MIHALJEVI, MILAN: SLAVENSKA POREDBENA GRAMATIKA

1. DIO
UVOD I FONOLOGIJA, kolska knjiga, Zagreb, 2002.

U predgovoru nove Slavenske poredbene gramatike Milan Mihaljevi istie

nekoliko meusobno povezanih injenica zbog kojih se prihvatio pisanja ove knjige:
- posljednji prirunik iz ovoga podruja (Ivieva Slavenska poredbena
gramatika) objavljena je prije 33 godine, a stanje znanstvene spoznaje
izneseno u njoj jo je starije,
- osim to je relativno stara, ta je gramatika i teko dostupna
- studenti hrvatskoga i drugih slavenskih jezika, a ni strunjaci, nemaju
primjeren (suvremen) udbenik za poredbenu slavensku gramatiku.

Zbog navedenih bi injenica ova knjiga, ak i da je mnogo loija nego to jest, bila
zapaen i vrijedan prirunik.
Glavni uzrok iznesenim injenicama lei vjerojatno upravo u kvaliteti i ugledu
Ivieva prirunika, kojemu se moda nitko nije usudio konkurirati.
Mihaljevi se usudio, ne samo zato to se u tom podruju dokazao kao vrstan i priznat
strunjak nego i zahvaljujui viegodinjem predavakom iskustvu sa studentima
jednopredmetne kroatistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Upravo je to
iskustvo dobra i sustavna predavaa obiljeilo ovaj prirunik, uinivi ga lako
razumljivim, razlonim, jasnim, loginim, a vrijedan i predan rad izvan predavaonice
pridonio je da prirunik bude znanstveno utemeljen i da donese suvremen uvid u
poredbenu slavensku gramatiku.
Objavljeni prirunik ima podnaslov Prvi dio: Uvod i fonologija, pa e djelo
biti cjelovito s drugim sveskom, u kojem autor namjerava obraditi praslavensku
morfologiju, prozodiju i pitanje slavenske pradomovine.
Prvi dio budue cjelovite Slavenske poredbene gramatike, Uvod i fonologija,
organiziran je tako da su i uvodni dio i prikaz povijesnoga razvoja glasova od
indoeuropskoga prajezika do kraja slavenskoga jezinoga jedinstva podijeljeni u tri
poglavlja.
U tri uvodna poglavlja autor nam pomae da izgradimo vrste i trajne temelje znanja,
koji e moi nositi sve budue nadogradnje, a prije svega ono to on naziva "jezgrom
knjige", Fonologiju.

1
 Prvo poglavlje ( Uvod u poredbeno jezikoslovlje) openit je uvod u genetsko
poredbeno jezikoslovlje. Precizno i koncizno autor najprije definira osnovne pojmove
iz poredbene gramatike (jezina srodnost, tipoloka, kontaktna i genetska srodnost,
izoglose, rodoslovno stablo), spominje nekoliko imena istaknutih u tom podruju i
upuuje na daljnju literaturu. Meu "pionire poredbenoga jezikoslovlja" uvrtava
Hrvata, indologa Filipa Vezdina, o kojemu u Ivievoj gramatici nema ni spomena.
Podrobnije se (uvodno-teorijski) u prvom poglavlju autor bavi i glasovnim
promjenama, zakonima i analogijama te metodama rekonstrukcije prajezika.
U definiranju glasovnih zakona Mihaljevi ne nie definicije poput Ivia, nego se
koristi preciznim matematikim prikazima (generativni pristup promiljanju jezika, u
kojem se autor dokazao), to znatno skrauje tekst i olakava pamenje i
razumijevanje te omoguuje usustavljivanje iznesenih injenica.
Sustavnost je glavna odlika i teorijskoga pristupa glasovnim promjenama. Autor
razrauje:
1. tipologiju (Vrlo pregledna tipologija sa zanimljivim i ilustrativnim
primjerima!),
2. kronologiju (Razlikuje dvije vrste kronologija: relativnu i apsolutnu. Jasno
definira odnose hranjenja, branjenja i neutralan odnos meu glasovnim zakonima.) i
3. uzroke glasovnih promjena.
Uz glasovne zakone, kao najvaniji imbenik jezinih promjena, istie se
analogija. U svom stilu (jasno, precizno, pregledno) autor definira model i motiv
analogije, njezin smjer djelovanja, pravilnost i granice. Kad govori o rjenikim
promjenama (nestanak rijei, nastanak novih rijei, suenje ili irenje znaenja rijei),
autor se slui zanimljivim, itatelju bliskim i vrlo lako pamtljivim primjerima
(objanjava npr. postanje rijei sendvi, giljotina, sabotaa i sl.).
Ivievoj gramatici zasigurno nedostaje sustavno objanjenje metoda
rekonstrukcije nekoga prajezika. To je Mihaljevi uoio, stoga u njegovu priruniku
moemo nai dosta podrobno obraene poredbenu metodu i metodu unutarnje
rekonstrukcije s preglednim i ilustrativnim tablinim prikazima, te sustavno i precizno
iznesenim naelima formuliranja glasovnih zakona. (Tablini prikazi, numerirana
naela i pravila te matematike formule prepoznatljiv su i omiljen aparat
Mihaljevieva znanstvenoga stila.)

2
 Drugo poglavlje (Indoeuropski jezici) donosi pregled indoeuropskih jezinih
porodica prema tradicionalnoj podjeli na kentumske i satemske jezike. U odnosu na
Iviev, ovaj je pregled iscrpnijii i opirniji, a i obogaen je nekim novijim podacima.
Slino kao Ivi, i Mihaljevi na osnovi rekonstruiranoga prajezinoga rjenika daje
uvid u materijalnu i duhovnu kulturu govornika indoeuropskoga prajezika. Zbog
odabira ilustrativnih primjera i zanimljivosti teme, ije je upoznavanje prilog opoj
kulturi (osobito pitanje indoeuropske pradomovine), ovo bi poglavlje bilo zanimljivo
ak i iroj intelektualnoj publici.
U pitanju pradomovine, za razliku od Ivia, koji indoeurospki naziv za bukvu
(*bhg'o-) uzima kao siguran pokazatelj mogue indoeuropske pradomovine,
Mihaljevi iznosi novije podatke i smatra imena drvea nepouzdanim i spornim
dokazima u ovim pitanjima.1 Ali iznosi injenicu da i danas najvei broj strunjaka
ostaje vjeran klasinoj teoriji, za koju u novije doba, osim jezinih, ima i arheolokih
potvrda.

Tree poglavlje (Indoeuropski fonoloki sustav) jasnim i preglednim

prikazom fonolokoga sustava te mnotvom primjera omoguuje stjecanje osnovnih
znanja i osnova je za razumijevanje sljedeih poglavlja. Treim poglavljem zavrava
uvodna cjelina prirunika.

etvrto poglavlje (Od indoeuropskoga do praslavenskoga) otvara novu

cjelinu, u kojoj je dan pregledan i sustavan prikaz povijesnoga razvoja glasova od
indoeuropskoga prajezika do kraja slavenskoga jezinoga jedinstva. Konkretno u
ovome, etvrtome dijelu (naravno opet uz mnogobrojne tablice, ilustracije i primjere)
prikazan je povijesni razvoj i jezine promjene koje su dovele do stvaranja najprije
baltoslavenskoga suglasnikoga sustava (gubljenje aspiracije, labiovelara i
slogotvornih sonanata), a zatim ranoga praslavenskoga suglasnikoga sustava
(pravilo ruki, satemizacija).

Peto poglavlje (Klasini praslavenski) poinje detaljnom, utemeljenom i bitno

osuvremenjenom (pri pojanjavanju autor se mjesto simbolima slui razlikovnim
obiljejima) obradom prve slavenske promjene u samoglasnikome sustavu, koja je

1
Kae da je sporno je li navedena rije uope praindoeuropska jer se pojavljuje samo u europskim
jezicima, a nema potvrda u azijskima. Osim toga, ni u svim europskim jezicima ne oznaava isto drvo.

3
oznaila zavretak indoeuropskoga i poetak praslavenskoga razdoblja - stapanje a i
o. Nadalje, jednako razlono pojanjava zakon otvorenih slogova, razvoj protetskih
suglasnika i sprjeavanje zijeva, slogovnu harmoniju, prvu palatalizaciju velara,
prijeglas, i monoftongaciju diftonga.

U dosta opirnome i pomno razraenome estome poglavlju (Opeslavenske

promjene) autor nam daje temeljit pregled opeslavenskih promjena obogaen
brojnim novijim podacima i spoznajama (druga i trea palatalizacija velara, jotacija,
postanak nosnih samoglasnika, pojednostavnjenje skupina tl i dl, metateza likvida,
razvoj jerova, spajanje y i i, razvoj jata, stezanje).
Poglavlje zavrava Saetkom suglasnikoga razvoja i pojavom korelacije po
umekanosti, gdje se sumira prikazani i razraeni jezini razvoj te se donosi
suglasniki sustav dobiven kao rezultat toga razvoja. Opis razvoja opreke po
umekanosti, kojim zavrava ovaj prirunik, bit e osobito dragocjen studentima
slavenskih jezika i slavistima uope.

U novoj Slavenskoj poredbenoj gramatici zbijena je nevjerojatna koliina

informacija, jasno i saeto sabrane su vane spoznaje iz golemoga popisa literature,
tako da e svatko tko ga s pomnjom proui doista mnogo nauiti.
Sklonost matematikom, preciznom definiranju i logikom sistematiziranju
naslijeena iz generativnoga pristupa jeziku, Mihaljeviev apsolutno minimalistiki
jezini izraz (kratke, jasne, koncizne reenice), znanstvena i struna utemeljenost te
suvremenost prirunika zasigurno e ga popularizirati i kod studenata i kod
strunjaka, a vjerojatno mu i dati prednost pred Ivievom gramatikom. No za
ozbiljnije prouavatelje, pa i za ambicioznije studente, svakako je nuno konzultiranje
obaju prirunika.
Golem i nezahvalan posao pisanja nove slavenske poredbene gramatike doao
je u prave ruke. Rezultat je doista vrijedan svake pohvale. Nadamo se (i imamo
razloga u to vjerovati) da e i drugi dio biti podjednak, i da emo ga uskoro imati u
rukama.