog suda u Tuzli br.
G-1378/02 od 21.2.2003.godine).
NAKNADA TETE 38

Tubeni zahtjev tuitelja za naknadu materijalne tete u vidu izgubljene zarade

zasniva se na odredbi l.195 st. 2 ZOO. Da bi tuitelj imao pravo na naknadu
materijalne tete koju trai od tuenika, potrebno je da postoji osnov tuenikove
odgovornosti po optim naelima o odgovornosti za tetu sadranim u odredbi l.154
ZOO, a to prvenstveno znai da tuitelj mora dokazati da mu je tetu svojim
ponaanjem prouzrokovao tuenik i da izmedju tog ponaanja i nastale tete postoji
uzrono posljedina veza. U situaciji kad je invalidnost uzrokovana boleu (za koju
nije odgovoran tuenik), tutielj ne moe od tuenika zahtjevati naknadu tete zbog
manje zarade na drugom poslu na kojeg je kao invalid rasporedjen, ve kao osiguranik
sa izmjenjenom radnom sposobnou ima pravo na odgovarajuu naknadu plae po
propisima iz oblasti PIO osiguranja, koje pravo mu je i utvrdjeno rjeenjem Drutvenog
fonda za PIO osiguranje BiH F.T.. ( Iz obrazloenja rjeenja Kantonalnog suda u
Tuzli br. G-806/02 od 20.1.2003.godine).
Nije sporno medju strankama da je u to vrijeme mldb.tuitelj zadobio povredu
lijevog oka u igri sa tada mldb.H.Z., a sporno je ta je uzrok povrede i da li su tueni
kao roditelji H.Z. odgovorni za tetu koju je tuitelj pretrpio usljed povrede po odredbi
l.165 st. 4 ZOO. Prvostepeni sud je odluku o osnovanosti tubenog zahtjeva zasnovao
na utvrdjenju da je povredu oka tuitelju nanio sin tuenih H.Z. odapetom drvenom
strijelom i ovakav zakljuak je zasnovao na iskazu tuitelja sasluanog u svojstvu
parnine stranke, te pismenom nalazu i miljenju vjetaka dr. P.I. specijaliste
oftamologa. Medjutim, samo na osnovu ovih dokaza, prvostepeni sud nije mogao
pravilno i potpuno utvrditi injenice i okolnosti u pogledu naina i uzroka
povredjivanja tuitelja, pa slijedom toga ni izvesti pravilan zakljuak o odgovornosti
tuenih za tetu koju je prerpio tuitelj. (Iz obrazloenja rjeenja Kantonalnog suda u
Tuzli br. G-626/03 od 21.5.2004.godine).
Iz provedenih dokaza, a posebno prometno tehnikog vjetaenja F.ing I.
Proizlazi da je uzrok prometne nezgode neprilagodjena brzina vozaa vozila BMW 316
(109 km/h), jer brzina kojom se kretalo vozilo kojim je upravljao nastradali, nije bila
primjerena konkretnim uvjetima prometa. Voza je duan brzinu kretanja vozila
prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i
tereta, gustoi prometa i drugim prometnim uvjetima, tako da vozilo moe
pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, po danim uvjetima, moe
predvidjeti. Prema tome, od vozaa se zahtjeva takvo ponaanje u proemtu koje je
prilagodjeno konkretnim prilikama na cesti . Voza vozila BMW 316 nije bio vezan
sigurnosnim pojasom za vrijeme vonje u vozilu, pa iz provedenih dokaza proizlazi da je
ta okolnost u uzronoj vezi s nastankom tete odnosno tetne posljedice, koja ne bi
nastupila da je voza vozila u konkretnom sluaju bio vezan, a to pokazuje nalaz
vjetaka prometne struke, tako da je ne vezivanje pojasa prouzroio nastale tetne
posljedice, odnosno ne vezanje pojasa u uzronoj je vezi sa tetnom posljedicom . (Iz
obrazloenja presude Kantonalnog suda u Livnu br.G-43/05 od 15.3.2005.godine).
Iz nalaza i miljenja vjetaka prometne struke sud je utvrdio da oteenja na
vozilu Yaguar ne potjee iz predmetne prometne nezgode. Vjetak u svom nalazu i
miljenju konstatira da je ispravno da na mjestu kontakta dolazi do loma tragova
koenja, te da kod pedmetne prometne nezgode nisu evidentirane promjene pravca
pruanja tragova koenja odnosno njihov lom i navodi da bi s obzirom na oteenje na
vozilu Yaguar deformacija na vozilu Accona morala biti daleko vea, te istie da
vozilo s niom visinom ne moe nainiti oteenja iznad te visine, konstatira takodje da
NAKNADA TETE 39

na prednejm dijelu oteenog vozila nema karakteristinog ovalnog polukrunog

oteenja, koje je karakteristino za kontakt sa stablom drveta. Na temelju gore
iznesenog sud je utvrdio da tuitelj nema pravni osnov za traenje naknade tete zbog
predmetne prometne nezgode a u skladu sa lankom 73 Zakona o osiguranju imovine i
osoba, jer je na temelju provedenog postupka utvrdjeno da oteenje na vozilu za koja
trai tuitelj naknadu tete ne proistjeu iz predmetne prometne nezgode. (Iz
obrazloenja presude Opinskog suda u Oraju br.P-695/04 od 18.4.2005.godine).
Tretman opasne stvari imaju i domae ivotinje, u konkretnom sluaju bik je
predstavljao posebnu opasnost, za koju postoji objektivna odgovornost, a shodno l.173
ZOO i l.154 st. 2 istog zakona . Po principu objektivne odgovornosti perdvidjena
odgovornost za opasnost koja je neuobiajena i nesvakidanja, pa kako je uestvovanje
sa domaom ivotnjim na javnim manifestacijama predstavljalo opasnu djelatnost, jer
je Zakonom utvrdjena predpostavka uzronosti, dakle, predpostavlja se uzrona veza
izmedju tetne radnje i posljedice, a teret dokazivanja snosi imalac stvari koja
predstavlja poveanu opasnost. U konkretnom sluaju prvotueni je odgovoran kao
vlasnik bika koji je uestvovao na koridi po pozivu treetuene, ija se odgovornost
temelji na l. 181 ZOO, kao organizatora okupljanja veeg broja ljudi na manifestaciji
borbe bikova, iz razloga to ne postoje uslovi za oslobadjanje od odgovornosti za
naknadu nematerijalne tete koju tuiteljica zahtjeva u ovoj parnici, jer uestvovanje sa
bikom na javnoj manifestaciji i opasnost od iste (razjarenost i sl.) mogli su se
predvidjeti, a tueni tokom postupka nisu dokazali da je teta nastala pod uslovima iz l.
177 st. 2, 3 i 4 ZOO. (Iz obrazloenja presude Osnovnog suda u Banjaluci br.P-
4286/96 od 5.10.1998.godine).
Pravilan je stav prvostepenog suda da za tetu prouzrokovau naletom zatiene
divljai na motorno vozilo na javnom putu odgovara prvenstveno preduzee za
odravanje puteva, ukoliko je shodno odredbi l.41 i 42 st. 1 taka 6 Zakona o
putevima, te l. 124 st. 1 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima kao
i l. 7 st. 1 taka 14 Pravilnika o saobraajnim znacima na putevima, bilo obavezno da
na dijelu puta na kome divlja esto prelazi preko puta, stavi saobraajni znak divlja
na putu. Odgovornost i lovakog drutva za tako nastalu tetu u smislu odredbe l. 171
ZOO postoji samo ukoliko je obzirom na konkretne okolnosti bilo neophodno postaviti
ianu ogradu pored puta ili na slian nain preduzeti druge mjere za preavanje tete
koja moe nastati silaenjem divljai na put, a on te mjere nije preduzeo. (Iz
obrazloenja presude Kantonalnog suda u Tuzli br. G-823/99 od 12.6.2000.godine).
Iz izvedenih dokaza a prvenstveno provodjenjem dokaza vjetaeja po vjetaku
saobraajno mainske struke na okolnosti uzroeno uzrono posljedine veze nastanka
saobraajne nezgode i tehnike mogunosti udara u vozilo tuitelja od strane
prvotuenog, sud je doao do uvjerenja da je prvotueni kritinog dana poinio
saobraajnu nezgodu sa materijalnom tetom, tako to se kreui na relaciji B.L.- P.
svojim traktorom i sijaicom naglo smotao lijevom pravcu P. i pri tom udario u prednji
lijevi boni dio vozila tuitelja, dakle vozila tuitelja i tuenog u javnom saobraaju na
javnom putu su dola u kontakt i prvotueni je odgovoran za nastalu tetu tuitelju
shodno odredbi l.178 st. 1 ZOO. lanom 74 Zakona o osiguranju imovine i lica
predvidjeno je da teta priinjena na teritoriji RS u upotrebom motornog vozila iji je
vlasnik odnosno korisnik nije zakljuio ugovor o obaveznom osiguranju od
autoodgovornosti a bio je duan da se osigura, naknadjuje se oteenom u istom obimu
i prema uslovim kao da je bio zakljuen ugovor o obaveznom osiguranju od
NAKNADA TETE 40

autoodgovornosti, tako da je prvotueni bio u obavezi da predmetni traktor osigura od

odgovornosti obzirom da se radi o motornom i prikljunom vozilu koje se kree javnim
putem. Dakle, po ocjeni suda za nastalu tetu tuitelju su odgovorni prvo i drugotueni
solidarno. (Iz obrazloenja presude Osnovnog suda u Banjaluci br. P-2362/2000 od
12.5.2002.godine).

2 POSEBNE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU

Ove pretpostavke odgovornosti za tetu nisu u svim sluajevima iste. To su takve

pretpostavke koje potiu iz odreenog odnosa izmeu tetnika i oteenog, ili iz
odreenog svojstva stvari odnosno djelatnosti. Posebne pretpostavke odgovornosti za
tetu zasnivaju se na naelu subjektivne odgovornosti (na prezumiranoj i dokazanoj
krivici) i na naelu objektivne odgovornosti, koje zagovara odgovornost tetnika, bez
obzira na krivicu.
Slijedi kratak osvrt na posebne pretpostavke odgovornosti za tetu:

2.1 Krivica
Odgovornost po osnovu krivice postoji onda, kada se za postojanje odtetne
odgovornosti, osim optih pretpostavki navedenih u taki 1.1. trai i krivica tetnika,
kao subjektivni elemenat u okviru pretpostavki za odgovornost za tetu.
Primjer injeninog stanja koje slijedi, jasno govori o postojanju ovog elementa
odgovornosti za tetu:
Tuiteljica za osnov tube i tubenog zahtjeva navodi, da je kritinog dana vozila na
zaprenim kolima sijeno, da je u neposrednoj blizini zaprenih kola tueni u naseljenom
mjestu pucao iz lovake puke, da su se od pucnja preplaili konji koji su vukli zaprena
kola i da je usljed toga dolo do prevrtanja kola sa sijenom, te da je tom prilikom
pretrpjela teku tjelesnu povredu, iz kog osnova trai naknadu nematerijalne tete.
Tueni osporava predmetno potraivanje tuiteljice, pri emu navodi, da je do
prevrtanja zaprenih kola dolo zbog neadekvatnog upravljanja konjskom zapregom, a
ne zbog radnje koju je preduzeo tueni,radnje -pucanja iz lovake puke.
Analizom i pravilnom ocjenom navedenog injeninog stanja korisnik ovog
podmodula treba da odgovori na pitanje- koji je uzrok predmetne tete, jer kako god
uzrok tete moe biti, neadekvatno upravljanje konjskim kolima (npr. nestabilan teret,
nepravilno rasporeen teret na povrini konjskih kola, previsok teret pogodan za
prevrtanje na konkretnoj dionici puta, ne obezbijeen teret i sl), tako uzrok prevrtanja
moe biti u radnjama tuenog koji je pucao iz lovake puke u neposrednoj blizini
zaprenih kola i time preplaio konje. Odgovor na navedena pitanja, ne-rijetko, nije ni
malo lak zadatak suda. Sud mora poznavati pravo, ali pored toga, biti osposobljen za
procjenjivanje pravnih problema, posjedovati visok stepen opteg obrazovanja, cijeniti
sve okolnosti konkretnog sluaja, a u sluaju da sud ne posjeduje odreeno struno
znanje u pogledu nekog pitanja, koje se tie injenica (dakle, ni u kom sluaju u
pogledu pravnih pitanja, jer je to u ovlatenju suda), moe zatraiti pomo vjetaka
NAKNADA TETE 41

odgovarajue struke. Kada je rije o ovom dogaaju, injenice koje bi mogle posluiti
za pravilno prosuivanje uzroka predmetnog tetnog dogaaja mogu biti npr: naprijed
navedene injenice u pogledu stabilnisti i obezbijeenosti tereta, duina dionice puta
kojim je tuiteljica nesmetano upravljala zapregom do momenta prevrtanja, pravni
standard samog pojma neposredna blizina koja neizostavno dovodi do preplaivanja
konja, da li su konji tuiteljice zapregu vukli po seoskim putevima ili se zaprega inae i
ranije kretala kolovozom, a da se konji nisu plaili zvukova motornih vozila i drugih
signala istih i to u uobiajenim razmjerama, te da li su se konji tuiteljice preplaili
upravo u momenti pucnja. Sve su to element koji su (pored ostalog) od pravnog
znaaja za odluku o uzronoj vezi izmeu tetne radnje i posljedice te radnje.
Za postojanje krivice, potrebno je da je tetnik deliktno sposoban, za to je od
odlunog znaaja svijest i volja tetnika.
Zakonom o obligacionim odnosima prihvaeno je naelo prezumirane krivice,
to znai da se odgovornost tetnika za tetu pretpostavlja i da se tetnik moe
osloboditi od odgovornosti, ako dokae da tetu nije skrivio, odnosno da je uzrok tete
izvan postupanja tetnika koje se pripisuje njegovoj krivici. Ovo pravilo o prezumiranoj
krivici proizlazi iz odredbe lana 154. stav 1. i lana 158. Zakona o obligacionom
odnosima. Poto se u sudskoj praksi postavilo pitanje, koji stepen krivice je potreban
kod odgovornosti po osnovu krivice, na zajednikoj sjednici Saveznog suda, Vrhovnog
vojnog suda i Vrhovnih sudova Republika i Autonomnih pokrajina bive SFRJ odranoj
25 i 26 III 1980 godine usvojeni, su pod brojem (PSP 17-70) slijedei zakljci:
I Po pravilu o prezumiranoj krivnji iz lana 154. stav 1. ZOO presumira se
najblii stupanj krivnje (obina nepanja) uinioca tete.
II Tei stupnjevi krivnje (gruba nepanja i namjera) presumiraju se samo ako je
takva presumcija zakonskim pravilom izriito utvrena, ili ako iz smisla odnosnoga
zakonskog pravila to nedvojbeno proizlazi.
III Izvan tih sluajeva stupanj krivnje dokazuje se prema opim pravilima
parninog postupka.
(Zakljuci objavljeni u Zborniku radova Saveza drutva pravnika Hrvatske
Odgovornost za tetu).
Prema tome, kod subjektivne odgovornosti, u pravilu se odgovara po naelu o
prezumiranoj krivici, a prezumira se samo najblai oblik krivice tj. obina nepanja
tetnika.
Izuzetak od ovog pravila o prezumciji najblaeg oblika krivice, koji predvia
prezumciju teeg stepena krivice (gruba nepanja i namjera), predvien je u odredbi
lana 170. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj zakonskoj odredbi za tetu
koju u radu ili u vezi sa

radom prouzrokuje treem licu, radnik odgovara oteenom, samo ako je tetu
uzrokovao namjerno, a prema odredbi lana 93 Zakona o radu Republike Srpske, radnik
koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili iz krajnje nepanje priini materijalnu tetu
poslodavcu, duan je tu tetu naknaditi.
NAKNADA TETE 42

Od navedenog pravila o prezumiranoj krivici postoje i izuzeci o dokazanoj

krivici, a jedan od izuzetaka sadran je u odredbi lana 726. Zakona o obligacionim
odnosima, prema kojoj odredbi je, u vezi sa ugostiteljskom ostavom propisana dunost
gosta da prijavi nestanak ili oteenje stvari im sazna za njih, inae ima pravo na
naknadu samo ako dokae da je teta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on
odgovara.
Primjer pravnog obrazloenja o ovoj pretpostavki odgovornosti zas novanog na
naprijed navedenom injeninom stanju:
Oteeno lice koje je povrijeeno prevrtanjem zaprenih kola ima pravo da
trai naknadu tete od onog lica koje je preplailo konjsku zapregu pucanjem iz lovake
puke u njihovoj neposrednoj blizini, jer do prevrtanja zaprenih kola nije dolo zbog
neadekvatnog upravljanja konjskom zapregom, ve iskljuivo zbog pucnja koji je
preplaio konje. To znai da je radnja tuenog u neposrednoj uzronoj vezi sa tetnom
posljedicom, pa je tueni koji nije uspio dokazati da je teta nastupila bez njegove
krivice, duan da je naknadi lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
(Odluka Vrhovnog suda ranije Bosne i Hercegivine, Rev-742/87 od 27.10.1988.godine,
objavljena u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 2/89 sentenca broj 64.)

2.2 Objektivna odgovornost

Odredbama lana 154. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, a u vezi sa lanom
173. i lana 174. istog zakona, propisana je objektivna odgovornost za tetu koja potie
od opasne stvari ili opasne djelatnosti, dok je pravni osnov za druge sluajeve
objektivne odgovornosti sadran u stavu 3. odredbe lana 154. navedenog zakona.
Objektivna odgovornost, kao osnov odgovornosti za tetu, na ovom mjestu e se
samo kratko spomenuti i to sa aspekta ispunjenja pretpostavki (optih i posebnih), a
detaljije o ovom osnovu odgovornosti bit e govora u okviru drugog podmodula.
Primjer injeninog stanja, koji slijedi, govori o ispunjenju uslova za odtetnu
odgovornost, u sluaju kad je pored optih pretpostavki ispunjen i uslov postojanja
posebne pretpostavke, koja se tie-objektivne odgovornosti:
Tuiteljica zahtijeva naknadu materijalne i nematerijalne tete koja joj je
prouzrokovana smru bliskog lica (supruga) koji je, kao radnik tuene smrtno stradao
usljed povrede zadobijene na radu.
Tueni spori osnov potraivanja i navodi da je smrtonosne povrede skrivio pravni
prednik tuiteljice, koga je tueni angaovao (zajedno sa jo nekoliko radnika) na
otklanjanju kvara na hidraulinim makazama, iji je proizvoa tueni, a time i serviser
makaza, da je na traenje tuenog preduzee I-. kao imalac hidrauline dizalice
dalo na upotrebu radnicima tuenog navedenu dizalicu radi otklanjanja kvara na
makazama, te da ne stoji odgovornost tuenog za predmetni tetni dogaaj, koji je
prema navodima tuenog, skrivio pravni prednik tuiteljice, a tueni nije imalac
hidrauline dizalice, ijim rukovanjem je dolo do povreivanja pravnog prednika
tuitelja.
Objektivna odgovornost podrazumijeva odgovornost po naelu uzronosti, to znai,
odgovornost bez obzira na krivicu. Kod ovog oblika odgovornosrti, kako kod
odgovornosti od opasne stvari ili djelatnosti, tako i u drugim sluajevima objektivne
NAKNADA TETE 43

odgovornosti, oteeni ne mora dokazati da je tetnik kriv za tetu, niti tetnik treba
dokazivati da tetu nije uinio svojom krivicom, odluno je samo to, da li izmeu
protivpravne tetne radnje i uinjene tete, postoji uzrona veza. Ovu pretpostavku
uzronosti imalac opasne stvari ili lice koje se bavi opasnom djelatnou, moe oboriti
ako dokae da opasna stvar , iji je on imalac ili opasna djelatnost, kojom se on bavi,
nije uzrok tete, odnosno da je uzrok tete bio neki drugi.
Slijedi primjer pravnog obrazloenja, zasnovan na naprijed navedenim injenicama:
Prilikom utvrivanja odgovornosti prema naelu objektivne odgovornosti, imalac
stvari pa i lice koje odgovara umjesto imaoca stvari (kakav je ovdje sluaj, gdje tueni
odgovara kao lice kojem je imalac stvari dao stvar na upotrbu, da se njome slui i to
umjesto imaoca i isto kao on - lan 176. stav 1. ZOO), moe se osloboditi odgovornosti
jedino ako dokae (a na njima je teret dokazivanja), da je do tete dolo od uzroka koji
se nalazi izvan stvari, ije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjei, ni otkloniti.
Cijenei nalaz vjetaka mainske struke, iz kojeg proizlazi da je do predmetne
nezgode, dolo iskljuivo zbog neispravnosti dizalice,kao i propusta pravnog prednika
tuiteljice koji je na dizalici radio kao serviser, na nain da prilikom vaenja gornjeg
osiguraa pakne, kada je dolo do povreivanja nije mogao izazvati znaajnije
pomjeranje nosaa a pogotovo ispadanje iz leita rukavice, pri emu je podcijenio
mogunost propadanja tereta i ispadanja nosaa gornjeg alata iz lijevog uleitenja ,
pa je slobodno uao u prostor u kom je kasnije prignjeen, moe se zakljuiti, da je
ponaanje pravnog prednika tuiteljice (o emu je sudu vjetak dao dovoljno
elemenata), doprinio nastanku tete sa 30%, tako da se u tom dijelu tueni oslobaa
od, objektivne odgovornosti iz lana 173. Zakona o oblogacionim odnosima. (Iz
neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G-2382/02 od
11.04.2003.godine).
Budui da opasna djelatnost nije zakonom definisana to i ovaj pravni institut
predstavlja pravni standard i utvruje se u svakom konkretnom sluaju. Opasnom
djelatnoeu, smatra se ona djelatnost od koje prijeti neuobiajena opasnost od tete,
koja se ne moe uvijek izbjei ni uz najvii stepen panje lica koje se tom djelatnou
bavi. Pitanje odreivanja pojma opasne djelatnosti, faktiko je pitanje koje utvruje sud
u svakom konkretnom sluaju pa je pitanje granice za utvrivanje objektivne
odgovornosti veoma vano pitanje, od kojeg zavisi osnovanost samog potraivanja.
Odgovor na ovo pitanje, zahtijeva svestranu analizu okolnosti svakog konkretnog
sluaja koji su od pravnog znaaja za utvrivanje, da li nastala teta potie od
predmetne opasne djelatnosti.
Da bi oteeni ostvario pravo na naknadu od opasne djelatnosti, dovoljno je da
dokae da je pretrpio tetu i da ona potie od opasne djelatnosti, tako da zakon propisuje
pretpostavku da je uzrok tete nastale u vezi sa opasnom djelatnou, sama ta djelatnost.
Ova, zakonom propisana pretpostavka odtetne odgvornosti lica koje se bavi
djelatnou iz osnova koje se potrauje naknada tete, relativnog je karaktera i moe se
obarati suprotnim dokazima. Za tetu od opasne stvari odgovara njen imalac (imalac u
irem smislu te rijei) a za tetu od opasne djelatnosti, lice koje se bavi tom djelatnosti.
U ovoj taki, dat je kratak osvrt na objektivnu odgovornost od opasne stvari i od
opasne djelatnosti, a u tekstu koji slijedi, pored odgovornosti za drugoga, bit e govora
o i drugim sluajevima objektivne odgovornosti.
NAKNADA TETE 44

2.3 Odgovornost za drugoga

Za tetu, u pravilu odgovara ono lice koje je tetu prouzrokovalo. Meutim to nije
uvijek sluaj, jer su Zakonom o obligacionim odnosima predvieni sluajevi kada lice
koje je prouzrokovalo tetu nije istovremeno i odgovorno lice. Taj vid odgovornosti
zakonom je definisan kao odgovornost za drugoga. O odgovornosti za drugoga rije
je, kada neko lice odgovara za tetu koju je drugo lice prouzrokovalo, a ta odgovornost
moe biti: deliktna, ugovorna, subjektivna , objektivna, ili po pravinosti.
Odgovornost za drugoga predviena je u odsjeku 3. Zakona o obligacionim
odnosima i to: odgovornost za lica koja su nesposobna za rasuivanje, odgovornost
roditelja i drugih lica za maloljetnikei odgovornost za ova lica po osnovu pravinosti.
Da bi se moglo govoriti o odgovornosti za drugog, potrebno je pored optih
ispunjenje i nie navedenih, posebnih pretpostavki odtetne odgovornosti.

2.3.1 Odgovornost za neodgovorna lica

Kao to je naprijed reeno, za odtetnu odgovornost tetnika, potrebno je da je
tetnik deliktno sposoban. Ukoliko tetu prouzrokuje lice koje zbog duevne bolesti ili
zaostalog umnog razvoja, ili iz nekih drugih razloga, nije sposobno za rasuivanje, to
lice nema deliktnu sposobnost i ne odgovara za tetu (lan 159. stav 3. Zakona o
obligacionim odnosima. U smislu stava 2 . istog lana, ako se radi o teti uinjenoj u
stanju prolazne nesposobnosti za rasuivanje, poinilac je odgovoran, osim ako dokae
da nije svojom krivicom dospio u to stanje, a prema stavu 3. tog lana, ako je u to stanje
dospio tuom krivicom, za tetu e odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo.
U sluaju odgovornosri za neodgovorna lica, lica koja su duna voditi nadzor
odgovaraju prema naelima o odgovornosti na osnovu pretpostavljene-prezumirane
krivice, s tim da teret dokaza, da na njima nema odgovornosti, pada na lice koje vri
nadzor. Izuzetak od pravila o odgovornosti ovih lica po naelu o pretpostavljenoj
krivici, sadran je u odredbi lana 164. stav 2. Zakona o obligacionom odnosima, prema
kojoj odredbi se to lice moe osloboditi odgovornosti, ako dokae da je vrilo nadzor na
koji je obavezan ili da bi teta nastala i pri briljivom vrenju nadzora. U ovakvoj
situciji manjkava je veza izmeu ponaanja lica koje je duno vriti nadzor i tetne
radnje neodgovornog lica, a ne odgovara ni lice koje bez svoje krivice nije u stanju da
izvrava svoje obaveze nadzora.

2.3.2 Odgovornost roditelja za maloljetnike

Ovaj osnov odgovornosti, proizlazi iz slijedeeg injeninog stanja:
Tuilac istie da je kritinog dana upravljao svojim putnikim vozilom, kada je
iz suprotnog pravca mld. sin drugotuenog upravljajui putnikim vozilom skrivio
saobraajnu nezgodu, tako to je prilikom mimoilaenja naglo preao na lijevu stranu,
te svojim prednjim dijelom udario u prednji dio vozila tuioca, i da mu je pri tom
prouzrokovao materijalnu tetu. Stoga zahtijeva naknadu tete na ime oteenja vozila i
to, od prvotuenog po osnovu neosiguranog vozila, a od drugotuenog po osnovu
NAKNADA TETE 45

odgovornosti roditelja za mld. dijete, od treetuenog kao imaoca vozila kojim je

upravljao mld sin drugotuenog.
Prvotueni spori zahtjev istiui prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer,
prema navodima ovog tuenog, tuilac nije dokazao da je vozilo kojim je uesnik u
saobraaju prouzrokovao nezgodu, neosigurano.
Drugotueni ne spori da je njegov mld. sin upravljajui vozilom izazvao
saobraajnu nezgodu, istie da je mld sin, zajedno sa drugom kupio putniko vozilo od
treetuenog, da je on za to saznao od svoje supruge, jer u tom periodu nije bio kod
kue. Spori visinu tubenog zahtjeva.
Treetueni spori zahtjev tuioca istiui da je predmetno vozilo prodao B.D. o
emu je sainjen ugovor, a potpisi ugovaraa ovjereni u optinskom organu uprave.
Budui da je u ovom odjeljku rije o odgovornosti roditelja za mld. dijete, nie
navedeno pravno obrazloenje iz sudske prakse odnosi se samo na ovaj osnov
odgovornosti, mada su u injeninom stanju navedeni i drugi osnovi odgovornosti, to
je znaajno utoliko da korisnik ovog podmodula vidi sa kakvim se sve injeninim i
pravnim situacijama moe suoiti u svom radu i da se bavi pravnom procjenom
navedenog injeninog stanja.
Za tetu koju uzrokuje dijete treem, odgovaraju roditelji djeteta po principima:
- objektivne odgovornosti (za tetu koju prouzrokuje drugome njihovo dijete do
navrene sedme godine ivota lan 164. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima),
- pretpostavljene krivice (za tetu koju je prouzrokovalo njihovo maloljetno
dijete koje je navrilo 7 godina ivota, osim ako dokae da je teta nastala bez njihove
krivice lan 165. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima).
- dokazane krivice (ako nadzor nije u dunosti roditelja, ve u dunosti nekog
drugog lica, oteenom licu su odtetno odgovorni roditelji, kad je teta nastala usljed
loeg vaspitanja maloljetnika, ravih primjera ili poronih navika koje su mu roditelji
dali, ili se inae teta moe pripisati krivici roditelja lan 168. stav 1. Zakona o
obligacionim odnosima).
Slijedi primjer iz sudske prakse o odgovornosti roditelja za maloljetnika, po
pretpostavljenoj krivici:
Odgovornost drugotuenog temelji se na odredbi lana 165. stav 4. ZOO, kojom je
propisano, da su roditelji odgovorni za naknadu tete priinjene od strane djeteta sa
navrenih 7 godina, ukoliko su propustili da dijete pravilno vaspitavaju i vode nadzor
nad njim. Sadrina odgovornosti roditelja je u uvanju i vaspitanju djeteta, a stepen
vaspitanja treba procjenjivati prema konkretnim okolnostima.Roditelji saglasno
navedenoj zakonskoj odredbi, odgovaraju za tetu koju je prouzrokovalo njihovo mld.
dijete, nad kojim nisu vodili dovoljan nadzor, iako dijete, inae nije vaspitno zaputeno.
U konkretnom sluaju, drugotueni kao otac mld. A. nije vodio dovoljan nadzor nad
mld. djetetom koji je sa navrrnih 14 godina ivota uestvovao u saobraaju,
upravljajui motornim vozilom, dakle opasnom stvari, pri emu je dolo do saobraajne
nezgode, , zbog ega je drugotueni odgovoran za tetu prouzrokovanu u predmetnom
tetnom dogaaju. (iz neobjavljene presude Osnovnog suda u Banja Luci brojP-768/95
od 25.12.1996. godine)
NAKNADA TETE 46

2.3.3 Odgovornost drugih lica za maloljetnike

Za tetu koju drugome uzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, kole ili
drugih ustanova, odgovara: staratelj, kola, odnosno druga ustanova po principu
pretpostavljene krivice, to znai, da se njihova krivica pretpostavlja, osim ako dokau
da su nadzor obavljali na nain na koji su obavezani, ili da bi teta nastala i pri
briljivom obavljanju nadzora lan 167. stav 1. Zakona o obligacionom odnosima.

2.3.4 Odgovornost za maloljetnike po principu pravinosti

Ako je tetu drugome prouzrokovao maloljetnik koji je sposoban za
rasuivanje i koji nije u stanju da naknadi tetu, sud moe, kad to pravinost zahtijeva, a
naroito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oteenog, obavezati roditelja na
naknadu tete, iako za nju nisu krivi lan 169. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima.

3 ODGOVORNOST PREDUZEA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA

TREIM LICIMA

Opte pravilo odtetne odgovornosti je, da svako odgovara za svoje postupke. Kada
je rije o odgovornosti preduzea i drugih pravnih lica prema treim licima, ovaj oblik
odgovornosti predstavlja izuzetak od prednje navedenog pravila, s obzirom da se ovdje
radi o odgovornosti za drugoga. Kod odgovornosti za drugoga, odgovornost snosi drugo
lice, a ne ono koje je radnju preduzelo.

3.1 Odgovornost preduzea

injenino stanje, koje slijedi, predstavlja primjer odgovornosti preduzea:
Tuilac zahtijeva da se tueni obaveu da solidarno tuiocu naknade materijalne i
nematerijalne tete uzrokovane smu, njemu bliskog lica. Istiu, da je treetueni, inae
radnik drugotuenog, kao imaoca vozila, kojim je kritinog dana upravljao treetueni,
kada je upravljajui vozilom za odvoz smea, kao uesnik u saobraaju, iz nehata, ne
pridravajui se saobraajnih propisa ugrozio javni saobraaj, usljed ega je smrtno
stradalo mld. dijete tuioca, za to je treetueni pravosnanom presudom krivinog
suda oglaen krivim. Osnov potraivanja u odnosu na prvotuenog je ugovor o
osiguranju od autoodgovornosti, u odnosu na drugotuenog zahtjev je usmjeren po
osnovu imaoca vozila, kao opasne stvari, a u odnosu na treetuenog, po osnovu krivice
za saobraajnu nezgodu.
Prvotueni, kao osigurava, osporava osnov i visinu tubenog zahtjeva, kao to
zahtjev osporava i drugotueni, kao imalac vozila kojim je prouzrokovana teta, a
treetueni osporavanje zahtjeva temelji na tvrdnji, da je tetu priinio iz nehata, a ne
namjerno, te da nisu ispunjeni uslovi iz lana 170. stav 2. Zakona o obligacionim
odnosima za njegovu odgovornost.
NAKNADA TETE 47

Gotovo identina situacija je i u slijedeem primjeru injeninog stanja:

Tuitelji zahtijevaju naknadu nematerijalne i materijalne tete koju su pretrpjeli
smru njihove kerke odnosno sestre. Navode da je putnikim vozilom koje je naletjelo
na sada pokojnu Z.B. upravljao drugotueni, da je drugotueni osuen pravosnanom
presudomkrivinog suda kao izvrilac krivinog djela-teko djelo protiv bezbijednosti
javnog saobraaja, da je prvotueni sopstvenik (imalac) motornog vozila sa kojim je
upravljao drugotueni, da je drugotueni bio zaposlen kod prvotuenogu trenutku
prouzrokovanja tetei da je prvotuena predmetno vozilo osigurala od
autoodgovornosti.
Tueni od 1-3 osporavaju kako osnov tako i visinu postavljenog tubenog zahtjeva.
Pretpostavke za odgovornost preduzea sadrane su u odredbi lana 154. stav 1.
Zakona o obligacionom odnosima prema kojoj odredbi se odgovornost preduzea
prezumira, a teret dokazivanja, da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako
je trebao, da postupanje radnika (injenje ili neinjenje) nije bilo izvan pravila struke i
da je odgovaralo postupanju svakog drugog radnika u datim okolnostima (lan 170. stav
1.istog zakona), je na preduzeu.
Slijedi primjer iz sudske prakse zasnovani na naprijed navedenom injeninom
stanju o ispunjenju ovih pretpostavki odgovornosti preduzea:
Kod injenice da je predmetno vozilo vlasnitvo drugotuenog,da je teta priinjena
tim vozilom kao opasnom stvari, da je treetueni radnik drugotuenog i da je teta
uinjena u radu, dakle treetueni je djelovao kao produena ruka preduzea,
prezumira se odgovornost preduzea tj. drugotuenog. Prema tome, ako je teta
uzrokovana treem licu opasnom stvari (kao to je ovdje sluaj), onda e preduzee
odgovarati treem licu po propisima iz lana 173. lana 174 i lana 178 stav 4. ZOO.i
moe se osloboditi svoje odgovornosti, samo ako su ispunjeni uslovi iz lana 177. istog
zakona. (Iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G- 28/02 od
24.01.2001. godine).
Osnovno pravilo u odgovornosti preduzea i drugih pravnih lica prema treem je,
da za tetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje treem licu odgovara
preduzee u kome je zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja tete, osim ako dokae
da je zaposleni u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo (lan 170. stav
1.ZOO.). Odgovornost radnika u ovom sluaju u odnosu na oteeno lice postoji samo
ako je tetu prouzrokovao namjerno-jedino u tom sluaju oteeni moe naknadu
neposredno da zahtijeva i od radnika (lan 170.stav2.ZOO.). Prema svojoj organizaciji
ili poslodavcu, koji su tetu naknadili oteenom licu, radnik odgovara regresno ako je
tetu pruzrokovao namjerno ili krajnjom nepanjom. Kada voza nije u radnom odnosu
njegova je odgovornost, koja poiva na krivici, solidarna sa odgovornou vlasnika
(koja je objektivna). (Iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj:Rev 174/2000
od 26.2.2001.godine).

3.2 Odgovornost drugih pravnih lica

Pravila o posebnim pretpostavkama odtetne odgovornosti preduzea, primjenjuju se
i na druga pravna lica, na temelju odredbe lana 171. stav 1.Zakona o obligacionim
odnosima, u vezi sa lanom 170. stav 1. istog zakona, to znai da i druga pravna lica
NAKNADA TETE 48

prema treem, odgovaraju po principu prezumirane krivice iz lana 154 . stav 1. istog
zakona.
U okviru ovog instituta odgovornost drugih pravnih lica , misli se generalno na sva
druga pravna lica, a posebnim propisima je definisano, kojim licima je tim zakonima
priznato svojstvo pravnih lica (koje pitanje ne spada u domen teme ovog podmodula).
To su, izmeu ostalih, Republika, Grad, Optina, Banka, Osiguravajua drutva, Javne
ustanove, Fondacije, razni oblici udruenja i druga lica kojim je to svojstvo priznato
zakonom.
Prema istom principu prezumirane krivice, odgovaraju i lica koja se bave
samostalnom djelatnou.

3.3 Odgovornost pravnog lica za rad njenog organa

Odgovornost pravnog lica za rad njenog organa se prezumira - lan 154. stav 1.
Zakona o obligacionim odnosima.

4 ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA TETU KOJU RADNIK PRETRPI NA

RADU ILI U VEZI SA RADOM

Odgovornost poslodavca za tetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi sa radom,
utvruje se prema optim naelima o odgovornosti za tetu i zasniva se na naelu
prezumirane krivice i na objektivnoj odgovornosto (lan 154. stav 1. i stav 2 .Zakona o
obligacionim odnosima, u vezi sa lanom 97. Zakona o radu).
Smatra se da je teta nastala na radu, ako je radnik pretrpio u toku obavljanja poslova
zbog kojih je zasnovao radni odnos. teta je nastala u vezi sa radom kada radnik obavlja
neku aktivnost koja ne predstavlja direktno obavljanje posla radi kojeg je zasnovao
radni odnos, ali je takva aktivnost radnika bila potrebna da se obave radnje vezane za
djelatnost radnika zbog koje je zasnovao radni odnos.
Kada se odgovornost poslodavca zasniva na prezumiranoj krivici, tada se prezumira
samo postojanje obine nepanje, a ne i gruba nepanja ili namjera. Primjenom ovog
naela o odgovornosti poslodavca, pretpostavlja se da je poslodavac kriv za nastalu
tetu i da je do tete dolo radnjama ili propustima poslodavca, a da se poslodavac
moe ekskulpirati od odgovornosti samo ako dokae da za tetu, nije kriv.
Poslodavac odgovara za tetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi sa radom ako je
teta nastala od opasne stvari ili opasne djelatnosti, po principu objektivne
odgovornosti, bez obzira na krivicu.

4.1 teta uzrokovana donoenjem nezakonite odluke

Pravno procjenjivanje ovog osnova odgovornosti, izvriti na osnovu slijedeeg
injeninog stanja:
NAKNADA TETE 49

Tuiteljica istie da je rjeenjem tuenog upuena na ekanje usljed nedostatka posla

na radnom mjestu na kojem je bila rasporeena, da je uloila prigovor protiv istog
rjeenja, koji je odbijen, da je odlukom tuenog ukinuto radno mjesto na kojem je bila
rasporeena, te da su osporena rjeenja i odluka nezakoniti s obzirom da su donesena
na osnovu Zakona o radnim odnosima koji je bio u primjeni u vrijeme njihovog
donoenja. Iz navedenih razloga predlae da se ponite kao nezakonita osporena
rjeenja i da se tuiteljici isplati naknada izgubljene zarade i drugih primanja po
osnovu rada.
Tueni spori zahtjev tuiteljice, istiui da su osporena rjeenja utemeljena na
zakonu, a da je radno mjesto ukinuto zbog nedostatka posla i organizacije tih poslova
na drugi nain.
Kod naprijed navedenih navoda parninih stranaka koji su potpuno suprotstavljeni,
pitanje zakonitosti osporenih rjeenja i odluke tuenog, a stim u vezi i pitanje
osnovanostiakcesornih zahtjeva, treba procjenjivati i prosuivati u skladu sa odedbama
materijalnog prava.
Kad poslodavac pojedinanim aktom svog organa povrijedi pravo radnika,
odgovornost poslodavca se zasniva na krivici i odgovornost se utvruje na naelu
pretpostavljene krivice iz lana 154. sta1. Zakona o obligacionim odnosima, gdje
oteani radnik nije duan dokazivati krivicu poslodavca, ve je poslodavac taj koji,
ukoliko eli da se ekskulpira od odgovornosti duan je dokazati da je teta, koja je
radniku uzrokovana donoenjem nezakonite odluke, nastala bez njegove krivice.

Slijedi primjer iz sudske prakse:

Tuiteljici je radni odnos prestao nezakonitim postupanjem tuenog, koje se sastoji
u radnjama donoenja osporenih odluka o nezakonitom prestanku radnog odnosa. Kako
tuiteljica u spornom periodu nije radila na osnovu nezakonitih odluka tuenog, po
ocjeni ovoga suda, postoji krivica na strani tuenog u smislu odredbe lana 154. stav 1.
ZOO. zbog toga to tuiteljica u tom periodu nije radila, usljed ega je pretrpjela tetu,
jer nije primala platu (obina teta), niti ostalu pomo koju su primali drugi radnici,
koju bi primila i tuiteljica u normalnom toku dogaaja (izmakla korist), da je u
spornom periodu radila, pa je primjenom prednje navedene odredbe, kao i odredbe
lana 155. i lana 189 stav 2. ZOO. usvojen zahtjev tuiteljice za ponitenje osporenih
odluka tuenog, kao i zahtjev za naknadu predmetne tete. (Iz presude Osnovnog suda
u Banja Luci broj RS-59/96 od 9.12.1998. godine).

4.2 teta uzrokovana radniku na drugi nain

Za tetu prouzrokovanu radniku od strane poslodavca na drugi nain, poslodavac
odgovara takoe, prema naelu o prezumiranoj krivici iz lana 154. stav1. Zakona o
obligacionim odnosima.
O ovom obliku tete, uzrokovane na drugi nain , moe biti rije npr. ako
poslodavac ne postupi po pravosnanoj odluci suda i radnika ne vrati na rad, u kom
sluaju mu uzrokuje tetu (u vidu izgubljene zarade i drugih vidova primanja po osnovu
rada) proputanjem radnje izvrenja odluke suda o vraanju radnika na rad .
NAKNADA TETE 50

5 ODGOVORNOST RADNIKA KOJI NA RADU ILI U VEZI SA RADOM

PRIINI TETU POSLODAVCU I TREEM LICU

Za odgovornost radnika koji na radu ili u vezi sa radom priini tetu poslodavcu,
pored optih pretpostavki odtetne odgovornosti potrebno je i ispunjenje posebne
pretpostavke, koja se sastoji u pretpostavljenoj - prezumiranoj krivici (lan 154. stav 1. i
lan 158. Zakona o obligacionim odnosima). Prema pravnom stanovite sudske prakse
po ovom pitanju, pretpostavlja se najblai stepen krivice (obina nepanja), dok se svaki
vii stepen krivice, to znai i krivica koju poznaje odredba lana 170 navedenog
zakona, mora dokazati (vidi tekst u taki 3.1.)
Pravni stav u pogledu odgovornosti radnika po virm stepenu prezumirane krivice,
koji se ne pretpostavlja, ve se mora dokazati izraen je u slijedeoj sudskoj odluci, a
zasnovan je na injeninom stanju opisanom u taki 4.1. ovog podmodula:
Prema odredbi lana 170. ZOO. za tetu koju radnik na radu ili u vezi sa radom
prouzrokuje treem licu, odgovara preduzee u kome je on radio u trenutku
prouzrokovanja tete. Preduzee se moe osloboditi ove odgovornosti ako dokae da je
zaposleni u trenutku prouzrokovanja tete postupao onako kako je trebao da postupa.
Ako za tetu odgovara preduzee, oteeni moe traiti naknadu tete i od samog
radnika, ako je on tu tetu prouzrokovao namjerno. Odgovornost preduzea prema
treem licu je primarna u odnosu na odgovornost radnika, a odgovornost radnika nije
solidarna sa odgovornou preduzea, ve je ona supsidijarne prirode, tako da
oteeni, shodno stavu 2. lana 170. ZOO. mogu naknadu tete ostvariti neposredno od
radnika, samo u sluaju, da je tetu prouzrokovao namjerno. Ovim odredbama se ne
dira u pravila o odgovornosti za tetu koja potie od opasne stvari ili opasne
djelatnosti. S obzirom da je treetueni (koji je radnik drugotuenog preduzea), tetu
priinio iz nehata, a ne namjerno, pazei po slubenoj dunosti na pravilnu primjenu
materijalnog prava, uvaavanjem albenih razloga treetuenog, prvostepena presuda
je preinaena tako, to je zahtjev tuitelja u odnosu na ovog tuenog odbijen. (Iz
neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G- 28/00 od 24.1.2001.
godine).
Radnik koji na radu ili u vezi sa radom, namjerno ili iz krajnje nepanje priini
materijalnu tetu poslodavcu, duan je da tu tetu naknadi (lan 93 Zakona o radu).
Ako je vie radnika prouzrokovalo tetu krivinim djelom, za tetu odgovaraju
solidarno.
Za tetu koju radnikna radu ili u vezi sa radom priini treem licu, radnik i
poslodavac odgovaraju solidarno, s tim da poslodavac ima pravo na regres isplaenog
iznosa (lan 95 Zakona o radu).
NAKNADA TETE 51

6 ODGOVORNOST ZBOG NEISPUNJENJA OBAVEZE IZ UGOVORA ILI

ZAKANJENJA S ISPUNJENJEM

Odgovornost zbog neispunjenja iz ugovora ili zakanjenja s ispunjenjem,

proizlazi iz slijedeeg injeninog stanja:
Tuilac zahtijeva naknadu tete uzrokovane usljed povrede ugovora, pri emu
istie da je sa tuenim zakljuio tri ugovora o zajednikoj proizvodnji mlijeka i steonih
junica kojim tuilac tuenom ustupa na koritenje 16 priplodnih junica plemenite
pasmine, starosti vie od 6 mjeseci, da nije sporno meu strankama da je tueni po
navedenim ugovorima preuzeo priplodne junice, da su istim ugovorom regulisali da su
predmetne junice vlasnitvo tuioca i da je tueni u obavezi po ovom ugovoru da
najkasnije u roku od 5 godina od preuzimanja sukcesivno vratiisti broj priplodnih
junica steonosti vie od 6 mjesecida su ovim ugovorom regulisali da ukoliko se umanji
priplodna vrijednost junica ili doe do uginua da je proizvoa (tueni) duan
naknaditi tetu u visini trine vrijednosti grla na dan plaanja tete, da je ugovoreno
da je tueni duan vratiti priplodana grla ako se ne pridrava uputstava tuioca, pa
kako, prema navodima tuioca, tueni kao ugovorna strana nije izvrio svoju ugovornu
obavezu, tuilac trai naknadu tete u iznosu oznaenom u tubi.
Tueni je u postupku istakao prigovor da je zbog promijenjenih okolnosti, nedostatka
stone hrane, adekvatnog veterinarskog lijeenja i uginua preuzetih priplodnih steonih
junica, nije u mogunosti da ispuni ugovor.
Pretpostavke ugovorne odgovornosti su specifine i svojstvene su odgovornosti za
tetu prouzrokovanu povodom ugovora, za tetu koja je uzrokovana povredom dunosti
ispunjenja svake postojea obaveze, bez obzira na izvor obaveze (ugovor, jednostrana
izjava i sl.). One ne proizlaze iz optih odredbi Zakona o obligacionom odnosima o
naknadi tete, ve iz sadraja odredbe lana 17. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima, kojom je propisana dunost strana u obligacionom odnosu da izvre svoju
obavezu i odgovornost za njeno neispunjenje, kao i odredbe lana 262. stav 2. istog
zakona, kojom je propisano opte pravilo da kad dunik ne ispuni obavezu ili zakasni
s njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati naknadu tete koju je usljed toga
pretrpio. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlaze slijedee pretpostavke ugovorne
odgovornosti za tetu:
- neispunjenje obaveze od strane dunika (bilo potpuno, bilo djelimino
neispunjenje),
- da je povjerilac time stvarno pretrpio tetu,
- uzrona veza izmeu tete i neispunjenja obaveze iz ugovora ,
- da ne postoje zakonom propisane okolnosti za oslobaanje (potpuno ili djelimino)
dunika o odgovornosti .
Primjer iz sudske prakse za navedeni vid odgovornosti zasnovan na prednje
navedenom injeninom stanju:
U konkretnom sluaju ispunjeni su uslovi za raskid ugovora i naknadu tete tuiocu
u smislu lana 7stav 2 i 3 Zakljuenog ugovora kojim je ugovoreno da, za priplodna
grla kod kojih se krivicom udruenog zemljoradnika iz bilo kog razloga umanji
NAKNADA TETE 52

priplodna vrijednost, ili doe do uginua, udrueni zemljoradnik e da naknadi tetu u

visini trne vrijednosti grla, koja se utvruje na osnovu trne vrijednosti tovnog juneta
I-a klase teine 400 kg.uveane za 30% na dan plaanja tete i u vezi stim lana 124
ZOO. jer tueni nije izvrio svoju ugovornu obavezu iz lana 7 stav 1 ugovora da je
duan organizatoru proizvodnje (ovdje tuitelju) vratiti grla koja je primio. (Iz presude
Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-68/98 od 26.5.1999. godine)

7 ODGOVORNOST U SLUAJU UDESA MOTORNIM VOZILOM U

POKRETU

Odgovornost u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, propisana je

odredbom lana 178. Zakona o obligacionim odnosima. Istom zakonskom odredbom
propisana su pravila prema kojim se utvruje odgovornost za tetu koju nanesu jedan
drugome uesnici saobraajne nezgode, kao i pravila o odgovornosti uesnika u
saobraajnoj nezgodi, za tetu koju oni nanesu treim licima.
Iz sadraja navedene zakonske odredbe proizlazi da se odgovornost u sluaju udesa
izazvanog motornim vozilom u pokretu utvruje prema: pravilima subjektivne
odgovornosti, pravilima objektivne odgovornosti i pravilima solidarne odgovornosti.
Slijedi kratak osvrt na pretpostavke odtetne odgovornosti, prema naprijed navedenim
pravilima odgovornosti:

7.1 Odgovornost prema pravilima subjektivne odgovornosti

Pretpostavku odgovornosti u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u
pokretu po osnovu krivice, korisnik ovog podmodula, prepoznat e na primjeru nie
navedenog injeninog stanja:
Tuilac zahtijeva naknadu tete iz osnova oteenja putnikog vozila u
saobraajnoj nezgodi koju je, prema navodima tube, skrivio tueni, upravljajui svojim
putnikim vozilom, koja se dogodila na magistralnom putu D.-P. U mjestu L. na
raskrsnici magistralnog i regionalnog puta L.-K.i ulice B.T. na nain to je
upravljajui putnikim vozilom poblie oznaenim u injeninim navodima tube
navedenim vozilom vrio ukljuivanje sa regionalnog puta iz pravca K. na magistralni
put, a da pri tom nije propustio vozilo tuitelja koje se kretalo magistralnim putem, koji
je saobraajnim znakom oznaen kao put sa pravom prvenstva prolaza, kojom prilikom
je dolo do kontakta prednje strane vozila tuenog i bone lijeve strane vozila tuitelja,
a istie takoe, da je tueni upravljao vozilom pod uticajem alkohola (vie od 0,5
promila), te da je u kontaktu vozila do kojeg je dolo na opisani nain, dolo do
oteenja vozila tuioca.
Tueni osporavanje tubenog zahtjeva temelji na tvrdnji da je predmetno vozilo
tuioca oteeno padom do kojeg je prema navodima tuenog dolo prilikom lepanja
predmetnog vozila i da je tako dodatno oteeno navedeno vozilo, te istaknutim
ptigovorom podijeljene odgovornosti.
NAKNADA TETE 53

Iz navedenog injeninog stanja proizlazi, da se tueni pokuava braniti od

odgovornosti za punu naknadu, prigovorom doprinosa predmetnoj saobraajnoj nezgodi
vozaa koji je upravljao vozilom tuioca. Ovaj prigovor ja prigovor materijalno pravnog
karaktera, koji je od pravnog znaaja za pravilnu primjenu materijalnog prava. Pitanje
podijeljene odgovornosti (koje se na ovom mjestu spominje samo u svjetlu predmetnog
injeninog stanja, a o emu e u daljem tekstu modula, biti rijei), je posljedica
ponaanja oteenog koji je pridonio nastanku ili poveanju tete, umjesto da oteenom
pripada pravo na potpunu naknadu tete. Za pravilan odgovor na istaknuti prigovor,
prosuuje se ponaanje oteenika, odnosno da li je njegovo postupanje (u vidu injenja
ili neinjenja), u uzronoj vezi sa tetnom posljedicom, ili je uzronost tete iskljuivo
posljedica ponaanja oteenog
U smislu lana 178. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, u sluaju udesa
izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prourokovan iskljuivom krivicom
jednog imaoca motornog vozila, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu
krivice, a u smislu stava 2. istog lana, ako postoji obostrana krivica, svaki imalac
odgovara za ukupnu tetu, srazmjerno stepenu svoje krivice.
Prema tome, pravila o subjektivnoj odgovornosti iz stava 1. lana 178. Zakona o
obligacionom odnosima (pravila o odgovornosti po osnovu krivice), kao pretpostavka
odtetne odgovornosti, primjenjuju se u sluaju nezgode motornim vozilom u pokretu,
izazvane iskljuivo krivicom jednog imaoca motornog vozila. Ukoliko je jedan imalac
vozila (kao uesnik u udesu) iskljuivo kriv, on nadoknauje cjelokupnu tetu i tu dolazi
do izraaja ovaj princip subjektivne odgovornosti.
Primjeri iz sudske prakse za navedeni oblik odgovornosti, zasnovan na naprijed
navedenom injeninom stanju:
Kada se imaju u vidu kriteriji prema kojim se prosuuje doprinos oteenika,
kao i ponaanje oba uesnika u predmetnoj saobraajnoj nezgodi, pri emu se voza
koji je upravljao putnikim vozilom tuitelja pridravao propisa o bezbijednosti
saobraaja na putevima, ukljuio se na raskrsnicu jer je za to imao pravo prvenstva,
dok je ukljuenju tuenog na raskrsnicu prethodilo ne potovanje znaka STOP, a
pored navedenog tueni je kritinog momenta upravljao motornim vozilom pod uticajem
alkohola (vie od 0,5 promila), tako da je uzrok nezgode, a time i tete izvan
ponaanja vozaa koji je upravljao putnikim vozilom tuitelja, ve je uzronost
iskljuivo posljedica ponaanja tuenog. Stoga je pogreno pravno shvatanje
prvostepenog suda da, s obzirom na rizik svakog vozaa koji prilazi raskrsnici, da taj
rizik, u konkretnom sluaju predstavlja doprinos lica koje je upravljalo putnikim
vozilom tuitelja, nastanku tete. Doprinos uesnika nezgodi mora biti posljedica
ponaanja tog uesnika, a ne posljedica rizika koji nosi samo ukljuenje putnikim
vozilom na kolovoz,s time i na raskrsnicu. Slijedom izloenog, stoji odgovornost tuenog
za naknadu predmetne tete prema odredbama lana 154. stav1. i lana 178. stav 1.
ZOO.(Iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G-1613/02 od
27.09.2004. godine).
Prema stavu 2 . istog lana, ako je krivica uesnika u udesu obostrana, svaki
imalac odgovara za ukupnu tetu koju su oni pretrpjeli, srazmjerno stepenu svoje
krivice.
Primjer iz sudske prakse o ispunjenju pretpostavki za ovaj oblik odgovornosti:
NAKNADA TETE 54

Imaocu motornog vozila iji je voza pravosnanom presudom krivinog suda

oglaen krivim za radnju, odnosno proputanje koje je u uzronoj vezi sa sudarom
motornih vozila, ne moe se dosuditi puna naknada tete lan 178. stav 1. i 2. Zakona
o obligacionom odnosima i lan 12. stav 3. Zakona o parninom postupku (Odluka
Vrhovnog suda ranije Bosne i Hercegovine , P-584/90 od 13.6.1991.
godine,objavljena u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 3/91, sentenca broj
59.)
Iz ovo pravnog obrazloenja proizlazi da je parnini sud ovlaten da utvruje i
krivicu drugih uesnika u konkretnoj saobraajnoj nezgodi, ali da ne moe kod
postojanja pravosnane krivine presude, kojom je voza tuioevog vozila oglaen
krivim za radnju odnosno proputanje koje u neposrednoj uzronoj vezi sa tetnom
posljedicom, zakljuiti da nije ni djelimino kriv za nezgodu, te dosuditi tuiocu punu
naknadu tete. Ukoliko parnini sud ne bi uzeo, kod naprijed navedenog stanja stvari,
kao dokazana obiljeja koja ine bie krivinog djela, zbog koga je voza tuioevog
vozila oglaen krivim, koje radnje su u uzrono posljedinoj vezi sa predmetnom
tetom, postupao bi suprotno odredbi lana 12. stav 3. Zakona o parnonom postupku,
saglasno kojoj zakonskoj odredbi je parnini sud vezan, u pogledu postojanja krivinog
djela i krivine odgovornosti, za pravosnanu presudu krivinog suda, kojom se
optueni oglaava krivim.
Slijedi injenino stanje za primjer ispunjenja pretpostavki odgovornosti u sluaju
postojanju obostane krivice uesnika u nezgodi:
Predmet spora je zahtjev kojim tuioci trae naknadu materijalne i nematerijalne
tete iz osnova nezgode, kao uzroka tete, u kojoj su uestvovali putniko vozilo N.LJ. za
koje nije zakljuen ugovor o osiguranju i prednik tuioca P.L. koji je smrtno stradao od
posljedica povrda zadobijenih u ovom tetnom dogaaju. Tuioci tvrde, da je iskljuivi
krivac za predmetnu nezgodu osiguranik tuene koji je kritinog momenta, prema
navodima tuioca, vozio nepropisnom brzinom i neprilagoenom brzinom uslovima
puta i saobraajnoj situaciji i da je vozio u alkoholiziranom stanju.
Tuena, kao osiguravajua organizacija, spori osnov potraivanja, istiui da tuioci
nisu niim dokazali da je vozilo kojim je kritinog dana upravljao N.LJ. bilo
neosigurano, te da zapisnik o uviaju, kojim je konstatovano da je imenovani upravljao
neosiguranim vozilom, ne predstavlja pouzdan dokaz o tome.
Pravno obrazloenje, zasnovano na prednje opisanom injeninom stanju:
Propusti oba uesnika u saobraajnoj nezgodi u uzronoj su vezi sa njenim
nastankom, a njihova suodgovornost zavisi od stepena doprinosa svakog od njih
nastanku nezgode.Propusti vozaa neosiguranog vozila (pod pojmom imaoca motornog
vozila, ako zahtjev za naknadu tete potie iz osnova osiguranja od autoodgovornosti,
podrazumijeva se i osigurava- tuena) su: brzinu vozila nije prilagodio uslovima none
vonje, vremenskim prilikama (kii i magli) uslovima puta, koristio je oborena svjetla,
njegove psihomotorne sposobnosti bile su smanjene zbog alkoholisanosti od 1,0
promila. U takvoj saobraajnoj situaciji, vjetak nalazi da je prilagoena svaka brzina
manja od 43 km/h, a osiguranik tuene se u trenutku nezgode kretao brzinom od
najmanje 70 km/h tj. veom od propisane brzine od 60km/h,pa je brzina vozila bila
neprilagoena i nepropisna. Propusti prednika tuitelja ( u kritinom momentu kretao
se kolovozom na biciklu) su: alkoholisano stanje od 3,22 promila alkohola i nepropisno
kretanje-skoro sredinom kolovoza. Imajui u vidu propuste oba uesnika u nezgodi, te
NAKNADA TETE 55

da je voza upravljao vozilom kao opasnom stvari, prvostepeni sud je pravilno

primijenio odredbu lana 177. stav 3. i lana 192 ZOO. kada je ocijenio da je doprinos
vozaa neosiguranog vozila 70% a doprinio pravnog prednika tuitelja 30%.u
nastanku tetnog dogaaja. (Iz presude Okrunog suda u Banja Luci broj G- 1297/01
od 17.8.2001. godine) .
Naprijed navedena dva stava ovog lana (kao to je to sluaj i sa stavom 3. iste
zakonske odredbe), ureuju odgovornost za tetu nastalu imaocima motornih vozila,
koji su istovremeno i uesnici udesa.

7.2 Odgovornost prema pravilima objektivne i solidarne odgovornosti

Ovaj osnov odgovornosti slijedi iz primjera nie navedenog injeninog stanja:
Tuioci zahtijevaju naknadu materijalne i nematerijalne tete prouzrokovane
smru njima bliskog lica (kerke i sestre), koja je smrtno stradala na nain da je
drugotueni, upravljajui putnikim vozilom prilikom polukrunog okretanja na
kolovozu udario u saobraajni znak koji se nalazoi na trotoaru i koji je prilikom pada
udario u V.G. i nanio joj smrtonosne povrede. Osnov potraivanja u odnosu na
prvotuenog je ugovor o osiguranju od autoodgovornosti, a u odnosu na drugotuenog,
prema naelu uzronosti ili objektivne odgovornosti.
Prvotueni istie prigovor pokria tete sumom osiguranja na koju se mora
ugovoriti osiguranje auto odgovornosti za tetu priinjenu treim licima.
Drugotueni u toku prvostepenog postupka ne spori osnov, spori visinu
potraivanja, dok u albi istie, da je uzrok predmetnog tetnog dogaaja izvan
postupanja ovog turnog, da je uzrok tete stanje stuba, za to ovaj tueni ne snosi
odgovornost.
Pravila o objektivnoj i solidarnoj odgovornosti propisana su u stavu 4. lana
178. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisana odgovornost za tetu
prouzrokovanu treim licima . Saglasno toj odredbi, imaoci motornih vozila odgovaraju
treim licima, za tetu iz osnova udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu po
principu objektivne odgovornosti (lan 154 stav 3. Zakona o obligacionom odnosima) i
prema pravilima solidarne odgovornosti (lan 178. stav 4. istog zakona).
Pravno obrazloenje naprije davedenog injeninog stanja, sa aspekta objektivne
i solidarne odgovornosti:
Pravilan je zakljuak prvostepenog suda o tome da su propusti drugotuenog u
uzrono posljedinoj vezi sa nastankom predmetnog tetnog dogaaja, kao i pravni stav
istoga suda u pogledu suodgovornosti prvotuenog, kao osiguravaa vozila (do visine
osigurane sume) drugotuenog kojim je drugotueni prouzrokovao tetu.Kada se
navedene zakonske odredbe o objektivnoj odgovornosti imaju u vidu, kao i opisani
nain na koji je dolo do tetnog dogaaja (drugotueni je upravljajui putnikim
vozilom, prilikom preduzimanja radnje polukrunog okretanja na kolovozu, udario u
saobraajni znak koji se nalazio na trotoaru, koji je prilikom pada udario u V. G.i nanio
joj smrtonosne povrede), u konkretnom sluaju ne postoji ni jedna okolnost za
smanjenje odgovornosti ovog tuenog, niti za njegovo oslobaanje od odgovornosti.
Drugotueni je, sobzirom da je upravljao motornim vozilom, kao opasnom stvari,
morao preduzeti radnje pri upravljanju vozilom s osobitom panjom i radnju
NAKNADA TETE 56

polukrunog okretanja na dijelu kolovoza preduzeti nakon obezbjeenja nepohodnog

bezbjednog prenika za preduzimanje te radnje na kolovozu, te u sluaju da je postupio
s posebnom panjom ne bi skraivao put polukrunog okretanja, to je dovelo do tetne
posljedice. Stoga se ne mogu prihvatiti razlozi drugotuenog da je uzrok tetnog
dogaaja stanje stuba, pa je pravilan zakljuak prvostepenog suda da su propusti
drugotuenog u uzrono posljedinoj vezi sa nastankom tetnog dogaaj i da je ovaj
tueni odgovoran za predmetnu tetu na osnovu lana 154. stav 2. lana 173 i 178 stav
4. ZOO. (iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G-2003/02 od
11.10.2004. godine).

7.3 Odgovornost zajednice osiguranja

Kod ovog vida odgovornosti za tetu iz osnova ugovora o osiguranju, moe se rei da
se radi o odgovornosti za drugoga.
Pretpostavke za ostvarivanje prava oteenog prema osiguravau su:
- da postoji graanska odgovornost osiguranika,
- obaveza osiguravaa je ograniena iznosom na koji se on obavezao prema
osiguraniku.
Odgovornost osiguravaa izvedena je iz odgovornosti vlasnika motornog vozila,
kao osiguranika za tetu koja je nastala treim licima upotrebom osiguranog vozila i
uslovljena je odgovornou samog osiguranika.
Korisnik osiguranja moe biti osiguranik, a moe biti i tree lice kojem je
nanesena teta upotrebom osiguranog vozila. Za ovaj oblik odgovornosti potrebno je
ispunjenje odreenih, zakonom propisanih uslova, o emu e biti rijei u okviru
podmodula o osnovima odgovornosti.
Odgovornost osiguravaa za tetu prouzrokovanu upotrebom
neregistrovanog vozila, izvire iz samog zakona. Pretpostavka za ovaj oblik odgovornosti
je:
- deliktna odgovornost vozaa, imaoca vozila koje nije osigurano
- da je udes skrivilo ba to lice koje je upravljalo neregistrovanim vozilom.

8 ODGOVORNOST PROIZVOAA STVARI SA NEDOSTATKOM

Za tetu koja bi nastala od stvari (pri emu je irelevantno da li je proizvoa

za nedostatak znao ili nije), odgovoran je proizvoa prema principu objektivne
odgovornosti.
O pretpostavkama za odtetnu odgovornost u posebnim sluajevima, bit e govora u
okviru tih posebnih sluajeva odgovornosti.
Iz naprijed navedenog proizlazi, da pitanje pretpostavki odgovornosti za tetu
predstavlja vrlo sloeno pitanje i da otuda zasluuje mjesto u ovom podmodulu. Ideja je
bila, da se pretpostavke za odtetnu odgovornost (za najee-u sudskoj praksi
NAKNADA TETE 57

pojavljivane oblike odgovornosti), posebno obrade, kako bi se ukazalo na sloenost

ovog pitanja i kako bi se uoile razliitosti pretpostavki odtetne odgovornosti kod
razliitih oblika ove odgovornosti, sve u cilju poimanja i lakeg prepoznavanja
pretpostavki (kako optih, tako i posebnih) za odtetnu odgovornost u predmetnom
tetnom dogaaju. Iz izloenog je vidljivo, da su mogue situcije, da i u sluaju
naizgled nespornih injenica bude sporna odtetna odgovornost i da i u sluaju
nepobitne injenice u pogledu nastanka tete, pitanje odtetne odgovornosti zavisi od
ispunjenja, zakonom predvienih pretpostavki odtetne odgovornosti, to sud
procjenjuje i utvruje u svakom konkretnom sluaju.

9 PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA STETU-TEST PITANJA

UVOD
U ovom dijelu podmodula nazvanog predpostavke odgovornosti za tetu sadran
je spisak pitanja koja se definiu na osnovu odredjenog, konkretnog injeninog stanja
(ivotnog dogadjaja), ili na osnovu hipotetetikog sluaja, na osnovu kojih se
korisnicima modula (oni koji su sa manje sudijskog iskustva) mogu testirati vezano za
neke od glavnih tema ili kljunih rijei, koji pojam je pravno izjednaen sa pravnim
institutima sadranim u kljunim rijeima. Sudije sa iskustvom ova pitanja mogu
podsticati na dublju pravnu analizu i kreiranje jednog odredjenog sluaja posmatranjem
istog sa razliitih aspekata i rjeavanje tih sluajeva, takodje sa tih posmatranih
aspekata. Sluajevi i pitanja su, naravno brojna, pa se na ovom mjestu neki od ivotnih
dogadjaja ili hipotetikih sluajeva, navode samo, primjera radi.

KRATAK OPIS INJENINOG STANJA

Tuitelj je inae organizovan kao zajednica udruenja sportskih ribolovaca, a

tueni je poljoprivredno preduzee ije su farme u neposrednoj blizini rijeke i jezera.
Tuitelj zahtjeva naknadu tete zbog pomora ribe u rijeci i u jezeru, za osnov
potraivanja navodi, da je do uginua ribe dolo na nain, da su oborinske vode (usljed
proloma oblaka) poplavile nezatiene bazene tuenog i izbacile otpadne materije sa
farme tuenog, koje su se, kako tuitelj tvrdi, isuenim koritom potoka, ulile u rijeku i
koje su, prema istim navodima, prouzrokovale uginue ribe.
Tueni spori potraivanje tuitelja pri emu istie, da je uzrok uginua ribe,
izvan postupanja tuenog i da je via sila uzrok izlivanja vode u isueno korito, te da je
u krajnjem sluaju za eventualnu tetu odgovorna optina koja nije uklonila izvor
opasnosti.
Iz ovog injeninog stanja moe se postaviti niz pitanja kao to su: pitanja
odredjivanja subjekata spornog pravnog odnosa, definicija tetne radnje, koja se, kao to
je naprijed reeno definie u vidu postupanja, jer tetna radnja ne mora biti u vidu
injenja (aktivna) ve moe biti i u vidu neinjenja (pasivna ), kom pojmu vie
NAKNADA TETE 58

odgovara definicija postupanje. I najzad, spornim se postavlja pitanje uzroka uginua

ribe.
Ovaj konkretni sluaj treba cijeniti u svjetlu odredbe l.154 st. 1 Zakona o
obligacionim odnosima kada je rije o subjektima predmetnog spornog pravnog odnosa,
saglasno kojoj odredbi onaj, ko drugome prouzrokuje tetu, duan je nadoknaditi,
ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice.
to se tie pitanja uzroka uginua ribe, kao tetne radnje, postavlja se pitanje: da
li je uzrok u neobezbjedjenosti bazena tuenog ija je farma u blizini isunog korita i u
slijevanju otpadnih materija sa farme tuenog, u rijeku i jezero, ili je uzrok neki drugi,
izvan postupanja tuenog (npr. izlijevanje otpadnih i tetnih materija nekog od
preduzea koje isputa otpadne materije u rijeku odnosno jezero, dok u sluaju
odgovronosti za neotklanjanje izvora opasnosti, zahtjev moe biti usmjeren u odnosu na
onaj subjekt od koga (potie izvor opasnosti) npr. neko preduzee koje isputa otpadne
materije u rijeku odnosno jezero.
Na osnovu prednje navedenog, pitanje za korisnika podmodula, glasi:
Da li je tueno poljoprivredno preduzee subjekt u spornom pravnom odnosu,
kod injenice da je uzrok uginua ribe mogao biti, kako otpadni materijal iz
bazena tuenog, tako i otpadni materijal fabrike koja otpadni materijal isputa u
istu rijeku, a da tuitelj, osim to samo tvrdi da je uginue ribe uzrokovano
otpadnim materijalom tuenog, u prilog tvrdnje ne nudi dokaze.
a) Tueni je odgovoran po principu objektivne odgovornosti, pa je otuda
subjekt u spornom pravnom odnosu, iji je ovlatenik tuitelj.
b) Tueni nije u materijalno pravnom odnosu iz osnova predmetnog tetnog
dogadjaja, jer tuitelj to niim nije dokazao.
c) Tueni je solidarno odgovoran sa optinom T. koja je morala narediti
otklanjanje izvora opasnosti (tuenom narediti da zatiti bazene otpadnih materija).

KRATAK OPIS HIPOTETIKOG SLUAJA

Tuitelji su roditelji mldb. A. a tuena je bila u prijateljskim odnosima sa tuiteljima.

Kritinog dana, dola je u kuu tuitelja u prijateljsku posjetu i u jednom momentu je
iskoristila odsustvo tuitelja iz prostorije u kojoj su do tada svi zajedno boravili i u kojoj
se u kolijevci nalazilo mldb. dijete tuitelja i tom prilikom je pokuala jastukom uguiti
mldb. dijete stavljanjem jastuka na lice i disajne organe djeteta, u emu su je tuitelji
sprijeili. Tuitelji zahtjevaju naknadu nematerijalne tete zbog duevnih bolova
pretrpljenih zbog naruito tekog invaliditeta njihovog djeteta, koji invaliditet se ogleda
(prema navodima tuitelja) u oteenjima vitalnih dijelova tijela mldb.djeteta.
Tuena je bila u stresnom psihikom stanju zbog privremenog liavanja slobode
njengo sina zbog umjeanosti u rasturanje droge, a inae je bila u neuravnoteenom
psihikom stanju, tako da je i prije toga u vie navrata boravila na bolnikom lijeenju
na odgovarajuoj psihikoj klinici.
NAKNADA TETE 59

Kod ovakvog stanja u navedenom hipotetikom sluaju, spornim se ukazuje

prvenstveno pitanje koja su svojstva neophodna kod ove vrste odtetne odgovornosti.
U okviru odjeljka o subjektima obligaciono-pravnog odnosa bilo je govora o tome, da
su kod ove vrste odtetne odgovornosti, na strani tetnika neophodna neka svojstva kao
npr. deliktna sposobnost, kakvu sposobnost moe imati samo lice koje je sposobno za
rasudjivanje. Stoga ovu sposobnost treba cijeniti prema odredbi l. 164 Zakona o
obligacionim odnosima. Ako se na osnovu ponudjenog injeninog stanja ne moe
pouzdano utvrditi posjedovanje ove sposobnosti oteenika, o emu je sud duan da
vodi rauna po slubenoj dunosti u toku cijelog postupka sa aspekta pravila procesnog
prava, sud e otkloniti nedostatak u pogledu uea u sporu takve stranke (kojoj se u
sluaju duevnog oboljenja moe postaviti u nadlenom postupku staralac). Medjutim,
sa aspekta materijalnog prava, u sluaju postojanja takvih smetnji, nedostatka deliktne
sposobnosti, postavlja se pitanje da li tuitelji mogu s osnovom zahtjevati naknadu od
oteenika koji ne posjeduje deliktnu sposobnost. Prema izloenom,
Pitanje glasi: Koja su svojstva na strani oteenika potrebna za odtetnu
odgovronost i imali oteenik iz perdnje navedenog hipotetikog sluaja, takva
svojstva za odtetnu odgovornost, s aspekta materijalnog prava, te da li su takva
svojstva neophodna na strani oteenog, takodje s aspekta materijalnog prava ?
a)Potrebno je da oteenik ima deliktnu sposobnost, to kod oteenog nije
sluaj. Ako se na nesumnjiv nain moe utvrditi da je oteenik lien poslovne
sposobnosti, o odtetnoj odgovornosti ovakvog lica prosudjuje se prema pravilima
materijalnog prava koja propisuju odgovornost za drugog (l.164 ZOO), a ukoliko se ta
injenica (liavanje poslovne sposobnosti) ne moe utvrditi bez pomoi vjetaka,
potrebno je u zakonom propisanom postupku utvrditi sposobnost tog lica za
rasudjivanje, to predstavlja prethodno pitanje za odluku o zahtjevu za utvrdjivanje
njegove odtetne odgovornosti.
c) Za odtetnu odgovornost oteenika, potrebno je da se dokae da je oteenik
poinio radnju koja je uzrok tetne posljedice.

KRATAK OPIS INJENNOG STANJA

Tuitelj je zadobio tjelesne povrede koje mu je nanio mldb. sin tuenog na nain
da je kritinog dana izmedju tada mldb. tuitelja i mldb. sina tuenog, inae uenika
O.. dolo do tue za vrijeme malog odmora. Iz osnova ovog tetnog dogadjaja trai da
se prvotuena kola i drugotueni (otac mldb. sina koji je nanio tjelesne povrede
tuitelju) obaveu da tuitelju solidarno naknade nematerijalnu tetu koja se
manifestovala u vidu duevnih i fizikih bolova i u vidu straha.
Tuena kola spora osnov potraivanja istiui, da je za predmetni tetni
dogadjaj odgovoran drugotueni, ija je obaveza roditeljskog staranja nad mldb.
djetetom.
Drugotueni spori potraivanje i tvrdi da je za ovaj dogadjaj odgovorna kola
kojoj je ovaj povjerio dijete na nadzor.
NAKNADA TETE 60

Kod ovakvog stanja stvari postavlja se pitanje uzroka predmetne tete. Ukoliko
je teta nastala usljed loeg vaspitanja, iskljuuje li se odgovornsot roditelja ije je dijete
u trenutku tetnog dogadjaja bilo povjereno koli na nadzor i po kom osnovu odgovara
kola. Odgovor na ovo pitanje treba traiti u odredbama l.167, 168 i 206 st. 4 Zakona o
obligacionim odnosima.
Pitanje glasi: Stoji li odgovornost kole i roditelja, ako stoji, kada su i po kojem
osnovu oni odgovorni ?
a) U konkretnom sluaju odgovornost za predmetnu tetu snosi kola kojoj je
dijete povjereno na nadzor.
b) Odgovoran je drugotueni, kao roditelj djeteta, zbog loeg vaspitanja djeteta
koje se ogleda u uestvovanju u tui za vrijeme malog odmora u koli u toku redovne
nastave.
c) Odgovornost kole i tuenog kao roditelja, bila bi solidarna, ukoliko sud
utvrdi da je izostao obavezan nadzor nastavnika kole za vrijeme redovne nastave u
toku malog odmora i ukoliko je tetni dogadjaj makar i posredno bio u uzronoj vezi sa
postupcima loeg vaspitanja mldb. djeteta od strane roditelja.

KRATAK OPIS HIPOTETIKOG SLUAJA

Ukoliko ovlateni radnik finansijske polciije, vrei kontrolu poslovanja

preduzea uoi nepravilnosti u poslvoanju preduzea i tom prilikom donese rjeenje o
utvrdjenim nezakonitostima koje je postalo konano, pa nakon to ocjeni da utvrdjene
nezakonitosti imaju obiljeja krivinog djela, podnese krivinu prijavu (na to
jeobavezan po samom zakonu) postupajui na zakonom propisani nain, radnik
finansijske policije nije postupio ni nepravilno ni nezakonito. Na osnovu podnesene
krivine prijave nadleno tuilatvo cijene postojanje osnove sumnje da li je poinjeno
krivino djelo, a stim u vezi i ispunjenje zakonom propisanih uslovaza krivino
godnjenje povodom nezakonitosti konstatovanih rjeenjem finansijske policije.
Ukoliko je tuiteljima (u parninom postupku) vodjenjem krivinog postupka
priinjena teta, onda je ta teta u uzronoj vezi sa podnoenjem optunice od strane
tuioca za pokretanje krivine odgovornosti (adekvatna uzrona veza) a ne sa
postupkom radnika finansijske polciije koji je u predmetnom sluaju postupio u skladu
sa zakonom.
Na osnovu navedenog hipotetikog sluaja slijedi pitanje ?
Koja se radnja moe definisati uzronom radnjom (adekvatna uzronost), za
tetu koja je vodjenjem krivinog postupka uzrokovana tuiteljima, koju tuitelji
iz tog osnova potrauju u parninom postupku ?
a) Radnja donoenje rjeenja od strane finansijske policije o utvrdjivanju
nepravilnosti i nezakonitosti u radu preduzea.
b) Radnja podnoenje krivine prijave od strane finansijske plicije protiv
odgovornih lica u preduzeu zbog nepravilnosti i nezakonitosti u radu koje imaju
obiljeja krivinog djela .
NAKNADA TETE 61

c) Radnja podizanje optunice za krivino gonjenje protiv odgovornog lica u

pravnom licu u kojem su utvrdjene nezakonitosti u radu.
Pitanje koje glasi: O kojem pravnom institutu je rije, ako se da naknadni
pristanak za priinjenu tetu, te da li se u tom sluaju radi o iskljuenju
odgovornosti za tetu.
a) Radi se o institutu dozvoljena samo pomo.
b) U tom sluaju je rije o oprotaju tete i o iskljuenju odgovornosti za tetu.
c) Rije je o oprotaju tete, a naknadni pristanak za priinjenu tetu, nije osnov
iskljuenja odgovornosti, ve se time oprata teta koja je ve nastala.

Odgovori (za prednje navedena test pitanja), nalaze na slijedeoj stranici ovog
podmodula.

ODGOVORI
NA POSTAVLJENA PITANJA

1.Na pitanje oznaeno pod takom 1. odgovor je sadran u taki 1.1. b)

2. Odgovor na pitanje pod takom 2. 1. a) je taan odgovor na postavljeno pitanje
pod takom 2. 1.
3. Odgovor na pitanje pod takom 3.1. sadrano je u taki 3.1. c)
4. Odgovor na pitanje pod takom 4. sadran je u taki 4.1. c)
5. Odgovor na pitanje pod takom 5. sadran je u taki 5. c)
NAKNADA TETE 62

ANEKSI

1. Lista materijala i komponenti

1.1.Sudska praksa
1. Presuda Optinskog suda u ivinicama broj ------- od 19.5.2005. godine,
2. Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1244/93 od 21.8.1997. godine,
3. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-106/00 od 3.4.2000. godine,
4. Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj G- 330/01 od 23.04.2001. godine,
5. Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Rev-273/02 od
29.6.2004.godine,
6. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-2210/01 od 25.06.2004.godine,
7. Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Rev-369/02 od 3.6.2003.
godine,
8. Presuda Vrhovnog suda Republikr Srpske Rev- 310/02 od 13.07.2004. godine,
9. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-187/2000 od 20.6.2000.
godine,
10.Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 442/02 od 17.8.2004. godine,
11.Presuda Opinskog suda u ivinicama broj -------- od 02.7.2004. godine,
12.Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1805/91 od 6.4.1994. godine,
13.Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-888/96 od 4.4.1996. godine,
14.Rjeenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-138/2000 od 7.7.2000.
godine,
15.Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj G- 835/99 od 29.8.2000. godine,
16.Rjeenje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj G-1031/78 od 7.12.1978.
godine,
17.Rjeenje Kantonalnog suda u Tuzli btoj G-1378/02 od 21.2.2003. godine,
18.Rjeenje Kantonalnog suda u Tuzli broj G-806/02 od 20.1.2003. godine,
19.Rjeenje Kantonalnog suda u Tuzli broj G-626/03 od 21.5.2004. godine,
20.Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj G-43/05 od 15.3.2005. godine,
21.Presuda Opinskog suda u Oraju broj P-695/04 od 18.4.2005. godine,
22.Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-4286/96 od 5.10.1998. godine,
23.Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj G-823/99 od 12.6.2000. godine,
24.Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-2362/2000 od 12.5.2002. godine,
25. Odluka Vrhovnog suda BiH broj rev- 742/87 od 27.10.1988.god. (bilten br.2/89),
25. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-2382/02 od 11.04.2003. godine,
NAKNADA TETE 63

26. Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-768/95 od 25.12.1996. godine,
27. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-174/2000 od 26.2.2001.
godine,
28. Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj RS-59/96 od 9.12.1998. godine,
29. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj-28/00 od 24.1.2001. godine,
30. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-68/98 od 26.5.1999. godine,
31. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-1613/02 od 27.9.2004. godine,
32. Odluka Vrhovnog suda ranije BiH b roj P-584/90 od 13.6.1991.godine(bilten br.
3/91),
33. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-1297/01 od 17.8.2001. godine,
34. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-2003/02 od 11.10.2004. godine,

1.2. Bilteni
1.Bilten sudske prakse Vrhovnog suda ranije Bosne i Hercegovine, broj 2/89,
Sarajevo,
2.Bilten sudske prakse Vrhovnog suda ranije Bosne i Hercegovine, broj 3/91,
Sarajevo

1.3. Komentari
1. Zakona o obligacionim odnosima, redaktora prof. dr. Borislav T. Blagojevi i
prof.dr.Vrleta Krulj, I knjiga II izdanje, 1983. godine, Savremena administracija,
Beograd,
2. Zakona o obligacionim odnosima, glavnog redaktora prof. dr. Slobodana Perovia
I knjiga, izdanje 1995. godine, Savremena administracija, Beograd.
3. Zakona o obligacionim odnosima, dr. Borislav Vizner, Zagreb, 1978. godine

1.4. Knjiga
1.Obligaciono pravo, Knjiga druga, prof. dr. Branko Morait, Banja Luka, 1999.
godine

1.5. lanci
1. Odgovornost za tetu, Zbornik radova , Saveza drutva pravnika ranije Republike
Hrvatske, Zagreb
NAKNADA TETE 64

2. Materijali i komponente

Jednako kao kod ispunjenja pretpostavki odgovornosti za tetu, ispunjenje odreenih

pretpostavki za ostvarivanje (povrijeenih) prava, poznaju i drugi zakoni. Tako npr. u
radnom sporu o zakonitosti odluke poslodavca, blagovremenost tube predstavlja
procesno-pravnu pretpostavku za ostvarivanje sudske zatite. Ova zakonska
pretpostavka, iako predviena materijalnim propisom, procesno-pravnog je karaktera,
pa se tuba, u sluaju neispunjenja ove pretpostavke, odbacuje kao neblagovremena.
Za razliku od spomenutog neispunjenja procesnih pretpostavki za sudsku zatitu u
radnom sporu, ispunjenje pretpostavki odgovornosti za tetu, imaju materijalno-pravni
karakter i tiu se osnovanosti samog potraivanja povjerioca.
Navedena paralela o pretpostavkama za utvrivanje odgovornosti u razliitim
sferama ivota, spomenuta je, radi pravilnog shvatanja pojma ispunjenja pretpostavki
odgovornosti za tetu.
Njegovo sutinsko znaenje je, da se u svakom konketnom sluaju, povodom
odreenog tetnog dogaaja, koji je nepobitno nastupio, za odgovornost onoga ko bi za
tetu trebao odgovarati, mora utvrditi da su ostvarene pretpostavke zbog ijeg postojanja
za odreenu tetu odgovara, ba to-odreeno, lice. Iz reenog se da naslutiti zakljuak,
da za tetu ne odgovara uvijek onaj, ko je tetu neposredno prouzrokovao, kakav je
sluaj kod odgovornosti za drugoga (odsjek 3. ZOO.) o emu e biti rijei u daljem
tekstu pod-modula.
Neke od pretpostavki postoje u skoro svim sluajevima odgovornosti za tetu, to ih
ini optim pretpostavkama odgovornosti za tetu.
NAKNADA TETE 65

PODMODUL II OSNOVI ODGOVORNOSTI ZA TETU

UVODNE NAPOMENE
Pravne norme zabranjuju nanoenje tete drugome. Opte pravilo u naem pravu je,
da - ko drugome prouzrokuje tetu, duan je nadoknaditi je, ukoliko ne dokae da je
teta nastala bez njegove krivice. Ova definicija moe glasiti i na slijedei nain: da
svako odgovara za tetu koju je drugome prouzrokovao svojom krivicom. U ovom
sluaju osnov odgovornosti je krivica. Odgovornost po osnovu krivice postoji, kada
pored optih pretpostavki odgovornosti za tetu, postoji i krivica tetnika kao posebna
pretpostavka odgovornosti za tetu.
Zakon o obligacionim odnosima sadri odredbe o odgovornosti za tetu bez obzira na
krivicu, po principu uzronosti (objektivna odgovornost). Predmet ovog podmodula,
kada je rije o objektivnoj odgovornosti, kao osnovu odgovornosti, bit e sluajevi
odgovornosti za tetu koja potie od opasne stvari ili opasne djelatnosti, kao u sudskoj
praksi, najei sluajevi objektivne odgovornosti, a ne i drugi sluajevi odgovornosti
bez obzira na krivicu koje poznaje odredba lana 154. stav 3. istog zakona.
Sluajevi u kojima jedno lice, pod Zakonom propisanim uslovima, odgovara za tetu
koju ono nije prouzrokovalo, ve je tetu prouzrokovalo drugo lice, pretpostavljaju
poseban osnov odgovornosti za tetu, Zakonom o obligacionim odnosima definisan kao
odgovornost za drugoga.
I najzad, jedno od osnovnih prava privrednog prava, prema kojem je, dunik koji ne
ispuni svoju obavezu, ili je neuredno ispuni, duan da povjeriocu naknadi tetu koja mu
je time nanesena, izdefinisalo je poseban osnov odgovornosti ugovorna odgovornost.
Prema tome, u okviru obligaciono pravnog odnosa graanskopravne odgovornosti za
tetu razlikuje se vie vrsta odgovornosti, koje e se u okviru ovog modula razvrstati na:
subjektivnu i objektivnu odgovornost, vlastitu odgovornost i odgovornost za drugoga,
vanugovornu (deliknu) i ugovornu odgovornost, te posebne sluajeve odgovornosti, o
kojim osnovima odgovornosti e biti rijei u okviru ovog posmodula.

OPIS PODMODULA

Kategorije U ovom podmodulu obrauje se Zakon o obligacionim

odnosima, u dijelu sadranom u Odjeljku 2. Odsjeku 1,2,3,4,5 i
6 u kojem su propisani osnovi odgovornosti spomenuti u uvodu
ovog posmodula, kao vana i kljuna pitanja za utvrivanje
odtetne odgovornosti tetnika.
Tematske kljune rijei koje e se obraivati u ovom
podmodulu su: subjektivna (po osnovu krivice) ili deliktna
odgovornost: namjera (direktna i eventualna) i nepanja (krajnja
i obina), objektivna (po osnovu uzronosti), ili kvazi-deliktna
odgovornost, odgovornost za drugoga (kao a contrario vlastitoj
NAKNADA TETE 66

odgovornosti) odgovornost proizvoaa stvari sa nedostatkom i

posebni vidovi odgovornosti: ugovorna odgovornost (a
contrario vanugovornoj-deliktnoj odgovornosti).
Trajanje Za zavretak ovog podmodula na seminaru, potrebno je est
asova.
Oblik u kojem e se, u okviru vremena predvienog za trajanje
Oblik
seminara ovaj podmodul predstaviti je: seminar, radionice na
kojima e se u okviru edukacione jedinice vriti teoretska
razmatranja kljunih i tematskih rijei i praktina vjeba, te
panel diskusija.

Ciljevi edukacije Osnovni ciljevi ovog edukativnog materijala su, da se

korisnici podmodula ovim vidom edukacije podstaknu da
pravno procjenjuju odlune injenice u svakom konkretnom
sluaju, da-kada je rije o osnovima odgovornosti, kod injenice
da su samo odredbe lanova od 154. do 157. Zakona o
obligacionim odnosima (koje propisuju osnove odgovornosti za
tetu, zahtjev da se ukloni opasnost tete i zahtjev da se prestane
sa povredom prava linosti), zajednike za sve vrste
odgovornosti, a da se Zakonom o obligacionim odnosima
propisani osnovi odgovornosti koji, iako su propisani kao
potpuno samostalni osnovi, ipak esto prepliu, dopunjavaju i
kombinuju, kako bi se u svakom konkretnom sluaju, na osnovu
konkretnog tetnog dogaaja, pravilno utvrdio osnov
odgovornosti tetnika za prouzrokovanu etu.
Shodno prednje navedenom, slijedi objanjenje kljunih
tematskih rijei navedenih u prednje naznaenoj kategoriji
podmodula, koji se definiu kao ciljevi edukacije:
Cilj 1. Definicija osnova odgovornosti za tetu sadranih
u optim naelima odredaba lanova od 154. do 157. Zakona o
obligacionim odnosima koja izvire prvenstveno iz naelne
odredbe lana 16. Zakona o obligacionim odnosima, kao
nareujue imperativne norme (da je svako duan da se uzdri
od postupka kojim se moe drugom prouzrokovati teta), u
sluaju da ta norma bude postupcima ili ponaanjem nekog lica
povrijeena. U tom sluaju, na pravno ureeni nain, ureuju se
poremeeni ivotni odnosi izmeu subjekata konkretnog
obligacionog odnosa, bilo da se za osnov odgovornosti tetnika
uzme subjektivna, bilo objektivna odgovornost, ili odgovornost
za drugoga, ili su pak u pitanju posebni sluaji odgovornosti.
Cilj 2. Subjektivna odgovornost (odgovornost po osnovu
krivice) ili deliktna odgovornost je takva odgovornost kod koje
je Zakon o obligacionim odnosima uveo pravilo pretpostavljene,
oborive krivice tetnika, s tim da je teret dokazivanja uzrone
veze izmeu tetne radnje i posledice na oteenom.
Cilj 3. Namjera je vrsta krivice koju definie sam stepen
NAKNADA TETE 67

krivice, a predviena je u lanu 158. Zakona o obligacionim

odnosima. Ovo je najtei oblik krivice. Smatra se da je teta
uinjena namjerno (sa umiljajem) onda, kada je tetnik bio
svjestan nedoputene posljedice svog postupanja (u vidu radnje
ili proputanja) i htio da tetna posljedica, koja se manifestuje u
vidu tete, nastupi (direktna namjera).
Kada je tetnik bio svjestan da usljed njegovog postupanja (u
vidu radnje ili proputanja), moe nastupiti nedoputena
posljedica, koja se manifestuje u vidu tete pa je i pored toga
pristao na nastupanje tete, radi se o blaem stepenu krivice
definisane kao namjera (eventualna namjera).
Cilj 4. Nepanja (nehat) je blai stepen krivice, u
odnosu na namjeru (umiljaj). teta je uinjena iz nepanje
onda, kada tetnik nije htio da svojim postupanjem (radnjom ili
proputanjem) uzrokuje tetu drugome, niti na to pristaje, ali se
ipak ne ponaa onako kako to pravni poredak od njega oekuje,
odnosno ne postupa sa dovoljno panje i dovoljno razumno
(krajnja ili gruba nepanja-nehat).
Kada tetnik nije postupio kao naroito paljiv ovjek,
nepanja se stepenuje kao obina nepanja (nehat). Navedeni
stepeni krivice mogu biti od pravnog znaaja kod utvrivanja
odtetne odgovornosti i visine naknade tete.
Cilj 5. Prezumirana krivica. Princip o prezumiranoj
krivici proizlazi iz odredbe lana 154. stav 1 Zakona o
obligacionim odnosima. Prema tom principu, tetnik se smatra
krivim, ako ne dokae da je teta nastala sluajem, ako ne
dokae svoju (ne) krivicu.
Cilj 6. Dokazana krivica. Princip dokazane krivice
predstavlja izuzetak od pravila o prezumiranoj krivici. Prema
pravilu o dokazanoj krivici oteeni mora dokazati krivicu
tetnika za predmetni tetni dogaaj, to pretstavlja preduslov
odtetne odgovornosti tetnika.
Cil 7. Uticaj krivine presude na dokazivanje u parnici.
Parnini sud je, u pogledu postojanja krivinog djela i krivine
odgovornosti vezan pravosnanom presudom krivinog suda,
kojom se optueni oglaava krivim, a ovo pravilo proizlazi iz
sadraja odredbe lana 12. stav 3. Zakona o parninom
postupku.
Cilj 8. Deliktna odgovornost. Terminoloki je razliita
od subjektivne odgovornosti, a sutinski je rije o subjektivnoj,
vanugovornoj odgovornosti, koja nastaje postupanjem tetnika,
kao pravnom injenicom, koja ne predstavlja povredu neke
ranije (ve) stvorene obaveze prema drugom licu, ijim
postupanjem je tom licu uinjena teta. To je dakle, takva teta,
koja ne proistie iz izvjesne prethodne obaveze, iz ugovora ili i
NAKNADA TETE 68

koje druge obaveze koja postoji izmeu tetnika i oteenog,

ve se radi o takvoj odgovornosti, koja predstavlja povredu
zakonske obaveze.
Cilj 9. Objektivna odgovornost ili odgovornost po
osnovu uzronosti, ili kako se u praksi esto govori po osnovu
poveane opasnosti, je takav oblik odgovornosti kod koga teta
nastaje od opasnih (nepokretnih ili pokretnih) stvari, odsnosno
ako je nastanak tete u vezi sa funkcionisanjem opasne stvari, ili
prilikom njene upotrebe i uopte ako je u nastajanju tete stvar
materijalno uestvovala, osim ako se dokae, da stvar nije bila
uzrok tete, to znai, da se kod ovog osnova odgovornosti za
tetu, uzronost - pretpostavlja. Ovaj osnov odgovornosti naziva
se i kvazi-deliktnom odgovornou.
Cilj 10. Lica odgovorna za tetu od opasne stvari ili
opasne djelatnosti, su imaoci (u irem smislu rijei) opasne
stvari i lica koja se bave opasnom djelatnou.
Cilj 11. Osloboenje od odgovornosti za tetu od
opasne stvari ili opasne djelatnosti je pravni institut prema
kojem se lica odgovorna za tetu od opasne stvari ili opasne
djelatnosti oslobaaju odtetne odgovornosti u sluaje
ispunjenja uslova iz lana 177. Zakona o obligacionim
odnosima.
Cilj 13. Odgovornost za drugoga je takav osnov
odgovornosti, kad neko odgovara za tetu koju je drugo lice
prouzrokovalo. Kod ove odgovornosti, uinilac tete nije
istovremeno i lice koje je obavezno da tetu naknadi. Lice koje
tetu naknauje, za drugo lice koje je tetu nanijelo odgovara po
osnovu odreenog odnosa sa tetnikom, na osnovu kog odnosa
zakon propisuje njegovu odtetnu odgovornost.
Cilj 14. Odgovornost za neodgovorna lica je oblik
odgovornosti za drugoga, za lica koja su tetu prouzrokovala, a
nisu sposobna za rasuivanje (nemaju deliktnu sposobnost).
Osnov odgovornosti drugoga za tetu uzrokovanu od strane ovih
lica moe bitu u odreenom na: Zakonu, Odluci nadlenog
dravnog organa ili ugovoru - zasnovanom odnosu.
Cilj 15. Odgovornost roditelja i drugih lica za
maloljetnike, je Zakonom ureen osnov odgovornosti za
drugoga, a osnov ovog oblika odgovornosti je odreeni odnos
izmeu maloljetnog djeteta i roditelja, kao odtetno odgovornog
lica.
Cilj 16. Odgovornost preduzea i drugih pravnih lica
prema treim licima zasnovana je na zapoljavanju i na
postavljanju zaposlenog. Osnov ovog oblika odgovornosti je
stavljanje radnika u funkciju preduzea.
NAKNADA TETE 69

Cilj 17. Odgovornost poslodavca za tetu koju radnik

pretrpi na radu ili u vezi sa radom, kao oblik odgovornosti za
drugoga, ne opredjeljuje povezanost pojmova teta na radu ili
u vezi sa radom sa radnim vremenom radnika, niti sa
poslovnim prostorom (ni krugom preduzea), ve je za
definisanje ovih pojmova, od pravnog znaaja funkcionalna
povezanost obavljanja poslova, funkcija ili izvravanje naloga
poslodavca sa nastalom tetom.
Cilj 18. Odgovornost za tetu uzrokovanu donoenjem
nezakonite odluke, je odgovornost po osnovu krivice za
nezakonito donesenu odluku.
Cilj 16. Odgovornost za tetu prouzrokovanu radniku,
na drugi nain, je oblik odgovornosti za nezakonito postupanje
poslodavca (u vidu injenja ili neinjenja).
Cilj 17. Odgovornost radnika koji na radu ili u vezi sa
radom priini tetu poslodavcu postoji, kada radnik, materijalnu
tetu (na radu ili u vezi sa radom), priini namjerno ili iz
krajnje nepanje.
Za tetu koju radnik na radu ili u vezi sa radom priini
treem licu, radnik i poslodavac odgovaraju, solidarno.
Cilj 18. Osnov odgovornosti za naknadu ugovorne tete
moe biti:neispunjenje i neuredno ispunjenje ugovorne obaveze.
Dakle, radi se o povredi neke ve postojee obaveze (ugovora),
o kvazi-deliktnoj odgovornosti, koje se dunik moe osloboditi
samo ako dokae da je do zakanjenja s ispunjenjem obaveze iz
ugovora dolo, zbog okolnosti koje ga oslobaaju od
odgovornosti.
Cilj 19. Odgovornost u sluaju udesa motornog vozila
u pokretu moe biti: po osnovu krivice (ako je udes iskljuivo
skrivio jedan imalac, te ako postoji obostrana krivica, u kom
sluaju je odgovornost imalaca srazmjerna stepenu njihovr
krivice), po osnovu uzronosti (ako nema krivice ni jednog
imaoca vozila), po osnovu pravinosti (ako nema krivice
imalaca, a razlozi pravinosti ne zahtijevaju to drugo) i po
osnovu solidarnosti (imaoci odgovaraju za tetu koju pretrpe
trea lica).
Cilj 20. Odgovornost proizvoaa stvari sa nedostatkom
(kakvo svojstvo stvari, ima proizvod koji nema svojstva kakva
su ugovorena, ili koja se sama po sebi podrazumijevaju,
sobzirom na namjenu stvari), je po principu uzronosti.
Po istom principu odgovara i proizvoa za opasna svojstva
stvari (kakvo svojstvo ima stvar koja je propisno proizvedena,
ali nedostatak uputstva za upotrebu ili upozorenja potroau,
kao mjera za spreavanja tete koju je proizvoa mogao
NAKNADA TETE 70

predvidjeti, predstavljaju opasnost od nastupanja tete, kao

redovnog svojsta stvari ako se nepravilno koristi.
Cilj 21. Vlastita odgovornost je osnovno pravilo kod
odtetne odgovornosti za naknadu tete, prema kojem, za tetu
odgovara onaj ko je tetu prouzrokovao. Kod ove odgovornosti
lice koje je tetu nanijelo (tetnik) i lice koje je obavezno tetu
naknaditi, je u jednoj linosti.
Cilj 22. Posebni sluajevi odgovornosti sadrani u
Zakonu o obligacionim odnosima koji su vezani za odgovornost
usljed teroristikih akcija, odgovornost organizatora priredbe,
odgovornost zbog uskraivanja neophodne pomoi,
odgovornost u vezi sa obavezom zakljuivanja ugovora i
odgovornost u vezi vrenja poslova od opteg interesa.
Navedeni sluajevi odgovornosti, definisani su kao posebni
sluajevi odgovornosti, jer isti-ne pripadaju ni jednom od
prednja navedna tri osnova odgovornosti, niti ovi sluajevi
imaju neki medjusobno zajedniki sadraj odnosa.
U okviru posebnih sluajeva odgovornosti u ovom
podmodulu, naprijed je spomenuta: ugovorna odgovornost.

Opis Razlog za izradu podmodula osnovni odgovornosti za tetu

kao relevantna oblast za edukaciju je, potreba kontinuirane
edukacije iz ove oblasti koja predstavlja vaan segment u
postupku utvrdjivanja odgovornosti za tetu .
Posmatrano kroz istorijski period, osnov odgovornosti u
svakom sistemu je: subjektivna odgovornost, koja se
dopunjava sluajevima objektivne odgovornosti, jer je broj
teta prouzrokovanih opasnom stvari ili opasnom djelatnou,
sve vei, a posljedice vidova tete po ovom osnovu, su sve
znaajnije. Dakle, esta oteenja lica i stvari kod kojih nije
lako utvrditi lice koje je tetu uinilo ni krivicu tog lica,
nametnulo je potrebu zasnivanje odgovornosti po osnovu
objektivne odgovornosti, pored osnova odgovornosti po osnovu
krivice . Poto osnov odgovornosti (koje pitanje je pravnog
karaktera i spada u zadatak suda), nije lako utvditi, ni sa aspekta
uinioca, ni sa aspekta krivice ili postojanja nekog drugog
uzroka tete koji je izvan krivice tetnika, kao ni sa aspekta
utvrdjivanja vlastite ili odgovornosti za drugoga, a zakonodavcu
je nametnuta potreba propisivanja posebnih sluajeva
odgovornosti, sve su to razlozi koji opravdavaju da se pitanju
osnova odgovornosti za tetu posveti odgovarajua panja i da
se, izmeu ostalih vidova edukacije, pomou ovog edukativnog
materijala korisnicima podmodula sa nedovoljnim sudijskim
iskustvom omogui, da saznanjem o pravnim institutima koji
karakteriu ovu sferu odtetne odgovornosti, to pravilnije i
lake odrede osnov odgovornosti koji lei u razlogu da se za
NAKNADA TETE 71

tetu odgovara po osnovu krivice ili, nezavisno od krivice, ili u

odgovornosti za drugoga.
Mogui U sluaju seminara, radionica i panel diskusije, kao i
predavai/edukatori eventualno drugih vidova konferencijskih aktivnosti, ovaj
podmodul mogu predstaviti na navedenim, a po potrebi i drugim
aktivnostima edukativnog karaktera, strunjaci koji su
uestvovali na izradi istog i to voditelj ovog podmodula i svi
konsultanti koji su uestvovali na izradi ovog edukativnog
materijala.
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 72

1 ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE (SUBJEKTIVNA

ODGOVORNOST)

Pored postojanja optih predpsotavki za tetu naznaenih u takama od 2.1. do 2.5.

podmodula nazvanog Predpostavke odgovornosti za tetu, za postojanje odtetne
odgovornosti tetnika iz osnova odredjenog konkretnog sluaja prouzrokovanja tete
(odredjenog tetnog dogadjaja), neophodno je utvrditi postojanje jednog od prednje
navedenih osnova odgovornosti.
S obzirom da se ovdje obradjuje osnov odgovornosti po osnovu krivice, za
subjektivnu odgovornost nekog lica neophodno je (pored ispunjenja optih predpostavi
odgovornosti za tetu), da se izvrena radnja ili proputanje radnje lica koje je svojom
radnjom ili proputanjem prouzrokovalo tetu drugom licu, moe pripisati u krivicu tog
lica. Krivica je subjektivni element protivpravnosti. Dakle, teta koja je nastala
izvrenjem radnje ili proputanjem radnje je jedna od predpostavki odgovornosti za
tetu, a krivica je osnov odgovornosti. Uinilac tete, nije odtetno odgovorno lice, ako
do njega nema krivice to se teta dogodila iako je teta prouzrokovana nedozvoljenom
radnjom . Slijedi dakle zakljuak, da bi neko lice odgovaralo za odredjenu tetu po
osnovu krivice, potrebno je da se ispuni uslov da je to lice krivo to se teta dogodila.
Teorija o odgovornosti za tetu po osnovu krivice nastala je u Rimskom pravu.
Zaetak i razvoj ovog oblika odgovornosti za tetu opisan je u knjizi Rimsko pravo
autora Ante Romca, Narodne novine II izdanje Zagreb, 1987.godina, na stranici 270 i
271, na slijedei nain: Osim spomenutih objektivnih predpostavki, za postojanje
odgovornosti za naknadu tete traio se i subjektivni factor ili krivnja, a to je odredjeni
psihiki odnos poinitelja prema djelu. Uvaavanje tog elementa rezultat je dueg
razvitka prava i drutevnih odnosa, jer se u primitivno doba o tome nije vodilo rauna,
sam fakt poinjene tete, bez obzira na subjektivno dranje i odnos poinitelja, povlaio
je odgovornost. Zbog toga se taj primitivni oblik odgovornosti naziva objektivnom ili
kauzalnom odgovornou. Rimsko je pravo relativno brzo prevladalo taj nain gledanja
dolo do stava da je za odgovornost potreban i subjektivni ili kauzalni sistem
odgovornosti za tetu. Konanu razradu sistema subjektivne odgovornosti na osnovu
krivnje izveo je Justinijan, pravei sustavno razliku izmedju namjere nepanje i sluaja
(dolus, culpa, casus). Justinijanovo pravo stoji sasvim na principu subjektivne
odgovornosti.
Kada se ima u vidu da je vladavina Justinijana, vladara istonog Rimskog carstva
trajala u periodu od 527 do 565 nove ere jasno je, koliki je razvojni period odgovornosti
po osnovu krivice.
Pojam i sadrina krivice, kao osnova odgovornosti za tetu, nije definisan
posebnom definicijom ni u jednoj odredbi Zakna o obligacionim odnosima. Postojanje
krivice kao osnova odgovornosti za tetu, oznaava se oblikom krivice (namjerom i
nepanjom), kao pravnim standardima koji opredjeljuju stepen krivice. Subjektivni
odnos tetnika prema posljedici koja se manifestuje u vidu tetu proizlazi iz sadraja
osnovnog naela, iz lana 16. Zakona o obligacionim odnosima .
Odredba lana 154. stav 1. istog zakona - sistematizovana u Odjeljku 2. kojim je
propisano prouzrokovanje tete, kao i odredba lana 158. navedenog zakona, koja sadri
propis o postojanju krivice, sistematizovana u okviru naslova Odgovornost po osnovu
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 73

krivice, u bitnom se svodi na to - da je svako duan da se uzdri od postupaka kojim se

moe drugome prouzrokovati teta da, ko drugome prouzrokuje tetu, duan je
naknaditi je, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice, te da krivica
postoji ako je tetnik tetu prouzrokovao namjerno, ili nepanjom. Prema tome propisi
gradjanskog prava, ne daju definiciju krivice kao osnova odtetne odgovornosti, ve se
taj oblik odgovornosti procjenjuje u svakom konkretnom sluaju iz osnova odredjenog
ivotnog dogadjaja, sa aspekta prednje navedenih odredbi Zakona o obligacionim
odnosima.
Pojam krivice, kao subjektivnog stanja tetnika, prof.dr. Branko Morait u knjizi
Obligaciono pravo knjiga druga Banjaluka 1999.godine na stranici broj 42. i 43.
objanjava: Krivica (culpa) je naroito (pravno relevantno) stanje volje i svijesti,
psihiki pokreta ovjekovog djelovanja u okolini i prema onome to ga okruuje.
Krivica je psihiki odnos lica prema uzrocima i posljdicama protivpravnih radnji. Zbog
toga ga zakonodovac i nije u stanju da definie, jer se radi o jednom pravnom standardu.
Uzima se da je neko lice krivo ako se , u konkretnoj situaciji nije ponaalo onako kako
je trebalo. Krivica, dakle, nastaje ili se pronalazi, uporedjivanjem odnosa izmedju
oekivanog i konrketnog ponaanja. Krivica se indirektno definie pomou njenih
pojavnih vidova, tj. stepena krivice.
Da bi postojala odgovornost nekog lica za prouzrokovanu tetu po principu
subjektivne odgovornosti potrebno je: da postoje subjekti (uesnici materijalno pravnog
odnosa od kojih je jedan oteteeni, a drugi - tetnik, da postoji teta, protivpravnost
radnje - pozitivni u vidu injenja ili negativni u vidu proputanja, uzrona veza izmedju
tetne radnje i posljedice te radnje koja se manifestuje u vidu tete i da se radnja
odnosno proputanje mogu pripisati u krivicu tetniku. Za odgovornost po osnovu
krivice, potrebno je dakle, da je teta nastala krivicom tetnika, odnosno ako mu se
radnja ili proputanje usljed koga je dolo do tete, moe pripisati u krivicu tetnika.
Prema tome, svako je odgovoran za svoju krivicu, a pravne posljedice skrivljenog -
subjektivnog ponaanja su - naknada tete.
Teret dokazivanja odtetne odgovornosti, po principu subjektivne odgovornosti
za tetu, odnosno teret dokazivanja krivice tetnika, pada na oteenog. Dokazivanje
krivice tetnika za nastalu tetu, za oteenog predstavlja, ni malo lak zadatak suda.
Oteeni je uglavnom tuilac u sporu u kojem se trai naknada tete i na njemu, kako
prema materijalnom pravu, tako i prema procesnom pravu, lei teret dokazivanja
injenica, koje su od pravnog znaaja za utvrivanje osnova odgovornosti tetnika.
Zakon o obligacionim odnosima je u odredbi l. 154. stav 1. ustanovio kriterij
pretpostavljene (prezumirane) krivice, a stanovite sudske prakse je - da se
predpostavlja (prezumira) samo najblai stepen krivice (obina nepanja). Obina
nepanja je takav stepen krivice, prema kojem tetnik u svom radu ne upotrebljava onu
panju koju bi upotrebio naroito paljiv i savjestan ovjek, a sa grubom nepanjom
postupa tetnik koji ne upotrijebi ni onu panju, koja se oekuje od svakog prosjenog
ovjeka.
S obzirom da se u sudskoj praksi postavilo pitanje potrebnog stepena krivice
za odgovornost po osnovu krivice, na zajednikoj sjednici Saveznog suda, Vrhovnog
Vojnog suda, Vrhovnih sudova Republika i Pokrajina bive SFRJ odranoj 25 - 26 III
1980.godine usvojeni su zakljuci navedeni u taki 3. 1. podmodula Pretpostavke
odgovornosti za tetu, koji zakljuci su objavljeni u knjizi Osiguranje i naknada tete
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 74

u saobraaju autora Ivica Crni i Ante Ili III izdanje i dopunjeno izdanje, izdava
Informator 1987.godina, strana 60. sentence 167.

1.1. Oblici (stepeni) krivice

Krivica kao elemenat odgovornosti za tetu, nije uvijek istog stepena, a stepen
krivice je od pravnog znaaja kod utvrdjivanja, kako osnova potraivanja naknade tete,
tako i visine traene naknade tete.
Kao to je naprijed reeno, konanu razradu sistema subjektivne odgovornosti
po osnovu krivice izveo je Justinijan, vladar istonog Rimskog carstva. Prema
Justinijanovom pravu razlikuju se slijedei oblici krivice: dolus (svjesno i namjerno
postupanje kojim se nekome nanosi teta) culpa (nemarnost, nebriga, proputanje dune
panje, pri emu poinilc ne eli tetnu posljedicu, ne predvidja je, ali bi je mogao
predvidjeti da je uloio dunu panju). Ovaj stepen krivice (culpa) dalje se dijeli na
podvrste zavisno od stepena nemarnosti: culpa lata (pretjerana nemarnost), culpa levis
(najblai stepen krivice), culpa levis inconcreto (jo blai stepen krivice) i culpa in
eligendo (nepanja i nemarnost u izboru saradnika), te casus (kada se nastanak tete ne
moe pripisati nijednom od navedenih oblika namjere ili nepanje).
Prema pravnim pravilima Opteg gradjanskog zakonika (pravno pravilo
paragrafa 1306) i Srpskog gradjanskog zakonika (pravno pravilo paragrafa 1081),
subjektivna odgovornost bila je opte pravilo odgovornosti za tetu i to po principu
dokazane krivice, s tim da su isti zakonici propisivali, kao izuzetke od pravila o
dokazanoj krivici, sluajeve odtetne odgovornosti, po principu uzronosti.
Prednje navedeni osvrt na razvojni put ovog osnova odgovornosti, dat je samo
radi paralele i usporedbe sa sadanjim zakonskim rjeenjima, do kojih se dolo kroz
istorijski (navedeni) posmatrani period.
Oblici krivice u odtetnom pravu nisu definisani propisima odredbi Zakona o
obligacionim odnosima kao pravni instituti odtetnog prava, kao to nije definisana ni
krivica kao osnov odgovornosti, koja se, jednako kao i oblici krivice prepoznaje u
pojedinim zakonskim odredbama, a prije svih u odredbi l. 158. Zakona o obligacionim
odnosima. Saglasno toj zakonskoj odredbi u odtetnom pravu postoje dva oblika krivice
i to: namjera i nepanja. Insitut krivice i oblik krivice, osim to je razradjen u pravnoj
teoriji, ima znaajno mjesto u sudskoj praksi, u pogledu kojih pravnih institute je sudska
praksa izdefinisala svoj stav. Iz sadrine iste zakonske odredbe proizilazi, da krivica
postoji kada je tetnik prouzrokovao tetu namjerno ili nepanjom.

1.1.1. Namjera (dolus)

Namjera je najtei oblik krivice u gradjanskom pravu. Smatra se da namjera u
graanskom pravu odgovara umiljaju u krivinom pravu. Bez pravnog znaaja je, kada
je rije o graansko pravnoj odgovornosti, da li se radi o direktnoj ili eventualnoj
namjeri, jer pitanje odtetne odgovornosti ne zavisi od oblika namjere, a time ni od
stepena krivice.
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 75

teta je uijena s namjerom onda, kada je tetnk bio svjestan nedozvoljene posljedice
svoje radnje ili proputanja i htio da posljedica koja se manifestuje u vidu tete, nastupi
(direktna namjera). Dakle, tetnik treba da je svjestan toga da e - ili da moe, drugome
nastati teta, kao posljedica njegove radnje, a njegova volja je upravljena upravo na
postizanje takve tetne posljedice (npr. namjera ne postoji kada je tetnik u zabludi u
pogledu prava vlasnitva na stvari, kada smatra da je on vlasnik stvari, koju eli
unititi).
Kada je tetnik bio svjestan da usljed njegove radnje ili proputanja moe da nastupi
nedozvoljena posljedica (teta) pa je pristao na njeno nastupanje, tada se radi o
eventualnoj namjeri. Za razliku od direktne namjere, kod evenutalne namjere tetnik je
svjestan mogunosti da e svojom radnjom uzrokovati drugome tetu, s tim da on tu
tetu ne eli, ne ispoljava njeno htijenje, ali na nju ipak pristaje. On ne eli da do tete
dodje, ali ga ne odvraa od preduzimanja tetne radnje - izvjesna mogunost nastupanja
tetne posljedice.
Ovako definisani oblik krivice (stepena - namjere), potvrdjuje prednje navedeno
pravilo o subjektivnoj odgovornosti, koje se sastoji u subjektivnom odnosu tetnika
prema posljedici, pri emu dolaze do izraaja svijest i volja (kod direktne namjere), a
svijest i pristajanje na tetu (kod eventualne namjere). Upravo ovi elementi ine
obiljeja subjektivne odgovornosti za tetu.
Postojanje namjere sa aspekta gradjansko-pravne odgovornosti procjenjuje se u
svakom konrektnom sluaju, pri emu se ispituje stanje svijesti i volje tetnika, za to
svakako nije od pravnog znaaja to isto stanje (stanje svijesti i volje) drugih lica koja
nisu subjekti konkretnog obligaciono-pravnog odnosa, to znai da se pravni standard
namjere, kao oblika krivice, ne utvrdjuje usporedbom stanja volje i svijesti tetnika sa
istim takvim stanjem drugih lica u istoj ivotnoj situaciji, ve se navedeni subjektivni
elementi procjenjuju sa aspekta postojanja stanja svijesti i volje da se drugome nanese
teta, odnosno svijest o mogunosti nastupanja tete i pristajanja na takvo nastupanje.
U pravnoj teoriji izraen je stav da namjera u gradjanskom pravu, odgovara umiljaju
u krivinom pravu. Razmatajui ovaj problem (koji dolazi do izraaja naroito kod
obaveznog osiguranja od odgovornosti za tetu prouzrokovanu upotrebom motornog
vozila), Gradjansko odjeljenje Vrhovnog suda Hrvatske je na sjednici od
24.5.1974.godine zauzelo pravni stav (PSP 5-81) koji je objavljen u Zborniku radova
Saveza drutva pravnika Hrvatske Odgovornost za tetu Zagreb 1987.godine na
stranici 991: U prosudjivanju grdjansko-pravne odgovornosti u prometnim deliktima
(regres osiguravatelja pema osiguraniku u obveznom osiguranju od odgovornosti), po
pravilu se krivino-pravni dolus izjednaava sa gradjansko-pravnim pojmom
namjere. Rezultat takvog stava, da se navedene dvije vrste dolusa, tj. namjere i
krivino-pravnog umiljaja, ne izjednaavaju uvijek, ve samo po pravilu bio je da se
isti sud u vezi s tim izjasnio, kako slijedi: Eventualni umiljaj, ne moe se izjednaiti s
gradjansko-pravnim pojom namjere ako tetnik nije u vrijeme tetnog dogadjaja
upravljao motornm vozilom ni bezobzirno ni objesno, te ako se nalazio u relativno
niskom stupnju alkoholiziranosti SVSH, G-449/77 od 22.2.1978.godine, PSP 13/08 te
VSH, rev.-1248/84 od 19.9.1984.godine PSP 26-50.
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 76

1.1.2. Nepanja (culpa)

Sama definicija ovog oblika krivice nepanja govori da je rije o manjem stepenu
krivice, u odnosu na krivicu stepena namjera. Nepanju, kao oblik krivice karakterie
stepen paljivosti i opreznosti.
Nepanja postoji kada je uinilac (tetnik) predvidio posljedice svog postupka i htio
da one nastupe, ali nije znao da je njegov postupak zabranjen zakonom. tetnik u tom
sluaju nee odgovarati za namjerno prouzrokovanu tetu, ve e odgovarati za tetu
prouzrokovanu iz nehata.
tetnik postupa s nepanjom, kad ne eli da teta nastupi drugome, niti na to pristaje,
ali se i ne ponaa onako kako to pravni poredak od njega oekuje. teta je uinjena iz
nepanje, kad tetnik nije postupio kao razumno i paljivo lice, kada je lakomislen i kad
smatra da do tete nee doi ili da e je moi sprijeiti. Ono to se oekuje od svakog
ovjeka, kao socijalnog bia je - da e se ponaati paljivo u nastojanju da drugome ne
nase tetu. Medjutim, pravni poredak ne propisuje da se svi ljudi, u svim i u istim
situacijama, ponaaju s jednako panje (jednako paljivo).
Mjerila za utvrdjivanje nepanje su objektivne prirode, to nije sluaj kod namjere,
ije se postojanje procjenjuje na osnovu subjektivnih kriterija (svijesti i volje tetnika),
za to su bez pravnog znaaja ovi isti subjektivni elementi drugih lica i isti elementi, u
istim situacijama, kako je to naprijed (u okviru take 2.1.1. reeno).
Mjerila objektivnog karaktera su takva mjerila koja predpostavljaju pravni standard
pomou kojeg se procjenjuje - da li se tetnik ponaa kao druga lica odredjenih
svojstava. Kada se kod procjenjivanja ponaanja uporedjuju sa ponaanjem drugih lica
istih svojstava, pri tom se mora voditi rauna da se mjerila opredjeljuju prema
svojstvima svakog lica ponaosob, tako da jedna mjerila slue kao objektivna mjerila kod
utvrdjivanja nepanje za odredjenu kategoriju lica (npr. za struanje odredjene
profesije) i uporedjuju se sa svojstvima tih kategorija lica, dok su druga mjerila kod
drugih kategorija lica koja ne spadaju u kategoriju struanjaka (npr. kod obinog -
prosjenog ovjeka). Uz pomo tog standarda procjenjuje se, da li se u konkretnom
sluaju oteeni ponaao paljivo, pri emu se njegovo ponaanje uporedjuje sa
ponaanjem drugih lica i tako se stvara pravni standard na osnovu kojeg se u svakom
konkretnom sluaju utvrdjuje subjektivni elemenat odtetne dogovornosti definisan -
kao namjera.
Ovaj oblik krivice, zavisno od stepena nepanje, prema kojem kriteriju se dijeli na
podstepene i to: na krajnju i na obiu nepanju.
Krajnja nepanja (culpa lata), je takav oblik (stepen) krivice, kad tetnik u odredjenoj
situaciji, nije postupao ni sa onim stepenom panje sa kojim bi postupao svaki
prosjean ovjek, odnosno svaki prosjeni strunjak (ukoliko se stepen nepanje
procjenjuje za ovu kategoriju lica). Krajnja nepanja je panja prosjenog ovjeka to
je relativan, a ne apsolutan pojam i to sud utvrdjuje u svakom konkretnom sluaju.
Krajnja nepanja je pravni standard. Za nerazumno ponaanje i po pravnim
posljedicama pravno je izjednaena s namjerom, kao najteim oblikom krivice. Primjer
za to je sluaj u kojem je krajnja nepanja pravno izjednaena s namjerom po odredbi
l. 191. stav 1. Zakona o obligcionim odnosima, koji propisuje snienje naknade. Prema
toj zakonskoj odredbi sud moe, vodei rauna o materijalnom stanju oteenika,
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 77

osuditi odgovorno lice da isplati manju naknadu nego to iznosi teta, ako ona nije
prouzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepanjom, a odgovorno lice je slabog imovnog
stanja te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu.
Hipotetiki primjer za postupanje s krajnjom nepanjom, bio bi: kada voza
motornog vozila, vozei nepropisnom i saobraajnoj situaciji i uslovima puta
neprilagoenom brzinom, u krivini izazove nezgodu na dijelu kolovozne trake, koja je
propisana za kretanje vozila iz suprotnog pravca.
Obina nepanja (cula levis) je takav oblik (stepen) krivice, kad tetnik nije postupao
kao naroito dobar ovjek, ili naroito dobar strunjak (zavisno od toga za koju
kategoriju lica se procjenjuje ovaj stepen krivice). Za razliku od krajnje nepanje, gdje
se tetnik uporedjuje (kada je rije o mjerilima za procjenjivanje stepena krivice)
definisanog kao krajnja nepanja sa svakim prosjenim ovjekom ili svakim
prosjenim strunjakom, kod obine nepanje tetnik se uporedjuje s nekim
apstraktnim licem (ovjekom), odnosno s apstraktnim strunjakom, to znai sa
zamiljenim- apstaktnim - naroito paljivim licem, odnosno naroito paljivim
strunjakom (cula levis in apstracto). Prema tome, obina nepanja je pravni standard za
postupanje s naroitom panjom.
Izuzetak od pravila da se tetnik kod obine nepanje uporedjuje sa apstraktnim
uporedno paljivim ovjekom i uporedno paljivim strunjakom, sluaj kada se pri
ocjeni postojanja obine nepanje gleda na tetnikovo uobiajeno ponaanje je u sluaju
iz odredbe l.191. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Saglasno toj zakonskoj
odredbi, ako je tetnik prouzrokovao tetu radei neto radi koristi oteenog, sud moe
odrediti manju naknadu, vodei rauna o briljivosti koju tetnik pokazuje u sopstvenim
poslovima. Dakle, tetnikovo ponaanje, sa aspekta ove zakonske odredbe, ne
uporedjuje se s ponaanjem nekog apstraktnog zamiljenog lica, ve se smatra, da je
tetnik postupao nepaljivo, ako nije upotrebio ni onaj stepen panje koju upotrrebljava
u svojim vlasitim stvarima (culpa levis concreto).
Navedeni oblici krivice u praksi sudova su esto od pravnog znaaja kako za
utvrdjivanje odgovornosti za tetu tako i za utvrdjivanje naknade tete, a o krivici kao
osnovu odgovornosti bit e rijei i u okviru teme odgovornost za drugoga, gdje se kod
pojedinih osnova odgovornosti za drugoga radi iskljuivo o subjektivnoj, kod
pojedinih osnova, o objektivnoj odgovornosti, a u nekim sluajevima je kombinovana
subjektivna i objektivna odgovornost.

1.1.3. Prezumirana (pretpostavljena) krivica

Odredbom lana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je - da ko

drugome prouzrokuje tetu, duan je nadoknaditi je, ako ne dokae da je teta nastala
bez njegove krivice. Proizlazi dakle, da je Zakon o obligacionim odnosima prihvatio
naelo prezumirane krivice, prema kom naelu tetnik, ako se eli osloboditi
odgovornosti, mora dokazati da je teta nastala, bez njegove krivice.
Za odgovornost po osnovu krivice, dovoljno je da postoji bilo koji oblik odnosno
stepen krivice, to proizilazi iz sadraja odredbe lana 154. stav 1. i lana 158. Zakona o
obligacionim odnosima. Isti zakon, ne odredjuje pojam i sadraj krivice kao to je to
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 78

naprijed reeno. U gradjanskom pravu, o krivici je rije, kada se tetnik ne ponaa

onako kako se to od njega oekuje u datim okolnostima, kao od razumnog i paljivog
ovjeka.
Prezumira se po pravilu o prezumiranoj krivici, samo najblai oblik krivice (obina
nepanja) uinioca tete.
Medjutim, primjer za sluaj kada tetnik odgovara samo ako postoji neki tei oblik
njegove krivice sadran je u odredbi lana 170. Zakona o obligacionim odnosima, na
osnovu koje odredbe - za tetu koju u radu ili u vezi sa radom uzrokuje treem licu,
radnik odgovara oteenom, samo ako je tetu uzrokovao namjerno. Slijedi zakljuak,
da se tei oblik krivice prezumira samo, ako je takva prezumcija zakonskim pravilom
izriito utvrdjena, ili ako iz smisla ili sadraja zakonskog pravila, to proizlazi, a da se
van navedenih sluajeva o prezumciji (samo najblaih oblika, te teih oblika krivice)
oblik krivice dokazuje prema optim pravilima parninog postupka.
Pravilo o prezumiranoj krivici definie, da se tetnik smatra krivim, ako ne dokae,
da nije kriv (ako ne dokae svoju ne-krivicu). Teret dokazivanja lei na stranci koja se
poziva na odredjenu injenicu na koju ukazuje pravilo o zakonskoj prezumciji, odnosno
o postojanju posredne injenice, a ne o postojanju injenice krivice tetnika. Postojanje
tih injenica (injenica posebnog znaaja) upuuje na zakljuak i na zakonsku
pretpostavku - da postoji pravno relevantna injenica, ije postojanje ne treba posebno
dokazivati. Dakle, po pravilima o prezumiranoj krivici, oteeni dokazuje da je
odredjeno lice prouzrokovalo tetu za koju, po pravilu o prezumiranoj krivici postoji
njegova krivica, za tetu, tako da ne stoji dunost oteenog da dokazuje, ve stoji
dunost tetnika da dokazuje da tetu, nije skrivio. Kada je na ovom mjestu rije o teretu
dokazivanja, misli se na teret dokazivanja, u pogledu odgovornosti za tetu.

1.1.4. Dokazana krivica

Kao to je reeno u okviru take 2.1.3. ovog podmodula, Zakon o obligacionim

odnosima je prihvatio princip prezumirane krivice. Kako svako pravilo ima izuzetaka,
isti zakon predvidja izuzetke od navedenog pravila o prezumiranoj krivici. Ovakvim
pravilima o odgovornosti navedni zakon ustanovio je primarni princip prezumirane
krivice, jer primjena principa o dokazanoj krivici suava odgovornost za tetu, tako
da - ukoliko oteeni ne moe dokazati krivicu primjenom pravila o dokazanoj krivici,
on bi izgubio pravo na naknadu tete. Ustanovljenjem pravila o dokazanoj krivici,
donekle je olakana pozicija oteenog, kao rtve odredjenog ivotnog - tetnog
dogadjaja.
Slijede neki od primjera iz Zakona o obligacionim odnosima u kojima se odtetna
odgovornost utvrdjuje po principu dokazane krivice:
- kod odgovornosti prevoznika iz lana 672. prema kojem prevoznik odgovara samo
za tee oblike krivice, dok je saglasno stavu 1. te zakonske odredbe, u sluaju gubitka ili
oteenja poiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge
skupocjene stvari, prevoznik duan naknaditi tako nastalu tetu samo ako je prilikom
predaje stvari na prevoz bio obavijeten o prirodi tih stvari i njihovoj vrijednosti, ili ako
je tetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepanjom,
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 79

- kod posebne odgovornosti roditelja za rdjav uticaj u kom sluaju, ako

dunost nadzora nad maloljetnim djetetom ne lei na roditeljima, ve na nekom drugom
licu, oteeni ima pravo da zahtijeva naknadu od roditelja kad je teta nastala usljed
loeg vaspitanja maloljetnika, rdjavih primjera ili poronih navika koje su mu roditelji
dali, ili se inae teta moe pripisati krivici roditelja,
- u sluaju zakonom propisane dunosti iz lana 724. stav 3. Zakona o
obligacionim odnosima, prema kojoj odredbi ugostitelj duguje potpunu nakandu, ako
mu je gost predao stvar na uvanje, kao i ako je teta nastala njegovom krivicom ili
krivicom lica za koje on odgovara,
- u sluaju zakonom propisane dunosti prijavljivanja tete u vezi sa
ugostiteljskom ostavom iz lana 726. Zakona o obligacionim odnosima, saglasno kojoj
odredbi je gost duan prijaviti nestanak ili oteenje stvari, im dozna za njih, inae ima
pravo na naknadu tete samo ako dokae da je teta nastala krivicom ugostitelja ili lica
za koje on odgovara.

1.1.5. Uticaj krivine presude na dokazivanje u parnici

Prema propisu odredbe lana 12. stav 3. Entitetskih Zakona o parninom postupku
(Slubeni glasnik Republike Srpske broj 58/03, 85/03, 74/03 i Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine broj _____) propisano je, da je u parninom postupku,
sud vezan u pogledu postojaja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca za
pravosnanu presudu krivinog suda kojom se optueni oglaava krivim.
Razgranienje izmedju krivinog i parninog postupka, odredjeno je predmetom
sudske zatite. U krivinom postupku pretresa se i odluuje o tvrdnji ovlatenog
tuioca, da je optueni uinio krivino djelo, dok se u parninom postupku raspravlja i
utvrdjuje osnovanost tubenog zahtjeva u gradjansko pravnim sporovima, ako
posebnim zakonom nije drukije odredjeno (lan 1. istog zakona).
Medjutim, u odredjenim sluajevima o zatiti pojedinih subjektivnih prava moe
odluivati krivini sud, umjesto parninog suda. Iz stilizacije moe odluivati
proizlazi da je odluivanje o zatiti subjektivnih prava, u sluaju kada lice koje je
izvrenjem krivinog djela steklo odredjeno subjektivno imovinsko pravo u
ovlatenjima krivinog suda u postupku utvrdjivanja krivine odgovornosti protiv tog
lica, kao i parninog suda, ukoliko krivini sud stranku koja u krivinom postupku ima
poloaj oteenog lica, uputi sa imovinsko-pravnim zahtjevom, na parnicu. U praksi
je ei sluaj da krivini sudovi oteena lica upuuju sa imovinsko-pravnim
zahtjevom na parnicu, od sluajeva, da se istovremeno, u postupku odluivanja o
krivinoj odgovornosti, odluuje i o imovinsko-pravnim zahtjevima oteenog lica.
Imovinsko-pravni zahtjev oteenog u krivinom postupku, je kako sama definicija tog
zahtjeva govori - zahtjev imovinske prirode, a u sudskoj praksi su najei takvi zahtjevi
za naknadu tete, ili za povrat stvari pribaljenih krivinim djelom, a ima i drugih
sluajeva kada oteeni imovinsko-pravni zahtjev postavi u postupku utvrdjivanja
krivine odgovornosti.
Prema tome, imovinsko-pravni zahtjevi u krivinom postupku su jedini zahtjevi koji
mogu biti predmet spora, i u krivinom i u parninom postupku i jedino se - kada je
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 80

rije o ovim zahtjevima, ne moe jasno povui granica izmedju krivinog i parninog
suda. Kada o imovinsko-pravnom zahtjevu sudi krivini sud, u krivinom postupku se
ne utvrdjuje da je zahtjev neosnovan, a krivinom presudom kojom se okrivljeni
oslobadja optube, krivini sud uvijek, kada postoji imovinsko-pravni zahtjev -
oteenog upuuje na parnicu.
Pravosnana krivina presuda kojom je usvojen imovinsko-pravni zahtjev
oteenog, ima pravno dejstvo jednako kakvo dejstvo ima presuda parninog suda u
pogledu istog imovinsko-pravnog zahtjeva.
Nakon kratkog osvrta na razgranienje ovlatenja krivinog i parninog suda i na
neke dodirne take u pogledu imovinsko-pravnih zahtjeva postavljenih u krivinom
postupku od strane oteenog lica, u daljem tekstu ove take, bit e govora o uticaju
krivine presude na dokazivanje u gradjanskoj parnici.
Dokaz u svjetlu pravila procesnih prava, kao dokazno sredstvo kojim stranka koja se
poziva na odredjeni dokaz, dokazuje svoje tvrdnje, odnosno zahtjeve, moe biti i
presuda krivinog suda. To svojstvo joj je priznato pravilima parninog postupka,
prema kojim je parnini sud vezan za osudjujuu presudu krivinog suda, ako se radi o
istom ivotnom dogadjaju u oba ova postupka. Parnini sud je uvijek vezan za krivinu
presudu koja u pogledu zahtjeva za naknadu tete, predstavlja prethodno pitanje.
Vezanost parninog suda za krivinu presudu kojom se optueni oglaava krivim,
odnosi se na vezanost u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti
uinioca, tako da tueni (u parninom postupku) ne moe osporavati da je uinio radnju
koja ima obiljeja krivinog djela i koja sa aspekta odtetne odgovornosti tetnika,
odgovara pretpostavkama tetne i protivpravne radnje i da je za nju odgovoran. Uzrona
veza izmedju tetne radnje i posljedice te radnje, obim tete, kao i subjektivne
pretpostavke gradjanske odgovornosti, utvrdjuju se u parnnom postupku.
U pogledu dejstva krivine presude u parnici po tubi iz istog dogadjaja koji je bio
predmet optunice u krivinom postupku, dr. Borivoje Pozni u knjizi Gradjansko-
procesno pravo izdava savremena administracija Beograd 1978. godine na stranici 76.
navodi: Pravo na naknadu tete ne zavisi od toga da li je teta prouzrokovana krivinim
djelom, te postojanje istog ovdje nema znaaj prethodnog pitanja. Ono to je za dva
postupka zajedniko to je ivotni dogadjaj (radnja, proputanje) za koji je
pravosnanom krivinom presudom utvrdjeno da se desio ili da se nije desio.
Propisujui ovu vezanost, zakonodavac se rukovodio tenjom da ugled krivinog
pravosua ne bude naruen protivrijenou izmedju dvije presude, do koje bi moglo
doi ako bi parnini sud utvrdjivao relevantne injenice nezavisno od toga to je
krivini sud naao.
Ova vezanost parninog suda ima puno opravdanje, jer je time onemogueno da o
istoj pravnoj stvari, u istom pravnom sistemu postoje eventualno dvije razliite presude
ime se obezbjedjuje pravna sigurnost, to i jeste smisao vezanosti parninog suda,
presudom krivinog suda u smislu prednje navedene odredbe Entitetskih Zakona o
parninom postupku. Sam pojam vezanost parninog suda krivinom presudom,
podrazumijeva potovanje onih elemenata i obiljeja krivinog djela, koji su bitni za
krivinu presudu.
Iz sadraja odredbe lana 12. stav 3. Zakona o parninom postupku proizilazi da je
parnini sud vezan za krivinu presudu u vezi postojanja krivinog djela i krivine
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 81

odgovornosti. Dakle, prema istoj zaonskoj odredbi, parnini sud je vezan za osudjujuu
presudu krivinog suda. Kako krivno djelo nije pretpostavka naknade tete, parnini
sud je vezan za onu odluku krivinog suda koja se tie postojanja krivinog djela,
krivine odgovornosti uinioca i koji pretstavljaju injeninu gradju, koja je
istovremeno injenina gradja i u parninom postupku za naknadu tete iz istog tog
osnova i istog ivotnog dogadjaja. Utvrdjivanje okolnosti koje se tiu elemenata krivne
odgovornosti, takodje mogu biti odluujue i za utvrdjivanje elemenata gradjanske
odgovornosti.
Za razliku od prednje navedenog - da krivino djelo nije pretpostavka naknade tete,
elementi tete, mogu u odredjenim sluajevima predstavljati elemente krivinog djela,
a do kog iznosa je teta odluujua za postojanje krivinog djela, to krivini sud
procjenjuje u svakom konkretnom sluaju.
Prema tome obim tete nije od pravnog znaaja za postojanje odtetne gradjanske
odgovornosti, dok je obim (visina) tete od pravnog znaaja za postojanje krivine
odgovornosti za odredjena krivina djela, ija je pravna kvalifikacija opredjeljena
visinom novanog iznosa (novanog cenzusa).
Pored slinosti i razlika kod ove dvije vrste odgovornosti, koje se tiu jednog od
elementa odtetne odgovornosti definisanog kao teta, odredjene dodirne take (bilo
zajednike ili u njihovoj razliitosti) postoje i kod elementa odtetne odgovornosti
definisanog protivpravnost radnje. Kod ove vrste odgovornosti, navedeni elemenat
predstavlja elemenat za utvrdjivanje postojanja odgovornosti i to je zajedniki elemenat
kod obje vrste odgovornosti. Ono to ove dvije vrste odgovornosti razlikuje, kada je
rije o elementu definisanom kao protivpravnost radnjesu kriteriji, koji su razliiti kod
utvrdjivanja gradjanske i krivine odgovornosti.
Iz nie navedenog primjera proizlaze razlike u kriterijima za definisanje nedoputene
radnje u krivinoj i u gradjanskoj odgovornosti: npr. ako se procjenjuje ugovor o
prodaji, onda nedoputena radnja ovog pravnog posla sa aspekta krivine odgovornosti
moe se sastojati u radnjama koje ine obiljeja bia krivinog djela (utaje poreza, ako u
ugovoru nije naznaena stvarna ugovorna cijena), prekoraenje ovlatenja (ako je
predmetni ugovor zakljuilo neovlateno lice a isti ugovor nije naknadno odobren od
strane ovlatenog lica i ako postoje i drugi elementi krivno - pravne odgovornosti za
navedenu grupu krivnih djela). Radnje sa elementima protivpravnosti, kao kriteriji za
utvrdjivanje odtetne odgovornosti mogu se sastojati: u utvrdjivanju da je taj isti ugovor
o prodaji nevaei (bilo zbog nedostatka zakonom propisane forme, bilo zbog
suprotnosti ugovora sa prinudnim propisima ili zbog mana volje ispoljene prilikom
zakljuivanja predmetnog ugovora). Proizlazi dakle, da su sasvim drugaiji kriteriji za
utvrdjivanje protiv - pravne radnje u postupku utvrdjivanja krivine odgovornosti, u
odnosu na kriterije za utvrdjivanje protiv - pravne radnje u postupku utvrdjivanja
gradjansko - pravne odgovornosti.
Zajedniki elementi krivine i gradjanske odgovornosti koji postoje kod obje vrste
odgovorosti su: sposobnost (krivino pravna odgovornost ne znai istovremeno i
gradjansko - pravna odgovornost) i odgovornost koja je takodje elemenat kod krivine i
gradjanske odgovornostu (umiljaj sa aspekta krivnog prava i namjera sa aspekta
gradjanske odtetne odgovornosti, koji esto nisu identitini), kao i nehat koji se
utvrdjuje po kriterijima za krivicu i nepanju kao oblici odnosno stepeni krivice u
gradjanskom pravu.
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 82

Kod oslobadjajue krivine presude, gradjanski sud nije vezan za izreku takve
presude. U sluaju da je optueno lice oslobodjeno od odgovornosti za krivino djelo, to
ne znai da je u gradjanskoj parnici oslobdjeno od odtetne odgovornosti, jer se moe
desiti da - iako oslobodjeno od krivine odgovornosti da je to lice izazvalo ili
doprinijelo nastanku tete. Meutim, parnini sud je vezan oslobaajuom krivinom
presudom, ako je istom rijeeno pitanje koje za parnini sud predstavlja prethodno
pitanje, a o tom pitanju se pravosnano moe odluiti, samo u krivinom postupku.
Ukoliko krivini sud oslobodi optuenog od optube, nalazei da djelo za koje je
optuen-nije krivino djelo, parnini sud ne moe u tom sluaju suditi o odtetnoj
odgovornosti , kao da je teta uzrokovala krivinim djelom.
Iz prednje navedenog proizilazi, da je parnini sud uvijek vezan za krivinu
osudjujuu presudu, jer krivna presuda predstavlja prethodno pitanje za odluku
parninog suda za naknadu tete. Parnini sud je vezan pravosnanom krivinom
presudom u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti, a samostalno
odluuje: kakva je teta nastala za oteenog, da li postoji uzrona veza izmeu
krivinog djelai i da li je oteeni doprinio da do tete doe. Utvrenje krivinog suda o
umiljaju ili nehatu, vezuje parnini sud ako je takvo utvrenje neophodno za donoenje
krivine presude I ako je po pravilima graanskog prava relevantno za donoenje
presude u parnici. Isto pravilo vai i za parvosnane presude gradjanskog suda i za
vezanost parninog suda pravosnanim upravnim aktima.
Ova vezanost, istina nije propisana Zakonom, kao to je to sluaj kod vezanosti
parnnog suda za pravosnanu presudu krivinog suda. Medjutim, ista u praksi ima
svoju primjenu. Ovo pravilo ima svoj pravni osnov u odredbi lana 379. stav 1. taka 1.
Zakona o parninom postupku, kojom su propisana ovlatenja parninog suda da,
povodom prethodnog pitanja prekine postupak do odluke koja e o tom, kao glavnom
pitanju, biti donesena u drugom postupku, to upuuje na zakljuak, da je parnini sud
tom drugom odlukom vezan i da je prekid zbog toga opravdan. Inae, postavlja se
pitanje iz kog drugog razloga bi prekid bio opravdan ako ne iz prednje navedenog
razloga, koji se tie vezanosti parninog suda za pravosnane parnine presude i
pravosnana akta upravnih organa.
Istom zakonskom odredbom ustanovljen je princip, da parnini sud moe sam
rjeavati o prethodnom pitanju (o onom pitanju o kome nema pravosnane odluke), s
tim to se odluka o prethodnom pitanju ne unosi u izreku presude parnnog suda
(prethodno pitanje se samo obrazlae u okviru odluke o glavnoj stvari) i ta odluka o
prethodnom pitanju ima pravni znaaj samo za taj, konkretni sluaju koji se raspravlja,
u kojem je pri odluivanju o glavnoj stvari parnini sud sudio i o tom konkretnom
prethodnom pitanju i ta odluka o prethodnom pitanju, nije zahvaena pravosnanou,
zajedno sa pravosnanou odluke o glavnoj stvari.
Iz izloenog se moe zakljuiti da - ukoliko je pitanje koje u gradjanskoj parnici
predstavlja prethodno pitanje rijeeno pravosnanom presudom krivinog suda, ta
odluka vezuje parnini sud u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti
uinioca. to se tie oslobadjajue krivine presude odgovor na pitanje pravnog znaaja
ove presude na ishod spora za naknadu tete u parnici, zavisi od toga, da li je takvom
presudom ustanovljeno da radnja koja predstavlja tetnu radnju sa aspekta odtetne
odgovornosti, nije krivino djelo (u kom sluaju bi parnini sud bio vezan za takvu
odluku krivinog suda), da li je krivini sud utvrdio da optueni nije odgovoran za
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 83

uinjeno djelo zbog postojanja okolnosti koje iskljuuju njegovu krivinu odgovornost
(u kom sluaju bi parnini sud, takodje bio vezan za odluku krivinog suda), ili je
oslobadjajua presuda donesena zbog toga to nije bilo dovoljno dokaza, u kom sluaju
parnini sud moe izvoditi dokaze i utvrdjivati injenice (nezavisno od oslobadjajue
presude krivinog suda), odlune za utvrdjivanje postojanja elemenata odtetne
odgovornosti.
Medjutim u sluaju kad prethodno pitanje nije rijeeno, odnosno kada se
istovremeno vodi krivini postupak i postupak za naknadu tete iz istog tetnog
(ivotnog) dogadjaja i kad odredjeni sporni pravni odnos (koji ima znaaj
uslovljavajueg odnosa u parninom postupku), nije rijeen u krivinom postupku, u
praksi se esto postavlja pitanje opravdanosti prekida parninog postupka, do
pravosnane odluke krivinog suda.
Stanovite sudske prakse povodom ovog pitanja, je razliito. Pristalice principa,
da parnini sud sam rjeava o prethodnm pitanju (koje pravilo se odnosi na svako
pitanje bez obira na pravnu oblast u kojoj bi se rjeavalo prethodno pitanje), ovo pravilo
opravdavaju time, da se time parnini postupak ne odugovlai i da se prua efikasnija
pravna zatita, te da se - samim tim to se odluka o prethodnom pitanju ne unosi u
izreku presude parnnog suda, postupak u vezi prethodnog pitanja ne okonava
pravosnanom presudom i da je time onemogueno da se povodom istog pitanja donesu
razliite presude, to nikako ne bi bilo opravdano zbog pravne sigurnosti gradjana.
Druga mogunost je da parnini sud prekine postupak koji pred njim tee i da
saeka ishod krivinog postupka, to se opravdava opasnou od protivrijenih odluka
povodom istog pitanja.
I jedna i druga mogunost u odredjenim sluajevima mogu biti opravdane, tako
da se ne moe generalno definisati, bezrezervno pravilo za bilo koju od navedenih
mogunosti, jer postupanje parninog suda, stvar je ocjene cjelishodnosti koju sud daje
prema okolnostima svakog od tih postupaka.
Kada je rije onaknadi tete i o pitanju krivine odgovornosti kao
uslovljavajueg prethodnog pitanja njegove odtetne odgovornosti, po ocjeni autora
ovog podmodula, prekid parninog postupka do pravosnane odluke krivinog suda,
nije opravdan. Pored argumenata za ovakav stav, koji su iznijeti kao argumenti
pristalica da parnini sud rjeava sam o prethodnom pitanju, autor ovog podmodula u
prilog iznesenog stanovita istie i slijedee:
Parnini sud samostalno rjeava sva sporna pitanja, to znai i krivinopravna
pitanja, od kojih zavisi njegova odluka o glavnoj stvari, ukoliko nadleni krivini sud
nije odluio o krivinopravnom pitanju, koje ima pravni znaaj prethodnog pitanja u
parninom postupku. U tom sluaju parnini sud se bavi utvrivanjem elemenata
krivinog djela, samo radi utvrivanja (ovdje odtetne) odgovornosti u primjeni
blanketnog propisa, koji postojanje osnova odgovornosti, vezuje za postojanje krivinog
djela, pri emu parnini sud utvruje, da li u radnjama lica sa statusom optuenog u
krivinom postupku, ima elemenata odtetne odgovornosti.
Krivini sud odluuje o krivinoj odgovornosti optuenog, o pravnoj
kvalifikaciji krivinog djela i o kazni u okviru zakonom zaprijeene kazne za odredjeno
krivino djelo, te u krivinom postupku izvodi dokaze koji su od pravnog znaaja za
odluku o ovim pitanjima.
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 84

Parnini sud u postupku utvrdjivanja odtetne odgovornosti lica koje je skrivilo

saobraajnu nezgodu utvrdjuje ispunjenjem procesnih pretpostavki za odgovornost za
tetu, o kojim pretpostavkama je bilo rijei u podmodolu pretpostavke odgovornosti za
tetu, o osnovu odgovornosti, uslovima odgovornosti i o obavezi naknade tete.
Parnini sud izvodi dokaze koji su od pravnog znaaja za odluku o ovim spornim
pitanjima.
Kada je rije o dokazima, jednostavan, a u sudskoj praksi est primjer je sluaj
utvrdjivanja krivine odgovornosti vozaa motornog vozila u saobraaju na putevima,
koji je skrivio saobraajnu nezgodu sa smrtnom posljedicom. U tom postupku krivini
sud izvodi dokaz vjetaenjem po vjetaku saobraajne struke kako bi odgovorio
(ocjenom tog i drugih dokaza) na pitanje o odgovornosti, o krivinom djelu koje se
optuenom stavlja na teret o zaprijeenoj kazni u sluaju utvrdjene krivine
odgovornosti. Nalaz vjetaka saobraajne struke iz krivinog predmeta (ak ako se
parnine stranke u parnici za naknadu tete saglase da isti nalaz poslui kao dokaz u
parninom postupku), ne odogovori uvijek na sva sporna pitanja koja su odluna za
odtetnu odgovornost. Najee takav nalaz ne sadri elemente na osnovu kojih parnini
sud odluuje o doprinosu oteenog, bilo nastanku tete ili njenom poveanju, jer ta
pitanja sa aspekta odtetne odgovornosti, nemaju pravnog znaaja .
Prednje navedeni primjer upuuje na zakljuak da je gradjanska odgovonost ira
od krivine odgovornosti, tako da postoji mogunost da i pored pravosnane krivine
presude i dokaza u krivinom predmetu, parnini sud utvrdjuje okolnosti pod kojima je
dolo do saobraajne nezgode, to mu nalae zakonska obaveza da po slubenoj
dunosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, to ide u prilog teze, da u
postupku utvrdjivanja odtetne odgovornosti, parnini sud odluuje sam o prethodnim
pitanjima (u konkretnom sluaju sudi o krivici lica koje je skrivilo nezgodu u kontekstu
odluke o uzroku rpedmetne saobraajne nezgode), kad god je to cjelishodno.
I nie navedeni primjer potvrdjuje ovaj princip, da parnini sud sam sudi o
prethodnom pitanju, jer se ne moe definisati pravilo u pogledu ovog predmetnog
(prethodnog) pitanja, poto se ni kod ovog pitanja ne moe dati definicija kao
bezrezervno pravilo.
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 85

2 ODGOVORNOST ZA TETU OD OPASNE STVARI ILI DJELATNOSTI

(OBJEKTIVNA ODGOVORNOST)

Zakonom o obligacionim odnosima propisana je odgovornost za tetu bez obzira na

krivicu (objektivna odgovornost).
U praksi su najei sluajevi odgovornosti bez obzira na krivicu iz lana 154. stava
2. Zakona o obligacionim odnosima. Tom zakonskom odredbom propisano je, da za
tetu od stvari ili djelatnosti od kojih potie poveana opasnost tete za okolinu,
odgovara se bez obzira na krivicu. I stav 3. ovog lana propisuje odgovornost bez obzira
na krivicu u drugim sluajvima predvidjenim zaknom, dok je odredbom lana 173.
istog zakona propisana odgovornost za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.
Budui da je prema odredbi lana 1106. Zakona o obligacionim odnosima, na
obligaciono pravne odnose nastale prije stupanja na snagu ovog zakona, mjerodavno
pravo koje je bilo u primjeni u vrijeme nastanka pravnog odnosa, a to znai ranije
vaei zakoni kao i pravna pravila propisana zakonima i drugim propisima koji su
doneseni do 6. aprila 1941. godine koji se primjenjuju saglasno Zakonu o nevanosti
pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941.godine to e se na ovom mjestu samo radi
ukazivanja na razvojni put ovog osnova odgovornosti, spomenuti da je odgovornost za
tetu po osnovu uzronosti (znai bez krivice), kao izuzetak od pravila o odgovornosti
po osnovu krivice, primjera radi u pravnom pravilu paragrafa 45, 338, 364 a, 1645 i dr.
OGZ, odnosno u pravnim pravilima paragrafa 810, 813, 815 i dr. SGZ.
I u rimskom pravu postojali su sluajevi odgovornosti za tetu pod nazivom posebni
sluajevi odgovornosti. Ti posebni sluajevi bili su sluajevi odgovornosti za tetu
koju uine ivotinje. Zato su sluile tube actio de pauperie i actio de pastu pecoris, koje
su spadale u takozvane noksalne tube (actiones noxales), a ova vrsta tubi spadala je u
tube deliktnog porijekla (kod deliktne odgovornosti treih lica), ako sin ili rob uini
delikt po nalogu, ili bar uz znanje oca ili gospodara odgovarao je imalac vlasti, ak i
onda ako podredjena lica u medjuvremenu izidju ispod njegove vlasti. Ova vrsta tubi
nije ulazila u opti pojam tete i u teoriju o naknadi tete, a istom tubom se mogla
traiti zatita deliktne odgovornosti npr. ako je podredjena osoba poinila delikt bez
znanja imaoca vlasti,odgovarao je tada otac ili gospodar, ali uz jednu vanu razliku
uporedbe s prvim sluajem, jer je u takvim sluajevima imao alternativnu mogunost: ili
da podmiri nastalu obavezu ili da uinioca preda oteenom. Ako bi se radilo o
slobodnoj osobi, predaja bi se sastojala u davanju inmancipium, a ako je krivac bio rob,
prenosio bi ga gospodar u vlasnitvo oteenog. Ako rob u medjuvremenu bude prodan
ili sin adoptiran od nekog treeg, noksalna tuba ide protiv njihovog novog vlasnika ili
porodinog starijeine, po naelu da deliktna odgovornost prati linost delikventa.
Rimljani su imali poseban naziv za tu vrstu tete (pauperies), to znai
osiromaenje, umanjenje imovine, to i terminoloki i sadrajno odgovara pojmu
odnosno pravnom institutu tete prema pozitivnim zakonskim propisima u sadanjem
drutvenom ivotu i pravnom poretku.
Valja napomenuti, takodje radi usporedbe i radi prikazivanja razvojnog puta ovog
osnova odgovornosti (objektivna odgovornost), da su Rimljani smatrali da tetu na
tudjoj stvari, moe uiniti samo ovjek. Prema pravilima o odgovornost za tetu zvanu
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 86

osiromaenje bilo je predvidieno da e vlasnik etvoronone ivotinje na osnovu

ove vrste tube (actio de pauperie) biti duan oteenom naknaditi tetu ili mu, kao
oblik noksalne odgovornosti, prepustiti ivotinju koja je tetu nanijela. Na taj nain je
vlasnik ivotinje mogao ograniiti svoju odgovornost. Istim zakonom (kako je to
naznaeno u knjizi Rimsko pravo autor Ante Romac Zagreb 1987.godine na stranici
272 i 273 u taki 38), bilo je predvidjena i tuba actio depastu pecoris, po kojoj je
vlasnik njive, usjeva ili panjaka imao pravo traiti naknadu od vlasnika stoke, koja je
pasui izazvala tetu, a vlasnik je i u ovom sluaju imao mogunost, da umjesto
plaanja tete, ustupi oteenom stoku koja je nanijela tetu.
Prema tome, jo je Rimsko pravo poznavalo posebne sluajeve odgovornosti za
tetu koji imaju odredjenih dodirnih taaka sa objektivnom odgovornou prema
sadanjem pozitivnom pravu, jer odgovara vlasnik ivotinje koja je tetu nanijela, bilo
da mu naknadu tetu, ili da mu prepusti ivotinju.
Ovaj osnov odgovornosti poznavali su i raniji zakonici (OGZ i SGZ) kako je to
naprijed navedeno, a isti osnov odgovornosti sadran je u odredbama Zakona o
obligacionim odnosima.
Prednje navedeni kratak osvrt na razvojni put ovog osnova odgovornosti ukazuje da
se ovaj osnov odgovornosti za tetu bez krivice razvija sa razvojem i modernizacijom
drutva, sa razvojem industrije tehnologije i saobraaja, to samo po sebi dovodi do
vee opasnosti do koje dolazi pri upotrebi maina, orudja, vozila pogona na paru i sl.
Time su rasli brojni sluajevi nastalih teta po ovom osnovu, a posljedice tih teta bile
su velike. Sve navedeno upuuje na zakljak da odgovornost po principu prezumirane
krivice nije mogla pratiti razvoj u drutvu i nije mogla udovoljavati ivotnim
potrebama, pa je razvojem industrijskog ivota rastao broj teta po osnovu objektivne
odgovornosti, jer je neminovno bilo da - kod injenica da teta nije uzrokovana
krivicom ovjeka kao ljudskog bia i da potie od neke stvari koja upotrebom i po
svojim svojstvima predstavlja opasnost za okolinu, da neko drugi (jer nema krivca),
naknadi tu tetu. Proizlazi dakle, da je sam ivot u irem smislu rijei proirio ovaj
osnov odgovornosti i nametnuo ovakvo zakonsko rjeenje koje vue svoje korijene
znatno ranije, a da je sudska praksa, kroz brojne sluajeve ovog osnova odgovornosti
proirila podruje objektivne odgovornosti. Veoma je vano, u svakom konkretnom
sluaju da sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava i pravilnom ocjenom
izvedenih dokaza pravilno utvrde da odgovornost u konkretnom - odredjenom sluaju
spada u ovo podruje odgovornosti bez obzira na krivicu, kako se ovaj osnov
odgovornosti ne bi tumaio preiroko i kako bi zaista ostao u domenu odgovornosti po
osnovu opasne stvari ili opasne djelatnosti o kojem osnovu je odgovornosti, ovdje rije.
To pitanje spada u ovlatenje suda i isto predstavlja, ni malo lak zadatak suda.
Pretpostavka uzronosti, kao osnov objektivne odgovornosti je takva pretpostavka
prema kojoj je teta nastala u vezi sa opasnom stvari ili opasnom djelatnosti, s tim da se
moe dokazivati, da one nisu bile uzrok tete. Kako je osnovnom odredbom lana 154.
stav 2. i stav 3. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se za tetu od opasne
stvari odnosno opasne djelatnosti odgovara po principu kauzaliteta, tj. bez obzira na
krivicu, proizlazi da je istom zakonskom odredbom propisano pravilo prema kojem
tetnik uvijek odgovara po objektivnoj odgovornosti. Prema istom pravilu ak-o nema
dokaza da konkretna teta nije prouzrokovana od opasne stvari ili opasne djelatnosti,
vai zakonska pretpostavka, da svaka teta koja je nastala u vezi s opasnom stvari ili
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 87

opasnom djelatnosti potie od njih. Prema tome, za kauzalnu odgovornost potrebno je

da oteeni dokae da je nastala teta u vezi sa opasnom stvari odnosno opasnom
djelatnou. Ako oteeni to ne dokae, ne moe se pretpostaviti uzronost (ne moe se
pretpostaviti da ona potie od te stvari ili djelatnosti), kauzalno odgovorno lice nee
odgovarati za tetu zbog nedostatka elementa koji karakterie ovaj osnov odgovornosti,
definisanog kao uzronost. Suprotno navedenom, ako je izmedju povjerioca i dunika
nesporno postojanje uzronosti, jednako kao i u sluaju kada ima osnova da se
uzronost pretpostavi, kauzalno odgovorno lice e odgovarati za tetu i moe se
ekskulpirati samo u zakonom propisanim sluajevima.

2.1. Odgovornost od opasne stvari

Kod objektivne odgovornosti potrebno je, pored ispujenja optih pretpostavki

odgovornosti za tetu, o kojim je bilo rijei u istoimenom podmodulu - da je uzrok tete
opasna stvar ili opasna djelatnost. Ne utvrdjuje se postojanje tetnikove krivice, a sama
sintagma odgovornost po principu uzronosti dovoljno govori, da je kod objektivne
odgovornosti uzrok tete izvan postupanja oteenog, odnsno da je tetu uzrokovao (pod
odredjenim zakonom propisanim uslovima), opasna stvar. Zakon o obligacionim
odnosima nije definisao ta se u smislu odredbi tog zakona podrazumijeva opasnom
stvari. Prema sudskoj praksi, opasnim stvarima se smatraju one stvari (pokretne ili
nepokretne, iji poloaj, osobine odnosno svojstva, ili samo postojanje predstavlja
poveanu opasnost. Zbog te opasnosti (koja moe biti opasnost neposredno za lice koje
stvar koristi ili upotrebljava ili za iru okolinu), ove stvari moraju da budu nadgledane
ili upotrebljavane sa naroitom panjom.
Kod ovog osnova odtetne odgovornosti, teta potie od opasne stvari. teta dakle
nastaje po osnovu poveane opasnosti, nastaje od opasnosti od pokretnih ili nepokretnih
stvari iji poloaj, upotreba, svojstva stvari, ili samo njihovo postojanje - predstavlja
povean izvor opasnosti za onog koji je u okviru svog posla na bilo koji nain u
kontaktu sa tom stvari, kao i za okolinu, zavisno od stepena opasnosti, odnosno od
svojstava same stvari. Smatra se da teta potie od opasne stvari ako je teta nastala u
vezi sa funkcionisanjem opasne stvari, ili prilikom njene upotrebe, znai - kada je
uopte teta u ijem je nastajanju, stvar (opasna), materijalno uestvovala.
Odredbom lana 173. Zakona o obligacionim odnosima utvrdjena je pretpostavka
uzronosti za tetu od opasne stvari. Prema sadraju i smislu ove zakonske odredbe,
smatra se da eta potie od opasne stvari, osim ako se dokae da one nisu bile uzrok
tete. Oteeni kod ovog osnova odgovornosti ne mora dokazivati, da teta koju je
pretrpio potie od opasne stvari, dokazuje samo da su te stvari uestvovale u tetnom
dogadjaju.
Pojam pretpostavka uzronosti kao princip za odgovornost po osnovu opasne
stvari, da se ova pretpostavka, kao u ostalom i svaka druga pretpostavka (koja ima
pravnu snagu pretpostavke, sve dok se ne dokae suprotno), moe oboriti. Obaranje
pretpostavke uzronosti, u interesu je (pravnom i ekonomskom) odgovornog lica, lica
koje odgovara pozakonu za ovaj oblik tete. Odgovorno lice moe oboriti ovu
pretpostavku ako dokae da njegova (ovdje se misli na ovu rije u irem smislu, o
emu e kasnije biti govora) stvar, nisu u konkretnom - odredjenom sluaju bile uzrok
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 88

tete, odnosno ako dokae da je uzrok tete izvan njegove stvari i da je uzrok tete bio
neki drugi. Razlog za obaranje pretpostavke uzronosti sadrani su odredbi lana 177.
Zakona o obligacionim odnosima.
Prikazivanje pojma opasne stvari u sudskoj praksi na prednje opisani nain, daje
dovoljno prostora sudu, da uzimajui u obzir sve okolnosti konkretnog sluaja: svojstva,
poloaj i druge osobine stvari s jedne strane i nain upotrebe odnosno rukovanja koji je
svojstven takvim stvarima i koji iziskuje stepen poveane opasnosti s druge strane,
izvede zakljuak o tome, da li je konkretna teta prouzrokovana opasnom stvari, da li
teta potie od opasne stvari. Ovdje dolazi do izraaja kreativnost suda, jer granica
izmedju tete u ijem je nastajanju opasna svar materijalno uestvovala i tete koja nije
uzrokovana odredjenom opasnom stvari, Zakonom o obligacionim odnosima nije
definisana, niti je mogue takvu granicu definisati. Opasna stvar u sferi odtetne
odgovornosti definisana je dakle, ne zakonskom definicijom, ve je u sudskoj praksi
definisana samim koritenjem stvari koje - s obzirom na okolnosti konkretnog sluaja,
odredjenim stvarima daju karakteristike opasne stvari. Otuda, sudska praksa iri
krug opasnih stvari u nastojanju da se pronadje adekvatno rjeenje, kako sa aspekta
optih interesa, interesa tehnikog i drutvenog napretka i napretka druva uopte, kao i
sa aspekta interesa onih faktora drutva od kojih bi takav tehniki drutveni razvoj
drutva zahtjevao, u postupku upotrebe, funkcionisanja stvari sa odredjenim svojstvima,
odredjene rtve, koje se u krajnjem svode - u sluaju prozrokovanja tete na njenu
naknadu. Prema tome, granicu izmedju opasne stvari kao uzroka predmetne tete i
stvari koja nema ta svojstva u svakom konkretnom sluaju utvrdjuje sud, zavisno od
okolnosti tog sluaja, to je od pravnog znaaja za odtetnu odgovornost tetnika.
Razvojni put odtetne odgovornosti po osnovu opasne stvari i krug opasnih stvari
vidljiv je iz teksta pod naslovom II o opasnoj stvari i opasnoj djelatnosti s osvrtom na
sudsku praksu prije Zakona o obligacionim odnosima - zbornik radova Saveza drutva
pravnika Hrvatske Zagreb odgovornost za tetu iz koje proizlazi, da u prvom
razdoblju nakon rata odgovornost po principu uzronosti, koja je dolazila do primjene
kod teta uzrokovanih pogonom motornih vozila, nije se proirivala na odtetnu
odgovornost imalaca drugih opasnih stvari i da je do toga dolo tek kasnije (pedesetih
godina) kada se poelo primjenjivati naelo odbjektivne odgovornosti i na tete koje
potiu od ostalih opasnih stvari.
U praksi Vrhovnog suda Hrvatske (bive Republike SFRJ) opasnim stvarima
smatrale su se stvari: cestovna motorna vozila, parni kotao motorna pumpa hidraulina
rpesa lift motorna kosilica kompresor to stvara buku koja uzrokuje oteenje sluha
osobi koja radi na stroju, tiskarski stroj starije proizvodnje kod koga svaki okretaj ruke
radnika moe ninaijeti povredu, stroj za rezanje metalnih folija, stroj glodalica na
elektrini pogon, eljeznika pruga skupa s vlakom u kretanju velika i duboka ne
pokrivne rupa za ubacivanje otpadnog papira koja se nalazi u dvoritu zgrade i dr. (kako
je to naznaeno u prednje navedenom zborniku gradjana strana 997). U istom zborniku
kojim je zabiljeeno ta se smatra opasnom stvari u praksi drugih sudova, kao npr:
zrana puka (VS BiH od 10.3.1977.godine), dalekovod, divlja, domaa ivotinja,
posuda napunjena soda-vodom i drugi sluajevi.
Posmatrajui razvojni put ovog osnova odtetne odgovornosti, usporedbom pravnog
shvatanja pojma opasna stvar u ranijoj sudskoj praksi i u sudskoj praksi koja je
iskristalisana na temelju odredbi Zakona o obligacionim odnosima koje propisuju
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 89

odtetnu odgovornost po ovom osnovu, moe se rei da je stav sudske prakse, s

obzirom da odgovornost za naknadu tete po principu uzronosti ne dovodi svaka
opasnost koju neka stvar moe prouzrokovati, nego samo ona stvar koja prouzrokuje
odredjenu veu opasnost, jer je uzak krug stvari koje su bez ikakve opasnosti, da se
opasnom stvari treba smatrati svaka pokretna i nepokretna stvar iji poloaj ili upotreba,
svojstvo ili samo postojanje, predstavlja odredjenu opasnost za okolinu.
Polazei od razliitosti stvari, to za sobom povlai i razliitost svojstava naina
upotrebe i funkcionisanja stvari, razliite stvari skrivaju razliite oblike i stepene
opasnosti, koja se moe manifestovati prilikom funkcionalne upotrebe stvari, to je
opredjeljujui faktor kod definisanja opasne stvari kao uzronika nastanka tete.
Ukoliko je opasnost od stvari u okvirima uobiajenih granica tolerancije, one nisu
opasne s aspekta odtetne odgovornosti, tako da u opasne stvari spadaju samo one
stvari, od kojih potie neuobiajene tj. to vea opasnost od tete.
Iz svega prednje navedenog proizilazi da u sudskoj praksi ima potekoa oko
odredjivanja i definisanja, da li u konkretnom sluaju odredjena stvar ima svojstva
opasne stvari. Ovo prvenstveno iz razloga, to jedna te ista stvar, u odredjenim
situacijama moe imati ta svojstva, dok u drugim okolnostima ona ta svojstva nema.
Poloaj stvari moe biti osnov o kojem neka stvar dobija svojstvo opasne stvari.
Tako npr. s obzirom na poloaj koji ima odredjena stvar, moe se uzeti da ona ima
svojstva opasne stvari u sluaju: automobil parkiran na veoma strmoj ulici moe
pretstavljati opasnu stvar, jer u kontaktu blaeg intenziteta sa bilo kojom drugom stvari
moe ga pokrenuti niz strminu, dok taj isti automobil parkiran na ravnom mjestu nema
ta svojstva opasne stvari. To je sluaj i sa npr. kamenom, koji, ako stoji na ravnoj
povrini pored kolovoza, ne predstavlja opasnu stvar za motorna vozila u pokretu dok
kamen na okomitim povrinama koje su sklone odronu i koje od odrona nisu zatiene
na adevatan zakonom propisani nain, uz sami kolovoz mogu pretstavljati opasnu stvar
ukoliko do odrona kamena dodje i ukoliko se time oteti motorno vozilona putu udarom
kamena u vozilo, ili ako kamen koji je na kolovoz dospio odronom pretstavlja
iznenadnu opasnost na kolovozu, koja uzrokuje saobraajnu nezgodu a time i oteenja
na motornom vozilu i tjelesne povrede lica koja su uestvovala u predmetnoj
saobraajnoj nezgodi.
Upotreba stvari kao elemenat koji joj daje svojstvo opasne stvari moe se navesti kod
motornog vozila u pokretu, bilo putnikog ili teretnog vozila koji u pokretu mogu
prestavljati opasnu stvar, a u stanju mirovanja, u rjedjim sluajevima i to s obzirom na
gorivo koje to vozilo koristi u pokretu i koje se moe i u stanju mirovanja smatrati
opasnom stvari ukoliko se isto vozilo nalazi u blizini nekog od toplotnog izvora
energije.
Nadalje, ima stvari koje samim svojim postojanjem, pretpostavljaju poveanu
opasnost zbog odredjenih njihovih svojstava kao to je to primjer sa radio-aktivnim
tvarima, otrovima i sl.
Kada je rije o pojmovnom odredjivanju opasne stvari na stranici 999 naprijed
spomenutog Zbornika radova odgovornost za tetu, naznaeni su primjeri za opasne
stvari: Prema rjeenju Okrunog suda u Zagrebu br. G-1477/84 od 5.6.1984.godine
pele s obzirom na svoje svojstvo i mjesto gdje su smjetene (samo 6 metara od
medje) mogu pretstavljati opasnu stvar, rjeenje VSH veliko stablo staro nekoliko
stotina godina od kojega se otkidaju grane ugroavajui sigurnost ljudi pretstavlja
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 90

opasnu stvar. Iz navedenih primjera vidljiva je raznolikost osnova po kojima se u

sudskoj praksi, s obzirom na okolnosti konkretnog sluaja, neka stvar ocjenjuje
opasnom s aspekta odtetne odgovornosti .
Prema izloenom, pojam opasne stvari je pravni standard, koji, poto nije zakonom
definisan, nije apsolutan pojam, ve relativan i utvrdjuje se i odredjuje u svakom
konkretnom sluaju, u zavisnosti od okolnosti tog sluaja, a teret dokazivanja, da je
uzrok tete neki drugi a ne opasna stvar, snosi lice koje je tetu prouzrokovalo, odnosno
imalac stvari koja predstavlja poveanu opasnost. Opasnost mora biti takva, da u
uslovima koje neko lice stvara pretstavlja posebnu opasnost, naroito zbog toga, jer se
stari i pored velike briljivosti ne mogu uvijek drati pod kontrolom, da bi se posljedice
tetnog dogadjaja koje se manifestuju u vidu tete prouzrokovane opasnom stvari,
mogle otkloniti.

2.2. Odgovornost po osnovu opasne djelatnosti

Kao to naziv Odsjeka 5. Zakona o obligacionim odnosima glasi: opasnost za tetu

od pasne stvari ili opasne djelatnosti, kao i odredba lana 173. istog zakona, Zakonom
i u sudskoj praksi se ova dva pojma kao osnovi za objektivnu odgovornost (opasna stvar
ili opasna djelatnost) koriste uporedo stvar ili djelatnost), to znai da kod oba ova
pojma vae ista pravila odtetne odgovornosti i to pravila po osnovu uzronosti, pravila
o osnovu odgovornosti prema stvarnom riziku, to znai, bez obzira na krivicu, te da je
samo definisanje ovih pojmova razliito. Ni kada je rije o opasnoj djelatnosti, Zakon o
obligacionim odnosima nije definisano ni jednom zakonskom odredbom ovaj pojam,
ve je isti pojam iskristalisala pravna teorija a naroito sudska praksa. U okviru ovog
podmodula, ova dva pojma su, samo radi lakeg poimanja i definisanja razdovjena u
posebne podtake. Inae, opasna stvar ili opasna djelatnost s aspekta odtetne
odgovornosti, toliko su medjusobno povezane i imaju dodirnih taaka, zbog ega u
stvari i nema mjesta njihovom odvojenom razmatranju, jer u tim sluajevima esto je
ak teko razluiti da li se radi o odgovornosti od opasne stvari ili opasne djelatnosti.
Stoga e na ovom mjestu autor ovog podmodula pokuati, samo shodno pravnim
shvatanjima sudske prakse definisati pojam opasne djelatnosti, dok su sva ostala pitanja
koja se tiu kauzalne odgovornosti, kod oba ova pojma, ista.
Opasnom djelatnou se u smislu odredbe lana 173. Zakona o obligacionim
odnosima mogu smatrati samo one djelatnosti, kod kojih opasnost nije svakodnevna,
obina, prosjena. To je poveana opasnost, jer je vea od obine svakodnevne i
prosjene opasnosti iz osnova obavljanja djelatnosti. Odredjena djelatnost pretpostavlja
djelatnost sa poveanom opasnou, kada zbog njenog redovnog vrenja moe biti
ugroen ivot i zdravlje ljudi, ili njihova imovina. Taj ugroavajui faktor iziskuje
poveani stepen panje lica koje vri konkretnu djelatnost, jednako kao i lica koja sa
tom djelatnou dolaze u dodir kontakt.
Lica koja obavljaju opasnu djelatnost, duna su da predvide ponaanje moguih
oteenih i ponaanje treih lica i da preduzimaju sve to je u njihovoj moi da izbjegnu
tetne radnje tih lica, ili sprijee tetne posljedice. Predvidjanje ponaanja i
preduzimanje radnji shodno prednje navedenom, moe se definisati kao poveana
panja vrioca opasne djelatnosti. Kod odgovornosti za tetu od opasne djelatnosti,
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 91

uzronost se pretpostavlja, ali se ta pretpostavka moe oboriti protiv dokazima, ako ona
nije bila uzrok tete.
U sluaju da teta nije skrivljeno prouzrokovana, tetu koja proistie iz vrenja
djelatnosti, mora snositi onaj koji vri tu djelatnost, tako da kod ovog osnova
odgovornosti, naglasak nije na opasnoj stvari, ve na opasnoj djelatnosti, odnosno na
radu sa stvari. Moe se u praksi dogoditi da sredsta za rad koja imaju pravni karakter
stvari, ne predstavljaju opasnu djelatnost, da ona slue za obavljanje djelatnosti, te za
tetu koju radnik, obavljajui djelatnost pretrpi na radu odgovara lice koje vri tu
djelatnost, a ne i imalac stvari. U ovom sluaju postoji uska vezanost izmedju stvari i
djelatnosti kao uzronika tete, tako da je zadatak suda da utvrdi kauzalnu odgovornost
zavisno od toga, ta je stvarni uzrok tete. Autor Vizner u komentaru Zakona o
obligacionim odnosima I prva knjiga Zagreb strana 739. navodi: pod opasnom
djelatnou razumjevaju sve one ovjekove aktivnosti kojima se stvara poveana
opasnost tete za okolinu bez obzira na to da li konkretna opasnost potie od neke
opasne stvari ili djelatnosti sama po sebi, bez neke povezanosti s opasnom stvari.
Sudska praksa u bivim republikama ranije SFRJ primjenjujui pravna pravila ranijih
zakona rjeavala je sporne pravne odnose iz oblasti nakande tete prouzrokovane
opasnom djelatnou po principu objektivne odgovornosti, pri emu su se, kako je to
naznaeno u pomenutom Zborniku radova Odgovornost za tetu, kao opasne
djelatnosti u praksi Vrhovnog suda Hrvatske smatrale: miniranje eksplozivom, otvaranje
bave u kojoj se nalazi karbid, prskanje rastopljenog krea pumpom pripreme za
ispaljivanje raketa i njihovo ispaljivanje, rad na istovaranju panel ploa iz kamiona i
prikolice s visine od 1,5 metara, istovaranje vrueg bitumena iz cisterne, sjea drva u
umi, radovi na istovaru trupaca iz vagona uz pomo dizalice, straarska sluba,
kopanje temelja brane radjeno po pojedinim etaama na kamenitom i krakom terenu,
rad u rudnikoj jami, rad u tunelu i kamenolomu, rad na visokoj skeli i na visokom
stablu i dr.
Kada je rije o opasnoj djelatnosti to moe biti rad na mainama na parni pogon, rad
na postrojenjima za nuklearnu energiju, gradjevinska djelatnost, lov, ronilatvo i sl.
Bio je ovo kratak osvrt na odgovornost po osnovu objektivne odgovornosti, od
opasne djelatnosti, dok sva druga pitanja koja se tiu odredjivanja ovog osnova
odgovornosti koja su spomenuta u okviru podtake 3.2. taka odgovornost po osnovu
opasne stvari primjenjuju se i na ottetnu odgovornost po osnovu opasne djelatnosti.

2.3. Lica odgovorna za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti

Iz sadraja odredbe lana 174. Zakona o obligacionim odnosima proizlazi da za tetu

od opasne stvari odgovara njen imalac, a za tetu od opasne djelatnosti, odgovara lice
koje se njome bavi.
Ova zakonska odredba jasno definie odgovornost za tetu od opasne djelatnosti za
koju odgovara lice koje se njome bavi. Ovo i u sluaju kada je opasna djelatnost vezana
za upotrebu opasne stvari (kakvih sluajeva ima u praksi), jer je krajnji uzronik tete
opasna djelatnost za ije potrebe bavljenja, stvari slue. Medjutim, obavljanje opasne
djelatnosti, uglavnom nije vezano za upotrebu opasne stvari, budui da je uzrok tete
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 92

kod ovog osnova odgovornosti, djelatnost kod koje opasnost nije uobiajena i prosjena,
ve je opasnost od djelatnosti, poveana.
Za razliku od lica koje odgovara za tetu od opasne djelatnosti, koje definie samo
obavljanje djelatnosti, lice koje odgovara za tetu od opasne stvari, tee je definisati.
Sintagmu imalac opasne stvari koji je odtetno odgovoran u smislu odredbe lana
174. Zakona o obligacionim odnosima treba tmaiti tako, da za tetu odgovara iri krug
lica koja imaju svojstvo imaoca stvari. Imaocem se smatra vlasnik stvari, a vlasnikom
stvari se smatra lice kome to pravo pripada sa aspekta propisa o svojinsko pravnim
odnosima kojim su predvidjeni naini sticanja prava vlasnitva kako ne nepokretnim,
tako i na pokretnim stvarima.
U teoriji i sudskoj praksi zabiljeeni su sluajevi da opasna stvar nije uvijek u
posjedu vlasnika (imaoca u uem smislu, u smislu prava vlasnitva), bilo da je stvar
voljno predata od strane vlasnika u posjed drugom licu, ili je to drugo lice do posjeda
stvari dolo na protivpravan nain (lan 175. Zakona o obligacionim odnosima). U oba
ova sluaja za tetu od opasne stvari odgovara, umjesto imaoca i jednako kao on, lice
koje je u posjedu stvari koja je izvor opasnosti, a time i uzrok tete. Kada imalac stvari
povjeri nekom licu koje mu stvar koristi mimo volje imaoca, za tetu od takve upotrebe
opasne stvari, odgovara njen imalac, a ne lice koje stvar koristi mimo volje imaoca, s
tim da imalac stvari ima pravo na regresni zahtjev.
U sluaju kad imalac opasne stvari zasnuje odredjeni obligaciono-pravni odnos (npr.
zakupni odnos), ili je imalac opasne stvari stvar predao radi preduzimanja odredjenih
radova (npr. samostalnom privredniku), a ta lica se ne nalaze u radu, za tetu od opasne
stvari odgovornost snose ta lica (zakupac i samostalni privrednik) umjesto imaoca koji
im je stvar predao po osnovu materijalno-pravnog (ugovornog) odnosa i time sebe
oslobodio svojstva imaoca stvari za period u kojem je imalac stvari po osnovu pravnog
posla drugo lice, kome je stvar predata. Odgovornost tih lica jednaka je, kao i
odgovornost imaoca stvari. Imalac stvari, koji stvar povjeri drugome (primjer zakupca
ili samostalnog privrednika) moe u smislu l. 176 stav 2 Zakona o obligacionim
odnosima, biti odgovoran za tetu pored navedenih lica, ako je teta proizala iz neke
skrivene mane ili skrivenog svojstva opasne stvari na koja imalac stvari nije ukazao
ovim licima. Po ovom osnovu navedena lica kojima je stvar data da se njome slue na
osnovu ugovora, imaju pravo regresa od imaoca opasne stari ukoliko od tih lica naknadi
tetu oteenom (lan 176. stav 3. Zakona o oblgiacionim odnosima).
Ako tetu od opasne stvari, sluei se njome, nanesu lica koja su u radnom odnosu
kod imaoca opasne stvari, ta lica ne odgovaraju po naelu kauzaliteta i mogu snositi
odgovornost za nastalu tetu samo po osnovu krivice i to za stepen krivice koji Zakono
o obligacionim odnosima predvidja u lanu 170. a po principu uzronosti odgovara za
isti tetni dogadjaj, imalac opasne stvari. Na ovom primjeru dolazi do izraaja sloenost
ovog pravnog instituta osnov odgovornosti za tetu, koji pokazuje da lica koja su
(posredno ili neposredno) uesnici (akteri) odredjenog tetnog dogadjaja, mogu za isti
tetni dogadjaj snositi odgovornost za prouzrokovanu tetu po razliitim osnovima. To
potvrdjuje naprijed iznesenu tezu, da zadatak suda, esto nije lak, kada je u pitanju
utvrdjivanje osnova odgovornosti za tetu, to opravdava izradu ovakvog vida
edukativnog materijala koji, pored ostalog imaju za cilj potsticanje korisnika ovog
podmodula na razmiljanje i na pravno procjenjivanje ovog pravnog pitanja i pravilno
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 93

vrenje selekcije bitnih od nebitnih injenica i utvrdjivanje relevantnih injenica koje su

odlune za pravilnu primjenu materijalnog prava.
Iskljuivo je odgovoran imalac opasne stvari za tetu nastalu od te stvari, u sluaju
kada stvar povjeri drugom licu, ukoliko to lice nije osposobljeno ili nije ovlateno za
rukovanje sa tom stvari (lan 176. stav 4. Zakon o obligacionim odnosima). Dakle, u
ovom sluaju in povjeravanja opasne stvari drugom licu, ne oslobadja imaoca stvari
odtetne odgovornosti od opasne stvari, jer je izvor tete (kao to je naprijed reeno) u
poveanoj opasnosti, to sasvim logino, iziskuje osposobljenost i ovlatenje za
rukovanje, to je neodvojio od opasne stvari i to je u obavezi imaoca takve stvari.
Stoga, kada imalac takvu stvar povjeri drugom licu a da to lice nije osposobljeno za
rukovanje, imalac stvar snosi odgovornost kao da je teta nastala upotrebom stvari od
strane imaoca.
Naji, u praksi sluaj odgovornosti imaoca opasne stvari i dileme u vezi sa
definisanjem imaoca opasne stvari je, sluaj kada motorno vozilo, u trenutku tetnog
dogadjaja, iako prije tog dogadjaja prodato i predato u posjed kupcu, a i dalje
registrovano na imenu ranijeg vlasnika (prodavca), to je est sluaj (bar do isteka
registracije tog vozila), postavlja se pitanje, u sluaju prouzrokovanja tete tim vozilom,
koje lice ima svojstvo imaoca stvari: raniji vlasnik na kome je vozilo registrovano, ili
novi vlasnik (kupac tog vozila). Ovo pitanje je pravnog znaaja za stvarnu legitimaciju
u parnici u kojoj se utvrdjuje odtetna odgovornost, to je od uticaja na utvrdjivanje
osnovanosti samog osnova potraivanja naknade tete.
Kada je stvar u suvlasnitvu vie suvlasnika, svi suvlasnici su imaoci stvari sa
pripadjuim im suvlasnikim (idealnim) dijelom i svi oni odgovaraju, srazmjerno svom
sluvlasnikom dijelu. Njihova odgovornost je solidarna.
Ono to je jo znaajno spomenuti kod ovog osnova odgovornosti je, da s obzirom da
je osnov ovog oblika odgovornosti, uzronost (kauzalitet), odgovornost imaoca opasne
stvari, pri emu se misli na iri krug lica sa statusom imaoca stvari, o emu je naprijed
bilo rijei,odnosno lica koja se bave opasnom djelatnou, nije uslovljeno podnoenjem
zahtjeva poslovno nesposobnog lica, nakon to je postalo sposobno na ruenje posla ,
to predstavlja preduslov kod subjektivne odgovornosti i kod odgovornosti za drugoga.

2.4. Oslobadjanje od odgovornosti

Sluajevi oslobodjanja od odgovornosti imaoca opasne stvari, jednako kao i lica koje
se bavi opasnom djelatnou, propisani su odredbom lana 177. Zakona o obligacionim
odnosima. Istom zakonskom odredbom, kao razlozi za oslobodjenje od odgovornosti
(pod zakonom propisanim uslovima), predvidjeni su: dogadjaji koji su izvan stvari,
radnja oteenog lica i radnja treeg lica. Objektivno odgovorno lice snosi teret
dokazivanja ako eli da se rastereti svoje odgovorosti, a rasteretiti se moe, ako dokae
da je tetu izazavao neki dogadjaj, tree lice ili oteeni.
Odredbom lana 177. stav 1. istog zakona propisano je da se imalac stvari oslobadja
od odgovornosti ako dokae da teta potie od vie sile, odnosno od nekog drugog
uzroka koji se nalazi izavan stvari, koji se nije mogao predvidjeti ni izbjei, ili otkloniti.
U sudskoj praksi, ovaj razlog se esto naziva viom silom mada taj pojam nije
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 94

sadran u navedenoj zakonskoj odredbi. Medjutim, polazei od toga kako je

zakonodavac stilizovao ovaj propis lana 177. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
kojim je uslov za oslobodjenje od odgovornosti definisao kao nepredvidive neotklonjive
dogadjaja ija dejstva su izvan stvari i ija dejstva, s obzirom na nain na koji dejstvuje,
na obim u kojem djeluje, prekidaju uzronu vezu izmedju tetne radnje koja se
manifestuje u vidu tete i uzroka koji potie iz osnova opasne stvari ili opasne
djelatnosti, ovaj uslov u sutini ima sva obiljeja vie sile u odnosu na odredjeni tetni
dogadjaj do kojeg ne bi ni dolo da nije bilo tog, nepredvidivog i neotklonjivog
dogadjaja. Uzroci sadrani u ovom zakonskom propisu koji imaju pravni karakter
odnosno obiljeja vie sile na konkretni tetni dogadjaj, treba da budu ispunjeni
istovremeno, kada je rije o ovom razlogu za oslobodjenje tetnika od odgovornosti.
Sam pojam nepredvidivost i neotklonjivost relativnog je karaktera i opredjeljuje ga
sama opasna stvar (svojstva, poloaj i slino) i opasna djelatnost i isti pretstvavlja
pravni standar. Ono to se smatra viom silom kod jedne opasne stvari odnosno opasne
djelatnosti ne mora pretstavljati nepredvidi i neotklonjivi dogadjaj kod druge stvari.
Prema stavu 2. lana 177. Zakona o obligacionim odnosima, lice koje odgovara za
tetu po principu objektivne odgovornosti, moe se u cjelini ili djelimino osloboditi
svoje odgovornosti samo ako dokae da je do tete dolo iskljuivo radnjom oteenog
ili treeg lica ali pod uslovom da tu radnju nije moglo predvidjeti i njene posljedice
izbjei ili otkloniti.
Da bi ovaj razlog bio ostvaren za oslobodjenje od odgovornosti, uzrok tete mora biti
radnja oteenog i to kao iskljuivi uzrok a ako je ta radnja djelimino prouzrokovana
radnjom oteenog, imalac opasne stvari ili opasne djelatnosti se djelimino (srazmjerno
doprinosu oteenog nezgodi), oslobadja svoje, inae objektivne odgovornosti. U
sudskoj praksi zabiljeeni su esti sluajevi suodgovornosti za nastanak tete. Osnov za
utvrdjivanje doprinosa oteenog nastanku tete, kao i obim suodgovornosti
pretstavljaju pitanja koja se tiu pravilne primjene materijalnog prava, na to je sud
duan da pazi po slubenoj dunosti. esti su sluajevi u sudskoj praksi, da sudovi o
ovim odlunim injenicama ne vode rauna u dovoljnoj mjeri i time srankama ostavljaju
prostora za osporavanje sudskih odluka istaknutim prigovorom doprinosa tetnika ili
treeg lica nastanku tete. O ovom prigovoru sudovi najee ne mogu suditi bez
pomoi vjetaka odgovarajue struke koji treba da odgovori na pitanje, ta je uzrok tete
u odredjenom sluaju, s obzirom na sve okolnosti konkretnog sluaja, a zadatak je suda
(a nikako vjetaka), da ocjenom izvedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog
prava utvrdi uzrok tete i eventualni doprinsot tetnika ili treeg lica nastanku tete to,
mora se priznati nije jednostavan zadatak. Procjenjivanje svih okolnosti konkretnog
sluaja i utvrdjivanje obima suodgovornosti lica koja su po nekom od osnova su
odgovorna za predmetnu tetu (podijeljena odgovornost), pretstavlja takodje pravni
standar, od ijeg pravilnog ustanovljenja zavisi, kako osnov odgoornosti, tako i obim
odgovornosti tih lica, o emu e vie rijei biti u okviru teme obim naknade tete.
Kada je rije o suodgovornsoti lica koja odgovaraju za tetu od opasne stvari ili
opasne djelatnosti s jedne strane i oteenog ili treeg lica koji su doprinijeli nstanku
tete, ili su doprinijeli da teta bude vee, s druge strane potrebno je ukazati, da u
jednom tetnom dogadjaju imalac opasne stvari ili opasne djelatnosti odgovara po
principu kauzaliteta, a oteeni ili tree lice odgovaraju po principu krivice da se u
jednom tetnom dogadjaju moe pojaviti odgovornost po vie osnova odtetne
odgovornosti.
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 95

Najei sluajevi u sudskoj praksi suodgovornosti su kod teta prouzrokovanih u

saobraajnoj nezgodi. Svaki sluaj prouzrokovanja ovog vida tete procjenjuje se i obim
suodgovornosti utvrdjuje, zavisno od svih okolnosti tog sluaja, tako da nema u sudskoj
praksi (niti to Zakon o obligacionim odnosima poznaje) modela o odnosu
suodgovornosti imalaca opasne stvari ili opasne djelatnosti i oteenog, odnosno treeg
lica. Taj odnos opredjeljuju brojni elementi koji su od pravnog znaaja na uzrok
nastanka tete i obim doprinosa suodgovornih lica.
Saglasno stavu 4. lana 177. navedenog zakona, ukoliko je nastanku tete djelimino
doprinijelo tree lice, imalac opasne stvari odnosno opasne djelatnosti ne oslobadja se
odtetne odgovornosti, ve odgovara solidarno sa treim licem. To znai, da u sluaju
da tetu djelimino uzrokuje tree lice, da se imalac stvari ne oslobadja kauzalne
odgovornosti u tom dijelu. Ova lica (imalac opasne stvari odnosno djelatnosti i tree
lice) imaju pravo regresa jedni u odnosu na druga lica.
Krug treih lica iz stava 5. lana 177. Zakona o obligacionim odnosima nije
definisan istom zakonskom odredbom niti nekom drugom odredbom tog zakona.
Propisom ove odredbe predvidjeno je, da se treim licem ne smatraju lica kojim se
imalac stvari posluio pri upotrebi stvari, tako da ova odredba sadri negativnu
definiciju treeg lica. Ovaj krug treih lica definie pravna teorija i sudska praksa.
Polazei od sadraja i smisla odredbe lana 177. prednje navedenog zakona (o emu je
naprijed, u okviru ove take bilo rijei), treim licima se ne smatraju: oteeni, ni
imalac opasne stvari odnosno opasne djelatnosti iz lana 174. tog zakona, kao ni lica
koja odgovaraju isto kao imalac stvari (lan 175. i lana 176. Zakona o obligacionim
odnosima), lice koje je protivpravno oduzelo opasnu stvar i kome je imalac povjerio,
kao ni lice iz lana 177. stav 5. Zakona o obligcionim odnosima (lice kojim se imalac
posluio pri upotrebi stvari), a treim licem ne mogu se smatrati ni lica koja solidarno
odgovaraju oteenom (npr. imaoci motornih vozila uesnici nezgode), kao ni lica koja
status treeg lica nemaju ni u smislu odredbi Zakona o osiguranju imovine i lica.
Kao to je naprijed reeno Zakon o obligacionim odnosima nije propisao krug treih
lica u smislu prednje navedene odredbe lana 174. stav 2. i 4. Zakona o obligacionim
odnosima. U Zborniku radova Saveza drutva pravnika Hrvatske odgovornost za
tetu na stranici 1007 zabiljeeno je: u sudskoj praksi su se kao tree osobe smatrale:
saobraajac koji daje pogrean znak za prolaz vozila i usljed toga dodje do tete,
biciklist koji naglim izlaskom sa sporednog na glavni put navede vozaa da naglo
skrene ustranu pa se usljed toga prevrne i sudari sa drugim vozilom, opina koja nije
zatitila put prema rijeci niti postavlja rasvjetu da osigura jasan vidik.
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 96

3 ODGOVORNOST ZA DRUGOGA

O dogovornosti za drugoga, sa aspekta ispunjenja optih pretpostavki za tetu bilo je

rijei u podmodulu Pretpostavke odgovornosti za tetu taka 3.3. do take 9. Stoga
e u okviru ovog teksta biti rijei o odgovornosti za drugoga kao osnovu odgovornosti
za tetu.
Pravnim pravilima paragrafa 810. SGZ propisano je, da za tudje djelo, niko nije
duan odgovarati. Pravnim pravilom 1313. AGZ propisuje, da niko ne odgovara za
tudje protivzakonite radnje, u kojima nije uestvovao.
Prednje navedena pravila pomenutih Zakonika, u saglasnosti su sa osnovnim
pravilom kod odgovornosti za naknadu tete, da svako odgovara za tetu koju je
svojom radnjom prouzrokovao. Ovo pravilo se nije moglo uvijek primijeniti, tako da su
razne ivotne situacije u kojima inae odgovorna lica nisu mogla odgovarati, kreirale
poseban osnov odgovornosti odgovornost za drugoga, kao a contrario vlastitoj
odgovornosti. Sam naziv ovog osnova odgovornosti govori da je rije o odgovornosti za
drugoga koji moe biti po osnovu: stvarne nesposobnosti za rasudjivanje lica koje je
tetu prouzrokovalo (to pravni poredak ne moe ostaviti nesankcionisanim i zbog ega
je zakonom propisani krug lica koja odgovaraju zato lice po navedenom osnovu), zatim
po osnovu nemogunosti (iz raznih razloga) da, inae odgovorna lica, tetu naknade, u
kom sluaju odgovaraju druga lica, po osnovu bilo odnosa: zavisnosti, podredjenosti ili
pripadnosti s licem koje je tetu prouzrokovalo.
Kod odgovornosti za drugoga, osnov odgovornosti tetnika (misli se na tetnika u
irem smislu rijei i u pravom znaenju, na lice koje odgovara za drugoga), ima dvije
dimenzije. Prva dimenzija je - osnov po kome tetnik odgovara za drugoga (za lice koje
je tetu nanijelo, a koje, iz odredjenih, zakonom propisanih razologa, ne moe snositi
odgovornost za tetu). Taj osnov moe biti kao to je naprijed reeno kad lica koja su
tetu prouzrokovala, nisu deliktno sposobna za rasudjivanje (sluaj iz lana 164. Zakona
o obligacionim odnosima), kad se lice koje je tetu nanijelo, ne moe obavezati na
naknadu iz odredjenih razloga (npr.ako se radi o maloljetnom djetetu) koje se nalazi u
odnosu zavisnosti, podredjenosti (npr.sluaj iz lana 165. do lana 168. Zakona o
obligacionim odnosima), u kojim je propisana odgovornost roditelja i odgovornost
drugih lica za maloljetno dijete, ili kada se od lica koje je tetu nanijelo, ne moe
oekivati da e ono biti u stanju tetu naknaditi (sluaj iz lana 169. tog zakona). Prema
izloenom, osnov odgovornosti drugoga za lice koje je tetu prouzrokovalo proizlazi iz
odredjenog odnosa tog lica i lice koje je tetu neposredno nanijelo ili iz stanja koje
je od znaaja za postojanje delitne sposobnosti.
Druga dimenzija osnova odgovornosti tetnika (misli se na tetnika u irem smislu
koji odgovara za drugoga) sastoji se u tome, da tetnik, tj. lice koje odgovara za drugoga
moe biti odgovorno: bilo po osnovu krivice, ili po principu uzronosti, to u svakom
konkretnom sluaju zavisi od postojanja elemenata ispunjenja uslova za neki od ovih
osnova odgovornosti. Proizlazi dakle, da se osnov odgovornosti za drugoga utvrdjuje
zavisno od odnosa tetnika u uem smislu rijei, koji je tetu neposredno poinio i
tetnika u irem smislu te rijei koji, s obzirom na odreeni odnos sa ovim prethodnih,
odgovara za njega u postupku naknade tete, kao i od sposobnosti (deliktne) tetnika u
uem smislu rijei, po kom osnovu je ustanovljena odgovornost za drugoga, to
Opste pretpostavke odgovornosti za stetu 97

pretstavlja karakteristike tog osnova odgovornosti, a kada se ustanovi osnov po kome to

lice odgovara za drugoga, tek onda se utvrdjuje, po kom osnovu je (krivici ili
uzronosti), to lice odgovorno za predmetnu tetu. U daljem tekstu, slijedi kratak osvrt
na pojedine osnove odgovornosti za drugoga.