Professional Documents
Culture Documents
Vujaklija, Milan - Leksikon Stranih Reci I Izraza (3. Dopunjeno Izdanje) PDF
Vujaklija, Milan - Leksikon Stranih Reci I Izraza (3. Dopunjeno Izdanje) PDF
leksikon
STRANIH REI I
IZRAZA
REDAKTORI
Dr SVETOMIR RISTI i dr RADOMIR ALEKSI
PROSVETA-BEOGRAD
PREDGOVOR OVOM IZDANjU
Prvo izdanje Leksikona stranih rei i izraza Milana Vujaklije
objavljeno je 1937. godine. Drugo izdanje, u redakciji dr Svetomira
Ristia i dr Radomira Aleksia, izilo je 1954. godine i tampane, do
danas, u tirau od preko 200.000 primeraka. Dobar prijem na koji
je Leksikon naiao u naji-rim krugovima korisnika podstakao je
Redakciju Prosvete da pripremi ovo novo, popunjeno i aurirano
izdanje Leksikona M.
t-G . . !^>feA 5*>G'7^G^~ .4 - ^&;.m/^
VuJaklije.
U razdoblju od pojave drugog izdanja Leksikona M. Vujaklije
do danas razvoj nauke dostigao je velike razmere i stvoren je niz novih
rei i izraza koji je uao u upotrebu. Kao plod naune, tehnike i
kulturne saradnje u svakodnevni govor svih naroda postepeno
prodire nova terminologija, pa je osavremenjavanje i obogaivanje
Leksikona M. Vujaklije reima iz najnovijih tekovina tehnike,
medicine, ekonomije, politikih nauka kao i novih naunih oblasti i
grana bilo neminovno. Stoga je dr Radomiru Aleksiu, koji sada nije
vie meu ivima, povereno da saini izbor dopuna i obradi nove
rei i izraze, to je on veim delom obavio. Ovo izdanje bogatije je
od prethodnoga za
sveinu. Pri tom nisu izostavljene stare rei, koje danas nisu vie u
upotrebi, ali se nalaze u literaturi.
Posebna panja posveena je turskim i madarskim reima, kao i
reima iz drugih istonih jezika. One su ponovo ulete, u veem
broju nego to ih je bilo u prvom izdanju, znatno savremenije i
odreenije objanjene. Iako su one odomaene u naem jeziku, ima
krajeva na srpskohrvatskom jezikom podruju u kojima ta
terminologija nije tako dobro poznata, i posvei-vanje panje tim
reima, jedna je od posebnih vrednosti dopuna.
Radi lake upotrebe i praenja porekla raznih oblika jedne
iste rei, kod prvog objanjenja u nizu dato jedpdJIrnije
ayeae te rei v jeziku iz kojeg je preuzeta. Grka ortgrafija
f anskribovana Je latinicom, to je danas u renicima takve
Prilikom rada na ovom, treem, dopunjenom izdanju Redakcija
se sluila, pre svega, novim renicima i prirunicima koji su joj bili
dostupni: Rjenik stranih rijei Bratoljuba Klaia (Zagreb, 1978),
Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvat-skosrpskom jeziku Abdulaha
kaljia (Sarajevo, 1973), Renik stranih rei i izraza Radomira
Aleksia (Beograd, 1978), Mala enciklopedija Presveta (Beograd,
1978) i dr.
Radom na ovom izdanju rukovodio je, rano preminuli,
urednik, knjievnik Momilo Milankov.
abderitizam glupost, ogranienost, budalatina; aberacio kriminis (lat. aberratio criminis) prav.
up. Abderiani. zabluda u izvrenju zloina, npr. kad se utvrdi
Abderiani (gr. Abderitai) stanovnici starog da je zloin koji je izvrio Edip bio, u
trakijskog grada Abdere, koji su bili uveni stvari, ocoubistvo, a ne ono to je on eleo
sa svoje ogranienosti i gluposti; otuda: glupi, da uini.
ogranieni ljudi. aberdar v. haberdar.
abdest (pere. abdest) muslimanski verski aberirati (lat. ab-errare) odlutati, zablude-ti,
obiaj da pre svake molitve peru ruke, lice i skrenuti, skretati; varati se, prevariti se.
noge; pranje vodom. abest (lat.) koji nije doao, odsutan.
abdikacija (lat. abdicatio) davanje ostavke na ab eterno (lat. ab eterno) oduvek, od iskona, od
poloaj ili zvanje, odricanje. pamtiveka.
abdicirati (lat. abdicare) odrei se neega, abeceda 1. sva slova u naoj latinici pore-ana
po utvrenom redu; naziv je dobiven
zahvaliti se na emu, podneti ostavku na neki objedinjavanjem imena za prva etiri slova, s
poloaj ili zvanje. tom razlikom to je poslednji lan, koji je
abdomen (lat. abdomen) aiat. trbuh, stomak; uao u sastav naziva, dobio zavretak a: a-be-
zool. zadak, zadnji deo tela (kod insekata). ce-d(a) = abeceda, umesto zavretak e(a-be-
abdominalan (lat. abdominalis) aiat. trbuni; ce-de); azbuka, alfabet; Z. fig. osnova,
abdominalna trudnoa vanmaterina osnovna znanja iz neke nauke ili vetine.
trudnoa. abecedar (re sa latinskim oblikom, sastavljena
abdominale (lat. abdominales) pl. zool. ribe od prva etiri glasa latinske azbuke a, b, c, d)
mekoperke, slatkovodne i morske, npr. poetnik u nekoj struci; bukvarac.
somovi, arani, tuke, pastrmke, sleevi abzac (nem. Absatz) u proznom i pesnikom
(haringe) i dr. tekstu: poinjanje nove reenice novim
abdominoskopija (lat. abdomen stomak, gr. redom tako da se prva re te reenice uvlai
skopeo gledam, posmatram) med. ispitivanje malo udesno; stav, stanka, usek, odsek;
stomaka radi utvrivanja uzroka oboljenju. prelom, cezura (u stihu); up. ali-neja.
abduktor (lat. abductor) anat. mii odmi-ca. abijetin (lat. abies jela) nem. smolasta materija
abdukcija (lat. abductio) l. odvoenje, odvla- koja se dobiva iz terpentina.
enje, odstranjenje; 2. Log. silogizam iji je ab inicio (lat. ab initio) od poetka.
drugi sud (premissa minor) samo verovatan, te ab inkunabulis (lat. ab incunabulis) od
je i zakljuak verovatan; hir. razmicanje kolevke, od ranog detinjstva, od malih nogu,
zglobova. odmalena.
abe (fr. abbe) spat, svetenik; up. abat. ab instancija (lat. ab instantia) prav. v. pod
abevakuacija (lat. ab od, evacuatio pranje-nje) instancija.
delimino pranjenje, ispranjiva-nje. ab intestato (lat. ab intestato) prav. bez
abela (lat. albellus beliast) vot. bela topola testamenta.
(Populus alba). abiogeneza (gr. a- bez, ne, bfos ivot, gene-sis
abelardizirati ukopiti, ujaloviti (po sluaju koji postanak) biol. postajanje ivoga od neive
se desio uvenom sholastia-ru Pjeru materije (spontana generacija; uveo prof.
Abelaru, 10791142, od roaka njegove Haksle).
ljubaznice Eloize). abioenergija (gr. a-, bios, ergon delo)
abelmous (arap. abu-el-misk) mousna zrna nedostatak ishrane.
jedne orijentalne biljke, upotrebljavaju se u abioza (gr. a-, bios) nesposobnost za ivot.
parfimerijama. abiologija (gr. a-, bios, logfa nauka) nauka o
a beneplaito (ital. a beneplacito) kuz. po volji. mrtvoj, anorganskoj prirodi.
aber v. haber. abiostatika (gr. a-, bios, statika, v.) nauka o
aberacija (lat. aberrare odlutati, aberratio) 1. beivotnim telima.
opt. nesticanje svetlosnih zrakova u jednu abiotrofija (gr. abios bez -sredstava za ivot,
iu; sferna ili monohromatska aberacija oskudan, trophe hrana) nemanje sposobnosti
nesticanje svetlosnih zrakova u jednu taku pri za ivot, prevremeno nestajanje, prevremeno
odbijanju o loptno izdube-no ogledalo ili pri izumiranje.
prelamanju kroz soivo loptnog oblika; abiritacija (vlat. abirritatio) ed. smanjenost
hromatska aberacija nesticanje u jednu taku nadraljivosti (tkiva).
bele svetlosti usled razliite prelomljivosti abisal (gr. abyssos bezdan) zona najveih
raznobojnih svetlosti koje sainjavaju belu morskih i okeanskih dubina (preko
svetlost, prolaskom kroz soivo; 2. astr. 10001200 t).
prividno pomeranje nebeskog tela kao abisodinamika (gr. abyssos, dynamis sila)
posledica kretanja Zemlje i netrenutnog pro- grana geologije koja prouava unutranjost
stiranja svetlosti; 3. fig. skretanje, odstupanje Zemlje i istrauje sile koje u njoj dejstvuju,
od normalnog tipa, lutanje, zabluda. kao posledice delanja tih sila.
abisopelagijal abordaa
abisopelagijal (gr. abyssos, pelagos more) zona naroito posle gangrene, lupusa, tumora i dr.
slobodne vodene mase otvorenog mora koja se ozleda).
prostire ispod dubine od 1000 m (ali i ispod ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod zakup,
1500, odnosno 2000 t). u najam, iznajmljivanje.
abiturijeng (lat. abire otii, odlaziti) onaj koji abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati, isprati,
namerava da ode, naroito sa nie kole na oprati, oistiti.
viu posle poloene g ispita zrelosti (mature). ablutomanija (lat. abluere spirati) med. bolesni
abiturij(um) (nlat. abiturium) ispit zrelosti na nagon za stalnim pranjem i kupa-njem.
srednjoj koli, vii teajni ispit, matura. ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje, i-
abjudi kapija (lat. ab-judicatio) prav. pori- p!enje; obiaj katolikih svetenika da posle
canje, odricanje, nepriznavanje. abjudicirati priea peru ruke; ispiranje pu-tira posle
(lat. abjudicare) ne priznati, ne priznavati, priea.
poricati. abnsgacija (lat. ab-negatio) poricanje,
abjuracija (lat. abjuratio) prav. odricanje pod odricanje, odbijanje.
zakletvom. abnormalan v. abnorman.
abjurirati (lat. abjurare) prav. pod zakletvom abnormaliost v. abnormitet.
odricati, odrei. abnorman (lat. ab-normis) nepravilan,
ablaktacija (nlat. ablactatio) med. odbijanje neobian, koji odstupa od obiaja, reda ili
deteta od sise; fig. odvikavanje. pravila; neobian, neprirodan; koji
ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili: odbijati) predstavlja, izuzetak; bolestan, nezdrav;
od sise, dojenja; bog. kalemiti jedno abnormalan.
plemenito drvo na drugo oblinje bez abnormitet (nlat. abnormitas) odstupanje od
odsecanja kalema. pravila, neprirodnost, nepravilnost,
ablata (lat. ablatus odnesen) pl. prav. oduzete neobinost; tih. vei stepen odstupanja od
(ili: otete, ukradene) stvari. uobiajenog ponaanja s obzirom na neki
ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati, abstuli, kriterijum; abnormalnost.
ablatum) gram. pade odvajanja, kretanja ab ovo (lat. ab ovo od jajeta) ispoetka,
odnekud, poticanja; v. ablativni. sasvim ispoetka, iznova, iz osnova.
ablativni (lat. ablativus koji odnosi, odvaja) gran. abolirati (lat. abolere unititi) prav. prekinuti nad
koji se tie ablativa ili pripada ablativu: nekim sudski postupak bez ikakvih posledica
ablativni genitiv genitiv kojim se kazuje po optuenoga; ukinuti, ukidati, ponititi,
otkuda neto potie, ili, od ega se rastavlja ili ponitavati.
udaljava, npr.: Treba se kloniti ravih abcija (lat. abolitio unitenje) prav. oprotaj
prijatelja; Sreno smo se oslobodili kazne, pomilovanje; ukidanje, uki-nue,
neprijatelja. ponitenje.
ablaut (nem. Ablaut) lii. promena samoglasnika abolicionizam (lat. abolitio) pokret kome je cilj
u sklopu istog korena ili osnove koja se abollcija, tj. ukidanje nekog obiaja,
javlja kao unutranja fleksija, prevoj vokala: sudskog postupka i uopte nekog zlog
plesti plot, raati rodi sl.; up. stanja; naroito, ranije: pokret za ukidanje
apofonija. ropstva u Severnoj Americi; pokret za
ablacija (nlat. ablatio odnoenje, uklanjanje) hir. ukidanje dravnog nadzora i za priznanje
odsecanje, odrezivanje; geol. odnoenje (ili: prostitucije.
skidanje) lednika ili stene to-pljenjem ili abolicionisti (lat. abolitio) pl. politika stranka u
dejstvom vode. Sev. Americi koja je radila na ukidanju
ablegat (lat>. ablegatus) poslanik drugog reda, ropstva; pristalice pokreta za ukidanje
naroito papin za pojedinane sluajeve (za nadzora nad prostitucijom i javnim kuama.
razliku od delegata); u Maarskoj: zamenik abominalan (lat. aboroinalis) odvratan, mrzak.
jednog magnata u parlamentu; prognanih, lice abominacija (nlat. abominatio) gnusoba,
koje je negde poslato da bude uklonjene s uas, gadost, sramno delo, skvrnavno delo;
poloaja. skrnavljenje, oskvrnjenje. abondandija (fr.
abondance, lat. abundantia) izobilje, obilnost,
ablegacija (lat. ablegatio) prav. progonstvo, obilatost; fig. bogatstvo rei, reitost. abovent
udaljivanje na jednu godinu. (fr. abonner pretplatiti, pretpla-
ablegirati (lat. ablegare) odaslati, oda-iljati, ivati), pretplatnik na hranu. abovirati (fr.
udaljiti, udaljivati; prognati na godinu dana. abonner) pretplatiti, pret-
ablendati (nem. abblenden) zaseniti svetlo, plaivati, pretplatiti se. abovman (fr.
podesiti jainu svetlosti na farovima. abonnement) pretplate. abonos (pere. ebonos,
ablepsija (gr, ablepsfa) duhovno slepilo, ebenus) vot. v. ebenos. abordaa (fr. abordage)
zaslepljenost. napad (na neprijateljsku lau); sudar dveju
ablefarija (gr. a-, blepharon oni kapak) ed. laa; fig. oslo-vljavanje.
nemanje onih kapaka (posledica kon-
genitalnih poremeaja u razvitku oka,
aboriginalan
aval (fr. aval) trg. menino jemstvo, potpis me je glavna stvar opisivanje neobinih
jemca na menici. avalirati (fr. avaler) doivljaja i podviga glavnog junaka. avanco
potpisati menicu (ital. avanzo) trg. pretek, dobitak,
kao jemac. avalist(a) (fr. avaliste) trg. potpisnik, zarada; predujam; up. avans. avarija (fr. avarie,
jemac ital. avaria) kvar; trg. teta pretrpljena na brodu
na menici. avalit mineral koji se nalazi na prilikom bure; obalarina; avarirana roba
brdu roba oteena na brodu usled bure i dr.; up.
Avali, kod Beograda. havarija.
avan (tur. havan, pere. hewen) metalan sud sa avgust (lat. augustus uzvien) v. august. avdes(t)
tukom za tucanje kafe, bibera, eera i DR- v. abdest. ave (lat. ave) zdravo, pomozi bog;
avangarda (fr. avant-garde, avant napred, zbogom,
garde straa) 1. voj. prethodnica, izvidnica; u zdravlju!
prvi borbeni red jedne vojske; 2. ono to kri Avelj (asirski habal sin) rlg. mlai sin Adama
put, to prednjai nekoj ideji, .pokretu i sl. i Eve (I Moje., 4) koga je iz zavisti ubio brat
avangvardija (ital. avanguardia prethodnica) u Kain; fig. nevino ubijen ovek. Ave-Marija (lat.
Italiji, u vreme Musolinijeve dik-tature: Ave-Maria zdravo da si, Marijo!") rei kojima
faistika omladinski organi-zacija, iji su je aneo pozdravio Mariju nagovetavajui joj
lanovi (avangvardisti) bili omladinci-ke od da e roditi Isusa; u katolikoj crkvi: poetak
1418 god. avanzirati (fr. avancer) molitve Bogorodice devo"; veernje zvonjenje
napredovati, ii napred; biti unapreen; u katolikoj crkvi.
unaprediti, una-preiveti; dati (ili: uzeti) avenije (fr. avenue) pristup, prilaz; drvored;
predujam, predujmiti, predujmljivati; o staza, velika iroka ulica oiviene drveem i
asovniku: ii napred, izmicati. cveem. a verbis ad verbera (let. a verbis ad
avanzman (fr. avancement) unapreenje, verbera)
napredovanje u slubi; napredak, od rei na batine (prei). averzija (lat. aversio)
napredovanje: isplate unapred, plaanje odvratnost, gnuanje, mrnja; pet. figure koja se
unapred. avanzovati v. avanzirati. ananija (fr. sastoji u tome da govornik polako odvrati onoga
avanie, ital. avania) uvreda, ponienje, kome govori od glavne stvari, ali tako da ove j
sramota; iznuavanje novca, naroito to ne primeti.
globljenje hrianskih trgovaca u bivoj averziovalna suma (lat. aversus licem okrenut
Turskoj; trg. smenjivanje dobitka, zarade u od, ostrag, summa svota) trg. v. averzio-nalni
nekom poslu. avankor (fr. avant-corps) voj. kvantum.
prethodnica, predstraa; arh. istaknuti deo averziovalni kvantum (lat. quantum koliina,
graevine. avans (fr. avance) predujam, iznos) trg. suma novca kojom se uture plaa, a
isplate unapred, pozajmica; arh. istaknuti deo ne po pojedinanoj proceni svake stvari koja
kue, ispust, izboenje; preimustvo, prednost; se prodaje.
prvi korak, pokuaj; izlaenje u susret. averziova trgovina (lat. emtio per aver-
avansen (fr. avent-scene) poz. prednji deo sionem) kupovine ili prodaja odoka, uture.
pozornice (izmeu zavese i orkestra). avantaa averoizam med., fil. pravac koji je osnovao
(fr. avantage) vajda, dobitak, korist; arapski mislilac Averr(h)oes u HP v.; njegovo
nadmonost, prevaga, preimustvo, predaosg, uenje naginje materijalizmu i patteizmu i
fora Vs vtrpw\ -UA. ^ljetdaaa. avantaer (fr. odrie besmrtnost due, zbog ega ga je osudila
avantageur) onaj koji ima prednost, prevagu: Rimska kurija. avers (lat. adversus okrenut ka,
voj. onaj koji eka da bude unapreen za spreda, ital. awerso) nuh. gleva, lik, lice
oficira, zastavnik. avantura (fr. aventure, nlat. (kovanog) novca; supr. revera.
adventura) redak doivljaj, pustolovina; smelo avet (arap. aft, tur. afet nesrea, mitoloko bie
preduzee, smeo trgovaki pokuaj. u obliku krilatog leve) sablast, privienje,
avanturizam (nlat. adventura, fr. aventure) utvara, prikaza. Ave Cezar (Imperator),
sklonost pravljenju avantura, ljubav prema morituri te salu-tant (lat. Ave Caesar
pustolovinama. (Imperator), morituri te salutant) zdrevo
avanturisati (fr. aventurer) iveti kao pustolov, Cezare (care) pozdravljaju te oni koji_e
stavljati na kocku, oslanjati se na sreu, umreti. Rei kojima su rimski gladijatori
izlagati se opasnostima, usuditi se, usuivati pozdravljeli cara prolazei ispred njegove
se. loe u ereni, pre nego to e zapoeti borbu. a
avanturist(a) (fr. aventurier) pustolov, lovac na vi (fr. e vue) trg. v. a vista. avivirati (fr. aviver)
sreu. oiviti, oivljava-
avanturistiki (fr. aventureux) pustolo-van, ti, osveiti boje.
koji stavlja sve na kocku, ostavljen srei ili avidan (lat. avidus) lakom, gramljiv; u-den,
sluaju, smeo, drzak, odvaan; avanturistiki eljan; pohlepan; prodrljiv.
roman vrsta romana u ko-
arap-agar
aviza (ital. awiso, lat. ad za, visus gledanje, avoar (fr. avoir, ital. a vere, lat. habere imati)
pogled) trg. izvetaj o poslatoj robi ili novcu; kao imenica, u francuskim trg. knjigama:
avizna laa potanska laa za brzo potraivanje, aktiva.
prenoenje vanih vesti. avokado (p. avocatero) bog. tropsko drvo i
avizacio de perjurio vitando (nlat. avisatio de plod iz familije Lauraceace; gaji se i kao
perjurio vitando) prav. opomena sudije kojom ukrasno drvo; plodovi se jedu svei ili
se nekome savetuje da se kloni polaganja preraeni naroito kao salata (Persea
lane zakletve. gratissima).
avizirati (nlat. avisare, ital. awisare, fr. aviser) avokatorijum (nlat. avocatorium) naredba
izvestiti, izvetavati, obavestiti, kojom se pozivaju podanici jedne drave da
obavetavate, javiti, javljati. napuste slubu stranoj dravi.
avizo (ital. awiso) laica (ili: amac) za avokacija (lat. avocatio) opozivanje, odazi-
izvepggavan>e, izvidniki brod, avizna laa; vanje; prav. zahtev da se akta vrate od nieg
v. aviza. suda viem.
avijarij(um) (dat. aviarium) ptinjak, kavez za avocentur akta (lat. avocentur acta) prav.
ptice, krletka. neka se trae spisi, akta.
avijatika (nlat. aviatica) v. avijacija. avocirati (lat. avocare) odazvati, odaziva-ti,
avijatiar (nlat. aviaticus, fr. aviateur) vaz- opozvati, opozivati; traiti da se neto
duhoplovac, zrakoplovac, letiliar. poalje, npr. spisi.
avijacija (fr. aviation, lat. a vis ptica) kretanje a voe sola (ital. a voe sola) muz. samo za
po vazduhu pomou aparata koji su tei od jedan glas.
vazduha (avion, helikopter i sl.); vazduna avulzija (lat. avulsio) ned. vaenje, upanje
flota, vazdune snage. zuba; prav. komad zemljita koji reka otrgne i
avikultura (lat. avis ptica, cultura gajen>e) odnese na drugu obalu.
gajenja ptica, gajenje ivine. aga (tur. aga) l. vlasnik zemlje (nekada u
avilirati (fr. avilir, lat. vilis jevtin) trg. pobiti Turskoj); 2. vojni stareina (u nekadanjoj
vrednost (robi), pojevtiniti, po-jevtinjavati. Turskoj); 3. titula kod muslimana; gospodin,
aviobiologija (lat. avis ptica, biologija, v.) grana gospodar, gazda.
biologije koja prouava mogunosti ivota na agava (gr. agauos, nlat. agave americana) bog.
velikim visinama. tropska biljka, poreklom iz Ju. Amerike,
aviokonstruktor (lat. avis, constructio graenje) stablo joj izraste do 10 m visine; upotrebljava
struno lice koje se bavi gradnjom aparata za se, naroito lie, u narodnoj medicini.
letenje. agalaktija (gr. a- bez, gala mleko) ed. bez-
aviomehaniar (lat. avis, gr. mechanikos) mlenost dojke, oskudica u mleku kod
struno lice koje sklapa i popravl>a aparate za matere.
letenje. agalma (gr. agalma) lik, kip, slika, ukras,
avion (fr. avion, lat. avis ptica) naprava za naroito u hramu.
letenje tea od vazduha; aeroplan. a ga lu k (tur. agirlik) dostojanstvo agino.
aviopark (lat. avis, eng. park) svi avioni neke agame (gr. a- bez, gamos brak) pl. vot. biljke
vazduhoplovne institucije, gimnospore ije se elijice razmnoavaju
aviostrada (lat. avis, ital. strada put, drum) samostalno, bez uticaja drugih oplodnih
vazduni put (koridor). elija.
aviofon (fr. avion, gr. phone glas) ani/ telefon Agamemvon (gr. Agamemnon) mit. sin Atri-jev,
od gumenih cevi koji slui, kad je avion u unuk Pelopsov, vrhovni zapovednik grki pod
letu, za vezu izmeu pileta i izviaa. Trojom, posle povratka ubijen od Egksta,
a vista (ital. a vis ta) trg. po vienju (na ljubavnika svoje ene Klitem-nestre.
menicama); a vi. agamija (gr. a- bez, gameo enim se)
bezbranost; bog. bespolnost cvetova, krip-
avitaminoza (gr. a- bez, lat. vita ivot, amini, togamija; zool. partenogenetino raz-
v.) pl. med. bolesti koje dolaze usled nedostatka mnoavanje.
vitamina u hrani: skorbut, pelagra, beriberi, agamist (a) (gr. a- gameo) neenja, momak,
engleska bolest (rahi-tis) i dr. bear.
avitum bonum (lat. avitum bonum) prav. de- agamogoneza v. agamogonija.
dovsko, tj. porodino imanje. agamogonija (gr. a- bez, gamos brak, gone
aviceptologija (lat. avis ptica, capio hvatam, raanje) biol. raanje bez oploavanja, tj.
gr. logfa nauka) vetina hvatanja ptica. putem poprene deobe (nain razmnoa-
avlija (tur. avli) l. kuno dvorite ograeno vanja, kod praivotinja); supr. gamogoiija.
zidom. agape (gr. agape ljubav) pl. veere ljubavi
avlija (tur. havh u brus) 2. velika bela kod prvih hriana kao znak opteg bratstva
marama kojom ene pokrivaju lice; arav; i ljubavi; sit-, hrianska ljubav.
ubrus, pekir. agar-agar (mal.) vrsta algi u kineskim i
japanskim morima; pomeana sa vodom
Agarjani aglomeracija
daje bezbojnu pihtijastu masu koja se ageuzija (gr. a- bez, geusia ukus) med.
upotrebljava u kuvarstvu, u apreturi (kao odsustvo ili oteenje ula ukusa.
sredstvo za lepljenje) i u bakteriologiji (kao ageustija v. ageuzija.
hranljiva podloga za gajenje bakterija). agijazma (gr. agiasma) osveena voda, vodica.
Agarjani (hebr.) pl. naziv za Turke i muslimane agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spretan,
u starim srpskim spomenicima, po imenu okretan; iv, preduzimljiv, ustalaki,
jednog arapskog plemena koje je, prema St. pregalaki, vredan.
zavetu, stanovalo u doba jevrejskih careva u agilitet v. agilnost.
Arabiji i napadalo susedna jevrejska plemena. agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost, hitrost,
agastronomija (gr. a- bez, gaster trbuh, po- lakoa; preduzimljivost, usta-latvo,
mos zakon) med. uzetost stomanih ivaca. pregalatvo.
agatobiotika (gr. agathos dobar, bios ivot) fil. aginija (gr. a- gyne sena) neenjenost, ivot
uenje o dobrom i pravilnom i-vljelju. bez ene.
agatodemon (gr. agathos dobar, daimnion aginian (gr. a- gyne) ne(o)enjen.
duh) mit. dobri duh, duh zatitnik. agirati (lat. agere) raditi, poslovati, trgovati;
agatologija (gr. agaths dobar, logfa nauka) fil. glumiti na pozornici.
deo etike koji ui o najvipJem dobru. agitakl (nlat. agitaculum) farm. tapi ili bati za
agevda (lat. agenda) dnevnik, belenik; spisak meanje pri spravljanju raznih hemikalija ili
stvari koje treba obaviti; knjiga koja sadri lekova.
bogoslubene obrede evangelistike crkve, agitata res (lat. agitata res) stvar o kojoj se
zbornik propisa koji se odnose na vrenje esto govori ili raspravlja, koja je esto na
slube boije. dnevnom redu; svrena stvar, reena stvar.
agenezija (gr. a- brz, genesis raanje) seneka agitato (ital. agitato) muz. uurbano, uzrujano.
neplodnost, nesposobnost za raanje; fiziol. agitator (lat. agitator) ovek koji se revnosno
nepotpune embrionalna razvijenost ili zauzima i radi za neku linost, stranku ili
nedostatak izvesnog dela organizma; teol. ideju, ili protiv neke linosti, stranke ili ideje;
uenje hrianske crkve, po kome bog nema buntovnik, bundija, podbada, podstreka,
poetka, bespoetnost boga. smutljivac.
agens (lat. agens) fil. delotvorni, radni princip, agitacija (lat. agitatio) pokret, kretanje, nemir;
ono to je uzrok neemu, snaga; pokretna revnosno zauzimanje i rad u jednoj uoj ili
sila. iroj sredini za neku linost, stvar ili protiv
agent (lat. agens koji dela, radi) poslovoa; neke linosti ili stvari; podbadanje,
posrednik; predstavnik firme, zastupnik; podstrekavanje.
potajnik, tajni policajac. apggirati (lat. agitare podsticati) revnosno raditi
agent provokator (lat. agens, provocator za neku linost, stvar, ili protiv neke linosti,
izaziva) plaeni izaziva nereda, stvari, naroito u politikom smislu;
podstreka nemira, bukaralo za tu raun, podsticati, podstrekava-ti, buniti,
plaeni buka; naroito: tajni policijski podbunjivati; farh. meati, mukati.
organ kome je zadatak da stekne poverenje agitovati v. agitirati.
politiki sumnjivih ili nepovolj-nih osoba, pa agitolalija (lat. agito pokreem, podstiem, gr.
da ih onda navede na vrenje kanjivih dela. laleo brbljam) v. agitofazija.
agentura (nlat. agentura) posao; poslovna agitofazija (lat. agito pokreem, podstiem, gr.
oblast jednog agenta; biro jednog agenta, phasis govor) zbrkan i preterano brz govor sa
poslovnica. glasovima nejasno izgovorenim, isputenim,
agencija (lat. agentia) poslovnica nekog ili izopaenim; agitolalija.
veeg preduzea iji je delokrug ogranien; agitprop (rus. skra. od rei: agitacija i
novinarske preduzee za davanje novosti propaganda) odeljenje za agitaciju i pro-
dnevnim listovima. pagandu pri politikim i drugim
ager (lat. ager) polje, oranica; ager publikus (lat. organizacijama.
ager publicus) 1. zemljite koje pripada aglobulija (gr. a- ne, bez, lat. globulus
dravi i slui za javnu upotrebu; 2. osvojena loptica) med. siromatvo, nedovoljnost krvnih
zemlja koja se poklanjala islue-nim zrnaca.
vojnicima. aglomerat (lat. agglomeratum) l. skupina
agerasija (gr. ageraos koji ne stari) nesta- raznorodnih elemenata; 2. gusto naseljeno
renje, izgledanje mladim, starake sveina. mesto, mesto gde je mnogo osoba na okupu; 3.
ageracija (lat. aggeratio) nagomilavanje, go- min. slepljen kamen.
milanje. aglomeracija (nlat. agglomeratio) skupljanje,
agestija (lat. aggestio) dovlaenje na gomilu, gomilanje, nagomilavanje raznorodnih
gomilanje, nagomilavanje. elemenata.
aglomerirati agrarac
agrarizam (gr. agros, lat. ager njiva, polje) agreman (fr. agrement pristanak) pristanak
ekonomsko-politiki pokret kome je cilj jedne drave da primi izvesno lice za
unapreenje i zatita poljoprivrede i diplomatskog predstavnika druge neke
poljoprivrednika od drugih grana proizvodnje drave.
(industrije i dr.). agrergografija (gr. agrs njiva, ergon delo,
agrarije (lat. ager njiva, polje, agraria) pl. graphia pisanje) opisivanje poljoprivrednih
poljoprivredni proizvodi. sprava.
agrarni (lat. agrarius) koji se tie zemlje, agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv, nale-tljiv,
zemljoradniki, poljoprivredni; agrarna kidisav, koji kidie, sklon da napada,
reforma reforma kojoj je zadatak da napadan.
izmeni, iz socijalnih i nacionalnih obzira, agresija (lat. aggressio) napad, napadanje,
srazmeru malih i velikih poseda parcelacijom kidisanje; nasrtljivost; neizazvan napad u
ovih poslednjih, i da ukloni preostatke cilju potinjavanja, osvajanja.
feudalnog zemljinog ureenja, tj. da agresini (lat. aggredi) pl. ned. neotrovne materije
pomogne onima koji nemaju svoje zemlje da kojima bakterije, proizvodei ih, savlauju
dou do nje; agrarni zakoni zakoni kojima je otpornost organizma.
cilj popravke drutve-no-privrednog poloaja agresor (lat. aggressor) nasrtljivac, napa-da,
zemljoradnikog stalea. napadaka ili izazivaka strana.
agrarni protekcionizam skup zakonskih i agrest (lat. agrestis divlji) sok isceen od
drugih mera koje drava preduzima radi nezrelog groa, upotrebljava se za sire,
zatite i razvijanja domae poljoprivrede limunadu i dr.
(kreditna politika, visoke carine ili zabrana agrestan (lat. ager njiva, polje, agrestis)
uvoza poljoprivrednih proizvoda, garantovane seljaki, seoski; poljski; fig. geaki, grub,
cene itd.). neuglaen, neobrazovan.
agrafa (gr. agraphos nenapisan) 1. pl. teol. agrestija (lat. agrestis poljski, seoski) seljatvo,
pojedine reenice koje se navode kao boje prostota; grubost, neuglae-nost,
rei, ali ih nema u kanonskim izvorima; neobrazovanost.
takoe: rei Hristove kojih nema ni kod agrikultura (lat. agricultura) zemljoradnja,
jednog od etiri evanelista, ali ih navode ratarstvo, zemljodelstvo.
drugi apostoli i crkveni oci (npr. Djela agrikulturni (lat. agricultura) koji se tie
apostolska XX, 35). zemljoradnje, poljoprivredni; agrikulturni
agrafa (fr. agraffe) 2. kopa, spojka (kao sistem v. fiziokratski sistem; agri-kulturna
nakit). hemija deo primenjene hemije koji se bavi
agrafija (gr. a- bez, grepho piem) med. hemijskim uslovima ivota korisnih biljaka
gubljenje sposobnosti pisanja, bolest koja se (itarice) i domaih ivotinja; agrikulturna
javlja usled izvesnih oboljenja mozga. fizika fizika primenjena na zemljoradnju;
agracijacija (nlat. aggratiatio) pomilovanje. agrikulturne drave drave u kojima su
agracijacio publika (lat. aggratiatio publi-sa) zemljoradnja i stoarstvo glavna privredne
pomilovanje koje daje vladar o velikim grana (supr. industrijske drave).
dravnim praznicima i proslavama, opta agriotimija (gr. agrios divlji, thymos due)
amnestija. divljetvo, divljenost, divlja ud; ludaka
agreaa (fr. agreage) trg. posrednike, sen-zalska sklonost ubistvu.
nagrada; up. kurtaa. agriofag (gr. agrios divlji, phagem jesti)
agregat (lat. aggregatum skupina) ki. masa divljak koji se hrani sirovim mesom
koja je nastala putem sjedinjavanje vie ivotinja, naroito divljai.
jednovrsnih stvari, masa koja sadri u sebi Agripa (lat. Agrippa) l. rimske osobno ime; 2.
razline sastavne delove; mat. zbir, iznos; teh. ned. neprevilan poroaj, kad dete dolazi ne
dinamomaina i motor, genera-tor i motor. svet najpre nogeme mesto glavom; teko-e:
agregatno stanje fiz. stanje u kome se neko telo agripinski poroaj.
javlja, nain spajanja i zbijanja delova po agripnija (gr. egrypnfe) ned. budnoa, nese-
kome se tela dele na vrsta, tena i gasovita, nica, nespavanje.
a ponekad se pominje i tzv. etvrto agripnokoma (gr. agrypnia, kome neprirodne
agregatno stanje plaa. pospenost) ned. nesanica praena velikom
agregacija (lat. aggregatio) nagomilavanje, eljom za spavenjem.
nakupljanje, zbijanje; pridruivanje, primanje agro- (gr. agros, lat. ager) predmetak u
u neko drutvo; vanredna profe-sura. sloenicama se zneenjem: polje, poljski,
agregirati (lat. ad pri, grex stado, agregare) poljo-.
primiti u neko drutvo, pridruiti; gomilati, agrobiolog (gr. agros, polje, bi'os ivot, logos
nagomilati, zbiti, spojiti u jedno telo. re, govor) onaj koji se bavi proua-venjem
agree (fr. agrg) vanredni profesor, pomoni razvitka biljnog i ivotinjskog svete i
uitelj na vioj koli. mogunostimv uprevljanja tim ra-zvitkom u
poljoprivrede
agrobiologija (gr.) grana biologije koja se bavi
pitanjima razvitka biljnog i ivo-
agrobotanika 10 adapter
tinjskog sveta i mogunostima upravljanja tim agrumi (ital. agrumi, agro, kiseo) vot. opti naziv
razvitkom u zemljoradnji i stoarstvu. za juno voe nakisela ukusa roda Citrus
agrobotanika (gr. agr6s, botane trava) nauka (limuni, narande, mandarine i dr.).
koja prouava morfoloke i fizioloke ad (lat. ad) predl. k, ka, na, do, kod, pri, uz; do,
osobine kulturnih biljaka. oko, u; za; s obzirom na; prema, po (ad
agrogeologija (gr. agros, ge zemlja, logia naturam prema prirodi); uz, pored, osim,
nauka) deo geologije koji skuplja i podrobno povrh.
obrauje one delove geologije koji se tiu Ad (gr. Hades) mit. bog podzemnog sveta kod
poljoprivrede. starih Grka; podzemni svet; fig. grob, smrt;
agroekologija (gr. agros polje, oikos kua, Hades, Had.
dom, logos re, govor) nauka o poloaju, ada (tur. ada) reno ili jezersko ostrvo.
smetaju poljoprivrednih povrina. ad absurdum (lat. ad absurdum) do nesmisla,
agrokemija v. agrohemija. tj. voditi, dovesti do besmisla, apsurda.
agromaksimum (lat. agro, maximum) najvei, adagij(um) (lat. adagium) poslovica.
zakonima i uredbama dozvoljen, zemljini adagiologija (lat. adagium poslovica, gr. logfa
posed. zbirka) zbirka poslovica; nauka o
agroianija (gr. agros polje, mama pomama, poslovicama.
ludilo) strasna ljubav prema zemljoradnji. adaeto (ital. adagietto) muz. malo sporije;
agrometeorologija (gr. agros polje, meteo- muziki komad koji treba izvoditi manje
rologfa) grana meteorologije koja se bavi lagano; adadeto.
pitanjima uticaja meteorolokih pojava na adaisimo (ital. adagissimo) .itz veoma lagano,
razvitak biljnog sveta. to lake; adadisimo.
agrominimum (lat. agro, minimum) propisane adao (ital. adagio) muz. blago, lagano, tiho;
mere koje sadre osnovna znanja iz ozbiljno, dostojanstveno; muziki komad koji
agronomije 1 i odreenu tehniku treba izvoditi blago i lagano; adado.
opremljeno , ija primena pretpostavlja adao asai (ital. adagio assai) muz. veoma
donju granicu rentabilne produktivnosti. lagano; adao di molto.
agronom (gr. agronomos) poljoprivredni ad akta (lat, ad acta) ostaviti predmet kao
strunjak koji je zavrio studije na svren u akta, u arhivu; neku stvar kao
poljoprivrednom fakultetu ili njemu ravnoj svrenu ili nepotrebnu odstrani.
poljoprivrednog koli. adaktilija (gr. a- bez, daktylos prst) ned.
agronomija (gr. agronomia) nauka o obrai- nemanje svih prstiju na ruci ili nozi.
vanju zemlje, racionalna zemljoradnja. adakcija (lat. adactio, adigere) upornost,
agropedologija (gr. agros, pedon zemlja, tle, prisiljavanje, primoravanje.
logia nauka) nauka koja prouava fizika, Adam (hebr. adamah zemlja, ovek napravljen
hemijska i bioloka svojstva zemljita u vezi od zemlje) nit. po jevrejskom i hrianskom
sa racionalnim podizanjem kulturnih biljaka. verovanju, prvi ovek, koga je Bog napravio
agrostemin (nlat. agrostemma) hen. alkaloid od zemlje i udahnuo mu besmrtnu duu.
koji se nalazi u semenu kukolja. adamant (gr. adamas, adamantos) v. adamas.
agrostografija (gr. agros polje, grapho piem, adamas (gr. adamas) kaljeno gvoe, elik;
opisujem) opisivanje trava. dijamant.
agrostologija (gr. agros, logfa nauka) nauka o adamelit (po planini Adamelo u Tirolu) .
travama. dubinska eruptivna stena, sastavljena od
agrosfera (gr. agros, sphaira lopta) deo kremena, ortoklasa i plagioklasa; obino ga
antroposfere namenjen neposredno poljo- nazivaju i granit.
privrednoj proizvodnji. adamiti pripadnici jedne starohrianske sekte
agrotehnika (gr. agros, techne vetina) iji su lanovi, muki i enski, prisustvovali
obraivanje polja primenom tehnikih obredima potpuno goli.
sredstava (traktori, kombajni, vetaka adamsit (po pronalazau Amerikancu Rode-ru
ubriva i dr.). Adamsitu) vrsta gasa koji naroito deluje na
agrofitotehnika (gr. agros, phyton biljka, kou i disajne kanale; bojni otrov.
techne vetina) agr. vetina obraivanja i adaptator (lat. adaptator) onaj koji prilagoava,
podizanje biljaka, naroito kulturnih biljaka. podeava, prerauje nepggo prema izvesnim
agrohemija (gr. agros, cho lijem, sipam, prilikama i potrebama, prila-goava,
chemeia), deo hemije koji, na osnovu ogleda, podeava.
ispituje mogunosti oplemenjivanja zemljita adaptacija (lat. adaptatio) prilagoavanje,
za ishranu kulturnih biljaka, kao i njihov prilagoenje, prilagoenost; podeavanje;
razvoj. primena; adapcija.
agrocenoze (gr. agros, koins zajedniki) adapter (lat. adaptare) ureaj za
biol. ivotne zajednice koje ovek namerno prilagoavanje elemenata, aparata i dr.
stvara za due ili krae vreme (npr. njive, nekim novim funkcijama (npr. televizora da
livade, plantane ume itd.). bi primao vie programa, radija da prima
stereo-emisije i sl.).
adaptivan 11 adend
adenda (lat. aenda) pl. dodaci, prilozi, adija-aktinski (gr. a- ne, dia kroz, aktis,
domeci. adenitis (gr. aden lezda) med. aktinos zrak) om. koji ima svojstvo da ne
zapaljenje proputa aktiiske zrake.
lezda. adeno- (gr. aden) predmetak u adijabata (gr. a- ne, diabaino prolazim) fiz.
sloenicama kriva linija koja prikazuje toplotni proces bez
sa znaenjem: lezda, lezdani. promene ukupne koliine toplote.
adenogeneza (gr. aden, genesis postanak) fi- adijabatski procesi fiz. toplotni procesi pri
kojima koliina toplote u sistemu ostaje
ziol. postajanje, stvaranje lezda. stalna (saimanje i irenje gasova).
adenografija (gr. aden, graphfa opis) fitol. adijabatiav v. adijabatan.
opisivanje lezda. adijabatnica v. adijabata.
adenozan (gr. aden, nlat. adenosus) lezdani, adijagnostian (gr. adiagnostikos) med. koji se
koji se tie lezda. adenoid (gr. aden, eidos ne da (ili: ne moe) razlikovati, raspoznati,
utvrditi.
vid, oblik) med. adijantum (gr. adianton) bog. viline vlasi,
lezdasti izrataji. adenoidan (gr. aden, gospina kosa.
eidos vid, oblik) lez- adijarea (gr. a- ne, diarheo protiem) med.
dolik, lezdast. adenologija (gr. aden, logfa nevrenje nude, zatvorenost.
nauka) fizial. adijaterman (gr. a- bez, dia kroz, thermafno
nauka o lezdama. adevom (gr. aden) ned. zagrevam) fiz. koji ne proputa toplotne
lezdasti izrataj zrake; aterman.
koji se sastoji od epitelnih cevica i adijatetian (gr. a- ne, dia kroz, tithemi
vezivnog tkiva. adenopatija (gr. aden, meem, stavim) med. koji nije sklon bolesti.
pathos bolest) med. adijafan (gr. a-diaphafno) neproziran, ne-
bolest lezdanog sistema. adenoskleroza providan.
(gr. aden, sklers tvrd) med. adijafon (gr. adiaphonos koji se ne slae u
stvrdnjavanje, zakreavanje limfnih sudova, glasu) muz. 1. instrumenat sa dirkama, slian
prouzrokovano obino sifilisom. adenotomija harmonici; 2. klavir koji umesto ica ima
(gr. aden, tome seenje, rezanje) viljuke.
med. operativne odstranjivanje lezdanih adijafora (gr. ta adiaphora) pl. fil. stvari koje
izrataja, adenoida. adenoflegmon (gr. su sa etikog gledita beznaajne, tj. ni dobre
aden, phlego gorim) ned. ni rave; stoici su uili: ima samo jedno
prelaenje zapaljenja limfne lezde na dobro, vrlina, i samo jedno zlo, porok; sve
okolna tkiva. adeps (lat. adeps) ostalo ivot, zdravlje, lepota, bogatstvo itd.
mast, salo. beznaajno je, adijafora.
adijaforav (gr. a-diaphoros) ravnoduan, ni
adept (lat. adeptus, adipisci dostii, zadobiti, dobar ni rav; indiferentan.
stei) onaj koji je neto postigao; u alhemiji: adijaforija (gr. a-diaphorfa) ravnodunost;
onaj koji je stekao veliku tajnu alhemije; up. indiferentizam.
vatren sledbenik, pristalica nekog uenja ili adijaforist(a) (gr. a-diaphoros) ravnoduan
sekte. ovek, slobodni mislilac, slobodan duh;
adesiv (lat. adessivus biti prisutan, biti tu) indiferentist.
lingv. u ugrofinskim jezicima: pade koji adikcija (lat. addictio) prav. dosuivanje, do-
znai da je neto kod nekoga ili neega ili deljivanje.
da mu je blizu. adinamija (gr. adynamia) med. nemo, slabost,
adespoton (gr. adespoton) imanje bez malaksalost, iznemoglost, klonulost;
gospodara; delo kome se ne zna tvorac. nesposobnost.
adet (arap. 'adat, tur. adet) obiaj, navika, adinamian (gr. adynamikos) nemoan, slab,
tradicija; erijatsko pravo, obiajno pravo iznemogao, klonuo; nesposoban.
kod islamskih naroda. ad inferos (lat. ad inferos) kod mrtvih; u
adefagija (gr. adephagfa) med- prodrlji-vost, podzemnom svetu; fig. u miru.
prevelika elja za jelom. ad infinitum (lat. ad infinitum) u beskraj, u
a di (ital. a di) trg. istog dana (platiti menicu), nedogled.
tj. po vienju; up. a vista. adio! (ital. addio) zbogom, u zdravlju!
adiar (tur. yadigar uspomena) skupocen adipoza (lat. adeps, adipis) fizial stvaranje masti
ukras koji slui kao nakit; predmet bogato u telu.
ukraen; fig. vrlo lepa stvar ili osoba. adipozan (nlat. adiposus) mastan, pretio,
adizonizam ned. vrsta tuberkuloznog oboljenja gojazan.
nadbubrenih lezda, praena mrkim ili adipoznost (lat. adeps, adipis) fiziol. gojaz-nost,
mrkocrnim prebojavanjem onih delova koe pretilost.
koji su izloeni svetlosnom ili mehanikom adipocera (lat. adeps, adipis mast, sega
nadraaju; obino smrtono-sna (nazvana po vosak) hem. masni vosak, vosak od leine.
eng. lekaru Adisonu, koji ju je prvi opisao);
Adisonova bolest, bron-zana bolest.
adipsiJa 13 administrirati
adipsija (gr. a- ne, bez, dipsa e) ned. adjunkt (lat. adjunctus) pomonik; pomoni
neoseanje ei. slubenik, mlai inovnik.
adipson (gr. a- ne, bez, dipsa e) med. adjunktura (nlat. adjunctura) pomono zvanje,
sredstvo za gaenje ei. pomono nadletvo.
adirati (lat. addere) sabrati, sabirati, dodati, adjunkcija (lat.' ajunctio) vezivanje, pri-
zbrojiti, zbrajati. druivanje, dodeljivanje, dodavanje, spaja-
adirato (ital. adirato) kuz. srdito, ljutito, sa nje.
uzbuenjem. adjuracija (lat. adjuratio) zaklinjae; prav.
a diritura (ital. a dirittura) trg. pravim putem, polaganje zakletve; preklinjanje.
neposredno, najbliim putem, bez adjustaa v. austaa.
pretovarivanja, npr. poslati robu; a dri-tura. adjutatorij(um) (nlat. adjutatorium) znat. ramena
Adisonova bolest v. adizonizam. kost, ramenjaa.
aditiv (lat. aditivus) u baskijskom, turskom i adjutor (lat. adjutor) pomonik, pomaga.
dr. jezicima: pade koji oznaava kretanje adjutorij(um) (lat. adjutorium) pomono
prema nekome ili neemu. sredstvo, pomo.
aditivan (mlat. additivus) koji ima da se doda. adjutum (lat. adjutum) pomo, potpora,
aditivi (lat. additivus) hen. supstance koje se u dodatak.
malim koliinama dodaju raznim proi- ad kalendas grekas (lat. ad calendas graecas o
zvodima radi poboljanja njihova kvaliteta. grkim kalendama) nikada, na kukove leto,
aditon (gr. adyton) ono to je nepristupa-no; kad na vrbi rodi groe.
najsvetiji, unutarnji deo grkog hrama u koji adkredulirati (nlat. adcredulare) odrei pod
je samo svetenik smeo stupiti. zakletvom neki dug.
adicija (lat. additio) dodavanje, sabiranje, adlatus (lat. ad-latus) pomonik, mlai
zbrajanje; umnoavanje. inovnik; naroito inovnik ili oficir koji je
adicionalan (klat. additionalis) naknadan, dodeljen na slubu nekom viem
dodan, pridodan, koji slui kao dodatak; inovniku.ili oficiru.
adicionalni zakon novi, dopunski zakon. adlenimenti (lat. adlenimenta) ned. sredstva,
adicirati (ad-dicere) prav priznati, dosuditi, lekovi za ublaavanje.
dodeliti. adlerizam uenje austrijskog psihologa Al-freda
adjektiv (lat. adjectivum) gram. pridev. Adlera (18701937) = indivi-dualna
adjektivacija v. adjektivizacija. psihologija.
adjektivizacija (lat. adjectivum) lingv. po- ad libitum (nlat. ad libitum, lat. libitus
pridevljavanje, pretvaranje drugih rei u prohtev) iuz. po volji, tj. svirati ili pevati;
kategoriju pridevskih rei (kamen ka- takoe: znak da se instrumenti ili glasovi sa
menit, glava glavati sl.). ovim dodatkom, u nekom muzikom
adjektivni (nlat. adjectivus) gran. pridevni, komadu, mogu i izostaviti.
pridevski. ad literam (lat. ad litteram) doslovce,
doslovno, bukvalno.
adjekcija (lat. adjectio) pridevanje, prila-ganje; ad majorem Dei glorijam (lat. ad maiorem Dei
prav. poveanje, dodatak ponueno] sumi gloriam, skr. A. M. D. G.) deviza
novca. isusovakog reda: za veu slavu boju.
adjuvans (lat. adjuvans) farm. pomono sredstvo, adminacija (nlat. adminatio) prav. pretnja (kao
sporedni lek ije je dejstvo slabije. simbolina uvreda).
adjuvant (lat. adjuvans) pomonik, pomaga; adminikulator (lat. adminiculator) u katolikoj
pomoni uitelj. crkvi: lice koje ima da se stara o udovicama,
adjuvancije (lat. adjuvantia) pl. farm. v. siroadi i sl.
adjuvans. adminikulum (lat. adminiculum) pomono
adjudikatar (nlat. adjudicatarius) prav. kupac na sredstvo, pomagalo.
javnoj prodaji; onaj na kome ostaje administrativa (lat. administrare upravljati,
nadmetanjem, drabom prodavana stvar, nlat. administrativa) uprava, upravna vlast.
najbolji ponua. administrativni (nlat. administrativus) u
adjudikativan (nlat. adjudicativus) dosudan, pravni, koji se tie ili potie od upravne vlasti,
kojim se dosuuje. ustanove itd.
adjudikacija (lat. adjudicatio) prav. sudsko administrator (lat. administrator) l. onaj koji
priznanje, dosuivanje, dosuda. upravlja, vodi neku ustanovu, upravlja; 2.
adjudicirati (lat. adjudicare) dosuditi, do- onaj koji rukovodi kancelarijskim poslovima
suivati, odobriti. neke ustanove; 3. onaj koji obavlja
adjument (lat. adjumentum) pomono materijalno poslovanje u redakciji asopisa,
sredstvo, pomo. novina i sl.
adjungirati (lat. adjungere) pridodati, dodeliti na administracija (lat. administratio) upravljanje,
rad, dati nekome nekoga za pomonika i uprava; upravna vlast, vlada; inovnitvo,
budueg naslednika. slubenitvo; opsluivanje.
administrirati (lat. administrare) upravljati,
rukovati; otpravljati poslove nekog
admiral 14 adrenalin
nadletva, neke ustanove; voditi posao za adnotacija (lat. adnotatio) zabeleka, primedba,
raun nekoga drugog; opsluivati (parohiju, napomena, obja!pnjenje; prav. popis; anotacija.
eparhiju). adnotirati (lat. adnotare) pribeleiti, zapisati,
admiral (arap. amfr al-bahr, fr. amiral), najvii zapamtiti, uzeti k znanju.
in u ratnoj mornarici; zool. leptir (Vanessa ad okulos (lat. ad oculos se. demonstrare),
atalanta). jasno prikazati, oigledno prikazati.
admiralitet (nem. Admiralitat) pomorske adolescent (lat. adolescens) mladi; fig. u-
vlast; vrhovna komanda pomorske vojne tokljunac.
sile; svi admirali jedne pomorske vojne sile. adolescencija (lat. adolescentia) mladost,
admiraltab (nem. Admiralstab) u nekim mladiko doba, mladistvo; mlade, mladii,
dravama naziv za generaltab ratne omladina.
mornarice. Adonaj (hebr. Adonai moj gospodin) naziv
admirativ (lat. admirari diviti se, uditi se) kojim su Jevreji, vrativi se iz vavilon-skog
JIGV . 1. vrsta naina u albanskom jeziku ropstva, oznaavali svog boga Jahvea, ije je
koji oznaava uenje povodom ime bilo zabranjeno izgovarati.
neoekivanog dogaaja; 2. upotreba prideva s adonizacija (nlat. adonisatio) nametanje,
leksikim znaenjem najvieg stupnja doterivanje, kienje.
svojstva u obliku pozitiva u uzvinim adonijski stih (lat. versus adonius) poet. antiki
reenicama; npr.: divna stvar. stih koji se sastoji^iz daktila i troheja ili
admirativan (lat. admirari diviti se) koji spondeja: U UU.
pokazuje, izraava ili izaziva divljenje, Adonis (gr. Adonis) kit. legendarno lep mladi,
uenje, oboavanje. o iju su se ljubav otimale boginje Afrodita i
admiracija (lat. admiratio) divljenje; uenje. Persefona; simbol lepote i prolea; zool. vrsta
admisibilan (nlat. admissibilis) primljiv; lepog plavog leptira (Polyomatus Adonis); vot.
prihvatljiv. gorocvet.
admisibilitet (nlat. admissibilitas) pri-mljivost, adoptant (lat. adoptans) podsvojilac, usvoji-lac;
prihvatljivost. adoptator.
admisija (lat. admissio) primanje, prijem. adoptat (lat. adoptatus) usvojene dete, pod-
admodijator (lat. admodiator) onaj koji daje svoje, podsvojak, posinak.
zemlju pod zakup, iznajmilac. adoptator (lat. adoptator) v. adoptaat.
admodijacija (nlat. admodiato) davanje zemlje adoptacija (lat. adoptatio) v. adopcija.
u zakup. adoptivan (lat. adoptivus) uzet pod svoje,
admonitivan (lat. admonitivus) koji opominje, usvojen, podsvojen, usinjen.
ukoran. adoptirati (lat. adoptare) uzeti pod svoje,
admonicija (lat. admonitio) opominjanje, usvojiti, podsvojiti; priznati za svoje,
ukoravanje zbog nevrenja dunosti. prisvojiti.
adna (ma. hadnagy) porunik graniarske adopcija (lat. adoptio) uzimanje pod svoje,
vojske; andar. usvojenje, podsvajanje, usinovljenje.
adnakolka (rus. odnokblka) dvokolice, eze; adorapija (lat. adoratio) oboavanje, veliko
bolnike dvokolice za prenos ranjenika u pophtovanje, klanjanje; silno voljenje,
ruskoj vojsci. bezgranina ljubav.
adneks v. aneks. ad perpetuam memorijam (lat. ad perpetuam
adneksi (lat. adnexa) pl. ked. privesci mate-rice, memoriam) za venu uspomenu, za veno
tj. jajnici i jajovodi. seanje (npr. dogaaj, stvar).
adneksija (lat. adnexio) pripojenje. ad primam materijam (lat. ad primam
adneksitis (lat. adnectere svezati, spojiti) med. materiam) u prvobitno stanje (vratiti).
zapaljenje adneksa, tj. jajovoda i jaj-nika. adrapovac (gr. andrapodon, nem. Haderlump
adnominalan (lat. ad ka, nomen ime) lipti. koji odrpanac) 1. ravo odeven, pocepan, odrpan
ide uz ime, adnominalna konstrukcija. ovek, odrpanac; 2. propalica, skitnica,
ad normam (lat. ad normarn) prema propisu, po probisvet; 3. fig. onaj koji je male vrednosti,
pravilu. neugledan; 4. obeenjak, oka-enjak (za
ad notam (lat. ad notam) uzeti ad notam dete).
zabeleiti, zapamtiti, primiti k znanju. ad ratifikandum (nlat. ad ratificandum) za
adnotanda (lat. adnotanda) pl. stvari koje treba potvrivanje, to treba (ili: ima) da se potvrdi
zabeleiti, zapamtiti, znaajne stvari. (ili: odobri).
adnotata (lat. adnotata) pl. zabeleke, ad rem (lat. ad rem) prema stvari, to
primedbe, napomene. odgovara stvari (a ne linosti); prilino,
adnotator (lat. adnotator) belekar, pisac ili zgodno, korisno, uputno, upotrebljivo.
stavlja primedaba; tuma, objanji-va. adrenalin (lat. ad u, gep bubreg) med. supstan-ca
(ili: tvar) koju nadbubrena lezda lui
neposredno u krv; upotrebljava se za
smenjivanje krvnog pritiska, kod slabosti
srca, bronhijalne astme, morske bolesti itd.;
epinefrin, epirenon, suprarenin.
adresa 15 adutirati
adresa (fr. adresse) l. natpis na pismu i dr. koji susedni; ili elementi dve jezike grupe koje
tano kazuje mesto stanovanja i ime onoga istovremeno ive na jednom podruju te utiu
kome se pismo upuuje; 2. pismena jedna na drugu, ali nijedna od njih ne
predstavka, molba skuptine vladaru; sveana preovlauje; ponekad, osobito u romanskoj
estitke jednog udruenja ili kolegijuma lingvistici, sinonim za super-strat.
slavljeniku; adresa po potrebi ban*, pozivae adstrikcija (lat. adstrictio) med. stezanje,
izvesnog lica da akceptira ili isplati menicu za skupljanje, zatvaranje, npr. rane.
sluaj neakcepti-ranja ili neisplate menice. adstringens (lat. adstringens) ned. sredstvo koje
adresant (fr. adresser) lice ili telo koje upuuje ima svojstvo da stee povrinu slu-zokoe i
ili preporuuje, pisac pisma, predstavke, povreene koe.
molbe i sl.; baik. menini potpisnik koji adstringentan (lat. adstringens) stezav, koji
upuuje poziv izvesnom licu da akceptira ili stee, koji skuplja, koji zatvara.
isplati menicu. adstringirati (lat. adstringere) stegnuti, stezati,
adresar (fr. adresser) spisak lica sa nazna- skupiti, skupljati, zatvoriti.
enjem mesta i ulice gde stanuju; knjiga sa aduktor (lat. adductor) znat. mii koji vri
spiskom stanovnika jednog mesta (po zani- pokrete primicanja, privlaenja.
manjima, ulicama i dr.). adukcija (lat. adductio) znat. primicanje,
adresat (fr. adresser) lice ili telo kome se privlaenje (miia).
upuuje pismo, primalac pisma; baik. lice na adular (po Aduli, masivu u Alpima) min.
menici kome se sopstvenik menice treba da mineral, vrsta ortoklasa (v.).
obrati u sluaju da je primalac (trasat) ne plati. adult (lat. adolescere odrasti, adultus) odrastao,
adresirati (fr. adresser) v. adresovati. spolno zreo ovek i svako ivo bie uopte.
adresovati (fr. adresser) oznaiti na pismu, adultan (lat. adultus) odrastao, stasao;
poiljci i dr. ime i mesto stanovanja lica ili punoletan; spolno zreo.
ustanove kojima se pismo ili poiljka adulter (lat. adulter) preljubnik, preljubo-inac.
upuuje, napisati adresu. adultera (lat. adultera) preljubnica.
adresografi (fr. adresse, gr. grapho piem) adulteracija (lat. adulteratio) falsifiko-vanje,
maine i aparati za brzo i pouzdano krivotvorena, patvorenje (naroito novca).
ispisivanje adresa na poiljkama. adulterij(um) (lat. adulterium) prav.
ad referendum (lat. ad referendum) na brakolomstvo, preljuba.
izvetaj, na miljenje. adultna pedagogija (lat. adultus odrastao) grana
Adrijatik Jadransko more. pedagogije koja se bavi obrazovanjem
a dritura (ital. a drittura) trg. v. a diritura. odraslih.
adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvojenje; ad ultra (lat. ad ultra) do kraja, do krajnih
prisvajanje, posinovljenje onoga koji je ve granica, potpuno.
punoletan, adulturizam (lat. adultus odrastao) skup
adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti pod svoje, tendencija u dece da se prikazuju odrasli-jim
podsvojiti, podsvajati, usvojiti, posiniti, nego to u stvari jesu.
posinovljavati; up. adoptirati.
adskriptor (lat. adscriptor) sapotpisnik. adumbracija (lat. adumbratio) rad u glavnim
adskripcija (lat. adscriptio) pripisivanje; potezima, nacrt, skica.
pismeni dodatak. ad unum (lat. ad unum) svi do jednoga, do
adsorbensi (lat. adsorbens) hemijske sup-stance jednoga, do poslednjeg.
(kotani ugalj, isitnjen kaolin i dr.) koje adurens (lat. adurens) med. sredstvo za
imaju svojstvo da na svojoj povrini fiziki paljenje ili nagrizanje; pirotikum.
veu mnogobrojna hemijska jedinjenja, koja adurencije (lat. adurentia) pl. sredstva za
se kasnije pogodnim hem. rastvorom mogu paljenje ili nagrizanje.
skinuti. adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti; ublaiti,
adsorbent (lat. ad-sorbere) hen. sredstvo koje utoliti, razblaiti, olakati; glaati; omekati,
upija gasove. postati KOBNI jim; SJK. razblaiti boje.
adsorbirati v. adsorbovati. adut (fr. a tout u sve, na sve) u kartama:
adsorpcija (lat. adsorptio) f3. zadravanje najjaa boja, tj. karta koja tue i nosi sve
gasova, para ili tenosti na vrstoj povrini, ostale; najjae sredstvo, najjai razlog.
usled privlanih veza sa povrinom. adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u kartama:
adstant (lat. adstans) pomonik, pomoni poeti igru adutima; sei adutom baciti adut
uitelj. na kartu druge boje i time je odneti;
adstipulacija (lat. adstipulatio) bezuslovno izadutirati se izbaciti u igri sve adute, ostati
pristajanje, potpuna saglasnost. bez aduta; fig. izgubiti, potroiti sve, ostati bez
adstrat (lat. ad, substratum podloen, podstrt) sredstava; is-crpsti sva sredstva, sve najjae
lipti, termin koji znai uzajamni uticaj dvaju razloge.
susednih jezika ili dijaleka-ta, ili uticaj
jednoga jezika na drugi,
aducirati 16 aeroelektrava
aducirati (lat. ad k, ka, ducere voditi) primicati, aeracija (lat. aeratio) proizvoenje vazduha;
privlaiti. snabdevanje sveim vazduhom; izlaganje
adhezivan (nlat. adhaesivus) prionljiv, koji hemijskom dejstvu iz vazduha.
prijanja; koji spaja, spojki. aerenhim (gr. aeg vazduh, ep u, chyma
adhezija (lat. adhaesio) prijanjanje, privlanost; tenost, sok) bog. elijsko tkivo sa velikim,
fiz. sila kojom se privlae molekuli raznih tela vazduhom napunjenim, meuelijskim
(suprotno: kohezija); prav. vezivanje jednog prostorima, naroito kod vodenih biljaka.
privatnopravnog dela uz neko krivino delo; aerizirati (gr. aeg, fr. aeriser) pretvoriti,
alat. bolesna sraslost delova tela, sraslica. pretvarati u vazduh, gas, plin.
adhezioni postupak prav. meoviti ili pri-druni aerifikacija (nlat. aerificatio) punjenje
postupak kod koga se uz neko krivino delo vazduhom; hen. pretvaranje u vazduh, gas,
vezuje i jedan privatno-pravni graanski plin.
predmet; v. athezija. adherevt (lat. adhaerens) aeriforman (nlat. aeriformis) vazduast.
pristalica, pri-vrenik, pripadnik; uesnik. aerian (lat. aeg, gr. aeg) vazduni; vazduast.
adherencija (nlat. adhaerentia) prijanjanje; aero- (gr. aeg, lat. aeg) predmetak u sloe-
sraivanje, sraslost; pripadnost, naklonost, nicama sa znaenjem: vazduh, vazduni,
privrenost. koji je u vezi sa vazduhom.
adherirati (lat. adhaerere) prionuti, pri-janjati;
biti prilepljiv; nadovezivati se, graniiti se; aeroautomobil (gr. aeg, autos sam, lat. to-
odrati se, biti uz; odobra-vati, pristajati uz bilis pokretan) automobil koji moe i leteti;
neko miljenje. ua. aerauto.
aerobat (gr. aeg, baino idem) igra u vazduhu,
adhibenda (lat. adhibere, adhibenda) pl. igra na konopcu; koji ide po vazduhu;
pomona sredstva; prilozi uz spise. mudrija.
adhibicija (lat. adhibitio) primena, upotreba,
korienje; prizivanje, privoenje. aerobe (gr. aeg, bios ivot) zool. v. aerobnk.
aerobije (gr. aeg bios) pl. biol. v. aerobni.
ad hok (lat. ad pos) samo za sada, samo za ovaj aerobionti (gr. aeg, bios) pl. zool. v. aerobni.
sluaj, samo za ovu priliku, samo za ovu
svrhu, samo za ovu zgodu. aerobni (gr. aeg, bios) biol. kome je za ivot
ad hominem (lat. ad hominem) ono to potreban kiseonik; aerobne bakterije
odgovara ljudskom shvatanju, lako (aerobije) bakterije truljenje koje mogu da se
razumljivo; up. argumentum ad hominem. razvijaju samo kada imaju na raspolaganju
ad honorem (lat. ad honorem) u ast, iz slobodnog kiseonika iz vazduha ili iz vode,
poasti. supr. anaerobni.
adhuk sub judide lis est (lat. adhuc sub judice aerobomba (gr. aeg, bombos dubok, potmuo
lis est) prav. stvar je jo pred sudom, spor jo zvuk) voj. vazduna, avionska bomba.
nije reen. aerobus (gr. aeg, lat. omnibus svima)
adcitat (nlat. adcitatus) prav. pozvani na aeroplan za prevoz putnika.
suenje, parnicu. asrogen (gr. aeg, gennao stvaram, proizvo-
adcitacija (nlat. adcitatio) prav. prizivanje, dim) koji se stvara pomou vazduha, koji
pozivanje na parnicu. dolazi od vazduha; aerogena tuberkuloza
austaa (lat. adjustare) tehi. doterivanje, infekcija koja nastaje unoenjem u plua
udeavanje izraenih delova za neku mainu tuberkuloznog bacila sa udahnutim vazduhom.
ili instrumenat radi uglobljavanja. aerograf (gr. aeg, grapho piem) sprava koja
austirati (lat. adjustare) doterati, doteri-vati, se upotrebljava pri povezivanju knjiga za
namestiti, udesiti; obino: austirati se. prskanje boje na obreze knjiga.
autant (lat. adjutans) pomonik; mlai oficir asrografija (gr. aeg, grapho), opisivanje
dodeljen na slubu viem oficiru, pratilac vazduha.
vieg oficira. aerodin (gr. aeg, dynamis sila) avij. vazduhoplov
autantura (nlat. adjutantura) zvanje, sluba i tei od vazduha, koji se odrava u letu
kancelarija autanta. uglavnom pomou aerodinamikih reakcija.
aed (gr. aoid6s) peva i pesnik slobode u aerodinamika (gr. aeg, dynamis sila) fiz. nauka
herojekom periodu starih Grka. o zakonima kretanja gasovitih tela.
aer (gr. aeg vazduh, lat. aeg) vazduh; u aerodinamian (gr. aeg, dynamis sila,
pravoslavno] crkvi: vozduh" (pokriva snaga) podeen za lake savlaivanje
kojim se pokrivaju putir i diskos). vazduha.
aerat (nlat. aeratum) hen. voda u kojoj ima aerodrom (gr. aeg, dromos putanja) mesto gde
ugljine kiseline. stoje, odakle polaze i gde se sputaju avioni
aerauto (gr. aeg vazduh, auto sam, samo) i vazdune lae.
mali avion s krilima koja se mogu sklopiti ili aeroduktor (nlat. aeroductor) med. instrumenat
uvui i tako se vazduhoplov pretvara u vozilo kojim se, pri poroajima, dovodi vazduh.
(automobil); up. aeroau-tomobil. aeroelektrana (gr. aeg, elektrana) elektrina
centrala sa poganom na vetar.
aeroembolija 17 aerotonometar
aeroembolija (gr. aeg, emballo ubacim) aeronautika (gr. aeg, naus, nautiks) nauka o
stvaranje gasnih, plinskih mehuria u tkivi- vazduhoplovstvu; vazduhoplovstvo.
ma i krvi usled izlaganja organizma aerootitis (gr. aeg, us, uvo) ned. oboljenje
snienom pritisku koji vlada na veim srednjeg uva koje nastaje pri veim i
visinama. brzim promenama atmosferskog pritiska
aeroza (gr. aeg) ned. razvijanje vazduha u (uzletanje ili sletanje avionom, skok pa-
telu. dobranom itd.).
aerozoe (gr. aeg, zoon ivotinja) zool. v. aeropauza (gr. aeg, pausis) slojevi atmosfe-re
aerobije. iznad 25 km gde je vazduh toliko razre-en
aerozoli v. aerosoli. da ne moe podrati let aviona.
aeroidan (gr. aeroeides) koji ima vid vazduha, aeroplan (gr. aeg, planos koji luta, koji
vazduholik; maglovit. krstari) sprava za plovljenje vazduhom tea
aerokar (od gr. aeroplan, eng. sag) vrsta od vazduha; avion.
vozila (konstruisanog u SAD) koje se moe aeroplast (gr. aeg, plasso obrazujem, obli-
kretati i po vazduhu i po zemlji. kujem) vepggaki materijal kojim se
aerokarpija (gr. aeg, karpos plod) v. geokar- prekriva rana da bi se spreila infekcija.
pija. aeroport (gr. aeg, lat. portus luka) vazdu-na
aerokartograf (gr. aeg, kartograf, v.) aparat za luka, veliki aerodrom; vorite vazdunih
izradu topografskih karata na osnovu linija.
fotografija snimljenih iz vazduha. aeroskop (gr. aeg, skopeo gledam) aparat za
asroklinoskop (gr. aeg, klinein naginjati, merenje koliine praine u vazduhu.
skopeo gledam) sprava za merenje vazdunih aeroskopija (gr. aeg, skopeo gledam) pregled
strujanja. (ili: ispitivanje) vazduha.
asroklub (gr. aeg vazduh, eng. club) drutvo za aerosoli (gr. aeg, lat. solvere rastaviti) vrste
unapreivanje i popularisanje avija-cije. ili tene estice koje lebde u vazduhu, u
aerokonvoj (gr. aeg, fr. convoi pratnja) vidu magle ili dima.
grupa aviona koji prate neki vazduni aerostat (gr. aeg, stats stajai, koji stoji, od
transport u cilju njegove zatite. istemi postavim, stanem) sprava za letenje
aerolit (gr. aeg, lithos kamen) meteor, kamen laka od vazduha, koja se dri potiskom.
koji pada iz vazduha, meteorski kamen. aerostatika (gr. aeg, istemi) nauka o ravnotei
aerolog (gr. aeg, Igos re, govor) onaj koji se gasova, naroito vazduha.
bavi aerologijom, strunjak u aerolo-giji. aerostacija (nlat. aerostatio) vetina dizanja
aerologija (gr. aeg, logia nauka) nauka o balona i upravljanja njima, vazduhoplovstvo.
vazduhu i njegovim svojstvima, nauka o aerotaksi (gr. aeg, taxis ureenje) vazduni
atmosferi i njenom ispitivanju. taksi, avion za prevoz putnika na kraim r
aeromagnetometrija (gr. aeg, Magnes, metron asto janjima.
mera) otkrivanje ruda iz vazduha (avionom, aerotaksija (gr. aeg, taxis ureenje) zool.
helikopterom i dr.). kretanje organizama koji se slobodno
aeromantija (gr. aeg, manteia proricanje) kreu, npr. bakterija u vodi, prema mestima
proricanje po pojavama u vazduhu. najvee (pozitivna aerotaksija) ili najmanje
(negativna aerotaksija) sadrine kiseonika, gde
aeromedicina (gr. aeg, lat. medicina) grana se onda ti aerotaksiki mikroorganizmi
medicine koja se bavi prouavanjem i skupljaju.
leenjem bolesti koje nastaju kao posledica aeroterapija (gr. aeg, therapefa leenje) med.
letenja avionima i raketama. leenje udisanjem vetaki zgusnutog ili
aerometar (gr. aeg, metron mera) sprava za razreenog vazduha.
merenje gustine i pritiska vazduha. aerotermodinamika (gr. aeg, terme toplota,
aerometrija (gr. aeg, metrfa) merenje vazduha; dynamis sila) nauka koja prouava probleme
nauka o merenju gustine i pritiska vazduha. toplote kod letenja pri velikim (nadzvunim)
aeromshanika (gr. aeg, mechanike) fiz. nauka o brzinama (trenje, izgaranje, zagrejavanje
zakonima kretanja i ravnotee vazdu-astih letilica itd.).
tela; pneumatika. aeroterorizam (gr. aeg, lat. terror strah, uas)
aeromiting (gr. aeg, eng. meeting, zbor, bombardovanje iz vazduha gradova i naselja
skuptina) javna priredba na aerodromu sa u cilju zastraivanja, uznemiravanje i
izvoenjem vazduhoplovnih vetina. demoralizovanja graanskog stanovnitva.
asronavigacija (gr. aeg, lat. navigatio) plovidba aerotehnika (gr. aeg, techne vetina) grupa
po vazduhu; vetina upravljanja avionom srodnih naunih disciplina koje se bave
odreenom marrutom. razvojem letelica (konstrukcijom, eks-
aeronaut (gr. aeg, naus brod, nautikos brod- ploatacijom i istraivanjima).
ski, pomorski) vazduhoplovac, onaj koji se aerotonometar (gr. aeg, tnos napon, metron
vozi vazdunom laom. mera) sprava za merenje napona krvnih
sudova.
2 Leksikon
aerotopografija 18 azilum ignorancije
aerotopografija (gr. aeg, tpos mesto, gra-pho aiotaa (fr. agiotage) pekulacija, trgovanje
piem) najnoviji metod u geodeziji: izrada novcem, hartijama od vrednosti, deo-nicama i
geodetskih planova i karata pomou sl., igranje na berzi, berzanske zelenap!enje.
snimaka iz vazduha. aioter (fr. agioteur) lice koje se profesionalno
aerotropizam (gr. aeg, trpos obrt, pravac) bavi pekulacijom hartijama od vrednosti,
bog. pokreti biljaka prema mestima gde ima profesionalni igra na berzi.
najvie (pozitivni aerotropizam) ili manje aiotirati (fr. agioter) pekulisati hartijama od
(negativni aerotropizam) vazduha, odnosno vrednosti, igrati na berzi, baviti se
kiseonika. aiotaom.
aerotunel (gr. aeg, nem. Tunnel) naroito aistaa (fr. ajustage) odreivanje (ili:
napravljen hodnik u kojem se ispituju avioni udeavanje) propisne teine novca;
i avionski modeli. pomeranje, udeavanje mere; nametanje,
aeroturbina (gr. aeg, lat. turbo vrtlog) sprava doterivanje.
za pretvaranje energije vetrova u elektrinu aur (fr. ajour) upljika (na enskom ru-nom
energiju. radu).
aerofagija (gr. aeg, phagem jesti) med. gutanje auran (fr. a jour) taan i brz u poslu, onaj koji
vazduha, oboljenje koje se javlja naroito svrava povereni mu posao na vreme.
kod neuropata i histerinih osoba, pa i kod aurirati (fr. ajour) upljikati, praviti
tuberkuloznih. upljike; obaviti posao na vreme. , azbest (gr.
aerofilatelija (gr. aeg, filatelija, v.) skupljanje asbestos neugasan) mm. jedna vrsta
samo onih maraka koje se upotrebljavaju u nesagorljivog minerala, magneziju-mov silikat,
vazdunom saobraaju. konastog sastava; od njegovog konca izrauju
aerofilter (gr. aeg, lat. filtrum) filter u obliku se tkanine za odela vatrogasaca, zavese u
rezervoara napunjenog ljakom kroz koji se pozoritima i dr.; inae, slui kao rav
proputa voda u cilju aera-cije. toplonoa, za izolaciju.
aerofite (gr. aeg, phytcn biljka) bog. biljke azbestoza (gr. asbestos neugasan) med. vrsta
koje rastu sasvim u vazduhu (supr. geo- profesionalne bolesti koja se javlja u
fite); takoe: epifite. radnika koji su dugo vremena udisali
Aeroflot (gr. aeg, ital. flotta) vazduna azbestnu prainu.
flota", naziv sovjetske vazduhoplovne azgin (tur. azgm besan) 1. pun ivota, bujan,
kompanije. silovit, besan (obino o konju); 2. osion,
aerofobija (gr. aeg, phobeo bojim se, plaim plahovit ovek.
se) strah od vazduha, izbegavanje vazduha. azelija (gr. azelia) neljubomornost, nezavi-
aerofon (gr. aeg, phoneo zvuim) instru-ment, dljivost; pr. azeliai.
koji je pronaao Edison, pomou koga se azigija (gr. a-, zygon jaram) neenjenost,
ljudski glas moe prenositi i uti na 69 neudatost; sloboda, nezauzetost.
km. azijanizam ret. antiki besedniki stil, stvoren u
aerofoni instrumenti (gr. aeg, phone glas) kuz. maloazijskoj Joniji, koji je imao dve
duvaki instrumenti. karakteristine odlike: 1. tzv. stil iseckanih
aerofor (gr. aeg, phoros koji nosi) donosa reenica" sa jakim ritmikim
vazduha, sprava koja omoguava disanje i u naglagpavanjem, i 2. visokoparnost (bomba-
inae otrovnom ili zaguljivom vazduhu, kao stinost) i preteranu kitnjastost.
i pod vodom. Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik Azije; ret.
aerofotogrametrija (gr. aeg, phos svetlost, bombastian, preterano kitnjast govornik.
gramma slovo, metrfa merenje) 1. premera- azil (gr. a-sylos neopljakan, neprikosno-ven,
vanje zemljita iz aviona naroitim fo- a-, syle pljaka hrama) sigurno sklonite,
tografskim kamerama; 2. celokupan rad oko utoite, pribeite; neprikosnoveno mesto na
izrade karata i planova na osnovu snimaka kome progonjeni nalaze utoite; dom za
terena iz vazduha. smetaj i izdravanje sirotinje; pravo azila u
aerofotografija (gr. aeg, phos svetlost, grapho meunarodnom pravu: pravo politikih
piem) perspektivno snimanje raznih krivaca, vojnih begunaca i sl. na utoite u
objekata, naroito zemljita (terena), iz nekoj stranoj dravi.
vazduha (aviona) fotografskim putem. azilum ignorancije (lat. asylum ignorantie
adaja (tur. ejderha) zmaj, ala, neman, utoite neznanja) fil. pojam kome ovek
udovite. nepromiljene pribegava kad mu se znanje
aija (fr. agio) trg. doplata, viak, vea vrednost iscrpe te ne moe vie da mu poslui. Takvi
jedne vrste novca, hartije od vrednosti i sl. od su pojmovi npr.: bog, metafizike, ivotna
nominalne vrednosti; razlika izmeu sila, entelehija i mnogi drugi. Volju boiju
nominalne i kursne vrednosti, npr. jedne izvoditi kao uzrok ne znai nita drugo nego
deonice, akcije. beati u azilum ignorancije" (Spinoza).
aio-kovto (fr. agio-conto) trg. raun o dobitku
odnosno gubitku pri promeni jedne vrste
novca, hartija od vrednosti i sl.
19 akademski
azima (gr. a- bez, zyme kvasac, kiselo testo) drali kongres 1869, kada je osnovana
jevrejski pashalni beskvasni hleb; pl. praznik Nemaka socijalistika radnika partija.
beskvasnog hleba. ajkuva (tur.) draga, ljubavnica.
azimut (arap. as-samt strana) astr. uglovno ajluk (tur. aylik) dohodak, plata.
odstojanje nekog nebeskog tela od severne ili ajman, ajmana (tur. haymana) 1. domaa
june take podnevna. ivotinja; marva, stoka; 2. neradnik, skitnica,
azo-bojs (gr.-tur.) grupa vetakih boja koja gotovan, bitanga.
sadri jednu azo-grupu vezanu za aromatini ajnakter (nem. ein jedan, lat. actus in)
ugl>ovodonik. pozorini komad u jednom inu.
azoik (gr. a- bez, zoon ivot) kol. v. arhaik. ajnzac (nem. Einsatz umetak, uloak) muz.
azojski period (gr. a-, zoon ivo bie, uplitanje, umetanje jednog muzikog odeljka
periodos) geol. najstariji period Zemljine u drugi.
kore, slojevi bez organskih ostataka. ajnleger (nem. einlegen staviti) tamp. 1. radnik
azoogenija (gr. a-zoon, gfgnomai nestajem, koji stavlja hartiju u tamparsku mainu; 2.
raam se) nauka o stvaranju anorganskoga, deo maine za tampanje koji slui za
ili organskoga iz anorganskog. stavljanje hartije; 3. radnik koji stavlja drvo
azoodinamija (gr. a-zoon, dynamis snaga, pod testeru, pilu.
sila) med. nedostatak snage za ivot, sla- ajnc (nem. eins jedan) v. vent-en.
bljenje, malaksavanje. ajntajnij(um), hemijski element, znak Es,
azoospermija (gr. a- zoon, sperma seme) med. redni broj 99, atomska masa 254, radioak-
potpuni nedostatak mukih oplodnih elija tivan, trovalentan. Otkriven 1954, ime dobio
(spermatozoida) u izbaenom semenu, jedan u ast Alberta Ajntajna (1879 1955).
od glavnih uzroka nesposobnosti oploavanja. ajsberg (nem. Eisberg) ledeni breg, ledenjak
azot (gr. azotos, a-, zoo ivim; Lavoazijeov (plovi po moru iz koga mu viri samo
naziv za nitrogen, koji nije u stanju da 1/71/4 zapremine, a ostali je deo pod
odrava ivot) hem. duik, element atom-ske vodom).
mase 14,067, rednog broja 7, znak N, jedan
od glavnih sastojaka vazduha (4/5). ajskastn (nem. Eis led, Kasten sanduk) hla-
azotemija (gr. azotos, naima krv) med. dnjaa (za rashlaivanje pia i ivotnih
umnoavanje azotnih jedinjenja u krvi. namirnice podlonih kvarenju usled vie
temperature).
azotometar (gr. azotos, metron) aparat
pomou koga se utvruje koliko neka zemlja Aja (tur. Ayse iva) muslimansko ensko ime;
oranica sadri u sebi amonijaka. sena ljubimica Muhamedova.
azoturija (gr. azotos, urem mokriti) med. akademac popularan naziv za pitomce Vojne
prisustvo velike koliine jedinjenja azo-ta u akademije (nekada u Srbiji); ua. akademija.
mokrai. akademizam (gr. aKademia. Axademeia) u
azur (fr. azur, ital. azzurro) l. plavetnilo, likovnim umetnostima: pravac kod koga je
plava boja neba, nebesko plavetnilo. teite u tome da se strogo pridrava
azur (tur. hazir) 2. spreman, gotov, pripravan; tradicionalnih (antikih) umetnikih oblika i
azuran. pravila, bez unoenja samostal-nih linih
azurala (arap., tur. hazir ola) spremajte se, oseanja i shvatanja; dakle, vie-manje,
budite pripravni, na noge! ropsko podraavanje antikih uzora.
azurii (arap.) vrsta plave boje. akademija (gr. aKademia od osobnog imena
azurit (fr. azur, gr. nastavak ites) tin. plav AKademos; ovaj ovek je bio sopstvenik vrta
mineral, karbonat bakra. o kojem je re pod 1)1. vrt u blizini Atine
air (tur. hayir) srea, dobro, korist; dobrotvorne gde je Platon pouavao u svojoj filozofiji; 2.
ustanova, zadubina. Platonova kola, GGlato-nova filozofija; 3.
airli (tur. hayirli) srean, dobar, estit. visoka kola za nauku ili umetnost; 4. naziv
aitiologija (gr. aitfa uzrok, logia nauka) v. za najviu naunu i umetniku ustanovu; 5.
egiologija. sveana priredbe u slavu nekog znaajnog
ajam (tur. oyum prorez) deo ama koji se dogaaja ili neke linosti.
stavlja konju na vrat, ogrlina. akademik (gr. aKademiks) lan odgovara-
Ajas (gr. Aias) kit. sin Telamona, kralja jueg udruenja za unapreenje nauke i
salaminskog, najvei i posle Ahila umetnosti (akademije); akademiar.
najhrabriji grki junak pod Trojom; posle akademiar (gr. aKademiks) v. akademik.
Ahilove smrti uzalud je eleo da dobije akademski (gr. aKademikos) koji pripada
njegovo oruje, te je, zb<zg toga, poludeo i visokoj, velikoj koli (univerzitetu), koji se
ubio se od alosti. tie ove; koji pripada akademiji, koji se tie
ajvan (tur.) v. hajvan. akademije; obrazovan na visokoj koli,
ajvar (tur.) v. hajvar. kolski; fig. usiljen, krut; akademska rasprava
ajgir (tur. aygir) pastuv, drebac. strogo nauna raspra-
ajdamak (tur. haydamak) batina, motka.
ajzenai pristalice Karla Marksa, nazva-ni po
gradu Eisenachu u Tiringiji, gde su
akairologija 20 akvarelist(a)
va; akademski graanin slualac, student akatistian (gr. a-, Kathfzo) ne sedei, tj. koji
univerziteta. se ne peva sedei, nego stojei ili u hodu.
akairologija (gr. aKairos nezgodan, u nezgodan akatolik (gr. aKatholiks) hrianin koji ne
as, logia govor) nezgodan, neprilian, pripada katolikoj veri, naroito protestant.
neprikladan govor. akaustian (gr. a-Kaustos) nesagorljiv, ne-
akalkulija (gr. a- ne, fr. calcul raun), zapaljiv.
nesposobnost vrenja bilo kakvih raun-skih akacija (gr. akak!a) bog. omanje trnovito
operacija. akampsija (gr. axampsfa) negipkost; drvo koje raste u ist. Africi, Etiopiji, od koga
ned. zgr- se dobija gumarabika; upotrebljava se i u
enost, ukruenost udova. akantoza (gr. farmaciji kao sredstvo za ublaa-vanje
axantha bodlja) ned. promena koe usled nadraaja sluzokoe; kod slobodnih zidara:
neprirodnost sluznoga sloja pokoice, praena simbol ednosti i nevinosti (po tome to gr.
hipertrofinim promenama na koi, kao to su re akakJa znai nevinost).
bradavice, papilomi i dr. akaa (ind.) fil. po uenju Upaniada: etar, tj.
akantologija (gr. axantha bodlja, logia prostor predstavljen kao materi j alni
govor) lit. zbirka satirinih, podrugljivih elemenat, kao prostorna supstancija".
pesama. Akaa je ono iz ega sva bia proistiu i u
akantopelvis (gr. akapLja bodlja, lat. pelvis to se vraaju, akaa je starija od svih njih,
karlica) med. bodljikava karlica, kotani izrataji ona je poslednje ishodite" (Dojsen).
u karlinoj duplji koji suava ju karlicu i akva (lat. aqua) voda.
oteavaju poroaj. akaparer (fr. accapareur) akvabatik (lat. aqua, gr. bathys dubok) plo-vilo
nakupovalac, zakupac robe radi cphekulacije, napravljeno od stakla i plastike na elektrini
zelena koji zakupljuje robu u velikim pogon, snabdeveno reflektorima, kamerama
koliinama radi spekulacije. i dr., slui za posmatranje i prouavanje
akaparisati (fr. assarageg) zakupljivati radi ivota u velikim dubinama (roni do 50
dobiti, zelenaki nakupovati robu radi metara).
spekulacije. a kapele (ital. a capella) kuz. akva Bineli (nlat. aqua Binelli) farm. voda za
horsko pevanje umirivanje krvi (nazvana po pronalazau
bez pratnje instrumenata. a kaprio (ital. a Bineliju).
capriccio) nuz. samovoljno, akvagij(um) (lat. aqua voda, agere voditi)
po svom efu. akardija (gr. a-, Kardfa srce) prav. pravo odvoenja vode, pravo isui-vanja
fiziol. nemanje zemljita; akvatikum.
srca; fig. malodunost, mekutvo. akarecevole akva destilata (lat. aqua destillata) hen. de-
(ital. accarezzevole) muz. umiljato, ljupko. stilacijom preiena voda, prekapnica.
akarecevolmente (ital. accarezzevolmente) a kvadro (ital. a quadro) muz. u etiri glasa,
tuz. v. akarecevole. akarpija (gr. akagrJa) etvoroglasno.
neplodnost. akatagrafija (gr. a-, Kata, graphfa akvadukt v. akvedukt.
pisanje) med. nemogunost sreivanja rei u akvalung (lat. aqua, eng. lung plua) aparat
reenice (pri pisanju). koji roniocima omoguava disanje pod
akatalektian stih (gr. a-Katalektikos) poet. stih vodom.
klasikih pesnika kod koga je poslednja akvamarin (lat. aqua, marinus morski) min.
stopa potpuna. providan poludragi kamen koji ima zelenu
akatalepsija (gr. axatalepsfa) nesposobnost boju morske vode, vrsta berila.
shvatanja sutine neke stvari, nepoi-manje; akvamarinski koji ima zelenu boju morske vode.
neshvatanje, nedostatak razumevanja; med. akvanautika (lat. aqua, nautika, v.) ronjenje i
potres mozga. akataleptian (gr. ispitivanje najdubljih delova okeana.
aKataleptos) nedoku- akvaped (lat. aqua, pes, pedis noga) podvodni
ljiv, nepojmljiv, neshvatljiv. akatapozis bicikl.
(gr. a-, Kataposis pijenje) med. akvaplan (lat. aqua, planus ravan) sp. iroka
nemogunost pijenja ili gutanja. akatarzija daska vezana za motorni amac koja slui
(gr. aKathars(a) neistoa; nena-klonost prema za vonju po vodi.
istoi; med. neistoa krvi. akvaplaning (eng. aquaplaning) sp. vrsta ski-
akatastatian (gr. a-Katastatos) nepostojan, janja na vodi akvagadodgkoji vue motorni
nestalan; med. neuredan, nepravilan (za amac.
groznicu). akvarel (ital. acquerello) slika izraena
akatist (gr. a- ne, bez, Kathtzo sednem) u vodenim bojama.
pravoslavno j crkvi: pohvalna pesma Vogo- akvarelirati (ital. acqerellare) slikati vodenim
rodici, Hristu i svetiteljima, koja se peva, bojama.
naroito na Veliku subotu, stojei. akvarelist(a) (fr. aquarelliste) slikar koji radi
vodenim bojama.
akvarij(um) 21 akolada
akvarij(um) (lat. aquarium) staklena posuda s akianoblepsija (gr. a-, kuapbv zagasito-plav,
vodom u kojoj se uvaju vodene biljke i blepo vidim) ned. slepilo za plavu boju.
vodene ivotinje (ribe i vodozemci); mesto u akizam (gr. aKKizomai pretvaram se)
apoteci gde se dri voda. pretvaranje; ret. kad se neko pravi da neto ne
Akvarij(us) (lat. aquarius) astr. Vodolija (jedan mari, npr. kad lisica kae da je groe
od dvanaest nebeskih znakova). kiselo, a medved za ute kruke, do kojih ne
akvaterarij(um) (lat. aqua, terra zemlja) posuda moe: Nisu ni bile zrele".
u kojoj se dre i taje vodozemci (amfibije). akijezis (gr. a-, Kyesis trudnoa) ned.
akvatikum (lat. aquaticum) prav. v. akvagijum. nesposobnost sene da bude oploena.
akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatkovodne akik (tur. ak!k) crveni poludragi kamen koji
ivotinje. se upotrebljava za prstenje i erdane.
akvatinta (lat. aqua, ital. tinta boja) gra-fika akinezija (gr. aKinesfa) nepokretljivost; med.
tehnika duboke tampe slina ba-kropisu po ukoenost jednog uda ili vie udova, uzetost
nainu tampanja. ivaca.
akvatian (lat. aquaticus) podvodan, vlaan, akirija (gr. akuga) neprava upotreba jedne
movaran, barovit; koji ivi u vodi, pokraj rei, tj. upotreba rei u prenesenom smislu.
vode, vodeni; akvatine biljke one koje rastu akiurgija (gr. ake leenje, ergon delo) ned.
po barovitim mestima, vodene biljke. nauka o leenju seenjem, nauka o hirur-
akvafortis (lat. aqua, fortis jak) hen. snana kim operacijama.
voda, spravlja se od alitre i razreene aklamacija (lat. acclamatio) vrenje izbora
sumporne kiseline. prostim izvikivanjem, bez pojedinanog
akvedukt (lat. aqua, ducere voditi) 1. vodovod, glasanja; klicanje, uzvikivanje; par akla-
vodovodna cev; kanal; 2. graevina podignuta masjon (fr. par acclamation) izvriti izbor,
preko reka ili dolina radi prevoenja kanala ili usvojiti kakav predlog, jednoglasno,
za snabdevanje naselja vodom. 3. stari rimski pristankom svih, bez pojedinanog glasanja.
vodovod; akvadukt. aklamirati (lat. acclamare izvikati) odo-bravati
akvestus konjugalis (nlat. acquestus conjuga-lis) uzvikivanjem; izabrati bez pojedinanog _
prav. zajednika tekovina mua i ene. glasanja; pozdravljati klicanjem.
akviziter (lat. acquisitor sticalac) trg. 1. aklastian (gr. aidestos nezatvoren) Opt. koji ne
ovlaeno lice koje, uz platu ili proce-nat, prelama, ne lomi zrake.
prikuplja narudbine za robu i muterije; 2. aklimatacija (nlat. acclimatatio) v. aklima-
skuplja oglasa (za novine), pretplatnika (na tizacija.
knjige i asopise) i sl.; 3. lice koje prikuplja i aklimatizacija (nlat. acclimatisatio)
nalazi nove osiguranike (za osiguravajue prilagoavanje tuem podneblju, navikavanje
zavode). na tuu klimu; prilagoenje biljki i ivotinja
akvizitor (lat. acquisitor) ovek koji neto stie, nekom dotle stranom podneblju, fig.
zarauje, nabavlja ili zadobiva. odomaivanje; aklimatacija, aklimacija,
akvizitum (lat. acquisitum) neto to je aklimatiziranje.
zadobiveno, nabavljene, steeno. aklimatizirati (nlat. acclimatisare) prila-goditi,
akvizicija (lat. acquisitio) tekovina, steeno prilagoava podneblju, naviknuti na neku
dobro, zarada; nabavljanje; z,adobivanje, tuu klimu; fig. odomaiti.
sticanje. aklimacija (nlat. acclimatio) v. aklimatizacija.
akvijescsncija (lat. aquiescentia) umirenje, akmak (tur. atak) glupan, budala.
umirivanje. akme (gr. akte vrhunac, iljak) med. kri-tino,
akvijescirati (lat. aquiscere) umiriti, zadovoljiti. prelomio stanje u razvoju bolesti.
akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime jednog akmeizam stanje u ruskoj literaturi nastalo posle
sazvea; arh. ukras u obliku orla na revolucije 1905. god., oblik ruskog
zabatu kue. larpurlartizma; glavni predstavnik pesnikinja
atiline (lat. aquila) pl. zool. orlovi (orao suri i Ana Ahmatova.
orao krsta). anne (gr. akpe) med. opti naziv za vei broj
akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat vodom; konih oboljenja koja su meusobno slina
kiovit. samo po spoljnem izgledu; gnojnica,
akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vodom; bubuljica.
kiovitost. akognozija (gr. akov lek, gnosis poznavanje)
akedija (gr. aKedeia) v. acedija. med. poznavanje sredstava za leenje rana.
akezija (gr. aKesis) v. acezija. akoemetar (gr. akio ujem, metron mera) med.
akenonoet v. acenonoet. sprava za merenje stepena jaine ula
aksridi pl. farm. v. aceridi. sluha; akumetar.
akefalos (gr. aKephalos bezglav) sanjalica; akolada (lat. accollata, collum vrat, fr.
ovek koji ne trpi niiju vlast. accolade zagrljaj) sveani udarac maem po
aki (fr. acquit) plaanje, izmirenje nekog
dugovanja; priznanica.
22 akrescenziJa
ramenu novoproizvedenog viteza; tip. za- akorder (fr. accordeur, ital. accordatore) kuz.
grada; kuz. znak koji spaja vie nota koje zglasilac, onaj koji udeava (timu-je)
treba istovremeno svirati. instrumente, timer".
akolast (gr. aKolastos) neumeren ovek, akordion (ital. accordo) runa harmonika za
prodrljiva!], deronja. razvlaenje, pronaena 1829. god.
akolirati (fr. accoler) obgrliti, zagrliti; vezati za akordirati (fr. accorder) zglasiti, zglaa-vati,
ggritke, takati; staviti u za-grade, zagraditi; udesiti (glasove, ice); sloiti, slagati;
trg. spojiti vie stavova u trgovakoj knjizi. sporazumeti se, poravnati se, na-goditi se sa
akolit (gr. aKluthos) pomonik, pomaga pri zajmodavcem u sluaju nemogunosti
vrenju sveanih slubi u katolikoj crkvi. urednog plaanja duga; dati posao u rad s tim
akologija (gr. akoz lek, logia nauka) nauka o da se plaa po svrenom poslu, a ne
lekovima, o sredstvima za leenje rana. nadnicama; voj. pregovarati i sporazumeti se
akomija (gr. a-, kote kosa) ned. elavost, o uslovima predaje nekog grada, utvrenja i
bezdlanost. sl.; odobriti, dopustiti, priznati.
akomodacija (lat. accommodatio) udeavanje, akordoar (fr. accordoir) muz. zglasilo, viljuka
po deavanje; akomodacija oka podea- za zglaavanje, udeavanje muzikih
vanje onog soiva na razne dallne vienja. instrumenata.
akomodirati (lat. accommodare, fr. assogl- akorporacija (nlat. accorporatio) sjedinjenje,
moder) podesiti, udesiti, urediti; porav-nati, pripadanje, zdruenje.
izravnati, izgladiti; akomodirati se, namestiti akorporirati (nlat. assogrogage) prisajedi-niti,
se udobno, udesiti se; namiriti se; poravna spojiti, pripojiti, pridruiti, priseo jiti.
se, npr. o plaanju nekog duga. akosmizam (gr. a-, kosmos vasiona) filo-
akomodman (fr. accommodement) udobno ure- zofsko shvatanje po kome postoji, kao
ivanje kue, sobe i dr.; udeavanje; van- jedino to doista ivi, samo bog, dok su sve
sudsko poravnanje, sporazum. ostale stvari, pa i sam svet, samo
akompanjirati (fr. accompagner) pratiti, modifikacije boanstva, bez istinske
sprovoditi; kuz. pratiti neije pevanje (solo) stvarnosti; suprotno: ateizam.
instrumentom. akosmija (gr. a-, ksmos uredan) neurednost,
akompanjist(a) (fr. accompagner) pratilac; neistoa; med. bledilo, bolestan izgled lica.
sprovodnik. akotiledone (gr. a-, kotyledon udubljenje) il.
akompli (fr. accompli) zavren, svren, bog. bile koje nemaju razgovetnih kotile-
dovren, okonan; fet akompli (fr. fait dona.
accompli) svren in. akr (eng. asge) engleska mera za povrinu, =
akonitin (gr. akdniton jedi, nl. Aconitum 4840 kvadratnih jardi (4046,8 t2).
napellus) hem. alkaloid koji se nalazi u akranija (gr. a-, kranfon lubanja) fiziol.
korenu raznih vrsta jedia; upotrebljava se uroena nakaznost glave, kad se dete rodi
kao sredstvo protiv reumatizma i neu- bez jednog dela ili bez cele lubanje.
ralginih bolova. akratija (gr. a-, krateia nemo, slabost)
akontacija (ital. a conto) uzimanje na raun, na nedovoljna sposobnost vladanja samim
ime zarade ili primanja, uzimanje unapred, sobom.
uzimanje predujma; suma koja se uzima na akratoterme (gr. akratos jak, koji je u punoj
raun, predujam. snazi, terme, v.) tople lekovite vode sa vrlo
akontirati (ital. a conto) uzeti (ili uzimati) malo mineralnih materija u sebi.
na raun, unapred, na ime zarade ili akreditiv (nlat. accreditivum) punomostvo,
primanja, predujmiti. punomoje, overenje; otvoreno pismo kojim se
a kong (ital. a conto) trg. na ime, na raun, u ime primalac pisma umoljava da predavau, tj.
predujma; unapred; akonto. akreditiranom, do izvesne visine stavi na
akord (ital. accordo, fr. accord, nlat. raspolaganje novac na raun izdavaa toga
aceordium) kuz. prijatno sazvuje tri tona ili pisma (akreditivno pismo); ckrku-larni
vie tonova; slaganje, sloga, saglasnost; akreditiv akreditivno, kreditno pismo koje
ugovor, pogodba, poravnanje; voj. do-brovollo glasi na vie lica ili trgovakih kua u
predavanje nekog utvrenja opsa-ivau; raznim mestima.
naroiti nain plaanja radnika, po svrenom akreditirati (nlat. accreditare) ovlastiti,
paretu, a ne nadnicom, otuda: dati neki opunomoiti; dati kredit, poverenje; ove-riti;
posao u akord, plaati taj posao po paretu, akreditirati se stei ime, glas, uvaenje,
ne nadnicom. poverenje.
akordamento (ital. accordamento) muz. zgla- akrement (lat. accrementum) porataj, pri-
avanje, udeavanje instrumenata i glasova. rataj.
akordando (ital. accordando) kuz. zglaava- akrep (arap. 'aqrab, tur. akrep) korpija,
jui, udeavajui. uopte svaka otrovna ivotinja; jakrep.
akrescenzija (lat. ad- crescere rasti) prira-taj,
poveanje.
akribija 23 akrotizam
akribija (gr. akribeia) tanost, brilji-vost, akrodinija (gr. akros, odyne bol) ked. zarazno
savesnost, temeljitost. oboljenje koje se sastoji u bolu i utrnu-losti
akribologija (gr. akribologeomai biti taan ili udova, naroito krajnjih.
temeljit u istraivanju) savesnost, tanost u akrokarpian (gr. akros, karpos plod) bog. koji
govoru, pisanju, istraivanju i, uopte, u nosi plod na vrhu.
ivotu. akrokefalija (gr. akros, kephale glava) znat.
akribometar (gr. akribes, taan metron iljatost glave.
merim) sprava za tano merenje veoma akrokolije (gr. akros, kolon ud) t. znat. krajnji
malih predmeta. udovi tela.
akribometrija (gr. akribes, metron) tano akrolein (lat. aseg otar, oleum ulje) hen. bistra i
merenje. veoma ljuta mirisa tenost koja se stvara
akridofag (gr. akrfs skakavac, phagos suvom destilacijom glicerina i nekih masti.
dera) skakavcojed, onaj koji se hrani akroliti (gr. akros, Hthos kamen) drveni kipovi
skakavcima. kod kojih su krajnji delovi (glava, ruke i
akrizija (gr. akrisfa) nerasudnost, nedostatak u noge) od kamena.
sposobnosti rasuivanja i ocenji-vanja; akromazija v. ahromazija.
neodlunost; med. neodreenost stanja akromatin v. ahromatin.
bolesti. akromatopsija v. ahromatopsija.
akrije (lat. aseg ljut) farm. ljuti, opori lekovi. akromegalija (gr. akros, megas velik) med.
akrilna kiselina hen. bezbojna tenost SN2 =SN- uroena uveanost udova koja se sastoji u
SOON; njeni esteri i drugi de-rivati daju nezgrapnosti i izoblienosti lica, donje vilice,
polimerizacijom prozirne plastine mase usnica, jezika, nosa, ruku i nogu; takoe:
(poliakrilne smole). bolesno zadebljanje kostiju i meka-nih delova
akriminacija (nlat. accriminatio) optuba, tela.
optuivanje, okrivljavanje. akromikrija (gr; akros, mikrs mali) med.
akrimonija (lat. acrimonia) otrina, oporost, kratkoa jednoga ili vie udova.
gorina; kiselina, ljutina. akromion (gr. akromion, akromfa) znat.
akritian (gr. akritos neodluan) koji nema lopatica, plee, pleka.
sposobnosti suenja, rasuivanja; nekritian. akromonosilabike (gr. akros, monos jedini,
akro- (gr. akros) predmetak u sloenicama sa syllabe slog) stihovi koji poinju poslednjim
znaenjem; krajnji, gornji, iljat. slogom prethodnog stiha.
akroazis (gr. akrasis) sluanje; itanje, akronim (gr. akros, oputa ime) vetaka
predavanje. skraenica sastavljena od poetnih slova ili
akroama (gr. akroama) neto to se ulo ili poetnih slova neke sloene rei ili vie
pggo treba da se uje, razgovor koji prija rei, npr.: Granap=Gradsko na-bavljako
uvu (naroito za vreme jela kod starih preduzee.
Grka); predavanje. akropatija (gr. akros, pathos bolest) med. opti
akroamatian (gr. akroamatikos) koji je naziv za bolesti na krajnim delovima ruku i
odreen za sluanje; usmen, u obliku nogu, kao i ostalih perifer-nih delova tela.
predavanja; kome je potrebno usmeno akropetalan (gr. akros, petalon list) bog. koji
objanjenje, tj. teko razumljiv; akroamati- se (o novim organima) pojavljuje pri vrhu
no predavanje strogo nauio predavanje za stabla (stabljike); <upr. bazipetalan.
razliku od popularnoga), predavanje koje se Akropolis (gr. akros, polis grad) gornji grad,
slua bez prekidanja (za razliku od onoga gradska tvrava u Atini i ostalim grkim
koje je u pitanjima i odgovorima). gradovima.
akrobata) (gr. akrobateo idem na prstima) akropostija (gr. akroposthi'a) gornji deo koice
igra na konopcu; vetak u skakanju i na mukom udu, koji se, pri obre-zanju,
prevrtanju u vazduhu, pelivan, prevrta. odseca; stanje pre obrezanja (kod Jevreja);
akrobatika (gr. akrobateo idem na prstima) akrobistija.
vetina izvoenja telesnih vebi kojima je cilj akrosofija (gr. akros, sophia mudrost) najvia
razvijanje snage, otpornost, gipko-sti i mudrost.
okretnosti. akrostih (gr. akros, stfchos niz, redak) pesma
akrobacija (gr. akrobateo idem na prstima) kod koje poetna, a katkada i krajnja slova
vetina koju izvodi akrobat; avij. namerno stihova daju neko ime ili neku re.
izvedeno kretanje u vazduhu koje ne spada u akroterija (gr. akroterion vrh, glavica) ark.
ona kretanja koja se vre u toku normalnog gornji deo, vrh zgrade, biljke i ivotinje kao
letenja. ukrasi na vrhu, slemenu graevina; kljun
akrobistija (gr. akrobystfa) v. akropostija. lae (kao pobedni znak na novcu).
akrogrami (gr. akro, -gramma slovo) pesme akrotizam (gr. akros) fil istraivanje
kod kojih stihovi poinju poslednjim slovima prauzroka, poslednjeg uzroka stvari;
prethodnog stiha. tenja za onim to je najvie u saznanju
akrografija (gr. akros, graphfa, pisanje) tip. (teorijski akrotizam) i delanju (praktini
postupak pri radu kiselinama. akrotizam).
akrofobija 24 aktinije
akrofobija (gr. akros, phobeomai bojim se) aktiv (lat. activus delatan, radan, koji radi;
strah od pogleda s visine u nizinu. radni, koji oznaava delatnost) 1. gram.
akroholija (gr. akrcholos jarostan, razjaren) radno stanje (suprotno: pasiv); 2. skupina
jarost, razjarenost. najdelatnijih lanova neke organizacije.
akrocijanoza (gr. akros, cijanoza, v.) med. aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje (novac,
bolest da bolesnicima poplave neki delovi tela hartije od vrednosti, nekretnine); potraivanje
(nos, ake, stopala, ui, usta). (suprotno: pasiva).
aksenija (gr. ahea) negostoljubivost, nego- aktivan (lat. activus delatan) radan, vredan, iv,
stoprimstvo; up. aksenian. okretan, pregalaki, ustalaki; jo u slubi, u
aksijalni (lat. axis oca, osovina, os) osni, dejstvu; trg. onaj ija su potraivanja vea od
osovinski. dugovanja; gram. radni.
aksilarni (lat. axilla pazuho) pazuni. aktivator (lat. activus) hemijska supstanca koja
aksinomantija (gr. axine sekira, bradva. pokree ili pojaava delovanje neke druge
manteia proricanje) proricanje po sekirama. supstance.
aksiologija (gr. axios vredan, koji vredi, logia aktivacija (lat. activus delatan, radan) 1.
nauka) fil. teorija vrednosti, uenje o stavljanje u delovanje, pojaavanje
vrednostima; timologija. delatnosti; 2. hem. metoda za odreivanje
aksiom (gr. axioma ugled, autoritet sam po tragova elementa pomou ozraivanja uzorka
sebi) sama sobom uvidljiva nauna istina, neu-tronima u nuklearnom reaktoru.
oevidna istina, nedokaljiva istina, istina aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastavni delovi
koja se ne moe dokazati (npr.: Nijedno jednog imanja, od kojih sopstvenik ima
tvrenje ne moe biti istovremeno i tano i koristi, za razliku od pasiva, tj. objekata koji
netano; Kad su dve koliine jednake treoj, sopstveniku ne donose nikakvu korist, ili su
onda su i meu sobom jednake). mu ak od tete.
aksiomatika nauka o aksiomima; v. aksiom. aktivi (nlat. activi) pl. 1. u studentskom ivotu:
aksiomatian (gr. aksiomatikos) sam sobom lanovi studentskog odruenja koji obavezno
uvidljiv, oevidan, istinit, koji se ne dokazuje. moraju da uestvuju u svima priredbama i
aksist (nem. Achse osovina) osovina", pojavama svog udruenja; suprotno: inaktivi;
pristalica HitlerMusolinijeve politike tzv. 2. v. aktiv 2.
osovine BerlinRimTokio", koja je aktivizam (lat. activus, agere delati, raditi) fil.
uvukla svet u strahote drugog svetskog shvatanje da je za napredak oveanstva od
rata. naroite vanosti razuman i stalan uticaj
aksonometrija (gr. ahbp oca, osovina, ovejeg znanja i htenja na kulturu i ivot
metrfa) merenje osovine kod geometrijskih uopte; praktino, aktivizam je etiki zahtev
tela. da ovek ne sme da miruje sve dotle dok
aksungija (lat. axis osovina, ungere mazati) priroda ovekova, njegovim stalnim
mazivo za osovine ili kola; farm. mast, salo. nastojanjem, ne dospe do potpunog
akt (lat. actus, eng. act, fr. acte) delo, samosaznanja i samostalnosti.
radnja; svaka sveana javna radnja, naroito
sudska radnja, rasprava, pretres; poz. in; u aktivirati (nlat. activare) staviti u dejstvo; uvesti
likovnoj umetnosti: poloaj u koji se namesti u aktivnu slubu; ubrzati, ubrza-vati,
iv ovek kao pregled; crte ili slika nagog pospeiti, pospeavati, pogurnuti.
ovejeg tela; javni spis. aktivisati (nlat. activare) v. aktivirati.
aktivist(a) (lat. activus delatan) onaj koji je
akta (lat. actum, pl. acta od agere delati, raditi) delatan, koji dejstvuje, radi u nekoj oblasti
pl. dela, radnje; spisi koji se tiu neega, (npr. politiki aktivist); fil. pristalica
naroito u sudu, dravnim nad-letvima itd.; aktivizma.
ostaviti u akta ili ad akta prikljuiti aktima, aktivitet (nlat. activitas) ivost, okretnost;
tj. neku stvar ili molbu smatrati svrenom, delatnost, radinost, marljivost, revnost;
odstraniti je, ne raditi po njoj nita; delanje, delovanje, dejstvo; aktiv-nost.
designacija akata spisak akata koji se nalaze aktivna trgovina ranije: izvozna trgovina.
u jednoj svesci; akta apostolorum (lat. acta aktivnost (lat. activus) v. aktivitet.
apostolorum) pl. dela apostola; akta publika aktinidi (gr. aktis, aktinos) hek. grupa ra-
(lat. acta publica) pl. javne radnje, one koje dioaktivnih elemenata koji u periodnom
se tiu drave. sistemu dolaze iza aktinijuma.
aktentana (nem. Aktentasche) torba za aktinizam (gr. aktfs, aktinos sunani zrak,
spise. zrak) fiz. svojstvo sunanih, nadljubia-stih,
akter (fr. acteur, lat. actor vrilac, izvrilac) zrakova da izazovu hemijske promene;
glumac; uesnik u nekoj radnji ili u nekom hemijsko dejstvo sunanih zrakova.
dogaaju. aktinije (gr. aktfs, nlat. actinaria) 3001. mo-
ruzge, morske ivotinje iz porodice anto-zoa,
mekanog tela, bez kostura, ive obino
pojedinano i esto se odlikuju lepim bojama.
aktinij(um) 25 akuleiforman
aktinij(um) (gr. aktis) hen. radioaktivan aktiti (gr. akte strma obala) pl. oni koji stanuju
element, atomska masa 227, redni broj 89, na obali, primorci.
znak As. aktovka (lat. actus radnja) pozorini komad u
aktinimetar (gr. aktis, metron metar) fiz. aparat jednom inu.
za merenje jaine Rendgenovih zrakova aktor (lat. actor) prav. tuilac, izdavalac
pomou selena. punomoja; advokat, zastupnik.
aktinina energija (gr. aktis, energeia delo, rad, aktrisa (fr. actrice) glumica.
zajedniki naziv za energiju svih moguih aktu (lat. actu) u istini, stvarno, odista.
vrsta zrakova; med. leenje prirodnim i aktualan (lat. actualis) v. aktuelan.
vetakim svetlosnim i rend-genskim aktualizam (lat. actualis) fil. princip prirodne
zracima, zatim zracima iz raznih nuklearnih istorije, naroito geologije i bio-logije, po
izvora (radijum i njegovi izotopi) i dr.; talasi kome su sile i zakoni koji sada dejstvuju one
nie frekvencije primenjuju se uglavnom iste sile koje su dejstvovale i u ranijim
zbog svog toplot-nog dejstva na ive periodima Zemljine istorije.
organizme.
aktualizacija (lat. agere raditi, nlat. actualisatio)
aktinogram (gr. aktfs, gramma slovo) rend- privoenje u delo, ostvarenje, ostvarivanje.
genska slika; rentgenogram. aktualizirati (fr. actualiser) v. aktualizo-vati.
aktinograf (gr. aktis, grapho piem) fiz. aktualizovati (fr. actualiser) initi ili uiniti
instrument za merenje jaine hemijskog aktuelnim, ostvariti, ostvariva-ti, privesti ili
dejstva nekog svetlosnog izvora (aktino- privoditi u delo.
metar); takoe: instrument koji belei promene
(varijacije) u jaini sunanih zrakova. aktualitet (lat. actualis) sadanjost, stvarnost,
aktinografija (gr. aktis, graphia opis) nauka o savremenost, dananjica; sadanja vanost,
zracima; ispitivanje pomou Rendgenovih dananja zanimljivost; teorija aktualiteta psi*.
zrakova. Vuntovo shvatanje da je sutina due doivljaj
aktinoelektricitet (gr. aktis, elektron) svesti, a ne neto supstancijalno; danost;
elektricitet to ga u kristalima izazivaju aktuelaost.
svetlosni ili toplotni zraci. aktuar (lat. actuarius) sudski pisar, pisar koji
aktinoidi v. aktinidi. vodi arhivske knjige nekog nadletva i stara
aktinometar (gr. aktis, metron mera) fiz. sprava se o aktima koji dolaze i odlaze.
kojom se meri j anina toplotnog zraenja aktuacija (nlat. actuatio) med. dejstvo nekog leka
Sunca. na organizam.
aktinometrija (gr. aktis, metron mera) 1. aktuelan (nlat. actualis, fr. actuel) sadanji,
grana meteorologije koja prouava Sunevu dananji, savremen; stvaran, istinit,
energiju u atmosferi; 2. grana astro-fizike injeniki; koji je na dnevnom redu; koji se
koja prouava skupio zraenje nebeskih tela odnosi neposredno na dananjicu; dat, dan;
na gornjoj granici atmosfere. aktuelna energija iva sila, kinetika
aktinomikoza (gr. aktis, mykes gljiva) ned. energija.
zarazna bolest najpre opaena kod konja, aktuelnost (fr. actuel) v. aktualitet.
goveda i svinja, prenoljiva i na ljude, koju aktus (lat. actus) radnja, delo, in, svean in,
prouzrokuje jedna gljivica zvezdasta oblika; sveanost, kolska sveanost; spol-no
ispoljava se na organima za va-renje, u sjedinjavanje, sparivanje.
pluima (zbog udisanja zarazne praine akuzabilan (lat. accusare optuiti, ascusa-bilis)
gljivica) ili na povrini koe ako je na njoj tuljiv, optuljiv; kanjiv.
bilo ozleda.
aktinomicete (lat. Actinomyces) biol. kona-sti akuzativ (lat. accusativus) gram. etvrti pa-de
mikroorganizmi na prelazu izmeu bakterija i (na pitanje: koga, to).
gljiva, prouzrokovai aktino-mikoze (v.). akuzator (lat. accusator) tuilac, tuitelj,
aktinomorfan (gr. aktis, morphe oblik) bog. optuilac; suprotno: akuzatus.
zrakast. akuzatorski (lat. accusatorius) prav. tui-laki,
aktinon (gr. aktis, aktinos zrak) radioak-tivni optuni; akuzatorski krivini postupak
izotop radona; hem. znak Ap, redni broj 86, optuni postupak, onaj koji se vodi na osnovu
atomska masa 219; zrai H-zrake; poluvreme neke tube (suprotno: inkvizitorski krivini
raspada 3,92 sek. postupak).
aktinoskopija (gr. aktis, skopeo gledam) med. akuzatus (lat. accusatus) tuenik, optue-nik,
ispitivanje, prozraavanje rendgenom. supr. akuzator.
aktinoterapija (gr. aktis, therapeia leenje) akuzacija (lat. accusatio) tuenje, optuenje,
med. leenje zracima. optuivanje.
aktinski (gr. aktis gen. aktinos zrak) fiz. koji akuitet (nlat. acuitas) iljatost, otrina;
hemijski dejstvuje, koji hemijski razlae; naroito: otrina tona.
aktinski zraci zraci sa hemij-skim dejstvom; akuleiforman (lat. aculeiformis) aokast,
ultravioletni nadljubia-sti zraci, nevidljivi, bodljikast.
jesu aktinski.
akulturacija 26 akceptor
alalija (gr. a-, lalein brbljati) med. nemogunost alafranka (ital. alla franca) na evropski nain,
izgovaranja artikulisanih glasova usled po evropski, po zapadnjaki (za razliku od
poremeaja u govoriim organima. turskog, orijentalskog, islamskog); supr.:
alaliti, halaliti (tur. od helal) l. oprostiti se, alaturka.
pozdraviti se, oprostiti se na rastanku; 2. alah (arap. a-ilah) bbg, pravi bog.
pokloniti. alacija (nlat. alatio, lat. alatus krilat) davanje
alaman (nem. Alemanne) gladnica, gra- krila; fig. ubrzanje, pourivanje.
meljivac; neobuzdan ovek, pustahija. alba (lat. albus beo) duga bela tunika kod starih
alamanka (tur. Alman Nemac) vrsta sablje Rimljana; bela, do zemlje duga, koulja
nemake izrade. katolikih svetenika za vreme mise.
ala marna (ital. alla marcia) iuz. oznaka da Alba Greka (lat. Alba Graeca) jedan od starih
kompoziciju treba izvesti u tempu mara, naziva za Beograd.
koranice. albanolog strunjak za albanologiju.
alantijazis (gr. allas, allantos kobasica) med. albanologija nauka koja se bavi proua-
oboljenje usled trovanja kobasicom; botu- vanjem albanskog jezika, knjievnosti i
lizam. kulture.
alantoida (gr. allas, eidos izgled, vid, oblik) albatros (eng. albatross) zool. velika bela
zool. zaedna beika, zaednica, omota morska ptica koja nagovetava buru.
zametka kod viih kimenjaka (sisara, riba i albacija (nlat. albatio) beljenje, sjajanje metala,
gmizavaca), pomae kod gmizavaca i ptica naroito bakra; posrebravanje metala;
disanje, a kod sisara jo i ishranjivanje tobonje pretvaranje bakra u srebro;
zametka. albifikacija.
alantoidna tenost zool. tenost koja se nalazi albedo (lat. albus beo, svetao, sjajan) broj koji
izmeu alantoide i amniona. pokazuje mo odbijanja svetlosti od tela koje
alantotoksikon (gr. allas, allantos kobasica, samo ne svetli; potpuno belo telo imalo bi
toksikon otrov) hem. otrov koji se razvija u albedo =1, jer bi odbilo svu svetlost.
pokvarenim digernjaama i krvavicama. albertotipija tip. izrada tipografskih ploa
ala prima (ital. alla prima) slik. odmah, fotografskim putem, nazvane po pro-
najednom slikati, tj. bez prethodnog grun- nalazau, minhenskom fotografu Jozefu
tiranja. Albertu (18251886).
alarm (fr. alarme, ital. all'arme) voj. uzbuna, Albertina zbirka crtea i gravira u Beu, jedna
poziv ili znak ka oruju; nemir, od najbogatijih u Evropi (preko 600.000
nespokojstvo, zabrinutost; strah. listova); osnovao je vojvoda Albert od
alarmantan (fr. alarmant) uznemiravan, koji Saksen-Teena (17381822).
uznemiruje, uznemirujui, koji izaziva ili albinizam (lat. albus beo) med. nasledio odsustvo
stvara nespokojstvo i zabrinutost, bojene materije, pigmenta u koi kod ljudi i
obespokojavajui. ivotinja, usled ega koa i kosa izgledaju
alarmirati (fr. alarmer) uzbuniti, u zbunjivati, bele, a oi crvenkaste.
praviti uzbunu, pozvati ka oruju; uznemiriti, albino (um. albino, lat. albus beo) med. onaj koji
zastraiti, obespokojiti. boluje od albinizma.
alarmist (fr. alarmiste) raznosa uznemiru-juih Albion (kelt. brdska zemlja") staro, danas
vesti. samo pesniko ime Velike Britanije.
alas (ma. halasz) onaj koji se bavi ribolo-vom, albit (lat. albus beo) min. beli feldspat.
ribar; halas. albifikacija (nlat. albification) v. albacija.
alat (tur. al crven, at konj) alatast konj, rian. albolit (lat. albus beo, gr. Hthos kamen) vrsta
alat (arap. alat, tur. alat) pribor, sve to je odlinog belog cementa.
potrebno za rad, naroito runi, orue. albugo (lat. albugo) med. bela mrlja na
alata (lat. afferre doneti, donositi, allatus ronjai oka.
donesen) pl. sve ono to sena donese sobom album (lat. album belo) belina, knjiga sa belim
kad se udaje, miraz, prija. listovima, koju treba ispuniti slikama u boji,
crteima i sl.; spomenar, spomen-knjiga;
alativ (fr. allatif) u ugro-finskoj jezikoj grupi knjiga za skupljanje fotografija, potanskih
naziv za pade kojim se obeleava predmet karata sa slikama, maraka itd.
kome je upuena neka radnja, na kome e se albumen (lat. albumen belance) hem.
ostvariti neka radnja. belanevina.
alatracija (nlat. allatratio) lajanje na; napad na albumin (lat. albumen) hem. belanevinasta
nekog grdnjama. materija, belanevina.
alatura (nlat. allatura, afferre donositi) prav. albuminat (lat. albumen) hem. materija koja u
miraz; dodatak u novcu za izdravanje sebi sadri belanevine.
kue. albuminimetar (lat. albumen, gr. metron mera)
alaturka (ital. alla turca) na turski nain, po hem. instrument za odreivanje koliine
turski (za razliku od evropskog, zapad- belanevine u mokrai.
njakog); supr.: alafrZnka.
alaun (nem. Alaun, lat. alumen) stipsa.
albuminozan 29
alemanda (fr. allemande) muz. igra u 2/4 ili 4/4 smesa, legura; fig. primesa, primesak, dodatak;
taktu, umerenog tempa (nemakog porekla). alijaa.
Alemani (nem. Alemannen) staronemaki naziv aligirati (lat. alligare) sliti, slivati, sme-ati;
glavnog i najveeg dela stanovnitva june legirati.
Nemake, za razliku od vladajuih Franaka alizari (p. alizari) bog. levantinske bro; koren
(otuda Francuzi i danas zovu Nemaku broa.
Alemanj", tj. zemlja u kojoj ive Alemani). alizarin (p. alizari) hen. lepa crvena boja koja
alentando (ital. allentando) muz. poputajui, se danas dobiva iz antracena, dok je ranije
zadravajui, usporavajui; alen-tato. dobivana iz korena broa; aliza-rinsko
alentato (ital. allentato) muz. v. alentando. modrile* najlepa i najpostojanija alizarinska
aleiteza (gr. allos drugi, thesis poloaj, modra boja, iste vrednosti kao i indigova
metanje) med. prisustvo stranih tela u modra boja; ua. alizari.
ovejem organizmu i bolest koja usled toga aliirati (fr. allier) vezati savezom, sklopiti savez,
nastaje. udruiti; svezati brakom, opri-jateljiti;
aleopat (gr. alloios drukiji, pathos bolest) lged. obino: aliirati se.
v. alopat. alija (arap. 'aliya) prazna i nenaseljena spa-
aleopatija (gr. alloios, pathos) ned. v. alopa- hijska zemlja.
tija. alijaa (fr. alliage) v. aligacija.
alergeni (gr. allos drugi, ergon delo) ned. alijansa (fr. alliance) spajanje, udruivanje;
supstancije ivotinjskog ili biljnog porekla savez; oroavanje, prijateljstvo; brana
koje u preosetljivih osoba izazivaju alergiju. veza; Sveta alijansa (fr. belle alliance), lepi
alergija (gr. allos, ergon) med. promenjena ili sveti savez izmeu Rusije, Pruske i
sposobnost reakcije organizma na neku vrstu Austrije 1815. god.
zaraznih klica kojima je taj organizam ve alijas (lat. alias) inae, sem toga, drugim putem,
jednom ranije bio zaraen. drukije.
alergian (gr. allos, ergon) med. koji pati od alijevacija (lat. alienatio) otuivanje, otu-enje;
alergije. razmena, prodaja, zalog; med. odstupanje od
alet (arap. hhilat) odelo; sveana, poasna prirodnog stanja; duhovno ra-strojstvo (lat.
haljina kojom je sultan darivao vezire. alienatio mentis).
alijenizam (lat. alienus tu, fr. alienisme) med.
aletiologija (gr. aletheia istina, logia) nauka (ili: duevno rastrojstvo, ludilo.
uenje) o istini. alijenirati (lat. alienare) prav. otuiti, otu-ivati,
aletofil (gr. alethes istinit, philos prijatelj) ustupiti drugom (pravo ili svoji-nu); odvratiti,
prijatelj istine, onaj koji voli istinu; filalet. premamiti (muterije); poludeti.
aleuromantija (gr. aleuron penino brano, alijenist(a) (fr. alieniste) lekar za duevne
mantefa) proricanje iz brana koje se prinosi bolesti.
na rtvu. alikante (p. alicante) vrsta panskog vina iz
aleurometar (gr. aleuron brano, metron okoline grada Alikante.
mera) instrument za ispitivanje valjano-sti i alikvaitan (lat. aliquantum) mat. koji se sadri u
istoe brana. veem broju, ali ovaj nije njime deljiv bez
aleuron (gr. aleuron penino brano) bog. ostatka, npr. 5 i 7 su alikvante ili alikvantni
okruglasta i kristalizovana organska tvar, delovi broja 12; supr. alkkvotan.
slina zrncu, u biljnim elijama, sastavljena alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji se sadri u
od kristalizovane belane-vine. drugom broju bez ostatka, npr. 2, Z, 4, 6 su
aleuronat (gr. aleuron penino brano) bog. alikvote broja 12.
belanevina koja se nalazi u penici. alikvotan (lat. aliquoties) koji se sadri u
alef (hebr. aleph) prvo slovo jevrejskog i veem broju bez ostatka.
fenianskog pisma; up. alfa. aliluja, v. aleluja.
alibi (lat. alibi) prav. drugde, na drugom mestu, aliment(a) (1. alimenta) pl. novac za izdravanje
stvarna neprisutnost jedne osobe na nekom i vaspitanje vanbrane dece.
mestu, gde je ta ista osoba, prema tvrenju alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj koji po
neke druge osobe, u odreeno vreme toboe nekom zavetanju prima izdravanje.
bila; dokazati svoj alibi znai: dokazati da u alimentarna intoksikacija med. trovanje hranom.
izvesno vreme nisam bio na izvesnom mestu. alimentacija (lat. alimentatio hranjenje) ishrana;
aligator (ital. alligatore, p. el lagarto) zool. izdravanje, npr. vanbrane dece.
ameriki krokodil; kajman. alimentirati (nlat. alimentare) ishranjiva-ti,
aligacija (lat. alligatio) meavina metala izdravati, snabdeva hranom.
nejednake vrednosti u jednu masu, slitina, a limine (lat. a limine, s praga) odmah,
smesta, odluno (npr. odbiti neki predlog,
ponudu, savet i sl.).
alimfija (gr. a- ne, bez, lat. lyrnpha voda) med.
nedostatak limfnih lezda.
al ingroso 32 Alkuran
al ingroso (ital. ali ingrosso) trg. na veliko; up. elektropozitivni su, hemijski najreak-tivniji,
an gro. razlau vodu; vodeni rastvori njihovih
alineja (lat. a od, linea red) nov red, novi pasus, hidroksida i oksida imaju al-kalno dejstvo.
novi paragraf; odeljak koji poinje novim, alkaloidi (arap. halkali, gr. efdos) hem. azot-ni
neto uvuenim redom. organski spojevi biljnog porekla, otrovni i
alinjirati (fr. aligner, lat. a linea) pore-ati u gorka ukusa; do danas ih je u hemiji poznato
jednom pravcu, poravnati po koncu, doterati vie od sto (kinin, ko-kain, kofein, atropin,
pod konac, postrojiti, urediti, svrstati. morfin, nikotin, strihnin, teobromin i dr.),
aliptika (gr. alefpho maem, trljam) vetina od kojih su neki veoma lekoviti.
masiranje, nauka o leenju trljanjem. alkatifa (arap., p. alcatifa) fini orijen-talski
alir(a) (fr. allure) hod, nain kretanja; trag ilim, sa osnovom od vune i svile, a arom
divljai; fig. nain hoda i dranja nekog od zlatnog i srebrnog konca.
oveka, ponaanje, vladanje. alkejski stih (gr. Alkalos) poet. stih od pet stopa,
aliskaf (lat. ala krilo, gr. skaphos laa) vozilo od kojih su prve tri i poslednja jambi, a
s krilima, hidrokrilac, vodokri-lac. etvrta anapest i-i-i-i i-i-), po slavnom
aliteracija (nlat. aliteratio) poet. pesnika figura grkom liriaru Alkeju, iz Mitilene na
koja se sastoji u tome da vie rei u jednom Lezbosu, koji je iveo 600. god. pre nae ere;
stihu poinju jednim istim su-glasnikom, npr.: alkejska strofa strofa od etiri stiha, od kojih
Ona poji po putu putnike". dva jedanaester-ca, jedan deveterac i jedan
aliterirati (lat. ad littera slovo) praviti deseterac.
aliteraciju; sluajno ili hotimino ponavljati alkovn (arap. al-qubeh, p. alcoba) odeljenje
ista slova, iste slogove. odreeno za spavanje koje ne prima svetlost
alitura (lat. alere hraniti, alitura) hranje-nje, direktno spolja, nego tek iz drugih odeljenja,
ishrana, sposobnost tela da hranljivim kroz staklena vrata i prozore; udubljenje u
sokovima nadoknadi ono to je izgubilo. sobi sa posteljom; lonica.
alifatina jedinjenja hem. organska je-dinjenja u Alkoran (arap. Al-qur' ap) v. Korav.
ijim su molekulima atomi ugljenika al korzo (ital. al corso) trg. po kursu, po
povezani meu sobom u vidu jedinstvenog ili sadanjoj vrednosti novca.
razg^anatog lanca. alkotest (kovanica od delova rei alkohol i lat.
alka (tur. halka) v. halka. testis svedok) provera koliine alkohola u
alkazar (arap.) dvorac, dvor, palata. nekom organizmu.
alkalescencija (nlat. alcalescentia) hem. alkohol (arap. al-qohhlu) l. najbolji, savreno
preovlaivanje jednog alka lij a: razvijanje preien prah, npr. od kore kina-- drveta,
alkalija koji se brzo isparava tj. amoni-jaka. eleza i dr.; 2. potpuno preien piritus
alkalescirati (nlat. alcalescere) hen. razvijati izluen iz vina, piva, rakije i dr.; opojno
alkalij koji se brzo isparava (amoni-jak). pie.
alkali (arap. halkah) hem. so koja se dobija iz alkoholat (arap.) vrsto hemijsko jedinjenje
pepela morskih biljaka; potaa. alkohola sa nekom soli.
alkalizacija (nlat. alcalisatio) hem. proizvoenje alkoholatura (arap.) hem. meavina sveih
(ili: dobivanje) lune soli. biljnih sokova sa alkoholom.
alkalizirati (lat. alcalisare) hen. proizvoditi (ili alkoholi (arap.) pl. hem. organska hemijska
dobijati) lunu so. jedinjena ugljenika, vodonika i kiseonika.
alkalij (arap. halkah) hen. so koja se dobija iz alkoholizam (arap.) opti naziv za sve tetne
pepela morskih biljaka; potaa. uticaje na oveji organizam i drutvo koji
alkalije (arap.) pl. hem. hidroksidi alkalnih dolaze usled prekomerne upotrebe opojnih
metala, imaju bljutav ukus i veoma su pia, naroito rakije.
otrovni. alkoholizacija (arap.) hem. osloboenje pirituse
alkalimetar (arap. halkalf, gr. metron mera) od vode, preiavanje alkohola; mean>e
hem. sprava kojom se odreuje koliina alkohola sa nekom tenosti.
istih ili sa ugljenom kiselinom spoje-nih alkoholizirati (arap.) hem. preista do stepena
alkalija u potai ili soli. najvee finoe, npr. neki prah; izluiti
alkalimetrija (arap. halkah, gr. metron mera) piritus iz neke tenosti; osloboditi od vode;
he, nauka o ispitivanju sode ili potae; pomeati sa alkoholom.
ispitivanje sode i potae pomou alkalimetra. alkoholiar (arap.) ovek koji je suvie odan
alkalni metali hem. metali prve grupe pe-riodnog uivanju alkoholnih pia, pijanica.
sistema: litrijum, natrijum, ka-lijum, alkoholometar (arap., gr. metron mera)
rubidijum, cezijum i francijum; sprava za odreivanje koliine alkohola u
nekom opojnom piu.
alkoholometrija (arap., gr.) nauka o
odreivanju koliine alkohola u nekom
opojnom piu.
Alkuran (arap. Al-qur' ap) v. Koran.
almaviva 33 alotriofagija
almaviva vrsta kratkog ogrtaa, nazvanog, aleja (gr. aloe) vot. istonjake, naroito
verovatno, po grofu Almavivi, junaku Bo- afrika, biljna vrsta iz ijeg se lia cedi
mareove komedije i Mocartove opere gorak sok, od koga se spravljaju lekovi.
Figarova enidba". alokacija (nlat. allocatio) dodavanje, dodatak;
Almagest (arap. al, gr. megfste, syntaxis) trg. odobravanje nekog rauna, ili stavke
naslov arapskog prevoda astronomskog dela docnije unesene u raun.
Ptolomejevog; gr. megale syntaxis, lat. alokvij(um) (lat. alloquium) v. alokucija.
magna constructio veliki sklop. alokvirati (lat. alloqui) osloniti, oslovlja-vati.
almada, almadet (arap. al ma'dijat) crnaki alokucija (lat. allocutio) oslovljavanje; kratka
amac od kore drveta; vrsta brze jedrili-ce u beseda, kratak govor, naroito govor kojim
istonoj Indiji. papa pozdravlja kardinalski sabor;
almaz (gr. asamas, tur. elmas, arap. almas) alokvijum.
dijamant.
alma mater (lat. alma mater mati koja hrani) alolalija (gr. allos drugi, laleo brbljam,
asna majka", naziv za univerzitet i veliku govorim) ned. pravljenje omaaka u govoru,
kolu. pogrean govor.
almanah (arap. al-manakh) kalendar; godi- alomorfizam (gr. allos, morphe oblik) slinost
njak, zbornik koji izlazi godinje. ili identinost strukture dveju supstancija sa
almandin (po gradu Alabanda u Maloj Aziji) razliitim kristalnim oblicima.
min. crvenol>ubiasti granat (dragi kamen). alomorfija (gr. allos, morphe oblik) hen. v.
almarada (tl. almarada) bode sa tri reza. alotropija.
alon (fr. allons) hajdmo!, napred!, ura!
al marko (ital. al marco) trg. prema istoj teini
zlata i srebra. alon (fr. allonge) trg. list koji se prila-e uz
almoraham (arap.) prvi mesec u godini po menicu, a na koji se stavljaju indosa-menti;
arabljanskom kalendaru. produak, produetak, nastavak (npr. na
almukantarat (arap.) astr. krug na nebu para-lelan nekom stolu); dug konopac pomou koga se
sa vidikom, horizontom. konji ue kasanju.
alo- (gr. allos) predmetak u sloenicama sa aloniman (gr. allos drugi, bputa ime) pod
znaenjem: drugi, drukiji, razliit, npr. drugim (ili: tuim) imenom.
alogen; up. alotigen. alopat (gr. allos, pathos bolest) med. lekar koji
alogandromelin (gr. allos drugi, apeg, ap-dros lei pomou alopatije; prijatelj, pristalica
ovek, melos ud) zool. nakaznost koja se alopatije; up. aleopat.
sastoji samo u tome to neka ivotinja ima alopatija (gr. allos, pathos) ned. metoda leenja
udove sline ovejim. kod koje se bolest s jednog dela tela prenosi
alogen (gr. allos drugi, genos rod) stranac, na neki drugi deo; alopateki metod leenja,
tuinac. upotreba lekova koji izazivaju bolesti
alogija (gr. alogfa) nerazumnost, nesmilje-nost, suprotnog dejstva, metod koji se danas uopte
besmislica, glupost. primenjuje u naunoj medicini (supr.:
alogian (gr. a-, logos um, razum) koji nije u homeopatija); aleopatija.
skladu sa zdravim razumom, nerazuman, alopekija (gr. alopekia opadanje dlaka, kose)
nelogian. ned. bolest opadanja kose, elavljenje, ela-
alogotrofija (gr. alogos protivan svrsi, trepho vost; alopecija.
hranim) ned- nesrazmerna ugojenost alopecija ned. v. alopekija.
pojedinih delova tela; nesrazmernost u aloplastika (gr. allos drugi, plassein uobli-iti,
razvitku udova usled nejednake i nesra- uobliavati) med. zamenjivanje jednog
zmerne ishrane pojedinih delova tela. izgubljenog dela tela drugim uzetim od
alograf (gr. allos drugi, grapho piem) tu nekoga drugog; transplantacija.
rukopis, tu potpis. aloteza (gr. allos, thesis postavljanje) llv.
alodijalan (nlat. allodialis) slobodan od prelaenje jednog glasa u drugi.
plaanja danka. alotigen (gr. allothi na drugom mestu, gen-pab
alodijalna dobra (stnem. al-, 6t) imanja koja su raam) koji je postao drugde.
postala od lenskih feudalnih, no s tom alotrije (gr. allotrios tu) pl. sporedne (ili: tue)
razlikom to je sopstvenik mogao njima stvari, tua zanimanja; nered, nepri-stojnost.
slobodno raspolagati, zaduiti ih, prodati ili alotriodontija (gr. allotrios, odtis zub)
ostaviti nekome u nasledstvo. nametanje tuih, vepggakih zuba.
alotriologija (gr. allotrios, logos govor) meanje
alodij(um) (stnem. al-6t) slobodno dobro, tj. ono (ili: umetanje) stranih stvari u govor.
koje nije dobiveno u leno, nego koje je
potpuna sopstvenost, nasleeno dobro. alotriofagija (gr. alltrios, phagein jesti) ned.
bolesna elja za jedenjem stvari koje nisu za
alodoksija (gr. allos drugi, doxa miljenje) jelo.
drukije (ili: pogreno) miljenje ili uenje;
up. heterodoksija.
aloin (gr. aloe) hen. materija koju sadri u sebi
lie biljke aloje.
Z Leksikon
alotropan 34 alternacija
alotropav (gr. allos drugi, tropos nain) heh. obliku; po tome nazvan koren mandragore,
koji se pojavljuje u vie razliitih oblika ili koji je slian ovejem liku, iz koga su, po
stanja. starom verovanju, postali ti patuljci--proroci;
alotropija (gr. allos, tropos) he*, svojstvo tvari, gatalica, arobnica.
supstancije, elementa da se poja-vl>uje u al rigore di tempo (ital. al rigore di tempo) muz.
posve razliitim oblicima, npr. ugljenika da strogo u taktu.
postoji kao grafit i dijamant; alomorfija; up. al seko (ital. al segno) nuz. ponavljanje jednog
izomerija. odeljka od izvesnog znaka.
alotrofija (gr. allos, trophe hrana) bkol. osobina alster v. ulster.
ljudi, ivotinja i beshlorofil-nih biljaka da ne alt (lat altus visok, ital. alto) muz. drugi glas,
mogu iveti od anorgan-skih jedinjenja, nego vii srednji glas; peva koji peva alt;
im je potrebna organ-ska hrana; supr. mezosopran.
autotrofija. altan(a) (lat. altus, ital. altana) apx. balkon,
alohorija (gr. allos, choreo idem, raspro-stirem isggust, doksat na gornjim spratovima neke
se) bkol. rasprostiranje plodova i semena graevine.
posredstvom spoljanjih faktora: vetrom, alta otava (lat. alta ottava) muz. izraz kojim se
ivotinjama, vodom. oznauje da treba izvoditi za oktavu vie.
alohroizam (gr. allochroos promenjene boje) altar (lat. alta aga visok rtvenik) v. oltar.
menjanje (ili: prelivanje) boja. alteja (gr. althaia, lat. althaea) vot. beli slez,
alohroiav (gr. allohroos) koji menja boje, biljka iji se koren upotrebljava kao lek
koji se preliva. protiv kalja.
alohton (gr. allos drugi, chthon zemlja) koji je alterancije (nlat. alterantia) pl. med. v. alte-rativa.
poreklom iz nekog drugog mesta ili kraja. altera pare (lat. altera pars drugi deo) druga
allaka (per. alpacca) l. zool. vrsta peruanske late, strana, protivna, protivnika strana.
veoma cenjene po svojoj odlinoj vuni; 2. alterativa (nlat. alterativa) pl. ned. lekovi koji
kordiljerska tkanina od alpakine vune; 3. hen. izazivaju promenu, koji postepeno
galvanski posrebrena elitna, novo srebro. poboljavaju sokove.
al- pari (ital. al pari) trg. jednak, koji ima alteracija (nlat. alteratio) menjanje na gore,
jednaku vrednost, iste vrednosti ili sadrine; promena, izmena, preobraanje, preina-enje;
jednakost nominalne i stvarne vrednosti, pogorp!anje; oteenje; uzbuivanje;
naroito kod novca. uzbuenje, uasavanje, gnev; muz. akord ili
alpijski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada ton povien ili snien hromatskim znakom.
Alpima, koji ima oblik Alpa; alpijska rasa, alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1. lice koje je
mali, kratke lubanje i smee boje lica ljudi od drugog nekog lica ovlaeno da moe
koji ive oko Alpa, u istonoj i junoj Evropi. potpuno u njegovo ime raditi, zamenik,
alpini (ital. alpini) voj. alpijski lovci, zastupnik; 2. ovek po miljenju i oseanju
italijanske i francuske trupe, od 1872, za potpuno blizak i srodan drugom nekom
uvanje i zatitu alpijskih dolina. oveku, istomiljenik.
alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i prouavanje alterirati (nlat. alterare) menjati, promeniti,
Alpa, naroito: penjanje na Alpe; u irem izmeniti na gore; kvariti, pokvariti, pogorati;
smislu: sva nauna i sportska bavljenja uplaiti, zbuniti; uzbuditi, rasrditi.
visokim planinama; planinski sport, alterkacija (lat. altercatio) prepirka, ra-spra,
planinarstvo. svaa; raspravljanje, diskusija.
alpinist(a) prouavalac Alpa, penja na Alpe; alternativa (lat. alternativa) izbor izmeu
planinar. dvoga, opredeljivanje za jednu od dve odluke,
alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam. teak izbor jedne od dveju mogunosti; log.
alpinum (lat. alpinum) vrt zasaen alpij-skim alternativni sudovi su 1. oni koji se mogu jedan
biljkama, naroito vetaki breuljak u vrtu drugim zameniti a da se njihov smisao ipak
zasaen alpijskim biljkama. ne izmeni, npr.: Galilej je otkrio zakone
al pjaere (ital. al piacere) muz. po volji, padanja", ili: Zakone padanja otkrio je
prema dopadanju, kako se hoe. Galilej"; 2. oni disjunk-tivni sudovi iji se
al pjaimento (ital. al piacimento) muz. v. al predikat sastoji samo iz dva pojma koji jedan
pjaere. drugi iskljuuju, npr.: Jedno elektrine telo
alporama (lat. Alpes, gr. orao gledam, je ili pozitivno ili negativno elektrine".
vidim) posmatranje (ili: razgledale) visokih alternativan (nlat. alternativus) naizmeni-an.
planina, pogled na gleere, lednja-ke. alternator (nlat. alternator) fiz. maina za
al punto (ital. al punto) u taku, savreno proizvoenje naizmenine struje.
tano, potpuno saglasno; apunto. alternacija (lat. alternatio) smenjivanje, od-
alrauna (stnem. alruna, nem. Alraune) u menjivanje; smena, odmena; smenjenost, od-
nemakoj mitologiji: duh koji prorie, docnije
neko malo demonsko bie u ovejem
alternirati 35 alciora
alak (tur. alcak niskog rasta) nikakav ovek, amandirati (fr. amender) poboljati, po-
lopov, varalica, prepredenjak. boljavati, popraviti; predloiti izme-nu ili
aldamija (arap. al-gami) velika muhamedan- dopunu zakonskog predloga.
ska bogomolja. amandman (fr. amendement) dodatak ve
amabile (ital. amabile) kuz. ljupko, umilno, gotovom zakonskom predlogu kojim se taj
neno; amabilmente, amorevole, amorozo. predlog dopunjuje ili popravlja; pobolj-anje,
amabilmente (ital. amabilmente) muz. v. popravka.
amabile. amanet (tur. emanet) preporuka, okrilje,
amagazinaa (fr. emmagasinage) smetanje u bezbednost; poverenje, uvanje, zavet,
magazin; taksa koja se plaa za learinu u svetinja; predmet koji se daje na uvanje,
magazinu. ostava.
amagazinirati (fr. emmagasiner) smetati u a manko (ital. a manco) trg. traenje preduj-ma,
magazin, ostaviti na uvanje. predujam, potraivanje; gubitak, manjak,
Amadis (fr. Amadis de Gaule) lit. junak dug.
jednog velikog starofrancuskog kruga pria; amans-amens (lat. amans-amens) koji je
fig. junak iz romana, ljubavnik koji se ponaa zaljubl>en, budala je.
kao vitez. amanman (fr. emmanchement) slik.
amazezis (gr. a-, masaomai vaem) med. prilagoavanje delova celini.
nemogunost vakanja hrane. amara (lat. amara) pl. far. gorki lekovi, gorka
amazon (gr. Amazon) sp. ensko odelo za sredstva.
jahanje, amazonsko odelo. amarant (gr. amarantos neuvenljiv) bog. kra-
amazonke (gr. a- ne, bez, mazos dojka, suljak, junoamerika biljna vrsta iji cvetovi
Amazon) mit. one koje nemaju dojki", zadravaju svoju boju i kada se sasue.
legendarne hrabre stanovnice enskih amarela (ital. amarella, lat. amarus gorak)
drava u kojima se nisu trpeli mukarci, sem bog. vrsta vinje koja se odlikuje svojom
ukoliko je bilo potrebno radi obnavljanja krupnoom i nakiselim ukusom vina.
enskog stanovnitva. Po prii, njima je u amarin (nlat. amarinum) hem. gorka materija.
detinjstvu spaljivana desna dojka da bi lake amari&a (etiop.) dananji zvanini dravni
mogle rukovati lukom i strelom; bile su jezik u Etiopiji, inae jezik vlada-jueg i
veoma ratoborne, hrabro su branile svoju najkulturnijeg etiopskog plemena, Amharaca.
dravu, ak i pravile upade u tue zemlje i amartija (gr. amartia) grepost, neistota;
vrile osvajanja. U ovome mitu sauvani su krivica traginih junaka; hamartija.
tragovi koji ukazuju na postojanje drava sa amarulentan (lat. amarulentus) gorak, pun
ginekokratskim reimom, tj. sa vladavi-nom gorine.
majke i ene; fig. junakinja, ratobor-na ena, amasirati (fr. amasser) gomilati, nagomi-lati,
junak ena, mukobanja, smela jahaica. nagomilavati, nakupiti.
amazonsko odelo sp. v. amazon.
amater (fr. amateur, lat. amator koji voli) onaj
amajlija (tur. hamail, hamayli) amulet, koji se bavi neim, npr. naukom, umetnou,
talisman; predmet koji sujeverni ljudi nose vetinom itd., iz ljubavi, a ne profesionalno,
stalno sa sobom da ih toboe titi od zla; diletant, ljubitelj.
hamajlija. amatija (gr. amathia) neznanje, neobrazova-
amaksofobija (gr. ataha kola, phobos) med.
strah od vonje. nost.
amatrisa (fr. amatrice, lat. amatrix) ljubi-
amalgam (arap. gr. malagma olakavne teljka, prijateljica umetnosti, amaterka.
sredstvo, malassein smekati) hem. spoj,
slitina, legura ive sa drugim metalima, npr. amaurozis (gr. amaurosis zamraenje) med.
sa kalijumom, natrijumom, bakrom, zlatom, zamraavanje vida; crna mrena u oima,
srebrom i dr. slepilo, slepoa.
amalgamacija (nlat. amalgamatio) hen. spa- amaurotian (gr. a-mauros mraan, taman)
janje metala sa ivom; fig. stapanje. bolestan u oima; slep.
ambaura (fr. embouchure) muz. pisak na
amalgamirati (arap. armagan, gr. malassein gornjem delu limenog duvakog instrumenta;
smekati) hem. spojiti sa ivom, sliti ivu sa u irem smislu: usnik kod svih duva-kih
drugim metalima (v. amalgam); fig. zdruiti, instrumenata u kojem se ton stvara
tesno otopiti (u jedno). treperenjem usana.
amalgamisati (arap. armagan gr. malassein) v. ambalaa (fr. amballage) pakovanje, upaki-
amalgamirati. vanje; pribor za pakovanje, sargija; nagrada
amalin (arap. hammal, tur. hamal) nosa za pakovanje, pakovarina.
tereta. ambasada (fr. ambassade, lat. ambactus sluga,
amam (arap. hammam, tur. hamam) tursko kletvenik) poslanstvo, predstavni-tvo neke
kupatilo s parenjem. strane zemlje u jednoj dravi; stanite
amandin (fr. amandine) bademov sapun. ambasadora.
ambasado 37 ameblirati
r
amebni (gr. amoibe promena) koji potie od ametodian (gr. a-methodiks) koji nije ra-en
amebe, prouzrokovan amebama. po jednom utvrenom redu, planu; ne-
ameboidno kretanje zool. kretanje elija u nauan, koji je bez reda i naela.
ovejem telu pomou pseudopoda; nazvane ametrija (gr. a-metrfa) neravnomernost, ne-
po tome to je najpre vieno kod ameba. srazmernost, nejednakost, nepravilnost.
amelioracija (nlat. amelioratio) pobolj-anje, ametrian (gr. a-metrfa) neravnomeran, ne-
poboljavanje, popravljanje, doterivanje, npr. srazmeran, nejednak, nepravilan.
zemljita, imanja. ametropija (gr. a-metron, ops vid, oko) med.
ameliorirati (lat. melior bolji, fr. ameliorer) zajedniki naziv za kratkovidnost i dale-
poboljati, poboljavati, popraviti (zemljite). kovidnost oka, mana oka u prelamanju
amen (hebr. amen) v. amin. svetlosti.
amenija (gr. a-, men mesec) ned. v. amenorea. amigdalin (gr. amygdalon badem) bademova
amenomanija (gr. a-, men, manfa) ned. duevni gorina, glikozid u gorkom bedemu, jezgru
poremeaj kod ena kao posledica iz- ljiva, kajsija, bresaka, treanja; otrovan.
ostajanja mesenog pranja. amigdalitis (gr. amygdale badem) med.
amenorea (gr. a-, men, rheo teem, curim) zapaljenje krajnika.
med. izostajanje enskog mesenog pranja;
amenija. amid (nlat. amida) hen. amonijak iji je
amentes cit. re kojom su stari Egipani nazivali vodonik zamenila kiselina.
podzemni svet. amidin (nlat. amida) hen. unutarnji glavni
amencija (lat. amentia) med. ludilo. sastojak zrnca skrobnog brana.
amencija aktiva (nlat. amentia activa) med. naglo amizantan (fr. amusant) zabavan, zanimljiv,
ludilo. prijatan, razonodan.
amencija okulta (nlat. amentia occulta) med. amizeta (fr. amusette) zabavica, razonoda;
potajno, skriveno ludilo. igraka; voj. vrsta lakog poljskog topa.
amencija parcialis (nlat. amentia partialis) ned. amizirati (fr. amuser) zabavljati, zanimati,
delimino ludilo. uveseljavati, razonoavati.
amencija senilis (nlat. amentia senilis) med. amikabili mode (lat. amicabili modo) na
staraka slaboumnost. prijateljski nain, na lep nain.
amencija simpleks (lat. amentia simplex) med. amikabilis kompozicio (lat. amicabilis
jednostavna, opta duevne slabost. compositio) prav. prijateljski sporazum,
amerikav (fr. americaine) otvorena kola na prijateljska nagodba.
etiri toka; vrsta platna. amikalan (lat. amicus prijatelj, amicalis)
amerikanizirati (fr. americaniser) poame-riiti, prijateljski, drugarski.
poameriavati. amiksija (gr. a-, tuha sluz) ned. nedostatak (ili:
amerikanizmi pl. osobenosti engleskog jezika nemanje) sluzi.
kojim se govori u Americi. amilacea (nlat. amylacea) pl. farn. lekovi koji
amerikanka agr. 1. vrsta vinove loze; 2. vrsta sadre u sebi skrob.
konice amerikog tipa; 3. vrsta lubenice. amiloza (gr. amylon skrob) hen. organsko
americij(um) hem. hemijski elemenat, znak At, jedinjenje SvN10O5, ili mnogogubo toga; ned. v.
redni broj 95, atomska masa 243; pripada amiloidna degeneracija.
grupi trans-urana; vepggaki napravljen 1946. amiloidva degeneracija med. skupljanje be-
god. lanevine izmeu elija svih organa,
ametabolan (gr. a- ne, bez, metabole promena, naroito slezine, jetre, bubrega i creva, koji
preobraaj) koji se ne menja, nepromenljiv; usled toga postaju nesposobni za oba-vljanje
ametabolni insekti zool. insekti koji nisu svojih funkcija.
podloni metamorfozi. amilum (lat. amylum, gr. amylon) hen. skrob,
ametabolija (gr. a-, metabole) biol. razvitak tirak, skrobno brano.
insekata u kome mlade jedinke u potpunosti amimetian (gr. a-mfmetos) nepodraljiv.
lie na odrasle oblike i ne pokazuju nikakve amimija (gr. a-, mfmesis podraavanje) med.
vidljive znake preobraaja. nesposobnost igranja crtama lica kod obo-lelih
ametabolian (gr. a-, metabole ) biol. koji nije od mozga.
podloan metamorfozi, nepromenljiv. amin (hebr. amen) tako neka bude! re kojom se
ametist (gr. a-, methystos koji dejstvuje protiv obino zavravaju molitve; otuda: rei amin
pijanstva) dragi kamen ljubiaste boje (po privesti kraju, zavriti; amen.
verovanju starih Grka uva od pijanstva). amivi hem. opti naziv za derivate amonijaka
ametista (gr. a-methystos) pl. med. sredstva koja koji nastaju zamenom atoma vodonika
spreavaju pijanstvo. organskim radikalima.
ametodist (gr. a-methodikos) onaj koji radi bez aminokiseline hen. organske kiseline koje
reda i nenauno, oljar. nastaju kao krajnji proizvodi razlaganje
belanevina u varenju; neophodne su za
izgradnju organizma i za normalne ivotne
procese.
aminterije 39 ampatma
n
aminterije (gr. atupb branim, odbranjujem, Amor (lat. Atog) mit. bog ljubavi, radosti i ale
nlat. amynteria) pl. med. zatitna sredstva, kod starih Rimljana (odgovara grkom
lekovi koji slue za predohranu. Erosu); fig. ljubav.
amiotrofija (gr. a-, mys mii, trophe ishrana) amoralan (lat. a-, mos, mori obiaj) koji je bez
med. veoma teka i neizleiva deja bolest, morala, koji ne zna za moral, bezmora-lan.
kao posledica tekih promena u rtenjanoj amoralizam (lat. a-mos, mori) fil. bezmo-
modini. ralnost (ovako je nemaki filozof Nie
amirante (tl. amirante) vrhovni zapovednik nazvao svoje etiko shvatanje, koje odbacuje
suvozemne i pomorske vojne sile u paniji. dotadanji moral).
emisija (lat. amissio) gubitak, gubljenje. amor vincit omnija (lat. amor vincit omnia)
amitoza (gr. amytto param, razdirem) biol. posl. ljubav sve pobeuje, ljubav je jaa od
direktna deoba jedra u ivotinjskoj ili biljno j svega.
eliji. amorevole (ital. amorevole) muz. v. amabile.
amitotian (gr. amytto param, razdirem) biol. amoreti (ital. amoretti) t. slike malih bogova
kod koga postoji amitoza. ljubavi u staroj rimskoj umetnosti i umetnosti
amida (tur. amica, amca) stric; fig, starac, deda. renesanse i novog doba: ljupki likovi krilate
amnezija (gr. a-, mnesis seanje) med. deice zabavljene raznim poslovima; amoriti.
kratkotrajan, dugotrajan ili stalan, delimian amoriti (lat. amor ljubav) v. amoreti.
ili potpun gubitak sposobnosti seanja. amorozo (ital. amoroso) l. muz. v. amabile; 2.
amnestija (gr. amnestia zaboravljanje) prav. ljubavnik, zaljubljeni.
predavanje zaboravu neke krivice i potpun
oprotaj kazne koju ta krivica povlai. amore (fr. amorce) mamac, vab (za divlja);
amnestika (gr. amnestike) sposobnost ili barut za popraivanje, popralja; kap-sla
vetina zaboravljanja neprijatnih doivljaja i za paljenje mina; gra. zupasta ivica zida.
uspomena. amorsirati (fr. amor cer) metnuti mamac,
amnestirati (gr. amenesteo zaboraviti) vabiti, mamiti; potpraiti, potprai-vati
pomilovati, oprostiti kaznu, predati zaboravu (puku), staviti kapelu.
krivicu. amortizacija (nlat. amortisatio) l. postepeno,
amnikolist(a) (lat. amnicola) stanovnik pokraj po zakonom utvrenom planu izvoeno
reke. vraanje duga, naroito dravnih zajmo-va;
amnion (gr. amnos jagnje) med. vodenjaa, 2. sudski postupak kojim se izgubljene hartije
veoma nena i providna maramica od od vrednosti i dokumenta oglau-ju za
ljuspastih elija koja sainjava unutranji nevaee (mortifikacija); 3. poste-peni otpis
ovoj oko zaetka u materici, koju odvaja od vrednosti investirane imovine; 4. otuenje
zaetka tzv. amnionova voda. nepokretnog imanja iz sve-tovnih ruku i
amnitis (gr. amnos) med. zapaljenje vodenja-e, predavanje crkvi (mrtvoj ruci");
amniona. amortizman.
amok (mal.) neobina i strana vrsta ludila kod amortizer, amortizator (lat. amortisare) tehn.
malajskih uroenika koje se ispoljava u sprava za ublaavanje potresa (obino kod
nagonu za ubijanjem (klanjem) svih bez motornih vozila).
razlike koje takav ludak u svom tranju amortizirati (nlat. amortisare) 1. otplai-vati,
sretne. vraati neki dug postepeno; 2. izgubljenu
Amon (hebr. Amon, gr. Ammon) kit. glavno hartiju od vrednosti ili dokument sudskim
boanstvo starih Egipana, koje su pred- putem oglasiti nevaeim; 3. prodati ili
stavljali sa ovnujskim rogovima; simbol ustupiti imanje crkvi (mrtvoj ruci");
stvaralake snage i raanja. amortirati.
amoniemija (gr. ammoniakon amonijak, hai-
ma krv) med. trovanje krvi amonijakom. amortizman (fr. amortissement) l. v.
amonijak (gr. ammoniakn, lat. salammo- amortizacija; 2. vrh. ukras na vrhu
niacus) hem. jedinjenje azota i vodonika, graevine.
bezbojan gas, ljutog i neprijatnog mirisa koji amortizovati (nlat. amortisare) v. amortizirati.
izaziva suze, otrovan i nagriza kou (naziv amortirati (fr. amortir) v. amortizirati.
po Amoniji, oblast u Libiji, koja je dobila ime amorfan (gr. a-, morphe oblik) bezoblian,
po eg. bogu Amon-u). nakazan; min. bezoblian, nekristalisan;
amonij(um) (lat. amonium) hem. jedinjenje azota supr. kristalan. amorfizam (gr. a-morphos)
i vodonika, kao sastavni deo niadora i dr. bezoblinost,
sloenih jedinjenja. nakaznost; min. bezoblinost, nekristal-
amoniti (hebr. Amon, gr. nastavak -ites, nost; supr. kristalnost. amorfija (gr. a-,
nlat. cornu Ammonis Amonov rog) geol. morphe) bezoblinost,
poput ovnujskih rogova savijene okameno- nakaznost. ampatman (fr. empatement)
tine jedne izumrle vrste glavonoaca; up. slik. slikanje
Amon. debelim slojem boja.
ampelografija 40 amfiblestroida
ampelografija (gr. ampelos okot; vinograd, amportirati (fr. emporter) voj. oteti, zauzeti,
graphia) nauka o vrstama vinove loze i osvojiti; anportirati se, planuti, ri-srditi se,
groa. ustriti se.
ampelurgija (gr. ampelurnfa) vinogradar-stvo. ampule (lat. ampulla boica) ispupena, bo-
amper fiz. jedinica za merenje jaine elektrine kasta boica za mast, ulje, belilo; crkve--ni
struje, nazvana po slavnom franc. sud u kome se dri vino i voda za
matematiaru i fiziaru A. Amperu (1775 prieivanje (u katolikoj crkvi); inat. bokasto
1836): jaina struje koja prolazei kroz dva proirenje na cevkastim organi-ma, npr. na po
pravolinijska paralelna pro-vodnika na jednom kraju polukrunih kanala uva itd.; teh.
meusobnom odstojanju od l m uzrokuje izmeu staklo elektrine sijalice.
njih silu 2 H10"' njutna. ampermetar (fr. ampule (lat. ampullae) pl. nadute, bombaste
Ampere, gr. metron mera) fiz. tehniki rei, razmetanje.
istrument za merenje jaine elektrine struje; amputacija (lat. amputatio odsecanje) med.
galvanometar ija ska-zaljka neposredno, na potpuno odvajanje, odsecanje ranjenih, raz-
jednoj skali, pokazuje broj ampera koji protiu mrskanih, spaljenih i uopte neizlei-vih
kroz kalem ice. delova tela; fig. potpuno i nasilno odvajanje
ampir (fr. empire) carstvo, carevina, naroito jednog dela od neke celine.
francuska za vreme Napoleone I i Napoleone amputirati (lat. amputare odsedati) med. odvojiti,
; ampir-stilstkl francuske umetnosti za odsei; fig. otcepiti, nasilno odvojiti.
vreme Napoleone I, koji je podraavao staru amrel, amrela (ital. ombrello) rauni tit od
rimsku umetnost iz doba careva. kie i sunca, kiobran, suncobran; ambrel,
ampirans (fr. empirance) trg. poputanje ili ambrela.
pogoravanje kvaliteta robe; teta na brodu. amuzija (gr. amusfa) nenaklonost muza,
amplektivan (vlat. amplectivus) koji obuhvata, oskudica u smislu i oseanju za ono to je
obuhvatan. umetniko i lepo; neobrazovanost.
amplijativ (lat. ampliativus, ampliare poveati, amuzian (gr. amusia) koji ne uiva ljubav
proiriti) veoma visok stepen nekog svojstva muza, tj. koji je bez smisla i oseanja za
ili neke osobine, za razliku od superlativa, ono to je umetniko i lepo, nepesniki;
najvieg stepena. neobrazovan.
amplijacija (lat. ampliare proiriti) irenje, amulet (lat. amuletum) amajlija, predmet koji
proirivano; prav. odgaanje sudskog procesa toboe ima arobnu mo da titi od bolesti i
o ijem se predmetu jo ne moe doneti svake druge nesree, zbog ega ga sujeverni
presuda; izrada nekog akta u du-plikatu radi ljudi nose stalno sa sobom, obino na vratu.
bolje sigurnosti. amundizam (gr. a-, lat. mundus svet) fil.
amplitude (lat. amplitudo obimna veliina, shvatanje po kome samo bog postoji, a svet
irina) geogr. luk na horizontu izmeu izlaska i ne postoji; bog je apsolutni duh, a svet je samo
zalaska sunca; prostranost; fiz. najvee treperenje, igra toga duha.
udaljenje od ravnotenog poloaja; meteor. amureta (fr. amourette) mala, prolazna ljubav,
najvea razlika u vazdunom pritisku; ret. nain ljubav bez strasti.
izraavanja nadugako i nairoko. amfi (gr. amphi) predl. oko, okolo, unaokolo; u
amplifikativan (nlat. amplificativus) pro- sloenicama: s obe strane, sa svih strana, na
irivan, koji proiruje, koji uveliava, oba naina.
uveliavajui. amfibija (gr. amphi, bios ivot) aaij. avion
amplifikacija (lat. amplificatio) proiri-vanje, snabdeven i tokovima i amcima, te tako
proirenje, razvijanje, razgranja-vanje, sposoban da uzlee i da se sputa i na suvo
pojaavanje, uveliavanje; razrada, ira i na vodu; up. amfibije.
obrada; iscrpio govorniko izlaganje. amfibije (gr. amphibios koji ive na suvu i u
amplifikovati (lat. amplificare) v. ampli-ficirati. vodi) pl. zool. vodozemci.
amplificirati (lat. amplificare) proiriti, amfibijski (gr. amphibios) vodozemski; fig.
proiriva, razviti, razvijati, razgranato, dvojak, prevrtljiv.
razgranavati, opirno izlagati, izloiti; amfibioliti (gr. amphibios, Hthos kamen) pl.
uveati, uveliati. okamenjeni vodozemci ili njihovi pojedini
delovi.
amploaje (fr. employe) slubenik, nii amfibiolog (gr. amphibios, logos) zool. onaj
inovnik; nametenih, pomonik, kalfa. koji se bavi prouavanjem amfibija.
amportiranje (fr. emporter) voj. zauzimanje, amfibiologija (gr. amphibios, logfa) nauka o
otimanje, osvajanje. amfibijama.
amfiblestroditis (gr. amphiblestron mrea)
ned. zapaljenje mrenjae oka.
amfiblestroida (gr. amphiblestreides mre-ast)
anat. mrenjaa oka.
amfibol 41 anagnozm
a
anagnoriza (gr. anagnorisis) ponovno pre- tolika koliina sputa iz visine k zemlji.
poznavanje (roaka, prijatelja) kao sastavni anakatarzis (gr. ana-kathafro oistim) med.
deo starogrke drame. ienje grudi od sluzi, iskaljavanje.
anagvosti (gr. ana-gnostes) pl. obrazovani anakatartika (gr. ana-kathafro) pl. med. sredstvo
robovi ili slobodnjaci kod starih Grka i za ienje grudi od sluzi; anaka-tartina
Rimljana koji su sluili kao itai ili sredstva.
prodavai po boljim kuama; u starije anakefaleoza (gr. ana-kephalaio ponoviti u
hrianske vreme: oni koji su, za vreme glavnim takama; sjediniti u celinu)
slube, itali pojedine glave iz Sv. pisma. zdruivanje u celinu; kratko ponavljanje
anagnostici (gr. ana-gnostes) pl. tragini neega; rekapitulacija.
pesnici koji su svoja dela pisali samo za avaklaza (gr. ana-klasis prelamanje) ont.
itanje, a ne za prikazivanje. prelamanje svetlosnih zrakova.
anagoga (gr. an-ago) uzdizanje; svoenje na anaklastika (gr. anaklastos prelomljen) ot.
neto optije ili duhovno; alegorino nauka o prelamanju svetlosnih zrakova,
tumaenje Biblije (up. anagogija); ned. ka- diopgrika.
ljanje krvlju, bacanje krvi. anakliza (gr. ana-klfno nasloniti se) med.
anagogija (gr. an-ago uzvodim) tajni smisao, naslanjanje leima, poluleei poloaj
alegorino znaenje; oduevljenje, uzdizanje bolesnika.
duha apstraktnom razmiljanju i sl. anakojnoza (gr. ana-koino saoptiti kome to
avagram (gr. anagramma) najpre: obratno ocene radi) zajedniko savetovanje i dogovor,
itanje jedne ili vie rei, npr. rob je anagram sporazumevanje.
od bor, mir od Rim; zagonetka koja se sastoji u anakolema (gr. ana-kollao nalepiti) med.
tome to se slova jedne rei napiu razliitim mast za zaraivanje rana.
redom; re napravljena premetanjem slova anakolut (gr. anakoluthon) gram. v. anakolu-
druge rei razliitog znaenja. tija.
anagraf (gr. ana-grapho napiem) sprava anakolutija (gr. anakoluthia nedostatak u vezi,
koja, radi ponovnog otiska i umnoavanja, nemanje veze) gram. nedostatak u pravilnosti
pie obratno. reenine konstrukcije koji nastaje usled
anagrafa (gr. ana-grapho) med. propis leka, iznenadne promene ili prekida naroito posle
recept. duih umetnutih reenica, ili usled
anadema (gr. anadema) glavni ukras na izostavljanja rei, koje se onda moraju po
kraljevoj glavi; v. dijadema. smislu dopuniti; anakolut.
anadiploza (gr. ana-dipldo udvojiti, udvo- anakolutian (gr. anakoluthos) nepravilan, bez
struiti) udvajanje; ret. ponavljanje rei, veze.
retorska figura koja se sastoji u tome to se anakovda zool. najvea zmija tropske Amerike.
naredna reenica poinje reima kojima je anakreontika (gr. Anakreon) pesme ispeva-ne
prethodna zavrena; med. udva-janje napada u duhu i stilu Anakreonta, s tematikom o
grozninih bolesti. prolaznosti ivota i o uivanju u vinu i pesmi.
avadoza (gr. ana-dosis) fiziol. srazmerna anakreontiari pl. grupa nemakih pesnika
podela sokova i hrane celom telu, varenje, XVIII veka koji su, po ugledu na Anakreonta,
probava. pevali ljupke, katkada i frivolne pesmice.
anaerobe (gr. apa, aeg vazduh, bfos ivot) pl. anakriza (gr. anakrisis) ispitivanje, prethodna
zool. bakterije koje mogu iveti bez kiseonika, istraga.
klice koje se mogu razvijati i raz-mnoavati anakruza (gr. anakrusis) etr. naglaavanje,
tek kad im se otkloni kiseonik. udaranje glasom na slog.
anaerobionti (gr. ap-, aeg, bfos ivot) pl. zool. anakteza (gr. anaktesis) med. okrepljenje, oz-
v. anaerobe. dravljenje.
anakalipterija (gr. ana-kalypto otkrivam) anakuza (gr. apa, akuo ujem) med. gluvoa
sveano skidanje vela sa mlade. usled oboljenja slunog ivca.
anakampterija (gr. ana-kampto savijam, anakufizma (gr. anakuphisma dizanje,
skreem) sklonite za sirotinju, obino pored podizanje) telesna okretnost koja se stie
crkava i manastira. vebanjem.
anakamptika (gr. ana-kampto) ont. nauka o analan (lat.) koji se odnosi na anu s; inat. marni;
dobijanju svetlosti, katoptrika; ahust. nauka o analni otvor zadnji otvor creva.
odbijanju zvuka. analgezija (gr. analgesia) med. bezbolnost,
anakamptian (gr. ana-kampto) o d bojni, koji neosetljivo1, prestanak (ili: gubitak)
odbija (svetlost, zvuk). oseanja bola; analgija.
anakatabat (gr. apa, kata odozgo dole, bai'no analgetik (gr. ap-, algos bol) med. sredstvo za
idem, dolazim) meteor. uspostavljanje ravnotee ublaavanje odnosno su zbi j anje oseaja bola.
meu slojevima vazduha: kada, pri duvanju
jakog vetra, velika koliina vazduha pojuri
odozdo navie, onda se ista
analpca 43 anamnez
a
analgija (gr. ap-, algos bol.) ned. v. analge- lanjavanjem na sastavne delove (misli,
zija. tela itd.); analist(a).
analdija (gr. ap-, aldafno potpomaem, analitiki (gr. analou rapglanjavam,
hranim, jaam) med. prestanak rastenja i razreavam) koji se zasniva na metoda
razvijanja, zakrljavanje. analize; koji se odnosi na analitiku; analitiki
avalekta (gr. analekta) pl. odabrana tiva. jezici IKK. jezici u kojima se odnosi jedne rei
analepsija (gr. analepsis, analambano prema drugim delovima u reenici izraavaju
podiem, uspostavljam) ned. ozdravljenje, u najveem broju sluajeva tzv. analitikim
oporavljanje, jaanje. oblicima, tj. oblicima sastavljenim od vie
analeptika (gr. ana-lambano) l. ned. nauka o rei (npr. srpskohrv. noem sintetiki oblik
popravljanju zdravlja; 2. pl. med. sredstva za i nem. mit dem Messer analitiki oblik).
jaanje i okrepljenje. analog (gr. analogon slian, odgovarajui)
analeptian (gr. analeptikos) osveavan, lingv. re jednog jezika koja, semantiki,
okrepan, okrepljujui, osveavajui. etimoloki, morfoloki itd., odgovara rei
avali (lat. annales, annus godina) pl. godi- drugog jezika.
njaci, letopisi. analogan (gr. analogos) slian, podoban,
analize (gr. analysis) ralanjavanje, raz- saglasan, odgovarajui, srodan, istovrsan; koji
glabanje, razlaganje celine na njene delove; odgovara nekom zakonu, pravilu, tipu ili
logina analiza razlaganje pojma u njegove obrascu.
oznake, suda u njegove delove; psi-holoka analogizam (gr. analogismos) fil. dokaz (ili:
analiza razglabanje jedne predstave u njene zakljuak) na osnovu slinosti.
elemente; prikaz, ocena, ocenjivanje; analogizirati (gr. ana-logizomai) uporedi-ti,
kvalitativna analiza hek. odreivanje uporeivati, sravniti, sravnjivati; dokazivati
sastojaka nekog tela; kvanti-tativna analiza ili zakljuivati na osnovu slinosti.
hek. odreivanje sastojaka jednog tela po analogija (gr. analogfa) slinost, istovr-snost,
njihovoj teini; mat. stara analiza dokazivanje istovetnost ili saglasnost u osobinama i
nekog stava ra-lanjavanjem na prostije odnosima; zakljuak po analogiji log.
stavove ve dokazane ili kao istinite zakljuak iz pojedinanog ili posebnog o
prihvaene; moderna analiza reavanje pojedinanom ili posebnom kao slinom;
problema svoenjem njihovim na jedna ine; fizike analogija delimina slinost izmeu
supr. sinteza. zakona jedne oblasti pojava sa zakonima neke
analizator (lat. analysator) fiz. onaj deo druge oblasti pojava, koja doprinosi da se te
polariskopa koji slui utvrivanju injenice dve oblasti uzajamno objanjavaju
da je svetlost polarizovana (ogledalo, (Maksvel).
Nikolova prizma); up. polari-zator. analogija jurio (nlat. analogia juri) slinost
analizirati (gr. ana-lyo) rastaviti, rasta-vljati, pravna, saglasnost sa pravnim naelima.
rapglaniti, ralanjavati, ra-zloiti, analogisti (gr. analogfa) predstavnici pravca
razlagati, razglabati neto (u njegove u klasinoj filologiji koji su analogiju
najmanje sastavne delove); ispitati, ispitivati smatrali kao prirodnu tendenciju koja uva
potanko. podudarnost izmeu misli i govora.
analisati (gr. ana-lyo) v. analizirati. analogian (gr. analogon) koji je u skladu sa
analist(a) (lat. annales) l. letopisac, pisac nekim pravilom, tipom, obrascem; slian,
godinjaka. odgovarajui, podoban.
avalist(a) (gr. apa-Gub) 2. v. analitiar. analogon (gr. analogon) slian ili odgovarajui
analistika (fr. analistique) rad na analima, predmet (ili: dogaaj), slino (ili:
letopisima. odgovarajue) stanje; analogon racionis
avalhtika (gr. analytike) teorija analize; (nlat. analogon rationis) neto to odgovara
vetina i metoda ralanjavanje misli i razumu, to je u skladu sa razumom.
pojmova u njihove sastavne delove; analfabet (gr. ap-, alpha, beta) onaj koji ne
elementarna logika koja se bavi pojmovima, zna azbuku, tj. koji ne zna ni itati ni pisati;
sudovima i zakljucima. nepismen, neznalica.
analitian (gr. analytikos) ralanjavan, koji
ralanjava, razglaban, koji razgla-ba; koji analfabetizam (gr.) nepismenost.
je postao putem analize, koji se osniva na anamartezija (gr. an-amartesfa) bezgrenost,
analizi; analitian sud onaj koji se osniva na nepogrenost.
tome to se subjektu pridaje predikat koji se anamartetian (gr. an-amartetos) bezgrean,
u njemu ve nalazi, tj. sa njime je identino nepogrean.
vezan, npr. sva su tela rasprostrta; analitina anamneza (gr. anamnesis seanje) fil.
defini-cija odreivanje pojma pomou Platonovo uenje po kojem je dua
njegovog najblieg roda i njegove specifine preegzistova-la, ranije postojala u istom
razlike; supr. sintetian. stanju i tu stekla svoje ideje; ned. podaci
analitiar (gr. analytikos) filozof, hemi-ar i koje bole-
dr. koji se bavi razglabanjem, ra-
anamnestika 44 anarhian, anarhiki
snik daje lekaru o ranijem stanju svog anavlerotika (gr. ana-pler66 ispunim) pl. med.
zdravlja pre sadanje bolesti. sredstva koja pomau naknadu izgubljenih
anamnestika (gr. anamnesis seanje) fil. vetina delova i stvaranje, rastenje mesa.
seanja i pamenja; jaanje pamenja. anaplerotian (gr. ana-plero ispunim) koji
anamnestian (gr. ana-mimnesko seam se) pomae naknadno rastenje; koji dopunjuje,
koji se tie seanja, koji pripada seanju, zamenjuje.
pamenju; anamnestina sredstva med. lekovi anapneuzija (gr. anapneusis) med. duboko
za jaanje pamenja. disanje; oduak, odmor.
anamorfian (gr. apa, morphe oblik) izo- anapnoika (gr. apa-rpeb) pl. ned. sredstva koja
krenut, izopaena oblika, naopak, iske-en, pomau disanje, anapnoina sredstva.
nakazan; anamorfotian. anaprozelit (gr. apa, proselytos) onaj koji je
anamorfoza (gr. ana-morphosis preobraaj, ponovo obraen u veru, koji je ponovo
preinaenje) preobraaj; fiz. po optikim zadobijen za neto.
zakonima unakaeno nacrtane slika nekog anaptiza (gr. ana-ptyo ispljujem) med.
predmeta, ali tako da izgleda onako kakva ispljuvanje, iskaljavanje, izbacivanje sluzi.
treba da je kad se gleda sa izvesne take anaptiksis (gr. anaptyksis razvitak, razvoj)
(optika anamorfoza), ili odbijanjem od lingv. umetanje vokala izmeu dva suglasni-ka
pogodnog ogledala (katoptrina anamorfoza) i (npr. srpskohrvatsko dijalekatsko par-vi
kroz bruena stakla (dioptrina anamorfoza); mesto prvi i sl.).
bog. nenormalno preobraavanje usled anaptoza (gr. an-apto obesim) utuenost,
izopaenja ili promene u navici biljke. pogruenost.
anarea (gr. anarroia) med. penjanje sokova,
anamorfotian v. anamorfian. naroito krvi, prema gornjim delovima tela.
ananas (nlat. ananassa sativa) vot. junoame- an arijer (fr. en arriere) nazad, unazad,
rika biljka sa veoma ukusnim i mirisnim natrag, ostrag; u odsustvu, iza lea.
plodom teine 34 kg. anarmonija (gr. ap, charmom'a) kuz. v. dis-
anandrija (gr. an-andria) nemukost; ne- harmonija.
muevnost, plaljivost, kukaviluk. anartrija (gr. apa, arthron ud) med. 1.
anandrian (gr. an-andros) koji je bez nedostatak (ili: nemanje) udova.
mukosti, plaljiv; bog. koji nema prani-kih anartrija (gr. ap-, arthron) 2. med. poveane
niti. disartrija, kada bolesnik govori potpuno
ananeozija (gr. ana-neosis) podmlaivanje. nerazumljivo; dolazi usled uzetosti miia za
anankofagija (gr. ananke nunost, phagein govor (jezika, grla, drela, usana, lica kao
jesti) med. uzimanje hrane po propisu, po posledica modane kaplje, progresivne i
dijeti. bulbarne paralize).
anantapodoton (gr. anantapddoton nedovr- anartros (gr. apa, arthron) bezudnik, ovek
ena reenica) ret. preutkivanje zavrne koji je toliko ugojen da mu se vie ne
reenice, npr.: Ako li ne uini, videe razaznaju zglobovi.
ta e ti biti. anarhizam (gr. ap-, arche vlast) bezvlae,
aiantian (gr. an-anthes) bog. bez cveta, koji bezvlae; nepriznavanje autoriteta, reda,
ne cveta. discipline, samovolja, marksizmu
anapest (gr. anapaistos) metrika stopa od neprijateljska, malograanska teorija za koju
dva kratka i jednog dugog sloga: ii , je karakteristine svako poricanje drave i
obrnut daktil, zbog ega se zove i anti-daktilos. koja u svom konceptu revolucije negira
anapetija (gr. anapetes rairen, otvoren) ned. stadijum diktature proletarijata, organizovane
proirenost krvnih sudova. politike borbe, i rukovo-dee uloge
anaplazis (gr. ana-plasso preobrazim, proleterske partije; osnivai su Prudon,
uobliim) med. preobraavanje, nametanje Bakunjin i Stirner.
slomljenih kostiju, popravljanje oteenih anarhija (gr. anarchia) bezvlae, stanje
delova tela hirurkim putem; plastina drutva u kome potpuno prestaje vlada
hirurgija. zakona i svakog autoriteta; fig. potpun nered.
anaplastika (gr. ana-plasso preobrazim) anarhista) (gr. an-archos bez poglavara, bez
med. vetina nametanja slomljenih ili voe) pristalica miljenja da je potrebno
uganutih kostiju, pokrivanje i uklanjanje sruiti postojei dravni i drutveni poredak;
raznih telesnih nedostataka hirurkim putem; ovek koji ide za tim da svim moguim
plastina hirurgija. sredstvima, bez ikakvih obzira, srui
anaplastina sredstva med. sredstva koja se postojei poredak i zavede stanje potpunog
upotrebljavaju i primenjuju u anapla-stici. bezvlaa; up. anarhian.
anapleroza (gr. anaplerosis) dopunjavanje, anarhistian, anarhistiki v. anarhian.
zamenjivanje izgubljenih ili oteenih delova anarhian, anarhiki (gr. ap-, arche) koji se
tela i udova. odnosi na anarhiju; haotian, nesre-en,
neorganizovan, nedisciplinovan.
anarhoidan 45 anatropa
anarhoidan (gr. anarchla bezvlae, eiods anastomotika (gr. apa, stoma) pl. med. sredstva
izgled) slian bezvlau (anarhiji). za otvaranje zapuenih ua krvnih sudova i
anarhoindividualizam (gr. a-, archos, lat. dr.
individuum jedinka) pokret u okviru anar- anastrofa (gr. anastrophe) ret. okretanje,
hizma koji razvija tezu o otuenju oveka i izvrtanje rei, menjanje mesta reima, npr.
drutva, i njegovom vraanju svojoj ljudskoj drugi neki ovek"; mesto neki drugi
prirodi na bazi unutranje pobune protiv svih ovek"; med. izvrtanje materice i mokrane
spoljanjih pritisaka na individuu koje vre beike.
drava i pravo; njegovo ja" shvaeno je kao anatema (gr. anathema) prokletstvo, crkve-no
sebino i izolovano, pa nije imao mnogo progonstvo ili prokletstvo nekog oveka ili
pristalica sem u SAD; prvi teoretiar bio je stvari; .iskljuenje iz crkve; fig. preklinjanje,
Maks tirner (18061856). kletva; anatema esto (lat. anathema esto),
anarhosindikalizam (gr. a-, arche, syndikos neka je proklet!
zastupnik) sitnoburoaski oportuni-stiki anatematizirati (gr. anathematizo) prokleti,
pravac u meunarodnom sindikal-nom baciti prokletstvo na koga ili to; iskljuiti iz
pokretu prema kome radnici treba da se bore crkve.
samo za poboljanje svog poloaja bez anatemisati v. anatematizirati.
uea u politikoj borbi. anatimijaza (gr. ana-thymfasis) isparavanje,
anasarka (gr. apa, sarx meso) ned, kona dimljenje; med. podrigivanje.
vodena bolest.
anaseizam (gr. apa, seismos trus, zemljotres) anatolijski (gr. anatole istok) istoni;
geol. svojstvo zemljotresa kod kojih bivaju istonjaki.
velika vertikalne pomeranja tla. anatom (gr. anatomikos koji raseca) naunik
anason (nlat. anisum) bog. biljka iz porodice koji se bavi anatomijom (strunjak u
titara, iji se osueni plodovi upotrebljavaju anatomiji).
kod nas, u Makedoniji, kao zain za hleb i anatomizirati (gr." ana-temno rasecam) v.
opojna pia, naroito rakiju (anasonlija). anatomirati.
anasonlija (nlat. anisum) rakija u koju je anatomija (gr. anatomia rasecanje) nauka
pomean, radi mirisa, osuen plod ana-sona. koja se bavi prouavanjem sastava sklopa
anaspazis (gr. ana-spao izvlaiti) med. v. tela sivih bia, ivotinja i biljaka; vetina
anaspazmija. rasecanja leine ili biljke u cilju naunog
anaspazmija (gr. ana-spao) med. stezanje ispitivanja; patoloka anatomija ona koja
eluca, gr eluca; anaspazis. prouava sve promene, koje se deavaju na
anastaza (gr. anfstemi, anastasis ustajanje) telesnim organima pri raznim oboljenjima;
uskrsavanje, uskrsnue; ned. ustajanje iz telegrafska, hi-rurgijska ili primenjena
bolesnike postelje, ozdravljenje, opora- anatomija ona koja prouava pojedine delove
vljenje (rekonvalescencija); umnoavanje, tela i njihov raspored; uporedna anatomija ona
prenop!enje, npr. bakroreza; tip. spremanje koja uporeuje grau i sastav ovejeg tela sa
novog izdanja neke knjige time to se telom ivotinje.
prefotografie ranije tampali tekst. anatomirati (gr. ana-temno rasecam) para-ti,
anastaltika (gr. ana-stello suzbijam) pl. med. ralanjavati, razuivati, rastavlja-ti na
sredstva za zaustavljanje krvi. sastavne delove; fig. prouavati u tanine, do
anastaltian (gr. ana-stello) koji zaustavlja krv, sitnica; anatomizirati.
koji zasuuje ranu. anatocizam (gr. tokizo dajem pod kamatu,
anastatian (gr. anastatiks) koji odvodi ono zelenaim) prav. naplaivanje interesa na
to je nezdravo; koji podmlauje, koji interes; uglavnienje interesa; pr. anato-
obnavlja; prenosan, prenosim; pomou pre- cistiki.
fotografisanja ranije tampanog teksta anatreza (gr. anatresis) med. otvaranje bu-
pripremljen za novo izdanje knjige. enjem, prevrtanje; up. trepanacija.
anastigmat (gr. apa, stigma taka) ont.
fotografski objektiv od naroito kombinova- anatrepsis (gr. ana-trepho) med. oporavljenje
nog soiva koji daje slike koje sve do ivica (ili: o jaanje) pomou hrane.
pokazuju veliku otrinu. anatripsis (gr. ana-tribo trljam) med.
anastigmatian (gr. apa, stigma) opt. koji daje trljanje udova; eanje koe.
punu otrinu slike; med. otrovid, koji je bez anatripsologija (gr. ana-tribo trljam, logia)
poremeaja u otrini vida. nauka o unoenju lekova u telo kroz kou, tj.
anastomizirati (gr. apa, stma usta) sastaviti trljanjem.
otvore, ua; ujediniti, spojiti. anatriptika (gr. ana-tribo) med. 1. leenje
anastomoza (gr. apa, stoma) med. spojnica trljanjem; 2. nlat. ana-triptica pl. sredstva za
koja vezuje dva krvna suda ili dva ivca; trljanje; anatriptina sredstva.
protivprirodno otvaranje krajnjih delova anatropa (gr. ana-trope preokret, obrt) ret.
krvnih sudova. pobijanje protivnikih navoda jednostavnim
odricanjem; med. prevrtanje eluca, jako
povraanje.
anafija 46 angiotenian
anafija (gr. ap-, are pipanje) ned. neose- zauzeti se, zauzimati se, zaloiti se, zalagati
tljivost (ili: smanjena osetljivost) koe, se (za kota ili to); angaovati.
poremeaj u ulu pipanja. angaman (fr. engagement) obvezivanje,
anafilaksija (gr. apa, phylaxis uvanje, obaveza, obaveznost, npr. za ples, neko
zatiavanje) ned. postajanje organizma plaanje itd.; zalaganje, davanje u zalog;
preosetljivim prema ponovnom ubrizga-vanju stupanje u slubu, pogodba, najmljivanje;
belanevine koja mu je ranije ve jednom sluba, redovna dunost; voj. arka, sudar,
bila ubrizgana. sukob, boj.
anafoneza (gr. anaphonesis) med. vebanje i angaovan (fr. engager) obavezan, koji se
jaanje plua i govornik organa glasnim obeao, koji je uzet u slubu; voj. zapleten u
govorenjem i pevanjem. borbu.
anafora (gr. anaphora) poet. iznoenje angaovati v. angairati.
spreda", ponavljanje istih rei u poetku angarija (lat. angaria) kuluk, kuluenje; kola,
reenice ili reeninih delova npr.: Kulu brod i dr. uzeti u kuluk.
gradi crni Arapine, Kulu gradi od angarijapija (nlat. angariatio) upotreba
dvadest tavana; Kosu ree ostarela majka, privatnih stvari (kola, brodova i dr.) protiv
Kosu ree pa vinograd vee (up. epifora); volje sopstvenika u slubu dravi, npr. za
med. izbacivanje kaljanjem ili povraanjem; ratne svrhe.
astr. pojavljivanje znakova na nebu. angarirati (lat. angaria) uzeti u kuluk,
anaforeza v. elektroforeza. obvezati na besplatan rad za dravu.
anafrodizija (gr. ap-, aphrodisfa ljubavno angejologija, antologija (gr. angeion, logia
uivanje) med. bolesni nedostatak ili nauka) fiziol. v. angiografija.
umanjenost spolnog nagona. angelika (gr. - angelos aneo) bot. aneoski
anafrodizijaka (gr. ap-, aphrodisiaks koji koren; kuz. engleski muz. instrumeng slian
pripada ljubavnom uivanju) pl. ned. sredstva gitari; jedan registar na orguljama.
za otklanjanje i spreavanje spolnog nagona antiektazija (gr. angeion sud, ektasis pa-
i prohteva. stezanje) med. proirenje krvnih sudova.
anafrodit (gr. an-aphroditos) med. onaj koji angiitis (gr. angeion sud, krvni sud) med.
nije sposoban da oplodi. zapaljenje krvnih sudova; angitis.
anahoret(a) (gr. anachortes) ovek koji se angina (lat. angere suziti, stesniti) med.
povukao od sveta; pustinjak, isposnik, guobolje, zapaljenje vrata, naroito krajnika.
usamljenik; pr. anahoretski. angina pektoris (lat. angina pectoris) med.
anahronizam (gr. anachronismos) pogreka u stezanje grudi, jaki bolovi u oblasti srca,
raunanju vremena, datuma, dogaaja, ono praeni smrtnim strahom; pektoralna angina.
to je u protivnosti sa hronologijom, angiografija (gr. angeion sud, grapho
vremenska poremeenost, nesavremenost; piem) fiziol. opis krvnih sudova; nauka o
zanemarivanje onoga to odgovara duhu i krvnim sudovima ili o tenosnim odnosima u
prilikama vremena, npr. topovi u Kosovskoj ovejem telu.
bici, Cezar na automobilu itd.; zaostalost, angiokarp (gr. angeion, karp6s plod) bot. plod
zastarelost; pr. anahronistian. zatvoren u plodite i biljka sa takvim
an blan (fr. en blanc) trg. blanko iro, plodom.
neispunjene, otvoreno, neispisano mesto za angiom (gr. angeion) med. pega ili izrataj na
cifre na novanim uputnicama. koi ili sluzokoi usled nenormal-nog
an blok (fr. en bloc) naveliko, ucelo, utu-re, namnoavanja i irenja krvnih ili limfnih
odsekom, jedno na drugo. sudova.
anvelopa (fr. enveloppe) zavoj, omot; vrsta angioneuroza (gr. angeion, neuron ivac)
enskog ogrtaa; voj. nisko utvreno, uzano med. oboljenje ivaca krvnih sudova.
spoljno utvrenje; mag. nepomina kriva na angiopatija (gr. angeion, pathos bol) med.
koju neka ravna pomina kriva u svojoj opti naziv za sve bolesti sistema krvnih
ravni ostaje stalno darka (tangenta). sudova.
anvsr (fr. envers, lat. inversus) nalije; a angiosarkom (gr. angeion, sarx meso) med.
l'anver (fr. a l'envers) naopako, natrake, na opasan rak krvnih sudova.
nalije. angiospasmus (gr. angeion, spasmos gr) med.
anversen (fr. enversins) trg. pl. grub vuneni ser. gr krvnih sudova.
anvoaje (fr. envoye) izaslanik, poslanik angiospermije (gr. angeion, sperma seme)
drugog reda, otpravnik poslova. bot. skrivenosemenjae, biljke ije su semenke
zatvorene u plodite.
angairati (fr. engager) obavezati, uzeti u akgiostenoza (gr. angeion, stenos tesan,
slubu, pogaati, pogoditi, najmiti; po-buditi, uzan) med. suavanje (ili: stenjavanje)
nagovoriti, navesti, skloniti koga nato; krvnih sudova.
obeati, obavezati obeanjem, npr. za ples; angiotenian (gr. angeion, temo zateem) koji
upustiti se u nepggo, pustiti se, uplesti se u je u vezi sa zategnutopgu krvnih sudova.
borbu; angairati se
angiotomija 47 avdrologija
angiotomija (gr. angeion, temno reim) med. vratnik groznica; sada se upotrebljava i za
seenje, operacija krvnih sudova. spravljanje jedne vrste likera; angostura-kora.
angitis (gr. angeion) med. v. angiitis. andaluzit min. aluminijev silikat (nazvan po
engleza (fr. anglaise) ivahan engleski ples u Andaluziji, gde je pronaen).
2/4 i 3/4 takta. andamento (ital. andare ii, andamento) hod;
anglizirati (fr. anglaiser) potkusiti konju rep, muz. deo jedne fuge.
semenjem miia sputaa uiniti da konjski andana (ital. andana) niz brodova povezanih u
rep ostane stalno u vodoravnom poloaju. luci.
anglikan, anglikanac pripadnik anglikan-ske, tj. andante (ital. andante) muz. kao u hodu, lagano;
protestanske crkve. kao imenica: komad u laganom tempu.
anglikanska crkva engleska reformirana andantino (ital. andantino) muz. malo laganije,
narodna crkva kojom upravljaju dva mi- umereno.
tropolita i 24 episkopa; episkopalna crkva. andarini (ital. andarini) pl. duguljasto--okrugli
anglist (lat. Anglia Engleska) naunik koji se bavi rezanci u obliku graka.
prouavanjem engleskog jezika i andezit min. vrsta vulkanske stene olovno--
knjievnosti. cinkane rude (naziv po planinama
anglicizam (nlat. anglicismus) engleska re koja Andama).
je ula u neki tu jezik i odomaila se u an detaj (fr. en etail) potanko, podrobno,
njemu; izvesna osobina engleskog jezika opirno, iscrpio, do tanina, do sitnica; trg.
prenesena u neki strani jezik; osobenost namalo (supr. an gro).
engleskog jezika. andosirati (fr. endosser) trg. potpisati me-nicu na
anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti, poleini i time je preneti na drugog.
poengleavati. andosman (fr. endossement) trg. potpis menice na
angloman (nlat. Anglia, gr. mania strast) poleini, prenos menice.
preteran ljubitelj svega to je englesko. andragatija (gr. andragathia) muevnost,
anglomavija (nlat. Anglia, gr. mama strast) hrabrost; vrlina, estitost.
preterano oduevljenje Englezima i ugledanje andrak (pere. andrek tuga, nesrea, jad) avo,
na njih i sve to je englesko. vrag; nevolja, nesrea, zlo.
anglofil (nlat. Anglia, gr. philos prijatelj) andramolje (gr. chondromallon gruba vuna)
prijatelj svega to je englesko: politike, stvari bez vrednosti, prnje, dronjci, drangulije.
kulture, jezika itd. andreceum (gr. apeg, andros ovek, mu,
anglofob (lat. Anglia, gr. phbos strah, oikion kua, stanite) bog. skup svih
bekstvo) neprijatelj svega to je englesko; pranike u cvetu.
onaj koji mrzi Engleze, ili se boji Engleza i andristi (gr. apeg, andros) pl. fil. oni sled-benici
njihovog kulturno-politikog uticaja. Aristotela koji su odricali besmrtnost
anglofobija (lat. Anglia, gr. phobos) strah od ovejeg duha; glavni predstavnik bio
Engleza ili mrnja na Engleze. Pomponacije (14621525).
angora-vuna odlina vuna koja se dobiva od andro- (gr. apeg, andros) predmetak u sloe-
angorske koze i oplemenjenog angorskog nicama sa znaenjem: ovek-mukarac.
zeca; ima tanka i duga vlakna svilaste sjaja. androgamija (gr. apeg, andros, gamos brak)
angostura-kora v. angustura-kora. biol. oploenje mukoga gameta enskim.
angojozamente (ital. angosciosamente) muz. v. ancrogenija (gr. apeg, genos roenje) v. an-
angojozo. drogonija.
angojozo (ital. angoscioso) ran. brino, bolno, androgin (gr. andro-gynos) dvospolnik, dvo-
pealno. spolac, hermafrodit; ukopljenik; slabi,
an gro (fr. en gro) trg. naveliko, navie, na enskonja, onja.
kvantum; uglavnom (ispriati neto). androginija (gr. apeg, gyne ena) dvospol-nost,
angster (ital. anguistara, nlat. angustrum) hermafroditizam.
visoka boca ili vr za pijenje sa uzanim androgonija (gr. apeg, gone raanje) stvaranje
grliem. oveka, naroito prvog oveka; ras-
angularan (lat. angulus, ugao, angularis) ploavanje ljudskog roda; adrogenija.
uglast, okast, rogljast. android (gr. apeg, eidos lik) vetaki
angulus (lat. angulus) ugao, kut. napravljen, pokretan oveji lik.
avgusta (lat. angusta) muz. jedan registar na androidan (gr. apeg, eidos) slian oveku,
orguljama. napravljen u ovejem obliku.
angustacija (lat. angustatio suavanje) med androkefaloid (gr. apeg, kephale glava) min.
neprirodno suavanje krvnih sudova u kamen koji ima oblik oveje glave ili nekog
ovejem telu. dela ovejeg tela.
angustura-kora gorka kora jedne junoame- androliti (gr. apeg, lithos kamen) pl. geol.
rike biljke, nazvane po gradu Angostura, koja okamenjene ljudske kosti.
se upotrebljava kao lek protiv po- andrologija (gr. apeg, logi'a nauka) med. nauka
koja se bavi prouavanjem bolesti svoj-
andromanija 48 anenergiJa
avenkefalija (gr. a-, enkephalos mozak) ned. anidrija (gr. anydria) v. anhidrija.
uroeni nedostatak mozga. anenkefalos (gr. anidroza (gr. ap-, idros znoj) med. potpuno
a-, enkephalos) med. nakaza odsustvo izluivanja znoja usled nedostatka
roena bez mozga. aneorobni (gr. a- ne, aeg znojnih lezda.
vazduh, blos ivot) anizeta (fr. anisette) rakija zainjena ani-som,
bial. koji sivi u sredini bez kiseonika; v. liker od anisa (onajsa).
anaerobni; supr. aerobni. anepigraf (gr. ap-, anizokorija (gr. a-, i'sos jednak, kore zenica)
epi na, grapho piem) med. ne jednakost zenica.
spis koji nema naslova. anspija (gr. ap-, anizometrian (gr. ap-, isos, metron mera)
epos re) med. nesposobnost neravnomeran.
govorenja, nemoa, slabost. anepitimija anizometropija (gr. a-, isos, metron, ops vid)
(gr. ap-, epithymia pouda) med. nejednaka sposobnost oba oka za prela-
manje svetlosti.
psih. ugasnuta sposobnost suenja za im. anizotropan (gr. a-, isos, tropos obrt) koji nije
ansrvija (nlat. anervia) ned. uzetost, tromost u svima pravcima u jednoj taki nerazlian
ila; anervian. energija (gr. ap-, ergon (kristali, kao islandski kristal).
delo) med. odsustvo anizofilija (gr. a-, isos, phyllon list) bog.
alergije tamo gde bi trebalo da je ima nejednaka veliina listova na istoj grani.
(esta pojava kod tekih tuberkuloznih anizohromija (gr. a-, isos, chroma boja) med.
oboljenja). aiereza (gr. anairesis) ret. nejednakost bojenja crvenih krvnih zrnaca.
odricanje ili anizurija (gr. ap-, isos, uron mokraa) med.
pobijanje onoga to je protivnik pokuao nejednako luenje mokrae, znatno vee
da dokae. aneretizija (gr. apa na, erethfzo mokrenje jednog dana nego drugog.
draim) 1. ani kurentis (lat. anni currentis).TeKyhe, ove
med. uzbuenje, uzbuenost, uzrujanost. godine; ano kurente.
aneretizija (gr. ap- ne, erethfzo) 2. med. anil (arap. an-nil, p. anil) bog. indigo biljka u
nedostatak (ili nemanje) razdraljivosti. Indiji, od koje se dobiva anilin.
aneritropsija (gr. ap-, erythros crven, brz anilan (lat. anilis) bapski.
oko) med. nesposobnost oiju da vide i anilizam (arap. an-nil) med. trovanje anili-nom.
raspoznaju crvenu boju. aneroid (gr. a-, anilin (arap. an-nil) hem. bezbojno, aromati-no
neros tean) fiz. barometar ulje, od koga se spravljaju razne lepe boje,
pomou elastine metalne ploe na kutiji tzv. anilinske boje; dobiva se od indigo-biljke
iz koje je iscrpen vazduh. an espes (fr. en (anil); benzidam, kristalni, kijanol.
espece) trg. u zveeem novcu, anilitet (lat. anilitas) bapskost, bapska starost,
u gotovu. anestezacija (gr. anaistheteo ne bapsko ponaanje.
oseam) med. anima (lat. anima) dua, duh; anima mundi (lat.
opijanje ula tako da postanu neosetljiva anima mundi) fil. dua sveta; anima-rum dijes
prema bolu. anestezije (gr. an-aisthesfa) (lat. animarum dies) dan pomena mrtvim u
med. neosetlji- katolikoj crkvi, zadunice, svisveti.
vost prema bolu; fig. ravnodunost, tupo- animal (lat. animal) ivo bie, ivi stvor;
glavost; nesposobnost jednog ula da primi ivotinja.
ulne nadraaje. anesteziolog (gr. animalan (lat. animalis) ivotinjski; ani-malna
anaisthesia, logos, re, hrana meso, mleko, jaja itd.
govor) med. lekar specijalist koji je animalizam (lat. animalis) ivotinjska priroda;
osposobljen da obavlja optu i lokalnu naroito potovanje svih ili samo nekih
anesteziju. anestezirati (gr. anaistheteo ne ivotinja.
oseam) med. animalizacija (nlat. animalisatio) pretvaranje
opiti, uiniti neosetljivim. anestetika (gr. hrane u ivotinjsku materiju, grau;
anaistheteo) pl. med. sredstva poivotinjenje; proces animalizacije
koja izazivaju neosetljivost (pri hirur- pretvaranje anorganskih tvari u telu; nain
kim leenjima). anestetian (gr. an- ishranjivanja tela.
aisthetos) koji ini animalizirati (nlat. animalisare) zool. hra-nljivu
neosetljivim prema bolu, koji je bez bola, materiju koju sadri u sebi hrana pretvoriti, u
bezbolan; fig. tupoglav, neosetljiv; ne- organima za varenje hrane, u materije ivog
paljiv, nemaran, rasejan. aneurija (gr. a-, tela; pamuk udesiti tako da se moe
neuron ivac) med. slabost bojadisati kao vuna; fig. poi-votinjiti,
(ili: malaksalost) ivaca. anambman (fr. poivotinjivati.
enjambement) poet. prelaenje, prenoenje animalije (lat. animalia) pl. ivotinjska tela;
smisla iz jednog stiha u drugi. jela od mesa; supr.: vegetabilije.
ane (fr. enjeu; jeu) ulog u igri. an eneral
(fr. en general) uopte, openi-
to; obino, najee. aniverzarija (lat.
anniversarium) godinji-
ca, godinja proslava, pomen i dr.
4 Leksikon
animalist(a) 50 anlaser
animalist(a) (lat. anlmal ivotinja) um umetnik ani precedentis (lat. anni praecedentis) prole
(slikar ili va j ar) koji radi ivotinje. godine.
animalitet (nlat. animalitas) ivotinjstvo, aniridija (gr. ap-, iris duica) med. nedostatak
ivotinjska priroda. duice u oku.
animalkula (nlat. animalculum ivotinjice) pl. anis (lat. pimpinella anisum) bog. onajs, biljka
zool. mikroskopske ivotinjice, naroito iji se plod upotrebljava kao zain, kao
tobonje semene elije (animalcula dodatak lekovima i kao lek protiv kalja.
spermatica). ani futuri (lat. anni futuri) idue, naredne
animalkulizam (lat. animalculum) zool. staro godine.
uenje da se ivotinjski zametak sastoji od anihilacija (nlat. annihilatio) ponita-vanje,
mikroskope sitnih semenih elija. ukidanje, opovrgavanje.
animalkulisti (nlat. animalcula ivotinjice) pl. anihilirati (lat. annihilare) ponititi, ukinuti,
prirodnjaci XVII i HU veka koji su bili opovri, opovrgavanje.
pristalice animalkulizma. av>on (gr. anienai peti se, uzlaziti) pri
elektrohemijskom razlaganju: sastojak
animatizam (lat. anima dua) uenje i verovanje elektrolita koji se pojavljuje na anodi
da sve to postoji ima duu, da je ivo (kod (Faradejev naziv za elektronegativni deli);
primitivnih naroda). supr.: katjon.
avimato (ital. anima to) muz. ivahno, oi- ankvizicija (lat. anquisitio) prav. predlaganje
vljeno, oduevljeno. kazne.
animacija (lat. animatio) oivljavanje, oi- ankvirirati (lat. anquirere) prav. povesti sudsku
vljenje, davanje due; ivost, ivotna istragu; traiti (ili: predlagati) kaznu.
sveina; vatrenost, estina, ljutnja; trenutak anker (lat. apsoga, gr. ankyra) brod. kotva,
od koga se zametak u utrobi smatra ivim; lenger; fiz. u dinamomainama: kalem od
kod crtanog filma oivljavanje slika. namotaja bakarnih ica koji se obre u
animizam (lat. anima duh, dua) fil. 1. veoma magnetnom polju.
rairene verovanje primitivnih naroda o ankeser (fr. encaisseur) sp. veoma vrst i
delovanju dua i duhovnih sila u prirodi; 2. otporan bokser, tj. onaj koji moe da primi
metafizike shvatanje due i duhovnoga kao i podnese mnogo udaraca.
ivotnog principa od koga zavisi svaka
delatnost tela; 3. vera u duhove. anketa (lat. inquestia, fr. enquete) istraga koja
animirati (lat. animare) dati duu ili duh, o se odreuje za ispitivanje injenica i okolnosti
iviti; podstaknuti, obodriti, pobudi-ti, samo za jedan sluaj; naroito: komisija
odueviti, zagrejati, podstrekavati, podbadati. (anketna komisija) koju bira parlament,
animist(a) (lat. anima) fil. pristalica ani-mizma. vlada ili neka ustanova, i koja ima da
animo (lat. animus duh, dua) prav. s predu- prikupi najpotrebnije i stvarne podatke na
miljajem, u nameri. osnovu kojih bi se mogao doneti zakon,
animozan (lat. animosus strastan) ozlojeen, odluka i sl.
ogoren, srdit, razdraen, neprijateljski. anketirati (fr. enqueter) vriti, izvriti anketu,
animozitet (lat. animosus, fr. animosite) v. istraivati, ispitati, ispitivati injenice o
animoznost. neemu.
animoznost (lat. animosus) strastvenost; ljutina, ankiloglosa (gr. ankylos kriv, glossa jezik) med.
ogorenost, mrnja, srdba; raz-draenost, delimina ili potpuna sraslost jezika.
estina; neprijateljsko ra-spoloenje prema ankiloza (gr. ankylos kriv) med. ukoenost i
kome ili emu. sraslost zglobova.
animozo (ital. animoso) muz. srano, hrabro, ankilometar (gr. ankylos kriv, metron
ivahno. mera) sprava za merenje krivine.
animus (lat. animus) duh, dua; srce, anklav(a) (fr. enclave) prav. zemljite koje
oseanje, karakter; svest; nazor, miljenje; zalazi u tuu dravu ili tue imanje.
samopouzdan^, odvanost; namera, nakana; ankoneji (gr. ankon lakat) pl. znat. miii
uno animo (lat. ipo animo) jednoduno, opruai ruke.
slono. avkora (ital. apsoga) muz. jo jednom, ponovo.
animus ivjurandi (lat. animus injurandi) prav. ankrije (fr. encrier) divit, mastionica; sandue
namera nanoenja uvrede, poruge. za boje; tip. rezervoar na maini za
animus nocendi (lat. animus nocendi) prav. tamparsku boju.
namera priinjavanja tete. anlaser (nem. anlassen putati u rad, pustiti u
ani prezentis (lat. anni praesentis) ove godine. rad, Anlasser) teh. pokreta (ili elek-
ani preteriti (lat. anni praeteriti) v. ani tromotorni pokreta) je u motorna kola
precedentis. ugraen elektromotor koji svoju struju uzima
iz akumulatorske baterije; pri zatvaranju
elektrinog kola nazupenom za-majcu
motora sa unutranjim sagorevanjem
anlevaa 51 anoftalmija
saopti nekoliko obrtaja dok ovaj sam ne anominacija (lat. annominatio) ret. namerno
stupi u rad; starter. izjednaavanje rei, stavljanje jedne pored
anlevaa (fr. enlevage) skidanje jedne druge dveju rei koje glase jednako ili
oteene slike sa platna na kome je bila, radi slino, a imaju razliito znaenje, npr.:
prenoenja na novo platno. Tiina je postala jo tia; paronoma-zija.
an mas (fr. en masse) u masi, u gomili, anomian (gr. ariomos) nezakonit, neuredan,
skupa, uture, svi zajedno. zloinaki.
an minijatir (fr. en miniature) u malom, u anonaran (lat. annonarius itni) koji se tie
maloj srazmeri, smanjen. prometa i dobijanja ita, itni, npr.
ano (lat. ago) godine, u godini. anonarni zakoni.
ano ante Hristum (lat. anno ante Christum) anoniman (gr. anonymos) bezimen, bez
godine pre Hrista, pre Hristova roenja. potpisa, nepotpisan; nepoznat.
anoblirati (fr. anoblir, ennoblir) dati plem-stvo, anonimitet (nlat. anonymitas) v. anonimnost.
plemiku titulu; oplemeniti, obla-godariti. anonimno drutvo trg. u kapitalizmu bezimeno,
anvarija (gr. ap-, nlat. ovarium jajnik) med. akcionarsko, deoniarsko drutvo.
uroeni nedostatak jajnika. anonimnost (gr. anonymos) bezimenost, ne-
anogev (gr. apo navie, gignomai postati) ar. poznatost; anonimitet.
tal. stene iji je materijal postao kretanjem anovimus (nlat. anonymus) nepoznati, nepot-
odozdo gore, tj. eruptivne stene; supr.: katgen. pisati, pisac koji objavljuje svoje stvari bez
anogena metamorfoza kol. promene na potpisa.
mineralima izazvane uticajem vode ili anonsa (fr. annonce) oglas, objava, obznana.
vazduha. anonsirati (fr. appopseg, lat. annuntiare)
anoda (gr. an-odos uzlaz, put navie) fiz. put oglasiti, oglaavati, objaviti, objavljivati,
kojim elektrina struja naputa po-zitivni obznaniti, obznanjivati.
pol i ulazi u elektrolit na svome putu ka anorganizam (gr. ap- bez, organon) neiva ili
negativnom polu (Faradej); po-zitivni pol; mrtva priroda.
supr.: katoda; up. elektroda. anorganogenija (gr. ap-, organon, genos) nauka
anodija (gr. anodia) nevezan, neslikovan o postanku neive (anorganske) prirode.
nain govora. anorganognozija (gr. ap-, organon, gnosis
anodinija (gr. ap-, odyne bol) ned. bezbol-nost, saznanje) nauka o poznavanju neivoga.
nemanje poroajnih bolova. anorgavografija (gr. ap-, rganon, grapho
anodinum (gr. ap-, odyne bol, nlat. apo- piem) nauka o kamenju, opisivanje
dinum) med. sredstvo za ublaavanje bola i za kamenja.
uspavljivanje. anorgavologija (gr. ap-, organon, logia) nauka
anodonti (gr. ap-, odus) pl. zool. sisari koji koja se bavi prouavanjem anorganske, tj.
nemaju zuba. mrtve prirode, naroito minerala.
anoksija (gr. ap bez oksys kiseo, otar, anorganski (gr. ap-, organon) neiv, mrtav;
genesis postanak) smanjenje, odnosno nesposoban za fizioloke i psiholoke
nedostatak kiseonika u krvi i tkivima funkcije; koji je bez ivota; hen. koji ne ulazi
organizma. u sastav organskih tela; nastao bez dejstva
anomalan (gr. anomalos) neredovan, ivotnih sila; anorganska hemija deo hemije
nepravilan, protivan pravilu, koji odstupa od koji se bavi postajanjem anor-ganskih
pravila, neobian. jedinjenja.
anomalija (gr. anomalia) (nepravilnost, anoreksija (gr. a, oreksis elja, udnja)
odstupanje od pravila ili zakona, izuzet-nost, nemanje apetita, nedostatak volje za jelo,
neredovnost, neobinost; astr. nepravilnost u naroito uivanje u jelu.
kretanju planete. anormalan (gr. a-, lat. norma pravilo)
anomalistiki (gr. anomalos) nepravilan, koji nepravilan, koji odstupa od pravila, zakona,
odstupa od pravila, protivan pravilu. obiaja.
anomalologija (gr. anomalos nepravilan, logia) anorhija (gr. ap-, orchis mudo) bezmudost.
gram. nauka o nepravilnostima u jeziku; up. avosmija (gr. anosmi'a) med. delimino ili
anomalon. potpuno neoseanje mirisa.
anomaloi (gr. anomalon) gran. nepravilni avotacija (lat. annotatio) napomena, primedba,
glagol. beleka; objanjenje; popis zaplenjenih
anomeomerija (gr. ap-, omos slian, istovr-san, stvari; adnotacija.
meros deo) sastavljenost od nejedno-rodnih anotirati (lat. annotare) v. adnotirati.
delova. avofeles (gr. anopheles beskoristan,
anomizam (gr. a-, nmos zakon) v. antinomi- kodljiv) med. komarac malariar (jedini
zam. prenosnik malarije kod oveka).
anomija (gr. anomfa) bezakonje, nezakoni- anoftalmija (gr. ap, ophthalmos oko) med.
tost, neobuzdanost. nemanje oiju, slepilo.
an pasan 52 antenupciJalni
an pasan (fr. en passant) u prolasku, uzgred, Antarktik (gr. anti, arktos sever, antarkti-
uzgredno, mimogred. kos juni) geogr. oblast Zemlje oko Junoga
an pat (fr. en pate) u obliku testa ili kate, npr. pola. antarktian (gr. antarktikos) geogr.
bojene materije. koji
an profil (fr. en profil) sa strane, gledan sa lei nasuprot Severnom polu, tj. juni,
strane, u profilu. koji lei na Junom polu. antartritika (gr.
ansambl (fr. ensemble) celina, skup, zajednica; anti, arthron zglob) pl. ned.
sklad, slaganje, sloga; ansambl-igra sredstva protiv zglobobolje. antartritian
zajednika igra vie glumaca (suprotno: solo- (gr. anti, arthron) koji
igra); ansambl-partija kuz. operske partije u slui kao lek protiv zglobobolje, koji
kojima pevaju vie od etiri glasa. lei zglobobolju. antastmatian (gr. anti,
ansent (fr. enceindre, enceinte) voj. obim, asthma) med. koji
nasip, bedem, pojas nekog utvrenja, slui kao lek protiv sipnje. antatrofian (gr.
spoljanji delovi jedne tvrave; lov. ant-, atrophos nehranjen)
opkoljavanje divljai, zagraeno (ili: ked. koji pomae kao lek protiv slabljenja
opkoljene) zemljite. usled oskudne hrane. antafroditian (gr.
ansilaa (fr. silo, ensilage) smetanje ita u anti, Aphrodfte) koji
podzemne rupe, u silose, radi uvanja, utiava spolni nagon. antacida (gr. antf, lat
utrapljavanje voa i povra.
ant- (gr. anti) predmetak u sloenicama sa acidum kiselina) pl.
znaenjem: protiv (npr. antagonizam); up. anti. med. sredstva protiv kiseline, naroito
antablman (fr. entablement) apx. pervaz na protiv kiseline u elucu. ante (lat. ante)
vrhu stuba, opivnica pod krovom. predl. pre, ranije; pred,
antagonizam (gr. antagonismos opreka) ispred, napred. anteakt (lat. anteactum) ranije
oprenost; suparnitvo; suprotna tenja, delo, raniji
delanje u suprotnom smislu, suprotnost, in.
protivnost; neprijateljstvo; borba, trve-nje. antedatirati (lat. ante, datum) mesto dananjeg
antagonizirati (gr. ant-angomzomai boriti se datuma staviti na pismo ili spis
protiv, takmiiti se) biti u opreci s nekim ili raniji datum; antidatirati. ante dijem (lat. ante
neim, raditi u suprotnom pravcu, boriti se diem) pre vremena, pre
protiv koga ili ega. suenog dana. antediluvijumski (lat. ante,
antagonist(a) (gr. antagonistes) protivnik, diluvium potop)
suparnik, takmac. pretpotopni; supr.: postdiluvijumski.
antalgika (gr. antl, algos bol) pl. ked. sredstva antediluvijumci (lat. ante, diluvium potop)
za ublaavanje bola. pl. pretpotopni ljudi. anteza (gr. anthe cvet)
antalgian (gr. antl, algos) koji ublauje, bog. cvetanje, doba
umanjuje bol. cvetanja. antejustinijansko pravo rimske
antanagota (gr. anti, an-ago uzvodim) ret. pravo pre
odbijanje optube i veto izvedeno op- cara Justinijana. antelogijum (lat. ante, gr.
tuivanje onoga koji ju je podigao. logos govor) pred-
antanaklaza (gr. anti, anaklasis uzvijanje) govor. antelokvijum (lat. ante, loquor
ret. ponavljanje iste rei u drugom ili govorim)
suprotnom znaenju, npr. taj ovek je nikakav predgovor; pravo nekoga da prvi govori.
ovek. anteludij(um) (lat. ante-ludium) predigra.
antanta (fr. entendre, entente) sloga, sporazum, antemeridijanski (lat. antemeridlanus) pre-
savez (izmeu drava); Velika antanta savez
Rusije, Francuske i Engleske koji je (1914) podnevni. antemion (gr. anthemion) cvet;
uao u rat protiv Nemake i Austro-Ugarske; arh. puast
Mala antanta savez izmeu Jugoslavije, zavijutak na jonskim stubovima. antena (lat.
ehoslovake i Rumunije, sklopljen posle antenna motka za koju se vezuju
prvog svetskog rata u cilju uvanja i jedra; stubovi sa obe strane vrata) 1. ica
odravanja stanja otvorenog ugovorima o ili metalna ipka za hvatanje ili za
miru, naroito u srednjoj Evropi i na slanje elektromagnetskih talasa na ra-
Balkanu. dio-stanici ili TV; 2. pipak kod insekata.
antapodoza (gr. anti, apo-didomi predati, antena ju m (lat. antenagium) prav. prven-
izneti, izloiti) poet. dodavanje pouke, stveno pravo prvoroenog deteta. antenat
naravouenija, prii; ned. ponovan napad (lat. ante, natus roen) prvoroeni;
groznice. predak, pradeda. antenatalni (lat. ante,
antapoplektika (gr. anti, apo, plesso udaram) natalis koji se tie
pl. med. sredstva protiv srane kapi. roenja) ked. koji se nalazi u toku trudnoe,
antapoplektian (gr. anti, apo, plesso) koji pretporoajni. anteniforman (nlat. antennif ormis)
slui kao lek protiv srane kapi. u obliku
pipaka, kao pipci. antenupciJalni (lat.
antenuptialis) pred-
svadbeni, predbrani.
anteokupacija 53 antivenerea
avtigal (gr. anti, lat. Gallus) protivnik, antieutanazist(a) (gr. anti, eu, dobro thana-tos
neprijatelj Francuza (jezika, kulture, politike smrt) protivnik eutanazista.
itd.). antizimotikum (gr. anti, zyme kiselo testo,
avtigen (gr. anti, gnos roenje) naziv za sve kvasac) hem. sredstvo koje spreava vrenje;
supstance koje unesene u telo oveka ili up. antiseptikum.
ivotinje izazivaju obrazovanje protiv- antiinkrustator (gr. anti, lat. incrustare dobiti
materija. koru) aparat koji uva parni kazan od
antigorit (po nalazitu Antigori u Italiji) mat. hvatanja kamenog taloga i krene naslage.
vrsta tamnozelenog serpentina; nastaje antiinokulist(a) (gr. anti, lat. inoculare
metamorfozom ampfibola; kod nas ga ima kalemiti) protivnik kalemljenja, pelco-vanja.
u Frukoj gori. angina (lat. antiquus stari) kultura i filozofija
antidaktilos (gr. anti, daktylos prst) etr. v. klasine starine; umetnost i va-spitni ideal
anapest. starih klasinih naroda, Grka i Rimljana;
antidatirati (gr. anti, lat. datum) v. ante-datirati. predmet stare umetnosti; fig. umetnika
antidemokratski (gr. anti, demokratikos) koji retkost.
je protiv vladavine naroda, protiv demokra tije. antikankroza (gr. anti, lat. sapseg rak) pl. med.
antidiegeza (gr. anti, diexeimi prikazivati, sredstva protiv bolesti raka.
izneti) ret. prikazivanje nekog dogaaja ili antikariozan (gr. anti, lat. cariosus kvaran,
stvari od strane protivnika, dogaaj ili stvar truo) med. koji slui kao lek protiv razje-danja
posmatrana s protivnike strane; up. diegeza. kostiju.
antidizenterika (gr. anti, dysenterikos antikataralije (gr. anti, katarroos stakanje) pl.
srdoboljan) pl. med. lekovi koji slue protiv med. sredstva protiv kalja.
proliva. antikategorija (gr. anti-kategoreo) prav. pro-
antidijabetikum (gr. anti, diabetes eerna tivtuba.
bolest, diabaino prolazim) med. lek protiv antikatoda (gr. anti, kathodos put na nie) fiz.
eerne bolesti. platinski lim kod Rendgenovog aparata, koji
antidinastian (gr. anti dynastes vladar, je nameten u cevi i na koji padaju katodni
vlastodrac) neprijateljski raspoloen prema zraci, ime se dobivaju snanija dejstva.
vladajuem domu. antikatoliki (gr. anti, katholikos) koji je
antidinika (gr. anti, dine, vrtlog, okretanje) protiv katolike vere.
pl. med. sredstva protiv nesvestice; antidinina antikahektian (gr. anti, kakos rav, eksis
sredstva. svojstvo, stanje) med. koji slui kao sredstvo
antidolorozum (gr. anti, lat. dolor bol) med. za popravku ravih sokova to izazivaju
sredstvo protiv bola. slabljenje.
antidoron (gr. anti, doron dar) uzdarje; antikva (lat. antiqua) staro pismo, latini-ca; tip.
nagrada; u grkoj pravoslavno] crkvi: uspravna latinska slova (supr. kurziv).
deljenje vernima posveenog hleba (na- antikvar (lat. antiquarius) istraivalac i
fore) koji je preostao posle obavljenog prie prouavalac starina, poznavalac starina i
ivanja. starih spomenika; kupac i prodavac starina,
antidotarij(um) (gr. antidoton protivsred-stvo) starinar; kupac i prodavac starih i
knjiga o lekovima; farmakopeja. upotrebljenih knjiga.
antidoton (gr. antidoton) ned. sredstvo, lek antikvaran (lat. antiquarius) stari, starinski;
protiv ega; protivotrov; fig. protivsred-stvo, polovan, upotrebljavao
utuk. antikvarijat (lat. antiquus stari) trgovina starim
antidramatian (gr. anti, drama) koji je u knjigama.
suprotnosti sa dramskim zakonima i antikvarnica (lat. antiquarius) prodavnica
pravilima. polovnih knjiga i retkih umetnikih
antimentalizam (fr. antimentalisme) lingv. predmeta.
pravac koji polazi od date rei, ne vodei antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se na stare,
rauna o mentalnim, umnim procesima koji podraavati ukus starih, raditi prema
prate jeziku realizaciju, jeziko ostvarenje. antikim uzorima; proglasiti neto
antiemetika (gr. anti, emeo povraam) pl. zastarelim.
med. sredstvo protiv povraanja, anteme-tika. antikvirati (lat. antiquare) zastareti; proglasiti
antiemetici (gr. anti, emeo) med. sredstva protiv za zastarelo; odbaciti, npr. zakon.
povraanja. antikvitet (lat. antiquitas) starina, staro-
antiemetian (gr. anti, emo) koji suzbija drevnost, stari svet, stari vek; stare, odnosno
nagon za povraanjem. zastarele stvari ili ustanove, stara ili
antiepileptika (gr. anti, epilepsfa) pl. med. zastarela ureenja i sl.
sredstva protiv padavice, epilepsija; pr. antikvus (lat. antiquus) stari, starinski,
antiepileptian. starovremenski; up. antiki.
antiklimaks 55 antinomazija
antiklimaks (gr. anti, klimax stepenice; antimaterija (gr. anti, lat. materia) sup-stanca
postupnost u izrazu) ret. prelaenje od jae sainjena od atoma i molekula u kojima su
predstave na slabiju tako da se prava sastavne estice antiesti-ce; jezgro
postupnost i ne vidi, npr.: Ako smo veliki, atoma antimaterije sastavljeno je od
veliki smo svuda, na prestolu, u padati, u antineutrona (neutralnih) i anti-protona
kolibi." (negativnih), a omota od pozi-tivnih
antiklinala (gr. anti, klin naginjem se, elektrona (pozitrona); u laboratoriji su
sputam se) kol. poloaj slojeva koji su ostvareni atomi antivodonika i antilitijuma.
naslonjeni jedni na druge tako da grade hrbat antimelanholian (gr. anti, melancholiks) koji
ili sleme, a padaju u suprotnim pravcima; razbija tugu, koji razvedrava raspoloenje.
suar. sinklinala. antimentalizam (gr. anti, mentalizam) lingv.
antikolika (gr. anti, kolike trbobolja) pl med. pozitivizam u lingvistici, ogranienje
sredstva, lekovi protiv trbobol>e. predmeta lingvistike na ono to je
antikonvulzivan (gr. anti, nlat. convulsivus neposredno dato u govoru, ne vodei rauna
grevit) med. koji slui protiv trzaja i greva. o umnim (mentalnim) procesima vezanim s
antikonstitucionalan (gr. anti, lat. consti-tutio primenom jezika.
ustav) protivustavan. antimerija (gr. anti, meros deo) ret. zamenji-
antikonstitucionist(a) (gr. anti, lat. constitutio) vanje jednog dela govora drugim.
protivnik ustava. antimetabola (gr. anti-metabole) retorska
antikontagioza (gr. anti, lat. contagiosus figura koja se sastoji u tome to se izrazi
prilepiv, zaravan) pl. med. sredstva za koji su bili u prvom delu reenice pojavljuju i
predohranu od zaraznih bolesti. u drugom, ali drugim redom, npr.: Jedemo
antikonvulzivan (gr. anti, nlat. convulsivus da ivimo, a ne ivimo da jedemo";
koji slui kao predohrana od zaraze. antimetalepsija.
antikosmetian (gr. anti, kosmeo ukrasim) antimetalepsija (gr. anti, metalepsis za-
koji unitava (ili: naruava) lepotu. menjivanje, razmena) ret. v. antimetabola.
antikreza (gr. anti, kresis meanje) prav. antimetateza (gr. anti, metatithemi
dopunski ugovor o zalozi po kome zaloim premestiti) retorska figura koja se sastoji u
poverilac, umesto interesa na dug, ima pravo tome da se iste rei ponavljaju i u drugom
da se slui i koristi zaloenim predmetom. delu reenice, ali u protivnom smislu, npr.:
antikritika (gr. anti, krino sudim) odgovor na Jedi da ivi, a ne ivi da jede."
kritiku, protivkritika; odgovor na napade; antimilitarizam (gr. anti, fr. militarisme)
odbrana. protivnost militarizmu; pokret protiv rata i
antikritian (gr. anti, krino) koji odgovara na pripremanje za rat.
kritiku, napad itd.; ned. koji protivrei antimon (nlat. antimonium) hem. elemenat,
oekivano] krizi (pojav); koji spreava nastup atomska masa 121,75, redni broj 51, znak
krize (uticaj). Sb (stibium), metal srebrnobele boje,
antikritiar (gr. anti, krino) pisac odgovora na kristalan i veoma krt tako da se moe stu-
kritiku; pisac odbrane od napada. cati u prah.
antilegomena (gr. antilego protivim se, antimonarhian (gr. anti, monarhia) koji je
povijam) pl. teol. delovi Sv. pisma ija se. protiv monarhijskog oblika vladavine.
originalnost osporava ili u koju se sumnja, antimovid (lat. antimonium) mineral, sul-fid
npr,: Otkrovenje Jovanovo"; supr.-. antimona, vana njegova ruda.
homolotumena. antimoralan (gr. anti, lat. moralis) koji je u
antilemian (gr. anti, loimos kuga) med. koji opreci sa moralom, protivan moralu.
slui protiv kuge, protivkuni. antimoralizam (gr. anti, lat. mos, mori
antiletargian (gr. anti, lethargfa dreme-nica, obiaj) fil. uenje koje ne priznaje nikakvu
bolest spavanja) med. koji slui protiv razliku izmeu dobra i zla, i koje sve ljudske
obuzetosti dubokim snom, protiv obamrlosti. postupke jednako procenjuje s onu stranu
antilisa (gr. anti, lyssa psee besnilo) pl. med. dobra i zla".
sredstva protiv pseeg besnila. antinarkotika (gr. anti, narke ukoenost,
antologija (gr. antilogia) protivrenost, ukoenje) pl. med. lekovi protiv narkoti-nih
prigovor, pobijanje; odbrana pred sudom. trovanja.
antilogian (gr. antilogiks) nedosledan, dntinacionalan (gr. anti, lat. nationalis),
protuslovan; koji je u protivnosti sa nenarodni, protivnarodni.
zakonima miljenja, tj. sa logikom. antiiefritika (gr. anti, nephrs bubreg) pl. med.
antilopa (gr. anthlops) 3007. cvetno oko" sredstva i lekovi protiv bubrenih bolesti.
(zbog lepih oiju te ivotinje), veoma antinomazija (gr. anti, onoma ime) zamenji-
rasprostranjena vrsta rogatih sisara, ida u vanje imena, upotreba osobnog imena mesto
stadima po toplijim kopnima; u Evropi od vrste, npr. Demosten" mesto govornik".
ove vrste postoji samo gazele.
avtmnomizam 56 antisociJalan
antmnomizam (gr. anti, nomos zakon) 1. teal. antipod (gr. anti, pus, podos noga) ovek
c>JOnja protivrenost izmeu staroza- koji u odnosu prema nekom drugom
vetskog zakona i hrianskog uenja; 2. predstavlja sutu suprotnost; protivnik,
naelno nepriznavana bilo kakvih utvr-enih suparnik; geogr. onaj koji ivi na suprotnoj
zakona; anomizam. taki prenika Zemlje, protivnonik.
antinomija (gr. antinomia protivrenost zakona antipodan (gr. antipus) sasvim suprotan,
sa samim sobom, tako da obe stranke mogu ga oprean; koji se nalazi na suprotnoj ta-ci
tumaiti u svoju korist) log. protivrenost, prenika Zemlje.
suprotnost dvaju sudova ili zakona teze k antiprotaza (gr. antiprotasis protivpred-log)
antiteze koji se uzajamno iskljuuju, npr.: ret. nagovetavanje pobijanja nekog tvrenja,
Svet ima svoj poetak u vremenu, a i s koje se obino izraava jednim pitanjem.
obzirom na prostor on je ogranien" (teza); antipsihologizam (gr. anti, psyche dua) fil.
Svet nema ni poetka u vremenu niti granica stav nekih logiara i gnoseologa protiv
s obzirom na prostor, nego je i u jednom i u primene psihologije u logikim i saznajno-
drugom pogledu bezgranian" (antiteza); fil. teorijskim razmiljanjima.
kod Kanta: protivrenost koja se javlja pri antiracionalizam (gr. anti, lat. ratio razum)
primeni zakona istog razuma na ulni svet. fil. shvatanje da razum, odnosno oveje
antipapizam (gr. anti, lat. papa) miljenje, nije apsolutni izvor saznanja; teal.
neprijateljstvo i borba protiv pape. neslaganje sa trezvenim, razumnim pravcem u
antiparagraf (gr. anti-paragraphos) odgovor prouavanju pitanja vere.
na kritiku, utuk; replika. antirevolucionar (gr. anti, nlat. revoluti-
antiparazitika (gr. anti, parasitos gotovan) pl. onarius) pristalica i pobornik antirevo-lucije,
sredstva protiv biljnih i ivotinj-skih parazita protivnik revolucije.
koji se nalaze na ljudima i ivotinjama. antirepublikanac (gr. anti, lat. res publica)
antiparalelan (gr. anti, parallelos) dve linije protivnik republikanskog oblika vladavine;
koje sa drugim dvema linijama zakla-paju pr. antirepublikanski.
meusobno jednake uglove ali suprotnim antireumatian (gr. anti, reuma) med. koji slui
pravcima, jedna budui spoljanja a druga protiv reumatizma.
unutranja. antirojalizam (gr. anti, fr. royalisme), ne-
antiparalelogram (gr. anti, parallelos, naklonjenost monarhijskom obliku vladavine
gramma) geom. ravnokraki trapez. i kraljevskoj vlasti uopte.
antiparalitika (gr. anti, para-lyo) pl. med. antisemit neprijatelj Jevreja i njihovog naina
sredstva protiv uzetosti (paralize). rada (up. Semiti.)
antipatija (gr. antipatheia) neraspoloenje antisemitizam pokret kojem je cilj borba protiv
prema nekome, oseanje odvratnosti ili uea Jevreja u privrednom, politikom i
nenaklonosti, nemarenje; supr.: simpatija. duhovnom ivotu, antisemit-ski,
antipatian (gr. antipathikos) koji izaziva protivjevrejski pokret.
neraspoloenje ili odvratnost neprijatan, antisepsa (gr. anti, sepsis trule) med.
nemio, nesimpatian. unitavanje trulenih klica hemijskim i
antipatriot (gr. anti, patriotes) neprijatelj fizikim sredstvima.
domovine, nerodoljub. antiseptikum (gr. anti, sepsis) he. sredstvo koje
antiperistaza (gr. anti, peristasis spoljanje unitara klice to izazivaju truljenje; pl.
okolnosti) opreka ili suprotnost okolnosti (ili: antiseptika.
prilika), dejstvo dveju suprotnih sila u antiseptian (gr. anti, septikos) med. koji
prirodi. spreava truljenje.
antipiretike (gr. anti, pyr vatra) pl. med lekovi antiracionalizam (gr. anti, lat. ratio razum)
protiv vatre, groznice. fil. shvatanje da razum, odnosno oveje
antipiretian (gr. anti, pyr) ned. koji suzbija miljenje, nije apsolutni izvor saznanja; teal.
vatru, groznicu, npr. aspirin, antipi-rink dr. neslaganje sa trezvenim, razumnim pravcem u
antipirin (gr. anti, rug) med. sredstvo protiv prouavanju pitanja vere.
groznice, vatre, glavobolje. antiskabioza (gr. anti, lat. scabies uga) pl.
anplatonska ljubav ulna, spolna ljubav. med. sredstva protiv uge.
antiplenisti (gr. anti, lat. plenus pun) fil. antiskepticizam (gr. anti, skepsis nedoumica,
pristalice teorije o praznom prostoru (za dvoumica) fil. neslaganje sa onim gno-
razliku od plenista). seolokim stanovitem koje sumnja u
antipleuritika (gr. anti, pleuron bok, rebro) mogunost ma kakvog saznanja uopte, i koje
pl. med. sredstva protiv zapaljenja plune smatra da se ne moe doi ni do kakvih
maramice; pr. antipleuritian. optevaeih istina.
aatipneumonian (gr. anti, pneumon plue) antisocijalan (gr. anti, lat. socialis drutven)
med. koji slui protiv zapaljenja plua. protivan drutvenom poretku; koji svojim
radom i ponaanjem kodi
antispazmodika 57 antihemoragian.
ljudskom drutvu i nezgodno stri u antitoksin (gr. anti, toxikon, otrov) med.
njemu. protivotrov, telo koje ima svojstvo da
antispazmodika (gr. anti, spasmos) pl. ned. v. neutralie odreene otrove, toksine.
antispastika. antiunionist(a) (gr. anti, lat. unio sjedi-njenje)
antispast (gr. antispastos vui na drugu protivnik jedinstva, protivnik ujedinjenja,
stranu) metr. etvoroslona stopa u koje je zajednice.
prvi i etvrti slog kratak, a drugi i antifebrilan (gr. anti, lat. febris groznica)
trei dug: U ------- U. med. protivgroznini.
antispastika (gr. anti, spastikos koji vue, antifebrilije (gr. anti, lat. febris) med. lekovi
trzav) pl. med. sredstva koja ublauju greve; protiv groznice.
antispazmodika. antifebrin (gr. anti, lat. febris) farm. sredstvo
antispektrologija (gr. anti, logia, nauka lat. protiv groznice, antipirin.
spectrum avet, priina) nauio pobijanje antifermenti (gr. anti, lat. fermentum) med.
verovanja u duhove i aveti. fermenti koji svojim uticajem ponita-vaju
antispiritualizam (gr. anti, lat. spiritus duh) dejstvo drugih fermenata.
fil. odricanje duhovnosti i duhovne prirode antiflebotomist (gr. anti, phleps ila, tome
uopte = materijalizam. seem) med. protivnik leenja pu-tanjem
krvi.
antistrateg (gr. anti-strategos) zamenik antiflogistika (gr. anti, phlox, phlogos plamen)
vojskovoe; komandant neprijateljske 1. hek. teorija franc. hemiara Lavoazjea
vojske. kojom je pobio tzv. flogistiku teoriju o
antistrofa (gr. antistrophe) u drami starih postojanju neke hipotetine materije koja pri
Grka: ples hora, koji je potpuno odgovarao sagorevanju tela ne sagoreva; up. flogiston; 2.
ranijoj strofi; otpev koji je odgovor pre toga pl. med. lekovi protiv zapaljenja.
pevanoj strofi. antiflogistian hem. v. antiflogistika 1; med. koji
antiscii (gr. anti, skia senka) pl. geogr. ljudi sa ublaava zapaljenje ili vatru; up. antiflogistika.
suprotnim senkama, tj. stanovnici na istom antiflogistiari (gr. anti, phlox) pl. hem.
podnevku, ali na suprotnim stranama polutara pristalice antiflogistike; med. lekari koji u
tako da njihove senke u podne padaju na svima bolestima upotrebljavaju an-
suprotne strane; anteci. tiflogistika sredstva.
antiteza (gr. antithesis suprotnost, suprotno) 1. antifon(a) (gr. anti, phone glas) otpev;
suprotnost izmeu znaenja dvaju pojmova ili stranica od gume koja se stavlja u ui da bi
dvaju sudova (moe biti kon-tradiktorna, se onemoguilo dopiranje suvie jakih
protivrene, ili kontrarna, oprena); 2. umova i buke.
oprenost dvaju karaktera, dveju tenji i sl.; antifonarij(um) gr. antiphoneo odgovaram)
3. u transcendentalnoj filozofiji Kantovoj i zbirka gregorijanskih melodija koje je
dijalektici Hege-lovoj: suprotnost prema tezi; poetkom VII v. odabrao papa Grgur Veliki;
4. ret. iskazivanje jedne misli pomou dva ove pesme su izvodili pevai ili narod za
suprotna pojma, npr.: Ide ludo, progovara vreme mise.
mudro"; 5. loet. slovenska antiteza poetsko antifonnja (gr. anti, phone glas) logika
nabra-janje vie predmeta ili pojmova koji protivrenost, besmislica; takoe: otpe-vanje,
imaju zajedniko svojstvo sa uporeivanim otpev.
predmetom, a zatim negiranje tih predmeta ili antifraza (gr. anti, phrasis govorenje) re-
pojmova; npr.: ta se b'jeli u gori zelenoj? / torska figura koja se sastoji u tome da se
Al' je snijeg, al' su labudovi? / Da je snijeg, jedna re upotrebljava u smislu koji je
ve bi okopnio, / labudovi ve bi poletjeli. / potpuno suprotan njenom osnovnom
Nit' je snijeg nit' su labudovi, / nego ator age znaenju; npr.: To bi bilo vrlo pametno", u
Hasan-age; (Hasanaginica); up. teza, sinteza. smislu vrlo ludo".
antitermika (gr. anti, thermos topao) pl. ned. antifrizi (gr. anti, eng. freeze zamrzavati,
smrzavati) supstance koje se dodaju vodi da
sredstva i lekovi koji sniavaju temperaturu, bi se spreilo njeno smrzavanje na niskim
a istovremeno smanjuju ili ot-klanjaju temperaturama.
bolove. antiftizika (gr. anti, phthisis suica) pl. med.
antitetian (gr. antithetikos) protivan, sredstva protiv suice, tuberkuloze; pr.
suprotan, koji je u suprotnostima. antiftizian.
antitip (gr. anti, typos) otisak, prepis, prototip. antihektika (gr. anti, ektikos jektiav) pl. med.
antitipija (gr. antitypia protivudar, odboj) fil. sredstva protiv suice, jektike; pr. antihektian.
kod Lajbnica: ono usled ega je jedno telo antihelmintika (gr. anti, elmis elmintos glista)
neprobojno za drugo. pl. med. v. anthelmintika.
antitireoidin (gr. anti, thyreos tit, eidos izgled) antihemoragian (gr. anti, haima krv,
farm. lek koji sadri sekret ti-taste (tiroidne) regnymi probijam) med. koji slui kao lek
lezde; slui za leenje Bazedovljeve bolesti. protiv krvoliptenja.
antihemoroidalan 58 antr-akt
antihemoroidalan (gr. anti, hafma, rheo antoksantin (gr. anthos, ksanthos ut) hem.
curim) lged. koji slui kao lek protiv uljeva, cvetno utilo, uta bojena materija koja se
hemoroida. nalazi u cveu.
avtihipnotika (gr. anti, hypnos san) pl. med. antoliti (gr. anthos, Ifthos kamen) pl. kol.
sredstva protiv bolesnog nagona za spa- okamenjeni cvetovi ili otisci cvetova u
vanjem; pr. antihipnotian. kamenu; antotipoliti.
avtiholerika (gr. anti, cholera bolest sa antologija (gr. anthologia) branje cvea,
povraanjem i itkom stolicom, cholas cvetnjak; zbirka odabranih, naroito lirskih
utroba) pl. med. sredstva protiv kolere. pesama; uopte: zbirka svakog tiva
antihreza (gr. anti, hresis upotreba) prav. odabranog prema naroitim meri-lima i
ugovor o zalozi na osnovu koga poverilac svrhama; zbirka na j lepega.
ima pravo da upotrebljava u zalogu primljen antonimi (gr. anti, oputa ime) pl. liig. rei
predmet. suprotne po znaenju, npr. leto-zima, la-
antikrist (gr. anti Christos) protivnik (ili: istina, dobar-rav, tvrd-mek i dr.; up. sinoti,
neprijatelj) Hrista ili hrianstva; fig. paronimi, homonimi.
bezboan ovek; avo, sotona. antonimija (gr. anti, oputa) lkngv. svojstvo
antihronizam (gr. anti, hrnos vreme) suprotnoga znaenja nekoj drugoj rei; up.
pogreka u raunanju vremena; upotreba antonimi.
jednog vremena umesto drugog. antonoar (fr. entonner, entonnoir) levak;
antihtoni (gr. anti, chthon zemlja, tle) pl. levkasta rupa od eksplodirane mine; kol.
geogr. oni koji stanuju na istom stepenu kotlina, vrtaa.
geografske irine, samo na suprotnim antonomazija (gr. antonomasia drugi naziv)
stranama polutara. reg. opisivanje kada se mesto zajednikog
anticivian (gr. anti, lat. civis graanin) imena u govoru upotrebi vlastito ime, npr.
negraanski, protivgraanski. Demostenili Ciceronmesto veliki besednik".
anticnklon (gr. anti, kyklos krug, kruno antorgastina sredstva med. sredstva protiv
kretanje) meteor. predeo na kome vlada visok navale krvi; up. orgazam.
atmosferski pritisak; naziv po tome to se na antos (gr. anthos) cvet, cvat; govorni ukras;
predelu visokog pritiska javljaju ned. osip, krasta, naroito na licu.
meteoroloke pojave suprotne onima na antotipoliti (gr. anthos, typos otisak, lit-hos
predelu niskog pritiska (ciklonu). kamen) pl. geol. v. antoliti.
anticipaido (lat. anticipando) unapred, u obliku antoftalmika (gr. anti, ophthalmos oko) pl.
predujma; pre vremena. ned. sredstva protiv onih bolesti.
anticipacija (lat. anticipatio primanje unapred) antoftalmika (gr. anti, ophthalms oko) pl.
uzimanje unapred, predujam na robu; ned. sredstva protiv onih bolesti.
stvaranje suda ili dobivanje predstave o antocijanini (gr. anthos cvet, kyanos
neemu unapred; fil. prihvatanje nekog suda zatvorenoplav) hem. biljni pigmenti koji se
unapred kao da je istinit, s tim da e se kasnije nalaze u elijskom soku mnogih biljnih elija
dokazati; ret. predupreu-jue postavljanje i i koji daju plavu, crvenu ili ljubiastu boju
obaranje prigovora protivnikovog. cvetovima, plodovima, listovima, stablu itd.
anticipirati (lat. anticipare) unapred uzeti (ili: antr (fr. entre, lat. inter) meu, izmeu, u,
uzimati), unapred primiti (ili: primati), usred; antr lu (fr. entre nous) meu nama, u
preduzeti, preduzimati; preduj-miti, etiri oka, u poverenju.
predujmljivati; dobiti predstavu ili stvoriti antrakoza (gr. anthrako pretvarati u
sud o neemu unapred. ugalj) pretvaranje u ugalj; med. slaganje
antiki (lat. anticus, antiquus) stari, starinski, ugljenog praha ili gara u tkiva i zbog toga
starovremenski, starodrevni, starog kova; po njihovo crno obojenje.
starinskom ukusu; koji potie iz starog veka, antrakolit (gr. anthrax ugalj, lithos kamen)
naroito iz vremena starih Grka i Rimljana; min. krenjak obojen ugljenom.
fig. redak. antrakometar (gr. anthrax, metron mera) hem.
antiambr (fr. antichambre) predsoblje kod sprava za odreivanje koliine ugljenika.
kakvog velikog gospodina. antrakonit (gr. anthrax, lithos kamen) min. v.
antiambrirati (fr. antichambre) zadravati se u antrakolit.
predsoblju, ekati prijem, donja-ti pred ijim antraks (gr. anthrax ugalj) med. crni prit, zli,
vratima za prijem; initi podvorenje starijim prostrel, nepomenik, travnjak, be-drenica,
i monijim od sebe. opasna zarazna bolest koju izaziva tzv.
antoalaa (fr. toile, antoilage) fina tkani-na sa Davebacil (Bacillus anthracis) antraksne
ipkama. bolesti one koje se prenose putem posrednog
antografija (gr. anthos cvet, grapho piem) ili neposrednog dodira sa ivotinjama, npr.
pisanje pomou cvea. besnilo itd.
antodoitalgika (gr. anti, odus zub, algos bol) antr-akt (fr. entr'acte) poz. odmor izmeu
pl. med. sredstva protiv zubobolje. inova; fig. odmor, poinka, stanka,
antozoe (gr. anthos cvet, zoon ivotinja, ivo privremen prekid u nekom poslu.
bie) pl. zool. korali.
antracen 59 antropomorf
antracen (gr. anthrax ugalj) hen. sloen antropoglot (gr. anthropos, glotta jezik)
ugljeniki vodonik, S14N10, koji se dobiva iz ivotinja sa jezikom slinim jeziku oveka,
katrana kamenog uglja; upotrebljava se za npr. papagaj.
spravljanje alizarina i drugih bojenih antropognozija (gr. anthropos, gnosis
materija. poznavanje) nauka o poznavanju oveka,
antracit (gr. anthrax, nastavak ites) min. poznavanje oveka.
najstariji fosilni ugalj, najbolja vrsta uglja. antropognost (gr. anthropos, gnostes
antre (fr. entree) ulazak, ulaenje; ulaz; ulazna poznavalac) poznavalac ljudi.
soba, predsoblje, predvorje; pristup; predjele, antropogonija (gr. anthropos, gone raanje)
prvo jelo pri obedima, naroito sveanim; nauka o postanku oveka.
ulazna cena, ulazni-ca, ulaznina; uvozna antropografija (gr. anthropos, graphia) opis
carina; muz. upadanje jednog glasa; uvod, (ili: ispisivanje) oveka; nauka o ovejem
komad kojim poinje opera ili koncert; telu.
pojava glumca na pozornici. antropozoik (gr. anthropos, zoon ivotinja)
avtreozoid (gr.) vot. muki gamet kod biljaka. geol. antropozojski period.
antricid (gr. anthrax ugalj, lat. occidere ubiti) antropozojski period geol. period u istoriji
lek protiv ujeda ce-ce muve. Zemlje u ijem se poetku javlja ovek,
antrkolon (fr. entrecolonne) apx. razmak, poinje sa diluvijalnim periodom, dobom
odstojanje izmeu stubova, prostor izmeu dva kada oveji govor poinje da se razvija, po
stuba, antrpilastr. traje jo i sad, otprilike jedan milion godina.
antrkot (entrecote) kup. meso izmeu dva rebra
(kod stoke), krmenadla. antropozofija (gr. anthropos, sophla
avtr nu (fr. entre nous) v. pod antr. mudrost) fil. uenje koje je osnovao Rudolf
antropareskija (gr. anthropareskeia) elja ili tajier, a koje hoe da duhovnim oima
slabost nekoga da se dopada ljudima; supr.: gleda" i neposredno opaa i opti sa viim
teosebija. svetovima". Put ka tim viim svetovima ima
antropizam (gr. anthropos) fil. oovea-vanje, tri stepena: priprema", prosvetljenje" i
oppggi naziv za sve one predstave koje posveenje"; telo je podlono zakonu
stavljaju oveka prema celoj ostaloj prirodi, i naslea, dua sudbini koju sama stvara, a duh
koje ga shvataju kao smiljen krajnji cilj zakonu reinkarnacije.
organskog stvaranja; pogled na svet i ivot antropoidan (gr. anthropos, eidos vid,
koji u pitanju o poloaju oveka u prirodi oblik) ovekolik, slian oveku (o majmu-
stoji na gleditu da je ovek mera svih nima).
stvari". antropolatrija (gr. anthropos, latreia
antropijatrika (gr. anthropos, iatros lekar) sluba) oboavanje oveka; shvatanje da je
nauka o leenju ljudi. ovek bie slino bogu.
antropinski (gr. anthropinos) oveji, koji se antropolog (gr. anthropos, Igos) naunik koji
tie ljudi; zemaljski. prouava oveka sa gledita anatom-skog i
antropo- (gr. anthropos) predmetak u sloe- fiziolokog, psiholokog i filozofskog,
nicama sa znaenjem: ovek. istorijskog i sociolokog, arheolokog i dr.
antropobiologija (gr. anthropos, bios ivot, antropologizam (gr. anthropos, logismos) fil.
logia nauka) deo antropologije koji se bavi 1. shvatanje po kojem je religija rezultat
ivotnim izraajima oveanstva i njihovim ovejih nazora, elja, tenji i ideala; 2.
zakonima prouavajui pitanje naslea, shvatanje da je saznanje (i oblici u kojima se
uticaja okoline, ukrpgganja, plo-enja, ono javlja) uslovljeno ovejem prirodom.
mnoenja, opadanja itd. antropologija (gr. anthropos, logia) nauka koja
antropogeneza (gr. anthropos, genesis) deo prouava oveka na osnovu anatomije,
antropologije koji prouava razvoj ljudskog fiziologije, psihologije, istorije, socio-logije,
tela. filozofije, arheologije i nauke o jeziku.
antropogenetika v. antropogenija. antropomantija (gr. anthropos, manteia
antropogenija (gr. anthropos, genesis) nauka o proricanje) proricanje (ili: gatanje) po
postanku i razvitku oveka i ljudskih vrsta. ovejoj utrobi.
antropogsografija (gr. anthropos, geogra-phia) antropometar (gr. anthropos, metron mera)
deo geografije koji ispituje koliko prirodni sprava za merenje visine oveka.
poloaj zemljita na kome ljudi ive utie na antropometrija (gr. anthropos, metron)
obrazovanje ljudske zajednice, i koliko je merenje ovejeg tela; nauka o merenju
ovek uopte kadar da izvestan prostor tako oveka, tj. o odnosima izmeu ovejih
preobrazi da bi mu mogao biti od koristi; kao udova, njihovoj razvijenosti i drugim
podvrste su: istorijska, kulturne, saobraajne, osobinama.
pri-vredna, trgovake i politika geografije. antropomorf (gr. anthropos, morphe oblik)
kamen slian oveku ili nekom delu njegovog
tela; majmun slian oveku.
antropomorfan 60 an-tu-ka
obran i kao suncobran, amrel za svako govoriti zbog toga to hoe da oda; nesta-ko,
vreme; fig. ovek koji se moe upotrebiti za avolan, vragolan.
svaki posao. an fas (fr. en face) spreda, s lica; oi u oi,
anthelmintika (gr. anti, helmins, helmintos pravo u oi.
glista) pl. med. sredstva za isterivanje glista; pr. anfilada (fr. enfilade) dug red, npr. red soba u
anthelmintian. jednom pravcu; voj. tuenje topovima uzdu,
anthiperidrotikon (gr. anti, yper nad, iznad, po duini, s boka.
preko, idros znoj) med. sredstvo protiv anfilirati (lat. filum konac, fr. , enfiler)
prekomernog znojenja nogu. udenuta, udevati; nizati, nanizati, npr. biser;
anthipnotika (gr. anti, hypnos san) pl. med. v. zapodenuti razgovor; zaplesti nekoga u neko
antihipnotika. preduzee, u opasnost; voj. tui topovima po
anthipofora (gr. anti, hypo-phero snositi) ret. duini, s boka; napraviti upriju (u trik-traku).
izvoenje i nabrajanje prigovora, da bi se posle anfraktuozan (nlat. anfractuosus) krivudav,
jedan po jedan pobijali. iskrivudan, vijugast; neravan, dombast;
anualni (lat. annualis) godinji, koji se dogaa zaobilazan.
svake godine; koji traje godinu dana. anhelacija (lat. anhelatio) kratko, teko
anuarij(um) (lat. annuarium) letopis, godi- udisanje vazduha, dahtanje, zadihanost.
njak, kalendar. anhidrid (gr. ap, hydor voda) hem. jedinjenje
anuitet (nlat. annuitas, annuus godinji) kiseonika sa nekim elementom bez vodoni-ka,
godinja otplata duga; godinji prihod, ali koje izloeno vodi apsorbuje, upija,
godinji dohodak, godinja renta. vodonik i postaje kiselinom.
anulacija (nlat. annullatio) ponitenje, po- anhidrija (gr. ap, hydor) bezvodnost, nestaica
nitavanje, ukinue, opovrgnue, opovrga- vode, sua; anidrija.
vanje; oglaavanje nevaeim. anhidrit (gr. ap, hydor voda) hem. sumporno--
anulirati (nlat. annullare) ponititi, po-nitavati, kiseli kre kome je oduzeta voda.
ukinuti, ukidati, opovri, opovrgavati; anhidrian (gr. ap, hydor voda) hem. slobodan
unititi; unitavati; ogla-siti nevaeim. od vode, kome je oduzeta voda, npr. soli i
anulus (lat. annulus) prsten; aiulus magikus oksidi.
(lat. annulus magicus) arobni prsten; anulus anceps (lat. anceps) dvostruk; dvostran; ko-
palacii (lat. annulus palatii) kraljevski lebljiv, nesiguran; dvosmislen; metr. oznaka za
prsten peatnjak; anulus pi-skatorijus (lat. kvantitet jednog sloga koji moe biti dug
annulus piscatorius) papin prsten peatnjak na ili kratak.
kojem je predstavljen sv. Petar u ribarskom anantirati (fr. enchanter) oarati, oa-ravati,
amcu, ribarski prsten. opiniti, opiavati, zadiviti, zadivljavati,
anumeracija (lat. annumeratio) pribrajanje, ushititi, ushiivati; pr. an-antiran.
dobrajanje, uraunavanje. aner (fr. enchere) trg. bolja ponuda na javnoj
anumerirati (lat. apppegage) pribrojiti, prodaji; podizanje cene, poskuplji-vanje,
pribrojavati, dobrojiti, dobrojavati; ura- poskupljenje.
unavati, ubrajati. anerirati (fr. encherir) trg. nuditi vie, dati vie
anuncijacija (lat. annunciatio) nagoveta-vanje, pri nadmetanju; poskupl>ivati, podizati cenu.
objavljivanje, naroito Devi Mariji da e anlus (nem. Anschluss) prikljuenje, pripa-
roditi sina, Blagovesti. janje, prisajedinjenje, pridruenje, spa-janje;
anurija (gr. ap, uron mokraa) med. potpun pol. prisajedinjenje Austrije hitle-rovskoj
prestanak luenja mokrae. Nemakoj 1938. god.
anus (lat. anus) anat. mar, zavretak zadnjeg aorist (gr. a-oristos neogranien, neodreen)
creva; per anum (lat. per anum) med. kroz gram. preanje svreno vreme, prolo
mar. trenutno vreme.
anus (lat. annus) godina; anus eklezijastikus (lat. aorta (gr. aorte) znat. glavna srana ila, ila
annus ecclestiasticus) crkvena godina; anus sranica, najvanije arterijsko stablo od
interkalaris (lat. annus intercalaris) prestupna koga potiu sve arterije u ovejem telu.
godina; anus komunis (lat. annus communis) aortitis (gr. aorte med. zapaljenje aorte.
prosta, neprestupna godina; anus kurens (lat. aosmian (gr. a, osme miris) bezmirisan.
annus currens) tekua godina; anus solaris apage! (gr. ap-ago odvesti; otii, lat.
(lat. annus solaris) sunana, obina julijanska apage) odlazi, idi, isti se!
godina; anus civilne (lat. annus civilis) apagoga (gr. apagoge) log. posredan dokaz;
graanska godina, od 1. januara do 31. apagogian dokaz indirektan, posredan
decembra. dokaz, tj. onaj koji dokazuje tanost jednog
anfan (fr. enfant) dete; anfan perdi (fr. tvrenja pokazivanjem nemogunosti ili
enfants perdus) na. vojnici koji se sami jave pogrenosti tvrenja koje ga odrie.
da izvre neko opasno delo, mrtva straa; apanaa (fr. apanage, nlat. apanagium)
anfan teribl(fr. enfant terrible) brbljivo dete imanje dato na doivotno uivanje; godi-
pred kojim se ne sme svata
apanairati 62 apelacio frivola
nja plata bliih vladaoevih roaka (dece, apedeuzija (gr. apaideysia) nevaspitanost,
brae); godinji prihod, obezbeen prihod. neobrazovanost, neznanje usled slabog
apanairati (fr. apanager) dati kome imanje kolovanja; apedeugizam.
na doivotno uivanje; odrediti stalan apedeutizam (gr. a-, paideyo vaspitavam,
godinji prihod. odgojim) v. apedeuzija.
apanteza (gr. apantesis) odgovor, odvraanje, apedeutian (gr. a-, paideytikos vaspitni;
pobijanje. odgojni) neobrazovan, nevaspitan, neko-
apantropija (gr. apanthropia zaziranje od lovan.
ljudi) neovenost, svirepost; zaziranje (ili: apeirokalija (gr. apeiros neiskusan, kaln
strah) od ljudi; odvratnost meu ljudima; up. lepo) nepoznavanje lepote, neupuenost u ono
antropofobija. to je lepo; nedostatak ukusa; ret. usiljena
aparat (lat. apparatus sprema; orue) sprava, tenja za lepim i kitnjastim izraavanjem.
naprava, stroj; ceo pribor, sva orua, apeiron (gr. apeiros neogranien, beskrajan)
pomona sredstva i dr. koja su potrebna za fol. poetak, prauzrok iz koga su sve stvari
neki posao ili neku slubu. izale i u koji se ponovo vraaju (ovaj pojam
aparatorij(um) (nlat. apparatorium) odeljenje uveo Anaksimander).
(ili: orman) za smetaj orua, sprava i sl. apeks (lat. areh vrh, iljak) kupasta kapa
aparatura (lat. apparatus) svi aparati jednog starorimskih svetenika; geom. vrh kupe; astr.
tehnikog preduzea; sva mehanika taka neba u pravcu koje se vri neko kretanje,
postrojenja (npr. neke radionice, bioskopa, npr. pri Zemljinom obrtanju; apeks
pozorita i dr.). Sunanog sistema taka ka kojoj se kree
Sunce sa svojim pratiocima (planetama);
aparentan (lat. apparens) vidljiv, vidan; supr.: antiapeks; gran. znak za duinu ili
oigledan, oevidan, jasan; prividan (npr. naglaavale nad samoglasni-kom.
odstojanje, veliina i sl.). apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv, znak;
aparencija (lat. apparentia) privid, privid-nost, prav. alba vioj vlasti, pozivanje na vii sud;
izgled, spoljanjost; verovatnoe; trg. voj. zbor; ma. kratak i otar udar napred
spoljanji izgled neke robe. isturenom nogom; poslunost kod pasa, npr.
apartan (fr. apart naroit, jedinstven) naroit, taj pas nema apela, tj. ne odaziva se na
neobian, nesvakidanji; pun drai, poziv gospodara.
draestan. apelant (lat. appellare, appellans) prav. onaj
apartman (fr. appartement) stan, soba, koji se u pravnim ili sudskim poslovima
odeljenje, stan sa vie odeljenja. obraa, posle niih, viim sudovima i trai
apartheid (eng. apart odvojeno, izdvojeno, njihovu pomo.
podeljeno) naziv za doktrinu rasne apelat (lat. appellatus) prav. lice protiv koga ili
superiornosti bele u odnosu na crnu rasu koju presuda nieg suda protiv koje apelant
na najbezobzirniji nain praktikuje Ju- podnosi priziv viem sudu.
noafrika Republika odriui svako politiko apelativ (lat. nomen appellativum) gran.
pravo svojim podanicima crne koe. zajedniko ime, re koja oznaava rod ili
apasionato (ital. appassionato) kuz. strasno, sa vrstu, npr.: drvo, ovek, ivotinja.
puno oseanja. apelativan (lat. appellativus) gram. koji oznaava
apatetian (gr. apatao, apatetikos prevaran, zajedniko ime, rod, vrstu.
laljiv) laljiv, laan, prevaran, za-pleten, apelatorija (lat. appelare) vii, prizivni sud za
zamren, npr. zakljuak. crkvene sporove.
apatije (gr. apatheia) neosetljivost, utrnu-lost apelacija (lat. appellatio) vii sud (izmeu
oseanja, ravnodupost, nemarnost; stanje u prvostepenog i hasacionog suda); priziv
kome kod oveka nita ne moe izazvati ni viem sudu; poznavanje; kazivanje, imeno-
radost ni alost (u normalnim prilikama vanje.
obino nastupa usled za-morenosti mozga); apelacio admisibilis (lat. appellatio ad-
mlitavost pokreta sa tenjom nekretanju. missibilis) prav. dopustljiv i prihvatljiv priziv,
apatit (gr. apatao zavodim) t. kalcijev fosfat s priziv koji se moe dopustiti i prihvatiti.
fluorom, veoma rasprostrt, boje sive, apelacio dezerta (lat. appellatio deserta)
ljubiaste ili zelenkaste, tvrdine 4 po Mosovoj prav. preputen, zadocneo priziv.
lestvici. apelacio inadmisibilis (lat. appellatio
apatian (gr. apathes) neosetljiv, ravnoduan, inadmissibilis) prav. nedopustljiv priziv,
nemaran, utrnulih oseanja. neprihvatljiv priziv.
apatrid (gr. a-, lat. patria domovina) lice koje apelacio temerarija (lat. appellatio temera-ria)
nema dravljanstva. prav. neosnovan priziv, nepromiljen priziv.
apa (fr. arase) velegradski razbojnik, lopov, apelacio frivola (lat. appellatio frivola) prav.
zloinac, otima. beznaajan i nitavan priziv.
apelirati 63 aplaudira
apelirati (lat. appellare) moliti koga za pomo; draj jedne predstave jasno shvatiti i tim je
pozivati se na neto; obraati se (ili: obratiti staviti na pravo mesto u svesti.
se) prizivom viem sudu, uloiti (ili: ulagati) apetalan (gr. a-petalos) bog. bez lia; iji
priziv; uloiti (ili: ulagati) protest. cvetovi nemaju kruninih listia, be-
alelovati (lat. appellare) v. apelirati. skrunini, koji su bez latica.
apendiks (lat. appendix) dodatak, dopuna, apetencija (lat. appetentia) enja, pouda,
prilog knjizi ili delu; alat. izduen produetak nagon, sklonost, tenja za im.
sa povrine nekog organa, naroito: crvoliki apetit (lat. appetitus) prohtev za jelom, volja
produetak na donjem delu slepog creva, za jelom, jenost, oseanje gladi; prohtev,
crvuljak. elja, udnja za neim.
apendikularije (lat. appendicula mali pri-vezak) apetitivan (nlat. appetitivus) eljan, pou-dan,
pl. zool. mali prozirni morski pla-tai sa pohotan.
repom za veslanje. apetitlih (lat. appetere, nem. appetitlich)
apendicit (lat. appendix) ned. zapaljenje cr- ukusan, tean, sladak, primamljiv, koji
volikog produetka na donjem delu slepog izaziva elju za jelom, da se jede, da ga (ili:
creva, crvuljka (pogreno se kae: zapaljenje je) pojede.
slepog creva).
apepsija (gr. a- ne, bez, pepsis probava, apeticija (lat. appetitio) tenja za im, tenja,
varenje) med. loa probava, slabo varenje u udnja, naklonost.
organizam unete hrane. apehema (gr. ap-echema) odjek; med. suprotna
apeptian (gr. a-peptos nevaren) nesvar-ljiv, pukotina na povreenoj kosti (kontrafi-sura);
neprobavljiv; koji pati od slabog varenja suprotno dejstvo pada, tj. kada se bol
eluca. prouzrokovan tim padom oseti na suprotnoj
aperantologija (gr. aperantologia) preterana strani.
brbljivost, bujica praznih rei. apijarij(um) (lat. apiarium) pelanik, pe-
aperkat (ept. irreg gornji, ut udarac) sp. u linjak.
boksu: udarac pesnicom tako da je onaj deo apikultura (lat. apis pela, cultura gajenje)
ruke gde je aka okrenut prema sopstvenom pelarstvo.
licu i ruka ima zamah odozdo na gore. apireksija (gr. a-, rug vatra) med. stanje bez
aperijens (lat. aperire otvoriti) med. sredstvo za groznice, stanje bolesnikom izmeu napada
ienje; pl. aperijencije. povratnih groznica.
aperijentan (lat. aperiens) koji otvara volju za apirenian (gr. a-, rugep kopggica) bog. koji
jelom; aperitivan. nema kotice (o plodu).
aperijencije (lat. aperientia) pl. med. v. aperijens. apiretian (gr. a-, rug) med. bez visoke
aperiodian (gr. a-, perfodos) fiz. slobodan od temperature, bez groznice.
njihanja, koji se ne klati oko svoga apirija (gr. apeiria) neiskusnost.
ravnotenog poloaja. apirian (gr. a-pyros, a-, rug vatra) 1.
aperitiv (nlat. aperitivum) sredstvo koje izaziva nezapaljiv, siguran od vatre.
volju za jelom, rakija ili drugo pie kao apirian (gr. apeiros, a-, peira iskustvo) 2. koji
sredstvo za otvaranje apetita. nema iskustva, neiskusan, nevian.
aperitivan (lat. aperire otvoriti, nlat. aperitivus) apirman (fr. apurement) trg. zakljuak, ove-
v. aperijentan. ravanje, proveravanje rauna.
apersi (fr. aperfu kratak pregled, letimian Alis mit. sveti bik, crn sa belom negom na elu
pregled; sutina, kratko i pregledno koga su stari Egipani potovali kao
izlaganje, saetak. boanstvo; simbol zemljoradnje.
apertura (lat. apertura) anat. otvor npr. na apis (lat. apis) zool. pela.
preaga, vetrilima (dijafragma) za prolaz apistija (gr. apistia) neverovanje, podozre-
jednjaka itd.; opt. otvor (izdubenog ogledala, vanje, sumnja.
zaklona na optikim aparati-ma). apices juris (lat. areh, apices juri) pl. prav-
apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. za-paanje, nike dosetljivosti.
shvatanje, jasno shvatanje predmeta pomou aplazija (gr. a-, plai obrazovanje, uobli-
akata panje, odnosno mi-ljenja; oni akti enje, tvorenje) anat. nemanje ili nedovoljna
parenje, odnosno miljenja, pomou kojih se razvijenost jednog organa ili vie njih.
jedan predmet shvata, saznaje i tumai; po aplanat (gr. a-, planao lutam) fotografski
Vuntu: prvo akt ili proces kojim se psihiki objektiv, konstruisan 1866, koji nema sferne
sadraji dovode do jasnog shvatanja, drugo, aberacije; linkejoskop.
naelo na kojem poivaju druge, vie veze aplanatian (gr. a-, planao) opt. bez (sferne)
duevnog ivota, a ne one koje poivaju na aberacije, kao sloene soivo; aplanazi-ja:
asocijacijama. nemanje (ili: nepostojanje) sferne aberacije.
apercipirati (lat. ad-percipere) zapaziti, aplanirati (fr. aplanir) poravnati; dovesti u red;
zapaati, uvideti, jasno shvatiti; sa- otkloniti smetnje, zagladiti.
aplaudira (lat. applaudere) tapati, pljeskati u
znak odobravanja; primiti neto sa bunim
odobravanjem, ivo odobravati.
aplauz 64 apokaliptian
aplauz (nlat. applausus) tapanje, pljeskanje u apodemijalgija (gr. apodemia boravak u tuini,
znak odobravanja, pljesak, glasno algos bol) bol ili tuga za zaviajem.
odobravanje, pohvala. apodija (gr. a-, pus noga) med. raanje bez
aplikabilan (nlat. applicabilis) primenljiv, nogu, nemanje nogu od samog roenja, bez-
podesan; koji se moe lako namestiti na, nonost.
priljubljiv; aplikativan. apodiksis (gr. apodeixis) prikazivanje,
aplikant (lat. applicans) v. kandidat. izlaganje; ogledni govor; L0g. dokazivanje,
aplikata (lat. applicata) geoi. ordinata (kod neopovrgljiv dokaz.
kupinih preseka); trea oca u prostornom apodiktian (gr. apodeiktikos) koji dokazuje,
koordinatnom sistemu. dokazan, neopovrgljiv, neoboriv, neminovan,
aplikativ (lat. applicare pribliiti; dodati, bezuslovan; apodiktian sud log. sud koji
zdruiti) lii. u nekim kavkaskim, afrikim i izraava logiku nunost, npr.: ,,U
dr. jezicima izvedeni glagol koji glagolskoj ravnostranom trouglu moraju sva tri ugla biti
radnji daje znaenje naklonosti prema jednaka"; up. asertoran, proble-matian,
nekome (objektu). modalitet.
aplikativan (nlat. applicativus) v. aplikabilan. apodoza (gr. apodosis) ret. drugi, poslednji deo
aplikatorika (lat. applicare) objanjavanje sloene reenice, za razliku od prvog dela
teorijskih pitanja pomou praktinih primera, (protaze); gran. zavrnica.
naroito u vojnim naukama. apoatura (ital. appoggiatura) muz. predudar,
aplikatura (nlat. applicatura) kuz. pravilan ukraavanje melodije sitnim notama.
poloaj prstiju pri sviranju. apoen (fr. appoint) fin. menica koja izmiru-je
aplikacija (lat. applicatio) nain izvoenje, neki dug ili duguje izvesnu sumu; svaka,
primenjivanje, primena; metanje, nametanje, naroito inostrana, menica; sitan novac za
stavljanje, utiskivanje, prileplji-vanje, npr. potkusurivanje, papirna novanica kao
ukrasa od druge materije na neku tkaninu; sredstvo plaanja u platnom prometu; apunto.
ned. upotreba spoljnih sredstava, zavoj, oblog; apoentirati (fr. appointer) odrediti platu, plaati;
marljivost, vrednoa, priljenost; aplikacione poravnati se u neemu; odrediti roite;
boje are (ili: mustre) u boji koje se utiskuju u sravniti raun sa trgovakim knjigama.
tkaninu; aplikaciona kola via vojna kola u apozitiv (lat. arropege priloiti, appositi-vum)
Francuskoj i Italiji za pripravnike za gran. pridev koji stoji uz imenicu kao
generaltab. apozicija, npr.: Dete bolesno mora da lei,
aplicirati (lat. applicare) namestiti, staviti, ovek poten ne bi to nikad uradio.
metnuti; primeniti, upotrebiti; dati npr. lek; apozitivan (nlat. appositivus) gran. koji stoji kao
briljivo izuavati, obraa-ti jaku panju na dodatak, kao apozicija.
neto, starati se, prio-nuti za neki posao; apozicija (lat. appositio) gram. dodavanje, jedna
priiti, prilepiti, npr. ukras na haljinu; mat. atributivna imenica kao dodatak nekoj drugoj
uneti, ucrtati. imenici; zamena subjektova koja ga kazuje
apnea (gr. a-, rpeo dahem) ned. nedisanje, drugim imenom, moe da ga zameni (npr.
krai ili dui zastoj u disanju usled Duan, tvoj mlai brat, ita knjigu).
poremeaja centra za disanje. apojovijum (nlat. apojovium, gr. arb od, Jov-od
apo- (gr. arb) predmetak u sloenicama sa Jupiter gei. Jovis) astr. taka na putanji jednoga
znaenjem: od, raz-, opet, natrag. od Jupiterovih pratilaca u kojoj je on
apogamija (gr. arb, gameo enim se) zool. najudaljeniji od planete, Jupitera.
razmnoavanje bez oploavanja kod koga se Apokalipsa (gr. Apokalypsis) 1. Otkrovenje
razvie vri samo pomou jedne vegeta-tivne Jovana Bogoslova, poslednja knjiga Novog
elice; pojava opaena kod naj-niih zaveta, jedan od najdragocenijih dokumenata
jednoelijskih ivotinja. i izvora za istoriju prvih dana hrianstva; 2.
apogej (gr. apo-gaion) acrp. taka na putanji religiozni pravac koji sve pojave tumai kao
Meseca, itd. u kojoj je on najudaljeniji od neko predskazanje o svretku sveta.
Zemlje; takoe: najvee udaljenje Sunca od apokaliptika (gr. apo-kalypto otkrivam) jedna
Zemlje u afelijuznu; supr.-. perigej; oba grana poznije jevrejske knjievnosti koja hoe
izraza su iz astronomije Ptolomeja, kada se da prikae, u obliku simboli-kih slika i
jo smatralo da je Zemlja sredite, a ne udesnih vizija, budunost bojeg carstva i
Sunce (up. afelijum); danas se upotrebljavaju dolazak obeanog Mesije.
samo u odnosu na Mesec. apokaliptian (gr. apo-kalypto otkrivam) u
apograf (gr. arb, grapho piem) prepis, kopija duhu ili stilu Apokalipse, tj. tajanstven,
izvornog dokumenta. mraan, zagonetan; apokaliptini broj
apoda (gr. a-, pus, pods, noga) zool. bezno-ni mistini broj h?5 666 u Apokalipsi (13,
vodozemci. 18); apokaliptini konjanici etiri simboline
apodan (gr. a-, pus) koji nema nogu, bez- prilike iz Apokalipse (6, 18): kuga, rat,
noan. glad i smrt.
apodejktian (gr. apodeiktikos) v. apodikti-an.
apokaliptiari 65 apoplektian
apokaliptiari (gr. apo-kalypto otkrivam) oni apolepsa (gr. apolepsis zadravanje, aro-
koji veruju da Otkrivenje Jovanovo sadri lambano zadravam, spreavam) med. pre-
t
proroanstvo o buduem ispunjenju i .sid (ili: smetnja, poremeaj, prestanak,
ostvarenju carstva bojeg; istraivai izostanak) neke organske funkcije, npr.
Otkrovenja; religiozni zanesenjaci. disanja, govora, bila.
apokapnizam (gr. arb. kapnos dim) ned. ka- apolid (gr. apolis, apolidos koji je bez zaviaja
enje kao predohrana od zaraznih bolesti; ili bez otadbine) prav. lice koje je izgubilo
sufumigacija. dravljanstvo svoje, a nije pri-mljeno u
apokarpija (gr. arb, karps plod) bog. plod iz dravljanstvo druge neke drave.
jednog cveta sa vie slobodnih tuko-va, od apoliza (gr. apo-lysis odvajanje) otpust vernih u
kojih se svaki razvija u po jedan plodi (npr. grko j pravoslavno j crkvi; med. odvajanje.
kod ljutia). apolitoza (gr. apolithyo skameniti) kol.
apokartereza (gr. apo-kartereo ubijam se skamenjavanje, pretvaranje u kamen.
glau) svojevoljno uzdravanje od jela; apolog (gr. aplogos pria) poet. pouna priina,
svojevoljna smrt od gladi. poreenje u prii, izmiljena pria kojoj je cilj
apokatastaza (gr. apo-katastasis vraanje u da predoi neku moralnu istinu ili pouku.
ranije stanje) vraale u preanje stanje; u apologema (gr. apolgema) odbrana, odbram-
dogmatinom smislu: obraanje svih ljudi u bena taka.
Hristovu veru i njihov ulazak u veno apologet (gr. apologetiks) onaj koji govori ili
blaene zo; uenje o vraanju svih stvari i o pie odbranu, branilac; naroito: branilac
ksnanom ulasku u carstvo nebesko ak i hrianstva od napada never-nikih i
grenika (palingenezija); astr. povratak u isti jevrejskih.
prividni poloaj; ned. potpun prestanak neke
bolesti, vraanje zdravlja, ozdravljenje; fil. apologetika (gr. apologeomai branim) teol. nauka
uenje o veitom ponavljanju stvari o tome kako treba braniti veru, naroito
(Heraklit, stojici, pitagorejci). hrianske uenje.
apoklazma (gr. aro-Mab slomim, skrham) apologetian (gr. apologeomai) odbramben
med. prelom kosti. govor i dr., koji ima karakter odbrane, npr.
a poko a poko (ital. a roso a roso) nuz. malo po spis.
palo, postupno, postepeno. apologizirati (gr. apologeomai) braniti,
apokspa (gr. apo-kopte odsecanje, odreziva- zauzimati se za, drati odbrambeni govor.
nje) gram. izostavljanje poslednjeg slova ili apologija (gr. apologfa) odbrana, odbrambeni
sloga neke rei. govor ili spis u korist nekog oveka ili
apokopirati (gr. apo-kopto odseem) skratiti uenja.
re na kraju izostavljanjem jednog glasa ili apologist(a) (gr. apologeomai branim) v.
vie glasova; skratiti, skrai-vati. apologet.
apokriza (gr. apokrino izluujem, izdvajam) 1. Aiolon (gr. Apollon) nit. sin Zevsa i Lato-ne,
med. izbacivanje (ili: izluivanje) suvine bog sunca, poezije, muzike, lekarstva,
tenosti iz tela. reitosti itd.
apokriza (gr. apo-krinomai obavestim, apolonikon (gr. Apollon) muziki instrumenat,
odgovorim) 2. odgovor, odluka, reenje, slian orguljama, pronaen 1828. u Engleskoj.
obavetenje. apolonion (gr. Apollon) nuz. vrsta fortepi-jana,
apokrizijar (gr. apo-krinomai) onaj koji treba pronaena u Darmtatu.
da govori i da odgovara", od IV veka titula apomiksija (gr. arb, mixis meanje, spari-
biskupskog, naroito rimskog, poslanika na vanje) zool. razmnoavanje bez oploavanja
carskom dvoru u Carigradu; na franakom putem partenogeneze ili apogamije.
dvoru: titula najvieg svetenika koji je, u isto aponeuroza (gr. arb, neuron ila; ivac) znat.
vreme, bio i vrhovni stareina dvorske babuina, beliasta vrsta i jako otporna opna
kancelarije. koja obavija, poput navlake, miie, grupe
aiokritian (gr. apo-krmo izluujem) med. koji miia i cele udove; sastavljena je od
lui, koji pomae luenje i izbacivanje vezivnog iliastog tkiva.
suvine tenosti. aponija (gr. aponia) bezbolnost, zdravlje,
apokrifan (gr. apo-krypto skrivam) snoljivo stanje, spokojstvo.
nesiguran, sumnjiv, nepravi, laan, podmet- apopleksija (gr. apoplexia) ned. naprasan
nut, mraan s obzirom na svoje poreklo; prekid delatnosti nekog vanog organa
apokrifni spisi spisi ili knjige koje crkva ne (plua, srca ili mozga) redovno praen
priznaje kao prave (za razliku od onesveenjem, kaplja.
kanonskih); takoe: dela nepoznatih pisaca. apoplektian (gr. apoplesso udarcem odu-
apokrifi (gr. apo-krypto skrivam) pl. spisi ili zmem) ned. slian kaplji, krvokapni; sklon
knjige ije je pravo poreklo tajanstveno, koje kaplji; apoplektina sredstva sredstva protiv
nisu prave, otkrivene, kanoi-ske. kaplje; apoplektini habitus telesni sastav
sklon kaplji.
5 Leksikon
apoplektiar 66 aposfragizma
apoplektiar (gr. apoplsso udarcem odu- a posteriori (lat. a posteriori) fil. zavisan (ili:
zmem) med. onaj koji je sklon kaplji. zavisio) od iskustva, na osnovu iskustva;
apopsihija (gr. apo-psycho izdahnem) supr.: a priori.
izdisanje, isputanje due; med. duboka apostil (nlat. apostillus) opropggajno ili otpusno
nesvestica, obamrlost. pismo; dodatak nekom pismu ili povel>i;
apor (fr. apport prinos, ulog) trg. doprinos preporuka priloena uz pismo ili molbu;
jednog lica u neko preduzee u struno} beleka (ili: primedba) sa strane ili ispod
spremi, nepokretnostima ili pokretno-stima, teksta.
ali ne u gotovom novcu; prav. imanje doneto u apostilator (nlat. apostillator) pisac beleaka sa
brak. strane ili ispod teksta.
aporem (gr. aprema, arogsb u zabuni sam) apostilirati (nlat. apostillus) pisati (ili: praviti)
sumnja, tekoa, teak zadatak; logika beleke sa strane ili ispod teksta.
tekoa, sporno pitanje; poputanje dvaju apostol (gr. apostolos odaslan) poslanik, onaj
suprotnih sudova u spornom pitanju; apo- koji iri neko uenje; Hristov uenik;
rizma. propovednik hrianstva; bogo-slubena
aporematian (gr. arogeb) zagonetan, teak za knjiga pravoslavne crkve koja sadri knjige
razumevanje, nejasan. Sv. pisma koje su napisali apostoli, tj. Dela
aporeta (gr. a-poreutos neprohodan, apostola, saborne poslanice i 14 poslanica
neprolazan) pl. stvari zabranjene za izvoz, apostola Pavla; fig. oduevljen pobornik i
roba zabranjena za izvoenje. prvoborac za pobedu neke nauke, uenja,
aporetika (gr. arogeb biti u nedoumici, kolebati ideje i sl.
se, aporos neprohodan) fil. vetina" apostolat (nlat. apostola tu) propovedanje (ili:
raspravljanja o problemima a da se pri tom irenje) vere; zvanje propovednika vere;
ne eli da se poto-poto doe do njihovog apostolsko dostojanstvo; papinska vlast.
reenja; metod da se problemi pre njihovog apoetolikum (nlat. apostolicum) zajedniki
teorijskog obraivanje i nezavisno od naziv za apostolske spise Novog zaveta, tj.
moguih reenja isto sami u sebi ispituju, da Dela apostola, Poslanice i Otkrivenje
se nepojamno od pojamnog odvoji, da se Jovanovo.
tekoe i protivrenosti datih fenomena radi apostolicizam (gr. apostolos) sistem neo-
njih samih istiu. graniene crkvene vlasti.
aporetian (gr. a-poreutos) zabranjen, nedo- apostolicitet (nlat. apostolicitas) teol. saglasnost
puten. prave Hristove crkve sa tzv. istim uenjem
aporetiar (gr. aporetikos) onaj koji sumnja, apostola.
skeptiar. apostolski (gr. apostolos) koji potie od
aporizma (gr. arogeb) v. aporem. apostola, koji odgovara uenju apostola;
aporija (gr. aporia) zbunjenost, bespomo- papski; apostolska stolica (lat. sedas
nost, nejasnoa; logina tekoa; sumnjiva apostolica) papska stolica u Rimu, koju je
(ili: sporna) stvar. osnovao apostol Petar.
aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi! (kod apostrof (gr. apostrophos) gram. znak kojim se
obuenih pasa). obeleena da je jedan samoglasnik isputen
aportirati (lat. apportare, fr. apporter) doneti, (').
donositi, prinositi, naroito kod obuenih pasa. apostrofa (gr. apostrophe odvraanje, ot-
aposiopeza (gr. apo-siopesis zanemljenje) ret. klanjanje, pribegavanje) ret. 1. figura u kojoj
preutkivanje, zatajivanje misli: preki-danje govornik ili pisac iznenadno zastane u svom
govora npr. Ja u tebi" . . .! izlaganju i obrati se nekoj linosti, bilo
apostazija (gr. apostasia) odvajanje, odme- prisutno j ili odsutno], ili nekoj stvari; 2.
tanje, otpadnitvo, naroito od hrianske figura kojom se neko obraa odsutnim
vere ili crkve. licima ili stvarima koje zamilja kao ive,
apostazirati (gr. apostateo otpadam) otpa-sti, npr.: Jao, majko moja! Posestrimi goru i
preveriti, odmetnuti se, odvojiti se od pravog planinu, Bogom sestro, goro i planino; 3. bog.
uenja ili vere, prevrnuti verom, odrei se zbijanje protoplazme i hlorofilnih zrnaca na
vere, naela. elijskim zidovima susednim sa drugim
apostat (gr. apostates, lat. apostata) otpadnik, elijama; 4. fig. ukor, grdnja.
odmetnik od pravog uenja ili prave vere, apostrofirati (gr. apo-strepho odvratiti,
naroito hrianske, npr. Julija Apostata. okrenuti) gram. oznaiti apostrofom da je u
apostematozan (gr. apo-stema ir, nlat. nekoj rei isputen samoglasnik ili
apostematosus) koji ima oblik ira, koji se suglasnik; osloniti nekog ivljim, otrijim
gnoji, gnojav. tonom; u govoru odjednom se obratiti kome
apostemacija (nlat. apostematio) med. gnojenje, ili emu; fig. ukoriti, grditi.
zagnojavanje. aposfragizma (gr. aro, sphragis peat) lik
aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavisan od urezan u prsten, kao peat.
iskustva, stvoren na osnovu iskustva; ua. a
posteriori.
apotanazija 67 aprobacija
apotanazija (gr. aro, thanatos smrt) potpun apohromatian (gr. aro, chroma) opt. kae se
prestanak ivota, nesumnjiva smrt. za sistem soiva kod koga su tri boje
apoteza (gr. apothesis odvajanje, skidanje, sjedinjene u jednoj taki.
ukidanje, apotithemi odvojim, skinem, uki- alodato (ital. appoggiato) nuz. vezano, sli-
nem) lipti, gubljenje glasa. veno.
apoteka (gr. apotheke, apotithemi ostaviti na apopatura (ital. appoggiatura) kuz. predudar;
stranu, skloniti, sauvati) radnja (ili: vezivanje, slivanje tonova.
trgovina) lekovima; kutija u kojoj se dre apraksija (gr. apraxia besposlenost) pskh.
lekovi; npr. kuna, putnika apoteka. nesposobnost izvoenje izvesnih obinih
apotekar (gr. apotheke) struno lice koje ima pokreta bez postojanja oduzetosti (parali-ze) i
prava da sprgvlja lekove po lekarskim tanog shvatanja znaenja nekih stvari.
receptima; trgovac lekovima. apre (fr. apres) posle, potom, zatim; im. igra
apotema (gr. apo-tithemi) geom. linija upravio koji u igri dolazi posle drugog igraa, npr.
povuena iz sredita pravilnog mno- moj apre.
gougaonika na jednu njegovu stranu; hen. aprekacija (lat. apprecari, nlat. apprecatio)
nerastvorljiv talog koji se obrazuje u biljnim preklinjanje, usrdna molba.
ekstraktima izloenim vazduhu. apretirati (fr. appreter) doterati (ili: doterivati)
apoteoza (gr. ar , theos bog) uzdizanje umrlog razno tekstilno gradivo tako da dobije izgled i
junaka il! velikog oveka do boanstva; svojstva finijeg tj. dati mu glatkou, sjajnost
oboavanje, velianje. itd.
apoteozirati (gr. aro, theos) uzdizati do apretura (fr. appreter) rad oko doterivanja i
boanstva, oboavati, veliati. popravljanja kojim neki industrijski artikli
apoterapija (gr. aro, therapefa) ned. potpuno (tkanine, hartija, koa, krzno) dobijaju izgled
izleenje, produenje leenja i posle bolesti. i svojstvo finije robe (glatkou, sjajnost), ili
apotoma (gr. apotemno odsecam) mat. razlika svojstva koja im daju veu trgovinsku
izmeu dvaju veliina samerl>ivih samo kao vrednost, takoe nova svojstva koja ti artikli
stepenovanih, tj. podignutih na kvadrat itd. dobijaju ovakvim doterivanjem; muz.
kao izmeu ~U~2p 1, koja je razli: ;a izmeu pravilna srazmera u grai jednog muzikog
dijagonale i strane kvadrata; kuz. razlika instrumenta.
izmeu celog i narednog polutona. aprehenzija (lat. apprehensio) fil. usvei-vanje
apotropejon (gr. apotropaion) amajlija, sadraja jedne predstave, razumevanje,
sredstvo za zatitu od nesree, uroka i sl. pojam, predstava; prav. uzimanje u posed, u
apofaza (gr. apophasis) davanje saveta, ali dravinu; hapenje, zatvor; strah,
tako da ne izgleda da se to hoe; pori-canje; strahovanje, zabrinutost.
popis imetka, inventar. aprecijacija (nlat. appretiatio) odreivanje cene,
vrednosti neemu, procene, pro-cenjivanje;
apofiza (gr. apophysis izrataj, mladi-ca, ocena, ocenjivanje.
izdanak) med. kotani izrataj, naroito na a prima nista (ital. a prima vista) trg. v. prima
zavretku zgloba cevastih kostiju, sa kou nista.
spojen kotanom masom (up. epi-fiza); min. aprioran (lat. a priori) fil. v. a priori.
prisustvo jedne rude u nekoj drugoj u obliku
grane ili korena (ramifi-kacija); apofize pl. a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od iskustva,
kol. ice koje odra-avaju vezu izmeu nezavisno od iskustva (supr.: a posteriori) te,
intruzivnih masa iz kojih izbijaju. prema tome, oznaava lo-giku prethodnost
apofonija (gr. aro, phone glas, fr. znaenja, a ne vremensku prethodnost
apophonie) lingv. promena samoglasnika u (psiholoku); u obinom ivotu: unapred.
bilo kom delu rei, prevoj; up. ablaut. apriorizam (lat. a priori) filozofski pravac koji
prima neto a priori, bilo u teoriji saznanja,
apoftegma (gr. apophthegma) kratka i du- bilo u etici.
hovita izreka, misao, poslovica; up. sen- aprobativan (nlat. approbativus) odobravan,
tencija. koji izraava odobravanje; aprobatoran.
apoftegmatian (gr. apophthegmatikos) u aprobator (lat. approbator odobravalac) lice
obliku duhovite izreke, kratak a misaon, koje vri struan pregled i odobrava putanje
duhovit. u promet proizvoda u nauno-is-traivakim
apohometrija (gr. apoche odstojanje, metria) zavodima, stanicama, poljo-privrednim
merenje odstojanja, razdaljine. dobrima, fabrikama itd. (sita, brana, vina,
apohromat (gr. aro, chroroa boja) opt. objek-tiv mlenih preraevi-na i dr.).
za mikroskope sa potrebnim okulari-ma koji aprobatoran (nlat. approbatorius) v. aproba-g
otklanja hromatsku i sfernu abe-raciju, jer tivan.
zrake triju boja skuplja u jednoj taki. aprobacija (lat. approbatio) odobravanje,
odobrenje, pristanak; povoljan sud o neemu,
pohvala; doputenje, npr. da se knjiga tampa;
priznanje nekome sposobnosti za
aprobirati 68 apsolutizam
apsolutizirati (lat. absolvere, absolutum) v. ni, mislen, koji postoji samo kao pojam
apsolutivira ti. (supr.: konkretan); teorijski, ist; teak za
apsolutist(a) (lat. absolvere) pristalica ili razumevanje, vii, dubok, dubokomi-slen;
vrilac neograniene vladavine. rasejan; apstraktan broj mat. neime-novani broj;
apsolutnost (lat. absolutus) bezodnosnost; apstraktne nauka ista nauka (za razliku od
bezuslovnost, neuslovljenost; neogranie-nost; primenjeno); in apstrak-to (lat. in abstracto) u
savrenost; supr.: relativnost, rela-tivitet. optem, samo u mislima, mis leno (supr.: in
apsolutoran (lat. absolutorius) koji osloboava, konkreto),
koji razreava, razreni, otpusni. apstraktne (nlat. abstractivum) xex. ekstrakt
apsolutorij(um) (lat. absolutorium) razre-enje, nekog soka ili alkohola.
osloboenje; svedodba da je neko zavrio apstraktum (lat. abstractum) log. ono pggo je u
studije na visokoj koli i stekao pravo na mislima, pojmovno odvojeno, ist pojam,
polaganje zavrnog, diplom-skog ispita; ista misao; gram. misaona imenica;
razreio pismo, razre-nica. apstraktum pro konkreto (lat. abstractum rgo
apsolucija (lat. absolutio) oprotenje grehova ili concreto) opti pojam mesto stvarnog
krivice; osloboenje; pomilovanje. predmeta.
apsorbencija (lat. absorbentia) pl. hen. sredstva apstrakcija (lat. abstractio) log. odvajanje,
koja upijaju vlanost iz drugih tela. graenje pojmova, misaonih predstava; ista
apsorbirati (lat. ab-sorbere) usisati, usisa-vati, misao, ist akt miljenja, mudrovanje;
upiti, upijati, progutati, uvlaiti u se; troiti, udubenost u misli, zamiljenost; raseja-nost;
potroiti; obuzeti, obuzimati, ovladati; sasvim negledanje, neosvrtanje na.
zauzeti poslom nekoga, potpuno zaposliti. apstrahirati (lat. abs-trahere) odvojiti, odvajati
apsorbovati (lat. ab-sorbere) v. apsorbirati. u - mislima, graditi misaone predstave; radi
apsorptivan (nlat. absorptivus) sposoban da pggo boljeg uoavanja i pojimanja onoga to
upije ili usisa, upojan, usisan. je u neemu glavno, opte, nuno i bitno
apsorpcija (lat. absorptio) fiz. usisiavanje, namerno zanemari-vati (i ne obazirati se na)
upijanje, primanje u sebe (supr.: emisija); ono to je u tome sporedno, specijalno,
fiziol. prolazak svarene hrane kroz drevnu sluajno ili nebitno: od neega apstrahiratine
sluzokou u krvotok, in kojim se u elucu voditi o tome rauna, ne obazirati se na to,
zavrava varenje hrane; fig, potpuna okaniti se toga.
zauzetost (poslom, mislima i sl.). apstrahovati (lat. abs-trahere) v. apstrahirati.
apsorpciometar (lat. absorptio, gr. metron apstruzan (lat. abstrusus) skriven, zatvoren,
mera) fiz. sprava pomou koje se odreuje teko razumljiv, taman, nejasan, zamren.
sposobnost tenosti za upijanje gasova. apsumpcija (lat. absumptio) troenje; istro-
apstencija (nlat. abstentio uzdravanje) prav. enost, izmuenost.
odustajanje od nasledstva. apsurd (lat. absurdum nemogue) v. apsurdi-tet.
apstergevtan (lat. abstergens) med. v. apster- apsurdan (lat. absurdus) logiki nemogu,
zivan. besmislen, nerazloan; nepodoban, neprilian,
apstergencije (lat. abstergentia) pl. med. sredstva smean; otii ad apsurdum(lal. ad absurdum)
za ienje spolja, sredstva za ispiranje rana. otii u besmislenost tj. doi u sukob sa
apstergirati (lat. abstergere otrti) prati, ispirati, zdravim razumom.
istiti (ranu). apsurditet (lat. absurditas) logika
apsterzivan (nlat. abstersivus) med. koji slui nemogunost, besmislenost, besmislica, nera-
za ispiranje, koji isti (ranu). zlonost, glupost.
apeterzija (nlat. abstersio) med. pranje, ispiranje, apsurdnost (lat. absurdum nemogue) v.
ienje (rana). apsurditet.
apstinent (lat. abstinens) pristalica apsti-nencije, apscedirati (lat. abs-cedere) odlaziti, otii,
trezvenjak. udaljiti se, udaljavati se; med. prelaziti u gnoj,
apstinentan (lat. abstinens) koji se uzdra-va zagnojavati se.
od uivanja u alkoholu, mesu, duvanu, apsces (lat. abscessus) odlazak, odvajanje; med.
spolnom optenju, trezven. gnojno zapaljenje tkiva, zagnoj, gnojnik,
apstinencija (lat. abstinentia uzdravanje) gnojnica, napon, ispolj, usov; metastati-ni
trezvenost, uzdrljivost, uzdravanje od apsces, zagnoj koji se pojavi daleko od mesta
alkoholnih pia, duvana, mesa, spolnog prvobitnog oboljenja, to biva usled piemije;
optenja itd. fiksacioni apsces, zagnoj izazvan namerno
apstinirati (lat. abstinere) uzdravati se od hemijskim nadraajem, npr. ubrizgavanjem
alkohola, duvana, mesa, spolne ljubavi, iveti mleka i dr., radi leenja sepse, gonoreje,
trezveno. progresivne parali-ze itd.
apstraktan (lat. abstractus) log. zamiljen, koji apscisa (lat. abscissa tj. linea, abscindere
postoji ili je zamiljen da postoji odvojen od otrgnuti, odvojiti, odsei) geom. u (Dekar-
materijalnih predmeta, misao- tovom) koordinatnom sistemu: merni broj
anscisija 70 arbitrani posao
(+ ili ) odstojanja ma koje take u ravni do araner (fr. arrangeur) upravlja, urei-va,
ordinatne osovine; apscisna linija prava prireiva, udeava.
linija koja je uzeta radi odreivanja aranirati (fr. arranger) urediti, ureiva-ti,
poloaja neke take ili osobine jedne krive; srediti, sreivati, rasporediti; udesiti,
apscisna osovina prava koja obino zauzima udeavati; spremiti, prirediti, prireivati;
horizontalan poloaj. izravnati, verovnike zadovoljiti, poravnati;
apscisija (lat. abscissio) odsecanje, otki-danje, sloiti, napraviti sporazum.
odvajanje; ret. prekidanje. aranman (fr. arrangement) ureivanje, ure-
apterologija (gr. a-pteros beskrilan, logfa) zool. enje, red, raspored; sporazum, poravnanje,
nauka o beskrilnim kukcima (paucima, izmirenje; kuz. obrada, udeavanje.
buvama i dr.). arancivi (ital. arancini) pl. male, osuene i
aptijalizam (gr. a, ptyalon pljuvaka) ned. poeerene narane.
smanjeno luenje ili odsustvo luenja aratura (lat. aratura) rad na njivi pod kuluk (u
pljuvake. srednjem veku).
a punta darko (ital. a punta d'arco) kuz. arahnide (gr. arachne, lat. agapea pauk, gr.
vrhom gudala. eldos vid, oblik) pl. zool. paucima sline
apunto (ital. appunto) trg. menica za izmi-renje ivotinje, pauci; arahnoide.
nekog duga. arahniti (gr. arachne pauk) pl. kol. v. arah-
apcigovati (nem. abziehen) l. oduzimati, odbijati noliti.
(npr. od plate na ime otplate duga); 2. otakati, arahnitis (gr. arachne) med. v. arahnoditis.
pretakati (vino); 3. tip. uzimati prvi otisak arahnodaktilija (gr. arachne, daktylos prst)
sloenog ifa (radi oba-vljanja korekture); 4. ned. prekomerna duina prstiju na ruci i
fig. povraati, blju-vati. nozi.
ar (lat. agea povrina) jedinica za merenje arahnoditis (gr. arachne) med. zapaljenje
povrina = 100 t 2 . pauinaste modane opne; arahnitis.
ara (lat. aga) oltar, rtvenik. arahnoida (gr. arachne, eidos vid, oblik)
arabeska (ital. arabesco) l. slik. ukras u zool. pauinaste modana opna.
arapskom stilu, zapravo slike iz biljnog arahnoide (gr. arachne, eidos) pl. zool. v.
sveta, poto je Arapima vera zabranjiva-la da arahnide.
slikaju ljude i ivotinje; fantastine linije u arahnoliti (gr. arachne, lithos kamen) geol.
slikarstvu; 2. u baletu: figura kad igra(ica) kamenje sa otiscima morskih zvezda;
stoji na jednoj nozi. arahniti.
arabizam osobenost arapskog jezika; re arahnolog (gr. arachne, logos) poznavalac
uzeta iz arapskog jezika. (ili: prouavalac) pauka; araneolog.
arabizirati udesiti po arapski; govoriti arapski; arahnologija (gr. arachne, logfa) zool. nauka o
upotrebljavati u govoru arapske rei; paucima; vetina da se po pauini predvidi
ugledati se na Arabljane, npr. u umetnosti. kakvo e biti vreme; araneologija.
arabist(a) znalac arapskog jezika, arapske ara v. hara.
knjievnosti i umetnosti; naroito: uveni arba, araba (tur. araba) orijentalska kola na
medicinari srednjeg veka koji su bili pod dva toka, naroito za sene.
uticajem arapskih lekara. arbija (tur. harbi) ipka od gvoa ili tvrdog
arabicitet (nlat. arabicitas) sutina, osobenost, i drveta kojom se nabija naboj u cevi puaka
poznavanje arapskog jezika, arapske kremenjaa.
knjievnosti i dr. arbiter (lat. arbiter) izborni sudija, izabrani
sudija, sudija u nekom sporu; prisutni
arabotedesko (ital. arabotedesco arapsko-- svedok, posmatra; neogranieni gospodar,
nemaki) meavina mavarskog, rimskog i despot; glavna, najuticajnija, naj-merodavnija
gotskog stila u slikarstvu i vajarstvu. linost u spornim pitanjima (umetnosti,
aragonit po. bezbojan ili ukast mineral, ukusa, mode i dr.).
karbonat krea, kristalie po rombskom arbitraa (fr. arbitrage, lat. arbitrari
sistemu (naziv po Aragoniji, pokrajini u presuivati kao izabrani sudija) izborni ili
paniji). izabrani sud; suenje izbornim sudom; presuda
arak (lat. arcus luk) 1. ten. arka tabak (hartije). izbornog suda; trg. deviznovalutna radnja po
arak (arap.) 2. gen. zraka vrsta jake rakije od kojoj se vri razmena jedne valute za
pirina, eera ili od soka kokosovog oraha, drugu valutu, a po utvrenom kursu za obe
rum (od ove je postala re rakija). takve valute; pol. radnja kojom zavaene
aram v. haram. drave reavaju spor pomou komisije u
araneografija (lat. agapea pauk, gr. grapho kojoj su pored predstavnika zavaenih strana
piem; opisujem) opisivanje pauka. i delegati neutralnih strana.
araneologija (lat. agapea, gr. logfa) zool. v. arbitrani posao (lat. arbitrari) fin. posao kojim
arahnologija. se trai nain kako bi se najbolje izmirio
dug u inostranstvu, ili kako bi
arbitralan 71 argumentacija
se naJpovoljnije naplatilo neko potrai-valje. argentum vivum (lat. argentum vivum) ivo
arbitralan (lat. arbitralis) koji se tie izbornog srebro, iva.
suda, izbornosudski. argentum folijatum (lat. argentum foliatum)
arbitraran (lat. arbitrarius) izbornosudski, koji lisnate srebro.
presuuje i postupa prema svom linom argirizam (gr. argyrion srebro) ned. pojave
nahoenju i svojoj volji, svojevoljan, hroninog trovanja srebrom: argirijaza i
samovoljan, proizvoljan, priblian. degeneracija plua, bubrega i jetre.
arbitrator (lat. arbitra tor) sudija koga biraju argirija (gr. argyrion) dged. v. argirijaza.
zavaene strane radi reavanja nekog svog
spora, izborni sudija, izabrani sudija. argirijaza (gr. argyrion srebro) ned. modro-siva
arbitracija (lat. arbitratio) cenjenje (ili: ili crnkasta boja koe koja se ponekad javlja
precenjivanje) po svom nahoenju; posle due unutarnje upotrebe srebrnih
proizvoljna procena, uture procena. preparata.
arbitrij(um) (lat. arbitrium) presuda, sud, argiroza (gr. argyrion) med. v. argirijaza.
izbornog sudije; ocena, miljenje, shvatanje; argiroida (gr. argyrion, efdos vid, oblik)
volja, samovolja; slobodan izbor, sloboda vetako srebro, metalna smesa slina srebru.
opredeljivanja. argirokratija (gr. argyrion, kratos jaina)
arbitrijum liberum (lat. arbitrimn liberum) vladavina (li: gospodarstvo) srebra, tj.
slobodna volja, slobodno opredeljivala. vladavina novca.
arbitrirati (lat. arbitrari) ceniti, pro-cenjivati, argiromanija (gr. argyrion, mam'a pomama,
reavati po svom miljenju i nahoenju; ludilo) elja (ili: e, strast) za novcem,
suditi, presuivati kao izabrani sudija; trg. bogatstvom.
menjati (ili: razmenjiva-ti) domau valutu za argo (fr. argot) jezik pariske ulice i polu-sveta;
drugu valutu po utvrenom kursu. lopovski, mangupski, atrovaki govor; govor
arbor vite (lat. arbor vitae) aiat. ivotno drvo", ljudi jedne klase ili jednog zanata.
modana masa malog mozga koja je u argon (gr. argos nedelatan, neradan, lenj) hen.
preseku slina drvetu. elemenat, atomska masa 39,948, redni broj 18,
arbor genealogika (nlat. arbor genealogica) znak Ag, plemeniti (inertni) gas bez boje,
rodoslovno stablo, porodino stablo, ro- mirisa i ukusa, otkriven 1894. god.;
doslov. upotrebljava se za reklamne lampio-ne i daje
arborescencija (nlat. arborescentia) rastenje (ili: sivkastu svetlost; up. neon, krip-ton, ksenon.
razvijanje, razgranjavanje) u obliku drveta (o argonaut (gr. Argo, nautes brodar) zool. vrsta
kristalima); odrvenjavanje, pretvaranje u glavonoaca.
drvo, odrvenjenje.
arborescirati (lat. arborescere) pretvarati se u argonauti (gr. Argo, nautes) kit. stari grki
drvo, odrvenjavati. junaci, nazvani po svojoj lai Argo, koji su
se pod Jazonovim vostvom bili uputili na
arboretum (lat. arboretum) kola u kojoj se ui more da donesu iz Kolhide zlatno runo.
poznavanje drvea; zbirke drvea, vrt argonautika (gr. Argo, nautes) istorija pohoda
(rasadnik) sa drveem. argonauta u Kolhidu, koju su Apolo-nije s
arborizacija (nlat. arborisatio) prirodno Roda i Valerije Flakus obradili kao epsku
stvaranje oblika drveta na kamenju; biljni pesmu.
otisak.
arborikultura (lat. arbor drvo, cultura argotizam (fr. argot) izraz ili osobenost
gajenje) podizanje (ili: gajenje) drvea (ili: atrovakog govora.
voa). argotirati (fr. argoter) govoriti atrova-kim
arborin (lat. arbor) tenost za prskanje jezikom, govoriti jezikom koji svako ne
rastinja i drvea u cilju zatite od zaraznih razume.
bolesti. argumen(a)t (lat. argumentum) dokazno
arborist(a) (lat. arbor) onaj koji se bavi sredstvo, dokaz, razlog; onaj deo dokaza
gajenjem drvea. na kome se taj dokaz osniva, obrazloenje;
arboriforman (nlat. arboriformis) koji je u sadraj ili izvod iz nekog dela.
obliku drveta, kao drvo. argumentativan (lat. argumentum dokaz) koji
arvikultura (lat. arvus njiva, cultura gajenje) daje (ili slui kao) dokaz (razlog,
poljoprivrede, zemljodelstvo. obrazloenje), dokazni.
argat (tur. argit) pukarnica. argumentator (lat. argumentator) onaj koji
argental (lat. argentum) v. pakvon, argentan. navodi dokaze, koji obrazlae, koji
argentan (lat. argentum srebro) legura bakra, zakljuuje; raspravljen.
cinka i nikla; argental, pakvon, pakfong. argumentacija (lat. argumentatio) dokazivanje,
argentometar (lat. argentum, gr. metron zakljuivanje, obrazlaganje; vetina
mera) sprava za ispitivanje srebra. dokazivanje, zakljuivanja; nain doka-
argentum (lat. argentum) srebro; novac. zivan>a, zakljuivanja.
argumentirati 72 arivaa
argumentirati (lat. argumentari) navoditi kao arenda (nlat. arrenda) zakup zemljita, ugovor
dokaz, dokazivati, zakljuivati, obra-zlagati. o davanju zemljita u zakup.
argumentisati v. argumentirati. arendar (nlat. arrendarius) onaj koji daje
argumentozan (lat. argumentosus) bogat gra- zemljite u zakup.
om, bogat razlozima, dokazima. arendator (nlat. arrendator) zakupac zemljita.
argumentum ad veritatem (lat. argumentum ad arendirati (nlat. arrendare) dati >li uzeti
veritatem) dokaz koji izlazi iz opte- zemljite u zakup, zakupiti.
priznatih i nauio utvrenih istina. areola (lat. agea, areola) malo, slobodno
argumentum ad hominem (lat. argumentum ad mesto; znat. prsten oko bradavice na sisi; mala
hominem) 1. dokaz koji nije strogo logian upllna izmeu tkivnih snopia; med. crven
nego vie udeen prema sposobnosti krug oko zapaljenog mesta; astr. krug oko
razumevanja ili interesu sluaoca, lako Meseca.
razumljiv, popularan dokaz; 2. dokaz koji se areometar (gr. araios redak, metron mera) fiz.
ne zasniva na samoj stvari, ve na sprava za merenje gustine i specifi-ne teine
osobinama ili poloaju onih koji je iznose, tenosti; gravimetar, hidrome-tar.
npr.: Taj predlog nije dobar, jer je predlaga areometrija (gr. araios, metria) fiz. odreivanje
rav ovek". gustine i specifine teine tenosti.
argumentum bakulinum (lat. argumentum Areopag (gr. Areios pagos) 1. breul>ak
baculinum dokaz batinom) kad neko, posveen bogu rata Areju, zapadno od
nemajui drugih dokaza, dokazuje neto Akropolisa, u Ateni; 2. najstariji i najugledniji
batinom, tj. silom. sud u Ateni; ije je sedite bilo na tome
breuljku; 3. fig. zbor uglednih i nepristrasnih
argumentum e konsenzu gencijum (lat. sudija.
argumentum e consensu gentium) log. areotektonika (gr. Areios Aresov, boga rata
dokazivanje nekog tvrenja na osnovu toga Aresa, tektoniki) voj. vetina, nauka o na-
to su svi oduvek to tvrenje smatrali istini- padanju i odbrani utvrenih mesta.
tim. arerae (fr. arrerages) pl. zaostala plaanja,
Argus (gr. Argos, lat. Argus) mit. sin Zevsov i dugovi; neplaene zakupnina; nepla-ena
Niobin, stooki uvar Zevsove ljubavnice Ione kamata.
(od Here u kravu pretvorene) koga je, po arerairati (fr. arrerager) biti u zaostat-ku s
Zevsovoj zapovesti, ubio Hermej; fig. veoma primanjem, ne biti isplaen.
oprezan i revnosan uvar; uhoda, pijun;
Argusove oi vrlo budne, paljive, uvek Ares (gr. Ares) mit. v. Arej.
otvorene oi kojima nita ne moe promai. arest (ital. arresto, nlat. arrestum) zatvor, haps;
ardasa (fr. ardasse) trg. vrsta grube svile iz up. ret.
Smirne. arestant (nlat. arrestans) uhapenik, ka-
ardasina (fr. ardassine) trg. vrsta fine per-sijske njenik, zatoenik; prav. lice koje sudskim
svile. putem trai stavljanje zabrane.
ardentan (lat. ardens) gorui, vreo, usijan, arestat (nlat. arrestatus) prav. lice protiv koga
zaaren, arki; vatren, silan, plah, ustar, se trai stavljanje zabrane.
revnostan; strastan. arestatorij(um) (nlat. arrestatorivun se.
mandatum) prav. naredba o hapenju; javno
ardit (ital. ardito) voj. u italijanskoj vojsci: vojnik prozivanje poverilaca (kod steaja).
jurinih odreda, naoruan ru-nom bombom arestacija (nlat. arrestatio) hapenje,
i kamom. zatvaranje; haps, zatvor.
ardito (ital. ardito) muz. smelo, plaho, sr-ano.
arduitet (lat. ardus strm) strmost; fig. velika arestirati (nlat. arrestare) v. aretirati.
tekoa, tegoba, muka. aretirati (fr. arreter) zaustaviti, zaustavljati,
arsa (lat. agea) povrina; gradilite; tr-kalite u zadrhtati, zadravati; obustaviti, obustavljati;
cirkusu; gumno. uhapsiti, zatvoriti, uzapti-ti, staviti zabranu
areal (nlat. areale) oblast na kojoj je neka biljna na.
ili ivotinjska vrsta (rod i sl.) rasprostranjena aretologija (gr. arete vrlina, logia) fil. nauka
na Zemlji. (ili uenje) o vrlini, deo etike.
Arej (gr. Ares) mit. sin Zevsa i Here, bog rata; arza (gr. arsis) metr. muz. dizanje glasa; udaranje
simbol surove hrabrosti, rata i ratnih uasa; glasom pri itanju na izvestan slog; supr..- teza.
Ares. arzi-mahzar (tur. arz-mahzar) pismeno, ko-
lektivno javljanje, molba, optuivanje;
arena (lat. arena) borilite posuto peskom, peticija upuena iz naroda viim turskim
poprite borbe i igara u cirkusu (amfiteatru) vlastima (ova re se nekad upotrebljavale u
kod Rimljana; fig. poprite, polje borbe, rada i Srbiji u slubenom jeziku).
sl. arivaa (fr. arrivage) pristajanje, dolazak laa
arenant (lat. arena) borac na areni, rva. u pristanite; dolazak; dovoz robe; dovezena
arenacija (nlat. arenatio) med. kupanje u pesku, roba.
peano kupatilo.
arivizam 73 arkada
arivizam (fr. arriver postii) osobina onih koji, aristokrat(a) (gr. aristokrates) plemi po
bez ikakvih obzira, love zvanja i poloaje, roenju ili poloaju; prijatelj i lan
gurgurstvo, laktatvo. aristokratije, vladavine plemia.
arivist(a) (fr. arriver postii, arriviste) aristokratizam (gr. aristokrateomai imam
bezobziran lovac na zvanja i poloaje, aristokratski ustav) aristokratski sistem
karijerist, gurgur, lakta. vladavine; ljubav prema aristokra-tiji i
aridan (lat. aridus) suv, suan, spren; jalov, aristokratskim naelima.
neplodan, mrav; fig. suvoparan. aristokratija (gr. aristokratia) vladavina
ariditet (lat. ariditas) suvoa, sunost, sua; plemstva; plemiki stale, plemstvo.
mravost; neplodnost, jalovost; fig. aristolohika (gr. aristos najbolji, locheia
suvoparnost. poraanje) pl. ned. sredstva koja pomau
aridura (nlat. aridura) med. suenje, mra- poraanje, naroito ienje porodilje.
vljenje; mravost, slabost.
arizacija (sskr. agua) pretvaranje u Arijce; aristotelizam (gr. Aristoteles) fil. uenje grkog
naroito: prevoenje pojedinih preduzea iz filozofa Aristotela (384^322. pre nae ere),
jevrejskih u arijevske ruke (ovo je na uenika Platonova, uitelja Aleksandra
strahovito neovean nain sprovodio Velikog i osnivaa pe-ripatetike kole, i
Hitlerov nacistiki reim u Nemakoj pre i za njegovih pristalica.
vreme drugog svetskog rata). aritmetike (gr. arithmos broj, e arithmetike tj.
arija (ital. aria, fr. air) pesma lirskog sadraja techne) mat. vetina raunanja, nauka o
koja se peva; nain pevanja, na-pev, brojevima; nauka o raunanju odreenim
melodija. brojevima koji se piu ciframa; politika
Arijadna (gr. Ariadne) mit. ki kritskog kralja aritmetika primena aritmetike na drutvene i
Minosa i Pasifaje, pomogla Tezeju, poto je dravne ustanove (npr. osiguranje ivota,
ubio Minotaura, pomou jednog klupka konca lutrije i dr.).
da izae iz lavirinta i pobegla s njim, ali ju aritmetiar (gr. arithmetikos) onaj koji se bavi
je on ostavio na ostrvu Naksu; otuda: aritmetikom ili zna aritmetiku; vetak u
Arijadnin konac, sredstvo da se ovek izvue raunanju.
iz nekog tekog poloaja. aritmetiki (gr. arithmetikc) koji spada u
arijanizam uenje aleksandrijskog svetenika raunanje, koji se moe predstaviti ili reiti
Arija, iz IV veka, koji je tvrdio da Hristos brojevima, raunski; aritmetika sredina nekih
nije bog, nego obian ovek. brojeva jeste zbir tih brojeva podeljen brojem
arijanci pl. pristalice i pobornici arija-nizma; od onoliko jedinica koliko je tih brojeva; up.
arijevci. geometrijska sredina; v. progresija.
arijevci pl. v. arijanci. aritmije (gr. arythmia) nedostatak ravno-
Arijevci (sskr. agua) pl. v. Arijci. mernosti, nepravilno kretanje; nesklad-nost;
arijer-ban (fr. arriere-ban) voj. poslednja med. nepravilnost u ritmu sranih otkuca ja.
odbrana. aritmogrif (gr. arithmos broj, gryphos
arijergarda (fr. arriere-garde) voj. zatitno zagonetka) zagonetka izraena brojevima.
odeljenje, zatitnica, odstupnica.
a rijega (ital. arietta) muz. mala arija, pesmica. aritmologija (gr. arithmos, logla) nauka o
Arijci (sskr. agua, pere. arija) pl. ime kojim su brojevima, naroito o tajanstvenim i udnim
indoevropski (arijski) stanovnici Indije, Persije svojstvima brojeva.
i ist. Irana sami sebe nazivali; u novije doba, aritmomanija (gr. arithmos, mania ludilo) med.
ovim se imenom nazivaju svi Indoevropljani; neodoljivi nagon za stalnim brojanjem i
Arijevci; arijski jezici svi indoevropski prebrojavanjem svega i svaega.
jezici. aritmomantija (gr. arithmos, manteia npo-
Ariman (pere. Ahriman) ion-, u zendskoj reli-giji ricanje) vraanje (ili: proricanje) iz brojeva.
i Zaratustrinom uenju: simbol nega-tivnog aritmometar (gr. arithmos, metron mera)
principa, bog i praizvor svega zla, poglavica sprava (ili: maina) za raunanje, rau-
zlih duhova, veni protivnik Ormuzda. naljka.
ariozo (ital. arioso) muz. pevajui, u vidu arije; aritmus (gr. a-, rythmos takt) med. nepravilnost,
ih. kratak melodian komad koji se umee u naroito kucanja bila, pulsa.
reitativ. arka (lat. agsa koveg, sanduk) 1. mit. koveg u
Aristarh (gr. Aristarchos) najvei aleksan- kome se starozavetni Noj spasao od potopa i
drijski gramatiar, uven kao kritiar koji se plovei zaustavio na vrhu planine
pesama Homerovih i Pindarovih; fig. strog i Ararat; 2. u starohrianskoj crkvi: posuda
pravedan sudija u pitanjima umetnosti; pr. u kojoj su uvane euharisti-ja, relikvije i dr.
aristarhski. dragocenosti.
aristodemokratija (gr. aristos najbolji, de-mos arkada (fr. arcade) l. arhit. niz lukova na
narod, kratos mo, vlast) vladavina plemstva stubovima; 2. anat. deo eone kosti (ona).
i naroda.
arkadski 74 aromatizaciJa
arkadski (gr. Arkadla, arkadiks) koji je iz armalisti (ma. armalis, lat. agta oruje) pl.
Arkadije, tj. pastirski, seoski, naivan; idiliai. maarski plemii koji nisu imali svog imanja,
Arkaani (gr. Arkadoi) pl. stanovnici Arkadije, nego su siveli samo od slube u vojsci.
pastirskog predela u sredini Pe-loponeza; fig. armater (fr. armateur) mor. naoruan trgovaki
pesnici pastirske poezije. brod; gusarska laa; zakupac broda koji
arkanist(a) (lat. arcanus tajanstven, tajan) priprema svoj brod na daleki put; sopstvenik
poznavalac tajni u pojedinim strukama, npr. gusarske lae, gusar, morski razbojnik.
kako se prave sredstva za ulepavanje, armatura (lat. armatura) voj. naoruanje, ratna
podmlaivanje itd. sprema; mor. naoruavanje i snabdevanje
arkanum (lat. arcanus) tajni lek, tajno sredstvo. posadom jednog broda; fiz. pojaavanje snage
arkapija (tur. art kapi stranja vrata) vrata koja magneta umetanjem gvoa; gra. poveanje
ne vode u kuu sa ulice, nego iz avlije, nosivosti zida gvoem; muz. krstovi i
pozadi kue; fig. zaobilazan, nepravilan, bemoJogu poetku kompozicije.
nepropisan put. Armida lit. ime lepe i mone arobnice u
arkato (ital. arcato) muz. prevlaei guda-lom. Tasovom spevu Osloboeni Jerusalim"; fig.
arkbutan (fr. arc-boutant) arh. potporni po- sena sposobna da zavede.
luluk, luni stub, stub podupira. armija (lat. agta oruje, fr. agtee) 1. oru-ana
arko (ital. agso, lat. arcus luk) nuz. gudalo, sila, vojska; 2. strategijska operativne jedinica
potez gudalom; kol' arko (ital. so!G agso) ija jaina zavisi od uloge koja joj je
gudalom. namenjena, najee ima u sastavu 3-4
arkoza (gr. arkeo izdrava) geol. pear od peadijske divizije, tenkove,
troaka granitnih i gnajsnih stena. vazduhoplovstvo, artiljeriju i dr.; 3. fig. veliko
arkosolij(um) (lat. arcus luk, solium mrtvaki mnotvo, npr. armija nezaposle-nih",
sanduk od kamena) umetniki izraen armija beskunika" itd.
starohrianski grob u katakombama sa
svodom u obliku luka. armirati (lat. armare) voj. oruati, nao-ruati,
snabdeti ratnom spremom, opre-miti; fiz.
arktacija (nlat. arctatio) ned. suavanje, pojaati snagu magneta pomou gvoa; gra.
suenost utrobe i zatvor kao posledica toga; poveati nosivost zida gvoem i cementom;
stezanje nekog dela tela zavojem. muz. staviti (ili: stavljati) znake u poetku
Arktik (gr. arktikos severni) Severno Ledeno muzikog komada; fig. jaati, snaiti.
More.
arktiki (gr. arktikos severni) koji se nalazi armorijal (fr. armorial, nlat. armorale) knjiga
oko Sev. Pola; tj. onaj koji je u vezi sa sa grbovima.
sazveima Velikog i Malog Medveda. armorist(a) (nlat. armorale) poznavalac gr-
arktos (gr. e arktos Veliki Medved, Velika bova, onaj koji se razume u grbove.
Kola) astr. Veliki i Mali Medved (grupe arogantan (lat. arrogans) nadut, nadmen,
zvezda); sever. naduven, gord, ohol, razmetljiv, uobraen,
arktura (lat. arctura) med. uraslost nokata u bezobrazan, drzak.
meso. arogancija (lat. arrogantia) nadmenost, nadu-
arkuacija (lat. arcuatio) med. krivl>enje kostiju u tost, oholost, drskost, bezobzirnost.
obliku luka. arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drznuti se;
arkcijus jus (lat. arctius jus) prav. blie (ili: prisvojiti, prisvajati; prav. uzeti pod svoje,
pree) pravo, pravo prvenstva. usiniti.
arkcijus mandatum (lat. arctius mandatum) arozaa (fr. arrosage) zalivanje, navodnjavanje
prav. pootrena zapovest (ili naredba). njiva; podlivanje ulica; voj. metodi-no
arkcior citacio (lat. arctior citatio) prav. opggriji bombardovanje, obasipanje vatrom.
(ili: pootren) poziv pred sud. arozija (lat. arrodere, nlat. arrosio) med. naje-
arlekin (ital. arlecchino) lakrdija, aljivina;
ovek koji esto menja miljenje, danje, nagrizanje kostiju.
prevrtljivac, vrdalama. arozirati (fr. arroser) zalivati, polivati,
arlekinada (fr. arlequinade) ala, lakrdi-ja, navodnjavati; voj. metodski bombardovati,
poza; prevrtljivost, vrdanje. obasuti (ili: obasipati) vatrom, granatama,
arma (lat. agta) pl. oruje; od srednjeg veka: bombama; trg. doplatiti, naknadno platiti.
porodini grb. arozman (fr. arrosement) zalivanje, poli-
armada (p. armada) oprema; u paniji: vanje; ovlaavanje, osveavanje; trg. do-
oruana sila, naroito ratna flota (ovako se plaivanje, naknadno plaanje.
u XVI veku zvala nepobedive" flota Filipa P aroma (gr. aroma) miris, prijatan miris to ga
koju je 1588. god. poslao protiv Engleske). putaju od sebe eterina ulja; sona
armadilja (p. armadilla) kor. mala ratna flota; materija kod biljaka; vinski cvet.
mali naoruan brod, naroito carinski. aromatizacija (gr. aroma) metanje mirisa (ili:
zaina) u lekove, jela i dr.
aromatizirati 75 artizam
aromatizirati (gr. aroma) namirisati, metnuti are mnemonika (nlat. ars mnemonica) vetina
mirisa u neto; zainiti, za-injavati. pamenja.
aromatika (gr. aroma, nlat. aromatica) al. are vova (lat. ars nova) nova umetnost, muziki
miriljave materije, zaini. stil u XIV i XV v. koji predstavlja prekretnicu
aromatian (gr. aroma) miriljav, mirisan, koji u razvoju muzike i reakciju na are antiku.
prijatno mirie, sa zainom. arsonvalizacija (nlat. arsonvalisatio) v. dar-
arondismav (fr. arrondissement) zaokruglji- sonvalizacija.
vanje, zaokrugljenje, zaokruivanje, are silogistika (lat. ars syllogistica)
zaokruenje, zaokrugljenost; uveanje, srednjovekovni naziv za Aristotelovu logiku.
proirenje; srez, deo grada, kvart. artelj (rus. artelB) radna zadruge; zanatlij-ska
arostema (gr. arrostema slabost) med. slabost radna zajednica.
uma, ludilo; arostija. arteriektazis (gr. arterfa ila, ektasis
arostija (gr. arrostia) med. v. arostema. pomeranje) med. proirenje arterija.
arpaneta (itzl. arpanetta) muz. mala harfa, arterieurizma (gr. arterfa, eurys irok) med. v.
harfica. arteriektazis.
arpantaa (fr. arpentage) zemljomerstvo; arterija (gr. arterfa ila) anat. damar, bilo, krvna
premeravanje (ili: merenje) zemlje. ila, ila odvodnica (opti naziv za krvne
arpadik (tur. arpacik) sitan crni luk za sudove koji nose krv bilo iz srca u plua, bilo
presaivanje. iz srca u ostale delove tela); fig. glavna ulica i
arpeato (ital. arpeggiato) muz. kao na harfi, tj. u saobraajnica u gradu i sl.
razlomljenim akordima. arterijalizacija (nlat. arterialisatio) fiziol.
arpeatura (ital. arpeggiatura) muz. niz raz- obnavljanje (ili: oksidacija) krvi.
lomljenih akorada. arterijalitet (nlat. arterialitas) fiziol. bogatstvo u
arpeirati (ital. arpeggiare) muz. svirati na harfu; arterijama; nadmonost sistema arterija i
tonove jednog akorda svirati raz-lomljeno ali njihovog uticaja u jednom telu; arteriozitet.
brzo jedne za drugim; podrugljivo: tandrkati. arterijski (gr. arterfa ila) koji se tie arterije;
arpeo (ital. arpeggio) muz. lomljenje tona kao na arterijska krv otvoreno crve na, oksidisana
harfi. krv, krv koja je prola kroz plua i primila
arpikord (ital. arpicordo) muziki instrumenat kiseonik.
po zvuku slian harfi, spinet; arpihord. arteriografija (gr. arterfa, graphia) anat. opis
arpihord (ital. agra, gr. chorde ica prevara, (ili: opisivanje) arterija.
struka) muz. v. arpikord. arteriozitet (nlat. arteriositas) fiziol. v. arterijalitet.
are (lat. ars) umetnost, vetina; zanat, posao; arteriole (nlat. arteriolae) pl. fiziol. najsitnije
teorija (ili: osnov) umetnosti ili nauke. arterije, posle kojih dolaze kapi-lari.
are angina (lat. ars antiqua) stara umetnost; arteriologija (gr. arterfa, logfa) anat. nauka o
muz. muziki stil koji se razvio u Parizu od arterijama.
kraja HP do poetka XIV v. arterioreksis (gr. arterfa, rexis kidanje,
arsen (gr. arsen muki, jak) hen. sian, prskanje) med. prskanje arterije.
elemenat atomske mase 74,9216, redni broj 33, arterioekleroza (gr. arteria, sklers krt, tvrd)
znak As, jedinjenja su mu jako otrovna; up. med. zadebl>anje i zakreavanje zidova arterija.
arsenik. arteriostenoza (gr. arterfa, stens tesan) med.
arsenal (fr. arsenal, nlat. arsena, ital. arsenale) suavanje (ili: suenost) arterija.
orunika; magacin za smetaj ratne spreme, arteriotomija (gr. arterfa, tome seenje) med.
naroito u morskim pristanitima. operativne otvaranje arterija.
arsenijati (gr. arsenikn) pl. e. soli arse-nikove arteritis (gr. arteria) med. zapaljenje arterija.
kiseline. arteski bunari bunari koji se dobivaju odvesnim
arsenik (gr. arsenikn) hem. arsentrioksid buenjem u sinklinalan nabor slojeva odakle
(As2O3), jak otrov; trovanja akutna i hronina. stalno istie voda (nazva-ni po bivoj
arseniti (gr. arsenikn) pl. hem. jedinjenja francuskoj oblasti Artoa, gde je veoma rano
arsenove kiseline sa bazama. bilo takvih bunara).
arsenogonija (gr. arsen muki, gone raanje) artes liberales (lat. artes liberales) pl. slobodne
raanje muke dece, muki porod. umetnosti, lepe vetine.
arsevofagizam (gr. arsenikn, phagein artefakt (lat. artefactum) vetaki proiz-vod,
jesti) med. navika uzimanja inae otrovnih ono to je vetaki napravljeno, rukotvorina
koliina arsenovih jedinjenja radi ja-anja (za razliku od prirodnog proizvoda).
telesne snage ili spolne sposobnosti. artizam (lat. ars, artis umetnost) nain umet-
are longa, vita brevis (lat. ars longa, vita brevis) nikog, naroito knlevnog, izraavanja
umetnost je duga, a ivot kratak.
artizan 76 arheopteriks
koji je vie posledica vetine i znanja nego artritian (gr. arthron) koji je u vezi sa
istog talenta i oseanja, te se stoga vie zapaljenjem zglobova; koji je protiv
koristi spoljnim sredstvima (reju, stilom, zapaljenja zglobova (sredstvo, lek).
kompozicijom i dr.); preterana sklonost artro- (gr. arthron) predmetak u sloeni-cama
spoljanjem obliku umetnikog dela, igra sa znaenjem: zglob, zglobni.
rei". artrodinija (gr. arthron, odyne bol) med. bol (ili:
artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac; fig. trganje) u zglobu.
osniva, pokreta, vinovnik. artroze (gr. arthron) med. bol u zglobu, zglo-
artik(a)l (lat. articulus zglob, lanak) lanak, bobolja.
napis; taka ugovora; anat. zglavak; trg. predmet, artrozoa (gr. arthron zglob, zoon ivotinja)
stvar, roba u trgovini; gran. lan; sastavni deo zool. ivotinje sa zglobovima, opte ime za
jednog spisa, odsek, poglavlje, paragraf; bog. kukce (insekte), pauke rakove i crve.
vor, kolence. artrokarcinom (gr. arthron, karkfnos rak)
artikularni (lat. articularis) zglobni. med. rak u zglobu.
artikulacija (lat. articulatio) anat. zglob, zglavak, artropatija (gr. arthron, pathos bol) med. bol
pregib; liigv. nametanje (sme-tanje) zgloba, zglobobolja.
govornih organa pri obrazovanju pojedinih artropioza (gr. arthron zglob, ruop gnoj) med.
glasova; jasno i razgovetno iz-govaranje rei gnojenje (ili: zagnojavanje) zgloba.
i slogova; slik. pravilan i taan izraaj svih artropoda (gr. arthron, pus, pods noga) pl.
delova slike. zool. zglavkari.
artikulirati (lat. articulare) uzglobiti, uz- artrotomija (gr. arthron, tome seenje) med.
globljavati; LI. nametati govorne or-gane pri operativno otvaranje zgloba.
obrazovanju pojedinih glasova; rei i slogove artrofima (gr. arthros, phima izrataj, otok)
jasno, jedan po jedan, izgovarati; izneti, med. mekani otok zgloba.
iznositi neto lan po lan; artikulisati. artrofioza (gr. arthron, phyo stvaram) med.
artikulisati v. artikulirati. gnojenje zglobnih kostiju, zagnojavanje
artiljerac, artilerac (fr. artilleur) vojnik koji zglobova.
rukuje topom, tobdija. arun v. harun.
artiljerija (fr. artillerie, nlat. artillaria) arundinozan (lat. arundinosus) trskovit, bogat
prvobitno: svaka ratna sprava uopte; trskom, obrastao trskom.
docnije: topovi, topnitvo, rod vojske arhaizam (gr. archaios stari, prastari) gram.
naoruan topovima. zastarela re, oblik ili izraz, npr. pro-i
artist(a) (ital. artista, fr. artiste) umetnik, (drugi), jestastvo (priroda), polza (korist),
vetak, poznavalac umetnosti; glumac; prikljuenije (doivljaj) itd.
vetak u jahanju, igra na konopcu (u arhaizirati (gr. archaios star, starinski)
cirkusu). upotrebljavate u govoru i pisanju arhai-zme,
artistiki (fr. artistique) umetniki, vetaki. da(va)ti arhaian oblik.
artificijelan (lat. artificialis) vetaki, arhaistian v. arhaian.
umetniki; neprirodan, izvetaen. arhaian (gr. archaios star, prastari) star,
artificiozan (lat. artificiosus) umetniki, starinski, zastareo; prastari.
vetaki; lukav, prepreden. arhajski period v. azojski period.
artioka (ital. articiocco, fr. artichaut) vot. arheget (gr. arch-egetes) voa, poglavar; titula
glavoika sa cevastim cvetovima, gaji se kao spartanskog kralja u Likurgovom zakonu.
veoma cenjeno povre. arhegonije (gr. arche poetak, gonos) pl. vot.
artokarpi (gr. artos hleb, karpos plod) pl. bog. enski spolni organi kod nekih bescvet-nica i
hlebno drvee i hlebne bil.ke. mahovina.
arhejski (gr. archakos) starinski, tj. koji odista
artolatrija (gr. artos, latreia potovanje) potie iz starog vremena; up. arhaian.
sluba za hleb; potovanje (ili: oboavanje) arhelogija (gr. arche poetak, logia) poetna
hleba (hostije). nauka; osnovi nauke o oveku.
artofag (gr. artos, phagos) hlebojed. arheografija (gr. archaios star, grapho
artralgija (gr. arthon zglob, algos bol) med. bol piem) opisivanje starina.
zgloba, trganje u zglobovima. arheolog (gr. archaios star, drevan, logos re,
artremboleza (gr. arthron, emballo ubaciti, govor) onaj koji se bavi starinama i poznaje
umetnuti) kec. nametanje iaenih zglobova. starine, naroito antiku umetnost i nauku.
artritizam (gr. arthron zglob) med. sastav tela arheologija (gr. archaios star, drevan, logos
koji je sklon gojaznosti, eernoj bolesti, re, govor) nauka koja se bavi iskopa-
kostobolji, kamenu u ui i mo-kranom vanjem i prouavanjem predmeta starih
mehuru, prevremenoj arterio-sklerozi, kultura.
neuralgiji, astmi i dr. arheornis v. arheopteriks.
artritis (gr. arthron) med. zapal>enje zglobova, arheopteriks (gr. archaios star, drevni, pterix
trganje u zglobovima; up. giht. pero, krilo) zool. fosilni ki-
arhesporIJum 77
menjak, veliine goluba, po izvesnim 640. pre n. e.); fig. zajedl>iv, uan, podru-
delovima slian reptilijama, a po drugim opet gl>iv u govoru ili pisanju.
ptici; potie iz preistorijskog doba. arhimagija (gr. archi-mageia) vrhovno aro-
arhesporijum (gr. arche poetak, spora se- bnjatvo, tobonja vetina pravl>enja zlata i
janje, setva) bog. elija od koje postaje srebra; up. alhimija.
tkivo to stvara spore kod paprati. arhimandrit (gr. archimandrites) stareina
arhetip (gr. archetypon prauzorak) prasli-ka, manastira; najvii sveteno-monaki in
prauzor; prapismo; naroito: prvi otisak; do vladike u pravoslavnoj crkvi.
original; arhetipi otisci (ili: primerci) prvog arhipelag (gr. archi-pelagos more) ostrvlje;
izdanja; arhitip. prvobitno: ostrva u Egejskom moru, izmeu
arhi- (gr. archo prednjaim, poinjem) Grke i Male Azije.
predmetak koji u sloenicama znai: arhitekt (gr. architekton) onaj koji se bavi
glavni, prvi nad, pra-. graevinarstvom, tj. radi planove za
arhiblast (gr. archo prednjaim, poinjem, graevine i rukovodi njihovim podizanjem,
blastos klica, zametak) zool. prazametak. kolovan graevinar, neimar.
arhiv(a) (lat. archivum, gr. archeion vladino arhitektonika (gr. architekton) graevin-ska
nadletvo, gradska venica) mesto gde se umetnost, nauka o graevinarstvu, nei-
dre i uvaju dokumenta, spisi ili akta. marstvo; vetina izraivanja jednog
arhivalije (nlat. archivalia) spisi koji se nalaze u naunog sistema, nauka o sistemu.
arhivu, povel>e, dokumenti. arhitektonski (gr. architektonikos)
arhivar (lat. archivarius) upravnik (ili: graevinski, graevinarski, koji odgovara
nadzornik) arhiva; slubenik arhiva ili pravilima graevinske umetnosti; koji se
arhive; arhivist. tie jednog naunog sistema.
arhivist(a) (nlat. archivista) v. arhivar. arhitekture (gr. architekton, lat. architec-tura)
arhivolt (ital. archivolto glavni luk) vrh. graevinarska umetnost, graevinar-stvo,
polukruni luk koji spaja dva stuba (u neimarstvo; nain zidanja, raspored i
helenistikoj, rimskoj, renesansnoj i barokno j graenje jedne graevine; graevinski stil.
arhitekturi); u gotsko j i romansko j arhitekturi: arhitip (gr. archetypon) v. arhetip.
niz lukova glavnog crkvenog portala, koji su arhitrab (gr. archo, lat. trabs greda) ar*, v.
esto ukraeni kipovima. arhitrav.
arhivski (lat. archivum) koji se tie arhiva, koji arhitrav (gr. lat.) arh. glavna greda koja
pripada arhivu, koji se nalazi u arhivu, koji vezuje dva stuba ili vie stubova i lei na
radi u arhivu. njima; arhitrab.
arhigonija (gr. archo poetak, gfgnomai arhihijerarh (gr. archi-ierarches) vrhovni
stvaram) biol. spontano postanje ivota, svetenik, prvosvetenik, episkop.
postanak ivota u njegovim najprostijim arhihijerarhija (gr. archi-ierarchia)
poecima iz tzv. anorgakske materije, dostojanstvo prvosvetenika; visoko
prapoetak, prastvaranje; up. abiogeneza. svetenstvo.
arhidijeceza (gr. archo, dioikesis gazdin-stvo, arhont (gr. archon) vladalac, poglavar; najvii
uprava) duhovna oblast arhiepisko-pa, dravni inovnik u Ateni posle propasti
nadbiskupa. starog kraljevstva.
arhiakon (gr. archos, diakonos sluga) mo- arhoptoza (gr. archos mar, ptosis pad) med.
naki in koji se daje akonu kad se spadnutost zadnjeg creva.
odlikuje u slubi; prvi sluitelj jedne crkve; arhoragija (gr. archos mar, regnimi prsnem)
zastupnik vladike biskupa u upravi krvarenje iz zadnjeg creva.
dijecezom; u protestantskoj crkvi: titula arhocela (gr. archos, kele prosutost) med.
dvojice svetenika glavnih crkava u velikim prosutost, prodor zadnjeg creva.
gradovima. arin (tur. arsin) stara mera za duinu: lakat,
arhiepiskop (gr. archos, episkopos) prvi rif.
vladika, mitropolit, nadbiskup; prvosvetenik. arlama (tur. arslama) bog. trenja (plod i
arhiepiskopija (gr. archos, episkopeo) oblast stablo); vrsta crnog luka.
koja stoji pod duhovnom upravom as (lat, as, assis) 1. kod starih Rimljana:
arhiepiskopa. novac, u poetku od pola kg bakra; 2. u
arhijater (gr. archos voa, iatros lekar) prvi novije doba: apotekarske funta od 12 un-ca,
lekar, vii lekar; lini lekar; dvorski lekar. sada potisnuta tzv. metrikim me-renjem; 3.
arhijerej (gr. arch-iereus) vladika; vrhovni najmanja jedinica za merenje zlata; 4.
svetenik kod Jevreja. najjaa karta, kec" na francuskim kartama;
arhilohijski (gr. Archilochos) poet. tako se zove 5. prvak, najbolji u nekoj struci, naroito u
vie vrsta stihova koje je prvi pronaao avijatici i raznim granama sporta.
najstariji grki liriar i jampski pesnik asai (ital. assai, fr. assez) kuz. veoma, vrlo.
Arhiloh (izmeu 680. i a salve (ital. a salvo) trg. dobro ouvano,
neoteeno (na tovarnim listovima).
asamar 78 asignatar
asamar (lat. assus peen, amarus gorak) hen. asenzija (lat. assensio) odobravanje, pristajanje
proizvodi raspadanja koji se stvaraju pri uz koga; fil. primanje neega kao istinitog.
zagrevanju ivotinjskih ili biljnih materija i asentacija (lat. assentatio) laskanje, udva-ranje;
daju im zainski ukus, npr. kora od hleba, ulagivako odobravanje.
povrina peenja i dr. asepsija (gr. a-, sepsis trule;) ned. ot-
asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir) klanjanje mogunosti da zarazne klice, npr.
smiljen rad na podizanju zdravlja pri vrenju operacije, zagade mesto koje se
pojedinaca, u nekom gradu, kraju (ili dravi), operite (ovo se postie upotrebom
pozdravl>avanje naselja, pozdravljavanje i antiseptinih sredstava za pranje ruku,
poboljavanje oppggih zdravstvenih prilika, bolesnikove koe i dr.).
ienje od zaraze, isuenje mo-varnih aseptin (gr. a-, sepsis) hem. sredstvo koje
mesta itd. uva mleko i jela da ne uskisnu i ne
asanzer (fr. ascenseur) dizalica, uspinjaa, lift; pokvare se; sastoji se od stipse pomeane sa
up. ascenzor. bornom kiselinom.
asanirati (lat. sanus, fr. assainir) popraviti (ili: aseptian (gr. a-septikos) koji nije sklon
popravl>ati) opte zdravstveno stanje u nekom truljenju; koji nema zaraznih klica; up.
mestu, kraju, nekoj dravi' zavoenjem niza antiseptian.
higijenskih mera: istoe, isuivanja aseptol (gr. a-, sepsis trule:, lat. oleum ulje)
podvodnih mesta itd. hen. rastvor kiseline kao sredstvo za
asasinat (nlat. assassinatum) prav. muko ubistvo, spreavanje truljenja, dobiva se meavinom
umorstvo; nasilje. sirove karbolne kiseline ili krezo-la sa
asasinator (nlat. assassinator) prav. podstreka koncentrisanom sumpornom kiselinom.
na izvrenje mukog ubistva. aservat (lat. asservatum) ono to je ostavljeno
asacija (nlat. assatio) kuvanje jela i lekova u na uvanje, u pohranu.
njihovom sopstvenom soku. aservacija (lat. asservare) uvanje, pohrana;
asebija (gr. asebeia) bezbonost, bezverstvo, ostavljanje u pohranu.
nepriznavanje bogova. aservirati (lat. asservare) uvati, sauvati,
aseverativan (lat. asseverare dokazivati) pohraniti.
potvrdan, dokazni. asertivan (nlat. assertivus) v. asertoran.
aseveracija (lat. asseveratio) ozbiljno uveravanje asertoran (lat. assertorius) kojim se tvrdi,
ili tvrenje neega, dokazivanje, za-klinjanje potvrdan; fil. asertoran sud sud u kojem se
u neto. odnos izmeu subjekta i predikata iskazuje
aseitet (nlat. aseitas, a se esse biti tj. postojati kao injenica (up. problematian, apo-
sam sobom) samostalnost, osobina ljudi koji diktian); asertorna zakletva prav. zakletva koja
rade samo po svom sopstvenom, unutarnjem se polae posle datog iskaza (za razliku od
nagonu, bez ikakvog podsticaja spolja; po promisorne zakletve, tj. one koja se polae
sholastikoj teologiji: svojstvo boga koji pre davanja iskaza).
uzrok svog bia ima u samom sebi, dakle, asercija (lat. assertio) tvrenje, tvrdnja; prav.
postoji sam sobom ili kroz sebe sama (a se zvanino tvrenje da je neko slobodan.
est); u novije doba: jai izraz za slobodnu asesor (lat. assessor pomonik u slubi)
volju. prisuditelj, pomonik sudijin; pomonik
aseksualan (gr. a- bez, lat. sexus spol) stareine nadletva.
bespolan, koji nema spola, kome je oduzeta asesorat (nlat. assessoratum) prisuditelj-stvo,
mogunost oploavanja. zvanje pomonog sudije; sudsko po-
aseksualizacija (gr. a- bez, nlat, sexualisa-tio) monitvo; asesura.
unitenje, oduzimanje sposobnosti asibilacija (nlat. assibilatio) gram. spajanje
oploavanja; up. kastracija. jednog glasa sa utavim glasom ( ili ), ili
asekurant (nlat. assecurans) osigurava. pretvaranje nekog glasa u uta-vi glas.
asekurancija (nlat. assecurantia) osiguranje, npr. asibilirati (lat. assibilare) gram. spojiti neki
protiv poara, smrti i sl. glas sa utavim glasom ( ili ).
asekurat (nlat. assecuratus) osiguranik. asignant (lat. assignans) onaj koji alje novac,
asekuracija (nlat. assecuratio) v. asekurancija. doznailac.
asekurirati (lat. ad-, securus bezbedan, nlat. asignat (lat. assignatus) lice na koje glasi
assecurare) osigurati, obezbediti. uputnica, doznaka, nalog; uputnica na
aselgija (gr. aselgeia) razvratnost, razvrat, primanje godinjeg dohotka od nepokretnog
pohotljivost. imanja.; papirni novac za vreme francuske
aselenian (gr. a-selenos) bez Meseca, npr. revolucije (19. aprila 1790) kojem su sluila
aselenina no za planete Merkur i Vene-ru za podlogu nepokretna imanja uzapena u
kae se da su aselenine", bez pratioca, bez korist drave.
trabanta. asignatar (nlat. assignatarius) lice na koje glasi
asemija (gr. a- ne, zeta znak) ned. uputnica ili doznaka, primalac novca po
nesposobnost razumevanja znakova. uputnici ili nalogu.
asemian (gr. asemos) koji nema znaka, koji je
bez oznake, bez obeleja.
asignatura 79
asignatura (nlat. assignatura) v. asignacija. asinhroaian (gr. a-, syn sa, chronos vreme)
asignacija (lat. assignatio) d oznaka, uputni-ca, neistovremen, nejednovremen, neistodo-ban.
nalog za isplatu. asiriologija nauka koja prouava knjiev-nost,
asignirati (lat. assignare) upugnicom dozna-iti jezik, istoriju i starine Asirije i Vavilonije.
(ili: doznaivati), izdati (ili: izdavati) nalog asistent (lat. assistens) lice koje pomae
za isplatu neke sume. profesoru u radu sa studentima i koje se
asiduitet (lat. assiduitas) tanost, trudolju- sprema za profesora; pomonik, pomaga
bivost, revnost, marljivost, vrednoa; po- uopte.
stojanost, istrajnost. asistencija (nlat. assistentia) pomaganje, pomo,
asilabija (gr. a- ne, syllabe slog) nesposobnost potpora; prisustvo.
sleganja vienih slova u slogove. asistirati (lat. assistere) pomagati nekome u
asilogistian (gr. a-, syllogismos posredni poslu; pratiti nekoga; prisustvovati emu.
zakljuak) log. iz koga se ne moe izvesti asistolija (gr. a-, systole skupljanje, stezanje)
zakljuak. ned. opti naziv za sve one teke poremeaje
u organizmu usled radne nedo-voljnosti
asimetrija (gr. a-, symmetria nesimetri-nost) sranog miia, nestezanje srca.
nesrazmernost, neskladnost, nejedna-kost, asitija (gr. asitia nejedenje, gladovanje)
neravnomernost. post; nedostatak volje za jelom, nejenost;
asimetrian koji nema simetrije, nesrazme-ran, nedostatak hrane.
neskladan, nejednak. asjeraa (fr. acierage) galvansko poelia-
asimilacija (lat. assimilatio) izjednaenje, vanje bakarnih ploa.
izjednaavanje; gram. jednaenje glasova (po asjeracija (fr. acieration) pretvaranje u elik,
zvunosti, mestu ili nainu tvorbe); psih. elienje.
primanje u svest novog sadraja (doivljaja) askaride (gr. askaris) pl. zood. bubine, detinje
i njegovo prilagoavanje sastavu svesti; fiziol. gliste.
zbivanje kojim elije preo-braaju hranu u askariodoza (gr. askaris) med. prisustvo glista u
materije od kojih se same sastoje (proces stolici.
asimilacije). askeza (gr. askesis) isposnitvo, pokajni-tvo,
asimilirati (lat. assimilare) izjednaiti, ugaanje bogu do krajnjeg samoodricanja;
izjednaavati, prilagoditi, prilagoava-ti; muenje tela radi to uspenijeg ubijanja
gran. jednaiti; fiziol. primiti u se, primati u se, ulnih strasti i prohteve, da bi dua bila to
preobratiti hranu u organ-sku materiju. nezavisnija od tela i time se mogla posvetiti
asimilovati v. asimilirati. svome pravom opredeljenju.
asimpatija (gr. a-, sympatheia) nenaklonje- asker (tur. asker) vojska; vojnik.
nost; nedovoljno saoseanje, nemanje asket(a) (gr. asketes) isposnik, pokajnik, onaj
sauea prema kome ili emu. koji svojevoljnim gladovanjem i muenjem
asimptota (gr. a-, symptotos koji se ne tela ubija u sebi strasti i prohteve.
poklapa) mat. prava koja u odnosu prema asketizam (gr. askeo staram se) nain
jednoj krivoj lei tako da se njih dve ako se miljenja i ivljenja asketa, isposnitvo,
produuju sve vie pribliuju jedna drugoj, pokajnitvo u muenju tela odricanjem.
ali se nikad ne dodiruju, npr. hiperbola ima asketika (gr. askeo) uenje o askezi.
dve asimptote (simbol beskrajne oveje asketiar (gr. askeo) pisac pobonih, bo-
tenje koja nikad ne postie svoj cilj; gougodnih spisa, dela.
Lajbnic je nazvao oveka asimptotom asketski (gr. asketos) isposniki, pokajniki,
boanstva"). bogougodan; vaspitni.
asimptotian (gr. a-, symptotos koji se ne asklepijadska strofe etr. veza asklepijad-skog
stie) koji se ne poklapa, nepoklopljiv. stiha sa drugim vrstama stihova.
asimulacija (lat. assimulatio) pretvaranje, asklepijadski stih etr. vrsta klasinog stiha,
nazvanog po grkom pesniku Askle-pijadu,
pritvorstvo, licemerstvo. sastoji se od dva (mali asklepijadski stih) ili
asimfonija (gr. a-, symphonia) nesklad, tri horijamba (veliki asklepijadski stih), u
neskladnost, pr. asimfonian. poetku sa trohejom ili spondejom, i sa
asindezija (gr. asyndesia) nevezanost, ne- jambom na zavretku.
spojenost) ret. nedostatak veze u reenicama, asli (arap. asli, tur. ash) pravi, isti, supi;
nevezanost; ua. asindet(on). doista, upravo, zaista, verovatno, mogue.
asindetian (gr. a-syndetos nevezan) koji je aso (fr. assaut, ital. assalto) napad, juri;
bez veze, bez sveza, bez svezica. napad, udarac u dvoboju; vrsta vebe u
asindet(on) (gr. a-syndeton) pong. pesnika maevanju.
figura u kojoj se izostavljaju veze izmeu
dveju ili vie reenica, ili izmeu lanova
jedne reenice, npr.: Misli mlada, (da) niko
je ne uje, (ali) Sluale je mome
obanine, (pa) Strijeli joj u skutu
jabuku".
asodian 80 astatian
asodian (gr. as-6des koji osea gaenje, kad ih posmatramo sa Zemlje; fig. dobro
koji izaziva gaenje, ase prezasienost) znamenje.
med. asodina groznica groznica sa aspergiloza med. oboljenje izazvano naroitom
povraanjem. vrstom gljivica poznatom pod imenom
asolirati (fr. assoler) zasejana ti zemlju Aspergillus fumigatus; javlja se obino kod
naizmenino raznim usevima. osoba koje rukuju zrnevljem i branom.
asomatian (gr. a-somatos) bestelesan. aspergioloza (lat. aspergillus) med. oboljenje
asomnija (gr. a-, lat. somnus san) med. izazvano gljivicom Aspergillus fumigatus, u
nesanica. organizmu ljudi i ivotinja, naroito kod
asonavca (nlat. assonantia) post. samogla- osoba koje imaju posla sa itom i branom;
sniko podudaranje, stih u kome se slikuju kod ljudi se pojavljuje u obliku plune
samo samo glasnici, nepotpun slik; muz. tuberkuloze (pseudo-tuberkuloza).
jednakost tonskih figura u jednoj muzi- asperitet (lat. asperitas) hrapavost, neravnina;
koj misli. \ oporost, surovost, grubost, neotesa-nost;
asonancija (nlat. assonantia) v. asonanca. tvrdoa, krutost.
asonirati (lat. assonare) biti slian po zvuku asperifolmja (nlat. asperifolia) pl. bog. biljka sa
ili glasu, slino zvuati. hrapavim liem.
asortiman (fr. assortiment) potpuno i sreeno aspermatizam (gr. a-, sperma seme) med. v.
slagalite robe; zbirka razne robe iste vrste aspermizam.
(npr. knjiga); biranje, odabiranje. aspermatian (gr.) v. aspermian.
asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sreivati) aspermizam (gr.) ned. uroena ili steena
po vrstama, odabrati stvari jedne prema nemogunost izluivanja semena iz spol-nih
drugima; radnju ili slagalite snabdeti lezda; aspermatizam.
prikladnom robom; opre-miti. aspermija (gr.) med. v. aspermizam.
asortisaa (fr. assortissage) trg. izdvajanje (ili: aspermian (gr. aspermos) med. koji nema
sreivanje) robe po vrstama. semena, koji ne moe da izluuje seme.
asosje (fr. associe) drug (ili: ortak) u poslu; aspida (gr. aspi's. aspidos) zool. guja otrovni-ca,
asosje an komandit (fr. associe en egipatska naoarka; fig. otrokona, zla i
commandite) trg. tajni ortak, ortak koji samo opaka ena, rospija.
ulae novac u posao a sam ne radi. aspik (fr. aspic) kup. pihtije, hladetina.
asotija (gr. asoti'a) razvratnost, razvrat, aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj koji tei
raskalanost, pust ivot. za neim (poloajem, zvanjem); inovniki
asocijalan (gr. a-, lat. socialis) nedruevan. pripravnik.
nedrutven; koji ne voli drutvo i ne eli da aspirata (lat. aspirata se. littera) pl. gram.
mu bude koristan lan; koji je ravnoduan suglasnici s dahom.
prema optim potrebama i interesima aspirator (lat. aspirator) sprava za usisa-vanje
zajednice. praine, gasa ili tenosti, usisa, usisaljka; up.
asocijalnost (gr. a- ne, lat. socialis) nedostatak ventilator.
oseanja za drutvenu zajednicu. aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgovaranje s
asocijativan (nlat. associare zdruiti, hukom, s dahom, pri emu se uje glas
associativus) koji zdruuje ili sjedinjuje, koji slian glasu h; sisanje, usisavanje, udi-sanje,
nadovezuje na neto. uvlaenje u sebe; tenja, el>a za neim;
asocijacija (nlat. associatio) udruivanje, enja.
spajanje, vezivanje; drutvo, udruenje; fil. aspirin farm. fabriki naziv za acetilo--salicilnu
asocijacija ideja vezivanje predstava na taj kiselinu (77%), praak koji otklanja vatru i
nain to jedna predstava, kada se pojavi, izaziva znojenje, upotrebljava se kao lek
izazove u svesti i neku drugu; protiv glavobolje, reumatizma, nazeba i sl.
asocijacionistika psihologija pravac u aspirirati (lat. aspirare) traiti neto, teiti za
psihologiji koji hoe sve duevne pojave da neim; udisati, uvlaiti u sebe, usisavati;
objasni iz predstava i njihovih meha-nikih gram. izgovarati iz grla, sa dahom, s hakom;
veza, i da svu duhovnu delatnost svede na muz. u pevanju: udahnuti vazduh tako da se
asocijaciju ideja. uje.
asocirati (lat. associare) pridruiti, udruiti; aspra (gr. aspros beo) najmanja novana
spojiti, vezati; primiti za ortaka, lana, jedinica u Turskoj, para.
zadrugara; asocirati se zdruiti se, uortaiti astazija (gr. astateo, astasia) nemir, nepo-
se. stojanost; med. bunilo, bacakanje tekog
asparagus (lat. asparagus) bog. rod biljaka iz bolesnika.
fam. Convallariaceae; ima ih vie vrsta, od astakolit (gr. astakos rak, Kthos kamen) geol
kojih se neke taje u stanovima kao ukrasno okamenjeni rak.
bilje; up. pargla. astatian (gr. astatos nestalan, nepostojan) koji
aspek(a)t (lat. aspectus) izgled, pojava, vid; nema pravca, koji se u svakom poloaju
gledite, strana neega; astr. poloaj planeta nalazi u ravnotei, bez odreene orijentacije;
jedne prema drugoj kakav nam izgleda astatine igle fiz. dve pod-jednake magnetne
igle utvrene tako jedna
asteizam 81 astrogeodezija
nad drugom da su im polovi suprotno astigmometar (gr. a-, stigma, metron) opti-ka
obrnuti, ime su zatiena od uticaja sprava za odreivanje jaine astigmatizma
Zemljinog magnetizma, te tako mogu (v.).
slobodno sledovati svakom spoljnjem astigrafija (gr. asty grad, grapho piem)
dejstvu. opisivanje gradova.
asteizam (gr. asteismos utanan, dosetljiv astilon (gr. a- ne, stylos stub) vrh. graevina
govor, uglaene radnja, asty grad) veliko- bez stubova.
varoko ponaanje, fini ton u ophoenju; astinomi)a (gr. asty grad, nomos zakon)
duhovit govor; ret. kada neko toboe hoe upravljanje gradom, uprava grada; nadzor
neto da preuti pa, ipak kae; zadirki-vanje, nad kuama.
zadevanje. astma (gr. asthma) med. sipnja, zaptivanje,
astenija (gr. astheneia slabost) med. nemo, teko i kratko disanje u nastupima; up.
slabost, neotpornost prema naporu (kao astmatian.
posledica preleane bolesti ili kao predznak astmatiar (gr. asthma) sipljivac, onaj koji pati
opasnih bolesti). od sipnje ili zaptivanja (iva-nog, sranog,
astenian (gr. asthenes) nemoan, slab, oronuo; eludanog).
koji potie od slabosti; astenina groznica astragal (gr. astragalos) kocka; alat. skona kost,
ivane groznica; psih. astenian afekt piljak, glenjaa; vrh. obru, venac na
duevni pokret kojim se slabe telesne radnje, gornjem delu stuba koji odvaja kapitl od
npr. tuga; supr. stenian afekt, donjeg dela.
astenologija (gr. astheneia nemo, oronu-lost, astragalizam (gr.) igra kockom, kockanje.
logia nauka) ned. nauka o uzrocima u leenju astragal omanti ja (gr. astragalos kocka,
slabosti, nauka o asteninim bolestima. manteia proricanje) proricanje iz kocaka na
astenomakrobiotika (gr. asthenes, makros kojima stoje slova iz kojih se, posle svakog
dug, bios ivot) vetina da se slab organizam bacanja kocaka, sastavlja odgovor na
odri dugo u ivotu. postavljeno pitanje.
astenopija (gr. asthenes, orao vidim, gledam) astragan krzno mrtvojagnjenih ili veoma
med. slabost vida, slab vid, lako zama-ranje mladih jaganjaca iz Astrahana u Rusiji,
oiju. veoma skupoceno krzno sa crnosjajiom i
asterizam (lat. asterismus, gr. aster zvezda) kovrastom vunom.
fiz. svetlosna pojava kod koje od izvesne astralit (lat. astrum zvezda, gr. lithos)
svetlee take izbijaju svetlosni zraci, npr. tamnocrvene staklo sa iverjem plavkasta
osobina nekih vrsta liskuna koje, usled sjaja, slui za pravljenje raznih ukrasa.
interferencija svetlosti, pokazuju zvezdaste astralni (lat. astralis) koji se tie zvezda, koji
zrake kad se kroz njih gleda. potie od zvezda, zvezdani, zvezdast, oblika
asterizma (gr. aster) sazvee, grupa zvezda. zvezde; astralna svetlost, zvezdana svetlost,
naroito prizraak izmeu zvezda Kumove
asteriskus (gr. asteriskos) zvezdica u knjigama slame, slabija no na ostalom nebu, koja
(*), kao znak kojim se italac upuuje na izgleda da potie od bezbrojnih, veoma
primedbu ispod teksta koja je obeleena istim udaljenih i pojedinano nevidljivih zvezda
takvim znakom. nekretnica; astralni duhovi, u starom
asterian (gr. asteroeis) zvezdast; zvezdan, istonjakom verovanju u zvezde: duhovi
pun zvezda; zvezdani, koji potie od zvezda, zvezda zamiljenih kao iva bia; u srednjem
npr. uticaji. veku: pali aneli, due umrlih, duhovi
asteroidan (gr. asteroeides) zvezdolik, u postali iz vatre koji lebde izmeu neba,
obliku zvezde; sjajan. zemlje i pakla; astralno telo, telo bez
asteroidi (gr. aster, eidos oblik, vid) pl. astr. male, zemaljskih, telesnih osobina, koje uzimaju na
prostim okom nevidljive planete izmeu sebe duhovi kad se pojavljuju; drugo,
Marsa i Jupitera, npr. Ceres, Palas, Juno, eterino telo oveka, po uenju okultizma;
Astrea, Vesta i dr.; up. plane-toidi. astralni svet, svet zvezda, zvezdano nebo.
astigmatizam (gr. a- ne, stigma bocka, astratija (gr. astrateia) osloboenje od vojne
taka) fiz. mana preslikavanjem prola-skom obaveze; izbegavanje vojne obaveze.
zrakova kroz soiva usled toga to lik astrafobija (gr. astron sazvee, zvezda,
povrinskog elementa oko osne take lei phobos strah) med. preterano velik strah od
uopte na dvema krivim povrinama, tj. to groma ili grmljavine.
svakoj taki predmeta odgovaraju upravo dve astro- (gr. astron) predmetak u sloenica-ma
take lika; med. mana oka koja poiva na sa znaenjem: zvezda.
razliito j zakrivljenosti ronjae u raznim astrobolizam (gr. astrobolisms, astron, balio
meridijanima i na neleanju simetrino bacam) udarenost (ili: pogoenost) zvezdom;
oko iste ose ronjae i kristalnog soiva. ned. udar sunanice, sunanica; smrt ili
aetigmatiai (gr. a- ne, stigma) ko}i ima obamrlost od udara munje.
svojstvo astigmatizma. astrogeodezija (gr. aster zvezda, geodezija,
v.) geol. grana astronomije koja se bavi
odreivanjem oblika zemlje.
6 Leksikon
astrognozi]a 82 asfalt
astrognozija (gr. astron, gnosis spoznaja, ticanja Meseca; vreme koje Sunce provede u
poznavanje) poznavanje zvezda, nauka o jednom znaku ivotinjskog kruga; astro-
zvezdama s obzirom na njihov poloaj, nomsko poznavanje je potpuno poznavanje
podelu na sazvee i nazive. nekog zbivanja; fig. vrlo velik, ogroman.
astrognost (gr. astron, gnostes poznavalac) astroskop (gr. astron, skopeo gledam) dogled
poznavalac zvezda, onaj koji se bavi za posmatranje zvezda.
astrotozijom. astroskopija (gr.) vetina posmatranja
astrograf (gr. astron, grapho piem) dogled zvezda; posmatranje zvezda pomou velikih
koji slui za fotografske snimanje zvezda. dogleda.
astrografija (gr. astro, grapho) opisivanje astrosofija (gr. astron, sophfa mudrost)
zvezda. nauka o zvezdama; up. aetronomija.
astrodiktikum (gr. astrodeiktikon) pokaziva astroteologija (gr. astron, thes bog, logla
zvezda, sprava pomou koje se svaka na nauka) vera u postojanje boga na osnovu
nebeskoj lopti pokazana zvezda moe lako postojanja zvezda i reda koji meu njima
nai i na nebu. vlada.
astrolabijum (gr. astro, labi's drak, drka) astrofizika (gr. astron, physike) deo astro-
nekadanja astronomska sprava za merenje nomije koji se slui fizikim metodama u
visine Sunca i zvezda. ispitivanju sastava i kretanja nebesnih tela,
astrolatrija (gr. astro, latrei'a oboavanje (ili: naroito astrofotografijom, astro-fotometrijom i
potovanje) zvezda, sluba zvezdama. spektralnim analizom.
astrolit (gr. astro, Ifthos kamen) zvezdast astrofit (gr. astron, phytcn) zool. morska
kamen, okamenotina u obliku zvezde. zvezda slina biljni.
astrolog (gr. astrologos) onaj koji ume da ita astrofian (gr. a-, strophe spoj vie stihova u
i prorie sudbinu po poloaju i kretanju metriku celinu) poet. naziv za ritmiku
zvezda; zvezdoatac, zvezdozna-nac. pesmu koja nije podeljena na strofe.
astrologija (gr. astrologia) kod starih Grka i astrofotografija (gr. astron, phos, phots
Rimljana aetronomija. Oslanjajui se na svetlost, graphfa) fotografsko snimanje
Aristotelovo miljenje, po kome su zvezde zvezda; primena fotografije u posmatranju
bia sa natoveanskom inteligencijom i nebeskih tela.
koja, zbog svojih istijih i boanskijih astrofotometrija (gr. astron, phos, phots,
oblika, vre izvestan uticaj na ovoze-maljski metria) merenje jaine svetlosti nebeskih
ivot, stvorili su srednjovekovni astrolozi tela.
praznovericu o jakom utiia-ju astralnih astrum (lat. astrum, gr. astron) zvezda; sik
duhova na oveji ivot; tako je astrologija itur ad astra (lat. sic itur ad astra) ovako se
postala itanje iz zvezda, tj. vetina da se ide do zvezda, tj. do asti, slave (Vergil).
sudbina ovekova ita iz poloaja zvezda asumirati (lat. assumere) preuzeti, uzeti k sebi,
(ima i danas pristalica). uzeti na sebe, primiti odgovornost; fil.
astromavtija (gr. astron, manteia prori-canje postaviti u silogizmu drugu (minor) premisu;
gatanje) proricanje budunosti iz zvezda. shvatiti, razumeti, npr. neku misao; ret.
astrometar (gr. astron, metron mera) zvez- glavni zakljuak protivnikov ponoviti pa onda
domer. prei na njegovo opovr-gavanje.
astrometeorologija (gr. astron, meteorolo-gia, asumiti (tur. hasimak) estiti se, srditi se, rasrditi
v.) nauka o (nekom) uticaju na vreme, se.
podneblje, itd. poloaja planeta, kometa, asumpsit (lat. assumpsit) primio je na sebe;
Sunanih pega itd. i tobonje predskazi-vanje prav. formula kojom neko dobrovoljno
vremena na osnovu toga. obeava i prima obavezu da e za drugoga
astrometrija (gr. astron, metron) nauka o neto platiti, obaviti kakav posao i sl.
odreivanju poloaja nebeskih tela. asumcija (lat. assumptio, assumtio) primanje,
astronautika (gr.) v kosmonautika. uzimanje; primanje due na nebo; dan
astronom (gr. astronomos) nauenjak koji se smrti nekog svetitelja; fil. druga (minor)
bavi astronomijom. premisa u silogizmu.
aetronomija (gr. astronomia, astron, nemein asuplirati (fr. assouplir) uiniti gipkim,
upravljati, nmos, zakon) nauka o okretnim; slomiti (volju, karakter) ukrotiti,
kretanjima, veliini nebeskih tela, o onome nainiti popustljivim.
to je geometrijsko kod nebeskih tela; up. asura (tur. hasir) prostira od rogoza.
astrofizika. asurdirati (fr. assourdir, lat. surdus gluv)
astronomski (gr. astron, nmos) koji se tie zagluiti; umeriti, ublaiti (svetlost, glas);
nauke o zvezdama ili koji spada u nauku o slik. dati blai karakter.
zvezdama; astronomska jedinica odstojanje asfalt (gr. asphaltos) hem. zeml>ina smola,
Zemlje od Sunca, tj. 149,500.000 km; paklina, smesa raznih ugljovodonika u
astronomski mesec tano izraunato vreme kojoj ima i kiseonika, azota i sumpora;
op- pomean sa krenjakom, upotrebljava se za
asfaltirati 83
pravljenje trotoara i za izolaciju zidova od ataman (rus. ataman-v, nem. Hauptmann) voa
vlage. jednog odreda kozaka, obino u inu
asfaltirati (gr. asphaltos) kaldrmisati smesom pukovnika; kozaki harambaa; up. hetman.
asfalta i krenjaka. atambija (gr. athambfa) neplaljivost, neu-
asfiksija (gr. a-, sphyxis bilo) med. prestanak ili straivost.
usporenost kucanja srca usled neke atanazija (gr. athanasfa) besmrtnost, neumr-
mehanike prepreke, obamrlost, najvii lost.
stepen nesvestice. atanatizam (gr. a-thanatos besmrtan)
asfiktian (gr. a- sphyktos) ned. koji je u verovanje u besmrtnost due; up. atanizam.
dubokoj nesvestici, polumrtav, obamro. atanatologija (gr. a-thanatos besmrtan, 1o-gia
ascendenti (lat. ascendentes) pl. prav. srodnici po nauka) uenje o besmrtnosti due.
uzlaznoj liniji, preci kao rodi-tell, dedovi, atanizam (gr. athanasfa besmrtnost) v.
pradedovi; suprotno: des-cendenti. atanatizam.
ataraksija (gr. ataraxia) fil. duevni mir,
ascendencija (nlat. ascendentia) prava, duevno spokojstvo, stanje bez strasti.
uzlazna linija srodstva; astr. penjanje, uzlazak; ataumazija (gr. a-, thaumazo udim se, divim
nadmonost, pretenost; mat. ra-stenje. se) neuenje niemu, neiznenaenje,
ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzilae-nje, ravnodunost.
uzdizanje, uzlazak; Vaznesenje Hristovo, atae (fr. attache) na rad dodeljeni slube-nik,
Spasovdan; napredovanje, polet; astr. penjanje, npr. kod vojske, nekog poslanstva; fig. odan
uzlaenje nebeskog tela; fiz. penjanje ovek, privrenik.
tenosti u kapilarnim cevima; penjanje atairati (fr. attacher) pridati, dodeliti na rad;
igraa na konopac. primamiti; naviknuti se na neto, zavoleti
ascenzor (lat. ascensor) v. asanzer. neto.
asciji (gr. a-, skia senka) t. geogr. besena-ni", ateizam (gr. atheos bezboan) bezbonost,
tj. stanovnici arkog pojasa koji dvaput bezbonitvo; odricanje da postoji bog ili
godinje ostaju u podne bez senke, naime u boanski poredak u svetu.
dane kad Sunce kod njih prolazi kroz zenit. ateist(a) (gr. atheos bezboan) bezbonik, onaj
ascites (gr. askites tj. nosos, askos koa) ned. koji ne veruje u postojanje boga.
trbuna vodena bolest. ateknija (gr. ateknfa bezdetnost) besplod-nost,
at (tur. at) konj. brak bez poroda, nemanje dece.
atavizam (lat. atavus napredak) slinost sa atelaa (fr. attelage) zaprega; zapreni pribor,
precima; sluaj kada se kod potomaka amovi; voj. topovski pribor.
pojave izvesne duevne i fizike osobine atelija (gr. ateleia) besvrhnost, besciljnost,
njihovih predaka; naslee, osobina predaka. necelishodnost; osloboenje od poreza i
atavistika (lat. atavus) nasleen od predaka dravnih nameta.
(fizike i duevne osobine). atelje (fr. atelier) umetnikova soba za rad;
atavistiki (lat. atavus) nasleen od predaka radionica slikara, vajara, lekara i dr.
(fizike i duevne osobine). a tempera (ital. a tempera) slikati vodenom
atak, (fr. attaque) voj. napad, napadanje, navala, bojom, po staroitalijanskom nainu.
juri, naroito konjice; med. udar, napad atemperirati (lat. attemperare) umeriti,
neke bolesti. umeravati, ublaiti, ublaavati, utiati,
utiavati.
ataka (ital. attaccare, attacca) kuz. neposredno a tempo (ital. a tempo), muz. u pravi as,
vei, prikljui! (kada izmeu zavretka tano po taktu.
jednog i poetka drugog odeljka ne treba da atemporirati se (lat. a tempore) upravljati se
bude poivke). prema vremenu, prema prilikama, pri-
atakirati (fr. attaquer) napasti, napadati, lagoavati se duhu vremena.
navaliti, udariti na nekoga; med. spopasti, Atena (gr. Athena) mit. ki Zevsova, po
spopadati, najedati, nagrizati; fig. napasti, legendi nikla iz njegove glave, boginja,
napadati, vreati, ustati otvoreno protiv zatitnica umetnosti i vetina, naroito
koga. enskih, zatitnica junaka i gradova, naroito
ataksija (gr. ataxia) med. nepravilnost, grada Atene (Atine), boginja rata; (kod
neurednost u toku bolesti; drhtanje, Rimljana: Minerva).
nepravilno kretanje (kod obolelih od lene Ateneum (lat. Athenaeum) vii vaspitan zavod
modane). u Rimu, koji je osnovao car Hadrijan radi
ataktian (gr. a-taktos) neureen, nepravilan, letovanja nauke i umetnosti i nazvao ga po
neuredan, npr. ataktina groznica. gradu Ateni, kao sreditu celokupne
atalsko blago ogromno, neizmerno bogatstvo obrazovanosti onoga vremena; otuda: ueno
koje je, 133. pre nae ere, ostavio pergam-ski drutvo, via kola; u novije doba i kao
kralj Atalos Rimljanima u nasledstvo. naslov knjievnih asopisa.
atentat (lat. attentatum od attentare, attemp-
tare napasti, pokuati) protivpravan napad na
ivot, imanje ili ast nekoga; zloin,
zloinaki napadaj; pokuaj ubi-
atentator 84 atmidometar
stva; atentata krimina (lat. attentata crimina) atitida (fr. attitude, ital. attitudine), poloaj,
pl. prav. pokuani ali neizvreni zloini. dranje tela; stav; ponaanje; u baletu: stav
atentator (nlat. attentator) onaj koji pokua da na jednoj nozi.
protivpravno udari na ivot, ast ili imovinu aticizam (gr. attikismos) atiki nain govora;
nekoga. atiki fini ukus u nainu miljenja i
atentirati (lat. attentare) pokuati neto protiv izraavanja; atika duhovitost i dosetljivost.
koga ili ega, izvriti zloinaki pokuaj, atiki (lat. atticus) svojstven atikom duhu, tj.
nasrnuti na tue pravo, napasti, napadati. tanan, uglaen, duhovit, dosetljiv; atika so
ateoretian (gr. a-theoretes) koji ne zna, duhovit i fini nain izraavanja.
neupuen, nevian emu. Atlant (gr. Atlas) mit. v. Atlas.
ateraa (fr. atterage) mor. mesto pristajanja, atlanti (gr. Atlas) ark. stubovi u ovejem
pristan, pristanite. obliku koji dre opivnicu, sime.
ateramnija (gr. a-, teramnos tvrd) med. teko Atlantida (gr. Atlantis) legendarne ostrvo koje
varenje hrane, rava probava. je, po Platonu, lealo u Atlantskom okeanu,
aterirati (fr. atterir) avij. spustiti se avionom, oko 9000 godina pre njega, i bilo vee nego
aeroplanom ili balonom na zemlju; mor. Azija i Lidija zajedno", pa potonulo u more.
pristati, priterati zemlji, obali, priploviti Atlantik ' (eng. Atlantic) Atlantski okean,
obali. nazvan po dinu Atlasu koji, po grkoj
aterisaa (fr. atterrissage) avij. sletanje, mitologiji, dri na svojim pleima kuglu
sputanje avionom, aeroplanom ili balonom zemaljsku.
na zemlju; mor. pristajanje, priteri-vanje atlantski (lat. atlanticus) gorostasan, divov-ski,
obali. velik i snaan; koji pripada planini Atlasu;
aterman (gr. a-, thermaino) fiz. v. adijater-man. otuda koji pripada Zap. Africi,
atest (lat. attestari posvedoiti) pismena zapadnoafriki.
potvrda, svedodba, uverenje; a gesta t. Atlas (gr. Atlas) mit. titan koji, po verovanju
atestat (nlat. attestatum) v. atest. starih Grka, dri na svojim pleima nebesni
atestacija (lat. attestatio) overavanje, svod (Atlant); geogr. planina u severozapadnoj
potvrivanje; svedoanstvo, svedodba, Africi.
uverenje, pismena potvrda. atlas (gr. Atlas) geogr. knjiga sa geografskim
atestirati (lat. attestari) potvrditi, overi-ti, kartama svih delova sveta; znat. prvi vrat-ni
posvedoiti; izdati svedodbu, uverenje, prljen, prljen-nosa; trg. sjajna svilena
potvrdu; pozivati (ili: pozvati) za svedoka. tkanina.
ateteza (gr. athetesis) odbacivanje, poni- atlete (gr. athletes) takmiar na javnim
tavanje, ponitaj, ukidanje, proglaenje gimnastikim utakmicama kod starih Grka
nevaeim. i Rimljana; ovek koji se bavi atle-tikom,
atehnija (gr. atehnfa) neumenost, neve-tost, borac, rva; fig. veoma jak i lepo razvijen
nespretnost (npr. jednog lekara); ovek.
nerazumevanje neke umetnosti ili vetine. atletika (gr. athletike) skup vitekih narodnih
atehnian (gr. atehnikos) neiskusan, nevet, igara, koje su mnogo negovali jo i stari Grci,
neumean, nespretan. naroito na olimpijskim i drugim igrama, a
atika (nlat. attica, fr. attique) ark. koje se i danas u celom svetu mnogo neguju
karakteristine odlike starog atikog po utvrenim meunarodnim pravilima;
graevinskog stila; naroito: ukraavanje teka atletika rvanje, pesnienje, dizanje
graevina stubovima. tereta i natezanje konopca; laka atletika
atila kratak konjiki ogrta opiven gajtanima, tranje, hodanje, plivanje, bacanje, skakanje
nazvan po imenu hunskog kralja Atile. i dr.
atimija (gr. atimia) liavanje asti (vrsta kazne atletski (gr. athletikos) koji se tie atlete ili koji
kod starih Atenjana koja se sastojala u pripada atlet, koji ima osobine jednog atlete,
liavanju svih graanskih prava). lepo i pravilno razvijen, veoma snaan; atletske
atimirati (gr. atimazo) liiti (ili: li-avati) igreborake igre.
asti, ne popggovati, prezirati; liiti koga atlotet (gr. athlo-thetes) sudija u borbi i
graanskih prava. razdeljiva nagrada.
atipija (gr. a-, typos oblik; uzor) med. atman (ind. atman) dah, ivotni dah, dua; u
nepravilnost u razvoju neke bolesti. indijskoj fil.: dua, pravo ja, najunutar-njija
tipian (gr.) neuredan, nepravilan, koji sutina linosti ili stvari uopte, dua sveta,
odstupa od utvrenog obrasca; atipine bolesti princip sveta.
bolesti koje se ne razvijaju pravilno. atmidijatrija (gr. atmis, atmidos para, ia-treia
leenje) med. v. atmijatrija.
atmidijatrika (gr.) med. v. atmijatrija.
atmidometar (gr. atmis, metron mera) sprava
za merenje koliine isparavanja vode.
atmidoskop 85 atraktoran
atmidoskop (gr. atmis, skopeo gledam) v. druge oblike; u takvim zbivanjima to ce-
atmidometar. panje dovodi do izdvajanja ogromne koliine
atmijatrija (gr. atmis, iatreia leenje) ned. energije (atomska energija); 2. fig. najsitniji
leenje pomou pare, parnih kupatila; leenje deli neega, veoma siuna stvar.
inhalacijom; up. atmidijatrija, at-mijatrika. atomvolum (gr. atomos, lat. volumen
atmologija (gr. atmos, logia) nauka o ispa- zapremine) fiz. odnos atomske teine prema
ravanju, o pretvaranju vode u paru. gustoi.
atmometar (gr. atmos, metron mera) v. atomizam (gr.) fil. uenje po kome su sve
atmidometar. stvari sastavljene od izolovanih elemenata
atmosfera (gr. atmos, sphaira lopta) vazduni (atoma), i po kome se sve to postoji osniva
omota, vazduni okean koji obvi-ja nau na spajanju i razdvajanju tih elemenata.
Zeml>u i prostire se do 3.000 km debljine; fiz. atomizacija (gr.) fig. rasparavanje,
fizike atmosfera pritisak koji vri ivin stub razdvajanje u sitne delove; up. atom. atomizirati
visine 76 st na 0S na morskom nivou (gr.) fig. rasparava, raz-
geografske irine 45 2 na lem 2 , to iznosi dvajati u sitne delove; up. atom. atomistika
oko 1,033 kg na 1 st ; atmosferski pritisak (gr.) fiz. nauka o atomima, tj. o najsitnijim
dolazi od teine vazduha; tehnika atmosfera deliima iz kojih su tela sastavljena;
oz-n2au je p ritisak jed n o g k ilo gra ma n a atomologija. atomistiar (gr.) filozof,
1 st , a u praksi te dve atmosfera znae isto, pristalica
fig. sredina u kojoj jedan ovek ivi i razvija atomizma.
se; up. troposfera, stratosfera, hevisajd. atomologija (gr. atomos, logia) fiz. v. atomistika.
atmosferilije (nlat. atmosphaerilia) pl. pa- atomska bomba bomba ije strahovito razorno
davine: kia, sneg, grad itd. dejstvo poiva na cepanju atomskog jezgra
atmosferografija (gr. atmos, sphaira, urana (izotopa 235 ili 233) ili plutonijuma
graphia) opisivanje (ili: opis) atmosfere. 239 pri emu se oslobaa ogromna koliina
atmosferologija (gr. atmos, sphaira, logia) energije (nuklearna energija).
nauka o atmosferskim pojavama. atomska masa fiz. broj koji kazuje koliko je
atmosferski (gr. atmos, sphaira) koji se tie puta atom nekog elementa tei od atoma
vazdunog omotaa Zemlje ili pripada vodonika. atomski (gr.) koji se tie atoma; fig.
vazdunom omotau Zemlje; atmosferski veoma
vazduh obini vazduh koji udiemo; sitan, nedeljiv.
atmosferski elektricitet v. elektricitet. atonija (gr. atonia) bezglasnost; med. mlitavost,
ato (ital. atto) poz. in, pojava; ato di kaden-ca klonulost, malaksalost, slabost tela; gram.
(ital. atto di cadenza) muz. zavretak nenaglaenost.
muzikog komada, naroito komada za atonifikacija (gr. atonos olabavljen, lat. facere
pevanje, kadencom. initi) med. omlitavljenje, uspavlji-vanje.
agonija (gr. a-tokos koji ne raa, neplodan, atonian (gr.) bezglasan; klonuo, malaksao,
jalov) med. v. atocija. slab, umoran, mlitav; gram. nenaglaen.
atoksian (gr. a-, toxikos otrovan) koji ne atonon (gr. atonon) gram. nenaglaena re.
sadri u sebi otrova, neotrovan. agonija (gr. atopia) nepristojnost, nepri-
atoli (mal.) kol. niska ostrvca, prstenastog linost, protivrenost. atopian (gr. atopos)
oblika, koja su postala usled naslojavanja koji nije na pravom
korala; u njihovoj se sredini nalazi plitka mestu, neprilian, neobian. atofai hedg. fenil-
laguna, a strane im padaju strmo ka hinolin-karbonska kiselina, ukasti kristali
morskom dnu. gorka ukusa; upotrebljava se kod oboljenja
atolmija (gr. atolmia) straljivost, bo- zglobova, reumatizma i dr.
jaljivost, kukaviluk. atocija (gr. atokos) ned. nesposobnost
atom (gr. atomos nedeljiv) 1. fiz. najmanji deli raanja, neplodnost, up. atokija. atocije (nlat.
hem. elementa za koji se, sve do poetka atocia) pl. ep. sredstva koja
XX veka, mislilo da je nedeljiv; savremena ine nesposobnim za raanje. atrabilitet (lat.
fizika utvrdila je da je atom deljiv i da atra tamna, crna, bilis u,
predstavlja sloen sistem, koji se sastoji iz nlat. atrabilitas) med. utica. atraktibilan
pozitivno napunjenog jezgra i elektrona koji (nlat. attractibilis) privla-
se, sa negativnim nabojem elektrinog ljiv, primamljiv. atraktibilitet (nlat.
elementarnog kvantu-ma oko njega kreu; attractibilitas) privla-
jezgro ima isto tako sloen sistem; ono se ljivost, privlanost, primamljivost.
sastoji iz progona i neutrona. Pri sudaru vrlo atraktivan (nlat. attractivus) privlaan,
brzih delia (protona, deutrona, alfa-estica, primamljiv; supr.: repulzivan. atraktoran
neutrona i dr.) dolazi do cepanja (nlat. attractorius) privlaan.
(deziitegraci-je) atomskih jezgra i
pretvaranja atoma u
atrakciJa 86 august
atrakcija (lat. attractio privlaenje) atrofija (gr. atrophia) zakrljalost (ili: slabost,
privlanost, privlana sila; stvar koja mravost) usled slabe ishrane; med.
privlai, privlaan predmet, zabava, kopnjenje, suenje, sasuivanje.
zanimljivost; znamenitost; uzajamno atrofima (gr. arthron zglob, phyma izrataj,
privlaenje; supr.: repulzija. otok) med. mekani otok zgloba.
atrahencije (lat. attrahentia) med. sredstva za atrofiav (gr. a-, trophe hrana) zakrljao, slab,
izvlaenje, melemi (npr. koja izvlae mrav; suv, cacynieH.
gnoj). atrocitet (lat. atrocitas) grozota, strahota, uas;
atrahirati (lat. attrahere) privlaiti; pri- strogost, surovost, nemilost, svire-post.
mamljivati. ath- v. pod adh-.
atrezija (gr. a-, tresis buenje) med. nedostatak Augije (gr. Augeias) mit. kralj u Elidi, iju je
prirodnog otvora; sraslost zadnji-nih ili talu, u kojoj je bilo 3.000 grla stoke i koja
spolnih delova. nije nikako iena ZO godina, Her-kulo
atremija (gr. atremia nepokretnost, mir; oistio za jedan dan; otuda: Augijeva tala
neustraivost) mirnoa, mir; pouzdanost, muan i neprijatan posao oko dovoenja u red
vrstina, odlunost. neega to je bilo dugo vremena zaputeno i
atremian (gr. atremes koji ne dre, zanemarivano.
nepokretan, miran) miran, tih, nepomian, augirati (lat. augere) v. augmentirati.
koji se ne koleba. augnt (gr. auge sjaj, zrak) min. bledozelen
atremograf (gr. atremeo ne drem, ne dragi kamen, sastoji se iz silicija, magne-zija,
uzrujavam se, grapho) sprava za sprea- gvoa i krea, ponajvie kao sasto-jak
vanje gra pri pisanju. vulkanskih stena; zove se i tirkiz, piroksen.
atrepsija (gr. a-, trepho hranim) med. atro-fija augment (lat. augmentum) poveanje, prira-
kod odojadi; up. atrofija. pggaj, dodavanje, dodatak, umnoavanje;
atribut (lat. attributum, attribuere pridava-ti, gram. predmetak pomou koga se, kod grkih i
pripisivati) svojstvo, kakvo a, znak, staroindijskih glagola, obrazuju prola
obeleje, oznaka; gram. re koja blie vremena; med. pogoranje bolesti.
odreuje neku imenicu; fil. bitna, trajna
osobina neega, glavna osobina (od augmentativ (nlat. augmentativum) gram. re
beskrajnog broja atributa beskrajne sup- koja uveava ili pojaava prvobitno znaenje
stancije ovejem saznanju pristupana su jedne rei, npr. kuetina, volina itd. (za
samo dva: prostornost 'i miljenje, po razliku od deminutiva, koji umanjuje i slabi
Spinozi). osnovno znaenje, npr. konji).
atributivan (nlat. attributivus) koji se odnosi na augmentacija (lat. augmentatio) umnoenje,
atribut, koji vri slubu atributa. umnoavanje, uveanje, uveavanje, pojaa-
vanje, pojaanje; loviti ca, dodatak,
atribucija (lat. attributio) davanje (ili: u poveanje.
stupanje) ono to nekome pripada; pravo, augmentirati (lat. augmentare) umnoiti,
nadlenost. umnoavati, dodati, dodavati, pojaati,
atrij(-um) (nlat. attrium) predsoblje u staro- pojaavati, poveati, poveava, povi-
rimskoj kui; dvorana za primanje posetilaca; avati, npr. cenu; up. augirati.
prednji deo hrama; med. srano pret-komorje, augur (lat. augur, avi-gur) rimski svetenik koji
predsre. je po letu i graji ptica tumaio i proricao ta
atrijum mortis (lat. atrium mortis) predsoblje e se dogoditi; prorok, gatar, pogaa,
smrti, predznaci (ili: vesnici) smrti. predskaziva, tuma znamenja.
atrihija (gr. a- ne, thrix dlaka, kosa) med. auguralan (lat. auguralis, fr. augural)
nedostatak kose, dlaka, bezdlanost. proroki, predskazivaki; up. auguriozan.
atrihian (gr.) koji nema kose, dlaka, bez- augurij(-um) (lat. augurium) proricanje
dlaan. budunosti po letu ptica; fig. predskazi-vanje,
atricija (lat. attritio) med. trenje, ojedanje, znamenje, predznak.
ojedenost koe; prividno kajanje, spoljanja auguriozan (nlat. auguriosus) v. auguralan.
pogruenost samo zbog straha od kazne augurirati (lat. augurare) gatati (ili: proricati)
(supr.: kontricija). po letu, broju i graji ptica; slutiti, nasluivati,
atropa (gr. atropos neotklonjiv, neumitan) vot. predskazivati.
velebilje, paskvica, kurjaa, vinika (veoma august (lat. augustus uzvien) 1. poasno ime
otrovna biljka); up. beladona. rimskih careva; 2. avgust, kolovoz, osmi
atronin (gr. atropos) hem. otrovan biljni mesec u godini, mesec etve, ima 31 dan
alkaloid koji sadri biljka atropa (nazvan po rimskom imperatoru Ceza-ru
(upotrebljava se mnogo u medicini kod Oktavijanu Augustu, 31. pre n. e. 14. n. e.).
nekih stomanih, kataralnih, astmati-nih,
onih i spazmodinih oboljenja).
atrotomija (gr. arthron zglob, tome seenje)
med. operativne otvaranje zgloba.
augustinizam 87 auratura
aureatav (lat. aureatus) zlatan, odlian. auspiciozan (nlat. auspiciosus) koji nagovetava
aureola (lat. aureola tj. sogopa) svetli venac, i predskazuje sreu.
krug oko glave svetaca; fig. sjaj, slava, auspicirati (lat. auspicari) tumaiti budunost po
velik ugled. letu ptica, proricati.
auriga (lat. auriga) koija; astr. Vozar" Australazija Indijski Arhipelag.
(sazvee). australopitek (lat. australis juni, pfthekos
aurikula (lat. auricula) uvence, uvce, deo uva za majmun) fosilni ovekoliki majmun,
veanje obodaca, minua; znat. spoljanje australopitek (lat. australis juni, pithekos
uvo, una koljka. majmun) fosilni ovekoliki majmun, iveo u
aurikularan (nlat. auricularis) koji se tie uha pliocenu.
ili je u vezi s uhom, uni. austrijacizam (nlat. Austria) osobenost
aurin (lat. aigp zlato) hen. uta boja koja se nemakog jezika i govora kojim se govori u
dobiva zagrevanjem fenola sa oksal-nom Austriji.
kiselinom i koncentrisanom sumpor-nom austromantija (lat. auster juni vetar, gr.
kiselinom. manteia) proricanje (ili: gatanje) po du-vanju
auripigment (lat. aurum, pigmentum) mm. ut vetra.
ili crven mineral arsenov sulfid. austromarksizam skup teorijskih reformi-
auripunktura (nlat. auripunctura) ned. ubod u stikih shvatanja o drutvenim i politikim
bubnu, bubanjsku opnu. problemima koja su se formirala u
auri sakra fames (lat. auri sacra fames) Socijaldemokratskoj partiji Austrije u periodu
prokleta e za novcem, odvratna udnja za od kraja 19. veka do 1938. god., kad je s
zlatom. nacistikom okupacijom partija prestala da
auriskalpijum (1. auriscalpium) med. kaii-ca postoji kao organizacija.
za uvo. austrofobija (nlat. Austria, gr. phobos)
auriskop (lat. auris uho, gr. skopeo) med. mrnja na Austriju.
sprava (ili: ogledalo) za pregled uva.
aurist(a) (lat. auris) lekar za ui. austafirati (nem. aus iz, o, ital. stoffa
auriforman (nlat. auriformis) uvast, u obliku materija) opremiti, udesiti, namestiti (stan),
uva, kao uvo. iskititi.
aurozan (lat. aurum) zlatovit, koji sadri u sebi aut (eng. out) sp. kod nogometa (fudbala) i
zlata, zlatan. tenisa: kad lopta izie van igralita, pa je
aurora (lat. aurora) zora, jutarnje rumenilo; protivniki igra ubacuje obema rukama (u
istok. fudbalu), ili kada se lopta ne odbije
Aurora (lat. Aurora) mit. boginja zore i pravilno ili odleti suvie daleko, te se zbog
jutarnjeg rumenila kod Rimljana. toga iskljuuje iz igre (u tenisu).
aurora muzis amika (lat. aurora, musis autadija (gr. authadeia, authadia) samodopa-
amica) zora je prijateljica muza, tj. jutarnji danje, uivanje u samom sebi, zadovoljstvo
asovi vrede zlata za umni rad, ko rano samim sobom.
rani dve sree grabi". autarkija (gr. autarkeia) dovoljnost samom
aurum (lat. aurum) zlato. sebi, zadovoljstvo samim sobom,
auskultant (lat. auscultans) slualac; poetnik, samostalnost, nezavisnost od spoljanjih
sudski pripravnik, pomoni sudija bez prava stvari; trg. sposobnost jedne zemlje da se
glasa; up. auskultator. izdrava samo svojim sredstvima, bez uvoza
auskultator (lat. auscultator) v. auskultant. sa strane; fil. ideal starih kiniara i stoiara po
auskultacija (lat. auscultatio) ned. oslukivanje, kome je stoiki mudrac dovoljan sam sebi".
ispitivanje umova unutranjih delova kod autarh (gr. autos sam, archo vladam) samo-
bolesnika, bilo samim uvom ili pomou vladar, samodrac, despot; up. apsolutist.
naroite slualice, steto-skopa. autarhija (gr.) samovlada, samodrtvo; up.
auskultirati (lat. auscultare) sluati, apsolutizam.
prislukivati; med. ispitivati um plua aut aut (lat. aut aut) ili ili.
sluanjem, pomou stetoskopa.
auslaut (nem. Auslaut) lingv. zavrni glas, kraj autemeran (gr. autos sam, emera dan) med.
rei. istodnevni, koji prolazi jo istog dana.
auspeks (lat. auspex) prorok po letu ptica kod autemeron (gr.) ned. lek koji dejstvuje ve
starih Rimljana, augur; fig. zatitnik, onoga dana kad se upotrebi.
pokrovitelj. autevtike (nlat. authentica) pl. prav. docnije
auspicij(um) (lat. auspicium, avispicium dopune i dodaci nekom starijem zakoniku; up.
posmatranje ptica proroica) predskazi-vanje autentikum.
po letu i grajanju izvesnih ptica kod Rimljana, autevtikum (nlat. authenticum) izvorno delo,
znamenje, znak; vrhovna uprava i original; prav. prvobitni, originalni spis ili
zapovednitvo; mo, vlast; okrilje, zatita; dokumenat.
srea, srean poetak; sub austt-cjus (lat. autentificirati (gr. authentikos pouzdan, lat.
sub auspiciis) pod okriljem, pod zatitom, facere) potvrditi, overiti.
pod pokroviteljstvom.
autentian 89 autoklav
autentian (gr. authentiks) zakonit, pra- kopiranja pomou tzv. autografskog mastila.
vovaan, istinit, izvestan, izvorni, pravi, autodafe (port. auto-da-fe, lat. actus fidei)
nepatvoren, verodostojan. jeretiki sud, sveano spaljivanje jereti-ka,
autentinost (gr. autentikos) istinitost, bezbonika, Jevreja i vetica u srednjem veku
izvornost, nepatvorenost, pravovanost, (naroito u paniji), izvrenje inkvizicijske
verodostojnost. presude; autodefe.
autizam (gr. autos sam) psih. preteno razvijen autodeterminizam (gr. auts, lat. determi-nare
fantastiko-sanjalaki unutranji ivot, opredeliti, odrediti) fil. uenje o
nasuprot poslovanju i ueu u ivotu samodeterminaciji, tj. o samoodreivanju
spoljaeg sveta. delanja i htenja putem zakonitosti koja je u
auto (gr.) uobiajena skraenica za automobil. naoj svesti, putem razumne volje, linosti i
auto- (gr.) predmetak u sloenicama sa ideje.
znaenjem: sam, samo-, autodefe (p. auto-de-fe) v. autodafe.
autodigestija (gr. auts, lat. digestio va-renje)
autobaza (gr. autos, basis) prostor za smetaj fkziol. samovarenje, razmekavanje organskog
automobila. tkiva, posle smrti, pod uticajem eludanog
autobiograf (gr. autos, bios ivot, grapho soka.
piem) samoivotopisac, pisac autobio-grafije. autodidaksija (gr. autos, didakso, uim,
autobiografija (gr.) samoivotopis, knjievni prouavam) samoutvo.
rod u kome pisac opisuje svoj ivot, bilo da autodidakt (gr. autos-didaktos) samouk.
pria samo svoje doivljaje, ili da, radi to autodikija (gr. auto-dikos koji samom sebi
boljeg prikazivanja svoje linosti, iznosi sudi) pravo nekoga da sam sebi sudi.
uslove pod kojima je iveo i radio. autodinamian (gr. autos, dynamikos moan,
autobus (gr. autos, lat. omnibus svima) jak) koji dejstvuje sam od sebe, sam sobom.
automobil-omnibus; v. omnibus. auto-dres (gr. autos, eng. dress) odelo za
autovakcina (gr. autos, nlat. vaccina) med automobiliste.
lekovita maja za ubrizgavanje, spravljena od autodrom (gr. autos, dromos put)
klica koje su uzete od samog bolesnika. automobilske trkalite, vebalite (ili: put) za
autogamija (gr. autos, gamia) bog. samooplo- automobile.
ivanje kod biljaka, samoopraivanje. autoerotizam (gr. autos, eros ljubav) psih.
auto-garaa (gr. autos, fr. garage) sklonite zadovoljenje erotinih nagona pomou svoga
(ili: mesto za sklanjanje) automobila. sopstvenog tela, pri emu telo slui samo kao
autogen, (gr. autos, gennao raam) fkziol koji zamena drugog seksualnog oojek-ta, na koji
se sam poraa; din. koji je postao tame gde je i onaj to vri to zadovoljenje pri tom misli
naen (kamen, stena); supr.: alogen. (za razliku od narcizma, kod koga je
autognozija (gr. autos, gnosis) samoispiti- sopstveno telo krajnji seksu-alni cilj).
vanje, poznavanje samog sebe. autoir (gr. autos, gyros krug, fr. autogyre) ali/
autogol (gr. autos, eng. goal) sp u fudbalu: gol vazduhoplov namenjen uspravnom penjanju
koji igra nepanjom ili sluajno da svom i sputanju, iji je glavni sastav naroit
sopstvenom timu; rauna se u korist vodoravni vijak (helisa) koji se obre pod
protivnika. pritiskom vetra.
autogonija (gr. autos, gignomai raam) biol. autointoksikacija (gr. autos, toxikon, lat. in)
postanak ivota u njegovim najjednostav- med. trovanje usled nagomilavanja materije
nijim poecima iz tzv. anorganske materije: koja se prirodno stvara u organizmu i izdvaja
proizvoenje ivih bia vetakim putem. iz njega.
autogram (gr. autogramma) v. autograf. autoinfekcija (gr. autos, lat. infectio
autograf (gr. autographon) re ili spis koje zaraenje) med. oboljenje od zaraznih klica
je izvesna osoba svojeruno napisala, koje su se ve nalazile u organizmu
svojeruan potpis; maina za umnoa-vanje ovekovu i dole u mogunost da izazovu
rukopisa; up. autogram. bolest.
autografija (gr autos, graphia) vetina autokar (gr. autos, eng. sag, ital. saggo kola)
umnoavanja rukopisa, umnoavanje otvoreni autobus za 40 i vie osoba.
rukopisa (sa kamena ili metalne ploe). autokataliza (gr. autos, kata-luo dreim,
autografirati (gr. autos, graphein pisati) odreim) hem pojava da neki proizvod koji se
izraditi pomou kopiranja, umnoiti, stvara pri nekoj reakcija ubrzava sam proces
umnoavati. te reakcije.
autografomanija (gr. autos, grapho, mania) autokefalan (gr. autos, kephale glava)
strast za prikupljanjem svojerunih potpisa i samostalan, nezavisan, sam svoj.
rukopisa velikih i uvenih ljudi. autokefalnost (gr.) samostalnost, nezavisnost
autografski (gr. autos, graphikos) svojeruan, od drugih, naroito u crkvenom pogledu.
svojeruno napisan; izraen putem autoklav (gr. autos sam, lat. clavis) fiz
zatvoren sud ija se sadrina zagreva pod
autokrat(a) 90 autorizirati
pritiskom veim od atmosferskog; med. automacija (gr. automatos koji se kree sam
aparat za sterilizaciju lekova, hirurkih od sebe) tehnika upravljanja i regulisanja
instrumenata i dr.; Papinov lonac. proizvodnog procesa automatima.
autokrat(a) (gr. autos, kratos vlast, mo) automobil (gr. autos, lat. mobilis pokretan,
samodrac, samovladar, neogranieni pokretljiv) kola koja se toboe sama
vladalac ili gospodar. kreu, tj. kola koja se kreu pomou motora
autokratizam (gr.) neograniena vladavina, kojeg pokreu benzin, nafta ili elektricitet;
samodrtvo, sistem apsolutistike vladavine; motorni amac; up. auto.
fig. vladanje samim sobom, go-spodarenje automobilizam (gr. autos, lat. mobilis) sve to
razuma nad ulima. se odnosi na graenje automobila; putovanje
autokratija (gr.) v. autokratizam. automobilom, teranje automobila,
autokratski (gr.) u gospodarstvu neograni-en, automobilski sport.
samodraki. automobilist(a) (gr., lat.) onaj koji tera
autokritika (gr. autos, kritike) samokritika, automobil, koji radi automobile, koji se bavi
ocenjivanje samoga sebe, ocenjivanje svojih automobilom kao sportom.
sopstvenih spisa, tvorevina, postupaka. vutomorfoza (gr. autos, morphe oblik) biol.
autoliza (gr. autos, 1ub rastvaram) samora- jedan od naina postajanja biljnog i
stvaranje; hem. rastvaran>e i fermentativ-no ivotinjskog oblika; up. morfogeneza.
razlaganje mrtvih ivotinjskih tkiva, pri autoniktobatija (gr. autos, puh, nyktos no,
emu ne dolazi do truljenja. baino idem) med. v. autosomnambulizam.
autolitotom (gr. autos, h'thos kamen, temno autonoman (gr. autonomos) samoupravni,
seem) med. sprava koja, tako rei, sama samostalan, slobodan, koji se upravlja i
sobom razbija kamen u mokranom mehuru ivi po svojim sopstvenim zakonima.
(u beici). autonomni nervni sistem v. vegetativni ivani
autologaja (gr. autos, logia) ret. stvarni sistem.
govor, za razliku od slikovitog; odnos autonomija (gr. autonomfa, autos sam, nomos
prema samom sebi, vladanje sobom, zakon) samozakonodavstvo, samouprava,
samostalnost. politika nezavisnost, samostalnost; fil.
automat (gr. automatos koji se kree sam od pokoravanje svojim vlastitim zakonima
sebe, autos sam, maomai traiti udeti) fiz. (suprotno: heteronomija).
samokret, aparat koji sam dejstvuje pod autonomist(a) (gr.) pristalica samouprave,
izvesnim uslovima, npr. vaga, kiobran, no, pristalica samozakonodavstva.
puka; za oveka: onaj koji lii na stvar, autopatija (gr. autos, pascho iskusim,
bezvoljnik, besvesnik, glu-pak; zvekan; fil. autopadeia) sopstveno oseanje, lino
bie koje nema due, tj. ivotinja (kod iskustvo.
Dekarta). autoportret (gr. autos, fr. portrait slika
linosti) um. slika, skulptura ili crte na kome
automatizam (gr. automatos) nauka o samo- je umetnik izradio sam sebe. (Najpoznatiji:
kretanju, uenje da se radnja i kretanja Rafael, Rembrant, Tici-jan, Tintoreto i dr.).
ivotinja ne upravl>aju sveu, ve isto autopsija (gr. autos, opsis gledanje, vienje) 1.
fiziolokim uzrocima; samokretljivost, samo gledanje, gledanje (ili vienje) svojim
samokretanje; up. automatija. (ili roenim) oima, lino posmatranje; 2.
automatizacija v. automacija. med. pregled, otvaranje ili rase-canje lea da
automatizirati (gr., fr. automatiser) pretvoriti bi se utvrdio uzrok smrti.
u mainu, uiniti da neko radi kao automat, autopt (gr. autoptes) oevidac.
liiti samoradnje. autoptiki (gr.) pril. sopstvenim oima, na
automatija v. automatizam. osnovu vienja svojim ili roenim oima; na
automatika (gr. automatikos koji se kree osnovu linog posmatranja; med. putem
sam od sebe) nauno-tehnika disciplina koja otvaranja i pregleda lea (ua. autopsija).
prouava sisteme za regulisanje i upravljanje auto-put v. auto-strada.
tehnolokim procesima. autor (lat. augere, auctor tvorac, zaetnik, fr.
automatograf (gr. autos sam, maomai, auteur) pisac, tvorac nekog knjiev-nog,
grapho) pskh. aparat koji automatski belei naunog ili umetnikog dela; pronalaza;
nehotine pokrete. autorsko pravo iskljuivo pravo knjievnika,
automatski (gr. automatos) samokretan, ma- umetnika, nauenjaka, pro-nalazaa da
hinalan, mehaniki, koji sam od sebe radi, mogu moralno i ekonomski iskoriava
koji radi bez uea svoje volje i razuma; svoje duhovne tvorevine (s obzirom na
automatski pokreti pskh nehotini i nesvesni objavljivane, prevoenje i umnoavanje
pokreti, koji nastaju usled neposrednog njihovih dela); up. auktor.
nadraaja jednog nervnog centra. autorizacija (lat. auctor, fr. autorisation)
automahija (gr. autos sam, nahomai ovlaenje, ovlaivanje; odobrenje,
protivrei) protivrenost sa samim sobom odobravanje.
(u govoru, miljenju i pisanju). autorizirati (lat. auctor tvorac, fr. auto-riser)
v. autorizovati.
autorizovati 91 autohton
autorizovati (lat., fr.) ovlastiti, odobri-ti, autoterapija (gr. auts sam, therapeia leenje)
opunomoiti; autorizovan prevod, prevod ned. leenje samoga sebe prirodnim
nekog knjievnog ili naunog dela sa sredstvima.
doputenjem njegovog pisca. autotip (gr. auts, typos otisak) pojedinani
autoritativan (lat. auctor, tvorac, zaet-nik) otisci spisa nekoga ranijeg pisca otisnuti jo
koji se osniva na autoritetu, koji hoe i moe za njegova ivota; novija fak-similna
da nametne svoju volju ili miljenje; izdanja; prvi otisak.
merodavan, nadlean, pozvan, ugledan; autotipija (gr.) jedan od najvanijih
autoritativni drava nedemo-kratsko dravno pronalazaka u oblasti grafike: prenoenje
ureenje kod koga se vlada po principu vojne slika urezivanjem u cink ili drvo, i njihovo
discipline, sa autoritetom odozgo i sa umnoavanje; up. hemigrafija, he-mitipija.
poslunou odozdo: nareenjima vostva autotomija (gr. auts sam, tome sei, rezati)
mora se bezuslovno pokoravati, ak kad su i pojava koja se esto moe videti kod
pogrena, jer je odravanje reda vanije od nekih ivotinja; osakaivanje samoga sebe u
suzbijanja po-grenosti; takve su, npr., sluaju opasnosti po ivot, npr. kad guter
drave bile: Musolinijeva faistika Italija i rtvuje svoj rep.
Hitlerove nacistika Nemaka. autotransfuzija (gr. autos, lat. transfusio
autoritet (lat. auctoritas ugled, fr. autorit) 1. pretek) ned. kod velikog gubitka krvi:
ugled, uticaj; nadmonost (duhovna, mo- potiskivanje krvi iz perifernih delova tela
ralna, pravna), zakonita vlast, zakon koji je (ruku, nogu) u srce i mozak u sluaju kada u
na snazi; 2. priznata veliina (u nekoj srce i mozak ne dolazi krvi koliko je
struci), priznat strunjak. potrebno; vri se na taj nain to se ruke i
autorotacija (gr. autos sam, lat. rotatio noge dignu uspravno, pa se, od vrha prstiju,
okretanje) samookretanje, samoobrtanje; omotaju elastinim vrpcama.
autorotacija krila aaij. obrtanje krila oko autotrofan (gr. auts, trophe hrana) koji sam
vertikalne ose, npr. kod akrobatskog leta sebe hrani; autotrofne biljke bog. v. pod
kovit". heterotrofai.
autoseroterapija (gr. autos, therapefa, lat. autotrofija (gr.) biol. svojstvo svih hloro-filnih
serum) ned. leenje ubrizgavanjem seruma (zelenih) biljaka i malog broja bakterija da
uzetog od samog bolesnika, npr. kod se mogu ishranjivati i izgra-ivati iskljuivo
zapaljenja plune maramice itd. iz anorganskih je-dinjenja sredine u kojoj
autos efa (gr. autos, epha) on, tj. Pitagora, je ive; supr. alotro-fija, heterotrofija.
to rekao", formula kojom su pitagorej-ci autofagija (gr. auts, phagefn jesti) ned.
reavali svaki spor koji bi se meu njima jedenje samog sebe, tj. mravljenje usled
pojavio usled razlike u miljenju o nekom eerne bolesti.
pitanju, pozivajui se na autoritet uitelja. autofizioterapija (gr. autos, physis priroda,
autoskopija (gr. autos, skopeo gledam) v. therapeia leenje) med. leenje samoga sebe
autopsija. prirodnim sredstvima, samoleenje.
autosomnambulizam (gr. autos, lat. somnus autofnlija (gr. auts, philia naklonost, ljubav)
san, ambulare hodam) med. sama od sebe samoljublje, ljubav prema samom sebi,
nastala magnetina budnoa za vreme zaljubljenost u samog sebe.
spavanja; up. autoniktobatija. autofonija (gr. autos, phonos ubistvo) 1. v.
autostabilnost (gr. autos, lat. stabilis vrst, autohirija.
nepomian) fiz. automatsko odravanje autofonija (gr. auts, phone glas) 2. ned. kod
stabilnosti. zapuenosti une trube (Eustahijeve) ili
auto-strada (gr. autos, ital. strada drum) spoljnjeg unog kanala: oseaj kao da nam
moderno izraen drum za automobile. na sopstveni glas odjekuje glasnije i
autosugestija (gr. autos, lat. suggerere uli-ti zvonkije ba u zapuenom uvu.
kome to u glavu, nadahnuta koga im) autohemoterapija (gr. auts, haima krv,
samouplivisanje, samoubeivanje, uticanje na therapeia) med. leenje ubrizgavanjem bole-
samoga sebe; sticanje pogrenog, nametnutog snikove krvi neposredno posle vaenja iz
suda na osnovu sopstvenih pogrenih vene.
predstava; psih. sadraji svesti koji se autohipnoza (gr. auts, hypnco uspavam)
pojavljuju putem autohipnoze. dovoenje (ili: uspavljivanje) samoga sebe u
autoshedijastiki (gr. autoschediazo bez hipnotino stanje; up. hipnoza.
pripreme uinim) bez pripreme, na brzu autohirija (gr. autocheiria) dizanje ruke na
ruku, improvizirano. sama sebe, samoubistvo.
autoteizam (gr. autos sam, thes bog) autohorija (gr. auts sam, choreo idem, ra-
oboavanje samoga sebe, smatranje sebe sprostirem se) bog. rasprostiranje plodova i
samoga bogom. semena sopstvenim sredstvima biljke.
autotelija (gr. auto-teles nezavisan) autohton (gr. aut-chthon) prastanovnik,
samostalnost, neogranienost, neuslovljenost. starosedelac uroenik.
autohtoni 92 afilijacija
autohtoni (gr. auto-chthonos) uroen, uro- aiti se, mlatiti se; hteti veto prikazati neto
eniki, starosedelaki; samonikao, sa- onakvim kakvo u stvari nije. afektuozan (nlat.
mobitan. affectuosus, fr. affec-tueux) usrdan,
autohtonija (gr. auto-chthon) prastanov- ljubazan, veoma naklonjen.
nitvo, uroenipggvo, starosedelatvo; afektuozitet (nlat. affectuositas) usrdnost,
samoniklost, samobitnost. velika naklonjenost, strasnost.
autsajder (eng. outsider) onaj koji je izvan afekcija (lat. affectio uticanje) naklonost,
ega, koji je po strani, neupuen ovek, onaj nenost, odanost, ljubav, srdanost; svako
koji je daleko od ega; kod trka: konj koji uzbuenje i promena u telesnom ili du-
nema nimalo izgleda na pobedu; kla-dilac evnom stanju; med. svaki utisak na telo,
koji se kladi nasumce; konj trka nepoznatog oboljenje, obolelost, bolest; oseaj, oset; up.
porekla, na koga zbog toga niko ne rauna; fig. aficiranje.
ovek k JJI se ne osvre na druge u ivotu, afekciona (afektivna) vrednost vrednost koju
nego i ce svojim putem. neka stvar ima za odreeno lice ali ne za
aut Cezar, aut nihil (lat. aut Caesar, aut nihil) druge (porodina uspomena, poklon i sl.).
ili biti Cezar, tj. neto veliko, ili ne biti afeleja (gr. apheleia) ret. prostota,
nita. jednostavnost, prirodnost (u govoru).
auf (nem. auf) predl. na; gore! ustaj! dii se! afel(ijum) gr. arb od, helios sunce) astr. taka
diite se! na noge! dii! diite! planetske ili kometske putanje u kojoj je ona
afabile (ital. affabile) muz. prijatno, ljubazno, najudaljenija od Sunca; supr perihel(ijum).
umiljato. afemija (gr. aphe dodirivanje) lingv. gubitak
afagija (gr. a-, phagem jesti) med. nemogunost sposobnosti izgovaranja glasova sa uvanjem
gutanja hrane. predstave o njihovom znaenju.
afazija (gr. a-, phasko govorim) med. nemo afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica, sporna
(ili: nemogunost) govora; zanemelost od stvar, spor; teak poloaj; zamrena stvar;
uasa; psih. bolesna smanjenost sposobnosti neprijatan doivljaj: krupan dogaaj; sukob.
govora usled zaboravljanja pojedinih rei ili afera (fr.) onaj koji ima ili pravi afe-re, koji se
celih vrsta rei. bavi prljavim poslovima, naroito na raun
afaziar (gr.) ovek koji boluje od afazi-je, koji drave.
nije sposoban da izgovara pojedine rei. afer d-oner (fr. affaire d'honneur) stvar asti,
afakija (gr. a-, phakos soivo) med. nedostatak dvoboj.
onog soiva: up. afakian. afereza (gr. aphairesis oduzimanje, skidanje)
afamirati (fr. affamer) muiti (ili: moriti) gram. skraivanje poetka, skrai-vanje jedne
glau; up. afamiran. rei time to joj se izostavi poetak, prvo
afanato (ital. affanato) muz. bolno, tuno, slovo, prvi slog; med. ukla-njanje suvinog ili
plaljivo. onesposobljenog dela ovejeg tela.
afanija (gr. aphaneia) glupost, kojetarije. afetuozisamente (ital. affettuosissamente) muz.
afgani novana jedinica Avganistana (1 v. afetuozisimo.
afgani=100 pula). afetuozisimo (ital. affettuosissimo) muz. vrlo
afeza (eng. aphesis) lii, gubljenje delova rei oseajno, veoma strasno.
ili grupe rei u njihovom razvitku; npr. nae: afetuozo (ital. affettuoso) muz. uzbudljivo,
podrug (jedan i po) od pol drugi. ganutljivo, dirljivo, toplo, strasno; up. kon
afek(a)t (lat. affectus, afficere uplivisati na afeto.
nekoga ili neto) psih. vrlo jako oseanje afefobija (gr. aphe dodirivanje, phobos strah)
koje veinom nailazi najednom, iznenadno, med. bolestan strah od dodira.
traje obino samo kratko vreme i u jednom afidavit (lat. affidavit) mor. iskaz pod zakletvom
trenutku dostie toliku jainu da gotovo posve o tovaru nekog broda.
zavlada sveu; duevni pokret, uzbuenje, afidat (lat. affidatus) klevetnik, vazal.
stanje razjare-nosti, razjarenost. afijun (stgr., arap., tur.) v. afion.
afektacija (lat. affectio delovanje) izveta- afine (lat. affigere privrstiti, prikovati, affixum)
enost, neprirodnost, usiljenost, pretvaranje, gram. dodatak korenu, osnovi ili rei.
mlaenje, prenemaganje, aenje. afiksacija (lat. lingv. dodavanje afiksa korenima
afektivan (nlat. affectivus) uzbudljiv, uv- ili osnovama rei.
stven, osetljiv, oseajan. afilantropija (gr. a-, phflos prijateljski,
afektivnost (lat. affectio delovanje) oseaj-nost, antropos ovek) nedostatak ljubavi prema
stanje raspoloenja, nain na koji izraavanje j blinjima; mrnja na ljude.
oseanja prati psihika zbivanja. i afilijacija (nlat. affiliatio) usvojenje, usi-
afektirati (lat. affectare) biti izvetaen, praviti J njenje, usinovljenje; primanje u neki red
se, pretvarati se, prenemagati se,
afilirati 93 afroditski
ili drutvo; bratstvo, sveza; druba, drutvo, aflikcija (lat. afflictio) utuenost, oalo-
tajno udruenje. enost, ucveljenost; alost, bol, tuga, jad,
afilirati (lat. affiliare) usiniti, usvojiti nekoga za muka; nesrea, nedaa.
sina ili erku; zbratimiti; primiti nekoga u aflito (ital. afflitto) nuz. bolno, tuno, nujno;
neki red, bratstvo ili drutvo; pridruiti, kon aflicione.
zdruiti; afili-rana loa slobodnozidarska loa aflogistian (gr. a-, phlogizo zapalim,
koja je ula u sastav neke vee loe. sagorim) koji gori bez plamena, npr.
afilian (gr. aphyllos, a-, phyllon list) bog. bez aflogistina lampa.
listova, bez ainog listia.
afinaa (fr. affinage) profinjavae, pre^ afluencija (lat. affluentia) priticanje, pri-livanje,
iavanje, npr. plemenitih ruda; doterivanje, nagomilavanje, umnoavanje, izo-bilje,
glaanje, stanjivanje. obilje, obilnost.
afinerija (fr. affinerie) preiavaonica, afluks (lat. affluxus) priticanje, priliv, navala
radionica za preiavanje plemenitih ruda i ega, obilje; up. afluksija.
dr.; radionica gde se prave ice; ta afluksija (lat. affluxio) v. afluks.
rafinerija. afobija (gr. aphobia) neoseanje straha,
afinirati (fr. affiner) prefiniti, profi-niti, neplaljivost, nebojaljivost.
napraviti lepim; oistiti, pre-istiti, afonija (gr. a-, phone glas) ned. bezglasnost;
preiavati; doterati, stanji-ti. gubljenje (ili: gubitak) glasa usled
afiniranje (fr.) odvajanje zlata od srebra oboljenja miia i ivaca koji pokreu i
koncentrovanom sumpornom kiselinom. zateu glasne ice; up. afonian.
afinis (lat. affinis) roak po eni, zet, tast, urak, aforizam (gr. aphorismos) kratka i u
prijatelj. odreenom obliku nekazana izreka, koja
afinitet (lat. affinitas) srodstvo, srodnost, kratko i veoma jasno izraava jednu misao;
oroavanje, prijateljstvo (suprotno: kog- mudra, pouna izreka.
nacija); hen. stepen lakoe kojom se dva aforija (gr. a-, phoros plodan, rodan) ned.
razna elementa spajaju, tenja za sjedinja- neplodnost, jalovost.
vanjem izmeu dva hemijska elementa ili aforistiki (gr. aphorismos) kratko i
vie njih; fig srodnost, slinost. jezgrovito, u obliku izreke.
afion (stgr. oplon, arap. afyun, tur. afyon) aformacija (nlat. afformatio, lat. ad forma-ge
mak; opijum, dremak. obrazovati, uobliiti, graditi) graenje novog
afirmativa (nlat. affirmativa) potvrdno mi- oblika pridodavanjem; u jevrejskoj gramatici:
ljenje; potvrivanje, potvrda. graenje linih oblika glagolskih
afirmativav (nlat. affirmativus) potvrdan; dodavanjem skraenih zameni-ca
odluan, odsean; pokazni; log. afirmati-van (aformativa).
sud, potvrdan sud (S je R), npr. zlato je afresko v. alfresko.
skupoceno. afretando (ital. affretando) muz. sve bre,
afirmacija (lat. affirmatio) potvrivanje; ubrzavajui; up. afretozo.
potvrda; tvrenja, iskaz dat pod zakletvom. afretozo (ital. affretoso) nuz. v. afretando.
afirmirati (lat. affirmare) tvrditi, potvrditi, afrikavist naunik koji se bavi proua-vanjem
potvrivati, uveriti; afirmirati se uspeti afrikih jezika i knjievnosti.
odrati se kao takav. afrikanistika nauka koja prouava afrike
afitaa (fr. affutage) voj. nametanje topa na jezike i knjievnost.
lafet, puke na kundak; pripremanje topova afrikata (lat. affricare natrl>ati) pl. gram. sloeni
za pucanje; otrenje alata. suglasnici, npr. c, .
afitirati (fr. affuter) voj. namestiti (ili: afretiranje (fr. affretement) kor. zakuplji-vanje
nametati) top na lafet ili puku na kundak; lae; zakupnina.
top ili puku pripremiti za paljbu; biti afrodizija (gr. aphrodisiazo sladim se
afitiran biti u pripravno-sti. imati pri ruci. ljubavlju) med. ljubavni bes, ljubavno ludilo,
aficiranje (lat. afficere) v. afekcija. preterano razvijen spolni nagon; up
aficirati (lat.) uticati, napraviti utisak, uzbuditi, afrodizijazam.
dirnuti, ganuti, rastuiti, doj-miti se. afrodizijazam (gr.) med. v. afrodizija.
afi (fr. affiche) oglas, javna objava, pri- afrodizijaka (gr. aphrodisios ljubavni) pl
lepljena (ili: prikovana) cedulja. sredstva za izazivanje spolnog nagona.
afitirati (fr. afficher, lat. affigere priku-cati, Afrodita (gr. Aphrodite) mit. boginja ljubavi i
prikovati, prikaiti) prilepiti (ili: prikovati) lepote kod starih Grka, koja se rodila iz
objavu, oglas; neto putem oglasa objaviti; fig. morske pene (kod Rimljana: Venera); fig.
rastrubiti, udariti na sva zvona. ljubavno uivanje, spolna ljubav, obljuba,
parenje; dra, ljupkost; hol. morska
gusenica.
afroditografski (gr. Aphrodite, grapho) koji
opisuje ili prikazuje predmete ljubavi; astr
koji opisuje planetu Veneru.
afroditski (gr.) ljubavni.
afrometar 94 aceridi
afrometar (gr. aphros pena, metron mera) slabost, slaba strana, mana jednog oveka;
sprava za merenje pritiska pene, sprava za Ahilova ila inat. najjaa nona sila koja se
merenje vrenja. sputa od zadnjeg, mesnatog dela gnjata
afront (fr. affront) otvoren napad, uvreda, (lista), do pete.
sramota. ahipnija (gr. a-, chypnos san) med. besanica,
afronterija (fr. affronterie) javna pogrda; nemanje sna; up. ahipnian.
bezobrazna i drska prevara. Ahitofel (hebr.) ime mudrog savetnika kralja
afrosinija (gr. aphrosyne) bezumlje; med. Davida; fig. dobar i mudar saveto-davac.
besmislenost, buncanje u groznici. ahlis (gr. achlys) tama; med. pomraenje vida,
afte (gr. aphthai, lat. aphtae) pl. ned. magliaste mrlja na ronjai oka.
oboljenje na sluzokoi usne duplje; beli ili ahmedija (arap. ahmadiyya, tur. ahmediye)
ukasti mehurii sa crvenim rubom. beli al kojim se obavija fes, turban, alma.
aftezan (gr. aphtha, nlat. aphthosus) mehu- aholija (gr. acholos) med. oskudica u ui,
rast; med. koji ima afte na sluzokoi usne beunost.
duplje. ahrea (gr. a-, chros koa; boja koe) med.
after-diner (eng. after-dinner) odmaranje bledilo, malokrvnost.
odmah posle ruka.
aftong (gr. a-, phthongos zvuk, glas, ton) ahromazija (gr. a-, chroma boja) opt. v. ahro-
gram. bezvuni suglasnik. matizam.
afuzija (lat. affundere doliti, dosuti) dosi-panje, ahromatizam (gr.) opt. otklanjanje boja, po-
dolivanje. nitaj boja (ahromatinim prizmama,
afunde (lat. affundere, affunde) fari. na ahromatinim soivima) istoa boja;
receptima: sipaj na to! bezbojnost, bledilo; up. ahromazija.
aharistija (gr. aharistia) nezahvalnost. ahromatin (gr.) biol. materija u elijskom
Ahasfer (hebr. Achaschverosch) starozavet-ni jezgru koja ne boji; up. akromatin.
oblik imena persijskog kralja Kserksa, koji u ahromatian (gr. achromatos) bezbojan; opt.
knjizi Jestirinoj igra izvesnu ulogu. Docnije je koji proputa (prelamanjem) belu (sloe-nu)
ovim imenom nazvan i Veiti Juda, tj. ovek svetlost ne razlaui je u njene sa-stavnice
koga je bog prokleo da ne moe nikad umreti boje (komponente).
ni smiriti se, nego mora veito lutati. ahromatopsija (gr. a-, chroma boja, orao
ahat (gr. achates) t. vrsta dragog kamena, vidim) med. potpuno slepilo za boje,
mineral sastavljen od vie vrsta kvarca nesposobnost razlikovanja boja.
(kalcedona, karneola i dr.), sa kalcedon-skim ahronija (fr. achronie) liti. iskljuenje
slojevima veoma poroznim, tako da mogu vremenskog inioca iz jezikog ispitivanja.
upijati boje, zbog ega su u trgovina-ma ahronian (gr. a-, chronos vreme) koji ne
najee vetaki obojeni; slui za nakit. zavisi od vremena, koji nije u svoje vreme,
ahatizirati (gr.) dati neemu prelive boja i ara nesavremen; koji se deava uvee ili kad se
kao u ahata, izraditi da izgleda kao ahat. sputa no, veernji.
ahemav (gr. a-, cheo sipam, chemeia) pr. fiz. acedija (gr. akedeia) duhovna tromost, zatu-
koji slabo ili nikako ne proputa onaj deo pelost, ravnodunost prema nekom dobru,
svetlosnih zrakova koji izaziva hemijske prema ivotu; up. akedija.
promene na nekom telu. acezija (gr. akesis) leenje; up. akezija.
ahemanzija (gr. a-, chemeia) fiz. svojstvo acenonoet (gr. a-, koinos zajedniki, ntis,
nekog tela da slabo ili nikako proputa noos razum, um) ovek bez zdravog
svetlosne zrake koji imaju hemijsko dejstvo. oveijeg razuma; up. akenonoet.
Aherov (gr. Aheron) kit. reka alosti u donjem, acera (lat. aserra) kutija s tamjanom, kadionica;
podzemnom svetu; podzemni, donji svet. acera turarija (lat. acerra thuraria) crkvena
ahidrija (gr. a-, hydor voda) nedostatak posuda u kojoj se dri tamjan; acera
vode, oskudica u vodi, bezvodnost. filologkka (nlat. acerra philologi-sa) zbirka
Ahil (gr. Achilleus) mit. najvei grki junak u filolokih rasprava; acera historika (nlat.
Trojanskom ratu, sin Peleja i boice Tetide. acerra historica) zbirka odabranih istorijskih
ahilija (gr. a-, chylcs sok) ned. obollnje eluca rasprava (kao naslov knjiga).
usled nenormalnog luenja elu-danog acerban (lat. acerbus) gorak, opor; ogoren;
soka; sastoji se u tome to u eludanom grub, surov, strog.
soku nema dovoljno sone kiseline i nekih acerbacija (nlat. acerbatio) zagoranje,
fermenata. ogorenje, pogoranje.
Ahilova peta Ahil je mogao samo na jednome acerbitet (lat. acerbitas) oporost; gorina,
mestu biti ranjen, i to na peti; otuda: grubost, surovost, strogost.
acervacija (lat. acervatio) nagomilavanje, go-
milanje.
aceridi (gr. a-, Keros vosak) pl. farm. melemi u
masti u kojima nema voska; up. akeridi.
acerirati 95 ankovati
acerirati (lat. aseg, fr. asegeg) eliiti, oeliiti, acefalan (lat. acephalus, gr. akephalos
okaliti. bezglav) u starogrkoj metrici: metriki niz
acsscencija (nlat. acescentia) hen. proki-ljivost, ili stih kome nedostaje poetni slog; acefalna
sklonost prokinjavanju. se esto zove i knjiga (ili zbornik i sl.)
acescencije (lat. acescere, acescentia) pl. jela i kojoj nedostaje naslov ili prve strane.
lekovi koji lako prokisnu. acefalija (lat.) u metrici ili stihu: nedostajanje
acetabulum (nlat. acetabulum) sud (ili: boca) poetnoga sloga.
za sire; anat. zglobna aa. acid (lat. acidum) hem. kiselina.
acetaldehid hen. lako isparljiva tenost acidacija (nlat. acidatio) hem. uskinjavanje, npr.
SN2SNO; nastaje destilacijom etil-alko-hola; hrane u elucu.
upotrebljava se u proizvodnji vetakih acidimetar (lat. acidum, gr. metron) sprava za
smola. merenje jaine kiseline.
acetati (lat. acetum sire, ocat) pl. hen. soli acidimetrijv (lat. acidum, gr. metrfa) merenje
siretne, ocatne kiseline. jaine kiselina.
aceterin (lat. acetum) farm. sredstvo, lek protiv acidirati (nlat. acidere) hem. ukiseliti, pretvoriti u
uljeva i bradavica. kiselinu.
acetil (lat. acetum) hem. radikal siretne aciditet (nlat. aciditas) hen. kiselost; ljutina.
(acetilne) kiseline. acidifikacija (nlat. acidificatio) hem. stvaranje
acetilen (lat. acetum) hem. gasovit ugljovodo-nik kiseline, pretvaranje u kiselinu.
S2N2, bezbojan i otrovan, upotrebljava se za acidoza (nlat. acidosis) med. samotrovanje
osvetljenje; acetilenska lampa lampa u kojoj kiselinom usled nagomilavanja u organizmu
gori acetilen. acetonskih tela, naroito kod eerne bolesti.
acetilceluloza (lat. acetum) hen. acetate-star acidofilan (lat. acidus kiseo) koji podnosi
celuloze; slui za dobivanje lakova i kiselost.
acetatne svile. acijanoblepsija (gr. a- ne, kyanos plav,
acetian (lat.) siretovit, koji sadri sire, blepein gledati) slepoa za plavu boju,
siretno kiseo. nesposobnost oiju da zapaaju plavu
acetoza (lat.) 1. bog. kiseljak; 2. mineralna, boju.
kisela voda. aciniformav (nlat. aciniformis) v. acinozan.
acetometar (lat. acetum, gr. metron mera) acinozan (lat. acinosus) pupast, koji ima oblik
hem. sprava za merenje kiseline sireta. zrna groa, npr. lezde.
acstometrija (lat. acetum, gr. metrfa) hem. aakatura (ital. acciaccatura) nuz. stapanje,
merenje jaine sireta. sazvuanje ranije udarenog tona sa nared-nim
aceton (lat. acetum) hem. bezbojna tenost glavnim tonom; takoe: dodavanje jednog
prijatna mirisa dobiva se iz vodenog destilata intervala akordima radi pojaanja harmonije.
suva destilacija drveta (dime-tilni keton). aditato (ital. agi ta to) muz. uzburkano, dirll-vo,
acetonemija (lat. acetum, gr. haima krv) med. tronuto; kon aditacione.
prisustvo acetona u krvi, naroito kod adustamente (ital. aggiustamente) muz. tano,
eerne bolesti teeg oblika. potpuno, sasvim tano.
acetoiurija (lat. acetum, gr. Uron mokraa) aikovati (tur. asik) voditi ljubav.
med. prisustvo acetona u mokrai, naroito kod
eerne bolesti.
acetum (lat. acetum) sire, ocat.
B
B, b drugo slovo nae irilice i nae latinice bagaa (fr. bagage, nlat. baggagium) prtljag,
(V, b); kao skraenica: b= bene, bonus, stvari; fig. olo, grad, nevaljalstvo,
beatus, ba so; V. S.= vaso kontinuo; Vso= manguparija.
banko; Btto= bruto; log. V=predikat (dok A bagasa (fr. bagasse) isceena eerna trska;
oznaava subjekat); huz. V=snieni ton N; fiz. otpaci koji ostanu pri fabrikaci-ji eera; kom
Bq = jedinica za merenje ra-dioaktivnosti; od groa, ljiva, maslin-ki i dr.
hen. =bor, a=barijum, Ve= beril, Bi= bagat, pagat (ital. bagata) u taroku: prvi od 22.
bizmut, Bk= berkljum, Vg=bor. taroka ili aduta.
bab (pere.) vrata, kapija; moreuz. bagatela (fr. bagatelle, ital. bagatella) sitnica,
baba-kan (pere.) kraljev otac; naroito u malenkost, igraka, triarija, sit-narija;
upotrebi kao poasna titula visokog sve- jevtina cena: mali i lak muziki komad.
tenstva. bagatelisati (fr.) ne mariti za nekoga ili neto,
babel (hebr. babel) nered, zbrka, zabuna; ne obzirati se na . . . , potcenjiva-ti, uzimati
bezbonost, izopaenost, razvrat. koga ili to suvie olako, nipodatavati.
Babilon, v. Vavilon. bagdalin vrsta arene pamune tkanine, sline
babiola (fr. babiole) deja igraka; fig. bagdadskim alovima, po emu je i na zvana.
detinjarija, sitnica, kojetarija. bager (hol. bagger) jaruar, sprava za vaenje
peska sa renog dna, za ienje renog
ba-ble (fr. bas-bleu) plava arapa; fig. ue-na korita i dubenje prokopa, kanala i sl. radi
gospa, vajna spisateljka. isuivanja zemljita.
babo (tur. baba otac, pere. baba otac, deda) bagerovati (hol.) jaruariti, vaditi pesak iz
otac. reke; istiti reno korito od peska, mulja.
baborak (e. baborok) omiljena eka baget (fr. baguette tap, motka) vrsta dugakog
narodna igra, eka brza mazurka. tankog hleba.
ba-breton (fr. bas-breton) keltski dijalekat badava (tur. bedava) besplatno, vrlo jevtino;
kojim se govori u Bretanji. uzalud, uzaman.
badavadisati (tur.) besposlkiti, lenstvo-vati,
babu (ind.) indijska titula: gospodar, knez. traiti vreme uludo, ne radei nita.
babuvizam socijalno-politika doktrine koju je badem (tur. badem) bog. poznato drvo i plod iz
osnovao veliki franc. revolucionar Fransoa porodice kamenika.
Noel Babef (17601797): svaki ovek ima badminton v. bedminton.
jednako pravo da zadovolji svoje potrebe i badar (tur. bacdar od pere. bagdar, badar)
da uiva sva dobra prirode; drutvu je cilj naplaiva carine troarinac, carinik; mera,
da pojaa i odri tu jednakost. kantardija; kontrolor mera.
Bav (lat. Bavius) v. Bavijus. badarina (tur. bacdar od pere. badar) l.
bavela (ital. bavella, bava) trg. otpaci od svile. taksa badaru, merau; 2. carina.
Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice ravih baza (gr. basis) osnova, temelj, podloga jedne
pesnika i drskih kritiara koji su pre- stvari; arh. podnoje stuba, kipa ili svoda;
tenciozno kritikovali Horacijeve pesme; mat. osnova stepena, potencije ili loga-ritma;
otuda: rav pesnik i pakostan kritiar. geom. strana ili povrina na kojoj zamiljamo
bavo (fr. bavoche) neist tamparski otisak; da lei poligon ili polie-dar; geod. prava
neisto izraen bakrorez; neista izrada. linija duga vie kilometara koja se, pomou
bavoirati (fr. bavocher) praviti neiste otiske, motaka za merenje, tano izmeri i koja onda
neisto tampati. slui kao osno-
bagav (tur. bagmak) hrom, opav; bangav.
bagavata (ind. bhagavata) v. panaratra.
bazalt 97 bajagi
7 Leksikon
bajaco 98 bal
bajaco (ital. bajaccio) lakrdija, aljivina, bakralije (tur. bakraclz) stremen, uzengija, ono
arlekin, klovn u napuljskoj narodnoj na emu jaha dri nogu kad jae konja.
komediji, pajac. baksuz (tur. bahtsiz) nesrean, zlosrean
bajdaki (rus. baidaki) pl. lae sa neobino ovek; ovek koji drugome donosi nesreu;
velikim krmama na Dnjepru, Dnjestru i nesrea, nevolja, baksuzluk.
Bugu. bakteriemija (gr. bakteria palica, haima krv)
bajdara (rus. baidara) mali sibirski amac od med. prodiranje bakterija kroz krvne i limfne
riblje kosti ili lakog drveta, prevuen koama. sudove u krvotok.
bajlbrif (hol. Bylbrief) pismeni ugovor o bakterije (gr. bakteria) biol.-med. najmanja,
gradnji broda; uverenje graditelja broda ili jednoelina iva bia, prostim okom
nadlenih vlasti da je brod propisno izraen; nevidljiva i slina tapiu, koja sive kao
priznanice o novcu primljenom za gradnju gotovani i izazivaju rastvaranje i esto
broda. teke bolesti; pripadaju biljnom carstvu, a
bajonet (fr. baionnette) voj. dug no sa dva ima ih pokretljivih i nepokre-tljivih.
reza ili vie rezova, koji se mee na puku bakterioze (gr. bakterion tapi, dem. od
(pronaen u Bajoni 1640. god.) bakterfa batina) pl. opti naziv za biljne
bajrak (tur. bayrak) v. barjak. bolesti koje prouzrokuju bakterije.
Bajram (pere. bejram) v. Barjam. bakterioliza (gr. bakteria, lysis rastvaranje)
bajroiizam shvatanje ivota i umetnosti koje hem. rastvaranje bakterija imunim se-rumom.
odgovara shvatanju velikog engl. pesnika bakteriolizini (gr.) pl. hem. sastojci imunog
Dorda Gordona Bajrona (Vugop seruma koji imaju mo da rastvaranjem
17881824), naroito njegovom pesimi- ubijaju bakterije.
stikom shvatanju sveta i ivota. bakteriolog (gr. bakterfa, logos) naunik koji
bajc (nem. Beize) hem. 1. moenje, luenje; 2. prouava osobine i ivot bakterija.
moilo, rastvor neke kiseline ili soli u koji se bakteriologija (gr. bakterfa, logfa) nauka koja
zamae ili kojim se premazuje neki predmet se bavi prouavanjem osobina i ivota
da bi se boja za nj uvrstila. bakterija (osnivai: Luj Paster i Robert Hoh).
baka (nem., hol. Bake) znak (obino komad bakterioterapija (gr. bakterfa, therapefa)
drveta, fenjer ili bure) koji pliva na vodi i leenje pomou bakterija.
oznaava lai put po opasnim mestima; up. bakteriofagi (gr. bakterfa, phagos) pl. biol.
boja. klicoderi, veoma sitna, mikroskopski
baka (lat. bacca) bog. bobica, jagoda. nevidljiva bia koja ive u telu i unitavaju
bakalaureat (nlat. baccalaureatum) zarazne klice.
dostojanstvo bakalaureusa. bakteriocidi (gr. bakterfa, lat. caedere ubiti)
bakalaureirati (nlat. baccalaureatum) pola-gati biol. klicomori, unitai zaraz-nih klica; up.
(ili: poloiti) bakalaureus. bakteriocidnost.
bakalaureus (nlat. baccalaureus, bacca lau- bakteriocidnost (gr. bakterfa, lat. caedere) biol.
reus lovorova bobica) na nem., fr. i eng. osobina nekih ivih bia, materija i sokova u
univerzitetima: najnii akademski stepen, telu da unitavaju zarazne klice; up.
ispit koji prethodi licencijatu, ma-gistriranju i bakteriocidi.
doktoratu; ispit zrelosti. bakteriurija (gr. bakteria, uron mokraa)
bakalin (tur. bakkai) trgovac namirnicama. med. prisustvo bakterija u mokrai, mo-
bakana (ital. Vasso Bahus, baccana) obina krenje zaraznim klicama.
vinarnica, rakidinica, krma. bakulacija (nlat. baculatio) batinanje,
bakara (fr. baccarat) francuska hazardna igra kanjavanje batinom, tapom.
karata. bakulometrija (lat. baculum tap, gr. metra)
bakbord (engl. backboard) mor. leva strana merenje pomou tapa, motke.
broda kad je ovek okrenut licem pramcu. bakulus (lat. baculus) tap, prut, palica, batina.
bakvuds (engl. backwoods) pl. praume, divlji i bakfi (nem. Backfisch prena riba); fig. mlada
neobraeni krajevi na zapadu Sje-dinjenih devojka, iparica.
Amerikih Drava. Bakhus (gr. Bakchos) kit. v. Bahus.
bakvudsmeni (engl. backwoodsmen) pl. bakciferan (lat. bacca bobica, fero donosim)
gortaci, belci naseljeni po divljim i neo- bog. koji rodi bobicama.
braenim krajevima Sjedinjenih Amerikih bakciforman (nlat. bacciformis) u obliku
Drava; up. bakvuds. bobice, bobiast, jagodiast.
baklave (tur. baklava, arap. baqlawa) vrsta baki (tur. bah$i) dar, poklon, napojnica,
slatke pite sa dosta meda i rastopljenog nagrada za uinjenu uslugu.
eera, mlevenih oraha, lenika i dr. bal (fr. bal, ital. balio, nlat. ballare igrati)
baklaa (fr. baclage) mor. taksa koju plaaju igranka, zabava sa igrankom; bal an mask
brodovi za pristajanje u luku. (fr. bal en masque) igranka pod maskama;
bakler (fr. bacleur) zatvara luke, pristanita.
bakra (tur. bakraf od bakir bakar) posuda od
bakra, bakreni kotao (i uopte kotao).
bala 99 balzamirati
krabuljii ples, igranka pod obrazinama; bal vanja ravnotee; dakovi peska koji se
pare (fr. bal rage), otmena igranka, bal u stavljaju u vazdune lae radi reguli-sanja
sveanom ruhu; balagetr(fr. bal champetre) dizanja balona; fig. svaki nepotreban i suvian
igranka u polju. teret, stvar za odbacivanje.
bala (fr. balle) denjak, sveanj. balata (nlat. balata) l. materija veoma slina
balagan (rus. balagan, pere. balabane) daara, kauuku i gutaperki, ali elastinija od ovih,
baraka, atra, naroito cirkuska. upotrebljava se za elektrine izolatore,
balada (fr. ballade, ital. ballata pesma uz igru) mainske kaie, onove i u zubarstvu (dobiva
doet. prvobitno: pesma koja se uz igranje se od sasuenog mlenog soka gujanskog
pevala (balar=igrati); docnije se razvila u drveta mimusops balata).
pesmu lirsko-epske sadrine, koja, sluei se balata (ital. ballata) 2. muz. pesma uz igranje.
i dijalokom formom, pria neki dogaaj i u balboa novana jedinica Paname (=100
isto vreme izaziva lirsko raspoloenje; centimosa).
pesnika pripovetke. bal-boj (eng. ball-boy) ot. deko koji, kod
baladen (fr. baladin) aljivina, lakrdija; tenisa, kupi lopte i donosi igraima.
glumac; baletski igra. balbutirati (lat. balbutire) med. tepati, mucati,
baladine (gr. balio, nlat. ballare) pl. zamuckivati, nejasno izgovarati, preplitati
sluavke u azijskim hramovima, vrsta jezikom.
hljerodula, koje se posetiocima hramova balbucijes (nlat. balbuties) ned. mucanje, za-
nude za novac; up. bajadere. muckivanje, preplitanje jezikom.
balazor trg. vrsta istonoindijske pamune baldahin (ital. Baldacco, baldacchino)
tkanine. pokriva nad prestolom ili krevetom od
balalajka (rus. balalaika) muz. ruski narodni skupocene materije; nebo" koje stoji pred
instrumenat, slian gitari, sa trou-glastom oltarom i nosi se na litijama (naziv po
kutijom, dugim vratom i tri ice u koje se zlatotkanoj materiji koja se najpre izra-
udara prstima. ivala u Bagdadu).
balander (hol. Balander) plitka dereglija sa balena (fr. baleine, lat. balaena) zool. kit; vitka
jednom katarkom (u Holandiji). ipka iz kitovih usta (fibajn).
balanitis (gr. balanos ir) med. zapaljenje balenologija (lat. balaena, gr. logfa) zool. opis,
glavia i unutranje pokoice mukog prouavanje kita i njegovih osobina, nauka o
spolnog organa. kitovima.
balanoblenorea (gr. balanos, blenna sluz, baleioptera (lat. balaena, gr. ptern) pl. zool.
geb curim) zagnojavanje glavia. kitovi koji imaju samo jedno leno peraje.
balanoidan (gr. balanos, ejdos) koji ima balerina (ital. ballerina) umetnica u igra-nju,
oblik ira, irolik. baletska igraica.
balanopostitis (gr. balanos, posthion kapi-ca) balerine (ital. ballerino) uitelj igranja;
med. zapaljenje glavia i kapice. umetnik u igranju, baletski igra.
balanofag (gr. balanos, phagos) zool. onaj balet (fr. ballet, ital. balletto) umetniki ples,
koji se hrani irom, iroder. igra na pozornici, bilo kao umetak u operi, ili
balave (fr. balance, lat. bilanx) ravnotea; u vezi sa pantomimom, samostalna radnja u
nedoumica, kolebanje, neodlunost; korak u kojoj se nemim pokretima i ritminim
igri kad telo stoji na jednoj nozi, figura u kombinacijama pokuavaju umetniki da
plesu (u lansu i kadrilu); astr. Terazija u prikau ljudska oseanja i strasti.
Zodijaku; trg. bilans, konani raun; kor. baleteza (fr. balleteuse) pozorina, baletska
podaci mornara o robi koju su natovari li. igraica; up. balerina.
balanse (fr. balance) u plesu: igraevo njihanje balet-majster (fr. ballet, nem. Meister
s noge na nogu u mestu. majstor) voa balega; prvi igra u baletu.
balansiranje (fr. balancement) kolebanje; balet-tencer (fr. ballet, nem. Tanzer igra)
ravnotea; muz. drhtanje, treperenje; njihanje, igra u baletu, baletski igra.
ljuljanje. balzam (gr. balsamon) xex. prirodna smesa
balansirate (fr. balancer) uravnoteavati, biljnih smola sa eterinim uljima, a delom i
uravnoteiti, drati u ravnotei; kole-bati se, aromatinim kiselinama, jaka i veinom
ustezati se, biti neodluan; slik. delove slike prijatna mirisa; takoe: vetaka kompozicija
skladno predstaviti i ra-sporediti; trg. praviti radi ublaavanja bolova i leenja rana.
(ili: napraviti) zakljuni raun; up. bilans. balzamika (nlat. balsamica) pl. far, balzam-ska
balansje (fr. balancier) etalica, klatno; sprava sredstva, balzamski lekovi.
ije kretanje odreuje pokret neke maine; balzaminke (nlat. balsaminaceae) pl. bog. bilj-na
motka za odravanje ravnotee kod igraa vrsta, u kojoj je naroito poznat tzv. lepi
na uetu; izraiva terazija, vaga, kantara. ovek" (nazvala po tome to su neke od nje
balast (kelt. bal pesak, lasd tovar) teke mase nekada upotrebljavate kao lek za rane).
peska ili kamena u lai radi odra- balzamirati (gr. balsamon, biljka roda Bal-|
samodendron i miriljave smola tih
balzamovati 100 balueter
drveta) namazati mirisnim mastima i uljima; balkanologija nauka o Balkanu, naroito nauka
naroito, po obiaju starih Egi-pana, Asiraca koja se bavi prouavanjem zajednikih
i Persijanaca: uiniti da tela umrlih budu pojava u jeziku, knjievnosti, fol-kloru,
sauvana od truljenje (danas se ubrizgava u drutvenom i istorijskom razvitku balkanskih
arterije sublimatov rastvor i dr., utroba se naroda.
ispere karbolnom kiselinom, a telesna balkon (ital. balcone) apx. nepokriven, ista-knut
upljina napuni sveim drvenim ugljem). deo na spratu neke graevine; doksat; poz.
balzamovati v. balzamirati. produenje prve i druge galerije do pozornice;
balzamum anodinum (nlat. balsamum anody- mor. zadnji deo velikog parobroda.
num) far, balzam za uminjavanje, utia- balneografija (lat. balneum kupatilo, gr.
vanje bolova. grapho) opisivanje banja, kupalita.
balzamum kordijale (nlat. balsamum cordi-ale) balneologija (lat. balneum, gr. logfa)
far, balzam za jaanje srca. prouavanje banja, nauka o mineralnim
balzamum oftalmikum (nlat. balsamum izvorima koji slue kao lek (pijenjem,
ophtalmicum) fark. balzam za oi. kupanjem i dr.).
balizam (gr. ballizo, ballismos igranje") balneoterapija (lat. balneum, gr. therapeia)
bolesna, histerina elja za igranjem kod primenjivanje mineralnih izvora u leenju
pojedinaca ili masa (u revolucionarnim bolesnika, banjsko leenje.
vremenima); med. trzanje, drhtanje, grenje, balneotehnika (lat. balneum. gr. technike)
bacakanje. vetina podizanje i celishodnog ureenja
Balila (ital. Balilla) faistika omladinske banja, banjsko graevinarstvo.
organizacija za deake od 814 godina, balneum (lat. balneum) banja, kupatilo.
nazvana po deaku Ba l ili, koji je 1746. balneum arene (lat. balneum arenae) peano
godine u enovi, prvi poveo odlunu borbu kupatilo.
italijanskog naroda protiv Austrijanaca. balneum vaporis (lat. balneum vaporis) nap-no
belina (fr. balle, baline) vunena materija za kupatilo, kupanje u pari.
pakovanje, sargija od vune. balneum lakonikum (lat. balneum laconicum)
balista (lat. ballista, gr. balio bacam, znojno kupatilo, kupanje znojenjem.
hitam) bacaica, ratna sprava starih Rimljana balneum cineris (lat. balneum cineris) ne-pelno
za bacanje kamena. kupatilo, kupanje u toplom pepelu.
balistike (gr. balio bacam) voj. teorija bacanja, balio (fr. balnot) vrsta burgundskog vina.
gaenja; nauka o kretanju baenih tela balo (ital. balio) l. igranka, ples, bal;
(puanog ili topovskog zrna), nauka koja se muziki komad za ples.
bavi prouavanjem kretanja zrna od trenutka balo (fr. balle, ballot) 2. denjak, sveanj,
kad ono, pod pritiskom barutnih gasova, bala trgovake robe.
napusti svoje leite i krene kroz cev pa balon (fr. ballon) uplje, okruglo telo, naroito
sve do pogotka cilja. vazduni balon napunjen gasom lakim od
balistiki (gr. balio) koji se tie balistike, koji vazduha (aerostat); okrugla, bokasta boca za
spada u balistiku; balistkka kriva (linija) fiz. tenosti; geogr. uvik, glavica; lged. beika od
linija kojom se kree telo baeno u gume ili svile prot-kane gumom, za olakanje
atmosferu i koja, usled dejstva vazdunog poroaja; balon d'ese (fr. ballon d'essai)
otpora, kosije pada nego to se penje; mala vazdune lopta za ispitivanje pravca
balistiki problem zadatak da se odredi vetra; fig. novinski lanak koji se objavljuje da
putanja tela baenog u neku otpornu sredinu; bi se opipalo raspoloenje i miljenje
bvlistkko klatno na-prava koja slui za javnosti; balon kaptif (fr. ballon captif) vezani
odreivanje valjano-sti baruta i poetne balon, kojim se moe popeti samo do izvesne
brzine zrna. visine i spustiti na mesto polaska.
balistogram (gr. balio bacam, gramma balota (fr. ballotte) kuglica za glasanje,
slovo) u sudskoj medicini: snimak napravljen glasaka kuglica.
pomou balistoskopa, koji slui kao balotada (fr. baliotade) skok konja ispruenim
identifikacija izmeu oruja (puke, nogama.
revolvera) i ispaljenog zrna. balotaa (fr. balio ttage) biranje (ili: glasanje)
balistoskop (gr. balio bacam, skopeo pomou kuglica razne boje; izbor kod koga
gledam) u sudskoj medicini: aparat pomou nijedan kandidat nema potrebnu veinu, zbog
koga se utvruje iz kojeg je vatrenog oruja ega se mora ponovo glasati.
ispaljen metak (u sluajevima gde je u balotirati (fr. ballotter) ubacivanjem bele ili
pitanju vie oruja istog modela i istog crne kuglice u posudu ili kutiju glasati za"
kalibra). ili protiv", glasati kugli-cama.
balkanijada sp. takmienja u atletici baluster (fr. balustre, ital. balustra, gr.
predstavnika balkanskih naroda (Albanije, balaustion cvet divljeg nara) vrh. lepo
Bugarske, Grke, Jugoslavije, Rumunije i izraen stubi, sojica.
Turske); odravaju se od 1929. god.
balkanistika v. balkanologija.
balustrada 101 banknota
balustrada (gr. balaustion, fr. balustrade) tarci; vetrokaz; ovek koji se upravlja prema
arh. naslon, priruje, ograda na altanima, vetru; remnik na puci; opasa na kome stoji
balkonima, stepenicama. fieklija, redenik; omota na cigarpapiru i na
balustrirati (fr. balustrer) ograditi stu-biima, kutiji sa cigaretama; unakrstan povez na
postaviti balustradu. potanskim poilj-kama; reklamna traka na
balhornizirati (nem. ballhornisieren) hteti neto omotu knjige; trg. tablica sa cenom neke
popraviti, pa napraviti gorim no to je bilo robe.
(po Johanu Balhornu, tampa-ru, 1531 bandist(a) (ital. banda) lan (svira) u vojnoj
1599). muzici; up. banda.
balak (tur. balak) drka od sablje ili maa. bandit (ital. bandito) razbojnik, drumski
bambino (ital. bambino) detence, malo dete, razbojnik, plaeni ubica; pustahija, ne-
lutka; naroito drvena lutka koja pred- valjalac, propalica, skitnica.
stavl>a malog Hrista, u crkvi Ara Coeli na banditizam (fr. banditisme) razbojniko-vanje,
Kapitolu u Rimu. hajdukovanje, hajduija; pustahij-stvo,
bamboade (ital. bambocciade) pl. rave, nevaljalstvo.
neuspele slike holandskih slikara koje bandleta (fr. bandeletette) uzan zavoj, zavo-
predstavljaju seoske krme, vaare, ji; mala traka, traica; pruga u boji; gra.
seljake igranke i sl. pljosnata mala ipka.
bambus (malaj. bambu, mambu, eng. bamboo) bandola (ital. bandola, p. el bandola) muz.
vrsta trske, esto visoka do 20 m i po gitari slian muz. instrument sa 4 do 10
6070 st debela, raste u Indiji. metalnih ica, upotrebljava se naroito u Sev.
banalan (fr. banale) obian, izvetao, otr-can, Americi i Meksiku; up. mandora, mandola.
svakodnevni, opti; banalna fraza otrcana, bandolin mast za kosu, da bi bila glatka i sjajna.
suvie ponavljana reenica. bandoneon muz. v. bandonion.
bandonion muz. etvorougaona harmonika za
banalizirati (fr. banaliser) nainiti otrcanim, razvlaenje sa veim brojem glasova (130
svakidanjim. tonova) nego obian akordeon (nazvan po
bavalitet (fr. banalite) v. banalnost. pronalazau, Hajnrihu Bandu); bandoneon.
banalnost (fr. banalite) otrcanost, svakida- bandu ra (rus. bandura) muziki instrument
njost; banalitet. Ukrajinaca i Poljaka, slian gitari i
bavana (p. banana) bog. malajsko ime poznate balalajci, samo sa vie ica (8^24).
istonoazijske zeljaste biljke, iji je plod po bank (ital. banco, fr. banque) uplaeni novac
obliku slian krastavcu, a po ukusu dinji. svih igraa u hazardnoj igri karata; up.
banarij (nlat. bannarium) pravo prisiljavanja, banka.
prinudno pravo (razliito od jus kogens). banka (ital. banco, fr. banque, nem. Bank)
banauzija (gr. banausia) bavljenje naukom novani zavod, ustanova koja radi s novcem;
ili umetnou samo zanatski, bez ljubavi posreduje u kreditnim poslovima, prima
prema samoj stvari i bez nekog vieg cilja; novac na tednju, daje zajmove uz kamatu,
filistarstvo. kupuje i prodaje hartije od vrednosti, strani
banauzijski (gr. banausos) zanatski, fili- novac itd., tedionica; kod nas i novanica
starski, prosto, obino. od 10 dinara; zgrada u kojoj se nalaze
banda (ital. banda) eta, odred; gomila, prostorije jednog novanog zavoda; up. bank.
druina (lopovske); putujue drutvo sviraa, bankar (fr. banquier) lice koje se bavi
glumaca; vojna muzika. novanim, kreditnim i efektnim poslovima,
bandaa (fr. bandage) med. zavoj; zavijanje, sopstvenik banke, menja, saraf; igra koji
previ j anje;,utega (kod maevalaca i dri bank.
boksera); obru na naplatku, okov na bankvaluta (ital. banco, valuta) bankovni
toku; veza, spojnica. novac kao fingirana novana jedinica.
bandairati (fr. bandager) ned. zaviti, pre-viti, banket (fr. banquet, ital. banchetto) sveani
previjati; sp. staviti utege (u maevanju i obed nekome i neemu u ast, gozba;
boksu); metnuti obru na naplatak, okov na oprotajna gozba.
toak. banketa (fr. banquette) voj. stupnjevita uzviica
bandaist (fr. bandagiste) proizvoa, prodavac iza grudobrana za strelce; uzviena peake
hirurkih aparata, naroito zavoja, utega i sl. staza pored kolovoza na putu; unutranji
banderilja (i. banderilla) koplje sa zasta- naslon na prozoru.
vicom, koje se upotrebljava u borbi s bankijeri (ital. banchieri) pl. v. lazaroni.
bikovima. baikir (fr. banquier, nem. Bankier) v. bankar.
banderiljero (p. banderillero) borac s bikovima banknota (ital. banco, nota) vrsta menice koju
naoruan banderiljom. neka novana banka izdaje na samu sebe,
banderola (fr. banderole) kita ili gajtan na obavezujui se da e njenom donosio-cu
trubi; konjika zastavica; zastava na ka- isplatiti u metalnom novcu iznos na
banko-konto 102 barbarski
koji ta uputnice glasi; papirni novac, mostarina; voj. barana vatra zaprena
novanica. vatra, preprena vatra.
banko-konto (ital. banco-conto) trg. knjiga u koju baraist(a) (fr. barragiste) uvar brane, rampe.
trgovac belei svoje poslove sa bankom radi baraka (fr. baraque) daara, trona kuica,
obraunavanje. straara; duan od dasaka, obino u blizini
bankokrat (ital. banco, gr. kratos snaga) vojnikih logora i mesta gde radi vei broj
pristalica vladavine i uticaja novanih ljudi i radnika itd.
predstavnika novanih zavoda na javni ivot barakan (arap. barakan, ital. barracano, fr.
i poslove. bouracan) tkanina od kostreti i vune ili
bankokrat (ital., gr.) zastupnik shvatanja da kamilje dlake, veoma gusta i teka, slina
banke odnosno njihovi predstavnici treba da platnu; iroka arabljanska haljina od te
imaju odluujui uticaj u dravi i da odreuju tkanine; up. berkan.
njenu politiku; sprovodilac vladavine banaka i barakirati (fr. baraquer) smestiti u barake;
novanih ustanova. stanovati u logorskim kolibama, daarama.
bankokratija (ital. banco, gr. krateo vladam, baranda (tl. barranda) ograda u areni gde se
gospodarim) gospodareve banaka dravnim izvode borbe s bikovima.
poslovima, vladavina velikih novanih barat (ital. baratto, fr. barat) trgovanje,
zavoda i njegovih predstavnika. razmena, trampa.
bankrot (ital. bancarotta, nlat. bancus klupa, baraterija (ital. baratteria) kor. svaka nepotena
rumpere slomiti) slom banke, obustava ili protivzakonita radnja kapetana ili mornara
plaanja, nesposobnost plaanja i odgova- koja ide na tetu sopstvenika broda i ostalih
ranja svojim novanim obavezama, postra- zakonitih interese-nata; podvala, prevara,
dalost; fig. potpuna propast, stradanje; potkradanje, kri-jumarenje.
bankrotstvo. baratirati (ital. barattare) trgovati davanjem
bansek (nem. Band-sage) zan. mainska testera robe za robu, trgovati razmenom, trampiti.
traara; bonsek. barato-trgovina (ital. baratto) razmena,
bantam (eng. bantam petli) sp. bantam trampa, trgovina kod koje se daje roba za
kategorija bokser, rva i diza tereta teak robu, naroito uobiajena u knjiarstvu.
izmeu 50,75 i 53,5 kg (nazvan po bantam-- barba (lat. barba, ital. barba brada) ika, ia
kokokama najsitnijoj vrsti kokoaka, moda (u Dalmaciji); in barbam (lat. in barbam) u
poreklom sa Jave). bradu, tj. u brk, u lice.
bando (eng. banjo) kuz. v. bendo. barbakana (fr., ital. barbacane, nlat., nm.
baobab (amh.) bog. dinovsko hlebno drvo, barbacana) voj. spoljanji zid utvrenja sa
visoko do 20 m i debelo do 9 t, sa osveava- pukarnicama; straarske kula; propust za
juim plodovima, raste u arkim krajevima vodu, za svetlost.
Afrike; plod, lie i kora slue i kao lek, barbar (gr. barbaros) v. varvarin.
naroito protiv groznice (nlat. Adansonia
digitata). barbarizam (gr. barbarismos) gran. upotreba
baptizirati (gr. baptfzo, fr. baptiser) krstiti, stranih rei i izraza u govoru i pisanju,
krtava ti; nadenuta ime. naroito za ona znaenja za koja imamo
baptizma (gr. baptisma) crkvena tajna nau re, npr.: najder, uster; bez da sam
krtenja; krtenje, krtavanje. znao, pola tri, imate li to za jesti, nazvati
baptisterij(um) (gr. baptisterion) krstioni-ca, telefonom itd., gruba jezika greka, na tetu
kapele pored crkve ili deo crkve u kome se jasnosti i istote jezika; kovanica, pogreno
obavlja krtenje. upotrebljene re; varvarizam.
baptisti (gr. baptizo) pl. lanovi hrianske barbarizirati (gr. barbarfzo) uiniti neto
sekte koji odbacuju krtavanje dece, trae da barbarskim, pobarbariti; greiti se o previla i
se krtavaju samo odrasli, tj. oni koji su istotu jezika, govoriti u kovanicama,
svesni akta koji se nad njima vri. iskvareno, nepravilno; var- ' varizirati.
bar (gr. baros teina, pritisak, teret) 1. barbarin (gr. barbaros) kod starih Grka: svaki
dinamika jedinica za merenje atmosfer-skog onaj koji nije znao da govori grki, dakle
pritiska. tuinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji
bar (eng. bar) 2. krma, livnica, kafana sa nisu imali grkog ni rimskog obrazovanja;
alkoholnim i drugim piima; amerikan--bar danas: neobrazovan, grub, surov ovek,
krma bez stolova i stolica, u kojoj se pije i divljak; barbar, varvarin.
jede stojei. barbarski (gr. barbarikos) prvobitno: strani,
bara (fr. barre) poluga; motka, ipka; pregrada, tuinski; neovean, grub, surov, divlji;
brana u sudnici; gomila peska ili stenja na protivan duhu i pravilima jezika; barbarski
uu reke ili na ulazu u prista-nite, sprud ornament gotski, keltski i
naslaga; pregrada izmeu konja u
konjunici.
bara (fr. barrage) brana, ustava; pregrada,
greda kojom se zapreava put, rampa; kal-
drmarina; taksa za prelazak preko mosta,
barbarstvo 103 barkarola
ovima slini oblici ornamenata; varvarska. (ulice, mostove) u cilju odbrane; dizati (ili:
barbarstvo (gr. barbaros) neobrazovanost, praviti) barikade; barikadirati se ograditi se,
neuljuenost; grubost, surovost, divlja-tvo; zatvoriti se dobro; fig. izdvojiti se, usamiti se.
varvarstva. barilalija (gr. barys teak, laleo govorim) med.
barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati, i-ati; teko, oteano govorenje, teko izgo-varanje
kuv. skidati krljut sa ribe. rei.
barbiton (gr. barbiton) muziki instrument barilja (um. barilla) hen. neista panska soda
starih Grka sa mnogo ica, slian liri; ua. koja se dobiva sagorevanjem morskih biljaka.
polihord. barimetrija (gr. barys teak, metria) v.
bard (eng. bard, kelt. bardd) pesnik i peva barometrija.
starih Gala i ostalih keltskih naroda, koji je bariolaa (fr. bariolage) arenilo, naa-ranost;
pevao, uz pratnju harfe, u slavu junaka i neukusno, suvie areno slikarstvo.
bogova; pesnik. bariolirati (fr. barioler) arati, naara-ti,
bardak (tur. bardak) zemljani sud za vodu; proarati, protkati arenilom.
drveni, zemljani ili bakarni sud u kome se barioni fiz. opti naziv za dve grupe ele-
dri rakija ili vino. mentarnih estica, i to za: nukleone i
bardiljo (ital. bardiglio) vrsta veoma tvrdog hiperone.
belog florentinskog mramora. barisomatija (gr. barys teak, soma telo) med.
bardit (nlat. barditus) ubojna pesma barda. tromost, ugojenost, gojaznost.
guslarska pesma. barister (eng. barrister) titula engleskih
bardo (fr. bardot, ital., p. barda, arap. advokata koji vode sporove pred visokim
albarda) tovarna ivotinja, mlada mazga; fig. sudovima.
ovek koji izvlai sve na svojim leima, barisfera (gr. barys, sphaira lopta) geol.
pepeljuga. Zemljine jezgro, sastoji se, verovatno, od
barelo (ital. bargello) ranije: palata guvernera tekih elemenata, nikla, gvoa i dr.
(podestata) u Florenci; zatim: sedite kapetana baritimija (gr. barythymfa) zlovolja, seta, tuga,
policije i zatvor; danas: narodni muzej za neraspoloenje.
talijansku umetnost i kulturnu istoriju. bariton (gr. barys jak, dubok, tonos ton) muz.
bare (fr. barege) prvobitno: laka vunena duboki tenor ili visoki bas, muki glas
tkanina, na zvana po mestu Bare u Piri- izmeu basa i tenora, koji se kree otprilike
nejima; sada: sve slino tkane materije od izmeu A" do a"; muziki instrument sa
vune, svile i pamuka. icama, eufonijum (u vojnoj muzici).
barel (eng. barrel bure, burence) anglosak- baritonirati (gr. barytoneo naglasim gra-
sonska jedinica zapremine za merenje tenosti visom) gram. jedan slog, naroito poslednji
(163,55 1 u Engleskoj, 158,98 1 u SAD) slog rei, ostaviti nenaglaen; muz. pevati
bareljef (fr. bas-relief) plii, slabije ispupen bariton.
vajarski rad na ravnoj povrini; up. reljef. baritonist(a) (gr. barys, tnos) muz. peva koji
bereta (fr. barrette, ital. berretta, nlat. peva bariton.
barretum) kapa uopte; okasta ili okrugla
kapa bez tita, kakvu nose na slubi sudije, baritonon (gr. barytonon) gram. re kod koje je
svetenici itd. poslednji slog nenaglaen.
bari- (gr. barys) predmetak u sloenicama sa barifon (gr. barys, phone glas) muz. peva koji
znaenjem: teak. peva dubok glas, tj. bas, basist.
baribal zool. vrsta malih, crnih medveda u Sev. barifonija (gr.) muz. dubok glas, bas; med.
Americi, Japanu i dr. tekoa govorenja kao bolesno stanje.
bariglosija (gr. barys teak, glossa jezik) med. baricentrum (gr. barys, kntron) fiz. teite.
v. barilalija. barjak (tur. bayrak) zastava, steg; eta vojnika;
barijera (fr. barriere) pregrada, brana, branik; bajra.
pregrada od reetaka; granica, mea; Barjam (pere. bejram) dva velika muhamedan-
pogranine utvrenje; zaklon, odbrana; ska praznika u godini; prvi se slavi odmah
varoka kapija, ulaz gde se plaa troa-rina, posle posnoga meseca ramazana; drugi,
eram; fig. smetnja, prepona, prepreka. kurban bar jam, praznik rtve, zove se zbog
barij(um) (nlat. baryum, gr. barys teak) toga to se tada kolju ovnovi koji se dele
hem. element, atomska masa 137,34, redni sirotinji, a slavi se 70 dana posle prvog
broj 56, znak Va. barjama; Bajram.
barikada (fr. barricade) brana, pregrada barka (ital. barca, fr. barque) un, mali
uzanih mesta (ulica, mostova) u cilju amac, laica; velika trgovaka laa sa tri
odbrane; fig. graanski rat, ulina borba; katarke.
smetnja, prepreka. barkarola (ital. barcaruola) vesela pesma
barikadirati (fr. barricader) pregraditi, venecijanskih gondolijera; pesma u e-
prepreiti, zatvoriti uzane prolaze
barkasa 104 baso obligato
tnjama po vodi (peva se uz pratnju gitare, baron (nlat. baro, fr. baron, ital. barone)
mandole i dr.); takoe: barkerola. plemika titula, stepen plemstva izmeu grofa
barkasa (tl. barcaza) hor. najvei amac na i plemia; fig. jak, hrabar ovek, junak, vitez.
ratnim brodovima, sa katarkama, jedrima i baronat (nlat. baro) posed za koji je Vezana
malim topovima. baronska titula; baronija.
barkerola (ital. barcherolla) etni amac bez baronese (ital. baronessa) baronova ki.
katarke, gondola; up. barkarola. baronet (eng. baronet) titula engleskog na-
barketa (ital. barchetta) un, mali amac, slednog plemstva; lan nieg plemstva,
laica, barkica. izmeu barona i viteza.
barmen (eng. barman) vlasnik ili poslovoa baronija (fr. baronnie) v. baronat.
bara; kelner u baru. baroskop (gr. baros, skopeo) stariji naziv
barne (nem. Vaggep, fr. barres) al. gimnastike barometra; danas: naroita vrsta barome-tra
sprava: dve okrugle, paralelne (i vodoravne) (sa kamforom, niadorom i alitrom koji su
motke, svaka uvrena na dva stuba, razboj. preliveni alkoholom) kod koga se po talogu
baro- (gr. baros) predmetak u sloenicama sa poznaje hoe li vreme biti vedro ili mutno;
znaenjem: teina, pritisak. up. dazimetar.
barogram (gr. baros, gramma slovo, pismo), barotermometar (gr. baros, thermos topao,
hartija na kojoj je barograf ispisao liniju metron) termometar za merenje take klju-
vazdunog pritiska. anja vode, koja je nia to je visina na kojoj
barograf (gr. baros, grapho) eteor. aparat koji se ona odreuje vea; up. hipsotermo-metar.
belei promene u vazdunom priti-sku, barotropizam (gr. baros, trpos obrt, pravac)
barometar koji sam sebe registruje pravei bog. v. geotropizam.
tzv. barografsku krivulju; up. barogram. barofon (gr. baros, phone glas) ovek koji
barok (port. barrocco) apx. v. barokni stil. ima dubok ili grub glas.
barokan (port.) nepravilan, nastran, udan, bartolinitis med. zapaljenje bartolinijskih,
smean; baroknim naziva ju se one pojave u usminskih lezda.
ivotu i umetnosti koje svojim pretera- Bartolomejska no ili Pariski krvavi pir, no
nostima, iskrivljenostima i protivre-nostima od 24. avgusta 1572, na dan sv. Barto-
izmeu sredstava i cilja, materije i forme, lomeja, kada su hugenoti pobijeni u Parizu.
izazivaju utisak neega na-stranog i ludog; barut (tur. barut) prah za vatreno oruje.
barokna poezija uena, dvorske, visokoparna bas (ital. basso, gr. basson, dorski kompa-rativ
poezija koja je cvetala za vreme trajanja od bathys dubok) kuz. najdublji muki glas;
baroknog stila u arhitekturi i umetnosti. najdublji glas u vieglasnim vokalnim i
barokni stil (port. barrocco, gr. stylos) epoha instrumentalnim komadima, osnova
u istoriji umetnosti koja obuhvata kraj XVI, harmonije; instrument koji proizvodi bas-
HUP vek i prvu polovinu HU veka, dobila tonove.
ime po nazivu koji su Portu-galci dali biseru basamak (tur. basamak) preaga na lestvama,
nepravilna oblika (barrocco); ovaj stil je stepenica na stepenitu.
potisnuo renesansu i predstavlja njenu basa otava (ital. bassa ottava) pl. uz. mesta
degeneraciju, pri-bliujui se gotskoj koja treba izvoditi za jednu oktavu nie.
umetnosti XV veka sa njenim basen (fr. bassin, ital. batino) reno korito;
pretpostavljanjem krive linije pravoj; barok. voda vetaki ograena (u parkovima i sl.);
baromakrometar (gr. baros teina, makros mesto u pristanitu gde stoje lae; kotlina;
visok, metron) vaga za decu, koja meri u bazen.
isto vreme i visinu i teinu. baset (ital. bassetto) kuz. mali kontrabas sa tri
barometar (gr. baros, metron) fiz. sprava za ice.
merenje vazdune teine, vazdunog pritiska. baseto (ital. bassetto) kuz. duboki tenor, bariton;
barometarski (gr.) koji se tie barometri-je; up. bastaj.
barometarski maksimum najvii vazduni basileus (gr. basileus) kralj; titula drugog
pritisak, najvie stanje barome-tra; arhonta u staroj Ateni.
barometarski minimum najnii vazduni basist(a) (fr. bassiste) peva koji peva bas;
pritisak, najnie stanje barome-tra. svira koji svira bas.
barometrija (gr. bros, metrfa) merenje baskitbol (eng. basket-ball) sp. koarka.
vazdunog pritiska; vetina rukovanja ba- bas-lis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili
rometrima; barimetrija. svilenih zidnih tepiha sa dubokom osno-vom.
barometrograf (gr. baros, metron, grapho) basma (tur. basma) l. tanka arena pamuna
barometar koji sam registruje promene u tkanina, cic; 2. tampa, tampana knjiga.
vazdunom pritisku; up. barograf. bason (fr. basson) muz. v. fagot.
baso obligato (ital. basso obbligato) mu?, glas
basa koji vodi melodiju.
baso ostivato 105 baton
baso ostinato (ital. basso ostinato) muz. stalno baterija (fr. batterie) voj. vie topova (48) iste
ponavljanje jedne teme u basu. vrste, sa potpunom opremom i priborom, koji
baso profondo (ital. basso profondo) ta predstavljaju jednu borbenu jedinicu; kremen,
dubok glas. ognjilo na starim pukama; elektrina baterija
baso ripijeno (ital. basso ripieno) kuz. bas koji vie lajdenskih boca koje se, radi veeg
prati. elektrinog punjenja, spoje tako da su sve
basta! (ital. basta) dosta! dosta o tome! spoljanje obloge s jedne strane i sve
bastaj (fr. bassetaille) muz. glas izmeu bari-tona unutranje obloge s druge strane meu
i basa, dubok bariton; takoe: ba-reljef. sobom povezane; galvan-ska baterija spoj vie
bastard (ital., nm. bastardo) vanbrano dete, galvanskih elemenata u istom provodniku
kopile; zool. melez koji dolazi od spari-vanja radi dobijanja jae struje ili vieg napona
razliitih vrsta (npr. konja i magarca, vuka i (paralelne ili uzastopno spajanje).
psa); vot. biljka koja je postala spolnim batibij(us) (gr. bathys dubok, bios ivot) biol.
ukrtanjem dveju razliitih biljnih vrsta; trg. onaj koji ivi u dubini, izraz koji je napravio
vrsta fine i guste pamune tkanine; bastardna engleski prirodnjak Tomas Hak-sli (Huxley
vuna, najslabija vuna na ovijem krznu; 18251895) i njim nazvao organsku prasluz,
bastardna menice lana menica, sa potpisom koje ima u morskim dubinama i koja ne
lica koje ne postoji; bastardni prozor prozor spada ni u ivotinje ni u biljke, nego
sa jednakom ili manjom visinom nego predstavlja neko neutral-no meucarstvo
irinom. prabia ili protista, jedno jednoelijsko
bastardirati (ital. bastardo) bog. razmnoa-vati organsko bie u morskoj dubini.
se putem ukrtanja razliitih vrsta. batimetrija (gr. bathys, metron) merenje
bastilja (fr. bastille) tvrava, kula, utvren dubine; batometrija.
zamak s kulama koji slui kao tamnica; batirati (fr. battre, ital. battere, lat. battuere
Bastilja uvena pariska tamnica koju je udariti, lupiti) ma. izbiti protivniku ma iz
podigao u XIV veku Karlo V i koja je ruke.
razorena 14. jula 1789. za vreme Luja XVI. batiskaf (gr. bathys dubok, skaphos brod, laa)
bastion (fr. bastion) fort. utvrenje, grudo-bran. dubinski brod", ureaj valjkastog oblika na
bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi, podignuti samostalni pogon opremljen specijalnim
utvrenje (ili grudobran). aparatima za prouavanje mora i okeana na
bastonada (fr. bastonnade) batinanje; batinanje velikim dubinama.
po tabanima u Turskoj. batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i gustog
platna.
bastovirati (ital. bastonare) batinati, naroito po batisfera (gr. bathys dubok, sphalra lopta,
tabanima. kugla) 1. morska dubina; 2. aparat za
bat novana jedinica u Tajlandu (1 bat=100 merenje i ispitivanje morskih dubina; 3.
satanga). morski omota Zemlje.
batavija polusvilena tkanina koja se izrauje na batifon (gr. bathys, phone) muz. duvaki
Javi; ime dobila po gradu Bata-viji. instrument sa dubokim tokovima (pronaen
bataliti (tur. battalmak) pokvariti neto, 1829. u Berlinu).
poremetiti; fig. okaniti se ega, napustiti (neku batli (pere.-tur. bahth) srean; koji donosi sreu.
nameru, zamisao i sl.). batman (fr. battement) udaranje ruku i nogu pri
bataljon (lat. battuere biti se, tui, fr. bataillon) igranju; lupanje srca; ma. udar po
voj. odred vojske koji predstavlja, prema protivnikovom mau; nuz. dvostruki udar;
formaciji, treinu ili etvrtinu peadijskog zamajni udar klatna na asovniku.
puka, obino sa 8001000 vojnika, bat-metal belouta meavina od 55 procenata
podeljenih u 4 ete. bakra i 45 procenata cinka (upotrebljava se za
batard (fr. batarde) pokrivena laka beka kola svenjake i druge predmete).
na gibnjevima, federima; voj. vrsta starih batoar (fr. battoir) mlat, tuak za loptu;
topova; borbeni ma koji se u borbi drao u pljosnata maka, prakljaa.
jednoj ruci; tip. poluleea francuska slova batoliti (gr. bathos dubina, lithos kamen) pl.
izmeu rond i anglez. geol. potpuno kristalisane najdublje gromade
batardo (fr. batardeau) voj. privremen zaklon, plutonskih stena, ponajvip!e grani-toidnih.
nasip od kamena. batologija (gr. battologia) nepotreban govor,
batarizam (gr. battarizo mucam) med. mucanje, lupetanje, truanje, naklapanje.
zamuckivanje, brzoplet govor. batomstar (gr. bathos dubina, metron) sprava
batelaa (fr. batelage) opsenarstvo, maio- za merenje morske dubine.
niarstvo, prevara; hor. tovarenje i isto- batometrija (gr. bathos, metrfa) v. batimetrija.
varivanje lae amcima; brodski saobraaj; baton (fr. baton, nlat. basto) tap, prut, palica,
brodarina, prevoznina. naroito maralska palica; muz.
batonda 106 beatikum
dirigentova palica za davanje takta; znak za Bahus (lat. Bacchus, gr. Bakchos)' mit. bog
mirovanje. vina, sin Zevsa i Semele; fig. vino; dobar
batovda (ital. battere) u cirkusu: saltomor-tale vinopije, pijanica, bekrija (Grci su ga zvali i
preko konja; up. batuta. Dionizos).
batos (gr. bathos dubina) niskost, prostota u bacilarije (nlat. bacillaria) pl. v. bacili.
govoru i pisanju. bacili (lat. bacillum pruti, tapi) med.
batofobija (gr. bathos, phbos strah) med. bakterije koje imaju oblik tapia, iza-zivai
strah od dubine ili visine, obino praen tifusa, tetanusa, srdobolje; vrenja buterne
vrtoglavicom. kiseline i dr.; bacilarije.
batrahij(um) (gr. batrachos aba) med. v. bacilofobija (lat. bacillum tapi, gr. phbos
batrahus. strah) med. preteran strah od zaraz-nih klica
Batrahomiomahija (gr. Batrachomiomachfa) (bacila), osobina onih koji su u stalnom
Boj aba sa mievima", uveni grki strahu da e se zaraziti klicama bolesti (pri
komini junaki ep, koji se pogreno rukovanju, dodiru nekog predmeta, vonji
pripisuje Homeru, parodija Ilijade. javnim saobraajnim sredstvima i dr.).
batrahus (gr. batrachos aba) med. prit ispod
jezika; batrahijum. baca (tur. baca, pere, bage) dimnjak;
batrij(um) (gr. bathron postolje; klupa, pukarnica.
sedite) med. hirurka postel>a, klupa; sprava ba (tur. bas) l. prednji kraj lae; 2. u polu
za nametanje iaenih udova. sloe nicama: glavni, najstariji: ba-knez;
batrum (gr. bathron) med. v. batrijum. ba-arija i dr.
batuta (ital. battuta) muz. udarac za takt; ma. baa (tur. basa) stareina, poglavar.
jak udarac du protivnikovog maa kome je baiboz(l)uk (tur. basibozuk) ist. vojnici
cilj da se protivnikov ma izvede iz napadne neredovne turske vojske; nedisciplinova-na
linije ili da se napravi mesta za izvoenje vojska.
udara na protivnika; skok pri kome konj baka (tus. baska) napose, odvojeno, zasebno,
samo malo dodiruje zemlju kopitama; posebno.
saltomortale napravljen preko konja. balik (tur. bahk) marama koja pokriva
bauer (nem. Bauer seljak) u ahu: peak, pion. glavu, vrat i ramena.
Bauhaus (nem. Bauhaus) kola za arhitektu-ru bamalik (tur. basmaklik) novac za papue",
i umetniko odlikovanje koju je 1919. god. u deo prihoda sultanije koji se sastojao od
Vajmaru osnovao arhitekta V. Gro-pijus sa novanik kazni za umske krivice.
ciljem da se ostvari jedinstvo likovnih bata (tur. bahce) v. baa.
umetnosti i da se one, a naroito arhitekture, batovav (tur. bahcivan) onaj koji se bavi
tenje priblie zanat-stvu i funkcionalnosti. gajenjem povra, vrtar, povrtar.
Po dolasku na-cista na vlast 1933. kola je baa (tur. bahce) vrt, gradina; bata.
raspupggena i 1937. nastavila rad u ikagu. ba-arija (tur. bacarz) glavni trg, obino
baft (pere. baft) trg. vrsta istonoindijskih, pokriven.
obino belih katunskih tkanina. ba-au (tur.) narednik u turskoj vojsci.
Bah (gr. Bakchos) kit. v. Bahus. bdelometar (gr. bdella pijavica, metron) med.
bahaizam napredni pravac u babizmu, koji staklena sprava za isisavanje krvi, koja
ima pristalica i u Evropi i Americi. zamenjuje lekarsku pijavicu.
bahanalije (lat. Bacchanalia) pl. kod starih bdelotomija (gr. bdella, temno seem) zase-
Rimljana: orgijske i mistine sveanosti u canje lekarske pijavice koja se nasisala krvi
ast boga Baha; fig. pijanke, terevenke, burno ispred zavretka repa sa trbune strane, radi
veselje. ispranjavanja i odranja ivotinje.
bahant (gr. Bakchos, lat. bacchans) Bahov
svetenik kod starih Riml>ana. beanizam (nlat. beanus) glupo i neotesano
bahanti (gr. bakchos, lat. bacchans) pl. kod dranje (ili: ponaanje).
Rimljana: uesnici u Bahusovim beanus (nlat. beanus, fr. bec-jaune, bejaune)
sveanostima; u srednjem veku: putujui aci novajlija, utokljunac, poetnik; student prve
(vaganti). godine, bruco; glup i neotesan ovek.
bahija (p. bahio) zaliv; vrsta finog duvana koji beata (lat. beata) blaena, srena; im.
se dovozi iz brazilijanske pokrajine Bahija. bogomoljka.
bahijus (gr. Bakcheios) metrika stopa od beata virgo (lat. beata virgo) blaena devi-ca,
jednog kratkog i dva duga sloga (bahijski tj. majka boja, bogorodice.
stih upotrebljavan je naroito u himnama beate memorije (lat. beatae memoriae) blaene,
bogu Bahu). svete uspomene (pokojnik).
bahur (hebr. bachur) jevrejski student koji se beatizam (lat. beatus blaen) pravljenje
bavi prouavanjem Talmuda, poznavalac svecem, tobonje svetost, licemerstvo.
hebrejskih zakona. beatikum (lat. beaticum) poslednja pomast,
priest samrtnika kod katolika.
beati posidentes 107 bekerel
beati posidentes (lat. beati possidentes) sreni usaenim perima na jednoj strani, preko
su oni koji imaju, blago onima koji imaju. mree razapete 155 st od zemlje.
beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra) Vata beduina (arap. badawiyyun) kod. enski ogrta
Svetosti (oslovljavanje pape). slian arabljanskoj nonji.
beatifikacija (lat. beatificatio) posvei-vanje, beduivi (arap. badawiyyun) pl. stanovnici
proglaenje za sveca, uvrenje u red pustinje, skitalaka arapska plemena u
blaenih od strane pape, posle ega dolazi arabijskim, sirijskim i severoafrikim
akt kanalizacije; fil. elektrina beatifikacija pustinjama, koja su ivela od stoarstva i
elektrini eksperiment koji se sastoji u pljake.
stvaranju svetlog sveti-teljskog venca Be-dur (ital. B-dur) kuz. tvrdo zvuanje sa
(aureole). osnovnim tonom b; suprotno: Be-mol.
beatifikovati v. beatificirati. be (fr. beige) koji je bledosmee boje;
beatificirati (lat. beatificare) posvetiti, neobojen, prirodne boje.
proglasiti svecem, uvrstiti u red svetitelja. bez (hebr. beth-din) l. jevrejska sudnica,
bebi (eng. baby) malo dete, detence, beba. tribunal koji sainjavaju rabineri radi
bevanda (ital. bevanda) vino, naroito crno, religioznih i obrednih pitanja.
pomeano s vodom (u Dalmaciji). bez (tur. bez) 2. platno.
beg (tur. bey) 1. veliki posednik i vlastelin, bezbeli (tur. besbelli) dabome, zaista, naravno.
plemi u staroj Turskoj; 2. zapovednik, beze (fr. baiser) poljubac; kuv. vrsta kolaa
upravnik jedne oblasti, knez; 3. titula, koja punjenih penom od jaja i eera.
se stavlja obino iza imena, gospodin, bezemon (hol. bezemschoon) trg. odbitak na ime
gospodar. onoga to ostaje u sanducima ili buriima
pri ispranjavanju, naroito kod
begevisati (tur. begenmek) l. svideti se, dopasti nepreraenog eera.
se, dopadati se; 2. izabrati, oda-brati neto po bezeta (fr. bezette) crvena minka, fino tanko
svom ukusu; 3. odobriti, odobrava, biti platno, jako obojeno koenilom boja koju
saglasan s neim. upotrebljavaju poslastiari za bo-jadisanje
beging (eng. begging) platno za pakovanje. kolaa.
begine (nlat. baga, eng. beggar) pl. vrsta bezistan (pere. bezistan) trg, trite, deo trga
katolikih kaluerica naroito rairenih u XI pod krovom, pokrivena arija, naroito u
i H veku, najstariji red posveen Carigradu; bezisten.
bogougodnom radu, negovanju bolesnih itd.; bezisten (pere. bezistan) v. bezistan.
fig. bogomoljke, one koje se prave sveticama; bezmen (fr. baisemain) celivanje ruke,
betuine, begute. rukoljub; vazalsko, klevetniko celivanje
beglerbet (tur. beylerbeyi) vrhovni zapovednik ruke gospodaru u znak poniznosti ili kao
vojni i graanski, stareina neke oblasti, dvorski ceremonijal.
pokrajine u staroj Turskoj. bezoan (fr. besoin, ital. bisogno) potreba,
begluk (tur. beylik) 1. tursko dravno potrebnost, nuda, oskudica, siromatvo; o
imanje; 2. begov posed (dobiven od sultana); bezoan (fr. au besoin) u sluaju potrebe, kad
3. besplatan rad raje na begovom imanju; 4. bude nuno; adres o bezoan (fr. adres-se au
stoni trg. besoin), trg. na menicama: adresa po potrebi,
begoglija (tur.) begov sin. tj. upuivanje menice na tree lice, ako bi
beguine (eng. beggar) pl. v. begine. trasat odbio primanje.
begum (tur.) udova-carica, udovica velikog bezoar (fr. bezoard, pere. padzehr) fark. vrsta
gospodina; titula jedne indijske kneginje. protivotrova sastavlena od konkre-cija iz
begute (eng. beggar) hi. v. begine. stomaka raznih sisavaca.
bedak (pere. bedak tur. bedaf) glupak, luda, bezoardika (nlat. bezoardica) pl. far, pro-
budala; pr. bedast. tivotrovi.
bedevija (arap. badawiyy, tur. bedevi bedu- bejzbol (eng. base-ball) nacionalna sportska
inski) kobila dobre pasmine, obino igra u SAD loptom i palicom, u kojoj na
arapske. svakoj strani igra devet igraa; lopta za tu
bedeker putni vodi, knjiga, prirunik za igru.
turiste (prema imenu nemakog izdavaa K. bek (eng. back) sp. igra iz ue odbrane
Baedecker-a). fudbalskog tima (svaki tim ima dva beka,
bedinerka (nem. Bedienerin) kuna pomoni-ca levog i desnog).
samo u odreene dane ili sate; bedine-. rica. bekasina (fr. becassine) zool. barska ljuka,
bediverica v. bedinerka. ritska ljuka.
bedlemit (eng. Bedlam, bedlamite) ludak, onaj Be-kvadrat muz. etvoroutlasto V", razre-
koji ivi u ludnici (po velikoj london-skoj avajui znak kojim se jedna poviena ili
ludnici Bedlem). sniena nota vraa na prvobitni stepen.
bedminton (eng. badminton) sp. igra slina bekerel (skr. Bq) fiz. jedinica za merenje
tenisu; igra sa reketima i lopticama sa aktivnosti radioaktivnih supstanci u
Meunarodnom sistemu; predstavlja jedan
bekon 108 bengalo
berdanka (eng. Berdan) puka ostragua, berit-mila (hebr. berit savez, zavet, mila od
nazvana po pronalazau Amerikancu Ber- glagola mal obrezati pokoicu penisa)
danu ( + 1893), ranije upotrebljavani u ruskoj crkveno-verski obred kod Jevreja; uvo-enje
i srpskoj peadiji. u zavet praoca Avrama, zavet obre-zanja,
bere (fr. beret) plitka i okrugla francuska kapa; obrezanje.
beretka. beriet (arap. baraka, tur. bereket) l. letina,
berekin (ital. birichino) rasputen deak, deran, plod, rod; 2. srea, napredak.
mangup. berkan (ital. berracano) gusta i teka tka-nina
bereta (ital. berretta) v. bere. od vune, kostreti ili kamilje dlake za
berera (fr. bergere) pastir ka; iroka, prevlaenje nametaja.
postavljena naslonjaa; ukras za glavu; fig. berkelijum v. berklijum.
ljubavnica, dragana. berklijum hen. transuranski element, proi-
bererak (fr. Bergerac) vrsta finog francuskog zveden vetaki u laboratoriji Kali-fornijskog
vina, nazvana po istoimenom de-partmanu na univerziteta u Berkliju (Veg-kley), otuda i
Dordonji. naziv; redni br. 97, hem. znak Bk.
bererija (fr. bergerie) tor za ovce; ovar-stvo; berkovec (rus. berkovec) mor. ruska mornarska
pastirska pesma i igra. mera od 10 puda = 400 ruskih funti =
berza (fr. bourse, ital. borsa, nlat. bursa koa, 163,805 kg.
krzno; tulum za vino) mesto gde se redovno berkir (eng. berkshire) po eng. gradu Berk-iru
sastaje poslovni i trgovaki svet radi nazvana rasa crnih svinja, proizve-denih
zakljuivanja poslova, naroito sa menicama ukrtanjem sijamske, kitajske i napolitanske
i hartijama od vrednosti (efek-tna berza), rase.
zatim sa robom: itom, ugljem i sl. (produktna berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, lake
berza); novana pijaca, novanik; berzijanck karuce sa dva sedita, bez prednjeg sedita;
ljudi koji se bave berzanskim poslovima, koji up. brelengo.
trguju na ber-zi; berza rada ima za zadatak da berlina (fr. berline) vrsta lakih kola sa etiri
utie na trite radne snage time to usredsre- sedita i sa zavaljenim arnjevima, berlinska
uje ponudu i tranju i, na taj nain, utie na kola.
suzbijanje besposlice; up. burza. berlingoca (ital. berlingare, berlingozza)
berzanski uzvisi trg. mesni obiaji koje je utvrdila italijanski narodni ples.
uprava jedne berze, a koji vae za poslove berma (lat. firmare) krizma, crkveni in kojim
obavljene na toj berzi. se krtenje potvruje miropoma-zanjem; up.
berzerkeri (nord. ber-serkr) tig. oni koji se birma.
pojavljuju u koi medveda", polumitske bermet (nem, Wermut) aromatino desertno
linosti u Norvekoj i na Islandu, ljudi koji, vino s pelenom, pelinkovac; up. vermut.
kada pobesne, dobiju snagu za dvanaest berna (fr. berne) kor. zastava kojom se mornari
ljudi: strahoviti junak i njegovih dvanaest pozivaju da se vrate s kopna na lau;
sinova koji su ili u boj bez oklopa, samo u zategnute ebe kojim se neko baca uvis
medveoj koi, i odlikova-li se u borbi divljim (stara francuska igra).
besom; fig. besni, plahovita ljudi i ratnici. bernardinac (nem. Bernhardiner) rasa pasa
berzijanci (fr. bourse, nem. Bersianer) pl. v. pod izmeu doge i ovarskog psa, duge dlake,
berza. crvene i bele; upotrebljuju ih kao putovoe
beriberi (ind. beri) med- veoma rairena krvna kroz snene meave na Sv. Bernhardu
bolest u Sev. Africi, Australiji i ist. Indiji, (vajcarska) i za spasavanje putnika na-
koja se javlja kao posledica hranjenja samo stradalih u snenim vejavicama.
kuvanim pirinem, koji nema u sebi bernardinci pl. bela braa, kalueri katolikog
vitamina be"; glavni joj je znak: potpuno kaluerskog reda, osnovanog 1098. u
rasulo u funkcionisanju ivanog sistema koji Francuskoj.
se javlja u koenju donjih delova tela i berneskan (ital. bernesco) v. bernijeskan.
slavljenju srca; = beli skorbut, bernijeskan (ital. Berni, bernesco) udljiv,
beavitamknoza. nastran (po nainu pisanja ital. pesnika
beril (gr. beryllos) min. heksagonalni mine-ral, Bernija, koji je preradio Bojardov ep
neprovidan, mutnozelene boje; plemeniti beril Zaljubljeni Rolando").
je ili divne zatvorenozelene boje (smaragd), bersaljeri (ital. bersaglieri) pl. strelci (vrsta
ili zelenkastoplave (akva-marii). peadije u ital. vojsci, osnovana 1836. god.).
berilij(um) (gr. beryllos, nlat. berylliumj berseza (fr. berceuse) kuz. uspavanka.
hem. element, atomska masa 9,02, redni broj 4, bert-brodovi (hol. beurt) pl. holandski
znak Ve; beo metal koji ulazi u sastav berila. potansko-trgovaki brodovi koji vre
berilistika (gr. beryllos) gatanje, prori-canje redovan saobraaj na odreenim linijama i
budunosti iz arobnog ogledala imaju povlasticu za prevoenje putnika i robe.
(napravl>enog iz berila). bertijonaa (fr. bertillonage) u kriminali-stici:
utvrivanje istovetnosti (identi-
besa 111 bibliognozija
fikacija) neke linosti putem antropo- mirani beton prethodno napregnut na pritisak
metrijske metode (naziv po fr. antropolo-gu zatezanjem eline armature (nosi-vost mu je
Alfoisu Bertijonu, 18531914). vea od armiranog). bear (pere. bi-kar bez
besa (fr. baisse) l. trg. padanje cena i kurseva posla, tur. bekar) l. neoenjen ovek, neenja,
dravnih papira, akcija i drugih hartija od momak; 2. lola, bekrija; mangup; 3. najamni
vrednosti, kao i robe koja se kotara na berzi. radnik, nadniar; 4. ist- najamni vojnik.
besa (alb.) 2. kod Albanaca: tvrda vera, tvrda dehaizam napredni pravac u babizmu, koji
re; nekome dati besu dati nekome tvrdu re ima pristalica i u Evropi i Americi. behar
da mu se nee nikakvo zlo dogoditi od (tur. behar prolee, list i cvet voke)
onoga koji je dao besu. cvet, naroito cvet ia vokama. behika (gr.
besar (fr. baisser) trg. v. besje. bex, bexos kaalj) pl. med. sredstva, lekovi
bes-bol (eng. base-ball) sp. severnoamerika protiv kalja. becirk (lat. cirkus, nem. Bezirk)
narodna igra loptom, igra se na igralitu u srez, kvart,
obliku romboida ije su strane duge 27 t, i sa odeljak.
dva tima sa po devet igraa. bea (tur. besa) mana, nedostatak, greka.
besee (po fr. skra.: BCG od bacil Calmette- beika (tur. besik) detinja kolevka; mehur.
Guerin) vakcina protiv tuberkuloze. belija (tur. besli) l. straar; 2. pripadnik
Besemerov aparat aparat za proizvoenje plaene konjice. betek (nem. Besteck)
elika i bakra. pribor za jelo: no,
Besemerova metoda postupak pri proia-vanju viljuka, kaika, tanjiri i ubrus. bi- (lat. bis)
sirovog gvoa pomou toplog vazduha; v. predmetak u sloenicama koji kazuje da se
Besemerov elik. znaenje drugog dela sloeni-ce dvaput javlja,
Besemerov elik elik koji se dobija oksi- npr. biandrija, bilupa itd. biangularan (lat.
dacijom sirovog gvoa, nazvan po ved- angularis uglovni, kutni)
skom hemiaru Henri Besemeru (Nepgu dvougli.
Bessemer, 18131898). biandrija (lat. bi-, bis, gr. aner, andros
besje (fr. baissier) trg. igra na berzi koji mu) zakonom zabranjeni brak jedne ene sa
pekulie padanjem vrednosti berzan-skih dva mua u isto vreme. bianuelan (lat. bi-,
artikala; besar. annus godina, fr. biannuel) koji izlazi
beskompromisan (lat. compromissum) koji ne dvaput godinje, npr. asopis. biarda maina
pravi kompromise, nepopustllv, nepomirljiv. za tkanje, razboj (naziv po
bestija (lat. bestia) zver, ivotinja; grubo, pronalazau). biartikularan (lat. bi-, articulus
divlje; neovek, zver-ovek. zglob) koji
bestijalan (lat. bestialis) zverski, ivotinj-ski; ima dva zgloba, dvozgloban. biarhija (lat. bis,
grub, divlji, surov, neovean. gr. arhe vlada) dvovla-e, istovremeno
bestijalnost (lat. bestia) ivotinjstvo, zver-stvo, vladanje dvojice vladara u jednoj zemlji; up.
zverska priroda, skotstvo, skotsko ponaanje, diarhija. bibacitet (nlat. bibacitas) elja
neovenost; skotolotvo. (ili:
bestijarij(um) (nlat. bestiarium) knjiga sa strast) za piem, sklonost piu. bibere (lat.
slikama ivotinja, knjiga sa priama iz bibere) piti; bibere greko stope (lat. bibere
ivotinjskog sveta. graeco more) piti po grkom obiaju (tj.
bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa zvero-vima kada se u ije zdravlje pije onoliko aa
u areni (kod starih Rimljana). koliko njegovo ime sadri slova ili koliko mu
bestseler (eng. best najbolji, seli prodavati, se jo eli godina ivota); bibere ad
trgovati) delo koje u odreenoj vrsti postigne numerum(lat. bibere ad numerum) ispita uz
najvei broj prodatih primeraka. zdravicu odreen broj aa. biberon (fr.
bega (gr. beta) ime drugog slova grkog biberon) pijanac, vindija; si-
alfabeta (R=nae b"); beta-zraci fiz. vrsta saljka, boca sa cuclom.
radioaktivnih zraka, potiu iz atomskog bibi (fr. bibi) enski eir sa malim titom;
jezgra radioaktivnih elemenata u tzv. muki eir sa uzanim obodom. Biblija (gr.
procesu beta-raspada, a sastavlje-ni su od bibHon knjiica, knjiga, biblia knjiice, knjige)
beta-estica, elektron ili pozi-tron koji izlee Sveto pismo, knjige koje sainjavaju Stari (na
iz atomskog jezgra zajedno s neutronom ili hebrejskom) i Novi zavet (na grkom); biblijska
antineutronom; up. alfa-zraci, gama-zraci. arheologija nauka koja ispituje nain ureenja i
beton (lat. bitumen, fr. beton) smesa od ivota, obiaje, umetnost i sl. onih naroda koji
ljunka i cementa koja ima svojstvo, poto se se u Bibliji pominju. bkblio- od gr. to biblion
ovlai, da se stvrdne kao kamen (u novijoj u znaenju knjiica, knjiga.
graevinskoj tehnici igra jednu od najvanijih bibliognozija (gr. biblion, gnosis poznavanje)
usluga); armirani beton kada se u betonsku poznavanje knjiga, razumevanje u knjige.
smesu doda jo i gvoe, radi pojaanja;
prednapregiuti beton ar-
bibliognost(a) 112 bigotirati
bibliognost(a) (gr.) poznavalac knjiga, onaj bibliofilija (gr. biblfon, philia ljubav) ljubav
koji se razume u knjige. prema knjigama radi njihove stvarne
bibliograf (gr. biblion, grapho piem) vrednosti.
poznavalac knjiga; pisac (ili: sastavljam) biblist(a) (nlat. biblista) poznavalac Biblije,
spiska knjiga jedne struke. objanjava Biblije; onaj koji se dri samo
bibliografija (gr.) poznavanje knjiga, pomona Biblije, bez obzira na predanje.
nauka koja se bavi to potpunijim biblioteka (gr. biblfon) struno poznavanje
sakupljanjem i opisivanjem tampanih dela ili Svetog pisma; nauka o Svetom pismu.
jedne naune oblasti, ili celokupne biblicizam (gr.) pravac u evangelikoj
knjievnosti jednog naroda; ona moe biti teologiji koji shvata Bibliju kao po sebi
azbuna, hronoloka ili sistemat-ska; obino jedinstven otkriveni sistem misli ili ivota.
se sastoji u jednostavnom ispisivanju naslova biblicitet (gr.) neodstupanje od Svetog pisma (u
dela, a ree donosi i kritike napomene. propovedima).
bibliolater (gr. biblion, latreuo sluim) ovek bibron (fr. biberon) v. biberon.
koji voli i ceni knjige; ovek koji preterano biva Jiuz. japanski narodni instrumenat, sro-dan
potuje Sveto pismo. lauti, sa 4 ice, po kojima se udara drvenim
bibliolatrija (gr. biblion, latreia sluba) maljiem.
preterano i zanesenjako potovanje Svetog bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor; stanovanje
pisma; slepo verovanje svemu to je napisano vojske pod malim atorima.
ili tampane. bivakirati (fr. bivouaquer) okolovati, biti u
biblioliti (gr. biblfon, Ifthos kamen) pl. geol. okolu, logorovati u polju; provesti (ili:
okamenotine lia; otisci lia na kamenu; provoditi) no pod vedrim nebom.
rukopisi koje je Vezuv (vulkan) zatrpao u bivalentan (nlat. bi-, valens koji vredi, valere
Herkulanumu i Pompejima, pa su dobili vredeti) he*, dvovredan, od dve vrednosti, koji
mineralan izgled. ima dve vrednosti, naziv za sve one elemente
bibliologija (gr. bibliologia) nauka o knjizi i kod kojih se jedan atom spaja sa dva atoma
knjiarstvu uopte, poznavanje Svetog pisma vodonika, odnosno dva atoma drugog nekog
(Biblije); nauka o Svetom pismu; rasprava o jednovalentnog elementa, ili se zamenjuje
raznim izdanjima Biblije. dvama atomima vodonika, kao npr. kiseonik,
biblioman (gr. biblion, mafnesthai ushii-vati sumpor, bakar, cink, olovo, elezo i dr.
se) onaj koji strasno skuplja knjige iz isto biver (eng. beaver) trg. engleska pamuna
spoljnih obzira, npr. radi origi-nalnosti materija, tkana kao oja (upotrebl-ava se za
tampe, starosti, retkosti, tehnike opreme, zimske akire).
njihove sudbine itd. bivertin (eng. beaverteen) trg. grub vuneni porhet.
bibliomanija (gr. biblion, mania ushienje) bivijum (lat. bivium) mesto gde se stiu dva
bolesna strast za skupljanjem knjiga iz isto puta, raskra, raskrsnice.
spoljnih obzira, knjigoljublje. bigamija (lat. bis, gr. gamos brak) dvobra-
bibliomantija (gr. biblion, manteia prori- nost, stupanje u nov brak pre no to je prvi
canje) proricanje iz mesta na koja najpre razveden, dvoenstvo, dvomuitvo.
padne oko kad se knjiga, naroito Sveto bigamist(a) (lat. gr.) ovek koji ima dve ene,
pismo, nasumce otvori. dvoenac.
bibliopeja (gr. biblfon, poieo inim) vetina bigamistki&a (lat. gr.) ena koja ima dva
sastavljano (ili: pisanja) knjiga, spi- mua, dvomuica.
sateljstvo; pravljenje (ili: izrada) knjiga. bigarirati (fr. bigarrer, nlat. bivariare) arati,
bibliopol (gr. bibliopoles) knjiar, prodavac iarati, ukrasiti arama.
knjiga. bigenerian (lat. bis, genus rod, bigener),
bibliotaf (gr. biblfon, taphos grob) ,,sa- dvospolan, koji ima dva spola; up. herma-
hranjiva knjiga", tj. onaj koji svoje knjige froditski.
nerado pozajmljuje. biglisati (gr. biglao, biglizo) pevati, izvi-jati
biblioteka (gr. bibliotheke zbirka knjiga) melodiju (ptice, naroito slavuji).
knjinice, zbirka knjiga. bigot (fr. bigot) onaj koji slepo veruje;
bibliotekar (gr.) knjiniar, upravnik, bogomoljac; onaj koji se pravi da je strogo
rukovalac bibliotekom. religiozan, licemer.
bibliotekografija (gr. bibliotheke, grapho bigotan (fr.) koji preteruje u pobonosti, verski
opisujem) opisivanje biblioteka; nauka o zatucan; licemeran.
ureenju biblioteka. bigoterija (fr. bigoterie) verska zatucanost,
bibliotekonomija (gr. bibliotheke, nomfa) preterana pobonost, bogomoljstvo;
nauka o ureenju biblioteka i upravljanju licemerstvo.
bibliotekama. bigotizam (fr. bigotisme) tobonja svetost,
bibliofil (gr. bibliophilos ljubitelj knjiga) onaj licemerstvo; bogomoljstvo.
koji strasno skuplja knjige radi njihove bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem,
stvarne, bitne vrednosti za nauku ili pretvarati se, licemeriti.
predmet koji skupljaa posebno interesuje.
bigotnost 113 bikonkavav
bikornaa (lat. bi-cornis) zool. dvorog, sa dva ojom, etvrtasta i zarubljena, na kojoj
roga. dve osobe ili vie njih igraju loptama od
biksin (nlat. bixa) ham. v. orlean. slonove kosti koje udaraju takovima
bil (eng. bili, fr. bille, nlat. billa, lat. bulla) (keovima); igra na bilijaru. bilijarda (fr.
predlog, zakonski predlog (u Engleskoj), koji billiarde) hiljadu biliona. bilijariti (fr. billard)
se, tek poto bude triput proitan i primljen u igrati na bilijaru. bilin (lat. bilis) hen. glavni
oba doma, podnosi kralju; takoe: pisamce, sastojak ui. bilingvizam (lat. bilinguis
cedulja, priznanice, menica. dvojezian) v.
bilabijal (lat. bi-, labium usna) gran. sugla-snik bilingvitet. bilingvitet (lat. bis, lingua jezik)
koji se izgovara s obe usne, dvousneni dvojezi-
suglasnik (b, p, m). nost; upotreba dvaju jezika u govoru; fig.
bilabijalan (lat. bilabialis) gram- koji se pritvornost, prepredenost, dvolinost.
izgovara uz uee obeju usana, dvousneni bilingvian (lat. bilinguis) dvojezian; koji
(suglasnik). govori dva jezika; fig. pritvoran, dvoli-
bilans (fr. bilan, ital. bilancio, lat. bi-lanx sa an, prepreden. biliozan (lat. biliosus,
dva tasa) trg. poreenje prihoda i rasho-da na bilis) uan, pun
kraju jednog rauna, zavrni raun o ui; utozelen; fig. ustar, prek, na-|
prihodima i gubicima koji se izvodi s prasit, razdraljiv, mrzovoljan. I bilion (fr.
vremena na vreme, obino krajem svakog billion) milion miliona j
meseca i svake godine; fig. krajnji ishod (1.000.000.000.000). bilirubin (lat. bilis, nlat.
neega; up. saldiranje, saldo. rubinus) he, u-
bilansirati (lat. bilaroc) trg. izvesti zavrni raun, no crvenilo, crvena bojena materija ui. bilis
izvriti sravnjenje prihoda i rashoda u trg. (lat. bilis) med. u, fig. gnev, jed,
knjigama; zakljuiti neki posao, izvesti ljutina. bilifulvin (lat. bilis, ulvus, mrkout)
zakljuak o svrenom poslu. hen.
bilanca (nem. Bilanjz) v. bilans. uno utilo, crvenouta bojena materi-
bilardirati (fr. billarder) na bilijaru: jednim ja ui. bilokacija (lat. bi-, locus)
udarcem takom loptu dvaput dodirnuti; jednim istovremena
udarcem udariti dve lopte; o konju: prisutnost na dva mesta. bilten (fr. bulletin,
izbacivati prednje noge napolje. ital. bullettino) dnevno
bilateralan (lat. bis, latus strana, nlat. saoptenje; kratak, zvanian dnevni izve-
bilateralis) dvostran, obostran, upravljen na taj (npr. o stanju zdravlja, o stanju na
suprotne strane; bipateralnikontrakt ugovor frontu, o sednici ministarskog saveta, o
koji obavezuje obe ugovarake strane. aktuelnim politikim pregovorima i
bilboke (fr. bilboquet) igra u kojoj se lopta sl.); izborni listi; listak, cedulja; po-
hvata na tap; figurice od zovine sri sa tvrda, priznanice. bilupa (lat. bis, fr. loupe)
olovom na dnu, tako da uvek stoji opt. lupa sa dva
uspravno; tip. sitni tamparski poslovi (karte, soiva. bild (eng. bilge) mor. ravno dno u
posetnice i sl.); drveni pruti kojim se mee sredini
zlato pri pozlaivanju. lae, donji deo lae. biljur (ar. ballur
bilet (fr. billet) pisamce, cedulja; trg. priz- kristal, lat. beryllus, gr.
nanica; ulaznica; eleznika (ili: beryllos beril) gorski kristal; kristalno
tramvajske) karta; etiketa. staklo. biman (lat. bis, manus, nlat.
bileta (fr.) v. bilet. bimanus) dvo-
biletar (fr. billetier) poz. prodavac ulaznica za
predstave; izdavalac karata (elez-nikih bimbaa (tur. binbasi) komandant po
itd.); up. bileter. evropskom uzoru ureenih trupa u Turskoj,
biletarnica (fr. billet) blagajna, mesto gde se zapovednik tabora koji je obino imao
izdaju karte, ulaznice. hiljadu vojnika; major.
bileter (fr. billetier) v. biletar. bimembrian (lat. bimembris) koji ima dva
biletirati (fr. billeter) stavljati na robu ceduljice uda; sa dva lana, dvolan.
sa cenom; izdavati ulaznice, eleznike bimenzan (lat. bimemsis) dvomeseni.
karte i dr. bimenzis (lat.) vreme od dva meseca, dvome-
biletura (fr. billet) izdavanje ulaznica, seje; up. bimester.
eleznikih karata; prodavnica ulaznica, bimester (lat. bimestre, se. tempus) v. bimenzis.
eleznikih karata itd. bimestran (lat. bimestris) dvomeseni.
biliverdin (lat. bilis u, fr. vert zelen) hen. bimetalizam (lat. bis, dvaput, metallum)
uno zelenilo, zelena bojena materija ui. dvojki novani sistem jedne zemlje, po kojem
bilieran (lat. bilis, fr. biliaire) koji se tie ui, zlato i srebro imaju stalnu i odreenu vrednost
uni. u meusobnom odnosu, i oboje . slue kao
bilijar (fr. billard) vodoravna tabla na etiri podloga papirnom novcu; nepot-duniili hropot
kratke noge, prevuena zelenom bimetalizam ona] kod koga i zlatni i srebrni
novac vai kao kupov-no i plateno sredstvo
s tim to zlato
bin 115 biologist(a)
vai kao osnova i to se moe neogranieno jedinke kratko i brzo, zakonima naslea i
kovati, dok je kovanje srebrnog novca prilagoavanja uslovljeno, ponavljanje
zakonom ogranieno; suprotno: monometa- filogeneze ili razvoja svih predaka, koji ine
lizam. predaki lanac dotine jedinke" (Hekl).
bin v. ibn. biogenija (gr.) istorija razvitka ivota.
bina (nem. Bijhne) pozornica; pozorite. biogeografija (gr. bfos, ge zemlja, graphfa),
binaran (lat. bini po dva, binarius koji sadri nauka o geografskoj rasprostranjenosti ivih
dva, od dva) dvojki, od dva dela, koji se bia; deli se u fitogeografiju (geografiju
sastoji od dve jedinice, dvojedinini; up. bilja), zoogeografiju (geografiju ivotinja) i
bineran. antropogeografiju (geografiju oveka).
binda (nem. Binde) veza, vrpca, povoj, zavoj; biograf (gr. bfos, grapho piem) onaj koji
petlja; okovratnik; pojas. opisuje ivot, ivotopisac, pisac biografije;
binen-regulator (nem. Biinne, nlat. regulator) opt. fotografski prikaziva stvari i osoba u
poz. aparat za udeavanje svetlosti na kretanju (kinematograf).
pozornici i u pozoritu. biografija (gr. biographfa) opisivanje (ili: opis)
binerav (lat. bini, fr. binaire) v. binaran. ivota, ivotopis.
binokl (fr. binocle) cviker, naoari; dogled za biografika (gr. bfos, grapho) vetina opi-
oba oka; med. zavoj za oba oka. sivanja ivota, vetina pisanja biografija.
binokularan (lat. bini, oculus oko) sa oba biodinamika (gr. bfos, dynamis sila) nauka o
oka, koji je udeen za oba oka u isto ivotnim silama i ivotnoj delatnosti; pr.
vreme. biodinamiki.
binom (lat. bi-, gr. nomos zakon) mat. veliina bioenergetika (gr. bfos, energefa) fil. ener-
koja se sastoji iz dva dela, npr. a+ br, getika svega ivoga, svih ivotnih procesa,
padinom od dva lana, dvolani izraz. zbivanja.
bivomizam (lat., gr.) fil. shvatanje da postoje biozofija (gr. bfos, sophfa) v. biosofija.
dve vrste zakonskih odnosa: kauzalni bioininjering (gr. bfos, eng. engineering) v.
(uzroni) odnosi, na kojima se osnivaju genetiki ininjering.
prirodne pojave, i njima odgovarajui zakoni biokibernetika (gr. bfos, kibernao upra-vljam,
na kojima se osnivaju duevne (psihike) krmanim) deo kibernetike koji prouava
pojave. tokove informacija i sisteme regulacije u
binomski (lat., gr), mat. sa dva lana, dvolani; ivim organizmima.
koji se tie binoma. bioklimatika (gr. bfos, to klima nagib;
binub (lat. binubus) ovek koji se dvaput eni. predeo u pogledu geografskog poloaja)
binjekta (tur. binek tasi) veliki kamen kod nauka koja prouava uticaje atmosfer-skih
stepenica koji slui konjaniku da se lake promena, raznih zrakova na oveji
popne ili sie sa konja. organizam i uopte na sve to ivi.
binji (tur. bini?) graanski veliki ogrta od bioklimatologija (gr. bfos, klfma, logfa) nauka
crvene ohe bez ukrasa, nosila ga je koja prouava uticaj klime na iva bia, kao
poglavito turska konjica, a i Srbi'. i uticaj ivih bia, posebno biocenoza i
bio- (gr. bfos) predmetak u sloenicama sa vegetacije, na klimu.
znaenjem: ivot, ivotni.
bioaritmetika (gr. bfos ivot, arithmetike) bioliti (gr. bfos, Ifthos kamen) kol. kamenje
nauka koja se bavi sraunavanjem koje je uglavnom postalo od okamenjenih
prosenog trajanja ovejeg ivota. ostataka ivotinja i biljaka.
biobibliografija (gr. bios, biblion knjiga, biolog (gr. biologos) naunik koji se bavi
graphfa) spisak dela i knjiga koje se odnose prouavanjem porekla i uslova ivota.
na ivot i rad nekog oveka (pesnika, biologizam (gr. bfos, logos) fil. pravac u teoriji
filozofa, vladaoca i dr.). saznanja koji smatra saznavanje kao akt
bioblasti (gr. bfos, blaste klica) pl. biol. ivotne odranja i unapreenja ivota, kao sredstvo
jedinice manje od elija ivih bia, poslednja u borbi za opstanak; ona filozofija koja na
sedita svih ivotnih pojava (elija je, po pojmu ivota" hoe da izgradi celokupni
uenju Altmana, kolo-nija bioblasta); up. pogled na ivot i svet; pravac sociologije
biofori. koji postupa po biolokim analogijama.
biogen (gr. bfos, genos poreklo) biol. ovako je biologija (gr. biologfa) nauka o ivotu,
nazvao profesor Maks Fervorn (1903) naroito nauka koja se bavi prouavanjem
veoma komplikovana belanevinasta tela organskih prirodnih tela i pojava koje su za
koja su pravi i glavni nosioci ivota: ivot se njih vezane (zoologija i botanika);
sastoji u neprestanom raspadanju i elektrobiologija nauka o elektrinim
obnavljanju tih biogena. uslovima ivota biljaka i ivotinja.
biogeneza, (gr. bfos, genesis postanak, biologist(a) (gr. bfos, logos) fil. pristalica
poreklo, raanje) razvitak ivota. biologizma.
biogenetian (gr. bios, genos) koji se tie
razvitka ivota; biogenetini zakon zakon
po kome je ontogeneza ili razvoj
bioluminescencija 116 biotit
bioluminescencija (gr. bios, nlat. lumines-centia biopsihizam (gr. bios, psyche dua) fil.
hladno svetljenje) biol. pojava hladnog i pretpostavka da sve ivotne pojave imaju
vidljivog zraenja svetlosti kod tzv. svetleih svoje psihike procese; up. panpsihizam.
organizama iz biljnog (neke bakterije i neke biopsihologija (gr. bios, psyche, logia) fil. v.
gljivice) i ivotinjskog (neke ribe i neki psihobiologija.
insekti, npr. svitci) sveta; ova pojava biva biorizator (gr.) v. biorizacija.
usled oksidacije luciferina pomou kiseonika biorizacija (gr. bios) 1912. god. pronaeni
iz vazduha. metod sterilizovanja mleka tako da zadri i
biomagnetizam (gr. bios, magnes) magnetska posle karakter sirovog mleka: veoma brzo
sila koja se nalazi u organskim biima; pr. zagrevanje mleka do 75 i naglo rashlaivanje
biomagnetski. pomou naroitog aparata, biorizatora.
biomantija (gr. bios, manteia proricanje) 1. biosinteza (gr. bfos, synthesis sastavljanje)
sudskolekarsko utvrivanje, prema izvesnim stvaranje organskih hemijskih jedinjenja u
znacima na telu, da li se novoroene rodilo elijama ivih organizama; osnovni oblik je
ivo ili mrtvo; 2. arlatan-sko fotosinteza.
predskazivanje trajanja ivota na osnovu bioskop (gr. bios, skopem gledati) aparat koji
kucanja bila, crta na dlanu i drugih nekih pokazuje ive slike, tj. slike stvari i bia
simptome. koje se kreu kao da su ive; dvorana u
biomatematika (gr. bios, mathe'ma) kojoj se prikazuju takve slike (filmovi).
matematika disciplina prilagoena potrebama bioskopija (gr.) ispitivanje da li jedno telo
biolokih nauka. ima sposobnosti za ivot; ispitivanje da li je u
biometrija (gr. bios, metria) grana biologije nekom telu bilo ivota; elektrina bioskopija
kojoj je cilj da matematiki izrauna i odredi utvrivanje smrti pomou elektrine struje.
razne ivotne pojave, naroito pojave biosofija (gr. bios, sophfa) ivotna mudrost,
naslea; u irem smislu: prouavanje i uenje o praktinoj mudrosti u ivotu; up.
merenje ivotnih sposobnosti oveka, tj. biozofija.
njegovih fizikih i psihikih osobina. biosociologija (gr. bios, lat. socius drug, gr.
biomehavika (gr. bios, mechanike) nauka o logia) deo sociologije koji prouava
mehanikim procesima na ivim biima i u drutveni znaaj duine ovejeg ivota,
njima. razmnoavanja itd., a oveka, lana
bionegativan (gr. bios, lat. negare odricati) koji drutvene zajednice, kao animalno bie.
je nepravilan i nepovoljan po ivot i ivotne biostatika (gr. bios, statike) nauka o zdrav-
funkcije ili po potomstvo (nakaze, poremeaji stvenom stanju i prosenom trajanju ivota
u razvitku, nepovoljne varijacije duhovnih ljudi koji ive pod izvesnim okolnostima,
sposobnosti i sve to je izrazito bolesno ili npr. stanovnika nekog grada, neke oblasti,
boleljivo). drave itd.
bionika (skra. od biologija elektronika biosfera (gr. bios, sphaira lopta) celokupan
tehnika) nova nauna disciplina, nastala u XX prostor na naoj planeti koji je naseljen
veku, koja se bavi prouavanjem grae i ivim biima, ivotni prostor (obuhvata:
funkcije biolokih sistema i njihovih atmosferu, litosferu i hi-drosferu, jer ivih bia
sastavnih elemenata radi prime-ne dobivenih ima i u vazduhu, i u zemlji, i u vodi).
znanja u tehnici, odnosno radi usavravanja
postojeih i stvaranja novih tehnikih biotehnika (gr. bios, technike) deo tehnike koji
sredstava i sistema novih maina, pribora, se tie ivih bia i ivota uopte: naslea,
aparata, grae-vinskih objekata ije osnovne prilagoavanja, mehanike razvitka, praktine
osobine treba da budu to priblinije eugenike i medicine.
osnovnim osobinama ivih sistema. biotehnologija (gr. bios, techne, logia)
bionomija (gr. bios, nomos zakon) nauka o prouavanje i primena ivotne delatnosti
zakonima koji vladaju ivotom. najmanjih ivotinjskih i biljnih bia
bionti (gr. bios, to on, tu ontos postojee bie) (mikroorganizama) na privrednu delatnost,
pl. biol. ovako je nazvao 1866. nem. npr. organizama koji izazivaju vre-nje itd.
prirodnjak Ernst Hekl fizioloke jedinke koje biotika (gr. bios) praktino uenje o ivotu.
su veinom sastavljene od mor-folokih biotip (gr. bios, typos) ist tip, ista rasa,
jedinki i koje predstavljaju jedinstveno ivo ivotinje i biljke koje potiu od jedne jedine
bie. jedinke i pokazuju ujednaene i postojane
bioontologija (gr. bios, on, ontos, logia) odlike.
nauka o ivim biima. biotit min. heksagonalni ili magnezijin li-skun
biopsija (gr. bios, orao vidim) med. nain (nazvan po francuskom nauniku Biot-y).
klinikog ispitivanja uzimanjem, opera-
tivnim putem, delia nekog organa sa ivog
oveka kad se sumnja na kakav tumor (rak,
sarkom).
biotian 117 biseksan
biotian (gr. bios) koji se tie ivota, ivotni. birgermajster (nem. Burger-Meister) gradona-
biotomija (gr. bios, temno seem) nauka o elnik, predsednik optine, predsednik
ralanjivanju, razuivanju ivih tela; nauka mesnog odbora.
o stanju u kojem se telo nalazi u razna doba birema (lat. biremis) amac sa dva vesla;
ivota. antika ratna laa sa dva reda vesala koji
biotop (gr. bios, topos mesto) mesto ivljenja su stajali jedan nad drugim.
jedne ivotne zajednice (bioce-noze). biren (fr. burin, ital. burino) bakrorezaka
biofenomenologija (gr. bios, ta phainomena rezaljka, vajalica, dleto; bakrorezac; ba-
pojave, logia) nauka o ivotnim pojavama. krorez.
biofizika (gr. bfos, physis) deo biologije koji birenirati (fr. buriner) rezati rezaljkom, vajati;
se bavi stvarnim meusobnim odnosima ivih praviti grbove; fig. slikovito priati.
bia; deo fiziologije koji se slui fizikim bireta (fr. burette) hem. staklena cev sa
metodama u ispitivanju ivotnih pojava. lestvicom, skalom (upotrebljava se za me-
biofon (gr. bios, phone glas) aparat za renje malih koliina tenosti, naroito u
prikazivanje fotografskih slika koje u isto analitikoj hemiji).
vreme i govore ili pevaju. birzeman (tur. bir-zeman) staro vreme,
biofori (gr. bios, phoros koji nosi) pl. biol. davnina.
nosioci ivota, bioblasti. biro (fr. bureau, ital. burato) pisai sto;
biohemija (gr. bios, chemeia) deo fiziologije, kancelarija; pisarnica; nadlepggvo;
nauka o hemijskom sastavu ivih bia i o odeljenje; kancelarijske osoblje.
hemijskim procesima u zdravom i bolesnom birokrat(a) (fr. bureaucrate) slubenik koji je u
organizmu. dunosti strog, krut i nadmen; slubenik koji
biocenoza (gr. bios, koinos zajedniki) ivotna misli da se sve reava samo za
zajednica, skup ivih bia koja ive u kancelarijskim stolom.
jednom odreenom delu ivotnog prostora" birokratizam (fr. bureau, gr. krateo jak sam)
(biotopa). v. birokratija.
biocenologija (gr. bios, koinos zajedniki, birokratija (fr., gr.) tesnogruda vlada
logia nauka) v. biocenotika. inovnitva za zelenim stolom, koja
ispravnoet forme pretpostavlja stvarnoj
biocevotika (gr.) nauka koja se bavi prou- celishodnosti u optenju sa straama;
avanjem biocenoza, deo ekologije. ukoenost, cepidlanost i tesnogrudost u
biocentrino posmatranje (gr. bios, lat. centrum zvaninoj dunosti; sistem upravljanja u
sredite) fil. jednostrano posmatranje prirode i kome vlast dri inovnitvo ne vodei rauna
njenog razvitka, posmatranje prirode samo sa o stvarnim interesima masa; birokratizam.
stanovita ove-jeg ivota i njegovih birokratski koji se tie birokratije.
vrednosti. biromanija (fr. bureau, gr. mania) elja (ili:
biparticija (nlat. bipartitio) deljenje na pola, tenja, navika) da se svi upravni poslovi
polovljenje, razdvojenje. urede u kancelarijskom, tj. preteno
biped (lat. bis pes noga, bi-pes) dvonona formalistikom duhu.
ivotinja, dvonoac. birotehnika (fr. bureau, gr. techne umetnost,
bipedalan (lat. bipedalis) dug ili irok dve stope, vetina) skup metoda, pravila, kojih se treba
dvostopni. drati da bi se kancelarij-ski poslovi
bipsdan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima dve najuspenije obavili.
noge, dvonog. biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensilia) pl.
biplan (lat. bis, planum ravan, ravna kancelarijske potrebe, kancelarijski pribor.
povrina) avij. letelica (ili: aeroplan) sa birtija (nem. Wirtshaus) v. bircaus.
dvema ravnim ili glavnim podrnim bircaus (nem. Wirtshaus) krma, gostionica;
povrinama, od kojih je jedna iznad druge. birtija.
bipolarav (lat. bis, polus stoer) dvopolan, sa bis (lat. bis) dvaput; muz. po drugi put, jo
dva suprotna pola. jedanput, ponovo.
bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene, polu-vunene bisage (fr. bissac) pl. dvostruka torba (u Lici);
tkanine. torba na sedlu.
birato voj. vrsta lakih poljskih mostova, nazvala bisegment (lat. bis, segmentum odseak) mat.
po pronalazau, austrijskom ininjerijskom polovina, kao odseak jedne linije ili
oficiru, Karlu Birago (17921845). povrine.
biraj (fr. burail) trg. glatka ili kegovana bisegmentabilan (lat. bis, segmentum) mat. koji
polusvilena tkanina sa pamukom, vunom ili se moe podeliti na dvoje, polovljiv.
kostreti. bisegmentacija (lat.) mat. deljenje na polovine ili
biratina (fr. buratine) trg. vrsta puplina od fine na dva (obino jednaka) odseka, polovljenje.
svile i vune. biseksan (lat. bis, sexus, spol) v. bigeneri-an.
birger v. purger.
bisekstilan 118 biheviorizam
bisekstilan (lat. bisextilis) prestupni, sa jednim jim spoljanjim izgledom (duga kosa, osoben
prestupnim danom; bisekstilna godina nain odevanja) zadobio simpatije omladine
prestupna godina (sa 366 dana); up. bisekstus. irom sveta. lanovi grupe danas nastupaju
bisekstus (lat. bisextus) prestupni dan tj. onaj odvojeno; fig. (bitlsi) upavci, mladii s
dan koji se svake etvrte godine, posle 28. dugom i neurednom kosom.
februara, domee. bit-muzika (eng. beat udarac) vrsta zabavne
biseksualav (lat. bis, sexus spol) koji ima oba muzike u kojoj je bit ritam jedan od bitnih
spola, dvospolan, hermafroditski. elemenata afroamerikog folklora i dez
bisekcija (lat. bis, sectio) deljenje na dva muzike.
(obino jednaka) dela, polovljenje. bitnih (eng. beatnik) l. pripadnik amerike
biserijalan (lat. bi-, series red, niz) koji ima knjievne grupe Beat generation (A. Gin-
dva reda, u dva niza, dvoredan, dvoni-zan. zberg, D. Keruak), koja istupa protiv kon-
bisilabiav (lat. bis, gr. syllabe slog) gram. vencija graanskog drutva; 2. lice sklo-no
dvosloan, od dva sloga. neuobiajenom ponaanju i odevanju koje
biskvit (fr. biscuit, ital. biscotto, lat. bis coctus esto zastupa i nastrane poglede.
dvaput peen, dvaput kuvan) dvopek, bitometrija (gr. bythcs dubina, metron) me-
peksimit; eerni dvopek; dvaput peen renje dubine (pomou niska ili prorau-
porculan bez glazure. navanjem).
biskoten (fr. biscotin, ital. biscottino) mali, bitumen (lat. bitumen zemljana smola) ime
okrugao kolai, okrugao dvopek. izvesnih zapaljivih tvari koje se javljaju u
biskroma (ital. biscroma) kuz. trideset drugi deo zemlji, naroito ugljovodoninih materija
jedne note. smolasta mirisa, npr. petrolej, naf-ta, asfalt i
biskup (gr. epfskopos nadzornik, uvar) od P sl.
veka: predsednik prezviterskog kolegija bituminizacija (lat.) pretvaranje u zemljanu
katolike crkve, docnije: stareina dije-ceze smolu, u asfalt.
(biskupije); po rimokatolikom uenju bituminirati (lat.) prevui (ili: pokriti,
biskup je naslednik apostola. premazati) zemljanom smolom, asfalti-rati.
biskupije (gr. episkopfa) v. pod biskup. bitumivozav (lat. bituminosus) slian
bisolit (gr. byssos pamuk, Ifthos kamen) min. sa zemljanoj smoli, koji sadri u sebi zemljanu
azbestom srodan mineral svilasta sjaja. smolu.
bista (fr. buste, ital. busto, nem. Brust) bife (fr. buffet, ital. buffetto) tezga u krmi,
poprsje, naroito kip koji predstavlja glavu i sto po eleznikim stanicama, u bioskopima
gornji deo grudi. ili na zabavama na kojem stoje razna jela i
bistoke (fr. bistoquet) bilijarski tap. pia; orman za stono posue, orman sa
bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: boji-ti, srebrninom; radnjica sa jelom i piem bez
obojiti) aavom akvarelnom bojom. stolova, krmica.
bisturi (fr. bistouri, ital. bistori) hir. no sa biferan (lat. bifer) vot. dvorodan, koji dvaput
pokretnim seivom koje se moe zatvoriti, godinje nosi plod ili cveta.
obino dug 78 st. bifepija (fr. buffet) sopstvenik bifea.
bisus (gr. byssos pamuk) veoma fina i bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvoni-tan,
skupocena pamuna ili lanena tkanina starih koji visi o dva konca (kod fizikih aparata).
naroda, naroito Egipana. biflorav (lat. bis, flos, floris cvet) bog. sa dva
cveta, koji ima dva cveta.
bit (eng. bit) l. sitan severnoameriki novac od bifluevcija (lat. bifluere) ravanje reke.
5 pensa. bifolian (lat. bis, folium list) bog. dvolist.
bit (eng. beat udarac) 2. u engleskoj muzikoj biformai (lat. biformis) sa dva oblika,
terminologiji, metrika jedinica takta; u dvooblian.
dez muzici bit oznaava stalno, ravnomerno biformitet (nlat. biformitas) dvooblinost,
pulsiranje uvek jednako naglae-nih dvolinost.
metrikih jedinica. Bit je uvek pa-ran, a biftek (eng. beefsteak) kuv. pare goveeg
izvode ga udaraljke. mesa od poleine (slatke peenice), u
bit (eng.) 3. u teoriji informacija, jedinica debljini od 4 st, preno upola na jakoj vatri.
informacije koja odgovara rezultatu izbora bifti (eng. beef-tea) vrlo jaka orba od
izmeu dve jednako verovatne al-ternative. iseckane govedine.
bitva (ital. bitta) brod. stubi na pristaninoj bifurkacija (nlat. bifurcatio) ravanje, gra-
obali ili na pramcu broda koji slui za nanje ili cepanje na dvoje, deljenje na dva
privezivanje brodova. kraka, npr. reke.
biteizam (lat. bis, gr. thes bog) verovanje u biheviorizam (eng. behaviour vladanje,
dva boga, dvobotvo. ponaanje) psih. pravac u psihologiji, osnovao
Bitlsi (eng. The Beatles) nuz. engleski vokalno- ga Amerikanac Vatson 1912, koji svoja
instrumentalni ansambl (od etiri lana) iz saznanja crpe iz paljivog posmatranja
Liverpula, koji je svojim naroitim
izvoenjem pop-muzike i svo-
biher-rank 119 blenoftalmija
blenurija (gr. blenna, uron mokraa) med. stranaka iz taktikih razloga, naroito o
sluzave mokrenje. izborima i radi sprovoenja izvesnih zahteva;
blestrizam (gr. blestrizo bacakam, bacam naslaga listova hartije koji se mogu otkidati;
tamo-amo) med. nemir kod tekih bolesnika, sveska za pisanje ili crtanje; kol. veliki
prevrtanje, bacakanje. odlomak stene; an blok (fr. en bloc)
blesura (fr. blessure) ozleda, povreda, osobito u naveliko, uture, hrpimice, ucelo.
sportu. blokada (fr. blocus, ital. bloccata) voj. opsada,
blef (eng. bluff) izmiljotina kojom se hoe da zatvaranje jedne luke ili cele obale pomou
se nekome baci praina u oi pa da se time ratnih brodova u cilju spreavanja svakog
lake prestrai, prevari, zavara, obmane; uvoza i izvoza; opsada, zatvaranje sa svih
zastraivanje, obmanjivanje, obmana, strana grada, tvrave, zatvaranje eleznike
bacanje praine u oi. skretnice; up. bloki-ranje.
blefaradenitis (gr. blepharon oni kapak, aden blokaa (fr. blocage) odlomci kamenja ili
lezda) ked. zapaljenje lezda onih kapaka. opeke za popunjavanje praznina u zidovima;
blefarizam (gr. blepharon oni kapak) med. tip. slaganje izvrnutim slovima radi
mirkanje, treptanje. popunjavanja redova ili radi docnije zamene
blefaritis (gr.) med. zapaljenje onih kapaka. pravim slovima.
blefaroptoza (gr. blepharon, ptosis pad) blokiranje (fr. bloquer) v. blokada.
med. spadnutost onih kapaka. blokirati (fr.) voj. zatvoriti neku luku ili obalu
blefarospazmus (gr. blepharon, spasmos ratnim brodovima i na taj nain spreiti
gr) med. gr onih kapaka. svaki uvoz i izvoz (ivotnih namirnice,
blefarotomija (gr. blepharon, tome seenje, vojske, municije i sl.); trupama zatvoriti
rezanje) med. zasecanje spoljnjeg ugla onog pristup nekom gradu; zatvoriti skretnicu; u
kapka. bilijaru: jakim udarcem loptu oterati u rupu u
blefarofimoza (gr. blepharon, phimosis uglu; gra. ispuniti upljinu kameniima i
suenje) med. suenost onih otvora. komadima cigle; tip. slagati izvrnutim slovima
blefaroftalmija (gr. blepharon, ophtalmos radi docnije zamene pravim.
oko) med. zapaljenje ivica i veznica onih blokflauta (nem. Blockflote) nuz. drveni
kapaka. duvaki instrument jednostavne konstrukcije,
blefirati (eng. bluff) plaiti, zaplaiti, varati, slian svirali.
zavaravati, obmanjivati; pretvarati se, praviti blokhauz (nem. Blockhaus) voj. kulica, karau-
se, hvalisati se; zbunjivati razmetljivom la, tvravica (obino na planinskim pre-
reklamom, hvatati na zbunjivanje, bacati vojima i granicama); zatvor, hapsana.
nekom prainu u oi u cilju obmanjivanja. blomba (fr. plomb) pogreno, treba: plomba.
bleh (nem. Blech) lim (kod nas u upotrebi i blombirati (fr. plomber) pogreno, treba:
pleh). plombirate.
blista (fr. bluette) varnica, iskra; fig. iskrica blond (fr. blond, ital. biondo) plav, otvorene
duha, dosetica, duhovita sitnica; mali boje, ukast; svetao, npr. pivo.
pozorini komad pun desetaka, poza; up. blonda (fr. blonde) ipka od sirove svile,
farsa. nazvala zbog ukastog sjaja.
blindaa (fr. blindage) fort. zatiivanje od zrna blondin (fr. blondin) plavuan, mladi plave
(projektila); ojaavanje rova, anca kose; fig. kico, udvara enama.
gredama; oklop (na ratnoj lai, amcu, blondina (fr. blondine) devojka ili ena plave
automobilu, avionu); okloplji-vanje, kose, plavojka, plavua.
oblaganje elinim ploama. blondinka (fr. blondine) v. blondina.
blindirati (fr. blinder) fort. osigurati od zrna, Blu buk (eng. Blue Book) Plava knjiga1',
ojaati rov, anac gredama; elikom ili knjiga koju izdaje britanske Ministarstvo
gvoem oklopiti (ratnu lau, amac, spoljnih poslova, a koja sadri di-plomatsku
automobil, avion). prepisku britanske vlade sa drugim
blinji (rus.) pl. ruski kolai, slini pala- dravama o kakvom vanom pitanju
inkama, od finog peninog brana, priseni meunarodne politike.
u puteru i premazani kavijarom i DR- bluza (fr. blouse) laka gornja haljina kod
blic (nem. Blitz munja) v. fle. ena; koijaka (ili: oferska) koulja u
blickrig (nem. Blitzkrieg) voj. munjeviti rat tj. boji; vojniki koporan.
rat koji se vodi munjevitom brzinom i bluming kondin (eng. blooming condition)
silinom, i zbog toga treba da se vrlo brzo sp. dobro, povoljno stanje u kojem konj
zavri potpunim porazom neprijatelja. stigne na cilj (u trkama).
blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mermera); blumirati (nem. Blume cvet, blumieren)
gomila (knjiga); velika koliina (robe); snabdeti neku tkaninu cvetnim arama,
mnotvo, gomila; celina; panj, klada, trupac; mustrama od cvea.
zajednica, udruenje vie raznih blumistika (nem. Blume) poznavanje cvea;
podizanje cvea; cvearstvo.
blu-stoking 121 bojler
blu-stoking (eng. blue-stocking) plava arapa", bodmeraj (nem. Bodmerei, eng. bottomry) trg.
podrugljivo ime za ene koje za ljubav svojih uzimanje zajma na lau ili na njen tovar, ili
duhovnik sklonosti zanemaruju svoje na oboje ujedno.
domae poslove i obaveze, ili koje vole da Bodriti pl. v. Obotriti.
iznose na pazar svoje znanje i da se razmeu bodul, boduo (ital. bodolo) ostrvljanin, oto-
njime (izraz postao u HU veku u Engleskoj anin (u naem primorju obino u pejora-
po plavim arapama jednog uglednog tivnom znaenju).
drutva intelektualaca). boemerija (fr. boheme) nain ivljenja boe-ma,
boa (nlat. boa constrictor) zool. zmijski car, neuredan ivot, ivot od danas do sutra.
udav (najvea zmija u Africi i ist. Indiji); boemi (fr. bohemes) pl. knjievnici, umetnici,
enska ogrlica u obliku zmije od krzna i studenti i dr. koji sive svojim naroitim,
perja. prirodnim ivotom, po pravilu neuredno, od
boabab (amh.) bog. v. baobab. danas do sutra, po nae-lu: dok traje nek
boatu (fr. boit-tout) aa bez postolja, koja se laje; ergari.
ne moe ostaviti dok se tenost iz nje ne boetetika (gr. boetheo pritrim u pomo)
ispije; fig. ispiutura, drevna pijanica. poznavanje pomonih nauka.
bob (eng. to bob) v. bobslej. boole (fr. beaujolais) vrsta francuskog vina,
bobadiljizam nepravedno, lano optui-vanje proizvodi se u predelima severno od Liona.
(po p. plemiu Bobadilji Fran-cisco de
Bobadilla, + 1502. god. koji je lano bour (arap. busur) bog. dugogodinja zelja-sta
optuio Kolumba kod kralja Ferdinanda i biljka (Paeonia afficinalis) iz familije
kraljice Izabele da namerava da otcepi od Paeoniaceae, u narodnom lekarstvu
panije deo Amerike koji je otkrio. Zbog toga upotrebljavaju se koren i cvet; kosovski bour
je Kolumbo bio uhapen i okovan, ali se divlji bour, crven kao krv; raste na Kosovu,
potpuno opravdao i dobio puno zadovoljenje). po legendi nikao iz krvi kosov-skih junaka.
boza (pere. buza, tur. boza) poznato pie od
bobi (eng. bobby) pl. nadimak londonskih kukuruznog brana, kajmaka i eera; bu
policajaca, koji su im dali Londonci po za.
imenu organizatora londonske policije ser boiler v. bojler.
Roberta Pila (ime .Bob je, kod boi-najf (eng. bowie-knife) veliki lovaki no
anglosaksonskih naroda, deminutiv imena otar s obe strane, pronalazak amerikog
Robert). pukovnika Demsa Boi.
bobina (fr. bobine) kalem (za konac); fiz. kalem boj (eng. boy) deko, deak; mome, sluga.
od namotaja bakarne ice; induk-cioni boja (hol. boei) v. baka; takoe: sprava za
kalem. namotavanje brodskih konopaca, kablova.
bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) tkanine od bojar (rus. bonrin) plemi koji je i ratnik;
elijastih estougaonih petll, engleski til, savetnik velikih ruskih kneeva i careva u
pamuni til. staroj Rusiji; u Rumuniji: plemi; naroito
bobslej (eng. bob-sleigh) amerike saonice sa plemi veleposednik.
vie sedita i dva para salinaca, od kojih je bojer (hol. Vojeg) mala holandska laa sa
prednji par pokretan i slui za upravljanje; jakom katarkom, upotrebljava se naroito za
skraeno: bob. postavljanje boja (baka).
bova (ital. boa, fr. boue) ukotvljeno bure na bojkot (eng. boycott) jedna od prinudnih mera na
vodi (moru) za vezivanje brodova i kao tritu rada kojoj je cilj da se poslo-davac
oznaka dubine vode. primera na prihvatanje izvesnih u slova:
bogaz (tur. bogaz grlo) grlo, gua, drelo; sastoji se u tome to radnici nee da kupuju
klanac, planinski tesnac; moreuz. proizvode nekog fabrikanta ili trgovca, ili to
bogatiri (tur., pere. bahader) pl. junaci iz nee kod njih da stupe u posao (ovakav nain
velikog ruskog narodnog epa. borbe primenjuje se esto i inae, npr. kod
bogdo-lama (mont. bogdo-lama) vrhovni bojkota strane robe u nekoj dravi); fig. prekid
svetenik, duhovni poglavar u Tibetu koji, svakog op-tenja s nekim. Izraz potie od
zajedno sa dalaj-lamom, upravlja zemljom. imena upravnika jednog velikog poseda u
bogomili pl. v. bogumili. Mrskoj, Demsa Bojkota, protiv koga je prska
bogumili pl. dualistiko-manihejska reli-giozna Zemaljska liga 1880. organizovala ovakav
sekta u HP i H veku u Trakiji, Makedoniji, nain borbe i upropastile ga. bojkotovati (eng.
Bugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj; up. boycott) proglasiti protiv nekoga bojkot; fig.
patareni. prekinuti s nekim svaku vezu i optenje.
bogus (ir. bogus) irsko narodno pie od vode, bojler (eng. boiler kazan) kazan, kotao,
rakije, eera i drugih dodataka. rezervoar za toplu vodu pri kupatilima i
bodega (p. bodega) podrum, vinara, krma; tednjacima (obinim i elektrinim).
iznos berbe groa; kor. magazin s robom u
luci; na lai: deo koji se nalazi ispod palube.
boka 122 bomba
boka (ital. bocca, fr. bouche, lat. bucca) usta; boleta (ital. bollo, bolletta, bulletta) cedulja,
ulaz, otvor; ue, moreuz, zaliv. priznanice.
bokaa (fr. bocage, ital. bosco, nlat. bolstit (lat. boletus peurka, rudnjaa, gr.
bascagium) umarak, umica, lug; jedan deo bolites peurka za jelo) kol. okamenjena
pobunjenika iz Vandeje za vreme francuske gljiva.
revolucije. bolivar novana jedinica Venecuele (=100
bokal (fr., p. bocal, ital. boccale, ngr. centimosa).
bokalion sud sa uskim grliem) pehar, vr, bolivijano (p. peso boliviano) novana jedinica
vea aa s poklopcem. u Boliviji=100 centavosa.
bokasin (ital. bocassino, fr. boucassin) vrsta bolidi (gr. bolis, bolldos hitnuto, oruje za
pamunog sukna s mustrama iz Jer-menije i bacanje, strela) pl. astr. vatrene lopte koje se od
Persije. padalica ili meteorskih rojeva razlikuju samo
boks (eng. box) 1. sp. pesnianje u rukavicama svojom veliinom, a sjajem nadmapguju
razne teine, po ugledu na antike borbe najlepe planete i najvee zvezde, zbog ega
pesnicama kod Grka i Rimljana. U ovoj se mogu i danju videti.
borbi zabranjeni su grifovi: udaranje nie boling-grin (eng. bowlinggreen) igralite za
od pojasa i iza lea, guranje i udaranje kuglanje u zelenilu; up. bulengren.
nogama, glavom i leima; up. bok-sovanje. bolometar (gr. bole zrak, metron) fiz. zrani
boks (eng. boxcalf) 2. v. bokskaf. termometar, sprava za merenje veoma malih
boks (eng. box) 3. kutija; loa u pozoritu; razlika u temperaturi (do 0,000001 * S),
zatvor za potkivanje nemirnih konja; osnovana na injenici da elektrini otpor
odeljenje u tali samo za jednog konja u metala raste to je temperatura via.
kojem se slobodno kree. bolonjska kola slikarska kola koju je, potkraj
boksati(se) v. boksovati se. XVI veka, osnovao u Bolonji Lodoviko
bokser (eng. boxer) 1. sp. pesniar, onaj koji je Karai (Carracci, 15551619), i koja je
struno obuen i uveban u pesnianju, tzv. teila da u sebi sjedini odlike starih majstora.
plemenitoj vetini"; bokseri se dele s bolonjske boice fiz. staklene boice kru-kasta
obzirom na teinu, u 8 kategorija: od oblika, brzo hlaene na vazduhu i sa veoma
kategorije muva"(50,800 kg), do tetke debelim dancetom (vrlo otporne spoljnom
kategorije (preko 79,378 kg). pritisku, ali se raspadaju u sitne parie kad
bokser (nem. Voheg) 2. buldogu slina rasa se u njih baci komadi kremena, koji zapara
nemakih pasa, iva i okretna, srednje povrinu i time otklanja otpor kojim se
veliine. povrina u nepo-vreenom stanju protivi
Bokseri (kin. Ta-chuan) udruenje savez-nih unutranjem naponu mase).
prijatelja otadbine", kineska tajna bolus (lat. bolus, gr. bolos) hem. lemnoska
organizacije, osnovana oko 1890, koja je zemlja, mrk ili crven mastan glineni silikat
1900. digla ustanak protiv hriana i koji se upotrebl>ava kao boja, kit i za obloge
Evropljana u Kini i time izazvala inter- radi zaustavljanje krvi; up. bol.
venciju stranih sila. boljevizam (rus. bolvevizm) teorija i taktika
boksit min. hidrat iste gline, jedan od glavnih revolucionarne borbe proletarijata,
izvora aluminijuma; naziv po mestu Bo razreene od strane Lenjina, sa ciljem
(Les Baux, Francuska). pretvaranja kapitalistikog poretka u
bokskaf (eng boxcalf) uinjena i obojena komunistiki; naziv je nastao posle P
telea koa za obuu i dr., boks. kongresa Ruske socijal-demokrat-ske
boks-me (eng. box-match) javna utakmica u radnike partije (RSDRP) odranog u
pesnienju amatera ili profesionalnih Londonu 1903, gde je dolo do rascepa na dva
boksera (traje od 3 do 15 rundi, svaka krila: jedno, veina, prihvatilo je Lenjinove
runda 23 minute, sa 1 minutom odmora ideje (boljevici) i drugo, ma-njina,
izmeu svake runde). Martovljevu koncepciju partije (menjevici).
boksovanje (eng. box) sp. v. boks. boljevici (rus. bolveviki lanovi veine",
boksovati se (eng. box) pesniati se, tui se pristalice boljevizma; oktobarska revolucija
pesnicama u rukavicama. (1917) dovela je u Rusiji boljevike na vlast.
bol (lat. bolus, gr. bolos) v. bolus. bomba (fr. bombe, ital. bomba, gr. bombos
bola (eng. bowle) staklena ili porculanska zdela potmuo, dubok ton) voj. elezna ili elina
sa piem od rashlaenog vina, eera, nekog lopta, oblica ili kutija ispunjena eksplozivom;
aromatinog vonog soka i dr. runa granata; atomska bomba; vodoiina
bolas (p. bolas) zamka za bacanje opteree-na bomba ispunjena eksplozivom ije je razorno
olovnim i dr. lopticama (kod junoa-merikih dejstvo jae od atomske bombe; velika
uroenika i gaua). bokasta boca, balon.
bolero (p. bolero) panski narodni ples u 3/4
takta, praen pesmom, kastanjetima, gitarom
ili tamburinom; pod. kratak, do struka,
enski proleni ogrta sa rukavima ili bez
rukava.
bombaa 123 bonton
bombaa (fr. bombage ispupenost) ispu- bona mente (lat. bona mente) u dobroj nameri,
penost pokvarene konzerve; ispupenost dobronamerno.
velikih staklenih povrina na specijal-nim bona minorum (lat. bona minorum) pl. prav.
prozorima pojedinih zgrada. dobra (ili: imanje) maloletnika.
bombazen (fr. bombasin, lat. bombycinus, bonapartizam odanost dinastiji Bonaparte;
gr. bombyx svilena buba; svila) pamuna odobravanje Bonapartinog naina vladavine;
svila, vrsta keplovane svilene tkanine; vrsta politika koja ima za cilj da dovede porodicu
pamune tkanine za podstavu. Bonaparta na presto u Francuskoj.
bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj koji vri bonaparte pl. pristalice dinastije Bonaparta u
bombardovanje, naroito: vrsta tekih aviona Francuskoj.
za noenje velikih koliina avionskih bombi i bona fide (lat. bona fide) dobronamernost, u
vrenje bombardovanja. dobroj nameri (uiniti, kazati).
bombardirati (fr. bombarder, nlat. bom- bona hereditaria (lat. bona hereditaria) pl. prav.
bardare) voj, tui (ili: gaati) iz topova nasleena dobra, nasledna dobra, imanja.
neprijateljske poloaje ili utvrenja; bacati bonaca (ital. bonazza) stanje mora kada je
avionske bombe; fig. gaati (ili: obasipati) potpuno tiho i mirno (izraz koji se
nekoga (cveem, konfetama); osoliti koga, upotrebljava u Dalmaciji).
dosaivati kome (molbama, ljubavnim bonbon, bonbona v. bombona.
izjavama, svojim pesmama i sl.); up. bonvivan (fr. bonvivant) veseli brat, veseljak,
bombardovati. onaj koji trai u ivotu prven-stveno
bombardje (fr. bombardier) voj. tobdija; ba- uivanja i razonode.
ca bombi, vojnik bombakog odeljenja, bond (eng. bond) pismeno jemstvo, obaveza;
bomba. priznanice; menica.
bombardovati v. bombardirati. bondirati (fr. bondir) skakati, proneti se,
bombast (eng. bombast, gr. bcmbyx) 1. pamuk, propinjati se, podskakivati (na konju).
vata za ispunjavanje haljina i sl.; 2. dit. bujica bondruk (nem. Wandriegel, metateza od
rei, koja unakarauje jezik i stil svojom Riegelwand) kuni zid izgraen od direka i
preteranou i neumenou. greda izmeu kojih je stavljen erpi
bombastian (eng. bombast) lit. preteran, (nepeena cigla).
preterano kitnjast, krupnoreiv, visoko-paran, bonsek, v. bansek.
nadmen, naduven (nain pisanja, boneta (fr. bonette) voj. zemljini nasip na
izraavanja). grudobranu za zatitu orua ili strelaca od
bomba (fr. bombe) v. bombardje. bone vatre i rikoeta.
bombikometar (gr. bombyx pamuk, metron) u
pamuarstvu: tablica za odreivanje fi-noe bonze (jap.) pl. svetenici Budini u Japanu, Kini i
(numere) konca prema teini izvesne duine istonoindijskim zemljama, isto-noindijski
konca. kalueri; fig. sujeverni popovi, zatucane
bombiks (gr. bombyx, lat. bombyx pamuk) popeskare.
zool. sviloprelja, svilena buba; svila, svi-lasta bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost,
materija. unutarnja vrednost; izvrsnost (u smislu
bombe (eng. bombo) vrsta rakije od ruma, izrade); trg. platna sposobnost; sigurnost nekog
muskata i eera u Sev. Americi. potraivanja (supr. veritet).
bombona (fr. bonbon) eerlema, poslastica od bonifikacija (nlat. bonificatio) naknada,
istopljenog, aromatiziranog i oboje-nog odteta; poboljanje, poboljavanje, po-
eera, esto sa dodatkom elatina, brana, pravka; popust u ceni.
slada (malcbombona) ili voa. bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bo-nifier)
bombonjera (fr. bonbonniero) kutija ili kor-pica, naknaditi, odtetiti; poboljati, popraviti,
obino ukusno i luksuzno izraena, u kojoj se popravljati.
dre bombone; fig. vrsta enske kape; ukusno bonom (fr. bonhomme) dobriina, prostosr-
nametena soba, ukusno nameten stan i sl. daan ovek, naivina, iica.
bon (fr. bon) trg. nalog za plaanje; nalog za bonomija (fr. bonhommie) prostosrdanost,
izdavanje neke robe; priznanice, potvrda dobrodunost; preterana prostota, naivnost,
prijema; bonz a vi (fr. bons a vue) pl. poverljivost.
nalozi koji se isplauju odmah, po vienju. bono modo (lat. bono modo) dobrim nainom,
bona (lat. bonum dobro, bona dobra) 1. pl. na lep nain, mirnim putem.
dobra, imanje, imetak; ostavtina. bon pur (fr. bon pour) dobar za . . ., vai za
bona (fr. bonne) 2. dadilja, devojka za decu; ...
sluavka. bon-sans (fr. bon sens) zdrav (oveji) razum,
bona adventicia (lat. bona adventitia) pl. prav. prirodna obdarenost.
naknadno pridole dobra, delovi imanja koji bonton (fr. bon ton) dobar ton, fino ponaanje i
nisu ostali od oca, nego potiu od neke lep nain izraavanja dobro va-spitanih i
druge strane. obrazovanih ljudi, otmeno dranje.
bonum 124 botano-
bonum (lat. bonum) dobro, srea, preimustvo, nica, novanik vrednosti; sprovodio pismo.
dar, vrlina, korist; pl. bona. bordura (fr. bordure) ivica; porub, pervaz;
bonum publikum (lat. bonum publicum) dobro okvir, venac.
drave, dravna korist, opte dobro. borealan (gr. boreiaios, lat. borealis) severni.
bor (nlat. borax) hen. element atomske mase boreas (gr. boreas) severac, severni vetar,
10,811, redni broj 5, znak V, nemetalno sever.
vrsto telo, taka topljenja 2030, mrke bore] v. boreas.
boje; borna kiselina jedinjenje bora sa borer (nem. Bohrer) burgija.
kiseonikom (upotrebljava se kod onih bor-maina (nem. Bohrmaschine) naprava za
bolesti za obloge). buenje, bu i lica.
bora (ital. bora) estok i hladan severni vetar borniran (fr. borne) ogranien, mali; fig.
na Jadranskom moru, dolazi od brda iz ogranien, skuen, glup.
Hrvatske i duva naroito zimi. bornirati (fr. borner) ograniiti, omeiti,
boraks (nlat. borax, arap. buraq) hen. je- postaviti granine belege, kamene mea-e;
dinjenje bora, natrijuma i kiseonika fig. umeravati, umeriti elje, ograni-avati,
(Na2B4O7), nalazi se rastvoren u vodi nekih ograniiti se.
planinskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i bortna (nem. Borte) v. borda 1.
Kaliforniji, vaan za industriju, kozmetiku i borusomanija (nlat. Borussia Prusija, gr.
medicinu. mama) preterana ljubav prema Prusima i
boranija (arap. buraniyya, tur. borani, burani) svemu to je prusko.
zelen mlad pasulj, mahune; fig. neto sitno, borusofobija (nlat. Borussia, gr. phobos strah)
nevano, zeleno, neiskusne. strah od Prusa, mrnja na Pruse i sve to je
borati (nlat.) pl. hen. soli borne kiseline. prusko.
borgis (nem. Borgis) vrsta tamparskih slova, bor (rus. bor) omiljeno rusko narodno jelo:
vea od peta, a manja od garmonda. orba od prosenog brana i razne zeleni.
bord (eng. board) l. sto, daska; fig. kolegijum bosa (fr. bosse, ital. bozza) grba, vrga,
koji se skuplja oko jednog stola, odbor; kvrga; ispupen vajarski rad izliven od
hrana, kost, novac za hranu; sto za kojim se gipsa; okrugle vajarske figure koje stoje
dre sednice, savetovanja; sud, sudnica, same (za razliku od onih koje stoje na
nadletvo. reljefu, u grupi).
bord (nem. Bord, fr. bord) 2. okrajak, ivica, bosaa (fr. bossage) arh. nain otesavanja
rub; kor. ivica lae, laa. kamena, pri emu su sastavci (fugne) jako
borda (fr. borde) l. gajtan za opivanje, irit, ispupeni a povrina grubo otesana (lat. opus
pervaz; up. bortna. rusticum).
borda (arap.) 2. vrsta sure vunene tkanine koja boselaa (fr. bosselage) rad na ispupenim,
se izrauje u Egiptu; Muhamedov ogrta; up. breuljkastim, talasastim figurama, arama.
bordat. boselirati (fr. bosseler) ulubiti, ulublji-vati;
bordaa (fr. bordage) oblaganje lae daskama; raditi ispupene, talasaste figure, are.
materijal za oblaganje lae; opivanje, bosirati (lat. bossare) praviti plastine predmete
porubljivanje; pervaenje. od ilovae, voska, gipsa.
bordat (arap.) v. borda 2. bosokteriti (od nem. was sagt er) podrugljivo:
bordel (fr. bordel, ital. bordello) javna kua, govoriti nemaki, tj. nerazumljivo.
javna radnja; up. burdelj. bostan (tur. bostan) lubenice i dinje; vrt, bata.
bordiati (ital. bordeggiare) jedriti protiv vetra boston (eng. boston) l. igra karata slina vistu,
tamo-amo, krstariti. sa etiri igraa, ili sa manjim brojem karata i
bording (dan. bording) kor. manja laa u Ist. tri igraa (tri boston), nazvan po gradu
moru, obalska laa koja prima deo tereta sa Bostonu u Sev. Americi; 2. jedna vrsta plesa,
velikih brodova i time ih olakava kako bi igre (amerika, neto uproenija vrsta
mogli da preplave goa mesta. valcera).
bording-haus (eng. boarding-house) pansion sa botanizirati (gr. bosko napasam, botane trava)
stanom i hranom, gostionica, javna kuhinja. skupljati biljke; baviti se biljkama.
bordirati (fr. border) ogoliti, opivati, porubiti, botanika (gr. botanike) nauka o biljnom
porubljivati, oiviiti; oblo-iti lau daskama; svetu, o biljkama i rastinju.
u slikarstvu: prema-zati platno osnovnom botaniar (gr. botanikos travni, biljni)
bojom, grundirati. poznavalac bilja i rastinja, onaj koji se bavi
bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vina, tj. prouavanjem bilja i rastinja.
tamnocrvene. botano- (gr. botane krmna trava) predmetak u
bordo-vino (fr. Bordeaux) opti naziv za sva sloenicama sa znaenjem: biljka, trava.
vina koja se alju u trgovinu preko Bordoa.
bord ov tred (eng. board of trade) trgovake
komora.
bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u kojoj su
rauni; izvod, lista, spisak rauna, me-
botanograf 125 bradifazija
botanograf (gr. botane, grapho) opisiva bilja boa (pere. boge, tur. bohca) l. etvorou-
i rastinja. glasto platno za uvijanje ili pokrivanje
botanografija (gr. botane, graphfa) opisivanje neega; 2. platno kojim muslimanke skrivaju
bilja i rastinja. lice; 3. pregaa; 4. povezaa, marama,
botanoliti (gr. botane, lithos kamen) pl. geol. amija; 5. vrsta duvana.
okamenjene biljke. boaluk (pere.-tur. bohfalik) svadbeni dar
botanolog (gr. botane, logos) poznavalac i mladin (obino koulja, gae, arape)
prouavalac bilja i rastinja. uvijen u bou.
botanologija (gr. botane, logia) poznavanje i Brabansona (fr. Brabanconne) belgijska na-
prouavanje biljaka, nauka o biljkama; cionalna pesma, Marseljeza" belgijske
botanika; pr. botanoloki. revolucije.
botanomantija (gr. botane, manteia) gatanje brabansoni (fr. brabancons) pl. brabantski
(ili: proricanje) sudbine iz biljaka. vojnici koji su, naroito u HP veku, bili u
botanofag (gr. botane, phagos) zool. biljojeda engleskoj ili francuskoj slubi, uveni zbog
ivotinja, biljoder. svojih pljakakih izgrede po Francuskoj.
botanofil (gr. botane, philos) ljubitelj bilja, brabanta (fr. brabante) trg. vrsta holandskog
onaj koji voli da se bavi botanikom. platna.
botarga (nm. bota larga, botarga, ital. bravisimo (ital. bravissimo) usklik u znak
bottarga) jelo slino kavijaru, od usoljene odobravanja: vrlo dobro, vrlo lepo, sjajno,
ikre morskog lipena, tunjevine i dr., u junoj odlino!
Evropi i na Levantu. bravo (ital. bravo) l. usklik u znak
botega (ital. bottega, fr. boutique, lat. odobravanja, odlino, valjano, tako je!
apotheca) duani, mala trgovina; krma, bravo (ital.) 2. junak, delija; valjan i vredan
vinara; sluga, kelner. ovek; najmljeni ubica, muki ubica (onaj
botel (od nem. Boot amac i (ho)tel) ustanova za koji je majstor u svom zanatu i siguran u
snabdevanje i opravku razliitih plovila svoj udarac).
(jedrilica, amaca i dr.). bravura (fr. bravoure, ital. bravura) valjanost;
botelar (nlat. botella, botellarius) ef kuhinje, hrabrost, junatvo, neustraivost; junako
uvar ivotnih namirnice na brodovima. delo; neto izraene ili izvedeno sa velikom
botriiti (gr. botrys grozd, -ites) pl. geol. vetinom i strunou; tehnika vetina i
okamenotine grozdasta oblika. okretnost izvoenje naroito u muzici.
botriitian (gr. botrys) grozdast, u obliku bravur-arija (fr. bravour, ital. aria) uz.
grozda; up. botriotian. muziki komad (za sviranje ili pevanje) sa
botriokefalus (gr. bothrion jamica, kepha-1e naroito velikim tehnikim tekoama.
glava) zool. irokolana trakulja, 28 m bragerdizam (eng. braggard) razmetljivost,
dugaka i sa 34 hiljade lanaka, ivi u hvalisavost, hvastanje.
tankom crevu oveka, psa i dr. bragoc (ital. bragozzo) pop. lak ribarski brod
botriomikoza (gr. botrys grozd, mykes sa dva jarbola.
gljiva) med. crven izrataj na ruci ili nozi, bragura (stnord. bragr) pesnika umetnost,
velik kao zrno graka do sitnijeg lenika, pesnitvo.
privren na kou jednom pe-teljkom. bradiekoja (gr. bradys spor, akuein sluati)
botriotian v. botriitian. med. gluvoa, teko sluanje.
botroilit (gr. botrys grozd, Mthos kamen) bradikardija (gr. bradys, kardfa srce) med.
min. kamen grozdasta oblika. bolesna usporena delatnost srca.
botulizam (lat. botulus kobasica) ned. tro-vanje bradilalija (gr. bradys, lalia govor) med. spor
pokvarenom hranom, naroito pokvarenim i teak govor usled mane u govornom
mesom (u kobasicama) i ribom. organu; up. bradilogija.
bofl (ital. bavella, nem. Bafel) trg. otpaci; rava, bradilogija med. v. bradilalija.
pokvarena roba, roba za odbaci-vanje, bradimaseza (gr. bradys spor, masaomai
furda. vakati) med. teko vakanje.
boa (ital. boccia) italijanska i naih primoraca bradipepsija (gr. bradys, pepsis kuvanje;
igra u kojoj uestvuju dve partije sa varenje) med. teko, sporo prokuvavanje
raznobojnim drvenim kuglama: jedna crvena hrane, rava probava.
kugla izbaci se i slui kao cilj, a ostali bradispermatizam (gr. bradys, sperma seme)
igrai trude se da svoje kugle bace to blie med. teko, sporo izlaenje semena (pri
onoj crvenoj; up. balota. spolnom snoaju).
bo (fr. bone) ime kojim Francuzi podru- bradisurija (gr. bradys, uron mokraa) med. v.
gljivo i prezrivo nazivaju Nemce. stranturija.
boerija (fr. bocherie) Nemci; nemake ne- bradifazija (gr. bradys, phemi kaem,
valjalstvo (francuski izraz). govorim) med. teak, usporen govor usled
boonerija (fr. boche) v. boerija. nepotpunog savlaivanje izvesnih smetnji
(npr. pri mucanju).
bradifrazija 126 brahiodonti
bradifrazija (gr. bradys, phrasis govorenje) braun (nem. braun) otvoreno mrk, kestenjast,
med. teak govor usled nekog duevnog sme.
nedostatka. braunijanizam med. uenje engleskog lekara
brad-sajd (eng. broad-side) kor. strana broda; Dona Brauna (John Brown, 17351788), po
svi topovi na jednoj strani ratnog broda; kojem se iva bia od neivih stvari razlikuju
paljba iz topova sa jedne strane broda. po tome to imaju sposobnost nadraivanja,
brazilejin v. brazilin. tj. sposobnost da spoljnim uticajima
brazilin crvena boja koja se pravi od bra- nadraajima" bivaju pokretana na delatnost;
zilskog drveta; brazilejin. poreklo bolesti je, prema tome, nemanje ili
brazletna (fr. bracelet, lat. brachiale) na- postojanje suvine velike nadraljivosti
rukvica, grivna. organizma.
Brajov sistem meunarodna azbuka za slepe, braunijanci pl. med. pristalice uenja Dona
koja se sastoji od svega est jagodicama Brauna; v. braunijanizam.
prstiju opipljivih taaka (pronalaza slepi brauning (eng. browning) automatski revolver
francuski uitelj slepih Louis Braille). belgijskog sistema sa 7 i vie metaka u
Brajtova bolest (nlat. morbus Brightii) med. areru, koji je smeten u kundaku, kalibra
akutno i hornino zapaljenje bubrega sa razliitog (nazvan po pronalazau,
izluivanjem belanevine u mokrai Amerikancu D. M. Brauningu).
(nefritis), nazvano po engleskom lekaru brahi- (gr. brachys) predmetak u sloeni-cama
Riardu Brajtu (Bright, 17891858), koji ju sa znaenjem: kratak, mali, sitan, nizak.
je prvi objavio. brahibiotika (gr. brachys, bfos ivot) tenja
brakadabra fbracadabra) v. abrakadabra. ili vetina skraivanja ivota; suprotno:
brakteja (lat. bractea list) bog. list u ijem se makrobiotika.
pazuhu nalazi cvat, priperak. brahibiotian (gr.) kratkovek, koji ivi malo
Brama (sskr. Brahma) v. Brahma. vremena.
bramaizam (sskr. Brahma) v. brahmanizam. brahigraf (gr. brachys, grapho piem) onaj
bramani (sskr. brahmana) pl. v. brahmanac. koji ume brzo da pie sluei se skrae-
bramanizam (sskr. brahma) v. brahmanizam. nicama; up. stenograf.
Bramarbas (p. bramar) hvalisavac, junak na brahigrafija (gr. brachys, graphfa pisanje)
jeziku, smean razmetljivac (po imenu vepggina pisanja pomou skraivanja uopte;
glavnog junaka nekih komedija). u uem smislu isto to i stenogra-fija i
bramarbasirati (p.) hvalisati se, biti junak na tahigrafija.
jeziku. brahidaktilija (gr. brachys, daktylos prst)
Bramahova brava brava sigurnosti kod koje ima ampon. uroena kratkoa prstiju.
vie ipova, obino 6 do 7, nejednake veliine, brahidromian (gr. brachys, dromiks
koji moraju biti jednako daleko pomereni da sposoban za tranje) koji kratko tri, koji je
bi se brava mogla otvoriti (nazvana po svom kratke staze.
pronalazau, engleskom mehaniaru brahijalan (gr. brachlon miica, ruka, lat.
Bramah-y, 17491814). brachialis miini, runi) miini, runi; fig.
Bramehova presa fiz hidraulina presa koja nasilan, nasilniki.
radi pod pritiskom vode; v. Bramahova brahijum (lat. brachium, gr. brachfon) miica,
brava. ruka, naroito donji deo ruke, od prstiju do
brand (nem. Brand) med. lokalne izumiranje lakta; mo, sila.
jednog dela tela; gangrena, nekroza. brahikatalektian (gr. brachy-katalekti-ks)
brander (nem. Brand poar) brod na jedra, etr. nepotpun, tj. stih koji na kraju nema
napunjen lako upaljivim materijalom jedne stope ili dveju stopa.
(smola, barut, alitra i sl.) koji se palio brahikefal (gr. brachys, kephale glava)
neposredno pred sudarom sa neprijateljskim ampon. ovek koji ima kratku lubanju, kod
brodom da bi se na njega preneo poar. koje je najvei poprean presek gotovo
brandi (eng. brandy) v. brendi. jednak uzdunom preseku.
brana (fr. branche, ital. branca) grana; deo, brahilog (gr. brachys, logos) koji ume biti
odsek, ogranak (jedne nauke, nekog posla), kratak u govoru i pisanju.
struka; poziv, naroita, ua oblast brahilogija (gr. brachy-logia) vetina kratkog
zanimanja; up. brana. izraavanja u govoru i pisanju; ret. figura pri
brankar (fr. brancard, branche) nosila; ru- kojoj je prividno i formalno izostavljen
kunice (na kolima); brankar-kola teretna kola kakav za izlaganje misli vaan element, ali
bez lotri. se krije u samom smislu reenice.
branhije (gr. branchion) pl. zool. krge. brahimetropija (gr. brachys, me tron, orao
branhus (gr. branchos) med. promuklost; vidim) med. kratkovidnost.
zapaljenje krajnika. brahiodonti (gr. brachys, odus, odntos zub)
brana (fr. branche) v. brana. zool. zubi sa niskom krunom i dobro
braon v. braun. razvijenim korenom, npr. u sisara.
brahiometar 127 brendi
brahiometar (gr. brachfon, metron) med. sprava brahmanizam (sskr. brahma) indijska religija,
za merenje miice, ruke. osnovana, otprilike osam vekova pre nae ere,
brahiopode (gr. brachfon, pus, podos noga) koja je traila od svojih pristalica visoko
zool. veoma rasprostranjene morske ivotinje, moralan ivot; brahmani-zmom se i danas
imaju dva kapka, i po tome lie na kolske, naziva religija koja vlada u Indiji, ali tanije
ali se po sklopu tela od njih znatno razlikuju. ju je zvati neobrah-manizami hinduizam.
brahiotomija (gr. brachfon ruka, temno bra (ital. viola di braccio) muz. viola, neto
seem) hir. odsecanje ruke. vea violina ije se etiri ice zglaa-vaju,
brahipetalan (gr. brachys, petalon list) bog. koji timuju u s, g, d', a'; vrsta tambure za pratnju.
ima kratke cvetne listie, kratke latice, breve (ital. breve) svaki zvanini pismeni akt,
kratkih latica. naroito papino pismo dravama,
brahipneja (gr. brachys, rpeb diem) med. vladaocima i dr. koje nema strogo for-malni
uzetost grudi, tesnoa grudi i sporo disanje oblik (za razliku od bule); (fr. brevet)
kao posledica toga. diploma, povelja, dekret; pismo, povlastica,
brahipneuma (gr. brachy-pneuma) med. kratak patent; breve d'envansjon (fr. brevet
dah, sipnja, astma. d'invention) pronalazaka povelja, patent.
brahipodav (gr. brachys, pods, podos noga) brev(e)te (fr. brevete) pr. sa diplomom, sa
kratkonog, kratkih nogu. poveljom; sa patentom, patentiran.
brahiptera (gr. brachys, pteron krilo) pl. zool. brev(e)tirati (fr. breveter) dati, izdati dekret,
ivotinje kratkih krila; insekti koji imaju diplomu, patent, povelju.
kratka krila. brevijar (lat. breviarium) v. brevijarij.
brahipteran (gr. kratkokrilan, kratkih krila; brevijarij(um) (lat. breviarium) kratak pregled,
etr. koji ima kratke metrike stope. kratak izvod, kratak spisak, kratak izvetaj;
brahisilabus (gr. brachys, syllabe slog) me- molitvenik, trebnik katolikih svetenika za
trika stopa koja se sastoji samo od kratkih dnevna bogosluenja; up. brevijar.
slogova. brevijatura (nlat. breviatura) v. brevijacija.
brahistohrona (gr. brachys, brachistos naj- brevijacija (nlat. breviatio) skraivanje,
krai, chronos vreme) kat. linija pada za skraenje; up. brevijatura.
najkrae vreme, tokanica; up. cikloida. brevilokvij(um) (lat. brevis, loqui govoriti)
brahiscijan (gr. brachys, skia senka) geogr. koji kratak, saet i jezgrovit govor.
ima kratku senku (kae se za stanovnike brsvi manu (lat. brevi manu) otvoreno, bez
najtoplijih delova sveta brahis-cii, tj. za uvijanja, odmah, kratkim putem.
ljude koji bacaju kratku senku zbog toga to breviotipija (lat. brevis kratak, gr. typos
im sunani zraci padaju na teme gotovo otisak) ouz. tampanje nota.
vertikalno, uspravno). brevipedan (lat. brevis, pes noga) kratkonog,
brahit opt. skraen naziv za brahiteleskop. kratkih nogu.
brahiteleskop (gr. brachys, tele daleko, na brevis (lat. brevis kratak) muz. nota koja
razdaljini, skopeo gledam) opt. vrsta kratkih vredi za dva cela takta.
dogleda sa ogledalima koji se odliku-ju bregma (gr. bregma) anat. srednji deo lubanje,
svojom praktinou. teme.
brahihronian (gr. brachys, chronikos breda vrsta mainske puke, mitraljez (po
vremenski) kratkotrajan, kratkovremen. italijanskoj fabrici oruja Bredda).
brahicefal antrop. v. brahikefal. bredizam med. = hipnotizam, nazvan po
Brahma (sskr. Brahma) u indijskoj filozofiji engleskom lekaru Demsu Bredu (James
Beda ovako se zove vrhovno indijsko Brai-de, 17951860), koji ga je prvi otkrio i
boanstvo. ukazao na vezu izmeu hipnoze i sugestije.
brahmaizam (sskr. Brahma) starije uenje o brek (eng. break) otvorena kola na 4 toka,
Brahmi, onako kako je izloeno u Upani- lovaka kola sa 3-6 sedita, sa dve klupe
adama (za razliku od uenja izloenog u nametene po duini ili popreko i sa visokim
Vedanti), bokom; muz. kraa improvizirana fraza u
Brahman (sskr. Brahman) ind. fil. apsolutno Bie dezu, a izvode je obino trubai i
i Nebie u isto vreme. saksofonisti; sp. komanda za prekid borbe u
Brahmana (sskr. Brahma) zbirka dela koja boksu.
predstavljaju dogmatsko-spekulativne brekfest (eng. breakfast) doruak.
rasprave indijske knjievnosti, neku vrstu bremza (nem. Bremse) teh. konica.
komentara Vedama. bremza (nem. bremsen) teh. koiti, ukoiti,
brahmani (sskr. brahmana) lanovi najvie i zakoiti.
najuglednije kaste u Indiji, koji su, dajui bremzovati (nem. bremsen) v. bremzati.
oduvek svetenike, pesnike, nau-nike i brendi (eng. brandy) rakija prepeenica;
politiare, vazda zauzimali naji-staknutije brandi.
poloaje i uivali velik re-ligiozni ugled.
brener 128 brimada
brener (nem. Brenner) deo karbidske lampe brizomant (gr. brizo spavam, mantis prorok)
koji daje plamen. vetak u tumaenju snova.
brenovati (nem. brennen) l. kovrdati kosu brizomantija (gr. brizo, manteia prorica-nje)
vruim gvoem; 2. obzirati se na nekoga, vetina tumaenja snova.
voditi rauna o nekome, zarezivati nekoga. brik (eng. brig) mor. v. brig.
breskva (pere.) bog. poznato drvo i voka iz brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija, stare;
familije ruiastih biljaka (prunus persica). razne umetnike stvarice, naroito
bretanja (fr. bretagne) stari francuski ples starinske; telalnica, starinarnica.
udvoje; vrsta odlinog francuskog platna briket (fr. briquette) neto u obliku cigle, lopte
(naziv po Bretanji, pokrajini u severnoj ili jajeta; naroito sitan ugalj veoma
Francuskoj). upotrebljiv kao gorivo, sabijen u obliku
bretela (fr. bretelle) uprta, remen, kai za opeke, cigle, lopte, jajeta i sl.
noenje tereta; voj. kosi poloaj koji vezuje briketaa (fr. briquetage) bojenje zida tako da
dva uzastopna poloaja; t. bretele izgleda kao zid od cigle; izrada lica
naramnice, prekoramnik, oramenice za graevine (fasade) tako da se vide cigle; up.
dranje akira, hozntregeri. fugovanje.
bretona (fr. bretonne) vrsta enskog ogrtaa za briketirati (fr. briqueter) poploati ciglama;
kiu, nazvanog po francuskoj pokrajini obojiti zid tako da izgleda kao zid od cigala;
Bretanji. presovati u obliku opeke, cigle sitan, u prah
brefotrof (gr. brephos novoroene, tropheus pretvoren materijal.
hranilac) nastojnik, upravnik bre-fotrofeuma.
brefotrofeum (gr. brephos, tropheus) zavod za brikola (nlat. bricola, fr. bricole) srednjove-
nahoad, zavod za ishranu i podizanje dece; kovna ratna sprava za bacanje kamenja; kod
up. brefotrofij. bilijara: odskok, odboj lopte od ograde;
brefotrofij(um) (gr. brephos, tropheus) v. udariti par brikol udariti loptu sa strane od
brefotrofeum. ograde odbijenom loptom, otuda fig. par
brea (ital. breccia) kol. stena sastavljena od brikol (fr. par bricole) posredno, zaobilazno,
slepljenih uglastih komada. sa strane, lukavo.
brea (fr. breche, ital. breccia) voj. prolom, brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odskoiti; uiniti
prodor (u zidu, bedemu, utvrenju); fig. teta, da se neto odbije, odskoi; pomou odbi j
utrb. anja pogoditi sa strane; fig. ne raditi asno,
brig (eng. brig, brigg) mor. laka jedrilica sa dve vrdati, raditi zaobilazno.
katarke ili sa veslima, za sto naoruanih brilaite (ital. brillante) iuz. veoma vatreno,
ljudi; ranije vrsta ratnih brodova sa 10-20 ivahno, plahovito.
topova. brilijant (fr. brillant) dijamant uglaan
brigada (fr. brigade, ital. brigata) l. vo;. dijamantskim prahom tako da ima oblik
jedinica sastavljena obino od dva puka istog dvostruko (osnovama spojene) kupe, odozgo
roda vojske; 2. grupa radnika koji rade na jae odozdo slabije zatupljene, a sa strane
izvrenju nekog zadatka. podeljene u mnogobrojne trougle i etvo-
brigadir (fr. brigadier) l. voj komandant rougle (facete).
brigade; 2. konjiki podoficir u francuskoj briljant v. brilijant.
vojsci; 3. rukovodilac radne brigade; up. briljantan (fr. brillant, briller sjati, blistati)
brigadist. sjajan, svetao, blistav; fig. odlian, divan,
brigadist (fr. brigade) lan radne brigade. krasan, velianstven.
brigant (ital. brigante) drumski razbojnik, briljantin (fr. brillantine) kozi. vrsta miriljave
pljaka; hajduk, buntovnik. masti za kosu, bradu i brkove.
brigantina (eng. brigg, fr. brigantine, nem. briljantina (fr. brillantine) gusto tkana pa-
Brigantine) tor. mala jedrilica sa dve katarke. muna materija u mustrama.
brigma (gr. brycho krguem, brygmos briljantirati (fr. brillanter) od dijamanata
krgut) med krgutanje zubima; brigmos. glaanjem praviti brilijante; ukrasiti (ili:
brigmos (gr. brygmos) med. v. brigma. optoiti) dragim kamenjem, naroito brilij
briza (fr. brie, ital. brezza) blag morski vetar, aktima.
vetri, povetarac. briljantnost (fr. brillant) sjaj, blistavost, rasko,
brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi, velelepnost; fig. divota, velian-stvenost,
rasprskava, razara, rasprsan, rasprska-van, odlinost.
koji razmrskana. briljirati (fr. briller, ital. brillare) sjati, sijati,
brizantnost (fr. briser) rasprsnost, sposobnost blistati, svetleti se, prelivati se u svetlosti; fig.
rasprskavanja, razornost, razorna snaga. vidno se isticati, odska-kati od ostalih.
brizer (fr. briseur) lomilac, razbija; prednji brimada (fr. brimade) kod francuskih
valjak na spravi za predanje. studenata: teranje ege sa novajlijama,
krtenje" brucoa na taj nain pggo ih
stariji drugovi zgrabe za noge i ruke i bacaju
uvis.
brimer 129 bronzano
doba
brimer (fr. brumaire, lat. bruma najkrai dan) povati i preprodavati stare stvari, tela-liti.
u republikanskom francuskom kalendaru: brokat (ital. broccato) zlatotkanica, sre-
drugi mesec u godini, od 23. oktobra do 24. brotkanica, teka, zlatnim i srebrnim
novembra, magleni mesec (18. brimera U kopcima protkana svilena tkanina; grub
god. 9. novembra 1799 uzeo je metalni praak od legure bakra i cinka; fini
Bonaparta kao prvi konzul, vladu u svoje liskun u praku i bojadisan (obe vrste ovog
ruke). praka upotrebljavaju se za bronzane boje);
brinet (fr. brunet) crncurast, crnomanjast brokatna hartija hartija u boji sa mustrama,
mukarac, garavko. figurama i sl., utisnutim u zlatu i srebru.
brinete (fr. brunette) garavua, crnka. brokatel (ital. broccatello) brokatu slina
brinirati (fr. brunir) metalne predmete mrko polusvilena tkanina, od svile i pamuka, ili samo
uglaati, usjajiti i na taj ih nain sauvati od od pamuka, sa utkanim krupnim cvetovima;
ranja; bojiti (ili obojiti) mrko, pocrniti. vrsta utog, crvenkastog ili ljubiastog
briozo (ital. brioso) muz. ivahno, umno, italijanskog mermera. broker (eng. broker)
buno, plameno; up. kon brio. trgovaki posrednik; up.
briozoe (gr. bryon mahovina, zoon ivotinja) makler, seizal.
zool. morske, ree slatkovodne, ivotinje iz brokeraa (eng. broker) trg. nagrada koju
porodice pamekuaca", ive u kolonijama i trgovaki posrednik dobiva za posredovanje;
mahovinasto su razgranate. up. makleraa, senzarija. brokule (ital.
brioidan (gr. bryon, eidos oblik) bog. slian broccoli) vrsta karfiola sa mesnatim i sonim
mahovini, mahovinast. cvetovima i stablji-kama.
briologija (gr. bryon, logia nauka) bog. nauka o Brokhaus (nem. Brockhaus) veliki nemaki
mahovina ma. konverzacioni leksikon sa mnogo izdanja,
brion (fr. brion) vrsta dobrog francuskog vina. poslednje u 20 knjiga zakljueno 1935,
briskirati (fr. brusquer) brecati se, obrec-nuti se, nazvan po izdavau, velikom nem. izdava-
osei se na nekoga; hteti neto brzo sprovesti, kom preduzeu u Lajpcigu, osnovanom 1805.
prenagliti ime, prebiti preko kolena.
britanija-metal u Britaniji (Engleskoj) god.
pronaena legura od cinka, antimona i neto brom (gr. bromos smrad, nlat. bromium) xex.
bakra ponekad i nikla i bizmuta, bele, element, nemetal atomske mase 79,909 redni
srebrnaste boje; upotrebl>ava se, mesto broj 35, znak Vg, crvenkastomrka teka
srebra, za izradu stonog pribora. tenost, jako nadraajnog mirisa. bromatika
Briti mjuzeum (eng. British Museum) veliki (gr. broma jelo) nauka o spravljanju jela po
narodni muzej u Londonu, osnovan 1753, sa naunim i ekonomskim naelima.
veoma bogatim naunim i umetnikim bromatografija (gr. broma jelo, graphein
zbirkama. opisivati) opisivanje jela i sredstava za
brid (eng. bridge) igra karata, slina vistu, ishranu.
jedna od najzanimljivijih igara sa veoma bromatologija (gr. broma jelo, logia) nauka o
mnogo kombinacija. jelima, nauka o sredstvima za ishranu.
brnistra (ital. ginestra) bog. ib uta cveta od bromatometar (gr. broma jelo, metron) sprava
ije se like izrauju grube tkanine za za odmeravanje koliine dnevne hrane. bromid
omotae i prekrivae. (gr. bromos smrad) hem. so bromovo-
broajon (fr. broyon) tuak za mrvljenje, donine kiseline.
trljanje boja. bromizam (gr. bromos) ned. trovanje bromom.
Brodvej (eng. Brodway) iroka ulica", bromoform (nlat. bromoformium) farm. tenost
glavna saobraajne i trgovaka ulica Nju- veoma slina hloroformu, upotrebljava se
jorka, kulturno sredite. kao sredstvo protiv velikog (magareeg)
brodsrija (fr. broderie) vez, vezivo; vezenje; kalja.
trgovina vezivom; fig. kienje, ulepavanje. bromural (gr. bromos) fark. bromov preparat,
brodet (ital. brodetto) vrsta ribl>eg papri-kaa. poznati lek za ivce. bronza (fr. bronze,
brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zlatom, ital. bronzo, nlat. bronzium) tu, legura
srebrom, svilom; fig. krasiti, ulep-avati (slitina) bakra, cinka i gvoa.
izmiljenim dodacima. bronzana bolest med. tuberkulozno oboljenje
brojler (eng. broiler) vrsta pileta za peenje, nadbubrenih lezda praeno velikom
obino industrijske proizvodnje. malokrvnou i mrkom bojom koe. bronzano
brokanter (fr. brocanteur) trgovac starim doba rani istorijski period (3500-1000. god. pre
umetnikim predmetima, naroito slikama; n. e.) poznat po upotrebi bronze kao osnovnog
starinar, telalin. materijala za izradu orua i oruja; razdoblje
brokantirati (fr. brocanter) trgovati umetnikim koje karakterie nastavak prvih drava i
stvarima, naroito slikama; ku-
9 Leksikon
bronzirati 130 bruh
bruhgold (nem. Bruchgold) izlomljeno, nepre- buzdovan (tur. bozdogan) vrsta starinskog
raeno zlato. oruja, topuz; fig. glupak.
bruceloze opti naziv za oboljenja domaih buj (fr. bouille) carinski ig koji se udara na
ivotinja i ljudi, koja prouzrokuju bakte-rije: vunenu robu; vrsta tkanine.
Brucella abortus Bang, Br. suis i Vg. bujatrika (gr. bus, govedo, iatrike lekarstvo)
melitensis. stono lekarstvo, leenje goveda.
brucin ha* veoma otrovan alkaloid koji se bujirati (fr. bouille, bouiller) snabdeti robu
nalazi u semenu biljke pih vomica (nazvan carinskim igom, bujom.
po engleskom putniku Vgise). bujon (fr. bouillon) kup. v. buljon.
bubalis (gr. biibalos) zool. afriki jelen, bujrum (tur. buyurmak zapovedati, narediti)
antilopa. izvolite, zapovedajte!
bubikopf (nem. Bubikopf) deaka glava" buk (eng. book) knjiga; knjievno delo; spisak,
kratka enska frizura kao u deka. lista.
bubonadenitis (gr. bubon preponske lez-de, bukagije (tur. bukagi) pl. okovi na nogama
aden lezda) med. zapaljenje lezda u zatvorenika.
preponama. bukanir POJI. pustolov koji se u Zapadno] Indiji
bubonalgija (gr. bubon, algos bol) med. bolest borio protiv panaca (naziv potie od
prepona. francuske rei: boucan divlje govedo, jer su
buboni (gr. bubon) pl. ned. zapaljenje limf-nih se ti pustolovi hranili mesom divljih
lezda u preponama (obino u vezi sa mekim goveda).
ankrom), micine, nicine, bub-njice. bukanirati (ind.) suiti komade mesa na suncu
bubonocela (gr. bubon, kele) med. prosutost ili nad vatrom.
prepona, kila. bukanje (fr. boucanier) lovac na bivole;
.bubonulus (gr. bubon, nlat. bubonulus) med. zverokradica u Sev. Americi; morski
limfatini triper (kapavac). razbojnik, gusar.
bubreg (tur. bogurek) bubreg. bukardija (gr. bus, kardia srce) med. uveanje,
bugzirati (hol. buksiren) mor. vui lau pomou hipertrofija srca, kao posledica jaanja
parnog broda, pomou amca na vesla za koji srane muskulature.
je laa vezana konopcima. bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog
Buda (sskr. Buddha) v. Budha. francuskog platna; pamuna tkanina za
budala (tur. budala) ludak, glupak. postavu.
budizam (sskr. Buddha) v. Budhizam. buket (fr. bouquet) lepo probrana i ureena
kita prirodnog ili vetakog cvea; cvet,
budisti (sskr. Buddha) pl. v. budhisti. miris od vina; pena na pivu; figura u
budoar (fr. boudoir) mali elegantno nameten vatrometu; um. uspeo i harmonian sastav boja
salon jedne dame za oblaenje i doterivanje na slici.
(obino u blizini spavae sobe); soba u kojoj Bukefal (gr. bus govedo, kephale glava,
dame primaju blie poznanike. volovska glava") ime konja Aleksandra
Budha (sskr. Buddha) probueni, prosvee-ni", Velikog.
osniva po njemu prozvate religije bukiner (fr. bouquineur, bouquin) ljubitelj i
(budhizma), roen oko polovine VI veka pre sakuplja starih knjiga; onaj koji voli da rije
nae ere u staroj plemikoj porodici, u Indiji po starim knjigama.
potovan kao bog, sveti mudrac", i kao bukinerija (fr. bouquinerie) trgovina starim
devete otelovljenje boga Vi-U, up. knjigama, antikvarnica.
budhizam. bukinist(a) (fr. bouquiniste) prodavac starih
Budhizam (sskr. Buddha), uenje Gautame knjiga, antikvar.
Budhe (oko 557447 pre nae ere); ind. bukmeker (eng. book-maker) onaj koji na
religija koju je osnovao Budha, ija se konjskim trkama prireuje klaenja ili se sam
filozofija sadri u dve take: patnja i kladi, posrednik pri klaenju; profesio-nalni
spasenje. ivot je patnja, uzroci patnje su kladilac.
strasti (tj. e za ivotom, volja za ivot), bukmeking (eng. book-making) sastavljanje
osloboditi se tih strasti znai osloboditi se knjiga, tj. obian nain klaenja na
patnje, put ka osloboenju vodi ka nirvani, tj. konjskim trkama, za razliku od totalizatora.
stanju blaenog mira, bez strasti i patnje; up. bukoliazmos (gr. bukoliasmos) pastirska
budizam. pesma, pastirske pevanje.
budhisti (sskr. Buddha) pl. pristalice religije i bukolika (gr. bukolike) post. pastirska pesma,
filozofije budhizma. idila (naroito kod rimskog pesnika Vergila).
bu (tur. biige) plesan; bua. buvoliar (gr. bukolikos) poet. pisac pa-stirskih
buija (fr. bougie, nm., ital. bugia svea) med. pesama.
valjkasta ipka od voska, gume, kauuka i sl. bukolski (gr. bukolikos) poet. pastirski, seoski,
za proirivanje suenih kanala naroito u duhu ili u obliku pastirskog pesnitva;
mokranih, zatim zadnjeg creva i jednjaka; bukolska cezura etr. uobiajena cezura na
fiz. elektrina sveica. kraju etvrte stope u heksa-metru grkih
bukoliara.
bukranije 132 Bundesver
bukranije (gr. bus, kranion lubanja) arh. bulevar (fr. boulevard) etalite, iroka i lepa
ukrasi, naroito na dorskom frizu, u obliku ulica zasaena drveem, glavna ulica; voj.
golih lubanja na rtvu prinese-nih volova. tvrava, bedem.
buke (eng. books) pl. prozirna i laka tkanina od bulengrev (fr. boulingrin) v. boling-grin.
finog pamuka. buleuterion (gr. buleuterion) venica, sa-
bukskin (eng. buckskin) jelenska, jagnjea bornica, skuptinska zgrada.
koa", vrsta jake vunene tkanine za akire i bulimija (gr. bulimfa) med. velika, neodoll-va,
sportska odela. ivotinjska glad.
bukcinator (lat. buccinator) truba; anat. obrazni bulinirati (fr. bouliner) mor. ploviti ukoso (kad
mii, mii duva. vetar duva sa strane); fig. nepoteno trgovati,
buka novana jedinica Jemena (bughas), pljaka, krasti.
etrdesete deo rijala. buliran (lat. bulla, bullatus) zapeaen, po-
bul (eng. buli) l. bik; fig. neotesanost, glupost; tvren peatom, snabdeven bulom.
napomena ili kratka pria, kod koje je aljiva1 bulist(a) (lat. bulla) pisac papskih bula.
poenta u tome to joj nedostaje dosledno bulicija (lat. bullire, nlat. bullitio) klju-anje,
glavne misli; Don Bul, olienje engleskog talasanje, vrenje, izbacivanje mehu-rova.
naroda kao celine, tj. njegovih karakternih buljen (eng. bullion) nepreraeno zlato ili
osobina: preterane ukoenosti, srebro u ipkama, ploama ili grudvama; tui,
hladnokrvnosti i dr. stran novac, onaj koji nije u opticaju.
bulterijer (eng. bullterier) vrsta engleskih pasa,
bul (fr. boule, lat. bulla) 2. lopta, kugla, jedna postala ukrtanjem buldoga i teri-jera,
drutvena igra na bilijaru ili igra kuglama; odlian lovac na mieve i pacove.
rad od drveta sa metalnim umecima, nazvan bulumenta (ital. foltamente gusto, zbijeno) 1.
po francuskom rezbaru A. Ch. Boule gomila ljudi, rulja; mete, vreva, urnebes; 2.
(16421732). velika koliina (neega), gomila.
bula (lat. bulla) l. prvobitno: mala zlatna kutija bul-fin (eng. bull-finch) sp. gusta trnovita
u kojoj su se nosile amajlije; kap-sla koja ivica kroz koju konj, na trkama s prepo-
slui kao peat koji visi o vrpci, npr. na nama, mora da projuri.
povelji; peat od voska ili metala na povelji; buljon (fr. bouillon) kup. orba, supa od
povelja sa takvim peatom; zvanina papina povra i mesa u kojoj se obino razmuti jaje;
povelja ili raspis o vanim pitanjima up. bujon.
snabdeven velikim crkvenim peatom (za buljuk (tur. boliik) l. eta peaka ili eska-dron
razliku od vreve, koja ima samo otisak konjanika u nekadanjoj turskoj vojsci; 2.
peata sa prstena s ribom); zlatna bula (lat. velika gomila, mnotvo (obino stoke).
bulla aurea) zakon koji je 1356. god. izdao buljuk-baa (tur. boltikbasi) etovoa,
nemaki car Karlo IV. zapovednik peadijske ete u nekadanjoj
bula (lat. bulla) 2. ned. okruglo i jajoliko turskoj vojsci, kapetan, zapovednik jednog
izdignue pokoice ispod koga se skuplja buljuka; buljubaa.
ista seriozna, mutna, krvava ili gnojna bum (eng. boom) engleski naziv za nagli
tenost, plik. uspon i polet privredne delatnosti u nekoj
bula (tur. bula, bola strina, tetka) 3. verski kapitalistikoj dravi.
obrazovana muslimanka; muslimanska ena, bumaki (rus.) pl. hartijice, papirii; sitan
udata ena; bulom zove egrt majstorovu papirni novac u Rusiji.
enu. bumerang (austral. woomera) bacaljka au-
bularij(um) (nlat. bullarium) zbirka papskih stralijskih domorodaca za borbu i lov; uzana,
bula ili odredaba. oko 60 st dugaka daica od tvrdog
bulbiferan (lat. bulbus lukovica, f ero drveta, na krajevima pljosnata a u sredini
donosim) bog. koja raa lukoviastim kolenasto savijena. Slui kao oruje, a
podzemnim stablom. odlikuje se naroito time to se, ako ne
bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji ima pogodi u cilj, vraa onome koji ju je bacio.
oblik lukovice, glaviast. bungalov (eng. bungalow) drvena kuica
bulbozan (lat. bulbosus) lukoviast, glaviast, (obino prizemna) sa verandom.
krompirast, vornovat. bungur (tur. bulgur) prekrupa od kukuruza ili
bulbul (arap. bulbul) slavuj; BulbulderSla- penice; jelo od nje.
vujev do. bund 1. (nem. der Bund) savez, drutvo, liga; 2.
bulbus (lat. bulbus) lukovica, glavica; luk; (nem. da Bund) sveanj, smotak, zaveljaj,
bulbus okuli (nlat. bulbus oculi) anat. ona mera za staklo, mera za konac.
jabuica. bunda (ma. bunda kaput) krzneni kaput;
buldog (eng. bul dog) 1. veliki engleski pas zimski kaput postavljen krznom.
irokih grudi, kratke i duboko useene Bundesver (nem. Bundeswehr) oruane snage
njuke, tako da mu se vide prednji zubi; 2. SR Nemake.
vrsta depnog revolvera sa 6 i vie metaka.
Bundesrat 133 burma
Bundesrat (nem.) savezno vee, jedan od dva zija 2); 3. malograanin, ifta (u ovom
doma parlamenta u SR Nemakoj i Repu- znaenju vie je u upotrebi buruj).
blici Austriji; sainjavaju ga zastupnici buroazija (fr. bourgeoisie, bourg, nlat.
federalnih jedinica; up. Bundestag. burgus; up. buroa) 1. prvobitno: naziv za
Bundestag (nem.) savezna skuptina SR graanstvo nasuprot viim staleima
Nemake, predstavniki dom parlamenta; up. feudalnog drutva (plemstvu i svetenstvu).
Bundesrat. S ekonomskim jaanjem buroazije jaa i
bunker (nem. Bunker) l. voj. mali betonski njen politiki poloaj: ona ukida feudalne
fortifikacioni objekat stalne forti-fikacije sa drutvo i sama uzima vlast; 2. danas: sav
dubokim podzemnim zakloni-ma za posadu; onaj deo drutva koji ivi od eksploatacije
2. betonsko sklonite (kuno, ulino) od najamnih radnika i siro-manih radnih
napada iz vazduha; 3. kor. prostor, spremite seljaka koji deo drutva, prema tome, ini u
na brodu za ugalj (ugljenica"), cement, ekonomskim odnosima jednu drutvenu
pesak i dr.; 4. deo kombajna: sanduk u koji klasu, kapitalistiku, nasuprot radnikoj klasi
padaju zrna. proletarijatu. Engels: Dananji
bunt (nem. Bunt savez) buna; nezadovoljstvo. kapitalistiki nain proizvodnje ima za
buntdruk (nem. Buntdruck) tampanje u vie pretpostavku postojanje dveju drutvenih
boja. klasa; s jedne strane kapitalista, koji
bunting (eng. bunting) engleska laka vunena poseduju sredstva proizvodnje i ivota, i s
tkanina za pravljenje zastava. druge strane proletera, koji iskljueni iz ovog
posedovanja imaju da prodaju samo jednu
bura 1. (fr. bourre, ital. borra) otpaci od jedinu robu: svoju radnu snagu."
dlake, vune; dlaka za punjenje stvari. buruj v. buroa.
bura 2. (ital. bora) severoistoni vetar s kopna burujka graanka, varoanka; imuna ena,
na severnom Jadranu. gazdaka ena; iftinica.
burag (rum. buricu pupak) eludac ivotinje. burza (fr. bourse, gr. byrsa) v. berza.
burazer (pere. birader, tur. birader) brat. burze muskoze (nlat. bursae muscosae) pl. med.
buranj (rus. bura.) estok vihor sa sluzne kesice.
(snenom) vejavicom u stenama Rusije i Buri (hol. boer) seljaci", stanovnici Juhe.
Sibira. Afrike holandskog porekla.
buraska (ital. burrasca, fr. bourrasque) bura, Buridanov magarac fil. uveni primer za
iznenadna nepogoda, nagao vihor; fig. izliv nemogunost slobodne volje, koji se pripi-suje
zlovolje, ljutine. francuskom sholastikom filozofu anu
burg (nem. Burg) zamak, dvorac; mala Buridanu (13001358): gladan magarac koji
tvrava. stoji izmeu dva potpuno jednaka i
burgija (tur. burgu) alatka sa spiralnim vrhom podjednako od sebe udaljena snopa sena mora
za buenje; fig. besmislica, izmiljotina, neminovno skapati od gladi, poto se, zbog
podvala. potpune jednakosti i ravnotee pobuda ne
burgundska vina uvena crna i bela francuska moe odluiti da prie nijednom od ova dva
vina iz pokrajine Burgundije. snopa.
burgundska smola preiene uta omorikove bu-rime (fr. bouts-rimes) pl. unapred napi-sani
smola. slikovi za koje tek posle treba da se nau
burda (arap. burda) Muhamedov ogrta; stihovi; pesme kod kojih su najpre napisani
docnije: osobeni znak abasidijskih kalifa; slikovi, a tek posle stihovi.
takoe: naziv jedne arabljanske religioz-ne burka (rus. burka, pere. barak) upav krzne-ni
pesme. kaput bez rukava, sa dlakom okrenutom
burdalu (fr. bourdalou) traka, gajtan na eiru napolje i oborenom tako da se voda ne
sa kopnom; vrsta arenog francuskog platna. moe zadravati (nose ga svi kavkaski
burdelj (fr. bordel) v. bordel. narodi).
burdiati v. bordiati. burlak (rus. burlak) seljak koji trai posla van
burdon (fr. bourdon) ouz. duboki bas na svoga mesta, pealbar, naroito kao laarski
orgulji; tip. izostavljanje rei pri sla-ganju. radnik na Volgi.
burek (tur. borek) vrsta pite sa sirom, mesom, burleska (nlat. burra, ital. burla, burlesco, fr.
jabukama. burlesque) poet. aljivo prikazivanje velikih i
buret (fr. bourrette) tkanina od otpadaka svile. ozbiljnih stvari, ala, lakr-dija; muziki
buroa (fr. bourgeois, od bourg varo ili selo komad humoristikog karaktera; veseo i
pod okriljem grada, zamka, tvrave, nemaki nestaan muziki komad za ples.
Burg; v. burg) 1. prvobitno: (francuski) burleskni (fr. burlesque) smean, aljiv,
graanin ili stanovnik grada za razliku od nakaradan, lakrdijaki.
kmeta, seljaka i plemia; 2. pripadnik burleta (ital. burletta) mala vesela igra, mala
buroaske klase (v. buroa- burleska.
burma (tur. burma od burmak zavrteti,
usukati) 1. jednostavan prsten bez ukra-
burmut 134 bu-tru
snog kamenja, venani prsten, vitica; 2. buton (fr. bouton, ital. bottone) dugme, puce;
zavrtanj, raf. stvarica slina dugmetu; pupoljak; bubuljica,
burmut (tur. burunotu) sitan duvan i dr. za bradavica; (krupan) brilijant u obocu,
umrkivanje. minui.
burnetizirati (eng. burner) natopiti drvo u butonjera (fr. boutonniere) rupica za dugme;
rastvoru hlor-cinka i time ga uiniti otpornim med. operativne otvaranje suene mokrane
prema truljenju. cevi kod mukaraca da bi se omoguilo
burnetirati v. burnetizirati. putanje mokrae.
burnonit (po prezimenu Burnon) olovna i butonomantija (fr. bouton, gr. manteia
bakarna ruda (PbCuSbS3). proricanje) gatanje u dugmeta; prebrojavanje
burnus (arap. burnus, fr. bournous) ogrta dugmeta na kaputu (hoe-nee") da bi se
bez rukava, sa kapom, obino od bele videlo da li e neto biti ili nee.
vunene tkanine, koji Arabljani (beduini) nose butrola (fr. bouterolle) sprava za ubijanje
preko odela. stoke.
burova voda farm. bezbojna tenost, siretna butsel (fr. bouteselle) voj. trubni znak za
mirisa, sladunjava i opora ukusa, rastvor sedlanje (kod konjice).
baznog aluminijevog silikata; upotreblja-va se butum, butun (tur. butiin) sav, ceo, potpun.
za obloge kod rana, ireva, otoka i dr.; bufa (ital. buffa) ala, lakrdije; opera bufa
nazvana po nem. hirurgu Burovu (1809 komina opera.
1874). bufalo (eng. buffalo) zool. bivol, bik.
bursa (ital. borsa) kesa. bufer (eng. buffer) odbojnik (na vagonu).
bursitis (fr. bourse) med. akutno ili hro-nino bufeta (fr. bouffette) kianka, mapp, te-
zapaljenje sluznih kesica. mnjak.
bur (nlat. bursa, nem. Bursch) u Nemakoj: bufo (ital. buffo) komini peva u italijanskoj
slualac univerziteta koji je lan nekog operi; bufo karikato (ital. buffo caricato)
akog udruenja; neobuzdan, veseo, pun preteranost u lakrdijaenju ital. komine
ivota student ili mladi uopte; momak, opere; up. bufon.
deti; sluga; posilni, kurir. bufov (ital. buffone) aljivina, lakrdija,
bus (eng. bus, lat. omnibus svima) v. omnibus. komiar; dvorska budala.
busola (ital. bussola kutijica, nlat. buxula, lat. bufoverija (fr. bouffonnerie) ala, lakrdi-ja,
puxis kutija, gr. puxis kutija od imirovine) laka komedija; lakrdijanje.
fiz. mornarski kompas, naroito podeena buftalmian (gr. biis vo, ophthalmos oko)
magnetna igla za odreivanje pravca. , busija ned. sa volovskim oima, volook, buljook.
(tur. pusu) zaseda. buda (ital. boccia) okrugao pljosnat drven sud
bustrofedon (gr. biis govedo, strophe okret, za tenost.
obrtaj) naziv za pisanje na epitafskim Bucefalus (gr. Bu-kephalas) volovska glava",
spomenicima starih Grka i Feniana, kod koga najmiliji konj Aleksandra Velikog, kojem je,
redovi teku naizmenino: jedan red sleva radi uspomene, sagradio grad Bukefala (danas
nadesno, a drugi obrnuto, kao to idu Dalalpur, u Indiji); up. Bukefalos.
volovi pri oranju. bucov (ma. buczo) zool. vrsta rene koljo-
but (eng. boot izma) sprava za muenje u ribe, Aspina gaga i Alburnus mento.
obliku izme; futrola za karabin. budak (tur. bucak) ugao, kut, oak.
butada (fr. boutade) duhovita ala, doset-ka; budet (eng., fr. budget, ital. bolgia, lat.
nagao i neobian nastup udi i efa; brzi bulga kona kesa, novanik) jednogodinji
soloples bez pripreme; neobuzdano1 iz zakon kojim se predviaju, prethodno
udljivosti i efa; muz. = kaprio; par butad odobravaju i prethodno rasporeuju svi
(fr. par boutades) prema efu, na mahove. dravni (kao i gradski, neke ustanove i dr.)
butan (gr. butyron maslo, buter) hen. vrsta prihodi i rashodi u jednoj budetskoj godini;
gasa, zasieni ugljovodonik (S4N10). predraun prihoda i rashoda uopte; budetska
butelja (fr. bouteille, ital. bottiglia) boca, godina godina trajanja pri-ml>enog budeta,
flaa, staklo. raunska godina.
buter (gr. butyron, lat. butyrum, nem. budetirati (eng. budget) l. sastaviti, sastavljati
Butter) maslo, maslac; up. puter. budet, 2. finansirati po budetu.
butiga (ital. bottega) prodavnica, duan. buel (eng. bushel) engleska mera za ito,
butik (fr. boutique) prodavnica, duan, merov, merica, 36,349 1 (u SAD 35,239 1).
trgovina na malo. buerizirati (fr. Bucherie) telegrafske stubove
butikaa (fr. boutiquage) torbarenje, trgovanje natopiti u bakarnom vitriolu (nazvan po
na malo. pronalazau).
butirin (lat. butyrum) hai. maslena kiselina, buton (fr. bouchon) zapua, zatvara, ep;
kiselina putera. neravnina (na svili).
butirometar (gr. biityron, metron) sprava za bu-tru (fr. bouche-trou) priipetlja
odreivanje masnoe mleka. (beznaajna sporedna linost, ili sporedna
uloga u pozorinim komadima).
V
V, v tree slovo nae irilice, dvadeset osmo vaginizam (lat. vagina) ned. grevito stezanje
nae latinice (V, v); kao skraenica: V= miia vaginalnog ulaza i karlinog dna,
votum; \.= vide vidi, verne prevr-ni; val. isto ivana pojava koja dolazi, naroito
valuta; vol.= volumen; v. v. = vi-ce versa; fiz. kod mladih ena, usled preterane osetljivosti
\=volt, \=vat, UP> = veber; hem. vaginalnog ulaza.
\=aanadijum, \9=volfram. vaginitis (lat. vagina) med. zapaljenje vagine.
va! (fr. va) vredi, vai, moe; u hazardnim vaginoskopija (lat. vagina, gr. skopeo
igrama: izraz koji se upotrebljava kada se gledam) med. pregled vagine pomou
stavlja novac na neku kartu. naroitog ogledala (spekuluma).
va bank (fr. va banque) vai za ceo bank", tj. vagon (eng. waggon) eleznika ili tramvaj-ska
kada se igra u celu sumu koja lei u banku kola.
(pri kocki); fig. igrati va bank staviti sve na vagonet (eng. waggon, fr. wagonnet) mala
kocku, tj. ili ostati ili propasti. teretna kola koja se kreu po prunicama
Vavilon (hebr. Babel, prema akadskom Babilu (inama), mali vagon.
vrata boga) drevni grad u Mesopotamiji na vagon-li (fr. wagon-lit) (eleznika) kola za
Eufratu, prestonica Vavilonije, jedan od spavanje.
najstarijih kulturnih, trgovakih i politikih vagon restoran (fr. wagon-restaurant)
centara; sagradili su ga Sumeri u XXIV v. (eleznika) kola za ruavanje.
pre n. e.; Vavilonska kula stepenasta kula- vagon-salon (fr. wagon-salon) salonski vagon,
piramida, tzv. zigurat, po Bibliji, Mojsije kn>. salonska eleznika kola.
I, zidana s namerom da dopre do neba, a ije vademekum (lat. vade mecum) hajde sa
je zidanje prekinute zbog jezike pometnje"; mnom", obino naslov za knjige koje slue
fig. zbrka, nered, mete, pometnja, haos; kao pomone knjige, tumai, uputstva,
vavilonsko ropstvo 1. robovanje Jevreja u putovoe ili savetnici za razne struke i
Vaviloniji 586536. god. pre ne. e.; 2. ciljeve u ivotu; zbirka pria (ili: anegdota);
prinudno bavljenje papa u Avinjonu 1309 podsetnik.
1378. god. vadij(um) (nlat. vadium, lat. vas, vadi jemac)
vaga (nem. Wage) sprava za uporeenje prav. novac koji se polae na ime jemstva,
nepoznatih masa sa poznatim (tegovima) tj. jemevina.
za odreivanje teine tela; terazije, kantar. vadimonij(um) (lat. vadimonium) prav. jem-
vagabund(a) (lat. vagabundus) skitnica, pro- enje, jemstvo (naroito da e neko u odreeni
bisvet, lutalica, beskunik, tumarale, protuva; dan doi na sud); dolazak na sud; rok dolaska
bitanga, leventa. na sud; vadimonii desercio (lat. vadimonii
vaganti (lat. vagari skitati se, lutati) u srednjem desertio) proputanje obeanog dolaska na
veku aci (studenti) koji su ili od kole do sud.
kole, skitnice, lutalice; imali su i svoju vadla (nem. Wade) list noge.
satirino-ljubavnu poeziju. vaza (lat. vas sud, posuda, fr. vae) uzan sud za
vagati (nem. wagen) odreivati teinu tela na cvee, za ukras, naroito antiki umet-niki
terazijama, meriti na kantar. izraeni sudovi od ilovae; vazna.
vaga (ma. vagas) l. dubok usek tokova u
vlanoj zemlji, kolovoz; 2. rov, jarak. vazal (nlat. vasallus, fr., eng. vassal) klevetnik,
vagiva (lat. vagina) alat. kanal izmeu grlia knez (vladar) koji je bio podreen nekom
materice i spoljnjeg otvora enskog spolnog drugom knezu (vladaru) ili zavisan od nekog
organa (slui za sparivanje i za izlazak ploda drugog kneza (vladara); podanik.
pri poroaju), rodnica, ro-dulja, jaa, vazalagijum (nlat. vasallagium) va za l ska
stidnica. dunost i obaveza, klevetnika zakletva;
vaginalni (nlat. vaginalis) koji se tie vagi-ne, novac koji je vazal duan da plaa vladaru
stidnini. kome je podreen.
vaza sakra (lat. vaa sacra) pl. sveti sudovi,
sveto sasue.
vazektomija 136 vakuole
vazektomija (lat. vas posuda, gr. ektome smann, od 18341914) ija se teorija na-
isecanje) kec. odstranjivanje semenih kanala slea osniva na njegovoj tzv. teoriji kli-cine
kod mukaraca da bi se spreilo oploavanje plazme.
(ukopljenje). vajtbet (eng. whitebait) mlada haringa iz
vazelin (fr. vaseline) he, mineralna mast bez Temze koja se smatra kao naroita
mirisa i boje, ili ukasta smesa poluvrstih poslastica.
ugljovodonika, dobija se pre-iavanjem vajtbojs (eng. whiteboys) pl. beli momci, od
sirovog petroleuma (nafte); upotrebljava se 1760. tajna organizacije siromanijih katolika
mnogo u farmaciji, tehni-ci itd. u Mrskoj, koja je kanjavala preterano stroge
vazna (lat. vas, fr. vae) v. vaza. posednike, inovnike i dr. (nazvane po tome
vazodilatatori (nlat. vasodilatatores) pl. znat. to joj je kao simbol bila bela boja).
ivci koji izazivaju irenje (dila-taciju) krvnih Vajt star lajn (eng. White Star Line) Linija bela
sudova. zvezda", prekookeanska parobrodska linija
vazodilatacija (nlat. vasodilatatio) med. irenje izmeu Liverpula i Njujorka.
krvnih sudova (sa opadanjem krvnog Vajthol (eng. Whitehall) ranije: kraljevska
pritiska, pojaanim krvotokom, povienom palata na Temzi u Londonu; sada: iroka
temperaturom). ulica u zal. delu Londona u kojoj su zgrade
vazokonstriktori (nlat. vasoconstrictores) pl. znat. ministarstava.
ivci to suavaju krvne sudove. Vajtepel (eng. Whitechapel) najsiromaniji i
vazokonstrikcija (nlat. vasoconstrictio) med. najzaputeniji deo u istonom kraju Londona.
stezanje krvnih sudova (sa poveanjem vakant (lat. vaccus nezauzet, slobodan)
krvnog pritiska, usporenjem krvotoka, imanje bez vlasnika.
opadanjem temperature). vakantan (lat. vacare biti prazan, vacans)
vazomotori (nlat. vasomotores) pl. znat. ivci to prazan, upranjen, nezapremljen, nezauzet,
izazivaju proirivanje i suavanje krvnih nepopunjen; vakantno imanje prav. imanje bez
sudova. zakonitog gospodara, naslednika.
vazomotorna neuroza ned. bolest ivaca koja je
dola kao posledica poremeaja u ivcima vakancija (nlat. vacantia) upranjenost, ne-
koji izazivaju proirivanje i suavanje krvnih popunjenost, prazno mesto (naroito paro-
sudova, npr. Bazedova bolest i dr. hijsko); kolski odmor, raspust; sudski
vazoneuroza (lat. vas sud, gr. neuron ivac) odmor.
med. oboljenje ivaca krvnih sudova. vakat (lat vacat, vacare) 1. prazno je, slobodno
vaiz (arap., tur. vaiz) propovednik, poznavalac je, nezauzeto je; nedostaje, nema; kao ii. kod
verske literature (kod muslimana). knjiga: ista, netampana strana (iza
vaija (ind. Vaisya) trea indijska kasta, u koju naslovne).
spadaju trgovci, zemljoradnici i zanatlije. vakat (arap. waqt, tur. vakit) 2. vreme, as,
vainave (ind.) pl. oboavaoci i potovao-ci boga odreeni as kad treba neto da se uradi;
Bitnu; up. vinujit. vreme muslimanske molitve namaza,
vajandotka (eng. Wyandotte) vrsta kokoi, sama molitva.
poreklom iz Amerike, zbog svojih odlinih vakatura (nlat. vacatura) upranjavanje,
osobina rairena po celoj Evropi: bela, upranjenje, upranjenost (npr. nekog
srednje veliine, noge ute, kresta ruiasta, mesta).
teka do 3 kg, nosi 140160 jaja godinje. vakacija (lat. vacatio) osloboenje, osloboe-nost
vajat (arap. hayat, tur. hayat) 1. omanja, od neke obaveze, poreza, nameta i dr.
obino drvena zgrada u dvoritu seoske kue vakeri (p. vaqueros) pl. pastiri, uvari stoke u
za noivanje mladenaca i za dranje spreme, panskoj pokrajini Ovijedo, potomci rimskih
voa i sl.; 2. trem, doksat (u seoskoj kui). robova, po nekima Mavara, i kao takvi
vajda (arap. fa'ida, tur. fayda) korist, dobit; prezreni.
interes; fa j da. vaktile (arap.-tur. vaktiyle) u staro vreme,
vajzbratna (nem. Weissbraten) belo meso sa nekada.
obe strane kime. vakuirati (lat. vacuare) isprazniti, is-
vajkaunt (eng. viscount) v. vikont. pranjavati; up. evakuirati.
Vajl-Feliksova reakcija , <. reakcija koja slui vakuist(a) (lat.) onaj koji veruje u postojanje
za utvrivanje postojanja pegavog tifusa praznog prostora u prirodi; osmatra va-
(pegavca). kuuma kod maina i dr.
Vajnbergova reakcija med. serumska reakcija vakuitet (lat. vacuitas) praznoa, praznina;
koja slui za utvrivanje postojanja e- upranjenost; nitavost, sujeta, tatina.
dnjaka (ehinokokusa). vakuole (nlat. vacuolae) pl. bog. mehuraste
vajsmanizam biol. uenje poznatog nemakog upllne u protoplazmi biljnih elija,
biologa Avgusta Vajsmana (August Weis- ispunjene vodnjikastom tenou, iz kojih se
stvaraju nove elije; zool. meii u pihtijastoj
masi nekih mikroskopski sitnih morskih
ivotinjica.
vakuum 137 valiza
vakuum (lat. vacuum) prazan prostor; praznina, vrsta novca prema dravnoj novanoj
bezvazduni prostor; vakuum-apa-rat aparat za stopi.
destilisanje osetljivih te-{ nosti pod snienom valvaciona tabele fin. spisak raznih vrsta novca
temperaturom, npr. pri uklanjanju vode iz sa naznaenjem njihove vrednosti.
mleka radi dobi-janja ,,mleka u prahu". valvirati (nlat. valvere) ocepiti, odrediti
vakuum-metar (lat. vacuum prazan prostor, vrednost, utvrditi cenu neemu; up. valui-rati,
gr. metron) sprava za merenje razreeno-sti valutirati.
vazduha (kod vakuum-aparata); v. vakuum. valvula (lat. valvula) znat. zaklopac, zatva-ra,
vakuf (arap. waqf, tur. vakif) kod muslimana: zalistak (na srcu, venama, crevima); valvule
zadubina za opte religiozne i hu-mane intestinales (lat. valvulae intesti-nales) pl.
svrhe, sa ciljem da podie i izdrava damije, crevni zalisci.
kole, javne biblioteke, bolnice, sirotita, valdenzeri pl. reformatorska sekta, koju je
vodovode i dr. osnovao 1176. u Lionu Petru s Valdus, kao
vakcina (lat. vacca krava, nlat. vaccina sc. udruenje za propovedanje evanelja i re-
variola kravlja boginja) ned. kravlja maja formu katolike crkve putem vraanja
protiv velikih boginja; serum za cepljenje apostolskom siromatvu i jednostavnosti: up.
protiv zaraznih bolesti, cepivo. leonisti, sabatati.
vakcinacija (nlat. vaccinatio) med. kale- vale! (lat. vale, valere biti zdrav, biti jak) zdrav
mljenje boginja, pelcovanje, cepljenje, bio, iveo!
ubrizgavanje seruma kao predohrana protiv valedikcija (nlat. vale-dictio) pozdrav na
raznih bolesti, unoenje u organizam antigena rastanku, oprotajni govor.
koji ga podstiu na proizvodnju zatitnih tela; valensija (p. valencia) vrsta pianskih veoma
animalna vakcinacija kalemljenje jakih zimskih tkanina, nazvanih po p. gradu
ivotinjskom limfom. Valensiji.
vakcinirati (nlat. vaccina) med. kalemiti, cepiti, valenca hen. v. valencije.
pelcovati, ubrizgavati u organizam vakcinu u valencije (nlat. valentia) vrednost, vanost; hen.
cilju aktivnog imunizi-ranja od zaraznih sposobnost atoma nekog elementa da se vee s
bolesti. jednim atomom, sa dva atoma, do sedam
vakcinisati= vakcinirati. atoma jednovalentnog elementa; izraava se
vakcinoida (nlat. vaccina, gr. eidos vid, oblik) empirijskim brojem koji oznaava koliko se
med. lane, neprave kravlje boginje, vodene atoma vodonika jedini sa jednim atomom
boginje. nekog elementa.
vakcinoterapija (nlat. vaccina, gr. thera-peie valer (fr. valeur, nlat. valor, ital. valore)
leenje) med. leenje vakcinama, cepljenje da vrednost, cena; hartija od vrednosti; muz.
bi se organizam podstakao na to jau trajanje note; hrabrost, junatvo; valer an
proizvodnju tela koja e ga zatititi od atant ili valer an rekuvrman (fr. valeur en
izazivaa bolesti. attente, v. en recouvrement) trg. vrednost koja
val (fr. voile) l. veo od tanke prozrane se oekuje, eventualne budua vrednost.
tkanine za nevestu pri venanju; 2. providan valerijana (nlat. valeriane officinalis) bog.
pokriva za lice. odeljen, jedna lekovita biljka.
vala (stnord. vala) l. vidovita ena, tatara, va lete! (lat. valete) budite zdravo, ostajte
arobnica. zdravo! bene valete! (lat. bene valete)
vala (ital. valle) 2. dugaka uska dolina; ostajte u dobrom zdravlju! (pozdrav kojim se
uvala; zaliv. zavravaju pisma i koji pape, u obliku
valabilan (fr. valable, lat. valere vredeti) monograma, stavljaju ispod svojih bula).
valjan, vredan, koji vai; prav. pravio valetudinarij(um) (lat. valetudinarium) bolnica,
valjan, u propisnom obliku, punovaan. bolesnika sobe.
valah (arap. wa-llah, tur. vallahi) bogme, valida (arap. validet) roditeljka, mati; mati
zaista, odista, ba, e ba. biveg turskog sultana.
valansjen (fr. valenciennes) pl. valanske ipke validan (lat. velidus, valere) jak, krepak,
razliite vrste, naroito uzane (nazvane po snaan, zdrav; prav. pravio vaan, vaei,
istoimenom francuskom gradu u Flandriji). punovaan.
valahi bilahi talahi tri muslimanske naj-svetije validacija (nlat. validatio) potvrda,
formule za zakletvu. potvrivanje; overa, overevenje, priznanje
valacija (nlat. vallatio) voj. oanavanje, pravne vanosti nekog akta.
podizanje bedema, utvrivanje u polju; validirati (nlat. validare) overiti, potvrditi,
podizanje nasipa. izvriti pravnu formu overevenje; biti previo
valva (lat. valva) krilo vrata; bog. ljuska, voljen, biti punovaan.
kouljice, mahuna; ljutura (u koljke). validitet (nlat. validitas) prav. prevna vanost,
valvacija (nlat. valvatio) fin. odreivanje prevna vrednost, valjenost jedne stvari ili
vrednosti ili cene neemu, naroito zvanino nekog postupka. valia v. valiza.
utvrivanje vrednosti izvesnih valiza (fr. valise) putnika rune kona torba.
valija 138
valija (arap. wali, tur. vali) guverner, carev valcer (nem. Walzer) popularne okretna igra u
namesnik, turski vojno-administrativni 3/4 takta; muziki komad za ovu igru; up.
stareina jedne oblasti. vale.
valkire (stnord. valkyrja, nem. Walkuren) pl. u valjenke (rus. valenki) izme od sukna.
nordijskoj mitologiji i pesnitvu: bozkanske vami (eng. vamp od vampyr) naziv za enu
levice, vile, boginje bitaka i sua je boraca, bez skrupula; zavodnica, ,,ena-demon".
koje odluuju koji e junaci u borbi poginuti; vampir (slov., ital. vampiro, fr. vampire) po
one su, kao vesnice, u slubi boga Odana i, narodnom verovanju junih Slovena, Grka i
po njegovoj zapovesti, donose pobedu, Rumuna, mrtvac koji nou ustaje iz groba i
dovode mu one koji hrabro poginu i, u sie ljudima krv; po tome zool. (nlat.
Valhali, dvore i slue piem bogova one koji vampyrus spectrum) veliki junoameri-ki
su u nju primljeni; up. Valhala. slepi mi koji, u nedostatku hrane, napada
valkover (eng. to walk over the course) na sisare, ptice, pa i oveka pri spavanju, i sisa
trkama: laka pobeda, usled toga to je im krv.
protivnik postao nesposoban. vampirizam med. prekomerno putanje krvi; up.
valovvica (ma. vallomas iskaz) poreska vampir.
prijava. vanadij(um) (nlat. vanadium) hen. v. vanadin.
valor (nlat. valor) vrednost, cena; hartija od vanadin (lat. Vanadis) hen. element, metal,
vrednosti; ad valorem (nlat. ad valorem) pronaen 1830. u rudama gvoa i olova,
prema vrednosti; valor ekstrinsekus (nlat. atomska masa 50,942, redni broj 23, znak V;
valor extrinsecus) spol>anja vrednost vanadijum.
jednog novca; valor intrinsekus (nlat. valor Vandali (lat. Vandali) pl. germanskogotsko
intrinsecus) unutarnja vrednost nekog novca. pleme koje je, od veka n. e., ratovalo s
valorizacija (lat. valor vrednost) trg. odreivanje Rimljanima na Rajni, docnije sa nastanile u
vrednosti, procena, takoe praksa dranja ili Panoniji (Ugarskoj), u V veku pusto-ilo
podizanje relativne vrednosti Galiju, paniju i Italiju, a 455. pljakalo Rim
(revalorizacija). etrnaest dana unitava-jui sva umetnika
valorizirati (nem. walorisieren) izvriti, dela i spomenike; otuda fig. divlji i surovi
izvravati valorizaciju, proceniti, varvari, skloni unitavanju svega lepog i
procenjivati veu vrednost. dobrog.
Valpurga (nem. Walpurga) svetiteljica katolike
crkve ija se uspomena proslavlja ' 1. maja, vapdalizam (lat. Vandali, ital. vandalismo)
zatitnica od vradbina i vetica; dola sa vandalska ud, tj. divljatvo, divljaka strast
svojom braom iz Engleske u Nemaku, gde za ruenjem i unitavanjem umetnikih
je kao opatkinja jednog manastira, umrla oko predmeta i dr.; up. Vandali.
780; valpurgijska Hoh prva majska no (v. vandal(in) fig. ovek sklon divljakom
Gete, Faust"). unitavanju, naroito kulturnih vrednosti
vale (fr. valse) v. valcer. (prema germanskom plemenu Vandala).
valuirati (fr. valuer) v. valvirati. vandemijer (fr. vendemiaire, lat. vindemia)
valuta (ital. valuta) vrednost"; fin. zakonom mesec berbe", prvi mesec nekadanjeg
utvreni novani sistem jedne drave, tj. francuskog revolucijskog kalendara, od 22.
novac koji je, u svom sastavu i obliku, IX do 21. H.
priznat kao zakonito sredstvo plaanja; s vandla (nem. Wanne kada, kaca) irok
druge strane, valuta je odnos izmeu kuhinjski limeni sud, pri dnu ui, za pranje
nominalne vrednosti novanica i uopte posua.
hartija od vrednosti jedne drave i njihovog vandrovati (nem. wandern putovati) lutati,
kursa u inostranstvu; vrsta novca, novac. skitati, otisnuti se na vandrovku.
valuta per dato (ital. valuta per dato) trg. vandrovka (nem. wandern) lutanje po svetu
vrednost ili obraunavanje kamata od danas, radi trgovine, zanata i sl.; skitnja; pesma o
vrednost od danas. vandrovanju, pesma vandrovaca.
valutirati (ital. valutare) v. valvirati. vandrovka (nem. wandern) ovek koji putuje,
valutni damping (eng. dumping) devalvacija luta po svetu radi trgovine, zanata i sl.;
novca; zakonska promena odnosa novane skitnica, probisvet.
jedinice prema zlatu ili prema drugim vavdroka v. vandrovka.
valutama. vapila, vanilija (fr. vanille, p. vainilla) bog.
valutni papiri fin. hartije od vrednosti koje glase vrsta tropske biljke iji se mirisavi plodovi
na inostranu tonetu, zbog ega im je kurs upotrebljavaju kao zain.
nestalan. vanilizam (fr. vanille) med. trovanje vani-lom,
Valhala (stnord. Valholl, nem. Walhalla) u naroito u jelu, sa pojavom proliva, greva,
nord. mitologiji: raj u koji dolaze u bici povraanja i sl.
poginuli ratnici Odinovi, sedite bogova i vanilin (fr. vanille) hen. aromatina materija
junaka; up. valkire. vanilinog ploda, koja iskristalie na povrini
kada plod due stoji; dobiva se i vetakim
putem, kao zamena prirodne vanile.
vanilokventnost 139 variks
vanilokventnost (lat. vaniloquentia) hvali- vardati (ital. guardare) pokr. 1. paziti, uvati se;
sanje, razmetljivost, prazan govor, 2. vrebati.
brbljanje; up. vanilokvencija. varzilo (prema zemlji Brazilu, odakle je
vanilokvencija v. vanilokventnost. poreklom) crvena boja koja se dobiva od
vanitas vanitatum (lat. vanitas vanitatum) drveta Caesalpinia brasiliensis.
tatina nad tatinama, tj. sve je tato, varia (lat. varia, varius razliit) pl. pome-ane
nitavno, prazno, prividno. stvari, raznolikosti, svakovrsno-sti, svatine.
vanitet (lat. vanitas) tatina, sujeta, nitavnost, varijabilan (nlat. variabilis) promenljiv; sklon
prividnost, praznina, prolaznost; hvalisavost, menjanju, nestalan, nepoetojan.
uobraenost, naduve-nost, slavoljubivost. varijabilitet, v. varijabilnost.
vanstep (eng. one jedan, step korak) v. uan-step. varijabilnost (nlat. variabilitas) promenlji-vost;
vantoz (fr. ventose) mesec vetra", esti mesec pasivna sposobnost organizama da se menjaju
francuskog republikanskog kalendara, od 19. pod uticajem prilika i sredine u kojim ive
P do 20. . (jedna od osnovnih i optih osobina ivih
vantuza (fr. ventouse) ned. kupica, mala aa bia).
od debelog stakla koja se stavlja na obolelo varijabl (fr. variable) promenljive vrednost,
mesto da bi se, razreivanjem vazduha u promenljive koliina; podeljak koji pokazuje
njoj, krv privukla u potkono tkivo i time promenljive vreme.
unutranji organi oslobodili navale krvi varijanta (lat. varius) l. lit. razliit tekst (v.
(ventuza); rupica na eiru za obnavljanje varijante); 2. neto to ima razliit oblik od
vazduha, oduka. neega a to ima sa tim isto poreklo ili stoji
vancaga (nem. Bandsage) l. stara, tupa sekira, u prisno j vezi.
no. ili britva; 2. hulja, nevaljalac, propalica, varijante (lat. variae lectiones, variantes) pl. lit.
probisvet. mesta u rukopisima jednog dela koja nisu
vanjku (ma. vankos) jastuk. jednaka, koja se razlikuju jedna od drugih.
vanjkunica (ma. vankos) jastunica. varijato (ital. variato) muz. promenljive,
napor (lat. vapor, ital. vapore para) parobrod, preinaeno.
parna laa. varijacija (lat. variatio) promena, menjanje;
vaporacija (lat. vaporatio) isparavanje, ve- astr. odstupanje ili promena u glavnom
trenje; up. evaporacija. kretanju ili putanji nekog nebeskog tela; muz.
vaporizater (fr. vaporisateur) sprava za delimino odstupanje od jedne teme; arh.
izbacivanje tenosti (mirisa, sredstava za delimino odstupanje od jednog plana ili
proiavanje vazduha) u obliku tene nacrta; biol. odvajanje jedne biljne ili
praine; prskalica, trcaljka, raspr-iva. ivotinjske jedinke od vrste kojoj pripada sa
vaporizacija (nlat. vaporisatio) isparavanje, jednom osobinom ili sa vie osobina, koje su
pretvaranje u paru. kod ove odvojene jedinke drukije razvijene
vaporizirati (fr. vaporiser) ispariti, pretvoriti u nego kod ostalih jedinki iste vrste; fiz.
paru; razbiti u kapljice, poprskati kolebanje, nejednakost, npr. u stanju
prskalicom, rasprivaem. barometra, magnetne igle i DR-
vaporimetar (lat. vapor, gr. metron) in- varijacio delektat (lat. variatio delectat) posl.
strument za odreivanje zapremine ili promena veseli, promena je prijatna.
pritiska pare. varijacioni kompas fiz. v. deklinatorijum.
vaporirati (lat. vaporare) puiti se, ispa-ravati, vari jete (fr. varit) pozorite koje neguje laku
pretvarati se u paru; isparavati, pretvarati u muziku, pesmu, ples, gimnastike
paru. produkcije, onglerske vetine i sl.
vaporozan (nlat. vaporosus) parovit, pun zarijetet (lat. varietas) razlinost, raznolikost,
pare, parni; maglovit, nejasan, mutan. raznovrsnost; bog., zool. podvrsta, odlika.
vara (port.=lakat) stara mera za duinu u verijeteti (lat. varietates) pl. razliitosti,
nekim romanskim zemljama (Portugaliji, raznovrsnosti, razne stvari; svatarije,
paniji i Junoj Americi); jedna vara iznosi svatice.
0,84 t. varikozan (lat. varicosus) med. proirenih vena,
varak (arap. varaq, tur. varak) list, listi, oteenih vena; kvrgav.
pismo, pisamce. varikozitet (nlat. varicositas) med. bolesno
varant (eng. warrant) trg. espapna zalonica, onaj oticanje vena, proirenost vena.
deo smestine priznanice kojom sopstvenik varikomfalus (lat. varix proirenje vena, gr.
deponovane robe zalae tu robu i na taj nain omphalgos pupak) med. proppfenje pup-anih
dolazi do potrebnog kredite; punomo; vena.
naredba, nalog za hapenje. varikocela (lat. varix, gr. kele) med. pr-skanje
varanted (eng. warranted) oznaka na (ili: prosutost) vena u miiima.
engleskim fanrikatima = garantovano. variks (lat. varix) med. proirenje vena,
varvarizam (gr. barbaros) v. barbarizam. oticanje vena.
varvarin (gr. barbaros) v. varvarin.
varivas 140 vatirati
varinas (tl. varinas) najfiniji ameriki duvan, vaskularan (lat. vas sud, vascularis) alat. koji se
nazvan po gradu Varinas (Venecu-ela). tie krvnih sudova, pun krvnih sudova; bog.
variolacija (nlat. variolatio) med. cepl>enje sastavljen od sudova ili kanala.
sadrinom pravih boginja kao zatita od vaskularizacija (lat. vas, nlat. vasculari-satio)
boginja (nain leenja boginja pre uvoenja biol. stvaranje krvnih sudova; prot-kanost
cepljenje kravljim boginjama); up. varioli- krvnim sudovima.
zacija. vaskulitis (lat. vasculum mali sud, sudi) ned.
variole (nlat. variolae, p. viruela) pl. med. prave zapaljenje krvnih sudova.
boginje, velike boginje. vaskuloza (nlat. vasculosa) bog. glavni sasto-jak
variole vakcive (nlat. variolae vaccinae) pl ned. biljnih sudova.
kravlje boginje. vaskulozan (nlat. vasculosus) zool., bog. sudov-ni,
variolizacija (nlat. variolisatio) med. v. bogat sudovima, sudovit.
variolacija. vaskulum (lat. vasculum) alat-, mali sud, sudi,
variolis (nlat. variolis) ned. oboljenje od velikih ilica.
boginja, velike boginje. vastitet (lat. vastitas) praznina, pustogl;
variolozav (lat. variolosus) ned. boginjav, prostranost, neizmernost.
bolestan od boginja, roav.
varioloide (nlat. variola, gr. eidos vid, oblik) vat (skr. W) fiz. jedinica za snagu u
pl. ned. blai oblik velikih boginja, sa Meunarodnim sistemu jedinica; to je snaga
manjom groznicom (naroito kod ranije koja za 1 sekund izvri rad od 1 dula; 1000
cepljenih osoba). W ini 1 kilovat (kW); naziv po kotskom
variometar (lat. varius razliit, gr. mtron) fiziaru Demsu Vatu.
fiz. svaki aparat pomou koga se mogu meriti vata (nem Watte) higijenski pamuk, izgrebe-
kolebanja jedne fizike veliine, naroito nata i preiena vlakna finog pamuka
aparat za merenje geo-magnetnih varijacija; sloena kao listovi.
avij. aparat za merenje brzine uzdizanja ili vatelin (nem. Watte) tkanina (obino pamu-na)
sputanja (aviona ili balona) u vertikalnom proivena i podeena za postavu; fatelin. *
(uspravnom) pravcu. vater-balast (eng. water-ballast) odeljenje lae,
naroito podmornice, u kojem se nalazi voda
varirati (lat. variare) biti razliit, razlikovati se; za odravanje ravnotee lae.
biti raznog ili drugog miljenja, ne slagati se,
razilaziti se u miljenju; imati promenljiv vater-klozet (eng. water-closet) moderni
uspeh; delimino odstupati od ega; unositi higijenski nunik, sa porculanskom oljom i
izmene u to; menjati se, promeniti se; nuz. vodom za ispiranje neistoe, engleski
razvijati ariju ne menjajui osnovni motiv. nunik.
vater-linija (eng. water-line) crta na boku broda
varicele (nlat. varicellae) pl. ned. male boginje, koja pokazuje normalan gaz broda.
vodene boginje.
varices (lat varix, varices) pl. ned. proirenje vena, vaterman (eng. Waterman) prekomorski trgovac
proirene vene; up. flebektazija. devojkama, belim robl>em.
varmee, varmeija (ma. varmegye) upani-ja, vater-maina (eng. water, gr. mechane) maina
nekadanja upravna oblast u Ugarskoj; za predenje koju kree voda.
upanijski ured; zgrada u kojoj se on vaterpolist(a) (eng. water polo) igra vater-pola.
nalazio. vaterpolo (eng. water-polo) sp. rukomet u vodi sa
vasa sp. najdua skijaka trka na svetu (86 sedam igraa u svakom timu.
km); odrava se u vedskoj kao uspomena na vaterpruf (eng. waterproof) materija koja ne
skijaki podvig Guegava I Vase (1523), proputa vodu; kini ogrta od takve materije.
donnijeg vedskog kralja. vater-tvist (engl. water-twist) konac izraen na
vaservaga (nem. Wasserwage) zan. v. libela vater-maini.
(ravnjaa). Vatikan (ital. Vaticano) papina palata u Rimu
vaserdruk (nem. Wasserdruck) vodeni otisak na na Vatmkanskom Bregu, poeta u VI veku i
hartiji (naroito na novanicama), vodotisak. stalno proirivana, tako da sada ima 11.000
vaserkopf (nem. Wasserkopf) vodena bolest u soba; fig. papska vlada, papska politika;
glavi; ovek s takvom glavom; fig. glupak. vrhovna uprava rimokatolike crkve.
Vasermanova reakcija ned. reakcija krvnog vatikanska dogma dogma katolike crkve o
seruma kojom se moe utvrditi oboljenje od nepogreivosti pape.
sifilisa. Vatikanski koncil najmlai ekumenski sa-bor
vasilika v. bazilika. katolike crkve (od 8. HP 1869 18. UP
Vasilike (gr. Basilikos) veliki Bizantijski 1870), odran u Vatikanu, na kome je
zakonik u 60 knjiga iz IX veka, najopse- proglaena dogma o nepogreivosti pape.
nija i najvanija prerada Justinijanovog vatirati (nem. wattieren) podmetnuti vatu,
prava na grkom jeziku. postaviti vatom.
141 vezikator
vatmen (eng. wattman) vozovoa na vegetativan (lat. vegetus) l. koji ini te bilje
elektrinom automobilu, lokomotivi ili raste, koji ima sposobnost rastenja
tramvaju. (vegetativni sistem biljaka je suprotan
vatmetar (eng. watt, gr. mtron) fiz. sprava za reproduktivnom sistemu); 2. koji se tie
merenje efekta elektrine struje. rastenja, u vezi sa rastenjem; 3. koji una-
vatoni (nem. Watte) pl. jastuii, umeci od vate ggreuje rastenje ili vegetaciju (vegetativ-na
za popunjavanje oblika tela. tla); 4. fig. koji ivotari, bez duha.
vatsat (eng. watt) el. jedinica za merenje vegetativni ivani sistem znat. deo nerv-nog
elektrinog rada i energije; znak 1 Wh; sistema koji regulie aktivnost unutranjih
vatas. organa; sastoji se od parasimpa-tikusnogi
vatsekunda (eng. watt, sekunda, v.) jedinica za simpatikusnogcela, koji meusobno dejstvuju
merenje rada i energije, osobito elektrine; suprotno; autonomni nervni sistem.
znak Ws. vegetativno rasploavanje bog. nespolno ras-
va tu (fr. va tout) igram u sve, tj. u sav novac ploavanje biljaka (pomou kalema, pelce-ra,
(pri kartanju); fig. stavljam sve na kocku, sve lozice i sednice).
rizikujem. vegetacija (nlat. vegetatio) bog. ivot i rastenje
vahabiti (arap.) pl. pristalice religioznog pokreta biljaka, ivotna snaga biljaka; biljni svet,
u Arabiji koji su, pod vostvom Muhameda bilje, rastinje; fig. bujanje, bujnost; ned.
ibn Abd el-Vahaba, polovinom XVin veka izrasline na telu biljaka i ivotinja;
teili da povrate islam prvobitnoj istoti i vegetaciona taka najjae rastenje na vrhu
jednostavnosti; vehabiti. jednog organa.
vahtmajstor (nem. Wachtmeister) voj. stareina vegetirati (lat. vegetare oiveti) iveti, rasti kao
strae, narednik. biljka, iveti o biljnoj hrani; fig. ivotariti,
naeto (ital. vaccetto) muz. umereno, umerenom iveti koliko da se ivi; iveti ivotom
brzinom. biljke, tj. uhvatiti koren u nekom mestu i tu
vailante (ital. vacillante) muz. treperei, ostati ne radei nita.
kolebljive, ljuljajui se. vedanta (sskr.) kraj Beda", jedan od est
vadibi (arap.) pl. stroge verske dunosti sistema ind. filozofije, najpopularniji u
muslimana, ali manje obavezne nego far- Indiji; propoveda apsolutno jedinstvo svih
zovi. bia.
vaka (tur. vaak ris) pas, pseto. vedantizam uenje Vedante (Bede); jedan od
ve (eng. wey, weigh) stara engleska mera za velikih filozofskih sistema Indije.
vunu, U upotrebi i danas = 82,554 kg. Bede (sskr. Veda, vid) znanje", najstariji
veber (skr. Wb) fiz. jedinica za merenje spomenici sanskrtske knjievnosti, svete
magnetnog fluksa; naziv po nemakom fi- knjige brahmina u Indiji; imaju etiri dela:
ziaru V. E. Veberu (18041891). Rig-, Sama-, Yajur- i Atharva-veda; u
ve viktis (lat. vae victis) jao si ga pobeenima, uem smislu, pod Vedama se esto misli samo
teko pobeenima! na Rig-vedu.
vegetabilan (lat. vegetabilis) biljni, koji pripada vedeta (fr. vedette, ital. vedetta, lat. videre) voj.
biljnom carstvu; napravljen od bilja; sposoban konjanik straar, konjika izvidnica; izvia
da raste; vegetabilki ivot ivot biljaka; (ratna laica), mali torpiljer za strau oko
vegetabilna zemlja zemlja na kojoj uspevaju pristanita; straar na bedemu tvrave; poz.
biljke, tj. zemlja vrtova i njiva; vegetabilna uven, slavan glumac ili uvena glumica,
hrana biljna hrana, povre. pozorita zvezda".
vegetabilije (lat. vegetabilia) pl. rastinje, biljke; vedska religija najstarija faza indijski* religija,
biljna hrana. naroito ona koja je izloena u Rig-vedi i u
vegetabilitet (nlat. vegetabilitas) biljna priroda, kojoj su bogovi podeljeni na etiri klase.
osobenost biljaka, sposobnost ra-stenja. - veduta (ital. veduta) izgled; slika grada ili
vegetabilni pergament v. pergament-papir. predela kojoj je cilj da predmet to vernije
predstavi; up, prospekt.
vegetalan (lat. vegetalis) biljni, koji raste, koji vezika (lat. vesica) aiat. mehur, beika, naroito
je sposoban da raste. mokrani mehur, (nlat. vesica urinaria);
vegetarijanac (nlat. vegetarianarius) ovek koji vezikalne arterije arterije mo-kranog
jede samo biljnu hranu, a obino i ne pije i ne mehura.
pui; strogi vegetarijanac hrani se iskljuivo vezikancije (lat. vesicantia) pl. med. sredstva za
biljem; umereni vegetarijanac jede i mleko, izazivanje plikova na koi radi od-
jaja, puter i sir. stranjivanja zapaljenja u unutranjem delu
vegetarijavizam (lat. vegetus ivahan, io) tela, npr. slaica i sl.
ishrana hranom iskljuivo biljnog porekla; vezikator (nlat. vesicatorium) farm. bei-nik,
obino: ishrana bez mesa i ivotinjske masti, vrsta melema u obliku ipke, neprijatna
mlekom, mlenim preraevina-ma i jajima. mirisa i crnkast, sastoji se od praha
vegetarijanstvo v. vegetarijanizam. istucanih zelenih bubaka (pan-
vezikularan 142 vendeta
skih buba), terpentina, utog voska, smole, velen (fr. velin, lat. vitulus) pergament od
mastiksa; ima svojstvo da na zdravoj koi telee koe; fina i glatka, pergamentu slina
bez bola izvlai mehurove, a u narodu se hartija; fina alansonska ipka.
upotrebljava kao lek protiv zapaljenja plune velo (fr. velot) koa i pergamenat od mrtvo
maramice, reumatizma i oteljenog teleta ili jagnjeta.
DR- velodrom (lat. velox brz, gr. dromos trka-lite)
vezikularan (lat. vesicularis) mehurast, u obliku trkalite za bicikliste (toka-e), staza za
mehuria. velosipedske trke.
vezir (arap. wazer, tur. vezir) na Istoku: titula velosimetar (fr. vloce brz, gr. metron) sprava
visokog dravnog inovnika; u bivoj za merenje brzine aviona, brzino-metar.
Turskoj Carevini: titula mini-stra- velosiped (fr. velocipede) toak, bicikl,; up.
predsednika (veliki vezir). velociped.
vezirat (arap.) zvanje i vlast vezira. velosipedist(a) (fr. velocipediste) onaj koji se
veker (nem. Wecker) budilnik (asovnik). vozi na toku, toka.
vekio koito (ital. vecchio conto) trg. stari raun. velosport (lat. velox brz, eng. sport) v. bici-
vekna (nem. Wecke) hleb duguljastog oblika, klizam.
truca. velociped (lat. velox brz, pes, pedis noga) v.
veksacija (lat. vexatio) zlostavljanje, kinje-nje, velosiped.
muenje; uznemiravanje, dosaivanje, velocitet (lat. velocitas) brzina, hitrina.
zadirkivanje, peckanje. veloe (ital. veloce) nuz. brzo, hitro.
veksir (lat. vexare muiti) ono to slui za veloisimo (ital. velocissimo) kuz. vrlo brzo.
veksiranje, muitelj, naroito naprava za velter (eng. welter velika teina) sp. velter
osiguranje na vetakim bravama, tako da se kategorija boksera tetkina 63,5 do 67 kg.
brava ne moe otvoriti ni pravim kljuem ako velum (lat.) anat. zadnje, meko nepce.
se ne ume rukoveti tom napra-vom; tako velur (fr. velours) somot, kadifa; vrsta tofa sa
postoji i veksir-doza, veksir--kocka, veksir- dugom dlakom; velur de koton (fr. velours
ogledalo, veksir-pehar i DR- de coton) pamuni somot; velur satane (fr.
veksirati (lat.) kinjiti, zlostavljati; uzne-miravati, velours satine) atlasni somot.
dosaivati. velutina (fr. veloutine) kozi. minka od bizmuta
veksla (nem. Wechsel) menica. i pirinanog brana.
vektor (lat. vector) kat. veliina koja ima svoju velutirati (fr. velouter) raditi (ili: izraditi, tkati,
brojem odreenu vrednost i pravac, otkati) u vidu somota, dati tkanini izgled
upravljena veliina, npr. brzina, ubrzanje, somota.
sila, elektrina struja itd.; supr. skalar. velutoar (fr. veloutoire) slik. somotska etkica za
velament (lat. velementum) pokrivalo, veo; rovaenje glatkih tonova na slikama u
izgovor, izmiljen razlog; honorar koji prima masnim bojama.
umetnik za svoje delo. vena (lat. vena) anat. opnasta cev kojom se
velar (fr. velaire) gram. zadnjonepani glas (g, k, vraa u srce krv, koja je kruila po raznim
h). organima i koja je jedan deo svojih hranljivih
velaran (fr.) gram. zadnjonepani; up. velar. materija i kiseonika predala tkivima,
velarizacija (fr.) fon. pretvaranje u velar dovodnica; supr. arterija.
pribliavanje izgovora nekog suglasni-ka vena arterioza (lat. vena arteriosa) anat. pluna
izgovoru (artikulaciji) zadnjonepa-nih su vena, ona koja dovodi iz plua u levu
glasnika. pretkomoru srca arterijsku (oksidi-sanu) krv.
velarij(um) (lat. velarium) veliko platno u vena kava (lat. vena cava) anat. uplja vena, ona
starorimskom amfiteatru, razastrto radi zatite koja dovodi nepreienu krv iz donjeg
od sunca; ilim kao ukras nad altanima i na dela tela u desnu pretkomoru srca.
fasadama o sveanim prilikama; velarije pl. venalitet (nlat. venalitas) potkupljenost,
zastavice na konopcima razapetim izmeu podmitljivost; kupllvost, prodajnost.
katarki jednog broda. vena poetika (lat. vena poetica) pesnika ica,
velveret (eng. velveret) trg. v. velvetin. pesniki dar, pesnika snaga.
velvet (eng. velvet, nlat. velluetum) trg. somot, vena porta (lat. vena porta) anat. vena koja
kadifa. donosi krv iz organa za varenje u jetru.
velvetin (eng. velveteen) trg. teka, somota-sta venatoran (lat. venatorius) lovni, koji se tie
pamuna tkanina, vrsta nekeplovanog lova, ili lovca, lovaki.
manestra; velveret. ven brile (fr. vin brule) kuvano vino, meavina
veleitet (nlat. velleitas, fr. velleite) tih. volja od crnog ili crvenog vina, eera, kore
koja jo nije prela u akciju, rudi-mentarno mukatnjaka, cimeta i paprice (korijandra),
htenje, elja na ijem se ostvarenju ne radi, nad kojom se zapali kaika ruma.
slaba i nejasna tenja, prohtev. vendeta (ital. vendetta, lat. vindicta osveta)
krvna osveta (na Korzici).
Vendi 143 ventrilokvenciJa
Vendi (nem. Wenden) najstariji naziv za venija docendi (lat. venia docendi) dozvola za
Slovene u istorijskim izvorima; kod Nemaca dranje predavanja (na univerziteti-ma);
naziv za Slovence i Luike Srbe (Vendi, venija legendi.
Vindi). venija etatis (lat. venia aetatis) prav. progla-enje
vendita (ital. vendere prodavati, vendita punoletstva pre zakonom utvrenog vremena.
prodaja) mesto gde se trguje, trg, pijaca; venija legendi (lat. venia legendi) v. venija
zborio mesto, loa; alta vendita (ital. docendi.
alta vendita) visoka loa karbonara. venijat (lat. venire doi, veniat neka doe)
vendicija (lat. venditio) prodaja, predavanje, prav. naredba, poziv pred sud.
otuenje putem prodaje. venozan (lat. venosus) alat. venski, koji pripada
Venedi v. Vendi. venama, koji se tie vena; bogat venama;
Venedik (tur. Venedik, nem. Venedig) stari venozna krv neoksidisana krv tamnocrvene
naziv u naem narodu za dananju Vene-ciju boje; venski.
(Mletke). venski (lat. vena) znat. v. venozan.
venediki mletaki, v. Venedik. venedjena (fr. venta (p. venta, lat. vendere prodavati)
venedienne) trg. fina vrsta tkanine grodetur. usaml>ena drumska krma, mehana.
venevozan (lat. venenum otrov, nlat. vene- ventarola (ital. ventarola, lat. ventus vetar)
nosus) otrovan, koji truje. venerolog (lat. sprava koja pokazuje pravac duvanja vetra,
Venus, gr. logos govor, re) vetrokaz; mesto gde se ostavljaju jela i pia
med. lekar za venerine bolesti. venetromboza radi hladnoe, ledenica.
(lat. vena, gr ep- u, thrombos grumen, grudva) vent-en (fr. vingt-et-un) dvadeset jedan",
med. zgruavanje krvi u venama. poznata hazardna igra sa francuskim
venenum (lat. venenum) otrov. Venera (lat. kartama, ajni.
Venus) mit. v. Venus. venerabilan (lat. venter (lat. venter) znat. trbuh, zadak.
venerabilis) veoma poto-van, astan, dostojan ventil (lat. ventus vetar, nlat. ventile) oduka,
potovanja, asni; preasni, veledostojni. mehanika naprava, obino od metala,
venerabile (lat. venerabile) ono to je dostojno pomou koje se vri otvaranje i zatvaranje
visokog potovanja; posveena hostija u propusta za vazduh, tenosti, gasove, pare i
katolikoj crkvi koja se pokazuje vernima da dr., zalistak.
bi joj odali potovanje. veneracija (lat. ventilator (lat. ventilator) vetrilo, sprava za
veneratio) duboko potovanje, obnavljanje, tj. za isisavanje i usisa-vanje
strahopotovanje, oboavanje. venerija (lat. vazduha, sprava za pokretanje vazduha i
Venus Venera, boginja l>ubavi) 1. med. naziv za drugih gasova.
polne bolesti, tj. one koje se najee prenose ventilacija (lat. ventilatio) obnavljanje vazduha
snoajem, naroito sifilis, triper i meki ankr. u zatvorenim prostorijama, vetrenje,
venerija (fr. venerie, lat. venari loviti) 2. provetravanje; fig. prethodno pretresanje,
lov, lovl>enje, hajka; lovaka kua. venerian temeljno razmatranje nekog pitanja (pre
(lat. venereus) med. polio bolestan, polio donoenja konane odluke), precenjivanje
zaraen; koji dolazi kao posledica neke polne imanja koje treba deliti; ventiliranje.
bolesti. venerologija (lat. Venus Venera, boginja ventiliranje v. ventilacija.
lju-bavi, gr. logia) deo medicine koji se bavi ventilirati (lat. ventilare) obnavljati vazduh,
venerinim bolestima. venesekcija (lat. vena, vetriti, provetravati; rpaij. snabdeti ventilom,
sectio seenje, rezanje) nainiti oduku na emu; fig. neko pitanje
med. putanje krvi iz vene. venefik (lat. pretresati, svestrano razma-trati, objanjavati
venenum facere otrov spravljati, veneficus) u tanine.
onaj koji spravlja otrove, spravlja otrova. ventilogij(um) (lat. ventus vetar, gr. logion)
veni, vidi, vici (lgt. veni, vidi, vici) Dooh, sprava koja pokazuje pravac duvanja vetra,
videh, pobedih!", rei kojima je Cezar javio vetrokaz.
u Rim svoju pobedu u Pontijskom ratu; fig. ventozan (lat. ventosus) vetrovit, pun vetra:
kad se hoe da kae kako je neka stvar brzo med. koji nadima, koji izaziva vetrove u
svrena. elucu (za jela).
venija (lat. venia) odobrenje, doputanje, ventozitet (lat. ventositas) med. nadimanje,
dozvola; kum venija (lat. sit venia), sa nagomilanost vetrova u elucu, vetrovi-tost;
doputenjem; bona venija ili kum bona fig. vetropirstvo.
venija (lat. bona venia, cum bona venia) sa ventralan (lat. ventralis) aiat. trbuni, koji se tie
ljubaznim doputenjem, odobrenjem; sit venija trbuha, koji pripada trbuhu; koji se nalazi na
verbo (lat. sit venia verbo) neka bude rei dato trbunoj strani.
doputenje, tj. neka je doputeno rei. ventrikulus (lat. ventriculus) anat. eludac; uopte
svaka upljina na telu; ventrkku-li kordis (lat.
ventriculi cordis) pl. komore srca (desna i
leva).
ventrilokvenciJa (lat. venter trbuh, loqui
govoriti) vetina tobonjeg govorenje iz
trbuha; ventrilokvija.
ventrilokvija 144 verbum deponens
verbum defektivum (lat. verbum defectivum) verzura (lat. versura) trg. meanje poverioca,
gram. nepotpun glagol, tj. onaj koji nema svih pravljenje zajma da bi se njim pokrio neki
oblika. drugi dug, plaanje duga zajmom; promet,
verbum impersonale (lat. verbum imperso-nale) obrt, proa robe.
gram. bezlian glagol. verzurirati (lat. versura) vriti promet robe,
verbum intranzitivum (lat. verbum intransi- obrtati robom; pokriti (ili: pokrivati) dug
tivum) gram. neprelazni glagol. zajmom.
verbum inhoativum (lat. verbum inchoati- verizam (lat. versus istinit, ital. vero, verismo)
vum) gran. glagol kojim se iskazuje poetak krajnje naturalistiki pravac koji je od
neke radnje. poetka sedamdesetih godina XIX veka
verbum pasivum (lat. verbum passivum) gram. poeo uzimati maha u plastici, slikarstvu,
trpni glagol. knjievnosti i muzici moderne Italije. Cilj mu
verbum primitivum (lat. verbum primitivum) je da prikazuje ivot onakvim kakav je, sa
gram. V. primitivum. svima njegovim runim i lepim stranama.
verbum tranzitivum (lat. verbum transiti-vum) Osniva i voa mu je romansijer ovani
gram. prelazni glagol. Verga.
verv (fr. verve) polet, zanos, zamah, ar. verikl (fr. vericle, lat. vitriculum, vitrum
vergija (tur. vergi) porez, danak, hara. staklo) laan dragi kamen.
vergl (ital. vergula) kuz. mehaniki instru-ment verist(a) (fr. veriste) umetnik pristalica verizma.
sa jednom melodijom ili dvema na koji se veritas (lat. veritas) istina; up. veritet.
svira skretanjem ruke. veritas juridika (lat. veritas juridica) prav.
verdikt (lat. veredictum, eng. verdict) prav. pravna istina.
presuda, odluka, porotska odluka. veritet (lat. veritas, fr. verite) istina, istinitost,
verem (arap. waram, tur. verem) l. suica, stvarnost, npr. veritet nekog potraivanja.
tuberkuloza; 2. tuga, jad. verifikator (nlat. verificator) utvriva istine,
verenda (lat. verenda) pl. zool. polni organi. overilac; sprava za ispitivanje jaine metala.
veresija (tur. veresi) kupovina ili prodaja na verifikacija (nlat. verificatio) proverava-nje,
veru, prodaja na kredit. overavanje, utvrivanje pravog stanja,
veretizav (arap. waram, gr. phthisis) onaj koji istine; fil. utvrivanje tenosti jedne
izgleda kao da ima tuberkulozu. pretpostavke, hipoteze, putem iskustva.
verz (lat. versus) poet. v. vere. verificirati (nlat. verificare) proveriti,
verzali (lat. versus) pl. tip. v. versali. proveravati, overiti, utvrditi istinitost ega i
verzacija (lat. versatio) okretanje, obrtanje; zatim je potvrditi; pregledati (raune,
menjanje, promena. dokumente, punomoi i dr.), pa onda
verzija (nlat. versio, lat. vertere obrnuti, potvrditi ispravnost.
okrenuti) inaica jedne pripovetke, oblik verktat (nem. Werkstatt) radionica.
(ili: nain) prianja o nekom dogaaju; prevod ver-librizam (fr. vers-librisme) upotreba
na maternji jezik, prevod; o tome tata mnogo slobodnih stihova; knjievna kola koja
verzija o tome se razliito pria; med. (nlat. propoveda upotrebu slobodnih stihova.
versio uteri) obrt deteta u materici, obrnutost
materice. ver-librist(a) (fr. vers-libriste) pobornik
verzikolorav (lat. versicolor) raznobojan, aren. slobodnih stihova; pesnik koji pie slobodnim
verzio in rem (nlat. versio in rem) prav. stihovima.
upotreba stvari u tuu korist bez punomoi vermati (tur.) potovati, zazirati, bojati se;
sopstvenika upotrebljene stvari, ili kad neko fermati.
upotrebi u tuu korist svoju sopstvenu stvar ne Vermaht (nem. Wehrmacht odbrambena snaga)
znajui da je njegova (u oba sluaja naziv za nemaku vojsku za vreme naci zma.
sopstvenik ima pravo da trai stvar natrag, vermej (fr. vermeil, ital. vermiglio) rumena (ili:
ili, ako stvar nije mogue izdvojiti bez crvena) boja; u vatri pozlaeno srebro;
povrede njene sutine, da zahteva naknadu pozlaen bakar; vatrenocrven dragi kamen.
vrednosti). vermes (lat. vermis, vermes) pl. zool. gliste.
verzio in utilitatem (nlat. versio in vermijon (fr. vermillon) jako crvena slikarska
utilitatem) prav. v. verzio in rem. verziran boja (cinober, rumenica); rumenilo (za usne,
(lat. versatus) upuen u neto, vian emu, obraze).
iskusan, obaveten, izve-ban, vet. vermikularan (nlat. vermicularis) crvast,
verziran (lat. versari) dolaziti u dodir, druiti crvolik.
se; baviti se, zanimati se im, raditi na emu. verminacija (lat. verminatio) med. glisna bolest,
verzifikacija v. versifikacija. bolest od glista.
verzo folio (lat. verso folio) na drugoj strani, na verminozan (lat. verminosus) med. pun glista;
obratno j strani (lista). koji boluje od glista, glistav.
verzo olto (ital. verso sciolto) v. versi liberi.
10 Leksikon
vermieli 146 vesper
vermieli (ital. vermicelli) pl. crvii; vrsta finih versi liberi (lat. versi liberi) pl. slobodni stihovi,
talijanskih rezanaca. tj. stihovi bez slika.
vermiforman (nlat. vermiformis) u obliku crva, versifeks (nlat. versifex) nadripesnik, sti-
crvast, crvolik. hoklepac.
vermifuga (nlat. vermifuga, se. remedia) pl. versifikator (lat. versificator) stihotvorac,
ned. lekovi za isterivanje glista. pesnik, pisac stihova.
vermug (fr. vermoute, nem. Wermut pelin) versifikacija (lat. versificatio) stihotvor-stvo,
desertno vino s pelenom i drugim zai-nima. stavljanje u stihove, pravljenje stihova;
vernalan (lat. vemalis, ver) pr. proleni. nauka o stihovima.
vsrnacija (lat. vernatio) podmlaivanje, ob- versificirati (lat. versificare) staviti u stihove,
navl>anje, izbijanje mladica u prolee; praviti (ili: pisati) stihove.
presvlaenje nekih ivotinja, skidanje versta (rus.) v. vrsta.
svlaka, npr. zmija. versus kankrinus (lat. versus cancrinus) post. raji
vernije (fr. vernier) geom. vrsta nonijusa, stih = palindromos.
nazvana po svom pronalazau, matemati- versus memorijales (lat. versus memoriales) pl.
aru Vernier-y (15801637). stihovi pomou kojih se lake pamte izvesna
vsrnilitet (lat. vernilitas) ropsko ponaanje, gramatika pravila (npr. predlozi koji se slau
ulagivanje; prostota, neotesanost; pravl>enje sa nekim padeom sloeni u stihove).
glupih ala. vertatur (lat. vertatur) neka se okrene, neka se
vernirati (fr. vernir) lakovati, premazati obrne (list).
firnajzom, glazirati; fig. dati (ili: davati) verte (lat. verte) okreni, obrni (list).
sjajan izgled. vertebralan (nlat. vertebralis) zool. kime-ni,
vernisa (fr. vernissage) sveano otvaranje rtenjani, prljenski; vertebralni sistem deo
umetnike (slikarske ili vajarske) izlobe. ivanog sistema koji polazi iz lene
verol (fr. verole, nlat. variola) tec. sifilis; uga, modane.
svrab. vertebrata (nlat. vertebrata) pl. zool. kime-
veronal fark. fabriko ime za sintetiku dietil- njaci.
barbiturnu kiselinu; slui kao sredstvo za verteks (lat. vertex) vrtlog, vir; teme, glava;
uspavl>ivanje. stoer na nebu; vrh, vis, breg.
verotipija (fr. verre staklo, gr. typos oblik, vertiginozan (lat. vertiginosus) l. kovitlav;
lik) prenoenje fotografija na staklo. vrtoglav, koji izaziva vrtoglavicu; 2. koga je
verofon (fr. verre staklo, gr. phone glas) uhvatila vrtoglavica, koji pati od vrtoglavice.
muziki instrument koji se sastoji od dva reda vertigo (lat. vertigo) ned. vrtoglavica, nesvestica.
vinskih aa razne veliine koje se sipanjem vertikale (nlat. verticalis) kat. uspravna, prava
vode u njih hromatski timuju, i onda linija, vertikalan poloaj.
udaranjem ovlaenim prstima po njima vertikalan (nlat. verticalis) uspravan, u pravcu
proizvode tonovi. dejstva Zemljine tee, okomit, odvesan; up.
perpendikularan.
vere (lat. vertere, versus) poeg. stih, tj. niz
metriki sreenih ritmova koji, pomou vertiko (nem. Vertiko) vrsta malog ormana sa
rimovanja, asonancije ili aliteraiije, sastavkom, nazvan po pronalazau, ber-
predstavljaju celinu; veras, verz. linskom stolaru Vertikou.
verticitet (nlat. verticitas, fr. verticite) fiz.
Versaj (fr. Versailles) velianstveni dvorac sa mo opredeljivala, upravljanja (npr.
parkom koji je sagradio Luj XIV; magnetne igle).
16721789. prestonice francuskih kraljeva;
187179. sedite republikan-ske vlade; u verthajmovica (po Nemcu Wertheim-y) l. brava;
Versaju je potpisan mir izmeu Nemake i 2. kasa koja se ne moe otvarati bez
saveznika 28. VI 1919 (Ver-sajski mir). naroitog kljua; verthajmovaa, vert-
vsrsali (lat. versus) t. tip. velika poetna slova. hajmica.
versatilan (lat. versatilis, versare okretati, veruka (lat. verruca) med. bradavica, naroito
obrtati) prevrtljiv, promenljiv; okretan, vet. na oku.
. versatilitet (nlat. versatilitas) prevrtll-vost, verukozan (lat. verrucosus) med. bradaviav,
kolebljivost, promenljivost; okret-ljivost, pun bradavica.
dovitljivost. verukozitet (nlat. verrucositas) med. bradavi-
verseto (ital. versetto, fr. verset) kitica, avost.
strofa. verfen geol. poetak geolokog perioda tri-jasa.
versija v. verzija. vesnjanka (rus. vesna prolee) proleni ples
versikul (lat. versiculus) mali stih, izreka iz Ukrajinaca.
Biblije. vesper (lat. vesper vee") u katolikoj crkvi:
veernja, pretposlednji kanonski .as; uina;
astr. zvezda Veernjaa.
Vesta 147 vibrafon
Vesta (lat. Vesta) mit. rimska boginja ognjita, rum veto) pravo slobodnog odricanja, ili
domae sloge, ednosti, blagoslova i odbijanje.
sigurnosti u gradovima i dravama; astr. Vetus testamentum (lat. Vetus Testamentum)
planetoid otkriven 1807. g. (Ceres 1801, Palas Stari zavet, spisi St. zaveta.
1802, Juno 1804, Vesta). veil (arap. wakil tur. vekil) punomonik,
vestalinks (lat. vestales) pl. device koje su zastupnik; nekad turski ministar.
morale ZO godina sluiti u hramu boice Beste vehabiti (arap. Vahabi) up. vahabiti.
i stalno odravati svetu vatru; za to vreme
morale su iveti najednijim ivotom, a posle vehementan (lat. vehemens) estok, plah,
su mogle istupiti iz slube i udati se; ako se vatren, strastan, neobuzdan, ustar.
koja ogreila o nevinost, bila je iva vehementnost v. vehemencija.
zakopana; vestalke. vehemencija (lat. vehementia) estina, va-
vestalke (lat. vestales) pl. vestalinke. trenost, ustrine, plahovitost, silovi-tost,
vestern (eng. western zapadni) popularni naziv neobuzdanost; vehementnost.
za filmove u kojima se prikazuje ameriki vehikl (lat. vehiculum) kola, prevozio ili
.divlji zapad"; junaci tih filmova su prenosio sredstvo; fig. sredstvo za prenoenje,
kolonizatori pioniri, kauboji, revolverai, prenosilac; sprovodnik; farm. dodatak tenim
erifi, pustolovi, Indijanci. lekovima koji treba da im dade masu, oblik i
vestibil (fr. vestibule) v. vestibul. dr., obino destilovana voda; fiz. provodnik,
vestibul (lat. vestibulum, fr. vestibule) trem, vod.
predvorje, ulaz u kuu; predsoblje; vestibil. vehter (nem. Wachter) uvar, straar.
vestigije (lat. vestigium, vestigia) pl. stope, vecozamente (ital. vezzosamente) muz. v. ve-
tragovi nogu, tragovi. cozo.
vestijar (lat. vestiarius, vestis odelo, odea) vecozo (ital. vezzoso) muz. neno, blago, meko;
trgovac haljinama, haljinar; kod katolika: vecozamente.
nadzornik svetenikih odeda i crkvenih vedvud (eng. wedgwood) vrsta engleskog po-
utvari. luporculana, fajansa, nazvana po prona-
vestijarij(um) (lat. vestiarium) soba gde stoje lazau D. Vedvudu (17301795).
haljine, haljinarnica; oblaionica i ve (nem. Wasche) rublje, preobuka; fig. iznositi
svlaionice, garderoba. prljav ve.
vestitura (nlat. vestitura) oblaenje, ode-vanje;
zakaluerivanje, sveano oblaenje veplav (nem. Waschblau) plavilo za rublje.
manastirsko? iskuenika u kaluerske odelo via (lat. via) v. vija.
(kod katolika). vibralitet (nlat. vibralitas) fiz. svojstvo (ili:
vetativ (lat. veto zabranjujem) lipti, zabran-ski sposobnost) tela da trepere, da se njihaju,
nain, nain zabrane. treperavost, njihavost; fiziol. iaizmenina
veteran (lat. veteranus, vetus star) stari vojnik, napetost i labavost delova tela.
islueni vojnik, naroito onaj koji je vibrant (lat. vibrare tresti, drhtati) glas ija je
uestvovao u ratu, stari ratnik; fig. ovek bitna osobina treperenje; takav je, npr.,
ostareo u slubi, ovek koji je stekao iskustvo srpskohrv. glas r, koji se stvara treperenjem
u nekom poslu. vrha jezika na alveolama gornjih sekutie.
veteranstvo v. veterancija. vibrantan (fr. vibrant) ustreptao, treptav,
veterancija (nlat. veterantia) odmor posle drhtav.
isluenog punog roka slube, stanje jednog vibrater (lat. vibrare vitlati, njihati; tre-pereti,
veterane; veteranstvo. njihati se) 1. med. hirurki in-strument koji se
veterina (lat. veterina) nauka o marvenim upotrebljava za bolest enskih polnih organa;
bolestima, marveno lekarstvo; kola za 2. teh. pneumati-na maina za nabijanje
marvene lekare, veterinarski fakultet. zemljita, buenje betona i dr.
veterinar (lat. veterinarius) marveni lekar, vibrato (ital. vibrato) muz. drui, treperei.
ivinar, onaj koji je svrio veterinarski vibrator (lat. vibrare) l. telo koje vri
fakultet ili ravnopravnu visoku kolu i mehanike ili elektrine treperenje; 2. sprava
dobio diplomu marvenog lekara. koja neki predmet stavlja u brzo treperenje.
veternus (lat. veternus dremljivost) med. bolesna vibratoran (lat. vibrare, nlat. vibratorius)
elja za spavanjem, dremljivost, mrtvilo, treperav, njihav, koji se sastoji u trepe-renju,
mlitavost, letargija. njihanju, treptaj.
veto (lat. veto) zabranjujem, ne primam, vibrafon (lat. vibrare trepereti, gr. phone glas)
odbacujem; u starom Rimu: formula kojom su muz. dez-instrument sastavljen od metalnih
narodni tribuni oglaavali odluke sena-ta za ploa nanizanih na pokretnom stalku;
nevaee; u ustavnim dravama vladaoci udaranjem batia o ploice proizvodi se
imaju, u odnosu prema narodnom karakteristian treperav zvuk.
predstavnitvu pravo na neogranieno
(apsolutno) ili samo na ogranieno
(suspenzivno)veto; liberum veto (lat. libe-
10*
vibracija 148 videant konzules.
vibracija (nlat. vibratio) fiz. treperenje, treptaj; naunog, naroito medicinskog ispitivanja.
klaenje, njihanje (etalice); drhtanje, vivisecirati (lat. vivus siv, secare sei) otvarati
podrhtavanje; up. oscilacija. (ili: razuivati) sive ivotinje u cilju
vibrioni (lat. vibrare trepereti, nlat. vibriones) fiziolokih ogleda.
pl. kratke, zavojite bakterije, npr. izazivai vivifikacija (nlat. vivificatio) oivlja-vanje,
kolere. oivljenje.
vibrirati (lat. vibrare) drhtati, trepereti, klatiti vivo (ital. vivo) kuz. v. vivae.
se, njihati se; vitlati, mahati. vivos voko, mortuos plango, fulgura frango (lat.
vibrogram (lat. vibrare, gr. gramma crta) fiz. vivos voco mortuos plango, fulgura frango)
zvuna krivulja koja se dobije pomou ive dozivam, mrtve oplakujem, munje
vibrografa; fonautogram. lomim", uobiajeni natpis na zvonima: moto
vibrograf (lat. vibrare, gr. grapho) fiz. sprava poznate ilerove pesme Da Lied von der
koja automatski belei treptaje zvunih tela Glocke" (Pesma o zvonu").
posredstvom slobodnog vazduha; up. vigvam koliba ili ator severnoamerikih
fonautograf. Indijanaca, obino od bivolskih koa.
vibrografija (lat. vibrare, gr. graphia) fiz. nauka vigizam (eng. whiggism) naela i program
o treperenju zvunih tela. vigovaca.
vigilant (lat. vigilans) strasar, uvar, nastojnik,
vibroskop (lat. vibrare, gr. skopeo gledam) fiz. nadzornik.
sprava za posmatranje treperenja. vigilantan (lat.) budan, oprezan, paljiv,
viva (ital. viva) iveo! smotren, obazriv, briljiv.
viva voks (lat. viva vox) ivi glas; iva re, vigilantibus leges sunt skripte (lat. vigi-lantibus
usmeno pouavanje. leges sunt scriptae) pravniko naelo:
viva voks docet (lat. viva vox docet) ivi glas zakoni su pisani za oprezne, tj. zakone
pouava, tj. iva re ima pounu snagu. treba poznavati da se ne bi o njih greile, ili:
viva voce (lat. viva voe) ivim glasom, ivom da bi ovek mogao tititi svoje pravo, treba
reju, tj. usmeno. da ga budno uva.
vivandje (fr. vivandier) trgovac koji prati vigilancija (lat. vigilantia) budnost, palji-vost,
vojsku i prodaje joj jelo i pie, pukovski opreznost, brisljivost.
krmar; up. marketender. vigilija (lat. vigilia) bdenje, nono straa-renje;
vivandjerka (fr. vivandiere) vojnika, pu- kod Rimljana: vojnika nona straa koja
kovska krmarica; up. marketenderka. je straarila od zalaska do izlaska sunca; kod
vivant! (lat. vivant) siveli! katolika: sluba uoi nekog velikog praznika,
vivarij(um) (lat. vivarium) mesto gde se dre i dan uoi praznika, naveerje; bdenije; nona
taje ivotinje (suvozemne i vodene), molitva pre sahrane za duu umrlog.
zverinjak, zooloka bata. vigovci (eng. whigs) pl. slobodnjaci, prijatelji
vivat (lat. vi vat) iveo! slobode, lanovi engleske liberalne stranke,
vivat, kreskat, floreat (lat. vivat, floreat) iveo, protivnici torijevaca; u Sje-dinjenim
rastao, cvetao! (uzvik pri zdravi-cama i sl.), Amerikim Dravama: pristalice amerike
da ivi, da raste, da cveta. nezavisnosti za vreme re-volucionarnih
vivacitet (lat. viva ita) ivotna snaga; i- ratova u XVIII veku.
vahnost, ivost, estina, ar. vigonja (fr. vigogne) peruanska ovca, lama;
vivae (ital. vivace) ouz. ivahno, vatreno, sa fina, svilaste vuna ove ovce.
arom; vivo, kon viveca. vigor (lat. vigere, vigor) sivotna snaga, i-
vivaisimo (ital. vivacissimo) kuz. vrlo ivo, to vahnost, krepkost; fig. silina, jaina.
ivlje, veoma brzo. vigorozamente (ital. vigorosamente) kuz. v.
vive r (fr. viveur) onaj koji voli dobro da sivi i vigorozo.
da se provodi; up. bonvivan. vigorozan (nlat. vigorosus) snaan, jak, silan,
vivipar (lat. vivipar) hol. ivotinja koja se iva krepak, pun sivotne snage, sves.
raa (za razliku od ivotinja koje se legu iz vigorozo (ital. vigoroso) muz. snano, krepko,
jaja); eupr. ovipar. ivahno, silno; vigorozamente, kon vi-gore.
viviparan (lat. vivus iv, ragege raati) koji Vidalova reakcija med. krvna reakcija za
raa ive mladune (a ne nosi jaja); up. utvrivanje postojanja crevnog tifusa, pa-
oviparan. ratifusa, srdobolje, kolere, sakagije i dr.
viviparizam zool. v. viviparija. vide (lat. vide, videre) vidi, pogledaj, sravni,
viviparija (lat. vivus iv, ragege raati) zool. uporedi.
raanje ivih mladunaca (za razliku od videant konzules ... (lat. videant consules ne
ivotinja koje se legu iz jaja); up. quid respublica detrimenti capiat) neka
viviparizam. konzuli obrate pasnju da drava ne pretrpi
vivisektor (lat. vivus iv, sector koji see) kakvu tetu (formula kojom je rimski senat,
naunik koji para, razuuje sive ivotinje u u opasnim vremenima, donosio odluku da se
cilju prouavanje. konzulima dade vea vlast); da-
vivisekcija (lat. vivus iv, sectio seenje)
otvaranje tela ivih ivotinja u cilju
videatur 149 vija gracije
nas: izraz kojim se preporuu]e vladi duhom da vidi; fig. zanesenjak, sanjalica,
opreznost. pesnik.
videatur (lat. videatur) neka se vidi, treba vizionoskop (lat. visio gledanje, gr. skopeo
videti, tj. mesto navedeno iz neke knjige i sjJ. gledam) specijalna konstrukcija
vide infra (lat. vide infra) vidi dole, vidi nie, kinematografa.
vidi docnije (u knjigama). vizir (ital. visiera) l. deo lema: reetka koja
videlicet (lat. videlicet =videre licet) pril. kao pokriva lice a ne smeta gledanju i koja se
to se lako moe videti, oevidno, jasno, moe, prema potrebi, dii i spustiti; 2.
razumljivo, naravno. naprava na vatrenom oruju pomou koje se
vide supra (lat. vide supra) vidi gore, vidi niani, nianska gajka, nian; 3. na
napred, vidi ranije (u knjigama). instrumentima za merenje uglova: zadnji
videtur (lat. videtur) izgleda, ini se; kao kh. diopter.
miljenje, nalaenje, shvatanje, npr. dati svoj vizirati (lat. visere gledati, zagledati, fr. viser) l.
videtur dati svoje miljenje o neemu. nianiti, gaati, uzeti na nian; 2. imati u
vidi (lat. vidi) video sam; video. vidu to, smerati neto, teiti za neim; 3.
vidimacija (lat. vidimatio) zvanino srav-njenje odrediti zapreminu posude; 4. overiti putne
i potvrda, overavanje, overa jednog akta, isprave, staviti vizu na paso i dr.; 5. delove i
naroito potvrda da je prepis veran originalu; figure jednog grba opisati i oznaiti prema
kopija vidimata (lat. copia vidimata) overen pravilima heraldike umetnosti.
prepis; pro vidimacione (lat. rgo vidimatione) vizis aktis (lat. visis actis) prav. poto su viena,
taksa za pregled, za overu. pregledava akta.
vidimirati (lat. vidimus, fr. vidimer) staviti na vizita (fr. visite) poseta, pohoda; lekarska
nepggo vidi, zvanino potvrditi da je prepis poseta; pregled, pregledanje (lekarske,
akta ili dokumenta veran originalu; pr. carinsko); kratak enski ogrta za posete.
vidimiran. vizitator (nlat. visitator) posetilac, poho-dilac,
vidimus (lat. vidimus) videli smo, sravnili smo; polaznik; pregleda, nadzornik imanja;
kao im. uverenje o sravnjenju s origi-nalom; kaluer koji obilazi manastire svog reda ili
overen prepis. svoje oblasti.
vidit (lat. vidit) video je, sravnio. vizitacija (lat. visitatio) poseivae, poha-anje,
vidualicij(um) (lat. vidua udova, nlat. poseta; pregled, pregledanje, smotra; naroito:
vidualitium) prav. udoviki deo, koji po pregled stanja u kojem se nalazi neka
zakonu pripada eni posle smrti mua. ustanova ili neko nadletvo; voj. mali odred
viduitet (lat. viduitas) udovanje, udovitvo, vojnika koji je pod nadzorom jednog
udoviko stanje, obudovelost; fig. osamljenost, podoficira.
moralne beda. vizitira (lat. visitare, fr. visiter) pregledati,
viza (lat. visum vieno, pregledane, fr. visa) izvriti pregled; pretresa, izvriti pretres;
overavanje potpisom i peatom da je neto posetiti, poseivati, poho-diti, pohaati.
vieno i pregledane (naroito za putne vizitkarta (nem. Visit-karte) posetnica, pri-
isprave, pasoe), zvanina overa; u kartanju: javnica, karta sa imenom, prezimenom,
osnovni ulog (kod farbla). zvanjem i mestom stanovanja.
vizavi (fr. vis-a-vis) lice u lice, prema emu, vizorij(um) (nlat. visorium) tip. sprava koja dri
spram ega, naspram, sprou ega; rukopis sa koga slaga slae, pri-drava
prekoputa; osoba koja se nalazi nasuprot listova; up. tenakl.
drugoj osobi, preko puta od druge osobe; vizualan (lat. visualis) ont. vidni, koji se tie
uzana koija sa dva sedita, preko puta jedno vida; vizualno pamenje ono koje se
od drugog; malo kanabe za dve osobe tako da poglavito oslanja na predstave dobijene
su, kad sede, okrenute jedna drugoj. ulom vida; vizuelan.
vizantinizam (gr. Byzantion) v. bizantini-zam. vizuelan (fr. visuel) v. vizualan.
vizibilan (lat. visibilis, videre videti) vidljiv, vizum (lat. visum) ono to je vieno, pojava,
oevidan, oigledan, primetan. prizor, slika; predstava, slika uobrazilje;
vizibilitet (nlat. visibilitas) vidljivost, takoe: viza.
oevidnost, oiglednost, primetnost. vizura (lat. videre videti, visum) opt. zamiljena
vizija (lat. visio, videre) vienje, gledanje; crta koja polazi iz posmatraeva oka i ide
psih. halucinacija ula vida, predstava koju kroz durbin pravo do predmeta posmatranja.
smatramo, usled bolesne razdraljivosti vija (lat. via put) sredstvo, nain; na adre-sama:
centralnog organa (u polusnu ili u preko, npr. vija Beograd preko Beograda; in
hipnotikom stanju), za stvaran opaa]; vija jurio (lat. in via juri) putem prava,
prikaza, priina, privienja, opsena, utvara; praznim, zakonskim sredstvima; via.
uobraenja, sanjarija. vija gracije (lat. via gratiae) prav. putem
vizionar (nlat. visionarius, fr. visionaire) milosti, putem pomilovanje.
vidovnjak, vidovit ovek, onaj koji moe
vijadukt 150 vindikacija
vijadukt (nlat. viae-ductus) most iznad doline, viktoriozan (lat. victoriosus, fr. victorieux)
puta, barovitog mesta i sl. pobedonosan, pobedniki.
vijatikum (lat. viaticum) putni troak, po- viktualijanci (nlat. victualia) pl. opasni morski
putnina; kod starih Rimljana: novac koji se razbojnici u XIV i XV veku u Istonom i
metao mrtvacu u usta da plati Haronu prevoz Severnom moru, prvobitno graani iz Rostoka
preko reke Stake; kod katolika: poslednja i Vizmara koji su, po naredbi svog vojvode
priest koja se daje samrtniku; poslednja (hercoga), saekivali brodove i oduzimali im
pomast. viktualije, koje su posle nosili opsednutim
vijatorij(um) (lat. viatorium) putomer; up. Stokholmlja-nima; vitalijanci.
hodometar. viktualije (nlat. victualia, vivere iveti) pl.
vija fakti (lat. via facti) prav. nasilno, silom, ivotne namirnice, hrana.
samovoljno, samovlasno. viktus (lat. victus, vivere iveti) nain ivota;
vikar (lat. vicarus) zastupnik, zamenik, na- sredstvo za ivot, izdravanje; viktus et
mesnik (pape, patrijarha) u jednoj oblasti, amiktus (lat. victus et amietus) hrana i odelo.
biskupiji, dijecezi itd.; u Engleskoj: nii vikunja (p. vicuna) v. vigonja.
svetenik, kapelan. vila (lat. villa, fr. ville) letnjikovac, kua
vikarija (nlat. vicaria) zvanje i vlast jednog izraena u obliku letnjikovca.
vikara, namesnitvo, delokrug namesni-kov; vilajet (arap. wilaya, tur. vilayet) mesto
kapelanstvo; vikarijat. roenja, zaviaj; pokrajina, provincija,
vikarijat (nlat. vicariatus) v. vikarija. oblast kojoj stoji na elu valija (u
vikarijus apostolikus (nlat. vicarius apo- Turskoj).
stolicus) apostolski namesnik", visoko vilajetlija (arap.-tur. vilayetli) zemljak.
sveteno lice u rimokatolikoj crkvi. vilavela (fr. villanelle, ital. villanella) pastirska
vikarni (lat. vicarius) namesni, zastupajui, pesma sastavljena iz neparnog broja terceta
odmenjujui; namesniki; vikarna krvarenja i zavrena strofom od etiri stiha; pesma uz
med. krvarenja na nos mesto menstrua-cije. koju se igra, seoska igra.
vikend (eng. week-end) nedeljni odmor, poinje vileatura (ital. villeggiatura) letnje vreme koje
subotom po podne i traje do ponedeljka ujutro, se, radi razonode i odmora, provodi na selu,
a obino se provodi van mesta stanovanja. ivot na selu radi razonode; letnja sveina.
vikendica kua za odmor, vikend. vilis (lat. vilis jevtin) prost, male vrednosti, bez
viking (stnord. vikingr) borac, ratnik, junak, vrednosti, neznatan, rav; vilio-ris
naroito junak na moru, gusar; ime ger- kondicionis (lat. vilioris conditionis) slabijeg
manskih stanovnika Skandinavije koji su, od sastava, neznatnije vrednosti; korpus vile (lat.
UXI veka, bili na zlu glasu kao gusari. corpus vile) ogledni obje-kat bez vrednosti.
vikler (nem. wickeln omotavati, savijati) svitak vilifikacija (nlat. vilificatio) pobijanje (ili:
za kovranje kose; up. papijota. obaranje) cena, smanjivanje vrednosti;
viklifiti pl. pristalice engleskog teologa Dona uniavanje, vreanje.
Viklifa, prethodnika reformacije u XIV veku, vilstek (eng. vealsteak) pren ili peen komad
koji se istakao u borbi protiv zloupotreba u teleeg mesa, engleska telea imi-cla.
katolikoj crkvi i traio istotu hrianskog vilj (tur.) zool. slon.
uenja. vi mandati (lat. vi mandati) prav. po zapovesti,
vikont (nlat. vicecomes, fr. vicomte, eng. na osnovu naredbe.
viscount) francuska plemika titula izmeu vina (ind.) muz. najstariji indijski muziki
grofa i barona; podgrof, titula grofovog sina instrument od bambusove trske i sa 4 ice,
koju nosi za oeva ivota; posednik slian mandolini.
vlastelinstva u Francuskoj. vinalije (lat. vinalia) pl. svetkovine vina koje
vikontesa (fr. vicomtesse) ena ili erka su u starom Rimu slavljene dva puta
vikonta. godinje: 19. IX u ast Venere i 22. IV u ast
vike (nem. Wichse) mast za obuu, imalin. Jupitera.
viksati (nem. wichsen) istiti obuu mau za vina medikata (lat. vina medicata) pl. farm.
ienje (viksom). medicinska (ili: lekovita, biljna) vina.
Viktorije (lat. Victoria) nit. boginja pobede kod Vindi v. Vendi.
starih Rimljana (kod Grka: Nike), koju su vindikativan (nlat. vindicativus) osvetolju-biv,
predstavljali sa krilima i lovorovim vencem osetljiv, eljan osvete, kazneni, od-mazdni.
ili palmovom granicom u ruci; astr. asteroid vindikacija (lat. vindicatio) osveta: uzimanje u
otkriven 1850. god. zatitu, zatiivanje; prav. zahtev za povraaj
viktorije (lat. victoria) letnja otvorena kola sa stvari sopstveniku.
jednim ili dva konja i sa 34 sedita. viktorija-
orand hen. zlatnouta boja izraena od
kreozota i alitrene kiseline, za bojenje vune i
svile.
vindikaciona tuba 151
vindikaciona tuba prav. tuba za zatitu vinofrbija (lat. vinum, gr. phobeo bojim se)
svojine; takoe: vindikta. strah od vina, mrnja na vino, gaenje od vina.
vindikaciono pravo prav. pravo traenja da se vint (nem. Gewinde) runa dizalica sa zup-
isporuena roba vrati sopstveniku ako je anikom; up. gvint. vinum misale (lat. vinum
kupac, pre no to je isplatio, postao missale) priesno
insolventan. vino (u katolikoj crkvi). vincilir (ma.
vindikta (lat. vindicta) osveta; kanjavanje; vinczeller od nem. Winzer) struan vinogradar;
prav. tuba zbog nanesene tete; zakonsko uvar vinograda, pu-dar.
progonjenje i kanjavanje prestupnika; kod vinesterka (po imenu amerikog konstruktora
starih Rimljana: tap slobode kojim je pretor Vinestera Winchester) vrsta vojnike i
dodirivao roba i tako ga oslobaao. lovake puke. vinja (fr. vigne, ital. vigna)
vindicirati (lat. vindicare) osvetiti, kanjavati; vinova loza,
tititi, braniti; prav. pola-gati na nepggo pravo vinograd; poljska kua, letnjikovac. viega (fr.
kao na sopstvenost, sudskim putem traiti vignette) ara koja slui kao ukras (u
svoje natrag; dosuditi; doznaiti sudski. knjigama, na pismima, maramica-ma); mali
vindjak(n)a (nem. Windjacke) kratak sportski bakrorez ili drvorez kao ukras na koricama, u
kaput od lake nepromoive tkanine kroz poetku ili na kraju knjige; monopolski
koju vetar ne moe da prodre. zavoj sa peatom (na duvanu, papiru,
Vindobone (lat. Vindobona) starorimsko ime za igicama); up. etiketa. viola (lat. viola) l. bog.
Be. ljubiica, ljubica i drugo cvee sa mirisom
vinifikator (nlat. vinificator) proizvoa vina, slinim mirisu ljubiice.
naprava pomou koje vino moe previrati i viola (ital., p. viola, fr. viole, nlat. vitula) 2.
kad je zatvoreno. muz. opti naziv za vei broj muzikih
vinifikacija (nlat. vinificatio) proizvoenje (ili: gudakih instrumenata. viola alta (ital. viola
proizvodnja) vina, vetina spravljanje vina. alta) muz. v. viola di
vinkl (nem. Winkel ugao) ime veeg broja brano.
instrumenata za merenje, naroito viola d'amore (ital. viola d'amore) muz. ljubavna
zanatlijskih. violina, brau slian muziki in-strument
vinklag (nem. Winkelhaken) tip. vrsta, sla-galjka veoma ljupkih tonova, ranije sa 1214 ica, od
(mala metalna pregrada, u irini tampanog kojih su neke bile metalne, docnije samo sa
retka, koju runi slaga dri u levoj ruci i u sedam drevnih ica. viola di brao (ital. viola
nju, desnom rukom, slae slova), slagaica. di braccio) muz.
vinktura (lat. vinctura, vincire) vrpca, veza, alt-violina, bra-violina; viola alta. viola di
spona; spa janje, zdruivanje. gamba (ital. viola di gamba) muz.
vinkulacija (lat. vincula okovi) vezivanje; violonelo.
ogranienje prava raspolaganja hartijama od violare jus teritorijale (lat. violare jus
vrednosti i njihova prenoenja na drugo territoriale) prav. povredi sopstveniko ili
lice. zemljino pravo. violata (lat. violata)
vinkulirati (lat. vincire, nlat. vinculare) spojiti, obeaena, silova-
svezati, zdruiti; obavezati se, primiti na devojka.
obaveze; fin. hartije od vrednosti iskljuiti iz violacija (lat. violatio) prav. povreda prava,
kursa. prestup zakona; oskrvnjenje, osramoenje;
vinkulum (lat. vinculum) konopac, ue, veza, obesveenje.
petlja, vrpca. violentan (lat. violentus) silan, estok, naprasit,
vinkulum konjugale (lat. vinculum conjugale) plahovit, goropadan, preteran, prekomeran;
brana veza, brak. nasilan, prinudan. violentnost (lat. violentia) v.
vinkulum matrimonii (lat. vinculum matri- violencija. violencija (lat. violentia) silina,
monii) vinkulum konjugale. ustrina, estina, naprasitost, plahovitost, neo-
buzdanost, preteranost; sila, nasilje, pri-
vinovnik (rus. vinovnik) krivac; izaziva, siljavanje.
prouzrokova. violet (ital. violetto, fr. violet) ljubiast;
viiolentan (lat. vinolentus) pijan od vina; sklon meavina plave ili crvene boje; u vidljivom
piu, koji se opija; izmean s vinom. spektru: boje sunanih zrakova koje se najjae
vinolencija (lat. vinolentia) pijanstvo, gja-nost; lome. violeta (tal. violetta) nuz. violica, mala
sklonost piu, opijanje. violina; bog. ljubiica. violetan (fr. violette)
vinometar (lat. vinum vino, gr. metron) koji je boje ljubiice,
sprava za merenje jaine vina, vinomer. ljubiast.
vino seko (ital. vino secco) italijansko vino od violin (nlat. violinum) hem. materija koju sadre
suvog groa; up. sekt. mnoge vrste ljubiica i koja izaziva
vino tinte (p., ital. vino tinto) v. tinto. povraanje.
152 virtuelan lik
violina (ital. violino) muz. emane, najvaniji virgo (lat. virgo) med. devojka, devica; virgo
orkestarski instrument sa etiri ice (g, d, a, intakta nevina devojka.
e), u dananjem obliku izraen u Italiji u vi reskript (lat. vi rescripti) prav. na osnovu
XVTI veku. naredbe, po zapovesti.
violiiist(a) (ital. violinista) muz. svira u violinu. viribus unitis (lat. viribus unitis) sjedinje-nim
violine pikolo (ital. violino piccolo) muz. silama, celokupnom snagom.
najmanja violina, etvrtina violine. viridarij(um) (lat. viridarium) vrt za uivanje i
violine primo (ital. violino primo) muz. prva zabavu, gradila, bata.
violina. viridin (lat. viridis zelen) bog. zelena bojena
violine sekondo (ital. violino secondo) muz. materija u biljaka; up. hlorofilin.
druga violina. virilan (lat. virilis, vir muze) muki, mue-van;
violirati (lat. violare) povrediti, prestu-piti odvaan; virilni glas v. votum virile.
zakon; naruiti, pogaziti ugovor, obavezu; virilescencija (nlat. virilescentia) zool. poja-
silovati, obepgastiti; oskrna-viti, obesvetiti. vljivanje mukih osobina kod enskih
violon (fr. violon) muz. v. violina; po ital. ivotinja u starosti, naroito kod ptica.
violone (violone): bas-violina u HUD i HU virilizam (lat. vir mu, virilis) v. viraginitet.
veku najdublji gudaki instrument u basu, virilist(a) (lat. virilis) pol. lan nekog politikog
dananji kontrabas. tela po poloaju a ne po izboru.
violonist(a) (ital. violone) muz. svira u violon. virilitet (lat. virilitas) mukost, muev-nost;
violonelist(a) (ital. violoncello) muz. svira u zrelost, zrelo doba; fig. odvanost.
violonelo. virilna porcija (lat. virilis portio) prav. deo
violonelo (ital. violoncello) muz. mali violinski nasledstva koji pripada pojedincu.
bas koji se za vreme sviranja dri izmeu viripotencija (lat. viri potentia) muka snaga,
kolena; viola di gamba, elo. sposobnost, mukost; seneka sposobnost za
vii (eng. whip) toplo pie od belog vina, jaja, stupanje u brak.
limunova soka, eera i zaina. virman (fr. virement) fin. isplata koja se vri
viper-in (eng. whipper-in) nadzornik i gonilac bez gotovine, prostim knjienjem;
levakih pasa; pol. istaknut lan stranke koji prenoenje novca s jedne budetske partije ili
drugove iz stranke zbira za glasanje u pozicije na drugu; trg. uzajamno
engleskom Donjem domu. obraunavanje; mor. obrtanje (ili: okretanje)
vi presidii (lat. vi praesidii) na osnovu lae.
predsednikog prava, na osnovu prava koje virmanisati (fr. virement) fin. prebacivati (ili:
daje predsedniki poloaj. prebaciti, preneti, prenositi) iz jedne
budetske partije ili pozicije na Drugu; >JG-
viraginitet (nlat. viraginitas) fiziol. poremeaj u vriti obraun; mor. okretati lau.
polnom razvitku kod ena, koji se sastoji ne viroze (lat. virus otrov) med. zarazne bolesti
samo u nepotpunom razvitku unutarnjih izazvane virusima.
polnih organa, sa slabom ili potpuno
izostalom menstruacijom, nego i u tome to virola (fr. virole) spiralni svitak u satu; elini
takva ena i u razvitku sekundarnih spolnih kalup za kovanje novca.
obeleja lii na mukarca: male grudi, virologija (lat. virus otrov, logos re, govor)
bradatost, dubok glas, promene u karakteru; nauka o virusima.
ginandrija, virilizam. virtualan (nlat. virtualis) v. virtuelan.
virago (lat. virago) mukobanja, mukaraa, virtualitet (nlat. virtualis) sposobnost za rad,
ena koja izgleda i ponaa se kao mukarac. no delovanja, mirujua ili drema-jua
vira (fr. virage) ani j. nagao zaokret, kruno snaga; bitna ili pojamna vanost.
sputanje aviona. virtuelan (fr. virtuel, lat. virtus sposobnost,
virginal (lat. virga granica) muz. instrument valjanost, snaga) snaan; moguan;
slian klaviru; up. spinet. sposoban za dejstvo, nastrojen za delovanje,
virginalan (lat. virginalis) devojaki, koji je sposoban za rad, ali se tom
devianski; fig. ist, edan. sposobnou ne koristi, sa prikrivenom
virgineus morbus (lat. virgineus morbus) med. snagom; fiz. koji se dobija presekom pro-
devojaka bolest, malokrvnost, bledilo. duenja stvarnih zrakova na suprotnu
stranu, prividan, uobraen; princip vir-
virpinija vrsta duvana i cigara; potie iz tuelnih pomeranja: naelo moguih pome-
severnoamerike drave Virpinije (Vir- ranja; supr. realan.
ginia).
virginitet (lat. virgimtas) med. netaknutost virtuelan lik ont. lik nekog predmeta dobi-jen
enskog devinjaka (himena), devianstvo, odbijanjem svetlosti o ogledalo ili
devojapggvo, spolna nevinost; fig. ednost, prelamanjem kroz soivo, nastaje pro-
istota. duenjem na drugu stranu stvarnih odbije-nih
ili prelomljenih zrakova. Lik predmeta u
ravnom ogledalu je virtuelan.
virtuelna brzina 153 vitalnost
virtuelna brzina fiz. princip ili naelo virtuelnih viskoza (lat viscum lepak) hem. celulozna
brzina ili virtuelnih pome-ranja: ako je neka masa (za izradu vetake svile i filmova).
veza materijalnih taaka na koje napadaju sile viskozan (lat. viscosus, viscum lepak) te-gljiv,
u ravnotei, onda je zbir virtuelnih, tj. lepljiv (za telo koje pod dejstvom pritiska na
mogunih, radova ovih sila jednak nuli za njegovu povrinu stalno menja svoj oblik
sva mala pri danoj vezi virtuelna, tj. kae se da je viskozno).
moguna, pome-ranja napadnih taaka. viskozimetar (lat. viscum, gr. metron) aparat za
virtuelna ia ot. kod izdubenih soiva ona merenje viskoznosti neke tenosti, naroito
taka iz koje izgleda da polaze zraci koji lakova, ulja i dr.
naputaju soivo po prelamanju pavi na nj viskozitst (nlat. viscositas) fiz. lepljivost,
paralelne. tegljivost, svojstvo viskoznog tela; vi-skoznost.
virtuoz (nlat. virtuosis, ital. virtuoso) ovek koji viskoznost fiz. v. viskozitet.
je u nekoj vetini ili umetnosti, naroito u vis legne (lat. vis legis) prav. zakonska sila, sila
muzici, dostigao savrenstvo, poglavito u zakona.
tehnikom pogledu. vis major (lat. vis maior) via sila, ona sila
virtuozan (nlat. virtuosis) valjak, odlian, protiv koje se ovek ne moe boriti niti je
savren. otkloniti; up. fore maer.
virtuoznost (nlat. virtuositas) savrena vetina, vispren (rus.) 1. otrouman; vet, snalaljiv;
naroito u muzici. duhovit; 2. plemenit, uzvien.
virtuoskinja (ital. virtuosa) majstorica u svojoj vis probandi (lat. vis probandi) dokazna
vetini, velika umetnica. snaga, snaga dokaza.
virtus (lat. vir, virtus) muka snaga, mukost, vist (eng. whist) engleska igra karata sa etiri
snaga koja dejstvuje, valjanost, hrabrost; igraa i 52 karte; pie od aja, eera,
vrlina, krepost. limuna i crnog vina.
vista (ital. vista) trg. vienje, uvid, pokazi-vanje
virulentan (lat. virus otrov, virulentus menice; a vista (ital. a vista) odmah po
otrovan) med. pun ljutih i opakih sokova, vienju, tj. menice.
otrovan, gnojav; fig. jedak, zagriljiv, pun viscera (lat. viscera) pl. med. unutranji or-gani
estine. ivotinjskog tela; utroba, nutrica, drob,
virulencija (nlat. virulentia) med. gnojenje rane, naroito srce, plua, creva, jetra itd.
otrovnost, sposobnost patogenih bakterija da visceralan (nlat. visceralis) utrobni, dro-ban,
prodru u stran, iv organizam, da lue koji se tie unutranjih organa ivotinjskog
otrovne produkte i da, na taj nain, izazivaju tela.
oboljenja; fig. jetkost, zagriljivost. viscidan (nlat. viscidus) idak, gust, lepljiv;
virus (lat. virus otrov) med. izaziva bolesti, fig. otporan, tvrdoglav.
zarazna klica, otrov, naroito otrov to ga vita (lat. vita ivot) ivotopis, tok ivota,
lue mrtve ili ive bakterije. kurikulum vite.
virafterica (nem. Wirtschafterin) ena koja vita brevis, are longa (lat. vita brevis, ars longa)
vodi domainstvo neenjena oveka. ivot je kratak, umetnost je duga (latinski
virla (nem. Wurstel) vrsta male kobasice. prevod poetka Hipokratovih Aforizama").
vis (lat. vis) sila, snaga, mo, vlast. vitalan (lat. vitalis) ivotni, koji se tie ivota;
vis apsoluta (lat. vis absoluta) prav. apsolutna sila ivahan, sposoban za ivot, sa ivotnom
(kad je neko prisiljen da neto uini ili ne snagom; oivljavajui, koji pomae ivot; fig.
uini zbog apsolutne sile, od koje se nije veoma vaan, bitan, neophodan.
moglo braniti niti je odbiti). vitalizam (lat. vitalis ivotni) teorija po kojoj se
vis armata (lat. vis armata) oruana sila, vojska. ivot ne moe objasniti samo hemijsko-
vis atraktiva (lat. vis attractiva) fiz. privlana fizikim procesima u njemu, nego treba
sila. uzeti pri tom u obzir i izvesne nematerijalne
vis viva (lat. vis viva) fiz iva sila, kinetika principe (vis vitalis).
energija. vitalijanci (lat. vita) v. viktualijanci.
vis vitalis (lat. vis vitalis) ivotna snaga. vitalist(a) fil. pristalica vitalizma.
vitalitet (lat. vitalitas) ivotna snaga, ivotnost,
vis inercije (lat. vis inertiae) fiz. sila lenivosti, sposobnost za ivot; prosene trajanje ivota
lenivosna sila. (npr. kod jednog naroda), verovatnoe
viskaa (p. viscacha) zool. zecu slina ju- ivljenja.
noamerika ivotinja, ukusna mesa i veoma vitalni oseaj psih. opti oseaj ivota, tj. onaj u
cenjenog krzna, koje predstavlja vaan trg. kome se ogleda, u naoj svesti, opte stanje
artikl. naeg organizma, celokupne zdravstveno
viski (eng. whisky) engleska rakija od ita; stanje.
visoke otvorene dvokolice sa jednim vitalnost (lat. vitalitas) v. vitalitet.
konjem.
vitamini 154 Vinu
vitamini (lat. vita ivot) pl. biol. razne hranljive vice-admiral, vice-direktor, vice-kon-zul.
materije, jo neispitane dovoljno, koje su za vice verza (lat. vie versa) obratno, obrnuto, u
ishranu organizma veoma potrebne; nalaze se protivnom sluaju.
u veini namirnice, naroito u zelenim vicedom (lat. vicedominus) namesnik, zamenik
delovima biljaka, sveim plodovima i vladara; upravnik crkvenih dobara.
semenju, u sveem mesu, umancetu, mleku vicezimacija (nlat. vicesimatio) dvadesetko-
i dr. Upotreba hrane u kojoj nema vitamina vanje, izdvajanje svakog dvadesetog lana
izaziva razne bolesti (skorbut, rahitis, beriberi, kakve velike ete pobunjenika radi
pela-gru itd.). pogubljenja (kod Rimljana).
vitelus (lat. vitellus, vitulus) umance. vicezimirati (nlat. vicesimare) dvadesetko-vati,
vi testamenti (lat. vi testamenti) prav. silom svakog dvadesetoga po redu iskljui-ti,
oporuke, na osnovu poslednje volje, izdvojiti, osuditi, kazniti smru (u pobunama
testamenta. i sl.).
vitiligo (lat. vitiligo liaj) med. nestajanje vicenalan (lat. vicies dvadeset puta, analis
pigmenata u koi, tako da se na tim godinji) dvadesetogodinji, koji se vri ili
mestima pojavljuju bele mrlje. dogaa svakih dvadeset godina.
vitlejizam sistem radnikih zajednica koji je vicenij(um) (lat. vicennium) vreme od dvadeset
postao u Engleskoj posle prvog svetskog rata, godina.
sa ciljem da u industrijskim predu-zeima vi cesionis (lat. vi cessionis) prav. silom, tj.
uestvuju, pored poslodavaca, i radnici u putem prenoenja ili ustupanja.
srazmernom delu dobiti; ime po prvom vicia etatis (lat. vitia aetatis) pl. mane, gresi
predsedniku odbora koji se bavio ovim (mladikog) doba, gresi mladosti.
pitanjem D. H. Vitleju. vicijum (lat. vitium) mana, nedostatak;
vitra(a) (fr. vitrage) staklena vrata; staklena pogreka, promaaj, omaka; zabluda, greh,
pregrada; prozorske zavese; prozori. krivica, porok; pl. vicia.
vitraj (fr. vitrail) dekorativne slike od komada vicijum kanonikum (nlat. vitium canonicum)
stakla u boji povezanih olovnim trakama. telesna mana zbog koje je neko nesposoban
vitrezan (lat. vitreus staklen, fr. vitreux) da bude svetenik.
staklast, kristalast; providan, sjajan. vicijum kordis (lat. vitium cordis) med. mana
vitrescibilan (lat. vitrescibilis) koji se moe srca.
pretvoriti u staklo, pretvorljiv u staklo. vicijum nature (lat. vitium naturae) med.
vitrescibilitet (nlat. vitrescibilitas) pre- prirodni (ili: uroeni) nedostatak.
tvorljivost u staklo. vicinalan (lat. vicinalis susedski) optinski,
vitrine (fr. vitrine) staklen orman za smetaj seoski; vicinalne eleznica, elez-nica,
sitni jih umetnikih predmeta; duanski obino uzanog koloseka, koja vezuje samo
izlog; prozor. oblinja mesta, sporedna eleznica; vicinalni
vitriol (lat. vitreolus dei. od vitreus staklen, fr. put optinski, seoski put, onaj koji vezuje
vitriol, p. vitriolo) hen. sulfat (tj. so samo susedna sela.
sumporne kiseline) svakoga od raznih metala, viciozan (lat. vitiosus) pogrean, pokvaren;
bakra (zvani plavi vitriol, plava galica), poroan, nevaljao; med. koji ima manu, koji je
gvoa (zvani zeleni vitriol, zelena galica), sa ned ostatkom; viciozan posed prav. posed
cinka itd. koji nije bez zamerke, bez mane.
vitriolescirati (nlat. vitriolescere) hen. pretvarati viciozitet (lat. vitiositas) pokvarenost, po-
se u vitriol. ronost, ravost; vicioznost.
vitriolizacija (nlat. vitriolisatio) hem. vicioznost (lat.) v. viciozitet.
pretvaranje u vitriol.
vitrifikacija (nlat. vitrificatio) postakla-vanje, vicemaher (nem. Witz, machen initi) a-
pretvaranje u staklo, postakljenje. ljivdija, duhovit ovek.
vitrificirati (nlat. vitrificare) postakli-ti, Viva-karman (ind.) Tvorac vasione"; fil.
pretvoriti (ili: pretvarati) u staklo. olienje stvaralake sile u prirodi, veliki
vitrometar (lat. vitrum staklo, gr. metron) ont. arhitekt indijskog panteona (odgovara
aparat za merenje jaine lomljenja zrakova. grkom Vulkanu).
vitrotipija (lat. vitrum staklo, gr. tipos) vetina eiter (nem. wischen brisati) brisa, oti-ra;
izraivanja fotografskih slika na staklu. sprava na vozilima za otklanjanje kie ili
vitrum (lat. vitrum) staklo; kristal. snega sa stakla.
vic (nem. Witz) desetka, dosetljivost, Vinu (ind.) jedan od tri glavna boanstva u
otroumnost; duhovita ala. brahmanizmu, prvobitno bog Sunca; naj-
vice (lat. vie) u sloenim reima znai: pod-, popularniji bog u brahmanizmu, sa sve
zamenjivanje, zastupanje nekoga, npr. veim brojem potovalaca (vainava). Da bi
oslobodio bogove ili ljude od zla, on je uzimao
na sebe razne oblike (devet) i pojavljivao se u
njima na Zemlji, a njegovu desetu
inkarnaciju (kalki) oekuju tek u budunosti,
i tada e unititi sve svoje
vinuizam 155
neprijatelje i osloboditi svoj narod od nestano, onaj koga ovek esto mora
tuinskog gospodarstva. prekorno da doziva.
vinuizam (ind.) vera u uenje vinujita. vokacija (lat. vocatio) poziv, pozivanje na neki
vinujiti (ind.) pl- oboavaoci i potovao-ci boga poloaj; dar, sklonost (nekom zanimanju,
Bitnu. zanatu, struci).
Vlaka nekadanja rumunska pokrajina voki-toki (eng. walkie talkie) prenosni radio-
izmeu Karpata i Dunava; stariji naziv za telefon, konstruisan 1933. god. u SAD.
Rumuniju. voks (lat. vox) glas, zvuk, ton; re, izraz; ad
voal (fr. voile) prevez, veo, koprena, zastor; vocem (lat. ad voem) uz re, pri toj rei
vrsta tanke materije za enske haljine, (pade mi na pamet); asa vode (lat. assa voe)
naroito za veo. samim glasom, tj. bez pratnje nekog
Vodai (nem. Wodan) mit. najglavniji bog svih instrumenta; sub hak voce (lat. sub hac voe)
germanskih naroda (skandinavski Odin), bog pod ovom rei (pri upuivanju na renik).
vetra, mrtvih, pobede, dobre etve i lekarstva; voks akuta (lat. vox acuta) muz. visok (ili: otar)
Vuogan. glas.
vodvilj (fr. vaudeville) prvobitno: francuska voks virginea (lat. vox virginea) muz. devojaki
narodna pesma satirine sadrine; danas: glas (za jednu oktavu vii i umilniji orguljski
veseo, mali poz. komad sa kupleti-ma; registar no to je voks humana).
pozorite u kojem se prikazuju ovakvi komadi. voks klamantis in dezerto (lat. vox claman-tis in
vodviljist(a) (fr. vaudevilliste) pisac vod-vilja. deserto) glas vapijueg u pustinji, tj. Jovana
vokabula (lat. vocabulum) lingv. re, naziv, ime, Krstitelja; fig. glas istine koji nema dejstva,
pojedina re (kao predmet leksikolo-gije i uzaludno opominjanje.
leksikografije). voks populi, voks dei (lat. vox populi, vox Dei)
vokabular (nlat. vocabularium) renik, sveska u posl. glas narodni je glas boji, tj. to narod
koju se piu rei nekog tueg jezika i njihova hoe, to je svetinja.
znaenja radi lakeg uenja napamet. voks hibrida (lat. vox hybrida) melez-re, tj. re
vokabulist(a) (lat. vocabulum re) pisac renika. sastavljena od rei dva ili vie jezika, npr.
vokal (lat. vocalis, vox glas) gram. samogla-snik za-interesovati.
(kod nas glasovi: a, e, i, o, u); supr. konsonant. voks humana (lat. vox humana) muz. oveji
vokalan (lat. vocalis) gram. samoglasniki; glas (na orgulji).
glasni, koji se tie glasa; izgovaran, u volabilitet (nlat. volabilitas) povrpost,
smeni (dokaz); vokalna muzika pevanje; nestalnost.
vokalni koncert koncert u kojem su samo volan (fr. volant) pernata lopta; krilo
take pevanja. vetrenjae; fiz. toak zamajac; toak za
vokale (ital. vocale) muz. pevajui. upravljanje automobilom; deo lista koji se
cepa (u priznanikoj knjizi); karner na
vokaliza (nem. Vokalize, ital. vocalizzo) muz. enskoj haljini.
vokalna kompozicija (veba) bez teksta sa volantai (lat. volans, fr. volant) koji leti, letei,
pevanjem na jedan isti vokal. koji je u letu, leprav.
vokalizam (fr. vocalisme) gram. teorija volapik (volapuk = eng. world svet, speak
samoglasnika; samo glasnici jednoga jezika ili govoriti) meunarodni, svetski jezik,
jedne rei s obzirom na njihove meusobne prethodnik esperanta, pronalazak nemakog
odnose. svetenika J. M lajera (Schleyer, 1831
vokalizacija (nlat. vocalisatio) gram. pretvaranje 1912).
suglasnika u samoglasnike; muz. izgo-varanje volat (ital. volta) zidni svod; zasvoena
samoglasnika pri pevanju; vokali-ziranje. prostorija.
vokalize (ital. vocalizze) muz. vebe u pevanju sa volatilan (lat. volatilis) hem. koji moe da se
slogovima ut, ge, mi, fa itd. (solmiza-cija). pretvori u gas ili u paru, isparljiv.
vokalna harmonija (lat. vocalis, gr. harmo-nfa volatilizacija (nlat. volatilisatio) hem. ispa-
sklad) skladnost dva sloga ili vie slogova ravanje, pretvaranje u paru.
koji dolaze jedan za drugim, s obzirom na volatilizirati (nlat. volatilisare) hem. ispa-riti,
boju zvuka, naroito kad vokal jednog sloga isparava, pretvoriti (ili: pretvarati) u paru
zavisi, u ovom pogledu, od vokala ili gas.
prethodnog sloga (osobito u uralsko-altajskim volatilitet (nlat. volatilitas) isparljivost;
jezicima). nestalnost, promenljivost.
vokalski (lat. vocalis) gram. samoglasniki. volva (lat. volva) bog. opna na mladim peur-
vokativ (lat. vocativus) gram. peti pade, dozivni kama.
pade; fig. obeenjak, spadalo, volvulus (lat. volvulus) med. zavezanost (ili:
zapletenost) creva, uvrtanje delova tankog ili
zadnjeg creva oko osovine svoga opor-njaka.
vole (fr. volee) let, letenje (ptica); fig. poloaj,
rang; pucati iz voleja u fudbalu; udariti loptu
u letu; ot vole (fr. haute
vole] 156 volumetar
volee) ljudi visoka poloaja, najugledniji ljudi tametar slui i za merenje jaine struje; up.
nekog mesta. voltmetar.
volej (eng. volley) sp. udarac lopte (u tenisu voltamper (A. Volta, A. M. Ampere) fiz.
reketom, u fudbalu punom nogom) dok je u proizvod iz jednog volta i jednog ampera;
letu, pre nego to dodirne tle. slui za merenje prividne snage kod na-
volens-nolens (lat. volens-nolens) hteo-ne izmenine struje.
hteo", tj. kad se neto u svakom sluaju voltera (fr. voltaire) velika naslonjaa s niskim
mora uiniti, bez obzira na lino seditem a visokim naslonom za glavu,
raspoloenje. nazvala po francuskom pesniku i filozofu
volenti non fit injurija (lat. volenti pop f it Velteru.
iniuria) onome koji hoe ne ini se nepravda, volterizam filozofija i nain miljenja
ko hoe da mu tako bude, tome je pravo. francuskog filozofa Voltera (1694 1778);
volitivan (lat. volitio) l. voljni, koji potie od (ili frivolan, epikurejski nain miljenja, kao kod
iz) volje; 2. gran. dopusni, eljni. Voltera; volterijanizam.
volicija (lat. volitio) psih. htenje, volja, volterijanizam (fr. voltairianisme) fil. v.
pojedinani akt volje, izraz volje. volterizam.
volo (lat. volo hou) sik volo, sikjubeo(.: at. sic voltier (fr. voltigeur) vetak u skakanju; igra
volo, sic jubeo) tako hou, tako zapove-dam, na konopcu; vrlo vet konjanik, jaha vet u
tj. umesto svih razloga neka vai moja skakanju na konja; konj obuen jahakom
volja (po jednom stihu iz Juvenalovih satira). vebanju; laki peak, strelac (u francuskoj
vol-o-van (fr. vol-au-vent) kup. lisnate testo vojsci).
punjeno ribom, mesom, gljivama i dr., lisnata voltiirati (fr. voltiger, ital. volteggiare) veto se
pasteta. baciti na konja ili sa konja; praviti vetake
volonter (fr. volontaire, lat. voluntarius) onaj skokove; igrati na konopcu; fig. brzo prelaziti
koji slui dobrovoljno i besplatno; s predmeta na predmet.
dobrovoljac (vojnik). Voltin elemenat fiz. galvanski elemenat
volt (skr. V) fiz. jedinica za merenje napona u sastavljen od cinka, bakra i sumporne
Meunarodnom sistemu jedinica; predstavlja kiseline.
onaj napon na homogenom ianom Voltin stub fiz. stub sastavljen od mnogo
provodniku kroz koji prolazi struja od 1 elemenata naslaganih jedan preko drugog
ampera, a utroena snaga izmeu te dve take redom bakar tenost (razreene H2SO4)
iznosi 1 vat; naziv po italijanskom fiziaru cink.
Alesandru Volti. volti subito (ital. volti subito) muz. brzo okreni
volta (fr. volte, ital. volta, lat. volutus valjan, (na notama).
kotrljan) u koli jahanja: jahanje u malom voltmetar (A. Volta, gr. metron) fiz. instrumenat
krugu, teranje konja u krug; u kartama: za merenje potencijalne razlike, naponske
vetina u meanju karata tako da izvesna razlike; up. voltametar.
karta tano doe na ono mesto koje se eli. voltfas (fr. volte-face, lat. volvere okretati,
volta-elektrometar (A. Volta, gr. elektron, facies lice) voj. poluokret, poluobrt; nagla
metron) fiz. v. voltametar. promena miljenja; napraviti voltfas iznenada
voltaa (fr. voltage) napetost, napon struje se okrenuti i isprsi pred neprijatelja koji te
merene u vo l tima, elektrini napon. goni; fig. naglo promeniti miljenje.
voltaizam (A. Volta, fr. voltaisme) fiz. gal- volubilan (lat. volubilis, volvere okretati,
vanski elektricitet, galvanizam. obrtati) gibak, vitak, savitljiv, okretan;
volta-indukcija (A. Volta, lat. inductio) fiz. nepostojan, nestalan, promenljiv; tean,
pojava izazivanja (indukovanja) elektrine slatkoreiv, govorljiv.
struje u zatvorenom provodniku pomou volubilitet (lat. volubilitas) gipkost, pokre-
kretanja u njegovoj blizini drugog provod- tljivost, savitljivost, okretnost; tenost u
nika kroz koji prolazi struja, ili pomou govoru, slatkoreivost; nestalnost, pro-
spajanja i prekidanja struje u bliskom menljivost.
provodniku, ili pomou pojaavanja ili volumen (lat. volumen, volvere) rukopis, spis
slabljenja struje u tom provodniku. ovijen oko tapia, svitak; knjiga, sveska;
voltametar (A. Volta, gr. metron) fiz. sprava za fiz. prostor to ga zauzima jedno telo,
merenje elektrolizom izdvojenih koliina zapremine; muz. obim, jaina, punoa (glasa,
supstanca; izmeri li se istovremeno vreme zvuka).
prolaska struje, onda deoba izdvojene koliine volumenometar (lat. volumen, gr metron)
vremenom daje u jedinici vremena izdvojenu sprava za merenje zapremine vrstih i tenih
koliinu, a odatle se dobija u jedinici tela.
vremena kroz aparat protekla koliina volumetar (lat. volumen, gr. metron) fizio-
elektriciteta, tj. ja-ina struje (pod loki aparat za merenje promena u zapre-
pretpostavkom da je za sve vreme zbivanja mini pojedinih delova ivog ovejeg ili
struja stalna); dakle, vol- ivotinjskog tela.
volumetrija 157 vrada
volumetrija (lat. volumen, metria) vetina von novana jedinica Severne Koreje (1 von =
merenja zapremine; fizkol- merenje promena u 100 sena).
zapremini pojedinih delova ovejeg ili voracitet (lat. voracitas, vorax prodrljiv)
ivotinjskog tela; hem. odreivanje koliine prodrljivost; fig. gramljivost, neza-
rastvorene materije. jaljivost.
voluminozan (nlat. voluminosus) koji se sastoji vostro konto (ital. vostro conto) trg. na va raun.
iz vie delova, koji je sastavljen iz vie votant (lat. votans, vovere) glasa.
svezaka; u mnogo knjiga; velik, obi-man, votacija (lat. votatio) glasanje, izglasavanje,
opsean, glomazan, kabast, debeo. skupljanje glasova; votiranje.
voluminozitet (nlat. voluminositas) obi-mnost, Votergejt afera (eng. Watergate) politiki
opsenost, glomaznost. skandal u SAD 1972-73. nastao otkri-
voluminoznost v. voluminozitet. vanjem ureaja za prislukivanje u izbor-nom
volum-teorija (lat. volumen zapremina, gr. tabu Demokratske stranke u zgradi
theoria) hek. shvatanje po kojem se koliine Votergejt (Watergate) u Vaingtonu;
tela spojenih u hemijska jedinjenja ne prislukivanje su organizovale pristalice
zamiljaju prema njihovoj teini, nego prema Republikanske stranke uz znanje
zapremini. najodgovornijih linosti te stranke; ova je
voluntarizam (lat. voluntas volja) fl. filozofski afera kompromitovala i same vrhove
pravac (psiholoki i metafi-ziki) koji smatra amerike dravne uprave.
za bitno svojstvo due volju, a ne intelekat, votiv (lat. vovere zavetovati, votivum) etn.
koji, dakle, objanjava bitnost ivota zavetna rtva ili dar boanstvima, sve-cima,
pomou volje kao osnovne funkcije duevnog crkvama i dr.; prinosi se u poljo-privrednim
ivota (openhauer, Bunt). proizvodima ili u izraevi-nama od gvoa,
voluntaristi (lat. voluntas volja) fil. pristalice zlata, srebra ili voska.
voluntarizma. votivan (lat. votivus) zavetovan, zavetni.
voluntaristika psihologija pravac empi-rijske votiranje (lat. votatio) v. votacija.
psihologije koji naglaava bitni znaaj votirati (lat. votum, ital. votare, fr. voter) dati
procesa volje i oseanja; sulr. inte- svoj glas za neto, glasati za, izgla-sati,
lektualistika psihologija. glasanjem odobriti.
voluntas (lat. voluntas, volo hou) volja; stat pro votka (rus. vodka) popularne ruska rakija.
racione voluntas (lat. stat pro ratione votum (lat. votum, vovere) zavet, obeanje;
voluntas) vai umesto razloga volja. glas koji se daje za neto, protiv neega;
voluntas ultima (lat. voluntas ultima) prav. glasanje, izglasavanje; pl. vota; kum vot (lat.
poslednja volja, testamenat. sit voto) s pravom glasa; kum vogo ilimitato
voluntativ (lat. voluntas volja) liigv. v. vo-litiv. (lat. sit voto illimitatio) sa neogranienim
voluptuozan (lat. voluptuosus, voluptas pravom glasa; meo voto (lat. teo voto) po
pohota) sladostrasan, strasan, pohotljiv; mojoj elji, po mom nahoenju, to se mene
zabavan, prijatan, pun veselja. tie; sub voto remisionis (lat. sub voto
voluta (lat. voluta) apx. ukras na stubovima u remissionis) sa eljom za povraa j.
obliku zavojice, spirale, ara u obliku pua, votum virile (lat. votum virile virilni glas)
uvojnica; zool. uvijeni pu. kneevski pojedinani glas, za razliku od
volutacija (lat. volutatio) valjanje; fig. nepo- kurijalnog glasa, predata, gro-fova u starom
stojanost, nestalnost. nemakom parlamentu.
volfram (nlat. wolframium) hem. veoma tvrd i votum decizivum (lat. votum decisivum) prav.
otporan metal, atomska masa 183,85, redni
broj 74, znak W, topi se na 3400; odluujui glas.
upotrebljava se za dobijanje volfram-e-lika votum konzultativum (lat. votum consulta-
i za vlakna elektrinih sijalica; tungstem. tivum) prav. savetodavni glas.
voleban (rus.) natprirodan, udotvoran, votum kurijatum (lat. votum curiatum) uku-
maijski. pan, zajedniki glas; up. kurijski glas.
volebnik (rus.) arobnjak, maioniar. vohajnit (nem. Wochein) min. sinonim za mi-
vomika (lat, vomica) kec. ir, prit; naroito: ir neral boksit, nazvan po mestu Bohinja
u pluima. (nem. Wochein) u Sloveniji, gde ima leita
vomikozan (lat. vomicosus) ned. pun ireva, boksita.
gnojav. voe (ital. voe) kuz. pevaki glas; a voe sola
vomirati (lat. vomera) med. v. vomitirati. (ital. a voe sola) samo za jedan glas.
vomitiv (nlat. vomitivurn) med. sredstvo koje voe di peto (ital. voe di petto) muz. pun glas,
izaziva povraanje. glas iz grudi.
vomitirati (lat. vomitare) med. povraati, voe di testa (ital. voe di testa) muz. glas iz grla.
bljuvati; vomirati. vrada (rus. vrada) 1. svaa, zavada,
vomitus (lat. vomitus) ned. povraanje, neprijateljstvo; 2. krvnika; 3. plemenski
bljuvanje. mirovni sud (tzv. krvno kolo).
vrak 158 Vuotan
vrak (nem. Wrack) oteena laa koja se vie pepeo, usijano kamenje i rastopljene stene;
ne moe opraviti; fig. olupina, ruevina, vatreni breg (naziv po bogu Vulkanu).
neupotrebl>iva stvar. pulkanizam (lat. vulcanus) kol. sve vulkan-ske
vrbait mineral naen meu arsenskim ruda-ma u radnje i njihove posledice koje su u tesnoj vezi
Makedoniji, nazvan po ekom mine-ralogu sa poremeajima u Zemljinoj kori; shvatanje da
Vrbi. .je Zemlja dobila svoj oblik dejstvom vatre
vrsta (rus. versta) ruska mera za duinu (<upr. neptunizam). vulkanizator v. vulkanizer.
(1,066,78 km); versta. vulkanizacija (lat. vulcanus, nlat. vul-
vulva (lat. vulva) inat. spoljanji delovi enskog canisatio) postupak pri zagrevanju gume,
spolnog organa, stidvdd, sra-mnica. kauuka i gutaperke, pomeanih sa sumporom,
vulvitis (lat. vulva) med. zapaljenje spolja-njeg na temperaturi od 130140S. Na taj nain ove
dela enskog spolnog organa. materije, koje su inae na 0 tvrde kao drvo a
vulvo-uterinski (lat. vulvus, uterus) at. koje na vioj temperaturi omekaju, postaju,
stidnino-materini, koji pripada stid-nici i usled visoke temperature, elastine i ne
materici ili se tie stidnice i materice. rastvaraju se, kao obino, u etru, benzolu,
vulvula (nlat. vulvula) zool. materica kod terpentinu i dr. vulkanizer onaj koji
ivotinja. vulkanizira.
vulgaran (lat. vulgaris opti, svakidanji) nizak, vulkanizirati (lat. vulcanus, nlat. vulca-nisare)
prostaki. kauuku i gutaperki dodavati (ili: dodati)
vulgarizam (lat. vulgaris opti svakidanji) sumpora, pa ih onda na visokoj temperaturi
prost, nepristojan izraz; nepristoj-nost, uiniti da postanu elastini i nerastvorljivi.
prostakluk. vulkanisti (lat. vulcanus) pl. kol. pristalice
vulgarizator (lat. vulgaris obian, svaki-danji) teorije da je Zemlja svoj dananji oblik
onaj koji vulgarizuje, preterano uproava dobila dejstvom vatre (supr. ieptu-nisti); pr.
naune pojmove. vulkanistiki.
vulgarizacija (nlat. vulgarisatio) uproa-vanje, vulkanitet (nlat. vulcanitas) kol. postanak (ili:
uproenje; injenje optim, zajednikim, poreklo) vulkana; svojstvo nekog tela
injenje da bude svima razumljivo. dobijeno dejstvom vatre.
vulgarizirati (lat. vulgare uiniti optim, opte vulkani- (lat. vulcanus) kol. vulkanske stene
poznatim, nlat. vulgarisare) uprostiti neto; (koje su postale erupcijom vulkana).
uiniti neto optim, zajednikim, objaviti, vulkanolog (lat. vulcanus, gr. logos re,
obnarodovati, uiniti da neto bude svima govor) naunik koji se bavi vulkanologi-jom.
razumljivo; vulgirati. vulkanologija (lat. vulcanus, gr. logia) kol.
nauka koja do sitnica izuava sve vulkanske
vulgaritet (nlat. vulgaritas) obinost, pojave.
prostakluk, prostatvo, niskost; prostaki vulkanski (lat. vulcanius) koji se tie boga
nain izraavanja; vulgarnost. Vulkana; koji bljuje vatru, koji potie od
vulgarnost v. vulgaritet. vulkana; koji je postao ili preobraen
Vulgata (nlat. Vulgata) latinski prevod Svetog dejstvom vatre.
pisma koji je katolika crkva priznala kao vulkord (eng. woolcord) vrsta jake engleske
autentian na Tridentin-skom crkvenom vunene tkanine, naroito za akire.
saboru 1546. god. vulnerabilai (nlat. vulnerabilis) ranljiv,
vulgo (lat. vulgo) pril. kod naroda, u narodu; obranljiv, koji se moe raniti, povre-dljiv,
uopte, obino, u obinom ivotu, narodski, ozledllv; fig. slab, neotporan.
jezikom prostog sveta, prosto reeno. vulnerabilitet (nlat. vulnerabilitas) ranlji-vost,
vulgo kvezitus (lat vulgo quaesitus) prav. dete obranljivost, povredljivost, ozle-dljivost;
bludnice. neotpornost, sklonost bolestima.
vulgus (lat. vulgus) narod, puk, svetina, gomila. vulneraria (lat. vulneraria) pl. med. sredstva za
Vulkan (lat. Vulcanus) kit. staroitalski bog ognja leenje rana.
(naroito njegove razorne snage) i metalskih vulnus (lat. vulnus) rana; vulnus letale(lat.
radnika ili kovaa, sa radionicom u vulkanu vulnus letale) smrtonosna rana.
Etni; sin Jupitera i Junone, mu Venerin vultispeks (nlat. vultispex, lat. vultus izraz lica,
(odgovara grkom Hefestu). lice, specere gledati) vetak u poznavanju
vulkan (lat. vulcanus) kol. mesto na Zemlji gde ljudi po crtama lica; up. fizio-gnom.
je ona toliko duboko otvorena da iz njene vunderkind (nem. Wunder udo, Kind dete)
vrele unutranjosti mogu izbijati na izvanredno obdareno dete, udo od deteta.
povrinu tople pare i gasovi, vru Vuotan (stnem. Wuotan) mit. v. Vodai.
G
G, g etvrto slovo nae irilice, jedanaesto nae zlatnog ili srebrnog tkiva i svile; dged. sterilna
latinice (G, g); kao skraenica: g=ipaia; muz. providna tkanina za zavoje i previjanje rana.
Gpeti ton u dijatonskoj skali; fiz. g= gazal, gazel (arap. gazal, tur. gazel) vrsta
skraenica za gravitaciju; hen. Ga = galijum, arapsko-persijske lirske pesme, poglavi-to
Gd=gadolinijum, Ge= germanijum. ljubavne, koju je naroito negovao persijski
gabarden (fr. gabardine) fina tkanina od pesnik Hafis.
eljane vune ili pamuka: vunena tkanina se gazela (arap. gazal, p. gazela, ital. gazzella) 1.
upotrebljava za ogrtae, odela i enske zool. afrika antilopa, stanovnik pustinje,
tkanine, a pamune za lake haljine i, slina srni, ali od nje mnogo lepa i neto
natopljena gumom, za kine ogrtae. manja; naroito se odlikuje velikom brzinom.
gabarit (fr. gabarit) kalup, model u prirodnoj gazela (arap. gazal) 2. vrsta lirske ljubavne
veliini ili umanjen, prema kome se neto pesme, sastavljena iz strofa od po dva stiha,
oblikuje. osobito esta u knjievnosti istonih naroda.
gabion (fr. gabion) voj. ko koji se puni gazeta (ital. gazzetta, fr. gazette) dnevni list,
zemljom za brzo podizanje grudobrana. novine; fig. torokua, alapaa.
gabionada (fr. gabionnade) voj. grudobran od gazi (arap. gazi) ratnik, junak, vojnik musliman;
koeva punjenih zemljom. borac za veru; pobednik, osvaja (titula
gabro (ital. gabbro) mm. krupnozrna erup-tivna muhamedanskih vladalaca i zaslunih
stena, tamnozelene boje. vojskovoa).
gavaz v. kavaz. gazirati (fr. gazer) pokriti (ili: prevui) velom;
gavan vrlo bogat ovek (po Tavanu, linosti iz uviti (ili: uvijate) gazom.
narodnih pesama i pria nemilosrdan gazifikacija pretvaranje vrstog goriva
ovek, tvrdica). (kamenog uglja, lignita, drveta) u gas za
gavijal (nlat. gavialis) zool. vrsta indijskog gorivo.
krokodila sa uzanom i dugakom njukom. gazolin hen. teni deo sirovog petroleuma,
gavota (fr. gavotte) starinski veseli ples sa kljua izmeu 7080S, slui za grejanje i
raznim figurama; muzika pratnja za taj osvetljenje.
ples u 4/4 takta. gaip (arap. ga'ib, tur. gayb, gayp) ono to je
gavun (ital. gavone) zool. vrsta morske ribe, nevidljivo, skriveno, tajno; duhovna stvar; gajb.
Atherina hepsetus. gajba (ital. gaibba) l. krletka, kavez, ivi- ,
gagat (gr. gagathos) min. mrki ugalj, krt, kao narnik; 2. reetkast sanduk za prenoenje
smola crn i votanog sjaja, vrsta crnog voa, staklenih boca i druge robe.
ilibara; u preistorijsko doba upotre-bljavan gajde (arap. qai'da, tur. gayda) nuz. narodni
za izradu nakita. muziki duvaki instrument; sastoji se iz
gadolinij(um) hem. hemijski element, metal, hem. konog meha, duvaljke kojom se duva u meh
znak Gd, redni broj 64, atomska masa 157,25; i cevi kroz koju izlazi vazduh, stvarajui
pripada grupi retkih zemalja, lan-tanida. zvuk; up. gadlje.
gaeta (ital. gaeta) vrsta velikog amca na jedro.
gaa (fr. gage, ital. gaggio) zaloga, jemstvo; tajo (ital. gaio) muz. veselo, ivahno, ilo; up.
plata, stalna nagrada, stalna zarada. geman.
gairanje (fr. gage) davanje plate (ili: stalne gajret (arap. gayra, tur. gayret) revnost, sr-
nagrade). anost, plemenitost.
gaist(a) (fr. gagiste) plaenik, najamnik, gajtan (gr. gaietann tur. gaytan, kaytan) 1.
slubenik; prav. onaj koji dri zalogu, pamuna ili svilena upredena ili pletena vrpca
primalac zaloge. za porubljivanje i ukraavanje odee; 2. dve
gaza (fr. gaze) providna i tanka materija od ili vie izolovanih ica za
pamuka ili svile, veo; vrsta gajtana od
160 galvanisati
galvano (ital. galvano) predmet od bakra koji galvanohromija (Galvani, gr. hroma boja)
je izraen putem galvanoplastike, naroito bojadisanje metala galvanskim putem.
takav klie. galvaiska baterija fiz. spoj vie galvan-skih
galvanoglifija (Galvani, gr. glyphis zarez, elemenata, da bi se dobila jaa struja ili
urez) izrada reljefnih crtea i bakrore-za na vii napon; up. Voltin stub.
metalno] ploi hemijskim sredstvima pomou galvanska struja (po L. Galvaniju) istosmer-na
galvanizama (metoda prvi put primenjena elektrina struja.
1856). galvanski elektricitet fiz. istosmerna elektrina
galvanografizirati (Galvani, gr. grapho) struja koja tee izmeu dveju ploa
izraivati tamparske ploe i slike pomou (elektroda) razliitih metala kad su u
galvanske struje. kontaktu preko nekog elektrolita (nazvan po
galvanografija (Galvani, gr. graphia) izrada L. Galvaniju, koji ga je otkrio).
tamparskih ploa na taj nain to se crte u galvanski elemenat fiz. sprava za proizvoenje
obliku paste (testa) utisne na metalnu plou, trajne elektrine struje putem hemijske
zatim se pospe grafitom i onda, energije.
galvanoplastikim putem, pobakri galgnhumor (nem. Galgenhumor) humor
galvanokaustika (Galvani, gr. kausis gorenje, oveka koga vode na veala; fig. usiljena
sagorevanje) hir. seenje ireva i iz-rataja ala.
pomou galvanskom strujom usijane galenizam med. naela i nain leenja uvenog
platinske ice. starogrkog lekara Klaudijusa Gale-nusa.
galvanomagnetizam (Galvani, gr. magnetes)B. galenika (nlat. galenica) pl. farm. v. galenski
elektromagnetizam. lekovi.
galvanometalurgija (Galvani, gr. metallur-gi'a) galenisti pl. med. pristalice starogrkog lekara
izrada i dobijanje metala pomou galvanske Klaudijusa Galenusa (131200 n. e.) koji je
struje. dugo vremena vaio kao najvei autoritet za
galvanometar (Galvani, gr. metron) fiz. sve medicinske kole.
instrumenat za odreivanje pravca i jaine galenit (gr. galene olovna ruda) min najbogatije
galvanske, elektrine, struje; up. galvano- olovna ruda, sulfid olova sa 86% olova i do
skop. 1% srebra.
galvanoplastika (Galvani, gr. plassein galenski lekovi farm. lekovi spravljeni prostim
obrazovati, uobliiti) postupak osnovan na apotekarskim postupcima od droga i
elektrolitikom taloenju metala: pre- hemikalija, a ne hemijskim putem (naziv po
vlaenje metalom, galvanskim putem, starogrkom lekaru Galenusu, koji je prvi
predmeta (od drveta, gipsa, voska i dr.), da bi skupio i objavio propise o zgotovljavanju ove
na taj nain postali bolji i trajniji; izrada vrste lekova).
vernih otisaka u metalu od plastinih galeonist(a) (ital. galeone vrsta velikog broda)
predmeta (novca, medalja, plaketa i dr.). trgovac koji radi sa Amerikom.
galvanopunktura (Galvani, lat. punctura bo- galeot (p. galeote, ital. galeotto) vesla (ili:
denje, bod) med. primena galvanizma u vezi sa robija) na galiji; up. galija.
akupunkturom. galeota (ital. galeotta, p. galeota) mala galija
galvanoskop (Galvani, gr. skopeo sa 1620 vesala; veoma brza ratna laa
posmatram) fiz. instrument koji pokazuje srednje veliine; up. galiota.
postojanje struje; up. galvanometar. galera (fr. galere, p. ital. galera, nlat. galea)
galvanostegija (Galvani, gr. stego pokrijem) vrsta srednjovekovne duge i uzane galije sa
galvansko prevlaenje metalnih predmeta 2550 veslakih klupa na kojima je veslalo
drugim nekim metalom (npr. pozlaivanje po 35 robova; robijaka laa.
srebra, posrebravanje bakra, poniklavanje galerija (nlat. galeria, ital. galleria) dugaka i
gvoa itd.). uzana prostorija koja je, zbog svojih dugih
galvanoterapija (Galvani, gr. therapeia leenje) zidova, naroito podesna za izlaganje
med. leenje pomou galvanske struje i umetnikih dela; zbirka umetnikih dela,
nauka o tome. naroito slika; dug hodnik, kori-dor;
galvanotehnika (Galvani, gr. technike) pokriven balkon (u pozoritu, parlamentu); u
prevlaenje predmeta metalom pomou utvrenjima: pokriven hodnik; u rudnicima:
galvanske struje. prokop; fig. sluaoci, gledaoci, publika (u
galvanotipija (Galvani, gr. typos lik, slika) pozoritu, parlamentu i dr.).
v. galvanoplastika. galeta (ital. galletta) l. mornarski dvopek; 2.
ahura svilene bube.
galvanotropizam (Galvani, gr. tropos obrt) Gali (lat. Galli) pl. ime najstarijih stanovnika
bog. povijanje vodenih biljaka prema dananje Francuske (Galije), koji su bili
elektrinoj struji. keltskog porekla.
galvano-faradizacija (Galvani, Faraday) med. galizirati popravljati slabo vino doda-vanjem
istovremeno pokretanje jednog miia ili vode i eera i na taj nai n
ivca galvanskom i Faradejevom, tj.
indukcionom strujom.
Galija 162 gamarologija
sadrinu vinske kiseline smanjiti na 5 do 7 galon (eng. gallon, nlat. galona) jedinica za
procenata (pronalazak hemiara Lu-dviga merenje tenosti i ita. U Engleskoj =
Gala, 17911863). 4,546 1, u SAD=3,785 1.
Galija (lat. Gallia) Francuska. galoni (fr. galons, ital. galoni) pl. gajtani, iriti,
galija (ital., p. galera, nlat. galea, ital. dijal. rojte; gajtani u boji na spoljanjem avu
galia, arap. halijak) v. galera. akira.
galijambus (lat. galli, gr. iambos) megr. kata- galop (fr. galop, ital. galoppo) l. trk konja pri
lektini anaklastini tetrametar, nazvan po emu se konj kree napred u skokovima; 2.
tome to su svetenici boginje Kibele (gali) u brza okretna igra (polka) u 2/4 takta.
takvim stihovima pevali svoje pesme galopada (fr. galopade tranje skokom) ja-
prinosei rtve. hanje u galopu, jahanje u trku; igranje
golijat (ital. galea) vesla na galiji; robi-ja; polke; v. galop.
galeot, galiot. galopen (fr. galopin) slue za trkaranje; onaj
galiot (ital.) v. galeot, galija. koji objavljuje kurs na berzi; voj. ordonans-
galiota (ital. galeotta) v. galeota. oficir; spoljni konj u trojci".
galijun v. galion. galopira (fr. galoper) jahati u galopu (ili:
galikanizam (fr. gallicanisme) ideje i tenje trku); trati u skokovima; igrati polku; fig.
francuske crkve za to veom samo- raditi neto vrlo brzo, razvijati se vrlo brzo.
stalnou; tenja za nezavisnijim odnosima galo-romansko (l&~. Gallus, Romanus) ono to
prema papstvu. je postalo spajanjem galskog i roman-skog
galikanska crkva katolika crkva u Francuskoj (duha, jezika itd.).
ukoliko je, u odnosu prema papi, uspela da galofil (lat. Gallus, gr. philos prijatelj)
zadobije izvesnu nacionalnu samostalnost. prijatelj Francuza i Francuske.
galikanski (lat. gallicanus) francuski (izraz galofob (lat. Gallus, gr. phobos strah) onaj koji
koji upotrebl>ava jo samo katolika crkva u se preterano plai Francuza; onaj koji mrzi
Francuskoj); up. galski. na Francuze i na sve to je francusko.
galikomanija (lat. Gallia, gr. mania) v. galofobija (lat. Gallus, gr. phobos) preteran
galomanija. strah od Francuske, mrnja na Francuze i
galikus morbus (lat. gallicus morbus) galska sve to je francusko.
(francuska) bolest, tj. sifilis, vrenga. galone (fr. galoche, ital. galoscia, nlat.
galilej (po G. Galileju, znak gal) jedinica galochia) kaljae, gornje cipele od gume za
ubrzanja u CGS-sistemu; l gal=l cm/s2. sneg i vodu.
galimatijas (lat. Gallus Mathiae, fr. galski (lat. gallicus, fr. gallique) koji se tie
galimatias) zbrka od rei, nejasan i nera- Galije ili Gala; francuski.
zuml>iv govor, rei bez smisla. galski petao petao kao simbol Francuske, zbog
galina (lat. gallina) koko. istozvunosti latinskih rei gallus (petao) i
galion (ital. galeone) lom. vrsta starinske morske Gallus (Gal).
lae; ratni i trgovaki brod na jedra u XVI i tama (gr. gamma) ime treeg slova grke
HUP veku; sluio osobito za putovanja u azbuke (f =nae g"); muz. niz od osam
prekomorske zemlje. tonova, lestvica, skala; med. gama-globulin
galionizam ravnodunost prema religiji po belanevina krvnog seruma, s funkcijom
rimskom prokonzulu Galiju, Gallio, koji je antitela; fiz. elektromagnetski zraci koji
apostola Pavla uzeo u zatitu od Jevreja i za potiu iz atomskog jezgra, nastaju u procesu
koga se mislilo da je bio potpuno radioaktivnosti ili pri nukle-arnim
ravnoduan i prema jevrejstvu i prema reakcijama, vrlo su prodorni.
neznabotvu). gama-zraci (gr. gamma) fiz. elektromagnet-ni
galionist(a) ovek ravnoduan prema religiji; up. treptaji kao Rendgenovi zraci, ali mnogo
galionizam. krae talasne duine. Imaju ogromnu
galicizam (lat. Gallia, fr. gallicisme) osobenost prodirnost; njihovo dejstvo pokazalo se
francuskog jezika, naroito s obzirom na najkobnijim na organizme u Hiroimi i
konstrukciju reenica i dr.; pri-menjivanje tih Nagasakiju, po eksploziji dveju atom-skih
osobenosti u nekom drugom jeziku; francuska bombi. Ne skreu pod uticajem mag-netnog
re u nekom tuem jeziku. polja.
galicisti (fr. gallicistes) pl. pristalice francuske gamar (arap.) vrsta crvenog istonjakog vina.
knjievnosti u paniji (za razliku od gamarografija (gr. kammaros rakuac
gongorista). obini, graphia, lat. gammarus) zool.
galoman (lat. Gallus, gr. mania pomama, prouavanje (ili: opisivanje) ljuskara
ludilo) preteran oboavalac svega to je (rakova).
francusko. gamarologija (gr. kammaros, logia) zool. nauka
galomanija (lat. Gallus, gr. mama) preterana o ljuskarima (rakovima).
ljubav prema svemu to je francusko;
galikomanija.
gamane 163 garda
gamane (fr. gamache) pl. dokolenice, uvi-jai, gangster (eng. gangster) lan razbojnike i
kamane. ucenjivake druine u Americi.
gamba (ital. gamba) v. viola da gamba. ganiluk (arap.-tur. ganilik) bogatstvo, obilje.
gambit (ital. dare il gambetto) otvaranje ganoidi (nlat. ganoidei) pl. zool. titonoe (vrsta
ahovske partije u kojem se rtvuje peak riba).
radi breg razvijanja figura i izvo-enja ganoin (gr. ganos sjaj) tvar od koje krljuti
kakvog veto smiljenog napada. ganoidnih riba, titonoa, imaju srebr-nast
gambusija (nlat. gambusia) zool. vrsta veoma sjaj.
sitnih severnoamerikih ribica koje raaju iv gant (nem. Gant, fr. encant, ital. incanto) trg.
rod i brzo se razmnoavaju; naroito su sudska prodaja zbog prezaduenosti,
znaajne kao sredstvo u borbi protiv malarije, licitacija; steaj.
jer, unitavajui larve, spreavaju razvitak garaa (fr. garage) mesto gde se sklanjaju
komaraca, a time i prenoenje malarije. automobili, vagoni, amci; mor. pristajanje
gambusino (p. gambusino) pustolov koji broda u mestu podeenom za ukrtanje, da
traga za zlatom, u Meksiku. bi se propustio drugi brod.
gamelan (mal.) javanski narodni orkestar; garansin (fr. garance) broni ugalj, preparat
sastoji se od velikog broja razliitih izvaen iz korena broa, koji sadri istu
instrumenata (drvenih zvona, bronzanih bojenu materiju.
ploa, bambusovih svirala i dr.). garant (fr. garant, ital. guarento jemstvo)
gamen (fr. gamin) slue u kuhinji, egrt; jemac, jamac.
deran, ulini mangup, skitnica, bespri-zorni, garantija v. garancija.
obeenjak, apkun. garantirati (fr. garantir) jamiti za koga ili to,
gamet (gr. gametes) biol. spolna elica, jaje ili primati odgovornost za nekoga ili neto.
spermatozoid kod ivotinja" jajna elica ili garantno pismo bank. pismena obaveza koju
polenovo zrno kod, biljaka; up. zigot. banka daje svojim komitentima jamei, prema
gametogeneza (gr. genesis) biol. proces treem licu, za izvrenje izvesnog posla, i
stvaranja polnih elija kod vieelijskih kojim se obavezuje da e ona sama dati
organizama. obeteenje za svog komitenta u visini iznosa
gamogonija (gr. gamos brak, gone raanje) na koji glasi ,,garantno pismo" ako on sam
biol. raanje putem spolnog oploavanja; supr. ne izvri obavezu.
agamogonija. garantovati v. garantirati.
gamologija (gr. gamos brak, logia nauka) garantol (fr. garant, lat. oleum ulje) hek.
nauka o braku, rasprava o braku. preparat od gaenog krea za konzervi-ranje
gamonomija (gr. gamos brak, nomos) em. jaja.
prouavanje (ili: poznavanje) svadbenih garancija (fr. garantie) jemstvo, osiguranje,
obiaja. sigurnost.
gang (eng. gang) razbojnika druina, banda; up. garbin (ital. garbino) jugozapadni vetar na
gangster. Jadranu.
ganglija (gr. ganglion mrtva kost) zool. nervni garbo (ital. garbo) pristojnost, utivost; kon
vor ili zadebl>anja kakva se nalaze na garbo (ital. con garbo) muz. pristojno.
zadnjim korenima lene modane; med. gargalizam (gr. gargalismos) med. golicavost,
mrtva kost, rskaviav izrataj. svrab, nadraenost koe.
ganglijski sistem zool. svi ivci u iva-nim gargarizam med. v. gargarizacija.
tkivima trbune duplje. gargarizacija (gr. gargarismos) med. gr-
ganglionitis med. v. ganglitis, gljanje, grgotanje, ispiranje gue i usta
ganglitis (gr. gagglion) med. zapaljenje iv-anih grgljanjem; gargarizam.
vorova; ganglionitis. gargarizirati (gr. gargarizo) med. grgljati,
gangrena (gr. gangraina, graino gloem, grgotati, ispirati usta i guu grgljanjem.
jedem) med. truljenje mekanih delova tela, gargarizma (gr. gargarismos) med. voda za
vrsta izumiranja tkiva ili organa, iva rana, ispiranje gue i usta grgljanjem.
vuac, gnjile. gargija (tur. kargi) koplje.
gangrenescencija (nlat. gangraenescentia) med. gargujada (fr. gargouillade) cifrast, izuvi-jan
prelaenje u trule., razvijanje vuca. korak u plesu.
gagrenescirati (nlat. gangraenescere) med. garguran (fr. gargouran) trg. vrsta tekih
prelaziti u truljenje, izazivati vuac na nekom istonoindijskih i kineskih svilenih tkanina;
delu tela; fig. pokvariti, zaraziti; gangrenira ti. gurguran.
gavgrevizovanje v. gangrenescencija. gard (eng. guard, fr. garde) sp. odbrambeni
gangrenizovati se v. gangrenescirati. stav u boksu, maevanju i sl.
gavgreiirati v. gangrenescirati. garda (fr. garde, ital., p. guardia) straa,
gangrenozan (nlat. gangraenosus) med. koji telesna straa jednog vladaoca; naroito
boluje od vuca, gangrene, koji je u odabrana, elitna trupa svih rodova vojske kao
truljenju, koji trune, gnjilean. zasebna vojna jedinica; fig. odane i pouzdane
pristalice, npr. nekog politikog prvaka,
voe i sl.
gardedam 164 gasohemija
a
gardedama (fr. garder uvati, dame) pra-tilja, garota (p. garrotte, fr. garrotte, ital.
drubenica nekoj enskoj osobi prilikom garretto) zavrtanj za davljenje, sprava kojom
izlazaka. se nekada izvravala smrtna kazna u paniji i
garde la ren (fr. gardez la reine) u ahu: eh njenim nekadanjim kolonija-ma; smrtna
kraljici! kazna davljenjem.
gardeiija vot. tropska azijska biljka Garde-nia garoteri (fr. garrotteurs, eng. garrotters) pl.
florida iz fam. Rubiaceae, koja se gaji zbog vrsta opasnih ulinih razbojnika, naroito u
mirisnog cveta. Londonu, koji svoj pljakaki posao poinju
garderoba (fr. garderobe) soba ili orman gde se time to svoje rtve prethodno davljenjem
uva odelo ili rublje; u pozoritu: soba gde onesveste.
se glumci oblae; svi kostimi pozorita; garotirati (fr. garrotter) udaviti pomou garote;
odeljenje gde posetioci ostavljaju eire, opljakati rtvu koja se, pomou zamke
gornje kapute i dr. (u pozoritu, koncertnoj baene na vrat, prethodno onesvesti (u
dvorani itd.); sve odelo i sve rublje jedne Engleskoj i Sev. Americi).
osobe; nunik, zahod. garofal v. garofan.
garderobar v. garderoba. garofan (ital. garofano) bog. karanfil.
garderobarka (fr. garderobiere) uvarica garoon (i. garrocha, garrochon) malo koplje
garderobe. kojim su naoruani borci s biko-vima.
gardina (nlat., ital. cortina, fr. courtine, nem. garson (fr. garcx>n, nlat. garcio) mladi, deko,
Gardine) prozorska (ili krevetska) zavesa. deak; momak, bear, neenja; konobar,
gardist(a) (fr. garder uvati) vojnik koji slui u kelner; pomonik, kalfa.
gardi, telesni straar; pratilac. garsonirati (fr. garconner) ponaati se kao
gard-kot (fr. garde-cote) obalski brod; uvar muko, biti mukobanja; biti odan pede-
obale. rastiji.
gardn-parti (eng. garden-party) sastanak garsonjera (fr. garconniere) devojka koja se
drutva u bati, sveanost koja se proslavlja u ponaa kao mukarac, mukobanja; mali
bati, gradini. jednosobni (retko dvosobni) stan, obino bez
garmon (fr. garmond) tip. vrsta tampar-skih kuhinje; momaki stan, momaka soba.
slova srednje veliine (od 10 taaka) iz kojih garter-orden (eng. garter) uveni engleski
se obino slau knjige (naziv po francuskom orden podvezice".
peatorescu Claude Gara-mond, 1499 gas fiz. i hem. plin, telo koje, zbog stanja svojih
1561). molekula, nema ni samostalnog oblika niti
garmond til. v. garmon. stalne zapremine, vazdua-sto telo, telo koje
garnet (eng. garnet) mor. vitlo sa uetom za tei da se neogranieno iri (re prvi upotrebio
utovarivanje i istovarivanje brodskog tovara. 1610. ho-landski hemiar i fiziar J. B.
garnizon (fr. garnison) voj. posada, vojska Helmont, + 1644, prema grkoj rei chaos
koja boravi u jednoj varoi; varo u kojoj nered).
boravi vojska. gas-automat (gr. chaos, automatos) naprava
garnizonirati (fr. garnison) voj. biti u gar-nizonu. za automatsku prodaju svetleeg gasa.
garnijerit min. ruda nikla, silikat nikla i gas-generator (gr. chaos, lat. generator)
magnezijuma (po francuskom geologu Garni naprava za proizvoenje goreeg gasa od
jeu). kamenog uglja i drugih gorivih materija.
garnir (fr. garnir) dodatak povra uz neko gas-dinamo (gr. chaos, dynamis sila) fiz. vrsta
mesio jelo. dinamomaine koja se pokree pomou gasne
garnirati (fr. garnir, ital. guarnire) snab-deti, maine.
ukrasiti; ulepa izgled jela time to se oko gasifikacija (nlat. gasificatio) fiz. obrazovanje
njega ukusno stave razni dodaci (perun, (ili: stvaranje) vazduha (gasa), razvijanje
salata, krompir, pirina i dr.); zainiti. vazduha; pretvaranje u vazduasto (ili:
garnirung (nem. Garnierung) ukraavanje jela, gasovito) telo, uplinjavanje, upli-njenje.
naroito mesa, raznim povrem i sl.; up. gas-koks (gr. chaos, eng. coaks) koks koji se
garnirati. dobiva pri spravljanju svetleeg gasa,
garnitura (fr. garniture) oprema, sprema, upotrebljava se za gorivo.
pribor; ukras, nakit, dodatak; izvestan broj gaskonada (fr. gasconnade) hvalisavost,
istovrsnih predmeta koji spadaju zajedno razmetljivost, razmetanje.
(kuni i kuhinjski pribor, nametaj, dugmeta i gasmotor (gr. chaos, nlat. motor) teh. maina
dr.); teh. sva orua koja su potrebna za jednu koja se kree sagorevanjem izvesne mea-
vrstu posla; svi delovi odela i ostalih stvari vine gasa i vazduha.
koji su potrebni jednom vojniku. gasometar (gr. chaos, metron) fiz. sprava za
merenje koliine gasa koji struji; sprava za
primanje, uvanje i isputanje gasova,
naroito gasa za osvetljenje; gasara.
gasohemija (gr. chaos, chemeia) hemija o
gasovima.
gasteralgija 165 gastrostomija
gastrotomija (gr. gaster, temno seem) med. najvaniji sastojak kreozota; lek protiv
operativne otvaranje eluca radi od- tuberkuloze plua.
stranjivanja raznih stranih tela (ira, raka i gvako (p. guaco) bot. biljka u Novoj Granadi,
dr.) slui kao protivotrov od zmijskog ujeda.
gastrofil (gr. gaster, philos prijatelj.) lju-bitelj gvanako (p. guanaco) zool. vrsta lame-kami-le
eluca = gastrolater. u Junoj Americi, ivi jo i sad u divljem
gastrocela (gr. gaster, kele) med. prodor (ili: stanju.
prosutost, kila) eluca. gvano (p. guano) izmet od morskih ptica,
gastrula (lat. gastrula) visa. trei stepen u ptije ubrivo, utosmea i zemljasta masa,
razvitku ivotinjskog jajeta, drugi stepen u upotrebljava se kao odlino sredstvo za
razvitku blastoderma. ubrenje, zbog ega se, kao trgovaki artikl,
gater (nem. Gatter) teh. u strugarama: main-ska od 1840, vozi u Evropu i Sev. Ameriku sa
viestruka okvirna testera sa vie seiva (do malih ostrva Junog mora; huano, tuzno.
10), koja balvan jednovremeno raseca u vie gvaraia (p. guarana) farm. mrka pasta koja se
dasaka. spravlja od semena junoamerike biljke
gatirati (nem. gatten, gattieren) razne vrste Paullinia sorbilis i slui kao lek protiv
ruda, pre topljenja, izmeati tako da se glavobolje, a razreena u vodi kao pie za
dobije povoljnija prosena sadrina i lake okrepljenje, slino kafi i aju.
izvri topljenje. gvarani novana jedinica Paragvaja (1
gatmetje (fr. gate-metier) trg. onaj koji kvari gvarani = 100 santimosa).
cenu robi dajui je jevtinije; fig. oljar, rav gvaranin (p. guarana) hi. alkaloid koji se
radnik, rav zanatlija, majstor-kva-ri. nalazi u gvarani; up. kafeni.
gatofobija (lat. catus maka, gr. phobos gavarapo (p. guarapo) prevreo sok eerne
strah) bolestan strah od maaka. trske, pivo Junoamerikanaca.
gatre (nem. Gater) gvozdene ipke u reetki gvardijan (ital. guardiano, nlat. guardianus)
prozora; giter. uvar, straar; nastojatelj u franjeva-kim i
gaudeamus (lat. gaudeamus) budimo veseli, kapucinskim manastirima; zastupnik
veselimo se! (poetak i naslov poznate stare biskupov za vreme vakancije (u Engleskoj).
studentske pesme Gaudeamus igi-tur . . ."). gvardinfante (ital. guardinfante) uvar deteta",
gaudijum (lat. gaudium) radost, veselje, iroka enska gornja haljina koja ini da se
uivanje. ne primeuje trudnoa.
gaulajter (nem. Gau upa, oblast, Leiter gva (ital. guazzo, fr. goauche) slik. slika
voa, upravnik) pokrajinski voa, upski raena vodenim bojama koje su pomeane
stareina bive Hitlerove nacionalso- sa gumom i sa neto meda.
cijalistike stranke u Nemakoj. Gvelfi (ital. Gueffi) v. Gibelini.
gaus fiz. po matematiaru i astronomu K. Fr. gvineja (eng. guinea) raniji engleski zlatnik u
Gausu (17771855) nazvana jedinica jaine vrednosti od 21 ilinga, nazvan po zlatom
magnetnog polja. bogatoj Gvineji (Afrika), zato to su prvi
gauo (i. gaucho) pl. gaui, seljaci jahai u zlatnici kovani od zlata donese-nog iz nje;
lampama, naroito argentinski koji se bave vrsta pamune indijske tkanine; med. vrsta
stoarstvom i ive nestalnim pa-stirskim groznice koja vlada u Gvineji i koja je slina
ivotom, obino u slubi velikih odgajivaa tzv. utoj groznici.
stoke (potomci su panaca i gotovo svi gvint (nem. Gewinde) meh. loza (na zavrtnju, u
mestici); naroito su poznati kao odlini navrtnju), uvojak.
jahai. Gea (gr. ge) mit. Zemlja", kosmoloko
gaf (fr. gaffe) l. greka, nesmotrenost; boanstvo starih Grka.
glupost; 2. gvozdena motka sa kukom za gebri (pere. gabr) pl. svetenici oboavao-ci
privlaenje amca obali. vatre, magi; oboavaoci vatre uopte,
gairati (fr. gacher) praviti malter, gasiti kre; pristalice staropersijske religije Zara-tustrine,
ravo slikati, drljati; sman-drljati, upropastiti larslukod muhamedanaca: nevernici,
neto ravim radom; prodati (ili: prodavati) krivoverci.
ispod cene, dati u bescenje. geg (eng. gag) l. poz. ala u slici, s
gvajak (p. guayaco, nlat. Guaiacum officina-le, neoekivanim, neobinim, paradrksalnim, a
sanctum) bot. drvo koje raste u tropskim esto i fantastinim obrtom dogaaja koji nas
krajevima June Amerike i Indije, visoko do nezadrivo nagone na smeh. 2. fig. prevara,
15 t; sadri smolastu materiju od koji se la, podvala, smicalica.
dobiva gvajakol i gvajacen (kora mu se gedal (tur.) rat protiv nevernika, sveti rat"
ranije upotrebljavale kao lek protiv muhamedanaca.
reumatizma i sifilisa); smola toga drveta. geez izumrli stari etiopski (semitohamit-ski)
gvajakol (p. guayaco, lat. oleum ulje) farm. jezik; sauvao se do danas u crkvenoj
materija koja se dobiva od smole gvajaka, liturgiji.
gein (gr. ge zemlja) agr. crnomrki glavni
sastojak zemlje oranice.
geistika 167 generalni guverner
geistika (gr. ge) nauka o zeml>i i poznavanju geng (eng. gang) razbojnike druina; up.
zemlje, opisivanje vrstih masa sa Zemljine gangster.
povrine. genge (fr. guinguet) trg. vrsta tkanine od kamilje
gejzir (isl. geysir) geol. vreo izvor koji izbacuje dlake.
mlaz vode na mahove u veliku visinu, na genealog (gr. genea pokolenje, rod, logos)
Islandu, u Sev. Americi i Novom Zelandu. rodoslovac, poznavalac (ili: prouava-lac)
geja (jap. geischa) vrsta igraice i pevaica u rodoslovlja.
japanskim ajdinicama. gevealogija (gr. geneelogie) rodoslov, rodo-
gekoni zool. guteri koji proizvode zvuk (,,gek, slovlje, nauka o postanku, poreklu i razvitku
gek"). porodica.
gelazmus (gr. gelao smejem se) smeh, smejanje, genealogist(a) v. genealog.
naroito grevit smeh. gsnealoki (gr. genea, logos) koji se odnosi na
gelacija (lat. gelatio) mrnjenje, smrnja-vanje, rodoslovlje, postanak, poreklo, rodo-slovni.
ghtijanje, stezanje. geneza (gr. genesis) roenje, postanak,
gelender (nem. Gelander) ograda na poreklo, stvaranje; praistorija; Septuaginta:
stepenicama, mostu i sl. prva knjiga Mojsijeva, Knjiga postanja.
geloskopija (gr. gelao smejem se, skopeo gevezimantija (gr. genesis roenje, manteia
gledam) psih. promatranje (ili: prouavanje) proricanje) proricanje sudbine deteta iz
smeha. naroitih okolnosti pod kojima je roeno.
gelsonimo (ital. gelsonimo) kico, fifi-ri; po geier;- at. genera) pl. v. genus.
tome: kerekterna uloga na italijanskoj general ,.at. generalis) najvii vojniki in
pozornici. ispod marala, u svim vojskama ima vie
gem (eng. game) sp. deo odigrane igre u tenisu; stepena i rodova; eneral.
zbir poena u igri tenisa. generalat (nlat. generalatus) generalski in;
gem (ma. gem) zool. nesit, pelikan. vojni okrug koji spada pod jednu generalnu
tema (lat. gemma, nem. Gemine) skupocen komandu; vie zapovednitvo; eneralat.
dragi kamen sa urezanim figurama, naroito generali ja (lat. generalia) pl. prav. okolnosti i
omiljen ukras u staro vreme; lep dragulj pitanja opte prirode (za razliku od
(bela zvezda) u skandinavskoj kruni. specijalnih okolnosti i pitanja); opti podaci.
gemacija (nlat. gemmatio) bog. pupljenje, iste- generalizacija (nlat. generalisatio) uopta-vanje,
rivanje pupoljke; doba pupljenja. uoptenje; uoptenost.
gemeli (lat. gemelli) pl. blizanci. generalizirati (nlat. generalisare, fr.
gemza (nem. Gemse) zool. divokoza, vrsta anti- generaliser) uoptavati, uoptiti; prime-niti
lope, velika kao koza, teka 40-45 kg, ivi (ili: primenjivati), uopte na sve sluajeve
u Alpima. bez izuzetka; generalisati.
geminata (lat. geminare udvostruiti) lingv. generalisati v. generalizirati.
udvojeni suglasnik, npr. u nemakom: kom- generalisim (nlat. generalissimus) voj. vrhovni
men, francuskom: immence. zapovednik, glavnokomandujui vojske.
geminacija (lat. geminatio) udvajanje, udvo- generalisti (lat. generalis) pl. hriani koji
struavanje; dvojnost, udvojenost, postojanje nee da budu pripadnici nijedne od postojeih
udvoje, po dva; fig. zbliavanje, zblienost. hrianskih veroispovesti.
geminirati (lat. geminare) udvojiti, udvaja-ti, generalitet (lat. generalis) optost, javnost; voj.
udvostruiti, udvostruavati. svi generali jedne vojske.
gemit (nem. mischen, gemischt) ono pggo je generalne proba (lat. generalis, probare) poz.
pomeano, smesa; naroito: razne vrste glavna proba.
preraevina od mesa u narezu. generalne punomo prav. punomo koja se ne
gemogliptika (lat. gemma, gr. gtypho reem, izdaje samo za jedan pravni posao ili vie
urezujem) vetina bruenja dragog kamenja. pravnih poslova, nego kojom se jedno lice
gemula (lat. gemmula pupolji, dem. od gemma ovlauje da zastupa prava drugog lica u
pupoljak) zool. zametao telace u slat- svima datim sluajevima.
kovodnih spuvi; klica koja pomae raz- generalni (lat. generalis) opti; glavni, vrhovni;
mnoavanje; nevidljiva klica u elijama rodni, koji se tie roda (za razliku od
organizama koja se, po Darvinu, dobiva specijalnog).
nasleem. generalni vikar (lat. generalis, vicarius)
gen (gr. genos rod) strukturalne i funkcio-nalne opunomoeni zastupnik biskupa u njegovoj
jedinice naslee, nasledne supsten-ce; administrativnoj vlasti.
hemijsku grau gena ine vei ili manji generalni guverner (lat. generalis, fr.
delovi makromolekula dezoksiribo- gouverneur) u bivoj Rusiji: visok dosto-
nukleinske kiseline, a kod nekih mi- janstvenik kome je bilo povereno da
kroorganizama (virusa) i ribonukleinske samostalno upravlja u vie gubernije; voj.
kiseline; pl. ledi. general koji za vreme rata, komanduje svima
vojnim snagama jedne oblasti ili pokrajine
(Nemaka).
generalni prokurator 168 genikuliran
generalni prokurator (lat. generalis, procu- genetian (gr. genetikos) fil. koji se odnosi na
rator) vrhovni dravni pravobranilac u postanak (genezu), koji se tie istorije
Francuskoj; glavni pravobranilac kod nekog postanka i razvitka biljaka i ivotinja; koji se
vieg suda; predsednik svih dravnih tie naslea i nauke o nasleu.
pravobranilaca jedne drave. genetiar (gr. genetikos od genesis postanak,
generalni sekretar (lat. generalis, secreta-rius) raanje) strunjak za genetiku.
titula stalnih poslovoa u velikim trgovakim genetika definicija log. ona koja odreuje pojam
i poljoprivrednim preduzei-ma; glavni time to izlae put i nain na koji jedan
sekretar partije u Francuskoj; efovi stvarni ili zamiljeni predmet postaje.
kancelarija u ministarstvima i prefekturama. genetika metoda fil. metoda koja ide za tim da
generaltab (lat. generalis, nem. tab) voj. proui i shvati jednu stvar u njenom postanku
odabrani oficiri iz svih redova vojske, sa (za razliku od deskriptivne metode, koja
potpunom strunom spremom, koji su opisuje stvar kao gotov proi-zvod, tj. onakvu
dodeljeni, kao pomonici i savetnici, viim kakva je sad).
komandantima.
generativan (nlat. generativus) koji slui genetika psihologija psihologija razvia,
raanju, stvaranju, koji je u vezi sa ra- zajedniko ime za ivotinjsku, deju i
anjem, stvaranjem; proizvodan, tvoraki, socijalnu psihologiju.
rodilaki. genetiki ininjering (gr. bios, eng. engineering)
generator (lat. generator) raan, rodilac, oblast primenjene biologije koja, koristei
proizvoa, stvaralac; fkz. sprava za rezultate molekularne ge-netike, biohemije,
proizvoenje gasova elektriciteta; dina- biofizike i citologi-je, direktno utie na
moelektrini generator maina za formiranje i prenoenje naslednih osobina;
proizvoenje elektriciteta indukcijom. bioininjering.
generatriks (lat. generatrix) roditel>ica, genetlijakon (gr. genethlios roendan) pesmB o
stvaralica, stvoriteljka, pramajka; mat. taka, roendanu; pesma za uspavljivanje dece,
linija ili povrina koja svojim (zamiljenim) uspavanka.
kretanjem proizvodi liniju, povrinu ili telo. genetliolog (gr. genethlios dan roenja,
generacija (lat. generatio) raanje, logos) vetak u proricanju dana i asa
proizvoenje, postajanje; narataj, pokolenje, roenja.
koleno, svi ljudi koji ive u isto vreme i istih genetliologija (gr. genethlios dan roenja,
su godina; jedan oveji vek (obino period od logia) proricanje dana i asa roenja.
ZO godina). genijalan (lat. genialis) koji je po svojim
generacio ekvivoka (lat. generatio aequivo-sa) uroenim duhovnim osobinama izvanredno
biol. raanje bez semena, prastvaranje, jak, velik duhom, stvaralaki izvanredno
samozaee, postanak ivih bia iz mrtvih darovit; up. genije.
(anorganskih) tvari, materija (uenje koje se genijalitet (nlat. genialitas) v. genijalnost.
oslanja na injenicu da u sastavu organske genijalnost (lat. genius duh) duhovna osobina i
sulstancije nema nikakvih elemenata koji se odlika jednog genija, velika stvaralaka snaga
ne bi mogli nai i u sastavu anorganske duha, izvanredna darovitost; genijalitet.
jedinstvo materije kao i na uenje o genije (lat. genius, fr. genie) ovek uroene
razvoju uopte) snage duha, koja dolazi do izraaja kao
gsneracionizam (lat. generatio) teoloka teorija originalna mo shvatanja (intuicije),
po kojoj dete dobiva duu" od svojih kombinovanja (fantaziJe) i prikazivanja.
roditelja u vreme zaetka. genijus (lat. genius) genije; duhovna osobenost,
generacio spontanea (lat. generatio sponta-pea) karakter, oznaka, obeleje; u grkoj i
biol. v. generacio ekvivoka. rimskoj mitologiji geniji su nia krilata
gsnerifikacija (nlat. generificatio) log. boanstva (aneli).
obrazovanje (ili: stvaranje) rodnih pojmova. genijus loci (lat. genius loci) duh zatitnik nekog
generian (lat. genus rod, fr. generique) koji mesta; osobenost nekog mesta koju mu daje
pripada rodu ili se odnosi na rod, rodni; njegov duh zatitnik; opti duh koji vlada u
generiki. nekom mestu i daje mu svoje obeleje.
generiki (lat. genus, fr. generique) v. genijus patrije (lat. genius patriae) dobri duh
generian. otadbine.
generozan (lat. generosus) plemenit, veliko- genijus seku li (lat. genius saeculi) duh vremena
duan; izdan, dareljiv. ili veka, osobenost javnog miljenja nekog
generozitet (lat. generositas) plemenitost, doba.
blagorodnost, velikodunost; izdanost, genikulacija (lat. geniculatio) kleanje,
dareljivost, podatljivost. izraavanje potovanja kleanjem.
genetiv (lat. genetivus) gram. v. genitiv. genikuliran (lat. geniculatus) savijen u obliku
genetika (gr. gignomai raam se, rodim se) kolena, kolenast, vornovat.
nauka o nasleu.
geniografija 169 geoizoterme
geniografija (lat. genius, graphia) opisivanje geobotanika (gr. ge, botanike) biljna geogra-
duhova, uenje o duhovima boan-stvima. fija.
geniologija (lat. genius, gr. logi'a) nauka o geogenija (gr. ge, gignomai) v. geogonija.
velikim, genijalnim ljudima i o biolo-kim i geognozija (gr. ge, gnosia) nauka o sklopu i
sociolokim elementima koji uslovljavaju grai Zemlje kao vasionskog tela koje se
njihovu pojavu. sastoji iz anorganskih masa, naroito o
genioplastija (gr. geneion brada, plasso sastavu i grai vrste Zemljine kore;
obrazujem, uobliujem) med. operacija koja se geognostika.
sastoji u krpljenju, popravljanju ozle-da na geognost (gr. ge, gnostes) poznavalac (ili:
bradi putem autoplastije. prouavalac) sastava i grae vrste Zemljine
genitalan (lat. genitalis) koji se tie spol-nih kore; pr. geognostiki.
organa, spolni. geognostika v. geognozija.
genitalije (lat. genitalia, gignere raati) pl. biol. geogonija (gr. ge, gignomai postajem) postanak
spolni organi, organi koji slue rasploavanju. Zemlje, nauka o postanku, obrazovanju i
genitet (gr. genos vrsta) lingv. vrsta speci-fine razvitku zemlje; geogenija.
artikulacije pojedinog glasa. geogonist(a) (gr.) naunik koji prouava
genitiv (lat. genitivus) gram. drugi pade koji postanak Zemlje.
obino znai pripadanje neemu, deo neega geograf (gr. ge, graphos) poznavalac (ili:
ili poticanje od neega. prouavalac) geografije.
genitura (lat. genitura) roenje, raanje; geografija (gr. ge, graphia) zemljopis, nauka o
proizvoenje, stvaranje; oplodio seme; itanje poloaju, kretanju, veliini, obliku i ivotu
sudbine po konstelaciji zvezda u asu Zemlje i njene povrine, same po sebi i s
roenja, nativitet. obzirom na oveka; bioloka geografija
genom (gr. genos) biol. ukupan potencijal prouava rasprostranjenost i znaaj biljnog i
naslednih osobina (genetskih informacija) koji ivotinjskog sveta na Zemlji; matematika
se prenosi na potomstvo. geografija ili astronomska geografija prouava
genoplastika (lat. gena obraz, gr. plasso Zemlju kao nebesko telo i nain njenog
obrazujem, uobliujem) med. operacija koja se predstavljanje na kartama; politika
sastoji u popravci oteenog oblika obraza i geografija prikazuje drutvene i dravne
usta. odnose na Zemlji; fizikalna ili fizike
genotip (gr. genos, typos) biol. skup svih geografija opisuje prirodne oblike i pojave na
naslednih osobina koje jedan organizam sadri Zemljinoj povrini.
i koje pod odreenim uslovima dovode do geografski (gr. geographikos) zemljopisni, koji
razvia jedne odreene indivi-due spada u geografiju; geografske duina
(organizma). Svaka individua ima jedan (longituda) nekog mesta je luk uporednika
jedini, neponovljivi i specifini genotip. (paralela) toga mesta od poetnog podnevka
genocid (gr. genos pleme, narod, lat. caedere (meridijana) u pravcu istoka (potona) ili u
ubijati, cecidi ubio sam) unitavanje naroda ili pravcu zapada (zapadna duina); geografske
plemena. irina (latituda) nekog mesta je podnevaki
gens (lat. gens) rod, koleno, porodica; vrsta, rod; (meridijanski) luk toga mesta od polutara
pleme, narod. (ekvatora) u pravcu severa (severna), ili u
gentilizam (lat. gens, gentis) neznabotvo, pravcu juga (juna irina).
mnogobotvo. geodezija (gr. ge, daiein deliti, podeliti) grana
genualni (lat. genu koleno, genualis) koji se tie primenjene matematike koja odreuje oblike i
kolena, kolenski. povrine velikih delova Zemljine povrine i
genuinitet (lat. genuinus, nlat. genuinitas) oblik Zemlje kao celine; zemljomerstvo, tj.
istinitost, stvarnost, tanost, vernost, kartografsko pri-kazivanje povrine Zemlje.
nepatvorenost. geodet (gr.) ovek sa potpunom geodetskom
genus (lat. genus) rod; gram. rod. spremom i kvalifikacijama, zemljomer.
genufleksija (nlat. genuflexio) kleanje; geodinamika (gr. ge, dynamis sila) geol.
klanjanje, poklon pred kim; ponizno oda- nauka koja prouava pojave koje se danas
vanje potovanja, poniznost. deavaju na Zemlji, sile koje te pojave
gencijanin (lat. gentiana) hem. gorka materija izazivaju i posledice rada tih sila u pogledu
koju sadri u sebi gencijana, lincura. odravanje, stvaranja i menjanja Zemljine
geo- (gr. ge) predmetak u sloenicama sa kore; up. dinamika geologija.
znaenjem: zemlja, zemaljski. geoid (gr. ge, eidos vid, oblik) istinski oblik
geobiologija (gr. ge, bi'os ivot, logia) nauka o Zemlje, geometrijsko telo gotovo istovetno sa
ivotu Zemlje. Zemljinim sferoidom, ali mu je povrina u
geoblasti (gr. ge, blassios klica, izdanak) pl. svakoj taki upravna na pravac tee.
bot. biljke iji prvi klicini listii (kotiledoni) pri geoizoterme (gr. ge zemlja, i'sos isti, jednak,
klijanju ostaju pod zemljom. thermos topao) linije ili povrine koje
geokarpija 170 geofizika
spajaju mesta jednake temperature zemljita geoplastika (gr. ge, plastike) reljefno pri-
ili unutranjosti Zemlje. kazivanje Zemljine povrine. geopolitika (gr.
geokarpija (gr. ge, karpos plod) vot. osobina ge, politike) razmatranje politikih pitanja sa
nekih biljaka da svoje opraene cvetove zari geografskog gledita, tj. imajui u vidu celu
ju u zemlju i tako ih zaseju. Zemlju; nauka o uticaju spoljne prirode na
geolit (gr. ge, lithos kamen) vetaka smola; drutveni i politiki ivot. geoponija (gr. geo-
upotrebljava se, kao zamena roine, za izradu ponos trud) obraivanje
dugmeta. zemlje, zemljoradnja.
geolog (gr. ge, logos) poznavalac (ili: georama (gr. ge, horama pogled, prizor)
prouavalac) sastava i grae Zemlje, onaj gorostasni geoplastini reljefni globus, potpuno
koji se bavi geologijom. slikovit prikaz Zemljine lopte. georgika (gr.
geologija (gr. ge, logia) nauka o postanku, georgeo obraujem zemlju, lat. georgica) pl.
sastavu i grai nae Zemlje, kao tela koje je idiline pesme, naroito pesme o zemljoradnji
sastavljeno iz anorganskih masa; sastavni (Vergilove). georgina bog. lep i krupan cvet,
delovi geologije su geognozija i geogonija. slian rui, donet pre sto godina iz Meksika
geomagnetizam (gr. ge zemlja, Magnes, lithos) (nazvan po botaniaru Georgiju).
magnetizam Zemlje, zemaljski magnetizam. georgofil (gr. georgos zemljoradnik, philos
geomagnetika (gr. ge zemlja, Magnes) nauka prijatelj) prijatelj zemljoradnje, ljubitelj
koja prouava magnetska polja Zemlje. poljoprivrede. geoskop (gr. ge, skopeo
geomant (gr. ge, mantis prorok, vra) tobonji gledam) posmatra
poznavalac geomantije, naroito kod Zemlje; v. geoskopija.
Arabljana. geoskopija (gr.) posmatranje (ili: prouavanje)
geomantija (gr. ge, manteia proricanje) pro- Zemlje, naroito u meteorolokom pogledu.
ricanje po takama, nasumce napravljenim u geostatika (gr. ge, statizo stavim, postavim)
zemlji, i po njihovom broju, poloaju i nauka o ravnotei (statici) vrstih tela.
slikama koje sluajno predstavljaju, ili po geotektonika (gr. ge, tektonike) kol. nauka
slici koju dobijemo kada na neku plou ili sto koja prouava kako su stene u kori Zemljinoj
bacimo nasumce aku zemlje. rasporeene i na koji nain sklapaju celu njenu
geometar (gr. ge zemlja, metron mera) graevinu.
poznavalac geometrije; onaj koji se u praksi geotermika (gr. ge, thermos topao) geol. deo
bavi merenjem zemlje, zemljomer. geologije koji ispituje toplotna stanja koja
geometrija (gr. geometria zemljomerstvo) deo vladaju u dubini Zemlje. geotermika energija
matematike koji se bavi prouavanjem unutranja toplota nae planete, koja se moe,
osobina i meusobnih odnosa prostornih pri povoljnim uslovima, preobraziti u pogonsku
oblika tj. geometrijskih tela, povrina, linija snagu za dobivanje elektrine energije.
i taaka. geotermometar (gr. ge, thermos, metron)
geometrijski (gr. geometriks) koji se tie sprava za odreivanje Zemljine temperature na
geometrije, koji spada u geometriju; v. raznim takama njene dubine. geotropizam
progresija; geometrijska sredina kvadrat-ni (gr. ge, tropos obrt) bog. osobina biljnih organa
koren iz proizvoda dva broja (UBs); up. da pod uticajem Zemljine tee zauzmu
aritmetika sredina. izvestan odreen pravac prema vertikali; on
geometriar (gr. ge zemlja, metron mera) onaj moe biti: poziti-van, kad organ raste u pravcu
koji se bavi geometrijski; up. geometar. dejstva tee (koren), negativan, kad organ raste
geomehanika (gr. ge, mechanike) mehanika suprotno pravcu dejstva tee (stablo), i tran-
vrstih tela. sverzalan, kad raste upravio na pravac tee
geomicin antibiotik proizveden od mi- (list i neka podzemna stabla). geotroposkop
kroorganizma Streptomyces xanthophaeus; (gr. gr, tropos okret, smer,
deluje protiv gram-negativnih bakterija. skopeo gledam) v. giroskop. geofag (gr. ge
zemlja, fagin jesti, derati) onaj koji jede
geomontografija (gr. ge, graphia, lat. morvs, zemlju (kod nekih plemena na Javi, Martiniku,
montis breg) vetina izraivanja reljef-nih u Sibiru), zemljoder. geofagija (gr. ge,
karata u vie boja od presovane hartijske fagem) jedenje, gutanje
mase.
geomorfologija (gr. ge, morphe oblik, logia) zemlje, zemljoderstvo; up. geofag. geofaktori
nauka koja prouava kako se stvarao i (gr. ge, lat. factor inilac) pl. geogr. inioci od
preinaivao reljef Zemlje energijom kojih zavise geografske pojave i promene na
unutranjih, terestrinih i solarnih sila i povrini Zemlje. geofizika (gr. ge, physike)
njihovim kombinovanim dejstvom. nauka o fizikim pojavama u unutranjosti
geonom (t r. ge, nomos zakon) poznavalac Zemlje, naroito o njenoj temperaturi, gustoi,
nje-
(ili: prouavalac) vrsta, obraivanje i
iskoriavani zemlje. geonomija (gr. ge,
nomfa) nauka o vrstama
zemlje i o nainu obraivanja i iskori-
avanja zemlje.
geofon 171 germanofob
nom magnetizmu i o telurskim pojavama u gerijatrija (gr. geron starac, iatrefa leenje)
vazduhu. med. nauka koja prouava starost u svim
geofon (gr. ge zemlja, phone glas) geoaku- njenim oblicima.
stiki detek,tor, aparat za primanje zvukova gerila (p. guerilla mali rat) naoruane ete
koji prolaze kroz slojeve Zemlje; slui npr. seljaka i pastira u paniji koje su, prilikom
pri prouavanju zvukova ili za otkrivanje neprijateljskih upada ili unutranjih borbi,
zatrpanih osoba. ratovale na svoju ruku; partizani.
geohemija (gr. ge, cheo teem, istiem, geriljero (i. guerrillero) voa gerile.
chemeia) nauka koja prouava raspored gerla (eng. girl) devojka, naroito devojka
hemijskih elemenata i atoma u Zemljinoj vitka, okretna i odana sportu; igraica u grupi,
kori, kao i njihovu istoriju i kretanje u baletna igraica.
prostoru i vremenu (glavni elementi su: gerlin (ital. gherlino) vrlo debelo ue na velikim
vodonik, kiseonik, silicijum, aluminijum, brodovima.
gvoe, kalcijum, kalijum, natrijum, germa (nem. Germ) kvas, kvasac.
magnezijum). Germani (lat. Germani) ime kojim su Rimlja-ni i
geohidrograf (gr. ge, hudor voda, graphos) Gali nazivali stare Nemce. Narodno-sna grupa
prouavalac vode na Zemljinoj kori. u koju ulaze Nemci, Austrijanci, Danci,
geohidrografija (gr. ge, hudor, graphia) deo Holanani, Flamanci, veani, Norveani i
fizike geografije koji ispituje i prouava Anglosaksonci; up. Nemci.
vodu na Zemljinoj kori. germanizam (lat. Germani) osobenost nemakog
geohozija (gr. ge, choo sipam, naspem, jezika s obzirom na sklop i red rei;
zaspem) med. zemljano kupatilo, leenje time vladavina (ili: mo) nemakog duha,
to se oboleli delovi zatrpaju zemljom (ruka, nemake kulture i politike sile.
noga i dr.). germanizacija (fr. germanisation) ponema-
geohronologija (gr. ge zemlja, chronos vreme, vanje, nemenje, ponemenje.
doba, logos re, govor) grana istorijske germanizirati (fr. germaniser) nemiti, po-
geologije koja se bavi prouavanjem starosti nemiti, ponemavati; upotrebljavati u
Zemlje; geokronologija. govoru ili pisanju nemake izraze ili oblike
geocentrizam (gr. ge, lat. centrum sredi-te) napravljene u duhu nemakog jezika.
astr., fil. nekadanje pogregpno shvatanje da je germanizovati v. germanizirati.
Zemlja sredite cele vasione i da oko nje Germanija (lat. Germania) rimski naziv za
krue sva ostala nebeska tela; supr. Nemaku; deo Evrope izmeu Severnog
heliocentrizam. mora, Dunava, Rajne i Labe koji je u rimsko
geocentrian (gr. ge, lat. centrum sredite) fil. doba bio naseljen germanskim plemenima;
naziv za shvatanje koje uzima Zemlju kao Nemaka predstavljena u obliku ene koja
sredite vasione i za astro-nomsko titi.
odreivanje mesta koje se upravlja prema germanist(a) naunik koji se bavi prouavanjem
sreditu zemlje (geocentrizam); koji se tie nemakog jezika, nemake knjievnosti,
sredita Zemlje. nemakih starina i istorije Nemaca.
geocentrinost v. geocentrizam. germanistika nauka koja prouava jezike
geociklika (gr. ge, kyklos krug) fiz. maina koja germanskih naroda (naroito nemaki),
oigledno prikazuje kretanje Zemlje oko knjievnost, starine i istoriju.
Sunca; geociklika maina. germanitet (lat. germanitas) roeno bratstvo,
geociklian (gr.) koji prikazuje kretanje Zemlje roeno sestrinstvo.
oko Sunca. germanoman (lat. Germani, gr. mama) onaj
gepard (fr. guepard, nem. Gepard) zool. veoma koji preterano voli Nemce i sve to je
brza grabljive ivotinja iz plemena maaka, nemako.
dosta slina psu, moe se obuiti i lovu, ivi germanomanija (nem. Germani, gr. mani'a
u Aziji i Africi. ludilo) preterana, slepa ljubav prema
gepek (nem. Gepack) prtljag. Nemcima i svemu to je nemako.
geranij(um) (nlat. geranium, gr. geranos germanofil (lat. Germani, gr. philos) onaj koji
dral) vot. iglica, jedna mnogobrojna bilj-na voli Nemce, nemaki jezik, nemaku kulturu
vrsta; tek. dizalica. itd.
gerant (lat. gerans) v. erant. germanofilija (lat. Germani, gr. phileo volim)
gerbelirati (ital. gerbellare) gvozdenu rudu ljubav prema Nemcima i onome to je
isitniti i time je pripremiti za topljenje. nemako.
gerbulirati (nlat. garbellare) prebrati robu i germanofob (lat. Germani, gr. phobos
oistiti od prljavtine. strah) onaj koji se plai Nemaca, "koji mrzi
gerbulura (nlat. garbellare) neisti i oteeni Nemce.
delovi neke robe; odbitak izvesnog procenta
od pogoene cene zbog neistoe robe.
germanofobija 172 Gibelini
germanofobija (lat. Germani, gr. phobeo gerusija (gr. gerusia) vee staraca u staroj
bojim se) strah od Nemaca, mrnja na Sparti; senat, dravni savet u novoj Grkoj.
Nemce i sve to je nemako. gesims (nem. Gesims) apx. istaknuti ukrasni deo
germanski (lat. germanicus) svojstven Germa- na licu (fasadi) graevine ispod krova,
nima, koji pripada Germanima, nemaki; iznad vrata itd., pervaz, opivni-ca; up. sime.
germanski jezici, jezici germanskog porekla geslo (e. heslo) osnovno naelo, krilati-ca,
(gotski, gornjonemaki i donjonema-ki, lozinka, parola, mogo, ivotna deviza.
holandski, anglosaski, nordijski ili gest (lat. gestus, nem. Geste) pokret koji se pravi
skandinavski jezici). celim telom ili samo rukom pri govoru;
germinalan (lat. germinalis) vot. klini, koji junako delo; delo koje neko uini ne
spada u klice ili se odnosi na klice, spolne spontano nego da bi izazvao dopadanje (lep
delove, npr. germinalna selekcija spolno gest), ili nedopadanje (ruan gest) kod
odabiranje. drugih.
germinativan (nlat. germinativus) vot. koji klija, gestacija (lat. gestatio) med. noenje, trudnoa,
koji proklijava, koji nie, koji izaziva bremenitost, zdetnost; vreme trudnoe (ili:
klijanje. bremenitosti, zdetnosti).
germinacija (lat. germinatio) bog. klijanje, gestikulator (lat. gesticulator) onaj koji pri
proklijavanje; vreme klijanja. govoru mae, mlatara rukama, koji pravi
gsrminirati (lat. germinare) bog. klijati, testove; opsenar, varalica.
proklijavati, micati. gestikulatorski (lat. gesticulari) izraen (ili:
gerok (nem. Gehrock) pripijen ulini kaput sa iskazan) pokretima (ne govorom).
dugim leevima; vojniki kaput, koporan. gestikulacija (lat. gesticulatio) pravljenje
gerokomija (gr. geron starac, komeo negu- pokreta pri govoru celim telom, naroito
jem) med. vetina negovanja starih ljudi; ramenima i rukama; opsenarstvo, glu-
naroito: podmlaivanje preivelih staraca u mljenje.
neposrednoj blizini mladih osoba. gestikulirati (lat. gesticulari) praviti testove pri
gerokomij(um) v. gerontokomijum. govoru, mahati, mlatarati rukama.
geromarazmus (gr. geron starac, maranein gestikulisati v. gestikulirati.
gasiti, slabiti) med. staraka slabost, sta-raka gestio pro herede (lat. gestio pro herede) prav.
iznemoglost. primanje nasledstva.
geromorfizam (gr. geron, morphe oblik) med. gestoze (lat. gestare) med. oboljenja povezana s
boranje koe, zboravanje, zbrkavanje. trudnoom (povraanje, prekomerno lu-
geronti (gr. geron) pl. u herojskom periodu enje pljuvake, goruica i dr.).
grke istorije: najstariji ili najplemenitiji geteanum (nem. Goethe, nlat. Goetheanum)
predstavnici naroda, kod Homera knezovi; visoka antropozofska kola za duhovne
docnije, naroito u dorskim dravama: nauke u Dornahu (vajcarska), koju je
lanovi gerusije, vea staraca, koje je, pored osnovao voa antropozofskog pokreta Ru-
kraljeva i efora, imalo vrhovnu vlast. dolf ta j ner.
gerontokomij(um) (gr. geron, komeo negujem) geter (eng. get-up udesiti, doterati) fiz.' materija
dom staraca, zavod za negovanje i zbrinja- kojom se postie visoki vakuum u
vanje starih ljudi; gerokomij(um). elektronskim cevima.
gerontokratija (gr. geron, kratia vlada) vlada geto (ital. ghetto) deo varoi koji su, u Italiji,
jednog saveta (vea) sastavljenog od Nemakoj i dr., vlasti odreiva-le Jevrejima
najstarijih ljudi senata. za stanovanje; ovaj deo varoi bio je, u
gerontologija (gr. geron starac, logi'a) nauio srednjem veku, sasvim odvojen od drugih
ispitivanje procesa starenja, njegovih pojava delova.
i oboljenja koja se javljaju kod starih geuziodisforija (gr. geysis ukus, dysphoreo
osoba. teko podnosim) med. bolesni nadraaj ivaca
od ukusnih, prijatnih stvari.
gerontofilija (gr. geron starac, phileo volim) geumatika (gr. geyma okuane) nauka o ukusu;
med. postojanje spolnog prohteva (ili: geustika.
nagona) za starijim osobama suprotnog spola. geustika (gr.) v. geumatika.
gerundiv (lat. gerundivum) u latinskoj gra- gefirofobija (gr. gephyra nasip, most, phobos
matici: pridevski upotrebljen particip futura strah) med. bolestan strah od prelaska preko
pasivnog, npr. res addenda stvar koju treba mosta ili preko neke vode.
dodati. gefrajter (nem. Gefreiter) vojni stareina
gerundij(um) (lat. gerundium) u latinskoj najnieg ina (izmeu redova i kaplara) u
grama tiii: glagolski oblik koji glasi kao austrougarskoj ili nemakoj vojsci.
zavisni; padeni oblici participa futura Gibelini (ital. Ghibellini) pl. ovako su se u
pasivnog (na srpskohrvatski se prevodi srednjem veku u Italiji zvali pristalice partije
imenicom, npr.: venia legendi, dozvola nemakih careva, za razliku od Gvelfa, koji
itanja). su pripadali papinoj parti-
gibon 173
ji. Borba izmeu ovih dveju partija trajala je giljotina (fr. guillotine) po francuskom lekaru J.
gotovo kroz ceo srednji vek. I. Guillotin-y nazvana sprava za izvrenje
gibon zool. antropoidni majmun, ivi u ju- smrtne kazne odsecanjem glave (uvedena
goistonoj Aziji, odlikuje se naroito veoma 1792. za vreme francuske revolucije); gijotina.
dugim rukama. giljotinirati (fr. guillotiner) izvriti smrtnu
gig (fr. gigue, eng. gig, ital. giga) l. v. ig. kazugu (ili: pogubiti) gilotinom.
gig (eng. gig) 2. lak i uzan amac, naroito za giljotomanija (fr. guillotine, gr. mania) strast
komandanta ratnog broda; sp. irok i dosta za izvravanjem smrtne kazne.
teak kolski amac, vrsta jole, sa metalnim gimkana (gr. gym skra. gymnazo vebam,
drkama za vesla izvan amca; lake otvorene ind. khana igralite) sp. takmienje u
dvokolice sa jednim konjem. savlaivanju raznih neoekivanih, alji-vih
gigant (gr. gigas) gorostas, din, div. prepreka.
giganteskan (gr. gigas, ital. gigantesco, fr. gimnaestrada (od gimnastika i estrada)
gigantesque) v. gigantski. meunarodna gimnastika priredba; odrava
gigantizam (gr. gigas) ampon. veliina tela koja se svake etvrte godine od 1953. god.
znatno premaa prosenu veliinu oveijeg gimnazija (gr. gymnasion) prvobitno, kod starih
tela; up. makrosomija. Grka: mesto gde su mladii i odrasli goli
gigan ki rafi ja (gr. gigas, graphi'a) opisivanje (gymnos = ro) vrili telesna vebanja; docnije:
ili istorija dinova; tip. postupak pri sredite celokupnog duhovnog ivota; danas:
tampanju velikih plakata kada se normalan srednja kola, tj. kola izmeu osnovne i
autotipski slog odtampava znatno uvean. visoke, koja priprema uenike za univerzitet.
gigantologija (gr. gigas, logia) nauka o dino- gimnazijarh (gr. gymnasi-archos) nadzornik,
vima uopte, a naroito u ivotinjskom i upravnik gimnazije kod starih Grka.
biljnom svetu. gimnazista) (gr. gymnasion) ak gimnazije.
gigantomahija (gr. gigas, machia boj) boj gimnastika (gr. gymnastike) kod starih Grka:
giganata (omiljen predmet umetnikog pri- vetina telesnog vebanja (skakanja,
kazivanja). skretanja, rvanja i plivanja); danas: vetina
gigantosaur(us) zool. rod ogromnih izumrlih telesnog vebanja radi higijen-sko-estetskih
gmizavaca (najvee kopnene ivotinje na ciljeva.
Zemlji); iveo u mezozoiku. gimnastiar (gr. gymnazo vebam) onaj koji se
gigantosteologija (gr. gigas, osteon kost, logia) bavi gimnastikom, vebom.
zool. nauka o kostima gorostasnih ivotinja. tamniki (gr. gymnikos) koji se tie telesnog
gigantociti (gr. gigas, kytos) pl. med. v. ma- vebanja ili pripada telesnom ve-banju.
krociti. gimnoptera (gr. gymnos, pteron krilo) pl. zool.
gigantski (gr. gigas) gorostasan, orijaki, golokrilci, insekti sa golim krilima.
divovski, dinovski, ogroman rastom i gimnosofisti (gr. gymnos go, nag, sophos
veliinom; giganteskan. mudar) naziv za indijske i druge istone
gigerl (nem. Gigerl) kico, gizdavac, onaj koji asketske filozofe.
preteruje u doterivanju, tako da esto ostavlja gimnosperme (gr. gymnos go, sperma seme) pl.
utisak budale. vot. golosemenice, biljke sa ogolienim
gidon (fr. guidon) barjai (za ravnanje i semenovim pupoljiem, npr. bor, jela,
davanje signala); mor. trouglasto bar jae; smra, kleka i dr.
muica, nian na puci; ruice, upravlja na ginander (gr. gyne ena, apeg ovek, mu)
velosipedu. dvospolnik, hermafrodit.
gijotina (fr. guillotine) v. giljotina. ginandrija (gr. gyne, aner) vot. osobenost
gijoe (fr. guilloche) rad u vijugavim arama; monokotilnih bil>aka iji su praniki sudovi
crte izraen u vijugavim arama; izukrtana, srasli sa gineceumom (orhideje i dr.); osobina
isprepletana ara; up. gijo-irati. ena koje imaju muki izgled i muko
gijoirati (fr. guillocher) metalne povrine dranje; pr. ginandrian.
ukrasiti simetriki graviranim linijama (pri ginandroid (gr. gyne sena, apeg ovek, eidos
tampanju hartija od vrednosti, meninih lik, izgled) med. enska osoba s nekim
formulara i dr.); vijugavo iarati, ukrasiti mukim osobinama.
isprepletenim arama. ginandromorfizam (gr. gyne ena, apeg
gilda (nem. Gilde ceh, esnaf) srednjovekovni ovek, mu, morphe oblik) fizol. pojava kod
savez trgovaca ili zanatlija u zapadno] osoba koje imaju grudi razvijene kao u sene,
Evropi, esnaf, udruenje, drutvo, orga- a u isto vreme izraene brkove i bradu.
nizacija uopte. gingan (eng. gingham, fr. gingan) trg. fina
gildhol (eng. guildhall) esnafski dom; optinski engleska, prvobitno istonoindijska pru-gasta,
dom u Londonu. karirana i arena pamuna tka-nina.
giltati (nem. gelten) vredeti, vaiti; gilta vredi,
vai (kod pogodbi, opklada).
gingivitis 174
gingivitis (lat. giiigiva desni) med. zapaljenje desni. gipsovati (gr. gypsos) uiniti da vino pomou
gine- (gr. gyne) predmetak u sloenicama sa gipsa postane bistrije i plamenije; biljke,
znaenjem: ena, enski. naroito leptirnjae, posuti gip-som u prahu
ginekizam (gr. gynaikismos) enstvenost, da bi bolje rasle; zakrpiti (ili: popuniti)
ensko draganje i ponaanje uopte (u strahu, gipsom.
ljubavi i dr.). gipsoteka (gr. gypsos sadra, theke koveg)
ginekokratija (gr. gynaikokratia) vlast (ili: muzej ili odeljenje muzeja sa modelima
vladavina) ena, nadmonost ena u odnosu vajarskih radova izlivenih u gipsu.
prema mukarcima. girandol(a) (fr. girandole) svenjak koji ima
ginekolog (gr. gyne, logos) med. lekar-speci- dva ili vie krakova; irandola.
jalista za bolesti enskih spolnih organa. giracija (nlat. gyratio) med. vrtoglavost, me-
ginekologija (gr. gyne, logia) med. nauka o tiljavost.
osobenostima enskog tela i o njegovim giri (lat. gyri, gr. gyros) pl. znat. zavijuci,
funkcijama, a naroito o bolestima enskih vijuge, naroito vijuge na povrini mozga,
spolnih organa. modane vijuge.
ginekoloki (gr. gyne, logikos) koji se tie girlanda (fr. guirlande, ital. ghirlanda) venac
bolesti enskih spolnih organa i njihovog od lia i cvea; vrea, loza; niska dragog
leenja; ginekoloki institut zavod za kamenja.
poraanje i za leenje bolesti enskih spolnih girlandima (fr. guirlandine) vrsta engleske
organa. tkanine u raznim bojama.
giiekoman (gr. gyne, mania ludilo) ovek lud girozan (nlat. gyrosus) zavijen, prstenast.
za enama, preterani enskar. girom (gr. gyroma) stvar u obliku tanjira ili
ginekomanija (gr1, gynaiko-marua) strast ju- inije; bog. inijast plodonoa kod biljaka.
renja za enama, ludilo za enama, preterano giromantija (gr. gyros, manteia) gatanje iz
enskarstvo. kruga koji napravi onaj to tata.
giiekomast (gr. gyne, mastos dojka) muka-rac girometar (gr. gyros, metron) fiz. aparat za
kod koga su dojke razvijene potpuno kao merenje brzine obrtanje, naroito kod ro-
kod ene, tako da lue, u nekim tacionih maina.
sluajevima, ak i mlenu tenost. giroskop (gr. gyros, skopein) fiz. aparat za
giiekomorfan (gr. gyne, morphe oblik) po oigledno prikazivanje i dokaz da se Zemlja
obliku slian eni, enskog oblika. okree oko svoje osovine.
ginekofob (gr. gyne, phobos) enomrzac. girostat (gr. gyros, statikos) fiz. naprava koja
ginekofobija (gr. gyne, phobeo bojim se) prikazuje dinamiku obrtnog tela.
mrnja na ene. gitara (p. guitarra, fr. guitare, ital. chitarra)
ginekofonian (gr. gyne, phone glas) koji ima muz. instrument sa est do deset ica, koji su
enski, tj. tanak glas. Mavri doneli u paniju; danas u celoj
gineologija v. ginekologija. Evropi veoma raspro-stranjen za pratnju
gineceja (gr. gynaikeia) med. meseno pranje pri pevanju.
kod ena; ginecija. gitarist(a) (fr. guitariste) svira u gitaru.
gineceum (gr. gynaikeion, lat. ginaeceum) giht (nem. Gicht) l. med. kostobolja, ulozi,
odeljenje za ene u unutranjosti kue starih gaba, podagra; 2. koliina rude ili uglja to se
Grka i Rimljana; est naziv enskih srednjih odjednom metne u pe.
kola; bog. ukupnost enskih spolnih organa gie (fr. guichet) vratanca koja se nalaze u
kod angiosperma (skrivenosemenjaa). velikim vratima, naroito u tvravama,
ginecizam (gr. gynaikismos) v. ginekizam. zatvorima i sl.; ulazna vratanca; prozore sa
ginecija (gr. gynaikeia) med. v. gineceja. zatvorom (u vratima, zidu i dr.); alter.
ginko (kin. kinko, nlat. gingko biloba) bog. gladijator (lat. gladiator, gladius ma) onaj
drvo sa zlatnim plodom" vrsta drveta iz koji se bori za platu, profesionalci borac,
porodice gimnosperma, visoko i jako (u Kini borac u areni; kod Rimljana: borci, obino
i Japanu esto ga sade pored hramova kao robovi ili ratni zarobljenici, koji su se u
ukras). cirkusima meusobno borili i bili vrlo rado
ginus (gr. ginnos, lat. ginnus) zool. ivotinja, gledani.
bastard koji se dobije ukrtanjem mulca i gladiola (lat. gladius ma) bog. sabljiica,
kobile. ukrasna biljka, slina perunici, Gladio-lus
gipira (fr. guipure) ipka kod koje su crtei i illyricus.
pojedine figure ispupeni zbog toga to se glazba (e. hlasba) muzika.
radi debelim koncem (svilenim, zlatnim, glaze (fr. glace) uglaan, sjajan; smrznut; svila
srebrnim); ispupen vez. protkana zlatom ili srebrom; vrsta sjajnog
gips (gr. gypsos) t. sadra, kalcijumov sulfat konca; glaze dvoboj dvoboj bez za-titnih
sa vodom u vodi teko rastvor-ljiv. sredstava na rukama i grudima; glaze koa
najfinija sjajna koa za izradu rukavica (glaze
rukavice); glaze karti-
glazirati 175 glikopenija
ja fina, sjajna hartija; pravilan bi izgo glaciolog (lat. glacies led, gr. logos re, govor)
vor bio glase. ' naunik koji prouava geoloke probleme
glazirati (nlat. glaciare, fr. glacer, nem. ledenih doba.
glasieren) postakliti, predmetima glaciologija (lat. glacies led, gr. logia) geol.
napravljenim od zemlje, koe i dr. dati sjajan nauka koja izuava lednike u prolosti i
izgled; jela prevui glazurom, ostaklicom sadanjosti.
(npr. peenje gustim sosom, kolae belan- glediija vot. drvo slino bagremu, sa jakim
cetom, eerom i dr.); glasirati. trnovima po stablu, Gleditschia triacant-
glazure (lat. glacies, nem. Glasur) gle, ca- hos, koje se esto sadi kao iva ograda, a
klina, ostaklica; fig. spoljanji sjaj. varijetet bez trnova kao ukrasno drvo.
glajhtrom (nem. Gleichstrom) fiz. jednosmi- glena (gr. glene) zenica, gledee; znat. aica (na
slena (ili: jednosmerna) struja; glajh-trom- kosti).
motor elektrini motor koji pokree glenitis (gr. glene) med. zapaljenje zenice.
jednosmislena struja. glenoidan (gr. glene, eidos) blago uduben,
glandiforman (nlat. glandiformis) u obliku ira, koritast, slian aici (kost).
irast. gleukometar (gr. gleykos slatko vino, ira,
glandula (lat. glandula) med. lezda, vratna metron) sprava za ispitivanje vina, naroito
lezda, obino krajnik. za odreivanje eerne sadrine u slatkom
glandularan (nlat. glandularis) lezdani. vinu; glikometar.
glandulozan (lat. glandulosus) lezdovit, gleer (lat. glaciarium, nem. Gletscher) led-nik,
lezdan. veliki ledeni kompleksi koji se obrazuju od
glandulozitet (nlat. glandulositas) lezda-vost, snega regelacijom (ponovnim
lezdovitost. smrnjavanjem) u blizini polova i po
glanc (nem. Glanz) sjaj, sjajnost; svetlost. visokim planinama.
glanca (nem. glanzen) sjajati, davati sjaj, glivajn (nem. Gluhwein) crno vino kuvano sa
naroito koi; glancati sv blistati se, sjajiti se. eerom, cimetom i korom od limuna (kao lek
glase (fr. glace) v. glaze. protiv nazeba).
glasija (fr. glacis) fort. kod utvrenja, naroito glikemija (gr. glykys sladak, halma krv) med.
stalnih: nasip od zemlje s one strane rova ili prisustvo eera u krvi.
skrivenog puta, koji se blago sputa prema glikiskop (gr. glykys sladak, skopeo gledam)
strani s koje se oekuje napad. hem. instrument za odreivanje koliine
glasijalist(a) (fr. glacialist) poznavalac (ili: eera u nekoj materiji.
prouavalac) ledenih bregova, lednika, glikogen (gr. glykys, genos vrsta) zool. uglje-ni
gleera. hidrat, skrobu slina, bezbojna, bezu-kusna i
glasirati (fr. glacer) v. glazirati. bezmirisna supstanca u ivotinjskom telu,
glauberit, Glauberova so hem. natrijumsul-fat s naroito u miiima i jetri, vana rezervna
kristalnom vodom (Na2 SO4X 10H2O), gorkog materija ivotinjskog tela, postaje iz suvika
ukusa; upotrebljava se za ienje i groanog eera u krvi.
isterivanje drevnih glista (po pronala-zau glikoza (gr. glykys sladak) hem. groani eer;
Johanu Glauberu, 16041668). glukoza, dekstroza.
glaukom (gr. glaykos plavkast, plavozelen) glikozidi (gr. glykys sladak) hem. jedinjenja
med. zelena mrena, opasna ona bolest koja se eera sa biljnim i ivotinjskim, veinom
sastoji u poveanom pritisku u unutranjosti kiselim jedinjenjima, koja, posred-stvom
one jabuice (nazvana po tome to zenica materija koje izazivaju vrenje, lue eer;
pri tom esto izgleda zelenkasta). glukozidi.
glaukoma (gr. glaykos) med. v. glaukom. glikozurija (gr. glykys sladak, uron mokraa)
glaukomatian med. v. glaukomatozan. med. privremena pojava eera u mokrai (a
glaukomatoza (gr. glaykos) med. postojanje ne hronina kao kod eerne bolesti).
(ili: razvijanje) zelene mrene u oima; v.
glaukom. glikoliza (gr. glykys sladak, lysis rastapa nje)
glaukomatozan (gr.) med. koji boluje od zelene razlaganje (razgraivanje) eera.
mrene u oima; glaukomatian; v. glaukom. glikometar (gr. glykys, metron) v. gleukometar.
glaucedo (nlat. glaucedo) med. v. glaukom. glikoneus (lat. glyconeus) metr. antiki kata-
glacijal (lat. glacies led) kol. ledeno doba u lektiki stih koji se sastoji od tri tro-heja i
razvitku Zemlje. jednog daktila, nazvan po nekom grkom
glacijalan (lat. glacialis) geol. koji pripada pesniku Glikoiu.
ledenom dobu. glikopeksija (gr. glykys sladak, pexis
glacijalin (lat. glacies led) hem. preparat gruanje) med. nagomilavanje eera u krvi.
sastavljen od borne kiseline, boraksa,
glicerina i dr. (slui za odravanje mesa, glikopenija (gr. glykys sladak, penia
mleka itd. u sveem stanju). oskudica) med. nedostatak eera u krvi.
glikohalofite 176 glorifikator
glikohalofite (gr. glykys sladak, hals so, phyton glicerin (gr. glykys sladak) hem. itka, sirupasta
biljka) bat. biljke koje uspevaju u slanim i i bezbojna tenost, prirodni sastojak masti,
suvim zemljitima. slatka ukusa (hemijski sastav: S3N8O3).
glikohol (gr. glykys sladak) hem. amino-- glicinija (gr. glykys sladak) vot. ukrasna biljka iz
siretna kiselina (NH-CH2-COOH), jedan od fam. leptirnjaa, puzavica s ljubiastim
proizvoda raspadanja belanevina; gusta cvetovima prijatna mirisa, Wistaria sineusis.
bezbojna tenost sladunjava ukusa. glicifag (gr. glykys sladak, phagos koji jede)
glimerica (nem. glimmen tinjati) tinjalica, onaj koji voli da jede slatkie, sladokusac,
ispitiva struje, elektrina sijalica punjena oblaporac.
plinom, slui za ispitivanje prisustva struje u glob (lat. globus) geogr. v. globus.
elektrinom strujnom kolu. globalan (lat. globus, fr. global) celokupan,
gliom (gr. glia) med- izrataj u mozgu i ukupan.
kimi, nekad i u ivcima mozga ili kime, globozan (lat. globosus) loptast, kuglast,
nastaje bujanjem elija ivanog tkiva; vrsta grudvast; sastavljen od loptica, zrnast;
tumora. globulozan.
glipti (gr. glyptos) pl. figure izraene u metalu globozitet (lat. globosistas) loptastost.
ili kamenu. globoziti (nlat. globositi) pl. kol. okrugle i
gliptika (gr. glyptos u drvetu, kamenu re-zan) zavojite okamenotine pueva.
vetina pravljenje ili urezivanja figura u globoid (lat. globus, gr. eldos vid, oblik) lopti
kamenu ili metalu; plastine umetnost, slino telo, na polovima spljotena lopta.
kamenorezaka vetina, vajar-stvo; glifika. globtroter (eng. globetrotter) ovek koji,
gliptognozija (gr. glyptos, gnosis) poznavanje sporta i zadovoljstva radi, putuje oko sveta,
izvajanog (rezanog) kamenja. putnik oko sveta.
gliptografija (gr. glyptos, graphein) opisivanje globulini (lat. globulus) pl. hem. vrste belanevina
vajarskih dela, naroito izvajanog (rezanog) koje se ne mogu rastvarati u istoj vodi, nego
kamenja. u razblaenim sonim rastvori-ma (kiseline
gliptodon (gr. glyptos izrezak, urezan, gra- koje se nalaze u krvi, mleku, jajima i
viran, odus gen. odontos zub) kol. rod izumr-lih semenju).
bezubih sisara u koji spadaju dinov-ske globulozan (nlat. globulosus) v. globozan.
ivotinje iz amerikog kvartara. globus (lat. globus) geogr. slika Zemljine lopte;
gliptoteka (gr. glypton, theke) zbirka izvajanog astr. lopta na ijoj je povrini prikazana
(rezanog) kamenja; takoe: zbirka vajarskih prividna nebeska lopta; Zemljina lopta,
dela (npr. poznata velika zbirka u Minhenu). Zemljin ar; glob.
glisada (fr. glissade) klienje maem pri globus imperijalis (lat. globus imperialis)
maevanju; klienje nogom pri plesu; ali/, carska jabuka (kao jedan od simbola
klizanje na jedno krilo; klizalica, kli-zaljka, dravne, kraljevske vlasti).
tociljajka. globus histerikus (lat. globus hystericus) med
glisando (ital. glissando) muz. v. glisato. bolesno oseanje histerinih osoba kao da im
glisantan (fr. glissant) klizav; fig. opasan, se jednjakom, od eluca ka gui, penje neka
sumnjiv, tugaljiv. lopta.
glisato (ital. glissato) muz. blago prevlaei; brzo glorija (lat. gloria) slava; ast; sjaj; u katolikoj
prevlaei gornjom stranom prsta preko crkvi: aneoska himna koja poinje sa Gloria
donjih dirki na klaviru; glisando, glisikato. in excelsis Deo (Slava vo vinjih bogu); kod
gliser (fr. glisser kliziti) sp. motorni amac s Francuza: crna kafa sa konja-kom; tkanina od
ravnim dnom koji pri veoj brzini klizi po ibriima i konca; svetao krug oko svetiteljske
povrini vode. glave, oreol; um. slika otvorenog neba s
glisikato (ital. glissicato) v. glisato. bogom i anelima.
glif (gr. glypho) apx. udubena, ulebljena pruga glorija mundi (lat. gloria mundi) slava sveta,
(u zidu, stubu i dr.). ast sveta; sik tranzit glorija mundi (lat. sic
glifanon (gr. glypho dubem, reem) rezbar-sko transit gloria mundi) tako prolazi slava
(ili: kamenorezako) dleto, duba. ovoga sveta.
glifika (gr. glypho) v. gliptika. glorijet(a) (fr. gloriette) kuica, mali paviljon u
glifiki (gr. glypho) rezbarski, vajarski, vrtu.
kamenorezaki. gloriola (lat. gloriola) svetiteljski sjaj, obeleje
glifogen (gr. glypho dubem, reem, genos) teh. boanskih i svetih lica u hrianskoj
sredstvo za nagrizanje elika. umetnosti: svetao krug oko glave (nimbus) ili
glifografija (gr. glypho, graphia) teh. vetina oko celog tela (aureola. oreola); fig. siuna
izraivanja ispupenih slova ili ploa sujeta, tatina u malim stvarima, bedna slava.
galvanskim putem za tampanje kao drvorez glorifikator (lat. glorificiare, slaviti, ve-liati,
(jedan deo galvanoplastike). fr. glorificateur) onaj koji nekoga
glorifikacija 177
ili neto slavi i velia, slavilac, uzno-silac. glosomanija (gr. glossa, mania) strast za
glorifikacija (nlat. glorificatio) slavljenje, govorenjem stranim jezicima; v. glotoma-nija.
proslavljanje, velianje, oboavanje, uzdi- glosomantija (gr. glossa, manteia) prori-canje
zan>e hvalama. (ili predskazivanje) prema obliku i sastavu
glorifikovati v. glorificirati. jezika.
glorificirati (nlat. glorificare) slaviti, veliati, glosonomija (gr. glossa, nomos zakon) nauka o
uzdizati hvalama. jezikim zakonima; up. gramatika.
glosa (gr. glossa, glotta jezik; govor) prvobitno: glosoplegija (tr. glossa, plege udar, rana) med.
tamna, nejasna re koju treba protumaiti; uzetost jezika; glosoliza.
zatim: tumaenje, objanjenje; u obinom glosoragija (gr. glossa, regnymi pucam,
ivotu: pokudna ili zlobna primedba; poet. prsnem) med. krvarenje jezika.
pesma od etiri strofe ija poslednja etiri reda, glososkopija (gr. glossa, skopeo) med. pregled
itava zajedno, daju samu za sebe razumljivu (ili: ispitivanje) jezika.
slikovanu strofu; napomena, primedba glosospazmus (gr. glossa, spasmos gr) med.
(naroito sa strane u knjizi). gr u jeziku.
glosalgija (gr. glossalgia) med. bolest jezika i glosotomija (gr. glossa, temno seem, reem)
sluzokoe usta, kao posledica oboljenja hir. razuivanje (ili: seenje) jezika.
simpatikog ivanog pribora; glosodi-nija. glotis (gr. glossa jezik) anat. glasnica.
glosar (nem. glossarium) v. glosarij(um). glotisedem (gr. glossa, oidao oteknem, na-
glosaret (eng. glossaret) vunena, polusvilena bubrim) med. v. larinksedem.
tkanina iz Norvia (Norwich) u Engleskoj. glotognija (gr. glotta jezik, gone roenje) liigv.
glosarij(um) (lat. glossarium) knjiga sa pri- poreklo jezika; deo lingvistike koji se bavi
medbama, napomenama; renik u kojem su pitanjem porekla i razvitka jezika.
objanjena znaenja rei, naroito zastarelih i glotograf (gr. glotta jezik, grapho piem)
nepoznatih; renik. aparat za ispitivanje ljudskog glasa, naroito
glosator (nlat. glossator) onaj koji objanjava pevanoga.
nejasne rei; pisac renika; pisac napomena u glotolalija (gr. glossa, laleo govorim) govorenje
knjizi sa strane; u srednjem veku: bolonjski stranim jezicima; up. glosolalija.
tumai dela Corpus juri civilis. glotologija (gr. glossa, logia) nauka o jeziku, o
glosem (gr. glossa jezik) nejasna re kojoj je jezicima, up. lingvistika.
potrebno objanjenje; samo to objanjenje; glotomanija (gr. glossa, mama) strast za
glosema. govorenjem stranim jezicima. !
glosema (gr.) v. glosem. glukoza (gr. glykys) hem. v. glikoza.
glosirati (gr.) radi objanjavanja dodavati glukozidi (gr. glykys) v. glikozidi.
nekom tekstu napomene, beleke; praviti gluten (lat. gluten) lepak, lepljiva tenost u
glose; objanjavati, tumaiti; fig. praviti ivotinjskim telima; hem. smea vie
pokudne, pakosne primedbe; davati koncu hemijskih tela, svi proteini iz penice; od
sjaj. njega zavisi kakvoa hleba.
glositis (gr.) med. zapaljenje jezika, upala jezika. glutin (lat. glutinium) biljni lepak; lepak od
gloso- (gr.) predmetak u sloenicama sa ivotinjskih kostiju i ila.
znaenjem: jezik, jezika. glutinancija (lat. glutinantia) pl. med. sredstva za
glosograf (gr. glossa, graphem) pisac glosa. slepljivanje, sraivanje.
glosografija (gr.) anat. opisivanje jezika; pisanje glutinativan (lat. glutinativus) koji sleplju-je,
glosa. spaja, srauje.
glosodinija (gr. glossa, odyne bol) med. glutinacija (lat. glutinatio) lepljenje, sle-
glosalgija. pljivanje, lemljenje.
glosolalija (gr. glossa, laleo tepam) lete. osobena glutinozan (lat. glutinosus) lepljiv.
pojava religioznog ushienja, koja se sastoji u gnajs (nem. Gneiss) geol. vrsta kristalastog
govorenju nerazumljivim glasovima bez kriljca, po sastavu meavina kvarca,
uea svesti; govorenje stranim jezicima; up. feldspata i liskuna.
glotolalija.
gnatoneuralgija (gr. gnathos, vilica, obraz,
glosoliza (gr. glossa, lysis) med. v. glosople-gija. neuron ivac, algos bol) med. bol lica, obraza.
glosolog (gr. glossa, logos) gram. znalac jezika, gnatospazmus (gr. gnathos, spasmos gr) med.
poznavalac jezika. gr lica i vilica.
glosologija (gr. glossa, logia) anat. nauka o jeziku; gnozis (gr. gnosis) fkl. znanje, saznanje; kod
gram. nauka o jezicima, lingvisti-ka; v. aleksandrijskih Jevreja i starih hriana:
glotologija. dublje poznavanje Biblije i religije (za
razliku od verovanja prostog naroda),
filozofija religije u prvim vekovima
hrianstva.
12 Leksikon
178 goiagra
gnom (fr. gnome, nlat. gnomus) kit. zemaljski ili godronirati (fr. godronner) praviti kvrge; arh.
brdski duh koji ivi pod zemljom i uva praviti izboene ukrase na ivici.
blago; pl. tomi. goeleta (fr. goelette) tip francuske i italijanske
gnoma (gr. gnome) kratka, obino u ritmiko] manje ratne lae od 50100 tona; mala ratna
formi napisana mudra izreka, pouka i sl., jedrilica.
npr.: Poznaj samoga sebe"; up. sengen-cija. goetija (gr. goeteia opsena) dozivanje zlih
gnomida (fr. gnome) mit. enski gnom. duhova pomou vradbina; arobnjatvo,
gnomiar (gr. gnome) pisac mudrih izreka arolija, opsena.
(Solon, Teognis, Fokilides i dr.). goetian (gr. goeteno opsenjujem) voleban,
gnomologija (gr. gnomologia) zbirka mudrih aroban, opsenarski.
pounih izreka (gnoma); govorenje mudrih goj (hebr.) onaj koji nije Jevrejin, idov (lagani
izreka. za Jevreje, idove).
gnomon (gr. gnomon) kazaljka na sunanom gojzerica teka, dobro okovana cipela za
satu, tj. uspravan pruti koji je duinom svoje planinare i skijae.
senke pokazivao doba dana; sunani gojim (hebr. goj, gojim) pl. neznaboci, hriani
asovnik, sunanik. (izraz kojim su Jevreji nazivali sve one koji
gnomonika (gr.) vetina (ili: nauka) o nisu Jevreji).
konstruisanju sunanika. gol (eng. goal) sp. kapija kod fudbala i ostalih
gnomski (gr. gnome) mudar, pouan; gnomski igara loptom; ubacivanje lopte u kapiju pri
pesnici pesnici gnoma. fudbalskim i drugim lopta-kim utakmicama;
gnoseologija (gr. gnosis saznanje, logia) fil. up. golman.
teorija saznanja; deo filozofije koji se bavi golgeter (eng. goal-getter) sp. u fudbalu: onaj
prouavanjem izvora, puteva i formi koji daje najvei broj golova, najbolji
saznanja. navalni igra.
gnostik v. gnostiar. Golgota (gr. Golgotha, hebr. Gulgolta) lu-
gnostika (gr. gnostike) fil. teorija saznanja. banjite", brdo kod Jerusalima na kojem je
gnostici (gr. gnostes) pl. fil. v. gnostiari. Hristos razapet i gde su izvravane smrtne
gnosticizam (gr. gnosis, gnostes) fil. uenje kazne uopte.
gnostiara. Golijat mit. filistinski div koga. je, po Starom
gnostiari (gr.) pl. hrianski filozofi iz prvih zavetu, mladi David u dvoboju ubio iz prake;
vekova koji su pokuali da pomou fig. gorostas, orijaki razvijen ovek, din-
kosmogonijskih teorija i orijen-talske ovek.
mitologije, apsolutno utvrde hriansku golman (eng. goal-man) sp. uvar vratnica,
religiju i postave hrianstvo kao najvii branilac kapije u fudbalu (jedan od
princip sveta; gnostici. najvanijih igraa u timu); up. gol.
gnostologija (gr. gnostos saznatljiv; poznat, golu bec (rus. go lu bec) ruski narodni ples koji
logia) mudrijatvo, sveznalatvo. se izvodi uz pratnju lire i roga, ili uz
gnoti seauton (gr. gnothi, seayton) fil. poznaj melodiju jedne narodne pesme.
samoga sebe!". golf (gr. kolpos nedra, ital. golfo, nlat. colfus)
giu (hotent. gnu, eng. gnoo, fr. gnou) zool. vrsta l. morski zaliv, zaton; pristani-te, luka;
afrike antilope, lii na vola ili bivola. Golfska struja topla morska struja u severnom
go nacionalna igra Japanaca; igraju dva igraa delu Atlantskog okeana, polazi iz Meksikog
crnim i belim kameniima na kvadratnoj zaliva.
dasci 19X19 (361) polja. golf (eng. golf) 2. kotska narodna igra
gobelin (fr. gobelin) v. goblen. loptom, u kojoj se lopta naroitim pali-cama
(clubs) uteruje u rupu.
goblen (fr. gobelins) umetniki izraen ilim sa gol (nem. Golsch) vrsta porheta koji se
slikama predela ili figuralnim scenama za izrauje u okolini Ulma; mera = oko 41 t.
zastiranje zidova nazvan po uvenom gomaristi pl. pristalice Kalvinovog uenja o
bojadisau Goblenu, koji je iveo u prvoj predstinaciji, a protivnici uenja Ar-minijusa,
polovini XVI veka. osnivaa sekte remonstranata, zbog ega se
governo (ital. governo) uprava, upravna vlast; zovu i kontraremonstranti; nazvani po Francu
trg. pravilo, propis, pravac (koga se npr. jedan Gomarusu(1.5361641).
komisionar ima da dri u svom radu). gomba (ma. gomb) puce, dugme.
Gog i Magog (hebr.) opasan neprijatelj koji sve gomenol farm. preiene etarsko ulje, dobiva se
unitava. Po proroku Jezekilju, Gog]e vladalac od lia jednog drveta koje raste u predelu
naroda Magog koji je sa Severa prodro u Gomena (Nova Kaledonija); upotrebljava se
zemlju Izrailjevu i bio potuen; kod Mojsija, kao blago antiseptiko sredstvo i za
Mafiogje smi Jafetov. godron (fr. godron) ublaavanje bolova
izboena kvrga na zla-tarskim radovima; arh. Gomora (hebr.) mit. grad u Palestini koji je, zbog
izboen, izvijen ukras na ivici. svojih grehova, zajedno sa Sodomom izgoreo u
sumporu i smoli; otuda: fig. grad ogrezao u
grehu.
gonagra (gr. gony koleno, agra plen) med.
reuma u kolenima; up. hiragra i podagra.
gonade 179 gravat
gonade (nlat. gonades) zool. spolne lezde. Gordijev vor (lat. nodus Gordius) tekoa koja
gonalgija (gr. gony koleno, algos bol) med. bol izgleda nesavladljiva, zadatak koji se moe
u kolenu, kolenobolja; gonatalgija. samo silom reiti (frigajski kralj Gordije
gonartritis (gr. gcmy, arthron) med. za- uvezao je rudu i jaram na svojim kolima
pal>enje kolena. vorom koji niko nije mogao razdreiti, dok
gonatalgija (gr. gony, gonatos, algos) med. v. ga nije Aleksandar Veliki rasekao mafi).
gonalgija. gor de pion (fr. gorge de pigeon) boja
gong (kin.) runi dobo Kineza i Indijana-ca; golubijeg vrata.
muz. orkestarski instrument u koji se udara gorila zool. najvei oveku slian majmun,
drvenom maljicom, ima oblik zdele, sliven od visok preko 2 t, ivi po praumama
78% bakra i 22% cinka; zvuni tanjir u koji srednje i zap. Afrike, meu dananjim
se, u kuama, na brodovima i dr. mestima majmunima najjai i najdivljaniji; ranije su
udara i tim, mesto zvonom, daje znak za ga zvali umski ovek".
obed i dr. gota (nem. Gothas) veliki nemaki vojni
gongorizam pretrpan slikama, bombastian i aeroplan za bombardovanje, nazvan po
suvie kitnjast stil, nazvan po pan-skom fabrici vagona u Goti koja ih je izraivala za
pesniku L. de Gongori (15611627). vreme prvog svetskog rata.
gongoristi pl. uenici i pristalice panskog
pesnika Gongore, koji su pisali po ugledu na gotika umetniki stil koji se, polovinom HP
njegov nain pisanja; up. gongorizam. veka, pojavio u Francuskoj i odatle,
gongrona (gr. gongros) med. izrataj na vratu, postepeno, rairio po celoj Zapadno j Evropi.
gua. Glavna karakteristika gotske umetnosti, koja
gongros (gr. gongros) med. okrugao vornovit se oslobodila od tradicija antike, jeste: veliko
izrataj. bogatstvo mate, iljatost formi i umetniki
gondola (ital. gondola) uzan venecijanski individualizam, koji je esto prelazio u
amac sa veslom; reni amac za uivanje; bizarnost i grotesku (slikarstvo, plastike,
korpa na vazdunom balonu. graevi-narstvo i pismo- gotica).
gondolijer (ital. gondoliere) onaj koji tera gotica nemaka azbuka koja je, pod uticajem
goidolu. gotskog stila, postala u H veku i koja ima
gondolijera (ital. gondoliere) pesma jako ornamentalan karakter; pr. go-tiki.
venecijanskih gondolijera; up. barkarola. gotski pr. koji pripada Gotima ili se tie Gota,
goniometar (gr. gorua, ugao, metron) starogermanskog naroda; starone-maki,
instrument za merenje uglova, uglomer. Gotima svojstven; gotski jezik sta-ronemaki
goniometrija (gr. gonia, ugao, metria) geom. jezik od XIXV veka; gotski stil v. gotika;
nauka o merenju i izraunavanju uglova, fig. starinski.
deo trigonometrije i matematike analize. gotski stil v. gotika.
gonitis (gr. gony koleno) med. zapaljenje gouda punomasni sir, obino obloen crvenim
kolena. voskom, iz holandskog grada Goude; gauda.
gonokoka (nlat. gonococcus) med. vrsta bakterija gofraa (fr. gaufrage) utiskivanje ara, mustra
koje izazivaju triper (kapavac), nalazi se u na tkaninu; utisnute are, mustre; up. gofrirati.
gnoju tripernog oboljenja. gofrirati (fr. gaufrer) pomou zagrejanih
gonoreja (gr. gone seme, geo curim, teem) metalnih ploa ili valjaka u koje je
med. kapavac, triper. urezana neka ara, izvesna mustra, udariti
gonohorizam (gr. gone, chorizo odvojim, are na tkaninu, kou, hartiju, tapete i sl.,
rastavljam) biol. odvojenost spolova, pojava naroito tzv. gofrir-mainom.
kad biljka, ili ivotinja ima samo muke ili go (alb. goc) bubanj, dobo (obino vei).
samo enske spolne organe (za razliku od grabelaa (fr. grabelage) trg. ienje robe,
dvospolnosti). trebljenje robe.
gonfalonijer (ital. gonfaloniere) zastavnik, grabe (fr. grabeau) trg. v. fusti.
barjaktar, stegonoa; poglavar ital. republike grav (fr. grave) l. gram. v. gravis.
San Marino u srednjem veku; policijski grav (fr. graves) 2. vrsta belog i crnog
inovnik u pokrajinama bive crkvene bordoskog vina, nazvana po kraju Grav u
drave. departmanu irond.
gopak (ukr. gopak) ukrajinska narodna igra. gravamen (lat. gravamen) prav. alba, tuba;
gorgona 1. mt. fantastino ensko bie u grkoj teret, namet; pl. gravamina.
mitologiji sa zmijama umesto kose i vrlo gravancija (lat. gravare oteavati, gravan-tia)
runog izgleda 2. zool. pl. red zoofi-ta koje ive pl. prav. oteavajue okolnosti.
u ravastim kolonijama privrenim za gravat (lat. gravatus) prav. podnosilac albe,
morsko dno. uvreeni; takoe: okrivljeni, osumnji-eni.
gorgoncola, gorgonzola (fr. gorgonzola, ital.
gorgonzola) vrsta mekog sira s glji-vicama
plesni (prema ital. gradiu Gorgonzola, u
kome se proizvodi).
gravacija 180 graduelan
graduirati (nlat. graduare) podeliti na ste-pene docnije mogu po volji, ponovo proizvesti
(ili: stupnjeve), obeleiti stepene (na (reprodukovati).
termometru i dr.); dati nekome izvesnu gran (lat. granum zrno, zrnce) zrno, grumi-ak;
akademsku titulu, neko zvanje; fig. postepeno ranija jedinica za merenje malih teina,
menjati jainu neemu navie ili nanie, naroito u apoteci= 0,073 g; up. gren.
postepeno poveava, pojaava-ti, granalije (nlat. granalia) pl. metalna zrnca,
smanjivati itd. metalna sama, naroito granuliranjem
gradus kognacionis (lat. gradus cognationis) isitnjeno gvoe i bakar.
prav. stepen srodstva. granat (lat. granum, nlat. granatus zrnat, koji
gradus prohibitus (lat. gradus prohibitus) ima zrnca se lapis kamen) t. veoma
prav. zabranjeni stepen, stepen srodstva u rasprostranjen mineral, velike tvrdoe, lepog
kojem se ne moe sklopiti brak. staklastog sjaja, crvenkast; ima ga vie
gram (gr, gramma mala teina, fr. gramme, varijeteta.
nem. Gramm) masa kubnog centimetra de- granata (lat. granum, ital. granata, nem.
stilovane vode na 4S; teina koju ima jedan Granate) voj. valjkasto artiljerijske zrno sa
gram jeste sila kojom gram-masa pritiska na jakim razornim punjenjem koje se, kad je
podlogu koja je dri ili kojom vue konac o baeno iz topa i udari u zemlju ili kakav drugi
koji je obeena; jedinice vee od grama su: vrst predmet, rasprskava na mnogo sitnih
dekagram=10 g, hektogram100 g, delova i ima razorno dejstvo.
kilogram= 1000 g, miri-jagram= 10000 g ili
10 kg; milion grama ili 1000 kg= l tona; granatina (nem. Grana+ine) vrsta jake svile,
jedinice manje od grama su: decJnram=1/10 g; naroito za crne ipke.
centigram= 1/100 g; miligram1/1000 g. granginjoleskan (po imenu pariskog pozorita
gramatizirati (gr. gramatike) formalisti-ki Grand Guignol) uzbudljiv, jeziv, straan.
prouavati jezik, zanemarujui se-mantiku granginjolstvo poz. negovanje uzbudljivih i
(znaenjsku) i funkcionalnu stranu jezikih nastranih pozorinih komada (kakve
pojava; suvoparno predavati ili uiti naroito prikazuje parisko pozorite
gramatika pravila. Grand Guignol).
gramatik (gr. grammatikos) v. gramatiar. grand (p. grande) 1. velika, dostojanstve-nik,
gramatika (gr. grammatike) nauka o jeziku i lan visokog plemstva u paniji; v. grandi.
njegovim zakonima (moe biti: opisna, grand (fr. grand velik) 2. igra karata u kojoj
uporedna i istorijska). se, bez aduta, pravi najvei broj bodova
gramatikalvi (lat. grammaticalis) koji se tie (tihova); grando.
nauke o jeziku ili spada u nauku o jeziku; up. grand (fr. grand, lat. grandis) 3. veliki, vaan,
gramatiki. otmen.
gramatiar (gr. grammatikos) onaj koji grandeca (p. grandeza, ital. grandezza)
prouava zakone jezika; poznavalac jezika; dostojanstvo jednog granda; oholost, gordost,
uitelj jezika; gramatik. oholo dranje; kon grandeca (ital. sop
gramatiki (lat. grammaticus) koji je u grandezza) muz. sa dostojanstvenou,
skladu sa zakonima i pravilima nauke o ponosito, gordo.
jeziku; up. gramatikalni.
gramatolatrija (gr. gramma, latrefa grandi (p. grandes) pl. od H veka lanovi
oboavanje) oboavanje slova, tj. slepo najvieg naslednog plemstva u paniji, sa
verovanje svemu to je napisano i natampano mnogim povlasticama, privilegij ama; up.
sa zapostavljanjem slobodne delatnosti duha. grand 1.
gramatologija (gr. gramma, logia) naela i grandiozan (nlat. grandiosus) velianstven,
uputstva o sastavljanju jedne gramatike; uzvien, velikolepan.
nauka o poznavanju rukopisa po njegovim grandiozitet (nlat. grandiositas) velian-
bitnim osobinama. stvenost, uzvienost, veliko lepnost;
gram-atom, fiz. masa nekog elementa ili grandioznost.
jedinjenja jednaka njegovoj atomskoj masi grandioznost v. grandiozitet.
izraeno} u gramovima. grand mod (fr. grande mode) velika moda, tj.
gramina (lat. gramen trava, gramina) pl. bot. v. ono to je najnovije u modi.
graminee. grando (ital. grando) l. v. grand 2.
graminee (nlat. gramineae) pl. bot. trave. grande (1. grando) 2. grad, tua; med. miak u
graminozan (lat. graminosus) travan, obrastao oku.
travom, bogat travom. grandoman (lat. grandis- velik, gr. marua
gram-kalorija fiz. v. kalorkja. .ludilo) v. megaloman.
gramofon (gr. gramma, phone glas) usavr- grandomanija (lat., gr.) v. megalomanija.
eniji oblik fonografa, aparat kojim se granirati (nlat., ital. granare) zrnati, praviti (ili:
oveji glas ili topovi muzikih instrumenata izraivati) u obliku zrna (npr. kou); u
upisuju na obrtni votani valjak ili obrtnu bakrorezu; dati povrini zrnast izgled.
votanu plou, tako da se
granit 182 grafiko prikazivanje
granit (lat. granum, fr. granit) min. najra- gratinirati (fr. gratiner) kup. pei tako da se
sprostranjenija sloena gromadna stena, iji uhvati kora, da se zapee.
su glavni sastojci: kvarc, feldspat i liskun. gratis (lat. gratis) badava, besplatno, dabe.
granolit (ital. grano zrno, grumiak, gr. lithos gratist(a) (lat.) ak koji dobiva besplatno hranu,
kamen) smesa od granita i cementa koja se blagodejanac; gratuist.
upotrebljava za poploavanje, kal-drmisanje gratifikacija (lat. gratificacio) poklon, dar,
ulica. darivanje, nagrada.
gran pri (fr. grand prix) velika nagrada, tj. gratificirati (lat. gratif icari) darovati, ob-dariti,
prva nagrada. poastiti.
grai-senjer (fr. Grand-Seigneur) veliki gratuist(a) (lat. gratuitus) v. gratist.
gospodar" (titula turskih sultana). gratuit (lat.) v. gratist.
granu laci ja (nlat. granulatio) zrnjenje, gratuitet (nlat. gratuitas) nezasluena ljubav ili
pretvaranje u zrna, pravljenje zrna, prerada milost; besplatnost.
(npr. metala) u zrna; med. zamlaivanje gratulant (lat. gratulans) onaj koji estita;
rana, stvaranje granulacionog tkiva, za- gratulator.
mlad; granuliranje. gratulator (nlat. gratulator) v. gratulant.
graiulaciono tkivo med. tkivo koje se razvija pri gratulacija (lat. gratulatio) estitanje, e-stitka.
zaceljivanju rane u obliku crvenka-stih, gratulirati (lat. gratulari, gratus) estitati,
jedrih i nabubrelih bradaviica i kvrica. izjaviti radost zbog ega.
granuliranje v. granulacija. graf (nem. Graf) prvobitno: vii inovnik;
granulirati (nem. granulieren) pretvarati, docnije: visoka plemika i nasledna titula;
pretvoriti u zrnasto stae; granulirati se grof.
zarasta, zarastati putem granulacije, grafaa (fr. graf f age) utiskivanje ara i figura
granulirati (nlat. granulare) zrniti, pretvarati na tkaninu pomou vruih ploa.
(ili: preraivati) u zrna; med. zamladiti, grafsma (gr. grapho piem) lingv. pismena
zamlaivati, zaceljivati stva-ranjem na rani predstava glasa, slovo.
granulacionog tkiva; pr. granuliran. grafija (gr. grapho piem, opisujem) za-vrna
gravuliforman (nlat. granuliformis) bog. u re u sloenicama, znai: opis, opisivanje,
obliku zrna, zrnast. nauka (npr. geografija, biografija,
granuloza (lat. granulum zrnce) ep- granu- etnografija itd.).
lozno zapaljenje oiju, egipatska okobolja, grafijato (ital. graffiato) v. grafito.
trahoma. trafika (gr. graphike) vetina pisanja (ili:
gravulozan (lat. granum, nlat. granulosus), crtanja, slikanja); postupak pri umnoavanju
zrnast, zrnat. knjievnih i umetnikih dela.
granulozitet (nlat. granulositas) zrnatost, grafit (gr. grapho piem) min. tamnosive do
zrnastost. crne boje, mek, mastan i jako metalne
granulom (nlat. granuloma) med. otok koji se sjajnosti ugljenik.
sastoji od granulacionog tkiva, zamlad-nik. grafito (ital. graffito) mozaiko ukraa-vanje
granului (lat. granulum) zrnce; in granulis podova i zidova od mermera; bojadi-sanje
(lat. in granulis) u zrncima. zidova sivom vodenom bojom, tako to se
granum salis (lat. granum ali) zrno soli, tj. na zid, koji je prethodno premazan crnom
malice pameti, razboritosti, rasuivanja; bojom pa potom okreen belo, ugrebe neka
kum grano salis (lat. sit grano ali) sa ara tako da crna osnova prosijava; grafijato.
zrnom soli, tj. zdravim, pravilnim grafike vetine svi postupci pri repro-
razumevanjem, sa malo duha (soli u glavi) dukovanju i umnoavanju pisma, slika ili
posoljeno", a ne bukvalno (shvatiti neto). crtea pomou ploa ili peata: drvore-stvo,
granceola (ital. grance(v)ola) kol. vrsta morskog litografisanje, bakrorezaka i e-likorezaka
raka, Maja squindo. vetina, zatim: fotolito-LJafija, cinkografija,
gras (fr. grace, lat. gratia) milost, pomilovanje, autotipija i dr.
oprotaj; ljubav, naklonost; ljup-kost, grafiki (gr. graphikos) koji pripada vetini
milina, dra. pisanja, crtanja, slikanja, ili se tie vetine
grasirati (lat. grassari) uzimati maha, preo- pisanja, crtanja ili slikanja; pisan,
vlaivati, pustoiti, iriti se, raspro-stirati se predstavljen slovima, prikazan crteno.
(za bolesti). gratake (ital. grattacacia) rende, grafiko prikazivanje slikovito, crteno
trenica, prikazivanje rezultata dobivenih proua-
ribe. vanjem izvesnih injenica, koje, mesto cifara
graten (fr. gratin) kup. nain gotovljenja jela i niza cifara (tabela), prikazuje dobivene
tako da se uhvati kora preko jela; jelo rezultate pomou crtea i pro-storne slike;
zgotovljeno na taj nain, jelo s korom. podvrste su: dijagram, kar-Torpaia i dr.
grafodrom 183 griz
grafodrom (gr. grapho piem, dromos grevist(a) (fr. greviste) radnik koji je napustio
tranje, trk) vetak u brzom pisanju. posao, trajka.
grafodromija (gr.) brzo pisanje, vetina brzog gregorijanski kalendar v. pod julijanski
pisanja. kalendar.
grafolog (gr. grapho piem, logos) strunjak gre (fr. grege) trg. sirova, nepreraena svila.
(ili: vetak) u poznavanju karaktera jednog grejpfrut (eng. grape fruit) bog. vrsta voa
oveka po njegovom rukopisu; u dobivena ukrtanjem limuna i narande.
kriminalistici: vetak u utvrivanju greka (lat. graecus grki, graeca) pl. grke
istovetnost izvrioca falsifikata, navrenih stvari, grki spisi, grka dela.
menjanjem sopstvenog rukopisa, pisanjem greka fides (lat. graeca fides grka vernost) u
levom rukom, podraavanjem tueg rukopisa poslovinoj upotrebi za verolomstvo,
itd. nedranje rei, prevrtljivost.
grafologija (gr. grapho, logia) nauka (ili: grekoman (lat. Graecus Grk, gr. mania
vetina) da se po rukopisu oveka objasni pomama, ludilo) preteran potovalac ili po-
njegov karakter, moralne i intelektualne draavalac onoga to je grko.
osobine uopte. grekomanija (lat., gr.) preterana naklonost i
grafomanija pomama ili strast pisanja. ljubav prema svemu to je grko; slepo
grafometar (gr. grapho piem, metron) naziv ugledanje na ono to je grko.
raznih matematikih instrumenata, naroito gremij(um) (lat. gremium) krilo; sredina,
uglomera. drutvo, udruenje, kolegijum.
grafospazmus (gr. grapho, spasmos gr) med. gren (fr. grain, lat. granum zrno) jedinica za
pisarski gr; up. mogigrafija. merenje finih i sitnih stvari (dijamanata,
grafostatika (gr. grapho, statizo stavim) teh. bisera, medicinskih stvari i dr.); jaje od
grafiko ispitivanje, pomou crtanja, svilene bube; up. gran.
postojanosti jedne konstrukcije, koje se grenadina (fr. grenadine) gruba pamuna,
odlikuje velikom jednostavnou i pre- vunena ili svilena tkanina za gornje enske
glednou (za razliku od raunske, ana-litike haljine; crne svilene ipke iz Liona; vrsta
metode). platna tkanog slino damastu.
Grahamov hleb po lekaru i vegetarijancu grenadir (fr. grenadier) voj. prvobitno: peak
Silvestru Grahamu (Graham, 17941851) odreen za bacanje bombi, bomba; docnije:
nazvali hleb od penine i jemene jar-me, jezgro peadije.
bez kvasca. Upotrebl>avaju ga oni koji pate grenaa (fr. grenage) zrnasto pozlaivanje,
od eluca, naroito od eerne bolesti. naroito delova asovnika.
gracija (lat. gratus, gratia, ital. grazia) trenirati (fr. grain) v. granirati.
zahvalnost, blagodarnost; milost, naklonost, grefirati (fr. greffer) med. kalemiti, nakalemiti,
ljubav koja se nekom ukazuje; lepota, ljup- npr. zdravu kou na ranu.
kost, milina, draesnost; kon gracija (ital. grecizam (lat. Graecus Grk) osobenost grkog
con grazia) kuz. sa ljupkou, umilno. jezika, ono to je samo za grki jezik
Gracijani dekretum (lat. Gratiani decretum) karakteristino; oblik u nekom drugom jeziku
prav. prvi deo Corpus juri canonici, nazvan napravljen prema grkom obliku; up.
po italijanskom kalueru Gracijanu koji je, helenizam.
oko 1150, skupio i priredio zbirku svih grecizirati (lat. Graecus) pogriti, pogra-vati,
dotadanjih izvora crkvenog prava. napraviti Grkom, pojeliniti; raditi u grkom
gracije (lat. Gratiae) pl. mit. tri lju.e pra-tilice duhu; govoriti ili pisati grki; osobenosti
Venerine, boginje ljupkosti i miline kod starih grkog jezika unositi u drugi jezik, davati
Rimljana: Aglaja, Eufro-sina i Talija; up. grki oblik.
haritine. grecist strunjak za grki jezik i grku
gracilan (lat. gracilis) vitak, tanak, suvonjav, knjievnost.
mrav; nean, tanan. grecistika nauka o grkom jeziku, knjievnosti i
gracilitet (lat. gracilitas) vitkost, suvonja-vost; grkom ivotu.
nenost, tananost. grecitet (lat. graecitas) grki nain pisanja;
poznavanje grkog jezika; osobenost grkog
graciozamente (ital. graziosamente) muz. v. duha i jezika.
graciozo. grelja (nem. Groschel) stari austrijski bakarni
graciozav (lat. gratiosus) ljubak, mio, umi-lan, novi, groi.
prijatan, umiljat. gri (fr. gris, nem. grau) siv, sur; sed; gri d'len
gracioznost (lat.) ljupkost, umilnost, prijatnost, (fr. gris de lin) lanena boja, boja lana.
umiljatost. griveliran (fr. grivele) poprskan sivim i belim
graciozo (ital. grazioso) muz. ljupko, umilno, pegama kao drozd, pirgav.
dopadljivo; graciozamente. grivenik (rus. grivennik) stari ruski srebrni
grev (fr. greve) peskovita obala; negdanje novac od 10 kopejki.
gubilite u Parizu (za vreme revolucije); griz (nem. Gries) krupno samleveno brano;
zborio mesto besposlenih radnika; fig. vrsta jela od tog brana.
obustava rada, trajk.
griza] 184 grosist(a)
grizaj (fr. grisaille) slikanje sivom bojom sa borbi, naroito u rvanju i boksovanju); drka,
raznim osenavanjima; meavina sive i bele dralje, rukohvat, balak.
kose u vlasuljama (perikama); beo i crn grif (fr. griffe) 2. potpis igom; ig sa potpisom.
sitno kariran tof. grif (gr. grypos) 3. kit. ivotinja sa lavljim
grizeta (fr. grisette) l. sirota devojka koja ivi telom a orlovskom glavom i krilima, esto
sa kakvim mladim ovekom, naroito kao motiv u vajarstvu i umetnikom
studentom, u divljem braku, ali mu je verna i zanatstvu.
odana drugarica (izraz postao po haljini od grif (gr.) 4. 3007. beloglavi sup.
obinog sivog tofa grisette kakve su grifoza (gr. grypos) ned. v. gripoza.
nosile mlade radnice); 2. vrsta vunene grifon (fr. griffon) pas ptiar upave dlake, a
tkanine pomeane sa lanom, svilom i dr.; dugakih i klempavih uiju.
siva domaa haljina. gro (fr. gro, grosse) glavni deo, najvei deo
grijada (fr. grillade) kuv. meso peeno na neega, npr. gro posetilaca, prihoda itd.;
rotilju, ulbastija. glavni deo zgrade; glavni deo vojske, glavna
grijaa (fr. grillage) reetka; zagrevanje metala vojska, glavnina; naziv tekih svilenih
pre topljenje; sagorevanje (na vazduhu); tkanina; an gro (fr. en gro) trg. naveliko.
prenje; rotilj s mesom; preni bademi. grobijan (nem. Grobian, der grobe Jan) grub,
grijer (fr. gruyere) vrsta finog vajcar-skog surov ovek; grubijan.
kravljeg sira (po istoimenom selu u kantonu grobijanizam (nem. Grobian) grubost, surovost,
Frajburg). divljatvo.
gril (eng. grill, fr. gril) rotilj za peenje; grog (eng. grog) pie od tople vode, eera i
prenica. ruma ili konjaka (nazvane po nadimku
grilrum (eng. grillroom) gostionica u kojoj se Old Grog pronalazaa, engleskog admi-
jela (meso) pred oima gostiju peku na rala Bernona, iz sredine HU veka, koji je
rotilju, evabdinica; lokal za doruko-vanje. svojim matrozima davao rum pomean sa
grimasa (fr. grimace, lat. grimacea) vodom).
kreveljenje, bekeljenje; iskrivljeno (ili: grogi (eng. groggy) koji je u polusvesnom
iscereno) lice; fig. pretvaranje, pritvorstvo, stanju, oamuen (obino bokser koji dobije
licemerstvo. teke udarce).
grimasirati (fr. grimacer) kreveljiti se, bekeljiti grogirati (eng.) dovesti u polusvesno stanje,
se, praviti iskrivljeno lice, grimase; fig. oamutiti, potpuno savladati, pobediti nekoga.
pretvarati se. gro-de-Tur (fr. gro de Tours) jaka svilena
grinbeks (eng. greenbacks) pl. novanice, ban- tkanina, koja se izrauje u francuskom gradu
knote Sjedinjenih Amerikih Drava (zbog Turu; up. pti-gren.
zelene poleine). gromade (rus. gromade) velika gomila, masa,
Grini predgrae Londona, kroz koje, na mnotvo; geol. velika masa neke magmatske
mestu gde se nalazila stara opservatorija, stene, obino nepravilna oblika.
prolazi poetni Zemljin meridijan. gromatik (lat. groma) zemljomer; up. groma -
Grin-park (eng. Green-park) Zeleni zve- tika.
rinjak (etalite u Londonu). gromatika (lat. groma zemljomersko merilo) voj.
grin-rum (eng. green-room) zelena soba"; u vetina ureenja i utvrenja poljskih logora;
engleskom pozoritu: soba za glumce koji vetina zemljomerenja; obelea-vanje
nisu zauzeti na pozornici, nazvana po tome (kamenjem, koljem), omeavanje.
to su nekada glumci ekali na red da iziu grombi (eng. crombie) vrsta punije vunene
na pozornicu u jednoj zelenoj senici. tkanine za zimske kapute; kao pridev: koji
grinta (nem. Grind) med. parazitna, zarazna je od takve tkanine; krombi.
kolena bolest kod dece, s krastama na groplan (fr. gro krupan, plan) ono to je
glavi i opadanjem kose, strup. snimljene iz neposredne blizine, snimak
grin horn (eng. green horn) novajlija, poetnik, izbliza, uvelian detalj neke scene.
utokljunac. gros (nem. Gro) trg. 144 komada neke robe: 12
grincajg (nem. Griinzeug) kuv. zelen, naroito za tuceta.
supu. gros-veit (eng. gross-weight) trg. bruto teina.
grip (fr. grippe) med. vrsta kataralne, pri-lepive groserija (fr. grosserie) trgovina naveliko,
i veoma zarazne groznice sa visokom velikoprodaja; grubi predmeti od gvoa,
temperaturom, vrled, vrlesija, kunja-lica, gvoarska radnja.
rorina; influenca. groseto (ital. grossetto) trg. polovina jednog
gripoza (gr. grypos kriv, kukast) med. kri- grosa.
vljenje noktiju u obliku kandi; grifoza. grosist(a) (nem. Grossist, fr. grossier) trgovac
gris (nem. Griess) ito mleveno u zrnca sa koji se bavi kupovinom i prodajom robe u
prenikom 0,2-1,5 mm bez mekinja. velikim koliinama, naveliko, veletrgovac.
grif (nem. greifen, hvatati, Griff) l. sp. hvatanje,
hvataj, nain hvatanja (protivnika u
grosmam 185 gula
a
grosmama (prema nem. Grossmutter) baka, gu (fr. gout, lat. gustus) ukus; miris; fig.
baba. sklonost, naklonost, odanost, ljubav prema
groso modo (nlat. grosso modo) farm. grubo emu; a son gu (fr. a son gout) po svom
isticano ili iseeno (na propisima za ukusu.
pravljenje lekova); fig. bez tanina, u naj- gua.-- (p. gua...) v. gva...
glavnijim potezima. guano (p. guano, fr. guano) v. gvano.
groshandl (nem. Grosshandel) trgovina gua-slikarstvo (fr. gouache, ital. guazzo)
naveliko, velikoprodaja, veletrgovina. slikanje (ili: bojadisanje) gumiranim vodenim
groshendler (nem. Grosshandler) trgovac bojama (naroito se primenjuje u bojadisanju
naveliko, velikoprodavac. tapeta, lepeza i dr.); gvaco.
grotesk (fr. grotesque) vrsta stilizovanih guba (arap. quba, tur. kuba) poznata kona
tamparskih slova. bolest, liaj, lepra.
groteska (ital. grotla, grottesco) fantastino gubernator (lat. gubernator) krmar, krma-no;
sastavljen ukras iz ivotinjskih, bilj-nih i upravitelj, upravlja = guverner.
drugih oblika, prvobitno upotre-bljavan u gubernije (nlat. gubernium) oblast, pokrajina,
antikim termama i grobnicama (grotta provincija.
peina) a od kraja XV veka u dekorativnom guvernadur (ital. governatore) zastupnik
i plastinom slikarstvu; lit. duhovita, otro mletake vlasti u doba protektorata Mletaka
poentirana kratka pria ili drama koja nad Crnom Gorom (kao glavni svetovni
prikazuje neobine dogaaje i linosti (o, stareina; kasnije nasledio zvanje u
Vedekind, Evers); ekstreman i neprirodan plemenskoj hijerarhiji).
pokret pri igranju (izraz postao odatle to su guvernanta (fr. gouvernante) vaspitaica,
u ruevinama Titove palate u Rimu, koje su se domaa uiteljica; na dvorovima: domou-
zvale grote, naene svakovrsne fantastine praviteljka, namesnica.
slike). guverner (fr. gouverneur) glavni komandant
groteskan (ital. grottesco, fr. grotesque) vojnog okruga (ili: provincije, kolonije, grada
fantastian, neobian, udan, preteran, ili tvrave); u Sev. Americi: najvii dravni
neprirodan; smean, nastran; groteskni igra slubenik, upravnik npr. banke; namesnik;
baletni igra koji pravi komine pokrete i vaspita (prineva itd.).
skokove. guvernirati (fr. gouverner, lat. gubernare)
grof (nem. Graf) v. graf. krmaniti, upravljati; rukovati, rukovo-diti;
gro (nlat. grossus debeo novac, nem. vladati; vaspitavati.
Groschen) naziv za srebrni novac razne guvernman (fr. gouvernement) vlada, oblik
vrednosti kod Francuza, Nemaca, eha i dr.; vladanja; uprava; uprava jedne pokrajine,
u Srbiji gro je vredeo 20 para namesnitvo, upravnitvo; upravna oblast,
grubijan (nem. Grobian) v. grobijan. vojni okrug; stan Zgpravnika, name-snika i sl.
grum (eng. groom) hotelski momak, sluga gud baj! (eng. good bye = good be uoi) zdravo,
(obino deak); konjuar. zbogom.
grund (nem. Grund) osnova, podloga, temelj; gudok (rus. gudbk) ruski muziki instrument
zemljita, zemlja za obraivanje; slik. prvo (violina) sa tri ice.
premazivanje bojom, povrine na kojoj e se gudron (fr. goudron) l. hem. katran, gust crn
raditi slika; grunt. ostatak pri destilaciji parafinskog ulja;
grundirati (nem. grundieren) napraviti upotrebljava se mesto asfalta.
osnovu (ili: temelj) u slikarstvu: povrinu gudron (fr. goudronne) 2. katranom namazana
(platno, zid) prvi put premazati i na taj nain hartija za izolovanje vlage.
pripremiti je za primanje boja; gruntirati. gudronirati (fr. goudronner) katranisati, mazati
grunt (nem. Grund) v. grund. (ili: namazati) katranom.
gruntirati v. grundirati.
gruntovnica (nem. Grund) zemljina, ba-tinska gudtemplerski red (eng. Order of Good
knjiga sa podacima o nepokret-nim Templars) red dobrih hramovnika", po
imanjima jedne katastarske optine; vodi se u ugledu na slobodno zidarstvo sprovedena
sudu. organizacije za najstroe uzdravanje od
trup (fr. group) zapeaen ovei paket sa alkoholnih pia.
novcem, novano pismo. gud form (eng. good form) prikladan oblik, tj.
grupa (fr. groupe, ital. gruppo) skupina, skup, lepo i pristojno ponaanje, ton koji vlada u
gomila, hrpa. finom drutvu, lep nain ponaanja i
grupacija (fr. groupe, nem. Gruppe) grupa, izraavanja u drutvu; pitomost i vasgtanost
skup; grupisanje; prestrojavanje, pregru- u linom ophoenju.
pisavanje. gulanfer (arap.-pere. gulambare, tur. gulam-rage
grupirati (fr. grouper) skupiti, skupljati u homoseksualac) beskunik, skitnica,
gomilu, sastavljati u izvesnu celinu, skupinu; probisvet; spadalo, mangup.
grupisati. gula (ma. gulyas) kup. manji komadi goveeg
grupisati (fr. grouper) v. grupirati. mesa upirjanjeni sa dosta crnog luka,
paprike i kima.
gulden 186 guc
da ive i s kojima su se morale boriti; up. datum ut supra (lat. datum ut supra) na
descendentna teorija. menicama: mesto, dan i godina kao gore.
darvinist(a) pristalica Darvinovog uenja; v. daturin (pere. ta turah) hen. alkaloid koji se
darvinizam. spravlja od semena tatule.
dardanarijat prav. zelenaenje, lihvarenje, Dauning-strit (eng. Downing-street) ime
kupovanje ivotnih namirnica, naroito ita, londonske ulice u kojoj se nalazi britanske
da bi im se isterala visoka cena. Izraz potie Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo
od nekoga fenianskog a-robnjaka finansija; esto se upotrebljava, u
Dardanusa, koji je, svojom arob-nom diplomatskom i novinskom jeziku, mesto
vetinom, skupljao ito u svoje ambare, pa ga imena ovih britanskih ministarstava.
prodavao kad mu je cena bila najvia. dafnin (gr. daphne lovor) hem. alkaloid koji
dardanarijus (nlat. dardanarius) onaj koji se nalazi u kori daphne mezereum.
zelenai itom; v dardanarijat. dafnomantija (gr. daphne manteia) prori-canje
dardaneli (gr. Dardanos) pl. dva zamka s obe iz lovorove grane baene u vatru.
strane Helesponta, nazvani po starom dahija (tur. dayi ujak, junak, janiarski
azijskom gradu Dardaniji, koji je osnovao stareina) silnik koji je nedisciplino-van u
Dardanos; otuda i ime poznatog moreuza odnosu na vlast i dravne zakone, a tiranin
Dardanela. prema narodu.
darik staropersijski zlatnik, nazvan po kralju dahiluk (tur. dayihk) dahijska vlast, nasilne,
Dariju I. zulum.
darling (eng. darling) ljubimac, miljenik, dacit min. eruptivna povrinska stena, por-firske
dragan. strukture.
darmar (pere. tarmar, tur. tarumar) zbrka, dadaz v. dadazma.
nered, mete. dadazma (etiop.) vojna titula u etiopskoj
darsonvalizacija med. kada se naizmenino vojsci, manja od titule ras, a znai to i
struje vrlo visokog napona (Tesline struje) general; takoe: zapovednik pokrajine;
upotrebljavaju za leenje nervnih i dr. upotrebljava se obino u skraenom obliku:
oboljenja, metod nazvan po franc. fi-ziologu dadaz.
. D'Arsonvalu (18511940). de (fr. deux, lat. duo) dva, dez-a-de (deux a
daskal (gr. didaskalos) uitelj. deux) kod bilijara: dva po dva, dva i dva, par
data (lat. dare dati, data) pl. dano, ono to je i par.
dano; tat. ono to je poznato; ist. podaci, poznate de- (lat. de) predmetak u sloenicama sa
i utvrene injenice. znaanjem 1. odvajanje, rastavljanje, uki-
data et akcepta (lat. data et accepta) pl. trg izdaci danje (npr. demobilizacije); 2. padanje,
i primici, izdavae, i primanje. srozavanje, sniavanje (npr. devalvacija,
datar (nlat. datarius) upravnik papske komo-re degradacija).
za molbe i albe, datarije. dealbacija (lat. de-albare pobeliti, ubeli-ti)
datarija (nlat., ital. dataria) papska komora za pobeljivanje (ili: beljenje) metala.
molbe i albe koja daje crkvene dozvole i deartikulacija (nlat. de-articulatio) med. i-
zabrane, npr. dispenzaciju, zabranu aenje, uganue.
sklapanja brka i dr. deauracija (lat. de-aurare pozlatiti) po-
dativ (lat. dativus se. casus) gram. trei pa-de, zlaivanje, pozlata.
pade namene pravca. debakl (fr. debacle) prolom leda; fig. propast,
datizam (greenje u jeziku, naroito kod onoga slom, krah.
kome taj jezik nije maternji; naziv po Datisu, debaklaa (fr. debaclage) mor. krenje
vojskovoi persijskog kralja Darija I, koji je pristanita, sklanjanje istovarene robe,
govorei grki upadao u takve greke. brodova itd.
datirati (fr. dater) stavljati na akt (ili: pismo i debaklirati (nlat. de-baculare, fr. debacler)
dr.) mesto, dan, mesec i godinu kad je pisano; raskriti; oistiti, raskriti prista-nite, tj
poticati, imati svoj poetak, trjati od. istovarene brodove ukloniti iz luke.
dato (ital. dato) trg. danas, od danas, od dana debalaa (fr. deballage) trg. raspakivanje
potpisa (naroito na menicama, kod denjkova i sanduka s robom.
odreivanja dana plaanja). debalans (lat. de-, fr. balance ravnotea)
dato-menica trg. ona kod koje se rok plaanja nesaglasnost, neujednaenost, poremeaj
rauna od dana izdavanja. ravnotee.
datula (ital. dattolo) urma. debalirati (fr. deballer) trg. raspakovati
datum (lat. datum, dare, dati) podatak o denjkove, sanduke s robom.
vremenu, mestu, danu i mesecu (na aktima, debandada (fr. debandade) voj. borba bez
pismima itd.). ikakvog reda; rastrojstvo, rasulo; odstupanje u
datum ut retro (lat. datum ut retro) na najveem neredu.
menicama: naznaivanje istog vremena i debandirati (fr. debander) rasturiti se. rasuti se,
mesta kao i na prednjoj strani. prsnuti kud koji.
debankirati (fr. debanquer) dobiti ceo bank (u
kartama).
debarasiranje 190 deviJater
devijacija (vlat. deviatio) odstupanje nekog tela devotizam (lat. devovere) v. devocija.
od svoje putanje ili pravca; skretanje (ili: devocija (lat. devotio) kod starih Rimljana:
odstupanje) magnetne igle (kod kompasa) na dragovoljno posveivanje, rtvovanje ivota,
brodu zbog gvozdenih masa broda. u znak pokajanja, podzemnim bogovima;
devirginacija (lat. devirginare) oduzimanje (ili: danas: pobonost, smirenost, skrue-nost;
liavanje) devianstva (ili: nevinosti); veliko potovanje, potpuna odanost;
deflorisanje. licemerstvo, pritvorna pobonost; puza-vost,
devirginirati (lat. devirginare) razdevii-ti, liiti poniznost (devotizam).
devianstva (ili: nevinosti); deflorisa ti. degairan (fr. degage) slobodan, neusiljen,
Devisov kup takmienje u tenisu ekipa svih otvoren, okretan.
drava; borbu reava pet takmienja: etiri degairati (fr. degager) osloboditi, izvui iz
pojedinana (slngl) i jedno udvoje (dubl, neprilike, razreiti, reiti; otpustiti iz vojske;
dabl). Osniva Amerikanac Dvajt Devis, u stanu napraviti tajni izlaz; ma. osloboditi
1900. god. ma od protivniko-vog maa; sp. izbaci(vati)
devitalizacija (lat. de, vita ivot) liavanje loptu u polje, u igru (obino o golmanu).
ivota, umrtvljivanje; devitalizacija zuba med. degaman (fr. degagement) sloboda, lakoa,
umrtvljivanje i vaenje sri zuba (pomou spretnost, neusiljenost; osloboenje od neke
lokalne anestezije). obaveze; sporedan tajni izlaz; ma.
devitrifikacija (lat. de, vitrum staklo, facere osloboenje maa od protivnikovog maa.
initi) pretvaranje stakla zagre-vanjem u degarnirati (fr. degarnir) ogoliti, skinuti ukras s
neku vrstu porculana (Reomirov porculan). neega, odvojiti; degarnirati tvravu voj.
devitrificirati (lat. de, vitrum, facere) staklo izvui ratnu opremu i vojnike iz tvrave.
putem jakog zagrevanja pretvoriti u degenek (tur. degnek) batina, udarac batinom po
neprozirno, porculanu slino telo (Reomirov tabanima.
porculan). degeneracija (nlat. degeneratio) izroavanje,
devits (eng. davits) mor. elezne dizalice za izmetanje, izopaavanje; izroenje, izroe-
izvlaenje kotve; pokretne dizalice o kojima nost, izopaenje, izopaenost; opadanje,
vise amci za spasavanje na brodu. propadanje, kvarenje.
devolvirati (lat. devolvere svaliti) neku pravnu degenerisan (lat. degenerare) izroen, izmet-nut,
stvar izneti pred vii forum; preneti neto na izopaen; pogoran, koji se nalazi u stanju
koga drugog, naroito: ostaviti u nasledstvo. opadanja.
devolutivno sredstvo pravio sredstvo kojim se degenerisati (lat. degenerare) izroditi se,
jedna sporna stvar sa niega suda iznosi izroavati se, izmetnu se, izmeta se,
pred vii sud. izopaiti se, izopaavati se; opadati,
devolucija (lat. devolutio svaljivanje) prav. propadati, pogoravati se.
ostavljanje u nasledstvo nekog nasleenog degluticija (nlat. deglutitio) gutanje, deranje.
prava ili imanja. degolizam politika i pogledi francuskog
devoluciono pravo (lat. jus devolutionis) generala de Gola (Charles de Gaulle);
pravo prenoenja nasledstva po kojem, ako privrenost de Golu.
umre jedan suprunik, celokupne imanje degomirati (fr. degommer) osloboditi od lepljive
pripada deci, a drugi suprunik ima samo materije; skinuti gumu sa neega; gumastu
pravo doivotnog uivanja toga imanja. materiju na svilenim koncima iskuvavanjem u
devomirati (lat. devomere) med. bljuvati, sapunjavoj vodi odstrani-ti; degumirati.
izbljuvati, povratiti, izbaciti. degoriran (fr. degorger) sa duboko isee-nim
devon (po engleskoj grofoviji Devonshire) haljinama.
geol. v. devonski period. degorirati (fr. degorger) oistiti od mulja,
devonski period geol. u razvitku Zemljine kore proisti.
doba u kojem je transgresija mora trajala degradacija (nlat. degradatio) ponienje,
veoma dugo, vulkanski rad bio veoma vraanje sa vieg poloaja na nii po kazni
snaan, a organski svet raznovrsni ji i (naroito u vojsci i kod sveten-stva);
obilniji nego ranije; formacija koja se liavanje ina i zvanja; svoenje na nie
obrazovala izmeu silurskei kar-boniferske, stanje razvoja; fiz. svoenje na stupanj
karbonske. manje sposoban za pretvaranje (energije).
devoracija (lat. devoratio) gutanje, deranje, degradiran (nlat. degradare) zapostavljen, lien
prodiranje. ina i zvanja, potcenjen.
devotan (lat. devovere, devotus) bogu degradirati (nlat. degradare, fr. degrader)
posveen ili odan, poboan, smiren; pun zapostaviti, liiti nekog ina i zvanja; uniziti,
potovanja, skruen, ponizan; prezrivo: potceniti.
pritvorio poboan, licemeran, pokoran, degrasirati v. degresirati.
puzaviav, ponizan. degresija (lat. degredior) v. digresija.
degresirati 192 dezapoantirati
degresirati (fr. degraisser) oistiti od masti, deduktis impenzis (lat. deductis impensis) po
masnih mrlja (vunu); kuv. skinuti penu, openiti; odbitku trokova.
detrasirati. dedukcija (lat. deductio) log. izvoenje, za-
degrosirati (fr. degrossir) doterati, ugladi-ti, kljuivanje iz optega o posebnom, metod
utanjiti (srebro, elik). miljenja kod koga se od opteg zakona
degu (fr. degout) odvratnost, gaenje, gnuanje; dolazi do posebnih; trg. odbijanje od neke
nemanje volje za jelo, nevoljenje izvesnih sume.
jela; nezadovoljstvo, neraspoloenje. deduplovanje (fr. dedoublement) psih. udva-
degumirati v. degomirati. janje, udvostruavanje svoga bia, tako da
degustator (lat.) lice koje proba pia. jedan deo posmatra rad drugog dela;
degustacija (nlat. degustatio) kuanje, pro- sposobnost da se ovek odvoji od svojih
banje; degustacija vina odreivanje ukusa, oseanja, pa da ih posmatra i analizira.
mirisa, boje i izgleda vina pomou ula deducirati (lat. deducere) izvesti, izvoditi,
ukusa, mirisa i vida. zakljuiti (ili: zakljuivati) iz optega o
degustirati (lat. degustare) okusiti, okuati, posebnom; pokazati, dokazati, izloiti,
oprobati; samo povrno dodirnuti, npr. jelo. objasniti; pravni dokaz izvesti iz drugih, ve
degutirati (fr. degouter) l. ogaditi (nekome dokazanih injenica.
neto), odvratiti nekoga od neega, pokvariti ded hit (eng. dead heat) sl. ,,mrtva trka", tj.
nekome volju za neto; 2. (fr. degoutter) nereene trka, kad oba konja stignu na metu
skapati (u fabrikaciji svile). istovremeno.
Dedal (gr. Daidalos) u helenskoj mitologiji deetatizacija (fr.) slabljenje uloge drave;
savremenik Tezeja i Mineja, vet vajar i izdvajanje i prenos odreenih funkcija sa
neimar, graditelj lavirinta na Kritu; otac klasine dravnih organa na drutvene u
Ikarov, sa kojim je zajedno poleteo sa Krita socijalistiki! zemljama; supr. etati-zacija.
na krilima sainjenim od voska i perja. deurati (fr. de jour) biti na slubi, vriti
dedaleum (gr. Daidalos) fil. ivi toak", slubu (naroito za oficire, lekare itd.).
zootrop, jedna vrsta fenakistoskopa ili deurni (fr. de jour) koji je na slubi, koji vri
stroboskopa. slubu; v. deurati.
dedalski (gr. daidaleos) umetniki, lepo dez- (fr. des-) predmetak u sloenicama koji
izraen, aren, kitnjast. oznaava neko unitavanje, iskorenji-vanje,
dedekoracija (nlat. dedecoratio) sramoenje, otklanjanje, spreavanje (npr. dezin-sekcija,
beaenje, kaljanje. dezodoracija).
dedignacija (lat. dedignatio) preziranje, dezabije (fr. deshabille) nona haljina, domaa
potcenjivanje, nipodatavanje. haljina, naroito seneka; an dezabije (fr. en
dedikator (lat. dedicare posvetiti, nlat. deshabille) u -domaoj, kunoj haljini.
dedicator) zaveta, posvetilac. dezavantairati (fr. desavantager) otetiti,
dedikacija (lat. dedicatio) posveta, posvei- zakinuti, zakidati, okrnjiti.
vanje; poklanjanje, zavetavanje. dezavuirati (fr. desavouer) poricati, porei,
dedirati (lat. dare dati, dedi) trg. uneti neto u odricati, odrei, ne priznavati, osporavati
knjige kao plaeno, brisati neki dug; neto, ne priznati svoju vezu sa nekom
deditirati. osobom ili radnjom.
dedit (lat. dedit, dare dati) trg. dao je, platio je, dezavuisanje (fr. desavouer) odricanje, po-
izmirio je. ricanje, nepriznavanje, opozivanje.
deditirati (lat. dare) trg. v. dedirati. dezavuisati v. dezavuirati.
dedicija (lat. deditio) predaja, kapitulacija. dezakordirati (fr. desaccorder) izazvati
dedicirati (lat. dedicare) posvetiti, po-sveivati; neslogu, zavaditi, uneti razdor; muz. pokvariti
pokloniti (npr. nekome neku knjigu) skladnost; poremetiti zglaenost.
zavetati, nameniti. dezanbalaa (fr. desemballage) trg. ispaki-vanje,
dedomairati (fr. dedommager) obeteti-ti, raspakivanje.
obeteivati, naknaditi tetu, dati ottetu. dezanbalirati (fr. desemballer) ispakovati,
raspakovati (npr. robu).
dedublirati (fr. dedoubler) voj. jedan odred
vojske smanjiti na pola. dezaneksija (fr. des-, lat. annexio) ukidanje (ili:
obustavljanje) aneksije (izraz koji su stvorili
dedukovati (lat. deducere) v. deducirati. Francuzi pri ponovnom zauzi-manju Alzas-
deduktivna metoda v. dedukcija. Lorena, 1919).
deduktivnost (lat. deductivus) log. kakvoa dezanektirati (fr. des-, lat. annectere) ukinuti
postojanja kao deduktivan. (ili: prekinuti) aneksiju, odrei se aneksije,
deduktis deducendis (lat. deductis deducen-dis) dezapoantirati (fr. desappointer) liiti nekoga
po odbitku onoga to treba da se odbije; koristi koja se osnivala na neemu utvrenom
poto se dokae ono to treba dokazati. i sigurnom; naroito: oduzeti nekome
zasluenu nagradu, platu; brisati
dezapropri]aci]a 193 dezorganizovati
vojnika iz spiska; prevariti u sigurnom dezinflacija (fr. des, lat. inflatio nadimanje) fin.
oekivanju ili nadi; smesti, pomesti, zbuniti, smanjivanje koliine novca u opticaju u cilju
razoarati. spreavanja skakanja cena robi (to biva kad
dezaproprijacija (fr. desappropriation) je na tritu vie novca nego robe, tj. kad
otuivanje sopstvenosti, svojine; odricanje novac trai robu, a ne roba novac); up.
(ili: naputanje) svojine. deflacija, inflaci-ja, reflacija.
dezarmiranje (fr. desarmer) razoruavanje, dezinformacija (fr. des-, lat. informatio
rasputanje vojske, smanjivanje stalnog objanjenje) zlonamerno pogreno i lano
kadra. obavetavanje ili obavetenje.
dezarmirati (fr. desarmer) razoruati; ra- dezinjolni barut (fr. designolles) voj. meavina
spustiti vojsku; smanjiti stalni kadar; sumporne i pikrinske kiseline, koju su
poloiti oruje. Francuzi upotrebljavali naroito za punjenje
dezasortirati (fr. desassortir) razdvojiti, torpeda.
rastaviti ono to treba da bude zajedno, dozmalgija (gr. desmos veza, ila, algos bol)
raspariti, razdruiti, napraviti nered, zbrku. med. bol u ilama zglobova.
dezafekdija (fr. desaffection) nenaklonost, dezmitis (gr. desmos) med. zapaljenje zglob-nih
nemilost; gubl>enje ljubavi. sila.
dezekipirati (fr. desequiper) raspremiti brod. dezmografija (gr. desmos, grapho) zool.
dezen v. desen. opisivanje ila i spletove.
dezertan (lat. desertus) nenastanjen, nena- dezmologija (gr. desmos, logfa) nauka o sple-
seljen; pust, opusteo. tovima, ilama, vezama itd.; sindezmolo-
dezerter (fr. deserteur) begunac iz vojske, gija.
vojni begunac; prebeglica. dezmopatija (gr. desmos, pathem patiti,
dezertirati (fr. deserter) napustiti vojsku, pretrpeti) ned. bol ila i spletove.
pobei iz vojske, ispod zastave. dezmopatologija (gr. desmos, pathos patnja,
dezertor maliciozus (lat. desertor malitio-sus) bol, logia) med. nauka o bolestima ila i
prav. onaj koji zlonamerno napusti neku spletena.
zajednicu, naroito enu. dezmotomija (gr. desmos ila, tome seenje)
dezercija (lat. desertio) voj. naputanje vojske, med. razdvajanje, seenje ila i spletove.
bekstvo ispod zastave; prav. propu-tanje da dezodoransi (fr. des-, odeur miris, lat.
se uini neka pravna radnja, npr. odoratio mirisanje) sredstva pomou kojih se
proputanje zakonskog roka za podnoenje odstranjuje neprijatan miris.
priziva viem sudu (desertio ap-pellationis). dezodorizacija (fr. des-, odeur, lat.
dezinsekcija (fr. des-, lat. insectum buba, odoratio) oduzimanje neprijatnog mirisa
kukac) unitavanje (ili: taman-< nje) ko- neemu; hig. v. dezodorizirati.
dljivih insekata (naroito po kuama i dezodorizirati (fr. des-, odeur) uiniti da neto
stanovima). izgubi miris; hig. uguivati neprijatne i
dezintegrator (fr. des-, lat. integrare kodljive mirise koji se razvijaju usled
uspostaviti, obnoviti) sprava za usitnjavanje hemijskih i biolokih procesa.
raznih neiliastih materija, sprava za dezoksidator elemenat koji izdvaja kiseonik
vrcanje meda (vrcaljka) itd. od jedinjenja.
dezintegracija (fr. des-, lat. integratio dezoksidacija (fr. des-, gr. oxys otar, ljut)
uspostava, obnova) unitavanje veze, naru- hen. osloboavanje od kiseonika, izvlaenje
avanje neke celine; dezintegracija a toma (ili: izdvajanje) kiseonika.
fkz. razbijanje atoma; up. dezorganiza-cija. dezoksidirati (fr. des-, gr. oxys) hem. osloboditi
dezinteresiran (fr. desinteresse) nekori- od kiseonika, reducirati.
stoljubiv, nesebian; nepristrastan, iskren, dezolantan (fr. desolant) vrlo tuan, vrlo
prostoduan. alostan, neutean; nesnosan, dosadan.
dezinfektor (fr. des-, lat. inficere zaraziti) dezolatan (fr. desoler) opustoen, vrlo bedan,
sprava za utamanjivanje i ienje od jadan, u rastrojstvu.
zaraznih klica i materija; lice koje taj dezopstruktiva (fr. des-, lat. obstruere zapuiti,
posao vri. obstructum) pl. med. sredstva protiv zatvora,
dezinfekcija (fr. des-, lat. inficere) ienje rave stolice.
vazduha (ili: tela, odela, stana i dr.) od dezorganizacija (fr. desorganisation) poremeaj
zaraznih isparavanja i materija, ili unitavanje ive, organske veze meu
utamanjivanje zaraznih klica, otkui-vanje. sastavili delovima, npr. u ovejem telu;
dezinficirati (fr. des-, lat. inficere) osloboditi rastrojavanje; rasulo, rastroj-stvo, nered;
(ili: oistiti) od zaraznih klica i materija, potpun preobraaj i poremeaj ulnih
npr. stan, odelo, vazduh, ruke itd., otkuiti, organa kod nekog oveka usled tzv.
otkuivati. magnetiziranja.
dezorganizirati (fr. desorganiser) rastroji-ti,
rastrojavati, rasturiti, raskinuti, dovesti u
nered, uneti rasulo.
dezorganizovati v. dezorganizirati.
13 Leksikon
dezorijentacija 194 dekametar
dezorijentacija (fr. desorientation) nemanje (ili: dekabristi (rus. dekabrist) mladi ruski plemii
gubljenje) sposobnosti snalaenja i oficiri koji su, 26. decembra 1825, podigli
opredeljivanja u prostoru, u nekom mestu, u u Petrogradu ustanak protiv apsolutizma.
nekoj prilici, u izvesnim prilikama; dekaginian (gr. deka, gyne ena) sa deset
zavoenje sa pravog puta, zbunjivanje, ena; bog. cvetovi sa deset stubia ili usta
pometnja. plodnice.
dezorijentiran (fr. desorienter) koji ne moe dekagon (gr. deka, gonia ugao) geom. desetou-
da se snae i opredeli u nekoj prilici ili u gaonik, telo od deset uglova, strana.
prostoru, u nekom mestu; zaveden s pravoga dekagram (gr. deka, gramma) teina (ili: teg)
puta, izveden na pogrean put, smeten, od 10 grama.
zbunjen, pometen, bez orijentacije. dekada (gr. dekas, dekados desetina)
dezorijentirati (fr. desorienter) smesti u desetorica; broj deset; deset komada; period
snalaenju u prostoru, pomesti u nekoj od deset godina; zbirka ili delo od deset
prilici; pomesti, navesti na pogrean put, knjiga, npr. Livijeva Rimska istorija"; u
zabuniti. kalendaru francuske revolucije: nedelja od
dezorijentisan v. dezorijentiran. deset dana (od primidi, du odi itd. do dekadi);
dezorijentisati v. dezorijentirati. mat lecimalni sistem.
dei gracija (lat. dei gratia) po milosti bojoj dekadent (nem., fr.) pristalica dekadencije.
(uobiajena formula u vladala-kim dekadencije (lat. de-cadere opadati, ital.
poveljama, titulama itd., u upotrebi od Karla decadenza) opadanje, propadanje, raspad,
Velikog). pogoravanje, propast; opti izraz za razne
deizam (lat. deus bog) fil. miljenje koje doputa fenomene drutveno-istorijskog i kulturnog
da je bog prauzrok i tvorac sveta, ali ne zbivanja kad se oni karakteri-u gubljenjem
priznaje nikakva uda niti kakav boji uticaj vitalnih i stvaralakih energija, ili bivaju
na tok sveta, naroito ne priznaje neko zahvaeni dezinte-griuim procesima koji su
boansko otkrivenje. Deizam je igrao glavnu praeni sla-bljenjem moi postojeih sistema
ulogu u filozofiji HU veka; glavni vrednosti.
predstavnici: Volter, Ruso, Lesing, dekadika (gr. dekas, dekados desetina) mat.
Mendelson i dr.; dejizam; up. teizam. decimalni sistem; v. pod decimalan.
deiktian (gr. deiktikos) koji se osniva na dekadni sistem mat. desetni sistem, brojni sistem
primerima, na dokazima. koji ima za osnovu broj 10; v. pod decimalan.
deinoza (gr. deinos straan) ret. preteri-vanje, dekaed;-;. 'gr. deka, hedra, sedalo, osnova)
preuveliavanje. geom. poliedar sa deset povrina.
deinoterij(um) (gr. deinos, therion divlja dekalvacija (nlat. decalvatio) oelavljava-nje,
ivotinja, zver) zool. orijaka pretpotop-na oelavljenje, jedna od sramnih kazni u
ivotinja, sisar, naena u okamenotin-skim srednjem veku, koja se sastojala u tome to je
ostacima. osuenik bio oelavljen.
deintegrirati (lat. deintegrare) oduzeti od celine, dekalirati (ital. de-calare) trg. izgubiti u teini
smanjiti, suziti. usled suenja, curenja itd.
deist(a) (lat. deus) fil. pristalica deizma; up. tekst. dekalitar (gr. deka, litra) mera od 10 litara.
deitet (nlat. deitas) boanstvo.
deifikacija (nlat. deificatio) oboavanje, dekalkirati (fr. decalquer) prenositi otiske, npr.
odavanje boanske poasti. sa bakra ili kamena na drvo itd.; preneti crte
deificirati (lat. deus, facere uiniti) oboavati, na providnu hartiju.
ukazivati ast kao bogu, ceniti vie svega. dekalkomanija (lat. de-calcare ugaziti, tucati,
dejektorij(um) (nlat. deiectorium) med. sredstvo gr. mania pomama, strast) vetina da se slike
za otvaranje i regulisanje stolice. u bojama, tampane na naroitoj hartiji koja
dejekpija (lat. deiectio) prav. oterivanje; je prevuena jednim lako rastvorljivim
udaljivanje s poloaja ili poseda; med. slojem, ovlaavanjem zadnje strane prenose
ispranjavanje stolice; izmet, izdvajanje, na drvo, staklo, metal, porculan, kou, lim i
luenje. dr.; v. metahroma-tipija.
dejizam (lat. deus) fil. v. deizam. dekalo (ital. decalo) trg. gubitak u teini neke
de jure (lat. de jure) po pravu, s pravnog robe usled suenja, curenja itd.
gledita; up. de fakto. dekalog (gr. dekalogos) deset bojih zapovesti.
deka (nem. Deke) l. pokriva, pokrov, ebe; Dekameron (ital. Decamerone, gr. deka, he-
guber. mera dan) deset dana, istorija o deset dana
deka (gr. deka deset) 2. deset; mera od deset (naslov poznate zbirke novela ital. pesnika
grama; u Meunarodnom sistemu jedinica Bokaa).
predmetak za oznaku deset puta veeg dekametar (gr. deka, metron) mera za duinu
(dekalitar 10 1, dekametar 10 m i dr.); od 10 metara.
skr. da.
dekan 195 deklinatoran
deklinatorij(um) (lat. declinare) fiz. sprava za dekolorirati (lat. decolorare) obezbojiti se,
merenje magnetne deklinacije. izgubiti boju, izbledeti, oslabeti u boji;
deklinacija (lat. declinatio) gram. imenska (lli: obezbojiti, oduzeti boju; fig. izgubiti dra.
padena) promena; fiz. odstupanje (ili: dekolte (fr. decolleter) izrez na haljinama,
skretanje) magnetne igle od geograf-skog naroito enskim, tako da se vide grudi,
podnevka (ili: meridijana) nekog mesta; astr. ramena, vrat; obnaenost.
upravio odstojanje nebeskog tela od nebeskog dekoltiran (fr. decollete) sa izrezom na haljini;
polutara, ekvatora; med. ia-enje; takoe: obnaen, nag; v. dekolte.
opadanje, poputanje neke bolesti. dekoltirati (nem. dekoltieren) obnaiti,
deklinirati (lat. declinare okretati) gram. menjati razgolititi vrat i grudi.
po padeima (imenice, prideve, zamenice i dekoltovati (fr. decolleter) obnaiti vrat.
brojeve); skretati, savijati, odstupati; prav. ne
priznavati, odbijati. dekombinirati (nlat. de-combinare) rastaviti,
deklinograf (lat. declinare, gr. grapho piem) odvojiti; up. kombinirati.
astr. instrumenat za automatske beleenje dekompozitum (lat. decompositum) telo koje je
deklinacije zvezda konani-nim rastavljene u svoje sastojke, sastavne delove;
mikrometrom. med. lek koji je sastavljen iz vie raznih
deklinometar (lat. declinare, gr. metron lekova; gran. re sastavljena od vie rei.
mera) fiz. instrumenat za merenje magnetne dekompozicija (lat. decompositio) rasta-
deklinacije; astr. instrumenat za posmatranje i vljanje (ili: rainjanje, rastvaranje) nekog
beleenje deklinacije. tela na njegove sastojke, sastavne delove,
delovati (nem. decken) pokriti, prekriti, ralanjavanje; raspadanje; truljenje.
poklopiti, zastrti; trg. pokriti, izmiriti dugove; dekomponirati (lat.) rastaviti, rainiti, rastvoriti
postaviti sto. neko telo na njegove sastavne delove.
dekokt (lat. decoquere) fark. odvarak, ukuvak, dekomponovati v. dekomponirati.
ukuvan sok od trava (slui kao napitak za dekont (fr. decompte) trg. otpis, odbitak od duga
leenje). ili rauna; uzajamni, kontrolni raun;
dekokt-infuzum fark. lek koji se pravi kada se ostatak, kusur.
vrelim ukuvanim sokom prelije drugi kakav dekontirati (fr. decompter) trg. odbiti od duga ili
lek. ;>auna, otpisati.
dekoktor (lat. decoctor) onaj koji prekuvava, dekor (lat. decor, fr. decor) ukras, ures, lepota,
ukuvava; prav. lice koje je prenelo na ukras u boji; kienje, naroito u keramici;
drugog svoje imanje da bi tim otetilo svoje poz. sve dekoracije jedne pozornice.
poverioce; rasipnik. dekorater (fr. decorateur) onaj koji ukraava
dekoktor bonorum (lat. decoctor bonorum) ili boji sobe, radnje i dr., naroito koji
prav rasipnik svog imanja. ukraava draperijama, umetniki izraenim
dekoktor dolozus (lat. decoctor dolosus) prav. nametajem itd.; pozorini slikar.
rasipnik svog sopstvenog i uzajml>enog dekorativni (lat. decorativus) ukrasan, ure-san,
imanja. koji krasi, koji resi, koji slui za
dekokcija (lat. decoctio) iskuvavanje, ukuva- ukraavanje; ukrasni, uresni, koji ima
vanje, prokuvavanje. prirodu ukrasa (ili: uresa); ark. koji slui
dekolaa (fr. decollage odlepljivanje) avkj. samo za ukras (suprotno konstruktivan); slik.
zavravanje uzletanja aviona, odvajanje koji tei samo za spoljnim dejstvom boja, bez
aviona od zemlje, polet, uzletanje, pole- udubljivanja u formu i znaaj.
tanje, polazak aviona. dekoracije (nlat. decoratio) ukraavanje nekog
dekolacija (lat. decollatio) odsecanje (ili: predmeta, kienje neke prostorije (veanje
odrubljivanje) glave. ilima ili goblena po zidovima, nametanje
dekolirati (lat. decollare) odsei (ili: odrubiti) stilski izraenog nameataja itd.); poz.
glavu; hem. vrat retorte otkinuti zapal>enim nametanje pozornice pomou kulisa,
sumpornim koncem ili usi-janom icom. pozadine i dr.; ukras, ures; orden, odlije,
dekolonizacija (lat. de, colonisatio) osloba- poasni znak.
anje zemal>a od kolonijalne zavisnosti. dekorirati (nem. dekorieren) 1. ukrasi,
dekoloracija (lat. decoloratio) obezbojenje, ukraavati; 2. odlikovati ordenom.
gubljenje boje, poputanje u boji, bleenje; dekorisanje v. dekoracija.
obezbojenje, oduzimanje boje; fig. bezboj- dekorisati (lat. decorare) ukrasiti, ukraavati,
nost. uresiti, ureavati, nakititi, ulepati; odlikovati
dekolorimetar (lat. decolorare obezbojiti, gr. ordenom; biti de-korisan dobiti orden, imati
metron mera) aparat za odreivanje na sebi orden.
sposobnosti gubl>enja boje, obezbojenja
izvesnih tvari.
dekoloriran (lat. decoloratus) obezbojen, koji je
izgubio boju, izbledeo; kome je oduzeta boja;
fig. koji je izgubio dra.
dekort 197 delegant
dekort (lat. de-curtus, ital. de-corto) trg. odbitak dekuver (fr. decouvert) otkriven, neza-tien,
od rauna za neku robu, naroito zbog slabe bez pokria; a dekuver (fr. e decouvert) berz.
mere ili rave kakvoe; uobiajeni odbitak prodavati robu koje nema; kredit a dekuver
zbog toga to se odmah plaa u gotovom. kredit bez pokria koji bankar daje izdavaocu
dekreditirati (fr. decrediter) liiti poverenja, menice; im. deficit, manjek, nemvnje; berz.
potkopati (ili: ubiti) nekome kredit, nemenje jedne hartije od vrednosti koje je be
poverenje, ugled, ast. potrebna radi pokria.
dekrement (ital. decrementum) smanjitak, dekujus (lat. de cujus od koga) prav. lice posle
opadak, iznos izgubljen postugim ije smrti ostaje naslee.
smanjivanjem, opadanjem; mat. mala veliina dekurairati (fr. decourager) obeshrabriti,
za koju se promenljive smanji; supr. inkre- obeshrabljiveti, upleiti, poplei-ti, ubiti
ment. nekome hrabrost ili volju za neto.
dekrepitacija (ital. decrepitatio) hen. pr-skanje dekurzus (lat. decurrere, decursus) tok, npr.
kristala, usled zagrevanje, koji imaju u sebi neke bolesti; opadanje bolesti.
mehaniki zatvorenu vodu, npr. kuhinjske dekurija (lat. decuria) klese, odeljak, odeljenje
so; praskanje, prtanje, puckaranje. od deset lanova, desetina (u vojsci starih
dekret (lat. decernere, decretum) odluka, Rimljana).
reenje, naredba vlasti, svaka via naredba dekurion (lat. decurio) stareina nad deset ljudi,
uopte. desetar, vodnik (u vojsci starih Rimljana).
dekretali (lat. decretales) pl papske odluke ili dekurt (fr. de-court) trg. v. dekort.
naredbe i razne zbirke takvih odluka; dekurtirati (fr. decourter) trg. odbiti, smanjiti,
naroito: odluke koje je izdao Grgur IX i koje, skratiti; smanjiti raun za izvestan procenat
kao panonski zakonik, predstavljaju drugi zbog slabe mere ili rave kakvoe robe.
deo crkvenog prava (Corpus juri canonici). dekusorij(um) (lat. decutere, nlat. decusso-
dekretirati (lat. decretare) odluiti, reiti, rium) med. aparat za pritiskivanje modane
zakljuiti; narediti, odrediti, izdati naredbu. opne pri buenju lobanje.
dekretisti (lat. decrescere) pl. u srednjem veku: delabijalizacija (lat. de-, labium usna) lingv.
uitelji i pisci kanonskog prava, za razliku od gubljenje usnenog dela izgovora pojedinih
legista, uitelja i pisaca rimskog prava. glasova.
dekre goran (lat. decretorius) odluujui, re- delakrimacija (lat. de, lacrima suza) med.
avajui; dekretorandan(<Iez decretorius) bio suenje, suze u oima.
je, u Vestfalskom miru, 1. januar 1624. za delaktacija (lat. de, lac mleko) odbijanje deteta
sekularizacije, koje su toga dana ve stupile (od materinjeg mleke).
na snagu. delat (let. deletus) prav. optuenik.
dekreendo (ital. decrescendo) muz. postepeno dela gor (let. delator) dostavlja, potkaziva,
tie, sve slabije; mesto koje se tako svira. potajni tuilac.
deksiografija (gr. deksios desni, grapho) delatoran (lat. deferre, delatum) potkaziva-ki,
pisanje s leve strane na desnu. dostavljeki, izdejniki; klevet-niki.
deksiografski (gr. deksios, grapho) pisano delatura (klet. delature) potkazivanje, do-
sleva nadesno. stavljanje, klevetanje, ocrnjivanje.
deksiokardija (gr. deksios, kardia srce) med. delacija (lat. delatio) dostavljanje, potkazivanje;
neprirodna pojava u gradnji ovejeg tela prav. pozivanje nekoge de primi na-sledstvo.
kada srce, mesto na levoj, stoji na desnoj delacio juramenti (let. delatio iuramenti) prav.
strani. nametanje zakletve.
dekstralan (lat. dextralis) desni, koji je s desne delacio hereditatis (lat. deletio hereditetis) prav.
strane. prelaenje u nasledstvo imanja usled neije
dekstrin (lat. dexter desni) hem. telo koje se smrti ili po poslednjoj volji; sud-sko
dobije kada se skrob greje na 160; rastvara prenoenje nasledstva na najblieg srodnika.
se u vodi i tim se rastvorom moe lepiti kao dele (lat. delere unititi, dele) brii, izbacuj!
gumom; up. dekstroza. deleatur (lat. deleatur) neke se brie, da se
dekstroza (lat. dexter desni) naziv od svoj-stva izbaci (slovo ili rei, naroito u korekturi).
obrtanje polarizacione ravni nadesno; hem. delegant (lat. delegens) izdavalac neredbe (ili:
groani eer; glikoza;v. dekstrin. neloge): trg. dunik koji svome zaj-modavcu
dekubitus (nlat. decubitus) med. leanje, nain ustupa potraivanje preko duga kod neke
(ili: poloaj) leanja; razranavljenje leanjem tree osobe.
(ili: od leanja), projed od leanje; taloenje
sokova na nekom mestu.
delegat 198 delirijum tremens
delegat (lat. delegatus) izaslanik, poslanik, delija (tur. deli, junak) 1. turski konjanik; 2.
predstavnik; lan delegacije. junak.
delegatar (nlat. delegatarius) trg. poverilac koji delikanlija (tur. delikanh) mlad momak,
je upuen na neko tree lice radi traenja mladi plahe krvi.
nekog duga. delikatamente (ital. delicatamente) uz. v.
delegatski sistem po Ustavu SFRJ od 1974. delikato.
predstavlja ukupnost odnosa, naela i delikatan (lat. delicatus) nean, ljubak, mio; fin,
ustavnih ustanova kojima se omoguava i lep, ukusan; veoma obazriv, paljiv, osetljiv;
obezbeuje radnim ljudima, samoupravne i koji treba paljivo raditi; tugaljiv, kakljiv,
politiki organizovanim, da putem dele-gata i teak, neprijatan (npr. poloaj, stvar).
delegacija uestvuju u odluivanju na svim delikatese (fr. delicatesse) kao etika osobina:
nivoima, od osnovne organizacije udruenog nenost, osetljivost, obazrivost, paljivost; u
rada do federacije i o svim pitanjima o umetnosti: prefinjen ukus, smisao za lepo,
kojima se odluuje. kitnjastost; kao predmet za uivanje:
delegacija (lat. delegatio) poslanstvo, poslastica, prislaak, jelo prireeno naroito
izaslanstvo; prav. ustupanje potraivanja lepo i ukusno.
nekog duga ili nalog za plaanje jednog delikato (ital. delicato) muz. sa nenou, neno;
dunika na neko drugo lice sa pristan-kom delikatamente.
ovoga poslednjeg; po Ustavu SFRJ od 1974. delikvent (lat. delinquere) v. delinkvent.
god. radni ljudi u osnovnim samou-pravnim delikvescentan (lat. deliquescens) topljiv,
organizacijama i zajednicama i drutveno- rastopljiv.
politikim organizacijama obrazuju svoje delikvescencija (nlat. deliquescentia) topljenje,
delegacije radi neposrednog ostvarivanje utenjavanje; svojstvo postajanja tenim na
svojih prava, dunosti i odgovornosti i vazduhu.
organizovanog uea u vrenju funkcija delikvescirati (lat. deliquescere) topiti se (ili
skuptina drutveno--politikih zajednica. rastapati se, uteniti se, utenjavati se)
delegirati (lat. delegare) odrediti, poslati, upijanjem vlage iz vazduha; gubiti se, topiti
izaslati; ovlastiti, opunomoiti; preneti na se.
koga (pravo, dug itd.). delikvij(um) (lat. deliquescere) topljenje (ili:
delekcija (lat. deligere odabrati, izabrati, rastvaranje) na vazduhu; per delik-vijum(lat.
delectum) biranje, izbor. per deliquium) ili skraeno: r. d. med.
delenimenti (lat. delenimentum, delenire rastvaranjem na vazduhu, da se na vazduhu
ublaiti) pl. med. sredstva za ublaavanje (ili: rastvori; delikvijum animi (lat. deliquium
uminjavanje, umirivanje); laskave rei, animi) nesvestica.
maenja. delikt (lat. delinquere, delictum) prav. istup
deleterij(um) (gr. deleomai unitavam, de- protiv zakona, prestup, zloin.
leterion otrov) med. materija koja truje i delimitirati (lat. de, limes, limitis) grani-
unitava ivot, otrovna materija. granienje, omeavanje, ograniavanje, obe-
deli (tur. deli) lud, mahnit; hrabar, smeo, sran; leavanje ili postavljanje granice.
im. delija. delimitirati (lat. Ae, limes, limitis) grani-iti,
delibal (tur.) otrovni ili opojni med koji pele ograniiti, omeiti, omeavati, obeleavati
kupe sa biljke Daphne pontica na Crnom ili postavljati granicu.
moru. delineavit (lat. delineavit) on je to crtao (na
delibacija (lat. delibatio) smanjivanje, pri- crteima i bakrorezima).
kraivanje; prav. delibacio hereditatis (lat. delineacija (lat. delineatio) crtanje, nacrt, skica.
delibatio hereditatis) smanjivanje nasledstva. delineirati (lat. delineare) crtati, skici-rati.
delibaa (tur. delibasi) stareina delija. delinkvent (lat. delinquere, delinquens)
deliberativan (lat. deliberativus) koji savetuje, optueni, prestupnik, zlikovac; delin-
reavajui, veajui. kventkinja prestupnica.
deliberato (ital. deliberato) muz. odluno.
deliberacija (lat. deliberatio) savetovanje, delirant (lat. delirans) onaj koji bunca,
premiljanje, razmiljanje, dogovaranje. trabunja, ludak, onaj koji boluje od deli-
rijuma.
delivrans (fr. delivrance) osloboenje; trg. deliracija (lat. deliratio) med. v. delirijum.
isporuka, predaja, izdavanje.
delivrezon (fr. delivraison) trg. isporui-vanje, delirij(um) (lat. delirium) med. ludilo, bunilo,
predaja, izdavanje robe. buncanje usled bolesnih duhovnih predstava,
delivrirati (fr. delivrer) osloboditi, izbaviti; trg. koje dolazi kao posledica izvesne
isporuiti, poslati, predati, izdati robu. prenadraenosti mozga i modane opne;
deligatura (lat. deligatura) med. zavoj; zavijanje, deliracija.
previjanje rane. delirijum tremens (lat. delirium tremens) med.
deligacija (lat. deligatio) med. zavijanje rane, pijaniko ludilo, dolazi od prekomerne
previjanje. upotrebe alkoholnih pia, pojavljuje se sa
delirirati 199 demsncija
sa) progresivna paraliza ludaka; demen-cija demisionirati (lat. dimittere, fr. demissi-onner)
prekoks (lat. dementia praecox) mladalako dati ostavku, zahvaliti se na slubu ili zvanje;
ludilo, zajedniki naziv za duevne bolesti otpustiti.
koje poinju za vreme ili odmah posle demiskija v. dimiskija.
puberteta; demencija senilis (lat. dementia demitur (fr. demitour) polukrug, poluobrt
senilis) ludilo koje dolazi sa godinama, kao (nalevo ili nadesno).
posledica starosti. demiurg (gr. demiurgos) fil. tvorac (ili: neimar)
demerzija (lat. demergere, demersio) pota- sveta. Ovako naziva Platon boga, kao tvorca
panje, zagnjurivanje. sveta. Gnostiari su nazivali demijurgom
demeritirati (fr. demeriter) skriviti, zgreiti, tvorca materijalnog sveta, za razliku od
ogreiti se o neto. najvieg boga, i izjednaavali ga sa bogom
demeritni dom u katolikoj crkvi: zavod za Jevreja.
popravku i kanjavanje svetenika koji demidon (eng. demi-john, fr. dame-jeanne)
uine kakvu krivicu. opletena staklena boca za vino, sire itd. razne
demefitizacija (lat. de, mephitis kuio veliine (do 60 1), koja je u nekim zemljama
isparenje) med. ienje od kodljivih utvrena.
isparavanja, od zaguljivog vazduha. demo- (gr. demos narod) predmetak u sloe-
demefitizirati (lat. de, mephitos, fr. de- nicama sa znaenjem: narod, narodni.
mephitiser) provetriti, istiti, oistiti od demoazel (fr. demoiselle) gospoica; devojka.
kodljivih isparavanja. demobilizacija (fr. demobilisation) voj.
razoruavanje vojske, vraanje vojske na
demekinja v. dimiskija. mirnodopsko stanje.
demibastion (fr. demi-bastillon) voj. malo demobilizirati (fr. demobiliser) voj. razo-ruati,
utvrenje, poluutvrenja. svesti vojsku na mirnodopsko stanje;
demivolt (fr. demivolte) jax. poluoptok, ja-hanje demobilisati.
u polukrugu. demobilisan v. demobilizirati.
dimije v. dimije. demograf (gr. demos narod, grapho piem) po
demikoton (fr. demi-coton) jaka polupamu-na starosti i dostojanstvu; senatori u dananjoj
tkanina. Grkoj.
demilitarizacija (lat. de-, militaris) voj. ra- demograf (gr. demos narod, grapho .piem)
zoruanje, razoruavanje; rasputanje, onaj koji se bavi demografijom.
smanjivanje na najpotrebniju meru vojske i demografija (gr. demos, grapho) grana
uklanjanje vojnih objekata u nekom mestu, statistike koja prouava kretanje i razvoj
nekoj oblasti ili dravi; uvoenje civilne stanovnitva.
mesto vojne uprave; supr. militariza-cija. demodoksologija (gr. demos, doksa miljenje,
domilitarizirati (lat. de-, militaris) voj. ra- logos re, govor) prouavanje javnog
zoruati, razoruavati; naroito: ra-spustiti miljenja naroda.
(ili: znatno smanjiti, ne drati) vojsku i demodulator v. detektor.
poruiti vojne objekte u nekom mestu, nekoj demokrat(a) (gr. demos, krateo moan sam,
oblasti ili dravi; uvesti (ili: uvoditi) civilnu vladam) pristalica i zastupnik demo-kratskog
upravu mesto vojne uprave; supr. militarizirati. ureenja drave i odnosa u zajed-nici uopte;
demilitarizovati v. demilitarizirati. ovek slobodoljubivih, irokih pogleda.
demimond (fr. demimonde) polusvet, tj. samo po demokratizam (gr. demos, krateo) v.
spoljanjem sjaju otmeno drutvo javnih demokratija; u obinom govoru slobodoljubi-
ena, kockara i drugih pustolova u Parizu vost.
(po jednoj drami A. Dime-Sina). demokratizirati (gr. demos, krateo) uvesti ili
sprovoditi mere koje oslobaaju sve ljude i
demimontkinja (fr. demimondaine) dama iz daju im ravnopravnost, bez obzira na imovno
polusveta, javna ena. stanje, poloaj, poreklo itd.; uiniti jednu
deminutiv (lat. deminuere umanjivati) gram. v. stvar pristupanom sredstvima i shvatanjima
diminutiv. irokih narodnih slojeva, npr. nauku.
deminucija (lat. deminutio) v. diminucija. demokratizovati v. demokratizirati.
demiparalela (fr. demi-parallele) voj. polu- demokratija (gr. demos, krateo vladam, kra-
anac, polurov. tos vladavina, vlast, demokratia) pojam
demir (tur. demir)) gvoe, eljezo; demir-- koji obino oznaava vlast naroda. Gra-
kapija gvozdena kapija. ansko-formalistiko shvatanje tumai
demireljef (fr. demirelief) poluispupen rad, demokratiju kao reim formalne jedna-kosti
polureljefni rad. i prava svakog graanina da uestvuje u
demisija (lat. demissio) skruenost, utue-nost, odluivanju o javnim, dravnim poslovima;
klonulost; ostavka; up. dimisija. ovo shvatanje razlikuje samo dva tipa
demisionar (fr. demissionnaire) primalac demokratije: neposrednu (skuptina svih
ustupljenih dobara, imanja; slubenik u punopravnih graana) i po-srednu (skuptina
ostavci. predstavnika koje na-
demoliranje 201 demping
rod bira na dui ili krai period). Marksizam demonstrativno (lat. demonstrare) javno,
shvata demokratiju kao oblik klasne otvoreno, oigledno, izrazito, ivo, slobodno;
vladavine i stoga, pored razliko-vanja up. demonstracije.
formalnih oblika, razlikuje demo-kratije po demonstrativum (lat. demonstrativum) gram.
njihovom drutveno-istorij-skom i klasnom pokazna zamenica, npr. ovaj, onaj, taj i dr.
sadraju. Socijalistika demokratija demonstrator (lat. demonstrator) dokaziva,
zasnovana na drutveno] svojini i na ueu izlaga, onaj koji tumai, prikaziva,
proizvoaa i graana u upravljanju objanjiva.
privrednim i drutvenim poslovima, je demonstracije (lat. demonstratio) dokaz,
kvalitativno nov oblik demo-kratije, koja dokazivanje, oigledno prikazivanje,
podrutvl>ava i same politike oblike naroito eksperimentiranje u prirodnim
ubrzavajui proces odumi-ranja drave naukama; javno ispoljavanje, pojedinaca ili
stvaranjem autonomne drutvene gomile, svog raspoloenja; voj. akcija, prividan
organizacije radnih ljudi. tobonji napad da bi se izazvao neprijatelj da
demoliranje (fr. demolir) ruenje, razvalji- otkrije svoju snagu, ili da mu se odvrati
van>e, unitavanje, upropaavanje, obaranje; panja od neke druge operacije.
demoliran. demonstrira (lat. demonstrare) pokazivati,
demolirati (lat. demoliri, fr. demolir) ruiti, dokazivati, izlagati, tumaiti; vidno
poruiti, razvaliti; upropastiti, unititi; pr. ispoljavati raspoloenje.
demoliran. demontaa (fr. demontage) rastavljanje na
demolicija (lat. demolitio) v. demoliranje. sastavne delove, raspletanje: onesposo-bljenje
demolicioni sistem fort. sistem utvrivanja po za rad; up. demontirati.
kojem se objekti, kad ih neprijatelj zauzme, demontirati (fr. demonter) jednu mainu rastaviti
mogu odmah razoriti minama. na njene sastavne delove; voj. oboriti s konja,
de.mologija (gr. demos, logi'a) nauka o narodu i narediti da se sjae; uiniti neupotrebljivim
njegovom duhovnom ivotu. (ili: nesposob-nim) za odbranu (npr. neku
demon (gr. daimon) natprirodno bie, duh, tvravu ili bateriju razoriti zrnima); uutkati
naroito zao duh, sotona; zla kob. top, razoriti mu lafet ili ga na drugi nain
demonetizacija (fr. demonetiser, lat. de- i otetiti; pokvariti neku spravu, most itd.
moneta novac) fin. povlaenje novca iz demontirna baterija voj. baterija koja fron-
opticaja, bilo da bi se sasvim izbacio iz talnom vatrom unitava neprijateljske topove.
opticaja, bilo da bi se pretoplo ili prekovao. demoralizacija (fr. demoralisation) kvarenje,
demonetizirati (lat. moneta, fr. demonetiser) pokvarenost morala (ili: naravi); razvratnost;
fin. jednoj vrsti novca ukinuti vrednost i time gubljenje hrabrosti; malodunost; v.
je povui iz opticaja. demoralizirati.
demonizam (gr. daimon) verovanje u duhove i demoralizirati (fr. demoraliser) napraviti
natprirodne bia uopte. razvratnim, liiti MOJ. ala, pokvariti,
demonolatrija (gr. daimon, latreia oboavanje) upropastiti nekoga, liiti nekoga oseanja
potovanje duhova, oboavanje avola i sopstvene vrednosti; voj. liiti vojsku hrabrosti
klanjanje (ili: sluenje) avolu. i vere u pobedu, uterati joj strah.
demonologija (gr. daimon, logia) uenje o demoralizovati v. demoralizirati.
duhovima, demonima. demoralisati v. demoralizirati.
demonomagaja (gr. daimon, mageia) gatanje demos (gr. demos) narod; u demokratskoj
(ili: vraanje) pomou duhova. Atini: optina, odsek jedne file.
demonomanija (gr. daimon, mania pomama, Demosten (gr. Demosthenes) najslavniji
ludilo) verovanje da je u nekoga uao avo i starogrki besednik u Atini (384322); otuda:
da je zbog toga poludeo; verovanje u aveti. demostenska reitost izvanredna, ubedljiva i
demonomantija (gr. daimon, manteia prori- silna reitost.
canje) vraanje pomou demona koji se demotian (gr. demotikos) koji pripada narodu,
nalazi u onome koji vraa. narodni, naklonjen narodu.
demonomelanholija (gr. daimon, melancho- demofil (gr. demos narod, philos prijatelj)
onaj koji voli narod, narodoljubac.
b'a) ludilo oveka koji veruje da su u njega demping (eng. to dump frljiti, preturiti;
uli zli duhovi. prodavati po niskoj ceni, izvoziti robu i
demonski (gr. daimonios) avolski; soton-ski; prodavati je ispod cene kotanja ili ispod
natprirodan. cene domaeg trita, dumping) trg. predavanje
demonstrant (lat, demonstrans) tuma, izla-ga, robe u inostranstvu ispod cene kotanja,
pokaziva; onaj koji javno daje izraza svojoj obino u cilju konkurencije i osvajanja
nameri, koji ispoljava miljenje ili trita; predavanje robe, naroito fabrikih
raspoloenje. proizvoda, po jevtinijoj
demonstrativan (lat. demonstrativum) koji
ukazuje na neto, koji neto pokazuje; gram.
demonstrativna zamenica pokazna za-menica,
npr. ovaj, onaj, taj, i dr.
demulenciJa 202 dentarpag
ceni inostranstvu nego domaim potroa- dendritian (gr. dendron drvo) u obliku drveta,
ima, u cilju da se da oduke hiperpro- slian drvetu, kao drvo.
dukciji, ili da se za sebe obezbede kartel-ski i dendrografija (gr. dendron, gpaphia)
trustni monopoli, damping. opisivanje drveta; pr. dendrografiki.
demulencija (lat. demulentia) pl. med, sredstva dendroidan (gr. dendron, eidos oblik, lik) v.
(ili: lekovi) za umirivanje bolova. dentritian.
dempfer (nem. Dampfer) priguiva, napra-va dendroliti (gr. dendron, lithos kamen) pl.
za oslabljivanje i ublaavanje jaine tonova min. okamenjene biljke i okamenjena drveta.
na muzikim instrumentima, muziki ealj. dendrolog (gr. dendron, logos) poznavalac
denazalizacija (lat. de-, nlat. nasalisatio) lingv. drvea, onaj koji prouava drveta, njihovo
gubljenje nosne artikulacije; prelaz podizanje i praktinu primenu.
praslovenskih nosnih samoglasnika e i o u dendrologija (gr. dendron, logi'a) poznavanje
samoglasnike bez nazalne artikulacije. drvea, nauka o drveu podizanju i
denarijus (lat. denarius) stari rimski srebrn praktino] upotrebi.
novac, koji je najpre sadravao 10, docnije dendrometar (gr. dendron, metron)
16 asa ili 4 sesterca; denar. instrumenat za merenje visine i jaine
denaro (ital. denaro) bakarni novac razliite drvea, kao i za odreivanje njegove
vrednosti u bivim provincijama severne i zapremine.
srednje Italije; trg. udeo jednog trgovca u dendrometrija (gr. dendron, metron) vetina
nekom brodu ili njegovom tova-ru; mera za merenja drvea; nauka koja odreuje koliinu
svilu i zlato. drvne mase, prirasta i starosti pojedinih drveta
denatalitet (lat. de-, natalis koji se tie raanja) i itavih uma; up. dendrometar.
opadanje broja raanja (u nekom narodu, denegacija (lat. denegatio) odluno pori-canje
dravi itd.) i, u vezi s tim, smanjivanje broja (pred sudom), odbijanje, uskraivanje;
stanovnitva. denegacio audijencije (nlat. denegatio
denaturalizacija (fr. denaturalisation) ot- audientiae) prav. uskraivanje sasluanja;
putanje iz podanstva, gubljenje graanskog denegacio debiti konjugalis (nlat. denegatio
ili zaviajnog prava, liavanje podanstva, debiti coniugalis) prav. neizvravanje brane
zaviajnosti. dunosti.
denaturalizirati (lat. natura, fr. denatura-liser) denegirati (lat. denegare) odluno poricati,
otpustiti iz podanstva, liiti nekog odbijati, uskraivati.
graanskog ili zaviajnog prava. denzimetar (lat. densus gust, zbijen, gr.
denaturisati (fr. denaturer) svoju prirodu metron) fiz. naprava za merenje specifi-ne
izmeniti; prirodu neke stvari promeniti, teine i gustoe tenosti, vrsta areo-metra.
izopaiti; robu inae podlonu raznim denikotinizirati (lat. de-, fr. Nicot) oduzeti
dabinama i porezu (npr. so, piritus i dr.) duvanu nikotin i time ga uiniti manje
dodavanjem drugih materija (gasa, zejtina), kodljivim po zdravlje.
uiniti neupotrebljivom za ljude, da bi za de nihilo nihil (lat. de nihilo nihil) v. eko nihilo
poljoprivredne i industrijske ciljeve bila nihil.
osloboena nameta. denominativ(um) (nlat. denominativum) gram.
denacionaliziranje (fr. denationalisation) re koja je izvedena neposredno od nekog
odroavanje, odnaroavanje. imena, npr. ribati" od riba".
denacionalizirati (lat. natio narod, fr. cenominator (lat. denominare) kat. imenitelj,
denationaliser) oduzeti narodni karakter, imenilac (u razlomku); denominator ra-cionis
liiti nekoga bitnih osobina naroda kome taj (nlat. denominator rationis) broj koji kazuje
pripada, odroditi, odnaroditi. odnos, kolinik, kvocijent.
denacifikacija (fr. de, lat. natio narod, facere denominacija (lat. denominatio) imenovanje,
raditi) nastojanje i rad pobedni-kih- naimenovanje; prijava, objavljivanje.
saveznikih sila, po svretku drugog svetskog denominirati (lat. denominare) nazvati;
rata, da u Nemakoj potre sve tragove imenovati, naimenovati.
Hitlerove antidemokratske i ne-humane de non prejudikando (lat. de pop praejudi-
nacionalsocijalistike vladavine. cando) prav. ne nanosei tetu, bez tete po
denga (arap.) med. vrlo zarazna bolest; javlja se prava nekog drugog.
povremeno u toplim krajevima, samo leti, denotacija (lat. denotatio) oznaavanje, obe-
kao nagao nastup groznice. leavanje, davanje podataka.
dendi (eng. dandy) kico, fifiri, pomo-dar. denotirati (lat. denotare) naznaiti, obe-leiti,
denpi-valjak (eng. dandy) u fabrikaciji hartije: dati podatke.
valjak za utiskivanje vodenih znakova. dentali (lat. dentales) gram. zubni glasovi, tj. oni
dendizam (eng. dandy) kicotvo, kaiper-stvo, kod kojih vrh jezika, pri izgovaranju, dodiruje
pomodarstvo. zube u gornjoj vilici (t, d, s, z, c).
dentalni (lat. dentalis) zubni.
dentarpag (lat. dens zub, gr. arpazo zgrabim,
epam) med. instrumenat za vaenje zuba.
dentikuli 203 depo
dentikuli (lat. denticuli zubii) pl. arh. ukrasi depedikulacija (lat. de, pediculus va) hig.
na svodovima i stubovima u obliku zuba. razvaljivanje, unitavanje (ili: utama-
dentin (lat. dens, dentis zub) zool. zubna kost, njivanje) zaiju i gnjida.
glavna masa iz koje se sastoji zub. depedikulirati (lat. de, pediculus) hig. ra-
dsntiekaliij(um) (lat. dens, zub, scalpere zvaljivati, unitavati (ili: utamaniti) vai i
grepsti) sprava za ienje zuba. gnjide.
dentist(a) (lat. dens) zubni tehniar, zubni lekar, dependencije (lat. dependere) pl. prav. prinad-
zubar. lenosti; v. pertinecije.
dentifricij(um) (lat. dentifritium) sredstvo (ili: depenirati (lat. reppa pero, ital. dipennare) trg.
praak) za ienje zuba. raune u trgovakoj belenici precr-tati i time
denticija (lat. dentitio) med. dobijanje (ili: ih ponititi; povui nalog.
nicanje) zuba kod male dece. depea (fr. depeche) vest najhitnijim putem
dentura (nlat. dentura) zubi, zubalo, stanje u dostavljena, npr. brzojav, beini brzo-jav;
kome se zubi nalaze kod nekoga. zvanino pismo, npr. ministarstva spoljnih
denudacija (lat. denudatio) otkrivanje, ogo- poslova svojim predstavnicima u inostranstvu,
lienje; odvajanje kostiju od mesa; kol. koje se obino alje najhitnijim putem, po
zajednika delatnost erozije i raspadanja, naroitim kuririma.
zbog koje, usled odnoenja zemlje, dolazi do depeirati (fr. depecher, lat. dis- u pange-ge
sniavanja tla. privrstiti) hitno poslati ili otpre-miti, brzo
denuncijant (lat. denuntians) dostavlja, pot- dostaviti; brzojavi, telegra-fisati.
kaziva, prokaziva, tuitelj. depilatorij(um) (nlat. depilatorium) med. sredstvo
denuncijant (alt. denuntians) dostavlja, za skidanje kose i dlaka.
potkaziva, prokaziva, tuitelj. depilacija (nlat. depilatio) opadanje kose;
denuvcijat (lat. denuntiatus) dostavljenik, skidanje dlaka.
potkazanik, optueni. depilirati (lat. depilare) skinuti kosu (ili: dlake),
denunpijator (lat. denuntiator) v. denuncijant. liiti kose; fig. liiti nekoga imanja.
denunpijacija (lat. denuntiatio) dostavljanje de plavo (lat. de plano) prav. prosto, jednostavno,
vlasti nekog kanjivog dela, potkazivanje, ukratko, bez okolienja.
prokazivanje, optuba. deplantacija (nlat. deplantatio) presai-vanje,
denuncirati (lat. denuntiare) dostaviti sudu, rasaivanje (bilja drvea).
potkazati, prokazati, optuiti. deplantirati (lat. planta bil>ka, deplanta-ge)
deontologija (gr. deon dunost, iogia nauka) 1. presaditi, rasaditi.
fil. nauka o dunostima (izraz potekao od deplasiran (fr. deplace) neumestan, koji nije
engleskog filozofa Bentema); 2. uenje o na svom mestu, pogreno ili ravo
lekarskoj etici, tj, o etikom ponaanju lekara postavljen; koji se dogaa ili radi kada mu
u svima odnosima i oblicima lekarske nije vreme.
delatnosti. denlasirati (fr. deplacer) premestiti, ukloniti, sa
deontoloki (gr. deon, deontos dunost, logia) svog mesta, promeniti mesto, smeniti nekoga
teol. deontoloki doka z za postojanje boga, sa njegovog poloaja; farm. to potpunije
nazvan jo i moralnim dokazom, smatra da izdvajati jednu biljnu sup-stanciju pomou
je potreba naeg uma da pretpostavi egneg dolivanja sredstva za rastvas-'--.
postojanje boga kao osnov moralnog sveta. (etra), pri emu neza-sieni ili manje ;sieni
depalatalizacija (lat. de-, palatum) lingv. rastvor potiskuje potpuno zasien rastvor.
gubljenje palatalne artikulacije, to dovodi do deplasman (fr. deplacement) premecJtanje,
pretvaranja nekih umekanih su-glasnika u smenjivanje, potiskivanje; naopako (ili:
tvrde. pogreno ravo) postavljanje, rav poloaj;
depandans (fr. dependances) pl. prav. prinad- mor. zapremina dela broda pod vodom,
lenosti; v. pertinencije. zapremina istisnua.
deparalizirati (lat. de, gr. paralyein klonuti) deplecija (lat. deplere isprazniti, depletio)
med. otkloniti uzetost, izleiti od paralize. pranjenje, ispranjavanje.
departicija (nlat. departitio) podela, raz-dela. deploajiranje (fr. deploiement) voj. razvijanje,
postrojavanje za borbu.
departman (fr. departement) podela izvesnih deploajirati (fr. deployer) razvijati, rairiti,
poslova meu razna lica jednog kolegijuma; rasprostirati; voj. prelaziti iz marevskog
odeljenje, delokrug; srez, okrug; soba, poretka u borbeni poredak, razvijati se,
odelenje (stana). postrojavati se za borbu.
depauperacija (lat. de, pauper siromah) osi- deploracija (lat. deploratio) oplakivanje,
romaavanje, osiromaenje. saaljevanje, aljenje.
depauperirati (lat. de, pauper) osiromai-ti, deplorirati (lat. deplorare) oplakivati,
osirotiti. saaljevati, saliti.
depo (fr. depot) stovarite, magacin za robu,
sklonite; voj. vojska koja slui za
depozit 204 depresirati
dopunu ostalih jedinica; vojni materijal koji depo-posao bank. kad vanka prima na uvanje, u
slui za dopunu; mesto gde se uvaju topovi i sefovima, razne stvari od vrednosti
ostali ratni materijal; an depo (fr. en depot) (dragocenosti, hartije od vrednosti i dr.), za ta
na uvanje. naplauje od deponenta nagradu.
depozit (lat. depositum) povereno dobro, ono to depoiularizirati (lat. de, popularis narodni)
je dato na uvanje, ulog; dati, primiti ad otuiti nekoga od naroda, liiti nekoga
cepozitum (lat. ad depositum) dati ili primiti narodne naklonosti.
na uvanje; in depozito (lat. in deposito) na depopulacija (lat. depopulatio) raseljavanje;
uvanju, u pohrani; talog, nanos. opadanje stanovnitva.
depozitar (lat. depositarius, fr. depositeur)
uvar, onaj kome je neto dato ili povereno na depopulirati (lat. depopulari opustoiti,
uvanje. opljakati) raseljavati, raseliti (stanovnitvo).
depozitna bavka zavod koji prima novac uz deport (ital. fr. deport) u trgovini berzan-skim
manji interes, da bi ga davao drugima uz hartijama: razlika izmeu sadanje-ga i
vei, i na toj razlici zasnivao svoju zaradu. docnijega niegkursa hartija (razlika izmeu
depozitna menica ona koja se izdaje na novac sadanjega i docnijeg vieg kursa zove se
uzet i uloen u radnju. report).
depozitpi novac novac koji se polae sudu radi deportacija (lat. deportatio) progonstvo,
uvanja; novac uzet uz interes radi proterivanje, izgnanje, prisilno upui-van>e u
proirivanja posla. logore, upuivanje po kazni u neku koloniju,
depozitor (lat. depositor) v. deponent. npr. Engleza u Tasmaniju, Rusa (za vreme
depozitorij(um) (nlat. depositorium) odelje-nje carizma) u Sibir, Francuza u Novu
za uvanje, mesto u sudu gde se stvari i Kaledoniju itd.
novac uvaju, arhiv. deportiran (lat. deportatus) prognan, pro-teran,
depozitum v. depozit. izgnan, poslan u zatoenje ili po kazni u
depozicija (lat. depositio) ostavljanje stvari na koloniju.
uvanje, ulaganje, zalog; naroito: osta- deportirati (lat. deportare) prognati, proterati,
vl>anje stvari i hartija od vrednosti u banku izgnati; poslati u zatoen>e, poslati po kazni u
na uvanje; iskaz pred sudom. koloniju; baciti u bedu.
depolarizator (lat. de poius, gr. polos stoer) deposedirati (lat. de-possidere, fr. deposse-der)
fiz. hemijska tvar (supstanca) koja spreava prav. liiti nekoga posedovanja neke stvari ili
slabljenje galvanskih elemenata usled zemlje, prognati, oterati; de-posedirani npr.
polarizacije. vladalac koji je zbaen s prestola.
depolarizacija (lat. de, polus, gr. polos stoer) depostirati (fr. deposter) voj. oterati sa mesta,
fiz. unitavanje polarizacije galvanskom potisnuti sa poloaja.
elementu. depravacija (lat. depravatio) moralno kvarenje,
depolarizirati (lat. de polus, gr. polos) fiz. liiti pokvarenost, iskvarenost, razvrat-nost,
polarizacije galvanski elemenat. izopaenost, pogoranje.
depolirati (fr. depolir) oduzeti sjajnost, glatkou. depreverbacija (fr. depreverbation) lingv. v.
dspolitizapija (nlat. depolitisatio) oduzimanje deprefiksacija.
politikih prava nekom staleu ili grupi deprekacija (lat. deprecatio) molba za koga ili
l>udi, npr. slubenicima, i-novnitvu, vojsci za to; sveano preklinjanje sa pri-zivanjem
itd. bojeg suda, preklinjanje; zauzimanje za
depolitizirati (lat. de, nlat. politisare baviti se nekoga, posredovanje.
javnim poslovima) odstraniti od politike, neki depresivna oblast meteor. oblast najnieg
stale ili grupu ljudi liiti politikih prava, vazdunog pritiska.
npr. slube-nike, inovnitvo, vojsku itd. depresija (lat. deprimere, depressio) psih. utu-
deponens (lat. deponens) gram. glagol koji ima enost, potitenost, klonulost psihike
pasivan oblik a aktivno znaenje, dakle, koji energije, poglavito osetljivosti, naroito u
toboe naputa svoje prvobitno znaenje, zajednici sa izvesnim afektima (briga itd.) i
deponentni glagol. melanholijom; med. operacija oka pri kojoj
deponent (lat. deponens) polaga, ulaga, se ivac potiskuje nanie; ulegnue,
onaj koji daje neto na uvanje u ostavu; sputanje; kol. oblast koja lei nie od morske
svedok pred sudom. povrine; meteor. padanje ive u barometru
depoviranje (lat. deponere) v. depozicija. usled slabog pritiska vazduha; nizak pritisak
deponirati (lat. deponere) odloiti; poloiti, vazduha; trg. padanje cena, opadanje cena; fiz.
uloiti; dati na uvanje, u ostavu; prav. pred kapilarno pritiskivanje zkive u kapilarnim
sudom iskazati; bank. ostaviti u banci potpis radi cevima; astr. uglovno odstojanje zvezde ispod
sravnjivanja; depono-vati. horizonta.
deponovati (lat. deponere) v. deponirati. depresirati (lat. depressio) voj. topovsku cev
upraviti nie; neto, npr. knjigu, izvaditi iz
prese.
depresorij(um) 205 derivometar
derma (gr. erma koa, dermatos) predmetak u pisanjem po koi kakvim tvrdim
sloenicama sa znaenjem: koa, koni, u predmetom), koje ostavljaju trajan i jasan
vezi sa koom. trag.
dermalni (gr. erma) koni, koji pripada koi, dsrmologija v. dermatologija.
koji je u vezi s koom. dermoplastika (gr. erma, plastike vetina
dermaskop (gr. erma, skopeo gledam) aparat, uobliavanja) 1. presaivanje zdrave koe
u obliku naroitog ogledala, pomou koga se hirurkim putem na mesto gde je ona
moe videti svaka, pa i najmanja promena na unitena; 2. vetina ggunjenja ivotinja.
koi, svaka pora, bora, dlaica i dr. dermoskopija (gr. erma, skopeo gledam) med.
(upotrebljava se u zavodima za ulepavanje). nain ispitivanja koe i njenih oboljenja
dermatalgija (gr. erma, algos bol) ned. bol posmatranjem, pomou naroitog uveliava
koe; dermatodlija. jueg aparata, povrine ili dubljih slojeva
dermatijatrija (gr. erma, iatrela leenje) koe.
med. leenje konih bolesti. dermotilus med. v. dermatotilus.
dermatitms (gr. erma) ned. zapaljenje koe. dermotomija (gr. erma, tome seenje) med.
dermatian (gr. erma) koni, koji se tie rasecanje koe.
koe. dernek (tur. dernek, dirnek) sabor, vaar;
dermatografija (gr. erma, grapho piem) veselje, svadba.
opisivanje koe. dernije kri ((fr. dernier eri) poslednji krik,
dermatodinija (gr. derma, odyne bol) med. v. naroito u modi, tj. ono to je najnovije u
derma talja. modi, poslednja novost.
dermatoze (gr. erma, med opti naziv za derogativan (nlat. derogativus) koji krnji, teti,
bolesti koe. radi na utrb; opozivan, koji opoziva,
dermatozoe (gr. erma, zoon ivotinja) pl. ukidan, koji ukida, stavlja van snage.
gotovani koji ive na koi, koni para-ziti. derogacija (lat. derogatio) krnjenje, okrnji-
dermatoid (gr. erma, eldos vid, oblik) vanje, zahidanje, oduzimanje, zakinue,
koasta masa koja se upotrebl>ava za pove- smanjenje, ograniavanje, odstupanje (npr.
zivanje i korienje knjiga. od ugovora); stavljanje van snage, opozi-
dermatol (gr. erma, lat. oleum ulje) farm. vanje, ukidanje neke naredbe, zakona.
ukast, bezmirisan bizmutov praak koji derogirati (lat. derogare) krnjiti, okrnjiva-ti,
ima antiseptiko dejstvo i koji lei rane. zakidati, zakinuti, oduzimati, smanjiti,
dermatoliza (gr. derma, Guo labavim) povrediti, initi krivo, raditi na utrb;
preterana rastegljivost i mlitavost koe. ukinuti, opozvati, staviti van snage, npr.
dermatolog (gr. erma, logos) onaj koji se neki zakon.
bavi prouavanjem koe; lekar za kone derospazmus (gr. dere vrat, spasmos gr) med.
bolesti. gr u vratu.
dermatologija (gr. erma, logia) nauka o dert (pere. derd, tur. dert) tuga, alost, jad,
koi, nauka o konim bolestima. briga, bol.
dermatom (gr. erma) med. otok koe. derut (fr. deroute) nered, propast; voj.
dermatomikoza (gr. derma, mykes gljiva) med. beanje u neredu razbijene vojske, rasulo.
bolest koe koju prouzrokuju parazitske derutirati (fr. derouter) skrenuti nekoga s
gljive, gljive gotovanke. pravoga puta, zavesti, smesti, zbuniti,
dermatonoza (gr. erma, nsos bolest) med. v. pobrkati neije namere, osujetiti; voj. razbiti,
dermatopatija. rasturi!??.
dermatopatija (gr. erma, patheln patiti) med. des, deses muz. za pola stepena snieni ton de,
bolest koe; dermatonoza. odnosno za pola stepena snieni ton des-
dermatopatologija (gr. erma, pathos bol, desant (fr. descente) silaenje, silazak,
logia) nauka o konim bolestima. sputanje; tovar jednog broda; iskrcavanje
dermatoplastika (gr. erma, plastike vetina vojske na neprijateljsko zemljite,
uobliavanja) med. deo hirurke plastike koji neprijateljski upad u neku zemlju; vojska
se bavi vetakim obnavljanjem i dovedena vodenim, vazdunim putem na
popravljanjem obolelih delova koe. neprijateljsko zemljite; fort. tajni hodnik u
dermatotilus (gr. derma, tylos ulj) med. koni nekoj tvravi koja vodi u rovove ili ka
ulj. minama; padina, nagib.
dermijatrija med. v. dermatijatrija. desantni brod (fr. descente) specijalno graeni
brod za iskrcavanje na neureenoj
dermo- (gr. erma) v. derma. neprijateljskoj obali.
dermografizam (gr. erma, grapho piem) desen (fr. dessein, ital. disegno, lat. desig-nare
med- pojave na koi kod nekih, naroito obeleiti) namera, cilj; plan, nacrt; (fr. dessin)
nervoznih, osoba (nastaju trljanjem, udarom, trg. uzorak, ara, vrsta; muz. osnova jedne
prevlaenjem kakvog predmeta ili kompozicije.
desenater (fr. dessinateur) crta mustara,
uzoraka.
desenzibilizator 207 despotizam
desenzibilizator (nlat. desensibilisator onaj koji desiderirati (lat. desiderare) eleti, ude-ti,
otklanja osetljivost) v. pod desenzi-bilizacija. eznuti (za im).
desenzibilizacija (nlat. desensibilisatio ot- desikacija (lat. siccus, suv. nlat. desiccatio)
klanjanje osetljivosti) med. radnja kojom se suenje, isuivanje.
otklanja ili smanjuje preosetljivost izvesnih desimetar (fr. decimetre) v. decimetar.
organizama na neke tvari, supstan-cije (kod desine (fr. dessine) crtano, nacrtano; crtao,
koprivnjae i dr.); fot. smanji-vanje osetljivosti nacrtao.
emulzija ploa i filmova pomou naroitih desinencija (lat. desinere zavriti se, fr.
boja (desenzibi-lizatora), rastvorenih u vodi. desinence) gran. kraj, zavretak rei.
desen-maina maina za izradu tkanina po desinirati (fr. dessiner, ital. disegnare) crtati,
mustri; maina za deseniranje maina koja skicirati.
se upotrebljava u fabrikaciji tkanina, i koja desistirati (lat. desistere) odustati (ili: odustajati)
mustru, taru tkanine koja treba da se izradi od ega, okaniti se neega, prestati s ime.
najpre izbocka na tvrdoj hartiji (kartonu). deskvamacija (lat. desquamatio) ljuenje,
deser (fr. dessert) prislani, poslednji deo obeda gubljenje ljuske, med. ljuenje koe posle
(sir, voe, poslastice). konih bolesti.
deservit (lat. deservitum) branioeva (ili: deskvamirati (lat. desquamare) oljutiti,
zastupnikova) prinadlenost, honorar. ostrugati l>uske; gubiti ljusku.
desert (fr. dessert) v. deser. deskriptiva (lat. describere opisivati) mat. nacrtna
desertna vina vina koja se piju posle obeda geometrija.
(obino fina, slatka i jaka vina). deskriptivan (lat. describere, fr. descriptif)
desertni tanjir, tanjir za voe i poslastice. opisan, koji opisuje, koji prikazuje, ocrtava,
designativan (nlat. designativus) oznaavan, prikazan, ocrtavan.
obeleavan, odredan, koji oznaava, obe- deskrintivna lingvistika grana lingvisti-ke koja
leava, odreuje. se bavi izgraivanjem metoda za objektivno
designator (nlat. designator) razvodnik, re-dar, opisivanje jezike strukture u jednom
onaj koji pokazuje mesta (u pozoritu itd.); vremenskom preseku.
dosuiva nagrada pri javnim igrama i deskripcija (lat. descriptio) opisivanje, pri-
utakmicama. kazivanje, ocrtavanje; opis.
designatus (lat. designatus) neko koji je desolacija (lat. desolatio) pustoenje, razo-renje,
odreen za neki poloaj, a koji jo nije ruenje, duboka tuga, oajanje, neu-tenost.
uveden u dunost. desoliran (lat. desolare) opustophen, razoren,
dssignacija (lat. designatio) oznaavanje, oz- uniten; oajan, bezutean.
naenje, odreivanje, imenovanje, naimeno- desolirati (lat. desolare) pustoiti, opu-stoiti,
vanje; naznaenje, ime. razoriti, unititi; baciti u oajanje, teko
designaciona presuda prav. presuda po kome e oalostiti, ucveliti.
se redu isplaivati poverioci kod nekog despekt (lat. despicere prezirati, despectus)
steaja. preziranje, prezir, grdnja, poruga.
desigvirati (lat. designare) oznaiti, naz-naiti, despektirati (lat. despectare) potcenjivati,
odrediti (nekoga); imenovati, nai-menovati omalovaavati, prezirati.
(nekoga za neto). despekcija (lat. despectio) v. despekt.
desigram v. decigram. desperado (p. desperado oajnik) razbojnik;
desiderat (lat. desideratum) neto to je revolucionar koji je stavio sebe van zakona.
poeljno, dakle, neto to nedostaje, ega desperatan lat. desperatus) oajan, klonuo
nema, potreba, nedostatak, praznina koju bi duhom, bez nade; krajnje ogoren.
trebalo popuniti. desperatist(a) (lat. desperare) ovek bez nade,
desiderata (lat. desiderata) pl. stvari kojih oajnik; krajnje ogoren ovek.
nema, nestale stvari, stvari koje su potrebne, desperacije (lat. desperatio) oajanje, bez-
koje su poeljne, npr. za popunja-van>e glavost, oseanje bezizlaznosti; krajnje
zbirki. ogorenje.
desiderativan (nlat. desiderativus) koji iz- desperirati (lat. desperare) oajavati, pasti u
raava elju, potrebu; verba desiderati-va oajanje, klonuti duhom, gubiti svaku nadu.
(nlat. verba desiderativa) gram. glagoli koji desnog (gr. desptes gospodar) prvobitno:
iskazuju neku elju ili potrebu. gospodar roba ili sluge; neogranieni
gospodar, neogranieni vladalac, samo-
desideracija (lat. desideratio) nemanje, drac, tiranin; samovoljan gospodar; titula
nedostajanje; potreba, elja. grkopravoslavnih vladika; titula nekih
desiderija pija (lat. desideria pia) pl. skromne, srpskih vladara posle Kosova.
dobronamerne elje (koje se obino ne despotizam (gr. despotes) neogranieno
ispunjavaju), puste elje. gospodarstvo, neograniena vladavina,
desiderij(um) (lat. desiderium) elja, udnja, samovolja, tiranstvo despotizam. Podanici
enja; molba, zahtev.
despotizirati 208 detaman
stoje pravio prema despotu u istom odnosu kao vitog u vrsto stanje, ako se ohlade do
ma koji predmet poseda. Despotizam se odreene temperature.
razlikuje od apsolutizma nepostojanjem neke desugestija (lat. de-suggestio) osloboavanje od
ureene uprave. sugestije i njene moi.
despotizirati (gr. despotes) vladati desudacija (lat. sudor znoj, desudatio)
neogranieno i samovoljno; ponaati se kao znojenje, preznojavanje.
tiranin ili nasilnik, postupati nasil-niki, descendent (lat. descendens) potomak, izdanak
vriti nasilje. (dete, unuk, praunuk itd.).
despotija (gr. despotes) neogranieno descendentna teorija bkol. uenje o postanku;
gospodarstvo, neograniena i samovoljna uenje o prirodnom razvitku ivotinj-skih i
vladavina; drava neogranienog i biljnih vrsta u toku istorije Zemlje, o
samovoljnog vladaoca. injenicama koje na taj razvitak ukazuju i
despotski (gr. despotes) samovoljno, koje ga dokazuju, i o uzrocima toga i takvog
neogranieno, nasilniki, tiranski. razvitka. Tvorci ove teorije su: stari grki
destilat (lat. destillatus) hen. teni proizvod mislioci Anaksimandar i Empedoklo, a, u
destilacije, prekapnica. novije vreme, naroito Lamark (v.
destilater (fr. destillateur) onaj koji prei-ava, lamarkizam), Darvin (v. darvi-nizam) i Hekl.
poboljava, izdvaja; onaj koji pee rakiju, descendencija (nlat. descendentia) potomstvo;
fabrikant likera. poreklo, koleno.
destilacija (lat. destillatio) hen. proces prikazan descendirati (lat. de-, scendere) silaziti, sii,
pod destilirati, isparavanje tenosti i ponovno sputati se, skidati se; voditi poreklo,
zgunjavanje u tenost; isparavanje; peenje poticati.
rakije; suva destilacija zagrevanje organskih det (fr. dette) poduica, dug, naroito dravni
tela (drveta, kostiju i dr.) u zatvorenim dug; det flotant (fr. dette flottante) letei
sudovima da bi se iz njih dobili teni i gasni dug; det publik(fr. dette publique) dravni,
proizvodi. javni dug.
destilacioni aparat sprava za vrenje destilacije, detaksacija (nlat. detaxatio) v. taksacija.
kazan za peenje rakije. detalj (fr. detail) pojedinost, podrobnost, sitnica;
dsstiliran (lat. destillare) destilacijom do-bijen, opirno prianje (ili: opisivanje, izlaganje)
preien, popravljen. nabrajanje do sitnica; an detaj (fr. en detail)
destilirati (lat. destillare kapati, de- i stilla trg. prodaja namalo, nasitno, na pare, na
kap) ispariti, izlapiti; hem. neku tenost, komad.
putem zagrevanje u zatvorenim sudovima detaljiran (fr. detailler) opiran, iscrpan u
(retortama i dr.), pretvoriti u paru, a potom izlaganju (ili: prianju, opisivanju); osamljen,
ovu, rashlaivanjem, ponovo napraviti rasparan.
tenom, isparavanjem prekapa-ti, detaljiranje (fr. detailler) opirno (ili:
prekapavati; preistiti. podrobno) izlaganje, prianje (ili: opisivanje)
dosti dovati v. destilirati. do sitnica.
destinater (nlat. destinatarius, fr. destina-taire) detaljirati (fr. detailler) rasparavati, komada ti,
trg. onaj kome zapovednik lae ima da preda usitnjavati; potanko, opirno, do sitnica priati
robu, primalac, adresat, konsig-nator. (ili: izlagati, opisivati); trg. prodavati namalo
destinativ (lat. destinare odrediti) lingv. pade (ili: nasitno, na pare), krmiti.
cilja u najoptijem znaenju. detaljisati v. detaljirati.
destinacija (lat. destinatio) odreenje, detaljist(a) (fr. detailleur) trgovac namalo,
opredeljenje, namena, krajnji cilj, posvete. nasitno, sitniar; onaj koji je suvie opiran u
destinirati (lat. destinare) odrediti, name-niti, izlaganju (ili: prianju, opisivanju).
opredeliti, posvetiti. detant (fr. detente) poputanje zategnutosti u
destra (ital. destra desnica) kola destra (ital. odnosima; poboljanje u odnosima izmeu
colla destra) kuz. desnom rukom. dveju drava; oputenost.
destruktibilan (lat. destructibilis) razor-ljiv, detae (fr. detache) muz. naziv za potez
unitljiv, razruljiv. gudala pri sviranju na gudakom instrumentu.
destruktibilitet (lat. destructibilitas) ra- detairan (fr. detacher) odvojen od celine,
zorljivost, unitljivost, razruljivost. otcepljen od celine, otcepljen, bez veze sa
dsstruktivan (lat. destructivus) razoran, ostalim delovima; pridodat, dodeljen.
ruilaki. detairati (fr. detacher) od celine odvojiti
destruktivnost (lat. de-struere) razornost. pojedine delove i odaslati, otcepiti; voj.
otkomandovati, odvojiti odred vojske ili flote i
destruktor (nlat. destructor) ruilac, razo-rilac, poslati ga da izvri neki zadatak; do deliti,
unipggilac, prevratnik. pridodato.
destrukcija (lat. destructio) ruenje, raza-ranje, detaman (fr. detachement) voj. odred vojske
unipggavanje, prevrat. (manji od divizije) odvojen od celine i
desublimacija (lat. de-, sublimatio) proces
obrnut procesu sublimacije, pri kojem neke
materije prelaze neposredno iz gaso-
detektiv 209 detranp
istim ciljevima kao i gva); slika rae-na deuteroni (gr. deuteros) hem. fiz. jezgra tekog
vodenim bojama. vodonika, deuterijuma.
detranspozicija (nlat. de-transpositio) til. deuteronomija (gr. deuteros, nomfa) drugo
ispravljanje izmeanih strana. zakonodavstvo (u odnosu prema nekom
detransponirati (lat. de-transponere) tip. ranijem).
izmeane strane ponovo dovesti u red, deugeronomion (gr. deuteros, nomos zakon)
ponovo rasporediti. peta knjiga Mojsijeva (kao ponavljanje
detransportacija (lat. de-transportatio) tip. v. zakona sadranih u 24 knjizi); deuterono-
detranspozicija. mijum.
detransportirati (lat. de-transportare) tip. v. deuteropatija (gr. deuteros, pathein patiti,
detransponirati. podnositi) med. bolest koja dolazi kao
detrahirati (lat. detrahere) odbiti, odbijati, posledica druge neke bolesti.
oduzeti, oduzimati, uskratiti, ukloniti; deuteropatian (gr. deuteros, pathos bol)
oklevetati, obediti, opanjkati. med. koji dolazi kao posledica neke ranije
detritus (lat. detritus) oblutak, ljunak, istroen bolesti.
kamen; proizvodi raspadanja, ruenja. deuteroskop (gr. deuteros, skopeo gledam)
detricija (lat. detritio) trljanje; med. rana vidovit ovek, vidovnjak.
napravljena trljanjem, meanjem. deuteroskopija (gr. deuteros, skopeo) drugi
detronizacija (lat. de, gr. thronos presto) vid, tj. sposobnost da se vidi i ono to nije tu
liavanje prestola, svrgavanje (ili: (izvesno dejstvo poremeene ili prenadraene
zbacivanje) s prestola. delatnosti nerava koja es pojavljuje kao
detronizirati (lat. de, gr. thronos) liiti vidovitost); up. deuteroskop.
prestola, svrgnuti s prestola. def (arap. daff, tur. def, tef) v. daire.
detronirati (lat. de, gr. thronos, fr. defakto (lat. de facto) v. pod fakat.
detroner) v. detronizirati. defalcirati (lat. de, faix srp) ponjeti srpom,
detruzorij(um) (nlat. detrusorium) med. hirurka ukloniti; prav. uzeti napred, odbiti, npr. jedan
sprava za potiskivan* tela koja se zadre u deo nasledstva.
drelu. defamirati (lat. diffamare) izneti na rav glas,
detumescencija (lat. detumescere) med. spla- ozloglasiti; difamirati.
njavanje, poputanje (ili: prestajanje) defanziva (fr. defensiva) odbrana, stanje u
oticanja. kojem je jedna strana samo u stavu odbrane;
detumescirati (lat. detumescere) med. spla- supr. ofanziva.
njavati, prestati da otie, popustiti (otok). defanzivan (lat. defensus, fr. defensif) od-
detur (lat. detur) neka se da, da se da. brambeni, koji je za odbranu, zatitni.
detur kopija (lat. detur copia se. protocolli) defanzivni poloaj voj. odbrambeni poloaj,
prav. prilae se prepis rasprave. onaj na kojem se oekuje napad.
deus (lat. deus, gr. theos, sskr. dewa, dewas) defanzivni rat voj. odbrambeni rat, tj. rat koji se
bog; dni (lat. dii) pl. bogovi. vodi samo radi odbrane.
deus eks mahina (lat. deus eh machina) lit. defanzivni ugao voj. mesto izloeno unakr-snoj,
bog iz maine", iznenadno posredovanje topovskoj ili puanoj, vatri.
koga boga u nekom kritinom poloaju, koji defanzivno oruje voj. odbrambeno oruje (koje
je, u antikoj tragediji, pomou naroite slui samo za odbranu).
sprave (maine) bio sputan na pozornicu; defanzivno sredstvo (lat. defensivum) med.
fig. neoekivana sila koja se iznenadno spoljanje zatitno sredstvo, radi zatite od
pojavljuje i reava stvar; iznenadna pomo; kodljivih uticaja.
neoekivano posredovanje u nekoj stvari. defekacija (lat. defaecatio) ienje od ljama,
deuterij(um) (gr. deuteros drugi po redu) hem., taloga; hem. preiavanje, naroito eernog
fiz. teki vodonik, znak D. soka pomou krea; biol. izbacivanje izmeta.
deutero- (gr. deuteros) predmetak u sloe- defekt (lat. defectus) nedostatak, mana, ne-
nicama sa znaenjem: drugi po redu, potonji. potpunost, praznina, greka; kvar, npr. na
deuterogamija (gr. deuteros, gamos brak) motoru; manjak, npr. u kasi.
enidba (ili: udaja) po drugi put, drugi brak. defektan (lat. defectus) krnj, manjkav,
deuterogonist(a) (gr. deuteros) drugi glumac po nepotpun, oteen, sa prazninama.
vanosti u starogrkoj tragediji. defektiv (lat. defectivum) gram. re koja nema
deuteroza (gr. deuteros) ponavljanje. svih oblika svoje promene, npr. imenica
deuterokanbnske knjige kanonske knjige Sv. doba, glagol jesam itd.
pisma, drugog ranga, koje su tek docnije defektivan (lat. defectivus) nepotpun, koji
primljene u kanon. nema svih delova i oblika.
deuteroksid (gr. deuteros, oxys) hem. oksid defektivitet (nlat. defectivitas) krnjost,
drugog stepena. manjkavost, nepotpunost.
defektivni glagoli (lat. verba defectiva) gram.
nepotpuni glagoli, tj. oni koji nemaju svih
oblika.
defektivum 211 deficmtan
defektivum (lat. defectivum) gram. imenica ili uprija, kapija itd.); svean prolazak,
glagol kod kojih se ne upotrebl>avaju svi paradni mar.
oblici. defilirati (fr. defiler) pojedinano prolaziti
defektirati (lat. deficere) pogreke u raunanju kakvim tesnim putem; voj. prolaziti paradnim
traiti i koriti; zameravati, ma-nisati marem, sveano prolaziti; defilirati rov
neemu; dopunjavali, popunjavati, ponovo podignuti i udesiti rov tako da neprijatelj ne
naruivati; proneveriti; u poti: javiti da je moe u njega videti i gaati.
neto nestalo. defilman (fr. defilement) voj. ureivanje,
defektologija (lat. defectus, gr. logia) nauka o obezbeivanje jednog fortifikacionog objekta
uroenim telesnim i psihikim ne-dostacima od neprijateljske vatre; horizon-talni
(gluvonemost, umna zaostalost i defilman rov udeen tako da se u njega ne
DR-)- moe gaati ni upadati; ver-tikalni defilman
defektoskop (lat. defectus, gr. skopeo rov udeen tako da neprijatelj ne moe u
gledam) ureaj za otkrivanje defekata u njega gledati ni gaati.
proizvodima (najee otkrivanje greaka u definisati (lat. definire ograniiti, odrediti) log.
materijalu pomou rendgenskog snimanja, pojam odrediti, pojam objasniti drugim
snimanja gama-zracima ili pomou pojmovima; v. definicija.
ultrazvuka). definitiva (lat. definitiva) zavrni ispit,
defektoskopija (lat. defectus, gr. skopeo praktini uiteljski ispit.
gledam) tehn. skup metoda za pronalaenje definitivan (lat. definitivus) odluan, pre-sudan,
greaka u nekom materijalu. odreen, izrian, konaan, zaklju-en; dril.
defektuozitet (nlat. defectuositas) v. defek-tivitet. definitivno.
defektura (nlat. defectura) fark. snabdevanje, definitiva seitencija (lat. definitiva sen-tentia)
ispunjavanje laboratoriju ma;, ispitivanje, konani sud, konana presuda.
dopunjavanje. definitivni traktat konani (ili: zaklju-ni)
defekcija (lat. defectio) otpadanje, odme-tanje; ugovor.
slabljenje, poputanje u snazi, iznu-renje, definitivum (lat. definitivum) konano
iznurenost, malaksalost. objanjenje, zavrne redakcija ugovora;
defemivacija (nlat. defeminatio) pete. gubljenje konano ureenje (supr. provizorijum).
spolne razdraljivosti kod sene; supr. definitor (nlat. definitor) odredilac, onaj koji
efeminacija. odreuje; vii lan jednog kaluer-skog reda,
defendend (lat. defendendus) optueni koga stareina manastira; pomonik dekana u
treba braniti, klijent, tienik. katolikoj crkvi.
defendent (lat. defendens) v. defenzor. definitum (lat. definitum) neto odreeno,
tano, odreen pojam.
defenziva v. defanziva. definicija (lat. definitfo) log. odreenje (ili:
dsfenzija (lat. defensio) odbrana. odredba) pojma, objanjenje jednog pojma
defenzor (lat. defensor) branilac, zatitnik, drugim pojmovima, svoenje jednog pojma na
zastupnik; pravobranilac. druge pojmove; to biva naznaenjem
deferent (lat. deferens) onaj koji trai najblieg roda (genus proximum) toga pojma i
zakletvu, koji nekome drugom nudi njegove specifine razlike (differentia
zakletvu; dostavlja; na novcu: znak mesta specifica), tj. specijalnih oznaka koje
ko-vanja i majstora koji je pravio novac. pripadaju samo onome pojmu koji treba
defetizam (fr. defaite poraz, defaitisme) definisati; npr.: Kvadrat je paralelogram
miljenje i politika izvesnih linosti u (genus proximum) sa jednakim stranama i
Francuskoj koje nisu verovalo u pobedu u jednakim uglovima (differentia specifica).
prvom svetskom ratu 19141918, nego su To je rodna, generika, definicija; up.
traile da se zakljui mir po svaku cenu; fig. genetika definicija.
malodunost, klonulost, neverovanje u uspeh deficijent (lat. deficiens) otpadnik, odmetnik;
ili pobedu. dunik; onaj koji ima manjak u raunu, kasi
defetirati (fr. defaire) praviti malodu-nim, itd.; onaj koji usled slabosti ili bolesti nije
klonulim; oduzimati (ili: slaviti) veru u vie sposoban da vri svoju dunost.
uspeh ili pobedu. deficijentan (lat. deficiens) l. manjkav,
defetist(a) (fr. defaitiste) pristalica defe-tizma, tj. nedovoljan, nejak, slab; 2. kec. slabouman,
zakljuenja mira pre pobede; fig. ovek mentalno (duevno) slab.
maloduan, bez vere u uspeh ili pobedu; pr. deficit (lat. deficere nedostajati, deficit nema,
defetistiki. nedostaje, nije tu) manjak, manji iznos u
defiguracija (lat. defiguratio) kvarenje, na- jednom raunu, suma za koju su prihodi
grivanje, unakaivanje. manji od izdataka; manjak u kasi.
defigurirati (lat. de-figurare) pokvariti, deficitan (fr. deficitaire) koji ima deficit,
unakaziti, nagrditi, naruiti. nepotpun, manjkav u neemu; defici-taran.
defile (fr. defile) tesnac, klanac, svaki tesan
put po kojem trupe mogu da se kreu samo
po jedan ili dva u redu (usek, klanac,
deflagracija 212 deceptivan
deflagracija (lat. deflagratio) hen. ienje (ili: defraudirati (lat. defraudare) proneveriti,
preiavanje) pomou vatre. proneveravati, prevariti, utajiti; naroito:
deflagrirati (lat. deflagrare) sagoreti, izgoreti, prikriti porez, carinu itd.
obgoreti, vatrom oistiti. defter v. tefter.
deflacija (lat. deflatio) fin. smenjivanje defterdar v. tefterdar.
novanica u opticaju i time podizanje defunkcija (lat. defungere) prestanak ivota,
kupovne vrednosti novca; up. inflacija. smrt.
deflacionisti (lat. deflatio) fin. pristalice dehidratacija (lat. de-, gr. hydor voda)
finansijske politike kojoj je cilj da oduzimanje ili gubljenje vode; ned. stanje u
smenjujui broj novanica u opticaju, organizmu koje nastaje usled velikog gubitka
naroito onih za koje nema pokria i podloge, vode; dehidracija.
podigne kupovnu mo novca; supr. in- dehidracija v. dehidratacija.
flacionisti. dehidrogenacija (lat. de-, gr. hydor voda,
deflegmacija (lat. de, gr. phlegma sluz) hem. genesis postanak) han. oduzimanje vodonika
osloboavanje alkoholnih tenosti, tekuina, iz hemijskih jedinjenja.
od vode; deflegmirati. dehiscentan (lat. dehiscens) koji zjapi (seme-ne
deflegmirati (lat. de, gr. phlegma) han. aure).
osloboditi od vode; neku tenost putem dehiscencija (nlat. dehiscentia) bog. zjap-ljenje.
isparavanja ili destilisanja osloboditi od dehiscirati (lat. dehiscere) raspui se, otvoriti
nebitne i nepotrebne vodene sadrine. se, zjapiti.
defleksija (lat. deflexio) skretanje, savi-janje, dehortacija (lat. dehortatio) odvraanje,
odstupanje. savetovanje da se neto ne uini.
deflektirati (lat. deflectere) savijati, saviti, decem (lat. decem) deset.
skretati, skrenuti. decembar (nlat.) dvanaesti mesec u godini,
deflektor (lat. deflector)" naprava na dimnjaku prosinac; zapravo deseti mesec po
radi zatite od vetra i dima, dimovuk; najstarijem rimskom kalendaru, brojei od
naprava za dovoenje vazduha (kod marta.
petrolejskih lampi). decembristi pristalice Luja Napoleona i
deflorata (lat. deflorata) devojka kojoj je pomagai tzv. dravnog trajka 2. decembra
oduzeta nevinost, obeaena. 1851. god.
deflorator (lat. deflorator) onaj koji je decemvir (lat. decemvir) lan kolegija od 10
oduzeo devojci nevinost. lanova; najpoznatiji su, iz stare rimske
defloracija (lat. defloratio) obeaenje, istorije, decemviri za pisanje zakona
oduzimanje nevinosti devojake. (Decemviri legibus scribefhdis) ili zakono-
deflorisati (lat. deflorare) oduzeti devojci davna desetorica koji su objavili tzv.
nevinost, obeastiti. Zakon na deset tablica".
defluksija (lat. defluxio) oticanje, opadanje, decemviralan (lat. decemviralis) koji se sastoji
gubljenje; med. katar. od deset lanova.
defo (fr. def aut) oskudica, mana, nedostatak, decemvirat (lat. decemviratus) vladavina de-
pogreka; neopravdan izostanak; prav. setorice, tj. decemvirata.
izostanak sa roita, nedolazak na suenje. decempeda (lat. decem, pes stopa) motka za
defolijacija (nlat. defoliatio) opadanje lia, merenje, od 10 stopa, neto vie od 3 t.
decenij(um) (lat. decennium) vreme (ili:
listopad; kidanje lia sa drvea i dr. period) od deset godina.
deforman (lat. deformis) pokvarena oblika, decentan (lat. decere, decens) pristao,
naruen, unakaena oblika; deformisan. prikladan, pristojan; poten, estit; uzdrljiv
deformacija (lat. deformatio) kvarenje oblika, (u umetnikom smislu).
unakaivanje, unakaenje, nagriva-nje, decsntralizacija (lat. de, centrum sredite, fr.
nagrenje;, pokvarenost oblika, unaka-enost, decentralisation) labavljenje jednog
nagrenost. politikog tela i, kao posledica i cilj toga,
deformisan (lat. deformis) v. deforman. vea samostalnost pojedinih delova;
deformisati (lat. deformare) kvariti (ili: ostavljanje izvesnih poslova niim
pokvariti) oblik, unakaziti, naruiti, nagrditi, organizma; upravni sistem koji svima
iskvariti oblik. upravnim odeljenjima daje to veu
deformitet (lat. deformitas) unakaenost, samostalnost, naroito u dravnoj upravi.
nakaznost, pokvarenost, oblika. de centra lizirati (fr. decentraliser) podeliti
poslove na razna odeljenja i odseke, naroito
defraudant (lat. defraudans) proneverilac, u dravnoj upravi.
varalica, utajiva, krijumar. decentralisati v. decentralizirati.
defraudator (nlat. defraudator) v. defraudant. decencija (lat. decentia) pristojnost, prista-lost,
defraudacija (lat. defraudatio) pronevera, prikladnost, skladnost.
prevara, utaja, krijumarenje. deceptivan (lat. decipere varati) varljiv,
obmanljiv, laljiv, koji podvaljuje.
deceptor 213 diagometar
deceptor (lat. deceptor) laov, varalica, krake raznokrake poluge, kod koje odrava
podvaladija. ravnoteu sa telom koje se meri deset puta
decep goran (nlat. deceptorius) v. deceptivan. laki teg.
decepcija (lat. deceptio) varanje, laganje, decimator (nlat. decimator) desetar, onaj koji
prevara, podvala. skuplja desetinu.
decernat (nlat. decernatus) delokrug, krug decimacija (lat. decimatio) pravo na desetinu,
poslova, nadletvo i nadlenost jednog skupljanje desetine; desetkovanje, izdvajanje
decernenta. svakog desetog oveka radi deci-miranja.
decernent (lat. decernens) prav. sastavl>a (ili: decimetar (lat. decem, gr. metron) deseti deo
pisac) presude; izvestilac, referent po nekoj metra; up. dekametar.
stvari, struci ili vrsti poslova; naelnik jednog decimirati (lat. decimare, fr. decimer) svakog
nadletva ili upravnog odeljenja. desetog izazvati; desetkovati, svakog desetog
decernirati (lat. decemere) sudskim putem kazniti, naroito smru, kada su svi
odluiti, reiti; v. dekret. podjednako krivi; stanovnitvo biva
deder! ani ja (lat. decertatio) zavrna (ili: decimirano, npr. kakvom velikom zaraz-
presudna, odluna) borba (ili: bitka). nom boleu, tj. biva veoma osetno smanjene.
decertirati (lat. decertare) boriti se odsudno, biti decimola (ital. decimole) mu-j. notna figura koja
odlunu bitku. naznauje da jednu grupu od deset tonova
decesija (lat. decessio) odlazak, odilaenje, treba odsvirati u vremenu za koje bi se inae
odstupanje. odsviralo osam normalnih tonova.
decesor (lat. decessor) onaj koji odlazi, deizo (ital. deciso) muz. odreeno.
prethodnik u slubi. dear (fr. decharge) mor. istovarivanje lae,
deci- (lat decem) predmetak u sloenicama sa iskrcavanje; vraanje duga ili neke obaveze i
znaenjem: deseti deo (neke jedinice za meru). priznanice o tome, razrenica; voj.
decibel jedinica jaine zvuka; oznaka dl (jaina jednovremeno ispaljivanje, skupna palj-ba,
zvuka tihog govora iznosi 810 decibela); up. plotun; arh. nosa svoda, podupira.
bel. dearirati (fr. decharger) stovariti, istovariti;
decigram (lat. decem, gr. gramma) deseti deo dati razrenicu, razreiti; oduiti, podmiriti,
grama; up. dekagram. izravnati, npr. dug ili obavezu; voj. ispali
decidencija (lat. cadere pasti, decidere pasti, (puku ili top).
spasti) pad, opadanje, nazadak u pogledu dearmirati (fr. decharmer) liiti drai (ili:
imovnog stanja; poputanje, npr. vatre u ari, lepote).
bolesti. dee (fr. dechet) trg. manjak (ili: gubitak) u teini
decidirati (lat. cadere, decidere svriti, reiti, fr. koji neka roba pretrpi usled odvajanja
decider) reiti, reavati, presuditi, odluiti, praine, peska i dr. to se u toj robi nalazi,
odluivati; deci-dendi raciones (lat. usled sasuivanja, oticanja itd.; v. dekalirati.
decidendi rationes) prav. razlozi sudske deendendo (ital. descendendo) kuz. v. dekre-
presude. endo.
decizivan (nlat. decisivus) odsudan, presu-dan, deifrer (fr. dechiffreur) onaj koji reava tajno
odluan; odsean, otar. pismo, koji ita ifre.
decizivan glas (lat. votum decisivum) prav. glas deifriranje (fr. dechiffrement) odgone-tanje,
koji odluuje, presudan glas. tumaenje nekog tajnog pisma, proi-tavanje
decizija (lat. decisio) prav. sudska odluka, ifri.
naroito u sumnjivim sluajevima. deifrirati (fr. dechiffrer) odgonetnuti,
decizor (nlat. decisor) prav. izborni sudija. protumaiti, reiti znake ifru nekog
decizum (lat. decisum) sud, presuda, sudska tajnog pisma; fig. prokljuviti, dokuiti;
odluka. deifrirati se kazati se, dati se prepoznati.
decilitar (lat. decem, gr. litra) deseti deo litra; deosoar (fr. dechaussoir) sprava zubnih lekara
up. dekalitar. za odvajanje desni od zuba.
decima (lat. decima) muz deseti ton raunajui po di- (gr. di- za, dis dvaput, dvostruko)
redu od osnovnog tona; poet. strofa od deset predmetak u sloenicama sa znaenjem: dva-
stihova (panskog porekla). , dvo-, dvaput, dvostruko.
decimala (lat. decimus deseti) mat. desetno mesto; dna- (gr. dia) grki predlog, po naem
desetni razlomak. pravopisu dija-, znai: kroz, skroz, u, na,
decimalan (lat. decem, decimus) desetni, koji du;, preko, za, iza, raz-, pro-, itd.; javlja se i
se sastoji od deset delova; decimalni razlomak kao di-, npr. di-optrika.
mat. desetni razlomak, tj. obian razlomak iji diagometar (gr. di-agein provoditi, metron) fiz.
je imenitelj dekadna jedinica; decimalni ra aparat pomou koga se nalazi i utvruje
un raun sa decimal-nim razlomcima; sposobnost pojedinih tela za provo-enje
decimalni sistem brojni sistem ija je osnova elektriciteta.
broj 10; decimal-na mera podela mera na deset
jedinica; decimalna vaga vaga sastavljena
od dvo-
diadelfija 214 divizivan sud
diadelfija (gr. di-, adelphos brat) pl. bog. biljka divergencija (fr. divergence) razilaenje,
sa hermafroditnim cvetovima, iji su pranici udaljavanje jedan od drugog; fig. odstupanje,
srasli u dva snopia (u Lineovom sistemu udaljavanje.
XVD. klasa). divergirati (lat. di-vergere) razilaziti se,
diakustika (gr. diakuo) fkz. nauka o prela- razmicati se, odstupati, udaljavati se jedno od
manju zvuka. drugog; biti drugog miljenja.
diandrija (gr. diandria) dvomuevnost; bat. pl. diverzan (lat. diversus) razliit, raznolik,
biljke sa dva pranika u jednom herma- raznovrstan, svakovrstan (diverzna roba).
froditnom cvetu, npr. maslina (P klasa u diverzije (nlat. diversio) odvraanje, skretanje,
Lineovom sistemu). promena pravca; voj. neoekivan napad zboka
diantus (gr. dianthes) bat. koji ima dva ili s lea; skretanje neprijateljske panje na
cveta, koji bujno cveta (tj. karanfil, drugu stranu; osujei-vanje izvesnih namera;
karavilje). med. razderba vlage po telu; razonoda,
diartroza (gr. di-arthron) stajanje zglobova razgaljivanje, zaboravljanje neprijatnih misli
tako da budu sposobni za kretanje; sasta-vak i briga.
zglobova. diverzant (lat. diversio) ovek koji vri
diarh (gr. di-archo vladam) lan vlade diverziju.
dvojice, lan dvovlade, savladar, polu- diverzitet (lat. diversitas) razliitost, raz-
vladar, polugospodar. novrsnost, raznorodnost, raznolikost.
diarhija (gr. di-archo) vlada dvojice, dvo- diverzifikacija (nlat. diversificatio) menja-nje,
vlada; upravljanje dvojice gospodara; v. razlinos-^, promena, unoenje promena.
duumvirat. diverziforman (lat. diversus, forma)
diarhian (gr. di-archo) sa dva vladara; koji nejednakog oblika, razliit oblikom.
ima dva gospodara. divertimento (ital. divertimento) kuz. lak i
diba (pere. diba, tur. diba) svilena tkanine prijatan muziki komad, zabavna
protkana zlatom. kompozicija.
diblovati (eng. dibble) agr. sejati dibl-ma-inom, divertirati (lat. divertere) odvojiti, odvratiti;
koja pravi rupe u zemlji i puta seme da u razonoditi, razonoavati, razveseliti,
njih pada. zabavljati.
dibrahis (gr. di-brachys) metr. stihovna stopa od divertisman (fr. divertissement) zabava, ra-
dva kratka sloga: ii. zonoenje; poz. ples na pozornici, mali balet,
dibuk (hebr. dibbug) u jevrejskom narodnom igra i ples izmeu inova; divertimento.
verovanju: zao duh koji opseda oveka. divide et impera (lat. divide et impera) v. pod
div (pere. diw, zao duh, avo, tur. dei) mito- dividirati.
loko bie: gorostas, gigant, olienje jakosti i dividend (lat. dividendus) kat. deljenik.
snage. dividenda (lat. dividenda) trg. udeo u dobitku koji,
diva (lat. diva) boanska, oboavana; da u odreeno vreme, pripada svakom
nas: uvena i slavna glumica, naroito udeoniaru u nekom trgovakom ili ak-
pevaica; kod ital. pesnika: ljubaznica, cionarskom drutvu, prema broju njegovih
dragana. udeonica, akcija ili uloga, od dobitka koji se
divagacija (nlat. divagatio) tumaranje, lutanje; ima podeliti; udeo u podeli du-nikova
med. govorenje bez veze, trabunjanje (naroito imanja.
kod umio obolelih); ret. udaljavanje od dividirati (lat. dividere) deliti, razdeliti, podeliti;
predmeta (u govoru i pisanju). mat. jedan broj podeliti nekim drugim brojem;
divagirati (lat. di-vagari) tumarati, otuma-rati, divide in partes ekvales (lat. divide in partes
lutati; med. govoriti bez veze, tra-bunjati; ret. aequales) med. podeli na jednake delove (na
udaljavati se od predmeta o kome se receptima); divide et impera (lat. divide et
raspravlja. impera) podeli pa vlada j! (princip
divan (pere. diwan, tur. divan) turski dravni starorimskih osvajae i savremenih
savet; tajni savet bivih sultana; carinarnica; imperijalista).
popis poreskih obvezni-ka; istonjake sofa s dividualitet (nlat. dividualitas) mogunost
jastucima (za sedenje i spavanje); lit. zbirka deljenja, deljivost.
spisa ili lanaka, naroito pesama (npr. dividuum (lat. dividuum) ono to se moe
Geteov: Zapadno-istonjaki divan"). deliti, ono to je deljivo.
divarikacija (nlat. di-varicatio) fiziol. raz- diviz (lat. dividere deliti) znak za deljenje rei.
granjavanje, granasto razvijanje jedne divizibilan (nlat. divisibilis) deljiv.
ile. divizibilitet (nlat. divisibilitas) deljivost.
divergentan (lat. divergens) razlazan, koji ide divizivan sud (lat. dividere) log. sud u kojem se
u razliitom pravcu, koji se razilazi; subjektu (S) pridaje vie predikata (Pj, R2 . . .);
divergentne linije linije koje se udaljuju jedna oblik: S je delom Ra, delom R2 . . ., npr.: Tela
od druge; fig. koji odstupa, koji se razlikuje; su delom vrsta, delom tena, delom
kat. iji se zbir lanova neogranieno gasovita.
poveava ukoliko se vie lanova uzimaju;
supr. konvergentan.
divizije 215 digram
divizije (lat. divisio) deljenje, podela; mat. deljenje digama (gr. di, gamma dvostruko tama")
brojeva (jedna od etiri osnovne raunske slovo u najstarijem grkom alfabetu, koje se
radnje); log. podela obima jednog pojma, italo kao ,,v" (ime dobilo po tome to je
dakle, naznaivanje svih vrsta jednog roda imalo oblik dvostrukog g": F).
putem determinacije jedne i iste oznake digamija (gr. di-, gamos brak) drugi brak,
rodnog pojma; voj. via taktike i zdruena druga enidba, druga udaja.
jedinica za samostalno izvra-vanje zadataka diger (eng. digger) kola, naroito kopa zlata
u borbi; postoje peadij-ske, konjike, u Australiji.
oklopne, mehanizovane, artiljerijske, digerencija (lat. dirigentia) pl. med. sredstva za
vazduno-desantne, pomor-sko-desantne i rastvaranje i varenje.
vazduhoplovne divizije. digerirati (lat. digerere) razdeljivati, razdeliti,
divizionar (fr. divisionnaire) voj. komandant rastvoriti; variti, svariti, pro-baviti,
divizije. probavljati; tvrdu materiju u zagrejanoj
divizionizam (lat. divisio deljen>e) um. nain tenosti umekati i rastvoriti.
slikanja francuskih impresionista iz druge digesta (lat. digesta) pl. zbirka spisa koja je
polovine XIX v.: tonovi se stavljaju na platno razdeljena na pojedine odseke; prav. povea
jedan pored drugoga, umesto da se meaju na zbirka odlomaka iz spisa starijih rimskih
paleta. Tako, npr. da bi se dobio zelen ton, pravnika (Pandekta), podeljena po knjigama,
stavlja se jedno pored drugog plavo i uto; na naslovima i paragrafima, koju je priredio car
taj se nain, u oku posmatraa, izvri optiko Justinijan.
sjedinjavanje, a boje dobivaju veu sveinu i digestibilan (nlat. digestibilis) svarljiv,
ivost. probavljiv.
divizor (lat. divisor) mat. delitelj, delilac, broj digestiv (nlat. digestivus) med. sredstvo koje
kojim se deli. pomae varenju; sredstvo koje pomae
divizorij(um) (nlat. divisorium) instrument za izluivanje gnoja.
deljenje; brojanik (ili: cifarnik) kod digestivna mast farm. sa terpentinom pomeana
asovniara; tip. viljuka za deljenje slova. mast za leenje opekotina.
divizura (nlat. divisura) odsek, odeljak. digestija (lat. digestio) varenje, svarivanje,
Divina komedija (ital. Divina comedia) lit. probavljanje, probava; med. pomaganje lu-
Boanstvena komedija", spev. ital. pesnika enja gnoja; hem. rastvaranje vrstog tela u
Dantea. nekoj tenosti na umereno] temperaturi (u tzv.
divinator (nlat. divinator) onaj koji moe da digerirnoj pei).
predvia, vidovnjak, pogaa, gatar, vra, digestor (lat. digestor) Papinov lonac, lonac za
prorok. brzo kuvanje jela; autoklav.
divinatoran (lat. divinare pogaa, prori-cati) digestorij(um) (nlat. digestorium) u hemij-skim
koji vraa, predvia, predskazuje, prorie, fabrikama, laboratorijama itd.: aparat za
predviaki, proroki. kuvanje koji se zagreva vrelom vodom ili,
obinije parom; pe za zagrevanje peanih
divinacija (lat. divinatio) pogaanje, predvi- kupatila; parna kuhinja.
anje, predskazivanje budunosti po snovima i diginija (gr. di-, gyne ena) bog. osobina biljaka
raznim pojavama u prirodi, prori-canje, koje imaju dva tuka; pl. dvoene biljke, tj.
gatanje, vraanje, sluenje. biljke sa dva tuka (drugi red veeg broja
divinizacija (fr. divinisation) oboenje, klasa u Lineovom biljnom sistemu).
obogotvorenje, stavljanje nekoga u red bogova, diginian (gr. di-, gyne) bog. sa dve ene, tj sa
oboavanje. dva tuka.
divinizirati (fr. diviniser) oboavati, stavljati u digitalan (lat. digitalis) prstni, koji se tie prstiju
red bogova, dizati do neba, potovati kao (noge i ruke).
boga. digitalin (nlat. digitalis) hem. alkaloid koji se
divit (arap. dawat, tur. divit) pernica sa nalazi u biljci napretku.
mastionicom zajedno.
divorcijum (lat. divortium) prekid, raspust, digitalis (nlat. digitalis) bog. besnik, bumba-
rastanak; razvod braka. reija, pustikara.
divotamente (ital. divotamente) muz. pobono, digitata (lat. digitata) pl. zool. ivotinje sa
sa pobonou, sveano. prstima, tj. sisari koji imaju slobodne prste
na nogama.
divulgacija (lat. divulgatio) iznoenje na velika diglota (gr. di-, glossa jezik) knjiga napisana na
zvona, razglaavanje, raznoenje, dva jezika; biglota.
rasprostiranje.
divulgirati (lat. divulgare) razglasiti, ra-strubiti, dignitar (nlat. dignitarius) nosilac visokog
izneti na velika zvona. zvanja, velikodostojnik.
divulzivan (nlat. divulsivus) rastrzan, raskidan, dignitet (lat. dignitas) dostojanstvo, ugled;
koji kida, rastre, raskida. dostojanstvenost; visoko zvanje.
divulzija (nlat. divulsio) kidanje, raski-danje, digram (gr. di-, granama slovo) dva slova
rastrzanje. koja se itaju kao jedan glas (u naoj
divus (lat. divus) boanski, nebeski. latinici: lj, nj i d).
digredirati 216 dizenterija
digredirati (lat. digredi) odstupati, udalja-vati se dielektrikum (gr. di-, elektron ilibar) fiz.
od predmeta (naroito u govoru). tvar (materija, supstanca) koja nije samo
digresija (lat. digressio) odstupanje, udaljavanje neprovodnik elektriciteta (izolator), ve
od predmeta (npr. u govoru); astr. najvee uestvuje kao sredina (meutvar) u prostiranju
istono ili zapadno udaljenje unutranjih elektrine sile, npr. vazduh, ulje, vrst
planeta (Merkura, Venere) od Sunca. sumpor, staklo, porculan, parafin, alkohol,
didaktika (gr. didasko uim, pouavam, voda.
didaktikos) vetina obuavanja, tj. nauka o dielektrin (gr. di-, elektron) hem. meavina
ureenju i sprovoenju nastave kao sredstva sumpora i parafina.
duhovnog razvitka, nauka o nastavnim dielektricitet (gr. di-, elektron) fiz. kon-stanta
metodama. dielektriciteta dielektrina konstanta.
didaktian (gr. didaktikos) pouan; didak-tina dielektrian (gr. di-, elektron) koji ne provodi
lirika ona koja nas ne pouava priajui nam elektricitet, koji izoluje a uestvuje u
neki dogaaj, nego nam u kratkim reenicama prostiranju elektrine sile; dielektrina tela
neposredno kazuje pouku (gnoma, epigram, dielektrikumi; dielektrina konstanta jednog
zagonetka); didak-tina pesma pouna pesma; izolator a naziva se broj koji pokazuje koliko
didaktina poezija pesnitvo koje ne gleda je puta kapacitet jednog istog kondenzatora
svoj zadatak samo u umetniko] obradi nekog vei kada su u njemu obloge razdvojene tim
doivljaja, nego s tim spaja i iznoenje nekog izolato-rom, nego kad je izolator vazduh;
saznanja, neke pouke. dielektrina polarizacija elektrina podela
didaktiar (gr. didaskein pouavati) vetak u koju pretrpljuje jedan izolator usled in-
obuavanju, onaj koji ume dobro i uspeno da fluencije; dielektrini kapacitet, v. induktivitet.
predaje. divni hem. nezasienu ugljovodonici koji u
didaskalije (gr. didaskalia) pl. izlaganja, svojim molekulima sadre dve dvostruke
objanjenja, uputstva. veze (di-eni) izmeu S-atoma; tehniki
didaskalski (gr. didasko pouavam) pouio; to najznaajniji je izopren.
dokazuje, neoborive; apodiktiki. diereza (gr. diaireo razdvajam, diairesis) gram.
Didahe (gr. didache) Uenje dvanaest razdvajanje, ralanjavanje jednog dvovla-
apostola", stari hrianski spis, napisan oko snika (diftongi) na dva samoglasnika, npr.
100. god. na Istoku, izdat 1883, iz koga vidimo ae u ae; med razdvajanje, rastavljanje,
kako se ivelo i mislilo u prvim danima naroito krvnih sudova.
hrianstva. dies (lat. dies dan) lrav. dan suenja, rok, termin.
didekaedar (gr. di-, deka deset, hedra osnova, d i a j n (eng. design nacrt) grana primenjene
sedite) kom. poliedar koji ima dvaput po umetnosti koja se bavi likovnom stranom
deset, tj. dvadeset, povrina. oblikovanja predmeta industrijske
didekaedarski (gr. di-, deka, hedra) koji ima proizvodnje.
dvaput po deset (20) povrina. dmzajner (eng. design) pronalaza, umetnik
didelfis (gr. di-, delphys materica) med. koji se bavi DIZZJNOM .
dvostruka materica; zool. torbar. dizargrija (gr. dys-, arthro ralanjavam) med.
didimitis (gr. didymos s dva muda) med. poremeaj govora koji se ispoljava smetnjama
zapaljenje jaja. u stvaranju glasova.
didimos (gr. didymos) bliznac, blizanac.
didinamija (gr. didynamis) pl. vot. XIV klasa u dizgin (tur. dizgin) jedan od dva kaia na uzdi
Lineovom biljnom sistemu (dvomone biljke, kojim koija ili jaha upravlja konjem
sa etiri pranika u jednom her-mafroditnom odnosno konjima; kajao.
cvetu od kojih su dva dua). dizdar (tur. dizdar, pere. diz tvrava, dar od
didinamian (gr. di-dinamikos) vot. dvo- dasten drati, imati) zapovednik tvrave
moan, tj. hermafroditni cvet (kod koga su utvrenog grada, gradski zapovednik.
od etiri pranika dva dua). dizel-motor teh. pogonska sprava kod koje se
di-di-ti (eng. DDT, skr. od dihlor-dife-nil- teno gorivo ne pretvara prethodno u gas,
trihloretan), otrov za borbu protiv insekata i nego utrcava i, usled jakog pritiska i visoke
za spremavanje zaraza, otkrio ga vajcarski temperature, pali samo sobom; upotrebljava se
hemiar P. Miler (dobio Nobelovu nagradu za pogon brodova, automobila, eleznice i dr.
1948). (naziv po pronalazau, nem. inenjeru
didodekaedar (gr. di , dodeka dvanaest, hedra Rudolfu Dizelu 1858 1913).
osnova) geom. poliedar koji ima dvaput po dizenterija (gr. dys- predmetak koji oznaava
dvanaest povrina, tj. dvadeset etiri povrine. neto nesreno, teko, ne-, zlo-, enteron
didrahma (gr. di-. drachme) srebrni novac koji crevo, dysenteria) med. srdobolja, zarazna
je nekada bio u opticaju u Grkoj i u bolest koju karakterie zapaljenje crevne
Sredozemlju. sluzokoe, zarazni proliv.
diegeza (gr. diegesis) ret. prianje od poetka do
kraja, opirno izlaganje.
dizenterian 217 diJadoha
dizenterian (gr. dys-, enteron) med. srdo- dijagnosticirati (gr. diagnostikein raspoznati)
boljan, koji ima zarazno zapaljenje drevne med. v. dijagnozirati.
sluzokoe, zarazni proliv. dijagnostiar (gr. diagnostikos) lekar koji ume
dizmenoreja v. dismenoreja. da raspoznaje i utvruje bolesti prema
dizurija (gr. dys, uron mokraa) med. oteano njihovim bitnim oznakama ili simpto-mima.
mokrenje, nastaje zbog mehanikih i dijagnostiki (gr. diagnosis) med. to je
psihikih smetnji (npr. kod tumora pro-state). osnovano na pouzdanim znacima ili simp-
dija- (gr. dia) predmetak u sloenicama sa tomima; dijagnostiki znaci bitni znaci ili
znaenjem: kroz, skroz, u, na, du, preko, simptomi neke bolesti.
za, uza, raz-, pro-, i dr.; up. dia-. dijagonala (gr. diagonia, lat. diagonalis)
dijabaz (gr. diabasis) geol. mineral iz starijeg geom. du povuena iz jednog temena ugla,
paleozojskog doba, obino gust i tamno-zelen. etvorougla ili mnogougla u teme nesused-
dijabaza (gr. diabamo prolazim, diabasis) noga ugla; dijagonali fine vunene tkanine sa
prolaz, prelaz, gaz, brod, most. kosim arama.
dijabetes (gr. diabamo, diabetes) med. eer-na dijagonalan (gr. diagonios, lat. diagonalis) u
bolest koja je vezana sa znatnim izlu- pravcu dijagonale, kos, poprek, poprean.
ivanjem mokrae, koja je ili normalno dijagram (gr. diagraphein nacrtati, diagra-
sastavljena (diabetes insipidus) ili ima u sebi mma) figura ili geometrijski crte;; crte (ili:
eera (diabetes mellitus); u teim oblicima nacrt, skica) radi objanjenja nekog
izaziva veliko mravljenje i malaksalost. injeninog stanja, radi oigled-nog
dijabetin (gr. diabetes) med. levuloza koja se predstavljanje izvesnih odnosa, gra-fiko (ili:
upotrebljava kod dijabetiara mesto obinog crteno) predstavljanje nekog stanja,
eera. statistike, razmera itd.; pre-sek, prosek, slika
dijabetiar (gr. diabetes) med. bolesnik koji pati rada ili snage, plan; muz. note od pet linija;
od eerne bolesti, eera. kod gnostiara: dva meusobno ukrtena
dijabetometar (gr. diabetes, metron) med. trougla u kojima je upisano neko mistine
sprava za odreivanje koliine eera u ime boga, i koji su im sluili kao amajlija
mokrai (u eerne bolesti). (Solo-monovo slovo).
dijabl (fr. diable, gr, diabolos klevetnik, lat. dijagraf (gr. diagraphein nacrtati) aparat za
diabolus) vrag, avo. mehanike crtanje perspektive prema prirodi.
dijablerija (fr. diablerie) avolija, vrago-lija, dijagrafija (gr. dia, graphia) umnoavanje na
arolija, magija. litografskom kamenu crtea prenese-nih na
dijabola (gr. diabole) potvora, kleveta, opa- gumirani taft.
danje; ret. okrivljavanje protivnika sa naz- dijagrafika (gr. diagraphein) vetina pra-
naivanjem kazne koja ga oekuje. vl>enja skica, vetina skiciranja.
dijada (gr. dyas, dyados dvoje, dvojina) mat.
dijabolizam (gr. diabolos) avolsko delo, veliki*:- odreena proizvodom dvaju vek-tora.
avolski posao. dijadeksis (gr. diadechomai preuzimam)
dijabolo (gr. diabalJo prebacujem, prevedem, naslee, nasledstvo; med. prelazak ili preo-
ital. diabolo) vrsta igre, poreklom iz Kine, braaj jedne bolesti u neku drugu; dija-doha.
slina igri jo-jo. dijadema (gr. diadeo veem oko, s obe strane,
dijabolski (gr. diabolos) avolski, soton-ski. diadema) plava ili bela traka oko ela koju
dijabotanum (gr. dia, botane biljka) med. su, kao znak vladarskog dostojanstva, nosili
biljni melem, biljni flaster. persijski kraljevi i grki carevi; kruna;
dijaglipti (gr. diagliptos izrezak, diagly-phein) enski ukras za glavu; vladarsko
pl. figure izrezane ili izdubene u ploi. dostojanstvo i vlast.
dijaglifian (gr. diaglyphein izrezati) iz-duben, dijadika (gr. dyas dvojstvo) dijadini sistem
izrezak, iseen. brojeva Lajbnicova najjednostavnije podela
dijagnoza (gr. diagignoskein, diagnosis) med. brojeva u klase, kod koje se upotre-bljuju
raspoznavanje i utvrivanje kod bolesnika samo dve cifre (1 i 0).
izvesne bolesti po njenim bitnim oznakama i dijadoza (gr. diadidomi razdajem) med. raz-
pojavama. deoba (ili: razilaenje) hranljivih tvari kroz
dijagnozirati (gr. diagignoskein razaznati, telo; poputanje ili prestanak neke bolesti.
raspoznati) med. utvrditi kod bolesnika znake i dijadoh (gr. diadochos) naslednik prestola;
simptome neke bolesti i na osnovu njih samu naroito: naslednici Aleksandra Velikog
bolest; odrediti prirodu bolesnog stanja. (dijadosi) u raznim delovima njegove drave.
dijagnostika (gr. diagnostike) med. nauka ili dijadoha (gr. diadechomai preuzimam) med. v.
vetina raspoznavanja i utvrivanja bolesti. dijadeksis.
dijakinema 218 dijamantska boja
dijakinema (gr. diakinema) med. razmicanje, dijalektolog (gr. dialektos nareje, logos) filol.
razdvajanje kostiju. onaj koji ispituje i prouava dija-lekte,
dijaklaza (gr. diaklao prelamam) fiz. poznavalac dijalekata.
prelamanje svetlosti, prelamanje zrakova; dijalektologija (gr. dialektos, logia) filol. nauka
pukotina u s lo ju neke stene. o dijalektima.
dijaklastian (gr. diaklao) fiz. prelomni, koji je dijalektomanija (gr. dialektos, mania
nastao putem prelamanja. strast) preterivanje u upotrebi pokrajinskog
dijakliza (gr. diaklyzo ispiram) ispiranje usta; jezika u knjievnim delima.
voda za ispiranje usta. dijalelon (nlat. od gr. diallelon, dia pomou,
dijaklizma (gr. diaklyzo) med. voda za ispiranje allelon uzajaman) log. definicija u krugu, tj.
usta. odreivanje pomou pojma koji ima da se
dijakriza (gr. diakrisis) procenjivanje, ra- odredi; dijalela.
spoznavanje (naroito stupn>eva bolesti). dijalelus (nlat. od gr. tropos diallelos) log.
dijakritian (gr. diakrino raspoznajem) ra- zakljuak u krugu.
spoznajni, koji je osnovan na raspo?na- dijadema (gr. dialeipo ostavljam razmak,
vanju, razlikovanju; dijakritiki 31\aci znaci dialeimma) prekid, razmak, meuvreme; med.
za raspoznavanje pravilnog izgovora slova i bolesno, naroito grozniavo stanje kod
rei (npr. akcenti); med. znaci za nastupne groznice.
raspoznavanje bolesti. dijaliza (gr. dialyo rainjavam, razdva-jam,
rastvaram, dialysis) med. razluivanje,
dijalekat (gr. dialegesthai razgovarati se rain>avanje, rastvaranje; smrt; gubljenje ili
dialektos) filol. nareje, svaki nain govora iscrpljivanje snaga; fiz. odvajanje kristaloida
koji odstupa od opteg knjievnog govora, i od koloida putem osmoze; izmena tenosti;
koji je, kao takav, u izvesnim oblastima filol. i ret. v. diereza i asindeton.
izraen u utvrenim oblicima. dijalitian (gr. dialyo) rastvoran, razoran,
dijalektizam (gr. dialektos) re, oblik ili izraz unitavan, koji rastvara, razara, unitava;
ogranien na ue jeziko podruje, najee dijalitini dogled vrsta dogleda koji
na dijalekat koji ne ulazi u osnovicu odstranjuje boje, ahromatian dogled.
knjievnog jezika.
dijalektika (gr. dialegomai razgovaram, dijalog (gr. dialogos) razgovor (ili: govor) u
dialektike) vetina razgovaranja (bilo sa dvoje; literarna umetnika forma u an-tikoj
drugima ili sa samim sobom); vetina naunog filozofiji koju su stvorili so-fisti, Sokrat i
raspravljanja, disputovanja; dose-tljivost, naroito Platon; pr. dijaloki.
dovitljivost, doskoljivost u govoru; fil. nauka dijalogizam (gr. dialogos) lit. figura u kojoj su
o kretanju miljenja kroz protivrenosti, koje udrueni gtanjei odgovor: pisac samoga sebe
se, u toku miljenja, ponovo ukidaju (Hegel: pita i odgovara, ili drugog pita, a sam
Uvianje da je priroda samoga miljenja odgovara.
dijalektika, da ono kao razum mora dopasti dijalogizirati (gr. dialegomai) dati neemu
negativnoga samoga sebe, protivrenosti, oblik razgovora, izloiti neku misao itd. u
sainjava jednu stranu logike". Enzykl joadie obliku razgovora.
der philosophischen Wissenschaften im dijalogirati (gr. dialegomai) uvoditi na scenu
Grun-drisse, 11); Marks: Za Hegela je vie lica koja razgovaraju.
proces miljenja, koji on tavie pod imenom dijamagnetizam (gr. dia kroz, magnes mag-
ideje pretvara u samostalan subjekt, demiurg netni kamen) svojstvo nekih supstanci (bakra,
(tvorac, stvoritelj) stvarnoga . . . Kod mene, bizmuta i dr.) da im je magnetski
obrnuto, idealno nije nita drugo do u permeabilitet manji od permeabiliteta
ljudskoj glavi preobraeno i prevedeno vakuuma.
materijalno". Lenjin: ,,Prema tome po dijamagnetometar (gr. dia, magnes, metron)
Marksu je dijalektika nauka o optim fiz. aparat za merenje i ispitivanje dija-
zakonima kretanja kako spolja-njega sveta magnetizma.
tako i ljudskoga miljenja." Okretnost i dijamant (fr. diamant, lat. adamas, gr.
vetina u govoru koja logiki pogrene adamas) mm. kristalisan ugljenik, najtvri,
zakljuke ume da naoko prikae kao tane. najgui, najsjajniji i najskupoceniji dragi
dijalektian (gr. dialektikos) koji odgovara kamen, koji se moe brusiti samo svojim
nauci o miljenju, koji je u skladu sa tom sopstvenim prahom; tip. najsitnija vrsta
naukom; dovitljiv, doskoljiv; koji je u tamparskih slova; fort. rov bez dna (veoma
nareju, dijalektu. dubok) za spreavanje upada neprijatelja u
dijalektiar (gr. dialektikos) vetak u govoru i zaklon.
raspravljanju; vetak u miljenju; ueni dijamantin (fr. diamant) vunena tkanina sa
kavgadija; fil. onaj koji ume da se veto slui figurama i krstiima.
dijalektikom, koji primenjuje dijalektiku dijamantska boja meavina lanenog ulja i
metodu. grafita, slui za premazivanje gvozdenih
predmeta (ograda, kapija itd.).
dijambus 219 dijastatian
dijambus (gr. di-, iambos) etr. dvostruki jamb, lampe (skioptikona), baca uveliava na
stihovna stopa od etiri sloga: U-U-. platno.
dijametar (gr. diametros) geom. prenik, dijaporeza (gr. diaporesis zabuna, nedoumica,
najvea tetiva, tj. du koja prolazi kroz sumnja) neodlunost, neizvesnost, sumnja
sredite kruga, krive (npr. elipse) i vezuje (naroito kao retorska figura).
dve take obima. dijarea (gr. diarreo protiem) med. proliv.
dijametralan (gr. diametros) pr. preniki, koji dijarizam (gr. dyao unesreim, upropastim) ret.
pripada preniku; pril. sasvim, posve, figura u kojoj se naroito izvrgava ruglu
potpuno, npr. dijametralno suprotan sasvim, neija neprilika ili neprili-nost, npr.: Lii
mu kao magarcu sedlo; Videla aba gde se
skroz, potpuno suprotan. konj potkiva, pa i ona digla nogu, i dr.
dijamorfoza (gr. dia, morphe oblik) dijarija (lat. diaria febris) med. svakodnevna
formiranje, pretvaranje u odreen oblik. groznica.
dijanasologija (gr. dianassein puniti logia) dijarij(um) (lat. diarium) kod Rimljana:
nauka o punjenju ivotinjskih tela. dnevni obrok, naroito za kunu poslugu;
dijanoegonija (gr. dianoia miljenje, gone danas: dnevnik, knjiga u koju se unosi
raanje) fil. nauka o poreklu i izvoru dnevni pazar.
saznanja. dijas (gr. dyas) dvojstvo, dvojnost.
dijanoetian (gr. dianoia razum) fol. ruko-voen dijasirm (gr. diasyrmos) ruganje, ismevanje;
razumom, razuman; dijanoetine vrline su, retorska figura koja se sastoji u preteranom
kod Aristotela, one u kojima dolazi do umanjivanju predmeta; supr. hiper-bola.
izraaja razum (znanje, razbo-ritost, mudrost, dijaskeuast (gr. diaskeuastes, diaskeuakso
umetnost), za razliku od etikih vrlina, kod preraujem) onaj koji kritiki prerauje neko
kojih se razum pojavljuje kao gospodar elja staro delo, naroito Homerove pesme.
i strasti. dijaskopija (gr. diaskopeo svestrano ispitujem,
dijanoja (gr. dianoia) fil. miljenje, sposobnost razmatram) med. pregledanje bolesnika
miljenja, razum; znaenje. pomou prosvetljavanja rendgenovim
dijapazon (gr. dia, pas sav) muz. kod Grka: zracima.
oktava; danas: obim jednog glasa ili dijaskopska nrojekcija Opt. prikazivanje
instrumenta; zvuna viljuka mala providnih predmeta, naroito prozranih
metalna viljuka koja daje stalno utvren slika, na staklu (dijapozitivu) u proputenoj
ton a. svetlosti.
dijapasma (gr. diapassein posipati izmeu) dijasostika (gr. diasozo spasem) med. vetina
biljni praak za posipanje rana. odravanje ivota, negovanje i odravanje
dijapedezis (gr. diapedao probijem, izbijem, zdravlja; pl. sredstva za odravanje zdravlja
diapedesis) med. krvavo znojenje, probijanje i ivota.
krvi kroz opnu vena, procurenje krvi kroz dijasostian (gr. diasozo) med. koji uva,
vene. spasava, predupreuje, predohranjuje.
dijapente (gr. dia, pente pet) muz. kroz pet dijaspazma (gr. diaspasma razdvojenje,
tonova, tj. kvinta. praznina, diaspao razvlaim, razdvojim)
dijapijeza (gr. dia, pyein gnojiti, zagnojiti, razdvajanje, pauza, stanka izmeu dva stiha
pyesis gnojenje, zagnojenje) v. dijapijema. jedne pesme.
dijapijema (gr. dia, pyein) med. zagnojavanje, dijaspora (gr. diaspeiro rasipam, diaspora)
naroito plua, ir u grudima. rasipanje, rasutost, rasejanost; u Novom
dijapijetika (gr. dia, pyein) pl. med. sredstva koja zavetu: Jevreji prognani iz Judeje i rasejani
pomau gnojenje. po drugim zemljama; u bratstvima: lanovi
di japije gian (gr. dia, pyein) med. koji pomae koji stanuju odvojeno.
stvaranju gnoja, zagnojavanju. dijastaza (gr. diastasis razdvojenost) hem
dijaplazis (gr. diaplasis) med. nametanje enzim (encim) ili ferment naen u ivotinjama
uganulog ili prelomljenog uda, prelomljene i biljkama koji dejstvuje na uglje-ne hidrate i
kosti. ini da se skrob pretvara u eer, te znatno
dijaplazma (gr. dyaplasma uoblieno) med. doprinosi metabolizmu.
kini oblog; oblaganje ili mazanje celog tela. dijastazis (gr. diastasis) razilaenje, ra-
dijaplegija (gr. dia, plegma udarac) med. opta stajanje, razdvajanje, cepanje; zool. protiv-
klonulost, uzetost. prirodno razdvajanje kostiju ili rskavi-ce;
dijapnoika (gr. diapneo isparavam) pl. med. bog. odroavanje, degenerisanje biljaka.
sredstva koja pomau isparavanje koe, dijastaltian (gr. diastello razdvajam, ras-
sredstva koja izazivaju umereno znojenje. tavljam) koji se rastavlja, razdvaja; koji se
dijapnoja (gr. diapneo ishlapim) med. blago rastee, razvlai, iri.
isparavanje koe, slabo znojenje. dijastatian (gr. diastasis) hem. koji pretvara
dijapozitiv (gr. dia, lat. positivus) opt. slika na skrob u eer.
naroitoj staklenoj ili celuloidnoj ploi koja
se, pomou tzv. projekcione
dijastema 220 dijaftoroskop
dijastema (gr. diastema) razmak, odstojanje, dijatriba (gr. diatribe) zanimanje, zabava,
meuprostor; muz. interval. razgovor, obuka; kritiki polemiki spis;
dijastematian (gr. diastema) muz. sa meu- ljutnja, preterano otra kritika, pamflet;
prostorima, sa intervalima. paskvila; fil. omiljeni metod kiniara i stojika
dijastil (gr. dia, stylos stub) vrh. velika po kome su izlagali svoja uenja: as
dvornice sa mnogo stubova; kod starih ozbiljno, as aljivo, veoma satirino i sa
Grka: dvornica u kojoj su stubovi bili daleko grubim pikanteri-jama.
jedan od drugog za tri debljine stuba. dijafan (gr. diaphaino prosijavam, prosvet-lim)
dijastimometar (gr. diastema razmak, te-tron providan, proziran; dijafane slike providne
mera) aparat za merenje udaljenosti, slike na staklu za ukraavanje prozora;
odstojanja. dijafano posue stakleno posue, obloeno ili
dijastola (gr. diastello) razdvajam, rastav-ljam) iarano zlatnim listiima, pa postakljeno;
poet. rastezanje, produavanje, naroito sloga dijafano radiranje fotografsko kopiranje
koji je inae, sam po sebi, kratak; fiziol. bakroreza itd. na naroitoj dijafanojg tj.
irenje srca pri radu sranog miia; ritmiki providnoj hartiji.
se smenjuje sa skupljanjem (sistolom); u gr. dijafanitet (gr. diaphaino) providnost,
gramatici: znak za rastavljanje. prozirnost.
dijastolni krvni pritisak minimalni (donji) krvni dijafanometar (gr. diaphaino, metron) fiz.
pritisak. sprava za merenje i odreivanje providnosti
dijashiza (gr. diaschizein cepati) med. cepae, atmosferskog vazduha.
odvajanje, rastavljanje. dijafanorama (gr. diaphaino, orao gledam,
dijashizma (gr. diaschizein) med v. dijashiza. vidim) providna slika.
dijateza (gr. diathesis, diatithemi) raspore- dijafanoskop (gr. diaphaino, skopeo gledam)
ivanje, ureaj, ustrojstvo, sastav; med. med. aparat za osvetljavanje mehura (beike)
sklonost nekoj bolesti; up. dispozicija. pomou elektrine svetlosti.
dijateze (gr. diathesis) med. tzv. osnovne dijafnza (gr. diaphyein prorasti, iznii) bog.
bolesti" ili podobnosti za bolesti. pupljenje, okce, mesto sa koga u biljke izbija
dijateka (gr. diatithemi) savez, ugovor; Stari i grana; zool. deo duge kosti izmeu dve
Novi zavet. jabuice; kol. meu slo j.
dijatermazija (gr. dia, thermasia toplota) fiz. dijafonija (gr. diaphoneo ne slaem se, u
osobina tela da proputaju toplotne zrake. raskladu sam, diaphonia) prvobitno, kod
dijaterman (gr. dia, thermaino grejem) fiz. koji Grka: neslaganje u glasu, nesklad, dishar-
proputa toplotne zrake; sulr. ater-man, monija, disonanca; fig. neslaganje, nejed-
adijaterman. nakost; u novoj muzici, pod dijafonijom se,
dijatermanzija (gr. diathermamo progrejem) pogreno, razumeva kompozicija za dva glasa.
fiz. svojstvo tela da proputaju toplotne zrake. dijafonika (gr. diaphoneo) v. diakustika.
dijatesaron (gr. dia, oi ili ai tessares, ta tessara dijafonski (gr. diaphoneo) koji se ne slae u
etiri) muz. ista kvarta; naziv za prevode glasu, koji zvui nejednako.
etiri evanelja, tzv. evangelij-ske dijafora (gr. diaphero) razlika, razli-nost;
harmonije. nejednakost, nesloga, spor; ret. ponavljanje
dijatoman (gr. diatomos podeljen) min. koji se jedne iste rei razliitog znaenja u jednoj
moe samo u jednom pravcu lako deliti; fiziol. reenici.
jednoelian. dijaforeza (gr. diaphoresis) znojenje; med.
dijatomeje (gr. diatomos razdeljen, rastav- isparavanje koe, preznojavanje.
ljen) pl. bot. silikatna alga koja stoji izmeu dijaforetikum (gr. diaphoreo raznosim) med.
ivotinjskog i biljnog carstva (od njihovih sredstvo koje pomae isparavanje koe,
ljuturica i nitroglicerina pravi se dinamit). preznojavanje.
dijatonika (gr. diatonikos) muz. tonski sistem dijaforetian (gr. diaphoreo) koji pomae
od stupnjeva u okviru oktave, poreanih jedan isparavanje koe, preznojavanje.
za drugim u razmacima od celih stepena i dijafragma (gr. diaphragma) znat. miina
polustepena, koji moraju biti na odreenim preaga koja odvaja grudnu od trbune
mestima. duplje; bog. prepona u semenoj auri; ot-.
dijatonska skala (gr. diateino isteem, lat. scala pokretni limeni prozori (blenda) za
lestvica) muz. skala u kojoj tonovi stoje u otklanjanje ivinih zrakova kod velikih
istom odnosu prema svome osnovnom tonu u dogleda.
kojem stoje odgovarajui tonovi druge skale dijafragmalgija (gr. diaphragma, algos bol)
prema osnovnom tonu, koji je oktava za med. bolest dijafragme.
osnovni ton prve skale; dakle, intervali u dijafragmitis (gr. diaphragma) med zapaljenje
dijatonskoj skali nisu jednaki. dijafragme.
dijaftoroskop (gr. diaphthei'ro kvarim, skopeo
posmatram) aparat za ispitivanje
pokvarenosti vazduha.
diJahoreza 221 diktatura proletarijata
dijahoreza (gr. diachoreo imam proliv) med. dijecije (gr. di-, oikos) vot. dvodome biljke, tj.
stolica, ispranjavanje creva. one kod kojih jedna stabla nose samo muke,
dijahoretian (gr. diachdreo) med. koji pomae a druga samo enske cvetove, npr. topola,
urednu stolicu; dijahoretini orga-ni organi vrba i dr.
za ispranjavanje creva. dijurna (lat. dies dan, diurna) dnevna plata ili
dijahronija (gr. dia, chronos vreme) lingv. nagrada, dnevnica.
istorija, povest jezika. dijurnist(a) (lat. diurnus) dnevniar.
dijahronika lingvistika pravac u nauci i o jeziku dik (fr. duc, lat. dux) 1. vojvoda, hercog; u
iji su metoda ispitivanja usme-reni na istoriju Francuskoj: stepen plemstva izmeu
jezika, tj. na ispitivanje uzastopnih jezikih princa i markiza; 2. luksuzna laka kola za
pojava. dame, bez sedita za koijaa, a sa seditem
dijeza (gr. di-iemi, fr. diese) muz. razlika za slugu pozadi.
izmeu velikoga i malog polutona, etvrtina dike (gr. dike) pravo, pravda, pravinost; mit.
tona; svaka mala promena u tonu; krsti" Dike grka boginja pravde i pravedne
kao znak da se jedna nota povi-ava za pola odmazde.
tona. dikearhija (gr. dike, arho vladam) vladavina
dijeta (gr. diaitao leim, diaita, lat. diaeta prava, pravna drava; supr. despotica.
nain ivota) med. uredan nain ivota (s dikeokratija (gr. dike, krateo vladam) v.
obzirom na hranu, pie, spavanje i dikearhija.
odmaranje); negovanje zdravlja, naroito: dikeologija (gr. dike, logia) pravo, nauka o
hrana koju u tu svrhu propie lekar, pravu.
bolesnika hrana; drati dijetuiveti dikeopolitika (gr. dike, politike) pravino
jednostavno i umereno; ist. vreme zasedanja uenje o dravi, dravna mudrost.
narodnih predstavnika (npr. dijeta u Regens- diklinije (gr. di-, kline legalo, postelja) vot.
burgu). biljke kod kojih se pranici i tuko-vi ne
dijetalan koji je u vezi sa dijetom. nalaze u jednom cvetu, nego su podeljeni
dijetar (nlat. dietarius) v. dijetist. na razne cvetove, jednospolne biljke koje
dijetarski (lat. dies dan) koji prima dnevni-cu, imaju ili samo muke ili samo enske
dnevniarski; pril. dnevno, na dan. spolne organe.
dijete (lat. dies dan, nlat. dieta) pl. nadnice, dikokian (gr. di-, kokkos jezgro) vot. koji ima
dnevnice koje prima slubenik, narodni dva jezgra, dvojezgreni.
poslanik itd. mesto stalne plate na ime dikolon (gr. di-, kolon deo, odeljak) poet.
vanrednih poslova; sednice narodnih pesma koja se sastoji iz dve vrste stihova,
poslanika. dikolika pesma.
dijetetika (gr. diaitetike se. tehne) nauka o dikotiledone (gr. di-, kotyledon udubljenje,
nainu ivota korisnom po odravanje pijavicaj vot. biljke kod kojih se, pri klijanju,
zdravlja. javljaju dva klicina listia.
dijetetiar (gr. diaitao leim) onaj koji ui diksi (lat. dicere rei, kazati, dixi) rekao sam,
kako treba uvati zdravl>e, prijatelj urednog i reko-., zavrio sam to sam hteo rei, gotov
umerenog naina ivota. sam; diksi et animam meam salvavi (lat. dixi
dijetetski (gr. diaitao) umereno, korisno po et animam meam salvavi) rekoh i spasoh
zdravl>e; dijetetski propisi propisi kojih se duu svoju, tj. sad mi je savest mirna.
valja pridravati da bi se ouvalo zdravlje; diktando (lat. dictando) kazivanjem u pero;
dijetetska sredstva sredstva korisna po zadatak raen po kazivanju u pero.
zdravlje. diktat (lat. dictatum) l. kazivanje u pero,
dijetist(a) (lat. dies dan) sluga ili slubenik koji zadatak raen po kazivanju u pero; diktando,
radi samo za dnevnicu, dnevni-ar; u dikte; 2. nareenje, zapovest; ono to nalae,
katolikoj crkvi: svetenik koji slui jutrenju. sugerira (neke postupke i sl.).
dijecan (gr. di-, ofkos kua, dom) sa dva diktator (lat. dictator) l. u starorimskoj dravi:
doma, dvodom. najvii slubenik sa neogranienom vlau,
dijeceza (gr. dioikesis gazdinstvo, kuenje) koja je mogla trajati najvie est meseci, a
gospodarstvo, uprava, ureenje; od Diokle- koga su birali u izuzetno tekim prilikama po
cijana naziv za 14 glavnih delova rimskog dravu; 2. onaj koji neogranieno vlada, koji
carstva; danas se upotrebljava samo u zapoveda, koji trai poslunost bez
crkvenoj upravi (kod pravoslavnih: vla- pogovora.
dianstvo; kod katolika: biskupija; kod diktatura (lat. dictatura) zvanje i vlast
protestanata: parohija koja stoji pod jednim diktatora; reim koji zavodi diktator;
superintendantom); dijecez(al)no pravo neograniena vlast.
zvanino pravo, nadleno pravo vladike, diktatura proletarijata dravni oblik vlasti
biskupa. radnike klase (proletarijata) koji ona mora
dijecezan (gr. di-oikeo gazdujem, kuim, uspostaviti da bi obezbedila ukidanje
upravl>am) vladika ili biskup (kao kapitalistike eksploatacije i kapitalizma i
upravnik dijeceze; pripadnik (ili: lan) ostvarenje komunistikog drutva. ,, . . .
dijeceze. Izmeu kapitalisti-
diktafon 222 diluvij(um)
stotina a visok po nekoliko metara, sipi-na, dinar (lat. denarius) novana jedinica u SFRJ,
peani prud. Aliru, Bahreinu, Iraku, Jordanu, Kuvajtu,
dinametar (gr. dynamis sila, metron) opt. Libiji i Tunisu, a u Iranu stoti deo rijala.
instrumenat za merenje moi uveliavanja dinast (gr. dynamai mogu, dynastes) vladar,
teleskopa. gospodar; u srednjem veku: posednik vitekog
dinamizam (gr. dynamis) v. preanimizam. imanja, vlastelin, boljar.
dinamika (gr. dynamike) fiz. 1. nauka o silama dinastizam (gr. dynastes vladalac) odanost
i o kretanjima koja te sile proizvode (deo vladaru, odnosno vladajuem domu,
mehanike); 2. sile koje deluju (ili sila, privrenost dinastiji.
energija koja deluje), proizvode dejstvo i dinastija (gr. dynasteia vlast, mo) vlada-laka
upravljaju njime u ma kakvom obliku; muz. loza, niz vladara iste loze.
mera kojom se oznauje jaina izvoenja. dinastian (gr. dynastes) koji pripada nekoj
dina mi s (gr. dynamis) sila, snaga, sposobnost; vladalakoj lozi; koji je pristalica neke
(u Aristotelovoj filozofiji nasuprot energiji, vladalake loze, dinastije.
stvarnosti) mogunost; po-tencija. dinas-pigle prema vatri veoma otporno kamenje
dinamistika (gr. dynamis) uenje koje materiju i od istog kvarca, sa malom primesom krea,
pojave u prirodi izvodi iz sila prirode. gvozdenog oksida i ilovae; slui za
dinamit (gr. dynamis) razorna materija, unutarnje oblaganje pei sa visokim
meavina 75 delova nitroglicerina sa 25 temperaturama.
delova nekog drugog, elastinog, poroznog, ali din-duman (pere., tur. dindusman) verski
neeksplozivnog tela, obino sa infu-zorijskom neprijatelj, zakleti neprijatelj, zakleti
ili dijatomejskom zemljom; ako se, mesto sa protivnik.
infuzorijskom zemljom, pomea sa prahom dine (fr. diner ruak; dananje znaenje
slabo peenog drvenog uglja, meavina se veera) glavni obrok, u podne ili oko 56 sati
tada zove celulozni dinamit (pronalaza po podne; svean ruak, gozba.
vedski hemiar Alfred Nobel, 18331896). dinika (gr. dinos vrtoglavica) pl. med. sredstva
dinamian (gr. dynamis) koji se osniva na protiv vrtoglavice; tanije: antidi-nika.
dinamici; sposoban, koji ima jako dejstvo, koji dinosaur(us) (gr. deinos uasan, straan, jak,
ima svoju snagu, koji slobodno dejstvuje, koji sauros guter) zool. gorostasan prepotopski
deluje sopstvenom unutarnjom i ivom silom, gmizavac, do ZO m dug, iji kostur pokazuje
koji je stalno u pokretu; supr. statian. znake ptice i sisara.
dinamiar (gr. dynamis) pristalica dina-mistike. dinoterij(um) (gr. deinos, then'on zver) izumrla
dinamika geologija v. geodinamika. vrsta prepotopskog gorostasnog sur-laa.
dinofonitet (gr. deinos, phone glas) lingv. jaina
diname (gr. dynamis) map!ina za proizvoenje glasa.
elektrine struje mehanikim radom obrtanjem dio (ital. Dio, lat. deus) bog; per Dio! (tal. reg
provodnika kroz magnet <;o polje. Dio) zaboga, pobogu!
dinamogen (gr. dynamis, genos poreklo) fiz. Diogen (gr. Diogenes onaj koji vodi poreklo
koji raa, koji proizvodi silu. ' dinamograf od Zevsa") filozof iz Sinope u M. Aziji
(gr. dynamis, grapho piem) pokaziva sile, (404323. pre n. e.), nazvan pas". Sokratov
naprava za automatske beleenje upotrebljene pojam autarkije podigao je do askeze koja,
sile. odbacujui svaku ivotnu udobnost, trai
dinamoelektrina maina v. dinamo. krajnje odricanje elja; nije priznavao
dinamozoizam (gr. dynamis, zoon sivo bie) postojee zakone i bio prototip kininog
fil. uenje o snazi obdarenoj sveu i voljom. filozofa. O njemu se pria: da je stanovao u
dinamologija (gr. dynamis, logia) nauka o jednom buretu, da je Aleksandra Velikog, kad
pojedinim prirodnim silama. ga je ovaj posetio i rekao mu da kae jednu
dinamomaina v. dinamo. elju, zamolio da mu se skloni sa sunca, da je
dinamometamorfoza (gr. dynamis, meta- u podne po Atini sveom traio ljude" itd.;
morphosis preobraaj) geol. preobraa-vanje "fig. onaj koji prezire svet, mizantrop.
ruda u velikim dubinama kamene kore pod dioktaedar (gr. di-, okto osam, hedra sedite,
uticajem velikog pritiska, visoke temperature i osnova) geol. poliedar sa dvaput po osam, tj.
vode u nove rude. dinamometar (gr. dynamis, esnaest, povrina; pr. dioktae-darski.
metron mera) fiz. naprava (obino sa oprugom) diolefini hem. v. divni.
za merenje sila, silomer. dionizije (gr. Dionysia) pl. svetkovine u slavu
dinamometrija (gr. dynamis, metria) fiz. boga Dioniza kod starih Grka, koje su se
merenje sila; pr. dinamometrijski. poglavito sastajale u orgijanju i pijanenju;
up. bahanalije.
dionizijska epa raunanje vremena od Hri-
stovog roenja, koje je uveo Dionizije Ma-
DIONIZIJSKI 225 diplomatija
.(Dionisius exiguus), naunik iz VI veka; diosmoza (gr. di-, dia-, osmos guranje, tiska-
po njemu, Hristos se rodio 754. god. od nje) fiz. v. osmoza.
osnivanja Rima. diostoza (gr. di-, osteon kost) med. pomeranje
dionizijski (gr. Dionysos) fil. izraz kojim Nie kostiju.
naziva elemenat pun snage i stra-stvenosti u dioteleti (gr. dyo, thelo hou) pl. teol. pristalice
ivotu i volji; supr. apoli-nijski. uenja o dve prirode i dve volje u Isusu
Dionizos (gr. Dionysos) mit. prijatelj muza, bog Hristu; up. monoteleti.
vina i vinogradarstva kod starih Grka; Bahus. diofiziti (gr. dyo, physis priroda) pl. pristalice
diopter (gr. dia kroz, bgab gledam, vidim, to hrianske sekte koja je smatrala da su u
di'optron, e dioptra) opt. sprava pomou koje se Hristu bile dve prirode, boanska i
jedna vizirna linija upravl>a na odreenu oveanska; supr.: monofiziti.
taku, naroito na aparatima za merenje; dipetalan (gr. di-, petalon list) bog. sa dva lista,
sastoji se od dva dela, od kojih je jedan sa dva cvetna listia.
okrenut oku onoga koji vizira, a drugi dipigus (gr. di-, pyge zadnjica) dvojka nakaza
predmetu koji treba vizirati. koja ima jednu glavu i jedan grudni ko,
diopterski lenjir mesingani lenjir sa dve tanke ali se telo ispod pupka udvaja, tako da
metalne ploice sa prorezima kroz koje se nakaza ima dve zadnjice i dva para nogu,
gleda (zastareo geodetski instrumenat za dvodupac.
odreivanje pravca na stolu za merenje). dipirihijus (gr. di-, pyrriche) metr. dvostruki
dioptrija (gr. dioptron sve kroz to se vidi) grihijus, stihovna stopa od etiri kratka
opt. jedinica za merenje jaine soiva (jaina sloga: i i U U.
soiva jednaka je recipronoj vrednosti ine diplazija (gr. diplasios dvostruk) muz. dvostruki
daljine), jaina soiva ija je ina daljina pijanoforte, sa dve klavijature koje stoje
jedan metar. Soivo jako 5 dioptrija ima jedna prema drugoj.
zkinu daljinu 0,20 t. diplazijazam (gr. diplasios dvostruk) udvo-
dioptrika (gr. dia, orao gledam) opt. nauka o struenje, podvostruenje.
prelamanju svetlosnih zrakova kroz vodu, diple (gr. diple) l. kritiki znak oblika
staklo i dr.; anaklastika. poloenog velikog slova ipsilona za oz-
dioptrian (gr. dioptrikos) koji spada u naavanje pogrenog naina itanja, kao i
dioptriju; dioptrine boje boje koje nastaju sumnjivih mesta u pesnikim delima, naroito
usled prelamanja svetlosti. u drami, da bi se glumac upozorio, da ne
diorama (gr. di-orao gledam kroz) providna pogrei u interpretiranju.
slika, okrugla slika na providnoj materiji diple (gr. diploos dvostruk) 2. dvojnice, vrsta
koja, pomou vetakog osvetljavanja, frule.
pokazuje promenljive svetlosne tonove diploja (gr. diplon) fiziol. meuploje, e-lijski
(dnevne i veernje pejsae) ili tonove boja sloj izmeu dve tanke kotane ploe,
(zima, alpinsko bujno zelenilo), ponekad sa naroito kod kostiju lubanje; bot. unutarnja
figurama u pokretu; pronaao Dager 1822. elina masa lia i oplod-nice.
god.
diploma (gr. diploo, diploma) povelja, naroito
dioreksin (gr. diorysso potkopavam) eks- ona kojom se daju dostojanstva, slobode,
plozivni prah, meavina pikrinske kiseline, povlastice, prava itd.; povelja o ime-novanju,
drvenog uglja, strugotine, alitre i sumpora; postavljenju, osloboenju ili po-milovanju;
heraklin. povelja kojom se ukazuje poast, odlikovanje;
diorizam (gr. diorismos ograniavanje, svedodba o poloenom ispitu, naroito na
odredba) fil. odreivanje pojma. visokim kolama.
dioristiki (gr. diorizo) ograniavam,
odeljujem, razlikujem) koji objanjava, diplomat(a) (gr. diploo, diploma) lice koje u
tumai, odreuje. meunarodnim odnosima predstavlja jednu
diortoza (gr. diorthosis ureivanje) suverenu dravu, dravnik; fig. oprezan i
popravljanje, poboljavanje; med. nametanje, predostroan ovek.
ispravljanje uganutih ili iskrivljenih udova. diplomatarij(um) (gr. diploma) zbirka povelja.
diortotian (gr. diorthoo ispravljam) koji diplomatizirati (gr. diploma) odravati vezu sa
ispravlja, koji slui za ispravljanje (ili: stranim dvorovima; voditi pregovore,
nametanje, doterivanje). pregovarati sa stranim dvorovima i vladama;
Dioskuri (gr. Dios-kuroi sinovi Zevsovi) mit. fig. na uglaen nain kriti svoje miljenje i
grki polubogovi Kastor i Polideuk (Poluks), namere, ponaati se oprezno, mudro i
blizanci; fig. nerazdvojni prijatelji; astr. uglaeno.
zodijaki znak (Blizanci) i sazvee na diplomatija (gr. diploma) formalno
severnoj nebeskoj hemis-feri. posredovanje u meusobnom optenju
izmeu drava, naela i pravila koja u tome
pogledu vae; zvanini organi koji se tim
poslom bave; umetnost u javnom i tajnom
voenju pregovora izmeu pojedinih vlada.
diplomatika 226 dirigent
diplomatika (gr. diploma) pomona istorijska diptihon (gr. dfptychon) dvostruko presa-
nauka, nauka o poveljama, tj. vetina itanja i vijeno) dvostruka tabla na sklapanje; kod
pravilnog tumaenja starih povel>a, starih naroda: dvostruka tabla za pisanje; kod
utvrivanja njihove izvornosti, originalnosti, starih hriana: spisak roenih, krtenih,
vremena kad su izdane itd.; ponekad = umrlih itd.; um. slika u dva dela, na dve table
diplomatija. ili dva platna, koja se moe sklapati.
diplomatiar (gr. diploma) poznavalac i diptoton (gr. di-, pipto padam) gram. re koja
vetak u itanju i tumaenju starih povelja. ima samo dva padea.
diplomatski (gr. diploma) poveljno, doku- direk (tur. direk) greda; drveni stub.
mentirano, to se osniva ili dokazuje na direkt (directus prav) Sp. u boksu: udarac
osnovu povelja; to se tie pregovora i veza ispruenom rukom tako da ruka poe
izmeu drava, to spada u poslove jednog najkraim putem u pravcu tela protivni-
poslanika na strani; dravniki, poslaniki, kova.
ambasadorski; fig. mudro, oprezno, utivo, direktan (lat. directus) prav, koji je u pravoj
uglaeno, sa puno takta; diplomatski kor (fr. liniji, bez posrednika, neposredan; koji radi
corps diplomatique) svi predstavnici stranih bez okoliavanja; per direktum (lat. per
drava akredi-tovani na jednom dvoru, kod directum) pravim putem; direktni porezi
neke vlade, diplomatske telo. neposredni porezi npr. porez na prihod;
diplomacije v. diplomatija. indirektni porezi posredni porezi, npr. na
diplomiram (gr. diploma) koji je dobio ivotne namirnice itd.; direktna trgovina
pismenu potvrdu o nekoj poasti, kupovanje robe iz prve ruke od proizvoaa.
svedoanstvo o poloenom zavrnom ispitu, direktive (nlat. directiva) uputstvo, propis,
povelju o postavljenju na neki poloaj ili neko pravilo o dranju u nekoj stvari, pravac rada,
zvanje. smernica; pravac delovanja, toka, razvoja,
diplomirati (gr. diploma) poloiti poslednji i linija po kojoj se neko kree ili neto razvija;
zavrni ispit na visokoj koli ili na fakultetu vostvo, rukovoenje; voj. uputstvo za rad (u
univerziteta. obliku naredbe).
diploiija (gr. diploos dvostruk, ops, opos oko) direktoar (fr. directoire) upravni savet,
med. poremeaj vida pri kome se jedan direktorijum; u francuskoj revoluciji: najvia
predmet vidi dvostruko; diplosija, ditop-sija. upravna vlast, osnovana 26. H 1795. a
diplosija (gr. diploos dvostruk, ops, opos oko) oborena 9. XI 1799; ceo period dok je ta vlast
v. diplopija. trajala; moda i nain u odevanju, nametaju i
diplosomija (gr. diploos, soma telo) raanje dr. koja, se tada pojavila i imala
dvostrukih nakaza (npr. sijamski blizanci). klasicistiko-antiki karakter.
dipodan (gr. di'-pus) metr. sa dve stope, od dve direktor (nlat. director) upravitelj, upravnik,
stope, dvostopni. rukovodilac; v. dirigent.
dipodija (gr. di-, pus, podos stopa) metr. dirsktorat (nlat. directoratus) upravni-tvo,
dvostruka stopa, spajanje dveju metrikih upraviteljstvo, zvanje i nadlenost jednog
stopa u osnovni metar ili takt jednog stiha; upravitelja; stan i kancelarija up-ravitelja.
sizigija. direktorijalni (nlat. directorialis) koji dolazi od
dipol (gr. di-, polos) fiz. sa dva pola. direktora ili direktorijuma (npr.
diprosopus (gr. di-, prosopon lice) nakaza sa direktorijalno reenje).
dve sljubljene glave, ali tako da se na njoj
razlikuju dva lica. direktorij(um) (nlat. directorium) vrhovna
dipsakus (gr. dipsa e, dipsakos) med. bolest uprava, vrhovni upravni i nadzorni savet
ei. nekog preduzea, zavoda, ustanove i dr.; v.
dipsetian (gr. dipsao ednim) koji edni, koji direktoar.
voli da pije; koji izaziva e. direktrisa (fr. directrice) upravnica,
dipsodian (gr. dipsao) v. dipsetian. upraviteljica, direktorka, rukovodilja; mat.
dipsomanija (gr. dipsa, mania pomama) med. linija vodilja.
strast za piem; pijaniko ludilo. direkcija (lat. directio) uprava, vrhovno
diptera (gr. di-, pteron krilo) pl. zool. dvo- upravio ili nadzorno telo u nekom preduzeu,
krilci, insekti sa dva neobrasla krila (muve, drutvu i sl.; rukovodstvo neke ustanove ili
obadi, komarci i dr.). preduzea; zgrada ili prostorija u kojoj se
dipteralni hram arh. v. dipteros. nalazi uprava preduzea.
dipterologija (gr. di-, pteron, logi'a) zool. direkciona linija voj. linija pravca, npr. putanja
nauka o dvokrilcima. jednog zrna.
dipteron arh. v. dipteros. dirigent (lat. dirigens) upravlja, upravnik,
dipteros (gr. di-, pteron) apx. hram ograen sa rukovodilac, rukovalac; muz. onaj koji
dva reda stubova; dipteralni hram, dipteron. upravlja izvoenjem muzikog dela; u po-
dirigira 227 disimulator
diskontni raun trg. izraunavanje sadanje deo slui kao mera (stotina kao celo sastoji se
vrednosti, u gotovom, izvesne sume (tra- od 100 jedinica), supr. kontinui-rana veliina, tj.
bine) ije plaanje tek, docnije, dospeva. veliina kod koje celina prethodi delovima,
diskonto (ital. disconto, fr. decompte, veliina koja nema mere u sebi (jedinica se ne
escompte) trg. odraunavanje, odbijanje sastoji iz razlomaka); 2. koji ume razborito da
procenata pri isplaivanju menica kojima pravi razliku meu stvarima i sl., uzdrljiv,
jo nije dospeo rok plaanja; naknada. paljiv, smotren, utljiv, koji ume da uva
diskordantan (lat. discordans) neskladan, tajnu, pouzdan, poverljiv, obazriv, mudar,
nesloan, nesaglasan, nejednak. oprezan; 3. diskreto, kon diskrecione (ital.
diskordantnost (lat. discordare ne slagati se, discreto, con discrezi-ope) muz. oprezno, vodei
fr. discordance) nesklad, neskladnost; rauna o glavnom glasu i o nameri kompozitora.
nesloga, nesaglasnost; geol. neskladno (ili: diskrecija (nlat. discretio, fr. discretion)
neparalelno) leanje jednog sistema mlaih smotrenost i obazrivost u govoru i ponaanju,
slojeva na nekom starijem sloju ili pored paljivost, uzdrljivost, voenje rauna o
nekog starijeg sloja. osetljivosti drugoga; neprolive-nost, utljivost;
diskordancija (lat. discordia nesloga) nahoenje, velikodunost ili uviavnost
neslaganje, nepodudaranje. (pobedioca); predati se na diskreciju predati se
diskordija (lat. discordia) nesloga, razdor, na milost i nemilost; a diskresjon (fr. a
nesaglasnost. discretion) prema nahoenju, na milost i
diskordirati (lat. discordare) muz. odstupati od nemilost; diskrecione godine godine zrelosti,
pravilnog tona, ne slagati se, ne ii uporedo godine punoletnosti; diskreciono doba doba u
sa drugim tonovima, ne biti u skladu. kojem neko ima pravo da se odlui kojoj e
diskos (gr. diskeuo, diskos) sp. okrugla ili obla, veroispovesti pristupiti; diskrecioni dani trg.
u sredini odebela ploa od kamena, eleza ili vreme koje se moe jo ekati od dana kada
drveta za bacanje, igra kod starih Grka ve menici doe rok pa do njenog slanja na protest.
u Homerovo doba veoma poznata i omiljene; diskrecionaran (fr. discretionnaire) ostavljen
u savremenoj lakoj atletici bacanje diskosa uviavnosti i linom nahoenju; diskrecionarna
ponovo je oive-lo: moderni diskos, obino vlast slobodno, neogranieno pravo i vlast suda,
od drveta ili eleza ima 22 st u preniku, a naroito pred-sedavajueg, da u toku pretresa po
teak je 2 kg; u pravoslavnoj crkvi: tanjir na sopstvenom nahoenju bira sredstva koja mu
kojem stoji lugar (deo crkvenih utvari); bat. se ine celishodna; diskrecioni. diskrecioni v.
unutarnji krug sloenih cvetova, npr. diskrecionaran. diskrimen (lat. discernere,
suncokreta. discrimen) neto to odvaja, mea, granica,
diskofil (gr. diskos, philos prijatel>) lju-bitelj i meuprostor; razlika, razmak, razlinost;
poznavalac kvaliteta gramofonskih ploa; odsudan ili kritian trenutak, najvea
pasionirani skuplja intere-santnih primeraka opasnost, kriza.
starih i savremenih gramofonskih ploa. diskriminanta (lat. discriminare) mat. kod
diskrazija (gr. dys-, krasi meavina) med. odreivanja korena (hr h2) kvadratne jed-naine;
ravo meanje sokova u telu. izraz koji se nalazi pod korenom.
diskredit (nlat. dis- creditare, fr. discredit) diskriminacija (lat. discriminare odvajati,
nepoverenje, rav glas, gubitak kredita; praviti razliku, nlat. discriminatio) u
gubitak ugleda (ili: vrednosti). meunarodnim odnosima: davanje manjih
diskreditiranje (fr. discrediter) liavanje prava pripadnicima jedne drave nego to se
poverenja ili ugleda, ozloglaenje, iznoenje daju pripadnicima drugih drava; rasna
na rav glas, nanoenje tete neijem dobrom diskriminacija socijalnopravni odnos u nekim
glasu. dravama koji pripadnicima drugih rasa (npr.
diskreditirati (fr. discrediter) liiti poverenja ili Crncima i Jevrejima) i nacionalnim manjinama
ugleda, izvikati, ozloglasiti, ubiti nekome osporava ona prava i graanske slobode to ih
dobar glas, ugled ili poverenje. uivaju pripadnici vladajueg naroda; obespra-
diskreditovati v. diskreditirati. vljenje kolonijalnih, polukolonijalnih naroda ili
diskrepantan (lat. discrepans) koji odstupa, narodnih manjina od strane vladajueg naroda.
odudara, koji se razlikuje od nekoga ili diskriminirati (lat. discriminare) deliti,
neega, koji nije u skladu. odvajati, razlikovati; smanjivati prava,
diskrepancija (lat. discrepantia) nesaglasnost, prikraivati prava, obespravljivati; graniiti.
neslaganje, neskladnost, nesrazmer-nost, diskulpacija (nlat. disculpatio) opravda-vanje,
razlika. dokazivanje nevinosti.
diskretan (lat. discernere razdvojiti, odvojiti,
discretus razdvojen, odvojen; razliit) 1. po
sebi razliit ili odvojen; mat., fil., hem.
diskretna veliina veliina kod koje deo
prethodi celini, veliina iji
diskulpirati 230 disnareuniJa
disiaritet (lat. dis-par) nejednakost, razli-itost, displicentiae pactum) prav. ugovor o raski-
neskladnost. danju zakljuenog trgovakog posla, ugovor o
dispairati (fr. dispacher) mor. tetu pre-trpljenu pimanluku.
na lai proceniti ili naknaditi. displicirati (lat. displicere) ne dopadati se, ne
disienzarij(um) (lat. dispendere) zano d za sviati se, ne biti po volji.
besplatno davanje lekova sirotinji, sirotinjska dispnoja (gr. dys-, pneo diem, rpoe disanje)
apoteka. med. zaptiv, zaptivanje, teko disanje (kod
dispenzator (lat. dispensator) razdavalac, teih oboljenja organa za disanje, srca,
delilac, prilonik; upravnik, nastojnik izvesnih ivanih poremeaja, groznice,
(naroito u manastirima). mehanikih smetnji i dr.).
dispenzatorij(um) (nlat. dispensatorium) dispozitiv (nlat. dispositiva) prav. odluka,
apotekarska knjiga sa propisima za reen>e, formula presude.
spravljanje lekova koju izdaje sanitetski dispozitivan (nlat. dispositivus) koji se tie
savet; apotekarski zbornik. raspolaganje neim ili ureenja neega; koji
dispenzacija (lat. dispensatio) razdvajanje, nareuje, prepisuje, odluuje.
deljenje; razreavanje od neke obaveze ili dispozicija (lat. dispositio) raspored, raz-metaj;
smetnje u pojedinanom sluaju, naroito kod sreivanje, ureivanje, pripremanje; plan
prepreka za brak; osloboenje, oprotaj; (npr. za bitku); skica, nacrt (rasprave, lanka,
dispenzacioni trokovi, novac koji treba predavanja); raspolaganje, rukovanje novcem,
platiti za jedno ovakvo razreavanje ili imanjem; med. na-strojenost za izvesne
oprotaj. bolesti, sklonost izvesnim bolestima;
dispenzirati (lat. dis-pensare) podeliti, razdeliti, duevno raspoloenje, dobra volja;
razdati; farm. lekove praviti i izdavati; nastrojenost, naroita sposobnost za neto
osloboditi od obaveze, kazne ili nevol>e; (npr. muziku, nauku, zloin, krau);
oprostiti. dispozicioni fond novac stavljen nekome na
dispepsija (gr. dys-, pepsis varenje, probava) raspolaganje u izvesne svrhe, i o kojem se ne
med. poremeaji u organima za varenje mora polagati raun.
(elucu i crevima), naroito: slabo varenje dispoziciona sposobnost prav. sposobnost ra-
eluca usled poremeaja u luenju sokova za spolaganja neim, sposobnost za pravne
varenje. radnje ili poslove, sposobnost za samostalno
dispeptian (gr. dys-, pepsis) koji teko vari, obavljanje poslova.
teko prekuvava. dispoziciono dobro trg. roba koju poruilac nee,
dispeptiar (gr. dys-, pepsis) onaj koji pati od zbog rave kakvoe ili zadocnjenja, da
slabog varenja. primi, nego je stavlja prodavcu na
dispergirati (lat. dispergere) rasipati, rasuti, raspolaganje.
rasturati, rasturiti. dispoziciono ogranienje prav. ogranienje
disperzivan (nlat. dispersivus) rasipan, ra- slobode primanja obaveza, zaduivanja ili
sturan. otuivanja imovine.
disperzija (lat. dispergere, dispersio) opt. ra- dispondej (gr. di-, spondeios) metr. dvostruki
sturanje svetlosti, pojava da se sloena spondej, stihovna stopa od etiri duga sloga:
svetlost moe prizmom razloiti na svoje .
sastavne, elementarne, homogene, svetlosti, disnonenda (lat. disponenda) pl. ono to je
boje, rasturanje boja. stavljeno na raspolaganje, naroito u
dispermatian (gr. di-, sperma seme) fiziol. knjiarstvu; knjige koje je knjiar primio
dvosemen, sa dva semena. radi rasprodaje, ali ih nije prodao te ih, stoga,
dispescirati (lat. dis-pescere) rastaviti, ponovo stavlja izdavau na raspolaganje.
razdvojiti; sporne sume, naroito u vezi sa disponent (lat. disponens) upravnik, poslovoa,
tetom na moru, podeliti meu zainte- lice koje je ovlaeno da upravlja poslovima
resovane (v. dispairati); teke raune jedne trgovake kue; lice koje raspolae.
regulisati. disponibilan (nlat. disponibilis) raspo-loljiv,
dispeer (eng. dispatch hitno obaviti) 1. na raspolaganju, kojim se moe raspolagati.
slubenik koji regulie kretanje vozova na disponibilitet (nlat. disponibilitas) stanje neega
jednom delu pruge; 2. slubenik koji vri to je na raspolaganju, raspo-loljivost; voj.
razdeobu elektrine energije na vie vreme izmeu aktivne slube i penzije (dok se
elektrinih stanica meusobno povezanih; 3. prima akontacija penzije).
slubenik koji upravlja celim tokom disponiran (lat. disponens) raspoloen, vedar,
proizvodnje nekog mehanizovanog preduzea dobre volje.
iz jednog sredita snabdevenog potrebnom disponirati (lat. disponere) razmestiti,
signalnom aparaturom i sredstvima veze. razmetati, rasporeivati, tamo-amo postaviti,
displantacija (lat. dis-plantatio) presai-vanje, razrediti; srediti, urediti, pri-
rasaivanje; premetanje.
discencija (lat. displicentia) nedopadanje,
nesvianje; displicencije paktum (lat.
disposesiJa 232 distonirati
rediti, udesiti, spremiti (lanak, predavanje); distanca (lat. distantia) odstojanje, razdalji-na,
raspolagati, rukovati (novcem, imanjem); razmak; drati distancu voj. pri mar-evanju:
skloniti, raspoloiti, pobudi-ti nekoga na drati propisno rastojanje: ja-hanje na
neto, nagovoriti. distancu dugo jahanje (kad se konj ne
disposesija (nlat. dispossessio) prav. lia-vanje zamenjuje); distantna menica menica na drugo
poseda, lienje poseda. mesto, kod koje su, dakle, mesto izdavanja i
disposesirati (ital. dispossessare) prav. od-straniti mesto plaanja razliiti.
(ili: ukloniti, oterati) sa poseda, liiti poseda. distanciran (lat. distans) na odstojanju; sp. izraz
dispraksija (gr. dispraxia) psih mala aprak-sija, za konja koji jo nije stigao ni do distantnog
tj. mala nesposobnost vrenja izvesnih kretnji, stuba (koji stoji na 200 metara ispred mete)
tanog poimanja i razumevanja znaenja kada je pobednik ve preao metu.
stvari, nedostatak razumevanja za praktinu distancometar (lat. distantia odstojanje, gr.
upotrebu pojedinih predmeta. metron mera) instrument za odreivanje
disprozijum hen elemenat iz grupe retkih odstojanja.
zemalja, redni broj 66, atomska masa 162,5, disteleologija (gr. dys-, teleios savren, potpun,
znak Dy. logia) fil. uenje koje porie ce-lishodnost i
disproporcija (nlat. dis-proportio) nesraz- savrenstvo sveta: odnosi u prirodi i kulturi su
mernost, nejednakost. necelishodni i po ivot tetni, te, kao takvi,
disproporcionalav (nlat. dis-proportionalis) apsolutno protivree teleolokom shvatanju
nesrazmeran, nejednak. ivota i prirode.
disput (lat. disputare) prepirka, spor, ra- distendirati (lat. dis-tendere) med. silom
spravljanje, nadmetanje reima. istegnuti, rastegnuti.
disputabilan (lat. disputabilis) sporan, kome je distenzija (lat. dis-tendere) zategnutost,
potrebno objanjenje. napregnutost; obim, opseg; distencija.
disputant (lat. disputans) v. disputator. distencija (lat. distentio) v. distenzija.
disputator (lat. disputator) raspravlja, distingviran (lat. di-stinguere) koji se razlikuje
pretresan, uesnik u disputovanju. od drugih, odlian, otmen, ugledan, istaknut.
disputacija (lat. disputatio) nadmetanje (ili: disting(v)irati (lat. di-stinguere) odvajati,
borba) reima, naroito: javna nauna raspra razlikovati neto od neega; ukazivati
u kojoj jedna strana (oponent) gleda da pobije nekome naroitu panju, odlikovati; di-
ono to je druga (respondent ili defendent) stingvirati se odlikovati se, isticati se.
tvrdila; danas se jo vri radi dobijanje distinktan (lat. distinctus) odvojen, zaseban,
akademskih poasti (inauguralna razliit; jasan, razgovetan, razumljiv.
disputacija, habilitacio-na disputacija, distinktivan (nlat. distinctivus) oznaan, koji
promociona disputacija, lat. disputatio pro odvaja, razlikuje; koji odlikuje; koji slulsi da
gradu). obelei razliku u znaenju.
disputirati (lat. disputare) prepirati se, sporiti distinkcija (lat. distinctio) razlikovanje, razlika;
se; naroito; voditi naunu prepirku. log. tano razlikovanje pojmova; odlikovanje,
disrekomandacija (lat. dis-, fr. recomman- otmenost, poloaj; osoba od distinkcije,
dation) rava preporuka, kuenje. osoba od poloaja ili ugleda.
disrekomandirati (lat. dis-, fr. rekomman-der) distih (gr. distichon) metr. v. distihon.
ravo preporui, pokuditi. distihija (gr. di-, stichos red) 1. med. dvostruki
disrenome (lat. dis-, renommee) ruan glas, red, naroito trepavica.
izvikanost, ozloglaenost; disreputa-cija. distihija (gr. dystychfa) 2. nesrea, nedaa, zla
disrenomiran (lat. dis-, fr. renommer) kob, nesrean sluaj.
izvikan, ozloglaen, na ravom glasu. distihijaza (gr. di-, stichos) med. stvaranje
disrenomirati (lat. dis-, fr. renommer) izvikati, dvostrukog reda trepavica (kao bolest).
izneti na rav glas. distihian (gr. di-, stichos) dvored, sa dva reda,
disreputacija (lat. dis-, fr. reputation) v. dvoredan.
disrenome. distihon (gr. distichon) metr. dvostih, dva stiha
disreforma (lat. dis-, fr. reforme) rav (ili: zajedno, tj. heksametar i pentametar (koji
neuspeo) preobraaj ili preokret. dolaze jedan za drugim).
disruptivno pranjenje (lat. disrumpere) fiz. naglo distokija (gr. dis-, tikto rodim) med. raanje
pranjenje elektriciteta, kratkotrajno dvojaka, blizanaca.
elektrine pranjenje (za razliku od distomatoza (gr. di-, stoma usta) med.
elektrine struje, kod koje se elektrine mase truljenje jetre koje dolazi od crva u jetri
kreu ravnomerno i trajno utvrenom (Distomum hepaticum), metiljavost.
putanjom). distonirati (ital. distonare) muz. iziKi iz prvog
distanazija (gr. dys-thanatos) teko umiranje, tona, odvie visoko ili odvie nisko (pevati,
borba s duom; supr.-. eutanazija. svirati).
distorzija 233 disciplinarni
strane jednako jake, npr. kad obe imaju dogmaticizam fil. v. dogmatizam.
etrdeset" (forty). dogmatian osnovan na dogmi, koji se tie
do (lat. dare davati, dati, do dajem) do ut des (lat. dogme, uenja o veri; neispitan, nekritian,
do ut des) prav. dajem, da bi i ti dao; do ut bez dokaza; koji prima ili tvrdi neto
facijas (lat. do ut facias) ja dajem, a ti da jednostavno, bez obrazloenje i dokaza.
radi. dogmatiar (gr. dogma) onaj koji ui pravilima
doajen (fr. doyen) stareina, najstariji po redu vere; fil. prvobitno: onaj filozof koji je, za
primanja u nekom drutvu, nekoj ustanovi, razliku od skeptiara koji su u sve sumnjali,
najstariji po godinama; dekan, stareina uopte postavljao pozitivna tvrenja i uenja;
fakulteta; doajen diplomat-skog kora strani po Kantu, dogma-tiari su oni koji postavljaju
poslanik koji je najdue akreditovan na pozitivna metafizika tvrenja ne pitajui da li
nekom dvoru ili pri vr-hovnoj upravi neke oveji razum uopte ima prava na takva
drave; najstariji po slubi. tvrenja; fig. onaj koji postavlja tvrenje bez
doalij(um) (nlat. doalium) prav. imanje koje dovoljnog opravdanja i koji se, uprkos
ostaje, posle muevljeve smrti eni na protivrazloga, uporno pridrava tih tvrenja.
uivanje, udoviki deo; doarijum. dogmatolatrija (gr. dogma, latreia oboavanje)
doarij(um) (nlat. doarium) prav. v. doalijum. slepa i nekritina privrenost nekom
doberman plemenita rasa pasa, ukrtanje teolokom ili filozofskom uenju ili metodu.
nemakog ovarskog psa i velikog piie-ra, dogmatologija (gr. dogma, logia) nauka" o
odlian policijski pas (nazvan po odgajivau dogmama.
A. A. Dobermanu). dodarij(um) (nlat. dodarium) v. dotarijum.
dova (tur. dua, arap. du'a) molitva; blagoslov. dodeka- (gr. dodeka) predmetak u sloeni-
doga (eng. dog) rod velikih i snanih pasa; cama sa znaenjem: dvanaest.
engleska, nemaka doga, buldok i dr. dodekaginija (gr. dodeka, gyne ena) pl. bot. red
dogana (ital. dogana) carinarnica. Lineovog sistema biljaka koje imaju jedanaest
doger (hol. dogger) holandski ribarski amac. ili dvanaest tukova.
dogesa (ital. dogessa) dudevica. dodekagon (gr. dodeka, gom'a ugao) kol. dva-
dogma (gr. dokeo mislim, dogma miljenje) naestougaonik.
pravilo, pouka; u klasinoj knjievnosti Grka: dodekadaktilon (gr. dodeka, daktylos prst)
filozofsko pravilo; u Novom zave-tu: carska znat. dvanaestopalano crevo, dvanaesnik; up.
naredba, zakonska odredba, za-kl>uak duodenum.
crkvenog sabora (koncila); hrianske dogme dodekadika (gr. dodeka) hat. sistem raunanja
formu lisaka hrianska naela koja sadre dvanaesticama, a ne deseticama kao u
saznanja o bogu, svetu i o boanskim dekadnom ili decimalnom sistemu.
odredbama koje su u vezi sa spasenjem dodekaedar (gr. dodeka, hedra povrina,
oveka. osnova) geom. telo ogranieno sa dvanaest
dogmatizam (gr. dogma) fil. slepo prihvatanje pravilnih petouglova (pentagonalni
nekog uenja kao istine koju ne treba ili nije dodekaedar).
dozvoljeno proveravati. U politikoj teoriji i dodekandrija (gr. dodeka, andria mukost)
praksi pod ovom se reju podrazumeva takav bot. XI klasa u Lineovom sistemu biljaka:
nain miljenja i de-lovanja koji tei da cvetovi sa 12 do 19 pranikovih konia u
svoja shvatanja i poglede na svet pretvori u jednom hermafroditnom cvetu.
nepromenljive istine, a svoju praksu prikazuje dodekapetalan (gr. dodeka, petalon list) bot. koji
jedino ispravnom i jedino moguom, a sve ima dvanaest cvetnih listia.
to u cilju zaustavljanje progresivnih i revo- dodekarh (gr. dodek-archos) lan vlade dva-
lucionarnih kretanja. naestorice.
dogmatizirati (gr. dogmatizo donosim odluku, dodekarhija (gr. dodeka, archo vladam)
odreujem) postavljati nauna tvrenja; vladavina dvanaestorice.
predavati o dogmama; govoriti odlunim, doza (v. dosa, dan. daase, arap. tassah) l.
odsenim i ubedljivim tonom; govoriti o kutija za uvanje suvih tvari, supstanca
neemu s visine. (eera, duvana i dr.).
dogmatika (gr. dogma miljenje) celina ili doza (gr. didomi dajem, dosis davanje) 2.
sistem uenja jedne filozofske ili religiozne davanje, naroito: davanje leka: koliina
kole; naroito: sistematsko nauio izlaganje materije (tvari) koja ulazi u sastav nekog
hrianskih uenja o bogu ili veri, leka; koliina leka koju treba dati bolesniku;
iskljuujui uenja o dunostima i moralu dozis.
(deo sistematske teolo-gije). doziologija (gr. dosis davanje, logia) med.
dogmatist(a) (gr. dogma) fil. pristalica nauka o davanju lekova s obzirom na
dogmatizma; fig. onaj koji neto uporno i koliinu.
odluno tvrdi. doziranje (gr. dosis) ned. odreivanje koliine
tvari, materije koja treba da ue u
dozirati 237 dolar
sastav jednog leka: odreivanje koliine leka doktorand (lat. doctorandus) onaj koji se
koji treba dati bolesniku. sprema da polae doktorski ispit; kandidat za
dozirati (gr. dosis) med. odrediti koliinu doktora.
materije koja treba da ue u sastav jednog doktorat (nlat. doctoratum) doktorski ispit,
leka: odrediti koliinu leka koju treba davati doktorska titula.
bolesniku. doktorirati (lat. doctor) poloiti doktorski ispit,
dozis (gr. didomi, dosis) v. doza 2. tj. s uspehom odbraniti doktorsku disertaciju,
dozni telefon telefon u obliku doze. biti proglaen za doktora jednog fakulteta.
dok (eng. dock) najunutarnjiji deo pristanita, doktrine (lat. doctrina) uenost; nauka,
vodeni bazen snabdeven vranama i ustavama uenje o neemu izloeno kao sistem;
kako bi mogao stalno imati duboku vodu radi nauio tvrenje koje ne vodi rauna o
prijema natovarenih brodova; suvi dok, stvarnosti ili se ne osvre na nju; u
radionica za graenje i opravku brodova, crkvenom smislu: pouavanje u hrianskoj
ozidan bazen, toliko dubok da moe primiti religiji, katihizam.
brod. Kada brod ue u takav dok, voda se iz doktrinar (lat. doctrina) ovek koji svoja
njega iscrpe, a brod se spusti i zadri na shvatanja i svoje nazore zasniva na pe
naroitom postelju. Poto ga oprave, voda se usvojenim principima (naelima), koji za
ponovo pusti u bazen i brod opet isplovi. njega, a da ih ponovo i ne ispituje, vae kao
Plivajui dok podie se tamo gde ne moe biti sigurni i nesumnjivi; onaj koji tei da
suvi. Takav dok se pomou vode potopi i brod konzekvence svojih shvatanja ostvari, privede
na njega nasedne; zatim se voda iscrpe i on, u delo bez obzira da li je stvarnost za to ve
zajedno sa brodom, izie na povrinu. dozrela, ili bez obzira to je uopte i oevidno
doker (eng. docker) luki radnik koji radi na nemogue da se ti principi ostvare.
utovaru i istovaru brodova. doktrinaran (lat. doctrina) uen; koji ima vie
poverenja u svoje miljenje nego u ono
donet, (eng. docket) trg. pismo sa spiskom emu ga ue iskustvo i ivot; preterano taan,
poslane robe; spisak, lista robe. pedantan.
doketizam (gr. dokein initi se, dokema privid) doktrinarizam (lat. doctrina) sklonost
uenje da je Hristos imao samo prividno telo, i odluivanju samo na osnovu apstraktnih
da su celo njegovo zemaljsko postojanje i teorija, bez obzira na stvarnost; doktrinar-stvo.
patnja bili samo privid. doktrinarstvo v. doktrinarizam.
dokimazija (gr. dokimasia) ispitivanje, dokumen(a)t (lat. docere pouavati, pokazivati,
istraivanje; u staroj Atini: naroiti ispit documentum) pismen dokaz, isprava, povelja;
kandidata za neki poloaj u dravnoj slubi s dokumentum privatum (lat. documentum
obzirom na njihove graanske sposobnosti i privatum) privatna isprava, tj. ona koju nije
spremu; hem. vetina ispitivanja izdala vlast; dokumentum publikum (lat.
(dokimaziologija; dokimastika). documentum publicum) javna isprava, tj.
dokimaziologija (gr. dokimazo, ispitujem, ona koju je izdala vlast.
logia) hen. v. dokimazija. dokumentaran (nlat. documentarius) ispravni,
dokimastika (gr. dokimazo) hem. v. dokimazija. poveljni, koji se osniva na ispravama,
dokjard (eng. dockyard) pomorski magazin u poveljama; injeniki dokazan, koji moe
pristanitu ili u brodogradilitu. dokazati (ili koji dokazuje) na osnovu
dokovati (eng. to dock) mor. dovesti lau u dok. injenica.
doksografi (gr. doxa, grapho piem) pl. fil. pisci dokumentarno film vrsta filma u kome se bez
koji slue kao vaan izvor za poznavanje igrane radnje i glumaca prikazuju pojave i
antike filozofije. dogaaji iz ivota.
doksozofija (gr. doxa, sophia mudrost) umi- dokumentirati (nlat. documentare) pismeno
ljena mudrost, mudrost naoko. posvedoiti, podneti dokaz, potkrepiti
doksologija (gr. doxa slava, glas, ugled, dokazima; otkriti.
mnenje, logia) slavljenje i velianje boga, dolama (tur. dolama) vrsta starinske muke i
zavrna formula svih istonopravo-slavnih enske nonje od ohe sa dugim rukavima
propovedi i evangelikog oe-naa. koji su zatvoreni ili razrezani.
doksomanija (gr. doxa, raania pomama, dolan vrsta hemijskog (sintetikog) vlakna.
ludilo) preterano astoljublje.
doktor (lat. doctor) uen ovek, naunik; titula dolap, dolaf (pere. dulab, tur. dolap) l. ormar
najvieg akademskog dostojanstva (u sa policama, u zidan ili privr-en uza zid; 2.
teologiji, pravnim naukama, filozofiji, ureaj za navodnjavanje toak koji
naroito u medicini); u obinom ivotu: lekar; pokree konj; 3. sanduk, koveg.
doktorska diploma svedodba o dobijeno] dolar (eng. dollar) novana jedinica SAD = 100
doktorskoj tituli. centi; upotrebljava se i u: Australiji, Kanadi,
Liberiji, Novom Zelandu, Rodezi-ji,
Trinidadu i Tobagu.
dolentemente 238 domino
dolentemente (ital. dolentemente) muz. v. do- fil. glavna komponenta nekog zbivanja koja
lento. mu odreuje pravac.
dolento (ital. dolento) muz. sa bolom, bolno, dominantan (lat. dominans) koji vlada,
tuno, alosno. gospodari, nadmoan, glavni, preteak.
dolihokefalija (gr. dolichos dugaak, ke-phale domina g (lat. dominatus) vlast, vladanje,
glava) svojstvo lubanja kojih je irina manja gospodarstvo; oblik vladavine to ga je
od etiri petine duine; doli-hokefali ljudi imperator Dioklecijan bio zaveo u starom
koji imaju takvu lubanju. Rimu.
dolihocefalija v. dolihokefalija. dominator (lat. dominator) vladar, gospodar.
dolozan (lat. dolosus) prevaren, zlonameran, domina griks (lat. dominatrix) vladarka, go-
koji namerno nanosi tetu. spodarica.
dolomit oin. bezbojan kristalast krenjak, ali ga dominacija (lat. dominatio) vlast, vlada,
ima i bela, uta, siva, smea i crna; ima vladanje, gospodarstvo; nadmonost.
redovno primesa eleza i man-gana, a u domine (ital. domino) pl. kamene ili kotane
nekim i kobalta; Dolomiti dolo-mitske ploice kojima se igra poznata drutvena igra
planine, naroito u junoj Tirolskoj. domino; v. domino 5.
dolor (lat. dolor) bol; dolores (lat. dolores) pl. dominij(um) (lat. dominium) pravo vladanja;
bolovi, patnje. posed, svojina, pravo svojine; slobodan
dolorozo (ital. doloroso) muz. v. dolento. posed, ritersko imanje.
dolus (lat. dolus) prevara, lukavstvo; zlona- dominika (lat. dominica se. dies) dan
merna prevara, pakost, zloba. gospodnji, nedelja; biskupski dvori,
dole (ital. dolce) muz. slatko, umilno. rezidencija.
dole vita (ital. dolce-vita) sladak ivot, dominikalan (nlat. dominicalis) gospodarski,
zabavljanje, uivanje. vlasteoski; gospodnji, gospodov; do-
dole kon utile (ital. dolce con utile) ugodno s minikalni porez porez koji plaaju na svoje
korisnim, spojiti lepo i korisno. prihode posednici i svetenici, i koji je,
dole far nijente (ital. dolce far niente) sladak obino, manji od poreza ostalih poreskih
nerad, blaena besposlica. obveznika (u nekim dravama Zapada).
dom (lat. domus, nlat. doma, fr. dome, ital. dominikalije (nlat. dominicalia) odseci iz
duomo) l. saborna crkva, stolna (ili: glavna) evanelja ili poslanica koji se, o nedelj-nim i
crkva (nadbiskupa, biskupa ili kaptola); prazninim danima, itaju i tumae;
glavna crkva u gradu, naroito ona iji je perikope, dominikalne lekcije.
krov izraen u kubetima; u irem smislu: dominikalist(a) (lat. dominicalis) onaj koji plaa
svaki krov izraen u kubetima i svaka dominikalni porez; v. pod dominikalan.
graevina sa takvim krovom; teh. skuplja dominikanac katoliki kaluer iz reda
suve pare. Dominikusa de Gucmana (red osnovan u
dom (port. dom) 2. v. don. Tuluzi 1215).
doma (nlat. doma) krov u obliku kubeta. dominikat (nlat. dominicatum) gospodarski
domanijalan (lat. dominium, nlat. domani-um) dvor, vlastelinski dvor.
koji se tie krunskih, vladarskih ili dominikum (nlat. dominicum) crkvene
dravnih dobara. imanje, dragocenosti koje su svojina
domanijalizirati (nlat. domanium) pretvoriti u crkve; ranije: sama crkva; misa.
vladarsko, krunsko ili dravno dobro. dominion (eng. dominion) suverenstvo, vlast;
domen(a) (lat. dominium, fr. domaine) zemlja ili oblast kojom se upravlja; zvanian
vladarsko, krunsko dobro; pl. krunska imanja, naziv za britanske kolonije koje imaju svoju
zemljita i posedi koji su odreeni za samoupravu, tj. svoj zakonodav-ni
izdravanje vladaoca, njegovog dvora i za parlamenat (one su u svojoj upravi potpuno
podmirivanje njegovih specijalnih izda-taka; samostalne, samo to im engleski kralj
dravna dobra; krug delanja, delo-krug, polje postavlja guvernere i ima pravo veta protiv
rada, oblast, podruje, struka. donesenih zakona).
domestikacija (nlat. domesticatio) pripito- dominirati (lat. dominari) vladati, gospodariti,
mljavanje, ukroavanje, navikavanje na zapovedati; uzviivati se nad kim ili nad im,
poslunost. praviti se gospodin; biti na elu, biti na prvom
domestiks (eng. domestics) vrsta grube i jake mestu, isticati se, vladati nad kim ili nad im,
pamune materije. nadvii-vati.
domestikus (lat. domesticus) domai, kuni, domino (ital. domino) l. gospodin, naroito
kuevni, porodini; zaviajni, unutarnji, npr. svetenik; 2. zimska odea svetenikova koja
rat. pokriva glavu i lice; 3. svileni ogrta za
domina (lat. domina) gospoa; domaica; maske, odelo za balove pod maskama,
vladarka; nastojnica vaspitnog zavoda, obrazinama, krabuljama; 4. lice obueno u
opatkinja, igumanija. domino (na balu pod obrazinama); 5. igra u
dominanta (ital. dominante) muz. peti ton u kojoj se 28, 36 ili 45
dijatonskoj skali tonova, tj. glavni ton;
dominus 239 dorizam
ploica, obeleenih dvostrukim brojevima od Don Kihot (p. Don Quijote de la Mancha)
112, deli meu igrae, koji ih slau ime viteza lutalice u uvenom istoime-nom
naizmenino, jednu do druge tako da svuda satirinom romanu panskog pisca Miguela
dva- ista broja stoje jedan pored drugog (ko Servantesa: tip avanturiste--zanesenjaka,
najpre izda sve svoje ploice domine, taj je pustolova.
domino, tj. gospodar igre). donkihoterije (p. Don Quijote) pl. pusto-lovski
dominus (lat. dominus) gospodar, domain, (avanturistiki) ludi podvizi, pustolovska
posednik, vlasnik; vladar; gospodin. preduzea, pustolovine; don-kihotijade.
domicelar (nlat. domicellus) mlad katoli-ki donkihotizam (p. Don Quijote) sklonost
svetenik koji jo nema pravo da prisustvuje pustolovinama, avanturama, pustolovstvo.
sednicama kaptola. donkihotijade pl. v. donkihoterije.
don-premija (fr. dont, lat. praemium) berz.
domi ci l (lat. domus kua, dom, domicilium) naknada tete koja se polae na dan kada bi
zaviaj, stalno mesto stanovanja, prebiva- trebalo izvriti plaanje, kod poslova
lite, stan; trg. mesto u kome treba da se plati zakljuanih na ogranien rok (ako roba nije
jedna menica. mogla biti isporuena ili primljena).
domicilat (lat. domicilium) trg. oznaeni platilac Dontov sistem izborni sistem kod srazmernog
jedne domicilirane menice. predstavnitva, po kojem se ne deli ukupan
domicilijant (lat. domicilium) trg. lice na koje se broj glasaa svake liste ukupnim brojem
trasira jedna domicilirana menica. poslanika, nego se deli broj glasova svake
domiciliran (lat. domicilium) koji stanuje, kandidatske liste prvo sa 1, zatim sa 2, pa
nastanjen; domicilirana menica ili do- sa 3, te se tako dobijeni rezultata sreuju, a za
micilna trata (fr. effet a domicile, eng. izborne kolinike uzima onoliko najveih
domiciliated bili) menica koja se ne rezultata koliko ima da se izabere poslanika.
isplauje u mestu gde je izdata, nego u nekom Tvorac ovoga sistema je Belgijanac D'Ont
drugom. (D'Hondt).
domicilirati (lat. domicilium) stanovati, biti Don Huan (p. Don Juan) v. Don uan.
nastanjen, boraviti, prebivati; odrediti nekom dopio (ital. doppio) kuz. dvostruko.
mesto stanovanja, nastaniti nekoga; trg. dopione (ital. doppione) velika aura sa dve
oznaiti mesto plaanja menice. svilene bube.
don (tl. don) gospodin, poasno ime uglednih dopio uzo (ital. doppio uso) trg. dvostruki rok
ljudi u paniji i Portugaliji, kao i titula plaanja.
kneeva, kneevskih sinova i svetenika u
Rimu i Napulju (uvek ispred krtenog imena, doplgenger (nem. Doppelganger) ovek koji
npr. don Karlo, don Huan itd.). potpuno lii na nekoga drugog oveka;
dona (lat. dona) l. pl. od donum (poklon, dar). ovek koji se privia sam sebi, ili mu se neko
dova (ital. donna) 2. gospoa; gospodarice, drugi privia dvojako, i kao iv i kao mrtav;
vladarka. dvojnik, istovetnik, sebevid, sozija, dvojak,
donarij(um) (lat. donarium) rtvenik. istovetnjak, podobnjak.
donatar (nlat. donatarius) onaj koji prima dopl-igl (nem. doppel, eng. eagle) dvostruki
poklon, primalac, obdareni. orao", severnoameriki zlatnik od kali-
fornijskog zlata, 20 dolara.
donator (lat. donator) davalac, darodavac, onaj Dorado (p. el Dorado) v. Eldorado.
koji neto poklanja ili zavetava (crkvama,
ustanovama itd.); donator vodo-nika hem. doraa (fr. dorage) pozlaivanje, pozlata; u
davalac, predavalac vodonika drugim fabrikaciji eira: prevlaenje pusti (filca)
molekulima. finom dlakom.
donacija (lat. donatio) poklanjanje, naroito dorat (tur. doru at) konj mrke boje, mrkov.
sudskim putem; akt o davanju poklona. dorzalan (nlat. dorsalis) znat. leni.
dong novana jedinica Socijalistike Republike dorzetin (eng. dorsetteen) vrsta vunene tkanine
Vijetnam, deli se na 100 sua. sa svilenim umecima.
donon (fr. donjon) glavna, najjaa kula u dorziventralan (lat. dorsum lea, venter trbuh)
nekom zamku ili tvravi. anat. lenotrbuni, koji ide od kime u
Don uan (p. Don Juan) pogrean, po pravcu trbuha.
francuskom, izgovor, mesto pravilnog dorzualan (nlat. dorsualis) v. dorzalan.
panjolskog Don Huan, imena legendarnog, dorzum (lat. dorsum) lea, kima, hrbat;
drskog zavodnika ena, kakav je, po staroj reoip. greben, planinski prevoj; zadnja,
panjolskoj tradiciji, bio plemi Don Huan obratna strana; in dorzo (lat. in dorso) ili in
Tenorio (iz XIV v.); motiv je korien u tergo (lat. in tergo) s druge strane, s obratne
literaturi (Tirso de Molina, Molijer, Bajron, strane (npr. jedne menice).
Hofman, Mise, Pukin, Tolstoj i dr.) i muzici dorizam (gr. Doris) snano, tvrdo i grubo
(Gluk, Mocart, R. traus). nareje (dorski dijalekat) i karakter Do-rana,
jednog starogrkog plemena; supr..-aticizam i
jonizam.
dorirati 240 drakonski
dorirati (lat. de-aurare, fr. dorer) pozlatiti, dohmijus (gr. dochmios) metr. stihovna stopa
pozlaivati; pust (filc) za eire prevui sastavljena od pet slogova, jednog jamba i
finom dlakom. kretikusa: U - - U - .
dormeza (fr. dormeuse) spavaa ili nona kapa; docent (lat. docens) uitelj, naroito na visokim
putnika kola u kojima se moe i spavati; kolama (jedan od stupnjeva uni-verzitetskih
kanabe za spavanje. nastavnika).
docentura (lat. docens) docentski stepen;
dormiol (lat. dormire, olemn) hem. amilinski docentsko zvanje.
hloral, zejtinjava i kao voda bistra tenost, docilan (lat. docilis) pouljiv, koji lako ui i
slui kao sredstvo za uspavl>ivanje. shvata; posluan.
dormitiv (nlat. dormitivum) med- sredstvo za docirati (lat. docere) pouavati, uiti drugoga,
uspavljivanje. upuivati; docendo discimus (lat. docendo
dormitorij(um) (lat. dormitorium) spavaa discimus) uei drugoga i sami uimo; fig.
soba. dvorana za spavanje (naroito u govoriti suvie ueno i nadmeno; gnjaviti
manastirima); groblje. svojim tumaenjima.
doronga (ma. dorong motka) 1. due drvo, dravidski jezici (sskr. dravida) jezici kojima su
greda, ili debela motka; visoka nezgrapna govorili presanskrtski prastanov-nici Indije,
osoba; 2. ue, konop. koji i danas predstavljaju glavni deo
dorski (gr. doriakos) svojstven Doranima; stanovnitva poluostrva De-kana: dekanski
dorski stubovi po plemenu Derana nazva-ni jezici.
najstariji i najjednostavniji starogr-ki drager (fr. dragueur) mor. pomoni bojni brod
stubovi sa obinim kapitlima i u frizu sa za ienje mora od mina kod svoje obale i
triglifima i metopima. ispred svojih veih brodova.
Dorol (tur. dort yol raskre, mesto gde se dragirati (fr. draguer) mor. istiti morske puteve
sastaju etiri puta) naziv jednog dela od podmorskih mina radi obezbeenje
Beograda. plovidbe i kretanja drugih brodova; up.
dos (lat. dos, dotis) u starorimskom pravu: drager.
miraz, prija; u pravu nekih srednjovekovnih dragoman (arap. targuman) tuma, prevodilac,
drava: udoviki deo (koji mu ostavlja naroito pri stranim poslanstvima u Turskoj.
eni). dragonada (fr. dragon) prisilno prevoenje
dosije (fr. dossier) naslon; zavoj, korice od protestanata u katoliku veru pod Lujem XIV,
akata; sveanj akata; svi spisi i sva akta koji 1681. pomou dragonera, prisilno
se tiu jednog predmeta; prilog uz akta. nailaivanje poreza pomou dragonera,
dosluk (pere.-tur. dostluk) prijateljstvo. vojske; vojnika vlast; svaka odluka vlade
dost (pere. dost, dust, tur. dost) prijatelj. koja se izvrava pomou vojne sile.
dotalan (lat. dotalis) mirazni, prijski, koji se dragoneri (fr. dragon) laki konjanici koji se, po
tie miraza (ili: prije), koji spada u miraz potrebi, bore i kao peaci; prvobitno, kod
(ili: priju); dotalia pakta (lat dotalia pacta) Francuza: peaci, koji su se sluili konjima
sklapanje braka, ugovori o mirazu. samo kad je trebalo da se brzo kreu;
dotali (lat. dotales) pl. lica obavezna da plaaju dragoni, draguii.
porez crkvi ili sveteniku. dragstor (eng. drug-store) prvobitno (u SAD)
dotalij(um) (nlat. dotalium) prav. v. dotari-jum. naziv za specijalizovane prodavnice lekova,
dotalicij(um) (nlat. dotalitium) prav. v. dotz- kemikalije potrebnih u domain-stvima,
rijum. sanitariog materijala i nekih ivotnih
dotarij(um) (nlat. dotarium) prav. deo imanja namirnica, v novije vreme, u evropskim
koji pripada eni posle muevljevo smrti, zemljama, prodavnice ili odeljenja robnih
udoviki deo imanja. kua u kojima se u svako doba dana ili noi
dotacija (lat dotatio) miraz, prija; poklon u mogu kupiti prehram-beni proizvodi, kao i
zemljitu zaslunim dravnicima, raznovrsni predmeti line potronje.
vojskovoama, poasni poklon, narodni dar; drae (fr. dragee) eerno voe, ueereni
dar crkvi ili dobrotvornoj ustanovi; prinos. badem; sama, gmiza; lek u tabletama koje
Davanje iz budetskih sredstava pojedinim su obloene eerom.
drutvenim, kulturnim, pro-svetnim i slinim draj (eng. dry) suv; draj doks (eng. dry docks)
organizacijama radi unapreenja njihove mor. suvi dok; skstra draj (eng. extra drj')
drutvene delatnosti. ..naroito suv", vrsta ampanjca opora ukusa.
dotirati (lat. dotare) opremiti, dati miraz, davati Drakon (gr. Drakon) atinski zakonodavac iz
priju; darovati, obdariti (crkvu, kolu, UP veka pre n. e., iji se zakoni, zbog
dobrotvornu ustanovu). dofen (fr. dauphin) preterane strogosti (krvlju pisani") nisu
titula francuskih prestolonaslednika (1349 mogli odrati; otuda: drakonski preterano
1830). strog, neumol.igz, svirep.
drakonski v. Drakon.
dram 241 dres
dram (gr. drachme, tur. dirhem) turska mera drang nah osten (nem. Drang nach Osten)
za teinu, = 1/400 oke, tanije 3,207 g. prodor na istok; lozinka nemake ekspan-
drama (gr. dra inim, radim, drama radnja) zivne politike i tendencije ka osvajanju
radnja; poet. pesnika vrsta koja prikazuje istonih, poglavito slovenskih, teritorija.
dogaaje iz ljudskog ivota kao da se u drap (ital. drappo, fr. drap) oha, sukno; drap
sadanjosti i pred naim oima zbivaju: lica boja prljavouta, otvorenomrka boja.
koja uestvuju, govoru i rade, svako prema draca (nord. drapa, pl. drapur) u staroj nor-
svom karakteru; pri tom uvek mora da postoji dijskoj poeziji: pesma, naroito pohvalna, s
borba dveju suprotnosti konflikt, sukob, a pripevom.
naroito jedinstvo dramske ideje. Poto se, u draperija (fr. draperie) fabrika ohe, tvornica
ekspoziciji, prikau razlozi konflikta i vor sukna; oharstvo, suknarstvo; trgovina
zape-tlja, razvitak radnje dostie, u peripeti-ji, ohom; ohana roba; zavese, zastori.
svoj vrhunac, posle ega, u katastrofi, dolazi drapirati (fr. draper) slk., vaj. izraditi na
reenje konflikta. Drama je podeljena na figurama odelo, prikazati odelo; dvoranu
inove (1,3 ili 5), a inovi na pojave ili scene. ukrasiti zavesama; namestiti zavese.
Vrste: alosna igra ili tragedija, komedija (sa drastika (gr. dra delujem, delam, radim) pl.
alom i lozom) i pozorina igra, tj. drama u med. jaka sredstva za ienje.
uem smislu; fig. dogaaj ili doivljaj koji je drastian (gr. drastikos) koji ima jako,
po svojoj uzbudljivosti slian drami. snano dejstvo; grub, neotesan, strog;
dramatizacija (gr. drama) pravljenje drame, neposredan, opipljiv, oevidan.
davanje dramskog oblika (prii, dogaaju, draft (eng. draft) trg. menica, traga.
misli), udeavanje za prikazivanje na drahma (gr. drachme) stari srebrni novac Grka
pozornici. i Jevreja veoma razliite vrednosti; dananja
dramatizirati (gr. drama) praviti dramu, jedan grka novane jedinica sadri 100 lepti; stara
predmet, dogaaj, ili jednu misao obraditi kao atinska mera za teinu, od VI do P veka pre
dramu, dati dramski oblik, udesiti za n. e. = 4,32 g.
prikazivanje na pozornici. drebank (nem. Drehbank) strugarska tezga,
tokarska tezga, strug.
dramatika (gr. drama) dramska poezija, nauka
o drami i dramskoj umetnosti. drebina (nem. drehen okretan, Buhne
dramatian (gr. drama) koji se odnosi na pozornica, Dreh-buhne) okretna pozornica
dramu, koji se zbiva kao u drami, tj. sa koju je 1896. pronaao poz. tehniar Karl
puno radnje, ivo i u razgovoru (dija-loki). Lautenleger, i pomou koje se moe vriti
brzo menjanje scena; dok je jedan deo velike
dramatiar (gr. dramatikos) dramski pesnik, okretne ploe okrenut publici kao gotova
pisac drame. scenarija, dotle se drugi moe prireivati za
dramatomanija (gr. drama, mam'a pomama, narednu scenu.
ludilo) preterana ljubav prema drami. strast drednot (eng. dreadnought) neboja", smoli",
za pozoritem. vrsta gorostasnih i veoma jako sklopljenih
dramatopeja (gr. drama, poieo pravim) pisanje ratnih brodova, preko 20.000 t, sa tekim
i prikazivanje pozorinih komada. dalekometnim topovima.
dramaturg (gr. drama, ergon delo, dramatur- dreksler (nem. Drechsler) strugar, tokar,
gos) onaj koji poznaje dramsku poeziju i traksler".
kritiki pie o njoj i o prikazivanju drama na drekslovati (nem. drechseln) strugati, na
pozornici; struni savetnik uprave pozorita strugarskoj tezgi, dre&lku/izraivati od
koji ita dramska dela, predlae njihovo drveta, roga, kostiju, slonovae i dr. razne
prikazivanje i udeava ih za pozornicu. predmete.
dramaturgija (gr. dramaturgfa) nauka o biu i drem (eng. dram) jedinica za merenje teine u
sutini dramskog pesnitva, teorija drame; Engleskoj i SAD = 1,7718 g.
nauka o ustrojstvu i ureenju pozornice. dren (fr. drain) isuivanje pomou odvod-nih
dramaturgika (gr. dramaturgike) v. cevi; podzemne cevi od ilovae za isz'ivanje
dramaturgija, vlanih i barovitih zemljita da bi se
dramaturki (gr. dramaturgikos) koji (ili: to) napravila plodnim; med odvodna cevica.
se tie dramaturgije, to je u vezi sa drenaa (fr. drainage) isuivanje vlanog ili
dramaturgijim (npr. lanci, prikazi i sl.). barovitog zemljita pomou podzemnih cevi
dramlija (gr.-tur. dirhemli) krupna sama za za odvoenje; med. ienje gnoja putem
patrsne levakih puaka. odvoenja.
dramolet (gr. drama) mali pozorini ko-md, drener (fr. draineur) onaj koji postavlja cevi
mala drama koja samo u jednom inu za isuivanje podvodnog zemljita.
prikazuje dramatizovan dogaaj. drenirati (eng. to drain) odvesti (ili: odvo-diti)
suvinu vodu pomou podzemnih cevi.
dres (eng. dress) odelo, uniforma; odelo neke
organizacije, naroito sportskog dru-
16 Leksikon
dresina 242 dualizam
tva; ful dres (eng. f uli dress) drutveno apotekari spravljaju oficinalne lekove,
odelo, balsko odelo, gala-odelo. apotekarska roba; radnja koja prodaje gotove
dresina (fr. draisine) maina za samovonju lekove.
pomou nogu, sa dva toka koji stoje jedan drogerist(a) (fr. drogue) v. drogist. drogist(a)
za drugim, prethodnica dananjeg toka, (fr. droguiste) trgovac, lekarija-
velosipeda (pronaao je, 1816, K. Dres iz ma i drogama; drogerist. drozometar (gr.
Virtemberga, po kome je i dobila ime); drosos rosa, vlaga, metron mera) instrumenat
danas: mala i laka kola, na etiri toka, koja za merenje koliine rose koja padne.
l>udi sami teraju po eleznikom koloseku, drozometrija (gr. drosos, metron) merenje
upotrebljava se za prevoz eleznikog osoblja koliine rose koja padne. drombulja (ma.
koje pregleda i opravlja prugu; motorna doromblya, nem. Trommel) Muz. mali metalni
dresina ona koju tera motor. instrumenat u obliku potkovice u dnu koje je
dresing-rum (eng. dressing-room) soba za ugraena elastine elina opruga koja vibrira
oblaenje, soba za ulepavanje (ili: i stvara zvuk.
doterivanje). dromedar (gr. dromas, nlat. dromedarius)
dresiran (fr. dresser) obuen, kolovan, obina jednogrba kamila; vrsta brze je-drilice.
uveban, doteran, ukroen. dromos (gr. dromos) trka, na kolima ili
dresira (fr. dresser) obuiti, obuavati (npr. peke, koju su stari Grci drali o
psa vetinama, konja jahanju, pticu da peva gimnastikim igrama; staza koju je na takvoj
kad joj se naredi itd.); uvebavati, uvebati; trci trebalo pretrati. drops (eng. drops) vrsta
doterati, podiati, npr. kosu. sitnih vonih bom-
dresir-maina (fr. dresser, gr. mechane) presa bona; sp. udubljenje na trkakoj stazi. drosirati
za eire. (fr. drosser) v. drusirati. droka (rus. droki)
dresura (fr. dresser, nem. Dressur) obua- laka, otkrivena ruska kola sa tri sedita i niskim
vanje, uvebavanje (pasa, konja, ptica i tokovima. drud (hol. druf) vetac, volebnik,
dr.)- zao duh,
dribla v. driblovati. vilovnjak. druda (hol. druf) vetica,
volebnica, a-
driblovati (eng. dribble) varakati; u futba-lu, robnica. druza (nem. Druse) mala upljina
nogometu: varakati protivnikog igraa i u steni
drati ga u neizvesnosti u kojem e pravcu
lopta biti proterana pored njega. ispunjena kristalima.
Druzi pl. ratniki narod u Siriji, govori jednim
drijada (gr. Dryas) mit. umska nimfa koja je arabljanskim narejem, a religija mu je neka
zajedno ivela i umirala sa drvetom, u kojem meavina paganstva, muhame-danstva i
je stanovala, gorska vila, vila na-gorkinja. hrianstva.
driker (nem. Drticker) pritiska; kvaka;
obara na puci; sitno metalno (iz mukog i druid (lat., kelt. druides) svetenik svetog
enskog dela) dugme na enskoj haljini; sp. hrasta kod starih Kelta (u Galiji, Britaniji itd.),
navija. dril (lat. trilix troian, nem. Drill) starokeltski svetenik. drukovati (nem.
v. drucken) tampati; sl. navi-
drilih. jati za (igraa, konja i dr.). drusirati (fr.
drilih (nem. Drillich, lat. trilix troian) platno drousse) u predenju: vunu
od tri ice, trojnik (jaka lanena, kudeljna ili namazati zejtinom.
pamuna tkanina); slui za posteljne stvari, dual (lat. duo dva, dualis dvojan) gram. dvoji-na,
radnika odela i rublje; dril, cvilih. osobina nekih jezika (npr. sanskrt-skog,
dril-kultura (eng. drill, lat. cultura) sejanje ili grkog, gotskog, srpskohrvatskog) koji imaju,
saenje po brazdama u cilju povoljnijeg i pored jednine i mnoine, jo jedan broj za
boljeg prinosa. gramatiko menjanje imenica i glagola, a
dril-maina (eng. drill, gr. mechane) maina koji oznaava dvojstvo stvari ili radnju
za sejanje ili saenje po brazdama, se j udvoje.
zlica. dualizam (lat. duo, dualis) fil. uenje o
drilovati (eng. drill) sejati (ili: saditi) po dvojstvu, deljenje na dvoje, uenje o
brazdama; voj. obuavati regrute; mor. prevesti postojanju dvaju razliitih, potpuno suprotnih
lau preko plitkih mesta. drimifagija (gr. stanja, principa, naina miljenja, pogleda na
drimys ljut, opor, fageo jedem) med. jedenje svet, pravaca volje itd., npr.: bog i avo
ljutih, gorkih ili kiselih jela. droga (fr. drogue) (dobar i zao princip), bog i svet, duh i
lekarija, nepreraen lek; materija, priroda i duh, dua i telo,
farbarska roba. anorganska i organska priroda, sub-jekat i
drogerija (fr. droguerie) farm. ivotinjske, biljne objekat, ulno saznanje i razum, ovaj i onaj
i mineralne sirovine od kojih svet, itd.; politika pocepa-nost jednog
naroda na dva dela koji deluju jedan protiv
drugog.
dualist(a) 243 duktilan
dualist(a) (lat. dualis) pristalica duali-zma; dublirati (fr. doubleur) udvojiti, udvajati,
pristalica deljenja upravne vlasti na dva udvostruiti, udvostruavati; umnoiti;
samostalna dela. postaviti (hal>inu), metnuti postavu (otuda:
dualistiki (lat. dualis) koji se osniva na dubl-tof, materijal za postavu); bilijar: udariti
dualizmu. loptu tako da se od jedne ivice odbije i doe do
dualitet (lat. dualis) dvojstvo, dvojina; log. zakon druge; mor. oploviti, obii (npr. greben); voj.
logikog ralanjivanja misaone sadrine na ugurati u borbenu liniju; tek. preraivati vie
dva dela (subjekat predikat). konaca ili traka u jednu celinu na dublir-
dubijum (lat. dubium) sumnja; in dubio (lat. in maini;u juvelirstvu: spajati dva kamena u
dubio) u sumnji, u sumnjivom sluaju, u jednu celinu; zamenjivati glavnog glumca na
sluaju neizvesnosti. filmu u opasnim situacijama.
dubioza (lat. dubiosa) neto to je sumnjivo, dubl-skul (eng. double-scull) sp. vrsta uskog
neizvesno; naroito: sumnjivo istraivanje, trkakog amca, skulera koji voze dva
neizvesna i nesigurna naplata nekog duga. veslaa sa po dva vesla.
dubiozan (lat. dubiosus) sumnjiv, podozriv, duvak (tur. duvak) pokriva kojim se pokriva
neizvestan, koji je u pitanju. nevesta kad je vode mladoenjino} kui.
dubitativan (lat. dubitare sumnjati, fr. duvan, duhan (arap. duhan, tur. duhan dim,
dubitatif) sumnjiv, podozriv, sklon su- para) biljka iz porodice pomonice; osu-eni
mnjanju, koji sumnja; koji pokazuje (ili: listovi slue za puenje.
izraava) sumnju. duvar (pere. diwar, tur. duvar) zid.
dubitacija (lat. "dubitatio) sumnjanje, dugme (pere. tukme, tur. diigme) puce na
dvoumljenje, dvoumica, neizvesnost; dvou- odevnom predmetu; tapka za zvonce, tapka
ml>enje, kolebanje, oklevanje, neodlunost. na kakvom aparatu.
dubitirati (lat. dubitare) sumnjati, dvoumi-ti se, dugong (malaj. duyong) zool. morska krava,
ne biti u to siguran, biti u neizvesnosti. sisar u Indijskom okeanu iz porodice kitova
dubl (fr. double) dvostruk, dvogub; na filmu: (cetacea).
svaki kadar u ponovnom snimanju iste slike. dugung (jap. duyung) zool. v. dugong.
dublaa (fr. doublage) udvajanje, udvostru- dud (tur. dut, pere. tut) drvo iz fam. Moga-
avanje; mor. drugo oblaganje broda daskama; seae, murva; beli i crni dud.
tip. pogreno dvostruko slaganje jedne rei ili Duden poznati nemaki pravopisni renik
celog reda; upredanje svile. (nazvan po svom piscu, filologu Konradu
duble (fr. double) l. u bilijaru: udarac lopte Dudenu, 18291911).
s lea, tako da se odbije od jedne ivice i duduk (tur. dudiik) l. obanska svirala, frula; 2.
udari u drugu; 2. zlatni ili srebrni predmeti fig. ogranien ovek, glupak, blesan; trom, lenj
koji se sastoje od dva metala i kod kojih je ovek, lentina.
samo spol>na prevla-ka zlatna ili srebrna, dok due (ital. due, lat. duo) dva; muz. due volte (ital.
glavnu masu sainjava metal znatno manje due volte) dvaput; a due ili a due voi(ital. a
vrednosti, metalna stvar pozlaena ili due voci) za dva glasa, dvogla-sno; a due
posrebrene; 3. (fr. doublet) isti broj poena, korde (ital. a due corde) na dve, sa dve ice.
bodova pri kockanju. duel (lat. duellum, fr. duel) dvoboj, megdan.
dubleza (fr. doubleuse) maina za upredanje (u duelant (lat. duellans) onaj koji vodi dvoboj,
tkakoj industriji); dubler. megdandija.
dubler (fr. doubleur) l. lice koje u pozoritu a duelirati se (lat. duellare) imati s nekim dvoboj,
naroito na filmu zamenjuje glavnog junaka tui se u dvoboju.
u izvoenju opasnih scena (kaskader); 2. v. duet (ital. duetto) muz. pevanje u dva glasa;
dubleza. sviranje udvoje.
dublet (fr. doublet) l. dva primerka iste stvari u dueento (ital. duecento) u italijanskoj istoriji
zbirci; 2. laan dragi kamen, dvostruki kamen umetnosti naziv za H v.
od kristala izmeu ijih pola lei jedna folija; dud (ital. doge, lat. dux, ducis voa) vojvoda;
3. vrsta karanfila ija je glavna boja titula nekadanjeg poglavara Mletake i
prevuena dugim prugama druge boje; 4. enovske Republike; dudevstvo, zvanje i
gram. rei istog korena, istovetne po dostojanstvo duda.
znaenju a vrlo malo razline po glasovnom duka (ital. duca, lat. dux) vojvoda, herceg.
sklopu, npr.: uli-ti u liti (ui), muha dukat (gr. Dukas, ital. duca to) po imenu
muva, dovoziti dovaati itd.; 5. muz. vizantijskih careva (dukas) nazvan zlatni i
orguljski registar, za oktavu vii od principala; srebrni novac razne vrednosti, naroito u
6. lov. napraviti dublet iz dvocevke dve Italiji, bivoj Austro-Ugarskoj i Francuskoj.
zverke oboriti neposredno jednu za drugom. duks (lat. dux) voa, zapovednik jednog odreda
dublir v. duplir. vojske, vojvoda.
duktilan (lat. ducere vui, izvlaiti duo tilis)
izvlal>iv u vrlo tanke konce, te-gljiv (npr.
platana).
duktilitet 244 dura leks, sed leks
neki zakonski propis suvie strog, ali mu se na teret krupnije oteavajue okolnosti no
moramo pokoravati. to su mu stavljene na prethodnom.
duraluminijum (lat. durus tvrd, aluminium) dustabai (tur. diiztaban) ravan taban, ravno
laka, vrlo vrsta i postojana legura alu- stopalo; onaj koji ima ravno stopalo, du
minijuma, sadri oko 4% bakra, oko 0,5% sta banlija.
mangana, oko 0,5% magnezijuma i do 0,7% duan (tur. dukkan) trgovake radnja.
silicijuma; upotrebljava se za graenje duumvir (lat. duumvir) lan vlade dvojice; lan
aviona, automobila i eleznikih vagona. komisije od dva lana.
duracija (nlat. duratio) ked. stvrdnjavanje,
otvrdnjavanje. duumvirat (lat. duumviratus) zvanje i
durbin (pere. durbin, tur. durbiin) optiki dostojanstvo duumvira.
instrument za osmatranje udaljenih predmeta; due (ital. duce) voa.
moe biti za jedno oko (monokula-ran) ili za du (fr. douche, lat. ducitare) kupanje poli-
oba oka (binokularan). vanjem, prskanjem; ispiranje; cevi za
durina (fr. dourine) spolna zaraza konja, oticanje vode iz rezervoara; tu.
prouzrokovana protozoom Trypanosoma duek (tur. do$ek) vunena postelja (madrac)
equiperdum. koja se, u vreme dok jo kreveti nisu uli u
duritet (lat. duritas) tvrdoa; strogost, oko-relost, upotrebu, stavljala na pod i na njoj se spavalo.
surovost, neovenost. duirati (fr. doucher) kupati podizanjem,
durus (lat. durus) tvrd; znat. dura mater v. mater; prskanjem; tuira.
prav. in durijus (lat. in durius) ili in pejus (lat. duman, dumanin (pere. dumen, tur. dii?-
in pejus) optuiti, nekome optuzkenom, na man) neprijatelj, protivnik; din-duman
narednom pretresu, staviti verski neprijatelj, zakleti neprijatelj.
, esto slovo nae irilice, osmo nae latinice ebra (tur. gebre) kesa od kostreti koja se
(, ). navue na ruku, pa se onda timare i iste
avo (gr. diabolos) zao duh, satana, vrag, konji.
neastivi. evair (tur. cevahir, arap. gawahir) nakit,
akon (gr. diakonos sluga) upravnik op- drago kamenje, dragulji.
tinskih dobara i staralac sirotinje i bolesnika evir (tur. kevgir, pere. kef pena, giriften
u najranije hrianske doba; docnije: crkveni uhvatiti, uzeti) metalna ili zemljana po-suda
sluga i pomonik pri bogosluenju; najnii, za ceenje, cediljka.
poetni svete-niki in u pravoslavno] crkvi evrek (tur. gevrek) vrsta peciva u obliku
(ne moe sam obavljati bogosluenja, ve kolutia.
samo pomae sveteniku), pomoni eisija (tur. giysi od giymek obui) odelo,
svetenik. koulja, preobuka.
akonat (gr. diakonos) in, zvanje, el! (tur. gel od gelmek doi) doi, hodi, prii!
dostojanstvo i stan nemonog svetenika, em (tur. gem) vale, uzda, gvoe na uzdi to
akona. ga konj dri u ustima.
akonija (gr. diakonos) delokrug jednog a- emija (tur. gemi) laa, brod.
kona; pomo, potpora; posluenje (jelom i enaza (arap.) molitva za umrlog kod
piem), poslastica. muslimana; denaza.
akonik (gr. diakomkos) u pravoslavno] crkvi; ene (tur. yine) opet, i opet; ene-ene prilino,
sasudohranilnica, udubl>enje u zidu ili tako-tako.
zasebna soba na desnoj strani svetog prestola, eneral (lat. generalis, fr. general) voj. v.
u oltaru, gde se uvaju sveti sasudi. general.
akonikon (gr. diakonos, nlat. diaconicum) u eneralisim (nlat. generalissimus) v. genera-
pravoslavno j crkvi: kratka molitva koju ita lisim.
ili peva akon. enerozo (ital. generoso) muz. plemenito, u
akonisa (gr. diakonos) s *.uitel>ica crkve; plemenitom zanosu.
u najstarijoj hrianskoj crkvi, sve do VI enjuka (rus. dengoka od denvga) ruski
veka: starija ena koja se stara-la o sirotinji, bakarni novac od pola kopejke.
negovala bolesnike i vodila nadzor nad eram (gr. geranos dral, tur. germek) na-
enskim lanovima crkvene optine; danas, prava, poluga za izvlaenje vode iz bunara,
u evangelistikoj crkvi: bolniarka, naroito takoe bunar sa ovakvom napravom; poluga
obrazovana za taj poziv; u manastirima: kod velikih dizalica, vaga; rampa.
sestra koja slui oko oltara. erdan (tur. gerdan vrat) grlo, gua, prednji deo
akonisati (gr. diakonos) obavljati posao vrata; nakit to ga ene nose o vratu.
akona; obavl>ati oko oltara posao pomo- erdan (pere. girdab, tur. girdap vrtlog,
nog svetenika. brzica) 1. fig. opasno mesto, teka situacija; 2.
akon-flaster med. v. dijahilon. klisura na Dunavu, najvea u Evropi (duga
alo (ital. giallo) uta boja, uto; alo antiko oko 150 km).
(ital. giallo antico) ukasti mramor koji se erdek (tur. gerdek) soba u kojoj mladenci
nalazi samo na spomenicima stare provedu prvu branu no; lonica; prva
arhitekture. brana no.
alorino (ital. giallorino) napuljsko utilo, lepa i eref (tur. gergef od germek rastegnuti,
veoma uta zemlja oko Napulja, no veinom potegnuti) drvena naprava, okvir okruglog ili
vetaki spravljena (za slikanje uljanim i etvrtastog oblika na koji se razapne platno
masnim bojama). po kome se veze.
aur (tur. gaur, gavur) nevernik, krivover-nik, erz (pere. giirbuz odvaan, okretan, juna-an)
jeretik (pogrdno ime kojim Turci nazivaju soko, mlad jastreb; kod nas: momak,
hriane); aurin. naroito momak za enidbu.
aurin (tur.) v. aur. eriz (tur. geriz, pere. kariz) kanalizacija.
erek 247 uture
erek (tur. gercek) dodue, zapravo, uistinu, ornuti se (tur. kormek) napiti se kao tre
zbilja. sak, i
eerma (tur. gecirme) grudnjak bez rukava, or utuk (tur. kor kotek) mrtav pijan, pijan
prsluk, jelek. kao tresak.
edeluk (tur. gecelik) spavaa kapa; vrsta ubre (tur. giibre) gnoj, smee, stajno gnojivo.
muke pidame; duga muka kuna haljina, uvegija (tur. giiveyi) mladoenja, mu.
nona haljina. uveglija (tur.) v. uvegija.
idija, ide (tur. gidi) obeenjak, ivahan uvez (tur. gvivez) rumen, tamnocrven, crve-no-
mladi, junak. ljubiast.
ilas (arap. dilaz) l. borba, sukob, bitka; 2. uvendija (tur. giivende) raskalana ena,
trka, skaka; 3. raspusnik, razvratnik. bludnica.
ilko (ma. gyilkos ubica) vetropir, kico, uve (tur. giivec) l. vrsta jela: meso pomeano
danguba, neradnik, kavgadija. sa pirinom, lukom i dr. koje se pee u
inuva (ma. gyongy) stakleni biser, naunica, zemljanom sudu; konzervirano meso
minue. pomeano sa raznim povrem; 2. zemljani
irandola (ital. girandola, fr. girandole) v. sud u kome se pee uve i slina jela.
irandola. ugum (tur. giigum) bakreni sud za vodu.
irant (ital. girare) trg. v. irant. uz (arap.) trideseti deo Kurana.
irat (ital.) trg. v. irat. uzel (tur. giizel lep) lep, elegantan, kit-njast,
irirati (ital.) trg. v. irirati. divan, gospodski; lepotica, dragana.
iro (ital. giro) trg. v. iro. ul (pere. gul, tur. giil) rua, ruica.
iro d'Italija (ital. Giro d'Italia) bicikli-stika ulabija (pere. gul ruica, ab voda) vrsta slatke
trka oko Italije, odrava se svake godine. crvene jabuke koja je veoma sona; vrsta
ovineca (ital. Giovinezza) Mladost", himna slatkih kolaa.
faistike stranke u Italiji. ul-baklava (pere. giil baklava) vrsta kolaa koji
ogat (tur. gok plav, otvorene boje, bistar, at ima oblik rue.
konj) konj bele boje, belac; fig. neznalica, ulgande (pere.) ruin pupoljak.
glupak. ule (tur. giille, giirle) topovske tane, zrno,
ogatast (tur.) bele boje, bele dlake, beo. metak.
ogin (tur.) v. ogat. ulistan (pere. gulistan, tur. gulistan)
oja (tur. guya, pere. guya) kobajagi, toboe. ruinjak, gradina sa ruama, leja od rua.
ojozeto (ital. gioiosetto) muz. v. okozo. uli (tur. gill) mlada rua, ruin pupoljak; up.
ojozo (ital. gioioso) muz. v. okozo. ul.
okozamente (ital. giocosamente) muz. v. ulnar (arap.) ipak, ipkov cvet, trenja.
okozo. ulsa (pere.-tur. giilsuyu) ruina voda.
okozo (ital. giocoso) cuz. aljivo, veselo, umbir (ma. gyomber) zeljasta biljka iji se
nestano; ojozo, ojozeto. koren upotrebljava za zain i kao lek,
okonda (ital. Gioconda) elt. uveni portret Zingiber officinale.
Monalize, ene firentinskog plemia umili (tur. gumuslii) od srebra, srebrn.
Franeska Delokondo, rad Leonar-da da umruk (tur. gumriik carina) troarina, carina;
Vmnija (1911. ukradena iz Luvra, 1913. taksa za prolaz.
pronaena u Firenci i vraena Francuskoj). umrukane (tur. giimriikhane) troarinska
okondamente (ital. giocondamente) muz. stanica, carinarnica.
prijatno, ljupko, umilno; okondevole, okon- umrukija (tur. gumrukcii) troarinac, ca-rinik.
dozo. unija (tur. giiniye) spoljanji izgled, oblik;
okondevole (ital. giocondevole) muz. v. sredstvo, nain.
okondamente. unta (ital. giunta) udruenje savetnika koje
okondozo (ital. giocondoso) muz. v. postoji pored dravnog saveta u Italiji.
okondamente.
orda (pere.) v. orda. uoko pijano (ital. giuoco piano), tiha igra",
ornale (ital. giornale) dnevni list, novine. tzv. talijanska partija" u ahu.
orno di pagamento (ital. giorno di pagamen-to) usto (ital. giusto) odmereno, srazmerno, po-
trg. dan plaanja. desno, zgodno.
ornut (tur. kormek) mrtav pijan, treten pijan, uture (tur. gotiiru) sve ukupno, sve zajedno, u
pri piu. celini, jedno na drugo.
E
E, e sedmo slovo nae irilice, deveto nae ebulioskop (lat. ebullire izbijati kljua-jui,
latinice; kao skraenica: E na kompasu = gr. skopeo gledam) 1. hem instrument za
istok (eng. East, fr. est); Ed. = edicio (lat. merenje take kljuanja radi odreivanja
editio) izdanje; ed. = edidit (lat. edidit); e. o. sadrine alkohola u spirituoznim tenostima
= eks oficio (lat. eh officio) po dunosti; muz. posmatranjem njihove take kljuanja; 2.
trei ton S-dur lestvice; fiz. oznaka za energiju, aparat za brzo odreivanje koliine alkohola
elektro-motornu silu i dr.; astr. numerika u vinu; up. maligan.
oznaka za heliocentrinu putanju; mat. osnova ebulirati (lat. bulla, ebullire) kljuati, ki-peti,
prirodnih logaritama, = 2, 7182 . . ., Nepe-rov vreti.
broj; hem. Eg=erbijum, 'E& = ajntaj-nijum, ebulicija (nlat. ebullitio) kljuanje, vrenje,
Ei= europijum. uzaviranje tenosti (usled toplote); med.
e latinski predlog = iz; eks. izbijanje sitnih bubuljica po telu usled vatre.
ibanisterija (ital. ebano abonos, ebaniste-ria) ebur (lat. ebur, sskr. ibha) slonova kost,
fina stolarija, umetniki izraeni predmeti od slonovaa.
drveta, naroito od abonosa. eburin (lat. ebur slonovaa) smesa kotanog
ebenirati (nlat. ebenare) obloiti abonovi-nom; praha i belanevine nainjene pod pritiskom.
obojiti crnom bojom da izgleda kao abonos. ev- (gr. ev) v. pod eu-.
ebenist(a) (fr. ebeniste) stolar koji radi sa Eva (gr. Eva, hebr. Chawwah majka ivota")
abonosom, koji radi fine stolarske poslove. prva ena po Bibliji; fig. ena uopte,
ebenos (hebr. eben, gr. ebenos, lat. ebenus) naroito: radoznala i ulna ena.
bot. eben, abonos, abonovina, crno, veoma evadirati (lat. evadere) izii, izmai, utei,
vrsto i teko drvo istonoindijskog i afrikog izbei, uskoiti.
drveta Diospyros ebenum. evazivan (lat. evadere, nlat. evasivus) uvijen,
ebn (arap.) sin (pred nekim drugim imenom, npr. zaobilazan, okolian, koji izvrdava, npr. da
ebn Mustada=Mustafin sin, izmeu dva dade kategorian odgovor, katego-rinu
imena pie se ben, npr. Ali ben izjavu i sl.
Muhamed=Ali sin Muhamedov) evazija (lat. evadere, nlat. evasio) beanje,
ebonit (eng. ebony) vrsta vetake abonovi-ne; bekstvo, izbeglitvo; izbegavanje; vaenje,
hem. vulkanit, jedinjenje ugljenika i vodonika dvosmislica, izmigoljavanje; pr. evazivan
koje se, meenjem i zagrevanjem sa izmigoljan, pobegljiv, koji se teko hvata, koji
sumporom, vulkanizira pa zatim hor-nizira, se teko uhvati, koji se teko shvata; uvijen,
hornizirani kauuk, tvrda guma (ova tvrda i vrdav (odgovor).
sjajna masa upotrebljava se, npr. za razni
nakit od deta). svakuancija (lat. evacuantia) pl. med. sredstva za
ienje, za ispranjavanje.
bo (fr. ebauche) prvi nacrt, prva skica (slike, evakuativan (lat. evacuare) med. koji isti, koji
crtea, naunog rada). pomae ienje.
eboirati (fr. ebaucher) izraditi u glavnim evakuacija (lat. evacuatio) voj. dolazak iz,
potezima, bez pojedinosti, skicira-ti; abocirati. naputanje, naroito kada neku operativ-nu
ebriljada (fr. ebrillade) jax. trzanje uzdom zonu, za vreme rata, napuste: stanovnitvo,
ako konj nee da se okrene. bolnice, razna vojna i druga sla-galita
ebriozitet (lat. ebriositas) sklonost piu, strast kojima bi se neprijatelj, u sluaju uspeha,
za piem. mogao koristiti itd.; med. ienje,
ebriometar (lat. ebrius pripit) sprava za ispranjavanje izmeta, izbacivanje
utvrivanje stepena pijanstva, naroito kod kodljivih tvari iz tela.
vozaa automobila; alko-test. svakuirati (lat. evacuare) voj. isprazniti, izii iz,
napustiti (kasarnu, varo, zau-
evakuisati 249 evidentirati
zeti kraj itd.); med. istiti, iistiti, isprazniti, evaporacija (lat. evaporatio) isparavanje,
izbaciti iz tela neistou. pretvaranje u paru.
evakuisati v. evakuirati. evaporirati (lat. vapor para, evaporare)
evalvacija (nlat. evalvatio) odreivanje (ili: isparavati, ispariti, pretvoriti (ili: pretvarati)
precenjivanje) unutarnje vrednosti neke u paru.
stvari; up. evaluacija. evekcija (lat. evehere izvesti; uzvesti, uz-dii,
evalvirati (nlat. evalvere) ocenjivati, pro- evectio) uzdizanje, penjanje, uzlae-nje; astr.
cenjivati vrednost; up. evaluirati. nejednakost koju pokazuje putanja Meseeva u
evaluacija (fr. evaluation) odreivanje kretanju oko Zemlje usled re-meenja od
vrednosti, vrednost novca. strane Sunca za vreme koje ne odstupa mnogo
evaluirati (fr. evaluer) ceniti, ocenjivati, od vremena opticaja Meseca oko Zemlje.
odreivati vrednost. evenka (pere. awenk, tur. hevenk) groe
evangel ... v. pod evanel. . . obeene radi suenja i uvanja za zimu.
evanelizacija (gr. euangelisomai) v. evai- eventilacija (lat. eventilatio) vetrenje, pro-
eliziranje. vetravanje.
evaneliziranje (gr. euangelisomai dobru vest eventilirati (lat. eventilare) izvetriti, provetriti,
donosim) irenje evanelike crkve i uenja; provetravati.
evanelizacija. eventracija (lat. eventratio) med. velika prosutost
evanelizirati (gr. euangelisomai) objaviti (ili: kod pupka, pri kojoj se prospe velik deo
objavl>ivati) radosnu vest; iriti evanelsko utrobe.
ili evaneliko uenje i crkvu evanelisku. eventualan (nlat. eventualis) sluajan, mo-
evanelist(a) (gr. euangelistes, nlat. guan; uslovan, povremen, sporedan.
evangelista) objavljiva spasenja; opisiva eventualija (nlat. eventualia) pl. sporedne (ili:
ivota, rada i stradanja Isusa Hrista; etiri nepredviene) stvari, sporedna (ili:
evanelista: Matej, Marko, Luka i Jovan, pisci nepredviena) pitanja, stvari koje se jo mogu
tzv. kanonskih evanelja, tj. onih koje crkva pojaviti (obino poslednja taka dnevnog
priznaje kao autentine i verne (za razliku od reda na skuptinama u kojoj se raspravljaju
velikog broja apo-krifnih, tj. onih koje crkva pitanja koja nisu bila na dnevnom redu).
ne priznaje kao autentine). eventualitet (nlat. eventualitas) nastupanje
evanelistar (lat. evangeliarium izborio mogueg sluaja, moguan sluaj,
evanelje) knjiga koja sadri evanelje. mogunost, sluajnost; eventualnost.
evaneliki (gr. euangelizomai) v. evanel-ski; eventualno (nlat. eventuale) pril. po mogunosti,
koji priznaje evanelje kao jedini pravi izvor u sluaju potrebe, po potrebi, u sluaju da,
vere, npr. evaneliki hriani, evanelika ako se desi, sluajno.
crkva i dr. eventualnost v. eventualitet.
ovanelski (gr. euangelizomai) koji odgovara everglas (eng. ever uvek, glass staklo) vrsta
uenju Hristovom, hrianski; up. evaneliki. tkanine od plastine mase.
evanelje (gr. euangelion radosna vest, dobra evergrin (eng. evergreen) uvek zelen, zimze-len;
vest, nlat. evangelium) l. dobar glas, radostan u zabavnoj i dez muzici: trajne, neprelazne
glas ili dobra vest, radosna vest koja u melodije.
hrianskom uenju prikazuje Isusa kao everzivan (nlat. eversivus) prevratniku
obeanog mesiju i spasioca ljudskog roda; 2. ruilaki, razoran.
Novi zavet ili objavljivane spasenja; 3. everzija (lat. eversio) obaranje, razorenje,
evanelja pl. opisi ivota, rada i stradanja prevrat, unitenje.
Isusa Hrista. everlasting (eng. everlasting veit) vrsta veoma
evanescirati (lat. evanescere) ieznuti, jake vunene tkanine sa poprenim prugama;
iezavati, izgubiti se, nestati. up. eternal.
evans-gambit poinjanje igre na ahu koje je evza (tur. ecza, arap. egza) l. kapsla, ahura,
uveo engleski mornarski kapetan Evans upalja; 2. hemijsko jedinjenje, lek; evza-
1829, koje se sastoji u tome to se rtvuje pion dana= apoteka.
da bi se napad mogao bre i lake izvesti; up. evzon (gr. euzonos okretan, vet, spreman za
gambit. bitku) grki vojnik iz roda lake peadije.
evandelikel f ren d s (eng. evangelical friends) eviva! (ital. ewiva, lat. vivat) iveo!
prijatelji evanelja ili hrianske drutvo evigilirati (lat. evigilare) probdeti; izraditi neto
prijatelja (religiozna sekta u Sev. Americi briljivo i savesno.
koja sama sebe ovako naziva, dok je ostali evidentan (lat. evidens, videre videti) oigledan,
obino zovu imenom kve-keri). oevidan, oit; po sebi jasan i razumljiv; log.
evaporator (nlat. evaporator) ispariva, sprava neposredno miljenjem ili opaajem uvian
pomou koje se vri isparavanje slane vode u kao istinit.
solanama. evidentirati (lat. evidens oevidan, jasan)
upisati, upisivati, zabeleiti u knjigu
evidentiar 250 Evroazija
evidencije; imati, praviti pregled neega. vii sud; pozivanje pred neki spoljni sud,
evidentiar (lat. evidentia oevidnost, oi-tost) naroito u srednjem veku, papino pravo da
onaj koji se stara o pregledu onoga to se pozove nekoga u Rim na suenje.
zbilo, to je uraeno. evolventa (lat. evolvere razvijati, evolvens)
evidencija (lat. evidentia) oiglednost, geom. evolventu jedne krive, krivulje (osnovne
oevidnost; log. svojstvo nekih sudova koji su krive) opisuje taka dirke (tangen-te) osnovne
po neposrednom opaanju i misaonoj nu- krive kada se prva kotrlja po poslednjoj bez
nosti istiniti; pregled iz koga se vidi da je klienja.
neto postojalo, da se neto zbilo, da je neto evolvirati (lat. evolvere) razviti, razvijati,
uraeno; drati u evidenciji imati u vidu, ODBITI; razloiti, objasniti, opisati.
vodi' i o emu rauna dok se ne ukae evoluirati (lat. evolvere, fr. evoluer) razvijati se
mogunost da se izvri. (od niega viemu, od prostoga sloenom
evikcija (lat. evictio) prav. JEMSTVO, davanje itd.); fig. napredovati.
jamstva, obezbeda, kaucija; evikciona tuba evoluta (lat. evolvere, evoluta se. linea) geom.
tuba kojom se trai otuenje neijeg imanja. neke krive, krivulje (osnovne krive) zove se
evincent (lat. evincens) prav. onaj koji, u toku envelopa njenih normala, istovremeno mesto
jednog pravnog spora, drugoj stranci neto njenih krivinskih sredita.
osporava. evolucija (lat. evolutio) razvijanje, razvitak,
evincioilan (nlat. evincibilis) koji ima da se razvoj, razvie viega, savrenijeg i
dokae, koji je za dokazivanje. komplikovanijeg iz niega, nesavreni-jeg i
evincirati (lat. evincere) dokazati, ubediti, jednostavni j eg; voj. zaobilaenje, menjanje
izloiti, prikazati; ispoljiti; prav. jam-iti, biti pravca; muz. prebacivanje (ili: premetanje)
jamac; pravo liiti dobra, oduzeti nekome glasova u dvostrukom kon-trapunktu; supr.
imanje sudskim putem. involudija.
eviracija (lat. eviratio, vir ovek, mukarac) evoluciona eskadra voj. flota koja estim
oduzimanje mukosti, ukopljavanje; prerano menjaem poloaja tei da se priblii i ugrozi
gubljenje mukosti. neprijatelja.
evirirati (lat. evirare, vir) oduzeti mukost, evoluciona teorija fil. ideja o razvojnom
ukopiti. karakteru svih pojava (kod Kanta, H
eviscerirati (lat. eviscerare) med. izvaditi utrobu, Spensera i dr.), ideja koja se protee na sve
npr. iz lea. fenomene pa i na samu osnovu fenome-na; u
evlad (arap. awlad, tur. evlad) deca, porod. nauci: primenjuje se u objanjenju nastanka
evlek (tur. evlek) mera za povrinu, 1/4 dunu galaksije, zvezda, Sunevog sistema i sl., u
ma. objanjenju istorijskih i socijalnih fenomena,
evlija (arap. waliyy, tur. evliya) svetac, svetitelj, kao i u objanjenju duhovnih, kulturnih
boji ugodnik. fenomena i sl.; biol. nauka o razvoju
evnuh (gr. eune legalo, postelja, esb imam, organskog sveta, od prostijih oblika ka
drim, eunuchos) uvar kreveta", onaj koji sloenijim, koji nastaje putem dugotrajnog
je lien svojstava mukosti, uko-pljenik, menjanja pod dejstvom faktora spoljne sredine
naroito: nadzornik ena u ha-remima, uvar i prirodnog odabiranja organizama (arls
ena. Darvin: Postanak vrsta putem prirodnog
evnuhizirati (gr. eunuchos) ukopiti, utrojiti, odabiranja, 1859); up. darvinizam.
oduzeti mukost. evolucioni (lat. evolutio) razvojni, koji se tie
evnuhoid (gr. eunuchos, eidos vid, oblik) razvoja, koji je u vezi sa razvitkom.
osoba sa uroenim ili usled oboljenja evolucionizam (lat. evolutio) l. pogled na svet
nedovoljno razvijenim funkcijama spol-nih koji se zasniva na evoluciji; v. evoluciona
lezda, te zbog toga slina ukoplje-nom teorija; 1. podvrgavanje zakonima razvitka,
oveku (evnuhu). naprednost.
evnuhoidizam, evnuhizam (gr. eunuchos, el- evolucionigt(a) (lat. evolutio) pristalica
dos, lik, izgled) stanje prouzrokovano evolucione teorije; up. evolucioni.
oboljenjem ili nedovoljnim razvojem mo- evolucionistiki v. evolucioni.
nica, sa smanjenjem luenja mukog polnog evomirati (lat. evomere) med. povratiti, po-
hormona. vraati, bljuvati, izbljuvati.
evokabilan (nlat. evocabilis) koji se moe evorzija (lat. evertere oboriti, izbaciti, evorsio)
dozvati, prizvati. kol. erozija vode koja se kree u kovitlac i
evokativan (lat. evocare izazvati, pozvati) tako stvara tzv. dinovske lonce".
izazovan, uzbudljiv.
evokatorij(um) (nlat. evocatorium) prav. pismeni evocirati (lat. evocare, voare) prizivati,
poziv, akt o pozivanju na sud. dozivati, npr. duhove; prav. aliti se viem
evokacija (lat. evocare dozvati, evocatio) sudu; prizvati, oiveti uspomenu na koga ili
dozivanje (ili: prizivanje) duhova; podseanje na to.
i oivljavanje uspomena na nekoga ili na Evrazija v. Eurazija.
neto; prenoenje parnice na Evroazija v. Eurazija.
Evropa 251 egzanimirati
Evropa (semit. ereb zapad) geogr. naziv egzagi~irati (lat. exagitare) terati, isterati;
kontinenta; mit. (gr. Europe) ki fenianskog prodrmati, probuditi; uznemirava, ne dati
kralja Agenora i sestra Kadmova. Zevs, mira, draiti.
pretvorivi se u bika, ukrade je i na svojim egzaimatoza (gr. eh iz, hairna krv) med.
leima odnese na Kretu (Krit) gde mu postane stvaranje krvi; krvarenje; egzematoza.
enom i rodi Minosa, Sarpe-dona i egzaimija (gr) med. oskudica u krvi, malo-
Radamantisa; po njoj je i na kontinent krvnost; gubljenje krvi; iznemoglost usled
dobio ime. gubljenja krvi.
Evroatom evropska zajednica za atomsku egzaimozan (gr.) malokrvan; iznemogao
enegiju koju ine lanice Zajednikog trita. usled gubitka krvi.
Evrovizija tehniko-programska zapadno- egzaimon (gr.) med. punokrvan ovek.
evropska organizacije, organ Evropske unije egzaireza (gr. egzairo vadim) med. vaenje,
za radio-difuziju, osn. 1953; sedite u enevi, npr. utrobe; egzereza.
a reijski centar u Bri-selu. egzaktan (lat. exigere iziskivati, exactus taan)
evropijum v. europijum. taan, briljiv, savestan, potpun, brojno
evulzija (lat. evulsio, evellere upati) u-panje, odreen; egzaktne nauke nauke koje tee za
iupavanje. tano odreenim saznanjima, koja bi se
evh- v. euh-. mogla matematikim i eksperimen-talnim
egav (tur. egri) kriv, iskrivljen, krivonog. putem izloiti i dokazati, npr. matematika,
egagropila (gr. aigagros, lat. pila) v. bezoar. fizika, hemija, astronomija i dr.
egal, sgalan (fr. egal) jednak, jednoobrazan; egzaktvost (lat. exactus) tanost, isprav-nost,
ravan, vodoravan. pravilnost, odreenost.
egalizator (fr. egaliser) izjednaitelj. egzaktor (lat. exactor) trg. potraivalac;
egalizacija (fr. egaliser) izjednaavanje, sopstvenik menice, onaj kod koga se meni-ca
izravnavanje. nalazi; fig. ucenjiva, iznuiva.
sgalizacioni fond u bupetskim ustanovama egzakcija (lat. exactio) naplaivanje, npr.
novac koji vita ustanova dodeljuje nioj da poreza, nameta i sl.; globljenje, iznui-vanje,
bi ova nadoknadila svoje gubitke; nain otimanje.
izravnavanja gubitaka u spoljnoj trgovini egzalza (gr. exalsis iskakanje, ex-allomai
zbog razlike u cenama. iskoim) med. iskakanje, ispadan>e; eg-
egalizirbavk (fr. egaliser, nem. Bank) stru- zalma.
garska tezga za fine radove. egzalma (gr. ex-allomai) med. v. egzalza.
egalite (fr. egalite) jednakost; up. fraterni-te, egzaltacija (lat. exaltatio) uzdizanje, uzno-enje,
liberte. velianje, slavljenje; ushiavanje,
egalitet (fr.) jednakost, jednolikost, ravno- oduevljavanje, zanos, duhovni polet; raz-
mernost. draganost, razdraenost, ushienost.
egbeta (arap. ayba, tur. heybe) pl. bisage. egzaltiran (lat. exaltus vrlo visok) zanesen,
Egej (gr. Aigeos) u grkoj mitologiji atinski ushien, oduevljen, uzbuen; u egzaltira-nom
kralj, otac Tezejev. Kada se njegov sin Tezej, stanju u velikom duevnom uzbuenju.
u bivi Minotaura na Kritu, vraao kui, egzaltirati (lat. exaltus, exaltare) uznositi,
zaboravio je da na lai zameni crna jedra veliati, slaviti; raspaliti, ushititi, ushiKivati,
belima, kako su se dogovorili, Egej je od tuge odueviti, uzbuditi, uzbui-vati.
za sinom skoio u more i udavio se. Po njemu egzambloza (gr. examblosis pobaaj, ehat-
je nazvane Egejsko more. bloo pobacim) med. pobacivanje, pobaaj.
egendija (tur. egindi) prah ili strugotina od ekzambloma (gr. exambloma) med., pobaaj.
metala. egzamen (lat. exigere, exagimen, examen)
Egerija (lat. Egeria) staroitalska izvorska ispit, ispitivanje; istraivanje, sasluavanje;
nimfa, proroica po ijim je savetima i egzamen rigorozum (lat. examen rigorosum)
uputstvima izdavao svoje zakone Numa strog ispit na visokim kolama.
Pompilije, drugi rimski kralj; posle njegove egzaminirati (lat. examinatio) ispitivanje,
smrti bila pretvorena u izvor; fig. poverljiva istraivanje, sasluavanje; egzaminacio-na
savetnica jednog vladaoca; astr. jedan asteroid, komisija ispitni odbor, komisija koja vri
otkriven 1850. godine. ispitivanje.
egestija (lat. egestio) med. ispranjavanje, egzanastomoza (gr. eh iz, apa na, stoma usta)
ienje creva urednom stolicom. med. upadanje jednog krvnog suda u drugi.
egzageracija (lat. exaggeratio) preterivanje, egzanija (lat. eh iz, anus mar) med. sputanje (ili:
preuveliavanje, precenjivanje. sputenost) zadnjeg creva.
egzagerirati (lat. exaggerare, agger) prete-rati, egzanimacija (lat. exanimatio) padanje duhom,
preterivati, preuveliavati, pre-cenjivati. zastraenost, duhovna klonulost; med. duboka
egzagitacija (nlat. exagitatio) drmanje, nesvestica.
uznemiravanje, draenje, podraivanje. egzanimirati (lat. anima duh, dua,
exanimare) oduzeti duu (ili: ivot);
egzanteza 252 egzekutivan
vojnika koji se upuuje radi izvrenja neke egzemplificirati (nlat. exemplificare) pomou
kazne ili presude; egzekutivni proces prav. primera neto izloiti (ili: objasniti,
kratak pravni postupak u cilju izvrenja dokazati); ukazivati na neto to treba da
donesene zakonske presude. poslui kao primer.
egzekutirati (fr. executer) izvriti, izvravati, egzemplum (lat. exemplum) v. egzempl.
izvesti, izvoditi, obaviti, oba-vljati, uraditi; egzemtan (lat. exemptus, izuzet) v. egzimiran.
izvoditi muziki komad; izvriti zapovest, egzemti (lat. exemptus, exempti) pl. oni koji
naredbu, presudu; izvriti naplatu duga imaju pravo da budu osloboeni od neke,
prisilnim putem po sudskoj odluci, izvriti inae opte, obaveze.
popis neijih stvari radi naplate duga; egzemcija (lat. exemptio) razreavanje,
izvriti nad kim smrtnu presudu, pogubiti. izuzimanje, osloboavanje od neke, inae
egzekutor (lat. exsecutor) izvodilac, izvrilac opte, dunosti ili obaveze; egzemciona
sudske presude, onaj koji izvruje presudu pretenzija polaganje prava na osloboenje od
prisilnim putem; izvrilac smrtne kazne, neke obaveze.
delat, krvnik; egzekutor testament (exsecutor egzenteracija (lat. exenteratio) vaenje utrobe,
testamenti) prav. izvrilac poslednje volje, unutranjih delova; med. vaenje (egzenteriza,
testamenta. egzenterizam).
egzekutoran (vlat. executorius) izvran, putem egzenteriza (gr. exenterizo vadim utrobu,
prisilnog izvrenja, putem prisilne naplate. unutranje delove) med. v. egzenteracija.
egzekutorijale (nlat. executoriale) prav. pismena egzenterizam (gr. exentheritho, lat. exente-
naredba o izvrenju neke sudske odluke. gage) med. v. egzenteracija.
egzekucija (lat. ex-sequi izvriti, sprovesti, egzenterirati (gr. exenterizo, lat. ehep-terare)
exsecutio) izvravanje putem zakon-skog med. vaditi utrobu.
prisiljavanja, naroito: prisilno izvrenje egzencefalija (gr. eh, egkephalos) med. deja
sudske presude (u graanskoj ili krivinoj bolest kod koje, na gornjem i zadnjem delu
parnici), prisilna naplata duga na osnovu lubanje i kimenog stuba, postoji uroeni
zakonske odluke, popisi-vanje stvari zbog nedostatak kostiju, usled ega se mozak
duga; izvrenje presude, naroito telesne ili nalazi van lubanje; takva deca su, inae,
smrtne kazne, pogubljenje osuenog na smrt; veoma kratka veka, prave nakaze.
poeti neto ab egzekucione (lat. ab egzergazija (gr. exergazomai izraujem,
exsecutione) pravni postupak poeti obraujem, exergasia) izraivanje,
otpozadi, naime, prisilnim izvrenjem i bez obraivanje, obrada.
prethodnog pravnog sasluavanje; voj. egzereza (gr. exairo) med. v. egzaireza,
posedanje neke zemlje vojnom silom da bi se egzersis (fr. exercice) veba; muz. komad za
prisilno izvrili postavljeni zahtevi. vebanje.
egzem(a) (gr. egzein prokljuati, provreti) med. egzercir (lat. ehegsege vebati, nem.
koleno oboljenje sa crvenilom, OTOKOM i sitnim Exerzier) skupio izvoenje vojnih vebi.
plikovima (mehuriima), praeno, u najee egzercirati (lat. ehegsege, fr. ehegseg) vebati,
sluajeva, sigabom; up. ek-cem. vriti vebe, naroito: vojne vebe, vebe sa
egzematoza (gr. eh iz, naima krv) med. v. orujem.
egzaima to za. egzercirite (lat. ehegsege) vebalite, mesto
egzemija (gr.) med. v. egzaimija. gde se vojnici vebaju u rukovanju orujem i
egzempl (lat. exemplum, pl. exempla) primer; u ratnoj slubi.
primerak, uzorak, uzor, ugled, propis; eg- egzercitor (lat. exercitor) uitelj u ve-banju,
zempladocent (lat. exempla docent) posl. uvebava.
primeri su pouni, primeri objanjavaju.
egzemplar (lat. exemplar) primerak, uzorak, egzercicij(um) (lat. exercitium) veba,
pojedinaan otisak (knjiga, bakroreza); jedan vebanje; kolsko vebanje, jeziko vebanje,
jedini primerak u zbirci. telesne vebanje; egzercicijum religio-nis
egzemplaran (lat. exemplaris) primeran, uzo- (lat. exercitium religionis) slobodno vrenje
ran, uzorit; koji treba da poslui kao primer, verskih dunosti; egzercicijum Salamandri
primera radi, zastraujui; eg-zemplarna (lat. exercitium Salamandri) na studentskim
kazna kazna koja treba da poslui kao komersima: nazdraviti nekome time to se
zastraujui primer drugima. ae, po komandi pred-sedavajueg na
egzemplifikacija (nlat. exemplificatio) komersu, krenu u krugu po stolu, zatim se
objanjavanje ili dokazivanje pomou ispiju, posle toga se njima zadoboa po stolu,
primera (ili: na primerima); egzemplifika-cio pa se onda najednom udare o sto i ostave.
dokument (nlat. exemplificatio docu-menti) egzeunt (lat. ex-ire izii, exeunt) pl. odlaze, idu
overavanje prepisa svedoanstva ili isprave. (izraz koji, u pozorinim komadima, kazuje
da glumci odlaze sa pozornice); egzeunt
omnes odlaze svi.
egzibicija v. ekshibicija.
egzigent (lat. exigens) zahtevalac, potrai-
valac, iziskivalac.
egzigibilan 254 egzoterman
egzigibilan (nlat. exigibilis) potraljiv, za- egzodinamika (gr. eho iz, dynamis sila) geol.
htevl>iv, koji se moe s pravom zahtevati, deo geologije koji obuhvata geoloke pojave i
traiti. promene to ih na Zemljinoj kori vri
egzigibilitet (nlat. exigibilitas) potralji-vost, atmosfera svojom toplotom, sastoj-cima,
zahtevljivost, mogunost zahtevanja ili pokretima, i promene na kori i u njoj koje
potraivanja, naplatljivost, mogunost vri tekua, stajaa, zaleena, nadzemna i
naplate. podzemna voda.
egziantan (fr. exigeant) koji mnogo trai ili Egzodus (gr. exodos, lat. Exodus) 1. izlazak,
zahteva, koji polae veliko pravo na, koji ishod; naziv druge knjige Mojsijeve (kod nas
mnogo iziskuje. Ishod), po tome to se u njoj poglavito opisuje
egzil (lat. exilium) izgnanstvo, progonstvo; izlazak Izrailjaca iz Egipta; 2. egzodus
mesto boravljenja u progonstvu; u uem iseljavanje Iraca u masama; deo tragedije iza
znaenju: vavilonsko robovanje Jevreja, poslednjeg hora (kod starih Grka); lakrdije
otuda: postegzilno doba doba jevrejske (kod Rimljana); Eksodus.
istorije posle vavilonskog robovanja. egzojdeza (gr. ex-oideo) med. v. egzedeza.
egzimiran (lat. eximere osloboditi) osloboen, egzokanibalizam (gr. eho, p. canibal
reen, slobodan od slube, osloboen poreza, ljudoder) etn. obiaj nekih ljudoder-skih
razreen obaveza; naroito: osloboen od plemena da jedu meso samo ljudi van svoga
inae nadlenog suda; egzimira-ni pl. v. plemena; c;-np.: endokanibalizam.
egzemti. egzokrini (gr. eh iz, krmo luim) pr. koji lui
egzimirati (lat. eximere izuzeti) izuzeti, napolje; egzokrine lezde fiziol. lezde koje
osloboditi. lue i izbacuju svoje proizvode u naroite
egzinanicija (lat. exinanitio) ispranja-vanje; kanale, koji ih odvode ili na povrinu tela ili
med praznoa krvnih sudova; preko-merno i u duplje ostalih organa (ima ih prostih i
stalno ispranjavanje; teol. omalovaavanje sloenih); up endokrini.
boanstvenosti ili boan-skih osobina Isusa egzometer (gr. eho napolju, meter materica)
Hrista. med. ispadanje materice.
egzistencija (lat. existentia) postojanje, biv- egzomfalus (gr. eh iz, omphalos pupak) med.
stvovanje, bitisanje, ivljenje, ivot; su- otok na pupku, oticanje pupka.
tastvovanje, stvarnost; izdravanje, nain egzorabilan (lat. exorabilis) umoljiv, izmo-ljiv,
ivota; egzistencijalni sud log. sin-tetian sud, koji se moe izmoliti.
sud koji iskazuje neko postojanje, npr. ivot egzorbitantan (lat. exorbitans) prekomeran,
postoji. preteran; vanredan, ogroman.
egzistencijalizam (lat. existentia postojanje) fil. egzordij(um) (lat. exordium) poetak govora;
uenje danskog filozofa Kjerkegora uvod.
(Kierkegaard, 18131855), koje egzorcizam (gr. exorkizo zaklinjem) isteri-
,,egzistenciju" smatra osnovom tzv. vanje zlih duhova iz oveka ili iz kue (u st.
egzistencijal-ne filozofije"; Ima neto to veku obiaj kod Jevreja, neznaboaca i starih
se ne moe zamisliti, a to je egzistencija". hriana).
Cilj filozofije nije saznanje stvarnoga u egzorcizirati (gr.) molitvama isterivati zle
oblasti apstraktnih pojmova, nego pitanje o duhove, neastive (iz oveka ili iz kue).
postojanju onoga koji pita. Odranje egzorcist(a) (gr.) onaj koji isteruje zle duhove;
egzistencije je osovina filozofiranja". Glavni jedan od niih svetenikih redova u
predstavnici ovog uenja su K. Jaspers, M. katolikoj crkvi.
Hajdeger, . P. Sartr, G. Marsel i dr. egzosmoza (gr. eho napolje, osmos guranje)
egzistencijalist(a) (lat. existentia) pristalica, fiz. stanje pri pojavi osmoze (pri prolasku
pristaa egzistencijalizma. dveju razlinih tenosti kroz opnu) kada se
egzistirati (lat. existere) biti, postojati, iveti, nastalom strujom smanjuje zapremine
nalaziti se, trajati; izdravati se. tenosti; supr. endosmoza.
egzitus (lat. exitus) izlazak, odlazak; ishod, egzostoza (gr. eh iz, osteon kost) med nepri-
svretak, kraj, uspeh; egzitus letalis (lat. rodan izrataj koji se stvara na povrini
exitus letalis) smrt. kostiju, voruga.
egzo- (gr. eho) predmetak u sloenicama sa egzosfera (gr. eho izvan, sphalra lopta)
znaenjem: izvan, spolja, napolju. jedno od podruja izvan zemaljske sfere.
egzogamija (gr. eho, gameo enim se) v. egzoterik (gr. exoterikos spoljanji) onaj koji
eksogamija. nije upuen u najvia tajna uenja nekog
egzogen (gr. eho spolja, napolju, genos rod) drutva.
koji je spolja izrastao, koji spolja raste, egzoterian (gr.) spoljnji, spoljanji; narodski,
egzogvnian, supr.: endogen, endogenian. shvatljiv, javni, opti, odreen za one koji
egzogenian (gr.) v. egzogen. nisu posveeni, tj. za nestru-njake, za laike,
egzoderm (gr. eho, erma koa) zool. spoljanji supr.: ezoterian.
list u zametka. egzoterman v. egzotermian; supr. endoterman.
egzotermian 255 ed
Eda (Edda) lit. naslov dvaju dela stare bornici koji se staraju i vode nadzor nad
islandske knjievnosti: Mlaa ili Snora-eda graevinama.
(izmeu 1220. i 1230. god.) je udbenik za edilitet (lat. aedilitas) in i zvanje edila,
mlade skalde, sadri izlaganje nordijske edilstvo.
mitologije, opisivanje i pesnike izraze, kao-i Edip (gr. Oidipus) mit. sin tebanskog kralja Laja
jednu pesmu posveenu dvojici kneeva; i Jokaste, razreio zagonetku Sfin-ge i time
Starija eda (izmeu 1240. i 1250) je zbirka sa oslobodio Tebu od toga udovita, u neznanju
trideset pesama iz IXHP veka, sadri ubio oca i oenio se roenom materom, sa
nordijsku mito-logiju i prie o starim junacima kojom je imao decu: Eteokla, Polinika, Ismenu
i herojima. i Antigonu. Kada im je proroite otkrilo ovaj
edacitet (lat. edacitas) jenost, preteranost u greh, Jokasta se ubila, a Edip u oajanju
jelu, prodrljivost. sam sebe oslepio i, u pratnji odane keri
edeitis (gr. aidos zazor, sramljenje, stid) med. Antigone, doao na antiki breg Kolon i tu se
zapaljenje stidnih delova. upokojio; predmet mnogih umetnikih i
edem (gr. oidao stiem, natiem, oidema) med. pesnikih dela (tragedije od Sofo-kla, Eshila,
otok koji postaje prelaenjem tenosti iz krvi Voltera, Korneja i dr.); Edi-pov kompleks u
u potkono tkivo. psihoanalizi: duevni poremeaj usled sukoba
edematezan (gr. oidao) med. v. edematian. izmeu spolnog nagona prema roditeljima
edematizirati (gr.) med. oticati, patiti od vodene suprotnog spola i etike savesti.
bolesti. edirati (lat. edere) izdati, objaviti, npr. knjigu,
edematija (gr. oidema) med. oticanje koe. spis.
edematian (gr. oidao) med. oteen, koji ima editor (lat. edere izdati, editor) izdava;
otok, sa OTOKOM. knjiar-izdava.
eden (hebr.) raj, vrt slasti; fig. uivanje, slast, editorijalan (lat. editor) izdavaki, koji potie
naslada. od, koji se tie izdavaa.
edentata (lat. edentata) pl. zool. bezupci, sisa-ri edifikacija (lat. aedificatio) zidanje, podizanje
bez prednjih zuba, npr. lenjivci, lju-skari i graevine, graenje; podizanje, podra vanje.
dr. edificirati (lat. aedificare) graditi, zidati,
edeoblenoreja (gr. aidos stid, blenna sluz, geo podizati graevinu; pouiti, podii na noge;
teem) med. ensko belo pranje. podrati, ukrepiti, umiriti, uteiti.
edeolatrija (gr. aidos zazor, stid, latreia edicija (lat. editio) izdavanje; izdanje
oboavanje) oboavanje stidnih delova, (knjige); prav. sudski izvetaj i saoptenje;
(spolnih organa) kao simbola plodnosti, npr. edicio princeps (lat. editio princeps) prvo
kod Indijanaca. izdanje, najstarije (ili prvo) tampane
edeotomija (gr. aidos stid, temno seem, izdanje nekog starog pisca posle pronalaska
reem) med. operativno leenje spolnih organa. tamparstva; glavno izdanje, najbolje
edikt (lat. edicere, edictum) kod starih izdanje.
Rimljana: javna objava pretora u kojoj ed-memoar (fr. aide-memoire) v. ed.
saoptava plan svog rada u iduoj godini, tzv. edukator (lat. educator) vaspita; odgajiva,
pretorski edikt" (jedan od najvanijih izvora hranitelj.
rimskog prava); slubena objava, obznana, edukacija (lat. educatio) vaspitanje, odgoj,
slubeno nareenje; Nantski edikt povelja odgajivanje, podizanje.
kojom je francuski kralj Anri IV dozvolio 13.
aprila 1598. huge-notima slobodu edukt (lat. educere izvesti, izvaditi,
veroispovesti. eductum) izvod, izvadak, ono to je izdvojeno
ediktale (lat. edictale) prav. zvanian ili sudski iz neega; hem tvar koja je izdvojena iz
javni poziv, ediktalna citacija, ediktalni poziv; nekog tela i koja je u njemu, kao sasto-jak,
pl. ediktalna (edictalia); per ediktales (lat. per ve postojala, a ne proizvedena tek u toku
edictales) prav. putem javnog poziva. hemijskog procesa; supr.: produkt.
ediktaliter (lat. edictaliter) prav. putem javnog edukcija (lat. eductio) hem. izdvajanje
poziva, putem poziva preko javnosti; luenjem.
ediktaliter citirati pozvati slubeno, putem edulkoracija (lat. dulcis sladak, nlat.
javnosti. edulcoratio) farm. dodavanje leku kakve
ediktalna citacija prav. v. ediktale. slatke tvari da bi mu se popravio ukus,
edil (lat. aedilis) vii inovnik u starom Rimu zaslaivanje, ublaavanje gorine ili
koji se starao o graevinama, hramovima, o oporosti; izvlaenje soka.
redu i bezbednosti na trgovima i ulicama, edulkorirati (lat. dulcis sladak, nlat. edulcare)
narodnim veseljima; bilo ih je dve vrste: hem. talog, dodavanjem i ponovnim
plebejskih koji su se starali o javnim igrama odstranjivanjem izvesne tenosti, osloboditi
(ludi romani), i kurilskih, tj. pitricijskih; od sastojaka koji su se u njemu rastvo-rili;
edilima se i danas u nekim gradovima zasladiti, razblaiti, izvui sok.
nazivaju optinski od-
257 ekarlat
ezan (arap. adan, tur. ezan) poziv na molitvu, u ranom detinjstvu i kod primitivnih naroda.
koji mujezin upuuje s minareta. eidetski (gr. eidos lik izgled) koji se tie lika i
ezempio (ital. esempio, lat. exemplum) primer, izgleda.
pozorini komad koji se veoma izrazito eidograf (gr. eidos slika, grapho piem),
odnosi na stvarni ivot. maina za kopiranje slika.
ezito (ital. esito, lat exitus) trg. izvoz; ezito-roba eidografija (gr.) postupak pri izraivanju slika
roba za izvoz; ezito-carina izvozna carina. na metalnim ploama za tampanje.
Ezop (gr. Aisopos, lat. Aesopus) duhoviti, eidologija (gr. eidos, logia nauka) psih. nauka o
zajedljivi i grbavi rob iz Frigije, u VI veku slikovitom predstavljanju stvari u o-vejoj
pre n. e., koji se smatra kao tvorac basne u predstavi.
prozi. eidos (gr. eidos) vid, slika, lik, oblik; bie,
ezopski (gr. aisopeios) duhovit, aljiv; ideja.
zajedljiv, zagriljiv; ruan, gadan. eikr v. akr.
ezoterik, v. ezoteriar. eipatija (gr. aie uvek, pathos patnja, bol,
ezoterian (gr. eso unutra, esoterikos aeipatheia) med. stalna bolest, neprestano
unutarnji) unutarnji, tajni, nerazumljiv za pobolevanje.
svakoga, namenjen samo posveenima; strogo eirometar (gr. eidos vuna, metron) instru-ment
nauan, uen, struan; supr. egzoterian. za merenje debljine vunenih dlaka prema
ezoteriar (gr. esoteros koji je vie unutra, stepenu kovravosti vune.
unutarnji) onaj koji je upuen u tajne nekog eisantema (gr. eis, anthema ona) med. v.
drutva; onaj koji je posveen u bitnost i enantem.
sutinu nekog uenja ili nauke. ejakulacija (nlat. eiaculatio) izbacivanje; fiziol.
ezofag (gr. aisophagos) znat. v. ezofagus. izbacivanje mukog semena u vagi-nu enke;
ezofagektomija (gr. oisophagos jednjak, ek- kratka usrdna molitva.
tome isecanje) med. vaenje celog ili samo ejakulirati (lat. eiaculari) fiziol. izbaciti,
jednog dela jednjaka. izbacivati (naroito seme u vaginu enke).
ezofagizam (gr. oisophagos) med. v. ezofago- ejalet (tur. eijalet) oblast u bivoj Turskoj, kojoj
spazmus. je stajao na elu jedan inovnik (valija,
ezofagitis (gr. oisophagus) med. zapaljenje mutesarif) sa titulom paa, zbog ega se zvala
jednjaka. i paaluk; delila se u vie sandaka; posle
ezofagodinija (gr. oisophagos, odyne bol) 1865. vie elajeta sainjavale je jedan vilajet.
med oseanje bola u jednjaku. ejvala (tur. eyvallah) re koja se upotrebljava
ezofagomalacija (gr. oisophagos, malakos kao pozdrav pri rastanku: zbogom, uz-
mek) med. omekanje jednjaka. dravlju; kao zahvaljivanje: hvala, Bog ti
ezofagopatija (gr. oisophagos, pathos patnja) platio!
med. oboljenje jednjaka. ejd- v. end-.
ezofagoragija (gr. oisophagos, regnymi ejektor (lat. ejicere izbaciti) sprava za crpenje
prsnem) med. krvarenje iz jednjaka. i usisavanje pare, gasa ili tenosti.
ezofagorea (gr. oisophagos, rheo curim) med. ejekcija (lat. ejectio) prav. izbacivanje; iste-
luenje sokova iz jednjaka. rivanje, proterivanje sa poseda.
ezofagoskop (gr. oisophagos, skopeo gledam, ejicirati (lat. jacere, ejicere) izbaciti; isterati,
posmatram) med. instrumenat za pregledanje izgurati, oterati (sa poseda), proterati,
jednjaka. izagnati.
ezofagoskopija (gr. oisophagos, skopeo) med. ejurirati (lat. ejurare) odrei se neega pod
pregledanje jednjaka, naroito pomou ezo- zakletvom.
fagoskopa. ek- (gr. ek-) grki predlog sa znaenjem: iz, od
ezofagospasmus (gr. oisophagos, spasmos (dolazi u sloenicama).
gr) med. gr jednjaka; ezofagizam. eka-aluminij(um) hem. stari naziv za element
ezofagotomija (gr. oisophagos, tome seenja. galijum.
rezanje) med. prorezivanje jednjaka, eka-bor hen. stari naziv za element skandi-jum.
operativne otvaranje jednjaka. ekaj (fr. ecaille, ital. scaglia) ljuturasto
ezofagocela (gr. oisophagos, kele prosutost, bojenje na porculanu u tapetama; kornjae-
kila) med. prosutost jednjaka, jednjakova kila. vina; kornjaina kora za dranje nakita i
ezofagus (gr. oisophagos) inat. jednjak. DR-
ekar (fr. ecart) u igri karata: odbaene i umesto
end- (gr. eidos) vid, izgled, oblik; slika, lik. njih kupljene druge karte; berz. razlika izmeu
eidetizam (gr. eidos vid, oblik, slika) dnevnog kursa i kursa isporuke.
sposobnost ponovnog doivljavanje utiska i ekarlat (fr. ecarlate, sskr. surakta) skrletno
due vremena posle opaanja. crvenilo, skrletna boja.
eidetika (gr. eidos vid, oblik, slika) psih. deo
psihologije koji ispituje svet opaanja i
poetni stepen obrazovanja predstava
ekartirati 258 ekvinocij (um)
ekartirati (fr. ecarter, ital. scartare) u kartanju: mehaniki ekvivalent toplote: koliina rada,
neke karte odbaciti da bi se druge uzele ili 427 kilogramometara, koja je jednaka
kupile; ukloniti, uklanjati, udal>iti, odvojiti, koliini toplote potrebne da se l kg vode
metnuti u stranu. (kilogram-kalorija) zagreje za 1S; hemijski
eka-silicijum hen. stari naziv za element ekvivalent nekog elementa je kolinik iz
germanijum. atomske teine i valence toga elementa.
ekber (arap.) najvei, najstariji. ekvivalentan (nlat.) jednakovredan, jednake
ekblefaron (gr. ek-, blepharon oni kapak) vrednosti; ekvivalentna teina nekog elementa
med. vetako oko. jeste kolinik iz atomske teine i vrednosti toga
ekbole (gr. ek-ballo izbacim, ekbole uga- elementa; koji ima jednako dejstvo; koji ima
nue; pobaaj) ned. uganue, potpuno ia- isto znaenje.
ee; pobaaj. ekvivalencija (nlat. aequi-valere) jednakost
ekbolia (gr. ekbole) pl. med. sredstva kojima se vrednosti, jednaka vrednost; jednaka (ili ista)
vre pobaaji; abortiva. vrednost, odgovarajua vrednost.
ekbolika (gr.) med. v. ekbolia. ekvivalirati (nlat.) jednako vredeti, imati jednaku
ekvalav (lat. aequalis) isti, jednak, ravan, vrednost: biti istog znaaja kao i, imati isto
ravnomeran. znaenje sa im.
ekvalitet (lat. aequalitas) jednakost; ravno- ekvivoka (lat. aequivoca) pl. rei koje imaju vie
mernost; jednaka starost. raznih znaenja; dvosmislenosti, sumnje,
ekvanimitet (lat. aequus, animus, eaquani- podozrenje; v. i generacio ekvivoka.
mitas) ravnodunost. ekvivokan (lat. aequivocus, fr. equivoque)
ekvator (lat. aequare izjednaiti, aequator) dvosmislen, sa dva znaenja: koji daje maha
geogr. polutar, linija Zemljine lopte koja je od nezgodnom tumaenju i razumevanju,
oba Zemljina pola podjednako udaljena i koja podozriv, sumnjiv.
deli Zemlju na severnu i junu poluloptu. ekvivokacija (nlat. aequivocatio) dvosmisle-nost,
ekvatoreal (lat. aequare izjednaiti) astro- dvosmislica.
nomski dogled za odreivanje deklinacije i ekvidistanta (lat. aequus jednak, isti, dista-ge
rektascenzije jedne zvezde. odstojati) mat. prava koja u svim svojim
ekvatorealan (nlat. aequatorealis) v. ekvato- takama ima jednako odstojanje od druge
rijalan. prave.
ekvatorijal v. ekvatoreal. ekvidistantan (lat. aequi-distans) jednako
ekvatorijalan (lat. aequatorialis) koji pripada udaljen, na jednakom odstojanju.
polutaru, koji se tie ekvatora, po-lutarski. ekvilateralan (lat. aequus jednak, isti, 1a-teralis
ekvacija (lat. aequatio) izjednaavanje, iz- boni) sa jednakim stranama, isto-stran,
jednaenje; mat. jednaina, jednadba. ravnostran.
ekves (lat. eques) pl. ekvites konjanici, jahai, ekvilibrizam (lat. aequus jednak, isti, I-bra
vitezovi; u rimskoj dravi: rod vojske u kojem vaga) nauka o ravnotei; u etikom pogledu:
su sluili najimuniji plemii kao konjanici; uenje po kojem ovek u svojim postupcima
docnije se od ovih stvorio zaseban, veoma i delima moe samo onda imati pravu
uticajan i moan stale koji je stajao izmeu slobodu kada postigne potpunu ravnoteu
senata i naroda; u doba carstva, ekvites su pobuda, motiva.
bili samo jo kao oficiri paradnih trupa i ekvilibrij(um) (lat.) ravnotea.
carski upravni inovnici. ekvilibrijum indiferencije (lat. aequi-li-brium
ekvestrika (lat. equester konjiki) vetina indifferentia) fil. ravnotea dvaju suprotnih
jahanja, jahaka vetina, naroito u motiva, dveju suprotnih pobuda; up.
cirkusima. Buridanov magarac.
ekvilibrirati (lat. aequus jednak, isti, C-bra vaga)
ekvi- (lat. aequus) predmetak u sloenica-ma uravnoteiti, uravnoteavati, ujednaiti.
sa znaenjem: jednak, isti. ekvilibrist(a) (lat.) vetak koji ume da odrava
ekvivalen(a)t (nlat. aequi-valens podjednako ravnoteu u vazduhu (igra na konopcu i
vredei, jednakovredan) isto znaenje; jednaka drugi skakai u vazduhu).
vrednost, ista vrednost; stvar iste vrednosti, ekvilibristika (lat.) vetina odravanje ravnotee
zamena za vrednost, odteta, naknada; u u vazduhu; pr. ekvilibristiki.
mehanikom smislu: sila koji proizvodi isti
rad kao i neka druga sila; elektrohemijski ekvinocijalan (lat. aequus jednak, isti, pih no)
ekvivalent: koliina nekoga elementa koji pada u vreme kada su dan i no jednako
izdvojenog iz rastvora prolaskom koliine dugi; ekvinocijalie burebure koje nastaju za
elektriciteta jednog kulona, npr. struja od 1 vreme proletnje i jesenje rav-nodnevice (21.
ampera, tj. kulona u 1 sekundi, izdvoji na marta i 23. septembra); ekvinocijalna zona
katodi 0,001118 g srebra iz srebra nitrata, te arki pojas, tropske oblasti.
elektrohemijski ekvivalent srebra je 1,118 ekvinocij(um) (lat.) ravnodnevica, dva dana u
mg; godini kada su dan i no jednako dugi (po 12
asova), 21. marta i 23, septembra, zato
ekvinocio 259 eklektizam
to Sunce tada preseca nebeski polutar (ili: oficir mora da ima; mor. celokupne ljudstvo u
ekvator): prolena i jesenja ravnod-nevica. slubi na brodu, posada jednog broda.
ekvinocio (lat.) v. ekvinocijum. ekipiranje (fr. equipement) opremanje,
ekviparirati (lat. aequiparere izjednai) spremanje; naroito: snabdevanje broda ljud-
izjednai, izjednaavati, isporediti, stvom i svima potrebnim stvarima.
uporediti, uporeivati. ekipirati (fr. equiper) spremiti, spremati, sna
ekvipolentan (lat. aequipollens) jednake vanosti; bdeti; sna bdeti priborom za putovanje i svim
jednakog znaenja; jednake vrednosti; to je potrebno; snabdeti ljud-stvom i
ekvipolentan pojmovi log. jednaki pojmovi potrebnim stvarima, npr. brod.
samo sa razliitim imenima, npr. j ravnostrani ek-katarza (gr. ek-, katharsis ienje) med.
paralelogram" i romb", Aristotel" i osniva iiavanje, ienje, uredna stolica.
naune logike"; ekvipolentni sudovi log. sudovi ek-katartika (gr. ek-, kathartikos koji slui
koji na razliite naine i u razliitom obliku za ienje) pl. med. sredstva za ienje koja
kazuju isto, npr. Aristotel je bio vaspi-ta dejstvuju kroz kou.
Aleksandra Velikog" i Aleksandar Veliki je ek-klizis (gr. ek-, klisis savijanje, naginja-nje)
bio vasgtanik Aristotelov". med. razilaenje kostiju, iaenje;
ekvipolencija (nlat. aequipollentia) jednaka razmicanje krajeva kod preloma kostiju.
vanost; jednako znaenje; jednaka vrednost; ek-koproza (gr. ek-, kopros izmet) med.
log. jednako znaenje pojmova ili sudova. izbacivanje izmeta.
ekvipotencijalan (lat. aequus, nlat. poten-tialis ek-koprotikum (gr. ek-, kopros izmet) med. lek
moan da izvri rad) koji ima isti potencijal; koji pomae ienju, koji izbacuje,
ekvipotencijalna povrina ili nivoska izbacivanje izmeta.
povrina je geometrijsko mesto svih taaka ek-koprotian (gr. ek, kopros izmet) med. koji
koje imaju jednak potencijal, npr. pomae ienju, izbacivanju izmeta.
elektrostatina ekvipotencijalna povrina ek-kriziologija (gr. ek-, krino luim, izdvajam,
povrina ije take imaju isti elektrini logia) med. nauka o luenjima ove-jeg tela.
potencijal; magnetna ekvipotencijalna ek-krizis (gr. ek-, krino luim) med. izlui-vanje
povrina povrina ije take imaju isti bolesnih materija kroz znoj, mokrau itd.
magnetni potencijal. eklampsija (gr. eklampein zasvetleti, zasijati)
ekvitas (lat. aequitas) prav. oseanje pravinosti med. jedna od najteih bolesti kod trudnih
kojim sudija ima pravo da se ruko-vodi kad ena, obino za vreme poroaja; iznenadno
ga zakon direktno upuuje na to, ili pri gubljenje svesti, grevi i trzaji po celom telu,
tumaenju zakona i otklanjanju zakonskih prestanak disanja (ovakvi grevi se
praznina. ponavljaju veoma esto).
ekvitacija (lat. equus konj, equitatio) vetina eklatantan (fr. eclatant) sjajan, odlian,
jahanja, jahanje. izvanredan, slavan; oigledan, oit, jasan;
ekvites (lat. equites) pl. v. ekves. javan; zvonak, zvuan.
ekvitet (lat. aequitas) jednakost, ravnopravnost; eklezija (gr. ekklesia narodna skuptina, lat.
pravednost, pravilnost. ecclesia) ranije; narodna skuptina; posle:
ekvus (lat. aequus) jednak, ravan, prav; crkva; eklezija metropolitana (lat. ecclesia
pravedan; ekvo animo (lat. aequo animo) metropolitana) saborna, nad-biskupska
ravnoduno, mirno, spokojno; eko ekvo (lat. crkva.
eh aequo) s jednakim pravom. eklezijarh (gr. ekklesia predvodim,
ekdemiomaaija (gr. ekdemeo idem van rukovodim) stareina, nastojnik crkve,
zemlje, van zeml>e sam, mania ludilo, strast) nadzornik crkava, onaj koji se stara o
strast za seljakanjem, ljubav prema putovanju. redu bogosluenja u grkoj pravoslavnoj
ekzibicija (lat. exhibitio) pogreno, treba crkvi.
ekshibicija. eklezijarhija (gr. ekklesia, archo) crkvena
ekiklema (gr. ekkyklema) u starogrkom vlast; nadzor crkava.
pozoritu naprava koja je sluila otprilike eklezijast (gr. ekklesiastes) svetenik, crkveni
kao dananja pokretna pozornica. sluga; eklezijastik.
ekipa (fr. equipe) sp. izvrujui lanovi jednog eklezijastik (lat. ecclesiasticus) v. eklezijast.
sportskog kluoa KOJI uestvuju na nekoj
utakmici; grupa radnika na nekom poslu; eklezijastika (gr. ekklesia) l. crkvene
povorka laa povezanih jedna za drugu. uenje, uenje crkve; 2. eklezijastika (lat.
ekipaa (fr. equipage) pribor koji je potreban za ecclesiastica) pl. crkvene stvari, crkveni
putovanje; konji, kola i posluga; naroito: poslovi.
konji i kola; sve ono to jedan eklezijastiki (gr. ekklesia) crkveni, duhovni,
sveteniki.
eklektizam v. eklekticizam.
eklekticizam 260 ekonomski sistem
ekskarnacija (lat. eh, sagr meso, carnis) skidanje ekskralj bivi kralj, svrgnuti monarh.
mesa, deranje; muenje. ekskreacija (lat. excreare, excreatio) med.
eks katedre (lat. eh cathedra) sa katedre; tj. sa iskaljavanje, iskaljaj.
merodavnog, nadlenog mesta; ueno; eks ekskremsnt (lat. ehsegpege izdvojiti, izlu-iti,
katedri Petri (lat. eh cathedra Petri) re sa excrementum izmet) izmetina.
Petrove, tj. papinske stolice, koja je, po dogmi ekskrescenca (lat. excrescere) med. izrataj,
objavljeno] 1870, nepogreiva. grba, bradavica i dr.
ekskvizicija (lat. exquisitio) izbor; ekskrescirati (lat.) izrasti.
istraivanje, ispitivanje. ekskreti (lat. ehsegpege) izluiti, excreta) pl.
eksklava (lat. eh, clavis klju) 1. deo dravnog zool. izluci, izluevine, tj. hemijski sastojci
podruja koji je kao posed druge drave neupotrebljivih materija koje, dejstvom
iskljuen iz matice zemlje; 2. bot. poja-vljivanje (ekskrecijom) naroitih lezda, lui i izbacuje
izvesnih biljaka ili ivotinja na mestima ili ivotinjske telo.
podrujima u kojima ih inae normalno ekskretirati (lat. ehsegpege) izluivati, luiti,
nema. izbacivati.
eksklavacija (lat. excavare izdubiti) nain ekskretoran (nlat. excretorius) izluan, koji
vaenja ruda ili zemlje uz pomo ekskava- izluuje, koji lui, koji pomae i izaziva
tora ili miniranjem. luenje.
eksklamativan (lat. exclamare uzvikivati) ekskrecija (nlat. excretio) izluivanje, luenje,
gram. uzvian (npr. reenica). odvajanje, izbacivanje; izluenje, izluevina.
sksklamacija (lat. exclamatio) uzvik, usklik, ekskudit (lat. excudit) v. eksk.
uzvikivanje. ekskurz v. ekskurs.
eksklamirati (lat. exclamare) viknuti, uzviknuti, ekskurzivan (lat. excurrere istrati) odstu-pan,
dreknuti. koji odstupa, koji se udaljuje, koji se tie
ekskludirati (lat. excludere) iskljuiti, ekskursa.
iskljuivati, izuzeti, izuzimati, izdvojiti, ekskurzija (lat. excursio) izlet, kratak put,
odvojiti. putovanje radi provodnje; voj. upad, prepad;
ekskluzivan (lat. exclusivus) iskljuen, koji fig. malo udaljavanje od glavnog predmeta.
iskljuuje, koji je iskljuiv, koji ne puta ekskurs (lat. excurs) odstupanje; zasebno
(supr. inkluzivan); ekskluzivne reenice objanjenje nekog predmeta koji je sa
gram. one nezavisne reenice od kojih se glavnom temom naunog ili umetnikog dela
druga javlja kao izuzimanje od prethodne, u ma kakvoj vezi; dodatak knjizi koji sadri
npr.: Doao je, samo nije doneo knjigu; iscrpnije izglaganje samo jednog predmeta.
ekskluzivno drutvo drutvo u koje nije ekskusija (nlat. excussio) prav. podnoenje tube
slobodan pristup onima koji nisu jednaki po radi naplate duga; ispitivanje da li je dunik
poloaju ili po roenju sa ostalim lanovima; jo u stanju da odgovara obavezama.
ekskluzoran. ekskutirati (lat. excutare pretresti) prav. podneti
ekskluzive (nlat. exclusive) pril. iskljuivo, tubu radi naplate duga; sudskim putem ispitati
iskljuio, iskljuujue. stanje dunika ili njegovu sposobnost plaanja
ekskluzivizam (lat. exclusivus) v. ekskluzi-vitet. i odgovaranja obavezama.
ekskluzivitet (nlat. exclusivitas) iskljui-vost, eksleks (lat< eh 1eh) izvan zakona, nepodvrg-
iskljunost; povuenost, zatvore-nost. nug zakonu, lien svih zakona, bez zatite
ekskluzivnost (lat. exclusivus) v. ekskluzivitet. zakona.
ekskluzija (lat. exclusio) iskljuenje, ekslibris (lat. eh libris) iz knjiga", znak na
iskljuivanje, izuzimanje, izdvajanje. knjigama radi oznaavanja sopstvenika,
ekskluzoran (lat. excludere) v. ekskluzivan. obino se nalazi na zasebnom listu u
ekskomunikacija (nlat. excommunicatio) poetku knjige, sa imenom vlasnika i sa
iskljuenje, isterivanje iz nekog drutva ili grafikim crteima i ukrasima, alego-rijama
zajednice; naroito; iskljuenje iz crkve, itd.
anatema. eksmatrikulacija (nlat. exmatriculatio) brisanje,
ekskomunicirati (nlat. excommunicare) ispisivanje iz spiska ili iz upi-snice
iskljuiti iz crkvene zajednice, baciti (matrikule), odlazak sa univerziteta.
anatemu, anatemisati. eksmatriku lira ti (lat. eh, matrix spisak,
eks koncesis (lat. eh concessis) prav. prema matricula) brisati iz spiska, naroito iz spiska
odobrenju, na osnovu priznatog i steenog graana, studenata i dr., ispisa koga iz
prava. upisnice.
ekskorijacija (lat. excoriatio) med. povrin-ska eksmisija (lat. exmissio, exmittere izbaciti)
povreda (ogrebotina) na koi ili sluznici. izbacivanje, isterivanje (sa poseda, iz kue,
ekskorporacija (lat. eh, corpus telo) izdvajanje, stana) od strane vlasti, prisilno iseljavanje,
izuzee; izluivanje iz neeg; supr. ispranjavanje prostorija.
inkorporacija.
263 ekspertizirati
ekso- v. pod egzo- (v. napomenu pod eksa-). mesto, kandidat za neki poloaj ili zvanje.
eksogamija (gr. eho, gameo oenim se) brak ekspektirati (lat. ex-spectare) ekati, iekivati,
izmeu pripadnika raznih plemena; supr. oekivati, nadati se, npr. nekom poloaju,
endogamija. zvanju i sl.
eksogen v. egzogen. ekspektorans (lat. expectorans) med. lek za
eksonim (gr. eho, onoma ime) drukija ienje grudi, lek koji pomae izbacivanje
upotreba naziva nekog geografskog pojma sluzi iz grudi.
kod nas u odnosu na upotrebu u dotino] zemlji ekspektoracija (nlat. expectoratio) med.
(npr. Be prema nemakom Wien). izbacivanje iz grudi, iskaljavanje; ispljuvak
eks oficio (lat. eh officio) po dunosti, po iz grudi, iskaljaj, fig. izlivanje srca,
slubenoj dunosti, slubeno. olakavanje due.
ekspander (lat. expandere rairiti, razapeti) sp. ekspektorancije (lat. eh, pectus prsa, grudi) med.
gimnastike sprava sa rasteglji-vim vrpcama, sredstva koja olakavaju iskaljavanje
koja slui za jaanje runih miia. (obino u obliku sirupa ili ajeva).
ekspanzer v. ekspander. ekspektorirati (lat. expectorare) med. izbaciti (ili:
ekspanzibilan (nlat. expansibilis) irljiv, izbacivati) iz grudi, ispljuva-ti, iskaljati,
rairl>iv, rastegljiv. izbaciti sluz; ekspektorirati se otvoriti srce,
ekspanzibilitet (nlat. expansibilitas) ir-ljivost, rei to je na dui, ispovediti se.
rairljivost, rasprostranlji-vost. ekspenzarij(um) (nlat. expensarium) spisak
ekspanzivan (lat. expansivus) koji se iri, irljiv, trokova, raun o uinjenim trokovima,
rairan, rairljiv; ekspanziv-na sila sila trokovnik.
kojom se neto iri, naroito: sila kojom ekspenze (lat. expense sc. pecuniae) pl.
gasovita tela tee da se ire; naponska sila; trokovi, izdaci, naroito: sudski trokovi.
med. psihopatsko stanje u kojem postoji ekspenzivan (lat. expendere platiti, nlat.
uveanost samo-oseanja, npr. kod expensivus) skup, skupocen.
megalomanije, golema-tva. ekspenzija (nlat. expensio) isplata, is-
ekspanzivnost (lat. expansivus) osobina onoga plaivanje, izdatak.
to je ekspanzivno, sklonost irenju; ekspenzilacija (lat. expensi latio) unoenje
osvajake tenje, osvajaki karakter. nekog izdatka u knjigu rauna; prividan,
ekspanzija (nlat. expansio) irenje, rairivanje, fiktivan izdatak; up. akceptilacija.
rairenje, proirenje; rai-renje, rairenost; eksperijencija (lat. experiri pokuati,
napon. experientia) iskustvo.
ekspanzioni (nlat.) panonski. eksperimenat (lat. experimentum) ogled, opit,
ekspanzionizam (nlat.) sklonost ekspanziji, pokus: pokuaj, proba.
irenju; ekspanzivna politika. eksperimentalan (lat.) iskustven, ogledni, opitni,
eks parte (lat. eh parte) delom, delimino, pokusni, osnovan na iskustvu, po-tvren
delimice; od strane, npr. te i te vlasti, toga i
toga oveka. opitima; eksperimentalna fizika fizika sa
ekspatrijacija (nlat. expatriatio) izgnanje iz ogledima; eksperimentalna he-mija hemija na
otadbine; naputanje otadbine, istupanje iz osnovu opita.
podanstva. eksperimentator (lat.) onaj koji vri ogle-de ili
ekspedirati (lat. expedire odreiti) slati, poslati, opite, ona] koji prirodi postavlja pitanje i
otpremati, otpremiti, otpraviti, otpravljati, primor^za je da mu se otkrije" (Kivije).
uputiti. eksperimentirati (lat. eksperiri pokuati,
ekspeditan (lat. expeditus) v. ekspeditivan. ogledati, experimentum) vriti oglede ili
ekspeditivan (nlat. expeditivus) hitar, brz, opite, uiti iz iskustva, uiti na osnovu
okretan u svravanju poslova. ogleda.
ekspeditor (lat. expeditor) otpremilac, onaj koji eksperimentisati v. eksperimentirati.
otpravl>a poiljke, poiljalac, ot-pravlja; ekspert (lat. expertus) strunjak, znalac, vetak
carinski posrednik; pediter. u emu, naroito: onaj koji vri vetaenje
ekspedicija (lat. expeditio) slanje, odailjanje, ega.
otpravljanje, otpremanje; pohod vie lica sa ekspertan (lat.) iskusan, vet, vian, struan.
izvesnim ciljem, npr. naunim; vojno ekspertize (fr. expertise) prav. upotreba ve-taka
preduzee, pohod; mesto u poti gde se u iznalaenju materijalne i objek-tivne istine
poiljke pripremaju za odailjanje i odakle se u privatnopravnim i Javno-pravnim
alju; odeljenje u administraciji nekog lista odnosima, vetaenje; iskaz ve-taka,
odakle se list alje na potu i gde se izdaje zapisnik o izvrenom vetaenju.
prodavci-ma; trg. v. pedicija. ekspertizirati (fr. expertiser) prav. istra-ivati
ekspektan (lat. expectans) iekivalac nekog neto putem vetaenja, veta-iti.
mesta (ili: poloaja), onaj koji se nada
nekom mestu ili koji eka neko
ekspiJaciJa 264 eks!1onenci]alan
ekspijacija (lat. expiatio) okajavanje pogreke eksploziv (lat. explosivus) opti naziv za sve
prestupa i sl., ispatanje. tvari koje imaju svojstvo rasprska-vanja uz
ekspilator (lat. expilator) kradljivac tueg pucanj (barut, dinamit, ekrazit itd.); gram.
nasledstva; drumski razbojnik. praskavac (glas).
ekspilacija (lat. expilatio) pljakan>e, kraa, eksplozivan (lat.) rasprsan, koji se rasprskava,
naroito tueg nasledstva. koji ima svojstvo rasprskavanja, praskav;
ekspiratoran (lat. expirare) 1. koji se odnosi na eksplozivna zrna zrna sa razornim
izdisanje, na fazu disanja kojom s punjenjem.
odstranjuJu iz organizma nepotrebni gaso-vi; eksplozija (lat. explosio) prasak, pucanj, ra-
2. fon. koji se odlikuje snagom fona-cione sprskavanje uz pucanj; fig. nagao i jak
struje. izliv, npr. gneva, srditosti i dr.
ekspiracija (lat expiratio) izdisanje, umiranje, eksplorater (fr. explorateur) voj. izvidnik,
smrt; prav. isticanje izvesnog vremena ili izvia, uhoda; istraiva.
roka, dan plaanja. eksplorativan (nlat. explorativus) istrai-van,
ekspirirati (lat. ex-spirare) izdisati, izdahnuti, istraivaki, izviaki, izvid-niki.
ispustiti duu, umreti; minuti, prohujati, eksploracija (lat. exploratio) istraivanje,
prestati, ugasiti se; istei, doi, dospeti (za ispitivanje, izvianje; med vetake pre-
dan plaanja). gledanje bolesnika pomou fizike eks-
eksplanacija (lat. explanare) objanjavanje, plorativne metode (gledanjem, kucanjem,
razjanjavanje, izlaganje. sluanjem, pipanjem, termometrikim, he-
eksplantacija (nlat. explantatio iupa-vanje iz mijskim, mikroskopskim pregledanjem).
zemlje) fiziol. osobina ivih or-ganskih tkiva da eksploracija (lat. exploratio) istraivanje
mogu, u podesnim hranljivim rastvorima, ispitivati, izviati.
rasti i napredovati i izvan tela.
eksplement (lat. explementum) sredstvo za ekspoze (fr. expose) izvetaj, izlaganje,
ispunjavanje (ili: popunjavanje); dodatak (u prikazivanje nekog stanja, npr. izvetaj koji
govoru). ministar podnosi skuptini o nekom vanijem
eksplentivum (lat. explentivum) gram. umetnu-ta pitanju ili stanju u svom po-DRUJU, resoru.
re; pl. ekspletiva. ekspozimetar (lat. expositio, gr. metron
ekspletivan (lat. explere) koji dopunjuje, mera) fot. sprava za odreivanje ekspozi-cije
upotpunjuje. potrebne za snimanje.
eksplikabilan (nlat. explicabilis) objanjiv, koji ekspozitura (nlat. expositura) ispostava,
se moe objasniti. odeljak neke ustanove, npr. suda; u katolikoj
eksplikativan (nlat. explicativus) objanja-van, crkvi: od neke parohije odvojena crkva, koja
koji slui za objan>enje, koji objanjava, je uglavnom samostalna i ima svog
objanjavajui. svetenika (ekspozitusa).
eksplikacija (lat. explicare, explicatio) ekspozitus (nlat. expositus) v. ekspozitura.
objanjavanje, razjanjavanje, objanjenje, ekspozicija (lat. expositio) izlaganje, izloba
razjanjenje, tumaenje, prikazivanje, umetnikih stvari i dr.; poloaj prema
izlaganje. vazduhu i suncu, izlaganje svetlosti; prianje,
sksplicirati (lat. explicare) razjasniti, izlaganje, razlaganje, prikazivanje, razvijanje
razjanjavati, objasniti, objanjavati, jednog pojma, objanjenje, tumaenje; u
tumaiti, izlagati, prikazati; privesti kraju, drami: prvi od tri glavna dela drame, u kojem
zavriti. se upoznajemo sa povodom dramske radnje
eksplicit (fr. explicit) zavrni deo teksta u i sa licima koja se u drami pojavljuju.
kome se iznosi zakljuak, saeti sadraj ekspolirati (lat. expolire) ugladiti, uglaa-ti,
onoga to je napred reeno. kititi, ulepati.
eksplicitan (nlat. explicitus) izrean, otvoren; ekspolitura (nlat. expolitura) glaenje,
supr. implkcitan. doterivanje, ulepavanje, npr. nekog izraza
eksplicite (nlat. explicite) izreno, jasno, kitnjastim frazama.
razumljivo; supr. implicite. ekspedicija (lat. expolitio) v. ekspolitura.
eksploatator (fr. exploiter) iskoriavati) eksponat (lat. ehropege) predmet koji se
iskoriavalac tue radne snage. prikazuje na izlobi, u muzeju i sl., izloeni
eksploatacija (fr. exploitation) iskoria-vanje; predmet.
iskoriavanje tue radne snage; vaenje, eksponator v. eksponent.
kopanje (rude). eksponent (lat. exponens) ovek koji radi za
eksploatirati (fr. exploiter) iskoriavati, raun nekog drugog, naroito u politikom
koristiti se; upotrebljavati; izrai-vati, ivotu, poverljiva linost, poverenik; mat.
obavljati, obdelavati; vaditi, kopati (rudu). izloilac, izloitelj (stepenov a3, 3 je
eksploatisati v. eksploatirati. eksponent).
eksplodira (lat. explodere) rasprsnuti se uz eksponencijalan (lat. exponentialis) mat. koji se
pucanj, rasprskavati se, raspui se, prasnuti. tie iz loite lja, izloiteljni; ekspo-
eksponibilan 265 ekstabulacija
ekstaza (f. ek iz stasis pomeranje) zanos, ljena izvan studija; 3. slika sa motivom iz
ushienje, oduevljenje, oseanje beskrajne spoljanjeg, otvorenog prostora.
radosti; najvii stepen ushienosti, blizak eksteritorijalan (lat. eh iz, terra zemlja,
ludilu, u kojem se postojanje oveka stapa u territorium zemljite, oblast) koji se nalazi
jedno jedino oseanje kada se dua van zemlje ili drave), inostran, spoljnji.
sjedinjuje sa bogom; u tome stanju, po eksteritorijalitet (lat. eh, territorium) prognanost
Plotinu, ovek postaje isto duhovno bie koje iz otadbine; pravo diplomat-skog
je dolo u neposredan dodir sa boanstvom, predstavnika u stranoj dravi da on i
sa apsolutnim. podruno mu osoblje ive i upravljaju se po
ekstatian (gr.) zanosan, koji zanosi, ushi-tan, zakonima svoje zemlje i da budu osloboeni
koji ushiava; zanoljiv, ushitljiv. od svih nameta i poreza; pravo ratnih
ekstatinost (gr.) osobina onoga to je brodova da u vreme mira ostanu pod
ekstatino, zanetost, zanos. sudskom nadlenou svoje drave; sloboda
ekstemporale (lat. extemporale) prevod od plaanja dravnih nameta i poreza koju
izraen odmah, bez pripreme, probni rad (ili: uiva papa u Italiji.
probni zadatak) koji se radi bez pripreme; eksteritorijalnost v. eksteritorijalitet.
paz. govoriti ekstemporale govoriti na sceni eksterminacija (nlat. exterminatio) proteri-
ono to se ne nalazi u tekstu uloge, vanje, izgnanje; istrebljivanje, istrebljenje,
improvizovati. utamanjivanje, utamanjenje, isko-renjivanje,
ekstemporacija (lat. eh, tempus) izvoenje iskorenjena, unitavanje, unitenje;
neega to nije bilo predvieno, pripremljeno istrebljenje, istrebljenost, utamanjenje,
(naroito u glumakim ulogama); utamanjenost, unitenje, unite-nost.
improvizacija. eksterminirati (lat. exterminare) proterati preko
eks tempore (lat. eh tempore) smesta, odmah, granice; istrebiti, istrebljivati, iskorenjivati,
bez pripreme. iskoreniti, utamaniti, utamanjivati, unititi,
ekstemporirati (nlat. extemporare) raditi bez unitavati.
pripreme (npr. drati govor, pisati o emu, eksternat (lat. externus spoljap!nji) kola u koju
pevati i sl.); up. improvizirati. aci samo dolaze na predavanja, a ne stanuju
ekstenzibilan (nlat. extensibilis) istegljiv, koji u njoj; supr. internat.
se moe rastezati, rastegljiv, rai-rljiv, eksterni (lat.) pl. spoljnji, spoljanji; naroito:
proirljiv. pomoni lekari u Francuskoj koji ne stanuju
eksteizibilitet (nlat. extensibilitas) iste-gljivost, u bolnici; pitomci koji ne stanuju u koli,
rastegljivost, rairljivost, proirljivost. nego samo dolaze na predavanja.
ekstenzivan (nlat. extensivus) istezan, koji eksternist(a) (lat.) med. bolesnik koji ima spoljnu
istee, rastezan, koji rastee, proiren, koji ozledu; bolesnik koji nije primljen da lei u
proiruje; rasprostrt; ekstenzivna veliina bolnici, ali dolazi da se lei i prima lekove;
prostorna veliina, veliina u prostoru; ak koji ne stanuje u internatu.
obiman, opiran, prostran; supr. intenzivan. ekstinktivan (nlat. extinctivus) ugasan, koji
ekstenzija (lat. extensio) istezanje, raste-zanje, gasi, unitavan, koji unitava; ekstink-tivna
pruanje, ispruanje; irenje, pro-irivanje; zastarelost prav. zastarelost koja ponitava
proirenost; rasprostiranje, rasprostrtost; neku tubu.
obim, opseg; med. kod prelo-ma kosti:
odravanje okrajaka prelomljene kosti u ekstinktor (nlat. extinctor) gasilac, onaj koji
najpovoljnijem poloaju za zaraivanje gasi, vatrogasac; sprava za gaenje vatre.
pomou potezanja. ekstinkcija (lat. extinctio) gaenje, unitavanje;
fiz. gubljenje svetlosnih trepta-ja, naroito
ekstenzitet (lat. extendere ispruiti) irina, usled njihove hemijske delatnosti.
obimnost. ekstirpator (lat. extirpator) iskorenjiva,
ekstenzor (lat. extendere, nlat. extensor) znat. utamanjiva; poljoprivredna sprava za
mii oprua. ienje korova i za riljanje zemlje, naroita
ekstenzum (lat. extendere, extensum) trg. vrsta pluga.
iscrpio i zametne nabrajanje uzroka zbog ekstirpacija (lat. extirpatio) iskorenji-vanje,
kojih je nemogue izvriti plaanje, sa iskorenjenje, iupavanje iz korena,
davanjem podataka o svojim dunicima i istrebljivanje, istrebljenje; unitavanje u klici;
istraivanjima; in ekstenzo (lat. in extenso) iskorenjenje, iskorenjenost, istrebljenje,
veoma iscrpio, u potpunosti, nadugako i istrebljenost; med. iskorenjivanje, vaenje
nairoko, posve opirno. putem operacije raznih bolesnih tvorevina na
ekstenuancije (lat. extenuantia) pl. farm. ovejem i ivotinjskom telu (npr. guka,
sredstva za razblaavanje. naraslica i dr.).
eksteran (lat. externus) spoljnji, spoljanji; tu,
stran; supr. interan.
eksterijer (fr. exterieur) 1. spoljanji izgled,
spoljanjost; 2. filmska scena snim-
ekstirpirati 267 ekstrahent
ekscelirati (lat. excellere) isticati se, od-likovati ekscizura (nlat. excisura) med. iseak, izrezak.
se, biti u emu odlian. ekscipirati (lat. excipere) izuzeti, izuzi-mati,
ekscentar (lat. eh centrum sredite) fiz. kod iskljuiti; prav. primetiti, prigovoriti,
parne maine: ekscentrina ploa, tj. glavni odgovoriti na tubu.
deo, pored razvodnila, sprave koje puta u skscitabilan (nlat. excitabilis) nadraljiv,
stublinu paru as s jedne as s druge strane razdraljiv, uzbudljiv.
klipa i isputa je; ekscen-trikum, ekscentrika. ekscitabilitet (nlat. excitabilitas) razdraljivost.
ekscentrikum fiz. v. ekscentar. ekscitancije (lat. excitantia) pl. med. sredstva za
ekscentricitet (lat. eh, centrum sredite) razdraivanje.
odstojanje (ili: udaljenost, odstupanje) od ekscitat (lat. excitatus) prav. dunik koji je pao
sredita; odstupanje (krive, krivulje) od pod steaj.
krunog oblika; numeriki (brojni) ekscitativan (nlat. excitativus) nadraan, koji
ekscentricitet (kupinog preseka): odnos nadrauje, nadraujui; podbodljiv,
izmeu ine daljine i odstojanja od linije podstrekljiv, koji podbada, koji podstre-kava,
vodilje (direktriks); fig. nastra-nost, koji podstie.
zanesenjatvo, fantastinog. ekscitacija (lat. excitatio) nadraivanje,
ekscentriai (lat. eh, centrum, fr. eh-centrique) razdraivanje, nadraenje, razdraenje;
vansredini: (krug) koji nema isto sredite sa nadraenost, razdraenost; podsticanje,
drugim krugom; koji ima svoju taku oslonca podstrekavanje, podbadanje; podsticaj,
itd. van sredita; koji ne prolazi kroz podstrek; uzbuivanje, uzbuenje, izazivanje.
sredite; koji nije kruni, koji odstupa od ekscitirati (lat. excitare) podsticati, pod-badati;
krunog oblika; fig. nastran, jednostran, nadraivati, pobuivati, drai-ti; bodriti,
preteran; ekscentrina glava usijana glava; sokoliti; uzbuditi,uzbuiva-ti, izazivati,
ekscentrian udarac udarac iji pravac ne izazvati.
prolazi kroz teite tela. eksend (eng. exchange) trg. razmena, menjanje,
ekscentrinost (lat. eh, centrum) neuravno- trampljenje; londonske berza; bil ov
teenost, nesreenost, nastranost. eksend (eng. bili of exchange) menino
eksceptivan (nlat. exceptivus) izuzetan, iz- pismo, menica.
niman, koji sadri izuzetak, iskljuu-jui, ektaza (gr. ektasis istezanje, protezanje, ek-
uslovan. teino isteem, proteem) protezanje,
eksceptive (lat. exceptive) pril. iskljuujui, produavanje, npr. slogova.
izuzimajui, uslovio. ekteza (gr. ek-tithemi) izlaganje,
ekscepto (lat. excepto) izuzev, izuzevi, objanjavanje, tumaenje.
izuzimajui, osim.
ekscepcija (lat. exceptio) izuzimanje, izuzee; ektetotrofeum (gr. ek-tithemi napustim,
prav. prigovor, izuzee u tehnikom smislu, ostavim, tropheion hranarina, izdravanje)
odbrana optuenog u kojoj tvrdi neko svoje zavod za nahodad.
pravo koje stoji nasuprot po sebi ektilotika (gr. ek-, tylos ulj) pl. farm. sredstva
osnovanom pravu tuioevom, i kojom, protiv uljeva, kurjih oiju.
istiui ga kao svoje pravo, hoe posve ili ektima (gr. ek-thyo izbijam) med. gnojnoraz-
delimino da iskljui vanost i dejstvo jedno zapaljenje koe koje izaziva gnojna
tuioevog prava. streptokoka (obino na butinama i, kod dece,
ekscepcionalan (nlat. exceptionalis) izuzetan, na debelom mesu).
izniman, izvanredan. ektimoza (gr.) med. navala krvi.
ekscerpirati (lat. sagrege brati, ehsegrege) vaditi ektipi (gr. ek-, typos otisak; lik) pl otisci
iz, izvlaiti, praviti izvode iz ega, npr. iz bruenog kamenja; fini, umetniki radovi od
neke knjige. drveta, kamena, mramora itd.
ekscerpt (lat. excerptum) izvadak, izvod (iz ektipografija (gr. ek-, typos, grapho) fino
knjige, udbenika). graviranje u metalu na jakoj vatri; tampa za
eksces (lat. excessus) prekomernost, prete- slepe, koja se ita pomou pipanja naroito
ranost; ispad, izgred, prestup, istup; nasilje, ispupenih slova, reljefna tampa.
svirepost; ekscesus in modo (lat. excessus in ektlipsa (gr. ek-thlibo istisnem) istiski-vanje;
modo) prav. greka u nainu izvoenja ili u gram. izbacivanje jednog slova ili vie slova
obliku neke radnje. da bi se izbegao hijatus.
ekscesivan (nlat. excessivus) prekomeran, ektoblast (gr. ektos napolju, izvan, blatsos
preteran, neobuzdan, razuzdan. klica) fiziol. v. ektoderm.
ekscidencija (nlat. excidentia) med ispadanje ektoderm (gr. ektos napolju, izvan, erma
zgloba. koa) fkztl. spoljanji od tri klicina listia na
ekscidirati (lat. excidere) ispadati; med. ivotinjskom zametku, embri-ju; ektoblast,
seenjem vaditi; izvaditi, isei. epiblast.
e ke ci zi j a (lat. excisio) med. vaenje seenjem,
isecanje, odstranjivanje ega.
ektoparazit 270 elastinost
elastomehanika (gr. elauno, mehanao vetaki elegant (lat. eligere izabrati, elegans) otmen
radim) fiz. nauka koja ispituje one gospodin, kico, pomodar u odevanju i
mehanike pojave tvrdih tela koje zavise od ophoenju.
njihove elastinosti. elegantan (lat. elegans) za ljude; otmen,
elaterij(um) (gr. elater tera, gonilac) med. gospodski, lep, fin, sa puno ukusa; o stvarima:
zgusnuto sok divljeg krastavca (Ecballi-um), lepa, ukusna, otmena, kitnjasta; elegantan svet
lek za ienje veoma jakog dejstva. obrazovano, fino, otmeno drutvo.
elaterin (gr.) hen. gorka tvar koja sadri elaterij. elegante (ital. elegante) muz. kitnjasto, gospo
elaterit (gr.) min. elastian asfalt, prirodni dstveno, otmeno; elegantemente. elegantemente
ugljovodonik, lepljiva i poput kauuka (ital. elegantemente) muz. v. elegante.
elastina zemljana smola. elegancija (lat. elegantia) odabran i ukusan
elaterometar (gr. elauno pokreem, teram, spoljanji izgled, otmenost, gospodstve-nost,
elater onaj koji tera, ono to tera, raetron) dostojanstvenost, uglaenost, finoa, fin
aparat za merenje pare. ukus; kon eleganca (ital. sop eleganza) muz.
elativ (lat. elativus uzvien, visok) gram. oblik v. elegante; elegantnost.
kojim se u nekim jezicima iskazuje visok, elegija (gr. elegeia) poet. kod starih Grka i
pojaan stepen neke osobine bez poreenja sa Rimljana: svaka lirsko-epska pesma napisana
drugim pojmovima, apsolutni superlativ, npr. u distisima; docnije; umetnika pesma u kojoj
latinski maximus vrlo velik, italijanski pesnik iznosi svoja oseanja, naroito tihu
benissimo vrlo dobro itd. tugu i bol zbog toga to je u svetu sve nestalno
elativ u ugro-finskim jezicima pade kojim se i prolazno; alobna pesma, tugovanka,
oznaava kretanje iz unutranjosti prema alopojke; predstavnici kod nas: J. St.
spoljanjosti neega. Popovi, . Jaki, J. J. Zmaj, V. Ili.
elacija (lat. elatio) uzdizanje, gordost, nadu- elegian (gr. elegos) tuan, setan, alostan,
venost, oholost. bolan, aloban; sklon razmiljanju, osetljiv;
elgersburki poluporculan (nem. Elger-burg) elegian stih onaj koji se sastoji od distiha, tj.
trg. v. emilijan. koji je napisan u heksa-metru i pentametru (koji
Eldorado (p. el Dorado) ovako su u Evropi dolaze jedan za drugim); elegina pesma svaka
nazivali, na osnovu prianja Pizarovog pesma u distisima.
saputnika Franciska Orenjana, tobonju elegiar (gr. elegefon) onaj koji peva elegije,
zlatom bogatu oblast oko nekog jezera pisac elegija.
Parime, u tadanjoj panskoj Gvajani (Juna
Amerika), koja u stvari nije ni postojala a koju elein (gr. elaion maslinovo ulje) hem. v. elain.
su, naroito u XVI i HUP veku, mnogi elejci v. eleati.
pustolovi ili da trae, u elji da se obogate; elekta (lat. electa) vrsta najodabranije i najfinije
fig. zemlja u kojoj tee med i mleko, zemlja vune.
srenog ivljenja u najveem izobilju, elektivan (nlat. electivus) izborni, izvren putem
zemaljski raj. izbora.
eleati (po grkoj koloniji Bleji u junoj I t al i j i ) elektor (lat. elector) bira; izborni knez u
p ri st a l i c e ele jske ko le (540460 pre n. Poljskoj i Nemakoj, kurfirst.
e.), iji je osniva rapsod Ksenofan, a elektorat (nlat. electoratus) dostojanstvo
najznaajniji predstavnici Parmenid i Zenon; izbornog kneza; izborio kneevstvo.
osnovna im je teza: Bie je jedno, nedeljivo, Elektra (gr. Elektra) kit. ki Agamemnona i
veito i nepromenljivo. Klitemnestre, sestra Ifigenije i Oresta, posle
eleatizam (po gr. gradu Bleji u junoj Italiji) oevog ubistva spasla Oresta bek-stvom u
uenje elejaca. Fokidu, pomogla mu da izvri osvetu nad
elevator (nlat. elevator) znat. mii podi-za; Egistom i Klitemnestrom i posle se udala za
dizalica za lake soabraanje izmeu Orestovog prijatelja Pilada; motiv obradili
pojedinih spratova u visokim graevinama, Sofokle i Euripid u istoimenim tragedijama,
lift; dizalica za prenoenje velikih tereta. Eshil u drami Hoefore" (Choephroi), a
elevacija (lat. elevatio) dizanje, uzdizanje; Rihard traus u operi.
podizanje; astr. visina zvezde nad horizontom,
naroito visina pola; uzdizanje hostije u Elektra kompleks (po migu o Elektri) lak.
katolikoj crkvi; voj. elevacija topa, psihoanalitiki termin za potisnutu elju
elevacioni ugao nagibni ugao, onaj koji erke da uspostavi rodoskrvne odnose sa
pravac bacanja zrna zaklapa sa vodo-ravnom, ocem (Frojd).
horizontalnom ravni; vrh. nacrt, plan elektrana (gr. elektron ilibar) fabrika koja
(graevina); poz. polet, lakoa; fig. uzvienost, proizvodi elektrinu energiju, munjara".
veliina, plemenitost.
elevirati (lat. elevare) dignuti, podignuti,
uzdignuti, uzvisiti; v. levirati.
elektrizacija 272 elektrode
elektrizacija (gr.) punjenje elektrinom strujom, elektrina centrala fabrika koja proizvodi
elektriziranje; med. v. elektrote-rapija. elektrinu struju (energiju) za javnu upotrebu.
elektrizirati (gr.) izazivati elektricitet; med. elektrini elementarni kvantum fiz. za jed-
prodirati elektrinom strujom u telo oveje, novredni (monovalentni) jon vezana koliina
leiti elektricitetom; u saobraaju: sa parnog elektriciteta (zvana i elementarno optereenje
pogona prei na elektrini; fig. odueviti, ili elementarni naboj) koja iznosi 1,6 XI O-19
zaneti, raspali, ushititi, uiniti da neko kulona.
ivahne. elektrine kolo sistem elektrinih izvora i
elektrike v. elektricitet. potroaa povezan elektrinim pro-
elektrisati v. elektrizirati. vodnicima u zatvoren krug.
elektrifikacija (gr. elektron, lat. facere raditi) elektrine polje fiz. prostor u okolini
uvoenje elektrike za osvetljenje i pogon, naelektrizovanog tela u kojem se ispoljava
poelektrisavanje. privlano ili odbojno dejstvo toga tela prema
drugim naelektrizovanim telima; up.
elektrifikovati v. elektrificirati. influenca.
elektrificirati (gr. elektron, lat. facere) uvoditi, elektro- (gr. elektron ilibar) predmetak u
uvesti elektriku radi osvetlja-vanja i pogona, sloenicama sa znaenjem: elektrike, putem
poelektrisati, poelektri-savati. elektriciteta.
elektricitet (gr. elektron, nlat. electricitas) vrsta elektroakustika (gr. elektron, akyo ujem)
sile u prirodi, ona osobena sila koja se grana primenjene akustike koja se bavi
pojavljuje u raznim telima (ilibaru, staklu, ispitivanjem zvunih pojava i promena
smoli, sumporu itd.) i na razne naine izazvanih elektrinim putem.
(trljanjem, dodirom, za-grevanjem itd.), ije elektroanaliza (gr. elektron, analysis
se dejstvo pokazuje u privlaenju i odbijanju, razlaganje) hemijska analiza putem elek-
svetljenju, svetlu-canju i raznim oblicima; trolize.
izraz elektricitet uveo je engleski lekar elektrobiologija (gr. elektron, bios ivot, logia
Gilbert (1600. g.) po tome to je ova udna nauka) nauka o elektrinim procesi-ma u
sila najpre primeena na ilibaru (gr. ivotinjskom organizmu (npr. kod jegulja, u
elektron"). miinim ivcima itd.).
elektricitet atmosferski elektricitet koji se nalazi
u vazduhu, vazduni elektricitet. elektrobus (gr. elektron, lat. omnis sav,
omnibus svima) omnibus sa elektrinim
elektricitet galvanski strujni elektricitet koji se pogonom.
izaziva hemijskim procesom u Voltinim
elementima. elektrovegetometar (gr. elektron, lat. vege-tare,
rasti, gr. metron) instrument za ispitivanje
elektricitet ivotinjski elektromotorne sile koje uticaja elektriciteta na ra-stenje biljaka.
se razvijaju izmeu miia i ivaca, ili elektrogimnastika (gr. elektron, gymnazo
izmeu razliitih delova pojedinih miia i vebam) med. leenje talasima istosmisle-ne
pojedinih ivaca, i time proizvode galvansku ili naizmenine struje na taj nain to uzeti i
struju. oslabljeni mii struja odrava u odreenom
elektricitet medicinski elektricitet koji se ritmu; pronalazak francuskog rendgenologa
primenjuje radi leenja nekih oboljenja . Bergonijea (Jean Bergonie, 18561925);
ovejeg tela. otuda i: bergo-nizacija.
elektricitet negativni zvani , ,smolni elektricitet", elektrogvoe gvoe koje se proizvodi u
onaj koji se izaziva na ebonitu, i smolama elektrinim visokim peima.
kada ih taremo krznom; minus elektricitet ( elektrogen (gr. elektron, genos rod, gignest-hai
E). roditi se, nastati) fiz. uzrok koji izaziva
elektricitet pozitivni zvani stakleni elektricitet", elektrine pojave i elektrina dejstva.
onaj koji se izaziva na staklu kada se ono elektrogenerator (gr. elektron, lat. generator)
trlja svilom; plus elektricitet (+E). v. dinamo-maina.
elektrian (gr. elektron ilibar) koji ima elektrogravura (gr. elektron, fr. gravure)
svojstvo elektrinog stanja, koji ima u sebi pravljenje elinih peata pomou
elektriciteta. elektriciteta.
elektriar majstor, tehniar, kvalifiko-vani elektrografija (gr. elektron, grapho piem)
radnik za poslove oko elektrine struje, med. v. elektro-kardiografija.
elektrinih instalacije i sl.; strunjak za elektrografit (gr.) sintetiki, vetaki grafit;
elektricitet i elektrotehni-ku; naunik koji dobiva se od osnovne mase praha petrol-
prouava elektrine pojave. koksa.
elektrina influenca v. influenca. elektrode (gr. elektron, odos put) pl. fiz putevi
elektriciteta", polne ploe kroz koje struja
ulazi i izlazi, i to: pozitivna
elektrodiJagnostika 273 elektrometalurgija
elektroda anoda (,,put navie"), i negativna ova ispitivanja se vre pomou elektro-
elektroda katoda(put nanie"). kardiografa.
elektrodiJagnostika (gr. elektron, diagno-stikos elektrokaustika (gr. elektron, kausis, paljenje)
vian razlikovanju) med. upotreba med. paljenje tkiva icom usijanom pomou
jednosmislene (galvanske) i naizmenine elektrine struje.
(faradine) elektrine struje radi elektrokemija v. elektrohemija.
raspoznavanja i utvrivanja bolesti. elektro-kinetian (gr. elektron, kineo
elektrodinamika (gr. elektron, dynamis sila) kreem) proizveden elektricitetom u kretanju.
fiz. nauka o zakonima elektriciteta u stanju elektro-kultura (gr. elektron, lat. cultura
kretanja, ili o dejstvu elektrinih struja gajenje) uveavanje etvenog prinose
jednih na druge. poljoprivrednih proizvoda pomou dejstva
elektrodinamian (gr.) koji proizvodi elektrine struje, bilo da se puta u samo tle
elektrinu struju. ili iznad plodova; takoe: nego-vanje biljaka
elektrodinamometar (gr. elektron, dynamis, pri elektrinoj svetlosti, za vreme noi, koja
metron) vrsta galvanometra koji meri jainu zamenjuje dnevnu svetlost.
elektrine struje elektrodinami-kih maina. elektrokucija (od elektro i egzekucija) izvrenje
elektrodistribucija (gr. elektron, lat. smrtne kazne pomou elektrine stolice.
distributio) organizacija i sistem raspode-le
elektrine energije potroaima (privreda, elektroliza (gr. elektron, lysis razlaganje) heh.
domainstva i sl.). razlaganje neke tenosti na njene sastojke
elektroencefalogram (gr. elektron, enke- pomou elektrine struje.
phalos mozak, gramma pismo) med, snimak, elektrolit (gr. elektron, lyo razlaem) hem.
grafiki prikaz toka struje u mozgu i svaka tvar, supstanca, sposobna da se ra-zloi
njegovih promena. elektrolizom.
elektroevcefalograf (gr. elektron, enke- elektrologija (gr. elektron, logia nauka)
phalos, grapho piem) aparat za grafi-ko nauka o elektricitetu, kojoj je poglavito cilj
prikazivanje elektrinog strujanja u mozgu. da unapreuje razvoj naunih istraivanje u
elektroeicefalografija (gr.) med. metoda za oblasti elektriciteta.
prouavanje izvesnih oboljenja mozga: gra- elektroluminiscencija (gr. elektron, lat.
fiko prouavanje oscilacija elektrinog luminscentia) pojava svetljenja nekih
potencijala koje se stalno dogaaju u kori materija pod uticajem elektrinog izbijanja
mozga, poto se svi psihiki na-draaji i (npr. kada se nalaze u polju naizmenine
poremeaji u modanoj funkci-ji ispoljavaju struje).
u promenama tih oscilacija. elektromagnet (gr. elektron, magnetis) fiz
elektroindustrija (gr. elektron, lat. ureaj pomou kojeg se mogu dobiti jake
industria) industrijske grana koja proizvodi magnetna polja.
opremu za proizvodnju, prenos i potronju
elektrine energije, kao to su: turbine, elektromagnetizam (gr. elektron, magnetis,
generatori, elektromotori, transformatori itd. li'thos) fiz. veza izmeu elektrinih mag-
elektroivstalater (gr. elektron, fr. insta-lateur) netnih pojava i nauka o uzajamnom uticeju
strunjak za izvoenje i popravku elektriciteta i megnetizme.
elektrinih instalacije. elektromagnetna teorija svetlosti gledite koje
elektrokar v. elektrokardiogram. je, 1865. godine, prvi izneo Dems Klerk
elektrokardiogram (gr. elektron, kardi'a srce, Meksvel, po kojem se svetlost se-stoji od
gramma linija, crta) med. kriva linija koja elektromagnetnih talase.
prikazuje elektrine promene to se dogaaju elektromagnetni talasi talasi koji se keo jedan
u srcu za vreme raznih perioda njegovog rada; deo energije vrlo brzih elektrinih treptaja
ova linija se dobiva pri pregledu srca prostiru, izruuju u okolnu sredinu; radio-
elektrokardiogra-fom. talasi, infracrvene, svetlost, obina vidljiva
elektrokardiograf (gr. elektron, kardi'a, svetlost, ultravio-, letne svetlost, rendgenski
grapho piem) med. vrsta galvanometra koji zreci, gema--zreci.
sprovodi i belei elektrine struje to postaju elektromedicina (gr. elektron, let. medicina)
pri radu srca, prenose se kroz telo i izbijaju na primena elektriciteta u lekarstvu (obuhvata;
povrinu. elektrokardiografija (gr.) ned. metod elektroterapiju, elektrodijag-nostiku,
ispitivanja sranog rada kojim se lekar slui da rendgenoterapiju, elektrofoto-grafiju,
bi dobio tanu predstavu o radu ove-jeg srca, elektroendoskopiju, zatim upotrebu
a koji se sastoji u beleenju sranih elektrine struje keo sile koja kree aparate
elektrinih struja to ih proizvodi, svojim za masiranje, maine za buenje zuba itd.).
skupljenjem, srani mii; elektrometalurgija (gr. elektron, metallon
kovine) dobijanje metale elektrolizom.
18 Leksikon
elektrometar 274 elektrotehnika
elektrometar (gr. elektron, mtron) fiz. in- zvede uvean lik siunog predmeta na
strumeng za merenje razlika elektrosta-tikog fluorescentnom zaklonu ili fotografske]
potencijala; up. elektroskop. ploi slino stvaranju lika u sloenom
elektrometeori (gr. elektron, meteoron ono to mikroskopu.
je na visini) pojave u atmosferi koje su elektrooptika (gr. elektron, optike nauka o
elektrinog porekla ili koje prati razvijanje vienju, o svetlosti) nauka o pojavama
elektriciteta, kao: bura, elm-ska vatra, pomou kojih se moe dokazati bliska veza
polarna svetlost i dr. izmeu elektriciteta i svetlosti, naime da su
elektromehanika (gr. elektron, mechanike) svetlost i elektricitet u sutini isto; nauka o
upotreba elektrine energije u mehanici. dejstvu elektrinog polja na optika svojstva
elektromobil (gr. elektron, lat. mobilis tela.
pokretan) motorna kola sa elektrini! elektroosmoza (gr. elektron, osmos guranje,
pogonom. tiskanje) proticanje tenosti kroz poroz-ne
elektromonter (gr. elektron, fr. monteur) onaj dijafragme zbog delovanje elektrinog polja;
koji montira elektrina postrojenja. primenjuje se za ienje vode.
elektromotor (gr. elektron, lat. movere elektropatologija (gr. elektron, pathos bol, logia
kretati) maina koja pretvara elektrinu nauka) med. nauka o poremeajima u
energiju u mehaniki rad. zdravstvenom stanju koje izaziva elektricitet.
elektromotorna sila fiz. sila koja odrava ili tei elektropireksija (gr. elektron, pyrexis
da odri elektrinu struju kroz provodnik i groznica) med. izazivanje vetake groznice
koja vri rad samo kad se elektricitet kree, putem elektriciteta, poglavito putem
koja, dakle, tei da pokree izvesnu koliinu ultrakratkih talasa.
elektriciteta u kolu. elsktropozitivan (gr. elektron, lat.
elektron (gr. elektron) ova re je kod starih positivus) pozitivno elektrian (+ E).
Grka imala vie znaenja (ilibar, neka elektropunktura (gr. elektron, nlat. punctu-ga
meavina zlata i srebra, ponekad sjajan dragi bodenje, ubod, bod) med. vrsta akupunktu-re,
kamen uopte); ime jednoga novog sjajnog koja se sastoji u tome to se igle, zabodene u
metala, neke legure magnezijuma srebrno- obolelo mesto, spoje sa jednim malim
bele boje, lake od aluminijuma, koja se Voltinim stubom.
naroito upotrebljava za pravljenje delova elektrorafinacija (gr. elektron, fr. raf-finer)
maina; fiz. glavno znaenje u modernoj ienje metala elektrolizom.
fizici; vidi pod elek-troni. elektroskop (gr. elektron, skopeo gledam,
elektron-volt jedinica za energiju (i rad) oko posmatram) fiz. osetljiva sprava pomou koje
bilion puta manja od erga (v.); upotrebljava se se moe veoma lako poznati ne samo da li je
u atomskoj i nuklearnoj fizici. neko telo naelektrisano, nego i kojom je
elektronegativan (gr. elektron, lat. negati-vus) vrstom elektriciteta naelektrisano (up.
negativno elektrian ( E). elektrometar); medicinski aparat za
elektroni (gr.) pl. fiz. delovi atoma negativno osvetljavanje elektrinom sijali-com kao
naelektrisanu Naziv je 1891. god. dao izvorom svetlosti.
Donston Stone. elektrostatika (gr. elektron, statikos koji
elektronika (gr.) deo elektrotehnike koja se prouzrokuje stajanje) nauka o zakonima
bavi problemima kretanja elektrona u elektriciteta u stanju mirovanja.
elektrinom i magnetskom polju i primenom elektrostatika jedinica koliine elektriciteta
tih pojava u praktine svrhe. fiz. koliina elektriciteta koja postavljena na
elektroniar (gr.) strunjak za elektro-niku. odstojanje od jednog centimetra (u vazduhu)
elektronika (gr.) elektronske cev, radio-cev. od istovrsne i jednake koliine odbija je silom
slektron-metal (gr. elektron, metalon) legu-ra jednoga dina.
magnezijuma, cinka i bakra; upotrebljava se elektroterapeut (gr. elektron ilibar, the-rapeia
u avionskoj industriji, maino-gradnji i dr. opsluivanje, dvorenje, negovanje; leenje)
elektronske muzika muzika od zvukova i med. strunjak za elektroterapiju.
umova dobivenih elektroakustikim putem; elektroterapija (gr.) med. upotreba raznih oblika
snimljena na magnetofonsku vrpcu, elektrine struje galvanske, faradine i
reprodukuje se preko zvunika; javlja se oko visokofrekventne za leenje bolesti.
sredine ovog veka. elektrotermija (gr. therme toplota) deo tehnike
elektronski zraci fiz. zraci koji se sastoje od koji se bavi pitanjima pretvaranja elektrine
elektrona. energije u toplotnu energiju u raznim
elektronski mikroskop alt. instrument u kojem se otpornicima.
snop elektrona sjedinjuje u siu pomou elektrotehnika (gr. elektron, technike)
okolnog elektrinog ili magnet-nog polja nauna istraivanje i praktine primene u
(elektronskog soiva) te se proi- oblasti nauke o elektricitetu ukoliko se oni
odnose na proizvoenje i svestrano
iskoriavani elektrine sile.
slektrotehniar 275 elefantijazis
slektrotehniar (gr.) onaj koji se bavi elekcija (lat. eligere izabrati, electio izbor) bir
elektrotehnikom, koji se posvetio elek- anje, izbor.
trotehnici. elemen(a)t (lat. elementum) gram. osnovni
elektrotipija (gr. elektron, typos utisak, trag; glasovi jezika, slova, azbuka, alfabeta;
slovo) galvanoplastika izrada slova, obino u pl.: osnove, naela, poela, bitni
stereotipskih ploa, drvoreza itd. delovi jedne nauke ili umetnosti; fiz. v.
elektrotipirati (gr.) galvanoplastiki izraivati galvanski element; hem. svako ono prosto telo
slova, stereotipske ploe, dr-voreze i dr. koje se nikakvim sredstvima ne moe
elektrotonus (gr. elektron, tonos zatezanje, razloiti na kakve sastojke, pratvar, osnovna
snaga) med. menjanje stanja jednog ivca na materija, osnovni sastojci tela (stari su, na
taj nain to se kroz taj ivac pusti elektrina osnovu neposrednog opaanja, smatrali da
struja; up. anelektrotonus i ka telektrotonus. postoje etiri kvalitativna elementa: vatra,
elektrotropizam (gr. elektron, trepo obr-em, voda, vazduh i zemlja, dok dananja hemija
okreem) med. svojstvo protoplazme da je poznaje, dosad, 105); element elektriciteta je
elektricitet moe odbijati ili privlaiti. elektrini elementarni kvantum; psih. sadrina
elektrofiziologija (gr. elektron, physis, priroda, svesti; fig. ono to je glavno, uslov ivota, npr.
logia nauka) deo fiziologije'koji prouava to je njegov elemenat", tj. on bez toga ne
elektrine procese i pojave u ivom moe da ivi; ,,on je u svome elementu", tj. on
organizmu (biljaka i ivotinja). je u sredini koja najbolje odgovara njegovoj
elektrofilter (gr. elektron, lat. filtrum) aparat prirodi i sklonostima.
koji proputa odreene frekven-cije elementaran (lat. elementarius) koji spada u
naizmenine struje a sve druge zadrava. elemente, poetni, prapoetni, osnovni, bitni,
elektrofor (gr. elektron, phoreo nosim) fiz. glavni; elementarna vatra prava-tra, glavni
najprostija maina pomou koje se in- izvor toplote; elementaran dogaaj onaj koji
'fluencom ili elektrostatikom indukci-jom izazivaju prirodne sile, npr. provala oblaka;
moe dobiti radom neogranien broj elementarna knjiga osnovna knjiga,
elektrinih naboja iz jednog naboja ii-bavi poetnica, bukvar; ele-mentarne funkcije psih.
prethodno, radi dobijanja tog jednog naboja, osnovne delatnosti due; elementarna znanja
plou od smole ili tvrde gume vunenom osnovna (ili: poetna, bitna) znanja;
krpom ili krznom. elementarne sile prirodne sile.
elektroforeza (gr. elektron, foreus nosa) elementarna analiza hemijsko razlaganje
pojava kretanja estica prema katodi ili jednog tela u njegove bitne, osnovne sastojke,
prema alodi koja se javlja kad se propusti naroito nekog organskog tela u kiseonik,
jednosmerna elektrina struja kroz neki sol ili vodonik, azot i ugljenik.
kroz neku suspenziju ili emulzi-ju. Pojava elementarni naboj fiz. v. elektrini elementarni
kretanja estica prema katodi zove se kvantum.
kataforeza, a pojava kretanja estica prema elementarno optereenje fiz. v. elektrini
anodi anaforeza. elementarni kvantum.
elsnktika (gr. elenchos dokaz) vetina
elektrohemizam (gr. elektron, chemeia) dokazivanje, ubeivanja ili pobijanje; nauka
shvatanje osnivaa moderne hemije J.J. o crkvenom polemisanju.
Bercelijusa (17791848), da hemijsko elenhus (gr.) sadraj, pregled sadrine,
srodstvo dolazi od elektriciteta koji se stvara registar; log. ignoracio elenhi(lat. igno-ratio
dodirom materija. elenchi) pogreka u dokazivanju koja se
elektrohemija (gr.) nauka o uticaju elektrine sastoji u tome to se ono to treba dokazati ili
struje na hemijska jedinjenja. pobiti prenebregava, igno-rie, a dokazuje
elektrohemijski ekvivalent koliina nekog jona se ili pobija neto drugo.
izdvojene dejstvom jedinice jaine struje (1 eleografija (gr. elaion maslinovo ulje, grapho
amper) u jedinici vremena (l s). piem, slikam) slikanje masnim? bojama.
elektro-hemi-tipija (gr. elektron, chemeia, eleometar (gr. elaion, metron) aparat za
typos) nagrizanje cinka pomou galvanske merenje specifine teine masnih ulja.
struje i rastvora sulfata bakra. eleuteriomanija (gr. eleutheria sloboda,
elektrohirurgija (gr. elektro . . ., cheir ruka, mam'a pomama, ludilo) zanos za slobodom,
rgon delo, posao, rad) med. primena preterano oduevljavanje slobodom.
visokofrekventne elektrine struje u elefant (gr. elephas, lat. elephantus) slon.
hirurkim operacijama. elefantijazis (gr. elephas slon) med. znatno
elektroelik elik dobijen elektrinim putem (u uveanje zapremine jednog uda ili jednog dela
elektrinoj pei). tela izazvano tvrdim i hroninim
elektrook (gr. elektron, fr. choc) med. ok edemomkoe, najvii stepen krastavosti, bolest
izazvan elektrinim putem (pri leenju nekih kod koje su noge prevuene nekom koricom
psihoza). slinom slonovoj koi.
18*
elefantofag 276 elmska vatra
elefantofag (gr. elephas, phagos dera) onaj eliminirati (lat. limen prag, eliminare s one
koji jede slonove, slonoder. strane praga staviti, isterati iz kue) iskljuiti,
elzevir naziv za izdanja antikih klasika, iskljuiva, izbacivati, izbaciti; isterati,
Viblije, i dr. u XVI i HUP v. (prema udaljiti; izostaviti, izostavljati, brisati,
uvenoj holandskoj porodici izdavaa i izbrisati.
tampara Elzevir. eliminisan! v. eliminirati.
eligibilan (nlat. eligere birati, eligibilis izbirljiv) elipsa (gr. elleipsis izostavljanje, lat.
koji se moe birati, koji ima pravo na izbor. ellipsis) l. stil. izostavljanje manje vanih rei,
eligibilitet (nlat. eligibilitas) izbirlji-vost, pravo delova reenice, pa i celih reenica koje se iz
na biranje, pravo po kojem neko moe da ostale sadrine mogu razumeti, da bi se to
bude biran. jae istaklo ono to je glavno npr.: Ispod mire
elidirati (lat. elidere) izostaviti, izosta-vl>ati, devet vire; 2. geom. jajasta kriva linija,
izbaciti, izbacivati; naroito jedno slovo radi geometrijsko mesto svih taaka iji je zbir
blagoglasnosti; up. eli-zija. odstojanja od dve dane take (ie) stalna
Elizej v. Elizijum. veliina i jednak velikoj osi te krive.
elizivan (nlat. elisivus) izostavan, koji izo- elipsograf (gr. elleipsis elipsa, grapho piem)
stavlja, izbacivan, koji izbacuje; eliziv-ni instrument za crtanje, opisivanje elipse sa
artikli prav. stavovi protivdokaza u kojima se datim osama.
izlae ba suprotno onome to protivnika elipsoid (gr. elleipsis elipsa, eldos oblik, vid)
strana hoe da dokae. geom. telo iji svi ravni preseci kroz jednu od
elizija (lat. elisio) izbacivanje, izosta-vljanje, oca jesu elipse, a svi drugi preseci elipse ili
radi blagoglasnosti, nepotrebnih krugovi; rotacioni elipsoid telo koje postaje
samoglasnika, naroito gde nastaje zev kada se elipsa obre oko jedne od svojih
(hijat), koji treba ukinuti ne samo kad je u oca.
jednoj rei nego, esto, i kad je meu elipticitet (gr. elleiptikos eliptian) oblik
dvema, tj. kada se jedna re svrava, a elipse; stupanj odstupanja (neke putanje itd.)
druga neposredno za njom poinje samogla- od krunog oblika, ili sfe-roida od loptnog
snikom, npr.: Da j' u mene to j' u cara oblika; kol. spljote-nost Zemlje (1/298,257).
blaga! eliptian (gr. elleiptikos izostavljen, skraen)
slizijski (gr. Elysion) divan, bajan, aro-ban, jajast, duguljasto okrugao.
rajski; up. Elizijum. eliptinost v. elipticitet. '
Elizijum (gr. Elysion) mit. po najstarijim elisa (fr. helice, gr. elix zavojica, zavoj-nica)
pesnicima, naroito Homeru, blagosloveni vijak (brodski zavrtanj za pokretanje
kraj u koji odlini junaci odlaze a ne umiru; brodoga; vazduni zavrtanj za pokretanje
docnije: boravite blaenih u podzemnom aeroplana i vazdunih brodova); propeler.
svetu, tj. u Adu; fig. divno boravite, Elisejska palata v. Jelisejska palata.
prekrasan kraj, bajna zeml>a; ime mesta za Elisejska pol>a (gr. Elysion pedion) v.
proizvodnju, naroito u prirodi; elizijska polja Jelisejska polja.
(supr. Tartar). elita (lat. eligere izabrati, fr. elite) ono to je
elikvacija (lat. eliquatio) topl>enje, rasto- najbolje, najodabranije, kita, cvet neega,
pljavanje; bistrenje, razbistravanje. naroito drutva; voj. najodabra-nija vojska,
elikvirati (lat. eliquere) uteniti, utenja-vati, jezgro vojske.
napraviti tenim, topiti, rastopi-ti; bistriti, elitan (fr. elite) biran, odabran, otmen.
razbistriti. elitritis (gr. elytron materica) med. zapaljenje
eliksacija (lat. elixare, elixatio) barenje, materice.
iskuvavanje na lakoj vatri; razmekavanje elitronkus (gr. elytron, onkos masa, veliina
kuvanjem. tekog tela) med. otok na materici, oticanje
eliksivacija (nlat. elixivatio) izluenje, luenje, materice.
parenje ceem. elitroptoza (gr. elytron, pthosis pad) med.
eliksir (arap. el-iksir) najfiniji ekstrakt neke poremeaj u materici.
materije; kamen mudrosti; ranije: napitak elitroragija (gr. elytron, regnymi prskam,
sastavl>en od veeg broja jedno-stavnih pucam) med. krvarenje iz materice.
lekova i prokuvan, lekovit napitak; danas: elitrotomija (gr. elytron, tome seenje) med.
lek u neto guem obliku koji se daje u seenje (ili: prosecanje) materice.
kapljama. elitrocela (gr. elytron, kele prosutost) med.
sliminacija (nlat. eliminatio) izbacivanje, prosutost (ili: kila) materice.
isterivanje; izbaenost, isteranost; elmska vatra prameni svetlosti koji se pri jakoj
udaljivanje, odstranjivanje, udaljenje, od- nepogodi u vazduhu i snenim veja-vicama
stranjenje, udaljenost, odstranjenost; kat. pokazuju na iljcima gromobrana, katarki,
izbacivanje, uklanjanje; med. odstranjivanje tornjeva, na vrhovima drveta i uopte visokih
izumrlih delova organizma; brisanje, naroito predmeta, a koji potiu od elektriciteta
iz nekog spiska npr. umrlih, pre-seljenih itd. to izlazi iz tih
Eloah 277 emanaciona terapiJa
emendanda (lat. emendanda) pl. ono to u emigraciji (lat. emigratio) iseljavanje (ili:
jednom spisu treba popraviti (ili: iseljenje) iz zemlje; sve izbeglice iz neke
ispraviti), popravke, ispravke. emendator (lat. drave.
emendator) onaj koji popra- emigrirati (lat. emigrare) iseliti se, iseljavati
vl>a greke, ispravljam, popravlja. se; izbei, pobei iz drave (iz politikih ili
emendacija (lat. emendatio) popravljanje, dr. razloga).
ispravljanje; popravka, ispravka. emendirati smili jan trg. belo, ukasto ili plaviasta zemljano
(lat. emendere) popraviti, popravljati, ispraviti, posue, slino poluporculanu (fajansu), koje
ispravljati. emeniagoga (gr. ta emmem'a dolazi iz sela Elgersburga u Nemakoj, zbog
meseno pranje ena, agogos odvodan, koji ega se zove i elgersbur-ki poluporculan
odvodi) pl. med. sredstva koja pomau (slui za hemijske posude).
meseno ienje ena, koja izazivaju emin (arap. amin, tur. emin siguran, veran,
menstruaciju: emena-goga. pouzdan) visoki inovnik u nekadanjoj
ementaler (nem. Emmental) trg. uveni Turskoj; zakletva (emin ili jemin uiniti
vajcarski sir u velikim kolutovima. zakleti se).
emergencija (lat. emergere pojaviti se, eminentan (lat. eminens) istaknut, odlian,
izroniti) 1. fil. spontano pojavljivanje novog vanredan, osobit, veoma velik.
stupnja na niem prethodnom; 2. bog. izraslina eminencija (lat. eminentia) istaknutom1,
na biljnim organima (npr. tri). emergirati (lat.) odlunost, uzvienost; kao titula: preuzvi-
izbiti na povrinu, izai enost; med. strae, ispupenje, ispupe-nost,
na javnost, prouti se, istaknuti se. emerzija npr. neke kosti.
(lat. emersio) izbijanje na povrinu, pomaljanje; eminirati (lat. eminere) isticati se, odli-kovati
astr. izronjenje, izlazak jednog nebeskog tela iz se, biti primetan.
senke drugog nebeskog tela, usled ega postaje emir (arap. amfr, tur. emir) arabljanski
vidljivim. emeri (eng. emery) rapava hartija poglavica, vladalac, knez; zapovednik i
za ienje metala, mirgl. guverner osvojene pokrajine.
emerit (lat. emeritus) onaj koji je isluio, koji je emir-al-mumenin (arap.) vladalac vernih, titula
napunio godine slube, koji je u penziji. kalifa koju je prvi imao kalif Omar.
emeritirati (nlat. emeritare) ili nekoga emir-al-omara (arap.) zapovednik, titula prvog
proglasiti pro emerito (nlat. rgo emeri-tio) ministra kod kalifa i indijskih mogula; titula
penzionisati, staviti u mirovinu. emeritura pojedinih upravnika pokrajina u Turskoj.
(lat. emerere odsluiti, stei emir-al-umara (arap.) v. emir-al-omara.
pravo na . . .) penzija, mirovina. emetatrofija emirat (arap. emir) oblast pod vlau emira.
(gr. eteb povraam, trophe ishrana) med. emisar (lat. emissarius) l. izaslanik, poverljiva
slabljenje (ili: oslabelost) usled estog linost koju neki ovek, grupa ljudi ili
povraanja. emetikum (gr. eteb) med. sredstvo stranka alje u nekoj poverljivoj stvari; 2. (lat.
koje goni emissarium) u hidroteh-nici: odvodi, mahom
na povraanje; pl. emetika. emetin (gr.) farm. podzemni, kanal za odvoenje vode ili za
materija u biljci ipeka-kuanha, zbog koje ova isuenje nekog jezera.
ima svojstvo da izaziva povraanje. emetian emisija (lat. emissio) slanje, izailjanje,
(gr. emetikos) med. sklon po- odailjanje, odavanje, izbacivanje, ispu-
vraanju; koji izaziva povraanje. tanje; putanje, isticanje tenosti; iz-davanje
emetokatarza (gr. emetos povraen, kathairo novih hartija od vrednosti: novanica
istim) med. ienje s obe strane u isto vreme, (banknota), desnica (akcija) itd.; fiz.
tj. i povraanjem i stolicom. emetokatartian odailjanje, isputanje u okolni prostor
(gr.) med. svojstvo leka koji istovremeno goni (toplote); zraenje, putanje radio--talasa,
na povraanje i na pranjenje creva putanje preko radija govora, muzike i dr.
prirodnim putem. emetologija (gr. eteb emisiona teorija fiz. v. emanaciona teorija,
povraam, logi'a) med. emisioni (lat. emissio) koji se tie emisije ili je u
nauka o sredstvima za povraanje. vezi sa emisijom; emisiona vanka fin. banka
emetomanija (gr. eteb tata) preterana koja izdaje hartije od vrednosti, naroito koja
sklonost nekog lekara da preporuuje ima povlasticu i pravo da izdaje papirni
bolesnicima lekove za povraanje. novac; emisioni kurs vrednost koju su
emetofobija (gr. eteb, phobos strah) preterano hartije od vrednosti imale kad su se pojavile
zaziranje i strah od lekova za povraanje. u opticaju, tj. nominalna vrednost; emisiona
emigrant (lat. emigrans) onaj koji se iselja-va, sposobnost fiz. sposobnost jednog tela da
iseljenik; onaj koji pobegne iz otadbine, zraenjem pusti iz sebe izvesnu koliinu
naroito iz politikih ili verskih razloga, toplote;
izbeglica.
emisioni sistem 280 empiriosimbolizam
emisiona stanica predaJna radio-stanica; empijetian (gr. empyetikos) med. koji pati od
emisioni spektar spektar usijanih tela. unutarnjeg zagnojavanja, naroito od ireva u
emisioni sistem teol. v. emanatizam. pluima; empijian.
emitent (lat. emittens) onaj koji alje empijian med. v. empijetian.
izaslanika; onaj koji izdaje ili puta u empirej (gr. empyros ognjen) najuzvieniji deo
opticaj hartije od vrednosti, naroito papirni neba, ispunjen svetlou i vatrom, boravite
novac. bogova (po grkom) ili svetitelja (po
emiter (eng. emitter) l. odailja; 2. elek-troda hrianskom verovanju); fig. vrhunac, visina.
nekih poluvodonikih naprava. empirizam (gr. empeiria iskustvo) filozofija
emitirati (lat. emittere) poslati, izaslati, iskustva, gnoseoloki pravac koji celokupne
izailjati, odailjati, odaslati; izdati (ili: saznanje izvodi iz iskustva; u metodolokom
izdavati) hartije od vrednosti, pustiti (ili: pogledu: princip da sve nauke treba da se
putati) u opticaj hartije od vrednosti, osnivaju na iskustvu (osniva gnoseolokog
naroito papirni novac (ban-knote). empirizma je Con Lok, a metodolokog Fransis
emitovati v. emitirati. Bekon); supr. racionalizam.
emitor v. emitent. empirije (gr.) iskustvo, pouavanje putem
emovirati (lat. emovere) izazvati emociju, posmatranja injenica, nauka o iskustvu.
uzbuditi. empirijski (gr. empeirikos iskustven) fil. v.
emoliens (lat. emolliens) med. sredstvo za empirian; empirijski pojmovi log.
umekavanje; pl. emoliencia. iskustveni pojmovi, oni pojmovi koji potiu iz
emolirati (lat. emollire) smekati, umekati, iskustva (supr. apriorni); empirij-ska
ublaiti. psihologija ona koja polazi od injenica
emotivan (lat. emovere, emotum) sklon emo- duevnog ivota.
cijama, oseajan, osetljiv; up. emociona-lan. empiriokriticizam (gr. empeiria iskustvo, krino
emotivitet v. emotivnost. sudim, presuujem, odluujem) filozofija
emotiviost (lat. emovere uzbuditi, nlat. kritikog (ili: istog) iskustva",
emotivitas) osobina i stanje onoga ko je subjektivnoidealistiki pravac koji se pojavio
emotivan, onoga to je emotivno; sklonost u drugoj polovini XIX v. u Nemakoj i
uzbuivanju i uzrujavanju, oseajnost, Austriji, a osnivai su mu Rihard Avenarijus
uzbudljivost; up emocionalnost. (18431896) i Ernst Mah (18381916), po
emocija (nlat. emotio) uzbuenje, uzbuenost, kome se zove i mahi-zam. Ovo uenje odrie
uzrujanost, uzavrelost; psih. uvstvo, duevni realnost svega to nije neposredno dato u
pokret, afekat; buna, pobuna. iskustvu, za jedinu realnost smatra subjektivne
emocionalan (lat.) uvstven, oseajan; uzbu-dan, oseaje, a za pravu stvarnost samo ono to je
koji lako uzbuuje; uzbudljiv, dirljiv, potresan, neposredno dato u opaaju. Elementi
ganutljiv; emocionalna etika fil. etiki pravac stvarnosti su, npr. oseaji crvenog, gorkog i
koji pobude (motive) etikog htenja i delanja dr.; materija, tela, stvari samo su komplek-
gleda i trai u oseanjima, sklonostima i si" oseaja i ne postoje van oseaja, van nae
afektima. svesti. Na taj nain sve fiziko svodi se na
emocionalizam (nlat.) fil. pravac koji smatra da psihike elemente, na oseaje. Po
celokupan duevni ivot oveka poiva na Avenarijusu, miljenje i bie u stalnoj su vezi,
emocionalnim osnovima. u tom smislu to nema miljenja bez bia i
emocionalnost (nlat.) osobina i stanje onoga to je obratno. Osnova te veze je, po njemu, svest, a
emocionalno, oseajnost; up. emotivnost. svest ne moe postojati bez subjekta koji misli.
emocionirati (nlat. emotio, fr. emotionner) U svom delu ,,Materijalizam i
uzbuditi, uzbuivati, potresati, potresti, dirnuti, empiriokriticizam" Lenjin je ovo uenje
ganuti, izazvati jako uvstvo. empazma (gr. podvrgao veoma otroj kritici.
empasso usipam, posipam) med. empiriokritiar (gr. empeiria, kritikos)
prah (ili: puder) za posipanje. empaistika (gr. pristalica empiriokriticizma.
empaio utisnem, utiskujem) vetina pravljenje empiriomonizam (gr. empeiria, monos sam,
metalnih predmeta sa ispupenim figurama i jedan) pravac u filozofiji, podvrsta
ukrasima (tj. reljefa). empiriokriticizma, koji je osnovao A. Bo-
empajabl (fr. impayable nenaplativ, ne- gdanov, a u kome je pojam individualne
isplativ) dragocen, nenaplativ, prekrasan. svesti zamenjen pojmom kolektivne.
empijezis (gr. empyesis ir, pluni ir) empiriosimbolizam (gr. empeiria, symbo-lon)
med. stvaranje gnojnog ira. empijema (gr. pravac u filozofiji, podvrsta
empyema) med. unutarnje zagno-javanje, empiriokriticizma, iji je predstavnik bio P.
naroito: ir u grudima, zagnoja-vanje plua. Jukjevi, a prema kome su nae forme
saznanja simboli naih oseaja, a ne slike
spoljnjeg sveta.
empirist(a) 281 enantiologija
empirist(a) (gr. empeiria) fil. pristalica bademi i koja izaziva vrenje; v. amig-
empirizma, tj. onaj koji dolazi do saznanja na dalin.
osnovu ulnog opaanja i iskustva, dakle emundancija (lat. emundantio) med. ienje
aposteriorno; up. empiriar. spolja (rana i ireva).
empirian (gr. empeirikos) fil. iskustven, na emundancije (lat. emundantia) pl. med. sredstva
osnovu iskustva, dat iskustvom, koji se odnosi za ienje spolja, npr. rana i ireva.
na iskustvo (tynp. racionalan, aprioran, emundirati (lat. emundare) med. iistiti. istiti,
transcendentalan); up. empirij-ski. npr. rane, ireve.
empiriar (gr. empeiria) onaj koji se u radu i emunktorija (nlat. emunctorium) pl. med. sudovi
miljenju oslanja na iskustvo, koji dolazi do za odvajanje ili odvoenje, organi za
znanja putem iskustva i ogleda, ne ienje, npr. nozdrve.
upravljajui se spekulativnim miljenjem; emfaza (gr. emphasis prikazivanje, pokazi-
fig. vetak u korienju iskustvom, npr. lekar; vanje; snaga izraza, naglaenje) oigledno
supr. teoretiar. izlaganje i prikazivanje; preterivanje u tonu
empirozis (gr. empyros u vatri) med. vatra, ili u izrazima, izvetaena sveanost u
zapaljenje, opekotina. govoru, visokoparnost.
emplastikum (gr. emplasso zaputim, emfatian (gr.) jak u tonu i izrazima, koji jako
zatvorim) med. sredstvo za zatvaranje; pl. naglaava izraze elei im time poveati
emplastika. vanost, uzbudan, visokoparan; up. emfaza.
emplastian (gr.) med. koji zatvara, stee, emfizem (gr. emphysema, emphysao uduvam,
skuplja. naduvam) med. nagomilavanje vazduha u tki-
emplastracija (lat. emplastratio) kalemljenje vima, naroito ispod koe (kao posledica
biljke. povrede plua i dunika); emfizem plua
emplastrirati (lat. emplastrare) kalemiti biljku, preterano proirenje plunih mehuria,
okulirati. praeno gubitkom njihove elastinosti, ometa
emplastrum (lat. emplastrum, gr. emplas- izmenu vazduha u pluima, usled ega
tron) med. melem za rane, flaster. dolazi do kratkog i oteanog disanja, do
empneumatoza (gr. empneumatosis sipnje.
nadimanje) med. v. emfizem. emfizematezan (gr. emphysema) v. emfize-
empora (gr. emporion) bona galerija, balkon matian.
u crkvi. emfizematian (gr.) naduven, ponosan,
emporij(um) (lat. emporium, gr. emporion) gord; med. tesnogrud, sipljiv, sa tekim
trg, trite, pomorske trgovite. disanjem.
empresmomanija (gr. empresmos paljevina, emfiteuza (gr. emphyteuo usaujem, uvodim) u
manla pomama, ludilo) zloinake sklonost rimskom pravu: vrsta naslednog zakupa po
paljevini (kao patoloki nagon). kojem neko ima pravo potpunog uivanja
emprostotonija (gr. emprosthen ispred, tei-po zakupljenog zemljita, pa ak i pravo da ga
izduim, prostrem) med. povijenost tela napred otui i ostavi drugom u naslee, s tim da se
pri oboljenju od tetanusa; empro-stotonus. sopstveniku plaa godinja zakupnina po
emprostotonus (gr.) med. v. emprostotonija. emfiteutskom ugovoru.
emfiteut (gr.) nasledni zakupac.
empsihoza (gr. empsychos obdaren duom, emfraksis (gr. emphrasso uepim, zaepim)
iv) oduhovljavanje, tobonje putovanje zatvorenost (ili: zaepljenost) krvnih sudova i
dua, ulaenje dua u telo embrija. creva.
emptor (lat. emptor) prav. kupac. emfraktikum (gr.) med. sredstvo za zatvaranje;
empcio (lat. emptio) prav. kupovanje, kupovina; pr. emfraktian.
kupovina, kupljena stvar. enalaga (gr. en-allasso zamenim, enallage) ret.
emu (eng. emu) zool. krupna ptica, vrsta noja zamena, zamenjivanje jedne rei drugom,
(Dromaeus novae hollandiae), ivi u naroito: zamenjivanje govornih delova
Australiji. jedne vrste s obzirom na njihovo poreklo ili
emulgator hem. tenost koja potpomae njihov oblik, npr. zamenjivanje apstraktne
stvaranje emulzije. imenice konkretnom, jednine mnoinom,
emulzivan (lat. emulsio) prirode emulzije, sadanjeg vremena prolim vremenom.
mleast, mlean, koji je kao mleko, uljasto enantem (gr. ep- u, antheo niem, izbijem)
tean a slian sa mlekom po boji i gu-stini. osip na sluzokoi, najee kod osipnih
emulzija (lat. emulgere izmusti, emulsio) zaraznih bolesti, obino pre no to ospa izbije
uljasta tenost koja ima boju i gustinu mleka, na koi, unutarnji osip.
mleko od semena, mleko dobijeno od stucanih enantiozis (gr. enantiosis) fil. suprotnost,
badema u vodi itd.; farm. lek spravljen da lii protivreno- (u kojoj je, po Pitagori,
na takvu tenost. osnovni zakon ivota).
emulzin (lat. emulsio) hem. belanevinasta enantiologija (gr. enantiologia) protivljenje,
supstanca koju sadre slatki i gorki protivrenost.
enantiomorfan 282 endokarpiJum
endokrin (gr. endon, krino luim, izdvajam) zovanju jedinjenja prima toplota od okoline, tj.
koji lui unutra; endokrine lezde fiziol. lezde spolja, npr, pri obrazovanju jodovo-donika;
sa unutranjim luenjem. supr. egzoterman.
endokrinologija (gr. endon, krino, logia endotermija (gr. endon, thermos topao) med.
nauka) deo medicine koji prouava osobine i metod leenja pri kojem se oboleli delovi tela,
rad lezda sa unutarnjim luenjem pomou elektrine struje, zagrevaju koliko je
(endokrinih lezda). potrebno, usled ega se menja pritisak krvi,
endolimfa (gr. endon, lat. lympha) alat. tenost lei reumatizam, ishijas (ili: iijas) i dr.
u lavirintu unutranjeg uha, unutranja sluna endotermiki v. endoterman.
vodica. endotermski (gr.) koji zavisi od toplote, koji
endometritis (gr. endon, metra materica) deluje toplotom, koji se lei toplo-tom.
med. unutarnje zapaljenje materice. endspert (nem. Ende, kraj, eng. spurt) sl. kod
endomitoza (gr. endon, mitos nit, vlakno) konjskih trka: neoekivan i iznenadan jak
deoba elije pri kojoj se dele samohromo- napor konja i jahaa pri kraju trke.
somi a elijsko jezgro ostaje nepodeljeno. ena (tur. yenge) sena koja vodi mladu u
endomorfoze (gr. endon, morphosis uobli- mladoenjinu kuu, starija jetrva;./ena.
enje, oblik) kol. promene koje se deavaju u eneagon (gr. eppea devet, gonia ugao) geom.
jo nekonsolidovanoj eruptivnoj masi, pri devetougaonik, poligon koji ima devet
dodiru sa drugim stenama, u strukturi i u uglova.
mineralnim sastojcima. eneandria (gr. ennea, aner, andros ovek,
endoparazit zool. ivotinja koja ivi i nalazi mu) pl. bog. deveta klasa u Lineovom bilj-nom
hranu u unutranjim organima druge sistemu: biljke iji hermafroditni cvetovi
ivotinje;^, parazit. imaju devet slobodnih pranike.
endoparazitizam biol. parazitski odnos u kome eneapetalan (gr. ennea, petalon list) bog. sa
parazit ivi u unutranjosti tela domaina, devet cvetnih listova.
npr. u crevima, krvotoku itd. Eneja (lat. Aeneas, gr. Aineias) mit. uveni
endoperikarditis (gr. endon, peri oko, kar-dia trojanski junak, sin Anhize i Afrodite, koji se,
srce) med. zapaljenje unutarnje i spoljne sa malim brojem Trojanaca, spasao posle
povrine srca. propasti Troje i, nakon mnogih pustolovnih
endoplazma (gr. endon, plasma tvorevina) doivljaja, doao u Italiju i osnovao dravu;
biol. unutranji deo elije. praotac rimskog naroda.
endopleura (gr. endon, pleura bok, rebro) bog. Enejida (lat. Aeneis).mrr. spev rimskog pesnika
unutarnja semenina koica kod biljaka. Publija Vergilija Marona u 12 knjiga, u
endorizon (gr. endon, riza koren) bog. biljka ili kojem se opevaju doivljaji Enejini (od
seme koji niu iz klice korena. propasti Troje do dolaska u Italiji); v. Eneja.
endoskop (gr. endon, skopeo gledam) hir. enemon (gr. henaimon tj. pharmakon koji
instrument sa napravom za osvetljavanje zaustavlja krv, tj. lek) med. lek protiv
pomou koga se vri pregled uzanih kanala u krvarenja.
upljinama. eneolitik (lat. aeneus, gr. lithos kamen) prva,
endoskopija (gr.) med. vrgpenje pregleda sporadina upotreba bakra, pri kraju
pomou endoskopa. kamenog doba.
endosmoza (gr. endon, osmos guranje) fiz. dve enervantan (fr. enervant) koji enervira,
razliite tenosti odvojene jedna od druge uzbuuje, razdraljiv; koji se odnosi na
poreznom opnom (membranom) meaju se enervaciju, ivanu rastrojenost, razdraljiv.
(difunduju) kroz ovu, ali jedna tenost prolazi enervacija (lat. enervatio) rastrojavanje, ra-
vie nego druga, tako da nastaje poveavanje strojenje; rastrojenost; iznuravanje, iz-
grae (supstance) na jednoj strani, a modavanje, slabljenje; izmodenje, iz-
smanjenje na drugoj strani. Struja koja je tako modenost.
upravljena da poveava zapreminu zove se enervirati (lat. enervare) uiniti nervoz-nim,
endosmoza; supr. egzo-smoza. istroiti; rastrojiti; izmoditi, izmodavati,
endosmometar (gr. endon, osmos, te!gop)fiz. iznuravati, iznuriti, oslabiti.
aparat za merenje i ispitivanje endosmoze. energana naziv nastao kod nas za pogonsko
endosperm (gr. endon, sperma seme) vot. se- odeljenje u industriji u komunalnoj privreda
menska priuve. koje proizvodi elektrinu i to-plotnu
endotel (gr. endon, thele bradavica na energiju.
dojci) zool. fina i nena koa na unutarnjoj energetizam (gr. energeia delatnost, radinost)
povrini krvnih sudova i upljina na telu, idealistiko uenje prema kome se sve
epitel sastavljen od jednog reda ljuspastih materijalne i duhovne pojave svode na
elija. ispoljavanje energije.
endoteliom (gr.) med. tumor graen od elija
krvnih ili limfnih sudova, obino be-nigni.
endoterman (gr. endon, therme toplota) fiz.,
hen. endotermna reakcija kada se pri obra-
energetika 284 enologiJa
energetika (gr.) fiz. nauka o energiji, deo enkantis (gr. ep-, kanthos oni kut, oko) med.
mehanike koji prouava prenoenje i oticanje suznih lezda.
pretvaranje energije, tj. ekonomske iskori- enkatizma (gr. ep-, kathisma sedite, kathi-zo
avanje sila koje nam stoje na raspolaganju; posadim) kupanje u sedeem stavu, kupanje
fil. pogled na svet koji sve to postoji i sve do pola; parenje u sedeem stavu.
to se zbiva svodi na energiju, ak i materiju i enkauma (gr. ep-, kaio palim, sagorim, kalima
duh, koji u stvari nisu nita drugo do oblici u sagorevanje, saizanje) med. oticanje ronjae.
kojima se energija pojavljuje. eikaustika (gr. ep-, kaio) tehnika slikanja
energida (gr. en-ergeia) fiziol. jezgro i telo elije starih Grka, koja se sastojala u tome da se
ili pojedina jezgra u sincitijumu zajedno sa votane boje, putem zagrevanja, prenose na
protoplazmom; elija kao fi-zioloka osnovu slike, obino na drvo.
jedinica. enkaustirati (gr.) nagorevanjem utisnuti boje;
energizam (gr. energeia) fil. etiko shvatanje voskom ili sgear/ogolgimpregnirati (proeti),
koje najvie dobro ne gleda u subjek-tivnim naroito gipsane otiske, usled ega ovi otisci
pokretima i uzbuenjima, nego u objektivnoj dobijaju ukasto glatku povrinu.
sadrini ivota, u izvesnoj afirmaciji ivota, u enklava (gr. ep, lat. clavis klju) 1. manje
punom razvitku i potpunoj delatnosti svih podruje jedne drave opkoljene sa svih
vrlina i svih stvarnih vrednosti. strana stranim zemljitem; 2. imanje potpuno
energija (gr. ep- u, ergon delo, rad, energeia) 1. okrueno tuim; up. eksklava.
delatnost, radinost; 2. fiz. sposobnost za enklizis (gr. en-klino naginjem, enklisis
vrenje rada; kinetika ili aktuelna energija naginjanje) gram. naslaganje jedne rei na
energija kretanja, tj. sposobnost mase da izvri prethodnu re, na koju baca i svoj naglasak;
rad usled svoje pokrenuto-sti; potencijalna up. enklitika.
energija sposobnost za vrenje rada koju enklitika (gr. ep-, klin) gram. re koja baca
ima masa na osnovu svoga poloaja, kad je svoj naglasak, akcenat na prethodnu re i
dignuta iznad tla i sposobna da pada. Oblici koja se izgovara s reju ispred sebe kao
energije su: toplotna, magnetna, elektrina jedna re (npr. sam, si, je, smo, ste, su; bih, bi,
energija. Princip (ili: zakon) odranja bi, bismo, biste, bie; u, e, e, emo,
energije: ,,.. Priroda kao celina ima zalihu ete, e; me, mi, te, ti, se, si, ga, je, ju, joj,
energije koja se nikako ne moe ni poveati nas, nam, vas, vam, ih, im), naslonje-nica,
ni smanjiti, dakle, koliina energije u naglaena re; up. enklizis.
neorganskoj prirodi... je vena i enklitian (gr.) gram. nenaglaen; up. enklitika.
nepromenljive" (Helmholc); 3. fil. Aristotel enklitiki v. enklitian.
razlikuje energeia (lat. actus) to znai: enkolpija (gr. ep-, kolpos grudi) neto to stoji u
stvarnost, oblik, sutina, i dynamis (lat. grudima ili na grudima; otuda: kutijica sa
potentia) to znai: mogunost, materija. relikvijama (obino krsti, medaljon, Hristov
energiav (gr. energon delo, rad, energos monogram i dr.) koja se nosi o vratu,
delatan, delotvoran) koji pokazuje ili ima amajlija; krst na grudima vladika i biskupa.
energiju; radan, delatan, delotvoran, krepak, enkomijastika (gr. enkomiastikos slavila-ki)
odluan, jak, silan. vetina zaslune ljude hvaliti i slaviti u
enehem (gr. ep- u, echo zvuk, jeka, enechema) govoru (enkomionu) ili u pesmi (enkomija
"ed. zujanje u uima. stikonu).
enzim v. encimi. enkomijastikon (gr. en-komiazo veliam,
enziforman (lat. ensis ma, nlat. ensiformis) slavim) pesma u slavu zaslunog oveka.
bog. u obliku maa, maolik. enkomion (gr. enkomion) pohvalna beseda,
enzootija (gr. ep-, zoon ivotinja) vet. domaa govor u slavu zaslunog oveka.
stona zaraza, ona koja se ponajee javlja enkopa (gr. enkope) med. rana od udarca,
na stoci nekoga kraja;lr. enzoo-tian; up. naroito na lubanji.
endemija, endemian. enkratija (gr. en-krateia) uzdrljivost,
-nigma (gr. ainigma) zagonetka, zagonetan umerenost, savlaivanje samoga sebe.
govor. enografija (gr. omos vino, grapho opisu-
enigmatika (gr.) vetina u sastavljanju i jem) opisivanje aina. enoidan (gr. oinos,
reavanju zagonetaka. eidos vid, oblik, slika)
enigmatian (gr. ainigmos) zagonetan, taman, poput vina, koji je kao vino, slian vinu.
mraan, nejasan. enolog (gr. oinos, logos) poznavalac vina,
enigmatiar (gr. ainigma zagonetka) onaj onaj koji ume struno obraivati i nego-
koji se bavi sastavljanjem i reavanjem vati vino. enologija (gr. oinos, logia nauka)
zagonetka. poznavanje
enistron (gr. enystron) zool. etvrti odeljak vina; nauka o kultivisanju, tj. ceenju,
eluca kod preivara, sirite (u kome se previranju vina i postupanju sa vinima.
dovrava varenje).
enoloki 285 enterotom i j a
enoloki (gr. ofnos, logos) to se tie entelehija (gr. entelecheia) fil. neprekidna
poznavanja vina, to je u vezi s naukom o radinost ili delatnost, naroito duha;
vinu. stvarnost, realnost; kod Aristotela: aktivni
enomanija (gr. oinos, mam'a ludilo) vinske princip koji ono to je mogue stvara, zatim
besnilo, vinsko ludilo; pijanino ludilo. usavrava i, najzad, od toga pravi cilj svog
enomantija (gr. omos, manteia) proricanje iz ivota; via energija koja sama sebi
vina, naroito rtvenog. odreuje pravac, ili via delatnost koja svoj
enometar (gr. oinos, metron) instrument za cilj ima u sebi (za razliku od materije koja
odreivanje vremena kada se ira nalazi u nosi u sebi samo mogunost postojanja).
najveem previranju. entelogeneza (gr. entellomai naruim, gene-sis,
enopolij(um) (gr. omos, poleo dajem) vinara, postanak, roenje), vetake oplo-enje;
krma u kojoj se toi vino; pravo toenja inseminacija.
vina. enteomanija (gr. entheos oduevljen bogom,
enoptromantija (gr. en-optron ogledalo, maru'a pomama, ludilo) versko ludilo, ver-ska
manteia proricanje) proricanje iz ogledala. zaslepljenost.
enorman (lat. enormis) ogroman, grdno velik, eiter- v. entero-.
prekomeran, neuven, nesrazmerno velik. enteradenografija (gr. enteron creva, aden
enormitet (lat. enormitas) ogromnost, preko- lezda, grapho opisujem) opisivanje crev-nih
mernost, grdna (ili: vanredna, neuvena) i eludanih lezda.
veliina. enteradenologija (gr. enteron, aden, logi'a)
enostoza (gr. en-, osteon kost) med unutarnji nauka o crevnim i eludanim lezdama.
izrataj u kostima. enteralgija (gr. enteron, algos bol) med. bol u
enofil (gr. omos vino, philos koji voli) ljubitelj crevima, bol u utrobi, ko lik.
vina, prijatelj vina, vindija. enteralni (gr. enterikos utrobni, crevni)
enocijanin (gr. omos, kyanos modar) hen. utrobni, koji dolazi od eluca i creva, koji se
boja izvuena iz groane pokoice. tie utrobe.
enprimir (fr. imprimure) slik. premazivanje enterijer (fr. interieur, lat. interior unutranji)
platna (na kojem e se raditi slika) unutranjost, unutarnja strana; um.
osnovnom bojom; grundiranje. prikazivanje unutranjosti neke sobe ili
enritmian (gr. en-, rythmos) post. koji je u graevine; supr. eksterijer.
ritmu, napisan (ili: sastavljen) u ritmu, enterijerist (fr. incerieur unutranji) slikar koji
skladan, skladno udeen. prikazuje enterijere.
ens (lat. ens, um jesam, esse biti) stvar, bie. enteritis (gr. enteron utroba, creva) ned.
entaza (gr. enteino zapinjem, zateem, enta- zapaljenje creva, crevni katar.
zis zapinjanje, zatezanje) arh. u antikoj entero- (gr. enteron) predmetak u sloeni-
arhitekturi: visoki dorskk stubovi su u sredini cama sa znaenjem: creva, utroba.
neto iri nego pri dnu i pri vrhu, a stupnjevi em-erozoa (gr. enteron utroba, creva, zoon
irokih grkih stepenica su u sredini malo ivotinja) pl. gliste koje ive u crevima.
uzdignutiji nego na oba kraja. Antiki enterokliza (gr. enteron, klyzein opirati) med.
arhitekti su primetili da stubovi iste irine i ispiranje creva.
vodorav-ni stupnjevi stepenica izgledaju, zbog enterokolitis (gr. enteron) med. zapaljenje,
jedne optike varke, u sredini ulegnuti, te su, upala tankog i debelog creva.
ovim proirivanjem (entazom), taj estetski enterologija (gr. enteron, logi'a) nauka o
nedostatak otklanjali. crevima i o utrobi uopte.
entalpija (gr. en-, thalpos toplota, jara) fiz. enteroptoza (gr. enteron, ptosis pad, padnu-
toplotna sadrina", kako je nazvao R. tost) med. spadanje utrobe usled slabljenja
Mollier veliinu: zbir unutranje energije (U) i veza, pantljike (ligamenata) naroito posle
spoljanjeg reda r. v (proizvoda iz pritiska i trudnoe, jakog mravljenja itd.
promene zapremine). Gibbs naziva ovu
veliinu toplotna funkcija pri stalnom enteroragija (gr. enteron, regnymi prskam,
pritisku". pucam) met. krvarenje iz creva (kod crevnog
entvikler (nem. Entwickler razvija) Hem. rastvor tifusa, izrataja na crevima ili drugim
pomou koga se izaziva slika na fotografskoj trbunim organima, kod oboljenja krvnih
ploi. sudova, hroninog zapaljenja bubrega, raznih
entega (gr. entheke ulog) u pomorskom pravu: trovanja itd.).
ugovor o podeli dobiti izmeu vlasnika, enteroskop (gr. enteron, skopeo gledam) ked.
posade i trgovca iju robu prevoze; javlja se instrumenat, ogledalo za osvetljavanje i
u starom Dubrovniku. pregledanje creva.
enteizam (gr. ep u, theos bog) fil. uenje po enteroskopija (gr.) med. pregledanje i
kome je sve u bogu, tj. da izvan boga nita ne ispitivanje creva, pomou enteroskopa.
postoji. enterostenoza (gr. enteron, stenosis suenje)
med. suavanje creva.
enterotomija (gr. enteron, tome seenje) med.
rasecanje creva, rasecanje eluca.
286 enformel
entimem (gr. enthfmema) log. skraen nou danog stanja tela ili sistema tela.
zakljuak u kojem se jedna premisa Entropija tela ili sistema tela jeste kolinik
izostavlja i ne iskazuje, ali se u mislima (en iz zbira poveanje unutranje energije i
thymo) moe da dopuni, npr.: Svaki ovek spoljanjeg izvrenog rada pri irenju toga
je smrtan; dakle: i Duan je smrtan (izo- tela i apsolutne temperature. Pri svakom
stavljena premisa je: Duan je ovek). procesu u prirodi zbir energija ostaje stalan,
entitet (lat. ens bie, um jesam, esse biti) fil. ali to pretvaranje energije iz jednog oblika u
bitnost, sutina. drugi vri se u pravcu poveanje zbira
engleza (gr. enthlao ugnjeim, ulubim) med. entropija svih tela koja uestvuju u procesu.
nagnjeenost, ulubljenost, naroito lu-banje. U grani-nom, zamiljenom, sluaju, za
entoderm v. endoderm. povratni proces, ovaj zbir entropija ostaje
entozoa (gr. entos unutra, zoon ivotinja) pl. v. nepromenjen. U prirodi svi procesi su nepo-
enterozoa. vratni, ireverzibilni. Otuda, pored principa
entoksizam (gr. en-, toxikon otrov) med. tro- odranja energije, u prirodi vai princip
vanje, otrovanje; entoksicizam. poveanje entropije. Prvi princip je nuanza
entoksicizam med. v. entoksizam. objanjenje zbivanja u prirodi, ali nije
entomogamija (gr. entomos useen, urezan, dovoljan. U tu svrhu dopunjuje ga drugi
gamos brak) bog. opraivanje biljaka po- princip.
sredstvom insekata. entuzijazam (gr. ep- u, theos bog, entheos
entomograf (gr. entomos entoma zoa insekti, oduevljen bogom, enthusiasmos boansko
grapho opisujem) zool. onaj koji se bavi oduevljenje, ushienje) prvobitno (u pa-
opisivanjem insekata. ganskim kultovima): stanje nekog oveka
entomografija (gr. entomos, grapho) zool. koji je pun boga"; docnije: zanos,
opisivanje insekata. oduevljenje, ushienje, razdraganost;
entomoliti (gr. entomos lithos kamen) geol. naroito: strasna zagrejanost za neku ideju,
okamenjeni ostaci insekata. neki ideal.
entomolog (gr. entomos logos) zool. poznavalac entuzijast (gr. enthusiasmos) zanesenjak,
insekata, prouavalac insekata. oduevljen ovek, strastan oboavalac ili
entomologija (gr. entomos logla nauka) zool. potovalac koga ili ega.
nauka o insektima; pr. entomoloki. enudacija (lat. enudatio) razgoliavanje,
entomon (gr. en-temno useem, ureem, razgoliena, otkrivanje.
entomos useen, urezan) zool. insekt; pl. entoma. enudirati (lat. nudus go, nag, enudare) ogoliti,
entomofag (gr. entomos phagem jesti) zool. razgolititi, otkriti.
sisar koji se hrani insektima (npr. je, krtica, enukleacija (nlat. enucleatio) vaenje jezgra;
slepi mi itd.). razvijanje, objanjavanje, razjanjavanje,
entomofil (gr. entomos philos ljubitelj) onaj prikazivanje; med. odstranjivanje nekog
koji voli insekte (za biljke koje insekti lanka iz zgloba. enukleirati (lat. nucleus
opraivanjem oploavaju). jezgro, jedro,
en gomofi li ja (gr. entomos, phileo voleti) zool. enucleare) izvaditi jezgro ega; briljivo
opraivanje biljaka posredstvom insekata. obraditi, razviti, objasniti, razjasniti,
entonija (gr. en-teino zategnem) med. napre- prikazati. enula (gr. ep- u, op desni) med.
zanje, napetost, zategnutost. unutarnja
entopian (gr. en-topos mesto, entopios strana zubnog mesa (desni). enumeracija
domai) domai, zaviajni. (lat. enumeratio) brojenje, na-
entoptian (gr. entos unutra, brz, oroz oko) koji brajanje, prebrajanje; reanje. enumerirati
lei (ili: postoji) u samom oku; entoptine (lat. enumerere) nebrojiti; po-
boje obine boje (za razliku od dioptrinih brojiti; sreunati, izraunati. enuncijativan
boja). (lat. enuntiare iskazati)
entostoza (gr. entos osteon kost) med. unutarnje iskazan, koji sedri neki iskez; iskezni,
oticanje kosti. koji iskazu pripade; prav. suprotno od
entotini umovi (gr. entos, ous, otos, oti-kos dispozitivan. enuncijatum (lat. enuntiatum)
uni) med. subjektivni umovi (u uhu) koje uje iskaz, izreka;
samo sopstvenik obolelog uha. stav, sud, presuda. enuncijacija (lat.
entofiton (gr. entos, phyton biljka) vot. biljka enuntiatio) iskaz, sud,
gotovanka, parazitna biljka.
entrata (ital. entrata) predigra, uvod, in- izreka; objeve, obznana, saoptenje.
trodukcija; ulazna cena, ulaznica. enuncirati (lat. enuntiare) izrei, izrice-
entripsologija (gr. entripsis utrljavanje, 1o-gi'a ti, iskezivati, iskazati, izgovoriti, izja-
nauka) med. nauka o unoenju lekova u telo viti, objeviti.
trljanjem. enureza (gr. ep- u, uron mokrae) med.
entropija (gr. en-, trope pretvaranje, entro-pfa nesposobnost zadravanja mokrae usled
sadrina pretvaranja) fiz. funkcija ija osla-
veliina slui kao mera za verovat- belosti mokranog mehura. enformel (fr.
informel apstrakten) stil u
modernom slikerstvu koji trai isklju-
enharmonija 287
ivu izraajnost u boji, ignoriui li-kovno enciklika (gr. eg-kykl66 u krugu okreem)
prikazivanje predmeta. enciklino pismo, poslanica; poslanica
enharmonija (gr. en, harmonia) u antikoj papina svim nadbiskupima i biskupima.
muzici jedan od tri tonska sistema enciklian (gr. eg-kyklios) kruni, okrugao,
(dijatonika, hromatika, enharmonija); en- koji obilazi u krugu, koji ide redom, opti.
harmonijski tonova tonovi koji se razliito enciklopedizam (gr. eg-kyklios kruni; opti,
zovu i belee, a zvue isto. obian, paideia obrazovanje) filo-zofska
enharmonika v. enharmonija. shvatanja, naroito slobodnjaka i donekle
enharmonian (gr. enarmonikos) muz. koji je u ireligiozna miljenja francuskih
harmoniji i koji zavisi od nje; zgodan, enciklopedista; enciklopedijski nain
podesan; skladan; enharmonini tonovi izlaganja nauke.
tonovi koji igraju dvostruku ulogu, prema enciklopedija (gr.) prvobitno: krug pri-premnih
tome da li pripadaju jednom ili drugom nizu i optih naunih predmeta s kojima se treba
tonova, usled ega se, njihovom sklad-nou upoznati pre poetka strunog obrazovanja
ili bojom, menja u isto vreme i njihovo ime, za poziv u ivotu; krug naunog obrazovanja
kao cis ili dis, gis ili as; enharmonini uopte; pregledno izlaganje nauka i umetnosti
glasovi oni kojima isti ton pripada pod u celovi-tosti ili delimino, obraeno u
raznim imenima, kao dis-moll ili es-moll. organskoj vezi (sistematska enciklopedija) ili
enheiridion (gr. encheiridion) runa knjiga, po azbunom redu (azbuna-, alfabetska-,
prirunik, pregled, kratak udbenik neke realna enciklopedija, stvarni ili realni
nauke. renik).
enhimozis (gr. enchymosis) med. izlivanje enciklopedijski (gr.) pregledan (ili:
sokova u delove tela. obavetajan) u naunom pogledu; izraen u
enhiridion v. enheiridion. obliku enciklopedije, tj. sa svim opte-
enhondroma (gr. enchondros rskaviav) fi-ziol. potrebnim i korisnim znanjima i
rskavica koja se stvara na raun kotane sri, obavetenjima.
a ponekad i jedrog kota-nog tkiva, enciklopedisti (gr.) fil. izdavai i saradnici
orskaviavanje, orskavienje, hondroma. velike francuske enciklopedije
enhorijsko pismo (gr. enchdrios domai, (Encyclopedie ou Dictionnaire raisonn des
domorodni) narodno pismo starih Egipa-na; sciences, des arts et des metiers") koji su, od
demotino pismo. 1751-1772, izdavali francuski filozofi
encelialgija (gr. enkoilia utroba, creva, algos prosveenosti Dalamber i Didro, uz saradnju
bol) med. bolest eluca ili utrobe. Monteskjea, Voltera, Rusoa, Trima, Holbaha,
enceliitis (gr. enkoilia) med. zapaljenje creva. Marmontela i dr. (sadri celo-kupno stvarno
encefal- (gr. enkephalos mozak) predmetak u znanje toga doba); sve pristalice filozofskih,
sloenicama sa znaenjem: mozak, koji se religioznih i dravnih shvatanja koja su
tie mozga. nala izraza u toj Enciklopedija.
encefalalgija (gr. enkephalos algos bol) med. encimi (gr. ep- u, zyme kvasac) pl. hem. ne-
oboljenje mozga, bol u mozgu. organizovani fermenti, organski azotni
encefalitis (gr. enkephalos) med. zapaljenje spojevi koji su, po svojoj grai, slini
mozga. belanevinama, npr. dijastaza, pepsin,
ptijalin, lipoliza.
encefalograf (gr. enkephalos, grapho piem) encimologija (gr. en, zyme, logos re, govor)
med. aparat koji automatski belei (registruje) nauka o encimima (fermentima).
rad mozga. encimohemija (gr. en, zyme chemeia) grana
encefalografija (gr.) med. specijalni metod hemije koja se bavi prouavanjem delovanja
snimanja mozga pomou rendgenskih encima.
zrakova. eozin (gr. eos jutarnja rumen, zora) bledocr-
encefalologija (gr. enkephalos, logfa nauka) vena fluorescentna boja koja slui, izmeu
nauka koja se bavi prouavanjem mozga, ostaloga, bojenju mikroskopskih predmeta.
nauka o mozgu. eozinofilija (gr. eos zora, phileo volim)
encefalomalacija (gr. enkephalos, malakia povean broj eozinofilnih belih krvnih elija.
razmekavanje) med. razmekanje mozga; eozoik (gr. eos zora, osvit, zoon ivo bie)
nastaje usled zaepljenja arterije. razdoblje u razvoju Zemlje kada se javljaju
encefaloskopija (gr. enkephalos, skopeo prvi tragovi ivih bia.
gledam, posmatram) ispitivanje (ili: pre- eojski (gr. eos zora) koji potie sa Istoka,
gledanje, prouavanje) mozga; up. kranio- istoni, koji je doao ili dospeo sa Istoka
skopija. (tj. u Grku).
encefalotomija (gr. enkephalos, temno seem, eo ipso (lat. eo ipso) samim tim, samo sobom,
reem) med. seenje (ili: rasecanje) mozga. samo sobom razumljivo.
enciklij(um) (gr.) v. enciklika.
Eol 288
Eol (gr. Aiolos) kit. bog i gospodar vetrova kod nu od dvanaest meseci; broj dana Meseeve
starih Grka. starosti prvoga dana godine (danas prvog
eoliti (gr. eos zora, lithos kamen) pl. kamenje januara, nekada prvog ili dvadeset drugog
koje neki naunici smatraju za orua i posude marta).
preistorijskih ljudi iz tercijarne periode. epanadiploza (gr. ep-anadiplosis udvostru-
Bolova harfa cev sa icama od creva koja se, enje) poet. udvostruavanje, kada se jedna
poput sprave to pokazuje pravac du-vanja reenica zavrava istom rei kojom je i
vetra, na vetru okree, pri emu ice, pod poela; med. ee vraanje napada groznice;
uticajem vetra, zvue obino u akordima; up. prelaenje jedne proste bolesti u kom-
Eol. plikovanu.
eolska ero zija geol. mehaniki rad vetra na epanalepsa (gr. epanalepsis ponavljanje) poet.
prenoenju materijala i odiranju zemljita, kada se jedna re ili vie njih, posle due
naroito u pustinjama, stepama i drugim umetnute reenice, ponovi na kraju, esto sa
predelima sune klime. jaim naglaskom; kada istom rei kojom se
eolski (gr. aiolos) vetrovit, buran, nagao, brz. neka reenica ili neki stih zavrava druga
eolski dijalskat najstarije od tri glavna grka reenica ili drugi stih poinje.
nareja; up. Eolci. epanastrofa (gr. epanastrophe) poet. izmena
eolski talozi geol. talozi koji se stvaraju kada mesta rei, premetanje rei, npr.: sumnje
vetar donosi sa povrine stena sitan kameni i nema, mesto: nema sumnje; figura u kojoj se
mineralni prah, pa ga razno-si kao prainu u krajnjom rei jedne reenice poinje sle-dea
velike daljine, a kada snaga vetra malake, reenica; med. izvrtanje materice ili mokranog
onda ta praina pada na zemlju i stvara mehura (beike); up. anastrofa.
taloge. epanafora (gr. epi-, apa-, phero nosim) poet. up.
Eolci (gr. Aiolels) jedno od etiri glavna anafora.
plemena starih Grka u Tesaliji i zap. Grkoj, epanodos (gr. epanodos povratak) ret.
po mitologiji poreklom od Eola, sina vraanje glavnom predmetu posle malog
Helenovog. udaljavanja od njega; ponavljanje rei
eon (gr. aion) dug period vremena, neizmerno obrnutim redom, npr.: Ko ne moe ono to
dugo vreme, nepromenljivo trajanje, venost; eli, neka eli ono to moe"
period sveta. (Leonardo da Vini).
eonije (gr.) pl. proslave stogodinjica, ju-bilarne epanortoza (gr. epanorthoo popravljam, era-
proslave. narthosis popravka) popravljanje, vraanje u
eonomantija (gr. eionos ptica, manteia pro- ranije stanje ili raniji poloaj; ret. popravljanje
ricanje, gatanje) proricanje po letu i glasu samoga sebe u govoru, popravljanje ili
ptica. dopunjavanje reenoga kakvim izrazom koji
Eos (gr. Heos, Eos) mit. boginja zore kod jasnije i tanije iskazuje neku misao;
starih Grka. opominjanje, savetovanje.
eosin v. eozin. eparma (gr. eparma otok, tuka) med. otok,
eocen (gr. eos zora, kainos geol. starija oticanje, osipanje.
tercijarna formacija, nazvana zato to u eparh (gr. ep-archos) poglavar, zapovednik,
njenim okamenotinama ima veoma malo onih upravnik pokrajine u vizantijskom carstvu.
koje bi se mogle dovesti u vezu sa danas ivim eparhija (gr. eparchia) oblast i delokrug
vrstama, te se pojavljuje kao zora (eos) jednog eparha; u pravoslavnoj crkvi:
novog stvaranja; posle ove dolaze: oligocen, oblast koja stoji pod upravom jednog
miocen i pliocen. episkopa ili arhiepiskopa.
ep (gr. epefn kazivati, rei, epos junake
pesma, herojska pesma) poet. up. epopeja. epafereza (gr. epaphairesis) med. ponovno
epagoga (gr. epagoge dokazivanje izvoenjem oduzimanje, naroito krvi.
slinih primera i sluajeva) log. v. in-dukcija; epegzegeza (gr. ep-exegesis) gram. dodato
pr. epagoki. objanjenje, dalje dopunsko objanjenje,
spagomeni (gr. ep-ago dodajem, umeem) u dodatak koji treba da objasni; up. apozicija.
kalendaru naroda koji imaju dvanaest meseci epengl (fr. epingles) pl. baki, napojnica; a katr
po trideset dana; pet dana koji se, na kraju, epengl (fr. a quatre epingles) doteran, kao iz
dodaju ovim mesecima da bi se navrilo 365 kutije.
dana. ependima (gr. ependyma gornja odea) znat. fina
epakma (gr. epakmos zailjen, zaotren, epi tanka koica kojom su prevuene modane
na, za, akme vrh, vrhunac) med. pogor- upljine.
avanje bolesti.
epenteza (gr. epenthesis) gram. umetanje jednog
epakmastian (gr. epakmastikos koji raste u
sili) koji raste, koji se pojaava, koji se slova ili sloga u neku re (u grkom,
zaotrava. nemakom i dr. jezicima).
epakti (gr. ep-ago umetnem, dodam, epaktos epi- (gr. er!) predmetak u sloenicama sa
uveden, umetnut) pl. broj dana za koliko znaenjem: na, nad, po.
Sunana godina premauje Meseevu godi-
epiblast 289 epididimitis
epiblast (gr. epi, blastos klica) fiziol. v. ektoderm. epigramatist(a) (gr. epigramma) v. epigra-mist.
epigamija (gr. epigamia) druga enidba ili druga epigramatologija (gr. epigramma, logia) zbirka
udaja; brak izmeu lanova razliitih stalea. natpisa; zbirka epigrama; nauka o epigramu
epigastrij(um) (gr. epigastrion, gaster trbuh) kao pesnikom rodu.
anat. gornji deo trbuha, deo abdomena koji se epigramist(a) (gr. epigramma) poet. pisac
nalazi neposredno iznad eluca. epigrama, epigramski pesnik.
epigastrian (gr. epi-, gaster) koji pripada epigramski (gr.) u obliku epigrama; fig.
epigastriju, koji je u vezi sa epigastrijem. zajedljivo, satirino; kratko i jasno, kao u
epigeneza (gr. epigignomai rodim se posle, epigramu.
nastajem posle) biol. shvatanje po kome se epigraf (gr. epigraphe) natpis na nekoj kui,
razvoj organskog sveta osniva na obrazovanju nadgrobnom ili drugom spomeniku; naslov na
organske klice kao novog proizvoda; up. knjizi; geslo, mogo.
preformacija. epigrafika (gr. epi-grapho) poznavanje natpisa,
epigenema (gr. epigennema posle roeno, deo nauke o starinama koji tumai i reava
posle stvoreno) neto to je naknadno prinio, antike natpise urezane u kamen, metal ili
naknadno stvoreno ili roeno; med. bolest drugi trajan materijal, to je od velike i
koja se pridruila nekoj ranijoj bolesti. sigurne vanosti za poznavanje dravnog i
epigevetika (gr. epi-, gignomai raam se) privatnog ivota starih naroda.
biol. nauka koja ispituje uzrone mehanizme epigrafiki (gr.) koji je u vezi sa epigra-fikom
koji dovode do razvitka individua. ili se tie epigrafike; koji ima natpis, npr.
epigenija (gr. epi-gignomai posle nastajem, epigrafika strana dinara, strana na kojoj je
pridolazim) geol. rena dolina klisura-stog natpis (za razliku od strane na kojoj je lik).
oblika koja je useena u uzvienje iznad epideiktian (gr. epideiktikos pokazan) koji se
nieg zemllta. pokazuje, koji se istie, sjajan; epideiktian
epiginian (gr. epi, gyne sena) bog. cvet govor sjajan, uzoran, umetniki govor.
kojega aica, krunica, i pranikovi sudovi epidemija (gr. demos narod, epidemia rai-renje
stoje iznad plodnika, tj. koji se bolesti) med. bolest koja vlada nekim krajem,
' sam oploava (npr. cvet u jabuke i ruiastih zarazna bolest, zaraza, rednja, narodna
biljaka uopte). bolest; u uem smislu: bolest koja je dola
epiglotis (gr. epiglottis) anat. grkl>ani poklopac spolja i neko vreme vladala u nekom kraju,
(koji zatvara grkljan). no bolest od koje taj kraj inae ne pati; supr.
endemija.
epmglotitis (gr. epi, glotta jezik) tea. zapaljenje
grkljanog pokloga. epidemiolog (gr. epidemia, logos) med. prou-
avalac postanka, irenja i suzbijanja
epigoni (gr. epi-gonoi) mig. potomci, naroito zaraznih bolesti.
sinovi sedmorice grkih junaka poginulih u
prvom ratu protiv Tebe, koji su, deset godina epidemiologija (gr. epidemia, logia) med. nauka
posle njihove pogibije, osvetili smrt svojih o zarazi i zaraznim bolestima; pr
oeva i razorili Tebu; ist. sinovi naslednika epidemioloki.
Aleksandra Velikog (dijadoha); deca iz drugog eoidemiav (gr. epidemem biti rairen u
braka; potomstvo uopte, naroito potomci narodu) med. koji vlada u nekom kraju,
jedne velike epohe; lt-, pokolenje pisaca koji, u zarazan.
nedostatku sopstvene stvaralake snage, rade epidendroi (gr. epi na, dendron drvo) be.
u duhu ideja i oblika svojih velikih biljka gotovanka (parazitna biljka) koja raste
prethodnike; fig. podraavaoci, tra-banti. po drveu.
e pi gram (gr. epigrapho, epigramma) poet. epiderm(a) (gr. epi, erma koa) zool. pokoica,
prvobitno, kod starih Grka: natpis na umet- najgornji sloj oveje i ivotinjske koe; bog.
nikim delima, nadgrobnim spomenicima itd., kod viih biljaka: najgornji sloj elija
obino napisan u distisima; docnije: kratka (pokorica), koji prvobitno zatvara sa spoljne
lirska pesma koja nam, zbijeno i jasno, strane sve delove biljke, a docnije se esto
kazuje neku istinu, koja nas iznenauje, ali zamenjuje sekundar-nim tkivom.
koju odmah osetimo kao tanu i umesnu, epidermoid (gr. epi, erma koa, eidos vid,
peckalica. Epigram treba da ima ove polovine: oblik) biol. pokoino tkivo, pokorino tkivo.
oekivanje i objanjenje; u objanjenju se epidermski (gr. epi, erma) koji pripada
nalazi tzv. aoka (poenta), poto je danas pokoici ili pokorici, koji je u vezi sa
svaki epigram zajedljiv. Kod nas su se, u pokoicom ili pokoricom;up epiderma.
ovoj vrsti, najvie istakli: J. St. PopoviN, Br. epididimis (gr. epididymis) zool. pasemnik.
Radievi, Lj. Nenadovi, P. Preradovi, . epididimitis (gr.) med. zapaljenje pase-mnika.
Jaki, J.J. Zmaj i dr.
19 Leksikon
epidijaskop 290 epilion
epidijaskop (gr. epi, dia kroz, skopeo gledam) epikarpi)(um) (gr. epi-, karpos plod) med.
opt. aparat koji i prozirne i nepro-zirne objekte flaster za puls; zavoj oko tanog korena;
dovoljno jasno projicira. bog. pokorica oplodnice, spoljna koa ploda;
epidiktian (gr. epideiktikos) v.epideikti-an. supr. endokarpij(um).
epidoza (gr. epidosis) dodatak; med. neobino epikauma (gr. epi-kaio palim na povrini) med.
uveavanje jednog dela tela; napredovanje mehur od opekotine; otok zenice ili otok na
(ili: zaotravanje) neke bolesti. ronjai.
epidozit (gr.) stena iz grupe kristalastih epikerastika (gr. epi-kerastika) pl. ubla-avna
kriljaca, sastavljena preteno od epi-dota i sredstva, sredstva za ublaavanje, za
kremena. razblaavanje.
epidot (gr.)lv mineral, silikat alumini-juma, epikranijum (gr. epi-, kranion lubanja) zool.
gvoa i kalcijuma, iji se providni primerci gornji deo lubanje.
prerauju u drago kamenje. epikriza (gr. epikrisis procena, odluka) med
epidrom (gr. epidrome) med. navala sokova, nauio objanjenje i utvrivanje jednog
naroito krvi;>17. kongestija. sluaja oboljenja s obzirom na njegov
epizsuksis (gr. epizeuxis) ret. ponavljanje jedne postanak, tok i ishod.
rei, sa naglaskom, u govoru, npr. Davno, epikureizam (gr. Epikuros) filozofska kola
davno je to bilo." starogrkog filozofa Epikura (341-270. pre
epiziotomija (gr. episeion stidnik, tome n.e.): svetovi se bez boanskog upravljanja
seenje, rezanje) med. rasecanje zavrnog razvijaju time to se atomi, sem kojih ne
prstena poroajnog kanala da bi se proirio postoji nita do prazan prostor, skupljaju i
sramnini procep, kako bi se pre izvrio ponovo rastva-raju; isto tako postaju i
poroaj i spreio rascep meice. nestaju iva bia i dua, koja se sastoji od
epizoda (gr. ep-eis-6dion umetak, dodatak) najfinijih atoma; vrednost saznavanja prirode
dijaloki deo izmeu horskih pesama u sastoji se u tome to oslobaa oveka od uasa
starogrkoj tragediji; aljivi umeci u praznoverice, religije i straha od smrti; ovo
komediji; samostalni, tj. bez jae veze sa osloboenje je potrebno radi sticanja
glavnom radnjom, delovi u romanu, epskoj blaenstva, koje nije u udnom uivanju,
pesmi, drami ili govoru; fig. sporedna radnja, nego u tome to se telo oslobaa od bolova a
uzgredan dogaaj, neto umetnuto to je u dua od nespokojstva (u netanom i
slaboj ili ni u kakvoj vezi sa glavnim pogrenom smislu, koje su proirili
predmetom. protivnici, epikureizam je elja za uivanjem
epizodan (gr.) umetnut, sporedan, uzgredan, u i ulnom nasladom).
slaboj ili ni u kakvoj vezi sa celinom; epikurejac (gr. Epikuros) pristalica Epi-
epizodna pesma sporedna pesma, umetnuta kurove filozofije, koja u oseanju duhovnog
pesma. blaenstva, to dolazi kao posledica
epizona (gr. epi na, zone pojas) najvia osloboenja due od nespokojstva a tela od
zona preobraava stena u Zemljinoj kori sa bola, gleda najvie dobro; no kako su
niskom temperaturom u kojoj deluju stalno Epikurovi uenici i protivnici njegova naela
boni potisci; ispod nje lei mezozona, a jo izopaili odajui se vie udnim uivanjima i
dublje katazona. nasladama, epikurejcem se obino smatra
epizoon (gr. epi-, zoon ivotinja) zool. goto-van ovek odan udnim nasladama, dakle:
koji ivi na spoljnoj povrini koe; pl. epizoa; razvratnik, sladostrasnik i sl.Jlr epikurejski.
entozoon. epilator (fr. epilatoire) sredstvo za skidanje,
epizoonosologija (gr. epi-, zoon, nosos bolest, upanje dlaka.
logia) nauka o stonoj zarazi. epilacija (fr. epiler, epilation) upanje, vaenje,
epizootija (gr. epi-, zoon) ivotinjska, naroito skidanje dlaka naroitim prepara-tima ili
stona zaraza veih razmera, pomor stoke. pomou elektrine struje radi leenja ili
epizootian (gr.) zarazan, koji ima oblik ulepavanje.
zaraze (kod ivotinja). epilema (gr. epi, lemma dobitak)ret. pitanje ili
epizootiologija (gr. epi-, zoon ivotinja, logia napomena koju govornik sam sebi postavi,
nauka) nauka o parazitima i zaraz-nim pa odmah na nju odgovori.
bolestima domaih ivotinja. epilepsija (gr. epi-lembano, epilepsia) med,
epik (gr. epos junake pesma) pisac epskih padajua bolest, padavica, gora, velika bolja,
pesama, epski pesnik; up. epski. gorska bolest.
epika (gr. epos, fr. epique) pong. epsko pe- epileptika (gr. epileptika padavica) pl. med.
snitvo pesnitvo koje lagano i opirno pria lekovi protiv padavice.
ono to se desilo ili to se moglo desiti epileptian (gr.) koji se odnosi na epilep-siju,
nekada u ivotu, ne isti-ui pri tom i bolestan od epilepsije.
oseanja koja ti dogaaji u nama izazivaju, epileptiar (gr. epileptikos) med. onaj koji
kao to je to sluaj kod druge dve glavne pati od padavice, padaviar. epilion (gr.
pesnike vrste (lirskog i dramskog pesnitva). epyllion) poet. mali epos, mala pesma, pesmica.
291 epistil
epilog (gr. epi-logos) zavrna re, pogovor; episkop (gr. episkopos posmatra) opt. aparat
zavrni govor na kraju nekog pozorinog koji moe da projicira i neprozirne objekte
komada kojim se glumac obraa gledaocima; pomou jake svetlosti.
fig. zavretak ili neposredna posledica nekog episkop (gr. episkopos nadzornik, episkopeo
dogaaja ili radnje; sulr. prolog. nadgledam) vladika, biskup.
epilogizam (gr.) log. na osnovu poznatih episkopali (gr. episkopos) pl. lanovi epi-
injenica i okolnosti zakljuivanje o skopalne ili biskupske (avglikaiske) crkve
injenicama i okolnostima koje jo nisu u Engleskoj.
poznate. episkopaliziranje (gr. episkopos nadzornik)
epimeleti (gr. epimeletes) pl. u staroj uvoenje episkopskog dostojanstva i
Grkoj, naroito u Atini: upravnici i stareine episkopske vlasti.
raznih upravnih zvanja. episkopalist(a) (gr. episkopos) katolik koji ne
epimenija (gr. epimenios meseni) rtva koja priznaje papu kao vrhovnog predstavnika
se prinosila svakog meseca kod starih Grka; crkve, nego biskupe skupljene u jednom
fiziol. menstruacija. optem koncilu.
epimitij(um) (gr. epimythion) poet. zavretak episkopalni (gr. episkopeo nadgledam) vla-
pesme, prie ili basne koji sadri moralnu dianski, biskupski; episkopalni sistem
pouku koja se iz toga moe izvesti, shvatanje po kojem najvia crkvena vlast
naravouenije". treba da je u rukama svih biskupa i
njihovog opteg koncila, za razliku od
epimona (gr. epimone zadravanje, epimeno papalnog ili kurijalnog sistema, koji danas
zadravam) Ret. zadravanje na jednom vlada u katolikoj crkvi i po kojem svu vlast
predmetu da bi se to iscrgije izloio i ima papa (u pravoslavnoj crkvi vai i danas
objasnio. episkopalni sistem); epi-skopalna crkva
epivefrin (gr. epi, nephros bubreg) med. v. engleska anglikanska crkva.
adrenalin. episkopat (gr. episkopos) vladianstvo, bi-
epivikion (gr. epi-, ruke pobeda, epirakion) skupstvo; zvanje i dostojanstvo vladike ili
proslava pobede, sveanost u slavu pobede; biskupa; sve vladike ili svi biskupi, kao
pobednika pesma u ast pobednika u celina.
narodnim i olimpijskim utakmicama (kod episkopija (gr.) zvanje i oblast koja stoji pod
starih Grka). upravom jednog episkopa.
epinikijski (gr. epi-, nike) koji pripada pobedi,
pobedim, pobedniki. episkopokratija (gr. episkopos nadzornik,
kratia vlast) vladavina (ili: svemo) episkopa
epinomis (gr. epi-, nomos zakon) dodatak i svetenstva (npr. u nekoj dravi).
zakonu; dodatak uopte. episkopska projekcija opt. prikazivanje slika ili
eedometrija (gr. epipedon ravan) geom. v. predmeta pomou odbijanje svetlosti.
planimetrija. epispadija (gr. epi-, spao vuem) med. uroena
epipetalan (gr. epi-, petalon list) bog. sa anormalnost koja se sastoji u ispu-tanju
natcvetnim tukom. mokrae kroz poleinu mukog spolnog
epiplazma (gr. epi-plasso) med. oblog, melem organa; gornji procep uda.
za leenje rana. epispazmus (gr. epispao privlaim) vetake
epipleksija (gr. epiplexia) med. uzetost jedne izvlaenje obrezane gornje koe na
strane usled udara kaplje; pr. epiplekti-an. mukom spolnom organu da bi se time
epiplektiar (gr.) med. onaj kome preti opasnost dokazalo nejevrejsko poreklo (to su, u doba
od kaplje. rimskih careva, esto radili odro-eni
eleroza (gr. epiplerosis prepunjenje) med. Jevreji); takav Jevrejin zvao se epi-spast.
bolesna punokrvnost, prekomerno punjenje epispast (gr.) v. pod epispazmus.
arterija krvlju. epispastikum (gr.) med. sredstvo, flaster za
epirater (fr. epurateur) preiava, maina za izvlaenje.
preiavanje pamuka. epispastian (gr.) med. opti naziv za sup-stance
eiirenon (gr. epi, lat. gep bubreg) med. v. koje proizvode plikove na koi, npr. za
adrenalin. slaicu, kantarion i dr.
episemazija (gr. episemasi'a pokazivanje, po- epistaksis (gr. epistazein nanovo kapati) ned.
javljivanje bolesti) med. predznaci bolesti. curenje krvi iz nosa.
episemema (eng. episememe) liigv. najsitnija epistemologija (gr. episteme znanje, saznanje,
sintaksika jedinica. nauka, logia) fil. teorija saznanja; nauka o
episilogizam (gr. epi-, sillogismos posredni aksiomima filozofije.
zakljuak) log. silogizam koji sadri kao epistemonian (gr. epistemonikos) koji spada u
jednu premisu zakljueni sud, konkluziju, nauku, nauni.
drugog silogizma; zakljuak koji dolazi kao epistil (gr. epistylis, epistylon, epistylos stub)
posledica nekog drugog zakljuka. arh. greda koja stoji povrh stubova i
19'
epistola 292 epifiti
spaja ih, arhitrav; glava ili venac na epitem(a) (gr. epithema) med. oblog, naroito
stubu. oblog za eludac; epitema.
epistola (gr. epistole, lat. epistola) pismo, epitet (gr. epithetos) poet. pridev ili prilog koji
poslanica, pismena poruka; u Novom zave-tu: dolazi uz glavnu re kao pomo da bi
apostolsko pismo, poslanica; fig. grdnja preko predstava bila to ivlja, potpunija i lepa,
pisma, vakela; poetska epistola pismo u npr. beli dvori, rusa kosa, carsko grlo;
obliku pesme, poslanica u stihovima. epiteton ornans (lat. epitheton ornans)
epistolar (nlat. epistolarius) u katolikoj ukrasni pridev, ukrasni prilog.
crkvi: svetenik koji na bogosluenju ita epitimija (gr. epithymia) med. udnja, pouda,
apostolske poslanice. epistolarij(um) (nlat. elja, jak prohtev za jelima to ga osea
epistolarium) knjiga u kojoj su pobeleene ena za vreme trudnoe.
biblijske poslanice, zbirka biblijskih poslanica. epitimija (gr. epitimia) kazna kojom vie
epistolarni (gr. epistole) pismeni, u obliku crkvene vlasti kanjavaju neko sveteno lice
pisma; epistolski. epistolij(um) (lat. za uinjenu krivicu; poslati na epitimiju
epistolium) malo pismo, poslati svetenika u manastir da izdri kaznu
pisamce. epistolograf (gr. epistole, grapho) na koju je osuen.
onaj koji epitogij(um) (gr. epi-, lat. toga) gornji ogrta;
pite pisma, pisac pisama. epistolografija med. zavoj za rame.
(gr. epistole, graphia) vetina sastavljanja epitoma (gr. epitome) kratak izvod iz nekog
pisama (ili: poslanica). veeg dela, pregled sadrine.
epistolski (gr. epistole) v. epistolarni. epitomirati (gr.) dati (ili: izraditi) kratak
epistomij(um) (gr. epi'-stomizo zapuim pregled nekog dela, napraviti izvod.
epitrahilj (gr. epi-, trachelos vrat) deo
usta) tea vale na ustima. epistrof (gr. epi- odede pravoslavnih svetenika koji se nosi
strepho okreem) zool. drugi vratni prljen, koji o vratu i stoji ispod glavne gornje odede
pomae okretanje glave. (stihara).
epistrofa (gr. epistrophe okret) med. vraanje epitrit (gr. epitritos) metr. stihovna stopa od
bolesti, sluaj kada se bolest, koja je bila ve etiri sloga koju sainjavaju jedan spondej i
pri kraju, povrati. epistula v. epistola. jedan jamb ili spondej i trohej, tako da oba
episcenij(um) (gr. epi-, skene, lat. scena) poz. para slogova stoje u ritmi-kom odnosu tri
gornji deo pozornice. prema etiri: i (prvi),
epitaza (gr. epitasis, pojaanje, porast, epi- - U - - (drugi), - - i - (trei), -------- U (etvrti
teino) med. pojaanje, pogoranje u stanju epitrit).
neke bolesti, porast vatre; poz. za-plet u epitropa (gr. epitrope) ret. privremeno ustu-
pozorinom komadu. epitalam (gr. epi-, panje, doputenje.
thalamos lonica) svad-bena pesma kod starih epitrohazam (gr. epi-trochazo ovla
Grka i Rimljana koja se, obino u horu, pevala dodirnem) povrno dodirivanje; ret. nago-
pred lonicom (thalamos) mladenaca, svatovac. milavanje veeg broja misli u jednom
epitaf (gr. taphos, epitaphion) nadgrobni periodu govora.
natpis (na spomeniku); nadgrobni spomenik, epifanija (gr. epi-phainamai, epiphaneia)
spomenik uopte. pojavljivanje, naroito: pojavljivanje nekog
epitafijus (gr. epitaphios) posmrtni govor, boga i praznovanje u ime toga; u hrianskoj
naroito govor u slavu boraca poginulih za crkvi: dolazak Spasitelja meu ljUDe; u
otadbinu. katolikoj crkvi: proslava dolaska triju
epitafist(a) (gr. epitaphion) pisac kraljeva novoroenom Isusu; u pravoslavnoj
nadgrobnih natpisa, pisac epitafa. epiteza (gr. crkvi: Bogojavljenje.
epithesis dodatak) gram. prira-stak, tj. epifenomen (gr. epiphaino pojavljujem se
dodavanje na kraju rei jednog slova ili posle) fil. pojava koja ide kao pratilja vanijih
sloga radi jaeg artikulisanja te rei, npr. -ka procesa, zbivanja, npr. svest, psihike
(u meneka), -na (od,ena), -r (tadarj itd. pojave; med. uzgredna (ili: sporedna)
epiteza (gr. epi, thesis postavljanje) mom. pojava kod neke bolesti.
postanak glasa. epifiza (gr. epiphysis prirataj, pro-duak,
epitel (gr. epi, thele bradavica, dojka) fi-zkol. epi-phyomai) rastem na, uhvatim se za; znat.
neno povrinsko tkivo na sluzo-koi, npr. na kotana jabuica, okrajci dugih kostiju; mala
usnama, sisama itd.; pl. epiteli delii koe. endokrina lezda koja se nalazi na zadnjem
enitelijalan (gr.) koji se odnosi na epitel. delu srednje komore mozga, vana za
epiteliom (gr.) med. epitelijalni rak. razvitak telesnih i spol-nih osobina oveka,
naroito po tome to regulie i koi prerano
razvijanje spol-nih obeleja.
epifilosperma (gr. epi, phyllon list, sperma
seme) pl. bot. biljke iji se cvetovi nalaze na
listovima.
epifiti (gr. epi-phyomai rastem na) pl. bot.
gotovanske biljke koje rastu na drugim
epifonema 293
biljkama, ali ne oduzimaju od njih hranu kao po kome je tekua godina dobijala ime, u
to je sluaj kod ostalih gotovana (parazita). Sparti prvi efor, u Tebi prvi beotarh).
epifonema (gr. epiphonema) uzvik, poklik; eponimiav (gr.) nazvan, prozvan, istoime-ni;
ret. krepka zavrna misao u govoru. kada smisao i znaenje imena odgovara
epifora (gr. epiphora) zakljuak, zavretak; karakteru ili sudbini onoga koji nosi to ime.
ret. ponavljanje jedne rei ili vie rei na epopeja (gr. eipein kazivati, rei, epopoiia)
kraju reenice; med. suenje (oiju). junaki spev, jedinstveno pesniko prika-
epiheirema (gr. epicheirema) mog. zakljui- zivanje izvesnog niza znatnih dogaaja
vanje, dokazivanje; ret. nagomilavanje okupljenih oko jednog sredita, tj. oko
zakljuaka ili dokaza na kraju govora, glavnog junaka; epopeja moe biti narodna,
zavretak govora u kojem svaki stav ima i koja je uglavnom sastavljena od narod nih
svoj dokaz; epiherema. pesama i pria (,,Kosovo" od St. Novakovia,
epiherema (gr. epicheirema) v. epiheirema. Lazarica" od Sr. Stojkovia, Ilijada",
spihorian (gr. epichorios) domai, obia-jan, Odiseja" i dr.) i umetnika koju je napisao
domorodan; up. enoemian. samo jedan pesnik; ova poslednja ima etiri
epihroza (gr. epfchrosis prebojenje) med. osip po vrste: istorijska epopeja, koja opeva znatne
koi u boji. istorijske dogaaje, romantina epopeja, koja
epicentar (gr. epi-, kentron, lat. centrum opeva junake i ljubavne pustolovine uvenih
sredite) povrinsko sredite; kol. ono mesto vitezova, pobona epopeja, sa sadrinom iz
na povrini kamene Zemljine kore koje se Svetog pisma, i komina epopeja, u kojoj
nalazi vertikalno iznad hipocen-tra, tj. mesta mata dolazi u sukob sa razumom ili
u kamenoj Zemljinoj kori u kojem je izvor oseanjem; ep, epos, epska pesma.
zemljotresa. epos (gr. eipem, epos) poet. v. epopeja.
epicenum (gr. epikoinos, lat. epicoenum) epoha (gr. ep-echo, epoche) doba, vreme
gran. re koja vredi za oba roda, i muki i nekoga znatnog dogaaja od koga se poinje
enski. brojati izvestan niz godina, odsek ili period
epicikl (gr. epi-, kyklos krug) astr. mali krug vremena; initi epohu stvarati jedno novo i
ije se sredite kree obimom nekoga drugoga znaajno doba, uiniti sebe ili doba u kojem
kruga (u Ptolomejevu geocen-trinom sistemu se ivi znaajnim, izazvati velik ugled, biti
taj drugi krug je vei, zvani deferent); znaajan; astr. proizvoljno utvren datum za
geocentrina putanja planete; pr. epiciklian. koji su uneti u tablice elementi nuni za
epicikloida (gr. epi-, kyklos eidos oblik) kriva izrauna-vanje mesta nekog nebeskog tela.
linija koju opisuje jedna taka na obimu epohalan (gr. epoche) znatan, veoma
kruga koji se kotrlja sa spoljne strane znaajan, velik, koji ini epohu, koji svojom
jednog nepominog kruga. vrednou i znaajem nadmaava sve to se u
epod (gr. epodos) arobnjak, gatalac, onaj tom vremenu dogodilo i daje mu svoje
koji pomou arolijskih pesama, izreka, obeleje (npr. epohalan pronalazak, uspeh
gatalica i natprirodnih sredstava pomae i i sl.).
lei; up. magnetizer. epohant (gr. epoche, nlat. epochans) onaj
epoda (gr. epado pripevam, epode) poet. pri-pev, koji izvri neto krupno i znaajno, onaj
refren, umetnut stih, zavrna pesma koja koji predstavlja, koji ini epohu.
dolazi posle strofe i antistrofe u starogrkim e profundis (lat. e profundis) iz dubine, npr.
horskim pesmama; vrsta lirske pesme kod pevati.
Horacije kod koje naizmenino dolaze epruveta (fr. eprouvette) zadnivena staklena
jedan krai stih (versus epodus) i jedan cev za vrenje hemijskih opita, ogleda.
dui. epsilon (gr. e, psilos go, nag) ime petog slova
epodian (gr. epodos) poet. koji se pripeva, grke alfabete = kratko e; up. eta.
umetnut; sa refrenom, pripevom. epsilontika (gr. epsilon) mat. meu matema-
epoleta (fr. epaulette) voj. naramenica na kojoj tiarima uobiajen naziv za rigorozno
stoji znak oficirskog ina; dobiti epolete izlaganje matematike analize; izraz je
dobiti oficirski in, postati oficir; izgubiti potekao otud to se u mnogim dokazima iste
epolete prestati biti oficir, biti lien analize upotrebljava grko slovo (epsilon)
oficirskog ina. kao oznaka za proizvoljno malu pozitivnu
epolirati (fr. epauler) voj. zakloniti veliinu.
grudobranom, opkopom; zatititi krila vodom, epsilontiar (gr.) matematiar koji smatra da
barutinom itd. se matematika mora uvek izlagati u potpuno
epolman (fr epaulement) voj. grudobran strogoj formi, ak i za nematema-tiare; fig.
napravljen od nabacane zemlje, dakova preterano strog matematiar.
peska i dr. epski (gr. epos) koji se tie epske poezije; fig.
eponim (gr. eponymos) onaj po kojem je junaki, opiran; epska pesma v. epopeja;
neto nazvano, koji daje nekoj stvari ime (kao epska plastinost prianje koje u epu mora
to je npr. u Atini bio prvi arhont, biti tako ivo i oigledno kao
294 ergosterin
da se dogaa pred naim oima; epska poezija eratian (lat. erraticus) koji luta, koji se
v. epika; epski pesnik=epik; epska irina ili premeta; nepostojan, nepravilan, nere-dovan,
opirnost lagano prianje mnogih dogaaja u nastupni; eratine stene geol. putu-jue stene,
kojima uestvuje, pored glavnog junaka, vei lutajue stene, tj. one koje se nalaze na
broj junaka, opisivanje svega nadugo i povrini Zemlje daleko od mesta na kojem
nairoko; epski stih stih kojim se ponajee su postale; eratine bolesti med. nepravilne,
piu epske pesme (deseterac i heksametar.) neredovne, nastupne, atipine bolesti, npr.
epsomit (po eng. gradu Epsomu) gorka so, groznica.
mineral, magnezijumov sulfat s kristalnom Erato (gr. Erato) mit. jedna od devet muza,
vodom MgSO4X7H2O. zatitnica poezije, naroito lirske (ljubavne), i
epulis (gr. epulis) med. mekani izrataj na erotine muzike; u umetnosti obino
desnima. prikazivana sa lirom; up. muza.
epuloza (gr. epulosis) med. zaraivanje, za- eratum (lat. erratum) greka, zabluda, omaka;
raenje, zamlaivanje, zamlaenje, npr. naroito: tamparska greka; pl. erata.
rana. erbij(um) (lat. erbium) hem. element, red. br. 68,
epulotikon (gr. epulotikos koji pomae za- atomska masa 167,26 metal iz grupe retkih
mlaenju, zaraivanju) med. lek za zemalja (lantanida).
skupljanje i suenje rana. erg (gr. ergon rad, delo) 1. fiz. jedinica rada u
epulotikum med. v. epulotikon. apsolutnom sistemu mera: rad koji jedinica
epurativan (nlat. epurativus) koji isti (ili: sile (jedan din) izvri kad napadnu taku
trebi, preiava). pomeri za jedinicu duine (1 st); kiloerg rad
epuracija (nlat. epuratio) ienje, prei- od hiljadu erga; megaerg rad od milion erga;
avanje, trebljenje. deset megaerga zove se dul (eng. joule), tj.
epurirati (lat. purus ist, nlat. erigage) oistiti, rad koji je potreban da se teret od 1,02 kg
preistiti, otrebiti, prebrati. podigne na visinu od 10 st.
Epur si muove (ital. Eppur si muove) Pa ipak erg (arap. erg, pl. areg) 2. geogr. naziv za
se kree" (tj. Zemlja), rei koje je uzviknuo izvesne oblasti u Sahari pokrivene peanim
Galilej pred inkvizicionim sudom kad su ga dinama, nasuprot stenovitim zaravnima ili
primorali da se odrekne Kopernikovog hamadama".
uenja. ergastika (gr. ergazomai radim, delam)
epa (nlat. aega) raunanje vremena, nain uenje o radu i radinosti.
raunanja vremena od nekog znatnog ergativ (gr. ergon rad, delo) liigv. padeni oblik
dogaaja; hrianska epa, naa epa u nekim jezicima (baskijskom npr.) koji
raunanje vremena od poetka hrianstva, pokazuje od koga potie stanje u kome se
od roenja Hristova; kod muslimana od nalazi subjekat.
Hidre-ta, Muhamedovog bekstva iz Meke
(622. god. n. e.); kod starih Rimljana od ergela (pere. hargele, tur. hergele) l. odgajalite
osnivanja Rima (753. god. pre n. e.). konja, stoarska ustanova za unapreenje
konjarstva; 2. opor, krdo, mnotvo (najee
eradijacija (nlat. eradiatio) izraivanje, konja).
izraenje, zraenje, putanje zrakova
svetlosti i toplote. ergo (lat. ergo) dakle, stoga, prema tome.
erantan (lat. eggage lutati, errans) koji luta, koji ergograf (gr. ergon rad, grapho beleim)
je u zabludi, koji grei; skitalaki. aparat za beleenje rada to ga mogu izvriti
erar (lat. aerarium) dravna blagajna starog miii prstiju.
Rima u Saturnovom hramu na Kapitolu; ergometar (gr. ergon metron) med. sprava za
dravna imovina (za razliku od fiskusa ili merenje rada to ga izvri jedan mii ili
privatne imovine careva); otuda, danas: grupa miia.
dravna imovina, dravna (ili: zemaljska, ergometrin hem. jedan od alkaloida raane
gradska) blagajna. glavnice (Secale cornutum) kao i ergota-min,
erare humanum est (lat. eggage humanum est) upotrebljava se za zaustavljanje krva-vljenja
u ljudskoj prirodi je da grei. iz materice posle poroaja.
srarijalni (nlat. aerarialis) v. erarni. ergonomija (gr. ergon, nomos obiaj, red,
erarij(um) (lat. aerarium) v. erar. zakon) nauka koja prouava odnos izmeu
erarni (lat. aerarius) koji se tie dravne kase; oveka i sredstava za proizvodnju i koja
erarni prihodi i rashodi, prihodi i rashodi pokuava da iznae najpogodnije uslove u
dravne blagajne. psihikom i fizikom pogledu odnosa ovek
erata (lat. eggage greiti, erratum, errata) pl. maina.
tamparske greke; spisak tampar-skih ergostat (gr. ergon rad, istemi stavim,
greaka koji, obino, dolazi na kraju stanem) med. aparat za terapeutiko isko-
knjige; up. eratum. riavanje rada miia, kod koga bolesnik,
erata korige (lat. errata corrige) ispravi obrui jednu ruicu, moe da izvri tano
tamparske greke (obino se stavlja na kraju odreenu koliinu rada.
knjige, kao naslov spiska tampar-skih ergosterin v. ergosterol.
greaka).
ergosterol 295 eritroza
ergosterol hem. provitamin vitamina D2, koji bolac, plamenik, brnka, crveni vetar, jar-bolac,
nastaje zraenjem ergosterola ultralju- plamac, poarica, gronici. erizipelatezan (gr.
biastim zracima; ergosterin. erythros pella) med. slian sa crvenim vetrom, u
ergotamin (fr. ergotine) hem jedan od alka-loida vezi sa vrban-cem, crvenim vetrom; koji boluje
raeve glavnice (Secale cornutum); od erizi-pela.
upotrebljava se, uglavnom, za zaustavljanje erina (gr. en-, ris, rinos nos) pl. med. sredstva
krvavljenja iz materice; up. ergometrin. protiv kijavice.
ergotizam (fr. ergot glavnica) med. trovanje erinija (gr. erinys) pl. erinije boginje osvete kod
raevom glavnicom, naroito posle pokuaja starih Grka, koje su, kao izvri-teljice
nasilnog pobaaja. Pravde, naroito vrile osvetu nad
ergotin (fr. ergotine) med. vaan sastojak raeve zloincima; kod Rimljana furije.
glavnice ili izrodice, koji izaziva skupljanje eriometar (gr. erion vuna, metron) v. eiro-
krvnih sudova i nekih miinih snopia, metar.
naroito kod materice; ergotinin. erir (tur. harir) svileno platno.
ergotinin (fr. ergotine) v. ergotin. eristika (gr. eris svaa, prepirka, razdor,
Ereb (gr. Erebos) mit. boanstvo mraka; kod eristike) vetina prepiranja (ili: raspra-vljanja,
Homera: carstvo mrtvih, podzemni svet, polemisanja, diskutovanja).
pakao; kod Hesioda: mitsko bie, sin Hao-sov, eristian (gr. eristikos) sklon svaanju i
otac Etera (nebeskog prostora) i He-mera prepiranju; sporan, koji se moe ospora-vati,
(dana). koji je za osporavanje.
erekcija (lat. erectio) podizanje, uspravlja-nje, eristiari (gr. eristike vetina prepiranja,
uzdizanje, fiziol. dizanje, nabreknu-e, raspravljanja) pl. oni koji vole da se prepiru,
kruenje mukog spolnog organa kao da raspravljaju; fil. pristalice starogrke
posledica spolne razdraenosti; osni-vanje, megarske filozofske kole (zbog sklonosti
ustanovljavanje, podizanje, izvoenje, prepiranju i rasprav-ljanju).
graenje. eritema (gr. erythema) med. crvenice, opti
eremit (gr. eremites, lat. eremita) pustinjak, naziv za pojavu crvenila na koi, na
usamljenik, isposnik, anahoreta. veem ili manjem delu koe, kao reakcija
eremitaa (fr. eremitage) pustinjakovo obi- koe na tetno dejstvo spoljnog inioce;
tavalite, isposnika elija; usamljeno mesto, eritrema.
usamljena kuica; kuica u parkovima eritrazma (gr. erythros crven) med. zarazno
izraena od drveta ili kamena, naroito bila oboljenje koe oko plea i prepona.
omiljena kao ukras u HU veku; ime uvene eritrema (gr. erythros) med. v. eritema.
galerije slika u Lenjin-gradu; vrsta finog eritremija (gr. erythros crven, haima krv) med.
burgundskog vina. v. eritroza.
eremitizam (gr. eremos pust, usamljen) pu- eritrizam (gr. erythros) pojava da se u
stinjatvo, usamljenitvo, isposnitvo; narodu koji inae ima crnu kosu raaju i lica
pustinjaki (ili: usamljeniki, ispo-sniki) sa crvenom kosom (ova pojava naroito je
ivot. esta kod evropskih Jevreja, dok je kod
erepsin (gr. ereipo obaram, raskidam) fiziol. crnaca uopte nema).
ferment sluzokoe tankoga creva koji eritrijaza (gr.) med. crvenilo kod novoroenadi.
rastvara belanevine. eritrin (gr.) hem. crvena ruda koja nastaje
eretizam (gr. erethi'tho) med. v. eretizija. atmosferskim troenjem (oksidacijom)
eretizija (gr. erethitho nadraim, raz-draim) kobaltnih arsenida i arsenosulfida, ko-baltov
med. uznemirenost, razdraenost, npr. mozga; cvet.
bolesno uveana uzbudljivost; eretizam. eritro- (gr.) predmetak u sloenicama sa
eretian (gr. erethitho nadraim) uzbuen, znaenjem: crven, koji je crvene boje.
uznemiren, razdraen. eritroblaste (gr. erythros, blastos klica) fiziol.
ereuksis (gr. ereiigomai podrignem, rigam) elije koje stvaraju crvena krvna zrnca.
med. riganje, podrigivanje; eruktacija. eritroblastemija (gr.) med. poveanje broja
erzak (arap. arzaq, tur. erzak) hrana, jelo. eritroblasta u krvi, obino kod anemi-nih
Erida (gr. Eris) mit. boginja svae i razdora kod osoba.
starih Grka. Na svadbi Ahilovih roditelja eritroblastoma (gr.) med. izraslina od
Peleja i Tetide bacila meu goste zlatnu eritroblasta, slina tumoru.
jabuku, na kojoj je pisalo: Najlepoj (te eritrodermija (gr. erythros, erma koa)
kalliste), i time izazvala meu uesnicima med. jako i prostrano crvenilo koe, praeno
svau i mrnju, to je, posredno, dovelo do jaim ili slabijim ljutenjem.
Trojanskog rata. eritroza (gr. erythros) med. 1. crvenilo koe i
Eridina jabuka jabuka razdora, seme razdora; sluznice; 2. bujanje tkiva koje stvara crvena
up. Erida. krvna zrnca.
erizipel (gr. erysipelas, erythros crven, pel-1a
koa) med. zarazna bolest: vrbanac, vr-
eritrozin 296 erpetologija
eritrozin (gr.) hek. organska bojena materija mesto; med. povrinski, najee prugasti i
koja se dobija iz fluoresceina i kojom se vidno ogranieni nedostaci u sluzo-koi
bojadiu svila i vuna utocrveno i pojedinih organa, npr. eluca, ma-terinog
modrocrveno. grlia, ronjae i dr.
eritromelalgija (gr. erythros, melos ud, al-gos eroikamente (ital. eroicamente) muz. v. eroiko.
bol) med. crvene i dosta jako nateene belege, eroiko (ital. eroico) muz. herojski, junaki, tj.
praene bolom, koje se povremeno javljaju po pojaanom silinom.
rukama i, ree, po nogama, pa se izgube; eror (lat. eggog) zabluda, greka, omaka; eror
poreklo im je u oboljenju ivaca. fakti(lat. error facti) stvarna zabluda; eror in
eritropoeza (gr. erythros, poieo inim, fakto (lat. error in facto) prav. zabluda
stvaram) zool. stvaranje crvenih krvnih odnosno injeninog stanja, tj. zabluda o
zrnaca. postojanju krivinog dela; eror in judikando
eritropsija (gr. erythros opsis gledanje) med. (lat. error in judicando) prav. kada pravni lek
stanje ula vida pri kome se sve vidi kao kroz tvrdi da je napadnut odluka materijalno
crveno staklo. netana zbog rave primene krivinog
eritrofil (gr. erythros, phyllon list) vot. lisno zakona; eror in proce-dendo (lat. error in
crvenilo. procedendo) prav. kada pravni lek tvrdi da
eritrofitoskop (gr. erythros, phyton biljka, postupak na osnovu koga je odluka donesena
skopeo posmatram, gledam) crvene naoari, ne odgovara zakonu.
aparat kroz koji se lie u biljaka vidi u Eros (gr. Eros) nit. bog ljubavi kod starih Grka
purpurnoj crvenoj boji. (kod Rimljana: Amor, Kupidon): fig. ljubav;
eritrofobija (gr. erythros, phobos strah) med. fil. ljubav prema idejama, nagon za saznanjem
bolestan strah stidljivih osoba da e u (kod Platana); astr. planetoid koji se nekad
odreenoj situaciji pocrveneti i na taj nain priblii Zemlji vie nego ikada Mars, zato to
odati svoje duevno stanje. njegova putanja lei izmeu putanja Zemlje i
eritrohloropija (gr. erythfos, chloros otvo- Marsa.
renozelen, ukast, opsis vienje) med. erotsmatika (gr. erotao pitam) vetina
nesposobnost da se vidi modrouta boja. zgodnog postavljanja pitanja.
eritrocijanoza (gr. erythros kyanos modar)
med. oboljenje koje dovodi do modrica i erotematiki, erotematski (gr. erotemati-kos u
mestiminih crvenkastih takica na koi. vidu pitanja, erotema pitano, pitanje)
eritrociti (gr. erythros, kytos uplje telo, bokast zove se nastavim metod u kome jedan pita a
sud) pl. zool. crvena krvna zrnca. drugi odgovara, kako je npr. radio Sokrat;
eritrocitoza (gr. erythros, kytos elija) med. supr. akroamatski.
povean broj crvenih krvnih zrnaca, zbog erotizacija (gr. eros spolna ljubav) dovo-enje
razliitih uzroka. u erotino stanje, poveanje eroti-nog
eritrocitometar (gr. erythros, kytos, metron nagona.
mera) instrument za merenje eritrocita u krvi. erotiziranje (gr. eros) fiziol. specifino spolni
erker (nem. Erker) isturen deo zgrade sa uticaj materija koje spolne lezde lue u krv
prozorima, zatvoren balkon. (seksualnih hormona) na centralni nervni
erl (eng. earl) grof, trei stepen plemstva u sistem, sredini ivani pribor.
Engleskoj, izmeu markiza i vajkaunta. erotik (gr. erotikos) pisac ljubavnih pesama,
erlkonig (dan. ellerkonge, nem. Erlkonig) kit. ljubavni pesnik.
vilinski kralj, bauk. erotika (gr eros spolna ljubav) vetina voenja
ermenevtika (gr. ermeneutike tumaenje) v. ljubavi, nauka o ljubavi; ljubavno pesnitvo.
hermeneutika. erotian (gr. erotikos) ljubavni; sklon ljubavi,
ermita v. eremitaa. zaljubljiv, zaljubljen; erotina poezija
erogator (lat. erogator) prav. izdavalac, izvrilac ljubavno pesnitvo.
poslednje volje. erotomanija (gr. eros spolna ljubav, mama
erogacija (lat. erogatio) prav izdavanje, is- pomama, ludilo) ljubavno ludilo; med. duevni
plaivanje; deljenje, podela. poremeaj kod nekoga koji je obuzet stalnim
erogen (gr. eros ljubav, genes, gignesthai ljubavnim zanosom: sve svodi na spolnu
roditi se) koji izaziva spolni nadraaj, spolnu radnju i strast, svuda vidi samo spolne pojave,
strast. odaje se prekomerno spol-nom uivanju, samo
erodirati (lat. erodere) razjesti, razjeda, o tome misli i govori; takoe: kada bolesnik
nagrizati, najedati; geol. odnositi, skidati. uobrazi da je neko u njega ili on u nekoga
erozivan (lat. erodere, erosivus) razjedan, zaljubljen (erotomanija kod ena =
nagrizan, najedan, koji razjeda, nagriza, na j nimfomanija, kod mukaraca = satirijaza).
e da. erpetologija (gr. erpeton gmizavac, logia) zool.
erozija (lat. erosio) razjedanje, najedanje, na- v. herpetologija.
grizanje; razjedenost, nagrizenost, najede-
nost; geol. odnoenje, skidanje; razjedeno
ersted 297 eskamotaa
ersted (po imenu danskog fiziara Oers-ted-a) esencijalizam (lat. essentialia) pravac u sa-
fiz. jedinica za merenje jaine mag-netskog vremenoj filozofiji u Americi koji tei da
polja; oznaka Oe. odri dostignua zapadnjake kulture.
erek (tur. erkek) muko; mujak kod ptica. esencijalizacija (lat.) ostvarenje, realiza-cija
erelije (tur. ersekli) pl. toke. onoga to je sutinsko.
eruginirati (nlat. aeruginare) staviti bakar u ru; esencijalije (lat.) pl. bitnosti, bitne stvari, glavne
bakar ili bronzu prevui na izgled starim stvari, bitni sastojci; esenci-jalia konstitutiva
slojem bakarne re (patine). (lat. essentialia consti-tutiva) pl. glavni
erugo (lat. aerugo) ra na bakru, bakarni oksid. sastojci.
erudit (lat. eruditus) uenjak, nauio obrazovan esencijalitet (lat. essentia) bitnost, suta-
ovek, znalac. stvenost, sutina.
eruditan (lat.) obrazovan, naitan, uen, nauni. esencijelan (fr. essentiel) v. esencijalan.
erudicija (lat. eruditio) naitanost, uenost, eseri (od skr. SR = socijalni revolucionari)
obrazovanost, naunost. pripadnici sitnoburoaske partije u Rusiji na
eruktacija (lat. eructatio) med. v. ereuksis. poetku XX v. koja je propovedala da je
eruktirati (lat. eructare) med. rigati, izri-gati, seljatvo revolucio-narnija klasa od
izrigivati, podrigivati. proletarijata, zastupala teoriju seljakog
eruptivan (lat. erumpere izbijati, izbiti, socijalizma" i ogoreno se borila protiv
eruptivus) koji je postao izbijanjem iz boljevika.
unutranjosti Zemlje; eruptivno stenje stenje esesovac (prema transkribovanom izgovoru
koje je postalo od magme ili lane; eruptivna skraenice SS, od poetnih slova nemake
groznica groznica sa ospama, koprivna rei Schutzstaffel zatitni odred) pripadnik
groznica. zloglasne policijsko-vojne organizacije u
erupcija (lat. eruptio) izbijanje, izliv (gneva, faistikoj Nemakoj.
ljubavi); geol. izbacivanje, npr. nekog eskablon (fr. escabelon, lat. scabellum)
vulkana; nasilno izbacivanje; iznenadno i postolje na kojem stoji bista.
obilno proizvoenje neega; med. nenadan eskadra (fr. escadre, p. escuadra, lat. ex-
izliv krvi, gnoja ili vode; osi-panje, izbijanje quadra) voj. odeljenje ubojnih brodova pod
ospica. istim zapovednikom.
erc v. herc. eskadrila (fr. escadrille) voj. malo odeljenje
erceg (ma.) v. herceg. ubojnih brodova pod istim zapovednikom,
esap (arap. hisab, tur. hesap) raun; broj; mala eskadra; grupa vojnih aviona.
procena. eskadron (fr. escadron, ital. squadrone, p.
esapiti (tur. hesap) l. raunati, brojati, ubrajati; escuadron) voj. taktike jedinica konjice od
2. misliti, smatrati, pretpostavljati. 120150 konjanika u ratnom stanju, pod
esaul (rus. esaul od turkmenskog nsaul) re koja komandom komandira eskadrona; vadron.
je u staro-ruskim kozakim jedinicama eskalada (fr. escalade, lat. scala)so/ penjanje na
oznaavala in kapetana. zidove i bedeme utvrenja pomou ju-rinih
ese (lat. esse) biti, postojati; kao imenica; bie, lestava.
postojanje. eskaladirati (fr. escalader) voj. popeti se na
esej (eng. essay, fr. essai, ital. saggio, lat. bedeme pomou jurinih lestava, juriati sa
exagium) lit. posle pojave Montenjevih lestvama.
Essais" (1580) naziv za krau raspravu o eskalator (fr. escalader) automatske pokret-ne
nekom naunom, umetnikom, knjievnom stepenice u velikim trgovinskim kuama,
ili javnom pitanju, koja je pisana teno, lako metrou i sl.
razumljivo, strogo knjievno i nimalo eskalatorna klauzula (fr. escalade) klauzu-la
povrno, ogled, pokuaj. koja u kratkotrajnom ugovoru daje
esejist(a) (eng. essayist) pisac kraih rasprava, mogunost da se, pod odreenim uslovima,
ogleda, eseja; publicist. odstupi od ugovorenih cena i da se one, zbog
esen (hebr. haain oni koji ute) pripadnik nestalih promena, ponovo utvrde.
starojevrejske sekte u I v. n. e; odbacivali su eskalacija (fr. escalader penjati se, popeti se) 1.
privatnu svojinu, novac i porodicu. penjanje, stepenovanje; juri na kulu uz pomo
esencija (lat. esse biti, essentia) bitnost, sutina, lestava; 2. naziv za jedan element amerike
bit, glavno, glavna stvar; hem. glavni tean ratne doktrine, tzv. elastinog odgovora;
sastojak to se dobije iz neega podrazumeva postepeno nara-stanje vrste,
destilisanjem; alkoholni i bitni sastojak obima i intenziteta berbenih dejstava.
plodova, biljki itd.; miris; mirisavo ulje. eskalirati (fr. escaler) mor. uploviti u pri-stanite
esencijalan (lat. esse, essentialis) bitan, su- u koje ne treba.
tastven, sutinski, pravi, glavni, osnovni, eskalop (fr. escalope) kuv. tanak reanj
neophodan. prena mesa, beka nicla.
eskamotaa (fr. escamotage) izvoenje
maioniarskih trikova, opsenjivanje, opse-
eskamoter 298 esplanada
na; brzo i veto skrivanje neega, veto espadilja (p. espadilla, espada, ital. spada gr.
izvedena kraa. spathe irok ma) mali ma.
eskamoter (fr. escamoteur) maioniar, op- espadon (p. espadon) veliki irok ma za obe
senar. ruke i sa dva reza.
eskamotirati (fr. escamoter) izvesti, izvoditi espadrila (fr. espadrille) laka, od kanapa
maioniarske trikove; neto pri-kri(va)ti; pletena cipela sa konim ili drvenim onom.
ukloniti, uklanjati, odba-ci(va)ti. espadron (p. espada) ot. ma koji slui za
eskampirati (fr. escamper) voj. umaknuti, uenje maevanja.
pobei, uhvatiti maglu. espanjol (fr. espagnol) panski duvan za
eskapada (fr. escapade) jax. pogrean skok u mrkanje, panski burmut.
stranu kolskog konja; fig. nepromi-ljen i espanjola (fr. espagnole) panska igra, ples.
nestaan podvig, nestaluk. espanjolet (fr. espagnolette) fina vunena
eskarpa (fr. escarpe, p. escarpa) vo/ unuta-rnji tkanina; gvozdena zapinjaa na prozorima i
bedem, najdonji grudobran jednog rova, opkop. dr.; obinije: spanjolet.
eskarpirati (fr. escarper) voj. napraviti, iskopati espap (arap. asbab, tur. espap, esbab) roba,
bedem (ili: opkop). proizvod za trite, predmet trgovine; odea.
eskvajr (eng. esquire) titonoa, pa; titula esparagosa (p. esparagossa) vuna od pan-skih
nieg plemstva kod Engleza; danas: titula ovaca.
kojom se oslovljava svaki ugledniji ovek esparzeta (fr. esparcette) vot. vrsta deteline,
(odgovara naem potovani" blagorodni"). grahorka Onobrychis viciaefolia iz fam.
eskivae (fr. esquiver izbei) sp. izbega-vanje Papilionaceae, koja se gaji za ishranu
protivnikovih udaraca u boksu. stoke.
eskivirati (fr.) u sportu, naroito boksu: veto esparto (p. esparto) konasti listovi jedne trave
izbei protivnikov napad, iskra-sti se, (nlat. tipa tenacissima) koja dolazi iz
neprimetno se izvui iz tekog poloaja. panije i Alira, a slui za pravljenje asura,
eskiza (fr. esquisse) skica; povran nacrt. za uvijanje cigara, u fabri-kaciji hartije i dr.
esperantido (lat. sperare nadati se) vetaki
eskont (fr. escompte) trg. v. diskonto. jezik, uproen oblik esperanta.
eskontirati (fr. escompter, nlat. escompu-tare) esperantist(a) (fr. esperance nada) onaj koji
trg. v. diskontirati. veruje i nada se da e esperanto postati, jednog
Eskorijal (p. Escorial) ime jednog kraljevskog dana, opti jezik; pristalica esperanta; onaj
dvorca kod Madrida; eskorijal vuna fina koji ui esperanto.
panska vuna. esperanto (fr. esperer nadati se, esperance
eskorta (fr. escorte, ital. scorta) oruana nada) jezik za koji se moe nadati da e
pratnja, svita; fig. povorka. postati jezik budunosti", jezik koji je ruski
eskorteri (fr. escorteurs) pl. voj. tip ratnih lekar dr Zamenhof vetaki sastavio od
brodova (pratioci") koji slue kao zatita najrasprostranjenijih, preteno romanskih,
oklopnjaama i krstaricama. svetskih jezika; jednostavan, pravilan i lak za
eskortirati (fr. escorter) pratiti, sprovodi pod uenje, i koji bi, jednog dana, trebalo da
oruanom pratnjom. postane opti svetski jezik.
eskortovati v. eskortirati. esperto (ital. esperto, lat. expertus vet) vetak,
eskudo (port. escudo) novana jedinica Por- znalac, strunjak, onaj koji ima iskustva u
tugalije i ilea (= 100 centavosa). neemu; onaj koji je posveen u tajne nekoga
Eskulap (lat. Aesculapius) mit. bog vetine politikog udruenja.
leenja, sin Apolonov i Koronidin; fig lekar. espes (fr. espece, lat. species) vrsta, rod; vrsta
eskulentan (lat. esca jelo, esculentus) koji je za novca, zveei novac; an espes (fr. en
jelo, koji se moe jesti. especes) pl. u gotovu, u zveeem novcu.
eskulin (lat. aesculus gorun, lunik, hrast) tvar espion (fr. espion) uhoda, pijun, vrebalo;
koja se nalazi u kori divljeg kestena (S21 N24 ogledalo koje se stavi van prozora pa se
013). pomou njega, neopaeno, posmatra
eslinger (naziv po nemakom industrijskom kretanje na ulici.
gradu Eslingenu) vrsta i gusta drvena espionaa (fr. espionage) uhoenje, vrebanje,
zavesa na prozorima, roletna. pijunisanje.
esmeralda okretna igra u 3/4 takta, slina brzoj espirando (ital. espirando) muz. zamirui,
polki. umirui, izdiui.
esnaf (arap. asnaf, tur. esnaf) nekadanja esplanada (fr. esplanade, p. esplanada, lat.
staleka organizacije zanatlija iste strune; planus ravan) slobodno i ravno mesto,
lan esnafa, zanatlija. prazan prostor pred velikim graevinama i
espada (p. espada) ma; maem naoruan utvrenjima; vebalite, egzerciri-te,
borac, naroito u borbi s bikovima. gradsko polje; voj. krov na grudobranu.
espresivo 299 estimirati
espresivo (ital. espressivo) muz. sa puno kolja. U njenu ast Jevreji slave praznik
izraajnosti, izraajno. Purim.
espreso (ital. espresso) l. mali ekspresni esteri (gr. aither ist, gornji sloj vazduha) pl.
restoran; 2. vrsta crne kafe. hem. sloeni eteri", jedinjenja kiselina sa
espri (fr. esprit, lat. spiritus) duh, um, razum; alkoholima (naziv dao nemaki hemiar
otroumlje, dosetljivost, duhovitost; smisao Gmelin, moda da podsea na zvuk
neega, sadrina nekog dela; najfiniji tean Essigather, u ono doba najobiniji
sastojak neke materije koji se dobije putem predstavnik grupe).
destilacije, esencija; narav, karakter; bel esterifikacija (gr.) dobijanje estera iz alkohola i
espri (fr. bel-esprit) lep duh, ovek koji se kiselina.
bavi umetnou i naukom, onaj koji polae esterovanje v. esterifikacija.
pravo na duhovitost; espri d kor (fr. esprit de esteta (gr. aisthetikos opaajni) v. esteti-ar;
corps) drugarstvo, drugarska solidarnost; onaj koji posmatra ivot i svet jednostrano,
espri de loa (fr. esprit des lois) duh zakona. samo sa estetskog gledita.
est (fr. est) istok. estetizam v. esteticizam.
establiment (eng. establishment) ustano- estetizirati (gr. aisthetike) govoriti ili pisati o
vljenje; naziv za ustanove koje imaju lepom, o ukusu, o umetnikim pitanjima i
dravni karakter (npr. dravna crkva). stvarima; oplemenjivati oseanja.
Danas najei naziv, naroito u drutvenim estetika (gr.) nauka o ulnom opaanju; u uem
naukama, za celokupni drutveni sistem u smislu: nauka o lepom, naroito o umetnosti
njegovoj organizaciono j, institu- kao najpotpunijem izraaju onoga to je
cionalizovanoj formi. Naziv se odomaio lepo, nauka o smislu za umetnost i o
naroito u ameriko] sociologiji. umetnikom ukusu.
estavela (fr. estavelle) kol. otvor ili ponor u esteticizam (gr. aisthesis oseaj, oset,
karstu u koji u vreme sue voda ponire, a u aisthetike) estetsko shvatanje ivota,
kino doba iz njega izbija. shvatanje po kojem u estetskom uivanju i
estakada (p. estacada, ital. steccata, nem. stvaranju lei najvia vrednost, i po kojem
Staken protac, motka) pobodeni stubovi, je lepo preteno inilac pri svakom
pobodeno kol>e, brana; drveni most, skela. rasuivanju i delanju (ovoga shvatanja najvie
estamento (uni. estamento, nlat. stamentum, lat. su se drali romantiari); supr. intelektualizam
stare stajati) stale; narodna ili staleka i moralizam.
skuppggina u paniji; pl. esta-mentos estetian (gr. aisthetikos opaajni) opaajni,
(estamentos), oba tela panskog narodnog koji spada u oblast ula i udnog opaanja;
predstavnitva. koji se tie dobrog ukusa; veoma ukusan, lep,
estampa (fr. estampe, ital. tampa, nem. koji odgovara zakonima lepog; estetino
stampfen, Stempel ig) slika kao otisak oseanje smisao za ono to je lepo, smisao za
ploe, snimak, utisnut lik, bakrorez; izrezana umetnost, oseanje i ukus za lepo; estetski.
gvozdena ploa; peat, ig.
estetiar (gr. aisthetike) filozof umetnosti,
estancija (p. estancia) u Ju. Americi: posedi poznavalac umetnosti, sudija u pitanjima
na kojima se neguje stoka; manje seosko ukusa; ovek koji o svemu sudi samo sa
imanje; stan, boravite. gledita lepog; ovek koji voli lepo, uiva u
estancijero (p. estanciero) posednik (ili: lepom.
sopstvenik) estancije. estetski (gr. aisthetikos) v. estetian.
estar v. esteri. estivacija (nlat. aestivatio) bot. doba pu-pljenja,
estafeta (fr. estafette) ulak, skorotea, glasnik poloaj cvetnih listia pre ras-cvetavanja.
na konju; up. tafeta. estimator (lat. aestimator) onaj koji odreuje
esteziologija (gr. aisthesis oseaj, oset, logia) emu vrednost, procenitelj.
nauka o ulima, nauka o udnim organima. estimatoran (lat. aestimatorius) procenski, koji
esteziometar (gr. aisthesis oseaj, oset, se tie precenjivanja; estimatorna zakletva (lat.
metron) psih. instrument za ispitivanje juramentum aestimatorium) prav. kada se
osetl>ivosti koe za oseaj prostora putem neko zaklinje da e savesno izvriti procenu
odreivanja najmanjeg odstojanja na kojem neke stvari ija je vrednost sporna; estimatorija
se dva mesio odvojena ulna na-draaja akcio(lat. aestimatoria actio) prav. tuba protiv
mogu osetiti upravo kao odvojeni; instrument procene vrednosti neke stvari.
za merenje zamorenosti. estimacija (lat. aestimatio) procena,
esteziometrija (gr. aisthesis, metron mera) precenjivanje, ocenjivanje; cenjenje, uvaa-
med. metod kojim se ispituje ulo dodira. vanje, potovanje.
estezis (gr. aisthesis) oseaj, oset, ulno estimirati (lat. aestimare) proceniti, oce-niti;
opaanje; oseanje. drati, smatrati; ceniti, uvaava-ti, potovati.
Estera (pere. stareh zvezda) lepa Jevrejka,
ena persijskog vladara Kserksa koja je
spasla jevrejski narod od persijskog po-
est modus in rebus 300
est modus in rebus (lat. est modus in rebus) v. eshatologija (gr. eschatos krajnji, poslednji,
modus. logia) u crkvenoj dogmatici: uenje o tzv.
estokada (fr. estocade) bod maem, udar poslednjim stvarima, tj. o onome to, posle
maem bodimice; fig. nametljiva i drska smrti, eka pojedince, oveanstvo i ceo svet,
molba za zajam, otmeno prosjaenje; dakle: uenje o smrti, besmrtnosti due,
varanje, prevara. stranom sudu, smaku sveta, venom
estomihi (lat. esto mihi) poslednja nedelja pred blaenstvu i paklu.
veliki post kod katolika, nazvana po lat. escajg (nem. Essen, Zeug) pribor za jelo.
poetku psalma 71,3; Esto mihi in Deum eta (fr. etat, lat. status stanje) stanje, poloaj,
protectorem (Neka mi Bog bude zatitnikom). svojstvo; stale, poziv; dravno gazdinstvo,
estompa (fr. estompe) u slikarstvu: ra-strljiva, predraun o ggrihodima i ras-hodima u
trljalica od koe ili hartije za ravnomernu dravnom gazdinstvu; domainstvo,
podelu i osenavanje boja u crteima kredom gazdovanje; voj. propisano brojno stanje
i pastelom; crte ra-strljivanjem; a l'estomp trupa; drava; l'eta se moa (fr. l'etat, c'est
(fr. a l'estompe) raen rastrljivaem, tj. crte. moi) drava, to sam ja!", uvena izjava
estompirati (fr. estomper, nem. stumpf tup) slik. francuskog kralja Luja XTV pred
staviti na crte; debeo sloj boja pa onda parlamentom 1655, koja izraava vrhunac
rastrljivanjem udesiti svetlost i senke, apsolutistike svesti jednog vla-daoca; etatna
rastrljati, trljalicom boje razmazati; desen godina raunska, budetska godina.
estompe (fr. dessein estompe) crte izraen eta (gr. <}) sedmo slovo grke azbuke, dugo e.
trljanjem, rastrljivaem. etablirati (fr. etablir, lat. stabilire) utvrditi,
estrada (fr. estimde, lat. via strata plonik, osnovati, ustanoviti, zavesti, otvoriti, npr.
poploan put) prvobitno: put, drum; uzvienje, trgovinu, fabriku i sl.; etablirati se otvoriti sebi
podijum, uzvieno mesto na podu (kod radnju, radionicu, fabriku; smestiti se,
prozora, prestola, amvona, u crkvi, katafalka odomaiti se, naseliti se, okuiti se, oeniti
itd.); mala koncertne ili po-zorina priredba. se.
estradni (fr. estrade put, cesta) koji se odnosi etablismav (fr. tablissement) postavljanje,
na estradu, binski, scenski. nametenje, nametanje; ustanovljavanje,
podizanje, osnivanje, otvaranje (radnje,
estramadura (p. estramadura) prvobitno: radionice, fabrike, poslovnice itd.); ustanova,
panska vunica, konac od vune; danas: radnja, radionica; vea elegantna gostionica,
estostruk konac. mesto za provodnju.
estrapada (fr. estrapade, p. estrapada) vrsta sta (fr. etage, ital. staggio, lat. stare stajati)
muenja: veala za secanje, ia-avanje sprat, kat, boj kue (zapravo samo gornji
ruku i nogu, engele, toak; naroit skok spratovi jedne kue, bez prizemlja); etana
vetaka u skakanju; jah. kada se konj propne svojina svojina samo jednog stana ili samo
pa istovremeno pojuri. jednog sprata u jednoj vie-spratnoj zgradi;
estrapadirati (fr. estrapader) secati (ili: cimati) eganispratni, u vezi sa spratom; etano
na vealima za ruke i noge, muiti; jah. grejanje grejanje po spra-tovima u modernim
proleti se i u isto vreme pojuriti (za konja). graevinama (kada se jednom pei zagreva
sstromanija (gr. oistros strast, ljubavni bes, ceo sprat).
mama pomama, ludilo) spolno besnilo, eta enero (fr. etats generaux) glavni sta-lei,
nezasitljivost u zadovoljavanju spolnog skuptina triju stalea: plemstva, duhovnitva
nagona. i graanstva, koja se sastaja-la u Francuskoj
estropirati (fr. estropier, lat. turpis ruan, od 1302. do 1614; posle nesastajanja od 175
exturpiare) osakatiti, obogaljiti, nainiti godina, Luj XVI ponovo je sazvao 5. maja
bogaljem, naruiti; kod slikara i vaja-ra: 1789, ime je otvorena velika francuska
pokvariti, naruiti, pokvariti, unakaziti. revolucija.
estuarij(um) (lat. aestuarium) morska bara, etaer (fr. etagere) polica, raf, stakleni ormar
laguna; ue velikih reka slino morskom sa vie pregrada za ostavu staklenog posua,
zatonu (supr. delta); med. znojnica, soba za knjiga itd.
znojenje. etani (fr. etage) v. pod eta.
estuacija (lat. aestuatio) talasanje mora, pe- etalon (fr. etalon) pramera, osnovna mera,
nuanje mora; fig. uzburkanost strasti, osnovna teina; voj. kalibar, kalibarska mera.
plahovitost. etalon pastuv, drebac.
estuirati (lat. aestuare) talasati se, peniti se, etalonirati (fr. etalonner) badariti, igosati
besneti; za reku: irokim uem ulivati se u meru ili teg i dovesti u sklad sa zakonskim
more ili reku. odredbama; sravnjivati merenja kod
estuozan (lat. aestuosis) strastan, strau instrumenata.
ustalasan, plahovit, ustar. eta-maor (fr. etat-major) voj. tab.
etamin (fr. etamine) tanka i retka pamuna
tkanina, gazi slina, koja se stavlja u
postavu odela; platno za sita i cediljke;
301
etiketa (fr. etiquette) 1. cedulja (ili: listi) sa etiar (gr. ethike) uitelj (ili: propoved-nik)
natpisom, natpis na robi na kojem je morala; onaj koji se bavi etikom ili
oznaena koliina, kakvoa, cena i dr.; 2. praktinom filozofijom; onaj koji ivi u
cedulja na lekovima sa uputstvom o skladu sa moralnim zakonima i propisima.
vremenu*i nainu upotrebe toga leka; 3. etiki (gr. ethikos) koji spada u etiku, koji se
Dvorski obiaji, dvorski propisi; ukruenost i tie etike ili je u vezi sa etikom, moralan,
usiljenost drutvenih formi, pravila moralno ist.
drutvenog ophoenja; formalnosti u etiki dativ (lat. dativus ethicus) gram. oseajni
titulisanju pri pisanju molbi. dativ, tj. dativ kojim se kazuje da lice koje
tikecija (fr. etiquette) uglaeno drutveno govori ima interesovanja za onoga s kim
ophoenje; pravila o lepom ponaanju; govori ili za ono o emu govori, ili izvesnu
ukoeno dranje u drutvu, na javnom naklonost prema onome s kim govori ili o
mestu i sl., ceremonijalnost. emu govori, npr. Jesi li mi zdravo i veselo?
etikoteologija (gr. ethike, theologia nauka o Lepa tije u Alage ljuba, udna
bogu) fkl. pokuaj da se postojanje i osobine timigodinica doe, Spavaj edo, svojoj
boga izvedu i dokau na osnovu postojanja majci, Jadna ti sam i emerna.
morala i moralnog poretka u svetu, uenje o etmoidalan (gr. ethmoeides sitast, ethmos
bogu zasnovano na uenju o moralu; moralna cedilo, sito, eidos oblik) v. etmoidan;
teologija.
stil (gr. aitho gorim) jednovalentni radikal, etmoidalna kost v. etmoideum. etmoidan (gr.
nalazi se u mnogim organskim je-dinjenjima. ethmos cedilo, sito, eidos oblik) koji je u
Vana jedinjenja: etil-alko-hol (S2N4O2) i etil- obliku
(gr.)
sita, sitast; etmoidalan. etmoideum
znat. sitasta kost (jedna od
hlorid (S2N5S1 monohlor-etan). lubanjskih kostiju).
etilen hem. gas bez boje, mirisa i ukusa, S2N4; etmolit (gr. ethmos reetka, cediljka) o-vrsla
sastavni deo gasa za osvetljenje; upotrebljava
se za izradu iperita. magma u unutranjosti Zemljine kore.
etimolog (gr. etymologos) onaj koji etnarh (gr. ethnos narod, archo vladam)
istrauje poreklo i znaenje rei. namesnik, upravitelj, vladar u pokrajini.
etimologizirati (gr. etymon pravo znaenje neke etnarhija (gr. ethnos, archo vladam) knee-
rei prema njenom poreklu, logos) vina, pokrajina, namesnitvo. Etnarhna-
prouava poreklo rei, baviti se mesnik pokrajine.
ispitivanjem porekla rei. etnici (gr. ethnea) pl. neznaboci; up. et-
etimologija (gr. etimologi'a) nauka koja niki.
istrauje poreklo, koren i osnovna znaenja etnicizam (gr.) neznabotvo, mnogobotvo, vera
rei; nauka o tvorbi rei. u postojanje vie boanskih bia koja su
etimologikon (gr. etymon pravo znaenje meusobno jednaka ili jedna drugim
neke rei prema njenom poreklu, logos) podreena.
delo koje ispituje poreklo i koren rei; renik etniki (gr. ethnikos) prvobitno: neznaboaki
sa naznaenjem porekla rei. (zato to su hrianski pisci srednjeg veka
etimologikum (gr.) v. etimologikon. sve nehriane i nejevreje nazivali ethnea,
etimoloki (gr.) korenski, koji spada u oblast lat. gentes = narodi); danas: narodni,
etimologije. narodnosni, svojstven narodu, poreklom iz
etimon (gr. etymon) koren, poreklo i osnovno naroda, u vezi s narodom.
(ili: pravo) znaenje rei. etaobiologija (gr. ethnos narod, bios ivot,
etiolizacija (fr. etioler ispijati) biol. gubljenje logos re, govor) nauka koja prouava bio-loka
zelenila i sveine lia usled nedostatka svojstva jednog naroda. etnogeneza (gr.
svetlosti; bledoa. ethnos, genesis postanak) proces stvaranja i
etiolman (fr. etiolement) vot. naziv za promene nestajanja naroda (prouava se na osnovu
koje nastaju kod biljaka kad se ove uzgajaju arheolokih, lingvi-stikih i istorijskih
u potpunoj tami. podataka). etnogonija (gr. ethnos, gone
etiologija (gr. aitia uzrok, aitiologia) fil. nauka roenje, postanak) grana paleontologije koja
o uzrocima i posledicama stvari; nauka o nastoji da rekonstruie formiranje preistorijskih
logcnom obrazloavanju i doka-zivanju, rasa.
npr. u hriji; ned. deo medicine koji istrauje etnograf (gr. ethnos, graphos) onaj koji se
i prouava uzroke bolesti. bavi prouavanjem naina ivota i obiaja
etiologijski (gr. aitia, logikos) uzroan, jednog naroda; etnolog. etnografija (gr.
kauzalan. ethnographia) nauka o ivotu, verovanjima i
etioloki (gr. aitia logos re, govor) koji se obiajima jednog naroda; etnologija.
odnosi na etiologiju, koji se zasniva na
etiologiji, uzroan.
etiopizam (gr. Aitiops) religiozno-poli-tiki
pokret meu crncima hrianima u Junoj
Africi kojem je cilj dobijanje crkvene
samostalnosti.
etnografski 303 eudiometar
etiografski (gr. ethnos, grapho) koji je u vezi ii nalazi crno bojadisana lopta ose-tl>ivog
sa obiajima naroda; etnografski muzej termometra).
zbirka umetnikih proizvoda, orua, odela, et-hom (eng. at home) kod kue, u kui, u
domova u minijaturi i dr. jednog naroda, iz zaviaju; mala monodrama koja satiriki
ega se moe donekle dobiti slika i jasnija prikazuje domai ivot; takoe: dan primanja.
predstava o ivotu i obiajima toga naroda; et cetera (lat. et cetera) i tako dalje; kao
etnoloki. skraenica: etc. = itd.
etnoliza (gr. ethnos, analyo razreavam) eu (gr. eu) grki prilog, pojavljuje se kao
prouavanje izdvajanja pojedinih ljudskih predmetak u mnogim sloenicama i oznaava
grupa i kultura iz irih ljudskih zajednica i neto dobro, valjano, pravo, lako, povoljno:
kultura u pojedinim vremenskim razdobljima. supr, dis.
etnolingvistika (gr. ethnos, lingvistika) deo euanalepsa (gr. eu, analepsis) med. lako, brzo
lingvistike koji prouava odnos izmeu ozdravljenje (od bolesti).
jezika i naroda, kao i uzajamno dejstvo euanaleptian (gr. eu, analeptikos) med. koji
lingvistikih i etnikih faktora u lako i brzo ozdravlja.
funkcionisanju i razvitku jezika. euantan (gr. euanthes) pr. bog. sa lepim
etnolog (gr. ethnos, logos) v. etnograf. cvetovima, koji lepo cveta.
etnologija (gr. ethnologfa) v. etnografija. eubiotika (gr. eu, bios ivot) nauka o
etnoloki (gr. ethnos, logos) v. etnografski. dobrom ivljenju; up. dijetetika.
etnomuzikologija deo muzikologije koji se bavi eubulija (gr. eubulia) mudrost, razboritost,
prouavanjem narodnog folklora. uviavnost.
etnopsihologija (gr. ethnos narod, psyche dua, eugenetika (gr. eu, genea potomstvo) jedna od
logia nauka) nauka koja prouava duevne najvanijih grana socijalne politike: rasna
osobine (tzv. narodnu duu") veih higijena, tj. nauka o uslovima koji vode
zajednica i pojedinih naroda. Kod nas se stvaranju telesne i drutveno zdravog
najvie i najuspenije njom bavio Jovan potomstva, odnosno koji spreavaju raanje
Cviji. nezdravog i za ivot nesposobnog
etnos (gr. ethnos) pleme, narod. potomstva; tenja da se ovakvi uslovi
etnocentrizam (gr. ethnos narod, lat. stvore.
centrum) soc. uzdizanje nacionalne ili druge eugenija (gr. eugeneia) v. eugenetika.
etnike zajednice kojoj se pripada nad eugenika (gr. eu, gennao raam) v. eugenetika.
drugim nacionalnim ili etnikim grupama. eugenol (gr. eugenes dobrog porekla, lat.
etognozija (gr. ethos obiaj, gnosis oleum ulje) hem. bezbojna i lepa mirisa
poznavanje, znanje) nauka o obiajima, tenost, sastavni deo karanfilovog ulja, slui
navikama. za spravljanje vetakog vanilina i kao lek
etografija (gr. ethos, graphia) v. pod etolo-gija. protiv jektike.
etografski (gr.) v. etoloki, euglena (gr. eu, glene zajednica) vrsta alge
etokratija (gr. ethos, kratfa vladavina) (lat. euglena viridis).
vladavina morala ili vrline, idealno eudemonizam (gr. eu-daimon srean, blaen)
dravno ustrojstvo u kojem bi moralnost bila fil. etiki pravac koji smatra sreu i
jedini zakonodavac i vladalac. blaenstvo kao glavni motiv, pobudu i svrhu
etolog (gr. ethos, logos govor, re) onaj koji se svih naih tenji (pr. eudemoni-stiki);
bavi etologijom, koji prouava obiaje ili eudemonologija.
nain ivota organizama. eudemonija (gr. eudaimonia) srea,
etologija (gr. ethos, logia) prikazivanje (ili: blaenstvo; kao osobna imenica: boginja sree
crtanje) karaktera jednog oveka ili moralnih i blaenstva kod starih .Grka.
shvatanja i obiaja jednog naroda, eudemonist(a) (gr. eudaimon srean, blaen)
karakterologija (izraz C. St. Mila); etografija fil. pristalica eudemonizma: Demo-krit,
zool. nauka o ivotnim navikama ivotinja. Sokrat, Epikur, Spinoza, Lok, Lajb-nic, L.
etoloki (gr. ethos, logos) koji je u vezi sa Fojerbah, D. F. traus, i dr.; eudemonolog.
etologijom; etografski. eudemonolog (gr. eudaimon, logos) fil. v.
etopeja (gr. ethos, poiem initi, praviti) crtanje eudemonist.
(ili: prikazivanje) karaktera. eudemonologija (gr. eudaimon, logia) fil. v.
etos (gr. ethos) obiaj, ud, narav; zbir stalnih eudemonizam.
osobina to ih jedan ovek poseduje, karakter eudinamija (gr. eu, dynamis sila) ned. krep-
(za razliku od patosa, tj. trenutnog i kost, snanost; up. eukrazija.
promenljivog stanja due). eudiobiotika (gr. evidios tih, miran, vedar, bios
etrioskop (gr. aithria vedrina, vedro nebo, ivot) vetina, iveti vedro i udobno;
skopeo gledam) aparat pomou koga se eubiotika.
odreuje koliko je nebo isto od oblaka eudiometar (gr. eiidios, metron) instrument za
(parabolino izdubeno ogledalo u ijoj se ispitivanje vazduha, tj. za utvrivanje
sadrine kiseonika u vazduhu.
eudiometrija 304 euritopan
eudiometrija (gr.) ispitivanje (ili: mere-nje) sunomija (gr. eunomia) zakonitost, pravi-nost;
kakvoe vazduha. Eunomija mit. boginja zakonitosti kod starih
eudiometrijski (gr.) koji se tie eudiome-trije, Grka, jedna od hora; up. Temida.
koji je u vezi sa eudiometrijom. eunuh v. evnuh.
eueksija (gr. eu-echo, euexia) med. zdrav i lep eupatija (gr. eupatheia) udobnost, zdravlje;
izgled, dobro oseanje u zdravstvenom velika prijemljivost za spoljne utiske; med.
pogledu, zdravlje. velika sklonost pobolevanju; strpljivost u bolu
euemija (gr. eu, haima krv) med. dobro (ili: i patnji; pr. eupatian.
povoljno) stanje krvi, dobar (ili: povoljan) eupatridi (gr.) u staroj Atini, rodovsko
sastav krvi. plemstvo, aristokratija.
euzemija (gr. eusemie, sema znak) med. dobar eupatridizam (gr. eu, pater otac) pretposta-
predznak, povoljni simptomi u razvoju neke vljanje plemstva, davanje preimustva ple-
bolesti. mikom staleu.
euzitija (gr. eu, sftos hrana, jelo) med. eupepsija (gr. eupepsi'a) med. dobro, lako
raspoloenje za jelo, volja za jelom. varenje hrane u elucu, dobra (ili: laka)
eukaliptus bog. vrlo visoka (do 150 t) drve-nasta probava.
biljka Eucaliptus iz fam. Mytraceae eupeptian (gr. eu, pepsis) med. probavan, koji
poreklom iz Australije i Tasmanije, iz ijih lako vari (eludac); lako svarljiv, lako
se mahuna izvlai etarsko ulje koje se probavljiv, koji se lako vari (hrana).
upotrebljava kao antiseptikum i za inhalaciju, euplastika (gr. eu, plasso uobliavam,
a drvo slui za eleznike pragove i sl. gradim) pl. hranljiva sredstva koja goje i
eukinetika (gr. eu, kineo kreem se) nauka o jaaju telo.
lepom i pravilnom kretanju; u baletu: nauka eupneja (gr. eupnoia, pneo diem) med. dobro i
o izrazu u igri. lako disanje.
euporija (gr. euporia) okretnost, spretnost,
euklidska geometrija geometrija po grkom lakoa; zdravlje; pr. euporian.
matematiaru Euklidu (oko 300. pre n. e.), tj. eupraksija (gr. eupraxia, euprasso uinim,
geometrija u kojoj je zbir uglova u trouglu uradim) dobro raenje, uspeh u radu, dobro i
u ravni 180. povoljno stanje.
eukolija (gr. eukolia) fil. veselost, vedrina, Eurazija zajedniki naziv za dva kontinenta:
sklonost da se sve stvari i pojave u svetu Evropu i Aziju.
gledaju i primaju povoljno; kod stoika: eurazijci melezi u Indiji od oca Engleza i majke
karakteristika njihovog mudraca; supr. di- Indijke (ima ih oko 100.000).
skolija. eureka (gr. eureka) pogodio sam! pronaao
eukrazija (gr. eu, kerannymi meam) med. sam! uzviknuo je grki matematiar i
dobro (ili: povoljno) meanje sokova (supr. fiziar Arhimed kad je, sedei u kupatilu,
diskrazija); dobro (ili: prijatno) otkrio zakon da svako telo potopljene u
raspoloenje, srean i vedar temperamenat. tenost gubi od svoje teine onoliko kolika je
eukratija (gr. eu, krateo vladam) dobra teina njime istisnute tenosti (ili gasa); kae
uprava, dobra vlada. se kad neko najzad rei neki problem.
eulaksin (gr. eu dobro, lat. laxare otvarati, Euridika (gr. Euridike) mit. sena legendarnog
olakati) sredstvo za regulisanje varenja i grkog pevaa Orfeja koju je ovaj, kad mu je
stolice. umrla od zmijinog ujeda, pokuao iz
podzemnog sveta da vrati na gornji svet.
eulogizam (gr. eu, logos) delanje (ili: euriterman (gr. eurys irok, prostran, thermos
postupanje) prema razlozima verovatnoe topao) sposoban da izdri velike promene
kada su gledita i shvatanja nekog pitanja temperature u sredini u kojoj ivi (za iva
razliita. bia); supr. otenoterman.
eulogija (gr. eu, logos, eulogia) razboritost u euritmija (gr. eu, rythmos ritam) pravilno i
govoru i delanju; verovatnoa, sla-vljenje; lepo dranje u kretanju, ravnomernost,
blagoslov, posveta; u pravoslavnoj crkvi: skladnost (npr. u plesanju, muzici, pe-snitvu
tajna veera, priest; eulogije pl. osveeni itd.); pravilna i lepa srazmer-nost meu
hlebovi, proskurice (u pravoslavnoj crkvi). delovima jedne celine uopte; med. pravilnost
eumenide (gr. Eumem'des) mit. drugo, blae i krvotoka ili bila.
lepe ime starogrkih boginja osvete erinija euritmika v. euritmija.
ili furija, ije pravo ime erinije niko euritop (gr. eurys irok, prostran, topos mesto)
nije voleo da izgovara. biol. organizam (biljka ili ivotinja) sposoban
eumetrian (gr. eumetros) dobro odmeren; da se prilagodi ivotu u razliitim klimatskim
poet. metriki dobar. uslovima.
eumorfija (gr. eumorphia) lepota, oblina, lep euritopan (gr.) koji ima iroku raspro-
oblik, lepota. stranjenost, zbog toga to moe da ivi i
eumuzija (gr. eumusi'a) oseanje za lepo, uspeva i pod razliitim klimatskim uslovima
smisao za umetnost. (naroito o biljkama i ivotinjama); supr.
stenotopan.
eurifagi 305 euharistiki
eurifagi (gr. eurys, phagos koji jede) zoal. blaa i lepa re, ponekad i suprotnog
svatojedi, tj. ivotinje koje se hrane znaenja, npr. obilaziti istinu umesto lagati,
raznovrsnom hranom biljnog i ivotinjskog rastaviti nekog s duom umesto ubiti.
porekla. eufemija (gr. euphemia) ublaavanje i
Eurovizija v. Evrovizija. ulepavanje neprijatnog i ruog izraza
europij(um) (lat. Europium) hemijski element blaim i lepim izrazom.
iz grupe retkih zemalja (lantanida), red. broj eufemistiki (gr. euphemeo govorim re koju
63, atomska masa 151,96; siv metal. je prijatno uti) koji ublaava, koji ulepava
euros (gr. euros) med. plesan, trule; (izraz, re).
truljenje kostiju. eufijizam (gr. euphyes stasit, naoit) lit. v.
eusebija (gr. eusebeia) strah boji, pobonost, eufujizam.
smirenost. eufijistiki (gr), v. eufujistiki.
eusplanhnija (gr. eu, splanchnon iznutrice, eufonija (gr. euphonia milozvunost,
utroba) ned. dobro zdravstveno stanje blagoglasnost) blagoglasnost u reima, tj.
utrobe. potreba dobrog knjievnog stila da se rei
eustazija (gr. eu, stasis stanje) ravnomerno mogu lako izgovarati i dobro uti; supr.
dizanje i sputanje morske povrine. kakofonija.
Eustahijeva truba (lat. tuba Eustachiana) eufonion (gr. euphonos milozvuan,
zool. una truba, kanal, poluopnast a po- blagoglasan) muz. instrument koji se sastoji od
lurskaviav, spaja bubanj (srednje uvo) sa izvesnog broja aa od kojih svaka, razliito
posnim delom drela, nazvana po lekaru i punjena, ima svoj ton; svira se prevlaenjem
anatomu Eustahiju (15241574); Eustahijeva gu dala preko ivica aa.
cev. eufonist(a) (gr. eu, phone glas, ton, zvuk) onaj
eutanazija (gr. euthanasia) lako i blago koji pie po zakonima fonetike, fonetski; up.
umiranje, gaenje ivota bez samrtnik fonetik.
bolova; ublaavanje smrti time to se eufonian (gr. euphonos) blagoglasan,
bolesniku dadu narkotina sredstva (koja milozvuan; eufonino slovo slovo koje se
lekar sme da prui samo da bi ublaio stavlja u neku re samo radi blagoglasno-sti.
umiranje a nikako da bi ga ubrzao). euforija (gr. euphoria lako podnoenje,
eutanazist(a) (gr. eu, thanatos smrt) pristalica strpljenje) oseanje prijatnosti, stanje u kojem
shvatanja po kome lekar treba, iz isto se bolesnik osea neobino prijatno,
ovenih obzira, da prekrati patnje zadovoljan je sam sobom, misli i oseanja
neizleivih bolesnika zadavanjem brze i lake puni su mu spokojstva i vedrine; ovakvo
smrti; supr. antie^ 'ganazist. oseanje se javlja obino kod raznih duevnih
eutermija (gr. eu, thermaino grejem) stanje i ivanih oboljenja, zatim kod tuberkuloznih
organizma oveka i toplokrvnih ivotinja bolesnika, morfini-sta, kokainista i
kada telo ima normalnu temperaturu (kod alkoholiara; po Flisu (Fliesz) naroito se
oveka 3637S). javlja pred samu smrt.
Euterpa (gr. Euterpe) lit. jedna od devet eufradija (gr. euphradeia) reitost.
muza, muza zatitnica sviranja u frulu i eufrazija (gr. euphrasia) veselost, dobro
traginih horova, zbog ega u umetnosti uvek raspoloenje (naroito pri gozbi).
prikazivana sa frulom (up. muza); vrsta eufrosine (gr. euphrosyne) dobra volja, radost,
tropske palme; astr. asteroid otkriven 1851. veselost; mit. jedna od tri gracije: ona koja
god. daje radost.
eutimetrija (gr. euthys prav, metria) me-renje eufujizam (gr. euphyes stasit, naoit, lep, eng.
pravolinijskih figura. Euphues) lit. bombast i preterano kitnjast
eutimija (gr. euthymia) duevno spokojstvo, knjievni stil u Engleskoj, nazvan po romanu
veselost, dobra volja. D. Lili: Euphues" (1580); eufijizam.
eutihija (gr. eutychia) srea, blaenstvo, eufujistiki (gr. euphyes, eng. Euphues) lit.
spokojstvo. bombast, izvetaen, preterano kitnjast;
eutokija (gr. eutokia) med. lako poraanje, lak eufijistiki.
poroaj. euharistija (gr. eucharistia) zahvaljivanje,
eutonija (gr. eutoni'a) med. krepkost, snaga; fil. zahvalnost; u staroj hrianskoj crkvi:
krepkost, naponska sila due (kod stoika), molitva zahvalnica pre osveivanja hleba i
moralni turgor. vina prilikom prieivanja; tajna priea;
eutocija v. eutokija. tajna veera; osveeni hleb (nafora).
eutrofija (gr. eu, trepho hranim) med. dobra euharistika (gr. eucharisteo zahvaljujem)
uhranjenost; zdrava, obilna ishrana. uenje o proslavi tajne veere.
eutrofian (gr.) koji povoljno utie na ishranu i euharistiki (gr. eucharistos zahvalan;
razvoj. dobrotvoran) koji se tie svete tajne priea;
eufemizam (gr. euphemismos) poet. trop pe- euharistiki kongres meunarod-
snikog stila koji postaje kada se mesto
pravog izraza za neto neprijatno,
strano, runo ili ravo upot rebi
20 Leksikon
euhemerizam 306 eficijentan
eeans (fr. echeance) trg. dospelost, rok plaanja eelonirati (fr echelonner) voj. rasporedi-ti trupe
menice. po eelonima.
eek (fr. echec) l. ah; udar, poraz, neuspeh, eikje (fr. echiquier) ahovska tabla; voj.
teta, gubitak; (echecs) pl. igra aha, figure raspored trupa kao na ahovskoj tabli, gde
za ah. zadnji odredi zauzimaju praznine u prednjim
eek (tur. e$ek) 2. magarac. odredima; an eikje (fr. ep echiquier) voj.
eekluk (tur. eseklik) magarei posao, nastupati ili povlaiti se kao na ahovskoj
magarea posla, magaretina. tabli.
eel (fr. echelle) lestvica, muzika skala; ekile (arap.) pril. rado, drage vol>e, s ljubavlju.
geogr. merilo po kome se izrauje neki ekut (ma. eskudt kletvenik) seoski sudija,
crte, razmera; pl. glavna trgovaka mesta i porotnik; zapovednik.
stovarita na Istoku (echelles du Levant). eofiran (fr. echauffer) zagrejan, razdraen;
eelon (fr. echelon) preaga na lestvama; fig. izveden iz strpl>enja.
stupanj, stepen; an eelon (fr. ep echelon) voj. eofirati (fr. echauffer, lat calefacere)
postepeno, pomalo, tj. u manjim odredima, zagrejati, raspaliti, razdraiti, naljutiti,
jedan za drugim (marovati ili nastupati). izvesti iz strpljenja, napraviti nestrpljivim.
, osmo slovo nae irilice, tridesete nae
ila radoznale poglede), vitak prozorski
latinice (, ). kapak, zavesa od tankih daica; aluzina.
abo (fr. jabot, lat. gibba) muki i enski ukras aluzina (fr. jalousie) v. aluzija.
od muslina ili ipke koja se nosi preko alfija (lat. salvia) bot. zeljasta biljka,
koulje u vidu plastrona. miriljavih listova i cvetova, Salvia
ad (fr. jade) bubreni kamen, nefrit vrsta officinalis; upotrebljava se u lekarstvu.
minerala od kojeg se izrauju ukra-sni anbaa (fr. jambe, jambage) gra. temeljni zid,
predmeti, poludragulj. zid temeljac; dovratak.
'adub (fr. j'adoube) izraz koji se, po a- andarm (fr. gens d'armes, gendarm)
hovskim pravilima, upotrebljava kada igra prvobitno, u Francuskoj: konjanik u tekom
samo dodirne ali ne pokrene fi-GURU- oklopu; docnije: naziv za pojedine konjike
akar (fr. jacquard) platnena tkanina pukove; u bivoj Jugoslaviji: uvar javnog
izraena na akarovoj maini. poretka i bezbednosti, policajac, redar,
akarova mai na mehani ki razboj za pozornik, pandur.
izradu naroito finih tkanina, nazvan po
pronalazau, lionskom tkau, oze--Mari andarmerija (fr. gendarmerie) u bivoj
akaru (J.-M. Jacquard, 1752 1834). Jugoslaviji i danas u mnogim zemljama
ake (fr. jacquet) v. akonet. na vojnikoj osnovi organizovane trupe za
odravanje javnog poretka i bezbednosti u
akerija (fr. jacquerie) seljaka buna u dravi.
severnoj Francuskoj 1358. god., kojoj je bio
cilj unitavanje plemstva (nazvano po anr (fr. genre) rod, vrsta; nain pisanja, stil;
nazivu Jacques bonhomme, tj. budalina dernije anr (fr. dernier genre) poslednja
ak, kako su plemii prezrivo zvali moda; anr-slika slika koja prikazuje prizor
seljake); otuda: seljaka buna, pobuna si- ili radnju iz svakidanjeg ivota (za razliku
romanih stalea protiv bogatih. od istorijske slike, iji je predmet neki
aket (fr. jaque, jaquette) dugaak muki crni istorijski dogaaj); anr-slikar onaj koji radi
kaput (za sveanije prilike); kratak enski anr-slike; anr-umetnostumetnost koja
gornji kaput; deji kaputi. prikazuje jedinku kao predstavnika svoje
akonet (fr. jaconat) vrsta istonoindij-skog, vrste u krugu delanja koje karakterie tu
veinom glatkog muslina; ake. vrstu (bila u modi u XIX v. u svim
alon (fr. jalon, galon, gaulon) voj. kolac za evropskim zemljama).
odmeravanje odstojanja, taka smera, pravca; ara (ital. giara) l. posuda (od zemlje, kamena
koi za premeravanje, premerni koi sa ili metala) za dranje i uvanje ulja, vina,
barjaiem. ita i dr., up; vr; 2. kutija s malim
aloner (fr. jalonneur) voj. onaj koji ko-iima otvorom na gornjoj strani za ubaci-vanje
sa barjaiima obeleava krilne take kuda novaca, kuglica i sl., kasica; 3. sud s pepelom
peadija treba da promaruje. pokojnika, urna; 4. kotarica, korpa,
alonirati (fr. jalonner) obeleiti (ili: koarica.
obeleavati) koljem (ili: koiima, pre- argon (fr. jargon, ital. igergone) l. pokvaren
mernim motkama); zabadati (ili: udarati) (ili: nerazumljiv, pogrean) govor; naroit
koie, premerne motke. govor, poseban govor nekog drutvenog reda;
aluzan (fr. jaloux, nlat. zelosus, gr. zelos) osobenost jednog govora; 2. sitno, kao
ljubomoran, nenavidan, zavidljiv, koji iodina glava, hijacintu slino kamenje ute i
gleda popreko na, neraspoloen, sure-vnjiv. ljubiaste boje (upotrebljava se za ukras).
aluzija (fr. jalousie) ljubomora, surevnji-vost, ardinijera (fr. jardiniere) vrtarka, ba-
zavidljivost; reetka na prozoru (koja se tovanka; stalak, stoi za cvee; vez na
stavljala iz ljubomore da bi spre- zaponcima i koliru.
bir 310 iratar
bir (ital. sbirro, p. esbirro) ranije u Italiji, enen (nlat. Panax ginsen) v. inseng.
naroito u crkvenoj (papskoj) dravi: erant (fr. grant) trg. poslovoa, delovoa,
vojniki organizovani straari i panduri; kod predstavnik trgovake firme; odgovorni
nas se upotrebljava u znaenju: uhoda, urednik ili predstavnik urednitva (redakcije)
pijun. nekog lista.
danovizam (prema sovjetskom politiaru A. erve (fr. gervais) vrsta masnog francuskog sira
A. danovu, 18961948) postupanje u nazvanog po prvom proizvoau er-veu
javnom ivotu, osobito u oblasti umetnosti, (Gervais).
nauke i kulture, u duhu krutih, dog-matskih erminal (fr. germinal, lat. germinare klijati)
naela. mesec klijanja, sedmi ili prvi proleni mesec
e (fr. jei) igra, igranje, ala. u francuskom repub-likanskom kalendaru, od
elatin (fr. gelatine, lat. gelare slediti; slediti 21 (22) marta do 18 (19) aprila.
se) isto tutkalo, isti lepak, bez boje i ukusa, ersej (fr. jersey) vrsta pletene svilene materije
koji se dobija kad kuvamo u vodi kosti, kou, za haljine.
krvne sudove i rskavi-ce; pihtije, ladetina. eton (fr. jeton) tantuz za obraun, za
elatinezan (fr. gelatineux) pihtijast, koji je kao kocku; nm. tamparski lenjir za merenje
pihtije. teksta.
elatinizirati (fr. gelatine, geler) spihti-javati se, ig (fr. gigue, ital. gige) ivahan francuski ples
pretvarati se u pihtijastu masu, stezati se usled u 8/8 takta i muziki komad kao pratnja za
hlaenja, stinjavati se, smrnjavati se. taj ples; gig.
ele (fr. gelee, ital. gelata) voni sok ukuvan igolo (fr. gigolo) mlad ovek koji uglavnom
sa eerom koji se, zato to sadri ivi od ljubavnih veza sa starijim imunijim
pektinske supstance, pri hlaenju stee i gospama, u ije kue ponajee ulazi kao
spihtija, sulc; sok od raskuvana mesa uitelj igranja; profesio-nalni igra koji daje
spihtijan, pihtije, ladetina. asove igranja po kuama.
enantan (fr. genant) dosadan, tegoban, muan, ile (fr. gilet) prsluk, prsnik, jelek; ha-zardna
neprilian, nezgodan; koji se ustee, stidljiv, igra sa kartama.
snebivljiv. ilet noi za brijanje (nazvan po imenu
enevska konvencija meunarodni ugovor, pronalazaa, Gillete, 18551932).
sklopljen 22. V111 1864. u enevi, u cilju ip (fr. jire, nlat. jirra, ital. giubba) kratak,
poboljanja sudbine ranjenih i bolesnih na naroito enski, deo odela, prslue, jelee,
bojnom polju; ovaj ugovor, obnovljen i steznik; donja suknja.
dopunjen 6. VI 1906, protee se na nego- ip-kilot (fr. jupe-culotte) alvarasta suknja,
vanje i zatitu bolesnih zarobljenika, a alvare.
potpisalo ga je mnogo drava. Posle II ipoi (fr. jupon) donja suknja.
svetskog rata, 12. U 1949, donete su etiri irado v. irardi-eir.
nove enevske konvencije: 1. Konvencija za iraida (fr. girande, lat. gyrus) vodoskok sa
poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u mnogo cevi iz kojih vodeni mlazovi skau
oruanim snagama u ratu, 2. Konvencija za uvis i, zbog vazduha zatvorenog u cevima,
poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i prave velik um; veliki vatreni toak koji sipa
brodolomnika oruanih snaga na moru, 3. iskre iz raketa; vatromet kod koga u isti mah
Konvencija o postupanju sa ratnim sune uvis mnogo raketa u raznim pravcima.
zarobljenicima, 4. Konvencija o zatiti irandola (fr. girandole, ital. girandola)
graanskih lica za vreme rata. uspravan svenjak na krakove; vatreni
eneral (fr. general) voj. v. general; eneral an toak, vatreno sunce (u vatrometima);
ef (fr. general en chef) vrhovni komandant, naroito: uveni vatromet koji se prireuje 6
glavnokomandujui. velikim praznicima, u Rimu, kada po hiljadu
eneralan (fr. general) v. generalan; an raketa najednom poleti uvis; obo-ci, minue
eneral (fr. en general) uopte. od dragog kamena, dijamanta.
enerozan (fr. genereux, lat. generosus) v. irant (ital. girante) trg. lice koje menicu, na sebe
generozan. vuevu (trasiranu), prenosi na nekog drugog,
snerozitet (fr. generosite) v. generozitet. prenosilac menice; indo-sant.
enes (fr. jeunesse) mladost, mladiko doba; irardi-eir po bekom glumcu Aleksandru
omladina, mladii, mlad svet; enes dore (fr. irardiju (Girardi) nazvan pljosnati slamni
jeunesse doree) zlatna omladina" bogata eir.
rojalistika omladina za vreme francuske irasol (fr. girasol) dragi kamen, jedan od
revolucije; otuda: lakomisle-na omladina iz naziva za opal; suncokret.
otmenog sveta. irat (ital. giratario) trg. lice na koje se menica
enijalan (fr. genial) v. genijalan. prenosi; iratar, indosatar; supr.: irant.
enirati (fr. gener) stenjavati, smetati, iratar (ital. giratario) trg. v. irat.
ograniava; enirati se ustezati se,
ustruavati se, stideti se.
irator 311 ur-fiks
irator (ital. giratario) trg. lice na koje se prenosi iro-raun (ital. giro) raun na kome pravna
menica. lica dre svoja novana sredstva kod banke.
irafa (fr. girafe, arap. zarafa, eg. sor- iroskop v. giroskop.
aphe) zool. poznata dugovrata afrika iskobutizam (fr. jusqu'au bout do kraja)
ivotinja; kod. vrsta enske frizure; nuz. vrsta politika koja ide u sprovoenju svojih ciljeva
pijana, tzv. klavir-harfa; fig. motka, visoka i do krajnjih granica, politika re-vana i
suva ena, visok i suv mukarac. osvetnikog rata, politika nepo-mirljivosti.
ire (fr. jure, lat. jurare zakleti se) onaj koji je iskobutist(a) (fr. jusqu'au bout) pristalica
zaklet; prav. lan porotnog suda, porotni politike iskobugizma.
sudija, porotnik. itije (stsl.) ivotopis svetaca, hagiogra-fija; opis
irela (fr. girelle) zool. vrsta arene morske ribe neijeg ivota uopte, biografija; doivljaji iz
toplih mora, Julis vulgaris. neijeg ivota.
iri (fr., eng. jury, lat. jurare zakleti se) porotni ovijalan (fr. jovial, ital. gioviale, lat. Jovialis)
sud, porota; ocenjivaki sud ili odbor za roen pod Jupiterom, tj. pod srenom
dodeljivanje nagrada na umetni-kim, planetom; otuda: vedar, radostan, veseo,
knjievnim, naunim i sl. konkursi-ma, vesele naravi.
steajima. ovijalnost (fr. jovial, lat. Jovialis koji se tie
irirati (ital. girare) trg. menicu ili neko Jupitera) veselost, razdraganost.
istraivanje na nekog drugog prenositi ili okej v. dokej.
preneti, prepisati, doznaiti (takva menica ongler (fr. jongleur, lat. joculator aljivina) u
zove se irirana menica). srednjem veku: muziar ili svira koji je
iro (ital. giro, lat. gyrus, gr. gyros krug) trg. pratio trubadura; docnije: komedija,
opticaj novca; prepisivanje (ili: pismeni prenos) lakrdija, pajac; opsenar, vetak koji baca
menice ili bankovnog potraivanja sa jednog uvis pa doekuje lopte, noeve, baklje i dr.;
sopstvenika na drugog; mesto gde se trgovci varalica, izmota-valo.
sastaju radi zakljuivanja poslova, berza; iro onglerija (fr. jonglerie) komedijatvo, op-
obaveza obaveza iranta da e platiti iznos senarstvo; prevara, varanje.
menice na kojoj stoji njegovo ime. onglirati (fr. jongler) pokazivati vetine,
iroautopilot (gr. gyros krug, autos sam, fr. opsenariti; bacati u isto vreme uvis vie stvari
pilote) ureaj za automatske upravljanje pa doekivati ih u ruke; fig. izmotavati se.
avionom pomou iroskopa. oret (fr. georget) tanka svilena tkanine
iro-banka (ital. giro, fr. banque) trg. ban-ka u zrnaste povrine; upotrebljava se za fine
kojoj se novac prenosi sa jednoga na drugog enske haljine; takoe: krep-oret.
prostim dopisivanjem i otpisi-vanjem. rec (rus.) mnogoboaki, paganski svetenik;
iroklinometar (gr. gyros krug, klino nagi-bam, fig. istaknuti, uticajni predstavnik kulturnog ili
metron mera) avij. aparat koji automatski javnog ivota uopte.
pokazuje svaku promenu nagiba, odnosno uu (fr. joujou, jouet) vrsta igrake.
tenju za naginjanjem u toku leta. uisans (fr jouir, jouissance, lat. gaudere)
ironda (fr. gironde) umerena republi-kanska uivanje, naslaivanje; prav. uivanje,
stranka za vreme velike francuske revolucije upotreba; bezobrazna pesma.
(17911793), nazvana po tome to su voi ur (fr. jour, ital. giorno, nlat. jornus) dan;
te stranke bili iz departmana ironda. poslepodnevna sedeljka i zabava.
irondisti (fr. girondins) pl. pristalice ironde urnal (fr journal, ital. giornale, nlat. jornale)
(oni su takoe glasali za smrt kralja Luja dnevnik, delovodnik; dnevnik, dnevni list,
XVI, ali su gledali da ga, apelom na narod, asopis, novine; modni list; trg. dnevni
spasu); 2. juna 1793. oborili su ih jakobinci, belenik, dnevnik, traca.
a 31. oktobra ve je 21 irondist bio urnalizam (fr. journalisme) novinarstvo;
giljotiniran. novinarski stale.
iroplan (fr. gyroplane) avij. motorni vaz- urnalizirati (fr. journaliser) pisati po
duhoplov kod koga se, sem eliseia prednjoj novinama, baviti se novinarstvom; trg. unositi
strani, postavlja elisa i iznad krila, sa ciljem u poslovne knjige, knjiiti.
da, obrui se oko uspravnih osovina, urnalist(a) (fr. journaliste) novinar, onaj koji
omogui strmije uzletanje i sletanje. ivi od novinarstva; pisar dnevni-ar;
iropter (gr. gyros krug, pteron krilo) avij. dnevniar uopte.
vazduhoplov tei od vazduha sa krilima urnalistika (fr. journal) novinstvo, novinarstvo.
iznad trupa koja se obru oko vertikal-nog, urnata (ital. giornata) nadnica, dnevnica.
uspravnog stuba, ima istovremeno svojstva i ur-fiks (fr. jour fixe) u otmenim kuama:
aviona i helikoptera. utvreni dan primanja u nedelji kada se moe
iro-poslovi aktivni kratkoroni ban-karski doi u posetu i bez poziva, dan primanja.
poslovi u kojima banka na zahtev svog
komiteta irira njegove menice.
z
Z, z deveto slovo nae irilice, dvadeset deveto dobri duh (Ahrimarazde) i zli duh
nae latinice (Z, z); astr. Z = poloaj zenita, z (Ahriman) Ahrimarazdeu pomae est dobrih
= zenitna daljina; mat. z = trea oca u duhova: Istina, Dobrota, Mudrost, Vlast,
prostornom pravolinijskom koordinatnom Zdravlje i Dugovenost, a Arimanu dva: La i
sistemu, oca aplikata. Gnev. Njegovo uenje odralo se do danas kod
zabejizam v. sabejizam. Rebara u Persiji i Indiji: Zoroaster, Zerdut.
zabijci pl. v. sabejci. zarzuela (p. zarzuela) starinski pozorini
zavije (arap.) osama, samica, isposnika elija, komad u kome se smenjuju govorne i
manastir; sirotinjski dom kod muslimana. muzike take, vrsta operete.
zagar (tur. zagar, ma. agar) lovaki pas, hrt, zarf (arap. zarf, tur. zarf posuda) duh, vetina,
ogar. otroumnost; elegancija; korice, zamotak;
zaira (arap. dahira, tur. zahire) hrana, rezervna ukraena metalna aica u kojoj, pri
hrana. sluenju kafe, stoji fildan.
zajim (tur. zaim voa) v. zijamet. zahmet (tur. zahmet, arap. zahma) trud, muka.
zak (hol. Zak, nem. Sack) stara holandska zbaljo (ital. sbaglio) trg. omaka, greka;
mera za ito = 83,4 1; holandski naziv za pogreka u raunanju; popravka greke
hektolitar. davanjem odtete.
zalf (arap.) v. zarf. zbien (rus. zbitenB) rusko narodno pie od
zambo (p. zambos) melez od amerike vode, meda i karanfilia, koje se pije kao aj.
Crnkinje i amerikog Indijanca. zborzirati (ital. sborsare) trg. isplatiti, poloiti
zamet (tur. zahmet) nevolja, tekoa, napor, novac, akoktirati.
trud, muka. zborzo (ital. sborso) trg. izdatak, isplata,
zampt (tur.) naziv u nekim naim krajevima za uzimanje unapred, akonto.
arapsku gumu. zvekir (tur. zekir) metalni predmet za lupanje u
zanana (pere. zananeh) odeljenje za ene u vrata, obino u obliku prstena, alke, koluta.
kui obinih Persijanaca. zgvardio (ital. sguardio) najvii sud reda
zanat (arap. san'at, tur. sanat) majstorija, maltekih vitezova, kome je podloan i sam
vetina; obrt. veliki majstor.
zani (ital. zanni) lakrdija, pajac, opsenar (u zgrafito (ital. sgraffito) molovanje gre-
ital. komediji); v. bufon. benjem na golom kreu ili gipsu.
zapateado (p. zapateado) prilino slobodan zgura (ital. scoria) ljaka.
panski ples, pri kome se takt udara cipelom. zdenjozo (ital. sdegnoso) muz. prkosno, srdito,
zapt (arap. dapt, tur. zapt) l. stega, disciplina; 2. neraspoloeno; kon zdenjo.
zaustavljanje daha u prsima kod astmatiara; zdruolando (ital. sdrucciolando) muz. klizei
3. prav. sekvestriranje, za-plenjivanje. preko dirki.
zaptija (arap.) v. zapija. Zebaot (hebr. zebaoth) pl. nebeske ete, tj. sva
zapija (tur. zaptiye, arap. dabtiyya) upravnik, nebeska tela, zvezde, svet; otuda: Bog Zebaot
guverner; onaj koji odrava red i disciplinu, (kod, nas, po staroslovenskom i novo-grkom
straar, redar; zaptija. izgovoru: Savaot).
zar (arap. izar, tur. zar koica, opna) 1. veo, zebra (p., port. zebra, ital. zebro) zool. ivotinja
koprena koju u nekim krajevima nose preko iz roda konja, sa lepim prugama po telu, ivi
lica muslimanske ene; zavesa, zastor; 2. u Africi, afriki magarac; zebra-drvo
kocka u nekim igrama; srea u igri. palmovo drvo sa arama.
Zaratustra (stpers. Zarathustra) uitelj mudrosti zebu istonoindijska i afrika vrsta domaeg
kod starih Persijanaca i osniva jedne bivola; Indusi ga potuju kao svetu ivotinju.
dualistike religije (660 oko 580 g. pre zevzek (tur. zevzek) blesavko, glupak.
n.e.); postoje dva principa, dva duha:
Zevs 313 zefir
Zevs (gr. Zeus) mit. najstariji i najpotova-niji zenana (pere. zenaneh) v. zanana.
bog kod starih Grka, otac bogova i ljudi, bog zen-budizam v. zenizam.
neba, nebeske vatre (munje) i svetlosti, zend (pere. zend) stari persijski jezik, onaj kojim
ozbiljni, svemoni i sveznajui gospodar je napisana Zend-Avesta, najstariji iranski
sveta, praizvor pravde i poretka, zatitnik jezik (spada u grupu arijskih jezika).
doma, grada i gostoprim-stva, spasilac i Zend-Avesta (pere. zend vasta) iva re",
osloboditelj od zla (kod Rimljana: Jupiter). sveta knjiga zendskog naroda, tj. starih
Zedekilj (hebr. Zedekiel) mit. aneo boanske Persijanaca i njihovih potomaka Par-za i
pravde kod Jevreja. Rebara, u kojoj je izloeno reli-giozno-
zeilitoid (gr. zeia ito, lithos kamen, eidos vid, filozofsko uenje Zaratustre.
oblik) itni kamen, tvrda materija koja se zonil (tur. zengin) imuan, bogat.
spravlja od ita i od koje se, rastvaranjem i zeniluk (tur. zenginlik) bogatstvo, blagostanje.
prekuvavanjem, dobiva pivo. zenit (arap. samt) najvia taka na nebu, ona
zein (gr. zeia ito) hem. osoben biljni sasto-jak, koja stoji vertikalno nad temenom
dobiva se od semena zea mays (kukuruza). posmatraevim; fig. najvia taka, vrhunac
zejtin (arap. zaytun, tur. zeytin) maslina, ulje. ega; supr. nadir.
zejtinlik (arap.-tur. zeytinlik) maslinjak; kraj zenitalan (arap.) koji se nalazi u zenitu, tj. tano
kod Soluna sa grobljem srpskih vojnika, nad temenom posmatraa, npr. zenitalna
umrlih i poginulih u borbama na solunskom zvezdi.
frontu, 19151918. zenitizam (zen japanski izgovor kineske
zekat (arap. zaka(t)) v. zekijat. ideogramske transkripcije sanskrtskog
zekijat (arap. zaka(t)) etrdesete deo prihoda u termita dhyana - na kineskom 'an - koji
novcu i svaki etrdeseti komad sitne stoke oznaava meditaciju, samoponiranje)
koji, po propisima Korana, treba davati na filozofija jedne, u V veku u Kini osnovane, a
pomaganje sirotinje, vrsta muslimanskog u H presaene u Japan, budistike sekte,
verskog poreza; zekat. koja spaja u sebi taoistike i budistike ideje;
zelenkada (pere.-arap., tur. zerrin kadeh odbacivanje knjikog znanja i, naroito,
zlatna aa) vot. batenske lukovina biljka naglaavanje razmiljanja; svaki ovek nosi
levkastih, miriljavih cvetova, belih i utih; boanstvo u srcu.
narcis. zeoliti (gr. zeo, kljuam, lithos kamen) pl. min.
zeloza (gr. zelos, zelosis) revnost, usrdnost, grupa veinom belih, sjajnih i lisnatih
marljivost, vrednoa, ar. minerala, uglavnom silikati sa vodom,
zelozo (ital. zeloso, gr. zelos) muz. usrdno, sa natrijumom i kalijumom; zeolitne ploe gra.
arom, vatreno. nezapaljive ploe za pokrivanje graevina.
zelot (gr. zelotes takmac, podraavala) lan zera (tur. zerre, arap. darra, fr. zero) neki
ekstremne jevrejske narodne stranke koja se, veoma mali mrav; siuni deli, truni-ca;
izmeu 6670. n.e., pobunila protiv Rimljana; kod nas: neto vrlo malo i sitno; nema ni
fig. onaj koji s netrpeljivo-u prima suprotno zere, nema nita.
miljenje, naroito u religijskim i drugim zerdav (tur. zerdeva, pere. zerd) zpol. samur.
pitanjima. zerdast (pere. zerd) ut, plave kose, bled,
zelotizam (gr. zelotes) preterana revnost, afranaste boje.
netrpeljivost (naroito u verskim i crkvenim zerdenlija (tur. zerdali) vrsta sitne i slatke kajsije
stvarima); up. zelot. sa gorkom jezgrom.
zelotipija (grp. zelotypia) ljubomora, zavist; Zerdut (pere.) v. Zaratustra.
strasna revnost, preterana revnost, zero (fr. zero) nula, nitica.
netrpeljivost. zetetika (gr. zeteo traim, istraujem; pitam)
zelotian (gr. zetotos) preteran u verskim vetina da se pomou vetog po-stavljanja
pitanjima, preterano revnostan u vrenju pitanja doe do istine (metod Sokratov).
verskih obreda itd. zetetian (gr. zetetikos) koji trai, koji pita,
zeman (arap. gamap, tur. zeman) vreme; vek, ispitivaki, istraivaki.
stolee; smrt, umiranje. zeugma (gr. zeugma most, uprija; jaram) ret.
zembil (pere. zenbil, tur. zembil) torba izraena figura pri kojoj se jedan predikat (glagol),
od rogoza, trske, platna, koe i sl., koja koji zapravo pripada samo jednom subjektu,
obino slui za noenje namirnice. odnosi na vie subjekata, ili kad se subjekat
Zemzem (arap. Zamzam) sveti bunar u Meki koji pripada samo jednom predikatu odnosi na
koji je, po prastaroj arabljanskoj legendi, sam dva ili vie predi-kata, npr.: Moje oi gledaju
Bog stvorio; muslimani smatraju vodu sa toga na pravedni-ke, a ui na njihove vapaje."
bunara udotvornom. Zeus (gr. Zeus) mit. v. Zevs.
Jemstvo (rus. zemstvo) oblasna ili sreska zefir (gr. zephyros) zapadni vetar, blag i
skuptina u carskoj Rusiji, ustanovljena prohladan vetri, povetarac (vesnik pro-
reformom od 1864. god.
zefiri 314 zicflaj
lea); mit. bog vetra kod starih Grka, sin Astreja zimoza (gr. zyme) hem promenjivanje organ-
i boginje os(kod Rimljana: Favo-nijus); trg. skih tela pod uticajem fermenata, vrenje;
fina muselinska tkanina, naroito za koulje; fermentacija.
voj. v. zefiri. zimoze (gr. zymosis vrenje) pl. hem. v. encimi.
zefiri (fr. zephyrs) pl. nekadanji rod lako zimozismetar (gr. zyme metron mera)
naoruane francuske vojske u Aliru. instrument za merenje razliitih stepena
zeher (pere. zehr, tur. zehir) otrov. vrenja (fermentacije).
Zigija (gr. Zygos) kit. boginja braka kod starih zimologija (gr. zyme, logia) hem. nauka o
Grka, nadimak Junonin. vrenju, tj. o rastvaranju organskih supstancija
zigoza (gr. zygosis) zool. sljubljivanje. u jednostavnije spojeve pod uticajem
zigoma (gr. zygoma) znat. jabuna kost, jago- fermenata (mikroskopski sitnih gljivica koje
dina kost, jagodinjaa. svojim razvijanjem prouzro-kuju vrenje).
zigomatian (gr. zygoma) znat. jagodinja-ni, zimoma (gr. zymoma) pl. hem. sredstva za
jagodnjani, koji pripada jabunoj ili izazivanje vrenja; fermenti, encimi.
jagodinoj kosti. zimoskop (gr. zyme, skopeo gledam) aparat
zigomorfan (gr. zygos jaram, morphe oblik) za ispitivanje kvasca.
znat. ovako se naziva graa nekog organizma zimotehnija (gr. zyme, tehne) v. zimoteh-nika.
kada se moe samo jednom ravni podeliti na zimotehnika (gr. zyme, tehnike) vetina
simetrine polovine, npr. kod zmije, lista izazivanja i iskoriavani vrenja, nauka o
ljubiice i dr.; zigomorfan cvet bog. simetrian privrednom iskoriavanju vrenja ili
cvet. fermentacije, npr. u proizvodnji piva,
zigostat (gr. zygostateo terazijama merim) onaj pirituse, sireta i dr.
koji meri, koji ispituje teinu metalnog novca. zimotehniar (gr. zyme, technikos) poznavalac
zigostatian (gr. zygostateo) terazijama vrenja, onaj koji se bavi privrednim
izmeren, odmeren, ispitan merenjem, odreen. iskoriavanjem vrenja.
zigot (gr. zygon spoj, veza) fiziol. oploeno jaje, zimotikum (gr. zyme) hem. sredstvo za
koje postaje spajanjem jajne elice i izazivanje vrenja, fermenat, encim.
spermatozoida, odnosno spajanjem mukog i zimotian (gr. zymotikos) koji izaziva
enskog gameta. vrenje; zimotine bolesti raniji est naziv za
zigurat (asirsko-vavilonski zikkuratu vrh, infekcione bolesti.
vrhunac) vrsta stepenaste piramide-hra-ma zimurgija (gr. zyme, zymurgia) hemija vre-nja,
graene u starom Vavilonu; jedna od takvih nauka o vrenju.
piramida poznata je kao Vavilon-ska kula. zindan (tur. zindan, pere. zindan) tamnica.
zijamet (tur. ziamet, arap. zaa'ma) vojniki zindikiti (arap.) pl. slobodoumnici i atei-sti kod
feud sa godinjim prihodom od 2000 aspri muhamedanaca.
najmanje; sopstvenik takvog feuda zove se zip (eng. zip) v. rajsferlus.
zajim. ziratiti (arap. ziraa') obraivati zemlju, orati.
zijafet (tur. ziyfet), arap. diyafa) gostoljubi-vost, ziratni (arap.) zemljoradniki, oraki, za oranje;
doek gosta, gozba, ast; kad mu vidi kijafet ziratna zemlja zemlja dobra za oranje,
dao bi mu zijafet, kad ga vidi kako je lepo oranica.
odeven, primio bi ga u kuu kao gosta (tj.: zitogala (gr. zythos jemeno pivo, gala
prevario bi se ovek kada bi nekoga cenio mleko) hem pivska i siretna surutka.
samo po spoljanjem izgledu). zitopeja (gr. zythos, polem praviti) spravljanje
zikr (tur. zikir, arap. dikr) spominjanje Boga piva, kuvanje piva.
kod muslimana; verski obredi dervia. zitos (gr. zythos) pie spravljeno putem
zile (pere., tur. zil) l. dve okrugle ploice, u vrenja, pivo; sire.
obliku tanjiria, koje zvee udaranjem jedne zitotehnika (gr. zythos technike vetina)
o drugu; slue kao sastavni delovi defa i vetina kuvanja piva, kuvanje piva.
daira, ili kao samostalni muziki instrument; zift (tur. zift) crna gar od duvana na unutranjoj
inele, kastanjete;2. praporac, zvonce. strani ibuka, lule, mutikle i sl.
zima (gr. zyme) kvasac, kiselo testo. ziher (nem. sicher siguran) pouzdan, siguran.
zimaza (gr. zyme) biol. skup fermenata koji
izazivaju anaerobni raspad ugljenih hi-drata zihera (nem. sicher) naziv za nekog koji ide
(pri vrenju i glikolizi). nasigurno, bez rizika.
ziherica (nem. sicher siguran) v. zihernadla.
zimian (gr. zymoo meam sa kvascem,
zyme kvasac) koji je nastao usled previ-ranja, zihernadla (nem. Sicherheitsnadel) spuani-ca,
kiseo, uskisao. spualjka, spua, skopanica, igla osiguraa,
zimogen (gr. zyme, -genes, gignesthai roditi se, osiguraica.
nastati) koji stvara i izaziva vrenje, koji zicer (nem. Sitzer) polozsaj u igri bilijara iz
proizvodi vrenje. kojeg se moe postii siguran pogodak.
zicflaj (nem. Sitzfleisch) fig. strpljenje, dugo
naporno uenje ili drugi rad.
315 zooloki
zlot (polj. zlot) novana jedinica Poljske = 100 zoogeja (gr. zoon, ge zemlja) ivotinjska
groa. zemlja, kao konaan proizvod (produkat)
zoantropija (gr. zoon ivotinja, anthropos raspadanja i truljenje ivotinjskih tela.
ovek) med. vrsta ludila u kojem ovek zoogen (gr. zoon, genes, gignesthai roditi se,
uobraava da se pretvorio u neku ivotinju. nastati) pihtijasta masa (elatin)ko]a se dobiva
zograf (gr. zographos) v. zoograf. iz kostiju hemijskim putem.
zografija (gr. zographia) v. zoografija. zoogenija (gr. zoon, genos, gignesthai roditi se,
Zodijak (gr. zodion ivotinjica; slika, lik) nastati, postajati) nauka o postojanju ivih
astr. ivotinjski krug": ovako se zovu, jo bia; up. filogenija.
od najstarijih vremena, zvezde koje se zoogenij(um) (gr. zoon, genos) v. zoogen.
nalaze na ekliptici i koje su podeljene na zoogeografija (gr. zoon, geographia) grana
dvanaest jata u tom krugu, nazvana veinom geografije ili zoologije koja prouava i
ivotinjskim imenima (Ovan, Bik, Blizanci, opisuje rasprostranjenost ivotinja na Zemlji.
Rak, Lav, Devica, Terazije, korpija, Strelac, zooglifit (gr. zoon, glypho dubem, izdubem,
Kozorog, Vo-dolija, Ribe). ureem) geol. kamen u obliku ivotinje,
zodijaki ivotinjskog kruga; v Zodijak. ivotinjski otisak u kamenu; zoomorfit.
zoetrop (gr. zde ivot, trope obrt) opt. v. zootrop. zoogonija (gr. zoon, gignomai raam se,
zoidiofilija (gr. zoidion ivotinjica, phileo nasta jem) raanje ivih mladunaca.
volim) vot. prenoenje polena pomou zoograf (gr. zoon, grapho opisujem) opisi-
ivotinja (insekata); zoidiofilne biljke one iji valac ivotinja; slikar ivotinja, ivo-pisac;
polen prenose ivotinje, naroito insekti. zograf.
zoizam (gr. zoe ivot) ivot ivotinja, ivotni zoografija (gr. zoon, grapho piem) opisivanje
proces kod ivotinja. ivotinja, prouavanje ivotinja; slikanje
Zoilos (gr. Zoilos) grki govornik iz Amfi-pola, ivotinja; pr. zoografski.
u Trakiji, iveo u veku pre n.e., poznat kao zoodinamija (gr. zoon, dynamis sila, snaga,
pakostan kritiar Homerovih pesama, zbog mo) ivotna sposobnost i mo organizma.
ega se i danas njegovim imenom zooemija (gr. zoon, naima krv) epidemija
obeleava pakostan kritiar i kudilac. kod ivotinja; up. endemija.
zoian (gr. zoikos ivotinjski) ivotinjski, koji zooerastija (gr. zoon, egab udim, elim) v.
potie od ivotinja; ivotni, koji odrava sodomija.
ivot, koji hrani. zooza (gr. zoosis) oivljavanje; spasavanje ili
zojater (gr. zoon ivotinja, iatros lekar) odravanje ivota.
marveni lekar, veterinar. zoozofija (gr. zoon, sophia znanje) v. zoolo-
zojatrija (gr. zoon, iatreia leenje) marveno gija.
lekarstvo, leenje ivotinja, veterinar-stvo. zooid (gr. zoon, eidos vid, oblik) jedinka u
zojatrika (gr. zoon, iatreia) v. zojatrija. ivotinjskim kolonijama.
zona (gr. zone) pojas", svaki deo loptine zoojazis (gr. zoon, iasis leenje) v. zojatrija.
povrine koji je zatvoren izmeu dva zoojatrika (gr. zoon, iatreia) v. zojatrija.
paralelna kruga; naroito: klimatske zone zooksantela (gr. zoon, xantos ut) zool. v.
Zemljine povrine koje su zatvorene izmeu zoohlorela.
uporednika (arka, umerena, hladna, zookultura (gr. zoon, cultura) gajenje
suptropska zona); krug, oblast; drutvena ivotinja.
klasa; med. pojavljivanje sitnih me-huria zoolater (gr. zoon, latreuo oboavam,
samo na jednoj polovini tela ili du pojedinih potujem) oboavalac ivotinja, potovalac
nerava, praeno svrabom i neuralginim ivotinja.
bolom. zoolatrija (gr. zoon, i resa oboavanje)
religiozno potovanje izvesnih ivo-tinja
zonar (gr. zone, zonarion) pojas od crne (kod veine mnogoboakih naroda),
koe koji su Jevreji i hriani morali nositi zasnovano na verovanju da se u njima kriju
oko tela da bi se mogli razlikovati od Turaka. duhovi predaka.
zonian (gr. zone) pojasni, koji se tie zoolit (gr. zoon, lithos kamen) geol. okamenjena
Zemljina pojasa, koji je u vezi sa Zemlji-nim ivotinja, ostatak fosilnih ivotinja.
pojasom; v. zona. zoolog (gr. zoon, logos) poznavalac i uitelj
zoo- (gr. zoon ivotinja) 1. predmetak u nauke o ivotu i prirodi ivotinja.
sloenicama sa znaenjem: ivotinja, zoologija (gr. zoon, logia) nauka o ivotinjama
ivotinjski. s obzirom na njihovu spoljnu i unutranju
zoo (gr. zoon ivotinja) 2. skraen naziv za grau, na njihove meusobne odnose i odnose
zooloki vrt. prema ostalom svetu; zoozofija.
zooloki (gr. zoon, logos) zoologijski, koji se
odnosi na nauku o ivotinjama; zoolo-ka
stanica zavod za ispitivanje i prouavanje
ivotinjskog sveta, naroito mor-
zoomagnetizam 316 zoofor
skih ivotinja; zooloki vrt vrt u kojem se zooterapija (gr. zoon, therapeia leenje)
podiu i taje ivotinje, radi posmatranja i nauka o leenju ivotinja.
prouavanja. zootehnika (gr. zoon, techne vetina) nauka o
zoomagnetizam (gr. zoon, magnes magnet) gajenju domaih ivotinja i njihovom
ivotni magnetizam, tobonji uticaj ivanog, prilagoavanju odreenim potrebama.
nervnog ivota jednog oveka na ivani, zootipoliti (gr. zoon, typos otisak, lithos
nervni ivot nekog drugog oveka u cilju kamen) pl. kamenje sa ivotinjskim otiscima.
leenja; zove sei biomagne-tizamk zootokija (gr. zoon, tikto raam, tokos
magnetoterapija. raanje) raanje sivih mladunaca, npr. kod
zoomorfav (gr. zoon, morphe oblik) koji ima sisara itd.
oblik ivotinje. zootoksin (gr. zoon, toxikon otrov za
zoomorfi (gr. zoon, morphe oblik) pl. tvo- strele) otrov koji lue ivotinje vieg reda
revine (ili: stvari) izraene u obliku ivotinja. (zmije, pele, muve, korpioni i dr.).
zoomorfizam (gr. zoon, morphe) zami- zootomija (gr. zoon, teme seenje, rezanje)
ljanje i predstavljanje u obliku ivotinja. ivotinjska anatomija, anatomija ivotinja.
zoomorfit (gr. zoon, morphe) v. zooglifmt. zootrop (gr. zoon, trope obrt, povrat) opt. ivi
zoomorfoze (gr. zoon, morphe oblik) pl. geol. toak, aparat osnovan na naelu
okamenjene ivotinje iz ranijih geolokih zakanjavanja svetlosnih utisaka: na
perioda. unutranjoj povrini jednog doboa nalazi se
zoon (gr. zoon) ivotinja. niz slika koje predstavljaju razne uza-stopne
zvonim (gr. zoon, onoma ime) lkngv. ime koje poloaje jednog tela koje se kree (npr. konja
nosi ivotinjska vrsta. u trku). Kada se dobo brzo okree, pa se
zoonoze (gr. zoon, nosos bolest) pl. med. zarazne gleda kroz proreze na toj povrini u
bolesti domaih ivotinja koje mogu prei i unutranjost, izgleda kao da se to telo zaista
na ljude koji dolaze u dodir s njima ili sa kree: stroboskop.
njihovim izmetinama (bed-renica, besnilo, zootropejon (gr. zoon, trepho hranim) mesto
sakagija i dr.). gde se podiu i taje ivotinje.
zoonozologija (gr. zoon, nosos, logia nauka) zoofag (gr. zoon, phagem jesti) onaj koji se
nauka o ivotinjskim bolestima. hrani mesom, mesoder.
zoonomija (gr. zoon, nomos zakon) nauka o zoofagija (gr. zoon, phagem) hranjenje
ivotu, o zakonima i naelima kojih se treba mesom, mesoderstvo.
drati da bi se ouvala ivotna sposobnost. zoofagian (gr. zoon, phagem) koji jede
zoopaleontologija (gr. zoon, palaios star, meso, koji se hrani mesom.
drevni, on, ontos bie, logia) v. paleozoo- zoofarmakologija (gr. zoon pharmakon lek,
logija. logia) nauka o sredstvima za leenje bolesti
zooparaziti (gr. zoon, parasitos gotovan) pl. kod ivotinja.
ivotinjski paraziti. zoofenomenologija (gr. zoon, phainomenon
zoopark (gr. zoon, eng. park) zooloka bata, pojava, logia) nauka o ivotnim pojavama
zooloki vrt. kod zdravih i bolesnih ivotinja.
zoopatologija (gr. zoon, pathos bol, logia) v. zoofizika (gr. zoon, physis priroda) nauka o
zoonozologija. hemijskim svojstvima u ivotinja.
zooplanktoni (gr. zoon, planktos koji luta zoofiziologija (gr. zoon, physis, logia) nauka
tamo-amo) ivotinjski organizmi koji plutaju o ivotnim pojavama u ivotinjskom i
po vodi noeni strujama ovejem telu.
zooplast (gr. zoon, plasso uobliavam, zoofilan (gr. zoon, philos prijatelj) koji se rado
izraujem) onaj koji ume da izrauje hrani krvlju ivotinja (npr. komarci).
ivotinjske oblike. zoofilija (gr. zoon, phileo volim) spolna
zooplastian (gr. zoon, plasso) koji se tie naklonost prema ivotinjama; sluaj kad
radova zooplasta, koji sadri radove zoo- milovanje ivotinja izaziva spolni na<-gon.
plasta, npr. zooplastini kabinet ili muzej zoofit (gr. zoon, phyton biljka) ivotinja sa
zbirka ispunjenih ivotinja. telom slinim biljci, polip.
zoopsija (gr. zoon, opsis vienje) med. privi- zoofitoliti (gr. zoon, phyton, lithos kamen) pl.
anje ivotinja. kol. okamenjeni polipi.
zoopsihologija (gr. zoon, psyche dua, zoofitologija (gr. zoon, phyton, logia) nauka o
logia) nauka o duevnim pojavama kod ivotinjama slinim biljkama, nauka o
ivotinja. polipima.
zoosperma (gr. zoon, sperma seme) fiziol. zoofobija (gr. zoon, phobeomai bojim se) med.
ivotinjske seme, semena elija. bolestan strah od ivotinja.
zoospora (gr. zoon, sporos seme, plod, usev) zoofor (gr. zoon, phoros, phero nosim) arh.
fiziol. bespolne elije koje vre umnoa-vanje. stub ili svod koji dri na sebi ivotinju.
zooteizam (gr. zoon, theos bog) v. zoolatrija.
zoohemija 317 zuher
zoohemija (gr. zoon, chemeia) nauka o hemij- no nazvana francuska kolonijalna peadija u
skim materijama u ivotinjskom telu, tj. Aliru.
nauka koja ispituje hemijske procese u zubun (tur. zibin, arap. gubba) gornja haljina sa
ivom organizmu. kratkim rukavima ili bez rukava, sastoji se od
zoohigijena (gr. zoon, hygiainein biti zdrav) tri dela, razne veliine i sa ukrasima.
nauka koja prouava uslove ivota domaih zulkade (arap., tur. zilkade) ime jedanaestog
ivotinja, njihovu ishranu i kori-enje radi meseca po muslimanskom kalendaru.
bolje zdravstvene zatite, odgajivanja, zulum (arap zulm, tur. zuliim) nasilje,
rasploavanja i dr. ugnjetavanje; tiranski postupak.
zoohirurgija (gr. zoon, cheirurgia) vetina zulumar (pere.-tur. zulumkar) nasilnik,
leenja ivotinjskih rana. tlailac, ugnjeta.
zoohlorela (gr. zoon, chloros otvorenozelen. zulumariti (tur. zuliim) initi zulum, nasilje,
zelenout) biol. jednoelijska alga koja ivi u ugnjetavati, tlaiti, tiranisati.
simbiozi sa ivotinjama; zooksan-tela. zulufi (tur. zilliif, pere. zulf) pl, kudrava kosa
zoohrezija (gr. zoon, chresis upotreba) nauka o koja visi niz uvo, uvojci, zulovi.
stoarstvu, stoarstvo. zulhide (arap., tur. zilhicce) ime dvanaestog
zor (tur. zor, pere. zor, zur) sila, snaga, mo; meseca po muslimanskom kalendaru.
nasilje, bes. zum (eng. zoom zujati, brzo se pribliavati i
zoran (pere., tur.) silan, snaan, moan, udaljavati) fot. pribliavanje i udaljavanje
napastan, besan. objekta pomou soiva.
zorba (tur. zorba, pere. zor sila, bahten zumba (pere. sunbe, tur. zimba) sprava za
igrati) buna, ustanak; nasilje. ponitavanje taksenih maraka buenjem.
zorli (tur.-pere.) jako, snano, silno, silovito, zumbul (pere. sunbul, tur. sumbul) bog. divlja i
estoko. batenska lukovina biljka, najee bele,
Zoroaster (gr. Zoroastres) grko ime za Zara ruiaste ili plaviaste boje, vrlo miriljave
tustru. cveta, Hyacinthus arientalis.
zort (tur. zort, arap. dart) strah, plalji-vost. zurle (pere. surna, tur. urna) muz. narodni
zotika (gr. zotike, sc. dynamis) ivotna drveni duvaki muziki instrument sa
snaga ivotinja. dvostrukim jezikom; svira se obino uz
zotian (gr. zotikos ivotvoran; iv, pratnju tupana.
'ivotinjski) koji ivi, koji unapreuje ivot, zurne v. zurle.
koji se tie ivota. zuher (nem. suchen traiti, Sucher) l. astr. sa
Zohar (hebr.) Knjiga Svetlosti, najvanija velikim dogledom za posmatranje spojen i s
knjiga Kabale. Isto se ime odnosi na sve njim paralelan mali dogled sa velikim vidnim
ezoterike knjige koje ovu dopunjuju. poljem (slui za traenje npr. jedne zvezde,
Zuavi (arap. Zwawa, tur. zuaf, fr. zouave) pl. koja se, kad je ovaj mali pronae, pojavi u
stanovnici okruga Zuavije u pokrajini velikom); 2. na foto-grafskim aparatima:
Konstantini koji su nekada za novac stupali u ogledalu slina na-prava koja predmet
vojnu slubu gospodara Alira, Tunisa i snimanja jako umanjuje i pomae da aparat,
Tripolisa; po njima svojevreme- pri snimanju, bude u pravilnom poloaju.
I
I, i deseto slovo nae irilice, trinaeste nae ibrik (pere. abnz, tur. ibrik) bokast bakren sud
latinice (I, i); kao skraenica: ib ili ibid. = sa uskim grlom i poklopcem, za vodu, rakiju
ibidem; id. = idem; i. e. = id est (lat. id est) i kafu.
to jest, tj.; i. . = in fine (lat. in fine) na ibriim (pere. ebrium, tur. ibrisim) svileni
kraju; i. m. = in medio (lat. in medio) u konac.
sredini, sredinom; i. m. = in margina (lat. in ivning (eng. evening) vee; ivning-dres (eng.
margine) na ivici; imi. = imperativ; imp. = evening-dress) veernje odelo, dugako sa-
imprimatur; ini. ili inclus. = inkluzive; inv. lonsko odelo (gerok) sa dva reda dugmeta.
= invenit; ind. = indikativ; inf. = infuzum; i. ivoar (fr. ivoire, lat. eboreus) slonova kost,
q. = id kvod ili idem kvod (lat. id, idem slonovaa.
quod) isto to; it. = item; mat. I = rimski broj ivorit (eng. ivory, fr. ivoire slonovaa) u
1,1 = oznaka za imaginarnu veliinu ;ft. = Americi pronaena, sa hartijom spojena i
intenzitet dejstva ;Hem. In = indijum, Ir = izmeana bela masa na kojoj se pie
iridijum, Y = itrijum, Yb = iterbijum. olovkom ili mastilom, a posle se napisano
Iberija (gr. Iberia lat. iberia) zeml>a kojom moe lako izbrisati vlanom krpi-com.
tee Mbep (danas Ebro), dakle stara igalo (gr. aigialos) morska obala.
Hispanija, tj. celo Pirinejsko poluostr-vo igelit (trgovaki naziv) plastina masa od
(panija i Portugalija); takoe stari naziv za polivinil-hlorida; upotrebl>ava se za izradu
istonu Gruziju. kinih kaputa, cipela, torbi, titova lampi, za
ibermen (nem. iiber nad, Mensch ovek) izolaciju ica i dr.
natovek, pojam iz filozofije Fridriha Niea. igl (eng. eagle) severnoameriki zlatan novac u
Ovim su se pojmom koristili nemaki rasisti vrednosti od 10 dolara koji na sebi ima lik
pod Hitlerom oznaavajui njime svoju, orla.
navodno viu rasu. iglu (eng. igloo) eskimska koliba nainjena od
iberciger (nem. Uberzieher) ogrta, prole-ni ili iseenih komada snega i leda.
jesenji mantil. ignescentan (lat. ignescens) zapaljiv, ra-spaljiv,
ibidem (lat. ibidem) na istom mestu, u istom koji se lako pali.
delu, na istoj strani neke knjige; obino se igni et fero (lat. igni et ferro) ognjem i
pojavljuje, kao skraenica, u naunim maem.
delima: ib. ili ibid. ignikola (nlat. ignicola, fr. ignicole) poto-
I bik (gr. Ibykos) starogrki lirski pesnik iz VI valac, oboavalac vatre. \
veka pre n.e.; jednom, kada je putovao radi ignipunktura (lat. ignis oganj, vatra, punctu-ga
takmienja na istmijskim igrama, ubili su ga bodenje, bod) med. zabadanje usijanih igala
razbojnici, koje su, posle toga, prokazali u obolele delove tela (npr. kod leenja
dralovi (Dbikovi dralovi, , poznata balada ireva), izgorevanje; ignipuik-cija.
Fridriha ilera). ignipunkcija med. v. ignipuiktura.
ibis (eg. hippen, gr. ibis, lat. ibis) egipatska ignis (lat. ignis) vatra, oganj; ignis Antoni-ji (lat.
baroka ptica, veoma slina rodi, koju su stari ignis Antonii) med. crveni vetar (nazvan po
Egipani oboavali kao simbol boga sv. Antoniju); ignis persikus (lat. ignis
mudrosti i nauke Tata ili Tauta. persicus) med. persijska vatra, vrsta opasnog
iblis (arap. iblis, tur. iblis) avo, satana; ira; ignis fatuus (lat. ignis fatuus) varljiva
stareina avola; bie natprirodne veliine, svetlost, svetlost lutalica.
din, div. ignis et akve interdikcio (lat. ignis et aquae
ibn (arap. ibn, tur. bin, ibin) patronimiki interdictio) formula osude na progonstvo
dodatak pred arapskim linim imenima; kod Rimljana: zabrana upotreblja-vanja vatre
oznaava obino oca (ree deda ili nekog i vode.
ranijeg pretka), npr. Ali ibn Hasan = Alija
sin Hasanov; bin.
ignispi cij (um) 319 ideal-realizam
ignispicij(um) (lat. ignis, spectio gledanje, vrenstva, najvii cilj, elja ije bi ostvarenje
ignispicium) proricanje (ili: vraanje) po predstavljalo vrhunac sree za onoga koji
nainu gorenja vatre. seli; ono to je u potpunom skladu sa idejom;
ignitron (lat.) usmeriva struje kod visokog predmet naroite elje, ljubavi, divljenja ili
napona. oboavanje.
igniferan (lat. ignifer) vatronosan, koji prenosi idealan (gr. idea, nlat. idealis) savren, uzorak,
vatru, vatren. koji potpuno odgovara idealu, koji je eljen,
ipcija (nlat. ignitio) sagorevanje u kre i pepeo, uzvien, divan, oboavan; idealno lep
pretvaranje u kre; usijanost, usi-javanje. savreno lep, koji odgovara svim uslovima
ignominija (lat. ignominia) sram, stid, lepoga; idealne vrednost uobraena, nestvarna
obeaenje, beae. vrednost; idealno pravo prirodno pravo;
ignoramus et ignorabimus (lat. ignoramus et idealni svet nat-ulni svet; up. materijalan,
ignorabimus) fil. uvena izreka nem. fi- realan.
ziologa Di Boa-Rejmona (18181896): Ne idealizam (gr. idea) fil. materijalizmu suprotan
znamo, a neemo nikada ni znati", tj. pogled na svet, po kojem je spoljni svet samo
nikada neemo moi prekoraiti ljudskom predstava subjekta koji opaa, ak i materija
duhu postavljene granice saznanja prirode; samo oblik u kojem duh dolazi do izraaja;
bvome nasuprot postavio je nem. priro-dnjak apstraktni idealizam platonska predstava o
Ernst Hekel lozinku: impavidi pro-gredijamur samostalnom i nezavisnom postojanju
(lat. impavidi progrediamur) Poimo bez prapojmova, zakona: saznanje stvarnosti jeste
kolebanja napred!" saznanje zakona stvari, te je zakon stvarnost,
ignorant (lat. ignorans) neznalica; onaj koji se a pojedine stvari su prolazne; praktini
pravi da ne zna, onaj koji prelazi preko idealizam upravljanje volje prema idealnom,
nekoga ili neega kao da i ne postoji. tenja da se u ivotu ostvari ono to se
ignorantan (lat. ignorans) neznalaki, neuk, koji smatra idealnim, savrenim; objektivni ili
ne zna, koji je bez znanja. konkretni idealizam onaj po kome pojmovi
ignorancija (lat. ignorantia) neznanje, nezna- razuma postoje u samoj stvarnosti (Hegel);
latvo; ignorancija jurio ili legne (lat. subjektivni idealizam uenje po kome je
ignorantia juri, legis) nepoznavanje prava spoljni svet samo predstava, a stvarno postoji
ili zakona; ignorancija supina (lat. ignorantia samo posmatra; up. materijali-zam.
supina) hotimino neznanje; ignorancija idealizirati v. idealizovati.
fakti (lat. ignorantia facti) nepoznavanje idealizovati (gr. idea, fr. idealiser) davati emu
injenice ili dogaaja. obeleje ideala, neto nesavreno u mislima
ignoracio elenhi (lat. ignoratio elenchi) log. v. oslobaati njegovih nesavr-enstava,
elenhus, , izjednaivati neto sa idealom, ulepati,
ignorirati (lat. ignorare) ne znati, ne hteti znati ulepavati, prikaziva-ti neto uzvienijim i
za to, praviti se da ne zna za koga ili za savrenijim no to je.
to, prelaziti preko ega kao da i ne postoji. idealisati (gr. idea) sanjariti, matati, udeti
ignorisati v. ignorirati. za im kao za krajnjim ciljem svojih elja,
ignoscibilan (nlat. ignoscibilis) oprostljiv; ignoti arko eleti.
nula kupido (lat. ignoti nulla cupi-do) posl. idealist(a) (gr. idea) fil. pristalica idea-lizma;
znano voljeno, neznano nevoljeno. sanjalica, zanesenjak, ovek koji tei za
ignoscirati (lat. ignoscere) ne pamtiti vie, savrenim, idealnim;^, materi-jalist.
oprostiti, zaboraviti, smatrati kao da se to
nije ni dogodilo. idealistiki (gr. idea) koji se tieideali-zma, koji
iguava (p. iguana, lat. iguana tuberculata) je u vezi sa idealizmom, koji ima svojstvo
zoolJ v. leguan. idealizma. Engels: Marks i ja bejasmo
iguman (gr. egeomai predvoditi, rukovodi-ti, svakako zajedno jedini koji smo iz nemake
egiimenos) stareina (pravoslavnog) idealistike filozofije spasli svesnu
manastira, opat; igumanija nastojnica dijalektiku i materijalistiko shvatanje
enskog manastira. istorije prirode i istorije".
Ida (gr. Ide) velika planina kod Troje, glavno idealitet (gr. idea, nlat. idealis) postojanje kao
mesto kulta boginje Kibele, mesto gde je ideja ili predstava (za razliku od realista, tj.
Parne napasao stado i odakle je Ganimed postojanja u stvarnosti, u prostoru i u
odnesen na nebo. vremenu).
ide (lat. idus) pl. u starorimskoj meseevoj ideal-realizam fil. shvatanje po kojem je ono to
godini: dan punog meseca; otuda u rimskom je idealno u isto vreme i realno, idealitet i
kalendaru: petnaeste dan u martu, maju, julu realitet su korelati, shvatanje da se realno
i oktobru, a trinaesti u ostalim mesecima; ovi moe izvesti iz ideal-nih principa; uenje da
dani bili su posveeni Jupiteru. idealnom odgovara neto realno i da se
ideal (gr. idea pojava, lik, svojstvo, nain, nlat. realno ispoljava
idealis) uzor, savrenstvo, slika sa-
ideacija 320 idila
idilian (gr. eidyllion) pastirski, jednostavan, idiomutacija (gr. fdios, lat. mutatio promena)
prirodan, bezazlen i nean, seoski, koji ima biol. nasledna promena kod ivih bia koja se
karakter zadovoljnog i spokojnog ivota u g javlja usled promene jednog nasled-nog
rirodi. inioca.
idio- (gr. idios pojedincu svojstven, pojedi- idiopatija (gr. idios, pathos bol) lokalne
naan) predmetak u sloenicama sa oboljenje jednog dela tela, bez ikakvog
znaenjem: samo-, pojedinano, to pripada uticaja na ostale delove.
pojedincu; sopstven, lini, osoben, odvojen, idiopatian (gr. fdios, pathos) med. koji dolazi
razliit. neposredno kao posledica uzroka bolesti; fil.
idiobio gija (gr. fdios, bfos ivot, logfa nauke) idiopatina oseanja oseanja koja se odnose
deo biologije koji prouava pojedina iva na sebe samog, na sopstveno ja.
bia. idioplazma (gr. fdios, plasma tvorevina) biol.
idioblast (gr. fdios, blaste klica) vot, deo osnovne supstancije ivotinjskih i biljnih
pojedinana, individualna biljna elija elija, tzv. plazme, iz koga se stvara izvesno
razliite prirode ili sadrine od okolno-ga odreeno ivo bie (supr. stereoplazma, tj.
tkiva. opta stvaralaka plazma).
idioginija (gr. fdios, gyne ena) bat. spolna idioritam (gr. fdios, rythmos sklad, oblik)
odvojenost. manastir u kome je doputeno da svaki
idioginian (gr. idios, gyne) bat. raznospo-lan, kaluer ima svoju linu imovinu, da sam za
jednodoman. sebe ivi, hrani se i odeva. Prvi put su se
idiognomik (gr. idios, gnomon poznavalac) javili u Sv. Gori, naroito u XIV i XV veku,
ovek koji ima svoje sopstvene nazore i meu njima i Hilandar.
vlastita gledita na stvari. idiosinkrazija (gr. idios, syn- sa, krasi
idiograf (gr. idios, grapho piem) sopstveni meavina, meanje telesnih sokova) 1.med.
rukopis, svojeruan potpis; idiohiron. osobina izvesnih lica da na neke na-draaje
idiografski (gr. idios, grapho) svojeruan, odgovaraju jae nego to je normalno,
vlastoruan; koji prikazuje ili opisuje ono uroena preosetljivo 'prema nekim
to je individualno, ono to se samo jednom stvarima, naroito odvratnost prema nekim
desi i to se vie nikada nee ponoviti; supr. stvarima, nekim jelima (jagodama,
nomotetiki. rakovima), lekovima (aspirinu, jodu,
idiodijahronija (gr. idios, dia, hronos vreme) kininu) mirisima i ivotinjama, ili naklonost
istorijska gramatika; dijahronija. prema odvratnim mirisima (na gore
idioelektrian (gr. idios, elektron ilibar) fiz. pomenuta jela i lekove organizam reaguje
koji je trl>an>em, sam od sebe postao elektrian. poremeajima organa za varenje,
idiokraza (gr. idios, kerannymi meam, koprivnjaom, ospama i dr.); 2. temperame-
krasi) osobenost prirode jednog ovejeg ili nat (ili: duevni sklop, nain miljenja)
ivotinjskog tela. svojstven nekoj jedinki; 3. nain izraavanja
idiokratian (gr. fdios, kerannymi, krasi) svojstven nekoj jedinki.
telesne osoben, osobenog telesnog sastava. idiosinkratian (gr. idiosynkrasfa) koji se tie
idioktonija (gr. idios, ktefno ubijem) idiosinkrazije, koji je u vezi sa
samoubistvo. idiosinkrazijom, koji potie od idiosinkrazije;
idiolatrija (gr. fdios, latrefa oboavanje) svojstven; up. idiosinkrazija.
potovanje (ili: oboavanje) samog sebe. idiosinhronija (gr. fdios, syn sa, hronos
idiolekt (eng. idiblect) lingv. celokupnost vreme) lingv. 1. isto to i sinhronija; 2. opisna
govornik osobina pojedinaca, individualci gramatika.
govor, individualni jezik. idiosomnabulizam (gr. fdios, lat. somnum san,
idiom (gr. idioma) l. naroita osobina, ambulare etati) somnabulizam koji je
naroitost, osobenost; 2. filol. osobenost jezika, postao bez uticaja magnetizera.
narodni jezik, nareje, dijalekat, nain idiospazmus (gr. idios, spasmos gr) med. gr
govora, svaki osoben i samostalan govor koji se pojavio u samo jednom jedinom delu
uopte. tela.
idiomatika (gr. idfoma, idiomatos osobenost, idiospastian (gr. fdios, spasmos) med. koji pati
naroita osobina) lingv. celokupnost idioma od gra u samo jednom delu tela, koji dolazi
jednog jezika; deo lingvistike koji prouava od takvog gra.
idiome. idiot (gr. idiotes) u staroj Grkoj: privatan
idiomatografija (gr. idfoma, graphfa) v. idioma ovek iz niih slojeva naroda koji nije
tologija. upuen u dravne poslove i koji nema u
idiomatologija (gr. idfoma, logfa) filol. nauka o njima uea; fig. glupak, blesavko, ble-savac,
osobenostima jezika, nauka o na-rejima; budala, maloumnik; med. najtei stepen
idiomatografija. mentalno zaostalost.
idiomatski (gr. idfoma) filol. koji je svojstven idiotizam (gr. idiotes) med. blesavost, ma-
nekom dijalektu ili govoru, koji naroito loumnost; filol. osobenost jednog jezika ili
odlikuje neki dijalekat ili govor. govora, dijalekatski izraz.
21 Leksikon
idiotija 322 izobarometarske linije
idiotija (gr. idiotes) med. blesavost, malou- kartama vezuju ona mesta koja, s obzirom
mnost, slaboumnost. na toplotu, pokazuju podjednako odstupanje
idiotikon (gr. fdios) renik jednog nareja, od normalne mesene prosene temperature.
dijalekatski renik; up. idiom. Izanagi bog koji je stvorio Japan; on i ena mu
idiotian (gr. idiotikos) blesav, slabouman, Izanami bili su prvi japanski bogovi u
malouman, tupoglav, duhovno ogranien. ljudskom obliku.
idiotrof (gr. fdios, trophos hranilac) osobenjak Izanami japanska boginja, ena boga Izanagi.
u pogledu hrane i naina ishranji-vanja. izanemore (gr. fsos jednak, anemos vetar) pl.
idiotski (gr. idiotes) blesavaki. crte na karti koje spajaju mesta sa
idiofoni instrumenti (gr. fdios svoj, vlastiti, podjednakom jainom vetra; izoanemore.
fone glas)duz. instrumenti u kojima titra sama izanomale (gr. fsos, anomalos nepravilan) pl.
materija od koje su napravljeni (kastanjete, crte na karti koje spajaju mesta na Zemljinoj
inele i dr.); up. krustiki instrumenti. povrini koja za jednak broj stepeni odstupaju
idiohiron (gr. fdios, chei'r ruka) v. ccio-graf. od krajeva sa normalnom temperaturom.
idiohromatski (gr. idios, chroma boja) koji ima izaritmian (gr. fsos, arithmos broj) koji se
svoju sopstvenu boju; idiohromatske rude sastoji od jednakih, istih brojeva, istoci-freni.
nam. rude kod kojih je boja bitno svojstvo izat. (gr. isatis sinj, sinjavica, sinjevica, sa)
njihove tvari i koje ne mogu nikada biti hem. organski hemijski spoj, organsko
bezbojne. hemijsko jedinjenje, sastojak nekih vrsta
ido (na esperantskom jeziku ido potomak) indiga, rastvara se u toploj vodi i alkoholu.
vetaki stvoren meunarodni jezik, izegorija (gr. isegoria, fsos jednak, agoreuo
izmenjen i uproen oblik esperanta; sastavili javno govorim, na zboru govorim) jednaka
su ga (1907) danski lingvist Oto Jespersen i sloboda, jednako pravo govorenje i gla-
dr. sanja o dravnim i sudskim stvarima (kod
idol (gr. efdolon, lat. idolum slika) kumir, starih Grka); jednakost u graanskim
predmet slepog oboavanje i potovanja; pravima, graanska sloboda, sloboda uopte.
opsena, varka, natprirodno bie; fil. oveja Izegrim (nem. Isegrim gvozdeni lem") ime
predrasuda koja smeta pravom saznanju kurjaka u nemakim priama o ivotinjama,
istine (Fransis Bekon). vujo; fig. svirep ovek; mrzovoljan, natmuren
idolater (gr. efdolon, latreuo oboavam) ovek, guna lo.
oboavalac idola (ili: kumira), idolopo-klonik; I zid a mit. v. Izio.
idololater. Izislop-. egipatska boginja, ena Ozirisova,
idolatrija (gr. efdolon, latrefa oboavanje) prvobitno potovana kao simbol stvaralaka
oboavanje idola (ili: kumira) idolopo- snage prirode (slina grkoj Demet-ri) i kao
klonstvo; idololatrija. pronalaza mnogih vetina; docnije su je
idologija (gr. efdolon, logfa) nauka o slikama. smatrali kao boginju meseca i zamenjivali sa
idololatrija (gr. efdolon, latrefa) v. idolatrija. grkom Io; astr. asteroid pronaen 1856; Izida.
idolopeja (gr. efdolon, poieo pravim) Izidina tabla ta-bla u egipatskom muzeju u
pravljenje idola (ili kumira). Turinu na kojoj su u slikama predstavljene
Idomenej (gr. IotepeuvJlgot. sin Deukalio-nov, Izidine tajne.
unuk Minosov, kralj Krita, jedan od izmet (arap. hidma, tur. hizmet) sluba,
najhrabrijih grkih junaka pod Trojom. Kada sluenje, posluga, posluivanje.
se, posle trojanskog rata, vraao kui, za izmear (arap.-pers., tur. hizmetkar) sluga,
vreme jedne bure zavetuje se bogu Posejdonu posluitelj.
da e mu prineti na rtvu prvog koga izo- (gr. fsos) predmetak u sloenicama sa
sretne; prvog je sreo svog sina. Kada je, posle, znaenjem: isti, jednak, slian.
izbila kuga, Kriani su ga preterali (ovu izoanemore (gr. fsos, anemos vetar) pl. geogr. v.
temu obradio je Mocart kao operu, 1781). izanemore.
iirot (tur. egir otu) bog. dugogodinja bar-ska izoanomale (gr. fsos, anomalos neravan,
lekovita biljka, Acorus calamus. nejednak) meteor. linije koje na meteoro-lokoj
I zabele (p. Isabela) ensko ime = edna, karti spajaju mesta kod kojih su zapaena
nevina, netaknuta; izabela boja mrko-be- ista odstupanja u vazdunoj temperaturi.
liasto-uta boja; konj mrko-beliasto--ute izobare (gr. fsos, barys teak) pl. crte koje na
boje, kula; Izabelii orden panski orden, karti spajaju mesta sa istim pritiskom
posveen Izabeli Katolikoj (osnovao ga vazduha, tj. sa preseno jednakim godinjim
kralj Ferdinand VII 1815). barometarskim promenama; izobarometarske
izametrale (gr. fsos jednak, metron mera, linije.
merilo)ll. linije koje na meteorolokim izobarometarske linije v. izobare.
izobate 323 izolukse
izobate (gr. isos, bathys dubok) pl. na geo- izokolon (gr. isos, kolon deo perioda) ret.
grafskim kartama: crte koje predstavljaju iste jednakost delova u govoru.
dubine mora i jezera. izokrime (gr. isos, krymos mraz) pl. crte
izobronte (gr. isos, bronte grmljavina) pl. crte koje na geografskoj karti spajaju mesta
koje na kartama spajaju mesta u kojima se, koja pokazuju istu temperaturu u toku
za vreme nepogode, grmljavina najpre uje. najhladnijih dana, npr. za vreme ZO naj-
izogamija (gr. isos, gamos brak) btl. oplo-enje hladnijih uzastopnih dana u godini.
nastalo spajanjem morfoloki potpuno izola (ital. isola, lat. insula) ostrvo, otok.
jednakih semenih elija (gameta); sulr. izolator (ital. isolatore) fiz. 1. telo koje ne
anizogamija. provodi ili koje ravo provodi elektricitet,
izogeoterme (gr. isos, ge zemlja, therme neprovodnik elektriciteta, npr. staklo,
toplota) crta ili povrina koja spaja take u porcelan, smola, crveni vosak, ebonit, ilibar
unutranjosti Zemlje koje imaju istu (up. dielektrikum); 2. svaka stvar koja ne
temperaturu; kol. geoizoterme. dovodi ili koja ravo sprovodi toplotu, zvuk.
izogloss (gr. isos jednak, glossa jezik) linije na izolatorij(um) (nlat. isolatorium) klupica na
lingvistikoj karti koje spajaju sva mesta sa koju treba da stane onaj koji hoe da se
istim jezikim osobinama. elektrizira, a koja je staklenim ili por-
izogov (gr. fsos, gony ugao) kom. mnogougao celanskim nogama izolovana od zemlje.
(poligon) sa jednakim uglovima. izolacija (nlat. isolatio) izdvajanje, odvajanje;
izogona (gr. isos, gony) crta na karti koja spaja izdvojenost, odvojenost; usamljivanje,
sva mesta na Zemljinoj povrini na kojima se uklanjanje; fiz. obezbeenje od prelaenja ili
pokazuje ista deklinacija mag-netne igle; provoenja elektriciteta, toplote; med.
izogonina linija. izdvajanje onih koji boluju od zarazne bolesti
izogovizam (gr. isos, gone potomak, mladune) kako se bolest ne bi raznosila; izdvajanje
biol. proizvoenje spolnih jedinaka istog umobolnih; izoli-ranje.
sklopa (strukture) sa raznih stabala, koje se izolacionizam (lat. isolare izdvojiti, odvojiti)
javlja u nekih hidrozoa (me-duza). politiki pravac koji ide za izdva-janjem;
izogoniav (gr. isos, gony ugao) jednakih specijalno ameriki politiki pravac za
uglova, koji ima jednake uglove, ravnou-gli; nemeanje Evrope u amerike i Amerike u
izogonina linija v. izogona. evropske poslove, poznat pod imenom
izografija (gr. isos, graphfa) jednako pisanje, Monrobva doktrine.
pravljenje faksimile; verno pre-tampavanje izolacionist(a) (ital. isolare izdvojiti, osamiti)
starih spisa, npr. Mirosla-vljevog pristalica usamljivanje, izdvajanja od nekog
jevanelja". pokreta; naroito: Ameri-kanac koji je bio
izografska projekcija crtanje jedne karte pri za to da Amerika ne stupa u prvi svetski
kojem se zamilja kao da se oko nalazi za rat.
jedan Zemljin poluprenik iznad Zemlje izolekse (gr. isos isti jednak, legein
(homalografska projekcija); up. projekcija. govoriti) linije koje na lingvistikoj karti
izodimorfan (gr. isos, dimorphos dvoobli- spajaju sva mesta u kojima se upotrebljava
an)min. koji se pojavljuje u vie razliitih ista re ili vie istih rei.
kristalnih oblika, npr. lanovi jednoga izolirajui jezici jednosloni jezici kod kojih se
izomorfnog niza. meusobni odnos rei izraava bez promene
izodivame (gr. isos, dynamis sila, jaina, (fleksije), jedino mestom na kojem su ili
snaga) pl. crte koje na fizikim kartama pomou predloga (u ove jezike spadaju:
spajaju mesta na Zemljinoj povrini na kineski, tibetski i neki jezici Indije).
kojima je jaina magnetizma podjednako izoliran (ital. isolato) slobodan, sam, usamljen;
velika; izodinamine linije. odvojen, izdvojen, zaseban; koji sivi sam za
izodinamija (gr. isos, dynamis) fiz. podjednaka sebe, povuen od sveta; fiz. koji je napravljen
jaina, podjednako jako dejstvo, naroito neprovodljivim, neprovod-nikom; izolovan.
magnetizma. izoliranje (ital. isolare) v. izolacija.
izolirati (ital. isolare) izdvojiti, izdvaja-ti,
izodivamiav (gr. isos, dynamis) podjednako odvojiti, usamiti;fetz. odvojiti pomou
jak, koji ima jednako dejstvo. neprovodljivih tvari da se sprei prelaenja ili
izodinamine linije v. izodiname. provoenja elektriciteta, toplote, uiniti
izodoze (gr. isos, dosis davanje) crte koje neprovodljivim, neprovod-nikom; izolovati.
spajaju sve take na nekom podruju istog izolovan (ital. isolato) v. izoliran.
intenziteta radioaktivnog zraenja. izolovati (ital. isolare) v. izolirati.
izokline (gr. isos, klino naginjem, nagnem) pl. izolukse (gr. isos isti, jednak, lat. lux svetlost)
crte koje na geografskoj karti spajaju mesta crte koje spajaju take jednake osvetljenosti
na kojima se pojavljuje ista inkli-nacija izraene u luksima.
magnetne igle',izoklinike linije.
izoklinike linije v. izokline.
21*
izomeran 324 izoteralna linija
izomeran (gr. isos, meros deo) koji ima izoperimetrija (gr. isos, perimetros obim)
jednake delove, jednako podeljen, sastavljen jednakost obima.
od slinih delova; izomerian; izo-merna tela izoperimetrian (gr. isos, peri-metrikos) koji
hen. v. izomerija. je jednakog obima, koji ima jednak obim
izomeri (gr. isos, meros) hem. jedinjenja koja (opseg).
imaju isti hemijski sastav, ali razliite izopletan (gr. isoplethes) jednak brojem;
strukturne formule; razlikuju im se fizike jednake veliine, podjednak.
karakteristike, a delom i hemijska svojstva. U izopleuron (gr. isos, pleura strana) ravno-
nuklearnoj (rizici: atomska jezgra u strana figura.
probuenom stanju, koja takvo stanje izo-povrina fkz. ekvipotencijalna povrina.
relativno dugo mogu zadrati. izopolitija (gr. isopolitheia) jednakost u
izomerija (gr. isos, meros) jednak udeo, jednako pravima, graanska ravnopravnost.
pravo na neto; mat. svoenje razlo-maka na izopolitiav (gr. isopolites) sa jednakim
iste imenitelje; hem. pojava da tela istoga graanskim pravima, ravnopravan.
procentnog sastava imaju razliita hemijska i izopssfian (gr. isopsephos) koji ima jednako
fizika svojstva, i to ne samo u vrstom pravo tlasanja', izopsefini stihovi oni ija
agregatnom stanju gde razliitost u svojstvima slova, posmatrana kao brojevi, sainjavaju
moe biti uslo-vljena istim molekulima koji su isti broj.
razliito rasporeeni (alotropija, polimorfija izorahije (gr. Isos, rachia plima) pl. crte na
vam fizika izomerija), ve u svima agre- pomorskim kartama koje spajaju mesta na
gatnim stanjima, tako da razliitost svojstava kojima je u isto vreme plima i oseka;
poiva na razliitom rasporedu atoma u homoplerote.
molekulu. izoseiste (gr. isos, seismos potres, trus) pl. geol.
izomerian (gr. fsos, meros) v. izomeran. crte na geolokim kartama koje spajaju mesta,
izometrija (gr. isos, metria) merenje na jednake koja, pri jednom zemljotresu, osete
delove. podjednako jak potres; izosiste.
izometrian (gr. isos, metron) jednak po izosintagme (gr. isos, syntagma sreivanje)
meri, koji ima istu meru; izometrini sistem linije koje na lingvistikoj karti spajaju sva
t. regularni sistem kristali-sanja (zbog tri mesta sa istim sintaksikim osobinama.
jednake ose). izosiste (gr. isos, seismos potres, trus) pl. geol.
izomorfav (gr. isos, morphe oblik) hem., min. v. izoseiste.
jednakooblian, koji ima svojstvo krista- izoskelan (gr. isos, sklos krak) mat. ravno-krak;
lisanja u istom ili bliskom geometrij-skom deljiv bez ostatka.
obliku; izomorfne rude t. rude koje, uz izoskop (gr. isos isti, jednak, skopeo
slian hemijski sastav, imaju i sline gledam) ureaj za izotravanje i ujednaa-
kristalne oblike. vanje slike kod dogleda.
izomorfe (gr. isos, morphe) linije koje na izosmotian (gr. isos, osmos guranje, tiska-nje)
lingvistikoj karti spajaju sva mesta gde se v. izotoniai.
javljaju isti gramatiki oblici, iste morfoloke izostazija (gr. isos, stasis stajanje) geol. nauka o
osobine. optem stanju ravnotee masa u Zemljinoj
izomorfizam (gr. isos, morphe) hem. svojstvo kori.
izvesnih hemijskih supstanca da, pored izostenija (gr. isos, sthenos snaga) jednaka
slinog hemijskog sastava, imaju i sline jaina, ista snaga.
kristalne oblike; izomorfija.
izomorfija (gr. isos, morphe) jednakoobli-nost; izostera (gr. isos, stereos tvrd, vrst, krut,
hen. v. izomorfizam. ukoen, gust) crta na geografskim kartama
izonefe (gr. isos, nephoo naoblaim) pl. crte koja spaja mesta na Zemljinoj povrini koja
na geografskim kartama koje spajaju mesta imaju istu gustinu vazduha.
sa podjednakom oblanou. izotalanta (gr. isos, talanton vaga) crta koja na
izonomija (gr. isonomia) jednakost pred meteorolokoj karti spaja sva mesta sa istom
zakonima, jednakost u pravima, razlikom u temperaturi izmeu najhladnijeg i
ravnopravnost, politika jednakost, graanska najtoplijeg meseca, ili mesta sa istim
sloboda. godinjim temperaturnim kole-banjem
izonomian (gr. isonomikos) koji vai za sve (amplitudom).
podjednako; koji ivi slobodnim graanskim izotahija (gr. isos, tachys brz) crta na
ivotom. geografskim kartama koja spaja take iste
izopatija (gr. isos, pathos patnja, bol) med. grana brzine vode na poprenom profilu nekog
medicine koja, slino homeopatiji, hoe da vodenog toka.
lei isto istim, po naelu: klin se klinom izotera (gr. isos, theros leto) crta na
izbija; izopatika. geografskim kartama koja spaja mesta na
izopatika (gr. isos, pathos) med. v. izopatija. Zemljinoj povrini koja imaju istu srednju
izopatian (gr. isos, pathos) koji lei istim letnju temperaturu. izoteralna linija v. izotera.
onim ime je i prouzrokovano oboljenje.
izotermalan 325 izuriJa
izotermalan (gr. isos, thermos topao) v. mesta sa kojih se polarna svetlost podjednako
izotermian; izotermalne linije v. izo-terme. esto vidi.
izoterme (gr. isos, thermos) crte na izohaline (gr. isos, hals so) crte koje na
geografskoj karti koje spajaju sva mesta na okeanografskim kartama spajaju sve take na
Zemljinoj povrini iste srednje temperature, moru sa istim salinitetom.
godinje ili mesene, veinom sve-dene na izohejimalna linija v. izohimena.
morski nivo; izotermine ili izotermalne linije. izohele (gr. isos, helios sunce) crte koje na
izotermian (gr. isos, thermos) koji ima istu meteorolokoj karti spajaju sve take sa
srednju temperaturu, jednako topao; istom koliinom Suneve svetlosti.
izotermine linije v. izoterme. izohijeta (gr. isos, hyetos kia) crta koja na
izotone (gr. isos, tonos dizanje glasa) crte koje geografskim kartama spaja mesta na
na lingvistikoj karti spajaju sva mesta sa Zemljinoj povrini u kojima pada godinje
istim akcenatskim osobinama. podjednaka koliina kie; izohije-toza,
izotoni (gr. isos, tonos napetost) fiz. atom-ska izohita.
jezgra koja sadre isti broj neutrona, a izohijetoza (gr. isos, hyetcs) v. izohijeta.
razliiti broj protona. izohimena (gr. isos, cheima zima) crta na
izotonija (gr. isos isti, jednak, tonos napetost, geografskim kartama koja spaja sva mesta sa
napon) fiz. jednakost napregnutosti osmotskog istom srednjom zimskom temperaturom;
pritiska razliitih rastvora. izohijemalna linija.
izotonian (gr. isos, tonos zategnue, napon) izohipsa (gr. isos, hypsos visina) crta koja na
zove se, u fiziologije vodeni rastvor geografskim kartama spaja mesta na
izvesnih materija (soli, eera i dr.) koje Zemljinoj povrini sa istom nadmorskom
osmozom sa jednako jakim osmoznim visinom.
pritiskom upijaju i privlae jo vie vode izohita (gr. isos, hyetos) v. izohijeta.
(izosmotini rastvori). elini sok morskih izohore (gr. isos, choros prostor) crte koje na
biljaka izotonian je sa morskom vodom, dijagramima prikazuju promenu pritiska i
inae bi u elijama morala nastu-piti temperature pri stalnoj zapremini gasa.
plazmoliza i na te biljke tetno delovati; tzv. izohromatian (gr. isos, chroma boja) koji je
fizioloki rastvor kuhinjske soli izotonian je jednake boje, istobojan; izohromatina
sa elijama crvenih krvnih zrnaca i, prema fotografija fotografija koja na slici pokazuje
tome, nekodljiv. boje predmeta onakve kakve su i u prirodi;
izotonan hen. koji ima svojstvo izotopa. izohromatini firnajs firnajs koji se
izotopi (gr. isos, topos mesto) hem. razni upotrebljava za premazivanje slika raenih
vidovi atoma istog hemijskog elementa; masnim bojama.
imaju isti atomski broj (broj protona u izohron (gr. isos, chronos vreme) istovre-men,
atomskom jezgru i broj elektrona u omota-u), koji traje podjednako dugo; izohroni-an,
ali razliit broj neutrona u jezgru i razliitu sinhronistian.
masu atomskih jezgra, odn. atoma; neki od izohrona (gr. isos, chronos) linija koja spaja
izotopa su radioaktivni. mesta na kojima se istovremeno javlja neka
izotopizam hem. svojstvenost izotopa. pojava, npr. linija koja spaja sva mesta na
izotopija hen. v. izotopizam. kojima se javlja istovremeno zemljotres;
izotopian hen. v. izotopan. linija koja spaja take u koje se iz jedne
izotropan (gr. isos, tropos nain) ,,koji se vlada take moe za isto vreme stii; up. tautohrona.
na isti nain"; izotropna tela sa jednakim izohronizam (gr. isos, chronos) istovreme-nost,
fizikim, naroito optikim, svojstvima u jednakovremenost, podjednaka duina
svima pravcima, tj. kod kojih se svetlost, trajanja; naroito: jednako trajanje os-
toplota i elektricitet ra-sprostiru na sve strane cilacije, treptaja klatna na jednom istom mestu
jednakom brzinom. Ovde spadaju amorfne Zemlje.
supstancije i kristali regularnog, teseralnog izohronian (gr. isos, chronos) v. izohron.
sistema; supr.: anizotropan. izohronost v. izohronizam.
izofona (gr. isos, phone glas) lingv. v. izo- Izrael v. Izrailj.
glosa. Izrailj (hebr. Jisrael onaj koji se bori za boga")
izofonian (gr. isos, phone) koji ima jednak 1. poasno ime Jakova i njegovih potomaka;
glas, sa glasom jednakog obima. 2. carstvo Izrailja i to: a) svi potomci
izofota (gr. isos, phos svetlost) kriva koja Avramovi; b) carstvo Izrailja (za razliku od
spaja take jednake svetlosne jaine na carstva Judinog koje se, posle Solomona,
snimku ili slici svetle ili osvetljene povrine. otcepilo od Izrailja).
izohazma (gr. isos, chasma raspuklina) crta Izrailjac (hebr. Jisrael) potomak Izrailja, tj.
koja na geografskim kartama spaja ona lana jevrejskog naroda, Jevrejin.
izurija (gr. isos, uron mokraa) med. izbacivanje
svakog dana podjednake koliine mokrae.
Ijakho 326 ikonoklastija
Ijakho (gr. lakhos) mistino ime boga Baha u Ikar (gr. Ikaros) mig. sin Dedalov; spasao se sa
Atini i Eleuzini; sveano klicanje i pevanje u ocem iz ropstva na Kreti (Kritu) pomou
slavu Baha, praeno orgijskim plesovima i krila napravljenih od perja i voska, ali,
drugim bahovskim obredima estog dana poto se u letu odvie pribliio Suncu, krila
velikih Eleuzinija. mu se otopila i on pao u more. Po njemu
ijamatologija (gr. fama lek, 1o^a)med. nauka o jugoist. deo Egejskog mora nazvan Ikarsko
sredstvima za leenje, nauka o lekovima. more; smatra se kao prva rtva
ijatralipt (gr. iatraleiptes) lekar koji lei vazduhoplovstva.
mastima, tj. pomazivanjem spolja. ikarija (gr. Ikaros) u cirkusu: akrobatska
ijatraliptika (gr. iatros lekar, aleipho maem) produkcija u kojoj glavni artist leei na
med. vetina leenja mastima; nauka o leenju leima baca uvis i opet doekuje u ruke,
bolesti mastima i drugim spoljnim lekovima. kao lopte, decu i poluodrasle; lekarske igre.
ijatrarhija (gr. iatros lekar, archo vladam) ikarski komunisti v. ikarci.
vladavina lekara, lekarska sila. ikarci (gr. Ikaros Ikar) iliikarski komunisti
ijatreuza (gr. iatreuo lekar sam, leim) v. udruenje francuskih socijaliste koji su
ijatrija. ispovedali naela to ih je fr. advokat Etjen
ijatreuziologija (gr. iatreuo, logia) med. nauka o Kabe (Etienne Cabet, 1788 1856) izloio u
leenju bolesti. svom delu Voyage en Icarie" (,,Putovanje u
ijatrija (gr. iatreia leenje) nauka o leenju Ikariju", i koji ih je naveo da se, 1894, isele u
bolesti. Ameriku radi osnivanja komunistike optine;
ijatrian (gr. iatrikos) lekarski, leniki, koji ikarci-ma su se nazvali po Ikaru, uporeujui
se tie lekara. visinu svoje zamisli sa smelim letom Ikara.
ijatro- (gr. iatros) predmetak u sloenica-ma ikebava (jap. ivo cvee) vetina arani-ranja
sa znaenjem: lekar, lekarski. cvea, vrlo popularne u Japanu (od XIV v.).
ijagrognomika (gr. iatros, gnome saznanje; ikozaedar v. ikosaedar.
oznaka, obeleje) nauka o raspoznavanju i ikozandrija v. ikosandrija.
utvrivanju vrsta bolesti; up. dijagno-stika. ikozitetraedar v. ikositetraedar.
ijatrologija (gr. iatros, logia) nauka o vetini ikona (gr. eikon slika, lat. icon) slika nekog
leenja. boanstva ili svetitelja.
ijatromantija (gr. iatros, manteia prorica-nje) ikonizam (gr. eikon) verno prikazivanje na
lekarske proricanje, gatanje. slici, verna slika.
ijatromatematika (gr. iatros, mathema) pri- ikone- (gr. eikon) predmetak u sloenicama sa
mena matematiko-mehanikih principa u znaenjem: slika, ikona.
medicini; ijatromehanika. ikonoborci (gr. eikon) sekta u ruskoj pra-
ijatromatematiar (gr. iatros, mathematikos) voslavnoj crkvi koja je vodila borbu protiv
pristalica lekarske kole koju je, u HUD veku ikona i molila se bogu pod vedrim nebom.
u Pizi, osnovao Boreli, i koja je htela da ikonograf (gr. eikon, grapho piem) ikono-
objanjava funkcije ovejeg tela po pisac; sprava za mehanike prenoenje slika
mehanikim zakonima, kao funkcije kakve i crtea.
obine maine; ijatromehani-ar. ikonografija (gr. eikon, graphia) ikonopis;
ijatromehanika (gr. iatros, mechane sprava) v. opisivanje, poznavanje slika i kipova,
ijatromatematika. naroito onih iz starog veka.
ijatromehaviar (gr. iatros, mechanikos) v. ikonografski (gr. eikon, grapho) ikonopi-sni,
ijatromatematiar. koji se odnosi na izradu (ili: opis, poznavanje)
ijatrosofist(a) (gr. iatros, sophistes mudrac, slika, ikona, kipova, koji je u vezi sa izradom,
filozof) lekar koji voli da filozofira, lekar- opisivanjem, poznavanjem slika, ikona,
filozof. kipova.
ijatrotehnika (gr. iatros, techne) vetina ikonoduli (gr. eikon, dulos rob) pl. poto-vaoci
leenja (naroito rana). ikona, oboavaoci ikona i slika u crkvi.
ijatrofizika (gr. iatros, physis priroda) nauka o ikonodulija (gr. eikon, dulia ropstvo)
prirodi sa lekarskog gledita. potovanje ikona, oboavanje ikona.
ijatrofiziar (gr. iatros, physiSKOS) onaj koji ikonoklazma (gr. eikon, klasma odlomak,
prouava prirodu sa lekarskog gledita. pare) v. ikonoklastija.
ijatrohemija (gr. iatros, chemeia) lekarska ikonoklast (gr. eikon, klao lomim, razbijem)
hemija, tj. delovi hemije koji su u najte-njoj ikonoborac, protivnik ikona i slika u crkvi.
vezi sa naukom o leenju bolesti. ikonoklastija (gr. eikon, klao) ikonobor-stvo,
ijatrohemiar (gr. iatros, chemeia) poznavalac protivljenje potovanju ikona i slika u crkvi.
lekarske hemije.
ikamet (arap.) kod muslimana: poziv sa
minareta na ustajanje i molitvu (slino
ezanu).
ikonolater 327 iliberalan
ikonolater (gr. eikon, latreuo oboavam) ikterian (gr. f kteros) med. onaj koji boluje
oboavalac ikona i slika. od utice, utiav. ikterus (gr.
ikonolatrija (gr. eikon, latreia oboavanje) ikteros) med. utica.
potovanje (ili: oboavanje slika i ikona). iktus (lat. icere pogoditi; ictus) udar, ubod, hitac,
ikonolog (gr. eikon, logos) onaj koji prouava otkucaj, mlaz; kuz. takt; etr. jae naglaavanje
simbolino i alegorino znaenje ikona, pojedinih slogova u stihu, arza, naglasak,
poznavalac ikona. dizanje glasa; iktus arte-rijarum (lat. ictus
ikonologija (gr. eikon, logia) poznavanje arteriarum) med. kucanje bila, otkucaj bila.
ikona kao simbola, prouavanje simbolinih il- (lat. il-) predmetak u lat. reima koje
slika i starih spomenika. poinju sa \"=in (in).
ikonomanija (gr. eikon, mama pomama, ila (gr. ile) odred, eskadron konjice od 200
ludilo) preterano i ludo potovanje slika sa ljudi u staroj makedonskoj vojsci, pod
likovima svetitelja. komandom jednog ilarha.
ikonomahija (gr. eikon, machia borba) borba ilakrimacija (lat. illacrimare, illacrimatio) med.
protiv ikona, borba protiv potovanja i izliv suza, suenje.
oboavanja slika sa likovima svetitelja, llarh (gr. ile, archo vladam) u staroj
ikonoborstvo. makedonskoj vojsci: komandant jedne ile.
ikonometar (gr. eikon, metron) u fotografiji: mlata (lat. inferre uneti, illatum) pl. ono to je
ogledalu slina naprava kod fot. aparata koja uneseno u kuu, prija, miraz; stvari od
predmet snimanja pokazuje u jako vrednosti koje se unose u posao, pri osni-vanju
umanjenom obliku i pomae da aparat, pri nekog preduzea i sl., a koje se ne sastoje od
snimanju, bude u pravilnom poloaju; zuher. gotovog novca, npr. maine, zgrade,
ikonoskop (gr. eikon, skopeo gledam) tehn. zemljite, prava itd.
najstariji tip katodne cevi u TV kameri kojom
se optika slika pretvara u elektrine ilativ (lat. illativus) lingv. poseban pade u
impulse; konstruisao ga V. K. Zvo-rikin nekim jezicima ugro-finske grupe jezika
(1933); ortikon. kojim se oznaava neto to je vezano za
ikonostas (gr. eikon, istemi stavim, postavim) unutranjost predmeta.
pregrada izmeu oltara i ostalog dela crkve, ilativan (lat. illativus) zakljuni, zakljuan;
ukraena, po naroitom i utvrenom redu i ilativne reenice gram. posledine reenice.
rasporedu, ikonama. ildirim (tur. jyldyrym) munja, grom, ratni grom;
ikonski (gr. eikonikos koji daje vernu nadimak sultana Bajazita I, zeta carice
sliku) naslikan verno, naslikan kao to je u Milice.
prirodi; ikonske statue kipovi izra-eni verno, ilegalac (nlat. illegalis) protivzakonit, ne-
naroito koji su izraeni u prirodnoj veliini zakonit.
(supr. kolosalne statue kipovi u natprirodno j ilegalac (nlat. illegalis) onaj koji radi ilegalno.
veliini). ilegalnost (fr. illegalite) nezakonitost, pro-
ikosaedar (gr. eikosi dvadeset, hedra osnova, tivzakonitost.
strana) geometrijsko telo ogranieno s ilegibilan (rtat. illegibilis) koji se ne moe itati,
dvadeset ravnostranih trouglova. i-i> . ?k, neitljiv.
ikosandria (gr. eikosi dvadeset, aner, andros ilegitiman (lat. illegitimus) nezakonit, roen u
ovek, mu:) pl. vot. biljke iji cvetovi imaju nezakonitom braku, vanbraan; nepravedan,
20 i vie slobodnih pranike (HL klasa u nedoputen.
Lineovom sistemu biljaka). ilegitimitet (nlat. illegitimitas) nezakonitost,
ikositetraedar (gr. eikosi dvadeset, tetra etiri, neosnovanost; poreklo iz nezakoni-tog braka,
hedra osnova) min. telo zatvoreno sa 24 vanbranost; ilegitimitetna tuba prav. tuba
ravne plosni; leucitoedar. kojom se osporava zako-nitost deteta roenog
iks \.mat. naziv za latinske slovo h koje se esto od supruge.
upotrebljava kao oznaka nepoznate veliine u ilejitis (gr. eilem zavijati se) med. zapaljenje
matematikim izrazima; 2. u obinom usukanog creva, ileuma.
govoru: oznaka za neodreenu ili nepoznatu ilejian (gr. eilem) anat. koji pripada usu-kanom
linost, predmet, pojam; neodreeno mnogo, crevu ili donjem delu karline kosti.
neznano koliko. Iks ipsi-lon (prema h, u ileum (gr. ile, lat. ileum) zool. usukano
nepoznate u matematici) oznaka za crevo, donja polovina tankog creva; donji deo
neodreenu ili nepoznatu osobu, ili za neki karlinjae ili karline kosti (nlat. os ilium, os
drugi pojam. ilei).
iksan (arap.) v. nisan. ileus (gr. eilem sabiti, stutkati eileos) med.
ikseutika (gr. ixeiio hvatam ptice na lepak, izos zapletena creva; v. mizerere.
imela) hvatanje ptica na lepak. iliberalan (lat. illiberalis) nedareljiv, ne-
iksija (gr. ixia) med. proirenje vena. podatljiv, neizdaan, krt; nazadan, ne-
iksografija fotografisanje Rendgenovim slobodouman.
zracima (H-zracima, ita se: iks-zraci-ma);
rendgenografija.
iliberalitet 328
iliberalitet (lat. iliberalitas) neslobodou-mlje; iluzionizam (lat. illusio) filozofski pravac koji
nedareljivost, nepodatljivost, ne-izdanost, smatra da su istina, lepota i moralnost samo
krtost. iluzija, obmana i varka.
Ilijada (gr. Ilias) veliki herojski spev u 24 iluzionist(a) (lat. illusio) maioniar, vetak u
pevanja koji se pripisuje Homeru, opeva izazivanju iluzija kod drugih, opsenar.
jednu epizodu iz borbi Grka pod Trojom, iluzoran (nlat. illusorius) obmanjljiv, varljiv,
gnev Ahilov zbog uvrede koju mu je naneo prevarljiv, neostvarljiv, prazan, koji postoji
Agamemnon, i njegovu osvetu nad trojan- samo u mati, opsenski; iluzoran ugovor
skim junakom Hektorom, zato to mu je ugovor koji nema izgleda da e ikada biti
ovaj ubio najboljeg prijatelja Patrokla. ostvaren.
ilijian (gr. eilem) anat. v. ilejian. ilum (arap. 'ilm, tur. t) znanje, nauka.
ilikvidan (nlat. illiquidus) nejasan, mutan, iluminat (lat. illuminatus) prosveen ovek,
nerazumljiv, sumnjiv, koji jo nije izveden na obrazovan ovek.
istinu, npr. neki raun;trg. nesposoban da vri iluminator (nlat. illuminator) prosvetitelj; onaj
plaanja svojih obaveza. koji bojadie slike, bakroreze ili otiske u
ilikviditet (nlat. illiquiditas) nejasnost, ne- kamenu; u sred. veku=minijator; iluminist.
razumljivost, odnos koji nije izveden na iluminacija (lat. illuminatio) sveano osve-
istinu; nesposobnost plaanja obaveza. tljavanje; bojadisanje nekog crtea, bakro-reza
ilimitiran (lat. limes, limitis, fr. illimite) ili otiska u kamenu; iznenadno nadahnue,
neogranien, bezgranian. svetlost koja ozari duu,inspi-racija.
ilingus (gr. pdon)med. vrtoglavica, nesvestica. iluminiran (lat. illuminatus) sveano osvetljen;
ilinirati (lat. linere, illinere) med. trljati uljem ili prosveen; izraen u ivim bojama; fig. pijan.
mau. iluminirati (lat. lumen svetlost, illumi-nare)
Ilion (gr. op) v. Troja. osvetliti, osvetljavati; naroito: osvetliti
iliterat (lat. illitteratus) neobrazovan ovek, sveano, radi ukrasa; pomou boja dati
ovek neposveen u nauku. neemu ivost; prosvetiti, na-dahnuti, ozariti;
ilitsra ga (lat. illitterata) pl. tonski spojevi koji se fig. opiti.
ne mogu beleiti slovima, npr. umovi, uzdasi iluminist(a) (lat. illuminare) v. iluminator .
itd. ilustragivan (lat. illustrativus) objanjavg n, koji
I litija (gr. Eileithyia) mit. boginja poroaja kod objanjava, koji slui kao objanjenje,
starih Grka, zatitnica porodilja, ki Zevsova osvetljavan, koji osvetljava.
i Herina (kod Rimljana Luci-na). ilustrator (lat. illustrator) slikar slika u nekom
ilicija (nlat. illitio) med trljanje uljem ili mau, tekstu; objanjiva, tuma.
pomazivanje. ilustracije (lat. illustratio) objanjenje,
ilicite (lat. illicite) prav. nedozvoljeno, tumaenje, teksta; sjaj, slava, proslavlje-
nedoputeno; rve ilicita (lat. res illicita) nost; slika kao dopuna ili kao ukras teksta
nedoputena radnja. u listu ili knjizi; ilustrovani list, asopis sa
ilida (tur. ihca) izvor lekovite vrue vode, slikama, list sa slikama.
banja, toplice. ilustrirati (lat. illustrare) objasniti, objanjavati,
il-kan (mong.) vojskovoa u ratu, vladalac, pokazati (ili: pokazivati) u pravoj svetlosti,
gospodar. osvetliti; proslaviti; dopuniti i ukrasiti neki
ilmihal (arap.) v. katehizmus. tekst slikama (listove, asopise, knjige).
iloza (gr. illosis) med. razrokost. ilustrisimus (lat. illustrissimus) najsjajniji,
ilos (gr. illos razrok) med. ovek koji gleda najuzvieniju najslavniji; kao oslovlja-vanje:
razroko. presvetli, preuzvieni.
Ilos (gr. llos) mit. sin Trosov i Kalirojin, praunuk ilu otrovan (lat. illustrare, fr. illustre) koji je,
Dardanov, otac Laomedonov, brat pored teksta, dopunjen, osvetljen i ukraen
Ganimedov; sagradio je Ilion (Troju). jo i slikama, npr. list, asopis, knjiga.
iltizam (arap., tur. iltizam) zakup, arenda. ilustrovati (lat. illustrare) v. ilustrirati.
iludirati (lat. ludere, illudere) igrati se s kim ili ilutacija (lat. lutum, nlat. illutatio) med. leenje
s im, zbijati alu, titrati se s kim, rugati se, pripijanjem neke smese, kae ili lekovitog
ismeva, vui nekoga za nos; izbegavati, blata na oboleli deo tela.
izigravati (npr. zakonske propise); ilutirati (nlat. illutare) med. premazivati kaom,
obmanjivati, varati. privija kau ili lekovite blato na obolelo
iluzija (lat. illusio) ulna obmana, samoobmana, mesto.
varka, uobraenje, obmana pri kojoj se im- (lat. im-) predmetak in u lat. reima koje
zapaa neki predmet drukije no to je u poinju usnenim suglasnikom.
stvarnosti; iluzija ima tri vrste: usled
nepanje; usled afekta, naroito straha (kad
nam se, npr. nou u umi uini od panja da
je ovek); bez afekta, tj. one koje ne moraju
nestati ni pri budnoj panji.
imaginabilan 329 ime d IJ ata n
imediJatni grad grad KOJI zavisi samo od imitator (lat. imitator) podraavalac, onaj koji
najvie vlasti, slobodni grad. radi po ugledu na koga ili to; vetak u
imedijativai (nlat. immediativus) koji radi bez podraavanju raznih tipova ljudi, ivotinja i
posredovanje, koji neposredno oznaava ili dr.
kazuje to, npr. glagol koji, bez dodavanja imitacija (lat. imitatio) podraavanje, ugledanje
imenice, iscrpljuje pojam radnje: boriti se, na; ono to je izraene po ugledu na neto,
ii itd. npr. vetake drvo, kamen, mramor itd.
imemorabilan (lat. immemorabilis) koji nije imitira (lat. imitari) l. podraava ti, ugledati
vredan da se pomene, koji nije zasluio se na, stvarati po ugledu na koga ili na to;
seanje. majmunisati.
imemorijalan (lat. immemorialis) nezapamen, imitira (lat. immitere) 2. poslati u, met-nuti u,
koji se ne moe zamisliti, neuven. pustiti, usaditi, uglaviti; prav. sudskim putem
imenzan (lat. immensus) neizmeran, beskrajan, odrediti, narediti, izdati nalog.
bezgranian, ogroman. imobilan (lat. immobilis) nepokretan;
imergeti (lat. immergere zagnjuriti, zamo-ita)ll. nepomian, postojan, nepokolebljiv, vrst; voj.
pristalica ponovnog krtenja, tj. krtenja neopremljen, nespreman za rat; imobilan
odraslih; anabaptisti, meno-niti. zavoj med. zavoj koji ini da se neki deo tela
imerzija (lat. immersio) potapanje, zama- ne moe kretati (od gipsa, vodenog stakla
kanje, zagnjurivanje; astr. ulazak jednog ne- itd.).
beskog tela u senku drugog nebeskog tela, imobilizirati (nlat. immobilisare) pokretno
zaklanjanje jednog nebeskog tela drugim dobro ili imanje pretvoriti u nepokretno,
nebeskim telom; zamraivanje jedne zvezde proglasiti nepokretnim; napraviti neto
sunanim zracima ;olt, kada se, radi dobi-janja postojanim; utvrditi, uvr-stiti.
to boljih likova pod mikroskopom, umesto imobilijaran (nlat. immobiliaris) nekret-ninski,
vazduha izmeu donje povrine najdonjeg nepokretnosni, nepokretan, sastavljen od
soiva u objektivu i stakla koje pokriva nepokretnih dobara ~, imobilijar-na egzekucija
predmet, pri najjaim uvelia-vanjima egzekucija koja se vri na nepokretnim
upotrebi kakva tenost; homogena imerzija dobrima; imobilijarno imanje nekretnina,
kada se tenost i staklo za pokrivanje nepokretnost, nepokretno imanje; imobilijarni
objekte izaberu tako da oboje imaju isti kredit zajam na nepokretno imanjeJ
indeks prelamanja kao i naj-donje soivo imobilijarna masa masa koja se sastoji od
objektiva; imerziono krtenje krtenje koje nepokretnog imanja.
se vri zagnjuri-vanjem u vodu; med. primena imobilije (lat. immobilia se. bona) pl. ne-
stalnog, perma-nentnog kupatila. kretnine, nepokretnosti, nepokretna dobra,
imigrant (lat. immigrare doseliti se, immig-rans) nepokretna imanja.
doseljenik, useljenik. imobilitet (lat. immobilitas) nepokretnost,
imigracija (lat. immigrare doseliti se, nlat. nepominost; nepromenljivost, stalnost; med.
immigratio) useljavanje, udeljenje, do- ukoenost.
seljavanje, doseljenje; useljenost; uselje- imoralan (nlat. immoralis) protivan moralu,
nitvo, svi useljenici. nemoralan; razvratan.
imigrirati (lat. immigrare) useliti se, useljava imoralizam (nlat. immoralis) fil. stanovite s
se, doseliti se, ui u. one strane dobra i zla", to jest, uzevi
iminsntan (lat. imminens) koji tek to nije relativno: s one strane onoga to se sada
nastupio (ili: naiao), koji neposredno smatra kao dobro i zlo ili, uzevi apsolutno:
predstoji, zagrozan, koji zagroava, koji preti odricanje svih moralnih vrednosti, apsolutna
dolaskom. uzvienost iznad onoga to vai kao dobro i
iminencija (lat. imminentia) neposredno zlo.
predstojanje, zagroavanje, skoro nastu- imoralist(a) (nlat. immoralitas) fil. pristalica
panje, blizak dolazak. imoralizma; protivnik morala, nemoralan
imisija (lat. immissio) prav. upuivanje na posed, ovek, razvratnik.
putanje na posed; imisio bonorum (lat. imoralitet (nlat. immoralitas) protivnost moralu,
immissio bonorum) =imisija; putanje nesaglasnost s moralom; nemoral-nost,
unutra, posveivanje;.ilgs>ni de-kret sudska razvratnost.
odluka o putanju na posed; imisioni termin imortalitet (lat. immortalitas) besmrtnost,
rok za putanje na posed. vekovenost, neumrlost.
imitabilan (lat. imitabilis) koji se moe
podraava, koji je za podraavanje, za imortela (fr. immortelle) bot. smilje, biljka sa
ugledanje. sjajnim i suvim laticama koje, zbog toga,
imitativan (nlat. imitativus) koji podraava, koji ne venu.
se ugleda na nekog, kome je cilj da Imotep kit. bog lekarske vetine kod Egip-ana.
podraava.
impaginirati 331 imperijalizam
impaginirati (lat. in-, pagina strana) tip. radnje, bez obzira na cilj, na materiju
prelamati tampali slog (ifove) u strane i radnje; hipotetiki imperativ zapovest koja
tabake. nareuje neto kao sredstvo za postizavanje
impako (ital. impacco) trg. pakovanje, sme- cilja i koja vai samo pod izvesnim
tanje, spremanje; per impako (ital. reg okolnostima; energetiki imperativ glasi: Ne
impacco) za robu: upakovana, dobro troi uzalud energiju, nego se njome koristi!"
smetena, dobro spremljena. (Ostvald).-
impanatori (nlat. impanatores)mr. pristalice imperativan (lat. imperativus) zapovedni,
uenja o impanaciji. zapovedan, zapovedniki; imperativni
impanacija (lat. panis hleb, nlat. impanatio) mandat prinudna naredba.
kol. spajanje tela Hristova sa hlebom u imperator (lat. imperator) zapovednik;
hrianskoj tajni priesti. vladalac, car.
imparabilan (nlat. imparabilis) koji se ne moe imperatorski (lat. imperatorius) vojvodski,
uporeivati, neuporediv, nesra-vnjiv, zapovedniki; vladalaki, carski.
besprimeran. imperije (lat. imperium) carevina, drava (npr.
imparisilabum (lat. imparisyllabum) gram. Rimska Imperija, Britanska Impe-rija).
nejednakoslona re, tj. re koja u drugom imperijal (lat. imperialis) l. ruski zlatan novac
padeu ima vie slogova nego u prvom, npr. od 10 rubalja; 2. hladno pie od vode,
vreme, vremena. eera, limunove kore i vinskog kamena
impast (ital. impastare, impasto) slik. debeo (strena); 3. tl. vrsta sloga sa veoma visokim
reljefan namaz boja (ulja, tempere) na slici. slovima; 4. vrsta finog sira; 5. bradica pod
impastacija (ital. impastare, impasto) ute- donjom usnom (naziv po tome to je takvu
P1enje, pretvaranje u testo, u smesu, u bradicu nosio francuski car Napoleon ); 6.
lepak; slikanje debelim slojem boja, panska meri-no-ovca; 7. carski ples;
izbacivanje boja; u bakrorezu: izglaivanje imperijal-dukat ruski zlatan novac od 3
taaka i crtica i dejstvo koje se, usled toga, rublje; imperijal papir hartija najveeg
dobiva. formata; carska hartija.
impastirati (ital. impastare) gra. praviti zidarski imperijalizam (lat. imperialis carski) 1. carska
lepak od maltera i sitno razdrobljenog vlast, privrenost carstvu; 2. neogranieno
kamena; u bakrorezu: take i crte, vladanje koje se oslanja na vojnu silu,
napravljene rezaljkom ili vajali-com, despotska vladavina; 3. najvii stupanj
izgledati i izbrisati. razvoja kapitalizma, u koji je ovaj prerastao
impatibilan (lat. impatibilis) nesnosan, ne- krajem XIX i poetkom XX veka. Njegovu
snoljiv, nepodnoljiv. bitnu karakteristiku ini dominanta uloga
impacijencija (lat. impatientia) nestrpljenje, u ekonomici i politici privatno-
nestrpljivost, nepodnoljivost. kapitalistikog monopola koji izrasta na
impedancija (lat. impedantia) fiz. svaki otpor osnovi visokog stupnja razvoj n proizvodnih
jednoj elektrinoj struji. snaga i koncen-tracije proizvodnje ,,. . .
impediment (lat. impedimentum) smetnja, imperijalizam je monopolistiki stupanj
prepreka; impediment pl. prav. prepreke zbog kapitalizma" (Lenjin). Njegove blie
kojih se neko oslobaa odgovornosti to nije karakteristike su: a) monopol niice
doao na sud. kapitalista u industriji i trgovini; b) monopol
impekabilitet (nlat. impeccabilitas) bezgrenost, aice kapitala u bankarstvu. Industrijski i
nepogreivost, nevinost. bankovni monopol su proizvod visokog
impenetrabilan (lat. impenetrabilis) stupnja koncentracije proizvodnje. Ovi se
neprobojan; koji ne proputa vodu, monopoli prepliu i stapaju u novi vid
nepromoiv; nedokuljiv, neispitljiv, kapitala monopol finansijskog kapitala,
nedosean; neprolazan, neprohodan. koji gospodari itavim privrednim ivotom (i
impenze (lat. impensae) pl. trokovi; ono to je politikom) date zemlje. Njima raspolae
utroeno ili uloeno u to; impenze grupica kapitalista fi-nansijska oligarhija;
necesarije (lat. impensae necessa-riae) nuni v) izvoz kapitala i borba za monopol u izvozu
trokovi; impenze volupta-rije (lat. impensae kapitala postaje bitna ekonomska operacija
voluptariae) trokovi na provoenje, na finansijskog kapitala; g) meunarodni
rasko; impenze utiles (lat. impensae utiles) monopoli koji ekonomski dele svet, jesu oblik
trokovi koji donose korist; impenze funebres vladanja i borbe finansijskog kapitala za
(lat. impensae funebres) pogrebni trokovi. monopol u eksploataciji svetskog tri-ta; d)
imperativ (lat. imperativus) gram. zapovedni monopol finansijskog kapitala u eksploataciji
nain; fil. zapovest, zapoved, naredba, propis; kolonijalnih i zavisnih zemalja na osnovu
zakon; Kantov kategoriki imperativ glasi: izvrene teritorijalne podele sveta u borbi za
Delaj tako da naelo tvoje volje moe u novu deobu sveta koja vodi svetskim
svako doba postati optim zakonom; ratovima. Imperijali-
kategoriki imperativ zapovest koja nareuje
da se neto radi zbog same te
imperijalist(a) 332 impliciran
implicirati (lat. implicare) uplesti, ume-ati, importacija (nlat. importatio) trg. uvoenje (robe
uvui, uvlaiti; fig. sadravati, obuhvatati iz inostranstva), uvoz; donoenje sa strane
sobom. (mode, obiaja, navika i sl.).
implicitan (lat. implicare) koji je obuhvaen, importer (fr. importeur) uvoznik, trgovac koji
sadran u neemu; koji se podrazumeva. se bavi uvoenjem robe iz inostranstva.
implicite (lat. implicite) dril. podrazumeva-jui se importirati (lat. importare) trg. uvoziti stranu
ve (u); obuhvaeno im; preutno; supr. robu na domaa trita, baviti se uvoznom
eksplicite. trgovinom, tj. uvoenjem robe koja nije
implorant (lat. implorans) prav. tuitelj, tuilac; izraena ili se ne izrauje u zemlji; donositi
onaj koji trai zatitu; pr. implorantski. sa strane, npr. modu, navike, obiaje; supr.
implorat (lat. imploratus) prav. tueni, optueni. eksportirati.
imploracija (lat. imploratio) prizivanje u importunitet (lat. importunitas) nametlji-vost,
pomo, preklinjanje za neto. impluvij(um) (lat. dosaivanje, nametanje, dosadno sale-tanje
pluvia kia, impluvium) nepokriven i otvoren molbama.
prostor u predvorju (atrijumu) starorimskih impos (lat. potis, impos) nemoan, nesposoban,
kua, u kojem se obino nalazio basen za slab; impos ama/m (lat. impos animi) slab
skupljanje kinice; kuna bata; predvorje duhom, malouman.
crkve, ulaz u crkvu; med. kupanje u kinici. imposibilan (lat. impossibilis, fr. impo-ssible)
impozantan (fr. imposant) koji uliva potovanje nemogu, nemoguan.
(ili: divljenje, poslunost), koji zadobija i osvaja impost (lat. imponere nametnuti, udariti, nlat.
ljude, koji pravi utisak, koji privlai na sebe impostus, ital. imposto) posredan porez,
panju; nadmoan, ugledan, znaajan, porez na robu; gra. deo izmeu stuba i svoda,
dostojanstven, velianstven. tako da svod time dobiva iru podlogu.
impozicija (lat. impositio) polaganje ruku pri impostirati (ital. impostare) udariti (ili: udarati)
posveivanju za svetenika, rukopo-laganje; porez na, opteretiti porezima, oporezovati;
porez, namet, danak; tip. udea-vanje forme, jako impostirana roba jako oporezovana roba.
strane; impozito silencio (lat. imposito silentio) impostor (lat. imponere, nlat. impostor)
prav. poto je nareeno utanje. varalica, laov, klevetnik; impostores dokti
imponderabilav (nlat. imponderabilis) ne- (lat. impostores Aos\l)pl. uene varalice,
teljiv, nemerljiv po teini. impovderabilije nauenjaci koji su tendenciozne spise
(nlat. imponderabilia) stvari koje se ne mogu poturali drugima, ili pogreno izvodili citate,
meriti po teini, neteljive stvari, npr. etar; ili branili pogrena uenja.
moralne vrednosti; oseanja, raspoloenja, impotentan (lat. impotens) nesposoban,
misli i dr., neodredljivi uzroci, neodredljivi nemoan (naroito u spolnom pogledu);
uticaji. imponderabilitet (nlat. sakat, bogaljast; duhovno nesposoban,
imponderabilitas) duhovno nemoan
neteljivost, nemerljivost po teini. imponente impotenlija (lat. impotentia) spolna nemo
(ital. imponente) kuz. velianstveno, mukarca, nesposobnost oploavanja;
dostojanstveno. nesposobnost enke da primi seme mujaka;
imponirati (lat. imponere) nametnuti uslove; duhovna nemo, duhovna nesposobnost;
narediti (npr. da se uti i sl.); naroito: praviti nemo da se neto sprovede; impotencija
utisak; ulivati ili zahte-vati potovanje (ili: konjugal (lat. impotentia coniugalis)/ipae.
divljenje, strah, poslunost); imati uticaja na brana nemo, supruanska nemo.
ljude; tip. urediti tampanu stranu i metnut je impregnator (nlat. impraegnator) prav. oplo-
u formu. ditelj, otac deteta.
imporozitet (nlat. imporositas) neporoznost, impregnacija (nlat. impraegnatio) oploenje,
neupljikavost; nepostojanje meumole- zatrudnjenje; he, natapanje, natopljavanje,
kulskih prostora; med. zatvorenost otvora na nakvaenje, proimanje nekog tkiva uljem ili
koje izlazi znoj. mau, drveta tvarima koje ga uvaju od
imoort (lat. importare uvoziti, uvesti, eng. truljenja (npr. eleznikih pragova), tkanina
import) trg. uvoz, uvozna trgovina; uvezena nesagorljivim ili nepropustlji-vim tvarima,
roba; supr. eksport. importabilan (nlat. npr. vodenim staklom, da bi se obezbedile od
importabilis) koji se vatre, itd.
impregnirati (nlat. impraegnare) zatrudni-ti,
moe uvoziti, koji je odreen za uvoz. oploditi; hem. natopiti, natapati, nakvasiti,
importantan (lat. importans) vaan, znaajan, proeti drvo ili tkaninu uljem, mau ili
znatan, uticajan, osetan, bitan. drugom kakvom nesagorljivom ili
nepropustljivom tvarju.
impresario (ital. impresario) lice koje se, u ime
kakvog pozorinog ili koncertnog drutva,
stara o prireivanju predstava i
impresibilan 334 imunitet
invalencija (lat. invalentia) nemo, iznemo- imanja, ili same te stvari;iviinventar stoka
glost, slabost, boleljivost. koja pripada nekom imanju; mrtvi inventar
invalid (lat. invalidus) onaj koji je nesposoban ili poljoprivredne sprave, alata i sl.; knjiga koja
onesposobljen za slubu i zarai-vanje radi sadri takav spisak.
izdravanja sebe i svoje porodice, naroito inventarizacija (nlat. inventarisatio) popi-
onaj koji je onesposobljen u ratu, ratni invalid. sivanje (ili: pravljenje spiska) stvari koje
invalida (lat. invalida) vrsta socijalne pomoi pripadaju nekom imanju ili ostav-tini,
invalidima i njihovim porodicama. pravljenje inventara; inventari-sanje.
invalidan (lat. invalidus) iznemogao, nemoan, inventarizirati (nlat. inventarisare) popisati (ili:
s manom, nesposoban za slubu, popisivati, napraviti spisak) stvari, napraviti
neupotrebljiv, onesposobljen; rashodovan, inventar; inventarisa-ti, inventirati.
kart; prav. nevaei, koji nije osnovan na inventarisanje (nlat. inventarisare) .
pravu. inventarizacija.
invalidacija (nlat. invalidatio) prav. progla-enje inventarisati (nlat. inventarisare) v.
nevaeim, presuda kojom se neto inventarizirati.
proglaava za nevaee, obesnaenje;ln- inventivan (nlat. inventivus, fr. inventif) v.
validiranje. invenciozan.
invalidirati (lat. in, valere, fr. invalider) prav. inventor (lat. inventor) pronalaza, izumi-telj,
ponititi, oboriti, obesnaiti, liiti pravnog tvorac.
osnova. inventura (nlat. inventura) pregled i popis onoga
invaliditet (lat. invalidus, fr. invalidite) to se zatekne, npr. u nekom stovaritu; trg.
iznemoglost, nemonost, neupotrebljivost, ispisivanje robe koja se nae na stovaritu;
nesposobnost za vrenje slube; naroito: stovarina knjiga, skla-dina knjiga, knjiga
nesposobnost nekog lica da, usled bolesti ili stovarita, lagerska knjiga; stovarino stanje,
rana zadobivenih u ratu ili javnoj slubi, skladino stanje, stanje lagera.
radom privredi ni treinu onoga to bi, da je invencija (lat. inventio) pronalaenje, izu-
telesno odnosno duevno zdravo, moglo da mevanje; pronalazak, izum; pronalazaki
privredi; prav. ne-vaenje, nevanost, dar, sposobnost pronalaenja; duhovitost,
nitavost. dosetljivost.
invar (lat. varius razliit, nlat. invariabilis invenciozan (lat. invenire pronai, nlat.
nepromenljiv) elik sa oko 36% nikla, sa vrlo inventiosus) pronalazak, iznalazan,
malim koeficijentom istezanja, zbog ega je pronalazaki, iznalazaki; duhovit, dosetljiv;
podesan za izradu raznih vrsta mera i sl. inventivan.
invarijabilan (nlat. invariabilis) nepromenljiv, invergencija (nlat. invergentia) nagib, nagi-
;
neizmenljiv, postojan. banje, naginjanje.
invarijabilitet (nlat. invariabilitas) nepro- inverzivan (nlat. inversivus) obrnut, izvra-en,
menljivost, postojanost. premetnut;Jnverzo ordine (lat. inver-so
invarijanta (lat. in-, fr. variant) kat. svojstvo ili ordine) obrnutim redom, u obrnutom poretku.
vrednost koja pri datim trans-formacijama inverzija (lat. inversio obrtanje) gram. preme-
ostaje nepromenjena. tanje, premetnut red reenica, kad zavisna
invekta (lat. invehere uvesti, invectus uve-zen, reenica doe pre glavne gde hoe da se jae
invecta uvezeno, uvezene stvari) v. invekta et istakne smisao zavisne reenice, npr.: Kud
plata. vojska pree, tu trava ne raste; ret. premet,
invekta et plata (lat. invecta et illata) prav. sve obrtanje reda rei radi isti-canja onoga dela
to je uvezeno i uneseno", pokretno-sti koje reenice koji bi, u obinom redu rei,
zakupac donosi na zemlju uzetu pod zakup; zauzimao manje vidno mesto, napr.: Za
invekta. junako pitaju se zdravlje (= hiperbaton);
invektiva (lat. invehi kidisati, nasrnuti, napasti, voj. obrazovanje ubojnog reda na nain koji
invectivus nasrtljiv, pogrdan) na-srtanje, odstupa od uobiajenog, postrojavanje
vreanje, uvreda, uvredljivo za-dirkivanje, obrnutim redom; med. izvrat, izvraenost,
peckanje, grdnja, grenje; naroito: invektive posuvraenje, posuvraenost (pojedinih
uvrede, vreanja, uvredljiva zadirkivanja, upljih organa), npr. materi-ce, creva, pri
peckanja, grdnje. emu unutarnja povrina postane spoljanjem, i
invektivan (lat. invectivus) nasrtljiv, uvredljiv, obratno ;meteor. sluaj kad se na nekoj visini
pogrdan. nae topliji sloj vazduha nego to je sloj
invenit (lat. invenire pronai, invenit) pronaao ispod njega dok je normalno da temperatura
je, pronaao (na bakrorezima, obino na veoj visini bude nia; u seksologiji: spolni
skraeno inv., pored imena umetni-kova). ivot osoba koje svoje spolne prohteve mogu
zadovoljiti samo na osobama spola kome i
inventar (lat. invenire pronai, nlat. same pripadaju; hen. pretvaranje
inventarium) spisak stvari koje se nau
prilikom nekog pregleda, spisak pokretnih
stvari koje spadaju u sastav nekog
inverzor 337 ingrediJenpiJa
ingres (lat. ingressus) ulazak, pristup, stupanje ve, u neko] stvari radilo na svoju ruku, da
u; odobravanje; primanje kaluericu u postupak toga ministarstva smatra oprav-
manastir. danim i nekanjivim.
ingresiv (lat. ingredior) gram. glagolski vid ili indent (eng. indent) trg. nekada ugovor o
oblik kojim se' oznaava otpoinjanje isporuivanju robe evropskim trgovakim
glagolske radnje ili stanja. kuama u Istonoj Indiji i Australiji, ili ovih
ingresija (lat. ingressio) ulaenje, ulazak, poslednjih domaim trgovcima.
stupanje u, poetak. independentan (lat. independens) nezavisan,
ingrosar (nlat. ingrossarius) poverilac koji je samostalan, slobodan; sklon nezavisnosti ili
upisan u hipotekarnu knjigu. samostalnosti.
ingrosat (nlat. ingrossatus) v. ingrosar. independevti (lat. independens, indepeden-tis)
ingrosator (nlat. ingrossator) onaj koji vodi pristalice jedne protestantske struje u
hipotekarnu knjigu; ingrost. Engleskoj i Americi, koji trae nezavisnost i
ingrosacija (nlat. ingrossatio) unoenje (ili: samostalnost svake crkvene optine.
upisivanje) u hipotekarnu knjigu. in depozito (lat. in deposito) prav. u ostavi, na
ingrosirati (nlat. ingrossare) akta ili dokumenta uvanju kod suda.
prepisati naisto; naroito: upisati u iideterminacija (nlat. indeterminatio) neo-
hipotekarnu knjigu. dreenost, neopredeljenost; nereenost,
ingrosist(a) (nlat. ingrossare) v. ingrosator. nereljivost.
in groso (ital. in grosso) trg. naveliko. indetermiiizam (lat. in determinatio odreenje,
ingustabilan (lat. gustare, nlat. ingustabilis) opredeljenje) fil. uenje da je oveja volja
bezukusan, otuan, bljutav. potpuno slobodna u svom opredelji-vanju i
indantren-boje (sloenica od indigo i antracin) delanju, tj. da se moe, pod istim okolnostima
vrsta postojanih katranskih boja. i uslovima, razliito opre-deljivati; supr.
indsbite (lat. indebite) prav. bez krivice, determinizam.
neduno; bez prava, bez ovlaenja. indetermiiiran (nlat. indeterminatus) neodreen,
indebitum (lat. indebitum nedug)lrav. radnja neopredeljen; nereen.
izvrena iz zablude, koja se nije morala indetermiiist(a) (lat. in, determinare odrediti,
izvriti. opredeliti) fil. pristalica uenja da je oveja
indeklinabilan (lat. indeclinabilis) gran. volja slobodna; up. indeter-minizam.
nepromenljiv, bespadean. indefenzus (lat. indefensus) prav. nebranjen,
indeklinabilitet (lat. indeclinabilitas) gram. kome nema pomoi.
nepromenljivost imenica, prideva, bespa- ndefinitan (lat. indefinitus) neodreen, nejasan,
denost. nerazumljiv.
indeks (lat. index) pokaziva lista ili strane u indefinitum (lat. indefinitum) gram. neodreena
knjizi; spisak, registar; kratka sadrina; zamenila.
pokaziva, skazaljka;mag. oznaka desno indecentan (lat. indecens) neprilian,
udnu; znak; staviti nekoga ili neto na indeks nepristojan, bezobrazan.
zabraniti, iskljuiti, igosati kao opasno; indecizivan (nlat. indecisivus) koji ne reava,
indeks librorum prohibitorum (lat. index koji ne odluuje, neodluujui.
librorum prohibi-torum) ili samo indeks individua (lat. individuum ono to je
spisak knjiga koje je katolika crkva zabranila nedeljivo) v. individuum.
zbog jere-tikih uenja koja sadre, i koje se individualan (lat. individualis) jedinani, koji
smeju itati samo po naroitom odobrenju; pripada jedinci ili pojedincu, koji se tie
in-deksna kongregacija stalni odbor kardinala jedinke ili pojedinca, pojedinani, osobni,
i dominikanaca koji vodi nadzor nad knjigama ponaosobni, lini; osoben, samo jednome
i odluuje: koje od njih treba odobriti; indeks svojstven; individualno pojam log. pojam
cena pokazatelj cena. koji obuhvata samo jednu jedinku ili samo
indeks prelamanja svetlosti opt. odnos izmeu jedan predmet, npr. Kraljevi Marko.
sinusa upadnog i sinusa prelomnog ugla, individualizam (lat. individuum jedinka) fil.
koji je uvek isti za dve odreene sredine, i ne pravac miljenja, oseanja i htenja koji je
zavisi od veliine upadnog ugla, nego samo upravljen samo na jedinku kao takvu,
od prirode obeju sredina (pokazuje odnos sistem izdvajanja jedinki u drutvu; etiki
brzina prostiranja svetlosti u obema individualizam posmatra jedinku kao krajnji
sredinama). cilj, a njeno svestrano razvie i sreu kao ono
indemnitet (lat. damnum teta, indemnitas) to je prvo i najglavnije; istorijski
naknada tete, odteta. individualizam smatra veliku linost, heroja,
indemniti (eng. indemnity) obezbeda od kazne, kao glavnog inioce u istorijskom zbivanju
nekanjivost; akt (ili: bil) ov indemniti (eng. (Karlajl); politiki individualizam posmatra
Act, ili: Bili, of Indemnity) zakonski predlog drutvo i dravu samo kao sredstvo za
ili reenje kojim par-lamenat saoptava, u postizanje ciljeva jedinke; pri-
sluaju kada je ministarstvo, imajui u vidu
interese dra-
individualizaciJa 339 indikator
rode nekog sistema, veinom zavretak neke ivdispenzabilitet (nlat. indispensabilitas) preka
reakcije (neutralizacije, oksidacije ili potreba, neophodnost, neizbenost,
redukcije i taloenja); u elektroteh-nici: neminovnost.
signalna naprava; u mainstvu: instrument za indispozicija (nlat. indispositio) ravo
beleenje dijagrama o promeni odnosa raspoloenje, neraspoloenje, mrzovolja,
izmeu pritiska i zapremine, ili pritiska i zlovolja; nelagodno oseanje, bolelji-vost,
vremena u stublini neke maine u toku rada; kenjkavost.
med. radioaktivne materije pomou kojih se indisponibilan (lat. disponere raspolagati, nlat.
mogu pratiti procesi izmene materija u indisponibilis) neraspoloiv, kojim se ne
ovejem organizmu; fiz. materijali koji pod moe raspolagati, koji nije na raspolaganju,
dejstvom nekog nuklearnog zraenja postaju neotuiv.
ra-dioaktivni. indisponiran (nlat. indisponere) neraspoloen,
indikatoran (nlat. indicatorius) pokazan, zlovoljan, mrzovoljan; koji se ne osea
naznaan, prikazan, koji pokazuje, koji dobro, nelagodan, boleljiv, kenjkav.
naznauje, koji prikazuje. indispoairati (nlat. indisponere) oneraspoloiti,
indikacija (lat. indicatio) pokazivanje, ozna- oneraspoloavati, ozlovoljiti, pokvariti
avanje, oznaka, uputstvo;prav. osnov dobro raspoloenje.
podozrenja; med. najbolji nain leenja ili lek indisputabilan (nlat. indisputabilis) neosporan,
koji, kao najcelishodniji, treba primeni-ti u nesumnjiv, o kome ne treba raspravljati.
neko j bolestiJs^pr. kontraindikacija. indistinkcija (nlat. indistinctio) neodree-nost,
indikta kauza (lat. indicta causa) prav. bez nejasnost, nerazgovetnost.
sasluanja, bez odbrane, bez dozvoljeno indiscipliniran (nlat. indisciplina) neu-kroen,
odbrane. neobuzdan, neposluan; voj. neobuen,
indikum (lat. indicum) v. indigo. neuveban.
indikcija (lat. indictio) objava, objavlji-vanje; indiferentan (lat. indifferens) ravnoduan, koji
raspisivanje, sazivanje crkvene skupn1tine; ne mari, kome je svejedno ^indiferentan
crkveni proglas; indikcio pashalis (lat. bankovni posao posao u kome banka
indictio paschalis) objavlji-vanje uskrnjih uestvuje samo kao posrednik izmeu kupca i
praznika (kod katolika). prodavca; indiferentna sredstva bezazlena
sredstva, ona koja nemaju nikakva dejstva;
indirekt (lat. indirectus) u fudbalu: slobodan indiferentna taka fiz. taka na kojoj nema
udarac koji se ne tue pravo u kapiju, nego se dejstva, taka izmeu dva suprotna pola gde
lopta doda nekom drugom igrau koji puca u se oni uzajamno potiru, npr. magnetna
kapiju. indiferentna taka je taka koja lei u sredini
iidirektan (lat. indirectus) posredan, obila-zan, izmeu severnog i junog pola jednog
zaobilazan, okolian; indirektan govor gram: magneta; indiferentne terme topli izvori koji ne
neupravni govor; indirektan dokaz onaj kojim sadre nikakve karakteristine soli (za razliku
se dokazuje istinitost zakljuka pokazivanjem od mineralnih voda).
neistinitosti njegove kontradiktorne suprotnosti indiferentizam (nlat. indifferens nerazli-an,
ili pokazivanjem da zakljuak ne moe biti koji se ne razlikuje, ravnoduan)
pretpostavljen kao neistinit; indirektan ton ravnodunost, neuee u neemu, naroito u
odbijen ton, refleksni toi;indirekt-ni porezi verskim stvarima ;fil. ravnoduno ponaanje
posredni porezi, tj. oni koji se ne razrezuju prema izvesnim teorijskim ili praktinim
neposredno na poreske obvez-nike, nego na (socijalnim) nazorima;lgega-fiziki
taj nain to se udaraju na izvesne vrste robe. indiferentizam shvatanje da se oveja volja
indiskretan (lat. indiscretus) suvie radoznao, ne opredeljuje ni spoljnim ni unutarnjim
slobodan u odnosu prema nekome; ne- pobudama; supr. fanatizam.
razborit, nepromiljen, nesmotren, neoprezan; indiferentist (nlat. indifferens) ravnoduan
proliven, koji ne ume da uti, koji ne ume da ovek, onaj koji ne pokazuje interesovanje za
uva tajnu, brbljiv; nametljiv, nepristojan. to (supr fanatik); fil. pristalica indiferentizma.
indiskrecija (nlat. indiscretio) neobazri-vost, indiferentnost v. indiferencija.
nepromiljenost; nesmotrenost, neo-preznost; indiferencija (lat. indifferentia) ravnodunost,
prolivenost, neuvanje tajne; suvina neosetljivost, hladnokrvnost, ne-
radoznalost, sloboda prema kome; zainteresovanost.
nametljivost. indicije (lat. indicia) pl. med. znaci, predzna-ci,
indiskriminacija (nlat. indiscriminatio) karakterne oznake, simptomi (bolesti); prav.
nesposobnost ili nemogunost razlikovanja, osnovi podozrenja, okolnosti koje izazivaju
nerazlikovanje. sumnju ili podozrenje; dokaz indicijama
indiskutabilan (nlat. indiscutabilis) koji se ne dokaz na osnovu izvesnih znakova, dokaz za
moe pretresati, o kome se ne moe krivicu optuenoga samo po osnovama
raspravljati, neosporan. podozrenja.
indicij(um) 341 indukciona vaga
pronalaze u metalu skrivene primese (slui industrijalac (lat. industria) onaj koji se bavi
za otkrivanje lanog novca). obrtom naveliko, sopstvenik indu-strijskog
indukciona maina fiz. maina za proizvoenje preduzea, fabrikant, tvorni-ar.
indukovanih elektrinih struja. industrijalizam (lat. industria) uenje po kojem
indukcioni aparat fiz. aparat za proizvoenje je industrija glavna svrha radinosti oveka i
indukovanih struja visokog napona na osnovu drutva; prevlast industrije ili industrijalca.
voltaindukcije u sporednom ili sekundarnom industrijalizacija (lat. industria) pretvaranje u
kalemu (sa tankom dugakom icom) industriju, uvoenje industrije, irenje
prekidanjem i uspostavljanjem struje u industrije.
glavnom ili primarnom kalemu (sa debelom industrijalist(a) (lat. industria, fr. indu-
kratkom icom). strialiste) pristalica industrijalizma.
indukcioni kalem fiz. kalem za izazivanje industrijski (lat. industria) koji se tie industrije,
indukovane elektrine struje. koji je u vezi sa industrijom, obrtniki,
indukcioni kapacitet fiz. koliina punje-nja fabriki, tvorniki; indu-strijska eleznica
strujom, sadrina punjenja; jaina izazivanja fabrike eleznica, ona koja vezuje
elektrine struje putem induk-cije. industrijske preduzea sa glavnom prugom;
indukcioni motor fiz. elektrini motor iji se industrijska berze mesto gde se trguje
anker pokree indukovanom strujom. sirovinama i fabrikom robom; industrijske
indulgentan (lat. indulgens) koji prata, blag, sistem sistem politike ekonomije Adama
popustljiv, milostiv. Smita, po kome su marljivost, rad i tedljivost
indulgencija (lat. indulgentia) popustljivost, praizvori celokupne tekovine jednog naroda,
blagost, milostivnost; opratanje, oprotaj; pa i poslednji uslov njegovog blagostanja i
teol. opratanje grehova; opratanje grehova za bogatstva, te je, prema tome, s pravnog
novac, to je katolika crkva inila u sred. gledita opravdano da budu tri vrste poreza:
veku, privikavajui time narod na verovanje porez na zemlju, na obrt i na kapital.
da se mogu gresi, ak i budui, novcem industrijski melanizam biol. pojava tamnih
otkupiti (trgujui opratanjem grehova za oblika insekata u industrijskim rejoni-ma
novac, papa Lav H je ogromnim prihodima od zagaenim ai iz fabrika; tamna boja tela je
te trgovine, sagradio crkvu sv. Petra u prilagoenost na promenjenu (tamnu) sredinu.
Rimu). inducije (lat. induciae) pl. primirje; prav. rok
indulin (lat. indulin) hem. fabriko ime za koji se ostavlja sluajnim i neizmernim
indigomodru bojenu materiju; slui za krivcima.
bojenje vune, svile i za spravljanje mastila. inducirana struja fiz. v. indukovana struja.
indult (nlat. indultum) povlastica, dozvola; rok inducirati (lat. inducere) v. indukovati.
koji je nekome odobren radi izvrenja svoje inevideitan (nlat. inevidens) nejasan, neraz-
obaveze, odgaanje, odlaganje roka; izuzetna govetan, nerazumljiv.
papska povlastica, papsko pismo kojim daje inegalan (fr. inegal) nejednak, neravnome-ran;
neku milost za oprotaj. promenljiv, nestalan.
in dulci jubilo (lat. in ul ci jubilo) ,,y slatkom inegzaktan (nlat. inexactus) nehatan, nemaran,
likovanju", tj. iveti u veselju i izobilju. nebriljiv; pogrean, netaan.
in duplo (lat. in duplo) dvostruko, u dva inegzigibilitet (nlat. inexigibilitas) nemogunost
primerka, u duplikatu. potraivanja, zahtevanja, nepo-traljivost.
induradija (nlat. induratio) otvrdnue; fig. inegzistencija (nlat. inexistentia) nepostojanje.
okorenje, otupljivanje; nepokajanje, nepo- inedita (lat. inedita) pl. v. ineditum.
pravljanje; induracio kord (nlat. induratio ineditum (lat. ineditum) jo neobjavljen, ili:
cordis)med. otvrdnue srca;induracio lijenis ranije neobjavljeni spis, anegdota; pl. inedita.
(nlat. induratio lienis) med. otvrdnue slezine;
induracio hepatis (nlat. induratio hepatis) inedifikacija (lat. ineadificatio) zidanje na tuem
med. otvrdnue jetre. zemljitu.
in durijus (lat. in durius tee, otrije)prav. osuditi inekvalan (lat. inaequalis) neravan, nejednak,
nekoga tee no to ga je osudio nii sud; up. in razliit.
pejus. inekspertan (lat. inexpertus) neiskusan, ne-
indurit (lat. in, durus) hem. vrsta baruta, vian, neoproban.
meavina nitro-celuloze i aromatinih nitro- ineksplorabilan (nlat. inexplorabilis) nei-
jedinjenja. straljiv, neispitljiv, neprouljiv.
industrija (lat. industria marljivost, umetnost, inekspresibilan (nlat. inexpressibilis) nei-
radinost) proizvodna delatnost; naroito: skaljiv, neizraljiv, koji se ne moe opisati;
proizvodnja na veliko, prerada sirovina ineksprimabilan.
pomou maina i podele rada (dok zanatstvo
obino proizvodi na malo); grana obrta.
inekstenzibilan 343 injurija
inekstenzibilan (nlat. inextensibilis) koji se ne inicia (lat. initium poetak, ta)ll. osnovi,
moe rastezati, nerastegljiv. elementi, prapoeci; u katolikoj crkvi:
in ekstenzo (lat. in extenso) veoma opirno, tajna sluba boja.
sasvim iscrpio, u potpunosti, u svojoj inicijalan (lat. initialis) poetni, osnovni.
obimnosti. inicijali (lat. initialia) pl. velika poetna slova;
in ekstremis (lat. in exstremis) v. ekstrem. ukraena poetna slova kojima poinju
ineligibilan (nlat. ineligibilis) koji ne moe glave ili odseci u nekoj knjizi; poetna
biti izabran, nebirljiv. slova imena i prezimena.
ineligibilitet (nlat. ineligibilitas) nemogunost da inicijative (lat. initium poetak, nlat. initiativa)
se bude izabran, nebirljivost. samostalan podsticaj, prvi podstrek na neto,
inepcija (lat. ineptus, ineptiae) glupost, zapoinjanje, pregala-tvo; pravo otvaranja
budalatina, ludost. sednice i pravo prve rei pri savetovanjima;
inervacija (lat. nervus ivac, nlat. inner-vatio) pravo podnoenje predloga u zekonodavnom
fiziol. 1. snabdevenost delova tela nervima; 2. telu; ovek od inicijative ovek koji prvi
sprovoenje nadraaja putem nerava iz uzima ne sebe da pokrene neku stvar ili neko
centralnog nervnog sistema u organe. pitanje, koji prvi daje podstreka za neto,
insrtan (lat. iners, inertis) nepokretan, preduzimljiv ovek, pregalac.
mrtav, trom, umao; lenjiv. inicijativan (nlat. initiativa) koji daje podstreka,
inertne supstance (lat. iners, inertis) sup-stance koji prvi poinje neto, koji redi iz
koje hemijski reaguju veoma teko (npr. sopstvenih pobuda, pregalaki, preduzimljiv.
inertni gasovi). inicijator (nlat. initiator) podstreke, ze-etnik,
inercija (lat. inertia) nepokretnost, mrtvilo, vinovnik, pregalac, ovek or, inicijative; up.
tromost, lenjost, umalost; nesposobnost, inicijative.
slabost; fiz. zakon inercije prvi osnovni inicijatorski (nlat. initiator) podstrekaki,
zakon dinamike (Galilej-Njutn): svako telo zeetniki, pregelaki.
ostaje u svojem stanju mirovanje ili inicijacija (let. initiatio uvoenje, upui-venje,
jednakoga pravolinijskog kretanja sve dok ga posveivanje u to) etn. obiaji i obredi
dejstvo sila ne prinudi da to svoje stanje (gotovo kod svih primitivnih naroda)
promeni. kojime se deak progleava momkom, a
inesiv (eng. inessive) gram. vrsta lokativa koji devojica devojkom.
pokazuje da se neto nalazi u unutranjosti inicijirati v. inicirati.
neega. inicij(um) (lat. inire poeti, initium poe-tek)
inefektivan (nlat. ineffectivus) nestvaran; koji uvod, pristup, poetek; ab iiicio (lat. ab
je bez dejstva. initio) od poetka, ispoetka;lni-cijum
inektor (fr. injecteur, lat. injector ubaci-va) kognoscendi (lat. initium cognoscen-di) fil.
v. injektor. naelo, princip, poetek, osnov saznanja.
iksnjsr (fr. ingenieur, nlat. ingenium duh, dar, inicirati (lat. initium poetek) deti, deveti
otroumlje) izraiva ratnih orua i maina inicijetivu za neto, zepoeti, zepo-injati,
(u srednjem veku); docnije: nauio obrazovan pokrenuti, pokretati, izazvati, izaziveti
tehniar koji reava zadatke podizanje neto; uvesti, uvoditi, ostve-riti, ostveriveti
mostova, puteva, eleznice, graevina, neto (kao novinu, po prvi put), zeeti,
maina, vodenih ili elektro-tehnikih zeinjeti.
postrojenja. injektirati (lat. injicere) v. injicirati.
inenjering v. ininjering. injektor (lat. injector ubacive) sprave za
ininir v. inenjer. ubacivanje vode u parni kezan, ubaciva,
ininjer v. inenjer. usisava.
injekcija (dat. tjes1)med. ubrizgavenje neke
ininjerija (fr. ingenieur) voj. rod vojske za tenosti u telo pomou brizgalice, utr-
tehnike poslove u vezi sa vojskom i cavanje, brizganje; utrcane (ili: ubriz-gana)
njenim operacijama. tenost.
ininjering (eng. engineering) struna ra-zrada injicirati (lat. injicere) ubacivati, ubriz-gati,
nekog projekta, poduhvate i sl. koju utrcati, utrcaveti; injektirati.
obavljaju specijalista za tehniku i sl. struke; injunkt (let. injunctum) prav. v. injunkcija.
preduzee koje se bavi takvom delatnou. injunktiv (let. injungere uglaviti, nlat.
inzulaiac (lat. insula ostrvo) stanovnik ostrva, injunctivum) lingv. indoevropski preterit bez
ostrvljanin, otoanin. augmenta.
inzulin (lat. insula) med. jedini i najpouzda-niji injunkcija (lat. injunctio) prav. propis, naredbe
lek protiv eerne bolesti, proi-zvod (sudske), zapovest.
endokrinog dela guteree(lankrea-sa), u injurat (lat. injuratus) prav. onaj koji nije
kojoj se nalazi u vidu ostrvaca (po emu je poloio zakletvu, nezakleti.
dobio ime: insula ostrvo). injurija (lat. iniuria) prav. nepravo, nepravda,
in instanti (lat. in instanti) u trenutku, u povreda prava; uvreda, uvreda asti;
magnovenju, u tren oka, odmah.
iijurijakt inkvijetacija
injurija verbalis (lat. iniuria verbal\s\ uvreda sztaa m torilika kota ili ega,
nanesena reima, usmena uvreda; injurija suti; koji je postao ovekom; koji ima boju
realis (lat. iniuria realis) stvarna nepravda ili mesa.
uvreda; injurijarum kauza (lat. iniuriarum inkarnirati (lat. caro, carnis, nlat. incar-page)
causa) zbog nepravde ili uvrede asti (tuiti, ovaplotiti, ovaploavati, utelovi-ti,
optuiti); v.jus. utelovljavati, otelovljavati, otelovi-ti,
injurijant (nlat. injurians) prav. nanosilac pretvoriti u krv i meso (tj. u telo), pretvoriti
nepravde, uvredilac asti, klevetnik, u oveka; oliiti, oliavati.
ogovara. inkarceracija (lat. sagseg zatvor, haps, nlat.
injurijat (nlat. injuriatus) prav. onaj kome je incarceratio) stavljanje u zatvor, hapenje;
nanesena nepravda, uvreeni. inkarceracio hernije (nlat. incarceratio
injuste (lat. justus, injuste) pril. nepravo, herniae) med. zatvaranje prosutosti, kile.
nepravedno, nepravino. inkarcerirati (lat. sagseg, nlat. incarcera-ge)
nika titula starih peruanskih kraljeva i staviti u zatvor, zatvoriti, uhapsiti; med.
prineve iz peruanske vladalake porodice zatvoriti prosutost, kilu.
(pre panskog gospodstva). inkasirati (ital. cassa, incassare) trg. primiti
Inka (per.) pleme i drava u Junoj Americi na gotov novac za neto, naplati raun u
teritoriji Perua, Ekvadora, Boli-vije i ilea; gotovom novcu.
ovu su dravu unitili panski osvajai pod pikaso (ital. incasso) trg. naplaivanje, naplata u
Pisarom i Alma-grom 153235. godine. gotovom; inkaso-mandat nalog za
in kazu (lat. in asu) prav. u sluaju. naplaivanje novca za tui raun; inkaso--
in kazum (lat. casus sluaj, in casum) za posao bankovni posao koji se sastoji u
sluaj, u sluaju. naplaivanju menica, novanik uputnica,
in kazum kazus (lat. casus sluaj, in casum kupona kojima je dospeo rok i dr. za tui
casus) u sluaju sluaja, tj. u sluaju ako se raun.
pojave izvesne predviene okolnosti. inkastratura (lat. incastratura) mala kutija u
inkalescencija (lat. incalescentia) zagrevanje, kamenim oltarima za uvanje relikvija,
zaarivanje. utvari i sl.
inkalcando (ital. incalzando) iuz. urno, naglo, inkvest (eng. inquest) prav. sudski pretres,
hitro, brzo. istraga, isleivanje.
inkantacija (lat. incantatio) omaijavanje, inkvizit (lat. inquisitus) prav. onaj protiv koga
opinjavanje; formula kojom maioniari se vodi istraga, optueni.
opinjuju. inkvizitor (lat. inquisitor) istrani sudija,
inkapacitet (nlat. incapacitas) nesposobnost, islednik, sudija, naroito sudija protiv jeretike
nepodobnost, nedoraslost. u sred. veku (u vreme ^katolike inkvizicije);
inkardinacija (nlat. incardinatio) prenoenje veliki inkvizitor vrhovni sudija protiv jeretike
uprave neke crkve na stranog svetenika u paniji, meu kojima je naroito poznat sa
(nlat. clericus incardinatus) kod katolika; nemilosrdne strogoeGodgasde Torkemada
izbor za kardinala. (14201498); ft. muitelj.
inkarnancije (lat. caro, carnis meso, nlat. inkvizitorijalni (nlat. inquisitorialis) mu-
incarnantia) pl. med. sredstva koja pomau iteljski, preterano strog; inkvizitorijalni sud
rastenje mesa. sud koji kinji i mui vrei istragu.
inkarnat (lat. caro, carnis, nlat. incarnatum)
slik. boja mesa, ton boje mesa, ugasitorume-na inkvizitorski (nlat. inquisitorius) ispitivaki,
boja; duboka rumen lica (od stida i sl.). ispitivalaki; koji je kao kod inkvizitora,
inkarnatan (lat. caro, carnis, nlat. incarna-tus) muiteljski.
koji ima boju mesa; kod bojadija: inkvizicija (lat. inquisitio) istraivanje, istraga,
otvorenocrvene boje. samovoljna istraga; u rimokato-likoj crkvi:
inkarnativan (lat. caro, carnis, nlat. incar- duhovni sud za prona-laenje i kanjavanje
nativus) med. koji stvara meso, koji pomae odstupnika od pravog uenja vere (jeretike).
meso da raste. Kazne su se sastajale u muenju, oduzimanju
inkarnatka bot. vrsta deteline koja moe narasti imanja, javnom bievanju i spaljivanju ne
i do 70 st i ima lepe, velike, crvene lomai. Inkvizicija je, kao naroita ustanova
krunice, Trifolium incarnatum. papina, vladela u svima zemljama Zapadne
inkarnacija (nlat. incarnatio) utelovlja-vanje, Evrope skoro kroz ceo srednji vek; naroito
utelovljenje, ovaploavanje, ova-ploenje, je po zlu poznata inkvizicija u paniji, gde
otelovljavanje, otelovljenje, oli-avanje, }e auto da fe progutao hiljade nevinih rtava;
olienje, olienost, slika i prilika, naroito fig. muenje, zlostavljanje, kinjenje.
neke ideje (u hrianstvu je npr. Isus inkvijetacija (lat. inquietatio) prav.
inkarnacija boanstva, Sokrat je inkarnacija uznemiravanje u posedu.
mudrosti, tj. suta mudrost).
inkarniran (lat. caro, carnis, nlat. incarna-tus)
utelovljen, ovaploen, otelovljen,
inkvilinat 345 ipkompresibilitst
inkrustat (lat. incrustatum) telo iz ivotinjskog inkurzija (lat. incursio) neprijateljski upad,
ili bil>nog carstva koje je prevueno napad, prepad.
kamenastom ili kalcitnom korom; kamen inkurija (lat. incuria) nehat, nemarnost, ne-
inkrustat cementni kamen, vetaki kamen. briljivost, nepanja; eko inkurija (lat. eh
inkrustacija (lat. incrustatio) hvatanje ka- incuria) iz nehata, nepanjom.
menaste kore, kamena kora; hvatanje kal- inkuriozitet (nlat. incuriositas) neradozna-lost,
citne obloge na organskim i anorganskim neljubopitljivost.
telima koja se nalaze u kalcitnim izvorima; inlet (nem. Inlett) platnena ili pamuna tkanina
gra. oblaganje zidova raznim vrstama u koju se mee perje za posteljne stvari;
kamena; umetanje tvrih predmeta (kocki i angin.
ornamentskih paria od ilovae, mramora, in loko (lat. in loco) u mestu, na licu mesta, na
metala i dr.) u mekanu masu koja e se posle istom mestu.
stvrdnuti, npr. u kit, gips, cement itd.; in majorom dei glorijam (lat. in maiorem dei
oblaganje zlatnim ili srebrnim listiima; gloriam) u to veu slavu boju.
inkrustaciona maina maina za prevlaenje in malam partem (lat. in malam partem) sa
semenja ubretom. rune strane, po runoj strani, po zlu.
inkrustirati (lat. incrustare) obloiti in medijas res (lat. in medias res) citat
kamenastom korom; usaivati u zid ili u pod (navod) iz Horacija: u sredinu stvari, u srce
ploice od keramike; izbaciti na zid cementni stvari, tj. odmah prei (ili: prelaziti) na samu
malter; oblagati (ili: obloiti) zlatnim ili stvar, u sredinu toka radnje.
srebrnim listiima. in memorijam (lat. in memoriam) za uspomenu,
inkubator (lat. incubator) l. aparat za nasa- u uspomenu, radi uspomene.
ivanje jaja i vetako izvoenje pilia, in natura (lat. in natura) u prirodi, u
vetaka kvoka; 2. aparat sa odreenom stvarnosti, onako kako jest, prvobitno; u
temperaturom za negovanje nedonoadi i istom sastavu, pravi, suti.
slabe novoroenadi; 3. aparat za uvanje in naturalibus (lat. in naturalibus) u prirodnom
bakterijskih kultura. stanju, kao od majke roen, go.
inkubacija (lat. incubatio) leanje na emu, npr. in nomine (lat. in nomine) u ime, po naredbi; in
odojeta na materinim grudima; leanje nomine dei tllmdomini (lat. in nomine dei,
kokoke na jajima, leenje jaja; med. vreme domini) u ime boga.
koje proe od prodiranja klica neke bolesti u in nuce (lat. in pise) u ljusci od oraha, tj. sasvim
organizam pa do prvih znakova oboljenja, zbijeno, saeto, ukratko.
vreme potmulog razvijanja bolesti. inobligatan (lat. obligatus obavezan, nlat.
inkulpant (lat. culpa krivica, nlat. incul-rage inobligatus) neobavezan.
uiniti krivicu, inculpans) prav. onaj koji in obskuro (lat. in obscuro) u mraku, u tami;
optuuje, tuilac. potajno, skriveno.
inkulpat (lat. culpa, nlat. inculpatus) prav. onaj inovacija (lat. innovatio) novina, novaenje,
koga optuuju, optuenik; inkulpata tutela novotarenje, menjanje.
(nlat. inculpata tutela) odbrana u nudi, nuna inovirati (lat. innovare) uvoditi neto novo,
odbrana. uvoditi, novotarije.
inku l nacija (lat. culpa, nlat. inculpatio) prav. inogeneza (gr. is, inos ila, genesis postanak,
okrivljavanje, okrivljenje, optui-vanje, stvaranje) med. stvaranje vlaknastog tkiva;
optuba. inoza.
inkulpirati (lat. culpa, nlat. inculpare) kriviti, inoza (gr. is, inos) med. v. inogeneza.
okriviti, bediti. inozit (gr. is, inos) hem. eer to ga sadri
inkultura (nlat. incultura) neobraenost, za- meso, naroito srce i miii, kao i mnoge
putenost, naputenost; nedostatak obra- biljke (boranija, graak, soivo i dr.), S6N12O6
zovanja, neobrazovanost. + 2N2O.
inkunabule (lat. incunabula) pl. najstarije inozurija (gr. is, inos, uron mokraa) med.
tampane knjige, one koje su se pojavile pre vrsta eerne bolesti kod koje se u mokrai
1500 god. (tj. knjige iz doba pronalaska nalazi; inozit.
tamparske vetine pa do poetka XVI veka); inokulator (lat. inoculator) kalemilan, ce-pilac,
fig. prvi poeci; ab inkunabulis (lat. ab onaj koji vri kalemljenje, ce-pljenje
incunabulis) od kolevke, od prvih dana (pelcovanje).
detinjstva, od samog poetka.
inkurabilan (nlat. incurabilis) koji se ne moe inokulacija (lat. inoculatio) med. kalemljenje,
izleiti, neizleiv. cepljenje, pelcovanje; ubrizgavanje izazi-
inkurat (lat. curare starati se, brinuti se o kome vaa bolesti (virusa) u telo neke ivotinje u
ili emu, nlat. incuratus) upnik, svetenik. cilju ispitivanja i prouavanje dejstva klica te
inkurvacija (lat. incurvatio) savijanje, kri- bolesti.
vljenje, ugibanje. inokulirati (lat. inoculare) med. kalemiti, ceniti,
pelcovati.
inokulisati v. inokulirati.
inokupacija (nlat. inoccupatio) nezauzetost,
nezapoljenost.
inokupiran 348 insekcija
inokupiran (nlat. inoccupatus) nezauzet, ne- inrotulacija (nlat. inrotulatio) prav. srei-vanje i
zapol>en, besposlen. inominatan (lat. uvezivanje akata radi upuivanja od nieg
innominatus) neimenovan, suda viemu; inrotulacioni termin dan
bezimen;inominatnikontrakt neimenova- odreen za pregledanje i popi-sivanje akata.
ni ugovor, tj. realni ugovor. inoperabilan inrotulirati (nlat. inrotulare) napraviti spisak
(nlat. inoperabilis) med. koji se akata, srediti i uvezati akta.
ne moe operisati, koji nije za operaciju. in salvo (lat. in salvo) u sigurnosti, na
inopinata (lat. inopinata) pl. neoekivani sigurnom mestu.
dogaaji, neoekivani sluajevi. inoportun in saldo (ital. in saldo) trg. jo u dugu, jo duan
(lat. inopportunus) nezgodan, neu- (ostati).
mestan, nekoristan, koji pada u nezgodno insalivacija (lat. saliva pljuvaka, nlat.
vreme. inopservacija (lat. inobservatio) insalivatio) meanje pljuvake sa jelom
nevrenje, pomou vakanja; nedostatak pljuvake.
neodravanje (rei, obeanja). in optima insalubritet (nlat. insalubritas) nezdravost, npr.
forma (lat. in optima forma) u nekog mesta s obzirom na vazduh, vodu,
najboljem obliku, u savrenom obliku podneblje (klimu) i dr.
(ili: redu). inormalan (nlat. irmormalis) insan (arap. insan, tur. insan) ovek, osoba,
nepravilan, ljudski stvor.
neprirodan, protivprirodan. inoentamente insanabilan (nlat. insanabilis) neizleljiv,
(ital. innocentamente) muz. neisceljiv, nepopravljiv.
prostoduno, prirodno, neizvetaeno. insanija (lat. insania) ludilo, duevna bolest,
inoficiozan (lat. inofficiosus) nezvanian, bezumlje.
nesluben. inocentan (lat. posege koditi, insanija nokturna (lat. insania nocturna)*.
innocens) nono ludilo, lutanje nou ili za vreme
nekodljiv, nevin, bezazlen, prostodu- spavanja.
an. inocencija (lat. innocentia) nevinost, insanitet (lat. insanitas) med. nemanje zdravlja,
pro- bolest; ludilo, bezumlje.
stodunost, bezazlenost. in savo seizu (lat. in sano sensu) u dobrom
INP- V. IMP-. smislu, u lepom smislu.
in parentezi (lat. in parenthesi) uzgred, in sedecimo (lat. in sedecimo) tip. u esnaestom
uzgredno, uz to. delu veliine tampanog tabana, u formatu
in pade (lat. in rase) u miru, mirno. esnaestine.
in pejus (lat. in peius) prav. v. pod pejus. insekt (lat. insecare usei, urezati, insectum
in perpetuum (lat. in perpetuum) zauvek, za kukac) pl. insekti zool. kukci (vai, steni-ce,
vena vremena. bube, komarci, muve, zolje, pele, str-ljeni
in persona (lat. in persona) u sopstvenoj itd.).
osobi, lino, osobno. insektarij(um) (lat. insectum kukac) naroito
in peto (ital. in petto) u sebi, u dui, u srcu, u udeen kavez u kome se kukci uvaju, neguju
pripravnosti (imati). i posmatraju (vrsta terarijuma).
in pleno (lat. in pleno) u celini, u celokup-nosti; u insektivora (nlat. insectivora) pl. zool. bu-boderi,
punoj sednici, u punoj skuptini. bubojedi, ivotinje koje se hrane kukcima (je,
in praksi (lat. in praxi) u primeni, u stvarnosti, u krtica, rovka i dr.); bot. biljke koje se hrane
radu, u praktinom vrenju. kukcima, bubojede biljke.
in prima instancija (lat. in prima instantia) v. insektifuga (lat. insectum, fugare beati) razna
instancija. prirodna i vetaka sredstva kojima se teraju,
in pristinum statum (lat. in pristinum statum) odstranjuju insekti.
u prvobitno stanje (vratiti), dovesti neto u insekticidan (lat. insectum, caedere ubiti) koji
raniji poloaj, u stanje u kome je ranije ubija insekte; insekticidna sredstva sredstva za
bilo. utamanjivanje insekata (naroito praak od
in promptu (lat. in promptu) u pripravnosti, u cvetnih glavica buhaa, DDT i dr.).
pripremnosti, pri ruci. insekticidi (lat. insectum, caedere) insekticidna
in punkto (lat. in puncto) odnosno, u pogledu na, sredstva.
s obzirom na. insektolog (lat. insectum, gr. logos) zool.
in punkto punkti (lat. in puncto puncti) c poznavalac kukaca, naunik koji prouava
obzirom na estu boju zapovest (tj. na kukce (insekte); entomolog.
ednost, na moralnu istotu).
in puris naturalibus (lat. in puris naturali-bus) insektologija (lat. insectum, gr. 1o$a)zool.
v. in naturalibus. nauka o kukcima; entomologija.
inramo (lat. in ramo) trg. sirovi pamuk, naroito insektores (nlat. insectores) pl. zool. seku-tii,
egipatski. osam prednjih zuba.
in rerum natura (lat. in rerum natura) u insekcija (lat. secare sei, rezati, nlat. insectio)
prirodi stvari, u sutini ili bitnosti stvari, u usek, urez, usecanje.
celom svetu.
in residuo (nlat. in residuo) u ostatku, u
preteku, u suviku.
inssminaciJa 349 inspirisati
inseminacija (lat. in, semen seme) oploenje, inskripcija (lat. scribere pisati, inscriptio)
osemenjenje; up. entelogeneza. upisivanje, upis; stavljanje naslova, naslov,
insenescencija (nlat. insenescentia) nesta-renje, natpis.
staraka sveina; agerazija. inskulpirati (lat. insculpere) urezati, usei,
insenzibilan (nlat. insensibilis) neosetljiv; utisnuti.
neosetan, neprimetan. insolacija (lat. sol sunce, insolatio) sunanje,
inseparatan (lat. inseparatus) neodvojen, iznoenje na sunce, izlaganje suncu; med.
nerazdvojen, nezaseban. sunani udar, sunanica.
inserat (nlat. insertum) plaeni oglas u insolventav (nlat. insolvens) trg. koji ne moe
dnevnim listovima; prav. prilog, umetak, da vri plaanje, bez sredstava za plaanje;
podsetnik; up. insert. proglasiti pro insolvente (lat. pro insolvente)
inserendum (lat. inserendum) oglas, beleka proglasiti nesposobnim za vrenje plaanja.
(ili: vest) koju treba pustiti u dnevni list. insolventnost v. insolvencija.
inserirati (lat. inserere) umetati, umetnuti, staviti insolvencija (nlat. insolventia)ijw. nesposobnost
u (naroito u novine). plaanja, obustavljanje plaanja obaveza.
insert (lat. inserere staviti, metnuti) iseak, insolentan (lat. insolens) nepristojan, ne-
odlomak, kratka beleka u novinama, skroman, obestan, drzak, naduven, onakav
informacija- na radiju i televiziji; filmski kakav ne treba biti.
insert snimljeni materijal umetnut u TV insolencija (lat. insolentia) nepristojnost,
program, film, predavanje i sl. drskost, oholost, naduvenost.
insercija (lat. insertio) umetanje, unoenje; med. insolidan (lat. insolidus) neodriv, bez vrstine,
nametanje miia na deo tela koji treba da se slab; nepouzdan, sumnjiv.
kree; inserciona kontrola spisak oglasa za insolirati (lat. insolare) izlagati suncu, sunati,
objavljivanje (u listu). iznositi na sunce, suiti na suncu; up.
inses (lat. insidere, nlat. insessus) med. kupanje insolacija.
(ili: parenje) u sedeem stavu. in solutum (lat. in solutum) trg. primiti ili dati
insesija (nlat. insessio)jyr. sedenje u kupatilu, neto na ime plaanja ili mesto plaanja u
parenje u sedeem stavu. gotovom novcu.
insignije (lat. insignia) pl. znaci, znamenje, insomnija (lat. msommaV^. besanica, nesanica.
osobeni znaci nekog zvanja ili dostojanstva, in spe (lat. in spe) u nadi, u oekivanju.
poasni znaci, odlije. inspektor (lat. inspector) nadzornik; stareina,
insidijacija (nlat. insidiatio) pravljenje zaseda, upravnik.
pletenje zamki, raenje o glavi. inspektorat (nlat. inspectoratum) nadzor-nitvo,
insimulacija (lat. insimulatio) vie ili manje zvanje, delokrug i stan nadzornika
neosnovana optuba. (inspektora).
insimulirati (lat. insimulare) lano op-tuiti, inspektura (nlat. inspectura) v. inspektorat.
okriviti, nabediti, potvoriti. inspekcija (lat. inspectio) pregledanje, pregled;
insinuantan (lat. insisnuans) ulagljiv, koji ume nadziravanje, nadzor; nadzornitvo; voj.
da se ulaguje, da se uvue pod kou; smotra; okularna inspekcija (lat. inspectio
ulagivaki, umiljat, dopadljiv; insinua-tivan. ocularis) vrenje pregleda na licu mesta,
insinuativan (nlat. insinuativus) v. insinuantan. iscrpen zvanian pregled.
insinuacija (lat. insinuatio) veto izvoenje na insperzija (lat. inspersio) posipanje, pr-skanje,
neku misao, putanje u ui, ulivanje u glavu kropljenje, pokropljavanje; usi-panje,
na fin nain; podmetanje; ulagi-vanje, uprskavanje.
uvlaenje pod kou; prav. predavanje nekog in specije (lat. in specie) naroito, osobito; u
akta putem suda; insinuacioni termin rok za zveeem, u gotovom novcu.
proglaavanje presude.
insinuirati (lat. insinuare) nekome neto na fin inspirator (nlat. inspirator) podstreka, na-
nain dostaviti, pustiti u ui, uliti u glavu, vodilac, onaj koji nagovara na to; onaj koji
veto navesti koga na neku misao; podmetati, daje nadahnue, nadahnjiva.
podmetnuti; prav. dostaviti preko suda; inspiracija (lat. inspiratio) udisanje; pesniko
insinuirati se dodvori-ti se, ulagati se, uvui nadahnue, nadahnjivanje, odue-vljavanje,
se kome pod kou. zagrevanje za to; podstreka-vanje,
insistirati (lat. insistere) uporno nastojati (da podsticanje, nagovaranje, izvoenje na; teol.
neto bude), postojano traiti, ne poputati u boansko nadahnue, vie nadahnue.
nekom zahtevu, navaljivati, ne odustajati od inspirirati (lat. inspirare) udisati, udahnuti; poet.
neega, ostajati pri. nadahnuta, nadahnjivati, odu-eviti,
inskribirati (lat. inscribere) upisati, upi-sivati, oduevljavati, zagrejati za; pod-strekavati,
zapisati, zapisivati;staviti natpis; prepisati, podsticati, navesti na misao, nagovoriti.
pripisati; posvetiti kome to. inspirisati v. inspirirati.
inspisaci]a 350 instruirati
inspisacija (lat. spissare zgusnuti, nlat. instigacija (lat. instigatio) podbadanje, pod-
inspissatio) med. zgunjavanje. strekivanje, podbunjivanje, nagovaranje,
inspicijent (lat. inspiciens) onaj koji vri izvoenje na.
nadzor; naroito: slubenik u pozoritu koji instilacija (lat. instillatio) med. sipanje kap po
nabavlja stvari potrebne za predstavu ili kap, ukapavanje (leka).
probu, upravlja statistima, daje znak instilirati (lat. instillare) med. sipati kap po kap,
glumcima kad treba da izau na pozornicu i ukapavati (lek).
uopte obavlja i vri sve poslove iza instimulprati (lat. instimulare) podbadati, draiti
pozornice. na, podsticati, podstrekavati, podstreknuti.
inspicirati (lat. inspicere) izvideti, ispitati, instinkt (lat. instinguere podbosti, podsta-knuti,
pregledati; nadgledati, nadziravati, voditi instinctus) nagon, nasledni nagon kod
nadzor. ivotinja i ljudi koji ih nagoni da, bez uticaja
instalater (fr. installateur) struno obrazo-vano volje i razuma, dakle nesvesno, vre izvesne
tehniko lice koje vri sve radove oko radnje kojima je, u osnovi, cilj odranje
uvoenja, ureenja ili opravke vodovoda, jedinke (individue) i vrste.
elektrinog osvetljenja, kupatila i dr. instinktivan (nlat. instinctivus) nagonski, po
instalacija (nlat. installatio) sveano uvo-enje nagonu, nehotimian, izvren pod uticajem
u dunost, ustolienje (npr. novog patrijarha); prirodnog nagona.
postavljanje na zvanje, nametanje, institor (lat. institor) rukovodilac poslova,
smetanje; struno izvoenje vodo-vodnih, poslovoa (faktor, disponent, prokurist
elektrotehnikih i dr. postrojenja; postrojenje. iprovizor su vrste institora); sitniar,
instalirati (nlat. installere) uvesti u dunost, prodavac namalo.
ustoliiti; postaviti na zvanje, u slubu, instituirati (lat. instituere) ustanoviti,
namestiti; uvesti, uvoditi (npr. vodovod, ustanovljavati, urediti, udesiti, uvesti, zavesti.
elektrine osvetljenje itd.). instituisati v. instituirati.
instalisati v. instalirati. institut (lat. institutum) ustanova, zavod, nauni
instantan (nlat. instans) trenutak, iznenadan, zavod, kola; zavod za unaprei-vanje
npr. instantana dizanja i sputanja zemljita strunog znanja (npr. geografski, botaniki,
kao posledica zemljotresa. patoloki, ginekoloki itd. institut).
instancija (lat. instantia) navaljivanje, uporna institutor (lat. institutor) osniva, ustano-vlja;
molba, uporna elja, npr. ad in-stancijam uitelj, nastavnik.
kreditorum (lat. ad instantiam creditorum) na institucija (lat. institutio) ustanova, zavod,
uporno navaljivanje (ili: upornu molbu) ustanova ureena za naroiti cilj, naroito
poverilaca; prav. nadlena vlast, sudska nauni; ustanova, ustanovljeno; osnivanje,
nadlenost, npr. in prima instancija (lat. in ustanovljavanje, ustanovljenje, zavoenje.
prima instantia) u prvoj instanciji, tj. kod Institucija (lat. Institutiones) pl. uputstva, deo
prvostepenog suda; dobiti ili izgubiti parnicu Korpus jurne, delo koje sadri pregled
kod svih instancija, tj. kod prvostepenog, i rimskog prava i koje je, za cara Justinijana,
svih vi-estepenih sudova; ret. prigovor, protiv- izraene 535. god. radi uvoenja u
dokaz; absolvirati abinstancija prav. zbog prouavanje rimskog prava; predavanja i
nedokazane krivice osloboditi optuenog udbenici koji treba da poslue kao uvod u
dunosti da se i dalje osvre na tubu protiv izuavanje rimskog prava.
sebe, obustaviti, prekinuti dalje progonjenje institucionalizam (lat. institutio) l. pravac u
optuenog. ameriko] vulgarnoj politikoj ekono-miji
in statu kvo (lat. in statu quo) u stanju u koji se oslanja na filozofiju prag-matizma, i
kojem je neka stvar i dotle bila, tj. istie uticaj drutvenih institucija, navika,
nepromenjeno. obiaja na ekonomske ponaanje ljudi; 2.
in statu kvo ante (lat. in statu quo ante) u privrenost institu-cijama, regulisanje
stanju u kojem je stvar i ranije bila (tj. pre drutvenog ivota i odnosa utvrenim
poetka spora, rata i sl.). institucijama.
instradacija (ital. instradare) voj. grafiki
instaurator (nlat. instaurator) ustanovlji-va, pregled kretanja odreenog vojnog transporta
osniva, zasniva; obnavlja, obnovi-lac. u kopnenom, pomorskom ili renom
instauradija (lat. instauratio) ustanovlji-vanje, saobraaju.
ustanovljenje, osnivanje, zasnivanje; insgradicija (ital. instradare) odreivanje
obnavljanje, obnovljenje. transportnog puta i transportnih sredstava za
instaurirati (lat. instaurare) ustanoviti, jednu potiljku.
ustanovljavati, osnova, zasnovati; obno-viti, instruent (lat. instruens) istrani sudija,
obnavljati. islednik; instruktor.
instigator (lat. instigator) podbada, podstreka, instruirati (lat. instruere) pouiti, poua-vati;
podbunjiva; skuplja dabina, naplaivalac davati uputstva, dati uputstva, upu-
taksa; fiskal.
instruisati 351
intarzija (ital. tarsia, intarsia) umetniko integrirajui (lat. integrare) pr. koji nuno
ukraavanje predmeta od drveta umetanjem pripada nekoj celini, bitan.
paria drveta i drugih stvari u raznim intsgrirati (lat. integrare) obnoviti, dopu-niti,
bojama (negovane u Italiji u XV i XVI veku, dodati neto celini kao njen bitni deo; kat.
sa ukraavanjem crkvenih stolica, zidova i izraunati ili nai integral.
dr.; od XVI veka upotrebljavao se za integritet (lat. integritas) nepovreeno,
umetanje jo i sedef, slonova kost i metal za nedirnuto stanje, potpunost, celokupnost;
ukraavanje nametaja, nosilj-ki, nepovreenost, itavost; istota due, asnost,
posluavnika i dr. Francuski luksuzni estitost; nevinost.
nametaj u stilu Luja XV i Luja XVI takoe integrum (lat. integrum) nedirnuta celina; neto
ima ovakve ukrase; u umetnosti Azije ova restituirati in integrum vratiti u ranije,
tehnika se takoe neguje) ;intar-zijatura, prvobitno stanje ili raniji, prvobitni poloaj.
kntarziono slikarstvo. integument (lat. integumentum) pokriva,
intarzijator (ital. intarsiatore) majstor koji radi zavoj, omota; zool. koa; bot. kod faneroga-
intarziju. mne biljke: jednostavni ili dvostruki omota
intarzijatura (ital. intarsiatura) v. intar- semenog zametka koji ostavlja jedan
slobodan i uzan otvor za ulazak cvetno-
integer (lat. integer) nepovreen, itav, prane cevi.
nedirnut, potpun, nov; integra res (lat. inte-gra intelek(a)t (lat. inter izmeu, legere skupljati,
res) nepovreena (ili: nenaeta, birati, itati, intelligere uviati, shvatati,
nepromenjena) stvar. intellectus) razum, um, zbir onih duhovnih
integral (nlat. integralis celinski) mat. 1. integral funkcija koje iz opaaja prave saznanja;
jedne funkcije je ona veliina ija je dana sposobnost saznavanja.
funkcija diferencijal ili diferencijalni intelektualac (nlat. intellectualis) razumni,
koeficijenat (zove se tako to se moe umni, pojmovni, duhovni, duevni, koji
smatrati kao ceo zbir niza uzastopnih pripada razumu ili se njega tie; fil. natulan,
vrednosti koje uzima jedna infinitezimalna do koga se dolo putem miljenja;
funkcija, diferencijal, promenljive, dok se intelektualno obrazovanje obrazovanje duha
poslednja neprekidno menja od jedne ili razuma; intelektualno sauesnitvo u nekom
vrednosti do druge). Kad su takve granice zloinu prav. posredno uestvovanje u zloinu
promene odreene, onda se zove odreen savetom; intelektualni zaetnik duhovni
integral"; 2. integral jedne diferencijalne zaet-nik, onaj koji zapoveu,
jednaine ili sistema diferencijalnih nagovaranjem, primoravanjem ili koristei se
jednaina jeste jednaina ili sistem jednaina zabludom i sl. dade povoda da neko izvri
od kojih se dana jednaina ili dani sistem kakvo krivino delo.
jednaina mogu izvesti diferenciranjem. intelektualac (lat. intellectus) obrazovan ovek,
integralan (nlat. integralis) celinski, koji ovek posveen duhovnom radu; filozof,
sainjava celinu, potpun, celokupan, ce-lovit; naunik, knjievnih.
koji postoji sam za sebe (npr. inte-gralne
eleznice); integralni raun ili raun intelektualizam (lat. intellectus) fil. 1. v.
integrala grana infinitezimalno-ga rauna racionalizam; 2. cenjenje intelekta kao
koja se bavi iznalaenjem i najvie moi duha: (um i nauka, ovekova
- svojstvima integrala funkcije, takoe slui najvia sila"); 3. filozofski pravac koji
za reavanje diferencijalnih jednaina itd.; intelektu daje prvenstvo nad svima ostalim
integralne formule obrasci koji se primenjuju duhovnim funkcijama; 4. u oblasti etike:
pri reavanju zadataka iz integralnog rauna. shvatanje da se uvianjem i trezvenim
integralitet (lat. integer potpun, nlat. razmiljanjem moe odreivati rad i delatnost
integralitas) celinstvo, potpunost, celo- oveije volje; intelektualna filozofija.
kupnost, celovitost. intelektualizirati (nlat. intellectualisare)
integrant (lat. integrans) neto to spada u jednu rastvarati, rastavljati na pojmove ili misli.
celinu, to je dopunjuje kao bitan sastojak. intelektualist(a) (nlat. intellectus) fil. sledbenik
integrator (nlat. integrator) mat. mehanike (ili: pristalica) intelek-tualizma; pr.
sprava za dobijanje brojnih vrednosti nekih intelektualistiki.
veliina, kao to su nepravilne geometrijske intelektualitet (nlat. intellectualitas) svojstvo
slike itd. duhovnih bia, stanje sposobnosti saznavanja,
integraf (lat. integer, gr. grapho) v. integrator. ono to je u oveku duhovno; intelektualnost.
integracija (lat. integratio) obnavljanje, do- intelektualna filozofija v. intelektualizam.
punjavanje ega onim to mu je bitno; mat. intelektualnost (lat. intellectus) v. intelektualitet.
izraunavanje integrala; fil. prelazak iz
jednog rastrojenog i rasutog stanja u
usredsreeno stanje (supr. dezintegracija).
inteligen(a)t 353 interval
inteligen(a)t (lat. intelligens) ovek sposoban intenzimetar (nlat. intensivus, gr. metron)
za pravilno shvatanje i razumevanje stvari i med. aparat za doziranje Rendgenovih
pojava u ivotu i svetu, ovek koji ima zraka.
inteligencije, inteligentan ovek. intenzitet (nlat. intensitas) jaina, silina,
inteligentan (lat. intelligens) sposoban za estina; unutarnja jaina delatnosti; de-latna
pravilno razumevanje stvari i pojava u snaga, delotvornost, veliina snage (supr.
ivotu i svetu, razuman, uman, pametan, koji ekstenzitet); napregnutost, napetost, naprezanje,
ima duha, mudar, dosetljiv, bistar; vet, sila, silina, stepen napetosti.
vian, umean. intenzifikacija (lat. intensio napregnutost, facere
inteligencija (lat. intelligentia) uroena initi) injenje neega jaim, pojaavanje,
sposobnost pravilnog razumevanja stvari i poveavanje.
pojava u ivotu i svetu, razum, um, intenzo (ital. intenso) kuz. snano, krepko,
sposobnost shvatanja i pojimanja; kao poveano, pojaano.
zbirna imenica: svi ljudi koji imaju ovu intencija (lat. intendere uperiti, smerati,
osobinu; otmeniji i bolji svet uopte, nameravati, intentio) namera, nameravanje,
kolovani ljudi namisao, nakana, tenja za im, cilj,
inteligibilan (lat. intelligibilis) razumljiv, svrha; intencio akcionis (lat. intentio
razgovetan, pojmljiv, shvatljiv; fil. natu-lan, actionis) prav. krajnji cilj tube, pobuda za
pojmove l, koji je dat samo za razum a tubu; intencio principalis (lat. intentio
nikako ulima; inteligibilni svet nat-ulni principalis) glavna namera; intencio
svet; supr. senzibilan. sekundarija (lat. intentio secundaria)
intelipens servis (eng. Intelligence service) sporedna namera, uzgredna namera.
britanska obavetajna sluba. intevcionalizam (lat. intentio) shvatanje po
Intelsat skr. od eng. International Tele- kojem su opravdana sva sredstva samo da bi
communication Satellite Consortium - se postigao cilj.
Meunarodni konzorcij(um) za telekomuni- intencionalist(a) (lat. intentio) pristalica
kacije putem vetakih Zemljinih sate-lita; shvatanja da cilj opravdava sredstva.
prvi satelit lasniran 6. IV 1965. intencionizam v. intencionalizam.
intendant (fr. intendant) nadzornik, nastojnik, inter (lat. inter) predlog, pojavljuje se kao
upravnik, npr. pozorita; voj. ofi-,dir koji predmetak u sloenicama sa znaenjem:
vodi nadzor i stara se o plaanju i meu, izmeu, za vreme.
snabdevanju trupa. interakcija (lat. inter, actio radnja, dejstvo)
intendantura (nlat. intendantura) uprava, meudejstvo, meuzavisnost; fiz. dejstvo dva ili
nadzor; sedite i delokrug jednog nadzornika, vie sistema, ili pojava, jednog na druge; fil.
upravnika; voj. ustanova koja se stara o naelo interakcije je jedan od osnovnih
snabdevanju vojske. pojmova filozofije dijalekti-ke; dijalektiki
intendancija (nlat. intendantia) vrhovni nadzor; metod podrazumeva razliite prirodne i
uprava; oblast koja stoji pod jednim drutvene pojave kao meusobno povezane i
nadzornikom ili upravnikom. uzajamno uzrokova-ne; npr. u prirodi tkivo
intenzivan (nlat. intensivus) jak, moan, silan, bie je modifi-kovano prema sredini u kojoj
bujan; koji oznaava pojaanu radnju, koji sivi, a sa svoje strane ono modifikuje
oznaava stepen napregnutosti; in-tenzivna sredinu.
veliina jainska veliina, veliina koja, za inter arma silent leges (lat. inter arma silent
razliku od prostorno, ekstenzivne, ima leges) navod iz Ciceronovog govora Za
stupnjeve jaine (kao: svetlost, zvuk, Milona (Pro Milone, VI, 10): Pod orujem
elektrina struja i dr.); intenzivno gazdinstvo ute zakoni", tj. u ratu ne vae nikakvi
oblik upravljanja dobrom u kome se na zakoni sem zakona vojne sile.
obraivanje zemljita ulae mnogo vie truda inter arma silent muze (lat. inter arma silent
i novca, ali se dolazi i do znatno veeg musae) Kad oruje govori, muze ute", tj.
prinosa i prihoda; supr. ekstenzivan. gde se vodi rat, tu ne napreduje umetnost i
intenzivirati (lat. intendere zategnuti, naprezati) nauka.
initi, uiniti jaim, pojaa-ti, pojaavati. interartikularni (nlat. interarticularis) koji se
intenzivnost v. intenzitet. nalazi meu zglobovima, meu-zglobni.
intenzivum (lat. intensivum, sc. verbum) rpax. interval (lat. inter, vallus bedem, prostor
glagol koji oznaava pojaavanje radnje izmeu bedema, intervallum) meuprostor,
drugog glagola, npr. prislukivati" od odstojanje, razdaljina, razmak, praznina
sluati", klati" od tui", itd. izmeu ega; meuvreme; prav. meuvreme,
intenzija (J:ZT. intensio) naprezanje, rok;muz. razlika visina izmeu dva tona; per
napregnutost, pojaavanje snage; unutarnja tggervala (lat. per intervalla) u prekidima, na
snaga, jaina, estina; sadrina, unutarnja, prekide, sa prekidima',dilucida ili obinije
vrednost, stepen jaine. lucida ingervala (lat. dilu-cida, lucida
intervalla) pl. svetli trenuci
23 Leksikon
intervalometar 354 interesent
prisebnosti kod bolesnika, naroito kod kom, naunikom itd., gleda da posta-
bolesnika duevno obolelog. vljanjem pitanja dozna njegovo miljenje o
intervalometar (lat. intervallum rastojanje, gr. vanim dnevnim pitanjima da bi ga objavio u
metron) voj. u artil>eriji: sprava za merenje listu.
rastojanja od cilja do take udara zrna ili intervokalni (lat. inter, vocalis glasan, zvuan)
rasprskavanja u vazduhu. lingv. koji se nalazi izmeu dva vokala.
intervenijent (lat. interveniens) prav. onaj koji interglacijalna doba (lat. inter, glacialis leden)
se umea u neki spor kao trei (lat. tertius geol. doba koja su bila izmeu pojedinih
interveniens), posrednik, sudija, izborni ledenih perioda na Zemlji, naroito u Evropi.
sudija. interdentalan (lat. inter, dens zub, dentalis
intervenirati (lat. intervenire) meati se, zubni) koji je izmeu zuba;gram. meuzubni
umeati se u to (npr. u kakav spor), (glas).
pojavljivati se kao posrednik, posredova-ti; interdikt (lat. interdictum) zabrana; u
trg. menicu koju je trasat odbio isplatiti ili katolikom crkvenom pravu: obustava oba-
regulisati za raun trasanta; raditi (ili: vljanja svih crkvenih obreda (sem krtenja,
uticati) na berzi da se odri kurs novca ili krizmanja, ispovedanja i prie-ivanja
hartija od vrednosti; voj. umeati se vojnom bolesnih i samrtnika), kao crkvena kazna za
silom, pritei vojskom (u pomo i sl.). oblast, dravu, grad ili optinu (koju su
intervenisti v. intervenirati. primenjivale ranije pape da bi prisililo vlade
interventivan (nlat. interventivus) koji se na poputa lje).
pojavljuje u ulozi posrednika, posred-niki. interdiktor (nlat. interdictor) onaj koji
interventor (nlat. interventor) posrednik, izborni zabranjuje, zabranilac.
sudija. interdikcija (lat. interdictio) zabrana,
intervencije (lat. interventio meanje, uskraivanje, uskraenje, ukidanje, lia-
posredovanje, ulazak treeg lica u neki spor u vanje, lienje.
ulozi sudije ili posrednika; meanje jedne interdiciran (lat. interdictus) prav. proglaen
drave u poslove druge drave; fin. nesposobnim za samostalno upravljanje
posredovanje na berzi u svrhu odravanje imovinom.
kursa hartija od vrednosti; trg. primanje tue interdicirati (lat. interdicere) zabraniti, uskratiti;
menice na sebe; voj. ulaenje u rat. zabraniti slobodno raspolaganje svojom
intervencionizam (lat. interventio) l. politika imovinom.
doktrine i praksa oruanog, politikog i interegnum (lat. interregnum) vreme od
ekonomskog meanja u meu-dravne ili smrti ili silaska s prestola jednog vla-daoca
unutardravne odnose, radi ouvanja ili pa do stupanja na presto drugog vladaoca,
promene postojeeg stanja; 2. ekon. pravac meuvlada, vreme za koje drava nema
koji zahteva uplitanje drave u privredni vladaoca.
ivot, tj. da drava reguli-e osnovno interes (lat. intersum, interesse uestvovati,
kretanje u privredi. uzeti udela) udeo, uee; odnos, privlanost,
intervencioiisti (lat. interventio) pl. oni koji rade zanimljivost; panja, ljubav, naklonost;
na tome da se intervenie, tj. da neka drava znaaj, vanost, vrednost; korist, dobit,
ue u rat. dobitak; kamata, prihod od uloe-nog novca,
intervertebralan (nlat. intervertebralisjawa?-. novac plaen za upotrebu uzaj-mljenog novca;
meuprljenski, koji lei meu prlje- prost interes novac plaen na glavninu zajma;
novima. sloen interes ili interes na interes interes
inter vivos (lat. inter vivos) meu ivima, za plaen na glavninu periodino poveanu
ivota; prav. zaivotni, npr. posao: ugovor, dodavanjem neplaenog interesa; prav. korist
testamenat itd. ili teta koju neko ima od radnje nekog
Intervizija (lat. inter meu izmeu, visio drugog lica ili od dogaaja; per interese (lat.
pojava, vienje) udruenje televizijskih per interesse) iz koristoljublja; interesni
stanica socijalistikih zemalja Istone Evrope; raun raun kojim se. izraunavaju kama-te;
Evrovizija. politika interesa sebine politika.
intervju (eng. interview) razgovor, ispitivanje; interesantan (fr. interessant) zanimljiv,
naroito: razgovor izmeu saradnika nekog privlaan, koji pobuuje radoznalost,
lista i kakve istaknute linosti iz javnog uzbudljiv, zabavan; vaan, znaajan; redak,
ivota o aktuelnim pitanjima, koji e taj osoben.
saradnik docnije objaviti u svom listu. interesantnost (lat. interesse) zanimljivost,
intervjuisati (eng. interview) posetiti koga u privlanost, zanaajnost.
cilju ispitivanja njegovog miljenja; v. interesent (lat. interesse, fr. interesser) onaj
intervju. koga se neto tie, onaj koji ima udela u
intervjuist(a) (eng. interview) saradnik, re- emu, onaj kojemu je stalo do ega, uesnik,
porter nekog lista koji, u razgovoru s udeonik; onaj koji eli to, koji polae pravo
kakvim istaknutim dravnikom, umetni- na to; kupac, muterija.
interesira se 355 in terminis
23*
intermisija 356 iiternacionalne brigade
intermisija (lat. intermissio) prekid za neko svetskom ratu srozavi se u najgori soci-
vreme, proputanje; izostajanje za neko jalovinizam i oportunizam prema impe-
vreme, privremeni prestanak; vreme izmeu rijalizmu. Trea internacionala
prestanka i ponovnog pojavljivanje ega, npr. (19191943). Osnovao je Lenjin na kongresu
intermisija groznice med. vreme bez groznice u Moskvi, marta 1919, kao revolucionarno
(tj. vreme izmeu njenog prestanka i meunarodne udruenje radnika.
ponovnog pojavljivanja). ...... njena je misija: ispuniti, sprovesti u
intermitens (lat. intermittens) med. prestup-na ivot zavete marksizma i ostvariti vekovne
groznica, groznica koja se javlja na mahove, ideale socijalizma i radnikog pokreta."
s prekidima. (Lenjin). Ova je Internacionala rasputene
intermitentan (lat. intermittere obustaviti, 1943. god. Druga i po internacionala
prekinuti) koji ima prekide, koji je s (192123) meunarodna organizacije
prekidima, na mahove, koji izostaje s centristikih i socijalisti-kih partija i grupa,
vremena na vreme, koji prestane pa se osnovana u Beu, kao reakcija na stvaranje
pojavi; nastupni. Tree komunistike internacionale, da bi se
intermitirati (lat. inter-mittere) prekinuti za ouvao uticaj u radnikim masama i spreio
neko vreme, propustiti, proputati; izostajati, njihov odlazak ulevo. Spajanjem ove
prekidati se, prestajati za neko vreme; internacionale sa ostacima Druge
intermitirajue bolesti bolesti sa prekidima za internacionale nastaje tzv. Socijalistika
vreme kojih se bolesnik osea relativno radnika internacionala 192340, koja se
zdravim (npr. intermitirajua groznica); posle II svetskog rata (1951) obnavlja u
intermitira-jui izvori izvori koji privremeno Socijalistiku internacionalu, sastavljenu
presuuju pa opet izbijaju; intermitirajui puls uglavnom od so-mijalistikih i
bilo (puls) koje nejednako bije, s prekidima. socijaldemokratskih partija Zapadne Evrope;
intermuskularan (nlat. intermuscularis) aiat. 2. himna meunarodne socijalne demokratije,
meumiini, koji se nalazi izmeu miia. tekst Eena Potjea (1871), a melodija Pjer de
internat (nlat. internatum) vaspitan zavod u Gajtera; komunistika internacionala,
kojem pitomci, pored nastave imaju stan i kominterna.
hranu (supr. eksternat). internacionale!! (nlat. internationalis)
internacija (nlat. internatio) v. interni-rati. meunarodni (npr. internacionalno pravo,
internacionala (lat. inter, natio narod) 1. internacionalni odnosi ugovori, j"ezik itd.).
meunarodne udruenje radnika. Prva internacionalizam (lat. inter, natio narod) 1.
internacionala (18641876). Osnovana meunarodni pokret radnika svih zemalja za
1864. god. u Londonu. Organizatori Marks i klasno jedinstvo i solidarnost u borbi za
Engels. Marks je formulisao njene principe i zbacivanje vlasti buroazije, unitenje
bio njen stvarni rukovodilac. Internacionala imperijalizma i uvoenje soci-jalistikog,
je imala cilj da organizuje i povee akciju odnosno komunistikog poretka; 2. oseanje
meunarodnog proletarijata radi ekonomskog solidarnosti i bratstva svih radnika sveta,
oslobaanja radnika iz najamnog ropstva a s zbliavanje svih naroda i stvaranje jednog
tim i unitenja svakog klasnog gospodstva, tj. vieg, jedinstvenog drutva ureenog pr
klasa. Da bi to postigao, proletarijat mora da socijalistikim naelima; zbog toga
se organizuje u svakoj zemlji u posebnu internacionalizam vodi borbu protiv
politiku partiju. Prvu internacionalu je ovinizma, nacional-ne iskljuivosti,
raspustio Marks, jer je njen rad bio imperijalizma, milita-rizma i rata.
onemoguen porastem reakcije u Evropi internacionalizacija (lat. inter, natio)
posle poraza Pariske komune, a i zbog priznavanje ega za zajedniko,
podrivake delatnosti anarhista (Baku-njin). meunarodne; sporazum po kome sve drave
Faktiki je prestala sa Hakim kongresom imaju jednako pravo da se neim koriste, npr.
(1872), mada je formalno ra-sputena na nekom teritorijom, moreuzom, rekom itd.
kongresu u Filadelfiji (1876. god.). internacionaliziragi (lat. inter, natio) initi,
Druga internacionala (18891914). uiniti neto zajednikim, meunarodnim;
Osnovana na kongresu u Parizu. Organizator sporazumom reiti da sve drave imaju
je Engels, koji je njome stvarno rukovodio za jednako pravo da se neim koriste, npr.
vreme svoga ivota. Dotle je i Internacionala nekom teritorijom, rekom, nekim moreuzom
stajala na marksistikim pozicijama. Od itd.
poetka XX veka u njoj preovlauje internacionalist(a) (lat. inter, natio) pristalica
oportunizam i revizionizam, uprkos otporu ili lan radnike internacionale; kosmopolit.
revolu-cionarnog levog krila (Lenjin, Roza iiternacionalne brigade jedinice stranih
Luksemburg). Pretrpela je slom u prvom dobrovoljaca koje su se borile na strani
republikanske vojske u panskom
graanskom ratu (1936-39).
interni 357 interpretirati
intoksikacija (lat. in u, gr. toxikon otrov) med. intranzitivan (lat. intransitivus) neprelazan;
trovanje, bolest izazvana dejstvom otrova na verbum intranzitivum (lat. verbum
organizam; fig. opijanje, zano-enje, intransitivum) v. intranzitivum.
oaravanje; zanesenost, oaranost, opijenost. intranzitivum (lat. intransitivum) gram.
intolerantan (lat. intolerans) netrpeljiv. neprelazni glagol.
intolerantizam (lat. intolerantia) netrpelji-vost, intransigentan (lat. in- ne, transigere nago-diti
netrpljivost. se) nepopustljiv, nepomirljiv; uporan,
intolerantnost v. intolerancija. postojan.
intoleravcija (lat. intolerantia) netrpelji-vost, intransigenti (lat. in- ne, transigere) oni (ljudi)
netrpljivost. koji ne poputaju i ne uputaju se ni u kakvo
intonacija (ital. intonatio)muz. davanje tona; pogaanje.
proizvoenje tona; sviranje, pevanje; u kat. intransigentnost (lat. in-, transingere) nepo-
crkvi: poetne rei molitve koje izgovori pustljivost, nepomirljivost.
svetenik za oltarom i na koje verni intraokularni (nlat. intraocularis) koji se nalazi
odgovaraju. u oku, oni.
intonirati (lat. intonare)y3. dati ton, davati ton; intrauterinski (nlat. intrauterinus) med. koji je u
proizvoditi tonove; svirati, pevati. unutranjosti materice.
intorzija (lat. intorsio) uvrtanje, zavrtanje; intracelularan (lat. intra, cellula elija, nlat.
krivljenje, iskrivljenost; intorzio uteri (lat. intracellularis) biol. koji je u unutranjosti
intorsio uterine?, iskrivljenost mate-rice. elije, u eliji.
intra (lat. interus, intra) latinski predlog, intriga (fr. intrigue, ital. intrigo) spletka,
pojavljuje se u sloenicama, kao predme-tak, smutnja; u drami: zaplet, tj. vetake
sa znaenjem: u, unutra, iznutra; vremenski: zamravanje konaca usled ega dolazi do
za, pre isteka; o brojevima: ispod; u obimu, u ukrtavanja interesa i elja linosti koje
granicama. igraju.
intravenozan (nlat. mtravenosusjMea. koji se intrigant (fr. intrigant) spletka, splet-kar,
ubrizgava (lek) pravo u vene, da bi se smutljivac; u drami: lice koje svojim
ubrzalo dejstvo. spletkama najvie doprinosi stvaranju
intravertan (lat. intra, vertere okretati) okrenut dramskog zapleta.
unutra, upravljen prema onome to je unutra; intrigantski (fr. intrigant) spletkarski,
intravertne linosti tih. po Jungu, to su osobe spletkaki, smutljivaki, lukav, prepreden,
koje vole da su same sa sobom, koje su podmukao.
povuene u sebe, misaoni intrigirati (ital. intrigare, fr. intriguer)
ljudi (supr. ekstravertne linosti). spletkariti, spletkaiti, praviti spletke (ili:
intravilan (lat. intra, villa letnjikovac) gradski, smutnje), kovati zamke, raditi kome iza
varoki (naziv za izgraeni i naseljeni deo lea; poz. zaplesti, praviti zaplet.
gradske ili varoke optine); supr. ekstravilan. introverzija (nlat. introversio) podavije-nost,
intrada (ital. intrata, stfr. intrade) muz. uvod, okrenutost unutarnjoj strani; intro-verzio
predigra, kratak instrumentalni period kao palpebrarum (nlat. introversio palpebrarum)
uvod u vei muziki komad; intrade pl. med. podavijenost ivica onih kapaka.
dravni prihodi (od poreza, nameta i dr.). introvertan v. intravertan.
intrakapsularan (nlat. intracapsularis) ned. koji introvertiranost (lat. intra, vertere okretati)
se nalazi u zglobnoj aici, npr. povreda psih. duevno stanje u kome se pojedinac
zgloba koja je doprla u zglobnu aicu. zatvara u sebe", ograuje od dodira s
intrakardijalan (lat. intra, gr. kardia srce) med. okolinom; supr. ekstravertiranost.
koji se daje u srce (interkardijalna injekcija). introgresija (lat. introgredi, nlat. intro-gressio)
intrakranijalan (lat. intra, gr. kranion lobanja) ulazak, ulaenje, pristup.
unutar lobanje. introdukcija (lat. introductio) uvoenje,
uvod; uvoenje u dunost, u zvanje; uvod (u
intramentalan (lat. interus, intra, mens, dua) knjizi); muz. uvod u neki muziki komad,
fil., psih. koji pripada svesti pojedinca, obino laganog i ozbiljnog karaktera.
podruju linog, neposrednog (subjektivnog) introitus (lat. introire ui, ulaziti) pristup, uvod;
doivljavanje. uvodna pesma (obino u katolikoj misi).
intra muros (lat. intra muros) koji je izmeu introjekcija (nlat. introjectio) metanje u,
zidova; koji nije za javnost, tajni. umetanje.
intramuskularan (lat. intra, muscularis) med. intromisija (nlat. intromissio) unoenje,
koji se ubrizgava u miie. uvlaenje, ubrizgavanje.
intranzigenti v. intransigenti. intromitirati (lat. intromittere) pustiti (ili:
putati, poslati) unutra.
intromitovati v. intromitirati,
intronizacija (gr. thronos presto, nlat.
inthronisatio) podizanje (ili: stupanje) na
intronizirati 360 infant
infantado (p. infantado) zemlja koja se nici koji borave u donjem svetu; donji svet,
ustupa na doivotno uivanje infantu ili podzemni svet (kod starih Rimljana).
infantkinji; otuda: infantados (in-fantados) inferioran (lat. inferior) donji, nii; mlai,
pl. uvene panske merino-ovce, koje su slabiji; potinjen, podreen; loiji po
odgajane na tim imanjima. vrednosti.
infanterija (ital. infanteria) voj. peadija, inferioritet (lat. inferior donji, nii, nlat.
peake trupe. inferioritas) potinjenost, nii poloaj,
infanterist(a) (ital. infanteria) voj. peak, podreenost; manja vrednost, slabiji kvalitet;
vojnik, koji slui u peadiji. supr. superioritet.
infantilan (inn. infantil) detinji, deiji; ivferiornost (lat. inferior donji, nii) v.
detinjast; maloletan. inferioritet.
infantilizam (lat. infans dete) zastoj u razvitku infernalan (lat. infernalis) koji se tie
jedne osobe u telesnom i duev-nom pogledu, podzemnog sveta, koji je u vezi sa
oblik oboljenja u kojem odrastao ovek podzemnim svetom, sa paklom; pakleni,
zadrava, i u telesnom i u duevnom pogledu, avolski, neastivi.
detinjske crte i osobine, nedozrelost, naivnost. inferno (ital. inferno) podzemni svet, pakao;
infanticid (lat. infans, caedere ubiti, nlat. naslov prvog dela Danteove Boan-stvene
infanticida) prav. ubica deteta, deteubica, komedije" (Inferno Pakao).
edoubica; za enu: infanticida. infertilan (nlat. infertilis) neplodan, nero-dan,
ivfanticidij(um) (nlat. infanticidium) prav. neprinosan.
deteubistvo, edomorstvo. infestacija (lat. infestatio) neprijateljsko
infantkinja (p. infanta) kraljevska ki, napadanje; napad, pustoenje, uznemiravanje.
princeza (u paniji i Portugaliji); up. infant. infeudacija (nlat. infeudatio) davanje u feud,
infarkt (lat. infarcire umetati, trpati u neto, davanje u leno.
nlat. infarctus) med. zatvaranje kanala i krvnih infeudirati (nlat. infeudare) dati (ili: davati) u
sudova u ovejem telu to dovodi do feud, davati (ili: dati) u leno.
izumiranja izvesnih delova tkiva u koje infibulacija (lat. infibulatio) zakopavanje (ili:
krvni sudovi ne mogu dovesti krv (naroito zaivanje) spoljnih delova enskog spolnog
mozga, bubrega, srca, plua i dr.); infarkt organa ili gornje koe mukog spolnog uda u
miokarda oboljenje srca prouzrokovano cilju spreavanja prevreme-ne obljube ili
izumiranjem ogranienih delova sranog brakolomstva, ili da bi se spreilo, kao
miia usled zaepljenja sranih (koronarnih) kodljivo po zdravlje, vr-enje onanije kod
arterija. mukaraca. Raniji obiaj na Istoku, koji se i
infatigabilan (lat. infatigabilis) neumoran, koji danas jo odrava kod nekih prirodnih
ne zna za umor. naroda.
infatuacija (lat. fatuus glupav, benast, nlat. infidelitet (lat. infidelitas) neverstvo, ve-
infatuatio) do smenosti preterana ljubav rolomstvo; neverovanje, bezverje.
prema emu, zaluenost, zasleplje-nost, infiks (lat. infingere umetnuti, infixum) gram.
zanesenost za to. umetak.
infekt (lat. infectum) gram. glagolski oblik koji infiltrat (nlat. infiltrare) med. pojava koja
obeleava trajnu nesvrenu radnju. nastaje kada u tkivo prodru sastojci koji mu
infektan (lat. infectus) med. zaraen, kuan, nisu svojstveni (proizvodi zapaljenja, gnoja,
zagaen, otrovan, zatrovan; smrdljiv, gadan, seruma i dr.).
gnjio; infektivan. infiltracija (nlat. infiltratio) ulaenje ce-enjem,
infektivan (nlat. infectivus) med. v. infek- prodiranje u to; med. ravnomerno razilaenje
ciozan. i rasporeivanje proizvoda bolesti (gnoja,
infektirati (fr. infecter) med. v. infici-rati. seruma, masti, elija raka) po supstanciji
infektologija (lat. infectio) med. nauka o organa; geol. uvlaenje ra-stvora u pukotine
zaraznim bolestima. stena.
infekcija (lat. infectio) med. zaraavanje, infiltrirati (nlat. infiltrare) ulaziti ce-dei se u
zaraenje, zaraza, izazivanje zaraze, na- neto; utajati, upijati se u, proimati kapljui.
stajanje stanja zaraenosti; prodiranje i infiman (lat. infimus) najdonji, najnii;
razmnoavanje klica bolesti; prenoenje ili poslednji; krajnji.
dobivanje bolesti zarazom. infinitan (lat. infinitus) beskrajan, beskonaan,
infekciozan (nlat. infectiosus) med. zarezan, trajan, neprestan; opti; gram. neodreen.
kuan, zaraljiv, kuljiv, koji ima svojstvo ili infinitszimala (fr. infinitesime)jifar. beskonano
mo da prenese bolest infekci-jom; zarazni, mala koliina.
koji potie od zaraze ili infekcije, koji je infinitezimalan (nlat. infinitesimalis) l. mat.
pogodak da se prenese sa jedne osobe na beskrajno mali, neogranieno mali; in-
drugu. finitezimalniraun kltlanaliza besko-na nog
inferi (lat. inferi) pl. mit. podzemni bogovi koji naziv za diferencijalni ra un i integralno
borave u donjem svetu; umrli, pokoj- raun smatrani kao jedan; 2.
infinitet 362 influksizam
suvie malen da bi mogao biti izmeren ili inflacionisti (lat. inflatio) pl. pristalice
izraunat; krajnje siuan, krajnje finansijske politike kojoj je cilj izda-vanje i
beznaajan. putanje u opticaj veeg broja novanica no
infinitet (lat. infinitas) beskrajnost, to je, prema stvarnim eko-nomskim
beskonanost; bezbrojnost. prilikama zemlje, potrebno; up. inflacija.
infinitiv (lat. infinitivum se. verbum) gram. infleksibilan (lat. inflexibilis) nesavi-tljiv,
neodreeni glagolski oblik, neodreeni nain, nevitak; nesalomljiv, kojim se ne moe
npr. ii, jesti, oteti, stajati. upravljati, neumoljiv, tvrdoglav; gram.
infinitorist(a) (lat. infinitus) pristalica nepromenljiv.
evolucione teorije u uenju o organskom infleksibilije (nlat. inflexibilia) gram.
stvaranju. nepromenljive rei (sveze, prilozi, predlozi i
infinitum (lat. infinitum) ono to je beskrajno, dr.).
beskonano, bezgranino; ad ili in infinitum infleksija (lat. inflexio savijanje) opt. skretanje
(lat. ad, in infinitum) u beskrajnost, u svetlosnih zrakova sa njihovog pravog puta;
beskonanost. muz. menjanje glasa, tona; gram. menjanje,
infirmarija (nlat. infirmaria) bolnica, soba u oblici.
kojoj se neguju bolesnici (po kat. inflektirati (lat. inflectere) savijati, pre-gibati,
manastirima); mesto za bolesne biljke u menjati; gram. staviti nad samogla-snik akcenat
zimskim batama. cirkumfleks. inflektor (nlat. inflector) naprava
infirmarijus (nlat. infirmarius) uvar bolesnika, koja se mee na okna za ventilaciju i kroz
onaj koji neguje bolesnike (u kat. koju ulazi u okno spoljni vazduh. inflikcija
manastirima). (lat. inflictio, infligere naneti, zadati; priiniti)
infirmativan (nlat. infirmativus) ponita-van, prav. dosuivanje kazne, odreivanje kazne;
koji ponitava, koji ini neto nevaeim. izvrenje kazne. inflorescencija (nlat. inf
infirmirati (lat. infirmare)npaB. obesnai-ti, lorescentia) bot. 1. cvat; inflorescencija
ponititi vanost, npr. nekog testamenta. kompozita (lat. in-florescentia composita)
infirmitet (lat. infirmitas) nejakost, slabost, sloeni cvat; inflorescencija simpleks (lat.
bolel>ivost. inflorescen-tia simplex) prosti cvat;
inficijacija (lat, infitiatio) prav. odricanje, inflorescencija racemoza (lat. inflorescentia
poricanje pred sudom. racemosa) grozdasti cvat; 2. procvetavanje,
inficirati (lat. in, facere, inficere) med. zaraziti, cvetanje, rascvetavanje. inflorescirati (nlat.
zaraavati, okuiti, zatrovati (voda inflorescere) procve-
inficirana kolerom = voda za-raena tavati, procvetati, rascvetavati se. influentna
kolerom); zaraziti, zaraavati, uneti (ili: maina fiz. na naelu elektrine influence
unositi) u organizam klice neke bolesti osnovana maina za proizvoenje elektriciteta.
(inficiran kolerom = zaraen kolerom); influenca (nlat. influentia, ital. influenza)
infektirati. uticaj, upliv; fiz. elektrina influenca ili
inflamabilan (nlat. inf lammabilis) zapaljiv, elektrostatika indukcija pojava kada se neko
raspaljiv, upaljiv. nenaelektrisano telo naelek-trie unoenjem
inflamabilije (nlat. inflammabilia) pl. za-paljive njegovim u polje jednog naelektrisanog tela, a
materije, gorivo. im se udalji iz toga polja, elektricitet potpuno
iezava; magnetna influenca svojstvo npr.
inflamatoran (nlat. inflammatorius) zapaljiv, gvoa koje u polju jednog magneta postaje i
raspaljiv; med. koji izaziva zapaljenje, koji je samo magnet?">o, ali gubi magnetizam im se
u vezi sa zapaljenjem; inflamatorna groznica magnet dovoljno udalji te se gvoe ne nalazi u
groznica kao posledica zapaljenja. njegovu polju; med. zarazna i veoma prilepljiva
inflamacija (lat. inflammatio) zapaljivanje, bolest sa temperaturom, klonulou, bolovima u
zapaljenje; zapaljenje, zapaljenost; med. miiima i zglobovima, kaljem, glavoboljom
zapaljenje, upala. itd., grip, vrled, vrlesija, kunjalica; rorina; vet.
inflamirati (lat. inflammare) zapaliti; raspaliti, konjska bolest slinavica. influencirati (ital.
razdraiti, ogoriti. influenzare) uticati, uplivisati, imati uticaja na
inflatilije (nlat. inflatilia se. instrumenta) muz. koga ili to; zaraziti, okuiti; podmititi,
instrumenti na koje se svira duvanjem, duvaki potkupiti, zadobiti za.
instrumenti. influksizam (lat. influxus uticaj, upliv) fil.
inflacija (lat. inflare naduvati, inflatio shvatanje po kojem dua i telo vre jedno na
nadimanje) fin. uveavanje i putanje u drugo takav uticaj da svaki deo jednoga
opticaj sredstava za plaanje u znatno izaziva u drugom promene koje odgovaraju
veem broju no to je, s obzirom na promenama na samom njemu.
ekonomske prilike zemlje, potrebno;
preterano tampanje novanica (supr.
deflacija); med. nadimanje tela usled vetrova;
naduve-nost.
influksija 363 infulirati
influksija (lat. influxio) uticaj, upliv; sistem infra (lat. infra) predl. pod, ispod, nie; pril.
influksije v. influksizam. dole, nie (supr. supra, super); infra--svet svet
influksionist(a) (lat. inf luxus) fg. pristalica beskrajno malog, tj. svet atoma (supr. supra-
influksizma. svet svet beskrajno velikog, tj. svet vasionskih
influksus (lat. influxus) fiz. v. influenca; razmera); infra-crveni zraci zraci talasne
influksus fizikus (lat. influxus physi-cus) duine iznad 8 dese-tohiljaditih milimetara
fiziki uticaj (tj. uticaj tela na duu). koji ne izazivaju oseaj ula vida, nevidljivi
informan (lat. informis) bezoblian, bez zraci sa toplotnim dejstvom.
odreenog oblika; ruan, nakaradan; bez infrazvuk fiz. naziv za mehanino treperenje
reda, protivan redu. vrstih, tenih i gasovitih tela, iji je broj
(formant (lat. informans, informantis)jHrB. treptaja toliko mali da ga oveje uho ne
termin kojim se oznaava prirodni nosilac moe osetiti.
jezika kao osnovni izvor. nformat (nlat. infraktor (nlat. infractor) prav. prekrilac
informativum) prav. pravio miljenje, sud o ugovora; prestupilac zakona.
emu, u obliku miljenja ili saveta, koji trai infrakcija (lat. infractio) naruenje, pre-krenje,
neki sudija od nekog pravnika radi svog prestup, povrede; prekid, npr. sporazuma,
linog obave-tavanja; pravio uputstvo koje je saveza; med. prelom, naroito delimian
ve dobijeno. prelom kosti.
informativ (nlat. informativum) prav. v. in- infra mikrobi (lat. infra, gr. mikros mali, bios
format. ivot) biol. iva bia koja se ne mogu videti ni
informativan (nlat. informativus) obave-stan, pod najjaim mikroskopskim uvelianjem.
obavetavan, koji slui za obavetenje, infrastruktura (lat. infra pod, ispod, nie,
obavetajan, pouljiv; informa-TIVNJG list list structura od struere slagati, sklapati) temelj,
koji slui samo za upoz-navanje italaca sa osnova, podloga; osnova za privredni i
dogaajima i injenicama; informativne sluba drutveni razvoj, koju ine: saobraajne
obavetajna sluba. mrea (putevi, eleznike pruge, kanali i sl.),
informatika (lat. informare) nauka o isko- vodene instalacije, izvori elektrine i dr.
riavanju informacija za upravljanje i energije, objekta. namenjeni javnim
donoenje odluka u privredi, nauci i tehnici. potrebama osvetljenje, parkovi, trgovi,
informator (nlat. informator) obaveta, domovi zdravlja, bolnice, dispan-zeri, kole
obavestilac, obavetavalac, izvestilac; itd.).
domai uitelj; za enu: informatorka. infuzija (lat. infusio) ulivanje, nalivanje,
informacija (lat. informatio) pouavanje, polivanje; natapanje, poparivanje; med. uno-
upuivanje, uputstvo; obavetavanje, enje tenosti, obino tzv. fiziolokog
obavetenje; raspitivanje; obavetenost; rastvora (kuhinjske soli) pod kou ili u krvne
obavest, izvetaj, izvee; sudsko iz-vianje, sudove radi nadoknaivanja krvi ili telesnih
istraga. sokova; fig boansko nadahnue.
Informbiro naziv za Informacioni biro" koji infuzoran (nlat. infusorius) nalivni, natop-ni,
su 1947. godine osnovale komunistike i koji je postao prisipanjem neke tenosti ili
radnike partije istonoevropskih i nekih potapanjem u tenost.
zapadnoevropskih zemalja i koji se od 1948. infuzorije (lat. infusoria) pl. zool. trepljare,
godine do svoga raspu-tanja 1956. nalivnjaci (jednoeline, mikroskopski sitne
angaovao protiv nezavisne politike ivotinjice sloenog unutarnjeg sastava, sive
Jugoslavije i KPJ. u vazduhu, vodi i drugim tenostima).
informirati (lat. informare) pouiti, uputiti; infuzorij(um) (nlat. inf usorium) sprava za
obavestiti, obavetava, izvesti-ti, polivanje; zool. trepljara, nalivnjak; up.
izvetavati; informirati se obave-tavati se, infuzorije.
obavestiti se, raspitati se. infuzum (lat. infusum) naliv, doliv, ono to
informisati v. informirati. se naliva, to se dosipa.
Infortijatum (nlat. infortiatum) prav. drugi infula (lat. infula) bela ili crvena vunena
deoDigesta, od 2138. knjige, deo zborni-ka vezoglava koju su nosili oko ela, kao
Korpus jurne civilne. ukras, svetenici i druga neprikosnovene lica
infortuna (nlat. infortuna) astrol. poloaj neke kod starih Rimljana; kod katolika: biskupska
planete koji predskazuje nesreu, naroito s ili opatska kapa; biskupski eir, traka na
obzirom na dve zlokobne i neprijateljske biskupskom eiru.
planete, Mars i Saturn, od kojih se Mars zove infulirati (nlat. infulare) podariti biskupski eir,
infortuna minor (lat. infortuna minor) = manja tj. proizvesti za biskupa; infulirani opati opati
nesrea, a Saturn infortuna major (lat. kojima je papa podario pravo da mogu nositi
infortuna maior) = vea nesrea. znake bi-skupskog dostojanstva.
infunde 364 incizivan
infunde (lat. infunde) dospi, dolij; infunde akve njom; psih. spreavanje Koje se vri voljom,
fervide kvantum suficit ili sufi-cijentem ili nagonski i podsvesno, na kakav uvstveni
kvantitatem (lat. infunde aquae fervidae podstrek ili drugo duevno stanje; prav.
quantum sufficit, sufficientem quantitatem) zabrana (viega suda) da se po nekoj stvari
farm. uspi vrele vode koliko je potrebno (ili: obustavi postupak (u niem sudu).
koliko je dovoljno). inhoativa (nlat. inchoativus) poetni, uvod-ni;
infundibulum (lat. infundibulum levak) zool. verba inhoativa (lat. verba inchoativa) pl.
levkasto udubljenje, npr. u treoj modanoj gram. glagoli koji pokazuju poetak neke
komori; levak u glavonoaca; pluni mehur i. radnje ili stanja.
inhabilan (lat. inhabilis) nevet, nevian, inhoativan (lat. inchoativus) poetni, uvod-ni;
nespretan; prav. nesposoban. verba inhoativa (lat. verba inchoativa) pl.
inhabilitet (nlat. inhabilitas) nesposobnost; gran. glagoli koji pokazuju poetak neke
inhabilitas testijum (lat. inhabilitas testium) radnje.
prav. nesposobnost svedoka. in hok kazu (lat. in hoc asu) prav. u ovom
inhalator (nlat. inhalare, inhalator) med. aparat sluaju, u datom sluaju.
pomou koga se vri udisanje pare ili gasova in hok pasu (lat. in hoc passu) prav. u ovome
(inhalacija). sluaju, s obzirom na ovaj (ili: na dati) sluaj.
inhalacija (nlat. inhalatio) med. udisanje pare ili in honorem (lat. in honorem) u ast.
gasova koji se razvijaju iz izvesnih tenosti, inhumanacija (lat. homo, ovek, humanus
bilo prirodno ili pod uticajem zagrevanje i oveiji, nlat. inhumanatio) kol. oove-enje,
kljuanja; inhalacioni aparat v. inhalator; pooveenje, ovaploenje Hristovo.
inhalacione bolesti bolesti koje nastaju usled inhumanitet (lat. inhumanitas) neovenost;
udisanja ko-dljivih gasova; inhalaciono neobrazovanost, neblagorodnost, neljubaz-
leenje leenje vetakim udisanjem nost.
gasova, pare i dr. inhumacija (nlat. inhumatio) ukop, ukopa-
inhalirati (lat. inhalare) med. udisati, usi-savati. vanje, sahranjivane, sahrana.
inherentan (lat. inhaerens) prirodno i incentiv (lat. incentivum) sredstvo za na-
nerazdvojno spojen ili udruen sa, bitan, draivanje, za podsticanje, za podstreka-
svojstven, nerazdvojan. vanje.
inherencija (nlat. inhaerentia) prirodna i incentivan (lat. incentivus) koji daje ton;
nerazdvojna pripadnost, nerazdvpjnost, bitno podstican, podstrekavan, podbadan, uzbu-
pripadanje emu, odnos dveju stvari u kojem dan, koji uzbuuje, nadraan, koji na-
se jedna moe zamisliti samo u drugoj, odnos drauje, uzbudljiv, nadraljiv, razdraljiv.
svojstava jedne stvari prema toj stvari, inceracija (nlat. inceratio) uvotavanje,
akcidencija prema supstanci-ji, npr. okrugloa uvoenje, prevlaenje voskom, prelivanje
inherira krugu; prav. ostajanje pri emu, voskom, meanje sa voskom; meanje suve
nepoputanje. materije sa kakvom tenou dok se ne
inherirati (lat. inhaerere) bitno pripadati, biti zgusne kao vosak.
nerazluljiv od; biti nerazdvojno spojen ili incerirati (lat. in, sega vosak, incerare) uvotiti,
udruen sa; prav. produiti, nastaviti, ostajati uvotavati, prevui (ili: preliti) voskom;
pri emu, ne poputati. pomeati sa voskom.
inheritor (nlat. inhaeritor) prav. naslednik; za incest (lat. in, castus edan, incestus) prav.
enu: inheritorka. rodoskvrnjenje, rodoskvrnavljenje, spolno
inhibirati (lat. inhibere) zadravati, zadrati, optenje sa bliskim srodnicima sa kojima je
spreiti, spreavati, zabraniti, zaustaviti. brak, zbog srodstva, zabranjen (npr. izmeu
inhibitoran (nlat. inhibitorius) koji zabranjuje, oca i erke, majke i sina, brata i sestre).
kojim se zabranjuje to, koji zadrava, koji inciviliziran (lat. civis graanin, incivilis)
spreava. neobrazovan, neuljuen; grub, surov, prost.
inhibitori (lat. inhibere zadravati, spreavati) incivilizovan v. inciviliziran.
supstance koje svojim prisustvom u malim incident (lat. incidens) dogaaj, sluaj,
koncentracijama usporava-ju ili sasvim neprijatan sluaj; zamerka, prigovor,
zaustavljaju jednu odreenu reakciju ili primedba, upadica; sporedan dogaaj,
proces. sporedna radnja; mali sukob.
inhibitorijale (nlat. inhibitoriale)npaB. sudska incidentan (lat. cadere, incidens) upadni;
naredba o zabrani; inhibitorij(um). umetnut; uzgredan, sporedan, sluajan; in-
inhibitorij(um) (nlat. inhibitorium) prav. v. cidentni ugao opt. upadni ugao (supr. re-
inhibitorijale. fleksioni ugao ili refrakcioni ugao).
inhibicija (lat. inhibitio) fiziol. zadravanje ncidencija (nlat. incidentia) opt. upadanje, upad.
neke organske radnje, funkcije, voljom ili incizivan (nlat. incisivus) zasecan, koji zaseda,
nevoljnom fiziolokom rad- nagrizan, koji postepeno nagriza;
incizivi 365 iracionalizam
med. koji rastvara, koji razblauje; fig. apse (lat. ipse) sam, lino, glavom;ipso jure (lat.
zajedl>iv; otar. ipso iure) samim pravom, samo sobom, samo
incizivi (nlat. incisivi se. dentes) pl. zool. po sebi; pleo fakto (lat. ipso facto) samim
sekutii, senjaci (zubi); incizores. delom, tim samim.
incizija (lat. incisio) rasecanje, zarez, pro-sek; ipsizam (lat. ipse sam, nlat. ipsismus) sebinost,
otvaranje leine. samoljublje; egoizam.
incizores (nlat. incisores) pl. zool. v. incizivi. ipsiloida (gr. ypsilon, eldos vid, oblik) znat.
incizorij(um) (nlat. incisorium) med. no kojim av modane kore, nazvan tako zbog slinosti
se otvaraju leine; sto na kojem se otvaraju sa grkim slovom ipsilon (Y).
leine. ipsilon (gr. u psilon golo i") dvadeseto slovo
inckzum (lat. incisum) usek; gram. umetnuta grke alfabete.
reenica; umetak, parenteza. ipsisima verba (lat. ipsissima verba)^. naj-
incizura (lat. incisura) usek, razrez; med. sopstvenije rei, tj. pravo i tano navede-ne
izdubljenje na ivici kosti ili na hrska-viavim rei (pesnika, mudraca i sl.).
delovima. ipso fakto (lat. ipso facto) samo po sebi, po
incineracija (lat. in, ini gen. cineris pepeo) prirodi stvari.
pretvaranje u pepeo spaljivanjem; pogrebni ipsofon (lat. ipse sam, gr. phone glas, zvuk)
obiaj spaljivanja mrtvaca ;up. kremacija. aparat koji automatski belei (na traci ili
in cirka (nlat. in circa) otprilike. elinoj vrpci) obavetenja koja kasnije moe
incitancije (lat. incitancia) pl. med. sredstva koja da ponovi.
izazivaju uveavanje ivotne sveine i Iralt. boginja srdbe kod starih Rimljana.
delatnosti. irada (arap. irada tur. irade zapovest) u
in (eng. inch, lat. uncia) mera za duinu u bivoj Turskoj: zvanian spis, ukaz (u formi
Engelskoj = 1/12 engleske stope (foot) = carske naredbe) koji se dostavlja velikom
2,54 cm. veziru radi objavljivane.
indijel v. indil. iradijacija (nlat. iradiatio) ozraivanje,
indil (tur. incil, gr. eyaggelion) evanelje; ozraenje, osvetljavanje, zraenje; zrakasto
sveta knjiga. irenje; ozraenost, obasjanost; fig. oza-
pitala (tur. insallah, arap. ina'allah) ako Bog rivanje, ozarenje, ozarenost; ont. pojava da
hoe, ako Bog da! svetli (beli) predmeti izgledaju na tamnoj
Iokasta (gr. lokaste) mit. ena tebanskog kralja (crnoj) osnovi vei nego isto toliki tamni
Laja, mati i, posle Lajove smrti, ena (crni) predmeti na svetloj (beloj);med. irenje
Edipova (kod Homera Episkasta); Jokasta. bola izvan granica obolelog dela tela',lingv.
Iona (gr. 16) mit. ki Inaha, kralja u Argosu, irenje jedne gramatike kate-gorije s nekog
koju je Zevs voleo, ali, da bi svoju ljubavnicu odreenog podruja na druga.
sakrio od ljubomorne Here, pretvorio ju je u mradijirati (lat. irradiare) ozraiti, ozra-ivati,
belu kravu. Hera izmoli tu kravu sebi na zraiti, osvetljav&ti, obasjavati; zrakasto se
poklon i poveri je Argusu, udovitu sa sto iriti; fig. zraiti (npr. umom); ozariti,
oiju, na uvanje. Po Zevsovoj naredbi ozarivati.
Hermes ubije Argusa, ali Hera pusti na Ionu
jednog obada koji ju je gonio kroz ceo svet, iranski jezici porodica indoevropskih jezika
dok nije u Egiptu dobila preanji oblik i koja, sa indijskim, sainjava arijsku grupu
nala spas; posle su je u Egiptu potovali kao jezika; najstariji je staropersijski i avestijski
botinju Izidu. jezik na kome su napisane svete knjige
ipekakuana (port. ipecacuanha) bot. biljka iz pristalica Zaratustrinih; u ovu grupu, pored
porodice Rubiacea, jajastog lia, belog cveta ostalih, spada jo novo-persijski, kurdski i
i modrog ploda, koren joj se upotrebljava kao afganski jezik.
sredstvo za povraanje (bljuvai koren"), irascibilan (nlat. irascibilis) sklon gnevu, ljutit,
preznojavanje, ienje i kao lek protiv durnovit, plahovit; ab irato (lat. ab irato) u
kalja; raste u Brazilu. ljutnji, u razdraenom stanju, izdata npr.
iperit hen. opti naziv za grupu opasnih bojnih kakva naredba i sl.
otrova plikavaca (di-hlor-dietil--sulfid), iracioialan (lat. irrationalis) nerazuman, koji
unitavaju kou, stvaraju rane, izazivaju nije obdaren razumom; nerazloan,
greve, povraanje i dr.; naziv po belgijskom nepametan, koji je iznad razuma", protivan
mestu Ipru (Ypres), gde je, 1917. god., prvi razumu, koji se razumom (umom) ili
put upotrebljen. pojmovnim miljenjem ne moe shvatiti, koji
ipsacija (lat. ipse sam, nlat. ipsatio) samo- se ne moe dovesti u sklad sa zakonima
zadovoljavanje spolnog nagona kod loginog miljenja; mag. neracionalan;
mukaraca, ena i dece putem spoljnih i nesamerljiv obinim veliinama kao to su
misao-nih nadraaja spolnih organa; prirodni brojevi; neizraljiv obinim
masturba-cija, manustupracija, onanija. (krajnjim) razlomkom, pravim ili nepravim;
obino se kae za korenove, npr.
iracionalan broj\| 2.
iracionalizam (lat. irrationalis) fil. metafizike
gledite kome je polazna taka.
iracionalitet 366 iridektomija
nauka koja slui kao uvod u prouavanje procenjuju kao istorijski uslovljene i
Viblije. promenljive.
isagogian (gr. eisago uvodim) koji slui kao istorija (gr. historia) l. povest, nauka koja
uvod u neto, uvodni. istrauje i prouava prolost; 2. povesnica
Isak (hebr. Ishak) sin Avrama i Sare, drugi (knjiga, udbenik); 3. pria, dogaaj; historija.
praotac Jevreja, na udan nain spasen da ne istorijski (gr. historikos) koji se tie povesti,
bude prinesen na rtvu. povesni; koji se pamti, uven; koji je stvarno
iskariotizam podlo izdajstvo (po Judi Iskariotu, bio, taan.
ueniku Hristovom, koji ga je izdao za ZO istoriograf (gr. historia, grapho piem) pisac
srebrnjaka). istorije, povesniar.
islam (arap. islam) odanost, predanost bogu; istoriografija (gr. historia, grapho piem)
ovim je imenom Muhamed nazvao religiju pisanje istorije.
koju je osnovao i iji se najstariji doku-menti istoriomatija (gr. historia, mathema
nalaze uKoranu i u Haditu; osnovi islama poznavanje, nauka) izuavanje istorije.
sastoje se u ovih pet glavnih taaka: 1. istoricizam (gr. historia) l. socioloko i
vera u Alaha kao jedinog boga i u njegovog filozofsko uenje koje posmatra ljude i
poslanika Muhameda; 2. salat, moljenje bogu dogaaje ne po njihovoj unutarnjoj vrednosti,
pet puta dnevno: molitva, recitovanje svetih nego u istorijskoj sredini, tj. u odnosu prema
rei, klanjanje i okretanje lica Meki; 3. zakat, drutvenoj sredini iz koje su ponikli; 2. tenja
prilog za sirotinju; 4. post u mesecu da se umetnika dela objanjavaju metodom
ramazanu; 5. hadiluk na abu u Meki; iste istorinosti, iskljuujui kao prazno i
islamizam. opasno svako estetsko posmatranje; 3.
islamizam (arap. islam) v. islam. shvatanje po kome je istorija, ostavljena
isperdaiti (pere.) istegnuti kou, uglaa-ti; fig. sopstvenoj moi i bez pomoi filozofije,
istui, izudarati. sposobna da utvrdi izvesne moralne i
religijske istine.
Ispolkom (rus. Ispolkom Izvrni odbor) istoriar (gr. historikos) pisac istorije,
1. Ispolkom Kominterne Izvrni odbor prouavalac istorije, povesniar ;histo-rik.
Komunistike internacionale; 2. skr. naziv za Isus (gr. Jesus) grki oblik jevrejskog imena
Ispolnitelvnv komitet Soveta raboih, Jehoshua, tj. onaj ija je pomo Jehveh
krestlnskih i krasno-areiskih deputatov (Jehova); up. Hristos.
(Saveta radnikih, seljakih i Ishemija (gr. ischo zadravam, zaustavljam,
crvenoarmejskih delegata). haima krv)lged. zaustavljanje krvoliptanje;
istam geogr. uska kopnena prevlake izmeu spreenost priticanja krvi usled pojave gra u
dva mora (naziv prema Korintskoj prev-laci nekom krvnom sudu, npr. u mozgu.
Isthmos, koja spaja Peloponez sa grkim ishemon (gr. ischo, haima) med. sredstvo za
kopnom). zaustavljanje krvi.
istamske igre v. pod Istmos. ishiagra (gr. ischfon karlinjaa, sednjaa,
Istar mit. asirsko ime boginje Astarte. agra lov) med. v. ishijas.
Ister i Istar antiko ime za Dunav. ishialgija (gr. ishfon, algos bol) med. v. ishijas.
isteso tempo (ital. istesso tempo) muz. isti tempo. ishidroza (gr. ischo zadravam, zaustavljam,
istiva (tur. istifa) bela zemlja od koje se hudor voda) med. nemogunost znojenja,
prave lule. nemogunost isparavanja koe.
istifan (tur. istifan, ngr. stefanos) vrsta ishidrotian (gr. ischo, hudor) med. koji
enskog pokrivala za glavu; nevestin venac. spreava znojenje, koji dolazi od spree-
istmijske igre v. pod Istmos. nosti (ili: nemogunosti) znojenja.
istmitis (gr. isthmos vrat) med. v. angina. ishijadika (gr. ischfon) med. v. ishijas.
istmoragija (gr. isthmos vrat, regnymi ishijadian (gr. ischfon) anat. sednjaa, koji
prskam, pucam) med. krvarenje vratnih pripada sednjai ili koji je u vezi sa
sudova. sednjaom (npr. ishijadini ivac, ishi-
Istmos (gr. Isthmos) zemljouz, prevlaka, jadina arterija itd.); ishijadina sredstva
naroito Korintske prevlaka koja vezuje lekovi protiv bolova u kukovima.
Peloponez sa srednjom Grkom; istmijske igre ishijas (gr. ischfon karlinjaa, sednjaa)
viteke utakmice koje su svake druge godine med. neuralgino oboljenje ishijadinog ivca,
odravane na Istmosu, u omoriko-vom gaju koji se nalazi na zadnjoj strani buta (sastoji
posveenom bogu Posejdonu, i to svagda u se u jakim bolovima du toga ivca, tj. od
prvoj i treoj godini olimpijade; utakmice su krsta pa zadnjom stranom sve do stopala);
bile gimnastike i muzike; istamske igre. iijas, ishijadika, ishiagra, ishialgija.
istorizam (gr. historia) fil. sklonost da se ishion (gr. ishion) znat. kukaa, karlinjaa,
duhovne i kulturne tvorevine (pravo, mo- karlina kost; os ishii (nlat. os ischii)
ralnost, religija i dr.) posmatraju kao sednjaa.
proizvod istorijskog razvitka, ili da se
ishnofon 369
ishnofon (gr. ischns slab, tanak, phone glas) iterativum (lat. iterativum) gram. uestali glagol
ovek tanka, slaba glasa; tepavac, mucavac. (koji iskazuje radnju koja se ponavlja, npr.
ishuretika (gr. ischo zadravam, uron lupkati, skakutati).
mokraa) pl. med. sredstva koja zadravaju iteracija (lat. iteratio) ponavljanje, obna-vljanje.
mokrau. iterbij(um) (naziv po mestu otkria
ishuretina sredstva v. ishuretika. vedskom selu Ytterby) hen. elemenat, znak
ishurija (gr. ischo zadravam, zaustavljam, Yb, atomska masa 173,04, redni broj 70;
uron mokraa) med. prestanak izbacivanje pripada grupi retkih zemalja.
mokrae zato to bubrezi kod zapaljenja itinerarij(um) (lat. itinerarium) opis puta,
bubrega ili kolere, ne izdvajaju mokrau, ili putovoa; spisak stanica i postaja koje se
usled mehanikih prepreka u mokra-nim nalaze na drumu izmeu dva velika mesta, sa
kanalima npr. kamena, otoka i dr.; anurija. naznaenjem odstojanja jedne od druge;
Ital (gr. Italos) mit. pravedni kralj Bru-tija; po molitva koju kat. svetenici treba da itaju
njemu nazvane Italija. kada su na putu (lat. itinerarium clericorum).
Igala (dat. Itala) najstariji starolatinski prevod itinerer v. itinerarijum.
Biblije, iz koga je docnije postala Vulgata. itrij(um) (lat. yttrium) hen. element, znak Y,
Italija iredenta (ital. Italia irredenta) v. atomska masa 88,905, redni broj 39; pripada
Iredenta. grupi retkih zemalja.
italijavizam (fr. italianisme) svojstvenost iindije (tur. ikindi, ikinci drugi) veernji as
italijanskog jezika. koji deli vreme na polovine; trea po redu od
italijanizacija (fr. italianisation) poitali- pet dnevnih molitava kod muhame-danaca,
janjavanje, poitalijanjenje, nasilno koja se obavlja uvee, po zalasku sunca.
pretvaranje pripadnika drugih narodnosti u Ifigenija (gr. Iphigenefa) kit. ki kralja
Italijane; zanoenje u govoru na italijanski, Agamemnona i Klitemnestre. Da bi se
upotrebljavani u govoru italijanskih izraza. umilostivila boginja Artemida koja je,
italijanizirati (fr. italianiser) poitalija-niti, srdita na Agamemnona, spreavala odlazak
poitalijanjivati; silom pretvarati u Italijane; Helena iz Aulide u Troju Agame-mnon je
zanositi u govoru na italijanski, sluiti se u hteo da je prinese boginji na rtvu, ali je
govoru italijanskim izrazima. ova odnese na Tauridu i uini svojom
italijanisimi (ital. Italianissimi) pl. Italijani koji svetenicom. Tu spase svoga brata Oresta i
su, u tenji i zahtevima za slobodom Italije, pobegne s njim i kipom Artemidinim u Atiku,
bili najuporniji, najei, najodluniji i gde je umrla kao svetenica. U svetskoj
najnepomirljiviji rodoljupci; sing. umetnosti i knjievnosti predmet mnogih
italijanisimo. obrada: Es-hil, Sofoklo, Euripid, Rasin, Gete;
italijanisimo (ital. Italianissimo) v. italijanisimi. opera od G luka.
italik (fr. italique) tip. kosi slog, kosa latinska iftira (tur. iftira, arap. iftira) kletva, obe-
tamparska slova, kurzivna slova, kurziv. ivanje, ogovaranje; srebroljublje.
Italiot (gr. Italiotes) prastanovnik Italije, iftihar (arap.) slava, ast;
naroito Velike Grke. ihnevmon (gr. ichneumon) zool. faraonski
italofil onaj koji je prijateljski raspoloen prema pacov, mala i krvolone ivotinja iz porodice
Italijanima i svemu italijanskom. cibetke (nlat. viveridae), ivi u Junoj Evropi i
italofob onaj koji je neprijateljski raspoloen Egiptu; stari Egipani su ga oboavali.
prema Italijanima i svemu italijanskom. ihnognomika (gr. ichnos trag, gnome
itacizam novogrki izgovor starogrkog jezika, saznanje, uvianje) vetina ulaenja u trag,
po kojem se samoglasnici i, u, e, oi, ei ne vetina pronalaenja traga.
izgovaraju razliito, nego svi kao i"; supr. ihnograf (gr. fchnos, grapho piem) onaj koji
etacizam. crta plan ili nacrt, crta plana ili nacrta.
item (lat. item) prid. takoe, isto tako; dalje, ihnografija (gr. fchnos, grapho piem,
nadalje. opisujem) opisivanje traga; nacrt, plan
iterativan (nlat. iterativus) ponovl>en, pokovan, graevine.
koji se vie puta dogaa, uestan, uestao. ihor (gr. ihor) prvobitno: krv bogova, etar-ska,
iterativnost (lat. iterare ponoviti) llngv. osobina krvi slina tenost to tee u ilama bogova;
glagola da oznaava radnju koja se ponavlja, med. sukrvica, krvna surutka (nlat. serum
koja je uestale (poskakivati i sl.). sanguinis); gnoj.
ihram (arap. ihram, tur. ihram) beli nesai-veni
ogrta muhamedanskih hadija koji idu u
Meku na hadiluk.
ihti- (gr. ichthys) predmetak u sloenica-ma sa
znaenjem: riba, riblji.
24 Leksikon
ihtijar 370 Itar
ihtijar (arap. ihtiyar, tur. ihtiyar) star ovek, ihtiomorfan (gr. ichthys, morphe) ribast, u
starac. obliku ribe, slian ribi, kao riba, ribo-
ihtijeleum (gr. ichthys, lat. oleum ulje) riblje lik.
ulje, riblji zejtin. ihtiomorfit (gr. ichthys, morphe) v. ihtiomorf.
ihtiografija (gr. ichthyos, graphia) opisivanje ihtiosaur (gr. ichthys, sauros guter) riba-
riba. -guter, prepotopska ivotinjska vrsta
ihtiodonti (gr. ichthyos, odus, oddntos zub) pl. iz jurskog perioda, sredina izmeu ribe i
kol. okamenjeni riblji zubi. gutera. ihtioteologija (gr. ichthys, theos
ihtioza (gr. f chthyos) med. vrsta kone bolesti: bog, logfa)
kraljutica, tj. suenje i perutanje koe. dokaz za postojanje boga, na osnovu toga
ihtioidan (gr. ichthyo-eides) slian ribi, kao to postoje ribe. ihtiotipoliti (gr. ichthys,
riba, u obliku ribe. typos otisak,
ihtiokola (gr. ichthys, kolla lepak) riblji lepak, lithos kamen) pl. riblji otisci u kamenu.
riblje tutkalo, morunin mehur od koga se ihtiotomija (gr. ichthys, temno seem,
pravi lepak, kit, engleski flaster i dr.
ihtiol (gr. ichthys, lat. oleum ulje) med. reem) anatomija riba. ihtiofagi (gr.
mineralno ulje koje sadri fosilne ostatke ichthys-phagoi) pl. ribode-
riba (gusta, bistra, neprijatna mirisa i ukusa ri, ribojedi; ljudi koji se hrane samo
tenost, upotrebljava se poglavito za leenje ribom (kao npr. neka divlja plemena u
enskih spolnih organa, crvenog vetra i Africi i na obalama Arabije i Crvenog
raznih konih oboljenja). mora). ihtiofagija (gr. ichthys-phagla)
ihtiolit (gr. ichthys, lithos kamen) min. riblji hranjenje
kamen. ribom; up. ihtiofagi. ihtiti (gr. ichthys-ites)
ihtiolog (gr. ichthys, 16gos) poznavalac riba, pl. riblje okameno-
prouavalac riba. tine. iijas (gr. ischfon karlinjaa,
ihtiologija (gr. ichthys, logfa) nauka koja se karlina
bavi prouavanjem riba. kost) med. re nepravilno obrazovana, v.
ihtiomantija (gr. ichthys, mantela prori-canje) ishijas.
proricanje po utrobi riba. ipan (ma. ispan) upan. ipggali (tur. iftahU)
ihtiomorf (gr. ichthys, morphe oblik, vid) koji ima volju za jelom,
slika ribe; otisak ribe; riblji kamen. sa apetitom; eljan. Itar naziv fenianske
boginje Astarte
kod starih Asiraca.
J, j jedanaesto slovo nae irilice, etrnaeste
J kim zvoncastim ili ahurastim cvetovima
nae latinice; kao skraenica: J. S. ili J. Chr. (drvo se naroito upotrebljava za fine
Jezus Hristus (lat. Jesus Christus) Isus stolarske radove).
Hristos; J. N. R. J. = Jezus Nazarenus Reke jakna (nem. Jacke) kratak enski ili muki
Judeorum; J. u. D. = juris utrijuskve doktor; gornji kaput.
jun. = junior; hen. J = jod. jakobinizam (fr. jacobin) stranka i politiko
jabana (tur. yabana pustinja, divl>ina) tuina, shvatanje jakobinaca; enja za slobodom i
inostranstvo; jalovina, neobraivana zemlja. jednakou, radikalnost u zahte-vima za
jabandija (tur. yabanci) stranac, tuin. slobodom.
jabiru (braz. jabiru, jaburu) zovi. barske ptica jakobivski (fr. jacobin) koji se tie jakobinaca,
June Amerike, slina aplji, samo znatno koji radi kao jakobinci; radikalan u
vea. zahtevima za slobodom i jednakou,
java (tur. yava$) blago, sporo; polako, lagano, oduevljen za slobodu.
tiho; java, java! samo polako! im. slab, jakobinci (fr. jacobins) pl. 1. po mestu gde su se
mek duvan. sastajali, ranijem dominikanskom manastiru
javka (rus. nvka) 1. ugovorena tajna re, sv. Jakoba u Parizu, nazvani lanovi
reenica ili kakav znak za raspoznavanje politikog udruenja za vreme francuske
koji se upotrebljava u straarskoj slubi u revolucije, koji su u svojim zahtevima za
vojsci ili pri susretu ilegalaca, lo-zinka; 2. slobodom i jednakou ili do krajnjih granica
lice preko kojeg ilegalna orga-nizacija i bili glavni oslonac Robespjera; otuda: ljudi
odrava vezu sa svojim lanovima ili koji se energino zalau u zahtevima za
drugom slinom organizacije!. slobodom i jednakou, oduevljeni borci za
jagluk (tur. yaglik) rubac, marama, maramica. slobodu i jednakost u pravima graana; 2.
jagma (tur. yagma) plen, pljaka, grabljenje, vrsta engleskog zlatnog novca.
otimanje, pljakanje. Jakov po Bibliji unuk Avramov i sin Isa-kov.
Jago (p., port. Jago) lice u ekspirovoj tragediji Imao dvanaest sinova koji se smatraju
Otelo", ije su spletke i intrige dovele do pravcima izraelskih plemena.
tragine propasti (katastrofe) Otela i jakos ned. vrsta osipnog oboljenja, naroito
Dezdemone; fig. spletkar, smutljivac. odomaena u Africi.
jaguar (braz. jagoara) zool. krvolone ivotinja j akrep (tur. akrep) v. akrep.
iz roda maaka, ameriki tigar. jaktancija (lat. jactantia) hvadisanje,
jazija (tur. yazi od yazmak pisati) pismo, razmetanje, razbacivanje.
pisanje, natpis, list pisane hartije. jakulator (lat. jaculator) baca, praka,
jazidija (tur. yazici) pisar. strelac, dilita; kod starih Rimljana: vojnik
jaija (tur. uaua) peak; rod vojske u staroj naoruan kopljem.
Turskoj peadija. jakut 1. koom obloena drvena laa u
jak (tibet.) 1. zool. vrsta azijskog goveeta crne istonom Sibiru, nazvane po tursko--
boje, debele koe i duge dlake, otpo-ran i tatarskom plemenu Jakuti.
snaan, pripitomljen slui kao i nae jakut (gr. yakindos, tur. yakut) 2. rubin.
domae govee; Poephagus grunniens. jakut-aga (tur.) stareina evnuha u sultanovom
jak (rus. Hk) 2. sovjetski tip aviona nazvan po dvoru.
konstruktoru A. S. Jakovljevu. jalija (tur. yah obala) pust, prazan prostor uz
jaka (tur. yaka) okovratnik, kragna; deo renu ili morsku obalu; obala; povee prazno
enske narodne nonje koji se nosi preko mesto na periferiji grada; polje, ledina.
ramena. jamavas istonoindijski taft sa zlatnim i
jakaranda (braz. jacaranda) vrsta junoame- svilenim cvetovima.
rikog drvea, slina akacijama, sa veli- jamak (tur. yamak pomonik) pomonik u
poslu, majstorov pomonik, kalfa; para-
24*
jamb 372 Jafet
kuvar; regrut u janiarskoj vojsci; bar- tejev, Epimetejev, Atlasov i uopte celog
jaktarev zamenik. ljudskog roda; simbol duboke starosti.
jamb (gr. fambos) poet. stihovna stopa koja se japija (tur. yapi) drveni graevinski materijal;
sastoji od jednog kratkog i jednog dugog graa; telesna graa.
sloga: i-, bio odomaen u pesmama u ast japunde (tur. yapunca, yapinca) ogrta, protiv
Demetre i Baha, odatle preao u satiri-nu kie i snega, kina kabanica.
poeziju Arhiloha; najpoznatiji stih koji se jarak (tur. ark) rov, prokop, kanal.
sastoji od jamba je jagapski trime-tar ili senar. jaramaz (tur. yaramaz) nevaljalac, besposliar;
jampski trimetar poet. v. jamb. nepristojan, nestaan; zlikovac.
jang (kin. yang) pozitivni princip, naelo dobra, jaran (pere. uag) drug, prijatelj, povratim,
u kineskoj filozofiji; supr. jin ljubimac, ljubavnik, dragan; pomonik.
jarbol (lat. arbor drvo, ital. albero) drveni ili
japija (tur. yahni) vrsta jela: meso sa vite vrsta gvozdeni stub na brodu na koji se razapinju
zeleni, koje se dugo kuva. jedra, zastave, signalni znaci i sl.; up. katarka.
janiar (tur. yeniceri nova vojska, vojnik nove jard (eng. yard) engleska mera za duinu od Z
vojske) vojnik turske milicije koju je 1329. eng. stope=0,91439 t.
ustanovio Orkan od mladih i zdravih jarma (tur. yarma) krupno samleveno ito kao
hriana-zarobljenika, nasilno pre-vedenih u stona hrana, prekrupa.
islam; 1360. sultan Murat je sproveo jarovizacija (rus.) agrotehnika priprema
organizaciju ove nove vojske i dao joj semena poljoprivrednih kultura pre setve radi
izvesne povlastice, zbog ega su i mnogi ubrzanje njihova razvitka i po-veanja
Turci u nju stupali. Ova vojska, odlino prinosa; postupak se sastoji od niza radnji:
opremljena, predstavljala je jezgro turske tako se, na primer, seme ozime penice
peadije; docnije se jako osi-lila, tako da je i pokvasi i dri na temperaturi od 10-15S i na
samom sultanu bila opasna, zbog ega ju je toj se temperaturi odrava sve dok ne pusti
Muhamed P ukinuo 1826; jenjiar. klice, a onda se 15 dana dri na temperaturi
janiarska muzika vojna muzika u Turskoj, iji od 2-5S; ovim postupkom, ozima penica
su neki instrumenti uvedeni u vojne muzike i dobiva svojstvo jare (otuda naziv
na Zapadu; otuda: svaka potpuna vojna jarovizacija).
muzika uopte. jaru ga (tur. yarik) vododerina, brazgotina,
jansenizam teol. uenje holandskog teologa i pukotina; jarak.
biskupa Kornelijusa Jansena (1585 jas (eng. yaws) med. vrsta kune bolesti u Africi
1638), koji je, u svojoj knjizi Augustinus", i junoj Aziji, hronina i zarazna bolest
uio, u duhu sv. Avgustina, da je milost boija koe; frambezija.
tolika da za nju nije potrebno posredovanje jaca (ital. yassa) tatarski zakonik.
crkve i uopte teio za religioznoetikim jasmin (tur. yasemin) vot. poznata dbunasta
produbljivanjem, ime je navukao na sebe i biljka sa belim cvetovima, veoma jaka i
svoje pristalice, janseniste, gnev katolike prijatna mirisa.
crkve, naroito jezuita. jaspis (gr. faspis) min. veoma tvrd, neproziran
jansenisti pl. sledbenici i pristalice uenja kamen u raznim bojama i arama, iz grupe
jansenizma. kalcedona.
jantar (rus. nntarB) min. v. ilibar; bog. glatki jaspra v. aspre.
bor. jastog (gr. astakos) zool. vrsta velikog morskog
raka vrlo ukusnog mesa; Homarus vulgaris.
januar (lat. Janus, januarius) Janusov jastuk (tur. yastik) uzglavlje, posteljni predmet
mesec", tj. mesec kojim godina poinje, koji se stavlja pod glavu.
zimski mesec, sijeanj; ima 31 dan. jatagan (tur. yatagan) kratak i kriv ma, kriva
Janus (lat. Janus) mit. staroitalsko i rimsko sablja, poreklom iz Indije, nekad glavno
boanstvo, najpre bog sunca, docnije bog oruje turskih janiara; handar.
godine, bog rata i mira, vremena i svakog jatak (tur. yatak) gnezdo, leglo divljeg zvera;
poinjanja uopte. Predstavljan je sa ezlom mesto gde se poiva, postelja; skrovite
u desnoj a kljuem u levoj ruci, i sa dva lica, lopova ili hajduka; onaj koji pomae ili
jednim mladikim kojim gleda napred, tj. u skriva lopove, hajduke i uopte odmetnike od
budunost, a drugim starim kojim gleda vlasti i prekritelje zakona.
unazad, tj. u prolost. Njegov hram bio je u jati (ind. yati) etvrti stepen ivota kod
miru zatvoren, a za vreme rata stalno brahmanaca.
otvoren. Janusova politika politika sa dva jatro- (gr. iatro-) v. pod ijatro-.
lica, politika vrdanja, nestalna politika. jauznovati (nem. jausen) varv. uivati.
japanska zemlja v. katehu. Jafet (hebr. Jepheth) trei sin Nojev, koga su
Japet (gr. lapetos) mit. jedan od gigana, sin smatrali praocem naroda rasejanih istono i
Uranov i Gejin, brat Kronov, otac Prome- zapadno od Palestine (jafetiti) i grkim
Japetom; otuda: jafetski narodi i jezici =
indoevropski narodi i jezici.
jafetiti 373 Jeremija
jafetiti (hebr. Jepheth) pl. v. Jafet. jezuitski (lat.) koji se tie jezuita, koji je u vezi sa
Jahve (hebr. Jahveh veni, nepromenljivi) ime jezuitima, koji je u duhu jezuit-skih naela i
Boga u Starom zavetu; Jehova. jezuitskog rada; fig. dvolian, licemeran,
jahta (hol. jaghte, jaght, eng. yacht) vrsta pritvoran.
malih i brzih luksuznih jedrilica, brod na Jezus (hebr. Jeschua, lat. Jesus) Isus; Jezus
jedra ili na mehaniki pogon za zabavno Nazarenus Reke Judeorum (lat. Jesus Naza-
plovljenje, jedrilica, sportski brodi. renus Rex Judeorum) Isus Nazareanin, kralj
Jehudija (tur. Yahudi) Hebrej, Jevrej, idov, Jevreja (natpis koji je Pilat naredio da se
Izraelac. stavi na krst na kojem je Isus bio razapet).
jacea (nlat. jasea) bog. dan i no, sirotica; jacee jejun (lat. jejunus) slab, mrav; suvoparan,
herba (nlat. jaseae herba) med. suvo lip!e otrcan, bezukusan, neduhovit.
sirotice koje se upotrebljava kao sredstvo za jejunum (lat.) med. gornji deo tankog creva.
ureivanje stolice, obino sa ajem. jektenija (gr. ektenem istezanje; uslunost) u
jacentan (lat. jasege leati, jacens) prav. koji lei, pravoslavnoj crkvi: kratka molitva koju
ostavl>en, naputen, bez gospodara ili bez akon ili svetenik izgovara na liturgiji i u
naslednika, npr. jacentno imanje. kojoj su iskazane potrebe, duhovne i
jacija (tur. jassy, jatsy) vreme kad treba ii na materijalne, svih vernih (ima ih vie vrsta).
spavanje; peta i poslednja dnevna molitva kod jektika (gr. ektikos naviknut, obian,
muhamedanaca, dva asa po zalasku sunca, suiav) med. suica; v. tuberkuloze.
oko 10 h uvee. jektikacija (nlat. jecticatio) med. bacakanje,
jamak (tur.) tanka koprena kojom trzanje, svako nepravilno kretanje tela u
muslimanske ene pokrivaju glavu, lice do nekim bolestima; drhtanje bila; vrsta
oiju i grudi. padavice.
jamaar (tur.) materija od koje se pravi jamak. jelej (gr. elaion) posveene ulje koje se
jevanel... v. pod evanel... upotrebljava u crkvenom obredu (kod
jevanelist v. evangelist. pravoslavnih).
jete (tur. ege) vara. turpija. jelek (tur. yelek) prsluk.
jeger (nem. Jager) lovac, strelac; jegeri rod jelinist v. helenist.
vojske u Austro-Ugarskoj. Jelisejska palata (fr. palais d e 1'Elysce) dvor
jegerke (nem. Jagerhemd) koul>a od ovije u Parizu koji je Luj XTV kupio za gospou
vune koja se nosi preko donjeg rubl>a i Pompadur; od 1871. u njoj stanuju
prsluka (nazvana po zoologu Gustavu Jege- predsednici Francuske Republike.
ru, 18321916). Jelisejska polja (gr. Elysion, pedion) 1. nit. po
jeglen (tur.) v. eglen. verovanju starih Grka i Rimljana: zemlja u
jedek (tur. yedek od yedmek voditi) ue, donjem svetu gde su, posle smrti, iveli u
konopac; povodac od ulara; konj u povodu; milju i obilju ljubimci bogova, naroito heroji;
laa vuena o uetu. 2. veliki bulevar u Parizu u kome stanuje
Jeupak jedan od starih naziva za Roma koji predsednik Francuske Republike; up.
znai EgAanin jer se nekad mislilo da oni Elisejska pol*a.
potiu iz Egipta. jelou-metal (eng. yellowmetal) uti metal",
jezan (arap. ezan) poziv kojim mujezin sa legura (slitina) od 60 delova bakra i 40
minareta pet puta dnevno poziva muslimane u delova cinka, veoma slina mesingu.
damiju na molitvu. jsmsnije (tur. yemeni) vrsta lake plitke obue;
jezuit (lat. Jesus Isus, Societas Jesu Drutvo vezene papue.
Isusovo) pl. jezuiti, lanovi ili pristalice jemin (arap. emin) upravnik, nadzornik.
Drutva Isusovog", katolikog reda koji je jen (jap. uep) od 1871. novana jedinica u
1534. god. osnovao Injasio Lojola, za borbu Japanu = 100 sena'.
protiv reformatorstva i za obnovu snage i jendek (tur. hendek) jarak; anac, rov; en-dek.
uticaja katolianstva, papa Pavle (1540) jena (tur. yenge) v. ena.
potvrdio ovaj red, papa Klement XIV (1773) Jenki (eng. Yankee) karakteristine ime za
ga je ukinuo, a Pije UP (1814) ponovo stanovnike Sev. Amerike, naroito SAD.
uspostavio. Dele se na etiri klase: novici, Jenki-dudl (eng. Yankee-doodle) narodna
sholastici, koa-djutori i profesi. Na elu reda pesma Severnih Amerikanaca sa veoma i-
stoji general, sa seditem u Rimu, koga bira vahnom i originalnom melodijom, nekada
generalna kongregacija doivotno. Jo se himna Sjedinjenih Drava.
zovu: lojoliti, po imenu svog osnivaa, i jenjiar (tur. yeniceri) v. janiar.
isusovci; fig. dvolian ovek, licemer. jerarh (gr. hiereus svetenik, agsb vladam)
jezuitizam (lat. Jesus Isus) uenje Injasija vladika, episkop, arhijerej.
Lojole, osnivaa jezuitskog reda; shvatanja i jerej (gr. hiereus) svetenik.
nain rada jezuita; fig. dvoli-nost, Jeremija (hebr. Jirmejah) jedan od tzv. velikih
licemerstvo, pritvornost. proroka Starog zaveta, koji je prore-
jeremijada 374 JODIN
jodipin (nlat.) hem. jedinjenja sezamovog ulja sa jomen (eng. yeoman) slobodni sopstvenik
jodom, jodni preparat koji lako resor-buje, zemljita koji nije plemi, seljak; dvorski
upotrebljava se kao lek protiv sipnje (astme), sluga; kraljevski gardist-konjanik u
arterioskleroze, rahitisa, sifi-lisa i dr. Engleskoj.
jodirati (nlat.) hem. pomeati s jodom; pre- jomenri (eng. ueoapgu) konjica narodne vojske
mazati jodom (npr. posrebrenu bakarnu u Engleskoj, sastavljena od slobodnih
plou, pomou jodne pare, pokriti tankim sopstvenika zemlje (upotrebljava se pogla-vito
slojem jod-srebra pri izraivanju fotografija). za uJuivanje unutarnjih nereda); vrsta
jodikalij(um) hem. preparat joda koji se spravlja kraljevske telesne strae (oko 250 ljudi).
od istog joda; u medicini se upotrebljava kao jon (gr. ion ono to ide, ono to grede) pl. joni
unutarnje sredstvo, a naroito mnogo u fiz. materijalni deli, atom (ili skupina
fotografiji. materijalnih delia, atoma) sa elektrinim
jodlanje (nem. jodeln) nain pevanja kod nabojem koji se kree u elektrinom polju,
stanovnika planinskih predela vajcarski, bilo u gasu bilo u tenosti, dakle spoj
Austrije i Slovake; sastoji se u brzom elektrinih i materijalnih atoma, ili atomskih
prelazu iz prirodnog glasa u visoki fal-set; grupa; up. anjon, katjon.
jodlovanje. Jona (hebr. Jonah) jedan od jevrejskih staro-
jodlati (nem. jodeln) pevati na osoben nain, brzo zavetnih proroka iz IX v. pre n.e.
izmenjujui prsne glasove sa grlenim; joni (gr. ion) pl. fiz. v.' jon.
jodlovati. jonizam (gr. lones) zbir duhovnih osobina
jedva tinktura med. rastvor joda u alkoholu, starih Jonjana; up. jonski.
upotrebljava se u medicini kao' spoljno jonizator (nlat., gr. ion) fiz. v. jonizacija.
antiseptino sredstvo. jonizacija (gr. in) fiz. u elektrolitima, tenostima
jodni preparat med. svaki lek koji je napravljen koje provode elektricitet, JONI ve postoje koji
pomou joda. nose struju, a u gasovi-ma koji provode
jodovodonik hem. jedinjenje joda i vodonika. elektricitet oni se moraju tek proizvesti.
jodometrija hem. metod kvantitativne analize u Obrazovanje jona u gaso-vima zove se
hemiji, koji se zasniva na redukciji jonizacija ili jonizovanje, sam gas u stanju
elementarnog joda u jodid-jon. provodljivosti jonizovan, pomona sredstva
jodoform (nlat. iodum, forma, oblik) hem. koja obrazuju j one zovu se jonizatori;
jedinjenje joda, SNJ3, stvara ute heksago- jonizacija nadljubiastom svetlou,
nalne kristale slatka ukusa i afranova Rendgenovim zracima, ra-dioaktivnim
mirisa; u medicini se upotrebljava kao zracima, usijanim meta lima, elektronskim
antiseptino sredstvo; slui za posipanje udarom.
rana i sl. jonizovanje (gr.) fiz. v. jonizacija.
jodoformisati v. jodoformovati. jonizovati (nlat., gr. ion) dovesti u stanje
jodoformovati med. jodoformom leiti, jodo- jonizacije.
formom proeti. jonij(um) hen. radioaktivni izotop hemijskog
jodoformizam (nlat. iodoform) med. trovanje elementa torijuma.
usled leenja jodoformom. jonikus (gr. ionikos) u antikoj metrici:
etvoroslona, jonska, stihovna stopa sa dva
jozefinizam socijalno-politike i crkvene kratka i dva duga sloga, obino se javlja u
reforme koje je austrijski car Josif P obliku: i i - - (lat. ionicus a minori), ili: - - i i
(17651790) eleo da sprovede u svojoj (lat. ionicus a maiori).
dravi, a koje su bile zadojene i proete jonosfera (gr. ion, od ienai ii, sphaira lopta,
duhom tzv. prosveenog apsolutizma. kugla) sloj atmosfere u debljini od nekoliko
jozefinist pristalica jozefinizma, politikog stotina kilometara, nalazi se na visini veoj
programa austrijskog cara Josifa P. od stotinu kilometara od Zemlje i sadri
jok (tur. yok) ne, nije, nema. veoma mnogo jona.
Jokasta (gr. lokaste) mit. v. Iokasta. jonski (gr. ionikos) koji pripada Joncima,
jokus (lat. jocus) igala, lakrdija; joci kauza (lat. jednom starrgrkom plemenu; jonski dija-
joci causa) radi ale, u ali, iz ale. zrejrar nareje Jonjana; jonski stil, jonski
jole (hol. jol, eng. yawl) sp. amac preklo-pne stubovi arh. stubovi ija je glava" (kapitl)
%rae, znatno iri od skulera; dobro imala zavojite, spiralne ukrase; jonski stih v.
izdrava talase, zbog ega ga upotrebljavaju jonikus; jonska kola fil. najstarija filozofija
na moru i rekama za vebanje u veslanju. starih Grka, iji su predstavnici: Tales iz
jolda (tur. yolda?) drug, drugar; saputnik, Mileta, Anak-simander iz Mileta,
pratilac. Anaksimenes iz Mileta, Heraklit iz Efeza,
jolpaz (pere., tur. yolpaz) skitnica, besposliar, Anaksagora iz Klazomene i Diogenes iz
bitanga. Apolonije (po ovim filozofima naela
prirode su: ili voda, ili beskrajno, ili vazduh,
ili vatra kao lotos, ili duh itd.).
jontoforeza 376 judofil
judofob (lat. Judas Jevrejin, gr. phobos strah) nik; Junkerska napmtja reakcionarna
v. antisemit. plemika partija u Nemakoj, koja se proti-
juzbaa (tur. yiizbasi) kapetan u nekadanjoj vila izjednaenju Jevreja i hriana u
turskoj vojsci, zapovednik bul>uka (ete). graanskim pravima i bila protiv velikih
jukluk (tur. yiikluk) ormar, obino uzidan, gradova, po njihovom shvatanju gnezda
uklopljen u zid; polica ili udubljenje u zidu socijalnih pokreta i revolucija; junker-ska
za smetaj stvari (odela, posteljine i dr.), politika ratoborna politika, koju su u
dolap. Nemakoj uglavnom vodili oficiri sa bivim
juksta (lat. juxta) pril., predl. pored, ublizo, kod, kajzerom Vilhelmom P na elu, politika
kraj, do, uz; kod hartija od vrednosti, lozova i zveckanje sabljom.
akcija sa kuponima: crta, redovno u nekoj junkerirati (nem. junkerieren, junkern) iveti
drugoj boji, koja pokazuje gde treba kupon (ili: ponaati se, biti besan) kao junker, iveti
odsei; jukstim. u neradu; biti ratoboran, zveckati sabljom.
jukstapozicija (nlat. juxtapositio) stavljanje (ili: junkers voj. tip nemakih aviona u P svetskom
metanje) jednog pored drugog, grani-enje s ratu, najpre transportnih a docnije
neim, slaganje spolja, dodavanje. bombardera (nazvan po nemakom kon-
jukstim (lat. juxtim) pril., preda. v. juksta. struktoru i fabrikantu aviona Junkersu).
juksuk (tur. yuksuk) napretek. junktim (lat. jungere spojiti, sjediniti, junctim)
psih. namerno stajanje dvaju kompleksa misli
jul (lat. Julius, Julii) sedmi mesec u godini, i oseanja, koji su stvarno u slaboj ili
mesec etve, srpanj, ima 31 dan (nazvan u nikakvoj vezi, radi pojaavanja efekta.
ast Julija Cezara, koji je izveo reformu junktura (lat. junctura) veza, spoj, sastav,
kalendara, a toga se meseca rodio; pre njega zglob; poloaj, okolnost.
se zvao kvintilis); juli. Junona (lat. Juno) mit. ki Saturna i Reje,
juli (lat. Julius, Julii) v. jul. ponosna i ljubomorna sena i sestra Jupi-
julijaiski kalendar kalendar koji je popravio i terova, boginja meseca, domainstva i braka
uveo Julije Cezar postavivi mu kao (kod Grka joj odgovara Hera); astr. jedna od
osnovicu Sunevu godinu, umesto dotadanje malih planeta izmeu Marsa i Jupitera,
meseeve godine, koja se zbog toga zove otkrivena 1804. god.
julijanskom godinom. Po ovome kalendaru, junferica (prema nem. Jungferschaft nevinost,
koji se jo zove stari kalendar ili stari stil, devianstvo) nevina, edna devojka, devica.
danas se jo upravlja pravoslavna crkva, dok Jupiter (lat. Juppiter) l. mit. najglavniji i
se zapadne crkve upravljaju po kalendaru najmoniji bog starih Rimljana, bog munje i
koji su, za pape Gregora H, izraunali groma (gromovnik), zatitnik polja i prava
nauenjaci 1582. i koji se zove novi stil, ili (kod Grka Zevs ili Kronion), sin Saturna i
gregorijan-ski kalendar; razlika izmeu ova Reje, brat Neptuna i Plutona, mu i brat
dva kalendara iznosi 13 dana. Junonin.
jun (lat. junius = Junonius) esti mesec u Jupiter (lat. Juppiter) 2. astr. najvea planeta u
godini, lipanj, ima ZO dana (nazvan, naem Sunevom sistemu, od Sunca udaljena
verovatno, po boginji Junoni, kojoj je bio 778 miliona kilometara, a 5*/2 puta dalja od
posveen); juni. Zemlje; vidi se golim okom.
Junajted pres (eng. United Press) Ujedinjena jura (po planini Jura) geol. v. jurska formacija.
tampa", najvea novinska agencija u Se- jurament (lat. juramentum) prav, zakletva;
vernoj Americi. juramentum manifestacionis (lat. juramentum
juni (lat. junius = Junonius) v. jun. manifestationis) zakletva kojom dunik,
junien dek (eng. Union Jack) popularan naziv poto prethodno da podatke o svom
za britansku dravnu zastavu. materijalnom stanju, tvrdi pred sudom da
junior (lat. juvenis mlad, junior mlai) lan nita od imanja nije zatajio ni prikrio.
podmlatka nekog, naroito sportskog, jura novit kurija (lat. jura novit curia) prav. sud
drutva, pripravnik. zna pravo; naelo po kome sud mora da
poznaje zakone i da zna pravo, tako da
juniorat (nlat. junioratus) prav. nasledstvo stranke ne treba da mu ga dokazuju.
najmlaih u najmlaoj liniji; imanje koje ee jurat (lat. juratus) prav. onaj koji je poloio
daje na uivanje samo mlaim svetenicima zakletvu, koji je zaklet; jurata depozicio (lat.
(kod katolika). jurata depositio) iskaz dat pod zakletvom;
juniori (lat. juniores) pl. mlai lanovi, jurata renuncijacio (lat. jurata renunciatio)
podmladak nekog sportskog drutva (za odricanje neega pod zakletvom.
razliku od starijih, reprezent? tavnih lanova jurator (lat. jurator) polaga zakletve, zakleti
drutva, seniora). svedok, zakleti sudija.
juniperus (lat. juniperus) bog. smreka.
junker (nem. junger Herr mlad gospodin,
Jungherr, Junker) mladi gospodin", tj.
mladi plemi, naroito (mali) seoski plemi
u Pruskoj, oficirski priprav-
juratoran 378 jyc retorzionis
juratoran (lat. jigage zakleti se, nlat. morem, a Atlantski okean bio je kopno; u
juratorius) prav. pod zakletvom, dat ili ovoj formaciji naeni su mnogi ostaci
uinjen pod zakletvom. organskog sveta (ribe kotunjae, kor-anje,
juratorij(um) (nlat. juratorium) obeanje dato krokodili, naroito ihtiosauri, pleziosauri i
pod zakletvom. dr.).
juracija (lat. juratio) zaklinjanje, polaganje jurta (rus. kzrta pere. jurd) pokretni stan, koliba
zakletve. Kirgiza i ostalih sibirskih no-mada, kirgiski
jurget duguljasta tikvica, obino se jede ator; zimski stan Kam-adala koji je, u
punjena samlevenim mesom; jurgeta. stvari, pokrivena zemu-nica.
jure (lat. jus pravo, jure) s pravom, po pravu; de juruk (tur. yuruk) 1. pripadnik nekadanje
jure ili eko jur (lat. de jure, eh jure) c janiarske pomone vojske, 2. nomad, ovek
pravom, po pravu, s pravnog gledita; jure bez stalnog prebivalita. jus (lat. jus, sskr.
divimo (lat. jure divino) s boanskim pravom, yoh) pravo, pravinost, pravda, sila i vlast
po boanskom pravu; omni jure (lat. omni koja proistie iz prava; sumum jus suma
jure) sa svim pravom, s punim pravom. injurija (lat. sum-mum jus summa injuria)
jurekonzultus (lat. jureconsultus) prav. v. ju- posl. najvee, tj. najstroe, pravo esto je
riskonzultus. najvea nepravda. jus agracijandi (nlat. jus
juridice (lat. juridice) dril. v. juridian. aggratiandi) prav.
juridian (lat. juridicus) pravni, sudski, pravo pomilovanje. jus gencijum (lat. jus
zakonski, koji ide zakonskim putem, putem gentium) meunarodne
zakona; pril. juridice. pravo. jus divinum (lat. jus divinum)
jurne (lat. jus pravo, ten. juri prava) kvid jurio boansko
(lat. quid juri) to je pravo, to je po pravu; pravo.
biti sun jurio (lat. sui juri) biti svoj jusiv (nlat. jussivus) gram. v. imperativ. jus in
gospodar, tj. ne biti pod oin-skom vlau; biti sakra (lat. jus in sacra) pravo to ga
alijeni jurio (lat. ali-eni juri) biti podloan ima crkva nad svojim lanovima. jus
tuoj vlasti, naroito oinskoj; jurio jurandum (lat. jus jurandum) prav. zakletva. jus
studiozus (lat. juri studiosus) pravnik; kanonikum (lat. jus canonicum) kanonsko
jurio utrijus-kve doktor (lat. juris utriusque pravo, papsko pravo. jus kvezitum (lat. jus
doctor) doktor oba prava, tj. rimskog i quaesitum) steeno
kanonskog (graanskog i crkvenog). pravo.
jurisdikcija (lat. jurisdictio) pravda, pravo, jus komune (lat. jus commune) opphte pravo.
pravosue, sudstvo; pravo suenja, nadlenost jus konubii (lat. jus cormubii) u rimskom
suda; oblast javnog suda, delokrug suda. pravu: sposobnost rimskog graanina da
juriskonzultus (lat. jurisconsultus) pravnik, sklopi zakoniti brak.
poznavalac prava i zakona; jurekonzultus. jus kriminale (lat. jus criminale) krivino
jurisprudencija (lat. jurisprudentia) pravna pravo, kazneno pravo.
nauka, pravna uenost; nain sudskog jusovi ime slovima za nazale u starosloven-skoj
reavanja, sudska praksa. azbuci: mali jus A (nazalno e e), veliki jus
jurist(a) (lat. jus pravo, nlat. jurista) pravnik, (nazalno o r). jus opcionis (lat. jus
poznavalac prava. optionis) prav. pravo
juristicij(um) (nlat. juristitium) v. justi-cij(um). opcije; v. pod opcija. jus precedencije (nlat.
juristika persona v. pod persona. jus praecedentiae) v.
juristiki (nlat. jurista) svojstven pravni-cima, precedentno pravo.
koji se tie prava ili je u vezi sa pravom, jus prime noktis (lat. jus primae noctis)
pravniki, pravni, sudski, zakonski; pravo na prvu no koje, po verovanju mnogih
juridian; juristiko lice pravio lice, pravio naroda, pripada bogovima ili demoni-ma, te je,
telo. kao opasno po mladoenju, obino ustupano
juri (tur. yiiruyus od yiiriimek hodati, * nekom strancu; u srednjem veku: tobonje
napredovati) navala, napad. pravo feudnog gospodara da, kad njegov sluga
jurodiv (rus. gorodivi aav, sumanut) budala ili kmet sklopi brak, provede prvu no sa
Hrista radi", naziv apostola Pa-vla i ostalih njegovom nevestom i da joj oduzme nevinost
apostola. Rusi smatraju da se na ovakvim (ono se osnivalo samo na pravu gospodara da
jurodivima, ludacima od roenja, ispoljila odobri ili ne enidbu svoga potinjenog). jus
volja boija, zbog ega ih nazivaju bojim primogeniture (nlat. jus primogeniturae)
ljudima" i veruju da imaju mo proricanja; u prav. v. pod primogenitura. jus protekdionis
V veku: oni koji su se izlagali ruglu i (nlat. jus protectionis) pravo zatite.
ismevanju smatrajui to moralnim jus retorzionis (lat. jus retorsionis) pravo
savrenstvom. odmazde, pravo vraanja istom merom; jus
jurska formacija kol. doba u razvitku Zemljine talionis.
kore, nazvano po planini Juri; u ovo doba
bio je veliki deo Evrope pod
jus reformandi 379 jyxra
jus reformandi (lat. jus reformandi) nekadanje justicij(um) (lat. justitium) obustavljanje
pravo vladaoca da odluuje da li e neka sudskih poslova zbog kakvih radosnih ili
veroispovest biti doputena ili nee. tunih dogaaja, naroito zbog rata, tekih
jus talionis (lat. tali takav, jus talionis) v. jus zaraznih bolesti, zemljotresa i sl.; juristicij.
retorzionis. justic-kolegij(um) (lat. justitia, collegium) sud,
Justinijanov kodeks v. Korpus jurio. sudijsko vee, sudije koje predstavljaju sud u
justifikatura (nlat. justificatura) odobrenje, jednom zasedanju.
odobravanje nekog rauna. justic-mord (lat. justitia pravda, nem. Mord
justifikacija (nlat. justificatio) prav. pravdanje, ubistvo, zloin) pravosudno ubistvo, tj.
opravdanje; dokazivanje na sudu, dokaz; izvrenje smrtne kazne nad nekim usled
odobrenje rauna poto se prethodno ispita; nedovoljne savesnosti i nehata sudija u
izvrenje kazne, naroito smrtne, pogubljenje. ispitivanju i utvrivanju krivinog dela.
justificirati (lat. justificare) prav. pravdati, justorij(um) (nlat. justorium) tio. taan
opravdati, opravdava; dokazati, pravougaoni instrument za ispitivanje i
dokazivati; ispraviti; izvriti presudu, utvrivanje ispravne izrade visine izli-venih
naroito smrtnu kaznu, pogubiti, omaknuti. tamparskih slova.
Justicija (lat. Justitia) mit. boginja pravde kod justus (lat. justus) pravedan, pravian; prav,
Riml>ana, predstavljena kao devojka sa ispravan, poten; justum nekare perec Italije
zavezanim oima, sa maem i terazijama; (lat. justum pesage reges Italiae) lozinka
kod Grka: Temida. italijanskih karbonara:Pravo je ubijati
justicija (lat. justitia) pravda, pravica, pra- kraljeve Italije.
vinost; pravosue; sud, sudnica; justicija jusu (lat. jussu) po zapovesti, po naredbi.
distributiva (lat. justitia distributiva) jus civile (lat. jus civile) graanske pravo,
pravosue koje vodi rauna, u procenji- civilno pravo.
vanju nekog dela, i o okolnostima pod jus pirka sakra (lat. jus circa sacra) crkveno
kojima se delo dogodilo; justicija komuta-tiva pravo drave (za razliku od jus in sakra).
(lat. justitia commutativa) pravosue koje ceni juga (beng. chuti, eng. jute) likini konci
delo kao takvo, bez obzira na okolnosti pod dveju lipi slinih indijskih biljaka (nlat.
kojima je izvreno; Justicija regnorum Corchorus capsularis i Corchorus olitorius),
fundamentum (lat Justitia regnorum indijska konoplja ili kudelja koja se mnogo
fundamentum) Pravda je temelj drava, tj. izvozi, naroito u Englesku i Sev. Ameriku, i
vlasti, Pravda dri zemlju i gradove". upotrebljava za izradu jakog platna za jedra,
justicijar (nlat. justitiarius) sudija, upravnik uad i sl.
suda; pravni strunjak, referent za pravne jufka (tur. yufka) fino, tanko razvijeno testo,
poslove i pitanja u nekoj ustanovi ili nekom kora za pitu.
nadletvu juhta (hol. jucht, jugt) vrsta crvene govee ili
konjske koe koja se izrauje pomou
brezovog ulja i upotrebljava za lovake
izme, rune torbe, povezivanje knjiga itd.
K
K, k dvanaesto slovo nae irilice, petnaeste kabalirati (fr. cabaler) spletkariti, spletkaiti,
nae latinice (K, k); kao skraenica: So., praviti spletke.
Comp., Cie = kompanija; SoA. = kodeks; Cio = kabalist (hebr. kabbalah) jevrejski mistiar,
KOHTo; st = centimetar; kg=kilogram; km = uitelj i poznavalac jevrejskih tajnih uenja;
kilometar; Ljt = kubni metar; sst = kubni trg. tajni ortak; fig. spletka, spletkar,
centimetar; stt = kubni milimetar; = metrika smutljivac, intrigant; kabaler.
centa; qcm = KBafl-ratni centimetar; astr. kabalistika (hebr. kabbalah) tobonje op-tenje
k=Gausova kon-stanta, brojna vrednost s duhovima; tajno uenje, maijska vetina.
gravitacione kon-stante Sunevog sistema; mat. kabalistiki (fr. cabalistique) tajanstven,
so$ = kosi-nus; ctg ili cotg=kotangens; fiz. K nerazumljiv, zagonetan, mraan; koji pripada
= kel-vin; S = kulon; hem. SA = kadmijum; jevrejskom predanju, koji je u vezi sa
K=ka-lijum; Cf= kalifornijum; Sa = jevrejskim predanjem; up. kabala.
kalcijum; S = karbon; St = kirijum; So = kabardinci pl. rasa erkeskih konja iz oblasti
kobalt; K.g=kripton; He = ksenon; Si = Kabarde, na severnoj strani Kavkaza.
kuprum; Ki = kur a tovi j um. kabardisati (tur. kabarmak) otei, oticati, naduti
Kaba (arap. Kjabe) duguljasto-etvrtasta, 12 se, nabubriti.
m duga, 10 m iroka i 15 m visoka zgrada u kabare (fr. cabaret, arap. hamarat) krma;
Meki, koju je islamski svet odvajkada smatrao elegantna gostionica u kojoj se daju i
svetinjom, a sam Muhamed proglasio iom artistike produkcije (kabaret); stoi,
islamske vere i ciljem poklonstvenih poseta sluavnik za aice i oljice; lepeza-sta
vernih (hadija); u jugoistonom uglu zgrade inija za kompot.
nalazi se uzidan sveti crni kamen" (hadar), kabaret (fr. cabaret, nem. Kabareti), v. pod
koji poboni posetioci sa najveim kabare.
potovanjem dodiruju i celivaju; nai kabast (tur. kaba) krupan, debeo, glomazan.
muslimani obino kau aba. kabestan (fr. cabestan) lom. vitao, ekrk, kotur
kabadahija (tur. kabadayi) prost vojnik, grubi na koji se namotava ue.
dahija, nasilnik. kabildo (nm. cabildo, lat. capitulum) mesto gde
kabak (rus. kabak, fr. cabaret) rakidinica, kalueri dre skuptinu, kaptol; optinska
livnica, krma. sudnica; venica, senat u ju-noamerikim
republikama.
kabala (hebr. kabbalah) jevrejske tajno Kabili (arap.) pl. ime mnogobrojnih plemena
uenje, religijsko i filozofsko, ija je osnova severne Afrike, Berberi.
istonjake uenje o emanaciji; vetina kabil (arap., pere.) brani ugovor kod Turaka i
optenja s duhovima; tumaenje tajanstvenih Persijanaca, koji se sklapa za odreeno
znakova; pravo klanja stoke koje rabiner vreme; izdravanje koje pripada udo-vicama
daje ahterima poto poloe ispit; trg. tajni turskih paa.
ortakluk; fig. tajno udruenje; sporazum kabina (fr. cabine, eng. cabin) sobica na
potajno napravljen radi postignua nekog brodu, avionu, sobica u javnom kupatilu;
runog cilja; spletka, smicalica, ogovaranje, sobica ili kuica za telefon.
intriga. kabine separe (fr. cabinet separe) naroita
kabaler (fr. cabaleur) spletkar, spletka, up. soba, zasebna soba.
kabalist. kabinet (fr. cabinet) mala soba, sporedna
kabalero (p. caballero) vitez, gospodin; sobica; u vladarskim dvorovima: soba za
kavaljer. stanovanje i soba za poverljiva savetovanja
ka ba leta (ital. cabaletta) muz. naroito prijatan i i rad; kancelarija; vlada, tj. lanovi
milozvuan umetak u veim muzikim ministarskog saveta; osoblje kancelarije
delima, u ariji ili kavatini italijanskih opera. ministra, predsednika parlamenta i sl.; zbirka
uila (u kolama); soba u kojoj su izloene
retkosti, naroito umetni-
kabir 381
ki predmeti; orman sa fiokama; nunik; kavaz (tur. kavas) lini momak ili poasni
kabinetsko pitanje pitanje od ijeg reenja straar stranih diplomatskih predstavnika u
zavisi opstanak jednog kabineta (vlade); Turskoj i viih dravnih inovnika uopte;
kabinetski rat rat koji se vodi iz dinastikih straar, policajac.
razloga; kabinetsko pismo pismo jednog kaval (tur. kaval) l. vrsta frule, svirale; 2. vrsta
suverena bez premapotpisa ministrovog; kratke starinske puke.
kabinetsko vino skupoceno vino. kavalerija v. kavaljerija.
kabir (arap.) voa putnika kroz pustinju. kavaleta (ital. cavalletta) muz. -v. kabaleta.
ka bl (fr. cable, eng. cable, nlat. caplum, lat.
sarege hvatati, uhvatiti) debelo ue, pa-lamar kavaleto (ital. cavalletto konjic") drveni konj
od kudel>e ili tanke ice za vezivanje laa, za vebanje u skakanju na konja i preko
viseih mostova itd.; ue od bakarne ice, konja (up. voltigiranje); drveni magarac za
izolovano gumom i gutaper-kom, zatieno batinjanje; slikarske nogare, tafelaj.
spolja metalom, slui kao provodnik kavalir v. kavalir.
elektrine struje kod podzemnih i kavalkada (fr. sa val ae) svean sprovod na
podmorskih telegrafa, telefona i DR- konjima; sjajna povorka ili grupa konjanika;
kablirati (fr. cabler) telefonirati ili telegrafirati etnja na konjima.
podzemnom ili podmor-skom icom; sukati, kavalke (fr. cavalquet) voj. mar konjice; trubio
upredati ue, praviti kablove, palamare. sviranje pri ulasku konjice u neku varo.
kablogram (fr. cable, gr. gramma slovo) kavaljer (fr. cavalier, ital. cavaliere) konjanik,
depea poslata podzemnom ili podmor-skom jaha; pratilac, udvara neke dame; ovek
icom (kablom). usluan i izdaan (naroito u novcu), otmen
kabotaa (fr. cabotage) plovidba kraj obale; ovek, fin gospodin; vitez, plemi; konj (u
primorska (ili: obalska) trgovina, tj. trgovina ahu); hartija velikog formata; hartija za
obalama jedne zemlje, od jednog pristanita pisma malog formata; fort. prednji, istaknuti
do drugog. deo nekog utvrenja.
kaboten (fr. cabotin) putujui glumac; rav kavaljerija (ital. cavalleria, fr. cavalerie) voj.
glumac; komedija; ovek koji se ponaa kao konjica; u taroku: etiri slike u istoj boji jedna
glumac. za drugom.
kabotinirati (fr. cabotiner) iveti ivotom kavaljerist(a) (ital. cavaliere) voj. konjanik.
putujueg glumca; ravo glumiti; ponaati se kavaljeros (p. caballeros) vrsta panske vune.
kao glumac. kavaljerski (fr. cavalierement) pril. viteki;
kabotirati (fr. caboter, um. cabo rt) ploviti od ljubazno, usluno, predusretljivo; fino,
rta do rta", tj. du; obale, baviti se obalskom gospodstvene; otvoreno, neusiljeno, slobodno.
trgovinom. kavana (tur. kahvehane) mesto, radnja u kojoj
kabotje (fr. cabotier) mali brod koji plovi du se kuva kafa, kafana.
obale (kabotjera); takoe: sprovodnik brodova kavata (ital. sa vata, cavare) 1. uz. mala, laka i
kroz opasna mesta. jednostavna pesma (za razliku od raskone
kabotjera (fr. cabotiere) v. kabotje. operske arije); trg. iznos menice prema kursu;
kaboon (fr. cabochon) dragi kamen nebru-en, prodaja meninog pisma za gotov novac.
ili bruen samo prema svom prirodnom kavata (lat. cavus upalj) 2. svod; gra, temelji
obliku, naroito rubin; bakreni klinac na svod jedne crkve.
pozlaen ili bronziran, sa ukrae-nom kavatina (ital. cavatina) muz. kratak i
glavom, koji se upotrebljava za nametaj. jednostavan muziki komad za pevanje bez
kabriolet (fr. cabriolet) lake dvokolice sa ikakvih ukrasa i bez uobiajenih ponavljanja
konim koem i sa jednim konjem; vrsta kod arije; up. kavata 1.
otvorenog automobila sa dva do etiri kavacija (lat. cavatio pravljenje neega
sedita; vrsta enskog eira; vrsta male upljim) gra. kopanje podruma.
naslonjae. kavga (pere. gawga, tur. kavga, gavga) prepirka,
nabuja (p. cabuya) vrsta junoamerike svaa; bitka.
konoplje. kavgadija (pers.-tur.) onaj koji izaziva svau,
kabuki japanske narodno pozorite (od poetka prepirku, svaalica.
HUP v.); prikazuje istorijske, ro-mantine i kave (lat. cave) uvaj se!
ljubavne drame uz muziku pratnju i igru; kaveat (lat. cavere, caveat) neka se uva,
enske uloge igraju mukarci. neka se pripazi"; prav. opomena; sudski
kabuliti (arap. qabul, tur. kabul) primiti, prigovor.
dopustiti, dozvoliti, odobriti. kavez (pere. qafes, tur. kafes) krletka; reetke
kavaa (fr. sa vage) trg. smetaj robe u podrum; na prozorima starinskih kua; ka-fez.
kirija za podrum; plata radnicima koji vre
smetanje robe.
kaverna 382 kadmij(um
)
kaverna (lat. caverna) upljina, otvor, duplja; nici) jednog nadletva; struni kadrovi struni
peina, pilja; podrum; med. upljina u ljudi za pojedine delatnosti u drutvenom i
pluima, koja je nastala usled raspadanja dravnom ivotu.
tkiva, naroito kod tuberkuloze, a ponekad i kadar (arap. qadir, tur. kadir) 2. pr. koji je u
usled apscesa i gangrene. stanju da neto uradi, moan, sposoban za
kavernozan (lat. cavernosus) pun peina, pun neto.
duplji; upljikav, upljikast, spuvast; kadariti (arap.) sudbinai", protivnici
kavernozna respiracija med. upljinsko ortodoksnog shvatanja sudbine i fatali-zma u
disanje. islamu, a pristalice slobode ljudske volje.
kavedija (tur. kahveci) sopstvenik kafane; onaj kadeliti (arap.) v. kadri.
koji kuva kafu; onaj koji voli da pije kafu. kadentan (lat. cadens, cadere padati, pasti) koji
kaveta (fr. cavette) fort. mali utvreni op-kop pada, koji je u padu, koji tone, koji se sputa.
izmeu dva vea. kadsnte (ital. mese cadente) trg. protekli, proli
kavijar (tat., fr. caviar, ital. caviale, tur. mesec.
hayvar) usoljena ikra od jesetre, morune i kadenca (ital. cadenza, nlat. cadentia) odmor na
drugih riba, naroito iz Volge i Kaspij-skog poslednjem, naglaenom slogu (stiha,
jezera; hajvar. reenice); ritam; kretanje po taktu; muz.
kavilacija (lat. cavillatio) zadirkivanje, zavrni ton, sputanje glasa na zavretku
peckanje, podsmevanje; pravljenje sofiza-ma, (pesme); svretak jednog reda akorada; u
govorenje u sofizmima. plesu: takt.
kavirati (lat. cavere) uvati se; jamiti; pri kadencirati (fr. cadencer) pravilno i lepo
maevanju; izbegavati protivnikov udarac udesiti, odmeriti po taktu, npr. korake pri
odbijanjem njegovog maa udarcem odozdo i plesu.
izmicanjem tela; trg. naplatiti (menicu). kadet (fr. cadet, lat. caput) uenik, pitomac
kavitacija (lat. cavitas gen. cavitatis) nasta- vojne akademije, oficirski pripravnik; mlai
janje mehura ili vakuuma u tenosti koja se sin, sin mezimac, naroito u plemikim
vrtlono kree. porodicama, koji se sprema za vojnu vebu;
kavitet (lat. cavus pgupalj, nlat. cavitas) lan mlade ekipe nekog sportskog kluba.
upljina, duplja, naroito u ovejem telu kadeta (fr. cadette) kamena ploa (za kaldr-
(glavi, grudna i trbuna duplja). misanje, poploavanje); kratak bilijarski tak.
kavkaski koji pripada Kavkazu, koji potie od kadeti pl. lanovi stranke konstitucio-nalnih
planine Kavkaza; kavkaska rasa bela ili demokrata" (po emu je napravljen i naziv:
indoatlantska rasa, kojoj pripadaju stanovnici k. d.) u bivoj Rusiji, koji su imali u
Evrope (sem Maara, Turaka, Samojeda, programu: ustavne slobode, versku trpeljivost,
Laplanana i Finaca), Prednje Azije, Indije i slobodu tampe, ravnopravnost Jevreja i
Sev. Amerike. agrarnu reformu; voa stranke bio je Pavle
kavurma (tur. kavurma) l. vrsta jela od Miljukov.
iznutrice i drugih dodataka; 2. vrsta orbe kadi (fr. cadis, eng. caddis) trg. fina naborana
od iznutrice; 3. ovije ili svinjsko meso u vunena tkanina.
komadiima ispreno i konzervi-rano kadija (tur. kadi) sudija, nii sudija, mi-rovni
zalivenom mau. sudija kod Turaka i drugih muhame-danskih
kagular (fr. cagoule) pripadnik tajne polu- naroda.
vojnike faistike organizacije u Francuskoj kadiluk (tur. kadihk) zvanje sudije; oblast,
u vreme od 1932. do 1940. god. delokrug jednog sudije.
kadaver (lat. cadaver) leina, mrtvac, mrtvo padine (tur. kadin) pl. ene sultanove (sedam na
telo, strvina, mrcina. broju), koje su birane izmeu haremskih
kadaverin (lat. cadaver leina) hem. otrovno robinja, po rangu su stojale izmeu kaseki-
organsko hemijsko jedinjenje iz grupe ami-na sultane i odalisaka.
koje se stvara razgraivanjem belanevina, kadifa (tur. kadife) svilena tkanina koja s jedne
pri raspadanju mrtve ivotinjske materije strane (s lica) ima nisko saseene dlake, a s
(npr. leeva). druge strane je potpuno glatka, svileni somot.
kadaverozan (lat. cadaverosus) mrtvaki, le- kadi (hebr. kaddisch) molitva za mrtve kod
inski, strvinast. Jevreja.
kadaif (tur. kadayif) vrsta slatkog jela, kadmij(um) (gr. kadmla kalamina) hem.
spravljenog od brana, jaja, masla i element, atomska masa 112, 40, redni broj 48,
eera. znak Cd, cinku slian metal, plavkasto-belog
kadar (fr. cadre, lat. quadrum etvorougao) 1. sjaja, upotrebljava se u zubarskoj tehnici, kao
voj. skupina (kor) oficira i podoficira u jednoj materijal za elektrode itd.; spojen sa
vojnoj jedinici; stalni kadar mirnodopska sumporom daje lepu utu slikarsku boju.
vojna sila jedne drave, vojnici koji su na
odsluenju svog zakonom propisanog roka;
adi. slubenitvo, inovnitvo, svi slubenici
(ili: inov-
kadmiologiJa 383 kazuistika
kadmiologija (gr. kadmia kalamina, logia) kazaok (rus. kazaok) vrlo iva ukrajin-ska
nauka o kobaltu; nauka o upotrebi kobal-ta. narodna igra u dvoetvrtinskom taktu:
kadet (hebr. kadosch) v. kadi. poinje lagano, zatim postaje sve bra, a na
kadran (fr. cadran) brojanik, brojnik, ci- kraju igra pravi temperamentne skokove i
farnik, ploa sa brojkama (ciframa) na unjeve na jednoj nozi.
asovniku; sunanik, sunani sat; astr. sprava kazba (arap. kasba) grad, tvrava; stambena
za merenje Suneve visine. etvrt u gradovima severne Afrike oko
kadri (arap. kadri, kadarijat) pl. oni koji su vladareva dvorca; sam taj dvorac.
Bogom odreeni da budu moni", lanovi kazeaza hem. ferment koji razlae belane-
jedne strogo religiozne muhamedanske sekte; vinu kazein u prostije jedinjenja.
kadeliti. kazein (lat. caseus sir) hem. vrsta belanevi-ne
kadril (fr. quadrille) 1. etvorka, poznati koja se nalazi u mleku i koja se pri
francuski ples sa etiri para igraa; 2. sasiravanju, pod uticajem kiseline, izdvaja.
viteka igra koju izvode etiri odreda kazimir (sskr. kacmira, fr. casimir, cachmir,
konjanika; 3. jedna igra karata uetvoro (kod eng. cassemere) laka, tanka, naborana vune-
l'ombra). na tkanina, vrsta poluoje; fina i meka
kadrirati (fr. cadre) ralanjavati radnju (filma, tkanina od kostreti kamirske koze; up.
televizijskog programa) na pojedine delove. kamir.
kadrovac voj. onaj koji slui obavezni vojni rok kaznio (ital. asa, casino), kuica", letnji-
u stalnom kadru. kovac, vila; nekada kockarnica u Firenci u
kadrovik 1. slubenik koji vodi brigu o kojoj su se skupljali plemii (otuda isti naziv
kadrovskom, personalnom sastavu i za veinu dananjih kockarnica);
preduzea, ustanove i sl., personalki referent. zatvoreno, ue drutvo i kua u kojoj se
2. aktivni oficir ili vojnik (koji pripada takvo drutvo sastaje, drutveni dom, klub i
stalnom kadru). klupske prostorije; gostionica u kojoj se
kadukan (lat. caducus) l. bezvredan, troan; 2. hrane oficiri, fabriki inovnici i dr.; igra
oronuo, nemoan. uetvoro ili utroje sa francuskim kartama;
kaduna (tur. kadin, hatun) gospoa, ugledna ka-sina.
ena, dama, kneginja; dobra domaica. kazu (lat. casus sluaj, asu) sluajno,
kaducej (lat. caduceus) kit. tap antikog boga sluajem; in kazu (lat. in asu) prav. u
trgovine Merkura, sa dva krila na vrhu i sluaju itd.; in prezenti kazu (lat. in
obavijen dvema zmijama; takav tap kao praesenti asu) u sadanjem sluaju, u datom
glasnika palica i simbol trgovine. sluaju.
kaduceus v. kaducej. ka zu a lan (lat. casualis, fr. casuel) sluajan,
kaducirati (lat. caducus sklon padu; pao) koji zavisi od sluaja, neizvestan; spore-dan,
proglasiti propalim, uiniti ne-vaeim; neredovan.
kaducirano imanje prav. imanje bez kazualizam (lat. casus sluaj) fil. uenje o
naslednika koje, zbog toga, ima da postane sluajnosti, tj. shvatanje da sve u svetu
dravna svojina. postaje i biva sluajno.
kaducitet (nlat. caducitas) sklonost padu, kazualije (lat. casualia) pl. sluajnosti; sluajne
tronost, dotrajalost; nevaenje; fig. pojave; neredovni (ili: sporedni,
prolaznost. nepredvieni, sluajni) prihodi ili ras-hodi.
kaza (tur. kaza) ist. administrativno-uprav-na kazualist(a) (lat. casus) fil. pristalica (ili:
jedinica u nekadanjoj Turskoj, sastavni deo propovednik) kazualizma.
sandaka, kadiluk, srez. kazualitet (nlat. casualitas) sluajnost.
kazaz (arap. qazz svila, tur. kazzaz) svilar, , kazuar (mal. cassuwari, suwari) zool. vrsta
zanatlija koji izrauje svilene i pamune velike australijske i istonoindijske ptice,
predmete i ukrase. sline noju.
kazuarina bog. zimzelena biljka Casuarina iz
kazak (fr. casaque) kabanica, ogrta; dokej- fam. Casuarinaceae koja ima prljenasto
ski kaputi; duga enska bluza. razgranato stablo s ljuskastim listiima; gaji
kazaken (fr. casaquin) vrsta gornjeg kaputa; se kao ukrasna biljka.
vrsta enske gornje hal>ine. kazuizam (lat. casus sluaj) fil. v. kazualizam.
kazamat (lat. asa madida vlana koliba, fr. kazuist(a) (lat. casus sluaj, fr. casuiste)
casemate, ital. casamatta) voj. podzemno vetak u reavanju raznih, naroito spornih
odeljenje na svodove u tvravi koje je sigurno pitanja savesti; poznavalac tekih i
od puanih zrna; na ratnim brodovima: zamrenih pravnih sluajeva; up. kazuistika.
oklopljena prostorija za smetaj topova i kazuistika (lat. casus sluaj, fr.sazi!8^ie) fil.
municije; podzemni magazin; fig. podzemni uenje o sukobima izmeu raznih dunosti,
zatvor, tamnica, hapsana. naroito izmeu razliitih ten-dencija,
kazan (pere., tur. kazan, Kazgan) kotao, veliki interesa i sl.; vetina rea-
lonac; janiarski puk.
kazuk 384
valja raznih pitanja savesti; mudro i kajak-amac sp. veoma spretan amac,
umeao raspravljanje i snalaenje u tekim poreklom sa Grenlanda, slui za vonju po
praznim pitanjima; uopte: vetina brdskim rekama, preko slapova i brzaka,
pronalaenja pomirljivog, srednjeg puta; fig. gradi se od gume ili neprobojnog platna, nosi
lukavost, dovitljivost, doskolji-vost. jednoga a najvie dva veslaa, tera se naroito
kazuk (tur. kaak) debeo kolac na renoj udeenim dvostrukim veslom, moe se lako
obali za vezivanje laa i amaca. sloiti i nositi na leima.
kazula (lat. casula) obredna haljina katolikih kajalit (tur. kaja cement, gr. Hthos kamen)
svetenika, bez rukava, razrezana sa strane, vetaka kamena masa od magnezija-ce-
u kojoj se slui misa. menta, upotrebljava se za izradu stonih
kazus (lat. casus) sluaj, dogaaj; gram. pade kamenih ploa i dr.
(u promeni imenica, zamenica, prideva i kajarsuz (gur.) konj koji nije kajaren, tj.
brojeva). nepotkovan konj.
kazus beli (lat. casus belli) povod ratu, uzrok kajao (tur. kayasa) kona uzica, remen.
ratu, razlog zbog koga se objavljuje ili vodi kajgana (tur. kaygana) jelo od izmuenih
rat. prenih jaja.
kazus mikstus (lat. casus mixtus) prav. meo-vit kajda (fr. cahier) v. kaja.
sluaj, tj. sluaj u kome ima krivice i do ka jen (fr. saueppe) najbolja boja u vistu; trg.
onoga lica kome se dogodio. vrsta polusvilene letnje tkanine sa prugama.
kazus oblikvus (lat. casus obliquus) gram. kajzer (nlat. Kaiser, lat. Caesar) car, uobiajen
kosi, zavisni pade u lat. jeziku (genitiv, naziv za biveg nemakog cara Vilhelma P.
dativ, akuzativ i ablativ); per kazum kajzerbart (nem. Kaiserbart) brada du obraza;
oblikvum (lat. reg casum obliquum) fig. up. bakenbart.
kosim putem, zaobilazno. kajzerizam (nem. Kaiser car) sistem unutarnje
kazus rektus (lat. casus rectus) gram. nezavi-sni (to bolje naoruanje i jaka vojna
pade (nominativ i vokativ). organizacije) a poglavito spoljne imperi-
kazus federis (lat. casus foederis) prav. sluaj jalistike (Drang nach Osten") politike koji
kada jedan savez stupa na snagu, tj. kad je naroito bio zaveo nemaki kajzer Vilhelm
treba da doe do izraaja. II.
kaid (arap.) vo, poglavica; arapski poglavar u kajzerica (nem. Kaiser car) carska zemika",
Maroku, Aliru i Tunisu. vrsta malog okruglog peciva.
nail (arap. qa'il, tur. kail) naklonjen, odan, kazeriit (nem. Kaiserschnitt carski rez") med.
zaljubljen; spreman, voljan, sporazuman. v. sekcio cezarea.
kaim (arap., tur. kaime) turski papirni novac; kajita (hol. kajuit, v. kajuta) mor. soba za
uvar u moejama. stanovanje na lai.
Kain (hebr. Kajin) mit. stariji sin Adama i Eve (I kajmak (tur. kaymak) ono to stoji", skorup,
Moje., 4), ubica svog brata Avelja, koga je fig. ono to je najbolje, probrano, sr neega.
Bog zbog toga igosao (Kainov ig). kajmakam tur. kaymakam) zastupnik; u
kainit (gr. kain6s nov) mineral, dvojka so Turskoj: okruni naelnik, pomonik velikog
kalijumhlorida i magnezijumsulfata sa tri vezira; takoe: zastupnik jednog ta-tarskog
molekula vode; upotrebljava se kao vetake kneza.
ubrivo. kajmaka (ind.) vrsta finog indijskog platna.
kainka-koren farm. koren meksike i antil-ske Kajmakalan (tur. kaymakcali probrana ikara,
biljke (nlat. chiococca racemosa) iz porodice grmlje i trnje) najvii vrh na planini Nice u
broeva (rubijacea), koji se upotrebljava kao Makedoniji.
lek protiv ujeda zmije i vodene bolesti. kajnauba-vosak prirodni vosak, dobiva se, u
kaiten (jap.: put u nebo) tzv. ivi torpedo, obliku ljuspica, sa lia brazilijanske votane
japanske oruje slino kamikazama; do- palme (Copernicia cerifera); upotrebljava se
brovoljac-samoubica upravlja torpedom za izradu raznih maziva.
pomou periskopa u pravcu neprijateljskog kajsija (tur. kaysi) marelica, Prunus arme-
broda; upotrebljavan u drugom svetskom ratu niaca.
od 1944. god. kajuta v. kajita.
kai (tur. kayis) remen; koni opasa. kakadu (mal. kakatua) zool. vrsta belih
kaiar (tur. kayis) podvaladija; zelena, lihvar. papagaja sa uspravnom ubom, ivi u
kaja (fr. cahier) sveska (hartije); muz. notna Australiji i na indijskim ostrvima.
sveska; trg. sveska za pribeleke; kajda. kajak kakalekseterije (gr. kakos rav, alexo
(tur. kayik) amac, un, barka; laka turska branim) med. sredstva i lekovi koji slue za
laa sa 17 pari vesala. poboljanje i jaanje telesnih sokova.
kajaka sp. onaj koji se bavi veslakim kakao (meke. Kakauati, nlat. theobroma cacao)
sportom u kajacima. vot. drvo koje raste u tropskoj Americi i
kajakatvo sp. vrsta veslakog sporta, veslanje zapadnoj Indiji, sa plodom slinim kra-
u kajacima i kanuima.
kakaovac 385 kakofonian
stavcu, u kome ima mnogo semena, veliine kakozmija (gr. kakos, osme miris) ruan (ili:
zrna pasulja; od semena se prenjem spravlja rav, neprijatan, otuan, nezdrav) miris.
kakao-prah, okolada, mast i kakao--buter, kakoknemos (gr. kakos, kneme golenjaa,
od koga se prave razne vrste poma-da, cerati gnjat, list) anat. ovek tankih, slabih listova
i fini sapuni. (zadnjeg, mesnatog dela gnjata).
kakaovac (Theobroma cacao) drvo tropske kakokratija (gr. kakos, kratia vlada,
Amerike, visoko do 8 t; gaji se i u zapad-noj upravljanje) ravo, nezakonito vladanje ili
Africi i na Cejlonu zbog hranljivih semenki, upravljanje.
iz kojih se dobiva kakao. kakologija (gr. kakologfa) zao govor,
kakemono ,(jap.: ono to se vea) slika u ruenje, potvora; gram. pogrean govor, rav
obliku svitka od svile ili papira u umetnosti govor.
azijskih naroda, naroito u Japanu; uva se kakometar (gr. kaks, metron) fiz. instru-ment
savijena i vea samo u odreenim prilikama; za merenje pokvarenosti vazduha; up.
up. makimono. eudiometar.
kakesteza (gr. kaks rav, zao, lo, aisthesis kakomorfija (gr. kaks, morphe oblik)
oseanje) med. bolesno i nelagodno oseanje. nakaznost organskih delova tela.
kaki (pere. khaki) tkanine zemljane boje od kakomorfoza (gr. kakos, morphosis uobli-
koje se prave tropske uniforme. enje, oblik) v. kakomorfija.
kakistokratija (gr. kakos rav, kakistos kakonihija (gr. kakos, onix nokat, gei.
najgori, krateo vladam) vladavina najgo-rih. cnixos) med. rav sastav (ili: bolest) noktiju.
kaklofon (gr. kachlozo umeti, klokotati, kakopatija (gr. kako-pathta) nevolja, muka,
phone) starogrka pozorina sprava za zlovolja, ravo raspoloenje, nepovoljno
pojaavanje glasa. zdravstveno oseanje.
kako- (gr. kakos lo) predmetak u sloeni- kakopragija (gr. kako-pragfa nezgoda,
cama sa znaenjem: rav, nepravilan, nesrea) med. slabost utrobe, poremeaj u
pogrean. delatnosti organa za varenje.
kakogalaktija (gr. kakos, gala mleko) med. kakorahitis (gr. kaks, rachis rtenjaa,
ravost mleka, rav sastav mleka. kima) med. pokvarenost (ili: iskrivlje-nost)
kakogamija (gr. kakos, gamo enim se, hrpta (kime).
udajem se) rav brak, rava (ili: nezakonita) kakosinteton (gr. kaks, syntheton sloene,
enidba (ili: udaja). sloenica) gram. pogreno, nepravilno
kakografija (gr. kakographia) runo pisanje, sastavljena re.
ravo pisanje, naroito ono to nije u kakositija (gr. kak-sitos) med. odvratnost
skladu sa pravopisom. prema jelima, gadljivost na jela.
kakodemon (gr. kako-daimon) zao demon, zao kakospermazija (gr. kakos, sperma seme) med.
duh; fig. siromaak, ubogi avo. rav sastav semena.
kakodemonija (gr. kakodaimonfa) ludilo, kakosplanhnija (gr. kakos, splanchnon utroba)
besnilo, nesrea, nevolja, ubogost. med. poremeenost utrobe i, kao posledica
tog, ravo varenje.
kakodil (gr. kakos) hem. bezbojna, runa kakostomahus (gr. kaks, stmachos eludac)
mirisa i otrovna tenost, na vazduhu gori,
radikal koji se sastoji iz ugljenika, vodonika i med. ovek slaba eluca.
arsenika, iji su oksidi al-karzin ili kakodil- kakostomija (gr. kaks, stma usta) rav
oksid, i alkargenilk kakodilna kiselina. izgovor, nepravilan izgovor.
kakodoksija (gr. kakodoxia) ravo kakosfiksija (gr. kakosphyxia) med. neuredno
miljenje, zao glas. bilo, nepravilan puls.
kakoet (gr. kakoethes ravog pomiljenja na kakotimija (gr. kakothymfa) med.
srcu, ravog karaktera) med. neizleiva neraspoloenje, zlovol>a, utuenost; ludilo sa
bolest, npr. rak; fig. neiskorenjiva navika, pojaanom besnoom.
neodoljiva strast, naroito za pi-sanjem (po kakotrihija (gr. kaks, thrix, trichs vlas,
jednom izrazu Juvenalovom). dlaka, kosa) med. retkoa kose, bolesno
kakoza (gr. kakosis) med. pogoranje, ravo stanje kose.
(ili: bolesno) telesne stanje. kakotrofija (gr. kaks, tropheta ishrana,
kakozelija (gr. kakozeUa) naopako povoenje hranjenje) med. ravo (ili: nedovoljno)
za kim, glupo podraavanje; podraavanje hranjenje (dece).
ravih stvari. kakofil (gr. kaks, philos) prijatelj zla, ovek
kakozelon (gr. kakos, zelo revnujem, podra- odan zlu, zao ovek.
avam) neukusnost u podraavanju ravih kakofonija (gr. kaks, phoneo zvuim) nes-
uzora. kladnost zvukova, disharmonija; gram. rav
kakozelos (gr. kakos, zelos revnost, nagon, izgovor, neblagoglasnost; supr. eufonija.
tenja) nespretan (ili: zlosrean) po- kakofonian (gr. kaks, phoneo zvuim)
draavalac. neskladan, neblagoglasan.
25 Leksikon
kakofrazija 386 Kalevala
kakofrazija (gr. kakos, phrazem govoriti, kalamitet (lat. calamitas) beda, nevolja, nesrea;
kazivati) med. mucanje, ravo govorenje, teta, gubitak, propast; poraz; ka-lamiteti
teko govorenje. nesreni sluajevi.
kakohilija (gr. kakos, chylos sok) med. rav kalamo (lat. calamus, gr. kalamos, ital.
sastav (ili: pokvarenost) mlenog i hra- calamo trska) ribarska sprava, tap za koji
nljivog soka uopte. je vezana jedna ili vie udica.
kakohimija (gr. kakos, chemeia hemija) med kalamus (lat. calamus, gr. kalamos) trska;
ravo rastvaranje hrane u elucu, stvaranje pero za pisanje od trske; lapsus kalami (lat.
nezdravih sokova, slabo varenje hrane, rava lapsus calami) pogreka (ili: omaka) pri
probava hrane; pr. kakohimian. pisanju; up. kalem.
kakoholija (gr. kakos, chole u) med. bolest kalanbur (fr. calembour) v. kalambur.
ui, pokvarenost ui. kalander (fr. calandre, lat. cylindrus) maina
kakoholian (gr. kakos, chole u) med. za roljanje, roljaa sa valjcima koji stoje
bolestan od ui; koji je doao kao posledica jedan nad drugim; slui za satini-ranje, tj. za
oboljenja ui. davanje vee tvrdoe, sjaja i glatkosti
kakohreja (gr. kaks, chroia boja koe) med. tkaninama, hartiji, koi i dr,
rav izgled, bolesna boja koe. kalando (ital. calando) muz. poputajui u jaini
kaktus (gr. kaktos) vot. junoamerika zelena i tona i u tempu, tj. u isto vreme i slabije i
mesnata bodljikava biljka. sporije.
kakuminalni suglasnici (lat. cacumen vrh) lingv. kalandrirati (fr. calandrer) roljati, putati
suglasnici koji nastaju udarom vrha jezika o tkanine, hartiju, kou i dr. kroz kalander-
nepce. mainu da bi im se na taj nain dala vea
kala-azar (ind.) med. crna groznica (bolest tvrdoa, sjajnost i glatkost.
poreklom iz Indije, u Evropi retka; simptomi: kalanka (ital. calanca, fr. calencar) vrsta
tamne mrlje po celom telu, vrlo visoka istonoindijskih pamunih tkanina sa arama,
temperatura, poveane slezina i jetra i dr.). mustrama.
kalabaluk (tur. kalabahk) mnoina, gomila; kalauz (tur. kilavuz) putovoa, pratilac; klju
velika i glomazna pratnja; mnoge ali koji otvara svaku bravu.
potrebne stvari. kalafatirati v. kalfatirati.
kalabrezac (lat. Calaber kalabrijski) eir sa kala (pere. qalas) rasipnik, raspikua; lopov,
irokim obodom kakav su nosili stanovnici nevaljalac, bitanga; kalatura.
Kalabrije, oblasti u junoj Italiji, znak kalatura (pere.) raskalana ena.
republikanstva. kalvados (fr. calvados) vrsta rakije od jabuka.
Kalvarija (lat. calva lubanja, calvaria
kalabrijas (po Kalabriji, pokrajini na jugu lubanja) breg lubanja", gubilite koje je
Italije) vrsta kartake igre. nekada bilo izvan Jerusalima, a sada je na tom
kalada (fr. calade, ital. calare) sp. obronak, mestu crkva Svetog groba = biblijska
padina na konjskim trkalitima. Golgota; u katolikim zemljama: breg sa
kalaj (arap. kali) hen. element, atomska masa raspeem, esto vetaki napravljen; fig.
118,69, redni broj 50, znak Sn, sjajnosrebr- raspee, muenitvo, stradanje; up. Golgota.
nast metal; u prirodi se najee javlja u kalvila (fr. calville) vrsta glatkih i veoma
obliku oksida; upotrebljava se za izradu ukusnih jabuka.
raznih legura za prevlaenje gvozdenog kalvinizam uenje verskog reformatora ana
lima kutija za konzerve. Kalvina (15091564), koje se od Luterovog
kalam (gr. kalamos) v. kalem. razlikuje u uenju o priei-vanju i
kalamajka (rus.) iva narodna igra pri- predestinaciji.
karpatskih Ukrajinaca u 2/4 takta kalvinist(a) pristalica (ili: sledbenik)
(nazvana po gradu Kolomiji). Kalvinovog uenja, kalvinizma.
kalamank (eng. calamanco, fr. calmande) kalvitet (nlat. calvitas) med. elavost.
vrsta prugaste vunene tkanine, najpre kalvicij(um) (lat. calvitium) ela, pleina, elavo
izraivane u Brabantu, sa sjajnim licem; mesto.
kalmank. kaldera (tl. caldera kotao) otvor vulkana,
kalambur (fr. calembour) dosetka, igra rei koja krater, grotlo.
se sastoji u upotrebi rei sa dvostrukim kaldrma (gr. Kalos drmos lep put, tur.
znaenjem, npr. Tu nek plijen vranom vranu kaldmm) kamenom poploan drum, plonik;
stoji" (Ivan Maurani); kalan-bur. kamen za poploavanje drumova.
kalamburist (fr. calembour) onaj koji u kale (tur.) tvrava (re koju esto sretamo u
govoru ili pisanju upotrebljava kalambu-re; sastavu, na poetku ili zavretku, imena
veseljak, aljivina. mesta, naroito mesta koja se nalaze na
kalamistrum (lat. calamistrum) gvoe za Crnom moru).
pravljenje kovrica u kosi; ret. preterana Kalevala (fine. Kalewala) zemlja Ka l eva", tj.
kitnjastost u govoru i nainu izraavanja. Finska; ime starog finskog narodnog eposa,
sa oko 23 hiljade aliterirajuih
387 Kalimegdan
stihova, KOJI se kroz dugi niz vekova valjanost, vanost; kalup, obrazac; vrsta,
ouvao u usmenom predanju naroda; prvi kov, fajta, soj.
put objavl>en 1835. god. kaliblefaron (gr. kallos lepota, blepha-ron
kale (lat. calix) aa (sa stalkom) koja se, u oni kapak) sredstvo za ulepavanje
katolika, upotrebljava prilikom crkvenih trepavica.
obreda, putir. kalibrenik (fr. calibre, ital. calibro) sprava za
kaleidoskop (gr. kals lep, eidos vid, oblik, merenje kalibra cevi lakog vatrenog oruja i
skopein gledati, posmatrati) fiz. op-tika artiljerijskih zrna.
naprava koja se sastoji iz jedne cevi sa obino kalibrer tehn. onaj koji priprema valjke za
est ravnih ogledala koja se spajaju svojim valjanje elika odreenog oblika.
ivicama, ispod kojih predmeti (komadii kalibrirati (fr. calibrer) udesiti prema odreenoj
raznobojnog stakla, inuve, mahovina) meri (kalibru), odrediti prenik cevi, zrna
izgledaju umnoeni i pokazuju lepe figure, (puanog, topovskog), izmeriti kalibar.
koje se pri obrtanju naprave oko dune ose i kaligrai (gr. kalos lep, gramma) pesma iji je
stalno menjaju; zove se i miriomorfoskop. motiv predstavljen i likovno, vetim
kaleidofon (gr. kalos, eidos, phone zvuk, ton) preplitanjem slova.
fiz. naprava pomou koje se mogu videti kaligraf (gr. kalligrapheo lepo piem) onaj
treptaji potrebni za proizvoenje tonova; koji ima lep rukopis, vetak u lepom pisanju,
foniki kaleidoskop. krasnopisac.
kalem (gr. kalamos) trska za pisanje na kaligrafija (gr. kalligraphia) lepo pisanje,
Istoku (pero i dralje); kalam. vetina lepog pisanja, krasnopis; pr.
kalendar (nlat. calendarium, lat. calendae) kaligrafski.
prvobitno, kod Rimljana, knjiga u koju su se kalidan (lat. calidus) topao, vru, vreo.
unosili porezi primljeni o ka l end ama; docnije: kaliditst (nlat. caliditas) toplota, vrelina; koliina
prihod koji se od toga poreza dobivao; u toplote.
novije vreme: godinjak, tj. knjiga sa kalidukt (lat. calidus topao, ducere voditi)
podelom godine na mesece (12), nedelje (52) i provodnik toplote, cev koja sprovodi toplotu
dane (365), sa naznaenjem praznika. (kod centralnog grejanja).
kalendariograf (nlat. calendarium, gr. grapho kaliestetika (gr. kallos lepota, aisthanomai
piem) pisac (ili: sastavlja) kalendara. oseam, opaam) nauka o oseanju lepoga,
kalendariografija (nlat. calendarium, gr. ispitivanje i prouavanje onoga to je u lepom
graphia) uputstvo o sastavljanju kalendara, dopadljivo.
sastavljanje kalendara. kalij(um) (arap. kali) he. element, atomska
kalende (lat. calendae) pl. kod Rimljana: prvi masa 39,102, redni broj 19, znak K, srebr-
dan svakoga meseca; ad kalendas gre-kas nobeo, jako sjajni metal, topi se na 62, mek
(lat. ad calendas graecas) na kukovo leto tj. skoro kao vosak, na vazduhu brzo potamni,
nikada. jer naglo oksiduje (stoga se ne moe na
kalentura amarilja (tl. calentura amarilla) vazduhu ni odrati u istom stanju; odrava
uta groznica u tropskim predelima. se u tenostima bez kiseonika, npr. u
kaleologija (gr. kalos lep, logfa) nauka o petroleju).
lepom; up. kalilogija. kalikandus vot. ukrasna mirisava biljka
kaleta (ital. caletta) kod brilijanata: bru-ena Calycanthus floridus iz fam. Calycantha-
povrina koja zatupljuje donju piramidu. seae, poreklom iz Severne Amerike, ija se
kalefaktor (lat. calefactor) loa, onaj koji kora upotrebljava kao lek i zain.
zagreva sobe; sluga, posluitelj; glasonoa, kaliko (fr. calicot, eng. calico) prvobitno: katun;
doaptava lo, ulizice; kalfaktor. fina pamune tkanina, platno, naroito za
povezivanje knjiga (potie iz Kalkute po
kalefacijencije (lat. calefacientia) pl. sredstva za emu joj i ime).
zagrevanje. kaliks (lat. calix) aa, pehar; putir; bog. aica,
naleta (fr. caleche, od nem. Kalesche od e. aka.
kolesa, od slov. kolo = toak) polufi-jaker, kalikstiici (lat. calix) pl. jedna stranka husita u
intov, karuce, otvorena putnika kola. XV veku, pristalica Jana Husa, iji su lanovi
Kaliban (Caliban) u ekspirovoj Buri": naroito traili au (putir), tj. da se
udovite koje samo upola lii na oveka prieuju i hlebom i vinom (sub utraque
(protivnost Arijelu); fig. grubo i neotesa-no specie, pod obadva vida); up. utrakvisti.
stvorenje. kalilogija (gr. kallilogia) govornika vetina,
kalibar (fr. calibre, ital. calibro, lat. qua libra) reitost; nauka o lepom.
voj. prenik upljine kod vatrenog oruja; kalime (fr. calumet, lat. calamus) ukraena lula
prenik metka, zrna; veliina i teina sa dugakim ibukom amerikih In-dijanaca,
topovskog metka; fig. vrednost, iz koje, pri pregovorima o miru, svi pue
dodajui je jedni drugima.
Kalimegdan (arap., tur. kale tvrava, teu-dan
polje, vaarite; boj, dvoboj) veli-
25*
kaliologija 388 kalkulirati
ki javni park u Beogradu na uzviici kalicifloran (lat. calix, gec culicis aa, kupa,
iznad ua Save u Dunav; Kalemegdan. florere cvetati) vot. akat, ai-at, koji ima
kaliologija (gr. kalia gnezdo, logfa) aku.
prouavanje ptijih gnezda, nauka o tijim kaliciforman (lat. calix aa, kupa, forma oblik)
i dr. gnezdima. vot. aiast, akast, u obliku ake.
Kaliopa (gr. Ka-ore) nit. miloglasna", jedna kalk (fr. calque) taan precrt kroz providnu
od devet muza (deveta po redu i najstarija), hartiju; linga. re ili izraz nainjen obinim
zatitnica epskog pesnitva, filozofije i kopiranjem naina na koji su odgovarajuu
retorike, koju su pri-kazivali sa votanom re ili izraz napravili u nekom stranom
ploom i pisalj-kom; up. muza. jeziku, npr. samostalan" je kalk nemake
kalipsdija (gr. kalli-pais koji ima lepu decu; rei selbstandig, kolodvor" Bahnhof,
lepo dete) vetina podizanje lepe dece; veleizdaje" Nos-verrat, podmet" od
imanje lepe dece. lat. subjectum itd.; pl. kalck; fig. slepo,
kalipedopeja (gr. kalli-pais lepo dete, poieo potpuno podraavanje, obina patvorina.
pravim, inim, stvaram) vetina stvaranja i kalkaa (fr. calquage) precrtavanje kroz
podizanje lepe dece. providnu hartiju; patvorenje.
Kalipso (gr. Kalypso) mit. ki Atlasova, nimfa kalkan (tur. kalkan tit, zaklon) 1. vrsta
koja jb drala kod sebe, na ostrvu Ogigiji, starinske enske kape; 2. tit; 3. gornji
Odiseja sedam godina, kada mu se, na trouglasti deo zida na kui sa dvostranim
povratku iz Troje, razbila laa; astr. asteroid krovom; daana zatitna ograda na zidu;
otkriven 1858. god. natkriveni otvor, vrata na krovu; 4.
kalipso (gr. kalypso) 1. narodna popevka na potkrovlje, tavan; zatvoreni balkon; 5.
Karipskim ostrvima; 2. ples u 2/4 taktu, naprava od drveta ili koe koja se stavlja na
poreklom iz Latinske Amerike. lea jahaoj ivotinji i slui kao sedite
jahau.
kalipter (gr. kalypto pokrivam) med. poklopac, kalkaneum (lat. calcaneum os) aiat. petna kost,
zaklopac, korice. petnjaa.
kalirati (ital. calare, gr. chalao popu-tam, kalkant (lat. calcare gaziti, calcans) onaj to
labavim) trg. ne imati potrebnu teinu, gubiti gazi mehove na orguljama.
(ili: izgubiti) u teini usled suenja i dr.; kor.
spustiti, sputati jedra. kalkarija (lat. calcarius kreni, calx kre-njak,
kalistenija (gr. kallos lepota, sthenos ja-kost, kre) kreata zemlja, zemlja u kojoj ima
snaga) telesno vebanje radi jaanja snage i krea, krena zemlja, kre.
lepote naroito kod mladih devojaka. kalkator (lat. calcator) onaj koji gazi mehove na
kalistija (gr. kals lep, kallistos najlepi) u orguljama; up. kalkant.
staroj Grkoj: nadmetanje mukaraca i ena kalkatura (lat. calcatura) gaenje, gnjeenje,
za prvenstvo u telesnoj lepoti. muljanje (groa).
kalkil (fr. calcul) trg. raun, obraun, pred-raun.
kalitehnika (gr. kallos lepota, technike) vetina kalkirati (fr. calquer) precrtati (kroz providnu
ulepavanje, vetina lepog pri-kazivanja. hartiju); slepo podraavati, ropski se
kalitipija (gr. kallos, typos otisak) fotografski ugledati; up. kalk.
postupak pri izradi zagasitih kopija iz nalije (lat. calquier) vrsta istonoindijske atlasne
ferioksalata i srebrnog ni-trata. tkanine.
kalif (arap. hhalif) zastupnik, naslednik (titula kalkograf (gr. chalkos bakar, tu, bronza,
islamskih vladalaca koji, smatrajui se grapho) v. halkograf.
zakonitim naslednicima Muha-medovim, kalks (lat. calx) min. kre; krenjak; znat. peta.
stoje na elu islama; u poetku su kalife bili kalkulativan (lat. calculare) koji slui za
birani i stanovali su u Medini, docnije u obraunavanje, obraunski; odreen, utvren
Damasku, Bagdadu, Kai-ru i, naposletku, u kalkulacijom, zasnovan na kalkula-ciji.
Carigradu, gde su svi turski sultani bili kalkulator (lat. calculus raun) raundija;
ujedno i kalife; marta 1924. god. kalifat je raunovoa, onaj koji vri proraune i
ukinula narodna skuptina u Angori). obraune; raunoispita.
kalifat (arap. hhalifah) zvanje (ili: vlast) kalife.
kalifonija (gr. kalos lep, phone glas) lepota kalkulatura (lat.) raunanje; proraunavanje,
glasa. obraunavanje; mesto (ili: soba, odeljenje)
kalifornij(um) (po mestu otkria Kali-forniji) gde se vre obrauni i sl.
hen. element (transuran), znak Cf, atomska kalkulacija (nlat. calculatio) sraunavanje,
masa 249, red. broj 98; nema ga u prirodi; izraunavanje, proraunavanje; predra-un,
dobiven vetaki 1950. god. proraun.
kalkulirati (lat. calculare) raunati, izraunati,
prorauna, proraunavati,
kalkulisati 389 kalumniJa
obraunavati, obraunati; fig. odmeriti, kalong zool. tropski sisar Pteropus edulis iz reda
odmeravati. Megachiroptera, nona ivotinja koja se hrani
kalkulisati v. kalkulira. sokovima plodova, a danju spava obeena o
kalkulozan (lat. calculosus, calx krenjak) granje drvea, letipas.
med. koji ima kamena (u mokranom mehuru, kalopizam (gr. kallopismos kraenje, reenje,
u bu bregu); kol. kamenit. ukraavanje) vetina ulepavanja i
kalkulus (lat. calx krenjak, calculus kamiak, doterivanja, vetina ukusnog odevanja;
kamene) kamiak, kamen za raunanje (up. kalopistrija. J
kalkil); med. kamen u mokranom mehuru ili kalopistrija (gr. kallopizo krasim, resim,
u bubrezima. ukraavam) v. kalopizam.
kalmank (eng. calamanco) v. kalamank. kalor (lat. calor) toplota, jara, ega; ar, vatra.
kalmantan (fr. calmant) stiavan, koji stiava, kalorizirati (lat.) prevlai metal alu-minijem.
uminjavan, koji uminjava, ublaa-van, koji kalorija (lat.) fiz. jedinica za merenje toplote, tj.
umiruje, koji ublaava (npr. bol). ona koliina toplote koja je u stanju da jednom
kalmato (ital. calmato) muz. blago, tiho, mirno. kubnom centimetru (1 st3) iste vode povisi
Kalmetova vakcinacija med. vakcinacija koja temperaturu za jedan stepen Celzijusov (1S
slui kao predohrana protiv tuberkuloze. od 14,5 do 15,5) zvana gramkalorija (cal);
Kalmici (tat.) pl. otpadnici", mongolsko pleme hiljadu puta vea koliina toplote zove se
koje ivi u unutranjosti Azije nomadskim kilogram-kalorija (kcal); up. mehaniki
ivotom. ekvivalent toplote.
kalmuk (fr. calmouc) vrsta dlakavog sukna, kalorika (lat.) fiz. nauka o toploti.
nazvana po tome to Kalmici nose ogrta-e kalorimetar (lat. calor, gr. metron).sprava za
od slinog sukna. merenje toplote.
kalo (ital. calare gubiti, calo) trg. gubitak, manjak kalorimetrija (lat., gr.) merenje toplote.
u teini neke robe usled suenja, prerade i kalorifer (fr. calorifere) toplonoa, pro-vodnik
dr.; naknada za takav gubitak; kalirati toplote, maina za centralno gre-janje, pe od
kalobiotika (gr. kalos lep, bi'os ivot) vetina livenog gvoa; greja.
lepo, tj. razumno iveti, vetina shvatanja kalorifikacija (nlat. calorificatio) proizvoenje
ivota tako da ga ovek moe smatrati kao toplote.
sreu. kalorinost (lat. calor toplota) osobina onoga
kaloderma (gr. kalos, drma koa) kozme- to je kalorino, sposobnost stvaranja kalorija;
tiko sredstvo za negovanje koe (pravi se od koliina kalorija u neemu, kalorina
elatina, meda, glicerina, vode i parfema). vrednost.
kalo di pezo (ital. calo di peso) trg. manjak, kalospintehromokrena (gr. kalos lep, spint-her
nedostatak u potrebnoj teini. iskra, varnica, chroma boja, krene izvor,
kalo di preco (ital. calo di prezzo) trg. padanje vrelo) vodoskok koji, osvetljavan raznim
cene (nekoj robi). bojama, izgleda kao da baca oko sebe
kalodont (gr. kalos lep, odys gen. odontos raznobojne svetlucave iskre.
zub) pasta za negovanje zuba. kalota (fr. calotte) istonjake kapa, kapi-ca;
kalozan (lat. callosus) uljevit, koji ima debelu okrugla svetenika kapica koja pokriva
kou, koji ima ul>eve, nauljen; fig. samo teme (naroito kod katolika), elepu;
neosetljiv, otupeo, okoreo, oguglao. kat. odseak lopte; arh. plitko kube, okruglo
kalozitet (lat. callositas) med. zadebljalost koe, zasvedena tavanica.
otvrdnue koe, uljevitost; fig. neosetljivost, kalotip (gr. kalos lep, typos otisak) slika
oguglalost. izraena putem kalotipije, tj. fotografija.
kalokagatija (gr. kalos, kai agathos lep i kalotipija (gr.) izrada slika na hartiji hemijski
dobar) fil. udruenost onoga to je lepo sa prireenoj (pronalazak engleskog hemiara
onim to je dobro, moralna lepota i dobrota, Foksa Talbota); talbotiii-ja, fotografija.
moralan i u isto vreme lep nain ivota (etiki kalone (nem. Galoschen) v. galone.
ideal starih Grka). kalpak (tur. kalpak, ma. kalpag) l. visoka
kalologija (gr. kallos lepota, logia) uenje (ili: okrugla kapa od krzna ili opivena
nauka) o lepom. krznom; 2. vojnika kapa od lakog metala,
kalomel (gr. kalos lep, melas crn, zagasit) hem. lem.
med. jedinjenje ive i hlora Hg2 C12, upotrebljava kaluer (gr. kalos lep, geron starac) sve-teno
se kao sredstvo za ienje, pri leenju lice monakog reda, monah.
sifilisa i nekih spoljnih onih bolesti. kalumet (eng. calumet) dugaka, ukraena
kalometrija (gr. kalos, metria mera, merilo) lula severoamerikih Indijanaca, tzv. lula
merenje lepote; nauka o odreivanju stepena mira" (pui se uz naroite ceremonije);
lepote umetnikih dela itd. kalime.
kalumnija (lat. calumnia) v. kalumnijacija.
kalumnijant 390 kambij(um
)
kalumnijant (lat. calumniari klevetati) onaj koji om, dodavanje krea, okreavanje, zakre-
lano optuuje, klevetnik, spletkar. avanje; pretvaranje u kre.
kalumnijacija (nlat. calumniatio) lana kalcificirati (lat.) snabdeti (ili: snab-devati)
optuba, kleveta, spletka, prevara; kalu- kreom, dodati (ili: dodavati) kre, okreiti,
mnija. okreavati, zakreiti, zakreavati; pretvoriti
kalumniozan (lat. calumniosus) klevetan, (ili: pretvarati) u kre.
klevetniki, spletkarski. kalj (nem. Kachel)., etvrtasti crep (opeka) s
kalumnirati (lat. calumniari) lano op-tuivati, jedne strane gleosan, za graenje pei.
klevetati, spletkariti. kalja (tur. kalya) 1. vrsta jela od kuvanog
kalup (pere. kalib, kalbud, arap. qaleb, qalib) kupusa sa mesom; 2. vrsta jela od prenog ili
obrazac, model, forma, oblik. kuvanog krompira; 3. jelo od boranije.
kalus (lat. callus) mulj, debela koa; kota-na kaljun (tur. kalyon, um. galion) vrsta lae
masa koja ponovo spaja prelomljene kosti. jedrenjae koja je bila naoruana topovima (u
kalfa (arap., tur. kalfa) trgovaki ili za-natlijski ratnoj mornarici Turske Carevine).
pomonik, onaj koji je nakon egrtskog staa kama (tur. kama) no, bode prav i otar sa obe
poloio ispit za kalfu i stekao pravo na strane.
polaganje majstorskog ispita. kamamber (fr. camembert) vrsta sira iz
kalfaktor (lat. calefactor) v. kalefaktor. okoline francuskog grada Kamambera.
kalfataa (fr. calfatage) uperenje, zapu- kamara (gr. kamara) l. gomila, hrpa; veliki
avanje, kuinom i smolom sastavaka, rupa broj, mnotvo; 2. plast, stog sadevenog
ili pukotina na lai, amcu, tegljeni-ci, skoplja ili slame.
prozorima ili vratima, kalavaenje. kamerad (fr. camarade) drug, drugar; kolski
kalfatirati (fr. calfater) uperiti, zapu-avati drug, drug po slubi.
sastavke na brodu, amcu (ili: ispucaloj, kamaraderija (fr. camaraderie) drugarstvo;
rastoenoj lai) kuinom i smolom, drutvo za meusobno pomaganje, klika,
kalavatiti. koterija.
kalcedon (gr. Kalchedon) min. mleni kamen, kamarera (p. camarera, ital. cameriera)
vrsta poludragulja (nazvan po maloazijskoj dvorska dama, komorkinja; poasna dama
varoi Kalhedon, odakle je prvi put doao u kraljiine.
trgovinu). kamarero (p. camara soba, camarero) sobar;
kalcedoniks (gr. Kalchedon, bpuh nokat) . komornik.
mleni kamen sa mrkim, belim i sivim kamarijer (p. camarero) l. titula koju papa daje
prugama. crkvenim prelatima; 2. sobar; posluitelj.
palci (fr. calques) pl. lingv. v. kalk. kamarila (p. camarilla, lat. camera) sobica";
kalcidi (lat. calx, calcis) pl. krena tela. dvorska klika, ua okolina jednog vladaoca
kalcijum (nlat. calcium, calx krenjak) hen. koja vri osetan i negativan, ali
element, atomska masa 40,08, redni broj 20, neodgovoran uticaj na upravljanje zemljom.
znak Sa, lak zemnoalkalni metal, hemij-ski kamarinskaja (rus. kamarinskal) ruska narodna
veoma aktivan, sjajnobele boje, neophodan igra sivih pokreta u 2/4 ili 3/4 taktu.
sastavni deo organizma, naroito kostura, kamarologija (gr. kammaros rak, logi'a) nauka
skeleta. o rakovima.
kalcinabilan (nlat. calcinabilis) pretvo-rljiv u kamarot (ital. camerotto) pomonik, sluga na
kre, ukreljiv, koji se moe pretvoriti u brodu.
kre. kamata (gr. kamatos) dobit, interes na
kalcinabilitet (nlat. calcinabilitas) pretvo- uloeni novac.
rljivost u kre, ukreljivost. kamane (fr. gamache) naglavci od sukna ili
kalcinacija (nlat. calcinatio, lat. calx kre) koe; gamane.
skreavanje, pretvaranje u kre. kambana (ital. satrapa) nuz. \. narodni
kalcinirati (nlat. calcinare) pretvarati, pretvoriti muziki instrument u Makedoniji, vrsta
u kre; hen. kiseonik spojiti s metalima, = udaraljki; 2. crkvene zvono; zvono uopte.
oksidirati. kambiza (fr. cambuse) brodske kuhinja.
kalcinozan (nlat. calcinosus) kreat, koji ima kambijalno pravo menino pravo.
u sebi krea, kreni. kambijatura (ital. cambiatura) menini raun;
kalcit (lat. calx krenjak, kre) min. prirodan menjanje pote, italijanska putnika pota.
kristalisan romboedarski kalcijum karbonat kambijirati (ital. cambiare) trg. baviti se
(Sa SO3); predstavlja trei stupanj tvrdoe po meninim poslovima.
Mosovoj lestvici. kambij(um) (lat. cambium) biol. sloj elija
kalcitratan (lat. calcitrans) koji se opire, koji se izmeu kore i drvenog dela biljke ijim
protivi. deobama delovi biljke (koren, stablo i grane)
kalciferan (lat. calx kre, fero nosim) kreat, debljaju.
koji ima u sebi krea.
kalcifikacija (lat. calx gei. calcis kre, facere
initi, praviti) snabdevanje kre-
kambio 391 kamertuh
kambio (ital. cambio, nlat. cambium) trg. kameralizam (gr. kataga, lat. camera soba)
menica, menino pismo; menjanica. ekonomska politika kojoj je cilj podizanje
kambio di polica (ital. cambio di polizza) trg. nacionalne industrije, poveanje izvoza a
menino pismo. smenjivanje uvoza radi aktivnosti spolja-
kambio di ritorno (ital. cambio di ritorno) trg. njeg trgovinskog bilansa.
povratka menica. kameralije (lat. cameralia) pl. nauka o
kambio konto (ital. cambio conto) trg. meni-ni dravnim finansijama, nauka o upravljanju
raun. dravnim prihodima i rashodima; nauka o
kambio seko (ital. cambio secco) trg. suva", tj. trgovini i privreivanju uopte; kameralne
sopstvena menica. nauke.
kambist(a) (ital. cambio) trgovac menicama. kameralist(a) (lat.) finansijski strunjak u
kambrijska formacija geol. v. kambrijski period. teorijskom ili praktinom pogledu, onaj koji
kambrijski period geol. doba u razvitku Zemljine se bavi kameralnim naukama.
kore u kojem su postali najstariji zemaljski kameralistika (lat.) nauka o dravnim
slojevi u kojima su naeni pouzdani i finansijama i privreda.
mnogobrojni organski ostaci; naziv po kameralne nauke v. kameralije.
Kambriji Cambria, keltskom imenu za kamera lucida (lat. camera lucida) fiz. svetla
engleski Vele, gde su ovi slojevi prvi put komora", instrument u kojem se svetlosni
proueni. zraci od predmeta odbijaju pomou prizme i
kambrik (eng. cambric) vrsta finog tankog obrazuju lik na hartiji koji se nalazi dole u
pamunog ili lanenog platna; up. kamertuh. instrumentu, te se taj lik moe nacrtati
kamgarn (nem. Kamm-garn) predano sa rapa- pisaljkom.
vom vunenom icom, jako i sjajno, za koje
se vuna, po ienju, najpre pomou magline kamera opskura (lat. camera obscura) fiz.
dobro izgrebena i uvalja. mrana komora", sandue, iznutra crno, na
kameja (fr. satee, ital. cammeo, nlat. sa- prednjoj strani ima otvor sa sabirnim
maeus, lat. sata, satta) izvajan, rezan soivom, koje daje stvaran, izvrnut i
kamen; naroito: rezan dragi kamen kod umanjen lik predmeta spoljanjeg na hartiji,
koga ispupena figura ima drukiju boju staklu itd. koji se nalazi u ii soiva (svaki
nego osnova; takoe: slika u jednoj boji, slika fotografski aparat je, u stvari, jedna ovakva
u kamenu. komora).
kamel (gr. kamelos) sprava za izdizanje kamerarijus (nlat. camerarius) nadzornik
olovnih objekata (laa, amaca i dr.) iznad blagajne, naroito papski komornik
vode; up. kamila. (kardinal koji stoji na elu Aposto.lske
kameleov (gr. chamaileon) zool. vrsta gutera, komore).
ivi u Africi, Australiji i Indiji, glavna mu je kameracija (lat. cameratio) vrh. ispupenje,
odlika to moe pomou pigmentskih elija svod; zidanje na svod.
da menja svoju zelenu boju; fig. prevrtljivac, kamerdiner (nem. Kammerdiner) sobar u
prevrtljiv, bezna-elan ovek, onaj koji lako otmenim kuama, komornik.
menja boju. nameri j a (tur. Kameriye) isturen, obino
kamelija (nlat. camelia) bog. japanska ili otvoren, nezastakljen balkon, doksat
kineska rua, nazvana po ital. jezuiti G. (prema dvoritu) u starim muslimanskim
Kamelusu, koji ju je 1639. pronaao na kuama.
Filipinima i odatle preneo u Evropu. kamerirati (lat. camera) arh. zasvoavati, zidati
kamelopard (lat. camelopardalis) zool. i-rafa. na svod.
kamelot (fr. camelot) l. glatka tkanina od kamerjunker (nem. Kammerjunker) v. kamer-
eljane vune, kostreti ili svile, slina taftu; 2. her.
ulini prodavac igraaka; prodavac novina u kamerleng (ital. camerlengo) ist. komornik,
Parizu. blagajnik.
kamelhar (nem. Kamelhaar) trg. kamilja kamermuzik (nem. Kammermusik) v. kamerna
dlaka. muzika.
kamera (lat. camera, gr. kamara soba, odaja kamerna muzika sobna muzika, tj. muzika
na svod) sprava za snimanje slika koja je namenjena za ui prostor i ui krug
(fotografski aparat; filmska kamera); TV slualaca, i koja se, zbog toga, izvodi sa
elektronske sprava za direktni prenos sivih manjim brojem instrumenata, naroito solo-
prizora na daljinu. instrumenata.
kamera del komero (ital. camera del kamerton (lat. camera, tonus, gr. kamara,
commercio) trgovaka komora. tonos) muz. osnovica za podeavanje muzikih
kamera klara (lat. camera clara) fiz. jasna instrumenata po meunarodnom spora-zumu
komora", instrument za precrtavanje i = 435 treptaja u jedinici vremena.
neosvetljenih predmeta. kamertuh (nem. Kammertuch, fr. cambresine,
eng. cambric) vrsta veoma finog sukna,
nazvanog po hol. gradu Kammerich ili
Kambray; up. kambrik.
kamerher 392 kamdija
kamerher (nem. Kammerherr) otmeni lini kampanularia (nlat. campanularia) pl. zool.
sluga nekog vladara; upotrebljava se esto korali zvonastog oblika.
samo kao titula; kamerjunker. kampanja (fr. campagne, ital. campagna, lat.
kamze (tur. Kabiz) drak sablje, handara, campus polje, campaneus poljski) 1. poljsko
noa i sl. dobro; selo; 2. fig. voj. vojni pohod, rat,
kami (jap.) opti naziv za japanska boanstva; ratovanje; 3. borba za ili protiv (koga ili ega,
titula koja se davala plemiima. naroito putem tampe); 4. svi radovi kojima
kamizol (fr. camisole, ital. camiciuola) rekla, se priprema ostvarenje nekog
prslue, zubun. socijalnopolitikog zadatka, npr. izborna
kamikaze (jap.) boji vetar", ciklon koji je u kampanja; 5. doba odreenog rada u godini,
H veku spasao Japan potopivi mon-golsku sezona radova na neemu, npr. kampanja
invazionu flotu; japanski pilot samoubica eerne repe itd.
koji se zajedno sa svojim avionom (torpedom) kamparij(us) (nlat. camparius) poljar, uvar
punim eksploziva bacao na neprijateljski brod. polja.
kamila (gr. Kamelos) zool. poznata azijske i kampelogija (gr. katre krivina, logia) nauka o
afrika tovarna ivotinja sa jednom grbom krivinama, o krivim linijama.
ili dve grbe; up. kamel. kampemetar (gr. katre krivina, metron
kamilavka (gr. Kamelauke) okrugla visoka mera) sprava za merenje krivina.
kapa pravoslavnih kaluera i svetenika. kamper (eng. satr) onaj koji logoruje u
kamiltej (nem. Kamillentee) aj od kamilice. kampu, itelj kampa.
kamin (gr. Kaminos pe, lat. caminus) pe, kampilogramika (gr. kampylos savijen, kriv,
furuna, sobno ognjite; odak. gramma crta, linija) nauka o krivim linijama
kaminirati (ital. camininare, fr. chemin) kod i krivolinijskim velii-nama.
maevanja: uzmiui pri borbi gledati da se kamping (eng. camping) boravljenje, logoro-
protivnik navede na otkrivanje. vanje u kampu.
kamion (fr. camion) velika teretna kola, teretni kampirati (fr. camper) logorovati, iveti u polju
automobil. (ili: u okolu, logoru); uokoliti se, ulogoriti se;
kamionet (fr. camionnete) lako teretno mo- fig. privremeno se smestiti, privremeno
torno vozilo (za prevoz tereta do 2000 kg.). stanova.
kamis (arap.) pamuna nona haljina; koulja kampodeja zool. vrsta insekta, ukaste boje,
kojom Turci pokrivaju mrtvace poto ih koji obino ivi pod kamenjem ili
okupaju. mahovinom, Campodea staphylinus.
kami (tur. Kami) cev na luli za puenje, ibuk. kampo santo (ital. satro santo) sveto
kamlo (fr. camelot) v. kamelot. polje"; groblje, kosturnica, naroito: groblje
kami (eng. satr) mesto sa atorima ili kuicama opkoljene otvorenim arkadama.
koji slue za letovanje, sportski ili turistiki kamut (nem. Kummet) ogrlina, ogrljak koji se
logor. stavlja ivotinji (obino konju) oko vrata;
kampada dud. deo, prsten rudarskog tunela, okovratnik na amu.
jame. kamuflaa (fr. camouflage) preruivanj'e,
kampana (nlat., ital. satrapa, fr. satrape) preruenje, preobraavanje; voj. bojadi-sanje
zvono, crkvene zvono; zvono na vazdunom ratnog materijala tako da se ne razlikuje od
mrku (pumpi); arh. kapitel u obliku izvrnutog okoline u kojoj se nalazi; fig. zavaravanje
zvona na korintskom stubu; bog. zvonce, (traga i sl.).
zvoni; zvoncaste kite i rojte od svile ili kamufdirati (fr. camoufler) preruiti,
zlatnog konca za ukraavanje sveanih preruavati; voj. obojiti (ili: pokriti, udesiti)
dvorana. ratni materijal tako da se ne razlikuje od
kampanelizam v. kampanilizam. okoline u kojoj se nalazi; zavarati,
kampaneta (ital. campanetta) huz. zvonjenje. zavaravati (trag i sl.).
kampanile (ital. campanile) zvonara, zvonik;
toranj; kube, tornji na zgradi gde stoji kamfin (nlat. camphora) hen. materija koja se
asovnik. pomou joda dobiva iz kamfora; meavina
kampanilizam (ital. campanilismo) preterana terpentina i piritusa koju u Se-vernoj
ljubav prema rodnom kraju, lokalni Americi upotrebljavaju kao gorivo u
patriotizam. lampama.
kampanilist (ital. campanilismo) privre-nik kamfor (nlat. camphora) bela smola kamfo-
kampanilizma, uskogrudi patriota. rovog drveta, sagorljiva i jakog mirisa i
kampanologija (nlat. satrapa, gr. logia) ukusa; upotrebljava se mnogo u fabrikaci-ji
nauka o zvonima, nauka o livenju zvona. celuloida i eksploziva, a u medicini, u
kampanula (nlat. campanula) bog. zvonce, alkoholnom rastvoru (piritus-kamfor), za
zvoni. trljanje kod reumatizma i neuralgije, naroito
kod slabosti srca i krvnih sudova, zapaljenja
plua i dr.
kamdija (tur. Kamci) bi; kandija.
393
kan (tur., tatar.) turska titula sultanova; knez, kan volan (fr. camp volant) voj. letei logor,
vladar, gospodar, naroito kod Tatara. letea vojska, vojni odred kome je zadatak da
kana (lat., ital. sappa, fr. sappe) 1. trska, napada neprijatelja iznenadno, as ovde as
rogoz; tap, palica. onde.
kana 2. v. kna. kandahar (po eng. grofu od Kandahara) naziv
kanabe (lat. soporep, gr. konopeion) divan, za vezu kojom se skijaka cipela vre
sofa; kanape. vezuje uz skiju.
kanabizam (gr. Kannabis konoplja) bolesni kandela (lat. candela svea) fiz. jedinica za
nagon za uivanjem haia; up. kanabin; jainu svetlosti po Meunarodnom sistemu
kanabinomanija. jedinica.
kanabin (gr. Kannabis konoplja, lat. sapa-bis) kandelabar (lat. candelabrum svenjak,
heh. alkoholni sastavni deo indijske konoplje candela svea, votanica) bogato ukraen
koje ima jako narkotino dejstvo. veliki svenjak u obliku stuba sa tri i vie
kanabinomanija (gr. kannabis, mama strast) v. ogranaka; veliki svenjak na javnim
kanabizam. mestima, naroito pred trgovima, zgradama
kanabis (gr. Kannabis, lat. cannabis) vot. itd.
konoplja. kandidan (lat. candidus) ist, beo, sjajan;
kanadaris pl. polusvilene istono-indijske neizvetaen, iskren, estit; vedar, srean,
tkanine sa crvenim i crnim prugama; vrsta veseo.
francuskog tepiha. kandidat (lat. candidatus ,,y belo obuen", jer
kanal (lat. canalis oluk, brazda, leb, sappa su u starom Rimu oni koji su se takmiili
trska) vetaka reka, propust, prokop; za neki poloaj bili, za vreme izbora, u belo
vodovod, oluk; moreuz; cev, unak; fig. obueni) onaj koji trai mesto ili slubu;
sredstvo, put i nain za postignue nekog cilja; pripravnik; ak koji stoji pred ispitom; onaj
aiat. ila; arh. leb. koji se sprema i radi da bude izabran za
kanalizacija (nlat. canalisatio) prokopa-vanje narodnog poslanika, predsednika republike,
kanala, sprovoenje kanala, naroito vladaoca i sl.
podzemnih (u gradovima); mrea podzemnih
cevi za odvoenja vode i neistoe iz kua i kandidatura (nlat. candidatura) takmienje za
naselja. neko zvanje (ili: mesto), neki poloaj,
kanalizirati (nlat. canalisare) graditi kanal (ili: vrbovanje; up. kandidat.
kanale), sprovoditi kanale; fig. dati jednoj kandidacija v. kandidatura.
stvari ili pokretu izvestan smer i pravac, kandidirati v. kandidovati.
uputiti ih odreenim tokom. kandidovan! (lat. candidatus) istaknuti (ili:
isticati) za kandidata; kandidovati se,
kanalisati v. kanalizirati. kandidirati se takmiiti se, pojaviti se kao
kanaliti (lat. sappa trska, cev, gr. lithos takmac za neko zvanje, mesto, poloaj i dr.
kamen) pl. kol. cevaste okamenotine jedne kandizacija (fr. candi) prevlaenje (ili:
vrste biljki-ivotinja; v. tubuliti. posipanje) eerom; kristalizovana eera.
kanap (ital. saparo) uzica, vrpca; konopac, ue. kandilo (gr. Kandelos, tur. kandil) l. mala
kanarinac (ital. canarino, fr. canari) zool. mala staklena posuda, svetiljka u kojoj gori iak u
uta ptica pevaica, poreklom sa Kanarskih ulju (obino u crkvi, na grobu, pred ikonom i
ostrva. sl.); 2. v. kandilj 1.
kanarinka (ital. canarino) v. kanarinac. kandilj (tur. Kandil) l. fenjer ili elektrina
kanaris (ind.) pl. indijske depne maramice od sijalica, obino na minaretu, koja se pali
ute svile sa belim takama. prilikom muslimanskih praznika; 2. v.
kanaster (gr. Kanastron korpa od vrbovog kandilo.
prua, tl. canastro) l. najfinija vrsta kandirati (fr. candir) zaeeriti, posuti
venecuelskog duvana koji je putan u eerom, prevui eerom; ueeriti;
trgovinu lakovan u kotarice (p. canastro); kandirano sohe ueereno voe, eerne
duvan u valjcima, nepreraen duvan; 2. dak voe.
od ivotinjske koe za pakovanje robe u kandi s (sskr. khanda, fr. candis) prei-en,
Indiji. kristalizovan eer.
kanat (tur. kanad) l. krilo prozora ili vrata; kandi-stor (eng. candy-store) engleska
2. pregrada; 3. drvena ograda na kolima sa poslastiarnice; konditoraj.
sve etiri strane. kaneva (fr. canevas, nlat. canevasium) juga,
kanaus (pere.) vrsta fine persijske svilene retko platno sa pravilnim etvrtastim
tkanine. rupicama za urev (za vez); holandsko
kanaf(a) v. kanap. jedrilsko platno; fig. prvi nacrt knji-evnog
kanafas (fr. sape vas) vrsto, gusto laneno ili dela ili slike, skica, plan; u italijanskoj
namuio platno; upotrebljava se za muke nepisano] komediji: podela dramske grae
kapute i za izradu madraca. na inove i scene, koje posle glumci
ispunjavaju improvizujui.
394 kantalupa
kanela (nlat. canella, fr. cannelle) kora od kanonada (fr. canonade) pucanje (ili: bi-jenje,
cimeta, cimet. gaanje) iz topova, topovska paljba, gruvanje
kanslas (fr. cannelle) cimet prevuen eerom. topova, bombardovanje.
kanelira (fr. cannelure) vrh. uzduna plitka kanonenfuter (nem. Kanonenfutter) hrana za
brazda, obino polukruna, na antikom topove", podrugljiv izraz za vojnike koji su
stubu. rtve topovskih zrna (fr. chaire a sapop = er
kanelirati (fr. canneler) ilebiti, izbraz-dati, a kanon).
izoluiti, napraviti prugastim, npr. stubove. kanonizacija (gr. kanonfzo) proglaavanje
kanepen (fr. canepin, ital. canapino, lat. nekoga ili neega svetim, uvrenje u red
cannabis konoplja) fina, belo uinjena svetaca, posveivanje.
jagnjea ili jarea koa (za rukavice). kanonizirati (gr.) proglasiti nekoga ili neto
kanibal (i. canibal, Caribal = Caribe) svetim, uvrstiti u red svetaca, posveti.
stanovnik Karibijskih ostrva, ljudoder, kanonizovati v. kanonizirati.
antropofag; fig. divlji (ili: grub, surov) ovek, kanonik (nlat. canonicus) u katolikoj crkvi:
neovek, divljak. vie sveteno lice svetovnjakog reda, prota.
kanonist(a) (nlat. canonicus, gr. kanon) v.
kanibalizam (i.) ljudoderstvo, antropo-fagija; kanoniar.
fig. svirepost, neovenost, di-vljatvo. kanoniar (gr. kanon, nlat. canonicus)
kanibalski (tl.) ljudoderski; divlji, surov, poznavalac ili uitelj crkvenog, kanonskog
neovean, zverski. prava; kanonist.
kanije (tur. kin) korice noa ili sablje. kanonske godine godine starosti koje su
navila (fr. cannule, lat. cannula) cevica; ned. propisane kao uslov za primanje svete-*
cev na trcaljki, klistiru; hirurka metalna nikog ina.
cevica. kanonske knjige knjige Svetog pisma koje
kaikan (fr. sapsap) ritmika igra, vrsta crkva priznaje kao svete i nadahnute, i koje,
zabavnog baleta; bila vrlo popularne, naroito zbog toga, smatra kao najvii verski autoritet.
u Parizu u drugoj polovini XIX veka. panonski (nlat. canonicus, gr. kanon) koji
kankanovati (fr. sapsap) igrati, plesati kankan. odgovara crkvenim propisima (kanonima),
kainov (ma. kanko) med kapavac, triper, koji je u skladu sa crkvenim propisima ili
gonoreja. autoritetom, propisan, verodostojan (knjige,
kankrinski (nlat. cancrinus, lat. sapseg rak) koji spisi); crkveni, papski; fig. koji slui kao
ide kao rak; o stihovima: koje treba itati uzor, uzorak, ugledan.
odnatrag, ili kod kojih je, itani spreda ili panonski asovi (nlat. horae canonicae) asovi
odnatrag, isti red rei, npr. Signe te, signa; koje kalueri i svetenici treba dnevno da
temere me tangis et angis. provedu u molitvi.
kankroid (lat. sapseg, gr. eidos oblik, vid) med. kanonsko pravo (nlat. j us canonicum) pravo
otok slian raku; rak prostog epitela. hrianske crkve, sadrano u Corpus juri
kano (fr. canot, eng. sapoe, port., ital., p. canonici, koje, osim isto crkvenih odredaba,
sapoa) lak un od kore drveta ili izdube-nog donesenih na crkvenim saborima, sadri i
stabla, kakav obino upotrebljavaju privatne, procesne i kaznene odred be.
severnoameriki Indijanci, oranica; up. kanu, kanope (eg.) pl. egilatske vaze idoli u obliku
kenu. trbuastih kraga sa ovejem glavom na
kanobe (eg.) v. kanope. vrhu (poklopcu), u kojima su nekada uvali
kanoistika v. kajakatvo. mumizirane unutarnje delove tela (srce i
kanon (gr. kanon, lat. sapop) pravilo, propis, plua); takoe: vaze u etrurskim grobovima;
merile, uzor; crkvena odluka, crkveni zakon; kanobe.
zbir knjiga ili spisa koje je neki autoritet Kanosa (ital. Canossa) zamak, danas ruevine, u
(crkveni sabor) oglasio i priznao kao ital. provinciji Reino nel' Emili-ja, u kojem
autentine (Sveto pismo) i koje sadre se 1077. nemaki car Henrik IV pokorio papi
pravila hrianske vere i hrianskog ivota; Grguru UP, izvukavi od toga ponienja
u katolikoj crkvi: srednji deo mise koji se politike koristi; otuda: uhu u Kanosu poniziti
nikad ne menja (od Sanktus do Komuniona); se pred papom ili uopte pred nekim kome si
muz. komad za dva glasa ili vie glasova u se dotle protivio.
kome drugi ili ostali glasovi istu melodiju, kantabile (ital. cantabile) kuz. za pevanje, to
upadajui, ponavljaju jedni za drugima; vrsta se moe pevati; pevajui.
moio-horda u muzici Grka; tip. vrsta velikih kantalup (fr. cantaloupe, ital. cantalupo) vot.
slova od 42 i 32 tipografske take; u likovnoj hrapava dinja (nazvana po zamku Kan-talupo,
umetnosti: pravilo o prikazi-vanju lepote u Ankoni, gde je najpre donesena iz
ovejeg tela. Jermenije).
kantalupa v. kantalup.
kantando 395 kancelar
kantando (ital. cantando) muz. pevajui, tj. rauna; okolnost o kojoj se ne mora voditi
navodei tako kao da se peva. rauna pri reavanju kakvog politikog ili
kantante (ital. cantante) muz. pevajui. ekonomskog pitanja.
kantaride (gr. kantharis, gen. kantharidos kantitis (gr. kanthos oni ugao; oko) med.
panska buba) zool. panske bube, spadaju u zapaljenje onog kutia, zapaljenje oka.
porodicu majaka, zlatnozelene boje; skupljaju kante (ital. canto, lat. cantare pevati,
ih, sue i trljaju, pa od toga prave melem cantus) pesma; pevanje.
koji izvlai plikove na koi. kantovac fil. v. kantist.
kantaridizam (gr.) med. trovanje otrovom od kanton (ital. cantone, fr. canton) srez, okrug,
panske bube, kantaridinom. oblast; u Francuskoj: jedan deo arondismana;
kantaridin (gr.) hem. otrov od panske bube. u vajcarskoj: savezna dr-avica (25
kantata (ital. cantata) muz. prvobitno, za razliku saveznik republika).
od sonate, pesma koja se pevala uz pratnju kantonada (fr. cantonade) deo pozornice koji
instrumenata; sada: vea crkvena pesma, se nalazi iza kulisa.
kompozicija za pevanje u sveanim kantonalni (fr. cantonal) koji pripada kan-tonu;
prilikama. sreski, oblasni.
kantatila (ital. cantatilla) v. kantatina. kantonizirati (fr. canton) deliti (ili: podeliti) na
kantatina (ital. cantatina) muz. mala kantata, kantone.
pesmica za pevanje. kantoniran (ital. canto) apx. sa stubovima na
kantatorij(um) (nlat. cantatorium) kod katolika: uglovima.
knjiga iz koje pojac (kantor)na misi odgovara. kantoniranje (fr. cantoppeg) voj. smetaj (ili:
kavgadija (lat. cantatio) pevanje, pesma. razmeta)) vojske po stanovima i kuama u
kantela (fine. Kantele) harfa sa pet metalnih nekom mestu; boravljenje vojske po kuama
ica uz koju finski narodni pevai pevaju (supr. logorovanje); up. kanton-man.
narodne pesme; up. runo. kantonirati (fr.) voj. razmesti (ili: smestiti)
kantizam fil. v. kantijanizam. vojnike po stanovima i kuama nekog mesta;
kantijanizam fil. kritika i transcenden-talna boraviti u kantonmanu.
filozofija Imanuela Kanta (1724 1804) sa kantonist(a) (fr. canton) vojni obveznik.
svojim razlikovanjem forme od predmeta kantonman (fr. cantonnement) smetaj vojske
saznanja, apriornog od aposte-riornog, sa po kuama u nekom mestu (kantoniranje);
svojim uenjem o apriornosti formi opaanja mesto takvog smetanja.
prostora, vremena i kategorija, sa svojim kantor (lat. cantor, sapege pevati) peva,
ogranienjem celokupnog saznanja na pojave, crkveni pojac (kod katolika); uitelj crkvenog
tj. na predmete mogueg iskustva, dok se pevanja i muzike.
sama stvar po sebi (da Ding ap sich) ne kantr (eng. canter) kratak galop (ili: kratak trk)
moe saznati; Kant, dakle, priznaje konja.
postojanje stvari nezavisno od nae svesti; kanu (p., port., ital. sapoa, eng. sapoe, nem.
kantizam;v. transcen-dentalna filozofija, Kahn, fr. canot) uzan amac primitivnih
transceidentalni idealizam. naroda napravljen od izdubenog stabla,
kantikum (lat. sapege pevati, canticum) pesma oranica; u veslakom sportu: amac sa
koja se peva. dvostrukim veslom za jednog, ree za dva
Kantikum kantikorum (lat. Canticum canti- veslaa; up. kano.
corum) Pesma nad pesmama (pripisuje se kanun (tur. kanun) muz. stari arapski muziki
izrailjskom caru Solomonu, 970-930. god. pre instrument s velikim brojem ica.
n. e.).
kantilena (lat., ital. cantilena) muz. pesmica, kanuni (arap.) pl. sastavni deo erijatskog prava,
pesmica za pevanje; melodija; kratak svetovno pravo muslimanskih naroda koje
muziki komad u obliku pesme (za pevanje); izdaju islamski vladari, prema prilikama i
istaknuta pevaka melodija u veim potrebama drutva, i koje je, prema tome,
muzikim delima. promenljivog i mesnog (lo-kalnog) karaktera,
kantina (ital. cantina) baraka, krma, prostor u jer se moe menjati i vai samo za dravu
nekom preduzeu gde se mogu dobiti hrana i koja ga je izdala; up. fikh.
pie; sanduk sa pregradama (za boce); muz. kanu ra (tur. kaput) nametak pree (vunene,
etvrta ica na violini. pamune i sl.) pripremljene za bojenje.
kantiner (fr. cantinier) sopstvenik kantice, kancel (lat. cancelli reetka, ograda) propo-
krmar (vojniki, radniki), baraker. vedaonica, predikaonica, govornica u
kantinerka (fr. cantiniere) sopstvenica kantice, katolikoj crkvi (zapravo prostor koji je
barakerka. ograen reetkama); up. kancelarija.
kantist(a) fil. pristalica kantijanizma, Kantove kancelar (lat. cancellarius) u srednjem veku:
filozofije; kantovac. najvii dvorski slubenik, uvar dravnog
kantite negliabl (fr. quantite negligeable) peata i sastavlja javnih isprava; prvi
zanemarljiva veliina, beznaajna veliina, dravnik (u Nemakoj je prvi dobio titulu
veliina o kojoj se ne mora voditi kancelara Bizmark).
kancelarija 396 kapacitet
kancelarija (nlat. cancellaria, cancelli, rea. uzvienom sadrinom (oda), npr. kod
cancellorum reetka, od cancellus rai, od Petrarke.
sapseg reetkasta ivotinja, tj. rak) prvobitno: kanconeta (ital. canzonetta) kuz. pesmica, mala
prostor, soba ili sto koji je reetkama odvojen; pesma; prvobitno: pesmica u duhu narodne
danas: zvanina soba za rad, nadletvo, ured, pesme.
uredske prostorije. kanconijer (ital. canzoniere) prvobitno, zbirka
kancelarije jezik jezik kojim su pisana starih trubadurskih pesama; zbir-ka pesama;
zvanina akta i povelje krajem srednjeg pesmarica.
veka. kanda (tur. kanca) gvozdena kuka, kvaka;
kancelarijom stil krut, suvoparan i suvie otar i kukast nokat ptica grabljivica.
formalistiki nain pisanja, kakvim se obino kandija (tur.) v. kamdija.
piu zvanini i uopte poslovni spisi. kanjoni (p. canons) pl. kol. rena korita i rene
kancelarijski format trg. srednje fina i fina doline sa strmim stanovitim stranama, u
hartija za pisanje malog formata (33X42 st). oblastima gde su slojevi zadrali vodoravan
kancelacija (lat. cancellatio) precrtavanje, poloaj, koje su napravile brdske vode
ponitavanje nekog spisa, menice, priznanice (naroito u Severnoj Americi).
i dr.; sudsko ponitenje nekog spisa, kaolin (kin. kao-ling, kao visok, ling breg, ime
dokumenta. jedne planine u severnoj Kini, gde je najpre
kancele (lat. cancelli) pl. reetke (ili: pregrade) dobijan) porculan", porculanska zemlja,
u nekim kancelarijama izmeu slubenika i bela, branjava masa od koje se pravi
publike (npr. u poti, bankama itd.). porculansko posue.
kancelirati (lat. cancellare) pregraditi reetkama; kap (fr. cap, ital. capo, lat. caput glava)
pisano precrtati, prebrisati, ponititi. predgorje, rt, svaki deo obale koji se sputa
kancelist(a) (lat. cancelli) pisar, inovnik, strmo u vodu.
slubenik kancelarije. kapa (lat. sarra) kaluerski ogrta sa irokim
kancelparagraf uveni 130a nemakog rukavima i kapuljaom; kini ogrta; kaket.
kaznenog zakona (donesen 1871. i 1876) koji kapak (tur. kapak) zaklopac, poklopac (na
zabranjuje zloupotrebu svetenikog poloaja posudi, satu, oku itd.); prozorsko krilo.
u cil>u meanja u dravne poslove na nain kapama (tur. kapama) kuvano jelo od jagnjetine,
koji moe ugroziti javni mir i bezbednost mladog luka i drugih zaina.
(kazna do 2 godine robije). kapamadija (tur. kapamaci) zanatlija koji
kancer (lat. sapseg) zool. rak; astr. Rak (sazvee); izrauje pokrivae.
med. rak (bolest). kapar (gr. kapparis, arap., pere. kabar, fr.
kanceracija (lat. sapseg rak, nlat. sapse-ratio) sarge, ital. sarrego) vot. trnovita buna-sta
med. oticanje od raka, postajanje raka. biljka, Capparis spinosa, koja raste i u naim
kancerin (lat. sapseg rak) prah od rajih krajevima (u Dalmaciji i Hercegovini);
ljutura. njeni nerazvijeni cvetni pupoljci sadre ulje
kacerogen (lat. sapseg, gr. genos rod) med. koji slino slaicinom ulju i upotrebljavaju se kao
stvara, izaziva rak. zain i dodatak nekim jelima, kojima daje
kancerozan (lat. sapseg rak) med. u obliku raka, poseban ukus; kadra.
poput raka; oboleo od raka. kapara (ital. saragga) trg. novac koji se pri
kancerolog (lat. sapseg, gr. logos govor, re) sklapanju ugovora ili pogodbe daje unapred
lekar specijalista za kancerozna oboljenja. kao zaloga da e sve uslove ugovora ili
kancerologija (lat. sapeg, gr. logfa) med pogodbe obe strane tano ispuniti.
nauka koja se bavi ispitivanjem i proua- kapacitet (lat. capacitas) sposobnost, umetnost,
vanjem bolesti raka. valjanost; upotrebljivost; sposobnost
kanceroma (lat. sapseg) med. otok od raka, hvatanja, sposobnost sadravanja, za-
rak. premina, sadrina, prostranost, obi-mnost;
kanciona (p. cancion, lat. cantio, fr. ovek koji uiva velik i neospo-ran autoritet;
chanson) pesma, naroito lirska slikova-na ugled u nekoj struci (naunik, umetnik i dr.),
pesma koja se obino sastoji od stihova sa priznat strunjak; fiz. kapacitet toplotni jednog
dvanaest troheja. tela je ona koliina toplote koja je potrebna
kancioneri (i. cancioneros) pl. lit. panske zbirke (ili broj jedinica toplote potreban) da se to telo
pesama naroito zbirke iz XVI veka. zagreje za 1S; elektrostatiki kapacitet jednog
kancona (ital. canzone, p. cancion, lat. cantio) provodnika meri se koliinom elektriciteta
u romantinom pesnitvu, naroito kod koja mu se mora pridati da bi se njegov
Talijana, vrsta lirskih pesama sa potencijal povisio od nule do jedinice; ili:
kapacitet jednog kondenzatora je odnos
koliine elektriciteta na jednom provodniku
prema njego-
kapacitron 397 kapital
vom potenci]alu dok je drugi provodnik zliite vrste valjkastih crva iz roda
uzemljen (ima potencijal nulu). Capillaria.
kapacitron (lat. sarah sposoban, gr. kyklos kapilarnost (lat. capillus dlaka) fiz. svojstvo
krug, elektron) fiz. aparat za brzo i snano dokazivanje kapilarnih pojava: ako dve
bombardovanje elektrona. otvorene jednake staklene cevi sa vrlo uzanom
kapeadori (um. capeadores) pl. u borbama s upljinom, od kojih je jedna vea, zamoimo
bikovima: pomonici boraca koji raz-drauju donekle u vodu, ona nee u cevima biti na
bika jednim crvenim ogrtaem, pa mu onda istom nivou na kome je voda u sudu: nivo u
veto izmaknu i puste borca da on produi iroj cevi vii je od nivoa u sudu, a nivo u
igru. uoj cevi vii je i od nivoa vode u iroj
kapela (nlat. capella, ital. cappella, fr. cevi; kod ive je obratan sluaj. Gornja
chapelle) crkvica, domaa (dvorske) povrina tenosti (u cevi, zvana meniskus)
bogomolja; prvobotno: mesto (sakristija) gde je koje kvase (voda) je izdubena, a koje ne
svetenik ostavljao svoj ogrta (lat. sarra) i kvase (iva) isggu-pena. Ove pojave zovu
crkvene stvari; docnije: mesto za pevae i se kapilarne.
muziare u crkvi; crkveni hor (pevai i kapilaroskopija (lat. capillus, gr. skopeo
orgulje); muzike drutvo, muziki orkestar; posmatram, gledam) med. mikroskopsko
a kapela (ital. a cappella) muz. bre no to se ispitivanje kapilara na ivom oveku (kod
izvodi jedan crkveni komad; pevanje a kapela poremeaja sudovnog ivanog sistema i dr.).
horsko pevanje bez muzike pratnje; ala kapilacija (lat. capillatio) med. vlaknast, jedva
kapela (ital. alla cappella) kao u kapeli, tj. primetan rascep lubanje.
vokalna i in-strumentalna muzika zajedno. kapirati (lat. sarege) pojmiti, shvatiti, shvatati,
kapelan (nlat. capellanus) pomoni svetenik, razumeti, razumevati.
mlai svetenik koji je dodeljen kao kapisla (lat. capsula) v. kapela.
pomonik i zamenik starijem sveteniku. kapislara (lat.) starinska puka koja se pali
kapelanija (nlat.) zvanje, poloaj, sluba i stan pomou kapisle.
jednog kapelana. kapistracija (nlat. capistratio) med. v. fi-moza.
kapelen (ital. capello kosa) poz. glumac ili kapistrum (lat. capistrum ular) hirurki zavoj;
statist kome se radi vee uverljivosti uloge med. gr donje vilice.
obrije glava. napita (lat. caput glava, capita) pl. glave; kapita
kapel-majstor (lat. capella, magister, nem. averza (lat. capita aversa) na kova-nom
Kapellmeister) v. kapelnik. novcu: glave ija su lica okrenuta jedno od
kapelnik (lat. capella) stareina (ili: dirigent) drugog; kapita adverza (lat. capita adversa)
muzike kapele, naroito operskog orkestra; glave sa licima okrenutim jedno drugom;
kapel-majstor. kapita jugata (lat. capita iugata) spojene
kaper (hol. kaper, fr. sarge, lat. sarege glave, dve glave na novcu.
uhvatiti) gusar, morski pljaka; gusar-ska kapital (lat. capitalis glavni, caput glava) 1.
laa, gusarski brod. vrednost koja se odreenim kretanjem
kapetan (fr. capitaine, ital. capitano, lat. caput oploava, uveava vikom vrednosti. Opti
glava; glavna linost) poglavica, stareina; obrazac je N-R-N1 (gde znai: N pre-
voj. komandir ete (ili: eska-drona, baterije); dujmljenu vrednost, R vrstu robe, N1 oplo-
zapovednik broda (ili: pristanita, vazdunog eni kapital). Kretanje obuhvata: I faza
balona); stareina sportskog kluba; up. promet, kupovinu elemenata proizvodnje,
kapiten. predujam kapitala u radnu snagu i sredstva
kapi-aga (tur.) stareina ukopljenika na za proizvodnju; P faza proizvodnju,
turskom dvoru (odgovara evropskom mar- troenje elemenata proizvodnje, pri emu
alu dvora"); takoe: janiarski general. radna snaga stvara viak vrednosti; faza
kapija (tur. kapi) vrata, ulaz; fig. dvor (carski). promet, realizaciju oploenog kapitala.
kapilaran (lat. capillus vlas, dlaka, kosa, Razvijeni obrazac je:
vlakno, capillaris vlasi, dlani, kosni) vlasni, r.s.
dlani, koji se tie kose, kosni; vlasast, 1
dlakast, vlaknast, tanak kao dlaka, veoma N-R R . . . R'-N .
tanak; kapilarni sudovi (kapi-lari) veoma
fini krvni sudovi koji predstavljaju prelaz od Ovo je kretanje industrijskog
arterija ka venama i u kojima se krv kree kapitala. Pojedine njegove faze se
ravnomerno; kapilar-ne cevi cevi sa osamostaljuju, postaju funkcija pojedinih
vlasastom, tj. vrlo uskom i malom upljinom; vrsta kapitala: proizvodni kapital se bavi
kapilarne pojave pojave koje pokazuju proizvo-enjem vika vrednosti,
tenosti u uskim cevima. proizvodnjom; tr-govinski kapital vri
kapilari (lat. capillus) pl. znat. v. pod kapilaran. stvarnu realizaciju proizvoda kapitala;
kapilarioza vet. bolest domaih ivotinja, kamatonosni kapital mobilie slobodne
naroito peradi, iji su uzronici ra- novane kapi-tale, pretvara nedelatni kapital
u delat-ni. Kapital je, dakle, odreeni
drutveni odnos u proizvodnji
eksploatacija na-
kapitala 398 kapitulant
JZMNOG rada pod komandom kapitala, TJ. nereljive protivrenosti. Sve napretke u
proizvodnje vika vrednosti. U stvarnom tehnici koristio je za jo veu eksploataciju.
kretanju viak vrednosti se pojavljuje kao Kao neizbean saputnik kapitalizma javlja se
profit. Poto svoju svrhu viak vrednosti nezaposlenost. Nago-milavanjem kapitala u
(profit) kapital ostvaruje samo kretanjem, rukama kapitalista raste beda irokih radnih
to on tei da se beskonano kree i uveava. masa, pro-dubljuje se jaz izmeu rada i
I svaki se kapital, bez obzira na poreklo, kapitala. Poetkom XX veka doao je u svoj
pretvara u akumu-lirani viak vrednosti. 2. najvii stadijum imperijalizam. Pobedom
Kapital" glavno delo Karla Marksa velike socijalistike revolucije, u oktobru
najvee politiko-ekonomsko (i filozofsko) 1917, izvren je prvi proboj u lancu
delo, u kojem su kritiki preraena sva kapitalizma; 3. fig. mo novca (kapitala) i
dotadanja dostigaua u oblasti ekonomi-je i bogatih ljudi.
u kojem je genijalne izloena nova teorija kapitalizacija (fr. capitalisation) l. odreivanje
kapitala. U njemu je otkrivena sutina vrednosti imovine prema dohotku koji ona
kapitala, anatomija njegovog kretanja i donosi, uzimajui za osnov di-skontni
utvrena nunost propasti kapitalizma usled procenat koji postoji u odreeno vreme; 2.
ekonomskih protivrenosti . . . . pretvaranje vika vrednosti u kapital;
akumulacije kapitala i akumu-lacije bede pretvaranje imovine u novani kapital.
proletarijata . . ." koju izvrava proletarijat kapitalisanje v. kapitalizacija.
svojom revolucijom; 3. glavni grad, kapitalisati (fr. capitaliser) trg. pretvoriti viak
prestonice. vrednosti u kapital.
kapitala (lat. capitalis glavni) velika slova kapitalist(a) (lat. capitale) vlasnik kapitala, tj.
nekog pisma (latininog ili grkog), ka- odreene vrednosti koju predujmlju-je radi
pitalno pismo. profita. Izvor profita je naja-mni rad
kapitalan (lat. capitalis) glavni, osnovni, radnika, kojim kapitalist komanduje i
temeljni, bitni, poglavit; odlian; veoma besplatno prisvaja viak vrednosti (profit).
vaan, presudan; kapitalna slova tip. velika Kapitalist je olienje kapitala; njegova svest i
poetna slova; kapitalkonto trg. raun u glavnoj dua je dua kapitala.
trgovakoj knjizi u koju se unosi sve ono to kapitana (ital. nm. capitana) glavni, admi-
se tie poveanja ili umanjivanje osnovne ralski brod jedne flote.
imovine; kapitalni zloin prav. zloin koji napita ci j a (lat. capitatio, caput glava) lina
poalai smrtnu kaznu. poreza, glavarina.
kapitalac (lat. capitalis) zool. snaan jelen s kapitel (nlat. capitellum) apx. najgornji deo (ili:
velikim rogovima. vrh, glava) stuba.
kapitalizam (lat. caput glava, capitalis kapiten (lat. caput glava, eng. captain, nem.
glavni) 1. naziv za privredni i drutveni Kapitan) kapetan; sp stariji i najbolji igra
poredak u kojem je glavni pokreta koji se pojavljuje kao voa, stareina i
privrednog ivota profit, a ne zado- predstavnik svog tima; postoji u svim
voljavanje optih potreba; 2. poslednji sportskim disciplinama kad se istupa grupno.
drutveni poredak zasnovan na eksploa-taciji kapitis deminucio (lat. capitis deminutio) prav
jedne klase drugom, nastao posle feudalizma. smenjivanje ili gubljenje prava, naroito
U poreenju sa ranijim, kapitalizam graanskih prava, graanska smrt.
predstavlja trei oblik ugnjetavanje i kapitl (lat. capitulum, ital. capitolo) glave,
eksploatacije: u njemu su sva sredstva odsek, odeljek u knjizi; fig. sadrina jednog
proizvodnje svojina malog broja ljudi (klase odeljka, predmet razgovora; u katolikoj
kapitalista), dok je u isto vreme neposredni crkvi: zbor viih svetenika radi reavanja
proizvoa radnik lien tih sredstava. tekuih pitanja, kaptol, kapi-tol.
Sutina kapitalistike eksploatacije sastoji se kagtol (lat. capitulum) skuptina sve-tenstva
u tome to kapitalisti prisvajaju neplaeni jedne crkve ili kaluera nekog manastira.
rad najamnog radnika, viak vrednosti. U Kapital (lat. Capitolium) tvrava grada Rima
kapitalizmu robna proizvodnja dobiva opti i na Kapitolijskom bregu, na kojem su bili
vladajui oblik. Razvitak kapitalizma u hramovi, Tarpejska stena itd. (dananji
pojedinim zemljama bio je vrlo Kapitol je ureen prema nacrtu
neravnomeran i u svakoj je bio specifian. Mikelanelovom); u SAD: sedite zakono-
On je odigrao naprednu ulogu u razvitku davne vlasti u Vvingtonu.
drutva; unitio je esnafska ogranienja, kapitulant (nlat. capitulans) vojnik koji, po
linu zavisnost radnika, lokalnu zatvorenost i odsluenju roka, i dalje dobrovoljno ostaje da
iscepkanost. Razviv-i silne proizvodne slui; pregovara, onaj koji zakljuuje neku
snage, kapitalizam je stvorio materijalne kapitulaciju.
uslove za socijali-stiku revoluciju, stvorio je
svoga grobara radniku klasu. Ali se
zapleo u
kapitulat 399 kapu la
kapitulat (nlat. capitulatum) sporazum, na- kapricirati se (fr. caprice) uzjoguniti se, biti
godba izmeu drava. tvrdoglav, joguniti se, uvrteti sebi neto u
kapitulacije (nlat. capitulatio) saglasnost, glavu, drati se neega uporno.
sporazum; ugovor o predaji vojnika ili kaprieto (ital. capriccetto) muz. mala, kratka
nekog mesta u ratu; ugovor o sluenju fantazija.
drugog roka u vojsci; u govori po kojima su kaprio (ital. capriccio) udljivo, neobino
evropske drave imale pravo u Turskoj, umetniko, naroito krae aljivo mu-ziko
njenim vazalnim dravama i u drugim delo, u obliku sonate; a kaprio (ital. a
istonim, naroito muslimanskim dravama, capriccio) uz. po volji, po efu.
da njihovim graanima sude njihovi vlastiti kapriozo (ital. capriccioso) muz. udljivo,
konzuli; fig. poputanje, ustu-panje, rtva, prema efu.
priznanje pobede, predaje. kaprolaktam Hem. organsko jedinjenje koje slui
kapitulira (nlat. capitulare) pregovarati o kao sirovina za izradu vetakog vlakna.
predaji; predati se, pokoriti se, popustiti, kapron (trgovaki naziv) smolasta plasti-na
poputati; poravnati se, sporazumeti se, masa, vrlo elastine i izdrljiva, koja slui
sporazumevati se. za izradu vetakog vlakna, delova radio-
kapidik (tur. kapicik) mala sporedna vrata; aparata i dr.
vratnice izmeu susednih dvorita. kapsa (lat. capsa) mrtvaki sanduk; odar.
kaplaka (hol. Kap, Laken) trg. doplata za kapsijen (fr. capsien) apx. paleolitska kultura
podvoz koju, sem redovnog podvoza, daje zapadnog Sredozemlja; poznato pein-sko
onaj to alje robu brodom da bi se slikarstvo sa scenama iz lova i kult-nih igara
uvanju robe obratila naroita panja. (nazvane tako po nalazitu Kapsa u Tunisu).
kaplan (fr. capelan, nem. Kapelan) zool. vrsta kapsitis (lat. capsula) med. v. kapsulitis.
morske ribe Mallotus villosus iz porodice kapsla (lat. Kapsula kovei, kutica, sandue)
Salmonidae. aura, kopguljica, omota; metalni omota na
boci; metalna katica ili cevica napunjena
kaplar (fr. caporal) najnii stareinski in u eksplozivom (slui za paljenje ggunjenja
nekim vojskama; postojao i u staroj puanog, topovskog, minskog i dr.); bot.
jugoslovenskoj vojsci aura (koja omotava seme); hem. bokast sud
kapnomant (gr. kapnos dim, mantis prorok) za isparavanje; kapi-sla, kapsula.
onaj koji prorie sudbinu po dizanju dima. kapsula (lat. capsula) bog. v. pod kapsla.
kapnomantija (gr. kapnos, manteia prorica-iie) kapsularan (lat. capsularis) bot. aurast, u obliku
proricanje iz dima, gatanje u dim. aure (ili: omotaa).
kaponir (fr. capponiere) voj. betonski bunker, kapsulitis (lat. capsula) med. zapaljenje aure
izgraen za flankiranje rova sa dve strane, onog soiva; kapsitis.
snabdeven mitraljezima, a ponekad i nekim kaptaa (lat. captare hvatati, fr. captage)
artiljerijskim oruima. hvatanje i dovoenje vode (izvorske, rene,
kapota (fr. capotage) oklop oko avionskog podzemne).
motora. kaptacija (lat. captatio, captare revnosno
kapotaa (fr. capotage) poznavanje vodenih teiti za im, vrebati) lukavstvo, maj
puteva, nauka o vodenim putevima; vetina storija, dovijanje, dokopavanje ega veti
merenja puta to ga prevali jedna laa. nom; upotreba nepotenih sredstava da bi
kapotasto (ital. capotasto, capo di tato) kuz. se dolo do cilja.
gornji deo (onaj koji se dri u ruci) violine i kaptacio benevolencije (lat. captatio bene-
slinih instrumenata; pare od ebanovine i sl. volentiae) retorska fraza kojom govornik,
koje se upotrebljava za uvrivanje ica na u poetku govora, moli sluaoce za
gudakim instrumentima; preaica koja se blagonaklonost; veto zadobijanje naklonosti,
mee na gitaru radi poviavanja tona; metalni lov na milost.
prut preko ica (na pijanofortu).
kaitivacija (nlat. captivatio) hvatanje vetinom
kapra bot. v. kapzr. ili lukavstvom, pecanje.
kapriola (ital. capriola srna, fr. cabriole) skok kaptirati (lat. captare) maati se neega,
uvreten (ili: smesta uvis) igraa; skok konja vrebati, kebati, uloviti neto; uhvatiti, doi do
koji, skoivi uvis, istovremeno se praakne ega lukavstvom ili prevarom; hvatati i
zadnjim nogama. odvoditi vodu (izvorsku, renu, podzemnu).
kapris (fr. caprice, ital. capriccio, lat. sareg) kaptol (lat. capitulum, ital. capitolo) v. pod
ud, udljivost; muz. fantazija; up. kaprio. kapitl.
kaprifikacija (lat. caprificus divlja smok-va) kapudan (tur. kapudan) stareina, zapovednik
vetake oploavanje divljih smoka-va (naroito pomorski).
pomou smokvinih oca. kanula (lat. saera) 1. crni luk; 2. jelo od
kapriciozan (fr. capricieux) udljiv, tvrdoglav, zgnjeena pasulja s lukom.
jogunast; fig. nepravilan, udan, udnovat;
fantastian.
kaput 400 karakteran
kaput (lat. caput, capitis glava) glava, karavela (p. caravela, fr. caravelle) u XV i XVI
odeljak, poglavlje, odsek (u knjizi); ehe veku: veliki brodovi koji su, svojom graom
kanite (lat. eh capite) iz glave, po seanju; bili osigurani od bure; danas: jedrilica sa
prav. iz razloga, zbog. etiri katarke u paniji i Portugaliji; laa za
kapuehaja (tur. kapukahyasi) zastupnik, lovljenje haringi, od 120 do 140 tona (u
predstavnik nekog manjeg stranog vladao-ca Francuskoj); ovei turski ratni brod sa etiri
na turskom dvoru (ovo je bila zvanina titula katarke; tip francuskog mlaznog putnikog
i srpskog predstavnika u Carigradu, dok je aviona.
Srbija bila jo vazalna kneevina). Karavlah stanovnik Karavlake; Rumun.
kapuca (nlat. caputium, ital. cappucio, fr. Karavlaka ist. turski naziv za juni deo
sarise) kapuljaa, kukuljaa; ogrta sa Rumunije.
kapuljaom (kaluerski). karagan (tat.) zool. stepska lisica, naroito
kapuciner (nlat. caputium kapuljaa) 1. cenjena zbog svog krzna.
,,kaluer sa kapuljaom", lan katolikog karagoli (ital. caragolo, nm. caracol) pl. vrsta
franjevakog reda, osnovanog 1525. god.; 2. koljki u Jadranskom moru koje su dobre za
crna kafa koja, pomeana sa malo mleka, jelo; njihove sjajne ljuture, oiene od
dobija boju kapucinerske mantije. krene naslage upotrebljavaju se za
kapcija (lat. captio obmanljiv zakljuak) pravljenje raznog enskog nakita.
namerno pogrean zakljuak, obmanljiv
zakljuak; up. sofizam. Karadag (tur.) turski naziv za Crnu Goru.
kapciozan (lat.) koji se odnosi na kapciju; karaoz (tur. karagoz crnooki) predstava sa
lukav, varljiv, obmanljiv. obojenim figurama koje, pomou konca,
kara (tur. kara) l. crn; esto dolazi kao pokree glumac koji je iza platna i glasom
sastavni deo imena, npr. Kara-ore, Ka-ra- prati pokrete figura; komiar ma-ioniar,
Mustafa. lakrdija, marioneta.
kara (fr. sagge, lat. quadratum kvadrat) 2. voj. karaka (ital. sagassa) POJI. veliki jedrenjak koji je
v. pod kare. nekad (od XTV do HL veka) upotre-bljavan
karabin (fr. carabine, ital. carabina, arap. najvie za prevoz tereta, a ponekad i kao
karab) puka, laka i kraa od peake, za ratni brod.
konjicu, artiljeriju i -sl. karakal (tur. kahral-kulak crno uho, fr., eng.
karabinac (fr. carabinier) vojnik naoruan caracal) zool. grabljive, slina risu ivotinja iz
karabinom, laki konjanik. roda maaka (Felis caracal), ivi u Aziji i
karabinijeri (ital. carabinieri) pl. konjanici Africi.
naoruani karabinima; u Italiji: andarmi. karakol (tur. karakol) l. nona straa, patrola;
Karabogdanska u tursko doba naziv za straa uopte; 2. noni straar, patroldije;
istorijsku pokrajinu, kneevinu Moldaviju, u noni straer uopte.
istonom delu Rumunije. karakola (fr. caracole) zavojnica, spirala;
karaboja (tur. kara boya) narodni naziv za puaste, zavojite stepenice; jak. poigra-venje
meavinu zelene galice i taninskih ek-strakta konja udesno i ulevo.
od koje se pravi crna boja. karakolirati (fr. caracoler) igrati, poigra-vvti
Karaburme (tur. kara burun crni greben, crni konja teko da poskakuje udesno i ulevo;
rt) mali breuljak nad samim Dunavom, deo fig. trkati tamo-amo.
Beograda. karakonda, karakondula (tur. karakoncolos)
karavan (eng. caravan) l. u motorizovanom utvara, avet, strailo.
turizmu, automobilska prikolice opremljena karakter (gr. charasso usecam, urezujem,
leajevima i kuhinjskim urea-jima. charakter) zbir osobina ili svojstava kojima
karavan(a) (pere. karwan, tur. kervan, fr. se neki ovek, neka stvar ili pojava odlikuju;
caravane) 2. drutvo (ili: povorka) putnika, trajna osobina volje i naina delanja jednog
naroito trgovaca, u srednjoj i prednjoj Aziji oveka koja ga ini onim to je, tj. razlinim
i u Africi, koje zajedniki preduzima, radi od svih drugih ljudi; u uem, psiholokom
uzajamne odbrane, put kroz daleke i divlje smislu: trajnost, stalnost i doslednost u volji,
krajeve, naroito pustinje; voa takvog u nainu delanja; znaaj, znak, obeleje,
drutva je karavan-- banda. bitna oznaka, osobenost, posebna odlika,
karavaning (eng. caravaning) putovanje u osobina, svojstvo; vrstina, jaina due;
automobilu s prikolicom (karavanom), kao priroda, narav; linost sa dobrim osobinama
vrsta pokretnog turizma. due i srca; poloaj i in, zvanje, stale;
karavan-seraj (pere. karavan-seraj) na Istoku: harakter.
velika zgrada bez nametaja za sklonite karakteran (gr. charakter) koji ima karaktera;
putnika (po gradovima i putevima), koji sainjava i predstavlja karakter, bitan,
karavanski han; fig. velika, neudobna svojstven; estit, ispravan, poten, valjan;
gostionica. karakterna maska poz. maska koja prikazuje
neki stale, tip, neku linost, narav i sl.;
karakterna rola uloga kojoj je cilj da
ocrta i potpuno
karakterkzam 401 karbolizam
26 Leksikon
karbolineum 402 kardija
dueg neopreznog rukovanja karbolnom karbonski (lat. carbo ugalj) 1. hem. ugljeni-ki,
kiselinom. ugljiki; ugljene kiseline, prouzroko-van
karbolineum (lat. carbo ugalj, oleum ulje) gasom, ugljenom kiselinom; 2. geol. iz slojeva
karbolno ulje (sredstvo za impregnisanje i Zemljine kore sa naslagama kamenoga
mazanje drveta kao i za dezinfekciju. uglja, iz doba stvaranja kamenoga uglja,
karbolna kiselina hem. kiselina karbolnog ulja, stena, fosila u tim slojevima; karbonski
srodna kreozotu, dobija se iz katrana kamenog sistem, karbonska perioda.
uglja, stvara bezbojne, higroskop-ne kristalne karbunkul (lat. carbunculus) min. crveni
iglice koje na vazduhu pocrvene; plemeniti granat; med. vrsta velikog, vieog-
upotrebljava se u vodenom rastvoru Z5% njinog ira, naroito na potiljku (kod starijih
kao odlino antiseptiko sredstvo; v. fenol. ljudi).
karbon (lat. carbo ugalj) hem. ugljenik, ugljik, karbunkulacija (lat. carbunculatio) bog.
nemetalan elemenat, atomska teina 12, redni zapaljenje u pupoljcima biljaka.
broj 6, znak S, javlja se nejedinjen u tri karburator (lat. carbo ugalj, fr. carburateur,
alotropna oblika (dva kristalna dijamant i eng. carburettor, carburet jediniti sa
grafit i jedan amorfan drveni ugalj), u ugljenikom) teh. kod motora sa unutranjim
jedinjenju S2 (gasu ugljenoj kiselini) i gotovo sagorevanjem: raspinja, naprava za
u svima organskim jedinjenjima; geol. v. pretvaranje tenog goriva (benzina, benzola,
karbonska perioda. piritusa i dr.) u gasovitu smeu vazduha i
karbonada (fr. carbonnade) kuv. meso peeno gorivne pare.
na aru, ulbastija. karburiranje (fr. carbure) hen. poveavanje
harbonado (port. carbonado) tin. porozan i rasvetne moi gasa za osvetljenje privo-
uglast crni dijamant (slui veinom kao graa enjem ugljovodonika koji su bogati
za glaanje i za burgije za buenje stena). ugljenikom.
karbonari (ital. carbonari) l. pl. ugljari", karga (p. carga, fr. cargaison, lat. carrus) mor.
lanovi politikog udruenja u Italiji kojima v. kargo.
je prvobitno bio cilj borba protiv francuskog kargador (p. cargador) punomonik po-iljaoca
gospodstva, a posle 1814. god. osloboenje i robe brodom, koji putuje s njom i na
ujedinjenje Italije; fig. zaverenici; 2. irok i odreenom mestu je predaje ili prodaje;
dugaak muki ogrta bez rukava. brodski senzal.
karbonarizam (ital) ideje, naela i nain rada kargo (p. cargo, fr. cargaison, lat. carrus) mor.
italijanskih karbonara; up. karboda-ri 1. tovar broda; punjenje, tovarenje broda; kargo-
karbonat (lat. carbo ugalj, ugljen) hem. so brod brod s robom; kargo-teina teret koji se
ugljine kiseline, so ugljenine (ili ugljene) moe metnuti na jednu tovar-nu ivotinju (u
kiseline. paniji = oko 150 kg); trg. osiguranje robe u
karbonescirati (lat. carbonescere) ugljeni-sati pomorskom, avionskom i kopnenom
se, pretvarati se u ugalj. saobraaju; karga.
karbonizacija (fr. carbonisation) hem. uglje- kardamom(arap., gr. kardamomon) &>t. srditi;
nisanje, pretvaranje u ugljen; u tkakoj seme jedne sa umbirom srodne istono-
industriji: unitavanje biljnih primesa u indijske biljke; upotrebljava se u medicini i
nepreraenoj vuni pomou sumporne kiseline. kao zain (u kobasicama, likeru i sl.).
karbonizirati (fr. carboniser) hem. pretvarati u kardan tehn. mehaniki zglob na motorima
ugalj, ugljenisati. vozila, maina alatljika i sl. koji omoguava
karbonisati v. karbonizirati. da se obrtanje prenosi sa jednog vratila na
karbonit (lat. carbo ugalj) hem. rudarski drugo, odnosno da se kretanje vri u svim
eksploziv, meavina nitroglicerina s pravcima (nazvan po kon-struktoru,
kalcijumovom alitrom i branom. italijanskom lekaru i matema-tiaru
karboniferski (lat. carbo, gen. carbonis ugalj, erolamu Kardanu Gerolamo Cardano,
f ero nosim) geol. ugljonosan, = kar-bonski. 15011576).
karbon-papir tanak papir premazan rastvo-rom karda (tur. kardas) drug, prijatelj.
ugljenog prapgka rastopljenog u lepku, koji karderonirati (fr. quarderonner) izraditi u
slui za kopiranje. obliku etvrtine kruga; gra. rogljeve ivica i
karbonska perioda geol. perioda kamenog greda zaokrugliti, zaobliti, zao-bljavati.
uglja, doba stvaranja kamenoga uglja, doba
stvaranja kamenoga uglja u slojevima kardialgija (gr. kardia srce, algos bol) med. bol
Zemljine kore neposredno nad devonskom srca, oseanje pritiska na srce; gr eluca,
formacijom. zavijanje u elucu.
karbonska formacija v. karbonska perioda. kardigan (eng. cardigan) vrsta pletenog prsluka.
kardija (gr. kardia) znat. 1. srce; 2. ulaz iz
jednjaka u eludac, eludani ulaz, e-
ludana usta, sranik.
kardiJaka 403 karikatura
kardijaka (gr. kardi'a srce, nlat. cardiaca) pl. karditis (gr. kardi'a srce) med. zapaljenje srca.
sredstva za pojaavanje delatnosti srca, kare (fr. sagge, lat. quadratum) etvorou-
lekovi za srce. gaonik, kvadrat; ku. telea, ovija ili svinjska
kardijalni (gr. kardi'a) aiat. koji pripada srcu, rebra prena ili pirjanjena; voj. kara,
srani; u odnosu na organe za va-ren>e: koji etvorougaonik u koji se postrojava peadija
su blizu kardije. radi odbrane od konjice; topovske kare kola u
kardinal (lat. cardinalis baglamni, stoer-ni; kojima se vozi topovska municija.
glavni; cardo, gen. cardinis baglama, stoer) karebarija (gr. kare glava, barys teak) med.
1. od XI veka: prvi svetenik do pape u teka, nesnosna glavobol>a.
katolikoj crkvi, stariji po inu od biskupa i kareograf (fr. sagge, gr. grapho) aparat za
nadbiskupa; ima ih 70 i oni, zajedno sa papom snimanje perspektivnih crtea.
sainjavaju Sveti kole-gijum i papino karsta (ital. carretta) zool. vrsta kornjae,
savetodavno telo (konzi-storijum); 2. pie od Chelone imbricata.
belog vina, narandi i eera; 3. vot. vrsta karecando (ital. carezzando) muz. umilno.
jabuka i groa; 4. zool. crvena ptica karecevole (ital. carezzevole) muz. ljupko.
pevaica, duga do 23 st, ivi u Sev. Americi. karibu zool. severni jelen iz arktikih predela
kardinalan (lat. cardinalis) glavni, osnovni, Rangifer caribou iz fam. Cervidae.
bitni, najvaniji, najznatniji; kardinal-ne karizma (nlat. carisma, lat. quadragesima)
take glavne take; naroito: etiri glavne uskrnji, etrdesetodnevni post; kod nas
strane sveta (istok, zapad, sever, jug) i etiri obino: korizma.
glavna vetra koji od njih duvaju (kardinalni karijatide (gr. Kariatides Karijaanke) pl. u
vetrovi); kardinalni brojevi prosti brojevi grkoj arhitekturi: enske figure koje, kao
(jedan, dva, tri, etiri itd.); supr. ordinalni stubovi, dre na glavi gredu ili tavanicu
brojevi redni brojevi (prvi, drugi, trei, etvrti (naziv po u ropstvo odvedenim enama iz
itd.). peloponeskog grada Kirije, ili, verovatnije
kardinalija gram. kardinalni, osnovni brojevi. po svetenicama koje su bile na slubi u
kardio- (gr. kardia) predmetak u sloenica-ma Artemidinom hramu u Kariji).
sa znaenjem: srce, srani. karijer (fr. carriere, ital. carriera, lat. carrus
kardiogram (gr. kardi'a, gramma crta, linija) kola) jih. pun, najbri trk konja; napad u
med. kriva (ili: kriva linija, krivulja, crta) koju karijeru voj. estok konjiki juri; up.
belei kardiograf. karijera.
kardiograf (gr. kardi'a, grapho piem, karijera (fr. carriere, ital. carriera, lat. carrus
beleim) med. aparat koji belei kretanja srca kola) trkalite za kola; astr. opti-caj zvezda;
pomou povlaenja krive linije na hartiji, fig. vreme koje se provede u nekom
itd.; slui za ispitivanje bolesti srca, zanimanju, zvanju; uspean tok slube u
kardiografija (gr. kardi'a, graphia pisanje, nekom pozivu ili nekoj struci; put ivota; up.
beleenje) med. grafiko predstavl>anje karijer.
kretanja srca. karijerizam (fr. carriere) revan rad na lakom i
kardiologija (gr. kardia, logfa) med. nauka o brzom napredovanju u slubi i dobivanju
srcu i njegovim svojstvima. poloaja i zvanja, ali ne na osnovu sopstvene
kardiometar (gr. kardi'a, metron mera, vrednosti i nesebinog uspenog rada za opte
merilo) med. instrumenat za merenje sile dobro, nego nepo-tizmom i dodvoravanjem
srane radnje. onima od kojih to zavisi.
kardioneuroza (gr. kardi'a, neuron ivac) karijerist(a) (fr. carriere) onaj koji bezobzirno
med. nervoza srca. radi na pravljenju karijere, lak-ta, gurgur;
kardiopalmija (gr. kardia, palnios skakanje, up. karijerizam.
drhtanje) med. kucanje srca. karijes (lat. caries trule, gnjilost) med. truljenje,
kardiopatija (gr. kardi'a, pathos bol) med. razjedanje kostiju, obino kao posledica
bolest srca, bol srca. tuberkuloze kostiju.
kardioperikarditis (gr. kardia, nlat. karika (ma. karika) kolut, prsten; fig. deo neke
pericardium) med. zapaljenje osra. celine; veza uopte.
kardiospazmus (gr. kardi'a eludani ulaz, karikatura (ital. caricare tovariti, optere-titi,
eludana usta, spasms gr) med. gr e- caricatura) u knjievnosti, naroito u
ludanih usta. likovnim umetnostima, prvenstveno u
kardiostenoza (gr. kardia, stenosis suenje, slikarstvu: veoma razvijen nain prika-
suenost) med. suenost eludanih usta. zivanja neke linosti, nekog dogaaja ili
kardiotoiika (gr. kardfa, tonikos naponski, predmeta, u kome se karakteristine osobine
zategnutosni) pl. med. sredstva (ili: lekovi) za namerno toliko preuveliavaju da celina, i
jaanje srca. pored slinosti, izaziva oseanje smenoga;
kardiofon (gr. kardi'a, phone zvuk, glas) fig. nakaza, nagrda, rugoba, nakarada, ruglo.
aparat, slian telefonu, za ispitivanje i
kontrolisanje delatnosti srca.
26*
karikaturist(a) 404 karner
karikaturist(a) (ital. caricare) umetnik koji crta, njem oveanstvu delanjem, preko akcije
koji radi karikature. (nasuprot meditaciji i askezi).
karikirati (ital. caricare) praviti karikature; karmanjol (fr. carmagnole) 1. po italijanskom
unakaziti, nagrditi; preuveliava-ti izvesne gradu Karmanjoli nazvana francuska
osobine kod koga ili ega radi ismevanja; revolucionarne pesma i igra iz 1792, ru galica
pretovariti; trg. opteretiti nekoga menicama; Mariji Antoaneti; internacio-nalna
pr. karikiran. revolucionarna pesma; 2. kratak kaput iz
karina (lat. carina) pop. unutranjost broda; vremena francuske revolucije; fig.
glavna uzduna greda na dnu lae, kobi-lica. revolucionar, jakobinac.
kariogamija (gr. karyon orah, gamos brak) karmelit kaluer karmelitskog reda, osno-vanog
biol. spajanje jedara gameta prilikom oplo- 1156. god. i nazvanog po palestin-skom bregu
ivanja. Karmelna planini Libanu, gde je i osnovan.
kariozan (lat. cariosus) med. bolestan u kostima; karmen (lat. carmen) pesma, naroito: pri-
naet, natruo, razjeden (o kostima); upalj (o godna pesma (svadbene, pogrebna i dr.); pl.
zubu); up. karijes. karmina.
kariokineza (gr. karyon orah, kineo okreem) karmin (sskr. krmija, arap. karmez, kermez)
biol. indirektna deoba elije; up. mi-toza. jako crvena boja (od karminske kiseline, koja
kariologija (gr. karyon, logia nauka) biol. deo se dobiva od sasuenog tela titaste vai
nauke o eliji (citologije) koji se bavi koenil, sa malo ilovae i krea); crveno
prouavanjem struktura i promena koje se mastilo; crvena mast za usne itd. (RU).
deavaju u jedru. karmina (lat. carmina) gozba za spomen
karioplazma (gr. karyon, plasma tvorevina) mrtvima, daa, poduje.
biol. jedrova plazma, tena supstancija koja karminativ (nlat. carminativum, lat. carmi-nare
ini osnovnu materiju jedra. grebenati) med. sredstvo protiv nadimanja i
kariofilum (gr. karyophyllon) karanfi-li, vetrova.
(zain). karminirati (fr. carminer) bojiti (ili: obojiti)
kariran (fr. sagge) etvrtast, kockast, u karminom.
kockama (naroito o tkaninama.) karminisati v. karminirati.
karirati (fr. carrer) praviti, napraviti karmoazin (fr. cramoisi) ugasitocrvena boja,
etvrtastim, u kockama, na kocke, praviti pomalo plaviasta, krmez.
kocke; voj. praviti, napraviti karu. karmofite (gr. karmos panj, r u ton biljka) bot.
karitas (lat. caritas, ital. carita) ljubav, biljke koje imaju koren, stablo i list; up. talofite.
hrianska ljubav prema blinjima; naroito karnalan (lat. sago, meso, carnalis) koji je od
materinska ljubav (omiljena tema u likovnim mesa, mesnat, telesni; fig. ulan, puten.
umetnostima: mati okruena decom koju sa karnalist(a) (lat. carnalis) onaj koji voli da jede
puno nenosti i ljubavi hrani i neguje). meso, mesoder, prodrljivac; fig. pohotljivac;
karitativan (lat. caritas, nlat. caritativus uinjen karnalit.
iz ljubavi) milostiv, dareljiv, dobrotvoran. karnalit (po pronalazau Carnallu) hem.
kariik (tur. kansik) l. smesa, meavina (npr. kalijum-magnezijum-hlorid sa est mole-kula
ita: pola rai, pola penice); slanina sa vode; nalazi se u prirodi uz naslage soli;
izmeanim slojevima mesa i slanine; 2. upotrebljava se kao vetake u-brivo.
muzika kompozicija od vie arija. karnauba (ind.) votana brazilska palma
Copernicia cerifera iz fam. Palmae; vosak
karlsbadska so med. so koja se dobiva koji se dobiva od te palme.
isparavanjem mineralne vode u Karlovim karnacija (lat. carnatio) slik. boja ljudskog tela;
Vari-ma, Karlsbadu; mnogo se upotrebljava prikazivanje mesa na slici.
kao odlino sredstvo za ienje. karne (fr. carnet) trg. priruna knjiga sa spiskom
karma (ind. karma) fil. jedna od glavnih dunika i poverilaca.
dogmi u brahmanizmu, budizmu i daini- karneval (ital. carnevale, lat. sagpe vale
zmu; apsolutni zakon uzronosti koji zbogom meso") mesojee, poklade i razna
neizbeno prati svet u svima njegovim veselja, makare) koja se u vreme od 6.
ispoljenjima (manifestacijama). Sva iva bia januara pa do poetka uskrnjeg posta,
podlona su zakonu karme: on goni svet na prireuju, naroito u Italiji.
ponovno raanje, ivot i smrt; svaki, pa i karneol (lat. sago meso, gen. carnis) mat. vrsta
najmanji akt ostavlja za sobom svoj karmiki poluprozirnog kalcedona, koja ima boju
efekat, koji ini sudbinu svakog oveka mesa.
onakvom kakvu je zasluio svojim karner (lat. carnarium) l. prvobitno: kosturnica;
prethodnim ivotom. vrh. mala, okrugla kapela u ro-manskom i
karma-joga (ind. karma-yoga) fil. sistem ivota gotskom stilu.
po kome se ovek usavrava slue- karner (nem. garnieren) 2. ukrasni porub ili
naivena nabrana traka, obino na odei.
karner 405 kartici
karner (ital. carniera) 3. kona lovaka torba. karpuz(a) (tur. karpuz) vot. lubenica.
karnivora (lat. sago meso, vorare derati) pl. karpus (gr. karpos, nlat. carpus) anat. ani
zool. mesoderi, mesojedi, tj. ivotinje koje se koren.
hrane mesom; bog. bubojede biljke tj. biljke karst (nem. Karst) geol. kr, kras, krenjaki
koje deru insekte. predeli koji imaju, na povrini, duboke
karniz (nem. Karnies) arhit. ukrasni ispust sa brazde razdvojene otrim zupcima
reljefom na graevini, obino ispod krova ili (krape) i utolegline tanjiraste i levka-ste
iznad prozora i vrata. (vrtae).
karniza v. karniz, karnia. karstologija (nem. Karst, gr. logfa nauka)
karnifikacija (lat. carnlficatio) ned. omek- nauna disciplina koja se bavi proua-vanjem
avanje (ili: omekanje) kostiju; pretvaranje u karsta.
meso, npr. plua. karta (gr. charte, lat. charta) pare krute,
karnificirati (lat. carnificare) med. pretvoriti u debele hartije; pare krute hartije sa slikom
meso; pretvarati se u meso; fig. kinjiti, muiti. (za igranje); geografske mapa (kogena,
karnia (fr. corniche) l. v. karniz; 2. preaga morska, astronomska); posetni-ca; potanske
iznad prozora, vrata i sl. za koju se otvoreno pismo, dopisnica, dopisna karta;
privruje zavesa. jelovnik, raun za jelo; jasti a la kart (fr. a la
karnozan (lat. carnosus mesnat) med. zgusnut carte) jesti po jelovniku; posedovati neto per
usled bolesti; bog. tvrd i soan. kartam (lat. per chartam) prav. posedovati
karo 1. (fr. saggeai) karta za igranje sa neto na osnovu nekog pismenog zavetanja.
crvenim kvadratima; kamena kocka, koc- karta bjanka (ital. carta bianca bela
kasta kaldrma; ara, motiv u obliku e- hartija") fig. neogranieno poverenje, neo-
tvorugla; tkanina sa takvom arom; 2. (fr. graniena punomo, potpuno slobodne ruke,
quarreau) etvrtast lenjir za povlaenje potpuna sloboda; kart blan.
jednako udaljenih linija. kartamin (nlat. chartamus) v. kartamus.
karoza (gr. Karos dubok san, zanos, samrtni kartamus (nlat. carthamus, hebr. qarthami)
san) med. vrtoglavica, bolesna elja za bog. divlji afran, od koga se dobiva crvena
spavanjem; up. karus. bojena materija kartamin.
karolina latinski pismo kojim se pisalo u doba kart blan (fr. carte blanche) ista bela
Karla Velikoga (oko 800. god.). hartija"; v. karta bjanka.
karos (gr. karos) med. v. karus. kartezijanizam filozofija osnivaa novi-jeg
karoserija (fr. carrossene) gornji deo kola, racionalizma i dualizma Rene Dekarta (lat.
naroito automobila, kolni sanduk (pod, Renatus Cartesius, 15961650), oca novije
sedita i krov.) filozofije i njegovih uenika.
karota (nlat. daucus carota, fr. carotte, gr. kartezijanci fil. uenici filozofa Karte-zijusa
karotn) bog. mrkva, argarepa; smotuljak (Dekarta), pristalice kartezijani-zma.
duvanskih listova za mrvljenje u burmut. kartel (fr. cartel, ital. cartello) l. red borbi pri
karotaa (fr. carottage) tehn. ispitivanje terena turnirskim utakmicama; u meuna-rodnom
analizom vretenastih odrezaka zemlje pravu: ugovor, sporazum zaraenih drava o
izvuenih sondom iz slojeva razliite dubine, razmeni zarobljenika; sporazum, savez,
sondaa. naroito izmeu politikih partija u cilju
karotide (gr. karotides, karoyn uspavati pomaganja pri izborima (kartelisane partije);
dubokim i tekim snom, zaneti, jer se 2. oblik kapitali-stikog monopola; sporazum
pritiskanjem vratnih arterija proizvodi zanos, meu kapita-listima oko kvote proizvodnje,
oamuenost Galen) pl. znat. dve velike prodajnih cena i deobe trite, radi
vratne arterije, desna i leva, koje dolazei iz odstranjivanja konkurencije i postizanja
aorte, vode krv v mozak. monopolskog profita.
kartelant (fr. cartel) donosilac pisma kojim se
karotika (gr. karos) pl. v. karotikum. neko izaziva na dvoboj.
karotikum (gr. karotiks oamutan, koji kartel ski brod (fr. cartel) ratni brod koji vozi
proizvodi zanos, nlat. caroticum) med. sredstvo zarobljenike radi razmene.
za uspavljivanje, za omamljivanje; pl. karter (eng. arter) tehn. osnovni deo motora sa
karotika. unutranjim sagorevanjem, kuite.
karotin (nlat. daucus carota) bog. crvena boja od karte (ital. cartoccio, fr. cartouche) voj.
hromoplasta. topovsko zrno napunjene komadiima
karpe diem (lat. carpe diem) beri dan", tj. gvoa, rapnelima, rasprskava se jo u
koristi se vremenom! topovskoj cevi; slue samoodbrani artiljerije
karpolit (gr. karpos plod, ilthos kamen) geol. za gaanje na kraa odstojanja (450 t) i u
skamenjen plod. meso.
karpolog (gr. karpos, logos) bog. poznavalac kartidi (fr. quartidi) u kalendaru velike
plodova biljaka, drvea. francuske revolucije: etvrti dan jedne
karpologija (gr. karpos, logfa) vot. nauka o dekade.
plodovima bilja, drvea.
kartilaginozan 406 kasavet
kartilaginozan (lat. cartilago hrskavica, kartu (fr. cartouche) l. iseena hartija ili
cartilaginosus) a"iat. hrskaviav. karton kao mustra (uzorak) za molo-vanje ili
kartilago (lat. cartilago) znat. hrskavica. krojenje; ukrasi oko naslova, u obliku
karting (eng. carting) sp. takmienje malim, razvijenog lista hartije, na planovima,
niskim sportskim automobilom bez karo- grbovima i sl.; na staroegipat-skim
serije. spomenicima; eliptine figure ispunjene
kartirati (fr. carte) zabeleiti, zapisati; uneti, hijeroglifima; arhitektonski ukras; fiek,
upisati u kartu; potanske po-iljke (pakete i metak; fieklija (kod konjanika); 2. lopov,
sl.) odaslati sa potrebnim uputnicama, razbojnik (po uvenom pariskom razbojniku
tovarnim listovima itd. Kartuu, smak-nutom 1721. godine).
kartogram (fr. carte, gr. gramma crta, linija) karunkula (lat. caruncula mesce, malo pare
geografske karta koja, pomou raznih crtica mesa, sago meso) ned. suzna bradavica, kre-
i sl., prikazuje statisti-ke odnose u stica.
pojedinim zemljama. karus (gr. karos) ned. samrtni, dubok san,
kartograf (fr. carte, gr. grapho piem, bolest spavanja u visokom stepenu; karoza.
beleim) crta (ili: izraiva) geografskih karusel (fr. carrousel, ital. carosello) viteka
karata. igra na konjima u kojoj takmiar pokazuje
kartografija (fr. carte, gr. graphia) nauka o svoju vetinu jahanja i gaanja alke; mesto
tome kako se rade geografske karte, planovi gde se vre takve viteke igre-utakmice na
i sl.; pravljenje geografskih karata, planova i konjima; okretaljka, vr-teka, ringlpil sa
sl.; zbirka geografskih karata. drvenim konjima.
kartomantija (fr. carte, gr. manteia prori- karuca (ital. carrozza) koije na feder.
canje, gatanje) gledanje u karte, bacanje karfiol (ital. cavoli fiori, lat. cauli flores) bog.
karata, gatanje (ili: proricanja) iz karata. cvetaa, poznata biljka sa mesnatim i ukusnim
kartometar (fr. carte, gr. metron mera) cvetnim plodom.
sprava za merenje dimenzija geografskog karfolog (gr. karphologeo suve grane skidam,
objekta na osnovu geografske karte. suve slamke berem) med. bolesnik, ludak ili
kartometrija (fr. carte, gr. mtron) merenje po onaj koji je u bunilu od groznice, koji upa
kartama, nauka o merenju po planovima, na krevetski arav; fig. ce-pi dlaka.
topografskim i geografskim kartama. karfologija (gr. karphologia) med. upkanje
krevetskog arava, kako rade umobolni i koji
karton (fr. carton, ital. cartone) kruta i debela su u vatri od groznice (krocidizam); fig.
hartija; slikarska skica; blok za crtanje; cepidlaenje u ocenjivanju.
korice od debele hartije (meki povez).
kartonaa (fr. cartonnage) pravljenje kartona; karcinit (gr. karkmos rak, lithos kamen)
povezivanje knjiga kartonom; izra-ivanje geol. okamenjeni rak.
kutija i dr. predmeta od kartona; radnja koja karcinoza (gr. karkmos rak, ivotinja i bolest)
radi poslove sa kartonom; prodavnica med. v. karcinom.
predmeta izraenih od kartona. karcivoidan (gr. karkfnos, eidos vid, oblik)
kartonerija (fr. cartonnerie) vetina pra-vljenja poput raka, slian raku; karcinomatozan.
kartona, fabrika kartona; predmeti od karcinologija (gr. karkfnos, logfa) zool. nauka o
kartona. racima, nauka o ljuskarima, prouavanje
kartonirati (fr. cartonner) koriiti, uko-riiti, ljuskara.
povezati knjigu kartonom. karcinom (gr. karkfnoma) med. bolest raka;
kartoskop (fr. carte, gr. skopein) aparat za karcinoza.
gledanje malih kinematografskih nizova karcinomatozan (nlat. carcinomatosus) v.
slika. karcinoidan.
kartoteke (fr. carte, gr. theke ostava, spre- karcinofobija (gr. karkfnos rak, phbos strah)
mite, koveg) mesto gde se dre karte; med. preteran strah od raka (bolesti).
registar karata; u knjiarstvu, bibliote-karstvu kasa (lat. capsa, ital. cassa) blagajna, metalni
(knjiniarstvu), trgovini, admi-nistrativnoj ormar gde se uva novac, mesto gde se novac
struci: ureena zbirka karata na kojima je prima i isplauje; trg. gotov novac; kasa
po alfabetskom (azbunom) redu, brojevima defekt, kasa deficit, kasa manko manjak pri
ili pojmovima zapisano ono to moe pregledu faktikog stanja blagajne i
zatrebati (knjige sa imenima pisaca i blagajnikih knjiga; in kasa (ital. in cassa)
izdavaa, adrese i sl.). nalazi se u kasi, tj. u gotovom novcu; per
kartuzijanci v. kartezijanizam. kasa (ital. per cassa) uz plaanje u
kartular (lat. charta isprava) rukopisni zbornik gotovom novcu.
(zbirka) prepisa isprava, ugovora, kasaba (tur. kasaba) gradi, varoica, palanka.
testamenata i sl. kasavet (arap., tur. kasavet) alost, tuga, briga;
kajanje.
kasa-konto 407 kastoreum
kasa-konto (ital. cassa-conto) trg. raun blagajne, kasiterin (gr. kassfteros kalaj) metalna
jedan od rauna glavne knjige" u koji se smesa iji je glavni sastojak kalaj.
zbirno unose, dnevno ili meseno, sva kasiterit (gr. kassfteros kalaj) min. prirodan
primanja i izdavanja na blagajni (ovaj se dioksid kalaja, najobinija kalajna RUDa.
raun saldira raunom izravnanja; sal-do kask (fr. casque) voj. lem, kaciga, kapa sa
ovog rauna pokazuje stanje blagajne). gvozdenim titom za odbranu od udarca
kasapin (arap. qassab, tur. kasap) mesar. sablje i rapnela.
kasarna (fr. caserne) zgrada u kojoj stalno kaskavela (p. cascabel) zool. junoamerika i
stanuje vojska; fig. kuerina. srednjoamerika otrovna zmija, Crotalus
kasa-saldo (ital. cassa-saldo) trg. ostatak (ili: tezrificus.
pretek) posle zakljuivanja kase; zakljuak kaskada (fr. cascade, p. cascada, ital.
stanja kase. cascata) vodopad, vodoskok; vatromet u
kasatoran (fr. casser ponititi) prav. uki-dan, obliku vodopada.
koji ukida, ponitavan, koji poni-tava, kaskader (fr. cascadeur) naziv za filmskog
smenjuje; kasatorna klauzula spo-redan radnika koji se specijalizovao za padanje s
ugovor, koji se dodaje glavnom ugovoru, po konja, veih visina itd.; obino zamenjuje
kome jedna strana ne mora da se dri (dublira) u tim scenama glavnog junaka.
ugovora ako druga ne ispunjava njegove kasko (p. casco) lem, kaciga, kalpak; dete
odredbe. mulatskih roditelja; u lonbru: kupo-vanje"
kasacija (fr. cassation) l. otputanje iz slube, potrebnih karata; tor. trup broda; trg.
smenjivanje sa dunosti, lienje ina; osiguranje broda, aviona, automobila od
ponitenje, npr. jedne presude i dr.; najvii razliitih rizika (bez robe i prtljaga) .
sud koji donosi konane odluke o presudama kasonada (fr. cassonade) nepreien eer
prvostepenih i apelacionih sudova. iz francuskih kolonije; eer kuhinjski, za
kasacija (ital. cassatione, eng., fr. cassation, meenje.
nem. Kassation) 2. iuz. u HU v. muzika kasta (p., port. casta, lat. castus ist) stale,
kompozicija za solistiki instrumentalni klasa ljudi, drutveni red.
sastav, srodna serenada. kastanija (gr. kastanon, lat. castanea
kaea-konto (ital. cassa-sconto) trg. odbitak (ili: kesten) bog. drvo i plod kestena (nazvan po
smanjenje) kupcima i dunicima kad kupuju maloazijskom gradu Kastana).
za gotovo ili kad plaaju dug pre roka. kastanjete (nm. castanetas, fr. castagnettes) pl.
kasa-tik (nem. Kassenstiick) pozorini komad, mali i zvonki koturi od drveta ili slonove
film i sl. koji ima mnogo posetilaca, te kosti koji se nataknu na prste i udaraju jedni
donosi dobar prihod. o druge pri igranju (nazvani zbog slinosti sa
kasa-traca (ital. cassa-strazza) trg. pomona prepolovljenim keste-nom).
knjiga u koju se privremeno unose primili i kastel (lat. castellum, castrum) dvorac, za-mak;
izdaci, da bi se docnije uneli u glavnu knjigu mala tvrava, gradi, utvreno mesto;
blagajne. katel.
kaseki-sultana (arap. khos, tur. kaseh) prva kastelan (lat. castellanus) upravnik (ili:
sultanova ena, majka naslednika prestola; nadzornik) dvorca (ili: zamka); upravnik ili
up. kadine. kuvar jednog drutvenog lokala; uvar kue;
kaseta (fr. cassette, ital. cassetta, cassa) nadzornik graevina.
kasica, sandue, kutija za novac ili nakit; kastigacija (lat. castigatio) kanjavanje,
arh. udu bena polja kao ukras na tavanici; fot. kazna; prekorevanje, ukor.
pljosnata kutija gde se uvaju ploe ili kastigirati (lat. castigare) kazniti, kanja-vati;
filmovi; postoje i audio--kasete sa koriti, karati; kastigovati, kati-govati.
magnetofonskom trakom na koju se snimaju kastigovati v. kastigirati.
muzika, govor i sl. kao i video-kasete za kastitas violata (lat. castitas violata) prav.
snimanje TV materijala. povreena nevinost, povreeno devianstvo.
kasetirati (fr. cassette) arh. praviti na tavanici kastico (p. castizo) potomak portugalskih
udu bena polja. uroenika (kreolaca) i mestika u Junoj
kasida (arap. quasida) vrsta podue lirske Americi.
pesme kojom se velia neka linost. kastor (gr. kastor, lat. castor, sskr. kasttiri)
kasina (ital. casina) v. kaznio. zool. dabar; dabrovo krzno, dabrovina; eir
kasir (ital. cassiere) osoba koja rukuje kasom, od dabrove dlake.
novcem, blagajnik. kastoreum (lat. castoreum) farm. ukasta
kasirati (ital. cassa, incassare) 1. primiti, zejtinjava tenost u jednoj lezdi blizu mara
naplati novac; inkasirati. kod dabra, opojna mirisa i gorka ukusa, slui
kasirati (ital. cassare, fr. casser) 2. ponititi, kao odlian lek protiv bolesti ivaca.
proglasiti nevaeim, npr. neki dokumenat,
testamenat i dr.; liiti ina (ili: zvanja,
slube), rainiti, otpustiti iz slube.
kastorin 408 katalizator
kastorin (lat. castor) kao svila sjajna tka-nina vaju i na odbijanju i na prelamanju svetlosti.
od najbolje panske vune; takoe: pamuni katadioptrian (gr. kata u katoptrian i
konfekcijski pli. dioptrian) opt. koji pripada odbijanju i
Kastor i Poluks (gr. Kastor, Polydeykes) mit. prelamanju svetlosti, koji se tie odbijanje i
blizanci spartanskog kralja Tindare-ja, ili prelamanja svetlosti; koji prividno uveava
Zevsa, i Lede, nerazdvojna braa koja, poto ili pribliava predmet gledanja (npr. staklo,
su pretvoreni u zvezde, slue mornarima kao ogledalo, naoari).
vodii i zatitnici; fig. olienje nerazdvojnog katakana japanske pismo.
drugarstva i prijateljstva; astr. sazvee kataklaza (gr. kata-klao slomim; savijem)
Blizanci" u Zodijaku; up. Dioskuri. med. lomljenje kostiju; gr onih kapaka.
kastrametacija (lat. castra logor, oko, metari kataklizma (gr. kataklysmos poplava, potop)
omeiti) voj. podizanje i ureivanje poljskog med. ispiranje creva, klistir; potop, poplava;
logora; vetina podizanje logora. fig. prevrat, slom, propast; teorija kataklizme
kastrametrija (lat. castrum logor, fr. Kivijeovo miljenje, zasnovano na
castrametrie) vetina izbora mesta za logor paleontolokim istraivanjima i pod
trupa i njegovo utvrivanje. uticajem biblijskog uenja o stvorenju
kastrat (lat. castrare utrojiti, castratus) sveta, po kome e organski svet, usled
ukopljenik, evnuh. poremeaja na zemljinoj povrini, ponovo
kastracija (lat. castratio) vaenje spolnih biti uniten, a zatim opet se roditi u novom
lezda, kopljenje, trojenje, jalovljenje. obliku (teorija katastrofe).
kastrirati (lat. castrare) ukopiti, utro-jiti, katakombe (nlat. catacumbae, ital. cata-
ujaloviti; izbrisati, izbaciti, smanjiti; comba) pl. podzemni hodnici, dugi ponegde
kastriran spis spis iz koga su neka mesta i vie kilometara, u koje su se sahranjivali
izbaena. prvi hriani (u Rimu, Na-pulju, Jerusalimu,
kastrola (fr. casserolle, castrole) gperpa, Sirakuzi).
pherpenja, inija, sud za prenje od metala ili kataksis (gr. kataxis prelamanje) med. prelom
gline sa dugakom drkom ili rukama. kosti.
kastrum (lat. castruin) utvrenje, tvrava, katakustika (gr. kata, akustike) fiz. nauka o
utvreni grad; u srednjem veku: plemiki odbijanju zvuka; katafonika.
zamak, plemike gnezdo (lat. castrum kataleksa (gr. katalego prestajem) etr. zamena
nobile) slogova koji nedostaju u stihu doda-vanjem
kast stil (eng. ast steel) liveni elik. pauze ili produenjem sloga.
kat (tur. kat) red, sloj; sprat; materijal za jedno katalekte (gr. kata-lego uraunam, ubrojim,
odelo. ubrajam) pl. zbirka odlomaka ili kraih
kat- (gr. kata) v. kata-. pesama (npr. Vergilijevih); nepotpuni ostaci
kata- (gr. kata) grki predlog koji se dela starih klasinih pisaca.
pojavljuje kao predmetak u mnogim katalektian (gr. kata-lego prestanem,
sloenica-ma i naunim terminima, zavrim; katalektikos koji prestaje)
izraava, uglavnom, neko kretanje i pravac nepotpun; krnj; katalektian stih pong. stih kod
nekom cilju, obzir, odnos, prilagoenost, koga je poslednja stopa kraa za jedan slog ili
slinost itd.; slui i za graenje prelaznih vie slogova (supr. akatalektian).
glagola; pred samoglasnicima; kat- (kat- i katalepsija (gr. katalepsis) med. obamrlost,
kath-). ukoenost, grenje, bolest spavanja;
katabazija (gr. katabasis, kata-balno silazim) zadravanje tela i udova u svakom pa i
ulaz u neku podzemnu prostoriju; u grkim najnezgodnijem datom poloaju (usled
crkvama: mesto ispod oltara na kome se hipnotinog stanja i kod nekih duevno
uvaju relikvije. bolesnih).
katabolizam (gr. katabole) biol. opti naziv za kataleptian (gr. kataleptikos) ukoen,
hemijske procese razlaganje hranljivih obamro; up. katalepsija.
materija u organizmu na razliita je- kataliza (gr. katalysis) rastvaranje; hem.
dinjenja, pri emu se iz tih jedinjenja ubrzavanje jedne reakcije prostim prisustvom
oslobaa energija potrebna za odravanje jedne materije (katalizatora), koja pri tom ne
ivota. pretrpi nikakvu stalnu promenu (na katalizi se
katavasija (gr. katabasfa) u pravoslavno] osniva oksidacija sum-porne kiseline
crkvi: izvodi iz kanona; pesme koje se pomou platine ili e-leznog oksida, zatim
pevaju na jutrenju. katatipija i dr.).
katagma (gr. katagma) med. prelom kosti; pr. katalizator (gr. kata-lyo rastvaram) hem.
Katagmatian. supstanca koja ima svojstvo da ubrzava
katagrafologija (gr. katagrapho opiem, hemijske procese ili da ih izaziva na znatno
opisujem, logfa) nauka o opisivanju lekova. nioj temperaturi od one na kojoj bi se ti
katadioptrika (gr. kata u katoptrika i dioptrika) procesi sami sobom izvrili; up. kataliza.
opt. nauka o pojavama koje poi-
katalitian 409 katastrirati
katalitian (gr. kata-lyo) rastvoran, koji teh. sprava za regulisanje rada parnih maina.
rastvara; hem. koji ima svojstvo da dejstvuje katarakta (gr. katarraktes) med. v. pod katarakt.
katalizom, tj. da rastvara druga tela samim kataraktian (gr. katarraktes) med. sa belom
dodirom ne sjedinjujui se s njima. mrenom u oima, bolestan od katarakta.
katalog (gr. katalogos) spisak, naroito kataralan (gr. katar-reo) med. koji je u
umetnikih i naunih zbirki, ili spisak knjiga zapaljenju, koji lui sluz; kijaviav, naze-
javnih ili privatnih biblioteka, antikvarnica i bao; kataralna groznica groznica praena
izdavakih preduzea; prozivnik aka luenjem sluzi; katarian.
jednog razreda. katareksa (gr. katarrexis) jako trganje, u-
katalogizirati (gr. katalogos) uneti (ili: unositi) panje; med. estok proliv.
u spisak, u katalog; katalogi-rati. katareuma (gr. katar-reo staem se, slevam
katalogirati (gr. katalogos) v. katalogizi- se) med. luenje sluzi, izbacivanje sluzi,
sluzotok.
katalotian (gr. kat-aloao smrvim) med. koji katarza (gr. katharsis) med. ienje,
uklanja oiljke, masnice. ispranjavanje creva; fil. moralno ienje i
katamenije (gr. katamenios meseni) pl. med. uzdizanje due iznad svih telesnih, ulnih
meseno pranje kod ena, menstruacija. strasti i prljavtina (po Aristotelu cilj
katapazma (gr. katapasma, kata-passo no- tragedije).
spem, posipam) med. praak za posipanje i katarizam (gr. kathafro istim) ienje
sasuivanje rana. jezika; v. purizam.
katapepsija (gr. kata-pesso svarim) med. sva- katarian (gr. katar-reo staem se, slevam se)
rivanje, potpuno varenje hrane u elucu. med. v. kataralan.
katarka (ngr. katartakion) drevni ili gvozdeni
katapeptian (gr. kata-pesso) med. koji se tie stub na brodu na kojem se razapinju jedra;
varenja, koji pomae i olakava varenje, up. jarbol.
probavni. katartiza (gr. katartisis ureenje, doterivanje)
katapirin (gr. kata, rug vatra, oganj) med. lek med. v. katartizam.
protiv vatre, groznice, glavobolje i DR- katartizam (gr. katartismos zglobljenje,
kataplazma (gr. kataplasma namazano, uaenje) med. nametanje prelomljene ili
premazane, kata-plasso namaem) med. iaene kosti; katartiza.
gusta kaa od raznih vrsta brana ili od katartika (gr. kathartikos ienje) 1. fil.
ukuvanih trava (upotrebljava se, u obliku nauka, uenje o ienju due vetina
zavoja, kao sredstvo za odravanje vlage moralnog oiavanja; 2. pl. med. sredstva za
na ranama, otocima i drugim obolelim ienje creva; pr. katartian.
mestima). katartister (gr. katartister) hir. instrumenat za
kataplazmirati (gr. kata-plasso namaem) nametanje prelomljenih ili i-aenih
med. stavljati na bolesna mesta obloge od kostiju.
guste kae; up. kataplazma. katasarka (gr. kata, sarx meso) med. v. ana-
katapleksija (gr. kataplexis) med. ukoenost sarka.
tela usled kaplje; koenje vilica, lica i dr.; katastaza (gr. katastasis) poet. deo drame u
fig. uplaenost, utuenost. kome se zaplet, poet u epitazi, joni vie
kataptoza (gr. kataptosis pad) med. v. epilep- zamrava i zaplie, dok se, u katastrofi,
sija. potpuno ne rasplete; ret. deo govora u kojem se
katapult (gr. katapeltes, lat, catapulta) izlae predmet za raspravljanje; med. stanje,
sprava za bacanje kamenja, strela ili kopalja sastav.
u grkoj i rimskoj vojsci; uvrtni (ili: katastaltika (gr. katastaltikos podesan za
torzioni) top; mor. mehanika napra-va za zaustavljanje, za spreavanje, katastello
uzletanje aviona s broda koji nema palubu za zaustavljam, spreavam) pl. med. sredstva za
uzletanje; mehanizam za automatske zaustavljanje krvi.
odvajanje kosmonauta od svemir-skog katastar (nlat. catastrum) dravna ustanova za
broda. istraivanje istog prihoda od zemljita i
katar (gr. katarrus stakanje, salevanje, odmeravanje poreza na zemlju; zadatak
katar-reo staem se, salevam se) med. katastra je da prikupi potreban materijal za
zapaljenje sluzokoe nekog organa (nosa, procenu i da sprema osnovu za sastav
drela, grkljana, dunika, uva, beike, creva, batinskih knjiga, gruntovnica.
plua i dr.) usled nazeba ili mesnog katastih (gr. kata, stfchos red, vrsta) u
(lokalnog) nadraaja, praeno lu-enjem starim srpskim manastirima: runa knjiga u
sluzavog proizvoda; kijavica, na-zeb. koju je manastirska uprava upisivala sve
katarakt (gr. katarraktes vodopad, lat. priloge i zavetanja to ih je narod darivao,
cataracta) vodopad, brzak; med. zamuenost pisao" manastiru.
onog soiva, siva ili bela mrena, besna, katastrirati (nlat. catastrum) uneti (ili: unositi,
beloica, belorka, belo perde (katarakta); uvoditi, uvesti, upisati, upi-sivati) u katastar.
katastrofa 410 katereza
katorga (gr. katergon, delo, rad) robija, tale; dok se ne utvrdi ta veza, smatra se da ne
prinudni rad, kuluk. postoji ni krivina odgovornost.
katoterika (gr. katoterikos koji isti) al. med. kauzalno-genetian (lat. causa gr. genesis
sredstva, lekovi za ienje; pr. ka-toterian. postanak) koji izlae uzroke razvitka, koji
katoha (gr. katoche ukoenost) med. krutost, poiva na uzrocima razvoja.
ukoenost udova; tvrdo spavanje pri kauza sine kla non (lat. causa sine qua pop)
otvorenim oima. uzrok bez koga se neto ne bi uopte ni
katren (fr. quatrain) post. strofa od etiri stiha, dogodilo, tj. glavni, osnovni uzrok.
etvorostih. kauza sui (lat. causa sui) fil. sam sebi uzrok,
katronin tehnol. vrsta hemijskog jedinjenja koje bezuzroan, apsolutan.
se upotrebljava za punjenje vatroga-snih kauzativan (nlat. causativus) uzroan, uinski;
aparata. kauzativni glagoli gram. glagoli koji iskazuju
katul-bujruntija (arap. qatl, tur. katal ubistvo, uzrok neke radnje, uzroni, uinski, faktitivni
pogubljenje) pismena zapovest kojom se glagoli (npr. deliti, belim je kauzativan
nareuje da se neko pogubi. znai: inim da neto postane belo prema
katul-ferman (arap. qatl, tur. katil) sultanova glagolu bele-ti, belim, koji znai: postajem
pismena zapovest kojom se nareuje da se beo).
neko pogubi. kauzator (nlat. causator) vinovnik, tvorac.
katun (arap. kuton, ital. cotone, pamuk, engl. kauza finalis (lat. causa finalis) krajnji uzrok,
cotton) vrsta krute i sjajne pamune tkanine, krajnji cilj, svrhni uzrok.
obino sa arama, sa mustrama. kauza civilne (lat. causa civilis) prav. graanski
kathipnija (gr. kata, hypnos san) med. veoma spor; predmet graanske parnice.
tvrd san, dubok san. nauk (tur. kavuk) okrugla kapa od deblje
kaua (rus. hip. od Katarine) popularan naziv tkanine oko koje Turci obavijaju almu.
za sovjetska viecevna (plotunska) raketna kaul (arap. qawl, tur. kavil) re, govor;
orua iz drugog svetskog rata. uslov, ugovor.
kauboj (eng. cowboy) kravar, govedar, pastir, kauledon (gr. kaulos stabljika) med. popre-an
na konju na zapadu Sjedinjenih Amerikih prelom kosti.
Drava. kaulescentan (lat. caulis stablo zeljastih
kaudalan (lat. caudalis, cauda, rep) zool. koji biljaka) bog. koji utie na stvaranje stabla, koji
pripada repu, repni. stvara stablo.
kaudiljo (p. caudillo voa) voa; titula kaulikulue (lat. cauliculus) apx. cvetno stablo na
panskog diktatora generala Franka; up. glavi korintskih stubova.
due, firer. kauliflorija (gr. kauls stabljika, lat. flos,
kauza (lat. causa) uzrok; razlog, povod, floris cvet) bog. pojava cvetova na starijim
pobuda; pravna stvar, pravio pitanje, sporno delovima stabla i grana.
pitanje, parnica, in kauza (lat. in causa) kaulom (lat. caulis stablo) bot. svaka stablji-ci
prav. u spornoj stvari. slina tvorevina na biljci (za razliku od lia,
kauza eficijens (lat. causa efficiens) dej-stveni korena i dr.).
uzrok, uinski uzrok, uzrok koji prethodi nauma (gr. kauma vruina, ar) med. jaka
delu, stvarni uzrok (supr. kauza finalis). vatra, groznina vatra.
kauza kriminalne (lat. causa criminalis) prav. kaunt (eng. count) u Engleskoj: naziv za
krivini predmet, predmet krivine parnice. grofa" koji nije Englez, za razliku od erl-
kauzalan (lat. causalis) uzroan, uzroni; a, engleskog grofa.
kauzalna konjunkcija gram. uzrona svezi- kauper (eng. couper) tehn. aparat za zagrevanje
ca; kauzalna ili uzrona reenica zavi-sna vazduha potrebnog za proizvodnju gvoa u
reenica kojom se kazuje uzrok radnje u visokoj pei.
glavnoj reenici, npr.: Posluaj, ga, jer je kaur v. aur.
pametan. kauri (eng. cowrie) 3007. vrsta afrikog pua
kauzalgija (gr. kausis paljenje, algos bol) med. Surgea moneta iz fam. Cypraeidae, ija se
jaki bolovi u ruci ili nozi. arena ljutura upotrebljavale kao sredstvo
kauzalizam (lat. causa) naglaavanje kau- plaanja, umesto novca.
zalnosti, uzrone povezanosti pojava. kaustika (gr. kaustikos nagrizan, koji
kauzalitet (lat. causalitas) fil. uzronost, nagriza) 1. pl. sredstva za nagrizanje, za
uzrona veza, odnos izmeu uzroka i najedanje; kaustina sredstva; 2. sposobnost
posledice; princip kauzaliteta glasi: svaka nagrizanja pomou kaustinih sredstava;
promena mora imati i svoj uzrok. takoe: nauka o kaustinim kri-vuljama (v.
kauzal-neksus (lat. causa uzrok, causalis pod kaustian).
uzroni, nexus veza) prav. u krivinim kausticitet (nlat. causticitas) nagriznost,
delima: uzrona veza izmeu krivine najednost, mo (ili: svojstvo) nagrizanja (ili:
radnje koju je uinio izvrilac i tet-nih najedanja); fig. zajedljivost, za-griljivost,
posledica koje su usled te radnje nas- podsmeljivost.
kaustian (gr. kaustiks) nagrizan, najedan,
koji nagriza, koji najeda; fig. zajedljiv,
zagriljiv, satirian; kaustina kri-
kaustinost 413 kvadrat
vulja (linija) fiz. kriva linija koju obrazuju lih ivotinja, strvodernica (nemaki izraz iz
svetlosni zraci koje je odbila ili prelomila HUP v.).
neka kriva povrina; hen. kau-stina soda kaftan (pere., tur. kaftan) duga gornja haljina,
jedinjenje natrijuma, vodonika i kiseonika muka i enska, obino od plave ohe; kod
(NaHO). Turaka: poasna duga gornja haljina koju su
kaustinost v. kausticitet. sultani iz poasti davali stranim podanicima;
kaustobioliti (gr. kaustikos koji gori, bios kod Rusa: dugaak kaput (narodna nonja).
ivot, Hthos kamen) sedimenti koji gore kahal (hebr.) v. kagal.
(ugalj, bitumen, nafta i dr.). kaheksija (gr. kachexfa ravo stanje tela,
kautela (lat. cautela) prav. mera predostronosti, zdravlja, kakos rav, hexis stanje, svojstvo)
odredba ugovora kojoj je cilj obezbeenje od ned. slabo stanje zdravlja, rav izgled,
mogue tete. oronulost, kao posledica tekih hroni-nih
kautelarna jurisprudencija deo praktine optih bolesti (sifilisa, tuberkuloze, raka i
pravne nauke koji se bavi merama za dr.); kahektika.
obezbeenje od mogue tete. kahektika (gr. kakds, hexis) med. v. kaheksija.
kauterizacija (nlat. cauterisatio) med. sagore- kahektian (gr. kakos, hcxis) med. slab, tu-
vanje rane u cilju spreavanja dal>eg berkulozan, ispijen boleu.
procesa, vetake otvaranje rane pomou na- kaciga (lat. cassis) vrsta lema.
griznih (ili: razjednih) hemijskih sredstava, kacik (i. cacique) haitska re kojom se naziva
usijanog metala ili varnica elektrine struje poglavica divljih indijanskih plemena u
visokog napona. Srednjoj Americi, Meksiku i Gvatemali; oni
kauterizirati (nlat. cauterisare) med- leiti su i danas predsednici indijanskih optina.
pomou povrinskog nagrizanja ili sago- kama (ital. caccia lov) muz. lovaka muzika sa
revanja tkiva. rogovima.
kauterijum (gr. kauterion) med. sredstvo za kaak (tur. kapak) l. begunac, odmetnik; 2.
nagrizanje, za povrinsko sagorevanje prokrijumarena roba.
tkiva u cilju leenja; metal pomou koga se kaamak (tur. kacamak) vrsta jela od kuku-
vri kauterizacija. ruznog brana, mamaljuga, ganjci, pura;
kaucija (lat. cautio) jamstvo, jamevina, palenta.
izvesna suma novca poloena na ime jamstva kakavalj (ital. caciocavallo) vrsta prevre-log
za nekoga ili za sebe, zaloga; realna kaucija presovanog sira, spravljenog obino od
(lat. cautio realis) prav. osiguranje dobara. ovjeg mleka.
kaucirati (lat. cautio) poloiti (ili: pola-gati kaket (fr. casquette, ital. caschetto) kapa sa
kauciju) (ili: jamevinu). titom; oficirska kapa.
kau (eng. couch postel>a, leaj) moderni kaika (tur. kasik) lica, oica.
krevet sa malim naslonom koji moe da kairati (fr. cacher) kod knjigovezaca: obaviti
poslui i za sedenje. hartijom, prevui hartijom; prile-piti, staviti
kauuk (fr. caoutchouc) guma koja se dobiva iz na platno, npr. geografsku kartu; kriti,
mlenog soka izvesnih tropskih ju- prikrivati, preutati, zatajiti.
noamerikih, afrikih i indijskih drveta, kakavalj v. kakavalj.
naroito od drveta ficus elastica; mnogo se kamir (sskr. kacmira, fr. cachemir) vrsta fine
upotrebljava u privatnom ivotu, tehnici i i mekane tkanine koja se izrauje od kostreti
nauci (re uzeta iz jezika brazilskih kamirskih koza.
Indijanaca, cahuchu suze drveta). katel (lat. castellum) v. kastel.
kafa (arap. qahwa, fr. cafe, eng. coffee, nem. katelan v. kastelan.
Kaffee) 1. drvo poreklom iz Etiopije, raste u katigovati (lat. castigare) v. kastigirati.
Arabiji, ist. Indiji i ostalim tropskim k&adar (lat. quadra) 1. /tom. prav kvadratni ili
krajevima Starog i Novog sveta; kotuniav pravougaoni paralelepiped; arh. pravilno
plod toga drveta; poznato i omiljeno pie od otesan etvorougli zidarski kamen.
toga ploda. kvadar (ital. quadro) 2. slika, slikarski rad
kafa 2. trg. vrsta indijskog katuna. etvrtastog oblika.
kafana (tur. ) v. kavana. kvadernarija (ital. quadernario) post. strofa sa
kafe (fr. cafe) kafa (roba i pie); kafana; kafe- etiri stiha jednog soneta.
restoran (fr. cafe-restaurant) kafana i kvadragezima (lat. quadragesima) kod
gostionica; kafeantan (fr. caf--chantant) katolika: etrdeseti dan pre Uskrsa, prvi dan
kafana u kojoj se prireuju artistike, uskrnjeg posta.
naroito pevake predstave. kvadragezimale (nlat. quadragesimale) kod
kafeizam med. oboljenje koje nastaje od prete- katolika: etrdesetodnevni post, uskr-nji
ranog pijenja kafe. post.
kafeni (arap., qahwa, nlat. caffeinum) lei. v. kvadrant (lat. quadrans) etvrti deo jedne
kofein. celine, etvrtina kruga; astr., brod. sprava
kafilerija (nem. Kaffillerie) ustanova u kojoj se
unitavaju leine uvijenih i uginu-
kvadrati elektrometar 414 kvadrupedi
kvadruplika (lat. quadruplum) prav. etvrti spis neku stvar pod uslovom da jednom stvar iste
ili trei odbrambeni spis optuenoga, vrste i vrednosti dade u naknadu za nju.
odgovor na tripliku. kvale (lat. qualis kakav, quale kakvo)
kvadrurati (lat. quadruplare) uetvoro- svojstvo, osobina, kakvoa.
struiti, uetvorostruavati, uetvoro-gubiti, kvalitativav (nlat. qualitativus) kakvoni,
uetvorogubljavati, izraditi u etiri primerna. osobinski, koji se odnosi na osobinu,
kvadruplicirati (lat. quadruplicare) v. kva- kakvou, vrednost neke stvari; kvalita-tivna
druplirati; prav. predati sudu kvadru-pliku. razlika razlika usled pripadnosti dvama
kvadruplum (lat. quadruplum) ono to je rodovima, razlika po kakvoi (supr.
etvorostruko, etvorogubo, u etiri primerna. kvantitativna razlika); hen. v. analize.
kvadiling (hol. quadschilling) holandski kvalitet (lat. qualitas) kakvoa, svojstvo,
srebrni novac. osobina; vrlina, vrednost, dobrota, dobra
kvazar (Quasar od eng. quasi stellar radio osobina; log. kvalitet suda svojstvo suda s
source tj. tobonji zvezdani izvor) do sada obzirom na potvrivanje i odricanje pre-
najudaljeniji uoeni kosmiki objekti (i do 12 dikata (afirmativni potvrdim i nega-tivni
milijardi svetlosnih godina) izvanrednog sjaja, odreni); psih. kvalitet oseaja ono glavno
neuporedive gustine i energije, ije poreklo i svojstvo jednog oseaja koje ga ini onim
struktura jo nisu dovoljno nauio to je.
objanjeni. kvalitetni (lat. qualitas kakvoa) koji je dobre
kvazi (lat. quasi) kao, kao da, gotovo, skoro, kakvoe, koji je od vrednosti.
donekle, otprilike; muz. kao, skoro; u kvalifikativan (nlat. qualificativus) odre-dan,
sastavljenim reima (sloenicama) obino u koji blie odreuje, koji pridaje ili odreuje
znaenju: tobonji, vajni, polu-, nadri-, npr. osobinu, svojstvo.
kvazi-naunik, kvazi-umetnik itd. kvalifikator (nlat. qualificator) prav. izve-stilac,
kvazi-afinitet (lat. quasi affinitas) prav. odnos odredilac jednog krivinog dela prema
slian rodbinskom odnosu. krivinom zakonu, referent, tui-lac (u
kvazi-dezercija (lat. quasi desertio) prav. krivinim delima).
postupak jednog suprunika koji je slian
naputanju brane zajednice, nevrenje kvalifikacija (lat. qualificatio) odreivanje
brane dunosti. kakvoe ili svojstva, pridavanje (ili:
kvazi-delikt (lat. quasi delictum) prav. delo ili davanje) imena emu; vrednost, sposobnost,
radnja koja se granii sa prestupom i koja se, upotrebljivost; prav. pravni osnov tube, tj.
u svojim privatnopravnim dej-stvima, tretira zakonski naziv jednog krivinog dela koje je
kao prestup; neizmeran prestup, prestup bez predmet tube, zajedno sa izvoenjem
predumiljaja. krivinog zakona, koji se, po predlogu
kvazi-dominij(um) (lat. quasi dominium) prav. tuioca, ima da primeni; kvali-fikacije pl.
prividna svojina, koja se prethodno tretira sposobnosti neije za to, naroito s obzirom
kao svojina. na svedoanstva o svrenim kolama,
kvazi-kontrakt (lat. quasi contractus) prav. osposobljena, osposo-bljenost.
prividan ugovor; pravni odnos koji se tretira kvalifikovan (nlat. qualificatus) sposoban (ili:
i smatra kao ugovor poto ne postoji pravi dorastao) za neki posao, osposobljen, struno
ugovor, preutan ugovor. spreman.
kvazi legitimitet (nlat. quasi legitimitas) prav. kvalifikovati (nlat. qualificare) odrediti (ili:
prividna (ili: tobonja) zakonitost. odreivati, pridavati, pripisati, pripisivati,
Kvazimodo (lat. Quasimodo) grbavi zvonar pridati) izvesne osobine, kakvou nekome ili
Bogorodiine crkve u Parizu, glavni junak neemu, utvrditi neemu vrednost, priznati
romana Viktora Igoa: Bogorodiina crkva u sposobnost za neto; kvalifikovati se pokazati
Parizu"; fig. nakaza, rugoba. se sposobnim (ili: vrednim, doraslim) za neki
kvazimodogeniti (lat. quasi modo geniti) pl. posao, osposobiti se.
kao da su tek roeni", prva nedelja posle kvalificiran v. kvalifikovan.
Uskrsa, bela nedelja" (zato to su tada, u kvalificirati v. kvalifikovati.
staro hrianske vreme, krteni poslednji put kvalunkvizam (ital. uomo qualunque obian,
nosili svoje bele haljine). mali ovek) pol. politiki pokret u Italiji
kvazi-posesija (lat. quasi-possessio) prav. posle drugog svetskog rata, osnovan od
nestvarno posedovanje, posedovanje netele- bivih faista.
snih stvari, ije se stvarno posedovanje u kvalunkvist(a) pristalica kvaluikvizma.
pravom smislu ne moe zamisliti. kvant (lat. quantum koliko) koliina iji se
kvazi-tradicija (lat. quasi traditio) prav. radnja iznos ne odreuje potpuno; fiz. najmanja
koja zamenjuje radnju formalne predaje. koliina energije; teorija kvanta uenje novije
kvazi-uzusfruktus (lat. quasi ususfructus) fizike po kome energija nije bezgranino
prav. pravo koje se daje nekome da uiva deljiva, tj. i energija je diskretna kao i
materija (Plank).
416 kvarc-lampa
kvanta (lat. quantum koliko, koliina, veliina, osnovnog tona, kvarta izvri 4/ 3 puta toliko
quanta) pl. od kvantum; kvanta diskreta (lat. treptaja u sekundi koliko izvri osnovni ton;
quanta discreta) prekidne, neprodune trea ica na violini (a); ma. etvrti nain
veliine; kvanta kontinua (lat. quanta zadavanja udarca; u igri karata: 4 karte iste
continua) neprekidne veliine, produne boje koje dolaze jedna za drugom.
veliine; v. kvant. kvartal (nlat. quartale) etvrtina godine,
kvanta (lat. quantum koliko, koliina) tromeseje, tromeseni period ili ras-hod;
prodavac i kupac naveliko. kvartalni asopis tromesenik, asopis koji
kvantitativa (nlat. quantitativa sc. nomina) pl. izlazi svaka tri meseca.
gram. imenice koje oznauju koliinu. kvartana (lat. quartana sc. febris groznica)
kvantitativan (nlat. quantitativus) koliin-ski, groznica koja dolazi svaka 4 dana, etvo-
veliinski, s obzirom na koliinu, na veliinu, rodnevka.
na kvantitet; kvantitativna razlika koliinska kvartar (nlat. quartarius) kol. najmlai slo-jevi
ili veliinska razlika, razlika po koliini, po Zemljine kore (diluvijum i aluvijum), sa
veliini a ne po pripadnosti dvama rodovima; prvim tragovima oveka.
hen. v. analiza; supr. kvalitativan. kvartarni (nlat. quartarius) etvrti po redu, koji
kvantitet (lat. quantitas) koliina, mnoina, zauzima etvrto mesto u nekom redu ili nizu,
veliina; broj, brojna odreenost; gram. duina npr. kvartarni period, geol. v. kvartar.
i kratkoa slogova, koliina sloga; muz. mera kvartacija (nlat. quartatio) razluivanje zlata
vremena, mera tona; log. kvantitet suda od srebra pomou alitrene kiseline, ako je
odreenost jednog suda prema obimu subjekta srazmera izmeu oba metala 1:3; up.
(univerzalni opti, partikularni kvartirati 2.
delimini, singularni pojedinani). kvarter (eng. quarter) engleska (290,951) i
kvantitetski (lat. quantitas koliina) gram. amerika (242,10 1) mera za zapreminu
koliinski, koji se tie koliine, npr. suvih materija.
kvantitetske promene. kvarteroni (p. cuarteron) pl. potomci jednog
kvantitirati (lat. quantitas) etr. slogove u stihu Evropljanina i jedne terceronke, ili
meriti i graditi po kvantitetu, tj. s obzirom na terceronca i Evropljanke.
duinu i kratkou a ne po naglasku. kvartet (ital. quartetto) muz. kompozicija za
kvantifikacija (nlat. quantificatio) ukoli- etiri instrumenta, ili etiri glasa; kvadro.
injavanje; log. izjednaavanje, poklapanje; kvartetino (ital. quartettino) muz. mali muziki
kvantifikacija predika ga izjednaavanje komad za etiri glasa.
predikata sa subjektom po obimu, tj. kvartir (fr. quartier, nem. Quartier) stan,
odreivanje veliine obima predikata sklonite, konak; voj. logor, logorite, bkb,
prema veliini obima subjekta. vojniki stan van kasarne.
kvantifikovati log. po obimu izjednai sa kvartirati (fr. quartier, nem. quartieren) 1.
subjektom. smestiti (ili: smetati) vojnike u logor,
kvantum (lat. quantum) koliina, odreen kasarnu, uokoliti, ulogoriti; stanovati.
udeo, mera, iznos, zbir, broj, mnoina, kvartirati (lat. quartus etvrti, nlat. quartare)
veliina (pl. kvanta); fiz. energijski atom, 2. zlato i srebro otopiti u sra-zmeri 1:3, pa ih
elemenat energije; up. elektrini elementarni onda, putem kvartacije, razluiti.
kvantum. kvartir-majster (nem. Quartier-meister) voj.
kvarat (lat. quartarius) etvrti deo, etvrtina onaj koji se stara o stanovanju vojnika,
neke mere; up. kvart. stanar, konaar; mor. pomonik krmara,
kvargl (nem. Quargel) specijalna vrsta sira. nadzornik brodskih straa, mornarski
kvark (eng. quark) jedna od tri hopotetine kaplar.
estice (i njihove odgovarajue antiesti-ce kvarto (ital., p. quarto) etvrti deo neega,
antikvarkovi) iz kojih se, kako se etvrtina.
pretpostavlja, sastoje sve poznate elemen- kvartus (lat. quartus) etvrti.
tarne estice. Zbog nedostataka ove teorije, u kvarc (nem. Quarz) min. belutak, kremen,
poslednje vreme ine se pokuaji dopune sa vrsta kamena velike tvrdoe, u vodi i
jo nekoliko estica tipa kvark (hipoteze kiselinama gotovo nerastvoran, po hemijskom
broja, hipoteze arma, Han-Nambu model). sastavu silicijeva kiselina bez vode; na
kvart (lat. quartum) etvrt, etvrtina; tip. format 1720 S postaje tean i tada se od njega
hartije u veliini etvrtine jednog tabaka; izrauju predmeti za hemijske, fizike i
mera za tenosti i sito u nekim zemljama; medicinske laboratorije.
gradska etvrt, rejon; in kvarto (lat. in kvarcit (nem. Quarz) kol. obian kvarc, stena
quarto) u kvartu, tj. u veliini V 4 tabaka od kvarca.
(knjiga). kvarc-lampa med. kremena svetiljka", lampa
kvarta (lat. quarta) etvrti razred jedne kole; kod koje elektrina struja prolazi kroz
muz. etvrti ton po redu poev od ivinu paru, ima veoma jaku svetlost i
kvarcovanje 417 kvescionirati
zrai ultravioletne (nadljubiaste) zrake; kvatro (ital. quattro, lat. quattuor etiri) a
staklo u ovoj lampi je od kvarca. kvatro ili a kvatro voi (ital. a quattro voci)
kvarcovanje (nem. Quarz) ned. zraenje ultra- muz. za etiri glasa (muziki komad).
violetnim, nadljubiastim, zracima pomou kvatroentisti (ital. quattrocento etiri stotine)
kvarc-lampe radi predohrane i spreavanja pl. italijanski pisci i umetnici! iz XV veka, tj. u
irenja izvesnih bolesti. poetku renesanse.
kvas (rus. kvas) nakiselo, osveavajue be- kvatroento (ital. quattrocento etiri stotine)
zalkoholno pie u Rusiji, spravlja se talijanski naziv za XV vek, naroito s
previranjem slada, raenog brana i vode. obziro! na knjievnost i umetnost toga
kvasija (nlat. quassia amara) bog. jedna suri- vremena.
namska biljka sa gorkim korenom i gorkom kvezitor (lat. quaesitor trailac) prav. istrani
korom; upotrebljava se za pojaavanje pro- sudija.
hteva za jelom i okrepljenje uopte kvezitum (lat. quaesitum) ono to se trai,
(nazvana po nekom crncu Koasiju). traeno.
kveker (nem. Quacke mamac za ivotinje) u
kvasin (nlat. quassia) hen. alkaloid, glavni izrazu: udariti nekome kveker: podvaliti,
sastojak kvasije; upotrebljava se za kli- nasamariti (nekoga).
stiranje i kao sredstvo protiv glista pozderua.
kvekeri (eng. quakers) pl. oni koji drhte,
kvastna (nem. Quaste) kita, rojta, peca; jastui drhtavin (nazvani po tome to dru kad
za puderisanje. padnu u verski zanos), religijska hrianska
kvaterna (lat. quarterni po etiri; etiri sekta u Engleskoj i Americi koja nema ni
odjednom, nlat. quaterna) dobitak na etiri svetenika, ni crkvenih obreda, ni tajni; oni ne
broja uzeta i zvuena (kod tombole ili lutrije). priznaju zakletvu, vojsku (rat), zadovoljstva,
kvaternar (lat. quaternarius koji se sastoji od prazne formalnosti itd., sve ljude oslovljava ju
po etiri) poet. etvorostopni stih; v. dimetar. sa ti", ni pred kim ne skidaju kapu, a same
kvaternaran (lat. quaternarius koji se sastoji od sebe nazivaju drutvom prijatelja"; osniva
po etiri) etvorostruk, od etiri dela; sekte je eng. obuar Dord Foks 1652. god. u
kvaternarni slojeva kol. etvrti i poslednji Engleskoj, a B. Pen je preneo u Sev.
slojevi u obrazovanju Zemljine kore. Ameriku 1682. godine.
kvaternio (nlat. quaternio) etvrtina, mnotvo kverela nulitatis (lat. querela nullitatis) prav.
od etiri, celina koja se sastoji od etiri dela; nitavna alba, tuba zbog nita-vosti kojoj je
naroito u starim rukopisima i knjigama; cilj da, i posle formalne pravosnanosti,
jedan sloj od etiri dvostruka lista koji su ukloni dva najtea razloga nitavosti; uee
umetnuti jedni u druge; pl. kvaternioni. iskljuenog sudije pri donoenju pobijenog
kvaternion (lat. quaterni po etiri, nlat. reenja i nedostatak stranakog zastupanja.
quaternio) 1. skupina etiri lica ili etiri kverulant (nlat. querulans) tuibaba, onaj koji
stvari; 2. kat. kolinik dva vekto-ra, ili operater pati od toga da stalno tuaka; prav.
koji menja jedan vektor u drugi, tako nazvan predavalac tube sudu.
zbog zavisnosti od etiri geometrijska kverulancija (lat. querulus) bolesna sklonost
elementa; pl. kvaternioni onaj oblik rauna tuakanju i parnienju.
vektora u kojem se upotrebljava ovaj kverulat (nlat. querulatus) prav. lice protiv
operater. koga se podnosi tuba, tueni.
kvaternio terminorum (lat. quaternio Termi- kverulirati (lat. querulus, nlat. querulare)
norum) log. etvrtina pojmova, etiri pojma, tuakati, podnositi tubu bez naroito
pogreka u zakljuivanju koja nastaje usled opravdanih razloga.
dvosmislenosti jednoga od tri pojma (gornji, kvestor (lat. quaestor) 1. visok finansijski
srednji i donji pojam) u zakljuku, silogizmu, slubenik kod starih Rimljana, dravni
koji u ovom sluaju ima, mesto tri, etiri blagajnik kome je bila dunost da skuplja
lana. dravne prihode; 2. na nekim univerzite-tima:
skuplja, naplaivalac honorara za
kvaternitet (nlat. quaternitas) etvornost, profesorska predavanja; 3. u nekim
etvorostrukost. ' dravama: upravnik policije.
kvaterno (ital. quaderna) etiri broja na jedno] kvestura (lat. quaestura) zvanje i sluba
istoj vodoravnoj liniji (u tomboli). kvestora.
kvatriduum (lat. quatriduum) vreme od etiri kvescio (lat. questio) pitanje, sporno pitanje;
dana, etvorodnevni rok. nauio pitanje; nauio ispitivanje; zadatak,
kvatricinij(um) (nlat. quatricinium) muz. muziki istraga, sporna taka; muno pitanje, muka,
komad za etiri roga ili etiri trube. muenje.
kvescio jurne (lat. quaestio juri) prav. pravio
pitanje, pitanje koje spada u oblast prava.
kvescionirati (lat. quaestio) prav. pitati,
istraivati, ispitivati, muiti ili do-saivati
pitanjima.
27 Leksikon
kvescio fakti 418 Kvirinal
kvescio fakti (lat. quaestio facti) prav. ispitivanje kvinkvercij(um) (lat. quinquertium petoboj)
(ili: pitanje) o stvarnom, inje-ninom (za petostruka borba, pet vrsta berbenih vebi
razliku od ispitivanja pravnog naela). kod starih Grka i Rimljana: skakanje,
kvecal (sa actekog) 1. ptica iz Srednje bacanje diskrsa, hitanje koplja, tranje i
Amerike, neobino lepa, crveno-zelene boje; rvanje; kod Grka: pentatlon.
smatra se simbolom slobode i nalazi se u grbu kvinkvecentisti (nlat. quinquecentisti, ital.
Republike Gvatemale; 2. novana jedinica cinquecentisti) v. inkveentisti.
Gvatemale, deli se na 100 centa-vosa. kvinkvilion (lat. quinque pet) milion kva-
kvecalkoatl (acteki) pernata zmija. driliona, tj. 1030.
kviditet (nlat. quidditas, od lat. quid to, ta) kvins-metal (eng. queens-metal) metalna sme-sa
fil. bitnost, sutina stvari. od cinka, olova, antimona i bizmuta.
kvid pro kvo (lat. quid pro quo) jedno mesto kvint (lat. quintus peti) v. kvinta.
drugog, brkanje, nesporazum, zamena u kvinta (lat. quinta) peti razred jedne kole; muz.
pojmu, osobi ili imenu. alt-violina; E ica na violini; peti ton od
kviz (eng. quiz) ispit; ispitivanje neijeg znanja osnovnog tona koji u sekundi izvri 3/2 puta
postavljanjem zadataka, priredba s toliko treptaja koliko izvri osnovni ton
takmienjem u znanju i vetini iz razliitih (zvana jo dominanta); ma. peti nain
oblasti. zadavanja udarca; u piketu: peta po redu karta
kvijer (lat. corium ivotinjska koa, fr. cuir) iste boje.
pergament; dokument na njemu. kvintal (p. quintal, fr. quintal) pedeset
cvijeta non movere (lat. quieta pop movere) ono kilograma; metarski kvintal sto kilograma.
to miruje ne treba dirati (po Platonu), kvintana (lat. quintana) med. petodnevka,
opomena vladama da ne preteru-ju u groznica koja dolazi svakog petog dana.
donoenju reformi. kvinternio (nlat. quinternio) letina, mnotvo od
kvijetiv (lat. quies mir) fil. saznanje prave pet, celina sastavljena od pet delova; u
sutine stvari koje vodi ka umirivanju volje starim rukopisima i knjigama: sloj od pet
za ivotom, ka odricanju te volje u dvostrukih listova koji su u metnu ti jedni u
razoaranju, rezignaciji (up. pesimizam). druge; pl. kvinternkoni.
kvintesenca (lat. quinta essentia peta sutina)
kvijetizam (lat. quies, gen. quietis mir) 1. fil. fil. prvobitno: eter, koji je Ari-stotel dodao, kao
tenja odvraanju od ivotnog nemira i elja peti uz etiri elementa (vatru, vodu, vazduh,
za to pasivnijim i bezoseajnijim stavom u zemlju), ali koji vai, zbog svoje finoe,
ivotu, za kontemplativnim udu-bljivanjem u kao prvi, naj-glavniji elemenat; fig. ono to je
boanstvo; 2. uenje jedne hrianske sekte, najfinije i najistije u neemu, sutina, sr,
osnovane u XVH v. u paniji, koje se sastoji u jezgro, skup onoga to je najbolje, najbitnije,
sticanju unutarnjeg mira putem potpunog ekstrakt; hem. najfiniji deo; alhem. glavna
udubljivanja i predavanja due bogu; up. materija za pretvaranje metala; kvintesencija.
kvijetisti. kvintesencija (lat. quinta essentia) v.
kvijetisti (lat. quies) pl. pristalice filozofskog ili kvintesenca.
religioznog kvijetizma. kvintesenciran (lat. quinta essentia) pr hem. koji
kvijeto (ital. quieto) muz. mirno, spokojno. je pretvoren u ekstrakt, iz koga je izvaen
kvinar (lat. quinarius koji sadri pet) metr. stih ekstrakt.
od pet stopa. kvintet (ital. quintetto) muziki komad za pet
kvinaran (lat. quinarius) koji se sastoji od pet, glasova ili pet instrumenata.
deljiv sa pet, petostruk; kome je osnova pet. kvintilijun v. kvintilion.
kvindekagoi (lat. quindecim petnaest, gr. gonia kvintilion (lat. quintus peti) broj 1018 (u
ugao) kom. petnaestougaonik. Francuskoj i SAD) ili broj 1030 (u Engleskoj i
kvinkvagezima (lat. quinquagesima) sedma Nemakoj).
nedelja, odnosno pedeseti dan pre Uskrsa kvintirati (fr. quinter) muz. svirati u kvin-tama;
(kod katolika), koji obino zovu i esto-mihi. igosati metal, naroito zlato i srebro.
kvinkvenal (lat. quinquennalis petogodi-nji) kvintola (lat. quintus peti) muz. tonska figura od
trg. petogodinji poek plaanja; up. pet nota koje, izvedene povezano, dobivaju
moratorijum. vrednost etiri takve note.
kvinkvenalan (lat. quinguennalis) koji traje pet kvintuplika (nlat. quintuplum petostruko,
godina, koji biva svake pete godine, petogubo) prav. peti protivodgovor, peti utuk.
petogodinji. kvintuplum (nlat. quintuplum) petostruko,
kvinkvenijum (lat. quinquennium) vreme od pet petogubo, petostruka koliina.
godina, petogodite, petogoe, peto-lee. Kvirinal (lat. Quirinalis sc. collis breuljak)
kvinkverema (lat. quinqueremis) laa sa pet jedan od sedam breuljaka u Rimu, na kojem
reda vesala, ili sa pet veslakih klupa. se, od 1870, nalazio kraljev dvor;
kvisling 419 kelnska voda
otuda nekada fig. italijanska vlada (up. kvotirati (lat. quota sc. pars) prav. podeliti na
Vatikan). srazmerne delove, obeleiti brojevima spise
kvisling onaj koji je u slubi tuina, a protiv koji se tiu jedne parnice.
oseanja i interesa svoga naroda (po kvo titule (lat. quo titulo) na osnovu ega? s
norvekom politiaru Vidkunu Kvi-sliigu, kojim pravom?
koji je, u drugom svetskom ratu, stupio u kvouskve tandem (lat. Quousque tandem Cati-
slubu okupatora Nemaca i bio, u to vreme, lina, abutere patientia nostra?) ta dokle
predsednik norveke ,,kvi-slinke" vlade). e!" izraz kojim se iskazuje nestrpljenje
Kvislinzima su u to vreme smatrani: Haha (prema poetnim reima Ciceronovog
u ekoj, Paveli u Hrvatskoj, Rupniku prvog govora protiv Katiline).
Sloveniji, Nediu Srbiji, Peten u Francuskoj, kvocijent (lat. quotiens koliko puta) mat. kolinik,
Degrel u Belgiji, Tuka u Slovakoj, broj koji kazuje koliko se puta jedan broj
Antonesku u Rumuniji i dr. sadri u nekom drugom broju.
kvit (fr. quitte, lat. quietus) gotov, svren; ke (fr. queue, lat. cauda rep) red, povorka lica
izmiren, slobodan, razreen obaveze, raz- koja ekaju na red (npr. na ulazu u poz.
duen. blagajnu i sl.); ograen prostor pred
kvita (fr. quittance) priznanica, namira. blagajnom, da bi se izbegla guva; bili-jarski
kvitancija (fr. quittance) v. kvita. tap, tak; muz. drka na violini, inik,
kvitirati (fr. quitter) osloboditi, razreiti, hordar.
razreavati; osloboditi se obaveze, razduiti keb (eng. cab) najamna jednoprena koija u
se; potvrditi prijem novca (priznanicom); Engleskoj.
ostaviti, napustiti (posao, slubu); razii se, kebl (eng. cable) mera za konac u Sev. Americi,
raskrstiti s kim ili s im. = oko 220 t.
kegl (nem. Kegel) kupa, un; nian (na ku
Kvo vadis? (lat. Quo vadi, Domine?) Kuda glani).
ide, Gospode? pitanje koje je, po kediv (pere. liidiw) titula biveg egipatskog
hrianskom predanju, apostol Petar, beei vicekralja; vladalac, knez, velianstvo.
iz Rima, uputio Isusu susrevi ga na izlasku iz kej (fr. quai, eng. quay) zid pored rene ili
grada. Isus mu je odgovorio da se umesto morske obale, ozidana obala; mesto u
njega vraa u Rim 1da bude ponovo razapet, to pristanitu za utovar i istovar robe; ulica
je Petra postieno! nateralo da se vrati u Rim, pored obale, put izmeu vode i kua;
gde je doiveo mueni-ku smrt. elezniki peron.
kvod erat demonstrandum (lat. quod erat kejaa (fr. quaiage) trg. dabina za utovar i
demonstrandum, skraeno q. e. d.) to je bilo istovar robe; up. kej.
za dokazivanje, to je trebalo da se dokae. keko (eng. cake, cakes) pl. engleski dvopek, sitni
kvorum (lat. quorum kojih) predvien mini- suvi kolaii koji se naroito jedu uz aj.
malni broj lanova jedne organizacije ije kelvin (skra. K) fiz. jedinica za merenje
je prisustvo na sednici potrebno da bi se temperature u Meunarodnom sistemu
poslovi mogli obavljati; u parlamentu: jedinica (po engleskom fiziaru V. Kelvi-nu,
potreban broj lanova (poslanika) za 18241907).
punovano reavanje. keleraba (nem. Kohlrabi, dijal. Kehlerabe) vot.
kvota (lat. quota sc. pars koliki deo) deo koji dvogodinja zeljasta biljka, iji se ko-ren-
pri nekoj deobi, pripada pojedincu, srazmeran stablo jede.
deo, pripadajui deo, udeo; po-reski iznos; keler-menica (nem. Keller-Wechsel) trg. lana
pro kvota (lat. pro quota) prema udelu, menica, na kojoj su potpisi trasanta,
srazmerno. akceptanta i indosanta izmiljeni, poto to lice
kvotacija (nlat. quotatio) obraunavanje i ne postoji, a samo je potpis poslednjeg
podela kvote, udela; kvotizacija. indosanta istinit, i on nema namere da se
kvotidijana (nlat. quotidiana) med. svakod- izvue iz obaveze, nego samo da doe za
nevka, svakodnevna groznica. neko vreme do novca; fingirana menica,
kvotidijanus tipus (lat. quotidianus typus) med. proforma-menica.
svakodnevni povraaj neke bolesti. kelimei ehadet (arap.) dve glavne osnove
kvotizacija (nlat. quotisatio) v. kvotacija. islamske vere, islamsko vjeruju": verovanje
kvotizirati (lat. quota sc. pars koliki deo) u jedinstvo boje i poslanstvo Muhamedovo.
srazmerno deliti (ili: podeliti), utvri-vati (ili: kelner (lat. cellarius podrumar, nem. Kellner)
utvrditi, odrediti) kvotu: fi-nansijskim kafanski momak koji slui goste jelima i
zakonom utvrditi, u parlamentu, visinu piima, konobar.
poreza koji se ima pokupiti u svakoj kelnera] (nem. Kellnerei) pregraen prostor u
budetskoj periodi, prema dravnim krmama i gostionicama u kome stoje ae,
finansijskim potrebama. boce, pie i dr.
kelnska voda (nem. Kolnisches Wasser) v.
kolonjska voda.
27*
kelologija 420 keratomi
kelologija (gr. kele kila, prosutost, logia) med. narno doba, koji sadri ivotinjske ostatke
nauka o kili, nauka o prosutosti. novijeg doba.
kelotom (gr. kele, tome seenje, rezanje) hir. kenozojski period geol. najmlae Zemljine
no. kojim se vri operacija kile. formacije (tj. tercijar, diluvijum, aluvi-jum);
kelotomija (gr. kele, tome) hir. operacija kile. kenozojska formacija.
Kelti (gr. Keltoi, lat. Celtae) pl. staro kenologija (gr. koinos zajedniki, logia)
indoevropsko pleme u zap. Evropi (naroito u dogovor, savetovanje; savetovanje lekara o
Galiji, paniji i Britaniji) koje se, veim stanju bolesnika, lekarski konzilijum.
delom, izmealo sa Germanima. kenotaf (gr. keno-taphion) prazna grobnica
keltolog naunik koji prouava istoriju, jezik i (bez mrtvaca), kakve su Grci podizali u ast
kulturu Kelta. pokojnika poginulih u ratu ili na moru
kemalizam politike, ekonomske, socijalne i kojima se nije znalo za grob; poasni
kulturne reforme Kemala Ataturka, voe spomenik.
turskog naroda i obnovitelja turske drave, kenofobija (gr. kenon prazno, prazan prostor,
koji je za neto vie od 10 godina, od phobem plaiti se) med. strah od velikih
Turske, nekadanjeg bolesnika na Bosforu" i praznih prostora (trgova, poljana i sl.).
sinonima zaostalosti i zaparloenosti, Kentaur (gr. Kentauros) mit. neman pola
napravio modernu dravu. ovek a pola konj, Centaur.
kemalisti pristalice nekadanjeg predsednika nenu (eng. sapoe) v. kano i kanu.
Turske Republike Mustafe Kemala Ataturka; kenhriti (gr. kenchros proso) pl. min. kamenje
up. kemalizam. ija su zrnca slina prosu.
kemp (eng.) v. kamp. kenhroiti min. v. kenhriti.
kemping v. kamping. kenjaa (ma. kenocs) kolomast.
keiangija (gr. kenos prazan, angos sud) med. kep (eng. sare, nem. Karre, nlat. sarra) med.
praznoa krvnih sudova, malokrvnost. dug enski proleni ogrta bez rukava.
kengur(u) (domorodaki gangaruh, eng. kepotaf (gr. kepos vrt, gradina, taphos grob)
kangaroo) zool. vrsta velikog biljojedog nadgrobni spomenik oko koga je napravljen
australijskog torbara, sa dugim repom, vrti.
dugim i snanim zadnjim nogama, koje mu kepija (tur. kepce, kefce) kutlaa.
slue za skakanje i odbranu, i sa kratkim, ker (fr. coeur) srce; crveno srce na francuskim
slabim prednjim nogama; meso mu se jede, a kartama za igranje; up. herc.
krzno je vaan trg. artikl. keramika (gr. keramike) lonarstvo, grn-
kendo (jan. ken ma, do nain, vetina) sp. stara arstvo, izrada posuda i dr. stvari od gline
japanska vetina borenja maem; od XIX v. peenjem; triarija, grnarska roba; pr.
sportska disciplina; borci nose zatitnu keramike.
opremu, a bore se bambusovim tapovima. keramografija (gr. keramos lonara, grn-ara,
kenesteza (gr. koinos zajedniki, opti, glina, graphia) slikanje na posudama od
aisthesis oseaj, oseanje) psih. opti oseaj gline, naroito na vazama, kod starih Grka.
postojanja koji potie od ukupnosti telesnih keramografika (gr. keramos, graphike) v.
utisaka; ivotni oseaj. keramografija.
kenobij(um) (gr. koinobion, koinos zajedniki, keratektomija (gr. kras rog, ek-temno
opti, bios ivot) manastir. iseem) med. operativno odstranjenje (ili:
kenobit (gr. koinos, bioo ivim) optei-telj, isecanje) ronjae oka.
onaj koji ivi u manastiru, kaluer; fig. keratijazis (gr. kras) med. roast izrataj na
usamljenik, isposnik. delu tela.
kenogeneza (gr. kenos prazan, genesis keratin (gr. kras) fiziol. ronina, belan-
postanak) zool. odstupanje od palingeneze u evinasta tvar, supstancija u rogovima,
ontogenetskom razvitku: uzrok prilagoavanja pokoici, noktima i dlakama.
vrste novim uslovima za indivi-dualni keratina (gr. keras) muz. krivi rog, pozauna.
razvitak, razvitak koji ne odgovara zakonima keratitis (gr. kras) med. zapaljenje ronjae
ivota jednog organizma. oka.
keratogeneza (gr. keras, gnesis postanak,
kenoza (gr. kainos nov, zoon ivotinja) kec. obrazovanje) stvaranje roga, oroavanje.
ispranjavanje, ienje. keratoza (gr. kras) med. bolest koe koja se
kenozoik (gr. kainos nov, zoon ivotinja) sastoji u hipertrofiji roastog dela po-koice.
geol. v. kenozojski period. keratoidi (gr. keras, eidos vid, oblik) pl. geol.
kenozojska formacija geol. v. kenozojski period. rogu sline okamenotine.
kenozojski (gr. kainos nov, zoon ivotinja) koji keratoliti (gr. keras, Uthos kamen) pl. geol.
je iz treeg velikog geolokog doba, koji okamenjeni rogovi.
pripada treem velikom geolokom dobu, keratomi (gr. keras) pl. med. mrke ili crven-
koji obuhvata tercijarno i kvater- kastomrke bradavice, obino u veliini
soiva, pojavljuju se na oveku posle etr-
keratoplastika 421
desete godine ivota usled otvrdnua, keser (tur. keser od kesmek sei) tesarska
oronjenja koe. sekira; vrsta ekia kojim se moe uki-vati,
keratoplastika (gr. keras, plastike) med. sei i tesati, bradva; hecep.
obrazovanje roastog dela koe veta-kim kesedija (tur. kesici) l. junak, dobar borac
putem; zamena neprozirnog dela ronjae (koji see glave protivnika; 2. drumski
prozirnim. razbojnik, kradikesa, ubojica.
keratoskop (gr. keras, skopem gledati, kesim (tur. kesim) zakup, najam, arenda.
posmatrati) ned. aparat za ispitivanje krivina kesov (fr. caisson) municiona kara; komor-
ronjae i utvrivanje njihovih ne-pravilnosti. dijska kola; kolski sanduk na boku, ispod
keratoskopija (gr. keras, skopem) med. sedita; mor.' sanduk na stranjem kraju lae;
ispitivanje ronjae pomou keratoskopa. metalni sanduk koji se sputa u vodu da bi
keratotom (gr. keras, temno seem, reem) se mogli kopati pod vodom temelji i zidati
med. instrumenat za probadanje ili prose-canje stubovi za mostove, ureen za radnike da bi
ronjae. mogli raditi pod visokim vazdunim
keratotomija (gr. keras, temno) med. probadanje pritiskom bez tete po zdravlje.
ronjae, prosecanje ronjae. kefalagra (gr. kephalargia, atiki za ke-
keraunometar (gr. keraunos grom, metron phalalgia, kephale glava, algos bol) med.
mera, merilo) aparat za merenje jaine ulozi, post glave.
munje i oluje. kefalgija (gr. kephale, algos) med. bol glave,
keraunoskopija (gr. keraunos, skopem gledati, glavobolja.
posmatrati) gatanje po oluji, nepogodi, munji. kefaleja (gr. kephale) med. jaka, teka
keraunoskopijum (gr. keraunos grom, glavobolja.
skopem) mesto sa koga se posmatra kefalija (gr. kephale) u srpskoj
grmljavina; maina za proizvoenje srednjovekovne] dravi: poglavar, stareina
grmljavine na pozornicama. grada (poglavito vojno-politika linost).
Kerber (gr. Kerberos) l. mit. troglavi pas sa kefalika (gr. kephale) pl. med. sredstva, lekovi
zmijskim repom koji je uvao ulaz u za jaanje glave.
podzemni svet i na ulaznike mahao repom, kefalitis (gr. kephale) med. zapaljenje glave,
ali nikoga nije pustio da izie; fig. grub i mozga.
neljubazan vratar, surov hapsandija; 2. kefalodinija (gr. kephale, odyne bol) med.
astr. sazvee koje sada spada u Herkul. glavobolja.
kere (gr. Keres) pl. mit. boginje smrti i sudbine, kefalometar (gr. kephale, metron mera,
naroito nasilne smrti kod starih Grka. merilo) glavomer, sprava za merenje glave
kerentina sistem slabe i labave uprave, uplji novoroenadi.
govori, paradiranje rodoljubljem i besplodna kefalopodi (gr. kephale, pus, gen. podos
politika (po A. F. Kerenskom, prvom noga) pl. zool. glavonoci, ivotinje iz kola
predsedniku ruske vlade posle odstupanja mekuaca, najsavreniji mekuci.
cara Nikole P, 1917).
keriktika (gr. keryx glasnik, objavljiva) kefaloskopija (gr. kephale, skopeo gledam,
vetina propovedanje; homiletika. posmatram) med. ispitivanje glave, pregle-
kermez (arap.) vrsta junoevropske tita-ste danje glave.
vaice; jagodiasta udubljenja na liu, u kefalotrib (gr. kephale, tribe) med. v. bazio-trib.
kojima ova vaica nosi jaja, od kojih se kefalotripsija (gr. kephale, tripsis trenje, tribo
prave crvene boje. tarem, satrem) med. lomljenje, razbijanje
kermes (eng. kermess) zabava, obino glave mrtvog deteta u utrobi poro-dilje, u
dobrotvorne, koja se prireuje u slobodnoj sluajevima tekog poraanja.
prirodi. kefalotriptor (gr. kephale, tribo), med. v.
kerner (nem. Korner) teh. obelea, burgija baziotrib.
kojom se poinje buenje rupa, takalo. kefalocentriai (gr. kephale lat. centrum
kerografija (gr. keros vosak, graphia) slikanje sredite) fil. koji se nalazi u glavi, koji postoji
voskom, slikanje u vosku. samo u glavi.
kerozin (gr. kros) svetlea materija koja se kefir (tat.) penuavo i gusto mleno vino od
dobiva od amerikog petroleja. kravljeg mleka i kefirskih zrna ili kefirskih
keroidan (gr. keros, eidos vid, oblik) vo-ast, gljiva, prijatna i svea mirisa i ukusa,
slian vosku. pronali ga kavkaski Tatari; upotrebljava se i
keromantija (gr. keros, manteia proricanje) kao sredstvo protiv malokrvnosti, bledoe i
gatanje u vosak. hroninih bolesti plua.
keroplastika (gr. keros, plastike) pravljenje ke (eng. catch) l. muz. kompozicija komine
figura od voska. pesme u stilu fuga, naroito omiljena u
kesa (pere. kie, tur. kese) vrea, dai, Engleskoj.
torba; papirna vreica; vreica za dranje ke (eng. catch, skr. za catch-as-catch-can,
novca. doslovno: uhvati kako moe) 2. sp. vrsta
keer 422 kilistika
rvanja u kome su dozvoljeni svi zahvati, kivot (gr. kibotos) u pravoslavno j crkvi:
rvanje slobodnim stilom. koveg sa motima nekog svetitelja; kutija u
keer (eng. catch) sp. sportista koji se bavi kojoj se uva euharistija; ivot.
keomrva slobodnog stila. kid (eng. kid) uinjena jarea koa.
ke (eng. cash) novac u gotovom; plaanje u kidisati (gr. kindyneuo, tur. kiymak) 1.
gotovom. navaliti, napasti (na nekoga ili na neto),
kibernetika (gr. kybernao upravljam, vladam, juriati, nasrnuti, saleteti, spo-pasti; 2.
krmanim) nauka o optim zakonito-stima prionuti, prianjati na posao; 3. oduzeti
procesa upravljanja i komunikacije u nekome ivot, ubiti (se).
organizovanim sistemima mainama, ivim kidnaper (eng. kidnapper) kradljivac deteta ili
organizmima i meusobnom odnosu jednih odrasle osobe u cilju ucenjivanja.
prema drugima; definie se i kao nauka o kneza (gr. kyesis) med. trudnoa, bremeni-tost.
nainima primanja, predaje, u-vanja, obrade kieziologija (gr. kyesis, logia) med. nauka o
i iskoriavani informacija u mainama, trudnoi, bremenitosti.
ivim organizmima i meusobnom odnosu kiema (gr. kyema) biol. zametak, embrio.
jednih prema drugima. kienognoza (gr. kyesis trudnoa, gnosis
kibernetiar naunik koji se bavi kiberne-tikom. poznavanje) med. poznavanje (ili: utvriva-nje)
kibitka (rus., arap.) ator nomadskih Kal-mika i trudnoe.
Kirgiza od koa ili kore drveta; kizlar-ara (tur. kizlar agasi) glavni nadzornik
polupokrivena ruska putnika kola ili saonice. crnih ukopljenika (evnuha) i sultanovog
kibicer (nem. Kiebitz) radoznao posmatra i harema.
savetnik nekog igraa pri igri (karata); kijamet (arap. qiyama) zabuna, buna, gungula,
radoznao posmatra uopte, merkalo. vika i galama; nepogoda, meava, ravo
kibicovati (nem. kiebitzen) posmatrati sa vreme; napast, zlo, nedaa; smak sveta;
zadovoljstvom druge pri igranju karata; uskrsnue mrtvih na dan stranog suda.
radoznalo posmatrati uopte, merkati. kijanizacija natapanje drveta u rastvoru ivinog
kibla (arap. qibla) 1. strana okrenuta prema sublimata, vitriola, bakra i dr. radi zatite od
nama, strana u koju gledamo, prednja strana, truljenje, nazvan po engleskom pronalazau
naroito juna; jerusalimski, naroito ovoga metoda Kijanu (Kuap).
mekanski hram; taka koja oznaava kijanit (gr. kyanos zatvorenoplav, modar) min.
geografski poloaj Meke, prema kojoj se vrsta minerala, aluminijev silikat, obino
muslimani okreu kad se mole Bogu; ormar sa modre boje.
Korakom u svakoj damiji koji oznaava taj kijanometar (gr. kyanos zatvorenoplav, te-tron
pravac. merilo) instrumenat za merenje jaine
kibla (nem. Kubel) 2. kablica, abrica. nebeskog plavetnila; cijanometar.
kibomantija (gr. kybos kocka, manteia kik (eng. kick) sp. kod fudbala: udarac, ut;
proricanje) proricanje iz kocaka, gatanje u takoe: pravo na udarac po redu.
kocke. kiker (eng. kicker) sp. fudbalski igra, lan
kibuc (hebr.) poljoprivredna komuna u fudbalskog kluba.
Izraelu, sa zajednikom svojinom nad Kiklop (gr. Kyklops) kit. mitski din na Siciliji,
zemljom i sredstvima za proizvodnju; pod sa jednim okom na elu; Kiklo-pi, kod
uticajem su raznih politikih i verskih Homera: prastari narod gorostasa na Siciliji;
organizacije. Ciklop.
kivan (pere. km ljutnja, osveta) ljut, kiks (nem. Kickser, eng. kick) muz. pogrean ton
neprijateljski raspoloen, spreman za neku duvakog instrumenta; fig. pogreka, omaka.
osvetu. kikser (nem. Kickser) v. kiks.
kiveta (fr. cuvette) umivaonik; sud za hvatanje kiksirati (eng. kick) uiniti neto kako ne treba,
kinice s krova; anak u kome stoji saksija sa promaiti, promaivati.
cveem; kod depnih satova sa kljuniem; kikstarter (eng. kickstarter) noni mehaniki
unutranji poklopac sa dve rupice za pokreta na motornom vozilu.
navijanje i doterivanje; voj. ki-neta. kila (gr. chilioi hiljadu) v. kilogram.
kini zool. retka i sve rea ptica trkaice sa Novog kilar (gr. chilioi, lat. agea) mera za povrinu,
Zelanda sa dugim i tankim kljunom, potpuno 1000 arz = 100.000 t 2 ; kiliar.
zakrljalim krilima i repom, i dlakastim kilasa (fr. culasse) voj. zadnji deo topa, leite
perjem. topa; donji deo brilijanta.
ki vivra, vera (fr. qui vivra, verra) ko ivi, kiler (nem. Kuhler) naprava za hlaenje pri
videe, tj. budunost e pokazati, videe se. destilaciji i kod automobila, hladnjak.
kivlaa (fr. cuvelage) podgraivanje, obla-ganje kiliar (gr. chilioi, lat. agea) v. kilar.
okna daskama; u voenje metalne cevi u kilistika (gr. kylistikos koji pripada valjanju,
arteski bunar. vet u valjanju) vetina hodanja na rukama i
stajanja na glavi.
kilka 423 kinematografija
kilka (rus.) zool. ruska sardela, cenjena zbog talnoj fonetici: aparat koji belei krivu lju
veoma ukusnog mesa. zvuka.
kilo (gr. chilioi hiljadu) v. kilogram. kimografija (gr. kymamo talasam se,
kilo- (gr. chilioi) u sastavljenim nazivima graphia) med. merenje i grafiko
metarskog sistema mera i teina, kao i predstavljanje pritiska krvi.
elektrinih jedinica = hiljadostruki broj kimografion (gr. kymaino talasam, grapho
jedinice uz koju stoji, npr. kilovat, kilogram, piem) med. aparat pomou koga se meri i
kilometar itd. grafiki predstavlja pritisak krvi.
kilobar (gr. chfUoi, baros teina) megeor. kimono (jap.) muka i enska gornja haljina
jedinica za merenje atmosferskog pritiska, kod Japanaca sa irokim rukavima
od 1000 kg na 1 st 2 . (prenesena i u Evropu).
kilovat (gr. chilioi, eng. watt) = 1000 vata = kiva-vino farm. vino sa tinkturom kinina;
1,36 konjske snage; kilovat-as = 1000 vat- upotrebljava se za jaanje organizma.
asova. kina-kora farm. kora junoamerikog kina--
kilogram (gr. chilioi, gramma) 1000 grama; drveta, jednog od najvanijih lekova protiv
jedna od osnovnih mernih jedinica po groznice; kino-koren se ne dobija od ovoga
Meunarodnom sistemu jedinica = masi drveta, nego od persijske biljke kina-smilaks;
etalona koji je sankcionisala Generalne peruanska kora.
konferencija za teine i mere, odrana u king 1. stari kineski muziki instrumenat; 2.
Parizu 1889. godine. kineska mera za povrinu = 6,7335 ari;
kilogramkalorija v. kalorija. fu.
kilogramometar (gr. chilioi, gramma, met- king-sajz (eng. king sie kraljevska mera)
ron) fiz. jedinica rada u tehnikom ili odreena duina cigareta, domaih i stranih
gravitacionom sistemu merenja, rad koji se (srednje dugaka).
izvri kada se l kg podigne na visinu od kined (gr. kmaidos) pasivni pederast, pro-
jednog metra. tivprirodan bludnik.
kiloza (gr. kyllcs kriv, iskrivljen) med. kinedija (gr. kinaidi'a neprirodna pohota)
iskrivljenost, uzetost udova i, kao posledica pederastija, protivprirodan blud.
toga, klaenje pri hodu. kineza (gr. kinesis) kretanje.
kilokalorija v. kalorija. kinezijatrika (gr. kinesis kretanje, iatrike
kilolitar v. kilolitra. lekarstvo) leenje (ili: snaenje) tela pomou
kilolitra (gr. chilioi, litra) hiljadu litara. kretanja, gimnastike.
kilometar (gr. chilioi, metron) duina od 1000 kineziometrija (gr. kinesis, metria) vetina
metara. merenja kretanja.
kilometarska fotografija v. rotaciona fotografija. kinezioneuroza (gr. kinesis, neuron ivac)
kilometraa (gr. chilioi, metron) merenje u med. ivano, nervno, oboljenje pribora za
kilometrima; obeleavanje kilometara; kretanje.
raunanje po kilometrima, nagrada po kinezioterapija (gr. kinesis, therapeia
preenom kilometru. leenje) leenje pomou kretanja, gimnastike.
kilote (fr. culotte) pl. kratke akire; kratke kineziterapija v. kinezioterapija.
gae; enske gaice. kinema (gr. kinema pokret, kretanje) v.
kiloherc (gr. chilioi, nem. Herc) v. hiljadu kinematograf.
herca (kHz hiljadu oscilacija u sekundi), kinematika (gr. kinema) nauka o zakonima
mera za frekvenciju. kretanja tela bez obzira na sile i mase koje
kilodaul (gr. chilioi, eng. joule) fiz. hiljadu to kretanje proizvode; primenjena kinematika
daula. deo ove nauke koji se bavi mehanizmom
kilt (eng. kilt) kockasta nabrana suknja, kretanja; up. kinetika.
narodna nonja kotskih brana. kinematogram (gr. kinema kretanje, gramma
kilj(a) (ital. chiglia) glavna uzduna greda na slika) niz ivih, kinematografskih slika.
dnu lae, kobilica. kinematograf (gr. kinema, graphem pisati) 1.
kim (gr. kyminon, tur. kimyon, nem. aparat za snimanje i reprodukovanje
Kummel) bog. vrsta biljke (Carum carvi) iz predmeta koji se kreu, pronaen 1895.
fam. titarica, koja slui kao hrana za stoku, god. naroita vrsta fotografskog aparata koji
a njene sitne sivosmee semenke kao zain. pravi u sekundi oko 20 snimaka; 2. dvorana u
kima (gr. kyma) apx. talasasti deo glave stuba. kojoj se prikazuju i gledaju filmski snimci;
kimberlit geol. alkalna eruptivna stena tamne kinetograf, kineto-skop.
boje (nazvana prema Kimberliju, gradu u kinematografija (gr. kinema kreem, grapho
Junoafrikoj Republici). piem) uzastopno snimanje ivih bia ili
kimograf (gr. kyma talas, talasanje, gra-pho stvari u pokretu kino-foto-ka-merom na
piem) 1. aparat koji grafiki regi-struje kino-filmu i njihovo uveli-ano
fizioloke pojave (krvni pritisak, puls, projektovanje kinoprojekcijom na filmske
disanje i dr.); 2. u eksperimen- platno.
kineskop 424 kir
kineskop (gr. kineo kreem, skopeo gledam) kinovija (gr. koinosbios) manastirska
sprava sa stereoskopskim slikama koje se zajednica u kojoj kalueri ive kao lanovi
okreu. jednog, zajednikog domainstva.
kinestezija (gr. kinesis kretanje, anaisthesis kinodiva (gr. kineo kreem, lat. diva
oseanje) oseanje kretanja. boanska, omiljena) uvena, slavna i omi-
kinestetini oseaji psih. naroiti oseaji kretanja, ljena filmska glumica, filmska zvezda.
napetosti i napregnutosti snage. kinoidin (per. quina, gr. eidos) hem. gorak i bez
kineta (fr. cunette, lat. cunae) voj. odvodni mirisa proizvod koji se, kao uzgredan, dobiva
kanal u sredini suvog tvravskog rova. pri spravljanju kinina; upotrebljava se i kao
kinetika (gr. kinetikos pokretan, koji lek protiv groznice.
pokree) deo dinamike koji istrauje odnose kinodroi (gr. kyon, pas, drmos put, cesta)
izmeu kretanja tela i sila koje dejstvuju na sportske trkalite za pse.
njih (supr. statika); pr. kine-tiki. kinologija (gr. kyon gen. kynos pas, logfa)
kinetika energija fiz. energija kretanja, tj. nauka o psima i o pseim rasama.
sposobnost jednog tela da svojim kretanjem kinoreksija (gr. kyon, orexis tenja, prohtev,
izvri rad, zvana jo i iva sila: polovina udnja) med. kurjaka glad, pasja glad,
proizvoda iz mase tela i kvadrata njegove neodoljiva udnja za jelom.
brzine (supr. potencijalna energija ili energija kinoskop (gr. kinesis kretanje, skopeo
poloaja). gledam) aparat za presnimavanje televi-
kinetike vetine mimike vetine. zijskih emisija sa televizijskog ekrana.
kinetograf (gr. kinetos pokretljiv, pomian, kinoteke (gr. kineo kreem, theke kutija,
grapho piem) v. kinematograf. sanduk; ostava) zbirka filmova, filmska
kinetografija (gr. kinetos, grapho) pismo za arhiva; zgrada u kojoj se nalazi' ovakva
plesne pokrete; upotrebljava se u nekoliko zbirka.
zemalja: SAD, Nemakoj, Vel. Britaniji i dr. kinofikacija (gr. kineo okreem, vrtim, lat.
kinetoze (gr. kineo okreem, vrtim) pl. med. facere initi, raditi) uvoenje i irenje
poremeaji vegetativnog nervnog sistema koji kinematografske mree; populari-zacija
se ispoljavaju bledilom, gaenjem i kinematografske umetnosti.
povraanjem kod osoba izloenih posebnim kinofobija (gr. kyon pas, phobos strah) med.
pasivnim kretanjima za vreme plo-vljenja, bolesni strah od pasa.
letenja i vonje automobilom i vozom. kinteron (p. quinteron) petina crnca";
kinetoskop (gr. kinetos, skopem gledati, potomak Evropljanina i kvarteronke; up.
pogledati) v. kinematograf. kvarteroni.
kinetofon (gr. kinetos, phone zvuk, ton) kindal (rus. kinal, tur. hancer) no sa
Edisonov pronalazak: kombinacija otricom na obe strane, bode.
kinematografa i gramofona, pri kojoj radnju kionitis (gr. ki'on peca) med. zapaljenje resice.
na slici prate odgovarajue rei, pretea kionoptoza (gr. ki'on, ptosis pad) med. spadnu-
tonfilma. tost resice.
kinefot (gr. kineo kreem, pokreem, phos kionofaranks (gr. kion, pharanx klisura) med.
gen. photos svetlost) aparat za gledanje rascep resice.
malih kinematografskih slika, poreanih na kiosk (tur. kok ugao, oak) orijentalski
ploi u krugu ili zavojito, spi-ralno, slian hladnjak u bati na stubovima; istaknuti deo
kartoskopu. na orijentalskim zgradama u obliku
kinidin (per. quina) hen. smolasti sastojak kore zatvorenog balkona; ulini paviljon od
kininskog drveta, po hem. sastavu slian drveta, gvoa ili stakla u kome se prodaju
kininu; slui kao lek kod iva-nih novine, duvan i sl.
poremeaja srca. kiotrofija (gr. kyos zametak, breme, trophe
kinizam v. cinizam. ishrana) med. ishranjivanje zametka u materici.
kinin (per. quina) form. osoben alkaloid, so koja kioforija (gr. kyos, phoreo nosim) med. noenje,
se pravi od kore kininskog drveta, poznato vreme trudnoe, trajanje trudnoe.
odlino sredstvo protiv groznice. kip (ma. kep slika, lik) 1. Um. izvajan lik
kininizacija (nlat. cininisatio) med. opta oveka u glini ili kamenu; statua, spomenik.
upotreba kinina kao sredstva za predo-hranu kip 2. novana jedinica Laosa, deli se na 100
od bolesti, naroito u malarinim krajevima. ata.
kininovac (per.) vot. rod tropskog visokog drveta kiper (nem. Kipper) l. teretno vozilo
iz ije se kore dobija kinin. (obino kamion) sa pokretnom karoseri-jom
kinici (gr. kynikos) pl. fil. v. cinici. za brzo istovarivanje tereta; 2. dizalica, lift.
kino (gr. kineo kreem) krai izraz za kir (gr. kyrios) gospodin, gospodar (naroito
kinematograf. kao sastavni deo osobnog imena, npr. Kir-
Janja); ir.
kiraet 425 kitab
kiraet (arap.) kod muslimana: itanje, reci- kisa (gr. kissa) med. gaenje na obina jela i
tovanje Korana. bolestan prohtev za neobinim jelima kod
kirasa (fr. cuirasse) oklop (koni, gvozdeni i trudnih ena; kita.
sl.) koji je titio grudi i lea vojnika; grudni kislev (hebr.) trei mesec jevrejskog kalendara.
deo oklopa. kismet (tur. kismet, arap. qisma) sudbina, udes,
kirasir (fr. cuirassier) konjanik sa prsnim ono to je provienje svakom unapred
oklopom. odredilo.
Kirgizi pl. nomadski narod tursko-tatar-skog kismis (ind.) vrsta istonoindijskog ka
plemena, ivi u Kirgijskoj stepi, izmeu tuna. J
Urala i Irtia. kisoida (gr. kissos brljan, eidos oblik, vid)
kire (fr. sigee, ital. corata) lov. deo ubijene mat. linija brljanastog lista, kriva linija treeg
divljai koji se daje psima (utroba i krv). stepena.
kirenajici pl. fil. pristalice Sokratovog uenika kist (rus. kistv) slikarska etkica, kiica; etkica
Aristipa iz Kirene, koji su smatrali kao za bojenje; fig. nain, tehnika slikanja,
najvie dobro hedonizam (naelo slikarski stil; vetina slikanja, slikarski rad,
zadovoljstva). slikarstvo; slikar.
kireta (fr. curette, curer) med. greblica, naroita nista (gr. kystis mehur, kesa) znat. mokrani
kaika na dugakoj drci za ienje mehur, mokrana beika; med. okruglasta i
materice. uplja oteklina sa kaastim ili tenim
kiretaa (fr. curettage) med. ienje materice sadrajem; kistis.
pomou kirete. kistalgija (gr. kystis mokrani mehur, algos bol)
kirzomfalus (gr. kirsos prskanje ili proirenje med. bol u mokranom mehuru; kistodi-nija.
krvnog suda, omphalos pupak) med. kistis (gr. kystis) znat. v. kista.
proirenost trbune vene. kistitis (gr. kystis mokrani mehur) 1. med.
kirzotomija (gr. kirsos, tome seenje, re- zapaljenje mokranog mehura.
zanje) med. odsecanje vene, odvajanje vene kistitis (gr. kysthos stidnica) 2. med. zapaljenje
seenjem. usmine (na enskom spolnom organu).
kirzoftalmija (gr. kirsos, ophthalmos oko) kistian (gr. kystis mehur; kesa) pr. koji se tie
med. zapaljenje oiju sa proirenjem vena. mokranog mehura; mehurast, bei-ast.
kirzocela (gr. kirsos, kele kila, prosutost) med. kistodinija (gr. kystis, odyne bol) med. v.
prosutost vena, proirenost semene vene. kistalgija.
kirzus (gr. kirsos) med. proirenje vene. kistolit (gr. kystis, llthos kamen) med. kamen
kiri (skr. Ci) fiz. ranija jedinica za merenje u mokranom mehuru.
aktivnosti radioaktivnih supstanci; predstavlja kmetom (gr. kystis) med. izrataj podeljen na
3,7H1010 radioaktivnih raspada u sekundi; vie upljine sa tenom ili pihtijastom
naziv po francuskoj naunici poljskog sadrinom.
porekla Mariji Kiri; danas se za jedinicu kistopatija (gr. kystis, pathos bol, bolest) med.
uzima bekerel. oboljenje mokranog mehura.
kirija (arap. kira) zakup, zakupnina, zakup-na kistoskop (gr. kystis, skopeo posmatram,
cena. gledam) med. sprava (ili: ogledalo) za pregled
kirije eleison (gr. kyrios gospodin, eleeo saalim mokranog mehura.
se, smilujem se) Gospodi pomiluj! rei kistoskopija (gr. kystis, skopeo) med. pregled
kojima poinje katolika misa. mokranog mehura kistoskopom.
kirij(um) hem. radioaktivan trovalentni kistotom (gr. kystis, tome seenje, rezanje)
elemenat, atomska masa 247, redni broj 96, med. no za prorezivanje mokranog mehura.
znak St; ime po Mariji k Pjeru Kiri. kistotomija (gr. kystis, tome) med. operativne
kiriologija (gr. kyrios glavni, presudan, logia) otvaranje, prorezivanje mokranog mehura.
pravo znaenje, stvarno znaenje, pravi kistocela (gr. kystis, kele) med. kila (ili:
smisao. prosutost) mokranog mehura.
kirioloki (gr. kyrics, logos) prid. to treba kit (gr. ketos) l. zool. najvei sisar koji ivi u
razumeti u pravom smislu; u pravom izrazu; okeanima, Balaena mysticetus.
prirodno predstavljene, prirodno prikazano. kit (nem. Kitt) 2. meka, testasta tvar, sup-stanca
Kirka (gr. Kirke) kit. grka arobnice koja je koja se, posle upotrebe, stvrdnjava; slui za
pretvarala ljude u ivotinje, poznata po tome privrivanje vrstih tela (npr. prozorskih
to je kod sebe zadravala Odiseja kad se okana).
vraao od Troje (Homerova Odiseja"); fig. kit 3. egipatska jedinica za teinu.
opasna ljubavnica; astr. ime jednog asteroida kita (gr. kitta) med. v. kisa.
otkrivenog 1855. godine. kitab (arap.) knjiga, pismo; Koran, itab.
kirner (nem. Korner) v. kerner.
kirtoma (gr. kyrtoma) med. otok, taka, micina.
kitajka 426 klarirati
kitajka (rus. kitaika) trg. vrsta kineske svilene klav(e)sen (fr. clavecin) muz. iani muziki
ili pamune tkanine; u ekoj: vrsta finog instrumenat, pretea dananjeg klavira; up.
katuna. klaviembalo.
kotara (gr. kithara) muz. v. gitara. klavus okuli (lat. clavus oculi) med. ispad duice
kitatka (rus.) vrsta kineske pamune tkanine. (oka) kroz otok na ronjai.
kitirati (nem. kitten) spojiti, stajati kitom; kitovati. klavus pedis (lat. clavus pedis) med. ulj na
kitnkes (nem. Quitten-kase) sir od dua", nozi, kurje oko.
spihtijan sok od kuvanih dunja. klavus histerikus (nlat. clavus hystericus) med.
kitovati v. kitirati. estok bol samo na jednom mestu glave.
kit u dubl (fr. quitte ou double) u igri: ili klajdertok (nem. Kleiderstock) vealica za
gubitak povratiti ili dvostruko platiti; fig. odela, iviluk.
staviti sve na kocku, ili ostati ili propasti. klajster (nem. Kleister) obuarski lepak; iri.
kifl(a) (nem. Kipfel) vrsta finog peciva obino klak (fr. claque) amar; potplaeni plje-skai
u obliku polukruga. (u pozoritu); eir (cilindar) na sklapanje.
klaker (fr. claqueur) plaeni pljeska; up. klak.
kifoza (gr. kyphos grba) med. krivljenje (ili: klakson (eng. clack kljocati, lat. sonus glas)
iskrivljenost) hrpta (kime) unazad, grbavost, zvuni signalni, alarmni ureaj, sirena.
grba; up. lordoza, sholioza. klaksofon (eng. clack, gr. phone glas) v.
kifom (gr. kyphoma grba) med. v. kifoza. klakson.
ki (nem. Kitsch od eng. sketch ekipa) klamer (nem. Klammer) spojnica, spojka, spa-
prvobitno, naziv za jeftinu robu iz oblasti jalica, abica.
primenjeno umetnosti; sada opti naziv za klamfa (nem. Klampfe) gvozdena kuka kojom
proizvode likovne, literarne i muzike nazovi se sastavljaju grede i slini vei predmeti.
umetnosti. klan (kelt.) 1. u kotskoj: bratstvo iji su
kima (tur. kif stranja strana) lea, leni stub. lanovi verovali da vode poreklo od jednog
kjat burmanska novana jedinica, deli se na 100 osnivaa, tako da je stareina bratstva imao
pjasa. nad njima neku vrstu patri-jarhalne vlasti
Kju-kluks-klan (eng. Ki Klux Klan) naziv (klansko ureenje ukinuto 1745. god.); 2. e.
tajne rasistike organizacije u SAD koja iri naziv za bratstvo iji se lanovi smatraju
rasnu diskriminaciju i sprovodi teror nad krvnim srodnicima, te, prema tome, ne
Crncima i naprednim pokretima u SAD. sklapaju izmeu sebe brakove, svete se
Organizacije osnovana 1867, ukinuta zajednikom neprijatelju i dr.; fig. grupa ljudi
zakonom od 1871. ponovo oivela 1915. vezanih zajednikim interesima.
godine. klandestina posesio (lat. clandestina possessio)
klabo (fr. clabaud) kevkalo; vrsta levakih pasa prav. imanje do koga je neko doao potajno.
klempavih uiju. klandestina sponzalia (lat. clandestina spo-salia)
klavijatura (lat. clavis klju) muz. sve dirke, red i pl. prav. potajni verenici.
raspored dirki na klaviru i orguljama; klandestinum konjugijum (lat. clandestinum
tastatura. coniugium) prav. potajni brak.
klavikula (lat. clavicula kljui) aiat. kljuna kost, klapa (nem. Klappe) film. naroita ploica sa
kljunjaa. udarnim delom odozgo sa koje se snimaju
klavikularan (lat. clavicula kljui, nlat. oznake za obeleavanje pojedinih kadrova
clavicularis) znat. kljunjani, koji se tie filma; klapna.
kljune kosti. klapna (nem. Klappe) l. v. ventil; 2. deo
klavir (lat. claviarium, fr. clavier) muz. mehanizma koji putem pritiska, pomeranje i
najvaniji instrumenat sa dirkama i ica-ma, sl. slui za zatvaranje ili otvaranje nekog
kod koga obim tonova iznosi est i po do otvora, ukljuivanje ili iskljuivanje nekog
sedam oktava. ureaja i dr.; 3. film. v. klapa.
klavirtimer (nem. Klavierstimmer) onaj koji klarina (ital clarino) muz. truba, trompeta.
podeava, ugaa, timuje klavire. klarinet (fr. clarinette) muz. drveni duvaki
klavis (lat. clavis) klju; muz. dir ka kod orgulja instrumenat, vrsta flaute; pronaen oko 1700.
i klavira; notni klju, znak kojim se godine.
obeleava ton nota; filolokiklavis jeziki klarinetist(a) (fr. clarinette) svira u klarinet.
klju, renik, npr. Clavis Homeria renik sa klarirati (lat. clarare) razjasni, izvesti na
tumaenjem Homerovih rei. istinu; obaviti carinski postupak pri dolasku
klavihord (lat. clavis, gr. chorde ica) stariji, ili odlasku broda; oslobodi-
klaviru slian muziki instrumenat.
klaviembalo (ital. clavicembalo) muz. v.
klavihord.
klarisimus 427
kleptoman (gr. klepto kradem, mania klijentela (lat. clientela) tienici, kli-jenti
pomama, ludilo) osoba optereena bolesnim i advokata; bolesnici, pacijenti lekara;
neodol>ivim nagonom za kraom. muterije trgovca.
kleptomanija (gr. klepto, mania) med. bolestan i klik (eng. cliks) liigv. fonetski termin za glasove
neodoljiv nagon za kraom kod psihopata, nekih afrikih i dr. jezika koji se proizvode
slaboumnih, epileptiara i histerinih osoba; na taj nain to se vazduh uvue unutra pa se
kleptosine. pritom crkne jezikom.
kleptosine (gr. kleptosyne lupetvo, lo- klika (fr. clique) drutvo za spletkarenje ili
povtina, kraa) v. kleptomanija. varanje, meusobno pomaganje nea-snim
kler (fr. dere, gr. kleros drebljenjem sredstvima, bagra, fajta.
dobijeno, nasleeno dobro) svetenstvo, klima (gr. klima nagib, predeo Zemlje, klin
duhovnitvo; duhovniki stale. naginjem) podneblje, stanje (ili okolnosti,
klerik (gr. kleros) svetenik, duhovnik; pisac, prilike) jednog predela, ili kraja, neke oblasti
naunik; klirik. u odnosu prema pretenim pojavama kao to
klerikalan (gr. kleros) sveteniki, koji su temperatura, vlaga itd., osobito ukoliko to
pripada svetenikom staleu; koji u radu utie na ivotinjski i biljni ivot.
strogo vodi rauna o interesima crkve i klimazona (gr. klima, zone pojas) geol. oblast sa
svetenstva (ultramontan). odreenom klimolg(od koje zavisi stvaranje
klerikalac (gr. kleros) pristalica svetenstva i Zemlje).
klerikalizma. klimaks (gr. klimax lestve, stube) penjanje;
klerikalizam (gr. kleros) sistem politike i poet. reanje u kome se ide od injenica
ideologije katolikog ultramontanskog najmanje vanosti ka onima koje su
svetenstva, koje u svima svojim postupcima i najvanije, npr.: e obrne hoe nianiti, (e
javnom radu vodi prvenstveno rauna o niani hoe pogoditi,) e pogodi melem ne
interesima katolike crkve i svoga stalea. trebuje"; gradacija.
klerikat (nlat. clericatus) sveteniki stale, klimakterij (gr. klimakter stupanj, lestvna
svetenstvo. preaga) med. doba kod ene kada joj prestaje
klerogamija (gr. kleros, gamia enidba, menstruacija; fig. stupanjska godina, opasna ili
udaja) sveteniki brak. prekretna godina u ljudskom ivotu.
klerokratija (gr. kleros, kratfa vladavina, klimakterian (gr. klimakteriks stupanj-ski,
vlast) vladavina, svetenikog stalea, stepenski) klimakterine godine kritine
vladavina, uticaj i mo klerikalaca. opasne" godine (kod ena doba kad im se
kleromantija (gr. kleros, manteia prori-canje, spolne funkcije ponu gasiti, izmeu 45
gatanje) proricanje iz kocaka ili datih 55, a kod mukaraca izmeu 5060 godine).
brojeva. klimatizator (gr. klima) aparat kojim se
klerofaizam (gr. kleros, ital. fascismo) regulie i odrava odgovarajue temperatura
moralna i fizika saradnja i sprega ri- u zatvorskoj prostoriji.
mokatolikog svetenstva (naroito vieg, sa klimatizacija (fr. climatisation) odravanje
biskupima i Vatikanom na elu) sa faizmom odgovarajue temperature i vlano-sti
i faistikim dravama (Nemakom, Italijom vazduha u zatvorenim prostorijama pomou
i panijom) u borbi protiv naprednih i klimatizatora.
demokratskih ideologija i drava u svetu, klimatika (gr. klima) nauka o uticaju klime,
naroito pred drugi svetski rat i u vreme podneblja, na telo.
njegovo. klimatografija (gr. klfma, grapho) opisivanje
klime.
klerus (gr. kleros, lat. clerus) sveteniki klimatologija (gr. klima, logia) nauka o klimi
stale, svetenstvo; up. klir. (deo fizike geografije).
klefte (gr. kleptes) pl. hajduci koji su se, kad klimatoterapija (gr. klima, therapeia leenje)
su Turci pokorili Grku, povukli u planine leenje uticajem klimatskih prilika.
severne i srednje Grke i odatle radili na klimatske bolesti bolesti koje, uglavnom,
osloboenju svoje otadbine; klee. posredno ili neposredno, izaziva klima
klizeometar (gr. kh'sis savi j anje, nagib, (toplota, vlanost, vetar, nadmorska visina
metron) ned. instrumenat za merenje enske itd.); preteno su tropske prirode, javljaju se
karlice (zdelice). u arkom pojasu.
kliziometar (gr. klisis, metron) ned. v. klimatski (gr. klima) koji se odnosi na klimu,
klizeometar. koji je u vezi sa klimom.
klizma (gr. klysma) v. klistir. klinike (gr. klinikos koji lei bolestan u
klijen(a)t (lat. cliens gen. clientis onaj koji se krevetu, kline leite, krevet) med.
odziva" svom zatitniku, gr. Muo ujem, prouavanje u praktinoj medicini na samim
sluam) tienik; lice koje se poverilo bolesnicima; bolnica, zdravstveni zavod gde
advokatu da mu ovaj titi interese; med. se daju takve pouke studentima medici-
bolesnik, pacijent; trg. muterija, kupac.
kliniar 429
ne; stacionarna klinika bolnica iji bolesnici enje lekova i hrane; sprava pomou koje se
slue i kao nastavni materijal; poliklinika to vri.
zavod u koji dolaze bolesnici radi saveta; klistirati (gr. klyzo ispiram, ispiram creva)
ambulatorna klinika poseta bolesnicima u ispirati creva pomou klistira.
njihovim stanovima (naroito od strane klitoridektomija (gr. kleitoris, gei. kleitori-dos
mlaih lekara) leenje bolesnika koji ne lee u sekilj, sikilj, draica, ektome iseca-nje) med.
postelji. operativne vaenje klitorisa.
kliniar (gr. kline leite, krevet) med. nastavnik klitorizam (gr. kleitoris) med. bolesni otok
u klinici; student koji poseuje kliniku radi klitorisa; protivprirodna upotreba se-kilja,
uenja. draice radi zadovoljenja spolnog nagona.
kliniki (Gr. klinikos) koji se tie leenja
bolesnika vezanih za postelju; kliniki klitoris (gr. kleitoris) med. sekilj, sikilj, draica
institut ustanova za prouavanje bolesti i (valjast organ na prednjem i gornjem delu
leenje bolesnika pored bolesnike postelje. enskog spoljanjeg spolnog organa).
klinkeri ( eng. clinker) pl. sp. trkaki amci klitoritis (gr. kleitoris) ned. zapaljenje klitorisa.
preklopne gradnje. klif (eng. cliff) strmo zemljite koje se uzdie
klinoidan (gr. kline krevet, postelja, eidos visoko iznad vode (mora) ili okol-nog
oblik, vid) posteljast, krevetast, u obliku zemljita.
postelje, sedla (kost). klie (fr. cliche) fotografski snimak na staklu
klinologija (gr. kline, logia) ned. nauka o ili metalno j ploi, stereotipne ploa, otisak
najboljem i najcelishodnijem nainu nego- slike, kalup sa slikom (slika za
vanja i leenja bolesnika. umnoavanje).
klinometar (gr. klinein nagnuti, nagibati, kliirati (fr. clicher) prenositi (ili: preneti) sliku
metron mera, merile) rudarski instrumenat za na kalup (klie) radi umnoavanja.
merenje nagibnog ugla brdskih slojeva. kliograf (fr. cliche, gr. grapho piem) sprava
klinoskop (gr. klino nagnem, nagibam, sko-reb za kliiranje elektromehanikim putem;
posmatram) rudarski instrumenat koji upotrebljava se veinom u novinarstvu.
pokazuje da li neka povrina ili linija
odstupa od vodoravnog pravca. kloaka (lat. cloaca) ubrite, pomijara;
klinotehnika (gr. kline postelja, krevet, podzemni odvodni kanal za neistou; zool.
technike) med. vetina ureenja bolnica, zajedniki odvodni kanal za izmet i mokrau
bolesnikih soba i dr. kod ptica.
klin (eng. clinch) sp. u boksovanju, pesni- klovn (eng. clown, lat. colonus seljak, budala)
enju: poloaj kad se borac nasloni na (ili aljivina na staroengleskoj pozornici (ono
uhvati za) svog protivnika i na taj nain ga to je Hanswurstkod Nemaca); danas:
spreava da zadaje udarce. komedija, lakrdija, pajac u cirkusu klaun.
Klio (gr. kleio, kleos dobar glas, slava) nit. klozet (stfr. dem. od clos, lat. clausum od
jedna od devet muza, muza zatitnica claudere zakljuati, zatvoriti) nunik, zahod;
istorije, obino predstavljena sa engleski klozet nunik u kojem se neistoa
poluotvorenim smotuljkom hartije u ruci; up. spira vodom u dovodnu jamu.
muza. klon (gr. klon klica, mladica) biol. red direktnih
kliper (eng. clipper) vrsta severnoameri-kih potomaka nasledio Jednorodnih organizama
brzih trgovakih jedrilica u XIX veku; (ili odvojenih elija u kulturama) nastalih
veliki transportni avion. kao rezultat bespol-nog ili vegetativnog
klir (gr. kleros) v. kler. razmnoavanja od jednog zajednikog
kliring (eng. clearing) u ekonomskoj politici: pretka; u mikrobiolo-giji klon predstavlja
sistem razmene dobara kome je cilj da uvozi sveukupnost potomaka jedne elije
iz jedne drave u drugu budu podjed-naki, tj. rodonaelnika (nasleuju se geni samo jednog
da roba robu plaa; trg. plaanje obaveza bez pretka samo oca ili samo majke).
davanja gotovog novca ili deviza, prostim klonian (gr. klons estok pokret, silan
prenoenjem sa svog rauna kod neke banke pokret) med. trzav, trzajni; supr. tonian.
na raun onoga prema kome se imaju klonuo (gr. klonos) med. trzajni gr, trza-vica.
obaveze plaanja. klonfer (nem. Klempner) limar.
kliring-haus (eng. clearing-house) ustanova u kloster (lat. claustrum, nem. Kloster) manastir,
kojoj bankari izravnavaju svoja potraivanja samostan.
(menina, ekovna i dr.); prva ovakva klot (eng. cloth) sukno, platno, materija za
ustanova osnovana je 1775. u Londonu. postavu.
klistir (gr. klyster trcaljke) ubrizga-vanje
tople ili hladne vode (esto sa dodatkom
zejtina, soli, sapuna, sireta ili male
koliine, glicerina) u creva radi ispiranja i
ienja od zaostale hrane (upotrebljava se i
za direktno uno-
klu 430 kovarijacija
klu (fr. clou avao, klin) fig . vrhunac, centralna, koaksacija (lat. coaxatio) v. koasacija.
najuzbudljivija taka neke priredbe. koaksijalan (lat. sit sa, axis oca, osovina,
klub (eng. club) ue drutvo (politiko, nlat. coaxialis) saosni, saosovinski, sa
knjievno, prijateljsko) i mesto gde se takvo zajednikom osom (ili: osovinom). koaktivan
drutvo sastaje; sportske drutvo; prid. (lat. cogere primorati, prinudi-
klupski. ti, coactio primoravanje, prinuenje) pri-
kna (tur. kina, arap. hinna') misirska kalina, nudan, prisilan, koji ima pravo da pri-
egipatska pasjakovina (Lawsonia intermis) sili. koakcija (lat. coactio) prinuda, prisilja-
ijim listom ene na Istoku bojadiu nokte i vanje; prinudno naplaivanje. koala zool.
kosu crvenkastonarandastom bojom. vrsta sisara torbara (Phasedarc-
knedla (nem. Knodel) kup. poznato jelo od tus cinerens) koji ivi u Australiji; sli-
brana i jaja (sa sirom, ljivama i dr.) oblika an je malom medvedu. koalescencija (nlat.
lopte, valjuak. coalescentia) med. sra-
tsnjszdga V^P^- VcnSesis "eanj^ med. rDnaip ivanje; sraslost.
mesto, oiljak ili rana napravljena e-anjem.
knezmus (gr. knesmos) med. svrab. Kneset stati; koalizirati.
(hebr.) slubeni naziv za izraelski koalizirati (fr. coaliser) v. koalescirati.
Parlament. koalirati (lat. coalescere) udruiti, sjedi-niti.
knidozis (gr. knide kopriva) med. svrab, koalicija (lat. coalitio) udruivanje, savez;
svrbljenje; koprivnjaa; pbanje koprivama naroito: udruivanje vie sila ili politikih
(kod neosetljivosti), urtikarija. kniks (nem. stranaka protiv zajednikog protivnika.
Knicks) poklon pred kim sa koaptacija (lat. co-aptatio) podeavanje,
malim poklecavanjem. prilagoavanje; med. nametanje slomljenih
knisoregmija (gr. kni'ssa miris peenja, ili osakaenih udova.
regnymi izbijem, pokuljam) med. podrigi- koaptirati (lat. co-aptare) sastaviti, priljubiti;
vanje. podesiti, prilagoditi.
knuta (rus. knut, got. hunto) bi, kamdija; koarktacija (lat. coarctatio) jako suavanje,
naroiti bi od neuinjene koe kojim su u stenjavanje, stenjenje, zbijanje; jako su-
Rusiji, sve do 1845, ibali one koji su enje, jaka suenost, stenjenje, stenje-nost.
osuivani na macke. koartikulacija (nlat. coarticulatio) znat. sastav (ili
koagulancia (lat. coagulantia) pl. med. sredstva spoj, veza) dveju kostiju; sinar-troza.
koja izazivaju zgruavanje krvi i krvne koacervacija (lat. coacervatio) ret. gomilanje,
surutke (krvnog seruma). koagulativan (nlat. nagomilavanje (dokaza, razloga).
coagulativus) zgruavan, koji izaziva kobalt (nem. Kobalt, ista re kao Kobold, jer su
zgruavanje, koji pomae usiravanje. nekad rudari smatrali da nema vrednosti)
koagulacija (lat. coagulatio) zgruavanje, hen. elemenat, atomska masa 58,9332, redni
zgruanje, gruanje, sasiravanje, usiravanje, broj 27, znak So, belosiv metal, tvri od
usirenje; zgruanost, sasirenje, sa-sirenost, gvoa, kovan je magneti-an, ima ga u
usirenje, usirenost. koagulirati (lat. coagulare) prirodi samo u obliku jedinjenja sa arsenom i
zgruati, zgru-avati, sasiriti, sasiravati, sumporom; od njegovog oksida dobiva se
usiriti, usiravati; zgruati se, zgruavati se, lepa plava boja (smalta) za bojenje stakla i
sasiriti se, sasiravati se, usiriti se, usiravati glazura za grnariju; kobalt-ultramarin plava
se, zdrigosati se. koagulum (lat. coagulum) boja sastavljena od kobaltovog oksida i gline.
sredstvo za zgruavanje; med. krvni kola kobaltna bomba med. ureaj kojim se omoguuje
koji se stvara pri zgruavanju krvi. primena radioaktivnog kobalta za
koadjuvancija (nlat. coadjuvantia) pomo, sa- ozraavanje i unitavanje malignih elija;
radnja. tehiol. ureaj za dobijanje radiograf-skih
koadjutor (nlat. coadjutor) pomonik; pomonik snimaka metalnih ili betonskih delova; voj.
ili unapred odreeni naslednik crkvenog hidrogenska bomba sa omotaem od kobalta
velikodostojnika kod katolika, naroito koji prilikom eksplozije razvija radioaktivni
nadbiskupa. koadjutorat (nlat. coadjutoratus) kobaltni prah ogromne snage.
zvanje i koboldi (nem. Kobolde) pl. u nemakoj mito-
sluba koadjutora. logiji: runi, pakosni, kao patuljci mali
koadjutorkinja (nlat. coadjutor) pomonice ili domai i brdski demoni.
unapred odreena naslednica jedne opatkinje, kobre (port. cobra, lat. colubra zmija) zool.
igumanije. istonoindijska naoarka (zmija otrov-nica).
koadunacija (nlat. coadunatio) ponovno spa- kovarijacija (lat. co-variatio) v. korelacija.
janje, udruivanje onoga to je ranije bilo
odvojeno.
koventrirati 431 koercitivan
koketan (fr. coquet) koji voli (ili: udeava, ili kapavca), meningokok (izaziva
trai) da se drugima dopadne; lep, krasan, zapaljenja mozga), pneumokok (izaziva
cifrast, ukusan (za stvari). zapaljenja plua), stafilokok (izaziva
koketerije (fr. coquetterie) elja za dopa- gnojenja), streptokok(izaziva crvenog vetra,
danjem, za svianjem; udvaranje; kaiper- zapaljenja u trbunoj i grudnoj duplji i
stvo, namigivanje, cifranje. gnojenja); pl. koki.
koketirati (fr. coq petao, coqueter) ponaati se kokcidije (nlat. coccidia) pl. med. gotovanske
kao petao", tj. teiti na sve mogue naine (parazitske) praivotinje, izazivai veoma
da se zadobije i privue panja suprotnog opasnih bolesti jetre i creva.
pola. kokcidioza (nlat. coccidia) med. veoma opasna,
koketovati v. koketirati. obino smrtonosne, bolest jetre i creva,
koki (lat. cocci) l. pl. med. v. kokus. izazvana prisustvom jednoelijskih i-
koki (fr. sosi, lat. cuculus kukavica) 2. votinjica kokcidija.
prevaren mu, rogonja, rogan (zapravo kokcija (lat. coctio) kuvanje, varenje; varenje,
kukavica", zato to mujak kukaviin biva, probava hrane u elucu; koktura.
toboe, prevaren na taj nain to njegova kola (lat. colare procediti, cola) 1. farm. na
ena nosi jaja u gnezda drugih ptica i receptima: procedi, filtriraj.
ostavlja da ih one izvedu). kola (gr. kolla) 2. lepak, klija, iri, tutkalo.
kokila (fr. coquille koljka) metalni kalup za kolabirati (lat. collabi) med. naglo malaksa-ti,
livenje. klonuti snagom; onesvestiti se; biti napadnut
kokli (fr. coqueluche, lat. cucullus) kaluerske kolapsom.
kapuljae; med. magarei kaalj, hripavac; kolaborator (lat. collaborator) saradnik,
fig. ljubimac ena. pomonik; pomoni uitelj, svetenik; u P
kokni (eng. cockney) maza, mekuac svetskom ratu saradnik faistikog okupatora;
(podrugljivo ime za Londonce). up. KVISLING.
koknizam (eng. cockneyism) londonski dija- kolaboratura (lat. collaboratura) sarai-vanje,
lekat. saradnja; saradniko mesto.
kokon (fr. coque, cocon) aura ili mehurak
svilene bube, zapredak gusenice, svilo-prelje. kolaboracija (lat. collaboratio) saradnja, sa-
kokota (fr. cocotte koka, kokica) otmena raivanje; prav. zajedniko privreivanje
javna seneka, supr. grizeta. mua i ene.
koks (eng. coke) materijal za gorivo koji se kolaboracionizam (lat. collaborare) saradnja s
dobiva suvom destilacijom kamenog uglja, faistikim okupatorom u P svetskom ratu.
laki ali vri i bolji od njega. kolaboracionist(a) (fr. collaboration capa-
koksagiz bog. viegodinja zeljasta biljka ivanje, saradnja) ovek koji je u drugom
Taraxacum iz fam. Campositae, iji koren i svetskom ratu saraivao sa faistikim
lie sadre kauuk; koksagis. zavojevaem, saradnik okupatora.
koksagra (lat. soha kuk, gr. agra napad) med. kolaborirati (lat. collaborare) saraivati,
kostobolja kukova. sudelovati u radu.
koksalgija (lat. soha, gr. algos bol) med. bol u kolaborisati v. kolaborirati.
kukovima, bol u slabinskom delu. kola (fr. colle lepilo) slik. slika od nale-pljenih
koksara fabrika, pogon za proizvodnju komada razliitog materijala, novinskih
koksa. iseaka, tampanog teksta i ilustracija,
koksitis (lat. soha) med. zapaljenje bedrenog fotografija, tkanina itd.
zgloba. kola jna (ital. collana ogrlica) 1. metalna
koksohemija (nem. KOKS , eng. coke, gr. ploica sa simbolinim znakom, likom ili
chemeia) tehn. grana tehnologije koja prouava natpisom, obeena na tekstilnu pantljiku, koja
nain proizvodnje koksa. se daje nekom zaslunom licu; orden; 2.
koktel (eng. cocktail) petlov rep", konj koji ogrlica, erdan.
nije iste rase; vrsta rashlaenog groga, gorka kola parte (ital. colla parte) uz. oznaka za
ukusa (meavina rakije, eera, limuna i glasove koji prate ili se upravljaju prema
leda). glavnom glasu.
koktel-bar (eng. cocktail, bar) zasebna kolale (nlat. collapsus) med. nagla malaksalost,
prostorija (obino u veim hotelima) gde se naglo opadanje ivotne energije posle jakog
slui pie, a gosti se zadravaju krae vreme. gubitka krvi i bolesti koje iscrpljuju, praeno
koktel-partija (eng. cocktail, fr. partie) prijem sa hladnoom koe, slabim bilom, vrlo slabim
manjim posluenjem (obino popodnevni). disanjem i dr.; slom.
koktura (lat. coquere kuvati, coctura) v. kolaptika (gr. Kolapto) izdubljivanje dle-tom,
kokcija. vajanje dletom.
kokus (lat. coccus bobica) med. klica okru-glasta kolare (lat. collare) okovratnik; kod katolikih
ili jajasta, izaziva raznih oboljenja, npr. svetenika; okovratnik ugasite boje sa belim
gonokok (izaziva tripera prugama ili ipkama.
28 Leksikon
kol arno 434 kolektivni
kol arko (ital. coll'arco) huz. gudalom, tj. vui, zvanjem, npr. svi nastavnici jedne kole,
svirati. venici jednog grada, lanovi jednog suda itd.;
kolateralan (nlat. collateralis) poboni, sporedni, drutvo sa odreenim ciljem; aka-demsko
prostran; kolateralna utvrenja voj. sporedna predavanje na univerzitetu; up. ko-le.
utvrenja u sastavu jedne tvrave; kolateralni kolegijum medikum (lat. collegium medicum)
naslednici prav. naslednici u pobonoj liniji. zdravstveni savet, sanitetski savet.
kolateralna linija pobona linija, sporedno kolegijum privatisimum (lat. collegium
srodstvo. privatissimum) plaeno predavanje samo za
kolator (lat. collator) sravnjiva, uporei-va ogranien broj slualaca.
razliitih rukopisa istog dela. kolegijum privatum (lat. collegium privatum)
kolatorijum (lat. colatorium) tkanina koja slui naroito predavanje koje sluaoci plaaju.
za filtriranje tenosti. kolegijum publikum (lat. collegium publi-
kolatura (lat. colare procedi, colatura) hem. cum) javno besplatno predavanje.
filtrirana, proceena tenost. kolegijum sakrum (lat. collegium sacrum)
kolaudacija (lat. collaudatio) pohvaljivanje, sveti sabor, sabor kardinala u Rimu.
pohvala; zvanian pregled graevina radi koleda (lat. calendae) prvobitno: Boi ili Nova
proveravanja da li njihova izrada odgovara godina; docnije: povorka mladih momaka
ugovoru. koji, u boinoj sezoni, idu od kue do kue i
kolaudirati (lat. collaudatio) l. vriti, izvriti igraju i pevaju pesme, kojima se doarava
kolaudaciju; 2. pregledati, sravniti, plodnost i bogatstvo, i za koje je
sravnjivati. karakteristian pripev koledo (starinski
kolacija (lat. conferre, collatio) 1. prav. uno- obiaj, postoji i kod nas).
enje, spajanje imanja u zajedniku masu kole (fr. college) zavod za vaspitanje; privatna
(lat. collatio bonorum); davanje crkvenog gimnazija (u Francuskoj i Belgiji).
dobra, univerzitetske titule i sl.; skromna koleza (gr. Kollesis) slepljivanje; spajanje
veera o postu; svaki skroman obrok uopte; metala, lomljenje; ned. brzo sraivanje.
uporeivanje, sravnjivanje prepisa sa koleitis (gr. Koleos korice, kapija) med.
originalom. zapaljenje vagine; vaginitis.
kolacija (lat. colare, colatio) 2. v. kolatura. kolekta (lat. colligere skupljati, zbrati,
kolacionirati (lat. collatio) sravniti (ili: collecta) skupljanje priloga, novac skupljen
sravnjivati, uporediti) prepis sa originalom; u dobrotvorne svrhe; u kat. liturgiji: molitva
razgledati (ili: pregledati) nepovezane knjige, koju svetenik govori ili peva pre itanja
list po list, radi proveravanja da li su potpune; evanelje.
uinati, dorukovati.
kolektanea (lat. collectanea) pl. zbirke misli iz
kolbertizam po an Batistu Kolberu(1619- dela raznih pisaca, izvodi iz dela.
1683) nezvani sistem u narodnoj ekono-miji: kolektant (nlat. collectans) skuplja, sabi-ra
pretpostavljanje i povlaivenje industrije, a (npr. milostinje).
zapostavljanje poljoprivrede, oteavanje
uvoza (putem velikih uvoz-nih carina), kolektacija (nlat. collectatio) skupljanje priloga
unapreivanje izvoza (putem naroitih u dobrotvorne svrhe.
povlastice); merkantilizam. kolektiv (lat. collectivum) l. gram. zbirno ime,
kold-krim (eng. cold-cream) bela pomada za zbirna imenica (ona koja jedninom oznaava
omekavanje koe. vei broj lica ili stvari, npr.: momad, eljad,
kolega (lat. collega) drug, drugar; drug u deca, lie i dr.; 2. sva lica zdruena na
struci (ili: u slubi, po koli). istom, zajednikom radu, npr.: kolektiv
kolegijalan (lat. collegium) drugarski, fabrike duvana, kolektiv narodnog pozorita,
druevan, druel>ubiv. kolektiv pro-svetnih radnika i sl.
kolegijalitet (lat. coellegialitas) v. kolegi-jalnost. kolektivni (lat. collectivus) zbirni, skupni,
kolegijalnost (lat. collegialitas) prijateljski i zajedniki, opti; gram. kolektivna imenica
srdaan odnos meu lanovima istog reda zbirna imenica; kolektivni pojam fil. pojam
ili poziva; drugarstvo, drueljublje; koji obuhvata vie predmeta kao jednu celinu,
kolegijalitet. npr. puk; kolektivna garancija zajedniko
kolegijat (lat. collega) lan nekog akadem-skog jemstvo opte jemstvo, jamstvo svih;
drutva koje uiva prihode od zgrada kolektivna presuda prav. presuda koja
(kolegijatura) koje pripadaju akademiji. obuhvete vie lica; kolektivne soivo ont.
kolegijatura (lat. collega) studentski dom, zgrada soivo mikroskope okrenuto predmetu;
u kojoj stanuju studenti pod nadzorom kolektivni ugovor u meunarodnom prevu:
nastavnika (najpre u Parizu, zatim i na dr. drvvni ugovor u kojem na svakoj strani
univerzitetima). uestvuje vie od jedne strane ugovornice
kolegij(um) (lat. collegium) drutvo (ili: skup) (meunarodno pravo i izgraeno je u sutini
osoba koje su meusobno vezane istim na zaklju-ivanju kolektivnih ugovore); u
privred-
kolektivizam 435 kolimator
nom pravu: ugovor izmeu vie radnika i stoji se od tekih tokova koji se kotrljaju
jednog poslodavca ili vie poslodavaca. preko grae i drobe je.
kolektivizam (lat. colligere skupljati, zbrati) kolereta (fr. collerette) enska ogrlica, jaica
oseanje vrste nevezanosti linosti s od tankog platna.
kolektivom, izjednaena svoga bia s kolerik (gr. cholerikos ljut, besan) uan i plah
kolektivom u kome ivi i radi i uverenje da ovek, onaj kod koga je energija zdruena
bez napretka kolektiva i itave zajednice sa unou i plahovitou.
nema ni linog napretka i sree. kolerina (gr. cholera) med. blai sluaj kolere,
kolektivizacija (lat. colligere zdruiti) obino se javlja samo u obliku proliva;
udruivanje individualnih poljopri-vrednih takoe: teak eludanocrevni poremeaj,
domainstava u velika zadruna domainstva naroito kod dece.
socijalistikog tipa. kolerian (gr. cholerikos ljut) plah, uan,
kolektivne nota zajedniko formalno (pismeno) estok, vatren, kod koga je energija
saoptenje vie kabineta (vlada) vladi neke zdruena sa unou i plahovitou, npr.
drave u kome se izlae zajedniko gledite kolerian temperament (up. kolerik); med.
tih kabineta odnosno nekog aktuelnog bolestan od kolere.
politikog pitanja. koletika (gr. kolletikos podesan za lepljenje)
kolektivni prokura trg. kada je vie lica ovlaeno pl. med. sredstva koja slepljivanjem pomau
da potpisuju firmu, ali se sva smatraju kao brzo sraivanje; up. koleza.
jedan prokurist (ako sva ne potpiu firmu, koletian (gr. kolletikos) podesan za lepljenje)
potpis nema vrednosti). koji slepljuje; med. koji doprinosi
kolektivum (lat. nomen collectivum) gram. v. zaraivanju.
kolektiv 1. koleto (fr. coli, ital. collo) sveanj, denjak, koji
kolektirati (lat. collectare) skupljati; prirediti se alje eleznicom, brodom ili potom.
kolektu; pevati ili itati kolek-tu(u katolikoj koled (eng. college) u Engleskoj i SAD: ime
crkvi). raznih vaspitnih zavoda i kola, od srednjih
kolektor (nlat. collector) sakuplja, sabira, npr. kola do univerziteta; takoe: naziv
maraka, bilja i dr.; prodavac sreaka; sabirna specijalnih viih kola.
jama u kanalizaciji; deo elektrinog kolibacil (nlat. bacillus coli) med. bacil koji ivi u
generatora koji sakuplja naizme-ninu struju debelom, naroito u sitom crevu ljudi i
iz rotora i pretvara u jednosmernu; elektroda ivotinja, veoma slian tifusnom bacilu kod
tranzistora koja odgovara anodi u ljudi; izaziva teka oboljenja mokranih
elektronskoj cevi; sabirno soivo. organa, zapaljenje slepog creva, sranih
kolekcije (lat. collectio) zbirka (npr. starog opni, unih kanala i dr.
novca, oruja, rukopisa, pisama, maraka kolibri (p. colibri) zool. jedna od najmanjih
itd.); skupljanje. ptica, duga svega 6 st, ivi u tropskim
kolenhim (gr. kbNa lepak, cnchyma usuto) krajevima Amerike.
bot. tkivo sa izduenim i po uglovima koligacija (lat. colligatio) spajanje, zdrui-vanje,
zadebljanim elijama kao u lisnim petelj- vezivanje, povezivanje.
kama i mladim stabljikama mnogih diko- kolidirati (lat. collidere) sudariti se, suda-rati se,
tiledona. sukobljavati se, sukobiti se, doi (ili: dolaziti)
koleopter (fr. coleoptere) vazduhoplov sa u opreku.
nepokretnim prstenastim krilom i sopstvenim kolidovati v. kolidirati.
mehanikim pogonom. kolizija (lat. collisio) sudar, sukob, opreka,
koleoptera (gr. koleos krilni poklopac, pteron borba.
krilo) pl. zool. tvrdokrilci. kolika (gr. kolikos koji pati od greva u
koleoptoza (gr. koleos korice, kapija, ptosis stomaku) med. svaki jak trbuni bol koji se
pad) ned. spad (ili: sputenost) vagine. javlja kao upanje i zavijanje; jak i
koleoreksis (gr. koleds, rexis kidanje, pro- iznenadan proliv.
valjivanje) med. provaljenost (ili: iski-danost) kolikvativan (nlat. colliquativus) koji ute-
vagine. njava, koji pretvara u tenost; koji rastapa,
koleocela (gr. koleos, kele) med. prosutost, kila koji izaziva slabljenje; kolikva-tivno dao/elje
vagine. jako znojenje koje oslabljuje.
kolera (gr. cholra, lat. cholera) med. vrlo kolikvacija (lat. colliquatio) utenjavanje,
teppsa zarazna i paidemina bolest koja se utenjenje, pretvaranje u tenost, stapanje,
sastoji u iznenadnom i veoma jakom prolivu, rastapanje; med. rastvaranje sokova; truljenje.
povraanju, velikom gubitku tenosti, padu kolikodinija (gr. kolon sito crevo, odyne bol)
telesne temperature, promuklosti i dr.; u med. bol sitog creva.
najvie sluajeva zavrava se smru. kolimator (nlat. collimator) ont. mali durbin za
koleraba (nem. Kohlrabi) v. keleraba. doterivanje linije kolimacije drugog durbina
kolergang (nem. Kollergang) Tex. drobilica za na kojem je privren; up. koli-macija; cev
usitnjavanje ruda, kamena, uglja i dr.; sa- sa procepom i seivom (ili: samo soivo) u
spektroskopu za skupljanje
kolimaciJa 436 kolonijalna roba
svetlosti i bacanje ove u paralelnim zracima kolon (gr. kolon) 2. aiat. sito (debelo) crevo.
na prizmu. kolon (lat. colonus) 3. sitni zemljoradnik u
kolimacija (nlat. collimatio od collineatio starom Rimu koji je dobio zemlju od parce-
dovoenje u jednu zajedniku pravu liniju) kod lisanih latifundija, s obavezom da je ne sme
optikih instrumenata za merenje: napustiti i da jedan deo prihoda daje vlasniku
poklapanje vidne linije sa optikom osom; zemlje; up, kolonat.
kolimaciona linija vidna linija ili optika kolon 4. novana jedinica Kostarike (= 100
oca; kolimaciona greka iznos za koji vidna centimosa) i Salvadora (= 100 centavosa).
linija skree od svoga poloaja tane kolona (fr. collone, ital. colonna, lat.
podeenosti. columna) stub; spomenik u obliku stuba;
kolimirati (lat. collimare od collineare) opt. stubac (u novinama, knjizi); voj. red, razmeta]
doterati vidnu liniju (durbina); namesti-ti (dva vojnika pri kome pojedini delovi (vodovi, ete
soiva, itd.) tako da (njihove) optike ose i dr.) stoje jedan za drugima; takoe oznaka
budu u istoj pravoj liniji. za delove vojske: municio-na, ikinjerska,
kolitis (gr. kolon sito crevo) med. zapaljenje sitog sanitetska, automobilska kolona itd.
creva. kolonadi (fr. collonade) red stubova; hodnik (ili:
kolma (ital. colma) plima na Jadranskom dvornice) na stubove.
moru. kolonat (lat. colonatus) sistem proizvodnih
kolo (ital. collo) trg. denjak, bala robe. odnosa koji se razvijao u periodu raspadanja
koloboma (gr. koloboma osakaeno, robovlasnikog poretka. Nastao ce-panjem
osakaen deo) med. unakaenost ili osakae- krupnih latifundija na sitne par-cele, koje se
nost nekog organa, naroito mana duice daju na obraivanje kolonima, tj.
usled nepotpunog zatvaranja sudovnjaine upropaenim seljacima ili osloboe-nim
pukotine. robovima, a ovi vlasnicima ustupaju viak
kolodij(um) (gr. kolla lepak) Hek. rastvor koji roda u obliku naturalis rente. Zaetak
se dobija rastvaranjem dinitrocelu-loze u feudalizma.
alkoholu i etru; posle isparenja ostavlja tanku kolonatikum (nlat. colonaticum) sluba koju je
i providnu opnicu; upotrebljava se za obraivalac duan da vri sopstveni-ku
premazivanje manjih rana i u fotografiji. zemljita.
koloid (gr. kolla lepak, eidos oblik, vid) med. kolonel (fr. colonel) voj. pukovnik; tip. vrsta
pihtijasto tkivo koje se razvija u telu; fiz., sitnijih tamparskih slova (izmeu non-
hen. svaka supstanca koja se rastvara ali parela i petita).
pritom ne obrazuje kristale, npr. dekstrin, kolonizator (fr. colonisateur) osniva
sirup, belanevinasta materija, lepak i dr.: naseobine, naseljiva.
prid. koloidalan; up. kristaloid. kolonizacija (nlat. colonisatio) naseljavanje,
koloidna hemija grana fizike hemije koja naseljenje, osnivanje kolonije.
prouava koloide. kolonizirati v. kolonizovati.
kolokacija (lat. collocatio) poloaj; sme-tanje, kolonizovati (fr. coloniser) naseliti, na-
odreivanje mesta; prav. stavljanje poverilaca seljavati, osnivati naseobine; uiniti
u red po kome e se naplaiva-ti; kolonijom.
kolokaciona presuda reenje po kome e se kolonija (lat. colonia) l. naseobina, naselje;
redu poverioci isplaivati (kod steaja). naselja u nekoj stranoj, naroito preko-
kolokvijalan (lat. colloquium) koji je svoj-stven morskoj zemlji, koja osniva jedna strana
razgovornom jeziku, tj. svakidanjem drava radi ekonomske koristi; 2. u im-
jeziku, razgovorni, nenameten, neformalan perijalizmu podruje koje je prigrabi-la
(stil, izgovor). neka od razvijenih drava i koje njen
kolokvijalizam (lat. colloquium) lingv. re (ili finansijski kapital monopolski eks-ploatie
izraz) svojstvena razgovornom jeziku (npr.: kao sferu izvoza kapitala, izvore sirovina i
Uasno sam se umorio; Strano mi ga je ao; prodajno trite; u posleratnom periodu
i sl.). dekolonizacije najvei deo nekadanjih
kolokvijum (lat. colloquium) razgovor, odgovor; kolonija osloboen je i od njih su stvorene
led. nastavka metoda koja se sastoji u nove nezavisne drave; 3. ferijalne,
pitanjima uiteljevim i odgovorima ue- slikarske i sl. kolonije, sezonski skupovi
nikovim; propitivanje uenika (na omladinaca ili umetnika u prirodi ili kakvom
univerzitetu), usmeni ispit. ru-ralnom ambijentu.
kolokvirati (lat. colloqui) razgovarati, do- kolonijalizam borba za kolonije radi njihovog
govarati se; polagati usmeni ispit. poveanje, uvanja ili stvaranja koju vode
kolokucija (lat. collocutio) v. kolokvijum. imperijalistike zemlje.
kolon (gr. kolon) l. lan (ili: odsek) jednog kolonijalna roba trg. nepreraeni proizvodi
perioda, naroito deo reenice; dve take (u arkog pojasa, naroito iz nekadanjih
interpunkciji). kolonija evropskih drava: kafa, eer, aj,
zaini i sl.
koloni) alni 437 kolumela
kolonijalni (nlat. colonialis) koji se tie kolonija ovim se imenom nazivaju velike graevine za
ili potie iz kolonije; naselje-niki, javne priredbe.
naseobinski. kolostomija (gr. klon sito crevo, tome
kolonista (lat. colonus) naseljenik, stanovnik rezanje) med. operativne stvaranje otvora na
kolonije. debelom crevu.
kolonjska voda (fr. eau d e Cologne) meavina kolostracija (lat. colostratio) ked. bolest koju
raznih mirisnih esencija (jorgovana, odoje dobija od prvog materinog mleka,
ruzmarina, rue, kedra, limuna i dr.) u kolostruma.
utvrenim srazmerama sa alkoholom od kolostrum (lat. colostrum) ked. prvo mleko
90%; kelnska voda. posle poroaja, babinje mleko, ono koje
kolor (lat. color) boja; izgled, spoljanost mlene lezde lue pre nadolaenja pravog
koloramento (ital. coloramento) slik. nain mleka, grualina.
rasporeivanja boja na slikama. kolotomija (gr. kolon, tome) med. otvaranje
koloratura (ital. coloratura) muz. pevaki ukras, kolona (sitog creva) operativnim putem.
finesa, svako sa izvesnom okretno-u i kolofon (gr. kolophon) vrh, kraj, zavretak,
vetinom izvedeno spajanje vie nota na zavrni kamen; otuda, na poslednjoj stranici
jednom slogu; koloraturne pevaice starih knjiga: beleka sa imenom pisca,
sopranistkinje koje umeju i mogu da pri tampara, mesta i godine tampanja (ovaj se
pevanju prave kolorature. obiaj u najnovije vreme poeo ponovo
koloracija (nlat. coloratio) bojenje, bojadi-sanje; uvoditi).
bojenost, bojadisanost; doterivanje, kolofonij(um) (gr. Kolophon jedan od 12
ulepavanje. jonskih gradova) smola za mazanje violin-
kolorimetar (lat. color boja, gr. metron mera, skih gudala, nazvana po maloazijskom gradu
merilo) sprava za merenje jaine neke boje. Kolofonu.
kolorimetrija (lat. color, gr. metrfa merenje) kolpalgija (gr. kolpos stidnica, algos bol) med.
merenje jaine boje; hen. odreivanje jaine bol usmine (ili: stidnice, vagine).
rastvora prema jaini boje. kolpeuriza (gr. kolpos, euryno proirim) med.
kolorisati (lat. colorare, ital. colorare) bo-jiti, proirivano (ili: rastezanje) vagine.
obojiti; dati lep izgled, doterati, doterivati, kolpeurinter (gr. kolpos, eyrynter) med. ra-
ulepavati, ulepati, ukra-siti; uiniti steza (ili: proiriva) vagine.
slikovitim; prid. kolori-san. kolpitis (gr. kolpos stidnica) med. zapaljenje
kolorist(a) (fr. coloriste) slikar koji veto vagine.
upotrebljava boje, jak u bojama, koji slika u kolportaa (fr. colportage) raznoenje i prodaja
lepim, sveim, izrazitim i ivim bojama; pisac novina i knjiga po ulicama i kuama;
iji je stil sjajan, izrazit, iv i slikovit. torbarenje, telaljenje; prenoenje vesti.
kolorit (ital. colorito) vetina bojenja, vetina kolporter (fr. colporteur) ulini prodavac
davanja i upotrebe boja; prirodan sjaj boje; sitnica, naroito novina, knjiga i sl.; raznosa
mesna, lokalna boja; nain izlaganja nekog glasova.
pisca ili pesnika; muz. nain instrumentacije kolportirati (fr. colporter) prodavati po kuama
kompozitorove. i ulicama, torbariti; fig. razno-siti glasove,
kolor-fotografija (lat. color boja, phos svetlost, pronositi glasove.
grapho piem) fotografija u boji.
kolpohisterotomija (gr. kolpos stidnica, hystera
kolos (gr. kollosos gorostasan kip, kip materica, tome seenje) med. otvaranje
izraen preko prirodne veliine) neto materice sa strane stidnice, za vreme
ogromno, gorostasno; naroito: kip na ostrvu trudnoe nazivano i stidnini carski rez.
Rodosu koji prikazuje Apolona i koji su stari kolt (eng. colt) vrsta amerikog vojnikog
smatrali kao jedno od sedam svetskih uda (34 revolvera (po pronalazau Samjuelu
m visok); fig. gorostas, div, din, ispolin. Koltu).
kolosalan (nlat. colossalis) ogroman, gorostasan, koluzija (lat. collusio) urovanje, domuna-
dinovski, divovski, ispolinski, veoma velik. vanje; prav. potajan sporazum izmeu
kolosalnost (nlat. colossalis) ogromnost, go- optuenog i svedoka u cilju prikrivanja
rostasnost, divovska, ispolinska veliina. istine; prid. koluzoran.
koloseum (lat. colosseum) ogroman amfiteatar u kolum (lat. colum) cedilo.
starom Rimu (opseg 524 t, visina 48,5 t), u
kojem su se prireivale javne igre, mogao je kolumbarij(um) (lat. columbarium)
primiti 40.00050.000 gledalaca, dovren 80. golubarnik", udubljenje sa pregradama
god. nae ere, danas velianstvena ruevina; (slinim golubarniku) u zidu starih rimskih
u novije vreme grobnica za posude sa pepelom spaljenih;
danas: mesto gde stoje urne sa pepelom
spaljenih leeva.
kolumbij(um) (nlat. columbium) Hem. v. tantal.
kolumela (lat. columella) stubi; geol. valja-sta
okamenotina; kolumelarni zubi zubi
kolumna 438 kombinacija
onjaci, koljai u nekih ivotinja (npr. u komanditno drutvo trg. ortako preduzee pod
zveri, divlje i domae svinje itd.). zajednikom firmom sa dvostrukim
kolumna (lat. columna stub) tip. stubac, jemstvom ortaka: jedni jeme celokupnom
tampana strana; up. kolona. imovinom (komplementari, tj. unutarnji
kolure (gr. koluros) pl. astr. dva najvea lanovi), a drugi ulogom u novcu, robi ili
kruga koja se u nebeskim polovima seku, od radu (komanditisti, tj. spoljni lanovi); u
kojih jedan prolazi kroz ekvinocijalne voenju poslova uestvuju samo
(ekvinocijalna kolura), a drugi kroz sol- komplementari, a komanditisti imaju pravo
sticijalne (solsticijalna kolura) take nadzora.
ekliptike. komandova (ital. comandare) v. komandira ti.
kolutorij(um) (nlat. collutorium) farm. voda za komandosi (port), voj. jurini odredi ili pojedinci
ispiranje usta. specijalno obueni za izvr-avanje
kolhicin hen. otrovni alkaloid; nalazi se u diverzantskih akcija na neprijateljskoj ili
semenkama biljke mrazovac (Colchicum neutralnoj teritoriji.
autumnale). komasacija (nlat. commassatio) zgrupisa-vanje
kolhoz (rus. kolektivnoe hoznistvo kolektivne imanja, naroito zemljita, npr. kad seljaci
gazdinstvo) oblik krupnog (zadru-nog) formiraju radnu zadrugu, mogu dobiti
gazdinstva u poljoprivrede! u SSSR-u. zemljite u jednom kompleksu, a svoja rasuta
Poseduje zemlju, stoku i manje vana orua- imanja ustupaju vlasnicima uzete zemlje.
inventar. Nastao kolektivi-zacijom. komatizam (gr. komma odseeno, komad)
Najglavnija tehnika orua za rad (traktore, iseckan nain pisanja, pisanje u kratkim
kombajne itd.) dre main-sko-traktorske reenicama.
stanice, koje su dravna preduzea. komatian (gr. kommatikos odseen, koji se
kolje (fr. collier) erdan, ogrlica; psei litar, sastoji iz pojedinih odeljaka ili odseka)
kai oko vrata. sastavljen iz pojedinih stavova ili reenica.
kom (lat. sit, sop- s, sa) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: s, sa. komatozan (gr. koma dubok san, zanos u snu,
fr. comateux) koji izaziva ili pokazuje znake
koma (gr. koma od koimao uspavam) 1. med. duboke zanesenosti; up. koma 1.
duboka zanesenost, pospanost u kojoj su
modana delatnost, oseajnost i voljni pokreti kombabizirati samog sebe utrojiti, ujalo-viti
delimino ili potpuno iezli, tako da (po imenu Kombabos).
bolesnik uopte ne moe da odgovara na kombajn (eng. combine spojiti) maina
spoljne nadraaje. sastavljena od vie raznih maina tako da
koma (gr. komma urez, zarez od kopto istovremeno obavlja nekolike poslove;
udarim) 2. gram. zaleta, zarez (reenini poljoprivredni kombajn sastoji se od maina
znak); muz. deveti deo tona, devetina tona. etelice i vralice, te moe istovremeno i da
komanda (ital. comando) voj. zapovednitvo; sanje i vre ito.
kratka vojnika zapovest koja se mora kombatanti (fr. combattant) pl. borci, ratnici
odmah izvriti; sedite nekog vojnog (za razliku od neboraca); ratni drugovi,
nadletva, npr. komande mesta, divizij-ske saborci.
oblasti i dr.; trg. narudbine, porudbi-na; teh. kombatirati (fr. combattre) boriti se, tui se; fig.
ureaj koji automatski ili na pritisak izvrava pobijati (dokaze).
eljenu radnju. kombinabilan (nlat. combinabilis) sklo-pljiv,
komandant (ital. comandante) voj. zapovednik sastavljiv, sloljiv.
(grada, tvrave, vojne jedinice od bataljona kombinat (lat. combinare spojiti) tehnoloke i
navie, ratne lae itd.). organizaciono povezivanje preduzea gde
komandantura (ital. comandatura) zvanje, proizvodi jednog slue kao sirovina
stan ili kancelarija komandanta. (materijal) za drugo preduzee; najvie su
komandir (fr. commandeur) voj. zapovednik zastupljeni u povezivanju poljoprivrede i
ete, baterije, eskadrona i dr.; vitez, nosilac umarstva sa industrijom.
nekoga vieg ordena, npr. legije asti". kombinator (nlat. combinator) spaja, skuplja,
komandira (ital. comandare, fr. sot- sastavlja.
mander) zapovedati, narediti, nareivati, kombinatorika (lat. combinare) mat. deo
nalagati, naloiti; vladati im; trg. naruiti, matematike koji istrauje broj razliitih
naruivati, poruiti, poruivati. kompleksija datih stvari ili elemenata (deli
komandita (ital. commandita) trg. v. koman-ditno se na permutacije, kombinacije i varijacije).
drutvo. kombinacija (nlat. combinatio) sastav,
komanditar (fr. commanditaire) trg. tajni ortak; sklop, spoj, stajanje dveju ili vie stvari,
up. komanditno drutvo. jedinjenje; splet, sticaj; log. vezivanje srodnih
komanditist(a) (ital. commandita) trg. spoljni lan pojmova; fig. raunanje, prorau-
komanditnog drutva.
kombinacije 439 komentara
kome prima (ital. come prima) auz. kao pre, smeno, to izaziva smeh; sposobnost da se
kao gore. izazove oseanje smenog.
komers (lat. commercium, fr. commerce) komikstura (nlat. commixtura) v. komiks-cija.
trgovina, trgovanje, trgovinstvo; u komikscija (nlat. commixtio) meanje; pri-
studentskom jeziku: sveana gozba, pijanka mesa; smesa; komikstura.
(up. kermes); igra karata. komilitoii (lat. commilito) pl. saborci, braa po
komercijalan (nlat. commercialis) trgovaki, oruju, ratni drugovi; kolski drugovi.
obrtni, privredni, prometni; dru-tveni; kom il fo (fr. comme il faut) uzorno, valjano,
komercijalna ulica trgovaka ulica; primerno, ba kako treba, kao to prilii;
komercijalne igre drutvene igre; otmenost.
komercijalni sistem sistem dravne privredne kominacija (lat. comminatio) prav. pretnja,
politike koja povlauje trgovinu, naroito na zaplaivanje, stroga opomena.
raun poljoprivrede; komercijalni traktat kominike (fr. communique) slubena objava,
trgovinski ugovor. zvanino saoptenje, zvanian izvetaj;
komercijalist(a) (lat. commercium) lice struno komunikat.
za voenje trgovakih poslova; lice koje se Kominterna skr. za Komunistika inter-
bavi trgovakim poslovima. nacionala v. internacionala.
komercijum (lat. commercium) odnos, op- komis (lat. commissus) naziv za stvari koje
tenje; v. komers. drava daje vojniku (rublje, cipele, hleb itd.).
komes (lat. comes) saputnik, pratilac; muz. komisar (nlat. commissarius) v. komesar.
slino ponavljanje fuge u drugom nekom komisarijat (nlat. commissariatus) v.
glasu. komesarijat.
komesar (nlat. commissarius) osoba kojoj je komisija (lat. commissio) nalog za izvrenje
neki naredbodavac, naroito drava, poverio nekog posla; lica koja treba da izvre taj
naroitu dunost (npr. finansij-ski komesar, posao; naroito: zvanina lica koja drava
vladin komesar); vojni komesar onaj koji se ili neka ustanova odreuje radi obavljanja
stara o snabdevanju vojske hranom, odelom i izvesnog posla (ispitna, anket-na, sanitetske,
dr.; u narodnooslobodi-lakoj borbi: politiki regruta komisija i dr.); eks komisione (lat. eh
rukovodioci pojedinih jedinica. commissione) po nalogu; tehnika komisija
komesarijat (lat. commissariatus) zvanje, odbor strunjaka.
dunost i sedite (kancelarija) komesara; komision (lat. commissio) trt. v. komisiona
komisarijat. trgovina.
komesarija t. komisiona knjiga trg. knjiga u koju se unose svi
kome sopra (ital. come sopra) muz. v. kome nalozi i sve narudbine.
prima. komisiona menica trg. menica vuena i prodata po
kome sta (ital. come sta) muz. kako stoji, kako nalogu nekog treeg (komitenta); komisiona tra
jest, bez svojevoljnog ukraavanja. ta.
kometa (gr. kometes, lat. cometes) astr. zvezda komisionar (nlat. kommissionarius) trg.
repatica, kosara, kree se oko Sunca posrednik, onaj koji prima naloge,
parabolom ili eliptinom putanjom (velikog opunomoenik, lice koje obavlja trgovake
ekscentriciteta), tako da je te putanje teko poslove za tu raun uz izvestan procenat.
razlikovati. komisiona rimesa trg. menica izdata po nalogu i
kometografija (gr. kometes, graphia) astr. za raun nekog treeg (komitenta).
opisivanje (ili: prouavanje) zvezda repatica. komisiona trata trg. v. komisiona menica.
kometologija (gr. kometes, logia) nauka o komisiona trgovina trgovaki posao (kupovina i
zvezdama repaticama. prodaja), po kojem komisionar sklapa
kometomantija (gr. kometes, mantela prori- trgovake poslove u svoje ime, ali za tu
canje, gatanje) proricanje na pojavama raun (za raun komitenta), i uz izvestan
kometa. procenat; trgovaka organizacije koja obavlja
komi (fr. commis) trgovaki pomonik; nii takve poslove; komisioni posao.
inovnik, pisar. komisioni artikl trg. roba koju trgovac, uz
komi voajasr (fr. commis voyager) trgovaki izvestan procenat, prodaje za raun
putnik. sopstvenika robe.
komigracija (lat. commigratio) odlaenje, komisioni biro ustanova koja obavlja poslovne
odlazak, seljenje, seoba. naloge uz izvesnu nagradu.
komigrirati (lat. commigrare) seliti se, odseliti komisioni konto trg. raun o poslovima
se, odseljavati se. obavljenim za tu raun.
komizeracija (lat. commiseratio) saaljenje; deo komisioni posao v. komisiona trgovina.
govora kojim branilac eli da izazove kod komisiono izdanje u knjiarstvu: kada se
sudije saaljenje (samilost) prema optuenom. knjiar primi, uz izvestan procenat, pro-
komika (gr. komos terevenke, pijanka, veselje,
komikos aljiv, smean) ono to je
komisiono pismo 441 kompanije
daje dela koje je pisac ili neko drugi izdao komodacija (lat. commodatio) prav. pozajmlji-
o svom troku. vanje, pozajmljenje; zajam.
komisiono pismo trg. pismo kojim se izdaje komodeto (ital. comodetto) muz. v. komode.
nalog za obavljanje nekog posla. komoditet (lat. commoditas) udobnost, ugod-
komisura (lat. commissura) spoj, sveza; alat. nost; popustljivost, nemarnost.
ivani (nervni) spletovi koji spajaju levu i komodo (ital. comodo) muz. udobno, umereno,
desnu stranu sredinog ivanog pribora natenane.
(centralnog nervnog sistema). komodor (eng. commodore) mor. oficir
komita (lat. comes, comitis drug, pratilac) voj. zapovednik po inu iznad kapetana a ispod
pripadnik oruanih formacija koje nisu kontra-admirala; zapovednik male ratne
sastavni delovi redovne vojske. eskadre kojoj se poverava izvrenje nekog
komitet (lat. comitatus) pratnja; svita. naroitog zadatka; glavni brod trgovake
komitativ (lat. committere sastaviti, zadu-iti) flote.
gram. pade koji znai drutvo ili zajednicu. komodum (lat. commodum) prav. korist, dobit;
komitent (lat. commitens) trg. naredbodavac; dobro, blagodet; udobnost; komodum
poslovni prijatel> van mesta u kojem je posesionis (lat. commodum possessionis)
trgovina kome se poverava da u svome korist vezana sa posedovanjem neke stvari na
mestu zastupa dotinu trgovinu; up. osnovu prava; komodum publikum (lat.
komisiona trgovina. commodum publicum) opte dobro;
komitet (fr. comite) l. odbor koji je meu komodum rep vendite (lat. commodum rei
svojim lanovima izabrala neka vea venditae) pravo uivanja prodate stvari.
organizacije da radi u njeno ime na Komonvelt (engl. commonwealth zajednica)
ostvarenju izvesnih ciljeva (politikih, pri- zajednica koju sainjava Velika Britani-ja sa
vrednih, kulturnih i sl.); lokalni komitet svojim bivim kolonijama i domi-nionima,
mesni odbor; centralni komitet glavni odbor; 2. sada samostalnim draveme; to je novi vid
rukovodei partijski organ ili partijski meudravne organizacije najveeg dela
forum; 3. naziv za neke dravne ustanove. bive Britanske Imperije ustanovljen 1948.
komitiv (lat. committere poveriti, predati) 1. trg. godine.
narudbenica, porudbeno pismo, po- komonicija (lat. commonitio) opominjanje,
rudbenica, punomono pismo. podseanje, opomena.
komitiv (nlat. comitivum) 2. pismeno ovla- komora (gr. kamara, lat. camera) svod; odaja
enje ili punomo. na svod, soba; organizacije nekih stalea
komitirati (lat. committere poveriti, predati) (advokatske, trgovake, itd.); ranije, u
1. Trg. izdati nalog, porudbinu; omastiti, dati nekim dravama, parlement ili dravna
pismeno ovlaenje, opu-nomoiti. blagajna; voj. eta s vozilima za snebde-venje
komitirati (lat. comitari) 2. pratiti, oiti u pratnji. berbenih trupa; rud. podzemni prazni rudarski
komicije (lat. comitium) pl. narodna skuptina prostori odeljeni monolitima rude koja se
kod Rimljana, koja je reavala o vanim kopa; znat. duplja u nekim organime tela
dravnim poslovima. (modana, srana, ona, grkljanska komora);
komian (gr. komikos smean, aljiv, ko-mos opt. mrana komora, v. kamera opskura; up.
terevenka, pijanka, veselje) smean, aljiv; kamera.
zabavan. komorna muzika v. kamerna muzika.
komiar (gr. komikos, lat. comicus) pisac komot v. kamut.
aljivih stvari, komedija; glumac koji komotan (lat. commodus) v. komodan.
prikazuje aljive, komine uloge.
komoda (fr. commode) onizak ormar sa komedija (lat. commotio) pokret, potres,
fiokama. uzbuenje; med. jak unutranji potres, npr.
komodamente (ital. comodamente) muz. v. ko- mozga. Ova se re kod nas esto pogreno
modo. upotrebljava mesto komoditet.
komodan (lat. commodus) prijatan, ugodan, kompakt (lat. compactum, compacisci
udoban, pogodak, zgodan; popustljiv, koji sporazumeti se meusobnim ugovorom)
gleda kroz prste; nemaran (kod nas se ugovor, sporazum, nagodbe; kompakti (lat.
esto upotrebljava, u ovom znaenju, re sot-pacta) pl. teke ugovora.
komotan). kompaktan (lat. compactus, compingere
komodant (lat. commodans) prav. v. komodat. sastaviti, zbiti ) vrst, jeder, gust, zbijen,
komodat (lat. commodatum) prav. stvar koju jedinstven; jek, solidan.
njen sopstvenik (komodant) daje privremeno kompaktat (lat. compacisci uglaviti) ugovor,
na upotrebu nekome (komodataru) besplatno. sporazum; poznat eki ili Preki sklopljen
komodatar (lat. commodatarus) prav. v. komodat. izmeu husitskih utrakvista i izaslanika
sabora u Bazelu.
kompakcija (lat. compactio) sklop, zbije-nost,
jedrine.
kompanija (fr. compagnie, ital. compagnia)
drutvo, udruenje; trgovako drutvo; voj.
eta; kompanija.
kompanjo 442 kompetovati
n
kompanjon (fr. compagnon, ital. compagno) kompatriot (fr. compatriote) zemljak, suna-
trg. ortak, drug u nekom poslu; drug, pratilac, rodnik.
saradnik; konpanjon. kompaund-maina (eng. compound) teh. parna
komparabilan (lat. comparabilis) uporedljiv, maina sa kondenzatorom u kojoj mehanike
sravnjiv. dejstvo pare poinje u jednoj manjoj stublini
komparativ (lat. comparativus) gram. drugi (cilindru), a zavrava se u jednoj veoj
poredbeni stepen prideva (npr. lepi, bol>i stublini.
itd.). kompendijum (lat. compendium) izvod, izva-
komparativan (lat. comparativus) uporedni, dak, kratka sadrina; udbenik u izvodu,
poredbeni. priruna knjiga, prirunik, podsetnik.
komparator (lat. comparator) sravnjiva; kompendiozan (lat. compendiosus) kratak,
sprava za merenje veoma finih razlika u saet, zbijen, u izvodu.
duini. hompenzabilan (nlat. compensabilis) nakna-
komparapija (lat. comparatio) poreenje, dljiv, odtetljiv.
uporeivanje, sravnjivanje, sravnjenje, upo- kompevzator (nlat. compensator) onaj koji ili
reenje; ret. figura kojoj je cilj da nam neto ono to naknauje, naknadilac, na-knadilo,
uini poznatijim tim to e to nepoznato regulator.
uporediti sa neim njemu slinim a kompenzacija (lat. compensatio) naknada,
poznatijim, npr.: Pree Milo preko pol>a odteta, obeteenje; izravnanje, poravna-
ravna, kao zezda preko neba sjajna"; gram. vanje, zamena; fiz. izravnanje dejstva neega
poredba prideva. to bi, inae, tetno delovalo; kom-
komparent (lat. comparere pojaviti se, penzaciono klatno klatno udeeno tako da
predstati) prav. onaj koji predstaje sudu. usled temperaturskih promena ne menja svoju
komparencija (lat. sotragege.nlat. sotra- duinu, pa stoga ni vreme klaenja; med.
rentia) prav. predstajanje sudu. prilagoavanje srca uticajima koji menjaju
komparzerija (ital. comparsa) v. komparse- krvotok.
rija. kompenzirati (lat. compensare) naknaditi,
komparirati (lat. comparare) l. uporeivati, naknaivati, vratiti, izravnati, izrav-navati,
uporediti, sravniti, porediti, sra-vnjivati, ret. odtetiti; izravnati se, izravnava se,
praviti poreenje; gram. porediti prideve. poravnati se, poravnavati se, nagoditi se.
komparirati (lat. comparere) 2. pojaviti se pred komperendinator (nlat. comperendinator)
sudom, predstati sudu. prav. lice koje iznosi nove injenice da bi
komparicija (lat. comparere, nlat. izazvalo odlaganje presude.
comparitio) prav. v. komparencija. komperendinacija (lat. comperendinatio)
komparsa (ital. comparsa) v. komparserija. prav, odlaganje za trei dan; pozivanje obeju
komparserija (ital. comparsa) poz. lica koja u stranaka da treeg dana predstavu sudu;
pozoritu i filmu nastupaju kao neme figure, obnavljanje spora.
statisti, figuranti; raspored i pojavljivanje komperendinirati (lat. comperendinare) prav.
statista; komparzerija, komparsa. odloiti rok predstajanja sudu za trei dan.
kompartiment (ital. compartimento) pravilna kompetent (lat. competens) suparnik, tak-mac,
podela polja ili odeljaka; elezniki odeljak satrailac, polaga prava na.
(ili: kupe). kompetentan (lat. competens) nadlean,
komparticija (nlat. compartitio) podela na merodavan, formalno ili stvarno osposo-
pravilne odeljke. bljen (kvalifikovan) za neki posao, sposoban.
kompas (lat. sit, passus) sprava, u obliku kompetencija (nlat. competentia) nadlenost,
kutije, sa magnetnom iglom, slui za merodavnost; sposobnost (ili: pozva-nost
odreivanje strana sveta (busola); fig. sudije za suenje ili ocenjivanje; polje rada
snalaenje u neemu; pravilno opredelji- (ili: podruje) nekog nadletva; takmienje
vanje. vie lica za neko mesto; ono to se ostavlja
kompasija (lat. compassio) samilost, duniku da bi mogao od toga da sivi; pitanje
saaljenje, sauee. kompetencije pitanje nadlenosti (npr. nekog
kompaskuum (lat. compascuum) prav. suda, nadletva itd.).
zajednika paa.
kompateriitet (nlat. compaternitas) duhovno kompetirati v. kompetovati.
srodstvo, kumstvo. kompetitor (lat. competitor) v. kompetent.
kompatibilan (nlat. compatibilis) saglasan, kompeticija (nlat. competitio) polaganje
saglaljiv, sloljiv, spojljiv, snoljiv; prava na, takmienje, suparnitvo.
pomirljiv. kompetovati (lat. competere) pripadati po
kompatibilitet (nlat. compatibilitas) saglasnost, pravu; biti u nadlenosti, spadati u
saglaljivost, sloljivost, sno-ljivost; nadlenost; naticati se, takmiiti se za neko
pomirljivost; mogunost da jedno lice mesto, zajedno s nekim teiti za im.
istovremeno vri vie javnih poslova.
kompilator 443 kompozitoran
kompilator (lat. compilator) sabira, pa-birar, nekih novina (ili: nekog asopisa, neke
sastavl>a iz tuih knjiga. zbirke i sl.); sve to sainjava potpunost
kompilacija (lat. compilatio) delo sastavljeno knjinice, zbirke, trgovine, kue itd.
pabirenjem (ili: paletkovanjem), knjievni kompletan (lat. completus) potpun, celokupan,
pabirak (ili: paletak); sasta-vljanje dela sav, ceo; savren; popunjen, dovren.
pabirenjem iz tuih knjiga; skupljanje, kompletirati (fr. completer) popuniti, po-
pabirenje, palektovanje. punjavati, dopuniti, dopunjavati.
kompilirati (lat. compilare) skupljati (ili: komplikacija (lat. complicatio savijanje,
paletkovati, pabiriti), iz tuih dela. smotavanje) nejasnost, zaplet, zapletenrst,
kompilovati v. kompilirati. zamrenost; med. oboljenje koje se pojavljuje
kompjaevole (ital. compiacevole) muz. ljupko, u toku nekog drugog, ve izraenog
dopadljivo. oboljenja, i time oteava bolesnikovo
kompjuter (eng. computor) elektronska maina stanje i remeti pravilan tok glavne bolesti;
za raunanje, elektronski mozak"; psih. udruivanje izmeu neistovr-snih, po
kompjuter. kakvoi razliitih, elemenata (oseanja
komplanabilan (nlat. complanabilis) mogu za razliitih ula) pri emu je jedan elemenat
upravljanje, uravnjiv; koji se moe (oseaj) preteak, tj. njega smo vie i jasnije
izjednaiti, izjednaljiv. svesni nego ostalih.
komplanacija (lat. complanatio) mag. izrau- komplikovati (lat. complicare) zaplesti, za-
navanje povrja neravnih povrina; pletati, zamrsiti, zamutiti, zapetljati,
uravnavanje, uravnjenje, npr. tvravskih zapetljavati (neku stvar); zbog nespretnosti
postrojenja. uiniti jednu stvar tezgom no to bi trebalo;
komplanirati (lat. complanare) poravniti; komplikovati se zaplesti se, za-pletati se,
sravniti) uravnati, uravnavati, izravna-vati, zapetljavati se; za bolest: poi na gore, biti
izravniti; fig. otkloniti, otklanja-ti tekoe. otean (drugom boleu); komplicirati.
kompleks (lat. complexus) gomila, masa koja komllimenat (ital. complimento, fr.
sainjava celinu, npr. kue, zemljite; compliment) izraz potovanja reima i
sloeno, sloenost; fil. sloen pojam; u pokretima, naklon, poklon; laskava re;
psihoanalizi: sadraji svesti, veinom kazati nekom komplimenat kazati nekom ono
uvstveni (emocionalni), potisnuti te otuda to mu godi; praviti komplimente govoriti
podsvesni, koji dovode do nenormal-nog laskave, udvarati se, estitati kome na emu.
duevnog stanja. komplimentirati (fr. complimenter) pozdraviti,
kompleksan (lat. complexus) sloen, sastavljen pozdravljali, pokloniti se, klanjati se;
od delova povezanih meu sobom; zapleten; estitati, pohvaliti, govoriti ljubazne rei.
mat. kompleksan broj (broj sastavljen od komplipes delikti (nlat. complices delicti)
realnih i imaginarnih veliina (npr. a+Lj, gde pl. prav. V. KOMPLICI.
je i imaginarna jedinica, tj!U^T, a a i b komplici (lat. complex gen. complicis saveznik,
realni brojevi. uesnik) pl. prav. sauesnici, pomagai,
kompleksija (lat. complexio) celokupnost, sukrivci.
ukupnost; sastav tela, sklop tela; boja lica, komplicirati (lat. complicare saviti, savi-jati,
izgled. sklopiti) v. komplikovati.
komplement (lat. complere dopuniti, sot- komplicitet (nlat. complicitas) prav.
plementum) dopuna, dodatak, popuna; gram. sauesnitvo, sauestvovanje, sauee.
dopuna, odredba; mat. ugao koji se dopunjuje
do 90 (up. suplement); med. serumska komplot (fr. complot) zavera, tajni sporazum,
materija koja ima sposobnost da unitava sprezanje vie osoba radi izvrenja nekog
bakterije ili da neutralie njihove otrove. zloina, udara, pobune.
komplementan (lat. complementum) v. kom- komplotirati (fr. comploter) kovati zaveru,
plementaran. skovati zaveru, snovati, spremati u potaji
komplementar (nlat. complementarius) trg. (prevrat, udar i sl.).
zamenik, zastupnik, administrator trgovake kompozita (lat. composita) pl. od kompozi-tum.
kue; v. pod komanditno drutvo. kompozite (lat. compositae) pl. bog. glavoike,
komplementaran (nlat. complementarius) do- mnogobrojna porodica biljaka sa sloenim
punski, koji dopunjuje, koji slui kao cvetovima (sa preko trinaest hiljada vrsta).
dopuna ili dodatak (emu); komplementar-ne kompozitor (fr. compositeur) muz. v. kompo-nist.
boje dopunske boje, tj. one dve koje daju belu kompozitoran (nlat. compositorius) muz. koji se
boju kad se pomeaju u odreenom odnosu, tie izrade muzikog dela, koji je u vezi
npr. uta i indigoplava boja (harmonine (ili: u odnosu) sa izradom muzikog dela.
boje); komplementarni dan dopunski dan
(29) u februaru svake pre-stupne godine.
komplot (lat. completus) celokupna dela jednog
pisca; svi brojevi (ili: sva godita)
kompozitum 444 kompulzorij(um)
kompurgator (nlat. compurgator) prav. onaj radom uz skraeno radno vreme. Prisva-janje
koji pod zakletvom jemi za neiju nevinost. sredstava za potronju je prema potrebama
komputabilan (lat. computabilis) sraunljiv, pojedinaca. Nema nikakvih klasa ni drave.
proraunljiv, izraunljiv. komunikabilan (nlat. communicabilis) saop-
komputacija (lat. computatio) izraunavanje; tljiv, dostavljiv; spojljiv, saobraajne
prav. odreivanje stepena srodstva po spojljiv, koji se moe vezati, spojiti
rimskom (civilna komputacija), ili po pap- (saobraajnom vezom).
skom pravu (kanonska komputacija). komunikant (lat. communicans) u katolikoj
komputirati (lat. computare) sraunata, crkvi: priesnik, onaj koji prima priest.
preraunato, zbrojiti. komunikat (lat. communicatum) v. kominike.
kom si, kom sa (fr. comme ci, comme sa) i komunikativan (nlat. communicativus) pre-
ovako i onako, svakojako. noljiv, koji se lako prenosi na drugoga;
Komsomol (rus. Sokzz kommunistieskoi saoptljiv, koji rado kazuje svoje misli
molodei) skraenica za Savez drugome, razgovoran; pristupaan.
komunistike omladine", omladinske komunikativnost (lat. communicare) pristu-
organizacije u Sovjetskom Savezu sa panost, vetina u optenju i sporazume-
zadatkom da vaspitava omladinu vanju s ljudima.
smenu", kako kau boljevici u komunikacija (lat. communicatio) saopta-
marksistiko-ko-munistikom duhu. vanje, saoptenje; veza, ophoenje, op-
komun (lat. communis) pr. opti, zajedniki, tenje, dodir; saobraaj; saobraajnica; voj.
javan. zatien pristup prednjim poloajima,
komuna (fr. commune) optina, teritori-jalna komunikaciona linija saobraajne linija.
jedinica sa lokalnom samoupravom; graani komunikacio idiomatum (nlat. communicatio
jedne optine; optinski dom; zajednica; idiomatum) teol. sjedinjenost svojstava
Pariske komuna socijalistika vladavina u boanskih i oveanskih u Isusu Hristu.
Parizu, ustanovljena 18. 1871; posle komunio (lat. communio) zajednica, naroito
estokih borbi uguena od versajske vlade u crkvena, verska; priest; vreme kad se
maju iste godine. prieuje (u katolikoj crkvi); zajedniko
komunaliziranje (lat. communalis) prelaenje uee.
privatnih preduzea u optinske ruke (ili: komunista) (lat. communis) pristalica
pod optinsku upravu). komunizma; lan komunistike partije.
komunalije (nlat. communalia) pl. optinske Komunistika internacionala v. pod
stvari, optinski poslovi. internacionale.
komunalni (lat. communalis) optinski, koji Komunistiki manifest spis koji su 1848.
pripada optini, koji se tie optine. objavili, po nalogu internacionalnog
komunalni sistem upravno-teritorijalno Komunistikog saveza, Krl Marks i Fri-drih
ureenje, u okviru ustavnih odredbi, koje se Engels, u kojem su izloene osnove
zasniva na samoupravi komuna (optina) a komunizma. Sa genijalnom jasnoom izne-to
ostvaruje se u punoj samostalnosti optinskih je u ovom delu novo shvatanje sveta,
ustanova, organa i udruenja graana u dosledni i oblast drutvenog ivota obuhvatni
privrednoj, kulturnoj i drugim oblastima. materijalizam, dijalektika kao
komunar (fr. communard) uesnik u Pari-skoj najmnogostranije i najdublje uenje o
komuni (1871). razvoju, teorija klasne borbe i svetsko isto-
komunizam (lat. communis) drutveni poredak rijske revolucionarne uloge proletarijata,
koji istorijski smenjuje kapitalizam. tvorca novoga, komunistikog drutva" (V.
Besklasno drutvo na bazi visokog stupnja I. Lenjin).
proizvodnih snaga. U njemu su sva sredstva
za proizvodnju u direktom drutvenom komunitet (lat. communitas) zajednica; smisao
posedovanju. Proizvodnja je planska, pod za zajednicu; opte dobro.
sveskom kontrolom drutva (proizvoai) i komunice (lat. communis zajedniki) pl.
slui njegovim raznovrsnim potrebama. zajednike ispae (gore, ume i planine
Razlikujemo niu i viu fazu komunizma. jednoga plemena, sela ili zadruge). Svi
Nia faza komunizma = socijalizam, jo ima kojima one pripadaju imaju podjednako
tragova prolosti, tj. kapitalizma. Sredstva za pravo uivanja, ali ne mogu nijedan deo
proizvodnju su podrutvljena, ali otuiti.
nagraivanje se vri prema radu. Jo uvek komunicirati (lat. comunicare) pozajedni-iti,
postoje izvesne klasne razlike. Nije uki-nuta pozajedniavati, uiniti zajednikim;
suprotnost umnog i fizikog rada. Postoje i saoptiti, saoptava, objaviti, izneti (ili:
neke dravne funkcije. Via faza komunizma iznositi) na javnost; biti u vezi s kim,
se razvija na daljem stupnju ekonomskog dopisivati se, optiti; u katolikoj crkvi:
napredovanje drutva. U njemu se svi priesti se, prie-ivati se.
(sposobni) bave proizvodnim
komutabilan 446 konvencionalan
sti; konvencionalna la neistina prihvaena konvertit (ital. convertito) preverenik, onaj koji
po sporazumu. je preao iz jedne vere u drugu, preobraeni;
konvencionalna kazna kazna kojom se neko konzervus.
obavezuje da e platiti izvesnu sumu u konvertita (ital. convertita) preverenica,
sluaju ako ne izvri, ili ne izvri kko preobraenica, ona koja je prela u drugu
treba, neki posao. veru, preobraena; konverza.
konvergencija (nlat. convergentia) geom., fiz. kon viveca (ital. con vivezza) muz. ivahno, ivo.
uzajamno pribliavanje, sticanje; fig. konvivij(um) (lat. convivium) gozba, ast,
stremljenje (ili: tenja) istom cilju, slaganje. goenje.
konvergirati (nlat. convergere) priblia-vati se kon vigore (ital. con vigore) muz. krepko,
uzajamno, sticati se (u istoj taki); fig. ivahno, snano, izrazito.
stremiti (ili: teiti) istom cilju; pr. konvikt (lat. convictus) zavod u kome stanuju
konvergentan. studenti katolike teologije ili aci uopte;
konvergovati v. konvergirati. takoe: ustanova u kojoj se aci hrane
konverza (lat. conversa) v. konvertirati. besplatno ili uz znatan popust.
konverzatorij(um) (nlat. conversatorium) soba konviktorij(um) (nlat. convictorium) zajednika
za razgovor; drutvo za zabavu koja se trpezarija.
sastoji u razgovoru. konviktorist(a) (lat. convictus) pitomac konvikta.
konverzacija (lat. conversatio) razgovor, konvikcija (lat. convictio, convincere) prav.
razgovaranje, zabavljanje ili uenje stranog uverenje, ubeenje, dokaz.
jezika razgovorom. konvincirati (lat. convinecere) prav. ubediti,
konverzacioni leksikon veliki enciklope-dijski uveriti, dokazati.
stvarni renik, koji obrauje, al-fabetskim konvoj (fr. convoi pratnja) voj. grupa trgovakih
(azbunim, abecednim) redom, predmete koji ili transportnih brodova sa pratnjom jedinica
se u ophoenju pojavljuju (naroito su poznati ratnih brodova (radi zatite od napada
veliki nemaki konverzacioni leksikoni neprijateljskih podmornica i aviona); grupa
Brokhausov i Majerov). vozila koja se kree pod zatitom oruane
konverzija (lat. conversio) okretanje, obrtanje, pratnje; svaka oruana pratnja kojoj je
promena, pretvaranje; trg. promena interesne zadatak zatita.
stope, pretvaranje jednog duga u drugi sa konvokacija (lat. convocatio) sazivanje, sa-ziv;
povoljnijim uslovima; preo-braanje; prav. pozivanje poverilaca.
preobraanje u veru, prevera-vanje, konvolatilizacija (nlat. convolatilisatio) hen.
preverenje; fil. logika konverzija obrtanje saisparavanje, pretvaranje u paru zajedno sa
jednog suda, tj. kad suojekat i predikat drugim tenostima.
promene svoja mesta (up. kon-trapozicija); konvolvulus (lat. convolvulus) bog. poponac, s
prav. pretvaranje Jednog pravnog odnosa u lak; med. zapletenost creva.
drukiji, npr. zakupa u najam. konvolut (lat. convolvere smetati, skotura-ti,
konverzirati (lat. conversari) razgovarati, convolutim) smotak akata; sveska za akta
zabavljati se razgovorom; uiti strani jezik (ili: spise).
razgovorom. konvoluta (nlat. convoluta) apx. zavojica na
konverzus (lat. conversus) v. konvertit. jonskom kapitlu.
konverter (lat. convertere okretati, pretvarati) 1. konvolucija (nlat. convolutio) med. umotavanje.
tehnol. aparat za preiavanje rastopljenog konvocirati (lat. convocare) sazvati, sazi-vati.
metala oksidacijom; 2. TV adapter koji konvulzibilitet (nlat. convulsibilitas) med.
omoguava primanje frek-ventnog podruja trzavost, trzanje miia.
za koje televizor nije bio prvobitno konvulzivan (lat. convulsus, nlat. convul-sivus)
konstruisan; 3. el. menja; konvertor. med. grevit, praen grevima; koji izaziva
konvertibilan (nlat. convertibilis) pretvor-ljiv, greve (ili: trzaje).
preobratljiv. konvulzija (lat. convulsio, convellere) med.
konvertibilnost (lat. convertere okretati, grenje, grevi, trzanje; fig. trzavica; pokret,
pretvarati) preobratljivost, pretvorlji-vost, potres.
promenljivost (u). konvulzionar (nlat. convulsionarius) med.
konvertiplan (eng. convertiplane) avion sa onaj koji boluje od grenja, trzanja miia;
rotorom, kombinacija helikopteri i aviona. takoe: kveker.
konvertirati (lat. convertere) preobraziti,
preobraati, preobratiti, pretvoriti, promeniti kongelativan (nlat. congelativus) koji izaziva
(u); preveriti, preveravati, preobratiti, prevesti smrzavanje, koji smrzava.
u drugu veru; fin. pretvoriti (ili: pretvarati) koigelacija (lat. congelatio) smrzavanje,
jedan dug u drugi pod povoljnijim uslovima smrznue, sleavanje, sleenje; smrznue,
po dunika. smrznutost, sleenje, sleenost; stvrdnja-
vanje, zgruavanje.
kongelirati 448 kondsnzativan
kongelirati (lat. congelare) smrznuti, smrzavati; kongregacionalisti (lat. congregatio) pl. lanovi
zgusnuti, zgunjava; zgruati, usiriti. verske partije u Engleskoj koji priznaju kao
kongenerian (lat. congener, genus rod) jed- jedini izvor vere Sv. pismo, odbacuju svaku
norodan, istorodan, istovrsan. simbolinu versku formu, ne priznaju nikakve
kongenijalan (nlat. congenialis) duhovno sro- verske poglavare (biskupe, papu);
dan, srodan po duhu. independenti.
kongenijalitet (nlat. congenialitas) srodnost po kongregacionisti (lat. congregatio) pl. lanovi
duhu, duhovna srodnost. jedne verske kongregacije, naroito jezuitske.
kongenijalnost v. kongenijalitet. kongregirati (lat. congregare) sabrati, udruiti,
kongenitalan (lat. congenitus, nlat. sop- sjediniti, skupiti.
genitalis) uroen, koji postoji od samog kongres (lat. congressus) skuptina, skup, zbor,
roenja, npr. neka bolest (mana srca). sastanak radi dogovaranja i savetovanja o
kongerirati (lat. congerere) snositi, zgrta-ti, zajednikim poslovima; naroito: sastanak
nagonilavati; up. kongestija. punomoenika vie drava (npr. Pariski,
kongestivan (nlat. congestivus) koji izaziva Beki kongres); skuptina lanova istog
navalu krvi, koji potie od navale krvi. stalea i iste struke (pro-fesorski, uiteljski,
kongestija (lat. congestio) ned. navala krvi ili geografski itd. kongres) ili istih naela
sokova, prepunjavanje jednog organa krvlju, (partijski kongres); u SAD: zakonodavna
podilaenje krvi. skuptina narodnih poslanika.
konglobacija (lat. conglobatio) zgrtanje, go- kongresija (lat. congressio) sastajanje, sastanak.
milanje; ret. gomilanje dokaza. kongresist (lat. congressus) lan kongresa,
konglobirati (lat. conglobare) gomilati, na- uesnik u kongresu.
gomilavati; ugrudvati, ugrudvavati. kongruentan (lat. congruens) saglasan, jednak,
konglomerat (lat. conglomerare zgomilati, zbiti) podudaran; mat. podudaran, jednak i slian,
geol. gromaa, slepljevina (kad se kakvim istog oblika i jednake povrine.
lepkom slepi krupan reni, jezer-ski ili morski kongruentnost (lat. congruere) v. kongruen-cija.
ljunak ili valuci); fig. prenatrpanost, kongruencija (lat. congruentia) saglasnost,
meavina svega i svaega. slaganje; podudarnost, slinost i jednakost;
konglomeracija (lat. conglomeratio) gomilanje, istovetnost oblika i jednakost povrina;
nagomilavanje, slepljivanje; spajanje svega i kongruentnost.
svaega. kongruirati (lat. congruere) biti saglasan, slagati
konglomerirati (lat. conglomerare) zgrudva-ti, se; podudarati se, poklapati se, biti slian i
nagomilati, skupiti, slepiti. jednak.
konglutinantan (lat. conglutinans) lepljiv, kongruitet (nlat. congruitas) saglasnost,
slepljiv. slaganje, potpuna jednakost.
konglutinancia (lat. conglutinantia) pl. farh. v. kon gusto (ital. con gusto) muz. v. gustozo.
koletika. kondebitor (lat. condebitor) prav. sadunik.
konglutinat (lat. conglutinatum) neto sle- kondemnat (lat. condemnare osuditi, sop-
pljeno; min. nekristalisan kamen slepljen demnatus) prav. osuenik.
nekom masom. kondemnator (lat. condemnator) prav, onaj
konglutinacija (lat. conglutinatio) slepljivanje, koji izdejstvuje donoenje presude, tui-lac.
slepljenje; zgunjavanje, zgrua-vanje, kondemnatoran (nlat. condemnatorius) prav.
usiravanje. osudni, kazneni; kondemnatorna presuda
konglutinirati (ital. conglutinare) lepiti, slepiti; (nlat. sententia condemnatoria) osudna
zgusnuti, zgunjavati. presuda, ona koju izrie sud kad nae da je
kon granita (ital. con gravlta) iuz. osuenik kriv za delo za koje se optuuje.
dostojanstveno, sa dostojanstvom. kondemnacija (lat. condemnare osuditi,
kongratulacija (lat. congratulatio) v. gratulant ja. condemnatio) prav. osuda, kazna.
kongratulirati (lat. congratular) v. gratuli-rati. kondenzabilan (nlat. condensabilis) koji se
kon gracija (ital. con grazia) muz. ljupko, moe zgusnuti, zgunjiv.
umilno. kondenzabilitet (nlat. condensabilitas)
kongregati (nlat. congregatum) pl. min. nekri- mogunost zgunjavanja, zgunjivost.
stalisano kamenje koje se samo sobom, bez kondenzans (lat. condensans) sredstvo za
neke naroito lepljive materije, slabo odrava zgunjavanje; pl. kondenzaciJa.
u vezi. kondenzancia (lat. condensantia) pl. v.
kongregacija (lat. congregatio) verske kondenzans.
udruenje, zajednica, bratstvo; udrui-vanje kondenzat (lat. condensare zgusnuti) fiz. tenost
vie manastira istoga reda u organizovanu nastala kondenzacijom neke pare.
celinu; skuptina kardinala; naziv jedanaest kondenzativan (nlat. condensativus) zgunja-
administrativnih odeljenja kardinalskog van, koji zgunjava, zgunjavajui.
kolegijuma u Rimu (inkvizicija, propaganda
vere itd.).
kondenzator 449 konduit-lista
kondenzator (nlat. condensator) fiz. zgunji-va, bena reenica ona koja kazuje pogodbu ili
skuplja; elektrini kondenzator dve metalne uslov pod kojim se vri ili bi se vrila radnja
ploe, razdvojene slojem od materijala koji ne glavne reenice, npr.: Pomogao bih ti kad
provodi elektricitet, die-lektrikuma (vazduh, (ako) bih mogao.
staklo, porcelan, pa-rafin i dr.), od kojih je kondicionalizam (lat. condicio) fil. uenje po
jedna vezana s izvorom elektriciteta a druga kojem pojam uzroka treba zameniti
sa zemljom (slui za nagomilavanje pojmom uslova.
elektriciteta u veoj koliini no to bi se to kondicionirati (lat. conditio) usloviti,
moglo postii samo sa jednom ploom); kod uslovljavati; biti u nekoj slubi, zauzi-mati
par-nih maina: sud s vodom u kome se neko mesto; biti dobro kondicioni-ran (fr.
zgunjava izraena para iz stubline, cilin-dra; conditionne) biti dobro ouvan, u dobrom
kod pei za topljenje: sprava za zgu- stanju; kondicionirana menica uslovna
njavanje tenih supstanci. menica.
kondenzacija (lat. condensatio) fiz. zgunja- kondicio sine kva non (lat. conditio ine qua
vanje, pretvaranje pare u tenost putem pop) uslov bez koga se neto ne moe
rashlaivanja ili pritiska; elektrina zamisliti ili izvriti, tj. neminovan,
kondenzacija zgunjavanje, nagomilavanje neophodan, nuan, apsolutan uslov.
elektriciteta pomou elektrinog kon- kondicirati (lat. condicere) prav. tuiti, sudskim
denzatora, lajdenske boce itd.; zbijanje, putem zahtevati vraanje neke stvari ili
saimanje. prava.
kondenzirati (lat. condensare) zgusnuti, zgu- kondolencija (lat. condolentia) sauee,
pgnjavati; zbiti, zbijati, skupljati; fig. saeti, saaljenje; izjava sauee.
saimati. kondolirati (lat. condolere) saaljevati,
kondenzitet (nlat. condensitas) gustoa, zgu- uestvovati u ujoj alosti; izjaviti (ili:
snutost. izjavljivati) sauee.
kondenzovati v. kondenzirati. kon dolore (ital. con dolore) muz. s bolom,
kondenzor (lat. condensor) aparat za osvet- tuno, alosno.
ljavanje objekte posmatranja (kod kon doleca (ital. con dolcezza) muz. ljupko,
mikroskope i projekcionog aparata); opt. soivo umilno, slatko.
sabiraa, sakupljaa. kondom (fr. condom) kouljice, navlaka od
kondikcija (lat. condictio) otkazivanje, otkaz; gume ili ribljeg mehura koja se navlai na
prav. zahtev za povraa] stvari koja nam muki spolni organ radi predohrane od
pripada ili prava koje nam pripada; svaka zaraze i zatrudnjavanja, nazvana po
lina tuba uopte. pronalazau, engleskom lekaru Conton-y; up.
kon dilienca (ital. con diligenza) .itz. paljivo, prezervativ.
briljivo. kondominat (nlat. condominatum) zajednika
kondilom (gr. kcndylos) ked. guta, guka, vladavina vie lica nekom zemljom; imanje
izrataj, bradavica; prid. kondilomatozan. sa vie gospodara.
kondilus (gr. kondylos) znat. zglob, zglavak, kondominij(um) (nlat. condominium)
ukalj. zajedniko vladanje vie drava nekom teri-
kondirektor (nlat. condirector) saupravnik. torijom, saposedovanje, zajedniko
konditor (lat. condere osnovati, conditor) l. vlasnitvo, suvlasnitvo.
osniva, tvorac.
konditor (lat. condire zainiti; ukusno zgo-toviti, kondominus (nlat. condominus) saposednik,
conditor) 2. poslastiar; luksuzni pekar. suvlasnik.
konditoraj (lat. condire zainiti; ukusno kondonacija (lat. condanatio) prav. po-
zgotoviti) poslastiarnica; radnja sa klanjanje, darivanje; oproptgenje.
luksuznim pecivom. kondor (tl. condor) zool. najvei junoame-
konditum (lat. condire, conditum) farm. riki sup, leinar.
pomeano, zainjeno eerom. kondota (ital. condotta) pratnja, sprovo-enje;
kondicija (lat. conditio) uslov; stanje, okolnost; trg. otpremanje, odailjanje robe.
sluba, poloaj, nametenje; mesto koje se kondotjeri (ital. condotieri) pl. voe najam-
dobiva pod izvesnim uslovima; privatno nikih trupa u XIV i XV v., koji su u Italiji
pouavanje aka, davanje privatnih asova esto bili veoma moni; avanturisti.
acima; biti u kondiciji sp. biti u dobrom
(ili: povoljnom) stanju (rva, bokser, konduita (fr. conduite, lat. conducere)
teniser, fudbaler, veba na spravama, vladanje, ponaanje (naroito u slubi);
trkaki konj i dr.). ophoenje, nain ivota; svedodba o
ponaanju.
kondicional (lat. conditionalis) gram. pogod-beni
nain (kod glagola), npr.: Putovao bih, kad konduit-lista (fr. conduite, nem. Liste) lista u
bih mogao. koju pretpostavljeni belee kvali-fikacije,
kondicionalan (lat. conditionalis) uslovan, zasluge, radnu sposobnost i ponaanje
pogodbeni; gran. kondicionalna ili pogod- slubenika (inovnika) ili oficira.
29 Leksikon
kondukter 450 konzistorija
kondukter (fr. conducteur) voa, pratilac, politikom ivotu, staromodan, zastareo; supr.
sprovodnik (voza, tramvaja, pote, broda liberalan.
itd.); nadzornik, upravnik radova. konzervativac (nlat. conservativus) ovek
konduktibilan (nlat. conductibilis) provod-ljiv, konzervativnih pogleda i shvatanja; lan
koji se moe rasprostreti ili iriti konzervativne stranke; supr. liberal.
provoenjem, sprovodljiv. konzervativizam (lat. conservare sauvati,
konduktibilitet (nlat. conductibilitas) pro- odrati) pravac miljenja i tenja onih koji
vodljivost, mogunost provoenja. ele da se odrava i uva staro, ono to se
konduktor (lat. conductor) prav. zakupac; fiz. zateklo i nasledilo (u privatnom, drutvenom,
provodnik (elektriciteta, toplote itd.), tvar (ili: politikom itd. ivotu).
graa, supstanca) koja ima svojstvo da konzervator (lat. conservator) nadzornik,
provodi elektricitet, toplotu itd., tj. da se uvar; onaj koji odrava u redu umetnike
kroz nju prostire toplota itd. od sloja do sloja stvari, starine, naune zbirke i sl.
(up. konvekcija, radijacija); naziv za jedan konzervatorij(um) (nlat. conservatorium) visoka
deo maine za proizvoenje elektriciteta muzika kola (u rangu fakulteta), zavod za
trenjem koji skuplja elektricitet; gromovod na negovanje dobre muzike; kua u kojoj se
zgradama; med. hirurki instrumenat pomou uvaju biljke od zimske hladnoe, zimska
koga se unosi neki drugi instrumenat u bata.
organe, uplja sonda; takoe: osoba koja konzervatorist(a) (nlat. conservatorium) ak
prenosi bolest u prikrivenom stanju. visoke muzike kole; fig. ovek visoke
kondukcija (lat. conductio) u rimskom pravu: muzike kulture.
davanje u zakup, iznajmljivanje; fiz. provo- konzervacija (lat. conservatio) l. odravanje,
enje (toplote, elektriciteta, itd.), pro-stiranje odranje, uvanje; princip konzer-vacije
od sloja do sloja ili od delia do delia; up. energije naelo odranja energije; 2.
konvekcija, radijacija. spremanje hrane biljne i ivotinjske
kondurango-kora med. kora biljke gonolobus (suenjem, salamurom, dimljenjem, toplo-
condurango, koja se upotrebljava kao lek tom, hladnoom i hemikalijama), tako da se
protiv raka. moe sauvati od kvarenja due vremena.
konducirati (lat. conducere) voditi; spro-voditi, konzerviran! (lat. conservare) uvati, ou-vati,
pratiti; provoditi; prav. najmiti, zakupiti. sauvati, odrati; metati u turiju, praviti
koneks (lat. connexus) spoj, tesna veza. konzerve; prid. konzerviran.
koneksa (lat. soppeha) pl. spojene stvari, stvari konzervisati v. konzervirati.
koje su u meusobnoj vezi. konzilijar (lat. consiliarius) venik, savetnik;
koneksija (lat. connexio) veza, tesna veza; savetodavac; naroito: savetodavni lekar koji
uticajno poznanstvo. vai kao autoritet u svojoj struci.
konektiv (nlat. connectivum) bog. veza, konzilij(um) (lat. consilium) savet, predlog;
produetak pranikog nita izmeu pra- savetovanje, veanje.
nikih kesica. konzilijum abeundi (lat. consilium abeundi)
konektirati (lat. connectere) svezati, spojiti, savet aku da napusti kolu (zbog slabog
skopati; biti spojen, biti vezan, biti u vezi. uenja ili krivice), neto blaa vrsta
kon espresione (ital. con espressione) uz. sa relegacije.
izrazom, izrazito. konzilijum medikum (lat. consilium medi-
konetabl (fr. connetable) maral, nekadanji cum) lekarski savet, lekarske miljenje.
glavni zapovednik vojske u Francuskoj; konzilirati (lat. consiliar) veati, savetovati se;
takoe kao nasledna poasna titula; u davati savet, savetovati; udaljiti od kole.
Engleskoj; policijski slubenik, kon-stabler. konzistentan (lat. consistens) vrst, gust, jedar
konz ... rei kojih nema ovde treba traiti pod (npr. konzistentna mast); fig. stalan, postojan,
kons. 1.1. odrljiv.
konzerva (fr. conserve, ital. conserva) naroito konzistencija (nlat. consistentia) vrstoa,
spremljene i od kvarenja osigurane ivotne gustoa, slabija ili jaa povezanost sastojaka,
namirnice (voe, povre, ribe, meso) u trajnost; fig. stalnost, postoja-nost.
limenim, dobro zatvorenim i zalemljenim konzistirati (lat. consistere) istrajati, biti
kutijama ili bocama, turi-ja; voj. spoljanje istrajan, odrati se, ostati (ili: ostajati) pri
utvrenje ispred velikog utvrenja. emu.
konzervabilan (nlat. conservabilis) sauv-ljiv, konzistorija (lat. consistorium) kod Rimljana:
odrljiv, koji se moe sauvati, odrati. carski savet; mesto gde se taj savet sastajao;
konzervativan (nlat. conservativus) koji kod pravoslavnih: duhovni sud, pomoni
odrava, koji uva ono to se zateklo, koji organ eparhijskih episkopa pri vrenju
je protivan novotarijama, naroito u njihove sudske vlasti; kod katolika: skuptina
biskupovih pomonih organa, skuptina
kardinala pod pred-
451 kon]unktiv
sednitvom pape; kod protestanata: crkvena konioza (gr. konis prah) med. oboljenje koje
vlast; pr. konzistorijalan. nastaje usled udisanja raznih vrsta praha
konzola v. konsola. (ugljenog, krenog, bakarnog, eleznog i
konzorcij(um) (lat. consortium) v. konsorci- DR-)-
jum. konifere (gr. konos iarka, lat. ferre nositi,
konzul (lat. consul) u starorimskoj republi-ci: proizvoditi) pl. bog. etinari, npr. bor, omorike,
titula dvojice najviih slubenika koji, jela, smra itd.
zajedno sa senatom, upravl>ahu dravom; konicitet (gr. konos kupa) kupastost; kosina,
naziv tri najvia funkcionera u Francuskoj nagnutost.
Republici (17991804); danas: slubenik konian (gr. konos) kupast, unast, u obliku
koji u inostranstvu zastupa trgovake i kupe; konana refrakcija prelamanje
privredne interese svoje drave i njenih svetlosnog zraka u kupast snop; konano
podanika, a katkad mu se poverava i ogledalo kupasto ogledalo.
diplomatska funkcija (po rangu se dele na: konjektansa (lat. conjicere, conjectanea) pl.
generalne konzule, konzule, vice-konzule i zbirka napomena, zapaanja, trenutnih
konzulske agente. desetaka i slino.
konzulat (lat. consulatus) dostojanstvo i konjektura (lat. conjectura) nasluivanje,
zvanje konzula; nadlenost konzula; pred- nagaanje, pretpostavka, verovatnoe; nain
stavnitvo jedne drave u raznim mestima itanje starih pisaca koji se oslanja na
druge kojemu je na elu konzul; kancelarija pretpostevke i nagaanja.
konzula. konjekturalan (lat. conjecturalis) koji se
konzulsnt (lat. consulens) savetodavac, osniva na nagaanjima, nasluivanjima,
branilac, zastupnik; pravni savetnik. pretpostavkama.
konzulirati (lat. consulere) savetovati se, pitati konjekturalizam (lat. conjectura nasluivanje)
za savet. fil. uenje Nikole Kuzanuse (Kuzan-skog,
konzult (lat. consultum) odluka, reenje; pravio 14011464), po kojem je, s obzirom na
miljenje. nedovoljnost naega saznanja, sve nae
konzulta (ital., p. consulta) savetodavna znanje samo nasluivanje i nagaanje
skuptina; dravni savet u Italiji i paniji. beskrajne istine.
konzultativan (nlat. consultativus) savetoda-van. konjekturirati (lat. conjectura) negeeti,
konzultator (nlat. consultator) onaj koji trai pretpostavljati.
savet za to ili za miljenje o emu. konjicirati (lat. conjicere) nageati, praviti
konzultacija (lat. consultatio) v. konsulta-cija. verovatne zakljuke; objanjavati (ili:
konzultirati (lat. consultare) v. konsulti-rati. popravljati, utvrivati, postavljati) verovatne
konzultovati v. konsultovati. varijacije nekog teksta.
konzultor v. konsultor. konjugalan (lat. conjugalis) brani, koji se tie
konzum (lat. consumere troiti, potroiti) braka; supruniki.
potronja, troenje, proa. konjugata (lat. conjugata linea) znat. mali
konzument (lat. consumere) potroa, naroito prenik zdelice (karlice).
ivotnih namirnice i robe (supr. producent). konjugacija (lat. conjugatio spajanje) gram.
konzumirati (lat. consumere) troiti, potroiti; promena glagola po licu, broju, vremenu,
jesti. nainu i rodu; bog., zool. sljubljivanje (kod
konzumtibilije (nlat. consumtibilia) pl. roba koja izvesnih alga i jednoelinih ivotinja
se troi, naroito koja je za jelo, ivotne jednostavan spolni proces koji se sastoji u
namirnice. stapanju dveju elija).
konzumtivan (nlat. consumtivus) koji troi, konjugijum (lat. conjugium) brak.
nagrizan, koji nagriza, koji unitava. konjugirati (lat. conjugare) v. konjugovati.
konzumtor (lat. consumtor) potroa. konjugicidijum (nlat. conjugicidium) prav.
konzumcija (lat. consumtio) trg. troenje, ubistvo branog druga.
potronja, npr. ivotnih namirnice; med. konjugovati (lat. conjugare spregnuti, spre-zati,
troenje tkiva, slabl>enje, suenje, su-ica. spojiti, stajati) gram. menjati glago-le; geom.
koniin (gr. koneion kukuta) hem. tenost bez konjugovani prenici spregnuti prenici
boje, neprijatna i omamljiva mirisa, nalazi se (jednog kupinog preseka): dva prenika takva
u kukuti, veoma otrovan alkaloid (otrov da je svaki paralelan sa dirkom na kraju
kojim su otrovali Sokrata); ciku-tin. drugoga; fiz. konjugovana ogledala spregnuta
konimetar (gr. konos kupa, metron mera) ogledala: dva parabol-na ogledala postavljena
sprava za merenje kupa. tako jedno prema drugom da se toplotni ili
svetlosni zraci koji polaze iz ie jednoga od
njih odbijaju paralelne ka drugom, pa odatle
u njegovu iu.
konjugirati (lat. conjugere) vezati, spojiti,
sjediniti, dodati.
konjunktiv (lat. conjunctivus) gram. zavisni
nain u glagolskoj promeni kojim se iska-
konjunktiva 452 konkordirati
zuje radnja koja se pretpostavlja (u grkoj, konklave (lat. conclave) zakljuana odaja",
latinskoj, francuskoj i nemakoj grama-tici). kardinalska skuptina za biranje pape; tajna
konjunktiva (lat. conjunctiva) znat. veznica onih zakljuana dvornice u kojoj se vri izbor pape
kapaka, venjaa, sluzokona opna koja (ranije u Kvirinalu, zatim u Vatikanu).
vezuje onu jabuicu sa kapcima i oblae konklavist(a) (lat. conclave) lice dodeljeno
njihovu unutarnju stranu, kao i jedan deo kardinalu (sluga, lekar) za vreme biranja
one jabuice. pape, koje ne moe napustiti konklave dok se
konjunktivan (lat. conjunctivus) gram. koji se tie izbor ne izvri.
konjunktiva, koji stoji u konjunkti-vu, konklamacija (lat. conclamatio) vikanje, vika;
uslovljen; spoj ni, vezivni. klicanje.
konjunktivitis (lat. conjunctiva veznica onih konkludirati (lat. concludere) log. zakljui-vati,
kapaka) med. zapaljenje onih kapaka; v. zakljuiti, izvoditi (ili: izvesti) zakljuak.
konjunktiva. konkluzivan (nlat. conclusivus) zakljuni, koji
konjunktivni sudovi log. sudovi sa jednim sadri zakljuak, zavrni; gram. kon-kluzivne
subjektom (S) i sa vie predikata (Pi, P2, RZ . . ili zakljuke reenice nezavi-sne reenice od
.), npr.: Godinja doba su prolee, leto, jesen kojih se druga javlja kao zakljuak prve, npr.:
i zima. nisi uio, dakle ne moe ni znati.
konjunktura (nlat. conjunctura) sticaj zgodnih konkluzio (lat. conclusio) log. zakljuak, logiki
prilika, okolnost, prilika; trg. izgled na akt miljenja gde se izvodi sud iz jednog suda
povoljnu ponudu i tranju robe koji se prua ili vie sudova (premisa). Ako se izvodi iz
ili ukazuje poslovnim pre-duzeima. jednog suda, onda je neposredan, a ako se
konjunkcija (lat. conjunctio) stajanje, izvodi iz dva suda ili vie sudova, onda je
zdruenje; gram. veznik, svezica (a, i, ali, jer); posredni zakljuak ili silogizam; ret. zakljuak,
astr. poloaj dva nebeska tela koja se, zavretak govora.
posmatrana sa Zemlje, nalaze u istom konkluzum (lat. conclusum) ono to je odlueno,
pravcu sa iste strane (supr. opozicija); odluka, reenje, zakljuak.
povoljan ili nepovoljan sticaj okolnosti konkokcija (lat. concoquere skuvati, svariti)
(=konstelacija), naroito u politici i na berzi. varenje, kuvanje, prekuvavanje (hrane u
konjurant (lat. conjurans) zaverenik, urot-nik. elucu).
konjurat (lat. conjuratus) v. konjurant. konkomisar (nlat. concomissarius) prav. sao-
konjuracija (lat. conjuratio) zavera, urota. punomoenik.
konkavan (lat. concavus) izduben, uduben konkomitantan (lat. concomitari pratiti) koji
(supr. konveksan); konkavnom se naziva prati, koji sadejstvuje, koji se pojavljuje
unutranja strana jedne krive linije i povrine; istovremeno.
konkavno soivo opt. izdubeno soivo. konkomitirati (lat. concomitari) pratiti,
konkavitet (lat. concavitas) izdubenost, udu- sadejstvovati; konkomitirajui simptomi ned.
benost, ugnutost. pojave koje samo prate, sporedne (ili: nebitne,
konkavno-konveksan (lat. concavus, conve-xus) nevane) pojave kod bolesti.
opt. izdubeno-ispupen. konkordabilan (lat. concordabilis) koji se moe
konkavno-konkavan (lat. concavus) opt. dvogu- sloiti, sloljiv, saglaljiv.
boizduben, ugnut s obe strane. konkordabilitet (lat. concordabilitas)
konkameracije (lat. concameratio) pl. odelj-ci, mogunost slaganje, sloljivost, saglalji-vost.
pregrade, odeljenja, komore. konkordantan (lat. concordans) saglasan,
konkatenacija (lat. concatenatio) povezanost, sloan, jednoduan, skladan.
vezivanje (lancima). konkordancija (lat. concordantia) saglasnost;
alfabetski spisak svih rei koje dolaze u
konkauze (lat. concausae) pl. fil. sauzroci, jednom spisu, npr. u Bibliji (verbalna
sporedni uzroci, tj. oni koji deluju zajedno sa konkordancija) sa navoenjem citata, ili
glavnim uzrokom. spisak svih mesta koja se odnose na neku
konkvistadori (p. conquistadores) pl. pogrean misao ili neki predmet (realna
izgovor, v. konkistadori. konkordancija); geol. pojava kad povrine
konkista (p. conquista osvojenje) period prvih slojeva teku paralelne.
otkria u Americi. konkordat (lat. concordatum) sporazum, na-
konkistadori (p. conquistadores) osvajai; u godba; naroito: sporazum izmeu pape i
nekadanjim panskim i portugalskim jedne svetovne sile o odnosima i pravima
posedima Srednje i June Amerike: osvajai rimokatolike crkve u toj dravi.
zemlje i njihovi potomci, koje je dvor konkordija (lat. concordia) sloga, saglasnost,
nagraivao plemikim titulama i velikim jednodunost.
imanjima; fig. zavojevai, osvajai, pustolovi. konkordirati (lat. concordare) slagati se, biti
saglasan.
konkorporacija 453 konotativan
ti, preneraziti, preneraavati, zbuniti; prid. nak narodnog predstavnitva (supr. apso-
konsterniran. lutizam); konstitucionalni sistem.
konstipancija (lat. cinstipantia) pl. farm. lekovi konstitucionalitet (nlat. constitutionalitas)
protiv proliva, za zatvaranje. ustavnost, ustavna vladavina.
konstipacija (lat. constipatio) med. zatvor, konstriktivan (nlat. constrictivus) znat. ste-zav,
zatvorenost, tvrda stolica. koji stee, skupljan, koji skuplja, suavan,
konstipirati (lat. constipare) med. zatvoriti, koji suava (mii).
zatvarati, izazivati, izazvati tvrdu stolicu. konstriktor (nlat. constrictor) znat. mii steza.
konstituant (fr. constituant) lan ustavo-tvorne konstrikcija (lat. constrictio) med. stezanje
skuptine. (delova tela), skupljanje, grenje; ograni-
konstituanta (lat. constituere) ustavotvorna avanje, suavanje.
skuptina, ona koja donosi osnovni zemaljski konstringencija (lat. constringentia) pl. med.
zakon (ustav). sredstva za stezanje, skupljanje.
konstituens (lat. constituens) farm. sredstvo koje konstringirati (lat. constringere) stezati,
propisanom leku daje oblik. stegnuti, skupiti, skupljati.
konstituent (lat. constituens) prav. vlastoda-vac, konstruirati v. konstruisati.
izdavalac punomoi; u Engleskoj: bi-ra za konstruisati (lat. construere) graditi, sagraditi,
parlamenat. napraviti, sazidati, izvesti (zgradu, mainu);
konstituirati v. konstituisati. sastaviti, izraditi plan (za zgradu, mainu
konstituisati (lat. constituere) sastaviti, sainiti, itd.); iz osnovnog pojma (iz osnovne
sainjava, obrazovati, osno-vati, ustanoviti; zamisli) razviti (uenje, nauku); geom.
utvrditi, urediti, rasporediti; prav. pozvati na nacrtati (vrstarom i estarom) sliku, telo; gram.
odgovornost; konstituisati se rasporediti se, rasporediti, sloiti rei u reenicu, sastaviti
odrediti prava i dunosti (zvanja) izabranih reenicu; napisati, sainiti, sastaviti skinu
lanova uprave; konstituisani autoriteti (knjievnog dela, slike, filma i dr.).
zakonske sile, dravne vlasti. konstruktivan (nlat. constructivus) koji sreuje,
konstitutivan (nlat. constitutivus) odreen, koji dosledno, logiki razvija (misao,
utvren, osnovni, bitan, objektivno vae-i; zamisao); koji gradi, podie; koji je bitan za
sastavan, sastavni; up. regulativni. odravanje u celosti delova graevine (supr.
konstitutivna naredba prav. naredba kojom se dekorativan).
nekome daju izvesna prava (dozvole, konstruktivizam pravac u zapadno] umetnosti i
povlastice i sl.). knjievnosti, nastao posle I svetskog rata,
konstitutor (lat. constitutor) rasporeiva, ije pristalice nastoje da umetnika
ureiva, osniva. stremljenja dovedu u sklad s razvojem
konstitutum (lat. constitutum) prav. utvreno, tehnike i industrijalizacije.
ugovoreno; obnovljen ugovor. konstrukcija (lat. constructio) graenje,
konstitutum posesorijum (lat. constitutum gradnja, pravljenje, zidanje, podizanje; nain
possessorium) prav. jedan od naina sticanje graenje, nain gradnje; graa (ili: materijal)
svojine u pokretnim stvarima bez stvarne za graenje; sastav, nain sa-stavljanja,
predaje, tj. tako da ta stvar i dalje ostane kod ureenje i raspored delova neke celine;
ranijeg sopstvenika u upotrebi (dravini). dosledno, logiko razvijanje neke misli (u
konstitucija (lat. constitutio) prav. ustav, uenje, u nauku, u sistem); gram. sastav,
osnovni dravni zakon; ustanovljena, sklop, red, raspored rei (u reenici); geom.
odreivanje; akat. skup svih telesnih i duevnih crte (ili: crtanje vrstarom ili estarom) nekog
osobina jednog oveka, telesni sastav, graa geometrijskog lika (ili: tela) radi izvoenja
tela, telesni sklop; Hem. unutranji sastav dokaza ili reavanja kakvog zadatka.
hemijskih jedinjenja; raspored atoma u konstupracija (lat. constupratio) obea-enje,
molekulu. silovanje.
konstitucionalan (nlat. constitutionalis) prav. konsultator (nlat. consultator) onaj koji trai
ustavni; znat. koji je u vezi sa sasta-vom (ili: savet za to ili miljenje o emu.
sklopom) tela, koji potie iz sastava tela; konsultacija (lat. consultatio) savetovanje,
konstitucionalne bolesti med. one kojima je veanje (naroito vie lekara pored
uzrok u samom sastavu tela; konstitucionalna bolesnike postelje u ozbiljnijim sluajevima
monarhija ustav-na monarhija; oboljenja); pitanje za savet, traenje saveta
konstitucionalni sistema, konstitucionalizam. ili miljenja.
konstitucionalac (lat. constitutio) prijatelj konsultirati v. konsultovati.
ustava, pristalica ustavnog oblika vladavine, konsultovati (lat. consultare) pitati za savet, za
ustavobranitelj. miljenje (npr. lekara, pravnike i dr.); davati
konstitucionalizam (lat. constitutio) ustavni savet, davati miljenje; traiti obavetenja.
sistem kod koga je vladalac pri dono-enju konsultor (lat. consultor) savetnik, saveto-
zakona vezan za saradnju i prista- davac.
konsumaciJa 457 kontigvitet
konsumacija (lat. consummatio) sabiranje, kontano (ital. contano) muz. brojite, tj. pravite
sraunavanje; prav. izvrenje (ugovora, pauzu (u partituri kod onih glasova koji
prestupa, brakolomstva itd.). docnije poinju).
konsumirati (lat. consummare) sabrati, sa- kontantan (ital. contante) trg. sposoban za
birati, sraunata, sraunavati; svriti, izvriti. plaanje gotovim; koji plaa u gotovom; in
kon suono pjene (ital. con suono pieno) muz. kontanti (ital. in contanti) u gotovom; per ili
punim tonom. pro kontakte (ital. per, pro contante) za gotov
konsupstancijalan (nlat. consubstantionalis) novac.
teol. istovetan, jednobitan. konte (ital. conte) knez, grof.
konsupstancijalitet (nlat. consubstantiona-litas) kontejner (eng. container) naroiti otvoreni ili
teol. istovetnost, jednosunost, jed-nobitnost (u zatvoreni sanduk ili cisterna za prevoz
hrianskom uenju o sv. Trojici). nepakovane ili lako lakovane robe u
konscijencija (lat. conscientia) svest; savest. pomorskom i kopnenom prevozu.
konscijencijalizam (lat. conscientia svest) fil. kontekst (lat. contextus) veza misli u govoru;
shvatanje da je predmet nauka ono to nam je sadrina jednog akta u celini, smisao, spoj
dato u svesti, dakle oseaji i oseanja, a da rei.
stvari po sebi" uopte ne postoje; kontekstura (nlat. contextura) veza, splet,
gnoseoloki idealizam. sklop, sastav, spoj.
konscijenciozan (nlat. conscientiosus) savestan. kontemplativan (lat. contemplativus) posma-
traki, misaoni, sklon misaonom
konscijus (lat. consicus) suznalac, uesnik, posmatranju sveta i ivota.
svedok. kontemplatoran (nlat. contemplatorius) v.
kong (fr. comte, lat. comes pratilac) grof, knez. kontemplativan.
kontabescencija (nlat. contabescentia) med. kovtemnlacija (lat. contemplatio) misaono
suenje, venjenje; up. tabes. posmatranje, razmipiBanje, misaono udu-
kontabilitet (fr. comptabilite) polaganje rauna, bl>ivanje, nutrenje.
odgovornost raunovoe; rauno-vodstvo, kontemplirati (lat. contemplari) posmatrati,
knjigovodstvo. razmiljati, udubljivati se duhom u neto,
kontagijum (lat. contagium) med. tvar (ili: nutriti.
supstanca, materija) za koju se pretpostavlja kontemporaneitet (nlat. contemporaneitas)
da se njome prenosi zarazna bolest. savremenost.
kontagiozan (lat. contagiosus) med. zarezan, kontemporaran (nlat. contemporarius)
prilepl>iv, prenoljiv. savremen.
kontagiozitet (nlat. contagiositas) med. zaraz- kontemporirati (lat. con sa, tempus gen. tem-
nost, zarazna mo neke bolesti, prilepi-vost. poris vreme) jednovremeno postojati, iveti u
kontagion (lat. contagio) med. zaraza, zaraz- isto vreme.
nost, prilepivost; zarazna bolest. kontemptibilan (lat. contemptibilis) prezriv,
koji je za preziranje.
kontakt (lat. contactus) dodir; spoj; fig. dodir, kontener v. kontejner.
druenje, optenje, veza. kon tenereca (ital. con tenerezza) muz. sa
kontaktni (lat. contactus) dodirni, koji nastaje nenou, neno, dirljivo.
dodirivanjem; kontakta infekcija med. zaraza kontente (lat. continere) pl. u primorskim
izazvana dodirom; kontaktni elektricitet gradovima: spiskovi prispele robe sa
dodirni elektricitet, npr. onaj koji nastaje imenima brodara i primalaca.
dodirom bakra i cinka; kontaktni kontentivni zavoj (lat. contendere naprezati se)
metamorfizam kol. promena koju pretrpi neka med. zavoj od gipsa, iria i dr. koji, tim to se
starija stena usled dodira sa mlaom usijanom stvrdne, dri zavijeno delove tela u
eruptivnom stenom. pravilnom poloaju.
kontaminacija (lat. contaminatio) kvarenje, kontencija (lat. contentio) naprezanje, napor;
prljanje; med. ulaenje zarazne tvari (ili: spor, raspre, svaa.
materije) u telo; lit. stapanje, stajanje vie kontendiozan (lat. contentiosus) sporni, koji se
rukopisa nekog dela u jedan; gram. stapanje tie spora; svadljiv, prepiraki, nasrtljiv.
vie oblika rei u jedan. kontesa (ital. contessa) grofica, grofova ki;
kontaminirati (lat. contaminare) kvariti, kneginja, kneginjica.
unakaziti, uprljati; med. zaraziti; lit. dobro kontestabilan (nlat. contestabilis) sporan,
knjievno delo unakaziti ravim u osporljiv.
mecima i dodacima. kontestacija (lat. contestatio) prav. posvedo-
kontan (fr. comptant) trg. gotov novac, goto- enje pomou svedoka, posvedoenje
vina; plaanje u gotovu; o kontan (fr. ai svedocima; osporavanje, osporenje, spor.
comptant) za gotovo, u gotovu. kontestirati (lat. contestari) prav. pozivati za
svedoka, tvrditi pomou svedoka; ospo-
ravati, osporiti, sporiti.
kontigvitet (nlat. contiguitas) granienje,
dodirivanje; fil. dodirivanje u prostoru i
kontignaciJa 458 kontra
kontraavionski (lat. contra, avion od avis ptica) tercii sive medii; up. kontraran, subkon-traran.
protivavionski, koji dejstvuje protiv aviona kontradiktornost (lat. contradicere protiv-reiti)
(npr. top). v. kontradikcija.
kontraadmiral (lat. contra, arap. amlr al--bahr) kontradikcija (lat. contradictio) protivre-nost,
voj. podadmiral, poetni admiralski in. logika suprotnost.
kontraalt (ital. contralto) duboki alt, naj-dubl>i kontradikcio in adjekto (nlat. contradictio in
enski glas. adjecto) log. protivrenost u pridanome, npr.
kontraapertura (nlat. contra-apertura) med. etvorouglast krug, drveno gvoe, hladna
protivotvor, naroito kod gnojenja, da bi gnoj vatra itd.
mogao izlaziti. kontradikcio simptomatum (nlat. contradictio
kontrabanda (fr. contrebande, ital. contrab- symptomatum) med. protivrenost znakova
bando) krijumarenje; krijumarena roba. bolesti.
kontrabandirati (ital. contrabbando) kontradicent (lat. contradicens) prav. protiv-
krijumariti; baviti se nedoputenom reilac, protivnik.
trgovinom. kontradicirati (lat. contradicere) protiv-reiti;
kontrabandist(a) (ital. contrabbando) kri- biti u opreci.
jumar. kontrados (nlat. contrados) prav. protivmi-raz,
kontrabas (ital. contrabbasso) muz. duboki bas, protivzavetanje koje mu posle smrti
po tonu najdublji instrumenat orkestra, ostavlja eni koja mu je donela miraz.
obino sa 4 ice (kontraviolon); onaj koji kontraekstenzija (nlat. contraextensio) med.
peva duboki bas. potezanje u suprotnom pravcu (kod
kontrabasist(a) (ital. contrabbassista) svira u nametanja iaenih udova i preloma
kontrabas; peva koji peva kontrabas. kostiju).
kontraindikans (nlat. contra-indicans) med.
kontrabaterija (fr. contrabatterie) voj. pro- pojava kod bolesnika koji govori protiv
tivbaterija. upotrebe nekog leka.
kontravalacija (nlat. contra-vallatio) voj.
protivopkop, protivrov opsadilaca za zatitu kontraindikacija (nlat. contraindicatio) suprotna
od ispada opsaenih. pojava, suprotan znak; med. nain leenja, lek
ontravenijent (nlat. contraveniens) prav. ili operacija koji bi bili necelishodni ili ak i
istupnik, prestupnik. tetni u izvesnom sluaju bolesti (supr.
kontravenijencija (nlat. conravenientia) prav. v. indikacija).
kontravencija. kontraindicirati (nlat. contraindicare)
kontravenirati (nlat. contravenire) prav. raditi pokazivati suprotne znake, imati suprotna
protivno, istupiti, ogreiti se (o ugovor, obeleja.
zakon, propis). kontrakambio (ital. contra-cambio) trg. po-
kontravencija (nlat. contraventio) prav. istup vratna menica.
protiv, prestup (zakona, ugovora); in kazu ili kontrakt (lat. contractus) prav. ugovor sporazum.
in kazum kontravencionis (nlat. in asu, in kontraktan (lat. contractus) gram. saet,
casum contraventionis) prav. u sluaju istupa, skraen, okrnjen; med. ukoen, uzet, parali-
nevrenja; kontravenijencija. zovan.
kontraviolon (lat. contra, ital. violone) muz. v. kontraktibilan (nlat. contractibilis) ste-ljiv,
kontrabas. skupljiv, zgrljiv.
kontravotirati (lat. contra, votum zavet) glasati kontraktibilitet (nlat. contractibilitas)
protiv. steljivost, skupljivost, zgrljivost;
kontradampf (lat. contra, nem. Dampf para) kontraktilitet.
protivpara (koju daje mainovoa kad kontraktivan (nlat. contractivus) saiman, koji
hoe, u naroitim sluajevima, mainu naglo saima, stezav, koji stee, koji skuplja, koji
da zaustavi). izaziva skupljanje.
kontradiktor (nlat. contradictor) protivre-ilac; kontraktilan (nlat. contractilis) .v. kontraktibilan.
prav. zastupnik zajednikog dunika koji kontraktilitet (nlat. contractilitas) v.
pregovara sa poveriocima o njihovim kontraktibilitet.
potraivanjima. kontraktura (lat. contrahere skupljati, stezati,
kontradiktoran (nlat. contradictorius) pro- contractura) med. zgrenost jednog dela tela
tivrean, logiki suprotan; kontradik-torni usled skraivanja miia, ila i tkiva; uzetost.
sudovi log. kad se u jednom od dva suda kontraktus socide (nlat. contractus socidae)
stavlja, potvruje izvestan odnos (S je R), a u prav. V. SOCIDa.
drugom se taj odnos uklanja, odrie (S nije kontrakcija (lat. contractio) stezanje,
R); zakon o iskljuenom treem sudu izmeu skupljanje, skraivanje; gram. saimanje,
dva kontradiktorna suda (lat. principium skraivanje (npr. dvaju slogova u jedan);
exclusi tertii inter duo iudicia
contradictoria) v. principijum ekskluzi
kontralicitirati 460 kontrasignirati
med. skupljanje, grenje (miia, vrata i moninosti; naroito: deo kompozicije koji
DR-)- sa jednom datom melodijom (lat. sap-tus
kontralicitirati (lat. contra, licitari) trg. firmus) stapa u harmoninu celinu jednu
nadmetati se pri javnoj prodaji. melodiju ili vie drugih samostal-nih
kontralto (ital. contralto) muz. dublji alt; melodija.
kontraalt. kontrapunktirati (nlat. contrapunctare) uz.
kontramarka (fr. contremarque) trg. drugi ig primenjivati u komponovanju zakone kon-
na robi; karta u pozoritu koja se daje pri trapunkta.
izlasku izmeu inova radi kontrole pri kontrapunktist(a) (nlat. contrapunctum) muz.
povratku. kompozitor koji se dri zakona kontra-
kontramarkirati (fr. contramarquer) trg. udariti punkta, kolovan muziar.
(ili: udarati) drugi ig na robu; up. kontraran (lat. contrarius) suprotan, opre-an,
kontramarka. protivan, koji se nalazi na suprotnoj strani;
kontramar (fr. contramarche) voj. mar u kontrarni pojmovi log. oni koji su kao lanovi
suprotnom pravcu, vraanje, odstupanje, jednog niza kordiniranih pojmova, najvie
povlaenje. udaljeni jedan od drugoga, npr.: beo-crn,
kontramina (fr. contre-mine) voj. protivmi-na dobar-rav, vrlina i porok; iz istinitosti
opsaenih kojoj je cilj bacanje u vazduh mina jednoga suda sleduje neistinitost kontrarno
koje su postavili opsaivai; fig. suprotnoga suda, a iz neistinosti jednoga suda
protivlukavstvo, protivsmicalica; trg. ne sleduje istinitost kontrarno suprotnoga
spekulacija kojoj je cilj da doskoi drugoj suda, jer oba mogu biti neistinita, npr.
spekulaciji. sudovi ,,tela miriu prijatno" i tela miriu
kontraminirati (fr. contreminer) postavljati neprijatno" oba mogu biti neistinita u odnosu
kontramine; fig. raditi nasuprot (kome ili na tela koja uopte ne miriu.
emu). kontraran seksualni oseaj pskh. bolesno
kontrapozauna (lat. contra, nem. Posaune) muz. izvrtanje spolnog oseaja pri kome se oni to
duboki bas u orguljama. pate od toga oseaju, u svojim spolnim
kontrapozicija (nlat. contrapositio) log. nagonima, kao da pripadaju drugom spolu, i
preokretanje, tj. neposredan zakljuak iz zbog toga oseaju spolni nagon prema svom
danoga suda jednakim formalnim va- sopstvenom spolu (homoseksualnost).
enjem sa obrtanjem (konverzijom), tj. sub-
jekat danoga suda postaje predikatom za- kontrarevolucija (lat. contra-revolutio) pro-
kljuenoga ili izvedenoga suda, a predikat tivrevolucija, tj. nastojanja i radnje protiv
danoga subjektom izvedenoga ili za- uinjenog prevrata u jednoj dravi, kojima je
kljuenoga, uz promenu kvaliteta, npr.: Svi cilj uspostavljanje i vraanje ranijeg stanja;
indoevropski narodi su kulturni narodi; pr. kontrarevolucionaran.
zakljuak preokretanjem: Nijedan nekulturan kontrarevolucionar (lat. contra protiv, ge-
narod nije indoevropski; trg. ispravka volutio prevrat) pristalica kontrarevo-lucije.
pogreke u knjigovodstvu; pokrie meninog kontrarija (lat. contraria) pl. protivnosti,
duga. suprotnosti; kontrarija kontrariis ku-rantur
kontraponirati (lat. contra-ponere) log. dati (lat. contraria contrariis curantur) protivnosti
jednom sudu, ne menjajui mu sadrinu, se lee protivnostima (naelo alopatije).
drugi oblik tako da od odrenog postaje kontrarnost (lat. contrarietas) suprotnost,
potvrdan sud (up. kontrapozicija); trg. ot-pisati oprenost, protivnost.
ili dopisati, uneti ispravku u knjige. kontrasignal (lat. contra, nlat. signale znak)
kontrapost (lat. contra, ital. posta) u vajar-skim protivznak, odgovor znakom na znak.
radovima: ritmika ravnotea delova tela kontrasignalizirati v. kontrasignalizo-vati.
koji se nalaze u razliitim pokretima; ret. = kontrasignalizovati (lat. contra, nlat. signale
antiteza. znak) odgovoriti (ili: odgovarati) znakom na
kontrapriznanica trg priznanica kojom se ranije znak, dati (ili: davati) pro-tivznake (kao
izdata priznanica stavlja van snage. odgovor na primljene znake).
kontraprotest (lat. contra, protestari) trg. kontrasignatura (nlat. contrasignatura) pre-
podizanje meninog protesta protiv adre-sata mapotpis, npr. uz potpis vladara potpis i
po potrebi ili akceptanta za ast zbog ministra na ukazu (ime ovaj na sebe
neprimanja ili neplaanja menice. prima odgovornost za opravdanost u korist
kontraproi (fr. contre-approches) voj. ro-vovi toga akta).
koje opsednuti podiu prema rovovi-ma kontrasignirati (nlat. contrasignare) pre-
opsaivaa. mapotpisati (v. kontrasignatura)', staviti,
kontrapunkt (lat. punctum contra punctum) pored adrese, i ime slubenika koji otpravlja
muz. taka prema taci", tj. nota prema noti pismo.
(zato to su se ranije mesto nota
upotrebljavale take); vetina sjedinja-vanja
vie glasova prema zakonima har-
kontrast 461 kontrolna kasa
belei sva plaanja izvrena u toku dana. konturirati (fr. contour) praviti nacrt; ocrtati,
kontrolni aparati naprave koje automatski ocrtavati, povlaiti granine linije nekog lika,
pokazuju da li je neki rad, koji je trebalo neke figure; okrui-ti, okruivati, zaokruiti;
izvriti, odista izvren. konturni-rati.
kontrolor (fr. contr61eur) pregledan, nadzornik, konturnirati (fr. contourner) v. konturirati.
nadzorni slubenik; aparat za regulisanje kontutor (lat. contutor) prav. sastaralac, lan
neega. starateljskog odbora.
kontrordr (fr. contre-ordre) protivnaredba, kontu (pol., contusz) spreda otvorena enska
protivzapovest (kojom se neka ranija gornja haljina; takoe: muki kratak domai
ukida). kaput.
kontr-pa (fr. contre-pas) u plesu: protivko-rak, konertino (ital. concertino) muz. manji muziki
kojim se prema igrau odgovara, promena komad, obino sa jednim odeljkom do tri
koraka. samostalna odeljka.
kontrparada (fr. contre-parade) ma. odbijanje
udarca maem. koneti (ital. concetti) lit. briljantni i pun
kontrparirati (fr. contre-parer) ma. odbraniti, afektiranja pesniki nain izraavanja, sastoji
odbiti, odbijati (udarac maa). se u preteranoj virtuoznosti meta-fora,
kontrpart (fr. contre, lat. pars rea. partis) hiperbola, antiteza i u izvetae-noj igri sa
protivnik i protivna strana. beskrajnim nagomilavanjem rei i fraza.
kontrparti (fr. contre-partie) muz. protiv-glas; Ovaj stil je, na tetu jednostavnog i
trg. kontrolna knjiga, kontrolie. prirodnog stila, prepla-vio ital. knjievnost
poznije Renesanse (Taso, Marili), iz Italije
kontrpoa (fr. contrepoids protivteg) motka preao u paniju (gongorizam), Englesku
kojom se igrai na konopcu odravaju u (eufujizam) itd.
ravnotei.
kontrsali (fr. contre-salut) voj. otpozdrav konetizam (ital. concetti) lit. v. koneti.
topovskom paljbom. konetisti (ital. concettisti) pl. pristalice
pesnikog pravca koneti (u Italiji, paniji,
kontrtan (fr. contretemps) dogaaj u nevreme, Engleskoj i Nemakoj u XVH veku).
neprijatan dogaaj, neprilika, nezgoda; konubijalan (lat. connubialis) brani, koji se
iznenadno prekidanje konja u njegovom odnosi na brak.
pravilnom kretanju; kod maevanja: udarac konubijum (lat. connubium) brak; pravo na
upotrebljen u nevreme; muz. razvlaenje brak (meu lanovima razliitih stalea,
tempa. plemena i sl.); konjugijum.
kontrtrane (fr. contre-tranchee) voj. prema-rov, konu teraci ja (nlat. connumeratio, lat. sit s, sa,
rov prema opsaivaima. pitegage brojiti, raunati) srau-navanje.
kontrfason (fr. contre-facon) podraavanje, konus (gr. konos kupa, lat. conus) geom. kupa,
pretampavanje. unj.
kontr-an (fr. contre-change) trg. povratka
menica. konfabulacija (lat. fabula) pojava da osoba ono
to nije dobro zapamtila ili je zaboravila u
kontuzija (lat. contusio) uboj, naboj, zgnjee- svojim usmenim ili pismenim iskazima
nost usled udara kakvog spoljnog tupog ispunjava izmiljenim stvarima.
predmeta, ili vazduha usled eksplozije
granate, dinamita i dr. konfederacija (lat. confoederatio, cum, foe-dus
kontuzovati (lat. contundere) zgnjeiti, pri- gen. foederis savez) udruivanje (ili:
gnjeiti, zdrobiti. povezivanje) u savez, udruenje u savez;
kontumaks (lat. contumax prkosan, uporan) naroito: savez drava pri kojem one
prav. onaj koji je u odsustvu optuen ili zadravaju svoj suverenitet ali imaju
osuen. zajedniki centralni organ.
kontumacija (lat. contumacia prkos, upornost) konfederirati se (lat. confoederare) udru-iti se
prav. neposlunost, neodazivanje sud-skom u savez, vezati se savezom.
pozivu, nedolazak na suenje; takoe: = konfekt (nlat. confectum, ital. confetto) kola,
karantin; in kontumacijam (lat. in poslastica, eerleme (naroito ueereni
contumaciam) zbog neposlunosti, tj. zbog bademi, orasi itd.).
neodazivanja sudskom pozivu, u odsutnosti konfekcija (lat. confectio) pravljenje, graenje,
(biti osuen); u ahu: gubitak partije zbog gotovljenje; svretak, dovrenje, izvrp!enje;
prekoraenja vremena za razmiljanje. pravljenje odela; radnja goto-vim mukim
kontumacirati (lat. contumacia prkos, (muka konfekcija) ili enskim (enska
upornost) prav, zbog neposlunosti ili konfekcija) odelom; farm. spravljanje lekova.
nedolaska na suenje suditi i osuditi na
osnovu podnete tube (lat. in contumaciam);
biti (ili: drati) u karantinu.
kengura (fr. contour) nacrt; skica, ocrt, opseg,
linija koja ide granicom, koja ocrtava neki
lik, neku figuru.
konfekcionar 463 konflikt
konfluentan (lat. confluere sticati se, sli-vati se, konfrontirati (nlat. confrontare) prav. suoiti,
confluens, confluentis) koji se sliva, slivni. suoavati (svedoke, okrivljene); sravniti,
konfluencija (lat. confluentia) stave, sastav, sravnjivati, uporeivati, upo-rediti.
slivanje (dveju reka); skupljanje, na-loga, konfuzija (lat. confusio) meanje razliitih
navala (ljudi). stvari; pomeanost, zbrka, nered, ne-jasnost
konfluirati (lat. confluore) slivati se, uticati; (stila, misli); pobrkanost, br-kanje, meanje,
slegati se, slei se, sticati se, navaljivati (o nerazlikovanje, pometnja; fig. zbunjenost,
ljudima). zbrkanost, smuenost, zabuna; pr. konfuzav.
konfokalan (lat. focus ia, nlat. confo-calis) konfuzionar (nlat. confusionarius)
opt. saini, suini, sa zajednikom iom, smetenjak, smuenjak.
saarini, suaritni. konfundirati (lat. confundere) pomeati,
konfor (fr. confort) udobnost, ugodnost (kao smeati, zamrsiti, zbrkati; smesti, zbuniti,
posledica ukusnog i praktinog ureenja dovesti u nepriliku.
stana, ivota i sl.), sve ono to jedan stan treba kon fuoko (ital. con fuoco) mu3. vatreno, sa
da ima pa, da bude potpuno udoban; arom, ivahno.
materijalno blagostanje; pomo; komfor. konfutabilan (nlat. confutabilis) koji se moe
konforman (lat. conformis) saobrazan, jed- pobiti, opovrgnuti.
noobrazan. konfutator (nlat. confutator) onaj koji pobija
konformacija (lat. conformatio) sastav, (dokaze, navode), opovrgavalac.
sklop, graa nekog tela; saobraavanje, konfutacija (lat. confutatio) pobijanje,
saobraenje, podeavanje prema emu, dokazivanje protivnog; uutkivanje.
prilagoavanje. konfutirati (lat. confutare) pobiti, pobijati,
dokazivati protivno.
konformeri (eng. conformers) pl. v. konfor- konfuijanizam religija koju je osnovao kineski
misti. filozof Konfuije (Konfuije, Kung-fu-ce,
konformizam (lat.) saobraavanje, 551479) i njegovo uenje o vrlini, o prirodi
prilagoavanje, slaganje, prihvatanje neijeg i drutvenom ureenju.
miljenja iz spekulativnih ili oportuni- konha (gr. konche) apx. 1. svod u obliku
stikih razloga. koljke, polukupola; 2. polukruna izboina
konformirati (lat. conformare) saobraziti, na graevini, apsida.
saobraavati, podesiti, udesiti; dati oblik; konhilije (gr. konchylion dem. od konchyle =
konformirati se prilagodi se. konche dvoljuturna koljka) pl. zool. lju-skari
konformisti (lat. conformare) pl. engleski (puevi i koljke).
protestanti koji su priznali 39 lanova konhiliolog (gr. konche dvoljuturna koljka,
anglikanske konfesije od 1562; konformeri. logos) prouavalac (ili: poznavalac)
konformitet (nlat. conformitas) saobraz-nost, ljuskara.
jednoobraznost. konhiliologija (gr. konche, logia) zool. nauka o
konfortabilan (fr. confortable) ugodan, ljuskarima; up. konhilije.
udoban, prijatan; lepo i praktino ureen; konhiforman (gr. konche, lat. forma) pr.
komfortabilan. koljast, oblika dvoljuturne koljke.
konfortancija (nlat. confortantia) pl. med. konhoida (gr. konche, eidos oblik, vid) mat.
sredstva (ili: lekovi) za jaanje. koljanica, Nikodemova ravanska kriva
konfortativ (nlat. confortativum) med. lek za linija etvrtog stepena.
jaanje, lek za okrepljenje. koncedirati (lat. concedere) dopustiti, do-
konfortacija (nlat. confortatio) jaanje, kre- pupggati, dati za pravo, ustupiti, popustiti,
pljenje, okrepljenje. priznati.
konfortirati (nlat. confortare) l. okrepiti, koncentracija (nlat. concentracio) usredsre-
okrepljivati, ojaavati, ojaati; fig. ohrabriti, ivanje, usredsreena, usredsreenost;
ospokojiti. prikupljanje, zbiranje; smetaj, npr.
konfortirati (fr. confort) 2. snabdeti, snabdevati zarobljenika u mali prostor (v. koncentracioni
(kuu, stan itd.) konforom. logor); hen. pojaavanje rastvora smanje-njem
konfrater (lat. confrater) sabrat, sadrug, drug njegove zapremine (npr. isparavanjem);
po zvanju ili slubi. pojaanje rastvora, pojaanost rastvora; rud.
konfraternizirati (lat. confrater) zbrati-miti, uklanjanje mehanikim putem manje vrednih
primiti u bratstvo. delova rude; zgunjavanje, zgusnu e.
konfraternitet (lat. confrater sabrati, nlat. koncentracija kapitala uveavanje kapitala
confraternitas) bratimstvo, pobra-timstvo, putem akumulacije vitka vrednosti. Time se
drugarstvo. poveava drutveno bogatstvo, za razliku od
konfrontacija (nlat. confrontatio) prav. suo- centralizacije, koja ga samo drukije
avanje, suoenje, naroito svedoka (nlat. rasporeuje.
confrontatio testium) ili okrivljenih iji su koncentracioni logor 1. voj. mesto u koje se
iskazi protivreni; poreenje, sravnji-vanje, internira ju civilni zarobljenici i trupe
sravnjenje, uporeivanje, uporeenje.
koncentrirati 465 kondizija
koje su prele na neko neutralno zemlji-te; 2. ceptio immaculata beatae Virginis) teol. ne-
sabiralita politikih protivnika za vreme porono zaee Bogorodice (uenje rimo-
mira, spol>nopolitike za-tegnutosti i u toku katolike crkve).
rata; mnogo ih je osnovano u P svetskom koncer(a)t (lat. concertare takmiiti se, tal.
ratu, naroito u faistikim zemljama, gde su concerto) pol. saglasnost, sporazum vie sila u
bila mesta sistematskog unitavanja ljudi. cilju zajednikog politikog delo-vanja (npr.
koncentrirati v. koncentrisati. Evropski koncerat); muz. vei muziki komad,
koncentrisati (nlat. concentrare) usredsrediti, obino u tri dela, za jedan solo-instrumenat sa
usredsreivati, skupiti, skupljati, sabirati, orkestarskom pratnjom (npr. violinski,
sabrati, sjediniti na jednom mestu; zbiti, klavirski i dr. koncerat); program sa vie
zgusnuto; Hem. poveati jainu rastvora muzikih komada (vokalnih ili
smanjenjem njegove zapremine; rud. izdvojiti instrumentalnih); javna muzika priredba.
(ili: izdvajati) metal ili rudu iz jalovine; koncern (eng. concern) najvii oblik pri-
koncentrirati (koncentrisati) se skupiti se, vatnokapitalistikog monopola. Ukljuuje niz
sabrati se; usredsrediti se, usredsreivati se, industrijskih, trgovinskih i ban-karskih
pribrati se, srediti se (misli). monopola. Obino je na elu najkrupnije
koncentricitet (nlat. concentricitas) sasre- banka. Preko koncerna najvie jaa mo
dinost, zajedninost sredita. finansijske oligarhije (npr. koncern Morgan u
koncentrian (nlat. concentrare) sasredi-ni, sa SAD); odravanje meusobnih odnosa (u
zajednikim sreditem; koji su upravljeni ka politikom smislu).
istom sreditu; voj. koncentrian napad napad koncert (lat. concertare) v. koncerat.
koji je iz polukru-nog poloaja upravljen ka koncertacija (lat. concertatio) prepiranje,
jednoj taci; koncentrina vatra unakrsna prepirka (reima); takmienje, utakmica;
vatra; koncentrino odstupanje odstupanje sporazum, saglasnost.
rasture-nih delova vojske u pravcu iste take;
kat. koncentrini krugovi sasredini krugovi, koncertne (ital. concerto koncerat) muz. vrsta
krugovi sa zajednikim sreditem. akordiona ili harmonike na raz-vlaenje.
koncertirati (lat. concertare takmiiti se) muz.
koncentus (lat. sapege pevati, concentus) muz. takmiiti se javno u sviranju ili pevanju,
skladno pevanje, skladne muzika, sklad-nost, prirediti (ili: prireivati) koncerat, uestvovati
harmoninost. u koncertu; pol. ugo-voriti, ugovarati,
koncept (lat. conceptum, concipere zamisliti, sporazumevati se o emu.
shvatiti) 1. plan, nacrt, skica; prvi pismeni koncertist(a) (ital. concertante) glavni peva ili
sastav (nekog dela ?g isa). svira na koncertu.
koncept (lat. conceptus) 2. pojam; sposobnost
shvatanja, mopojimanja; izlei iz koncep-ta koncert-majstor (lat. concertare, nem. Mei-ster)
izgubiti vezu misli, pobrkati misli, zbuniti se; muz. prvi violinist (solist) u orkestru; titula
izbaciti nekog iz koncepta poremetiti neiji netaknutih lanova muzikih kapela.
red misli, zbuniti ga. koncert komad muz. koncerat u uem obliku
konceptakulum (nlat. conceptaculum) ostava; za neki solo-instrumenat u orkestru.
sanduk za ostavu, pohranilite; bog. koncesivan (nlat. concessivus) gram. dopustan,
udubljenje na talusu (v. talus 1) u kome se dopusni (npr. reenica, svezica); konce-sivna
razvijaju spolni organi (kod mrkih alga). ili dopusna reenica ona koja kazuje
koiceptivan (nlat. conceptivus) zool. oplod-ljiv, doputenje ili ustupanje radnji glavne
sposoban da bude oploen; shvatljiv, reenice, npr.: Nisam ga naao, iako sam ga
sposoban za shvatanje. svuda treio.
konceptirati (lat. conceptum) izraditi prvi koncesija (let. concedere dopustiti, sop-cessio)
sastav, praviti (ili: napraviti) plan, nacrt, doputanje, ustupak, povlastice, davanje
skicu (dela, spisa i sl.). povlastice; odobrenje vlasti (dravne,
koncept-papir prostije, polubela hartija za optinske) za bavljenje nekim poslom koji je
sastavljanje koncepata. slobodan od nadzora te vlasti.
koiceptualizam (lat. conceptus pojam) fil. pravac koncesionar (nlat. concessionarius) onaj koji ima
izmeu realizma i nominalizma po kojem koncesiju (povlasticu), povlaeni,
opti pojmovi jesu oblici i prave radnje povlastiar.
misli, a ne prosti znaci koji se podjednako koncesionirati (lat. concedere ustupati, dopustiti,
primenjuju na vie jedinki. concessio) dati kome povlasticu, koncesiju.
konceptualista (lat. conceptus pojam) fil. koncizan (let. concisus) saet, jezgrovit, zbijen,
pristalice konceptualizma. pregledan, kratak, jasan.
koicepcija (lat. conceptio) l. poimanje, shvatanje, koncizija (lat. concisio) l. komadanje, rasko-
razumevanje; shvatljivost, mo poimanja, madavanje; 2. r e t. kraenje (reenica,
mo razumevanja; zamisao; 2. fiziol. zaee,
oploenje, zatrudnjavanje; koncep-cio
imakulata beate Virtnis (lat. con-
ZO Leksikon
konciznost 466 koordinacija
koordinirati (lat. coordinare) srediti, urediti, koprodukcija (lat. so, productio) zajednika
ureivati, dovesti u red; prirediti, prireivali, proizvodnja; saradnja preduzea iz dve ili
pridodato, pridruiti, pri dru iveti. vie zemalja pri podizanju investicio-nih
kopaj-balzam heh. smolasti sok junoame- objekata ili u proizvodnji druge robe
rikog, naroito brazilijskog drveta ko- namenjene tritu.
pajiva (port., p. copaiba, braz. cupauba). koprokritika (gr. kopros, krino luim,
kopajiva (port., p. copaiba, braz. cupauba) izdvajam) pl. med. sredstva za ienje;
bog. junoameriko drvo od koga se dobiva kopragoga.
kopaj-balzam. koprolalija (gr. kopros, lalein brbljati) med.
kopal (meke. kopalli) ilibaru slina, vrsta, pojava kod nekih duevno obolelih da
sjajna i prijatna mirisa drvena smola koja se moraju i protiv volje, izgovarati nepri-
dobiva od isuenog soka drveta rhus stojne, rune i sramne rei.
copallinum; upotrebljava se kao firnajs. koproliti (gr. kopros, lithos kamen) Pl.
kopar (arap., pere. kabar, fr. sarge, ital. okamenjeni izmeti prepotopskih ivotinja.
sarrego) bog. miroija, join zatvoren pupoljak korologija (gr. kopros, logfa nauka) 1.
jedne biljke u Sredozemlju; upotrebljava se ispitivanje fekalija u dijagnostike svrhe;
kao zain u jelima. 2. fig. naziv za pornografsku lite-raturu.
koparticija (nlat. copartitio) sporedna deoba, koproprijetet (nlat. co-proprietas) prav. su-
deljenje iste celine prema drugim obzirima i vlasnipggvo, zajednika sopstvenost.
meri l ima. koproskleroza (gr. kopros, skleros tvrd) med.
kopejka (rus. kopeika) najmanji ruski otvrdnjavanje izmeta u crevima, tvrda stolica.
(bakarni) novac = 1/100 rublje (nazvan po koprostaza (gr. kopros, stasis stajanje,
tome to je prvobitno bio sa likom konjanika zaustavljanje) med. zatvor, tvrda stolica.
naoruanog kopljem). koprofag (gr. kopros, phagein jesti) ivotinja
koja jede izmet druge ivotinje.
kopija (lat. copia) prepis; fot. otisak, snimak; koprofagija (gr. kopros, phagein) med. jedenje
precrt, preslikano slikarsko ili vajarsko delo; izmeta (pojava kod neke vrste duevno
fig. podraavanje, ugledanje; neto izraene bolesnih).
podraavanjem; pro kopija (lat. rgo copia) Kopti (arap. Kibti, lat. Aegypti) pl. hrianski
za prepis. potomci starih Egipana, ima ih oko 3 mil.
kopiozan (lat. copiosus) bogat, obilan. u Egiptu.
kopiopija (gr. kopos zamor, malaksalost, opsis koptska umetnost period egipatske umetnosti, od
vid) med. zamorenost oiju. P pre do U veka posle n. e., koji se sastoji od
kopirajt (eng. copy-right) uobiajena formula elemenata egipatske, grke i sirijske
za zatitu autorskog i izdavakog prava. umetnosti.
kopirajt bil (eng. copy-right bili) zakon o kopteki jezik najmlai oblik egipatskog jezika,
autorskom i izdavakom pravu. slui se grkom azbukom (danas postoji
kopirati (lat. copia, fr. copier) prepisati, samo kao jezik koptske hrianske crkve.)
prepisivati; precrtavati, preslikavati; kopula (lat. copula) gram. spona (re koja
umnoavati (spis); fot. praviti otisak, snimati vezuje subjekat sa predikatom); zool. stapanje;
(sliku); fig. praviti po ugledu na, podraava. log. onaj deo u sudu kojim se izraava da
kopir-buh (nem. Kopier-buch) knjiga sa pre- veza izmeu subjekta i predikata postoji kao
pisima, naroito trgovakih pisama i dr. saglaavanje ili kao opreka, npr.: ovek je
kopir-maina sprava za umnoavanje rukopisa smrtan; kopula karnalis (nlat. copula
mehanikim putem. carnalis) prav. snoaj.
kopir-papir tanka hartija za umnoavanje kopulativan (lat. copulativus) gram. sastavan,
rukopisa na kopir-maini ili presi za opojan; kopulativna konjunkcija sastavna
kopiranje. svezica; kopulativna reenica sastavna
kopist (lat. copia) prepisiva; fot. snima; fig. reenica, tj. nezavisna reenica koja kazuje
podraavalac. radnje koje se mogu samostalno vriti bez
kopjejka (rus.) v. kopejka. uticaja jedne na drugu, npr: On je to rekao, pa
kopos (gr. kopos zamor) ke. oseanje velike e i potvrditi; log. kopulativni sudovi sudovi
zamorenosti, premorenost, malaksalost, koji imaju vie subjekata, a samo jedan
klonulost. predikat.
kopra (ind.) trg. osueno meso kokosovog kopulator (lat. copulator) svetenik koji
oraha, od koga se spravlja poznato kokoso- obavlja venanje (kod katolika).
vo ulje. kopulacija (lat. copulatio) spajanje brakom,
kopragoga (gr. kopros izmet, balega, ago venavanje; biol. spolno spajanje dveju elija
odnosim) pl., med. v. koprokritika. u jednu zigosporu (kod niih biljaka ili
kopragogija (gr. Kopros, ago) med. ivotinja); spolno sparivanje uopte; nain
izbacivanje izmeta, ienje creva od izmeta. oplemenjavanja voa spajanjem plemenitog
stabla sa divljakom.
zo*
kopulirati 468 kordofoni instrumenti
kopulirati (lat. copulare) spojiti brakom, korba (tur. kyrbac, polj. karbacz) bi, kam-
venati; spolno optiti; oplemenjavati voke dija.
spajanjem plemenitog stabla sa divljim. korbbal (nem. Korb ko, Bali lopta) sp.
kopun (ital. sarrope, nem. Kapaun) utroje-ni nemaka sportska igra loptom, slina koarci.
petao (radi boljeg gojenja i ukusnijeg mesa). korbeja (fr. corbeille) kotarica; na pariske j i
kopunizacija (ital. sarrope) trojenje, od- bekoj berzi: mesto rezervisano za berzanske
stranjivanje spolnih lezda kod mladih agente.
petlova; up. kopun. korbijar (fr. corbillard) velika putnika kola
kor- (lat. sog-) 1. latinski predmetak koji sa korpom pozadi; takoe: mrtvaka kola.
dolazi, mesto kon- (sop-), u reima koje korveta (fr. corvette, lat. orbi ta) voj. manja
poinju sa g. izvidnika laa, mala brza krstarica.
kor (lat. sog, gen. cordis) 2. anat. srce. kord (eng. cord) manestarski pamuni somot sa
kor (fr. corps, lat. corpus) 3. telo, celina; prugama.
zajednica, drutvo, esnaf, svi predstavnici korda (fr. corde, ital. corda) ue, konopac;
jednog reda ljudi (oficirski, diplomatski kor), struna, ica (na violini); mat. tetiva, prava linija
odred vojnika pod jednim komandantom koja spaja dve take obima kruga; fitilj za
(armijski kor); kor a kor (fr. corps a corps) paljenje eksploziva; muz. una korda (ital.
prsa u prsa, ukotac; up. korpus. una corda) jedna ica (kad na klaviru,
kor (gr. chors) 4. v. hor. pomou pedala, ekii dodirnu samo jednu
koraba, (nem. Kohlrabi) keleraba, vrsta povra icu); a due korde (ital. a due corde) na dve
iz roda Brassica; korabica. ice; tuge korde (ital. tutte corde) sve ice, tj.
koradijacija (nlat. corradiatio) sticanje bez pedala.
(svetlosnih) zrakova u jednoj taci. kordeljera (fr. cordeliere) kaluerica fra-
korazija (lat. corrasio) geol. ronjenje, podlo- njevka; konopac za opasivanje (kaluer-
kavanje. ski); enska vornasta ogrlica.
kordijalan (nlat. cordialis, lat. sog srce)
koral (gr. korallion) l. merdan; crveno staklo srdaan, usrdan; koji okrepljuje (lek).
od kojeg se prave perle za nakit i sl; zool. kordijale (nlat. cordiale) farm. lek koji krepi
morska ivotinjice iz klase antozoa, ija se srce.
skeletna masa upotrebljava za ukrase; 2. kordijalitet (nlat. cordialitas) srdanost,
vrsta crkvene horske pesme, koja se peva usrdnost, prisnost, iskrenost.
jednoglasno. kor diplomatik (fr. corps diplomatique) svi
korali (gr. korallion) pl. male drvene loptice sa predstavnici stranih drava u nekoj dravi,
umerenim iljcima na pasjem ovratniku, koje diplomatski kor, diplomatske telo.
bodu kad se ovratnik povue (upotrebljava se korditis (gr. chorde ica) med. zapaljenje
pri dresiranju pasa). glasnica.
koralin 1. vetaka riblja kost koja se pravi kordifolijum (nlat. cordifolium) bog. srast list,
od vlakana nekih biljki. list oblika srca; biljka sa srastim liem.
koralin (gr. korallion) 2. crvena bojena kordiforman (nlat. cordiformis) u obliku srca,
materija, koja se dobiva od fenola. srast.
koraliniti (gr. korallion koral, merdan, lithos kor d'loi (fr. corps de logis) apx. srednji glavni
kamen) pl. v. koraliti. deo palate ili zamka.
koralioliti (gr. korallion, lithos) pl. v. koraliti. kordova novana jedinica Nikaragve deli se na
koraliopetre (gr. korallion, petra kamen) pl. v. 100 centavosa; kordoba.
koraliti. kordovan (p. cordoban) v. korduan.
koraliti (gr. korallion, lithos kamen) pl. kordon (fr. cordon) uzica, gajtan, vrpca
okamenjeni korali. (npr. na eiru); traka, lenta (od
koralitian (gr. korallion) ark. ukraen cveem ordena); a r h . gornji venac na podzi du
i liem. (simsu); voj. lanac vojnih straa za zatitu
koram populo (lat. coram populo) v. koram granice od krijumarskih upada, vojna
publike. granica.
koram publike (lat. coram publico) pred kordonist(a) (fr. cordon) pogranini straar,
skupljenim narodom, pred celim svetom, graniar.
javno i otvoreno. kordofoni instrumenti (ital. corde ice) muz.
Korav (arap. Qur'an) arapski pisana reli-giozna instrumenti kod kojih se ton dobiva
knjiga muhamedovaca, koja sadri u treperenjem zategnutih ica koje je iza-zvano
govorima, psalmima, zakonima, savetima i na vie naina; razlikuju se tri vrste: gudaki
legendama objavljena boanska otkrivenje (violina; viola, violone-lo), trzalaki (razne
Muhamedova, izvor vere i zakona vrste tambura, harfa, gitara i sl.) i udara ki
muhamedovaca, sastoji se iz 114 glava iani instrumenti, kod kojih se treperenje dobi-
(sura); Alkoran.
kor d'plas 469 korespondent
poslovni prijatelj; saradnik na strani, korivacija (lat. corrivatio, rivus potok) svo-
dopisnik (novina). , enje vie potoka ili reka u jedno korito.
korespondenc-biro (nlat correspondere, fr. korigend (lat. corrigere popraviti, corri-
bureau) v. presbiro. gendus) onaj koji treba popravljati, npr.
korespondencija (nlat, correspondentia, ital. maloletan prestupnih.
corrispondenza) pisanje pisama, do- korigenda (lat. corrigenda) pl. sve ono to treba
pisivanje, prepiska, optenje preko pisama; popravljati (ili: ispravljati); ispravke,
veza, promet, saobraaj; saglasnost, slaganje, popravke (naroito tamparske greke).
podudaranje (npr. u shvatanju), odgovarae korigencija (lat. corrigentia) pl. med. primese
emu. lekovima koje popravljaju ukus i otklanja-ju
korespondenc-karta potanska dopisna karta, kodljivost; sredstva za popravku sokova.
dopisnica. korigibilan (nlat. corrigibilis) popravljiv,
korespondirati (nlat. correspondere, ital. ispravljiv, koji se moe popraviti.
corrispondere) pisati i odgovarati na pisma, korigirati v. korigovati.
dopisivati se, biti u prepisci s nekim, biti u korigovati (lat. corrigere) popraviti, ispraviti,
poslovno j vezi; slagati se, odgovarati, popravljati, ispravljati (rukopis, tamparske
podudarati se. greke); opominjati, koriti, kanjavati.
koresponzal (nlat. corresponsalis) trg. v. ak- korida (tl. corrida) borba s bikovima.
ceptant. koridor (ital. corridore) apx. trem, hodnik na
koreus (lat. correus) prav. sukrivac, sadu-nik; koji vode vrata iz pokrajnih soba, loa i dr.;
koreus debendi (lat. correus debendi) u politikoj geografiji: deo zemlje ili linija
sadunik; koreus kredeidi (lat. correus koja spaja jednu dravu sa morem.
credendi) sapoverilac. koriza (gr. koryza) med. zapaljenje nosne
koreferat (lat. correferre) saizvetaj, sai- sluznice, pijavica, unjkavica.
zvee, sporedni izvetaj. korizma (nlat. carisma) v. karizma.
koreferent (lat. correferrens) saizvestilac, korijandar, korijander bog. jednogodinja
sporedni izvestilac, pomonik referenti. aromatina i lekovita biljka iz por. titara,
koreferencija (lat. correferre) saizvetaj, Coriandrum sativum.
saizvee; takoe: korelacija. korijandoli (ital. coriandoli) v. konfeti.
koreferirati (lat. correferre) dati (ili: davati, korijere (ital. corriere) l. v. kurir; 2. potar-
podnositi, podneti, slati, poslati) saizvetaj. konjanik.
korza (ital. correre, corsa) trka konja bez korinta (fr. corinthe) suvo groe bez semena,
jahaa (u Italiji). nazvane po grkom gradu Korintu, odakle
korza (fr. corsage) enska bluza. dolazi.
korzak (rus. tatar.) mala stepska lisica sa korintski (gr. korinthios) koji je svojstven ili
skupocenim krznom, ivi u azijskom delu koji pripada grkom gradu Korintu; korintski
SSSR. stil ark. trei po redu stil (posle dorskog i
Korzakovljeva bolest ned. teko duevno jonskog) koji se pojavio u grkoj arhitekturi
oboljenje koje se javlja kao posledica hro- krajem V veka pre n. e., odlikuje se stubom
ninog alkoholizma; praeno je sumornim koji se zavrava kapi-telom u obliku kotarice
raspoloenjem, apatijom, zaboravnou i od akantova lia.
estom sumanutou. korioi v. horion.
korzar (ital. corsare, p. corsario) morski korifej (gr. koryphalos poglavar, vo, prvi,
razbojnik, gusar; gusarske laa; naoruana koryphe teme) najvii deo ega; u pozoritu
laa za hvatanje neprijateljskih trgovakih starih Grka: voa hora; danas: voa, prvak
laa. balega; fig. prvak, onaj koji je najbolji u
korzet (fr. corset, lat. corpus telo) prsnik, neemu, naroito u nekoj grani umetnosti ili
prsluk, grudnjak, steznik, stenjak, mi der. nauke, zvezda"; narodni voa, kolovoa.
korzirati se (ital. corso) etati se korzom, voziti kormoran (lat. corvus marinus) zool. morski
se ulicama radi etnje. gavran, crni pelikan (ptica koja se hrani
korzo (ital. corso, lat. cursus) trk, tranje; tok; iskljuivo ribom).
trkalite; ulino etalite (upotrebljava se kormofite (gr. korms panj, cepanica,
esto i kao ime ulica, kafana i sl.); trg. = phytcn biljka) pl. bog. biljke koje imaju
kurs; al korzo (ital. al corso) po sadanje j koren, stablo i list (za razliku od talofita).
vrednosti, po kursu. kormus (gr. korms) bog. telo biljke na kome se
koribavtizam (gr. korybas zanesenjak) med. nalaze tri organa; stablo, list i koren.
spavanje otvorenim oima; trabunjanje u korna (eng. sogpeg) sp. v. korner.
groznici.
korival (nlat. corrivalis) suparnik (naroito u
ljubavi).
korivalitet (nlat corrivalitas) suparnitvo
(naroito u ljubavi).
kornak 471 korporificirati
kornak (arap., fr. sogpas) 1. voa slonova, korozivan (lat. corrosivus) razgrizan, koji
slonar; 2. vodi stranaca. razgrize, razjedan, koji razjeda, nagrizan,
kornamuza (ital. sogpo rog, cornamusa) koji nagriza, koji najede.
svirala sa rogom", tj. gajde. korozija (lat. corrosio) razgrizanje, nagrizanje,
kornd bif (eng. corned beef) usoljena govedina najedanje; znat. nagrizanje, razaranje
konzervisana u limenim kutijama (konzerva). ivotinjskog tkiva usled gnojenje; geol.
kornea (lat. sogpea) znat. ronjaa (oka). ronjenje, podlokavanje; hen. nagrizanje,
korneitis (lat. sogpea ronjaa) med. v. kera-titis. razaranje povrine metala izazvane hemij-
korver (eng. sogpeg) ugao, kut, oak; u skim ili elektrohemijskim procesima (npr.
fudbalu: kazneni udarac nogom sa ugla oksidacija).
protivnike gol-linije pred kapiju protivnika, korola (lat. corona, corolla krunice) bog.
zbog toga to je igra protivnikog tima veni, cvetna krunica.
izbacio loptu sa igralita pored ili iza svog korolar (lat. corollarium) kom., log. stav ili
gola; trg. udruivanje trgovaca naveliko radi zakljuak koji sleduje kao prirodna
dizanja cena robi. posledica iz ve dokazanoga steva; prirodna
korist (ital. cornetto) uz. mali rog, roi, posledice.
trubica; obru od roine za dranje kose. korolitian (lat. corolla veni) arh. obvi-jen
korneta (fr. cornette) konjika zastava; liem i cveem, ukraen zelenilom.
brodska zastava; enska kapa za spavanje. koroia (gr. kogbpe, let. sogope) venec, kruna;
koristi (ital. cornettino) huz. mali krivi rog. kod starih Grka i Rimljana: najvie
kornetist(a) (ital. cornetto) onaj koji svira u odlikovanje koje se davalo pobednicima ne
rog, svira u rog, svira u trubu. utakmicame, zaslunim graanima,
kornia (fr. corniche, ital. cornice, lat. coronis) vojskovoama i dr.; fig. krut slualaca,
ark. atula, venac, gornji deo na gesimsu publika; svetiteljski sjaj; astr. beliaste sjajan
(opivnici) stubova i dr., glavna opivnica, venac koji se vidi oko temnog Meseevog
glavni gesims; gornji, krai deo zavese vie kolute ze vreme totalnog pomraenja Sunca;
prozora ili vrata. opsadna linija vojske.
kornioni (fr. cornichons) pl. mali krastavci, koroia veneris (lat. corona Veneris) med.
krastavii. Venerin venac", sifilisni osip po elu.
korio (ital. sogpo) muz. rog; korio di kaa (ital. koronarit (lat. corona venac) med. oboljenje
sogpo di caccia) umski, lovaki rog. venastih arterija srca.
koronacija (nlat. coronatio) krunisanje,
kornulit (lat. cornu rog, gr. Hthos kamen) naroito mledenaca pri venanju.
min. okamenotina u obliku roga. koronida (gr. koronis) u grkoj dramatici:
kornuta (lat. cornuta) hen. retorta sa dva spiritus lenke ze oznaku kraze (npr. tu-mon
vrata, jedinim pravim kratkim, i jednim mesto to emon).
dugim savijenim. koro pjeno (ital. oro pieno) muz. pun hor,
koroborans (lat. corroborans) med. v. korobo- potpun hor.
rativ. korosa (um. coroza) avolska kapa, kapa
koroborancije (lat. corroborantia) pl. med. jeretike koje je inkvizicija osuivala na
sredstva za okrepljenje i jaanje. lomau (u paniji).
koroborativ (lat. corroborativum) med. sredstvo korota (arap. kahret) alost za mrtvim.
za okrepljenje i jaanje. korporal (fr. caporal, nem. Korporal) kap-lar.
koroboracija (lat. corroboratio) jaanje, korporalan (lat. corporalis) telesni.
okrepljivanje, okrepljenje, snaenje. korporalitet (nlat. corporalitas) telesnost.
koroborirati (lat. corroborare) jaati, osnaiti, korporativno (fr. corporativement) u drutvu,
okrepiti. zajedniki, osobno, lino.
korodencije (lat. corrodentia) pl. nagrizna korporacija (nlat. corporatio) vie lica
sredstva, sredstva za nagrizanje (ili: udruenih u istom cilju kojima je drava
najedanje). priznala prave pravnog lica, esnaf, drutvo,
korodibilan (nlat. corrodibilis) v. korozibi-lan. udruenje.
korodirati (lat. corrodere) gristi, nagriza-ti, korporaciona prava prav. prava pravnog lica.
najedati, izgrizati, ojedati. korporizacija (nlat. corporisatio) v. korpo-
korozibilan (nlat. corrosibilis) nagriljiv, rifikacija.
najedljiv, razjedljiv. korporizirati (nlat. corporisare) v.
koroziv (lat. corrosivmn) nagrizno sredstvo, korporificirati.
razjedno sredstvo, sredstvo za nagrizanje; korporifikacija (nlat. corporificatio) pretvaranje
ljut (ili: razjedan, nagrizan) otrov; pl. u telo, otelovljenje, ovaploenje; pretvaranje
koroziva. tenog tela u vrsto; korporizacija.
koroziva (lat. corrosiva) pl. v. koroziv. korporificirati (nlat. corporificere) pretvoriti u
telo, oteloviti, ovaplotiti; stvrdnuti.
korpulentan 472 kosmetika
korpulentan (lat. corpulentus) krupan, pun kortikalan (nlat. corticalis) korni, koji pripada
(telom). kori (supr. medularan), spoljanji; korast,
korpulentnost v. korpulencija. prirode kore.
korpulencija (lat. corpulentia) krupnoa, de- kortikozan (lat. corticosus) korat-, pun kore,
bljina, punoa tela; korpulentnost. bogat korom.
korpus (lat. corpus) telo; celina, ukupnost, kortina (ital. cortina) v. kurtina.
skup; stale; zbornik; voj. vei odred vojske korugator (nlat. corrugator) znat. eoni mii
pod jednim komandantom, kor; tip. vrsta koji nabira kou ela, mii mr-tilac.
tamparskih slova od 10 tipograf-skih taaka korugacija (nlat. corrugatio) mrenje, bo-ranje
(nazvana po tome to je njima tampan ela.
Korpus jurne); in korpore (lat. in sogroge) korugirati (lat. corrugare) namrtiti, na-brati
listom, svi zajedno. (ili: nabirati) kou ela.
korpus vile (lat. corpus vile) v. pod vilis. korumpirati (lat. corrumpere) kvariti, pokvariti,
korpus delikti (lat. corpus delicti) prav. izopaiti, izopaivati; podmititi, podmiivati,
predmet koji dokazuje krivicu, tj. orue potplatiti, potplaiva-ti, potkupiti,
kojim je krivica izvrena ili objekat nad potkupljivati pr. korumpi-ran.
kojim je izvrena. korund (lat. corundum, tamilski kurand
korpus Domini (lat. corpus Domini) u kat. rubin) t. veoma tvrd mineral iste klase kao
crkvi: telo Gospodnje (Hristovo); prie-sna rubin i safir; prost korund, smrvljen,
hostija kao telo Hristovo; Telovo, Braanevo upotrebljava se za ienje i gla-anje
(praznik). metala (mirgl).
koruptan (lat. corruptus) pokvaren; pot-
Korpus jurne (lat. Corpus juri) zbornik plaen, podmien; naopak, nastran, posu-
prava, knjiga celokupnog rimskog prava: vraen (u pojmovima).
zbirka rimskog prava koju je, u VI veku, koruptela (lat. corruptela) kvarenje, izopa-
priredio car Justinijan (Institucije, Pandekte, ivanje; podmiivanje, potplaivanje;
Kodeks Justinijanus i Novele), no koja je tek zavoenje, beaenje.
u XVI veku dobila ovo ime. koruptibilan (nlat. corruptibilis) ukvarljiv,
Korpus jurne kanonici (lat. Corpus juri pokvarljiv, raspadljiv, podloan kva-renju,
canonici) zbirka pravnih izvora kanon-skog truljenju (o telima); podmitljiv, potkupljiv.
prava. koruptibilitet (nlat. corruptibilitas) uk-
Korpus jurne civilne (lat. Corpus juri civilis) varljivost, pokvarljivost, podlonost
zbirka pravnih knjiga Justinijano-vih (sadri: truljenju, podmitljivost, potkupljivost.
Institucije, Pandekte, Kodeks i Novele). korupcija (lat. corruptio) pokvarenost, kvar-
korpuskula (lat. corpuscula) pl. od korpusku- nost, izopaenost, razvrat; potkuplji-vanje,
lum. podmiivanje, potkupljenje, pod-mienje;
korpuskularac (lat. corpusculum) pristalica kvarenje, ukvarivanje, truljenje, raspadanje;
korpuskularne filozofije, atomisti-ar. krivotvorena (spisa, mere, tega i sl.).
korpuskularna teorija fkz. v. emanaciona teorija. korupcionist(a) (lat. corruptio) pokvarenjak,
korpuskularna filozofija (lat. corpusculum pokvaren ovek; naroito: onaj koji prima
telace, malo telo) uenje da su poslednji mito.
sastavni delovi tela izvesna telaca (atomi) kord (ind., eng. corge) izraz koji, slino
koja se ne mogu deliti na sitnije delie, a koja naem tucetu, u Indiji oznaava 20 komada
su po veliini i obliku razliita; atomistika. neega.
korpuskulum (lat. corpusculum) malo telo, kos (ind.) istonoindijska milja.
telace; takoe: atom (lat. corpusculum kosekans (nlat. cosecans, complementi secans)
primitivum); pl. korpuskula. geom. goniometrijska funkcija jednog ugla:
odnos izmeu hipotenuze i suprotne kate-te,
korte (fr. cortege) sveana pratnja, poasna sekanta koltlementa jednog ugla (skr. cosec);
pratnja kakvog visokog funkcionera, svita. kosekanta.
korteks (lat. cortex) bog. kora. kosekanta (nlat. cosecans) geom. v. kosekans.
kortes (p. corte) narodna skuptina u paniji i kosinus (co-sinus, complementi sinus) kat. si-nus
Portugaliji (oba zakonodavna tela, senat i komplementa danoga ugla, goniometrijska
parlamenat). funkcija: odnos nalegle katete prema
korte (ma. kortes) onaj koji revnosno radi za hipotenuzi (skr. cos).
neku politiku linost, partiju ili ideju, ili koskinomantija (gr. koskinon sito, manteia
protiv njih, politiki agita-tor. proricanje) vraanje u sito.
. korteovati (ma. korteskedik) raditi kao kosmarhija (gr. kosmos svet, vasiona, archo
korte. vladam) vladanje svetom, npr.: papizma.
kosmetika (gr. kosmetike vetina ukraa-
vanja) 1. vetina polepavanja tela ve-
kosmetika 473 kostalii
takim doterivanjem pojedinih delova (kose, kupnosti svih pojava u prostoru i vremenu;
koe, zuba, ruku i dr.) pomou pomade, kosmika.
mirisa, pudera, minke itd.; radnja u kojoj se kosmoloki (gr. kosmos, logikos) koji pripada
prodaju ili koja izrauje sredstva za kosmologiji, koji se tie kosmologi-je;
ulepavanje; kozmetika. kosmoloka razmatranja razmatranja o
kosmetika (gr. kosmetikos ukrasni, uresni) 2. vasioni kao ureenoj celini i optim
pl. sredstva za ulepavanje i doterivanje. zakonima koji u njoj vladaju; kosmoloki
kosmizam (gr. kosmos) uzimanje svemira i dokaz o postojanju boga teol. na osnovu
pojava u njemu za predmet umetnikog, injenice to postoji vasiona zakljuuje se da
obino knjievnog stvaranja. mora postojati i prvi uzrok vasione, neto
kosmika (gr. kosmos) v. kosmologija. bezuzrono, bezuslovno, apsolutno, a to je
kosmiki (gr. kosmos svet, vasiona) vasionski, bog (jedan od glavnih dokaza hrianske
vaseljenski, svetski, koji se odnosi na ceo dogmatike).
svet, vaseljenu; astr. kosmiki izlazak zvezde kosmonaut (gr. kosmos, nautes mornar) onaj
izlazak zvezde zajedno sa Suncem; kosmiki koji leti u kosmos, na planete; up. astro-naut.
zalazak zalazak zvezde zajedno sa Suncem; kosmonautika (gr. kosmos, nautike vetina
kosmiki zraci zraci koji neprekidno dolaze plovljenja) nauka koja se bavi reavanjem
iz svemira na Zemlju, odlikuju se velikom problema lansiranja letelica (sa posadom ili
prodornom moi (180 put veom od moi bez nje) u vasionu, njihovog kretanja u
Rendgenovih zrakova); supr. telurski. vasioni (kosmosu) i povratka na Zemlju.
kosio- (gr. kosmos) predmetak u sloeni-cama kosmonizam (gr. kosmos, monos sam) fil.
sa znaenjem: svet, vasiona, vaseljena, pogled na svet koji gleda na vasionu,
vaseljenski. zajedno sa ovekom i svim to je ovean-
kosmoglobus (gr. kosmos, lat. globus) sprava sko, kao na jedno veliko jedinstvo i celinu, a
za prikazivanje pojava u vasioni. na duh kao ogledanje vasione.
kosmogonija (gr. kosmogonia) uenje o kosmonomija (gr. kosmos, nomos zakon) nauka
postanku sveta, naroito hipoteze Kanta i o zakonima koji vladaju vasionom.
Laplasa, poznate pod imenom Kant-- kosmopolit (gr. kosmopolltes) graanin sveta,
Laplasova teorija o postanku Sunevog tj. onaj koji ceo svet smatra svojom
sistema; mitsko tumaenje stvorenja i otadbinom, a sve ljude svojim sugraanima i
postanka sveta (predmet mnogih pesnikih i svojom braom.
dr. dela); pr. kosmogonijski. kosmopolitizam (gr. kosmopolftes) graanstvo
kosmograf (gr. kosmos, grapho) opisiva sveta, shvatanje kosmopolita.
sveta, opisiva vasione. kosmopolitizirati (gr. kosmopolltes) raditi na
kosmografija (gr. kosmos, graphia opisivanje) irenju kosmopolitizma; praviti se
nauka koja opisuje i prikazuje opte crte kosmopolitom, izigravati kosmopolita.
vasione (neba i Zemlje), nauka o vasioni, tj. kosmorama (gr. kosmos, orama pogled,
o svima nebeskim telima (prouava poloaj, prizor) slika sveta, niz slika koje
daljinu, fizika svoj-stva i kretanja nebeskih predstavljaju razne delove vasione.
tela, kao i sile od kojih zavise njihova kosmos (gr. kosmos) svet, svemir, vasiona,
kretanja). vaseljena.
kosmodrom (gr. kosmos vasiona, dromos put, kosmoskopija (gr. kosmos, skopeo
staza) ureena povrina zemljita sa posmatram) posmatranje vasione.
objektima, instalacijama i ureajima za kosmosofija (gr. kosmos, sophia mudrost) v.
smetaj, odravanje i lansiranje raketa sa kosmozofija.
vasionskim letelicama. kosmosfera (gr. kosmos, sphaira lopta)
kosmozoe (gr. kosmos, zoon ivotinja) pl. iva nebeska lopta, vasiona, svet.
bia vasione; hipoteza kosmozoa shvatanje S. kosmoteizam (gr. kosmos, theos bog) fil.
A. Arenijusa (1859) i dr. po kojem ivot na uenje da su bog i svet (vasiona) jedno; up.
Zemlji nije postao putem prazaea, nego se panteizam.
u klicama oduvek nalazio u supstanciji kosmoteologija (gr. kosmos, theos bog, logtfa
vasione, odakle je sa meteoritima, kosmikim uenje, nauka) teol. uenje da postoji bog na
prahom ili putem svetlosti, doao na Zemlju. osnovu injenice to postoji svet, koji je
kosmozofija (gr. kosmos, sophia) ispitivanje morao imati svoj prauzrok i svog tvorca.
vasione putem intuitivnog razmiljanja; kosmofizika (gr. kosmos, physike) ispitivanje
kosmosofija. prirodnih zakona koji vladaju vasionom.
kosmokratija (gr. kosmos, krateo vladam) v. kosmofil (gr. kosmos, philos prijatelj) prijatelj
kosmarhija. vasione.
kosmologija (gr. kosmologta) teorija vasione kost (nem. Kost) hrana, ishrana.
kao ureene celine i optih zakona koji nostalgija (lat. costa rebro, gr. algos bol) med.
vladaju njome; fil. onaj deo metafizi-ke koji bol u rebrima.
raspravlja o ideji sveta kao celo- nestalni (nlat. costalis) rebarni, koji pripada
rebrima.
kostija 474 kohezi]a
kostija dete belca i fustije (u Americi). kostim kotiljon (fr. cotillon) francuski drutveni
(ital., fr. costume) navika, obiaj", odelo, ples; muzika za taj ples. koting (eng. coating)
nonja, naroito non>a koja je karakteristine vrsta engleske guste i upave vunene tkanine
za neko doba, zemlju, sta-le itd.; seneka (upotrebljava se za zimske kapute).
suknja i kaput od iste tkanine; istorijski kostim kotirati (fr. coter) obeleiti, obeleava-ti,
nonja minulih vremena kao izraz kulture u oznaiti (ciframa, slovima); berz. be-leiti (ili:
pojedinim epohama. odreivati) vrednost (kurs) hartija od vrednosti
kostimer (fr. costumier) paz. lice koje se stara (up. kota 1); topogr. odreivati visinsku taku (up.
o kostimima koji odgovaraju vremenu u kota 2). kotlet (fr. cotelette) kuv. rebra s
kojem se dogaa prikazivani komad; mesom (ovija, telea, svinjska ili od divljai),
pozorini kroja; uvar pozorine garderobe; krmenadla.
kostimje. koton (fr. coton, p. al-godon, arap. koti) l.
kostimirati (fr. costumer) obui kostim, pamuk koji se dobiva od semenih aura jedne
preruiti; odenuti, obui; kostimirani bal prvobitno arapske biljke; pamuna tkanina,
zabava na koju posetioci dolaze u raznim katun; 2. (fr. condom) v. prezer-vatkv, kondom.
nonjama (istorijskim, pokrajin-skim i dr.). kotonada (fr. cotonnade) pamuna tkanina,
kostimograf (fr. costume, gr. grapho katunsko platno.
piem) slikar, crta kostima za pozorine kotonerija (fr. cotonnerie) gajenje pamuka;
predstave. zemljite zasaeno pamukom; radionica
kostirati (nem. Kost) hraniti, ishranjivati, davati pamune robe.
(ili: izdavati) hranu; kod nas se uje i
kotiratk. kostiki (ital. costi tamo) pr. trg. kotoniziran (fr. coton pamuk) izraen kao
tamonji; pamuk, pamuast (npr. kao pamuk izraena
kostika roba tamonja roba. kostumbristi (nm. lanena vlakna). kotonizirati (fr. coton) vlakna
costumbre obiaj) slik. junoameriki slikari like ili
svakodnevnog ivota, obiaja, naravi, predela celulozu preraivati kao pamuk. kotonirati
itd. (u XIX v.). (fr. cotonner) ispuniti pamukom, fatirati.
kota (fr. cote) l. razrez, deo, udeo (koji neko kofein (arap. kahva, nlat. coffeinum) hem.
treba da plati), kvota; slovo, cifra, broj (za alkaloid, nalazi se u kafi, a ju i kola--
oznaku akta i sl.); kursna lista (na berzi). orahu, u malim koliinama deluje oi-
kota (fr. cote) 2. na geografskim kartama: vljavajue, u veim otrovno; sredstvo protiv
visinska taka (oznaava apsolutnu ili glavobolje i drugih nervnih bolesti; kafeni.
nadmorsku visinu); breuljak, vis, kosa; morska kofer (gr. kophinos korpa, fr. coffre) putniki
obala, pribreje, primorje. kotangene (nlat. sanduk, koveg, skrinja; voj. u utvrenjima:
cotangens, complementi tangens) kon. prolaz s obe strane utvrenja zatien
goniometrijska funkcija: odnos izmeu nalegle zemljanim nasipom koji vodi preko suvih
i suprotne katete, tangenta komplementa rovova ili kroz brisani prostor ka spoljnim
danoga ugla (skr. cotg). delovima utvrenja. kofoza (gr. kophosis)
kotangenta (nlat. cotangens) geom. v. kotangene. ned. gluvoa. kofraa (fr. coffrage) voj.
kote (fr. cottage, eng. cottage) poljska oblaganje min-skih hodnika ili zemljanih
kuica, kua van grada, vila, kua za jednu prokopa gredama, oblicama, talpama i sl.
porodicu; deo grada sa vilama, kuama za po kofrirati (fr. coffrer) voj. oblagati hodnike i
jednu porodicu. prokope gredama, oblicama i sl., vriti
koterija (fr. coterie) spletkako drutvo, kofrau. koh (nem. kochen kuvati) kuv. povarak
skupina ljudi koji rade da postignu izvesne koji se
IJljljeve na raun drugah-, drutvo, obino tte^e ^ VDJZML (rerni). kohabitant (lat.
politiara ili knjievnika i umetnika, za cohabitans) sastanovnik,
meusobno pomaganje (u ravom smislu), sastanar.
klika. kohabitacija (lat. cohabitatio) stanovanje
kotizacija (fr. cotisation) razrezivanje, zajedno; ivot udvoje; snoaj, spolno op-
odreivanje dela; razrez, srazmeran deo koji tenje.
pada za plaanje, ulog. kotizirati (fr. cotiser) kohezivan (nlat. cohaesivus) uzajamno
razrezati, razrezi-vati, odrediti deo koji svaki privlaan, koji dri zajedno, koji ima svojstvo
uesnik u nekom poslu ima da plati; davati koheriranja; up. kohezija. kohezija (lat.
svoj udeo. cohaesio) fiz. privlana sila izmeu molekula
kotile (gr. kotyle) aica, zdelica. kotiledov istog tela (vrsta tela imaju najveu, tena vrlo
(gr. kotyledon) bog. prvi kliin listi. malu, vazduasta nikakvu koheziju); fig. veza,
povezanost jednog reda misli i sl; sinafija.
koherentan 475 kraniopatija
koherentan (lat. cohaerens) koji se dri kraziologija (gr. krasi, logia) ned. nauka o
zajedno; skopan, povezan, spojen; fiz. meanju sokova u ivotinjskom telu; up.
povezan (sa drugima) tako da se svakoga kraza.
trenutka treptajno stanje jednoga potpuno krajcer (nem. Kreuzer) bakreni novi u
slae sa treptajnim stanjem drugoga. Austro-Ugarskoj.
koherencija (lat. cohaerentia) sveza; spojenost, krak (dan. crack) l. kor. vrsta danskih i
sraslost, povezanost; fiz. koherencija (talasnih vedskih brodova sa tri katarke.
sistema): svojstvo biti koherentan. krak (eng. crack) 2. sp. najbolji konj u jednoj
koherirati (lat. cohaerere) drati se zajedno; trkakoj tali; konj koji ima najvie izgleda
biti u vezi, biti povezan, biti spojen, imati na pobedu.
veze (npr. govor). krakovjak poljski narodni ples (po gradu
kohibicija (lat. cohibitio) zabrana, spreavanja, Krakovu).
obuzdavanje, ograniavanje. krakuzi (polj.) pl. laka poljska konjica,
kohinor (ind., eng. kohinoor) min. uveni ustrojena 1812. u Krakovu i nazvana po sv.
dijamant race od Lahora, ima 279 karata, Krakusu.
danas najskupoceniji dragulj engleske Krampus (nem. Krampus) pratilac sv. Nikole,
krune. u obliku avola sa motkama i vilama, koji
kohliti (gr. kochlos pu, lithos kamen) pl. kanjava neposlunu decu, dok sv. Nikola
geol. okamenjeni puevi. dobru nagrauje.
Kohovi bacili med. bacili tuberkuloze, otkrio ih krampus (nlat. crampus, fr. crampe) med. gr.
dr Robert Koh (18431910). kran (gr. geranos, lat. grus, nem. Kranich
kohorta (lat, cohors) kod Rimljana: deseti deo dral) teh. maina dizalica za podizanje
legije, jedinica koja se sastojala od est velikih i tekih tereta (nazvana po tome to
centuriona po 100 vojnika; eta, pratnja, njena gvozdena konstrukcija podsea na
telesna straa. dugaki vrat ptice drala).
Kocit (gr. Kokytos) mit. reka kukanja", kranijum (nlat. cranium, gr. kranion lubanja)
reka u podzemnom svetu koja je tekla iz znat. v. kranion.
Stiksa u Aheron; up. Tartar. kranio- (gr. kranion) predmetak u sloeni-
kosnil (fr. cochenille) zool. amerika ti-tasta cama sa znaenjem:- lubanja, lubanjski.
va (nlat. Coccus cacti), od ijih se osuenih kraniognomika (gr. kranion, gnome mo
enki dobiva najfinija krmez-na boja. saznanja, razum) psih. odreivanje i
koer (hebr.) hrana i nain spravljanje jela prouavanje duevnih sposobnosti i sklonosti
doputeni jevrejskim verskim propisima. jednog oveka prema sastavu njegove
komar (fr. cauchemar) mora, nemiran i teak lubanje.
san; fig. nesnosan ovek. kranioklazija (gr. kranion, klasis lomljenje)
koon (fr. cochon) svinja, svinje; fig. ned. razbijanje detinje lubanje u sluajevima
prljavac, poganac; pokvarenjak. veoma tekih poroaja.
koonerija (fr. cochonnerie) svinjarija, kranioklast (gr. kranion, klao lomim,
prljavpggina; bezobrazluk. slamam) ned. instrumenat za razbijanje
kotati (nem. kosten) stajati, vredeti (u novcu); detinje lubanje u sluajevima vrlo tekih
kuati, okusiti (jelo). poroaja.
kotirati (nem. Kost) v. kostirati. kranioliti (gr. kranion, ilthos kamen) pl. geol.
kraal (hotent., hol. kraal) hotentotsko selo. okamenjene lubanje raznih ivotinja.
kraval (nlat. charavallium, nem. Krawall) kraniolog (gr. kranion, logos) anat. poznavalac
gungula, guva, mete (obino praen pro- lubanje, prouavalac lubanje.
tivzakonitim povredama osoba ili stvari), kraniologija (gr. kranion, logia) anat. nauka o
vika, galama. ovejoj lubanji, s obzirom na veliinu, oblik
kravalist(a) (nem. Krawall) ovek kome je u i teinu; pr. kranioloki.
krvi da pravi nered, galamdija, buka, kraniomalacija (gr. kranion, malakos mek)
svaalica. med. v. kraniotabes.
kravata (fr. cravate) prvobitno: vratna marama; kraniomant (gr. kranion, mantis prorok)
mana, poa (nazvana po Hrvatima od kojih onaj koji prorie sudbinu prema obliku
su je, za vreme ratova sa Francuzima u HUP lubanje.
veku, primili najpre Francuzi, a potom i kraniomantija (gr. kranion, manteia prori-
ostali zapadni narodi). canje) gatanje po lubanji, proricanje iz
kragna (nem. Kragen) deo koulje i kaputa lubanje.
kojim obuhvata vrat, jaka, ogrlica. kraniometrija (gr. kranion, metria meree)
kraza (gr. krasi meanje) med. meanje sokova merenje oblika i veliine lubanje kao
u telu, od ega, po zastarelom shvatanju, veoma vanog inioca za utvrivanje ka-
zavisi zdravlje; gram. meanje, stapanje, rakteristinih odlika svakog oveka i rase
saimanje dvaju samoglasnika u jedan ili kojoj pripada.
dveju rei u jednu (npr. tiinoma mesto to kranion (gr. kranion) znat. lubanja; kranijum.
onoma ime). kraniopatija (gr. kranion, pathos bol) med. bol
lubanje; bolest lubanje.
kranioskop 476 kreirati
kranioskop (gr. kranion, skopeo posmatram, kreacijanci (lat. creatio) pl. fil. pristalice
gledam) ned. instrumenat za ispitivanje kreacijanizma.
lubanje. krevasa (fr. crevasse) prolom, pukotina,
kranioskopija (gr. kranion, skopeo posmatram, naroito na ledniku (gleeru).
gledam) med. pregledanje, ispitivanje lubanje. krevele pl. trg. mali slonovi zubi sa Gvineje
kraviotabes (gr. kranion, lat. tabes suica) (vaan trgovaki artikl).
med. omekanje lubanje, naroito zatiljka kreda (lat. creta) t. po ostrvu Kritu nazva-na
(kod rahitisa); kraniomalacija. vrsta zemljastog belog krenjaka; geol. doba
kraniotom (gr. kranion, tome seenje, temno (ili: period) u razvitku Zemljine kore, trea
seem) med. aparat za otvaranje (ili: mezozojska formacija.
buenje) lubanje, vrsta trepana. kredenca (lat. credenda) pl. ono u to treba
kraniotomija (gr. kranion, tome) med. razbijanje verovati, lanovi (simbola) vere.
(ili: buenje) lubanje (u sluajevima tekog kredenc (ital. credenza) prvobitno: postavljen
poroaja). sto sa koga su kuana jela i pia za vladara;
kranoge (kelt. crannoges) pl. drvena ostrva, stoi pored oltara za utvari (kod katolika);
vetaka preistorijska ostrvca, obino trpezarijski orman.
okrugla, u jezerima i rekama kotske i Irske. kredencirati (ital. credenza) kuati jela i pia za
krasnoarmejac (rus. krasnoarmeec) vojnik stolom vladara (za dokaz da nisu otrovana);
Crvene armije, vojnik u SSSR. posluiti, posluivati jelom i piem.
krasnogvardejac (rus. krasno tvar d eec) crveni kredibilan (lat. credibilis) kome se moe
gardist", vojnik crvene garde" za vreme verovati, vredan poverenja, verodostojan,
graanskog rata u Rusiji (postojala od 1917. verovatan.
do 1920).
krater (gr. krater) kod starih Grka: sud sa dve kredit (lat. credere verovati, credit, fr. credit)
drke u kome su meali vino sa vodom; poverenje u neku osobu da svoje novane
vulkansko grotlo, drelo; usta staklarske obaveze moe i hoe ispuniti, vera, veresija,
pei. poek (jedna od najvanijih ustanova
krati-erif (pere.) svojeruan potpis turskog savremene privrede); otvoren raun; fig.
cara; up. hati-erif. poverenje, uvaavanja, ugled, upliv, uticaj;
kraun (eng. crown) kruna, engleski srebrni fin. svota (ili: suma) pred-viena budetom
novac od 5 ilinga; kraun-staklo staklo od koja se ne moe prekoraiti; ekonomsko-
silicije, potae i krea, sa flint--staklom od pravni odnos izmeu dva fizika ili pravna
vanosti za graenje soiva kojima se nita lica u kojem jedno istupa kao poverilac,
hromatska aberacija. drugo kao dunik.
kraher (nem. krachen praska, pui) poznato kreditiv (nlat. creditivum) pismena punomo
bezalkoholno pie u zatvorenim bocama jednog poslanika, akreditiv.
koje, pri otvaranju, izazivaju prasak. kreditirati (fr. crediter) dati (ili: davati) na
kransje (fr. creancier) poverilac, kreditor. poverenje (ili: na veresiju, na poek).
kreativav (nlat. creativns) stvaralaki, tvo- reditna zadruge nekada: novana ustanova
raki, tvoran. kojoj je cilj da privredne slabije zatiti od
kreatin (gr. kreas meso) hen. glavni sastojak zelenatva i da ih privredne odri, ojaa i
mesa, krvi, mozga itd. u kimenjaka. osposobi za privrednu delatnost.
kreatinin (gr. kreas meso) hen. proizvod kredit papiri hartije od vrednosti, ob-veznice.
luenja belanevina, stvara se iz kreati-na, kreditno pismo trg. dokumenat kojim se adre-sat
nalazi se u mesu, krvi i mokrai kimenjaka. (obino banka) izvetava da u pismu
kreator (lat. creator) tvorac, stvoritelj, naznaeno] treoj osobi (akreditiranom)
stvaralac, stvori lac; pronalaza. isplati, pod izvesnim uslovima, neku svotu
kreatofagija (gr. kreas meso, phagem jesti) (ili: sumu) novca.
mesoderstvo; v. kreofagija. kreditor (lat. creditor) poverilac.
kreatura (lat. creatura) stvor, stvorenje; kredo (lat. credo) verujem; simvol vere,
miljenik (ili: tienik, priipetlja) nekog vjeruju; veroispovest, vera; muz. trei deo
uglednog oveka; nakaza, ovek za jedne mise.
preziranje. Krez (gr. Kroisos) poslednji lidijski kralj
kreacija (lat. creatio) stvaranje (npr. pozorine (560546. pre n. e.), uven sa svoga
uloge); pronalaenje, proizvoenje; delo, bogatstva; fig. truli bogata, ovek koji ni sam
tvorevina; trg. izdavanje kreditne hartije. ne zna ta sve ima.
kreacijanizam (lat. creatio) fil. uenje Aristotela krezol hen. fenolu slian sastojak suve
i crkvenih otaca po kome je bog stvorio destilacije drvenog i kamenog uglja
oveju duu pri samom stvaranju tela i da ju (sredstvo za dezinfekciju ruku, rublja,
je udahnuo u telo (Supr: traduciJanizam). ispljuvaka, podova itd.).
kreirati (lat. sgeage) stvoriti, stvarati," sazdati,
napraviti; izmisliti, pronai; ustanoviti,
osnovati; ulogu kreirati poz.
krejon 477 kretenizam
prvi prikazati jednu ulogu u nekom novom kreolci (fr. creole, tl. criollo) pl. potomci
komadu (na pozornici ili u filmu). evropskih doseljenika roeni u bivim
krejon (fr. sgauop) olovka; slika izraena francuskim, panskim, portugalskim,
olovkom, kredom; slikanje olovkom ili holandskim i dr. kolonijama Amerike, Afrike
kredom; skica, nacrt. i Azije.
krem (eng. sgeat, fr. sgete, ital. steta, lat. Kreon (gr. Kgebp) kit. brat Jokastin, urak
cremor lactis) skorup, kajmak, pavlaka; jelo Edipov, posle smrti Edipovih sinova kralj u
od mleka, jaja, brana i eera; ukasta boja; Tebi, naredio da se Antigona iva zakopa.
vrsta finog likera; pomada, mast za lice i kreofag (gr. kreas meso, phagein jesti,
ruke; fig. ono to je najbolje, najodabranije i derati) mesojed, onaj koji se hrani mesom,
najbolje (u staleu, drutvu), kita, cvet mesoder.
(drutva). krep (lat. crispus kovrast, fr. stere) laka i retka
kremajera (fr. cremaillere) voj. testerasto, svilena, polusvilena, vunene ili pamuna
zupasto, na evuljicu (ili: cik-cak) tkanine kovrasta izgleda (slui za balske
izlomljena linija jednog rova. i letnje enske haljine); laka crna tkanine za
kremajerija (fr. cremaillerie) voj. testerast rov, enske haljine u alosti, vela i sl. flor;
rov na cik-cak. kudrava kosa; vrsta kudrave frizure;
kremajirati (fr. cremailler) voj. praviti te- krepon.
steraste, evuljiaste rovove. krep-de-in (fr. stere de Chine) kineski flor
Kremalj v. kremlj. (tanka svilena tkanina od vrsto upredenih
ica).
kremaster (gr. kremaster mii diza muda, krep-oret (fr. crepe-georget) v. oret.
kremannumi veam, obesim) aiat. mii koji krepirati (lat. sgerage, ital. sgerage) cri, lipsati,
podie semenjake (muda). uginuti, manjkati, krepati.
krematorijum (lat. crematorium) naroito krepitacija (lat. crepitatio) puckaranje vatre;
udeena pe za higijenske spaljivanje med. krckanje, kripanje (prelomljenih
mrtvaca, spalite; zgrada za kremaciju. kostiju); puckanje zglobova.
kremacija (lat. crematio) spaljivanje mrtvaca (u krepitacio vezikularis (nlat. crepitatio
krematorijumu). vesicularis) med. kranje u grudima koje se
kremirati (lat. crematio) spaliti, spaljiva-ti uje pri udisanju vazudha.
mrtvace (u krematorijumu). krepitus ventris (lat. crepitus ventris) med.
kremlj (rus. kremlv) 1. utvren unutarnji deo ujno, glasno putanje vetrova iz trbuha
nekog grada, gradska tvrava u starim (kroz creva).
ruskim gradovima; 2. Kremlj sedite Sov- krep-maroken (fr. crepe-maroquin) maro-
jetske vlade u Moskvi; fig. Sovjetska vlada. kanski flor, laka svilena tkanina od valovite
kremometar (fr. sgete skorup, kajmak, gr. potke.
metron mera) graduiran stakleni valjak krepon (fr. sgerop) v. krep.
(cilindar) koji pokazuje jainu skorupnog krepuskularan (nlat. crepuscularis) sumra-ni,
sloja u mleku. sutonski, veernji.
kremonska violina vrsta odlinih violina iz krep anan (fr. stere changeant) krepije se
italijanskog grada Kremene (Amatije-ve, boje prelivaju.
Gvarnerijeve, Stradivarijeve i dr.). kresent (eng. crescent) polumesec, red kua u
kremor (lat. cremor) gust sok, kajmak, skorup; obliku polumeseca.
kremor tartari (lat. cremor tartari) xea. vinski krescencija (lat. crescentia) rastenje, bu-janje;
kamen, strep!. prinos, etva; prinos od berbe groa.
krenelirati (fr. creneler) voj. praviti (ili: krsta (fr. crete, lat. crista) kresta u petla;
napraviti) zupaste otvore na zidovima greben, vrh; perjanica; iljak na lemu; voj.
tvrava, nainiti pukarnice; izupati obod kruna, venac grudobrana.
novca. kretacejski (lat. cretaceus kredast, creta kreda)
krene (fr. creneau) voj. pukarnica; zupa-sti kredni, kredast; geol. iz doba krede, iz
otvori na zidovima tvrava. formacije krede, naen u formaciji krede;
krenologija (gr. krene izvor, logfa) nauka o kretacejski periodcoba za kojeg su naslagani
izvorima, naroito lekovitim. kredni slojevi (up. trijas, jura, kreda).
kreozot (gr. kreas meso, sozo spasavam, kreten (fr. cretin, ital. cretino, lat. christia-num
odravam) hen. materija koja slui ljudski stvor) med. osoba koja je u svom
odravanju mesa; uta, bistra i zejtinjava duhovnom razvitku zaostala a fiziki
tenost, mirie na dim i ljuta ukusa, dobiva zakrljala (suvie mali rast, guavost, velika
se iz katrana vukovog drveta; slui i kao glava, krive noge itd.); pope. poslednji, najtei
odlino dezinfekciono sredstvo, naroito kao sluaj umne zaostalost; fig. blesan, blesavac,
lek protiv zubobolje. maloumnik, glupaina.
kreolski jezici meavina romanskih, ho- kretenizam (fr. cretenisme) ned. bolest kretena,
landskog ili engleskog jezika sa crna-kim, koja se osniva na prevremenom pre-
indijanskim i drugim jezicima, odn. sa
jezicima starosedelaca.
kreten 478 krioskopiJa
krioterapija (gr. kryos, therapeia leenje) kriptografika (gr. kryptos, grapho) vetina
med. leenje rashlaivanjem, naroito raka, pisanja tajnim pismenima.
pri emu se u obolelim delovima organizma kriptodepresija (gr. krypto, depressio) reorp.
pomou hladnoe izazivaju znatne promene ulegnue ispunjeno vodom iji je nivo vii
u ivotu i funkciji elija. od mora.
kriofor (gr. kryos, phoreo nosim, donosim) fiz. kriptokarpian (gr. krypto, karpos plod) bog.
sprava pomou koje se voda, putem brzog koji raa skrivenim plodovima.
isparavanja, pretvara u led. kriptoklerikalac (gr. krypto, kleros) potajni (ili:
kriohidrat (gr. kryos, hydor voda) hem. skriveni) privrenik sveten-stva i njegove
rastvor, npr. kuhinjske soli u vodi, koji se ideologije.
mrzne na stalnoj temperaturi, kao da je kriptomnezija (gr. kriptos, mnesis pamenje)
jedinstveno telo (eutektika meavina). podsvesno pamenje.
kripta (gr. krypte skrivalite, skriveno kripton (gr. krypto) hem. elemenat, atomska
udubljenje, lat. crypta) grobnica ispod hora u masa 83,80, redni br. 36, plemeniti gas bez
starim hrianskim crkvama, docnije boje, mirisa i ukusa, znak Kg; nalazi se u
proirena u samostalne kapele ispod vazduhu u malim koliinama (0,028%).
crkve. kriptonim (gr. krypto, oputa ime) sa skrivenim
kripte (gr. kripte) pl. med. depaste jamice, u imenom, anoniman.
vrate lezdanih cevi, kao i uvale u krajni kripgoportik (gr. krypto, lat. porticus trem,
cima. hodnik) arh. skriven ili podzemni hodnik.
kriptestezija (gr. kryptos skriven, aisthesis kriptorhizam (gr. kripto, orchis mudo) med.
oseanje, opaanje) skrivena sposobnost, npr. kriptorhija.
kod telepata, vidovitih i dr. kriptorhija (gr. krypto, orchis) med. skrivena
kriptian (gr. kryptos) sakrit, skriven, muda, tj. kad muda lee, mesto u svojoj kesi,
ezoterian. u trbunoj duplji ili preponskom kanalu
kripto- (gr. krypto skrivam, krijem, mukarca.
kryptos skriven) predmetak u sloenica-ma kriptorhit (gr. krypto, orchis) med. onaj kod
sa znaenjem: skriven, tajni. koga se muda nalaze u trbunoj duplji ili
kriptoanaliza (gr. kryptos, analisis preponskom kanalu.
ralanjavanje) deo kriptologijekojm kriptoskop (gr. krypto, skopeo gledam)
prouava ifrovane poruke i utvruje njihovu instrumenat za snimanje Rendgenovim
vrednost. zracima u svetlom prostoru.
kriptofite (gr. kryptos, phyton biljka) vot.
kriptogame (gr. kryptos, gamos svadba) pl. viegodinje zeljaste biljke iji nadze-mni
bog. proste biljke bez cveta, koje mesto delovi izumiru u vezi sa nastajanjem
mnogoelijskog semena sa zametkom (kli- nepovoljnog perioda godine, a pupoljci se
com) imaju jednoelijsku sporu, bez klice, nalaze na podzemnim organima ili na
kojom se mnoe, bescvetnice, biljke sa organima u vodi ili mulju.
nevidljivim ili skrivenim spolnim orga-nima krispatura (nlat. crispatura) kovravost,
(XXIV i poslednja klasa u Lineovu sistemu). smeuranost, zgrenost, zboranost.
kriptogamija (gr. kryptos, gamos i -ia krispacija (nlat. crispatio) kovranje, nabi-ranje,
nastavak za stanje) skriven brak, potajan smeuravanje; med. skupljanje, grenje
brak. (ivaca, miia).
kriptogamian (gr. kryptos, gamos) koji ivi krispirati (lat. crispare) kovrati, nabira-ti, griti,
u skrivenom (ili: potajnom) braku: iji je smeuravati; med. krispirati ilu odseenu ilu
nain razmnoavanja zagonetan (ili: malo zavrnuti da bi se ustavilo krvarenje.
nejasan). kristal- (gr. krystallos) 1. prva, poetna re
kriptogamologija (gr. kryptos, gamos, logfa) u sloenicama sa znaenjem: led, sve to je
bog. nauka o bescvetnicama tj. o biljkama kod ledu slino, kristal.
kojih se ne razaznaju spolni delovi: up. kristal (gr. krystallos) 2. ledu slino
kriptogame. obrazovanje minerala; min. telo ogranieno
kriptogenetian (gr. krypto, genos poreklo) ravnim geometrijskim povrinama (pljo-
kome se ne zna poreklo, koji je nepoznata snima) i u svima delovima podjednakih
porekla. hemijskih svojstava; kristalno staklo
kriptogram (gr. kryptos, gramma) pismo providno, teko i veoma skupoceno staklo.
napisano (ili: spis napisan) tajnim pismom; kristalan (gr. krystallos) koji ima svojstvo
ifra. kristala; fig. savreno bistar, providan, ist (kao
kriptograf (gr. kryptos, grapho piem) onaj kristal); supr. amorfan. kristalast (gr.
koji pie tajnim pismom; pisaa maina krystallos) v. kristalan. kristalizacija (gr.
pomou koje se mogu pisati ifre; pr. krystallos) min. obrazovanje kristala,
kriptografski. postajanje pravilnih oblika; kristalizovanje.
kriptografija (gr. kryptos, grapho) pisanje
tajnim pismenima, ifrovanje.
kristalizirati 480 kroa d'oner
kristalizirati (fr. cristalliser) pretvarati (ili: kristalofizika (gr. krystallos, phisike) deo
prelaziti) u geometrijske oblike, npr. kocku, mineralogije koji se bavi fizikim svojstvima
tetraedar, oktaedar, esto-stranu prizmu, tj. u kristala.
kristale; fig. utvrditi, tano odrediti; kristalohemija (gr. krystallos, chemia) deo
kristalizovati. kristalografije koji prouava odnose izmeu
kristalizovati v. kristalizirati. sastava kristala i njihovih hemij-skih
kristalisati v. kristalizirati. svojstava, kao i uzajamnu vezu izmeu
kristali (gr. krystallos, h'thos kamen) pl. po. hemijskih s jedne i fizikih i geometrij-skih
mikroskopom sitne tvorevine, jo neizraeni i svojstava s druge strane.
neodreeni poeci krista-lizacije pojedinih kristijanija (po starom nazivu glavnog grada
minerala (za razliku od mikrolita, koji ve Norveke) sp. okret obema nogama kod
imaju odreene oblike). skijanja.
krite (gr. krithe) med. jemiak (u oku).
Kristalna palata (eng. Crystal Palae) velika
palata u Sidenhemu (Sydenham), predgrau kriterij(um) (gr. kriterion) merilo, znak
Londona, sagraena 18511854. od gvoa i raspoznavanja; npr. kriterijum za for-malnu
stakla, sa pozorinim i kon-certnim istinu su logiki zakoni.
dvoranama, i stalnim umetni-kim i kritizer (gr. kritike) onaj koji voli da kritikuje,
kulturno-istorijskim izlobama. prigovara, zajeda, nekonstruk-tivan kritiar,
zajedalo.
kristalni sistem naziv za sve grupe kri-stalnih
oblika koji se mogu svesti na jedan, kritizerstvo (gr. kritike) kritikovanje, naroito
zajedniki sistem oca simetrije (v. teseralni, nekonstruktivno, prigovaranje.
tetragonalni, heksagonalni, rombni ili kritizirati (gr. krmo sudim, ocenjujem)
rombini, monoklini, tri-klini sistem). ispitivati vrednost', ocenjivati, pisati kritiku;
kuditi, zamerati; kritikovati.
kristalno soivo znat. sabirno soivo oka,
sastavljeno od mnogobrojnih providnih kritika (gr. kritike, krino) ocenjivanje, vetina
slojeva, nalazi se odmah iza zenice. ocenjivanja, tj. utvrivanje i razli-kovanje
kristalogenija (gr. krystallos, gignomai postati, onoga to je dobro ili vredno od onoga to je
nastati) stvaranje (ili: postajanje) kristala. ravo ili slabo (u knjievnosti, nauci, javnom
kristalogija v. kristalologija. ivotu itd.); prikaz (ili: ocena) nekoga
umetnikog, naunog i dr. dela.
kristalografija (gr. krystallos, graphfa) min. kritikaster (gr. kritike) zameralo, nadri-
opisivanje kristala, deo mineralogije koji kritiar, vajni kritiar.
prouava geometrijske oblike minerala. kritikovati (gr. krinokritike) v. kritizirati.
kristaloidan (gr. krystallos, eidos oblik, vid)
kristalast, slian kristalu, kao kristal. kritikomanija (gr. kritike, mania pomama,
besnilo) strast za kuenjem (ili: zame-ranjem,
kristaloidi (gr. krystallos, eidos oblik, vid) kritikovanjem).
pl. min. tela koja neposredno ili u spoju sa kriticizam (eng. criticism) fil. pravac filo-zofijske
drugim telima dobivaju oblik kristala i koja kritike, ono gnoseoloko stanovite koje
su sposobna za difuziju; agregati sastavljeni smatra osnovnim zadatkom filozofije
od sitnih kristala grupisanih oko zajednikog sistematsko ispitivanje porekla, mogunosti,
sredita tako da im se ne moe tano vanosti i granica naeg saznanja (Kant). U
odrediti kristalni oblik; up. koloid. pitanju porekla saznanja, kriticizam stoji
kristalologija (gr. krystallos, logos, govor) izmeu racio-nalizma i empirizma, a u
nauka o kristalima; kristalogija. pitanju njegove mogunosti, vanosti i
kristalomantija (gr. krystallos, manteia granica izmeu skepticizma i dogmatizma.
proricanje, gatanje) proricanje iz kristala ili kritian (gr. kritikos) koji se odnosi na kritiku
ogledala. ili ima karakter kritike; koji ocenjuje, koji
kristalometrija (gr. krystallos, metron mera, kudi, kudljiv; ned. opasan, odluujui,
merilo, metria merenje) vepggina me-renja sudbonosan, presudan; kriti-ne godine
kristala. godine klimakterijuma.
kristalonomija (gr. krystallos, nomos kritiar (gr. kritikos) ocenjiva, sudija (u
zakon) nauka o zakonima nestajanja kristala. pitanjima knjievne, umetnike, naune,
kristalotehnika (gr. krystallos, technike) moralne itd. vrednosti); fig. kudilac, zameralo.
vepggina postakljivanja. kritiki (gr. kritikos) v. kritian.
kristalotomija (gr. krystallos, tome seenje, kritomanija (gr. krino sudim, ocenjujem,
cepanje) razdvajanje (ili: cepanje) kristala. mania) v. kritikomanija.
krmez (tur. kirmiz) tamnocrvene boja koja se
dobiva od istoimenog insekta.
kroa d'oner (fr. croix d'honneur) francuski
orden: krst legije asti.
kroazada 481 kruna
kroazada (fr. croisade) krstarenje, naroito krop (eng. sgor) berba, naroito: berba duvana u
morem; krstaki rat; u maevanju: unakr-san Sev. Americi; veliko bure u koje se pakuje
udarac. duvan u listu.
kroaze (fr. croise, ukrten, unakrstan) 1. kros (eng. cross) sp. v. kros-koitri.
ime razliitih svilenih i vunenih tkanine, krosa (fr. crosse, ital. croccia) pastirski tap,
naroito za postavu; 2. korak u plesu. biskupska taka; voj. kundak na puci; rep
kroazirati (fr. croiser) ukrotiti, ukrta-vati; lafeta.
K'ostariti, obilaziti, ii tamo-amo; voj. otvoriti kros-kontri (eng. cross-country) sl. lakoat-letska
unakrsnu vatru. disciplina: tranje po raznolikom terenu
krojcer (nem. Kreuzer) voj. krstarica, krsta, (uzbrdo, nizbrdo, kroz ume, polja i dr.) na
vrsta brzih ratnih brodova; kraj-cer. stazi od 315 km; odrava se obino
krokantan (fr. croquant) vruskav, rskav, koji uprolee (lroleni) i ujesen (jesenji kros).
pri jelu pucka pod zubima (kolai od badema). krotalist(a) (gr. krotalon) igra uz ka-stanjete;
kreket (eng. croquet) sp. drutvena igra u kojoj up. krotalon.
uestvuju dve strane sa drvenim lop-tama i krotalon (gr. krotalon) antika egrtaljka,
ekiastim maljicama. kastanjeta, klepetalo.
kroketa (fr. croquette) kuv. knedla, valjuak (od krotafij(um) (gr. krotaphos slepoonica) med.
mesa, krompira i dr.). kucanje u glavi, naroito u slepoonicama.
krotafit (gr. krotaphites) anat. slepooni mii.
kroki (fr. croquis) prva zamisao, nacrt, skica krotonin (gr. kroton) hen. eona organska
slike ili predela izraena jednostavnim baza koja se nalazi u semenu biljke croton
sredstvima (olovkom, estarom, vrstarom, tiglium.
merenjem odoka). krofter (eng. crofter) kotski seljak, pola
krokirati (fr. croquer) raditi nacrt nekog predela farmer a pola radnik, koji nema sopstvene
odoka; crtati (ili: nacrtati) u glavnim zemlje nego plaa za nju veleposedniku neku
potezima, skicirati. malu zakupninu.
krokodil (gr. krokodeilos) zool. vrsta velikih krocea (lat. sgosea afran) v. kroa.
grabljivih i veoma opasnih gutera, ivi u krocidizam (gr. crocydismos) med. v. karfo-
veim rekama Afrike, naroito u Nilu; logija.
krokodilske suze pritvorne, neiskrene, kroa (lat. sgosea afran, ital. croccia) crvena
licemerne suze (jer krokodil, po prii, kad kardinalska mantija; krocea.
vreba plen podraava glas deteta koje kroata (ital. crociata) krstaki rat; novac koji
plae). su plaali oni koji nisu lino uestvovali u
krokomagma (gr. krokos afran, magma krstakom ratu.
mast) farm. afranova mast. kroati (ital. crociati) pl. krstonosci, kr-stai,
krokus (gr. krokos, lat. crocus) bog. v. afran. kriari.
kroma (ital. croma, gr. kroma boja) iuz. kro (fr. croche) ku3. osmina note.
sputanje ili poviavanje note za pola tona kroe (fr. crochet) kuka, kukica; igla sa
(naziv verovatno po tome to su se ranije kukicom (za kukianje); kovrica kose na
polutonovi oznaavali drukijim mastilom, ili slepoonicama kod ena; kalauz; nosaki
po tome to su ih smatrali samo kao boju i samar; voj. kukast zidani ispust na uglovima
nijansu osnovnih, glavnih tonova); takoe: utvrenja za zatitu od bone vatre; gram.
osmina note. kukaste zagrade [ ]; med. kuka za izvlaenje
kromiomantija (gr. kromyon crni luk, man-teia kamiaka; sp. u boksu: udarac izmah-nutom
proricanje) gatanje u luk. rukom u irinu, i to tako da se pogodi telo
kromlek (kelt. erom, lech, eng. cromlech) protivnika prednjim delom stisnute pesnice.
preistorijski keltski kameni oltar, druidski kroirati (fr. sgos kuka, kukica, crocher)
nadgrobni spomenik. savijati; kukiati, raditi kukicom (enski
kromoplasti v. hromoplasti. rad).
krvnika (gr. chronika) v. hronika. krsmet (tur. k'smet) sudbina, udes.
Kronos (gr. Kronos) mit. gospodar sveta pre krudelitet (lat. crudelitas) svirepost.
Zevsa, najmlai sin Uranov i Gejin, mu kruditet (lat. cruditos) med. nesvarljivost;
Rejin, pojeo svu svoju decu, poto mu je bilo pretovarenost eluca.
proreeno da e ga sin zbaciti s prestola, kruentacija (nlat. cruentatio) krvavljenje,
samo ostane Zevs, koga je mati bila sakrila; okrvavljenje, umrljanost krvlju.
Zevs ga docnije zbilja svrgne i baci u kruks (lat. crux) krst; fig. muka, patnja.
Tartar; kod Rimljana: Sa turi. kruna (gr. korone, lat. sogopa, nem. Kgope) 1.
kronprinc (nem. Kronprinz) prestolonasled-nik, novana jedinica u nekim evropskim
najstariji sin kajzerov (u bivoj Nemakoj dravama; 2. znak vladarskog dostojanstva
Carevini). koji se, u sveanim prilikama, nosi na glavi;
v. koroia.
31 Leksikon
kruor 482 ksenofobija
kruor (lat. sgiog) usirena, prelivena krv, krv Ksantipa (gr. Ksanthipe) uta kobila"; ime
izvan tela; crvena boja krvi. zle i goropadne ene Sokratove; fig. aspida,
krup (elt. croup, nem. Kropf) l. med. zapaljenje zla ena, otrokona.
grkljana i dunika, veoma teka bolest, ksantogen (gr. ksanthos, gen- koren od gfg-
naroito kod dece, kod koje bolesnik izgleda nesthai roditi se, nastati, postati) hen.
kao zadavljen, zadavica, guter. materija koju sadre lie i cvetovi i
krup (fr. croupe) 2. sapi kod konja. koja, spojena sa alkalijama, pouti.
krupada (fr. croupade) jak. kolski skok kod ksantom (gr. ksantbs) med. benigni ukasti
koga konj prednje noge izbaci uvis, a za- tumor, obino na gornjoj vei.
dnjima se odbaci i izvede skok preko ksantopsija (gr. ksanths, <5psis vid, vienje)
prepone. ned. utovidost (kod utice i trovanja
krupje (fr. croupier) pomonik, zastupnik pikrinskom kiselinom i santoninom).
onoga to dri bank, mea karte, prima ksantofil (gr. ksanthos, phyllon list) vot. uta
izgubljeni novac i naplauje dobitke (u boja u hromoplasta; utilo lia, uti pigment
velikim kockarnicama); ortak u igri; trg. tajni koji sadri lie kad pouti.
ortak. ksenelazija (gr. xenos tuinac, elases teranje,
krupon (fr. croupon) vrsta koe za pravljenje isterivanje, elayno teram) pro-gonjenje
cipela. stranaca, tuinaca.
kruralan (lat. crus, cruralis) zool. butni, be- ksenije (gr. xenia) pl. pokloni za goste; kod
dreni. rimskog pesnika Marcijala: naslov XIII knjige
kruska (ital. crusca) trice, mekinje, osevine; njegovih epigrama; naslov knjige Geteovih i
Akademija dela kruska (ital. Accademia della ilerovih epigrama (1797) protiv izopaenosti u
crusca) 1582. god. u Firenci osnovano nauio ovdanjoj nemakoj knjievnosti; kratki
drutvo za ienje italijanskog jezika (kao stihovi duhovite ili satirine sadrine.
brana od trica). ksenogamija (gr. xenos tu, gamos brak) bog.
krusta (lat. crusta) kora, ljuska. unakrsno opraivanje biljaka, pri kome se u
procesu oploenja spajaju gameti razliitih
krustar (nlat. crustarius) izraiva reljefa. individua iste vrste.
krustacea (lat. crustacea) pl. zool. ljuskari ksenografija (gr. xenos tu, graphein
(rakovi). pisati) poznavanje stranog pisma; strano
krustaceologija (lat. crustacea, gr. logia) pismo.
zool. nauka o ljuskarima. ksenoza (gr. xenosis) otuivanje, odroa-
krustacija (nlat. crustatio) dobivanje kore, vanje.
okoravanje, okorenje, skoravanje; med. kra- ksenokratija (gr. xenos tu, krateo vladam)
stanje. vladavina stranaca, tuinaca.
krustiki instrumenti (gr. kruo udaram, lat. ksenologija (gr. xenos, logos govor) govor o
instrumentum) kuz. instrumenti u koje se tajnom, skrivenom, = okultizam.
udara (bubanj, timpan, daire ili def); ksenoman (gr. xenos tuinac, stranac, tata
membranofoni instrumenti. pomama, besnilo) onaj koji preterano voli
krustoderme (lat. crusta kora, gr. erma strance i sve strano.
koa) pl. zool. ribe sa tvrdom koom, npr. ribe ksenomanija (gr. xenos, mania) preterana
oklopnjae. ljubav prema strancima i onome to je strano,
krustozan (lat. crustosus) korat, koji ima koru; tuinsko, ludovanje za tuinti-nom.
med. krastav. ksenomizija (gr. xenos, miseo mrzim)
krucijacija (lat. crux krst, nlat. cruciatio) mrnja na tuince (ili: strance).
raspinjanje, prikivanje na krst. ksenon (gr. xenos) hem. elemenat, atomska
krucifer (nlat. crucifer) krstonosac. masa 131,30, redni broj 54, znak He, 1898.
krupifere (nlat. cruciferae) pl. vot. (biljke) god. pronaeni plemeniti gas", koga u
krstaice. malim koliinama (0,005%) ima u vazduhu;
krucifiks (nlat. crucifixus) raspee Hristovo na u spektru pokazuje plave linije.
slici ili u kipu (na Zapadu se poelo ksenotafijum (gr. xenos tu, taphos grob)
umetniki prikazivati tek od XIII veka). groblje za strance.
kruka (rus. kruka) mera za tenosti u Rusiji ksenofilija (gr. xenos, philos prijatelj, koji
=1/10 vedra= 1,230 1. voli) ljubav prema strancima i onome to je
krdalija (tur.) turski hajduk u XVIII veku i na strano, tuinsko.
poetku XIX veka. ksenofob (gr. xenos, phobos strah) neprijatelj
ksako (jap.) vrhovni svetenik religije fo u stranaca; onaj koji se plai stranaca; onaj
Japanu i Kini. koji se plai stranaca i zazire od njih.
ksaitin (gr. ksanthos ut) hem. organska baza ksenofobija (gr. xenos, phobeo bojim se)
koja se nalazi u mokrai, krvi i jetri sisara, mrnja na tuince (ili: strance), strah od
bezbojna i nekristalinska masa koja se u stranaca.
vodi teko rastvara (C5H4O2N4); uta boja
koja se dobiva od broa.
kserazam 483 kubacija
kserazam (gr. xerasmos suvoa) med. suenje ksilografija (gr. xylon, graphem pisati)
kose, elavljenje, elavost; kserazija. rezbarstvo, rezbarija, vetina pravljenja
kserazija (gr. xerasia suvoa) med. v. kserazam. figura i slika u drvetu; tampanje drvenim
kserafijum (gr. xeros suv) farm. suvi lek protiv slovima i tablicama; vetina pre-tampavanja
osipa. na drvo.
kserion (gr. xerds) farm. suvi lek, naroito lek u ksilografirati (gr. xylon, graphem) v. de-
obliku praka za posipanje. kalkirati.
ksero- (gr. hegbk) predmetak u sloenicama sa ksilografski (gr. xylon, graphem) rezbar-ski;
znaenjem: suv. tampan drvenim slovima, izraen putem
kseroderma (gr. xercs, erma koa) med. pretampavanja na drvo.
suenje koe, suvokoast. ksiloidan (gr. xylon, efdos vid, oblik) slian
kseroza (gr. hegbz) med. suenje, sasuivanje, drvetu, nalik na drvo, drvast.
suvoa. ksiloidiv (gr. xylon, eidos) hem. materija koja
kseroma (gr. xeros) med. suvoa, naroito se dobiva uticajem jake alitrene kiseline na
oiju. drvenu strugotinu, pamuk, platno i dr.
kserometar (gr. xeros, metron mera, merile) ksilolatrija (gr. xylon, latreia oboavanje)
sprava kojom se meri gubitak teine tela usled oboavanje drveta, tj. slika ili kipova od
sasuivanja. drveta, drvenih idola.
kserostomija (gr. xeros, stoma usta) med. ksilolit (gr. xylon, lithos kamen) kameno drvo,
suenje usta, suvoa usta. vetaka kamena masa od strugotine drveta i
kserosfera (gr. xeros, sphalra lopta) klima u magnezija kita (upotrebljava se za izradu
pustinjama. poda, stepenica itd.).
ksilologija (gr. xylon, logfa) nauka o raznim
kserotian (gr. xeros) koji sui, koji zasu-uje, vrstama drveta, opisivanje raznih vrsta
zasuavan. drveta.
kserotribija (gr. xeros, tribe trljanje) med. suvo ksilometar (gr. xylon, metron mera, merile) u
trljanje bolesnog dela tela. umarstvu: naprava za merenje zapremine
kserotripsija (gr. xeros, tripsis trljanje) med. v. stabala nepravilnog oblika (drvo koje treba
kserotribija. izmeriti zagnjuri se u vodu, i zapre-mina vode
kserofagija (gr. xercs, phagem jesti) koja pri tome biva istisnuta jednaka je
hranjenje suvom hranom; hranjenje suvim zapremini zagnjurenog drveta).
plodovima i hlebom za vreme posta (kod ksiloterapija (gr. xylon, therapeia leenje) med.
prvih hriana). leenje nekim vrstama drveta.
kserofili (gr. xerds, phileo volim) bog. ksilofag (gr. xylon, phagein jesti, derati) zool.
ivotinjske vrste prilagoene sui, stanovnici drvoder, crv koji sivi u drvetu.
sunih oblasti. ksilofon (gr. xylon, phone zvuk) muz. drvena
kserofite (gr. xerbs, phyton biljka) vot. biljke citra, instrumenat koji se sastoji od tankih
koje su prilagoene ivotu na be-zvodnom daica raznog tona i na koji se svira
zemljitu (stenama, pustinjama i DR-)- udarajui maljiima.
kseroform (gr. xercs, lat. forma oblik) farm. ksister (gr. huo struem) med. strug za
ut i bezmirisan praak; slui spolja kao skidanje strea (kamenca) sa zuba.
antiseptikum za rane i razjede, a iznutra ksifijas (gr. xiphos ma) zool. morska sablja,
protiv katara creva. riba naroito poznata po svojim usoljenim
kseroftalmija (gr. xeros, ophthalmos oko) perajama koja se spravljaju na Siciliji.
med. suvo zapaljenje oiju sa zakrvavlji- ksifodan v. ksifoidan.
vanjem beonjae, zapaljenje oiju praeno ksifodonti (gr. xiphos ma, odus, odontos zub)
crvenilom i bolom. pl. geol. maozupci, vrsta okamenjenih
ksilit (gr. xylon drvo, lithos kamen) Hem. pretpotopskih sisara.
naroita vrsta alkohola koji se dobiva od ksifoidan (gr. xiphos ma, eidos vid, oblik)
drveta; mineral po spoljanosti slian drvetu. u obliku maa, kao ma, maast.
ksilo- (gr. xylon) predmetak u sloenicama sa ksi-estice v. hiperoni.
znaenjem: drvo, drveni. ktitor (gr. ktfzo osnivam) kod pravoslavnih
ksilogliptika (gr. xylon, glypho dubem, reem) Slovena i u srednjovekovnoj Vizanti-ji:
v. ksiloglifika. osniva manastira, njegov zatitnik i veliki
ksiloglif (gr. xylon, glypho) drvorezac, darodavac.
duborezac. kub (lat. cubus, gr. kybos kocka) mat, trei
ksiloglifika (gr. xylon, glypho) vetina rezanja stepen nekog broja, tj. proizvod tri jednaka
figura ili slova u drvetu, drvo-restvo, inioca (npr. 8 = 23 =2H2H2), poto je
duborestvo; ksilogliptika. zapremine kocke jednaka treem stepenu
ksilograf (gr. xylon, graphein pisati) njene ivice, a3 ; kubus.
drvorezac, duborezac, vetak u pravljenju kubatura (nlat. cubatura) izraunavanje
figura i slika u drvetu. zapremine jednog tela; zapremine.
kubacija (nlat. cubatio) v. kubatura.
31*
kubizam 484 kulmipacija
kubizam (gr. kybos, lat. cubus kocka) slik. vljavanje putem autosugestije (naziv po fr.
umetniki pravac (naroito u slikarstvu) na apotekaru E. Soie-u).
poetku XX veka, iji su predstavnici svodili kuzen (fr. cousin) roak, brati, sestri.
ljudske figure i predmete iz prirode na kuzina (fr. cousine) roaka, sestra od strica, od
geom. oblike (kocke, kvadrate, lopte i dr. ujaka, od tetke.
geometrijska tela). kujavjak (polj. kujawiak) poljska narodna
kubirati (lat. cubus kocka) kat. podii (ili: dizati) igra u 3/4 taktu, srodna mazurki.
jedan broj na kub, tj. na trei stepen; kujon (fr. couillon) nikakav ovek, propalica,
izraunati zapreminu nekog tela. kukavica; kojon.
kubist(a) um. pristalica kubizma. Ku-kluks-klan, v. Kju kluks klan.
kubitalni (lat. cubitalis) aiat. lakatni. kukularis (nlat. cuculla kapa, kukuljaa,
kubitus (lat. cubitus) aiat. lakat. cucullaris) anat. mii ije.
kubni (gr. kybikcs) kockast, u obliku kocke, kukurbita (lat. cucurbita) bog. bundeva; ned.
koji je iste duine, irine i visine (npr. kubna kupica, sprava za isisivanje krvi.
stopa, mera, kubni metar); kubne tablice kukurbitacija (nlat. cucurbitatio) med. me-tanje
tablice koje sadre kubove (ili: tree stepene) kupica, isisavanje krvi.
brojeva od 11000 i dalje; kubni koren mat. kukurbitacija (nlat. cucurbitatio) med. me-tanje
veliina koju dobijemo kad jedan broj (kubni kupica, isisavanje krvi.
broj) podelimo na tri jednaka inioca (npr. 2 ku laa (fr. coulage) trg. gubitak u teno j robi
je kubni koren od 8); up. kub. usled curenja (ili: isticanje); iscurela tenost.
kuboidan (lat. cubus, gr. eidos vid, oblik) kulak (rus. kulak) seoski bogata, kapita-list.
kockast, slian kocki, u obliku kocke. kulan (tatar.) divlji magarac u Tatarskoj,
kubre (tl. cubras) pl. potomci mulata i Persiji i Indiji.
crnaca u Junoj Americi. kujundija (tur. kuyumcu) zlatar, zanatlija koji
kubura (tur.) 1. mala puka (pitolj); 2. kona izrauje ukrasne predmete od zla-
torba, privrena uz sedlo, u kojoj se dri kulant (fr. coulant) pokretan ukras (dragi
mala puka; 3. uzan hodnik; 4. kamena ili kamen i sl.) na enskim ogrlicama; pokretni
drvena humka, u obliku kocke, na prsten (na kiobranu).
grobovima velikana; fig. nevolja, nedaa, kulantan (fr. coulant) lak, tean (stil); prijatan,
beda, jadno stanje. prirodan; usluan, predusretljiv, prilagodljiv.
kubus (lat. cubus, gr. kybos) mat. v. kub. kula (tur. kula at) konj sivopepeljaste boje,
kuvada (fr. couvade leanje) e. veoma ra- boje olova, mije boje.
sprostranjen obiaj da se mukarac, kad mu kule (fr. coulee) tip. v. kurziv.
se rodi dete, ponaa u svemu kao da ga je on kulevrina (fr. coulevrine, lat. coluber zmija)
rodio: lee u postelju, neguje dete, prima voj. poljska zmija, vrsta lakog dugakog topa.
estitanja, uzdrava se od jela porodiljama kuli (fr. coulis) l. proreena i jaka supa (od
zabranjenih itd. Ovo je jedan od obiaja koji ivine, teletine, rakova i dr.).
ukazuje na prelazak iz matrijarhata u kuli (kin., eng. coolie) 2. nadniar, nosa,
patrijarhat. amalin u Indiji i Kini, pripadnik jedne od
kuveza (fr. couveuse) med. grejalica, kvo-ka", najniih i najsiromanijih kasta.
aparat za zagrevanje pre vremena roene i kulinarav (lat. culinarius) kuhinjski, kujn-ski,
slabunjavo dece pomou gasa ili elektrine koji spada u spravljanje jela.
struje. kulinarstvo (lat. culina kuhinja) vetina
kuver (fr. couvert) l. stoni pribor za jelo; 2. v. spremanja jela.
kuver(a)t. kulisa (fr. coulisse) l. pokretni zid na
kuver(a)t (fr. couvert) zavoj za pisma, koverat. pozornici (pronaen u XVI veku u
kuvertira (fr. couverture) pokriva postelj-ni; Italiji); deo pozornice koji publika ne vidi, tj.
korice knjige; omot. onaj koji je iza kulisa; otuda: raditi neto iza
kuvertirati (fr. couvert) metnut (ili: me-tati, kulisa raditi tajno, skriveno; fig. tajna; 2. skup
zatvoriti) pismo u koverat. berzanskih posrednika i pekulanata na
kugla (nem. Kugel) kom. lopta, telo kod kojeg pariskoj berzi; 3. voice (na maini), povoe,
su sve take njegove povrine (periferije) vodilo.
jednako udaljene od sredita; lopta za igru kulisje (fr. coulissier) berzanski posrednik; up.
(drvena, kotana, gumena, staklena itd.). kulisa 2.
kuglof (nem. Gugelhupf) ku. peeni kola od kulicide (lat. culex, nlat. culicidae) pl. zool.
brana, jaja, mleka, eera, suvog groa i komarci.
sl. kulmen (lat. culmen gei. culminis) vrhunac,
kuglja v. kugla. vrh, najvia taka; vrhunac napetosti.
kuguar zool. v. puma. kulminacija (nlat. culminatio) astr. prolazak
kudu (hotent.) zool. junoafrika antilopa. zvezde kroz meridijan (podnevak) nekog
kueizam med psihoterapijska metoda leenja
koja se osniva na uticaju volje na ozdra-
kulminaciona taka 485 kumulativan
mesta; gornja kulminacija prolazak nekog kultivisati (nlat. cultivare) gajiti, obrai-vati,
nebeskog tela kroz podnevak nekog mesta obdelavati, kriti zemlju; odravati dobre
iznad horizonta (vidika); donja kulminacija odnose i veze s nekim; razvijati, vebati,
prolazak nekog nebeskog tela kroz podnevak obrazovati, usavravati, po-boljavati,
nekog mesta ispod horizonta (vidika); fig. oplemenjivati.
najvia taka u razvitku neega, vrhunac. kultura (lat. colere gajiti, negovati, cultura) 1.
kulminaciona taka najvia taka u razvitku obdelavanje, obraivanje, negovanje, gajenje,
neega, vrhunac, najvii stupanj, krajnji racionalno podizanje neke privredne grane; 2.
stepen. racionalno podignuta pri-vredna grana; 3. fig.
kulminirati (lat. culmen vrh, nlat. razvijanje, obrazovanje, usavravanje,
culminare) astr. proi (ili: prolaziti) kroz oplemenjavanje, bo-gaenje duha; struna,
meridijan (podnevak) nekog mesta, i, prema naroito opta obrazovanost; naitanost; etika
tome, doi do krajnje take; fig. dostignuti kultura podizanje pojedinca i celog drutva
najviu taku ili najvii stepen, doi do do toga da mu budu ideali: pravinost,
vrhunca, biti na vrhuncu, vrhuniti. istinitost, ovenost i uzajamno potovanje;
kuloar (fr. couloir) hodnik, prolaz, trem (u 4. gajenje izvesnih vrsta bakterija u naune
pozoritu, berzi, zgradi parlamenta); up. svrhe; bakterije dobivene gajenjem u
koridor, foaje. laboratoriji.
kulometrija v. kulonmetrija. kulturan (lat. cultura) odnegovan, obraen,
kulon (skr. S) fkz. jedinica za merenje koliine obdelan; razvijen, usavren, oplemenjen; koji
elektriciteta u Meunarodnom sistemu ima struno i, naroito, opte obrazovanje,
jedinica; predstavlja koliinu elektriciteta koji naitan.
u l s proe kroz po-preni presek provodnika kulturizam (fr. culturisme) atletska gimnastika
u kome jaine elektrine struje iznosi 1 sistem telesnog vebanja kojemu je svrha
amper; kulon je jednak jedinici ampersekunda skladan razvoj muskulature tela.
(skr. As); naziv po francuskom fiziaru . kulturne tehnika nauka o svemu to je u vezi
Kulo-nu (Charles Coulomb, 17361806). sa racionalnim obraivanjem zemlje
kulonmetrija (po fr. fiziaru Kulonu, gr. (geodezija, regulisanje malih voda i njihovo
metria merenje) merenje koliine elektriciteta. iskoriavani, poznavanje poljopri-vrednih
kulpa (lat. sra greh, pogreka) prav. krivica sprava itd.).
(bez predumiljaja, tj. iz nemarnosti ili kulturni sistemi delimini izraaji jedne kulture,
neopreznosti); in kulpa (lat. in culpa) u povezani meusobno stvarnom srodnou, od
krivici, kriv, kanjiv. kojih su najvaniji: religija, umetnost, nauka,
kulpabilitet (lat. culpabilitas) kanjivost, privreda, drava i pravo.
krivinost. kuluk (tur. kulluk) l. besplatan rad turskom
kulpa lata (lat. culpa lata) prav. iroka, tj. gruba, spahiji; 2. teak, naporan rad za drugoga; 3.
teka krivica. obavezan besplatan rad na izgradnji puteva i
kulpa levis (lat. culpa levis) prav. laka, mala drugih objekata u korist zajednice.
krivica. kumbara (pere. humbere, tur. kumbara) vrsta
kulpa levisima (lat. culpa levissima) prav. starinske granate ili bombe; top koji baca
veoma laka, posve mala krivica. ove granate.
kulpa mea (lat. culpa tea) moja krivica, moj kum grano salis (lat. sit grano ali) v. pod
greh. granum salis
kulpirati (lat. culpare) prav. kriviti, okri-viti; kumir (stsl.) jedan od starih slovenskih naziva
koriti, ne odobrava. za idol.
kulpozan (nlat. culposus) grean, kriv. kum laude (lat. sit laude) sa pohvalom,
kult (lat. cultus, colere gajiti; potovati) pohvalio, odlino (u ocenjivanju uspeha na
potovanje boga; crkveni obredi, vera, ispitima).
veroispovest; visoko potovanje, divljenje do kumio (mont., rus.) mleno vino, stepsko
oboavanje (npr. kult rada, slobode, Tolstoja mleko, kiselo mleko koje se dobiva od
itd.). kobila sa ruskih stepa, proizvod vrenja
kultivator (nlat. cultivator) ratar, zemljoradnik, mlenog eera; znaajno kao sredstvo za
zemljodelac; svaka poljoprivred-na sprava za ishranu i lek.
povrinsku obradu zemljita; plug praa, kum rezervacione (nlat. sit reservatione) sa
drljaa (koja odstranjuje korov i kamenje i izuzetkom, uz ogradu, osim.
time oplemenjuje zemlju). kumrija (arap. qumriya, tur. kumru) grlica,
kultivacija (nlat. cultivatio) obraivanje, gugutka.
obdelavanje, gajenje, podizanje; usavra- kumulativan (nlat. cumulativus) nagomilan;
vanje, oplemenjivanje. nagomilavan, koji gomila; skupni, udru-ni;
kultivirati v. kultivisati. kumulativna granata voj. granata ije je zrno
udeeno za probijanje oklopa, npr.
tenkovskog, puni se naroitim eksplozi-
kumulacija 486 kurabilitet
vom, pri udaru razvija toplotu uz visoku kupela (lat. cupella) hem. mala posuda za
temperaturu koja rastapa oklop i probija ga. ienje srebra ili zlata od olova; e-lezna
kumulacija (nlat. cumulatio) gomilanje, na- posuda sa peanom podlogom, slina kazanu,
gomilavanje; ret. nagomilavanje slinih za zagrevanje retorti.
pojmova (supr. distribucija). kupelacija (lat. cupella) hen. ienje zlata ili
kumulirati (lat cumulare) gomilati, nago- srebra od olova oksidacionim to-pljenjem; up.
milavati; imati istovremeno vie zvanja i kupela.
primati plate koje ona nose. kupelirati (lat. cupella) hem. istiti zlato ili
kumulonimbus (lat. cumuius gomila, nimbus srebro od olova oksidacionim to-pljenjem.
taman olujni oblak) keteor. veliki oblak u vidu Kupidon (lat. Cupido) nit. bog ljubavi kod starih
planine, a nekad u vidu nakovnja; obino Rimljana, Amor.
nosi oluju, pljusak, grmljavinu i grad. kupirati (fr. soireg, ital. colpire) sei, odsei;
kumulus (lat. cumuius gomila, nagomilana presei, npr. put; meati razne vrste nekog
masa) meteor. vrsta gustih oblaka, obino pia (vina); voznu kartu zace-piti ili probuiti i
blistavo belih, u vidu tornjeva ili glavica time je ponititi; podsei rep (konjima, psima);
karfiola; obino se pojavljuju pri lepom voj. presei odstupnicu; med. u samom poetku
vremenu usled sunevog zagrevanje vlanih spreiti razvijanje neke bolesti; u kartama:
predela. presei, odneti adutom; ma. obii protivni-kov
kundalini (sskr. kundalini) vatrena mo", ma pa izvesti udarac.
velika magnetna mo (koja se krije u kuple (fr. couplet) v. kuplet.
materiji i u oveku). kupler (lat. copulare spojiti, skopati, nem.
kunealan (lat. cuneus klin, nlat. cunealis) Kuppler) podvoa; sopstvenik javne radnje;
klinast, u obliku klina. za enu: kuplerka.
kuneiforman (nlat. cuneiformis) v. kunealan. kupleraj (nem. Kupplerei) javna radnja, bludna
kuneus (lat. cuneus klin) voj. klinasti bojni red. kua, burdelj.
kunktator (lat. cunctator) oklevalo, odgaa-lo, kuplet (fr. couplet, lat. copulare spojiti,
stezalo. skopati) strofa Jedne pesmice; u fr. kominoj
kunktacija (lat. cunctatio) oklevanje, otezanje, operi: pesmica duhovite, socijalne ili politike
odgaanje. sadrine; u vodvilju: pesma ije se strofe
kunst (nem. Kunst) vetina; umetnost; fig. pevaju po istoj melo-diji, obino sa refrenom
vetina; to je kunst to je vetina, to nije lako. (npr. Berberi su prvi ljudi" itd.); pravilan
kunstgrif (nem. Kunstgriff) vetaki ru-kohvat izgovor je: kuple.
koji ne moe svako izvesti (naroito u kupletirati (fr. coupleter) rugati se, isme-vati u
raznim vrstama sporta). stihovima; pevati kuplete.
kunstdruk-hartija (nem. Kunst-druck) hartija kuplung (nem. Kupplung) meh. spoj dvaju
prevuena kazeinom, glatka i porcelan-skog vratila koji prenose pogonsku snagu jednog
izgleda (slui za precizne umetni-ke otiske vratila na drugo, kvailo, spojnica.
autotipija). kupola (nlat. cuppula, ital. cupola) vrh. u obliku
kunsttajn (nem. Kunststein) vetaka kamena polulopte ili drugog rotacionog tela izveden
masa, vetaki kamen. svod, naroito na monumentalnim
kunsttik (nem. Kunststiick) majstorija, ve-tina; graevinama, kube.
fig. obeenjakluk. kupon (fr. coupon) odseak, ostatak tkanine
kup (eng. sir) pehar; naroito nagradom, koji u (restl); fin. odseak, npr. akcije, na osnovu koga
sportu svake godine odnosi igra ili se prima interes ili dividenda; priznanica.
organizacije koji se, u nizu utakmica, pokau ku pri g (lat. cuprum) bakarne ruda (88,8%
kao najbolji; kup sistem nain odigravanja bakra), oksid bakra (Si2 O); svetlocrven
sportskih utakmica veeg broja timova ili mineral.
pojedinaca po principu eliminisanja: kuproza (fr. couperose, lat. cupri rosa) hem.
pobeeni ispada iz daljeg takmienja, a u bakrena voda, vitriol; med. bubuljice, bu-
zavrnoj (finalnoj) utakmici dobija se buljiavost.
konani pobednik. kuprum (lat. cuprum) hem. bakar.
kupaa (fr. coupage) meanje razliitih vrsta kur (fr. soit) 1. dvor, dvorac; podvorenje na
vina; meanje alkohola razne jaine; dvoru ili na nekom visokom mestu; dvor-ska
dodavanje vode u pie. poniznost, ulagivanje; udvaranje; up. kurisati.
kupe (fr. soire) zatvorena kola sa dva sedita, kur (lat. cura, nem. Kur) 2. med. mere za
polufijaker; prednji deo potanskih kola; suzbijanje i otklanjanje bolesti, leenje.
odeljenje u eleznikom vagonu; korak u kurabilan (nlat. curabilis) izleljiv, koji se moe
plesu. leiti.
kupeza (fr. coupeuse) maina (ili: sprava) za kurabilitet (nlat. curabilitas) izleljivost,
seenje hartije. isceljivost, leljivost.
kura 487 kurs
kura (fr. courage, lat. sog) hrabrost, sra-nost, kurziv (lat. cursiva se. scriptura) nm. poloe-no
odvanost; pr. kuraan. (ili: koso) pismo, slova nagnuta nade-sno
kurand (lat. curandus) prav. maloletnik, (tako da izgleda kao da tre).
tienik, siroe. kurzoran (lat. currere trati, nlat. curso-rius)
kurantan (fr. courant, lat. stege) tekui, koji je koji tee bez zadravanja, bez prekida, npr.:
u opticaju (naroito novac koji ide po svojoj itanje.
nominalnoj vrednosti); koji prolazi, koji ima kurija (lat. curia) u starom Rimu: jedan od ZO
prou, koji se trai (roba); kurantni dugovi odeljaka na koje su bile podeljene najstarije
sitni, letei dugovi (bez podloge menice i sl.); rimske porodice (patriciji); mesto, kua u
biti o kuran(fr. ai courant) biti u toku ega, kojoj se sastajale kurija radi veanja o
biti s im upoznat, kurentan. zajednikim poslovima; docnije: zgrada za
kurare (indijan.) jak biljni otrov, u koji senatske sednice, venica; danas: venica,
uroenici Ju. Amerike moe strele; u sudnica; vee, sud; papin dvor; Rimska
medicini se upotrebljava protiv tetanusa i pri kurija v. Kurija romana.
vivisekcijama; up. urari. kurijalije (lat. curialia) pl. formalnosti
kurariv hen. otrovni alkaloidi od kojih se kurijalnog stila; kancelarijski obiaji i
sastoji otrov kurare. formalnosti; izrazi utivosti u naslovima i sl.
kurasao vrsta finog likera od kore naran-ine, kurijalisti (lat. curia) pl. katolici koji priznaju
izrauje se u Holandiji (naziv po papi neogranienu vlast u crkvi,
zapadnoindijskom ostrvu Kurasao). ultramontanci; <upr. episkopali-sti.
kurijalni (lat. curialis) napisan kurijalnim
kurat (lat. curare brinuti se, curatus) kod stilom; kurijalni stil kancelarijski stil,
katolika: zastupnik parohijskog svetenika, formalistiki stil; kurijalno pismo tip latinice
kapelan. kojim su pisani stariji dokumenti papske
kuratela (nlat. curatela) prav. starateljstvo, kancelarije.
tutorstvo. Kurija romana (lat. Curia romana) Rimska
kurativa (lat. curativus) med. leenje organ-skih kurija, papin dvor; svi papski slubenici i sve
i psihikih oboljenja. papske ustanove koje se staraju o izvoenju
kurativan (nlat. curativus) koji lei, koji je za opteg crkvenog prava; papina vlada.
leenje, lekovit. kurikulum vite (lat. curriculum vitae) tok
kurator (lat. curator) prav. staratelj, stara-lac, ivota, ivotopis.
tutor. kuriozan (lat. curiosus) radoznao, ljubopitljiv;
kuratorij(um) (nlat. curatorium) prav. redak, neobian, udan, udnovat, zanimljiv.
starateljstvo, staralatvo, tutorstvo (zvanje i kuriozitet (lat. curiositas) radoznalost, lju-
nadlenost). bopitljivost; retkost, neobinost, osobenost,
kuracija (lat. curatio) leenje. udnovatost; retka stvar, zanimljivost,
kurba v. kurva. znamenitost; kurioznost.
kurbav (arap.) prinos, rtva, rtva bogu; kuriozum (lat. curiosum) neobinost, retkost,
Kurban barjam v. barjam. znamenitost, zanimljivost.
kurbatura (fr. courbature) vet. ukoenost kurir (fr. courrier) glasnik, skorotea, ulak;
(konja). slubenik ili poverljiva osoba koje vlada ili
kurbeta (fr. courbette) jak. podskok konja poslanstvo alju sa vanim vestima, aktima ili
prednjim nogama, vrlo kratak galop; fig. sl. (zbog hitnosti ili vee sigurnosti).
klanjanje, naklon. kurira (lat. curare) med. negovati bolesnika,
kurbetirati (fr. courbetter) jak. juriti kratkim leiti.
galopom; up. kurbeta. kurisati (fr. cour) udvarati se (nekoj dami).
kurva (fr. courbe, lat. curvus kriv) vrh. krivina; kurkuma zelenkasto-uta biljna boja iz korena
kom. kriva linija, kriva, kri-vulja; vet. vrsta junoazijske biljke Curcuma longa i
otoka na konjskom kolenu; kurba. Curcuma rotunda; slui za bojenje pamuka,
kurvatura (lat. curvatura) krivljenje, iskri- vune, svile, ulja, butera, sira i dr.
vljenost; krivina; kurvacija. kurmuzirati (v.) oiviiti, ovenati, uok-viriti;
kurvacija (lat. curvatio) v. kurvatura. naroito: krupniji dragi kamen okruiti
kurvilinearan (nlat. curvilinearis) geom. kri- vencem sitnijih kamenie; karmozira ti.
volinijski. kurotrofij(um) (gr. kuro-trophos koji gaji
kurvimetar (lat. curva kriva, krivulja, gr. decu) zavod za nahoad.
metron merilo, mera) instrumenat za me- kurs (lat. cursus tok, fr. cours) tok, putanja,
renje krivih linija (na crteima i kartama). pravac (npr. broda); opticaj jedne vrste
kurentan (lat. currens) tekui, koji je u toku; novca; berzanska cena pojedinih vrsta
kurantan. novca, menica, dravnih hartija, akcija i
kurer (fr. coureur, lat. stege trati) trka;
konj trka; voj. laki konjanik, izvi-a;
enskaro, suknjaro.
kursalon 488 katrija
sl; teaj, niz predavanja, asova nekog kur-first (nem. Kurfurst) izborni knez, jedan
predmeta (npr. kurs ruskog jezika, steno- od kneeva koji su, od XIII veka, birali
grafije itd.), udbenik. nemake careve.
kursalon (lat. cura leenje, fr. salon dvorana za kurclus (nem. Kurzschluss) fiz. kratak spoj",
prijem) dvorana u kojoj se skupljaju vanjski tj. sluajan dodir ili premoenje dva
posetioci, dvorana za zabavu i provodnju u elektrina raznoimena pola, usled ega se
banji. stvara izuzetno jaka struja, koju provodnik ne
kursirati (fr. cours) biti u toku, biti u opticaju, moe da izdri, nego mora da pregori;
opticati, biti u prometu; kurzi-rati. dovodi do prekida struje.
kurs-makler trg. berzanski posrednik koga, za kuratovij(um) hem. radioaktivan elemenat,
pojedine berze, postavlja i otputa vlada atomska masa 260, redni broj 104, znak Ki;
(sudeluje u zvaninom utvrivanju ime po sovjetskom fiziaru I. V. Kura-tovu
berzanskih kurseva za robu i hartije od (19021960).
vrednosti). kurum (tur. kur$um) olovo; puano zrno, tane.
kursni list trg. pregled cena koji izdaje berza kustodija (lat. custodio) uvanje, nadzor,
svakodnevno sem praznikih dana, kada se straarenje, zatvor, tamnica.
berzanski sastanci ne dre; u njega se kustodija honesta (lat. custodia honesta) prav.
unose cene svega ime se trguje na berzi. kazna lienja slobode koja ne liava asti,
kurtaa (fr. courtage) posredovanje u trgovini; naroito za manje politike krivice (na
nagrada koju dobiva posrednik za svoj trud; pravni sistem je ne poznaje).
up. kurtje. pustos (lat. custos) uvar, nadzornik, nad-zorni
slubenik (npr. biblioteke, zbirke, muzeja
kur-taksa (lat. cura leenje, nlat. taxa) itd.); crkvenjak; zvonar.
propisana cena koju plaaju kupai kusur (arap. qusur, kusur, tur. kusur) ostatak
(bolesnici) i posetioci banja, banjska novca koji prodavac vraa kupcu.
dabina. kuter (eng. cutter) brza jedrilica, naroito kod
kurtalisati (tur. kurtarmak) osloboditi, spasti, ratnih brodova; takoe: brz mali engleski
izbaviti. brod sa jednom katarkom.
kurtana engleski kraljevski ma bez iljka, koji kuta (fr. coutil, lat. culcita) jako i gusto
se, o sveanosti krunisanja, nosi ispred laneno, kudeljno ili pamune platno (za
kralja. postelje), cvilih.
kurtizan (fr. courtisan) dvoranin; laskavac, kutikula (lat cuticula) zool. pokoica; &
udvara; ljubavnik. koasta opna na biljkama.
kurtizana (fr. courtisane) elegantna ljubaz-nica, kutis (lat. cutis koa) zool. potkono tkivo, bog.
milosnica, nalonica. kora jednogodinjih biljki.
kurtina (fr. courtine, ital cortina) zavesa, kutitis (lat. cutis) ned. zapaljenje koe.
naroito u pozoritu pri promenama na kutka (rus.) kratka bluza ruskih ratnika.
otvorenoj pozornici; krevetska zavesa; fort. kufsko pismo po gradu Kufa nazvano
bedem koji spaja dva bastiona, srednji bedem; najstarije arapsko pismo, danas u upotrebi
kortina. samo kao ukrasno pismo (na novcu, u
kurtje (fr. courtier) trg. posrednik za trgovake natpisima i sl.).
poslove, senzal, meetar. ku! (fr. couche) naredba psima: lezi! mi-RUJ!
kurtoazija (fr. curtoisie) otmeno ponaanje, uti! umukni!
fino, viteko ophoenje, naroito prema katrija (ind.) druga po redu indijska ka-sta,
damama, dvorska uglaenost, utivost, koju sainjavaju ratnici i narodni prvaci;
uljudnost. pripadnik ove kaste.
L
L, l trinaesto slovo nae irilice, e-snaesto nae labijirati (lat. labium) muz. orguljske cevi
latinice (L, 1); kao skraenica: 1 = litra; L = snabdeti, snabdevati jezicima.
rimski broj 50, oznaka za funtu sterlinga; 1. labij(um) (lat. labium) usna, gubica; muz. jeziak
s. = loko citato; 1L> = lord; 1ls. = licencijat; na orguljskim cevima; pl. labije.
Liiq. = likvor; L. D. = legum doktor, doktor labilan (lat. labilis) nemoan, slab, prolazak,
prava (u Engleskoj); log., ln = logari-tam; troan, nesiguran; fkz. nepostojan, nestalan;
(L. S.) = loko sili; hen. L. = liti-jytt; La = labilna ravnotea nepostojana ravnotea (kad
lantan; Lr = loreicijum; Lu = teipgge tela stoji u vertikali iznad osovine);
supr. stabilan.
labadisti pristalice verske protestantske sekte, labilnost (lat. labilis) neuvrenost; ne-
koju je u XVH v. osnovao an Laba-dije. postojanost, kolebljivost, nepouzdanost.
labarum (gr. labaron, nlat. labarum) rimska labimetar (gr. labis drka, ruka, metron
ratna zastava za vreme poznijih careva; mera, merilo) ned. hirurka sprava za
posle Konstantina Velikog sa znakom krsta merenje rastojanja krakova kleta, odnosno
i grkim poetnim slovima imena Isusa rastojanja izmeu kaike na kracima tih
Hrista; kod katolika: crkveni e-tvorouglasti kleta, pomou kojih se vri pora-anje; u
ophodni barjak od skupocene materije sa grkopravoslavnoj crkvi: kai-ica kojom se
slikom raspea ili kog svetitelja. verni prieuju.
labdacizam v. lambdacizam. labiodental (lat. labialis usneni, dentalis zubni)
label (eng. label marka, etiketa) naroita vrsta gram. usnenozubni glas.
stalnog bojkota koji, u kapitali-stikim labiodentalai (lat. labialis usneni, dentalis
zemljama, radniki sindikati primenjuju zubni) koji se izgovara pomou usana i zubi,
prema izvesnim preduzeima; onima koja usnenozubni.
izlaze u susret radnikim zahtevima sindikati labiovazal (lat. labialis usneni, naali nosni)
daju svoje kontrolne marke (labele) da ih gram. usnenonosni glas; u srpskohr-vatskom
stavljaju na robu koju proizvode, po emu e jeziku labionazal je glas t.
lanovi sindikata i ostali potroai znati da je labirint (gr. labyrinthos) mit. ogromna Mi-
to roba preduzea koja su u dobrim odnosima notaurova zgrada sa velikim brojem soba i
sa sindikatima te, prema tome, samo nju treba izukrtanih hodnika, u kojoj je bio zatvoren
kupovati. Ovo je nain posrednog bojkoto- Tezej i iz koje se spasao samo pomou
van>a neije robe time to se preporuuje roba Arijadninog konca; otuda: izukrtane staze
fabrikanata koji su naklonjeni radnicima; na kojima se nije lako snai; fig. zamrenost,
lejbel. nejasnost, mnogostrukost, sloenost,
labelum (lat. labellum) bog. medna usna. zbrkanost, zapletenost; zamren posao;
laberdan (hol. labberdaan) sve bakalar, poloaj u kome je teko snai se i nai iz
prireen kao sle (ili: haringa). njega izlaz; znat. unutranje uvo; lavirint.
labidometar (gr. labis drka, ruka, mera, labirintit (gr. labyrinthos) med. zapaljenje uva,
merilo) med. v. labimetar. naroito labirinta.
labijal (lat. labialis) gram. usneni glas. labirintski (gr. labyrinthos) izukrtan,
labijalan (lat. labialis) usneni. zamren, zapleten, nejasan, zbrkan, bez
labijalizacija (lat. labium usna) lingv. izgovor poetka i kraja, sloen, mnogostruk; la-
glasova (vokala) praen zaokruglji-vanjem i birintska voda znat. sluna voda.
isturanjem usana. labis (gr. labia kleta, maglice) med. kleta
labijate (nlat. labiatae) bog. usnatice (npr. alfija, kojima se vri poraanje; up. labimetar.
bosiljak, majina duica i dr.). laborant (lat. laborans) radnik, naroito u
labije (lat. labia) pl. muz. v. labijum. hemijskom, apotekarskom itd. laboratori-
jumu;u srednjem veku: hemiar koji pravi
zlato, alhimist.
laboratorija 490 lazaret
lazaroni (ital. lazzaroni) pl. ubogi lenjivci i prvi ivi putnik u vasionu (3. novembra
golje u Napulju i Siciliji, koji ive od nosatva 1957. u Sputniku).
(amalstva) i drugih nadniar-skih poslova, ili lajm (nem. Leim) lepilo, tutkalo.
od prosjaenja (nazvali po ubogom Lazaru, lajmovati (nem. Leim) lepiti lajmom, tutka-liti.
iz Evanelja" po Luki). lajner (eng. liner) brod koji plovi prema
lazirati (nlat. lazurium) slik. ve izraenu i utvrenom redu plovidbe, linijski" brod; supr.
gotovo suvu sliku u boji ili metalnu osnovu tramper.
ovla premazati retkom, providnom bojom, lajstna (nem. Leiste) letvica.
tako da se slika ispod te boje vidi, npr. kod lajter (nem. Leiter) upravitelj, upravnik, vo,
lakiranja. kolovoa; fiz. provodnik (struje).
lazur (nlat. lazurium, lazur, arap. lazvard) lajtmotiv (nem. leiten voditi, nlat. motivum)
min. vrsta plavog kamena koji se upotrebljava pobuda u radu, misao vodilja; muz. u oper-skim
poglavito za ukras. kompozicijama, naroito kod Rihar-da
lazura (nlat. lazurium) lako premazivanje ve Vagnera: odreena muzika tema kojoj je cilj
izraene slike u boji nekom providnom, ranije da karakterizuje nekog junaka ili neki
plavom bojom, tako da se donja boja moe dogaaj, i koja se uvek ponavlja pri
videti; boja kojom se vri takvo pojavljivanju na pozornici toga junaka i pri
premazivanje. seanju na taj dogaaj.
lazuran (nlat. lazurium, arap. lazvard) boje kao lajtnant (nem. Leutnant, fr. lieutenant) voj.
lazur, svetloplav, plav kao nebo; porunik; lojtnant.
transparentan; lazurno nanoenje boje lak (lat. 1as) 1. mleko; lak sulfuris(lal. 1as
nanoenje boje tankim premazom, za razliku sulfuris) hen. sumporno mleko, sumporni
od pastuoznog. talog mlenog izgleda.
lazurne boje v. lazura. lak (sskr. lakscha, nlat., ital. lacca, fr. laque)
laizirati (gr. laikos narodni, puki, nlat. laicus) 2. neproziran firnajs koji se izrauje od
liiti svetenikog ina, ra-initi, vratiti raznih smola i u raznim bojama, a
svetenika u poloaj svetovnog lica, raspopiti, predmetima njim namazanim daje sjajan
raspopljavati. izgled; vrsta veoma fine i sjajne koe za
laik (gr. laos narod, puk, laikos narodni, puki) izradu obue, runih torbica itd.
svetovnjak, svetovno lice, lice koje nije lakaj v. lakej.
svetenik; fig. onaj koji nije posveen u to, lakej (fr. laquais, p. lacayo) pratilac, sluga;
ovek nevian i neiskusan u nekoj umetnosti naroito: uniformisan sluga u otmenim
ili vetini; ne-strunjak. kuama; fig. ulizice, podlac.
laicirati (gr. laikos) v. laizirati. lakirati (ind. lakh) v. lakovati.
laiki (gr. laikos narodni, puki) svetovan, lakirer (pere.) radnik ili zanatlija koji radi
mirski, nesveteniki; neposveen u to, lakom, koji lakira.
nevet, nevian, neiskusan; nestru-an. lakisti (eng. Lakists) engleski pesnici tzv.
lajas (eng. lias) kol. v. lijas. jezerske kole, koji su stanovali u blizini
lajbl (eng. libel) prav. uvreda ili kleveta engleskih jezera (S. T. Kolrid, R. Saudi i
nanesena putem tampe. V. Vordsvort) i teili za pri-rodnou u
lajbnicijanizam uenje nemakog filozofa i izraavanju i izboru teme, jezerci.
matematiara Gotfrida Vilhelma Lajb-nica lakmus (hol. 1aktoez, lak lak, moes vona
(16461716), obeleeno monadologi-jom, kaa) plava bojena materija koja se dobiva iz
spiritualizmom i optimizmom naroito, a raznih vrsta liajeva, naroito od Lecanora
zatim prestabilizovanom harmo-nijom, tartarea i Roccella tinctoria; upotrebljavaju je
racionalizmom, teleologijom i de- hemiari, bilo u vodenastom rastvoru
terminizmom. (lakmusova tinktura), ili kao hartiju obojenu
lajbhen (nem. Leibchen) prsnik, prsluk, prslue. tim rastvorom (lakmusova hartija), za
lajdenska boca fkz. staklen sud obloen spolja i raspoznavanje kiselina i baza, poto ona u
iznutra, do izvesne visine, kalaj-nim listovima kiselinama pocrveni, a u bazama ponovo
(staniolom), slui za skupljanje elektriciteta poplavi.
(pronaena u Lajde-nu); kondenzator. lakovati (fr. lacre vrsta voska za peaenje, ind.
lajka vrsta vrlo predivnog fotografskog aparata lakh crvena smolasta tvar) premazati lakom,
(skr. od Leitz-Camera, po Ernstu Leitzu, premazivati lakom.
nemakom industrijalcu, 1843 1920). lakoliti (gr. 1akko8 udubljenje, rupa, jama,
lajke rasa levakih oasa rasprostranjena u lithos kamen) pl. kol. mase kristalastih stena
Skandinaviji i severnim oblastima SSSR; zasvoenog oblika i veeg ili manjeg obima,
jedna sibirska lajka (Lajka) bila je katkada vie kilometara iroke, postaju kad se
magma utisne meu slojeve talonih stena,
razdvoji ih i u njima ovrsne u vidu ine
stene. Kod nas: Kopaonik.
lakonizam 492 Lakimi
lakonizam (gr. Lakon Lakedemonac) Ret. laksitet (lat. laxitas) labavost, razlabavlje-nost,
preterana kratkoa i zbijenost u iskazi-vanju aljkavost.
misli, naroito kada se izostavljaju rei koje laktagoga (lat. lac, lactis mleko, gr. ago
se po smislu mogu nagaati, da bi reenice izazivam, dovodim) pl. med. sredstva koja
bile to krae, no to esto smeta jasnoi stila pomau luenje mleka.
i misli, npr. dan i komad, krv i no itd. (izraz laktati (lat. lac, lactis) pl. hem. soli mlene
postao po starim Lakedemoncima, koji su se kiseline.
odliko-vali ovom osobinom); supr. pleonazam, laktacija (nlat. lactatio) stvaranje (ili: luenje)
tau-tologija. mleka iz mlenih lezda; is-hranjivanje
lakonizirati (gr. lakonizo) ugledati se na deteta materinim mlekom.
Lakedemonce, tj. govoriti kratko i jezgrovito; laktein (lat. lac, lactis mleko) kajmaku slina
up. lakonizam. masa koja se dobiva isparavanjem mleka.
lakonikum (gr. LaKon, lat. laconium se. laktizma (gr. laktisma ritaj, ritnue, lakti-zo
balneum lakedemonsko kupatilo) med. ritnem) med. osetno kretanje deteta u materici.
odeljenje u kupatilu za parenje i preznoja- laktirati (lat. lactare) dojiti.
vanje, suvo kupatilo, parno kupatilo. laktiferan (lat. lac, lactis mleko, fero
lakonski (gr. lakonikos) kratak i jasan, donosim) mlean, koji daje mleko.
zbijen, jezgrovit, saet, koji s malo rei laktifugij(um) (nlat. lactifugium) med. sprava za
kazuje mnogo (po obiaju starih Lakonaca, tj. crpenje mleka pumpom.
Lakedemonaca, koji nisu marili za opiran lakticinije (lat. lacticinium) pl. mleni
govor). proizvodi (sir, mleko, kajmak i dr.).
lakrdije (tur. lakirdi) poet. vrsta nie komedije, laktian (lat. lac, lactis mleko) mlean, mleni;
kojoj je glavni zadatak da izazove smeh, laktina groznica med. mlena groznica kod
bez ikakvog cilja, tako da je, zbog porodilja.
preterivanja u svemu, vie karikatura nego laktobioza (lat. lac, lactis, gr. bfos ivot) v.
prava komedija, farsa; fig. ala, egaenje. laktoza.
lakrdija (tur. lakirdi) praviti ale, aliti se, laktovegetarijanac (lat. lac, lactis, nlat.
egaiti se. vegetarinarius) vegetarijanac koji se hrani,
lakrdija (tur. lakirdi) aljivina, spadalo. pored bilja, i proizvodima od ivih ivotinja,
lakrima (lat. lacrima) suza; lakrime Kristi (lat. naroito mlekom i njegovim preraevinama.
lacrimae Christi) Hristove suze", vrsta laktodenzimetar (lat. lac, densus gust, gr.
otvorenocrvenog, veoma finog i skupocenog metron mera, merilo) areometar za ispitivanje
vina od groa lakrima", koje uspeva u specifine teine mleka: brojevi 2040 na
Italiji, na podnoju Vezuva. skali, lestvici, odgovaraju spe-cifinoj teini
lakrimalan (nlat. lacrimalis) med. koji se tie 1,020 do 1,040; naroito udeena vaga za
suznih kanalia, suzni. utvrivanje kvaliteta mleka.
lakrimalia (lat. lacrimalia) pl. znat. suzne kosti. laktoza (lat. lac, lactis) hem. eer koji se
lakros (fr. lacrosse zavinut tap) sp. igra dobiva od mlenog eera.
loptom; dve ekipe sa po 10 igraa nastoje da laktozurija (lat. lac, gr. uron mokraa) med.
reketom proteraju loptu kroz protivnika vrsta eerne bolesti kod koje se nalazi u
vrata. mokrai mleni eer.
lake (nem. Lachs) zool. losos, pastrvka,
pastrmka (grabljiva morska i slatkovodna laktolin (fr. lactoline) v. laktein.
riba, veoma ukusna za jelo). laktometar (lat. lac mleko, gr. metron mera,
laksament (lat. laxamentum) olakanje, merilo) razne sprave pomou kojih se
olakica; prav. rok od dva meseca koji se daje ispituju i mere sastojci mleka.
staraocima za vraanje pupilnog ma- laktoskop (lat. lac, lactis, gr. zkoreo
loletnikog novca. posmatram) v. laktometar.
laksancija (nlat. laxantia) pl. med. sredstva za lakuna (lat. lacuna) nedostatak, praznina,
ienje. upljine, npr. u knjizi.
laksativ (nlat. laxativum) med. sredstvo za lakunar (lat. lacunar) apx. tavanica sa izdu-
ienje; pl. laksativa. benim kockastom poljima, bojadisanim ili
laksativa (nlat. laxativa) pl. med. v. laksativ. sa ukrasima od zlata i slonove kosti.
laksativan (nlat. laxativus) med. koji isti, koji lakunozan (lat. lacunosis) koji ima praznina, sa
tera napolje. nedostacima, nepotpun, krnj.
laksizam (nlat. laximus) labavost u lakustrian (lat. lacus jezero) jezerski, koji se
shvatanjima i pitanjima morala. tie jezera, koji pripada jezerima.
laksir (lat. laxare razlabaviti, smekati) Lakimi u indijskoj religiji boginja lepote,
med. Proliv. supruga boga Vinu; obino se predstavlja
laksirati (lat. laxare) med. imati stolicu, istiti kako sedi na lotosovom cvetu; Lakomi.
creva, ii esto napolje.
493 lampreta
lapaktian (gr. lapazo ispraznim) med. koji larbord (eng. larboard) mor. leva strana
pomae da se creva blago ispranjavaju, koji broda.
ureuje stolicu. larva (lat. larva) kod starih Rimljana: avet,
laparalo (pere. lafzen) v. lapazan. privienje, utvara; obrazina, maska; zool. mlad
laparoskopija (gr. lapare slabina, skopeo oblik neke ivotinje koji se u mnogome
posmatram) med. ispitivanje trbuha u cilju pogledu razlikuje od roditeljskog oblika (prvi
utvrivanja uzroka oboljenja. stadijum u razviu insekata).
laparotomija (gr. lapare, tome seenje) hir. larvalan (nlat. larvalis) zool. koji pripada larvi,
otvaranje trbuha na slabinama. larvin; larvalni organa organi koje neka
laparohisterotomija (gr. lapare, hystera ivotinja ima samo dok je larva, a koji se
materica, tome seenje) med. operativne docnije, kad se razvije, gube.
otvaranje trbuha i materice radi vaenja larviran (lat. larva) pod obrazinom, prikriven;
deteta, u sluaju velike tesnoe zdelice kod larvirane bolesti bolesti kod kojih se neki
porodilja, carski rez, kajzernit", sectio simptomi ne pojavljuju.
caesarea.
laparocela (gr. lapare, kele kila) med. trbuna, largeto (ital. larghetto) muz. malo sporije,
prosutost, hernija. rastegnutije, gotovo andante.
lapen (fr. lapin) zool. pitomi zec. largeca (ital. larghezza) obilje, izobilje; trg. znatna
lapidar (lat. lapidarius) sredstvo za prema- rezerva novca za menina pisma na jednom
zivanje koje ima svojstvo da premazani tritu.
predmet otvrdne kao kamen (moe se meati largisimo (ital. larghissimo) muz. veoma lagano i
i sa bojom). sveano; up. largo.
lapidaran (lat. lapidarius) urezan u kamenu; largo (ital. largo) muz. lagano, polagano,
kratak, zbijen, jezgrovit; lapidaran stil zbijen, rastegnuto, razvueno; trg. obilno i, zbog toga
kratak i jezgrovit stil (kao stil u starim jevtino.
rimskim natpisima). largo di molto (ital. largo di molto) muz. v.
lapidarijum (lat. lapis, kamen, lapidarium) largisimo.
zbirka kamenih spomenika. largus (lat. largus) obilat, bogat; dareljiv,
lapidacija (lat. lapidatio) kamenovanje, bacanje izdaan, podatljiv; larga manu (lat. larga
kamenom na koga. manu) dareljivom rukom, tj. izdano,
lapidifikacija (lat. lapis kamen, nlat. obilato, bogato.
lapidificatio) okamenjavanje, pretvaranje u lari (lat. Lar, Lares) pl. mit. kod starih Rimljana:
kamen, posta j anje, eolskog peara time to domai, kuni bogovi, bogovi zatitnici doma,
u smetove peska voda unese kreni cement. blagotvorni duhovi preminulih ukuana; up.
lapili (lat., ital. lapilli) pl. vrsta ljunka koji penati.
izbacuju vulkani: omaleni, okasti ili
zaobljeni komadii sa staklenom korom, a laringal (gr. larynx, grlo, grkljan) liigv. glas
unutarnjom masom esto kristala-stom. koji se obrazuje u grkljanu, laringal-ni
lapis (lat. lapis) kamen; lapis infernalis (lat. (grkljanski) glas.
lapis infernalis) hem. srebra nitrat; lapis laringe-alan (gr. larynx grkljan) grkljanski,
kaustikus (lat. lapis causticus) hem., med. grleni.
natrijum-hidroksid; lapis filozo-fikus (lat. laringizam (gr. larynx) med. grevito stezanje
lapis philosophicus) kamen mudrosti. miia grkljana i ije kod dece, deja astma.
lapsus (lat. labi, lapsus) greka, pogreka, laringitis (gr. larynx) med. opti naziv za sve
omaka: pad, padanje, opadanje, vrste zapaljenja grkljana i dunika.
propadanje; lapsus bonorum (lat. lapsus laringo- (gr. larynx) predmetak u sloeni-cama
bono-rum) prav. opadanje, propadanje imanja; sa znaenjem: grkljan, grkljani, grleni.
lapsus kalami (lat. lapsus calami) greka laringolog (gr. larynx, logos) lekar strunjak
(ili: omaka) uinjena pri pisanju; lapsus za grkljan i njegove bolesti.
lingve (lat. lapsus linguae) pogreka (ili: laringologija (gr. larynx, log'a) med. nauka o
omaka) napravljena u govoru; lapsus grkljanu i njegovim oboljenjima.
memorije (lat. lapsus memoriae) greka u laringoragija (gr. larynx, regnymi prskam,
pamenju; lapsus palpebre (lat. lapsus pucam) med. krvarenje iz grkljana, dunika.
palpebrae) med. mana u onom kapku. laringosirinks (gr. larynx, syrinx frula; uplja
lapta (rus.) stara ruska narodna igra s palicom, naprava) med. brizgalica (ili: trcaljke) za
danas jedna od masovnih sportskih igara i dunik ili plua.
popularna zabava u SSSR; slina je bezbolu. laringoskop (gr. larynx, skopeo posmatram)
lararij(um) (lat. lararium) domaa kapelica ili med. malo ogledalo u veliini metalnog dinara,
naroito mesto kod ognjita na kome su na dralju, pomou koga se vri pregled
stajale slike i kipovi domaih bogova-- grkljana, dunika i oblinjih organa
zatitnika (lara) kod starih Rimljana. (pronaeno 1840. usavreno 1858).
laringoskopija 496 Lateran
laringoskopija (gr. larynx, skopeo posmatram) tvenog poretka uvoenjem opteg birakog
med. pregledanje grkljana i oblinjih organa prava; lasalovci.
laringoskopom. lasalovci v. lasalijanci.
laringoskopirati (gr. larynx, skopeo lase (fr. lacet) vrpca, gajtan, uzica; vrpca za
posmatram) med. pregledati grkljan i enske domae haljine.
oblinje mu organe laringoskopom. laser (eng. skr. od Light Amplfication by
laringospazmus (gr. larynx, spasmos gr) Stimulated Emission of Radiation) aparat
med. gr u glasnici. pomou kojega se od elektromagnetske
laringostenoza (gr. larynx, stenosis suenje) energije (vidljivih i infracrvenih zrakova)
ned. stenjavanje (ili: suavanje) grkljana i stvara snop svetlosti koji ima razornu snagu.
oteano disanje koje dolazi usled toga. lasi (fr. lacis) mreaste tkivo; vrsta polu-svilene
laringostroboskop (gr. larynx, strbos tkanine, marli.
vrtlog, skopeo posmatram) instrumenat za laso (nm. lazo, lat. laqueus) konopac ili kai
ispitivanje treptaja glasnih ica, kao i za sa olovom ili omom na kraju, 10 do 15 m
prouavanje drugih treptavih tela. dug, pomou kojega pastiri u Americi,
laringotomija (gr. larynx, tome seenje, bacajui ga, hvataju bivole, konje i druge
rezanje) hir. otvaranje grkljana radi ivotinje.
uklanjanja izraslina, ireva, stranih tela itd. lastaja (vlat. lastagium) mor. tovar broda;
laringotraheitis (gr. larynx, tracheia dunik) mesto u velikim primorskim gradovima gde
med. zapaljenje grkljana udrueno sa lae vre utovar i istovar robe.
zapaljenjem dunika. lastadija (nlat. lastadium) mor. v. lastagpja.
laringotraheotomija (gr. larynx, tracheia lasteks v. lasti.
dunik, tome seenje, rezanje) med. najuobi- lastik v. lasti.
ajeniji metod otvaranja vezdunih puteva lasting (eng. lasting trajan) vrsta atlasaste
presecanjem prstenaste hrskavice i dveju glatke i sjajne vunene tkanine (upotrebljava
najgornjih dunikovih hrskavica; se naroito za zimske kapute).
krikotraheotomija. lasti (gr. elatino vuem, rasteem, nlat.
laringofisura (gr. larynx, lat. fissura ce-panje, elasticus) veoma elastine tkanine izraena
rascep) med. operativno rasecanje grkljana od gume i raznih tekstilnih ica; upotrebljava
radi odstranjivanja stranih tela. se za izradu podvezica, midera, uprta za
laringofon (gr. larynx grlo, phone glas, zvuk) dranje akira i dr.
specijalni mikrofon koji se pri-Bpnihyje na lascivan (lat. lascivus) razvratan, poho-tljiv,
grlo i slui da bi se pri razgovoru otklopila pohotan, sladostrasan, razuzdan, bestidan,
spoljna buka; primenjuje se i u tenkovskim i sablanjiv.
avionskim radiostanicama. lascivitet (lat. lascivitas) razvratnost, po-
laringoftiza (gr. larynx, phthisis suica, hotljivost, pohotnost, sladostrasnost,
tuberkuloza) med. tuberkuloza grkljana, bestidnost, sablanjivost.
dunika. lateks (gr., lat.) mleni sok iz kauukovog
laringohirurgija (gr. larynx, cheir ruka, ergon drveta od kojeg se pravi kauuk.
delo, rad) hir. operacije grkljana. latentan (lat. latere, latens) tajni, potajni,
larinks (gr. larynx) alat. grkljan. prikriven, sakriven; fiz. vezan, skriven (supr.
larinksedem (gr. larynx, oidema oticanje, otok) osloboen), npr. latentna toplota vezana toplota,
med. oticanje glasnice, oticanje gr-kljanove tj. toplota koju neko telo prima a da se pritom
sluzokoe koje dovodi do tekoe pri ne zagreva, da mu se temperatura ne
disanju i guenje; glotisedem. poviava, npr. led kad se usled toplote topi, i
l'ar pur l'ar (fr. l'art pour l'art) umetnost zbog dok god se topi, temperatura mu se ne
umetnosti", shvatanje po kome umetnost treba poviava; latentna snaga prikrivena snaga med.
da postoji samo zbog umetnosti, a nikako ne latentne bolesti bolesti koje ne pokazuju nikakve
sme da bude sredstvo ili cilj emu drugom vidne znake.
(deviza Teofila Gotjea). latentnost (nlat. latentia) potajnost, pri-
larpurlartizam (fr. l'art pour l'art) v. l'ar pur krivenost, skrivenost.
l'ar. latencija (lat. latentia) vreme koje protekne od
Larus (fr. Larousse) uveni francuski en- momenta kada pone da deluje stimulus do
ciklopedijski renik, leksikon, u velikom i momenta kada nastaje reakcija na stimulus.
malom izdanju, nazvan po leksiko-grafu i lateralan (lat. lateralis) boni, poboni, sa
izdavau Pjeru Larusu (1817 1875). strane, sporedni; lateralni naslednici
lasalijanizam uenje F. Lasala o drutvu i naslednici iz pobone linije; lateralno srodstvo
dravi; v. lasalijanci. srodstvo po pobonoj (ili: sporednoj) liniji.
lasalijanci pl. pristalice uenja nem. socijaliste Lateran (lat. Lateranus) paleta u Rimu u
Ferdinanda Lasala (18251864), kojem je kojoj su pape stanovale do progonstva u
cilj razvitak radnikog stalea" pomou Avinjon, od 1843. u njoj se nalazi uveni
drave i preobraaj dru-
laterirati 497 laudemij(um)
32 Leksikon
laudirati 498 levir
laudirati (lat. laudare) hvaliti, pohvaliti, slaviti; levant (ital. levante istok) povetarac koji duva
laudirati svedoka prav. naznai-ti (ili: sa istoka.
imenovati) svedoka. Levant (ital. Levante) sve zemlje na Sredoze-
laudum (nlat. laudum) prav. odluka izbornog mnom moru koje lee istono od Italije, do
sudije. Eufrata i Nila; u uem smislu: primorje Male
laureat (lat. laureatus) pesnik ovenan lo- Azije, Sirije i Egipta; Istok, Orijent.
vorovim vencem, tj. pesnik koji je dobio kao levantina (ital. Levante, fr. levantine) trg.
nagradu lovorov venac; knjievnik ili svilena ili polusvilena tkanina sa kr-stiima
umetnik koji je dobio najviu nagradu; za enske haljine, poreklom sa Levanta.
nosilac najvie nagrade, ili najvieg Levantinci (ital. Levantino) pl. Evropljani,
priznanja. naroito Grci i Italijani, i melezi izmeu
laureatus (lat. laurus lovor, laureatus) lovo- njih i istonjaka, koji su roeni i koji ive u
rovim vencem ovenan; nagraen (za pesni- primorskim gradovima Levanta.
ke, umetnike i dr.). levantski (ital. levante) istonjaki, koji potie
laureacija (nlat. laureatio) v. promocija. sa Istoka ili pripada Istoku; levantski vetrovi
laus (lat. laus gen. laudis) hvala, pohvala, estoki zapadni vetrovi na obalama Sirije.
slava, priznanje; up. kum laude, magia levator (lat. levare dizati, podizati, nlat.
kum laude, suma kum laude (pod suma). levator) zool. mii podiza.
lauta (nem. Laute) instrumenat slian gitari, sa levatorijum (nlat. levatorium) med. v. eleva-
45, docnije sa 24 ice. torijum.
lautirati (nem. Laut glas, lautieren) ita-vati, levacija (lat. levatio) dizanje, naroito ruke pri
itati, pri uenju itanja: slova odmah udaranju takta.
izgovarati prema njihovom glasu, a ne leve (fr. leve) dizanje, podizanje; zbiranje,
sricati, tj. izgovarati svako slovo zasebno; sabiranje (useva); pozivanje u vojsku;
metoda lautiranja metoda ita-vanja. ustanak; leve an mas (fr. levee en masse)
lautist(a) (nem. Laute) svira u lautu. narodni ustanak, opti ustanak, poslednja
lautferterker (nem. Lautverstarker) aparat za odbrana.
pojaavanje glasa (kod telefona). leveleri (eng. leveller koji izjednaava) borci
lautpreher (nem. Laut-sprecher) za jednakost", pripadnici demokratske partije
glasnogovornik, zvunik (npr. kod radio- u Engleskoj osnovane za vreme buroaske
aparata). revolucije u XVII v.; zahtevali su sveopte
laufer (nem. Laufer) l. jedna figura u ahu, izborio pravo, jednakost svih pred zakonom,
lovac; 2. dugaak i uzan tepih (ili: ilim); versku slobodu, vraanje seljacima oduzetih
pravilnije; lojfer. delova zemlje, ukidanje trgovakih i
lafet (fr. l'affut) voj. prednjak, postolje na privrednih monopola, osloboenje iz zatvora
kome stoji topovska cev. dunika koji nisu mogli da plate porez; 15. XI
lafetirati (fr. l'affut) namestiti (ili: na-mepggati, 1647. podigli su u vojsci ustanak, koji je
metati, metnuti) top na prednjak, na lafet. Krom-vel uguio; iezli su sredinom XVII
laceracija (lat. laceratio) deranje, kidanje, v.
cepanje, rastrzanje. leventa (pere., tur. levend, ital. levantino)
lacman (nem. Landsmann) l. zemljak; 2. lentina, besposliar, dangubnik, goto-van;
tuinac, stranac, osobito iz zapadne Evrope, ranije: turski vojnik.
esto i prezrivo; laicman. levigacija (lat. levigatio) glaanje; fark.
daco (ital. lazzo) poz. nema igra u tal. komediji, pretvaranje vrstih tela u prah rastrlja-
naroito u komediji del'arte, radi vanjem.
ispunjavanje pauza u govoru, govor bez levigirati (lat. levigare) glaati, uglaati; hen.
rei; smeno ponaanje, lakrdije, ega-enje, vrsta tela rastrti, rastrljati u prah.
ala; pl. laci., levijatan (hebr.) 1. ogromna (biblijska) morska
Leander (lat. Leander) mit. ljubavnik Herin, koji neman; 2. fig. ogroman, straan ovek; veliki
je svake noi plivao iz Abida u Sest dragani brod; 3. maina, stroj za ukla-njanje
na sastanak, dok se nije udavio u Helespontu. neistoe iz vune; 4. Levijatan po-litiko-
lebel-sistem (eng. label, gr. systema) v. la-bel. filozofski spis engleskog fi-lozofa-
leblebija (tur. leblebi) seme od biljke sla-nutka; materijaliste T. Hobsa, objavljen 1651. god.
jede se i preno. levir (lat. levir, gr. daer) prav. muev brat,
lev (bug.) novana jedinica u Bugarskoj od dever; leviratski brak brak izmeu ene i
100 stotinki. brata njenog pokojnog mua, brak izmeu
levada (fr. levade) u jahanju: kada se konj najbliih srodnika (kod Jevreja i nekih
visoko propne, a prednje noge skupi, tako da prirodnih naroda u Aziji).
telo pri tom za kratko vreme nepokretno
stoji samo na zadnjim nogama.
leva manu (lat. laeva manu) muz. levom rukom.
levirati 499 legija
levirati (fr. lever, lat. levare) jax. naterati konja legat (lat. legatum) l. zavetanje, ostavljanje u
da se propne na zadnje noge; levirati protest trg. nasledstvo jednog dela ostavtine nekom licu
protestovati menicu. koje inae ne bi, po zakonu, imalo prava na
levit (lat. levita, gr. levites, hebr. lewi) kod nasledstvo.
starih Jevreja: potomak Levija, lan plemena legat (lat. legatus) 2. kod starih Rimljana:
Levi koji je morao da bude svetenik; u podvojvoda koji je zapovedao jednim krilom
rimskoj crkvi: pomonik svetenika. vojske u ratu; najvii pomonik na-mesnika
levitacija (nlat. levitatio) u spiritizmu: tobonje carske pokrajine; u novije doba: papin
lebdenje jednog tela, uklanjanje privlane sile izaslanik ili stalni predstavnik u nekoj dravi;
Zemljine duhovnom snagom (primer levitacije legatus a latere ili de latere (lat. legatus a
bio bi legendarne uz-dizanje Hristovo na latere, de latere) papin poslanik prvog reda,
nebo). kardinal-po-slanik; opunomoenik Svete
levkoja (gr. leukoion bot. dremovac, poznato stolice u stvarima duhovnog suda za jednu
batensko cvee iz porodice sunovrata. veu oblast.
levuloza (lat. laevus levi) hen. eer koji se nalazi legatar (nlat. legatarius) lice kome je zave-
u mnogom slatkom vou, medu, obre nalevo tanjem ostavljen u nasledstvo deo zave-
ravan polarizovane svetlosti (up. dekstroza); taeve ostavtine, a koje inae ne bi imalo
fruktoza, prava na nasledstvo.
levha (arap.) kaligrafski napisani i uram-ljeni legativan (nlat. legativus) poslanstven, koji spada
citati iz Korana ili mudre istonjake izreke u poslanstvo, koji se tie poelan-stva.
koje kao ukras vise po zidovima legato (ital. legato) muz. v. ligato.
muslimanskih kua. legator (lat. legator) onaj koji ostavlja
legabile (ital. legabile) muz. vezano, spojeno, zavetanje, zavetalac, zaveta.
sliveno. legatura (ital. legatura) meanje (ili: meavina)
legalan (lat. 1eh zakon, legalis) zakonski, dva ili vie metala putem stapanja, slitina;
zakonit, zakonom dozvoljen, pravni, pra- aligacija, legiranje, legura.
vovaljan; legali modo (lat. legali modo) legacija (lat. legatio) izaslanstvo; poslanstvo;
zakonski, po zakonu, putem zakona; lega-lis osoblje poslanstva; zgrada poslan-stva.
medicina (lat. legalis medicina) sudska legen (pere.) 1. vrsta posude sa poklopcem i
medicina. drkom; leen.
legalizacija (fr. legalisation) ozakonjava-nje, legen (eng. lagan, lagon) 2. mor. roba sa neke
ozakonjenje, potvrda (ili: potvrenje) kod razbijene lae izbaena vodom na kopno.
vlasti, overavanje (po propisima zakona). legenda (lat. legere itati, legenda) l. ono to
legalizirati v. legalizovati. treba itati; 2. u sred. veku: naslov knjige koja
legalizovati (fr. legaliser) ozakoniti, oza- je sadravala tiva koja su se svakog dana
konjavati, pozakoniti, pozakonjavati, uiniti morala itati na slubi bojoj; 3. pria iz
neto da ima zakonsku vrednost; potvrditi na ivota svetaca, ivotopis svetaca; izmiljena
sudu, overiti, prei u legal-nost. pria, bajka, gatka, basnoslovna pria; 4.
legalitet v. legalnost. ^ natpis na vencu metalnog novca ili medalje;
legalni marksizam politiko-literarna struja spoljanja ivica metalnog novca na kojoj, da
liberalne inteligencije u Rusiji koja se krajem bi se otealo falsifikovanje, obino stoji
XIX v. pod zastavom mark-sizma borila kakva misao ili deviza; 5. tuma, objanjenja
protiv narodnjatva, pogreno tumaei znakova (na crteu, u planu, geografskoj
marksizam; njeni predstavnici objavljivali su karti i sl.).
svoje lanke u legalnim novinama i legendar (nlat. legendarius) pisac pria iz ivota
asopisima (otuda naziv). Glavni svetaca, ivotopisac svetaca; pisac legendi.
predstavnici ove struje bili su: P. Strune, M. legendaran (nlat. legendarius) koji ima karakter
Tugan-Baranovski, S. Bulgakov i N. legende, koji spada u legende, ba-snoslovan;
Berajev. uven, slavan (kao neki junak iz bajke).
legalnost (nlat. legalitas) zakonitost, zakonski legendarijum (nlat. legendarium) knjiga sa
propisi, saglasnost jedne radnje sa zakonom; priama iz ivota svetaca, zbirka pria o
fil. postupanje (ili: delanje, ponaanje) koje je svecima, itije svetih.
u skladu sa dravnim, spoljnim zakonom (za legija (lat. legere, legio) u starorimskoj vojsci:
razliku od morali-teta, to e rei postupanja ili odeljenje od 1.2006.000 peaka i 300
delanja ili ponaanja koje je u skladu sa konjanika, podeljeno na ZO manipula i 60
unutarnjim zakonom, tj. moralom); naelo centurija, a docnije na 10 kohorata; fig. velika
legaliteta prav. naelo po kome se, kod mnoina vojske, eta, odred, vojska; v.
krivinih dela za koja se goni i sudi po Lejon etraner.
slubenoj dunosti, mora poeti krivino
postupanje im se steknu dovoljni stvarni i
pravni razlozi za krivino postupanje.
32
500 ledizam
legion (lat. legio) voj. v. legija. visi od volje naroda, te se, kao i svako
legiovar (lat. legionarius) vojnik rimske legije; privatno pravo, ne moe i ne sme krnjiti; u
vojnik Stranake legije (Lgion etrangere); Francuskoj: stranka koja priznaje pravo na
imalac ili vitez francuskog ordena Legije presto samo starijoj lozi Burbona; maarski
asti (Legion d'honneur). legitimisti pristalice ponovnog dovoenja
legirati (lat. lex, legis zakon, legare) l. Habzburgovaca na kraljevski presto
testamentom zavetati, praviti zave-tanja, Maarske.
ostaviti (ili: ostavl>ati) u nasledstvo; poslati legitimistiki (fr. legitimiste) koji je uz zakonitu
koga kao poslanika; postaviti (ili: uzeti) za vladu i princip legitimiteta; up. legitimitet.
legata. legitimitet (fr. legitimite) zakonitost, osnovanost
legirati (ital. legare, lat. ligare spojiti, zdruiti) na pravu; zakonito roenje deteta; pravo na
2. meati (ili: stapati) vie metala, naroito: presto po roenju; princip legitimiteta princip
zlato i srebro meati sa metalima manje po kome se ne mogu krnjiti prava naslednik
vrednosti; u kuvarstvu: orbe ili sosove vladalakih dinastija.
zainiti jajetom ili branom da bi bili gui; u legograf (lat. lex, legis zakon, grapho piem)
maevanju: v. ligirati. pisac zakona, sastavljam zakona.
legislativa (nlat. legislativa) zakonodavno telo, legografologija (lat. legere itati, gr. lego itam,
zakonodavna skuptina, zakonodav-na vlast. grapho piem, logfa) nauka o i-/ tanju i
legislativan (nlat. legislativus) zakonoda-van; pisanju.
zakonodavni, koji se tie zakonodav-stva; legologija (lat. legere, gr. lego, logfa)
zakonski. tina itanja, znanje itanja.
legislatura (nlat. legislatura) zakonodav-stvo, leguan (p. iguana) zool. vrsta gutera u, arkim
donoenje zakona; zakonodavna skuptina, predelima, naroito u tropskoj Americi, 1 /2
zakonodavna vlast, zakonodavno telo; m dug, meso mu je dobro za jelo.
legislaturni period vreme trajanja i rada legulejizam (lat. 1eh zakon, legulejus zakonski
zakonodavne skuptine. sitniar) ravo advokatisanje, slepo dranje
legislacija (lat. legis-latio) donoenje zakona, (ili: pridravanje) zakonskih paragrafa.
zakonodavstvo, zakonodavna vlast; zakoni. legumen (lat. legumen) bog. mahuna.
legist (lat. 1eh zakon, fr. legiste) poznavalac legumin (lat. legumen) belanevinasta materija
zakona, pravnik; nastavnik svetovnog prava, u plodovima mahunastih biljaka, slina
pristalica rimskog prava u sred. veku (supr. kazeiiu, biljni kazein.
dekretist); u Italiji: protivnik faizma. leguminoza (nlat. leguminosa) hranljivi '
legitima (lat. legitimasc. pars zakonski deo) preparat koji se dobiva od brana ploda
prav. zakonski deo oinstva ili materinstva mahunastih biljaka pomeanog sa branom
koji nasledniku, bez obzira na testa-menat, penice ili rai; daje hranljive supe (ili:
mora pripasti. juhe) koje eludac lako vari.
legitiman (lat. legitimus) zakonit, zakonski; leguminoze (nlat. leguminosae) pl. bog. mahu-
pravedan, opravdan, pravilan (zahtev); roen nare, mahunaste biljke.
u zakonitom braku, brani. legura (ital. legare) v. legatura.
legitimacija (nlat. legitimatio) uzakonjenje, leghorn (po eng. imenu ital. grada Livorna
usinovljenje, usvojenje vanbranog deteta; Leghorn) l. vrsta belih kokoi, nastala
potvrivanje, akreditovanje stranog ukrtanjem italijanskih i panskih kokoi;
poslanika; overavanje ovlaenja (ili: gaji se i kod nas; 2. vrsta pletene slame za
punomoi); isprava izdana od vlasti nekom eire i eir od takve slame.
licu (sa slikom, naznaenjem imena,
poloaja i zvanja, starosti, linog opisa, mesta Leda (gr. Leda) kit. neobino lepa ena
roenja i dr.), iskaznica; pravo na podnoenje spartanskog kralja Tindareja, u koju se
tube. Zevs zaljubio i prilazio joj preruen u labuda,
legitimizam (fr. legitimiste) shvatanje i naela dok se kupala; mati Kastora i Poluksa, lepe
legitimista. Jelene, Klitemnestre; omiljen predmet
legitimirati v. legitimisati. mnogih umetnikih dela; astr. ime jednog
legitimisati (lat. legitimare) uzakoniti, usvojiti, asteroida pronaenog 1856. god.
usiniti, posiniti; overiti, oza-koniti, potvrditi; ledent (lat. laedens) prav. onaj koji nanosi
traiti od nekoga da se kae, tj. da pokae uvredu, uvredilac.
svoje isprave; legitimisati se pokazati svoju lederica (nem. Leder koa) vrsta jabuke
punomo ili ovlaenje, dokazati svoje pravo debele koice, koara.
na to, pokazati svoje isprave, kazati se. ledi (eng. lady) izraz kojim se oslovljava
legitimisti (fr. legitimistes) pl. pristalice otmena sena ili devojka u Engleskoj, dama;
principa legitimiteta, po kojem pravo na presto Ledi, Bogorodica.
jedne vladalake dinastije ne za- ledizam v. ludizam.
ledi-laJK 501 lekcionarijum
lem (nem. Lehm, glina, ilovaa) lepak, vezi-vo, srednjovekovnog drutvenog ureenja); up.
kit; ureaj za lemljenje (najee elektrini). feud.
lema (gr. lemma) fil. pretpostavka, premi-sa, lenta (rus. lenta) iroka traka od sjajne
pravilo koje jedna nauka uzajml>uje od druge skupocene tkanine na kojoj se nosi orden
neke nauke u kojoj je ono ve dokazano, npr. najviih stepena; obino se nosi ukoso preko
neko pravilo koje fizika uzima od grudi.
matematike; lozinka, geslo, deviza;naslov lentando (ital. lentando) muz. sa otezanjem, sve
lanka koji sadri objanjenje onoga o emu sporije i sporije.
se u lanku govori; re u reniku kojoj se lentante (ital. lentante) muz. v. lentando.
znaenje opisuje. lentenscentan (lat. lentenscens) med. koji se
leming (lat. lemmus lemmus) zool. arktika polako razvija, hronian (za bolesti).
ivotinja slina poljskom miu (glodar). lentiginozan (lat. lentiginosus) med. leaiv, koji
lemiti (nem. Lehm) lepiti lemom. ima po telu pege od sunca.
lemniskata (gr. lemmskos traka, zavoj) geom. lentigo (lat. lentigo) med. pege po koi.
naziv za izvesne zatvorene krive linije koje lentikular (lat. lens soivo, lee, lenticula-ris
uopte lie na ~ (brojku 8, osam). soivast) hirurki no; u obliku soiva.
lemozitet (gr. leme, lat. lema) med. krmelji-vost. lentikularan (lat. lens, lenticularis) u obliku
lempira novana jedinica Hondurasa (= 100 soiva, soivast, least.
centavosa). lentitis (lat. lens) med. zapaljenje (onog) soiva;
lemur zool. vrsta polumajmuna iz fam. Lemu- fakitis.
ridae, kratkih ruku, dugih nogu, glave levto (ital. lento) muz. lagano, otegnuto, sporo,
sline lisijoj; ivi na Madagaskaru i u natenane.
tropskim predelima Afrike i Azije. l sito asai (ital. lento assai) muz. veoma lagano.
lemuri (lat. lemures) pl. mit. kod starih Rimljana: lenjinizam uenje i delanje Vladimira Ili-a
due pokojnika, od kojih su dobre due Uljanova Lenjina (18701924) voe ruske
potovane kao domai bogovi (lari), a zle su revolucije, dravnika i filozofa, koje je u
tumarale kao none aveti. sutini marksizam. Lenjin kae: Uenje
lemurije (lat. lemuria) pl. mit. kod starih Marksovo je svemono, jer je tano." Lenjin
Rimljana: sveanosti koje su se slavile o je razvio marksizam u novim uslovima
ponoi 9, 11. i 13. maja radi otklanjanja zlih kapitalizma i klasne borbe proletarijata;
duhova od domova. obnovio je i ostvarivao revolucionarnu
lenger (tur. lenger, ital. Gapsoga, fr. Gapsge, sadrinu marksizma, primenjujui ovaj
gr. ankyra) sidro, kotva. naroito na ruske prilike i borei se protiv
oportunizma Druge internacionale. Lenjinovo
lengo (fr. lingot) ipka, poluga, slitak (olova, razvijanje marksizma oznaeno je kao
zlata, srebra i dr.); tip. kvadrat za popunjavanje marksizam epohe imperijalizma i proleterske
praznina. revolucije. Lenjin kae: Marksizam
lendler (nem. Landler) omiljeni ples stanovnika pobeuje ve nesumnjivo sve druge
tzv. Laidla, u Gornjoj Austriji, u 3/8 i 3/4 ideologije radnikog pokreta . . . Ideoloka
takta. borba revo-lucionarnog marksizma protiv
Lend-lis (eng. Lend-lease acte) Zakon o zajmu i revizio-nizma krajem devetnaestog veka jeste
najmu, donet 1941. u Sjedinjenim Amerikim samo uvod u velike revolucionarne borbe
Dravama, na osnovu kojega se savez- proletarijata, koji uprkos svima kolebanjima i
nikim vladama dodeljuje pomo u materijalu, slabostima malograantine koraa u susret
brodovima itd. punoj pobedi svoje stvari."
lendlord (eng. landlord) veliki posednik zemlje lenjir (nem. Lineal) podua daica za
u Engleskoj, veleposednik, vlastelin. povlaenje pravih linija, vrstar.
lenijencia (lat. lenientia) pl. med. sredstva za lenjo (ital. legno) drvo; kol lenjo (ital. col
uminjivanje (ili: ublaavanje) bolova; legno) muz. drvetom gudala, a ne strukom
omekavna sredstva, sredstva za omeka- (svirati).
vanje. leone novana jedinica Sijera Leone = 100 centa.
lenitiv (nlat. lenitivum) med. sredstvo za leonezas (p. leonesas) trg. vrsta najbolje panske
uminjivanje (ili: ublaavanje) bola; takoe: v. vune.
palijativ. Leonida (gr. Leonfdas) slavni spartanski kralj
lenitivav (nlat. lenitivus) ublaavan, koji (vladao od 488. pre n. e.) koji je 480. sa 300
ublaava, utolan, koji utoljava, koji umi-RUJe. Spartanaca i oko 6.000 saveznika junaki
leno (nem. Lehn) zemlja ili imanje koje su, u branio Termopilski klanac od daleko
sred. veku, vladari darivali svojim za-slunim nadmonije persijske vojske, koju je vodio
ratnicima (vazalima, kletveni-cima) uz Kserks, dok nije, izdajstvom Efi-jalta, poginuo
obavezu da im oni budu verni i odani u slubi sa svim vojnicima. Na spomeniku, u obliku
(jedan od osnovnih pojmova lava, uklesane su rei:
Leonidi 503 lereza
Putnie, kad doe u Spartu, javi da smo pali lepidolit (gr. lepfs, lithos kamen) min. ljuskasti
pokoravajui se njenim zakonima." liskun ljubiastocrvene boje; li-lalit.
Leonidi (lat. leo, leonis lav) astr. roj meteora koji lepidomelan (gr. lepis, melas crni) min. mineral
se javlja svake godine u prvoj polovini iz grupe crnog liskuna (biotita) sa znatnom
novembra kao da polazi iz sazvea Lava. koliinom gvoa.
leoninski stihovi metr. heksametar i penta-metar lepidoptera (gr. lepis, pteron krilo, pero) pl.
kod kojih se kraj slikuje sa sredinom stiha, zool. leptiri i moljci.
nazvani po jednom srednjovekovnom lepidopteriti (gr. lepis, pteron, lithos kamen)
pesniku koji se zvao Leo. pl. geol. otisci leptira u kamenu.
leoninski ugovor (lat. societas leonina) lepidopterolog (gr. lepis, pteron, logos)
nepravedan ugovor, po kome jedna strana poznavalac leptira, zoolog koji prouava
vue lavovski deo", tj. svu korist, a druga leptire i moljce.
malo ili nimalo, poput onoga lava (lat. leo, lepidopterologija (gr. lepis, pteron, logfa) zool.
leonis lav) u poznatoj Ezopovoj basni. nauka o leptirima i moljcima.
leoninsko drutvo (lat. societas leonina) drutvo, lepidotian (gr. lepidotos) ljuskav, sa lju-
drugovanje s lavom; v. leoninski ugovor. skama, ljuav.
leonsko zlato lano zlato koje se spravlja od lepra (gr. lepos ljuska, lepros ljuskav, krastav,
istog bakra i cinka, pozlaeni bakar i cink, gubav, lepra guba) med. guba, prokaza,
nazvano po panskoj varoi Leo-nu; lionsko hronino oboljenje koje izazivaju naroiti,
zlato. tzv. Hanzenovi leprozni bacili.
leonsko srebro lano srebro, posrebren bakar; lepralgija (gr. lepra guba, algos bol) med. bol
leonsko cvee vetake cvee od posrebrene miia koji se pojavljuju pri oboljenju od gube.
ili pozlaene bakarne ice. leproza (gr. lepra) med. v. lepra.
leontijaza (lat. leon, leontos lav) med. lice slino leprozan (gr. lepra, lat. leprosus) bolestan od
lavovskom usled vornovitog za-debljanja gube, gubav, prokaen.
koe kod gube i krasta, ili preterane leprozerijum (nlat. leproserium) med. v. le-
razvijenosti vilinih kosti i krsti lica. prozorijum.
leonard (gr. leon lav, pardos panter) zool. leprozorijum (nlat. Iprosorium) bolnica za
afriki tigar, grabljive ivotinja iz porodice gubavce.
maaka, ali se hrani i biljem; ivi u Africi, leproidan (gr. lepra, eidos oblik, vid) med.
Persiji i Indiji. slian gubi, nalik na gubu.
leopon (re stvorena od leopard i leon lav) lepsis (gr. lepsis uzimanje, hvatanje); pret-
melez lava i enke leoparda (okoena dva u postavljanje, pretpostavka; med. napad (neke
jednom japanskom zoolokom vrtu). bolesti).
lepta (gr. leptos tanak, sitan, lepton) staro-
lepeza (tur. elpeza, elpeze) sprava (obino na grki bakarni novac; novogrki sitan novac
sklapanje) kojom se ene, maui njom, = 1/100 drahme.
hlade na vruini. leptografski (gr. leptos tanak, tanan, sitan,
lepezan zool. golub lepezasta repa. grapho piem) napisan finim ili sitnim
lepezast koji lii na lepezu. slovima.
lepidantian (gr. lepis, lepidos krljut, ljuska, leptomerija (gr. leptos, meros deo) sasto-janje
anthos cvet) bog. koji ima ljuskaste cvetove, od sitnih delova.
sa ljuskastim cvetovima. leptoni (gr. leptos) fiz. najfiniji sastojci
lepidij(um) (gr. lepidion) bat. gronica sa materije; elektroni, atomi, joni i mole-kuli.
ljuicama. leptonologija (gr. leptos, logia) nauka o
lepido- (gr. lepfs, lepidos) predmetak u leptonima.
sloenicama sa znaenjem: krljut, ljuska, leptotriks (gr. leptos, thrix vlas, dlaka) med.
ljuskav, ljuskast. vrsta bakterija kojih ima naroito mnogo u
lepidodan (gr. lepis, eidos oblik, vid) ljuskast, upljim zubima.
u obliku ljuski; lepidodian. leptotrihija (gr. leptos, thrix, trichos vlas,
lepidodendron (gr. lepis, dendron drvo) geol. dlaka) fina, tanka kosa; finoa perja.
leptofilan (gr. leptos, phyllon list) bot. tankolist,
vrsta okamenjenih, drvetu slinih prei-ca sa koji ima tanko lie.
rompskim lisnim oiljcima oblika ljuske na leptofonija (gr. leptos, phone glas) tanko-
povrini (naroito u karbon-skoj periodi). glasnost, finoa glasa.
lepidodian (gr. lepis, eidos lik, oblik) v. leptohroa (gr. leptos, chroia koa) tanka i fina
lepidodan. koa.
lepidoza (gr. lepis, eidos) med. ljuskasto osi- leptocefalija (gr. leptos, kephale glava)
panje, krastanje. uskoglavost, jedan oblik dolihocefalije.
epidoida (gr. lepis, eidos) zool. ljuskasti av lereza (gr. lereo) benetanje, lud i detinjast
lubanje. govor; naroito: podetinjavanje u dubokoj
starosti.
lerzolit 504 lsucizam
leucin (gr. leukos, nem. Leuzin) hek. prva tike slobode: slobodu miljenja i delanja; 3.
izlovana aminokiselina, sastavni deo mnogih prihvatanje razliitih vidova buroaskog
belanevina. (politikog i ekonomskog) sistema i
leucit (gr. leukos) min. mineral, silikat buroaske ideologije, kao i pokuaj njihovog
aluminijuma i kalijuma, beliast, vul- infiltriranja u teoriju i praksu socijalizma;
kanskog porekla; naroito vaan za dobijanje blagonaklon, pomir-ljiv stav prema
metalnog aluminijuma. neprijateljima, prema neprijateljskoj
leucitis (gr. leukos) ned. zapaljenje beonjae ideologiji, prema negativ-nim pojavama
(oka). uopte; 4. teorija i praksa neograniene
leceder (nem. Lebzelter) onaj koji pravi razne slobode trita; 5. pomirljivost, suvina
kolae s medom; licitar. popustljivost.
lecitin (gr. lekithos umance) fiziol. liberalizacija (lat. liber slobodan) proces
karakteristian sastojak mozga, ivaca i oslobaanja spoljne trgovine od ogranienja
umanca, ima ga i u ivotinjskim i biljnim koja sputavaju njen slobodni razvoj;
organizmima, sadri fosfora, spada u oslobaanje uvoza od koliinskih ogranienja.
lipoide. liberalizirati (fr. liberaliser) praviti to ili
lecitoblast (gr. lekithos, blastos klica, izdanak) koga slobodoumnim, staviti se na
fiznol. umanana lezda. slobodrumne osnove; pokazivati se (ili:
leina (pere. lae, tur. les, nem. Leiche) mrtvo ponaati) kao slobodouman i napredan ovek.
telo oveka ili ivotinje; strvina. liberalistiki (lat. liberalis) slobodouman na
li (eng. 1ea) 1. engleska mera za konac= l, 1V2 ili nain nezgodan i tetan.
2 /arda. liberalitet (lat. liberalitas) slobodoumno i
li (eng. lee side) 2. kor. strana zaklonjena od plemenito miljenje, slobodoumnost;
vetra, tj. strana koja je u zavetrini, zave- plemenitost, dareljivost.
trina. liberator (lat. liberator) oslobodilac; letea
li 3. kineska mera za duinu (576 t). tvrava, vrsta velikih aviona bombardera u
liander v. oleander. Sjedinjenim Dravama Amerike (U drugom
livade (arap. lubbada, pere. lebad) kratka svetskom ratu).
enska gornja haljina. liberatoran (lat. liberare osloboditi)
libanomant (gr. Ifbanos tamjan, mantis oslobaajui; prav. liberatorna presuda
prorok) onaj koji prorie (ili: tata) po mirisu presuda kojom se optuenik oslobaa
tamjana. krivice.
libanomangmja (gr. Ifbanos tamjan, manteia liberatorijum (nlat. liberatorium) v. apsolu-
proricanje) proricanje, gatanje po mirisu torijum.
tamjana. liberacija (lat. liberare osloboditi, libera-tio)
libel (lat. libellus) knjiica, mali spis; prav. osloboenje, putanje na slobodu; pro-
pismeno, pismena molba, pismena tuba; glaenje za nevinog na sudu.
ismevaki spis, pamflet, pask-vila. Libertas (lat. Libertas) mit. boginja slobode kod
libela (lat. libella) l. zal. ravnjaa, ravno-mer, starih Rimljana.
vodena vaga u kojoj se, iznad tenosti (etra), u liberte (fr. liberte) sloboda; liberte, egali-te,
jednoj blago savijenoj cevi nalazi mehur fraternite(fr. Liberte, egalit, frater-nite)
vazduha (slui za iznalaenje vo-doravnog uvena lozinka francuske revolucije, koju je
poloaja); vaservaga; 2. zool. vi-linski konjic, izneo juna 1793. Klub Cordeliers; ona je bila i
insekat lepe boje sa etiri mreaste krilca; 3. zvanino geslo Druge republike (1848
vrsta ukosnice. 1852).
libelant (nlat. libellans) pisac ismevakih spisa, libertina (lat. libertinus) dubrovaki srebrni
paskvila, pamfleta. novac iz HU v.
libelirati (lat. libella) l. ispitivati i iznalaziti libertinizam (nlat. libertinismus) tenja (ili:
vodoravan poloaj pomou ravnjae; up. udnja) za slobodom, slobodnjatvo; uenje o
libela. slobodi.
libelirati (lat. libellus) 2. prav. podneti (ili: liberticid (nlat. liberticidus) onaj koji ubija
podnositi) pismenu molbu ili tubu. slobodu, ubica slobode, tj. onaj koji rui ili
libelist(a) (lat. libellus) v. libelant. ukida slobodu.
liberal (lat. liberalis) ovek slobodouman i
napredak; lan liberalne stranke. liberum arbitrijum (lat. liberum arbitrium) fil.
liberalan (lat. liberalis) slobodouman, koji nema slobodna volja, sloboda volje, sloboda
predrasuda, napredan, slobodnjaki; plemenit, opredeljivanja.
blagorodan, blag, dobroudan; podatljiv, liberum isto (lat. liberum veto) pravo
dareljiv; supr. konzervativac. slobodnog odricanja ili uskraivanja, do
liberalizam (lat. liberalis slobodan) 1. prvobitno: 1791. zakonsko pravo svakog lana poljske
slobodoumlje, slobodarstvo; 2. buroaski skuptine da, glasanjem protiv, osujeti
politiki i ideoloki pravac koji se u doba donoenje neke odluke.
feudalizma borio za poli- libidinist(a) (lat. libido pouda) slado-strasnik,
pohotljivac, razvratnik.
libidinozan 506
libidinozan (lat. libidinosus) sladostrasan, visine lukom (p ); tip. spa j anje dvaju slova (npr.
pohotljiv, ulan, razvratan. se); med. podvezivanje vena, podveza za vene;
libido (lat. libido pouda) seksualna strast, zavoj, omot knjige.
sladostrae, povean spolni nagon, po- ligacija (lat. ligatio) med. hirurki zavoj.
hotljivost, pohota; psih. psihika energija, tj. ligel tender (eng. legal tender) fin. primanje od
intenzitet psihikog procesa, njegova strane engleskih dravnih blagajni novanica
psiholoke vrednost (Jung). koje izdaju pojedine banke u Engleskoj, poto
libitum (lat. libitum) volja, nahoenje, se te novanice prethodno proglase valjanim
dopadanje, ef; ad libitum (lat. ad libitum) ili sredstvom plaanja.
pro libito (lat. pro libito) po volji, po ligetul (nem. Liegestuhl) stolica (baten-ska) za
nahoenju, npr. pevati; lubitum. leanje i odmaranje; ezlong.
libra (lat. libra vaga) mera za teinu. ligirati (lat. ligare) u maevanju: izvesti ligadu;
libracija (lat. libratio) astr. prividno kolebanje ligirati metale v. legirati 2.
Meseca usled njegovog nejednakog kretanja ligist(a) (p., ital. liga) lan lige, saveznik.
eliptinom putanjom ija je ravan nagnuta za ligmus (gr. lygmos tucanje) med. grevito
5 prema eklipticip usled nagnutosti njegove tucanje.
ose za l'Aj" prema upravnoj na ravan l i in (lat. lignum drvo) drvena materija.
ekliptike; to je uzrok to moemo, umesto lignit (lat. lignum) vrsta mrkoga uglja na kojem
polovine, posmatrati gotovo 6Lo Meseeve se vide tragovi porekla od drveta.
povrine. lignozan (lat. lignosus) drvenast, slian drvetu,
libretist(a) (ital. librettista) pisac teksta za kao drvo.
operu, pesnik libreta. lignozitet (nlat. lignositas) drvenastost, slinost
libreto (ital. libretto) knjiica, naroito sa drvetu.
tekstom opere ili operete; rei opere. lignolit (lat. lignum drvo, gr. lithos kamen) v.
live (fr. livet) poslednji po redu igra u bili j ksilolit.
zru. lignoston (lat. lignositas) kameno drvo; dobiva se
lividan (lat. lividus) olovne boje, modar, vruim presovanjem drvenih gredica,
modrikast, boje kao zemlja; fig. zavidan, prethodno impregnisanih nekim
zloban, pakostan. hemikalijama; slui kao zamena
lividitet (nlat. lividitas) olovna boja, modrina; egzotinih vrsta tvrdog drveta za izradu
fig. zavist, pakost. mainskih delova u tekstilnoj industriji,
livor (lat. livor) med. modrica. podmetaa za eleznike ine i dr.
livra (fr. livre) funta; = livra sterlinga;^. sterling. lignum (lat. lignum) drvo.
livrezon (fr. livraison, lat. liberatio) trg. lid (nem. Lied) muz. solo-pesma uz klavirsku
isporuka, predavanje, predaja (robe). pratnju, naroito u doba romantizma.
livreja (fr. livree, ital. livrea, uni. librea) lider (eng. lead, leader) upravnik, voa,
prvobitno: ogrta i dr. koje je fr. kralj, o prvak; lider stranke voa (ili: prvak) stranke;
naroito sveanim prilikama, davao svojim liding artikl (eng. leading artic-1e) u
stegonoama i gardistima; docnije: novinama: uvodni lanak, uvodnik.
jednoobrazno odelo koje nosi posluga i vratar lidijski kamen (lat. lydius lapis) min. v. lidit.
u jednoj otmeno j kui, dvoru itd., sluiteljska
uniforma. lidit (lat. lydius sc. lapis) min. ftanit sa mnogo
lig (eng. league) engleska mera za duinu: na ugljena, slui za ispitivanje istoe zlata u
suvu = 4,827 km, na moru = 5,565 km. zlatnim predmetima.
liga (p., ital. liga, fr. ligue) savez, drutvo, lido (ital. lido, lat. litus morska obala, alo)
udruenje, zajednica; savez vladalaca ili obala; peani sprudovi iznad morske
drava; Liga naroda Drutvo naroda, povrine, obino dugaki i uzani, esto u
nekadanje udruenje drava osnovano posle obliku ostrvskog lanca; naroito: obala jako
prvog svetskog rata radi reavanja utvrenog ostrva Malamoko, koji deli
meunarodnih sporova mirnim putem, sa lagune Venecije od Jadranskog mora.
seditem u enevi. liza (gr. lysis dreenje) razreenje, otkup,
ligada (fr. ligade) ma. izvijanje ili izbi-janje osloboenje; med. postepeno kretanje nabolje
protivniku maa iz ruke jednim krunim jedne bolesti, naroito groznice (supr. kriza).
pljotiminim pokretom maa. lizeza (fr. liseuse) itaica; enska gornja
ligament (lat. ligamentom) alat. iliasta haljina koja se oblai pri itanju; belega od
tvorevina pomou koje se veina delova kartona, znaka, obino u obliku noia, za
kostura dri u vezi, veza, ila; tip. dvostruka oznaavanje strane u knjizi na kojoj se stalo
slova, slivena slova, npr. oz. u itanju; sto za itanje.
litar (od fr. Iop lav i tigar) melez lava i tigrice, lizin hem. aminokiselina C6Hi4N2C>3, sasto-jak
odnosno tigra i lavice; lagar. mnogih belanevina, bitan sastavni deo
ligato (ital. ligato) muz. vezano, spojeno, sli-veno; ishrane.
legato.
l i ga tu ra (lat. ligatura) muz. spajanje dveju nota
iste visine ili vie nota nejednake
507 Liliput
lizini hem. materije u krznom serumu koje likvidacija (nlat. liquidatio) trg. obraunavanje,
rastvaraju bakterije ili eritrocite. preiavanje, raiavanje, ra-sprodavanje,
lizne (gr. lysis) v. liza. rasprodaja; obraunavanje trokova;
lizol (gr. lysis rastvaranje, lat. oleum ulje) hem. naputanje i prestanak neke radnje ili posla i
veoma jako dezinfekciono i antisep-tino sve to je s tim u vezi; plaanje dugova;
sredstvo, dobija se meanjem krezo-la sa likvidacioni odbor odbor kome je zadatak
ricinusnim ili lanenim uljem, otrovno. konano raiavanje stvari jedne radnje,
lizoform (gr. lysis rastvaranje, lat. forma trgovakog preduzea, banke, ustanove itd.;
oblik) hem. dezinfekciono sredstvo, sloene likvidacioni termin rok koji sud odredi
od formaldehida i sapuna. poverioci-ma za podnoenje prijava njihovih
lijas (eng. lias, fr. liais) kol. donji slojevi jurske potraivanja.
formacije koji se sastoje od plavog glinovitog likvide (lat. liquidae sc. litterae) pl. gram. tekui
krenjaka. glasovi, suglasnici l, r, lj; supr. mute.
lijen (lat. Iep) anat. slezina. likvidirati (nlat. liquidare) trg. preistiti, srediti,
lijevalan (nlat. lienalis) zool. slezinski, koji se tie raspraviti; meusobne potraivanja
slezine. obraunati; obustaviti plaanja; postepeno
lijenterija (gr. leios gladak; podjednako tean, napustiti neki posao rasproda-jom robe,
bez grumuljica, enteron crevo) med. jak raspusti neko trgovake drutvo,
proliv, srdobolja. postepeno ugasiti neku trgovaku kuu ili
lijerica (gr. lyra) gudaki narodni instrumenat u posao; izvesti obraun trokova koje treba
upotrebi na Primorju, graen iz jednog platiti, izvriti konano obraunavanje,
komada; ima tri ice preko kojih se vue obraunati; raspro-davati; smai, ukloniti.
primitivnim gudalom; slui za pratnju igre, likviditet (lat. liquiditas) tenost, teno stanje;
plesa. trg. odnos sredstava kojima raspolae neko
likaitropija (gr. lykos vuk, anthropos ovek) trgovake preduzee prema obavezama
med. vrsta ludila koja se sastoji u tome to kojima uskoro dolazi rok plaanja.
bolesnik uobrazi da se pretvorio ili da se likvidnost (lat. liquiditas) v. likviditet.
moe pretvoriti u vuka (bolest koje je likvidum (lat. liquidum) neto teno, tenost;
naroito mnogo bilo u starom i srednjem trg. jasno dokazano istraivanje, jasno
veku). dokazan dug.
likvacija (lat. liquatio) utenjavanje, ute- likvor (lat. liquor) tenost; alkohol, piritus;
njenje; topljenje, rastapanje, izdvajanje med. rastvor nekog vrstog tela koje se daje u
metala topljenjem. kapljicama; naroito: kimena tenost koja
se nalazi pod mreastom opnom, a postaje
likventan (lat. liquens) tean; fig. jasan, luenjem u mozgu.
razumljiv. liker (fr. liqueur) fina rakija sa dodatkom
likvescencija (nlat. liquescentia) utenjavanje, eera, biljnog ekstrakta, eterinih ulja,
topljenje, pretvaranje u tenost. vonih esencija itd.
likvescirati (lat. liquescere) utenjavati se, likoreksija (gr. lykos vuk, orexis udnja,
pretvarati se u tenost, topiti se. prohtev) med. oseanje strane gladi.
likvefakcija (nlat. liquefactio) utenjavanje, liksivijacija (nlat. lixiviatio, lat. lixivia lug,
utenjenje; utenjenost; topljenje, rastapanje, ce) iskuvavanje u ceu, luenje.
pretvaranje vrstih tela u tena. liksija (lat. lixivia) lug, ce.
likvidan (lat. liquidus tean); trg. jasan* ist, liktori (lat. lictores) pl. sluge i pratioci najviih
pravilan, izvestan, pouzdan; lik-vidna dravnih inovnika kod starih Rimljana
sredstva u trg. bilansu: ona aktiva koja se brzo (diktatora, konzula i pretora); oni su nosili
i bez veih napora i tekoa moe upotrebiti pred svojim gospodarima snopove prua
kao sredstvo plaanja, ili pretvoriti u (fasces), iz ije je sredine strale sekira, kao
sredstvo za plaanje, npr. gotov novac, znak sudske vlasti; inae su bili u svemu
istraivanje kod banke, dobre menice, sigurna slepi izvrioci volje svojih gospodara.
potraivanja i dr. lila (fr. lilas, p., eng. as, tur. leilak) bog.
likvidant (nlat. liquidans) poverilac koji putem jorgovan, ljiljak; boja jorgovana, boja ljiljka,
suda opominje dunika i trai isplatu svog tj. otvorena plavo-rumenkasta boja.
potraivanja. lilacin (fr. lilas) hem. gorka materija koja se
likvidat (nlat. liquidatus) tueni dunik, dunik dobiva od listova i lisnih pupoljaka
od koga poverilac preko suda trai vraanje jorgovana.
duga. lilija (lat. lilium, gr. leipion) bog. ljiljan.
likvidator (nlat. liquidator) lice koje vri lilijacee (nlat. IIaseae) pl. bog. ljiljani.
obraunavanje i raiavanje rauna, Liliput izmiljena zemlja iji su stanovnici
predstavnik ili zastupnik mase, obrau- (Liliputanci) veliki koliko palac
navalac, raspravnik.
likvidatura (lat. liquidare, nem. Liquidatur)
kancelarija, odeljenje uz blagajnu koje
likvidira raune.
Liliputanac 508 limfa
bela krvna zrnca i koja obliva tkiva i elije u zadatak da injenice koje je prikupila
organizmu, bela krv; bog. vodenast sok u filologija svestrano analizira, utvrdi njihove
biljkama. veze i uzroke, i da tako otkrije i utvrdi optu
limfadenitis (lat. lympha, gr. aden lezda) zakonitost u ivotu i razvitku jezika.
med. zapaljenje limfnih lezda. lingvistiki (fr. linguistique) koji se tie nauke o
limfadenom (lat. lympha, gr. aden) med. otok jeziku, koji pripada nauci o jeziku.
limfnih lezda. lingviforman (lat. lingua jezik, forma oblik)
limfangiom (lat. lympha, gr. angeion sud) med. jeziast, u obliku jezika.
otok koji se obrazovao iz proirenih limfnih lingvian (lat. lingua jezik) jeziki, govor-ni, koji
sudova. se tie govora, koji je u vezi s govorom.
limfangitis (lat. lyrapha, gr. angeion) med. lingijada (po imenu osnivaa vedske gimnastike
zapaljenje limfnih sudova. P. H. Lingu) sp. slet vedske gimnastike
limfatian (lat. lymphaticus) fiziol. v. limfni; (prva lingijada odrana je 1939, a druga, i
limfatian temperamenat v. flegmatik. poslednja, 1949).
limfni (lat. lymphaticus) fiziol. koji se tie lingula (lat. lingula) mali jezik, jeziak; zool.
limfe, koji pripada limfi; limfni sistem sistem koljka iz reda brahiopoda.
limfnih sudova koji se nalaze u svima linea (lat. linea) v. linija; a linea ili alinea
organima ovejeg tela a kojima je cilj da (lat. a linea) spreda, iz poetka, iznova;
tkivnu tenost, koja je izvan krvnih sudova, odeljak, odsek, pasus, nov red.
skuplja i ponovo dovodi u krv, od koje je i linea alba (lat. linea alba) zool. bela linija, traka
postala; limfni sudovi tanke, venama sline ila u sredini trbuha, gde su miii
cevice. meusobno srasli.
limfo- (lat. lympha ili limpha) predmetak u linea ascendens (lat. linea ascendens) prav. linija
sloenicama sa znaenjem: voda, tj. bela krv; srodstva koja se penje, uzlazna linija
v. limfa. (roditelji, dedovi, pradedovi itd.).
limfoza (lat. lympha) fiziol. obrazovanje (ili: linea descendens (lat. linea descendens) prav.
stvaranje) limfe u limfnim sudovima. linija srodstva koja ide nanie, silazna linija
limfoidan (lat. lympha, gr. eidos oblik, vid) (deca, unuci, praunuci itd.).
fiziol. slian limfi; limfoidno tkivo tkivo linea inferior (lat. linea inferior) v. linea
slino tkivu limfnih lezda. descendens.
limfom (lat. lympha, gr. nastavak -oma kao u lineal (lat. linea lanena nit; crta) lenjir, ravnalo.
rei karcinom) med. v. limfadenom. linealan (lat. linealis) crtast, koji ima oblik
limfopenija (lat. lympha, gr. penia siromatvo) crte ili linije, koji se kree u pravoj liniji;
med. smanjeni broj limfocita u perifernoj krvi. linealni sistem prav. odreivanje nasledstva
limfosarkom (lat. lympha, gr. sarkoma izrataj po najblioj liniji srodstva (supr. gradualni
mesa) med. maligni (zloudni) izrataj koji sistem); lineal-no-gradualni sistem
nastaje u limfnom tkivu iz atipinih odreivanje nasledstva po najbliem stepenu
limfocita. najblie linije.
limfotok (lat. circulatio lymphae) fiziol. linea lateralis (lat. linea lateralis) zool. bona
opticanje limfne tenosti telom. linija u riba, tj. sa svake strane tela po jedna
limfotomija (lat. lympha, gr. tome seenje, linija kojom tee naroito ulo.
rezanje) med. operacija limfnih sudova. linea medija (lat. linea media) znat. srednja linija
limfociti (lat. lympha, gr. kytos uplje telo, tela.
bokast sud) fiziol. mala bela krvna zrnca, lineamenti (lat. lineamenta) pl. crte, potezi, crte
limfne elije. lica; crte na ruci, na dlanu.
limfocitoza (lat. lympha, gr. kytos) med. bolesno linearan (lat. linearis) crtast, koji ima oblik
namnoavanje limfocita u krvi. linije ili crte; linearna jednai-na mat.
linament (lat. linum lan, linamentum i- jednaina ija je nepoznata, odnosno
imkano platno) arpija. nepoznate, na prvom stepenu; linearna taktika
lingvalan (lat. lingualis) jezini, koji se tie voj. nain borbe sa rasporedom trupa u dugim
jezika, koji pripada jeziku. linijama; linearni crte} crte izraen u
lingvafon (lat. lingua jezik, phone glas) serija linijama, tj. skida, nacrt, kotura.
gramofonskih ploa na koje je snimljen linearibolian (lat. linearis, gr. bolos gruda
potpuni teaj (kurs) za uenje nekog stranog zemlje) bog. koji ima renjeve u obliku linija.
jezika (kod nas se esto uje pogrean oblik linearifolan (lat. linearis, folium list) bog. koji
lingafon). ima listove u obliku linija, sa crtolikim
lingvist(a) (lat. lingua, fr. linguiste) jezi-ar, liem.
znalac jezika, onaj koji se bavi prou-
avanjem jezika.
lingvistika (fr. linguistique) nauka o jeziku,
nauka analitikog karaktera kojoj je
linea superior 510
linea superior (lat. linea superior) v. linea linotip (eng. linotype) tip. maina-slagai-ca koja
ascendens. odmah lije cele redove; up. mono-tip.
linea facijalis (lat. linea facialis) znat linija lica. lint (eng. lint) raijani lan, kuina, ar-pija;
lineta (fr. lunette) dogled; staklo za uveli- flanelasta tkanina od pamuka za
avanje; naonjaci, zazirci (kod konja); fort. medikamentozne preparate (karbol-lint,
malo istaknuto utvrenje ispred ro-vova u borlint itd.).
obliku polumeseca; vrh. polukru-no pol>e linurgija (gr. linurgia) izraivanje platna,
na zidu, iznad prozora, vrata i dr., esto tkanje platna, platnarstvo.
ukraeno arama i slikama u boji; prozore, lin (eng. lynch) samovlasno vrenje narodne
otvor na svodu u obliku polumeseca; osvete ili narodnog kanjavanja nad
polukruna slika iznad kakve vee slike (na omrznutim osobama koje bi, po shvatanju
oltaru). gomile, zakoniti sud osudio na suvie blagu
linija (lat. linea) crta, potez, pravac, niz, red, kaznu; ovakvo suenje, naroito odo-maeno
nit; mat. idealno prostiranje u duinu, bez u Sev. Americi, gomila vri obino
debljine i irine; u genealogiji i nauci o neposredno posle izvrenog kri-vinog dela,
nasledstvu: niz sredstava koji potie od veanjem, kamenovanjem ili premlaivanjem
jednog zajednikog praoca ili osnivaa (naziv napravljen po Do-nu Linu, farmeru
porodice (prava, pobona, uzlaz-na, silazna koji je iveo krajem XVI veka u Virdiniji, i
linija); voj. taktiki raspored trupa u koji je od svojih sugraana bio dobio
dugakom frontu i sa malom dubinom; neogranienu vlast da nemilosrdno kanjava
stajaa vojska (sem garde); fig. pravac i naela odbegle robove, razbojnike, lopove i dr.);
kojih se ovek pridrava u ivotu (on je ostao narodno suenje, sud gomile.
na staroj liniji, tj. ostao je veran svojim linovati (eng. lynch) izvriti nad nekim lin,
naelima); takvo shvatanje nije na liniji nije premlatiti krivca bez suenja i na licu mesta.
u skladu sa naelima, npr. stranke. liofilizacija (gr. 1ub rastvaram, razre-ujem,
phflos prijatelj) hen. proces kojim se u
linijski (lat. linea) koji se odnosi na liniju, koji naroitim aparatima izoluje neka supstancija
pripada liniji; linijski brodovi brodovi koji se iz rastvora njegovim zamrza-vanjem i
upotrebljavaju u jednoj borbenoj liniji, veliki isparavanjem pod vakuumom.
oklopni brodovi sa 50 do 110 topova; linijska liparija (gr. liparos mastan) med. gojaznost,
perspektiva pravilno skraivanje linije i debljina.
skice predmeta, koje treba nacrta, po liparit (po ostrvu Lipari u Tirenskom moru)
zakonima perspektive; linijski sistem iu3. pet min. vrsta vulkanska stene, po glavnim
paralelnih linija na kojima se piu note. sastojcima slina granitu.
liniment (lat. linimentum) gustotena meavina lipemija (gr. lipa masnoa, ulje, hafma krv)
za mazanje i trljanje sastavljena od masnih med. umnoavanje inae veoma male
ulja ili sapuna. sadrine masti u krvi, kod tekih sluajeva
linin v. ahromatin. eerne bolesti i hroninog alkoho-lizma.
linkejoskop (gr. Lynkeus jedan od argonauta lipidi (gr. lipos mast, eidos vid, oblik) hen.
uven sa svoga otrog vida, skopeo supstancije sline mastima koje se ra-
posmatram) Opt. fotografski objektiv koji daje stvaraju u organskim rastvaraima etru,
perspektivno tane slike; aplanat. hloroformu, benzolu i dr., a nera-stvorljive
linkrusta (lat. linum lan, crusta kora) vrsta su u vodi.
linoleuma od koga se prave vetake kone linil (gr. Ifpos masnoa) he. materijal iji oksid
tapete. stvara bazu masnih ulja.
links (gr. Guph) zool. ris. lipicaneri (nem. Lippizaner) pl. vrsta puno-
linoksin (lat. linum lan) elastina masa koja se krvnih arapskih konja, tamnozelene, gotovo
dobiva oksidacijom lanenog ulja; slui kao crne boje, koja sa starou prelazi u belu,
osnova za proizvodnju linoleuma. nazvanih po ergeli Lipica, blizu Seane.
linoleum (lat. linum lan, oleum ulje) materija za lipoidi (gr. Hpos mast, eidos vid, oblik) hem.
pokrivanje podova i oblaganje zidova: smesa jedinjenja slina mastima koja se, za razliku
od firnajsa lanenog ulja i 50% smole od masti, ne mogu pretvarati u sapun.
(kolofonija) rastopi se i pomea sa prakom lipoliza (gr. lipos mast, 1ub rastvaram) fiziol.
od pluta (zapuaa) i mineralnih boja, pa se rastvaranje hranljivih masti u masne kiseline i
onda ta masa stavi na vrstu tkaninu od jute. sapun u toku eludanog varenja, pod
linon (lat. linum, fr. linon) veoma fino laneno uticajem ui i guteranog soka.
ili pamuno platno od najfinijeg konca, fini lipom (gr. lipos mast i nastavak -oma) med.
batist. tumor koji obrazuju masna tkiva.
linonpl (fr. linomple) v. linon.
lipomatoza 511 literat
lipomatoza (gr. Upos mast i nastavak - lisa (gr. lyssa) med. bes, besnilo, naroito: pasje
osis) ned. nagomilavanje masti u tkivima. besnilo; mehuri, otok ispod jezika kod
lipotimija (gr. lype jad, tuga, thymos duh, dua, besnih pasa.
lipothymia) seta, alost, tuga, neveselost. lisans (fr. licence) univerzitetski stepen u
lipsava (gr. leipo, lefpsanon) ostatak, svetinja, Francuskoj, diplomski ispit.
svete moti, relikvija. lisansje (fr. licencie) onaj koji je poloio lisans,
lipsanografija (gr. leipsanon ostatak, diplomirani student univerziteta u
preostatak, grapho piem) opisivanje Francuskoj.
relikvija. lisodegma (gr. lyssa besnilo, degma ujed)
lipsanoteka (gr. leipsanon, theke priuvi-te, med. ujed besnog psa.
sanduk) mesto gde stoje relikvije. lisodepius (gr. lyssa, degma) v. lisodegma.
liptauer (nem. Liptauer) vrsta finog ovijeg sira lista (fr. liste, ital., tl., nlat. lista) spisak,
koji se izrauje u Liptovu, u Slova-koj. popis.
liptopedion (gr. lithos kamen, pafs dete) med. lister (nem. Lister) vrsta lake sjajne tkanine (za
uginuli zametak koji se u materici ili trbunoj letnja odela).
duplji (u sluaju vanmaterinog zaea) l'isteso tempo (ital. l'istesso tempo) muz. ista mera
pretvorio u kamen. za vreme (kada se u nekom muzikom
lipurija (gr. lipos mast, ureo mokrim) ned. komadu takt menja, ali i dalje ostaje isto
luenje masti putem mokrae kod nepri- kretanje).
rodnog spoja mokranih kanala sa limf-nim listrin (fr. lustrine) peeni tirak, koji se
sudovima. upotrebljava za apretiranje tkanine, da bi im
liphaber (nem. Liebhaber) ljubavnik, dragan; se dao sjaj.
ljubitelj, prijatelj ega, amater. litagoga (gr. lithos kamen, ago teram) pl. ked.
Lir (eng. Lear) mitski kralj Britanije, junak sredstva koja pomau izbacivanju kamena,
istoimene ekspirove tragedije; fig. simvol litanije (gr. litaneia moljenje, preklinjanje)
nesrenog i teko razoaranog oca. molitva koja se peva u sluaju nude,
lira (lat. libra, ital. lira) l. novane jedinica u molepstvije; crkvena alopojke, tuba-lica;
Italiji od 100 entezima. fig. nagvadanje, dugo i dosadno ponavljanje,
lira (gr. lyra) 2. najstariji muziki instrumenat gnjavljenje.
kod starih Grka, slian kita-ri, no sa dubljim i litantraks (gr. lithos kamen, anthrax ugalj) pl.
punijim glasom, najpre sa 4 ice, a posle sa 7 okamenjene biljke u kamenom uglju.
ica; fig. simvol lirskog pesnitva, pesnitvo. litantraciti (gr. lithos, anthrax) pl. kameni ugalj.
Lira (gr. Lyra) astr. sazvee na Severnom nebu, litar v. litra.
sa zvezdom prve veliine Bega. litargirum (gr. lithos, argyros srebro) ok-sid
liridi (Lyridi) noni meteorski roj sa radi- olova (PbO) koji se dobiva izlaganjem
jantomu sazveu Lire, otuda i naziv. rastopljenog olova vazdupoj struji.
lirizam (gr. lyra, fr. lirisme) oduevljenje,
zanos, toplina; lirski jezik; lirsko litera (lat. littera, sskr. likh) slovo; ad literam
raspoloenje; pesniki stil. (lat. ad litteram) doslovno, bukvalno; in
lirik (gr. lyrikos) pisac lirskih, naroito literam (lat. in litteram) azbu-nim redom, po
ljubavnih pesama. azbunom redu.
lirika (gr. lyra, lyrike) poet. pesnika vrsta koja literalan (nlat. litteralis) doslovan, bukva-lan,
reima izraava oseanje pesnika; moe biti: od rei do rei; literalni kontrakt ugovor kod
lirika sveanog i zanosnog raspoloenja koga izdavalac ugovora ve samim
(himna, oda, ditiramb), lirika istog oseanja pismenom postaje obavezan; lite-ralna metoda
(oseajna, naroito ljubavna pesma), misaona metoda sricanja u nastavi itanja (za razliku
i posmatraka, refleksivna lirika (elegija). od tzv. glavne metode").
lirist(a) (gr. lyra) svira u liru. literalizam (lat. littera slovo) doslovnost,
liriar (gr. lyrikos) poet. v. lirik. bukvalnost, zanemarivanje duha i duhovnog
lirod (gr. lyrodos) peva uz liru. rada zbog krutog i slepog pridra-vanja
lirodan (gr. Guta, efdos lik) slian liri, u obliku napisanog.
lire, kao lira. literalist(a) (lat. littera) onaj koji se kruto dri
lirska poezija v. lirika. napisanog, cepidlaka.
lirski (gr. lyrikos) koji pripada liri; koji se tie literaran (lat. litterarius) koji se odnosi na
lirike, koji pripada lirici; koji se moe knjige, koji je u vezi sa knjigama, koji
pratiti lirom; koji se moe pevati, koji ima spada u pismenost; knjievan, koji ima
oblik pesme; pun oseanja; lirska pesma knjievne vrednosti, koji je od znaaja po
pesma u kojoj je glavno izraavanje knjievnost; literarna istorija istorija
oseanja; lirska poezija v. lirika; lirski pismenosti i knjievnih dela jednog naroda.
pesnik v. lirik. literat (nlat. litterator) onaj koji se bavi
knjievnou, koji poznaje knjievnost,
knjievnik.
literatura 512 litopedion
literatura (lat. litteratura) knjievnost, pi- litografija (gr. lithos, graplraa) 1. vetina da se
smenost uopte; naroito: lepa knjievnost, crtei, slova i dr., izraeni na kamenu,
pesnitvo; struna literatura ona koja obuhvata umnoavaju pomou naroite pre-se; 2.
samo pojedine struke (npr. tehnika, opisivanje kamenja.
medicinska, muzika, vojna, filozofska, litografika (gr. lithos, graphike) vetina crtanja
pedagoka literatura). (ili: pisanja, tampanja) na kamenu; v.
litere (lat. litterae) pl. slova; pismo, pismeni litografija.
sastav, rukopis; knjige, knjievnost; uenost, litografirati (gr. lithos, grapho) tampati ili
nauka. crtati na kamenu, pa onda otiske sa toga
literia (gr. 1ub ublaim, nlat. lyteria) pl. med. kamena umnoavati; min. opisivati kamenje.
predznaci povoljnog i srenog obrta u razvitku litografisati (gr. lithos, grapho) v. litografirati.
opasnih bolesti. litografski (gr. lithos, grapho) koji se tie
literomanija (lat. litterae spis, gr. mama litografije, izraen putem litografije; koji se
pomama, strast) strast za pisanjem, osobina odnosi na opisivanje kamenja; litografski
onoga koji voli da pie. kamen naroiti kamen kri-ljac za upotrebu u
litigant (lat. litigans) prav. onaj koji vodi spor, litografiji.
parnina strana, parniar. litodevdron (gr, lithos, dendron drvo)
litigacija (nlat. litigatio) parnica, spor; okamenjeno drvo, kameno drvo.
parnienje, sporenje, suenje; parba, par-
bl>enje, prepiranje, kavenje. litodijaliza (gr. lithos, dyalysis razlui-vanje,
litigiozan (lat. litigiosus) parnini, spo-ran, rastvaranje) med. rastvaranje kamena u
koji je u sporu; koji voli da se parnii, mokranoj beici.
parniarski, kavgadijski. litozoa (gr. lithos, zoon ivotinja) pl. zool.
litigiozitet (nlat. litigiositas) spornost, koralne ivotinje, korali.
sumnjivost neke stvari; litigioznost. litoidan (gr. lithos, eidos vid, oblik) slian
litigirati (lat. litigare) parbiti se, svaati se, kamenu, kao kamen, kamenast.
parniiti se, suditi se, voditi spor. litoklaze (gr. lithos, klasis lomljenje) pl. kol.
litijum (gr. lithos kamen) hem. elemenat, pukotine koje se, uticajem raznih geodina-
alkalni metal, srebrnastobeo, najlaki od mikih sila, proizvode na Zemljinoj kori.
svih metala, atomska masa 6,939, red. broj litoklast (gr. lithos, klaos lomim, razbijem) med.
3, hem. znak Li. instrumenat za razbijanje kamiaka u
litija (gr. litaneuo molim, prosim) u pra-vosl. mokranoj beici (mehuru).
crkvi: 1. molitva uoi nedelje i praznika, na litokoletian (gr. lithokolletos) optoen,
veernju, sa osveenjem hle-bova; 2. ukraen dragim kamenjem.
povorka vernih sa svetenstvom i crkvenim litoksilon (gr. lithos, xylon drvo) min.
barjacima, kao manifestacija pobonosti, o okamenjeno drvo.
velikim praznicima (o crkvenoj slavi, litolabon (gr. lithos, lambano hvatam,
Bogojavljenju, Uskrsu, Spasovdanu i dr.); 3. uzmem) med. instrumenat za vaenje kamena
povorka (kao pod 2) kao naroito iz mokrane beike (mehura).
molepstvije za prestanak kie, sue, rata, litolatrija (gr. lithos, latreia oboavanje)
kakve zarazne bolesti itd. oboavanje kamenja, vrsta fetiizma.
litijaza (gr. lithiasis kamen u mokranom litolog (gr. lithos, logos) poznavalac kamenja,
mehuru) med. stvaranje kamena u mokranoj naunik koji se bavi prouavanjem postanka
beici. i prirode stena i kamenja; pe-trolog.
lito- (gr. lithos) predmetak u sloenicama sa litologija (gr. lithos, logia) nauka o postanku i
znaenjem: kamen, stena. prirodi stena i kamenja; poznavanje kamenja;
litobolija (gr. lithos, bole bacanje, hitac, od petrologija.
balio bacam) ubijanje kamenjem, litomantija (gr. lithos, manteia proricanje)
kamenovanje. proricanje (ili: gatanje) po kamenju, ili
litogenija (gr. lithos, genos od gignomai poloaju kamenja.
nestajem, postajem) jedan od najvanijih litomorfi (gr. lithos, morphe oblik) pl. kamenje
delova opte geologije u kome se prouava i koje ima oblik ega (ivotinje, oveka, glave
izlae kako je postalo stenje i kamenje; i dr.).
petrogenija. litonefroza (gr. lithos, nephros bubreg) med.
litoglipt (gr. lithos, glyptos urezan, iz-rezan) oboljenje od kamena u bubrezima.
v. litoglif. litontriptika (gr. lithos, tripsis trenje, trljanje)
litogliptika (gr. lithos, glypho urezujem, reem) pl. med. v. litotriptika.
v. litoglifika. litopedion (gr. lithos, pals, paids dete) med. u
litoglif (gr. lithoglyphos) kamenorezac; kamen sluajevima vanmaterinog zaea: uginuli
koji slui za ukras. zametak koji se, u trbunoj duplji, pretvorio u
litoglifika (gr. lithos, glypho urezujem, reem) kre.
kamenorezaka vetina.
litograf (gr. lithos, grapho piem) crta (ili:
tampar, pisac) na kamenu.
litopon 513 lihenologija
litopon (gr. lithos) hen. bela mineralna boja; svetlosti i senki (slue kao ukras na
sastoji se od smee cink-sulfida i barijum- prozorima, eirima lampi itd.).
sulfata. litofize (gr. lithos, phyo postajem) pl. geol.
litoral (lat. litus morska obala) obalski ili velike upljikave lopte od koncentrino
neritski deo morskog dna, koji se za vreme naslaganih ljusaka kristalisane sili-cije.
oseke delimino nalazi van vode. litofil (gr. lithos, phyllon list) okamenjen list.
litoralan (lat. litus morska obala, litoralis) litofiti (gr. lithos, phytcn biljka) pl.
primorski. okamenjene biljke.
litorale (lat. litorale) primorje. litohromija (gr. lithos, chroma boja) vetina
litostea (gr. lithos, osteon kost) pl. slikanja na kamenu masnim bojama i
okamenjene kosti. skidanja naslikanog na platno, otisak u boji
litostratum (gr. lithos, lat. stratum pod) pod snimljen sa kamena; hromolitogra-fija.
(ili: patos) izraen u mozaiku. litra (gr. litra, lat. libra) u metrikom sistemu
litosfera (gr. lithos, sphafra lopta) geol. mera: jedinica za merenje zapremine tenosti,
Zemljina kamenita kora. iznosi jedan kubni decime-tar (skraeno: 1).
litota (gr. litotes prostota, jednostavnost) poet. litrametar (fr. litre, gr. metron mera, merilo)
ublaavanje, umanjivanje, jedan od tropa sprava za odreivanje specifine teine
pesnikog stila u kome se prave rei tenosti.
zamenjuju slabijim i suprotnim izrazima, tj. litura (lat. litura) precrtavanje, brisanje ili
kad se upotrebi blai izraz da bi se stvar o popravljanje onoga to je napisano; precrtano,
kojoj se govori utoliko vie i jae istakla, npr. izbrisano ili popravljeno mesto.
nije ravo (tj. dobro je), dobro nije, moj liturgija (gr. lithos, ergon delo, posao) 1.
brate Alile (tj. ravo je). preraivanje kamena; nauka o poznavanju
litotipografija (gr. lithos, typos otisak, graphia) kamena, hemija kamena.
prenoenje tampanog teksta na kamen i liturgija (gr. leiturgia) 2. u staroj Atini: radovi
umnoavanje po metodu pronala-zaa, brae koje su graani o svom troku morali da
Diponu Parizu. obavljaju u korist drhtave; u crkvenom jeziku:
litotom (gr. lithos, tomos otar, koji see) med. sluba boja, bogo-sluenje.
instrumenat za isecanje kamena u u-nom ili liturgika (gr. lithos, ergon delo, rad) 1.
mokranom mehuru. primenjena nauka o kamenu, nauka o prera-
litotomija (gr. lithos, tomia seenje) med. ivanju kamena i minerala uopte.
operacija koja se sastoji u rasecanju ili liturgika (gr. leiturgike) 2. nauka o bogo-
neposrednom isecanju kamena u unom ili slubenim radnjama i bogosluenju, o bo-
mokranom mehuru. goslubenom ritualu.
litotomist(a) (gr. lithos, tomia) hir. lekar liturgikum (gr. leiturgikos slubeni, ergon delo,
strunjak za vaenje kamena iz unog ili rad) u pravoslavnoj crkvi: knjiga koja sadri
mokranog mehura. tri bogosluenja ili litur-gije: sv. Vasilija, sv.
litotripsija (gr. lithos, tripsis trljanje) med. Jovana Zlatoustog (Hrizostoma) i sv.
razbijanje kamena u unom ili mokranom Grigorija Velikog.
mehuru. liturija (gr. lithos, ureo mokrim) med.
litotriptika (gr. lithos, tripsis trl>anje) pl. izbacivanje kamena ili peska putem
sredstva za razbijanje ili rastvaranje kamena mokrae.
u unom ili mokranom mehuru. liferant (nem. Lieferant, fr. livrer isporu-iti,
litotriptor (gr. lithos, tribo trljam) med. isporuivati) trg. snabdeva, nabavlja,
instrument za razbijanje i usitnjavanje dobavlja, isporuilac (robe i sl.).
kamena u unom ili mokranom mehuru. liferacija (nem. Lieferung) isporuivanje,
litotriptija (gr. lithos, tribo) med. razbijanje isporuka, nabavljanje, nabavka,
(ili: razdrobljavanje) kamena u unom ili snabdevanje, dobavljanje.
mokranom mehuru. liferovati (nem. liefern) isporuiti, isporuivati,
litotritist(a) (gr. lithos, tribo) med. lekar-- snabdeti, izvriti narudbinu robe i sl.
specijalist(a) za vaenje kamena iz unog lift (eng. lift) uspinjaa, dizalica za ljude i robu
ili mokranog mehura. u viespratnim kuama.
litotritor (gr. lithos, lat. tero, tritum) med. v. lift-boj (eng. lift-boy) deko koji rukuje liftom.
litotriptor. lihen (gr. leichen, lat. lichen) vot. liaj; med. liaj,
litofag (gr. lithos, phagem jesti, derati) onaj lia (na koi).
koji jede ili gloe kamen. lihenologija (lat. lichen, gr. logia) vot. nauka o
litofagija (gr. lithos, phagem jesti, derati) liajima.
deranje (ili: gutanje) kamenja.
litofanija (gr. lithos, phaino svetlim)
izraivanje slika na tankim, neglazira-nim
ploama od porcelana; litofani su slike
utisnute u ploe i, kada svetlost kroz njih
probija, daju stupnjevite prelaze
33 Leksikon
lihnomantija 514
lihnomantija (gr. lychnos svetiljka, man-teia naje svakoga, naroito one koji u poslovnom
proricanje) proricanje (ili: gatanje) po i politikom ivotu neto znae, a bez koga
plamenu svetiljke. se, kao posrednika, ne moe nita vanije
liht (nem. licht) pr. svetao, vidan; otvoren, svriti.
otvorene boje; redak. lobuleran (lat. lobus reanj, krilo) znat. koji se
licej (gr. Lykeion, lat. Lyceum) gimnazija u tie jednog dela plunih renjeva, renjast.
staroj Atini s vrtovima, u kojoj su preda-vali lobuli (nlat. lobuli) pl. znat. pluni renji-i,
filozofiju Aristotel i peripateti-ari (nazvana pluna krilca.
po oblinjem gaju koji je bio posveen lobus (nlat. lobus, gr. lobos) alat. pluni reanj,
Apolonu Likejskom); otuda: via, srednja krilo, strana.
kola, gimnazija, naroito: enska srednja lovor bog. zimzeleni ib ili drvo primorskih
kola. krajeva, Laurus nobilis, iji se listovi
licencija (lat. licentia) doputenje, dozvola, upotrebljavaju kao zain (narodni naziv
odobrenje, pravo na to; pravo upotrebe, lorber); lavor.
pravo vrenja ega, pravo izvoenje ili lovrata (lat. aurata zlatna) zool. vrsta morske
prikazivanja ega; povlastica; dozvola za ribe, zlatva.
profesionalno bavljenje nekim sportom; log (nem. Logge, eng. log) mor. instrumenat za
zloupotreba slobode, razuzdanost; licencija merenje brzine brodova.
poetika (lat. licentia poetica) pesnika logaedski stihovi (gr. logos re, aoide pevanje,
sloboda, doputenje da pesnik sme da odstupa pesma) etr. stihovi kod kojih su sjedinjene
od strogih propisa poetike i gramatike; stope raznih ritmova, npr. dak-tilski (1 i i) i
licenca. trohejski ( i), tako da izgleda kao da stoje u
licencijat (nlat. licentiatus) onaj koji je, na nekoj sredini izmeu pesnikog (aoide) i
visokim kolama, dobio doputenje da bude proznog (logos) ritma.
doktor i da predaje svoju nauku, naroito logar v. litar.
teologiju i pravo. logaritam (gr. logos odnos, arithmos broj, nlat.
licencirati (lat. licentiare) dopustiti, poputati, logarithmus) mat. logaritam jednog broja (z)
dozvoljavati, dozvoliti; osloboditi, dati za neki osnovni broj ili osnovu, bazu (b) zove
slobodu, otpustiti, razreiti. se eksponent (izloitelj) koji nam pokazuje
licet (lat. licet) doputeno je, slobodno je, kojoj je potenciji, stepenu baze b jednak broj z.
doputa se, sme se, moe se. Ako je, dakle, z = b1, onda je l = log z (za bazu
liceum (lat. Lyceum) v. licej. b). Tako je npr., po obinom, Briksovom ili
licitando (lat. licitando) Tpr. putem javne prodaje dekadnom sistemu logaritama (sa bazom:
nadmetanjem. b=10) l log. od 10, 2 log. od 100, 3 log. od
licitant (lat. licitans) trg. ponua, uesnik na 1000, 5 log. od 100.000 itd. poto su brojevi
javnoj prodaji nadmetanjem. 10, 100, 1000 itd. prva, druga, trea itd.
licitar (nem. Lebzelter) poslastiar koji izrauje potencija od 10.
razne kolae sa medom. logaritamski (gr. logarithmos) mat. koji se tie
licitacija (lat. licitatio) trg. javna prodaja koju logaritama; logaritamske tablice knjiga u
vre organi vlasti; rasprodaja. kojoj su izraunati logaritmi jednog sistema
licitirati (lat. licitari) trg. prodavati na javnoj brojeva.
prodaji koja se vri nadmetanjem; logaritmar (gr.) sprava koja slui za razliita
uestvovati na javnoj prodaji kao nadme-ta; raunanja: za mnoenje, deljenje,
fig. povraati (posle pijanke). stepenovanje, izraunavanje korena, rea-
licitum (lat. licitum) trg. ponuda pri javnoj vanje jednaina itd.
prodaji koja se vri nadmetanjem. logaritmika (gr. logarithmos) mat. nauka o
lijo (ital. liscio) muz. prosto, prirodno, glatko. logaritmima; v. logaritam.
lob (eng. lob) sp. u tenisu: udarac koji se izvodi logi- (gr. logizomai mislim, sudim) predme-tak
oborenom raketom okrenutom uvis; lopta u sloenicama koji oznaava neto u vezi sa
baena visoko. miljenjem, suenjem, prosui-vanjem.
lobektomija (gr. lobos reanj, ektome logizam (gr. logos re, govor; razum, um) fil. 1.
izrezivanje) ked. operacija na pluima kojom uenje po kome je svet logika priroda, koji
se odstranjuje jedan pluni reanj. se razvija po logikim zakonima; 2. v.
lobelin hen. gust, tean alkaloid iz biljke logicizam.
Lobelia inflata koji isparava i mirie na -legija (gr. Igos slovo, pojam, razlog, odnos,
duvan; upotrebljava se u medicini u obliku uenje) zavrne re u sloenicama, znai:
injekcija kao sredstvo za podsticanje disanja. znanje, uenje, nauka (npr. bio-logi-ja, psiho-
loberan (lat. lobus reanj, krilo) med. koji se tie logija, socio-logija, filo-lo-gija itd.).
celih plunih renjeva; loberna pneumonija logika (gr. 16gos razum; odnos; pojam, logi-
zapaljenje plunih renjeva. kos koji se tie_ razuma, razumni logike se.
lobi (eng. lobby predvorje, predsoblje, hodnik;
devojka za sve") u poslovnom i politikom
ivotu Amerike: ovek koji poz-
logistika 515 lodn
tehne vetina) fil. nauka o zakonima miljenja, logokratija (gr. Igos razum, kratos vladavina)
tj. o onim zakonima miljenja kojih se valja vladavina razuma.
pridrava pri sticanju naunog saznanja; u logolatrija (gr. logos, latrefa oboavanje)
uem smislu: nauka o prirodi i postajanju preterano potovanje rei ili razuma, vera u
pojmova, sudova i zakljuaka; fig. zdravo svemo razuma.
miljenje i rasu-ivanje, doslednost u logomanija (gr. logos, mama pomama, ludilo)
miljenju i rasui-vanju; logika injenica preterana govorljivost (esto znak duevnog
zakonitost u prirodnom zbivanju. oboljenja).
logistika (gr. logistike) vetina raunanja logomah (gr. logomacho prepirem se) onaj
pomou slova (umesto cifara), algebra; koji se bori reima, svaalica.
vetina pravljenje zakljuaka, sposobnost logomahija (gr. logomachfa) borba reima,
zakljuivanja; voj. nauka koja ui kako se prepirka, svaa.
proraunavaju vreme i prostor koji su logoneuroza (gr. logos, neuron ivac) med.
potrebni da bi se izveo kakav taktiki pokret. poremeaji u govoru usled pogrenog
logicizam (gr. logikos razumni, logiki) fol. obrazovanje misli.
uenje koje (ili: metoda koja) logiku ini logopatija (gr. logos, pathos bolest) med. v.
osnovom, naelom filozofije; supr. logoneuroza.
psihologizam. logoped (gr. logos, paideia vaspitanje)
logicitet (gr. logike, nlat. logicitas) karakter nastavnik koji radi na otklanjanju govornih
onoga to je logino; supr. fakticitet. poremeaja i nedostataka.
logian (gr. logiko's) koji je u skladu sa logopedija (gr. logos, paideia vaspitanje)
zakonima miljenja, koji pravilno misli, vebanje u izgovaranju rei i govoru (kod glu
dosledan u miljenju i rasuivanju. vonemih).
logiar (gr. logike) uitelj pravilnog miljenja; logor (nem. Lager) voj. v. lager.
onaj koji pravilno misli, razuman, razborit logoreja (gr. logos, rheo teem) poremeaj
ovek. usmenog govora, itanja i pisanja u nekih
logiki (gr. logike) koji se tie logike, koji afaziara.
pripada logici, koji je u vezi sa logikom. logos (gr. logos) re, govor; um, razum, mo
logo- (gr. logos) predmetak u sloenicama sa miljenja i rasuivanja; odnos; u stoikoj
znaenjem: re, govor; razum, um. filozofiji: boanski razum koji vlada
logo v (ma. logo koji se kree) konj upregnut vasionom i proima je; u jevrejsko-alek-
sa strane u zaprezi sa jednim ili dva konja. sandrijskoj religiozno] filozofiji; boanska
logograf (gr. logographos) hroniar, pove- stvaralaka snaga i provienje; u hri.
sniar, ime najstarijih grkih istoriara koji su teologiji: boanska priroda Isusa Hrista (u
pisali verodostojne ili potvr-ene vesti i Jovanovom Evanelju). Po Heraklitu: sve
predanja o osnivanju pojedinih grkih tee; ali otac ili kralj ovoga toka je rat, tj.
gradova i sl. u prozi, za razliku od pesnika opreka suprotnosti. U venom unitenju i
(poietes). Ovako su se zvali Herodot i njegovi ponovnom stvaranju vlada nepromenljivo
prethodnici: He-katej, Ferekid i Helanik. jedinstvo logos, svetski um ili svetski
logografija (gr. logographfa) hroniarstvo, zakon.
povesniarstvo, pisanje najstarije istorije na logotet (gr. logotheteo traim rauna od koga,
osnovu verodostojnih predanja itd.; up. logos raun, tithemi stavljam) pisac; pisar,
logograf. brzopisac; visoki inovnik, kan-celar u
logogrif (gr. logos, griphos zagonetka) Vizantijskom carstvu i kod srpskih
zagonetka slovima, kod koje re, srednjovekovnih vladara.
isputanjem, dodavanjem ili menjanjem logotipi (gr. logos, typos) v. logotipija.
jednog slova, dobiva razliita znaenja; fig. logotipija (gr. logos, typos otisak) otisak u
zamrena, nejasna stvar, zagonetna osoba. drvetu izrezanih ili galvanoplastiki
logodedalija (gr. logos, daidallo uresim, izraenih tamparskih formi koje sadre
krasim) slatkoreivost, krasnoreivost, itave rei ili slogove, tzv. logo-tipe.
vetina govora. logofobija (gr. logos, phbos strah) strah od
logodijarea (gr. logos, diarreo protiem, govorne aktivnosti i izbegavanje govora;
istiem) proliv od rei, preterano govorenje, ispoljava se najee kod mucavih osoba.
preterana opirnost u govoru. logofor (gr. logos, foreo nosim) prenosa rei,
logozofija (gr. logos, sophia razum, cev za govor, telefon.
poznavanje, znanje) znanje (ili: poznavanje) lod (eng. load) engleska mera za ito = 5
rei, temeljno i svestrano poznavanje rei. kvartera=14,539 hl; kao mera za drvo = 40
logoklonija (gr. logos, klonos mete) ned. engl. kubnih stopa (=l,13cbm) za nepre-
bolesno ponavljanje zavretaka rei ili raeno drvo, a 50 kub. stopa (=1,41 cbm) za
reenica. preraeno; kao mera za teinu = 2240 funti
= 1016 kg.
lodi (nem. Loden) sukno od grube vune, naroito
za sportska odela.
33*
loa 516 lokanda
loa (ital. loggia) loa; naroito: pokriven i srednici, naroito radi osiguranja brodova i
poluotvoren hodnik, u prizeml>u ili na spratu, prevoza, kao i radi primanja i davanja
oko neke kue, galerija, hodnik sa obavetenja); ovo londonske drutvo docnije
svodovima. se razvilo u osiguravajue, a od 1834. bavi se
Loengrin (nem. Lohengriin) mit. u nemakim i razvrstavanjem pomor-skih brodova, ima
epskim pesmama H veka: vitez svetog svoj veliki obavetaj-ni biro za trgovake i
Grala i sin kralja Parsifala. Sveti Gral ga pomorske pitanje, izdaje svoj list itd. Po
alje da brani vrlu i nevinu Elzu od Brabanta ugledu na ovo, osnovana su udruenja sa
od lanih optubi grofa Fridriha od slinim ciljevima i u nekim drugim
Telramunda, i on dolazi kao nepoznat vitez u dravvma Evrope.
unu koji vue labud, pobedi u dvoboju lojtnant (nem. Leutnant, fr. lieutenant) v.
Fridriha i oeni se Elzom. Ali kad ga Elza lajtnant.
zapita za pravo ime i poreklo, on je odmah lojtra v. lotra.
naputa na istom unu sa labudom. Opera lojfer (nem. Laufer) v. laufer.
Rikarda Vagnera (1850. god.) i predmet veeg lokabilitet (nlet. locabilitas) skladnost sa
broja umetnikih dela. prilikama i prirodom jednog mesta.
loa (fr. loge, ital. loggia, nlat. logia) kolibice, lokajati (ind.) indijski filozofi materi-jalisti koji
kuica, elija; poz. zasebno i pregradama priznaju samo ulno opaanje, odbacuju
odvojeno mesto sa vie sedita; soba za otkrovenje i sve religijske obiaje smatraju
oblaenje glumaca; u slobodnom zidarstvu: prevarom gramzivih svetenika.
dvorana ili mesto gde se dre skuptine i lokal (lat. locale) prostor, prostorija, mesto;
sastanci, sama skuptina, udruenje slobodnih prostorija udeena za neku svrhu (duan,
zidara u jednoj pokrajini ili dravi; zasebna radionicu, itaonicu, gostionicu, kafanu); voz
elija za bolesnike u bolnici za umobolne; mor. ili stalno prevozio sredstvo (autobus,
sobica, kabina; u menaerijama: kavez za parobrod) jednog grada i njegove blie
divlje ivotinje; u Engleskoj: stan za uvara okoline.
kapije nekog parka; mala kuica na selu;
kancelarija trgovakog preduzea, lokalan (lat. localis) mesni, prostorni; koji je
poslovnica, biro. udeen prema jednom mestu, koji odgovara
potrebama ili prilikama jednog mesta i
loi (fr. logis, nlat. logicum) stan, kua, njegovog poloaja, koji pripada jednom
obitavalite, prebivalite. mestu, koji se nalazi ili upotrebljava u jednom
loiranje (fr. logement) stan, stanovanje; voj. mestu, koji ima vanosti samo za jedno mesto;
u opsadnom ratu: utvrivanje jedne take lokalna vlast mesna vlast; lokalni list mesni
koju su opsaivai osvojili; sama ta utvrena list, tj. onaj koji se bavi poglavito prilikama
taka; razmetanje vojnika po kuama. mesta u kome izlazi; lokalni patriotizam
loz (nem. Los) sreka. ljubav prema zaviaju, u uem smislu, i svemu
lozinka (nem. Losung) l. ugovorena tajna re to je u njemu i to iz njega dolazi; lokalni
kao znak raspoznavanja; 2. kratka izreka saobraaj unutranji saobraaj jednog grada
kojom se izraava rukovodna ideja neke ili optine.
organizacije.
loimijater (gr. loimos kuga, iatros lekar) lekar lokalizam (lat. localis) l. zalaganje za usko
koji lei kugu. shvaene interese svoga mesta ili kraja koji
loimografija (gr. loimos, graphi'a) opis, su u suprotnosti sa interesima ire zajednice;
opisivanje kuge, nauka o kugi. 2. gram. jezika crta karakteri-stina za usko
lojalan (fr. loi zakon, loyal zakonski, lat. podruje.
legalis) veran, iskren, odan; estit, astan, lokalizacija (nlat. localisatio) ogranienje na
poten; ispravan, pravian, propisan. izvesno mesto, na ui prostor, npr. bolesti,
lojalist (fr. loyal) veran (ili: odan, iskren) ovek; poara, rata itd.; odreenje mesta gde se
= rojalist, naroito onaj koji je u neto zbiva.
severnoamerikom ratu ostao veran lokalizirati (nlat. localisare, fr. localiser)
engleskom kralju. ograniiti (ili: ograniavati) na izvesno
lojalitet v. lojalnost. mesto, npr. rat, bolest, poar itd.; lokalizovati.
lojalnost (fr. loyal) iskrenost, odanost, vernost, lokalizovati (nlat. localisare, fr. localiser) v.
podanika vernost; estitost; a-snost, lokalizirati.
potenje; ispravnost, pravilnost; zakonitost, lokalija (lat. locus mesto) mesna prilika, mesni
propisnost. interes.
lojd (ept. Lloyds, Lloyd) naziv drutava za lokalistiki (lat. localis) ponekad mesto
razvrstavanje brodova radi pomorskog lokalan.
osiguranje i pomorskog prevoza (naziv po lokalitet (nlat. locabilitas) skladnost sa
Edvardu Lojdu, pod kraj XVH veka, sop- prilikama i prirodom jednog mesta.
stveniku jedne kafane u Londonu, u kojoj su lokanda (ital. locare, locanda) soba za izda-
se sastajali pomorci i trgovaki po- vanje; gostionica, krma, svratite (u
lokariJum 517 Lombrozov tip
Italiji, Grkoj i nekim varoima loko roba trg. roba koja se nalazi na tritu.
Dalmacije). lokot (ital. luchetto) katanac.
lokarijum (lat. locarium) zakupna cena, lokofiksitet (lat. loco fixus utvren za jedno
zakupnina, kirija. mesto) nepokretnost, nepominost,
lokatar (nlat. locatarius) zakupac stana, ki- neprenoljivost.
rajdija. lokocesija (nlat. lococessio) pravljenje mesta, u
lokativ (nlat. locativus se. causus) gram. sedmi stupanje, u klanjanje s mesta.
pade, znai mesto na kojem se neto nalazi lokris (eng. locchreas) platno iz Mrske.
ili gde se neka radnja vri; upotrebljava se loksartroza (gr. loxos kos, arthron lanak)
samo s predlozima. med. krivljenje lanaka.
lokativni (nlat. locativus) gram. koji se odnosi na loksodroma (gr. loxos kos, dromos put;
lokativ, npr. zavretak. kretanje, tranje) kursna linija koja s utvre-
lokator (lat. locus mesto) 1. elektronski ureaj nim skretanjima (zbog prirodnih prepreka)
za otkrivanje objekata i utvri-vanje najpovoljnije spaja dva mesta (npr. brodovi
njihovog poloaja, pravca i brzine kretanja plove po loksodromi); loksodrom-ska linija;
pomou radio- ili ultrazvunih talasa; 2. v. i ortodroma.
iznajmilac, izdavalac pod zakup. loksodromska linija geogr. dvostruko kriva linija,
lokatorijum (locatorium) v. lokarijum. povuena povrinom jedne lopte ili jednog
lokatum (lat. locatum) ono to je dato u eliptikog sferoida, koja se, presecajui pod
zakup ili pod kiriju. istim uglom sve meridi-jane, pribliava polu
lok-aut (eng. lock-out) otputanje radnika iz u obliku spirale.
jednog ili vie preduzea koje vre loksokosmos (gr. loxos kos, kosmos svet,
poslodavci u kapitalistikim zemljama da bi vasiona) sprava koja predstavlja kretanje
primorali radnike na prihvatanje teih uslova Zemlje oko Sunca i oko svoje osovine.
rada, ili da bi spreili, odnosno uguili trajk. loksoftalmian (gr. loxos kos, omthalmos oko,
lokacija (lat. locatio) izdavanje ili uzimanje pod loxophthalmos) med. razrok.
zakup ili kiriju, iznajmljivanje, iz-najmljenje; lokum (tur. lokum, rahatlokum) vrsta kolaa od
zakupnina, kirija; smetaj pojedinih objekata tvrdog testa, ratluk.
na nekom podruju ili u nekom mestu. lokum tenens (lat. locum tenens) onaj koji dri
lokia (nem. Locke) kovrica, uvojak, vitica mesto; zastupnik, upravnik, zapovednik, ef.
(kose). lokus (lat. locus) mesto; lokus delikti (lat. locus
leko (lat. loco) na mestu, u mestu; umesto, delicti) prav. mesto gde je krivino delo
namesto; loko sigili(lat. loco sigilli) umesto izvreno; lokus komunis (lat. locus
peata (kao skraenica: L. S.); loko laudato ili communis) opte mesto, mesto za svakog
loko citate (lat. loco laudato, citato) na razumljivo; lokus minoris rezistencije (lat.
navedenom ili na oznaenom mestu (kao locus minoris resistentiae) med. mesto
skraenica: 1. 1., 1. s.); trg. mesto gde se roba sposobne da da slabiji otpor, tj. mesto kroz
prodaje. koje se neka bolest ponajlake moe uvui u
lokomobil (lat. loco mobilis) v. lokomobila. organizam.
lokomobila (lat. loco mobilis s mesta lokucija (lat. loqui govoriti, locutio) govor,
pokretljiv) prenosna (ili: pokretna) par- -na izraz, nain izraavanja.
maina.
lokomobilan (lat. loco mobilis s mesta lombard (fr. lombard) trg. lombardni posao
pokretljiv) sposoban za meanje mesta, s davanje zajmove na zalogu pokretnosti;
mesta pokretljiv, prenosan, pomian. zaloni zavod, zalona banka; zalog, zaloga.
lokomobilitet (nlat. locomobilitas) pokre-tljivost Ovaj kreditni posao dobio je ime po
s mesta, pominost. menjaima (sarafima) iz Lombardije u Italiji,
lokomotiva (nlat. locomotiva) parna maina koja koji su, kao pristalice Gibeli-na, poetkom
sama sebe kree i slui za vuenje tereta H veka morali da bee u Francusku i prvi se
(vozova), parna kola. poeli baviti ovom vrstom posla i osnivati
lokomotivan (nlat. locomotivus) koji moe ovakve zavode.
izazvati menjanje mesta, koji pokree ili lombardi (fr. lombards) pl. priznanice na
pomie s mesta. zaloene stvari, zalonice.
lokomotivitet (nlat. locomotivitas) pokre- lombardirati v. lombardovati.
tljivost, sposobnost kretanja. lombardni posao trg. v. lombard.
lokomotor (nlat. locomotor) mainska kola, kola lombardovati (fr. lombard) trg. dati u zalogu,
za pogon. zaloiti.
lokomotoran (lat. locus mesto, motor) koji slui Lombrozov tip tip oveka koji se rodio sa
za pokretanje s mesta, koji se tie pokretanje sklonostima zloinu, roeni zloinac (naziv
s mesta. po italijanskom nauniku, neuro-logu i
lokomocija (nlat. locomotio) kretanje s jednog kriminalisti ezaru Lombrozo, 18361909,
mesta na drugo, pokretanje. koji se naroito bavio prou-avanjem
kriminalnih tipova).
lonbr 518 loci
lonbr (fr. l'hombre) igra karata, poreklom iz lorencij(um) hem. radioaktivan elemenat,
panije, obino izmeu tri igraa. atomska masa 257, redni broj 103, znak Lr;
longaniman (lat. longus dug, animus duh, dobijen vetaki 1961. godine.
dua) strpljiv. loreta (fr. lorette) malo otmenija javna
longet (fr. longuette) duga i uzana platnena enska u Pari zu, fi na fakalica (nazvana
traka za komprese i gipsane zavoje. po crkvi Notr Dam de Loret, u ijoj blizini
longimetrija (lat. longus dugaak, gr. te-tria veinom stanuju).
merenje) merenje duina. lorika (lat. lorum, lorica) oklop, pancir, naroito
longitudinalan (nlat. longitudinalis) duin-ski; od koe; voj. grudobran na an-evima ili
koji se odnosi na duinu, duni; uzduni; tvravama.
longitudinalni talasi fiz. uz-duni talasi, tj. loricirati (lat. loricare) staviti oklop, oklopiti;
talasi koji se prostiru u pravcu poremeaja hem. ae obloiti ilovaom da se ne bi na
ravnotee delia elastine sredine (supr. vatri rasprsle.
transverzalan). lornjet (fr. lorgnette) naoarsko staklo za
longitudo (lat. longitudo) duina, geografske ili jedno oko, vrsta naoara koje ne stoje na
astronomska duina. nosu, nego vise o vratu i uvrene su na
long plej (eng. long play) naziv za gramofonske jednoj, obino lepo ukraenoj drci, a
ploe velikog formata. stavljaju se pred oi samo kad zatreba.
Lonan (fr. Longchamp) mesto u Boa de lornjon (fr. lorgnon) obino uveliava jue
Bulonj (Bois de Boulogne), kod Pariza, gde je staklo, naoarsko staklo samo za jedno oko,
ranije bilo trkalite; otuda: trkali-te, trkaka monokl.
staza. los (rus. losv) zool. vrsta velikog severnog jelena,
loran (skr. od eng. Long Range Navigation lopatastih rogova, Cervus alces.
duga plovidba) aparat na brodovima i losos (rus. LOSOSB) zool. vrsta ribe iz roda
avionima koji hvata radio-signale i pomou pastrmki.
njih odreuje svoj momentalni poloaj u lost (eng. lost) u golfu (igri): izgubljena lopta.
plovidbi ili u letu. lot (nem. Lot) sprava za merenje morske
lorandit (po prezimenu Lorand) min. veoma dubine, zvuni dubinomer; eholot.
redak crvenkast mineral, naen u rudi-tu leto (ital. lotto) poznata drutvena igra koja se
arsenovih jedinjenja kod Alara nedaleko od sastoji u vuenju brojeva, tombola, lutrija.
evelije; sastoji se iz taliju-ma, arsena i lotos (gr. lotos) bog. zvezdan; ime razliitih
sumpora. biljaka sa hranljivim i osveavajuim
lorbsr (nem. Lorbeer) bog. lovorovo lie kao plodovima, naroito biljka koju su stari
zain. Egipani i Indijci smatrali svetom, a njen
lord (eng. lord, staroengleski = uvar hleba: cvet simbolom zemlje; ime veeg broja
loaf) gospodin; u uem smislu: lan engleskog morskih i vodenih rua.
Gornjeg doma, per; poasna titula engleskog lotra (nem. Leiter) jedna od dve bone ograde na
visokog plemstva po rangu ispod vojvode teretnim (seljakim) kolima u obliku lestvica;
(markiza, grofa, vikonta i barona) ; zvanina lojtra.
titula nekih visokih dravnih inovnika (lord- lotura (lat. lotura) sredstvo za ispiranje; v. loci
admiral, lord--kancelar i dr.) i biskupa ja.
engleske narodne crkve.
lord-mer (eng. lord-mayor) ,,gospodin lohije (gr. locheia raanje, poraanje) pl. med.
predsednik", titula prvog predsednika optine sluzasta, iz poetka malo sukrviasta tenost
gradova Londona i Jorka. koja izlazi iz materice porodilje i traje 36
lordoza (gr. lordosis) med. savijenost kime nedelja (to je, u stvari, ienje porodilja posle
napred, nagnutost, povijenost tela napred. poroaja, a dolazi od ponovnog stvaranja
lordoma (gr. lordoma) med. v. lordoza. sluzokoe u materici, koja se usled poroaja
lordotian (gr. lordos) iskrivljen napred, grbav. bila istro-ila i propala).
lordip (eng. lordship) dostojanstvo lorda; lohioragija (gr. locheia, regnymi prskam,
gospodstvo, gospodarstvo, vlast: ju r lordip pucam) med. krvavljenje materice posle
(engl. your lordship) u oslovljavanji-ma: poroaja.
vae gospodstvo. lohodohijum (gr. lochos poraanje, docheion
loreat (lat. laura lovor, fr. laureat lovorom primalite, mesto za primanje) med.
okien) v. laureat. porodilite, zavod (ili: bolnica) za porodilje.
Lorelaj (nem. Lorelei) veoma strma stena na loc (nem. Lotse) v. loce.
desnoj obali Rajne, uvena po svom ehu, loce (nem. Lotse) brodar koji, kao dobar
nekada brodarima bila veoma opasna; po poznavalac vodenih puteva, sprovodi lae
mitologiji, boravite i ime jedne vodene vile, kroz opasna mesta; loc.
koja je svojim pevanjem primamljiva-la loci (lat. loci, locus) pl. mesta; ad loka (lat. ad
brodare, dok im se lae ne bi razbile o stenu loca) na svoja mesta sedite; loci memo-
(predmet veeg broja pesnikih i muzikih
dela).
locija 519 lumbago
rijales (lat. loci memoriales) mesta koja luzingando (ital. lusingando) muz. umiljava-jui
treba uiti napamet. se, sa umiljavanjem, umiljato.
locija (lat. lotio) pranje, ispiranje, kupanje, luzingevolmente (ital. lusinghevolmente) muz. v.
ienje; v. lotura. luzingando.
locijum (lat. lotium) med. mokraa, urin. Luzitanija (lat. Lusitania) l. rimska pokrajina u
locirati (lat. locare) metnuti na jedno mesto, paniji, otprilike dananja Por-tugalija; 2.
smestiti, namestiti; dati na zajam, pozajmiti, veliki engleski parobrod koji su Nemci, u
npr. novac; izdati, pod najam, dati pod zakup; poetku prvog svetskog rata (7. maja 1915),
prav. odrediti poverioce steajne mase. potopili kod june obale Irske, kojom
lubarda v. lumbarda. prilikom se udavilo 1134 lica.
lubin (port.) zool. vrsta morske ribe, smudut. luzitanski (lat. Lusitania) portugalski.
lubitum (lat. lubitum) v. libitum. luzus (lat. ludere, lusus) igranje, igra.
lubrikancia (lat. lubricantia) pl. sredstva koja luizit bojni otrov, teka uljasta tenost, sa
izazivaju pohotljivost; predmeti, slike, spisi mirisom koji podsea na miris cvea zdravac
i sl. koji izazivaju pohotu. (geranijum); plikavac je, po tok-sikim
lubrikator (lat. lubricator) mazalica, sprava za osobinama slian iperitu; posto-janost na
automatske podmazivanje maina. zemljipggu je 36 puta manja nego iperita.
luj-dor (fr. louis d'or) Luj od zlata", fr. zlatan
lubrikacija (nlat. lubricatio) izazivanje po- novac, nazvan po Lu ju H, od 20 zl. franaka;
hotl>ivosti. up. napoleon.
lubrifikater (fr. lubrificateur) v. lubrikator. lukijerna (lat. lucerna) svetiljka.
lubrifikacija (fr. lubrification) v. lubrikacija. luknja (nem. Luke) rupa, otvor.
lubricitet (fr. lubricite) pohota, pohotljivost, lukrativan (lat. lucrativus, lucrum dobit, korist)
sklonost bludu. koji donosi zaradu, unosan, koristan,
Luvr (fr. Louvre) stara kraljevska palata u probitaan.
Parizu, na desnoj obali Sene, od 1793. glavni luke (lat. lux, lucis svetlost, svetlo) fiz. jedinica
francuski muzej sa veoma raznovrsnim i za merenje jaine osvetljenja: jedan luke ima
bogatim umetnikim zbirkama. povrina koja je jedinicom svetlosne jaine
ludizam pokret engleskih radnika u poetku (jaine svetlosti) na odstojanju od jednog
XIX veka kojem je bio cilj unitavanje fabrika metra osvetljena upravio.
i maina, koje su smatrali uzro-kom bede luksacija (nlat. luxatio) med. uganue, ia-enje
radnih masa (naziv, bez potvrde, po radniku (kosti).
Ludu, Ned Ludd, koji je prvi unitio jedan luksometar (lat. lux svetlost, gr. metron mera)
tkaki razboj). Radi suzbi-janja ludizma u aparat za merenje jaine svetlosti (pri
Engleskoj bio je donet vrlo strog zakon. filmskom snimanju, fotografisanju i sl.).
ludisti pl. v. luditi. luksuz (lat. luxus) rasko, raskonost, sjaj,
luditi pl. engleski radnici koji su radili na obilje; ljubav prema sjaju i raskou; ono bez
suzbijanju besposlice time to su se ega se moe biti, tj. to nije neophodno za
sistematski borili protiv uvoenja ma-inskog ivot.
rada, kao najveeg neprijatelja svoga opstanka luksuzan (lat. luxus rasko) raskoan, sjajan,
(ludizam); nezvani po Ladu ili Ludu (Ludd), rasipan; luksuzni artikal trg. raskoan
koji je prvi razbio jednu mainu; laditi. predmet, predmet koji je, po carin-skoj tarifi,
Ludolfov broj kat. broj koji oznaava odnos ocenjen kao raskoan i, prema tome,
prenika kruga prema njihovom obimu, ocarinjen po vioj stopi.
belei se obino sa ni (pi) i iznosi 3,141592 luksuzirati se (lat. luxus) iveti u raskou, terati
. . .) nazvan po matematiaru Lu-dolfu rasko.
Kelenu (Ceulen, Keulen, 1540 1610); p je lukubracija (lat. lux svetlost, lucubratio)
transcendentan broj. sedenje i rad nou, nono prouavanje,
lues (lat. lues) pomor, zaraza; lues venerea (lat. noni rad, vrlo savestan rad.
lues venerea) ned. v. sifilis. Lukul (lat. Lucullus) uveni rimski vojskovoa
luetian (lat. lues) med. koji boluje od luesa, (11457 pre n. e.), naroito se istakao u ratu
sifilisa, sifili(s)tian. protiv Mitridata, poznat po bogatstvu i veoma
luetiar (lat. lues) med. onaj koji boluje od raskonom ivotu (lukulske gozbe).
sifilisa, sifilitiar. lukulski raskoan, bogat i obiman (po ugledu na
Luzijadi (port. Os Lusiadas) pl. potomci raskoni nain ivota rimskoga vojskovoe
Luzusa, praoca Portugalaca; naslov slavnog Lukula).
Kamoensovog (15241580) epa, u kome lumbago (lat. lumbus krsta, lumbago) med.
velia dela svojih zemljaka koji su, pod protisli, krstobolja, used, uinuta lea,
vostvom Vaska da Game, uestvovali u reumatino-ivani bolovi u krstima, bol u
pohodu na Indiju. krstima.
lumbalan 520 lupavar
lumbalan (nlat. lumbalis) znat. koji se odnosi na ce. Predstavlja . . . invalidski dom aktivne
krsta, koji pripada krstima; lumbalna radnike armije i mrtvi balast industrijske
anestezija med. postizavanje neosetljivosti za rezervne armije" (Marks). U klasnoj borbi
bolove, npr. kod operacije, na taj nain to se proletarijata esto je orue buroaske
u kanal kimene modine, izmeu reakcije.
prljenova, ubrizga 5% rastvor tropako-kaina lumperaj (nem. Lump) pijanka, pijanenje,
ili novokaina, usled ega postanu nesetljiva terevenke.
oba donja uda i trup nie pupka; lumbalna lumpovati (nem. Lump) pijaniti, tereven-iti.
punkcija vaenje tenosti iz kanala kimene luna (lat. luna) l. Mesec (nebesko telo); 2.
modine, u slabin-skom delu, u terapeutikom (Luna) starorimska boginja Meseca; 3. ime
ili dijagno-stikom cilju. nekoliko sovjetskih automatskih vasionskih
lumbaran (lat. lumbus krsta; but, kuk, deo tela stanica.
oko bubrega) znat. v. lumbalan. lunambulizam (nlat. lunambulismus) mese-
lumbarda (ital. lombarda) l. starinski top; 2. arstvo, padanje u stanje slino snu pod
velika uplja gvozdena kugla, napunjena uticajem Meseeve svetlosti, tumaranje
olovom i barutom, koja se izbacuje iz topa. zatvorenih oiju po meseini; lunatizam.
lumen (lat. lux, lumen) svetlost, sjaj; fig. sjajna, lunambulist(a) (lat. luna mesec, ambulare
glava, veliki duh; lumen naturale (lat. lumen hodati, etati) mesear, somnambulist,
naturale) fkl. prirodna svetlost, tj. prirodna, epileptiar.
prvobitna, oveku uroena mo saznavanja; lunaran (lat. lunaris) koji se tie Meseca,
fkz. jedinica svetlosne struje: svetlosna struja Meseev; u obliku Meseca, meseast; lu-
koju alje u svima pravcima takast svetlosni narski.
izvor koji svetli jedinicom svetlosne jaine u lunarijum (nlat. lunarium) aparat za pre-
prostorni ugao jedan. doavanje kretanja Meseca oko Zemlje
lumija (ital. lumia, lomia) bog. vrsta sitnih, lakih (obino spojen sa telurijumom).
i slatkih limunova, slinih na-randi. lunar orbiter (naziv za neke amerike vetake
lumikon (lat. lumen, luminis svetlost) satelite oko Meseca.
fotografski aparat koji moe da snima i u lunarski (lat. lunaris) v. lunaran.
gotovo potpunom mraku; primenjuje se lunatizam (nlat. lunatismus) mesearstvo; v.
naroito u medicinskoj radioskopiji i u lunambulizam.
astronomiji. lunatik (lat. lunaticus) v. lunambulist; lu-
luminal farm. beo kristalni praak gorka ukusa; natikus morbus (lat. lunaticus morbus)we^
slui za umirenje ivaca i za uspavljivanje; mesearstvo, padavica, epilepsija.
up. veronal. lunatian (lat. lunaticus) med. koji pati od
luminarizam (lat. lumen svetlost) um. pravac u mesearstva, epileptiar.
slikarstvu koji poglavito obraa panju na lunaut (lat. luna Mesec, gr. nautes brodar)
dejstvo i prelivne svetlosti. leta na Mesec.
luminescencija (nlat. luminescentia) fiz. lunacija (nlat. lunatio) mena Meseca.
svetljenje tela na drugi nain a ne usled luneta v. lineta.
usijanosti, proizvoenje tzv. hladne Lunik v. Lunjik.
svetlosti" (zajedniko ime za fluores- lunisiolaran (lat. luna Mesec, sol Sunce) koji
cenpijuk fosforescenciju). se tie kretanja Sunca i Meseca.
luminizam v. luminarizam. luniforman (lat. luna, forma oblik) koji ima
luminiferan (lat. lumen, fero) koji prenosi oblik mladog Meseca, meseast.
svetlost, svetlonosan. lunta (nem. Lunte fitilj) 1. upalja, fitilj za
luminozan (lat. luminosus) svetao, sjajan, paljenje eksploziva; 2. staro vatreno oruje
blistav, jasan. koje se palilo na fitilj (puka ili top).
lumpen-proletarijat (nem. Lump odrpanac, lunula (lat. lunula) mali mesec; enski ukras,
golja, lat. proletarius graanin najnieg reda) bro (u obliku polumeseca); bela polukruna
1. u starom Rimu propalo, osiroma-eno mrlja pri dnu nokata.
seljatvo, pretvoreno u armiju skitnica, Lunjik (rus. lunik prema lat. luna Mesec) ime
prosjaka, koji su se slegli u Rim, iveli od nekoliko sovjetskih vetakih sate-lita;
milostinje velikaa. Nisu radili, jer je rad Lunik.
bio samo stvar robova, neto to se luogo (ital. luogo, lat. locus mesto) kuz. na
preziralo, ve su iveli na raun robova; 2. u pravom mestu.
kapitalizmu najdonji, uboki sloj nezaposlene lupa (fr. loupe) ont. instrumenat jako
radnike klase. Sem skitnica, prostitutki i sl. ispupeno sabirno soivo kratke ine daljine
obuhvata tri kategorije: a) sposobne za rad, pomou koga se sitni bliski predmeti mogu
b) siroad i paupersku decu, v) propale gole videti pod mnogo veim vidnim uglom no
siromahe, za rad nesposobne, inva-lide, rtve golim okom, tako da izgledaju jako uveani.
industrije, bolesnike, udovi- lupanar (lat. lupanar) javna kua, bordel,
kupleraj.
lupin 521 Lucifer
lupin (lat. lupinus) bog. vujaka, obrnika Lutecia) hen. element, lantanid, retka zemlja,
(ukrasna biljka). hem. znak Lu, atomska masa 174,97, red. broj
luping (eng. looping) avaj. jedna od najsmelijih i 71.
najteih vazdunih akrobacija: obr-taj lutirati (lat. lutare) gusto premazati lepkom,
avionom u vertikalno] ravni za 360. kitovati, zakitovati.
lupinoza (lat. lupinus obrnika) bolest ovaca koja lutrija (fr. lot, letterie) igranje srekama;
se pojavljuje, kad se ovce hrane obr-nikom, klasna lutrija lutrija sa vie, obino pet,
od otrova koji sadri u sebi obrnika (lupin), vuenja, sa tano utvrenim planom vuenja
tzv. lupinotoksina. sreaka, koje se najee dele na etvrtine,
lupinotoksin (lat. lupinus obrnika, vujaka, gr. polovine i cele; lutrijski zajam dravni zajam
toxikon otrov) otrov kojeg ima u obrnici koji zajmodavcu daje izgled na izvlaenje
(vujaci); v. lupinoza. kakvog veeg zgodit-ka, ali zato nosi manji
lupilin (lat. lupulinum) hmeljno brano, lezde interes.
na iaricama enskog hmelja koje daju luf (eng. loof) mor. strana izloena vetru.
pivu aromatian ukus; upotrebljava se u luft (nem. Luft) vazduh.
medicini i kao sredstvo koje tera na luftbad (nem. Luftbad) med. vazduno
mokrenje. kupanje, leenje pomou svetlosti i vazduha;
lupus (lat. 1iriv)zool. vuk, kurjak; med. iva rana, up. fototerapija.
lokalna tuberkuloze koe, naroito na nosu luftbalon (nem. Luft vazduh, fr. ballon
ili kome drugom delu tela; lupus in fabula vazduni balon, aerostat.
(lat. lupus in fabula) posl. citat iz Terencija: luftirati (nem. Luft, liiften) vetriti, prove-travati.
mi o vuku, a vuk na vrata (kad iznenada luft-linija (nem. Luft, lat. Ipea) vazduna linija,
naie neko o kome se ba u taj mah tj. najkrae rastojanje izmeu dva mesta na
govorilo). Zemljinoj povrini.
luskozitet (lat. luscus kiljav, orav, nlat. luc sp. jedan od najteih skokova u umetnikom
luscositas) med. kratkovidost. klizanju (nazvan po austrijskom kli-zau
luster (lat. lustrum) svenjak sa vie sijalica, Alfredu Lutzu).
obino raskono izraen. lucerka (fr. luzerne) vot. v. lucerna.
lustracija (lat. lustratio) sveano ienje od lucerna (fr. luzerne) bog. vrsta veoma izda-ne
grehova, ienje rtvom, posveta; deteline, plava detelina.
razgledanje, razmatranje. lucidan (lat. lux svetlost, lucidus) jasan, svetao
lustrum (lat. lustrum) vreme od pet godina kod blistav (npr. duh); svestan; lucida intervala v.
Rimljana posle koga je cenzor prireivao interval.
sveanu rtvu oienja od grehova i luciditet (nlat. luciditas) vedrina, bistrina, duha;
pokajanja za ceo narod; otuda: period od pet jasnost, svesnost.
godina, petolee. lucidnost (nlat. luciditas) v. luciditet.
luscitet (lat. luscus kiljav, nlat. luscitas) med. lucimetar (lat. lux, lui svetlost, gr. te-tron
kiljavost. merilo, mera) 1. instrumenat za me-renje
lutein (lat. luteus ut, ukast) uta boja u liu jaine svetlosti, fotometar; 2. instrumenat za
biljaka i u umancetu. merenje isparavnog dejstva sunane svetlosti.
luteran pristalica uenja Martina Lugara Lucifer (lat. Lucifer=lux, ferre onaj koji nosi
(14831546), osniva nemake reformi- svetlost, svetlonosac) 1. astr. ime planete
stike crkve; fig. otpadnik od prave vere, Venere kada se javlja pre izlaska Sunca,
izdajnik. zornjaa, zvezda Danica; 2. vladar tame,
luteranizam pokret i uenje velikog refor- poglavica avola, sotona, avo, po
matora i osnivaa nemake narodne crkve alegorinom prikazivanju proroka Isaije
Martina Lutera. (14,12) i Luke (10,18).
luteranstvo v. luteranizam.
lutecij(um) (po latinskom nazivu Pariza
Lj
Lj, lj etrnaeste slovo irilske azbuke, a bujnim zelenilom; omiljeno prebivalite
sedamnaesto nae latinice. ljaneros (tl. pastira i odgajivaa stoke; pl. ljanosi.
llaneros) pl. pastiri i odgaji- ljarmavi (alb.) pl. Albanci dvoverci koji se
vai stoke koji ive na stenama panije prikazuju kao muslimani, a u stvari su, kod
i June Amerike; v. ljana. ljano (tl. Papo) kue, potajno katolici.
velika, ravna i nepou- ljulj (lat. lolium) vot. vrsta trave, utrinac, vrat;
mljena stepa u paniji i Junoj Americi zeljasta jednogodinja biljka, raste u
koja, u doba kia, obraste bujnom travom i usevima i po livadama.
M
M, m petnaeste slovo nae irilice, osamnaeste stvenih sila prirode, duhova i demona.
nae latinice; kao skraenica: M = rimski Verovanje u magiju je kaldejskog porekla,
broj 1000; mr = magister; u eng. i fr. pa odakle se, preko Persije i Egipta, raspro-strlo
mister, mesje; na receptima: m = manipulus, ak na Zapad; bela magija ona koja priziva u
misce, misecatur; m = metar; na = kvadrati pomo nebeske sile, tj. dobre duhove; crna
metar; m* = kubni metar; M = marka magija ona koja priziva u pomo zemaljske
(nemaki novac); mm = milimetar; mf. = sile, tj. zle duhove.
mezoforte; muz. meno, mano, meco; gram. t. magister (lat. magister) v. magister.
= maskulinum; hen. Mg = magnezijum; Md magister (lat. magister) uitelj, nastavnik; uitelj
= mendeljevkjum; Mp = mangan; Mo = slobodnih (humanistikih) umetnosti; zvanje
molibden. koje se posle poloenog pro-pisanog ispita
mavi v. mafi. dodeljuje svrenim studentima treeg stupnja
mag (gr. magos, lat. magus) staropersijski (postdiplomskih studija); magister farmacije
oboavalac vatre, naroito njegovi diplomira-ni apotekar (skr. Mg ph.);
svetenici, koji su bili zvezdoznanci i tumai magistar.
snova; istonjaki mudrac koji prevaru i magistsrijum (lat. magisterium) upravitelj-stvo,
praznovericu iskoriuje u vradbine i nadzornitvo, upraviteljska sluba,
arolije; rec, vra, arobnjak. nadzornika sluba; upravljanje, nadzor;
magaza (tur. magaza) prostorija u kojoj se dri dostojanstvo magistra.
ito, so ili druga roba, podrum; v. magacin. magistrale (lat. magistralis uiteljski; glavni)
magazin (arap. mahhazin) l. duan, radnja, svaka glavna linija (ili: pruga) u odnosu na
trgovina robom naveliko; 2. struni ili sve drugostepene i sporedne linije koje iz
ilustrovani asopis, zbornik; v. i magacin. nje izlaze (npr. glavni drum, glavna
magazinaa (fr. magasinage) trg. vreme leanja eleznika pruga, glavna vodovodna cev,
robe u magacinu; magacinska tak-sa, glavni elektrini vod i
learina; smetanje robe u magacin, u DR-)-
stovarite, u skladite. magistralan (lat. magistralis) kolski, uiteljski;
magaziner (fr. magasinier) v. magacioner. majstorski; vetaki, vet; glavni, poglavit,
magacin (arap. mahhazin, fr. magazin, ital. koji sainjava osnovu neega; med. izraen po
magazzino) stovarite, skladite, spre-mite propisu lekarevom; magistralna formula (lat.
za robu; itnice, ambar; voj. slaga-lite formula magistralis) recept koji je propisao
ubojnog materijala; leite za metke u lekar.
puci; v. i magazin. magistrale (nlat. magistrale) voj. spoljanji
magacinirati smestiti (ili: smetati) u magacin greben linije utvrenja.
(ili: u skladite, u stovarite). magistrand (nlat. magistrandus) onaj koji se
magacinska puka poj. puka sa magacinom sprema da postane magistar.
ispod cevi u koji staje vie metaka, magistrat (lat. magistra tu) sudski (ili:
brzometka. policijski, samoupravni) slubenik; optinski
magacioner (ital. magazziniere) upravnik, sud, optinske vee, optina.
nadzornik, rukovalac magacina (stovarite, magistratura (nlat. magistratura) upravio
skladita). nadletvo, upravna vlast, poglavarstvo;
maga (maggi) poznati hranljivi zain za supe poglavarsko dostojanstvo; ispit za zvanje
i orbe, sastavljen uglavnom od bilj-nih magistra.
sastojaka (nazvan po pronalazau Ju-liju magistrirati (lat. magister, magistrare) dobiti
Magiju, 18461912). zvanje magistra na velikoj koli, postati
magija (gr. mageia) arolija, vradbina, magister.
vetina potinjavanja svojoj volji tajan- magian (gr. mageia, magos) aroban,
arobnjaki; magini kvadrat kvadrat
podeljen na kvadratie u koje treba upisati
brojeve tako da zbirovi svih brojeva u
magiar 524 magnetoindukciJa
bilo kojoj vrsti, stupcu ili dijagonali budu magnet (gr. magnetis Hthos, Magnes lithos)
jednaki; magina oko specijalna radio-cev u ili prirodni magnet, mineral koji ima svojstvo
radio-prijemniku koja slui za podeavanje da privlai i dri gvozdena tela (nazvan po
prijemnika na tanu du-inu eljene radio- gradu Magneziji, gde su ga stari Grci prvi put
stanice. nali); vetaki magnet, onaj koji se dobije
magiar (gr. mageia) arobnjak, vra. kada se komad elika prevlai u jednom
magia (gr. magma testo) med. gnjecava masa, smeru prirodnim magnetom.
mast; reojr. gradivo eruptivnih stena koje se magnetizam (gr. Magnes Hthos) svojstvo
nalaze u unutranjosti Zemlje u usijanom, izvesnih tela, gvozdene rude, da privlae i
tenom, kaastom ili kao testo gustom stanju. dre druga tela u kojima ima gvoa;
magmazona (gr. magma, zone pojas) kol. zana prirodna sila ije se dejstvo ispoljava u takvim
rastopljeno mase koja se, po miljenju pojavama privlaenja (i odbijanja); nauka o
nekih teologa, nalazi ispod vrste Zemljine magnetnim pojavama; ivotinjski magnetizam
kore. magnetna sila za koju se pretpostavlja da
magmasfera (gr. magma, sphaira lopta) teol. v. postoji u ivotinjskom, naroito u ovejem
magmazona. organizmu, pomou koje neki ovek moe da
magmatizam (gr. magma) naziv za sve pokrete vri znatan uticaj na volju i na telesno stanje
rastopljene uarene mase u unutranjosti nekoga drugog oveka; up. somnambulija.
Zemlje. magnetizer (fr. magnetiseur) stariji naziv za
Magia karta (lat. Magna charta, eng. The hipnotizera.
Great Charter Velika povelja) osnovni magnetizirati (nlat. magnetizare) l. preneti
dravni zakon Engleske koji je, 15. juna magnetna svojstva sa magneta na gvoe
1215, odriui se nekih svojih prava, morao koje nije magnet; 2. po metodu dr Mesmera
dati plemstvu i svetenstvu kralj John trljanjem ili pravilnim kretanjem ruke i
Lackland (Jovan Bez Zemlje), kojim su bili dodirivanjem (manipulacijom) probuditi u
regulisani feudalni odnosi, svetenstvo ovejem telu skrivene sile i na taj nain
izuzeto od nadlenost svetov-nih sudova itd. leiti bolesti; 3. dovesti nekoga u stanje
magia kum laude (lat. magna cum laude) sa magnetinog sna; 4. imati neodoljiv uticaj na
velikom pohvalom, veoma pohvalio (u koga, neodoljivo privui ili privlaiti koga.
ocenjivanju uspeha na ispitima). magnetizmomanija (gr. Magnes magnet, ta-a
magnalijum (gr. Magnesia) hem. slitina pomama, ludilo) med. bolest govorenje u snu.
(legura) magnezijuma i aluminijuma (90 i magnetizovati (nlat. magnetizare) v.
vipge procenata), veoma laka, veoma magnetizirati.
vrsta i kao srebro bela; slui za pravljenje magnetisati (nlat. magnetizare) magnetizirati.
osetljivih analitikih vaga. magnetit (gr. Magnes i nastavak -ites)
magnet (ital., p. magnate, nlat. magnas, lat. gvozdena ruda (Fe3O4) na kojoj je prvo
magnus velik) 1. velikodostojnik, velika, primeeno magnetno svojstvo privlaenja.
velmoa; naroito: visoki dravni slubenik magnetian (gr. nlat. magneticus) koji ima
ili plemi od davnina (naroito u Ugarskoj i privlanu silu magneta; fig. neodoljivo
Poljskoj); 2. krupan sopstvenik zemlje, privlaan, neodoljiv; up. magnetski.
vlastelin; 3. krupan kapitalista, npr. magnetni (gr. Magnes) v. magnetski.
finansijski magnat. magneto- (gr. Magnes) predmetak u sloeni-
magnezija (gr. Magnesia, nem. iz gr. Magne- cama sa znaenjem: magnet, magnetski,
zija, grad u Maloj Aziji) hem. oksid magnetni.
magnezijuma (MgO); beli alkalni prah koji se magnetograf (gr. Magnes, grapho piem)
dobiva od karbonata magnezijuma; magnetometar koji automatski belei veliinu
upotrebljava se kao blago sredstvo protiv zemnomagnetskih kolebanja (ako belei
zatvora i kiseline. deklinaciju = deklnnograf, ako belei
inklinaciju = inklinograf.
magnezij(um) (gr. Magnesia Magnezija, grad magnetodetektor (gr. magnetis, lat. detegere)
u Maloj Aziji) hem. elemenat, atomska masa vazduhoplovni ureaj na bazi magnetizma za
24,312, redni broj 12, znak Mg, beo, sjajan i traenje i odreivanje poloaja pod-mornica
vrlo lak metal; jako zagrejan zapali se i protivnika.
sagori jakom belom svetlou (magnezi- magnetoelektricitet (gr. Magnes, elektron) fiz.
jumova svetlost slui za fotografske snimanja elektrina struja koja je izazvana pomou
u mraku, davanje signala i dr.); magnijum, magneta.
talcijum. magnetoindukciJa (gr. Magnes, lat. inductio) fiz.
magnezit (gr. Magnesia Magnezija, grad u izazivanje elektrine struje pomou
Maloj Aziji) min. bezbojan ili ukast mineral, relativnog kretanja elektrinog provod-nika i
magnezijumov karbonat; upotrebljava se za magneta.
pravljenje gorke soli i magne-zije.
magnetologija 525 maija
maijski (gr. magos, lat. magus) vraarski, majnher (hol. mynheer) izraz kojim se oslo-
vradbinski, arobnjaki; aroban. vljavaju u Holandiji; gospodine, moj
maioniar (gr. magos, lat. magus) vra, gospodine; nadimak za Holanane.
arobnjak, vetak u izvoenju tobonjih majolika (ital. Majolica, Majogsa) posude
natprirodnih pojava, koje su, u stvari, vete izraene od fine ilovae, sa belom glazu-rom
prevare i obmane. i umetniki iarane, raene naroito u XVI
maestozo (ital. maestoso) muz. velianstveno, veku, kada su najvei umetnici, ak i Rafael,
sveano. iz linog zadovoljstva radili slike na takvim
maestral (ital. maestrale) severozapadni vetar posudama; naziv po ostrvu Majorka ili
koji duva na Jadranskom i Sredoze-mnom Majolika.
moru. majonez (fr. mayormaise) kup. vrsta hladnog
maestro (ital. maestro, lat. magister) majstor, umokca (sosa) od kiselog skorupa (milera-
uitelj, umetnik, vetak; naroito: veliki ma), limunova soka, ulja i umanaca, koji se
majstor u stvaranju muzikih dela, uitelj jede uz hladno peenje i ribu.
muzike; veliki vetak u ahu; gospodin, major (lat. magnus velik, major vei) stariji od
gospodar, pretpostavljeni. dva brata; up. senior; log. prva premi-sa u
zakljuku; voj. poetni in vieg oficira;
maong (kin. mah-jong) kineska igra, slina upravnik, nadzornik imanja; maor.
dominama, sa 144 kamena, u kojoj sude-luju majora (lat. maiora se. vota) pl. veina glasova,
etiri igraa. nadmonost u glasovima; per majora (lat.
mazdaizam (stpers.) vera starih Persija-naca. per maiora) veinom glasova.
mazohizam izopaena spolna strast koja se majoran (ital. majorana, nlat. majoraca) bog.
sastoji u tome to neki mukarac ili neka poznata batenske biljka iz porodice usnatica
ena osea povean spolni nadraaj i ije se lie upotrebljava (kao miroija) za
uivanje ako joj osoba suprotnog spola zadaje zaine.
telesne bolove, npr. ako je tue, tipa, ujeda i majorat (nlat. majoratus) utvren red
sl.; ova izopaenost nazva-na je po nem. nasledstva koji daje pravo nasledstva
piscu Leopoldu Saher--Mazohu (1836 najstarijem lanu porodice. Ovde spada: pri-
1895), koji ju je u svojim pikantnim mogenitura pravo prvoroenog, po kome
romanima i novelama prikazivao; up. najstariji lan iz najstarije linije srodstva
sadizam. prima nasledstvo; senioratpo kome najstariji
mazurka (rus., polj. mazurek) poljski narodni lan porodice uopte ima pravo nasledstva;
ples u 3/4 takta, veoma iva igra (nazvana majorat u uem smislu po kome prima
po oblasti Mazuriji). nasledstvo najblii srodnik prema stepenu
mazut (rus.) ostatak od destilacije petroleja, srodstva, a kada ima vie podjednako bliskih
teno gorivo. srodnika, onda nasle-uje najstariji;
maina (ital. ammainare spustiti) tiina bez neotuiva imovina, ne-kretnina.
vetra na vodi. majordoma (p. mayordoma) nadzornik kue;
maj (lat. maius) ime petog meseca u godini, upravnik imanja, glavni nadzornik.
svibanj, ima 31 dan (nazvan po rimskoj major domus (lat. maior domus) najvii
boginji prirode Maji). dvorski i dravni slubenik u staroj
maja (tur. taua) kvasac; vakcina, serum. franakoj dravi, nastojnik kraljevskog
majasil (tur. mayasil) med. 1. vrsta kone dvora i zastupnik kraljev; docnije, pod
bolesti od koje ispuca koa po rukama i slabim vladaocima, esto imao svu vlast u
stopalima; 2. uljevi, hemoroidi. svojim rukama, npr. Pipin Heristalski, Karlo
majdan (arap. ma'dan, ma'din, tur. maden) Martel, Pipin Mali.
mesto gde se kopa ruda ili kamen, rudnik. majoren (nlat. majorennis, lat. major annis)
majestet (lat. maiestas, fr. majeste) najvia i pr. punoletan.
najvea vlast i najvie dostojanstvo; titula majorevitet (nlat. majorennitas) prav. puno-
careva, kraljeva i njihovih ena; velianstvo. letstvo, punoletnost.
majestetian (lat. maiestas) velianstven, majorizirati (lat. maior vei) nadglasati,
uzvien; kraljevski, vladarski. nadglasavati, nadvladati veinom glasova,
majeuzis (gr. maieusis) med. vrenje poroaja, npr. protivniku stranku.
poraanje. majoristi (lat. maior) pl. u katolikoj crkvi:
majeutika (gr. maieutike) vetina vrenja nosioci viih svetenikih inova, od
poroaja, babika vetina; fin. vetina kojom subakona navie.
je Sokrat, ija je mati bila babica, umeo da majoritet (nlat. majoritas) veina, veina
zgodnim pitanjima i odgovorima izvue glasova; supr. minoritet.
tano saznanje koje je nesvesno amilo u majstergezang (nem. Meistergesang) lit.
nekom oveku; meja. umetniko lirsko pesnitvo kojim su se, u
majeutiki (gr. maieutiks) koji pripada XIV veku, bavili u Nemakoj tzv. majsto-ri-
babikoj vetini, babiki. pevai"; v. majsterzingeri.
majsterzengeri 527 makleraa
tritu, ili prema tome kako su obe makropnoja (gr. makros, pneo diem) med.
strane ugovorile: mekleraa, senzarija. duboko i lagano udisanje vazduha. makropoda
mako crvenkastouti egipatski pamuk, odline (gr. makros, pus, podos noga) pl. zool. glodari
kakvoe (nazvan po Mako-beju, koji se sa dugakim zadnjim nogama.
najvie bavio gajenjem ovog pamuka). makropsija (gr. makros, opsis vid, vienje)
makrela (hol. makreel, nlat. macarellus) zool. med. vienje stvari u poveanom obliku,
skua, kombra (vrsta veoma ukusne morske bolest oiju koja dolazi usled slabosti
ribe). izvesnih spoljnih onih miia, zbog ega
makro (fr. maquereau) 1. peza, podvoda; izgleda da su predmeti vei i dalji no to su
muibabi, uljez; sopstvenik javne kue, u stvari; megalopsija.
kupler. makroptera (gr. makrs, pteron krilo) pl.
makro- (gr. makros) 2. predmetak u sloe- zool. insekti sa dugakim krilima.
nicama sa znaenjem: velik, visok; dug, makroskopija (gr. makros, skopeo posmatram,
dugotrajan. gledam) posmatranje, ispitivanje golim okom
makrobioza (gr. makros, bios ivot) dug (supr. mikroskopija).
ivot, dugovenost. makroskopian (gr. makros, skopeo) golim
makorbiotika (gr. makros, bfos) vetina dugog okom vidljiv, koji se moe videti bez lupe ili
ivljenja, nauka o uvanju i odra-vanju mikroskope (supr. mikroskopian).
zdravlja uopte, nazvana po isto-imenoj knjizi
Kristofa Vilhelma Hufe-landa (1796); makroskopski v. makroskopian.
dijetetika, higijena, orto-biotika. makrosomija (gr. makros, soma telo)
makrobiotian (gr. makrobiotos) koji dugo gorostasna razvijenost celog tela, svih
ivi, dugovean; koji se tie produenje njegovih delova; gigantizam.
ivota, koji pomae produenju ivota. makrosporangija (gr. makrs, spora seme)
makroglosija (gr. makros, glossa jezik) med. bog. deo biljke u kojem se razvijaju
neprirodno uveanje jezika, kao posledica makrospore.
proirenosti limfnih sudova (mahom u makrospore (gr. makros, spora) al. vot. enski
roen nedostatak). spolni organi kod bescvetnica.
makrodaktil (gr. makrcs, daktylos prst) med. makrostihian (gr. makros, stfchos) koji ima
dugoprsti, onaj koji ima dugake prste. dugake redove, sa dugim redovima ili
makroekonomija (gr. makros, oikonomia stihovima.
upravljanje kuom) deo ekonomije koji makrostomian (gr. makros, stma usta) sa
prouava drutvenu privredu kao celinu, za velikim ustima.
razliku od mikroekonomije koja prouava makrostruktura (gr. makros, lat. structura
pojedinane ekonomske pojave. sklop, sastav) graa i sastav nekog prirodnog
makrokefalija (gr. makros, kephale glava) objekta npr. kamena, koji se mogu videti i
med. nenormalno poveanje lubanje. raspoznati golim okom.
makrokosmika (gr. makros, kosmos svet, makrotija (gr. makros velik, us gen. otos uho)
vasiona) pl. spoljanje stvari, stvari iz med. nenormalna razvijenost uiju, uha-tost,
spoljanjeg sveta; up. kosmos. uatost.
makrokosmologija (gr. makros, kosmos, makrofauna (gr. makros, nlat. fauna
logia) nauka o stvarima i pojavama iz ivotinjski svet) zool. deo faune koji obuhvata
spoljanjeg sveta. ivotinje koje se mogu videti golim okom;
makrokosmos (gr. makros, kosmos) svet u supr. mikrofauna.
velikom, veliki spoljni svet, vasiona, svemir makrofon (gr. makros, phone glas, zvuk)
(supr. mikrokosmos). koji ima jak glas, sa glasom (ili: zvukom) koji
makrolingvistika (gr. makrs, fr. lingu- se daleko uje.
istique) 1. lingvistika kao kompleksna i
ujedno jedinstvena nauka; 2. grana lin-gvistike makroftalmos (gr. makros, ophthalmos oko)
koja se bavi ispitivanjem jezika u najirim ovek krupnih oiju, krupnooki.
razmerama putem statisti-kih metoda. makroheir (gr. makro-cheir) onaj koji ima
makrologija (gr. makrologfa) opirno duge ruke, dugoruki.
govorenje, opirnost, sklonost dranju dugih i makrohejlija (gr. makros, cheflos usna) med.
opirnih govora. odebljanje gornje i donje usne, kao posledica
makromeran (gr. makros, rneros deo) mat. hroninog zapaljenja.
kae se za kamen iji se sastojci mogu videti makrohir (gr. makro-cheir) v. makroheir.
i razaznati golim okom, fanerome-ran (supr. makrocefal (gr. makros, kephale glava)
mikromeran). onaj koji ima preterano veliku lubanju (ili:
makronozija (gr. makros, nosos bolest) med. glavu), glavonja, glavatilo.
dugotrajna bolest, iznurenost. makrociti (gr. makros, kytos uplje telo, bokast
makroplasija (gr. makros, plasso uoblia-vam, sud) pl. ned. izvanredno velika crvena krvna
gradim) med. prekomerna razvijenost zrnca koja se nalaze kod perni-ciozne
pojedinih delova tela. anemije, malarije, trovanja krvi i drugih
bolesti: megalociti, megaloblasti, gigantociti.
makrura 529 malvacee
makrura (nlat. macrura) pl. zool. ptice sa malaga vrsta uvenog slatkog i aromatinog
dugakim repom kod kojih je rep dui od vina, nazvanog po panskom gradu Malaga.
nogu; dugotrbi raci. malagma (gr. raalagma) med sredstva za
maksvel fiz. jedinica za merenje toka mag-netske omekavanje, obloga, sredstvo za uminja-
indukcije, oznaka Mh; nazvana po eng. vanje bola, zavoj koji ublaava bol.
fiziaru D. K. Maksvelu (1831-1879). maladerija (fr. maladie bolest) bolnica,
maksi (lat. maximus) pojam u novoj modi, naroito bolnica za gubavce.
koji oznaava haljine i suknje do peta; supr. malakija (gr. malakia) med. v. malacija.
miii. malakodermi (gr. malakos mek, erma koa)
maksila (lat. maxilla) zool. vilica. maksilaran pl. zool. mekuci; puevi, koljke i gla-
(lat. maxillaris) koji se tie vonoci; moluske.
vilica ili pripada vilicama, vilini. maksima malakozoe (gr. malakos, zoon ivotinja) pl.
(lat. maxima sc. regula) osnovno naelo koga zool. mekuci; v. malakodermi.
se ovek pridrava u ivotu i radu, rukovodna malakozoologija (gr. malakos, zoon ivotinja,
misao, pravilo, lozin-ka; izreka, kratko i jasno logia) zool. v. malakologija.
nekazana misao; muz. najvea ili najdua nota. malakolit (gr. malakos, lithos kamen) min.
maksimalan (nlat. maximalis) najvei, najvii, meki kamen, augitu srodna vrsta kamena.
preko koga se vie ne moe (npr. brzina, malakologija (gr. malakos, logia) zool. nauka o
teina, iznos itd.); sulr. minimalan. mekucima.
malak-osteon (gr. malakos, osteon kost) med.
maksimalne (lat. maximum najvea vrednost, omekavanje kostiju.
najvei iznos) pl. pripadnici grupe ruskih malaksacija (nlat. malaxatio) med. umeka-
socijaliste revolucionara (esera), koja se 1906. vanje, ublaavanje.
izdvojila i borila za tzv. maksimalni program, malaksirati (lat. malaxare, gr. malasso)
trudbeniku republiku, a raspala se posle razmekavati, mesiti, gnjeiti.
oktobarske revolucije. malaktika (gr. malasso, nlat. malactica) pl.
maksimirati (nlat. raaximare, fr. maximer) med. sredstva za omekavanje (ili: za
utvrditi (ili: utvrivati) najveu vrednost (ili: ublaavanje, za uspavljivanje).
cenu) emu; povisiti (ili: poviavati) do ma l anti ak (gr. malaktikos) med. omekavan,
najvieg stupnja; maksi-mirane cene koji omekava. ublaavan, koji ublauje,
propisane, najvie cene po kojima se izvesni uspavljuje.
robni artikli mogu i smeju prodavati. malandrija (lat. malandria, ital. malandra) vet.
maksimum (lat. maximum) ono to je najvee ili vrsta konjske bolesti: pauk.
najvie: najvia vrednost, najvii stupanj.; malarija (ital. malaria, mala aria rav
najvea koliina; najvea cena, najvea vazduh) med. hronina i povratka grozni-na
suma; najvea kazna; supr. minimum. bolest izazvana ubodom komarca mala-riara
maksimus (lat. maximus) najvei, najvii. Anopheles maculipennis.
maksuz (arap. majjsus, tur. mahsus) naroit, malarijatifoid (ital. malaria, gr. typhos para,
specijalan, osobit; maksuz selam naroit, topli dim, eidos vid, oblik) med. istovremeno
pozdrav. oboljenje od malarije i tifusa; malarija koja
makuba vrsta finog duvana-burmuta koji ima se razvija kao tifus.
miris ljubiice (nazvan po distriktu Makuba na malarni (lat. mala obraz, nlat. malaris obra-zni)
Martiniku, gde se kultivie i izrauje). obrazni, koji pripada obrazu, koji se tie lica
manula (lat. macula) mrlja, pega; ig srama, ili obraza.
ljaga, sramota; med. mestimina, manja ili malati (nem. malen) raditi ivopis, slikati bojom;
vea, promena u boji na koi. makulatura up. molovati.
(nlat. maculatura) umrljani i pokvareni mala fide (lat. mala fide) u zloj nameri,
tampani tabani hartije koji se upotrebljavaju zlonamerno, podmuklo.
za pakovanje, ravo od-tampan tabak; fig. malahit (gr. malache crni slez) min. mine-ral,
knjievni rad bez ikakve vrednosti, rukopis uglavnom karbonat bakra, esto gradi
za ko". makulirati (lat. maculare) uprljati, bubreaste mase koje su u unutranjosti
ispr-ljati, umrljati (hartiju pri tampanju); koncentrine, te otuda, uglaan, pokazuje
izbrljanu ili pokvarenu hartiju upotrebiti za divne zelene are u raznim prelivima.
pakovanje. mal (arap. mal) dobro, imanje, malacija (gr. malakia mekoa, slabost) med.
svojina, gotov bolesna elja za jelom, naroito kod trudnih
novac, bogatstvo. ena; malakija.
mala v. mahala. malvasija (ital. malvagia, malvasia) uveno
balzamsko i slatko crno vino koje se
prvobitno dobivalo u Napoli di Malvasija, na
istonoj obali Peloponeza, a docnije
presaeno i na ostala grka ostrva, u sred.
veku veoma cenjeno; takoe: vrsta vetakog
spravljanog francuskog vina od muskata.
malvacee (nlat. malvaceae) pl. bog. slezovi.
34 Leksikon
malverzant 530 maltuzijanizam
malverzant (fr. malverser) onaj koji ne vri malinkonikamente (ital. malinconicamente) muz.
ispravno i poteno svoju slubu, v. melankoliko.
proneverilac, utajiva. malinkoniko (ital. malinconico) muz. v.
malverzacija (fr. malversation) neisprav-nost u melankoliko.
vrenju slube, pronevera, utaja; zloupotreba maliforman (lat. malum jabuka, nlat. mali-
slubenog poloaja zbog primanja mita. formis) u obliku jabuke, jabuast.
malverzirati (lat. male versare, fr. malverser) malicija (lat. malitiaj zloba, pakost, podmuklost;
proneveriti, proneveravati, vriti pronevere, nevaljalstvo, ugursuzluk.
utajiti, utajivati. maliciozan (lat. malitiosus) zloban, pakostan,
male (lat. male) pril. zlo, ravo. podmukao, lukav; nevaljao.
maleabilan (nlat. malleabilis) kovan (metal), maliciozitet (nlat. malitiositatis) zloba, pakost,
koji se daje (ili: moe) kovati. podmuklost; nevaljalstvo, ugursuzluk.
malevolentan (lat. malevolens) zlonameran, malicioznost (nlat. malitiositas) v. maliciozitet.
zloest, zlurad; supr. benevolentan. malnutricija (lat. male ravo, nutrire hraniti,
malevolencija (lat. malevolentia) zluradost, nlat. malnutritio) med. rava ishrana, tj.
zlonamernost; nenaklonost. jednolika, ravo pripremljena, neukusna itd.
malez (fr. malaise) med. kenjkavost, slabost, hrana, iji sastojci nisu u dobrim
oseanje telesne nelagodnosti. razmerama.
maleni (lat. malleus sakagija) vet. preparat Malteanin (ital. Maltese) v. Maltezac.
izraen od bacila sakagije; slui za Maltezac (ital. Maltese) l. stanovnik ostrva
utvrivanje postojanja sakagije; up. malei- Malte, Malteanin; vitez sa Malte, tj. lan
nizicija. kaluerskog reda sv. Jovana, koji je osnovan
maleinizicija (lat. malleus sakagija) vet. nauna u doba krstakih ratova; 2. mal-tezac luksuzni
proba kojom se utvruje da li su kopitari pas sa isto belom i kao svila mekom
zaraeni sakagijom ili nisu; up. maleni. dlakom, crnim nosom i oima.
maleolaran (lat. malleolus ekii) aiat. u-kljeni, malter (nem. Mortel) smesa od jednog dela
glenjeni, koji se tie uklja ili glenja, koji krene kae i 3 do 4 dela peska, na
pripada uklju ili glenju. vazduhu otvrdne, jer se suenjem iz njega
maler (nem. Maler) 1. slikar-umetnik, ivo- gubi mehaniki vezana voda.
pisac; kod nas: moler slikar-zanatlija, maltoza (nem. Malz slad) hem. vrsta eera koja
mazalo. nastaje uticajem slanog ekstrakta na skrob,
maler (fr. malheur) 2. nesrea, neprilika, zao kristalie u finim belim iglicama.
udes, neprijatan sluaj. maltretirati (lat. male tractare, fr. maltraiter)
maleraj (nem. Malerei) slikarstvo kao umetnost, zlostavljati, kinjiti, muiti, ravo postupati s
ivopis; up. moleraj. kim.
malerozan (fr. malheureux) nesrean, zlo- maltuzijanac pristalica maltuzijanizma.
srean, baksuz. maltuzijanizam soc. uenje engleskog
maleus (lat. malleus) l. vet. v. sakagija. nacionalnog ekonoma Tomasa Roberta
maleus (lat. malleus eki) 2. aiat. naziv za Maltusa (17661834) po kojem se tenja
najveu slunu koicu u srednjem uhu. mnoenja stanovnitva kree u geometrijskoj,
maligan (fr. malligand) l. aparat za brzo a proizvodnja ivotnih sredstava u aritme-
odreivanje koliine alkohola u vinu; zasniva tikoj progresiji, ime objanjava sva
se na principu da je taka klju-anja vina drutvena zla i bedu siromanih slojeva
nia to je sadrina alkohola vea; nazvan naroda; kasniji razvoj ukazao je na suprotne
po pronalazau, fr. eno-logu Maliganu (up. tendencije od onoga to je iznosio Maltus, npr.
ebulioskop); 2. proce-nat alkohola u vinu, u visokorazvijenim zemljama dolo je do
npr.: vino je jako 12 maligana. snienja stope rasta stanovnitva, pa se sve
maligan (lat. malignus zloudan, zlurad, opak) vie prihvata gledi-te, koje je jo Marks
med. maligni tumor zloudni tumor, onaj koji izrekao, da je razvitak stanovnitva istorijski
se sastoji od nezrelih elija i prodire duboko u uslo-vljen proces, to e rei u zavisnosti od
tkiva irei se i po drugim mestima tela putem delovanje biolokih, demografskih, so-cio-
telesnih sokova i tenosti (limfom i krvlju); ekonomskih, kulturnih i drugih i-nilaca, te se
supr. benigni. ne moe izolovano posmatrati;
malignitet (lat. malignitas) zlobnost, pakost, neomaltuzijanizam pokret koji polazi od istih
opaina, zluradost; med. opakost. argumenata kao Maltus, istiui da je porast
malignus morbus (lat. malignus morbus) med. stanovnitva osnovni uzrok bede u mnogim
opaka bolest, teka bolest. zemljama, kao i proletarijata u gradovima, pa
malizam (lat. malum zlo) fil. uenje da u svetu smatra da je interes drutva odn. drave da
i ivotu, zbog stalnog kretanja i menjanja, ograni-i umnoavanje stanovnitva.
ima vie zla, bola i trpljenja nego
zadovoljstva i radosti.
maltuzijanist(a) 531 mandarina
mandat (lat. mandatum) nalog, naredba; veba veeg broja jedinica u ratnoj slubi; u
punomo, ovlaenje; poslaniko punomo- ratu: sva sredstva kojima je cilj da se oslabi
stvo; uputnica, nalog za isplatu. neprijatelj, sem borbe, naroito vana u tzv.
mandatar (nlat. mandatarius) prav. lice koje strategiji zamaranja i zbunji-vanja
prima na sebe da, u ime i za raun nekoga protivnika; mor. kretanje i veba jednog
drugog (mandatora), izvri neki posao, broda ili vie brodova, veto izvedeno
punomonik, zastupnik, predstavnik; kretanje; u saobraaju: razme-tanje vagona
poslovoa. i vozova.
mandati (lat. mandatum) kolonijalne podruja manevarka (fr. manoeuvre) lokomotiva za
koja su pod specijalnom upravom nekih razmetanje vagona i sastavljanje vozova.
velikih sila ili meunarodnih organizacije. manevrisati (fr. manoeuvrer) upravljati svojim
Posle P svetskog rata taj je sistem zamenjen pokretima, izvoditi vete pokrete; voj.
starateljstvom UN. izvoditi vebe u veem obimu; raznim
mandatni (lat. mandatum) naloni, nared-beni, strategijskim sredstvima raditi na zamaranju
koji se tie naloga, koji je u vezi sa nalogom i zbunjivanju neprijatelja; mor. veto
(ili: naredbom, mandatom); man-datne oblasti upravljati brodom; razmetati vagone i vozove;
bive nemake kolonije i delovi nekadanje fig. veto i lukavo raditi, vrdati, izvrdavati,
Turske Carevine (Pa-lestina, Sirija, veto se snalazi-ti u nezgodnim prilikama.
Mesopotamija), kojima su, po Versajskom mane (fr. manege, ital. maneggio, nlat.
ugovoru o miru, posle prvog svetskog rata, managium) kola jahanja; jahanica, ja-
upravljale druge sile po nalogu Drutva haka staza; vetina jahanja, vetina
naroda; mandatno pismo pismo koje sadri ukroavanja i obuavanja konja.
nalog ili ovlaenje da se izvri neki posao; maneken (fr. mannequin) drvena lutka sa
mandatni postupak u graanskom procesnom pokretnim udovima (krojaeva, slikare-va),
pravu: postupak koji poinje time to sudija koja slui za probanje; u modnim
izdaje nalog duniku da ispuni ono to poveri- trgovinama: osoba koja slui za probanje
lac od njega trai; mandatna kazna kazna odee; fig. ovek bez karaktera, lutka,
koja se naplauje na mestu prekraja. igraka u tuim rukama; med. vetaki
mandator (nlat. mandator) prav. onaj koji daje izraeni pojedini delovi tela za vebanje u
nekome nalog da u ime njegovo svri neki vrenju operacija; fantom.
posao, vlastodavac, naredbodavac; supr. manekinaa (fr. mannequinage) vajarski rad
mandat, mandatar. na graevinama.
mandelada (nem. Mandel badem) pie od bade- manetne (fr. manchette) narukvice, tasli-ca;
movog mleka, umanca, eera, cimeta ili maneta.
vapile. mani (eng. money) novac; tajm iz mani (eng.
mandman (fr. mandement) nareenje koje ima time is money) vreme je novac.
vie karakter saveta i opomene nego proste mani-broker (eng. money-broker) menja, se-
naredbe, nalog, raspis, poziv; biskup-ska raf.
poslanica.
mandola (ital. mandola) muz. instrumenat manizam (lat. manes seni, due pokojnika kod
potpuno slian mandolini, samo od nje vei Rimljana i starih italskih naroda) teol.
i sa dubljim glasom. potovenje predaka svog naroda ili svoje
mandolina (fr. mandoline) muz. vrsta male i porodice.
kratke tambure sa 4-6 ica; mandora. manija (gr. mama) oblik duevnog oboljenja
mandora (ital. mandora) muz. v. mandolina. koje se javlja na razne naine, esto u
mandorla (ital. mandorla) badem; svetiteljske nastupima; bes, sumanutost, ludost, ludilo; u
oreola koja ne obuhvata samo glavu, nego glavu uvrena misao; nastranost, zanesenost,
ceo lik, izraena u obliku badema. strast za im, npr. za knjigama (=
mandra (gr. mandra staja, obor, tor) pu- bibliomanija), za Englezima i svim to je
stinjaka elija, petera; manastir. njihovo ( = anglomakija) itd.; mani-tost.
mandragora (gr. mandragoras, lat. mandra- manijabilan (fr. maniable, lat. manus ruka)
gora) bog. biljka za iji se koren ranije spretan, zgodan i lak za rukovanje, koji se
pretpostavljalo da ima slinosti sa o-vejim lako radi rukom; fig. gibak, zgodan, pogo-dan,
likom, alrauna. podesan.
mandril zool. vrsta afrikog ovekolikog manijak (gr. manikos) ludak, zanesenjak;
majmuna, Mandrillus sphynx. nastran ovek, onaj koji je uvrteo sebi u glavu
mandukatores (lat. manducare vatati, man- neku misao, npr. bezrazloan strah od ega
ducatores) pl. zool. miii vatai. to u stvari i ne postoji, itd.
mandula (ital. mandula, mandorlo) 1. bot. manijaki (gr. mama pomama, ludilo) koji se
badem (plod i stablo); 2. znat. krajnik. osniva na maniji; nastran, zanesen, ludaki.
manevar (fr. manoeuvre) rukovanje, maniker (fr. maniqueur) onaj koji vri
upravljanje, obavljanje nekog rada, nain manikir.
postupanja; rad koji se izvodi veto i lukavo,
smicalica, ujdurma, spletka, podvala; voj.
manikir 533 manometar
manikir (fr. manicure, manucure) negovanje manit (gr. manna, arap. mann) hen. sladak
ruku i noktiju, naroito ono koje vre struno glavni sastojak mane, slui kao lek za
obrazovana lica; pribor za negovanje ruku i otvaranje; manin eer.
noktiju. Manito mit. v. Manitu.
manikirati (fr. manicure, nem. manikieren) manitost (gr. mama pomama, ludilo) v.
negovati ruke sasecanjem nokata, zanokti-ca, manija.
konih zadebljanja, lakiranjem i dr. Manitu mit. veliki duh, bog severnoameri-kih
manilovtina prazno sanjarenje, pasivan odnos Indijanaca; Manito.
prema stvarnosti (po Manilovu, junaku manifest (lat. manifestus) proglas, objava,
Gogoljevog romana Mrtve due"). obznana; proglas koji upuuje vlada narodu o
maniman (fr. inaniement, manier) rukovanje, nekom vanom pitanju da bi nagove-stila,
upravljanje, nain rada; rukovanje kiicom objasnila ili opravdala svoje dranje i
(kod slikara). postupke; v. Komunistiki manifest.
manifestant (lat. manifestans) onaj koji javno
maniok (port. mandioca) bog. branom bogati ispoljava svoje miljenje, uesnik u javnom
koren biljke Latropha manihot, koja raste u ispoljavanju politikih i drugih uverenja i
Indiji i Jun.. Americi; daje veoma uku-san i raspoloenja.
zdrav hleb. manifestator (nlat. manifestator) otkriva,
matu la (lat. manipulus) l. farm. na receptima: objavljiva, obznanjiva, pokaziva; up.
pregrt, npr. trave ili lia; 2. kod starih manifestant.
Rimljana: odeljenje peadije, od 60 do 120 manifestacija (lat. manifesta tio) javno
ljudi. ispoljavanje, javno izraavanje odobravanja
manipulant (lat.) 1. rukovalac; 2. nii slubenik ili negodovanja, objava, objavljivane,
u nekim nadletvima ili predu zeima. iznoenje na videlo, pokazivanje.
maulator v. manipulant. manifestirati (lat. manifestare) v. manife-stovati.
manipulacija (nlat. manipulatio) veto, struno manifestovati (lat. manifestare) ispoljiti,
rukovanje ili upravljanje neim; pravljenje ispoljavati, objaviti, objavljivati, obz-
poslovnih smicalica; dodirivanje ili nanjivati, obznaniti, obnarodovati, izneti na
prevlaenje rukom preko ivano obolelog javnost; javno ispoljiti svoje miljenje ili
tela, kao to ini magnetizer da bi izazvao u raspoloenje.
telu povoljne promene. manihejizam uenje persijskog jeretika Ma-
manipulirati v. manipulisati. nesa ili Mani i njegovih pristalica, neka
manipulisati (nlat. manipulare) rukovati, meavina staropersijskog dualizma i
upravljati (ime): rukom obraivati (ili: raditi, hrianskog gnosticizma, po kojem je od
spravljati); udeavati, praviti smicalice; samog poetka postojalo carstvo svetlosti i
dodirivati ili prevlaiti rukom, pilati. carstvo mraka; potpuni manihejci strogo su se
uzdravali od svakog ulnog uivanja,
manipulum (nlat. manipulum) u grkoj runog rada i zemaljskog poseda; u
crkvi: rubac za brisanje ruku i sv. sasuda koje studentskom govoru: glupo" shvatanje
je akon nosio preko levog ramena; kod poverilaca da treba plaati svoje dugove.
katolika: iroka iskiena traka koju nosi manihejci (nlat. Manichaei) pl. pristalice
svetenik na misi. pagansko-hrianske sekte persijskog jeretika
manir (fr. maniere, ital. maniera) put i nain Manesa ili Mani, osnovane oko 242. n. e.; v.
ponaanja ili postupanja u nekoj stvari, nain manihejizam.
obraivanje koji prelazi u jednoobraznost i mankando (ital. mancare, mancando) muz.
ablon; fin nain ivota, ponaanje, draganje; postepeno poputajui, iezavajui, gubei
umetniki potez; u knjievnosti i umetnosti: se.
neduhovito podraavanje ili stalno mankirati (fr. manquer, ital. mancare) ne
ponavljanje jednoga po sebi dobrog i pogoditi, promaiti; proputa, propustiti
originalnog stila, izvetaeno, priliku; ne uspeti, ne poi za rukom, izraditi
nakinurenost; maniri pl. obiaji, ravo; trg. ne odgovarati obavezama,
ponaanje; muziki ukrasi; ovek lepih obustaviti plaanja, pasti pod steaj,
manira ovek lepog ponaanja i ophoenja. bankrotirati.
manirizam (fr. manierisme) um. 1. stvaranje manko (ital. manco) trg. nedostatak, gubitak,
slepim podraavanjem oblika, tehnike i ideja manjak u robi.
starijih, dobrih uzora; izvetae-nost, mano (ital. mano, lat. manus ruka) mano
neprirodnost, usiljenost; 2. pravac izmeu destra ili drita (ital. mano destra, dritta desna
kasne renesanse i ranog baroka koji ruka) kuz. desnom rukom; mano sini-stra
karakterie uznemirenost kompozicije, (ital. mano sinistra leva ruka) kuz. levom
izduenost proporcija i sl. rukom (tj. svirati).
manirist(a) (fr. maniere) knjievnik ili umetnik manometar (gr. manos redak, mtron mera,
koji radi u duhu manirizma. merilo) fiz. instrumenat za merenje elastine
sile gasova ili pare.
mansarda 534 manester
mansarde (fr. mansarde) soba ili stan na manuskript (lat. manu scriptum) rukopis,
tavanu, potkrovnica, potkrovlje; krov ili naroito onaj koji je spremljen za obja-
prelom, na lakat, holandski krov (naziv po vljivanje, za tampanje.
imenu pronalazaka, fr. graevinara Fransoa manustupracija (nlat. manu-stupratio) spol-no
Manevra, Fr. Mansard, 1598 1666). samozadovoljenje, onanija, drkanje, ip-sacija.
mantevizam (gr. manteuo proriem) laki oblik manutenevcija (nlat. manu-tenentia) prav.
vidovitosti (sposobnosti predvianja). odravanje na snazi, npr. nekog zakona;
mantika (gr. mantikos proroki) vetina zatita prava posedovanja.
proricanja sudbine, vetina gatanja (ili: manutencija (nlat. manu-tentio) prav. v. manu-
vraanja). tenencija.
mantil (lat. mantellum, nem. Mantel) v. mantl. manufakt (lat. manu factum) rukotvorina, ono
mantilja (p. mantilla, lat. mantellum) dugaka to je izraene rukom, runi rad.
marama od ipaka koju ene u paniji nose manufaktura (nlat. manufactura) l. sloena
na glavi i koja im pokriva deo lica i dopire kooperacija koja poiva na podeli rada; njenu
do pojasa. tehniku osnovicu ini zanat. Razvija do
mantisa (lat. mantissa) dodatak, dometak; kat. virtuoznosti umetnost radnika u vrenju
desetinske (decimalne) brojke logaritma, deliminih operacija, ali ga ini nesposobnim
kazaljka; supr. karakteristika. da sam izradi ceo proi-zvod; radnik postaje
mantiki (gr. manteia proricanje, mantikos) nesposoban za rad van manufakture, ali
koji se tie proricanja, koji je u vezi sa umetnik u njenom sklopu. S podelom rada u
proricanjem, proroki. manufakturi vri se i uproavanje zanatskog
mantl (lat. mantellum, fr. manteau, nem. alata, njegovo prilagoavanje deliminim
Mantel) ogrta bez rukava, plat; gornji operacijama radnika; time se u
kaput uopte, proleni muki i enski kaput; manufakturnom periodu kapitalizma
zaklon; mantil. pripremaju materi j alni uslovi za maineriju
mantlirati (lat. mantellum) voj. ograditi, opasati, koja se sastoji iz kombinacije jednostavnih
uvrstiti, utvrditi. instrumenata. Predstavlja oblik krupne
mantra (sskr.) kratke molitve kojima se proizvodnje koji se javlja u raznim istorijskim
pripisuje osobita mo; magine formule. epohama, ali je karakteristian za kapitalizam
manu (lat. manus ruka) rukom; manu armata od XVI do XIX veka; postaje ili
(lat. manu armata) oruanom silom; manu kombinacijom ranije samostalnih raznih
proprija (lat. manu propria) sopstvenom zanata u jedan povezani proces proizvodnje u
rukom, svojeruno; manu fortn(lat. manu kojem se dalje usavrava podela rada, ili
forti) prav. silom, silom dravne vlasti. kon-centracijom radnika istog zanata, koji se
manual (lat. manualis runi) trg. ruka knjiga, takoe ralanjava. Prema karakteru
belenica, prirunik; naroito: knjiga u koju proizvoda razlikujemo heterogenu i or-
se unose izdaci i primici (sa rubrikama: od gansku manufakturu; 2. naziv za tekstil-nu
koga i zato); dnevnik, podsetnik, memorijal; industriju.
kod orgulja: niz dirki, klavijatura. manufakturirati (fr. manufacturer) raditi,
manuale (lat. manuele) muz. kod orgulja: izraivati, fabrikovati (robu).
sviranje na klavijaturi koja je za ruke (za manufakturist(a) (fr. manufacturier) obrt-nik,
razliku od pedale, to znai sviranje na zanatlija; tvorniar, fabrikant; trgovac
klavijaturi za noge). manufakturnom robom.
manualiter (nlat. manualiter) pril. muz. runo, mancipacija (lat. mancipatio) u rimskom
izvoditi na orguljama samo rukama, bez pravu: predaja neke stvari drugom u svoji-nu
pedala. po svima propisima zakona; primanje u
manuduktor (nlat. manuductor) rukovodilac. svojinu, prisvajanje, podvrgavanje pod
vlast; ua. emancipacija.
manudukcija (nlat. manuductio) rukovanje, mancipij(um) (lat. mancipium) u rimskom
rukovodstvo, uputstvo. pravu: formalna kupovina zakljuena pred
manuelan (lat. manus ruka, fr. manuel runi) sudom, ugovor o kupovini; pravo svojine,
runi, koji radi rukama; koji je izraen svojina, pritenjavanje; u ranije vreme:
rukama; manuelni radnik onaj koji radi kupljeni rob.
fiziki, zanatlija (za razliku od mancipirati (lat. mancipare) u rimskom pravu:
intelektualnog, koji radi glavom i perom). dati neto u svojinu, prodati, zakljuiti
manukaptor (nlat. manucaptor) prav. onaj koji prodaju pred nadlenom vlasti.
daje pismeno jemstvo. manester (eng. Manchester) vrsta pamune
manukapcija (nlat. manucaptio) prav. pismeno tkanine, sline somotu, naroito za sportska
jemstvo. odela, enske haljine i dr. (nazvala po
manus (lat. manus) ruka. engleskom gradu Manesteru, gde se poela
izraivati); manesterska kola shvatanje
jedne grupe nacionalnih
manda 535 marija
ekonomista u Vel. Britaniji koji trae margarite (nlat. margaritae) pl. u katolikoj
slobodu trgovine i nemeanje drave u crkvi: parii osveene hostije koji se daju
industriju; esto se pod tim podrazumeva bolesnicima.
shvatanje da je egoizam pojedinaca pokre- margaritom (gr. margarites biser) med. izrataj
taka snaga u privreda. slian zrnu bisera, bisernik.
mada (ital. mangiare) jelo. margaritum (nlat. margaritum) u grkoj
maneta (fr. manchette) v. manetna. crkvi: posuda u kojoj je drana priest.
manjanerija (fr. magnanerie) zavod za gajenje margina (lat. margo, gen. marginis ivica, rub,
svilenih buba; svilarstvo. okrajak, ital. margine) prazan prostor sa
maoizam naziv za ideje i politiku delatnost strane na pisanim i tampanim listovima,
voe kineske revolucije i predsednika belina; up. margo.
centralne vlade NR Kine Mao Ceduna, kao i marginalan (lat. marginalis) koji se tie ivice,
za kineski model politike prakse. koji se nalazi na ivici, ivini, obodni,
mapa (lat. tarra) geografske karta, plan, okrajni, rubni.
crte; torba, tana, korice za dranje spisa, marginalizam buroasko ekonomska doktri-na
planova, crtea. (krajem XIX veka) koja vrednost roba
maper (fr. mappeur) voj. crta geografskih, objanjava graninom (marginalnom) ko-
naroito vojnogeografskih, karata i crtea. risnou i marginalnom produktivno-nihy,
manira (lat. tarra) crtati geografske karte; drugim reima, psiholokim faktorima,
neki predeo ili zemlju kartograf-ski snimati subjektivnim stavom potroaa (otuda i
(ili: snimiti). naziv: teorija subjektivne vrednosti,
mapmond (fr. mappemonde) mapa cele subjektivistika kola, psiholoke kola).
Zemlje, planiglob. marginalije (lat. marginalia) pl. beleke (ili:
marabu-pera (fr. marabouts) pera od mara- napomene, primedbe) napisane na ivici, sa
bua (rode toplih krajeva), zbog izvanredne strane (npr. neke knjige).
lepote slue kao ukras, naroito na enskim marginirati (lat. marginare) oiviiti, oi-
eirima. viavati; napisati (ili: pisati) primedbe na
marazam (gr. marasraos iljenje, venjenje, ivici lista (ili: sa strane) u knjizi, pored
gubljenje) med. gubljenje telesne snage i tampanog teksta.
sveine usled bolesti; senilni marazam (nlat. marginoplastika (lat. margo rub, ivica, gr.
marasmus senilis) gubljenje snage i sveine plastike) med. porubljivanje onog kapka.
usled starosti, starake nemo. margo (lat. margo) ivica, rub, okrajak; trg.
marama (arap. miqrama) al, rubac, boa; prazan prostor na ivici tovarnog lista na
runik, pekir; mahrama. kojem se belee oznake i brojevi posla-te
maranzis (gr. maransis) med. slabljenje, robe.
venjenje, gubljenje snage i sveine. margraf (nem. Markgraf) knez koji je upravljao
marani (p. marranos) Jevreji i Mavri u paniji jednim pograninim okrugom, markom.
koji su, pod pritiskom inkvizi-cije morali da mareaa (fr. mareage) mornarska, matroska
prime hrianstvo, ali su potajno i dalje ostali plata; ugovor izmeu sopstvenika broda ili
verni svojoj ranijoj religiji. trgovca i posade broda.
marantian (gr. marantikos) med. koji je maregraf (lat. mare more, gr. grapho
doao usled slabosti, usled gubljenja telesne piem) aparat koji automatski belei
snage; marastian. talasanje morske povrine; slui za
maraskin (fr. marasquin, ital. maraschino) odreivanje srednjeg nivoa povrine mora,
vrsta finog likera od treanja, trenje-vaa. prema kome se odreuju nadmorske visine
marastian (gr. maraino) med. v. marantian. ostalih taaka, plimomer.
maraugija (gr. maraugla) med. treperenje pred marela (lat. amarus gorak, ital. amarella) bog.
oima, gubljenje vida; fotopsija. v. amarela.
margarin (gr. margaron biser, fr. margarine) mareograf (lat. mare more, gr. grapho
vetake maslo, pravi se od smee piem) v. maregraf.
preienog goveeg loja, svinjske masti, mareometar (lat. mare more, gr. metron
nekog biljnog ulja (sezamova zejtina) i mera, merilo) v. maregraf.
oplavljenog mleka, ukusno je i hranljivo kao
i prirodno maslo, samo to ne sadri mar (fr. marge) v. margo.
vitamine; danas se izrauje vie vrsta mara (lat. margo, fr. marge ivica, rub,
margarina, od kojih se nekim dodaju i okrajak) berz. razlika izmeu dnevnog i
vitamini. emisionog kursa neke hartije od vrednosti;
margarit (gr. margaron biser) min. bisera-sti razlika izmeu najvieg i najnieg kursa ili
liskun, srebrnast liskun sedefastog sjaja. najvie i najnie cene; razlika izmeu
margarita (gr. margaron, margarites biser) kupovne i prodajne cene.
med. pega na ronjai, slina zrnu bisera. marija (fr. mariage) brak, brano stanje; u
kartama: kralj i dama u jednoj ruci.
Marijana 536 markirati
Marijana (fr. Marianne) ensko ime; olienje sti od 17 krajcara; 2. srpski nikleni novac u
Francuske Republike. vrednosti od 5 para din.; 3. naziv za vie
marimba afriki muziki instrumenat od vrsta igara sa 32 karte.
drvenih ploica sa rezonatorom, slian marka (nem. Mark) l. granica sreza ili oblasti;
ksilofoiu. 2. dananja novana jedinica u Nemakoj od
marina (fr. marina, lat. marina) mornar-stvo, 1871. god. = 100 pfeniga; 3. (fr. marque, tal.
brodarstvo; pomorska sila, mornarica, marca) znak, belega, obeleje, oznaka; ig;
brodovlje, flota; u slikarstvu: motiv s mora, potanska vrednost koja se lepi na pisma i
slika mora. uputnice; rabo, tantuz; znak (ili: ig) neke
marinada (fr. marinade) salamure; jelo, trgovake kue ili robe.
naroito riba iz salamure; marinat. markando (ital. marcando) muz. istaknuto sa
marinaa (fr. marinage) metanje u salamuru, naroitim naglaskom.
usol>avan>e, usoljenje. markantan (fr. marquant) istaknut, znatan,
marinat (fr. marinade) v. marinada. vaan, vidan, upadljiv, koji pada u oi, koji
marinac (lat. marinus) mornar, pomorac; se odlikuje.
vojnik na ratnom brodu; brodar, laar. markato (ital. marcato) muz. v. markando.
Mariner (eng. Mariner) porodica amerikih markacija (nem. Mark) oznaka; belega;
automatizovanih vasionskih letelica za obeleje; obeleavanje; znak za planinarske
ispitivanje meuplanetskog prostora i staze.
Marsove atmosfere. markgraf (nem. Markgraf) od Karla Velikog:
marinizam (lat. marinus morski) 1. tenja jedne zapovednik jednog pograninog okruga,
drave da stvori i odrava to jau marke; ovo dostojanstvo docnije je postalo
pomorsku silu, mornaricu. nasledio.
marinizam 2. lit. nain pisanja ital. pesnika marker (fr. marqueur) onaj koji belei
ambatiste Marina (15691625), koji se pogotke kod bilijara; kelner u gostionicama
odlikuje izvetaenou, naroito traenim koji belei pia i jela to se iznesu iz
slikama i aluzijama; ovaj stil je bio uzeo kuhinje, belea, zabeleiva; maina za
maha u ital. knjievnosti XVII veka. udaranje iga.
marinirati (fr. mariner) useliti, metnuti u marketender (ital. marcatante) trgovi koji
salamuru; staviti ribe u sire i zaine. prodaje vojnicima ivotne namirnice i ostale
marinist(a) (ital. Marini) lit. pristalica i sledbenik sitne potrebe.
marinizma u pesnitvu; v. marinizam; um. marketerija (fr. marqueterie) rad iaran
(lat. mare more) slikar koji obrauje pejzae utiskivanjem paria raznobojnog drveta ili
s mora. kamenie, aranje utiskivanjem, mozaik.
marinski (lat. marinus) morski, pomorski; marketing (eng. marketing) trg. izraz kojim se
marinska akademija visoka kola u kojoj se obuhvataju sve odluke i mere koje se
obrazuju pomorski oficiri. preduzimaju u okviru preduzea radi
marioneta (fr. marionette) Marijica", mala najboljeg plasmana robe.
lutka sa pokretnim udovima koja moe da marketirati (fr. marqueter) poprskati, pr-skati,
podraava l>udske kretnje (pokreti udova arati umetanjem raznobojnog drveta, raditi u
izvode se pomou konca ili ice); sa mozaiku.
ovakvim lutkama izvode se itavi manji markiz (fr. marquis) visoka plemika titula u
pozorini komadi u tzv. marionet-skim Francuskoj, Engleskoj i Italiji (po rangu
pozoritima, pozoritima s lutkama; fig. ovek izmeu vojvode i grofa).
koji se moe za sve i svakoga pridobiti, markiza (fr. marquise) ena ili ki markiza;
povodljiv ovek. platneni zaklon od sunca ili kie pred
mariska (lat. marisca) med. bradavica. prozorima i vratima; krov nad peronom;
paritalan (lat. maritalis) brani, muevl>i, prav. fotelja; belo vino pomeano sa ki-selom
maritalis potestas (lat. maritalis potestas) vodom ili sokom od limuna.
muevlja vlast; maritalis soci-jetas (lat. markizat (fr. marquisat) dostojanstvo i plemiki
maritalis societas) brana zajednica; maritalis posed markiza.
tutela (lat. maritalis tutela) pravo
muevljevog staralatva; maritalis markizet (fr. marquisette) tanka konana
uzusfruktus (nlat. maritalis ususfructus) pravo tkanina, raznobojne, upotrebljava se za
mua da uiva enino imanje dok je u braku. enske haljine.
maritiman (lat. maritimus) morski, pomorski; markirati (fr. marquer) oznaiti, oznaa-vati,
koji se tie pomorstva, pomorske sile i dr.; obeleiti; staviti ig na, igosati; metnuti
primorski. potansku ili taksenu marku; istai, skrenuti
marifstluk (arap.-tur. marifetlik) preprede-nost, panju na vanost neke misli i sl. time to se
dovitljivost, majstorija, lukavstvo. tampa masni jim slovima ili kurzivom; na
marihuana (p. marijuana) v. hai. pozorinim probama: ulogu samo itati, bez
marja (ma.) 1. maarski srebrn novac u glu-mljenja; u bilijaru: beleiti pogotke.
XVII veku sa likom Deve Marije, u vredno-
marksizam 537 marodirati
slabosti zaostati iza svoje jedinice pa ii u dei svoj ivot, pri hrianskoj veri,
pljaku po okolini; drsko prosjaiti; otimati; muenik, junak vere.
pl>akati poginule i ranjene vojnike. martirij(um) (lat. martyrium) muenitvo,
marok (fr. maroc) laka vunena tkanina. patnje i smrt onoga koji nevino strada (za
maroken (fr. maroquin, ital. marrochino) svoju veru); deo crkve u kome se nalazi
marokanska koa, bojadisana kozja koa sa grob muenika za veru.
finim oiljcima, safijan. martoloz (ngr. armatolos, tur. martoloz) ime
maroko (marocco) vrsta amerikog burmuta; kojim su Turci, u XVI i XVII veku, nazivali
pamune tkanina za povezivanje knjiga. hriane koji su sluili kao vojnici u turskim
maron (ital. marrone) vot. pitomi kesten, krupan pograninim gradovima; marto-lozbaa
i veoma ukusan za jelo; maron glase (fr. stareina martoloza.
marrons glaces) kestenje u eernoj marturina (lat. marturina, nem. Marder kuna)
ocaklini. zemljarinska dabina u feudalnoj Slavo-niji;
Mars (lat. Mars, gei. Martis) mit. bog rata kod plaana najpre u krznima kuna (otuda
starih Rimljana (kod Grka Arvs); fig. rat, boj, naziv), a od XVI v. u novcu.
borbene buka; astr. jedna od velikih planeta, marale (ital. marciale) kuz. s. marale.
izmeu Zemlje i Jupitera. marunka (lat. malus armeniaca jermenska
Mars I sovjetska vasionska sonda, prva koja se jabuka) bog. jermenska uta jabuica; vrsta
1963. pribliila Marsu, ispitala niz krupnih, okruglih, plavocrvenih ljiva.
karakteristika ove planete i otkrila trei maruflirati (fr. maroufler) slik. nalepiti slikarske
prsten zraenja oko Zemlje; proav-i Mars, platno na drvo; maruflirana slika slika na
postala je vetaka planeta koja krui po lepljena na drvo.
elipsi oko Sunca. marcescirati (lat. marcescere) postajati trom,
marsala (ital. vino di Marala) slatko sici-lijsko slab, slabeti, mlitave.
vino, spravlja se dodavanjem zgu-snute ire, marcijalan (lat. martialis Marsov, boga rata)
slino malvasiji (nazvane po sicilijskom ratniki, ratoboran, borben, ratni; sran,
primorskom gradu Marsali). hrabar, odvaan; divlji; up. Mars.
marselin (fr. marcelline) vrsta lake, obino crne marcijalizam (lat. martialis Marsov, boga rata)
svilene tkanine (tafta); nazvana po ratobornost, borbenost, sklonost ratovanju.
francuskom gradu St. Marcellin. marcijalitst (nlat. martialitas) v. marcijalizam.
Marseljeza (fr. Marseillaise) marseljski marcipan (nlat. Marci panis, ital. marza-rape)
margp, omiljena fr. narodna pesma koja je, za kola od oadema i eera.
vreme prve francuske revolucije, podsticala marale (ital. marciale) muz. kao mar, vojniki,
narod na borbu za slobodu i jednakost, spevao ratniki; marale.
ju je i komponovao kapetan Rouget de l'Isle mar (fr. marche) hod, hodanje, gredenje,
1792. g.; danas francuska himna (ime dobila koraanje; uredno kretanje jedne vojne
po tome to su je, u Parizu, prvi put pevali jedinice ka odreenom cilju; muziki komad
vojnici iz Marselja). kao pratnja sveanih, naroito vojnikih
marsilijana (ital. marsiliana) venecijanske, kretanja, stupanja, vojniki", alosni",
spreda okrugla laa za obalsku trgovinu na paradni" mar; forsiran mar usiljen mar,
Jadranskom moru. brz mar; kao komanda: mar! = napred!
marsupijal (lat. marsupialis) Zool. torbar, polazi!; dalje! bei! kidaj! mar-ruta put
oposum. kojim se ima marovati, pravac marovanja
marsupijalizacija (nlat. marsupialisatio) med. (ili: putovanja).
pravljenje trbune torbe. maral (nem. Marschal, nlat. marescalcus, ital.
marsupijalije (lat. marsupialia) pl. zool. tor- mariscalco, fr. marechal) prvobitno:
bari. , . * * konjuar, nadzornik tale; zatim: vrhovni
mart (lat. martius) mesec posveen bogu Marsu, nadzornik vojske i dvora nekog vladao-ca;
trei mesec u godini, oujak (31 dan); prvi nadzornik i rukovalac javnih sveanosti;
mesec u godini starih Rimljana. danas: najvii vojni in u vojskama nekih
martelosi (ital. martellos, lat. martulus) pl. drava; maral dvora najvii dvorski
zasvoene okrugle kule na obalama Sar-dinije inovnik, nadzornik i upravnik unutarnjih
i Korzike za odbranu od morskih razbojnika poslova vladalakog dvora; feldmaral
(gusara). vrhovni komandant vojske u nekim
martengal (fr. martmgal) bilal, kai koji dravama.
prolazi izmeu prednjih nogu kod konja i ne maralat (fr. marechalat) l. zvanje i nadlenost
da mu da die ili sputa glavu, nego mora da marala; 2. nadletvo pod nadzorom marala;
je dri uvek u istom poloaju. 3. zgrada u kojoj se nalaze kancelarije
martir (gr. martyros svedok) svako koji je marala i njegovih slubenika; 4. vrhovna
gonjen i zlostavljan zbog svoje ideje, naroito vojna komanda, sa mara-lom na elu,
onaj koji je muen i ubijen zbog toga to uvedena u Francuskoj u febr. 1858. godine.
uporno ostaje, ne alei i ne te-
maran 539 maskuliranje
maran (fr. marchand, lat. merx, mercatus) masirati (gr. massein mesiti, gnjeiti, lat.
trgovac, prodavac. massare, fr. masser) telo (posle kupanja)
mare (fr. marche) trite, trg, pijaca; pijane trljati, gnjeiti, valjati da bi se izazvao ivlji
cena, kupovna cena. krvotok i dr.; up. masaa.
marirati (fr. marcher) v. marovati; marirati maska (fr. masque, nlat. masca) obrazina,
nekoga najuriti nekoga kazavi mu mar! lorfa; lice pod obrazinom, preruena linost;
marovati (fr. marcher) pravilno koraati, ii stalna karakterna uloga u aljivim igrama;
propisnim vojnikim korakom; peaiti, fig. privid, spoljanji izgled; izgovor,
tresti, putovati; nekoga marovati nekoga pretvaranje, lukavstvo; ovek koji eli da se
najuriti, otperdaiti, oterati. prikae drukijim no to je, pretvaralo;
mar-ruta (fr. marche-route) v. mar. makara.
masa (lat. massa, fr. masse) l. <riz. mera za maskara (tur. makara, mashara) ala,
inerciju, jednaka je koliniku sile i ubrzanja ismevanje, sprdanje; ovek sa obrazinom,
(jedinica mase v. gram); masa nekog tela maskom; aljivina, lakrdija, ismeva.
meri se koliinom materije koja se sadri u maskarada (fr. mascarade, ital. mascherata)
njemu; proizvod iz zapremine i gustine; 2. preruavanje, preruenost; gomila ili povorka
velik broj, gomila, mnoina, mnotvo; 3. puk, preruenih osoba (pod obrazinama), krabuljni
svet, narod, rulja; 4. testo, smesa; 5. telo bez ples.
odreenog oblika; 6. ulog u kocki; 7. prav. maskaron (fr. mascaron, ital. mascarone) arh.
imanje koje ostane posle neije smrti; imanje oveja glava, obino iscerena lica, koja se,
pokretno i nepokretno, koje ostaje posle kao ukras, oduvek u graevinarstvu
pada neke trgovine pod steaj, a od kojeg se upotrebljavala, naroito na kapijama, nad
imaju da podmire poverioci; masa bono-rum prozorima, na bunarima i dr.
(lat. massa bonorum) imovno stanje; masa maskenbal (nem. Maskenbali) zabava (ili:
konkurzus (lat. massa concursus) ste-cina igranka) na koju uesnici dolaze pod
masa, ona iz koje imaju da se naplate obrazinama (maskama).
poverioci; masa hereditatis(lat. massa maskirav (fr. masquc) koji je pod obrazinom,
hereditatis) celokupne ostavtina onoga koji preruen, preobuen; sakriven, prikriven,
ostavlja nasledstvo. zaklonjen; maskirana baterija (jedinica i dr.)
masaa (fr. massage) trljanje tela, gnjeenje tela voj. prikrivena baterija (jedinica i dr.), ona
(naroito posle kupanja) radi pojaa-vanja koju neprijatelj ne moe da primeti sve do
cirkulacije krvi, odravanje zdravlja, jaanja trenutka dok ne stupi u dejstvo, zato to je
miia i dr. prikrivena kakvim za to podesnim predmetom
masakr (fr. massacre) pokolj, mrcvarenje, (granjem, zelenilom i sl.)
ubijanje, krvoprolie. maskira (fr. masquer) metnut obrazinu,
masakrirati (fr. masacrer) ubijati, klati, preruita, preobui; voj. poloaje, topove i
mrcvariti, kasapiti rtvu, prolivati krv. druge vojne objekte pomou granja, zelenila i
masal (hebr. masal) uticaj neba ili zvezda na sl. uiniti nevidljivim za neprijatelja,
ovekov ivot, srea, sudbina. zakloniti, sakriti; fig. prikriti, prikrivati,
masenjo (ital. masegno) beli kreni kamen iz zavijati, sakrivati prave namere.
Verone za kaldrmisanje ulica. maskoki (mascochi) trg. vrsta pamune tkanine
maser (fr. masseur) lice koje vri trljanje ukraene cvetovima, izrauje se u Austriji.
(masau), trlja (u kupatilu i dr.). maskota (fr. mascotte) dete sree, batlija, bat
maserka (fr. masseuse) trljaica. lika; amajlija, talisman.
maseter (gr. maseter) znat. mii vata. maskulina (lat. masculina) pl. gram. rei mukog
masiv (fr. massif) petrografski: nepravilna roda; v. maskulinum.
eruptivna gromade; orografski: planina bez
glavnog pravca; masa kristala-stih kriljaca maskulinizam (lat. masculinum) pojava telesnih
koja moe odiskona biti nepokrivena mlaim i duevnih mukih osobina kod enskih
formacijama, ili je bila pokrivena pa osoba.
ogoliena erozijom i dislokacijama. maskulinum (lat. masculinum) gram. muki rod;
masivan (fr. massif) teak, pun, jak, vrst, re mukog roda; pl. maskulina.
nainjen iscela; nezgrapan, trom, sirov; u maskuliranje (lat. masculinum) fiziol. pretvaranje
graevinarstvu: vrsto sagraen, jak, ot- enskih ivotinja u muke time to im se na
poran, jakih i temeljnih zidova; o metali-ma: mesto enskih spolnih lezda, koje se
gust, pun, teak, neprobojan, koji nije upalj. uklone, usade muke spol-ne lezde, tako da
masivitet (fr. massivete) v. masivnost. se ivotinja posle toga dalje razvija, i u
masivnost (fr. massivete) punoa, teina usled telesnom i duevnom pogledu, kao muka
punoe, vrstina. jedinka; ovaj metod pretvaranja enskih u
muke i mukih u enske (feminiranje) prvi
je pokuao da primenjuje beki lekar Ojgen
tajnah.
540 mateozofija
masovan (lat. massa) koji je u masi, u velikom mashalister (gr. maschalister kai nara-
broju; masovan rad rad u kojem uestvuje menik) anat. drugi vratni prljen.
veliki broj radnika; sredstva masovne mat (fr. mat) l. pr. bez sjaja, taman, tamne
komunikacije tampa, radio, televizija. boje, ugasit.
mason (fr. mafon, nlat. macio) zidar, naroito: mat (pere.) 2. u ahu: zavrni potez protivnika
slobodan zidar; v. franmason. posle koga ugroeni kralj vie nema nikakvog
masonerija (fr. maconnerie) slobodno zi- izlaza; fig. pobeen, propao, izgubio igru.
darstvo; slobodni zidari. mata (p. mata) paragvajski aj od biljke Peh
masoterapija (fr. massage masaa, gr. the- paraguayensis, omiljeno pie Juno-
rapeia leenje) med. leenje trljanjem, ma- amerikanaca.
saom. matador (p. matador, lat. mactator kolja,
mastalgija (gr. mastos dojka, sisa, algos bol) ubica) glavni borac u borbi s bikovima u
med. bol u sisama, bol dojke. paniji, koji ranjenoj ivotinji zadaje smrtni
master (eng. master, lat. magister) gospodar, udarac; u kartama: najjai aduti; fig. istaknut,
stareina, gazda, sopstvenik; majstor; vaan, ugledan ovek, uvena linost, prvak u
gospodin, uitelj; mladi gospodin; upravi-telj, nekoj struci, peen u svojoj struci, zverka".
nadzornik. matamorizam (p. matamoros) samohvali-
mastike (gr. mastiche) v. mastike. sanje; izraz koji se upotrebljava za one koji
mastikatorije (nlat. masticatoria) pl. med. lekovi vikom i drekom, nadutim i visoko-parnim
koji se uzimaju vakanjem. reenicama pokuavaju da zbune svoje
mastikatorijum (nlat. masticatorium) sredstvo protivnike; zool. izraz kojim se oznaava
za vakanje. nain odbrane kojim se slue neki insekti da
mastikacija (lat. masticatio) vakanje, va- bi se odbranili od svojih napadaa time to
tanje. se silno kostree, nadimaju, istiu svoje
mastike (gr. mastfche, fr. mastic) bledou-ta i bodljike i dr., samo da bi zastraile svoje
miriljave smola mastikovog drveta, koje neprijatelje.
raste naroito na Hiosu, upotrebljava se za matamoro (p. matamoros) lit. ubica Mava-ra",
pravljenje raznih balzama, masti, firnajza, veoma omiljena linost u staroj panskoj
lakova i kao zain za kolae, eerne voe i komediji, panski vojnik--laljivac koji pria
dr.; staklorezaki lepak, kit; vrsta rakije svoja junatva i podvige koji se, u stvari,
zainjene ovim mirisom; mastika. nikada nisu dogodila; bog. naziv za vei broj
mastitis (gr. mastos dojka, sisa) med. neofan-zivnih biljaka, ali po izgledu veoma
zapaljenje sisa, dojki. opasnih i otrovnih.
mastif (eng. mastiff) samsov, buldog (vrsta mateziologija (gr. mathesis uenje, znanje,
velikog psa). logfa) uenje o nauci, tj. metodika.
masto- (gr. mastos) predmetak u sloenica-ma
sa znaenjem: sisa, dojka. matezis (gr. mathesis uenje, znanje) v.
mastodan (gr. mastos) v. mastoidan. matematika; matezis aplikata (nlat. mathesis
mastodinija (gr. mastos, odyne bol) med. applicata) primenjena matematika; matezis
oseanje bola u sisama (ili: dojkama), pura (nlat. mathesis pura) ista (ili:
sisobolja. neprimenjena) matematika, tj. ona koja
prouava veliine same za sebe.
mastodon(t) (gr. mastos, odiis zub) geol., zool.
vrsta izumrlog surlaa iz porodice slo-nova, matema (gr. mathano uim, nauim, mathema
sa kljovama u gornjoj i donjoj vilici. znanje, nauka) ono to je naueno, predmet
uenja, znanje, nauka; pravilo, naroito
mastozoolit (gr. mastos, zoon ivotinja, lithos matematiko.
kamen) geol. skamenjen sisar. matematika (lat. mathematica, gr. mathema)
mastozoon (gr. mastos, zoon ivotinja) zool. nauka o veliinama, tj. aritmetika, alge-bra i
sisar, sisavac. geometrija; matezis.
mastoidan ^gr. mastos, eidos oblik, vid) matematiar (lat. mathematicus, gr. mathema)
slian sisi, sisast, dojast. nastavnik matematike; onaj koji se nauio
mastoidit (gr. mastos dojka, eidos) med. bavi matematikom.
zapaljenje sisastog dela slepoone kosti koji matematiki (gr. mathema) koji pripada
se nalazi iza une koljke. matematici ili se na njoj osniva; izvestan,
mastopatija (gr. mastos, pathos bol, bolest) pouzdan, nesumnjivo utvren.
med. v. mastodinija. matev (fr. matin, ital. mattino, lat.
mastupracija (nlat. mastupratio) v. manustu- matutinum) l. jutro; jutarnji kaput, jutarnja
pracija. haljina; 2. ime poznatog francuskog lista.
masturbacija (nlat. masturbatio) v. manustu- mateozofija (gr. mataios uzaludan, nitavan,
pracija. sophia) nitavna mudrost, nadrimu-drost.
masturbirati (nlat. masturbare) onanisati; v.
manustuprirati.
mashala (gr. maschale) med. pazuho.
mateologiJa 541 mater familijas
matiko (nlat. folia matico) biberasta ukusa lie koji e polagati vii teajni ispit
jedne peruanske biljke, od koga se spravlja (maturu):
lek protiv gonoreje. maturancije (lat. maturantia) pl. med. lekovi koji
matinata (ital. mattinata) jutarnja pesma pod pomau sazrevanje, gnojenje.
prozorom dragane; supr. serenada. maturativan (nlat. maturativus) sazrevan, koji
matine (fr. matinee) vreme od svanua do pomae sazrevanje, gnojenje.
podne, prepodne; zabava (ili priredba, maturacija (lat. maturatio) ubrzavanje, po-
sedeljka) koja se odrava pre podne i urivanje; zrenje, sazrevanje, dozrevanje;
posle podne; jutarnja haljina. med. gnojenje, zagnojavanje.
matirati (fr. mater) 1. uiniti nesjajnim, maturirati (lat. maturare) dovesti do zrelosti,
tamnim, ugasitim; up. mat 1. uiniti zrelim; zreti, dozreti, sa-zreti; poloiti
matirati (pere.) 2. pobediti protivnika u ahu; fig. ispit zrelosti u srednjoj koli; ubrzati, brzo
pobediti, savladati, ukrotiti, onesposobiti za izvesti, pouriti neto; prav. traiti da se ubrza
dalji rad ili borbu, uhvatiti koga u sve etiri; donoenje reenja.
up. mat 2. maturitet (lat. maturitas) zrelost, dozre-lost,
matrac (nlat. matratium, ital. materasso) duek dospelost; naroito: ispit zrelosti u srednjoj
ispunjen konjskom dlakom ili morskom koli, vii teajni ispit (matura).
travom pa proiven; strunjaa; pro-iven matutina (lat. matutina se. hora) u katolikoj
kolski jastuk; madrac. crkvi: jutrenje, prvi kanonski as.
matrijarhat (lat. mater mati, gr. archos voa, mauka (rus. matuka) majica, mamica.
stareina) 1. prvobitni oblik drutvenog
ureenja u kojem je majka bila glava mauzerka voj. brzometna puka, brzometka
porodice i upravljala zadrugom; 2. kalibra 7,9 mm i sa najveim dometom od
materinsko pravo, stanje u kome dete ne 4.000 m (nazvana po pronalazaima Vil-
pripada oevoj, nego materinoj lozi. helmu i Pavlu Mauzeru).
matriks (lat. matrix) znat. materica; fig. poreklo, mauzolej (gr. Mausoleion, lat. Mausoleum)
izvor, uzrok; javni spisak, popis, matica. divan nadgrobni spomenik, raskopo
matrikula (lat. matricula) popisna knjiga, spisak ukraena grobnica, vladarska grobnica. Naziv
imena lanova nekog drutva; upi-snica na po spomeniku koji je kraljica Arte-mizija
univerzitetima; spisak prihoda nekog podigla u Halikarnasu, svom muu Mauzolu,
duhovnog ili svetovnog nadletva; spisak karskom kralju (377353. pre n. e.) i koji
lanova jedne parohije: roenih, krtenih, je bio ukraen vajarskim radovima.
umrlih i oenjenih (udatih), matica, broj maunt (eng. mount, lat. mons breg, brdo) re
vojnikog jedininog spiska. koja se pojavljuje kao sastavni deo mnogih
matrimonijalan (nlat. matrimonialis) koji se tie geografskih naziva (npr. Mount Everest).
braka, brani. mafija (ital. Mafia, Maffia) tajno razbojniko i
matrimonijalije (nlat. matrimonialia) pl. '" pljakako drutvo na Siciliji, koje je
brane stvari, brani poslovi. postojalo od 1860. g.; fig. opasno drutvo,
matrimonijum (lat. matrimonium) brak, udruenje ljudi sa opasnim ciljevima.
brano stanje; supr. konkubinat. mafi (tur. mafis) l. vrsta slatkia od tankih
matrica (fr. matrice) tip. bakarni kalup u kojem listova isprena testa s jajima.
se liju tamparska slova; u galva-noplastici: mafi (arap.) 2. nita.
obrnut kalup koji se dobiva otiskivanjem mah (nem. mach) jedinica za merenje brzine
drvoreza ili autotipije, pomou jedne prese, u aviona, projektila i raketa brih od zvuka.
ploi od voska ili od iste gutaperke, pri emu maha- (ind., pere. maha-) velik (javlja se u
se ispupeni delovi prvobitne ploe pojavljuju mnogim sloenim reima).
udube-ni, dok su udubeni delovi ispupeni;
ba-darska mera, pramera. Mahabharata (ind. Mahabharata) Veliki rat
matricidijum (lat. matricidium) ubistvo matere, porodice Bharata"; veliki narodni ep Indusa,
materoubistvo. ima preko 200.000 stihova; potie od nekoliko
matroz (hol. matroos, dan., v. matros) pesnika, a u IV veku dobio uglavnom svoj
mornar, brodar, sluga na brodu. sadanji oblik; iroko poznate su epizode
matrona (lat. matrona) kod starih Rimljana: Pesma o kralju Nalu (Nal i Damajanta),
ugledna gospoa visokog reda; uvaena Bhagavad-gita, Legenda o Savitri.
ena u godinama, gospa. mahagoni (eng. mahogany) bot. fino i veoma
matronimika (gr. mater mati, oputa ime) tvrdo drvo, raste u istonoj Aziji i Junoj
izvoenje porodinog imena (prezimena) od Americi, boje crvenosmee, slui za fine
enskog, materinog imena, npr. Mili-i stolarske radove, furnire, tapove i dr.
(Milica), Ljubii (Ljubica), Anii (Anica) i
dr.
natura (lat. matura) v. maturitet.
maturant (lat. maturare dozrevati, maturans)
uenik zavrnog razreda srednje kole
543 mbret
mahala (arap. mahalla, tur. mahalle) deo ivanje, raskiseljavanje, topljenje, kva-enje;
jedne varoi, gradska etvrt, kvart; ulica, fig. iznuravanje, kinjenje, muenje.
sokak; mala. macerirati (lat. macerare) topiti, potopi-ti,
maharade (sskr. maha, rajan) veliki kralj", moiti, natapati, kvasiti, raskvasiti (npr.
vladalac u Indiji pod kojim stoji vie rada; macerirati kosti potopiti kosti u vodu da bi
esto samo titula obinog domaeg vladaoca mekani delovi sa njih otpali, naroito radi
(race). anatomskih prepariranja); fig. muiti, kinjiti,
mahatma (sskr. maha velik, atman dua) fil. iznuravati.
najvia titula koja se moe dati oveku koji je maces (hebr. mazzah) beskvasni hleb koji
napredovao i otiao daleko u duhovnom Jevreji jedu u vreme Pashe.
saznanju (kod Indusa); velika dua, dua macijes (lat. macies) mravost; med. suppa;
svega (u filozofiji Vedante); u teozofiji; jektika, tuberkuloza.
duhovni vo. maeta (p. macheta, port. machete) oruje i
Mahdi (arap.) mit. prorok, oekivani spasitelj, orue u Junoj Americi, slui za seenje trske
muslimanski mesija koji, po predanju, ivi i krenje puta kroz punglu, sredina izmeu
skriven u nekoj peini blizu Bagdada. noa i sablje, handar, lovaki no.
maher (nem. Macher uinilac) ovek koji se maalah (arap. ma a'allah, tur. ma?allah)
ume u svim prilikama snai, umean kako je Boja volja, kako Bog hoe! (kao
ovek; ujdurma, podvaladija. uzvik); izraz koji, po narodnom verovanju,
maheraj (nem. Macherei rad) posao koji je titi od uroka; turski naziv za opijum.
izveden na tetu nekoga drugog, veto maina (gr. mechane orue da se neto vetaki
izveden podvig, ujdurma, podvala. izradi, lat. machina) l. teh. orue za rad koje
maheta v. meeta. stalnim pokretima svojih delova obavlja
mahetika (gr. mache borba) vetina bo-renja, raznovrsne radnje po zamisli oveka,
boraka vetina. pretvarajui energiju jedne vrste u drugu ili
mahizam v. empiriokriticizam. jednog oblika u drugi; 2. lokomotiva; 3. fig.
mahiia (lat. machina) v. maina. stvor bez duha, ovek bez duha.
mahinalno (nlat. machinale, fr. machinal) mainizacija (gr. mechane, lat. machina
nehotino, nesmiljeno, kao maina, sprava) uvoenje maina (strojeva) u po-
mainski; mehaniki. slovanja i proizvodnju gde se ranije
mahinacija (lat. machinatio) podbadanje, upotrebljavao fiziki rad ljudi i ivotinja (u
podstrekavanje, podsticanje; spletka, zanatstvu, poljoprivrede, vojsci itd.); up.
ujdurma, smicalica, podvala. mehanizacija.
mahinirati (lat. machinari) izmisliti, izmiljati; mainalno (fr. machinal) v. mahinalno.
smiljati (ili: snovati) neko zlo ili podvalu, maingever (nem. Maschinengewehr) voj. v.
potajno spremati neto, plesti zamke. mainengever.
mahinist(a) (lat. machina) v. mainist. mainengever (nem. Maschinengewehr) voj.
mahmil (arap.) tovarna ivotinja; naroito: vatreno oruje kalibra vojnike puke i
posveena kamila koja ide u Meku sa automatskog dejstva, podesne za
raskonim darovima i vodi direktno poreklo prenoenje, u minutu moe da izbaci oko 600
od kamile na kojoj je Muhamed, na svojim metaka.
putovanjima, obino jahao.
mahmudija (arap. mahmudiyya, tur. mahmu- mainerija (fr. machinerie) strojevi, maine;
diye) turski zlatan i srebrn novac. mainski delovi; izrada maina; odeljenje u
mahnovtina kontrarevolucionarna oru-ana kome se nalazi vie maina koje sve slue
borba anarho-kulakih bandi u Ukrajini istoj svrsi; naroito: sve sprave pomou kojih
(19181921) protiv sovjetske vlasti, kojima se vre promene na pozornici.
je rukovodio avanturist N. I. Mahno. mainist(a) (fr. machiniste) rukovalac
mahorka (rus. mahorka) vrsta prostog duvana, mainom, mainovoa; gradilac maina;
krca. poz. nadzornik maina.
mahrama (arap. miqrama) v. marama. mainka (fr. machine) voj. automatska ma-
mahut (ind. mahut) goni ili uvar slonova u' inska puka ili mainski pitolj, strojnica,
Indiji. automat.
maca (hebr. mazzah) v. maces. mainski (fr. machine) koji se tie maina, koji
macaklin zool. vrsta gutera, velika gubavi-ca, pripada mainama; izraen na maini.
Hemydactilus turcicus. makara (ital. maschara) l. v. maska.
macerat (lat. maceratum) farm. tenost dobi-vena ma kara (arap. mashharat) 2. v. maskara.
putem maceracije. mana (nem. Masche) petlja, zamka; vrsta
maceracija (lat. maceratio) dui uticaj neke kratke kravate.
tenosti (vode, alkohola, etra, kiselina i dr.) na mbret (alb.) poglavica drave, vladar (titula
neku vrstu biljnu ili ivotinjsku tvar na nekadanjih vladara u Albaniji).
obinoj temperaturi; raskva-
mea kulpa 544 Megera
mea kulpa (lat. tea culpa) moja krivica, moj megalomanija (gr. megas, mama pomama,
greh, kriv sam! (uzvik kojim se pokajniki ludilo) golematvo, ludilo veliine, uobraena
priznaje sopstvena krivica). veliina, bolesno precenjivanje samog sebe;
meandri (gr. Mafandros) pl. v. meandrine. grandomanija.
meandrine (gr. Maiandros) pl. zavoji, okuke; megaloniks (gr. megas, onyx nokat, panda)
vijuge (ili: okuke) koje neka reka gradi pri zool. vrsta izumrle ivotinje iz diluvi-jalne i
toku kroz ravnicu (nazvane po maloazijskoj najmlaih slojeva neogenske formacije, bila
reci Meandru, koja ima neobino vijugav duga 2,5 m i imala na prstima veoma velike
tok); u ornamentici: vijugave are. pande.
meandrian (gr. maiandros) krivudav, megalopsija (gr. megas, opsis vid) med. v.
vijugav, verugav, zavojit, sa okukama (kao makropsija.
maloazijska reka Meander, koja je uvena sa megalopsihija (gr. mgas, psyche dua)
svojih mnogih okuka). veliina due, velikodunost.
meatus (lat. meatus) hod, hodanje, kretanje;
meatus auditorius (lat. meatus auditorius) megalosaur (gr. megas, sauors guter) zool. div-
alat. slunik, slunica, unica. guter, ogromna izumrla ivotinja, slina
mebl (fr. meuble, lat. mobile) pokretnina, krokodilu, duga oko 18 t.
pokretno, pokretno imanje; naroito: kuni megalofon (gr. megas, phone glas) ovek
nametaj; mebl-tof tkanina za pokrivanje jaka i puna glasa.
nametaja. megalofonija (gr. megas, phone) pun i jak
meblirati (fr. meubler) kuu namestiti, snabdeti glas.
nametajem. megalofonian (gr. meglophonos) koji ima jak
Mevlud (arap. mawlid, tur. mevlid roenje) i pun glas, jaka i puna glasa.
roendan proroka Muhameda, veliki megalocefal (gr. megas, kephale glava) v.
muslimanski praznik. makrocefal.
mega- (gr. megas, megale, mega velik, -a, -o) megalociti (gr. megas, kytos duplja, uplje telo)
predmetak u sloenicama sa znaenjem: pl. med. v. makrociti.
velik, veliki, golem. megametar (gr. megas, metron mera, merilo)
megavat (gr. megas, eng. watt) fiz. veliki vat" astr. instrumenat slian heliometru; danas bez
elektrina jedinica = milion vati; znak: MW. znaaja.
megavolt (gr. mgas, ital. Volta) fiz. veliki megapodije (gr. megas, pus, podos noga) pl.
volt", elektrina jedinica = 1 milion volta; zool. velikonoci, vrsta ptica slinih
znak: MV. kokoima.
megagastrija (gr. megas, gaster eludac) med. megarani fil v. megarici.
poveanje eluca, povean eludac. megarici pl. fil. pristalice starogrke fi-lozofske
megakolon (gr. megas, kolon debelo crevo) kole (megarska kola), iji je osniva
med. preterano veliko debelo crevo. uenik Sokratov Euklid iz Mega-re (oko
megalantropogenezija (gr. megas, anthropos 444-369. pre n. e.). Oni su se poglavito
ovek, gnesis stvaranje, raanje) vetina bavili logikom, vetinom u borbi reima, i
stvaranja uslova za raanje krupne, zdrave i spajali sokratovsku eti-ku sa eleatskim (v.
snane dece. eleati) uenjem o venom i nepromenljivom
megalegorija (gr. megalegoria) hvalisanje, biu, o dobru, koje je samo jedno, mada ga
hvastanje, razmetanje. ljudi razliito nazivaju.
megaliti (gr. megas, h'thos kamen) pl. veliki megaskop (gr. megas, skopeo posmatram,
kamenovi, starodrevni spomenici koji se gledam) ont. vrsta kamere opskure, laterne
sastoje od velikih kamenih trupaca, blokova. magike pomou koje se dobije uvelian lik
megalo- (gr. megas) v. mega-. (nekog predmeta) na zaklonu.
megaloblasti (gr. megas, blastos klica, megaterijum (gr. megas, therion zver, divlja
izdanak) pl. med. v. makrociti. ivotinja) zool. vrsta ogromnog izumrlog
megalograf (gr. megas, grapho piem) slikar lenjivca-surlaa koji je veliinom prelazio
koji radi predmete, naroito osobe u dananjeg slona; takoe: opti naziv za
prirodnoj veliini. velike izumrle ivotinje.
megalografija (gr. megas, graphia) slikanje
(ili: prikazivanje) vanih predmeta u megafon (gr. megas, phone glas, zvuk)
uveanom obliku, npr. junaka, bogova i dr. dugaka cev za govor sa otvorom u obliku
megalokarpian (gr. megas, karpos plod) zvona i dve cevi za sluanje, slui za pojaa-
koji ima krupan plod. vanje zvuka i za razgovor na veim odsto-
megaloman (gr. megas, mama pomama, janjima (pronalazak Edisonov).
ludilo) golema, uobraena veliina, ovek megdan (arap. maydan) v. mejdan.
koji boluje od ludila veliine, koji pre- megdandija (arap.-tur. meydanci) v. mejdan-
cenjuje samog sebe, svoju vrednost; grando- dija.
man. Megera (gr. Mgaira) nit. jedna od tri furije kod
starih Grka; fig. goropadna ena, zla ena,
otrokona.
megom 545 meditativan
megom (gr. megas, nem. Ohm) fiz. veliki medijastinum (nlat. mediastinum) alat. sredo-
om", elektrina jedinica = 1 milion oma; znak grudnica, prostor izmeu plunih krila u
ML. kojem se nalaze srce, aorta, dunik, jednjak
megometar (gr. megas, nem. Ohm, gr. metron i grudna lezda (timus).
metar) fiz. aparat za merenje veoma velikog medijatan (nlat. mediatus) posredan, koji biva
otpora, reda veliine od milion oma; up. posredstvom koga ili ega.
megom. medijater (fr. mediateur) posrednik; sudija,
medalja (fr. medaille, ital. medaglia, nlat. izborni sudija.
medalla) kolajna, spomenica izraena od medijativan (nlat. mediativus) koji posredu-je,
metala; odlikovanje, orden. posredan.
medaljist(a) (fr. medailliste) poznavalac (ili: medijatizacija (nlat. mediatisatio) pretvaranje
skuplja) medalja i starog novca. jedne nezavisne drave u zavisnu
medaljon (fr. medaillon) velika spomenica, stavljanjem pod vlast druge, pripajanje (ili:
krupna medalja; okrugla ili oblika jajeta prikljuenje) obino veoj dravi.
slika, sa skupocenim i umetniki izraenim medijatizirati v. medijatizovati.
okvirom, koja se nosi o vratu; sam takav medijatizovati (nlat. mediare) uiniti za-visnim
okvir; an medaljon (fr. en medaillon) u od koga drugog; nezavisnu dravu ili
obliku spomenice, npr. okrugla slika. vladaoca staviti pod vrhovnu vlast druge
medam (fr. mesdames) pl. v. madam. drave.
medano (tl. medano) peani breg, dina. medijator (nlat. media tor) v. medijater.
medvedki (rus. medvedki) pl. trg. koe mladih medijatoran (nlat. mediatorius) posredni-ki,
morskih vidri, dok su jo bele. koji ima karakter posredovanje.
medezimo modo (ital. medesimo modo) muz. v. medijacija (nlat. mediatio) posredovanje, po-
medezimo tempo. srednitvo; muz. zastoj pri pevanju u sredini
medezimo tempo (ital. medesimo tempo) muz. stiha.
istim tempom. medij(um) (lat. medium) l. ono to se nalazi u
Medeja (gr. Medeia) mit. ki kralja Ejeta u sredini ili to predstavlja sredinu, sredina,
Kolhidi, pomogla svojim arolijama ar- srednji put; 2. fiz. sredina, posrednik, ono kroz
gonautu Jazonu da se doepa zlatnog runa, to se prenosi dejstvo; pomone sredstvo,
udala se za njega i pobegla s njim u Jolkos, sredstvo poreenja; 3. u spiritizmu: posrednik
gde mu se za neverstvo svirepo osvetila; fig. izmeu ljudi i duhova; 4. u grkoj gramatici:
ljubomorna i osvetoljubiva ena. srednje stanje, koje stoji izmeu radnog i
medet (arap. madad) pomo, potpora; kao trgdaog stanja kod grkih glagola; 5.
uzvik: upomo, pomagaj! medijum evum (lat. medium aevum) srednji
medecina (fr. medecine) v. medicina. vek, vreme od V do kraja XV veka.
media (lat. media) pl. gram. v. medija. medikabilan (lat. medicabilis) leljiv, izle-ljiv,
medieval (lat. medium aevum srednji vek) tip. koji se moe leiti.
vrsta starinskih tamparskih slova = antikva. medikament (lat. medicamentum) lek.
medievalan (lat. medium aevum) koji pripada medikaster (nlat. medicaster) nadrilekar, rav
srednjem veku, srednjovekovni. lekar.
medievisti (lat. medium aevum) pl. ljudi iz medikasterija (nlat. medicaster) nadrile-
srednjeg veka; naroito: pisci srednjeg veka. karstvo.
medij (lat. medium) gram. v. medijum 4. medikacija (lat. medicatio) leenje.
medija (lat. media) gram. srednje slovo; naziv za medikomanija (lat. medicus lekar, gr. ta-nia
zvune suglasnike; razlikuju se tri vrste: pomama, ludilo) strast za davanjem ili
iste ili zvune medije, polu zvune medije i uzimanjem lekova.
aspirovane medije. mediko-hirurg (lat. medicus, gr. cheirour-
iedijalan (nlat. medialis) koji se nalazi u gos) lekar-hirurg koji lei i unutranje
sredini, srednji, sredini. bolesti.
medijana (lat. medianus srednji) kat. svaka od medikus (lat. medicus) lekar; pl. medici
triju dui povuenih iz temena trouglo-vih do (medici) lekari.
sredina suprotnih strana; tei-na linija medio (lat. medio) u sredini, sredinom; trg. u
trougla. sredini meseca (menice koje se izdaju per
medijanta (nlat. medianta) muz. srednji ton, onaj medio" (per medio) moraju se petnaestog u
koji se nalazi izmeu osnovnog tona i njegove mesecu isplatiti, i za njih nema poeka).
kvinte i terce. mediokrist (lat. mediocrist) v. mediokritet 5.
medijante (lat. mediante) pril. pomou, po- mediokritet (lat. mediocritas) 1. osrednjost; 2.
sredstvom, putem; medijante juramento (lat. osrednje stanje; 3. osrednja sposobnost; 4. delo
mediante juramento) prav. zakletvom, osrednje vrednosti; 5. ovek osrednje
posredstvom (ili: putem) zakletve. sposobnosti i vrednosti (umne).
medijastinitis (nlat. mediastinum) med. meditativan (nlat. meditativus) koji misli, koji
zapaljenje sredogrudnice. razmilja, utonuo u misli, sklon
razmiljanju, zamiljen.
35 Leksikon
meditaciJa 546 mezildija
mezo- (gr. mesos) predmetak u sloenicama sa mezotinto (ital. mezzo tinto) slik. srednja boja,
znaenjem: sredina, srednji. tj. boja koja se stvara prelaskom jedne boje
mezogastrijum (gr. mesos, gaster trbuh) znat. u drugu, poluboja; u bakrorezu: pripremanje
srednji deo trbuha. ploe tako da se dobije blago senenje;
mezognati (gr. mesos, gnathos vilica) pl. mezatinta.
antrop. ljudi u kojih su vilice neto malo mezotorijum (gr. mesos srednji, lat. tho-rium)
isturene, a zubi neto koso usaeni. hem. radioaktivni elemenat potomak
mezoderm (gr. mesos, erma koa) anat. torijuma, izotop radijuma, bega izrai-va;
srednji list kliinog zametka. poluvreme 67 godina; dobiva se iz
mezozoe (gr. mesos, zoon ivo bie, monacitnog peska; upotrebljava se za leenje
ivotinja) biol. ivotinjski parazitski kao i radijum.
organizmi sastavljeni samo od nekoliko mezotron (gr. mesos, tron iz rei elektron) fiz.
elija meu kojima postoji podela rada. teki elektron sa masom otprilike nekoliko
mezozoik (gr. mesos, zoon) kol. zajedniko stotina puta veom od mase obinog
ime za formacije: grijao, jura m kreda, gde elektrona, mezon.
nema vie paleozojskih ivotinja, a prvi put mezofil (gr. mesos, phylon list) bog. srednji sloj
se javljaju ptice, sisari i ribe oko-tala tkiva u listu biljke.
skeleta. mezofili (gr. mesos, phileo volim) zool.
mezozojski (gr. mesos, zoon) kol. koji sadri ivotinjske vrste koje ive u uslovima
ostatke ivotinja to predstavljaju prelaz ka srednje vlanosti stanita (npr. u umama i
ivotinjama koje jo ive, koji stoji u sredini na livadama).
izmeu paleozojskog i kenozojskog perioda. mezofiti (gr. mesos, phyton biljka) bog.
mezoklima (gr. mesos, klima) meteor. prose-no biljke prilagoene ivotu na umereno
stanje atmosfere manjih podruja na vlanim stanitima.
povrini Zemlje (uma, ravnica, grad, jezero mezoforte (ital. mezzoforte) muz. sa pola
i dr.). jaine, polujako, poluglasno.
mezokranijum (gr. msos, kranion lubanja) mezohoros (gr. mesochoros) onaj koji stoji u
anat. teme. sredini hora, horovoa.
mezolabijum (gr. mesolabion) starinski, mezocefalitis (gr. mesos, kephale glava) ed.
Eratostenov, instrumenat za nalaenje zapaljenje srednjeg mozga.
srednjih proporcionala izmeu dveju datih mezocefalum (gr. mesos, kephale) anat. srednji
linija. mozak.
mezolitik (gr. mesos, lithos kamen) kol. mezra (arap.) nono putovanje Muhamedovo na
srednje kameno doba, izmeu paleolitskog i nebo.
neolitskog perioda. mezuza (hebr. mezuza) limeni valji koji je
mezolitski (gr. mesos, lithos) kol. koji pripada uvren na ragastovima jevrejskih stanova i
prelaznom dobu od paleolitskog ka koji sadri, na pergamentskom listiu, deset
neolitskom periodu. bojih zapovesti.
mezologija (gr. msos, logia) prouavanje mezul (arap. manzil) v. mezil.
sredine. mezulana (arap.) v. mezilana.
mezomerija (gr. mesos, meros deo) pojava da mezuldija (arap.-tur.) v. mezildija.
se neki spoj, koji bi, pri istom rasporedu mejdan (arap. maydan) prostrano polje, vei
atomskih jezgara, mogao imati vie razliitih prazan prostor u gradu, trg, vaarite,
struktura, pojavljuje samo u jednoj pijaca; mesto gde se vodi borba; dvoboj.
modifikaciji. mejdandije (arap.-tur. meydanci) junak u borbi,
mezon (gr. mesos) l. fiz. v. mezotron. uesnik u borbi, naroito u dvoboju.
mezon (fr. maison) 2. kua, dom. mejd in . . . (eng. made sainjeno, proizvede-no,
mezo pijano (ital. mezzo piano) muz. polusla-bo, in u) izraene u . . . (ime zemlje), oznaka na
polutiho. robi koja oznaava njeno poreklo.
mezopotamski (gr. mesos srednji, potamos mejligma (gr. meiligma) med. sredstvo za
reka) koji lei izmeu dve reke. uminjivanje (ili: ublaavanje), naroito lek
za umirivanje, za razvedravanje.
mezoskaf (gr. msos, skaphos amac) mejligmata (gr. meiligma) pl. med. v. mejligma.
sredstvo za nauna ispitivanja u srednjim mejoza (gr. meiosis) hed. smanjivanje nekog
morskim dubinama. organa usled oboljenja; Ret. tobonje
mezosopran v. mecosopran. smanjivanje, prividno umanjivanje koga ili
mezostilon (gr. mesos, stylos stub) arh. prostor ega.
izmeu dva stuba. mejtef (arap. maktab) v. mekteb
mezosfera (gr. mesos srednji, sphaira) sloj Meka (arap. Makka, tur. Mekke) glavni grad
Zemljine atmosfere na visini od 50 do 80 Hedasa (Saudijska Arabija) u kome se nalazi
km; njena gornja granica je mezopauzau aba, najvee muslimansko svetilite; rodno
kojoj se pojavljuje polarna svetlost. mesto Muhamedovo.
mezotermino (ital. mezzo-termino) srednji put; mekam (arap. maqam) glas, melodija; nain
sredina izmeu dveju krajnosti. harmoninog (ugodnog) uenja Kurana;
poloaj (u nekom zvanju).
35*
mekanografika 548
meliglosus (gr. meli-glossos) onaj koji ima melodija (gr. melodia) muz. skladan, ritmi-an,
medena usta, zlatousti; fig. odlian govornik. metrian i prema zakonima muzike
melizma (gr. melisma) muz. pesma, arija, arhitektonike sreen niz tonova; nain
melodija kao suprotnost recitativnoj ili pevanja, pevanje, napev.
deklamatorskoj muzici. melodika (gr. melos pesma, ode pevanje) muz.
melikrat (gr. mlikraton) pie od mleka i meda nauka o melodiji; instrumenat slian
koje su Grci prinosili na rtvu duama orguljama, vrsta malog fligla.
pokojnika i podzemnim bogovima. melodiozan (nlat. melodiosus) v. melodian.
melilit (gr. meli med. lithos kamen) min. sa melodist(a) (gr. melodia) pisac (ili: sa-stavlja)
granatom srodan kamen, kao med ute boje, prijatnih melodija; muziar koji ima vie
vulkanskog porekla. sklonosti melodiji nego harmoniji.
melinit (gr. meline proso) razorni materijal koji melodian (gr. melodos) blagozvuan, milo-
se sastoji poglavito od pikrinske kiseline. zvuan, umilan; koji se moe pevati, udeen
melioidoza (gr. melis bolest ivotinja, eidos za pevanje; melodiozan.
izgled, spoljanjost) vet. bolest ivotinja iz melodrama (gr. melos pesma, drama radnja,
grupe zoonoza koju prouzrokuje mikrob pozorini komad, ital. melodramma) lit.
Malleomyces pseudomallei (Pseudo-monas pozorini komad u kome govor dramskog
mallei ili Pfeiferella Whitmori); potie sa lica prati muzika, ili svuda ili samo na
Dalekog Istoka. znaajnim mestima; vrste: monodrama, ako u
meliorament (nlat. melioramentum) v. me- komadu govori samo jedna linost, i
lioracija. duodrama, ako u komadu uestvuju dva
melioracija (nlat. melioratio) pobolja-vanje, lica.
popravljanje, naroito poljopri-vredne melokopija (gr. melos ud, kopiao sustanem,
vrednosti nekog zemljita; up. me-liorirati. klonem) med. oduzetost udova.
meliorizam (lat. bonus dobar, melior bolji) fil. meloman (gr. melos pesma, manikos pomaman,
shvatanje da ovaj svet, istina, nije ba ushien) oduevljen, strastan ljubitelj
najbolji, ali da nije ni posve rav, naroito da muzike.
bi se mogao ovejim radom, nastojanjem i ielomanija (gr. melos pesma, mama pomama,
pregalatvom poboljati. ludilo) strasna, preterana ljubav prema
meliorirati (lat. meliorare) poboljati, po- muzici.
boljavati, popravljati; popraviti, poboljati melomantija (gr. melos ud, mantela prori-
poljoprivrednu vrednost nekog zemljita can>e) proricanje (ili: gatanje) po nehotinim
(navodnjavanjem, odvodnjavanjem pokretima udova jednog tela.
trebljenjem korova, gnojenjem i dr.). melon (gr. melon jabuka) med. ispupenje oka
melis (fr. melis) trg. kudeljno platno za jedra u obliku jabuke.
(fr. izgovor: meli). melonkus (gr. melon obraz, oinkos nadutost)
melisa (gr. melissa) bog. biljka matinjak. med. otok obraza.
melitemija (lat. mel, gr. meli, melitos med, melopeja (gr. melos pesma, poieo pravim)
haima krv) med. eerna bolest. pisanje pesama; sastavljanje melodija; govor
melitizam (gr. melitismos) med. upotreba meda u vidu pesme, recitativ.
u leenju bolesti. meloplast (gr. melos pesma, plasso obliku-jem,
meliturija (gr. meli, melitos med, uron uobliavam, obrazujem) muz. metod (koji je
mokraa) med. izluivanje eera pronaao Galen) nalaenja i davanja
mokraom, eerna bolest. intonacije bez pomoi muzikog instrumenta.
meliferan (lat. mellifer) medonosan, koji meloplastika (gr. melon obraz, plastike vetina
proizvodi med. uobliavanja) med. popravljanje obraza
melifikacija (nlat. mellificatio) pravljenje meda, hirurkim putem.
proizvoenje meda. melos (gr. melos) kod starih Grka: lirska
melifluentan (nlat. mellifluens) koji tee pesma koja se pevala uz pratnju
medom, obilat medom; sladak kao med. instrumenata; zatim: pesma uopte, pevanje,
melograf (gr. melos pesma, grapho piem) nain pevanja, melodija, zvuk.
pisac i zabelea narodnih melodija; pisac melotezija (gr. melothesia) kuz. sastavljanje
nota; maina za pisanje nota (na klaviru, melodije, komponovanje.
koja sve to se svira automatski stavlja u melotet (gr. melos pesma, tithemi stavljam,
note, = notograf). meem) muz. sastavlja melodije, kompozitor.
melografija (gr. melos, graphia) pisanje nota; melotipija (gr. melos, typos otisak) tam-panje
beleenje narodnih melodija; opisivanje nota.
narodnih melodija. Melpomena (gr. melpo pevam, Melpomene)
melodeklamacija (gr. melos, lat. declama-tio) mit. ime jedne od devet muza, muza zatitnica
umetniko govorenje ili itanje nekog teksta pevanja i tragedije, koju su prikazi-vali sa
(u stihu ili prozi) uz pratnju muzike. traginom obrazinom i brljano-vim vencem
oko glave; ime etvrte knjige
550 menetekel
razdelio) tajanstvene rei koje je po Bibliji, meningokoka (gr. meninx, lat. coccus bobi-ca,
nevidl>iva ruka ispisala na zidu dvorane u zrno) med. klica zapaljenja modane opne.
kojoj je bezboni vavilonski kral> Valtazar, meningorea (gr. meninx, geb curim, teem)
sa svojim doglavnicima, pio vino iz zlatnih med. prodiranje krvi kroz modanu opnu.
posuda ukradenih iz jerusalimskog hrama, a meningosimfiza (gr. meninx, symphysis
koje su mu prori-cale skoru pogibiju i sraslost) med. sraslost lubanjske opne.
propast njegove drave, koju su Persijanci, meningocela (gr. meninx, kele prosutost)
539. pre n.e., odista i unitili (St. zavet, Dan., med. prodor modane opne.
gl. 5); otuda: tajanstvena opomena i pretnja. meninks (gr. meninx) znat. modana opna,
menza (lat. mensa) sto, trpeza; prostorija gde modanica.
se hrani vie lica. meniskus (gr. meniskos mesei) predmet u
menzija (lat. mensio) merenje, premeravanje. obliku polumeseca; opt. ispupeno-izdu-beno
menzis (lat. mensis) dvanaesti deo godine, soivo; geom. kruni odseak u obliku
mesec. polumeseca; fiz. ispupena ili izdubena gornja
menzola (ital. mensola) gra. kamen koji po- povrina tenoga stuba koju prou-zrokuje
dupire zid, kamen, podupira. kaglarnost; med. srpasta, polukruna
menzul v. mezil. hrskavica izmeu zglobova.
menzula (lat. mensula) geodetski sto, daska za menisheza (gr. menes meseno pranje kod
crtanje koja lei vodoravno na stativu sa ena, schazo zadrim) med. obustava mese-
razapetom hartijom na kojoj se prave snimci nog pranja kod ena.
terena u proizvoljnoj srazmeri. meno (ital. tepo, lat. minus) muz. manje; meno
menzulana v. mezilana, alegro (ital. tepo allegro) manje brzo;
menzura (lat. metior meriti, mensura) mera; meno pijano (ital. tepo piano) manje slabo;
naroito: graduirana staklena posuda u obliku meno forte (ital. tepo forte) manje jako.
valjka koja slui za merenje koliine tenosti; menologijum (gr. tep mesec, logion) istorija
merenje vremena; muz. vre-menska vrednost svetaca sreena po mesenim danima,
pojedinih nota, mera za vreme jedne jedinice kalendar svetaca.
takta, tempo jedne kompozicije; pravilna menoniti hriansko-protestantska sekta, koju je
podela vrata instrumenta sa icama; ma. u XVI v. osnovao u Holandiji Menon Simons;
izmereno rastojanje izmeu boraca; u propovedaju krtenje odraslih, nepriznavana
studentskom govoru: dvoboj sabljama; ad sile i vojne slube, odba-civanje zakletve itd.
menzuram (lat. ad mensuram) prema meri i menopauza (gr. menes meseno pranje kod
teini. ena, pausis prestanak) med. prestanak me-
menzurabilan (nlat. mensurabilis) merljiv, senog pranja kod ena, precvet.
izmerljiv. menoplanija (gr. tep mesec, planao skreem)
med. neurednost u javljanju mesenog pranja
menzurabilitet (nlat. mensurabilitas) mer- kod ena.
ljivost, izmerljivost. menoragija (gr. menes meseno pranje kod
menzuralan (lat. mensuralis) merni, koji slui ena, -ragia od korena rag- od regnymi
za merenje; menzuralna muzika ranija prsnem, puknem) med. odvie esto ili odvie
muzika sa tano odreenim tempom i taktom; dugotrajne meseno pranje kod ena.
menzuralne note srednjovekovne note koje menorea (gr. tep mesec, geb teem, curim)
su tano beleile trajanje pojedinih tonova. med. meseno pranje kod ena.
menzu raci j a (lat. mensuratio) merenje, pre- menostazija (gr. tep mesec, stasis stajanje,
mer, premeravanje. mirovanje) med. zastoj (ili: izostanak)
menzurirati (lat. mensurare) meriti, izme-riti; mesenog pranja.
orguljske cevi odmeriti prema tokovima koje menosheza med. v. menisheza.
treba da daju. Menroova doktrine v. Monroova doktrina.
meni (fr. menu) jelovnik; naroito: spisak jela mene (lat. mens, mentis) misaoni duh, razum,
koja sainjavaju jedan obrok. um; razum, um; raspoloenje, shvatanje,
meninge (gr. meninx, meningos koica) znat. smisao; mene legne (lat. mens legis) prav.
opne koje obmotavaju mozak i kimenu duh zakona, smisao zakona; mene sana in
modanu. korpore sano (lat. mens sana in corpore
sano) zdrav duh u zdravom telu (navod iz
meningizam (gr. meninx modana opna, Juvenalovih Satira").
modanica) med. znaci slini zapaljenju menstrualan (lat. menstrualis) meseni; koji
modane opne. traje mesec dana; naroito: koji se tie
meningitis (gr. meninx) med. zapaljenje (ili: enskog mesenog pranja, koji je u vezi sa
upala) modane opne, prouzrokovano enskim mesenim pranjem; menstrualni
najee bacilom tuberkuloze. kolikmed. iznenadna i nagla pojava mesenog
meningo- (gr. meninx) predmetak u sloe- pranja, praena bolom.
nicama sa zananjem: modana opna,
modanica.
menstruacija 552 merinovka
menstruacija (lat. mensis mesec, nlat. oktobarske revolucije; njihov voa i ide-olog
mestruatio) meseno pranje kod ena, enski bio je L. Martov (18731923); za vreme
cvet, mesenica, perioda; up. men-struum. prvog svetskog rata nali se na poziciji
menstruirati (lat. mensis, menstruare) dobiti ili socijal-ovinista.
imati meseno pranje, meseiti, omeseiti se. menjevici (rus. menveviki manjinai) pl.
menstruum (lat. menstruum) ono to biva pristalice menjevizma, minimalisti.
svakog meseca, meseno pranje kod ena; mer (fr. maire) l. predsednik optine, varoki
hem. rastvorio sredstvo. sudija, gradski naelnik; seoski kmet.
menta (gr. mmtha, mmthe, lat. menta, mer (eng. mayor) 2. predsednik optine; up.
mentha) bat. metica, nana. lordmer.
mentagra (lat. mentum brada, gr. agra lov, meraba (arap. marhaba) v. merhaba.
plen) med. zapal>enje lezda dlanih me-ia merak (arap. maraqi, tur. merak) strast,
na usnama, bradi i obrazima, kosopa-sica. elja, prohtev, ef.
mentalan (nlat. mentalis) koji se tie duha, meraklija (arap.-tur. merakh) ljubitelj neega,
due, uma, duhovni, duevni, umni. ovek koji voli da zadovoljava svoje
mentalizam (lat. mens, gen. mentis dua, duh, prohteve i elje, koji zna i ume da uiva i da
razum, pamet) liigv. naziv koji daju se provodi.
predstavnici amerike deskriptivne (opisne). meratrofija (gr. meros deo, atrophia nehra-
lingvistike onim pravcima u lingvisti-ci koji njenje) med. v. melatrofija.
razmatraju govorni akt kao rezultat sloenog merdevine (pere. nerduban, tur. merdiven) pl.
kompleksa pojava zasnova-nih na umio j lestvice, stube.
delatnosti govornog lica. meredov (ma.) mrea na motki kojom se riba
mentalitet (nlat. mentalis, fr. mentalite) vadi iz barke.
celokupne duhovno ustrojstvo nain mer-emfraksis (gr. meros deo, emphrasso
miljenja, shvatanja, sklonosti, raspoloenja i zapuim, zaepim) med. delimina zae-
dr. jednog oveka, drutvenog reda, pljenost ili pretrpanost.
pokolenja itd., duevno stanje, duhovna meretriks (lat. merere zaraivati, meretrix)
nastrojenost. bludnica, kurva, javna seneka.
metalna higijena med. grana medicine koja se merzer (nem. Morser) l. voj. teki top za
bavi spreavanjem duevnih poremeaja i unitavanje jako utvrenih taaka; 2. avan
uvanjem duevnog zdravlja. (sud za tucanje u prah tvrdih materija).
mengni (fr. maintenue) prav. sudska zatita meridijan (lat. meridianus sc. circulus, od
sopstvenosti. meridies podne) geogr. podnevak, krug (u
mentol (lat. menta nana, oleum ulje) glavni stvari elipsa usled spljotenosti Zemlje) koji
sastojak nane, slui kao lek protiv prolazi kroz neko mesto na Zemlji i kroz
glavobolje, katara i dr.; takoe kao sredstvo stoere, tj. severni i juni pol; to je Zemljin
za osveavanje. meridijan ili terestriki meridijan (ime otuda
mentomanija (lat. mens, gen. mentis, gr. mama) to sva mesta na jednom podnevku imaju
bolesna sklonost za prianjem lai. podne u isto vreme); astr. najvei krug
nebeskog svoda koji prolazi nebeske podove i
Mentor (lat. Mentor) nit. odani prijatelj Odisejev zenit nekoga mesta na Zemljinoj povrini; fig.
i vaspita sina mu Telemaha, kome je visina, najvii stepen, vrhunac.
Odisej, pred polazak u trojanski rat, poverio meridionalan (lat. meridies, nlat. meridi-onalis)
na uvanje svoju kuu; otuda: voa, podnevni, juni; junjaki.
savetodavac, vaspita, nastavnik.
mentula (lat. mentula) anat. muki ud. meridionalitet (nlat. meridionalitas) pod-
nevnost, podnevni ili juni poloaj ili pravac,
mentulagra (lat. mentula, gr. agra lov, junost.
lovina) med. v. prijapizam.
menuet (fr. menuet, lat. minutus siuan) meridrozis (gr. meros deo, idroo znojim se)
nekadanji fr. ples sa laganim, odmerenim i med. delimino ili lokalne znojenje, znojenje
sveanim pokretima, sveani ples; muz. samo pojedinih delova tela.
komad zgodan kao pratnja za taj ples. meridrotian (gr. meros, idrotikos koji tera na
menueto (ital. menuetto) muz. u temggu manueta. znojenje) med. koji se znoji samo na
menhiri v. megaliti. pojedinim delovima tela.
menjevizam (rus. menvinstvo manjina) merinizacija (p. merinos) oplemenjivanje
ideologija i politika manjine Socijalistike domaih vrsta ovaca ukrtavanjem s me-
stranke u carskoj Rusiji, koja se 1903. rino-ovnovima.
razila od boljevike, a definitivno se merino (p. merinos) uvena panska ovca sa
odvojila 1912; bili su za fe-bruarsku najfinijem kovrastom vunom, sviloruna
revoluciju 1917. i uli su u privremenu ovca; vuna merinskih ovaca; tkanine od vune
vladu, ali su bili protiv merinskih ovaca.
merinovka (p. merinos) v. merino.
meristem 553
meristem (gr. merizo delim) bog. bujno tkivo, merkurijalizam (lat. mercurius) med. ivina
ono koje je podlono stalnom deljenju bolest, lagano trovanje usled upotrebe ive.
elija, iz kojih neprestano postaju i razvijaju merkurijalizacija (nlat. mercurialisatio) med.
se nova tkiva. leenje ivom.
merit (fr. merite, lat. meritum) zasluga; merkurijalija (nlat. mercurialia) pl. med. lekovi
vrednost, valjanost; pl. meriti zasluni ljudi. koji sadre u sebi ive.
meritirati (fr. meriter) zasluiti, za-sluivati; merkurijalci (lat. mercuriales se. viri) ljudi iji
biti zasluan, valjan; stei zasluge. je zatitnik bog Merkur; naunici i pesnici;
meritoran (lat. meritorius) zasluan, pohva-lan; trgovci.
koji se uputa u samu stvar, koji se tie merkurifikacija (nlat. mercurificatio) hen.
sutine same stvari ili predmeta, koji jedinjenje (ili: spa janje) sa sivom, pretvaranje
odgovara znaenju; bitan, sutastven, stvaran; u ivu; izdvajanje metala pomou ive.
pozvan za, struan, nadlean, zasluan, merkurificirati (lat. mercurius iva, fa-sege
sposoban da dade svoje miljenje o emu. uiniti, napraviti) hem. pretvoriti u ivu;
meritum (lat. meritum) zasluga; vrednost, pomeati sa ivom.
valjanost. Merlin (eng. Merlin) kit. u starobritanskim
merkantilan (nlat. mercantilis) trgovaki, koji priama arobnjak, drug za trpezom kralja
se tie trgovca, trgovinski, koji spada u Artura; predmet mnogo obraivan u
trgovinu, koji se tie trgovine (merkatoran); umetnosti.
merkantilni sistema, mer-kantilizam. merlon (fr. merlon) voj. deo grudobrana izmeu
merkantilizam (nlat. mercantilis) u narodnoj dve pukarnice.
ekonomiji: shvatanje po kojem je trgovina merluki (rus.) pl. koe mladih jaganjaca,
jedini pravi izvor narodnog blagostanja i naroito sa Krima.
bogatstva; pogledi merkantilista mogu se svesti mermer (gr. marmaros, tur. mermer) mramor.
na sledee principe: izjednaa-vanje merobalneum (gr. meros deo, ud, lat. bal-
bogatstva s novcem, neposredan izvor neum kupanje) med. leenje udova i pojedinih
bogatstva je promet i to spoljnotrgovin-ski, delova tela kupanjem.
bilans spoljne trgovine mora biti aktivan; Merovinzi pl. najstarija vladalaka porodica u
iftinstvo; v. pod merkantilan; trgovina i nekadanjoj franakoj dravi (vladala od
obrt, trgovaki poslovi sa svojim obiajima, 486. do 752).
zakonima i osobenosti-ma uopte; supr. meropija (gr. mros deo, brz, oroz oko) ked.
fiziokratski sistem. delimino pomraenje vida.
merkantilno (nlat. mercantilis) pl. pristalice meropsi (gr. oi meropes ljudi) kmetovi u
merkantilizma ili merkantilnog sistema. srednjem veku; uc. parik.
merkantilistiki (nlat. mercantilis) koji je u merocela (gr. meros stegno, but, kele prosutost,
skladu sa uenjem merkantilizma; fig. kila) med. butna kila.
iftinski. mersi (fr. merci, lat. merces plata, nagrada)
merkantilni sistem v. pod merkantilan, hvala, zahvaljujem.
merkancija (nlat. mercantia) trgovaka pe- martrijera (fr. meurtriere) voj. pukarnica,
kulacija, nepotena dobit. mazgala.
merkaptani (lat. mercurium captans koji merula (lat. merula) zool. kos.
vee ivu) hem. organska hemijska je- merum (lat. merum se. vinum) isto,
dinjenja, poznata i pod imenom tioalkoho-li; nepomeano vino; prav. merum ju s (lat. merum
tenosti veoma jakog i neprijatnog mirisa; j us) isto, izrino, zakonsko pravo; mero jure
sadre karakteristinu SH grupu. (lat. mero jure) po zakonskom pravu, po
merkatoran (lat. merx roba, stvar, mercato- slovu zakona.
rius) v. merkantilan. merhaba (arap. marhaba, tur. merhaba)
merkatura (lat. mercatura) trgovina, trgovanje, pozdrav kojim se muhamedanci pozdravljaju
promet robe. samo meu sobom: zdravo!; meraba.
Merkur (lat. Mercurius) l. kit. rimsko ime mercedes pupilorum (lat. mercedes pupillo-
grkog boga Hermesa, vesnik bogova, bog rum) pl. prav. trokovi oko izdravanja i
trgovine, simbol mira, pronalaenja, mudrosti kolovanja maloletnika.
i vetog govorenja, ali i lukavstva, prevare i mercerizovanje tehnol. postupak u industriji
krae; fig. vesnik, poslanik; 2. astr. najmanja pamuka: ispiranje pamuka visokoprocent-nim
od velikih planeta i najblia Suncu; 3. hen. natrijskim hidratom, da bi se pamunim
iva. vlaknima dala svilasta sjajnost (pronalazak
merkurijalan (lat. mercurialis) koji se tie engleskog hemiara Dona Mercera, 1844).
Merkura; koji sadri u sebi ive, ivin, od merdan (arap. margan, tur. mercan) koral.
ive. mesa (ital. messa, p. misa, fr. messe, lat.
missa) l. kod katolika: sluba boja;
duhovna muzika koja se izvodi za vreme
slube boje (sastoji se iz est delova);
554 metagogija
2. javna prodaja ivotnih namirnice i robe, met (eng. Metropolitan Railway) 2. londonske
sajam, vaar. gradska eleznice, londonska podzemna
mesa (fr. message, nlat. messagium) poruka, eleznice.
glas; zvanian, slubeni izvetaj; poslanica. meta (lat. meta) 1. cilj, granica, kraj za kojim
mesaerija (fr. messagerie) prevoz putni-kim se tei; kupast stub na kraju niskog zida u
kolima; putnika pota, zgrada u kojoj je trkalitu.
putnika pota; brz prevoz; privatna ustanova meta (ital. meta, fr. moitie, lat. medietas) 2.
za prevoz putnika brzim kolima (u polovina; a meta (ital. a meta) trg. popola, na
Francuskoj i Belgiji); autobu-sko preduzee. jednak dobitak i gubitak.
mesalijanci (sir. zala, kald. zela) pl. v. meta- (gr. meta) 3. predlog koji se pojavljuje u
masalijanci. mnogim sloenicama i oznaava, uglavnom,
Mesalina (lat. Messalina) zloglasna trea ena promenu mesta, reda, stanja, prirode; dalje:
rimskog cara Klaudija, uvena sa svog uestvovanje, zajedniku radnju; teenje,
razvratnog ivota, gramzivosti i vlastoljubl>a traenje; katkad ima znaenje: za, iza, posle,
(ubijena 48. god.); otuda: bestidna, drska i po, odgovara latinskom trzne-.
sladostrasne ena uopte. metabaza (gr. meta-bamo prelazim na drugi
mesalina vrsta veoma fine svilene tkanine u predmet) ret. figura kojom se govornik obraa
boji. odsutnima ili kakvom mrtvom predmetu
mesender (eng. messenger) glasnik, vesnik (apostrofa); metabazis e je alo genos (gr.
(ime mnogih engleskih novina). metabasis eis allo genos) log. pogreka u
mesender-boi (eng. messenger-boy) sluga za dokazivanju koja se napravi kada se iz jedne
spoljni posao, raznosa robe. oblasti najednom skoi u neku drugu.
mesidor (fr. messidor, lat. messis) mesec metabola (gr. metabole promena) v. metabo-
etve, deseti mesec u nekadanjem lizam.
francuskom republikanskom kalendaru, od metabolizam (gr. metabole) l. biol., hem., fi-ziol.
19. VI do 18. UP. zbivanje ili proces u jednom organizmu ili u
Mesija (hebr. maschiach, maschach) pomaza- pojedino] eliji kojom hranlji-va graa
nik, kralj; u poznijem jevrejstvu: kralj koji (nutritivan materijal) prelazi u ivu materiju
e, po obeanju starozavetnih proroka, posle (konstruktivan metabolizam, anabolizam), ili
perioda patnji i muka doi i osnovati kojim se protopla-zma razlae na prostije
savreno (mesijansko) carstvo i spasti tvari (supstan-ce) da vri naroite radnje,
jevrejski narod: hrianstvo smatra mesijom funkcije (destruktivni metabolizam,
Isusa Nazareanina; fig. do-nosilac i katabolizam); 2. menjanje obiaja, navika i sl.;
propovednik spasonosnih ideja, spasitelj. 3. nm. premetanje slova; 4. ret. sjedinjavanje
mesijanizam (hebr. maschiach) dostojanstvo suprotnosti obrnutim redom.
Mesije; uenje o Mesiji; oekivanje Mesije i metabolija (gr. metabole) v. metabolizam.
spasenja koje e on doneti; fig. tobonja metabolian (gr. metabole) promenljiv, koji trpi
spasiteljska, izbaviteljska uloga nekoga. ili preivljuje izvesno preobra-enje, koji se
mesijanitet (hebr. maschiach) bie i suta- menja; biol., hem. koji pripada metabolizmu,
stvenost Mesije. koji je skopan s me-tabolizmom, koji je
mesing (nem. Messing) slitina, metalna masa proizveden metaboli-zmom.
(legura) bakra sa 40% cinka (ta razmera metabulija (gr. meta-buleyo menjam odluku)
moe biti i drukija). menjanje volje, menjanje ranije odluke.
mesje (fr. messieurs) pl. gospoda. metagalaksija (gr. meta, galaktos) naziv za
meskalin Hem. alkaloid iz jedne vrste mek-sikog deo prostora do kojeg dopiru astronomski
kaktusa, upotrebljava se za izazivanje instrumenti.
ekstaze prilikom verskih obreda. metageveza (gr. meta, genesis postanak,
mesmerizam med. uenje i nain leenja pomou raanje) biol. pravilno menjanje spolnog i
magnetizma Franca Mesmera (1734 bespolnog razmnoavanja kod nekih ivotinja
1815), osnivaa uenja o ivotinjskom (salpe) i mnogih biljaka, dosta esto spojeno
magmetizmu. sa razliitim nainom ivota i telesnim
mestang (eng. mustang, i. mestengo v. mu- ustrojstvom organizama.
stang. metaglobulin (gr. meta, nlat. globulus loptica)
mestici (p. mestizo, lat. mixtus pomean) zool. oblik proteinskih tela u ivotinjskom
melezi od oca belca i majke Indijanke u carstvu, tj. belanevina-stih materija koje
Americi. sadri ivotinjske telo.
mesto (ital. mesto, lat. moestus tuan) muz. metagnostika (gr. meta, gnostike) fil. v.
tuno, alosno, setno. metafizika.
mestozo (ital. mestoso) muz. v. mesto. metagogija (gr. metagoge) ret. govorniko
met (fr. meute, nlat. movita) l. lov. opor od 50 ponavljanje jednih istih rei radi izazivanja
do 60 pasa hajkaa. jaeg i boljeg dejstva kod slualaca.
metagra 555 metaloterapiJa
m
metagram (gr. meta, gramma slovo, pismo) tankim metalnim slojem; proimanje me-
dodatak pismu, prilog uz pismo; prepis; talom; unovavanje, pretvaranje u novac.
prevod. metalizirati (fr. metalliser) preobratiti u metal ili
metagramatizam (gr. meta, gramma menjanje rudu; drvo nainiti trajnijim i otpornijim
slova, prepisivanje slova. impregnisanjem, proi-manjem zelenom
metagramatika (gr. meta, grammatike) galicom i kalcijumhlori-dom; obloiti (ili:
filozofija nauke o jeziku (gramatika). oblagati) predmete tankim metalnim slojem.
metadon hemijski preparat za leenje osoba metalni (lat. metallum) materija sastavl>ena od
koje su zahvaene manijom upotrebe opojnih olova, cinka i ugljenika (slui za
droga na bazi opijuma. podmazivanje mainskih delova).
metazoa (gr. meta, zoon ivotinja) pl. zool. vie, metalisti (lat. metallum) pl. u narodnoj ekonomiji:
mnogoelijske ivotinje, tj. one ije se telo pristalice metalizma; supr. nomi-nalisti.
sastoji iz elijskih kompleksa i diferenciranih metaliferan (lat. metallifer) koji proizvodi
tkiva, dakle sve ivotinje sem protozoa, koje kovine, koji ima u sebi kovina, bogat
se sastoje samo od jedne elije. kovinama, kovinovit.
metazomatoza v. metasomatoza. metalno doba zajedniko ime za bakarno,
metajezik jezik lingvistike nauke, a u irem bronzano i gvozdeno doba u istoriji oveka,
smislu jezik naune teorije uopte. doba u kome su ljudi izraivali svoja orua
metakarpijum (gr. metakdrpion) anat. ana od metala (posle kamenog doba).
grana, doruje, aka. metalo- (gr. metallon) predmetak u sloe-
metakineza (gr. metakinesis) v. metakinema. nicama sa znaenjem: kovina.
metakinema (gr. metakinema) premetanje, metalogika (gr. meta, logike logika) fil. nauka
menjanje mesta, prelazak; med. premetanje o osnovima na kojima poivaju logiki
bolesti. zakoni.
metakopdili (gr. meta-kondyloi) pl. anat. delovi metalogian (gr. meta, logos re, govor;
izmeu zglavkova na prstima. razum, miljenje) fil. koji je izvan oblasti
metakosmije (gr. meta, kosmos vasiona) pl. logike sfere, koji se ne osniva na logici.
meusvetovi, prostor izmeu svetova u kojima metalografija (gr. metallon, graphia pisanje,
bogovi, po Epikuru, provode ivot u opisivanje) opisivanje metala i le-gura s
blaenstvu; intermundije. obzirom na njihova hemijska, fi-zika i
metakritika (gr. meta, kritike) kritika neke tehnika svojstva; vetina izra-ivanja crtea
druge kritike, kritika na kritiku, utuk na na metalnim ploama (kao u drvorezu),
utuk. metalopis, metalan urez.
metaksilogija (gr. metaxylogia) pravl>enje metalografirati v. metalografisati.
umetnutih reenica (u govoru ili pisanju), metalografisati (gr. metallon, grapho piem)
umetanje reenica. izraivati crtee na metalnim ploama, praviti
metal (gr. metallon iskopina, ruda, metallao ureze u metalu.
istraujem, lat. metallum) pl. metali kovine, metaloza (gr. metallon) med. oboljenje plua
hemijski elementi, svi sem some vrsti na usled udisanja metalnog praha.
obinoj temperaturi, dobre to-plotne i metaloidan (gr. metallon, eidos oblik, vid)
elektrine provodljivosti, neprozirni, sa metalast, slian metalu, nalik na metal,
osobenim metalnim sjajem. kovinast.
metalaga (gr. metallage) v. metalaksa. metaloidi (gr. metallon, eidos) hem. tela slina
metalaksa (gr. metallaxis) promena, izmena, metalima, ali koja nemaju metalnih
zamena, razmena. svojstava: fluor, hlor, brom, jod, kiseonik,
metalan (nlat. metallicus) izraen od kovine ili sumpor, selen, telur, azot, fosfor, arsen, bor,
metala; koji sadri metale; slian metalu; silicijum, ugljenik; kod nekih hemiara: laki
zvonak kao metal. metali.
metalepsa (gr. meta-lepsis) retorsko metaloksid (gr. metallon, oxys otar, ljut) hem.
premetanje ili zamenjivanje kada se mesto spoj metala sa kiseonikom.
prethodnog stanja pomene ono koje treba metaloskopija (gr. metallon, skopeo
tek posle da doe, npr. ,,grob" mesto posmatram) med. u metaloterapiji: vrenje
smrt". ogleda sa metalom na koji je obolela osoba
metalizai (gr. metallon, lat. metallum) u osetljiva; takoe: tobonje sposobnost na-
narodnoj ekonomiji: shvatanje po kojem sluivanja i pronalaenja metala u zemlji.
treba da bude novana jedinica uvek izvesna metalosfera (gr. metallon, sphaira lopta) kol.
koliina zlata i srebra, jer samo metal daje sloj magme, debeo oko 1400 km, u kome se
novcu, kao sredstvu plaanja, njegovu nalazi, po miljenju nekih teologa, metalno
stvarnu vrednost i samo on moe da slui kao plastino jezgro Zemlje.
stvarno merile vrednosti; supr. nominalizam. metaloterapiJa (gr. metallon, therapeia leenje)
metali zaci ja (fr. metallisation) preobra-anje med. leenje oduzetih delova kod
u ist metal: oblaganje predmeta
metalotehnika 556 metar
ta tog meridijana); danas predstavlja duinu metateza (gr. metathesis) gram. premetanje
koja je jednaka 1,650.763,73 tala-snih duina slova i glasova u rei, npr. namastir mesto
svetlosti koju zrai atom kriptona 86; 2. manastir.
poet. mera stiha, stopa stiha, mera kojom se metatonija (gr. meta, ton) gram. izmena,
raspoznaju vee zvune celine: ritamski promena intonacije pojedinih samoglasnika;
redovi ili stihovi. promena prirode akcenta.
metarziologija (gr. metarsios uzdignut, u metatoraks (gr. meta, thorax trup; grudni ko)
vazduhu, logia) nauka o promenama i zool. zadnji grudni prsten kod insekata.
uzrocima promena u vazdunom omotau metatorijum (lat. metatorium sc. jus) prav.
Zemlje; up. meteorologija. pravo smetanja, pravo logorovanja.
metarkilogram (gr. metron, chilioi,, gramma) metatropizam (gr. meta, tropos nain) ne-
fiz. jedinica za merenje rada u tehnikom prirodan uzajamni odnos spolova u
sistemu mera, tj. rad koji je potreban da se sila seksualnom pogledu.
od l kg savlada na putu od l m; danas u metafaza (gr. meta, phainomai pojavljujem
obiaj eniji naziv kllopondmetar. se, phasis pojava) fiziol. v. mitoza.
megarkilopond v. kilopondmetar. metafiza (gr. metafyomai rastem posle
metarski (gr. metron) koji ima metar za neega) anat. deo duge kosti, izmeu epifi-ze i
jedinicu merenja, npr. metarski sistem. dijafize, koji raste u duinu.
metasilikati (gr. meta, lat. silex, gec. silicis) soli metafizika (gr. ta meta ta physika ono to
metasilicijumove kiseline koja ima priblino dolazi posle fizike) fil. u zbirci Ari-stotelovih
sastav (H2 SiO3) H. dela stajale su knjige koje su se bavile
matasivkriza (gr. meta, syn-krino sastavljam, naelima i uzrocima stvari posle (meta)
spajam) med. poboljanje u optem stanju tela njegove fizike (ta physika). Ovo, prvobitno
koje je dolo usled izbaci-vanja kodljivih isto spoljanje obeleje, upotrebljene je,
tenosti iz koe pomou melema (flastera) docnije, kao obeleavanje miljenja koje se
za izazivanje plikova. bavi onim to je van granica iskustva, onim
metasinkritian (gr. meta, syn-krino) ned. koji to je izvan pro-stornovremenske stvarnosti;
preobraava ili poboljava opte stanje tela otuda: nauka o poslednjim principima i
putem izbacivanje kodljivih tenosti iz uzrocima stvari, o saznanju stvari po sebi.
koe. Tri glavna problema kojima se metafizika
metasifilitian (gr. meta, v. sifilis) kec. izraz oduvek bavi jesu: bog, sloboda volje i
kojim se oznaavaju bolesti to dolaze kao besmrtnost due; u marksizmu metafi-ziki
posledica sifilisa (progre-sivna paraliza, metod se tumai kao formalno-lo-giki
suenje kimenjae i pro-irenost aorte). metod koji posmatra stvari kao veno date i
nepromenljive, a ne u njihovom razvoju; supr.
metasomatoza (gr. meta, soma telo) kol. dijalektika.
pretvaranje jedne stene u drugu sasvim
razliite vrste; metensomatoza. metafiziar (gr. meta physika) fil. poznavalac
ili uitelj metafizike, filozof koji se u svom
metastabilan (gr. meta, lat. stabilis postojan) uenju dri metafizikog pravca
koji pokazuje tenju da pree u stanje raspravljajui probleme metafizike.
stabilnosti, u stabilnu ravnoteu.
metafiziki (gr. meta, physika) fil. koji spada u
metastaza (gr. metastasis premetanje, pre- metafiziku; koji se nalazi van granica
mepggaj; preoblienje, preinaenje) med. iskustva, natulni, natprirodni.
stanje kada klice bolesti ne izazivaju bolesne
promene samo na mestu zaraenja, nego se metafora (gr. metaphora prenoenje, prenos)
ire i po ostalim delovima tela, krvotokom ili poet. figura u kojoj re, mesto svoga
limfnim sudovima, te se tako pojavljuju nova prvobitnog znaenja, dobiva drugo, zbog
oboljenja na drugim mestima, npr. kod toga to je govornik u svom duhu uporedio dva
gnojenja, tumora i dr. predmeta; skraeno poreenje u kome nije
izrino kazano da je neka stvar poreena sa
metastatian (gr. metastatikos) premetaj-ni, drugom, te je, mesto rei koja treba da se
koji je preao na drugo mesto. poredi, prosto dola re s kojom se ona
metastrofa (gr. metastrophe preokret, poredi, npr. drutveni talog" (mesto
preokretanje) odvraanje misli od neke stvari. olo), glava drave" (mesto vladalac),
metashematizam (gr. metashematismos elina volja" (mesto nepokolebljiva volja)
preoblienje, preobraaj) med. v. metaptoza. itd,', slikovit izraz, prenosio znaenje,
metataksa (gr. meta, tatto stavljam) lingv. prenosni smisao.
premetanje akcenata bez promene njihove metaforski (gr. meta-phero) slikovito, u
intonacije: voda voda, trava trava, vino prenosnom znaenju ili smislu.
vino i sl. metafragma (gr. meta, phragma ograda,
metatarzus (gr. meta, tarsos lesa, splet) znat. plot) zool. pregrada izmeu grudne i tr-bune
grana stopala. duplje kod insekata.
metafraza 558 meteoronomi J a
metafraza (gr. metaphrasis) opisan prevod, meteorizam (gr. meteoron) med. nagomila-
prevod po smislu; naroito: prevod stihova u vanje vazduha u elucu, nadimanje.
prozi. meteorizacija (nlat. meteorisatio) med. v.
metafrast (gr. meta-phrazo) onaj koji prevodi meteorizam.
po smislu, opisno. meteorika (gr. metoron) nauka o vazdu-nim
metahoreza (gr. metachoreo prelazim) med. pojavama, nauka o vremenu.
menjanje mesta, premetanje ili seljenje meteorit (gr. meteoron) stenovita ili metalna
materije koja prouzrokuje bolest. masa to pada iz neba na Zemlju; ima je
mstahromatipi (gr. meta, hroma boja, typos dve vrste: meteorsko kamenje, koje se sastoji
otisak) pl. slike u boji prenesene na hartiju iz silikatnih minerala u raznim
pomou litografije. kombinacijama, i meteorsko gvoe, prosto
metahromatipija (gr. meta, chroma, typos) gvoe sa neto nikla.
vetina prenoenja slika u boji, tampanih na meteoro- (gr. meteoron koji se nalazi u
naroitoj hartiji koja je prevuena nekim vazduhu, nad Zemljom) predmetak u sloe-
lakorastvorljivim slojem, na drvo, staklo, nicama koji oznaava pojave i promene u
metal, porcelan, kou, lim i dr., poto se vazdunom omotau Zemlje.
obratna strana hartije na kojoj je slika meteorognozija (gr. meteoron, gnosis
prethodno ovlai; up. dekal-komanija. poznavanje, znanje) nauio prouavanje i
metahronizam (gr. meta, chronos vreme) poznavanje vremenskih pojava;
premetanje jednog dogaaja u neko poznije predskazivanje vremena.
vreme (u kome taj dogaaj nije mogao da se meteorognost (gr. meteoron, gnostes
dogodi); up. anahronizam. poznavalac) onaj koji prouava vremenske
metacentar (gr. meta, kentron, lat. centrum pojave.
sredite) u mehanici tenih tela i bro- meteorograf (gr. meteoron, grapho opisu-
dogradnji: granini poloaj take preseka (ili jem) ogdasivalac vremenskih pojava; aparat
presecita) izmeu vertikale koja prolazi koji na jednom postolju sadri vie
kroz teite plivajueg tela kad je u automatskih instrumenata koji belee
ravnotei i vertikale povu-ene kroz vazdune promene; instrumenat koji odreuje
napadnu taku potiska kad je telo malo putanju meteora.
okrenuto (telo plovi stabilno dok mu je meteorografija (gr. meteoron, graphfa
teite ispod metacentra). opisivanje) opisivanje vremenskih pojava i
metempirijski (gr. meta, empeiria iskustvo) s vazdunih promena.
one strane iskustva, koji prelazi granice meteorografski (gr. meteoron, graphia) koji
iskustva. opisuje vremenske pojave, koji pokazuje
metempsihoza (gr. metempsychosis) fil. promene u vazduhu.
seljenje due iz jednog tela u drugo posle meteorolit (gr. meteoron, li'thos kamen) v.
smrti (vera u metempsihozu bila je rairena meteorit.
kod Hindusa i Egipana, i ona sainjava meteorolog (gr. meteoron, logos) naunik
sastavni deo budistike, orfi-stike i koji prouava atmosferu i sve prirodne
pitagorejske filozofije, zatim Platonove, pojave u njoj.
Plotinove, Empedoklove i dr.). Danas su meteorologija (gr. meteoron, logia) nauka
pristalice ovoga uenja teozofi; koja se bavi prouavanjem atmosfere i
metensomatoza. svih pojava u njoj: temperature vazduha,
metempsihoziti (gr. metempsychosis) pl. atmosferskog pritiska, vetrova, oblaka,
pristalice uenja o metempsihozi. magle, vodenih taloga, svetlosnih i
metemptoza (gr. meta, emptosis upadanje) u elektrinih pojava i dr., a naroito
gregorijanskom kalendaru: isputanje ispitivanjem uzroka vremenskih pojava,
jednog prestupnog dana u 134 godine. uslova njihovog razvitka i preobraaja i,
metensomatoza (gr. meta, en u, soma telo) 1. najzad, predvianjem (prognozom) vremena.
geol. v. metasomatoza; 2. fil. v. metempsihoza. meteoroloki (gr. meteoron, logikos) koji se
meteor (gr. meteoron) l. ono to lebdi u tie meteorologije, koji je u vezi sa
vazduhu", vazduna pojava, sve ono to se meteorologijom; meteoroloka stanica
dogaa u atmosferi: talozi, duga, jutarnje ustanova u kojoj se redovno vre posmatranja
rumenilo i dr.; u uem smislu: komad stene vremenskih pojava i belee njihove promene
koja iz nebeskog prostora pada na Zemlju; i razna stanja (temperature, vlanosti,
fig. neobina (ili: udna) pojava; 2. pamuni vazdunog pritiska itd.).
saten; satin; gruba vetaka svila. meteoromant (gr. meteoron, mantis prorok)
meteoracija (nlat. meteoratio) stanje vremena, onaj koji prorie kakvo e biti vreme,
ponaanje vremena. prorok, predskaziva vremena.
meteori (gr. meteoron) pl. grki manastiri u meteoromantija (gr. meteoron, mantia npo-
Tesaliji, sagraeni na visokim, nepri- ricanje) proricanje vremena; proricanje
stupanim stenama. dogaaja po pojavama u vazduhu.
meteoronomija (gr. meteoron, nomos zakon)
nauka o zakonima po kojima se vre
promene u vazduhu.
meteoropatiJa 559 metonomazija
meteoropatija (gr. meteoron, pathos bolest) istine, saznanja, odreeni put i nain
med. tegobe, smetnje koje nastaju kao ispitivanja, miljenja i rada; u uem smislu:
posledice vremenskih promena (glavobol>e, misaoni ili praktini postupak koji
reu-matini bolovi i dr.). omoguava da se doe do znanja o predmetu
meteoropatologija (gr. meteoron, pathos bolest, istraivanje; u istraivake metode ili
logia nauka) jedna od najmlaih grana heuristike metode ubrajaju se: analizaili
medicine, kojoj je zadatak da tano odredi analitikimetod, sinteza ili sintetiki metod,
veliinu i karakter uticaja meteorolo-kih indukcija ili induktivni metod, dedukcija ili
promena na oveji organizam. deduk-tivni metod; dijalektiki metod v. dija-
meteoroskop (gr. meteoron, skopeo lektika i metafizika; naroito: nain pouavanja
posmatram) instrumenat koji pokazuje i predavanja; Sokratov metod nain
promene u vazduhu. pouavanja u kojem se dolazi do saznanja
meteoroskopija (gr. meteoron, skopeo) putem veto postavljenih pitanja i odgovora.
posmatranje (ili: prouavanje) vremena i metoda (gr. methodos) v. metod.
vremenskih promena u atmosferi. metodizam (gr. methodos) strogo utvren
meteorski (gr. meteoros) koji se tie meteora, nain pouavanja i izvoenja nastave;
vazduni; meteorsko gvoe, meteor-sko naroito: uenje i nain ivota metodista.
kamenje, v. meteorit; meteorski elik elik m sto dika (gr. methodike, se. techne) nauka o
spojen sa niklom. metodima nastave uopte (metodologija), i
meter (fr. metteur en pages) tip. slaga koji pojedinih nastavnih predmeta posebno
prelama slog u strane. (specijalna metodika).
metil (gr. methy opojno pie, vino, yle drvo, metodist(a) (gr. methodos) v. metodiar;
tvar, materija) hem. jednovalentna grupa takoe: lekar koji se u svom radu pridrava
SN3 , baza drvnog pirituse, mravlje kiseline strogo nauke.
i mnogih drugih organ-skih hemijskih metodisti (gr. methodos) pl. hrianska sekta,
jedinjenja. naroito u Engleskoj i Sev. Americi, koju su
metilalkohol (gr. methy, yle, arap. al-koh-hlu) osnovali oko 1738. Con i arls Vesli u
hem. drvni piritus, estok otrov, dobiva se Oksfordu, nazvana po tome to se za njene
suvom destilacijom drvena, upotrebljava se za lanove govorilo kako su pronali neki nov
rastvaranje lakova i firnajsa, za gorivo i za metod hrianskog ivota (danas ih ima
dobivanje ani-linskih boja, a najvie za preko 25 miliona); ranije katoliki pisci u
spravljanje formalina. XVH veku koji su hteli da prekrate borbu sa
metilamin (gr. raethy, yle, amin = ammonia) protestantima.
hem. jedinjenje u kojem je jedan atom vodoni- metodiar (gr. methodos) nastavnik ili
ka u amonijaku zamenjen metilom. naunik koji se u radu strogo pridrava nekog
metilbenzol (gr. methy, yle, nlat. bensoe) hem. nastavnog ili naunog metoda, koji pie o
v. toluol. metodima uspene nastave.
metilbihlorid (gr. methy, yle, chloros otvo- metodologija (gr. methodos, logia) v. metodika.
renozelen, zelenkast, utozelen, lat. bis metodski (gr. methodos) pril. prema utvre-nim
dvaput) hem. spoj hlora sa metilom; naelima rada, po redu, po planu, planski,
upotrebljava se kao sredstvo za opijanje. smiljeno; kolski, nastavio; veto, umeao,
metiletar (gr. methy, yle, aither) hem. drvni nauio; metodska jedinica kraa partija
etar, bezbojan gas, postaje od metilalkoho-la nastavnog gradiva koja se obrauje obino
sa sumpornom kiselinom; metiloksid. na jednom asu, a moe i na vie asova i
metilizam (gr. methy, yle) ned. trovanje me- predstavlja jednu celinu, tesno povezanu i sa
tilalkoholom. prethodnim i sa narednim izlaganjem. Pri
metiloksid (gr. methy, yle, oxys otar, ljut) hem. planiranju, gradivo jednog nastavnog
v. metiletar. predmeta obino se deli na metodske
metilhlorid (gr. methy, yle, chloros otvo- jedinice".
renozelen) hem. spoj hlora sa metanom, slui za metonimija (gr. metonymia zamena imena)
pravljenje katranskih boja i ve-takog leda. poet. figura u kojoj se jedan pojam zamenjuje
metiologija (gr. methy, logia) vetina pi-jenja, drugim pojmom koji s onim prvim, po svom
nauka o pijanstvu. smislu, stoji u blioj vezi, npr. hiljada
metistika (gr. methy) 1. v. metiologija. puaka" (mesto hiljada vojnika), seda kosa"
metistika (gr. methy, nlat. methystica) 2. pl. (mesto duboka starost).
med. opojna sredstva. metonimski (gr. metonymia) zamenjujui
metje (fr. metier) l. struka, zanimanje. 2 jedno ime drugim ili neku re drugom iz kojih
tehnika sprema, radno iskustvo, struno se mogu pogoditi zamenjeno ime ili
obrazovanje umetnika, pisca. zamenjena re.
metod (gr. methodos istraivanje, ispitivanje, metonomazija (gr. metonomasia menjanje
put i nain istraivanje, lat. methodus) imena) menjanje jednog osobnog imena,
smiljeno i plansko postupanje pri radu radi naroito prevoenjem tog imena na neki tu
postignua nekog uspeha,
metopantralgiJa 560 metroptoza
jezik, npr. Aleksandar mesto Branko, Teo-dor metrika (gr. metrike se. techne) poet. teorija
mesto Boidar, Konstantin mesto Stojan k dr. pesnike blagoglasnosti ili nauka o stihovima
metopantralgiJa (gr. metopon povije, elo, uopte; prvi deo metrike je nauka o merenju
antron duplja, peina, algos bol) med. bol u slogova (prozodika), a drugi se bavi poetskim
eonoj duplji. stopama, stihovima i stro-fama.
metopantritis (gr. metopon, antron) med. metriopatija (gr. metrios umeren, uz-
zapaljenje eone duplje. drJBIv, pathos uvstvo, oseanje, strast)
metopantron (gr. metopon, antron) znat. eona umerenost u strastima, duevno spokojstvo,
duplja. staloenost.
istopi (gr. metopon) pl. arh. obino reljefi-ma metritis (gr. metra materica) med. zapaljenje
ukraena polja izmeu triglifa na dorskom materice.
frizu (naroito uveni na atin-skom metriar (gr. metrike) poet. poznavalac nauke o
Partenonu). pravljenju stihova (metrike); pesnik koji pie
metopomantija (gr. metopon elo, manteia u stihovima.
proricanje) proricanje (ili: vraanje) po metriki (gr. metrikos) l. poet. koji se odnosi na
crtama lica ili ela. metriku, odmeren tano po zakonima metrike;
metoposkop (gr. metopon skopeo posmatram) napisan u stihovima; 2. (gr. metron mera,
onaj koji predskazuje ili vraa po crtama ela merilo) kome je metar kao jedinica za merenje
i lica; up. fiziognom. (up. "metar 1).
metoposkopija (gr. metopon, skopeo) metro (fr. metro, metropolitain) gradska
proricanje iz crta lica ili ela. podzemna ili nadzemne elektrina
metoh (gr. metecho sudelujem, uestvujem, eleznice.
metochos) l. zemljoradniko naselje nekog metrografika (gr. metron mera, merilo,
manastira u kome su iveli sami monasi i graphike) vetina pisanja stihova po
obraivali zemlju; 2. u srednjovekovne} zakonima metrike.
Srbiji: mala crkva i pored nje malo zemlje sa metrologija (gr. metron mera, merilo, logi'a)
stanom za monahe; 3. docnije: svaki nauka o merama.
manastir koji su ktitori priloili nekom metromanija (gr. metra materica, mama
veem manastiru i podloili ga njegovoj pomama, ludilo, bes) 1. enska pohota; up.
upravi; 4. danas: svako imanje jednog nimfomanija.
manastira koje je udaljeno od njega. metromanija (gr. metron mera, marna) 2.
strast za pisanjem (ili: pravljenjem) stihova,
metr (fr. maitre, lat. magister, ital. maestro) preterana ljubav prema stihovima.
gospodar; gazda, vlasnik, sopstvenik, uitelj, metrometar (gr. metron) muz. v. metronom; =
nastavnik; vetak, onaj koji se usavrio u hronometar.
svojoj struci, majstor, vir-tuoz; majstor metronimikon (gr. meter mati, oputa = opota
slobodnih zidara; metr d'o-tel (fr. maitre ime) materino ime, ime izvedeno iz
d'hotel) glavni kelner. materinog imena; supr. patronimikon.
metra (gr. meter, metra) med. materica. metronimian (gr. meter, oputa) nazvan po
metraa (fr. metrage) merenje metrom, me- imenu svoje matere.
trenje; broj metara. metronom (gr. metron mera, nomos zakon,
metralgija (gr. metra materica, algos bol) med. pravilo) fkz. kratko fiziko klatno (sa
bol u materici. teitem iznad take veanja) ije se trajanje
metralgian (gr. metra, algos) med. koji se tie treptaja (oscilacija) regulie pomeranjem
bola u materici; sa bolovima u materici. jednog tega du ipke klatna, sa na pici
metratonija (gr. metra thnesko venem, i-lim, urezanim podeljcima na kojima je oznaen
umijam) med. umalost (ili: malaksalost) broj oscilacija u minuti; upotrebljava se, u
materice. muzici, za davanje takta, esto za brojanje
metratrezija (gr. metra, a-, tresis probue-nje) sekundi.
med. bolesna zatvorenost materice. metropola (gr. metro-polis) grad-matica za
metrektomija (gr. metra, ek iz, tome seenje, razliku od gradova u pokrajinama; glavni
rezanje) med. vaenje materice seenje. grad, prestonice.
metropolip (gr. metra, polys mnogi, pus
metremfizema (gr. metra materica, emphy- noga) med. materini polip.
sema uduvina, uduvano) med. naduvenost metropolit (gr. metropolftes) kod katolika:
(ili: nadutost) materice. nadbiskup, up. mitropolit.
istresa (fr. maitresse) gazdarica, domaica; metropolitan (gr. metropolites) kod evange-
ljubaznica, nalonica. lika: glavni svetenik, stareina glavne
metreurizma (gr. metra materica, eurus (saborne) crkve.
prostran, irok) med. proirenje (ili: metropolitanski (nlat. metropolitanus, nad-
rastezanje) materice. biskupski; metropolitanska crkva nadbi-
metrizirati (fr. maitriser) vladati, gospodariti; skupska, glavna crkva.
savladati, ukrotiti. metroptoza (gr. metra materica, ptosis pad)
med spad materice.
metroragija 561 mecena
Meceni (1. Maecenas, 70. pre do 8. n. e.), midalein (gr. mydao istrulim) med. otrov koji se
uglednom Rimljaninu, ljubimcu cara Avgusta, stvara u truloj leini.
zatitniku i prijatelju naunika i pesnika, midezis (gr. mydao) med. truljenje usled sluzi
naroito Vergilija i Horacija. ili druge neke vlage.
mecenstvo pokroviteljstvo; v. mecena. mider (nem. Mieder) steznik, uteg, potpaaj.
mecosopran (ital. mezzo soprano) muz. glas midi (eng. mid srednji) jedan od modernih stilova
izmeu soprana i alta, naroito se odlikuje odevanja; karakterie ga umere-nost, za
punoom srednjih tonova; mezosopran. razliku od maksitl miii.
mecotinto v. mezotinto. midinetkinja (fr. midinettes) pomonica u
mecofant (ital.) ovek koji zna vie stranih pomodnim trgovinama u Francuskoj; mlada
jezika, poliglot (izraz stvoren po kardinalu radnica; midineta.
uzepeu Mecofantiju, 1771-1849, koji je mi dolina tip. vrsta slova, meavina izmeu slova
znao oko 60 stranih jezika. antikva i fraktura, tzv. akcident-na slova.
mecoforte (ital. mezzoforte) v. mezoforte. midon (gr. mydao istrulim) med. truo izrataj na
me (eng. match) sp. utakmica, takmienje, telu.
borba, dvoboj (naroito bokserski, ahov-ski); midra (hebr.) zbirka rabinskih tumaenja
u uem smislu: trka u kojoj se takmie Biblije.
samo dva konja. midrijazis (gr. mydriasis) med. proirenje
me-bol (eng. match-ball) sp. poslednji, zenice izazvane vetakim putem ili usled
odluujui poen uteniskom meu. oboljenja.
meet (arap. masgid, tur. mescid) mala midrijatikum (gr. mydriasis) med. sredstvo koje
muslimanska bogomolja, kao kapela. izaziva proirenje zenica.
mededija v. medidija. midrijatian (gr. mydriasis) med. koji boluje od
medela (arap. magalla, tur. mecelle) rezime proirenje zenica.
kodeksa erijatskog prava. miza (fr. mise) ulog u igri; trg. kapital uloen u
medidija (tur. mecidiye) nekadanji turski neki posao ili trgovako preduzee i dr.
novac; srebrna medidija vredela 20, a mizaletija (gr. miseo mrzim, aletheia istina)
zlatna 100 groa, naziv po sultanu Mepidu mrnja na istinu, zaziranje od istine.
(sredina XIX v.). mizandrija (gr. miseo, aner, andrs ovek)
medlis (arap. magli mesto gde se sedi, tur. mrnja na mukarce, strah i zaziranje od
meclis) u arapskim zemljama skuptina, mukaraca.
parlament; sudski kolegijum; versko mizanscena (fr. mise en scene) rasporei-vanje
upravio telo. glumaca na pozornici.
mialgija (gr. mys mii, algos bol) med. bol u mizantrop (gr. miseo mrzim, anthropos ovek)
miiima. ovekomrzac; osoran i povuen ovek.
miastenija (gr. mys mii, astheneia slabost, mizantropija (gr. miseo, anthropos) mrnja na
nemo) med. slabost (ili: nemonost) miia. ljude, zaziranje od ljudi; osornost i
miatonija (gr. mys, atonia mlitavost, klonulost) povuenost.
med. mlitavost miia. mizantrope (gr. miseo, anthropos) koji ima
migma (gr. mlgma, mignymi mep!am) meanje, osobine ovekomrsca i osorna oveka.
meavina; up. mikstura. mizautija (gr. miseo, auts sam) mrnja na
migmatiti (gr. meigma, mlgma meanje, samog sebe, preziranje samoga sebe.
meavina) kol. magmatske stene stvarane za mizdrak (arap. mizraq, tur. imzrak) koplje;
vreme tektonskih pokreta od materijala mizrak.
magmatskog porekla i okolnih stena kroz mizerabilan (lat. miserabilis) jadan, bedan,
koje se magia probija. kukavan, nesrean.
migmos (gr. mygmos) med. v. mihmos. mizerabilitet (nlat. miserabilitas) beda, jad,
migratorav (nlat. migratorius) koji se seli, kukavnost, nesrea.
pokretan, nestalan. mizeracija (lat. miseratio) aljenje, saalje-
migracija (lat. migratio) seoba, seljenje; seoba vanje; dirljiv nain govora.
ivotinja, npr. ptica selica. mizerere (lat. miserere) poetak 57. psalma:
migrena (gr. hemikrama, hemisys pola, kra- Miserere mei, Deus! Boe, smiluj se na
nion lubanja, lat. hemicrania, fr. migraine) mene; med. povraanje izmeta usled zamrenih
med. jednostrana glavobolja. creva.
migrenin (fr. migraine) med. lek protiv mi-grene mizerija (lat. miseria) beda, nevolja, nesrea;
(meavina antipirina, kao i ko-feina i jad; beda od oveka, olienje bede i nevolje.
limunove kiseline). mizsrikordija (lat. misericordia) milosre,
migren-tift (fr. migraine, nem. Stift) farm. saaljenje, samilost; milost, pomilovanje.
mentol u obliku male pisaljke (lek protiv mizerikordije (lat. misericordiae) pl. kod
glavobolje i zubobolje, kao i sredstvo za katolika: stolice za stare i nemone svetenike
rashlaivanje. na kojima sede za vreme bogosluenja.
migrirati (lat. migrare) seliti se, preseli-ti se,
iseliti se, odseliti se, otii; seliti, preseliti.
563 mikotanaton
mizet (fr. musette) muz. male gajde; francuska mijelo- (gr. myelos) predmetak u sloeni-cama
narodna igra ili mali muz. komad u 6/8 sa znaenjem: sr, mozak.
takta; vojniki ranac; aka torba. mijeloza (gr. myelos modina) med. 1. bujanje
mizo- (gr. miseo mrzim) predmetak u sloe- kotane modine; 2. postojanje veeg broja
nicama sa znaenjem: mrnja. mijeloma.
mizogal (gr. miseo, lat. Gallus Gal) onaj koji mijeloidan (gr. myelos, eidos vid, oblik) slian
mrzi na Francuze, francuzomrzac. sri, srast.
mizogam (gr. miseo, gamos brak) onaj koji mijelom (gr. myelos) med. izrataj u kotano j
mrzi na brak ili zazire od braka; mator sri, tumor, vrsta raka kotane sri.
neenja. mijelomalacija (gr. myelos, malakia mekoa)
mizogamija (gr. miseo, gamos brak) mrnja na med. omekanje lene modine.
brak, zaziranje od braka. mijelomeningitis (gr. myelos, meninx mo-dana
mizogamski (gr. miso, gamikos brani) opna) med. zapaljenje lene modine i njenih
neprijateljski raspoloen prema braku. omotaa.
mizogin (gr. miseo, gyne ena) onaj koji mijelopatija (gr. myelos, pathos bolest) med.
mrzi na ene, enomrzac. bolest, oboljenje lene modine.
mizoginija (gr. miseo, gyne) mrnja na ene. mijeloplakse (gr. myelos, plax ploa) pl.
mizokal (gr. miseo, kalos lep) onaj koji mrzi i zool. krupne srne elije.
prezire ono to je lepo i dobro. mijslospongus (gr. myelcs, spongos suner)
mizokapnos (gr. miso, kapnos dim) neprijatelj med. modinski spuvasti izrapggaj.
(ili: protivnik) puenja duvana. mijeloftizis (gr. myelos, phthisis suica) med.
mizokozmija (gr. miseo, kosmesis kienje, suenje kime.
reenje) mrnja na kienje i doterivanje, mijelociti (gr. myelos, kytos sud, elija) pl. zool.
preziranje kienja i doterivanja. elije kotane sri.
mizoksenija (gr. miseo, xenos tuinac) mijitis (gr. mys mii) med. zapaljenje miia.
mrnja na strance (ili: na tuince). mika (lat. mica zrno, mrvica, neto sitno) min.
mizolog (gr. miseo, logos) onaj koji mrzi i liskun, maje srebro, maje zlato.
prezire razum ili nauku.
mizologija (gr. miseo, logia) mrnja na razum mikagrafija (lat. mica, gr. graphia pisanje)
ili nauku (esto sluaj kod teologa); pr. podraavanje slikanja na staklu le-
mizoloki. pljenjem na staklo bojom iaranih listia
mizoneizam (gr. miseo, neos nov) mrnja na liskuna.
novo, otpor protiv onoga to je novo protiv mikado (jal. mi uzvien, kado vrata, doslovno:
novih ideja, novih obiaja, novih ureenja visoka vrata) titula japanskog cara, koju
itd. koje se odbacuje, bez ispitivanja i naroito upotrebljavaju stranci; takoe:
proveravanja, samo zato to je u suprotnosti kratak muki zimski kaput.
sa starim i nasleenim. mikacija (nlat. micatio) med. kretanje (ili:
mizopedija (gr. miseo, paideia omladina, kruenje) krvi po telu.
deca) mrnja na decu. mikaist (fr. micaschiste) geol. metamorfna
mizopogon (gr. miseo, pogon brada) brado- stena iz grupe kristalastih gpkriljaca iji su
mrzac, onaj koji mrzi na bradu, protivnik glavni sastojci kvarc i liskuni, odnosno
noenja brade. amfiboli i pirokseni.
mizoponija (gr. miseo, ponos trud, muka) mikeleti (p. miqueletes, fr. miquelets) pl.
mrnja na rad, zaziranje od rada. ratoborni gortaci, stanovnici junih Pirineja,
mizopsihija (gr. miseo, psyche dua) odlini strelci.
zasienost ivotom, mrnja na ivot. mikimoto japanski vetaki biser (po ostrvu
mizofobija (gr. mysos neistoa, prljavtina, Mikimoto).
phobos strah) bolestan strah od dodira, od mikoza (gr. mykes gljiva) med. glavna bolest,
infekcije; strah od mikroba, neistoe. opte ime za sve bolesti izazvane glji-vama.
miiocefalon (gr. myia muva, kephale glava) mikozis (gr. mykes) med. sluzni polip, glji-vast
med. prodor duice (oka) kroz ronjau. izrapggaj na mesu, oboljenje od glji-vica.
mikologija (gr. mykes, logia nauka) nauka o
mijaza (gr. myia muha, muva) med. oboljenje gljivama; poznavanje gljiva.
prouzrokovano muvama. mikoriza (gr. mykes, rhiza koren) pojava
mijazma (gr. miasma opoganjenje) med. naseljavanja nekih gljivica na korenu ili u
zarazna, kuna klica u vazduhu, zaraznica, korenu viih biljaka (bukve, breze, jele i dr.).
kuio isparavanje. mikotanaton (gr. mykes, thanatos smrt) od
mijazmatian (gr. miasma) med. zarazan, sumporne kiseline i kuhinjske soli spra-vljeno
kuan, okuen, opoganjen, zagaen. sredstvo za utamanjivanje i spreavanja
mijelalgija (gr. myelos sr, mozak, algos bol) plesnivosti i truljenja drveta.
med. bol u lenoj modini.
mijelin (gr. myelos) znat. ivana modina.
mijelitis (gr. myelos) med. zapaljenje lene
modine.
36*
mikotian 564 mikropaleontologija
mikotian (gr. mykes gljiva) med. izazvan mikrokristalast (gr. mikros, krystallos)
gljivama, gljiviav. sastavljen od kristala vidljivih samo pod
mikrakustian (gr. mikros mali, akoyo mikroskopom.
ujem) koji moe da uje i slab glas, koji mikrolepidopterologija (gr. mikros, lepis,
pojaava zvuk (naziv za instrumente koji lepidos ljuspa, pahulja, pteron krilo, logia
pojaavaju mo slunog ula dovodei mu nauka) zool. nauka o leptiriima.
zvune treptaj e). mikroliigvistika (gr. mikros, lat. lingua jezik)
mikro- (gr. mikros) predmetak u sloenica-ma lingv. 1. deo nauke o jeziku koji prouava
sa znaenjem: mali, sitan, golim okom veze i uzajamne odnose pojava u jezikom
nevidljiv. sistemu; 2. lingvistika u uem smislu; supr.
mikroanaliza (gr. mikros, analysis razlaganje, makrolingvistika.
razluivanje) v. mikrohemija.
mikrobarometar (gr. mikros, barys teak, mikroliti (gr. mikros, lithos kamen) sitni
metron mera, merilo) fiz. barometar koji kristali koji se mogu videti samo pod
pokazuje stanje ive u uveanoj meri (to mikroskopom.
olakava itanje veoma malih promena u mikrolog (gr. mikro-logos) cepidlaka, sit-niar,
pritisnu vazduha). tesnogrud ovek, pedant.
mikrobi (gr. mikros, bios ivot) pl. najmanja mikrologija (gr. mikro-logia) cepidlaenje,
ivotinjska ili biljna iva bia; zarazne klice, sitniarenje, bavljenje beznaajnim stvarima,
bakterije; up. mikroorganizmi. pedanterija.
mikrobiologija (gr. mikros, bios, logia mikromanija (gr. mikros, mama pomama,
nauka) nauka o mikrobima. ludilo) psih. bolesno potcenjivanje samog
mikroblasti (gr. mikros, blastos klica, sebe, naroito kod melanholije, starake
izdanak) pl. med. sitna jezgrovite crvena krvna izlapelosti i dr. (supr. megalomanija); uo-
zrnca. braenje da se telo smanjilo i skupilo, ludilo
mikrovaga (gr. mikros, nem. Wage vaga) hen. smanjivanja.
naroito osetljiva (do 1/10.000 g) vaga za mikromegas (gr. mikros, megas velik) mali
mikroanalitika ispitivanja. ovek, koji bi hteo da ga smatraju nekom
mikrogram (gr. mikros, gramma mala teina) veliinom.
vrlo mala teinska jedinica; 1 mikrogram = mikromelija (gr. mikros, melos ud) ned.
0,001 miligrama. nenormalno mali udovi.
mikrografija (gr. mikros, graphia opisivanje)
1. opisivanje malih tela posmatra-nih pod mikromerav (gr. mikro-meres) koji je
mikroskopom; 2. pisanje malim slovima. sastavljen od veoma malih delova (naroito
mikroskonomija (gr. mikros, oikonomia se kae za minerale iji se sastojci mogu
upravljanje kuom) deo ekonomije koji videti samo pomou mikroskopa).
prouava pojedinane ekonomske pojave: mikrometar (gr. mikros, metron merilo,
cene pojedinih roba, mehanizam trite, , mera) fiz. sprava na dogledima i
ponaanje individualnih proizvoaa i mikroskopima koja slui za merenje veoma
potroaa, raspodelu dohotka itd. malih predmeta i uglova (obino pomou
mikrozom v. mikrosome. mikrometarskog zavrtnja, malog zavrtnja za
mikrokardija (gr. mikros, kardia srce) znat. preciziranje fizikih, astronomskih i
slaba razvijenost srca. matematikih instrumenata).
mikrokefalija (gr. mikros, kephale glava) mikrometeorologija (gr. mikros, meteorolo-
nenormalno mala lubanja (lobanja). gija) nauka o fizikim procesima u naj-
mikroklima (gr. mikros, klima) fiziko stanje niem sloju vazduha (na donjoj granici
prizemnog sloja atmosfere (do 2 m visine); atmosfere).
stanje prirodnih pojava na vrlo malom mikrometrija (gr. mikros, metria merenje) fiz.
prostoru. vetina merenja veoma malih predmeta i
mikrokosmiki (gr. mikros, kosmos svet, uglova.
vasiona) koji se tie mikrokosmosa, koji mikromilimetar (gr. mikros, metron mera,
pripada mikrokosmosu. merilo, lat. mille hiljada) v. mikron.
mikrokosmologija (gr. mikros, kosmos, logia
uenje, nauka) uenje o malom svetu, uenje mikron (gr. mikron) fiz. jedinica za merenje
ili nauka o svetu u malome; nauka o veoma malih duina u svetlosti= 1/10.000 st=
oveku, antropologija; up. mikrokosmos. 1/1000 tt (obeleava se grkim slovom i);
mikrokosmos (gr. mikros, kosmos) svet u mikromilimetar; up. milimikron.
malom, svet malih veliina, koji se donekle mikroorganizmi (gr. mikros, organon orue,
moe posmatrati kao zaseban svet, kao alatka) biol. ivotinjska i biljna bia koja se
umanjena slika velikog sveta ili makro- mogu videti samo pomou mikroskopa; up.
kosmosa, sveta u velikome; naroito, od mikrobi.
Paracelzusa, tako se zove ovek kao centar mikropaleontologija (gr. mikros, paleon-
makrokosmosa; u najnovijoj fizici: atom, tologija) grana paleontologije koja prouava
molekul. male fosilne objekte (npr. alge,
foraminifere).
mikroparaziti 565 mikrofon
mikrofonija (gr. mikrs, phone) slabost glasa, mikstura (lat. mixtura) smea, meavina, bu-
slaboglasnost. kuri; farm. meavina od raznih lekova,
mikrofotografija (gr. mikrs, phos, phots pomeano pie; muz. orguljski registar za
svetlost, graphia pisanje) snimanje (ili: pojaavanje tonova, meavina osnovnog tona,
slikanje) u uveanom obliku, pomou mi- kvinte i oktave, ili duode-cime.
kroskopa, mikroskopski malih predmeta. miktere (gr. mykter) pl. alat. nozdrve.
mikrofotoskop (gr. mikros, phos, photos, mikterizam (gr. mykterismcs) ruganje, izru-
skopeo posmatram) aparat pomou kojeg se givanje, podrugivanje, ismevanje.
mogu itati generaltabne karte u mikterofovija (gr. mykter, phone glas) med.
smanjenom srazmeru i danju i nou. govorenje kroz nos, unjkanje.
mikroftalmija (gr. mikros, ophthalmfa o-na mile (lat. mille) hiljada, tisua, npr. jedan pro
bolest) med. bolesna smanjenost one mile jedan na hiljadu, dva pro mile dva na
jabuice, sitnookost; pr. mikroftalmi-aa. hiljadu.
mikrohemija (gr. mikros, chemef a) deo hemi-je miledi (eng. mylady) izraz kojim se oslovljava
koji se bavi posebnim svojstvima malih i jedna ledi: milostiva gospoa, milostiva
najmanjih delia, i utvrivanjem sastojaka gospoica.
koji se mogu nai samo pomou mikro-skopa, milezim (fr. millesime) godina utisnuta na
ultramikroskopa, mikrovage itd. novcu (ili: spomenici, medalji itd.).
nilenar (nlat. millenarius) v. hilijast.
mikrohrovometar (gr. mikrs, chronos vreme, milenarizam (nlat. millennium hiljadu godina)
metron merilo, mera) sprava za merenje uenje o buduem hiljadugodinjem carstvu
veoma malih vremena, asovnik za Mesijinom na Zemlji; up. hilija-zam.
odreivanje veoma malih razmaka milenijum (nlat. millennium) vreme od hiljadu
vremena. godina; hiljadugodii>e carstvo.
mikrocefal (gr. mikrs, kephale glava) onaj milepes (lat. millepes) zool. stonoge.
koji ima mikrocefaliju, sitnoglavac. mileram (nem. Milchrahm) pavlaka sa mleka.
mikrocefalija (gr. mikrs, kephale) sitno- mileranizam oportunistika struja u
glavost, osobina ljudi koji, zbog toga to im socijalistikom pokretu koja trai uea
prerano srastu kosti lubanje, imaju neobino socijaliste u buroaskim vladama; naziv po
sitnu lubanju, usled ega im se i mozak imenu fr. socijalistikog voe Aleksandra
nedovoljno razvije te ostanu duhovno Milerana (Millerand), koji je 1899. god. uao
ogranieni. u vladu Valdek-Rusoa; up. mini-sterijalizam.
mikrociti (gr. mikros, kytos duplja, uplje telo, milerovanje negovanje tela jutarnjom sobnom
bokast sud) med. neprirodno sitna, loptasta gimnastikom po sistemu danskog inenjera
krvna zrnca. J. P. Milera.
miksa (gr. tuha sluz) med. nosna sluz. milefjori (ital. millefiori) pl. hiljadu cvetova",
miksedem (gr. tuha, oidema otok)lged. sluza-sta stakleni mozaik od ivopisnih staklenih
podbulost koe, naroito na licu. prutia umetnutih u nebojeno staklo (za
mikseoliza (gr. mfgnymi meam, 1uo olje, doze i dr.).
rastvaram) spravljanje istijih meanih boja milefolijum (lat. millefolium) bog. spori,
meanjem njihovih rastvora. hajduka trava, stolisnik.
mikser (eng. mixer) 1. momak koji mea pie u mili- (lat. mille, milli-) predmetak u sloe-
baru; 2. aparat za meanje, seckanje, nicama sa znaenjem: hiljaditi deo ega
mlevenje i ceenje namirnica; 3. strunjak za (1/1000).
meanje, pretapanje slika (video-mi-kser) ili miliamper (lat. mille, milli-, fr. Ampere) fiz.
tonova (audio-mikser) na televiziji i radiju. hiljaditi deo jednog ampera.
miksodan (gr. tuha sluz) pr. med. slian sluzi, miliampermetar (lat. mille, fr. ampere, gr.
sluzast. metron) fiz. ampermetar pomou kojega se
miksoma (gr. tuha) med. sluznik, sluzni mogu meriti vrlo male jaine elektrine
izrataj, naroito na pljuvanim lez-dama, struje.
mudima i dr. miliar (lat. mille, area povrina) hiljaditi deo
miksomatoza (gr. tuha, soma telo) med. jednog ara, deseti deo kvadratnog metra.
zarazna virusna bolest zeeva i kunia. milibar (lat. mille, milli-, gr. baros teina,
miksomicete (gr. myxa, mykes gljiva) pl. bog. v. teret) dinamika jedinica za merenje at-
micetozoa. mosferskog pritiska, = hiljaditi deo jednog
miksorea (gr. tuha, geo teem, curim) med. bara.
isticanje sluzi, izluivanje sluzi. miligram (lat. mille, gr. gramma) hiljaditi deo
miksosarkom (gr. gluha, sarx, sarkos meso) grama (belei se sa mg).
med. sluznomesnati izrataj, sluzni polip. milijada (nlat. milliada) vreme od hiljadu
miksofite (gr. myxa, phyton biljka) pl. vot. v. godina, hiljada godina.
micetozoa.
miksgum (lat. mixtum) smea, meavina.
milijarav 567 mimikrija
milijarav (lat. milium proso) sitan kao zrno koja titi ivot i linu slobodu graana,
prosa; milijarna tuberkuloze med. tuberkuloza odrava javni red i mir, otkriva krivina
sa tuberkulama sitnim kao zrno prosa. dela i njihove izvrioce i obezbeuje
milijarde (fr. milliard) hiljadu miliona. izvrenje drugih poslova od-reenih
milijarder (fr. milliardaire) bogata ije imanje zakonom.
predstavlja vrednost od jedne milijarde ili milicioner (lat. militia) lan milicije;
vie milijardi. milicioner.
milijarija (lat. milium proso, miliaria) med. miloniti (gr myle mlin) pl. kol. zdrobljene ili
prosica, prosasti osip; milijaris febris (lat. potpuno samlevene stene koje postaju
miliaris febris) prosasta groznica. prilikom izvlaenja pojedinih delova
milije (fr. milieu) l. sredina, okolina, drutvo, stenovitih masa preko stabilne podloge.
sve ono to okruava jedno ivo bie, pa i milord (eng. mylord) gospodin, milostivi
oveka; 2. mali stoni arav, stolnjak (vezen gospodin; titula visokog plemstva u
ili od ipaka); milje. Engleskoj; titula raznih visokih dravnih
milijum (lat. milium proso) ked. sitna bela ili inovnika i episkopa engleske narodne crkve.
ukasta zrnca koja nastaju sku-pljanjem milreis (port.) zlatna portugalska novana
epidermskih elija u lojnim lezdama koe, jedinica od 1000 reisa, teine 1,77 g.
ponajee na onim kapcima. miltoza (gr. miltos crvena kreda) med.
mililitar (lat. mille, gr. litra) hiljaditi deo ispadanje trepavica usled zapaljenja; mada-
litra. roza.
milimetar (lat. mille hiljada, gr. metron mera, milja (eng. mile, lat. mille hiljada) jedinica za
merilo) hiljaditi deo metra. merenje duine (engleska milja) = 1760
milimikron (lat. mille, gr. mikron mali, sitan) jarda= 1609,3426 m u zemljama Komonvelta
opt. jedinica za merenje posve malih duina = i 1609,3472 m u SAD; mera za povrinu u
1 milioniti deo milimetra (belei t;e sa m V-). Engleskoj = 2,58 km2; morska milja u nau-tici
milion (nlat. mililo, ital. milione) hiljadu jedinica za odstojanja; ona je jednaka lunoj
hiljada = 1,000.000. minuti i iznosi 1852 t.
milionar (fr. millionnaire) bogata ije imanje milje (fr. milieu) v. milije.
predstavlja vrednost od jednog ili vie milje (ital. miglio) italijanska milja =1,48 km.
miliona; fig. veoma bogat ovek, truli mima (gr. mimos, lat. mimus) podraavanje;
gazda. lakrdije, aljiva igra kod starih Grka i
milister (lat. mille, fr. milistere) hiljaditi deo Rimljana koja se poglavito sastojala u
jednog etera; up. eter. kominom podraavanju raznih karaktera i
militarizam (fr. militarisme) prevlast vojske tipova; mimska umetnica, baletska igraica.
nad civilnim organima dravne vlasti; sistem mimanza (sskr. mimangsa) fil. naziv jednog
primenjivanja vojne sile u konanom indijskog filozofskog sistema pantei-stikog
rep!en>u spornih pitanja spoljne i unutarnje pravca, koji smatra supstanciju kao jedino
politike; politika naoruanja i pripremanje to je stvarno, a sve ostalo kao puku varku i
za rat; vojniki sistem, vojna uprava, obmanu.
vojnika vladavina. mimansa v. mimanza.
militarizacija (fr. militarisation) uvoenje mimar (tur. mimar) graevinski inenjer,
vojnikog ureenja, ureivanje neke arhitekt(a); otuda naziv neimar.
ustanove (kole, drave, drutva, stalea mimber(a) (tur. minber, mimber) propovedao-
itd.) po vojnikom sistemu, povojnia- nica u damiji s koje se govori petkom i na
vanje, povojnienje; proirenje vojnih zakona Bajram.
i vojne discipline na izvesne grane narodne mimeza (gr. mimesis podraavanje) 1.
privrede (industrije, eleznice i dr.); podraavanje pokreta i ponaanja nekoga
uvoenje opte vojne obaveze. oveka; 2. ret. podrugljivo ponavljanje ijih
militarizirati v. militarizovati. rei; podraavanje uopte, npr.: On e doi,
militarizovati (fr. militariser) uvesti (ili: uvoditi) ja velim." Hm! . . . On e doi, ja velim."
vojniko ureenje, povojniiti, povojniavati; mimeograf (gr. mimos, grapho piem,
uvoditi (ili: uvesti) optu vojnu obavezu. beleim) aparat za umnoavanje pisanih
militarist(a) (fr. militariste) pristalica stvari (pronalazak Edisonov).
militarizma. mimika (gr. mimos) oznaava izrazne pojave
milicajac (lat. militia) v. milicioner. na licu ukoliko ove poivaju na pokretima
milicija (lat. militia) 1. narodna vojska, miia.
naoruani narod (za razliku od redovne ili mimikrija (eng. mimicry od gr. mimikos
stajae vojske); 2. u SFRJ: oruani deo podraavaki) zool., bog. stalna ili privremena
dravne ili javne bezbednosti, jedna od slinost po obliku, boji i drugim spoljnim
slubi organa unutranjih poslova, osobinama nekih ivotinja, u manjoj meri i
biljaka, sa okolinom u kojoj
mimiar 568 mineralne soli
obino ive (sa granjem, liem, korom minue (tur. mengu, od pere. mengu) nakit
drvea, kamenjem i dr.), usled ega ih je koji se vea o uho, naunica, obo-dac.
teko prepoznati kada su na tim predmetima; mine (nem. Minne) ljubav, udvaranje enama;
takoe: velika slinost jednih ivotinja s up. minezengeri.
drugim, tako da ih je teko razlikovati, iako minezengeri (nem. Minnesangeri) pl. nemaki
izmeu sebe nemaju nikakve druge veze sem lirski pesnici iz HP i H veka, nazvani po
te spoljne slinosti (npr. neki leptirovi lie na tome to je glavni predmet njihovog pevanja
osice, zbog ega se neprijatelji ne usuuju bila ljubav i udvaranje enama.
da ih napadaju). minezingeri (nem. Minnesangeri) pl. v.
mimiar (gr. mimos) vetak u podraavanju i minezengeri.
predstavljanju nekog drugog, glumac; minej (gr. meniaios meseni) u pravoslavnoj
aljivina, lakrdija. crkvi: mesenik, knjiga koja se upotrebljava
mimiki (gr. mimikos podraavan, po- na bogosluenju, a sadri tropare i sve to se
draavaki, mimos) podraavan, koji peva o praznicima, rasporeeno po
podraava, koji predstavlja pokretima mesecima.
nekoga drugog, podraavajui; koji spada u minen-verfer (nem. Minenwerfer) voj. sprava za
mimiku; mimiko predstavljanje bacanje mina na neprijateljske objekte i
predstavljanje podraavanjem pokreta; mi- poloaje, minobaca.
mike vetine vetine podraavanja; mimiki miner (fr. mineur) vojnik koji slui u rodu
umetnici glumci. vojske kojem je zadatak pravljenje i
mimograf (gr. mimos, grapho piem) pisac nametanje mina; pionir; rudar, rudarski
mimikih pozorinih komada. radnik; na berzi: pekulant koji rauna sa
mimografija (gr. mimos, graphia) pisanje dizanjem kursa (supr. kontra-miner onaj koji
mimikih pozorinih komada i drama. pekulie padanjem kursa).
mimodrama (gr. mimos, drama) mimiki mineral (nlat. minerale, fr. mineral) ruda,
pozorini komad, mimika drama. svako homogeno anorgansko prirodno telo
mimoza (nlat. mimosa, i. mimoso) bog. porodica koje sretamo kao sastavni deo Zemljine
biljaka veoma srodnih sa leptira-stim kore, kao i neki proizvodi raspadanja
biljkama, samo sa zrakastim cvetovima; organskih materija (ugalj, smola, petrolej i
naroito je zanimljiva tzv. mimoza pudika dr.).
(lat. mimosa pudica stidljiva mimoza"), iji mineralan (nlat. mineralis) rudni, koji sadri u
se listii pri dodiru sklapaju. sebi rude; mineralna voda lekovita voda,
mimolog (gr. mimos, logos) podraavalac, voda sa znatnim sastojkom raznih soli i
vetak u podraavanju drugoga. gasova, koja se, prema svom glavnom
mitologije (gr. mimos, logia) podraavanje sastojku, zove: kisela, gorka, sumporna,
govora i ponaanja drugih lica. gvozdena, jodna voda; mineralna teorija
bog. uenje nemakog hemiara J. Libiga
mina (ital. mina, fr. mine) l. podzemni (18031873), po kojem se biljke hrane ras-
hodnik u rudniku i utvrenju; tamnik, tvorljivim mineralnim sastojcima koji se
lagum; rudnik, majdan, rudno okno; rudna nalaze u tlu; mineralna fizika deo
ica; ruda; voj. elina kutija napunjena jakim mineralogije koji prouava fizike osobine
razornim materijalom za unitavanje ruda; mineralna hemija nauka koja
neprijateljskih objekata (utvrenja, brodova, prouava hemijski sastav i hemijska svojstva
mostova i dr.); fig. skriven plan kome je cilj minerala; mineralna ulja teni ugljovodonici
unitavanje koga ili ega; grafit za pisaljke. izdvojeni iz nafte frak-cionom destilacijom;
mina (fr. mine) 2. izraz lica, izgled, lice; praviti mineralne soli neorganska jedinjenja koja se
minu izrazom lica pokazivati svoje sastoje iz kiselina delimino ili potpuno
raspoloenje prema kome ili emu. neutra-lisanih bazama.
minare(t) (tur. minare) visoka uska kula uz mineralizacija (fr. mineraliser) pretvaranje u
damiju, s koje mujezin poziva vernike na mineral; menjanje sastava vode dodavanjem
molitvu. * mineralnih sastojaka.
minatoran (nlat. minatorius) pripretan, koji mineralizirati (fr. mineraliser) pretvoriti (ili:
preti, pretilaki, opasan. pretvarati) u mineral; izmeniti vodu
minaevole (ital. minaccevole) muz. v. mina-ozo. dodavanjem mineralnih sastojaka.
minaozo (ital. minaccioso) muz. pretei, silno. mineralije (nlat. mineralia) pl. minerali, rude;
minber(a) v. mimber(a). kabinet mineralija zbirka ruda i raznog
minder (tur. minder) duek. kamenja.
minderluk (tur. minderlik) vrsta dugakog mineralna teorija v. pod mineralan.
otomana s jastucima; seija. mineralna ulja v. pod mineralan.
mineralna fizika v. pod mineralan.
mineralna hemija v. pod mineralan.
mineralne soli v. pod mineralan.
mineralog 569 ministerijat
ministerijum (lat. ministerium) dravna uprava Atinjani morali da alju kao danak u krvi,
ili vlada; svi ministri jedne drave i njenog svake devete godine po 7 mladia i 7 devojaka,
poglavara; resor koji stoji pod upravom za kaznu zbog ubistva Minosovog sina; grki
jednog ministra i njegovi inovnici. junak Tezej, koji se takoe nalazio meu tih
minister-rezident (nlat. minister residens) sedam mladia, ubije udovite pomou
opunomoeni ministar jedne drave kod vlade Minosove keri Ari-jadne, i tako oslobodi
i vladaoca druge (po rangu, nii od Atinjane te sramne i teke kazne.
ambasadora). minster (nem. Munster, lat. monasterium)
mivistrativan (nlat. ministrativus) koji slui, glavna crkva, stolna crkva, saborne
posluuje, pomae, sarauje. crkva.
ministrator (lat. ministrator) sluga, pomonik, minstrel (eng. minstrel) peva, guslar.
saradnik; ministrator jurne (lat. ministrator minuend (lat. minuendus) kat. broj koji se
juri) pravni savetnik. umanjuje, od koga treba oduzeti drugi neki
ministracija (lat. ministratio) sluba, broj, umanjenik.
posluivanje, pomaganje, saraivanje. minuirati (lat. minuere) smanjiti, umanjiti,
minitator (nlat. minitator) onaj koji preti, suziti, ograniiti.
pretilac, grozilac. minus (lat. minus) manje; mat. znak kojim se
minitacija (nlat. minitatio) pretnja, gronja, oznaavaju negativne veliine ( , h,
ugroavanje. u); znak za radnju oduzimanje; fiz. znak za
minifon (lat. minimus najmanji, gr. phone elektricitet izdvojen na svili kojom se trlja
zvuk, glas) mali aparat koji se sastoji od staklo; znak za oznaku temperature ispod
mikrofona za diktiranje, elektrinog ureaja temperature leda koji se topi ili vode koja se
za pojaavanje i slualice (ili zvunika) za mrzne pod normalnim pritiskom; kod
sluanje. termometra: znak kojim se obeleava stanje
minor (lat. minor) manji, slabiji, neznatni-ji; note ispod nule (tj. ispod take smrzavanja);
mlai po godinama; log. druga premisau kao imenica: manjak, nedostatak; to je
posrednom zakljuku. njegov minus to je njegova mana,
minorat (nlat. minoratus) pravo prvenstva nedostatak, neuspeh, neto to mu ne ide u
mlaeg u nasleivanju; supr. majorat. prilog.
minorativ (nlat. minorativus) farm. sredstvo za minuskuli (lat. minusculus omanji) pl. tip. vrsta
blago ienje. veoma malih slova.
minorativan (nlat. minorativus) Ked. koji pomae minut (lat. minutum) v. minuta.
blago ienje. minuta (lat. minuta se. pars umanjen deo)
minoracija (nlat. minoratio) smanjivanje, ezdeseti deo jedne celine, naroito jednog
umanjivanje; kec. blago ienje. asa, stepena; geogr. ezdeseti deo jednog
minore (ital. minore) muz. v. mol. stepena; fig. veoma mali deo vremena, asak,
minoren (nlat. minorennis) prav. maloletan, trenutak; slik. mala mera za duinu ovejeg
nepunoletan; supr. majoren. tela, etrdesetosmi deo duine jedne glave;
minorevitet (nlat. minorennitas) prav. malo- arh. trideseti deo jednog modela; ala minuta
letstvo, maloletnost. ili al minut (ital. alla minuta, al. minuto) trg.
minorist(a) (lat. minor) katoliki svetenik namalo, nasitno, tj. trgovati, prodavati;
nieg ina. minuta trgovina trgovina namalo, detalda
minoritet (nlat. minoritas) manjina, manji broj trgovina.
glasova; supr. majoritet. minuterije (lat. minuta) pl. v. minucije.
minoriti (lat. fratres minores) pl. manja ili
neznatnija braa, ime kojim se, iz skromnosti minutisima (lat. minutissima) pl. sitnice,
i skruenosti nazivaju franci-skanci podrobnosti, najsitnije (ili: najneposred-nije)
pojedinosti, npr. nekog dogaaja.
(franjevci).
minorka plemenita rasa kokoiju belog ili crnog minutist(a) (lat. minuere umanjiti) trgovac
perja (nazvana po panskom ostrvu Minorka namalo, sitniar, detaljist.
ili Menorka). minucije (lat. minutiae) pl. sitnice, bezna-
Minos (gr. Minos) kit. 1. sin Zevsov i ajnosti, besposlice.
Evropin, kralj i zakonodavac na Kru; uven minuciozan (fr. minutieux) koji ide do sitnica,
po svojoj strogoj pravinosti, sudija u podroban, iscrpen; veoma taan, savestan;
podzemnom svetu; 2. unuk prvoga, tvorac cepidlaki.
uvenog laviriita, kritski kralj koji je minucioznost (fr. minutieux) podrobnost,
primorao Atinjane na plaanje tekog i iscrpnost; tanost, briljivost, krajnja
.sramnog danka u krvi; up. Minotaur. savesnost; cepidlaenje.
Minotaur (gr. Minos, tauros bik) mit. sin Minhauzen (nem. Munchhausen) aljivina koji
Pasifaje, ene kritskog kralja Minosa, i grubo uveliava svoje lovake i razne
jednog bika, udovite pola ovek a pola lagarije; fig. veliki laov.
bik; kralj Minos sagradio je lavirint i minjon (fr. mignon) mali i ljubak, nean,
zatvorio u njega Minotaura, hranei ga umiljat, draestan, sladak, omiljen, naj-
ljudskim mesom, zbog ega su mu
571 mirijada
miliji; kao imenica: miljenik, ljubimac; kup. miofobija (gr. mys, myos mi, fobija) bolestan
vrsta malih i veoma slatkih kolaa; tip. vrsta strah od mieva.
sitnih slova. miofon (gr. mys, phone zvuk, glas) med.
mio- (gr. mys, myos) predmetak u sloeni- sprava za sluanje miinih umova, miina
cama sa znaenjem: mii, miica. slualica.
miogeloza (gr. mys, myos mii, lat. gelare miocen (gr. meion manji, kainos nov) geol. v.
zgusnuti, stegnuti) med. mestimino otvrd-nue pod eocen.
mipa. mi-partitum (nlat. mi-partitum) moda koja je
mioglobin (gr. mys, lat. globus, lopta, bila od XI do XVI veka, kada je bio obiaj da
grudva) hem. sloena belanevina koja se svaka polovina odela bude u drugoj boji,
nalazi u miiima. katkad i drukije saivena.
miograf (gr. mys, grapho piem, beleim) mir (rus. mir svet) 1. u Rusiji nekad seoska
aparat pomou kojeg se meri snaga miia. optina sa svojim lanovima.
miografija (gr. tu s, graphia opisivanje) mir (fr. mire) 2. muica (na puci); ska-zaljka
opisivanje miia; crtanje miinih kretanja. za doterivanje (na dogledima).
miodinamija (gr. mys, dynamis snaga, sila)
snaga miia. mira (lat. murrha, murra) 1. sok koji je kapao sa
miodinamometar (gr. mys, dynamis, metron arabljanskog drveta mire, kojim su stari
mera, merilo) v. miograf. mazali kosu te je inili sjajnom i lepom.
miodinija (gr. mys, odyne bol) med. bol u mira (gr. myron, hebr. tog) 2. izmirna,
miiima, reumatizam miia. gorka, veoma mirisava i lekovita smola koja
miozis (gr. myein zatvoriti) med. suavanje se dobiva od vie vrsta drveta Sot-miphora.
zenica. mirabela (lat. mirabella) bog. sitna crvenka-
miozitis (gr. mys, mycs) med. zapaljenje mi stomrka ili uta ljiva, piskor, pisko-rua,
ia. * danarika (po fr. gradu Mirabo, lat.
miokardijum (gr. mys, kardfa srce) znat. mii Mirabella).
od kojeg se sastoji srce, miini deo srca. miraz (arap. mi'rat, tur. miras) naslee; imovina
miokarditis (gr. mys, kardia) med. zapaljenje koju devojka donosi muu prilikom udaje,
mipnog dela srca. prija.
mioklonija (gr. mys, klonos gr) med. miini mirakl (lat. miraculum) udo, udna stvar,
gr. udan dogaaj; u srednjovekovnoj franc. i
mio konto (ital. mio conto) trg. na moj raun, za eng. knjievnosti: dramatizovan dogaaj iz
mene; per mio. ivota svetaca.
miologija (gr. mys, logia) znat. nauka o mirakulozan (nlat. miraculosus) udan, vredan
miiima. uenja ili divljenja, koji lii na udo;
mnom (gr. mys) med. miini izrataj, obino udotvoran: mirakulozan ovek ovek koji
na materici, miinjak; fibroic, izaziva divljenje.
miomantija (gr. mys, manteia) gatanje (ili: mirarh (gr. myrios deset hiljada, agsb
vraanje) pomou mieva (obino belih, vodim, predvodim) pukovnik u novogrkoj
dresiranih). vojsci.
mioparaliza (gr. mys, paralysis uzetost, mirad (arap.) praznik uzlaska Muhamedovog
oduzetost) med. uzetost miia. na nebo.
miopatija (gr. mys, pathos bol, bolest) med. bol mirza (pere. mlrza) sin vladalake porodice,
u micdaima. kraljevi, kneevi; plemi. Kad mirza
miopatian (gr. rriys, pathos) pr. bolestan od stoji iza imena, npr. Abas-mirza = kraljevi,
miia, bolesnih miia. kneevi iz vladajue porodice u Persiji; kad
miopija (gr. myein zatvarati, ops, opos oko, stoji ispred imena, npr. Mirza-afi =
vid) med. kratkovidost. gospodin.
miopian (gr. myein, ops) kratkovid. miri-ar (gr. myrias deset hiljada, lat. agea
miopodiortotikon (gr. myein, ops, opos) med. povrina) deset hiljada ara = milion t2.
sprava za leenje kratkovidosti. Miriditi pl. albansko katoliko pleme, ivi u
miops (gr. myein, ops, opos) med. kratkovid. Albaniji, juno od Drima.
miositis (gr. mys, myos mii) med. zapaljenje, mirizma (gr. myrisma miriljave mast)
upala miia. mirisavo ulje, pomast, balzam.
miospazmus (gr. mys, spasms gr) med. mirija (tur. miri) po ranijem turskom pravu,
miini gr. zemlja na koju se plaao hara; porez,
miotomija (gr. mys, tome seenje) med. pot- danak.
kono seenje miia, rasecanje miia. mirijagram (gr. myrias deset hiljada, gram-ma)
Mirtovija (gr. mys, tonos zatezanje, zategnu- deset hiljada grama.
tost) med. napetost miia, miini gr. mirijada (gr. myrias gen. myriados) najvei
miofibrili (gr. mys, lat. fibrilla) bnol. vrlo tanka broj za koji su stari Grci imali jednu re:
vlakanca u citoplazmi elija. deset hiljada; mirijade pl. bezbrojno mnotvo.
mirijalitar 572
mirijalitar (gr. myrias deset hil>ada, Htra) deset miro"), koje se kuva od mirisavih tvari i koje
hiljada litara. poglavar crkve osveuje na Veliki etvrtak;
mirijametar (gr. myrias, metron) deset slui za sv. tajnu miropoma-zanja".
hiljada metara. mirolog (gr. myron, logos) poznavalac
mirijapodi (gr. myrias, pus, podos noga) pl. mirisavih ulja i pomasti; vetak u spravljanju
zool. stonoge; miriopodi. mirisavih ulja, balzama, melema i sl.
mirijarh (gr. myri-archos) zapovednik nad miroteka (gr. myron, theke ostava) posuda ili
deset hiljada vojnika; u novogrko j vojsci: kutija za mirisavo ulje, balzam i dr.
divizijski general. mirotecijum (gr. myron, theke ostava) posu-
mirijaster (gr. myrias, fr. stere) deset hiljada dica, kutijica za balzam i dr.
etera = deset hiljada kubnih metara. mirski (rus. mir svet) svetovni; mirsko
miriomorfoskop (gr. myrios, morphe oblik, svetenstvo svetovno svetenstvo, za razliku
skopeo posmatram, gledam) fiz. ogledalo sa od monaha.
bezbroj slika = kaleidoskop. mirta (gr. myrtos, lat. myrtus) bog. poznato,
mirmedonija (gr. myrmex mrav) biol. insekti stalno zeleno iblje ili drvee iz ar-kog
tvrdokrilci iz fam. Staphylinidae, ive u pojasa, sa belim i mirisavim cvetovima i
mravinjacima, hranei se jajima mrava ili bobicama u veliini graka; kod pesnika
njima samim. simbol ljubavi, zato to je kod starih Grka i
mirmekofilija (gr. myrmex, myrmekos, Rimljana, bilo posveene Veneri (Afroditi);
phileo volim) biol. simbioza, zajedniko mirtin venac sveani venac kojim se kite
ivljenje, izmeu mrava i biljaka, odnosno mlade.
izmeu nekih insekata i biljaka. mis (eng. miss) gospoica; ranije: ki iz
mirodija v. miroija. porodice nieg engleskog plemia.
miroija (gr. mirodia) bog. jednogodinja misa (lat. missa) sluba boja, bogosluenje kod
zeljasta biljka, Anetum graveolens, iz katolika.
fam. Umbelliferae, korena vretenasta; zbog misal (nlat. misaale) kod katolika: knjiga koja
aromatinog mirisa i ukusa, upotrebljava se sadri molitve i pesme koje se itaju i pevaju
kao zain. na bogosluenju, molitvenik, trebnik; tip.
miropodi (gr. myrias bezbroj, mnotvo, pus, vrsta velikih slova kojima se tampaju
podos noga) pl. zool. v. mirijapodi. naslovi i poetni redovi kod misala.
miriorama (gr. myrias, orama pogled, izgled) mi-sezon (fr. demi-, mi-saison) srednje doba
vetaka naprava pomou koje se pojedine godine; prelazio doba izmeu zime i leta, i
slike predela mogu sastaviti tako da obratno; prolena i jesenja moda, npr. apo
izgledaju kao mnogi novi predeli. de mi-sezon (fr. chapeau de mi-saison)
miriofilum (gr. myrias phyllon list) vot. v. proleni ili jesenji eir; demi-se-zon.
milefolijum. misija (lat. mittere poslati, slati, missio slanje,
mirmekijazis (gr. rriyrmex mrav) med. v. mir- poslanje) nalog, zadatak; poslan-stvo,
mecizam. izaslanstvo sa naroitim ciljem; poslanje;
mirmekije (gr. myrmex) pl. med. mraviaste diplomatske predstavnitvo u nekoj dravi;
bradavice, naroito na dlanu i tabanu; drutvo ili ustanova za obraanje nevernika u
mirmecije. pravu veru, naroito kod katolika; misio in
mirmekolog (gr. myrmex; logos) prirodnjak posesionem (lat. missio in possessionem)
koji se bavi prouavanjem mrava, prav. zvanino, sudsko upuivanje nekoga da
poznavalac mrava. primi u posed dodeljeno mu imanje.
mirmekologija (gr. myrmex, logia) nauka o
mravima. misionar (nlat. missionarius) svetenik ili
mirmekofag (gr. myrmex, phagem jesti, kaluer koji je poslat da obraa inoverne u
derati) zool. mravoder, mravojed. pravu veru; fig. propovednik neke nove ideje;
mirmekofili (gr. myrmex, phflos prijatelj, koji pr. misionarski.
voli) pl. zool. prijatelji mrava, tj. zglavkari misionarstvo (lat. missio poslanje) pokret za
koji ive zajedno sa mravima; mirmekofilne obraanje nevernika u pravu veru, naroito
biljke biljke koje su sa mravima u tenjoj verska politika katolike crkve kojoj je cilj
vezi, tj. koje im daju stan i hranu, a mravi obraanje nehrianskih naroda i rasa u kat.
opet njih tite od napada drugih ivotinja veru; fig. propovedanje novih ideja.
(mirmekofite). misioner (fr. missionnaire) v. misionar. misio
mirmekofite (gr. myrmex, phyton biljka) pl. (eng. missis) izraz kojim se u Engleskoj
bog. v. pod mirmekofili. oslovljava udata ena: gospoa, madam
mirmecizam (gr. myrmex) med. mravci, (upotrebljava se samo zajedno sa porodinim
oseanje kao da po telu mile mravi, imenom).
mirmekijazis.
mirmecije (gr. myrmex mrav) pl. med. v.
mirmekije.
miro (gr. myron mirisavo ulje) u pravosl.
crkvi: osveene mirisavo ul>e (sveto
573 mitlfajn
mistagog (gr. mystagogos) kod Grka: svetenik mistiar (gr. mystikos) onaj koji veruje u
koji je upuivao u misterije; danas u mistiku, koji tei za mistikom; fig. zanesenjak.
podrugljivom smislu: onaj koji preteruje u mistral (fr. mistral) v. maestral.
uvanju tajni. mistres (eng. mistress, fr. maitresse) domaica,
mistagogija (gr. mystagogfa) pripremanje za gazdarica; uiteljica; gospoa, izraz kojim se
posveivanje u misterije; uvoenje u misterije; oslovljavaju sve udate sene koje nemaju
teol. uvoenje u uenje hrianske crkve. prava na titulu ledi; dragana, metresa.
mister (eng. mister) gospodin (skraeno u misurit (Missouri SAD) iii. vulkanska stena
pismima: Mg.), izraz kojim se oslovl>avaju, u sastavljena od olivina, piroksena i leu-cita.
Engleskoj, sva gospoda koja nemaju pravo na miscela (nlat. miscella) odredba u zave-tanju
titulu lord, sir i dr. kojom mu seni, koja ga nasleuje,
misterija (gr. mysterion tajna, pl. mysteria) zabranjuje stupanje u drugi brak.
tajna; pl. misterije tajne; kod starih Grka: tajne miscelaneje (lat. miscellaneae) pl. lanci, spisi
nauke, tajne slube nekom boanstvu koje su razne, meovite sadrine; svati-ce, sitne
se sastajale u tome to su pred narodom vesti i saoptenje, razno.
izvoeni njemu neki nerazumljivi obreda (npr. miscele (nlat. miscellae) pl. v. miscelaneje.
eleuzinske, orfike, samo-trakijskei dr. miscirati (lat. miscere) meati, izmeati; na
misterije); u sred. veku: dramska lekarskim receptima: misce (lat. misce)
prikazivanja scena iz ivota svetaca, naroito meaj; misce, da, sita (lat. misce, da, signa)
prizora iz roenja, muka, vaskrsenja i meaj, podaj, oznai; misce, fi-jat, pulvis (lat.
ponovnog dolaska Hristo-va na Zemlju, misce, fiat, pulvis) Meniaj, neka bude prah;
najpre samo na lat. jeziku u crkvama, a posle misceatur (lat. misceatur) neka se izmeta.
i na narodnom na javnim mestima (up. mig (gr. mythos) lit. bajka, pripovetke o
moraliteti). dogaajima iz ivota natprirodnih i
misteriozan (nlat. mysteriosus, fr. myste-rieux) boanskih bia, u kojoj se ta boanska bia
tajanstven, zagonetan, nerazumljiv, nejasan, sputaju na Zemlju, ive i rade kao ljudi, s
mutan, mraan. kojima se esto drue i zajedno s njima vre
misterioznost (nlat. mysteriositas) tajan- mnoge udnovate i junake podvige (najlepe
stvenost, zagonetnost, nerazumljivost. primere mita imamo u staroj klasinoj,
misteriozofija (gr. mysterion tajna, sophi'a naroito grkoj mito-logiji); mitos.
nauka, uenje) nauka (ili: uenje) o mitariti se zool. menjati perje (o pticama).
tajanstvenom. mitacizam (gr. tu, mytakismos) pogreno
mistika (gr. mystikos tajni, tajanstven) nagomilazanje slova m", tj. izgovaranje
prvobitno: uenje o tajanstvenom u koje su glasa m" mesto drugih glasova.
samo izabrani bili posveivani; zatim: mitela (lat. mitra, mitella) povezaa za glavu;
tobonje shvatanje natulnog, transcen- med. poveska.
dentnog i boanskog putem pronicanja u miteser (nem. Mitesser) bubuljica, lojavica,
mrane dubine sopstvenog bia i sjedinja- sujed, sujedica.
vanja sa boanstvom; tenja za tajanstvenim, mitigantan (lat. mitigans) v. mitigativan.
nepoznatim i neobjanjivim, da bi se, putem mitigancija (lat. mitigantia) med. lek za
neposrednog sagledanja i doivljavanje, ublaavanje bola; prav. razlog za ublaa-
shvatilo i pribliilo dui i srcu. vanje kazne, olakavajua okolnost.
mistifikator (nlat. mystificator) obmanji-va, mitigativan (nlat. mitigativus) ublaavan,
varalica. ublaavajui, utoljavan, ugodan, utoljava-jui;
mistifikacija (nlat. mystificatio) obmanji-vanje, mitigantan.
obmana, prevara; zbunjivanje; knjievna mitigacija (lat. mitigatio) ublaavanje,
prevara, knjievna preruenost. utoljavanje; mitigacio pene (lat. mitigatio
mistificirati (nlat. mystificare) iskori-avati roepae) prav. ublaavanje kazne.
lakovernost nekog oveka navodei ga da mitilizam (gr. mytilos, lat. mytilus puica,
veruje u smene i nemogue stvari, koljka) ned. trovanje koljkama.
zaluivati; obmanuti, obmanjiva-ti, varati, mitilotoksizam (gr. mytilos, toxikon otrov) med.
prevariti. v. mitilizam.
miting (eng. meeting) skup, skuptina, sastanak,
misticizam (gr. mystikos tajni, tajanstven, fr. zbor; javni narodni zbor.
mysticisme) sklonost mistici, tj. verovanju u
uda i u mogunost saznanja onoga to je mitificirati (gr. mythos mit, lat. facere uiniti,
tajanstveno i nedokuljivo; vera u mogunost nainiti) uiniti priom, pretvoriti u priu ili
neposrednog sjedinjenja sa boanskim biem bajku, napraviti neto da bude mit.
i strasna tenja za postignuem toga mitlfajn (nem. mittel-fein) koji je srednje
sjedinjenja. finoe, srednje fini (naroito hartija).
mistian (gr. mystikos) odan mistici, tajan,
tajanstven, neobjanjiv, taman, skriven,
zagonetan.
mitograf 574
mitograf (gr. mythos mit, graphos pisac) pisac mitraljezac (fr. mitrailleur) vojnik koji slui u
pria ili bajki, naroito o junacima, mitraljeskom odeljenju, vojnik koji rukuje
natprirodnim pojavama, vilama, bogovima i mitraljezom.
dr. mitraljirati v. mitrajirati.
mitografija (gr. mythos, graphia pisanje) Mitras (pere.) mit. u staroiranskoj religiji: bog
pisanje pria ili bajki. dana i sunca, iji je kult naroito bio razvijen
mitoza (gr. mitos nit osnove) znat. deoba jedra za vreme prvih vekova hrianstva.
elije na niti. mitridat protivotrov, sredstvo protiv trovanja,
mitolog (gr. mythologos) pripoveda pria ili lek koji sadri opijum i jo 54 razne
bajki, skuplja bajki, poznavalac i supstancije, upotrebljava se protiv
prouavalac bajki (mita). najraznovrsnijih bolesti, nazvan po pont-skom
mitologizirati (gr. mythologeo) obraditi (ili: kralju Mitridatu (oko 120. pre n. e.) koji je, da
obraivati) neto kao priu ili bajku, tumaiti bi se sauvao od trovanja, privikao svoje
ili smatrati neto kao priu ili bajku. telo na razne vrste otrova.
mitologije (gr. mythologia) naziv za mnogo- mitridatizam privikavanje organizma na otrov;
boake religije, uenje o bogovima i up. mitridat.
herojima, naroito staroga veka; grko-- mitropolija (gr. meter mati, polis grad)
rimska, germanske, slovenska mitologije. crkvena oblast koja stoji pod upravom
pravoslavnog mitropolita; zgrada u kojoj
mitoloki (gr. mythologikos) koji spada u stanuje i radi mitropolit.
oblast pria i bajki o bogovima, herojima, mitropolit (gr. meter, polites graanin) posle
vilama i udima. patrijarha najvii arhijerejski in u
mitopeja (gr. mythos, poieo inim, pravim) pravoslavno] crkvi.
prianje, stvaranje pria ili bajki, pesniko mitski (gr. mythikos) koji spada u oblast pria
obraivanje bajki. (ili: mita), basnoslovan, stvoren matom,
mitos (gr. mythos) lit. v. mit. izmiljen.
mitoteologija (gr. mythos mit, theos bog, logia miurian (gr. mys mi, ura rep, myuros
nauka) spajanje mitologije sa uenjem o bogu. miorep) koji ima miji rep, slian mijem
mitofobija (gr. mythos, phobeomai bojim se) repu; etr. kratkorep", tj. stih iji metar na
strah od izmiljenih pria, strah od lai. kraju nije potpun.
mitra (gr. mitra, lat. mitra) prvobitno: pojas, miurus pulzus (gr. myiiros zatubast, lat.
povezaa; vrsta turbana kod starih naroda pulsus bilo) ned. slab ali veoma brz puls
prednje Azije, naroito kod njihovih (bilo).
vladalaca, koji su ga nosili kao znak svog Mihl (nem. Michel) podrugljivo olienje Nemaca
dostojanstva; u hri. crkvama: kruna i njihovih slabih strana, naroito sporosti i
pravoslavnih episkopa; kapa katolikih tromosti.
biskupa koju nose kad slue; mitra Hipokratis mihmos (gr. mychmos) med. stenjanje, jeanje;
(lat. mitra Hippocratis) med. Hipokratova migmos.
kapa", zavoj oko glave. mihrab (arap. mihrab, tur. mihrab) oltar u
mitraizam (pere.) kult staroiranskog boga damiji sa koga imam, okrenut prema Meki,
Mitrasa, zatitnika istine i pravde, koji se, od ita molitvu; prostran trem.
I veka n. e., bio jako rairio po celom micetozoa (gr. mykes gljiva, zoon ivo bie,
Rimskom Carstvu, ali ga je docnije potisnuo ivotinja) pl. bot. vrsta najniih biljnih
kult prema Hristu, koji mu je umnogome organizama koji su u mnogo emu slini
slian. izvesnim ivotinjskim organi-zmima.
mitrajada (fr. mitraillade) voj. kartena vatra, micetologija (gr. mykes, logia) v. mikolo-gija.
gaanje karteom. micetofag (gr. mykes, phagein jesti, derati)
mitrajirati (fr. mitrailler) voj. zasipati gljivojed, gljivoder.
neprijatelja karteom, tui (ili: gaati) mi-ma (nem. Mischmasch) smesa, meavina,
karteom. zbrka, nered; up. pel-mel.
mitralan (nlat. mitralis) kapast, u obliku kape, Mina (hebr. Mischnah) prvi deo Talmuda,
dvoperni, dvokrilni, dvolisni; mi-tralna sadri sve zakonske odredbe koje su stvorene
valvula (nlat. valvula mitralis) med. v. mitralis. do kraja P veka n. e.
mitralis (nlat. mitralis) med. dvoperni zali-stak, mjuzik-hol (eng. music-hall) muzika dvor-
dvolistak. nica, muzika dvorana, varijete.
mitraljez (fr. mitrailleuse) voj. brzometno mnema (gr. mneme pamenje) psih. opti
vatreno oruje sa mecima kalibra vojnike naziv za sve sposobnosti organizma za
puke i automatskim punjenjem i paljenjem, primanje i zadravanje spoljnih utisaka,
izbacuje u minutu do 350 metaka, a neki nadraaja; te se sposobnosti sastoje u tome
specijalni mogu izbacivati i do 1.800; up. da nadraaji izazivaju u ivim biima trajne
mainengever promene (engrami), koje meusobno stoje u
izvesnoj sreenoj vezi i
mnemoveutika 575 modalitst
koje se mogu ponoviti im slini na-draaji mobilitet (lat. mobilitas) pokretnost; mogunost
ponu da deluju; pamenje, seanje. kretanja, pokretljivost; fig. nepo-stojanost,
mnemoneutika (gr. mnemoneutos to se promenljivost.
pamti, ega se ovek moe setiti, to se movevs (lat. movere kretati, pokrenuti, to-vens
moe pamtiti) v. mnemonika. pokretan, koji kree, koji pokree) sredstvo
mnemonika (gr. mnemon koji pamti, koji se koje izaziva kretanje, pokretna sila, uzrok
sea, mnemonikos koji se tie pamenja, koji kretanju; spiritus movens (lat. spiritus
je u vezi sa pamenjem) vetina pamenja, tj. movens) duhovni (ili: glavni) pokreta
vetina da se mogunost pamenja neke delatnosti.
potpomogne izvesnim pomonim sredstvima; movencije (lat. moventia) pl. delovi imanja koji
sastoji se poglavito u tome da se stvari koje mogu sami da se kreu, npr. stoka (za
treba zapamtiti asocijaci-jom dovedu u razliku od mobilija, stvari koje treba drugi
vezu sa drugim stvarima, obino po da krene).
mehanikoj shemi, ime se olaka seanje movimento (ital. movimento) nuz. mera za
na one prve. vreme, tempo.
mnemoniar (gr. mnemonikos pamtljiv) moviola (lat. movere kretati) u filmskoj tehnici,
pamtljivac, onaj koji dobro pamti, vetak u sto na kojem se montiraju filmovi i kopira
pamenju. tonska vrpca.
mnemoniki (gr. mnemonikos) u vezi sa mog (eng. mogg) engleska pamuna materija,
vetinom pamenja, putem pamenja. slina pikeu.
mnemotehnika (gr. mneme pamenje, seanje, moget (fr. moguette) pliu slina vunena
technike) v. mnemonika. tkanina sa utkanim figurama, upotrebljava se
mnestiki (gr. mneso seam se, pamtim)pete. koji za ilime.
se tie pamenja, koji je u vezi sa mogigrafija (gr. mogis s mukom, jedva, grap-
pamenjem; mnestiki poremeaja pore- hia pisanje) ked. pisarski gr, bolesni ili
meaji u pamenju. nervozni poremeaji miia i ivaca ruku i
moalakat (arap. al-mualakat) ime sedam ara- prstiju (usled prekomernog pisanja ili
bljanskih pesama iz VI veka n. e. koje se nepravilnog dranja pera pri pisanju);
smatraju najboljim ostvarenjima poezije iz grafospazmus.
vremena pre Muhameda. iogila (rus. mogila) stari mongolski nadgrobni
moare (fr. moire preliv, sjaj) vrsta svilene ili breuljak, u stenama june Rusije; humka,
vunene tkanine, glatke i sjajne, s prelivima grob.
nepravilnih oblika i razliitih veliina. mogilalija (gr. mogis s mukom, jedva, lalia
moarirati (fr. moirer) dati emu, npr. tkanini, ili eretanje) teko govorenje, mucanje, za-
metalu, prelivni sjaj, plameni ili mramorast muckivanje.
izgled. mogovi (lat. magavisium) danak koji su stari
moatje (fr. moitie, ital. medieta, lat. Dubrovani plaali trebinjskim i humskim
medietas) polovina, polutka; praviti moatje knezovima za vinograde izvan gradskog
deliti s kim dobitak i gubitak, npr. u igri; bedema.
preuzeti u zajednica s nekim posao na osnovi mogul prvobitno naziv za Mongole, docnije
jednake deobe dobitka i gubitka. naziv za sve muslimanske vladare u Indi-ji;
mob (eng. mob) prost svet, svetina, olo. veliki mogul titula mongolskih osvajae
mobilan (lat. mobilis) pokretan, pokretljiv, Timurida, koji su vladali musliman-skim
pomian; voj. gotov, spreman za pokret; za delom Indije 15261803. godine.
polazak u rat; v. perpetuum mobile. moda (fr. mode, lat. modus nain) ud, ukus,
mobilizacija (fr. mobilisation) voj. injenje obiaj, nain nonje i odevanja nekog
pokretnim, pokretanje, stavljanje u pokret; vremena; a la mod (fr. a la mode) po modi, u
prevoenje jedne vojske iz mirnodopskog modi, po sadanjem obiaju, po najnovi-jem
stanja u ratno stanje po ranije pripremlje-nom ukusu.
mobilizacionom planu. modalan (nlat. modalis, modus nain) koji je
mobilizirati voj v. mobilisati. uslovljen prilikama ili koji zavisi od prilika;
mobilijar (vlat. mobiliare) pokretnost, po- gram. nainski.
kretnina, pokretna imovina, naroito kuni modalitet (nlat. modalitas) fil. nainstvo, put i
nametaj. nain na koji neto postoji, zbiva se ili
mobilije (lat. mobilia) pl. pokretnosti, po- zamilja; kategorije modaliteta su:
kretnina, pokretna imovina; pokustvo; up. mogunost nemogunost, stvarnost
mebl. nestvarnost, nunost sluajnost; log.
mobilisati (fr. mobiliser) voj. nainiti (ili: svojstvo suda da se u njemu iskazuje odnos
uiniti) pokretnim, pokrenuti, staviti u pokret, kao mogu (problematian), stvaran (aser-
stavljati u pokret, prevesti jednu vojsku iz toran) ili nuan (apodiktian sud);
mirnodopskog stanja u ratno po neposredno zakljuivanje modalitetom: Ako
mobilizacionom planu; mobilizirati. je istina da S mora biti R, onda je istina da
S jeste R, i istina je da je S moguno kao
R. - Ako S jeste R, sleduje da je S kao F
moguno, a ne sleduje da S mora
modeartikl 576 modler
biti R. Ako S jeste moguno kao R, ne moderirati (lat. moderare, moderari) umeri-ti,
sleduje niti da S jeste R, niti da S mora biti R; umeravati, blaiti, ublaiti, smanjiti, stiati,
muz. tonski red; fig. sluajna razlika, sporedna umiriti.
razlika. moderna (fr. moderne) raniji izraz kojim su se
modeartikl (fr. mode, lat, articulus) trg. roba oznaavali svi najnoviji knjievni i
koja odgovara najnovijoj modi, pomodna umetniki pravci.
roba. modernizam (nlat. modernismus) l. malo
modedama (fr. mode dame) ena koja se slobodniji pravac u katolikoj teologiji, koji
odeva po najnovijoj modi, pomodarka. se upravljao po modernoj teoriji saznanja i
model (ital. modello, fr. modele, lat. istorijskoj kritici (papa Pije H osudio je ovaj
modulus) l. v. modul; 2. obrazac, uzorak, pravac); 2. ukus novog vremena i sklonost
mustra; 3. um. potpuno ili delimino gola osoba takvom ukusu (u knjievnosti, umetnosti,
prema kojoj umetnik radi sliku ili kip; 4. u modi i dr.).
graevinarstvu i tehnici: uzorak predmeta koji modernizacija (fr. modernisation) preina-
treba izvoditi, izraen od jevtinog materijala i, avanje (ili: udeavanje) po najnovijem
obino, u smanjenom obliku; 5. kalup po ukusu (ili: nainu, shvatanju).
kome se to izrauje, npr. liju se u pesku modernizovati (fr. moderniser) preinaiti po
mainski delovi i dr.; fig. ugled, primer, uzor. novom, na nov nain prekrojiti, udesiti po
modelar (fr. modeleur) v. modeler. najnovijem, vladajuem ukusu ili modi.
modelarstvo (fr. modele) grana sportskog modernist(a) (fr. moderne) pristalica ukusa i
vazduhoplovstva koja organizovanim radom duha novog vremena.
na izradi minijaturnih leteih mo-dela u modestan (lat. modestus) umeren, trezven,
omladine razvija ljubav i smisao za razborit; skroman, poten, edan.
vazduhoplove i vazduhoplovnu tehniku. modestija (lat. modestia) umerenost, trezve-
nost, razboritost, skromnost, smernost,
modelacija (ital. modellare, fr. modeler) izrada estitost, ednost.
lika prema odreenom modelu. modi (lat. modus nain, modi naini) pl. od
modeler (fr. modeleur) izraiva uzoraka, modus.
uglednih primeraka, stolar izraiva . modela modijon (fr. modillon, ital. modiglione) vrh.
od drveta po kojem e se predmet liti u glava kao ukras ispod krovnog venca.
pesku. modijus (lat. modius) stara rimska mera za ito.
modelirati (ital. modellare, fr. modeler) raditi modikus (lat. modicus) umeren, koji vodi
(ili: izraditi) po izvesnom uzor-ku; izraditi u rauna o potrebno j meri, o onome koliko je
malom obliku, predstaviti u manjim potrebno.
razmerama; izraditi (ili: izraivati) modele modiskinja (fr. modiste) trgovkinja pomod-nom
(od ilovae, gipsa, voska i dr.). robom; radnica koja izrauje pomodnu robu
modelisati v. modelirati. (enske eire, fino rublje i dr.).
modelist(a) (fr. modelliste) izraiva uzoraka, modist(a) (fr. modiste) trgovac pomodnom
uglednih primeraka, modela. robom.
modelovati v. modelirati. modifikacija (lat. modificatio) preinai-vanje,
moderan (fr. moderne, nlat. modernus) preinaenje, predrugojaavanje, pre-
sadanji, dananji, koji je u duhu novog drugojaenje, izmena; preinaenje, preina-
vremena, savremen, koji ima obeleje enost, predrugojaenost; odreivanje mere;
neega novog, koji odgovara najnovijem blie odreivanje npr. jednog pojma;
ukusu ili shvatanju; u knjievnosti i ograniavanje, ublaavanje.
umetnosti: koji nosi obeleje novijeg doba modifikovati v. modificirati.
(supr. antiki). modificirati (lat. modus nain, lacere nainiti,
moderantizam (nlat. moderantismus) ume- initi, modificare) preinaiti, preinaavati,
renjatvo, duh umerenosti; umereni sistem predrugojaiti, predrugo-jaavati, izmeniti,
vladanja. izmenjivati; drukije ili blie odrediti,
moderantist(a) (fr. moderantiste) umerenjak, ograniiti; odmeriti kako treba, svesti na
pristalica umerenosti, naroito u politikim pravu meru, uo-bliiti.
stvarima. modicitet (nlat. modicitas) umerenost, nez-
natnost, malenkost.
moderatan (lat. moderatus) umeren, skroman; modl (nem. Model, lat. modulus mera, merilo)
ravnoduan; jevtin. metalan ili drven kalup za pravljenje
moderato (ital. moderato) muz. umereno. kolaa, slatkia.
moderator (lat. moderator) upravlja, ruko- modler (lat. modulus mera, merilo, fr.
valac; na mainama: deo koji usmerava modeleur) l. umetnik koji vaja kipove,
kretanje, regulator. statue i reljefe; vajar koji je sposoban da svaki
moderacija (lat. moderatio) umeravanje, ume- oblik izradi, do sitnica, u najsavr-enijim i
renje; umerenje, umerenost; blaenje, ubla- najivljim nijansama (npr.
avanje, obuzdavanje.
molo 577 molekul
Roden); 2. radnik koji izrauje modele; 3. moire (gr. Moira) pl. t. boginje sudbine, suaje
fabrikant statueta; trgovac statuetama; up. kod starih Grka; kod starih Rimljana parke.
modeler. Mojsije (hebr. Moscheh, maschah onaj koji je
modo (lat. modo) pril. odmah (na trg. prizna- spasen iz vode") po predanju oslobodi-lac,
nicama, raunima i dr.). osniva vere, prorok, vo i zakonoda-vac
modul (lat. modulus mera, merile) arh. mera za Izrailjaca, iveo oko 1500. pre n. e.
odreivanje veliine pojedinih delova stubova mojsijevstvo (hebr. Moscheh) skup svih propisa
i svodova graevine; jedinica za meru, merilo; i uredaba, religioznih i socijalno--politikih,
prenik metalnog novca, medalje i dr.; figura koji se pripisuju Mojsiju, Mojsijevo uenje,
ili slika kod krojaica i tkalja; kalup za jevrejstvo; Mozaizam. mok (eng. mock)
pravljenje metaka; fiz. modul elastinost, nepreraeni elik, gvoe
moduo elastinost reciprona vrednost slino eliku. moka vrsta najbolje kafe (iz
koeficijenata elastinost; model. Moke, grada i
modulator (lat. modulari umeriti, odmeriti luke u Jemenu).
skladno pevati) 1. prilagoava, usklai-va, mokasin (indijan. moccasin) opanak severo-
regulator; 2. sprava za izvoenje mo- amerilkih Indijanaca izraen od netav-ljene
dulacije. koe; danas vrsta plitke cipele bez vezica.
modulacija (lat. modulatio) muz. pravilno meket (fr. moquette) ranije: briselski ilim;
odmeravanje ili menjanje glasa, izvijanje somotasta vunene ili pamuna tkani-na; danas,
glasom, prelaz iz tona u ton ili iz skale u obino, tepih koji se postavlja od zida do zida.
skalu; nain sviranja ili pevanja; fig. mokirati se (fr. se moquer) podsmevati se,
raznolikost (stila). aliti se na iji raun. mol (fr. toNe, lat. mollis
modulirati (lat. modulari) muz. menjati, izvijati mek) 1. skala ili mol lestvica, tonovi koji
(glasom), praviti prelaze, imati melodine odgovaraju crnim dirkama na klaviru; naziv
prelaze, menjati ton u melodiji i harmoniji. nema nikakve veze sa mekotom tonova, ve
stoji u vezi sa uglastim i oblim oblikom znakova
modus (lat. modus mera; nain) mera, merilo; tf i J>, to jest V durum (tvrdo be) t* V molle
put i nain nekog zbivanja ili postojanja; kuz. (meko be) srednjovekovnog pisanja nota
vrsta tona, tonski red, skala; gram. glagolski (Helmholc); supr. dur. mol (nlat. molecula
nain (modus indikati-vus = odreeni nain, masica, mala masa) 2. fiz. gram-molekul, u
modus konjunkti-vus = savezni nain,
zavisni nain) u grkoj, latinskoj, francuskoj Meunarodnom sistemu jedinica predstavlja
i nemakoj gramatici; modus optativus = jedinicu za koliinu supstance (mol); jednak je
zapovedni nain; modus imperativus = onoj koliini strukturnih estica (atomi, moleku-
zapovedni nain); pl. modi; fil. nain li, joni 12i dr.) koliko ima atoma u 0,012 kg
postojanja (Spinoza). nuklida S.
modus vivendi (lat. modus vivendi) nain mol (ital. molo) 3. luki nasip; gat. mola (lat.
ivljenja, snoljiv ivot u zajednici mola) med. izrodila, plodina. mol-akord (lat.
protivnikih strana, po naelu: iveti i dati mollis mek, ital. accordo) muz.
drugome da ivi. trozvuk u molskoj skali. molaran (lat.
molaris mlinski kamen, rvanj) koji slui za
modus major (lat. modus major) muz. velika mlevenje. molari (lat. molaris mlinski kamen,
ili dur-skala. modus minor (lat. modus rvanj)
minor) muz. mala ili anat. kutnjaci (zubi).
mol skala. modus ponens (lat. modus ponens) molasa (fr. mollasse, lat. mollis) kol. gli-novit i
log. hipote- peskovit krenjak, naroito izmeu Alpa i
tian zakljuak u kome druga premisa ure.
potvruje pogodbu izraenu u prvoj pre- molekil (fr. molcule) fiz. v. molekul.
misi. modus procedendi (lat. modus molekul (fr. molecule, nlat. molecula masica,
procedendi) mala masa, od lat. moles masa) fiz. najsitniji
nain postupanja, metod rada. modus tolens deli jednog tela koji jo zadrava sva
(lat. modus tollens) log. hipote- svojstva svoje prvobitne celine; svako telo
tian zakljuak u kome druga premisa sastoji se od molekula, a svaki molekul iz
odrie pogodbu izraenu u prvoj premisi. atoma; molekulska masa zbir atomskih masa
mozaizam (nlat. mosaismus) v. mojsijevstvo. svih atoma prisutnih u molekulu; broj koji
mozaik (fr. mosaique, p., port. mosaico, pokazuje koliko je puta masa jednog
ital. musaico, lat. opus musivum, gr. molekula vea od 12 mase 1/12 atoma
museion) slika ili ornamenat, na zidu ili ugljenikovog izotopa S; ekvi-valentna je
podu, izraeni od kamiaka, mramornih molekulskoj teini; molekul-ske sile,
ili staklenih paria u boji. mozaist(a) (fr. molekularne sile privlane i
mosaique) umetnik koji radi
slike i ornamente u mozaiku.
37 Leksikon
molekularna biologija 578 moment-fotografija
odbojne: sile molekula; fig. veoma mali deo, mesingani kip sa volovskom glavom i
deli. rairenim rukama; fig. neto to zahteva
molekularna biologija (gr.) podruje biologije velike i teke rtve, npr. Moloh gladi,
koje se bavi prouavanjem osnovnih Moloh rata i dr.
biolokih fenomena na nivou molekula. mol-skala (lat. mollis, scala) muz. tonska
molekularna genetika (gr.) grana biologije koja lestvica u molu; melodijska mol-skala ona
prouava procese nasleivanja, muta-cije, kojoj se pri penjanju i esti stupanj povi-ava
promene naslednik osobina i evolu-cije na za polustepen, a pri sputanju esti i sedmi
osnovu fiziko-hemijske grae elijskog stupanj sniavaju za polustepen; harmonijska
jezgra. mol-skala ona koja i pri penjanju i pri
molekularni (nlat. molecula masica, mala masa) sputanju ima podjednak razmak stupnjeva.
koji se tie (ili koji potie od) molekula, koji molski (lat. mollis) muz. koji je u molu.
se osniva na (ili koji je u vezi sa) molskin (eng. moleskin) fina pamuna tka-
molekulima. nina sa utkanim arama od fine vune.
moler (nem. Maler) v. maler. molto (ital. molto) muz. mnogo, vrlo; molto alegro
moleraj (nem. Malerai) slikarstvo kao zanat; (ital. molto allgro) vrlo brzo; non molto
neumetniki ivopis; up. maleraj. (ital. pop molto) ne previe, ne prejako.
moles (lat. moles) teret, masa, teko telo, npr. molton (fr. molleton) mekana i topla vunena
velika graevina, kolos; napor, tekoa, tkanine, vrsta finog flanela.
muka, trud, nevolja. moluske (nlat. mollusca) v. malakodermi.
moleskin (eng. moulskin krzno od krtice) momenat (lat. momentum za movimentum od
gusta i teka pamune tkanine slina movere kretati, pokretati) trenut, trenutak,
jelenjoj koi. as, asak, magnovenje; vreme za poinjanje
molestan (lat. molestus) teak, muan, dosadan, nekog posla; odsudan, odluan trenutak;
neprijatan, nelagodan. razlog, povod, ono to pokree, podstie na
molestirati (lat. molestare) dosaivati, neki rad; bitni sastojak, bitna okolnost, bitna
zlostavljati, uznemiravati. taka; fiz. momenat inerciji ili momenat
moleta (port. moleta, fr. molette, lat. mola-ge) lenivosti zamiljena masa koja, postavljena na
slik. tuak za rastrljavanje boja; mali elini odstoja-nju=1 od obrtne ose, pri istoj
valjak za snimanje mustre na katun. uglovnoj brzini, ima istu energiju koju ima
moletirati (fr. moleter) snimati mustru pomou i stvarno telo koje se obre (zbir proizvoda iz
elinog valjka na bakar; glaati ogledala. materijalnih taaka i njihovih kvadrata
molibden (gr. mclybdos olovo) hen. elemenat, odstojanja od obrtne ose mr2); mag-netni
metal, atomska masa 95,94, redni broj 42, momenat jednog magneta: proizvod iz jaine
veoma dragocen u pravljenju elika. jednog pola toga magneta i rastojanja oba
molibdenit (gr. molybdos) t. glavna ruda pola; mehanikim statiki momenat proizvod
molibdena. iz jedne sile R i rastojanja g neke take od
molibdomantija (gr. molybdos, manteia pravca sile zove se (statiki) momenat sile u
proricanje) proricanje po istopljenom olovu. odnosu prema toj taci.
molijencije (lat. mollientia) pl. med. omekav-na moment v. momenat.
sredstva, sredstva ili lekovi za omek-avanje. momentalan (lat. momentum) v. momentan.
moliment (lat. mollimentum) med. lek za momentan (nlat. momentaneus, fr. momenta-
umekavanje ili ublaavanje bola. pe) trenutak, magnoven; iznenadan,
molifikativan (nlat. mollificativus) umek-avan, letimian, brz, prolazak.
umekavajui, ublaujui, umi-njujui. momentativum (nlat. momentativum) gram.
molifikacija (nlat. mollificatio) umekavanje, trenutni glagol (koji oznaava radnju koja se
ublaavanje, uminjavanje. u jednom trenutku zbiva).
molo (ital. molo, lat. moles) nasip, kamena moment-aufname (lat. momentum trenutak,
brana na ulazu u pristanite. nem. Aufnahme snimanje; snimak) fot.
molovati (nem. malen) raditi kao mazalo ili snimanje trenutnih slika; trenutno snimanje
slikar zanatlija, naroito sobe. slika.
molops (gr. molops) med. masnica, maznica, momevt-bild (lat. momentum, nem. Bild
oiljak. slika) fot. trenutno snimljena slika.
molosus (gr. moloss6s, se. pus) etr. sti- momentulum (nlat. momentulum) muz.
hovna stopa od tri duga sloga ( -------------- ), esnaestina jedne pauze.
nazvana po epirskoj oblasti Molosiji. momentum (lat. momentum) muz. osmina jedne
Moloh (hebr. molech kralj) mit. boanstvo, pauze.
kumir starih Feniana, Amonita i Moa-bita u moment-fotografija (lat. momentum, gr. phos,
kome su potovali Sunce i kome su, prinosili photos svetlost, graphia pisanje) izraivanje
decu na rtvu; poznat je njegov trenutnih slika; takoe mo-ment-bild.
momomanij 579 monere
a
momomanija (gr. momos kuenje, mama vladavine, protivnik vladanja jednog oveka.
pomama, ludilo) strast za grenjem (ili: za monarhomahi (gr. monarchos, machomai) pl.
kuenjem), dankavost. oni koji se bore protiv monarhije", ovako su
mona (ital. topla, skr. za madona) gospoa. nazivani pisci koji su se, u XVI i XVII veku,
monada (gr. monas, monados jedinica) fil. borili protiv apsolutne monarhije i dokazivali
jedinica, jednostavno bie, prosto bie, da je nosilac vlasti narod.
nedel>ivi sastojak materije; Lajbnic: mo-nade monarhofaizam (gr. monarchfa, ital.
nisu delovi, ve osnove pojava; zool. veoma fascismo) faizam koji se tesno vezuje za
sitna jednoelina ivotinjica iz roda monarhiju i dinastiju i oslanja se na njih
Flagellata, biara; hen. elemenat ili radikal (npr. nekad u Italiji).
koji ima mo jedinjena jednog atoma monarhofaist(a) pristalica i sledbenik
vodonika. monarhofaizma.
monadelfija (gr. monos jedini, adelphos brat) monastir (gr. monasterion, lat. monasteri-um)
vog. jednobratstvo, svojstvo biljaka kod kojih mesto gde se ivi samakim ivotom",
su pranici svojim prani-kim koliima samostan (kod nas odomaen nepravilan
srasli u jednu cev, npr. kod slezova (u oblik: manastir).
Lineovom sistemu biljaka XVI klasa). monastiav (gr. monastikos) usamljenike,
monadologija (gr. monas jedinica, logfa) fil. manastirski, samostanski; kaluerski,
uenje o monadama; po ordanu Brunu, sve monaki.
stvari sastoje se od telesnih i oduho-vljenih monauralan (gr. monos sam, jedan, lat. auris
monada; pravi osniva nauke o monadama uvo) koji ima samo jedno uvo.
je Lajbnic, po kome su monade, iz kojih se monah (gr. monos, monachos) onaj koji
sastoje sve stvari, bestelesne, jednostavne, ivi sam", tj. usamljenik, kaluer.
vene, oduhovljene jedinice sile, sposobne da monahizam (gr. monachos) kaluerski red,
stvaraju predstave i da tee; one su kaluerstvo, duh kaluerstva.
metafizike take, psihiki atomi, entelehije; monahinja (gr. monache) kaluerica, opatica,
Monadologija delo Lajbnicovo, u kome je on asna sestra.
izneo svoj pogled na svet. monahologmja (gr. monachos, logfa) uenje o
monandrija (gr. monos ak, jedini, aner, kaluerstvu i kaluerskom ivotu, izlaganje
andros mu, ovek) bog. svojstvo koje imaju sutine kaluerstva.
jednomuevne biljke, tj. one iji cvetovi monahomahija (gr. monachos, mache boj,
imaju samo jedan pranik (I klasa u Li- borba) borba protiv kaluerstva i sutine
neovom sistemu). kaluerstva.
monartrizam (gr. monos, arthron zglob) med. monacidan (gr. monos, lat. acidum kiselina)
jednozglobni reumatizam. e. koji ima mo zasienja jednog molekula
monarh (gr. monarchos) vladalac, samo- monobazne kiseline.
drac, samovladar. monaki (gr. monachos) koji se tie
monarhizam (gr. monarchfa) sistem monar- kaluerstva, kaluerski.
hijske vladavine, samovlada; privre-nost mongolizam (nlat. mongolismus) patoloka
monarhijskom sistemu. anomalija kod koje oboleli izgleda kao
monarhizirati v. monarhizovati. Mongolac, a pokazuje i znake duevne
zaostalost.
monarhizovati (gr. monarcheo sam i mond (fr. monde, lat. mundus) svet, vasiona,
neogranieno vladam) jednu dravu ili vaseljena; ljudski rod, ljudi; svet, drutvo;
republiku pretvoriti u monarhiju. fini svet, dobro drutvo, odabrano drutvo;
monarhija (gr. monarchia) oblik vladavine u svetska mudrost, fin nain ivota.
kojoj je na elu drave stalno neka osoba monden (fr. mondain) svetski ovek, ovek
(monarh), vlada jednog oveka; apsolutna koji odlazi u via i otmenija drutva, ovek
monarhija drava u kojoj vladalac ima koji hoe i ume da uiva u zadovoljstvima
neogranienu vlast; konstitucional-na ovog sveta.
monarhija ustavna monarhija, drava u kojoj mondenka (fr. mondaine) svetska dama,
je vlast vladaoeva odreena i ograniena svetska ena; up. monden.
ustavom. mondenski (fr. mondain) svetski, svetovni,
monarhijski (gr. monarchikos) osnovan na ovosvetski; visokodrutveni, koji ivi ili koji
monarhijskom sistemu vladavine, koji se tie se ume dobro snalaziti u veliko-drutvenom
monarhije ili joj pripada; carski, kraljevski, ivotu.
vladarski. monepigrafian (gr. monos sam, jedini, epi-
monarhista) (gr. monarchia) pristalica grapho piem na, napiem na) o novcu: koji
monarhistinog sistema vladavine. ima samo slova ili natpis, bez lika.
monarhistian (gr. monarchikos) koji je monere (gr. moneres) pl. zool. po Heklovu
odan monarhiji ili monarhu. shvatanju najprostije iva bia koja bi
monarhomah (gr. monarchos, machomai
borim se) protivnik monarhijskog sistema
37*
Moneta 580 monogra
m
ionogramisti (gr. monos, gramma) pl. u istoriji vanje muzikih intervala (dugaka kutija od
umetnosti: umetnici, poglavito slikari, o tankog suvog drveta, na kojoj su razapete, i
kojima se ne zna neto podrobnije i koji su pomou tegova zategnute, jedna ili vie
poznati samo po svojim monogramima. ica).
monografije (gr. monos, graphfa pisanje) movokordav (gr. monos, chorde) jednoian,
knjievna ili naune rasprava koja se sa jednom icom, sa jednom strukom.
podrobno bavi samo jednim predmetom neke monokotiledone (gr. monos, kotyledon kli-cin
nauke, ili ivotom i radom samo jednog pisca, listi) pl. bot. biljke koje imaju samo jedan
umetnika, filozofa, istorijske linosti itd. klicin listi; pr. monokotiledon-ski.
monodaktilav (gr. monos, daktylos prst) movokrat (gr. monos, kratos j anina; vlast)
zool. koji ima samo jedan prst, jednoprst. samovladar, samodrac, monarh.
monodija (gr. monodfa) pevanje pojedinca, movokratija (gr. monos, kratos) samovlada,
solo-pevanje; pesma u jednom tonu, monarhija.
monolog u stihovima. movokristal (gr. monos, krystallos) kristalno
monodontan (gr. monos, odus, odontos zub) telo sastavljeno od samo jednog kristala.
zool. koji ima samo jedan zub, jednozub. movokromatski v. monohromatski.
monodrama (gr. monos, drama radnja, monoksilon (gr. monos, xylon drvo) amac
pozorini komad) pozorini komad u kojem izraen, izduben od jednog stabla, oranica.
nastupa samo jedno lice. movokularav (gr. monos, lat. oculos oko)
monoze v. monosaharidi. koji ima samo jedno oko, jednook; monoku-
monozof (gr. monos, sophs mudrac) onaj larno gledanje gledanje samo na jedno oko;
koji misli da je samo on pametan, uobraeni supr. biiokularan.
mudrac. movokultura (gr. monos, lat. cultura gajenje)
monozofija (gr. mnos, sophfa mudrost) aip. obdelavanje samo jedne vrste useva u
uobraena mudrost onoga koji misli da je nekoj zemlji, koja je njena glavna privredne
samo on pametan. grana (npr. gajenje kafe u Brazilu). Nezgoda
monoidejizam (gr. monos, ideia misao, ovog sistema je u tome to, u sluaju rave
predstava) la ogranienost svesti koja je etve, narod ostaje bez izvora za podmirenje
obuzeta samo jednom jedinom milju ili svojih potreba; podizanje i negovanje samo
predstavom; supr. polidejizam. jedne vrste nasa-da, npr. bukova uma,
monokarpan (gr. monos, karpos plod) bot. hrastova uma i sl.; supr. polikultura.
jednoplod, koji ima samo jedan plod; mono- monokulus (gr. monos, lat. oculus oko) v.
karpne biljke biljke koje za vreme svog monoftalmus.
ivota samo jednom cvetaju i donose plod, pa monolajn (eng. monoline) tip. maina slaga-ica
posle toga uginu. koja slae i lije cele redove.
monokeros (gr. monkeros) zool. v. monoce- monolema (gr. monos, lemma primljeno,
ros. uzeto) log. polovini zakljuak, zakljuak u
movokefalan (gr. monos, kephale glava) kojem nedostaje jedna premisa.
koji ima samo jednu glavu, jednoglav. monolit (gr. monos, Ifthos kamen) delo izra-
monokini (gr. monos, bikini po ostrvu u Tihom eno od jednog kamena, npr. spomenik ili
okeanu) vrsta enskog kupaeg kostima bez stub (obelisk) od jednog jedinog kamena.
grudnjaka;ust. toplis. monolitan (gr. mnos, Uthos) izraen iz-jedna,
monokl (gr. mnos, lat. oculus, fr. monocle) iscela, jedinstven, celinski po sklopu.
naoarsko staklo samo za jedno oko; supr. monolog (gr. monos, Igos govor, razgovor)
binokl. razgovor sa samim sobom; lit. deo drame u
moiokliniav (gr. monos, kline krevet) bog. koji kome neko lice samo sa sobom govori i
ima i pranike i tukove u istom cvetu. upoznaje sluaoce sa svojim duevnim
movoklinski sistem (gr. monos, klin stanjem i pobudama.
naginjem) u kristalografiji: sistem u kome su movologisati (gr. monos, Igos) govoriti
tri nejednako duge ose, od kojih se dve seku monolog; govoriti sam sa sobom.
pod otrim uglom, a trea je na njima movom (nlat. monomius sa jednim izrazom)
upravna. mat. jednolan izraz (tj. izraz iji delovi nisu
movokolov (gr. monkolos jednostran, jed- vezani sa plus ( + ) i minus ()', mononom;
nolik, jednovrstan) poet. pesma koja se sastoji up. vinom, polinom.
samo od jedne vrste stihova; supr. bikolon. monomav (gr. mnos, manfa ludilo) med
moaokolor (gr. monos, lat color) filmska duevni bolesnik koji je uvrteo sebi u glavu
tehnika u jednoj boji; up. polikolor. samo jednu bolesnu misao (fiks-ideju).
movokord (gr. monchordon, mnos jedini, monomanija (gr. mnos, mama) med. naziv za
chorde ica, struka) sprava pomou koje se izvesne bolesne nagone koji se smatraju kao
ispituju zakoni treperenja (oscilova-nja) ica; samostalni duevni poremeaji, kao
slui za matematika odrei-
monomatian 582 monosilabian
jednostrano ludilo (npr. kleptomanija, grau stihova (supr. dipodija); bog. jedno-
piromanija, bolesni nagon za ubijanje, me- nonost.
galomanija i dr.); sad je dokazano da su monopodijski (gr. monos, r us, podos) ketr. koji
ovakve pojave znaci opteg duevnog se sastoji od istih stopa, napisan u jednakim
obol>enja. stopama; monopodijsko grananje bog.
monomatian (gr. monos, omma oko) koji jednonono grananje.
ima jedno oko, jednook. monopol (gr. monopolion pravo samotrgovi-ne,
monomah (gr. monomachos) pojedinani samoprodaje, od monos, poleo prodajem)
borac, borac u dvoboju (kod Rimljana = iskljuivo pravo trgovanja nekom vrstom
gladijator); nadimak Vladimira P, kijevskog robe (naroito kad drava zadri za sebe
kneza (11131125). pravo na proizvoenje i trgovinu nekom
monomahija (gr. monomachia) pojedinana vrstom robe, npr. solju, ibicama, duvanom,
borba, dvoboj. petroleumom, raznim obrascima i dr.);
monomsran (gr. monos, meros deo) sastavljen iz kapitalistika udruenja (karteli, sindikati,
jednostavnih, prostih delova, jednode-lan, trustovi) kojima je cilj da bez konkurenata
jednolan; supr. polimeran. zavladaju nekim granama privrede radi
monomerija (gr. monos, meros) sastavljenost iz dobijanje vitka vrednosti, jedan od najviih
prostih delova, jednostavnost, jedno-lanost; stupnjeva udruivanja kapitalistikih
supr. polimerizam. preduzea, karakteristian za epohu
movometalizam (gr. monos, metallon) u imperijalizam.
narodnoj ekonomiji: sluaj kada je novana monopolizirati (gr. monopolion) uvesti za neku
jedinica neke drave odreena kao izvesna vrstu robe monopol; fig. zadrati (ili:
koliina nekog metala (zlata ili srebra), kada zadravati) samo za sebe pravo na neto.
se, dakle, obavezno novac sastoji od jednog monopolisati v. monopolizirati.
metala; up. bimetalizam. monopolist(a) (gr. monos, poleo prodajem)
monometar (gr. mnos, metron mera, merile) imalac iskljuivog prava proizvodnje i
metr. stih koji se sastoji od istih stopa, npr. trgovine nekom vrstom robe; slubenik
dvostopni jampski ili trohejski stih. monopola, radnik u monopolu.
monometrian (gr. monos, metron) ketr. koji se monopsihizam (gr. monos, psyche dua) fil.
sastoji iz istih stopa, istostopni. uenje Averoesa, po kome su pojedine due
monomorfan (gr. monos, morphe oblik) koji samo modifikacije jedne univerzalne, opte
ima isti oblik, jednooblian. due.
monomorfija (gr. monos, morphe) isti oblik, monopson (gr. monos, opson trite) trg.
istooblinost, jednooblinost. situacija na tritu kada se pojavljuje samo
moioniha (gr. monos, onyx, onychos nokat, jedan kupac.
kopito) pl. zool. lihoprsti papkari (konji, monopteran (gr. monos, pteron krilo, pero)
nosorozi i dr.). zool. jednokrilni, sa jednim perajem; arh. sa
moionom (nlat. mononomium) mat. v. monom. jednim redom stubova, u obliku okrugle
mononukleari (gr. monos, lat. nucleus jedro) graevine sa jednim redom stubova.
,, fiziol. bela krvna zrna, krupna i sa velikim monopteron (gr. monos, pteron) zool. jedno-
okruglim jedrom. krilac, jednoperajac.
monopteros (gr. monos, pteron) arh. okrugla
mononukleoza (gr. monos, lat. nucleus) med. graevina koja lei samo na jednom redu
poveali broj monocita u krvi. stubova (antiki hram).
monopatija (gr. monos, pathos bolest, bol) monorema (gr. monos, geta re) lingv.
med. oboljenje samo jednog dela tela, jednolan izraz (kada se jednom reju
oboljenje samo due, oboljenje samo tela. obuhvati cela misao, npr. u dejem govoru).
monopetalan (gr. monos, petalon list) bog. monorima (gr. monos, fr. rime slik) poet. pesma
jednolist, sa jednim cvetnim listiem; up. sa jednom vrstom slikova, ili sa istim
polipetalan. slikovima.
monopirenian (gr. monos, pyren kotica) bog. monorhidija (gr. mnos, orchfdion mudace)
koji ima samo jednu koticu, jezgru. anat. uroeni nedostatak jednog muda, jedno-
movoplan (gr. mnos, lat. planum ravan) mudost, lihomudost; jednostrani kriptor-hizam.
aeroplan koji ima sa svake strane trupa samo monorhizam (gr. monos, orchis mudo) anat. v.
po jedno krilo (za razliku od bipla-na, monorhidija.
triplana i multiplana). monorhit (gr. monos, orchis) anat. lija,
monoplastida (gr. monos, plastos uoblien, jednomudac, onaj koji se rodio samo sa
obrazovan) pl. zool. jednoelijske ivotinje, jednim mudom.
protozoe. monosaharidi (gr. monos, sakchar eer) hen.
monoplegija (gr. monos, plege udarac, rana) jednostavni ugljeni hidrati, naroito laktoze.
med. uzetost samo jednog uda ili samo jedne monosilabian (gr. monos, syllabe slog) jed-
grupe miia. nosloan, koji ima samo jedan slog; mono-
monopodija (gr. monos, piis, podos noga,
stopa) ketr. istostopnost s obzirom na
monosilabum 583 monohromi]a
silabini jezici jezici kod kojih se rei monotriglif (gr. monos, triglyphos) apx. na
sastoje samo od jednog sloga (npr. kineski, fasadama dorskih hramova: trostruki razrez
tibetanski i dr.). izmeu dva stuba, kada su stubovi blizu
monosilabum (gr. monos, syllabe) gram. jedno- jedan drugom.
slona re. monotropan (gr. monos, trpos obrt, pravac)
monosimptomatian (gr. monos, symptoma mm. naziv za mineralne tvari koje mogu
sluaj, dogaaj) koji pokazuje samo jedan prei iz jedne modifikacije u drugu, ali iz
simptom. ove ne mogu prei u onu prvu.
monositija (gr. monos, si'tos jelo, hrana) monofagija (gr. monos, phagefn jesti) v.
osobina onoga koji voli da jede sam; monositija.
uzimanje hrane samo jedanput dnevno; monofazi (gr. monos, phagem) ivotinje koje
mono-fagija. se hrane samo jednom vrstom hrane: biljnom
monospermija (gr. monos, sperma seme) fi-ziol. ili ivotinjskom.
postojanje samo jedne semene elije; monofazija (gr. monos, phasis iskaz,
prodiranje samo jedne semene elije. tvrenje) med. poremeaj u sposobnostima
monospermian (gr. monos, sperma) jednose- govora koji obino dolazi posle kaplje ili
meni, sa samo jednom semenom elijom. kod duevnih bolesti, a sastoji se u tome to
monostihov (gr. monos, stihos red, stih) bolesnik moe da izgovara samo jednu re ili
poet. pesma od strofa sa po jednim stihom. najvie nekoliko rei, dok je ostale rei ili
monosciji (gr. monos, skia senka) pl. geogr. zaboravio ili ne moe da ih izgovara.
jednosenani", tj. stanovnici umerenih monofiziti (gr. monos, physis priroda) pl.
pojaseva kojima senke, u toku cele godine pristalice uenja carigradskog arhiman-drita
padaju u podne samo u jednom pravcu: u Eutihesa o samo jednoj boanskoj prirodi
severnom umerenom pojasu ka severu, u Isusa Hrista; prokleti na crkvenim saborima u
junom ka jugu. Kalcedonu (451) i Carigradu (553).
monoteizam (gr. monos, theos bog) vera u monofilan (gr. monos phyllon list) bog.
postojanje jednog boga, jednobotvo; supr. jednolist, koji ima samo jedan list; supr.
politeizam. polifilan.
monoteist(a) (gr. mnos, theos) onaj koji monofiletizam (gr. monos, phyle pleme)
veruje u postojanje samo jednog boga, jedno- biol. uenje da sva iva bia (ljudi,'ivotinje,
boac; supr. politeist. biljke i mikroorganizmi) vode poreklo od
monoteistiki (gr. monos, theos) jedno- zajednikog pretka najnieg organizma,
boaki, koji veruje samo u jednog boga; tj. od elije; lei u osnovi darvinizma i
koji je u vezi sa uenjem o postojanju samo savremene biosistematike; supr. polifiletizam.
jednog boga; supr. politeistiki. monofilija v. monofiletizam.
monoteleti (gr. monos, thlo hou) teol. pristalice monofobija (gr. monos, phbos strah) med.
uenja o dve prirode, ali samo jednoj volji strah od samoe.
Isusa Hrista (na VI crkvenom saboru, u monofon (gr. monos, phone glas, zvuk) pr.
Carigradu 680, oni su, nasto-janjem jednoglasan; jednozvuan; supr. polifon.
protivnika, tzv. dioteleta, prokleti). monofonija (gr. monos, phone) jednogla-
monoteletizam (gr. monos, thelo) teol. uenje o snost; jednozvunost.
postojanju samo jedne volje u Isusu Hristu; monoftalmija (gr. monos, ophthalmos oko)
up. monoteleti. posedovanje samo jednog oka, jednookost.
monotip 'gr. monos, typos otisak) 1. tip. maina monoftalmian (gr. monos, ophthalmos)
slagaica koja slae i lije pojedina slova (up. jednook, koji ima samo jedno oko.
monolajn linotip); 2. slik. samo jedan otisak monoftalmus (gr. monos, ophthalmos) onaj
slike prethodno izraene uljanim bojama na koji ima samo jedno oko, jednooki.
bakarno j ploi; mo-notipija. monoftong (gr. monos, phthongos zvuk, glas)
monotipija (gr. monos, typos) slik. v. monotip 2. gram. dug samoglasnik, jednoglasnik.
monotian (gr. mnos, us, nar. otos uvo) med. monoftongiranje (gr. monos, phthongos)
koji uje samo na jedno uvo. gram. pretvaranje dvoglasnika (diftonga)u
monotom (gr. monos, tome seenje, rezanje) jednoglasnik (monoftong).
mineral koji ima samo jednu cepljivost. monohroizam (gr. monos, chros boja koe)
monoton (gr. monos, tonos naglasak, ton) u jednobojnost.
jednom glasu (ili: zvuku); jednolik, jed- monohroian (gr. monos, chros) u jednoj
noobrazan, dosadan. boji, jednobojan.
monotonija (gr. monos, tonos) jednolikost, monohrom (gr. monos, chroma boja) slika u
jednoobraznost, dosada. jednoj boji.
monotreme (gr. monos, trema rupa, otvor) pl. monohromatski (gr. monos, chroma) koji
zool. ivotinje koje imaju samo jedan otvor za ima samo jednu boju, jednobojan.
izbacivanje izmeta, mokrae i semena, monohromija (gr. monos, chroma) jednoboj-
kljunari.
movohronian 184 monter
montir (fr. monture) optok od nakita. ralu, govoriti o moralu, propovedati moral;
montiranje (fr. monter) v. montaa. fig. korita, karata koga, popovati kome.
montirati (fr. monter) l. penjati, podii, moralisati (nlat. moralisare) v. moralizirati.
podizati, uzdii; 2. sklopiti, namestiti mainu moralist(a) (fr. moraliste) uitelj, propo-vednik
na mestu upotrebe iz gotovih delova; morala, pisac koji pie o moralu; sudija u
namestiti (ili: optoiti, uglaviti) dragi kamen; pitanjima morala.
spremiti, snabdeti kuu nametajem; snabdeti
brod posadom; voj. uglaviti puku u drvo; moralitet (lat. moralitas) ono to je u skladu sa
sastaviti top i uiniti ga sposobnim za dejstvo; zahtevima morala (pomiljenje na srcu,
puniti puane i topovske metke; supr. radnja, postupak), svojstvo slaganja sa
demonti-rati; up. montaa. najviim zakonom odranja ljudskog drutva,
montisti (ital. monte) pl. fiz. davaoci zajmo-va na celine ljudskog roda (supr. lega-litet svojstvo
podlogu nepokretnih imanja. slaganja sa zakonima ili pravnim poretkom
montura (fr. monture) vojniko odelo, oprema; jedne drave), ono to je u moralnom pogledu
mundir jednoobrazno odelo posluge; podloga dobro, moralno ponaanje nekog oveka;
vlesulje (perike). vrlina, krepost, istota i etika vrednost nekog
monumen(a)t (lat. monumentum) umetniki postupka.
izraen predmet koji neposredno ili moraliteti (fr. moralites) pl. u poznijem
simbolino slui kao uspomena na koga ili srednjem veku: vrsta pobonih drama koje su,
to, spomenik. za razliku od misterija, predoavale, u
monumentalan (lat. monumentalis) koji pripada izmiljenim primerima, pojedine moralne
spomeniku ili se tie spomenika; kao pouke.
spomenik, tj. velikolepan, velianstven, moralne pedagogija vaspitanje u duhu shvatanja
znatan, koji ima svojstva onoga to se ne ivota koje se oslanja na filozof-sku i
moe zaboraviti. naunu, a ne na religijsku etiku.
monumentomanija (lat. monumentum moralne statistike statistike izvesnih, u
spomenik, gr. mama pomama, ludilo) moralnom pogledu znaajnih, pojava i radnji
pretere-nost u elji za podizanjem u ljudskom drutvu koje se dogaaju po nekoj
spomenika. pravilnosti, npr. zloini, samoubi-stva,
mope (fr. mops, nem. Mops) Zool. rasa pasa sklapanje i razvodi brakove itd.
kratke dlake i male, zatupaste njuke, mala moralne teologija po Kantu, pokuaj da se, na
doga. osnovu uroene tenje razumnih bia da
mora (ital. toga) 1. omiljena italijanska i ive u skladu sa izvesnim moralom, zekljui
dalmatinska igra prstima u kojoj uestvuju o postojanju boga i njegovih osobina.
dva igraa: jedan brzo prua jednu ruku ili moralne filozofija v. pod moralni.
obe pokazujui izvestan broj prstiju, a
protivnik odmah mora, takoe prstima, da moralni (lat. moralis) koji se tie morala i
pogodi koliko je onaj prstiju pokazao; ala njegovih propisa, koji pripada moralu;
mora (ital. alla mora). moralni zakon unutarnji zakon po kojem
mora (lat. toga) 2. oklevanje, odlaganje, niko ne treba da ini ono to ne bi eleo da se
otezanje. njemu uini (v. kategoriki impera-tiv);
mora (lat. mora) 3. fon. jedinica glasovne moralna osoba pravio lice, juri-stiko lice,
(fonetske) duine koja otprilike odgovara ono to ima sva zakonska prava a stvorio ne
kratkom glasu, odnosno polovini dugog glasa. postoji kao osoba, npr. neko zavetanje;
moral (lat. mos gen. mori obiaj, moralis) fil. moralni princip moralni zakon: moralni
skup obiaja, naroito dobrih obiaja, onih filozof filozof koji moralne i etika pitanja
koji omoguuju povoljan i skladan opstanak i sistematski prouava i obrauje; moralna
razvitak pojedinca i drutva, vrlina, krepost, filozofija uenje o moralu, praktine
najvii zakon odranja ljudskog drutva; filozofija, etika; up. etiki.
misao kojoj je cilj da poui, pouka (npr. neke moralnost (lat. moralis) v. moralitet.
prie, basne); fig. duevno raspoloenje, duh, morendo (ital. morando) iuz. oteui,
hrabrost, npr. vojniki moral; up. etika. razvlaei, zadravajui.
mora lan (lat. moralis) v. moralni. moratorijum (nlat. moratorium od lat. mora-ri
moralizam (lat. moralis) priznavanje i strogo oduiti, odugovlaiti) odlaganje roka plaanja
zahtevanje jednog moralnog shvatanja nekog duga, bilo pristankom pojedinih
dunosti; supr. amoralizam, imoralizam. poverilace ili putem zekone; odlaganje
moralizacija (nlat. moralisatio) potpoma-ganje plaanje do izvesnog roka, koje odreuje
(ili: unapreivanje) morala i njegovih vlada ked nastupe izuzetne okolnosti i
propisa; up. moralizirati. prilike, npr. rat i dr.
moralizira (nlat. moralisare) initi (ili: morbidan (lat. morbidus) bolestan, boleljiv;
uiniti) moralnim, popravljati koga ili to u slik. mekan, nean.
moralnom pogledu; uliti moral, ulivati
moral; razmiljati o mo-
morbiditet 586 morozan
morbiditet (nlat. morbiditas) med. bolesno zove se bona morena; kada se dva lednika
stanje, bolesnost; brojni odnos bolesnih sa svojim morenama sastanu i spoje u jedan,
prema zdravim. onda se i njihove bone morene spoje u
morbile (nlat. morbilli) pl. med. ospe, ospice, jednu, tzv. sredinju morsku.
mrase, sipanice. morendo (ital. morendo) muz. izumirui, gubei
morbilitet (nlat. morbilitas) med. v. morbili-tet. se, sputajui ton toliko da se jedva uje;
morbilozan (nlat. morbillosus, fr. morbi-leux) morijente.
med. ospini, koji spada u ospice. mores (lat. mos, mori) pl. v. pod mos.
morbicid (lat. morbus bolest, caedere ubijati) moreska (ital. moresca, fr. moresque) ,,ma-
hen. formaldehidni sapunski preparat varska igra", igra s maevima u 3/4 takta,
(dezinfekcijsko i antiseptino sredstvo). naroito bila omiljena u XV i XVI veku (kod
morbozan (lat. morbosus) bolestan; nezdrav, nas i danas postoji i izvodi se svake godine u
boleljiv, slabunjav. gradu Koruli, o prazniku gradskog zatitnika
morbozitet (lat. morbositas) bolesnost, bole- sv. Todora, 28. avgusta, i prikazuje borbe sa
ljivost, slabunjavost. Mavrima i pobedu nad njima); moriska,
morbus (lat. morbus) med. bolest. moreka.
Morgana (Morgana Le Fay) mitoloke bie, moreske (ital. moresco, p. morisco) pl. v.
prvobitno keltsko polu boanstvo, vila ili zla arabeske, groteska.
volebnica, zavisio od vremena u kojem se Morzeov aparat ureaj koji je 1832. izumeo
oivljava; sestra kralja Artura, u kasnijim severnoameriki slikar i pronalaza Samjuel
legendama zlobna zavodnica: fata morgana Morze (17911872) kojim se ot-premanje
(nlat., ital. fata Morgana vila Morgana) telegrama vri runo, pomou tastera, a
opsena u Mesinskom moreu-zu, pripisivana primanje na sluh (akustiki) ili optiki,
njenim arolijama, zato nazvana po njoj. prenoenjem znakova na traku; u upotrebi od
morganatika (nlat. morganatica) jutarnji dar, 1844. god.
koji je, ranije, mladoenja davao eni Morzeova azbuka, Morzeovi znaci azbuka
posle prve brane noi. (pismo) koju je sastavio ameriki pronalaza
morganatski brak (nlat. matrimonium ad Samjuel Morze; pismo se sastoji od taaka i
morganaticam, stvnem. morgan jutro) crtica, a slui za telegrafi-sanje i
neprilian brak, tj. brak to ga sklopi lan signalizaciju; up. Morzeov aparat.
neke vladalake kue ili visokog plemstva sa Morzeovo pismo v. Morzeova azbuka.
enom koja mu po roenju nije ravna; deca moribundus (lat. mori, moribundus) med. koji
iz takvog braka nasleuju samo materino je na smrt oboleo, samrtnik.
ime i imanje. morija (gr. topa) med. v. moroza.
mordacitet (lat. mordacitas) mo i sposobnost morijente (ital. moriente) muz. v. morendo.
nagrizanja; fig. zajedljivost. Morlaci (ital. Moriacchi) vlasi s mora",
mordeksin (fr. mordexin, p. mordechin) med. Sloveni (Hrvati i Srbi) sa ist. obale
azijska kolera. Jadranskog mora, tj. sa Hrvatskog primor-ja i
mordente (ital. mordente) muz. polutrilo-vanje, iz Dalmacije, do Splita.
ukraavanje sviranja ili pevanja time to se mormonizam mormonstvo, vera i shvatanja
iz glavnog tona brzo prelazi u najblii nii sekte mormonaca.
ton, pa se opet vraa u glavni; osnova mormonci pl. sveci poslednjih dana" (eng.
(grund) za pozlaivanje i posrebravanje. Latter-day Saints), religiozna sekta koju je,
morela (ital. morello, fr. moreau, lat. mau-rus) 1827, osnovao u Sev. Americi D. Smit
vot. odlina vrsta krupnih, crnih ili (18051844), koji je 1830. izdao knjigu
mrkocrvenih treanja. nekog tobonjeg proroka Mormona, pisanu
morel inseniti (eng. moral insanity) med. 420. n. e., punu izmiljenih pria o bi-
moralno ludilo, bolesni poremeaj u blijskim plemenima u Sev. Americi, uda i
duhovnoj delatnosti koji dolazi do izraaja u otkrivenje; mormonska vera doputa i
nedostatku moralnih (etikih) oseanja i propoveda mnogoenstvo, inae sadri
pojmova, u slabosti volje i u sklonosti hrianske i moderne nehrianske ideje.
nemoralnim i zloinakim radnjama mormorando (ital. mormorando) muz. uborei,
(obino uroena, ali dolazi i kao posledica kao da ubori.
odanosti piu i sl.). mormorevole (ital. mormorevole) muz. v.
merena (fr. moralne) geol. sa obronaka i mormorando.
proplanaka, ispod kojih se nalaze ledni-ci mormorozo (ital. mormoroso) muz. v.
(gleeri), pada na lednike krupno i sitno mormorando.
kamenje i zemlja; lednik, kreui se polako morodohijum (gr. moros budala, luda, doc-
nanie, nosi sobom taj kameni materijal, koji heion prihvatite) luda kua, ludnica;
se lagano slae uz njegove bokove u dugake morokomijum.
redove; sav taj materijal moroza (gr. moria) med. tupoglavost, ludost,
ludilo; morija.
morozan (lat. morosus) mrgodan, nabusit,
namorast, osoran, mrzovoljan.
morozofija 587 morfometrija
morozofija (gr. moros luda, sophia mudrost) nisi bene) posl. o mrtvima ne treba govoriti
med. vrsta mranog ludila. nita nego samo ono to je dobro.
morokomijum (gr. moros, kome selo) v. moro- morula (lat. morula dudinja, plod od duda)
dohijum. biol. zaetni stadijum u razvitku sivog
moromoro (tl. togotogo) zool. vrsta lame, organizma (skup elija slian plodu duda).
arena, crne i bele boje, samo vea od morum (gr. moron, lat. morum) bog. dudinja,
obine lame. dud; med. dudasti ir.
more (lat. mors) smrt; more aparens ili more moruna (gr. muraina, lat. murena) zool. vrsta
spurija (lat. mors apparens, spuria) med. vrlo krupne ribe iz fam. jesetri, Acipen-ser
prividna smrt; more civilne (lat. mors civilis) huso.
prav. graanska smrt. morus (lat. morus) bog. dudovo drvo.
morsele (nlat. morsuli, merselli) pl. farm. du- morf (gr. morphe oblik) lingv. morfoloka
guljaste i etvrtaste ploice od eera u koje jedinica kao fizika pojava.
se, dok su rastopljene, stavljaju razne lekovite morfea (gr. morphe oblik) med. bela kona
supstancije. pegavost (predznak gube).
Morseovo pismo v. Morzeova azbuka. Morfej (gr. morphe, lat. Morphoeus) mit. po
mort (nem. Mortel) lep, malter, buka. Ovidiju, sin boga spavanja Somnusa, bog
mortadela (ital. mortadella) debela bolonj-ska sna, nazvan zbog toga to se njegovom
kobasica od jednog dela svinjskog mesa sa pomou, u dui onoga koji spava, stvaraju
slaninom i dva dela govedine, sa bibe-rom i razne slike i oblici (morphe = oblik).
dr. zainima. morfema (gr. morphe) najmanji deo rei koji
mortalitet (lat. mors smrt, mortalitas) je nosilac nekog znaenja seman-tikog ili
smrtnost, umiranje; zbir sluajeva umiranja u gramatikog; npr. re voda sastoji se od dve
jednom odreenom vremenu, za razliku od morfeme: vod-i -a; prva ima semantiko
sluajeva raanja (fertiliteta); tablice mortaliteta znaenje, a druga grama-tiko: oznaava da
tablice iz kojih se vidi broj smrtnih sluajeva u je to imenica enskog roda i ujedno
izvesnom vremenu. nominativ jednine.
mortisdonacija (nlat. mortis donatio, donatio morfij(um) (gr. morphe, lat. Morphoeus) hen. v.
mortis causa) prav. poklon u sluaju smrti, morfin.
zavetanje. morfin (gr. morphe, lat. Morpxoeus) hen.
mortifikacija (nlat. mortificatio) izumi-ranje, glavni sastojak opijuma, sasuen mleni sok
umrtvljenje, izumiranje pojedinih delova; to curi iz zaseenih aura nezrela maka,
muenje, umrtvljivanje (tela); ukrivanje, kristalie bezbojno, u manjoj koliini
umekavanje, npr. mesa, time to se dri na uspavljuje i utoljava bolove, a u veoj
vazduhu; trg. unitavanje, ukidanje, npr. otrovan (mnogo se upotrebljava u medicini);
potraivanja nekog duga; prav. proglaenje morfij(um).
izgubljene isprave za nevaeu ili nekog duga morfinizam (gr. morphe) med. trovanje usled
da se ugasio; fig. poraenost, unienje; stalne upotrebe morfijuma, ispoljava se u
amortizacija. tekim nervnim poremeajima i obolje-
mortificirati (nlat. mortificare) izumira-ti; njima; strasna i neodoljiva odanost ui-vanju
kinjiti, muiti (svoje telo); prigui-vati, npr. u morfijumu.
prohteve, strasti; ukrivati, umekavati meso morfinist(a) (gr. morphe) onaj koji je strasno
time to se ostavlja na vazduhu; prav. odan uivanju u opijumu.
ponititi, oglasiti da ne vai (ugovor, morfinoman (gr. morphe, mania pomama,
testament); med. umrtviti; ft. poraziti, strast) v. morfinist.
poniziti; teko uvrediti; takoe: amortizirati. morfinomanija (gr. morphe, mania) strast
mort-sezov (fr. morte-saison) mrtva sezona, uivanja u morfijumu; up. morfinizam.
doba godine kad nastupa veliki zastoj u morfo- (gr. morphe) predmetak u sloeni-
trgovakim poslovima, obino za vreme cama sa znaenjem: oblik.
letnjih meseci; sezon-mort. morfogeneza (gr. morphe, genesis postanak,
mortuarijum (nlat. mortuarium) u feudal-nom postanje) fnziol. ontogenetski i filogenet-ski
sistemu: pravo gospodara da, u sluaju smrti razvitak oblika ivih bia (organi-zama).
nekog njegovog kmeta-podanika, trai za morfografija (gr. morphe, graphia opis)
sebe neto od njegove ostavti-ne; takoe: opisivanje prirodnih tela, s obzirom na
manus mortua. njihove oblike.
mortuus (lat. mori umreti, mortuus) mrtav, morfoza (gr. mrphosis) uoblienje, posta-
umro, mrtvac; manus mortua (lat. manus janje oblika, razvijanje oblika, oblik.
mortua mrtva ruka) prav. svojina koja je, morfologija (gr. morphe, logia) nauka o
putem zavetanja, postala neotuiva, postanku i razvitku oblika; organskih tela
imanje koje je, putem zavetanja, prelo u (ivotinja i biljaka), Zemljine kore, rei itd.
svojinu crkve i time postalo za dravu morfometrija (gr. morphe, metron merilo,
takorei mrtvo (takoe: mortuarijum); de mera) merenje oblika.
mortuis nil nizi bene (lat. de mortuis nil
morfonomija 588 motoskaf
motocikl (lat. motor, gr. kyklos toak) toak parfema, a ranije se uti rebljavao i kao lek;
(ili: velosiped) koji se tera motorom; motosikl. bizam.
motociklizam (lat. motus kretanje, gr. mramor (lat. marmor) vrsta kristalasta stena
kyklos) sport u kome se takmienja sastavljena od zrnaca kalcita ili dolomita,
odravaju na motociklima. postala metamorfozom krenjaka; obino
motu proprio (lat. motuproprio iz vlastite bele boje; slui kao dekorativni graevinski
pobude) poslanica, bula ili naredba koju materijal i u vajar-stvu; mermer.
izdaje papa po sopstvenom nahoenju, tj. mrmot(a) zool. mali glodar srodan neverici
bez podstreka sa strane. (Arctomys marmota); odlikuje se time to
motus (lat. motus kretanje, pokret) kretanje, provodi u spavanju 810 meseci, u dubokim
pokret; duevni pokret, pokret due, jako jamama koje sam iskopa; ivi u Karpatima,
oseanje, duevna radnja, strast; kon mato Pirinejima i Alpima.
(ital. con moto) muz. sa kretanjem, ivo; mato mu 1. (mow) kineska jedinica za merenje
preedente (ital. moto precedente) muz. v. povrine, koji iznosi: obian mu 6,250 ari,
medesimo tempo; motu proprio (lat. motu angajski mu 6,144 ari, razne vrste mu od,
proprio) iz vlastite pobude, po sopstvenom 6,13 do 7,67 ari; 2. (too) burmanska jedinica
nahoenju (up. motu proprio). za merenje mase (ili teine), koji iznosi:
motus peristaltikus (nlat. motus peristalti-cus) 2,04 g.
fiziol. v. peristaltika. muazil (tur.) prvi doglavnik jednog turskog
mofeta (ital. mofetta) kol. izbijanje kunog ili pae.
otrovnog gasa iz pukotine zemlje; pukotina iz muderiz v. muderis.
koje izbija kuan ili otrovan gas. muderis (arap.) uitelj na vioj koli,
mohatra (arap. muhatarah, nlat. contractus nastavnik, profesor; muderiz.
mohatrae, mohatrae pactum) prav. tobonji mudir (arap. mudir) upravnik grada ili neke
ugovor, zelenaki ili kaiarski ugovor koji oblasti, uggravitelj kole.
dve strane prividno sklapaju, obino da bi mueda (port. mueda, lat. moneta) novana
izvrile kakvu nezakonitu radnju. jedinica u Portugaliji.
mohel (hebr. mohel) lice koje vri obrezi-vanje muik (rus. muik) seljak u Rusiji; fig.
novoroene dece kod Jevreja. mukarac, mukarina, grub ovek.
moher (eng. mohair) kostret angorske koze; muza (gr. Musa) pl. muze mit. keri Zevsa i
materija za odela od angorske vune; vrsta Mnemosine, boginje i zatitnice uenosti i
materije koja sem kostreti sadri vunu i lan. lepih vetina, naroito pesnitva i muzike.
Mohikanci pl. izumrlo pleme Indijanaca u Sev. Broj muza bio je najpre tri ili etiri, dok
Americi, istoni ogranak Irokeza; poslednji najzad nije utvren na devet, i to: Kaliopa,
Mohikanac, po naslovu uvenog romana D. zatitnica epskog pesnitva; Klio, muza
F. Kulere, poslednji iz svog plemena, istorije; Melpomena,muza tragine i lirske
poslednji iz svoje vrste. poezije; Talija, muza komedije i komine
poezije; Euterla,muza lirskog pesnitva;
mohlija (gr. mochleia nametanje polugom) Erato, muza ljubavne (erotine) poezije;
med. nametanje iaenih zglobova pomou Uranija, muza astrono-mije; Polihimnija,
istezanja. bogata pesmom", muza sveane pesme i
moceta (ital. mozzo, mozzetta) kaput bez reitosti; Terpsihora, muza vetine igranja;
rukava visokog katolikog svetenstva u fig. pesnitvo, pesma, spev, vetina,
Italiji. umetnost, nauka.
mocija (lat. motio) kretanje, pokretanje tela, muzej (gr. muselon) kod Grka i Rimljana:
gibanje, menjanje, promena; usmeno podne- mesto posveeno muzama, hram posveen
sen predlog na skuptini; duhovni podsticaj. muzama; od renesansa: mesto gde se uvaju
moak v. mous. zbirke predmeta iz oblasti umetnosti,
moeja (arap. masdd, ital. moschea) muhame- etnografije, istorije, tehnike itd; zbor-nik,
daleka bogomolja, turski hram drugog reda; nauni asopis, razliite sadrine.
up. damija. muzeografija (gr. musefon, graphia opis)
mot (nem. Most) nov, tek isceen groani sok opisivanje umetnikih i prirodopisnih zbirki i
sa 1230% eera, slatko vino, ira. njihovih retkosti.
moti (stsl.) kosti nekog sveca. muzeolog (gr. musefon, logos) onaj koji se
mous (nlat. moschus, lat. muscus, arap. struno bavi muzejskim pitanjima i
muck) sekret mujaka mokavca, dok je poslovima.
sve predstavlja meku, crvenkastomrku muzeologija (gr. muslon, logi'a) nauka ili
masu, jakog mirisa i gorkog, otrog ukusa; uputstvo o sastavljanju i odravanju
osuen postaje crnomrk i moe da se prirodopisnih zbirki itd.
pretvara u prah; slui za spravljanje muzeum (gr. musefon, lat. museum) v. muzej.
muzika (gr. musike se. tehne, lat. muica)
tonska umetnost, iji su osnovni tehniki
elementi ritam, melodija i harmonija; kod
starih Grka obuhvatala, za razliku od
muzikalan 590 multa
gimnastike, sve one umetnosti koje su uticale muktar (tur. muhtar) stareina mahale u gradu,
na obrazovanje duha i srca, a tek u seoski stareina, upravni inovnik.
hrianskom periodu dobila ue znaenje mukta (tur. muft) onaj koji hoe sve badava,
kao isto tonska umetnost. mukte, koji hoe da se asti na tu raun.
muzikalan (gr. musiks, ital. musicale) koji mukte (pere. muft) pril. besplatno, badava;
odgovara zakonima muzike umetnosti; koji mufte.
poznaje muziku; koji ima smisla i dara za mukulentan (nlat. muculentus) sluzast, balast,
muziku, koji ima dobar sluh; blagozvu-an, slinast, slinav, sluzav, balav.
milozvuan. mukulencija (nlat. muculentia) balavost,
muzikalije (nlat. muscalia) pl, stvari koje sluzavost, slinavost.
spadaju u muziku ili se tiu muzike, mukus (lat. mucus) med. sluz, slina, bala.
naroito: sveske sa notama. mu l (eng. muli) 1. tanak i fin muslin
muzikant (ital. muscante) onaj kome je sviranje (poreklom iz Indije).
stalno zanimanje, svira. mul (fr. moule) 2. vrsta malih koljki za jelo:
muzikologija (gr. musike, logia) nauka o klapavica, klapunica, puica.
muzici (bavi se poglavito teorijom i istorijom mula (arap. mawla, tur. mlilla) l. gospodin,
muzike). gospodar, sudija u velikoj varoi; bog.
muzirati (fr. mousser) v. musirati. mula (lat. mulus) 2. zool. mazga, mazgov.
muzicirati (ital. musicare) proizvoditi muzike mulaa (fr. moulage) kalupljenje, pravljenje
tonove; baviti se muzikom; svirati; pevati. kalupa, livenje u kalupu, izlivanje; uzimanje
otiska, otisak; kolorisan anatom-ski preparat
muziar (lat. musicus) umetnik u muzici, od voska.
izvoa; kompozitor. mulat (p., port. mulato, lat. mulus mazga)
muziki (gr. museios) posveen muzama, koji se prvobitno: mazga (od drepca i magarice);
tie muza; koji se tie muzike, koji pripada posle: polucrnac (roen od oca crnca i bele
muzici (npr. muziki koncerat, instrumenat, sene, ili obratno); za ene: mulat-kinja.
muziko obrazovanje itd.); muzike vetine mulatkinja (p. mulata) v. pod mulat.
kod starih Grka: sve ono to spada u vie mulac (lat. mula) zool. mazgov.
duhovno i umetniko obrazovanje (za razliku mulzum (lat. mulsum se. vinum) vino
od gimnastikog). pomeano s medom, medovina.
muzomanija (gr. musa, mania pomama, mulijebrije (lat. mulier ena, muliebria) pl.
strast) strasna ljubav prema umetnosti, nsenske stvari, enski spolni organi; med.
naroito prema muzici, oduevljenje za ensko meseno ienje.
muziku. mulijebritet (nlat. muliebritas) enska priroda,
mujaa (fr. mouillage) krtavanje vina", enskost, enstvenost.
dodavanje ukiseljenom vinu piritusa, eera i mulinaa (fr. moulinage) predenje svile i sve
vode da bi se napravilo upotreb-ljivim. to je potrebno za taj posao (maine i
mujezin (arap., tur. miiezzin) hoda koji sa DR-)-
minareta poziva verne na molitvu. muline (fr. moulinet, ital. mulino lat. mulina)
mukago (nlat. mucago) med. v. mukus. mali mlin, vodeniica; okret u plesu; sprava
mukadem (arap. muqaddam probrani, vredni) za merenje brzine renog toka; okretni krst
poglavica, stareina, zapovednik, gospodar, (na prolazu za peake); vrsta konca od dve
gospodin; mukadem pojas gospodski pojas. raznobojne niti; sukno tkano od tog konca; u
mukajet (tur. mukayyet) zainteresovan, obazriv, maevanju: kruno vitlanje maem da bi se
paljiv; biti mukajet povesti, voditi rauna o istovremeno odbili udarci vie protivnika.
neemu, obraati panju na neto, mariti, mulinirati (fr. mouliner) presti u dve boje (na
eleti; ni mukajet ni najmanje ne obraa toku), npr. svilu.
panju, ni brige ga nije. mulir (fr. moulure) apx. venac na kui, pervaz,
gesims.
mukati (lat. mucus sluz, nlat. mucata) pl. nek. mulirati (fr. mouler) liti u kalup, saliti u
sluzaste soli. kalupu; uzeti otisak, otisnuti, tampati,
mukoza (nlat. mucosa se. membrana) znat. odtampati.
sluzokoa. mulkta (lat. mulcta) prav. v. multa 1.
mukozan (lat. mucosus) sluzast, balast, sli-nast, mulktirati (lat. mulctare) prav. kazniti novano,
sluzav, balav, slinav; mucilagino-zan. kanjavati novano.
mukozitet (nlat. mucositas) sluzavost, bala-vost, mulomedicina (lat. mulomedicina) nauka o
slinavost. leenju ivotinja.
mukoidi (lat. mucus sluz, eidos vid) hem. multa (lat. multa) l. prav. novana kazna,
belanevinaste materije iz grupe gliko-- globa (mulkta).
proteina. multa (lat. multa mnoge stvari, mnogo) 2. d*-.
mnogo (u kvantitativnom pogledu), mnoge
stvari, mnogo toga; non multa, sed multum
multeka 591 mundharmonika
(lat. pop multa, sed multum) ne mnogo multipotentan (lat. multipotens) koji mnogo
stvari (kazati, uiniti), nego od jedne kazati moe, veoma moan. multifaran (lat.
ili uiniti mnogo, tj. malo ali temeljno, bolja multifarius) koji ima mnogo
je kakvoa nego koliina rada. redaka, mnogored. multifloran (lat.
multeka (arap.) = liturgika (islamska). multiflorus) bog. sa mnogo
multi- (lat. multum) predmetak u sloeni-cama cvetova, mnogocvetan, koji ima vie od
sa znaenjem: mnogo, vie. pet cvetova. multiforman (lat. multiformis)
multiangularan (nlat. multiangularis) mno- mnogoobli-
gougli, mnogougaon, mnogokutan. an, koji ima mnogo oblika, raznooblian,
multivalentan (nlat. multivalens) hem. elemenat raznolik, mnogolik.
koji ima vie valencija; mnogovre-dan. multum (lat. multum) mnogo; v. pod multa.
multivitamin (lat.) preparat koji sadri vie multus (lat. multus) mnogi, mnogobrojan,
vrsta vitamina. obilan; up. multa.
multivitaminski (lat.) koji sadri mnogo (ili: mumija (pere. mumia, fr. momie) kod starih
vei broj) vitamina. Egipana: lep! oveka oien od svih
multigenerian (lat. multigeneris) raznovr-stan, mekanih delova, ispunjen smolom, asfaltom
raznorodan. ili gumom, obmotan naroitim likom i
multikoloran (lat. multicoloris) mnogobojan, premazan smolom; fig. preiveo starac,
raznobojan, aren. starkelja; mrav ovek; mineralna mumija
multilateralan (nlat. multilateralis) mnogo- vrsta veoma skupocenog persijskog bal-zama,
stran, viestran. prijatna mirisa i za rane vrlo lekovitog, koji
multilateralizam (lat. multilateralis) ekon. su stari Egipani upotre-bljavali pri
odnos vie drava koji se regulie mumificiranju leeva.
sporazumem o raznim pitanjima (o plaanju, muiin (tur. mumin) vernik, musliman.
trgovini, carinama itd.). mumifikacija (nlat. mumificatio) balzamo-
multimodan (lat. multimodus) na mnogo vanje, pretvaranje u mumiju, pravljenje
naina, mnogostran. mumija; fig. smravljenje.
multinuklearan (nlat. multinuclearis) sa mumificirati (nlat. mumificare) pretvarati (ili:
mnogo jezgri, mnogojezgreni, mnogojedreni. pretvoriti) u mumiju, balzamova-ti; fig.
multipara (lat. multipara) sena koja je mnogo smraveti, doi mrav i suv kao pruta.
puta raala, dobra rotkinja.
multipl (lat. multiplus) pr. mnogostruk, mno- munara (tur. minare) v. minaret.
gogub; sloen; kao imenica; kat. broj koji mungo (lat. mungos ichneumon) 1. zool. v.
sadri drugi neki broj vie puta bez ostatka, ihnevmon.
sadritelj. mungo (eng.) 2. vrsta sukna; predivo od stare,
raijane tkanine.
multiplan (lat. multus, planum ravan) aeroplan mundanizam (lat. mundus svet) svetovnost,
sa vie redova krila; up. monoplan. duh ovoga sveta.
multipleks (lat. multiplex) mnogostruk, mno- mundanitet (nlat. mundanitas) v. mundani-
gogub.
multiplikand (lat. multiplicandus) mat. broj koji mundanski (lat. mundanus) koji je u vezi sa
treba pomnoiti drugim brojem, mnoenik; svetom, svetski, svetovni.
up. multiplikator. muvdijal (lat. mundus svet) sportske takmienje
multiplikativan (nlat. multiplicativus) na kojem uestvuju predstavnici zemalja iz
umnoavan, umnoavajui, mnoan, koji celog sveta.
izraava mnoenje ili umnoavanje. mundijum (nlat. mundium) pravo mua nad
multiplikator (lat. multiplicator) kat. broj kojim enom, staraoca nad tienikom i dr.
se mnoi drugi broj (multiplikand), mundir (fr. monture) VOJ. v. montura.
mnoitelj, mnoilac. mundifikancije (nlat. mundificantia) med.
multiplikacija (lat. multiplicatio) mat. mnoenje; sredstva za ienje.
umnoavanje. mundifikativa (nlat. mundificativa) pl. med. v.
multiplicirati (lat. multiplicare) umnoi-ti, mundifikancije.
umnoava; mat. mnoiti. mundus (lat. mundus) svet, vasiona;
multiplicitet (nlat. multiplicitas) mnotvo, oveanstvo, ljudi; mundus inteligibilis (lat.
mnoina, raznovrsnost. mundus inteligibilis) razumni svet, svet
multiplum (lat. multiplum) mnogubo, mnogu-ba razuma; mundus senzibilis (lat. mundus
veliina; mat. sadratelj, broj koji sadri u sensibilis) ulni svet, priroda; mundus vult
sebi drugi broj vie puta bez ostatka (npr. 9 je decipi, ergo deoipijatur (lat. mundus vult
multiplum od 3) sadratelj. decipi, ergo decipiatur) posl. svet (ljudi)
multipolaran (nlat. multipolaris) mnogo- hoe da bude obmanjivan, prema tome da se
stoerni, koji ima mnogo stoera, polo-va, sa obmanjuje, treba ga obmanjivati.
mnogo stoera, polova. mundharmonika (nem. Mundharmonika) muz.
instrument sa elinim jezicima na kojem se
zvuk proizvodi duvanjem.
mundtik 592 muskulatura
mundtik (nem. Mundstlick) mutikla, ci-garluk; musaka (arap. musaqqa, tur. musaka) jelo od
muz. pisak, deo koji se mee u usta (na tanko izrezanog uprenog krompira ili plavog
duvakim instrumentima). patlidana posutog samlevenim mesom, u
muniment (lat. munimentum) zapggitno slojevima, i zapeene u penici.
sredstvo, tvrava, utvrenje; prav. dokazno musafir (arap. musafir) putnik, stranac,
sredstvo, okolnost koja jednoj parninoj strani namernik, gost.
ide u prilog. musafirhana (tur. misafirhane) u islamskim
municija (lat. munitio utvrivanje, utvrenje, zemljama kua, odaja za goste i putnike--
lat. munire utvrditi, zatititi, obezbediti, fr. namernike.
munition) voj. zaira, debana, tj. puani muse (fr. mousseux) penuavo vino; kao
meci, granate, rapneli, bombe i dr.; pridev: penuav, koji se penui, npr.
municioni delo smestite municije, slagalite ampanjsko vino.
municije; municio-na kolona odeljenje vojske muselim (arap. musallim) sreski sudija.
koje snabdeva operativnu vojsku municijom. muselin (fr. mousseline, ital. mussolino) fina
municipalizirati (lat. municipium) dati nekom pamuna tkanina (nazvana po ira-kom
gradu, nekoj varoi, optinski sud ije gradu Mosulu, gde se najpre poela
lanove biraju graani. izraivati).
municipalitet (nlat. municipalitas) gradski odbor, musirati (fr. mousser) praviti penu, peniti se,
optinske vee, sud optine, gradsko penuati se (kod nas uobiajeno muzi-rati).
poglavarstvo, gradska uprava; slubenici (ili: muska (lat. musca) zool. muva.
slubenitvo, inovnici, inovnitvo) gradskog muskade (fr. muscadet) belo vino od muskat-
odbora ili optine, optinske asnitvo. skog groa, tamjanike.
municipalni (lat. municipalis) koji se tie muskarin (lat. musca) hem. otrovni alkaloid koji
gradskog odbora (ili: samostalne gradske sadri otrovne gljive muhomor (Aga-ricus
uprave), gradski, varoki, optinski; muscarius).
municipalni inovnik slubenik gradskog muskarinizam (lat. musca) med. trovanje glji-
odbora ili optine. vama; up. muskarin.
municipija (lat. munus capere, municipium) muskat (fr. muscade, p. moscada, nlat.
grad u Italiji ili van Italije pod vrhovnom muscatum) mousov oraak, orai.
rimskom vlau, ali sa svojom samou- muskatel (nlat. muscatellum se. vmum, ital.
pravom, ustavom i zakonima (graani moscatello) muskatsko groe, tamjanika;
ovakvih slobodnih gradova dobili su docnije i vino od toga groa.
rimsko graanske pravo, ak i pravo
glasa). muskatelka (nlat. muscatellum) kruka mi-
risavka.
murale (lat. murus zid, murales) pl. biljke koje musketa (ital. moschetto, fr. mosquet, nlat.
rastu po zidovima. muscheta) stara vojnika puka u XVI i HUP
muratori (lat. murus zid, nlat. muratores) pl. veku, koja se palila fitiljem; mu-keta.
slobodni zidari. musketar (fr. mousquetaire) vojnik naoruan
murdar (pere. murdar) neuredan, neist, musketom, peak; muketir.
prljav, aljkav. musketon (eng., fr. mousqueton, nem. Muske-
murdarluk (pers.-tur. murdarhk) neurednost, ton) runo vatreno oruje jahaih i drugih
neistoa, prljavtina, aljkavost. jedinica, kojima je puka smetala zbog
murid (arap. murid) pristalica islamske svoje duine.
religiozno-mistine sekte na Kavkazu, koju muskozan (lat. mouscosus) mahovinovit,
je osnovao amil; mirid. obrastao mahovinom.
murija (lat. muria salamura, raso, nlat. muskoze (lat. muscosae) pl. bog. mahovinaste
muriata) pl. hem. hloridi. biljke.
murijatikum (nlat. muriaticum se. acidum, lat. muskozitet (nlat. muscositas) mahovinovi-tost.
muria salamura, raso) hem. eona kiselina, muskul (lat. mus mi, musculus mali mi,
hlorovodonina kiselina. mii) pl. muskuli anat. miii, mesnati delovi
murijatiav (nlat. muriaticus) hem. koji sadri ovejeg i ivotinjskog tela koji ga,
sonu kiselinu; murijatini prah barutu slina skupljanjem i ispruanjem, ine sposobnim
smesa koja, mesto alitre, sadri hlorno-kiseo da izvodi svojevoljne kretnje.
kali. muskularitet (nlat. muscularitas) snaga mi-ia,
murijacit (lat. muria) hem. v. anhidrit. sposobnost i delatnost miia.
murmur (lat. murmur) uborenje, romorenje; muskularni (nlat. muscularis) anat. miini;
med. krkljanje, utanje. muskularni sistem sastav i raspored svih
murus (lat. murus) zid, bedem; pl. muri. miia u jednom telu.
Musaget (gr. Musegetes) voa, proelnik muskulatura (nlat. musculatura) anat. miini
muza", nadimak Apolona i Herakla; fig. pribor, svi miii jednog tela, sistem miia.
prijatelj muza, zatitnik i pokro-vitelj nauke i
umetnosti.
muskulozan 593 muf
muskulozan (lat. musculosus) miiat, ra- mutacioni (lat. mutatio promena) koji je u vezi
zvijenih miia, jakih miia, snaan, jak. sa mutacijom; mutaciona teorija biol. oblik
muskuloziost (nlat. musculositas) miia-tost, neodarvinizma koji je osnovao hol. biolog
razvijenost miia, telesna snaga (usled jakih Hugo de Friz: organske vrste ne razvijaju se
miia). jedna iz druge neprimetno, tj. u postupili
muskus (lat. muscus) l. vot. mahovina. prelazima, ve naglo, bez malih postupnih
muskus (lat. muscus, fr. musc) 2. zool, v. prelaza, putem mutacije.
mou s i bizam; mousov miris. mutekarib (arap.) Poet. arapski jedanaesterac koji
musliman (arap. muslim, tur. musliman) onaj se sastoji iz 4 ba(k)hijske stope sa
koji ispoveda islam, tj. muhamedovac; kataleksom na kraju.
Musliman pripadnik jedne etnike zajednice u mutesarif (arap. mutasarrif) upravnik,
SFRJ. guverner jednog sandaka u Turskoj.
muslin (fr. mousseline) v. muselim. muteselim (arap. mutasallim) privremeni
musloman (arap. muslim) v. musliman. upravnik jednog sandaka u Turskoj.
muslomanstvo (tur.-pers. musulmanlik) prava mutizam (nlat. mutismus) nemost, nemoa;
vera, muhamedanstvo. utanje.
muson (fr. mousson, arap. mausim) v. monsun. mutilacija (lat. mutilatio) sakaenje, bo-
mustang (eng. mustang, p. mestengo stoar- galjenje, obogaljenje, krnjenje, oskrnjivanje,
ski) 1. poludivlji konj u amerikim pre- kvarenje; osakaenje, osakaenost, obo-
rijama; 2. mustang" tip severoamerikog gal>enje, obogaljenost.
vojnog aviona mestang. mutilirati (lat. mutilare) osakatiti, obo-galjiti,
musta (fr. moustache, ital. mostaccio, gr. okrnjiti, kvariti, pokvariti.
mystax) brk, brkovi. mutirati (lat. mutare) menjati, zamenjivati,
muster one vert (nem. Muster ohne Wert) trg. promeniti; naroito: menjati (deaki) glas
mustre bez vrednosti", natpis na posve maloj pri nastajanju doba spolnog sazre-vanja
koliini robe koja se alje besplatno na (puberteta).
ogled.
mustija ki belca i mulatkinje; up. fustija. mutograf (lat. mutare menjati, gr. grapho
mustik (fr. moustique) v. moskito. piem, beleim) aparat za fotografske
mustiker (fr. moustiquaire) komarnik, mu- snimanje predmeta u kretanju.
varnik; moskitero. muton (fr. mouton) ovan, ovnujsko meso;
mustra (nem. Muster) uzorak, predmet koji podrugljiv naziv za francuske tajne policajce.
slui za ugled; fig. osoba koja ne moe mutoskop (lat. mutare, gr. skopeo) aparat za
posluiti za ugled. iskazivanje prizora snimljenog mutogra-fom.
muscide (lat. musca) pl. zool. muve, kao mutualan (nlat. mutualis) uzajamni, meusobni,
porodica insekata. obostran.
muta (lat. muta se. littera) gram. stariji naziv za mutualizam (lat. mutuus uzajmljen; uzajamni)
mukli (ili: bezvuni) suglasnik: k, p, s, t, , utopijskosocijalistiko uenje Pjera ozefa
f, h, c, , . Prudona, po kojem se kapitali-zam moe
mutabilan (lat. mutabilis) promenljiv, kole- preobraziti u socijalizam putem osnivanja
bljiv, nestalan, nepostojan. udruenja za uzajamnu pomo, za davanje
mutabilitet (lat. mutabilitas) promenlji-vost, beskamatnog kredite i sl.; biol. slabija ili jaa
kolebljivost, nepostojanost. uzajamnost izmeu ivotinja, ili izmeu
mutap (pere. muytab) materija od kozje dlake biljaka razliite vrste, ili izmeu ivotinja i
(za prostirke, prekrivae samara, zobni-ce, biljaka (up. mutualisti i simbioza),
dakove itd.); strunar, onaj koji pravi mugualisti (lat. mutuari uzajmiti) pl. 1. lanovi
pojaseve za konje. jednog tajnog udruenja, osnova-nog 1833. u
mutard (fr. moutarde, ital. mostarda, lat. Lionu, kome je bio cilj borba za jednakost u
mustrum, nem. Most) kuv. slaica (goruica) pravima; 2. lanovi drutva kome je cilj
zainjena slatkim vinom ili vinskim uzajamno osiguranje; 3. zool. vrsta parazita
siretom. (gotovana) koji ivotinji, od koje i na kojoj
mutaskop (lat. mutare menjati, gr. skopeo ive, ine znatne usluge.
gledam) v. mutoskop. mutualitet (nlat. mutualitas) uzajamni odnos,
mutatis mutandis (lat. mutatis mutandis) uzajamnost.
poto se izmeni to se mora izmeniti, kad se mutuacija (lat. mutuatio) uzajmljivanje,
izvre potrebne izmene. pozajmica, zajam.
mutacizam (nlat. mutacismus) svojevoljna ne- mutuum (lat. mutuum) zajam, pozajmica, dug u
most, namerna nemost. novcu.
mutacija (lat. mutatio) promena, menjanje; muf (nem. Muff) l. greja za ruke u obliku
gram. pomeranje, pometanje glasova; torbice s obe strane otvorene, koji se pravi
menjanje glasa kod deaka u doba spolnog od toplog krzna, kolak.
sazre-vanja (puberteta); iznenadna pojava
novih svojstava kod biljnih i ivotinjskih
vrsta.
38 Leksikon
muf 594 mutuluk
muf (nem. Muffe) 2. teh. naglavak za vezivanje mucescirati (lat. mucescere) pretvarati se u sluz,
(ili: spajanje) dveju cevi koje se dodiruju. postajati sluzav.
mufete (fr. moufette) pl. geol. v. mofeta. Mucije Scevola (lat. Mucius Scaevola) rimski
mufl (fr. moufle, eng. muffle, nlat. muffilla) plemi koji je, kad su Etruani 507. pre n. e.
hem. posuda od peene ilovae u kojoj se bili opseli Rim, otiao u logor kralja Porzene
mogu jako zagrejati predmeti koji ne smeju da ga ubije, a kad su ga uhvatili, da bi
doi u dodir ni sa gorivom ni sa gasovima to dokazao svoju neustrai-vost, sagoreo je svoju
ih razvija vatra (npr. porcelan). desnu ruku, zbog ega je dobio nadimak
muflon (fr. mouflon, ital. muffo, nem. Muff) Scaevola, tj. Levak.
zool. divlja ovca (sivi po bregovima Sar-dinije mucilaginoza (lat. mucilaginosus) med. sluzava
i Korzike, u Sibiru i severozapad-noj sredstva, lekovi biljnog ili ivotinjskog
Americi); argali. porekla koji sadre dosta sluzi.
mufte (tur. muft) besplatno, dabe; mukte. iucilaginozan (nlat. mucilaginosus) v. mu-kozai.
mufti (tur. muftii) v. muftija. mucilago (nlat. mucilago) med. v. mukus; mu-
muftija (tur. muftu) pravoznalac Korana, cilago gumi arabici (nlat. mucilago gum-mi
tuma zakona na osnovu Korana; turski arabici) guma rastvorena u etiri dela vode,
vrhovni svetenik i vrhovni sudija; ministar gust gumeni rastvor.
prosvete u Turskoj (koji se zove i veliki
muftija). mucini (lat. mucus sluz) sluzaste belane-
muhabet (arap. mahabba, tur. mehabbet) vinaste materije iz grupe glikoproteina koje
razgovor radi zabave, askanje; l>ubav, izluuju kone lezde.
prijateljstvo. muema (arap. muBamma, tur. musamma) vo-
Muhamed (arap. .Muhammed) onaj koji je tano (ovoteno) ili gumirano platno.
dostojan slave, hvaljeni, slavljeni; osniva mueta (fr. mouchette) arh. nadstrenica,
muhamedanske religije, roen u Meki oko nadnesen deo na zidu sa lebom pozadi da se
570. umro 632. god. ne bi voda slivala niza zid.
muhamsdanizam uenje Muhamedovo, islam. mukatl(a) (nlat. muscatellum), v. pelargo-nija.
muhamedanci v. muhamedovci. muketa (fr. mousquet) v. musketa.
muhamedovci pripadnici vere koju je osnovao muriki (arap. musrik, tur. musrik) pl. mno-
Muhamed, muslimani, muhamedanci. goboci, politeisti, nagani, ime kojim
muharem (arap. muharrem) prvi mesec u mu- muhamedanski teolozi nazivaju hriane, zato
hamedanskom kalendaru (ima ZO dana), to veruju u tri lica boja.
nazvan po tome to je u njemu zabranjen rat i
borba (harama = zabraniti). murikluk (arap. musrik, tur. musrik) mno-
muhafeza (arap. muhafaza, tur. muhafaza) gobotvo, politeizam, paganstvo.
tvrava, utvreni grad. muterija (arap. mutari) kupac, stalan kupac u
muhafis (arap. muhafiz, tur. muhafiz) jednoj trgovini; klijent.
zapovednik tvrave (muhafeze); garnizonski mutuluk (pers.-tur. mu^tuluk) povoljan,
vojnik, straar, uvar; muhafiz. prijatan glas; nagrada koja se daje onome
muhadiri (tur. muhacir) pl. pristalice Mu- koji prvi javi kakvu dobru, radosnu vest.
hamedove koje su se u Medini skupljale .
oko njega; iseljenici, izbeglice.
N
N, n esnaeste slovo nae irilice, devetnaeste nagana vet. vrsta stone bolesti od koje najvie
nae latinice (N, p); kao skraenica: p. = stradaju goveda (u Junoj Africi).
pomen, numerus, neutrum, nomi-nativus (na nagari (ind.) naziv za najmlau staroindij-sku
rim. natpisima i rukopisima); N meunarodna azbuku, kojom se obino tampa san-skrt.
skraenica za: sever (eng. North, fr., nem. nagit (eng. nugget) grudva nekog plemenitog
Nord) N. V. ili NB. = Hora bene; N. metala, naroito zlata.
S.=nuovo ili nostre konto (ital. nuovo, nostro nagor zool. vrsta afrikih antilopa.
conto) No., Nr., Nro.=numere; nadir (arap. nadir) geogr. taka koja lei
lot.=nominativus; N. T.= Novum testamentu*!; suprotno od zenita a nalazi se na donjoj
tLo. = neto; trg. novi raun, na raun; fiz. nevidljivoj polovini nebeskog svoda; nadir i
N=njutn; hem. ~=nitrogenijum; Na = zenit su podovi horizonta i za po 90 od
natrijum; Nd= neodim; Ne = les?; Np= njega udaljeni; nazir.
neptunijum; N1= nikl; 1$z=nilsborijum; nazal (nlat. naali) gram. nosni glas (koji se
tfb=HHo6njyM; No = nobelijum. izgovara proputanjem daha kroz nos); kuz.
nabob (arap. nuwwab, eng. nabob) prvobitno nosni registar na orguljama.
oblasni namesnik u carstvu velikih mogu-la; nazalan (nlat. naali) nosni, npr. nazalni
docnije upravnik, guverner, komandant u suglasnik= nosni suglasnik.
Indiji; inovnik nekadanje Englesko-- nazalizacija (nlat. nasalisatio) izgovaranje kroz
istonoindijske kompanije koji je stekao nos.
bogatstvo u Indiji; fig. veliki bogata, bogati nazalizirati (fr. nasaliser) v. nazalirati.
gavan, truli gazda. nazalije (nlat. nasalia) med. sredstva za u-
naval (lat. navale) cena za najam broda ili za mrkivanje u nos.
prenos robe, pomorska vozarina. nazalirati (nlat. naali nosni) govoriti kroz
nos, izgovarati kroz nos; nazalizirati.
navalije (lat. navalia) pl. graa za brodove; nazarevi pl. pristalice pijetistiko-bap-tistike
brodske oprema, sve to pripada brodu; sekte, koju je osnovao kalvinski pastor
brodarska radionica. Henrih Frelih, u vajcarskoj (oko 1830);
navalvi (lat. navali) morski, pomorski, sva njihova uenja svode se samo na Sveto
plovidbeni, koji se tie pomorstva; na-valni pismo, ne potuju krst i njegovo znamenje, a
rat pomorski rat. od crkvenih tajni priznaju samo krtenje i
navar (re napravljena od rei navigacija i priee po kalvinskom obredu, a ne priznaju
radar) aparat za regulisanje vazdunog svetenstvo, svetitelje, ikone, hramove i
saobraanja, slian radaru (upotrebljava se u crkvene obrede; odbacuju sve gozbe i
Americi). veselja, ne sviraju i ne igraju, ne piju vina i
navigabilan (lat. navigabilis) plovak; sposoban ne pue, protivnici su zakletve i svakog
za plovljenje. ubistva, stoga ni kao vojnici nee da polau
navigator (lat. navigator) brodar, mornar, zakletvu ni da nose oruje; odbacuju
moreplovac; plovilac. nacionalizam i propovedaju
internacionalizam. Kod nas ih ima u
navigacija (lat. navigatio) l. plovljenje, plovidba, Vojvodini, gde ih zovu jo i novovercima i
moreplovstvo; brodarenje; brodar-stvo, bugerima (sirotinjom).
nautika; 2. plovljenje vazduhom, vaz- nazarenizam slik. v. pod nazareani 3.
duhoplovstvo. nazareani pl. 1. hriani, pristalice hrianske
navigacijski satelit vetaki Zemljin sa-telit koji vere (ime kojim su protivnici nekada
dostavlja podatke vane za navigaciju i nazivali hriane po Nazare-tu, mestu u
aeronavigaciju (v.). kome su iveli Hristovi roditelji; 2.
navikularni (lat. naviciilarius) brodarski. hrianska sekta u Palesti-
nagajka (rus.) debeo kozaki bi sa kratkim
bialjem, knuta.
38'
Nazareaniv 596 Napoleon
ni, iz II veka, koja je smatrala da treba nava (arap. na'ne) l. bog. poznata lekovita
spojiti jevrejski ceremonijal sa propisima biljka, metvica. nana (tur. nine) 2. majka;
Hristovim; 3. slik. pristalice religij-skog baba; baka, stara
pravca (nazarenizma) u novijem nemakom ena; uspavanka; nanuka. nanizam (gr.
slikarstvu, na elu sa Overbekom, nannos kepec, patuljak) med. neprirodnost u
Kornelijusom i dr. razvitku ovejeg bia koja se sastoji u
Nazareaniv (gr. Nazarenos, Nazoraios, preterano maloj, kepea-stoj razvijenosti tela
hebr. ben nezer) ovek iz galilejskog grada u odnosu prema obinom oveku istih godina
Nazareta, nadimak Isusa Hrista. i iste rase, patuljavost; nanosomija. nankin
nazir (arap. nazir, tur. nazir) turski vip prvobitno kineska, veoma gusta i jaka
inovnik, nadglednik, nadzornik, inspektor. pamuna tkanina, obino ute boje (po
naivan (fr. naif, nlat. naivus, lat. nativus) kineskom gradu Nankingu). nanking v. nankin.
priroen, prirodan, bezazlen, prostodu-an, nankinet nankingu slina gusta i jaka, samo
neskuen, otvoren, neiskusan, de-tinjast; fig. fini j a pamuna tkanina. nanomelija (gr.
priglup. nannos kepec, patuljak, melos ud) ned.
naivitet v. naivnost. neprirodnost u razvitku koja se sastoji u
naivka (fr. naive) pl. glumica koja igra uloge preterano] kratkoi celih udova ili samo
mladih i bezazlenih devojaka. njihovih pojedinih delova. nanosomija (gr.
naivnost (fr. naivete) prirodnost, bezazlenost, nannos kepec, patuljak, soma telo) v. nanizam.
prostodunost, iskrenost, neisku-snost, nanocefalija (gr. nannos kepec, patuljak,
detinjastost; esto i u znaenju: priglupost, kephale glava) med. neprirodnost u razvitku
ogranienost. oveka koja se sastoji u sitnoi cele glave ili
naidion (gr. naos hram) nadgrobni spomenik u samo pojedinih delova, sitno-glavost.
obliku crkvice. Nansenov paso (Certificat Nansen) potvrda
najada (gr. Naias) mit. rena nimfa, vodena identiteta i putna isprana; poela se davati
nimfa, vila brodarica; zool. rena koljka. posle I svetskog rata izbeglicama i drugim
najide (gr. nais, naias) pl. zool. male slatko- emingrantima ime im je utvren pravni
vodne prstenaste gliste, ive na vodenim poloaj do eventualnog sti-canja dravljanstva
biljkama. neke zemlje. nanule (tur. nalin) vrsta papua s
.najkvirc (nem. neues Gewiirz, Neugewurz) drvenim onom i malim kaiem odozgo;
novi zain"; trg. bobice tropske mirte Pimenta nalune, nalule.
officinalis, imaju ukus biberast i slue za iaos (gr. naos) starogrki hram, naroito
zain; dolaze iz Meksika, Anti-la i Jamajke; unutranjost hrama gde je stajao kip
pimeit. boanstva kome je hram posveen. nana (po
najlon (eng. nylon) sintetika gradnja, he-mijski kalifornijskom gradu Napa) pre-parirana
proizvod proteinasta sklopa koji se sastoji od jagnjea ili jarea koksa koja se upotrebljava
polimernih amida, dobiva se iz uglja, vazduha za izradu rukavica. napali (skr. od naftenat
i vode, pogodak za uobli-avanje u konce palmitat) vrlo zapaljiva smesa koja pri
krajnje ilavosti, jaine i elastinost; sagorevanju dostie visoku temperaturu uz
upotrebljava se za tkanine, arape, snaan plamen; slui za punjenje plamenih
padobrane, etkice i dr. bombi i bacaa plamena; napalm-bomba,
najt (eng. knight) vitez (u Engleskoj); najtof d- plamena bomba, bomba napunjena napalmom
garter (knight of the garter) vitez ordena koja pri eksploziji razvija plamen do 2.000,
podvezice. sagoreva jui sve unaokolo; upotrebljene prvi
najt-klab (eng. night-club) noni lokal, bar. put na pacifikom ratitu 1944, a masovno u
nakere (ital. nacchere) pl. koturii od drveta korejskom ratu (1950-1953). napeza (fr.
koji se nataknu na prste pa se udaraju jedan nappeuse) parom zagrevana maina koja sui
o drugi, kao neka muzika pratnja uz ive i vunu i pravi od nje vatu. napeja (gr. napaios
vesele melodije; kastanjete. sa gorovitim dolinama, sa umovitim
Nal (sskr. Nala) junak u jednoj epizoda dolinama, pare umovita dolina, gota) mit.
Mahabharate, kralj koji je u kocki izgubio dolinske vila, dolinske nimfa. napirati (fr. parre)
svoju dravu, u umi napustio i svoju vernu kup. preliti, prelivati
enu Damajantu, s kojom se, tek posle jelo sokom ili sulcom.
mnogih patnji i muka ponovo sjedinio. Napoleon (gr. napos, pare umovita dolina,
ialune (arap. pa'1eup, tur. nalin) v. nanule. leon lav) lav iz doline"; ime velikog i
namaz (pere., sskr. namas) molitva, klanjanje pobedonosnog fr. cara (17691821); na-
koje su muslimani duni da obavljaju pet poleon francuski zlatnik od 20 franaka sa
puta dnevno. likom Napoleona I i III.
namor (pere. tap hleb, kur slep) nezahvalnik,
onaj koji ne vidi, koji zaboravlja dobro
koje mu je uinjeno; nabusig, prek, nevaljao,
dandrljiv.
napoleondor 597 nasciturus
napoleondor (fr. Napoleon, d'og zlatan) zlatnik narkotizam (gr. narke) med. stanje opijeno-sti,
= napoleon. uspavanost ula, neosetljivost za bolove;
napoleovizam (fr. napoleonisme) naela kojih narkoza.
se Napoleon I, kao vladalac pridravao, i narkotizacija (gr. narke, nlat. narcotisatio)
odobravanje tih naela. opijanje narkotinim sredstvima.
napoleonist pristalica Napoleona I, bona-partist. narkotizirati (gr. narke) med. pomou
napoleoiomanija (fr. Napoleon, gr. tata narkotinih sredstava uiniti neosetljivim za
pomama, ludilo) strasno potovanje bolove, dovesti u stanje narkoze, opiti,
francuskog cara Napoleona I. uspavati.
napolitanke (ital. Napoli Napulj) vrsta okolade; narkotin (gr. narke) farm. jedan od alkaloi-da
kocke od nekoliko listia testa premazane opijuma, sredstvo za uspavljivanje (lek protiv
obino okoladom. malarije i glavobolje); opijan, opijanin.
napoliten (fr. napolitaine, ital. Napoli) glatka
tkanina vunene osnove i potke, esto narkotikum (gr. narke, nlat. narcoticum) med.
meana i sa pamukom (upotrebljava se za sredstvo za uspavljivanje, za uminjavanje
ogrtae i odela). bola; opojna sredstva; pl. narkotici.
nar (tur. epag, nar) bog. ipak. narkotici (gr. narke, nlat. narcotica) pl. med. v.
naranda (tur. pageps) bog. voka slina limu-nu, narkotikum.
s okruglastim, sonim plodom, Citrus narkotian (gr. narkotikus opojan, oamu-tan)
aurantium; pomorande. koji opija, opojan, koji uspavljuje, koji
narata (dat. paggage priati, narrata) pl. stvari uminjava bol; narkotina sredstva opojna
koje se priaju; prie ili ispri-ane podrobnije sredstva, sredstva za uspavljivanje, za
okolnosti nekog dogaaja. uminavanje bola.
narativan (nlat. narrativus) pripovedan, narteks (gr. narthex) v. nartecijum.
pripovedaki, koji je u obliku prie. nartecijum (gr. narthex, lat. narthecium)
narator (lat. narrator) pripoveda, pria-lac. kutijica za belilo i rumenilo, masti i meleme;
narackja (lat. naratio) pria, pripovetke, med. daica za leenje preloma kostiju; vrh.
pripovest; prianje, pripovedanje. uzano, etvrtasto predvorje kod bazilika i
narval (v. narhval, eng. narwhale) zool. jed- crkava; bog. lekovita biljka iz porodice
norog, zuban, kljovan (Monodon monoceros) ljiljana.
sisar iz roda delfina u Sev. ledenom moru, narisino (ital. narcissino) poz. karakterna uloga
do 5 m dug, beo sa mrkim pegama; mujak glupaka u italijanskoj mimikoj komediji.
ima do 3 m dug, savijen zub u gornjoj narcein (gr. narke) hen. jedna od biljnih baza
vilici, slian slonovom. koju sadri opijum.
nargila (pere. nargile) istonjake lula kod koje narcizam (gr. Narkissos Narcis) sklonost
duvanski dim pomou duge gumene cevi zaljubljivanju u samog sebe, uivanje u
prolazi kroz sud sa vodom, tako da puau samom sebi, samodopadanje.
dolazi u usta rashlaen dim. narcis (gr. narkissos) vot. sunovrat.
narda (gr. nardos, lat. nardus, hebr. nerd) pl. Narcis (gr. Narkissos) mit. sin Kefiza i Lariope,
narde, bog. mirisni podanci (rizomi) veeg veoma lep mladi koji se, videvi svoj lik u
broja biljaka, naroito iz porodice odoljena potoku, toliko sam u sebe zaljubio da je od
(Valerianaceae), u starom i sred. veku veoma enje za samim sobom umro; njegov le su
cenjeni; od njih se dobivaju skupoceno posle bogovi pretvorili u cvet koji nosi
nardovo ulje i nardova mast. njegovo ime; fig. ovek zaljubljen u samog
parka (gr. narke ukoenost, gr) ned. sebe, lep mladi.
ukoenost, opijenost; zool. riba drhtulja. narcitin (gr. narkissos) med. materija koja goni
narko- (gr. narke) predmetak u sloenica-ma na povraanje, a dobiva se iz lukovi-ca
sa znaenjem: ukoenost, gr. vodenih narcisa.
narkoza (gr. narkosis ukoenje, nesvest) med. nasta (gr. nastos) med. veliki mesnat izrataj,
opijenost, neosetljivost usled upotrebe naroito na vratu.
narkotinih sredstava. vascentav (lat. nasci rodi se) koji se upravo
narkolepsija (gr. narke, lepsis napad) med. stvara, nastaje; nascentno stanje Hem. ak-tivno
iznenadan napad elje za spavanjem. stanje neke materije (elementa) u trenutku
narkologija (gr. narke, logia) med. nauka o oslobaanja iz jedinjenja.
ublaavanju, uguivanju i pritajivanju bolova vascencija (lat. nasci roditi se, nascentia)
opojnim sredstvima. roenje, raanje; postajanje, postanak.
parkom (rus. narkom, narodnv komissar) nasciturus (nlat. nasciturus) onaj koji tek ima
zvanje lanova vlade u SSSR do 1947, kada da se rodi, dete koje je jo u utrobi materinoj;
je zamenjeno zvanjem ministar". iasciturus pro jam nato habe-tur (lat.
narkoman (gr. narke, mania pomama, strast) nasciturus pro jam nato habetur) prav. onaj
med. onaj koji je odan narkomaniji. koji ima tek da se rodi, tj. dete u utrobi, smatra
narkomanija (gr.) med. strast za uivanjem u se, s .obzirom na njegova prava, kao da je
opojnim sredstvima. ve roen.
natales 598 natura naturans
natales (lat. natales se. dies) pl. v. natali-cije. red u svetu), sve ono to je samo sobom
natalitet (lat. natalis koji se tie raanja, fr. postalo, nezavisno od ljudi i vetakih
natalite) zbir sluajeva raanja u jednom uticaja.
odreenom vremenu (u nekom narodu, naturalan (lat. naturalis) prirodan (a ne
dravi), odnos broja raanja prema broju vetaki).
stanovnitva, rodnost; supr. mortalitet. naturalia (lat. naturalia) pl. prirodne stvari,
natalicija (lat. natalicia) proslava roen-dana. prirodne potrebe, prirodnosti.
natalni (lat. natalis) koji se tie roenja, rodni, naturalizam (nlat. naturalismus) fil. pogled na
roeni, zaviajni; dies natalis (lat. dies svet koji smatra prirodu kao jedino to
natalis) roendan. stvarno postoji, i duh i njegove tvore-vine
Natan (hebr. Nathan) izrailjski prorok koji je, svodi pod pojam prirode (stojici, Epikur, .
svojom mudrom priom, prekorio cara Bruno, Spinoza, Gete, Hekl i dr.); po Kantu,
Davida to je muki oteo Urijinu enu, i objanjavanje celokupnog zbivanja prirodnim
pomogao Solomonu da doe na presto. uzrocima i zakonima; u etici: zahtev da se
notaro (lat. notarius) seoski belenik, notar. ivi u skladu sa prirodom (Ruso); u teologiji:
natatores (lat. natatores) pl. zool. ptice plo-vue, ojvanja-vanje i idealizovanja (Zola); u
plivaice. religiji= evnosti i umetnosti: pggo vernije
nativan (lat. nativus) uroen, priroen, do- podraavanje prirode i prikazivanje ivota
biven roenjem, prirodan. onakvog kakav je, bez ikakvog ulepavanje i
nativizam (lat. nativus uroen, priroen) fil. idealizovanje (Zola); u religiji = paiteizam.
uenje po kome su izvesni pojmovi, neke naturalizacija (nlat. naturalisatio) priro-enje,
istine, neka naela i opte ideje oveku primanje u dravljanstvo, u graanstvo,
uroeni (za razliku od onih do kojih se nacionalizacija; bog. presaivanje,
dolazi tek putem iskustva); pol. svhatanje po prilagoavanje biljaka drugom tlu i pod-
kome domorocima pripada prednost. neblju; zool. punjenje ivotinja.
nativistiki (lat. nativus uroen, priroen) koji je naturalizirati (fr. naturaliser) prirodi, primiti
zasnovan na nativizmu, sa gledita u dravljanstvo, u graanstvo,
nativizma. nacionalizirati; primiti koga u porodicu i
nativitet (lat. nativitas) u astrologiji: roenje, proglasiti ga da ima pravo nasledstva,
as roenja, srena zvezda jednog oveka, usvojiti; bog. neku biljku priviknuti na drugo
poloaj zvezda u asu roenja nekog podneblje, odrati biljku u prirodnom stanju;
oveka i proricanje njegove sudbine po zool. puniti, ispuniti ivotinju.
poloaju zvezda, horoskopkojk se odnosi na naturalije (lat. naturalia) pl. prirodna tela koja
roenje nekog oveka; otuda: itati nekome nisu vetakim putem izmenjena, naroito u
nativitet proricati sudbinu po poloaju zvezda zbirkama kabinetima natura-lija
u asu njegovog roenja. izloene ivotinje, biljke, minerali, fosili;
natir mort (fr. nature morte mrtva priroda) um. zemaljski proizvodi, ivotne namirnice,
slika neivih predmeta (cvea, voa, povra, sirovine, prirodna tela; prav. prirodne
divljai, mrtvih riba i dr.), sli-kana ne u posledice i osobine jednog ve postojeeg
slobodnoj prirodi nego u ateljeu. prava.
NATO skr. od eng. North Atlantic Treaty naturalist (fr. na tura! iste) l. prirodnjak, onaj
Organization Severnoatlantski savez koji se bavi prouavanjem prirode; 2. fil.
(sainjavaju ga: SAD, Velika Britanija, pristalica naturalizma; 3. onaj koji ispoveda
Francuska, Kanada, Belgija, Danska, prirodnu religiju a ne priznaje otkrovenje; 4.
Island, Italija, Holandija, Norveka, prirodan ovek, ovek koji tei da ivi u
Luksemburg, Portugalija, Grka, Turska i skladu sa prirodom i njenim zahtevima; 5.
Zapadna Nemaka). um. knjievnih i umetnik koji tei da u
natrij(um) (nlat. natrium) xe x. elemenat, svojim delima prikae prirodu onakvom
atomska masa 22,997, redni broj 11, znak kakva je, bez ulepavanje i idealizovanja; 6.
Na, nalazi se poglavito u kuhinjskoj zool. ispunjava ivotinja.
(kamenoj) soli, morskoj vodi, slavim naturalistiki (lat. naturalis prirodan) u duhu
izvorima, ilskoj alitri, mnogim silikati-ma i naturalizma; koji je u skladu sa prirodom,
dr.; natrijum sulfat ili natrijum sulfurikum v. koji posmatra sa gledita prirodnih nauka i
Glauberova so; natrijum--hlorid kuhinjske uzima prirodu za ugled, ili samo nju smatra
so. merodavnom; koji smatra prirodu, prirodne
natron (fr., eng. natron, arap. natrun, lat. injenice i prirodna zbivanja kao jedinu
nitrum, gr, nitron) hem. natrijumov oksid, osnovu svega.
pored kalija najjaa od svih baza. natura naturans (lat. natura naturans) fil.
natura (lat. nasci roditi se, natura) priroda tvorna priroda, stvaralaka priroda, priroda
(osobina, sutina, narav, karakter, koja stvara (izraz pod kojim filozof Spinoza
temperament); priroda (kao svet, vasiona, zamilja prirodu kao i-
natura naturata 599 nacionalnom
votvorno jedinstvo koje, u svojoj stvara-lakoj nafora (gr. ana-phero, ana-phoreo uznosim) u
delatnosti, proizvodi iz sebe natura naturata); pravoslavno] crkvi: osveeni hleb koji
sinonim za boga. predstavlja u prieu telo Hristovo.
natura naturata (lat. natura naturata) fil. nafta (hald. naphtha, arap. naft) hen. kameno
stvorena priroda, skup svega onoga to ulje, sirovi petrolej (mrka, zejtinjava i lako
sainjava prirodu. zapaljiva tenost, jaka mirisa i laka od
natura non facit saltus (lat. natura pop facit vode).
saltus) fiz. priroda ne pravi skokove (princip naftalin (hald. naphtha) hem. ugljovodonik koji
kontinuiteta, po kome se celo-kupni razvitak nastaje suvom destilacijom organ-skih tela, a
u prirodi vri organski i postepeno). dobiva se i iz katrana kamenog uglja;
naturizam (lat. natura priroda) 1. shvatanje po upotrebljava se za utamanjivanje moljaca, za
kojem su se primitivni religije sastajale u pravljenje vetakih boja i smola,
oboavanju pojava i predmeta u prirodi; med. eksplozivnih materija i dr.
metoda leenja prirodnim lekovima; 2. v. nafteni (gr. naphtha) zasieni ciklini
nudizam. ugljovodonici; glavni sastojci galicijske i
natus (lat. natus) pr. roen; im. sin. kavkaske nafte.
nauzeja (lat. nausea, gr. nausie) ned. morska naftiferan (hald. naphtha, lat. ferre nositi)
bolest; muka, povraanje, bljuvanje; naftonosan, koji sadri naftu.
gaenje. naftoli (gr. naphtha) hem. organska je-
nauzeoza (lat. nauseosa) pl. med. sredstva koja dinjenja formule Ci0H7OH; nalaze se u
teraju na povraanje. katranu kamenog uglja, a spravljaju se i od
nauzeozan (lat. nauseosus) gadan, koji izaziva naftalina; slue za proizvodnju vetakih
gaenje, odvratan; koji tera na povraanje. organskih bojenih materija.
naumahija (gr. naumachia) bitka na moru, nahija (arap. nahiya, tur. nahiye) okrug, srez;
pomorske bitka. naija.
nauskop (gr. naus brod, laa, skopein nahname (nem. Nachnahme) pouzee, povuka,
posmatrati) kor. sprava za pronalaenje doplata; per nahnaepreporueno, sa pou-
udaljenih brodova. zeem, na povuku, na doplatu.
nauskopija (gr.) kor. vetina pronalaenja naci~.skraeni oblik izraza naiionalsoci-jalist.
udaljenih brodova. nacizam skraeni oblik izraza nacionalso-
naut (pere. nohud) bog. rogaica, slani grah (od cijalizam.
koga se pravi leblebija). nacija (lat. nasci roditi se, natio) narod,
drutvena zajednica ljudi koji govore istim
nautika (gr. naus brod, laa, nautike se. jezikom, koji su zajedniki proiveli politiki
techne vetina plovidbe, brodarstvo) 1. i kulturni razvoj i koji su proeti sveu o
pomortvo, skup svih teorijskih i praktinih uzajamnoj pripadnosti i celovitosti u odnosu
znanja koja su potrebna mornaru da bi prema drugim kapijama.
bezbedno mogao prevesti, najkraim putem, nacional (nlat. nationale) spisak svih ljudi koji se
brod preko mora; navigacija; 2. pomorska nalaze u sastavu neke vojne jedinice (sa
kola ili: akademija). podacima, za svakog ponaosob: ime, prezime,
nautil (fr. nautile) kor. pojas za odravanje na mesto roenja, godine, veroispo-vest itd.);
vodi, pojas za spasavanje. obrazac (formular) sa linim podacima koji
nautilit (gr. nautilos, lithos kamen) geol. ispunjavaju studenti pri upisu na univerzitet;
okamenjeni nautilus. lini podaci o jednom oveku uopte;
nautilus (lat. nautilus, gr. nautilos) zool. laica, narodno obeleje, znaka, kokarda.
morska ivotinja iz porodice nacionalan (nlat. nationalis) narodni, narodski,
etvorokrnjaka. koji pripada nekom narodu, koji se tie
nautiar (gr. nautikos) moreplovac, pomo-rac, jednog naroda, koji je svojstven jednom
poznavalac pomorstva; nastavnik vetine narodu, otaestven, zaviajan; nacionalni
moreplovstva. karakter skup svih onih osobina kojima se
jedan narod naroito izdvaja od drugih
nautiki (gr. nautikos) pomorski, plovid-beni, naroda; nacionalna ekonomija narodna
koji je u vezi sa moreplovstvom; nautiki privreda, nauka kojoj je cilj si-stematsko
instrumenti sprave koje su potrebne prouavanje pojava i zakona privrednog
moreplovcu (kompas, kvadrant, sek-stant i ivota naroda.
dr.). nacionalizam (fr. nationalisme) narodnja-tvo,
nautomanija (gr. naus brod, laa, mania rodoljublje; drutveno, politiko i kulturno
pomama, ludilo) med. strah od vode. delovanje sa nacionalnog stanovita koje se
nautofobija (gr. nautes mornar, phobos strah) ispoljava u razliitim oblicima: 1. kao
med. bolestan strah od vonje brodom. drutveno-politiki i kulturni pokret
naufragij(um) (lat. naufragium) brodolom; fig. graanske klase u cilju buenja nacionalne
stradanje, propast. svesti, osloboenja,
nacionalizacija 600
nekrografija (gr. nekros, graphia pisanje) neksum (od lat. nectere vezati) sklapanje
pisanje istorije mrtvih, istorija mrtvih. zajma (u starom rimskom pravu); eks neksu
nekrodermitis (gr. nekros, erma koa) ned. (lat. eh nexu) van obaveze. neksus (lat. nexus)
zapaljenje koe spojeno sa truljenjem, ko-no sveza, veza; pravni odnos, pravna obaveza;
izumiranje. neksus kauzalis (lat. pe-xus causalis) uzrona
nekroza (gr. nekrosis izumrlost) med. veza, uzrona po-vezanost.
izumiranje delova tkiva kod ivih bia usled nsktar (gr. nektar) mit. boansko pie, vino koje
nedovoljne ishrane krvlju, dejstva raznih su, po verovanju starih Grka, pili olimpski
klica, opekotina, otrova i sl. bogovi; fig. odlino pie, osveavajue pie;
nekrokaustija (gr. nekros, Kaio spaljujem) uveno grko vino sa ostrva Skio od suvarka
spaljivanje mrtvih. (polusuvog groa) bog. mednik, mednica (u
nekrolatrija (gr. pekgoz, latreia oboavanje, cveu). nektarijum (gr. nektar, nlat. nectarium)
potovanje) potovanje mrtvih. bog.
nekrolog (gr. pekgoz, logos re, govor) lanak mednik, mednica (u cveu). nektarski (gr.
napisan povodom smrti nekoga tek umrlog nektareos) sladak i osveavajui kao nektar,
pokojnika (sa podacima o njegovom ivotu, boanski. nekton (gr. nektos koji pliva) u
radu i zaslugama); spisak umrlih, itulja; okeanogra-fiji: ivi svet koji samostalno
zbirka ivotopisa umrlih. pliva vodama; up. plankton, bentos. nelikvidan
nekrologija (gr. nekros, logia) ivotopis (lat. liquidus) koji ima aktivu veu od pasive,
pokojnika, zbirka ivotopisa pokojnika. ali ne raspolae potreb-nom gotovinom da bi
nekromanija (gr. nekros, mania pomama, odgovorio svojim novanim obavezama; supr.
strast) v. nekrofilija. likvidan. nel tempo (ital. nel tempo) muz. u
nekromant (gr. nekromantes) onaj koji priziva tempu, u
duhove da bi od njih doznao ono to je bilo i taktu. nematelmintes (gr. nema konac, nlat.
to e biti, volebnik, priziva duhova umrlih. nema-
nekromantija (gr. nekromantia) prizivanje thelminthes) pl. zool. v. nematoidi. nematoidi
duhova umrlih da bi se od njih doznalo ono (gr. nema konac, nit, eidos vid,
to je bilo ili to e biti, voleb-nitvo. oblik) pl. zool. oble gliste. Nemeza (gr. Nemesis)
nekropola (gr. nekros, polis grad) v. nekro- mit. v. Nemezis. Nemezis (gr. Nemesis, peto
polis. dodelim, dosu-dim, dosuujem) mit. boanstvo
nekropolis (gr.) grad mrtvih, podzemna u kome je oliena boanska pravinost, koja
grobnica, groblje; mesto gde su stari, naroito na-grauje dobro a kanjava zlo, naroito
Grci i Egipani, sahranjivali mrtve. nepravde i nasilja uinjena iz obesti. nemejade
nekropompa (gr. nekros, pompe sveana (gr. ta Nemeia) pl. v. nemejske igre. Nemejske
povorka) pratnja mrtvaca, sprovod. igre viteke utakmice starih Grka koje su se,
nekropsija (gr. nekros, opsis vid, vienje, u ast Zevsa, odravale u Nemeji svake tree
gledanje) v. nekroskopija. godine. nemejski lav mit. ogromni lav koji je
nekrosilija (gr. nekros, sylao pljakam) pusto-io okolinu argolidskog sela Nemeje sve
pljakanje mrtvaca. dok Herkul nije uspeo da ga ubije. nemet
nekroskopija (gr. nekros, skopein posmatrati, (ma.) plemi, vlastelin. nemo (lat. peto,
gledati) pregled mrtvaca (ili: lea); gen. neminis) niko; nemo judeks, nemo testis
nekropsija. idoneus in proprija kauza (lat. nerno judex,
nekrotizija (gr. nekros, thysis) ned. obami- peto testis idoneus in propria causa) prav.
ranje, npr. nekog mesta u telu usled delo- niko ne moe u sopstvenoj stvari, tj. gde je
vanja bacila. lino zainteresovan, biti ni pravi sudija ni
nekrotian (gr. nekros) ned. koji je u svedok. nemolit (gr. nemos panjak, gaj, lug,
zapaljenju, izumro (naroito o kostima i lithos
hrskavicama). kamen) min. v. dendrit.
nemoralije (lat. nemoralia) pl. umske, du-
nekrotomija (gr. nekros, tome seenje, bravske sveanosti kod starih Grka i
rezanje) prav. otvaranje lea da bi se mogao Rimljana. nemorozan (lat. nemorosus)
utvrditi uzrok smrti; ned. odstranjivanje umovit, bogat
izumrle kosti operativnim putem. umom; sa gustim drveem. nemoroze (lat.
nekrofag (gr. nekros, phagein derati) 30ol. nemorosae) pl. bot. umske
strvoder. biljke, biljke koje rastu po umama. venija
nekrofilija (gr. nekros, philein voleti, philia (lat. nenia) naricaljka, alopojka, tubalica
sklonost, naklonost) sklonost vrenju (koju su, kod starih Rimljana, na pogrebima
nemoralnih, naroito seksualnih postupaka sa pevale naroite ene slavei pokojnika);
umrlim, obljuba mrtvaca, mrtvoskrnavljenje; uspavanka. veo- (gr. neos) predmetak u
nekromanija. sloenicama sa znaenjem: nov, novo.
nekrofobija (gr. nekros, phobos strah) strah
od mrtvaca, strah od lea.
neovitalizam 603 neoplatovizam
neovitalizam (gr. neos, lat. vitalis ivot-ni) fil. dvoboj, kiobran, kolodvor, olovka, pali-
moderni oblik vitalizma, spajanje mehanikog drvce, znatieljan itd.
pogleda na svet sa vitali-zmom. neologija (gr. neos, logia izgovaranje, govor)
veogen (gr. neos, gen- koren od gignesthai upotreba starih rei u novom znaenju,
postati, nastati) kol. mlai odeljak terci-jarnog pravljenje novih rei, novotvorina, kovanica.
perioda u razvitku Zemljine kore; deli se na veologistiki (gr. neos, logos re, govor) pr.
dva pododeljka: pliocen i miocen. sklon uvoenju novotarija i novotvorina,
veograf (gr. neos, grapho piem) pisac koji naroito u jeziku i stvarima vere; novo-
se ne dri propisanog pravopisa, novotar u stvoren, novoskovan.
pisanju. neomaltuzijanizam Soc. v. pod maltuzijani-zam.
neografizam (gr.) strast za uvoenjem novo- neomicin (gr. neon novo, mykes gljiva) hen.
tarija u pisanju, naroito u pravopisu. antibiotik izolovan 1949. iz gljivice
geografije (gr. neos, graphia pisanje) nov Streptomyces fradiae; deluje protiv bacila
nain pisanja, odstupanje od propisanog tuberkuloze i crvenih bakterija.
pravopisa. neomutacija (gr. neos, lat. mutatio promena)
neogrek (gr. neos, fr. neo-grec) stil koji je biol. nasledna promena kod ivih bia usled
teio da razvije klasicizamdo bogatijih pojave nekog novog naslednog i-nioca.
grkih umetnikih oblika; naroito cvetao za veov (gr. neon novo) hen. elemenat, spada u
Napoleone . plemenite gasove zato to se ne spaja sa
veodarvivizam evolucionistika teorija drugim elementima, ima ga u vazduhu,
nemakog biologa A. Vajsmana (Weismann atomska masa 20,183 redni broj 10, znak
August, 18341914) u kojoj je Darvinov Ne.
princip prirodnog odabiranja proiren i na neonacizam (gr. neos, nacizamoc nacional-
procese u samom organizmu. socijalizam) naziv za krajnje reakcionar-na
neodim (gr. neos nov, didymos dvojni, strujanja u Zapadno] Nemakoj koja tee
dvostruk) hem. elemenat iz grupe retkih vaskrsavanju nacionalsocijalisti-kog, tj.
zemalja; atomska masa 144,27; hem. znak nacionalfaistikog pokreta.
Nd; mineral ukastobele boje. veonomisti (gr. neos, nomos zakon) pl.
veozoik (gr. neos, zoon ivotinja) kol. v. pristalice nekog novog zakona.
kenozojski period. ieopagavizam (gr. neos, lat. paganus seljak)
neoimvresvonizam (gr. neos, lat. impressio novo neznabotvo, pokuaj da se stara
utisak) slik. v. poeitilizam. ' neznaboake verovanja obnove i da zamene
neokantijanizam filozofski pravac koji se, hriansku religiju; up. paganizam.
sredinom prolog veka, javio u Nemakoj, neopedagog (gr. neos, paidagogos) onaj koji
kao reakcija na spekulativni ideali-zam se, kao vaspita, slui novim vaspitnim
Fihteov, elingov i Hegelov, i koji je istakao metodama.
kao polaznu taku vraanje Kantu p neopitagorejizam fil. obnova i, pod uticajem
njegovoj kritikoj filozofiji. istonjake religije, modifikacija pita-
neoklasicizam (gr. neos, lat. classis) gorejizma, spojenog sa elementima raznih
knjievni pravac na Zapadu, od 1905. god., grkih filozofema, koja predstavlja teo-
koji, oslanjajui se na klasinu knjievnost, zofsku spekulaciju.
naroitu vanost polae na to vee neoplazma (gr. nos, plasma tvorevina) med.
savrenstvo oblika. normalno ili bolesno nagomilavanje novih
neolitik (gr. neos, lithos kamen) kol. mlae tkiva u telu, novo tkivo, novoraslica,
kameno doba, doba glaanog kamena (trajalo izraslica, izrataj.
u Evropi od 100003000. god. pre n.e.),
kada su ljudi upotrebljavali kamen za neoplastija (gr. neos, plassein uobliiti,
svoje potrebe (oruje, orue, zidanje i dr.), obrazovati) ied. obnova povreenih ili
podizali gradove, naselja i bavili se ve izgubljenih delova tela prirodnim putem,
zemljoradnjom i stoarstvom. novorastenje.
nvolitski (gr. neos, lithos kamen) kol. koji neoplasticizam (gr. neos nov, plasso uobli-
pripada novijem, mlaem kamenom dobu; avam, obrazujem) slik. jedan od pravaca
neolitik. apstraktnog slikarstva u kojem preovla-uju
neolog (gr. neos, logos re, govor) onaj koji geometrijski elementi.
unosi novotarije u neko starije uenje; neoplatonizam fil. stapanje Platonovih,
naroito: onaj koji uvodi nove rei i Aristotelovih, stojikih i dr. uenja sa
konstrukcije u jezik. istonjakim religiozno-spekulativnim
neolognzam (gr. neos, logos re, govor) novina elementima, u jedan jedinstven pogled na
u nekom starom uenju ili religiji, svet, uz jaku primesu mistikih i teozof-skih
novotvorina; strast za uvoenjem novotvo- crta; posle propasti antike kulture,
rina; gram. nova re napravljena po ugledu na neoplatonizam je imao jakog uticaja na
strane jezike, kovanica, stara re s novim izgradnju hrianske filozofije.
znaenjem, npr. brzojav, vodovod,
neopren 604 neranda
nerv (lat. nervus, gr. neuron) znat. ivac; nervni neseser (lat. necessarius, fr. necessaire) ono to
sistem ivani pribor; fig. snaga, mo, jaina; je nuno, potrebno; naroito: putnika kutija ili
ivac, dua, glavni pokreta neega, npr. torba sa onim to je oveku najpotrebnije
nerv drutva =dua, stub drutva; nervus (pribor za toaletu); alatsko sandue, torba sa
probandi (lat. nervus probandi) log. glavni alatom; najpotrebniji lekarski instrumenti.
osnov dokazivanje. iestijatrija (gr. nesteia poenje, iatreia
nervatura (nlat. nervatura) bog. v. nervacija. leenje) med. leenje gladovanjem. Nestor (gr.
nervacija (nlat. nervatio) bog. rebra, ilice na Nestor) mig. sin Nelejev, kralj u Pilu, uven sa
listu, lisna rebra. svoje mudrosti i velikog iskustva; u dubokoj
nerviva (nlat. nervina) pl. med. sredstva za starosti uestvovao u Trojanskom ratu i svima
pojaanje i umirenje ivaca. sluio kao odlian savetodavac; otuda: mudar,
vervirati (lat. nervus ivac) razdraiti, iskusan i astan starac, najstariji i najiskusniji
razdraivati, uzrujati, uzrujavati. meu sebi ravnima.
nervna supstancija fiziol. tvar (materija) od koje nestorijanizam teol. uenje carigradskog
se sastoje ivci. patrijarha Nestorija, koje je hrianska crkva
nervni sistem fiziol. v. nerv. proglasila i osudila kao jereti-ko; v.
vervoza (lat. nervus ivac) ned. bolest ivaca, nestorijanci.
slabost ivaca; razdraljivost, uzbu-dljivost. nestorijanci pristalice carigradskog patrijarha
nervozan (lat. nervosus) koji se tie ivaca,
ivani; danas obino u znaenju: ivano Nestorija koji je 431. god., zbog svog uenja o
oboleo, razdral>iv, lako uzbudl>iv, oslabelih dvema odvojenim prirodama Isusa Hrista,
ivaca. boanskoj i oveanskoj, kao jeretik svrgnut
nervozitet (nlat. nervositas) v. nervoza. sa svog poloaja i proteran. nestoterapija (gr.
nervus probandi (lat. nervus probandi) log. v. nesteia poelje, thera-
pod nerv. peia leenje) med. v. nestijatrija. nescijencija
nervus rerum (lat. nervus rerum ivac (nlat. nescientia) neznanje. nescio (lat. nescio)
stvari) glavna stvar, ono to je stvarni, bitni ne znam. nescire (lat. nescire) ne znati; a
osnov neega. nescire ad non ese (lat. a nescire ad pop
Nerej (gr. Nereus) mit. sin Okeanov i Gejin, mu esse) log. nepravilno zakljuivanje iz
Daridin, bog mora i otac pedeset keri neznanja o nepostojanju", tj. misliti da se
(nerejida) koji stanuje s njima u dubinama neto zna a u stvari to ne znati, pa na osnovu
mora. takvog neznanja zakljuivati da to neto ne
nerejide (gr. Nereides) pl. 1. mit. keri postoji.
Nerejeve, morske nimfe (meu kojima su net (nem. nett, fr. net, ital. netto) l. lep,
najpoznatije: Tetida, Kalipso i Amfi-trita). zgodan, pristao, doteran.
nerejide (gr. nereides) 2. zool. morske ivotinje net (eng. net) 2. mrea, naroito mrea kod
iz porodice glista ekinjara. tenisa koja stoji izmeu igraa protivnika.
ne recipijatur (lat. ne recipiatur) prav. ne prima ietivz (eng. natives) pl. oni koji su se rodili u
se, odbija se. Americi, roeni Amerikanci; lanovi
nero antiko (ital. nero antico) crni egipatski politike stranke u Sjedinjenim Amerikim
mramor. Dravama koja se organizovala u cilju
neroli (ital., fr. neroli) eterino ul>e od odbrane prava prvenstva roenih
pomorandinog cveta, veoma jakog i prijat- Amerikanaca u odnosu prema strancima i
nog mirisa. doseljenicima, i koja trai da se rok za
Neron (lat. Nero) zloglasni rimski car (54 naturalizovanje produi od 7 godina na 21
68. god. n. e.) uven sa svoje svireposti i godinu.
strahovitog gonjenja hriana koje je
optuivao da su zapalili Rim (64. god.), ubica nego (ital. netto) trg. izraz, u obiaju od
svoje matere, ene i mnogih drugih uglednih poetka HUD veka, koji oznaava istu
Rimljana; otuda: svaki svirep i krvoloan teinu (neto-teina) neke robe, tj. kad se odbije
gospodar i vladalac. od ukupne bruto-teine ono u emu roba stoji
neronski (lat. Neroneus) svirep i okrutan kao (dak, bure, sanduk i dr.), ili ist prihod
Neron. (neto-prihod) od nekog posla, tj. kad se
ners (eng. nurse) dojkinja, dadilja, vaspita-ica, odbije iznos svih rashoda itd.
uvarica. neto-investicije (ital. netto isto lat. investitio)
nerterologija (gr. nerteros, enepteros donji, ekon. celokupne drutvena ula-ganja iz
logia) nauka o telima koja se nalaze pod narodnog dohotke.
zemljom. neto-regastar-tona (eng.) mera za zapreminu i
nerteromorfija (gr. nerteros donji, morphe nosivost broda (korisni prostor); skr. nrt.
oblik) stvaranje podzemnih tela i oblika.
nerc (nem. Nertz, Nortz) zool. vrsta male
vidre severnih zemalja; krzno te ivotinje.
neto tara 606 neurospazme
nego tara (ital. netto tara) trg. odbitak stvarne, a nefograf (gr. nephos oblak, grapho piem)
ne priblino teine onoga u emu roba stoji, naroita vrsta fotografskog aparata za
npr. daka, bureta, sanduka i dr. neuma (gr. snimanje oblaka.
neuma mig, znak) znaci za be-leenje nota u neurografija (gr. neuron, graphia opis)
srednjem veku; nisu odrei-vale apsolutnu opisivanje ivaca.
visinu tonova, nego melo-dijsko kretanje; u neurodinija (gr. neuron, odyne bol) med.
pravoslavnoj i katolikoj crkvenoj muzici bolest ivaca, neuralgija.
zadrale su se dugo posle uvoenja notnog neuroza (gr. neuron) med. nervoza.
sistema. neur- (gr. neuron ivac) predmetak u neurolema (gr. neuron, eilyma omot, obvoj)
slo-enicama sa znaenjem: ivac, koji se anat. v. neurilima.
tie ivaca, ivani. neuroleptici (gr. neuron ivac, lepsis
neuralgija (gr. neuron, algos bol) ned. bolest hvatanje) med. sredstva za umirivanje ivaca.
ivaca koja se, u nastupima, pojavljuje u neurolog (gr. neuron, logos re, odnos)
odreenom delu tela, a nije izazvana nekim naunik, biolog koji se bavi prouavanjem
vidljivim anatomskim promenama; pr. ivaca; lekar strunjak za ivane bolesti.
neuralgian. neurastenija (gr. neuron, neurologija (gr. neuron, logia) nauka koja
astheneia slabost) prouava ivce.
med. slabost ivaca. neurom (gr. neuron) med. ivani izrataj,
neurastenik (gr. neuron, asthenikos slabu- ivanik.
njav) med. onaj koji pati od slabosti ivaca. neuroma (gr. neuron) med. v. neuron.
neurastenini (gr. neuron, astheneia slabost) neuromalacija (gr. neuron, malakia mekoa)
med. koji pati od slabosti ivaca, ivano med. omekanja ivaca.
oboleo. neurastian (gr. neuron) med. v. neuron (gr. neuron) anatomska i fiziolo-ka
neurasteni- jedinica ivanog sistema, osnovni element
an. neureksereza (gr. neuron, exa'resis ivanog (ili: nervnog) tkiva, nervna elija,
vaenje) ivana elija.
operativne odstranjenje obolelog ivca. neuronal (gr. neuron) med. lek za umirenje
neurektomija (gr. neuron, ek iz, tome ce- ivaca i uspavljivanje.
enje, rezanje) med. delimino isecanje jednog neuroparaliza (gr. neuron, paralysis, uze-tost)
ivca. med. uzetost ivaca.
neuri- (gr. neuron) predmetak u sloenica-ma neuropat (gr. neuron, pathos bolest) med. onaj
sa znaenjem: ivac, koji se tie ivaca, koji pati od ivanih bolesti.
ivani. neurilema (gr. neuron, eilyma omot, neuropatija (gr. neuron, pathos bolest) med.
obvoj) bolest ivaca.
alat. v. neurilima. neuropatolog (gr. neuron ivac, pathos bolest,
neurilima (gr.) inat. ivana opna, iva-nica, logos re, govor) med. lekar specijalist za
vanova opna; pogreno: neurilema, neuropatologiju.
neurolema. neuropatologija (gr. neuron, pathos, logia)
neurin (gr. neuron) med. veoma otrovan proi- med. nauka o ivanim bolestima;
zvod koji dolazi usled truljenja leeva. neurit poznavanje ivanih bolesti.
(gr. neuron ivac, nerv) anat. ivano vlakno. neuropira (gr. neuron, pur vatra) med. ivana
neuritikum (gr. neuron, nlat. neuriticum) groznica.
med. sredstvo za leenje i ojaavanje ivaca. neuropsihijatrija (gr. neuron ivac, psy-che
neuritis (gr. neuron) med. zapaljenje ivaca. dua, iatreia leenje) nauka koja obuhvata
neuritian (gr.) med. koji se tie (ili: neurologiju (nauku o nervnim obo-ljenjima)
dolazi od) zapaljenja ivaca; koji utie na i psihijatriju (nauku o psihi-kim
ivce, koji jaa ivce. neuro- (gr. neuron) oboljenjima).
predmetak u-sloenica-ma sa znaenjem: ivac, neuropeihoze (gr. neuron, psyche) pl. med.
koji se tie ivaca, ivani. neurobat (gr. ivano-duevne bolesti koje se javljaju bez
neuron, baino koraam, idem) anatomskih promena.
igra na konopcu. neuroptera (gr. neuron, pteron krilo) pl.
neuroblasti (gr. neuron, blastos klica, zool. mreokrilci, kukci sa etiri prozirna i
izdanak) pl. anat. elije koje stvaraju ivce, mreaste krila.
elije ivorodnice. neurovegetativan (gr. neuroretinitis (gr. neuron, nlat. retinitis
neuron ivac, lat. vegetus) koji pripada zapaljenje mrenjae) med. zapaljenje vidnog
vegetativnom nerv-nom sistemu. ivca i mrenjae.
neurogamija (gr. neuron, gamos brak) spa- neuroskop (gr. neuron, skopeo gledam) aparat
janje ivane delatnosti=ivotinjski za ispitivanje i merenje karaktera i talenta
magnetizam. (pronalazak ukrajinskog lekara dr Viskija).
neurospazme (gr. neuron sila, vrpca, spa-
smos gr) pl. lutke koje se kreu pomou
ice ili konca; marionete.
neurostenija 607 nefrit
nefritika (gr. nephros, nlat. nephrotoca) pl. neerel silekn (eng. natural selection) biol.
med. sredstva protiv stvaranja kamena u prirodno odabiranje u borbi za opstanak (po
bubrezima. uenju Darvinovom).
nefritis (gr. nephrites) med. zapaljenje bubrega. Nibelungenlid (nem. Nebelungenlied) Nibe-
nefritian (gr. nephros bubreg) bubreni; lunka pesma, najznaajniji nemaki
nefritian bol bol u bubrezima; nefri-tina srednjovekovni junaki ep, koji potie s
sredstva sredstva protiv bolova od kamena u poetka H v. od nepoznatog pesnika;
bubrezima. obrauje mitoloke motive o Sigfridu,
Brunhildi i Krimhildi, i bajke o propasti
nefro- (gr. nephros) predmetak u sloeni-cama Burgunda na Atilinom dvoru.
sa znaenjem: bubreg, u vezi sa bubre-gom, Nibelunzi (nem. Nibelungen) pl. u nemakoj
bubreni. mitologiji: pleme patuljaka, sopstvenika tzv.
nefrografija (gr. nephros, graphia opis) med. nibelunkog blaga.
opisivanje bubrega. nivelacija (fr. niveler ravnati, izravnati) 1.
nefrodian (gr. nephros, eidos vid, oblik) izravnavanje, izjednaavanje, doterivanje
bubreast, slian bubregu. neega u vodoravan poloaj; uklanjanje
nefroza (gr. nephros, nysos bolest) med. bolest razlika izmeu neega; 2. me-renje visinske
bubrega, oboljenje bubrega. razlike raznih taaka na Zemlji pomou
nefrolitijaza (gr. nephros, lithos kamen) med. naroite sprave, nivelira.
bolesno stanje usled kamena u bubregu, u niveleta (fr. nivelette) kretati ravnomer,
bubrenoj karlici, usled taloenja sastojaka ravnjaa, libela.
inae normalno rastvorenih u mokrai nivelir (fr. niveler) sprava za odreivanje
(mokrana kiselina, oksalna kiselina, razlike u visini raznih taaka zemljine
fosfa^ti). povrine.
nefrolog (gr. nephros, logos govor, re) med. niveliranje (fr. niveler) merenje ravnjaom (ili:
lekar koji se bavi prouavanjem i leenjem ravnomerom, libelom); odreivanje razlike u
bubrega. visini izmeu raznih taaka Zemljine
nefrologija (gr. nephros, logia) nauka o povrine; izravnavanje; porav-navanje; fig.
bubrezima i njihovim radnjama, funkcija-ma, uklanjanje razlike izmeu ega,
prouavanje bubrega, poznavanje bubrega. izravnavanje, izjednaavanje, nivel-man.
nefron (gr. nephros) znat. osnovna anatom-ska i nivelirati (fr.) odrediti (ili: odreivati) razlike u
funkcionalna jedinica bubrega. visini izmeu raznih taaka Zemljine
nefropatija (gr. nephros, pathos bolest) med. povrine; meriti ravnjaom (ili:
opti naziv za sve bolesti bubrega. ravnomerom, libelom); uvodoravni-ti,
nefropeksija (gr. nephros, pexis privrena) napraviti vodoravnim, izravniti, po-ravniti,
med. v. nefrorafija. sravniti; fig. otkloniti razlike, izjednaiti,
nefropijelitis (gr. nefros, puelos valov, korito) izravnati.
med. zapaljenje bubrenog levka ili nivelisanje (fr.) v. niveliranje.
bubrene karlice. nivelisati (fr.) v. nivelirati.
nefropioza (gr. nephros, pyosis gnojenje) med. nivelisa (fr. niveleur) onaj koji meri libelom,
gnojenje bubrega. mera; izjednailac.
nefroragija (gr. nephros, pag- koren od
pagregnymi prskam, pucam) med. krvarenje nivelman (fr. nivellement) v. niveliranje.
bubrega. nivo (fr. niveau, lat. libella) vodoravna po-
nefrorafija (gr. nephros, raphe av) med. vrina, vodoravan, razina; morska povrina,
operativne privrivanje (ili: prii-vanje) povrina mora (morski nivo); ravnjaa,
bubrega; nefropeksija. ravnomer, libela; fig. stepen visine ega, npr.
nefroskleroza (gr. nephros, skleros) med. obrazovanosti, kulture itd.; biti ispod nivoa
bolest bubrega, prouzrokovana patolo-kim biti ispod prosenosti.
promenama na bubrenim arterijama. nivoz (fr. nivose, lat. nix, nivis sneg) sne-ni
nefrotomija (gr. nephros, tome seenje, mesec", etvrti mesec u nekadanjem
rezanje) med. vaenje kamena iz bubrega francuskom republikanskom kalendaru (od
operativnim putem. 21. HP do 19. I).
nefroftizis (gr. nephros, phtisis suica) med. nivoski (fr. niveau) pr. koji se tie nivoa;
tuberkuloza bubrega. nivoska povrina = ekvipotencijalna
nec (nem. Netz) mrea; prea. povrina povrina u elektrinom ili
necesitet (lat. necessitas) nunost, nuda, magnetnom polju koja stoji upravio na
potreba. pravac linija sile.
necssitirati (nlat. necessitare) primorati, niger (lat. niger) crn.
primoravati, prisiljavati, prisiliti, prinuditi, nigrescentan (lat. nigrescens) koji crni, prelazi
prinuivati, naterati, nag-nati. u crno, crnkast, nacrn.
nigromant (lat. niger, crn, gr. mantis prorok)
maioniar, arobnjak, onaj koji vra-a i
prorie pomou zlih duhova.
nigromantija 609 nimfa
nigromantija (lat. niger, gr. manteia pro- Nikolova prizma opt. prizma od islandskog
ricanje) tobonja crna vetina, gatanje i kristala za ispitivanje polarizovane svetlosti
proricanje sudbine pomou zlih duhova. (nazvana po kotskom fiziaru William-y
nigror (lat. nigror) med. crna ili modro siva pega Nicol-y, 17681851).
na koi. nikotin hem. veoma otrovan alkaloid, nalazi se u
nidifikacija (nlat. nidificatio) zool. pravljenje liu i semenu duvana vezan uz jabunu i
gnezda. limunovu kiselinu, inae bezbojna i uljasta
nidologija (lat. nidus gnezdo, gr. logia) tenost koja na vazduhu dobije smeu boju
nauka o gnezdima. (naziv po Francuzu Jeap Nicot-y, koji je uneo
nidor (lat. nidor) para, miris, vonja od duvan u Francusku 1560).
izgorelih ivotinjskih tela; med. miris na nikotinizam (nlat. nicotinismus) med. tro-vanje
trulo (kod podrigivanja). duvanom.
nidorozav (nlat. nidorosus) koji se osea na nikocijana (nlat. herba nicotiana) bot. duvan,
trulo, na muak, trulean. duvanova biljka.
nizam (arap.) red, pravilo, pravilnost, uredba; nikocijanin (nlat. nicotiana) hem. v. nikotin.
redovni turski vojnik; titula nekih vladalaca niksis (gr. nysso bodem, probadam) med. bo-
vazala u Indiji. denje, bockanje.
nijansa (fr. nuance, lat. nubes oblak) postupak nikt- (gr. puh, nyktos) predmetak u sloe-
prelaz, postupno prelivanje boja, sen-enje nicama sa znaenjem: no, noni.
bojama; fig. fina i neosetne razlika, jedva niktalopija (gr. puh, nyktos, ops vid, vienje)
primetan prelaz iz jednoga u drugo; muz. med. ona bolest koja se sastoji u tome to je
prelaz; gram. finoa jezika, tananost izraza, bolesnik slep za dnevnu svetlost, a ima
tanina, utananost. sposobnost da vidi nou.
nijansiran (fr. nuance) izraen (ili: izraen) u niktalops (gr.) ned. onaj koji je slep za
nijansama, u finim prelazi-ma, predstavljen dnevnu svetlost, onaj koji bolje vidi nou
u taninama, utanan. nego danju; supr. hemeralops.
nijansirati (fr. nuancer) praviti postupke prelaze niktacija (lat. nictatio) med. treptanje, trep-kanje,
u bojama, udesiti (ili: udeavati) boje mirkanje.
meanjem, seniti; fig. praviti ili iznositi niktegersija (gr. puh, nyktos, egersis buenje)
utanane i postupke razlike. med. buenje nou, trzanje iz sna.
nijelirati (ital. niellare) na zlatnim i srebrnim niktitacija (nlat. nictitatio) med. v. niktacija.
ploama urezivati ukrase pa ih onda niktobatezis (gr. puh, nyktos, baino idem,
ispunjavati crnim emajlom; up. ni-jelo. hodam) lutanje nou, mesearstvo.
nijelo (ital. niello, lat. nigellus) tamna masa niktobatija (gr. nyktobatia) med. v. niktoba-
spravljena od zajedno istopljenog srebra,
bakra, olova, sumpora i boraksa; slui za niktograf (gr. puh, nyktos, grapho piem)
ispunjavanje graviranih ukrasa na zlatnim i sprava za pisanje u pomrini.
srebrnim ploama, crni emajl. niktografija (gr. puh, nyktos, graphia pisanje)
vetina pisanja nou, u pomrini.
Nikejski sabor crkveni sabor koji je sazvao, 325, niktofite (gr. puh, nyktos, phyton biljka) pl.
u vitinijskom gradu Nikeji, Konstan-tin Veliki bot. biljke kojima se cvetovi nou otvaraju, a
radi reavanja arijanskih raspri. Na njemu je danju zatvaraju.
arijanizamproglaen za jeres i donesen tzv. niktofobija (gr. puh no, phobos strah) med.
nikejski simbol vere (koga se i danas dre sve strah od noi, od mraka.
hrianske veroispovesti). nikturija (gr. puh, nyktos, uron mokraa)
nikerbokeri (eng. knickerbockers) pl. Holan-ani med. pojaano mokrenje nou.
koji ive u Njujorku; iroke akire do nimbus (lat. nimbus) prstenast sjaj oko glave
kolena (kakve ovi nose). svetitelja, svetiteljski venac (krug) oko glave;
nikl (nlat. nicolum, fr. nickel, nem. Nickel) hen. u meteorologiji: kini oblak, olujni oblak
element, atomska masa 58,71, redni broj 28, (up. kumulus, stratus, cirus); fig. sjaj koji
znak Ni; isti nikl je srebrnasto-beo metal, okruuje neku istaknutu, veliku linost,
uglaan ima veoma lepu sjaj-nost, na veliki ugled.
vazduhu postojan, moe se kovati i legirati. Nimrod jevrejske osobno ime, sin Husov, unuk
niklovati gvozdene predmete prevui ni-klom Hamov, legendarni osniva Vavilon-skog
galvanskim putem. Carstva i graditelj Vavilonske kule i asirskih
nikol opt. obiniji i krai naziv za Niko-lovu gradova; po Starom zavetu (Moje. I, 10, 9):
prizmu. dobar lovac pred Gospodom"; otuda se za
nikolaiti pl. pristalice jeretike gnosti-ke sekte u dobrog lovca uopte kae: lovac kao
P veku hrianske crkve; pristalice ponovnog Nimrod.
krtenja u XVI veku; katoliki svetenici koji nimfa (gr. nymphe) mit. manje ensko
naputaju sveteniki in radi enidbe. boanstvo kod Grka, vila. Ima ih vie vrsta, a
zovu se po mestima u kojima ive:
aulonijade, oreade, leimonijade, limnade,
39 Leksikon
nimfagog 610 nitrofoska
napeje, nerejide, i oceanide, naJade i po- nitna (nem. Niet) teh. zakivak, zakovica, na-
tamide, drijade i hamadrijade; fig. lepa kovica, avao.
devojka, lepotica; ljubavnica, javna enska; nitovati (nem. nieten) teh. zakovati, zakivati
zool. larva insekta. zakivcima, udarati zakivke.
nimfagog (gr. nymphe, ago vodim) runi niton (lat. nitere sjati, svetleti se) hen. element,
dever. atomska masa 222, redni broj 86, znak Nt;
nimfe (gr. nymphai) pl. znat. male ruiaste plemeniti gas; up. radon.
usmine na enskom spolnom organu, male nitr- (gr. nitron) predmetak u eloenicama sa
stidnice. znaenjem: luna so.
nimfitis (gr. nymphe) med. zapaljenje malih nitrat (gr. nitron luna so) hen. so azotne
ruiastih u emina (ili: malih stidni-ca); up. kiseline, kalijumov nitrat ili alitra u svom
nimfe. prirodnom stanju; natrijumov nitrat ili ilska
nimfomanija (gr. nyraphe, mania pomama, alitra; nitrat srebra lapis, pakleni kamen.
strast) preterana pohotljivost i spolna nitridi (gr. nitron) pl. hem. jedinjenja elemenata
razdraljivost ena prema mukarcima, s azotom.
andromanija. nitrirati (nlat. nitrare) hem. praviti ali-tru;
nimfonamija (gr. nymphe) ensko samoblu-e; alitriti.
up. onanija. nitriti (gr. nitron) pl. hem. soli azotaste kiseline.
nimfonkus (gr. nymphe, ognos masa, tele-sina) nitrifikacija (nlat. nitrificatio) hem. pretvaranje
med. otok stidnice, usmina. amonijaka u alitrenu kiselinu, obrazovanje
nimfotomija (gr. nymphe, tome seenje, alitre.
rezance) med. operativno odstranjivanje malih nitro-anilini derivati benzola koji sadre jednu
ruiastih usmina na enskom spolnom amino-grupu i jednu ili vie nitro-grupa;
organu. ukaste kristalne materije koje slue
Nioba (gr. Niobe) kit. ki Tantalova i Dionina, uglavnom za dobijanje ani-linskih boja.
ena tebanskog kralja Amfiona. U nitrobenzid (gr. nitron, p. benjui) hem. v.
materinske} gordosti to ima 7 sinova i 7 nitrobenzol.
keri, drznula se da se poredo sa boginjom nitrobenzin (gr.) v. nitrobenzol.
Letom, koja je imala samo dvoje dece nitrobenzol (gr.) hem. tenost ukaste boje,
(Apolona i Artemidu).Ca bi je kaznili za ovu dobije se ako benzol metnemo u smesu
drskost, Apolon i Artemida poubijaju joj pred koncentrisane azotne i sumporne kiseline;
oima svu decu strelama; bol i oajanje mirie kao ulje gorkog badema, pa se zato
pretvore nesrenu majku, voljom Zevsovom, njime parfimiu tzv. bademovi sapu-ni;
u jednu stenu. Ovaj motiv je u knjievnosti i najvie se upotrebljava u industriji anilinskih
umetnosti veoma mnogo obraivan. boja.
niobijum (nlat. niobium) hem. element, veoma nitrogenij(um) (gr. nitron, gen- koren od
redak metal belog sjaja, atomska masa gygnesthai postati, nastati) hem. duik, azot.
92,906, redni broj 41, znak Nb. nitroglicerin (gr. nitron, glykys sladak) hem.
Nipon (Nippon) l. japanski naziv za Japan; 2. veoma jako eksplozivne sredstvo, dobiva se
najvee japanske ostrvo; zove se jo Hondo preradom glicerina azotnom i sumpornom
ili Honu. kiselinom; po pronalazau di-namita Alfredu
nirvana (sskr. nirwana) u budistike j reli-giji i Nobelu zove se jo i Nobelovo praskavo ulje;
filozofiji: ugasnue", stanje veitog i nitroleum.
blaenog mira koje se nalazi s one strane sveta nitrozan (lat. nitrosus) hem. alitrovit, koji ima u
svesti i individualnog ivljenja. Do ovoga sebi alitre; alitrast, slian alitri.
stanja, za kojim prosvee-ni budist tei kao nitrozitet (nlat. nitrositas) hem. alitrovi-tost;
za najviem i krajnjom svrhom, dolazi se alitrastost.
potpunim uga-snuem svoga ja" i volje za nitroleum (gr. nitron, lat. oleum ulje) hem. v.
ivotom, tj. potpunim osloboenom duha od nitroglicerin.
materije; u docnijem budizmu: blaeni ivot u nitron organska boja, difenil-anilo-dihi-dro-
nekom Budinom svetu punom sjaja i tirazol, iji vodeni rastvor sulfata slui kao
velelepnosti. reaktiv za dokazivanje i odreivanje azotne
Nisa (gr. Nysa) kit. jedna od nimfi koje su kiseline.
odgojile Baha, nazvane po istoimenom gradu i nitro-fenoli aromatina nitro-jedinjenja sa
bregu u Indiji; astr. asteroid otkriven 1857. jednom ili vie nitro-grupa, vrste kristalne
godine. supstance koje predstavljaju polazne sirovine
nisan (aram.) prvi mesec jevrejskog kalendara; za proizvodnju boja, lekova i dr.
ima ZO dana; oznaava poetak prolea nitrofoska sloene vetake ubrivo koje sadri
(mart-april). jedinjenja azota (nitrogenijuma),
nistagmus (gr. nystagmos klimanje glavom,
dremanje) med. bolesno miganje oima,
drhtanje oiju, gr u onoj jabuici ili
kapcima.
nietaksis (gr. nystaxis) ned. v. nistagmus.
nitrofoefat 611
fosfora i kalijuma (odatle i naziv: ni--fos- nobelij(um) hem. element, aktinid, redni broj 102,
ka). znak No; dobijen vetakim putem (naziv po
nitrofoefat (gr. nitron, phos svetlost) hen. vedskom fiziaru Nobelu).
vetake ubre: meavina azota i fosforne Nobelova nagrada zavetanje koje je, svojim
kiseline. testamentom od 27. XI1895, ostavio
nitroceluloza (gr. nitron, lat. cella elija) hem. pronalaza dinamita, vedski hemiar Alfred
praskavi pamuk. Nobel (18331896). On je odredio da se
nitrum (gr. nitron, lat. nitrum) hem. a-litra. kamate od njegovog imanja (44 miliona
nitruracija (lat. nitrum alitra) stvrdnja-vanje franaka) posle njegove smrti dele, kao
elinih povrina pomou azota (naroito pri nagrada, onim velikanima koji su, u toku
izradi cilindara za avion-ske motore). prole godine, najvee usluge oveanstvu
nife geol. centralni deo Zemljinog jezgra za koji uinili na polju hemije, fizike, knjievnosti,
se pretpostavlja da je, uglavnom, sastavljen medicine i odranja svetskog mira.
od nikla i gvoa (Ni + Fe = nikl + Nobelovo praskavo ulje hem. v. nitroglice-rin.
gvoe). nobiles (lat. nobiles) pl. plemii.
Niflhajm (nem. Niflheim) u nord. mitologi-ji: nobilis (lat. nobilis) plemenit; plemi.
hladni severni deo sveta; podzemni svet u nobilitacija (nlat. nobilitatio) davanje (ili:
kome vlada boginja Hela. podarivanje) plemike titule, proglaa-vanje
nihil (lat. nihil) nita. za plemia.
nihilizam (lat. nihil nita) fil. stanovite nobilitet (lat. nobilitas) plemstvo, plemi-ko
potpunog odricanja vrednosti uopte: teorijski poreklo, plemiki stale, plemii; plemiki
nihilizam odrie mogunost saznavanja duh.
istine, a etiki nihilizam vrednost moralnih vobl (fr. noble, lat. nobilis) plemenit; odlian,
zakona; u politiko--socijalnom pogledu: izvrstan; uzvien, sjajan, raskoan; otmen,
shvatanje da dananje drutvo i pelokupni gospodstven; plemenit po roenju, plemeniti.
njegov poredak ne valja nita, zbog ega bi nobles (fr. noblesse) plemstvo, plemike
ga trebalo potpuno unititi, pa tek na tim dostojanstvo, plemenitost; nobles obli (fr.
ruevinama graditi jedno posve novo drutvo; noblesse oblige) plemika titula, obavezuje, tj.
izraz napravljen po idejama koje je ruski ko je plemi taj mora plemiki i da se
pisac I. S. Turgenjev izneo kroz Bazaro-va, ponaa.
glavnog junaka svog romana Oevi i deca, nova (lat. nova) pl. nove stvari, novine, novosti;
1862. god., koji je odluno odricao sva naela noviteti; sing. astr. nova zvezda (nekretnica).
i tradicije ruske plemike kulture. novantike (lat. novus nov, fr. antiques
nihilisti (lat. nihil) pl. pristalice nihili-zma. starine) pl. nove stvari izraene po starom,
nihilitet (nlat. nihilitas) nitavost, nitavilo, naroito klasinom ukusu.
odsustvo svake vrednosti. novantiki (lat. novus nov, fr. antique starinski)
nihilum album (nlat. nihilum album) med. izraen sada, ali po starom, naroito
cinkovo belilo (lek za oi). klasinom ukusu.
nievo (rus. niego) v. njievo. novator (lat. novare uvoditi novine) onaj koji
nia (fr. niche) vrh. obliasto udubljenje u zidu, uvodi nove ideje i metode rada u nekoj oblasti
izdubak, slepi prozor; obino slui da se u nju doprinosei time kvalitetnom i kvantitetnom
stavi kip, poprsje ili drugi kakav ukras. unapreivanju neke vrste rada.
niador (arap.-pers.) hen. amonijumhlorid novacija (lat. novatio) prav. obnavljanje, po-
(NH4C1), salmijak; ukusa je ljuto-slanog, a u nitavanje jedne zakonske obaveze time to
vodi se rastvara; slui kao lek, za graenje mesto nje stupa na snagu druga; zamena jedne
amonijaka, punjenje Leklaneo-vih isprave drugom.
elemenata, pri lemljenju i kalajisanju metala novela (ital. novella, lat. novellus nov) mala
itd. novina" 1. lit. prvobitno: lako i prijatno isprian
dogaaj koji ima dra neeg novog (veliki
nian (pere. nian) znak, beleg; meta u koju se majstor u ovoj vrsti je Bokao sa svojom
gaa (kopljem, pukom, topom); nian-ska zbirkom novela Dekame-ron); danas: manja
taka. pripovetke u prozi koja se, za razliku od
niani (pere.) streljati, gaati u cilj. romana koji prikazuje obimnu i sloenu sliku
nian iftihar (pers.-arap.) znak slave, poasno vremena i ivota, ograniava na samo jedan
obeleje, turski orden koji je ustanovio sultan dogaaj iz ivota glavnog junaka, ili na samo
Mahmud P. jednu crtu iz narodnog ivota i karaktera, dok
no 1. klasina japanska lirska drama praena se ostala radna lica i sporedne radnje samo
pesmom i igrom; 2. japanska pozo-rina ovla pominju i nagovetavaju; 2. prav. pl.
maska. novele (tj. constitutiones odredbe)
noveleta 612
nove odredbe ili zakoni Justinijanovi posle nostian (gr. noetikos) fil. koji spada u
objavljivane drugog Kodeksa (jedan deo oblast miljenja ili saznavanja. No je (hebr.
Korpus jurio); 3. naknadne izmene i podaci Noach) mit. po Starom zavetu, jedini pravednik u
jednom zakoniku. grenom rodu ljudskom koji se, po Bojoj
noveleta (ital. novelletta) lit. mala pripovetke, odredbi, sa svojom porodicom spasao od potopa
novelica; muz. mali muziki komad izraen u u tzv. Nojevu kovegu, i sa svojim sinovima
sasvim slobodnom obliku (kakve ] je prvi Samom, Hamom i Jafetom postao praotac
komponovao Robert uman). dananjeg oveanstva; Noah. nokaut (eng.
novelist (ital. novellista) lit. pisac novela; ljubitelj knock udarac, out ugaen, izbaen iz igre) sp. u
novosti, raznosa novih vesti, abronoa. boksu: kad od udaraca protivnikovih (obino u
novelistiki (ital. novella) lit. napisan u obliku bradu, eludac ili srce) bokser padne,
povele. zanemogne i 10 sekundi ne moe da se digne
radi pro-duenja borbe; tehniki nokaut je kada
novelti (eng. novelty) trg. novost, nov trgovaki protivnik ne padne, ali nije sposoban da se dalje
artikl. bori.
novembar (lat. novem devet, november) deveti nokautirati (eng. knock-out) sp. u boksu:
mesec u kalendaru starih Rimljana; danas: pobediti protivnika nokautom; fig. onespo-sobiti
jedanaesti mesec, studeni (ima ZO dana). koga za dalju borbu. nokdaun (eng. knock
noveento (ital. nove cento devet stotina) um. udarac, down oboriti, baciti na zemlju) sp. u
izraz za umetnost XX veka (likovnu, ar- boksu: udarac koji trenutno onesposobljava
hitekturu i muziku). protivnika; bokser je u nokdaunu im padne na
novitet (lat. novitas) novost, novina; trg. svea zemlju. noksa (lat. posege koditi, poha) teta,
roba, nov trgovaki artikal; u knjiarstvu: krivica, prestup; prav. teta koju neijem imanju
nova, tek objavljena knjiga. nanese neko po sebi neodgovorno bie, npr.
novicijat (nlat. noviciatus) iskuenitvo, vreme ivotinja.
koje onaj koji eli da stupi u neki sveteniki noktambul (lat. nox, noctis no, ambulare
red mora da provede kao iskuenik ili hodati, etati, nlat. noctambulus) med.
pripravnik (novicijus), a koje obino traje mesear; up. somnambul. noktambulacija (nlat.
jednu godinu do dve godine (kod katolika). noctambulatio) med. v.
novicijus (lat. novicius) novajlija, novak, noktambulizam. noktambulizam (nlat.
poetnik; u katolikoj crkvi: manastir-ski noctambulismus) med.
iskuenik, pripravnik za kaluera. mesearstvo; up. somnambulizam. noktua (lat.
novokain (lat. novus nov, p. sosa) ned. noctua) zool. sova, sovuljaga. nokturno (lat.
sintetika zamena kokaina, slui za lokalnu nocturnus) muz. v. noturno. nokturvus (lat.
anesteziju. nocturnus noni se. cantus pesma) kod
novum (lat. novum) neto novo; prav. okolnost katolika: nona sluba, nona pesma u
koja, posle ve zavrenog pravnog postupka, manastirima, nonica. nokir (nem.
daje povoda pokretanju drugog postupka. Nachtgeschirr) nona posuda
Novum testamentum (lat. Novum testamen- obino za malu nudu (mokrenje). noleo
tum) Novi zavet. (ital. noleggio) mor. v. nolo. . l o lene volens
iovus (lat. novus) pr. nov; im. novajlija; homo (lat. nolens volens) hteo ili ne
novus (lat. homo novus) novi ovek, hteo, milom ili silom.
novajlija, skorojevi. voli me tangere (lat. noli me tangere) ne diraj
nodozan (lat. nodosus) vornat, vorovit, me, ne dodiruj me!; slik.prikazivanje prizora
vornovit; zapleten, zamren. kada Hristos, ustavi iz groba, kae
nodozitet (nlat. nodositas) vornatost, vor- Magdaleni: Ne dodiruj me!" (Jov. 20,17);
novitost, vorovitost, kvrgavost; med. vorasta bog. mimoza; med. naziv za rane, naroito
gukavost. sifilisne, koje se lokalnim leenjem
nodulus (nlat. nodulus) znat. vori, kvrica. pogorava ju; muz. tremulant na orguljama; fig.
nodus (lat. nodus) vor, zaplet; tekoa, stvar koju je bolje ne dirati.
smetnja; med. tvrdi otok na zglavkovima, Noli turbare cirkulos meos (lat. Noli tur-bare
tkivima i dr., guka; bog. kolence; nodus circulos meos) nemoj kvariti moje
gordijus (lat. nodus gordius) v. Gordijev krugove!" Po Liniju (XXV, 31, 10) rei
vor. kojima se Arhimed, udubljen u svoja
noeza (gr. noesis) fil. saznavanje, miljenje, akt matematika razmiljanja, obratio rimskom
miljenja, svest. vojniku kada je ovaj provalio u njegovu
noema (gr. noema) fil. predmet miljenja, kuu i ubio ga.
miljeno, misao. nolo (ital. nolo) mor. uzimanje lae pod zakup;
poetika (gr. poeo mislim, saznajem) fil. nauka zakupnina za brod; tovar lae, cena za
o miljenju ili saznavanju. prenos tovara.
613 nomokratija
voma (gr. peto pasem, pote paa) ned. nominala (lat. nomen ime, nominalis imen-ski)
licojedina, vodeni rak (opaka zarazna bolest v. pod nominalan.
koja se javlja u obliku rane na obrazima i nominalan (lat. nominalis) koji se tie imena,
drugim delovima lica, naroito kod imenski; po imenu; nominalna vrednost ili
slabunjave i boleu oronule dece). nominala fin. imenska, nazivna, oznaena
nomadi (gr. Nomades, pote paa) pl. pa- vrednost, tj. vrednost natampa-na ili utisnuta
stirski narodi bez stalnog boravita, koji, na novcu, hartijama od vrednosti i dr. (supr.
menjajui panjake, lutaju sa svojim stadima, stvarna realna vrednost); nominalna definicija
naroito kod Arabljana i Turaka. log. de-finicija koja, pored istog objanjenja
nomadizirati (gr. nomas, nlat. nomadisare) rei, ne zamenjuje samo tu re drugom, nego
lutati, skitati; iveti nomadskim ivotom. daje i znaenje rei; nominalna distink-cija
nomadski (gr. nomadikos) skitaki, luta-laki, razlikovanje znaenja rei; nominal-ni iznos
bez stalnog boravita. naznaeni iznos; nominalni ka-talog spisak
nomantija (lat. nomen ime, gr. manteia knjiga po azbunom redu imena pisaca.
proricanje) proricanje sudbine iz slova od nominalizam (lat. nomen ime) 1. fil. shola-stiko
kojih se sastoji jedno ime. shvatanje po kome su opti pojmovi
nom d'ger (fr. pot de guerre) Ratno ime", (univerzalija) samo rei, imena, koja slue
lano ime koje su uzimali vojnici-na-jamnici, kao znaci za stvari i njihova svoj-stva i, sem
nadimak; lano knjievniko ime, toga apstraktnog i misaonog, ne oznaavaju
pseudonim. nita stvarno (supr. realizam); 2. u narodnoj
nom d'plim (fr. pot de plume) v. nom d'rep. ekonomiji: gledite po kojem novana
nomen (lat. nomen) ime, naziv; gram. re koja jedinica nije izvesna koliina vrednog metala,
oznaava neku stvar (nomen substantivum) nego izvesna koliina, apstraktne kupovne i
ili osobinu ili svojstvo neke stvari (nomen platene moi, koja moe biti predstavljena i
adjectivum); pl. nomina. predmetom koji, sam po sebi, nema nikakve
nomen gentile (lat. nomen gentile) narodno ime, naroite vrednosti, kao to je na primer
npr. Srbin, Francuz itd. papirni novac (supr. metalizam).
nomen est omen (lat. nomen est omen) ime je nominalisti (lat. nomen) pl. pristalice no-
znamenje, predznak, tj. esto ve samo ime minalizma u filozofiji i narodnoj ekonomiji;
sadri veliko znaenje, pokazuje bitnu supr. realisti.
osobinu onoga koji ga nosi, npr. kad se nominat (lat. nominatus) imenovani, naime-
neko zove Vinko a voli vino itd. novani, novopostavljeni.
nomenklator (lat. nomenclator) kod Rimljana: nominativ (lat. nominativus se. casus) gram. prvi
rob koji je svom gospodaru kazivao imena pade, nazivni pade, pade koji u reenici
onih koje bi sretali; otuda: spisak imena bez pokazuje gramatiki podmet ili prirok (ako je
ikakvog daljeg objanjenja, registar imena. taj prirok ime).
nomenklatura (lat. nomenclatura) zbirka nominatori (lat. nominatores) prav. lica koja
tehnikih izraza, skup uobiajenih imena i nadlenoj vlasti predlau jednog oveka za
naziva u nekoj nauio j oblasti; bog. zool. staraoca maloletniku koji je ostao bez
utvren nain davanja imena biljnim i staraoca primajui u isto vreme na sebe i
ivotinjskim vrstama sa latinskim ili odgovornost za njega.
latiniziranim reima, koje iskljuuju nominacija (lat. nominatio) kazivanje, ime-
promenljivost ivih jezika a razumljive su i novanje, naimenovanje: nominacio aukto-ris
zajednike svim narodima. (lat. nominatio auctoris) u graanskom
nomen materijale (lat. nomen materiale) gram. procesnom pravu: pravo optuenog da
gradivno ime, gradivna imenica, npr. voda, odredi svog zastupnika.
kamen, zlato, drvo itd. nomo- (gr. nomos) predmetak u sloenicama sa
nomen patronimikum (nlat. nomen patrony- znaenjem: zakon.
micum) oevo ime, prezime napravljeno po nomograf (gr. nomos, grapho piem) pisac
oevom imenu, npr. JoBaHoenh po imenu zakona, sastavlja zakona, zakonodavac,
oca Jovana. skuplja zakona.
nomen proprijum (lat. nomen proprium) gram. nomografija (gr. nomos, graphia pisanje)
vlastito ime (zemlje, osobe itd.). pisanje zakona, zakonodavstvo.
nomina (lat. nomina) pl. imena, nazivi; nomina nomodidakt (gr. nomos, didaktos uen)
sunt odioza (lat. nomina sunt odiosa) citat po poznavalac zakona, pravnik.
Ciceronovu govoru Za Seksta Roscija": nomokanon (gr. nomos, kanon pravilo,
imena su mrska, imena treba izbegavati (tj. propis) zbirka dravnih i crkvenih zakona; u
kad se govori o moralu i kude mane, poroci i grko-pravoslavnoj crkvi: runa knjiga
sl. bolje je i uggutni-je, navodei primere o crkvenog prava koju je, oko 883. god. izradio
tome, ne pominjati imena). patrijarh Fotije.
nomokratija (gr. nomos, kratia vladavina,
vlast) vladavina zakona, dravno ureenje
iomokratska vladavina 614 non paseran
u kome vladaju zakoni, kao kod starih martu, maju, julu i oktobru (u kojima je bio
Izrailjaca. sedmi dan); nazvane po tome to su vazda
vomokratska vladavina v. nomokratija. bile devet dana pre ida.
nomologija (gr. nomos, logia nauka) vetina nonegzistencija (nlat. nonexistentia) fil.
donoenja zakona; fil. nauka o zakonima nepostojanje, nestvarnost.
zbivanja. nonev-akord (lat. popa deveta, ital. accordo)
vomomah (gr. nomos, machomai borim se) muz. petozvuk, tj. istovremeno zvuanje pet
onaj koji se bori protiv zakona, koji tonova jedne skale, i to: osnovnog tona,
napada zakon. njegove terce, kvinte, septime i none.
nomomahija (gr. nomos, machomai borim se) nonens (nlat. nonens, lat. pop ens) fil. ne-stvar,
borba protiv zakona, napadanje zakona. nita, stvar koja ne postoji niti moe
nomos (gr. nomos) zakon, uredba, odredba, postojati; non entis nula sunt pre-dikata (nlat.
obiaj; kuz. melodija, napev, muziki komad pop entis nulla sunt praedi-cata) ono to ne
kod starih Grka koji se izvodio na kitari ili postoji nema nikakvih oznaka.
flauti. noventitet (nlat. nonentitas) fil. nebinost,
nomotezija (gr. nomothesia, nomos zakon, nepostojanje, nitavost, nita.
tithemi postavljam, stavljam) donoenje nonet (ital. nonetto) muz. kompozicija za
zakona, zakonodavstvo. devet glasova.
nomoteletika (gr. nomos, telos izvrenje) noneto (ital. nonetto) muz. v. nonet.
nauka o odravanju i primenjivanju zakona; nonidi (lat. nonus deveti, dies dan) deveti dan
crkvena disciplina. dekade u nekadanjem francuskom
nomotet (gr. nomothetes) onaj koji donosi republikanskom kalendaru; up. dekada.
zakon, zakonodavac. nonijus po Portugalcu Pedru Nonijusu
nomotetika (gr. nomothetike) donoenje (Pedro Nunez, 1492-1577) nazvano merilo
zakona, zakonodavstvo, vetina donoenja podeljeno na delove metra (obino na
zakona. milimetre), du koga se moe pomerati drugo
nomotetiki (gr. nomothetikos) zakonodav- merilo, na koje je prenesena duina od devet
stveni, koji se tie zakonodavstva, zako- podelaka prvog merila, i ona (tj. duina)
nodavni; po Vindelbandu, prirodne nauke su podeljena na deset jednakih delova te se moe
nomotetike, zato to one obuhvataju u neto izmeriti tano na desete delove
prirodne zakone" dogaaje u prirodi koji se milimetra; isto merno naelo primenjuje se i
stalno ponavljaju na isti nain (supr. na merenje desetih delova i kod merenja
idiografski). uglova, du limbusa pomera se pomoni
nomofilaks (gr. nomos, phylax uvar) uvar nonijusni luk (stvarni pronalaza ovoga
zakona, onaj koji se stara da se zakoni instrumenta je R. Ver-nier, 1631, pa ga esto
primenjuju kako treba. zovu i po njemu: vernije).
non (lat. pop, fr. pop) ne. nonkonformizam (lat. pop ne, conformare
nova (lat. popa) 1. huz. deveti ton po redu saobraziti, prilagodi) nesaglasnost, blaa
(poevi od osnovnog tona). forma protesta protiv nekog u drutvu
nova (nlat. norma, fr. nonne) 2. kod katolika: vladajueg religioznog, politikog ili nekog
kaluerica, opatica; zool. duvna, noni drugog shvatanja; supr. kon-formizam.
paunovac (vrsta nonog leptira, ija gusenica vonkonformisti (lat. pop ne, conformis ca-
pustoi borove i omorikove ume). glasan, jednoobrazan) pl. engleski prote-stanti
nova (ital. popa) 3. ned. neodoljivi nagon za koji ne pripadaju vladajuoj epi-skopalnoj
spavanjem, koje moe trajati po nekoliko crkvi; disenteri, prezbiteri-janci,
dana, pa i nedelja (obino dolazi kao independenti.
posledica gripa). non likvet (lat. pop liquet) v. likvet.
nonagevarijus (lat. nonagenarius) devedese- nov multa, sed multum posl. v. pulta.
togodinjak, ovek od 90 godina. nonopstancija (nlat. nonobstantia) povelja (ili:
nonagon (lat. nonus deveti, gr. gonia ugao) akt) o ponovnom postavljanju ili o
geom. poligon sa 9 uglova, devetougaonik. ponovnom uspostavljanju.
nonandria (lat. nonus deveti, gr. apeg, ap-dros
mu, ovek) pl. bog. biljke sa devet praninih iovparej (fr. nonpareille) bez premca, bez
niti na mukom cvetu; pr. nonandrian. ravnog sebi; tip. vrsta najsitnijih tam-parskih
nov bis iv idem (lat. pop bis in idem) prav. v. ne slova od tipografskih taaka (nonparel);
bis in idem. uopte naziv za sve stvari koje se odlikuju
nonvalencija (nlat. nonvalentia) trg. svojom naroitom vrednou, npr. krupan
nesposobnost plaanja. brilijant, vrsta uzanih svilenih traka itd.
nonvaler (fr. nonvaleur) nevrednost; stvar ili nonparel (fr. nonpareille) tip. v. nonparej.
imanje koje ne donosi prihoda; nepri-nosnost, vov paserav (tl. pop paseran) nee proi"
neunosnost; hartije od vrednosti koje ne lozinka panskih revolucionara koji su
donose nikakvih prihoda.
none (lat. popae) pl. u starorimskom kalendaru:
peti dan u svima mesecima, osim u
non-plus-ultra 615 normiranje
se borili protiv faistike diktatura u paniji. normala (lat. normalis) kom. okomica, upravna
non-plus-ultra (lat. pop plus ultra) ono to je ili linija pod pravim uglom sputena na neku
najvie i nenadmaivo u svojoj vrsti; nek- pravu ili na ravan.
plus-ultra. normalan (lat. normalis) koji odgovara pravilu,
non posumus (lat. pop possumus) ne moe- pravilan, propisan, redovan, prirodan; uzoran,
mo", formula kojom rimska kurija odbija za ugled, ugledan, primerak; mat. upravan,
razne zahteve svetovnih vlasti, koji su u ortogonalan; fig. duevno i telesne zdrav, npr.
protivnosti sa dogmama katolike crkve (ovu normalan ovek.
formulu je prvi upotrebio papa Kle-ment VII normalizacija (lat. normalis) l. sreivanje,
odbijajui da dade razvod braka Henriku dovoenje u normalno stanje; 2. v. standar-
VIII). dizacija.
nonsans (fr. non-sens) v. nonsens. normalije (lat. normalia) pl. osnovni oblici;
nonsens (nlat. non-sensus) besmislica, glupost, uzorni crtei, uzorne skice, uzorni obrasci.
ono to nema nikakvog smisla; nonsans. normalitet (nlat. nornialitas) stanje koje
non-uzus (nlat. non-usus) prav. neuobiaje-nost odgovara propisima ili pravilima, redovno
primenjivanja nekog prava. stanje; stanje potpunog duevnog i telesnog
nonalantan (fr. nonchalant) nehatan, zdravlja.
nemaran; bezbrian. normalna (lat. normalis) ned. v. normalna
nonalantnost (fr. nonchalance) nemarnost, kola; takoe: osnovna kola.
nehatnost; bezbrinost. normalna brzina teh. srednja brzina jedne maine.
noogonija (gr. noos razum, gone raanje) log. normalna mera propisana mera, osnovna
uenje ili nauka o postojanju pojmova. mera.
noologija (gr. noos, logia) fil. ranije: nauka o normalna teina tano utvrena i propisana
duevnom ivotu, psihologija; po Gom- jedinica teine prema kojoj se upravljaju sve
percu, deo filozofije koji se bavi pro-blemom ostale teine.
miljenja. normalna kola uzorna kola, kola u kojoj
noologist (gr. noos, logos) fil. po Kantu, svaki se radi po najpriznatijim i najboljim
mislilac koji smatra da saznanja, nezavisno nastavnim metodama; normalka.
od iskustva, imaju svoj izvor u razumu normalni kolosek puno i propisno rastojanje
(Platon); supr. empirist (Aristo-tel). izmeu eleznikih prunica (ina) od
nooloki (gr.) fil. koji se odnosi na duh, koji je 1,435 m (za razliku od uzanog i
samostalan, aktivan, stvaralaki i napredan nadnormalnog koloseka).
izvor duhovnog ivota; supr. psiholoke. normalno vreme jedinstveno vreme, ono koje
noosterezis (gr. noos, steresis lienje) med. vai za eleznice.
gubljenje svesti pod uticajem opojnih normalno pravo prirodno pravo, pravo kome je
sredstava. poreklo u razumu.
noohirija (gr. noos, cheir gen. cheiros ruka) normalnost (nlat. normalis) v. normalitet.
nasilni napad na neije duhovne sposobnosti, Normani (germ. Normannen, Nord-mannen)
zloin izvren nad duevnim ivotom nekoga. pl. ljudi sa severa", ime germanskih
noi (hol., por., fr. pore) upoak, vori u stanovnika Skandinavskog poluostrva koji
vunenoj tkanini (tofu, oji). su, od Vni-XI veka, u Evropi bili uveni kao
nopalin (meke. nopalli) crvena bojena materija, gusari i moreplovci.
krmez. normativ (lat. norma) veliina utroka
nopovati (fr. poreg) istiti tkaninu, tof, materijala i vremena za proizvodnju jedne
oju od voria. jedinice (sirovine, energija, gorivo itd.);
No-poperi (eng. No-Popery) nikakvog pa- izraava se u novanim ili naturalnim
pinstva", lozinka engleskih episkopala, pokazateljima.
kojom se odbija svaka pojava papinske normativan (nlat. normativus) koji slui kao
vlasti u Engleskoj. pravilo, koji postavlja pravila ili propise;
norija (p. noria) toak, dolap za navodnjavanje koji prepisuje ta treba i kako treba neto
polja u paniji. raditi (up. norma); normativ-ne nauke =
norki (rus.) pl. krzna mladih polarnih lisica u logika, etika i estetika, pedagogija, pravna
nauka i politika (kao primenjena sociologija),
SSSR-u. zato to se one, pored ostalog, bave i
norma (lat. norma) pravilo, propis, merilo, normama miljenja, htenja, umetnikog
osnova, naelo rada, ugledni primer; stvaranja, vaspitanja i drutvenog ivota;
utvrena mera (ili: koliina) rada; tip. skraeni normativne odredbe osnovne odredbe.
naslov knjige pri dnu svakog novog
tampanog tabaka; ad normam (lat. ad normiranje (nlat. normare) utvrivanje,
normam) prema pravilu, po propisu. sreivanje, regulisanje; propisivanje,
odreivanje, usklaivanje sa pravilima, us-
klaivanje sa propisima.
normirati 616 not-bremza
normirati (nlat. normare) utvrditi osnovna rodnim krajem; fig. enja za neim to nam
pravila ili propise; udesiti (ili: udeavati) je nekada bilo veoma drago i prijatno;
prema pravilima ili propisima (npr. cene nostomanija.
ivotnih namirnice); srediti, propisati, nostalgian (gr. nostos povratak u zaviaj,
utvrditi, regulisati, odrediti uinak, odrediti algos bol) koji se tie tuge za zaviajem; koji
koliinu rada koji ima da se izvri za dano, tuguje za rodnim krajem
utvreno vreme. nostomanija (gr. nostos povratak u zaviaj,
normirac (lat. normare) onaj koji proverava, mania pomama, strast) v. nostalgija.
kontrolie radne norme i vodi evidenci-ju o nostrat (lat. nostras, nostratis) nainac,
njima. zemljak.
norne (nord. norn) u skandinavskoj mitolo-giji: nostrifikacija (nlat. nostrificatio) usvo-jenje,
boginje sudbine, suaje (Urda Biva, primanje u red graana; davanje
Verdandi Sadanja i Skuld Budua). ravnopravnosti svedodbi neke strane kole
norvik (rus.) mlada polarna lisica ije se krzno sa svedodbom domae kole iste vrste.
(norki) vrlo ceni. nostrifikovati (nlat. nostrificare) v. no-strifkcira
nortes (p., eng. norther) jak, hladan severni ti.
vetar koji duva zimi na obalama Meksi-kog nostrificirati (nlat. nostrificare) uiniti svojim
zaliva. ili naim; usvojiti, prirodi, primiti u
noselija (gr. noseleia) med. boleljivost, graanstvo, dati nekome graanska prava;
slabunjavost; negovanje bolesnika; bolnica. priznati svedodbi neke strane kole
nosema (gr. nysos, nysema bolest) net. opasna ravnopravnost sa svedodbom istovrsne
bolest odraslih pela koju izaziva goto-van domae kole.
Nosema apis dolazei s hranom u crevni nota (lat. nota) znak, oznaka, podsetnik;
aparat pele. pismena primedba, zabeleka, napomena radi
nosetiologija (gr. nosos bolest, aitia uzrok, dopune i objanjenja nekog mesta u knjizi; u
logia nauka) med. nauka o uzrocima bolesti. diplomatiji: formalno saoptenje jedne vlade
noso- (gr. nosos) predmetak u sloenicama sa drugoj; trg. kratak raun, privremena
znaenjem: bolest. priznanice, zabeleka koja slui kao potvrda
nosogenija (gr. nosos, gennao rodim, raam, o prijemu robe; banknota; muz. odreeni znak
otvaram) v. nosogonija. kojim se be-lee pojedini tonovi, muziko
nosogeografija (gr. nosos, ge zemlja, graphia pismo; ocena (u koli); nota karakteristika
opis) med. prikazivanje geografskog i kli- (ital. nota caratteristica) ton kojim jedan
matskog rasprostranjeno bolesti, geogra-fija muziki komad poinje; prima nota osnovna
bolesti. knjiga, prvobelenica;uzep* neto ad notam
nosogonija (gr. nosos, gonos roenje, poreklo) (lat. ad notam) uzeti zabeleku o emu,
med. postanak bolesti, zaetak bolesti. primiti k znanju, zapamtiti.
nosograf (gr. nosos, grapho opisujem) onaj nota bene (lat. nota bene) zapamti! znaj! imaj
koji se bavi opisivanjem bolesti. na umu! notabene im. znak za podseanje,
nosografija (gr. nosos, graphia opis) opisivanje pribeleka koja slui kao podsetnik.
bolesti. notabilan (lat. notabilis) vien, ugledan,
nosodohij(um) (gr. nosos, docheion prihva- znamenit, znaajan, vaan.
tite) v. nosokomijum. notabilitet (nlat. notabilitas) vienost,
nosokomija (gr. nosos, komizo negujem) ned. uglednost, uvaenost, znaaj, ugled; no-
negovanje bolesnika. tabiliteti pl. najvienije (ili: najuglednije)
nosokomij(um) (gr. nosokomeion bolnica) linosti drave ili grada, prvaci.
bolnica. not-adresa (nem. Not nuda, fr. adresse) trg.
nosolog (gr. nosos, logos) med. naunik koji adresa u nudi, adresa trgovake kue
podrobno prouava pojedine bolesti; pa-tolog. koja se stavlja na menicu za sluaj da
nosologija (gr. nosos, logia) med. nauka o menini trasat ne plati menicu.
bolestima; patologija. notalgija (gr. notos lea, algos bol) med. bol u
nosoloki (gr. nosos, logikos) med. koji se tie leima.
nauke o bolestima; patoloki. notar (lat. notarius) prvobitno: brzopisac, onaj
nosomanija (gr. nosos, mania pomama, koji pie pomou skraenica ili znakova
ludilo) med. uobraavanje bolesti. (notae), pisar.
nosonomija (gr. nosos, nomos zakon) med. notarijat (nlat. notariatus) zvanje i nadlenost
nauka o zakonima postanka i razvitka notara.
bolesti. notat (lat. notatum) beleka, pribeleka,
nosofobija (gr. nosos, phobos strah) med. napomena, primedba.
strah od bolesti, hipohondrija. notacija (lat. notatio) beleenje, oznaa-vanje,
nostalgija (gr. nostos povratak u zaviaj, primeivanje; muz. pisanje nota.
algos bol) tuga za zaviajem, enja za not-bremza (nem. Not-bremse) na, vozovima:
konica koja se upotrebljava samo u sluaju
opasnosti.
617 nuklearna fisija
note (lat. notae) pl. od nota; = muzikalije. nubilitet (nlat. nubilitas) stasalost, sposobnost za
notenplan (lat. nota, planus, nem. Notenplan) stupanje u brak.
kuz. pet linija na kojima se piu note. nubilozan (nlat. nubilosus) oblaan, mutan,
notes (lat. notitia, fr. notes pl. od note nota, tmuran, natmuren.
pribeleka) belenica, depna knjiica za nuvelist (fr. nouvelliste) raznosa novih vesti;
sitne pribeleke. novinarski saradnik.
potaje (gr. nothos vanbrani, nlat. nothia) pl. nuvote (fr. nouveautes) pl. novosti, novine;
prav. delovi imanja koji se ostavl>aju u naroito: modne novosti, stvari poslednje
nasledstvo vanbranoj deci. mode.
notiologija (gr. notios vlaan, logia) v. nugat (fr. nougat, lat. pih orah) kola od oraha
higrologija. ili badema (kod nas poznat pod imenom
notiometar (gr. notios vlaan, metron mera, francuski nugat).
merilo) v higrometar. nugacitet (lat. nugacitas, nugax aljiv) la-
notirati (lat. notare) beleiti, ubeleiti, zapisati; krdijatvo, egaenje.
trg. uneti u knjigu, knjiiti. nudizam (lat. nudus go, nag) 1. uenje po kome
notist (lat. nota)Mys. pisar nota, onaj koji iz bi najbolje odgovaralo uslovima higijene,
partiture ispisuje note za pojedine glasove. fizike i moralne, kad bi se ljudi kretali i
notifikacija (nlat. notificatio) objavlji-vanje, bavili sportovima u slobodnoj prirodi potpuno
obznanivanje; objava, obznana, oglas; ili delimino nagi; 2. kult golotinje, pokret koji
saoptenje, izvetaj. tei da oslobodi oveka predrasuda i stida od
notificetura (lat. notificetura) v. notifikacija. golog oveijeg tela.
notificirati (lat. notus poznat, facere uiniti, nudisti (lat.) pl. pristalice pokreta goli-avosti,
notificare) objaviti, objavljivati, obznaniti, goliavci; up. nudizam.
obznanjivati, oglasiti; saoptiti, saoptavati, nuditet (lat. nuditas) nagota, razgolienost,
dostaviti, dostavlja-ti, izvestiti, izvetavati. golotinja; slika ili kip golog ljudskog tela,
notica (lat. nota) mala beleka, kratka vest, gola figura.
kratko saoptenje. nudl (nem. Nudel) valjuak od brana i
notograf (lat. nota, gr. graphia piem) mrz. krompira.
sprava koja odmah pie note komada koji se iudla (nem. Nudel) v. nudl.
svira na klaviru. nudus (lat. nudus) go, nag, razgolien.
notoran (lat. noscere upoznati, poznati, nu zla (arap. nezle) med. mehurii u ustima.
notorius) optepoznat, javan. nuklearan (nlat. nuclearis) bog., zool., fiz. jez-
notorijetet (nlat. notorietas) optepozna-tost, greni, jezgrin, jedreni; nuklearna fizika grana
optepoznata stvar. moderne fizike koja se bavi prou-avanjem
notorno (ital. nottorno) cuz. v. noturno. svojstva atomskog jezgra; nuklearna
notornost (nlat. notorietas) v. notorijetet. energija jezgrena energija atoma.
Notr-dam (fr. Notre-Dame) Bogorodica; nuklearna bomba (lat. nucleus) bomba ije se
crkva posveena Bogorodici; ime uvene dejstvo ostvaruje atomskom eksplozijom, tj.
Bogorodiine katedrale u Parizu. odreenom nuklearnom (atomskom)
not-signal (nem. Not, nlat. signale) znak koji reakcijom pri emu se veoma brzo oslobaa
obraa panju na opasnost. ogromna koliina energije vezane u
noturnino (ital. noturnino) muz. v. noturno. atomskom jezgru.
noturno (ital. notturno) muz. nona ili nuklearna reakcija fiz. proces u kome jedno
veernja pesma; serenada, podoknica; atomsko jezgro reaguje sa drugim atomskim
obino: klavirska kompozicija sanjala-kog jezgrom, elementarnom esticom ili fo-
karaktera (najbolji predstavnik open). tonom proizvodei u veoma kratkom vremenu
notus (gr. nothos vanbrank, nlat. nothus) l. jedno ili vie drugih jezgara, a eventualno i
vanbrani sin, kopile. druge estice.
notus (gr. notos, lat. notus) 2. juni vetar ili, nuklearna tehnika fiz. metode, procesi i sredstva
tanije, jugozapadni vetar. koja slue pri korienju nu-klearne energije.
noumevon (gr. noumenon) fil. stvar koja (ili: nuklearna transmutacija fiz. pretvaranje jezgara
bie koje) se ne moe opaziti, nego samo hemijskih elemenata jednih u druge pri
razumom zamisliti, pojam bez predmeta koji nuklearnim reakcijama. Spontane nuklearne
bi mu odgovarao u iskustvu; ideja kojoj u transmutacije otkrili su M. i P. Kiri. Prvu
stvarnosti ne odgovara nita; supr. vetaku nuklearnu tran-smutaciju izveo je E.
fenomenon. Raderferd (bombar-dujui azot alfa-esticama
nocio (lat. notio) log. pojam, misao. dobio je kiseonik i vodonik). Savremene
nubekula (lat. nubecula) med. oblaak, bela nuklearne transmutacije vre se pomou
pega u ronjai (oka); nefelion. akcelera-tora.
nubilan (lat. nubilis) stasala za udaju; sta-sao nuklearna fisija (eng. nuclear fission) fiz.
za enidbu. razlaganje, cepanje, razbijanje atomskog
jezgra urana bombardovanjem neutronima
nuklearna xeiuiqa 618 numero
uz oslobaanje velike energije, tzv. nu- kulinara (lat. nullipara) ena koja jo nikako
klearne energije, koja se ispoljava uglavnom nije raala, nerotkinja; supr. multi-para.
u razvijenoj toploti. nulitet (nlat. nullitas) nitavost, neva-nost,
nuklearna hemija grana hemije koja se bavi nevrednost, gubitak vanosti ili vrednosti.
proizvodnjom i primenom materija koje nulifikacija (nlat. nullificatio) ponita-vanje,
nastaju promenama u atomskom jezgru. ponitenje, stavljanje van snage, ukidanje.
nuklearns elektrine (lat. nucleus) elektrine nulifipirati (nlat. nullificare) ponititi,
centrale (elektrane) na nuklearni pogon. ponitavati, staviti (ili: stavljati) van snage,
nuklearni reaktor (lat. nucleus jezgro, gea-gere) proglasiti nevaeim, ukinuti, ukidati;
fkz. ureaj za cepanje atomskog jezgra izjednaiti sa niticom, potce-niti.
nuklearnih goriva i za dobivanje energije koja nulti (lat. nulla nitica) mat. koji ima kazaljku
se pri tom razvija, ili za dobivanje nula (tj. lan niza), npr. a, h0, u itd.; nulti
radioaktivnih izotopa ili neutrona. meridijan nulti podnevak geogr. meridijan,
nukleini (lat. nucleus, nuculeus) hem. proizvodi podnevak, koji prolazi kroz poetak
razgraivanja nukleoproteida s manjim obeleavanja geografskih duina, griniki
sadrajem belanevine. meridijan; fiz. apsolutna pulta taka
nukleinske kiseline (lat. nucleus jezgro) sloena temperature je na 273S.
organska hemijska jedinjenja koja se nalaze u nulto-valentan (lat. nullus nijedan, valere
jezgru elija biljaka i ivotinja. vredeti) hem. koji se ne jedini s drugim
nukleolus v. nukleus. elementima (takvi su, npr. helijum, neon,
nukleoni (lat. nucleus) fiz. zajedniki naziv za argon, kripton, ksenon i radon).
neutrone i protone, sastavne delove numaran (lat. nummarius) novani.
atomskog jezgra. numen (lat. numen) izraz kojim su Rimljani
nukleonika (lat. nucleus) fiz. i hem. nauka o obeleavali boga, silu boanstva,
atomima i drugim elementarnim esticama, velianstvenu i udesnu mo boanstva;
nuklearna fizika. boanstvo, velianstvo.
nukleoproteidi (lat. nucleus, gr. protos prvi, numenalan (lat. numen boanstvo) boan-stven,
eidos oblik, vid) sloene belanevine velianstven, udesan.
ogromne molekulske teine; sasta-vljeni su numenon (gr. noumenon) fil. pogreno mesto
od belanevine i nukleinske kiseline, a nalaze noumenon.
se prvenstveno u jedrima elija. numera (lat. numerus, nem. Nummer) broj.
nukleoprotein (lat. nucleus, proteinum) hem. numerale (lat. numerale, se. nomen) gram. broj,
organsko jedinjenje iji se molekuli sastoje re koja oznaava broj; pl. numeralia.
od nukleinske kiseline i proteina. numeralia (lat. numeralia) pl. gram. v. numerale.
nukleus (lat. nucleus) l. zool., bog. jezgro (ili: numerativ (nlat. numerativum) gram. v.
jedro) elije; 2. fiz. jezgro atoma. numerale.
nuks (lat. pih) orah, lenik; ii nuce (lat. in numerator (lat. numerator) mat. brojitelj, brojilac
pise) zbijeno u ljusku od oraha, tj. ukratko, (kod razlomka); sprava za udaranje (ili:
zbijeno, saeto; nuks vomika (lat. pih beleenje) brojeva po redu.
vomica) med. pasji orah, seme numeracija (lat. numeratio) mat. brojenje, iz-
istonoindijskog drveta (Strychnos pih govaranje brojeva; udaranje brojeva, obe-
vomica) koje izaziva povraanje. leavanje brojevima; numerisanje.
nula (lat. nulla) kat. nitica, znak koji oznaava Numeri (lat. Numeri) Brojevi, naziv IV knjige
niticu ili odsustvo jednog broja; fig. Mojsijeve, zato to poinje brojenjem
vrednost ravna nitici, nitavilo. izrailjskih plemena.
nula pena sine lete (lat. nulla poena sine lege) numerirati (lat. numerare) brojiti; udarati
nikakva kazna bez zakona"; prav. naelo brojeve, obeleiti (ili: obeleavati, oznaavati)
zakonitosti u pogledu kazne, po kome se brojevima (predmete, strane u knjizi itd.); trg.
kazna moe utvrditi samo zakonom i cene robi oznaiti slovima ili kakvim drugim,
primeniti jedino na dela za koja je zakon samo trgovcu poznatim, znacima na samoj
unapred rekao da e biti tom kaznom robi.
kanjena. numerisati (lat. numerare) v. numerirati.
nula racione (lat. nulla ratione) ni na koji nain, numerian (lat. numerus) koji se tie brojeva,
nikako, nipoto. brojni; brojem izraen.
nulibisti (nlat. nullibi) pl. oni spirituali-sti koji numero (lat. numero) prema broju, prema
tvrde da dua, kao bestelesno bie, ne moe cifri; sub numero (lat. sub numero) pod
postojati u jednom ogranienom prostoru kao brojem, tj. pod rednim brojem, npr. 1, 2, Z itd.
to je oveje telo; supr. holomerijanci.
numeroza 619 nucelus
n
objektiv (nlat. objectivus) kod optikih veere ljubavi; u katolikoj crkvi: sveta
instrumenata (dogleda, durbina, mikroskope i priest, rtveni hleb; okrugla markica od
fotografskih aparata): dvoguboispu-peno hartije za peaenje pisama, paketa i dr.:
soivo, ili kombinacija vie soiva koja farm. v. oblanda.
skupa dejstvuju kao sabirao soivo, koje oblatorije (nlat. oblatoria) pl. tampane
stvara od predmeta posmatranja ili snimanja trgovake ponude, preporuke i sl.
(objekta) stvaran izvrnut lik. oblacija (lat. oblatio) prinoenje, posvei-vanje
objektivan (nlat. objectivus) objektni, koji se komu ili emu; rtvovanje bogu ili crkvi;
tie objekta, predmeti; stvaran, istinski, darivanje, dar, poklon; posvei-vanje hleba
koji nije samo zamiljen, nego odista postoji, i vina za priest.
nezavisan od subjekta i subjektivnog oblektacija (lat. oblectatio) uivanje,
miljenja, prirode i od interesa subjekta, koji zanimanje, zabavljanje, zabava.
vai za sva razumna bia, optevaei; obliviozan (lat. obliviosus) zaboravan.
nepristrasan, pravedan, pravian, ni po babu obligatan (lat. obligatus) vezan dunou,
ni po strievi-ma; supr. subjektivan. obavezan.
objektivacija (nlat. objectivatio) upredme- obligato (ital. obligato) muz. izraz koji oznaava
tljavanje, upredmetljenje, pravljenje neega da neki glas pripada glavnom glasu, da slui
predmetom, objektom; psihika radnja kod kao pratnja uz glavni glas, te se, prema tome,
koje svest projicira svoje sadraje u spoljni ne sme izostavljati; supr. ad libitum.
svet, pa ih onda smatra predmetima obligatoran (lat. obligatorius) obavezan,
spoljanjeg sveta (npr. kod iluzija i propisan, zakonom utvren i odreen, pri-
halucinacija); javljanje stvari po sebi u silan, prinudan; supr. fakultativan.
obliku koji se moe opaati. obligacija (lat. obligatio) obaveza, obavez-nost;
objektivizam (lat. objectum predmet) fil. u dug; obveznica, priznanica; obliga-cio
teoriji saznanja: priznanje objektivnih, tj. akcesorija (lat. obligatio accessoria) prav.
optevaeih istina, vrednosti i normi, koje sporedna obaveza.
postoje nezavisno od subjekta koji saznaje; u
etici: pravac koji, suprotno subjektivizmu, obligo (ital. obligo) trg. dug ili obaveznost jednog
odnosno kao njegova dopuna, priznaje i tei trgovca prema drugom trgovcu; jemstvo,
da odredi objektivna merila i ciljeve etikog garancija; bit-i in obligo = biti nekome
delanja; naziv za tendenciju prikrivanja obavezan (ili: duan); dati za nekoga svoj
drutvene odreenosti nauke i filozofije. obligo = jamiti (ili: jemi-ti) za nekoga.
objektivizacija v. objektivacija. obliantan (fr. obligeant) usluan,
objektivirati (lat.) upredmetiti, upredme-tljivati, predusretljiv, utiv, ljubazan.
uiniti predmetnim, tvorevinu naih ula oblikvitet (lat. obliquitas) kosost, kosina,
shvatati kao neto (predmet, stvar) to postoji nagnutost, nagib; pritvornost, neiskre-nost,
van nas i nezavisno od nas. okolienje, izvrdavanje, vrdanje; gran.
objektivisati (lat.) v. objektivirati. zavisnost.
objektivisti (lat.) pl. fil. pristalice objek-tivizma. oblikvum (lat. obliquum) kosost, kosina,
objektivitet (lat.) predmetnost, stvarnost; krivina.
nezavisnost od subjektivnih primesa i uticaja, oblikvus (lat. obliquus) kos, kriv; oracio
nepristrasnost, pravinost. oblikva (lat. oratio obliqua) gram. neuprav-ni
objektivnost (lat.) v. objektivitet. govor.
objektirati (lat. objectare) v. objicirati. obliteracija (lat. oblitteratio) brisanje, pre-
objektitet (lat. objectum) fil. ono to za jedan brisavanje slova; fig. brisanje iz pamenja,
subjekat postoji kao objekat. predavanje zaboravu; med. zapuenost, za-
objekcija (nlat. objectio) primedba, napomena; epl>enost, zaguenost (krvnog suda, kanala
prigovor, zamerka; prepreka. itd.).
objicirati (lat. objicere) primetiti, prigovoriti, obliterirati (lat. oblitterare) brisati, izbrisati
zameriti; odgovoriti, odvratiti, protivstaviti. slova; fig. izgladiti iz pamenja, predati
obkonian (lat. ob, gr. konos kupa) koji je u zaboravu; med. zapuiti, zapuavati.
obliku kupe okrenute naopako, tj. sa osno- oblokvij(um) (nlat. obloquium) v. oblokucija.
vom nagore. oblokucija (nlat. oblocutio) protivreenje,
oblande (lat. oblata) fari. tanka ploica od prigovaranje; oblokvij(um).
neuskislog peninog brana koja slui kao Oblomov (rus.) v. pod oblomovtina.
omot radi lakeg gutanja lekova u praku; oblomovtina (rus.) osobina oveka
up. oblata. nepokretnog, lenjog, slabe volje, po prirodi
oblata (lat. oblata od offerre) prvobitno: hleb dobrog i pitomog, ali od koga su vaspitanje i
koji su stari hriani donosili na drutvena sredina uinili goto-vana (po
Oblomovu, glavnom junaku istoi-menog
romana ruskog pisca I. A. Gona-rova).
oblong 623 oglu
oblong (lat. oblongum) duguljast etvorou- ovarioterapija (nlat. ovarium, gr. therapeia
gao, pravougaonik. oblovgav (lat. oblongus) leenje) ned. leenje jajnjaka.
duguljast, duguljast ovariotomija (nlat. ovarium, gr. tome se-enje,
i etvrtast. obnoksijacija (nlat. obnoxiatio) rezanje) med. operativno uklanjanje jajnjaka.
prav. pot- ovaritis (nlat. ovarium, jajnik, jajnjak) med.
injavanje, kojim je onaj koji nije mogao zapaljenje jajnjaka.
sam sebe da hrani, ili da poloi dunu ovatan (lat. ovatus jajolik) u obliku jajeta,
krvarinu, ili da naknada to je ukrao, jajolik (naroito u botanici).
sebe ili svoju porodicu, jednom formal- ovatifolian (lat. ovatus jajolik, folium list)
nom poveljom (lat. charta obnoxiationis), bog. koji ima lie oblika jajeta.
prodavao nekom treem licu. obnubilacija
(nlat. obnubilatio) med. pomra- ovatooblongan (lat. ovatus jajolik, oblongus
en>e vida; pomraenje uma. oboa (fr. hautbois, duguljastookrugao) koji je vie duguljast nego
hoboe) kuz. drveni duvaki instrument sa jajolik.
otrijim tokovima od ovacija (lat. ovatio) kod Rimljana: mali trijumf,
tonova flaute; oboe. obovalan (nlat. ulazak pobedonosnog vojskovoe u grad
obovalis) u obliku jajeta peice ili na konju i sa mirtinim vencem na
okrenutog naopako, tumbe. oboist(a) (fr. glavi, pri emu je pobednik, mesto vola,
hautbois) muz. svira u obou; prinosio bogovima na rtvu ovcu (ovis);
svira u vojnoj muzici uopte. obod (gr. danas: javno i burno odobravanje ili
obolos) starogrki sitan novac, ukazivanje poasti kome.
1/6 drahme, oko 1/2 din; od 1836. grka ovidukt (nlat. oviductus) alat. jajovod.
jedinica za merenje teine = 1/10 drahme ovizam (lat. ovum jaje) zool. uenje ovista; v.
= 1 decigram; fig. para, novi, marja, ovisti.
lepta. obrepcija (lat. obreptio) prokradanje, ovipara (lat. ovum, parere raati, lei; nositi,
dobi- sneti) pl. zool. ivotinje koje se legu iz jaja;
vanje ega na vet nain, prevarom. supr. vivipara.
obrogacija (lat. obrogatio) prav. predlog da se oviparan (lat.) zool. koji se lee iz jaja.
neki zakon ukine ili izmeni. obrogirati (lat. oviparitet (lat. ovum, parere) biol. razvoj jaja u
obrogare) prav. stari zakon spoljanjoj sredini, van tela majke.
novim sasvim ili delimino ukinuti, nekom ovisti (lat. ovum jaje) pl. zool. biolozi koji su
zakonu oduzeti punu vanost. obrst (nem. smatrali da je prava klica jaje, a da ga
Oberst) l. u nemakoj vojsci: spermatozoid, pri oploavanju, samo podstie
komandant puka, pukovnik. obrst (nem. da da se razvije; supr. spermatisti.
Oberste ono to je najgornje) oviforman (nlat. oviformis) jajast, jajolik,
2. pavlaka (na mleku). obrst-lojtnant (nem. oblika jajeta.
Oberst, fr. lieutenant) u ovovivipara (lat. ovum, vivus iv, parere raati,
nemakoj vojsci: zastupnik pukovnika, lei) pl. zool. ivotinje ija snese-na jaja, u
potpukovnik. obrusa (gr. obryzos isto normalnom sluaju, imaju u sebi vie ili
zlato, lat. obru- manje razvijen zametak (npr. ptice, kljunari
ssa) preiavanje zlata pomou vatre. obe itd.).
... (lat., fr. obs . . .) v. pod ops. . . obt ... ovogeneza (lat. ovum, gr. genesis raanje,
(lat., fr. obt. . .) v. pod opt. . . obumbracija postajanje) biol. v. oogeneza.
(nlat. obumbratio) senenje, ovoidalan (lat. ovum, gr. eidos lik) jajolik;
osenavanje, zamraivanje. obfirmirati isto i ovoidan.
(lat. obfirmare) uvrstiti,
utvrditi, pojaati. oval (nlat. ovalis, ovale) 1. ovoidan (lat.-gr.) u obliku jajeta, jajast.
duguljastookrugla ovologija (lat. ovum, gr. logia) v. oologija.
slika; jajastost, okruglastost; u ovalu, u ovoskop (lat. ovum, gr. skopem posmatrati)
duguljastookruglom obliku, npr. slika. oval ogledalo za pregled jaja.
(lat. ovum jaje) 2. geom. zatvorena kriva ovulacija (nlat. ovulatio) med. izbacivanje zrelog
koju nijedna njena tangenta ne see. ovalan jajeta iz jajnjaka (kod ena izmeu dve
(nlat. ovalis) oblika jajeta, jajast, menstruacije).
duguljastookrugao. ovaplotiti (crksl.) neem ovulisti (lat. ovulum enska spolna elija, jaje)
zamiljenom dati pl. zool. v. ovisti.
stvaran, telesni oblik, oteloviti. ovaralgija ovulum (lat. ovulum) malo jaje, jajce; bog.
(nlat. ovarium jajnik, gr. algos semeni zametak; zool. enska spolna elija,
bol) med. v. ovarialgija. ovarialgija (nlat. jaje.
ovarium jajnik, gr. algos ovum (lat. ovum) jaje; poeti ab ovo (lat. ab
bol) med. ivani bol u trbuhu koji dolazi ovo) od jajeta, tj. sasvim od poetka, od
od jajnjaka. ovarijalan (nlat. ovarialis) samog osnova.
jajnini, koji ogar v. zagar.
pripada jajniku, koji se tie jajnika (ili: oglan (tur.) deko, mladi; egrt, sluga.
jajnjaka), jajnjaki. ovarij(um) (nlat. oglu (tur. oglu) sin.
ovarium) v. ooforon.
ogro 624 odontoterapija
odontotehnija (gr. odus, odontos, techne oka (per., p.) 2. biljka sa hranljivim kore-nom
vetina) vetina odravanja zuba u dobrom (nlat. Oxalis tuberosa), glavna hrana Indij
stanju; zamenjivanje ravih zuba novim. anaca-uroenika.
odontotehnika (gr. odus, odontos, technike) okazion (lat. occasio gen. occasionis) prilika,
zubna tehnika. zgoda, prigoda, povoljan sluaj; povod,
odor (lat. odor) miris, vonja. razlog.
odorantan (lat. odorans) miriljiv, mirisan. okazionalizam (lat.) fil. uenje o sluajnim
odorata (lat. odora ta) pl. prijatni mirisi; stvari uzrocima, po kome bog svuda neposredno
prijatna mirisa. sadejstvuje sluei se voljom ljudi i nagonom
odvratan (lat. odoratus) v. odorantan. ivotinja samo kao povodom za delanje: ne
odoriferan (lat. odor miris, f ero nosim) utiu telo i dua jedno na drugo, kako je tvrdio
mirisan, miriljiv. Dekart, nego bog stvara, u zgodnoj prilici (lat.
o iva (fr. ogive) apx. iljat obluk na gotskim occasio), od kretnji oseaje u ulnim organima,
svodovima. a od akata volje, opet u zgodnoj prilici,
oivalan (fr. ogival) apx. koji ima iljat obluk, pokrete miia. Glavni predstavnici ovoga
iljatog obluka; duguljast. pravca, oka-zionalisti, su: Arnold Gelinks
ozemund vrsta odlinog vedskog gvoa u (1624 1669) i Nikolas Malbran (1638
ipkama, nazvana po istoimenom rudniku 1715).
gvoa Osemund. okazionalisti (lat.) pl. fil. pristalice oka-
ozena (gr. ozaina izrastao u nosu neprijatna zionalizma.
mirisa) med. kijavica, katar nosa sa bala-ma okazionalni sistem fil. v. okazionalizam.
runog mirisa. okazionalno (nlat. occasionaliter) pril. sluajno,
Oziris mit. glavni bog starih Egipana, bog Sunca, zgodom, prigodne.
tvorac vremena, zatitnik Egipta i Nila, mu okazionar (nlat. occasionarius) v. partizan.
Izidin. okalescencija (nlat. ocallescentia) zadeblja-
ozokerit (gr. ozein mirisati, kerds vosak) hen. vanje koe, otvrdnjavanje koe, dobivanje
zemljani vosak (prirodna smesa vrstih debele koe; fig. neosetljivost, otupelost.
ugljovodonika); upotrebljava se za pravljenje alica (tur. okka) posuda; boca koja sadri jednu
parafina i ceresina. oku.
kapi zool. vrsta male irafe, velike kao konj, u
ozon (gr. ozein mirisati) hem. koncentrisan praumama Srednje Afrike, veoma retka
kiseonik, postaje pranjenjem elektrici-teta u ivotinja.
kiseoniku. Oksidie jae no kiseonik, te stoga okarina (ital. oca, ocarina) muz. mali, pogla-vito
utire biljne boje i ubija klice; ima ga u deji duvaki instrumenat od ilovae, sa 10
vazduhu, naroito u umskom i morskom, rupa za tonove.
iji je veoma koristan sastojak, jer ga isti od Okean (gr. Okeanos) l. mit. po najstarijem
kodljivih klica; upotrebljava se za beljenje grkom verovanju, mona reka koja ogggie
(slonova kost, lan) i za ienje pijae vode ceo svet, praizvor svih stvari, pa i bogova;
od kodljivih klica. zatim: sin Uranov i Gejin, mu Teti-din, otac
ozonizacija (gr.) hem. pretvaranje u ozon. mnogobrojne dece (3000 sinova i 3000 keri),
ozonizirati (gr.) hem. pretvoriti, pretvarati u Ocean.
ozon. okean (gr.) 2. veliko svetsko more
ozonometar (gr. ozein mirisati, metron mera, (Atlantski, Tihi i Indijski okean); fig. more,
merilo) hem. sprava za merenje koliine bezbroj, sijaset, tuta i tma; ocean.
ozona u vazduhu: hartija natopljena u lepak Okeanija (nlat. Oceania) v. Oceanija.
jodkalija, koja od ozona poplavi. okeanograf (gr. Okeanos) strunjak u okea-
ozostomija (gr. ozein mirisati, stoma usta) nografiji.
med. ruan zadah iz usta, zaudaranje iz usta. okeanografija (gr. Okeanos) nauka koja se
oidijum (nlat. oidium) vot. pepelnica, maa, sijer bavi prouavanjem mora i okeana, izuava
(vrsta veoma sitnih gljiva, koje se na biljkama osobine morske vode, kretanje, dubine i
i ivotinjskim telima pojavljuju kao uzrok organski svet mora, reljef i sastav morskog
pojava bolesti, naroito kod vinove loze). dna i dr.
ojkofobija (gr. oikos kua, phobos strah) okeanski (gr. Okeanos) v. oceanski.
med. strah od kue, duevno-ivani oker (gr. ochros bled, ukast, zelenkast)
poremeaj koji se sastoji u oseanju straha od ilovaa uta od gvoa oksida; pr. oke-rast.
sopstvenog doma. okigrafija (gr. okys brz, grapho piem)
oka (tur. okka) l. ranija jedinica za merenje vetina brzog pisanja; tahigrafija.
teine u Turskoj, Srbiji, Bosni, Grkoj, okidrom (gr. okys brz, dramem infinitiv
Bugarskoj, Maarskoj i Rumuniji = 1,250 - aorista od trecho trim) onaj koji brzo tri,
1,280 kg. skorotea, glasnik-peak.
okipod (gr. okys brz, pus, podos noga) brzo-
nog.
oklagija (tur. oklagu, oklava) drvena oblica za
razvijanje testa.
40 Leksikon
okludirati 626 oksitonon
okludirati (lat. occludere) zatvoriti, zatvarati, oksigonian (gr.) geom. opggrougli, sa otrim
zakljuati; smetati, spreiti; fiz. zadrati uglovima.
gasove na svojoj vrstoj povrini. oksid (gr. oxys) hem. jedinjenje sa kiseonikom,
okluziv (lat. occlusivus) lingv. zatvorni, pre- naroito jedinjenje nekog metala sa
gradni ili eksplozivni glas, tj. glas pri ijem kiseonikom, npr. oksid gvoa.
izgovoru vazdune struja nailazi na oksidabilan (gr. oxys, nlat. oxydabilis) hem.
prepreku, koja je potpuno zaustavlja, tako koji moe da se jedini s kiseonikom, tj. koji
da ona ne moe nastaviti put dok se pregrada moe da oksidie.
ne ukloni. oksidabilitet (gr., nlat.) hem. sposobnost
okluzivan (nlat. occlusivus) koji zatvara; koji sjedinjavanja sa kiseonikom, jedinljivost s
spreava; okluzivni zavoj med. zavoj koji kiseonikom.
spreava da do rane dopru spoljne ozlede i oksidabilnost (gr., nlat.) hem. v. oksidabilitet.
prljavtine. oksidacija (gr. oxys, nlat. oxydatio) hem.
okluzija (nlat. occlusio) zatvaranje, sprea- sjedinjavanje nekog tela s kiseonikom, sa-
vanje; fiz. adsorpcija gasova na povrini gorevanje.
vrstih tela. oksidirati (gr. oxys, lat. oxydare) hem. jedi-niti
o kontan (fr. au comptant) trg. uz plaanje u se (ili: spojiti se, spajati se) s kiseonikom,
gotovom. pretvarati se u oksid.
okra (gr. ochros bled, ukast) meavina gline oksidisati (gr. oxys) hem. v. oksidirati.
sa hidroksidom gvoa; up. oker. oksid-hidrat (gr. oxys, hydor voda) hemijsko
oksalati (nlat. oxalis kiseljak) pl. hem. soli jedinjenje oksida s vodom.
oksalne kiseline, nalaze se u mnogim oksikrat (gr. oxys, krasi meavina) si-retna
biljkama, naroito u kiseljaku. voda, meavina sireta i vode.
oksalemija (nlat. oxalis kiseljak, gr. chal-ma oksikratirati (gr.) prati, ispirati si-retnom
krv) med prisustvo oksalne kiseline u krvi vie vodom.
no to treba, npr. kod eerne bolesti i dr. oksikroceum-flaster (gr. oxys, krokos afran,
oksalij(um) (nlat. oxalium) hem. dvostruko kiseli nem. Pflaster) med. afranov flaster,
kalijum. crvenomrki melem od utog voska,
oksalis (nlat. oxalis kiseljak, kiselj) bog. cecelj. kolofonijuma, omorikove smole, terpentina,
oksalit (nlat. oxalis kiseljak, gr. -ites) mineral afrana i drugih sastojaka (lek protiv
koji se sastoji od oksalnog gvozdenog oksida reumatizma).
i vode; humboltit. oksimsl (gr. oxys, lat. mel med) farm. kiseli med,
oksalna kiselina (nlat. acidum oxalicum) hem. preparat od preienog meda pome-anog sa
otrovna kiselina koja nastaje oksida-cijom biljnim siretom.
mnogih organskih jedinjenja, danas se oksimstar (gr. oxys, metron mera, merilo)
dobiva od celuloze (slui u farbar-stvu i za sprava za merenje jaine kiseline.
vaenje mrlja od mastila, ienje metala i oksimoron (gr. oxys, moros tup, glupav) ret.
dr.). duhovita glupost, duhovita besmislica, misao
koja na prvi pogled sadri u sebi neku
oksalurija (nlat. oxalis kiseljak, gr. uron protivrenost, a ipak oba pojma stoje jedan
mokraa) med. prisustvo oksalne kiseline u pored drugog i vezuju se u jedan pojam,
mokrai vie nego to treba. npr. nemi glas, glasna tajna, pametna budala,
okser (eng. oheg) sp. vrsta sloene prepone, reito utanje i sl.
prepreke (u jahanju). oksinitron (gr. oxys, mtron luna so) hem.
oksi- (gr. oxys) predmetak u sloenicama sa alitrena kiselina.
znaenjem: otar. oksiopija (gr. oxys, ops gen. oroz vid) otar
oksigen (gr. oxys, genos poreklo, roenje, vid, otrovidost; fig. otroumnost. oksirodin
koren gen- od gignesthai roditi se, postati, (gr. oxys, rodon rua) sire od rue.
nlat, oxygenium) hem. kiseonik, kisik, oksisaharum (gr. oxys, sakchar eer) hem.
najrasprostranjeniji element u prirodi, siretni eer, meavina sireta i eera.
sastojak vazduha, vode, veine minerala i oksitimija (gr. oxythymia) naprasitost,
gotovo svih jedinjenja to sainjavaju grau plahovitom1, plahost, prekost.
biljaka i ivotinja; hem. znak O, atom-ska
masa 16, redni broj 8. oksitimian (gr. oxythymos) ljut, naprasit, plah,
oksigenacija (gr. oxys, genos, nlat. oxyge- plahovit, prek.
natio) hem. v. oksidacija. oksitonirati (gr. oxys, teino zateem) gram.
oksigenij(um) (gr. oxys, genos) hem. v. oksigen. jedan slog, naroito poslednji slog neke rei,
oksigenirati (gr. oxys, genos) hem. v. oksidi-rati. izgovoriti visokim ili otrim naglaskom
oksigon (gr. oxys, gonia ugao) geom. figura sa (akutom).
otrim uglovima. oksitonon (gr. oxytonon) gram. u grkoj gra-
matici: re sa otrim naglaskom (akutom) na
poslednjem slogu.
oksiuris 627 oktroisati
oksiuris (gr. oxys, ura rep) zool. bela glista, oktanski broj merile otpornosti nekog mo-
iljac. torskog goriva prema nekontrolisanom
oksiuroza (gr.) med. opti naziv za sva eksplozivnom sagorevanju (detonaciji).
oboljenja prouzrokovana belom glistom. oktant (lat. octans) osmi deo kruga; luk od 45
oksifonija (gr. oxys, phone glas, zvuk) otar stepeni (=45); astr. poloaj Meseca ili drugog
glas, piskav glas. nebeskog tela koji je udaljen 45 stepeni od
oksihemoglobin (gr. oxys, haina krv, lat. nekog drugog poloaja, naroito od poloaja
globus lopta, grudva) znat. kiseonik vezan za konjunkcije ili opozicije; ont., astr. instrument
hemoglobin, koji arterijama odlazi u tkiva. za merenje uglova, sa podeljenim lukom od 45
oksihidrat (gr. oxys, hydor voda) he, je- stepeni.
dinjenje oksida i vode. oktapla (gr. okta-plasios osmostruk) pl.
oksihloridi (gr. oxys, chloros otvoreno-zelen) izdanje Biblije na osam jezika.
pl. hek. spojevi (jedinjenja) metalnih oksida sa oktahord (gr. okto osam, horde ice, stru-na)
hlornim jedinjenjima (spojevi-ma). muz. instrument sa osam ica; oktohord.
oksford (eng. oxford) 1. vrsta tkanine; 2. u oktet (lat. octo osam) muz. komad od osam
fudbalu: udarac u loptu zadnjim gornjim samostalnih glasova; otet.
delom kopake, petom. oktiduum (nlat. octiduum) rok od 8 dana,
oktav (lat. octavus osmi) format hartije koji vreme od 8 dana.
je, normalno, jedna osmina obinog formata; oktilion (lat. octo osam i nastavak -illion) l. kod
format knjige iji tampani tabak, ima 8 Francuza i Amerikanaca: 1027, hiljada
listova ili 16 stranica (odstupanja u veliini podignuta na deveti stepen, broj pred-stavljen
nanie ili navie zovu se mali oktav i veliki jedinicom uz koju stoje 27 nula; 2. kod
oktav); in oktavo (lat. in octavo) u formatu Engleza i Nemaca: 1048, milion podignut na
osmine, tj. tako da se tabak presavije na osmi stepen, broj predstavljen jedinicom uz
osam listova. koju stoje 48 nula.
ostava (lat. octo osam, octava) kuz. osmi ton oktifonij(um) (gr. okto, phone glas) huz.
poevi od osnovnog tona; tonska grupa na komad za osam samostalnih glasova.
kakve se deli jedan tonski plan; celokupan oktobar (lat. october) vinski .mesec, u rimskom
obim svih osam tonova; fiz. ton iji je broj kalendaru osmi, kod nas deseti mesec u
treptaja u sekundi dvaput vei od broja godini, listopad, ima 31 dan.
treptaja onoga tona iji je on oktava (via oktobarska revolucija v. revolucija 1.
oktava); u katolikoj crkvi: osmod-nevni oktobristi (lat. october) pl. nekadanja
verski obreda u proslavi nekog velikog monarhistiko-ustavna stranka u carskoj
praznika (npr. uskrnja oktava); poslednji, Rusiji, osnovana 1905. godine.
osmi dan takve osmodnevne svetkovine; poet. oktoginia (gr. okto osam, gyne ena) pl. bog.
strofa od osam stihova. cvetovi koji imaju osam stubia (osmi red u
oktavoni (fr. octavon, p. octavo) pl. deca klasama IXIII Lineovog sistema biljaka);
?vropejca i kvarteronke. pr. oktogikian.
oktagon (gr. okto osam, gonia ugao) geom. v. oktogon (gr. okto osam, gonia ugao, kut) geom.
oktogon. osmougaonik; oktagon.
oktaedar (gr. oktaedron, okto osam, bedra oktogonalni (gr.) geom. osmougaoni.
sedite, osnova) kon. telo ogranieno sa 8 oktodec (lat. octodecim osamnaest) tip. format
ravnostranih trouglova, pravilan osmo- hartije sa osamnaest listova, 36 stranica, u
stranac; u kristalografiji: oblik tese-ralnog, jednom tampanom tabaku.
regularnog sistema. oktoih (gr. okto osam) u pravoslavno}
oktaedarski (gr. okto osam, hdra osnova) crkvi: osmoglasnik, bogoslubena knjiga u
koji ima osam povrina. kojoj su pesme za veernju, jutrenju i
oktaeterida (gr. okto, etos godina), period liturgiju za svaki sedmini dan razdelje-ne na
vremena od 8 godina, osmogoe. osam glasova.
oktaeterisa (gr.) v. oktaeterida. oktonarijus (lat. octonarius) poet. stih od osam
oktan (gr. okto osam) hem. bezbojna, isparlji-va i stopa; tetrametar.
zapaljiva tenost, jedinjenje 8 atoma oktopetalan (gr. okto, ptalon list) bog. koji ima
ugljenika i vodonika, sastojak nafte i benzina. osam kruninih listia (ili: latica).
oktangularan (nlat. octangularis) geom. koji ima oktopoda (gr. okto, pus, podos noga) pl. zool.
osam uglova, osmougaoni. osmoruci.
oktangulum (lat. octo osam, angulus ugao, kut) OKTOSTILON (gr. oktO, StyloS Stub) arh. NIZ OD
tom. osmougaonik. osam stubova, svodova.
oktandria (gr. okto, aner, andros mu, oktofilan (gr. okto, phyllon list) bog. osmo-lisni,
ovek) pl. bog. cvetovi sa osam slobodnih koji ima osam listova.
praktinih niti (U klasa u Lineovom sistemu oktohord (gr. okto, horde ica, struka) v.
biljaka); pr. oktandrian. oktahord.
oktroisati (fr. octroyer, lat. auctorare) dati,
podariti, ustupiti, odobriti, dopustiti; dati (ili:
dopustiti) slobodu trgo-
40*
oktuplum 628 oleandar
oleaster (lat. oleaster) vot. divlja maslina (Drvo). oligemija (gr. oligos malen brojem, chaima
oleat (nlat. oleata) l. v. oleati; 2. slika raena krv) med. smanjenost koliine krvi, malo-
uljem ili na uljanom papiru. krvnost.
oleati (nlat. oleata) pl. hen. soli oleinske oligo- (gr. oligos) predmetak u sloenicama sa
kiseline. znaenjem: brojem malen, mali brojem;
olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) hem. osobe-ni mali, malen.
sastojak svih biljnih i ivotinjskih masti; up. oligoklas (gr. oligos, klao lomim) t. na-trijev i
elain: kalcijev feldspat, obino mutne boje.
oleinska kiselina nezasiena masna kiselina oligokrat (gr. oligos, kratos jaina, snaga,
Ci7H33COOH. vlast, vladavina) v. oligarh.
olekranon (gr. olekranon strava glava la- oligokratija (gr. oligos, kratos) v. oligar-hija.
katnjae u pregibu) ned. lakat, komolac. oligokratski (gr. oligos, kratos) v. oligarhijski.
oleografija (lat. oleum ulje, gr. grapho piem) oligomeriji (gr. oligos, meros deo) zool.
um. otisak slike raene uljanom bojom. ivotinje ije je telo sastavljeno od malog
oleoza (nlat. oleosa) pl. farm. naziv za sve broja lanaka.
zejtinjave lekove. oligopol (gr. oligos, poleo prodajem) trg. trina
oleomargariv (lat. oleum ulje, gr. margaron situacija kada nekoliko prodavaca vlada
biser) vetaki puter. celokupnim tritem nekog proizvoda.
oleometar (lat. oleum, gr. metron mera, oligopsihija (gr. oligos, psyche dua) slabost
merile) sprava za ispitivanje valjanost ulja, duha, siromatvo duha.
uljomer. oligopson (gr. oligos, opson trite) trg. trina
oleohalkografija (lat. oleum, gr. chalkos situacija u kojoj nekoliko kupaca vlada
bakar, graphfa pisanje) bakrorez sa ulja-nim tritem odreene robe.
bojama. oligotrihija (gr. oligos, thrix, gen. trichos vlas,
oleoharta (lat. oleum, gr. chartes hartija, list dlaka) med. oskudica u kosi, retkoa kose,
hartije) tapeta natopljena u ulju (tako da slaba dlakavost; pr. oligotrihian.
se moe prati). oligotrofija (gr. oligos, trophe hrana, ishrana)
oleracee (lat. olus zeleni, povre, nlat. med. smanjeno uzimanje hrane, nedovoljna
oleraceae) pl. bog. kuhinjske biljke, povre, elja za jelom, post.
zeleni. oligofilan (gr. oligos, phyllon list) vot. koji
oleum (lat. oleum) ulje, zejtin. ima malo lia.
olefini (gr.-lat.) hem. nezasieni ugljovo-donici oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren dua)
sa dvostrukim vezama. med. maloumnost, umna zaostalost.
oliban (nlat. olibanum) tamjan. oligofrenopedagogija (gr. oligos mali, phren
oliva (lat., p. oliva, fr. oliye, ital. uliva) bog. gen. phrenos dua, duh, um, razum, pais
maslinka, plod maslinovog drveta; fig. ukras u gen. paidos dete, ago vaspitavam, odgajim)
obliku maslinke, metalna drka na kvaci u med. nauka o vaspitanju, odgoju, prouavanju
obliku maslinke, dugme u obliku maslinke. umio zaostale, maloumne dece.
olivaran (nlat. olivaris) maslinov, masli-nast, u oligohronian (gr. oligo-chronios) koji traje
obliku maslinke. malo, kratkotrajan, malovean.
olivenit (nem. Oliven-erz maslinasta ruda, oligohronometar (gr. oligos mali, chronos
nastavak gr. -ites) min. maslinastozelena vreme, metron mera, merilo) instrumenat za
ruda bakra, prirodni arsenit bakra. merenje malih odseka vremena.
o li vot (lat. olivetum) maslinjak; maslinov vrt, oligopen (gr. oligos, kainos nov) geol. po
maslinova uma. starosti druga po redu grupa slojeva u
olivil (lat. oliva maslina) hem. osobeno kri- tercijarnoj formaciji, koja dolazi posle
stalasto telo maslinove gume. vodena.
olivin (lat. oliva) rompski mineral masli- oligocitemija (gr. oligos, kytos duplja, uplje
nastozelene boje. telo, chaima krv) med. smanjenost crvenih
krvnih zrnaca (obino kao posledica gubitka
oligarh (gr. oligos mali brojem, brojno krvi, duge groznice, slabe ishrane i dr.)
malen, archos voa, glavar) lan ili oligurija (gr. oligos, urein mokriti) med.
pristalica vladavine malog broja plemikih smanjenost mokrenja usled bolesti.
porodica; up. oligokrat, Olimp (gr. Olympos) uveno brdo na granici
oligarhija (gr oligarchia) vladavina malog Makedonije i Tesalije, visoko 2970 t; mit.
broja plemikih (aristokratskih) porodica; stan, prebivalite Zevsa i ostalih bogova, po
up. oligokratija. verovanju starih Grka; fkg nebo.
oligarhijski (gr. oligarchikos) koji je pod Olimpija (gr. Olympia) predeo u Elidi,
vladavinom malog broja; koji ima oblik posveen bogu Zevsu, gde su odrane uvene
vladavine malog broja plemikih porodica; olimpijske igre.
koji je pristalica ovakvog oblika vladavine;
up. oligokratski.
olimpiJada 630
omne vivum eks ovo (lat. omne vivum eh ovo) omoplata (gr. mos rame, nlat. omoplata)
fiziol. sve ivo razvija se iz jajeta (misao anat. lopatica, pleka.
koju je formulisao Viljem Harvej, 1578- omotokija (gr. omos nezreo, prevremen, to-kos
1657). omnia (lat. omnia) pl. od omne; raanje, poraanje, poroaj) med. pre-vremeni
omnia mea poroaj, nedonoenje.
mekum porto (lat. omnia tea mecum porto) omofag (gr. omos sirov, presan, phagein
sve to imam nosim osobom (izreka grkog jesti) onaj koji jede sirovo, presno meso.
mudraca Bijasa, kome je najvee blago bilo omofagija (gr. omos, phagein) hranjenje si-
u njegovoj mudrosti). omnibus (lat. omnis rovim, presnim mesom.
sav, sva; svaki, svaka; omofor (gr. omos rame, phoreo, phero
omnibus svima) za sve, svima"; u javnom nosim) u pravoslavno] crkvi: naramnik,
saobraaju: prostrana putnika kola sa dugaka i poiroka traka od iste vune koju
vie sedita, koja vre redovan sao- arhijerej nosi na ramenima i bez koje ne moe
braaj na odreenoj liniji; up. autobus. vriti nikakvu crkvenu radnju.
omnibus-filmovi (lat. omnibus svima, eng. omfal- (gr. omphalos) predmetak u sloe-
film) umetniki filmovi sastavljeni od nicama sa znaenjem: pupak, pupani.
nekoliko razliitih pria istog ili Omfala (gr. Omphale) kit. ime jedne lidij-ske
srodnog autora, povezanih slinim moti- kral>ice, koja je Herkula umela toliko da
vima ili istim licem. omnivora (lat. oara i strpa pod papuu da je, preobuen u
omnivorus koji sve guta, ensku odeu, i preo na preslici; zato se
prodire, omnivora) pl. zool. svatojeci kae: svaki e Herkul nai svoju Omfalu.
(ivotinje, naroito neke ptice, koje uzi- omfalelkozis (gr. omphalos, elkosis gnojenje)
maju hranu i iz biljnog i iz ivotinjskog med. ir na pupku, gnojenje pupka.
carstva). omnivoran (lat. omnivorus) zool. koji omfalitis (gr. omphalos pupak) med. za-
sve guta pal>enje pupka.
(ili: prodire), svatojed, svatoder; omfalian (gr. omphalos, omphalikos) koji se
up. omnivora. omni ju m (lat. omnium svih, tie pupka, pupani; u obliku pupka, pupast.
sviju) sp. trka u omfalomantija (gr. omphalos, manteia npo-
kojoj uestvuju svi konji (bez obzira na ricanje) proricanje (ili: itanje) sudbine iz
njihovu starost, rasu i sl.). omnikoloran (lat. vijuga pupanog vora novoroeneta.
omnis, color boja) svakoja- omfaloneuron (gr. omphalos, neuron ila,
kih boja, raznobojan, aren. omniparentan vrpca) anat. pupana vrpca.
(lat. pario rodim, proizvodim, omfalonkus (gr. omphalos, onkos masa,
omniparens) koji sve raa, sveproizvodan, telesina) med. tvrdi otok pupka.
koji sve proizvodi. omniparitet (nlat. omfaloragija (gr. omphalos, koren rag- od
omniparitas) svejedna- regnymi prskam, puknem) med. krvarenje
kost, opta jednakost. omniiotentan (lat. pupka kod novoroenadi.
omnipotens) svemoan, omfalotaksis (gr. omphalos, taxis ureenje,
svemoguan, svemogu. omnipotencija (lat. nametanje) med. nametanje ispale pupa-
omnipotentia) svemo, nice.
svemogunost (kao oznaka savrenosti omfalotom (gr. omphalos, tome seenje,
bia). omniprezentan (nlat. omnipraesens) rezanje) med. instrumenat za odrezivanje
svuda pupane vrpce.
prisutan, sveprisutan. omniprezencija (nlat. omfalotomija (gr. omphalos, tome) med.
omnipraesentia) sve- odrezivanje pupane vrpce.
prisutnost, svudaprisutnost. omnis (lat. omnis) omfaloflebitis (gr. omphalos, phleo gen.
sav, sva; svaki, svaka; ceo, phlebos ila, vena) med. zapaljenje pupa-nih
cela, potpun, potpuna. omnis celula e celula vena.
(lat. omnis cellula e omfalocela (gr. omphalos, kele prosutost)
cellula) biol. svaka elija razvija se iz med. prosutost pupka, pupani prodor.
jedne elije (misao koju je izneo Rudolf onagar (gr. onagros, lat onagrus) zool. divlji (ili:
Firho, 1821 1902). omniscijentan (nlat. umski) magarac; ratna sprava starih
omnisciens) koji sve Rimljana za bacanje kamenja; onager.
zna, sveznajui. omniscijencija (nlat. onanizam v. onanija.
omniscientia) svez- onanija neprirodno zadovoljavanje spolnog
nanje, sveznalost (kao oznaka savrenosti nagona nadraivanjem spoljanjih spol-nih
bia). omnifag (lat. omnis, gr. phagein organa, samoblud, samoblue, drkanje; naziv
jesti, po starozavetnom Onanu (I Moje., 38,9), koji
derati) zool. svatoder, svatojed. znajui da nee biti njegov porod, kad lijegae
omniforman (nlat. omniformis) koji se javlja sa enom brata svojega, prosipae na zemlju, da
(ili: nalazi) u svakom obliku. omoalgnja ne rodi djecu bratu svojemu"; up. masturbacija.
(gr. omos rame, algos bol) med. v. enanisati vriti samoblud, drkati.
onanist(a) onaj koji vri samoblud, drka. onihitis (gr. opuh, onychos nokat) med. v.
ovaiit v. onanist. onihija.
ombrairati (fr. ombrager) zaseniti, za-seniti, oniho- (gr. onyx, onychos) predmetak u
pokriti hladom ili senkom; elt. seniti, dati sloenicama sa znaenjem: nokat; kopito.
slici vie senke. onihograf (gr. opuh, onychos, grapho piem,
ongstrem v. angstrem. beleim) med. instrument koji meri i belei
ondatra (huronski ondatra) zool. bizamski kretanje krvnog pritiska u noktima.
pacov; dezman. onihografija (gr. opuh, graphia pisanje,
ondeamento (ital. ondeggiamento) muz. v. on- beleenje) med. merenje i beleenje kretanja
deare. krvnog pritiska u noktima pomou
ondeare (ital. ondeggiare) muz. talasaste onihografa.
kretanje, drhtanje, podrhtavanje. onihogripoza (gr. opuh, onychos, grypos
ondulacija (fr. ondulation) talasanje, nji- | iskrivljen, kukast) med. savijenost noktiju,
hanje, lelujanje, talasaste kretanje, valo kandatost noktiju.
vite kretanje; doterivanje kose da bude onihogrifoza (gr. opuh, onychos, grypos)
talasaste (ili: valovita). med. v. onihogripoza.
onihokritija (gr. opuh, krino presuujem,
i sudim) nasluivanje (ili: pogaanje) osobina
ondulirati (fr. onduler) talasati se, lelu- ; jata karaktera jednog oveka po obliku noktiju
se; talasati kosu, praviti (ili: napraviti) njegove ruke.
kosu valovitom. onihologija (gr. opuh nokat, kopito, logia
oneiro- (gr. oneiros) predmetak u sloeni-cama nauka) net. nauka o potkivanju.
sa znaenjem: san. onihomantija (gr. opuh, manteia proricanje)
oneirodinija (gr. oneiros san, odyne bol, proricanje sudbine po noktima.
muka) sanjanje da te neko gui, mora. onihomikoza (gr. opuh, onychos, mykes
oneirokrit (gr. oneiros, krites presudilac, gljiva) med. gljivina noktobolja.
sudac) v. oneirolog. onihoreksis (gr. opuh, regnymi prskam,
oneirokritija (gr. oneiros, krites) v. oneiro- pucam) kec. krtost noktiju, lomljivost noktiju.
logija. onihofagija (gr. opuh nokat, phagem jesti) med.
oneirolog (gr. oneiros, logos) tuma snova. bolesni nagon za grienjem noktiju.
oneirologija (gr. oneiros, logla) nauka o Onkl Sam (eng. Uncle Sam) aljiv naziv za
snovima; tumaenje snova, proricanje iz Amerikance kao narod, nastao od skrae-
skova. nice U. S. A. M. = United States of America
oneiromant (gr. oneiromantis) onaj koji prorie (Sjedinjene Amerike Drave).
iz snova, tuma snova. onkologija (gr. onkos masa, telesina, logia
oneiromantija (gr. oneiros, mantei'a nauka) med. nauka o bolesnim izratajima.
proricanje) proricanje iz snova, tumaenje onkotomija (gr. onkos, tome seenje, rezanje)
snova. med. seenje (ili: odstranjivanje) otoka ili
oneiropol (gr. oneiropolos) v. oneiromant. izrataja operativnim putem.
oneiroskopija (gr. oneiros, skopeo posmatram) onkus (gr. onkos) med. tvrdi otok, izrataj.
posmatranje snova, prouavanje snova. onokrotalus (gr. onos magarac, osao, krota-lon
onera (lat. onus teret, pl. opega) pl. v. opus; eketalo, ekrtalo) zool. v. pelikan.
opera publika (lat. onera publica) dravni onolatrija (gr. onos, latrefa oboavanje)
porezi, javni nameti. sluba magarcu, potovanje magarca (zbog
onerabilan (nlat. onerabilis) oporeljiv. ega su stari optuivali Jevreje i, docnije,
onsracija (nlat. oneratio) tereenje, opte- hriane, verovatno zbog toga to je Hristos,
reivanje. jaui na magarcu, uao sveano u Jerusalim).
onerozav (lat. onerosus) teak, tegoban, te- onoma- (gr. onoma) predmetak u sloenicama
retan, muan, dosadan. sa znaenjem: ime.
oniks (gr. opuh) min. vrsta prugastog kalce- onomastikon (gr. onoma) l. spisak imena ili
dona, sastoji se od jednog crnog i jednog rei; 2. renik koji nije sreen azbunim
sjajnog sloja (upotrebl>ava se za izradu redom, nego po stvarnim grupama, realni
nakita); med. nagomilavanje gnoja izmeu leksikon; 3. pesma u slavu neijeg
ploica ronjae. imendana ili roendane.
oniomanija (gr. one kupovanje, kupovina, onomatika (gr. onomatike) nauka o znaenju i
mama pomama, strast) med. bolesni nagon pravljenju imena.
za kupovanjem svega to se stigne. onomatolalija (gr. onoma, lalia eretanje,
oniromant (gr. oneiros san, manteia gatanje, blebetanje) med. nagon za ponavljanjem
proricanje) tuma snova. izvesnih rei.
oniromantija (gr. oneiros, manteia) tumaenje onomatolatrija (gr. onoma, latreia oboavanje)
snova. preterano potovanje, oboavanje imena
onihija (gr. opuh, onychos nokat) med. nekog slavnog oveka.
zapaljenje noktiju, zanoktice.
onihisternon (gr. opuh, onychos nokat, ste-geo
liphim, liavam) no za opsecanje noktiju.
onomatologija 633 oonin
onomatologija (gr. onoma, logfa nauka) v. ontografija (gr. bp, ontos, graphfa opis)
onomatika; takoe: tumaenje imena, pro- opisivanje stvari ili bia.
ricanje iz imena. ontozofija (gr. bp, ontos, sophia mudrost,
onomatomanija (gr. onoma, mama pomama, nauka) fil. v. ontologija.
ludilo) med. ludaki strah i zaziranje od novih ontologizam (gr. bp, ontos, logos razmiljanje,
rei. dokazivanje) fil. 1. zakljuivanje da postoje
onomatomantija (gr. onoma, manteia prori- stvari na osnovu toga to postoje pojmovi o
canje) proricanje (ili: itanje) sudbine iz tim stvarima; 2. shvatanje racionalista, po
imena. kome potpuno, lo-giko miljenje sadri u
onomatomorfoza (gr. onoma, morphosis uo- sebi u isto vreme i realitet (stvarno
bliavanje, uoblienje, obrazovanje) pra- postojanje) onoga o emu se mislilo; 3.
vljenje (ili: sastavljanje) imena, obrazovanje uenje koje se osniva na Platonu, Avgustinu i
(ili: pravljenje, graenje) rei. Malbran-u, a po kome je bie boga
onomatopeja (gr. onomatopola) ret. pravljenje istinski predmet neposrednog i isto
(ili: graenje) imena ili rei; podraavanje duhovnog opaanja itd.
zvuka, graenje rei podraavajui prirodni ontologija (gr. bp, ontos, logia nauka) fil.
glas ili zvuk neke stvari ili radnje (npr. nauka o biu, o onome to postoji, osnovna
bubanj, topot, utanje, sr-kanje, bleka, rika, nauka, nauka o optim svojstvima stvari i
zveka, kukurekati itd.). bia.
onomatopejski (gr. onoma, poiem initi, ontoloki (gr. on, ontos, logikos koji se tie
praviti) v. onomatopoetski. miljenja) fil. koji se tie ontologi-je ili se
ovomatopoetika (gr. onoma, poein) pl rei osniva na njoj; ontoloki dokaz o biu ili
sastavljene prema prirodnom glasu ili zvuku postojanju boga dokaz postojanja boga iz
predmeta koji oznaavaju. pojma boga kao beskrajnog ili savrenog
onomatopoetski (gr. onoma, poiem initi, bia; ontoloki metod logiki postupak koji,
praviti) podraavajui zvuk; poet. koji ritmom oslanjajui se na princip protivrenosti i
podraava prirodni zvuk i prirodne znakove. princip dovoljnog razloga, hoe da na osnovu
onomatotet (gr. onoma, tithemi meem, postojanja pojmova zakljuuje o postojanju
stavljam, thetes stavlja, meta) sastavlja onoga to ti pojmovi predstavljaju; ua.
rei, pronalaza novih rei, naroito novih kosmoloki, fizikoteoloki.
imena. ontonomija (gr. on, ontos, nomos zakon) fil.
onore di letera (ital. onore di lettera) trg. v. zakonitost bia, zakonitost postojanja.
honor di litera. ontoteologija (gr. on, ontos, theos bog, logia
onoscelit (gr. onos magarac, skelos krak, uenje, nauka) uenje da postoji bog, sa
noga) onaj koji ima magaree butine. svima svojim atributima, na osnovu toga to
onocefalus (gr. onos magarac, kephale postoji pojam o bogu kao takvom.
glava) magarea glava. onus (lat. onus) teret, tovar, breme; tegoba,
ontario vrsta jabuke nazvane po svojoj po- dosadnost; dunost, obaveznost; opus pro-
stojbini, kanadskoj pokrajini Ontario; plod bandi (lat. onus probandi) teret dokazi-vanja.
ove jabuke, koja se i kod nas mnogo uvodi, oo- (gr. bbp) predmetak u sloenicama sa
krupan je, gladak, okruglo-kola-astog znaenjem: jaje.
oblika i veoma ukusan. oogamija (gr. bbp jaje, gamos brak) biol.
onteizam (gr. bp gen. ontos bie, prilog oploavanje, sjedinjavanje jajne elije sa
glagola emai biti, postojati, theos bog) fil. spermatozoidom.
izraz kojim Hekl, za razliku od panteizma, oogeneza (gr. bbp, genesis postanak) biol.
naziva predstavu o postojanju boga kao postanak jaja iz klicinih praelija u
individualnog lica, koje, kao samostalan jajnjacima; med. odreivanje spola po jajetu.
subjekat, postoji izvan prirode. oogonije (gr. bbp, gone raanje) pl. biol.
ontiki (gr. emai biti, postojati, to bp, gen. tu klicine praelije u jajnjacima od kojih
ontos bie, stvarnost) fil. koji se tie onoga postaju jaja.
to postoji, koji se tie optih svojstava oolit (gr. bbp, lithos kamen) min. ikrovac,
stvari i bia. krenjak od zrnaca slinih ikri.
onto- (gr. emai biti, postojati, to bp, gen. tu oolitski (gr. bbp, lithos) u obliku ikrovca,
ontos bie, stvarnost) predmetak u sloe- sastavljen od sitnih zrnaca slinih ikri;
nicama sa znaenjem: bie, bini, stvar-nosni. oolitska formacija kol. v. jura--formacija.
ontogeneza (gr. on, ontos, genesis postanak) oologija (gr. bbp, log'a nauka) biol. nauka o
biol. razvitak jedinke od oploenog jajeta pa jajima; nauka o ptijim jajima i gnezdima.
do potpunog organizma. oomantija (gr. bbp, manteia proricanje)
ontogenija (gr. on, ontos, gignomai nestajem, proricanje iz jaja; ooskopija.
postajem, raam se) biol. nauka o postanku oonin (gr. bbp) belanevina, belanevina-sta
organskih bia na Zemlji, nauka o ontoge- materija.
nezi.
ooskopija 634 operkuliti
ooskopija (gr. bbp, skopem posmatrati) v. operativni (nlat. operativus) koji se tie rada,
oomantija. radni; operativna vojska sve jedinice i rodovi
ooforektomija (gr. bbp, rogeb nosim, ekte- vojske koji uestvuju u izvoenju ratnih
mno iseem) kod. vaenje jajnjaka. operacija; operativne lekar-stvo = hirurgija.
ooforin (gr. bbp, rogeb nosim) farm. preparat operatika (lat. operatio) voj. teorija i vetina
izraen od jajnjaka svinja i goveda, lek primene i voenja vojnih operacija.
protiv bolova pri menstruaciji i operator (nlat. operator radnik, izvrilac) 1.
klimakterijumu. med. lekar koji vri operacije, hirurg (v.
ooforitis (gr. bbp, rogeb) med. zapaljenje operater); 2. mat. simbol ili znak koji pokazuje
jajnjaka. neku operaciju (radnju) i sam predmet
ooforon (gr. bbp, rogeo) zool. jajnjak; up. operacije, npr. operator za dife-renciranje
ovarijum. d/dx.
spal (sskr. upala kamen, gr. opallios, lat. operacija (lat. operatio) delanje, rad, oba-
opalus) t. kvarcu slian mineral, po vljanje, vrenje; med. leenje hirurkim
hemijskom sastavu silicijev dioksid sa putem, rezanje, seenje; trg. veto izveden
vodom, raznobojan i preliva se (upotrebljava posao, spekulacija; voj. ratna radnja, plan-ski
se naroito za ukras). izveden pokret jedinica radi postizanje
opalescentan (nlat. opalescens) koji preliva boje izvesnog cilja: mat. raunska radnja,
kao opal; opalescengno staklo opalio staklo, raunanje; fig. upotreba nekog tajnog sredstva.
staklo koje se preliva poput opala. operacijski v. operacioni.
opalescencija (nlat.) prelivanje boja; pr. operacionalizam (lat. operari poslovati, raditi)
opalescentan. idealistiki, antimaterijali-stiki pravac u
opalescirati (nlat. opalescare) v. opalizi-rati. savremeno] fizici, koji sve pojmove o
opalizacija v. opalescencija. fizikim veliinama kao i same veliine,
opalizirati (nlat. opalisare) prelivati boje kao svodi na operacije koje posmatra vri pri
opal. merenju ili drugom nainu prouavanje;
opat (ital. abbate) u katolikoj crkvi: stareina osniva mu je ameriki fiziar P. V.
(mukog) manastira; crkveni ve- Bridmen.
likodostojnik uopte. operacioni (lat. operatio delanje, raenje,
opatija (ital. abbazia) samostan, manastir nekih radnja) pr. koji se tie operacije, koji je u vezi
katolikih redova. sa operacijom; operaciona baza voj. osnova,
opatica (ital. abbadessa) igumanija enskog oslonac za ratna kretanje i poth-vete,
manastira; katolika kaluerice uopte, naroito niz utvrenja i meste iz ijih se
duvna. zaliha vri dopunjavanje utroenog ratnog
opekunski sovjet (rus. opekunskii sovet) meterijale; operaciona linija glavna linija
starateljsko vee (u Rusiji). ratnih operacija; operacioni osuekatcilj jedne
opera (lat. opera) l. delanje, raenje, delatnost; operacije; operacioni plan plan po kome se
rad, trud, muka. radi u cilju postizavanje izvesnog cilja;
opera (ital. opera) 2. muz. drama u kojoj se operaciona sala med. dvornice (ili: dvorana) u
cela sadrina peva, pri emu instrumen-talna kojoj se vre hirurke operacije.
muzika dolazi delom kao pratnja pevanju, a operacionizam (let.) stanovite u savremeno]
delom samostalno (sastoji se iz uvertire, filozofiji fizike, prema kojem osnova
reitativa, arija, solo-partija, dueta, terceta, fizike nije pasivno iskustvo, ve ljudski izumi
horova i dr.); opera bufa (ital. opera buffa) i proizvodnja mernih obre-zeca i mernih
komina opera; opera lirik (fr. opera instrumenata, dekle lebo-ratorijska praksa.
lyrique) lirska opera; opera serija (ital. opereta (ital. operetta) mela opera, obino
opera seria) ozbiljna, velika opera. aljive sadrine, u kojoj se i peva i govori.
opera (lat. opus, opera) 3. pl. dela; opera operira (lat. operari delati, raditi) v. operisati.
omnia (lat. opera omnia) celokupne dela; operisati (lat. operari) raditi, obavljati;
opera selekta (lat. opera selecta) izabrana dejstvovati, vriti dejstvo; med. leiti neku
dela, odabrana dela. bolest hirurkim putem, sei, re-zati.
operat (lat. operari raditi) spis, pisana uredba, operist(a) (ital. opera) peve u operi, oper-ski
iscrpne pismena predstavka. peva.
operater (fr. operateur) med. lekar kome je operistkinja (ital. opera) pevaica u operi,
struka hirurgija, hirurg, operator; ruko-valac operske pevaica.
nekom mainom, npr. filmskim aparatom operkuliti (lat. operculum poklopac pue-vljeve
itd.; fotograf koji vri kine-matografska kuice, gr. lithos kamen) pl. geol.
snimanja. okamenjeni puevi.
operativa (lat. operativus) 1. izvrni orga-ni
neke ustanove ili organizacije koji sprovode
izvrenje nekog zadatka, posla; 2. praktini
radovi, praksa.
operkulum 635 oportunitet
operkulum (lat. operculum) zool. poklopac u oplecija (lat. oppletio) med. pretovarivanje
puevljeve kuice; vot. poklopac. eluca.
opernglas (nem. Opernglas) v. opernguker. opobalzam (gr. opobalsamon) vrsta
opernguker (ital. opera, nem. Gucker dogled) skupocenog miriljavog arabljanskog balzama
pozorini (operski) dogled. od soka drveta Amyris gileadensis; mekabal-
operozan (lat. operosus) trudan, muan; koji se zam.
mnogo bavi im, trudoljubiv. opodeldok (gr. opos biljni sok) farm. mast ili
opignoracija (lat. pignus zaloga, nlat. tenost za trljanje protiv kostobolje,
oppignoratio) davanje u zalog, zalaganje. sastavljena od sapuna, kamfora i amonija-ka
opignorirati (lat. pignus zaloga, oppignora-ge) (kovanica Teofrastusa Bombastusa
dati u zalog, zaloiti; dekretum de Paracelzusa).
opignorando (lat. decretum de oppigno- opozita (lat. opposita) pl. suprotne stvari,
rando) prav. akt kojim vrhovna staratelj-ska protivnosti, suprotnosti, oprenosti.
vlast doputa da se zaloi imanje tienika opozitum (lat. oppositum) protivno, protivnost,
(maloletnika). suprotno, suprotnost, opreno, oprenost; pl.
opizma (gr. opizo, opos sok) skupljanje i opozita.
zgunjavanje biljnih sokova. I opozicija (lat. oppositio) suprotnost, protivnost,
opijaniv (lat. opium, gr. opion makov sok) protivljenje, protivstavljanje; protivnika
farm. alkaloid opijuma, sredstvo za uspa- stranka, obino stranka manjine koja je
vljivanje, glavobolju itd.; up. narkotin. protivna vladi i njenoj veini; log. odnos
opijat (lat. opium, gr. opion) far, lek koji sadri izmeu dvaju suprotnih pojmova, sudova ili
opijuma'(za uspavljivanje). stavova; astr. planeta je u opoziciji sa Suncem
opijum (lat. opium, gr. opos, opion makov ako je Zemlja na liniji koja spaja planetu sa
sok) mleni sok koji se dobiva zarezi- Suncem, ili kada je razlika u duini dvaju
vanjem nedozrelih makovih ahura; od nebeskih tela 180; up. konjunkcija.
davnina vano sredstvo za leenje, utie na opozicioni (lat. oppositio) suprotni, pro-tivni,
umirenje ivaca, umiljava bolove i pomae koji pripada opoziciji; opozicio-na partija
spavanju; od srednjeg veka upotrebljava se protivna strana, politika stranka koja radi
kao opojno sredstvo, naroito u Kini, protiv vladajue stranke i vlade.
Engleskoj i Severne j Americi; up. laudanum, opolenije (rus. opolenie) rusko domobran-stvo,
mekonijum. trei poziv.
opijumomanija (gr. opion makov sok, mama opolenjec (rus. opolenec) vojnik treepo-zivac
strast) strast za uivanjem u opijumu. u Rusiji, domobranac.
opilacija (lat. oppilatio) med. zatvaranje, za- oponent (lat. opponens) onaj koji protivrei,
puavanje. protivnik, zastupnik oprenog mi-ljenja.
opinavt (lat. opinari misliti, pretpostavljati) onaj oponirati (lat. orropege) biti protivan kome ili
koji daje svoje miljenje (glas), glasa. emu, staviti (ili: stavljati) nasuprot,
opinion piblik (fr. opinion publique) javno protivstaviti, protivstavljati, navesti protiv,
mnenje, javno miljenje. sporiti, osporavati, proti-viti se, prigovarati,
opiofag (gr. opion makov sok, phagein jesti) initi napomene (ili: upadice).
med. onaj koji jede opijum, koji je odan oportun (lat. opportunus) zgodan, podesan,
poroku uivanja u opijumu. povoljan, koji dolazi u zgodnom trenutku, u
opiofagija (gr. opion, phagein) med. jedenje dobar as, koji je s ruke.
opijuma, strast uivanja u opijumu. oportunizam (lat. opportunus, fr. opportu-
opistenar (gr. opisthenar) alat. nadlanica. nisme) iskoriavani povoljnih prilika radi
opistobranhijati (gr. opisthen pozadi, branchia postizavanje ciljeva, naroito u politici; u
krge) pl. zool. puevi sa krgama pozadi radnikom pokretu: sporazu-mapggvo,
srca. svoenje klasne borbe na borbu za
opistograf (gr. opisthen, graphia opisivanje) pojedinane reforme u okviru buroaske
rukopis ili knjiga kod koje se tekst nalazi na zakonitosti; zanemarivanje osnovnih ciljeva
poleini listova. klasne borbe, izdaja u revolucio-narnim
opistografija (gr. opisthen, graphia) pisanje situacijama.
na zadnjoj strani lista. oportunist(a) (lat. opportunus zgodan, podesan,
opistodom (gr. opisthodomos) apx. zadnji deo fr. opportuniste) ovek koji se ume snalaziti;
hrama. u radnikom pokretu: sporazu-ma s klasnim
opistokefalov (gr. opisthen pozadi, kepha-1e neprijateljem u svim prilikama, v.
glava) alat. v. opistocefalum. oportunizam; pr. oportuni-stiki.
opistokranion (gr. opisthen, krani'on lubanja) oportunitet (lat. opportunitas) zgodnost prilike,
alat. potiljak, zatiljak; potiljaa, za-tiljaa, povoljnost prilike, zgodna prilika, zgoda,
zatiljna kost. povoljno vreme, povoljna okolnost;
opistotonos (gr. opisthen, tonos) med. ukoenost
vrata, zatiljni gr.
opistocefalum (gr. opisthen, kephale glava)
aiat. zatiljak, potiljak.
oportuno 636 opstagiJum
renje jaine vida radi propisivanja naoara; neizvrenje, prema izboru, u nekom
opsiometar. odreenom roku neke trgovake
optometrija (gr. optikos, metria merilo, transakcijepo odredbama sada utvrenim.
mera) med. odreivanje i merenje jaine or (fr. og, lat. aurum) zlato; or duble (fr. og
vida pomou optometra. double) stvari izraene od pozlaenog bakra,
optorpescirati (lat. obtorpescare) ukoiti se, naroito nakit.
utrnuti, postati neosetljivim. ora (gr. hora, lat. hora) pravo, najpogodnije
optofon (gr. optikos vidni, koji se tie vienja, vreme.
phone glas, zvuk) slua svetlosti", aparat orada (fr. aurade) hen. kamfor od pomoran-
sastavljen od komore i telefona, pomou dinog cveta.
koga slepi mogu opaati svetlosne utiske orakulski (lat. oraculum) pril. kao u proro-itu,
putem sluanja (pronaen 1912. god.). tj. tajanstveno, zagonetno, nejasno, mrano,
optrektacija (lat. obtrectatio) prav. zlonamerno dvosmisleno.
ogovaranje, kuenje, obeivanje. orakulum (lat. oraculum) kod starih Grka:
optruzivan (nlat. obtrusivus) nametljiv, pri- proroite, mesto na kome su naroita
morljiv, prisilni, nasilan. svetena lica primala poruke od bogova i
optruzija (nlat. obtrusio) ugurivanje, ume- saoptavala ih ljudima; proroanstvo,
tanje; prisiljavanje, primoravanje. odgovor bogova; proricanje; fig. svaka za-
optuzan (lat. obtusus) tup, otupljen; bez gonetna ili dvosmislena izreka uopte.
oseaja, oamuen, opijen, onesveen; oralni (lat. os gen. oris usta, lice) usni; u
slabouman. smeni; oralni zakon u smeni zakon, nepi-sani
optuzija (lat. obtusio) tupost, otupelost; bez- zakon.
oseajnost, neosetljivost; slaboumnost. orangutan (mal. orang utan umski ovek")
optundencija (lat. obtundentia) pl. med. sredstva zool. veoma snaan, oko 1,35 m visok
za opijanje. majmun na Borneu, od koga je, po nekim
optundirati (lat. obtundere) otupiti, otu-pljivati, priro-dnjacima, postao ovek.
zatupljivati, zatuliti; oamu-titi, opiti, zaneti, oran (fr. orange) narandasta boja.
onesvestiti, oslabiti, zagluiti, zagluivati. orana (fr. orange, ital. orancia, nlat. aurantia,
opturatori (nlat. obturatorii se. musculi) pl. p. naranja, pere. nareng) bot. po-moranda,
znat. miii zatvarai, zapuai. naranda (drvo i plod).
opturacija (nlat. obturatio) hir. zatvaranje, oranada (fr. orangeade) pie od narandi-nog
zapuavanje, zaepljavanje. soka, eera i vode.
opturbacija (nlat. obturbatio) pometnja, oranat (fr. orange) slatko od narandine kore,
zabuna; med. zatvaranje, zapuavanje. ueerene narandina kora.
opturbirati (lat. obturbare) pomesti, dovesti u oraniselete (fr. orangelettes) sitne, nedozrele,
zabunu, zbuniti; med. zapuiti, zatvoriti, osuene narande.
zaepiti. oranerija (fr. orangerie) vrt sa narandama i
opturgescirati (lat. obturgescere) oticati, limunovima, narandite; mesto gde se
bubreti, nadimati se. narande zimi dre.
opulentan (lat. ops, opulentus) veoma bogat; oraketa (fr. orangette) narandica, zelena
bujan, raskoan; veoma moan. naranda za slatko.
opulencija (lat. opulentia) veliko bogatstvo, oranija (tur. harani) veliki kazan.
izobilnost, izobilje; raskonost, veli- orator (lat. orator) govornik;, besednik; pro-
anstvenost. povednik; lan duhovnikog reda.
opus (lat. opus) delo, naroito: nauio ili oratorija (nlat. oratoria) v. oratorika.
umetniko delo, knjiga, spis; kuz. kompozicija; oratorij(um) (lat. oratorium) l. soba za molitvu,
pl. opera. bogomolja; 2. muz. vrsta muzike drame sa
opuskulum (lat. opusculum) delce, malo delo, ozbiljnom sadrinom (obino iz Bi-blije),
mali spis, mala rasprava. koja se ne prikazuje igrom, nego se samo
opus musivum (lat. opus musivum) v. mozaik. muziki izvodi.
opus postumum (lat. opus posthumum) oratorika (lat. orator govornik, besednik)
posmrtno delo, delo koje je objavljeno tek govornitvo, besednitvo, govornika ili
posle smrti njegovog pisca. besednika vetina; oratorija.
opcija (lat. optio) slobodno biranje, slobodni oratorski (lat. oratorius) govorniki, besed-
izbor, pravo biranja; naroito: pravo niki.
slobodnog opredeljivanja u biranju otadbine oracija (lat. oratio) govor, beseda; oracio direkta
ili podanike pripadnosti, koje se daje, do (lat. oratio directa) gram. upravni govor;
jednog odreenog roka, stanovnicima osvojene oracio indirekta (lat. oratio indi-recta) gram.
ili prisajedinjene (anekti-rane) pokrajine; neupravni govor.
opcionis jus (lat. optio-nis j us) pravo orbikularan (lat. orbicularis) kruan, kotu-rast,
slobodnog opredeljivanja u izboru otadbine okrugao, prstenast.
ili podanike pripadnosti; trg. povlaenje Orbilije (lat. Orbilius) rimski gramatiar, strogi
za izvrenje ili uitelj pesnika Horacija; otuda: strog i ljut
uitelj, aki tiranin; orbilski.
orbis 639 organoskopija
orbis (lat. orbis) krug; okruglina, obru. organizirati (fr. organiser) snabdeti orga-nima
orbis piktus (lat. orbis piktus) naslikani svet, potrebnim za ivot, oiviti; ustrojiti,
svet u slikama, prikazivanje predmeta iz ustrojavati, stvoriti (ili: urediti) po izvesnom
prirode i umetnosti u slikama; naslov planu, dati emu pravilan oblik; voj. uiniti
poznate knjige za decu, koju je 1657. god. neku vojsku sposobnom za akciju; supr.
izdao Amos Komenijus. dezorganizi-rati.
orbis terarum (lat. orbis terrarum) Zeml>in ar, organizovano (gr. organon, nlat. organisatio)
Zemljin svet. pravljenje, stvaranje organizacije: v.
orbita (lat. orbita) kolosek, putanja; astr. putanja organizacije.
kojom se kreu nebeska tela; znat. ona organizovati (fr. organiser) v. organizirati.
duplja. organist(a) (nlat. organiste) muz. svira u
orbitalni (lat. orbita ona duplja, nlat. orbitalis) orgulje, orgulja.
znat. koji pripada onoj duplji, koji se tie organo- (gr. organon) predmetak u sloeni-
one duplje. cama sa znaenjem: orue, alatka, naprava,
orbitet (lat. orbitas) bezdetnost, nemanje dece; sprava, oruni, napravim, spravni.
nemanje roditelja, samohranost, siro-tanstvo. organogen (gr. organon, gen- koren od gig-
orgazam (gr. orgao bujam, da prsnem od nesthai postati, nastati, roditi se, genos
zdravlja; upaljujem se) med. jako kretanje poreklo) pr. koji je organskog porekla.
krvi i drugih sokova u telu, navala krvi organogeneza v. organogenija.
(naroito u pravcu spolnih organa), zanos; organogenija (gr. rganon, genos) nauka o
bujanje, jak nagon; orgazmus venerus (nlat. postanku organskih (ivih) bia.
orgasmus venereus) spolni zanos; up. orgoza. organognozija (gr. organon, gnosis saznanje,
organ (gr. organon orue, alatka; naprava, poznanje) saznavanje organskih tela,
sprava) orue; ranije: muziki instrumenat pravljenje razlika meu organskim telima.
(otuda nae orgulje, nlat. organum); pomone organografija (gr. organon, graphia opis,
sredstvo, lan pomaga; fiziol. deo jedne ive opisivanje) opisivanje organskih prirodnih
jedinke koja ima neku samostalnu funkciju, tela; opisivanje muzikih instrumenata.
ud, deo tela, naroito: ulo, ulno orue; organozoe (gr. rganon, zoon ivotinja) pl.
govorio orue, glas (pevaa, glumca); fig. gotovani (paraziti) koji ive u ivotinjskim i
predstavnik, npr. organ vlasti i sl.; lice po biljnim organima.
kome se neto poruuje ili koje ima za koga organozoizam (gr. rganon, zoon) fil. vrsta
da obavi neki posao, posrednik; glasilo, hilozoizma, uenje koje celokupni ivot, ak
list, asopis koji je predstavnik nekog i vii ivot miljenja i htenja, izvodi iz
pokreta, stalea, grupe i dr. organskog ivota materije.
organdin (gr. organdi) vrsta fine pamune
tkanine, sline muslinu i linonu. organozoonomija (gr. organon, zoon, nomos
organeli (gr. organon orue, sprava) biol. zakon) teorija o zako'nima ivota u organ-
sastavni delovi tela jednoelinih orga- skoj prirodi.
nizama koji, kao organi vieelinih organologija (gr. rganon, logia nauka) nauka
organizama, obavljaju pojedine ivotne o organskim prirodnim telima; med. nauka o
radnje. instrumentima koji se upotrebljavaju pri
organizam (gr. rganon, fr. organisme) ivo vrenju poroaja.
bie, iv stvor; celina, sposobna za ivot ili organonomija (gr. organon, nomos zakon)
za neki rad, sastavljena od veeg broja nauka o zakonima organskog ivota.
razliitih delova (organa) od kojih svaki ima organon (gr. organon) fil. pomono sredstvo,
svoju posebnu funkciju, ali svi zajedno ipak orue; ime kojim su izdavai nazvali
slue odravanju te celine i stoje u logike spise Aristotelove, smatrajui ih
uzajamnom odnosu kao sredstvo i svrha. oruem" koje pomae da se doe do istine.
organizator (nlat. organisator) ustrojilac, onaj Za razliku od Aristotela, Fren-sis Bejkn je
koji (ume da) organizuje, ureiva, sreiva; nazvao svoje novo uenje o metodama:
osniva (ili: tvorac) organizacije. Novi organon" (Novum organon).
organizator: (nlat. organisatorius) ustro- organopatija (gr. organon, pathos bolest)
jilaki, ureivaki, sreivaki; tvora-ki, med. bolest organa, organska bolest.
stvaralaku koji ima smisla i duha za organopatologija (gr. rganon, pathos, logia
stvaranje, za organizaciju. nauka) med. nauka o bolestima organa.
organizacije (nlat. organisatio) spajanje po- organoplastika (gr. rganon, plastikos koji
jedinanih delova (organa) u celinu, tako da pripada uoblienju, vian uobliavanju)
ta celina bude sposobna za ivot, stvaranje, postajanje organa.
orgadizovanje/ustrojstvo, ureenje; sastav, organoskopija (gr. rganon, skopeo gledam,
sklop; drutvo, udruenje, ustanova. posmatram) ispitivanje organa
posmatranjem.
organoterapija 640 ordonans
organoterapija (gr. drganon, therapeia leenje) ordinale (nlat. ordinale) l. gram. redni broj (prvi,
med. leenje izvesnih bolesti, naroito raka i drugi, itd.); pl. ordinalija redni brojevi.
izrataja uopte, preparatima od sitno ordinale (nlat. ordinale, fr., eng. ordinal) 2.
iseckanih ili isceenih organa koji utiu na knjiga koja sadri pravila anglikanske crkve
rastenje izrataja (slezine, jetre, eluca i dr.); i svetenstva.
up. apoterapija. ordinalia (nlat. ordinalia) gram. pl. od ordinale:
organohordijum (gr. organon, chorde strune) v. ordinale 1.
muz. v. orhestrion. ordinand (lat. ordinandus) onaj koji je
organski (gr. organikos) biol. koji je snabde-ven posveen, rukopoloen za svetenika.
organima ili oruima, tj. svim onim to je ordinant (lat. ordinans) kod katolika: onaj koji
potrebno za ivljenje, rastenje i posveuje za svetenika, biskup koji vri
razmnoavanje ivotinja i biljaka, iv; koji rukopoloenje.
sainjava ivu celinu, jedinstven; koji je ordinaran (lat. ordinarius) redovan, obian,
svojstven ili koji pripada organ-skim telima, pravilan, prosean, osrednji; prost, neo-tesan,
npr. jedan organski prirodni zakon; koji se neuljudan, nepristojan; ordinarna cena trg.
tie unutarnjeg sklopa ili unutarnjeg ivota; pijane cena; kod knjiare: duanska,
koji predstavlja harmoniki sreenu i za prodajna cena knjige, za razliku od neto-cene.
ivot i postojanje sposobnu celinu, celinski, ordinarijat (nlat. ordinariatus) kod katolika:
celovit; organska hemija deo hemije koji se dijecezni duhovni upravni sud pod
bavi prouavanjem sastava sloenih grupa predsednitvom biskupa; na univerzite-tima:
kod biljaka i ivotinja; supr. anorganski. sluba i poloaj redovnog profesora
organcin (ital. organzino, fr. organsin) (ordinarijusa).
upredena svila. ordinarij(um) (lat. ordinarium) kod katolika:
orgastian (gr. orgao) bujan, estok; neodoljiv, stalni delovi mise, tj. oni koji se na svakoj
zanosan, spolno zanosan. misi redovno ponavljaju (npr. Kirije elejson,
orgijast (gr. orgiastes) mit. posveeni, koji slavi Glorija i dr.); u dravnom gazdinstvu:
orgije. redovni, budetom predvieni prihodi i
orgijastiki (gr. orgiastikos) pril. oduevljeno, rashodi.
zanosno; divlje, obesno, pomamno, plahovito. ordinarijus (lat. ordinarius) redovni profesor
orgija (gr. orgiazo slavim orgije) pirove-ti, univerziteta, glavni predstavnik jedne naune
pijaniti, terati kera, praviti orgije. struke, katedre (supr. ekstra-or-dinarijus);
orgije (gr. orgia) pl. prvobitno: svaka ver-ska razredni stareina; svaki svetenik, koji stoji
tajna sluba u slavu nekog boanstva, na elu jedne crkve ili parohije; u katolikoj
naroito pomamne none gozbe i rtve u crkvi: biskup kao stvarni upravnik svoje
slavu Bahusa; fig. pijanka, terevenke. biskupije (dijeceze).
orgoza (gr. orgao bujam, da prsnem od ordinario (ital. ordinario) muz. obino, na obian
zdravlja, upaljujem se) med. v. orgazam. nain.
ordinata (nlat. ordinata) geom. u Dekartovu
orgulje (gr. organon) muz. najvei muziki koordinatnom sistemu: merni broj odstojanja
instrument, u kojem su sjedinjeni mnogi ma koje take u ravni od apscisne ose;
instrumenti na duvanje, upotrebljava se ordinatna oca prava koja ima upra-van,
poglavito u crkvenoj muzici kod katolika i normalan poloaj prema apscisnoj osi u
protestanata; orgulje-harmonijum spoj koordinatnom sistemu; aplikata.
orgulja i harmonijuma, instrument koji esto
zamenjuje orgulje. ordinacije (lat. ordinatio) med. lekarski propis,
ordal (nlat. ordalium) Boji sud", vrsta lekarska odredba; stan u kojem lekar prima
sudskog dokazivanja u srednjem veku, koje bolesnike; u katolikoj crkvi: za-reivenje,
se sastojalo u tome to je optueni svoju rukopoloenje.
krivicu imao da dokae time to je morao ordineran (fr. ordineire) v. ordinaran.
da izdri izvesne, po ivot opasne probe: ordinira (lat. ordinare) med. propisati,
dvoboj, guranje ruke u vatru i dr.; pl. ordalije. prepiseti, odrediti lek; primati bolesnike na
ordevr (fr. hors d'oeuvre) predjele, jelo pre pregled i leenje; kod katolika: rukopoloiti,
glavnog jela. zarediti, posvetiti za svetenika.
orden (lat. ordo red) 1. stale, drutvo, ordo (lat. ordo gen. ordinis red) red; poredak;
udruenje, svetovno ili duhovniko bratstvo sa sloj; odeljenje, odsek, razred, vrsta; stale.
izvesnim (verskim ili humanim) ciljevima, ordonans (fr. ordonnance) raspored, ure-
znacima itd.; 2. odlije, odlikovanje; kola jna. enje, red; naredba, uredba, odredba, odluka,
ordija (tur. ordu) l. vojska; 2. gomila, rulja; up. propis, reenje; voj. nii oficir, podoficir,
horda. desetar ili redov koji je dodeljen nekom
ordinalan (lat. ordinalis) redni; up. kardina- viem oficiru da izvreva
ordonans oficir 641 orijentacioni sport
njegova nareenja; slik. raspored i razme-taj klo; izvorno delo, izvornik, prvobitno delo,
predmeta na slici. onako kako ga je izradio njegov tvorac (za
ordonans oficir (fr. ordonnance-officier) voj. razliku od prepisa, kolije i sl.; up.
mlai oficir dodeljen na slubu viem oficiru kompilacija); uzor, obrazac, primer; fig.
(komandantu), radi izvra-vanja njegovih ovek naroit u svojoj struci, po svom dranju
nareenja. i sl.; osobenjak, udak.
ordonirati (fr. ordonner, lat. ordinare) srediti, originalan (lat. origo, originalis) izvoran,
sreivati, ureivati, urediti, ra-sporediti, iskonski, prvobitan, samonikao, samostalan,
rasporeivati; nareivati, prepisivati, pravi, koji nije izraen podraavanjem i
odreivati. ugledanjem na druge; redak, udan, koji se
ordr (fr. ordre, lat. ordo) red, poredak; pravilo, razlikuje od obinog, neobian, naroit,
propis; trg. nalog; na menicama: prenos osobit; originalno izdanje izdanje jednog
menice na drugog; par ordr (fr. par ordre) po dela koje priredi zakoniti, ovlaeni izdava
nareenju, po vaoj zapovesti; ordr di ur (fr. (za razliku od pre-tampanog); originalan
ordre du jour) dnevni red; voj, dnevna pesnik pesnik koji peva samostalno, ne
zapovest. ugledajui se na druge
oreada (gr. oros breg, planina, Oreias ten. originaliter (lat. originaliter) prav. u izvor-nom
Oreiados) mit. planinska nimfa, gorska vila obliku, u originalu, npr. pokazati neku
(kod Grka); up. nimfa. ispravu.
o revoar (fr. au revoir) do vienja! originalitet (nlat. originalitas) izvornost,
orejon (fr. oreillon) l. kapica koja se stavlja samoniklost, samostalnost, prvobitnost;
konju na glavu; 2. (fr. oreillons) med. zauke; osobenost, osobitost, neobinost, udnova-tost.
3. voj. v. orijon. originalnost (nlat. originalitas) v. originalitet.
oreksija (gr. orexis tenja, udnja) elja, originacija (nlat. originatio) poetak, postanak,
pouda; med. prevelika elja za jelom, poreklo, izvor ega.
jenost. orija (ma. orias) div, gorostas.
orelin hen. v. pod orlean. orijent (lat. oriri roditi se, izai, oriens) raanje
oreljef (fr. haut-relief, ital. alto rilievo) uh. Sunca, istok; Orijent Istok; supr. okcident.
reljef sa jako ispupenim, gotovo punim orijental (fr. orientale) vrsta pamune tkanine,
likovima. satin.
oreola (fr. aureole, lat. aureola) svetao venac ili orijentalac (lat. orientalis) ovek sa istoka,
krug oko glave svetitelja; fig. sjaj, slava; up. istonjak.
aureola, nimbus. orijentalizam (nlat. orientalismus) osobenost
oreofite (gr. oros gora, planina, phyton biljka) istonjakih jezika; poznavanje istonih
pl. bog. alpske biljke, tj. biljke koje rastu na naroda i knjievnosti.
visokim planinama i na kojima se jasno vidi orijentalist(a) (fr. orientaliste) poznavalac
uticaj visinske klime, vi-sinskog podneblja. istonih naroda i knjievnosti, naroito
oreri (Orrery) v. orerij(um). semitskih.
orerij(um) (nlat. orrerium) sprava pomou orijentalistika (lat. orientalis) nauka koja se
koje se prikazuje kretanje nebeskih tela oko bavi prouavanjem istonjakih naroda,
Sunca (nazvana po grofu Oggegu, kome je njihovih jezika i knjievnosti.
prva takva sprava bila posveena); up. orijentalitet (nlat. orientalitas) istoni poloaj;
planetarij(um). istonjatvo, priroda i osobenost Istoka i
Orest (gr. Orestes) mit. sin mikenskog kralja istonih naroda.
Agamemnona i sene mu Klitemnestre. Da bi orijentalni (lat. orientalis) istoni; istonjaki;
osvetio muko ubistvo svog oca, ubije majku orijentalno pitanje istono pitanje, nekada
Klitemnestru i njenog ljubavnika Egista; ali veoma vano politiko pitanje: kako
zbog ubistva matere ponu ga goniti potisnuti Tursku Carevinu sa Balkana;
eumenide, te sie s uma. Jedan od glavnih Orijentalno Carstvo Istono Rimsko ili
junaka starogrke tragedije, uven i po Vizantijske Carstvo.
svom prisnom prijateljstvu sa vernim orijentalski (lat. orientalis) v. orijentalni.
Piladom. orijentacija (fr. orientation) snalaenje u
orestijada (gr. orestias, orestiados) mit. v. prostoru; odreivanje poloaja nekog mesta
oreada. prema stranama sveta; fig. snalaenje, umenje
orada (fr. orge jeam, orgeade) pie od da se nae put, upuivanje u, upozna-vanje,
jema i sluzastih biljnih materija (pije se obavetavanje.
radi osveavanja). orijentacioni sport takmienje po neobe-
origami japanska vepggina oblikovanja naj- leenom putu pomou geografskih karata i
razliitijih figura od hartije. kompasa; od 1962. svake druge godine
original (lat. origo poreklo, iskon, origina-lis odravaju se takmienja za prvenstvo
prvobitni, iskonski) neto to je prvo u Evrope u orijentacionom tranju.
svojoj vrsti, to nije izraene podraavanjem,
ugledanjem na druga slina dela, nego
samostalno, izvorno, samoni-
41 Leksikon
orijentirati se 642 ornitografija
ornitoza (gr. ornis) med. zarazno oboljenje orodermatoza (gr. orros, orros surutka, serum,
koje prenose ptice, osobito golubovi i erma koa) med. v. orodermitis.
papagaji. orodermitis (gr. orros, ors, surutka, serum,
ornitolit (gr. ornis, ornithos, lithos kamen) erma koa) med. vlano zapaljenje koe.
ptiji kamen, okamenjena ptica. oroz (tur. horoz) petao; obara na puci,
ornitolog (gr. ornis, ornithos, logos re, okida.
miljenje) poznavalac, prouavalac ptica; orolog (gr. oros, logos) naunik koji se bavi
pisac o pticama. prouavanjem brda i planina.
ornitologija (gr. ornis, ornithos, logia orologija (gr. oros brdo, gora, logia) l. deo
nauka) deo zoologije koji se bavi proua- geografije koji se bavi opisivanjem i
vanjem ptica, nauka o pticama. prouavanjem brda i planina.
ornitrmant (gr. ornis, ornithos, mantis orologaja (gr. orros, oros surutka, serum,
prorok) onaj koji motri ptice, pa na logia) 2. med. deo normalne i patoloke
njihovom letu i glasu prorie; ornito-skop. anatomije koji ispituje i prouava sokove u
ornitomantija (gr. ornis, ornithos, manteia organizmu (krv, limfa i dr.).
proricanje) proricanje sudbine po letu i glasu orometrija (gr. oros, metria merenje) nauka
ptica; ornitoskopija. koja hoe da izrazi, srednjim vrednostima,
orniton (gr. ornis, ornithos) kua za ptice, karakteristine odnose oblika i veliina
kavez, krletka. planina; radi samo na osnovu karata, te je,
orvitopter (gr. ornis, pteron krilo) vazdu- prema tome, i njena pouzdanost po-glavito
hoplov tei od vazduha, koji se odrava u zavisna od pouzdanosti karata sa kojima radi.
vazduhu mahanjem krila. -- oronim (gr. oros, onoma ime) liitv. ime brda,
ornitorinhus (gr. ornis, ornithos, rynchos planine, gore.
njuka) zool. kljunar, kljunasta guja (vrsta ororea (gr. orros, oros surutka, vodnjikav
neobinog sisara, slinog guji, sa kljunom kao deo, serum, geo teem, curim) med. vodnjika-
u patke i sa 4 noge za plivanje; ivi po va stolica, vodnjikav proliv.
jezerima Njuholenda). oros (gr. orros, oros surutka, vodnjikav deo,
ornitoskop (gr. ornithoskopos) v. ornito-mant. serum) fiziol. vodnjikasti sastojak mleka, krvi
ornitoskopija (gr. ornithoskopia) v. itd.
ornitomantija. oroteologija (gr. oros, thes bog, logia)
ornitoteologija (gr. ornis, ornithos, theos bog, dokazivanje da postoji bog na osnovu toga
logia) dokazivanje da postoji bog na osnovu to postoje brda i planine.
posmatranja ptica i njihovog ivota. orohezija (gr. orros, oros surutka, vodnjikav
ornitotrofija (gr. ornithotrophia) hranjenje deo, serum, cheo lijem, sipam) med.
ptica, odgajivanje ptica. vodnjikave, surutki slina stolica.
ornitofilija (gr. ornis, philia prijateljstvo) bog.
opraivan>e posredstvom ptica. orpingtonka (eng. Orpington) vrsta plemenite
ornitofobija (gr. ornis, phobos strah) med. rase kokoiju, dobivena ukrtanjem azijske
bolestan strah od ptica. rase i drugih rasa kokoiju; moe da tei
ornitocefalus (gr. ornis, ornithos, kephale do 4,5 kg.
glava) ptija glava; zool. prepotopska ore (eng. oars) pl. mali amci sa dva vesla,
okamenjena ivotinja (po Semeringu). slue za prevoz preko Temze.
oro- (gr. oros) predmetak u sloenicama sa orsej (fr. orseille, ital. oricello, nlat. lichen
znaenjem: brdo, gora, planina. rocoella) bojadijski liaj, slui za spravljanje
orogeneza (gr. oros, genesis postojanje, ljubiastocrvene boje i lakmusa; up. eritrin.
postanak) kol. posta j anje (formiranje) brda ortak (tur. ortak) drug u trgovini, kom-
i planina. panjon; drug u nekom poslu uopte.
orogenija v. orogeneza. ortikon (gr. orthos ravan, pravi) katodna cev u
orognozija (gr. oros, gnosis nauka, TV kameri, usavreni tip ikono-skopa.
poznavanje) prouavanje (ili: poznavanje) ortian (gr. orthios uspravan; prav) kuz. visok;
brda i planina. ortina melodija melodija koja se kree u
orognostiki (gr. oros, gnostikos vian visokim tokovima.
saznanju, vian poznavanju) koji se tie prou- orte- (gr. orthos) predmetak u sloenicama sa
avanja, poznavanja brda i planina. znaenjem: prav; pravi, ispravan, pravilan;
orograf (gr. oros, grapho opisujem) opisi-va upravan.
brda i planina. ortobiotika (gr. orthos, biotike vetina
orografija (gr. oros, graphia opisivanje) ivljenja) nauka o pravilnom, dobrom i-
opisivanje, opis brda i planina. vljenju.
orografski (gr. oros, grapho piem, ortogeieza (gr. orthos, genesis postanak,
opisujem) koje se odnosi na opisivanje brda roenje) normalni razvoj; uenje da je pro-
i planina; orografska karta mapa na kojoj su menljivost ivih bia usmerena u jednom
predstavljene planine i brda. odreenom pravcu, tj. da se iz jedne vrste
41
ortognati 644 ortorendgenografija
mogu razviti nove jedinke u odreenim ortoepika (gr. orthos, epos re) nauka o
pravcima i do odreenih granica. pravilnom izgovoru rei.
ortognati (gr. orthos, gnathos vilica) pl. ljudi u ortoepistiki (gr. orthos, epos) v. ortoep-ski.
kojih je prednji deo glave u profilu priblino ortoepografija (gr. orthos, epos, graphia)
upravio sa linijom donje vilice; supr. nauka o pravilnom izgovoru i pisanju.
opistognati, prognati. ortoepski (gr. orthos, epos) koji se tie
ortogon (gr. orthos, gonia ugao, kut) geom. pravilnog izgovora rei.
pravougaonik. ortoklas (gr. orthos, klasis lomljenje) min.
ortogonalan (gr. orthos, gonia ugao) geom. kalijev feldspat, cepa se vrlo lepo u dva,
pravougli. jedan na drugom upravna pravca koji idu
ortograf (gr. orthos, graphos) poznavalac paralelne bazi i pinakoidi; upotrebljava se za
(ili: nastavnik) pravilnog pisanja. izradu porculana i raznog kamenog posua.
ortografija (gr. orthos, graphia pisanje) ortokolon (gr. orthos kolon ud) med. ukoenost
pravilno pisanje, pravopis; vetina na-crtati (ili: nepravilna ispruenost ili pravost)
uspravnu stranu nekog tela onako kako pada jednog uda.
u oi. ortokromatian v. ortohromatian.
ortografika (gr. orthos, graphike) nauka o ortokromatinost v. ortohromatinost.
pravilnom pisanju, o pravopisu. ortologija (gr. orthos, logia) pravilnost jezika,
ortografska projekcija crtanje geografske karte pravilan govor.
pri kome se zamilja da se oko nalazi na ortometrija (gr. orthos, metria merenje)
beskrajnom odstojanju od Zemlje pa vidi pravilno merenje.
pojedine zemlje kao da stoje, jedna pored ortomorfan (gr. orthos, morphe oblik) fiz. za
druge, na nekoj ravnoj ploi; up. projekcija. telo se kae da je ortomorfno kad se
ortografski (gr. orthos, graphikos koji se tie ogledanjem ili sa ogledanjem sloenom
pisanja, pismeni) koji odgovara pravopisu, simetrijskom operacijom moe dovesti u
pravopisni; ortografska greka pravopisna poloaj koji se ne da razlikovati
greka. svakidanjem metodom istraivanje; a kad
ortodidaktika (gr. orthos, didasko poua-vam, se moe razlikovati naziva se enantiomor-
didaktikos nastavni, pouan) pravilna, fan.
celishodna nastavka metoda. ortomorfizam (gr. orthos, morphe) med. v.
ortodijagonala (gr. orthos, dia kroz, goma ortomorfija.
ugao, kut) min. vodoravna poprena oca u ortomorfija (gr. orthos, morphe) med. leenje
monoklinskom kristalnom sistemu. iskrivljenosti kime i udova.
ortodijagraf (gr. orthos, dia-grapho nacrtam) ortonimian (gr. orthos, onoma ime) sa
med. aparat za beleenje Rendgenovih slika pravim imenom, pravilno nazvat.
unutranjih organa, naroito srca i eluca, u ortopanhromatinost (gr. orthos, pan sve,
prirodnoj veliini. chroma boja) fot. svojstvo ploa i filmova koji
ortodijagrafija (gr. orthos, dia-grapho) med. su sposobni da osete i prime sve boje spektra
metod odreivanja veliine unutranjih i da ih prenose onako kako ih vidi oveje
organa, naroito srca i eluca, pomou oko.
ortodijagrafa. ortopedija (gr. orthos, pals gen. paidos dete)
ortodoksai (gr. orthodoxos) pravomeran, koji deo hirurgije koji se bavi leenjem
strogo veruje, pravoslavni; pravi, istinit; iskrivljenosti i izoblienja, deformacija o-
ortodoksna crkva istono-pravoslav-na crkva. vejeg tela, naroito kostura, prvobitno samo
ortodoksija (gr. orthodoxia) pravoverje, kod dece, a posle i kod odraslih; ovo leenje
pravoslavlje, puna saglasnost sa uenjem se vri na hirurhim klinikama i naroitim
crkve; supr. heterodoksija. ortopedskim institutima ili zavodima pomou
ortodoksist(a) (gr. orthos, doxa miljenje, gimnastike, masae, elektriciteta, bandaa,
mnenje) pravoslavac, pravoslavni, zatitnik mapna i izvoenje odreenih pokreta tela.
pravoverja. ortopedijum (gr. orthos,4 pals gen. paidos) med
ortodoksografija (gr. orthodoxos pravoveran, = ortopedski institut.
graphia pisanje) spisateljstvo koje se strogo ortopedski (gr. orthos, paidikos deji) koji se
pridrava crkvenog uenja. tie ortopedije.
ortopedski institut med. v. ortopedija.
ortodontija (gr. orthos, odus, odontos zub) ortopneja (gr. orthos, pnem disati) med.
med. ispravljanje nepravilnost zubala, tj. mogunost disanja samo u uspravnom stavu,
zuba koji stoje nepravilno. najvii stepen tekoe disanja (naroito kod
ortodroma (gr. orthos, dromos put; kretanje, astme, kada bolesnik uopte ne moe da die
tranje) najkrai put koji spaja dva mesta; leei).
najkraa udaljenost dveju taaka na povrini ortoptera (gr. orthos, pteron krilo) pl. zool.
Zemlje (npr. avioni lete po ortodro-mi); v. i pravokrilci.
loksodroma. ortorendgenografija med. v. ortodijagrafija.
ortoepija (gr. orthos, epos re) v. ortoepika.
ortoskop 645 orhis
ortoskop (gr. orthos ravan, pravi, skopeo legendarnog trakog pevaa Orfeja. Verovali
gledam) pribor za proveru nianjenja pri su u seobu due i u njeno proia-vanje
obuavanju i gaanju streljakim orujem putem zatvaranja u telo i kazni u podzemnom
(pukom, automatom, pukomitraljezom i svetu: telo (soma) je grob (sema) iz koga dua
mitraljezom). gleda da se oslobodi; oni su uveli kajanje i
ortosomatika (gr. orthos, somatikos telesni) askezu u grki ivot.
med. ortopedija. orfiki (gr. orphikos) koji se tie Orfeja, npr.
ortotonija (gr. orthos, tonos naglaenje, orfiki kult, prastari religiozno--mistiki
naglasak) gram. pravilno naglaavanja rei. obred kod starih Grka; up. orfici.
ortotoniki (gr. orthos, tonos glas) liigv. koji orheziografija (gr. orchesis igranje, ple-sanje,
je naglaen, koji ima svoj akcenat. graphia opis) opisivanje plesa, igranja.
ortofonija (gr. orthos, phone zvuk, glas) orheotomija (gr. orchis mudo, semenjak, tome
pravilno izgovarane rei; up. ortoepika. seenje, rezanje) med. v. orhitomija.
ortofonika (gr. orthos, phone zvuk, glas) orhestar (gr. orchestra igralite, plesa-lite)
uputstvo za pravilno izgovaranje rei. kod starih Grka: mesto gde se igralo i
ortofrenija (gr. orthos, fren dua) ned. nauka pevalo; prostor izmeu pozornice i gledalita
koja se bavi prouavanjem duevnog razvoja. gde je hor igrao i pevao; mesto na atinskom
ortohromatian (gr. orthos pravi, chroma trgu gde su se prodavalo knjige; kod Rimljana:
boja) koji je sposoban da prima boje spektra i mesto ispred pozornice gde su sedeli senatori;
da ih tano prenosi; ortokromati-an. danas: skup veeg broja sviraa i muzikih
ortohromatinost (gr. orthos pravi, chroma instrumenata u celinu radi izvoenje nekog
boja) svojstvo fotografskih ploa ili filmova muzi-kog komada; naroito: mesto u
da tano prima i pokazuje boje spektra, pozoriti-ma i koncertnim dvornicama za
odnosno njihove nijanse; ortokro-matnnost. muziku kapelu; orkestar.
ortocentrian (gr. orthos, lat. centrum orhestika (gr. orchestike) vetina igranja: (ili:
sredite) koji ima sredite na pravil- ' nom plesanja).
mestu (izraz u optici). orhestracija (gr. orchestra igralite, plesalite)
ortus (lat. oriri raati se, izai, ortus) prerada i udeavanje muzi-kog komada za
raanje, roaj, izlazak. razne instrumente orhestra; orkestracija.
orfaniti (gr. orphanos siroe) pl. husiti koji su orhestrion (gr. orchestra) muz. 1. orgulje sa
se, posle ikine smrti, odvojili, a posle spojili icama, pronalazak opata Foglera, u Am-
sa taboritima. sterdamu 1789 (zove se i organohordijum);
Orfej (gr. Orpheus) kit. sin muze Kaliope i 2. slian prvome muziki instrumenat sa
Apolona, slavni grki peva i svira u liru, icama i cevima, u obliku fligla, pronaen u
koji je svojom pesmom oaravao ne samo Pragu 1791; 3. veliki automatski muziki
ljude nego i divlje ivotinje, reke, potoke i instrumenat, pronaen 1851. u Drezdenu.
vetrove, pa i same bogove, koje je na taj orhestrirati (gr. orchestra) muziki komad
nain toliko odobrovoljio da su pristali da mu preraditi i udesiti za razne instrumente
vrate iz podzemnog sveta enu Euridiku, pod orhestra; orkestrirati.
uslovom da se, vodei je, ne osvrne na nju, orhialgija (gr. orchis mudo, algos bol) med. bol
to on ipak uini, te nje tako nestane. esto u semenjaku, mopgnicama.
ime mnogih levakih drutava. orhidalgija (gr. orchis, algos) med. v. orhialgija.
orfejon (gr. Orpheus, fr. orpheon) naziv orhideje (gr. orchis) pl. bog. porodica kauna
mukih levakih drutava u Francuskoj; (oko 15 hiljada poznatih vrsta).
muzika dvorana; dvorana za igranje i druge orhidektomija (gr. orchis, ektome isecanje;
zabave; orfeum. pgkopljenje, trojenje) med. operativno
orfelinat (gr. orphanos siroe, fr. orphelinat) vaenje muda, kopljenje, trojenje; up.
dom za siroad, dom za sirotu decu. orhitomija.
orfeonist(a) (gr. Orpheus, fr. orphoniste) lan orhidodinija (gr. orchis, odyne bol) med. v.
mukog pevakog drutva; orfio-nist. orhialgija.
orfeum (gr. Orpheus) v. orfejon. orhidopeksija (gr. orchis, pexis umetanje,
orfika (gr. orphika) muz. instrument sa icama, privrivanje) med. priivanje monica ili
po tonu slian leutu, u koji se svira muda.
udaranjem maljicama. orhidoterapija (gr. orchis, therapeia leenje)
orfionist(a) (fr. orphioniste) v. orfeonist. med. leenje monica (muda).
orfici (gr. Orpheus) pl. starogrka reli-giozna- orhidocela (gr. orchis, kele prosutost, kila) med.
mistika sekta u VII i VI veku pre n. e. koja prosutost monica, mudna kila.
je smatrala svojim osnivaem orhis (gr. orchis) zool. mudo, semenjak,
monice; bog. kaun, gorocvet, ukundeda.
orhitis 646 osteitis
orhitis (gr. orchis) med. zapaljenje monica osmazom (gr. osme miris, zomos orba, juha)
(muda). hem. V. OSMOZOM.
orhitomija (gr. orchis, tome seenje, rezanje) osmanizam (po imenu Osman, osnivaa turske
med. seenje (ili: rezanje) muda; up. orhidek- drave) reakcionarna, ovinistika doktrine
tomija. nastala u turskim buroasko--spahijskim
orhotomija (gr. orchis, tome) med. v. orhitomija. krugovima krajem XIX v.; imala je za cilj
os (lat. os, oris) l. usta; lice; otvor, ue; per os nasilnu asimilaciju ugnjetenih naroda Turske
(lat. reg os) med. kroz usta, na usta, tj. unositi Carevine; za vreme i posle buroaske
lek, leiti. revolucije (1908) postala zvanina ideologija
os (lat. os gen. ossis, pl. ossa) 2. znat. kost. Mladotu-raka. '
oca (lat. os ki. ossis kost, ossa) pl. kosti. Osmanlija (arap.-tur. Osmanli) Turin.
osari (fr. hausser) valovita nanosi ljunka i Osmanlije naziv koji se nekad (od XIV do po.
peska u severnoj Evropi, proizvodi ota-panja XX v.) upotrebljavao za Turke; naziv za
gleera. dinastiju turskih sultana do 1922, prema
osarij(um) (nlat. ossarium) mesto na groblju gde imenu prvog sultana Osmana.
se uvaju mrtvake kosti, kosturnica; osmaguk (tur.) senica od vinove loze koja se
osuarijum. penje uza stubove, odrina, ardaklija.
osatura (nlat. ossatura) med. kostur, sklop osmij(um) (gr. osme miris) hem. elemenat
kostiju. metal, atomska masa 190,2, redni broj 76,
osein (lat. os kost) aiat. organska materija koja znak Os, slian platini, modrosiv ili crn,
ini osnovnu masu kotanog tkiva. javlja se zajedno sa platanom, upotrebljava se
oservanca (ital. osservanza) v. opservancija; kon za ice u sijalicama; njegov oksid odaje od
oservanca (ital. con osservanza) muz. paljivo, sebe jak miris i otrovnu paru.
smotreno. osmodisforija (gr. osme miris, dys-phoreo
osivorian (lat. ossa kosti, vorare derati) med. teko podnosim) nemogunost podnoenje
koji nagriza kosti, koji dere kosti. nekih mirisa.
Osijan (kelt. Ossian) legendarni sin kelt-skog . osmoza (gr. osmos guranje, tiskanje, otheo
kralja Fingala, koji je, po prii, opevao u guram, gurnem, tiskam) fiz. meanje dveju
svojim bardskim pesmama slavna dela svoga tenosti difuzijomkroz pregradu, propu-stljivu
oca. opnu, semipermeabilnu membranu
osilegijum (nlat. ossilegium) sakupljanje kostiju; (polupropustljivu opnu), koja ih razdvaja. Ako
zbirka kostiju. je jedna od ovih tenosti rastvor, onda
osifikacija (nlat. ossificatio) pretvaranje rastvorena graa, poto ne prolazi kroz opnu,
hrskavice u kost; okotavanje, okotanje, vri pritisak na ovu, jer ne moe da se kree,
okoenje; okotalost. i to je osmozni, osmo-tiki ili osmotski
osificirati (nlat. ossificare) pretvarati u kost, pritisak, koji se pokorava gasnim zakonima,
okotati, okotavati. tj. osmozni pritisak nekog rastvora je isti kao
oskar pozlaena bronzana figura (predstavlja pritisak koji bi vrili molekuli kad ne bi bilo
viteza oslonjenog o balak maa) koju od rastvorenog sredstva, ve bi njime zauzet
marta 1929. dodeljuje svake godine prostor bio na raspolaganju onim molekulima
Akademija filmske umetnosti i nauke u Ho- u gasovitom stanju; diosmoza (up. egzosmoza,
livudu (Academy of Motion Picture Arts endsmoza); osmotini postupak u fabrikaciji
and Sciences) kao nagradu za najvia eera: dobivanje veeg prinosa iz melase
amerika ostvarenja u filmu u prethodnoj prolaskom kroz celulozu i pergamentsku
godini, za najbolju muku i ensku ulogu, za hartiju.
najbolju reiju, scenario itd.; od 1956.
dodeljuje se i za najbolja neamerika osmologija (gr. osme miris, logia nauka)
ostvarenja u filmu (ime prema anegdoti nauka o mirisima, o mirisavim materi-jama.
po tome to je prilikom prvog dodelji-vanja osmonozologija (gr. osme, nosos bolest,
nagrade zapaena sluajna slinost s nekim log'a) med. nauka o bolestima ula mirisa.
producentom ije je ime bilo Oskar). osram-lampa elektrina lampa (sijalica) koja
oskulatacija med. v. auskulatacija. daje jaku svetlost a u isto vreme tedi
oskulacija (lat. osculatio) ljubljenje; geom. dodir struju (re osram je skraenica od prvog
jedne krive drugom krivom u vie od jedne sloga rei osmijum i drugog rei volfram).
take, dodir drugog stepena. ostalgija (gr. osteon kost, algos bol) med. bol
oskulirati (lat. osculari) ljubiti, poljubiti; geom. u kostima, kostobolja. ostalgitis (gr. osteon,
dodirivati u vie od jedne take. algos) med. zapaljenje
oskultacija (lat. auscultatio) med. postupak kostiju.
lekara da oslukivanje! rada pojedinih ostealgaja (gr. osteon, algos) med. v. ostalgija.
organa, prvenstveno srca i plua, stvara osteitis (gr. osteon) med. v. ostalgitis.
zakljuke o njihovom normalnom ili ne-
normalnom stanju.
oskulum (lat. osculum) ustaca; poljubac.
ostenzibilan 647 ostracizam
ostenzibilan (lat., nlat. ostensibilis) koji se treba osteopatija (gr. osteon, pathos bol, bolest)
ili moe pokazati, vredan da se pokae; med. oseanje bola u kostima, bolest kostiju.
javan, oit, oigledan, oevidan, jasan kao osteopatologija (gr. osteon, pathos, logia
dan. nauka) med. nauka o bolestima kostiju.
ostenzivan (nlat. ostensivus) koji samo pokazuje osteopedion (gr. osteon, pais, paidos dete)
a ne objanjava pojavu, npr. ostenziv-na med. zametak koji se pretvorio u kost; up.
metoda nastavka metoda koja se sastoji samo litopedion.
u pokazivanju bez objanjavanja; oigledan, osteoplastika (gr. osteon, plastike vetina
oit, jasan. uobliavanja) med. krpljenje kostiju, za-
ostenzorij(um) (nlat. ostensorium) u katolikoj menjivanje kostiju.
crkvi: pokaznica; v. monstranca. osteoporoza (gr. osteon, poros rupica) med.
ostentativan (nlat. ostentativus) kome je cilj upljikavost ili razreenost kostnog tkiva;
isticanje (ili: pokazivanje, iznoenje na esta u starosti.
videlo); razmetljiv, hvalisav. osteosarkom (gr. osteon, sarkoma izrataj
ostentacija (lat. ostentatio) iznoenje na videlo, mesa) med. rak kotanog tkiva.
razmetanje, hvalisanje. osteosinteza (gr. osteon, synthesis sastav-
ostentaciozan (nlat. ostentatiosus) v. ostentativan. ljanje) med. u operaciji kostiju, uvri-vanje
ostentirati (lat. ostentare) iznositi na videlo, delova prelomljenih kostiju metalnom
razmetati se, hvalisati se. icom, ploicama, klinovima i dr.
ostentum (lat. ostentum) znak, predznak, udno osteoskleroza (gr. osteon, skleros krt, tvrd)
i neobino znamenje; neobina prirodna med. otvrdnjavanje kostiju.
pojava (kao predznak ega). osteotom (gr. osteon, tome seenje, rezanje)
osteo- (gr. osteon) predmetak u sloenica-ma hir. testera za rezanje kostiju.
sa znaenjem: kost. osteotomija (gr. osteon, tome) med. delimino
osteoartritis (gr. osteon, arthron zglob) med. seenje kostiju.
zapaljenje zglobova i kostiju. osteohemija (gr. osteon, chemeia) nauka o
osteoblasti (gr. osteon, blastos klica, izdanak) hemijskim svojstvima i prirodi kostiju.
pl. fiziol. tvorne elije kopgganog tkiva, elije osteocela (gr. osteon, kele prosutost, kila) med.
iz kojih postaju kotane elije. prelom kosti.
osteogeneza (gr. osteon, genesis postanak, osteofima (gr. osteon, phyma izrataj) med.
postajanje) postajanje kostiju, postanak mekan kostni (kotani) izrataj.
kostiju. ostijarijat (nlat. ostiariatus) zvanje vratare-vo;
osteografija (gr. osteon, graphia opis) prvi od etiri najnia svetenika ina u
opisivanje, opis kostiju. katolikoj crkvi; up. ostijarijus.
osteoderme (gr. osteon, erma koa) pl. zool. ostijarijus (lat. ostium vrata, otvor, ostia-rius)
hrskaviave ribe. uvar vrata, vratar u manastirima; u
osteoektomija (gr. osteon, ektome isecanje) katolikoj crkvi: lice koje je primilo
med. uklanjanje jednog pareta kosti hirur- najnii od 4 poetna ina (ostala tri su:
kim dletom. lektor, egzorcist i akolut).
osteoid (gr. osteon, eidos vid, oblik) med.
kotani izrataj, kotanik bez krenih soli ostaje (lat. ostia) pl. med. srani otvorii.
(naroito kod engleske bolesti"). ostinato (ital. ostinato) muz. uporno, stalno (za
osteoklazis (gr. osteon, klao lomim, slomim) tonske figure koje se stalno ponavljaju,
med. prelom kosti. veinom u basu).
osteoklast (gr. osteon, klao lomim, slomim) hir. ostiostenoza (lat. ostium ulaz, vrata, gr.
instrument za lomljenje iskrivljene kosti, stenosis suenje) med. suavanje (ili:
naroito kod nepravilno izleenog preloma. suenost) sranih otvora.
osteolit (gr. osteon, Hthos kamen) geol. ostitis (gr. osteon kost) med. v. ostalgitis.
okamenjena kost. ostrakizam (gr. ostrakismos) v. ostracizam.
osteolog (gr. osteon, logos) poznavalac ostrakon (gr. ostrakon crep) crep od peene
kostiju, prouavalac kostiju. zemlje ili keramike koji je u starom
osteologija (gr. osteon, logia) nauka o kostima, Egiptu i u antikoj Grkoj sluio kao
deo ana tomi je koji prouava i opisuje kosti. materijal za pisanje; na njemu su i uenici
osteom (gr. osteon) med. kotani izrataj, pisali kolske zadatke i vebe.
kotanik. ostrakon (gr. ostrakon crepi) glineni cre-pi,
osteomalacija (gr. osteon, malakia mekoa) ploica za glasanje u staroj Atini (v.
med. omekhpavanje kostiju. ostracizam).
osteomijelitis (gr. osteon, mielos modina) med. ostracizam (gr. ostrakismos od ostrakon
zapaljenje kostne sri. crepi) kod starih Grka: progonstvo iz Atine
osteonekroza (gr. osteon, nekros le, mrc) na 10, docnije na 5 godina kakvog uglednog
med. truljenje kostiju. graanina (koga su smatrali da se toliko
osilio da bi mogao biti opasan) narodnim
glasanjem (sa 6000 glasova), koje se vrilo
na taj nain to
ostraciti 648 otiJater
otijatrija (gr. us, otos, iatreia leenje) nauka o otoento (ital. ottocento osam stotina) naziv za
leenju uiju, nauka o bolestima uiju. knjievnost i umetnost XIX veka, naroito
otijatrika (gr. us, otos, iatreia v. otijatrija. talijansku.
otika (gr. us, otos, otikos uni) pl. med. ofanziva (fr. offensive) voj. napad; nastu-panje;
sredstva (ili: lekovi) protiv bolesti uiju. napadako i izazivako draganje; prei u
otitis (gr. us, otos) med. zapaljenje uiju. ofanzivu, prei u napad, napasti; supr
oto- (gr. us, otos) predmetak u sloenicama sa defanziva.
znaenjem: uho, uni. ofanzivan (fr. offensif) napadni, napadaki,
otoglifis (gr. us, otos, glypho dubem, koji slui za napad; ofanzivna po-loaji voj.
urezujem) med. v. otoglifon. poloaji koji treba da poslue kao osnova za
otoglifon (gr. us, otos, glypho dubem, iznenadan napad na neprijatelja, ili da
urezujem) med. kaiica za ienje uiju. namame neprijatelja da pree u napad;
otografija (gr. us, otos, graphia opis) ofanzivna pripreme pripreme za napad;
opisivanje uiju, opis uiju. ofanzivna rat napadni rat, napadaki rat;
otodinija (gr. us, otos, odyne bol) ned. bol u ofanzivni savez savez za napad; ofanzivna i
uima. defanzivni savez savez za napad i odbranu.
otolit (gr. us, otos, lithos kamen) med. uni ofenzivan (nlat. offensivus) v. ofanzivan.
kameni. ofenzija (lat. offensio) navala, napad,
otolog (gr. ys, otos logos re, govor) med. napadanje, nasrtaj; vreanje, uvreda.
lekar specijalist za bolesti uiju. oferirati (lat. offerre) trg. nuditi, ponuditi, podneti
otologija (gr. us, otos, log'a nauka) nauka o (ili: podnositi) ponudu za prodaju neke robe;
uima i o unim bolestima. prinositi, rtvovati.
otoman (arap. Utman Osman, Osmanlije) tursko ofert (lat. offerre ponuditi, nuditi, fr. offert)
nisko kanabe, divan. trg. ponuda (naroito pismena) za prodaju
otomikoza (gr. us, otos, mykes, gljiva) med. neke robe.
zapaljenje spoljnog unog kanala. ofertalni (fr. offert) ponudni, koji je pod-nesen u
oto-motori klipni motori sa unutranjim obliku pismene ponude; ofertalna licitacija
sagorevanjem, nazvani po pronalazau, nadmetanje u obliku pismenih ponuda.
nemakom konstruktoru Otu; za pogon ofertorij(um) (nlat. offertorium) u katolikoj
upotrebljavaju lako gorivo: benzin, benzol i crkvi: dizanje i pokazivanje, na misi,
dr., po emu se nazivaju i benzinski motori. posveene hostije koja se nalazi u monstranci
i pesma koja se peva uz taj obred; molitva pre
otopatija (gr. us, otos, pathos bolest) med. i posle tog obreda; muz. komad za orgulje koji
bolest uiju, uno oboljenje. se izvodi izmeu Kredo i Sanktus.
otoplastika (gr. us, otos, plastike vetina ofidizam (gr. ophis zmija) med. trovanje od
uobliavanja) vetake pravljenje (ili: ujeda zmije, trovanje zmijskim otrovom.
krpljenje, zamenjivanje) spoljanjeg uha. ofidije (gr. ophis, nlat. ophidia) pl. zool. zmije.
otoragija (gr. us, otos, rag- koren od regnymi ofidiologija (gr. ophis zmija, logia nauka) deo
puknem) med. krvarenje iz uiju. zoologije koji prouava zmije, nauka o
otorea (gr. us, otos, reo teem, curim) med. zmijama.
curenje gnoja iz uiju. ofijazis (gr. ophiasis) med. zmijasto ela-vljenje
otorinolaringolog (gr. us, ris nos, larynx grlo, pojedinih mesta na glavi.
grkljan, logos re, govor) med. lekar ofijanci (gr. ophis zmija) pl. hrianska
specijalist za bolesti uva, nosa i grla. gnosistika sekta, od P do UP veka, koja je
otorinolaringologija (gr. us. ris, larynx, logia potovala zmiju, koja je navela prvog
nauka) med. nauka o bolestima uiju, nosa i oveka (Adama) na greh; ofiti.
grla. ofikleid (gr. ophis kleis, kleidos, reza, ip)
otoskleroza (gr. us, otos, skleros krt, tvrd) med. muz. duvaki instrument, od mesinga i u
hronino zapaljenje srednjeg uha sa obliku zmije, sa est rupa za tonove; daje
otvrdnjavanjem sluzokoe bubanjske duplje, veoma dubok ton.
umanjivanjem pokretljivosti slu-nih koica ofiolatrija (gr. ophis, Iatreia oboavanje)
i dr.; ima za pos ledinu ogluvljivanje. potovanje zmija, oboavanje zmija; ofi-tizam.
otoskop (gr. us, tos, skopeo posmatram) med. ofioliti (gr. ophis, lithos kamen) pl. geol.
aparat (ogledalo) za pregledanje uiju. okamenjene zmije.
otoskopija (gr. us, otos, skopeo) med. pregled ofiologija (gr. ophis, log'a nauka) deo
uiju pomou otoskopa. zoologije koji prouava zmije.
ototomija (gr. us, otos tome seenje, rezanje) ofiomantija (gr. ophis manteia proricanje)
med. seenje, rasecanje uva. proricanje sudbine pomou zmija.
ofiofag (gr. ophis, phagein jesti) onaj koji jede
otofon (gr. us, otos, phone zvuk, glas) aparat zmije, zmijoder.
koji omoguava gluvima sluanje, u-na
slualica.
ofis 650 oftalmografija
ofis (fr. office, dat. officium) l. soba za stoni oficir (lat. officium dunost, sluba, fr. officier)
pribor u otmenim kuama, soba u kojoj jede voj. svako vojno lice koje je po inu starije od
posluga; kuhinjska posluga; usluga, sluba. podoficira (poevi od potpo-runika pa do
ofis (eng. office, lat. officium) 2. poslovni-ca, generala, odnosno marala, vojvode); oficir-
kancelarija; ekspedicija, biro. aspirant prvi oficirski in u nekim evropskim
ofisje (fr. officier) voj. v. oficir; ofisje di ur (fr. dravama, zastavnik, avantaer; oficirski
officier du jour) deurni oficir. kor svi oficiri jedne vojske ili vee vojne
ofit (gr. ophites lithos) tin. v. serpengin. jedinice.
ofiti (gr. ophis zmija) pl. v. ofijanci. ofrand (fr. offrande) rtva bogu; dar, prilog,
ofitizam (gr. ophis) v. ofiolatrija. poklon.
ofiuriti (gr. ophis, ura rep) pl. geol. okame- ofsajd (eng. off-side) sp. u fudbalu; nepravilnost
notine sline zmijinom repu. u igri koja se sastoji u tome to se igra nae
oficiirati (lat. officium) vriti slube-nu izmeu protivnikih bekova i golmana, pa u
dunost; sluiti slubu boju; govoriti tome poloaju dobije loptu; za ovu
zvaninim tonom. nepravilnost sudija dosuuje kazneni udarac
oficijal (nlat. officialis) slubenik, inovnik; kod protiv onog tima iji se igra naao u
katolika: zastupnik biskupa u duhovnom sudu, ofsajdu.
duhovni sudija, naroito u branim sporovima; ofset (eng. offset) tip. tampanje na ofset--presi.
predsednik biskup-skog duhovnog suda ofset-presa (eng. offset, lat. pressare tiska-ti)
(oficijalijata). tip. litografska rotaciona maina za ravno
oficijalan v. oficijelan. tampanje sa prenosnim tiskanjem; ovde
oficijalije (nlat. officialia) slubeni poslovi, prelazi otisak sa kalupove ploe na jedan
poslovi koji se vre po zvaninoj dunosti. ogrta od kauuka na naspramnom valjku
oficijalijat (nlat. officialiatus) kod katolika: (cilindru), a ovaj predaje slog, koji treba
biskupski duhovni sud, konzistorija; zvanje i odtampati, na hartiju (pronalazak
nadlenost oficijala. Amerikanca D. V. Ru bela).
oficijant (nlat. officians) sluga, posluitelj; nii oftalm- (gr. ophthalmos) predmetak u slo-
inovnik, zvaninik; u katolikoj crkvi: enicama sa znaenjem: oko, oni.
svetenik koji slui misu. oftalmaltija (gr. ophthalmos, algos bol) med.
oficijelan (fr. officiel) slubeni, zvanian; bol u oima, okobolja.
vladin; oficijelne novine slubene novine, oftalmija (gr. ophthalmos) ned. spoljanje
zvanine novine; oficijelni izvetaj slubeni zapaljenje oiju.
izvetaj, zvanini izvetaj. oftalmija simpatika (gr. ophthalmia
oficij(um) (lat. officium) dunost, obavez-nost, sympathica) med. teko zapaljenje drugog
obaveza; oseanje dunosti, vrenje dunosti; oka koje nastaje obino 4 do 8 nedelja po
eko oficio (lat. eh officio) po slubenoj oboljenju prvog oka, a moe se javiti i posle
dunosti, zvanino; besplatno, badava. vie godina.
oficina (lat. officina, opificina) radionica, oftalmijater (gr. ophthalmos, iatros lekar) oni
laboratorija (naroito apotekarska, lekar.
tamparska). oftalmijatrija (gr. ophthalmos, iatreia leenje)
oficinalan (nlat. officinalis) lekarski, propisan; med. nauka o leenju oiju, ono lekarstvo.
opti naziv za sve prirodne proizvode, oftalmijatrika (gr. ophthalmos iatrike
hemikalije i dr. koje se, kao sredstva za lekarstvo, nauka o leenju) med. v. oftalmijatrija.
leenje, nalaze u apotekama na slagalitu; u oftalmika (gr. ophthalmikos oni) pl. med.
uem smislu: samo oni lekovi koji se nalaze lekovi za oi, one vodice, one masti.
u farmakopejijedne drave; oficinalne biljke oftalmitis (gr. ophthalmos) med. unutranje
sve biljke koje se upotrebljavaju u medicinske zapaljenje cele zenice.
svrhe, lekovite biljke; oficnnalna formula oftalmiki (gr. ophthalmikos) oni; koji se tie
(nlat. formula officinalis) recept sastavljen u leenja oiju; oftalmika svoj-stva v.
apoteci. oftalmika.
oficinalije (nlat. officinalia) apotekarska roba, oftalmobiotika (gr. ophthalmos, biotikos
lekarije, lekovi. ivotni, koji slui ivotu, bios ivot) nauka o
oficinelan (nlat. officinalis) v. oficinalan. negovanju oiju.
oficiozan (lat. officiosus) poluslubeni, polu oftalmoblenorea (gr. ophthalmos, blenna sluz,
zvanian; oficiozni list polu slubeni, bale, geb teem, curim) med. gonorei-no
poluzvanini list, nezvanian vladin list; zapaljenje veznice onih kapaka.
usluan, predusretljiv, ljubazan. oftalmograf (gr. ophthalmos, grapho piem)
oficiozitet (nlat. officiositas) uslunost, instrument za posmatranje pokreta oiju za
predusretljivost, ljubaznost. vreme itanja.
oftalmografija (gr. ophthalmos, graphfa opis)
opisivanje oiju.
oftalmodinija 651 odaar
oftalmodinija (gr. ophthalmos, odyne bol) med. of or (eng. off shore) od obale", tj. van
bol u oima. zemlje; naziv za narudbine koje SAD daju
oftalmolog (gr. ophthalmos, logos pojmovna stranoj industriji za izradu materijala
odredba; pouak; nauka) oni lekar, oku-list. (naroito ratnog), koji e, u vidu pomoi, po
oftalmologija (gr. ophthalmos, logi'a nauka) nalogu amerike vlade biti isporuen nekoj
nauka o oima, ono lekarstvo, okuli-stika. dravi.
oftalmometar (gr. ophthalmos, metron mera, ohema (gr. ochema nosa) med. tean uvija
merilo) instrument za merenje oblika oka i za odvie suve i jake lekove.
poluprenika krivine ronjae. ohlokrat (gr. ochlos gomila, svetina, kratos j
oftalmometrija (gr. ophthalmos, metria anina, snaga, vladavina) voa svetine (ili:
merenje) nauka o ureenju i upotrebi of- onaj koji ima uticaja na svetinu); up. demagog.
talmometra; merenje oblika oka i poluprenika ohlokratija (gr. ochlos, kratos) vladavina
krivine ronjae. puka, svetine (za razliku od demokratije tj.
oftalmoplegija (gr. ophthalmos plege udarac) vladavine naroda u dobrom smislu).
med. uzetost onog miia. ohrana (rus. ohrana odbrana, uvanje, straa)
oftalmoptozis (gr. ophthalmos ptosis pad) tajna policija u carskoj Rusiji, naroito protiv
med. ispadanje one jabuice. naprednih drutvenih snaga.
oftalmorea (gr. ophthalmos, geb teem, ohrijazis (gr. ochriasis) med. ukasto bledilo
curim) med. suzenje oiju, suzavost. lica.
oftalmoskop (gr. ophthalmos, skopeo
posmatram) med. ono ogledalo, aparat za ohropira (gr. ochros bled, bledout, rug vatra)
ispitivanje i pregled oiju. med. uta groznica.
oftalmoskopija (gr. ophthalmos, skopeo) Ocean (lat. Oceanus, gr. Okeanos) l. mit. v.
med. ispitivanje bolesnog oka oftalmosko-pom; Okean.
ranije: proricanje iz oiju. ocean (lat. oceanus, gr. Okeanos) 2. v. okean.
oftalmoskopirati (gr. ophthalmos, skopeo) Oceanide (lat. Oceanides) mit. keri Okeana,
med. ispitivati oi pomou onog ogledala morske nimfe; Oceanitide.
(oftalmoskopa). Oceanija (nlat. Oceania) opte ime za sva
oftalmoskopski (gr. ophthalmos, skopeo) koji ostrva, ostrvlje u Tihom Okeanu, zajedno sa
se tie oftalmoskopa, koji se vri pomou Australijom; Okeanija, Polinezija.
oftalmoskopa. Oceanitide (lat. Oceanitides) mit. v. Oceanide.
oftalmospazmus (gr. ophthalmos, spasmos, oceanograf v. okeanograf.
gr) med. oni gr. oceanografija (lat. oceanus, gr. graphi'a opis)
oftalmo-spektroskop (gr. ophthalmos, nlat. opisivanje mora, nauka koja se bavi
spectrum spektar, gr. skopeo posmatram, prouavanjem oceana, hemijskih i fizikih
gledam) med. aparat za ispitivanje onog svojstava njihove vode, faune i flore itd.;
slepila za boje; spektro-kolori-metar. talasografija.
oftalmostat (gr. ophthalmos, statos, postavljen, oceanotelegrafija (lat. oceanus, gr. tele u
stavljen, metnut) med. instrument za daljinu, na daljinu, graphia pisanje) te-
privrivanje one jabuice. legrafija pomou podmorskog kabla.
oftalmo-terapija (gr. ophthalmos terapeia oceanski (lat. oceanus) koji pripada oceanu ili
leenje) med. vetina leenja bolesnih oiju. ostrvima Junog mora; oceanski jezici jezici
oftalmotomija (gr. ophthalmos tome ce-enje, kojima govore stanovnici ostrva Junog mora,
rezanje) med. rasecanje oiju, operi-sanje polinezijski jezici.
oiju. ocelatan (lat. ocellatus) alat. okcat, okat, koji
oftalmotonometar (gr. ophthalmos, tonos ima okca.
zategnutost, napon, metron mera, merilo) ocelot (meke. oceloti, nlat. felis pardalis) zool.
med. instrument za merenje napona one panteru slina ivotinja iz porodice maaka
jabuice. (u Ju. Americi).
oftalmotonometrija (gr. ophthalmos, tonos, ocelus (lat. ocellus okce, oculus oko) okce,
metria merenje) med. merenje napona one okance, oko.
jabuice pomou oftalmotonometra. ociozan (lat. otiosus) dokon, besposlen; nei-
oftalmotrop (gr. ophthalmos, tropos obrt; skorien,^npr. novac, graa i sl.
nain, sklop) med. model koji nam predoava oca (pere. hajge, tur. hoca, hace) v. hoda.
kretanja onih miia. odak (tur. ocak) dimnjak, ognjite; kua,
oftalmotropometrija (gr. ophthalmos, tropos, porodica; versko udruenje; janiarska trupa;
metria, merenje) med. merenje (ili: posada u pograninim utvrenjima; odak
odreivanje) kretanja onih miia. agalar janiarski oficir.
oftalmofantom (gr. ophthalmos phantasma odaklija (tur. ocakli) l. prostorija koja ima
pojava) med. naprave za vebanje u operi- ognjite sa zidanim dimnjakom (odakom);
sanju oiju. 2. sin iz ugledne i stare porodice, kole-novi,
kui.
odaar (tur.) ista dimnjaka, dimniar.
P
P, p devetnaesto slovo nae irilice, dvadeset knjiga u koju se upisuju radnike zarade u
drugo nae latinice (R, r); kao skraenica: r. nekim preduzeima.
ili pag. = pagina; r. a. = pro ano; r. t. = per pagament (nlat. pagamentum) pomean metal,
midaili pro mile; f. s. = procent; R. S. = slitina, legura; staro, izlomljeno srebro (za
post skriptum; r. t. = pro tempore ili plelo topljenje); kovani novac, naroito sitan
titule, premiso titule; pl. ili plur. = novac; trg. plaanje u gotovom; rok kada
plural(is); praes. = prezens; praet. = treba izvriti plaanje.
preteritum; slik. r = piiksit; cuz. r. = pijano; pagan (lat. paganus neuk ovek, seljak)
apr. R = Zemlji-ni polovi; hen. Pd = neznaboac; mnogoboac; paganin,
paladijum; Pt = platina; Ri = plutonjum; poganin.
Ro = poloni-jum;Rt = prazeodilg;Rt = paganizam (lat. paganus) neznabotvo, mno-
prometijum;a = protaktinijum;R = fosfor gobotvo (izraz nastao po tome to se
(phosphor). neznabotvo najdue zadralo po selima,
pa (fr. pas, lat. passus) korak, naroito: korak pagus selo).
u plesu; klanac, tesnac, moreuz. paganski (lat. paganus) neznaboaki, mno-
pavana (p. pavana, lat. pavo) paunov ples, goboaki.
vrsta panskog plesa u XVI i HUD veku; iuz. paganstvo (lat. paganus) v. paganizam.
pratnja uz taj ples; dostojanstven i gord hod, pagizam (fr. page) ljubavna sklonost starijih
panski korak. ena prema mladiima.
pavezada (fr. pavesade) kor. oklop na ratnim pagina (lat. pagina) strana u knjizi, broj koji
brodovima. oznaava stranu knjige.
navija (fr. pavie, iim. pavia) bog. breskva ije je paginacija (nlat. paginatio) tip. brojevi koji
meso sraslo sa koticom (nazvana po ital. obeleavaju strane knjige; obeleavanje
gradu Paviji, odakle potie); trg. vrsta finog strana knjige brojevima.
belog lanenog platna. paginirati (nlat. paginare) obeleiti (ili:
pavijan (fr. babouin, ital. babbuino, nlat. obeleavati) brojevima strane knjige (ili:
babovinus, papio) zool. vrsta divljeg afri-kog rukopisa).
majmuna sa kratkim repom; mor. straar pagoda (pere. but-kadah, port. pagode) u
kod amca. Evropi odomaen naziv za idolske hramove
u Indiji i Kini; sam idol; idol koji klima
paviljon (fr. pavillon, lat. papilio leptir; ator, glavom; mala figura koja klima glavom i
nlat. pavilio) ator, batenski i logorski kree rukama; zlatan novac razliite
ator; nebo nad krevetom u obliku atora; vrednosti koji se nekada upotrebljavao u
krilo u obliku atora (palate); mali Indiji.
letnjikovac sa okruglim krovom, kuica sa pagopleksija (gr. pagos mraz, plexis udarac)
kubetom; prostorija sa izloenim med. smrznutost, uzetost usled smrzavanja.
predmetima na izlobama; kruna ili gornji padiah (pere., tur. padisah) gospodar nad
deo na brilijantu; okvir grba; svaka zastava sa kraljevima, samodrac, car, sultan, veliki
nacionalnim bojama jednog naroda, naroito sultan (jedna od titula bivih turskih
brodska; iroki deo levka na muzikim sultana).
duvakim instrumentima. padovana (ital. padovana) vrsta ital. plesa,
paviment (lat. pavimentum) aren pod (od pavana.
kamiaka, zemlje i krea), pod od mozaika. padrone (ital. padrone, lat. patronus) gospodin,
panonija (lat. pavo, nlat. pavonia) vrsta korala; gospodar; gospodar lae; zatitnik,
bog. biljka iz porodice slezova. pokrovitelj.
pavor (lat. pavor) drhtanje, strah; med. trzanje pa (fr. page, gr. paidion detence; mali rob,
od straha pri spavanju. mlad rob, nlat. pagius, ital. paggio) ranije:
naga (ital. paga, lat. pacare) plata, nagrada; mladi plemi koji se spremao da postane
radnika dnevnica; obraunska knjiga; vitezom; mladi plemi na slubi kod
vladaoca, skutonoa; tipaljka za podizanje
haljine.
dajan 653 palatalizacija
pajav (gr. paian) himna u slavu nekog paks (lat. rah) 2. mir.
boanstva, naroito Apolona; sveana, pakt (lat. pacisci sporazumeti se, pactum)
radosna, pobednika pesma koja je pevana ugovor, pogodba, dogovor, sporazum; savez;
sa vie glasova; up. pean. eko pakto (lat. eh pacto) prema ugovoru,
pajaco (ital. pajazzo) v. bajaco. prema pogodbi; pakta dotalia (lat. pacta
pajet (fr. paillette) zrnce zlata u pesku ili vodi, dotalia) prav. brani ugovor.
listi zlata; vrsta lake svilene tkanine. paktirati (nlat. pactare) ugovarati, praviti
pajnt (eng. pint, p., port. piata) mera za ugovor, pogoditi se, pogaati se; sporazumeti
tenosti i ita u Engleskoj = 0,568 1. se, sporazumevati se.
pajon (fr. paillon) listi srebra ili drugog nekog pakung (nem. Packung) pravljenje paketa,
metala. pakovanje; nain pakovanja.
pajonizam teol. uenje o naroitoj milosti bojoj pakfong (kin. packfong) v. pakvon.
prema izabranim, nazvane po francuskom Palada (gr. Pallas, Palldos mit. v. Palas.
reformist Klodu Pajonu, 16261685, koji paladijanizam arh. podraavanje, naroito u XVII
je branio to uenje. i XVIII veku u Engleskoj, umetnikog
pajonirs (eng. pioneers) pl. v. pionir. graevinskog stila glavnog majstora ital.
pajonist (fr. pajoniste) teol. pristalica pa-jonizma. renesanse Andrea Palladio (15181580).
paji (eng. pipe) v. pod pila; cev. paladij(um) (gr. Palladio p) 1. kit. legendarni kip
pajp-lain (eng. pipe-line) cevovod, vod Palas Atine u Troji, od koga je zavisila
gvozdenih cevi za provoenje petroleja (od sudbina Prijamovog grada, jer ga nije niko
izvora do trita, rafinerija), vode. mogao osvojiti dok se kip nalazio u njemu;
pajta (ma. pajtas) drug, drugar, prijatelj. otuda, fig. svaka stvar koja se smatra da ima
pak (nem. Pack) l. v. paket. zatitnu mo; okrilje, zatita; 2. hem. platini
pak (eng. pack) 2. mera za vunu u Engleskoj = veoma slian metal koji se javlja zajedno s
108,86 kg. njom, pronaen 1803, atomska masa 106,4,
pak (eng. puck) 3. sp. ploica (loptica) u redni broj 46, znak Pd.
hokeju. paladin (fr. paludin, lat. palatinus carski) u
paka (port., braz. rasa, nlat. cavia rasa) zool. franc. i pan. romanima: ime viteza iz pratnje
brazilijski pacov. Karla Velikog, dvorski vitez; fig. otmen vitez,
pakan krzno kanadske lisice. hrabar junak; vitez lutalica, pustolov.
pakaret (inn. pacaret) vrsta najboljeg panskog palamar (gr. palamari, tur. palamar) l. ue,
vina; eri. debelo ue, naroito ono kojim se brod vee
pakvon (kin. packfong) slitina, legura bakra za obalu; 2. debeli gvozdeni klin.
(50%), cinka (35%) i nikla (15%), po boji palamida (ital. palamita) zool. vrsta morske ribe
veoma slina srebru i na vazduhu postojana; iz porodice skua, Pelamys sarda.
upotrebljava se za izradu sto-nog posua, palander (ital. palandra) mor. vrsta ubojnog
raznih ukrasa itd.; novo srebro", argentan, broda (za bombardovanje).
pakfoig. palanka (fr. palanque, ma. palank, tur.
paket (fr. paquet, ital. pacchetto, nem. Pack) palanka) voj. malo utvrenje od stabala,
rukovet, sveanj; roba sloena i uvijena u palisada; varoica.
hartiju, kutija ili sandue sa robom; pak. palankin (ind. palki, port., fr-, eng.
paketirati (fr. paqueter) praviti svenje (ili: palanquin) nosiljke; mor. ekrk za dizanje
pakete); paketir-maina sprava za pravljenje jedara.
paketa, naroito duvana, zai-na, aja i dr. palan (fr. palanche) gruba tkanina od vune i
paketni brod potanska laa, obino manja laa lanenog konca, upotrebljava se za postavu,
koja, u odreene dane, prevozi putnike i potu matroske ogrtae i dr.
od jednog morskog pristanita do drugog. Palas (gr. Pallas) kit. nadimak Atine, boginje
pako (per. raso) 1. zool. vrsta peruanske lame, mudrosti, lepih vetina, ratnike hrabrosti i
manja od obine, naroito cenjena zbog vetine itd. (kod Rimljana: Minerva); astr.
veoma fine i skupocene vune, koju u planetoid otkriven 1802; ! Palada.
Engleskoj prerauju kao kamilju dlaku. ! palas glavna zgrada u srednjovekovnom zam-i
pako (ital. rasso) 2. trg. denjak robe, bala robe, ku, sa sveanom dvoranom i odeljenjima za
zaveljaj s robom. stanovanje; sama sveana dvorana. j pa la ga
pakovati (nem. packen) zametati (ili: spremiti) (lat. palatiura carski dvor) velika i lepa kua,
stvari radi odailjanje, udenjiti, udenjavati, dvorac.
praviti paket; fig. nametati karte, varati pri palatal (lat. palatum nepce, nlat. palatale)
kartama. gram. nepanik, prednjonepani glas , , , d,
pakpapir (nem. Packpapier) jaka hartija za , , lj, nj, j)
pakovanje. palatalizacija (lat. palatum nepce) lingv.
Paks (lat. Rah) 1. boginja mira kod starih umekavanje su glasnika; promena,
Rimljana. pretvaranje zadnjonepanih suglasnika k, g i
h u vezi s mekim vokalom u palatalne,
meke
palatalizirati 654 paleontografija
suglasnike (junak junae, vrag vrae, paleo- (gr. palaios) predmetak u sloenica-ma
duh due; junak junaci, zadruga sa znaenjem: stari, drevni.
zadruzi, duh dusi i sl.). paleobiologija (gr. palaios, bios ivot, 1o-g'a
palatalizirati (lat. palatum, palatalis) gram. nauka) biologija prepotrpskih ivotinja i
umekati, umekavati (glasove); up. pala-tal. biljaka.
palatalni (lat. palatum, nlat. palatalis) znat. paleobotanika (gr. palaios, botanike) v. pa-
nepani; gram. nepani, tj. mek, prednjone- leofitologija.
pani (glas). paleogen (gr. palais, gen- koren od gignest-
palatalnost (lat. palatalis, palatum) lingv. hai postati, nastati) geol. stariji tercijar, doba u
mekoa, prisustvo elemenata palatalnih kome su se mnogi krajevi Evrope, pa i
suglasnika u artikulaciji drugih sugla-snika; Balkanske poluostrvo nalazili pod morem.
takvih elemenata nalazimo, npr., kod paleogeografija (gr. palaios, ge zemlja,
srpskohrvatskih glasova: h, , lj, i nj. graphia opis) nauka koja se bavi geograf-
palatin (fr. palatine) l. enski krzneni ovratnik skim problemima i prilikama u ranijim
(kragna). geolokim vremenima i koja, npr. tei da
Palatin (lat. Palatinus) 2. palatinski breg i kraj u rekonstruie sliku ranijih doba.
starom Rimu, gde je bio dvor cara Avgusta i paleograf (gr. palaios, graphos) poznavalac
njegovih naslednika (Palaci-jum); fig. palata, starinskog pisma, vepggak u itanju starih
dvor rimskih careva. rukopisa.
palatin (lat. palatinus) 3. prvobitno: svako ko paleografija (gr. palaios, graphia pisanje,
pripada palacijumu;u sred. veku: veli- pismo) poznavanje starinskog pisma,
kodostojnik iz najblie okoline kral>eve, poznavanje starinskih rukopisa, vetina
naroito pfal!draf;u Ugarskoj, do 1853, itanja starih rukopisa.
najvii dravni velikodostojnik, zamenik naleodoksija (gr. palaios, doxa miljenje,
kraljeva, vicekralj; vojvoda (u Poljskoj). mnenje) starinsko miljenje, miljenje u
palatinat (lat. palatinatus) zvanje, dostojanstvo i starinskom duhu.
oblast palatina, palatinstvo, voj-vodstvo; up. paleoetnologija (gr. palaios stari, drevni,
palatin 3. ethnos narod, logia nauka) etnologija
palatitis (lat. palatum nepce) med. zapaljenje najstarijih i preistorijskih naroda.
nepca, upala nepca. paleozoik (gr. palaios, zoon ivotinja) geol. v.
palatogram (lat. palatum) vetake nepce pod paleozojski.
kojim se eksperimentalna fonetika slui za paleozojski (gr. palaios, zoon) koji se tie
odreivanje artikulacije govornih organa pri prepotopskih ivotinja; u nauci o planinama:
obrazovanju glasova. koji sadri u sebi ostatke najstarijeg
palatograf (lat. palatum, gr. grapho piem) ivotinjskog sveta na Zemlji; geol.
aparat za precrtavanje ili presli-kavanje paleozojsko doba ili paleozoik doba u
palatograma u cilju njegove analize. razvitku Zemljine kore koje obuhvata
palatografija (lat. palatum, gr. grapho) formacije: permsku, karbonsku, devonsku,
gram. prouavanje tvorbe glasova pomou silursku i kambrijsku.
palatograma, odnosno dijagrama koji paleozoologija (gr. palaios, zoon, logia
pokazuje deo nepca koji jezik dodiruje nauka) nauka o ivotinjama koje su ivele u
prilikom tvorbe pojedinih glasova. ranijim geolokim vremenima.
palatoplastika (lat. palatum, gr. plastike paleozoon (gr. palais, zoon) prepotopska
vetina uobliavanja) med. vetake pravljenje ivotinja.
nepca. paleolit (gr. palaios, lithos kamen) starije
palatofonija (lat. palatum, gr. phone zvuk, kameno doba, najstarije i najdue doba u
glas) poremeaj glasa zbog rascepljenosti praistoriji; poinje od vremena kada je
nepca. ovekoliki majmun poeo da pravi prva
palatum (lat. palatum) znat. nepce. orua i traje do neolita.
nalafiti (ital. palafitta kolje, tipovi) pl. paleolitian (gr. palaios, lithikos kameni) koji
sojenice, stanovi na sohama ili kolju radi pripada starijim kamenim perio-dima.
zatite od poplava, vlage i dr. paleolog (gr. palaios, logos re; povesnica) 1.
Palacijum (lat. Palatium) v. Palatin 2. pristalica stare vere, staroverac 2.
palaco (ital. palazzo) v. palata. poznavalac, prouavalac starina.
palainke (ma. palacsinta) vrsta jela od testa paleologija (gr. palaios, logia nauka) staro
u kome je zavijen sir ili pekmez. uenje (supr. neologija); nauka o starinama,
palenta (ital., lat. polenta) gusto skuvano poznavanje starina.
kukuruzno brano i prelivene vrelom mau, paleontografija (gr. palaios, op, gen. ontos
u kojoj je ispren crni luk, mlekom ili bie, ono to postoji, ono to je biti-pgue,
skorupom, ganjci, mamaljuga, kaamak; up. graphia opis) opisivanje okamenje-nih
polenta. ostataka biljaka i ivotinja koje su ivele u
ranijim geolokim vremenima.
paleontolog 655 palindromos
paleontolog (gr. palaios, op gev. ontos, pril. od palijativan (nlat. palliativus) koji lei samo
einai biti, postojati, logos nauio istraivanje) privremeno; koji reava neko pitanje samo
naunik koji prouava ivotinje i bil>ke iz naoko, samo za neko vreme, koji zatakava,
ranijih geolokih vremena. ublauje; palijativno leenje leenje koje
paleontologija (gr. palaios, bp gen. ontos, od otklanja prividno samo spoljanje znake
emai, logia nauka) nauka koja prouava bolesti, a ne samu bolest i njen uzrok (supr.
ivotinje i biljke koje su ivele na Zemlji radikalno leenje).
u ranijim vremenima i iji se tragovi i ostaci palijacija (nlat. palliatio) ogrtanje, uvijanje,
nalaze i danas u Zemljinoj kori. doterivanje ega da ima lepi izgled,
paleopatologija (gr. palaios, pathos bolest, ulepavanje; ned. prividno, povrno leenje,
logia) nauka koja ispituje oboljenja od privremeno ublaavanje bolesti ili bola.
kojih je bolovao ovek praistorijskog doba. nalije (fr. palier) aaij. u govoru vazduhoplovaca:
paleoterion (gr. palaios, therion divlja krai horizontalni let (najee pri uzletanju
ivotinja, zver) prepotopska ivotinja; vrsta i sletanju aviona).
prepotopskih ivotinja koje predstavljaju palij(um) (lat. pallium) omota, pokriva;
sredinu izmeu tapira i noso-roga. ogrta, naroito grki ogrta (za razliku od
paleotipi (gr. palaios, typos otisak) pl. poetne, rimske toge); biskupski ogrta koji su od IV
prve tampane stvari posle pronalaska veka, rimski carevi davali crkvenim
tampe; inkunabule. velikodostojnicima kao znak njihove duhovne
paleofitologija (gr. palaios, phyton biljka, logia vlasti, fig. okrilje.
nauka) nauka o okamenjenim ostacima palikari (ngr. palikari) pl. neredovne trupe,
biljaka koje su ivele u ranijim geolo-kim vojnici dobrovoljci u novogrkoj vojsci.
vremenima; paleobotanika. palilalija (gr. palin opet, ponovo, lalia govor)
paleofron (gr. palaiophron) onaj koji (ili: ona govorni poremeaj slian mucanju; osoba sa
koja) se ponaa kao star ovek, star-mali, ovim poremeajem, izgovarajui pojedine
starmala. stereotipne rei, ponavlja vie puta neke
palestra (gr. palaistra rvalite; vebalite, slogove pre nego to pree na izgovor drugih
vabaonica; lat. palaestra) rvalite, kola rei.
rvanja, kola za maevanje, mesto za palilogija (gr. palin logos re) ret. vraanje,
gimnastika vebanja kod starih Grka i ponavljanje jedne rei ili vie rei na kraju i u
Rimljana. poetku reenice, npr. Kada sutra bijeli dan
palestrika (gr. palaistrikos rvalipi, vebalini) osvane, / Dan osvane i sunce ograne; e si
vetina maevanja, rvanja, pesnianja i bila, e si dangubi-la, / Dangubila tri bijela
borenja uopte; up. gimnastika. dana.
palestrina-stil muz. ili a-capella-stg muzika za palimbahijus (gr. palimbakcheios) ketr. tro-
pevanje bez instrumentalne pratnje (nazvan slona stopa koja se sastoji od dva duga i
po kompozitoru Giovanni Pale-strina, 1526 jednog kratkog sloga: U; antibahijus.
1594). palimpsest (gr. palimpsestos) pergamenat sa
koga je, u doba oskudice u pergamentima,
palestrit (gr. palaistrites, lat. palaestrita) prvobitni tekst izbrisan pa napisan nov;
borac, rva, gimnastiar. pomou hemijskih reagencija esto je mogue
paleta (fr. palette, ital. paletta, lat. paia aov, proitati i raniji tekst; kodeks reskriptus.
lopata) jajasta daica, sa otvorom za palac palingenezija (gr. palin opet, ponovo, gene-sis
leve ruke, na kojoj slikar pri radu dri i roenje, postanak) ponovo raanje, pre-
mea boje. poroenje; teol. u okrenue mrtvih na dan
paleto (fr. paletot, p. paletoque) gornji kaput, stranog suda; uenje da e i grenici najzad
ogrta, vrskaput. ui u carstvo nebesko (apokata-staza);
pali (sskr. pali) jedan od indijskih indo- moralni preporod oveka; ponavljanje (ili:
evropskih jezika, kojim su napisane svete nasleivanje) osobina predaka.
knjige budistike religije, mlai izdanak palivgeiezis (gr. palin, genesis) v.
jednog jezika slinog sanskrtu. palingenezija.
paliditet (lat. pallidus bled, nlat. palliditas) palingrafija (gr. palin, graphia pisanje, pismo)
bledilo, bledoa; up. palor. verno prenoenje drvoreza, bakro-reza i dr. na
palijativ (lat. palliatus ogrnut palijumom, nlat. kamen a da se original ne pokvari.
palliativum) med. lek ili sredstvo koje palindromija (gr. palindromia vraanje,
uklanja privremeno bol i spol>an>e znake povratak) med. povratak iste bolesti, nov
bolesti, a ne njen uzrok, lek koji privremeno napad iste bolesti; up. recidiv.
lei i trenutno umanjuje bol; fig. sredstvo koje palindromos (gr. palindromos koji se vraa,
samo privremeno pomae, privremena povratan) poet. rakovski stih (lat. versus
pomo, trenutna pomo. cancrinus), tj. stih koji i spreda i odna-zad
jednako glasi; re koja kad se ita
palinodija 656 palpitacija
spreda i odnazad jednako glasi a ima isto Hristov u Jerusalim, kada su mu bacali pred
(npr. ratar, potop) ili razliito znaenje, npr. noge palmove granice, Cveti, Vrbica.
dan = dan i nad, vez = vez i zev. palmatura (nlat. palmatura) zool. sraslost prstiju
palinodija (gr. palinodia) opozivanje pesme, opnom, npr. kod plovua.
pisanje pohvalne pesme mesto ranije napi- palmer-metoda Ped. sistem uenja stranih jezika
sane uvredljive (kao to je Stesihor, mesto koji je izradio Harold Palmer (1877
uvredljive pesme za lepu Jelenu, posle spevao 1942), metodiar engleskog jezika u Japanu, po
pohvalnu); prav. opozivanje onoga to se kome deca poinju uiti strane jezike najpre
ranije o kome pogrdno reklo ili nagsalo. uenjem rei, zatim praksom govornog
palinodirati (gr. palinodia) opozvati (ili: jezika, a tek potom navikama itanja
opozivati) reeno ili napisano. tekstova i navikama pisanja.
palinologija (gr. paline sitna praina) nauka palmestrija (nlat. palmestria) gatanje u dlan,
koja prouava polen i spore biljaka. hiromantija.
Palinur (lat. Palinurus) mit. u Vergilijevoj palmete (lat. palma, fr. palmettes) pl. arh.
Enejidi: verni krmar, Enejinkoji se, kad su ukrasi na grkim svodovima u obliku
plovili u Italiju, udavio u moru kraj jednog palminog lia ili granica.
rta u Lukaviji; otuda: veran krmar uopte; palmin (lat. palma) preiene kokosova mast
zool. vrsta velikog morskog raka, prug (nlat. (za jelo i za spravljanje margarina).
Palinurus vulgaris); mor. nauti-ki palmipedes (lat. palmipedes) pl. zool. ptice
instrumenat za odreivanje skretanja plovue, ptice sa sraslim prstima, sa opnom
(devijacija) kompasa. za plivanje.
palir (nem. Palier, Pallier) stareina zidara i palmit (lat. palma) palmino brano, pal-mina
radnika na nekoj graevini i dr. koji sr.
rasporeuje rad i vodi nadzor, pomonik (ili: palmitin (lat. palma palma) hen. organsko
poverenik) glavnog preduzimae; jedinjenje palmitinske kiseline i glicerina,
graevinski poslovoa; polir. estar, sastavni deo biljnih i ivo-tinjskih
palisada (fr. palissade, nlat. palissata, lat. masti i ulja, naroito ga ima u palminom ulju.
palus kolac, protac) ograda od proa palmona (lat. palma) margarin spravljen od
(kolja); voj. kolje, u gornjem delu zailjeno, kokosove masti.
usaeno u zemlju uspravno ili ukoso, naroito palmos (gr. palio vitlam, zavitlam, palmos
kod poljskih utvrenja; bog. palisadno tkivo vijanje, vitlanje; drhtanje) med udaranje,
biljno tkivo sastavljeno od jedno-obraznih kucanje (naroito srca, bila).
parenhimskih elija, bogatih hlorofilom palmoskop (gr. palmos, skopeo posmatram)
(ovako nazvano zbog slinosti sa ogradom med. instrumenat za merenje kucanja bila, pu
od kolja, palisadom) lea.
palisander-drvo purpurno drvo, vrsta veoma palmoskopija (gr. palmos, skopeo
finog gujanskog i brazilskog drveta lju- posmatram) med. posmatranje kucanja pulsa;
biastoplave boje, koje pod uticajem vazduha gatanje (ili: proricanje) po kucanju bila,
menja boju (upotrebljava se za fine stolarske pulsa.
radove, muzike instrumente itd.). palmospazmus (gr. palmos, spasmos gr) med.
palifikacija (lat. palus kolac, protac, ip, nlat. gr koji izaziva drhtanje.
palificatio) utvrivanje zemljita tipovima palomantija (gr. palos dreb, kocka, man-teia
(koljem) da bi se spreilo odronjavanje i proricanje) proricanje iz kocke; up.
odnoenje zemlje. kleromantija.
palifiti v. palafiti. palor (lat. pallere, pallor) med. bledilo, ble-doa;
palma (lat. palma, gr. palame dlan, aka) 1. prebledelost, mrtvako bledilo; up paliditet.
dlan, aka; mera za duinu: pedalj. palo (tur. pala, gr. pale, pala) dugaak i teak
palma (lat. palma) 2. bog poznato tropsko ma.
drvo, visoko i golo, sa liem i plodom palpabilan (lat. palpabilis) opipljiv; oevi-dan,
(urmama) samo pri vrhu; fig. palmova oit, jasan.
granica nagrada, slava, znak pobede, simbol palpacija (lat. palpatio) dodirivanje, pipanje,
mira. opipavanje.
palmaran (lat. palma, palmaris) dlaneni, koji palpe (lat. palpae, palpes) pl. zool. pipni u
pripada dlanu; dlanast, slian dlanu; kukaca (insekata).
palmarna mapgulacija dodirivanje rukom palpebralni (lat. palpebralis) koji pripada
(kod magnetiziranja). onim kapcima, kapani.
palmarij(um) (lat. palmarium) nagrada za palpebracija (lat. palpebratio) trepuanje,
uspeh ili pobedu, naroito nagrada pra- mirkanje, trepkanje.
vozastupniku za dobivenu parnicu. palpirati (lat. palpare) blago dodirivati, gladiti
palmarum (lat. palma, dies palmarum) kod rukom, pilati.
katolika: nedelja pred Uskrs, dan kada se palpitacija (lat. palpitatio) med. kucanje srca;
proslavlja uspomena na sveani ulazak kucanje bila, udaranje pulsa.
dalpitirati 657 Pandekta
palpitirati (lat. palpitare) ned. kucati, lupati; panarabizam (gr. rap) pol. tenja za
drhtati, treperiti,treptati; trzati se, mrdati. ujedinjenjem ili za politikom saradnjom
paludizam (lat. palus, gei. paludis bara) kec. svih Arapa.
barska groznica, malarija. panaricij(um) (lat. panaricium) med. prit na
paludozan (lat. paludosis) movaran, barovit, prstu, kukac.
barski. panateneje (gr. Pan-athenaia) pl. velike
pampa (per. ratra) velika i travom bogata narodne svetkovine u Atini u ast boginje
ravnica u Junoj Americi. Atine (svake etvrte godine).
pampeiro (port. pampeiro) hladan i jak vetar sa panafrikanizam (gr. rap sve) tenja da se svi
zapada ili jugozapada koji brie preko afriki narodi i drave okupe u jednoj
ravnica June Amerike od Anda. politikoj zajednici.
pampero (i. ratrego) v. pampeiro. pana(h)ija (gr. rap) kuvano osveeno ito
pamplegija (gr. rap sve, plege udarac) med. (penica) koje se slui kod pravoslavnih na
kaplja u celom telu, opta uzetost tela. pogrebu ili parastosu.
pamflet (eng., fr. pamphlet) kratka nepovezana panaceja (gr. panakeia) lek za sve, opti lek,
rasprava, obino o nekom spornom, lek od svake bolesti, udotvorni lek; up.
politikom ili drugom predmetu, od opteg Panakeja.
interesa; letak, mali spis ili knjiica, sa panaira (fr. panacher arati, kititi) bog. pojava
pievim imenom ili bez imena pisca, ija bledoukastih pegavih listova, zbog
je svrha da nekome nanese uvredu ili ljagu nedostatka hloroplasta.
(njim se obino slue politiki protivnici, panairati (fr. panachure) izraditi u
naroito pred same za sebe znaajne raznobojnim prugama.
dogaaje, npr. izvore itd.). panbioma (gr. rap sve, bios ivot) fol. opte
naelo ivota, opti princip ivota.
pamfletist(a) (eng., fr. pamphlet) pisac panbiotizam (gr. rap sve, bios ivot) fil.
pogrdnog spisa (pamfleta). shvatanje po kojem svuda u prirodi vlada
pan (polj., e. rap) 1. gospodin; gospodar. ivot (A. Bergson).
Pan (gr. Rap) 2. itt. sin Hermesa ili Zevsa i panvavilonizam (gr. rap) miljenje po kome se
jedne nimfe, bog polja, uma, stada i pastira, sve religije i celokupna kultura starog sveta
pronalaza pastirske frule, sa kozjim uima, uopte, a potom i dananje religije i kultura,
jareim rogovima, jarijom bradom i svode poglavito na uticaje starih vavilonskih
jarijim nogama, a rutav po celom telu; shvatanja.
smatrali su ga i izazivaem iznenadnog i panvitalizam (gr. rap sve, lat. vita ivot) fil. v.
neopravdanog straha, te otuda izrazi: panbiotizam.
panian strah, panika. pangen (gr. rap, genos rod) biol. po teoriji De
pan- (gr. pas sav, pasa sva, rap sve) 3. Friza: materija koju sadre elije organizama
predmetak u sloenicama sa znaenjem: sve. i koja, dobivena nasleem, odreuje svojstva
papagaja (gr. rap sve, agios svet, sveta) u elija.
pravoslavnoj crkvi: naprsnik, ikonica Hrista pangeneza (gr. rap, genesis postanak, posta-
ili Bogorodice koju arhijerej, pored krsta, nje) shvatanje po kome se iz samih elija
nosi o lancu na grudima; up. enkolpija. stvaraju nova, nasledio optereena organ-ska
Panakeja (gr. Panakeia) mit. lenica od bia.
svake bolesti, boginja ozdravljenja, ki pangermanizam (gr. rap, lat. Germani)
Eskulapova; up. panaceja. tenja da se svi nemaki narodi duhovno i
panama 1. vrsta platnene, poluvunene ili politiki ujedine, svegermanstvo.
vunene tkanine kod koje se preplie isti broj pangsrmanist(a) (gr. rap, lat. Germanus)
niti osnove i potke, pa tako nastaju pristalica ideje pangermanizma, borac za
kvadratii. ideje pangermanizma.
panglosija (gr. rap, glossa jezik) brbljivost,
panama 2. letnji eir nainjen od vlakana govorljivost.
nekih vrsta palmi. pandan (fr. pendant) predmet, naroito slika,
panama 3. izraz kojim se oznaava slom koji se simetrije radi stavlja uz drugi slian
jednog preduzea itd., prema aferi koja je predmet, uz drugu slinu sliku ili prema
izbila za vreme izgraivane Panamskog drugom slinom predmetu ili drugoj slinoj
kanala; fig. velika prevara uz podmii-vanje. slici; fig. (ono to je) slino, jednako, ravno.
panamsrikanizam (gr. rap sve) pol. opti naziv pandantiv (fr. pendentif) vrh. deo loptastog
za sva nastojanja kojima je cilj ostvarenje svoda izmeu velikih lukova to dre kube.
politike i privredne zajednice svih amerikih Pandekta (gr. rap, dechesthai sad.rati,
drava pod vostvom SAD. pandektes koji sve sadri u sebi) pl. knjige
koje sadre sve", glavni sastavni deo Corpus
juri civilis, zbornik koji sadri spise starijih
rimskih pravnih pisaca
42 Leksikon
pandektist(a) 658 panzofija
paniberizam (gr. rap, Iberes I berci) 1. pokret pankratezija (gr. rap, kratesis gospodarenje,
za ujedinjenjem u jednu dravu obeju drava vladavina) svemo, svevlast, neogranieno
na Pirinejskom (Iberskom) poluostrvu; 2. gospodarstvo.
tenja drava tzv. Latinske Amerike (June pankratijast (gr. pankratiastes) gimnasti-ar
i Srednje Amerike) za to prisnijom vezom koji se bavi pankracijom.
sa panijom i Por-tugalijom u cilju da se to pankration v. pankracija.
vie parali-zuje ekonomski i politiki uticaj pankracija (gr. rap sve, kratos jaina, snaga,
SAD i panamerikanizma. lat. pankratium) sp. borba ili utakmica sa
panika (gr. Rap, fr. panique, eng. panic, naponom svih sila i berbenih sredstava;
nem. Panik) iznenadna i bezrazlona vika i vebanje u borenju kod starih Grka u kome
galama, iznenadno i bezrazlono opte je bilo spojeno rvanje i pesnienje, i koje je
prestravljenje i zbunjenost, ijim su tvor-cem zahtevalo upotrebu celokupne telesne snage;
stari Grci smatrali boga Pana; kao berzanski maina sastavljena od vie tokova i
izraz: iznenadan pad vrednosti svih dravnih pogonaca, iji se prvi toak pokree pomou
hartija i hartija od vrednosti uopte, opta jednog tega (slui za pri-kazivanje i
poremeenost i gubljenje kredite. objanjenje raznih principa koji se odnose,
panikografija v. panikonografija. na utedu u vremenu i snazi).
panikonografija (gr. rap sve, eikon slika, lik, pankreas (gr. pankreas guteraa, rap,
grapho param, urezujem) postupak kreas meso) alat. guteraa, podeludana
prenoenja slika, likova nacinkane ploe za lezda.
tampanje, fotocinkografija. pankreasni (gr. rap, kreas) znat. koji se tie
panikulus (lat. panniculus) krpica; med. guterae, guterani; pankreasna lezda v.
tvrda, debela koa. pankreas.
panir (fr. banniere, ital. bandiera, nem. Band, pankreatitis (gr. rap, kreas) med. zapaljenje
nlat. banderia) steg, glavna dravna zastava, guterae.
vojnika zastava. panlogizam (gr. rap, logos razlog) fil.
panirati (fr. rapeg) Kuv. pareta mesa, ribe, hleba uenje Hegelovo po kome je svet ova-
i dr. pre peenja umoiti u razmue-no jaje pa ploenje jednog apsolutnog razuma koji
posuti mrvicama hleba ili branom. ima slinosti sa razumom.
panis (lat. panis) hleb, hlebac, kruh. panmelodion (gr. rap, melos pesma) mu-j.
panislamizam (gr. rap, arap. islam) poli-tiko- instrumenat na kome se proizvode tonovi
religiozni pokret kome je svrha zdruenje pomou ipaka.
svih muhamedovaca, naroito ujedinjenje panmiksija (gr. rap, mixis meanje) fiziol.
sunita i pota, radi ojaanja i irenja islama i nesmetano meanje dobrih i ravih indi-
radi odbrane od svega to je upereno na vidualnih osobina pri razmnoavanju i
slabljenje islamskih drava. nasleivanju, glavni uzrok razvitka
rudimentarnih organa i drugih po organizme
panist (lat. panis hleb) onaj koji dobiva nepovoljnih pojava, to vodi kvarenju i
besplatno hranu. propadanju rasa.
panifikacija (lat. panis, nlat. panificatio) pan-iacionalan (gr. rap, lat. natio narod) koji
pravljenje hleba, meenje hleba; pretvaranje se tie celog jednog naroda, svenarod-ni,
u hleb, uhlebljenje. optenarodni.
panihida (gr. pannychis, panychidos nona pan-negrizam (gr. rap, p. negro crnac)
sveanost) u pravosl. crkvi: opelo, pomen za tenja da se svi afriki crnaki narodi i
pokoj due mrtvima; up. vigilija i rekvijem. plemena ujedine; v. i panafrikanizam.
panian strah v. Pan 2. pavo (fr. panneau) arh. udubena ili ispupe-na
paniar onaj koji pravi paniku. polja na vratima, zidovima i sl. (radi ukrasa,
pankalizam (gr. rap sve, kal los lepota) fil. natpisa i dr.); svaki ukraeni deo graevine;
uenje po kome je osnova svega u svetu naslikano prozorsko okno; iroko sedlo na
lepota, po kome je bie i sutina svega ono kome vetaci u jahanju po cirkusima jau
to je lepo (osniva ameriki filozof i stojei.
psiholog Dems Mark Bolduin). panoplija (gr. rap sve, oplon oruje) puna
pankarta (fr. pancarte, gr. rap, chartes list viteka ili vojnika oprema; zbirka oruja
hartije) objava koja se prikucava na zid; umetniki razmetenog po zidu.
velika hartija sa carinskom tari-fom. panoptikon (gr. rap, optikos vidni, koji se tie
pankosmizam (gr. rap, kosmos vasiona) fil. vienja, orao vidim) zavod u kome su
budistiko uenje po kome postoji samo smetene razne umetniko zbirke i nau-ni
vasiona (kosmos) a. da bog ne postoji, svet aparati, naroito figure od voska, radi
bez boga uopte. oiglednog pouavanja posetilaca reju i
ogledom.
panoptikum (gr. rap, optikos, nlat. panopti-
cum) v. panoptikon.
panoptian (gr. rap, optikos) koji sve vidi, koji
svuda gleda.
42*
panorama 660 panta re)
panorama (gr. rap, horama pogled, prizor) poslednjim pojavljuje kao transformiran i
celokupan izgled svih predmeta u prirodi koji sublimiran.
se mogu obuhvatiti pogledom sa izvesne pansimbioza (gr. rap, symbiosis zajedniki
take i umetniko prikazivanje takvog ivot) fil. izraz kojim se naziva injenica da u
izgleda u obliku okrugle ili dugake slike (u celoj organskoj prirodi vlada naelo
novije vreme obino u naroito za tu svrhu uzajamnog i meusobnog pomaganja,
udeenim prostorijama, gde se preteno podravanja u borbi sa tekoama; ovo
prikazuju panorame bitaka). naelo igra u razvitku ivih bia i u kulturi
panoramograf (gr. rap, horama pogled, prizor, istu znaajnu ulogu kao i borba za opstanak,
grapho piem, beleim) aparat koji izrauje ili, tavie, on je jedno sredstvo u borbi za
slike za panoramu. opstanak.
panostitis (gr. rap, osteon kost) med. opte pansion (fr. pension) cena za stan i hranu;
zapaljenje kostiju. kua, ustanova gde se moe dobiti stan i
panotip (lat. pannus pare sukna, krpa, gr. hrana za novac; zavod za vaspitanje.
typos otisak) fotografske slika izraena u pansionat (fr. pensionnat) v. pansion.
sloju kolodijuma koji lei na votanom panslavizam (gr. rap, nlat. slavismus) sve-
platnu. slovenstvo, tenja za ujedinjenjem svih
panotipija (lat. pannus, gr. typos) vetina slovenskih naroda u jednu dravu, ili za
izraivanja panotipa. stapanjem u jedan narod.
panotitis (gr. rap, us, otos uho) med- zapaljenje panslavist(a) (a) (gr. rap, nlat. slavismus)
celog slunog organa, tj. srednjeg i svesloven, pristalica i pobornik ideja i ciljeva
unutranjeg uva. panslavizma.
pavofobija (gr. rap, phbos strah) med. pansof (gr. rap, sophos mudar, pametan)
iznenadno trzanje iz sna usled prestravlje- onaj koji sve zna, sveznalica.
nosti. pansofija (gr. rap, sophia mudrost) svemu-
panoftalmitis (gr. rap, ophthalmos oko) ned. drost, sveznalatvo; uobraeno sveznanje.
gnojno zapaljenje celog oka praeno bolom. pansperiija (gr. rap, sperma seme) fil. teorija
pannlegija (gr. rap, plege udarac) med. opta ved. fiziara Arenijusa (Arrhe-nius, 1859),
uzetost, potpuna uzetost. po kojoj se klice ivih bia mogu prenositi sa
pavpneumatizam (gr. rap, pneuma dah; du- jedne planete na drugu pomou pritiska
hato bie) fil. uenje da svuda u svetu sunanih zraka, gde se pod povoljnim
postoji samo duh, sveduhovnost. okolnostima mogu potpuno razviti.
pannsihizam (gr. rap, psyche dua) panspermijum (gr. rap, sperma) osnovna
metafizike shvatanje po kome je sve to materija, pramaterija, pratvar.
postoji duato, oduhovljeno, odnosno po panspermian (gr. rap, sperma) koji se
svom unutarnjem biu duhovno ili slino sastoji od samog semenja.
dui; kao to ni u jednom deliu materije panstereorama (gr. rap, stereos krut, tvrd,
nema beivotnosti, tako nigde ne postoji, u vrst, horama pogled, prizor) un. prikazivanje
pravom smislu, potpuno umiranje i apsolutni nekog predmeta u jako ispupenom reljefu.
prestanak ivota; takoe: pretpostavke o pantagoga (gr. panta sve, ago odnosim) pl. med.
postojanju jedne opte due sveta. lekovi koji potpuno iste creva.
pantalone (ital. Pantalone, Pantaleone) 1.
pavpsihisti (gr. rap, psyche) pl. fil. pristalice zatitnik stanovnika Venecije, koga su
panpsihizma (Platon, Plotin, ordano Bruno, naroito potovali i deci na krtenju esto
Lajbnic, eling, Fehner i dr.). davali njegovo ime, zbog ega su dobili
pansatanizam (gr. rap, hebr. satan) fil. nadimak pantaloni; karakterna uloga u ital.
sveavolstvo, izraz kojim O. Libman naziva narodnoj komediji (commedia dell'arte):
openhauerovu pesimistiku metafi-ziku mudar, bogat, as tvrdica, as ljubomoran,
volje; Herbart ovako naziva pantei-zam, jer ponekad zaljubljen venecijanski trgovac,
bi se po njemu i sve zlo u svetu imalo obino otac porodice, star i mrav ovek, u
pripisati bogu. papuama koje, sem njega, niko na pozornici
panse (fr. pansee, lat. pensare) misao, ne nosi; takoe: lakrdija, aljivina,
miljenje, uverenje, shvatanje; bog. dan i no zamlata.
(cvee); ljubiasta boja koja prelazi u pantalone (fr. pantalone) 2. pl. do stopala duge
crvenomrku. muke akire, koje su se pojavile za vreme
panseksualizam (gr. rap, lat. sexus spol) fil. francuske revolucije; akire uopte.
uenje po kome se sve duevne pojave moraju pantamorfija (gr. panta sve, amorphos
izvoditi iz seksualnog, spolnog ivota i bezoblian) potpuno odsustvo oblika, potpuna
seksualnog, spolnog nagona, po kome je, bezoblinost.
dakle, spolni nagon osnova celokupnog panta rej (gr. panta rei) fil. sve tee", tj. sve
duevnog ivota, od najniih do najviih je podlono veitom menjanju (izreka
njegovih izraaja, gde se, u ovim starogrkog filozofa Heraklita).
pantaskija 661 panhelenion
pantaskija (gr. panta sve, a- bez, skia senka) Zevsa, a kod hriana za Hrista); 2. u
geogr. potpuno odsustvo senke. pravoslavno] crkvi: ikona koja predstavlja
paetatipija (gr. panta sve, typos otisak) tip. boga kao tvorca sveta, obino stoji u kubetu
pretvaranje grafikih radova, namenje-nih crkve.
za litografisanje i dr., u ispupene ploe za pantometar (gr. rap, pantos, metron merilo,
tamparsku mainu. mera) uglomer za vrenje najraznovrsni-jih
pantatrofija (gr. panta, a- bez, trophe ishrana, premeravanja na polju i na nebu.
hrana) med. potpuna uvelost, potpuna pantomim (gr. pantmimos) onaj koji sve
klonulost, potpuna iznemoglost; v. atrofija. podraava"; glumac koji predstavlja misli,
cantafobija (gr. panta, phobos strah) med. v. oseanja i radnje samo pokretima tela i
pantofobija. izrazom lica, obino uz ples i muziku (a bez
panteizam (gr. rap sve, thes bog) fil. uenje po rei); podraavalac pokreta drugih.
kome su bog i priroda jedno isto, a, stvari i pantomima (gr. pas, pantos sav, rap sve,
pojave. u svetu samo momenti boanskog mimein podraavati) podraavanje svemu";
sveivota, po kome, dakle, bog i svet ne igra izraznim pokretima, bez rei; govor
stoje u odnosu kao tvorac i stvoreno delo; samo pokretima i izrazima lica; dramska
glavni predstavnici: Eleaani, Spinoza i radnja koja se prikazuje samo pokretima tela
ordano Bruno; up. deizam. i izrazima lica, bez govora.
panteist(a) (gr. rap, theos) fil. pristalica pantomimizirati (gr. pan-to-mimem)
panteizma. podraavati koga, iskazivati ili prikazi-vati
pantelegraf (gr. rap, tele na daljinu, daleko, (misli, oseanja, radnju) samo izraznim
grapho piem) telegraf koji moe da prenosi pokretima, bez rei.
i rukopis, poteze, crtee i dr. pantomimika (gr. pan-to-mimein) vetina
pantelizam (gr. rap, thelo hou) fil. uenje o podraavanja drugih; vetina govorenja i
svevolji, uenje da je vol>a osnovni i prikazivanja samo izraznim pokretima, bez
glavni inilac celokupnog postojanja i rei.
bivanja; ovim imenom je nazvana open- pantomimist(-a) (gr. pantomimos) v. panto-
hauerova metafizika, koja u volji gleda
sutinu stvari, osnovu i razlog postojanja pantomimiki (gr. pan-to-mimem) iskazan
sveta; voluntarizam. izraznim pokretima, bez rei. pantomorfan
panteologija (gr. rap, theos bog, logfa uenje, (gr. rap, pantos, morphe
nauka) uenje o svima bogovima. oblik) sveoblian, koji se javlja u svima
Panteon (gr. rap sve, theos boanski) sav oblicima. pantofag (gr. rap, pants,
boanski"; 1. kod starih Grka i Rimljana: phagem jesti,
hram posveen kultu svih bogova; 2. ranije derati) zool. svatojed, svatoder.
crkva sv. Genoveve u Parizu, a od 1791. pantofagi ja (gr. rap, pantos, phagem jesti,
hram asti u kome se sahranjuju veliki i derati) upotreba svake hrane bez ra-
zasluni Francuzi. zlike. pantofobija (gr. rap, pantos,
panter (gr. panther, lat. panthera) zool. ti-gru i phobos
leonardu slina afrika i isto-noindijska strah) ned. bolesni strah od svaega; strah
grabljiva ivotinja. od vode; pantafobija. panurg (gr. panurgos,
pantera (gr. rap sve, thera lovljenje, lov, fr. rap sve, ergon delo)
pantiere) mrea za hvatanje ptica, obino onaj koji moe sve da uini, svemu vian,
snabdevena ogledalima (u Italiji). vet za sve; lukav, prepreden ovek.
pantljike (nem. Band, Bandel) vrpca, traka. panurgija (gr. panurgos svemu vian, vet
panto- (gr. rap, pantos sav) predmetak u za sve; lukav, prepreden) lukavost, pre-
sloenicama sa znaenjem: sve. predenost, dovitljivost, sposobnost sna-
pantograf (gr. pas, pantos sav, grapho piem, laenja u svakoj prilici. panu s (lat.
beleim) aparat za mehanike prenoenje pannus) krpa, dronjak; panus
crtea, karata, uzoraka od tkani-na i dr., u kutaneus lat. pannus cutaneus) med. pega,
uveanom i umanjenom obliku. mrlja, mrlja na koi; panus okuli (lat.
pantografija (gr. pas, pantos, graphia pisanje, pannus oculi) mrlja ili navlaka na oku.
beleenje) vetina prenoenja crtea pomou panharmonikon (gr. rap, harmonikos skla-
paitografa; crte; dobiven pomou dan) huz. instrumenat koji sjedinjuje u
pantografa. sebi vie duvakih instrumenata.
pantozofija (gr. rap, pantos, sophi'a mudrost) panharmonian (gr. rap, harmonikos skla-
v. pansofija. dan) savreno skladan, potpuno saglasan.
pantokrat (gr. pantokrator) svemogui, vladar panhelenizam (gr. rap, Hellenes Heleni,
svih stvari, svedritelj, bog. Grci) tenja za ujedinjenjem svih grkih
pantokratija (gr. rap, pantos, kratos jaina, plemena u jednu narodnu dravu.
snaga, vladavina) svemo, svemogunost. panhelenion (gr. rap, Hellenes Heleni,
pantokrator (gr. pantokrator) l. svedritelj, Grci) 1. hram Zevsa Panheleniosa (tj.
svemogui (kod starih Grka naziv za Zevsa koga potuju svi Grci), na Egini,
kod koga su se proslavljale panhelenije; 2.
panhistorija 662 papirologija
dravni savet u Novoj Grkoj, ustanovljen javlja se leti, naroito u krajevima u kojima
1828. godine. ive mali komarci.
panhistorija (gr. pan, historia) sveznanje. paperta (lat. pars aperta otvoreni deo) u starim
panhrestian (gr. pan, hrestos upotrebljiv, hri. hramovima: otvoreni deo ili spoljanji
koristan) koji pomae u svemu, koji lei sve, pritvor, mesto na kome su stajali grenici koji
za sve koristan, za sve upotrebljiv. su bili odlueni i od crkve i oni koji su se
pavhrestum (gr. pan, hrestos) med. koji lei spremali da prime hrianstvo (oglaeni).
sve bolesti; up. panaceja. papesa (ital. papessa) ena, po imenu ova-na,
panhristijapizam (gr. pan, Christs) pokret koji za koju neki pisci i istoriari tvrde da je
tei jedinstvu hrianskih crkava; up. uspela, preruena kao muko, 885. god. da
ekumenizam. se proturi i postane papa.
panhromatinost (gr. pan, chroma boja) fot. papeterija (fr. papeterie) radnja sa hartijom,
osetljivost za sve boje spektra i sposobnost trgovina hartijom, papirnica; fabrika hartije;
njihovog reprodukovanja (kod ploa i izraivanje hartije; kutija od drveta ili
filmova). kartona u kojoj stoji hartija i pribor za
panhumanizam (gr. pan, lat. humanus ove- pisanje.
anski, ovean) sveovenost, opteo- papizam (lat. papa) papstvo; uenje rimokat.
venost. crkve o papi kao namesniku Hristovu na
pancer (ital. panziera) l. grudni oklop od zemlji i o njegovoj nepogreivosti u
gvoa ili elika; 2 oklop ratnih brodova; 3. pitanjima vere.
tenk. papijota (fr. papillote) pare hartije ili lima
pancir (ital. panziera) v. pancer. oko koga se obmota pramen kose da bi ostao
panaratra (ind. pantscharatra) ime stare ukovren; vikler.
teistike sekte u Indiji, obnovljene u HI veku papijotirati (fr. papilloter) kovriti kosu, praviti
n. e.; bagavata. kovrice uvijanjem kose oko pareta hartije
panan (fr. penchant, lat. pendere) sklonost, ili lima.
naroita ljubav prema emu. palila (lat. papilla) adat. bradavica, kvrica;
papa (lat. papa, gr. pappas tata) 1. u dejem naroito: prsna bradavica.
jeziku: tata, otac. papilaran (lat. papillaris) bradaviast; pa-
papa (lat. papa, gr. pappas tata) 2. u grkoj pilario telo kvrini sloj, gornji sloj krzna
crkvi: naziv za sva, naroito via sa papilama u kojima se zavruju ivci.
svetenika lica (papas); u rimokatolikoj papi li o (lat. papilio) zool. leptir. , papilionacee
crkvi: od V veka naziv za biskupe, a od XI (nlat. papilionaceae) pl. bog. leptiraste biljke,
iskljuivo za vrhovnog poglavara ri- lepirnjae.
mokatolike crkve. papiliforman (nlat. papilliformis) bradaviast =
papilaran.
papabili (ital. papabili) pl. kardinali za koje se papilozan (nlat. papillosus) bradaviat,
misli da bi mogli biti izabrani za papu, kvriat, koji ima kvrice sline bra-
kandidati za papu. davicama.
papaver (lat. papaver) bog. mak. papilom (lat. papilla) med. tvrd i bezopasan,
papaveracee (nlat. papaveraceae) pl. bog. biljke mali otok, obino na spoljnoj koi i
iz porodice maka, makovi. sluzokoi grkljana, ili mekani na materici, u
papaverin (lat. papaver) hen. jedna od biljnih elucu, crevima i mokranoj beici (mehuru),
baza koje se nalaze u opijumu. gde moe da izazove jaka krvarenja.
papagaj (tur. papagai, pere. bapga, arap. ba- papilon (lat. papilla) med. v. papilom.
badha, malaj. bayan, i. papagayo, ital. papilotna (fr. papillote) v. papijota.
pappagallo, nem. Papagei, nlat. papagallus) papir (gr. papyros) biljna materija na kojoj se
zool. poznata veoma mnogobrojna porodica pie, hartija; up. papirus.
veinom lepih umskih ptica u Aziji, Africi i papirni (gr. papyros) pergament-hartija.
Americi. papirmae (fr. papier papir, mache sa-vakan)
papajacee (nlat. rarauaseae) pl. bog. tikve. papirna masa pomeana s lepilom, kredom i
papalizam (lat. papa) v. papizam. dr., od koje se prave razliiti predmeti
papalini (ital. papalini se. soldati) pl. papini (igrake, kutije i sl.).
vojnici, vojnici papine drave. papirograf (gr. papyros, grapho piem)
papalitet (nlat. papalitas) papstvo, papske sprava za umnoavanje rukopisa.
dostojanstvo. papirografija (gr. papyros, grapho) kopi-ranje
papalni (nlat. papalis) papski, papin; pa-palna i umnoavanje rukopisa pomou pa-
misa sveana misa koju slui papa; papalni pirografa.
sistem papska vrhovna vlast u papirologija (gr. papyros, logia nauka) nauka
rimokatolikoj crkvi. koja se bavi prouavanjem grkih i latinskih
papat (ital. papato) papstvo, papsko tekstova na papirusu, naenim na teritoriji
dostojanstvo; vlast pape kao vrhovnog Egipta, a nastalim u perio-
poglavara katolike crkve.
papatai-groznica (lat. febris pappataci) med.
akutna i kratkotrajna zarazna bolest;
papiroska 663 paragov
du izmeu 331. god. pre n. e. i 641. god. n. e.; uzimati u prenesenom znaenju, npr. Hri-
starije egipatske papiruse prouava egkp- stove prie o sejau i semenu, o bludnom
tologija. sinu, o vinogradarima i dr.; kom. kriva linija
papiroska (rus. papiroska) cigareta. drugog stepena, kupin presek ija je svaka
papirus (gr. papyros) staroegipatska hartija taka podjednako udaljena od dane take,
koju su pravili od tanke kore ili like jedne fokusa, i dane prave.
vrste site misirske; rukopis na papirusu, parabolizirati (gr. parabole) govoriti u
kakvi su nalaeni u Egiptu, Pompejima i poreenjima, u prenesenom smislu.
drugim mestima. parabolian (gr. parabolos) iskazan u obliku
papist(a) (lat. papa) papinac, bezuslovni poune prie u poreenjima; geom. koji ima
pristalica pape i njegove to potpunije vlasti; oblik parabole; parabolino ogledalo ont.
rimokatolik. izdubeno ogledalo koje ima povrinu
papjemae (fr. papiermache) uobliljiva masa, parabolocca; upotrebljava se u reflektorima.
ukalupljiva masa, napravljena od stare parabolni v. parabolian.
hartije, sa dodatkom lepka, skroba, gipsa, paraboloid (gr. parabole, eidos oblik, vid)
krede i ilovae, ukalupljena, premazana kom. telo koje nastaje obrtanjem parabole
firnajsom i obojena; upotrebljava se za oko svoje ose.
duvanske i dr. kutije, lutke, ivotinjske paraboloni (gr. parabolos smeo, opasan)
figure, geografske karte itd. katoliki svetenici koji su se posve-tili nezi
papendekl (nem. Pappendeckel) olepljena, bolesnika.
debela hartija za zavijanje, karton. paravan (fr. paravent) vetrobran; pomini zid,
papocezarija (lat. papa, Cesar) papina vr-hovna panski zid, zaklon.
vlast; meanje pape u prava svetov-nih par avans (fr. par avance) unapred, na ime
vladara. predujma.
paprika (ma. paprika) kuv. govee, telee, parageneza (gr. para, genesis postanak) po-
svinjsko ili ivinsko meso upreno sa dosta stajanje (ili: raanje) u zajednici s kim ili s
luka i paprike. im; min. nauka koja prouava okolinu i
papula (lat. papula) med. bubuljica, koni prilike pod kojima su postali pojedini
mehuri. minerali i gleda da utvrdi zakone po kojima
papulozan (nlat. papulosus) med. bubuljiav, to biva.
bubuljiast. parageuzija (gr. para-geuomai okusim pored
papua (pere. papus, od pere. ra noga, ri- toga, pokuam uz to) ned. ispitivanje ukusa i
iden pokriti) laka, plitka, otvorena obua sposobnosti za ukus.
koja se nosi u kui. paragij(um) (lat. par, nlat. paragium) prav.
papuar (tur. raris) onaj koji izrauje i prodaje podjednako pravo na leno; naroito, kod
papue; fig. muze kojim ena gospodari. podele nasledstva u nekoj vladarskoj
par (lat. par) l. pr. jednak, ravan; im. dvoje. porodici: izmirenje jedne sporedne linije time
par- (gr. par-) 2. v. pod para-. to joj se odvoji jedan deo poseda na
para (pere. rage) 1. sitan.novac; novac uopte; uivanje; supr. apanogijum.
stoti der dinara. paragirati (nlat. paragere) odvojiti, odeli-ti;
para- (gr. para) 2. grki predlog, javlja se u paragirana linija sporedna linija neke
mnogim sloenicama i oznaava: promaaj, vladarske porodice koja je izmirena time to
pogreku, zabludu; prekoraenje ili joj je jedan deo zemlje odvojen i predan u
premaaj, protivljenje ili suprotnu tenju; sopstvenost (supr. apanagirana linija).
pored i, najzad, neku promenu ili preobraaj; paraglas (fr. paraglace) mor. ledobran, ledo-lom,
pred samoglasnicima= par. naprava na brodu koja ga titi od udara
paraaminosalicilna kiselina v. PAS. ledenih santi.
parabaza (gr. parabasis) l. odstupanje; 2. paraglosa (gr. para, glossa jezik) med.
prekoraaj, prekraj; 3. skakanje s jednog zapaljenje jezinih miia.
predmeta na drugi; 4. u starogrkoj komediji: paragoga (gr. paragoge dovoenje) gram.
deo umetnut u sredinu komada (koji sa produenje zavretka jedne rei time to se na
prikazivanim komadom nije imao nikakve zavretak doda jedno slovo ili dva, npr.
veze), u kome se voa hora, u ime pisca ovdena" mesto ovde", tuna" mesto tu";
komada, obraao gledaocima i slavio menjanje rei, promena, izvoenje; med.
dravne bogove, a ljude i zablude svog omekanje kostiju.
vremena izvrgavao poru zi i ibao. paragogian (gr. par-agogos izveden) gram. na
parabelum (gr. para, lat. bellum rat) veliki zavretku produen; izveden.
automatski pitolj sa veoma jakim dejstvom. paragomfoza (gr. para, gomfos klinac) med.
parablepsa (gr. parablepsis gledanje pored) nepotpune uglavljenost deje glave u karlici.
med. privienje, obmana vida. paragon (ital. paragone, p. paragon) l.
parabola (gr. parabole stavljanje naporedo, predstavnik, obrazac, tip; poreenje, sra-
uporeenje) poet. pouna pria u poreenji-ma, vnjenje; krupan biser, biser, dijamant bez
tj. pria u kojoj sve to se pria treba
paragon 664 parakadutist
mane; tip. vrsta slova izmeu teksta i tercije faradis, fr. paradis, nem. Paradies) zve-
(od 21 take odnosno 18 taaka). rinjak, raskoan vrt, perivoj; kit. prebi-valite
paragon (ital. paragone) 2. vrsta crnog prvih ljudi dok ih bog zbog greha, nije odatle
mramora. isterao; mesto u koje dolaze pravednici posle
paragrama (gr. para, gramma slovo, pismo) smrti, raj; aljivo: poslednja galerija u
dodatak, umetak, rei ili reenice umet-nute pozoritu.
u neki spis; ispremetana slova u rei radi paradni (fr. parade) koji se tie parade, koji
dobivanja aljive igre rei; takoe = anagram. uestvuje u paradi, sveani; paradna kola
paragraf (gr. paragraphos linija ili crta sa kola za sveane prilike; paradni konj konj
strane sa takom iznad nje radi obe- koji se upotrebljava samo u paradama;
leavanja delova hora i parabazeu tragediji i paradni mar voj. sveana kora-nica,
staroj komediji koji odgovaraju jedan sveani mar, mar kojim vojnici idu
drugom) odsek, odeljak nekog teksta koji prilikom smotre, naroito kad odaju poast
govori samo o jednoj stvari ili razvija samo stareini.
jednu misao; odeljak, lan (zakona, uredbe, paradoks (gr. paradoxos protiv miljenja,
pravilnika i sl.); znak kojim se obeleena protiv oekivanja, neoekivan, neverovatan)
takav odeljak. miljenje protivno optem miljenju; 1.
paragrafima (gr. para, graphia pisanje) med. prividna besmislica, osobenost, nastranost,
nesposobnost pisanja obinim pismenima neobina i udna misao ili stvar; 2. ret. podvrsta
(znak izvesnih oboljenja mozga). aititeze: reenica ija su dva dela na prvi
paragrafirati (gr. para-grapho napiem pored, pogled potpuno suprotna, a ipak stoje jedan
dopiem) deliti, podeliti na odse-ke ili odeljke; pored drugog, npr.: Ne bojim se, ali me je
obeleiti odeljke nekog teksta (spisa, zakona, strah.
uredbe i dr.) naroitim znacima, paragrafima paradoksalan (gr. para, doxa v. paradoksan.
() paradoksan (gr. paradoxos) protivan optem
paragrel (fr. paragrele) top za rasterivanje miljenju (ili: shvatanju, oekivanju),
gradonosnih oblaka. prividno besmislen, osoben, neobian,
parada (fr. rageg, parade, lat. parata enski rod nastran, udnovat.
participa perfekta od ragage pripremiti,
spremiti) sveanost, sveana pri-redba kojoj paradoksija (gr. para, doxa miljenje,
je cilj da se neto pokae ili istakne; voj. mnjenje) osobenost u nainu miljenja i
sveana smotra; ka. odbijanje udarca shvatanja, nastranost, neoekivano, prividna
sabljom. besmislenost (ili: protivrenost,
paradentoza (gr. para, lat. dens zub) med. neverovatnost); ljubav prema onome to je
prevremeno ispadanje zuba bez ikakvih nastrano.
simptoma oboljenja. paradoksologija (gr. paradoxologia govorenje
paradigma (gr. paradeigma) primer za o neverovatnim stvarima) govorenje ili
ugled, uzor, uzorak; obrazac; gram. obrazac pisanje u neobinim reenicama ili izrazima.
menjanja; model za likovne umetnike. paradoksomanija (gr. para, doxa, taa
paradigmatizirati (gr. paradeigma primer, uzor) pomama, strast) preterana sklonost nastra-
iznositi primere za ugled, pouava-ti, nom miljenju i uenju.
objanjavati, objanjavati na prime-rima. paradokson (gr. paradoxon) v. paradoksija.
paradigmatik (gr. paradeigma) pisac ivo- parazit (gr. para-sitos) onaj koji se hrani
topisa svetih i bogougodnih ljudi, onih koji zajedno s drugim; drug za stolom, tj. goto-
svojim ivotom i radom mogu drugima da van, onaj koji ivi na raun drugog.
poslue za ugled. paraziti (gr. para-sitos) pl, biol. gotovani,
paradigmatika (gr. paradeigma) vetina ivotinje i biljke koje ive na ili u drugim
pravljenja gipsanih figura, vajanje u organskim telima i hrane se na njihov raun;
gipsu. kod profesionalnih kockara varalica: tajni
paradigmatian (gr. paradeigma) uzoran, saveznici glavnog igraa.
primerak, koji moe da poslui kao parazitizam (gr. para-sitos) gotovanstvo,
obrazac; koji pouava primerom. ivljenje na tu raun.
paradijastola (gr. paradiastole stavljanje parazitologija (gr. para-sitos, logfa) biol. nauka
jednog pored drugog i rastavljanje) Ret. o gotovanima, nauka o biljkama i
rastavljanje stvari koje inae predstavljaju ivotinjama koje ive na raun drugih (nauka
celinu (radi boljeg razumevanja), o parazitima).
objanjavanje neega pomou njegovih parazitski (gr. para-sitos) gotovanski, na
suprotnosti. raun drugoga.
paradirati (fr. parader) uestvovati na paradi; parazol (ital. parasole, fr. parasol) tit od
razmetati se im, isticati neto tako da pada sunca, suncobran.
u oi, iznositi na pazar. parakadutist (ital. paracadutista) voj. italijanski
paradne (gr. paradeisos, lat. paradisus, sskr. vojnik obuen za upotrebu pado-brana,
paradesa, pardes, pere. i arap. firdaus pl. padobranac.
parakeratoza 665 paralisati
parakeratoza (gr. para, keras rog) kec. ili delatnosti; analogiJa; fil. odnos slinih
nepravilno stvaranje roine. stvari jednih prema drugima; biogenetiki
parakinezija (gr. para, kinesis kretanje) med. paralelizam slinost i podudarnost izmeu
poremeaj u pravilnom kretanju miia. individualnog i opteg razvitka; psihofiziki
paraklaza (gr. para, klasis loml>enje paralelizam odnos izmeu miljenja i bia,
razbijanje) teol. vea tektonska pukotina ili psihikog i fizikog, prema kojem ove dve
rased. grupe jedna drugoj odgovaraju, ali nisu
parakletikon (gr. parakletikos odobravan, identine; geom. naporedan tok pravih linija ili
podran, utean) uteni spis; grka crkvena povrina, jednaki razmak linija i povrina u
knjiga koja sadri rei utehe. svim takama; teol. saglasnost, jednoobraz-
parakletian (gr. parakletikos) utean, pun nost, slinost pojedinih mesta u Sv. pismu,
utehe. slinost pojedinih stihova u psal-mima.
parakma (gr. par-akmazo precvetam, opa- paralelizirati (nlat. parallelisare) poredi-ti,
dam) med. v. parakma za. uporediti, uporeivati, sravnjivati, sravniti.
parakmaza (gr. par-akmazo precvetam, paralelne mesta mesta u spisima koja jednako ili
opadam) med. poputanje, slabl>enje bolesti slino glase, naroito u Sv. pismu.
(poto je ve bila dostigla vrhunac jaine). paralelne prave geom.: Paralelne su one prave
parakmastiav (gr. parakmastikos) med. koji koje se nalaze u istoj ravni i koje se,
poputa, koji pada (poto je ve bio dostigao produene u beskrajnost na obe strane, ne
svoj vrhunac). seku jedna s drugom" (Euklid).
parakopa (gr. parakope ludilo) med. buncanje, paralelpi krugovi uporednici, krugovi koji idu
trabunjanje u groznici. paralelne sa polutarom (ekvato-rom) a koji su
par aksidan (fr. par accident) v. per akci-dens. sve manji to su blie stoerima; oni na
parakuza (gr. par-akiio ujem pored toga, Zemlji spajaju mesta iste geografske irine, a
ujem pritom) med. pogrean sluh; zujanje u na nebu zvezde iste deklinacije.
uima.
paralaga (gr. parallage) menjanje, zamenji- paralelnost (gr. parallelos) v. paralelizam.
vanje; med. duhovni poremeaj, zabuna, paralelogram (gr. parallelogrammon) geom.
zbrka. etvorougaonik kod koga su naspramne
paralakser (gr. parallaxis promena) ureaj strane paralelne, te zbog toga i jednake;
kojim se odreuje paralaksa. paralelogram sila fiz. rezultanta (ili:
paralaksa (gr. parallaxis menjanje, promena) proizlaznica) dveju sila koje dejstvuju u istoj
astr. ugao koji prave dve razliite vidne linije nenadanoj taci pod izvesnim uglom jednaka
prema istom predmetu, ili: paralaksa nekog je, po jaini i pravcu, dijagonali
predmeta jeste razlika izmeu pravaca ka paralelograma konstruisanog od datih sila kao
tome predmetu kad se ovaj gleda iz dve strana.
razliite take. paralelograf (gr. parallelos, grapho piem,
paralalija (gr. paralaleo na brzu ruku beleim) muz. v. rastral.
blebeem) med. poremeaj u govoru, pogreno paraleloed v. paralelepiped.
izgovaranje rei. paraliza (gr. paralysis uzetost, oduzetost,
paralampsis (gr. paralampsis) med. bela i paralyo oduzmem, ukoim) med. potpuna
sjajna pega na ronjai oka. uzetost, ukoenost; paralizis agitans (nlat.
paraleksija (gr. para, lexis govorenje, paralysis agitans) uzetost sa drhtanjem
izraavanje) med. nesposobnost pravilnog (naroito glave i ruku); v. i progresivna
itanja, itanje umil>enih rei mesto onih paraliza.
koje su napisane. paralizirati (gr. para-luo, fr. para-lyser) med.
paralela (gr. parallelos naporedan, koji v. paralisati.
naporedo stoji, lei, ide itd.) poreenje, paralipomena (gr. para-leipo propustim,
sravnjenje; lit. poreenje dvaju karaktera; voj. izostavim) pl. stvari koje su jo ostale da se
spojnica, saobraajnica izmeu dva rova; kau, stvari koje su bile isputene ili preko
kom. jedna od dveju ili vie para-lelnih kojih se prelo, naknadni prilozi ili dopune
pravih. nekog dela.
paralelan (gr. parallelos) naporedan, upore-
dan, istoga pravca, koji je, kae se, u paralipsa (gr. paraleipsis) ret. figura kojom se
svima takama jedan od drugog jednako neto istie i podvlai ba tim to govornik
udaljen; fig. saglasan, koji jedan drugom izjavi kako, toboe, eli da pree preko
odgovara, barabar. toga; v. pretericija.
paralelepiped (gr. parallelepipedon, parallelos paralisati (gr. paralyo oduzmem, ukoim, fr.
naporedan, epipedon ravan) kom. telo paralyser) med. ukoiti, umrtviti; fig. slabiti,
ogranieno sa est paralelograma, od kojih su oslabiti, ukoiti, liiti snage; otkloniti,
naspramni meusobno jednaki. predusresti.
paralelizam (gr. parallelos) istovremeno i
uporedio odvijanje dvaju ili vie procesa
paralitik 666 parartroma
paralitik (gr. paralytikos) med. onaj koji je jednog dimorfnog tela u istom kristalu,
uzet, onaj koji je ukoen; onaj koji boluje od pseudomorfoze kod kojih se tvar samo
suenja mozga. fiziki promenila.
paralitian (gr. paralytikos) med. uzet, ukoen; paramorfoza (gr. para, morphe) min. v.
bolestan od suenja mozga; koji potie od paramorfizam.
paralize. parangal (ital. ragapso konop, konopac) na-
paralogizam (gr. paralogismos) pogrean prava za hvatanje riba u obliku dugake
zakljuak; log. neizmerno napravljen vrpce na koju su u malim razmacima na
pogrean zakljuak. kraim uzicama privezane udice.
paralogizirati (gr. paralogizomai) praviti parangon (fr. parangon) v. paragon.
pogrene zakljuke, pogreno zakljui-vati. paranimf (gr. paranymphos, para, nymphe
paralogija (gr. paralogia) suprotnost razumu, nevesta, mlada) onaj koji vodi mladu u
besmislica, zabluda; ned. trabunjanje, kuu mladoenjinu, runi dever; upravlja
govorenje bez smisla. svadbenim sveanostima.
paralogistika (gr. paralogistike) vetina paravoja (gr. para-noia ludilo) med. pore-
namernog pravljenja pogrenih zakljuaka, meenost uma, vrsta ludila.
= sofistika. paranomija (gr. paranomia, para, nomos
paramagnetizam (gr. para, Magnes) fiz. svojstvo zakon) rad protiv zakona, protivzakoni-tost.
nekih tela (paramagnetina tela) da se parapet (ital. parapetto) nizak zid, zaklon,
svojom uzdunom osom (tela oblika pruga, grudobran; priruje, ograda.
tapa) postave paralelne sa linijama sile parapetazma (gr. parapetasma) zavesa,
dvaju suprotnih magnetnih po-lova naroito pozorina.
(aksijalno postavljanje, npr. hrom); supr. parapetalum (gr. para, petalon list) bog.
dijamagnetizam. sporedna latica.
paramagnetina tela v. paramagnetizam. parapitek (gr.) najstariji poznati fosilni
paramenti (lat. ragage spremiti, pripremiti, nlat. ovekoliki majmun, iveo u oligocenu.
paramenta) pl. u evangelikoj i katolikoj paraplazma (gr. paraplasma) nakaza, izrod.
crkvi: crkvene utvari i dra-gocenosti, svi paraplegija (gr. paraplegia) med. uzetost
predmeti koji spadaju u sastavne delove odgovarajuih delova gornje i donje polovine
crkve (pokaznice, ae, krstovi, svenjaci, tela, npr. obeju nogu, obeju ruku, oba oka
odede i dr.). (kao posledica oboljenja lene modane ili
parametar (gr. para, metron mera, merile) mozga).
mat. svaka veliina koja se sadri u nekoj parapleksija (gr. para-plexia) med. v.
funkciji pored promenljivih; kod nekog paraplegija.
konanog preseka: duina tetive upravne u paraplektian (gr. paraplektikos) med. uzet u
ii na glavnu osu; min. rastojanje od take u jednoj strani ili u jednom delu tela usled
kojoj jedna kristalna pljosan preseca osu do kaplje.
take preseka ose. parapleroma (gr. para-pleroma) ret. suvi-nost,
parametrij(um) (gr. para, metra materica) suvina upotreba rei u govoru, tj. rei koje
anat. karlino tkivo koje obavija matericu. nisu potrebne ni radi smisla ni radi kakve
parametritis (gr. para, metra) ned. gramatike veze, npr.: dakle, elem, znate,
zapaljenje karlinog tkiva (onoga to obavija more i dr.
matericu), koje se javlja kao posledica parapleuritis (gr. para, pleuritis zapaljenje
poroaja. plune maramice, zapaljenje porebrice)
paramecijum (lat. paramecium) zool. vrsta med. malo zapaljenje plune maramice.
praivotinje, infuzorije, koja ivi u stajaim parapsihologija (gr. para, psyche dua, logia
vodama, a kree se pomou trepetljika, nauka) fil. posebna grana psihologije koja
trepalja na povrini tela; najpoz-natija je kritiki ispituje pojave izvan delo-vanja
papuica obina (Paramecium caudatum). prirodnih zakona kakvi su zasad poznati, tj.
paramitija (gr. para-mythia) poet. vrsta pa- spiritizam, telepatiju, tele-kinezu,
rabole koja neku viu moralnu istinu odeva materijalizaciju, vidovitost i druge okultne
u izmiljen dogaaj iz ivota mit-skih bia pojave; up. okultizam.
(bogova, anela, dobrih i zlih duhova). pararitmian (gr. pararythmos) koji
paramnezija (gr. para mimo, uz, mimnesko neprirodno (ili: neobino) bije, npr. bilo,
seam se) pojava poremeaja pamenja u puls.
obliku razliitih deformacija zapame-nog. pararitmus (gr. pararythmos) med. neprirodno
paramo (p. paramo) ledina, pustara, pusto- bilo, neprirodan puls.
poljina; pl. paramosi visoravni u Andima. parartreza (gr. par-arthresis uganue,
paramorfizam (gr. para, morphe oblik) min. iaenje) med. malo, nepotpuno uganue
istovremeno pojavllvanje obaju oblika zgloba.
parartrema (gr. par-arthrema zglob) med. v.
parartreza.
parartroma (gr. para, arthron) med. v.
parartreza.
paraselena 667 parafonian
paraselena (gr. para, selene Mesec) metar. paratrima (gr. paratrimma) med. ojedenost
pamesec, sporedni Mesec, vazduasta slika zadnjice, ojed.
Meseca; svetli krug oko Meseca. paratrihoza (gr. para, trix, trixos vlas,
parasilabian (lat. par jednak, ravan, gr. dlaka) med. izbi j anje (ili: rastenje) dlaka na
syllabe slog) gram. koji ima isti broj slogova, mestima gde nije prirodno da rastu.
jednakosloan. paratropija (gr. para-trepem odvratiti,
parasimpatikus (gr. para, nlat. symphati-cus) skrenuti) med. nepravilan (ili: neprirodan)
deo vegetativnog ivanog sistema koji poloaj nekog dela tela.
upravlja organima iji se rad odvija bez paratrofija (gr. para, trophe hrana, ishrana)
sudelovanja nae volje (srce, eludac, creva). med. bolest usled loe ili nepovoljne ishrane.
parasit v. parazit. paraf (fr. paraphe, nlat. paraphus, gr. para-
parasifilitian (gr. para, v. sifiliti-an) med. graphos) potez pera pri potpisu, skraen
opti naziv za bolesti koje, istina, ne pokazuju potpis, obino poetna slova imena i
simptome samog sifi-lisa, ali se smatraju kao prezimena, npr. na nekom aktu (ime se
njegove posledice. oznaava da je nadleni slubenik imao akt
paraspadija (gr. para-spao odvuem, otr- u ruci i upoznao se sa njegovom
gnem) med. neprirodan razvitak mukog sadrinom).
spolnog uda, koji se sastoji u tome to parafernalije (lat. paraphernalia srednji rod
mokrana cev ima bono otvor za putanje mnoine prideva od parapherna osobina",
mokrae. zasebno imanje udate sene, od gr. para i
paraspadijaza (gr. para-spao) med. v. pherne miraz, prija) pl. prav. lina svojina,
paraspadija. lino imanje supruge, koje ne spada u miraz
parastati (gr. para-states) pl. ark. sporedni i nad kojim je ona zadrala neogranieno
stubovi, podupirai. pravo slobodnog raspolaganje .
parastatian (gr. parastatikos) koji pomae; parafernalno imanje prav. v. parafernalije.
pomoni; koji samo prividno pomae. parafiza (gr. paraphysis sporedan izdanak)
parastos (gr. parastasis stajanje uz koga) u bog. u plodonosnom telu izvesnih gljiva:
pravoslavno j crkvi: sluba za pokoj due sterilna vlakna koja stoje pored vlakana u
umrlog, panihida;kod. katolika: rekvijem. kojima su spore; sporedno biljno vlakno,
mladica, izdanak.
parastih (gr. para-stichos) Poet. v. akrostih. parafimoza (gr. para, phimoo uveem,
parascena (gr. para, skefhe skela, pozornica) stegnem) med. otok i, usled toga, suavanje
sporedna scena, sporedan dogaaj. gornje koice mukog spolnog uda; panska
parascenij(um) (gr. para, skene) poz. soba do kragna.
pozornice (u kojoj se glumci oblae). parafin (fr. paraffine, lat. parum malo, affinis
parataksa (gr. para-taxis metanje pored, srodan; naziv dao nem. hemiar K. von
stavljanje pored, metanje prema, stavljanje Reichenbach) hem. meavina vrstih
prema) gram. naporednost, usporednost; ret. ugljovodonika, nalazi se kao sastojak
knjievna figura kojom se iskazuje neko petroleja, dobiva se naroito destilacijom
uporeivanje, npr.: ovek snuje, a bog nekih vrsta mrkog uglja, treseta i bitumi-
odreuje; koordinacija. noznih kriljaca (parafinski krilj-ci);
parataktiki (gr. para-taxis) gram. napore-dan, upotrebljava se za izradu svea, votane
usporedan. hartije, votanog platna, voska za mazanje
paratan (lat. ragage, paratus) spreman, gotov, poda, za natapanje iica i za izolovanje kao
pripremljen. dielektrikum.
parateza (gr. para-thesis) pridodavanje, parafini (fr.) hem. naziv za ceo niz organ-skih
dodavanje, dometanje; poreenje, sravnjenje; hemijskih jedinjenja, zasienih ali-fatinih
suprotnost, protivnost. ugljovodonika, opte formule
parateizam (gr. para, theos bog) izraz kojim SN2p+2-
neki istraivai religije oznaavaju budizam, parafinski kriljci pl. v. parafin.
poto ovaj i nije religija u pravom smislu, parafinsko ulje ulje koje sadri parafin.
nego neka vrsta ivotne filozofije Hindusa, parafirati (fr. parapher) nainiti mesto punog
koja im zamenjuje religiju; up. pankosmizam. potpisa svoj uobiajeni znak, skraeno se
paratimija (gr. para, thymos dua, srce) med. potpisati, staviti paraf.
neraspoloenje, bolesna seta. parafonija (gr. para, phone glas) med.
paratifus (gr. para, typhos) med. zarazno poremeaj u glasu koji se sastoji u tome to se,
oboljenje trbuha, slino tifusu, samo znatno pored pravog glasa, uje jo jedan sporedan
manje opasno od ovoga. glas.
paratonija (gr. para, tonos zategnutost, parafonist(a) (gr. para, phone glas) sape-va,
napon) med. bolesno napinjanje, bolesna horski peva; prvi peva, predvodnik u
napetost. pevanju.
parafonian (gr. para, phone) koji ima ruan,
neskladan zvuk.
parafora 668 paremija
parafora (gr. para-phero, paraphoreo paracijeza (gr. para, kyesis trudnoa, bre-
prinosim) kec. ludilo u malom stepenu, sulu- menitost) med. vanmaterina trudnoa.
dost, sumanutost. parait (fr. parachute) ada/ padobran, sprava u
parafraza (gr. paraphrasis) ret. opisno obliku velikog otvorenog kiobrana za
iskazivanje neega u cilju bolje razumlji- sputanje iz aviona i balona; rud. mehanizam
vosti, prepriavanje; iskazivanje neke koji spreava da kabina (u oknu) padne, u
predstave ne jednom njenom reju, nego sa sluaju da se prekine konopac dizalice.
vie drugih rei koje jasno iznose njena paraitizam (fr. parachute) teorija i praksa
najglavnije svojstva, npr. preselio se u upotrebe i iskoriavani pado-brana;
venost mesto umr'o, dobro gleda i pukom i padobranski skok.
okom mesto dobro niani itd.; peri-fraza. paraitist(a) (fr. parachute) ada/ padobra-nac,
parafrazirati (gr. paraphrazomai) opisati, onaj koji skae iz aviona ili balona pomou
opisivati, prepriava, objanjavati, razviti, padobrana (paraita).
razgranato neku misao; peri-frazirati. parveni (fr. parvenir, parvenu) skorojevi,
parafrast (gr. paraphrastes) opisiva, pre- skoroveernjak, kupikrastavi, novajlija,
priavalac, onaj koji objanjava neki tekst neznatan ovek koji je najednom izbio na
opisno uproavajui ga prepria-vanjem. povrinu.
parafrastian (gr. paraphrazomai) opisan, koji
objanjava, koji prepriava; peri-frastian. parder (gr. pardos, lat. pardus) zool. v. panter.
parafrenezija (gr. para, phren preaga, vetrila) pardon (fr. pardon) oprotenje, oprotaj;
med. v. parafrenitis. oprotaj kazne, pomilovanje; molba za
parafrenitis (gr. para, phren) med. zapaljenje izvinjenje, za oprotaj; kao usklik: pardon!
preage (dijafragme) i besnilo kao posledica = izvinite, molim oprostite!
toga oboljenja. pardonabl (fr. pardonnable) oprostljiv, koji se
parafroneza (gr. paraphronesis) med. pore- moe, kome se moe oprostiti.
meenost, pomuenost uma, ludilo. pardonirati (fr. pardonner) pratati, oprostiti;
parafronetian (gr. para-phroneo lud sam) pomilovati od kazne, pokloniti ivot; izviniti;
pomuena uma, bezuman. gledati kroz prste, trpeti koga ili to.
parafrosins (gr. paraphrosyne) med. v. parsgorikum (gr. paregorikos obodravan, koji
parafroneza. odobrava, osokolan, koji sokoli, ubla-avan)
parahidroza (gr. para, hydor znoj) med. ab- med. lek koji ublaava i uminjuje bol.
normalno izluicanje znoja. paregorian (gr. paregoros odobravan,
parahroza (gr. para, chrosis bojenje) med. osokolan, utean) koji ublaava, koji
menjanje boje, gubljenje boje; neistoa boje. uminjuje bol.
parahroja (gr. para, chroia boja koe) med. pareza (gr. paresis poputanje, slabljenje)
menjanje boje lica usled bolesti. med. nepotpune uzetost, poluuzetost, uze-tost
parahroma (gr. para, chroma boja) obmana za kretanja (a ne i za oseaje).
vida kad oko vidi druge boje a ne one to parezija (gr. parresia) otvorenost,
stvarno postoje. prostosrdanost, prostodunost, iskrenost;
parahromatopsija (gr. para, chroma, opsis prolivenoga, bezobzirnost u govoru.
vienje) med. slepilo za boje, nesposobnost parski (gr. paroikoi) pl. pridolice, doljaci
pravilnog raspoznavanja boja. (bez graanskih prava).
parahromoblepsija (gr. para, chroma boja, parekija (gr. par-oikia) stanovanje u nekom
blepsis vienje) med. pogreno gledanje boja. mestu u svojstvu doljaka ili tuinca, bez
parahronizam (gr. para, chronos vreme) graanskih prava.
pogreka u odreivanju vremena kad se desio
neki dogaaj. par ekselans (fr. par excellence) prkl. osobito,
parahronian (gr. para, chronos) pogreno izvrsno, izvanredno, po prevashodstvu; up.
odreen s obzirom na vreme, koji se ne kategzohen.
slae sa raunanjem vremena, koji ne parektoza (gr. par-ektemo isteem pored,
odgovara vremenu. proteem pri tom) med. prekomerno rai-renje.
paracenteza (gr. para-kenteo probodem pored, parelipsa (gr. par-elleisis izostavljanje)
probodem sa strane) hir. ubadanje u duplju gram. isputanje jednog slova ili samoglasnika.
tela, naroito u trbuh ili grudi, radi vaenja parembola (gr. par-embole umetanje) gram.
tenosti koja je u njoj. umetak, umetnuta reenica; up. parenteza.
paracentezirati (gr. para-kenteo probodem paremija (gr. paroimia poslovica) poslovica,
pored, probodem sa strane) ned. ubosti, izreka; paremija jurne (alat. paroemia juri)
ubadati; up. paracenteza. zakonsko pravilo koje je postalo poslovica.
paracentrian (gr. para, lat. centrum sredite)
koji lei nejednako oko sredita; koji se
kree oko sredita.
paremiograf 669 pariziJanizam
paremiograf (gr. paroimia, graphos pisac) med. bitni sastojak utrobe, meso od koga se
skuplja poslovica, pisac poslovica, izreka. sastoje lezde.
paremiografija (gr. paroimia, graphia) parenhimatian (gr. par-enchyma) fiziol. koji
skupljanje poslovica, pisanje poslovica (ili: se sastoji od parenhima.
izreka). parenhimatozan (gr. par-enchyma, lat. ra-
paremiologija (gr. paroimia logi'a) poznavanje renchymatosus) fiziol. koji se tie parenhima,
poslovica, objanjenje poslovica; zbirka sadran u parenhimu.
poslovica. parencefalis (gr. para, eg-kephalos mozak)
paremptoza (gr. paremptosis upadanje pored, znat. mali mozak.
dospevanje pored, pridolazak) med. prodi- parencefalitis (gr. para, eg-kephalos) med.
ranje krvi u delove tela gde joj nije mesto, to zapaljenje malog mozga.
izaziva razna zapaljenja. parerga (gr. par-ergon sporedno delo) pl.
pareneza (gr. paramesis obodravanje, so- ovako su, prvobitno, nazivani oni Herku-lovi
koljenje, opominjanje) opomena, preporuka, prdvizi koje mu Euristej nije bio naredio da ih
savet, podsticanje i bodrenje na vrlinu, govor izvri, koje je on, dakle, izvrio pored svojih
kojim se bodri. 12 glavnih podviga; otuda: sporedna dela,
parenetian (gr. parainetikos koji pripada sporedni radovi, sporedne stvari, sporedne
obodravanju, sokoljenju, opominjanju, koji figure, manji spisi.
ume da obodrava) koji (ume da) savetuje
(ili: opominje, preporuuje), pouan. parergon (gr. par-ergon) v. parerga.
parenije (gr. para, omos vino, par-oinia) pl. parere (ital. ragege) trg. pismeno struno
pesme uz vino, vinske pesme. miljenje o nekom trgovakom sporu; med.
parentalije (lat. parentalia) pl. sveano pri- lekarske miljenje koje se, po zvaninoj
noenje rtava u ast umrlih roditelja i dunosti, izdaje o obdukciji lea i svemu to je
srodnika kod Rimljana, dae. pri tome naeno (parere medikum).
parenteza (gr. parenthesis) umetanje, umetak; parere medikum (nlat. ragege medicum) med. v.
gram. umetnuta reenica, oznaena time to pod parere.
je stavljena u zagrade: ( ) ili [ ], ili pares (lat. par jednak, pares jednaki) pl.
izmeu crtica: ------- ; zagrada; fig. udaljenje jednaki, podjednako jaki, dorasli jedan
od predmeta o kojem se govori; mat. znak da drugom; po poloaju ili staleu jednaki;
se sa veliinama koje se nalaze u zagrada-ma otuda: judicijum parijum (lat. judicium
ima raunati kao sa celinom; in pa-rentezi parium) sud koji sudi lanovima jednog
(nlat. in parenthesi) u zagradi, u zagradama; stalea, u kome optuenom sude samo
ret. figura koja postaje upotrebom suvinih i za njemu ravni.
razumevanje nepotreb-nih rei, npr.: Privlai parestezija (gr. para, aisthesis oseaj) med.
se od grma do grma, /i utee, vesela mu neobian, izopaen oseaj (npr. kao da mile
majka./Vi odnese dva banova sina (ua. mravi po telu), izazvan abnormal-nim
parapleroma); v. pa-rentetian. unutarnjim nadraajima.
narentela (lat. parentela) rodbina, srodstvo, rod, par et impar (lat. par et impar) parno i
svi potomci zajednikog pradede, rodbinska neparno, liho i tako (hazardna igra).
loza (ili: linija). paretian (gr. paretos omlitaveo, oslabeo,
parenteral (gr. para, enteron creva, utroba, malaksao) ed. nepotpuno uzet, poluuzet,
drob) ned. lek koji se ne unosi kroz eludac, oduzet za kretanja ( a ne i za oseaje); up.
nego putem injekcija, trljanja i dr. pareza.
parenteralni (gr. para, enteron) med. koji se pareheza (gr. parechesis podraavanje tona ili
unosi u organizam putem vakcinacije, glasa) podraavanje zvuka; stajanje rei
injekcija, trljanja i sl., a ne kroz eludac; koje slino zvue.
supr. enteralni. parehetian (gr. parechetikos) koji
parentetian (gr. parenthesis umetanje, podraava zvuk.
umetak) umetnut, stavljen u zagrade, u pari (ital. pari, lat. par ravan jednak) trg. v. al-
zagradama; sporedan, uzgredan, udaljen od pari; iznad pari iznad nominalne vrednosti;
predmeta o kome je re (i zbog toga stavljen u ispod pari ispod nominalne vrednosti.
zagrade); up. parenteza.
parevtirzus (gr. para, en, thyrsos) ret. izraz paria (lat. paria se. vota jednaki glasovi) pl. isti
lanog oduevljenja, preterivanje u izve- broj glasova, jednakost u glasovima (kod
taenom zanosu, strasno preterivanje u izbora).
govoru ili predavanju. paride (nlat. paridae) zool. senice, ptice sline
parenhim (gr. parancheo ulijem pored, do- senicama.
lijem pored, par-enchyma uliv pored, do-liv parizer (nem. Pariser-wurst) vrsta kobasica od
pored) fiziol. biljno i ivotinjske elino tkivo teleeg i svinjskog mesa.
bez netaknutog naroitog oblika, delom sa pariziJanizam (fr. parisianisme) izraz i re iz
donekle ravnomerno ispruenim elijama pariskog nareja; pariski obiaj; pa-risizam.
(<upr. prozenhim);
parizjen 670 parkirati
parizjen (fr. parisienne), tip. vrsta sitnih paritetian (lat. paritas) zajedniki,
tamparskih slova od 5 taaka; vrsta ravnopravan, ravnomerno sastavljen iz
najfinijeg katuna. raznih partija, npr. paritetina crkva = crkva
parija (ind. paharija) najsiromanija drutvena na koju imaju jednako pravo pripadnici
klasa u Indiji; vie drutvene klase raznih veroispovesti; paritetkni iz-borni sud
smatrale ih neistima" (prvobitno pleme sud u kome su poslodavcu i radnici
prastanovnika Indije koje su sanskrtska zastupljeni jednakim brojem lanova.
plemena pobedila i oterala u planine); fig. parifikacija (nlat. parificatio) izjednaa-vanje,
siromaan, odbaen, potlaen, prezren izjednaenje.
ovek. paricida (lat. pater otac, caedere ubiti,
parijambus (gr. para, iambos) poet. v. imptt- parricida) prav. ubica roditelja, ubica oca,
hijus. matere ili roaka; takoe: veleizdajnik.
parijacija (nlat. pariatio) izmirenje duga; paricidijum (lat. parricidium) prav. ubistvo
plaanje u gotovom; prav. usvojenje tueg roditelja, ubistvo oca, matere ili roaka;
deteta sa uvoenjem u sva detalja prava. veleizdaja.
parijetalvi (nlat. parietalis) zidni; anat. te-meni; park (eng. park, fr. rage, nem. Park, ital.
os parijentale (nlat. os parientale) temena ragso, nlat. parcus, parricus) etalite,
kost, temenjaa. naroito: gradsko etalite, umica
parik (gr. paroikos koji je pored kue) u pretvorena u etalite, gradski vrt za-saen
srpskoj srednjovekovne j dravi: cveem i drveem; voj. povorka kola,
zemljoradnik podloan crkvi ili vlastelinu, municiono odeljenje; topovi, mesto gde stoji
kmet, merops. artiljerija (artiljerijski park); plov-ni park
brodovi i tegljenice; automobilska park sva
parimija (gr. paroimia) u pravoslavno] automobili nekog preduzea; tenkovski park
crkvi: pria, izabrana mesta iz staroza- svi tenkovi neke vojske ili vee vojne
vetnih i novozavetnih knjiga koja se odnose jedinice.
na dogaaj koji crkva toga dana slavi (itaju
se na veernji). Parke (lat. Ragsae) lit. mit. prvobitno: boginje
parir (fr. parure) ukras, nakit; kraenje, poroaja Parka, Nona i Dekuma kod
kienje, reenje. Rimljana (docnije izjednaene sa grkim
parirati (lat. ragage, fr. rageg) 1. odbiti, Moirama, trima boginjama sudbine, sua-
otkloniti, spreiti, zaustaviti, predu-prediti; jama, koje, kao Zevsove sluavke,
ma. odbiti udarac sablje, izmai udarcu upravljaju ovejim ivotom i predu mu nit, i
sablje. to: Kloto dri preslicu i poinje nit, Lahezis
parirati (lat. ragege) 2. sluati, pokoravati se, nastavlja i prede konac, a trea, Atropos,
povinovati se. preseca).
parirati (nlat. pariare, fr. parier) 3. kladi-ti se, parkeziv hem. tvar slina gumi, sastavljena od
opkladiti se. pamuka za pravljenje baruta i ricinu-sova
Paris (gr. Pari) mit. sin trojanskog kralja ulja, lako prima boju, slui za pravljenje
Prijama i Hekabe, u sporu izmeu boginje tkanina, zamenjuje kauuk i materijal za
Here, Atine i Afrodite oko toga koja je od njih izolovanje telegrafskih ica.
najlepa, on dosudi nagradu za lepotu parket (fr. parquet) 1. pod (ili: patos)
(Eridinu zlatnu jabuku) Afroditi; odveo je sastavljen od naroito impregnisanih drvenih
Jelenu, enu kralja Menelaja, i time izazvao daica; 2. poz. prednji redovi sedita u
trojanski rat, ubio Ahila, a njega je ubio pozorinoj dvorani; 3. u reformi-stikim
Filoktet. crkvama: prostor u lai" u kome sede
parisizam (fr. Pari) v. parizijanizam. crkveni oci; 4. u franc. sudu: mesto u sudskoj
parisilaban (lat. par jednak, gr. syllabe slog) dvorani izmeu sedita sudija i mesta za
gram. sa istim brojem slogova, jedna-kosloan. advokate; 5. u pariskoj berzi: odvojeno mesto
paristmije (gr. paristhmia krajnici) med. za menjae i mesto sa koga posrednici
krajnici i njihova oboljenja (zapaljenja). objavljuju kurseve.
paristmitis (gr. paristhmia) med. oboljenje parketar (fr. parqueteur) majstor koji pravi i
krajnika, angina. nameta parket.
paritet (lat. paritas jednakost) jednakost, parketirati (fr. parqueter) nametati (ili:
ravnopravnost (naroito pripadnika raznih namestiti, udarati) pod od parketa.
veroispovesti pred sudom i u dravnoj parking (eng. parking) parkiralite (za
upravi); fin. utvreni odnos izmeu vrednosti automobile).
novca pojedinih drava; metalni paritet stalni parkirati (fr. parquer) praviti etalite, neko
odnos izmeu metalnih, tj. zlatnih i srebrnih, mesto pretvoriti u etalite (u park); po
novanik jedinica pojedinih drava, po kome gradskim ulicama i trgovima poreati vozila
je, npr. nova-na jedinica teka jedan gram (automobile, fijakere) na za to odreenim
zlata ravna svim novanim jedinicama drugih mestima; voj. smestiti, namestiti, postaviti
drava koje imaju istu teinu. park, navui, navesti; biti (ili: leati,
stajati) u parku
parlamen(a)t 671 parol d'oner
najee bez semena (kod nekih vrsta jara, aha, sansa i dr.); 8. enidba, udaja
groa, narani, banaka, krastavaca, (dobra ili slaba partija); 9. kuz. note ispisane,
bundeva, patlidana, bostana, kruaka, iz kompozicije, za jedan glas; 10. stav u
smoka-va i dr.). raunu, raun; drati nekome partiju biti
Partenon (gr. Parthenon) hram u antiko-- pristalica, drati uz nekoga.
dorskom stilu devianske boginje Atine partijac (fr. partie stranka) lan partije
Partenos na Akropol>u u Atini, sazidan u doba (stranke), naroito politike.
Periklovo (435. god. pre n. e.) i ukraen partijski (fr. partie) koji se tie partije, koji
plastinim delima Fidijasa i njegovih pripada nekoj partiji.
uenika; u sred. veku pretvoren u hri. partikula (lat. particula) deli, komadi,
crkvu, za vreme Turaka u moeju; poruen parence; gran. reca, nepromenljive re
1687. god. (prilog, predlog, veznik).
partenofilija (gr. parthenos, philia ljubav,
prijateljstvo) duhovna ljubav ena prema partikularan (lat. particularis delimian) koji se
devojkama, bez ikakve seksualne podloge. tie samo jednog dela, delimian, odvojen,
zaseban; naroit, osobit; opiran, taan;
parter (fr. par terre, parterre) najdonji sprat partikularna akceptacija trg. samo delimino
kue, prizemlje (Francuzi ovo nazivaju rez- primanje na sebe obaveza po jednoj menici;
de-chaussee); cvena, travna gradine, vrtna partikularna istorija istorija pojedinih drava;
leja; poz. zadnji deo gledalita koji se nalazi u partikularno pravo obiajno pravo jedne
dvorani (za razliku od balkona i galerija); svi pokrajine, pravo jedne od nemakih saveznih
gledaoci koji sede u tome delu; sp. u rvanju: drava da ima svoje zasebno zakonodavstvo
poloaj kada se rva nalazi na zemlji, ali jo zasnovano na obiajima i posebnim prilikama
nije pobeen; vrsta damasta sa utkanim zemlje; partikularan sud log. delimian sud:
cvetovima. neki S jesu (ili nisu) R.
partes (lat. pars deo, partes) pl. delovi, npr.
nekog modela itd. partikularizam (lat. particularis delimian)
partecetl (fr. partir otii, umreti, nem. Zettel sklonost odvajanju, uvanju pojedi-nanih
listi, cedulja) posmrtna lista. interesa; 1. miljenje Jevreja po kome su oni
parti blan (fr. partie blanche) u bilijaru: obina izabrani narod Gospodnji", tj. da bog daje
igra u kojoj uestvuju samo dva igraa sa dve prvenstvo njima nad svima ostalim narodima
lopte (otuda uzvik parti!" znai to i i da e samo oni imati udela u venom
dobivene igra"). blaenstvu; 2. uenje o nekoj naroitoj
partizan (fr. partisan pristalica) 1. ime kojim milosti, naime da je Hristos umr'o samo nekih
su Napoleonovi zavojevai, 1812. god., radi, i da e samo neki doi u carstvo
nazivali grupe ruskih seljaka i rodoljuba koje nebesko; 3. u politici: shvatanje da povlastice
su se samostalno organizovale i, orujem ili samostalnost jednog dela ne treba
otetim od neprijatelja, napada-le i podreivati niti rtvovati interesu neke vee
uznemiravalo pozadinu francuske vojske; 2. celine; tenja za to veom samostalnou
borac, uesnik u narodnooslo-bodilakom drava sastavnica u nekoj saveznoj
ratu Jugoslavije. Od pojedi-nanog dravi.
partizanskog odreda, koji su od 1941. partikularizacija (fr. particularisation) potanko
godine poveli nemilosrdan rat protiv svih izlaganje, opirno prikazivanje; posebno
okupatora i domaih izdajica, stvorena je izdvajanje, upojedinjenje, upoje-dinjavanje.
Narodnooslobodilaka vojska, koja oslobaa partikularizirati (fr. particulariser) izdvojiti,
Jugoslaviju i obezbeuje pobedu nove, izdvaja, odvojiti, odvajati; potanko iznositi,
narodne vlasti; 3. pristalica neke stranke ili opirno izlagati, u pojedinostima prikazivati.
linosti. partikularist(a) (lat. particularis) pristalica (ili:
partizana (nem. Partisane, fr. pertuisane) pobornik) partikularizma.
vrsta koplja sa irokim iljkom na dva reza
(nazvana, verovatno, po tome to je to oruje partikulariteti (nlat. particularitas) pl.
nekada davano partijskim pristalicama). pojedinosti, podrobnosti, posebnosti, poje-
partija (fr. partie, eng. party, ital. partita, dinanosti, poblie vesti, okolnosti i sl.
nem. Partei, lat. partiri podeliti) 1. stranka, partikulacija (nlat. particulatio) razdelji-vanje,
grupa ljudi istog miljenja, naroito u rastavljanje, rasparavanje.
politikom smislu, koji se udruuju da bi partimenti (ital. partiment) pl. ouz. komadi za
mogli da predstavljaju to jai front prema vebanje u izvoenju oznaenih kolora-tura.
onima to ne misle kao oni; 2. stranka, partimento (ital. partimento) kuz. oznaeni bas;
protivna strana, protivnika strana, vie lica pratnja po pravilima general-basa.
ili jedno, lice u pravnom sporu sa drugima,
parniar; 3. deo, npr. jedne slike i dr.; 4.
izvestan broj ili izvesna koliina, npr. neke
robe; 5. drutvo; 6. zabava, jedno putovanje
ili etnja radi zabave; 7. jedna cela igra (npr.
bili-
43 Leksikon
parti mort 674
parti mort (fr. partie morte) voj. pasivan giji: ponovni dolazak Hristov o stranom
zaklon, mesto koje nije izloeno sudu.
neprijateljskoj vatri, mrtvi ugao. parfe (fr. parfait) ku. krem s leda.
partipri (fr. partipris) unapred utvreno parfim (fr. parfum, lat. per, fumus dim) miris,
miljenje i gledite, unapred doneseno mirisava vodica.
reenje. parfimer (fr. parfumeur) prodavac mirisa;
partitiv (nlat. partitivum) gram. deona re, npr.: fabrikant mirisa.
as as, sad sad. parfimerija (fr. parfumerie) prodavnica (ili:
partitivan (nlat. partitivus) deoni, koji deli, koji trgovina) mirisa; fabrika mirisa, radionica
izraava delimian pojam, kome je cilj mirisa.
deljenje. parfimerijska roba roba koja se prodaje u
partito (ital. partito) iuz. podeljen na glasove. parfimeriji: mirisave vodice, mirisavi sapuni,
partitura (nlat. partitura) muz. pregledno puder i sl.
napisane note za sve glasove jednog vie- parfimirati (fr. parfumer) namirisati; okaditi,
glasnog muzikog komada. nakaditi.
particija (lat. partitio) deljenje, deoba, podela; parfimisati (fr. parfumer) v. parfimirati.
log. deljenje jednog pojma prema njegovoj par fore (fr. par force) silom, nasilno, usiljeno;
sadrini, npr. drvo = koren + stablo + kruna. parfors lov hajka; parfors pas hajkaki pas.
particip (lat. participium) gram. glagolski pridev; par-forfe (fr. par forfait) sp. kazna za
particip preterita aktivnog glagolski pridev nedolazak na zakazanu utakmicu ili zbog
proli; particip preterita pasivnog glagolski prekida utakmice (po kojoj se protivnikoj
pridev trpni. strani priznaje i bez borbe, pobeda sa
participant (lat. participans) uesnik, udeo-niar. rezultatom 3:0 u fudbalu, 6:0 u hazeni).
participacija (lat. participatio) l. uee, parhet (nlat. barracanus, nem. Barchent) s
sudelovanje; 2. u novijoj ekonomsko-po- jedne strane gruba pamuno-lanena tkani-na
litikoj praksi, uvoenje radnika u poslove (za zimsku odeu, naroito za zimsko rublje).
odluivanja i upravljanja privatnim i parcela (nlat. parcella) komadi, deli celine,
dravnim preduzeima; 3. deo sume kojim npr. zemlje, gradilita.
korisnik kredita uestvuje u ukupno j sumi parcelacija (nlat. parcellatio) raspara-vanje,
njemu odobrenog kredita. deljenje na parad, naroito zemljita;
participirati (lat. participare) imati u emu parcelisanje.
uea ili udela, dobiti deo, uestvovati u parcelirati (nlat. parcellare) deliti na komadie,
delu. rasparava; vee zemljite podeliti na
participni (lat. participium) gram. koji se tie pravilne parcele.
participa ili pripada participu, npr. nastavak. parcelisanje (nlat. parcellare) v. parcelacija.
partner (engl. partner, fr. partenaire) uesnik, parcelisati (nlat. parcellare) v. parcelirati.
drug u plesu, u igri karata itd. parcijalan (nlat. partialis) l. delimian;
partnerip (eng. partnership) vrsta orta-tva parcijalni topovi fiz., muz. prosti tonovi koji
izmeu radnika i poslodavaca, udeo-nitvo zvue zajedno sa osnovnim tonom i ine boju
radnika u dobiti jedne fabrike. tona; gornji parcijalni tonovi
partu-bileta (fr. partout-billet) karta koja vai ONI KOJI Su VII OD OSNOVNOG TONa; astr.
kao ulaznica za sve predstave jednog parcijalno pomraenje pri kojem je samo
pozorita. deo svetlog nebeskog tela pokriven ili
partu-karta (fr. partout-carte) v. partu-bileta. pomraen (supr. totalno pomraenje); 2.
parturicija (nlat. parturitio) poroaj, raanje; pristrastan.
zool. koenje. parcijalist(a) (lat. pars deo) onaj koji dri nekom
partus (lat. ragege, partus) raanje, roenje; stranu, pristrastan ovek.
vreme raanja; novoroene. parcijalitet (lat. pars deo, fr. partialite)
paravska strela fig. napad iz potaje, neoekivan stranarstvo, pristrasnost.
(zato to su Parani, po Herodotu, beei pare (pere. pare) deo neeg, komad,
odapinjali strele na neprijatelje koji su ih komadi.
gonili). pas (lat. passus, ital. passo, fr. pas, nem.
parulis (gr. para, ulon desni) med. zapaljenje RaV) putna isprava koju izdaju vlasti za
eljusne pokosnice usled gnojnog zapaljenja slobodno putovanje, paso; tesnac; korak,
koice zubnog korena. osobito u igri, plesu; nepravilan hod konja,
parurija (gr. para, uron mokraa) med. koji se sastoji u tome to konj, poput
nepravilnost kod mokrenja usled oboljenja. kamile, obe noge jedne strane die
parusija (gr. parusfa) prisustvo, prisutnost; fil. istovremeno, tj. u isto vreme obe desne pa obe
prisustvo ideja u njihovim pojavama (po leve, ravan, trupkalica; u kartanju: izjava da
Platon}?); u hrianskoj teolo- igra ne seli dalje uestvova-
PAS 675 pasija
ti u tom krugu igre; ma. skok, ispad prema pasend (nem. passen, passend) zgodan, podesan,
protivniku; sp. dodavanje, dobaaj lopte pogodak; prikladan, shodan.
suigrau. pasibilan (nlat. passibilis) osetljiv, sposoban za
PAS (skr. paraaminosalicilna kiselina), beli osete, prijemljiv za radosti i alosti.
kristalni prah bez mirisa, kiselog ukusa, pasiv (lat. pati trpeti, patiti, passivum) gram.
teko se topi u vodi; spreava razvoj - trpio stanje (kod glagola); supr. aktiv.
tuberkuloznih bacila, te se primenjuje u pasiva (lat. passiva) trg. dugovi koji imaju da se
leenju tuberkuloze. plate, teret, obaveze, skup svih dugo-vanja
pasabl (fr. passable) prilian, poprilian, nekog preduzea; supr. aktiva,
podnoljiv, osrednji. pasivan (lat. pati trpeti, patiti, passivus) koji
pasavan (fr. passavant) propusnica; carin-ska trpi, koji samo prima utiske a ne odgovara na
propusnica; kor. most za prelazak iz prednjeg njih, koji samo posmatra a ne uestvuje lino,
dela broda u zadnji. koji ne radi, nedelatan, nedejstven; duan;
pasada (fr. passade) prolazak, kratko bavljenje gram. trpni; pasivan dug v. pasiva; pasivna
u jednom mestu pri putovanju, obda-nica; legitimacija prav. op-tuljivost; pasivna
kratak prohtev, prolazna l>ubav; ma. pokret u trgovina ona koja radi podmirivanja potreba
pravcu napred; jah. jahanje tamo-amo jednog naroda mora da u vozi iz inostranstva;
stalno na istoj, jednako dugoj liniji. pasivna rezistencija borba protiv nadmonog
pasa (fr. passage) prolazak, prelazak, neprijatelja bez upotrebe sile i formalno g
prelaenje; prelaz, prolaz; naroito: pokriven krenja postojeih zakona, koja se obino
prolaz, pokrivena ulica, galerija; kretanje sprovodi sistematskim uzdravanjem od
gore-dole, jahanje i vonja na istom mestu; saradnje u svim javnim poslovima; pasivno
stav ili mesto u knjizi ili muzikom komadu, birako pravo pravo biti biran za narodnog
pasus; uz. melodian niz tonova; jah. poslanika.
odmeren i propisan hod konja; tzv. panski pasivizam (lat. passivus) stanje nerada, nede-
korak" (izvedeno od ital. passeggio etnja) latnosti, neprotivljenja, neotpornosti; fil.
tj. koraanje po taktu. shvatanje da ivot pojedinca, naroda i celog
oveanstva ne zavisi od volje pojedinaca i
pasaer (fr. passageur) putnik, prolaznik; grupa, poto ga smatra proizvodom neke vie
naroito: onaj koji je prispeo potan-skim sile, prirodnih zakona i dr.; supr. aktivizam.
kolima, vozom, parobrodom itd. pasivirati (lat. pati, passus) prevesti u stanje
pasa-instrument (fr. passage, lat. instru- trpljenja, nedelatnost posmatranja, uiniti
mentum) astr. vrsta dogleda koji slui za neradnim, umrtviti; supr. aktivi-rati.
posmatranje prolaska (pasaa) zvezda kroz pasivist(a) (lat. pati, passus) pristalica
meridijan. pasivizma.
pasakalja (ital. passacaglia) kuz. kompozicija pasivitet (nlat. passivitas) ponaanje ili stanje
umerenog tempa, u trodelnom taktu; razvila nerada, nedelatnost, nedejstvenost, nerad,
se krajem HUP v. iz istoimenog starin-skog neprotivljenje; hea. pasivitet gvoa stanje
plesa; poreklom verovatno iz pa-nije. gvoa kad ga zagnjurimo u ali-trenu
pasan zool. vrsta divlje koze (antilope) u kiselinu pa se pokrije slojem oksi-da i posle
persijskim planinama. toga postaje nepristupano uticaju kiseline.
pasant (fr. passant) putnik u prolasku, pasivna rezistencija v. pod pasivan.
prolaznik; pasanti pl. gajtani kroz koje se pasivnost (lat. pati, passus) v. pasivitet.
provlae oficirske epolete. pasigrafija (gr. pas sav, graphfa pisanje,
pasaport (fr. passeport) putna isprana za pismo) pismo za sve", vetina iskazi-vanja
slobodno putovanje, paso. misli izvesnim svim narodima razumljivim
pasarile (fr. passarilles, i. uva pasa) pl. suvo znacima ili pismenima.
groe u paniji i Francuskoj. pasigrafika (gr. pas, graphikos pismen) v.
pasati (fr. passer, ital. passare) l. proi, minuti, pasigrafija.
npr. vreme je pasalo (u Hrvatskoj i severnoj pasigrafski (gr. pas, grapho piem) pismenima
Dalmaciji). ili znacima svima razumljivim.
pasati (ital. passare) 2. pl. stalni prizemni pasija (lat. pati trpeti, patiti, passio patnja)
vetrovi koji duvaju na svima morima, od 30 1. patnja, muenje, trpljenje, telesni bol;
severne i june geografske irine prema naroito: muke i stradanja Hri-stova, i vreme
ekvatoru i imaju na severnoj polu-lopti posveeno uspomeni na ta stradanja; dramsko
severoistoni, a na junoj jugoi-stoni ili muzike prikazi-vanje tih stradanja; up.
pravac; njihovu pojavu izaziva stalno oratorijum.
postojanje visokog pritiska na geo-grafskim pasija (lat. passio, fr. passion, ital.
irinama oko 30. passione) 2. strast, ljubavna strast; esti-na,
pasato (ital. passare, passato) trg. proli, minuli ar, toplina; vatrena elja, velika
mesec, npr. 6 passato = 6. prolog meseca.
43*
pasi]ane 676 pasterizacija
sklonost emu, neodoljiva za to; uzbuenje, putem spisa, slika i sl. iji je pisac
uzbuenom1, uzrujanost. nepoznat.
pasijans (fr. patience) v. pasjans. paskvilant (ital. pasquillo) pisac paskvile.
pasilalija (gr. pas sav, lalia brbljanje) opti paskvilantski (ital. pasquillo) u obliku paskvile,
jezik, svetski jezik, koji bi sjedinja-vao u sebi tj. uvredljiv, klevetniki (a nepotpisan).
ono to je najbolje u svim jezicima. paskvilirati (ital. pasquillo) pisati (ili:
pasilingva (gr. pas, lat. lingua jezik) v. sastavljati) paskvile.
pasilalija. pasma (gr. pasma, passo posipam) ned. lek
pasilogija (gr. pas, logos re) v. pasilalija. koji se posipa po obolelom mestu.
pasim (lat. passim) pril. ovde-onde, na sve pasmanterija (fr. passementerie) radnja,
strane, ratrkano; bez razlike. trgovina gajtanima (iritima); fabrika gajtana
Pasional 'nlat. Passionale) zbirka hrianskih (irita); gajtanska, iritska roba.
srednjovekovnih legendi koje opisuju, pasovati (nem. passen, ital. passare) v. pasirati.
poglavito, muke i stradanja Hri-stova (lat. pasometar (lat. passus korak, gr. metron
passio stradanje), zatim i prie o Bogorodici, merile, mera) instrumenat za brojenje koraka.
apostolima i svetiteljima--muenicima. paso (nem. RaV, fr. passeport) v. pasaport.
pasionato (ital. passionato) muz. strasno, sa pasparol (fr. passe-parole) voj. usmena zapovest
uzbuenjem; kon pasione. koja se izda na elu pa ide, od usta, do usta, do
pasioniran (fr. passione) strastan, oduevljen, kraja jedinice.
jako zagrejan za to, strasno zauzet im (npr. paspartu (fr. passe-partout) l. glavni klju,
pasioniran lovac, italac romana, sportist klju koji otvara vie brava; 2. besplatna,
itd.). stalna karta za sve predstave jednog
pasiovirati se (fr. se passionner) oduevi-ti se, pozorita; 3. okvir (ram) od bakra ili kartona
zanositi se ime. u koji se mogu stavljati figure i slike razne
pasions-pile (lat. passio, nem. Passions-spiele) veliine; 3. tip. tapi koji slui kao ukras
pl. pobone igre u kojima se dramatski nekog slova.
prikazuju muke i stradanja Hri-stova paspel (vr. passepoil) porub, ispust na
(najpoznatije su one to se svake godine haljinama; v. paspoal.
odravaju u Oberamergau i Erlu). paspelirati (fr. passepoil) opiti uzanim trakama
pasirat (lat. psssus korak, ital. passare, fr. (gajtanima), porubiti, praviti ispuste.
passer) proi, prolaziti, proputova-ti; protei, paspoal (fr. passepoil) porub, ispust na haljini;
proticati; preleteti, provesti se, projedriti, areni gajtan na akirama (kod uniformi i
projahati; dogoditi se, dogaati se, desiti se, livreja).
deavati se, zbiti se, zbivati se; dobro stajati paspoalirati (fr. passepoil) v. paspelirati.
(npr. odelo), biti za to zgodan ili podesan, pasim (lat. passim) razasuto, ratrkano; na vie
pasovati, npr. taj klju ne pasira (ne pasuje) mesta u nekom delu (knjizi).
za bravu kuv. procediti, cediti kroz sito, tako lasta (gr. paste jemena kaa, nlat. p., ital.
da mekani deo proe a tvrdi delovi (ljuske, pasta, fr. pate) l. biljni ekstrakt zgusnut u
seme) ostanu, npr. pasirati para-dajs, itku masu; testo, preraevina od testa; 2.
ipkove, ljive i dr.; sp. dodati loptu jednom otisak starog bruenog kamenja u smesi od
od svojih drugova (u fudbalu). peatnog voska, sumpora, gipsa ili stakla; 3.
pasitelegrafija (gr. pas sav, tele na daljinu, meso, sardine itd. isitnjeno u kaastu masu
daleko, graphia pisanje) telegrafija iji bi koja se mae na hleb.
znaci imali da budu razumljivi svima pastel (ital. pastello) pisaljka u boji; slika
narodima. izraena takvom pisaljkom, slika izraena
pasiflora (nlat. passiflora) al. bog. porodica suvom bojom; an pastel (fr. en pastel) u
junoamerikih ukrasnih biljaka, ima ih oko pastelu", tj. pisaljkom u boji, suvom bojom
300 vrsta, od kojih se mnoge taje kao sobne (slikati).
biljke; tu spada i tzv. Hristovo cvee". pastelirati (fr. pasteler) raditi pisaljkom u boji,
pasifrazija (gr. pas, phrazo govorim, phra-sis slikati suvom bojom.
govorenje) v. pasilalija. pastelist(a) (fr. pastelliste) slikar koji radi
pasjans (lat. patientia strpljenje, fr. patience) pisaljkom u boji, tj. pastelom.
igra karata sa mnogo varijacija za jednu osobu pasterizacija (fr. pasteurisation) Hem. ubijanje
(sastoji se u tome da se karte dvostrukog ili toplotom u tenostima vinu, pivu, mleku i
samo jednog pila karata slau po izvesnom dr. gljivica i klica koje izazivaju vrenje,
redu, jedne pored drugih ili jedne na druge, sa da bi se due vremena ouvale u ispravnom
ciljem da se sve karte pokriju). stanju i bile bezopasne po zdravlje; naziv po
paskvila (ital. pasquillo) podrugljiv spis na raun francuskom nauniku Luju Pasteru (1822
nekoga, javna uvreda ili kleveta 1895).
pasterizirati 677 patentizirati
pasterizirati (fr. pasteuriser) Hem. zagre-vanjem u knjizi ili spisu, mali odeljak; sluaj in hok
tenosti (mleka, vina, piva i dr.) do 55 i 60 pasu (lat. in hoc passu) u ovom sluaju, za
ubijati u njima gljivice i klice koje izazivaju ovaj sluaj.
vrenje, i na taj nain uiniti ih odrl>ivijim; v. Pasha (hebr. pesach, pasach) glavni jevrejski
pasteriza-cija. praznik, proslavljanje uspomene na izlazak
pasterizovati (fr. pasteriser) v. pasterizi- Jevreja iz Egipta i dogaaj kada je aneo
smrti, ubijajui po kuama prven-ad
pastila (lat. pastillus loptica) loptica od brana, misirsku, potedeo samo jevrejske domove (
nonog soka, eera itd.; koluta-sta mirisava Moje. 12, 23, 27); slavi se 14. pisana, tj.
bombona; med. vrst kolai, u obliku loptice prvog prolenog punog meseca.
ili kolutia, od eera, okolade, gume ili pat (ital. patto, fr. echec pat) u ahu: stanje
traganta, u koji je umean praak neke kada kralj" treba da se mie a ne moe,
lekovite tvari, sup-stancije (ta bleta); loptica ili poto su ova polja oko njega ili zauzeta ili u
sveica za kaenje. ahu; ah-pat.
pastinaka (lat. pastinaca) vot. pastrnjak. patavinitst (lat. Patavium, patavinitas) na-reje
pastio (ital. pasticcio) v. pasti. kojim govore stanovnici italijanskog grada
pasti (fr. pastiche) pageta, smea, pomeano Padove; naroito: nain pisanja rim.
jelo; slik. podraavanje manira nekog istoriara Livija, roenog u Padovi, koji je
uvenog slikara; muz. operska muzika odstupao od uobiajenog naina pisanja
sastavljena od kompozicija raznih ostalih rimskih pisaca.
kompozitora (kvodlibet); obmana, prevara, patagij(um) (nlat. patagium) zool. koica za
izda-vanje za neto to nije. letenje, letna koica.
pastozan (ital. pastoso) testav, gnjecav, mek patareni (ital. patareni) pl. 1. podrugljivo ime
kao testo, u obliku paste. kojim su nazivali protivnike braka katolikih
pastor (lat. pascere pasti, pastor pastir, svetenika (celibata), u vreme pape Gregora
obanin) protestantski, evaneliki svetenik. UP, u Milanu, nazvani po jednom zlo glasnom
pastorala (lat. pastorale) loet. pastirska pesma; kvartu Milana; 2. pristalice bogumilske
poz. komad sa pevanjem iz seoskog ivota, jeresi; v. bogumili.
pastirska igra; muz. komad pastirskog,
idnog karaktera. patati (ital. p. patati) pl. bog. krompiri; batati.
pastorale (lat. pastorale) biskupski tap. pate (fr. pate) l. pateta.
pastoralije (lat. pastoralia) pl. svepggeniki pate (fr. pate, pates) 2. pl. srebrne ipke koje
poslovi i svetenike dunosti. neigosane krijumarenjem izvoze iz
pastoralna pisma pl. pastirska pisma apostola panskih poseda u Americi.
Pavla (Novi zavet) Titu i Timoteju, koja patela (lat. patella) anat. trouglasta kost na
sadre uputstva o upravljanju crkve-nom kolenu, aica; zool. zdelasti pune, ini-jasti
optinom. pu.
Pastoralna simfonija muz. Betovenova esta pateliforman (nlat. patelliformis) koji ima oblik
simfonija (F-Dur), koja velia poeziju tanjira, tanjirast.
seoskog, pastirskog ivota. patema (gr. pathema patnja, jad) patnja,
pastoralna teologija nauka o vrenju sve- nesrea, naroito duevna patnja; strast.
tenikih dunosti. patematologija (gr. pathema, logia nauka)
pastoralni (lat. pastoralis pastirski, obanski, nauka o strastima.
seoski) koji se tie svetenika i njegove patent (lat. patere biti otvoren, patens) javno
dunosti, sveteniki, propoved-niki. pismo, otvoreno pismo; obnarodova-na
pastoralni prsten prsten koji dobivaju biskupi i naredba vlasti (lat. litterae patentes); povelja
opati (kao simbol njihovog duhovnog o postavljenju na neki slubeni-ki poloaj;
venanja sa crkvom) prilikom po-sveenja u zatitno pismo kojim se nekome zakonski
in. obezbeuje pravo prven-stvenog ili
pastorat (nlat. pastoratum) parohija, paro- iskljuivog izraivanja neke robe; naroito:
hijalno zvanje, poloaj i stan protestant-skog akt kojim se tvorcu nekog korisnog
pastora. pronalaska daje iskljuivo pravo
pastorela (tl. pastorela, fr. pastourelle) iskoriavanja toga pronalaska za izvestan
pastirska pesma aljive sadrine i vesele niz godina; majstorsko pismo; porez na
melodije. radnju; priznanice o plaenom porezu na
pastrma (tur. pastirma, basdirmak pritisnuti) radnju.
usoljeno i osueno meso. patentan (lat. patens) u studentskom jeziku: ist,
pasulat (nlat. passulatum) med. zgusnuto sok od pristojan, po modi, pomodan.
groa, groani med. patente nega (ital. patente netta) uverenje
pasus (lat. passus) korak; stara mera za koje se daje putnicima da su sa polaznog
duinu: dvostruki korak =5 stopa; mesto mesta krenuli zdravi (naroito bez ikakve
zarazne bolesti, ili za robu da je sa polaznog
mesta upuena ispravna.
patentizirati (fr. patenter) v. patentirati.
patentirati 678 patoloki
patentirati (fr. patenter) dati ili dobiti prvenstvo patinirati (lat. patina) bakru ili tuu vetakim
ili iskljuivo pravo iskori-avanja ega, putem dati mrku ili zelenu boju, kakvu imaju
naroito nekog pronalaska, zatititi patentom; antika umetnika dela; up. patina.
fig. ponaati se kao da ima iskljuivo pravo patira (p. patira) zool. bizamsko prase.
na neto, npr.: Taj misli da je patentirao patirati (fr. patter) povlaiti notne linije notnim
mudrost. lenjirom (rastrolom).
pateit-licencija (lat. patens, licentia) dozvola za patirisa (gr. pater otac) u pravoslavnoj crkvi:
izraivanje i iskoriavani nekog natenta. taka, palica, patarica, skiptar koji arhijerej
pater (lat. pater, gr. pater otac) crkveni otac, dobiva, odmah posle po-sveenja za
crkveni uitelj (u prvim vekovima episkopa, na liturgiji; kao znak duhovne
hrianstva); kaluer, lan katolikog vlasti, ona treba da opominje arhijereja da
kaluerskog reda. oinski (pater=oTau) upravlja poverenim
pater adoptivus (lat. pater adoptivus) prav. otac mu stadom.
usvojitelj, pooim. patipanj (ital. pan di Spagno panski hleb)
paternalizam (lat. pater otac) shvatanje po kup. peeno testo od brana, jaja i eera.
kome se pojedine drutvene grupe, pa i cele patlidan (pere. badingan, tur. pathcan)
nacije i rase, tretiraju kao maloletne, tj. paradajz, rajica, Solanum lycopersicum.
nesposobno da se same razvijaju, ve im je patoa (fr. patois, lat. pagus selo) seljaki
potrebna oinska briga" i pomo nekoga ko govor, pokvaren govor, pokrajinsko na-
je od njih razvijeniji. reje.
paternitet (lat. paternitas) oinstvo, pravni patogeneza (gr. pathos bolest, genesis
poloaj oca prema detetu. postanak) med. v. patogenija.
paternoster (lat. pater noster) 1. oena; svaka patogeni (gr. pathos bolest, gen- koren od
vea loptica u brojanicama, kod koje treba gi'gnesthai roditi se, nastati, postati) za-razan,
oitati oena; 2. dizalica sa kotaricama ili koji izaziva bolesti; patogeni mi-
kabinama postavljenim u jednakim kroorganizmi siuni gotovani koji u
razmacima, elevator. ivotinjskom i ovejem telu izazivaju
pater patrije (lat. pater patriae) otac otadbine, zarazna oboljenja.
poasna titula zaslunih ljudi, a docnije i patogenija (gr. pathos genesis postanak,
rimskih careva. postanje) med. nauka o postanku bolesti.
pater familijas (lat. pater familias) domain, patogenian (gr. pathos, genikos koji se tie
otac porodice (pod ijom su vlau, po raanja, stvaranja) v. patogeni.
rimskom pravu, bili deca i robovi). patognomika (gr. pathos bolest, gnome
patetizam (gr. pathos uvstvo, oseanje, fr. saznanje, uvianje) med. nauka o znacima
pathetisme) vetina razbuivanja strasti, (simptomima) bolesti i o njihovom pravilnom
vetina uzbuivanja; lani patos. procenjivanju.
patetika v. patos. patognomian (gr. pathos, gnome) koji
patetikamente (ital. pateticamente) kuz. v. odreuje (ili: utvruje) bolesti; koji je
patetiko. karakteristian za neku bolest.
patetiko (ital. patetico) kuz. sveano, patognostian (gr. pathos, gnostikos sazna-
dostojanstveno, uzvieno. van, koji je vian saznavanju, uvianju) v.
patetian (gr. pathetikos) strastan, osea-jan; patognomian.
dirljiv; ganutljiv, uzbudljiv, potre-san; koji patografija (gr. pathos, graphfa opis) 1. med.
izaziva uzviena oseanja, uzvien; snaan i opisivanje raznih oblika oboljenja; 2. opis
dostojanstven, svean; koji izraava patos. bolesti, istorija neke bolesti; 3. prouavanje
patibilan (lat. pati trpeti, patiti, patibilis) koji se uticaja neke bolesti na izvesnu radnu
moe trpeti, podnoljiv, snoljiv; osetljiv, sposobnost bolesnika, npr. al-koholizma,
sposoban da osea. tuberkuloze i dr.
patik (gr. pathikos lat. pathicus) ovek koji se patolog (gr. pathos, logos razum, uvianje)
dade navesti na protivprirodan blud; up. poznavalac znakova i uzroka bolesti.
kined. patologija (gr. pathos, logia nauka) poznavanje
patika (gr. pathike) protivprirodan blud, spolni bolesti, nauka o bolestima i raznim oblicima
nagon prema deacima. u kojima se one javljaju; deli se na: fizioloku
patologiju, koja prouava podobnosti za
patina (lat. patina) zdela, inija; lepa zelena ili bolesti, etiologiju, koja ispituje uzroke bolesti,
mrka navlake (ra) na antikim bakrenim ili patogenezu ili patogeniju, koja istrauje
tuanim novcima, kipovima i dr. umetnikim postanak bolesti, i semiotiku, nauku o znacima
delima, koja se, hemij-skim sredstvima bolesti.
moe i podraavati. patoloki (gr. pathos, logos) koji spada u
patine (fr. paten, ital. pattino) pl. klizalj-ke, nauku o bolestima, koji se tie nauke o
tociljae; litue. bolestima; bolestan; patoloka anatomi-ja
pativet (fr. petinette) v. trotinet. nauka o promenama bolesnih tkiva i organa.
patomimija 679 patronaa
pahivtika (gr. pachyno odebljavam, inim da pacificirati (lat. pacificare) uspostaviti mir,
postane debeo, ugojim) pl. med. sredstva koja stiati zaevice, namiriti.
pomau odebljavanje. pacifiki (lat. pacifikus) mirotvoran, miroljubiv,
pahintian (gr. pachynein odebljavam, inim miran, tih; koji se tie Paci-fika; Pacifika
da postane debeo, ugojim) ked. koji odebljava, obala obala Tihog okeana; Padifike
koji izaziva odebljavanje. drave zapadne dra-ve Sjedinjenih
pahisomija (gr. pachys, soma telo) med. zade- Amerikih Drava, koje lee na obali Tihog
bljavanje mekanik delova tela. okeana.
pahitrop (gr. pachys, tropos obrt, pravac; paavra (pere. pare-i ure, tur. pac'avra) krpa,
nain) fkz. naprava koja omoguava brze sudopera; stvar bez ikakve vrednosti.
veze elemenata da bi se dobila najpovoljnije paariz (pere. epu-rast, tur. papariz) teta,
veza koju zahteva Omov zakon: ona veza kvar, nered skopan sa pravljenjem tete;
daje najveu jainu struje kod koje je onaj koji nanosi tetu.
unutranji otpor to blii danom spoljanjem pauli (fr. patchouli, ind. patch) biljka veoma
otporu. jakog mirisa, Plectranthus graveo-lens, koja
pahlavi (pere.) v. pehlevi. raste u tropskim krajevima Azije i Okeanije;
pahometar (gr. pachos debljina, metron me- vrsta jakog mirisa koji se spravlja od te
rilo, mera) ot. instrument za merenje biljke.
debljine stakla za ogledala. paa (pere. badian, basa, tur. pasa) upravnik
pac (nem. Baize) kuv. salamure za ukruivanje pokrajine u Turskoj; dravni savetnik;
mesa (od divljai, svinjskog i dr.). ugledan vojskovoa, vojvoda; uopte titula
pacijent (lat. patiens) onaj koji pati, koji boluje, velikodostojnika u Turskoj; kod nas, u
bolesnik. prenesenom smislu: samovlastan i bezobziran
pacijencija (lat. patientia) strpljenje, strpljivost; gospodar, koji radi ta hoe.
istrajnost. paaluk (tur. pagalik) oblast kojom upravlja
paciscenti (lat. paciscor sporazumem se, paa; in i zvanje pae.
pogodim se, paciscentes) prav. oni koji paovati (tur.) biti paa, upravljati pa-alukom;
zakljuuju ugovor, koji se poravnjavaju, fig. raditi bezobzirno i samo po svojoj volji,
ugovorne strane, strane ugovornice. biti samovlastan, ponaati se kao paa.
paciscentne strane prav. v. paciscenti. pateta (nlat. pastata, fr. pate) kola od testa u
koje je uvijene: meso, riba, sir itd.
pacifizam (lat. pacificari napraviti mir, pean (lat. raeap, gr. paian) pesma zahvalni-ca
zakljuiti mir, rah, . pacis mir, facio inim, za pobedu (prvobitno upravljena Apolonu);
uinim, pravim, pacificus miro-tvoran) pesma pohvalnica, pesma u slavu, pesma
kulturno-etiki i politiki pokret u svetu radosnica.
(nastao u Zapadnoj Evropi krajem HU i peanizam (lat. raeap, gr. paian) ret. oduevljen
poetkom XIX veka) koji je protiv svakog pokli, uzvik.
rata i trai: reavanje meunarodnih sporove Pegaz (gr. Pegasos) l. kit. krilati konj koji je
mirnim putem i odravanje veitog mira postao iz krvi Meduze kad joj je Persej
meu narodima. odsekao glavu; od udara njegovog kopita
Pacifik (lat. pacificus mirotvoran, miran) Tihi ili postao je izvor Hipokrena, ija je voda
Veliki okean; Pacifik-e-leznice velike nadahnjivala pesnike; u novije vreme: konj
severoamerike eleznice koje spajaju obale muza; fig. pesniko nadahnue; uzjahati
Tihog okeana sa Atlantskim okeanom. Pegaza posvetiti se pesnitvu, pisati pesme; 2.
pacifikale (lat. pacificus, nlat. pacificale) u kat. astr. sazvee na Sev. nebu sa dve promenljive
crkvi: ostava za svetinje, kutija u kojoj se zvezde druge, 4 tree, 8 zvezda etvrte
uvaju hostije. veliine i sa mnogobrojnim slabijim zvezdama
pacifikator (lat. pacificator) uspostavlja mira, koje se mogu videti i golim okom.
posrednik za mir, mirilac, miro-tvorac. pegel (nem. Pegel) letva podeljena na stupnjeve
pacifikacija (lat. pacificatio) uspostavljanje za merenje vodostanja, vodomer.
mira, vraanje jedne zemlje, koja je u ratu ili pegijatrija (gr. pege izvor, iatreia leenje) med.
u kojoj vladaju unutarnji nere-di, u stanje leenje mineralnim vodama.
mira, umirenje, umirivanje, izmirenje, pegma (gr. pegma skela, postolje) skela,
pomirenje. naroito na pozornici.
pacifist(a) (lat. pacificus mirotvoran, koji miri, pegmatiti (gr. pegma, pegmatos vrsta veza) pl.
miran) prijatelj reavanja meunarodnih min. vrsta stena iz novijeg razvoja Zemljine
sporova mirnim putem, protivnik rata, kore.
miroljubiv ovek, pristalica paci-fizma. pegnija (gr. paizo, paignion) mala, laka i
pacifistiki (lat. pacificus mirotvoran, miran) aljiva lirska pesma.
koji je u duhu pacifizma, naklonjen miru, pegologija (gr. pege izvor, logla nauka)
protivan ratu, mirotvoran, miroljubiv. nauka o lekovitim, mineralnim vodama.
pegomantija (gr. pege, manteia proricanje)
proricanje iz izvorske, bunarske vode.
pedagog 682 pediometar
pedagog (gr. pais, paidos dete, deak, ago pedel (nlat. pedellus, nem. Pedel, fr. bedeau)
vodim, paidagogos koji vodi deake; kao sluga, sudski posluitelj; univerzitetski
imenica: rob koji je deake iz roditeljske kue posluitelj.
vodio u kolu ili na vebalite i natrag kui, pederast (gr. pais, paidos deak, epastes
vaspita, uitelj muke omladine) vaspita, ljubitelj, ljubavnik) ovek koji osea spolni
uitelj; ovek koji se struno bavi pitanjem nagon prema osobama istog spola; up.
kole i nastave. pedagogarh (gr. pais, ago, homoseksualac.
archo vladam, upravljam) upravnik vaspitanja, pederastija (gr. paiderastfa ljubav prema
upravi-telj kole. deacima) bolesna i protivprirodna spolna
pedagogija (gr. paidagogia voenje, strast prema istom spolu, naroito mukarca
upravljanje, pouavanje i vaspitavala mlada prema mukarpu; up. homo-seksualitet.
oveka) nauka o vaspitanju, vetina vaspitanja, pedetmos (gr. pedethmos skakanje) ned. v.
nauka koja istrauje i prouava zakone i pedezis.
sredstva pomou kojih se najbolje mogu postii pedeutika (gr. paideutike) fil. izraz kojim je
vaspitan ciljevi. pedagogijom) (gr. Pitagora nazvao pouavanje u nauci o
paidagogeion boravite pedagoga, kola) naziv dobrom i lepom, tj. o vrlini.
kola koje su i vaspitan zavodi. pedeutiki (gr. paideutikos) vaspitan,
pedagogika (gr. paidagogike vetina popravni, koji se moe upotrebiti radi
vaspitanja) v. pedagogija. pedagogist(a) (gr. popravljanje vrline.
paidagogefn) vaspitanik, pedeuterij(um) (gr. paideuterion obrazova-
pitomac pedagogijuma. lipgge) vaspitni zavod, obrazovalite, kola
za deake.
pedagogiar (gr. paidagogikos vaspitan, pedi (eng. paddy) 1. u Indiji: pirina u
nastavni) poznavalac sredstava i ciljeva ljuskama, neoljuten pirina.
vaspitanja. pedi (eng. paddy) 2. podrugljivo ime kojim u
pedagogomanija (gr. paidagogos vaspita, Engleskoj i Sev. Americi zovu Irce (re
uitelj, manfa ludilo, pomama) strast (ili: postala kvarenjem imena St. Patric,
sklonost) nekoga da, u odnosu i dodiru sa zatitnika Iraca).
drugima, stalno zauzima nekakav vaspitaki pedialgija (lat. pes, pedis stopalo, noga, gr.
stav. algos bol) med. bol u stopalima, tabanima.
pedagoki (gr. paidagogikos) vaspitan, koji je pedigri (eng. pedigree rodoslov) rodoslov,
u skladu sa zakonima i ciljevima vaspitanja, rodoslovlje, rodoslovno stablo, rodovnik, loza,
koji spada u pedagogiju, koji je u vezi sa genealogija; u racionalnom stoarstvu:
pedagogijom. matina zapatna knjiga o domaim
pedal (lat. pedalis stopni, noni, ital. pedale) ivotinjama (sa podacima o poreklu, teini,
podnonik, podnonica, podnoje; daica na proizvodom)j sposobnosti i dr. o svakom
orguljama, harfi i klaviru koja se pritiskuje pojedinom grlu); ot poreklo (rodoslov)
nogom i menja karakter zvuka; podnonik trkakog konja.
kojim se kree bicikli dr. pedijater (gr. pais gei. paidos dete, iater
pedant (fr. pedant, ital. pedante, prvi deo, lekar) deji lekar, lekar za deje bolesti.
moda od gr. paidagogos) ovek koji preteruje pedijatrija (gr. pais, paidos, iatrela leenje) 1.
u tenosti, koji i najbeznaajnijim sitnicama nauka o dejim bolestima; 2. nauka koja
pridaje vanost kao da su najkrupnije stvari, prouava sva pitanja i pojave u vezi sa
cepidlaka, sitniar. pedantan (fr. pedant) zdravim i bolesnim detetom.
preterano taan, dosadan zbog predavanja pedijatrika (gr. pais, paidos, iatrefa) med. v.
vanosti sitnicama, cepidlaki, sitniarski. pedijatrija.
pedanterija (fr. pedanterie) preterana tanost, pedikacija (lat. paedor smrad, neist) spolni
polaganje velike vanosti i najbeznaajnijim odnos preko mara (anusa) kod homosek-
sitnicama, cepidlaenje, sitniarenje. sualaca.
pedantizam (nlat. pedantismus) v. pedanterija. pedikir (fr.. pedicure) negovanje nogu, se-
enje i ienje nokata i rezanje uljeva; lice
pedantnost (fr. pedant) v. pedanterija. koje taj posao struno obavlja.
pedanhone (gr. pais, paidos dete, anchone pedikuloza (nlat. pediculosis) med. valji-vost,
uguenje, udavljenje) med. krajnici kod uljivost, bolest dobivena od va-iju.
dece. pedatrofija (gr. pais, atrophia suica) pedikulozan (lat. pediculosus) uljiv, valjiv.
med. peding (eng. padding) vunena tkanina slabije
deja suica. kakvoe; peding-maina sprava za pranje i
pedezis (gr. pedesis skakanje, skakutanje) med. tirkanje tkanina.
kucanje srca; pedetmos. pediometar (gr. paidion detence, metron mera,
merilo) med. vaga za merenje teine, duine
tela i veliine glave kod novoroeneta.
pedler 683 Pekila
pedler (eng. pedlar) trgovi koji prodaje po pezada (fr. pesade, ital. pesare, lat. pensare)
kuama, torbar. pedo- (gr. pais, paidos) jah. propinjanje konja u mestu, bez kretanja
1. predmetak u zadnjih nogu; up. levada.
sloenicama sa znaenjem; dete, deji. pedo- pezan voj. vrsta dugih pomorskih merzera
(gr. pedon) 2. predmetak u sloenicama sa (naziv po pronalazau, fr. marinskom
znaenjem: zemlja, tlo. pedobaptizam (gr. pukovniku Pezanu Paixhans).
pais, paidos, baptismos pezantan (fr. pesant) teak, trom, nezgrapan,
krtenje) krtenje dece. pedogeneza (gr. pais, npr. stil nekog pisca.
paidos, genesis postanak, raanje) zool. vrsta pezante (ital. pesante) muz. teko, veoma
partenogeneze kod nekih ivotinja koje ne lagano i dostojanstveno.
postaju odmah u potpuno razvijenom obliku, pezeta (nm. peseta) v. peseta.
npr. kod lar-vi nekih muva iarua. pedograf pezo (nm., ital. peso) l. trg. teret, teg.
(lat. pes ki. pedis noga, gr. grapho beleim) pezo (p. peso) 2. v. peso.
pribor za mehanike crtanje trase puta pejabl (fr. payable) koji treba (ili: ima) da se
preenog peke ili na konju. pedok (eng. plati; sa dospelim plaanjem, platljiv, plativ.
paddock) ograda u kojoj se dre konji; pejeracija (nlat. pejeratio) prav. krivo za-
ograen prostor za ivotinje u zverinjacima. klinjanje, krivokletstvo.
pedologija (gr. pedon tle, zemlja, logia pejza (fr. paysage) predeo; slika predela.
nauka) 1. nauka koja prouava fizika, pejzaist(a) (fr. paysagiste) slikar koji radi
hemijska i bioloka svojstva zemljita, tla. pejzae.
pedologija 2. (gr. pais, paidos dete, logia) pejirazmologija (gr. peirasmos pokua-
nauka o detetu (prouava zakone dejeg vanje, logia nauka) v. pejiramologija.
razvitka u razna doba detinjstva, kao i pejirama (gr. peirao pokuam, okuam,
patoloke pojave kod pojedine dece). ogledam) pokuaj, ogled; opit, proba; ono do
pedometar (lat. rez gen. pedis noga, stopalo, ega se dolo ogledom, opitom, iskustvom.
gr. metron mera, merilo) aparat za me-renje pejiramologija (gr. peirao, logia nauka) nauka
prevaljenog puta, putomer. pedopatologija (gr. o pravljenju opita (ogleda); uputstvo o
pais, paidos dete, deak, patologija) nauka o pravljenju ogleda, eksperimenata.
psihikim nedostaci-ma i manama dece i pejorativ (lat. peior gori, fr. pejoratif) re
omladine; n auka o nenormalnoj deci uopte. kojom se kazuje neko pogrdno znaenje,
pedopeja (gr. paidopoiia) raanje dece. obrazovana pomou naroitih nastavka
pedotizija (gr. pais gen. paidos dete, thysla (glavonja, nourda, selendra i sl.).
rtva, rtvovanje) rtvovanje dece, pri- pejorativan (lat. peius, fr. pejoratif) koji daje
noenje dece na rtvu. rav ili ruan smisao, pogrdan, koji
pedotrib (gr. paidotrfbes) uitelj dece u pogorava.
gimnastici, kome je, naroito kod starih pejoracija (lat. peius, nlat. pejoratio) pogor-
Grka, bila dunost da gimnastikim vebama anje, pogoravanje, pogoranost.
uini da deca budu lepa, zdrava i jaka. pejsa (fl. paysage) v. pejza.
pedotribija (gr. paidotribia vetina poua- pejsmejker (eng. rase maker) l. davalac brzine,
vanja deaka u rvanju ili u gimnastici) davalac tempa, onaj koji odrava tempo; kod
vetina zabavljanja dece. pedotrofija (gr. trka: konj vodi, koji svojom brzinom
paidotrophia) ishranji- podstie ostale da ga stignu; 2. med. aparat
vanje, negovanje i podizanje dece. pedofil koji pomae srcu da normalno funkcionie;
(gr. pais gen. paidos dete, philos prijatelj, 3. fig. voa.
koji voli) 1. prijatelj dece, ljubitelj dece; 2. pejus (lat. malum ravo, peius gore) gore,
ravije; osuditi koga in pejus ili in durijus
ovek sklon pedofiliji. pedofilija (gr. pais, (lat. in peius, in durius) prav. osuditi koga tee
paidos, phileo volim) ned. kod uroene i no to ga je osudio nii sud.
starake slaboumnosti: postojanje spolnog pek (eng. peck) etvrtinska, anglosaksonska
nagona prema deci protivnog spola. mera za ito i dr. = 9,0919 1 (skr. pck ili pk)
pedocentrizam (gr. pais, paidos, lat. u Engleskoj, i 8,8096 1 (skr. US pck ili pk) u
centrum) shvatanje da je dete centar SAD.
celokupnog obrazovno-vaspitnog procesa i pekav zool. kuna belica i njeno skupoceno
jedini kriterijum pri izboru sadraja i krzno (u Kanali).
metoda nastave i vaspitanja. pedum (lat. pekari zool. vrsta malih, do ZO kg tekih, divljih
pedum) starorimska pastirska palica; pedum svinja sa jednom lezdom na leima koja lui
episkopale (lat. pedum episcopale) tenost veoma jaka mirisa (u arkim
episkopski, biskupski tap. peorativan v. krajevima Amerike); tajasu.
pejorativan. pekatifobija (lat. ressage greiti, gr. fobeomai
bojim se) med. bolestan strah od greha.
Pekila (gr. Poikfle) uvena galerija u staroj
Atini, ukraena slikama Polignoto-
684 pelikan
pelikometar (gr. pelux, pelike sud za cr- pemptejos (gr. pemptaios) med. petodnevka,
penje, metron merilo, mera) med. aparat za petodnevna nastupna groznica.
merenje enske karlice; pelvimetar. pemfigus (nlat. pemphigus, gr. pemphix plik)
pelioza (gr. peliosis nasedanje krvlju, modrica, med. izbijanje plikova (klobuia) po telu,
pelios crnkast, nacrn) med. krvna pegavica, plikovica.
hronino oboljenje,sa mnogobrojnim malim pemfiks (gr. pemphix) med. v. pemfigus.
izlivima krvi (petehijama) u kou i sluzokou, pena (lat. poena, gr. poine) l. kazna, odmazda,
usled pokidanosti naj-tananijih krvnih naknada; sub pena (lat. sub poena) prav. pod
sudova; purpura. kaznom, uz kaznu, pod pretnjom kazne.
pelioma (gr. pelioma krvlju naselo mesto pena (lat. reppa) 2. pero, pero za pisanje.
olovne boje, pelios) med. pega na koi od
uboja, olovne boje, zelena, uta ili modra; pena kapitalis (lat. poena capitalis) prav. smrtna
pelidnoma. kazna.
politi pl. kol. mehaniki sedimenti sasta-vljeni penal (lat. poenalis kazneni) svota novca koja
od praha i mulja. se plaa u sluaju neispunjenja ili krenja
pel-mel (eng. pall-mall) l. igra sa kuglama i ugovora, npr. u sluaju zakanjenja
drvenom maljicom (obiniji naziv kro-ket); preduzee e na ime penala za svaki mesec
igralite za ovu igru. zakanjenja odbiti po 10% autorskog
pel-mel (fr. pele-mele) 2. pomeano, bez reda, honorara; u fudbalu: kazneni udarac koji se
kako koji stigne; meavina, zbrka, dar-mar; bije sa 11 metara pravo ka golu kanjene
up. mi-ma. strane.
pelo (ital., p. pelo) v. pel-svila. penalizam (nlat. pennale) na nem. prote-
Pelops (gr. Pelops) mit. sin Tantalov, koga je otac, stantskim univerzitetima, naroito u XVH
kao deka, zaklao i dao bogovima za ruak, veku (do 1662): zlostavljanje i despot-sko
ali su ga ovi ponovo oivili. Docnije je postupanje starijih studenata prema
preao iz Frigije u, po njemu nazvani, studentima-novajlijama, u emu se ilo dotle
Peloponez i, oenivi se Hipo-damijom, dobio da je moralo biti ak i zakonom zabranjeno.
oblast Elis i uveo olim-pijske igre; njegovi penalitet (lat. poena kazna, fr. penalite) prav.
sinovi su bili Atrej i Tijest, a unuci kanjivost; kazneni sistem; kazna.
Agamemnom i Menelaj. penalni (lat. poenalis) koji se tie kazne, koji
pelorion (gr. pelorios gorostasan, ogroman) spada u kaznu, kazneni, krivini.
med. preterano razvijen i velik neki deo tela. pevati (lat. penates) mit. bogovi zatitnici drave i
peloron (gr. peloron udovite, neman) med. v. svake porodice ponaosob kod Rimljana,
pelorion. domai bogovi koje je svaka porodica
pelota (fr. pelote, p., port., nlat. pelota, lat. potovala i prinosila im rtve u samoj kui; fig.
pila) ned. loptasti deo pojasa protiv kile koji dom, stan, domae ognjite.
pritiskuje prosuto mesto i ne da mu da ispada; pendakulum (lat. pendere visiti, biti obeen,
krojako jastue za zabadanje igala; bela nlat. pendaculum) arobna amajlija koja se,
pega na konjskoj glavi; mali trkaki brod. kao zatita od zla i nesree, nosi o vratu.
pelotaa (fr. pelotage) fina kamilja dlaka; pene agravacio (lat. poenae aggravatio) gram.
prosta vigonjska vuna za pravljenje eira; u pootrenje kazne, povienje kazne.
bilijaru: nepravilno keenje lopte. Penelopa (gr. Penelope) mig. sena Odisejeva,
pel-svila (ital., i. pelo, lat. pilus vlas, dlaka) mati Telemahova, uvena sa svoje vernosti
svila od grubih konia koji se dobivaju od muu; dok se Odisej bavio pod Trojom i 20
neispravnih aura svilene bube. godina lutao morima, nju su saletali
pelucidan (lat. per-lucidus, pellucidus mnogobrojni prosci, ali ona ih je, navodei
providan) providan, prozraan. vete izgovore, uporno odbijala sve dok joj
pelc (lat. pellis krzno, koa, nem. Pelz) se nije vratio mu; fig. verna i odana ena.
praraeno ivotinjske krzno; odelo penetrabilan (lat. penetrabilis) pojmljiv,
napravljeno od preraena krzna, naroito shvatljiv, prozriv; probojan, prohodan.
bunda. penetrabilitet (nlat. penetrabilitas) poj-mljivost,
pelcer (nem. Pelzer) kalem, mladica. shvatljivost, prozrivost; pro-bojnost,
pelcmantl (nem. Pelzmantel, lat. pellis man- prohodnost.
tellum) ogrta od krzna, bunda. penetrantan (lat. penetrans) prodiran, koji
pelcovati (nem. pelzen) med. kalemiti protiv prodire, proiman, koji proima (miris,
bolesti; bog. kalemiti mladice, ceniti, navrnuti. hladnoa itd.); proziran, koji prozire,
pelcfuter (nem. Pelzfutter) postava od krzna. pronicljiv (pogled); otar, bistar (razum).
pemekin v. pemikan. penetrancia (lat. penetrantia) pl. med. lekovi koji
pemikan sueno i stucano koncentrisano meso prodiru, koji proimaju; v. penetra-cija.
bizona, kojim se hrane lovci i putnici na
krajnjem severu Sev. Amerike.
penetraciJa 686 pentakrostih
penetracija (lat. penetratio) prodiranje; penicil (lat. penicillum kiica) ked. kiica,
prodirna snaga, pronicljivost, otrou-mnost, naroito kiica za rane.
sposobnost pronicanja i shvatanja sutine penicilin (nlat. penicillium) med., farm. tvar koja
stvari; kulturno ili ekonomske nadiranje se dobiva kristalizacijom iz tene kulture
jedne drave (naroda) u drugu. plesni Penicillium notatum. Deluje
penetrirati (lat. penetrare) prodreti, prodirati, antibiotiki na stafilokoke, strepto-koke i
probiti; prozreti, proniknuti, dokuiti, neke druge bakterije, te se s uspehom
shvatiti; ispitati, istraiti. primenjuje kao lek protiv meningiti-sa,
penzija (lat. pendere obesiti, meriti; platiti, zapaljenja plua i drugih gnojnih zapaljenja;
pensio plaanje) prestanak aktivne slube unosi se u organizam putem intramuskularnih
radnika ili slubenika, mirovi-na; primanje injekcija, tableta za sisanje i gutanje, masti
radnika ili slubenika kad prestane aktivno za rane i oi, praka za posipanje; otkrio ga
suiti, koje se, po posebnim propisima, engleski lekar i bakteriolog A. Fleming
prenosi i na planove porodice umrlog (1881 1955).
penzionera. penologija (lat. poena kazna, gr. logia) nauka o
penzionat v. pansion. sredstvima za kanjavanje.
penzioner (lat. pensio plaanje, fr. pension- pene (eng. repse) pl. od peni.
naire) radnik ili slubenik koji je prestao pensa (lat.) u srednjovekovnoj Hrvatskoj, ra-
aktivno sluiti i koji prima nove, penzijske unska jedinica ( = 40 denariusa).
prinadlenosti, umirovljenik. penseta (fr. pincette) hir. v. pincete.
penzionisan! (fr. pensionner) prevesti (ili: pensirati (fr. pincer) mlade izdanke na
prevoditi) iz aktivne slube u mirovinu, vokama vie treeg ili etvrtog lista
staviti u penziju. odsecati, potkresivati; zalamati vinograd.
penzum (lat. pendere meriti po teini, izmeriti, penta- (gr. pente) predmetak u sloenicama sa
pensum dnevni posao, dnevni rad* zadatak) znaenjem: pet.
ono to je nekome odmereno, dodeljeno, pentaginije (gr. pnte, gyne ena) pl. vot. peti
odreeno; zadatak, naroito aki. red u klasama I-H u Lineovom sistemu
peni (eng. reppu) ranije srebrni, potom bakarni, biljaka.
danas bronzani sitan novac u Vel. Britaniji. pentaginian (gr. pente, gyne ena) bog.
peni-bank (eng. penny-bank) tedionica za naziv za biljku iji cvet ima pet stu bia; up.
siromane u Londonu. pentaginije.
penibilan (lat. poena muka, tegoba, patnja, nlat. psntaglota (gr. pente, glotta jezik) knjiga na
poenibilis) muan, teak, nevoljen, tegoban. pet jezika, naroito Biblija tampana u
penid-eer (nlat. saccharum penidium) jednoj knjizi na pet jezika.
preieni eer u obliku ipki; je-meni pentagon (gr. pente, gony ugao, kut) 1. kom.
eer. petougaonik; 2. (Pentagon) zgrada vojnog
penikulus (lat. peniculus etka; kiica) zool. ministarstva Sjedinjenih Amerikih Drava
etkica (na zadnjim nogama u pele na koja ima oblik petougla; milita-ristiki
unutarnjoj strani prvoga stogog lanka). krugovi koji se oko tog ministarstva
peninzula (lat. paeninsula) poluostrvo, polu okupljaju.
otok. pentagonalni (gr. pente, gonia ugao, kut)
peninzularni (nlat. paeninsularis) poluo- petougli, petougaoni.
strvski, poluotoni, koji pripada poluostrvu pentagram (gr. pente, gramma slovo)
(ili: poluotoku), koji se tie poluo-strva (ili: prvobitno: figura koja se dobije kad se sve
polu otoka). strane pravilnog petougla toliko produe
peni-post (eng. penny-post) pota po peni", dok produeno linije jedna drugu ne dodirnu;
gradska pota u Londonu, koja vri samo petokraka zvezda.
lokalni promet. pentada (gr. pentas letina, pet) celina
penis (lat. penis) znat. muki spolni organ, muki sastavljena od pet delova, period vremena od
ud. pet godina.
penitencija (lat. poenitentia) kajanje, pentadaktil (gr. pente, daktylos prst) koji ima
pokajanje; ispatanje; crkvena kazna. pet prsta, petoprst.
penitencijar (nlat. poenitentiarius) svete-nik- pentadekagon (gr. pente kai deka petnaest,
ispovednik kod katolika; naroito: papin gonia ugao, kut) geom. petnaestougaonik.
predstavnik, obino kardinal, koji, u pentadika (gr. pentadike) sistem brojeva iji
izuzetnim sluajevima, daje, u ime papino, je osnovni broj pet.
dispenzacije. pentaedar (gr. pente, hedra osnova, strana,
penitencijarija (nlat. poenitentiaria) papski sud sedite) kom. telo ogranieno sa pet strana ili
u iju nadlenost spadaju stvari koje se tiu povrina, petostranac.
penitencije, koji daje dispenzacije i odreuje pentakrostih (gr. pente, akrostichis, akro-
crkvene kazne, pokoru, pokajanje, stichon) pesma od pet stihova ija poetna,
ponekad i krajnja slova, sainjavaju neko
ime ili neku re.
pentalema 687
pentalema (gr. pente, lemma dobit, dobitak) pentafonij(um) (gr. pente, phono glas) kuz.
log. sud koji se sastoji od pet lanova. komad udeen za pet glasova.
pentalfa (gr. pente, alpha) v. pentagram. pentahord (gr. pente, chorde ica, struka)
oentametar (gr. pente, metron mera) etr. pe- mu zi ki in stru men at sa p et ica
tostopni, odnosno tanije, estostopnida-ktilski (struna), petostruna lira.
stih, koji se sastoji od polovina odvojenih pentekosta (gr. pentekostos pedeseti, tj.
nepromenljivom cezurom, a upotrebljava se emera pedeseti dan, pentekoste) pedeseti dan
samo sa heksametrom; shema: -OD I-UU I-II- po Uskrsu, tj. Duhovi.
UU I-^UU I-. pentemeron (gr. pente, emera dan) vreme od
pentan (gr. pente) hen. najlaki parafin C5Hi2, pet dana.
bezbojna tenost, kljua na 36; ra-stvara. pentemimeris (gr. pente, emipola-, polu-,
pentangularni (gr. pente, lat. angulus ugao, meros deo, emimeres od polovina, prepo-
kut) petougli, petougaoni. lovljen) ketr. deo stiha koji se sastoji od pet
pentagulum (gr. pnte, lat. angulus ugao, polustopa ili dve i po cele stope; naroito:
kut) v. pentagon. cezura iza druge i po ili u treoj stopi
pentandrija (gr. pente, aner gen. andrs ovek, heksametra.
mu) pl. bog. biljke iji cvetovi imaju pet Pentesileja (gr. Penthesilefa) kit. ki boga Aresa
slobodnih praninih niti (peta klasa u i amazonske kraljice, kao saveznica trojanske
Lineovom sistemu biljaka). junaki se borila protiv Grka, dok je Ahil
pentapetalan (gr. pente, petalon list) bog. koji nije ubio; fig. ratnike, ratoborna sena.
ima pet cvetnih listia. Pentikostar (gr. pentekostos pedeseti) u pravosl.
pentapolis (gr. pente, polis grad) 1. u staroj crkvi: Cvetni triod, bogoslu-bena knjiga koja
Grkoj, savez pet gradova; 2. (Pentapolis) u se, poevi sa prvim danom Uskrsa,
srednjem veku, vizantijski posed pet upotrebljava za vreme sv. Pedesetnice, tj. od
primorskih gradova u Italiji (Rimini, Pesaro, Uskrsa do Duhova. I pentir-mat (fr. peinture-
Fano, Senigavlija i Ankona). raate) slikanje ter-pentinskim bojama na
pentapteran (gr. pente, ptern krilo) koji ima negrundiranom platnu.
pet krila, petokrilan. pentoze (gr. pente pet) hen. ugljeni hidrati sa
pentaptoton (gr. pentapttos sa pet padea) pet ugljenikovih atoma.
gram. imenica sa pet padea. penultima (lat. paenultimus pretposlednji,
pentarh (gr. pentarchos, pente pet, archo paenultima tj. syllaba pretposlednji slog)
vodim, upravljam) lan vlade petorice. gram. pretposlednji slog jedne rei.
pentarhat (gr. pente, archo) vlada od pet penultimus (lat. paenul pretposlednji (npr. ak
lanova, vlada petorice. u razredu).
pentarhija (gr. pente, archo) v. peitarhat. penumbra (lat. nlat. penumbra) polusenka
pentasilabum (gr. pente, syllabe slog) gram. koja se neprimetno gubi u svetlost; sumrak.
re od pet slogova. peningbal (eng. punchingball) sp. visea
pentasperman (gr. pente, sprma seme) bog. krukasta lopta od koe na kojoj bokseri
koji ima pet semenki, petosemeni. vebaju pesnice.
pentastilon (gr. pente, stylos stub) ark. zgrada penn (eng. puncheon) engleska mera za
sa pet redi stubova. tenosti = 381,661 1.
pentastihon (gr. pente, stfchos red) pesma od pender (pere. pengere, tur. repsege) prozor.
pet stihova. penje (fr. peigne) tkanina od eljane vune,
Pentateuh (gr. pente, teuchos sveska, knjiga) kamgarn; pl. (peignees) eljana svila u boji.
grko-aleksandrijski naziv za tzv. pet knjiga penjer (fr. peigneur) maina za grebenanje
Mojsijevih koje se zovu: Tenezis vune i kudelje, grebenara.
(Stvaranje"), Eksodus (Izlaz"), Levit penjoar (fr. pegnoir, lat. pectinare eljati)
(zakoni koji vae za Lezite"), Numeri enski ogrta koji se upotrebljava pri
(Brojevi", tj. brojenje naroda), Deuterono- eljanju, puderisanju i kupanju; vrsta iroke
mijum (Ponavljanje zakona"). i udobne enske jutarnje i veernje haljine.
pentatlist (gr. pentathlos) kod starih Grka: onaj peon (gr. paion) 1. etr. stih-igra, etvoro-
koji se veba u petoboju, u petostru-koj borbi slona stihovna stopa u kojoj su 3 sloga
(pentatlonu). kratka a 1 dug, pojavljuje se u 4 razna
pentatlon (gr. pentathlon) petoboj (alma oblika, koji se nazivaju prema mestu
skakanje, dfskos hitanje diskosa, dromos duine: peon: iii, drugi peon: i -ii,, trei
tranje, pale rvanje, pygme pesnianje); up. peon: ii i, etvrti peon: iii.
kvinkvercij(um). peon (p.) 2. seljak-nadniar u Latinskoj
pentatonon (gr. pente, tonos ton) muz. razmak Americi koga nemilosrdno iskoriava-ju
od pet celih tonova, mala septima. veleposednici.
pentafarmakon (gr. pente, pharmakon lek)
petostruk lek, petogub lek.
pentafilan (gr. pente, phyllon list) bog. koji
ima pet listova, petolist.
peonija 688 perdicija
peonija (gr. Paionia) bog. bour, nazvan po per aspera ad astra (lat. reg aspera ad astra)
staroj pokrajini Peonijiu sen. Makedoni-ji, posl. kroz trnje do zvezda, tj. kroz borbu ka
odakle je donesen. pobedi (citat po Vergiliju i Seneki).
pepazmus (gr. pepasmos) med. v. pepaazis. per bako! (ital. reg bacco) kao formula
pepanzks (gr. ppansis sazrevanje, sazre- zakletve: tako mi Baha!
lost) med. dozrevanje jedne bolesti; vare-nje; perverzan (lat. pervertere pokvariti, unititi,
probavl>anje. perversus) izopaen, pokvaren; ne-prirodan
pepastikum (gr. pepainS sazrevam, drzre- (spolno); u uem smislu: homo-seksualan.
vam) far, sredstvo (ili: lek) koje pomae perverzija (lat. perversio) izopaenost, izo-
sazrevanju bolesti. paenje, pokvarenost, protivprirodnost
pepastian (gr. pepaino sazrevam) med. koji (spolna), anomalnost u seksualnom ivotu
pomae sazrevanju bolesti, koji proba-vlja, oveka koji se sastoji u odstupanju od
vari. normalnog seksualnog cilja.
peperon (ital. reregope) v. feferon. pepita (p. perverzitet (lat. perversitas) izopaenost,
pepita) krupnije zrno ili grumen istog zlata. pokvarenost, pokvarenjatvo,
pepsin (gr. pepto kuvam, varim, pepsis protivprirodnost; u psihijatrije izopaenost
kuvanje, varenje) hem. ferment eluca koga prirodnih oseanja i nagona, naroito spol-
ima u eludanom soku i koji, rastvarajui nih.
belanevine, pomae varenje i proba-vu perverznost (lat. perversio) v. perverzitet i
hrane. perverzija.
pepsis (gr. pepto) ned. kuvanje, varenje, pervertirati (lat. pervertere) izopaili, kvariti,
probava hrane. pokvariti.
peptika (gr. peptikos koji slui za kuvanje ili pervestigacija (lat. pervestigatio) traganje,
varenje, probavu) pl. med. sredstva koja istraivanje, pretraivanje.
pomau varenje hrane, per nota majora (lat. reg vota majora) veinom
peptian (gr. peptikos) koji vari, koji pomae glasova.
varenju, probavi. pervulgacija (nlat. pervulgatio) objavlji-vanje,
peptogen (gr. pepto kuvam, varim, gennao iznoenje na glas; na javnost.
rodim, stvaram) med. opte ime za sve psrgamen(a)t (lat. pergamena) hartija iz
hranljivo tvari, supstance koje pomau azijskog grada Pergamona, gde su je, u st.
stvaranje pepsina u eludanom soku. pepton veku, izraivali kao zamenu papirusa;
(gr. pepto) med. hranljiva tvar koja se usled neuinjena, samo od dlaka oiena i
varenja preobrazila; azotna je-dinjenja koja kreom luena i uglaana ivotinjska
postaju od belanevinastih tela uticajem (magarea, ovija, ili telea) koa;
eludanog soka. peptonizirati (gr. pepto) upotrebljava se za doboe i povezivanje
hen. rastvarati knjiga, a pre pronalaska hartije sluila je,
belanevine. pored papirusa, za pisanje; spis ili povelja
peptonurija (gr. pepto, uron mokraa) med. napisana na takvoj koi.
luenje peptona sa mokraom (kod grozni-avih pergamen(a)t-papir veoma jaka, koasta i
zaraznih oboljenja, trovanja itd.). per (fr. pair, providna hartija koja se dobiva ako netut-
eng. reeg, lat. par jednak) 1. ranije: kalisanu hartiju podrimo malo u hladnoj
nadbiskupi, hercozi, grofovi, ba-roni itd. koji meavini od 8 delova koncentrisane
su, kao sa vladaocem rav-norodni krunski sumporne kiseline i jednog dela vode, pa je
vazali, bili meusobno jednaki i ravnopravni potom dobro isperemo vodom (slui za
lanovi u najviim dravnim telima; lan dokumente, planove, povezivanje boca,
Gornjeg doma u Engleskoj; velika; pir. per pakovanje itd.); vegetabilni pergament.
(lat. reg) 2. kroz, preko, po, u, kod; pred; za, za
vreme, u toku; pomou, putem ega; zbog, pergamentska koa koi slina pergament-ska
radi; trg. per kilo = po kilogramu, za kilogram hartija za povezivanje knjiga.
itd. per abuzum (lat. reg abusum) pergola (ital. pergola, lat. pergula) vinova loza
zloupotrebom, koja raste uz drvene ili kamene stubove;
putem zloupotrebe. peragracija (lat. hodnik u zelenilu po vrtovima, zgradama itd.,
peragratio) putovanje, pro- osmanluk.
putovanje, prelaenje. per akcidens (lat. perde (pere. perde) zavesa, zastor (na prozoru,
reg accidens) sluajem, vratima, krevetu); pregrada, zaklon; platneni
sluajno; par aksidan. perakcija (lat. tit od sunca (na duanskim izlozima) i dr.
peractio) zavretak, zavr- perdendo (ital. perdendo) muz. gubei se,
na radnja, zavrni in. per aliud (lat. reg postupno nestajui.
aliud) fil. v. pod per se. perambulator (nlat. perdendozi (ital. perdendosi) muz. v. per-
perambulator) v. hodo- dendo.
metar. perdita (ital. perdita) trg. gubitak.
per anum (lat. reg annum) za godinu, na perdicija (lat. perditio) propast; veno
godinu, godinje \up. pro ano. prokletstvo, vena smrt.
pereant 689 periegeza
pereant! (lat. perire propasti, pereant) neka periblepsis (gr. peri, blepsis gledanje, blepo
propadnu, dole s njima! gledam) med. plaljivo gledanje oko sebe
pereat! (lat. perire propasti, pereat) neka (kod ludaka.)
propadne, dole s njim, dole! peribola (gr. peribole) obim, opseg; ret. go-
peregrinacija (lat. peregrinatio) bavljenje u vorniko ukraavanje jedne misli;
tuini, putovanje po tuim, dalekim zaokrugljene reenica; opisivanje nadugako
zemljama. i nairoko; anat. v. perikardijum.
peregrinitet (lat. peregrinitas) tuinstvo, peribrozis (gr. peri, brosis jedenje, bibrosko
tuintina, tui obiaj. jedem, razjedam) ned. iravost onih kutova.
peregrinoman (lat. peregrinari iveti u tuini, peribronhitis (gr. peri, ta bronchia kraj
putovati, gr. manfa pomama, ludilo, strast) dunika koji ulazi u plua) med. zapaljenje
ovek koji ima strast da putuje. opne koja obavija dunice.
peregrinomanija (lat. peregrinari, gr. mama) perivjen (fr. peruvienne) jaka svilena tka-nina
strast za putovanjem. ukraena cvetovima.
peregrinus (lat. peregrinus) tuinac, stranac. perigej (gr. peri, ge) astr. taka na putanji
perekvator (lat. pereaquator) prav. poravna-lac, Meseca u kojoj je on najblie Zemlji;
izborni sudija. takoe: taka na putanji planete u kojoj je
peremptorav (lat. peremptorius) koji ne trpi ova najblie Zemlji; supr. apogej.
pogovora, odluan, presudan; bezuslovan, periginije (gr. peri, gyne ena) bog. biljke kod
neodloan; supr. dilatoran. kojih se spolni delovi cveta nalaze na
perempcija (lat. peremptio) unitavanje; prav. aici.
zastarevanje, prestanak vanosti neke tube; periginian (gr. peri, gyne ena) bog. naziv za
konana odluka. cvet iji pranici i oplodni listii stoje na
peremtoran (lat. peremtorius) v. perempto-ran. istoj visini, kao npr. kod trenje.
periglotis (gr. peri, glotta jezik) znat. koni
perene (lat. perennis trajan, stalan) pl. u omota jezika.
cvearstvu: viegodinje biljke trajni-ce, tj. perigov (gr. peri, gone rod) bog. unutranji
one koje, jednom zasaene, mogu godinama cvetni veni, ocvee.
ostati na istom mestu, gde izdravaju zimu i
svake godine listaju i cvetaju, irei se i perigonijalije (gr. peri, gone rod) bog. listii
razmnoavajui bez naroite nege. koji grade unutarnji cvetni veni ili ocvee.
perenitet (lat. perennitas) trajnost, dugo- peridentitis (gr. peri, lat. dens, dentis zub) med.
trajnost, nepresunost. zapaljenje koice zubnog korena.
peresa (fr. pauresse) ena francuskog pera; periderma (gr. peri, erma koa) bog. zatitno
plemikinja; piresa. kono tkivo koje je sastavljeno iz dva tkiva:
pereta (fr. perette, ital. rega) bog. vrsta sitnih, tvornog, koje se naziva pluta kambija ili
bledoutih i slatkih limunova u obliku felrgen, i trajnog, koje je poznato pod
kruke. imenom plugo; zool. vrst hi-tinski, ree
krenjaki omota u hidro-zoa.
pereterion (gr. pereterion burgija, svrdlo, peridesmijum (gr. peri, desmos veza, okov)
regab probijem, probodem) hir. burgija, zool. koni omota iliastih tvorevina (veza),
naroito za buenje lubanje; .up. trepan. pomou kojih se veina delova kostura dri
perzer v. persijanac. u vezi.
perzijaner v. persijanac. peridesmitis (gr. peri, desmos veza; okov)
peri (gr. peri oko, okolo) grki predlog koji ned. zapaljenje peridesmijuma,
se pojavljuje u mnogim sloenicama i peridot (fr. peridot) min. v. olivin (uka-
oznaava: okolinu, rasprostranjenost, stozelena vrsta hrizolita).
izvrenje nekog krunog toka; nadmai-
vanje, prevazilaenje, prekoraavanje, peridotit (fr. peridot, gr. Hthos) stena
uveavanje ili pojaavanje. sastavljena od olivina i rompskih i mo-
noklinskih piroksena.
perialgija (gr. peri, algos bol) med. veoma jak peridrom (gr. peridromos ono to opkoljava,
bol u celom telu. hodnik, galerija) arh. hodnik sa stubovima,
perialgian (gr. peri, algos bol) kad. koji boluje hodnik izmeu stubova i zidova; vrsta igre
od perialgije, koji je doao kao posledica na konopcu.
perialgije.
periama (gr. periamma) v. amulet. periegeza (gr. peri-egesis voenje unaokolo i
periantijum (gr. peri, anthos cvet) bog. iskazivanje) voenje stranca po okolini i
ocvee, cvetni omot. pokazivanje znamenitosti; opisivanje mesta i
periastrum (gr. peri, astron zvezda) aor. kod zemalja; periegeze pl. spisi, knjige u kojima
dvojnih zvezda: taka na putanji pratioca se nabrajaju i opisuju umetniki spomenici i
kada je ovaj najblie glavnoj zvezdi, slino sl.
perkhelu, plavetne putanje.
44 Leksikon
derieget 690 periodian
perieget (gr. perf-egetes) onaj koji vodi perimadarian (gr. peri, madars go, ogoljen,
strance i pokazuje im znamenitosti; opi-siva nag) ned. koji unitava, koji razjeda kou.
gradova i zemalja. perimetar (gr. perfmetron) mat. obim, opseg.
periergija (gr. perf-ergfa) preterana revnost, perimetarski (gr. perimetros koji meri
sitniarenje, cepidlaenje; odvie izvetaen unaokolo, perfmetron obim, opseg) obimni,
i naroito traen nain pisanja (stil). opseni, koji se tie obima (ili: opsega), koji
periereza (gr. periafresis) ned. uklanjanje pripada obimu (ili: opsegu).
(ili: odsecanje) ireva. perimetralan (gr. peri, metron) mat. v.
perizozis (gr. perizosis) med. opisivanje, ob- perimetarski.
vezivanje, podvezivanje. perimetrijum (gr. peri, meter materica) anat.
perizoma (gr. perizoma) pojas; pregaa; znat. trbuna maramica koja obvija matericu,
preaga (dijafragma). materinica.
perija (fr. pairie) perstvo, zvanje i dostojanstvo perimetritis (gr. peri, meter) med. zapaljenje
jednog pera; perov posed, feud; lan-stvo u trbune maramice koja obvija matericu,
eng. Gornjem domu; up. per 1. zapaljenje (ili: upala) materinice.
perijant (gr. peri oko, okolo, anthos cvet) perimetrian at. v. perimetarski.
bog. spoljni deo cveta koji titi delove za perimizijum (gr. peri, mys mi; mii) anat.
oploavanje, a sastoji se od aice i venia, kockasti omota miia, miina navlaka.
ocvee. perimorfoza (gr. peri, morphosis uoblia-
perijeki (gr. peri-oikos) pl. v. peri jeci. vanje, uoblienje) min. kristalni omota,
perijen (eng. parian) porcelanska masa koja ponekad tanak kao hartija, koji obvija
izgleda kao persijski mramor, upotrebljava se agregat nekog posve drugog minerala kao
za izradu malih kipova i svih vajarskih kakvo jezgro.
radova. perineoreksis (gr. perinaion, rexis) med. ras-cep
perijeci (gr. peri-oikos) pl. okolni stanovnici, meice; v. perineum.
susedi; geogr. svi oni koji ive na istom perineocela (gr. perinaion meica, kele kila)
stepenu geografske irine; u staroj Sparti; med. prodor meice (perineuma).
pokoreni seljaci, starosedeo-ci koji nisu perineum (gr. perinaion, peri neon) anvt.
imali graanskih prava. meica, spona izmeu stidnice i mara.
perika (fr. perruque, ital. perruca, lat. pilus perineurijum (gr. peri, neuron ivac) anat.
vlas, dlaka) lana, tua kosa, vlasulja. tkivni omota koji obvija pojedina iv-ana
perikardijski (gr. peri, kardia srce) anat. osrni, vlakna a i ceo ivac.
koji se tie osra (ili: osrja), koji pripada perinefritis (gr. peri, nephrs bubreg) med.
osru, npr. perikardijske arterije, vene i dr. zapaljenje (ili: upala) bubrene opne
perikardijum (gr. peri, kardfa srce) anat. (bubrenice).
osre, osrje, srana kesa. period (gr. peri, ods put, periodos hod
perikarditis (gr. peri, kardia srce) med. unaokolo; obilaenje, obilazak, lat. peri-
zapaljenje (ili: upala) osra. odus) obilaenje, ophod; astr. vreme za koje
perikarp (gr. peri, karps plod) vot. semeni planeta izvri svoj put oko Sunca;
omota; med. koni lek koji se stavlja oko ponavljanje nekog zbivanja ili dogaaja i sl.
tanog korena. u pravilnim vremenskim razmacima; doba,
perikistitis (gr. peri, kystis) med. zapaljenje (ili: odsek, deo vremena; fiz. trajanje jednog
upala) trbune maramice. treptaja; poet. umetniki zaokrugljen
odeljak, umetniki zaokrugljena reenica;
periklazis (gr. peri-klasis prelamanje, za- gram. sloena reenica; med. v. perioda.
lamanje) med. prelom, naroito kosti. perioda (gr. periodos) v. period; med. redovno
perikopa (gr. perikope opsecanje; spoljni ocrt meseno pranje kod ena; up. menstruacija.
oblika; ukras, ures) odsek, odeljak; naroito: periodizirati (gr. periodos) deliti (ili: podeliti)
odeljak iz evanelje, apostol-skih poslanica, na periode, utvrditi (ili: odrediti) periode.
dela apostolskih i St. zaveta, koji se, periodinija (gr. peri, odyne bol) med. jak bol u
nedeljom i praznikom, ita u crkvi i celom telu.
objanjava: etr. sistem nejednakih strofa; R et. periodist(a) (gr. periodos, fr. periodiste)
mali reenini deo. saradnik u povremenim asopisima.
perikohlion (gr. perikchlion) teh. navrtanj, periodicitet (gr. periodos, nlat. periodi-citas)
gajka. pravilno vraanje u odreenim razmacima
perikranion (gr. kranion lubanja, pert-kra-nios vremena izvesnih pojava (zbivanja, seanja,
koji obvija lubanju) anat. koa koja obvija raspoloenja, psihoza pojava koje prate
lubanju. raste,nje individue, roenja, smrti i dr.),
perikulozai (lat. periculosis) opasan, nezgodan; povremenost.
smeo, drzak. periodian (gr. periodiks) koji se vraa u
perikulum (lat. periculum) pokuaj, ogled; pravilnim razmacima vremena; povremeni,
opasnost. koji se povremeno menja; nastupim,
periodni sistem 691 perisodaktila
prolazak; periodina kontrole nadzor (ili: peripatetiki (gr. perf-pateo etam se)
pregled) u odreenim razmacima vremena; etajui; fil. koji pripada uenju i koli
periodkna reenica gram. sloena reenica, Aristotelovoj, aristotelski.
ona koja je sastavljena iz dva nerazdvojno peripatologija (gr. peri oko, okolo, patolo-gija,
povezana dela (protaze i apodoze); v.) nauka i vetina razvijanja preostalih ula
periodine bolesti povremene (ili: nastupne) slepih.
bolesti; periodian spisi asopisi (ili: peripetije (gr. peripeteia obrt, preokret)
urnali) koji izlaze pe-riodino; periodian preokret u sudbini glavnog junaka drame;
vetrovi vetrovi koji duvaju u odreenim neoekivana, iznenadna promena u nekom
razmacima vremena. stanju; rasplet vora u drami; obrt, preokret,
periodni sistem hen. raspored hemijskih prelom.
elemenata prema njihovim atomskim masama peripijema (gr. peri, ruop gnoj) med. zagnoja-
kako rastu poev sa vodonikom (N, Ne, Li, vanje, stvaranje gnoja.
Ve, V, S... do Th, Ra, U), onda u peripleuritis (gr. peri, pleur rebra) med.
vodoravnomredu (periodu) pokazuje se stu- zapaljenje tkiva koje obvija grudnu
pnjevitost promene svojstava elemenata; a maramicu, pogrudnicu.
svojim svojstvima meusobno slini periploka (gr. periploke obavijanje, obuhva-
(homologi) elementi stoje uspravno jedni tanje; zapetljavanje, upetljavanje, zamri-
ispod drugih (grupa); ovaj raspored je izvrio vanje) vetako uvijanje stvari; uvijen,
ruski hemiar Mendeljejev; prirodni sistem. prikriven govor.
periodinost (gr. perfodos) v. periodici-tet. peripneumonija (gr. peri-pneumonla) med.
periodologija (gr. perfodos, logfa) gram. nauka o zapaljenje grudve maramice.
pravljenju sloenih reenica (peri-oda). peripsiksis (gr. peripsyxis ohlaenje,
periodontitis (gr. peri, odtis, odontos zub) rashlaenje) veliki nazeb; med. oseanje
med, zapaljenje pozubnice (cementa). hladnoe u celom telu.
periopa (gr. peri-orao gledam unaokolo) peripterijum (gr. peri, pteron poloaj stubova
osmatranice, zvezdarnica, zvezdara. krilne zgrade glavnih vratnica) arh. spoljanji
hodnik, dvorana sa stubovima.
perioptrika (gr. perf-orao) fiz. nauka o peripteros (gr. peri, pteron) arh. zgrada sa svih
prelamanju svetlosnih zraka na povrinama strana opkoljena hodnikom sa stubovima,
tela. naroito takav starogrki hram; up. dipteros.
periorama (gr. peri, rama pogled, izgled) periptoza (gr. perfptosis sluaj, prigoda)
slika razglednica; up. panorama. med. odsudan preokret u razvoju neke bolesti.
periorbita (gr. peri, lat. orbita ona duplja) perirea (gr. perf-reo optiem, periroroia)
anat. koni omota one duplje. med. opticanje, isticanje na vie mesta ili na
periost (gr. peri, osteon kost) anat. pokosni-ca, svim mestima.
koni omota kostiju. perireksis (gr. perirrexis krunjenje unaokolo
periostitis (gr. peri, osteon) ned. zapaljenje kostiju) med. otkidanje, odvajanje (npr. kosti).
pokosnice. perisistola (gr. peri, systellc skulim, stegnem)
periostoza (gr. peri, osteon) med. zadeblja- med. zastoj srca, vreme izmeu stezanje i
vanje kosti. ^ rairenja srca, tj. izmeu dva udara bila.
perioha (gr. perioche) obim, celina; kratka i periskop (gr. perf-skopeo gledam unaokolo,
salveta sadrina (npr. neke knjige); takoe: posmatram unaokolo, obazirem se) kod
ogranien odeljak, deo koji sainjava sumarena (podmornice): optiki aparat
zasebnu celinu. pomou koga se moe motriti vidik iznad
peripateza (gr. peripatesis) etanje, etnja; vode: vie metara duga elina cev, 10-20 st
u preniku, koja se, pri zagnjurivanju
ozbiljan razgovor, ozbiljna zabava. sumarena, moe teleskopski toliko produiti
peripatetizam (gr. perf-pateo etam se i da gornji kraj, na kome se nalazi jedna
pritom raspravljam) fil. uenje i nain uenja totalno-reflektirajua staklena prizma,
peripatetika; Aristotelova filozofija, ostane iznad povrine vode.
peripatetika filozofija. periskopski (gr. peri-skopeo gledam unaokolo)
peripatetici (gr. peripatetikos filozof opt. koji gleda unaokolo, koji vidi unaokolo;
peripatetik, peripatetiki filozof, re-ri-pateo periskopska stakla izdubenoi-spupena ili
etam se i raspravljam) fil. sta-rogrki ispupenoizdubena stakla za oi koja
filozofi koji su izili iz kole Aristotela, pokazuju slabije sferno odstupanje nego
koji je svoje uenje izlagao uenicima dvoguboispupena i dvoguboiz-dubena stakla,
etajui se hodnicima (peripatoi) liceja u te stoga omoguuju jasnije gledanje i na
Atini. ivicama.
peripatetika filozofija v. peripatetizam. perisodaktila (gr. perisss preko broja, preko
obine mere, neparan, daktylos prst)
perisologiJa 692 per kasa
al. zool. lihoprsti papkari (konj, nosorog, tapir peritonitis (gr. peri-tnaion trbuna maramica)
itd.). med. v. peritoneitis. perihel(ijum) (gr. peri,
perisologija (gr. perissos preko broja, preko helios Sunce) astr. poloaj neke planete kada
obine mere, prekomeran, logos re, govor), se u svom kretanju, najvie priblii Suncu,
bujica rei, suvinost izraza; pleonazam. npr. Zemlja se nalazi u perihelijumu oko
perisoma (gr. perissos prekomeran, suvian) 1. januara; supr. afelijum. periholija (gr. peri,
v. peritoma. chole u) med. preko-
perisomeran (gr. perisss, meros deo) zool. mernost ui. periholus (gr. peri, cholos
koji ima prekobrojne udove. u) med. onaj
perispermijum (gr. peri, sperma seme) vot. koji boluje od utice. perihondrijum (gr.
semeni omota; up. perikarp. peri, chondros rskavica)
perispomenon (gr. perispomenon) u grkoj zool. hrskavina opna, pohrusnica.
gramatici: re koja ima izvijen akcenat perihondritis (gr. peri, chondros) med.
(cirkumfleks) na poslednjem slogu, tj. na zapaljenje hrskavine opne. perifakitis (gr.
prvom od kraja zdesna nalevo, npr. andron, peri, phake soivo) med. v.
skias, tois. perifacitis. perifacitis (gr. peri, phake
perisprit (gr. peri, lat. spiritus duh, dua) po soivo) med.
shvatanju spiritista, neka sredina izmeu zapaljenje onog soiva. periferan (gr.
due i tela, oduhovljeno telo. periphereia obim, opseg) v.
peristaltika (gr. peristaltikos obuhvatan i periferijski.
stiskan, peri-stello) fiol. gmizanje, crva-sto periferija (gr. peripherefa) geom. obim, opseg;
kretanje bezvoljnih miia crevnog kanala u fig. deo grada koji je najudaljeniji od sredita
cilju pomeranja napred i izbaci-vanja crevne (centra), predgrae; kraj, ivica. periferijski (gr.
sadrine (izmeta); motus pe-ristaltkkus, periphereia) koji se nalazi na periferiji,
peristaltiko kretanje. krajnji, ivini, najudaljeniji od sredita;
peristatian (gr. peristasis, peri-istemi po- periferijski ugao ugao koji grade dve tetive,
stavljam unaokolo) zametak, dugotrajan, a ije teme lei na periferiji (supr. sredini
podroban, opiran. ugao). periflebitis (gr. peri, phlepsos ila,
peristil (gr. peristylon) ark. slobodan prostor vena) med. zapaljenje spoljanje opne vene.
okruen stubovima i pokriven; hodnik sa perifraza (gr. periphrasis opisivanje) ret. v.
stubovima. parafraza. perifrazirati (gr. periphrazo
peristola (gr. peri-stello obuhvatim) fkziol. opisujem) v.
crvasto kretanje creva; up. peristaltika. parafrazirati. perifrastian (gr.
periphrastikos opisan)
peristom (gr. peri, stoma usta) zool. ivica usta, v. parafrastian.
obue. perifriksis (gr. periphrfsso ceptim, drhtim
perisfera (gr. peri, sphalra lopta) spoljanji jako) med. jeza od hladnoe, drhtavica.
deo lopte. pericement (gr. peri, lat. caementum kamen
perisciji (gr. periskios krunosenani, koji baca lomljenik) zool. koni omota zubnog korena.
senku unaokolo) pl. geogr. stanovnici u pericementitis (gr. peri, lat. caementum)
polarnom pojasu kod kojih Sunce po vie med. zapaljenje pericementa. pericentar (gr.
dana ili meseci nikako ne zalazi, tako da peri, lat. centrum) astr. taka na putanji
njihova senka u 24 asa oko njih obie. nebeskog tela u kojoj je ono najblie telu oko
periscitizam (gr. periskythismcs) etn. obiaj koga se okree. pericistitis (gr. peri, kystis)
deranja koe s glave (koji je nekada vladao med. v. periki-
kod Skita); skalpiranje. stitis.
peritiflitis (gr. peri, typhlcs slep) med. aerjurant (lat. perjurans) krivokletnik.
zapaljenje trbune maramice koja obvija perjuracija (nlat. perjuratio) prav. krivo za-
slepo crevo. klinjanje, krivokletstvo. perjurijum (lat.
peritoma (gr. perithos prekomeran, suvian) perjurium) prav. kriva zakletva, krivokletstvo.
ono to preostaje, suvinost; med. ostatak perjuriozan (lat. perjuriosus) krivokletan;
hrane koji preostaje posle varenja u elucu, neveran, laljiv. perjurus (lat. perjurus)
pogan; ostatak od bolesti. prav. krivokletnik,
peritonealan (gr. perf-tnaion) alat. koji nevera, laljivac.
pripada trbunoj maramici, koji se tie perkal (fr. percale) gusto tkana istonoin-dijska
trbune maramice. pamuna tkanina, finije od mit-kala.
peritoneitis (gr. peri-tnaion trbuna per kasa (ital. reg cassa) trg. uz plaanje u
maramica) med. zapaljenje trbune maramice. gotovom.
peritonejski (gr. peri-tnaion) v. peritonealan.
peritoneum (gr. peritonaion) znat. trbuna
maramica.
perkvizitor 693 derniciozan
psrsekutor (nlat. persecutor) gonilac, progo- sti i osobenosti kao najvie vrednosti
nitelj, dosadan ovek, nasrtljivac. (Kant); teol. vera u boga kao linost.
persekucija (lat. persecutio) gonjenje, pro- personalizirati (fr. personnaliser) navodi-ti (ili:
gonjenje, proganjanje. oznaavati) linosti ili line podatke;
persening (eng. persenning) mor. jako, teram oliavati, sliiti; zadirkivati, zadevati,
premazano platno za pokrivanje. peckati.
per si (lat. reg, nem. sie) na vi"; biti s nekim personalije (lat. personalia) pl. blii podaci o
per si govoriti nekome vi"; supr. per tu. starosti, imovnom stanju, zanimanju itd. neke
persijanac 1. veoma fino crno jagnjee osobe.
krzno iz Buhare (u SSSR = karakul); 2. vrsta personalist (lat. persona) onaj kome je priznate
porcelanskih valjaka. neko pravo samo u odnosu prema njemu
persijen (fr. persienne) vrsta finog persij-skog lino.
cica; rebrenice, roletne, aluzine. personalitet (nlat. personalitas) linost,
persijski koji pripada Persiji, koga ili ega ima osobnost, ono to je lino, osobno, osobina
u Persiji, koji potie iz Persi-je; persijska jedne linosti; svest o svojoj linosti,
zemlja engleska mrkocrvena boja; persi joko samosvest; personalitet pl. line uvrede, lina
plavetnilo (fr. bleu de Perse) zelenoplava ili zadirkivanja.
tamnoplava boja; persijsko crvenilo personalna akta pl. akta o linim prilikama,
koralnocrvena boja; persijski poredak arh. sposobnostima, delima i dr. nekog slubenika.
poredak stubova u kome kipovi robova personalna zamenila gram. lina zamenica (ja,
zamenjuju stubove. ti, on, ona, ono).
personalna unija ujedinjenje dveju ili vie inae
persiko (fr. persicot) liker od kotica bresaka, samostalnih drava pod jednim vladaocem ili
breskovaa. jednom vladalakom porodicom, dravno-
persistevtan (lat. persistens) istrajan, postojan, pravni odnos kakav je, npr., postojao do
stalan, izdrljiv, uporan. 1918. god. izmeu Austrije i Ugarske i, od
persistencija (nlat. persistentia) istrajnost, 1102. god., izmeu Hrvatske i Ugarske.
postojanost, stalnost, izdrljivost, upornost; personalki (lat. personalis) lini, osobni, koji se
tvrdoglavost. tie osobe ili osoblja.
persiflaa (fr. persiflage) ismevanje, izru- personalki konto trg. raun koji se pojedincima
givanje na fin nain. otvara i, kao takav, vodi.
persifler (fr. persifleur) ismeva, podsme-va, personalki kredit trg. veresija koja se osni-va na
podrugljivac. linom poverenju.
persiflirati (fr. persifler) ismevati se, praviti personalki poveritelj trg. poveritelj koji za svoja
koga ili to smenim na fin nain. potraivanja nema nikakve podloge.
perskripcija (lat. perscriptio) trg. knjienje, personalki porez lini porez, glavarina, porez
unoenje u knjigu rauna; pismena uputni-ca po poreskim glavama.
za isplatu, doznaka. persona publika (lat. persona publica javna
persona (lat. persona) osoba, lice, pojedinac, osoba) osoba koja stoji u javnoj slubi,
linost, svako bie obdareno sposob-nou dravni slubenik, javni radnik, pisac,
slobodnog i razumnog htenja i delanja glumac, umetnik; podrugljivo: javna ena.
(fizika persona); prav. svako lice koje ima personifikacija (nlat. personificatio) oli-
sposobnosti da stie izvesna prava i prima avanje, olienje, prikazivanje neke stvari
na sebe obaveze, pravio lice (juristika kao ivog bia; ret. vrsta metafore kojom se
persona); in persona (lat. in persona) neive stvari i pojmovi zamiljenih predmeta
osobno, lino. prikazuju kao bia sa svim znacima
persona grata (lat. persona grata) omiljena ljudskog ivota, koja ne samo to rade,
osoba, osoba koja je kod pretpostavljenih u misle i oseaju kao ljudi, nego i govore s
milosti; persona non grata nepoel>na osoba. njima, npr.: nesrea koraa brzo, sama knjiga
personal (lat. personalis lini) osoblje, svi caru besedila, drumovi e poeljet Turaka
nametenici i slubenici nekog preduzea ili itd.; prozopopeja.
nadletva; broj svih osoba koje sainjavaju personifikovati (nlat. personificare) oliavati,
jedan kolegijum. oliiti, pretvarati, preobraava u osobu;
personalac (lat. personalis lini) onaj u iju opte pojmove, osobine, mrtve stvari ili
nadlenost spada staranje o osoblju nekog ivotinje prikazivati da rade i misle kao
preduzea, nadletva, neke ustanove. razumna bia (kao osobe).
personalizam (lat. persona) fil. uenje da se svet personificirati v. personifikovati.
sastoji od jedinki koje su sive, koje svesno perspektiv (nlat. perspectivus, lat. perspec-tare
tee cilju i koje su svesne svoje vrednosti uoavati) mali dogled.
(Lajbnic, Loce, Bostrem, Renuv-je, L. V. perspektiva (nlat. perspectiva) nauka o pri-
tern); shvatanje oveje lino- kazivanju predmeta na datoj ravni onako
kako ih, sa odreene take posmatranja,
perspektivizam 696 perfidnost
nae oko vidi; slika predmeta u daljini; fig. nerturbirati (lat. perturbare) pomesti,
pogled u budunost; izgledi za budunost; poremetiti, remetiti, uznemiriti, pobrka-ti,
poljska perspektiva kad taka oka lei u zbuniti, zastraiti, dovesti nekoga da bude van
visini oveka iznad vidika; ptija perspektiva sebe.
slikanje (ili: crtanje, pogled) na neki predmet pertusis (lat. pertussis) ned. veliki kaalj,
sa visine ptijeg leta, tj. ukoso i odozgo; rikavac, hripavac.
ablja perspektiva slikanje (ili: crtanje, peru-balzam v. peruvijanski balzam.
pogled) ukoso i odozdo. peruvijanska kora far, kora junoameri-kog
perspektivizam (nlat. perspectiva) fil. uenje kina-drveta (jedan od najvanijih lekova
po kome mi stvarnost vazda shvatamo samo protiv groznice).
sa gledita naih potreba, interesa i ciljeva, i peruvijanski balzam (nlat. balsamum peru-
po kome nae saznanje ima vanost samo u vianum) smolast sok, mrkocrven i pri-jatnog
tom smislu, a nikako u apsolutnom; vanilijskog mirisa, dobija se od kore
predstavnici: Nie i dr. peruanskog balzamovog drveta Mi-roxylon
perspektivna projekcija crtanje geografske karte pereirae; mae se kao lek na otvorene rane, a
pri kome se zamilja da oko stoji u sreditu upotrebljava i za spravljanje raznih pomada;
Zemlje i odatle gleda i prikazuje zemlje koje peru-balzam, indijski balzam.
oko sebe vidi; centralna projekcija. perula (lat. pera torba, uprtljaa, perula
perspektivni (nlat. perspectivus) crtan (ili: vreica, dai) bog. koasti ili korasti
slikan, gledan) u daljini, onako kako se vidi omota jednog dela biljke, npr. pupoljke.
izdaleka, u perspektivi; fig. koji je u izgledu, peru-srebro novo srebro.
u budunosti. peru-alitra ilska alitra.
perspiracija (lat. perspiratio) odisanje, znojenje, perfekt (lat. perfectum) gram. prolo vreme (npr.
kono disanje. od raditi: radio sam, od biti: bio sam), gradi
perstvo (fr. pairie) v. perija. se od sadanjeg vremena glago-la biti, obino
persuazija (lat. persuasio) nagovaranje, u kreem obliku, i radnsJg prideva glagolskog
nagovor; nagovorenost; uveravanje, trajnih i svrenih glagola.
ubeivanje; uverenost, ubeenost. perfektan (lat. perfectus) gotov, svren,
persuazio doloza (lat. persuasio dolosa) prav potpun; savren, usavren.
lukavo (ili: zlonamerno) nagovaranje. perfektibilizam (nlat. perfectibilis usavr-ljiv)
persuazorije (nlat. persuasoria) pl. prav. sredstva fil. uenje o sposobnosti oveka i
kojima se vri nagovaranje. oveanstva za usavravanje.
per subrepcionem et obrepcionem (lat. reg perfektibilist (nlat. perfectibilis) fil. pristalica
subreptionem et obreptionem) prav. putem perfektibilizma.
obmane i preutkivanja (istine). perfektuirati (lat. perficere, perfectum) izvriti,
pertinentan (lat. pertinere dopirati, ticati se izvesti, privesti kraju, okonati; zakljuiti
koga) pripadan, prikladan; nadlean. neki posao, ostvariti neto.
nertinencija (lat. pertinere) pripadnost; stvar perfekcija (lat. perfectio) svretak;
koja slui nekoj drugoj (glavnoj) stvari (npr. savrenstvo, odline osobine.
poljoprivredni alat je perti-nencija perfekcionizam (lat. perfectio) fil. uenje po
poljoprivrednog dobra). kome je usavravanje oveka svrha
pertinencije (lat. pertinentia) pl. prav. pribor; moralnog htenja.
pripadajui delovi, npr. imanja, zemlje, koji perfekcionirati (nlat. perfectionare) yca-vriti;
se, pri otuivanju glavne stvari, svriti, dovriti.
podrazumevaju uz nju. perfekcionisti (lat. perfectio) pl. fil. pristalice
per tu (lat. reg, tu) na ti"; biti s nekim per tu perfekcionizma; lanovi hrianske sekte u
govoriti nekome ti"; supr. per si. Sev. Americi koji tee potpunoj zajednici
perturbacija (lat. perturbatio) poremeaj, porodice i imanja, biblijski komunisti".
poremeenje; pometenost, zbrka, zabuna, perfeto (ital. perfetto) kuz. potpuno.
nemir; perturbacije pl. astr. poremeaji, perfeto mogo (ital. perfetto moto) muz. potpuni
odstupanja u putanjama nebeskih tela, ili tempo (naziv za trotakt, jer se 3 ne moe
odstupanja od Keplerovih zakona koja deliti parnim brojem bez ostatka).
pokazuje tok jednog tela Sunanog sistema, perfeto moto (ital. perfetto moto) kuz. tro-delni
planete, komete ili meseca, naroito naega takt.
Meseca, usled istovremenog privlaenja perfidan (lat. perfidus) neveran, veroloman,
ostalih tela. izdajniki; zloban, podmukao.
perturbacio kritika (nlat. perturbatio criti-sa) perfidije (lat. perfidia) neverstvo, vero-
med. uznemirenost koja prethodi krizi neke lomstvo, izdajstvo; zloba, podmuklost.
bolesti. perfiditet (nlat. perfiditas) v. perfidija.
perturbiran (lat. perturbatus) uznemiren, perfidnost (lat. perfidia) v. perfidija.
pometen, poremeen, pobrkan, zbunjen,
doveden van sebe.
perforativ 697 pestilencija
perforativ (nlat. perforativum) med. v. per- kupljenje, primanje (prihoda, novca, plodova
foratorijum. itd.).
perforativ-trepan (nlat. perforativum, fr. percepcionalizam (lat. perceptio opaanje) fil.
trepan) hir. burgije kojom se kosti samo uenje da celokupne miljenje i znanje vodi
otvaraju, a koja ne izbacuje ono pare koje poreklo iz percepcije, tj. opaanja, i da su
seivom obrezuje. opaanja same opaene stvari (Aristotel,
perforator (lat. perforare probuiti) bu-ilica, Hamilton).
buile; probojac, zumba. percipijent (lat. percipiens) onaj koji prima,
perforatorijum (nlat. perforatorium) hir. burgija prima lac.
za buenje kostiju ili lubanje. percipirati (lat. percipere) primati, primiti,
perforacija (nlat. perforatio) buenje, pro- dobiti; opaati, shvatati, poimati, uiti.
buenje; 1. med. provaljivanje pgupljih organa pereronski konj (fr. cheval percheron) vrsta
ili vena usled oboljenja, npr. perforacija ira u tekih i brzih konja, poreklom iz pokrajine
elucu i dr.; 2. hir.vetake otvaranje upljine Per (Severna Francuska).
u telu; 3. zupanje hartije, potanskih maraka perin v. perun.
i dr. pomou perforacione maine. per-ub (fr. pair, nem. Schub) jednovremeno
perforaciona maina sprava za pravljenje rupica imenovanje veeg broja lanova prve komo-re
na hartiji, npr. na potanskim markama itd. (perova), da bi se time osigurala vladi
perforacioni ig ig koji bui rupice. potrebna veina.
perforiran (lat. perforare) izbuen, snab-deven perun (lat. petroselinum) bog. batenska
rupicama; perforirana hartija u knjigovetvu: dvogodiglnja biljka iz porodice titarki,
hartija sa rupicama, da bi se listovi lake Petroselinum hortense; gaji se zbog mesna-
mogli otkidati. tog korena i miriljavog lia. Izr. idi u
perforirati (lat. perforare) buiti, probuiti, perun/ublaeno umesto idi do avola!
vrteti, provrteti. per up (lat. reg, nem. Schub) putem stra-
perfrigetorijum (lat. perfrigetorium) med. arnog proterivanja, straarno.
oseanje zime u velikoj meri kod grozni-nih pes (lat. pes ten. pedis) l. noga, stopa; stara
bolesti, velika zimljivost (ili: zi- rimska mera za duinu (0,29 t); ketr. sti-hovna
mogroljivost). stopa.
perfrikcija (lat. perfrictio) promrzlost, pes (eng. rase, fr. pas, lat. passus) 2. korak,
ukoenost od zime. hod; tranje iz sve snage, trka, utakmica u
perhidrol (lat. reg, gr. hydor voda) far. 30- tranju; kao jedinica za duinu = 2Va engleske
procentni rastvor vodonikovog super-oksida stope = 0,762 t.
(za dezinfikovanje i sl.). pesar (gr. pessos) ked. v. pesarijum.
perhorescentna zakletva prav. tvrenje pod pesarijum (gr. pessos kocka, lat. pessarium)
zakletvom da se neki sudija ili svedok ne med. materini prsten, prstenasta naprava od
mogu smatrati kao nepristrasni. mekane ili tvrde gume koja spalu matericu
perhorescevcija (nlat. perhorrescentia) prav. dri u normalnom poloaju; takoe:
strah od pristrasnosti (sudije, svedoka i dr.) i duguljasta i okrugla sveica od vune, svile i
traenje izuzea. dr. umeena sa smolom ili voskom, i
perhorescirati (lat. perhorrescere) uasnu-ti se, lekovitim sredstvima, koja se mee u
uzdrhtati od; zgaditi se na to, odbiti to od matericu ili stranjicu.
sebe; prav. ne primiti, ne priznati, odbiti, peseta (p. peseta) novane jedinica u paniji od
traiti izuzee, npr. sudije ili svedoka, zbog 1868. god., deli se na 100 sentimo-sa; pezeta.
pristrasnosti. pesimizam (lat. pessimus najgori) fil. pogled na
percent (lat. reg centum) v. procent. svet koji smatra da su ovaj svet i ivot, u
perceptibilan (nlat. perceptibilis) opaljiv, svojoj sutini, nepopravljivo ravi, i da je,
primetljiv osetom, shvatljiv, pojmljiv, prema tome, bolje ne iveti no ovako iveti;
osetljiv. sklonost da se stvari uzimaju sa najgore
perceptibilitet (nlat. perceptibilitas) opa- strane; supr. optimizam.
ljivost, primetljivost osetom, osetljivost, pesimist (lat. pessimus) fil. pristalica pe-
sposobnost za percepcije. simizma; ovek sklon da sve stvari i pojave
perceptivan (nlat. perceptivus) opeen, koji u ivotu uzima s najrunije strane; supr.
opaa, koji prima spoljne utiske. OPTIMIST.
perceptivitet (nlat. perceptivitas) psih. opanost,
sposobnost opaanja, sposobnost primanja peso (p. peso) novane jedinica u Argenti-ni,
utisaka spolja. Gvineji Bisau (pezo), Dominikanskoj
percepcija (lat. perceptio) psih. opaanje, Republici, Kolumbiji, Kubi, Meksiku,
opaaj, svi oni duevni procesi koji (ili: sva Urugvaju, Filipinskoj Republici i i-leu, deli
ona duevne zbivanja koja) se neposredno se ne 100 sentavose.
izazivaju ulnim nedraaji-ma (up. pestilencija (let. pestilentia boletina, zareze)
apercepcija); prav. naplaivanje, kuge, uma.
pestilencijalan 698 petre getca
lokih sila s pogledom na stvaranje i pehiagra (gr. pechys lakat, agra plen) med.
pretvaranje glavnog gradiva Zemlje, tj. giht u laktu.
stena. pehist (nem. Pech smola; baksuzluk) ovek
petrogenska geologija v. petrogenija. koji nema sree u poslovima, baksuz, male-
petrografija (gr. petra stena, kamen, grap-hia rozan ovek.
opis) deo petrologije koji opisuje minerale. pehlevi ime persijskog jezika u doba Sasa-nida,
petrografska mineralogija nauka o mineralima i kojim su preteno govorili zapadni Persijanci,
stenama. meavina persijskog i semit-skog jezika u
petrografski (gr. petra stena, kamen, grap-ho kojoj je preovlaivala per-sijska gramatika;
opisujem) koji opisuje stene; petro-grafske pahlavi.
karte geografske karte na kojima su oznaene pehlivan v. pelivan.
vrste planina s obzirom na njihov stenski peci (ital. pezzi) pl. novac, vrste novca.
sastav i njegove granice. pedo (ital. pezzo) komad, pare (u svakom
petrodolar (nlat. petroleum, eng. dollar) dolar smislu).
zaraen prodajom petroleja, tj. prihod pedo di bravura (ital. pezzo di bravura) muz.
ostvaren iskoriavanjem nalazita nafte. komad sa tehnikim tekoama.
petrolej (nlat. petroleum) v. petroleum. peco koiertato (ital. pezzo concertato) muz.
petrolet (fr. petrolette) automobil koji se kree koncertni komad.
pomou petroleja. pe (pere. pi, tur. re) prednji deo haljine.
petroleum (gr. petra stena, kamen, lat. eikan (ital. pescecane) morski pas, aj-kula.
oleum ulje, nlat. petroleum) kameno ulje Peito (sir. Peschito) naziv najstarijeg si-rijskog
sastavljeno od smesa i otopina gasovitih, prevoda Starog i Novog zaveta (iz II veka).
tenih i vrstih ugljovodonika; nalazi se u peke (pere. pike) gar, poklon.
pukotinama i podzemnim slojevima gde pekir (pere. piglr)"y6pyc, runik, marama.
natapa porozno kamenje, a sluha! kao pi (gr. 7, R) grko ime slova p"; mat.
odlino sredstvo za osvetljenje; nafta. skraenica rei periphereia (obim): Lu-
petroleum-benzin benzin koji se spravlja od dolfov broj, tj. odnos prenika kruga
petroleuma. prema obimu=3,1415926.
petroleum-spiritus deo petroleuma koji se, pri piartroza (gr. ruop, gnoj, artron zglob) med.
preiavanju, najpre pretvara u paru; gnojenje zgloba.
upotrebljava se kao zamena terpentin-skom pibrok (eng. pibroch) ratna pesma, ubojna
ulju. muzika, kotskih gortaka (za gajde).
petroliferan (nlat. petrolifer) petrolejono-san, Pigmeji (gr. Pygmaioi, pygme pesnica; arin,
petrolejovit, koji ima u sebi petroleuma, lakat) legendarni narod patuljaka, koji je, po
petroleumski. Homeru, iveo na Okeanosu, a po docnijim
petrologija (gr. petra stena, kamen, logia predanjima na Nilu ili u Indiji; danas nauni
nauka) nauka o sastavu, strukturi i postanku naziv za tzv. narode patul>aka; fig. pigmej:
stena i minerala; u sovjetskoj mi-neralogiji kepec, patuljak, mali, siuan ovek, duevno
sinonim za petrografiju. i telesne zaostao ovek, nitavilo.
petrofiti (gr. petra, phyton biljka) v. li-tofiti. pigmejski (gr. pygmios) kepeji, patuljast, kao
petunija (nlat. petun, petunia)6or. junoame- kepec, kao patuljak; mali, siuan.
rika ukrasna biljka iz porodice pomo-nica, pigment (lat. pigmentum boja) fiziol. bojena
slina duvanu. materija u ivotinjskim i biljnim elij-skim
peucedan (gr. peykedanon, lat. peucedanum) tkivima, koja se nalazi u naroitim
bog. silj, siljevina. pigmentskim elijama (hromatoforama);
peucedanin (gr. peykedanon silj, siljevina) hen. bojena materija, boja, minka; adjektivni
veoma gorka tvar, materija, koja se dobija iz pigment bojeve materije koje ne mogu
korena peucedana, silja, silje-vine. same, bez posrednog sredstva, da prionu za
peh (nem. Res) smola; fig. nevolja, nesrea, tkaninu na koju treba da se prenesu; sup-
baksuzluk, maler. stakgivni pigmenta bojene materije koje same
pehar (nem. Becher) l. vea posuda za pie u neposredno prijanjaju.
obliku visoke ae; vr, krag, pokal; 2. pigmevtacija (lat. pigmentatio) obrazovanje
posuda, vaza (obino od skupocenog pigmenata, prisustvo pigmenata; bojenje
materijala) koja se daje pobedniku na sport- pomou pigmenata.
skom takmienju; up. kup. pigmentirati (nlat. pigmentare) bojiti pomou
pehblevda (nem. Pechblende) min. uranski pigmenata; bojadisati, minkati.
smolinac, mineral mutan i smolasta masna pigmentum indikum (lat. pigmentum indi-
sjaja, veoma vaan u nauci i tehnici, poto se cum) v. indigo.
iz njega dobija najvie radioak-tivnih pigmentum vigrum (lat. pigmentum nigrum)
materija. ono crnilo na unutranjoj povrini
sudovnjae.
pignorativan 700 pijetizam
pignorativan (nlat. pignorativus) zaloni, u hovni red, osnovan 1591. u Rimu, iji se
obliku zaloga. lanovi zavetuju da e omladinu besplatno
pignorator (lat. pignorator) onaj koji prima u pouava; u Poljskoj =pijarci.
zalog. pijarci pl. v. pijaristi.
pigioracija (lat. pignoratio) zalaganje, davanje pijasava (ital. piasava) vrsta rogoza sa An-tila,
ili primanje u zalog. upotrebljava se naroito za metle i sl.;
pignus (lat. pignus) prav. zalog; ugovor o takoe: lina vlakna junoam. palme Attalea
zalogu, zaloio pravo; pignus imperiji (lat. funifera Mart., koja slue za izradu metli,
pignus imperij.) dravna zaloga, dravna etaka i dr.
podloga. pijaster (ital. plasira, nlat. plastra) metalna
pijezis (gr. rue81z)lged. gnojenje, zagnojavanje. ploa"; nekada novana jedinica u raznim
pijekhiza (gr. ruop gnoj, ekchysis izlivanje) zemljama (npr. Italiji, paniji, Turskoj), danas
med. izliv gnoja. stoti deo novanik jedinica u Egiptu, Libanu,
pijelitis (gr. pyelos valov) med. gnojno Siriji i Sudanu; pjaster.
zapaljenje bubrega i bubrenog levka. pijafa (fr. piaffe) odmeren i po taktu izvo-en
pijelonefritis (gr. pyelos valov, nephros kas konja u mestu; pijafa koja se izvodi
bubreg) med. v. pielitis. kretanjem napred zove se panski korak".
pijemezis (gr. ruop gnoj, emesis povraanje) pijafirati (fr. piaffer) gordo, ponosno koraati,
med. povraanje gnoja, bljuvanje gnoja. naroito kada konj, stojei u mestu, prednje
pijemija (gr. ruop, halma krv) med. trovanje noge izbacuje veoma visoko i sputa ih
krvi usled zagnojavanja, sepsa, bolest koja ustro na zemlju, odravajui se u ravnotei
nastaje usled prodiranja u krvne sudove samo pomou zadnjih nogu.
izazivaa gnojenje (stafilokoka i strep-tokoka). pijaca (ital. piazza, lat. platea ulica) trg, trite
pijemian (gr. ruop, a!ta)med. bolestan od ;up. pjaca, plac.
trovanja krvi usled gnojenje. pijedestal (fr. piedestal, ital. piedestallo)
piama (pere.) odea za spavanje: duge akire podnoje, postolje, podloga; arh. stopa,
i kaput; pidama. podnoje, cokla; u cirkusu: stub na ijem
pion (fr. pigeon, lat. pipio) golub; vrsta finih gornjem kraju akrobata izvodi svoje vetine.
jabuka; vrsta hartije malog formata; ples pijezoelektricitet (gr. piezo pritiskujem,
slian otiu. elektron ilibar) fiz. svojstvo nekih kristala,
pijade (pere. piyade, tur. piyade) vojnik-pe-tak; naroito kvarca, da se pod pritiskom ili
peak u ahu. vuom naelektriu na svojoj povrini.
nija mater (lat. pia mater) pobona mati"; pijezometar (gr. piezo, metron mera, merilo)
znat- mreasta opna modane. fiz. sprava za merenje stiljivosti (kom-
lija mater spinalis (lat. pia mater spinalis) znat. presivnosti) tenosti.
mreasta opna modinska. pijelografija (gr. pyelos korito, valov, grapho
pijanevole (ital. piangevole) kuz. tuno, tuei, piem) med. rendgensko snimanje (pomou
plano, setno. kontrastnih sredstava) bubrene karliice.
pijanino (ital. planino) uz. mali pijano kod pije istorije (lat. piae memoriae) blaene
koga su ice uspravno. uspomene, svetle uspomene (pokojnik,
pijanino droa (fr. planino AgoI)muz. -v. pijanino. pokojnica).
pijanisimo (ital. pianissimo) kuz. sasvim tiho, pijesa (fr. piece, ital. pezza) v. podd/es.
veoma blago. pijeta (ital. pieta) pobonost; smernost,
pijanista) (fr. pianiste) kuz. svira u pijano, u milosre; u likovnoj umetnosti posle XIV
klavir. veka: umetniko kompozicije koje prikazuju
pijanistkinje (fr. pianiste) ,ita. sviraica u pijano, Bogorodicu, as samu as okruenu
u klavir. apostolom Jovanom i trima Marijama, kako
pijano (ital. piano) l. muz. tiho, lagano, na rukama ili kolenima dri i oplakuje telo
blago, slabo. svog sina skinutog s krsta.
pijano (ital. piano) 2. muz. v. pijanoforte 2. pijetet (lat. pietas) pobonost; detinjska ljubav,
pijanola (lat. pianola) klavir-automat, kod koga uspomena puna potovanja i ljubavi prema
se, pomou podnonika ili elektri-citeta, kome ili emu, zahvalna ljubav, odanost i
izaziva udaranje maljica. uopte neno oseanje prema roditeljima,
pijanotip (ital. piano, gr. typos otisak) pit. dobrotvorima, otadbini itd., naroito prema
maina-slagaica; up. secmaina. milim pokojnicima.
pijanoforte (ital. pianoforte)iw>-3. l. umereno pijetizam (nlat. pietas pobonost) po-
jako, srednjom jainom. bonjatvo, smirenost, ednost; sklonost da se
pijanoforte (ital. pianoforte) 2. muz. instrumenat religija prvenstveno shvata oseanjem i da se
sa icama na kojima se proizvodi zvuk odravaju naroiti tajni sastanci radi
pomou ekia ili maljica; forte-pijano, vebanja u pobonosti i
klavir, fligl.
pijaristi oevi pobonih kola" (lat. patres
scholarum piarum), katoliki du-
pijetist(a) 701 pikrin
doseljenicima, moe se rei, prokrili put); renjem u sredini ili na zailjenom kraju (za
kod nas: aktivistika organizacija najmlae crpenje tenosti, tekuina).
omladine. pips (nem. Pips, nlat. pipita) kataralna bolest
pionirati (fr. pionner) u ahu: uzimati to vie kod ptica, naroito kokoaka, u vezi sa
liona; u damama: gubiti pion za pionomJu. oticanjem vratnih lezda i zae-pljenjem
kopati rovove;FJI-, kriti put, prednjaiti. nosnih otvora; lei se premazi-vanjem
pioplanija (gr. pyon, planao lutam) irenje (ili: obolelih mesta hlornom vodom).
rasprostiranje) gnoja po telu. pir (eng. reeg) v. per 2.
piopneumotoraks (gr. pyon, pneuma dah, piramida (gr. pyramis gen. pyramfdos, eg.
disanje, thorax trup; grudni ko)med. nago- piromi) velianstvena grobnica starih
milavanje vazduha i zagnojavanje u oblasti egipatskih kraljeva: ogromna kamena
porebrice. graevina, u osnovi etvrtasta, ije se etiri
piopoezis (gr. ruop, poisis pravljenje, strane pri vrhu zavravaju u zajednikom
stvaranje) med. v. piogeneza. temenu; graevina, naroito spomenik, u
pioptizis (gr. ruop, ptyo pljujem) med. pljuvanje obliku piramide; geom. poliedar ija je
gnoja. osnova slika sa tri strane ili vie strana a
pioragija (gr. ruop, rag- koren od regnymi druge strane, ili plosni, jesu trougli.
prsnem, puknem) med. pojava, poetak gno- piramidalan (gr. pyramis) koji ima oblik
jenja. piramide, kao piramida;fig. ogroman,
piorea (gr. ruop, teo teem, curim) med. dinovski, velianstven, gorostasan.
isticanje gnoja, kuljanje gnoja. piramidion (gr. pyramis) mala piramida,
piosalpinks (gr. ruop, salpinx truba) ned. piramidica; zavretak obeliska il,a-stog
zagnojavanje jajovoda. oblika.
pioseptihemija (gr. ruop, septos koji izaziva piramidon (gr. pyramis) farm. dimetilami-no-
trule, ha'ma krv) med. v. piemija. antipirin, lek protiv groznice, glavobolje i
pioskop (gr. ruop mastan, debeo, skopo neuralgije.
posmatram) sprava za merenje masnoe Pirai i Tizba st. mladi vavilonski ljubavnici (po
mleka, mlekomer. osnovnoj ideji, mitoloki prethodnici Romea i
piotoraks (gr. ruop, gnoj, thorax trup; grudni Julije) koji su se, zbog protivljenja roditelja,
ko) mad. nagomilavanje gnoja u grudnoj tajno nou sastajali. Kada ih je jednom
duplji. iznenadio lav, oni se razbegnu; Piram,
pioftalmija (gr. ruop, ophthalms oko) med. mislei da je Tizba rastrgnuta, izvri
gnojavo zapaljenje oiju. samoubistvo, a zatim i Tizba. Tema mnogo
piohezija (gr. ruop, cheo lijem, sipam) med. obraivana u umetnosti i knjievnosti.
proliv s gnojem. piranometar v. solarimetar.
pirargmrit (gr. rug vatra, argyros srebro) min.
piocela (gr. ruop, kele prosutost, kila) med zatvorenocrvena ruda srebra, sulfid antimona
gnojna kila. i srebra.
piocijanin (gr. ruop gnoj, kyaneos zagasi- pirat (lat. pirata, gr. peirates) morski
toplav) med. bojena tvar (CUH14NO2) u plavom razbojnik, gusar; fig. razbojnik, lupe; pr.
gnoju. piratski.
piocistis (gr. ruop, kystis mehur; kesa)med. piraterija (fr. piraterie) v. piratika.
gnojni mehur, gnojna kesica. piratika (lat. piratica) razbojnitvo na moru,
piociti (gr. ruop, kytos duplja, upljina) pl. gusarstvo; pljaka, iznuivanje; knjievna
med. elije gnoja. kraa.
pipa (p., port. pipa, ital. pippa) l. dugako i pirg (gr. pyrgos) v. pirgos.
uzano bure u kome se alje vino i zejtin, pirgos (gr. pyrgos) toranj, toranj tvrave, kula;
naroito u paniji i Portugaliji; 2. (eng. pipe) kula sagraena uz manastir za odbranu od
jedinica za merenje tenosti u Engleskoj (izg. gusara i dr.; pirg.
paji) = 572,491 1; 3. lula, lua. pire (fr. puree) kup. kaa od kuvanog graka,
piperazin Hem. organska baza C4H10N2; krompira i plodova raznih mahuna-stih
upotrebljava se u industriji gume kao ubrzi- biljaka.
va pri vulkanizaciji i u medicini kao pireksija (gr. pyresso u vatri sam od groznice,
sredstvo protiv glista u crevima. hvata me groznica) ed. napad groznice,
piperidin (lat. piper biber) hen. materija koja groznica.
se nalazi u biberu, kao sastojak piperima: pireterij(um) (nlat. pyreterium) ognjite; deo
bezbojna tenost koja mirie kao biber. hemijske pei u kome stoji vatra.
piperin (lat. piper) hen. slaba organska baza piretika (gr. pyretcs groznica) t. med. sredstva
koja se dobiva od belog bibera (slui za (ili: lekovi) protiv groznice (vru-ice).
pravljenje zaina za kobasice). piretin (gr. rug vatra)dge.. smola za gorenje.
pipeta (fr. pipette) lulica, lua; hen. cr-pica, piretion (gr. pyretos groznica, vruina vatra)
staklena cev sa valjkastom proi- med. laka groznica.
piretian 705 pirol
piretian (gr. pyretcs) ned. grozniav, koji piroga (fr. pirogue, p. piragua) amac ju-
izaziva groznicu; koji odgoni groznicu. noamerikih Indijanaca od izdubenog stabla,
pmretogenezija (gr. pyretcs, genesis postanak, drveta, vei i vii od naeg obinog amca.
postae) med. postanak groznice. pirogalna kiselina (gr. rug vatra, lat. galla
piretogenija (gr. pyretos, gen- koren od iarka) lii bela, lisnata i bezmi-risna masa
gfgnomai postanem, nastanem) med. v. pire- koja se dobiva sublimacijom iz ekstrakta
togenezija. dobro osuenih iarki; upotrebljava se u
piretografija (gr. pyretcs groznica, groz-nina fotografiji za rastvaranje soli srebra.
vatra, graphia opis) med. opisivanje groznice. pirogalol (gr. rug, lat. galla) hem. trova-lentni
piretolog (gr. pyretcs, logos nauio fenol, dobiva se zagrevanjem sumporne
istraivanje) lekar koji se naroito bavi kiseline; u alkalnom rastvoru jako
prouavanjem groznice, poznavalac redukciono sredstvo, lako apsorbuje kiseonik
groznice. iz vazduha, zbog ega se upotrebljava u
piretologija (gr. pyretcs, logla nauka) deo gasnoj analizi, takoe i u bojadisanju kose i
medicine koji se bavi uzrocima, pojavama i fotografiji (kao izaziva).
leenjem groznice. pirogen (gr. rug, gen- koren od gfgnomai
piretoteraiija ''r. rug vatra, pyretcs, the-rapefa postanem, nastanem) koji je postao iz vatre,
leenje med. leenje (sifilisa i dr. zaraznih vulkanski.
bolesti) vetaki izazvanom groznicom. pirogenezija (gr. rug, genesis postanak,
piridin (gr. rug vatra) hen. isparljivo, bezbojno postanje) postanak (ili: stvaranje,
organsko jedinjenje (taka klju-anja 115), proizvoenje) vatre.
mea se s vodom, nastaje pri destilaciji pirogenetian (gr. rug, gennetikos vian
azotnih organskih tela, glavni sg.stojak stvaranju) koji proizvodi vatru, koji stvara
kotane masti; slui za in-halacije kod vatru.
sipnje, astme, i sranih oboljenja. pirogenian (gr. rug, gen- koren od gigno-mai
pirija (gr. rupa) med. kupatilo u toplom va postanem, nastanem) v. pirogen.
vduhu za preznojavanje, kupatilo u pari, u pirografija (gr. rug, graphfa pisanje)
ruem pesku. proizvoenje (i postupak pri proizvoenju)
crtea na drvetu vrelim gvoem.
pirina (pere. piring, biring) ria, oriz. pirodinamika (gr. rug, dynamis snaga, sila)
pirit (gr. pyrites bakarna ruda)min. disul-fid nauka o snazi vatre.
gvoa, javlja se najee u icama, veoma piroelektricitet (gr. rug, elektron ilibar) fiz.
rasprostranjen; slui poglavito za dobivanje elektricitet izazvan toplotom, npr. kad se
sumporne kiseline. kristal turmalin zagreva, onda se njegova
piritian (gr. rug vatra, pyretos groznina povrina na jednom kraju ose naelektrie
vatra) koji daje vatru, koji proizvodi (ili: pozitivno, a na drugom negativno, i obrnuto
izaziva) vatru. pri hlaenju; isto tako ponaaju se drugi
piritologija (gr. pyrftes kremen, logla nauka) hemimorfni kristali ;up. pijezoelektricitet.
iii. opisivanje belutka (ljunka); nauka o piroelektrian (gr. rug, elektron ilibar) fiz.
belucima. koji ima svojstvo naelektrisavanja na
pirihijus (gr. pyrrfche) ples u oruju i pesma povrini usled zagrevanje ili hlaenja, koji
koja se uz to pevala; u grko j i rimskoj je naelektrisan na svojoj povrini usled
metrici: stopa od dva kratka sloga: U U; zagrevanje ili hlaenja.
up. dibrahis. piroza (gr. pyrosis zagrevanje, grejanje, ar)
pirian (gr. rug vatra) vatreni, ognjeni, koji med. goruica, garavica, ljutina, oseaj
se tie vatre, koji dolazi od vatre, ognja. peenja koji se od eluca protee uz
pirjan (pere. biryan, tur. ruguap) meso peeno u jednjak, i grlo, obino praen podrigi-vanjem
pari. kiseline; vatreno rumenilo lica.
piro- (gr. rug) predmetak u sloenicama sa pirozija (gr. pyrosis) v. piroza.
znaenjem: vatra, oganj. piroka (fr. pirogue) v. piroga.
pirobalistika (gr. rug vatra, balio bacim) piroksen (gr. rug, xenos) min. v. augit
vetina bacanja vatre; vatrometna vetina. (nazvan po tome to se u vatri = rug
pirobolika (gr. rug vatra, bole bacanje, hitac) ponaa kao tuinac = xenos).
v. pirobalistika. piroksilin (gr. rug vatra, hu Ion drvo) he,
Pirova pobeda pobeda zadobivena sa ogromnim praskavi pamuk, trinitrat celuloze, izgleda
gubicima, pobeda koja vie oslabi pobednika kao pamuk, samo je od njega pod prstima
nego pobeenog; nazvana po pobedi epirskog otriji; zbog jake eksplozivne moi nalazi
kralja Pira (306272. pre n. e.) nad veliku primenu u tehnici eksploziva; dobiva
Rimljanima, kod Askuluma, iz koje je iziao se obradom celuloze a-litrinom kiselinom.
oslabljeniji nego Rimljani. pirol (gr. pyrrcs boje vatre, crvenout kao
vatra, lat. oleum ulje) hem. bezbojna te-
45 Leksikon
pirolater 706 pirueta
nost, nalazi se u smrdljivom ivotinjskom piroskop (gr. rug, skopeo posmatram) fiz. v.
ulju, naroito onome koje je dobivene iz pirometar.
kostiju kojima je oduzeta mast. pirosome (gr. rug, soma telo) pl. zool. svet-lee
pirolater (gr. rug vatra, latreiio oboavam, morske ivotinje sa hrskaviastim, gotovo
potujem) potovalac vatre, oboavalac providnim telom.
vatre. pirosfera (gr. rug, sphaira lopta) geol. usijana
pirolatrija (gr. rug, latreia oboavanje, sfera koja, po miljenju veine geo-loga,
potovanje) potovanje vatre, oboavanje postoji ispod vrste Zemljine kore (litosfere).
vatre. pirotehnika (gr. rug, technike) vetina
pirolejin (gr. rug, lat. oleum u lje) hen. alaj upotrebe vatre, primenjena nauka o toplo-ti
kuvan sa oksidom olova. (prouava i obrauje procese paljenja,
piroliza (gr. rug, lysis razlaganje) hen. loenja, topljenja, arenja, izrade baruta,
razlaganje (ili: razluivanje) toplotom. zapaljivih i eksplozivnih smesa, raketa,
piroloja (gr. rug, logla nauka) nauka o vatri. signalnih vatara itd.); takoe: vatromet-stvo.
pirotehniar (gr. rug, technikos) onaj koji se
piroluzit (gr. rug, lu kupam, perem; bavi pirotehnikom.
kvasim)min. manganov oksid, crn kao gvoe, pirotika (gr. pyrotikcs gorui, palei) pl. ned.
veoma mek, ostavlja na prstima mrk trag, sredstva za paljenje ili nagrizanje; adurencia.
poput grafita; upotrebljava se za dobivanje pirotikum (gr. pyrotikcs) med. lek koji pali ili
kiseonika i za ienje stakla od boje. nagriza, npr. zeleni babak.
piromanija (gr. rug, mama pomama, strast, pirotin (gr. pyrrctes boja crvena, guta kao
ludilo) strast za paljenjem, bolesni nagon za vatra) mineral kovna sjaja, neproziran i ute
izazivanjem poara. bronzane boje sa prelazom u smeu; vaan
piromant (gr. rug, mantis prorok) onaj koji za dobivanje nikla, a ako ovoga ne sadri,
prorie iz vatre. onda se upotrebljava za dobivanje zelene
piromantija (gr. rug, manteia proricanje) galice.
proricanje po nainu gorenja vatre. pirotipija (gr. rug vatra, oganj, typos otisak)
pirometar (gr. rug, metron merile, mera) fiz. utiskivanje u drvetu rel>efnih ukrasa pomou
aparat za merenje temperatura pomou usijanih graviranih val>aka.
termoelektriciteta (termoelektrini pirometar) oirotian (gr. pyrotikcs) koji pee, koji pali,
ili aparat za vrlo tano odreivanje koji nagriza, nagrizan.
temperature na osnovu zavisnosti svetlosti od pirofag (gr. rug vatra, oganj, phagem jesti,
temperature (optiki pirometar). derati) tobonji guta vatre, vatro-der.
pirometrija (gr. rug, metria merenje) fiz. pirofagija (gr. rug, phagem) gutanje vatre,
merenje temperatura neodredljivih obinim vatroderstvo.
termometrima. pirofan (gr. rug, phaino si j am) opal koji
piromorfit (gr. rug, morphe oblik) min. olovni usisavanjem istopljenog voska postaje
fosfat koji je postao uticajem fosforne proziran \up. hidrofan.
kiseline nagalenit; ima ga kod nas u Bosni, pirofob (gr. rug, phbos strah) med. onaj koji
oko Ljubije. boluje od pirofobije.
pironizam (gr. Ruggbp) fil. uenje Piroia iz pirofobija (gr. rug, ph6bos strah) med. bolestan
Elide (360/5270/5. pre n. e.), osnivaa strah od vatre.
starije skeptike kole, po kome nita u svetu pirofan (gr. rug, phone glas, zvuk) muz.
nije ni lepo ni runo, ni pravino ni instrumenat na kome se proizvode tonovi
nepravino, u svemu ima i jednog i drugog, pomou vodonikovog gasa.
zavisi samo od toga kako i s koje se strane pirofor (gr. rug, phero nosim, donosim)
neto uzima; stvari su naem saznanju vatronosac; vazduni upalja, materija koja
nepristupane, i zbog toga pravi mudrac se na vazduhu sama pali, npr. fosfor.
treba da se uzdrava od donoenja odreenog piroforan (gr. rug, regb) koji proizvodi vatru
suda ma o emu; .up. skepticizam. ili svetlost; koji se sam od sebe pali,
pironovac fil. pristalica pironizma; onaj koji samozapaljiv.
sumnja u sve i sva; skeptik. pirofotografija (gr. rug vatra, phos gei. phots
pirotski u duhu pironizma, kao Piron, tj. svetlost, graphia pisanje) izrada fotografija
sumnjajui u sve; skeptiki. na topllvoj osnovi i toplji-vim bojama.
pirop (gr. pyropcs plamena lica) min. zatvo- piroke (rus. pirook) pl. ruske pastete punjene
renocrveni granat, magnezijski granat u kome iseckanim mesom, ribom, jajima, sirom i sl.
redovno ima poneto gvoa, a ponekad p pirueta (fr. pirouette) vrteka, okretaljka; u
hroma (ima ga u ekoj, zbog ega se zove i plesu: okret oko sebe na jednoj nozi i na
eki granat).
piroskaf (gr. rug vatra, oganj, skaphos
brod, amac) brod teran vetrom, tj. parobrod.
pirheliometar 707 piurija
vrhu prstiju; jah. okret konja na zadnjim Pitagornno pravilo u pravouglom trouglu
nogama; okret jahaa koji stoji na konju. kvadrat nad hipotenuzom jednak je zviru
pirheliometar (gr. rug vatra, helios Sunce, kvadrata nad obema katetama.
metron merilo, mera) fiz. aparat za me-renje pitanologija (gr. pithans uverljiv, ube-dljiv,
iznosa energije koji Sunce dozrai povrini logfa) nauka o ubeivanju, vetina
Zemlje; up. aktinometar. ubeivanja.
pisasfalt (gr. pfssa smola, asphaltos zemljana pitekantropus (gr. plthekos majmun, anthro-
smola) brdska smola. pos ovek) zool. prelaz izmeu majmuna ka
pisela (fr. pucelle) nevina devojka, devica. oveku, majmun-ovek iji su ostaci naeni
piseleum (gr. pissa smola, lat. oleum ul>e) spoj 1891/92. u diluvijumu Jave (najstariji,
smole i ulja, ter. prelazim tip u razvitku oveka).
pisoar (fr. pissoir) nunik za mokrenje. Litija (gr. Pythia, Fytho) kit. svetenica
pisotjera (fr. pissotiere) mesto gde se mokri, Apolonova koja je u Delfima ili, po
nunik za mokrenje; mali vodoskok; esma najstarijem imenu, Pitu, uvenom grkom
koja slabo curi. gradu na Parnasu, proricala; njena
pista (fr. piste, p. pista) trag konja, trag proricanja" sastojala su se iz rei bez veze i
divljai; ograda trkake staze u cirkusu; staza reenica zagonetnih i dvosmislenih; otuda fig-
;avij. letilite (deo aerodroma odreen za osoba koja pravi nejasne i dvosmislene
uzletanje i sletanje, ili za sletanje na vodu, zakljuke; otuda se zove i pitijska svetenica.
vazduhoplova). pitije (gr. ta Pythia) pl. v. pod pitijski.
pistacija (gr. pistake, lat. pistacium) le-niku i pitijski (gr. pythios) 1. koji se tie Apolona,
bademu slian plod drveta Pistacia vera, posveen Apolonu; pitijske igre sveane igre
uljevit i veoma ukusan, trilja, trialj, morski i utakmice starih Grka u ast Apolonovu,
lenik; raste na Istoku i u junoj Evropi. koje su se (od 590. pre do IV veka n. e.)
pisteologija (gr. pistis vera, thes bog, logfa svake 4 god. odravale kod Delfa (pitije);
uenje) nauka o veri, veronauk. 2. nerazumljiv, dvosmi-slen.
pistil (lat. pistullum) l. fark. apotekarski tuak pitirijazis (gr. pityriasis od pftyron mekinje)
(pistila), avanski tuak; 2. bog. tuak, med. zarazna bolest koe praena pe-
plodnica (enski spolni organ u cvetovima rutanjem.
biljaka, koji se sastoji iz Z dela: ovarijuma, pitometar (gr. pithos bure, metron mera,
stubia i iga). merilo) sprava za merenje zapremine sudova,
buradi i sl.
pistila (lat. pistillum) fark. v. podpistil 1. pitometrija (gr. pithos, metria merenje)
pietole (fr. pistolet) v. pitolj; par pistole (fr. par merenje zapremine sudova i buradi.
pistolet) u bilijaru: iz slobodne ruke, tj. ne piton (gr. Python adaja koju je Apolon ubio
naslanjajui ruku na bilijar udarati loptu. i dobio naziv pitijski, Python naziv predela
piston (fr. piston) teh. klin (kod mrka, pumpe); kraj Parnasa u Fokidi, gde je bio grad Delfi)
na pukama kapislarama: kli-pi na koji se 1. zool. rod velikih, neotro-vnih zmija u
mee kapsla;muz. mehani-ka naprava kod Africi i Indiji, srodan sa boa; udav, zmijski
duvakih instrumenata pomou koje ovi nisu car.
upueni samo na prirodne tonove. piton (fr. piton) 2. zavojit, spiralni ip u
piscina (lat. piscina) ribnjak; bazen za vodu u asovniku.
rimskim termama; krstionica u bapti- pitonisa (gr. Python, fr. pythonisse) proro-ica,
sterijugou; u katolikoj crkvi: udubljenje gatarica, vraara.
pored oltara u koje otie voda. pitoreskan (ital. pittoresco, lat. pictor slikar)
pita (gr. petta, tur. pite, pide) slatko ili slano ivopisan, ivopisno lep, slikarski, zgodan
jelo koje se pravi od tanko razvije-nog testa i za slikanje, npr. predeo; koji sadri
raznog drugog prehrambenog materijala ivopisno izlaganje ili opisivanje (pria,
(meso, sir, povre, voe). putopis i sl.).
pitagorejizam (gr. Pythagoras) fkl. uenje pitoreske (ital. pittoresco) pl. ivopisni opisi,
grkog filozofa, matematiara i astro-noma ivopisna ocrtavanja.
iz Samosa Pitagore (580tg-500. pre n. e.) i pituita (lat. pituita)* sluz, itka tenost u
njegovih uenika, religiozno i eti-ko- telu.
politiko udruenje sa strogo ure-enim pituitozan (lat. pituitosus) sluzav, pun sluzi.
nainom ivota (uzdrljivost, utanje, piulkija (gr. pyulkcs koji izvlai gnoj, ruop
vernost, autoritet uitelja); inae od njih gnoj, elko vue, odvuem) ed. iscei-vanje
potie: uenje o brojevima kao naelima gnoja, isputanje gnoja.
svega to postoji, o harmoniji sfera i dr. piulkon (gr. pyulkcs koji izvlai gnoj, ruop
pitagorovci (gr. Pythagcreioi) fil. uenici gnoj, elko vuem, odvuem) kd. cev za
Pitagore, osnivani i pristalice pitago-rejizma. isputanje gnoja.
piurija (gr. ruop gnoj, urem mokriti) med.
izluivanje gnoja sa mokraom, posledica
piut 708 plazmogonnja
skih tvornih materija bez zaea i oplo- planar (nlat. planarius) ont. fotografski objektiv
avanja, to je danas, posle pronalaska koji nadmauje alaetiliag, naroito veom
mikroskopa i Pasterovih ^garia o bak- jainom i otrinom svetlosti, zbog ega vai
terijama, samo joni hipoteza o postanku kao najbolji objektiv za veoma kratka,
najprostijih ivih bia. trenutna snimanja (kinematografske slike),
plazmodij(um) (gr. plasma tvorevina, nlat. jaka uvelia-vanja i za pojedinostima bogate
plasmodium) med. klica, uzronik mala-rije. reprodukcije.
plazioliza (gr. plasma tvorevina, lysis ra- planer (fr. planeur) l. onaj koji glaa; 2. lice
zluenje, rastvaranje) rastvaranje elije u koje priprema ekonomske planove; 3. avij.
rastvoru gue koncentracije, npr. u jaem avion bez motora, jedrilica; avion koji
rastvoru eera, pri emu spoljni gui planira.
rastvor izvue iz elije vodu, usled ega se planerizam (fr. planeur) l. vetina letenja i
protoplazma odvaja od elij-ske opne i upravljanja planerima; 2. planerski sport,
skuplja u sredini elije kao lopta. jedriliarstvo.
plajvaz (nem. Bleiweis) olovka, pisaljka. planerist(a) (fr. planeur) onaj koji leti
plana (fr. plaque) ploica, tablica, list; planerom, jedriliar.
metalna ploica koju, kao znak, nose mi- planeta (gr. planaomai lutam, zalutam,
licajci, policajci, nosai i dr. planetes koji luta, tj. aster zvezda) 1. astr.
plakata (fr. placage) oblaganje finih stolarskih tamno nebesko telo koje dobiva toplotu i
radova listovima nekog finijeg drveta, svetlost od Sunca, vidljivo stoga to odbija
furnir. Sunevu svetlost, mirnog i retko treperavog
plakar (fr. placard) drveni ukras vie vrata; sjaja, obre se oko svoje ose (rotacija) i u isto
ormar u zidu, dolap; tip. slog u koloni; takoe vreme optie oko Sunca (revolucija) u pravcu
plakat. zapad istok; u Sunevom sistemu ima ih
devet: Merkur, Venera, Zemlja, Mars,
plakardirati (fr. placarder) saoptiti neto Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton.
javnosti putem objava, proglasa i sl.; lepiti planeta (gr. planetes) 2. u katolikoj crkvi:
(ili: zalepiti) objave (ili: proglase); tkaninu dugaka svetenika odeda.
luiti i sna bdeti arom, mustrom; up. planeta r (nlat. planetarium) spisak planeta:
plakatkrati. model pomou koga se predoava kretanje
plakat (nlat. placare, placatum) oglas, objava, planeta oko Sunca.
proglas na zidu i drugim javnim mestima da planetarij(um) (nlat. planetarium) model
bi ga mogao svako videti i proitati. Sunevog sistema (planetar).
plakatirati (nlat. placatum) objaviti, saoptiti plavetarni (gr. planets) v. planetski.
javnosti putem plakata; lepiti ili prikucavati planetoid (gr. planetes koji luta, eidos vid,
plakate na javnim mestima. oblik) astr. nebesko telo koje optie oko Sunca
planeta (fr. plaquette) ploica, naroito izmeu Marsove i Jupiterove putanje; dosad
reljefna ploica, spomenica, umetniki ih otkriveno preko 1200, do kojih mnoga
izraena mala ploa (obino od bronze, imaju u preniku jedva 10 km; imaju razliita
nikla, srebra itd.) ukraena malim figurama; imena, ali se oznaavaju rednim brojevima,
plaketna umetnost umetniko izra-ivanje po redu kako su otkriveni; asteroid.
ovakvih ploica; zbirka plakata odeljenje planetski (gr. planetos) koji luta naokolo; koji
muzeja u kome se uvaju ovakvi predmeti. pripada planetama;planetska godina vreme
plakirati (fr. plaquer) obloiti (ili: oblagati, koje je potrebno da jedna planeta optee oko
oblepljivati, oslepiti, prevu-i) listiima; Sunca.
naroito: pozlatiti ili posrebriti oblaganjem planiglob (nlat. planiglobium) kogr. karta koja
zlatnim ili srebrnim listiima. pokazuje Zemljinu ili nebesku loptu, upravo
plakoidi (gr. plax gen. plakos ploa, tablica, obe Zemljine ili nebeske polulop-te u ravni;
povrina, ravan, eldos oblik, vid)zool. planisfer, astrolabijum.
hrskaviave ribe (keiga, moruna, jesetra i planimetar (lat. planum ravnica, ravan, gr.
dr.). metron merile, mera) sprava za me-renje
plav (lat. planum) l. ravnica, povrina, ravan ravnih povrina.
prostor, ravno zemljite; 2. nacrt, crte planimetrija (lat. planum ravnica, ravan, gr.
graevine; kartografsko prikazi-van>e neke metrfa merenje) merenje ravnih povrina;
manje oblasti; 3. plan u ekono-mici svesno ko. nauka o prostornim veliina-ma koje
regulisane raspodele ukupnog proizvodnog lee u ravni; ravna geometrija.
rada na razne oblasti proizvodnje; oblik planirati (lat. planum ravnica, ravan, pla-page
regulisanja i ostvarivanja ukupne poravniti, poravnjivati, fr. planer) 1. ravnati,
reprodukcije, koji odgovara socijalizmu poravnjivati, glaati; 2. smi-ljati, snova ti,
(komunizmu). namerava ti; 3. praviti nacrt (plan)
privrednog razvoja; 4. avij. prekinuti rad
motora i elise, pa se avio-
planir-hemer 710 plastine limfa
nom postepeno, lagano, pribliava Zemlji; platna (fr. planche, nem. Planke) ploa,
sputati se jedrilicom (planerom) lagano. metalna ploa u kovnici novca i medalja;
planir-haier (fr. planer glaati, nem. Hammer bakrorez, bakrene ploa.
eki) eki kojim zlatari, kujundije i oni planeta (fr. planchette) daica; geome-tarska
to rade s bakrom glaaju metal. sprava, stoli za premeravanje; drveni ili
planisfer (lat. planus ravan, gr. sphaira lopta) kotani pruti u stezniku (mideru).
geogr. v. planiglob. plas (fr. place, ital. piazza) svaki slobodan,
plavkoveksan (lat. planus, convexus otvoren prostor, naroito trg, trite; up. plac.
ispupen) ont. ravnoispupen, koji je ravan i plas d'arm (fr. place d'armes) stalno vojno
ispupen; plankonveksno staklo rav- vebalite.
noispupeno staklo. plasiranje (fr. placer) v. plasman.
plankonkavan (lat. planus, concavus izduben) plasirati (fr. placer) namestiti, postaviti koga ili
opt. ravnoizduben, koji je ravan i izduben; to, nai kome slubu; ulagati, uloiti, dati
plankonkavno staklo ravnoizdubeno staklo. novac na priplod ili u neko preduzee;
planktov (gr. planktos koji luta tamo-amo, koji prodavati, prodati, nalaziti prou.
vrlja tamo-amo, plankton) biol. svet koji plasman (fr. placement) nametanje, sme-tanje
tumara", zajedniko ime za sve biljne i u slubu; davanje (ili: ulaganje) novca na
ivotinjske organizme koji ive u slobodnoj priplod ili u neko preduzee; uloeni novac;
vodi na povrini ili ispod same povrine, a prodaja, proa (neke robe); imati dobar
sami nemaju dovollo pokret-ne snage da plasman imati dobro mesto, imati dobru
se'opiru vodenim strujama nego ih ove nose; prou, dobro se prodavati;^. plasiranje.
planktonska ekspedicija putovanje po moru plastelin v. plastelina.
radi prouavanje ivota i prirode ivota u plastidi v. hromatofori.
moru; up. bentos i nek-ton.
planografija (lat. planus ravan, gr. grapho plastidul (gr. plasso pravim, tvorim) biol.
piem) tamparski proces kojim se izvesni najmanji organski deli ivota, osetljivi
uzorak tampa sa ravne povrine. organski molekul (Hekl).
plavparalelan (lat. planus ravan, gr. par- plastike (gr. plasso uobliavam, oblikujem,
allelos) ravan i iste debljine. obrazujem, plastike se. techne) 1. pravljenje
plantagineje (nlat. plantagineae)mr. vot. porodica likova od neke mekane tvari, materije
bokvica, bokvice. (ilovae, gipsa, voska itd.), vajanje, vajar-
plantago (lat. plantago) bog. bokvica. stvo, vajarska dela.
plantaa (fr. plantage) saenje, zasaivanje; plastika (gr. plasso uobliavam, oblikujem,
naroito: industrijskim i trgovakim biljkama obrazujem, lat. plastica) 2. pl. med. v. plastine
zasaeno i racionalno obraiva-no zemljite u sredstva.
Americi, Indiji i dr. zemljama (kafom, vlastelin v. plastelina.
eernom trskom, pamukom, ajem, plastilina (gr. plasso, ital. plastilina) vetaka
duvanom itd.). zamena ilovae u vajanju: staklar-skom kitu
planta pedis (lat. planta pedis) anit taban. slina masa od voska, oksida cinka, sumpora,
plantarij(um) (nlat. plantarium) poljopri-vredna ilovae i olivinskog ulja (kod nas u pogrenoj
kola, rasadnik. upotrebi: plastelin).
plantarni (lat. plantaris) znat. koji se tie tabana, plastiiitet (nlat. plasticitas) uobliljivost,
tavanski. sposobnost uzimanje raznih stalnih oblika pod
plantacija (lat. plantatio saenje, zasaiva-nje) dejstvom izvesnog pritiska; ivo
v. plantaa. prikazivanje, ivogsnost, slikovitost,
planteza (fr. planteuse) maina za saenje oiglednost.
krompira.
plastian (gr. plastikos, lat. plasticus) stva-
planter (fr. planteur) sadilac, zasaiva; ralaki, tvoraki; uobliavan, oblikovan,
sopstvenikplantae u kolonijama; vrtar, obrazovan, koji daje oblik; uobli-ljiv,
gradinar, bapggovan. sposoban da primi i zadri dani oblik (supr.
plantigrada (nlat. plantigrada)mi. zool. ivo-tinje elastian), koji se upotrebljava za pravljenje
koje idu tabanima, tabanai (npr. medvedi). lika, oblika, npr. pla-stina ilovaa; koji
plantigradan (nlat. plantigradus) koji ide na deluje lepotom linija i oblika, ivo opisan,
tabanima. prikazan kao da je iv, ivopisan.
plantirati (lat. planta sadnica, m ladica, plastiar (gr. plasso uobliavam, oblikujem)
plantare) saditi, zasaditi. vajar, likovni umetnik.
planurija (gr. planos koji luta, koji vrlja, plastine limfa ed. tenost koja izlazi usled
uron mokraa) ned. izluivanje mokrae zapaljenje ili kod rene, zgruava se i prima
neprirodnim putevima. organski oblik.
ilastina sredstva 711 platforma
plastine sredstva (lat. plastica) med. sredstva platinit (p. platina) slitina ili legura nikla i
koja pomau hranjenje i obnavljanje tkiva. eleza, slui kao zamena platine za tehnike
plastine umetnost likovna umetnost, plastike 1. svrhe.
plastine hirurgija opti naziv za operacije u platinoid (p. platina, gr. eidos vid, oblik)
cilju pokrivanja ili uklanjanja raznih slitina ili legura nikla, cinka, bakra i
telesnih nedostataka (kod koe, kostiju, volframa (za ice elektrinih otpora).
itavih delova tela itd.). platnnotipija (p. platina, gr. typos otisak) u
plastine operacije v. plastina hirurgija. fotografiji: izrada pozitiva na hartiji
plastini ugalj trg. ugalj u obliku kocke, jajeta i natopljenoj kalijum-platin-hlo-ridom i
sl. gvozdenim oksid-oksalatom.
plastinost (nlat. plasticitas) v. plastici-tet. ilatinski metali mi, retki metali koji se javljaju
plastograf (gr. plasso pravim, tvorim, plastos, pomeani s platinom: rodijum, rutenijum,
grapho piem) krivotvorilac, falsifikator paladijum, osmijum, iridijum.
spisa. platneno ogledalo metalna ploa prevuena
plastografija (gr. plastos, grapho) fal- platinom.
sifikovanje spisa; takoe: postupak pri platirata (fr. plaquer, nem. plattieren) v.
izraivanju reljefa pomou hemijskog dejstva plakirati.
svetlosti. plate (fr. plateau) l. plitica ili tas na terazijama;
plastolog (gr. plastos izmiljen, laan, 2. posluavnik; Z.geogr. omanja visoravan.
neprav, Igos re, govor) laac, laov. platonizam (gr. Platon) fil. sistem Plato-nove
plastron (fr. plastron, nlat. plastra) grudni filozofije, koja predstavlja vrhunac grkog
oklop; grudnjak od koe koji nose oni koji se filozofskog miljenja, naroito u pojmu
ue maevanju; iroka mana za vezivanje; ideje, u znaenju hipoteze, logike
na enskim haljinama: u metak koji pokriva pretpostavke koja slui kao osnova
otvor na grudima; nian, predmet podsmeha. shvatanju, uvianju, te je i Galilej poao od
plata (i. plata, gr. platyc irok) 1. srebro, nje, nasuprot Aristotelu, u traenju prirodnih
srebrn novac (za razliku od belela, tj. zakona; ideja je lo-gika pretpostavka koju
bakrenog novca). iskustvo ili potvruje (ogledom,
plata (fr. plat, plate, gr. platys irok) 2. eksperimentom) ili odbacuje, takoe
peskovita povrina, pesak i kamenje pred eksperimentom, merenjem. Merenjem
pristanitima i uima reka. proverena ideja jeste prirodni zakon. Po
platan (lat. platanus, gr. platys irok, drugom shvatanju Platonove ideje one su
platanos) bog. visoko i lepo drvo sa glatkom transcendentna bia, tj. bia koja postoje
korom, koja se listato ljuspa i irokim, van prostora i van vremena.
dlanastim liem, slino javoru, istoni javor platonizirati (fr. platoniser) sledovati
(Platanus orientalis L.). Platonovom uenju; voleti istom duhovnom
plateja (gr. platys irok, r1a1e!a).ied. iro- ljubavlju bez ikakvih ulnih pobuda; up.
kolana ojadjelica, trakulja. platonizam.
platen o titr (fr. platin au titre) slitina ili platononovci fil. uenici i pristalice uenja
legura platine i srebra (upotrebljava se za (platonizma) grkog filozofa Platona (427
izradu ukrasa i nakita). 347. pre n. e.).
platana (p. platina dei. od plata srebro, od gr. platonska ljubav ljubav o kojoj Platon govori i
platys irok) 1. srebarce", malo srebro"; koju preporuuje u svom deluSimpo-zion"
hen. metalni elemenat, redak, atomska masa (Gozba"): natulna ljubav, ona koja je
195,09, redni broj 78, znak Pt, boje izazvana isto duevnom lepotom, a ne
kalajnobele ili elinosive, veoma duktilan i telesnim odlikama ljubljenog bia, ideal-na
kovan, teko topljiv, spe-cifina teina ljubav.
21,45, zbog postojanosti upotrebljava se za platonska republika drava sa savrenom
izradu hemijskog posua; pronaena 1736. u upravom kakvu je zamiljao i preporuivao
Brazilu, ima je naroito u Uralu. Platon.
platana (fr. platine) 2. ploa na koju se platonski (gr. Platon) fil. koji se tie Platona,
oslanja ju svi delovi sata; metalna ploa kroz koji potie od Platona, koji je u skladu sa
koju prolazi klju u bravu. njegovim uenjem; natulni, savren, idealan;
fig, praktino nemogu, neostvarljiva
platinin amalgam hen. platinina iva, je- platonska ljubav, platonska republika.
dinjenje platine i ive pomou kojeg se vri platforma (fr. plat-forme) ravan krov na
oblaganje pl atinom. graevini;voj. mesto na kome su nameteni
platinirata (p. platina, fr. platiner) po- topovi za uspeno dejstvo; odeljenje izmeu
platiniti, oblagati platinom, popla-tinjavati. spoljnog ulaza i ulaza u kupe (kod vagona,
tramvaja, trolejbusa i autobusa); visoravan,
zaravnjen vis; u vrtovima i parkovima:
vetaki napravljena zarav-njena uzviica
sa koje je lep izgled na
platfus 712 pleziosaurus
bliu ili dalju okolinu; grac. uravnjeno mesto plaidamente (ital. placidamente) muz. v.
za temelj; fig. osnova ega, polazna taka, plaido.
misao ili pobuda kao pokreta i osnova neke plaido (ital. placido) kuz. mirno, spokojno,
delatnosti; up. pletform. blago.
platfus (nem. Plattfufi) med. ravan taban; v. ile (eng. play) igra, zabava (npr. tenis, trke);
dustaban. kocka, kockanje; pozorini komad,
plaido (ital. placido) kuz. v. plaido. predstava.
plauzibilav (lat. plausibilis) vredan plje-skanja, plebejac (lat. plebs narod, plebeijus) l.
zasluan javnog odobravanja; prih-vatljiv, graanin, puanin, ovek iz nieg stalea u
usvojljiv, verovatan, verodosto-jan. starom Rimu, onaj koji ne pripada sta-leu
plauzibilitet (nlat. plausibilitas) zaslu-nost senatora i plemia; supr. patricije; 2. docnije,
javnog odobravanja (pljeskanja); prih- u srednjem veku: ovek iz reda varalike
vatljivost, usvojljivost, verovatnost, sirotinje.
verodostojnost. plebejski (lat. plebejus) graanski, puki,
plafon (fr. plafond) l. tavanica; slike na puanski, neplemiki, prost, niskog porekla.
tavanici, ukrasi na tavanici; 2. najvii ili nlebiscit (lat. plebis scitum, plebiscitum odluka
najvei iznos (npr. plate); 3. avij. najvea naroda) kod Rimljana: zakon donesen
visina do koje moe doi avion, vrhunac". narodnim glasanjem; narodno glasanje,
plafovaha (fr. plafonnage) tavanisanje, opredeljivanje naroda putem opteg
pravljenje tavanice; ukraavanje tavani- , ce glasanje;.^, referendum.
slikama; ukrasi na tavanici. plebiscitarni (lat. plebiscitarius) donesen
plafonirati (fr. plafonner) tavanisati, praviti optim narodnim glasanjem.
tavanicu; ukraavati tavanicu slikama i plebokratija (lat. plebs narod, puk, gr.
figurama. kratos j anina, snaga; vlada, vlast) vlada
plac (nem. Platz mesto; prostor, lat. platea) 1. puka (ili: svetine); ohlokratija.
mesto gde se prodaju namirnice, trg, trite, plebs (lat. plere, plebs, plebis, gr. plethos
pijaca, 2. slobodno mesto za zidanje, mnotvo, gomila) ono ega ima mnogo",
gradilite. svetina, gomila, puk, puani, narod;
plac-angst (nem. Platzangst) ked. strah ivano graanski stale (u Rimu).
slabih od praznog prostora i od prelaenja pled (fr. plaid) 1. odbrambeni govor pred
preko ulica, trgova itd.; up. agorafobija. sudom koji dri advokat.
placebo (lat. placere uiniti po volji) pseu- pled (eng. plaid) 2. ogrta od areno karira-ne
dolek, obino neka bezazlena pilule koja se vunene tkanine koja spada u kotsku
daje neobavetenom pacijentu umesto pravog narodnu nonju; velik debeli al; putniki
leka, da bi se postigao autosuge-stivno pokriva uopte.
delovanje. pleder (fr. plaideur) branilac, zastupnik,
placenta (gr. plakus kola, lat. placenta kola) advokat kao glavni govornik u ime jedne
znat. posteljina kod porodilja; bog. semenik, parnine strane.
ono mesto na plodnom listiu odakle izlaze pleding (eng. plaiding) grubo ebe za ogrtanje
semeni zameni. sa belim i crnim kockama, naroito vuneno.
placentalija (lat. placenta kola) biol. si-savci pledirati (fr. plaider, nlat. placitare) voditi
koji u embrionalnom stanju imaju placentu. parnicu, braniti pred sudom (kao advokat),
placentalni (nlat. placentalisjaasr. koji pripada zauzimati se za, govoriti u prilog, govoriti
posteljici, posteljini. za, zastupati.
placenta savgvinis (lat. placenta sanguinis) ned. pledoaje (fr. plaidoyer) odbrambeni govor
krvava gruavica. advokata na sudu; zavrni govor, zavrna re
placenta uterina (lat. placenta uterina) anat dravnog tuioca i branioca u jednoj parnici.
posteljice kod porodilje. pledoajirati (fr. plaidoyer) v. pledirati.
placentacija (lat. placentatio) bog. nametanje plezavtan (fr. plaisant) prijatan, zanimljiv,
semenih zametaka u plodnici. zabavan, smean, aljiv.
placet (lat. placere, place t) dopada se, prima se, plezanterija (fr. plaisanterie) ala, zabava na
usvaja se, odobrava se; kao imenica: iji raun, zadirkivanja; plezantri a par (fr-
odobravanje, usvajanje, potvrda. plaisanterie a part) ala nastra-nu, bez ale,
placiditet (lat. placiditas) mirnoa, tihost, sasvim ozbiljno.
blagost. pleziopija (gr. plesfos blizak, susedan, brz gen.
placitum (lat. placitum) ono to se dopada, to oroz oko) med. v. pleziopsija.
se voli, to je omiljeno; miljenje, nahoenje, pleznopsija (gr. plesfos, psis vid) med.
smatranje. kratkovidost.
plac-komandant (nem Platz-kommandant) voj. pleziosaurus (gr. plesfos, sauros guter)gal.
komandant mesta. ivotinja bliska guteru", zmija-gu-ter,
fosilni gmizavac, dug 35 t, du-
plezir 713 pleomastija
taka vrata, male glave, kratka repa i sa plektrum (gr. plesso udaram, lat. plectrum)
perajima mesto nogu. pero, trzalica, terzijan (od slonove kosti,
plezir (fr. plaisir) zadovoljstvo, uivanje, drveta ili metala) kojim su stari udarali u
zabava, prijatnost, udobnost; mon plezir (fr. ice citre, harfe.
top plaisir) moje uivanje, moje veselje plemirija (gr. plemmyris priliv, plima, bujica)
(est naziv letnjikovaca i mesta za ned. obilje sokova, prisustvo sokova u telu
provodnju). vie no to treba.
pleistocen (gr. pleistos veoma mnogi, kains plemirian (gr. plemmyro prelivam se) koji
nov) kol. onaj koji sadri veoma mnogo ima puno sokova, koji potie od obilja
sadanjih oblika", = diluvijum; naziv uveo sokova.
1830. engleski geolog arls La jel (Lyell, plena potestas (lat. plena potestas) v.pleni-
17971875). potencija.
Plejade (gr. Pleiades)*nn-. 7 keri mavritan- plena proprijetas (lat. plena proprietas)npas.
skog kralja Atlanta i Plejone, ljubimice potpuna svojina (sopstvenost).
bogova i ljudi; kad su doznade da im otac plenarija fides (lat. plenaria fides) puna vera,
Atlas mora drati na leima itav nebeski potpuna vera.
svod, oajne zbog njegove patnje izvrile su plenarij(um) (lat. planerium) zbirka biblij-skih
samoubistvo, posle ega ih je Zevs pretvorio u odeljaka iz evanelja (evangelijari-jum) i
zvezde, tzv. Vlaie"; astr. Vlaii (sazvee apostolskih poslanica (epistola-rijum) koji se
gledano golim okom izgleda kao da ima itaju na katolikoj misi; kutija u obliku
sedam zvezda, ali se jaim teleskopom vidi knjige u kojoj se uvaju relikvije.
preko 2000. plenarna sednica v. plenum.
plejada (gr. Pleiades) grupa od 7 slavnih plenarni (nlat. plenarius) potpun, pun, sa punim
ljudi (knjievnika, filozofa i dr.), na-zvana brojem.
po 7 Atlantovih keri (Plejade); naroito: 7 plener (fr. plein air vani, na otvorenom, u
traginih pesnika koji su se, u veku pre n. prirodi) J. slika raena pod vedrim nebom,
e., javili u Aleksandriji za vreme Ptolomeja obasjana sa svih strana svetlou; plener-
filozofa; grupa od 7 francuskih pesnika, u slikarstvo prikazivanje predmeta na slici u
XVI veku, koja je radila pod vostvom punoj svetlosti, obasjanih sa svih strana
Ronsara i Di Belea, i teila da uvede u sunanom svetlou i bez senke.
pesnitvo antiki duh i antike oblike; plenerkzam (fr. plein air) v. plener.
danas: skupio ime za grupu najboljih ljudi u plenerist(a) (fr. plain-airist) slikar koji radi
nekoj struci, pokretu i sl.; fiz. grupa izotopnih slike pod vedrim nebom, na punoj sunanoj
elemenata. svetlosti.
plej-bek (eng. play gluma, igra, back natrag, plenipotencija (nlat. plenipotentia) puna vlast,
odostrag) u kinematografiji, naroito kod neograniena vlast; punomo, puno-mostvo,
muzikih filmova: snimanje slika uz akt kojim se nekome daje punomo.
istovremeno reprodukovanje ranije snim-
ljenog tona. plenist(a) (lat. plenus pun) fil. pristalica uenja
plejboj (eng. play igrati, zabavljati se, boy da u prirodi ne postoji prazan prostor.
mladi) mladi, dobro materijalno situi-ran, pleno jure (lat. pleno jure) s punim pravom.
kome je provod glavno u ivotu. pleno titule (lat. pleno titulo) sa punim
plejistocen (gr. to plelston ono to je naslovom, s punom titulom; kao skraenica,
najvee, kainos nov) geol. gornji, najmlai na adresama: p. t.
sloj pliocena. pleno horo (lat. pleno choro) kuz. sa punim
plekseoblaste (gr. plexis pletenje, tkanje, horom, sa svim glasovima.
blastos klica, izdanak) pl. bog. biljke sa plenpuvoar (fr. plein pouvoir) v.
dvostrukim kotiledonima. plenipotencija.
pleksiglas (gr. plexis, nem. Glas staklo) plenum (lat. plenum) puna sednica, puno
trgovaki naziv za tvrdo, otporno, prozirno, zasedanje, sednica u kojoj uestvuju svi
teko lomljivo staklo od polia-krilne smole; lanovi (za razliku od odborske i komi-
up. akrilna kiselina. sijske sednice); in pleno (lat. in pleno) u
pleksus (lat. plexus) zool. splet ivaca ili krvnih punoj sednici, sa punim brojem lanova.
sudova. pleo- (gr. pleon) predmetak u sloenicama sa
pleksus solaris (lat. plexus solaris) zool. znaenjem mnogo, vie-.
sunani splet", splet ganglijskih ivaca u pleogamija (gr. pleon, gamos brak) bog.
srednjem trbuhu ili u oblasti eluca. javljanje raznopolnih cvetova na jednoj
plektognati (gr. plekts pleten, sukan, gna-thos biljci, ili na raznim primercima iste vrste.
vilica) zool. ribe ploare. pleomastija (gr. pleon, mastos sisa) med. v.
clektopode (gr. plekts, pus, podos no ga) zool. polimastija.
ribe sa sraslim zadnjim perajima.
plektron (gr. plektron) v. plektrum.
pleomorfizam 714 pliocen
pliocenska formacija kol. v. pliocen. plumbati (lat. plumbum olovo) he, spojevi (ili:
plise (fr. plisse) pravilni nabori na enskim jedinjenja) superoksida olova sa ba-zama.
haljinama, nabor, bora. plumbatura (nlat. plumbatura) v. plumba-
pliseza (fr. plisseuse) maina za pravljenje cpja.
nabora na tkaninama. plumbacija (nlat. plumbatio) zalivanje olovom;
plisirati (fr. plisser) nabirati, praviti nabore na udaranje olova (plombe).
enskim haljinama. plumbizam (lat. plumbum olovo) med. tro-
pli (nem. Plisch, eng. plush, lat. pilus vlas, vanje olovom, tj. parama i prainom
dlaka) somot, kadifa od pamuka, lana, jute ili olova.
vune, polusomot, polukadifa. plumbum (lat. plumbum) olovo; olovni peat;
ploajirati (fr. ployer, lat. plicare) saviti, olovna lopta; olovna cev.
savijati, prenijeti, slagati; voj. izvesti (ili: plumozan (lat. plumosus) pernat, perjan;
izvoditi) pokret u cilju obrazovanje smaknute maljav.
kolone. plumula (lat. plumala) bog. pupolji.
plombe (fr. plomb olovo, lat. plumbum) plural (lat. pluralis se. numerus) gram.
olovni peat ili znak na paketima, vratima, mnoina; supr. singular.
sanducima, vagonima i dr.; masa kojom se plurale tantum (lat. plurale tantum) gram.
puni upalj zub (kod nas se esto uje jednobrojna imenica, koja ima promenu i
pogreno: blomba). koja se upotrebljava samo u mnoini, npr.
plombaa (fr. plombage) zalivanje olovom; ljudi, naoari, gae, gusle, makaze, grudi,
udaranje olovnog peata (plombe); prsa, vrata, kola, Karlovci itd.
ispunjavanje upljih zuba olovom ili pluralizam. (lat. pluralis mnoinski, u mnoini)
drugom kakvom smesom. fil. postojanje mnoine, prisutnost mnoine;
plomberija (fr. plomberie) livnica olova; metafizike pravac koji shvata stvarnost kao
livenje i preraivanje olova; izrada olova; mnotvo odvojenih i samostalnih naela,
peaenje olovom. principa.
plombira (fr. plomber) zapeatiti olovom, pluralis majestatikus (lat. pluralis majesta-
udariti plombu na pop!iljku, vrata, sanduk i ticus) mnoina velianstva", kad jedan
dr.; zaliti (ili: zalivati, ispuniti) olovom; vladalac o sebi govori samo u mnoini (mi"
upalj zub ispuniti olovom ili drugim mesto ja").
metalom, nekom smesom (pogreno: pluralis modestatis (lat. pluralis modesta-tis)
bloibirati). mnoina skromnosti", kada neki pisac, iz
plonirati (fr. plonger) gnjurati, zagnjuri-ti, skromnosti, govorei o sebi i u svoje ime
roniti, zaron>avati;doj. otvor topovske cevi upotrebljava mnoinu mesto jed-nine (mi"
oboriti nanie, pucati nadole. mesto ja").
pluralisti (lat. pluralis mnoinski, u mnoini)
plotun (fr. peloton, ital. plotone) voj. eta 1. fil. pristalice i sledbenici pluralizma:
polueta ili vod peaka koji po komandi, Demokrit, Lajbnic, Herbart, Loce, Dems,
istovremeno okidaju puke; plotunska paljba Simel i dr.; 2. sopstvenici veeg broja imanja
istovremeno okidanje puaka jednog odreda koja pripadaju poloaju.
vojnika (peaka), istovremeno ispaljivanje pluralitet (lat. pluralitas) mnoina, veina;
vie vatrenih oruja (i topova). pluralitas votorum (lat. pluralitas votorum)
pluvijale (lat. pluvia kia, pluviale) ogrta veina glasova.
protiv kie; ogrtau slina odeda kat. pluralni (lat. pluralis) gram mnoinski.
svetenika koju nose na popodnevnim bo- pluralni votum (lat. pluralis, votum od vove-ge
gosluenjima i drugim nekim sveanim sveano obeati, eleti) vrsta nejednakog
crkvenim priredbama. izbornog prava prema kojem pojedini birai
pluviograf (lat. pluvia kia, gr. grapho piem, (prema poloaju, imovnom stanju itd.)
beleim) pluviometar sa registrom. uivaju vie glasova.
pluviozai (lat. pluviosus) kian, kiovit; koji pluralni izborni sistem sistem biranja po kome
donosi kiu. jedan biran (prema svojim godinama, imanju,
pluviometar (lat. pluvia kia, gr. metron poloaju i obrazovanju) moe da ima pravo
merilo, mera) kiomer, sud koji se postavlja na vie glasova.
radi hvatanja atmosferski taloga, da bi se plus (lat. plus) vie; kat. znak za sabiranje ( +
posle moglo izmeriti koliko bi bio visok sloj ); znak kojim se oznaava pozitivan broj ( +
vode na Zemljinoj povrini kada se od );fiz. znak za oznaavanjestozitav-nog
koliine koja je pala ne bi nita upilo u elektriciteta, pola; viak, preostatak, vei
zemlju, niti oteklo, niti isparilo; obrometar, iznos; nadmonost, prednost; supr. minus.
hijetometar. plus-elektricitet (lat. plus, gr. elektron) fiz.
pluderhozne (nem. Pluderhose) pod. iroke elektricitet koji se izaziva na staklu kad se
akire do kolena, obino u boji za izlete i ono tare svilom, pozitivna elektricitet,
planinarenje. oznaava se znakom
plumbago (lat. plumbago) t. v. grafit.
pluskvamperfek(a)t 716 pneumatolitski
pozauna (nem. Posaune, lat. buccina, gr. svean ili zvanian stav i sveano ili
bukane) muz. duvaki muziki instrumenat zvanino dranje, pripremiti se, biti u
slian trubi samo sa savijenom cevi, iji se pripravnosti.
pokretni delovi pomeraju navie i nanie, i pozicija (lat. positio) poloaj, raspored, stanje;
time proizvode razlike u tokovima; ima sluba, mesto, nametenje; voj. poloaj,
tonove snanije od tonova trube. utvren poloaj za odbranu ili napad; trg.
pozdentalan (nlat. postdentalis)jpaf. zazubni, stavka, rauna stav, bupetski stav; u plesu:
npr. glas. \ poloaj noge (prvi, drugi, trei poloaj noge);
pozer (fr. poseur) ovek izvetaena dranja, muz. ^aplikatura; u maevanju: osnovni stav
onaj koji daje sebi vaan izgled, koji hoe da maevaoca; poet. produavanje jednog
obrati na sebe panju neprirodnim dranjem samoglasnika time to iza njega dolaze dva
i nainom izraavanja (up. loza 2). ili vie sugla-snika, usled ega, u grkom i
poziranje (fr. roze) stajanje (ili: sedenje) kao latinskom, slog postaje dugim; raspored
model (slikaru, vajaru i dr.); izvetaeno, figura (u ahu i dr.).
neprirodno dranje; predavanje sebi vanosti pozicijski rat v. pozicioni rat.
zamlaivanjem. pozicijski top teki, dalekometni top.
pozirati (fr. poser) stajati (ili: sedeti itd.) kao pozipiones kapcioze (lat. positiones captio-sae)
model (slikaru, vajaru); izvetaeno se pl. prav. zapleteni, zamreni, tugalji-vi
drati, praviti se vaan, zamlaivati se. stanovi, zapletena, zamrena, tugalji-va
pozitiz (lat. positivus) gran. prvi poredbeni pravna pitanja.
stepen, prvi stepen poreenja; prideva, npr. pozicioni rat voj. rat koji se vodi sa ranije
dobar, lep, visok, star, sit itd. (up. komparativ, utvrenih poloaja, rovovski rat, od-
superlativ); muz. male sobne orgulje; fot. slika, brambeni rat.
otisak, kopija (supr. negativ). pozicioni ugao ont. vidni ugao tj. ugao koji
pozitivan (lat. positivus) utvren, odreen, sklapaju prave povueno od krajnjih taaka
siguran, poznat; stvaran, izvestan, koji se lika spoljanjeg predmeta na mrenja-i do
osniva na injenicama, injenini; potvrdan odgovarajuih taaka predmeta ;astr. pravac
(supr. negativan); trezven (duh); koristan; koji komponenata (sastavnica) dvojnih zvezda
postoji, stvarno dat; fiz. pozi-tivni elektricitet rauna se od severa (0) preko istoka
plus-elektricitet. (90), juga (180) i zapada (270).
pozitivan broj kat. broj koji je vei od nule, poivt-les (eng. point-lace) ipka raena rukom,
belei se znakom +, plus. ipkane trake.
pozitivizam (lat. positivus) fil. pravac u pokal (nem. Pokal) 1. posuda za pie u obliku
filozofiji i nauci kojem je polazna taka visoke ae, obino s drkom, bokal; 2. v.
samo ono to je pozitivno, inje-nino i pehar 2.
iskustvom dato, i koji svoja potraivanja i poker (eng. poker) hazardna igra karata sa dva
izlaganja vri samo u ovim granicama, do est igraa s ulozima, u kojoj se karte
odbacujui svaki meta-fiziki put kao igraa ne cene prema vrednosti pojedinih
potpuno nepotreban i nekoristan; ovim se karata, nego prema broju istih karata, broju
imenom naroito zove filozofski i socioloka uzastopnih karata, npr. du-plum, triplum itd.
kola O. Konta (17981857), tvorca ovoga pokisimo (ital. pochissimo) muz. vrlo malo.
izraza, koja, odbacujui metafiziku, poko (ital. roso, lat. paucum) muz. malo,
ograniava ljud-sko znanje samo na odnose i neto; un ito (ital. un roso) neto malo.
zakone, na pozitivne nauke: matematiku, poko alegro (ital. roso allegro) muz. malo bre,
astronomi-ju, fiziku, hemiju, biologiju i malo ivlje.
sociolo-giju.
pozitivisti (lat. positivus)n#. fil. pristalice i poko a poko (ital. roso a roso) muz. malo--
sledbenici pozitivizma. pomalo, postepeno.
pozitivnost (nlat. positivitas) odreenost, poko largo (ital. roso largo) muz. neto malo
izvesnost, pouzdanost, injeninost, tanost, laganije.
utvrenost; potvrdnost;fz. pozitiv-no- poko lento (ital. roso 1etAo)muz. malo sporije, ne
elektrino svojstvo. odvie sporo.
pozitivno pravo utvreno, razumno pravo; poko meno (ital. roso tepo) muz. malo manje,
pravo koje je sada u vanosti; supr. prirodno neto manje.
pravo. poko pjano (ital. roso piano) muz. neto tie.
pozitron (lat. positivus, gr. elektron) fiz. poko pju (ital. roso piu) muz. malo vie, vie,
elementarna estica pozitivnog elektri-citeta, neto vie.
pozitivni elektron. poko presto (ital. roso presto) muz. malo bre.
pozitura (lat. positura) poloaj tela, dranje poko forte (ital. roso forte)*^. malo jae.
tela, stav; zauzeti pozituru uzeti pol (lat. polus, gr. polos stoer, osa, osovina,
Zemljina osa, nebeska osa) stoer;astr.,
720 polemograf
geogr., kosmogr. stoer, obe krajnje take na no suprotna mesta sa suprotnim (privlanim
simetrino] osi lopte, npr. Zemlje, oko koje ili odbojnim) svojstvima, otuda magnetni i
se okree: krajnja taka Zemljine ose prema elektrini polaritet; uopte: cepanje jedne sile
severu zove se severna ili arkti-ki pol (lat. na dve suprotne delatnosti koje tee
polus arcticus), a prema jugu juni ili ponovnom sjedinja-vanju, suprotnost dvaju
antarktiki pol (lat. polus antarcticus); svojstava ili dveju sila koje stoje u
nebeski polovi krajnje take nebeske ose oko meusobnom odnosu.
koje se prividna nebeska lopta u 24 asa polarna distancija astr. odstojanje jedne zvezde
jedanput obrne; fiz. take ili mesta koja su od Severnog nebeskog pola.
sedite suprotnih sila ili svojstava, npr. Polarna zvezda (lat. Alpha Ursae Minoris)
magnetni polovi su mesta na magnetu koja astr. Severna zvezda, Severnjaa, poslednja
tee suprotnim pravcima i u kojima je zvezda u repu Malog Medveda, u ijoj se
njegova privlana sila najjaa; Zemljini blizini nalazi Severni nebeski stoer ili pol.
magnetni polovi ne poklapaju se sa njenim polarna lisica lisica u zemljama oko Severnog
geografskim polo-vima (v. deklinacija). pola, veoma cenjena zbog svog krzna, koje je
polaka (ital. polacca) v. polka. inae kao sneg belo, a leti postane sivo.
polarizator (nlat. polarisator) fiz. deolola- polarna svetlost treperava tinjava svetlost koja
rizacionog aparata koji daje polarizova-nu se vidi nou u krajevima oko Zemljinih
svetlost, prva Nikolova prizma kroz koju polova, zvana aurora borealis, severna zora,
proe prirodna svetlost ppolarizuje se, tj. aurora australis juna zora.
treperi u odreenoj ravni; up. pola-riskop. polarne zemlje zemlje koje se nalaze izmeu
polarizacija (nlat. polarisatio) fiz. davanje ili pola i polarnog kruga.
primanje polariteta; polarizacija svetlosti polarne koordinate v. koordinate.
svojstvo koje dobiva prirodni svetlosni zrak polarne struje morske struje koje idu od
prelamanjem, naroito kod tela sa dvojnim polarnih oblasti ka umerenim pojasevima i,
prelamanjem (islandski kristal), koje se nosei sobom ledene bregove, ugroava-ju
pokazuje u tome to se takav polarizovani moreplovstvo.
zrak razliito ponaa u raznim pravcima (za polarni (nlat. polaris) koji se tie ili potie od
razliku od prirodne svetlosti). I svaka polova, stoerni; suprotni, suprotnog dejstva,
odbijena, reflektovana svetlost je suprotnih svojstava.
polarizovana, to znai da se treperenja polarni krugovi stoernici, polarnici, uporednici
takve svetlosti vre u odreenoj ravni, (ili: paraleli) od 66V2 severne (severni
treptajnoj ravni; v. dielektrina polarizacija. polarni krug") i june (juni polarni krut")
polarizacioni aparat fiz. aparat koji slui za irine, koji odvajaju tzv. polarne pojaseve od
posmatranje providnih tela u polarizovanoj umerenih pojaseva.
svetlosti; \ up. Nikolova prizma. polarnici (lat. polus, gr. polos stoer) geogr.
polarizirati (nlat. polaris, fr. polariser) fiz. stoernici; v. polarni krugovi.
davati ili primati polaritet. polarnost (nlat. polaritas) fiz, v. polaritet.
polarizovan zrak fiz. zrak koji se u raznim polemizirati (gr. polemos rat; prepirka, fr.
pravcima ponaa razliito. polemiser) boriti se, prepirati se, voditi
polarizovati (fr. polariser) fiz. v. polarizirati. polemiku, naroito o raznim nau-nim
polarimetar (nlat. polaris, gr. metron mera, shvatanjima.
merilo) fiz. v. polariskop. polemike (gr. polemos) vetina prepiranja,
polarimetrija (gr. polos oca, osovina, vetina voenja naune prepirke; prepirka
metron) fiz. merenje skretanja polarizova-ne izmeu predstavnika dvaju razliitih
svetlosti. naunih shvatanja, koja se sastoji u
polariskop (nlat. polaris, gr. skopeo odbrani svoga i napadanju protivnikog
posmatram) fiz. deo polarizacionog aparata shvatanja; rat perima.
(za ispitivanje polarizovane svetlosti). polemisati (gr. polemos) v. polemizirati.
polaristrobometar (nlat. polaris, gr. stro-bos polemiar (gr. polemikos ratni; ratoboran)
vrtlog, metron) ha, aparat za odreivanje vetak u voenju naune prepirke; onaj koji
mogunosti optikog obrtanje (obrt-nog voli da se prepire (naroito o nau-nim i
ugla), naroito kod eernih rastvo-ra i umetnikim pitanjima i shvatanjima); pisac
drugih optikih aktivnih tenosti, tj. onih polemike.
koje obru polarizacionu ravan. polemiki (gr. polemik6s) koji pripada po-
polaritet (nlat. polaritas) teenje ili pravac lemici; koji se prepire, koji napada,
dvaju slobodnih magneta prema mag-netnim napadni; polemiki spisi spisi koji sadre
polovima Zemlje; u irem smislu: svojstvo odbranu jednog i napadanje protivnog
pozitivnog i negativnog postojanja, shvatanja.
posedovanje dva pola ili dva potpu- polemograf (gr. polemos rat, grapho piem,
opisujem) opisiva rata, pisac o ratu, ratni
istoriar.
polemografija 721
polemografija (gr. polemos, grapho piem, poliblenija (gr. poly, blenna sluz, bale) med.
opisujem) opisivanje rata, opis rata. jako nagomilavanje (luenje) sluzi, laj-ma.
polemografika (gr. polemos, grapho) vetina polivipil-hlorid tehnol. sintetina vlakna koja se
opisivanja rata. dobivaju iz acetilena nizom poli-merizacionih
polemoskop (gr. polemos, skopeo gledam, hemijskih procesa; neosetljiva su prema
posmatram) ratni i pozorini dogled dejstvu vode, a znatno otporna i postojana
(operituker), prema dejstvu alkali-ja i kiselina, ali su
polen (lat. pollen paspalj) vrlo sitno brano, nepostojane prema povienoj temperaturi;
prah; bog. cvetni prah na praninim nitima. polivinil sluzki za izradu cedila, ribarskih
poleniv (lat. pollen paspalj) hen. bil>ni sa-stojak mrea, predmeta za tehniku upotrebu, kinih
koji se spravlja od cvetnog praha; up. polen. , ogrtaa, odela za zatitu radnika u hemijskoj
polenta (ital., lat. polenta) omiljeno italijansko industriji itd.
jelo: kaa od kukuruzaog brana ili kestenje, polivitaminski (gr. poly, lat. vita ivot) biol.
prelivena puterom, zeitinom ili mau i koji sadri vie vitamine.
posuta parmezanom (slina ganjcima ili poligalaktija (gr. poly, gala gen. galaktos
kaamaku);^p. palenta. mleko) med. obilje mleka, punomlenost.
poleografija (gr. polis grad, graphia opis) poligalaktian (gr. poly, galare. galaktos)
opisivanje gradova, opis gradova. bogat mlekom, koji ima puno mleka.
poli- (gr. poly) predmetak u sloenicama sa poligalija (gr. poly, gala mleko) med. v.
znaenjem: mnogo, vie-. polkgalaktija.
poliadelfia (gr. poly mnogo, adelphos brat, poligamia (gr. poly, gamos svadba, brak,
sestra) ,, bog'. HU klasa u Lineovom udaja, enidba, lat. polygamia) pl. bog. HH
sistemu biljaka: biljke sa cvetovima ije su klasa u Lineovom sistemu biljaka: biljke koje,
pranine niti srasle u tri ili vie snopia. sem hermafroditnih cvetova, imaju i bilo
poliakantian (gr. poly, akantha bodlja, trn) muke bilo enske cvetove, ili i jedne i
koji ima mnogo trnja, sa mnogo bodljika. druge u isto vreme.
poliangije (gr. poly, angos sud) genj biljke sa poligamija (gr. poly, gamos) mnogoenstvo,
mnogo pregrada u plodniku. brana veza jedne jedinke sa vie jedina-ka
poliandria (gr. poly, aner gei. andros mu, protivnog spola, u uem smislu: sveza
ovek) pl. bog. H klasa u Lineovom sistemu jednog mukarca sa vie ena.
biljaka: biljke iji cvetovi imaju vei broj poligamist(a) (gr. poly, gamos) pristalica
slobodnih praninih niti. mnogogkenstva.
poligamian (gr. poly, gamos) koji ivi sa vie
poliandrija (gr. poly, aner gen. andr6s) mno- ena; bog. v. poligamia.
gomutvo, brana veza ili odnos jedne ene poligenizam (gr. poly, gen- koren od gfgno-mai
sa vie mueva; vot. svojstvo biljaka sa 20 do postanem, nestanem) biol. shvatanje da sve
100 slobodnih praninih niti u cvetu. ljudske rase ne vode poreklo samo od jedne
polianteja (gr. poly, anthos cvet) zbirka cvea; vrste, nastale na rodnom geograf-skom
zbirka raznovrsnih odabranih be-letristikih mestu, nego da su postale na raznim
stvari. geografskim takama; supr. monogenizam.
poliantian (gr. poly, anthos cvet) bog. politika (gr. poly, gyne sena, nlat.
mnogocvetni koji ima mnogo cvea. polyginia) pl. bog. dvanaesti red u klasama
poliartritis (gr. poly, arthron zglob) kec. akutno IH Lineovog sistema biljaka: biljke iji
zapaljenje veeg broja zglobova. cvetovi imaju mnoto tuaka.
poliarhija (gr. polyarchia) vladanje mnogih u poliginija (gr. poly, gyne) brak izmeu
jednoj dravi; .ri. monarhija. jednog mukarca i vie ena, mnogozken-
stvo;^/. poligamija.
poliarhijski (gr. polyarchia) naziv za dravno poliglobulija (gr. poly, lat. globulus loptica)
ustrojstvo u kome vlada vie lanova; up. med. preterano veliki broj (ili: nagomilanost)
monarhijski. crvenih krvnih zrnaca.
poliautografija (gr. poly, autos sam, gra* phia poliglot (gr. poly, gldtta jezik) ovek koji zna
pisanje, crtanje) vetina umnoava-nja vie jezika; pisac koji pie na vie jezika;
crtea, spisa i sl. putem otiskivanja na delo koje sadri istu sadrinu na vie raznih
mramornim ploama; \up. litografija. jezika (naroito izdanja Bi-blije, kod kojih su
poliblastija (gr. poly, blastos izdanak) velika osnovnom tekstu doda-ni, u paralelnim
razgranatost, obilje ogranaka, obil-nost rasta. stupcima, prevodi na vie jezika).
poliblastian (gr. poly, blastos izdanak) koji poliglotan (gr. poly, glotta jezik) mnogoje-
ima mnogo ogranaka, koji je mnogo zini, koji zna mnogo jezika; na mnogo
razgranat. jezika; poliglotni leksikon renik vie jezika.
poligon (gr. poly, gonfa ugao, kut) 1. geom.
geometrijska slika (ili: figura) ograni-
46 Leksikon
poligonalni 722 polimenoreJa
nena sa vite dui, mnogougaonik; 2. voj. da jedan prost spoljni dodir osete kao da je
utvrenje, anac zatvoren sa vie strana; izvren vie puta.
artiljerijske strelite; veliki nena-seljen poliidejizam (gr. poly, idea predstava, misao)
prostor ili naroito ureena prostorija, za pete. obilnost misli i celokupne duevne
ispitivanje tehnikih vojnih sredstava i za delatnosti; supr. monoidejizam.
vebanje u tehnikim radovima vojske, npr. poliidrija (gr. poly, idris vian, iskusan,
ininjerijski poligon, hemijski poligon i dr. obaveten) v. polihistorija.
poligonalni (gr. poly, gonia)i mnogougli, iolijater (gr. polis grad, iatros lekar)
mnogokutni, mnogougaoni, koji se tie gradski lekar, gradski fizikus.
mnogougaonika.
poligonija (gr. poly, gfgnomai nastanem, polijelej (gr. poly, elaion maslinovo ulje) u
postanem, rodim se) velika sposobnost pravosl. crkvi: 1. pevanje 134. i 135.
raanja, velika plodnost. psalma na praznino j jutrenji; 2. veliki
poligonometar (gr. poly, gonia ugao, kut, svenjak sa mnogo svea koji visi nasred
metron mera, merilo) geom. sprava za me- crkve.
renje mnogougaonika. polikarpian (gr. poly, karpos plod) bog. koji
poligonometrija (gr. poly, gonfa, metria ima mnogo plodova, sa mnogo ro d ova.
merenje)gesas. merenje mnogougaonika, nauka polikefalan (gr. poly, kephale glava) v.
o premeravanju pravolinijskih figura sa vie policefalan.
od tri strane. polikladija (gr. poly, klados izdanak,
poligram (gr. poly, gramma crta, linija) figura mladica) bog. umnoeno, uveano stvaranje
ograniena sa mnogo strana; pre-tampana izdanaka i pupoljaka kod biljaka.
stvar umnoena kopiranjem. poliklinika (gr. polis, klinikds koji lei u
poligramatski (gr. poly, gramma slovo) koji postelji) leenje ili negovanje bolesnika;
ima mnogo slova, sa mnogo slova. zdravstvena ustanova u kojoj se bolesnici
poligraf (gr. poly-graphos) mnogopisac, pisac preteno ambulantno lee; bolnica u kojoj se
koji pie mnogo i o svemu i svaemu maina vebaju kliniki pripravnici; opta bolnica
za kopiranje. gde se lee razne bolesti (u Engleskoj); .up.
poligrafija (gr. poly-graphfa) pisanje o klinika.
svemu i svaemu (obino na tetu vrednosti i polikotiledone (gr. poly, kotyledon kliin listi)
dubine). bog. biljke u kojih klica ima vie od dva
poligrafski (gr. poly-graphikos) koji mnogo kliina listia.
pie; izraen na maini za kopiranje. prliksen (gr. poly, xenos tuinac, stranac) min.
polidakrija (gr. poly, dakryon suza) ned. platinina ruda koja sadri gvoa; platana
preterano luenje suza, preterano suenje. pomeana sa drugim meta lima.
polidaktilan (gr. poly, daktylos prst) koji ima polikultura (gr. poly, lat. cultura gajenje) 1.
mnogo prstiju, mnogoprst, estoprst. agr. obdelavanje pod priblino podjedna-kim
polidaktilizam (gr. poly, daktylos) mnogo- uslovima raznih vrsta useva i rastinja u
prstost, pojava estog prsta na jednoj ruci nekoj zemlji, vrlo podesne zbog toga to,
ili na obe ruke, ili na rukama i nogama. ako jedan usev svojim prinosom podbaci,
polidaktilija (gr. poly, daktylos) v. narod moe da se koristi ostalim; 2. rastenje
polidaktilizam. raznih vrsta drvea na jednom kompleksu
polidemonizam (gr. poly, dafmon duh) vera u (sluaj sa svakom prirodnom umom,
postojanje velikog broja dobrih i zlih duhova meavinom raznovrsne vegetacije); supr.
(demona). monokultura.
polidinamija (gr. poly, dynamis sila, snaga, polilema (gr. polylemma) log. kod disjunk-
mo) obilje snage, velika jakost. tivnog silogizma: sluaj kad disjunkcija
polidipsija (gr. poly, dfpsa e) med. mnogo prvepremise sadri vie mogunosti ;up.
eica, velika, prekomerna protivpri-rodna dilema, trilema.
e, naroito kod eerne bolesti. polilog (gr. poly, 16gos re) razgovor vie lica;
poliedar (gr. poly, hedra osnova, baza) geom. dijalog u kome uestvuje vie lica.
telo ogranieno sa vie strana. poliemnja polilopca (gr. poly-logfa) razgovornost,
govorljivost, priljivost.
(gr. poly, haima krv) med. obil- polimastija (gr. poly, mastos sisa, dojka)
nost krvi, punokrvnost. poliemian (gr. poly, med. prisustvo katalakih lezda vie no to
haima) koji ima mnogo treba. polimat (gr. poly-mathes) onaj koji je
krvi, punokrvan. poliencefalitis (gr. polios puno
siv, beliast, uio, ovek pun znanja.
ep- u, kephale glava) med. zapaljenje sive polimatija (gr. poly-mathla) velika
modane supstancije. poliestezija (gr. uenost, velika naitanost. polimelija (gr.
poly, melos ud) med. preko-brojnost delova
poly, aisthesis oseaj, tela, npr. est prstiju itd.; pletomerija,
oseanje) ned. pojava kod bolesnika koji polidaktilija. polimenoreja (gr. poly, men
pate od ivaca i kimene (lene) modine mesec, rheo teem) med. uestale menstruacija.
polimeran 723 polipragmatian
polimeran (gr. poly, meros deo) koji ima poliozis (gr. pollosis seenje, poliog sed) med.
mnogo delova, sa mnogo lanova, mnogo- osedelost, sedoa kose. '
lan. poliomielitis (gr. polios, myelos sr, modina,
polimernzam (gr. poly, meros) mnogodel- mozak) med. zapallnje i degenera-cija sive
nost, mnogolanost. modinske supstancije kod dece, bolest koja
poliierizacija (nlat. polymerisatio) xea. proces dovodi do uzetosti.
stvaranja polimernih hemijskih jedinjenja; v. polioniman (gr. poly, oputa ime) mnogoi-men,
polimerija. koji ima vie imena, koji je sa mnogo imena.
polimerija (gr. poly, meros deo) mnogodel- polionimija (gr. poly, oputa) mnogoime-nost,
nostJmag. pojava razliitih oblika hemijskih vieimenost.
elemenata ili hemijskih jedinjenja, poliopija (gr. poly, 6psis vienje) med.
zasnovanih na razliitom broju ili rasporedu mnogostruke vienje, dvostrukovidost.
istih a toma u njima. poliopsis (gr. poly, opsis) v. poliopija.
polimeriai (gr. poly, meros) v. polimeran. poliopter (gr. poly, ogab vidim, gledam) opt. v.
polimetalan (gr. poly, metallon kovina) koji polioptron.
sadri nekoliko metala. polioptron (gr. poly, orao), ot. staklo za
polimetar (gr. poly, metron mera, merilo) u umnoavanje.
klimatologiji: sprava koja predstavlja spoj poliorketika (gr. poliorketikos opsadni, poli-
termometra i higrometra. orkeo opsaujem)vo/. nauka o opsedanju, o
polimetodizam (gr. poly, methodos) sluenje opsadnom ratovanju.
raznovrsnim nastavnim metodama u procesu polip (gr. polypus koji ima mnogo nogu) 1.
uenja. ned. mesnat i bradaviast izrataj u ili na
polimetrija (gr. poly, metria merenje) mu. ovejem telu (na srcu, u nosu, jednjaku,
ritmika mnogostrukost jedne melodije. elucu, mokranoj cevi, materici i dr.); 2.
polimitija (gr. poly, mythos kaa, pria) lit. zool. vrsta morskih ivotinja koje provode
nagomilavanje (ili: nagomilanost) pe-snikih ivot privrene na jednom mestu; od njih
izuma (epizoda); pretrpanost zapletenih se, bespolnim putem ili pu-pljenjem,
dogaaja u pozorinim komadima. razvijaju meduze, a od meduza spolnim
polimorfan (gr. poly, morphe oblik) mno- putem, tj. iz oploenih jaja, nastaju polipi.
gooblian, koji se javlja u mnogo oblika, u polipar (nlat. polyparium) zool. mesto u vodi na
razliitim oblicima. kome su utvreni polipi; v. polip 2.
polimorfizam (gr. poly, morphe) v. poli- polipatija (gr. poly, pathos bol, patnja) med.
morfija. mnogi bolovi, mnogostruki bol.
polimorfija (gr. poly, morphe) mnogo- polipatian (gr. poly, pathos)^. koji pati od
oblinost;dmn. svojstvo nekih kristala da se vie bolesti.
javljaju u razliitim kristalnim oblicima, a polipedija (gr. poly, pais gec. paidos dete)
imaju isti hemijski sastav (up. hemimorfija, mnogodetnost, mnotvo dece, obilje u deci;
holiedrija); zool. u vezi sa podelom rada: politekiija.
razliitost telesnog sastava lanova iste polipetalan (gr. poly, petalon list) bog. koji ima
ivotinjske zajednice (npr. kod cevastih mnogo, tj. vie od est latica.
meduza) ili ivotinjske drave (kod pela, polipilan (gr. poly, lat. pilus dlaka, vlas) koji
mrava, termita); bog. lie razliitog oblika ima mnogo dlake (kose), kosmat.
na jednoj istoj biljci. polipionija (gr. poly, pion mastan, gojazan,
polinacija (nlat. pollinatio) bog. oprai-vanje. debeo) med. gojaznost, pretilost, sklonost
Polinezija (gr. poly, nesos ostrvo, otok) gojenju.
zemlja sa mnogo ostrva" (Australija). poliplazijazam (gr. poly-plasios) umnoavanje
crtea, spisa, i dr.;^p. poliautogra-fija.
polinezijski (gr. poly, nesos) koji pripada ili poliplav (gr. poly, lat. planum ravnina)
ivi na ostrvima Junog mora;loli-nezijski aeroplan sa vie od tri krila, koja su
jezici oceanijski jezici. rasporeena jedno ispod drugog.
polineuritis (gr. poly, neuron ivac) med. polipozan (lat. polyposus) slian polipu,
istovremeno zapaljenje veeg broja ivaca. polipast; bolestan od po lipa.
polinktura (nlat. pollinctnra) pranje mrtvaca; polipozija (gr. poly, posis pijenje; pie)
premazivanje mrtvih tela uljem. prevelika sklonost piu, elja za piem.
polinom (gr. poly, lat. nomen ime, naziv) kat. polipol (gr. poly, poleo prodajem) prodaja na
brojna veliina sa vie lanova, v i e l a n veliko; supr. monopol.
a l g e b a r s k i i z r a z , n p r . a + b-c+d.
polipragmatik (gr. poly, pragma delo, rad)
polinoman (gr. poly, lat. nomen ime, naziv) ovek mnogo zaposlen, vrednica koji se
koji ima mnogo delova, mnogo lanova,
vielan. bavi im stigne, svatar.
polipragmatian (gr. poly, pragmatikos de-
latan; iskusan u poslovanju, poslen) mnogo
46*
poliptera 724 politika
zauzet, mnogo zaposlen, nemirna duha, koji polisinodija (gr. poly, synodla zajedniki put)
se stalno neim bavi. esto sastajanje, esto odravanje sastanaka.
poliptera (gr. poly, pter6n krilo) pl. zool. polisivteza (gr. poly, synthesis sastavljanje,
mnogokrilci (zglavkari sa vie pari krila); sklapanje, slaganje) spajanje vie delova u
mnogoperajari (ribe sa vie le-nih pera ja). jednu celinu.
poliptihon (gr. poly-ptychon) 1. vie slika polisintetizam (gr. poly, synthesis) v. pod
meusobno povezanih tako da predstavljaju polisintetian.
izvesnu celinu (naroito na oltarima); 2. polisintetian (gr. poly, synthetik6s koji
knjiga sa mnogo listova, antika knjiga sa pripada sastavljanju ili sklapanju, sla-ganju;
vie od tri tablice; 3. spisak crkvenih dobara sastavan) koji spaja u sebe mnogo delova,
(nlat. Polyptichon eccle-siasticum). mnogostruke sloen; polisivte-tini jezici
poliptoton (gr. poly, ptosis pade) esto jezici koji razne reenine delove stapaju u
ponavljanje jedne rei sa promenjenim za- jednu re s glagolom (polisintetizam).
vretkom. poliskop (gr. poly, skopeo gledam) opt. staklo
polir (nem. Polier) v. palir. za umnoavanje, za umnogostruavanje.
poliratk (lat. polire, fr. polir) gladiti, glaati, polismen (eng. policement) policajac (u
uglaati, napraviti sjajnim, us-jajiti trljanjem Engleskoj i SAD).
(npr. metal); popraviti, doterati, napraviti polisomatija (gr. poly, soma telo) med. punoa
lepim; izobraziti, profiniti. tela, gojaznost.
poliritmika (gr. poly, rythm6s mera vremena, polisperman (gr. poly, sperma seme) bogat
takt) nuz. istovremena upotreba razliitih semenom, pun semena.
ritama u raznim glasovima; supr. izoritmika. polispermija (gr. poly, sperma) prodiranje
polis (gr. polisj grad, grad koji je u isto vreme veeg broja semenih elija u jaje; prevelik
i zasebna drava (npr. kod starih Grka). odliv semena, prosipanje.
polisaa (fr. polissage) glaanje, glaenje, s polistilan (gr. poly-stylos) vrh. mnogostub-ni,
jaj anje; sjaj. koji ima mnogo stubova, sa mnogo stubova.
polisarkija (gr. poly, sarx gen. sarkos meso) polistilon (gr. poly-stylon) ark. zgrada sa
ned. mesnatost, velika razvijenost miia, mnogo stubova.
gojaznost. polistoma (gr. poly, st6ma usta) pl. zool.
polisarkoza (gr. poly, zaghgel. sark6s)Me^. v. mnogoustice (vrsta utrobnih crva).
polisarkija. polishematistian (gr. poly, shematiso
polisaharidi (gr. poly, saharidi, v.) hen. oblikujem, uobliavam, obrazujem) mno-
sloeni ugljeni hidrati iji molekuli sadre gooblian, koji ima mnogo oblika, sa
vie od deset molekula monosaha-rida. razliitim oblicima; polishematistiki stihovi
polisemija (gr. poly, semeion znak) tv. vie poet. stihovi koji izgleda kao da imaju
znaenja u jedne rei, kod kojih postoji nepravilan oblik.
semantika veza (npr. pun ima znaenja: politeizam (gr. poly, the6s bog) verovanje u
ispunjen i debeo). vie bogova, mnogobotvoJJtt. monoteizam.
poliser (fr. polisseur) glaalac, gladilac (kod politeist(a) (gr. poly, theos) pristalica
zlatara, kamenorezaca itd.). politeizma, mnogoboac.
polisijalija (gr. poly, sfalon pljuvaka) med. politekvija (gr. poly, teknon dete, edo) v.
preveliko luenje pljuvake. polipedija.
polisilabian (gr. poly, syllabe slog) gram. politelija (gr. poly, thele bradavica na dojci,
mnogosloni, koji ima vie slogova. sisi) med. pojava vie bradavica na sisi.
politehnika (gr. poly, technike umetnost,
polisilabum (gr. poly, syllabe) gram. mnogo- vetina) raniji naziv za viu tehniku kolu;
slona re, vieslona re. kola u kojoj se ue sve grane tehnike.
polisilogizam (gr. poly, syllogismos silogi-zam, politehniki (gr. poly, technikos) koji
posredni zakljuak) lot. sloen posredni obuhvata mnoge grane tehnike i nauke;
zakljuak, lanac silogizama, izvoenje koji pripada politehnici.
jednog iz vie od dva suda. politizirati (nlat. politisare) baviti se politikom,
polisindezija (gr. poly, syndesis veza, spoj, govoriti o politici; bistriti politiku.
sveza) ret. v. polisindeton. politika (gr. p61is grad, drava, politikos
polisindeton (gr. rogu, syndeton sveza) ret. graanski, dravniki od polltes graanin,
mnogosveznost, nagomilavanje i upotreba dravni graanin, politike skraeno od
mnogih sveza radi pojaavanja utiska, episteme politike poznavanje drave,
npr.: I molio sam ga, i kumio sam ga, i vetina upravljanja dravom) 1. kauka i
pretio mu, i kanjavao ga, no nita ne vetina upravljanja dravom; nauka o
pomae!"; supr. asindeton. ciljevima drave i o najboljim sredstvi-
politika 725 polifonian
ma i putevima koji vode ostvarenju tih politop (gr. poly, t6pos mesto) kat. geometrijski
ciljeva; deli se na unutarnju (trgovina, oblik u prostoru od etiri di-menzije ili vie
finansije, privreda, presveta, vojska) i dimenzija.
spoljnu politiku, koja se bavi odnosima politopian (gr. poly, topos) koji vai za
prema drugim dravama; fig. metod rada neke mnogo mesta, koji se nalazi na mnogo
drave, stranke, ustanove ili pojedinca, mesta; politopian asovnik sunani sat koji
mudrost i vetina ophoenja sa ljudima i pokazuje vreme u vie gradova ili mesta.
snalaenja u ivotu, dovitljivost, politrihija (gr. poly, thrixrew. trichos dlaka,
snalaljivost, lukavost, preprede-nost. vlas) med. neprirodno uveane rastenje kose
politika (lat. politica) pl. 2. dravni poslovi, ili dlake, prekomerna rutavost, dla-kavost.
stvari koje se tiu drave. politropija (gr. poly, tropos obrt; nain) velika
politikavt (gr. politike politika) v. poli-tikaster. okretnost, doskoljivost, dovitljivost,
politikaster (gr. politike politika) nadri- lukavost; raspoloenje, ukus za mnoge stvari.
politiar; ovek koji se bavi politikom, a politrofija (gr. poly, trophe ishrana) med.
nije za nju dorastao. mnoga i prejaka ishrana; prehranjenost.
politikologija (gr. politike, logfa nauka) .nauka politrofian (gr. poly, trophikos ishram-beni)
o politici, prouavanje politikih pojava na uhranjen odvie, suvie uhranjen; odvie
naunoj osnovi; politolo-gija. hranljiv.
politipi (gr. poly, typos otisak) pl. tip. reljefne politura (lat. politura) glaanje; uglaanost,
ploe za natpise; rei koje esto dolaze u sjajnost, sjaj; fig. spoljanji sjaj, lep
jednom komadu; takoe: vinjete, ukrasi itd. spoljanji izgled, gladac.
politipija (gr. poly, typos)ranr. umnoavanje poliurija (gr. poly, uron mokraa) med. po-
tampanog sloga; tampanje ukrasa, veano luenje mokrae.
vinjeta i dr. polifag (gr. poly, phagein jesti, derati)
politirati (lat. politura) glaati, davati (ili: mnogoder, svatoder.
dati) spoljanji sjaj emu. polifagija (gr. poly, phagefn jesti, derati)
politiar (gr. politikos javni, dravni) ovek med. preterana jenost, prodrljivosti
koji se praktiki ili teorijski bavi dravnim polifarmakon (gr. poly-pharmakon).. lek
poslovima, vetak i zna-lac upravljanja sastavljen od vie lekovitih tvari; lek za
dravom, dravnik; fig. snalaljiv, vet, mnoge bolesti.
okretan, lukav i oprezan ovek. polifarmacija (gr. poly, pharmakon lek)
politika geografije deo antropogeografi-je koji pretrpanost lekovima, preterivanje u upotrebi
se bavi geografskim posmatranjem i lekova.
prikazivanjem istorijskog obrazovanja polifilan (gr. poly, phyllon list) bog. mno-
zemalja i drava, sluei se naroito golist, mnogolisnat.
statistikom. polifiletian (gr. poly, phylon stablo, pleme,
politika ekonomija nauka o zakonima rod)biat. koji vodi poreklo od vie njih;
ekonomskog razvoja drutva. Njen su polifiletina hipoteza hipoteza po kojoj je
predmet drutveni odnosi proizvodnje, organski svet postao od veeg broja raznih
koji se razvijaju i menjaju po odreenim najniih ivih bia; supr. monofiletian.
zakonima u vezi sa razvijanjem materijalnih polifilija (gr. poly, phflos prijatelj, poliphilla)
proi-zvodnih snaga drutva. U ljudskoj istoriji 1. ljubav prema mnogima; obilje u
su bili odnosi proizvodnje (produkcio-ni prijateljima.
odnosi) prvobitne zajednice, ropstva, polifilija (gr. poly, phyllon list) 2. bog.
feudalizma i kapitalizma. Sada je epoha mnogolisnost, umnoenost lia ili cvetova
smene kapitalizma komunizmom. neke biljke koja odstupa od redovnog,
politiki (gr. politikos javni, dravni) koji je pravilnog broja.
u vezi s naukom o dravi, koji se tie nauke polifon (gr. poly, phone glas, zvuk) muz.
o dravi, dravni, javni; fig. mudar, instrumenat; vrsta aristona.
snalaljiv, okretan, oprezan, prepreden, polifonan (gr. poly, phone) mnogoglasan;
lukav. mnogozvuan.
politokija (gr. poly, teknoo raam, stvaram polifonizam (gr. poly, phone) v. polifo-nija.
decu) mnogo raanje dece, velika plodnost. polifonija (gr. poly, phone) muz. viegla-snost,
politologija v. politikologija. mnogoglasnost, mnogozvunost; mno-
politoman (gr. poly, tomos odseak, reanj) goglasnost jednog muzikog stava, pri emu
koji ima mnogo renjeva, sa mnogo svaki glas ima svoju punu melodinu
renjeva. samostalnost; istovremeno izvoenje dveju,
politonalnost (gr. poly, t6nos glas, zvuk) kuz. triju i vie raznih melodija.
istovremeno zvuanje dvaju ili vie razliitih polifonian (gr. poly, phone) v. polifo-
tonaliteta.
polifrazija 726 poltronstvo
polifrazija (gr. poly, phrasis govorenje, nain policefalan (gr. poly, kephale glava) koji ima
izraavanja) velika govorljivost, brbljivost) mnogo glava, mnogoglav.
(naroito kod nekih duevno bolesnih). policija (gr. politela dravna uprava; ustav;
polihezija (gr. poly, cheo lijem, sipam) med. drava, lat. politia) ogranak dravne vlasti
stalan proliv. koji se stara o odranju javnog poretka, line
polihidrija (gr. poly, hidroo znojim se) ned. i imovne bezbednosti; delatnost te vlasti i
prekomerno znojenje. osoblje u njenoj slubi; zgrada u kojoj se
polihilija (gr. poly, chylds sok) ed. obilje nalazi ta vlast; redarstvo.
hranljive materije koja daje mnogo mle-nog policijezija (gr. poly, kyesis trudnoa, kyeo
soka, dakle hrane. zatrudnim) med. viestruka trudnoa.
polihilian (gr. poly, chylos sok) soan, bogat policijski (lat. politia) koji se tke policije, koji
sokom, pun soka, odvie hranljiv. dolazi od policije, koji pripada policiji,
polihimija (gr. poly, chym6s sok) sonost, redarstveni.
bogatstvo sokom, obilje sokova. policist(a) (lat. politia) v. policajac.
Polihimnija (gr. poly, hymnos pesma) teg. policitapija (lat. policitatio) prav. jednostrano
bogata pesmom", jedna od devet muza, muza obeanje, obricanje.
lirske poezije i muzike; asgr. ime jednog policitemija (gr. poly, kytos uplje telo; opna,
planetoida. omot, hafma krv) med. preterano na-
polihistor (gr. poly, historeo znam, poznajem; mnoavanje crvenih krvnih zrnaca.
upoznajem, iskusim) nauenjak koji vlada poliinel (fr. polichinelle) aljivina, lakrdija;
celokupnim znanjem svog vremena; onaj koji komina figura u nekim za-padnoevropskim
poznaje sve nauke ali, obino, nijednu pozoritima lutaka; up. pulinela.
temeljno, sveznalac, svatar. polka (polj. polka) Poljakinja"; ivahan poljski
polihistorija (gr. poly, historla znanje, ples u 2/4 takta;polaka, poloneza.
poznavanje) velika uenost, velika nai- polka-mazurka (polj. polka-mazurek) okretna
tanost iz oblasti svih nauka. igra u 3/4 takta.
poliholija (gr. poly, chole u) med. jako luenje pelo (eng. iz tibetanskog pulu lopta 1. igra
ui. slina hokeju u kojoj dve ekipe (sa po etiri
polihord (gr. poly, chorde ica, struna)muz. jahaa) na konjima pokuavaju dugakim
instrumenat sa vie ica, pronaen 1799, tapovima da ubace drvenu loptu u
pretea klavihorda. protivniki gol, rairena naroito u
polihrestan (gr. poly, chrest6s upotrebllv) Engleskoj, SAD, Indiji, Pakistanu i Ar-gentini.
upotrebljiv za mnoge stvari, upotrebllv u pole 2. andaluzijski narodni ples; pleu ga Romi
mnogim sluajevima, npr. polihrestna so. uz kastanjete.
polihroman (gr. poly, chroma boja) koji ima polografija (gr. polos stoer, graphla opis)
vie boja, mnogobojan. geogr. opis stoera, opisivanje podova; v. pol.
polihromatian (gr. poly, chroma) v. poloveza (fr. polonaise) poljska okretna igra i
polihroman. njena melodija u 3/4 takta (polaka, polka);
polihromemija (gr. poly, chroma, hafma vrsta enskog krznenog ogrtaa; haljina
krv) med. preterano poveanje krvnog crvenila. slina redengotu.
polihromija (gr. poly, chroma) mnogoboj- polonizirati (nlat. Polonia) napraviti Po-ljakom,
nost; bojadisanje delova graevine i plastinih popoljaiti.
umetnikih dela raznim bojama (naroito bilo
u obiaju u starom i srednjem veku; u novije polonij(um) (nlat. polonium od Polonia Poljska)
doba ponovo ulazi u modu). hen. radioaktivni elemenat (koji su otkrili u
polihromografija (gr. poly, chroma, gra-phia pehblendi suprunici Kiri), atomska masa
pisanje, beleenje) istovremeno tampanje u 210, redni broj 84, znak Ro.
vie boja. polonika (lat. Polonia Poljska) literatura o
polihron (gr. poly, chronos vreme) koji dugo Poljskoj (bilo da se tampa u Poljskoj bilo u
traje, dugotrajan. inostranstvu).
polihronian (gr. poly, chronos) v. polihron. polos (gr. p61os stoer) vrsta sunanog sata.
polisa (eng. policy, nni. poliza, fr. police) poltron (fr. poltron, ital. poltrone, nem. Polster
isprava (ili: pismeno, povelja) o osiguranju jastuk) plaljivac, kukavica; junak na jeziku,
linosti ili stvari sa tanim i podrobnim razmetljivac; kod nas i u znaenju: ulizica,
spiskom osiguranih stvari i sa uslovima pod puzavac, beskimenjak, podrepa, liisahan.
kojima je osiguranje pogoeno. poltronerija (fr. poltronnerie) kukavitvo,
policajac ^lat. politia, gr. politeia dravna plaljivost; junatvo na jeziku, razmetljivost;
uprava; ustav; drava) lice koje je u slubi kod nas: puzavost, podrepatvo.
javnog poretka i bezbednosti, re-dar, straar. poltronstvo (fr. poltron) v. poJpronerija.
Poluks 727
Poluks (lat. Pollux, gr. Polydeiikes)*oT. sin pongozool. vrsta antropoidnih majmuna, kojima
Tindarejev ili Zevsov i Ledii, nerazdvojni brat pripada i orangutan.
Kastorov; astr. ime zvezde prve veliine, jedna pond (lat. pondus teina) jedinica za me-renje
od dveju glavnih zvezda u sazveu sile i teine; skr. r; up. kilopond.
Blizanci. ponderabilan (nlat. ponderabilis) teljiv,
polucija (lat. polluere ukaljati, uprljati, pollutio teinski merljiv, koji se moe meriti po teini.
kaljanje, prljanje) obesveenje, os-kvrnjenjej ponderabilije (nlat. ponderabilia) teljiva tela,
med. nehotine nono prosipanje semena usled tela teinski merljiva, tela ija se teina moe
spolne nadraenosti u snu, ili slinih duevnih meriti; supr. imponderabi-lije.
nadraaja po danu. ponderabilitet (nlat. ponderabi'itas) te-ljivost,
poludio templi (lat. pollutio templi) prav. mogunost merenja teine, tein-ska
oskvrnjonje (ili: obesveenje) hrama ili merljivosg.
crkve. ponderacija (lat. ponderatio) merenje, odme-
polucirati (lat. pollutio) oskvrnaviti, obe- ravanje; ravnotea, ravnomerna i odgova-
svetiti;mvd. prosuti (ili: prosipati) seme usled rajua podela tereta; u vajarstvu: ravnomerna
spolnih nadraaja, prosuti se, prosipati se. podela teine tela na pojedine udove koji
poa (gr. pdma poklopac) 1. poklopac; zool. imaju da je nose; snig. ravnotea u poloaju i
krni poklopac (u riba). kretnji jedne figure.
poma (lat. pomum voka, t. rota voe) . pl. ponderozan (lat. ponderosus) teak; vaan,
voe. znaajan; vredan razmiljanja, ozbiljan (s
pomada (fr. pommade, igal. pomata) 1. obzirom na svoju vanost).
mirisava mast za negu lica i kose. ponderozo (ital. ponderosoJMys. sa puno
pomada (fr. pommeau, pommade) Z.jax. skok vanosti, sa naglaskom.
preko konja, pri emu se skaka pridrava ponderometar (lat. pondus, gec. ponderis teina,
za jabuku sedla. teret, gr. metron merile, mera) sprava za
pomeridijanski (lat. pomeridianus) popodnevni; merenje tereta.
pomeridijanske biljke biljke koje samo posle iondmetar (lat. pondus teret, gr. metron
podne cvetaju. mera)fet. rad koji izvri sila od 1 ponda na
pomodar (fr. mode) onaj koji se, u odevanju i putu od 1 t (skra. rt).
dr., upravlja po modi, kico, gizdavac; za pondus (lat. pondus) teina; teg; ad pondus
senu: pomodarka. omnijum (lat. ad pondus otit)mad. isto
pomolog (lat. pomum voka, gr. 16gos) toliko od svih drugih delova koji dolaze u
strunjak, poznavalac voa i voarstva, voar. jedan lek.
pomologija (lat. rotp voka, gr. logia) pondus medipinale (nlat. pondus medicinale)
poznavanje voa, nauka o vou, voarstvo; apotekarska mera (teg).
nauka o poznavanju voa. ponente (ital. ponente) mesto gde zalazi
pomorana v. pomorande. Sunce, zapad; supr. levante.
pomorande (ital. pomarancia, pomo rancio, ponerologija (gr. poneros trudan, muan; rav,
sskr. narangas narana drvo) zlatna jabuka", poroan, logf a) uenje o zlu, naroito o zlu u
narana. ovejoj prirodi.
pompa (lat. rotra, gr. rotre) sjajna sveanost, poni (eng. ropu) vrsta mali* kotskih konja za
sjaj, rasko; sveana povorka, sveani pohod. jahanje i prezanje, koji su obino visoki
pompadur (fr. pompadour) 1. stil nametaja i samo 85100 st, a najvie do 140 st.
enskih haljina; vrsta torbica koju dame ponirati (lat. ropege) metnuti, metati, staviti,
nose na ruci (nazvani po markizi Pompadur, stavljati.
ljubaznici Luja XV); 2. francuski salonski ponlevi (fr. pontlevis, lat. pons levaticus)
ples u XIX veku; 3. ime jedne pokretni most za dizanje i sputanje (pred
junoamerike ptice lepog perja. starim dvorovima).
pompezan (lat. pomposus, fr. pompeux) sjajan, poklon (fr. rotre, rotrop) svileni cvetovi
raskoan, velikolepan, velelepan, proarani zlatom ili srebrom (kao ukras za
velianstven, svean; visokoparan, npr. stil. glavu kod ena), kita, resa (npr. na vojnikoj
pompozan v. pompezan. kapi).
pompozo (ital. pomposo) muz. sjajno, velelep-no, ponseta (fr. poncette) kesica sa ugljenim
sveano. prahom za prevlaenje izbockanih crtea koje
pomum (lat. rotp) voka, plod drveta; treba prenositi.
naroito: jabuka. ponsirati (fr. ropseg, lat. pumpex plovu-ac)
pomum Adami (lat. rotp Adami)asar. gladiti (ili: glaati) plovucem ili plovcem;
ispupeni deo grkljana, Adamova izbockane crtee prevui bojom u prahu, ai,
jabuica". i tako ih prenositi, prevaliti.
pom frig (fr. pommes frites) kup. krompir ponta (ital. punta) vrh brda, rt (u Dalmaciji).
iseckan na prutie i pren u masti ili ulju.
ponta de' sospiri 728 populisti
povte de' sospiri (ital. ponte Ae' sospiri) most pop-art (skra. od eng. popular art popularna
uzdisaja" u Veneciji preko koga su nekada umetnost) jedan od savremenih likovnih
vodili na smrt osuene. izraza; idejno blizak dadaizmu, nastao je oko
tirati (fr. ponter) u farau: stavljati novac na 1955. istovremeno u SAD i Engleskoj kao
jednu kartu, igrati protiv ban-kara; poevtirati. reakcija na apstrakciju, obnovivi oseaj za
povtifeks (lat. pontifex) svetenik u starom figurativan predmeti sveg, koristei
Rimu kome je bila dunost da vri nadzor odbaene predmete masovne po-tronje
nad svima verskim stvarima; prvosvetenik, (konzerve, stare automobile, flae koka-kole)
biskup, vladika. koji se ugrauju u slike; dela istovremeno
pontifeks maksimus (lat. pontifex maximus) veliaju i kritikuju savremenu potroaku
vrhovni prvosvetenik kod starih Rimljana; civilizaciju.
u katolikoj crkvi, od V veka, slubeni naziv popliv (fr. popeline) polusvilena sjajna
pape. tkanina, slina taftu; puplin.
Pontifikale (lat. Pontificale) zbirka li- poplitini (lat. poples gen. poplitis koleni zglob;
turgijskih obrazaca koji sadre prava i potkolenjak) znat. potkoleni, pot-kolenini.
dunosti katolikog biskupa (izdana 1485, pop-muzka (ror skra. od eng. popular) vrsta
1595. preraena i dopunjena pod papom zabavne muzike, koja se izvodi na elek-
Klementom VHI, i propisana za celu trinim gitarama i udaraljkama uz upotrebu
katoliku crkvu). razliitih tehnikih sredstava (zvunici,
pontifikal (lat. pontifex) 1. katolika li- maine za umove, svetlosni efekti).
turgijska knjiga za obrede koje vri biskup; popelo (ital. popolo, lat. populus) narod.
2. sveana misa koju slui biskup ili popularan (lat. popularis, eng. rorag, fr.
ovlaena prelat. populaire) narodni; narodski; pisan za
pontifikalije (lat. pontificalia) pl. sveteni obredi narod, pristupaan i razumljiv irim
koje moe da vri samo biskup; delovi slojevima; omiljen u narodu, koji nalazi
odede koje nosi samo biskup i naroiti odziva u narodu.
znaci biskupskog dostojanstva; svetenika ularizacija (nlat. popularisatio) irenje u
odeda; sveane haljine. narod, rasprostiranje u narod; injenje
pontifikalni (lat. pontificalis) prvosve-teniki; pristupanim narodu, injenje razumljivim
papski: biskupski, vladian-ski, arhijerejski. irokim narodnim slojevima, npr. neke
pontifikat (lat. pontificatus) in i zvanje nauke; omiljavanje narodu; omiljenost u
pontifeksa; prvosvepggenstvo, papstvo, narodu.
dostojanstvo i vlast pape; vladianstvo, popularizirati (nlat. popularisare) uiniti da
biskupstvo. neto bude opte razumllvo i pristupano
pontielo (ital. ponticello mosti) kuz. u- irim narodnim slojevima; iriti u narod,
prijica, kobilica (na gudakim muzikim rasturati u narod; omiliti narodu;
instrumentima). popularizirati se stei ljubav i naklonost
ponton (fr. ponton) 1. amac za most, amac naroda, omileti narodu; iriti se u narodu.
optoen bakrom ili limom, kao podloga za popularizovati v. popularizirati.
tzv. pontonske mostove, naroito u ratu; popularisati v. popularizirati.
pontonski most; 2. barka sa plosnatim dnom popularitet (lat. popularitas) omiljenost u
na kojoj stoje sprave za vaenje zlato-nosnog narodu; naklonost narodu, snishodljivost;
peska; 3. buretu slina elina sprava koja razumljivost za svakoga, pristupanost irim
slui pri dizanju brodova. narodnim slojevima.
pontonir (fr. pontonnier) voj. v. pontonjer. popularnost (lat. popularitas) v. popularitet.
pontonski lim vrsta najjaeg eleznog lima. populacija (nlat. populatio) naseljavanje, na-
pontonski most most sastavljen na podlozi od stanjivanje; stanovnitvo, ljudstvo.
amaca; v. ponton 1. populacionisti (nlat. populatio) ljt. protiv' nici
pontonski tren voj. povorka kola, voz, komora uenja engleskog ekonomisteDGaJpusa o
koja prevozi amce i sve to je potrebno za prenatrpanosti stanovnitva, pristalice
postavljanje pontona. mnoenja stanovnitva.
pontonjer (fr. pontonnier) onaj koji gradi i populacionistika (nlat. populatio) nauka o
postavlja mostove; vojnik iz pontonske stanovnitvu, o nastanjivanju; statistika
(mostovne) ete. stanovnitva.
pontus (lat. pontus, gr. pontos) more. populizam (lat. populus narod, fr. populis-me)
Pontus Euksinus (lat. Pontus Euxinus) Crno lit. pokret u novijoj francuskoj knjievnosti
more. kome je cilj da, rukovoen i nadahnut
pono (p. poncho) vrsta grubog ogrtaa koji se ljubavlju prema narodu, prikazuje narodni
sastoji od etvrtastog komada tkanine sa ivot i njegovu sutinu.
jednim otvorom u sredini kroz koji se populisti (lat. populus narod) lit. pristalice
provlai glava; naroito se nosi u Argen-tini, populizma; takoe: proleterski pisci
Peruu i ileu.
populus 729 portikus
u Francuskoj koji u svojim delima porotikum (gr. rogbb otvrdnem, nlat. rogo-
izraavaju revolucionarni duh svoje klase. ticum) med. sredstvo za zaleivanje, za sra-
populus (lat. populus) narod, rimski narod (i ivanje.
patriciji i plebejci); populus romanus (lat. porotiav (gr. poros otvrdnue) koji stvr-
populus Romanus) rimski narod. dnjava; koji pomae sraivanje.
pore (gr. poros prolaz; otvor, cev, pl, pdroi, porocela (gr. poros kele prosutost) med. tvrda
lat. rogiz)ll. mali meuprostora otvori ili prosutost, lanena prosutost (koja nastaje usled
upljiice na koi; rupice kroz koje se lui otvrdnjavanja).
znoj;fiz. meumolekulski prosto-ri, porpezit (po mestu Porpez) min. brazilska ruda
nevidljive upljike. koja se sastoji od istog zlata sa 4% srebra i
porencsfalija (gr. poros, en- u, kephale 10% paladijuma.
glava) ned. uroena ili boleu oteena port (lat. portus) morska luka, pristanita;
upljikavost mozga, esto spojena sa ble- utoite, pribeite, mesto mira i sigurnosti;
savou (idiotijom) i uzetou. uzan brdski prolaz, tesnac (naroito u
porigo (lat. porrigo) med. kraste, kona bolest; Pirinejima).
pitirijazis. porta (lat. porta) 1. vrata, kapija, ulaz; 2.
porizma (gr. porisma) zakljuak iz neega prostor oko crkve, crkvene dvorite (kod
to je ve dokazano, dodatak, korolar, npr. pravoslavnih crkava).
u matematici; pl. porizmata. Porta (ital. Porta) ime kojim su ranije, u
poriomanija (gr. poreia idenje, put, mania Evropi, zvali tursku vladu; Visoka porta.
pomama, ludilo, strast) med. bolesni nagon za portabilan (nlat. portabilis) nosi, noljiv, koji
putovanjem (naroito kod epilepti-ara). se moe nositi, koji je za noenje.
poristika (gr.: poristikos dobavan, pronalazak, portabilitet (lat. portabilitas) noljivost,
poristike) log. nauka o pravljenju zakljuaka, nosivost.
o zakljuivanju. portabl (fr. portable) 1. v. portabilan; 2. mala
poristian (gr. poristikos) koji je po pravilu, pisaa maina zgodna za noenje, putnika
pravilan; up. poristika. maina.
pornija (gr. porneia) kurvanje, preljuba,
blud. portal (lat. porta vratnice, kapija, nlat, portale,
fr. portal) glavna vrata, glavni ulaz, sveana
pornograf (gr. pornem, grapho piem) pisac vrata sa ukrasima, naroito na crkvama,
ili slikar bestidnih, skarednih dela, razvratnih, zamkovima itd.; prednja strana.
naroito iz ivota bludnica. pergament (ital. rog1atep!o)muz. kod pevanja i
pornografija (gr. porneia, graphia pisanje) sviranja na gudake instrumente prelaenje
P1irenje u narod bludnienje knjievno-u; iz jednog tona u drugi.
bestidna knjievnost i umetnost. portamento di voe (ital. portamento di voce)
porpografski (gr. porneia, grapho piem) muz. v. portament.
bestidno i skaredno napisan ili nasli-kan; porta (ital. portata) pl. trg. u pomorskim
koji spada u pornografiju, koji ima karakter lukama i trgovakim gradovima: spiskovi
pornografije. robe koja svakog dana stie sa imenima
pornokratija (gr. porneia, kratos jaina, onih kojima je upuena.
snaga, vladavina) vlada bludnica, doba portativ (nlat. portativum) knjiga za dep,
najvee pokvarenosti papstva, u H veku, priruna knjiga.
kada su ljubavnice papa potpuno njima portativav (nlat. portativus) v. portabilan.
vladale, upravljale crkvenom dravom i, kao port-boner (fr. porte-bonheur) donosilac
po nekom pravu nasledstva, bile stvarni sree, batlija.
gospodari Svete stolice.
porozan (nlat. porosus) nevidljivo uplji-kav, port-epe (fr. porte-epee) kaii za vep!anje
pun malih nevidljivih otvora, snab-deven maa o kai oko pasa; temnjak, ukrasna
porama, propustljiv. resa na balaku sablje.
porozis (gr. porosis otvrdnue) okorelost; med. porter (fr- porteur) nosilac; nosa (prtljaga);
sraslost preloml>enih kostiju. trg. sopstvenik menice ili obvezni-ce,
porozitet (nlat. porositas) nevidljiva u- donosilac; menice glasi na portera = na
pljikavost. donosioca; o porter hartije (au porteur) hartije
porozvost (nlat. porositas) v. porozitet. od vrednosti koje glase na donosioca.
poromfalov (gr. poros otvrdnue, otvrdli-na, portijera (fr. portiere) vratarka, portirka; vrata
omphalos pupak) ned. prosutost pupka, (na kolima, fijakeru); zavesa na vratima.
pupana kila. portik (lat. porticus) v. portikus.
poromfalocela (gr. poros) otvrdnue, otvr-dak, portikus (lat. porta vratnice, kapija, porti-cus)
omphalos pupak, kele prodor, prosutost) dvorana (ili: dvornica), galerija, hodnik na
med. v. poromfalon. stubovima, hodnik sa svodovima (gr. stoa).
poropeja (gr. poros otvor, cev, poieo pravim,
inim) med. otvaranje, pomou raznih lekova,
konih pora ili upljiica za znoj.
portilan 730 posesorij(um)
portilan (fr. portulan, ital. portolano) mor. tijske carice poraaju u purpurnoj
knjiga sa podacima o poloaju obala i dvorani" carske palate).
pomorskih luka. porfirogenit (nlat. porphyrogenitus u pur-puru
portir (fr. portier, nlat. portarius) uvar vrata, roen) v. porfirogenet.
vratar; hotelski nametenih koji uva porhet (nlat. baraccanus, nem. Barchent) teh-
kljueve od soba. nol. jaa tkanina koja je na naliju rau-
portirka (fr. portiere) zratarka. pavljena.
portland cement (Portland, poluostrvo Dor- porcija (lat. portio) deo, udeo, obrok,
setshire) cement po boji slian portland- sledovanje, naroito hrane; vojnika limena
skom kamenu (portlendstonu), ukasto posuda za jelo; prav. deo nasledstva.
belom krenjaku. porcio virilis (lat. portio virilis) prav. jednak deo
portlendston (eng. portlandstone) portland-ski nasledstva koji pripada deci.
kamen, vrsta oolitskog krenjaka sa ostrva porcio gracijalis (lat. portio gratialis) prav. deo
Portlanda. imanja ili novca koji se daje dragovoljno, iz
portmone (fr. port-monnaie) novanik. milosti.
porte (ital. portare nositi, porto) 1. taksa za porcio legitima (lat. portio legitima) prav. deo
pisma, potarina. koji nekome pripada po zakonu, zakoniti
porto 2. uveno portugalsko crveno vino iz deo.
grada Porto. porcio statuarija (lat. portio statuaria) lrav. deo
portolano (ital. portolano) mor. v. portilan. koji ena, po zakonu, nasleuje posle smrti
portofraj (ital. porto potarina, nem. frei mua, udoviki deo.
slobodan) v. portofraiko. porcio hereditarija (lat. portio heredi-taria)
portofranko (ital. porto-franco) 1. slobodan od prav. deo koji se nasleuje, nasledni deo.
potarine, slobodno od potarine; 2. (ital. porculan (ital. porcellana) fina smesa od
porto franco) slobodno pristanite koje ima kaolina i sitno istucanog feldspata, od koje se
pravo da izvozi i uvozi robu bez plaanja grade posude i dr. predmeti; nazva-na po
carine. porculanskom puu" (lat. porcella-na,
portret (fr. portrait) slika, naroito po-prsje concha cypraea), zbog svoje glatkoe i
neke osobe; fig, veran opis neke linosti, mlenog sjaja, ili pio se verovalo da se
suta slika. izrauje od takvih pueva; porculanske slike
portretirati (fr. portrait) slikati, raditi sliku prozirne reljefne slike od tankog porculana.
neke linosti; opisati, opisivati nekoga. Posejdon (gr. Poseidon) kit. bog mora kod
portretist(a) (fr. portraitiste) slikar koji radi starih Grka, sin Kronov i Rejin, mlai brat
portrete. Zevsov, mu Amfitritin; kod Rimljana:
portfelj (fr. portfeuille) lisnice, buelar; torba, Neptun.
slubena torba (naroito jednog ministra), posesivni (lat. possessivus) posedni, koji se tie
otuda: ministarstvo, ministarsko mesto, resor, poseda, posedovanja; gram. prisvojni, koji
npr. primiti portfelj prosvete postati ministar oznaava posedovanje.
prosvete; trg. novanik, lisnica za novac; posesivum (lat. possessivum sc. pronomen)
mesto gde novane ustanove dre hartije od gram. zamenica koja oznaava neko
vrednosti; hartije od vrednosti, menice. posedovanje, pristojna zamenica, npr. moj,
portfolio (eng. portf olio) v. portfelj. tvoj, na, va itd.
porus (lat. porus, gr. poros otvrdnue, posesija (lat. possessio) posedovanje, pri-
otvrdak)led izrataj na kosti, nauljeno teavanje; svojina, posed, imanje, dobro;
mesto. teo, opsednutost neastivim silama, beso-
porfir (gr. porphyra) 1. min. purpurni kamen, munost.
grimizni kamen, meavina raznih stenovitih posesio preskripta (lat. possessio praescrip-ta)
masa sa kristalima feldspata i dr.; 2. grimiz, prav. zastarela dravina, osnov za sticanje
skerlet, purpur; skerlet-na odea, grimizna prava svojine putem zastarelosti.
haljina (purpur). posesor (lat. possessor) prav. priteavalac,
dralac; posednik, vlasnik.
porfiran (gr. porphyreus) grimizan, sker- posesoran (lat. possessorius) dravin-ski,
letan, grimizne boje; purpuran. koji se tie dravine, koji spada u dravinu,
porfirizma (gr. porphyra) med. v. arlah. posedniki, posedni.
porfiristian (gr. porphyra) med. koji se tie posesor bone fidei (lat. possessor bonae
ili potie od arlaha. fidei) prav. astan priteavalac, onaj koji
porfirit (gr. porphyra) mramor sa purpur-nim misli da po zakonskom pravu dri u
prugama. posed^vanju neku stvar.
porfirogenet (gr. porphyrogennetos, porph-^ra posesorij(um) (lat. possessorium) prav. tuba ili
purpur, skerlet, gennao rodim) onaj koji se pravni spor u kojima je re samo o
rodio u purpurnoj dvorani", nadimak nekih raspravljanju pitanja o posedovanju ili pravu
vizantijskih careva, zakoniti car" (izraz sopstvenosti neke stvari (supr. peti-torijum).
doao od obiaja da se vizan-
aosesor male fidei 731 postsinhronizacija
posesor male fidei (lat. possessor malae fidei) posteritet (lat. posteritas) potomstvo, potomci.
prav. neastan priteavalac, onaj koji zna da posterus (lat. posterus) pr. idui, sledei,
nema zakonskog prava na pose-dovanje naredni, budui.
neega. postala (lat. post illa sc. verba) kod katolika:
posesorna tuba prav. v. posesorijum. knjiga sa propovedima o nedeljnim i
posesorni proces prav. v. posesorijum. prazninim evaneljima.
posibilan (lat. possibilis) moguan, mogu. postiljon (fr. postillon) potanski momak,
posibilizam (lat. posse moi, possibilis potanski koija, sprovodnik potanskih
mogu) 1. reformistika struja u kola; jaha na jednom od prednjih
socijalistikom pokretu, poreklom iz zapregnutih konja.
Francuske, koja je protiv toga da socijalizam postioplastika (gr. posthe kapica na udu,
ostvaruje svoje ideje revolucionari! plastike vetina uobliavanja) med. stvaranje
metodama, nego hoe politiku mogunosti", kaline na mukom udu vetakim putem.
tj. seli da postie svoje ciljeve postepeno, postarati (fr. poster) postaviti, postavljati,
malo-pomalo, i da ini ono to je mirnim namestiti, nametati.
putem mogue; 2. prilagodljivost, udeavanje postigne (gr. posthe kapica na udu) med.
rada prema prilikama i sredini; oportunizam. zapaljenje kapice na mukom udu.
posibilisti (lat. possibilis mogu) pristalice postian (fr. postiche) docnije nainjen i dodat,
posibilizma. laan, vetaki, pravljen, npr. postina kosa,
posibilitet (lat. possibilitas) mogunost. zubi itd.
posologija (gr. posos koliki, logfa) nauka o postliminij(um) (lat. postliminium) povratak
koliini u kojoj se mogu i smeju davati kui, povratak u zaviaj; jus postli-minii (lat.
lekovi. jus postliminii) prav. ponovno stupanje u
post (lat. post) 1. predmetak u sloenicama sa raniji posed, pravo koje nekome ponovo
znaenjem: pozadi, ostrag, posle, docnije, pipada kada se vrati iz zarobljenitva ili iz
zatim. tuine u zaviaj; vraanje ranijih pravnih
post (eng. post) 2. direk, stub, kolac (naroito na odnosa u jednoj zemlji posle njenog
trkalitu, sa strane). osloboenja od neprijateljske vlasti.
postalije (ital. posta pota) potanske stvari. postmeridijanski (lat. postmeridianus)
postament (nlat. postamentum) postolje, pod- popodnevni; v. pomeridijanski.
noje, podloga (stuba, spomenika); temelj, postnumerando (nlat. postnumerando) plaajui
osnova. unazad (ili: naknadno).
postdatirati (lat. post posle, datum oznaka postnumerirati (nlat. postnumerare) platiti
vremena) na pismu ili aktu staviti docniji posle, plaati naknadno; supr. prenume-rirati.
datum, a ne onaj koga je pisano; up. postonkus (gr. posthe kapica na udu, onkos
antedatirati. masa)lged. otok kapice na mukom udu.
post-debi (fr. poste, debit) odailjanje novina postpliocenski (lat. post, gr. pleion, kai-
potom uz povlaenu, snienu po-tarinu. n6s)recr. koji je postao posle pliocenskih
postdentalan (lat. post posle, densrar. dentis tvorevina.
zub) gran. koji se stvara iza zuba na taj postpozicija (nlat. postpositio) zaposta-vljanje;
nain to prednji deo jezika dodiruje zadnju gran. predlog koji ne stoji ispred imenice koju
stranu prednjih zuba, izazubni. treba blie da odredi, nego posle nje, npr.:
postdiluvijumski (lat. post, diluvium potop) Mojoj kui preko puta"; mnogi
poslepotopni, koji se dogodio, postojao ili neindoevropski jezici imaju samo postpozicije.
postao posle potopa; supr. antediluvi-jumski. postremitet (nlat. postremitas) poslednjost,
postegziegencija (nlat. post-existentia) budue stanje poslednjega, poloaj poslednjega.
postremum (lat. postremum) (ono to je)
postojanje, budui ivot (supr. preeg- poslednje; prav. poslednja re pred sudom,
zistencija). pravo na zavrnu re koje optuenom
poster (eng. poster) plakat obino sa slikom pripada.
veeg formata; velika umnoena fotografija. postremus (lat. postremus) najzadnji, poslednji,
posteri (lat. posteri) pl. potomci. krajnji.
posterijus (lat. posterius) pozniji, docniji, post restavt (fr. poste restante) pismo, nov-ana
kasniji. uputnica ili druga potanska poiljka koja se
posterioran (lat. posterior) docniji, kasniji, ne nosi primaocu u stan, nego eka da on
pozniji, koji se dogodio posle neeg drugog. sam doe po nju; potanski alter za takve
posterioritet (nlat. posterioritas) zaostalost u poiljke.
inu, manji poloaj, poloaj koji iziskuje postsinhronizacija (lat. post posle, gr. syn sa,
potinjenost; supr. prioritet. chronos vreme) u kinematografiji: naknadno
ozvuavanje filma, u dvorani za
postskribirati 732 potencijalna energija
tonska snimanja, kada glumci govore svoje pota (fr. potage, nlat. potagium) supa,
uloge pratei slike na platnu ;up. sinhro- orba; francusko jelo sa mnogo vrsta
nizacija. zeleni, slino papazjaniji.
postskribirati (lat. postscribere) napisati iza potamide (gr. potamos reka) kdt. vodene
ega, pismu dodati jo neto pri dnu, ispod nimfe kod starih Grka, vile vodarice.
potpisa. potamograf (gr. potamos, grapho piem,
postskriptum (lat. postscriptum) dodatak pismu opisujem) opisiva reka.
(upotrebljava se obino kao skraenica: P.S.). potamografija (gr. potamos, graphia
postcenij(um) (lat. post posle, iza, gr. skene opisivanje) opisivanje reka.
pokrivena drvena skela) prostor iza potamologij a (gr. potamos, logia nauka) nauka
pozornice; supr. proscenijugl. o rekama i vodenim strujama.
postulant (lat. postulans) onaj koji trai neko notasij(um) (nlat. potassium) hen. v.kalijum.
mesto, molilac; onaj koji trai da bude potatorij(um) (lat. potatorium) med. sklonost
primljen u manastir. piu, odanost piu.
postulat (lat. postulatum) zahtev; log. zahtev potaa (eng. potash, fr. potasse) hen. kali-
koji se logiki ne moe dokazati, ali koji jumkarbonat, ranije dobivan iz pepela
je nuan za razumevanje izvesnih injenica, kopnenih biljaka, naroito iz pepela drveta, a
pretpostavka;mag. pretpostavka istinitosti docnije iz melase i dr.; upotrebljava se za
nekog stava bez dokaza; up. aksiom. proizvoenje stakla, sapuna i uopte
postulacija (lat. postulatio) zahtevanje, kalijevih jedinjenja, kao i pri pravljenju
traenje, el>enje; naroito: proizvoenje kolaa.
nekog lica u sveteniki in u koji ono, po Potemkinova sela opsene, stvari naroito
panonskom pravu, zapravo ne bi moglo biti udeene samo da naoko izgledaju dobre i
postavljeno. lepe; po ruskom eneralu i ministru J1. A.
postulirati (lat. postulare) iskati, traiti, Potemkinu (17391791), koji je po pustim
zahtevati, pretpostavljati kao uslov, eleti; stenama june Rusije dao sagraditi pored puta
pretpostaviti (ili: pretpostavljati) kao istinito vetaka sela, sa seljacima, pastirima i
bez dokaza; postaviti koga za biskupa stadima, samo da bi carica Katarine P,
izuzetno. prolazei tuda (1787), videla kako Rusija, pod
postumat (nlat. postumatus) poslednje mesto, njegovim ministrovanjem, cveta i napreduje.
najnii stepen, najnii in. potentan (lat. potens) moan, snaan, jak;
postumum (lat. postumum) v. posthumum. med. sposoban za vrenje snoaja.
postumus (lat. postumus) v. posthumus. potentat (nlat. potentatus) onaj u ijim je
post urben konditam (lat. urbem conditam) rukama sila i vlast, samodrac, apsolutni
od osnivanja grada", tj. Rima, po emu vladar, car, kralj, knez.
su stari Rimljani raunali godine. potencija (lat. potentia) mo, sila, snaga, jaina;
post faktum (lat. post factum) posle svre-nog med. snoajna mo, sposobnost oploavanja;
dela (ili: ina). fil. snaga, sposobnost, podobnost koju neka
post festum (lat. post festum) posle stvar sadri u sebi; mogunost; oivljavajua
sveanosti", tj. dockan, prekasno, posle boja sila, ivotvorna sila, pokretna sila;at. stepen
kopljem u trnje. jednog broja.
postformacija (nlat. postformatio) zool. v. potencijal (lat. potentialis moan) 1. fiz.
epiteneza. kolinik rada izvrenog pri kretanju nekog
post hominum memorijam (lat. post hominum tela i mase tog tela u gravitacio-nom polju,
memoriam) otkako ljudi pamte, od odn. naelektrisanja tog tela u elektrinom
pamtiveka, oduvek, odiskoni. polju. 2. ono to ima moguu mo ili
posthuma (lat. posthuma) posmre, ensko skrivenu, latentnu mo; ono to se moe
dete roeno posle oeve smrti. zbiti, dogoditi, npr. ratni potencijal, svi
posthumvi (lat. posthumus) posmrtni, ostao u industrijski izvori jedne zemlje koji su
rukopisu posle pieve smrti, objavljen posle potrebni i korisni za voenje rata mogu se
pieve smrti. smatrati kao ratni potencijal; 3. gram.
posthumum (lat. posthumum) knjievno ili moguni nain, glagolski oblik kojim se
nauio delo objavljeno posle pieve smrti; ukazuje da je neto moguno ili verovatno,
rukopisna zaostavtine; opus posthumum. ili da se eli da vri ili izvri.
posthumus (lat. posthumus) dete roeno posle aotencijalan (nlat. potentialis) 1. koji moe, koji
oeve smrti, posmre; liberi posthu-mi (lat. ima snage, koji dejstvuje, koji ima delatnu
liberi posthumi) al. deca roena posle oeve snagu; naroito: koji ne deluje neposredno,
smrti, posmrad. nego posredno, skriveno, npr. potencijalni
pot (hol. Pott) 1. jedinica za merenje tenosti u lekovi (za razliku od aktuelnih); 1. gram.
Holandiji = 0,96612 1. moguni, pogodbeni.
pot (eng. pot) 2. velika svota novca, ulog potencijalna energija fiz. energija poloaja,
svih igraa (u kartanju); opklada. nagomilana sposobnost za vrenje rada; supr.
kinetika energija.
potencijalna koturaa 733 praksa
potencijalna koturaa fiz. maina sa izvesnim uinjeno, delo, radnja, in, posao, stvar,
brojem pominih koturova kojom se moe preduzee; pl. pragmata.
dizati teret silom koja je onoliko puta manja pragmatizam (gr. pragma delo) \.fil. savremeni
od tereta, koliko je broj koji se dobije kad se filozofski pravac, iji je zaet-nik . S.
2 uzme onoliko puta kao inilac koliko ima Pire, po kome celokupne nae saznanje treba
pominih koturova; ako ih npr. ima tri, onda meriti i ceniti samo po njegovoj praktinoj
2-2-2 = 2 3 = 8, dakle, osam puta slabijom vrednosti i koristi za ivot, i po kome je samo
silom moe se dizati teret (bez uzimanja u ono istinito" to moe imati i praktine
obzir trenja). vrednosti; istina je ono to pomae odranju.
dotencirati (lat. potentia) dati mo, ovla-stiti, Istina ili istinitost nekog suda sastoji se u
opunomoiti; poveati, pojaati, dati veu tome to je koristan", to uspeva, polazi za
snagu; mat. podii (ili: podizati) na stepen, rukom", to zadovoljava" (u Sev. Americi
stepenovati. ovo uenje zovu -l humanizam); 2. nain
potestas (lat. potestas) mo, snaga, sila, vlast; pisanja i izlaganja istorije u kome je prianje
in potestate (lat. in potestate) u vlasti, u dogaaja praeno razmatranji-ma o stvarnim
rukama. uzrocima i posledicama prikazivanih
potestas imperii (lat. potestas imperii) snaga dogaaja.
drave, mo drave. pragmatika (gr. pragma, pragmatikos dela-
potestas patrija (lat. potestas patria) prav. tan, delotvoran; koji se tie dela, poslova,
oinska vlast, pravo ili ugled oca u odnosu naroito dravnih) poslovna delatnost,
prema deci. poznavanje i raspored poslovanja, nauka o
potiomanija (fr. potiche sud od kineskog ili redu u poslovnom prometu, poslov-nik; ono
japanskog porcelana, gr. manfa pomama, to je od opte koristi.
strast) vetina da se sudovima od obinog pragmatian (gr. pragmatikos delatan,
stakla dade izgled pravih japan-skih i delotvoran; koji se tie dela, naroito
kineskih porcelanskih sudova le-pljenjem dravnih poslova, poslovni) stvaran, koji se
arene hartije, crtea, cvea i dr. tie delanja, koji slui delanju; optekoristan,
poto (fr. poteau, nlat. postellum, lat. postis) pouan, koji daje pouio objanjenje o emu
stub, direk; sp. polazna ili dolazna taka na (npr. pragmatino pisanje istorije, je ono
trkalitu. koje prouava uzroke i posledice dogaaja, pa
potografija (gr. poton napitak, pie, gra-phia iz toga izvodi poune zakljuke).
opis) opis (ili: opisivanje) raznih vrsta pia. pragmatina sankcija optekorisna dravna
potologija (gr. poton, logfa) nauka o piima. uredba. nepovredljiv osnovni dravni zakon
potomanija (gr. poton, mania pomama, koji je odreen da bude stalno u vanosti a za
strast) odanost piu, strast za piem, dobro svih (vane su: francuska, iz 1438, i
pijanstvo. nemaka pragmatina sankcija, iz 1439,
potpuri (fr. potpourri)jny3. komad sastavljen iz kojima se ograniava mo pape, kao i
vie poznatih komada, niz vie ili manje austrijska, koju je izdao Karlo VI 1724.
razraenih tema ovla meu sobom kojom se pravo naslea prenosi i na ensko
povezanih, smea;luv. paprika od raznog potomstvo).
mesa; fig. meavina. prado (p. prado, lat. pratus) livada";
pohovati (nem. backen pei, priti) gys. v. etalite, park, perivoj; ime glavnog etalita
panirati. i muzeja u Madridu.
pocior kreditor (lat. potior creditor) prav. prazeodim (gr. prasinos zelen, dldymos
poverilac koji ima prvenstveno pravo dvostruk) kem. elemenat iz grupe retkih
naplate svog potraivanja. zemalja, atomska masa 140,92, redni broj
pocolana (ital. pozzolana) v. pucolana. 59, znak Rt.
potada (fr. pochade) prvi nacrt jedne slike, prajs (nem. Preis) vrednost neke stvari
slika izraena na brzu ruku, u nekoliko izraena u novcu, cena.
poteza kiicom, nacrt, skida; delo napisano prajs-kurant (nem. Preis cena, fr. eourant
na brzu ruku. tekui) trg. cenovnik.
poeta (fr. pochette) mali dep, depi, de- prakrit (sskr. prakrita) naziv izvesnog broja
pe; depna violinica sa 3 do 4 ice, bila u starijih dijalekata Indije, kojima se pisalo i
modi od XVI do HU veka. govorilo, pored sanskrta, od vremena Budila
poirati (fr. roseg)luv. ulupati jaja, skuvati jaja (500 god. pre n. e.) pa do kraja 1000 god. n.
bez ljusaka, tj. poto se razbiju, pa kuvaju u e.
puteru ili vodi. prekriti (sskr. prakriti) fil. ono to je prvobitno:
pota (ital., p., port. posta, fr. la poste, lat. elementi iz kojih sve potie: priroda, tvar,
ropege metnuti, staviti, postaviti) javna, materija.
najee dravna ustanova za prenos pisama, praksa (gr. praxis radnja, delo) rad, vr-
paketa i osoba; fig. vest, glas. enje, obavljanje nekog rada; vinost,
pragma (gr. prasso ili pratto uradim, delam, izvebanost, iskusnost (supr. teorija); sve
obavljam, vrim, pragma delo) ono to je muterije nekog trgovca; svi pacijenti
prakseologija 734 preventivan
jednog lekara; svi kli]enti jednog advokata; pre (lat. rgae) predmetak u sloenicama sa
prav. uobiajeni nain rada u sudu; in praksi znaenjem: pred, ispred, pra- (s obzirom na
(nlat. in praxi) u radu, u praktino] primeni. mesto, vreme, poloaj, preimustvo ili
prakseologija (gr. praxis, logla nauka) nauka o prednost).
ljudskoj praksi posmatrano] sa stanovita preadolescencija (lat. rgae napred, spreda,
psihologije, sociologije, politike ekonomije i adolescencija) dve godine pre puberteta; tzv.
kibernetike. pozno detinjstvo"; uzrasni period od 1012
praktika (gr. praktikos delatan, radan, pre- god. starosti.
duzetan; koji se tie radnje ili delanja, prasso preambulacija (lat. praeambulare praviti ubod,
delam, uradim, obavljam, vrim, nlat. pripremati, okoliiti)led. priprema, odnosno
practica) vrenje po pravilima neke vrste uvoenje u nastavku temu.
rada, neke vetine (obinije: praksa); nain preambulirati (nlat. praeambulare) praviti
postupanja; u kalendarskom jeziku: nauka o predgovor, ili uvod, pripremiti, okoli-
vremenu, predskazivanje vremena; astroloko P1ITI.
tumaenje nebeskih pojava. preambulum (nlat. praeambulum) predgovor,
praktikabilan (nlat. practicabilis) izvr-ljiv, uvod, uvoenje, npr. u govor; fig. predigra,
izvodljiv, uinljiv, obavljiv; upotrebljiv, okolienje, opirnost.
primenljiv; prohodan, prolazan. preanimizam (lat. rgae, animus duh, dua) u
praktikabilitet (nlat. practicabilitas) izvr- uporednom prouavanju religija: shvatanje po
ljivost, izvodljivost, obavljivost, ui-nljivost; kome u stvarima ne postoje due, nego samo
upotrebljivost, mogunost pri-menjivanja. sile; dinamizam.
praktikant (nlat. practicans) slubeniki (ili: preaprehenzija (nlat. praeapprehensio) unapred
inovniki) vebe nik, pripravnik; lekar- stvoreno miljenje, predrasuda.
pripravnik; vebenik, pripravnik uopte. prebenda (nlat. praebenda) prihodite, crkveno
craktikovati (nlat. practicare) v.praktici-rati. imanje koje pripada poloaju; godinji prihod
prakticirati (nlat. practicare) raditi, oba-vljati, od takvog imanja; zvanje kome pripada
vriti neki posao, vritilrahsu (kao lekar, prihod od takvog imanja.
advokat i dr.). prebendar (nlat. praebendarius) katoliki
praktian (gr. praktikos delatan, radan, svetenik koji uiva prihod od nekog
preduzetan; koji se tie radnje ili delanja, crkvenog imanja; up. prebenda.
prasso delam, uradim, obavljam, vrim) prebendat (nlat. praebendatus) v. prebendar.
iskusan, izveban, vian; podesan, zgodan; prevalacija (nlat. praevalatio) trg. naknada tete,
primenjen, primenljiv, izvodljiv; opitan, povuka.
ogledan, isproban; koji ume mudro da se prevalentan (lat. praevalens) nadmoan, pre-
koristi svima prilikama, koristan po ivot; tean, koji ima prevagu, vredniji, vaniji,
praktina filozofija filozofija koja se bavi jai.
ljudskim de-lanjem; praktine nauke nauke prevalencija (nlat. praevalentia) nadmonost,
iji je neposredan predmet neka praksa, neko pretenost, prevaga.
delanje; supr. teorijski.
praktiar (gr. praktikos delatan, radan, prevalirati (lat. praevalere) biti nadmoan, imati
delotvoran, preduzetan) onaj koji vri neki prevagu, vie vredeti, vie vai-ti;
posao, ovek vian i iskusan u poslu; ovek preovladati, preovlaivati; prevalirati se trg.
koji se lako i umeno snalazi u poslovima; izvlaiti korist, koristiti se.
supr. teoretiar. prevarikacija (lat. praevaricatio) prekr-enje
praktina teologija v. pastoralna teolo-gija. dunosti, povreda dunosti, nesa-vesnost u
praline (fr. praline) pl. bademi peeni u eeru; vrenju slube, izdajstvo.
okolada punjena bademom, mar-cipanom, prevarikirati (lat. prevaricare) v.prevari-cirati.
sokom od voa i dr. prevaricirati (lat. praevaricari) ne ii pravim
prangije (fr. Franc Franak, i arap.-pers. sufiks putem dunosti; prekriti dunost, ogreiti se
-i, tur. frengi, firengi evropski) vrsta malog o dunost, raditi nepoteno, zloupotrebljavati
topa, iz kojega se puca prilikom veselja; poverenje ili poloaj.
upotrebljava se i za razbijanje gradonosni* preveniran (lat. praevenire) ranije (ili:
oblaka; fig. tvrdoglav ovek. prethodno, na vreme) obaveten.
praka (ital. pratica) dozvola za pristajanje u prevenirati (lat. praevenire) pretei, pre-
lukama ili za trgovanje, naroito ako laa ili duprediti, predupreivati, spreiti, preduhitriti,
roba dolazi iz zemlje u kojoj vlada kakva doskoiti; predvideti, predviati; rakije
zarazna bolest. obavestiti, skrenuti panju na vreme.
preventivan (nlat. praeventivus) predohran-beni,
predohranski, koji slui za predo-hranu,
predupredan, koji predupreuje, koji
spreava, zatitni.
preventivna medicina 735 predikabilije
preventivna medicina grana medicine koja se predela (ital. predella) donji deo krilnog oltara
bavi merama za spreavanja bolesti u katolikoj crkvi, obino ukra-en slikama
(poboljanjem higijenskih prilika, uvo- ili reljefima; na j gornja stepenica pred
enjem zatitnih cepljenja, karantinom i oltarom, na kojoj svetenik stoji dok slui.
DR-)- predeliberacija (nlat. praedeliberatio)
preventivna sredstva sredstva koja spreavaju prethodno dogovaranje, prethodno
zarazu; sredstva koja spreavaju oploenje. savetovanje.
preventivna cenzura pregled knjige, spisa, predelikvent (lat. rgae, deliquere pogreiti)
novina i dr. u rukopisu ili u prvim tampanim prav. maloletnik koji nije izvrio odreene
otiscima, da bi se, po potrebi, mogli zabraniti godine starosti, a ini krivina dela; po
pre objavljivane. naem krivinom zakoniku to su deca ispod
preventivni rat rat kome je cilj da se preduhitri 14 god. starosti a izvrila su krivina dela.
napad neprijatelja koji se jo priprema da predelikvencija (lat. rgae, delinquere pogreiti)
zarati. prav. pojava vrenja krivinog dela od strane
prevencija (nlat. praeventio) preduprei-vanje, dece ispod 14 god. ivota i prema kojima se
predupreenje, spreavanje, preduhi-trivanje; ne mogu primenjivati vaspitne mere ili mere
pobijanje primedaba za koje se pretpostavlja bezbednosti propisane krivinim zakonikom.
da bi ih suprotna strana mogla navesti; predestinacija (lat. praedestinatio) teol. uenje
predubeenje, predrasuda; ranije uinjena da je oveku sudbina unapred odreena;
opomena; prav. stavljanje u pritvor, unapred utvreno reenje boije, po kojem e
pretvaranje, pritvor. jedni imati veno blaenstvo, a drugi veno
prevenciona teorija prav. teorija koja pravo prokletstvo (uenje sv. Avgustina); sudba,
dravne vlasti da kanjava krivce osni-va na sudbina.
pravu i dunosti drave da spreava predestinapijanac (nlat. praedestinatianus)
ponavljanje krivice time to e kazna na pristalica uenja o predestinaciji i
izvrioca i ostale imati zastraujue dejstvo. predeterminizmu-
preverbacija (lat. rgae napred, spreda, ver-bum) predestiniran (lat. praedestinatus) unapred
lingv. tvorba perfektivnih (svre-nih) glagola odreen, predodreen, predopredeljen;
od imperfektivnih (nesvr-enih) pomou namenjen venom blaenstvu ili proklet-stvu.
prefiksa. predestinirati (lat. praedestinare) unapred
previgilije (nlalt. praevigiliae)jw. kod katolika: odrediti; predodrediti veno blaenstvo ili
dan pre predveerja kakvog velikog praznika veno prokletstvo.
\up. vigilije. predeterminacija (nlat. praedeterminatio) teol.
previzija (nlat. praevisio) predvianje, na- predopredeljenje ljudske volje i sudbine.
sluivanje onoga to e se dogoditi. predeterminizam (lat. prae-determinare) fil.
previo egzamine (lat. praevio examine) prav. po uenje o predopredeljenosti, po kome je
prethodnom ispitivanju. oveku, bez obzira na to to on sam eli i
pretjera (igal. preghiera) ouz. molitva. hoe, unapred odreeno hoe li biti srean
preglacijalni (nlat. praeglacialis) zool. koji je ili nesrean, dobar ili poroan, hoe li
postojao pre ledenog doba. doekati veno blaenstvo ili veno
pregnantan (lat. praegnans) trud an; skotan, prokletstvo.
steon; plodan; vaan, koji mnogo kazuje, predeterminirati v. predeterminisati.
duboko misaon, pun smisla, veoma znaajan. predeterminisati (lat. prae-determinare)
pregnantnost (nlat. praegnantia) v.pregnan- unapred odrediti, predodrediti, unapred
ckja. opredeliti ljudsku volju.
pregvancija (nlat. praegnantia) trudnoa; predeterminist(a) (lat. prae-determinare)
skotnost; plodnost, obilnost; fig. bogatstvo pristalica (ili: pobornik) uenja o pre-
misli, bogatstvo smisla ili pojmova, dubina i dopredeljenju ljudske volje i sudbine
saetost misli. (AvJustin, Anzelm, Kalvin i dr.).
pregnacija (lat. praegnatio) zatrudnjavanje, pre-decesor (lat. prae-decessor) prethodnik na
oploavanje; trudnoa; skotnost. nekom poloaju, u nekom zvanju.
pregravacija (nlat. praegravatio) preopte- predigestija (nlat. praedigestio) med. prerano
reenje, pretrpavanje teretom. varenje, prevremeno varenje, prerana
pregustirati (lat. praegustare) okuati jelo i probava, prevremena probava.
pie pre iznoenja na sto (da bi se videlo predikabilije (lat. praedicabilia) pl. fil. 1. kod
da nije otrovano). Porfirija i po njemu kod svih shola-stiara:
predamnapija (nlat. praedamnatio) osuda pet klasa predikata: rod, vrsta, razlika,
unapred, prokletstvo unapred. svojstveno, sluajno (zvane takoe quinque
predeizam (lat. rgae, deus bog) doba pre voces i modi praedicandi); 2. kod Kanta: svi
postojanja vere u boga, kada su bogovi bili pojmovi a priori koji se mogu
jo samo numina; v. numen.
lredikabilitet 736 prezens
naporedo sa govorom govornog lica); lino prezis (gr. presis) med. zapaljenje, otok sa
prisutan, koji je sada tu. zapaljenjem.
prezens historikum (lat. praesens histori-cum) prezma (gr. presma zapaljenje, otok, pretho
gram. pripovedaki prezent, istorijsko zapalim; nadujem) med. v. prezis.
sadanje vreme (glagolski oblik koji kazuje preistorija (lat. rgae, gr. istoria) v.prehi-
radnju iz prolosti kao da se dogaa u storija.
p e
sadanjosti). R JUDIkat (lat. praejudicare) prav. ranija sudska
prezent (fr. present) 1. dar, poklon. presuda po nekom pravnom pitanju koja vai
prezent (lat. praesens) 2. gram. v. prezens. kao norma za sve docnije sline sluajeve.
prezentabilan (nlat. praesentabilis) predsta- prejudicijalna stvar prav sporna stvar koja se
vljiv, prikaljiv; preporuljiv. mora reiti pre poetka reavanja glavne
prezentan (lat. praesens) prisutan; sadanji. stvari, a koja ima presudan uticaj na glavnu
prezentant (lat. praesentans) imalac, stvar.
sopstvenik menice; onaj koji nekoga prejudicijalna tuba prav. tuba kojoj je cilj da
predlae ili preporuuje (za neko zvanje, neki se utvrdi izvestan pravni odnos, ije je
poloaj). postojanje od presudne vanosti po
prezentacija (nlat. praesentatio) podnoenje, donoenju odluke o svima ostalim zahte-
predavanje, pokazivanje, npr. menice; vima.
predlog, predlaganje, pravo predlaganja prejudicijalni predlog u parlamentarnom
kandidata za neko upranjeno mesto (lat. jus ivotu: predlog ijim usvajanjem svi drugi
praesentandi); predstavljanje, prikazi-vanje. predlozi sami sobom moraju otpasti.
prezentira (lat. praesentare) podneti, podnositi, prejudicij(um) (lat. praejudicium) prethodan
nuditi, ponuditi; pokazati, pokazivati; sud, prethodno reenje, odluka donesena
predstaviti, predstavljati, uvesti, uvoditi (u unapred; unapred donesene miljenje,
drutvo); pruiti, pruati, predati, predavati; predrasuda; prav. teta koju podnosi jedna
izloiti, izlaga-ti; dati poklon, darivati, strana zbog neispunjavanja sudskog propi* sa;
darovat; prezentirat se predstaviti se, presuda po jednom pravnom pitanju koja vai
pokazivati se, pokazati se, praviti se, pojaviti kao obrazac i norma za budue sline
se, praviti dobar ili rav utisak, imati dobar sluajeve; trg. teta koja moe proi-zii od
ili rav izgled. primanja neke obaveze.
prezencija (lat. praesentia) prisustvo, prejudicirana menica menice koja je izgubila
prisutnost; in prezencija (lat. in praesentia) vrednost zbog zastarelost ili ne-podnoenja
u prisustvu, pred. protesta na vreme.
prezervativ (nlat. praeservativum) predo- prejudicirati (lat. praejudicare) prethodno
hranbeno sredstvo, sredstvo za predohra-nu, suditi, doneti prethodnu odluku; stvoriti
zatitno sredstvo; naroito: navlaka od fine miljenje o emu unapred, praviti
gume koja uva muki ud pri snoaju od pretpostavke bez stvarnog osnova; nanositi
spolne bolesti (up. kondom). tetu; jednim predlogom ostale gurnuti
prezervativan (nlat. praeservativus) koji uva, ustranu.
koji vri predohranu, zatitan. prekambrij(um) (nlat. praecambrium) kol.
prezervacija (nlat. praeservatio) uvanje, za- geoloko doba pre kambrijskog doba ili
tiivanje, predohrana. kambrijskog perioda (naziv po Kambrijp,
prezervirati (nlat. praeservare) izbei, zatiti, keltskom imenu Velsa, gde su kambrijski
predohraniti. slojevi prvi put proueni).
prezident (lat. praesidens) predsednik; prekaran (lat. precarius) izmoljen, ispro-en,
stareina, najstariji lan jednog kolegijuma; dat privremeno, zavisan od ije volje ili
najvii predstavnik izvrne dravne vlasti u milosti; opozivljiv, privremen, nestalan,
Sjedinjenim Dravama Amerike. nesiguran, prolazan.
prezidentura (nlat. praesidentura) predsed- prekarij(um) (lat. precarium) prav. besplatno
nitvo, zvanje i dostojanstvo predsednika. ustupanje neega po molbi s tim da to
prezidijalni (nlat. praesidialis) predsedni-ki, ustupanje vai do samovlasnog opozivanja
koji pripada predsednitvu, koji potie od od strane onoga koji je ustupanje izvrio;
predsednitva. neto to je dato iz milosti na privremeno
prezidij(um) (lat. praesidinm) predsedni-tvo, uivanje; opozivljivost, pravio stanje koje
sva lica koja su izabrana da rukovode nekom se moe uvek opozvati.
skuptinom, zasedanjem, ustanovom i dr.; prekativ (nlat. precativus sc. modus) gram.
predsedniko zvanje; u SSSR je Prezidijum glagolski oblik kojim se iskazuje neka
Vrhovnog sovjeta kolegijalni organ umesto molba.
predsednika republike. prekativan (nlat. precativus) izmoljen, dat ili
ustupljen iz milosti, privremeno stavljen
kome na raspolaganje.
prekaucija (nlat. praecautio) obazrivost,
opreznost; mera predostronosti.
47 Leksikon
prekeran 738 premija
prekeran (fr. precaire) nesiguran, neizvestan, prelevman (fr. prelevement) posebna taksa
nestalan, opozivan. koja ima svrhu poskupljenje jeftinije
irekludirati (lat. praecludere) zakljuati, uvozne robe do visine domaih cena.
zatvoriti, iskljuiti; prav. odbiti zauvek, prelegat (lat. praelegatum) prav. zavetanje
proglasiti nekoga lienim prava ili polaganja napravljeno unapred, neto unapred zave-
prava na to, pretenzija. tano.
arekluzivai (nlat. praeclusivus) iskljuan, koji prelegatum dotis (lat. praelegatum dotis)
iskljuuje, koji odbija potpuno ;pre-kluzugvii prav. zavetanje kojim primalac miraza
rok iskljuan rok, iskljuujui rok, rok posle ostavlja ono to je primio kao miraz u
ijeg isteka neko gubi ono na to polae nasledstvo eni.
pravo; prekluzivna presuda presuda kojom prelegatum dotis restituende (lat. praelega-tum
se neko odbija ili iskljuuje od nekog dotis restituendae) prav. v. prelegatum dotis.
traenja. prelegirati (lat. praelegare) prav. zavetati
prekluzija (lat. praeclusio) iskljuivanje, unapred, zavetavati unapred.
odbijanje od nekog traenja. prelibacija (lat. praelibatio) kuanje unapred,
prekoks (lat. rgaesoh) prerano zreo, pre okuanje unapred; pravo prelibaci-je pravo
vremena zreo. prve noi.
prekonzumcija (nlat. praeconsumtio) troenje prelibirati (lat. praelibare) kuati unapred,
unapred, primanje unapred. okusiti unapred, probati unapred.
prekonizirati (RJ at praeconisare) hvaliti, preliminiri (nlat. praeliminaria) pl. v. pre-
slaviti, obas: tti pohvalama; predloi-ti liminarije.
nekog za biskupa.
prekoncept (nlat. praeconceptum) miljenje o preliminarije (nlat. praeliminaria) pl. uvodi,
emu stvoreno unapred, predrasuda, uo- pripreme, prethodni stanovi, prethodne take
brazilja. sporazuma; mirovne preliminarije pl.
prekoncipirati (nlat. praeconcipere) uobra-ziti pripreme za zakljuenje mira, prethodne,
neto unapred, stvoriti predrasudu, stvoriti osnovne take za sklapanje mira.
miljenje o neem unapred. preliminarna konvencija prethodni sporazum;
prekordijalni (nlat. praecordialis) laini, koji prethodne take sporazuma.
pripada udubljenju ispod grudi a iznad preliminarni (lat. rgae limine, nlat. praeli-
trbuha, koji je u vezi sa laicom; minarius uvodni, prethodni.
prekordijalni strah med. jako oseanje straha preliminirati (nlat. praeliminare) prethodno
koje je u vezi sa stezanjem srca, pritiskom na utvrditi u glavnim potezima, ne ulazei u
srce. pojedinosti.
prekordij(um) (nlat. praecordium)air. lai-ca, prelogian (lat. rgae, gr. logikos) izraz kojim
udubljenje ispod grudi a iznad trbuha. Levi-Bril oznaava nain miljenja
nrekocitet (nlat. praecocitas) prerana zrelost; primitivnih naroda, koje ne osea potrebu da
prevremenost. izbegava protivrenosti.
prekurzija (lat. praecursio) prethoenje, preludij(um) (nlat. praeludium) huz. uvodna
predgredenje. pesma, uvod u neko muzike delo, uvodni
prekurzor (lat. praecursos) prethodnik; pre-tea komad; fig. uvod, predznak, prvi znak,
(npr. Jovan Krstitelj kao pretea Hristov). poetak.
prekurzoran (lat. praecursorius) prethodni, preludirati (lat. praeludere) svirati to kao
uvodni. pripremu ili kao uvod; fig. raditi to sitnije
prelat (lat. praeferre pretpostaviti, dati pre prelaska na krupnije stvari,
prvenstvo, prelatus izvrstan, odlian) 1. nagovetava to.
visoki crkveni dostojanstvenik u kat. crkvi, preluzija (lat. praelusio) predigra.
koji ima i sudsku vlast, visoko-preasni promaturan (lat. praematurus) preran, pre-
(kardinal, nadbiskup, biskup, opat); visoki vremen, koji pre vremena sazreva.
crkveni dostojanstvenik u evangelistikoj i prematurirati (nlat. praematurare) prera-niti,
protestantskoj crkvi; crkveni prerano dozreti pre vremena se pojaviti.
dostojanstvenik koji stoji na elu prematuritet (nlat. praematuritas) prera-nost,
sekulariziranih manastira i za-vetanja; 2. prevremenost, prevremena zrelost.
vrsta crkvenog vinskog likera sa raznim premeditacija (lat. praemeditatio) predumi-
zainima, naroito sa ek-straktom od ljuske ljanje, predumiljaj, umiljaj, namera,
narane i limuna; prelatske arape ljubiaste prethodno razmiljanje.
svilene arape koje nose katoliki premija (lat. praemium) nagrada, nagrada
velikodostojnici. kao znak priznanja za iskazani uspeh (u
prelatura (nlat. praelatura) dostojanstvo, koli, na utakmici i sl.); u spoljnoj
nadlenost i sedite prelata. trgovinskoj politici: pomo koju drava daje
prelacija (lat. praelatio) izvrsnost; preimustvo, u obliku uvoznih i izvoznih premija; glavni
prednost, prvenstvo, pravo prvenstva. zgoditak u lutrijskim vuenjima;
premijant 739 preparirati
kod osiguranje: iznos koji osiguranik ima da prenumerant (nlat. praenumerans) onaj koji
plaa osigurau za primanje rizika. plaa neto unapred; abovent, pretplat-nik.
premijant (nlat. praemians) nagraeni, pri- prenumeracija (nlat. praenumeratio) pret-
malac poasne nagrade. plaivanje, pretplata; abonman.
premijat (nlat. praemiatus) v. premijant. prenumerirati (lat. praenumerare) platiti
premijer (fr. premier prvi, lat. primarius) onaj unapred, plaati unapred, pretplaivati,
koji je prvi, najglavniji, najbolji, najstariji; pretplatiti, poslati pretplatu; aboni-rati.
naroito: prvi ministar, tj. predsednik preokupatorav (nlat. praeoccupatorius) prav.
ministarskog saveta; u novinarstvu: prvi, preduhitran, koji preduhitrava, pre-
uvodni lanak. duhitravajui; naziv za predstavku jednoga
koji je tuen viem sudu pre no to je pozvat
premijere (fr. premiere) prvo prikazivanje da se brani pred tim sudom.
pozorinog komada, muzikog dela, filma i preokupacija (lat. praeoccupatio) ranije
dr. zauzimanje nekog mesta; zauzetost neim;
premijske obligacije obveznice premijskog briga, zabrinutost; zaokupljenost;
zajma, snabdevene brojem, sa mogunou predrasuda, predubeenje.
dobivanja lutrijeke premije. preokupaciona libela prav. odbrana koju
premijske hartije v. premijske obligacije. optueni podnosi pre no to mu je sud to i
premijski zajam (vrsta dravnog zajma kod traio.
kojeg mamac za upisivanje nije u visini preokupirati (lat. rgaeossirage) ranije zau-zati,
interesa koji zajam donosi, nego u ranije zauzimati, unapred zadobiti, obuzeta,
mogunosti dobitka lutrijeke premije; lutrij- npr. neiji duh; zadavati brigu, zabrinjavati,
ski zajam. uliti nekome predrasude; biti preokupiran
premijski posao berz. terminski posao kod kojeg ve unapred biti zauzet nekom stvari, imati
je jednoj strani slobodno da, uz plaanje ranije stvoreno miljenje o emu, imati
izvesne naknade (premije) do odreenog predrasude.
roka odustane od toga posla. preoant (nlat. praeopinari) onaj koji prvi
premijsko pismo pismeni ugovor o zaklju-enju glasa ili daje miljenje o emu.
premijskog posla. preparand (lat. praeparandus) pripravnik, onaj
premisa (lat. praemissa tj. propositio ili koji se sprema za uitelja, tj. ak uiteljske
sententia ranije postavljen sud) neto to je kole.
napred istaknuto, pretpostavljeno; log. jedan preparandije (lat. praeparare) pripremna
od dva suda u silogizmu, posrednom kola; uiteljska kola.
zakljuku; gornja premisa (lat. propositio preparat- (lat. praeparans) farm. spravlja
maior) ili donja premisa (lat. propositio lekova.
minor), koje sadre vei" i manji" pojam i preparat (lat. praeparatum) neto
srednji pojam (lat. terminus medius) iz pripremljeno, spravljeno, prireeno, npr.
kojih se izvlai konkluzija, zakljuak ili pripremljen lek i dr.; naroito: anatomski
zakljueni sud. preparati vetaki uinjeni delovi o-vejeg
premiso titule (lat. praemisso titulo) sa ili ivotinjskog tela za odravanje i
napred stavljenom titulom; obino kao iskazivanje acima itd.; mikro-skopski
skraenica; R. T. preparat tanko odseeno pare neke materije
premolari (nlat. praemolares sc. dentes) pl. radi stavljanja pod mikro-skop u cilju
znat. prednji kutnjaci. posmatranja i prouavanje.
preparator (lat. praeparator) onaj koji se bavi
premonstrator (nlat. praemonstrator) prepariranjem, onaj koji priprema preparate.
pokaziva, prednjak (naroito kod telesnih preparatorni (nlat. praeparatorius) pri-pravni,
vebanja i sporta). pripremni, prethodni.
premonstracija (nlat. praemonstratio) poka- preparatura (lat. praeparatura) pripremanje,
zivanje pred drugima, prednjaenje. pripravljanje, spravljanje.
premunicija (lat. praemunitio) predohrana, preparacija (lat. praeparatio) pripremanje,
obezbeenje; prethodno utvrivanje, pripravljanje, spremanje (kolskog zadatka);
naoruanje. pripremljenost, pripravljenost, pripremanje
preper (fr- preneur) kupac menice; kladi-lac zakonfirmacnju (kod katolika); sveska u
na trkama. kojoj se pripremaju zadaci za kolu;
prenomen (lat. praeriomen) ime. gotovljenje, spravljanje.
prenotacija (nlat. praenotatio) prav. sudska preparirati (lat. rgaeragage) spremati, spremiti,
prethodna napomena, blagovremena opomena pripremiti, pripremati, izraditi, zgotoviti;
poverioca u sluajevima namernog ban- izraivati anatomske preparate; med. v.
krotstva. secirati; preparirati se spremati se,
prenotirati (lat. praenotare) prethodno spremiti se za to, pripravljati se, spremiti
zabeleiti, napomenuti ranije. se.
prenumeravdo (nlat. praenumerando) plaajui
unapred, putem pretplate; supr. post-
numerando.
47*
prepozitura 740 prestante
prestacio damni (lat. praestatio damni)npas, preteksta (lat. praetexta) purpurom oper-
naknada za pretrpljenu tetu. vaena gornja haljina starih Rimljana,
prestacio doli (lat. praestatio doli) prav. rimska narodna tragedija.
naknada za tetu zlonamerno uinjenu. pretekstirati (lat. praetextus) izgovarati se,
prestacio evikcionis (lat. praestatio evicti- navoditi kao razlog ili povod, uzimati za
onis)npaB. naknada za jemstvo. izgovor, opravdavati.
prestaciones avue (lat. praestationes anuae) pl. pretendent (lat. praetendus) trailac, po-laga
prav. godinja plaanja, godinje kama-te; prava na neto, onaj koji polae pravo na
godinji nameti, obavezna godinja plaanja neto; princ koji polae pravo na presto.
podanika ili zakupaca. pretendirati (lat. praetendere) zahtevati,
prestaciones publice (lat. praestationes traiti, teiti za neim, polagati pravo na to.
publicae) pl. prav. javni dravni nameti, pretendovati (lat. praetendere) v. pretendirati.
porezi i prirezi. pretenzija (nlat. praetensio) zahtevanje,
prestigijator (lat. praestigiator) opsenar, traenje, polaganje prava na to; uobra-
maioniar. enje.
presti (fr. prestige) uticaj, ugled, naroito pretenciozni (fr. pr&tentieux) koji polae neka
politiki; via vrednost neke linosti, uobraena prava na to, koji ima o sebi
dravne, zajednice i sl. preterano lepo miljenje, uobraen, naduvan.
prestisimo (ital. prestissimo) muz. v. pod presto. pretenciozitet (nlat. praetentiositas) uo-
prestita kaucione (nlat. praestita cautione) braenost, naduvenost, nadmenost, drskost;
prav. poto se poloi jemstvenina, po polaganje uobraenih ili preteranih prava na
izvrenom jemstvu. to.
presto (ital. presto) muz. vrlo brzo; presto asai pretencioznost (nlat. praetentiositas) v.
(ital. presto assai) ili prestisimo (ital. pretenciozitet,
prestissimo) to bre, vrlo brzo. preterit (lat. praeteritnm) gram. proasto vreme,
presumabilan (nlat. praesumabilis) pretpo- glagolski oblik koji pokazuje radnju u
stavljiv, koji se moe pretpostaviti, ve- prolosti.
rovatan. preteritoprezent (lat. praeteritopraesens)
presumirati (lat. praesumere) ranije uzeti u gram. prolo sadanje vreme.
sebe; pretpostaviti, pretpostavljati, drati, pretericija (nlat. praeteritio) prividno prelaenje,
smatrati za, nasluivati; imati dobro preutkivanje, nespominjanje; ret. figura koja
miljenje o emu, precenjivati, uobraavati se sastoji u tome to neko tobo kae kako
to. nee neto da pominje, a ba time obrati
presumptivan (nlat. praesumptivus) verova- naroitu panju na to (paralipsa); prav.
tan, koji se moe pretpostaviti ili oekivati, izostavljanje, obilaenje jednoga koji ima
npr. presumptivni predsednik onaj koji ima pravo na nasledstvo.
izgleda da e biti izabran za predsednika. pretermisija (lat. praetermissio) izostavljanje,
presumcija (lat. praesumtio) pretpostavka proputanje, propust, prelaenje preko
stvorena na razlozima verovatnosti, slutnja, neeg, obilaenje.
nasluivanje, verovatnost; sumnja, preternaturalan (nlat. praeter-natnralis)
podozrenje; uobraavanje, precenjivanje. protivprirodan, neprirodan, vetaki.
presumcio juridika (lat. praesumtio juridi-sa) pretor (lat. prae-ire prethodi, prae-itor,
prav. pravna slutnja, pravna sumnja, tj. praetor) stareina, pretpostavljeni; kod
smatranje, na osnovu zakonskog propisa, da Rimljana: zapovednik vojske, vojvoda;
se neto moe smatrati kao dokazano sve takoe: najvia slubena linost posle
dotle dok se ne dokae protivno. konzula, vrhovni sudija; upravnik pokrajine.
presumcio jurne (lat. praesumtio juris) v. pretorijanstvo (lat. praetorianus) vladavina
presumcio juridika. vojnika, vladavina vojske; up, pretori-janci.
presupozicija (nlat. praesuppositio) pretpo- pretorijanci (lat. praetoriani) vojnici telesne
stavljanje, pretpostavka. garde starorimskih careva, koji su se isticali
presuponirati (nlat. praesupponere) svojom obeu i nasiljima, tako da su igrali
pretpostaviti, pretpostavljati, smatrati kao veliku ulogu u dvorskim prevratima i
istinito. ubijali i same careve i druge dovodili na
prescijencija (nlat. praescientia) predznanje, presto; fig. trupe koje slue kao potpora i
uroeno znanje, znanje koje prethodi daju podrku svakoj nasilnikoj vladavini.
iskustvu; poznavanje budunosti. pretorstvo (lat. praetor) v. pretura,
pretekst (lat. praetextus) izgovor, izlika, pretura (lat. praetura) zvanje, in i nadlenost
tobonji uzrok, prividan izrok ili povod; sub pretora (kod Rimljana); sud, sudnica.
pretekstu jurne (lat. sub praetextu juris) pod
pravnim ili zakonskim izgovorom, navodei
kao razlog toboe pravo ili zakon.
prefacio 742 preciJum
prefacio (lat. praefari unapred govoriti, prehistorija (lat. rgae, gr. istorfa) praisto-rija
praefatio) predgovor, uvod; kod katolika: oveka, nauka koja prouava ivot i kulturu
molitva zahvalnica (izmeu prinoenja rtve oveanstva onih vremena iz kojih nema
i pretvaranja u telo i krv Hri-stovu). pisanih spomenika; ispitivanja samo na
prefekt (lat. praefectus) pretpostavl>eni, osnovu ostataka materija l ne kulture.
stareina, naelnik; naziv raznih graanskih i precedentni sluajevi v. precedencije.
vojnih zvanja u starom Rthu;muz. prvi peva, precedentno pravo (lt. jus praecedentiae)
voa hora; danas: upravnik grada, policije, pravo prvenstva, prvenstveno pravo.
npr. u Parizu; vaspita (u vaspitnim vrecedencija (nlat. praecedentia) prethod-nost;
zavodima, konviktima i sl.). prvenstvo, preimustvo, nadmonost, prevaga,
prefektura (lat. praefectura) stareinstvo, pretenost.
naelstvo, uprava grada, uprava policije; in, precedencije (lat. praecedentiae) pl. prav.
zvanje, nadlenost i sedite (kua) prefekga. prethodni sluajevi, raniji sluajevi (presude
preferavs (fr. pr6ferance) vrsta igre karata za itd.) koji su, po svom nainu reavanja,
32 karte i tri igraa; sans. obrasci prema kojima se reavaju svi docniji
vreferevcija (nlat. praeferentia) pretposta- slini sluajevi; up. presedan.
vljanje, davanje prvenstva, davanje prednosti; precedirati (lat. praecedere) prethoditi,
vea ljubav prema emu; u kartama: jaa prednjaiti, nadmaavati, imati prvenstvo,
boja, boja koja ima prvenstvo (kuler). imati prevagu.
preferevcijalan (nlat. praeferentialis) po- precentor (lat. praecentor) svira, peva; voa
vlaen, koji ima prvenstvo; preferei-cijalni hora i uitelj pevanja crkvenih i kolskih
ugovor ugovor izmeu dveju drava kojim horova; up. kantar.
daju jedna drugoj vee povlastice od onih precept (lat. praeceptum) uenje, pouka, propis,
koje se priznaju treoj dravi. pravilo; naredba, zapovest; sudska naredba,
nalog.
preferirati (lat. praeferre) pretpostavljati kome precepta (lat. praecepta) al. od precept.
ili emu, dati prvenstvo, davati prvenstvo, vreceptivav (lat. praeceptivus) pouan, koji
vie ceniti, vie voleti. savetuje, opominje, upuuje.
prefiguracija (nlat. praefiguratio) prethodno
uobliavanje, prethodno stvaranje, prethodno preceptor (lat. praeceptor) domai uitelj,
obrazovanje. vaspita, pouavalac.
prefiks (nlat. praefixum) gram. slog koji se precesija (lat. praecessio) prethoenje, rgae-
jednoj rei dodaje spreda, predmetak, npr. cedere prethoditi) prethodnost, prednja-enje;
predgovor, saradnik, zaraditi itd.; (supr. zar. precesija ravnodnevikih taaka,
sufiks); trg. plaanje kod koga ne vai poek. ekvinocija, jeste lagano pomeranje prolene i
prefiksacija (lat. praefixio) lingv. tvorba rei jesenje take na zapad i ono iznosi 50", 2 za
pomou prefiksa. godinu dana ili priblino 1 za 70 godina. Ta
prsfiksija (nlat. praefixio) metanje ispred, promena dolazi od kretanja nebeskog
dodavanje spreda; odreivanje, utvrivanje, polutara (ekvatora), a ovo kretanje jeste
ugovaranje (npr. roka). posledica promene pravca Zemljine ose,
prefivicija (lat. praefinitio) odreivanje odnosno nebesne ose. U stvari, precesija se
unapred, prethodno utvrivanje, propis. sastoji u vrlo laganom krunom kretanju pola
ekvatora oko pola ekliptike i vreme jednog
prefiso (ital. prefisso, lat. praefixum) trg. punog opticaja iznosi 26000 godina.
plaanje menice bez odlaganja, plaanje po vrecesor (lat. praecessor) prethodnik u slubi,
vienju. na nekom poloaju; antecesor.
prefokacija (lat. praefocatio) ned. davljenje,
uguenje. vrecizav (lat. praecisus) taan, tano odreen,
preformacija (nlat. praeformatio) prethodna pravilan; jasan i razgovetan (npr. stil);
uoblienost, prethodno obrazovanje; biol. precizna mehanika izroda veoma finih i
uenje po kome se delovi tela potpuno tanih aparata, instrumenata i sl.
obrazuju ve u samom jajetu ili u semenoj vrecizija (lat. praecisio) tanost, odree-nost,
eliji, samo to su toliko mali da ih je opredeljenost; tano odreivanje, tana
nemogue opaati; sam dalji razvitak, po odreenost pojmova; kratkoa, jasnost
ovoj teoriji, nije nita drugo nego postepeno izraavanja, izlaganja.
poveavanje i ogrubljivanje tih ve postojeih precizirati (lat. praecisio, fr. preciser) tano
delova; supr. epigeneza ili postformacija. odrediti, tano odreivati, tano utvrditi,
preformirati (lat. praeformare) ranije uo-bliiti, tano utvrivati, tano izloiti, tano se
prethodno stvoriti ili prethodno obrazovati. izraziti.
prehenzija (lat. prehensio) med. ukoenost, preciznost (lat. praecisio) v. precizija.
koevnica; katalepsija. precijum (lat. pretium) vrednost, cena; nagrada.
precioza 743 privilegija
precioza (fr. precieuse) otmena i uglaene ena; vot lini, domai ivot jedne osobe (koji nema
fig. sena izvetaenog i neprirod-nog naina veze sa njegovim slubenim radom).
odevanja, ponaanja i govora; up. precioza privativan (lat. privativus) liavan, koji liava,
1. odrie, iskljuuje;)J>am. koji oznaava lienje,
preciozav (lat. preciosus) skupocen, dragocen, iskljuenje, nemanje, odrean; alfa privatum
skup, vredan; fig. izvetaen, nepri-rodan, slovo a (a) koje ozna-uje lienje, odricanje
usiljen. (u grkom jeziku); privatno pravo
precioze (lat. precieuses) \.pl. u Francuskoj, u iskljuujue pravo.
prvoj polovini HUP veka: dame koje su teile privatizacija (nlat. privatisare) svojatanje,
da profine drutvo, a to su mislile postii shvatanje da je neka javna funkcija privatna
pretjerivanjem u nainu odevanja, ponaanja i stvar pojedinca kome je poverena.
govora; otuda: precioza. privatizirati (nlat. privatisare) iveti kao
precioze (fr. preciouses, lat. pretium) 2. pl. slobodan ovek, tj. bez slube, bez nekog
skupocenosti, dragocenosti, adiari, nakit i stalnog zanimanja; shvatati svoju javnu
sl. funkciju kao privatnu stvar, svojatati.
preciozitet (lat. pretiositas) skupocenost,
dragocenost; fig. nakinurenost, izveta- privatisime (lat. privatissime) pril. posve sam,
enost, usiljenost. sasvim za sebe, najprisnije, najintimnije.
precipirati (lat. praecipere) unapred uzeti, ranije privatist(a) (lat. privatus) slobodan ovek; ak
dobiti; propisati, prepisivati, narediti, koji ne pohaa kolu kao redovan uenik,
zapovediti. nego se sprema kod kue i na kraju godine
precipitalna mast farm. bela ivina mast za polae ispit.
kone bolesti. privatje (fr. homme prive, privatier) privatan
precipitavdo (lat. praecipitandojMpa. v.pre- ovek, slobodan ovek, onaj koji nije ni u
ipitando. kakvoj, naroito ne u dravnoj slubi, ovek
precipitans (lat. praecipitans) hem. sredstvo koje bez stalnog zanimanja i poziva, rentijer.
izaziva taloenje; med. sredstvo koje unitava privatna audijencija nezvanian prijem,
eludanu kiselinu. poverljiv prijem, razgovor sa vladaocem.
privatna biblioteka domaa, lina knji-nica
precipitavcia (lat. praecipitans, praecipi- jednog oveka.
tantiaJiM. or, precipitans. privatna korespondencija lina, prisna prepiska
precipitat (lat. praecipitatum) hem. talog, ono jedne osobe.
to je palo na dno; naziv za neka jedinjenja privatna nastava domaa, kuna, pojedinana
ive (oksid, aminohlorid). nastava.
precipitacija (lat. praecipitatio) prenaglje-nost, privatna tuba prav. lina, graanska tuba,
brzopletost; hem. taloenje. zakonsko progonjenje kanjivih radnji od
precipitiran (lat. praecipitatus) koji se sta-loio strane lica koje je tim radnjama lino
(na dno); prenagljen, prebrz. oteeno.
precipitirati (lat. praecipitare) hem. ta-loiti, privatan docent ovek od nauke koji je, na
staloiti; taloiti se, sta-loiti se; padati na osnovu habilitacije, dobio od fakulteta
dno; fig. nagliti, prenagliti, prenagljivati, biti univerziteta odobrenje da dri predavanje, a
brzoplet, srljati. nije obavezan i ne prima za to nikakvu
precipuum (lat. praecipuum) prav. pravo nagradu, sem to se moe nadati da e, poto
prvenstva pri deobi nasledstva (up. prele- se istakne u struci, biti izabran za stalnog
gat); pravo prvenstva pri deobi prihoda; deo docenta.
koji se, pri deobi, unapred uzima, tj. pre privatno pravo deo dravnog zakonodavstva
poetka deobe. koji priznaje pojedincima prava koja ih
preipitando (ital. precipitando) kuz. urei, ovlauju da mogu vriti izvesne radnje ili
ubrzavajui, sve bre i brise. ih ne vriti u cilju zadovoljenja svojih
pri (fr. prix, nem. Preis, ital. prezzo, lat. ivotnih potreba, i koja im priznaju izvestan
pretium) vrednost ega izraena u novcu, poloaj (statua) u porodici, drutvu i dravi.
cena; a pri fiks (fr. a prix fixe) po privacija (lat. privatio) liavanje, lienje;
utvreno j ceni; a tu pri (fr. a tout prix) po lienje, lienost; oduzimanje, nemanje,
svaku cenu, ma i po najmanju cenu; gran pri oskudica u najpotrebnijem; gubitak, oduze-
(fr. grand prix) velika, glavna nagrada. tost, lienost; odsustvo, nepostojanje (nekog
privado (i. privado, lat. privatus) milo-snik, svojstva ili neke osobine).
ljubimac, poverenik; prvi ministar u paniji. privilegija (lat. privilegium, privus, lex) zakon
privatan (lat. privatus) koji nije dravni, koji koji se odnosi samo na pojedinu linost (kod
pripada jednoj linosti, lini, vla-stit, Rimljana); naroito, izuzetno, iskljuivo
domai, kuenik; nesluben, nezva-nian; pravo, povlastica; prednost, prvenstvo,
poverljiv, skriven; privatan i- preimustvo; prirodni dar; kum privilegio
(lat. sit privilegio)
privilegij(um) prioritatis 744 primarna kola
primarne bolesti med. bolesti koje nisu dole primitivni ivci zool ivana stabla koja izlaze
kao posledica drugih nekih bolesti neposredno iz mozga ili lene modine.
(sekundarnih, tercijarnih), nego koje su primitivci (lat. primitivus prost, nepotpun,
postale neposredno, npr. sifilis. poetniki) 1. prosti, sirovi, neuglaeni,
primarne pojave prve, prvobitno pojave, one necivilizovani, jednostrani, nekultur-ni ljudi;
koje su dole nezavisno od drugih, npr. kod 2. SJOOS. naziv za italijanske slikare pre
bolesti. renesanse, koji su bili jo neuki i naivni,
primarni (lat. primarius) prvi, osnovni, poetni, daleko od znanja velikih renesansnih
prvobitni; nepatvoren, izvorni, koji postoji majstora.
onakav kakav je postao, bez ikakvih prime (lat. primo) najpre, prvo, na prvom
docnijih uticaja. mestu, pre svega; pro prtio.
primarni kvaliteta fll po uenju engleskog primogenitura (nlat. primogenitura) prve-
filozofa Dona Loka: kvaliteta nerazdvojni natvo, prvorodstvo, prvoroenje; pravo
od pojma materije, koje naa ula opaaju prvoroenja, naroito s obzirom na
uvek u svakom delu materije, dovoljno nasledstvo prestola; jus primogenigure.
velikom da bude opaen: raspro-strtost, primodijalitet (nlat. primordialitas) prvobitnost,
vrstoa, oblik, broj, kretanje ili mir; up. prapoetnost, osnovnost, bitnost.
sekundarni kvalitet. primordijalna zena kol. najdonja zona si-
lurske formacije.
primarni oblik osnovni oblik, prvobitni oblik, primordijalva fauna kol. okamenjene ivotinje
naroito kod kristala. primordijalne zone.
primas (nlat. primas) u kat. crkvi: poasna primordijalni (nlat. primordialis) prvobitni,
titula arhiepiskopa jedne biskupije, koja mu prapoetni, glavni, bitni.
pripada zbog nekadanjeg politikog ili primus (lat. primus prvi) 1. prvak, onaj koji je
crkvenog znaaja te biskupije; muz. v. prima. prvi, najbolji, naroito ak u razredu; 2.
prima sorte (ital. prima sorte) trg. prva, naprava za kuvanje na piritusu.
najbolja, najfinija vrsta robe; prima. primus inter pares (lat. primus inter pares)
primat (lat. primatus prvo mesto, prvenstvo) fil. prvi meu jednakim po inu.
prvenstvo bia nad sveu, materije nad prinel (eng. prunello, fr. prunelle) vrsta fine i
duhom; primat volje, tj. prvenstvo volje nad guste svilene tkanine; vrsta vunene tkanine,
razumom, volja pre razuma; u kat. crkvi: lasting.
prvenstvo pape nad svima ostalim princ (lat. princeps prvi, glavni, glavar, fr.
velikodostojnicima crkve; nadbiskup-stvo; prince) titula lana vladarske porodice koji
dostojanstvo i nadlenostprimasa: fig. nije vladar; vladarev sin, knez.
prvenstvo po rangu, preimustvo, pr- princeza (fr. princesse) titula enskih lanova
venstveno pravo, npr. na neki poloaj, presto vladarske porodice (sem ene ranijeg ili
itd. sadanjeg vladaoca), vladare-va ki,
primati (lat. primates)njr. odprimas; zool. po kneginja.
Lineu: prvi red sisara koji obuhvata princeps (lat. princeps prvi, glavni) onaj koji
oveka, majmune i polumajmune (obino se je prvi, najugledniji, glavni; dakle: prvak,
pod ovim imenom podrazumevaju samo glavar, gospodar, vladar, knez.
ovek i majmuni).
princesa (fr. princesse) v. princeza.
prima (nlat. primas) nuz. prvi violinist princip (lat. principium) poetak, poreklo,
ciganske muz. kapele; priao. poelo, izvor, praizvor; naelo, osnov,
prim-brojevi prosti brojevi koji se ni sa jednim praosnov, osnovni uzrok, prabie, tvorac,
drugim brojem, sem s brojem 1 i sa samim zaetnik; osnovna tvar, pratvar, pramate-rija;
sobom, ne mogu deliti bez ostatka, npr. 7, temelj, podloga, osnovno pravilo, osnovni
11, 13, 17, 19, 23, itd. pojam, osnovno uenje, osnovna misao neke
primipara (lat. primipara) sena koja je prvi put nauke; naelo, naroito naelo po kojem
rodila, prvorotkinja;.up. multipara i nultipara. ovek ivi i radi; fil. izvor saznanja, osnov
primitivan (lat. primitivus) prvobitan, izvoran, saznanja, ono to lei u osnovima stvari
osnovni; nepotpun, poetniki, koji sadri (princip bia), ili ono na to se saznavanje
samo ono to je najnunije, jednostavan, nuno oslanja (princip saznanja), ili naelo
prost, obian; duhovno slabo razvijen, po kojem se radi (praktini princip); v. i
nekulturan, koji je na niskom stupnju. principi.
primitivizam (lat. primitivus) 1. v. primi- privciial (lat. principalis) glavna linost,
tivitet; 2. elt. tehnika primitivaca. naelnik, poglavar, upravnik, gospodar;
primitivitet (lat. primitivitas) prvobitnost, naroito: upravitelj kole, domain kue,
izvornost; jednostavnost, prostota, ne- sopstvenik radnje, gazda, ef; opunomoenik;
slonost, obinost; nerazvijenost (duhovna, muz. glavna, obino spreda, svirala na
kulturna itd.). orgulji; u sloenicama znai: glavni, npr.
principal-bas glavni bas; principal-glas
glavni glas, solo-glas;
principalan 746 pro ano
principal-dunik glavni dunik; prin-cipal- razloga", koji glasi: Sve to se zamilja i sve
poverilac glavni poverilac itd. to postoji mora imati dovoljnog razloga i
principalan (lat. principalis) prvobitan; otmen, opravdanja zato se tako zamilja kako se
odlian; glavni, poglaviti, najvaniji, zamilja, zato tako postoji kako postoji, a
najznatniji. ne drukije.
priEcipalitet (lat. principalitas) prvenstvo, princip kauzaliteta zakon uzronosti; v.
stareinstvo, upravnitvo; pravo i vlast kauzalitet.
domaina. princ-regent (fr. prince, lat. regens koji vlada)
priicipalka (lat. principalis) domaica kue, lan vladarske kue koji vri vladarsku
gazdarica; efovica. (kraljevsku) vlast do punolet-stva zakonitog
priidipat (lat. principatus) po Momzenu prvo vladara, knez-namesnik.
doba Rimskog Carstva nasuprot do-minatu privipe (ital. principe) knez vladar; naslov
Dioklecijanovu; prvenstvo, prvo ili najvie Makijavelijevog dela Vladar".
mesto u dravi ili vojsci, zapovedniko prion (gr. prion testera) med. testera za
mesto; vladarstvo, vladavina, carevanje, seenje lubanje, burgija za buenje lubanje.
kraljevanje; kneevsko zvanje i vlast, prior (lat. prior) naelnik, nastojnik, stareina
kneevstvo, kneevina. (naroito kat. manastira).
principi (lat. principia) pl. poetna uenja, priora (lat. priora) pl. ono to je ranije bilo,
osnovna uenja, osnovne misli, naela; fil. ranije stvari, raniji dogaaji.
poeci, osnove svega to postoji, npr. voda prioran (lat. prior) prvi, prednji (od dvojice),
(Tales), vazduh (Avaksimen), vatra ili etar raniji, preanji; stariji, bolji.
(Heraklit), broj (Pitagora), ato -mi (Demokrat), prioritet (nlat. prioritas) prvenstvo,
ideje (Platon), oblik i materija (Aristotel), dah preimustvo, prvenstveno pravo;
ili pneuma (stojici), supstancija (Spinoza), stareinstvo, prvenstvo s obzirom na doba
monade (Lajbnic), ja (Fihte), apsolutno starosti.
(eling), volja (openhauer), nesvesno prioritetni (nlat. prioritas) prvenstveni, koji
(Eduard Hartman) itd. ima pravo prvenstva; prioritetne obligacije pl.
principijelan (lat. princip(i)alis) prvobitan, obveznice zajmova i akcio-narskih drutava
osnovni, poetni; koji je u skladu sa ije se kamate moraju ranije isplatiti ili
principom, naelan, dosledan. obraunati pre no to se akcionarima isplati
principijum ekskluzi tercii sive medii (lat. dividenda: prioritetno pravo pravo prvenstva
principium exclusi tertii sive medii)jor. jedan pree pravo; prioritetni dugovi dugovi koji se,
od etiri zakona miljenja, stav iskljuenja prilikom otvaranja steaja, moraju na prvom
treeg" ili stav iskljuenog treeg suda" mestu uzeti u obzir; prioritetno reenje sudsko
izmeu dva kontradiktorna suda, po kome reenje o tome koji se poverioci imaju
svaka stvar mora ili postojati ili ne prvenstveno isplaivati iz steajne mase.
postojati, poto je neto tree nemogue; ili pritan (gr. prytanis) u staroj Atini: lan
logiki formulisan: 1. Jednom subjektu mora odbora pedesetorice dravnih savetnika koji
se ili predati ili odrei jedan dati predikat su upravljali narodnom skuntinom; reditelj
(A mora ili biti B ili ne biti B, neto tree je vitekih igara kod starih Grka.
nemogue); 2. Od dva protivrena suda pritanej (gr. prytaneion) dravna zgrada u
jedan mora biti istinit, ne mogu oba biti lana. staroj Atini u kojoj je bilo sedite dravne
principijum identitatis (lat. principium vlade i u kojoj su sepritani, za vreme svoje
identitatis) log. jedan od etiri zakona slube, hranili o dravnom troku, a zasluni
miljenja, stav istovetnosti" ili iden- ljudi doivotno; ime izvesnih vaspitnih,
tinosti", po kome svaki pojam je istovetan naroito vojnih, zavoda u Francuskoj iji se
sa samim sobom (A je A), a svaka stvar jeste pitomci izdravaju i koluju o dravnom
ono to jeste (A=A); v. identitet. troku.
principijum kovtradikcionis (lat. princi-pium pritaneum (lat. prytaneum, gr. prytaneion) v.
contradictionis) log. jedan od etiri zakona pritanej.
miljenja, stav protivrenosti", po kome: 1. pri fiks (fr- prix fixe) trg. stalna, utvrena cena.
Nijedan pojam nije ono to nije (A nije pop- pro (gr. rgb) 1. grki predlog, javlja se kao
A); 2. Jednom istom subjektu ne moe se i predmetak u mnogim sloenicama i znai:
pridati i odrei jedan isti predikat (A ne moe pred, ispred, napred; pre, pre toga, ranije;
i biti i ne biti B); 3. Nemogue je da jedna radije, drae, vie.
ista stvar u isto doba i postoji i ne postoji; 4. pro (lat. rgo) 2. latinski predlog, javlja se kao
Od dva protivrena suda jedan mora biti predmetak u mnogim sloenicama i znai:
netaan, ne mogu biti oba istinita. za, prema, s obzirom, putem, pomou.
principijum racionis suficijentis (lat. principium proagogija (gr. proagogefa) zavoenje, podvo-
rationis sufficientis)jor. jedan od etiri enje, provoenje bluda.
zakona miljenja, stav drvoljnog pro ano (lat. rgo appo) v. per anum.
proapodoza 747 provizorij(um)
proapodoza (gr. proapodidomi pre vratim, pre poreklo i sutina due, problem sls^bod-ne
ili prethodno predam) rat. figura u kojoj istom volje i vrednosti, poreklo i budunost ljudskog
rei jedna reenica ili neki stav i poinje i roda.
svrava se. problematika (gr. problematikos zadani, koji
pro ara (lat. pro arrha) kao zaloga, na ime se tie zadatka ili spornog pitanja) 1.
predujma, kao predujam. spornost reljivosti zadatka, spornost
proba (nlat. proba) ispitivanje, ogledanje, reljivosti pitanja, zagonetnost, sumnji-vost,
pregledanje, kuanje; mat. ispitivanje dvosmislenost; 2. skup svih problema u nekoj
pravilnosti i tenosti raunskog zadatka ili drutveno], nauio j ili umetniko j grani ili
konstrukcije raunskim putem ili crtanjem; oblasti, up. tematika.
ispitivanje sadrine metala od kojeg se kuju problematian (gr. problematikos) koji je u
novci; trg. uzorak, mustra; vebanje, priprema pitanju, sumnjiv, nepouzdan, nepoznat; dvo-
za izvoenje ili pri-kazivanje (muzikog i smislen, zagonetan; problematian sudlog. sud
pozorinog komada); generalne proba ija je potvrda ili odricanje samo mogue i
glavna poslednja veba pre javnog izvoenje verovatno; up. apodiktian, aser-toran,
ili prikazi-vanja. modalitet.
probabilan (lat. probabilis) verovatan, koji se proboscidi (nlat. proboscidea, gr. proboskts
moe dokazati, dokaljiv. gev. probosWdos surla) pl. zool. surlai.
probabilizam (lat. probabilis) fil. stanovite probrahis (gr. rgo, brachys kratak) etr.
verovatnoe; teorijski: shvatanje po kome stopa koja se sastoji od jednog kratkog i
nae saznanje i znanje mogu biti samo etiri duga sloga: i -------------------
verovatni; naelo da je samo miljenje da bi provazal (nlat. provasallus) zamenik kletve-
neka radnja mogla biti dobra i korisna nika (vazala).
dovoljno pa da se ta radnja preduzme; pol. provansalski jezik jezik kojim se govori u ju.
pravac u kat. moralno] teologiji, koji je Francuskoj, danas samo nareje, ali nekada
jezuita Katrajner ovako formulisao: Ako je bio samostalan knjievni jezik.
dopustljivost ili nedopustljivost neposredno i provansalski pesnici francuski pesnici HP i H
iskljuivo sumnjiva, onda se treba upravljati veka iz Provanse i sev.-ist. panije, koji su
po blaem shvatanju, samo ako je ono opevali viteke motive;
stvarno verovatno, pa makar suprotno
shvatanje bilo, nesumnjivo, vie verovatno". trubadura-
probabilisti (lat. probabilis) fil. pristalice i provenijence (nlat. provenientiae) pl. osobe koje
predstavnici stanovita verovatnoe, tj. dolaze (ili: roba koja dolazi) iz inostranstva.
probabilizma (Arkesilaos, Kar-neades, provenijencija (nlat. provenientia) poreklo robe
Ciceron, Hjum i dr.). uvezene (iz inostranstva).
probati (lat. probare) v. prebirati. proverb (fr. proverbe, lat. proverbium
probatum est (lat. probatum est) ispitan je, poslovica) poslovica; naroito: mala komedija
iskuam je, pomae sigurno (esto kao natpis i manji poz. komad u kome se razvija neka
na lekovima). poslovica (naroita vrsta francuske dramske
probacija (lat. probatio) ispitivanje, knjievnosti).
pregledanje, odobravanje; ogled, opit; Proverbia (lat. Proverbia) pl. Prie Solo-
dokazivanje, dokaz; iskuenitvo, vreme munove.
isku-enitva. proverbijalii (lat. proverbialis) poslovi-ki,
probiologija (gr. rgo, bios ivot, logfa nauka) poslovini.
nauka o predstepenima ivota. provizija (lat. provisio) trg. procenat od
probionti (gr. probioo pre ivim, prethodno obavljenog posla koji se daje kao nagrada za
ivim) pl. prabia, najjednostavniji trud posredniku u tom poslu (agentu,
praorganizmi. pediteru ili komisionaru); hrana, ivotne
prebirati (lat. probare) ispitivati, ogledati, namirnice, zaira; snabdevanje ivotnim
pregledati, kuati, proveriti da li je neto namirnicama; u katolikoj crkvi: postavljenje
onako kako treba da je; ispitati i odrediti na neko crkvene zvanje ili u neku parohiju.
tanu i pravu sadrinu ruda i metala. provizionalan (nlat. provisionalis) v. provi-
problem (gr. problema nauni zadatak, zoran; provizionalni dekret prav. reenje
sporno pitanje, od proballo iznesem pitanje, kojim neka sporna stvar prelazi u posed
postavim zadatak) pitanje, zadatak koji eka jedne od parninih strana.
reenje, sporno i sumnjivo pitanje koje treba provizor (lat. provisor) nastojnik, upravnik
reiti; zagonetka. Kao glavni problemi (apoteke, fonda, kole i sl.).
ovejeg miljenja smatraju se, u filozofiji: provizoran (nlat. provisorius) odreen samo za
problem odnosa duha i materije, problem kratko vreme, privremen, probni, pomoni.
istine i stvarnosti, sutina prostora i vremena, provizorij(um) (nlat. provisorium) stanje
materija i sila, poreklo i sutina ivota, privremenosti, privremeno stanje,
privremeno reenje, privremenost.
provijant 748 progres
provijant (lat. providere predvideti, pripremiti, progimnazija (gr. rgb, gymnasion) nia
ital. provianda) hrana, jelo, ivotne gimnazija, kola koja priprema uenike za
namirnice; naroito: ivotne namirnice koje viu gimnaziju.
su potrebne i predviene za ishranu vojske prognati (gr. rgb, gnathos vilica) ljudi u koji
(kod nas se kae i pro-fijant). su vilice isturene preko gornjeg dela lica, a
provijant-kolona voj. sva prevozna sredstva i zubi u njima koso usaeni; supr. ortognati.
sve osoblje pomou kojih se snabdeva prognatizam (gr. rgb, gnathos) oblik lubanje u
vojska hranom, naroito za vreme rata prognata.
(deo komore). prognoza (gr. prdgnosis prethodno znanje,
provincija (lat. provincia) kod Rimljana: prethodno saznavanje) odreivanje ishoda
osvojena ili nasleene oblast; danas: nekog stanja koje je ve u toku ili u
pokrajina, oblast; unutranjost; u katolikoj oekivanju, predvianje, predskazivanje,
crkvi: oblast koja spada pod jednu zakljuivanje unapred o emu, npr. o toku i
nadbiskupiju. ishodu neke bolesti; prognoza vremena
provincijal (nlat. provincialis) kod katolika: predskazivanje, predvianje, na osnovu
stareina manastira jednog kaluer-skog reda izvesnih podataka, kakvo e biti vreme
u nekoj oblasti. provincijalac (lat. provincialis) (moe biti: opta, oblasna, mesna ili lokalna,
stanovnik pokrajine, ovek iz unutranjosti, kratkorona i dugorona).
palan-anin. prognostika (gr. prognostikos koji se tie
provincijalizam (lat. provincialis) re koja je prethodnog znanja ili saznavanja, koji je
poznata samo u jednoj pokraj iii (provinciji) vian prethodnom saznavanju) vetina ili
narodnoj, dijalekatska re; upotreba rei sposobnost predskazivanja (predvianja), na
koje su poznate samo u jednom kraju osnovu izvesnih podataka, ishoda nekog
(greka protiv jasnosti naroito ako postoji stanja, naroito vremena, neke bolesti i dr.
druga, optepoznata re). provincijski (lat. prognostikov (gr. prognostikos) predznak,
provincialis) pokrajinski, oblasni; unutranjosni, pretea, glasnik; znamenje, znak;
koji pripada ili se tie unutranjosti; palanaki. predskazivanje na osnovu izvesnih, obino
provitamini biol. materije iz kojih se u astro-lokih, znakova; vrsta barometra koji
organizmu ivih bia stvara ju vitamini. pokazuje kakvo e biti vreme po zamui-
provokando ad akta (lat. provocando ad acta) vanju tenosti kojom je napunjen (baro-
prav. pozivom (ili: pozivajui se) na sudska skop); postaviti nekome prognostikon =
akta (spise). provokant (lat. provocans) prav. nekome neto predskazati, naroito sudbinu.
onaj koji prognostiar (gr. prognosis) onaj koji zna
poziva na vii sud; apelant. provokat (lat. unapred, predvia, predskaziva.
provocatus)npaa onaj koga zovu program (gr. programma) raspored po kome
na vii sud; apelat. e se neto izvoditi; spisak muzikih dela i
provokater (fr. provocateur) v. provokator. drugih taaka u nekoj priredbi i red po kome
lrovokativan (nlat. provocativus) izazivan, e se izvoditi; spisak predmeta i obim u
koji izaziva, izazivaki. provokator (nlat. kome e se ti predmeti uiti u jednoj vrsti
provocator) izaziva, pod-bada; agent kole ili u jednoj kolskoj godini; u politici:
provokator plaeni buka, onaj koji naela i ciljevi politike stranke,
zlonamerno navodi na akciju, na neto tetno, ministarstva, vlade.
pomonik tajne policije. provokacija (lat. programer (gr. pr6gramma) strunjak za
provocatio) izazivanje, draenje, ikanje; pripremu i obradu programa za elektronske
izvoenje na protivza-konito delo ili raunare i kompjutere,
protivzakonitu radnju; izazivanje na dvoboj; programska muzika instrumentalna muzika
prav. izazivanje na podizanje tube; pozivae dela u kojima kompozitor hoe tokovima da
na vii sud (apelacija). prikae izvestan dogaaj, neku misao i sl. (u
provocirati (lat. provocare) izazvati, izazivati, ovoj vrsti naroito se istiu sim-fonije
draiti, ikati, zaikavati; davati povoda, Berlioza, i simfonijske poeme Lista,
prouzrokovati; navoditi na protivzakonito Vagnera, trausa, ajkovskog i
delo i izjave- sa ciljem kompromitovanja i DR-)-
prijave. progaster (gr. rgb, gaster) zool. progres (lat. progressus) napredak,
pracrevo. progastor (gr. progastor) med. napredovanje, uspeh; razvijanje, irenje,
kuljavko, onaj uvea-vanje; pomicanje napred, prodiranje
kome trbuh od debljine visi. progenitura (lat. napred; fkl. tok misli koji se kree u
progenitura) deca, potomstvo; mladunci. odreenom pravcu: od uzroka ka posledi-ci,
progerija (gr. pr6geros koji stari pre od razloga ka posledici, od optega ka
vremena) med prevremeno starenje, prerano posebnom, od cilja ka sredstvu; od uslova ka
starenje. uslovljenom i obratno; progres moe biti
konaan i beskonaan (ovaj poslednji
progresivan 749 proza
i odstupanja od onoga to jest ili to je bilo; prozopografija (gr. prosopon, graphf a opis)
fig. suvoparnost, odsustvo svega pe-snikog, opisivanje osoba, crtanje karaktera.
lepog i uzvienog; supr, poezija. prozopologija (gr. prdsopon logia nauka)
prozaizam (nlat. prosaismus) osobenost neve- nauka o izgledu lica;.^. fizionomika.
zanog, nepesnikog govora; fig. suvoparnost, prozopomant (gr. prosopon, mantis prorok)
suva trezvenost. onaj koji prorie sudbinu iz crta lica.
prozaizirati (lat. prosa) pisati u prozi; fig. prozopomantija (gr. prosopon, mantela pro-
initi (ili: uiniti) neto suvopar-nim. ricanje) proricanja sudbine iz crta lica.
prozaist(a) (lat. prosa) v. prozaiar. prozopopeja (gr. prosopon, poteo pravim,
prozaian (nlat. prosaicus) nevezan, nepe- inim) r-, oliavanje, prikazivanje neega
sniki; svakodnevni, suvoparan, plitak, neosobnog i neivog kao da je ivo,
obian, dosadan; supr. poetian. oivljavanje; personifikacija.
prozaiar (lat. prosa) onaj koji pie u prozi, prozopoplegija (gr. rgbzbrop plege udarac)
tj. nevezanim slogom;fig. suvoparan ovek. med. uzetost lica, uzetost linog ivca.
prozekvirati (lat. prosequi) v. prosekvi-rati. prozoposkopija (gr. prosopon, skopeo
prozekutor (lat. prosecutor) v. prosekutor. posmatram) motrenje lica, ispitivanje lica;
prozekucija (lat. prosecutio) v. prosekucija. naroito: nauka o bolesnom izrazu lica, =
prozelit (gr. pros-elitos) doljak, pridolica; patoloka fiziognomika.
obraenik, onaj koji je preao u DRUGU prozopospazmus (gr. prdsopon, spasmos gr)
veru, onaj koji je iz jedne stranke, naroito med. grenje obraza, gr u licu.
religiozno, preao u neku drugu (izraz potie pro i kontra (lat. pro, contra) v. pro et kontra.
od grkog jevrejstva, kada su se, u vreme projek(a)t (nlat. project t, nacrt, ski-
Hristovo, ovako nazivali neznaboci koji su ca; predlog; nakak .-l; generalni
primili jevrejsku veru). projekt opti nac^- ,,ethodni plan, plan u
prozelitizam (gr. proselytos) manija ili glavnim crtama; specijalni projekt nacrt u
pomama obraanja u neku veru pristalica pojedinostima.
druge vere, tenja onih koji gledaju da, projektant (nlat. projectans) izumeva (ili
naroito neasnim i runim sredstvima, tvorac) projekta (ili nacrta, plana), iz-
pristalice druge religiozne stranke pridobiju raiva plana, nacrta.
za svoju stranku. projektivan (nlat. projectivus) koji baca,
prozenhim (gr. pros-enchyma) bog. oblik bacaki, projekcioni; naziv za figure koje
biljnog elijskog tkiva kod koga je elij-ska se pomeranjem mogu dovesti u perspek-tivni
opna odrvenila a elije izduene i na oba poloaj.
kraja zailjene, tako da svojim vrhovima projektivna geometrija deo geometrije koji
zalaze jedna u drugu i nemaju meue-lijskog prouava svojstva prostornih tvorevina, a
prostora. koje pri projektovanju iz odreenog centra
Prozerpina (lat. Proserpina) mit. ena Plu- ostaju neizmenjene.
tonova i, po tome, kraljica podzemnog projektil (fr. projectile) svako telo baeno
sveta (kod Grka: Perzefona); astr. ime nekom silom, naroito: topovske zrno,
planetoida otkrivenog 1853. god. puane zrno.
prezimiti (gr. pro, zyme kvasac) pl. ime projektovati (lat. projicare) v. projicirati;
kojim rimokatolici nazivaju pravoslavne, nacrtati, obeleiti, praviti plan (nacrt);
zato to se ovi prieuju kvasnim hlebom; nameravati, smiljati.
upl. azimiti. projektor (nlat. projector) bacan, sprava za
prozni (lat. prosa) napisan u prozi; prozaian. bacanje, sprava bacaica; takoe:
prozodija (gr. prosodia naglaavanje) deo projekcioni aparat.
metrike: izgovaranje rei po glasoudaru projektura (lat. projectura) vrh. deo graevine
(akcentu) i duini slogova; pravila o duini i koji ispada, streja.
kratkoi slogova; knjiga koja sadri pravila projekcija (lat. projectio) u mehanici: hi-tanje,
i primere o duini i kratkoi slogova. bacanje, izbacivanje nekog tela; u crtanju:
prozodika (gr. prosodikos naglasni, koji se nacrt, predstavljanje u crteu prividnog
tie naglaavanja slogova) nauka o duini i poloaja ili oblika nekog predmeta, naroito:
kratkoi slogova, nauka o glasou-daru. crtanje geografskih karata (v. centralna ili
prozodomanija (gr. prosodfa, naglaavanje; perspektivna, ortografska, stereografska,
pripev, mania strast, pomama) strast za homalograf-ska ili izografska projekcija;
pravljenjem stihova, stihoklepetao. polarna, ekvatorijalna, horizontalna,
prozopalgija (gr. prosopon lice, algos bol) vertikalne projekcija); baeni zraci, slika
ned. bol u licu. baena svetlosnim zracima na neku
povrinu, zid, platno; nauka o projekciji
nauka o predstavljanju prostornih oblika
(take, prave, ravni, tela) u ravni
(upotrebljava se u geometriji, kartografiji i
optici).
projekciona vetina 751 irokurant
projekciona vetina prikazivanje slika, crtea i proksenetizam (gr. rgohepeb dobavim devojku
sl. pomou skioptikona. za senu) trgovanje belim robljem; po-
projekcione slike slike proizvedene na zidu ili dvoenje.
platnu pomou projekcionih aparata. proksenija (gr. proxenia) kod starih Grka:
projekcioni aparat ont. elektrini bacam dravno gostoprimstvo, odnos i pravo
svetlosti, bacan slika; sprava pomou koje dravnog gostoprimstva prema poslaniku,
dobivamo na platnu jako uveane slike. uglednoj linosti ili vladaocu strane drave;
nrojicirati (lat. projicere baciti pred) na-crtati, ovu dunost, u ime drave, obavljao je
praviti nacrt ili plan, predstavljati na nekoj naroito za to odreeni graanin, proksenos.
povrini ili ravni, praviti projekciju. proksima (lat. proxima) trg. najblii rok koji
prokancelar (nlat. procancellarius) zamenik izdavalac menice odreuje.
kancelara. proksimitet (lat. proximitas) blizina, su-sedstvo;
prokatalepsa (gr. prokatalepsis prethodno bliskost, blisko srodstvo.
oduzimanje, prethodno uzimanje)ret. prelazak proksimo (lat. proximo sc. mense) trg, idueg,
sa taaka optube na take koje govore u narednog, tj. meseca.
prilog optuenoga. proksimus (lat. proximus) najblii, najprei;
prokatarktian (gr. prokatarktikos prethodni) proksimus sukcesor (lat. proximus
ed. prethodni, pripremni. successor) prav. najblii naslednik.
pro kvota (nlat. pro quota) srazmerno, pro- proktagra (gr. proktos mar, trtica, agra plen)
porcionalno. med. reumatian bol mara.
prokimen (gr. prokefmenon) u pravosl. proktalgija (gr. proktos, algos bol) med. bol
crkvi: kratak stih, izabran iz psalama mara, marni bol.
Davidovih, koji se peva pred itanjem prokt-atrezija (gr. proktos, a- bez, ne, tresis
apostola i evanelja. probuenje) lged. suenost mara, zaeplje-nost
proklama (lat. proclama) v. proklamacija. zadnjeg creva.
proklamator (lat. proclamator) objavljiva-lac, proktitis (gr. rgbM8)med. zapaljenje sluzo-koe
vika (na licitaciji). zadnjeg creva.
proklamacija (lat. proclamatio) proglas, objava, prokt-odinija (gr. proktos, odyne bol) med. bol
obznana, obnarodovanje, objavljivanje; u maru ili zadnjem crevu.
proklama. proktonkus (gr. prdktos, onkos masa) med.
proklamirati v. proklamovati. oticanje, otok mara.
proklamovati (lat. proclamare) proglasiti, proktoragija (gr. proktos, rag-koren od reg-
proglaavati, objavljivati, objaviti; ob- nymi slomim, prekinem, skrham)med. krva-
narodovati, obznanjivati, obznaniti. renje mara ili zadnjeg creva.
proklitika (gr. pro-klino napred nagnem) proktorea (gr. proktos, geb teem, curim)
gram. re koja nema svoga akcenta, nego se med. curenje sluzi iz zadnjeg creva.
izgovara s reju koja dolazi posle nje (to su proktoreuma (gr. proktos, geb teem, curim)
neki predlozi, svezice^g pni i prilog ne na med. reumatian bol u maru, u zadnjem
koje skae akcenat rei uz koje stoje, npr. iza crevu.
sna, pred zoru, ni ja, ni, ti, ul, blato, u meso, u proktoskop (gr. proktos, skopeo posmatram)
kolo, uz brdo, ne radim itd.); pep. enklitika. med. ogledalo za pregledanje zadnjeg creva.
prokonzul (lat. proconsul) kod Rimljana: bivi proktoskopija (gr. proktos, skopeo)^. pregled
konzul i pretor koji je, po isteku svog (ili: ispitivanje) mara ili zadnjeg creva
slubovanja, dobivao na upravu neku pomou proktoskopa.
pokrajinu, potkonzul. proktospazmus (gr. proktos, spasmos gr)med.
prokrastinacija (lat. procrastinatio)npaB. gr na zavretku zadnjeg creva (na maru).
odlaganje od jednog dana do drugog. proktostenozis (gr. prokt6s, stenosis sue-nje)
med. suenost zadnjeg creva.
Prokrust (gr. Prokroystes) mit. nadimak
legendarnog atikog razbojnika Polipemona ili proktotomija (gr. proktos, tome seenje,
Damastesa, koji je imao dve postelje, jednu rezanje)med. prosek miia stezaa zadnjeg
kratku i jednu dugaku. Ako bi mu navratio creva.
radi prenoita kakav putnik visoka rasta, on proktocela (gr. proktos, kele prodor, kila) med.
bi ga smestio u kratku postelju i odsekao od spad, prosutost zadnjeg creva.
njega toliko da moe stati u postelju; ako bi prokura (nlat. procura) upravljanje nekim
namernik bio mala rasta, odveo bi ga u poslom, zastupanje, zamenjivanje, staranje o
dugaku postelju i istezao dok ne bi ispustio emu, preuzimanje neke stvari na sebe;
duu. Ubio ga je Tezej. Otuda: Prokrustova pismeno punomostvo koje principal daje
postelja znai neki proizvoljan oblik ili prokuristi; per prokura v. pod per
kalup u koji neko silom hoe da ugura neku prokura.
stvar. prokurador (p. procurador) 1. v. prokura-tor;
2. lan druge komore u paniji, narodni
poslanik.
prokurant (lat. procurans) trg. v. prokurist.
prokurator 752 promemoriJa
promenada (fr. promenade) etnja, etanje; promptan (lat. promptus) gotov, spreman,
etalite. pripravan; brz, okretan; otrouman,
promesa (fr. promesse, lat. promittere obeati) pronicljiv, dovitljiv, doskoljiv; taan, gotov
obeanje, odobrenje; trg. priznanica, pismena (novac); neodloan; proggno plaanje
obaveza da e se u odreenom roku izvriti plaanje u gotovom novcu, odmah.
plaanje. promulgator (lat. promulgator) obznanjiva,
Prometej (gr. Prometheus) mit, sin gigana objavljiva.
Japeta i okeanide Klimene, brat Epimete-jev, promulgacija (lat. promulgatio) obnarodo-
otac Deukalionov, najvei prijatel> i vanje, objavljivanje, obznanjivanje.
dobroinitelj ljudi; ukrao je vatru od bogova promulgirati (lat. promulgare) obnarodova-ti,
i doneo je ljudima, a njihove due naselio objaviti, objavljivati, obznanjivati, obznaniti
slepim nadama; za kaznu Zevs ga prikovao (zakon).
za jednu stenu na Kavkazu, a orao mu kljuvao pronaos (gr. pro-naos) kod antikih hramova:
digericu; oslobodio ga Herkul; fig. uman i trem pred ulazom u glavni deo hrama (lau);
vet ovek; junak u podnoenju bola. Motiv je aoat. prednji deo usmine.
esto obraivan u knjievnosti i umetnosti. pronator (nlat. pronator) alat. mii koji okree
prometejski (gr. Prometheus) koji je kao ruku napred, obrta.
Prometej, koji je junak u podnoenju bola, pronacija (nlat. pronatio) ned. uvrtanje, npr.
velianstven, koji se ne boji neba, koji materine; naroito: pokret ruke i ake pri
prkosi nebu, kao Prometej; koji strano trpi i kome, kod sputene ruke, dlan stoji ostrag a
pati (kao okovani Prometej), velianstven i palac unutra; supr. supinacija.
gord u patnji. Previjena uzda fiz. dinamometar s koenjem kod
prometij(um) hen. elemenat iz grupe retkih koga je primenjeno trenje radi merenja efekta
zemalja, atomska masa izotopa sa maina (nazvana po pronalazau,
najduim vekom 145, redni broj 61, znak francuskom inenjeru i matematiaru
Rt. Ironiju).
promil (lat. rgo mille) v. pro-mile. pronomen (lat. pro-nomen) gram. zamenica.
pro-mile (lat. rgo mille) na hiljadu, po pronomen aektivum (nlat. pronomen adjec-
hiljadu=/os, 1 promile=1/10 procenta. tivum) gram. pridevska zamenica.
prominentan (lat. prominens) istaknut, odlian, pronomen supstantivum (nlat. pronomen
znatan, vodei. substantivum) gran. imenika zamenica.
prominentnost v. prominencija. pronomina (lat. pronomina) pl. gran. zameni-ce;
prominencija (lat. prominentia) istaknu-tost, up. pronomen.
znatnost, veliina. pronomina demonstrativa (nlat. pronomina
cromiskuitet (nlat. promiscuitas) meavina, demonstrativa) pl. gran. pokazne zamenice
pomeanost, zbrka; spolno optenje (taj, ovaj, onaj, i dr.).
mukaraca sa svim enama jednog plemena, pronogaa indefinita (nlat. pronomina
zajednica ena (kod primitivnih naroda). indefinita) pl. gram. neodreene zamenice
promisorai (nlat. promissorius) koji obeava, (neki", neka, neko itd.).
koji daje re; progoisorna zakletva prav. pronomina knterogativa (lat. pronomina
zakletva pre davanja iskaza kojom se obeava interrogativa) pl. gram. upitne zamenice (ko,
govorenje istine (supr. asertorna zakletva). koji, to itd.).
promovirati (lat. movere, promovere) una- pronominalan (nlat. pronominalis) gram. za-
prediti, doi na vii stepen; na univer- menini, zameniki.
zitetima: dati nekome titulu doktora"; pronominalia (nlat. pronominalia) pl. gram.
primiti titulu doktora". oblici koji, u nekim jezicima, slue za
promovisati (lat. promovere) v. promovirati. oznaavanje kvantiteta i kvaliteta, veliine i
promorfologmja (gr. rgb, morphe oblik, broja predmeta.
logfa) nauka o spoljanjem obliku ivih bia pronomina personalia (nlat. pronomina reg-
i o njihovoj stereometrijskoj osnovi. sonalia) pl. gram. line zamenice (ja, ti, on,
promotor (nlat. promotor) 1. dekan fakulteta mi, vi i oni.).
univerziteta koji, po utvrenom cere- pronomina posesiva (nlat. pronomina posses-
monijalu, proizvodi nekog za doktora", vri siva) t. gram. prisvojne zamenice (moj, tvoj,
promociju; unapreiva u vii in ili vie njegov itd.).
zvanje; 2. promotori hemijske supstance pronomina relativa (nlat. pronomina relati-va)
koje poveavaju katalitiku mo pl. gram. odnosne zamenice.
katalizatora. pronomina refleksiva (nlat. pronomina
promocija (nlat. promotio) unapreenje, reflexiva) pl. gram. povratne zamenice.
proizvodstvo na stepen doktora" nekog pronominacija (lat. pronominatio) izbega-vanje
fakulteta univerziteta. pominjanje nekog imena na taj nain to se,
progagg (lat. promptus) v. promptan. mesto imena, pomene neka okolnost koja je s
tim imenom u poznatoj vezi, npr.
Frukogorska vila mesto Milica Stoja-
dinovi-Srpkinja itd.
48 Leksikon
prononcijacija 754 proponent
prononcijacija (fr. prononciation) gram. akcenat (akut) na treem slogu od kraja, npr.
izgovor, izgovarane; javna obznana. legetai, efpete.
prononsiran (fr. prononce) jako izraen, jako pro parte virili (lat. rgo parte virili) prema
oznaen, jasno obeleen ili ista-knut; uven; mukom udelu", tj. prema snazi, po
pronunciran. mogunosti; prav. s glave na glavu, na ravne
prononsirati (fr. prononcer) izgovoriti, delove.
izgovarati, izrei, izricati presudu; obeleiti; propatija (gr. rgo, pathos bolest, patnja, bol)
prononsirati se snano se izraziti, jasno med. predoseanje neke bolesti.
izjaviti, odluno se izja-sniti, obeleiti se; pro patrija (lat. rgo patria) za otadbinu, za
pronuncirati. domovinu.
pronedevtika (gr. propaideuo prethodno
prontamente (ital. prontamente) muz. brzo, pouavam) prethodno vebanje, predko-la,
hitro. znanje koje slui kao uvod i priprema u neku
pronuncijamento (p. pronunciamento) u Italiji nauku, pripremna obuka, pripremna nastava;
i Latinskoj Americi: vojniki ustanak u cilju filozofska pronedevtika nauke koje slue kao
politikog prevrata, vojniki pu; poziv na uvod i priprema za uspeno izuavanje
prevrat. filozofije, naroito logika i psihologija.
pronuncijato (ital. pronunciato) muz. jasno, propedevtiki (gr. propaidetio) koji slui kao
istaknuto, naglaeno. prethodna veba, pripremni; propedevtiki
pronuncijatum jurne (lat. pronuntiatum zavod pripremna kola.
juris) sudska odluka, pravio reenje. propeler (lat. propellere goniti napred, terati
pronuncijacija (lat. pronuntiatio) gram. v. napred, eng. propeller) fiz. Arhimedov
prononcijacija. zavrtanj; vijak, brodski zavrtanj za
pronuncije (nlat. pronuntius) titula nuncija koji pokretanje brodova; vijak, vazduni zavrtanj
je postao kardinal. za pokretanje aviona i vazdunih laa (elisa).
pronunciran (lat. pronuntiatus) v. prononsiran. properispomenon (gr. properispomenon) u
pronuncirati (lat. pronuntiare) v. prononsirati. grkoj gramatici: re koja ima izvijen
propaganda (lat. propaganda) 1. delatnost akcenat (cirkumfleks) na pretposlednjem
kojoj je cilj da utie na najire slojeve, irenje slogu, npr. pheuge, benai.
ideja, rasprostiranje ideja; ime drutva koje je, pro persona (lat. rgo persona) na osobu, po
1623, osnovao u Rimu papa Urban U (lat. oveku, npr. plaa se.
Congregatio de propaganda fide), sa ciljem da propileji (gr. rgo, r1e vratnice, velika vrata,
radi na irenju katolike vere; svako drutvo to propylaion predvorje, ta prop^-laia
za irenje politikih ili religijskih uenja i predvorja) pl. predvorje, raskoan ulaz u
naela; praviti propagandu raditi na irenju kakvu veliku graevinu; naroito:
nekog miljenja, pokreta i sl.; 2. reklama. monumentalan i raskoan ulaz u Akropolis,
propagandizam (lat. propagare) 1. naela i tvravu stare Atine; fig. spisi koji slue kao
nain rada neke propagande; revnost u uvod u razumevanje ega, npr. umetnikih
irenju ideja, pokreta i sl.; 2. reklami-ranje. zbirki.
propagandist(a) (lat. propagare) irilac ideja; proplazma (gr. rgo, plasma tvorevina) uzor,
pristalica i pobornik neke propagande. uzorak, model od ilovae (prema kome
propagator (lat. propagator) irilac, ras- umetnik radi).
prostranjiva, razmnoavalac, revnostan prope (fr. propos) v. propozitum; prigodan
pobornik i irilac neke ideje. pozorini komad; v. a propo.
propagacija (lat. propagatio) irenje, propozitum (lat. propositum) govor, rei, iskaz;
rasprostiranje, razmnoavanje. predlog, ponuda; namera, odluka, reenje;
propagirati (lat. propagare) 1. iriti, ra- propo.
sprostirati ideje, raditi za koga ili to; propozicija (lat. propositio) predlog, pred-
obavetavati javnost o emu; 2. re-klamirati. laganje, ponuda; postavka, stav, tvrenje;
propagulum (nlat. propagulum) bog. prah log. sud; r-, izlaganje predmeta; sp. svi uslovi
pomou koga se umnoavaju liaji, klicin predvieni za jednu trku i druga sportska
prah. takmienja (nagrade, ulozi, teina, duina
propanhelg. bezbojni neotrovni ugljovodonik staze i dr.).
(S3N8); nalazi se u sirotoj nafti i u zemnom propozicio major (lat. propositio maior) i-,
gasu; upotrebljava se kao gorivni gas u gornja prepisa.
domainstvu, radionicama i sl. propozicio miner (lat. propositio gpog)log,
proparoksitonon (gr. proparox^tonon) u donja premisa.
grkoj gramatici: re koja ima otar propolis (gr. pr6polis) predgrae"; smola-sta
materija kojom pele zatvaraju rupice na
konici i na sau.
proponent (lat. proponens) podnosilac predloga,
predlagan; onaj koji se nezvan mea u govor.
proponirati 755 proskomidIJa
proponirati (lat. rgoropege) predlagati, (nlat. rgo rata temporis) prema vremenu,
predloiti; predstaviti, pretpostaviti; u prema isteku delova vremena, npr. kod
ekarte-u primiti, prihvatiti igru. utvrivanja dividende novih akcija: 12% rgo
proporcija (lat. proporito) razmer, srazmera, rata temporis od 1. oktobra do kraja
odnos; mat. jednakost dvaju odnosa, npr. 5:15 = godine=3% od nominalne vrednosti.
6:18, a:b=c:d; aritmetika proporcija odnosna proratiziranje (nlat. rgo rata) prav. podela na
jednaina sa jednakim ostacima, npr. 11-8 = rage, tj. na udele.
10-7; geometrijska proporcija jednakodeljiva prorektor (nlat. prorector) na visokim kolama:
odnosna jednaina, npr. 12:4=6:2; zastupnik rektora (poloaj za koji se obino
harlgonina proporcija odnos izmeu 4 bira raniji rektor).
veliine kada se razlika prve dve odnosi prorektorat (nlat. prorectoratus) zvanje i
prema razlici tree i etvrte kao prva dostojanstvo prorektora.
veliina prema poslednjoj. prorogativan (lat. prorogativus) odgodan, koji
proporcionalan (lat. proportionalis) razme-ran, odgaa, odloan, koji odlae, pro-duan,
srazmeran, koji stoji u nekoj srazme-ri, koji produava.
odmeren; proporcionalne veliine pl. veliine prorogirati (lat. prorogare) odloiti, odlagati,
koje stoje u nekom odnosu jedne prema odgoditi, odgaati (npr. skup-tinske
drugima, npr. proporcionalne linije; sednice); produiti rok, npr. neke menice;
proporcioialni izborni sistem izborni sistem up, prolongirati.
kod koga se broj izabranih poslanika pro saldo (ital. rgo saldo) trg. v. per saldo.
pojedinih politikih stranaka odreuje u proseko (ital. prosecco) v. proe.
srazmeri prema ukupnom broju svih onih prosektor (lat. prosector) ned. para lea,
to su glasali. pomonik profesora anatomije koji, pod
proporcionalitet (nlat. proportionalitas) nadzorom ovoga, vri paranje lea; takoe:
srazmerkost, jednakost odnosa. onaj koji vri ispitivanja seenjem ovejeg
proporcioniran (fr. proportionne) srazmeran, tela.
ravnomeran, koji stoji u odnosu ili srazmeri prosektura (lat. prosectura) ustanova pri
sa im; srazmerno udeen, srazmerno velikim bolnicama za praktino rea-vanje
skrojen, pravilno ureen ili po-del>en, tano zadataka iz oblasti patoloke anatomije (u
odmeren, pravilnog rasta. kome se, dakle, vre seciranja i bakterioloka
proporcionirati (fr. proportionner) dovesti (ili: ispitivanja,).
staviti, dovoditi, stavljati) u srazmeru, uiniti pro sekunde (lat. rgo secundo) u drugom redu,
srazmernim, udesiti prema emu. drugo (pri nabrajanju); up. pro primo.
proposta (ital. proposta) predlog, predla-ganje; prosekutor (nlat. prosecutor) pratilac,
trg. ponuda; nuz. tema. sprovodnik; sudski gonilac, tuilac.
propotizam (gr. pro-potlzo) med. lekoviti prosekucija (lat. prosecutio) nastavljanje, predu
napitak i njegovo davanje. ivanje; sudsko progonjenje.
propretor (lat. propraetor) kod starih proselit (gr. proselitos) v. prozelit.
Rimljana; upravnik ili vrhovni sudija jedne proseminar (lat. rgo, semen, seminis seme)
pokrajine. seminar za studente poetnike na
proprija auktoritate (lat. propria auctorita-te) univerzitetu, u kome se oni osposobljavaju za
sopstvenom silom ili vlau, samo-vlasno, docniji samostalan rad u seminaru.
samovoljno. proseuha (gr. pro-euche bogomolja) jevrejska
proprija kauza (lat. propria causa) svoja bogomolja pored puteva, bunara itd.; takoe
stvar, sopstvena stvar, lini posao. = sinagoga.
proprija manu (lat. propria manu) sopstvenom prosilogizam (gr. rgb, syllogismbs posredni
rukom, svojeruno. zakljuak) log. prednji silogizam, tj. onaj iji
proprijetet (lat. proprietas) svojina, sop- je zakljuak gornja ili donja lreldaea sledeeg
stvenost; pravo svojine; svojstvenost, zakljuka u polisilogizmu.
svojstvo, osobina; imanje, dobro. prosimo (ital. prossimo sc. mese, lat. proxi-
pro prodigo (lat. pro prodigo)npan. proglasiti mo)ipr. idueg meseca, narednog meseca.
koga rasipnikom i zbog toga staviti ga pod prosimo venturo (ital. prossimo venturo) trg. za
starateljstvo. idui mesec, za naredni mesec.
proptoza (gr. proptosis ispadanje) med. v. prosimo pasato (ital. prossimo passato) trg.
procidencija. prolog meseca.
proptoma (gr. pr6ptoma ispadanje) med. v. prosit! (lat. prosum, prosit) neka je na korist,
procidencija. u zdravlje, na zdravlje!
propulzivan (nlat. propulsivus) koji tera, koji proskineza (gr. pros-kynesis) tovanje nekog
gura napred, pogonski. kao boga, klanjanje, padanje niice pred
propulzija (nlat. propulsio) teranje napred, kim, npr. pred vladaocem, metani-sanje;
guranje napred; pogon broda. prosternacija.
pro rata (nlat. rgo rata) srazmerno, prema proskomidija (gr. pros-komlzo prinosim) u
izraunatom udelu; pro rata temporis pravoslavno] crkvi: pripremanje za liturgiju,
tj. pripremanje asnih darova (hleba i vina)
za priee.
48*
proskribirati 756 prosfora
proskribirati (lat. pro-scribere) staviti van prostatektomija (gr. prostates, ektome ise-
zakona, stavljati van zakona, liti (ili: canje) med. operativne vaenje prestane.
liavati) koga zatite zakona; osuditi na smrt prostatelkozis (gr. prostates, elkosis gnojenje)
bez sudskih formalnosti; goniti, progoniti, ed. gnojenje (ili: zagnojavanje) .prosta ge.
prognati, iskljuiti, isterati (iz drutva); prostatizam (gr. prostates).^ opti naziv za
zabraniti, ukinuti; igosati, bojkotovati. sve sluajeve uveanja (hipertrofije) korene
proskriptivan (nlat. proscriptivus) koji stavlja lezde (prostate).
van zakona; koji goni, progoni, preteruje, prostatitis (gr. prostates) med. zapaljenje korene
proterni; koji izgoni, iskljuuje, iskljuen; lezde (prostate).
koji zabranjuje, ukida; koji i-goe, bojkotni. prostatian (gr. prostatik6s) koji stri, koji
proskripcija (lat. proscriptio) stavljanje van se istie, koji stoji na elu, odlian, izvrstan.
zakona, osuda na smrt bez sudskih prostatolit (gr. prostates, Uthos kamen) med.
formalnosti; gonjenje, proganjan; kamen u prestati.
progonstvo; izgnanje, iskljuenje; zabrana, prostatovkus (gr. prostates, onkos masa) led.
uki-danje; igosanje, bojkotovanje; izraz otok prostate.
potie od Sulinih proskripcija u starome prosteza (gr. prdsthesis dodavanje)gram.
Rimu. dodavanje jednog slova ili sloga na poetku
proskura (gr. prosphora) v. prosfora. rei; med. naknada, zamenjivanje izgubljenih
prospek(a)t (lat. prospectus) izgled, pogled, udova vetakim, nametanje ve-takog
prizor; u likovnoj umetnosti: predstavljanje dela tela, npr. drvene noge; proteza.
izgleda grupe graevina, ulica, trgova itd. prosternidij(um) (gr. prosternidios koji se
(prospekte slikarstvo); iroka ulica (npr. nalazi pred grudima, pretprsni, pred-
Nevski prospekt u Lenjingradu); poz. slikana grudni)led. melem (ili: flaster) za grudi.
pozadina, dubina pozornice; nacrt, plan, prosternirati (lat. prcSsternere) prostreti na
skica neke zgrade prema spoljnjem izgledu; zemlju, oboriti; prosternirazi se baciti se
pregledan plan o ureenju nekog pred nekim na zemlju, pasti na kolena,
industrijskog, naunog, umetnikog ili poniziti se.
prosvetnog preduzea; trg. reklama neke robe prosteta (gr. prostfthemi dometnem, prislonim)
u obliku tampanog letka ili broure. pl. med. lekovi koji se upotrebljavaju spolja.
arospektivan (nlat. prospectivus) koji prostetis (gr. rgb, stethos grudi, prsa) med.
predvia ono to e doi, dalekovidan. mesnatost na prednjem delu grudi kod
prosaektor (lat. prospector) ispitivalac snanih mukaraca; mesnatost ruku i nogu,
zemljita u mineralnom pogledu, onaj koji se tzv. mi" na ruci i lopta pozadi nonog
struno bavi istraivanjem i prona-laenjem palca.
minerala. prostil (gr. rgb, stylos stub) vrh. kapija, ulaz
prospekcija (lat. prospectio) ispitivanje sa stubovima spreda; stubovi samo spreda; pr.
zemljita u cilju traenje minerala, prostilan.
istraivanje minerala. prostituirati (lat. prostituere) v. prosti-tuisati.
prosperirati (lat. prosperare) uspevati, na- prostituisati (lat. pro-stituere) navesti na blud,
predovati, ii od ruke, polaziti za rukom; izvoditi na blud, javno izlagati bludu;
imati sree, dospevati u povoljne prilike. osramotiti, obeastiti, poniziti; prostituirati
prosperitet (lat. prosperitas) uspevanje, po- se odati se bludnom ivotu, obeastiti se,
laenje za rukom; blagostanje, uspeh, prodavati se, postati javna enska, bludnica;
srea (u poslovima). obrukati se, blamirati se.
prostazija (gr. prostasla) prvenstvo, prostitutka (lat. pro-stituere) ulina enska,
preimustvo; stareinstvo. javna seneka, bludnica.
prestat (gr. prostates stareina, prostitucija (lat. prostitutio) blud, bludni ivot,
pretpostavljeni, lat. prostata) stareina, bludnienje; davanje tela za novac kao poziv
pretpostavljeni, zapovednik, poglavar; u (profesije); fig. obeaenje, oskvrnjenje,
staroj Atini: zatitnik onoga koji nije bio skrnavljenje.
atinski graanin; ned. ono to stri, to prostracio virijum (lat. prostratio virium) med.
izviruje. iscrpenost, iznemoglost, klonulost, oslabelost.
prostata (gr. prost^tes branilac, zatitnik, lat. prosferomena (gr. pros-rbgb) al. med. sredstva
prostata)aHBT. predstojnica, pred-stojaa koja deluju spolja.
(korena lezda kod mukarca, na gornjem prosfiza (gr. prdsphysis prirastanje,
delu mokrane cevi i ispod mo-kranog srastanje) med. sraslost udova.
mehura, lui sok koji se mea sa spermom). prosfora (gr. pros-phora) u pravosl. crkvi:
prostalgija (gr. prostates, algos bol) led. bol u prinos", hlepi od peninog brana
korenoj lezdi (prestati).
proshematizam 757 protest
pra protest (ital. sopra protesto) preko skih spolnih organa nego mukih; supr.
protesta, tj. iz prijateljstva primiti na sebe protandrija.
menicu. protografija (gr. protos, graphla pisanje) prvo
protestant (lat. protestans koji javno crtanje, prvi crte, pravljenje nacrta; vetina
posvedoava) hrianin evaneliko-lu- pravljenje nacrta, planova, skida; prvo
teranske veroispovesti (naziv po tome to pismo, prapismo.
su lugerovci uloili, kod rajhstaga u protozoe (gr. protos, zoon ivotinja) zool.
pajeru 1529, protest protiv odluka kat. praivotinja, mikroskopski mala jed-
crkve koje su bile uperene protiv njih); noelijska iva bia (za razliku od meta-zoa tj.
posle Vestfalskog mira ovim imenom zovu i mnogoelijskih organizama); up. protisti.
reformiste. protozojski (gr. protos, zoon ivotinja)
protestantizai (lat. protestans) naziv za sve praivotinjski, koji se tie protozoa.
hrianske crkvene zajednice koje su protoistorija (gr. protos, historia) v.lrozto-
proizipe iz velikog pokreta reforma-cije u historija.
XVI veku; .up. protestant. protojerej (gr. protos, iereus svetenik) v.
protestacija (lat. protestatio) prigovor, sveana prota.
izjava protiv ega, javno izraavanje protokol (gr. protos, kolla lepak, prot6kol-lon)
negodovanja. 1. zapisniko utvrenje neke radnje izvrene
protestirati (lat. protestari) v. protesto-vati. po nareenju ili slubenoj dunosti, zapisnik
protestovati (lat. protestari javno posvedoiti; koji sadri odluke ili zakljuke nekog
javno iskazati, glasno objaviti) otvoreno se kolegijuma, zapisnik sa iskazima sasluanih
izjasniti protiv ega, dii se protiv ega, lica; zapisnik sednice; 2. zapisnik
izraziti negodovanje zbog ega; protestovati diplomatske konferencije koji sadri odluke
menicu po utvrenoj formi izvestiti trgovaki donesene na takvoj konferenciji; 3.
sud da vlasnik menice nije mogao da diplomatski pra-vilnik koji sadri propise o
izdejstvuje primanje ili plaanje menice i ceremoni-jalu kojeg se valja pridrava u
pored svih zakonom propisanih uslova i prepis-ci i zvaninim odnosima sa pojedinim
mera. dravama, kao i prilikom sastanaka e-fova
protetika (gr. pro-tithemi postavljam ispred) drava ili njihovih predstavnika; 4.
med. vetina zamenjivanja izgubljenih delova odeljenje pri ministarstvu spoljnih poslova
tela (ruke, noge, zuba i dr.) vetaki \up. koje vodi ove poslove; ef ovog odelenja
prosteza. zove se ef protokola; napraviti protokol v.
protiiija (gr. prothymia) sklonost, pripravnost, protokolisati.
raspoloenje za to; naklonost, raspoloenje protokolant (nlat. protocollum) v. protoko-list.
prema kome ili emu. protokolarni (nlat. protocollarius) zapisniki
protiv (gr. rgb, typos otisak) uzorak, ugledni ;protokolarna lista spisak uglednih linosti
primerak, obrazac, mustra. (kod neke ustanove) koje se slubeno
protipografski (gr. rgb, typos, grapho piem, pozivaju na sveanosti, priredbe i kojima se
beleim, crtam) izraen pre pronalaska upuuju estitke, izraava sauee i dr.
tampe. protokolirati v. protokolisati.
protisti (gr. protos prvi) pl. biol. izraz kojim protokolisati (nlat. protocollum) zapisati po
Hekel oznaava najnie organizme, one kod zvaninoj dunosti; uneti u zapisnik,
kojih jo nisu potpuno razvijene razlike koje napraviti zapisnik, voditi zapisnik, sasluati
postoje izmeu viih ivotinja i biljaka; dele (ili: sasluavati) i nekazano zapisati.
se na protozoe i protofite. protokolist(a) (nlat. protocollum) zapisni-ar.
proto- (gr. protos) predmetak u sloenica-ma protolog (gr. proto-16gos) prvi glumac, onaj
sa znaenjem: prvi, glavni, najraniji, najvii, koji igra glavnu ulogu.
najugledniji. protologija (gr. protos, logf a) prva filozofija,
protogala (gr. protos, gala mleko) med. prvo, osnovna filozofija.
materinsko mleko. protoma (gr. pro-temno, protome) slika po-
protogea (gr. protos, ge Zemlja) prvi, prsja, poprsje, bista.
prvobitni oblik Zemlje (po Lajbnicu). protomus (gr. pro-temno) ned. v. prosektor.
protogenian (gr. protos, gen- koren od protov (gr. protos prvi)fiz. pozitivno jezgro
glgnomai rodim se, nastanem, postanem) vodonikovog atoma iji naboj ili optereenje
koji je prvo postao, prvopostali, prvo- iznosi jedan pozitivni elektrini elementarni
stvoreni, prvoroeni. kvantum; protoni zajedno sa neutronima
protoger (gr. protos, geron starac) prvi nalaze se u sastavu atomskog jezgra; up.
starac"; seoski vika i pozivar, pomonik elektron.
seoskog stareine.
protoginija (gr. protos, gyrie ena) biol. kod
nekih ivotinja i biljaka: ranije razvijanje
enki nego mujaka, odnosno en-
protonotar 759 profesionalac
protonotar (gr. protos, lat. notarius belenik, kojoj se vre prouavanje toga vremena;
pisar) prvi pisar, glavni sekretar (ili: tajnik); prelazio razdoblje izmeu preistorijskog i
prvi svetenik posle patrijarha u Carigradu; istorijskog doba.
u katolikoj crkvi: titula visokog svetenog protraktor (nlat. protractor) u geodeziji:
lica, po rangu odmah iza biskupa, koje uglomer za odreivanje velikih uglova;
obavlja sve poslove koji se tiu papske med. instrumenat za ienje rana.
stolice u katolikoj crkvi. protuberanca (nlat. protuberantia) med. pr-
protov pseudos (gr. proton, pseudos la) fil. stenasto ispupenje, jabuica, guka, micina,
prva la, prva zabluda, pogrena osnovna izrataj, grba;astr. protuberance Suneve su
pretpostavka kao izvor svih doc-nijih ruiasti ili purpurni plamenovi koji sa
pogrenih zakljuaka (Aristotel). povrine Sunca sukljaju u vrlo velike daljine;
protopatija (gr. protos, pathos bol) naroita jo u drugoj polovini XIX v. je utvreno da je
naklonost emu; med. prvo oseanje bola, prvi to ogromna masa usija-nog vodoninoga gasa;
znaci bolesti. mogu se videti i bez pomraenja Sunca.
protoplazma (gr. protos, plasma tvorevina) protuberanciJa okulorum (nlat. protuberan-tia
biol. iva belanevina, aktivna belanevina oculorum) med. buljavost, izbuljenost oiju.
elija, osnovna tvar iz koje se sastoji svaka protutela (lat. protutela) prav. zamena u sta-
biljna i ivotinjska elija (ima vid polutene, rateljstvu, sastarateljstvo, sastvarala-tvo.
bezbojne i lepljive mase); fig. prapraslika, profaza (gr. pr6phasis) izgovor, tobonji
praslika. razlog, prividan povod; udaljen povod ili
protoplast (gr. protos, plastos uoblien, razlog emu; med. skriveniji uzrok neke
obrazovan) biol. elino tkivo bez/ opne, npr. bolesti; biol. faza u sloenoj deobi ivo-
kod biljnih elija. tinjskih elija.
protoplasti (gr. protos, plast6s) pl. prvo- profan (lat. profanus) koji se nalazi van
stvoreni ljudi, praljudi, prvi ljudi. hrama", neposveen u to; nesvet, skrna-van,
protoplastian (gr. protos, plastikds koji obesveuje, bezboan, bezakon;
oblikovan, obrazovan) prvostvoren, svetovni, necrkveni; neplemiki, prost,
praove-ji, praljudski. obian; prehrane graevine graevine koje
protoprezviter (gr. protos, presbyteros stariji) slue svetovnim ciljevima; profana istorija
v. prota. svetovna istorija (za razliku od crkvene);
protoraks (gr. rgb, thorax trup, grudni ko) profana literatura svetovna knjievnost (za
zool. prednji deo grudi u zglavkara (insekata). razliku od biblijske i crkvene).
protorganizmi (gr. protos, 6rganon orue) biol. profanator (lat. profanator) oskrnavilac,
v. protisti. obesvetilac, bezbonik.
protosindik (gr. protos, syndikos zastupnik) profanacija (nlat. profanatio) skrnavljenje,
prvi, glavni branilac, glavni sudija. oskvrnjenje, obesveenje, obesveivanje;
protosinel (gr. protos, synklefo spojim, ponienje, zloupotreba.
blisko veem) u pravoslavno] crkvi najstariji profanirati (lat. profanere) v. profani-sati.
monaki in posle arhimadrita, po rangu
odgovara protoprezviteru. profanisati (lat. profanare) skrnavi,
prototeza (gr. protos, thesis tvrdnja, postav-ka) obesvetiti, upotrebiti svetu ili uzvienu stvar
fil. nasluivanje o postojanju neke injenice ili sveto, uzvieno ime za niske ciljeve;
koja se osniva na zakljucima po slinosti izbrbljati poverenu tajnu; poniziti,
(analogiji); hipoteza (pretpostavka) koja se zloupotrebiti.
moe braniti i injenicama crpenim iz profaist(a) (lat. rgo, itz l. fascista) onaj koji je
iskustva. naklonjen ideologiji i politici faista.
prototip (gr. protos, typos otisak) prva slika, profes (lat. professus) 1. zavetovanje, zavet
praslika, prauzorak; obrazac, ugled, uzor; kaluera ili kaluericu nekom kaluer-skom
prvi snimak, prvi otisak. redu; uiniti profes sveano se zavetovati
prototipian (gr. protos, typos) koji slui kao kaluerskom redu (kod katolika); 2. lan
obrazac, uzorak, ugledan. jezuitskog reda koji je posveen u sve tajne
PrOTOTIPSKI (gr. protOS, typOS) B.JIpOTOTM- reda, koji je zareen i ima vii in.
pian. profesije (lat. professio) 1. zanimanje, zanat,
protofite (gr. protos, phytdn biljka) vot. struka, struni poziv; 2. javno ispove-danje,
jednoelijske biljke, prabiljke (jednoe-lijske javno priznavanje.
alge, bakterije itd.), za razliku od profesionalac (lat. professio) ovek koji neki
vieelijskih i mnogoelijskih biljki posao obavlja kao svoje stalno, osnovno
(metafita); up. protisti. zanimanje; takoe sportist kojem je
protohistorija (gr. protos, historia) nauka
koja, na osnovu ostataka materijalne kulture,
prouava vreme o kojem u drugim zemljama
ve postoje pisani izvori i spomenici, ali ih
jo nema u onoj zemlji u
profesionalizam 760 prohibicioni sistem
sport stalno zanimanje (struka), tj. koji od preseku, izvesti oblike ili delove graevine u
sporta ivi; supr. amater. preseku.
profesionalizam (lat. professio) lingv. re koju profilni portre slika ovejeg lica kakvo se vidi
upotrebljavaju poglavito pripadnici jedne sa strane.
profesije; sp. bavljenje sportom za nagradu, profilograf (fr. profil, gr. grapho piem,
platu, odn. u vidu zanimanja. beleim, crtam) aparat za grafiko
profesionalci (nlat. proiessionalis) koji radi predstavljanje preseka povrine ulice.
neto po zanatu, po struci, zanatski, struni; profit (fr. profit, ital. profito, lat. profec-tus) 1.
profesionalna tajna slubena tajna, tajna koju dobitak, dobit, korist; 2. viak vrednosti koji
neko doznaje u vezi sa svojim pozivom se smatra kao plod celokupnog predujmljenog
(lekar, advokat, svetenik i dr.) i koji je ne kapitala. Pojavni oblik vitka vrednosti. Cilj je
sme odati bez odobrenja svog klijenta; kapitalistike proizvodnje. Skriva
profesionalne bolesti bolesti koje dolaze usled eksploataciju i mistificira kapitalistike
stalnog vrenja posla na isti nain i pod istim proizvod-ne odnose; Z.profitna stopa viak
uslovima. vrednosti (profit) podeljen celokupnim
profesionist(a) (lat. professio) onaj koji se kapitalom; zavisi od stope vika vrednosti,
neim struno bavi, npr. zanatlija. organskog sastava kapitala i brzine obr-tanja
profesor (lat. professor javni uitelj) nastavnik kapitala. Sa razvojem proizvodnih snaga ima
srednje kole ili univerziteta koji predaje tendenciju da pada; ^.proseni profit deo
naunu granu iz koje je poloio, kao redovni ukupne mase profita koji dolazi na jedan
slualac, diplomski ispit na univerzitetu kapital date veliine, koji vai kao alikvotan
(filozofskom ili drugom fakultetu) i, pred (odgovarajui) deo ukupnog kapitala
naroitom komisijom, profesorski ispit plasiranog u proizvodnju (i trgovinu).
(profesor univerziteta se bira, a ne mora imati Regulator kapitalistike raspodele profita,
profesorski ispit). odnosno reprodukcije drutvenog kapitala.
profesorat (nlat. professoratus) v. profe-sura. Zavisi od organskog sastava drutvenog
profesura (nlat. professura) nastavnitvo, kapitala i njegove raspodele na pojedine
nastavnikovanje; nauna katedra; profesorat. oblasti proizvodnje.
profet (gr. prophetes) prorok; verouitelj profitirati (fr. profiter, ital. profittare) izvui
jevrejskog naroda. korist iz ega.
profetija (gr. prophetefa) proricanje, profluvij(um) (lat. profluvium izlivanje) med.
predskazivanje; prorotvo, otkrivenje. prekomeran, protivprirodan izliv tenosti iz
profetkinja (gr. rgbret! predskazujem, tela npr. sluzi (profluvium album), iz trbuha,
proriem) predskazivaica, proroica; up. creva (profluvium alvi), izliv krvi
profet. (profluvium cruentum ili rgo-fluvium
profetski (gr. prophetikos) proroki, sanguinis), izliv semena (profluvi-um
predskazivaki, nasluivaki. seminis), izliv mokrae kod dijabeti-ara
profijant (ital. provianda) v. provijant. (profluvium urinae).
profil (fr. profil, ital. profilo, lat. filum pro forma (lat. pro forma) po izgledu, to-bo,
tkivo=spoljanji oblik) vertikalan, tj. samo da lepe ili bol>e izgleda, forme radi.
uspravan presek, poprean presek, izgled sa profundimetrija (lat. profundus dubok, gr.
strane, strana; naroito: izgled ove-jeg lica metria merenje) merenje dubine.
kad se gleda sa strane; u graevi-narstvu: prohibita (lat. prohibita) pl. ne d oputene,
izgled neke graevine u preseku; vezovi koji zakonom zabranjene stvari.
se ne vezu u tkaninu nego se priivaju na prohibitivan (nlat. prohibitivus) koji
tkaninu. zabranjuje, koji spreava; prohibitoran.
profilaksa (gr. prophylaxis predostronost, prohibitivna dariva zatitna carina; up.
smotrenost) ed. zatita od bolesti, predohrana prohibitivni sistem.
od bolesti. prohibitivni sistem u spoljnoj trgovinske]
profilaktikum (gr. prophylaktikos predo- politici: opti pojam koji obuhvata sve mere
hrambeni)*ged. zatitno sredstvo, sredstvo za koje jedna drava preduzima u cilju bilo
predohranu od bolesti; pl. profilak-tika. potpune zabrane uvoza ili izvoza robe, bilo
profilantian (gr. prophylaktikds predo- to veeg oteavanja putem visokih uvoznih,
hrambeni) med. zatitni, koji slui za odnosno izvoznih carina.
predohranu od bolesti; profilaktina prohibitoran (lat. prohibitorius) -v. prohibitivan.
vakcinacija zatitno cepljenje, predo- prohibicija (lat. prohibitio) zabranjivanje,
hrambeno cepljenje. spreavanje; zabrana proizvoenja, prodaje i
profilirati (fr. profiler, ital. profilare) upotrebe alkoholnih pia.
predstaviti telo ili lik onako kako izgleda sa prohibicioni sistem v. prohibitivni sistem.
strane, crtati (ili: nacrtati) u
drohronizam 761 psamiti
prohronizam (gr. rgb, chr6nos vreme) prusofob (nlat. Prussia Pruska, gr. phobos
pogreka u raunanju vremena (kada se strah) neprijatelj Prusa, onaj koji mrzi Pruse.
izrau-na da je neto bilo ranije no to se pruf (eng. proof) ogled, proba; naroito:
stvarno dogodilo); .ri. anahronizam. probni tabak, probni otisak.
procedirati (lat. procedere) ii napred, psalam (gr. psalmos) v. psalm,
napredovati, uspevati; raditi, postupati; non psalenda (lat. psallere pevati uz pratnju
procedatur (lat. pop procedatur) prav. neka se instrumenta, psallenda) pl. ono to treba da
ne ide dalje, neka se obustavi postupak. se peva, pesme (praznina pesma u
procedura (nlat. procedura) nain rada, nain katolikoj crkvi koja se peva naizmenino).
postupanja, postupak; pravni put, zakonom psaleta (fr. psallette) kola horskog pevanja.
propisan put sudskog postupka, sudski red. psaligrafija (gr. psalis makaze, graphia
proceleuzmatikus (gr. prokeleusmatikos) pisanje, crtanje) vetina izrezivanja
etr. stopa od etiri kratka sloga: i i i i. makazama i slobodnom rukom oblika (silu-
procelijus (nlat. procoelius, gr. prokoilios) ete) nekog lika ili predmeta na crnoj hartiji.
med. debeo trbuh, trbuh koji od debljine visi. psalidij(um) (gr. psalidion) makazice; mali
procent (lat. rgo, centum sto, stotina) po-stotak, svod; med. modani svod.
kamate, dobitak od stotine (oznaava se pealidoma (gr. psalidoma svod, lebdei
znakom %), npr. 4 ili 5% = 4 ili 5 na svakih svod) svod; anat. unutarnja povrina lubanje.
100. Procentualna greka relativna greka psalis (gr. psalls) makaze, noice, kare;
izraena u procentima. svod, luk, podzemni vodovod.
procentualan (lat. rgo centum) odreen po psalm (gr. psalmos udaranje u ice, strune)
procentima, koji donosi procente, po-stotni. pobona pesma u slavu boju; naroito: 150
proces (lat. processus) tok, put i nain kojim pohvalnih pesama Starog zaveta koji se
neto postaje ili biva, razvitak, postupak; pripisuju caru Davidu; psalam.
prav. sudski spor, parnica; med. nastavak, tok psalmist(a) (gr. psalmbs) pisac psalama u St.
npr. bolesti, leenja. zavetu, psalmopevac; pesnik psalama
procesije (lat. processio) sveana povorka, uopte, pisac pobonih pohvalnih pesama.
sveani ophod, litija. psalmograf (gr. psalm6s, graphds) v. psal-
procesni (lat. processus) koji se tie spora, mist.
parnini, parbeni; procesni red red po kome psalmodija (gr. psalmodfa) pevanje psalama i
se vodi parnica. drugih starozavetnih tekstova u hri.
procesus verbalis (lat. processus verbalis) prav. bogosluenju; fig. dosadno, poetniko
usmena parnica, sudsko sasluavanje; pismeno sricanje, na tucanje.
prikazivanje nekog dogaaja, napisan iskaz. psalter (gr. psalterion) v. psalterion.
procidencija (lat. procidentia) med. ispadnu-tost, psalterion (gr. psalterion ini instrumenat)
ispad jednog dela tela. srednjovekovni muz. instrumenat sa icama,
proek (ital. prosecco) dezertno vino od suvog slian harfi; zbirka biblij-skih psalama (up.
groa, obino belog (nazvane po selu psaltkr), duge brojanice koje nose kaluericu
Proseko (u okolini Gorice). u nekim katolikim manastirima; zool.
proematizam (gr. pro-shematizo) v. pro- listavac (trei deo eluca kod preivara).
shematkzam. psaltir (gr. psalterion) u pravoslavno] crkvi:
prudonizam uenje francuskog teoretiara bogoslubena knjiga iz koje se itaju i
radnikog pokreta Pjera ozefa Prudona pevajulsalapg (naziv po tome to su se
(Pierre Joseph Proudhon, 18081865). U nekada psalmi pevali uz pratnju psalteriona).
sutini, Prudonovo uenje ima utopijsko-- psaltirati (gr. psalterion ini instrumenat,
anarhistiki karakter. psallo sviram na inom instrumentu pomou
prunin (lat. prunus) v. cerasin. prstiju) pevati psalme, itati psalme.
prunus (lat. prunus) bog. ljivovo drvo, ljiva.
prurigo (lat. prurigo) med. svrab koe, svr-be, psamizam (gr. psammos pesak) med.
eavica;fig. neodoljiv nagon, velika elja za izbacivanje peska sa mokraom, kod
im. bolesnih od kamena u bubrezima; takoe:
pruritus (lat. pruritus) med. hronian svrab kupanje (ili: parenje) u toplom pesku.
koe, naroito kod bolesnih od eerne psamiti (gr. psammos pesak) pl. geol.
bolesti i bolesti jetre, kod nervoznih i starih mehaniki sedimenti sastavljeni od zrnaca
ljudi. peska u veliini do 1 t.
prusofil (nlat. Prussia Pruska, gr. philos
prijatelj, koji voli) prijatelj Prusa, onaj koji
voli Pruse.
psamomavtija 762 pseudoperipter
psamomantija (gr. psammos pesak, mantefa pseudografum (gr. pseudos, grapho piem)
proricanje) gatanje, vraanje, proricanje iz laan, podmetnut, poturen spis.
peska. pseudodemokratiJa (gr. pseudos, demokratia)
psamos (gr. psammos ) ned. pesak u mokrai vajna, lana, tobonja demokratija.
(kod kamena u bubrezima). pseudodontoza (gr. pseudos, odusre. odontos
psataroza (gr. psatharos krt, sipkav, mek) zub) ned. stvaranje bolesnog zuba.
med. v. psafaroza. peeudoepigrafi (gr. pseudos, epi-grapho)jw. v.
psatiroza (gr. psathyros krt, sipkav, mek) ned. pseudepigrafi.
v. psafaroza. pseudoijater (gr. pseudos, iatros lekar) lani
psafaroza (gr. psaphards)*, krtost, omek- lekar, nadrilekar.
alost, omekanje kostiju. pseudokijeza (gr. pseudos, kyesis trudnoa)
psevd- (gr. pseudos la) v. pseud-. ned. lana trudnoa.
pselafetika (gr. pselaphetos opipljiv, pselaphao pseudoklasicizam (gr. pseudos, lat. classis red,
opipam) vetina raspoznavanja stvari razred) lit. slepo i zbog toga neuspelo
dodirivanjem (pipanjem). podraavanje starogrkih i rimskih pisaca,
pselafija (gr. pselaphao) dodirivanje, pipanje, naroito pesnika (kod nas najznaaj-niji
trljanje rukama. predstavnici toga pravca: Lukijan, Muicki,
pselizam (gr. psellizomai mucam, tepam)l?d. Jovan Sterija Popovi i dr.); up. klasicizam.
mucanje, zamuckivanje, tepanje. pseudokriza (gr. pseudos, krisis)e2r. lana,
pseud- (gr. pseudos neistina, laze, obmana) neprava, nepotpuna kriza.
predmetak u sloenicama, oznaava neto pseudoleukemija (gr. pseudos, Ieuk6s beo,
lano, netano, pogreno, neto to sadri u haima krv) ned. uveavanje limfnih lezda i
sebi obmanu i sl.; pseudo-, dr. organa, prividna belokrvnost.
pseudakuza (gr. pseudos, akoiio ujem) med. pseudologija (gr. pseudos, logia) laganje, la;
obmana ula sluha. lano uenje.
pseudangelija (gr. pseudos, angelia vest) pseudomavt (gr. pseudos, mantis prorok)
lana vest, lana poruka. lani prorok.
pseudapostema (gr. pseudos, apistemi ukla- pseudomedikus (gr. pseudos, lat. medicus
njam, odvraam) med. lani ir, lana lekar) v. pseudoijater.
gnojnica. pseudomesija (gr. pseudos, hebr. masschiach)
pseudartroza (gr. pseudos, arthron zglob) lani mesije, laneni prorok.
ned. obrazovanje lanog zgloba, naroito kod pseudomnezija (gr. pseudos, mimnesko seam
potpuno neizleenog preloma kostiju i kod se, mnesis seanje) peke. obmana u seanju,
uganua koje nije sasvim dovedeno u red. kada nam se neto to prvi put vidimo uini
pseudastma (gr. pseudos, asthma teko poznato, ili kad nam se neto to smo ve
disanje) ned. lana sipnja (usled otoka u ranije uli ili videli uini potpuno novo i
organima za disanje). nepoznato.
pseudafija (gr. pseudos, aphe pipanje, pseudomorfoza (gr. pseudos, morphe oblik)
dodirivanje, apto dodirnem, pipam) ned. min. javljanje minerala u kristalnim oblicima
obmana dodirnog ula (ula pipanja). drugog minerala.
pseudepigrafi (gr. pseudos, epi-grapho) pl. spisi pseudomorfom (gr. psefidos, mdrphoma oblik,
sa lanenim natpisima, podmetnuti spisi, lik) tih. lana, neprava ili bolesna tvorevina.
naroito: spisi koji su objavl>eni pod imenima pseudonim (gr. pseudos, 6nyma = 6noma ime)
starih bojih ugodnika i proroka, ali ija je lano ime, izmiljeno ime; pisac koji pie pod
verodostojnost veoma sumnjiva. lanim imenom.
pseudestezija (gr. pseudos, aisthesis oseaj, pseudoviman (gr. pseudos, oputa) sa lanenim
oset) med. obmana oseaja, postojanje oseta imenom, pod lanim ili izmiljenim imenom.
koji zapravo ne moemo imati poto nam pseudoorgaiizmi (gr. pseudos, organon orue)
nedostaje organ koji je za njega potreban, pl. prirodne ili anorganske tvorevine koje,
npr. oseanje da kreemo prstima noge koja svojim oblikom, podseaju na biljke ili
je odseena, amputirana. ivotinje, zbog ega su ih ranije smatrali
pseudo- (gr. pseudos) v. pseud-. okamenjenim ostacima organi-zama.
pseudoblepsija (gr. pseudos, blepsis vid) med. pseudoparaziti (gr. pseudos, parasitos goto-
obmana vidnog ula; svaki nedostatak u van) pl. biljke ili ivotinje koje ive na
oima uopte. drugim organskim telima, ali ne izvlae
pseudogeuzija (gr. pseudos, geusis ukus) ned. hranu iz njih; up. izraziti.
obmana ula ukusa. pseudoperipter (gr. pseudos, peri oko, okolo,
pseudograf (gr. pseudos, grapho piem, pter6n krilo) arh. grki hram sa slobodnim
beleim) krivotvorilac spisa, falsifikator stubovima na prednjoj i zadnjoj strani, a na
spisa. uzdunim stranama na polu-stubovima koji
pseudografija (gr. pseudos, graphfa pisanje) samo upola vire iz zidova.
krivotvorenje spisa, falsifikovanje spisa.
pseudopetrefakti 763 psihizam
pseudopetrefakti (gr. pseudos, lat. petre-facta) isidracij(um) (gr. psidrakion) med. vodeni
pl. v. pseudoorganizmi. mehuri, naroito na w u ili vrhu jezika,
pseudopija (gr. pseudos, ogab vidim) ned. v. nazvan po tome to se nekada verovalo da se
pseudopsija. takav mehuri stvori na jeziku kad neko
pseudoplazma (gr. pseudos, plasma tvorevina) neto slae (psydros = pseudes laljiv).
med. bolesni izrataj. psiksis (gr. psyxis) med. hlaenje, rashlai-
pseudopleurezija (gr. pseudos, pleur6n bok, vanje; nazeb, prehlada.
rebro) med. v. pseudopleuritis. psiktika (gr. psyktikos rashladan, koji
pseudopleuritis (gr. pseudos, pleuron) med. rashlauje, nlat. psyctica) pl. lekovi za
nepravo, lano zapal>enje plune maramice. rashlaivanje.
pseudopneumonija (gr. pseudos, pneuma plue) psiktian (gr. psyktikds, nlat. psycticus) koji
v. pseudopneumonitis. hladi, koji rashlauje.
pseudopneumonitis (gr. pseudos, pneuma) psiloza (gr. psilosis elavljenje, elavost)
med. nepravo, lano zapaljenje plua. med. gubljenje kose ili dlaka, elavljenje.
pseudopodiji (gr. pseudos, pus gen. pod6s psiloma (gr. psilos elav) med. elavost.
noga) biol. lane noice, nestalni pro-dueci psilometrija (gr. psilometrla) herojska, ep-ska
protoplazme, neodreena oblika, kod poezija kod starih Grka, koja se pevala bez
praivotinja, a koji slue za pokretanje i muzike pratnje.
uzimanje hrane. psilotrian (gr. psi!6s elav, go, thrix dlaka,
pseudopolip (gr. psefidos, polys mnogi,, piis vlas) koji skida dlake ili kosu, koji
noga) med. nepravi, lani polip \up. polip. oelavljuje.
pseudopsija (gr. pseudos, opsis vid) med. psitakozis (gr. psitak6s papagaj) med. papa-
obmana vidnog ula koja se sastoji u tome gajska bolest" (bolest slina tifusu).
to se nekome ini da vidi neto to ne psitacizam (gr. psittakos papagaj, lat.
postoji. psittacus) psih. papagajsko brbljanje,
pseudorazis (gr. pseudos, orasis vienje, vid) nedostatak neposrednosti miljenja, govorenje
med. v. pseudopisija. bez svesti o znaenju izgovara rei.
pseud-oreksija (gr. pseudos, orexis teenje, psih- (gr. psyche) predmetak u sloenicama sa
prohtev) med. lana elja za jelom. znaenjem: duh, dua, duevan.
pseudosifilis (gr. pseudos, sys svinja, phi-los psiha (gr. psyche) dua, duh; fil. naelo ivota,
prijatel>, koji voli) med. pojava koja ima osnova ivota;zool. vrsta leptira (kao olienje
slinosti sa sifilisom, ali nije sifilis. ivota i besmrtnosti due); mit. Amorova
ljubavnica, koju su stari Grci predstavljali
pseudoskop (gr. pseudos, skopeo posmatram) kao izvanredno lepu devojku sa leptirovim
ont. sprava kroz koju posmatrani predmeti krilima; veliko i pokretno sobno ogledalo koje
izgledaju drukiji no to su stvarno, kroz stoji na podu i u kome se moe ogledati ceo
koju se npr. ispupenja vide kao udubljenje i stas.
obratno; pseudoskopske obmane nehotine psihagog (gr. psychagogeo) voa dua; due-
optike obmane u pogledu veliine, oblika i prodavac; mit. nadimak Hermesa koji je
pravca linija, figura i dr. vodio due pokojnika u podzemni svet.
pseud-osmija (gr. pseudos, osme miris) med. psihagoga (gr. psychagogeo) pl. med. sredstva,
obmana ula mirisa, pogreno oseanje lekovi protiv nesvestice i prividne smrti;
mirisa. psihagogika.
pseudostoma (gr. pseudos, osteon kost) med. psihagogika (gr. psychagogeo) pl. med. v.
nepravo, lano stvaranje kosti. psihagoga.
pseudosfrazija (gr. pseudos, osphrasfa mi- psihastenija (gr. psyche dua, astheneia
risanje, miris) med. v. pseud-osmija. slabost) med. duevna slabost ili oboljenje koje
pseudotabes (gr. pseudos, lat. tabes) med. se sastoji u nesposobnosti za voljne odluke, u
prividno, lano suenje kime. utuenosti, u stalnoj uplaeno-sti, u tenji za
pseudotanatos (gr. pseudos, thanatos smrt) samoom i u izbegavanju drutva.
med. prividna, lana smrt. psihentonija (gr. psyche, entefno zategnem,
pseudofilozof (gr. pseudos philosophos) lani napregnem) prekomerna duevna
filozof, nadrifilozof. napregnutost.
pseudoftiza (gr. pseudos, phthfsis suica) psihentonian (gr. psyche, entefno zategnem,
med. lana suica. napregnem) koji izaziva duevno na-
psefiti (gr. psechos oblutak, ljunak) kol. prezanje, koji je u vezi sa duevnim na-
mehaniki sedimenti sastavljeni od veih i prezanjem.
krupnijih komada, bilo zaobljenih psihizam (gr. psyche) filozofsko uenje po
(konglomerati) bilo uglastih (breije). kome je dua neto materijalno ili teno;
psefokratski (gr. psephos kamiak za takoe: uenje da je dua neto isto duhovno
glasanje, kratos jaina, snaga, vladavina) koji i natulno; duevni ivot uopte, svesni i
vlada na osnovu veine u skuptini. nesvesni; up. idealizam, spiritualizam.
psihijater 764 psihomantija
psihijater (gr. psyche, iatros lekar) ned. lekar psihografija (gr. psyche, graphia pisanje,
za duevne bolesti. crtanje) predstavljanje individualnih duevnih
psihijatrije (gr. psyche, iatrefa leenje) med. pojava i sadraja.
nauka o duevnim bolestima, njihovim psihodinamika (gr. psyche, dynamis snaga) fil.
uzrocima, o njihovom razvitku i leenju. dinamika duevnog ivota, nauka o duevnim
psihiki (gr. psyche, psychikos duevni) silama (Herbart), o dinami-kim izraajima
duhovni, duevni, koji se tie due;psi-hike duevnog.
bolesti duevne bolesti. psihodrama (gr. psyche, drama)noer. monolo-
ka pesma koja prikazuje neku dramsku
psiho- (gr. psyche) predmetak u sloenica-ma radnju, a od monodrame ili solo-scene se
sa znaenjem: duh, dua, duevni. razlikuje naroito po tome, to svoje efekte
psihoanaliza (gr. psyche, analysis postie bez ikakvog scenskog aparata.
ralanjavanje, razglabanje) ralanjavanje psihoza (gr. psychosis dua) 1. duevni
due u cilju to boljeg razumevanja i poremeaj za razliku od neuroze, teak
poznavanje njenih osobenosti; otkrivanje poremeaj linosti sa ozbiljnim posledicama
skrivenog, zaboravljenog i u podsvest po- po odnose jedinke sa sredinom; 2. duevno
tisnutog u duevnom ivotu, kao i nesve-snih raspoloenje, opte stanje uzru-janosti,
elja i nagona, poglavito spolnih, koji nisu uzbuenosti, obuzetosti nekim dogaajem
bili zadovoljeni te nesvesno tee za (npr. ratna psihoza).
zadovoljenjem, izazivajui pri tom esto psihoid (gr. psyche, efdod vid, oblik)
bolesne pojave, koje se otklanjaju time to tvorevina ili sila slina dui, jedan kompleks,
njihovi pravi uzroci, tj. one nesvesne elje i npr. kod niih bia, koji ba nije istovetan sa
nagoni, preu iz podsvesti u svest. Osniva pojmom dua", ali se ipak samo psihiki
ovoga psiholokog pravca je Sigmuid Frojd moe protumaiti da bi se izvesne radnje tih
(Freud, 1856-1939) po kome se naziva, i bia mogle shvatiti.
frojdizam; pr. psihoanalitiki. psiholatrija (gr. psyche, latreia oboavanje)
psihobiologija (gr. psyche, bios ivot, 1o-gf a duboko potovanje due umrlih,
nauka) fil. biologija duevnog ivota, nauka o psiholog (gr. psyche, 16gos) ispitivalac due,
biolokim zakonima duevnog ivota, ili poznavalac duevnih pojava i duevnog
nauka o duevnim silama; biopsihologija. ivota uopte, onaj koji se bavi psihologijom
psihovitalizam (gr. psyche, lat. vita ivot) fil. kao strukom.
v. psihobiologija. psihologizam (gr. psyche, logfa) fil. shvatanje
psihogeneza (gr. psyche, genesis postanak) po kome je psihologija osnov celokupne
razvitak due, nauka o duevnom razvitku filozofije, sve ostale nauke u stvari su samo
deteta, ivotinja itd. primenjivanje psihologije, te je, prema tome,
psihogenetiki (gr. psyche, genesis) koji se tie ona jedina nauka; shvatanje da se iz zbivanja,
(ili koji dolazi u toku) razvitka due; koji se procesa duevnih mogu izvesti zakoni
prouava s obzirom na postanak i razvitak miljenja i znaenja, pojmovi; supr.
duevnog ivota. logicizam, fenomenologija.
psihologija (gr. psyche, logia) nauka o dui, tj.
psihogeni (gr. psyche dua, gen- koren od o onome to se pod pojmom dua"
gfgnomai postanem) koji je prouzrokovan razumeva, o injenicama, zakonima i
psihikim putem, koji je psihikog porekla, razvitku duevnog ivota uopte; za razliku
koji je postao pomou predstava. od filozofije, odnosno metafizi-ke, ona je
psihogimnastika (gr. psyche, gymnastike empkrijska nauka, tj. njen predmet su pojave
vebanje) kolovanje (ili: uvebavanje) tzv. neposrednog, unutarnjeg iskustva, one
duhovnih radnji, funkcija: miljenja, koje svaka svesna jedinka nalazi u sebi kao
oseanja i htenja (npr. antropozofsko neto to joj je neposredno dato.
kolovanje duha austrijskog filozofa Rudolfa psihologisti (gr. psyche, I6gos) pl. fil. pristalice
tajnera, 18611925). psihologizma.
psihognozija (gr. psyche, gnosis poznavanje, psiholoki (gr. psyche, logikos) koji spada u
saznavanje) fil. poznavanje due, vetina psihologiju, koji je u vezi sa psihologijom.
upoznavanja due. psihom (gr. psyche) duevni, psihiki dogaaj,
psihogram (gr. psyche, gramma crta) opis psihika pojava.
duevnih osobina jedne linosti. psihomant (gr. psyche, mantis vraar, poga-
psihograf (gr. psyche, grapho piem, a, predskaziva) dozivam duhova, onaj
beleim) spiritistiki aparat koji spi-ritiste koji je u vezi s duhovima; takoe: izgoni-lac
dovodi u vezu sa duhovima": jedna ploa sa duhova.
slovima, brojkama i reima koje se esto psihomantija (gr. psyche, mantefa vrzmanje,
javljaju (npr. da" i ne"), na kojoj duhovi, u pogaanje, predskazivanje) prizivanje
stvari medijumova ruka, sastavljaju rei i duhova, optenje sa duhovima; izgonjenje
reenice i tako saoptavaju svoje poruke. duhova;^, nekromantija.
psihomatika 765 psoromijazma
psihomatika (gr. psyche, matheln uiti) psihofizika (gr. psyche, physike) nauka o
nauka o psihikim pojavama. odnosima izmeu due i tela, naroito:
psihomahija (gr. psyche, mache borba) du- matematiko uporeenje fizikih na-draaja
evna, duhovna borba. sa dejstvom tih nadraaja na duu
psihometrija (gr. psyche, metria) pokuaj ili, (lsihofiziki zakon, Veber-Fehne-rov:
zapravo, elja da se psihiko predstavi nadraaji ine geometrijsku progre-siju, oseti
matematikim putem. ine aritmetiku progresiju).
psihomonizam (gr. psyche, m6nos jedini) fil. psihofiziki paralelizamfg. odnos izmeu due
shvatanje po kome je sve to je dato i to i tela, psihikog i fizikog, koji se sastoji u
postoji psihika prirode. tome to ovo dvoje jedno drugom odgovara i
psihomonisti (gr. psyche, monos jedini) pl. fil. na svoj se nain dopunjuje, ali nije
pristalice psihomonizma (Fervorn, Cijev i istovetne.
dr.). psihofonija (gr. psyche, phone zvuk, glas)
psihoneuroze (gr. psyche, neuron ivac) pl. med. psiholoko leenje ivanih bolesti
med. funkcionalna oboljenja ivanog pomou gramofonskih ploa koje deluju na
pribora, nervnog sistema, sa telesnim ivani sistem (pronalazak bekog lekara
simptomima, uzetostima, bolovima i dr., Kazimira de Radvana).
naroito sa neurastenijom, histerijom i psihohigijena (gr. psyche, hygfeia zdravlje)
epilepsijom; neuropsihoze. deo socijalne medicine koja se bavi pitanjima
psihonozologija (gr. psyche, nosos bolest, logfa koja su ma u kakvoj vezi sa duevnim
nauka) med. nauka o duevnim bolestima. zdravljem naroda, vodi rauna o duevnim
psihonomija (gr. psyche, nomos zakon) fil. bolesnicima koji su otputeni iz bolnice, o
nauka o zakonima duevnog ivota. telesne defektnoj i duevno zaostaloj deci i
psihopat (gr. psyche, pathos bolest) onaj koji sl.
je duevno poremeen, umobolnik. psihrologija (gr. psychros hladan, bljutav,
psihopatija (gr. psyche, pathos) .ied. duevni logfa govorenje) hladan, bljutav, neslan,
poremeaj, bolest duha, umobolnost. glup govor; preterivanja u govoru upotrebom
psihopatija seksualne (nlat. psychopathia mnogih retorskih figura, bombasti-nost.
sexualis). duevni poremeaj na spolnoj psihroluzija (gr. psychros, luomai kupam se)
(seksualnoj) osnovi, oboljenje duha kao med. kupanje u hladnoj vodi.
posledica spolnog ivota obolelog. psihrometar (gr. psychr6s, metron mera,
psihopatian (gr. psyche, pathos bolest) umio merile) instrumenat koji se sastoji od dva
poremeen, duevno oboleo, umobolan. termometra na istom postelju, od kojih jedan
psihopatologija (gr. psyche, pathos, logfa pokazuje temperaturu vazduha, a drugi
nauka) nauka o bolesnim duevnim navlaen, usled isparavanja tenosti,
pojavama. pokazuje niu temperaturu i to utoliko niu
psihopedija (gr. psyche, pals/ek paidos dete) ukoliko je vazduh suvlji (jer je tada
ped. nauka o vaspitanju duevno bolesne isparavanje jae); na taj nain odreuje se
dece. apsolutna i relativna vlanost vazduha.
psihoseksualan (gr. psyche, lat. sexualis
spolni) koji se tie duevnih osobina psihrometrija (gr. psychr6s, metrfa merenje)
svojstvenih svakom od dva spola ponaosob. merenje vlanosti vazduha iz snienja
psihosociologija (gr. psyche, lat. socius drug, temperature usled isparavanja.
gr. logfa) nauka koja ispituje du-evna psihrofobija (gr. psychros, phdbos strah) strah
zbivanja, duevne procese koji igraju ulogu od hladnoe, naroito od hladne vode.
u postanku, razvitku i izraajima ivota psoas (gr. psoa, nlat. psoas musculns) aoat.
drutvenih gomila i veih zajednica. slabinski mii.
psihoterapija (gr. psyche, therapeia leenje) psoitis (gr. ps6a slabinski mii) ned.
leenje duevnih poremeaja (bolesti ivaca) zapaljenje slabinskog miia.
duevnim uticajima na obolele, leenje psora (gr. rzbga)med. uga.
uticanjem na duu, naroito sugestijom i psorijaza (gr. psora svrab, uga) med. hronina
autosugestijom. bolest koe; javlja se obino na laktovima,
psihotehnika (gr. psyche, technike) deo pri- kolenima i glavi u obliku voria razliite
menjene eksperimentalne psihologije koji veliine, koji se na povrini ljute.
ispituje prilike i uslove ovejeg rada u psorikum (gr. psorik6n, nlat. psoricum) med.
granicama datih stvarnih, privrednik i sredstvo ili lek protiv uge.
tehnikih mogunosti i potreba, kako bi psorian (gr. psorikos) uni, koji se tie uge,
radnik dao to bolji rezultat za to krae ugin; koji slui kao lek protiv uge.
vreme i sa to manje troenja svoje snage; psoromijazma (gr. psora uga, mfasma zaga-
utvruje osobine svakog radnika i enje, zaraza) med. zaraza ugom, ugin
upotrebljava ga na mestu za koje ponajbolje otrov.
odgovara; up. tajlorizam, fordizam.
psoroftalmija 766 puding
psoroftalmija (gr. psora, ophthalmds oko) pubescentan (lat. pubescens) koji se nalazi u
med. ugavost onih kapaka. doba spolnog sazrevanja; obrastao finim
ptarmikum (gr. ptairo kijam, ptarmikos koji dlaicama, maljav.
tera na kijanje, nlat. ptarmicum) med. sredstvo pubescencija (nlat. pubescentia) poetak ra-
za kijanje. stenja brade i dlaka oko spolnog organa,
ptarmian (gr. ptarmik6s) koji izaziva kijanje. spolno sazrevanje, zamomavanje; dobivanje
pterigij(um) (gr. pterygion) med. zadebljanje malja, maljavost.
venjae (oka) u pravcu ronjae i po njoj. pubikum (nlat. pubicum) znat. preponjaa,
pteridofite (gr. pter6n krilo, phyton biljka) stidna kost.
pl. vot. papratnjae. pubiotomija (lat. pubis stidnik, gr. tome
pteriks (gr. pteryx) krilo; med. krilo nozdrve. seenje, rezanje)med. prerez (ili: operacija)
pteroidan (gr. pteron krilo, eidos vid, oblik) preponjae u sluajevima tekog poroaja;
krilast, u obliku krila, slian krilu. pubotomija.
pteroma (gr. pterdn krilo) vrh. krilo jedne publika (lat. publicum) svet; naroito: i-
graevine; takoe: portikus. talaki svet, itaoci, gledaoci, sluaoci,
pteropoda (gr. pter6n krilo, pus rea. podos javnost, narod, ljudi.
noga) pl. zool. krilonoci, vrsta velikih slepih publikacija (lat. publicatio) objavljivanje,
mieva (ljil>aka) u Istonoj In-diji. obznanjivanje, obnarodovanje, objava, obz-
pteroforav (gr. pteron krilo, phero nosim) sa nana; izdanje, izdavanje (knjige); objavljeno
krilima, krilat. delo, izdano delo.
oti-grm (fr. petit-gris) krzno i krznena roba od publikacio bonorum (lat. publicatio bono-rum)
sibirske, sure veverice. prav. javno konfiskovanje (ili: uzapivanje)
ptizis (gr. ptysis) pljuvanje. imovine.
ptizma (gr. ptysma) med. pljuvaka, ispljuvak. publikovati (lat. publicare) objaviti, saoptiti,
ptizmagoga (gr. ptysma pljuvaka, sluz, ago izneti u javnost, tampati (delo, lanak),
izazivam, prouzrokujem)g. med. sredstva za izdati knjigu.
izluivanje sluzi. publikum (lat. publicum) v. publika.
ptijalgoga (gr. ptyalon pljuvaka, ago publikum kolegijum (nlat. publicum colle-
izazivam, prouzrokujem) pl. med. sredstva gium) javno predavanje na visokim kolama
koja izazivaju i pomau luenje pljuvanih (univerzitetima); supr. privatum kolegijum.
lezda. publicirati (lat. publicare) v. publikovati.
ptijalizam (gr. ptyalismos esto pljuvanje, publicist(a) (nlat. publicista) pisac o javnim,
ptyalfzo mnogo pljujem, usta mi puna naroito politikim i drutvenim pitanjima i
pljuvake) med. prekomerno luenje stvarima, novinar (urna-list); ranije: znalac
pljuvanih lezda, esto pljuvanje; saliva- ili nastavnik dravnog prava i nauke o
cija. dravi.
ptijalin (gr. ptyalon pljuvaka) i. amilo-litiki publicistika (nlat. publicista) tampa koja se
ferment pljuvake. bavi dnevnim i aktuelnim pitanjima i
ptiloza (gr. ptilosis) menjanje perja kod dogaajima, dakle: novine, asopisi, pri-godni
ptica, mitarenje; ispadanje kose; med. spisi i sve to putem tampe utie na stvaranje
gubljenje obrva i trepavica. takozvanog javnog mnenja, javnog miljenja;
.up urnalistika.
ptipoen (fr. petit point takica) vrsta veoma publicitet (lat. publicitas) javnost, javno
sitnog i finog goblenskog veza. izlaganje, iznoenje u javnost; raspro-
ptisana (gr. ptisane) med. jemena voda, aj stranjenost; ova knjiga ima veliki publicitet
od jema. ova je knjiga mnogo rasprostranjena, tj. ima
ptozis (gr. ptosis, pad, padanje) med. 1. sputen veliki broj italaca.
eludac; 2. spadnutost onih kapaka; 3.
takoe: = prolapsus; 4. gram. pade, kazus. pubotomija (lat. pubis stidnik, gr. tome
ptomain (gr. ptoma let) hem. otrov koji se seenje) med. v. pubiotomija.
razvija u leinama pri raspadanju, tru-leni pud (rus. pud, lat. pondus teina) nekada-nja
otrov, leinski alkaloid. ruska jedinica za merenje teine = 16,3805 kg.
pubertet (lat. pubertas) spolno sazrevanje, pudenda (lat. pudenda) pl. stidni delovi tela,
spolna zrelost; doba spolnog sazrevanja (kod spolni organi.
deaka izmeu 1418 god., kod devojica puder (fr. poudre, lat. pulvis gen. pulveris)
izmeu 12-15 god.). branjavo belilo za lice; praak, lek u prahu;
pubes (lat pubes) alat. mesto gde se nalazi spolni pesak za posipanje.
ud, dlake oko spolnog uda, bruke; puderisati (fr. poudrer) posuti prakom,
muevnost. posipati prakom; mazati lice puderom.
puding (eng. pudding) omiljeno englesko jelo,
povarak; ima ga vie vrsta, ali se svako,
uglavnom pravi sa branom, jajima, gri-zom,
pirinom, puterom ili salom, ee-
pudla 767 puls
rom, suvim groem ili drugim voem; npr. mainskih odeljenja na brodovima itd.
pee se u pari. pulzacija (lat. pulsatio) udaranje, kucanje,
pudla (nem. Pudel) vrsta malih pasa kovra-ste naroito srca; treperenje svetlosti.
dlake, kudrov. pulzacio aurijum (lat. pulsatio aurium) med.
pudler (eng. puddle) sprava za preia-vanje kucanje u uima.
livenog gvoa. pulzacio kapitis (lat. pulsatio capitis) med.
pudlovati (eng. puddle meati) liveno gvoe kucanje u glavi, naroito u slepoonicama.
preiavati oslobaajui ga uglje-nika. pulzacio kordis (lat. pulsatio cordis) ned.
pudr d' ri (fr. poudre de riz) najfinije brano kucanje srca.
od pirina (za spravljanje bele minke i pulzimantija (lat. pulsus bilo, gr. mantefa
pudera). gatanje, proricanje) proricanje po nainu
pudre-ga (fr. poudrette) ubre, gnojivo u praku kucanja bila.
prireeno od ljudskog izmeta; takoe: pulzimetar (lat. pulsus bilo, gr. metron merile,
mokraa vetaki preraena u gnojivo mera) med. aparat za grafiko predstavljanje,
(urata).. u obliku krive linije, kretanje bila, pulsa;
pudrijera (fr. poudriere) kutija za puder. sfigmograf.
pueblo (tl. pueblo narod) indijansko selo, pulzirati (lat. pulsare) udarati, kucati, biti (kao
indijansko naselje. puls).
pueralna sepsa (lat. puerilis detinji, deaki) pulzometar (lat. pulsus udaranje; bilo, gr.
ned. babinja groznica. metron mera, merile) vrsta crnke za cr-penje
puerilan (lat. puerilis) detinji, detinjski, vode pomou pare.
deaki; detinjast, neozbiljan ili nezreo kao Pulmanova kola vrsta salonskih i spavaih
dete. vagona (naziv po pronalazau, amerikom
puerilizam (lat. puer deak) ponaanje odraslih industrijalcu D. M. Pulmanu).
osoba koje lii na ponaanje deteta. pulmologija (lat. rto gei. pulmonis plue,
puerperalni (lat. puerperalis) porodiljski; pluno krilo, gr. logfa nauka) ned. v.
puerperalna groznica porodiljska, babinja pneumonologija.
groznica, pueralna sepsa. pulmoialvi (nlat. pulmonalis) pluni, koji se tie
puadist pristalica francuskog desniar-skog plua ili im pripada; koji lei plune bolesti.
poslanika Puada (Poujade), koji je oko sebe pulmovarni (lat. rto) v. pulmonalni.
okupljao francusku sitnu trgovaku pulmonija (nlat. pulmonia) med. tuberkuloze
buroaziju. plua, grudobolja; zapaljenje plua.
pul (eng. pool) trg. udruivanje vie trgovakih pulmonian (lat. pulmoneus) bolestan od plua,
preduzea u pekulativne svrhe, kartel. grudobolan; pluni.
pulard (fr. poularde, lat. pullus) utrojeno i pulmotor (lat. rto plue, motor pokretalo)
ugojeno pile, kopun (od 35 meseci). med. sprava za vetake disanje.
pularderija (fr. poularderie) negovanje ivine, pulover (eng. pullover) pletena, obino vune-na
ivinarstvo; naroito: ivinar-nik gde se muka bluza, nosi se ispod kaputa i oblai
utrojena ivina (kopuni) proizvodi i goji preko glave.
uveliko. pulomantija (lat. pullus pile, pilence, gr.
pulvav (polj. polowanie) ispunjeni tetreb (kao manteia vraanje, gatanje, proricanje)
mamac u lovu na tetrebe). proricanje po kokokama.
pulverizator (nlat. pulverisator) v. pilve-rizater. pulpa (lat. pulpa krtina, krto meso) 1. med.
pulverizacija (nlat. pulverisatio) spraenje, zubna sr koja sadri ivac i krvne sudove;
pretvaranje u prah. 2. mesnati delovi ivotinjskog tela; meso
pulverizirati (nlat. pulverisare) spraiti, stui u voa i povra; u apotekama i industriji
prah, pretvoriti u prah, pretvarati u prah, vonih konzervi: upihtijano meso ili
smrviti; raspriti, raspr-ivati, tenost kroz upihtijana sr korenja i plodova, kaa.
trcaljku rasipati u vrlo sitne kapljice. pulpet (lat. pulpitum) naprava slina stolu sa
pulvilus (lat. pulvillus jastue) med. jastu-ast kosom povrinom (za pisanje, note i sl.); up.
zavoj. " pult.
pulvis (lat. pulvis) v. pulfer. pulpitis (lat. pulpa krtina, krto meso,
pulen (fr. poulain, lat. pullus drebe) 1.med. meso)lged. zapaljenje zubne sri; .up. pulpa.
venerina micina u preponama; 2. sp. uenik, puls (lat. pulsus) zool. proirenje arterija
pitomac neke sportske kole (bok-serske, izazvane ritminim potiskivanjem krvi iz
rvake i dr.). srca, koje odgovara kucajima srca i zavisi od
pulzator (nlat. pulsator) vazduni utiski-va, delatnosti srca i sastava zida arterija, bilo; fig.
levkasta sprava za dovoenje vazduha i najosetljivije mesto neke stvari ili oveka;
provetravanje zatvorenih prostorija, napipa ti nekome puls pronai nekome
najosetljivije mesto;
pult 768 puplin
opipati puls na fin nain, zavijeno ispitati punktura (lat. punctura) med. v. punkcija.
ta neko o neemu misli. punkcija (lat. punctio) med. bodenje, ubadanje,
pult (lat. pulpitum, nem. Pult) nalonj, sto sa probadanje tela radi utvrivanja prirode
kosom povrinom za itanje, za pisanje, za bolesti; lumbalna punkcija ubod iglom u
note i sl. slabinski prljen radi vaenja tenosti iz
pulfer (nem. Pulver, lat. pulvis) barut u kime (likvora).
prahu; prah, praina; praak. punski (lat. punicus) koji se tie Punaca,
puma (per. rita) zool. ameriki ili crveni Kartaginjana ili Feniane, njima svoj-stven,
tigar,'kuguar (lat. Felis concolor). koji od njih potie ili im pripada; punski
pumeks (lat. rpeh) plovuac, plavac kamen, ratovi ratovi voeni izmeu Rima i Kartagine
upljikav kamen. u treem i drugom veku pre n. e.; bilo ih je
pumpa (nem. Pumpe) mrk, crpka. tri, a najvaniji je drugi punski rat (219
punalua-brak grupni brak iz kojeg su isklju-eni 201); fig. laan, neveran, veroloman (punska
braa ena i sestre mueva; otkrio ga je T. vernost).
H. Morgan na Havajskim ostrvima. punta (ital. punta) vrh, iljak; rt.
punkt (lat. punctum) v. punktum. punta d'arko (ital. punta d'arco) muz. v. a
punkta dierezeos (lat. puncta, gr. diairesis punta d'arko.
razdvajanje, deljenje) pl. gram. take koje se punta del'arko (ital. punta dell'arco) v. a
stavljaju iznad samoglasnika kao znak da ga punta d'arko.
treba itati kao zaseban i samostalan glas, punca (ital. punzone, lat. punctio) etvrtast ili
npr. poeta = posta. okrugao elini ig pomou koga se izrauju
punktacija (nlat. punctatio) skida, nacrt u metalu izdubene ili ispupene figure, znaci
ugovora, take, uslovi sporazuma, osnovne itd; kalup za metalni novac i medalje; ig
odredbe ega; nain proricanja sudbine iz na zlatu, srebru i platili.
taaka.
punktirati (nlat. punctare) oznaiti (ili: puncirati (ital. punzone) praviti pomou
oznaavati) takama, stavljati (ili: staviti) elinog iga u metalu izdubene ili
znake interpunkcije; istakati, nainiti od ispupene figure i dr.; igosati (zlato, srebro,
taaka; naglaavati, podvla-iti, obeleavati; platinu, nakit).
med. probosti neko mesto na telu da bi izala pun (eng. punch) v. pui.
bolesna tenost; trg. postaviti, navesti pun (eng. punch, hindost. panch, pantsch,
prethodno uslove ugovora; napraviti taku, tj. sskr. pancha, pantscha) pie koje ima pet
obustaviti plaanja; vrana ti iz ovlano sastojaka (panch, pancha = 5): alkohol
baenih taaka; verno reprodukovati u (zrak, rum ili konjak), nakiseo sok (li-
kamenu jedan model; nuz. takom oznaiti da munov ili kakvog drugog ploda), aroma-tian
jedna nota vredi za polovinu vie od svoje zain (aj, cimet, limunovu koru i dr.), eer
obine vrednosti. i vruu vodu ili vrue vino.
punkto homicidii (lat. puncto homicidii) prav. pun-bola (eng. punch-bowle) posuda u kojoj
zbog ubistva oveka. se spravlja pun; pun (pie).
punktuacija (nlat. punctuatio) stavljanje pun-ekstrakt (eng. punch, lat. extractum) svi
pravopisnih znakova; pravopisni znaci; up. sastojci od kojih se spravlja pun:, sem
interpunkcija. vode; pun-esencija.
punktuelan (lat. punctum taka) taan, vrlo pun-esencija (eng. punch, lat. essentia) v.
taan; takast, u vidu take. pun-ekstrakt.
punktum (lat. punctum taka) bod, ubod; gram. pui (eng. roor) zadnji deo broda, fara.
znak koji se stavlja na zavretku reenice i punila (lat. pupilla) l.aaar. kruni otvor na
kod skraenih rei, taka; geoh. granica, duini oka sa prosenim prenikom od 2
poetak i kraj linije \ret. potpuna i 3 mm, zenica.
zaokrugljene reenica; odeljak nekog spisa
koji predstavlja izvesnu celinu s obzirom na lupila (lat. pupilla) 2. prav. siroe, podsvoj-e;
smisao i sadrinu, predmet govora, komad, nepunoletno dete (bez oca) koje je pod
stvar. starateljstvom.
punktum litis (lat. punctum \\tis) prav. predmet pupilaritet (nlat. pupillaritas) prav. malo-
spora, naroito pravnog. letstvo, vreme pod starateljstvom.
punktum materije (nlat. punctum materiae) fiz. pupilarni (lat. pupillaris) prav. sirotni, si-roetni,
materijalna taka, geometrijska taka sa koji se tie siroeta, podsvoje-ta,
fizikim znaenjem, taka sa masom (pojam maloletnika, maloletniki; anat. koji se tie
koji je uveo najdosledniji njutno-vac" Ruer zenice (oka), zenini; pupilarni depozit
Bokovi). novac maloletnika-siroeta koji lei, kao
punktum salijens (lat. punctum saliens taka masa, u banci pod nadzorom suda.
koja odskae) ono to je bitno, sutina pupilni (lat. pupilla zenica) \.anat. zenini.
neega, glavna taka oko koje se sve obre, pupilni (lat. pupilla) 2. prav. v. laksament.
ono to je odluujue u nekoj stvari, puplin (fr. popeline) v. poplin.
glavna stvar, jezgro ega.
pur aki 769 putrefakcija
pur aki (fr. pour acquit) trg. primljeno, plaeno puriforman (nlat. puriformis) med. gnojast.
(na potvrdama o prijemu, raunima i dr.). puro (lat. purus ist)mvd. ist sok (ekstrakt) od
purana (sskr. purana) vrsta staroindijskih mesa (sredstvo za okrepljenje i jaanje).
epsko-didaktinih knjievnih dela, koja purpur (lat. purpura, gr. porphyra purpurni
sadre mitoloke prie o stvorenju, propasti i pu; skerletna boja) najfinija ljubi-
obnovi sveta, dela bogova i junaka, propise o astocrvena boja, koju su prvi prireivali
verskim obiajima i prazno-vanjima, odeljke stari Feniani od bezbojnog soka tzv.
o pravima i dunostima pojedinih kasta, purpurnog pua", koji se tek na svetlosti
filozofska razmatranja itd. oboji; skupocena tkanina ove boje; purpurna
purgavcia (lat. purgantia) pl. med. sredstva za ili skerletna odea, purpurni ili skerletni
proiavanje creva. ogrta, naroito kardinalski; fig. lepota, sjaj,
purgavcija (nlat. purgantia) med. proiavanje rasko, skupocenost, dragocenost.
creva; lek za ienje. purpura (lat. purpura) med. v. pelioza.
purgativ (nlat. purgativnm) med. sredstvo (ili: purpurni (nlat. purpurinum) hem. trioksian-
lek) za ienje creva. trahinon, nalazi se, pored alizarina, u brou
purgativan (nlat. purgativus) koji proi-ava, (nlat. rubia tinctorum), vetaki se dobiva iz
koji pomae ienju (creva). antracena.
purgatorij(um) (nlat. purgatorium) kod purpurna kiselina (lat. purpuricum acidum)
katolika: istilite, mesto gde due umrlih hen. ivotinjska kiselina koja se spravlja od
moraju najpre da okaju svoje grehe, pre no mokrae.
to dospeju u carstvo venog blaenstva; purulenta (lat. purulenta) pl. ned. sredstva za
med. sredstvo za ienje. gnojenje, za izvlaenje gnoja.
purgacija (lat. purgare, purgatio) med. ienje, purulentan (lat. pus, puris, gnoj, purulentus)
proiavanje; prav. opovrgavanje pred med. gnojav, zagnojen.
sudom neke sumnje. purulencija (nlat. purulentia) med. zagnoje-nost,
purger (nem. Burger graanin) malograanin, gnojenje.
ifta, filistar. purulescencija (nlat. purulescentia) med.
purgirati (lat. purgare)^ istiti, oistiti, gnojenje, zagnojavanje, stvaranje gnoja.
proistiti creva; prav. osloboditi se optube, purus putus (lat. purus putus) ist deko", tj.
opravdati se; pripravi svilu za bojadisanje. onaj koji poznaje samo svoju struku a o
purizam (lat. purus ist) ienje jezika od svemu drugom nema ni pojma.
nepotrebnih tuih rei i ravih kovani-ca; pusat (tur. pusat) oruje.
preteranost u tenji za istotom govora, pusta (ma. puszta) velika i travom bogata
istunstvo. ravnica, panjak, stepa u srednjoj Maarskoj
Purim (hebr. pur, purim) veseli jevrejski (danas veinom zasejana penicom,
praznik kojim proslavljaju, 14. i 15.adara kukuruzom i dr.).
(marta), uspomenu na sreno spasenje pustula (lat. pustula). gnojava bubullca,
Jevreja, pomou Estere i Mordoheja, od gnojnica
pokolja koji im je pripremao Haman. pustulozan (lat. pustulosus) med. bubuljiav,
purini (lat. purus ist) hem. grupa baza, gnojniav.
derivati purina (kofein, teobromin, ksantin) put mera za teinu, teg u Undiji = lV2 eng. funta
C3H4N4; sastavni su deo nuklein-skih kiselina = 680,288 g; vrsta kalajnog novca.
i nekih fermenata. putamen (lat. putamen) vot. jezgro u vou sa
purist(a) (lat. purus) onaj koji tei da oisti koticom, kotica.
jezik od nepotrebnih tuih rei, onaj koji putativan (nlat. putativus) tobonji, zamiljen;
preteruje u tenji za ienjem jezika, koji se smatra kao zakonit a nije; putativni
istunac. brak prav. brak u kome, pri sklapanju, obe
puritanac (lat. puritas istota, nlat. purita-nus) strane, ili samo jedna, nisu znale da postoje
istunac, onaj koji se strogo pridrava zakonske prepreke sklapanju toga braka.
postavljenih naela; lan prezbi-terske crkve putir (gr. poter sud za pie, aa, pino
u Engleskoj, koja je htela da se strogo pijem) u pravoslavnoj crkvi: zlatna ili
pridrava evanelske istote. srebrna aa u koju se sipa vino, raz-blaeno
puritanizam (lat. puritas, nlat. puritanus) vodom, i kojim se verni prie-uju.
istunstvo, preterana strogost u vernosti puto (ital. putto)jif. lik malog golog deteta,
postavljenim naelima i obiajima; pokret obino kao ukras na umetnikim
meu engleskim protestantima, u XVI veku, graevinama, naroito esmama i slino; pl.
za odranjem crkve u evanelskoj istoti puti, dei. putino.
(nasuprot anglikanskoj crkvi, koja se u putrescin (lat. putrescere prelaziti u truljenje,
mnogome ugledala na katoliku crkvu). truleti) hem. otrov koji se razvija pri truljenju
purifikacija (lat. purificatio) ienje, mesa.
preiavanje. putrefakcija (nlat. putrefacere) truljenje,
trule, raspadanje.
49 Leksikon
putridan 770 pfifikus
putridan (lat. putridus) truo; pokvaren, kakve grupe koji biva, obino, brzo ugu-en;
smrdljiv. prepad, mali prevrat, pokuaj prevrata.
puf (eng. puff) preterano hvaljenje, preuzno- puist(a) (nem. Putsch) uesnik u puu, pre-
enje, velimanje; vaarska reklama; ne-slana, vratnik, pobunjenik.
preterana ala. pfalc (nem. Pfalz, lat. palatium) palata"; u
pufer (nem. Puffer) na eleznikim vagonima: srednjovekovne j nem. dravi: carski dvorci,
odbojnik, odbijam (elezna naprava u obliku kojih je bilo po celoj dravi, i u kojima su
tanjira na oprugu za ublaavanje sudara). se carevi povremeno bavili radi odravanje
pufva (eng. puff) prailica (ili: jastui) za javnog poretka; takoe: oblast koja je bila
puderisanje. pod neposrednom vlau carevom.
pucolapa (ital. puzzolana) vulkanski tuf, vrsta pfepig (nem. Pfennig) od 1873. god. novana
vulkanske zemlje od koje se pravi malter koji jedinica u Nemakoj, = 1/100 marke.
se, pod uticajem vode, stvr-dnjava (naziv po pfifig (nem. pfiffig) okretljiv, dovitljiv, lukav,
ital. varoi Pucuoli tat Pucali, odakle se prepreden, npr. pfifig ovek.
mnogo dobavlja). pfifikus (nem. Pfiffikus) okretan, dovitljiv,
pu (nem. Putsch) udarac"; iznenadan lukav, prepreden ovek.
oruan ustanak jednog dela naroda ili
R
R, r dvadeseta slovo nae irilice, dvadeset evnika, koju su esto i Isusu pridavali
tree nae latinice (E, t); kao skraenica: uenici i potovaoni (u Bukovom prevodu
.r.=recipe (na receptima); ges. = receazent; Novog zaveta: ravi).
tei.referant; mat. g = radi-jus; fiz. V=oznaka rabijatan (ital. arrabbiato, lat. rabies bes) grub,
za stepen Reomirovog termometru; hen. surov, svirep, besan, pomaman.
Ka=radijum; Kp=radon; Pe=renijum; rabijes kanina (lat. rabies sapta)dged. psee
10\=rodijum; L>=rubidi-jum; besnilo.
Ki=rutenijum. rabin (hebr. rabbi) jevrejski svetenik, jevrejski
Rlmitod. bog Sunca u starih Egipana; praotac verouitelj.
ljudi i bogova, predstavljan sa ptii-jom rabivat (hebr. rabbi) zvanje i nadlelost
glavom. rabina.
raba (tur. araba) teretna zaprena kola. rabiner (hebr. rabbi) -v. rabin.
rabab (arap.) arabljanska violina sa dve do tri rabinizam (hebr. rabbi) nauka o jevrejskom
ice najvie. jeziku, jevrejskoj religiji.
rabarbara (gr. ga, nlat. rha barbarum) bog. rabiniti (hebr. rabbi) pl. v. talmudisti.
ravel, poznata biljka Srednje Azije, iji se rabinski jezik novohebrejski jezik koji su
uti koren upotrebljava u medicini, naroito stvorili rabini, naroito nauni jezik
kao sredstvo za osveavanje i ienje; jevrejskih pisaca od H veka.
inae ukrasna biljka. rabulist (nlat. rabulista) rav pravnik koji
rabarbarin (nlat. rha barbarum)xer. kiselina naopako tumai zakone, brbljivac.
koja se nalazi u rabarbari.
rabat (ital. rabattere oboriti, fr. rabais)ip/-. rabulistika (lat. rabula) izopaavanje zakona,
odbitak, poggust u utvreno] ceni robe, mlaenje gloginja.
snienje cene, smanjena cena. rabulistiki dokaz log. tobonji dokaz, dokaz
rabatan (tur. harab, harap od. arap. harab koji je osnovan na lanim zakljucima.
ruenje; ruevine) koji je bez reda, nepo- rabuni (hebr. rabbuni) na gospodar i uitelj
vezan; troan, polovan, star. (titula kojom su uenici oslovljavali Isusa).
rabat-konto trg. raun o uinjenom popustu u ravi (hebr. rab) -v. rabi.
ceni neke robe. ravlen (fr. ravelin) voj. spoljanji deo utvrenja,
rabadija (tur. arabaci) koija. u obliku polumeseca, koji se obino nalazi
ragl (arap.) izraz kojim beduini nazivaju ispred sredinjeg bedema i izmeu dva
fatamorganu. grudobrana.
rabadija (tur. arabaci) najamni voza robe i ragades (gr. rhagas napuklina, pukotina)ll.
drugog tereta, kirija, kiridija. med. pukotine na koi, naroito venerine na
rabdologija (gr. rhabdos prut, logia) vetina spolnim udovima i u blizini stranjice.
raunanja na tapie. ragadijum (gr. rhagas napuklina, pukotina,
rabdomavt (gr. rhabdos prut, mantis pred- nlat. rhagadium) med. mala pukotina na
skaziva, prorok) onaj koji prorie pomou koi.
tapia, naroito koji pomou arobnog ragastov (ma. ragaszto) okvir vrata ili
tapia nasluuje rude, izvore i sl. prozora.
rabdomavtija (gr. rhabdos prut, mantefa ragbi (eng. rugby) sp. igra izmeu dva tima
predskazivanje, proricanje) proricanje po loptom jajastog oblika, koja se baca rukom
tapiima, otkrivanje pomou tapia pod (13 odn. 15 igraa u timu).
zemljom skrivenih stvari, naroito ruda i raglan (eng. raglan) dug, sportski ili kini, muki
izvora. . gornji kaput (mantil), kod koga rukavi nisu
rabdomahija (gr. rhabdomachia) borba pali- uiveni u ramenima, nego idu od same jake
cama ili rapirima u borakim kolama. (nazvan po komandantu engle-
rabi (hebr. rab, rabbi) uitelj; u vreme Hristovo
poasna titula palestinskog knji-
49*
ragu 772 radine
ske vojske u krimskom ratu, lordu Rag- prolazi voda za rashlaivanje motora,
lanu). hladnjak.
ragu (fr. ragout) jelo od iseckanog mesa ili ribe radijacija (lat. radiatio) fiz. zraenje; brisanje,
sa finim zainima, sosovima; fig. meavina, precrtavanja stava u raunu.
smeta. radij(um) (nlat. ra"dium, lat. radius zrak, ga-
raguzino (ital. ragusino) srebrni novac u diare zraiti) ha, element koji su otkrili Pjer i
vrednosti 1V2 dukata, kovan u Dubrovniku do Marija Kiri, profesori u Parizu, u mineralu
1800. god.; violina, talaro. smoljinac" (pehblenda), atom-ska masa
ragutantan (fr. ragoutant) koji izaziva volju 226,05, redni broj 88, znak Ka, radioaktivan;
za jelom, ukusan; fig. prijatan, umiljat, javlja se kao raspadni proizvod urana u svim
draestan. uranovim mineralima, pri emu je koliinski
Radamant (gr. Rhadamanthys) u grkoj mito- odnos urana prema radijumu gotovo stalan.
logiji sudija u podzemnom svetu. radijumemanacija (nlat. radium, lat. emana-tio
radar (eng. skraeno: radio cfetection and isticanje) hen., fiz. radioaktivan gas koji se
ranging radio koji otkriva i odreuje u stalno razvija iz radijumovih preparata, i koji
prostoru) naprava koja emituje i u iu se sa svoje strane pretvara u kakav vrst
sjedinjuje jak snop talasa nadvisoke frek- radio-element.
vencije i ustanovljava, pomou prijema i radijumterapija (nlat. radium, gr. therapeia
merenja vremena odbijenih talasa, odstojanje, leenje) med. v. pod radioterapija.
visinu i pravac kretanja nekog predmeta na radijus (lat. radius) zrak, zraka (Sunca ili
putu snopa, a da pri tom pomrina, oluja, svetlosti); adat. bica; mat. poluprenik.
oblaci ili magla nita ne smetaju. radijus vektor (lat. radius ues!og)mat. poteg, du
raderford jedinica za merenje radioaktiv-nosti, koja spaja iu sa ma kojom takom krive
nazvana po Ernest-y Rutherford-y, a elipse, parabole, hiperbole.
odgovara koliini ma kojeg radioaktivnogv radikal (nlat. radicalis od radix gen. radicis
izotopa u kojem se u 1 sekundi odigra 10 koren) 1. mat. znak koji oznaava vaenje
raspada. korena iz broja ili algebarskog izraza; 2. kem.
radesiga (dan. radesyge) med. veoma teka osnova baza i kiselina, jednostavna ili
bolest, slina gubavosti, u Norvekoj, sloena materija koja sa drugom nekom
vedskoj, Islandu i dr. materijom moe da obrazuje kiselinu ili bazu;
radiestezija (nlat. radium, gr. aisthanomai 3. fig. ovek koji tei za kore-nitim
oseam) noviji naziv za tobonju sposobnost menjanjem ili unitavanjem nekog stanja,
da se, pomou ravaste leskove grane i napredak ovek, naroito u politici i sl. (up.
drugih arobnih prutia", otkrivaju radikali).
podzemne vode i druga pod zemljom skrivena radikalan (nlat. radicalis od radixre. radicis
tela. koren) korenit, ukorenjen, potpun, te-meljit,
radiestezist onaj koji se bavi radieStezi-jom. osnovan, iz osnova, prvobitan, uro-en, koji je
radij (lat. radius) v. radijus. od prirode, prirodan; mat. korenski; radikalno
radijalan (nlat. radialis) zrani, zrakast; koji leenje leenje iz samog osnova bolesti, tj.
se odnosi na radijus, koji ide u pravcu leenje u potpunosti (za razliku od palijativnog
poluprenika, bini, koji se tie bice ili leenja); radikalna propast potpuna propast;
joj pripada, npr. radijal-ne arterije, radijalni radikalno sire potpuno isto, zgusnuto, kon-
ivci, radijalni miii itd. centrisano sire.
radijan (lat. radius poluprenik) kat. luk kruga radikali (nlat. radicalis korenit, korenski) pl. oni
ija je duina jednaka s polupre-nikom; koji tee za korenitim menjanjem ili
sredini ugao kruga koji lei pod takvim ukidanjem nekog stanja, napredni ljudi; u
lukom. Srbiji lanovi radikalne stranke koja se
radijant (lat. radiare zraiti, radians koji zrai) zalagala za ogranienje vlasti davaoca i za
ishodite, mesto isijavanja; astr. taka na ujedinjenje austrougarskih Srba sa Srbijom.
nebeskom svodu iz koje prividno izviru radikalizam (nlat. radicalis) 1. korenitost,
meteori i meteorski rojevi. temeljitost, potpuna doslednost u zastu-panju
radijaran (lat. radiare zraiti) koji zrai. nekog shvatanja ili sprovoenju nekog
radijarije (nlat. radiaria) okamenjene zraka-ste programa; 2. naela i ciljevi kojima tee
ivotinje (zrakari). radikali.
radijati (lat. radiati)mr. zool. zrakaste ivotinje, radikalno (nlat. radicale) korenito, potpuno, iz
zrakari. osnova, iz korena, temeljno.
radijator (nlat. radiator) 1. zranik, telo kao radikand (lat. radicandus) mat. potkorenik,
deo centralnog grejanja koje greje, zagreva: potkorena veliina, broj ili izraz iz koga
cevi od livenog gvoa ili elinog lima treba da se izvadi koren.
kroz koje prolazi vrela voda ili para u cilju radine (lat. radix) koren; poreklo, stablo,
zagrevanje; 2. pribor sastavljen od tankih osnova; mat. koren (up. potencija); gram. koren,
cevica kroz koje osnova, korenski slog, onaj koji
radikula 773 radio-pelengator
slui kao praosnova cele jedne porodice rei. radio-boje kisele bojene materije za bojadi-sanje
radikula (lat. radicula) bog. korenak. vune, odlikuju se jednostavnou i
radio (nlat. radium) 1. ureaj za odailjanje postojanou; upotrebljavaju se za bojenje
beinim putem na veliku udaljenost raznih pletiva.
elektromagnetskih talasa, pretvarajui ih u radiogen (nlat. radium, gr. gennao raam,
zvuke (slike, znake); aparat za primanje tih proizvodim) med. radijumov preparat sa
zvukova; 2. ustanova za organizaciju radio- ravnomernim i merljivim zraenjem, uzima
emisija; 3. skraenica za radio-telefon, radio- se kao lek u raznim oblicima: u kupatilu,
telegraf, radir-te-legram, radio-aparat. ubrizgavanjem, u kompresima i DR-
radioaktivan (nlat. radium, activus delatan) koji radiogram (nlat. radium, gr. gramma pismo,
ima svojstva radijumovih zrakova, koji pisano) brzojav koji se alje beinom
zrai; radioaktivne pojave svojstvo nekih tela telegrafijom; med. slika stvorena naroitim
da stalno zrae nevidljivim zracima, koji se zracima, obino slika rendgenovim zracima
ponaaju kao katodni, kanalski i Rendgenovi (rendgenogram).
zraci; sve tvari, supstancije koje zrae slino radiografija (nlat. radium, gr. graphla
kao uran i radijum, zovu se radioaktivnim, tj. pisanje) ispitivanje pomou rendgenovih
koje prodiru kroz tvari svake vrste. zrakova; naroito: izraivanje fotografskih
radioaktivitet (nlat. radium activitas delatnost, slika (radiograma) pomou rend-gen-aparata.
dejstvenost) v. radioaktivnost. radio-difuzija (nlat. radium, difuzija, v.)
radioaktivnn elementi elementi koji su planska raspodela mree radio-stanica na
sposobni da emituju (isputaju) nevidljive nekom podruju.
estice i zrake velike energije (radioaktivne radioestezija (nlat. radium, gr. aisthano-mai
zrake kao to su alfa-, beta- i gama-zraci); oseam, opaam) fizioloka osetljivost nekih
takvi su: uran, radijum, polonijum i dr. ljudi prema zraenjima koja potiu od raznih
elementi; ivi orga-nizmi, elije i tkiva materija i predmeta.
izloeni radioak-tivnom zraenju trpe velike radioizotope (nlat. radium, gr. isos isti, topos
promene. mesto) radioaktivne izotope veinom
radioaktivnost (nlat. radium, activitas delatnost, dobijene vetakim putem; pri ra-
dejstvenost) hen. svojstvo elemenata da svojim dioaktivnom raspadanju emituju alfa-, beta-
zracima pocrne fotografsku plou, da jonizuju ili gama-zrake ili pozitrone; imaju veliku
vazduh, da prodiru kroz tvari svake vrste; sem primenu u biohemiji, medicini, hemiji i dr.
urana i radijuma to svojstvo imaju torijum, radio-kompas (nlat. radium, kompas, v.)
aktinijum, polonijum ("prirodna radioaktivnost); elektronski instrument za navigaciju letelica.
vetaka radioaktivnost radioaktivnost koja je radiolog (nlat. radium, gr. logos) onaj koji se
izazvana najpre kod aluminijuma. bavi radijumovim i rendgenovim zracima i
radio-amater (nlat. radium, fr. amateur) onaj njihovom primenom.
koji se radio-tehnikom i radiofoni-jom bavi radiologija (nlat. radium, gr. logia) nauka o
iz ljubavi (a ne profesionalno, po pozivu, po zracima, naroito radijumovim i
zanatu). rendgenovim, i njihovoj praktino] primeni,
radio-aparat (nlat. radium, lat. apparatus) poglavito u medicini.
sprava za primanje talasa emisionih radio-
stanica, radio-prijemnik. radio-lokator (lat. locare postaviti, metnu-ti,
radio-astronomija (lat. radium, astronomi-ja, v.) locus mesto, radius zrak)fiz. u Britaniji naziv
grana savremene astrofizike koja se u zaradar.
ispitivanju slui radarskim ureajima i radio-lokacija (lat. locatio postavljanje, nlat.
metodama radio-tehnike. radium) nain otkrivanja poloaja i puta
radioautogram (lat. radium, autos, sam, udaljenih predmeta, naroito neprijateljskih
gramma slika) slika koja se dobija na vazduhoplovnih i pomorskih snaga, pomou
osetljivoj povrini fotografske emul-zije radioloka tora oke., radara.
delovanjem zrakova radioaktivne sup-stance. radio-metar (nlat. radium, gr. metron meri-lo,
radioautografija (nlat. radium, gr. autos sam, mera) fiz. svetlosni mlin", aparat kojim se
grapho piem) ispitivanje nagomila-vanja energija toplotnih zrakova preobraa u
radioaktivnih materija i njihove razdeobe u mehaniku energiju kretanja.
biljnom i ivotinjskom tkivu pomou radio-nuklidi (nlat. radium, nucleus) pa-
fotografskih ploa i filmova (mnogo se dioaktivni elementi.
primenjuje u medicini, mirko-biologiji i dr.). radio-peleng (nlat. radium, hol. peiling)
radiobiologija (nlat. radium, biologija, v.) grana odreivanje mesta radio-stanice pomou
biologije koja prouava delovanje zraenja radiopelenga tora.
na ivu materiju. radio-pelengator (nlat. radium, hol. peiling)
aparat za pelengiranje pomou elektro-
magnetnih talasa.
radioskopiJa 774 rajsferlus
radioskopija (nlat. radium, gr. skopeo postaviti na vrste i sigurne osnove; mat.
posmatram) med ispitivanje rendgenovim izvaditi koren nekog broja, korenovati.
zracima. radolendo (ital. raddolcendo) muz, blago,
radio-sonda (nlat. radium, sonda, v.) ureaj za ljupko, umiljato.
ispitivanje viih slojeva atmosfere. radon hen. radioaktivni element, inertni,
radio-televizija (nlat. radium, tele na daljinu, plemeniti gas, atomska masa 222, red. broj
lat. visio vienje, gledanje) 1. ustanova koja 86, znak Rn; nastaje iz radijuma njegovim
stvara i emituje informativne, obrazovne, radioaktivnim raspadanjem; upotrebljava se
zabavne i umetnike televizijske i radio- u medicini i za nauna ispitivanja.
programe; 2. prenos audio-vizuelnih radopijamento (ital. raddoppiamento) muz.
programa sredstvima radio--tehnike. udvajanje, udvostruavanje.
radio-telegrafija (nlat. radium, gr. tele na radopijato (ital. raddoppiato)jMj^. izraz koji
daljinu, graphfa pisanje, beleenje) tele- znai da neto treba dvaput svirati ili pevati.
trafija bez ica, beina telegrafija. raene (ital. ragione) trgovake drutvo,
radio-teleskop ureaj za prouavanje trgovake firma; raonska knjiga knjiga
kosmikih radio-talasa u radio-astrono-miji. koja stoji otvorena na berzi ili u optini, po
radio-telefonija (nlat. radium, gr. tele, phone veim trgovakim mestima Italije, u koju
zvuk, glas) opti naziv za sve ono to svaka trgovake kua upisuje svoju firmu.
obuhvata prenoenje na daljinu govora putem raalovati (rus. razalovatv liiti ina, rainiti)
elektromagnetnih talasa, tele-foniranje bez naroito oficira i podoficira).
ica. razantav (fr- raser, rasant) voj. koji nisko kosi,
radio-terapija (nlat. radium, gr. therapefa koji brie, npr. razantna vatra, razantna
leenje) nauka o lekovitom dejstvu zraka, i paljba.
to: leenje svetlosnim zracima = foto-terapija, razirati (fr. raser, ital. rasare, lat. radere) iati,
leenje rendgenovim zracima = oiati, ostrii (bradu, kosu); brijati, obrijati;
rendgenoterapija, leenje radijumovim sravniti sa zemljom, razoriti, unititi
zracima =radijumterapija. (utvrenje).
radio-tehnika (nlat. radium, gr. technike) razura (lat. radere grepsti, strugati, rasura
tehnika koja slui dejstvom struganje; ostruina) izbrisano, precrtano
elektromagnetnih talasa, tj. tehnika mesto (u spisu): upljina, praznina
prenoenja na daljinu znakova, govora, napravljena brisanjem; kod katolikog
muzike ili slika elektromagnetnim talasima. svetenstva: sveano postrinsenje, odse-canje
radiotorij hen. radioaktivni izotop toriju-ma, kose; farm. istrugana apotekarska roba.
atomska masa 228, poluvreme raspadanja RAI skr. od Radiotelevisione Italiana
2,02 godine; nastaje radioaktivnim Italijanska radio-televizija.
raspadanjem mezotorijuma. raja (arap. gaa'ua stado tur. gaua), nemusli-
radioficirati (nlat. radium, lat. facere) raditi) manski podanici u nekadanjoj Turskoj,
podizanje, uvoenje radio-instala-cija, radio- uglavnom hriani, koji su bili podlo-ni
stanica i sl. plaanju haraa;fig. sirotinja, prezreni stale.
radioficirati (nlat radium, lat. facere) rajber (nem. Reiber) obrtna kuka za
sprovesti, sprovodili radiofikaciju. zatvaranje vrata, prozora i sl.
radiofonija (nlat. radium, gr. rbpe zvuk, glas) rajetin (arap. gaa'ua stado, tur. gaua) hrianin
izazivanje (ili: proizvoenje) zvuka putem u bivoj Turskoj, koji je morao da plaa
svetlosnih ili toplotnih zrakova, koji se, u hara; fig. siromaan, prezren ovek; up.
pravilnim prekidima, putaju na osetljivu raja.
plou. rajsbret (nem. ReiBbrett) etvrtasta daska od
radiofor (nlat. radium, gr. phero donosim, mekanog, obino amovog drveta (kao
nosim) med. aparat sa strujom visokog napona, podloga za crtanje).
slui za leenje bolesti ivaca, reumatizma i rajsnegl (nem. ReiBnagel) ekseri sa irokom
sl. glavom za privrivanje na tablu hartije za
radio-hemija (nlat. radium, hemija, v.) crtanje.
moderna grana hemije koja prouava rajspapir (nem. Reispapier) hartiji slina
delovanje radioaktivnih zraenja na materiju. materija za slikanje akvarela i fabri-kaciju
radirati (lat. radere) 1. strugati, ostrugati; cvea.
izbrisati, brisati struganjem ili gumom; 2. rajsfeder (nem. ReiJJfeder) pero za crtanje
raditi crte elinom iglom na bakarno j, tuem.
cinkanoj ili eline j ploi premazanoj rajsferlus (nem. ReiBverschluB) zip, na-prava
voskom ili lakom. za brzo spajanje (zatvaranje) i razdvajanje
radirung (nem. Radierung) crte izraen (otvaranje) ivica tkanine povlaenjem
radiranjem, bakropis. jednog zatvaraa: dva istovrsna i
radicirati (lat. radicari) ukoreniti, uhvatiti
koren; svesti, vratiti na osnovu, poetak ili
poreklo; osnovati, zasnovati,
rajthozne 775 rampa
ramparirati (fr. remparer, nlat. ataragage) voj. ran (p. rancho) u Junoj Americi: majur,
opkopati, zatititi bedemom ili op-kopom, sala sa naroito razvijenim stoar-stvom.
uaniti. raneri (p. rancheros) pl. meksikanski seljaci
ramplaa (fr. ramplage) gra. ispunjavanje, pansko-indijanskog porekla, odlini radnici,
ispunjavanje; sitan kamen za ispunjavanje jahai, lovci i glavni deo meksikanskih
zidova. konjikih trupa.
rampstek (eng. rumpsteak) kuv. peeno ili rapakivi iii. vrsta granita, crvene boje;
preno pare govee podleine. upotrebljava se u graevinarstvu; nalazi-ta u
ramstek (eng. rumpsteak) kuv. v. rampstek. Finskoj.
rana (lat. tapa) zool. aba; med. prit, mali otok rapatrirati (fr. rapatrier) vratiti u otadbinu,
ispod jezika. vraati u otadbinu.
ranac (nem. Ranzen) vojnika torba koja se rapel (fr. rappel) opozivanje, pozivanje natrag;
nosi na leima, teleak. akt o opozivanju, naroito poslanika na
rand (rand) novana jedinica Junoafrike strani; voj. znak trubom za skupljanje,
Republike, deli se na 100 centa. sviranje na zbor": trg. doplata; poz. izazivanje
rang (fr. rang) stepen u nekom drutvenom ili glumaca da se ponovo pojave; slik. zgodna
duhovnom redu, red, vrsta, poloaj; prvi u razdeoba svetlosti na slikama; dobiti rapel
rangu prvi po redu (s obzirom na vrednost biti opozvan, dobiti opozivno pismo.
ili poloaj). rapelirati (fr. rappeler) opozvati, opoziva-ti;
rang-lista (fr. rang liste) spisak po redu nanovo pozvati; izazivati glumce da se pojave
stareinstva, redni spisak (naroito u vojsci). ponovo; voj. svirati zbor"; slik. ravnomerno
rang-glosa (nem. Rand ivica, gr. glossa razdeliti svetlost na slici.
jezik) primedba napisana sa strane, pored rapert (nem. Rapert) voj. postolje sa tokovima
samog teksta na koji se odnosi, na listu na kome stoje brodski topovi.
knjige ili rukopisa \up. marginalije. rapidamente (ital. rapidamente) muz. brzo,
randevu (fr. rendez-vous) zakazali sastanak ivo; rapido.
(naroito ljubavni); mesto sastanka; zborio rapidan (lat. rapidus) brz, hitar; ustar, nagao,
mesto, zborite. estok, prek (smrt); ivahan (nain
randem kabriolet ili laka kola sa dva toka, izraavanja, stil); letimian (itanje); strm,
u koja su upregnute, jedan ispred drugog, tri strmenit.
konja;_up. tandem. rapidi (lat. rapidus brz, eng. rapids) pl. brzaci,
randman (fr. rendement) prinos; dohodak, vrtlozi, virovi (u severnoameri-kim rekama).
naroito: srazmer prinose u fabrikati-ma koji rapido (ital. rapido) muz. v. rapidamente.
se dobije od sirovina, npr. koliko se sirovog i rapir (fr. rapiere) dug i iljat ma za
rafiniranog eera dobija od 100 kg eerne udaranje bodimice (stariji naziv za flo-ret).
repe, ili npr. kad se kae da je randman raport (fr. rapport) izvep!taj, saoptenje,
dobivanja masti" 30%, to znai da se od dostava, izjava (usmena ili pismena); voj.
svinje teke 150 kg ive mere dobiva 45 kg slubeni izvetaj, iskaz po zvaninoj
masti; dinamiki randman koristan rad dunosti; slubeni razgovor pretpostavljenog
(maine). i potinjenog.
ranirati (fr. ranger) urediti, ureivati. raporter (fr. rapporteur) izvestilac, izve-ta,
povrstati, postrojiti, postrojavati; mane-vrisati prikuplja i donosilac vesti za novine,
vagone; ranirati se dovesti u red, srediti reporter; fig. dostavlja; mat. uglo-mer
prilike; ranirna stanica manevarska stanica. (transporter).
ranimirati (fr. ranimer) ponovo oiveti, raportira (fr. rapporter) izvestiti, izvetavati,
povratiti u ivot; ohrabriti; pojaati boju, podneti izvetaj po slubenoj dunosti,
osveiti boju. saoptiti, dostaviti; trg. prenositi stavove iz
rankontr (fr. rencontre) sluajni sastanak, jedne knjige u drugu.
neoekivan susret; iznenadna svaa, rapsod (gr. rapsodos) onaj koji pojedine
neoekivana svaa, neprijateljski susret, pesme ili odeljke pesama sastavlja u celinu;
sukob, dvoboj, megdan; prilika, povoljan putujui narodni peva kod starih Grka koji
stapa j prilika, povoljan sluaj; trg. nazna- je stare junake pesme, naroito Homerove,
enje, broj strane glavne trgovake knjige u spajao u vee celine i javno pevao ili
drugim knjigama. kazivao narodu, slino naim guslarima.
rantran (fr. rentrant) voj. upadni ugao u rapsodija (gr. rapsodfa) pesma koju ]erapsod
osnovi jednog utvrenja, udubljenje; igra pevao ili kazivao; naroito: pojedini odeljci
koji zauzima mesto onoga to je izgubio pa se Homerovih pesama; otuda: odlomak iz neke
povlai iz igre. vee pesme; pesma potpuno slobodnog oblika
ranula (lat.) ned. otok na donjoj strani jezika ;muz, fantazija slobodnog oblika koja se
usled zatvorenog kanala podviline lezde. naslanja na narodnu melodiju.
ranflman (fr. renflement) apx. izboenost,
ispupenost jednog stuba.
rapsodist 777 raudiJIzam
rapsodist (gr. rapsodla) pisac pesama ili raspatorijum (nlat. raspatorium) hir. instrumenat
muzikih komada potpuno slobodnog oblika i za skidanje pokosnice, strugaljka, makljica;
bez meusobne veze. ratu la.
rapsodomantija (gr. rapsodfa rapsodska raspatura (nlat. raspatura) med. v. raspacija.
pesma, manteia predskazivanje, proricanje) raspacija (nlat. raspatio) med. struganje,
proricanje iz stiha koji prvi padne u oi kad uklanjanje struganjem.
se nasumce otvori knjiga pesama. raster (lat. rastrum grablje) tamp. fino sito u
rapsodski (gr. rapsod6s) istrgnut iz celine, koji cikkografiji koje slui za izradu
je u odlomcima; potpuno slobodan po obliku, tamparskih kliea.
bez meusobne veze. rastral (lat. rastrum) kuz. sprava od mesinga-nog
raptus (lat. raptus) otmica, odvoenje silom; lima sa pet kukica, pomou koje se povlae
oduevljenje, zanos; izliv gneva. ili izvlae notne linije.
rara avis (lat. gaga avis) retka ptica", tj. neto rastrirati (lat. rastrum) povlai linije za note
retko, velika retkost, bela vrana". pomou rastrala.
rarefakcija (nlat. rarefactio) med. proirenje, rata (lat. rata sc. pars izraunati deo)
irenje znojnih otvora; fiz. razre-ivanje obrok, srazmeran prinos ili udeo svakog
vazduha toplotom. pojedinca, deo plaanja, otplata;lrorata (lat.
rarefaciencia (lat. rarefacientia) pl. med. lekovi pro rata) srazmerno, u delovima, u
za irenje znojnih otvora. obrocima, u ratama.
ratanija (p. ratania, nlat. radix rathaniae)
raritet (lat. raritas) retkost, skupocenom; retka farm. koren jedne peruanske biljke veoma
stvar, neto to se retko via ili sreta. opora ukusa, iji se sok, kao tinktura,
ras (arap. ra's glava) u Etiopiji, do 1974. god., upotrebljava kao sredstvo protiv povreda i za
vojni ili civilni zapovednik pokrajine; zaustavljanje krvi.
vojvoda, knez. ratelje (fr. ratelier) soka u koju se ostavljaju
rasa (fr. gase, p. gaga, ital. razza, nem. puke; vetaka vilica, vetaki zubi,
Rasse) vea grupa srodnih bia ivotinja vetake zubalo.
ili ljudi sa istorodnim glavnim oznakama, ratenendo (ital. rattenendo) muz. usporava-
podobnostima, tenjama, navikama, i sa jui, sve lake i lake.
istorodnim duevnim ustroj-stvom, pleme, ratenuto (ital. rattenuto) v. ratenendo.
loza, rod; poreklo, koleno, pasmine; biologija
rasa nauka o sastavu i ustrojstvu, nainu ratinirati (fr. ratiner) sukna i druge vunene
ivota, postanku i razvitku rasa; rasna tkanine kovrati, praviti na njima s jedne
higijena v. eugenika. strane vorie.
ratifikacija (nlat. ratificatio) potvrivanje,
rasada (fr. rassade) stakleni biser ili koral, potvrda da je opunomoenik postupao i radio
inuva, inuvica. u duhu elja i uputstava naredbodavca; u
rasizam (fr. gase, nem. Rasse) 1. uenje o meunarodnim pravu potvrda meunarodnog
nejednakosti ljudskih rasa; javlja se u ugovora koju vre najvii organi drave iji
politikom delanju kobnom po ljudski rod, su predstavnici odn. opunomoenici
da nie rase imaju da slue nekoj vioj rasi; zakljuili ugovor; time ugovor postaje
svaka rasna teorija je nenau-na, jer su punovaan; u graanskom pravu naknadno
drutvene osobine ljudi odreene njihovim odobrenje posla koji je zakljuilo
drutveno-istorijskim, a ne prirodno- neovlaeno lice ili punomonik koji je
istorijskim razvitkom; 2. pokret za prekoraio granice ovlaenja.
odravanjem istote rase, naroito u ratifikovati (nlat. ratificare) v.ratifici-rati.
nacistikoj Nemakoj, koji se, najveim ratifipirati (nlat. ratificare) potvrditi,
delom, sastojao u borbi protiv se-mitizma, u potvrivati, odobriti, saglasiti se, izvriti
spreavanju uticaja Jevreja na duhovni, ratifikaciju; usvojiti naknadno.
ekonomski i politiki ivot naroda.
rasisti (fr. gase, nem. Rasse)mr. pristalice i ratihabirati (nlat. ratihabere) v.ratifici-rati.
pobornici rasizma; v. rasizam. ratihabicija (nlat. ratihabitio) v.ratifikacija.
raton (fr. raton) zool. v. rakun.
raskacija (nlat. gazsa1;)med. iskaljavanje, ratula (nlat. ratula) med. v. raspatorijum.
izbacivanje sluzi iz grla. raudi (eng. rowdy, rowdies) pl. larmadije,
raskol (rus. raskol) cepanje pravoslavne crkve grubijani i nasrtljivci u veim gradovima
u Rusiji, sektatvo. Sjedinjenih Amerikih Drava, naroito:
raskolnici (rus. raskolnik) jeretici, otpadnici od zaludni mladii koji su vazda gotovi na
pravoslavne (dravne) vere u Rusiji, koji su pustolovine i prestupe.
se 1666. otcepili i osnovali bezbroj raznih raudijizam (eng. rowdy) nered i uznemirenost
sekta, sektai; izma-tici, staroverci, u gradu koji izazivaju raudi svojim
malokanci, moreljiki, stranjikk. pustolovinama i ispadima.
raut 778 racionalizam
raut (eng. rout) sveana veera za zvanice, rahiokifoza (gr. rachis, kyphos kriv) med.
prijem koji ima esto i politiki znaaj. krivljenje kime unazad.
raucedo (nlat. raucedo) med. v. raucitas. rahiolordoza (gr. rachis, lordos napred
raucitas (lat. raucitas) med. promuknutost, iskrivljen) med. krivljenje, iskrivljenost kime
promuklost, rapavost glasa. unapred.
raut (nem. Rausch) opijenost (alkoholom, rahiomijelitis (gr. rachis, myelos sr) med.
opojnom drogom i sl.). zapaljenje lene modine.
raf (arap.) pregrada, pretinac, polica, stelaa. rahiomijeloftiza (gr. rachis, myelos sr,
rafa (gr. raphe) znat. av, npr. lubanjski av. phthfsis suica) med. suenje kime
rafal (fr. rafale) vihor, jak i iznenadan vetar; (hrptenjae).
voj. iznenadan napad brzom paljbom (rafalna rahioparaliza (gr. rachis, paralysis uzetost)
vatra). med. uzetost lene modine.
rafalna vatra voj. v. rafal. rahioplegija (gr. rachis, plege udarac) med.
rafanija (gr. raphanos) ned. ruski katar. uzetost ivaca lene modine.
rafija vlakno dobivene od madagaskarske rahioreuma (gr. rachis, rheq teem, curim)
biljke Raphia ruffia, slui za povezivanje u med. bol u krstima, krstobolja.
voarstvu, za pletenje korpi i dr. rahiotom (gr. rachis, tome seenje, rezanje)
rafinada (fr. raffinade) preiavanje eera; hir. instrument za seenje kimene (hrbat-ne)
preieni eer, najfiniji eer. duplje.
rafinaa (fr. raffinage) v. rafinada. rahiofima (gr. rachis, phyma izrataj, otok)
rafiner (fr. raffineur) preiava eera, med. otok kime.
preraiva eera. rahitis (gr. gasv)med. esta bolest kostiju kod
rafinerija (fr. raffinerie) tvornica za pre-radu dece, sastoji se u tome to se kosti, usled
eera; preiavanje eera, pre-rada nepravilne ishrane ne skreavaju nego ostaju
eera; postrojenje za preiavanje i meke i gipke, engleska bolest; krivljenje
oplemenjivanje neeg, npr. bakra, kime.
mineralnog ulja, nafte i dr.; pravljenje rahitian (gr. rachis) med. koji boluje od
neega finijim, prefinjenost; fig. izve- engleske bolesti, mekanih kostiju.
taenost, prepredenost. rahmetli (arap.-tur. rahmetli) pokojni, po-ivi.
rafinirav (fr. raffine) preien, napravljen ranija (fr. ration) 1. odreena mera, dnevni
finijim, profinjen; prepreden, lukav, dosetljiv, obrok u vojsci, naroito za konje (za
dovitljiv. razliku od obroka hrane koji sleduje
rafinirati (fr. raffiner) preistiti, pre-iavati vojnicima, porcije).
(eer, petrolej i dr.); oistiti metal; praviti radija (arap. rgaca, rgacia) 2. prvobitno:
finijim, profi-niti. pohod muhamedanac^ u borbu protiv
rafinoza (fr. raffinose) vrsta eera kojega ima nevernika; vojniki pljakaki pohod;
u melasi eerne repe; melitoza. masovna potera policije za sumnjivim
osobama.
rafosimfiza (gr. raphe av, symphyo srastem) racio (lat. ratio razum) raun; obzir;
med. sraslost lubanjskih avova. razmiljanje, miljenje, razum; naelo,
rafreirati (fr. rafraichir) osveiti, ras-hladiti, pravilo; pravilno ureenje, put i nain, mera;
okrepiti, potkrepiti; popraviti, doterati, razlog, uzrok, osnov.
obnoviti; voj. zastati u maru radi odmora. raciolatrija (lat. ratio, gr. latreia oboavanje)
rafreiser (fr. rafraichisseur) sud za hlaenje oboavanje (ili: preterano potovanje)
pia; sprava za razbijanje osveava-juih razuma.
tenosti u kapljice (radi rashlai-vanja lica). racio legne (lat. ratio legis)npas. osnov zakona,
rahat-lokum (arap.-tur. rahatlokum, rahati-- zakone ki osnov; duh i cilj zakona.
halkmn) najomiljenija istonjaka poslastica: racionalan (lat. rationalis) fil. razumljiv,
pihtijasta masa od pirinanog branka, sa obdaren razumom; razumni, osnovan na
eerom, vonim sokovima, bademom, razumu; nauniJmat. koji se moe izraunati
orahom ili lenikom; ratluk. potpuno, izraunljiv, izraen bez kore-nova
rahi- (gr. rachis) predmetak u sloenicama sa znaka; izraljiv celim koliinama (supr. fil.
znaenjem: lea; kima, hrptenjae. empirijski; mat. iracionalan).
rahiagra (gr. rachis, agra plen) ned. kostobolja racionalizam (nlat. rationalismus) primena
u kimi. razuma na sve to je oveku dato u iskustvu;
rahialgija (gr. rachis, algos bol) med. bol u da razum o tome sudi, ispituje i shvata; fil.
kimi, kimobolja, hrptobolja. pravac koji smatra razum i miljenje kao
rahialgitis (gr. rachis, algos bol) med. zapaljenje jedini, ili bar najglavniji izvor saznanja,
lene modine. kojim se jedino moe doi do istine
(racionalistiki filozofi su: Elejci, Platon,
Dekart, Spinoza, Lajbnic, Fihte, eling, Hegel,
Herbart i dr.); pravac aktivistike etike koja
smatra razum i nauku kao najveu snagu
oveka; u reli-
racionalizator 779 read
giji: naelo da nijedno versko uenje ne treba reagens (nlat. reagens) stvar koja izaziva
primati bez razumnog ispitivanja i suprotno dejstvo; hen. svaka hemijska tvar,
proveravanja; ubeenje da je razum najvii supstanca koja se, po ulno primetnim i
sudija u pitanjima vere,razumna sepafcynp. osetnim promenama koje sama pretrpi ili
supranaturalizam); lit. doba u knjievnosti u izaziva pri dodiru sa drugim nekim tva-rima,
kome su pisci radili pod uticajem ideja supstancama, upotrebljava za utvr-ivanje
filozofskog racionalizma. postojanja ovih poslednjih supstanca u
racionalizator (lat. ratio razum) onaj koji u napravljenom jedinjenju; reagen-cije.
praktinom delanju radi po savetima razuma, reagencije (nlat. reagentia)mr. hen. v. reagens.
onaj koji radi u duhuracionaliza-cije. reagirati (nlat. reagere) v. reagovati.
racionalizacija (lat. ratio) organizacije neke reagovati (nlat. reagere) protivdejstvovati,
delatnosti na osnovu najcelishodni-jih metoda protivdelati, raditi nasuprot; hemijski
i naina rada, usavravanje, poboljavanje, delovati, vriti hemijske promene; odupreti
poboljanje; racionalizacija proizvodnje se, odupirati se, opreti se, opirati se, davati
smiljenost u radu kojoj je cilj da se to otpor, protiviti se.
manjim utrokom vremena i energije radnika readopcija (nlat. readoptio) prav. ponovno
postigne najvii proizvodni efekat. primanje, ponovno usvajanje.
racionalist (lat. ratio) koji veruje u razum kao u reaktiv (nlat. reagere protivdejstvovati) med.
jedini pravi izvor saznanja; onaj koji uenje funkcionalni duevni poremeaj koji se javlja
i naela svog verovanja izvodi razumom, a kao posledica (reakcija) jakih duevnih
trudi se da otkrivenu religiju shvati razumom potresa ili afekata.
(razmiljanjem); pristalica (ili: pobornik) reaktivav (lat. ge-, agere raditi, nlat. reactivus)
racionalizma. koji dejstvuje suprotno, koji ima protivno
racionalistiki (lat. ratio) razumni, stvoren dejstvo; reaktivni motor v. ra-ketni motor.
razumom, koji je u duhu racionalizma, koji se reaktivirati v. reaktivisati.
tie racionalizma, koji je u vezi s reaktivisati (nlat. reactivare) vratiti u dejstvo,
racionalizmom, koji pripada raciona-lizmu. vratiti u raniju slubu.
racionalnost (lat. ratio) fil. razumnost, ob- reaktivitet (nlat. reactivitas) obnovljena
darenost razumom, sposobnost miljenja; delatnost, obnovljeno dejstvo; fiz. sila koja vri
ivljenje i postupanje prema propisima suprotno dejstvo, otporna sila.
razuma; mag. izraenost bez korenova znaka; reakcija (nlat. reagere, nlat. reactio, fr.
izraljivost celim koliinama, sra-unljivost, reaction) suprotno dejstvo, suprotno dej-
proraunljivost. stvovanje, protivradnja, protivdejstvo; fiz.
racionirati (fr. ration obrok) 1. deliti na obroke, zakon jednakost akcije i reakcije: dejstvo i
podeliti na obroke; up. racija 1. protivdejstvo su meusobno jednaki i po
racionirati (lat. ratio razum) 2. raditi razumno, pravcu suprotni (Trei zakon kretanja, Trei
tj. onako kako je najcelishodnije i Njutnov zakon); med. delatnost nekog dela
najpraktinije. tela izazvana pritiskom na njega; prav.
racionisati (lat. ratio) v.racionirati 1, 2. obnova nekog pravnog spora; u politici:
raciocinacija (lat. ratiocinatio) promi-ljanje, nazadna struja, nazadan pokret,
razmiljanje; razumno zakljui-vanje, nazadnjatvo, namerno koenje napretka ka
razumni zakljuak; dokaz; retorska ili boljem u dravnom i drutvenom ivotu i
poetska figura kojom govornik ili pisac sam unitavanje ve ostvarenog napretka da bi se,
sebe poziva da navede razlog zbog koga je mesto toga, opet uspostavilo ono to je ranije
neto tvrdio. postojalo i to je ve jednom bilo odbaeno
rada (eng. taja, gaja, sskr. gajap, radschan, kao zastarelo, tj. kao smetnja napretku.
lat. geh) kralj", titula domaih vladalaca u reakciovar (fr. reactionnaire) ovek nazad-nih
INDIJI;J/P. maharade. i zastarelih pogleda i metoda u radu,
ra (eng. rash, fr. ras) 1. vrsta lake i glatke nazadnjak.
vunene tkanine. reakcionaran (fr. reactionnaire) nazadan,
ra (eng. rush) 2. sp. tranje punom snagom, na nazadnjaki; zastareo.
kraju trke, da bi se pobedilo; ru. real (nem. Real) 1. tip. postolje na kome stoji
rapa (nem. Raspe, Raspel) turpija. sanduk sa slovima \up. regal 1.
ratel (ital. rastello) voj. izlaz iz neke tvrave real (i., port. real) 2. novana jedinica u raznim
u otvoreno polje; naziv nekih mesta u zemljama i razliite vrednosti; pl. reis.
Hrvatskoj du bive austrougarske granice real (nlat. realis) 3. fil. kod Herbarta:
prema Turskoj. elementarni faktor stvarnosti, apsolutno
Rgveda (sskr). v. Rigveda. jednostavan, nematerijalan, nerazor-ljiv,
re (lat. ge-) 1. latinski i romanski predme-tak (u nepromenljiv i supstancijalan princip bia
ital. ri-) koji u sloenicama znai: natrag, (slian Lajbnicovimmo/gademaL' tako je, na
protiv, ponovo, opet, jo jednom. primer, jedan od reala i dua.
re (ital. ge) 2. ua drugi stepen C-dur skale.
realan 780 realno pravo
realan (lat. res stvar, nlat. realis) stvaran, za studiranjerealnih .nauka na univerzitetu i
predmetan (supr. personalan i verbalan); dr. visokim kolama.
koji odista postoji, istinski, objektivan, koji realna vrednost, stvarna vrednost, prava
postoji nezavisno od miljenja (supr. idealan). vrednost metala od koga je neki novac
realgar (arap., fr. realgar) min. mineral, sulfid iskovan; supr. nominalna vrednost.
arsena, crven sa utim ilicama. realna gimnazija tip osmorazredne srednje kole
realizam (nlat. realismus) fil. uenje da stvari koja tei da u svom nastavnom planu i
postoje nezavisno od subjekta koji ih saznaje programu spoji ciljeve i nastavka sredstva
(supr. idealizam); oznaka za materijalizam; gimnazije i realke, te pored nacionalne grupe
tenja da se stvari gledaju i prikazuju onakve predmeta (u koju spadaju narodni jezik sa
kakve su u stvarnosti; u sholastikoj knjievnou, narodna istorija i geografija),
filozofiji: miljenje da optim pojmovima obraa panju na sive jezike) (francuski,
odgovara, u stvarnosti, realno postojanje; engleski, ruski i nemaki), latinski i
knjievni i umetniki pravac koji tei da matematiku.
prikae stvari i ivot onakvim kakvi su u realna definicijalog stvarno, jedino pravo
stvarnosti; surova stvarnost, smisao za objanjenje neke stvari; supr. nominalna
pravilno shvatanje stvarnosti; naivni definicija.
realizam shvatanje po kome je svet onakav realna enciklopedija stvarni renik, re-nik
kakva ga opaamo ulima. stvari.
realizator (fr. realisateur) ostvarivalac, realna znanja stvarna znanja; up. realne nauke.
ostvariva, izvrilac, privodilac u delo. realna injurija prav. stvarna uvreda, uvreda asti
realizacija (fr. realisation) ostvarivanje, nanesena delom; supr. verbalna injurija.
ostvarenje, izvrenje, izvoenje, privo-enje realna kaucija prav stvarno jemstvo, jemstvo
neke ideje u delo; trg. unovavanje, unovenje. osigurano i obezbeeno davanjem u zalog
realizirati (fr. realiser) v. realizovati. neke stvari.
realna nadnica po Marksu: Ali niti nominalna
realizovati (fr. realiser) ostvariti, ostva-rivati, nadnica, tj. svota novca za koju se radnik
izvravati, privesti u delo, pri-voditi u delo; prodaje kapitalisti, niti realna nadnica, tj. zbir
trg. prodati, pretvoriti (imanje i sl.) u novac, robe koju on moe kupiti za ovaj novac, ne
unoviti, unovava-ti; fil. smatrati stvarnim, iscrpljuju odnose koje sadri u sebi nadnica."
postojeim. realna uvija potpuno ili stvarno stajanje
realije (nlat. realia) pl. stvari koje imaju znaaja dveju ili vie drava u jednu;supr. perso-
za praktian ivot, stvarnosti, stvarna znanja, nalna unija. "
stvarne nauke, stvarne injenice. realna ciganija prav. poziv na sud preko
realist (nlat. realista) u praktinom ivotu: sudskog pozivara.
ovek koji ume, ne podleui nikakvim realne nauke nauke koje se bave predmetima
tradicionalnim obzirima i nenim oseanjima, koji su u neposrednoj vezi sa ivotom i
da vidi i prozre stvarnost kakva jest, da se u njegovim potrebama, npr. prirodne nauke,
njoj na najcelishodniji nain snalazi i ide, ne tehnika i dr. (za razliku od spekulativ-nih i
obazirui se ni na to, pravo cilju koji je sebi filolokih nauka).
postavio, trezven praktiar ;fil. pristalica reali- realni indeks spisak stvari, stvarni registar.
zma; supr. idealist i teoretiar. realni katalog spisak knjiga sastavljen s
realistiki (nlat. realista) koji shvata stvarnost obzirom na njegovu sadrinu; supr. nomi-nalni
onakvu kakva je, koji se upravlja samo prema katalog.
stvarnosti, koji trai u praktinom ivotu realni kontrakt prav. ugovor koji stupa na snagu
samo ono to je korisno; ulan. tek poto jedna od ugovarakih strana izvri
realitet (nlat. realitas) stvarnost, bitnost, neku stvarnu, realnu radnju, tj. ugovor koji se
injeninost, bie, stvarnost onakva kakva je, zakljuuje predajem neke stvari, kao to su
nezavisno od subjekta koji je doi-vljuje i zajam, ostava (depozit), posluga, zaloga.
saznaje; istina, istinitost; pouz-danost; realni leksikon stvarni renik, renik koji
pravinost karaktera; subjektiv-ni realitet ono sadri stvarna znanja.
to se zamilja da postoji, zamiljivost; realni nameti nameti kojima podlee neko
objektivan realitet stvarnost, izvodljivost, nepokretno imanje i koji prelaze na svakog
izvrljivost. sopstvenika toga imanja.
realiteti (nlat. realitates) pl. posedi, nepokretno realni novac stvarni, tj. metalni novac (za
imanje, zemljite. razliku od papirnog i fingiranog novca).
realka (nlat. realis) osmorazredna srednja kola realno (nlat. reale) neto stvarno, ono to
koja, uglavnom, priprema uenike postoji.
realno pravo stvarno pravo, pravo koje se ima
na neku stvar bez obzira na osobu.
reambulacija 781 reverzibilan
u prirodi ne postoji nijedno zbivanje (nijedan 2. pozorine delo sastavljeno od niza odelitih
proces) koje nije spojeno sa trenjem ili scena, epizoda i taaka sa ak-tuelnom
provoenjem toplote, onda su sva zbivanja u sadrinom, sa muzikom i igrom (baletom);
prirodi u stvari ireverzi-bilna, a reverzibilna Z.voj. smotra trupa; 4. prikazi-vanje
zbivanja su samo idealan granini sluaj. Tok najnovijih primeraka mode, modne revije.
svakog zbivanja u prirodi usmeren je tako da revindikacija (nlat. revindicatio) prav. traenje
se zbir entropija svih tela koja uestvuju u povraaja svojine, tuba sopstveni-ka-
zbivanju poveava. Kod reverzibilnog neposednika protiv nesopstvenika-po-sednika.
zbivanja, graninog sluaja, ovaj zbir ostaje revindicirati (nlat. revindicare) polagati pravo
nepromenjen. na neto, traiti povraaj izgubljene ili otete
reverzibilitet (nlat. reversibilitas) prav. po- svojine.
vratljivost, povratnost; fiz. povratnost (eupr. revir (nem. Revier, lat. ripa obala, fr. rivie-ge
ireverzibilnost, ireverzibilitet). reka, rive obala) kraj, predeo, oblast, okrug,
reverzija (lat. reversio obrtanje; vraanje) (npr. ugljeni revir predeo bogat mrkim ili
prav. povraaj ustupljenog dobra gospodaru; kamenim ugljem).
ret. ponavljanje rei u obrnutom ili ra-zliitom revirman (fr. revirement) kor. okretanje broda,
znaenju. obrtanje lae; trg. obraun izmeu vie dunika
reverziovo klatno fiz. klatno udeeno da se moe i poverilaca putem prenosa i poravnanja; fin.
obesiti naizmenino i o svoju obinu taku upotreba vika u jednoj partiji budeta na
veanja i o svoju taku oscila-cije, a da se ne druge budetom nepredviene ili neodobrene
promeni vreme oscilacija. izdatke.
revers (lat. revertere okrenuti, vratiti, reversus) revokacija (lat. revocatio) opozivanje, pori-
pismena potvrda prijeme, priznanice na stvar canje; oduzimanje poloaja ili zvanja; ot-
uzetu na poslugu (npr. knjigu i dr.); nalije, kazivanje, otkaz.
druga strana novca; up. rever. revolver (eng. to revolve okretati, revolver)
revi (fr. revoir, revue) voj. smotra, pregled trupa obrtni pitolj, ili sa vie cevi koje se okrenu
(naroito kao taka programa proslave posle svakog pucnja, ili sa jednom cevi i
kakvog velikog narodnog ili dravnog obrtnim magacinom za metke (obino sa
praznika). 56 metaka); u irem smislu: pitolj koji bez
reviviscencija (nlat. reviviscentia) zool. ponovno ponovnog punjenja pali nekoliko puta; meci
oivljenje, ponovno oivljavanje, npr. mu stoje uareru.
tokara i dr. revolving-kredit (eng. revolve okretati, fr. credit
revident (nlat. revidens) prav. onaj koji se slui veresija) fin. vrsta kredita koji traje
praznim sredstvom revizije. odreeno vreme, ali se u tom roku stalno
revidirati (lat. revidere) pregledati, izvriti obnavlja oko prvobitne visine im imalac
pregled, ispitati. kredita vrati o roku poveriocu bilo ceo iznos
revizije (nlat. revisio ponovno vienje, ponovno bilo samo jedan deo odobre-nog mu kredita;
gledanje) pregled; pra, obnova spora najee se javlja u meu-narodnom
(procesa); pregled i penjanje zakona, kreditnom saobraaju, obino izmeu
ugovora, ustavnih odredaba i sl.; til. poslednji novaninih banaka.
pregled sloga pre ulaska u mainu radi revolt (fr. revolte) buna, pobuna, ustanak;
tampanja, poslednja korektura. bunjenje, jako negodovanje protiv koga ili
revizionizam (nlat. revisio) 1. pokret za ega.
menjanje ustava; 2. pravac u socijaldemo- revoltirati (fr. revolter) buniti, pobuniti, izazvati,
kratskom pokretu koji bi hteo da dovede u pobunu; uzbuniti, izazvati negodovanje
sklad Marksovo uenje sa stvarnim prilikama i ;revoltirati se pobuniti se, buniti se, ustati
potrebama istorijskog razvoja, u stvari sa protiv koga ili ega, negodo-vati.
interesima buroazije (up. lenjinizam, revolucija (nlat. revolutio) 1. prevrat, preokret,
marksizam); 3. traenje da se menjaju naglo i nasilno menjanje postojeeg
odredbe Versajskog ugovora o miru (u periodu drutvenog poretka koje vre dotle priguene
izmeu prvog i drugog svetskog rata). klase. Buroaske ili graanske revolucije
revizioiist (nlat. revisio) pristalica izmene 1618. v. dovele su do novog poretka u
ustava; pristalicarevizionizma u so- drutvu (npr. francuska revolucija);
cijaldemokratskom pokretu; pobornik oktobarska revolucija, proleterska revolucija,
menjanja odredaba Versajskog ugovora o koja se zbila u Rusiji 1917. god., je
miru (v. revizionizam 3). socijalistika revolucija. Cilj socijalistike
revizor (nlat. revisor) ispitiva, pregleda, revolucije je uki-danje kapitalistikih
raunoispita; tip. pregleda revizije (poslednje drutvenih odnosa i njihovo zamenjivanje
korekture). komunistikim. Politiki oblik prelaska od
revije (fr. revue, eng. review) 1. knjievno-- kapitalizma ka komunizmu jeste diktatura
umetniki asopis, sa knjievnim, nau-nim, proletarijata. Engels kae u predgovoru Ma-
kulturnim i politikim pregledom;
revolucionar 783 regijus morbus
nifesta Komunistike partije" da je kla- i sna srednjem veku); iskljuiva prava drave da
borba sada dostigla stupanj gde se iskoriavam vri zakonodavnu, sudsku, nadzornu i izvrnu
i potlaena klasa (pro-letarijat) ne moe vie vlast; znaci kraljevskog dostojanstva. regalitet
osloboditi klase koja je iskoriava i potlauje a (nlat. regalitas) pravo vladanja,
da istovremeno ne oslobodi celo drutvo zauvek pravo posedovanja regalija, regalni (lat. geh
iskoriavani, potlaivanja i klasnih borbi ova kralj, regalis) kraljevski,
osnovna misao jeste jedino i iskljuivo Marksova". vladare ki.
2. astr. kretanje ili oticanje manjeg nebeskog regal-papir (lat. regalis) kraljevska hartija"
tela oko veeg, npr. Zemlje oko Sunca, opti-caj, (hartija veoma velikog formata, za
opticanje, vreme opticanja; 3. potpuno menjanje geografske karte, bakroreze i dr.). regata
ili preobraavala ega, npr. ivotinjskog (ital. regatta) prvobitno: utakmica gondolama
organizma, Zemljine kore (usled velikih poplava, na kanalima Mletaka; docnije, naroito u
zemljotresa i sl.); 4. obrtanje, okretanje; obrt, Engleskoj: veslaka utakmica, trka na
obrtaj. revolucionar (fr. revolutionnaire) amcima; vrsta lake pamune tkanine za
prevrat-nik, uesnik u revoluciji, onaj ije je radnika, bolesnika i letnja odela. regdova
shvatanje da se napredak u drutvu zbiva putem (e. regdovak) eka narodna igra
revolucije. u 2/4 i 3/4 takta (vrsta valcera). regelacija
revolucionara!! (fr. revolutionnaire) pre- (nlat. regelatio) ponovno smrza-
vratniki, koji potie iz revolucije, koji je vanje, ponovno mrnjenje. regenerat (lat.
zasnovan na revoluciji. Revolucionarni regeneratus obnovljen) deo organizma koji je
tribunal (fr. Tribunal revolutionnaire) nastao putem regenera-cije.
vanredni preki sud za vreme velike francuske regenerator (nlat. regenerator) 1. obnovilac,
revolucije, ustanovljen 10. marta 1793. u preporodilac, preustrojitelj; 2. komora sa
Parizu, radi suenja svima protivnicima kanalima kroz koju prolazi topao dim iz pei
revolucije; ukinut 23. maja 1795. godine. ili topao gas posle sagoreva-nja u cilju
revolucionirati v. revolucionisati. revolucionisati iskorienja njihove toplote. regeneracija (nlat.
(fr. revolutionner) pobuniti, dii bunu, izazvati regeneratio) obnavljanje, obnova, preporod,
prevrat; uzbuditi, uzrujati, uzrujavati; preobraziti podmlaivanje, ponovno uspostavljanje; biol.
iz osnova, preobraava ta iz osnova. obnavljanje izgubljenih delova ivotinjskog ili
revolucionist (nlat. revolutio) v.revolucio- biljnog tela, naroito kod niih organizama.
nar, revolucionistiki (nlat. revolutio) v.revo- regenerirati v. regeierisati. regeverisati (lat.
lucionaran. regenerare) obnoviti, ob-navljati, podmladiti,
revocirati (lat. revocare) pozvati natrag, preporoditi, ponovo urediti i time osposobiti za
opozvati; oporei, oporicati, povui, npr. nov ivot ili rad; ponovo proizvesti, ponovo
datu re. uspostaviti; u hemijsko] industriji: ponovnom
revulzija (lat. revulsio odvoenje) med. jako preradom dobiti od otpadaka dobar materijal.
kretanje telesnih sokova; odvoenje i ra- regent (lat. regens koji vlada, regere vladati)
sporeivanje sokova po telu; leenje iza- vrilac vladarske vlasti, onaj koji vlada u ime
zivanjem navale krvi daleko od obolelog kralja (jo neizabranog, ma-loletnog itd.),
organa, da bi se spremila navala krvi na oboleli kraljevski, vladarski na-mesnik. regeitstvo (lat.
organ (vri se putanjem krvi, slaicom, regens, regentis) namesni-
aicama i dr.). regal (nlat. rega, ital. riga, red, tvo; v. regent.
vrsta) 1. polica za knjige, robu i dr.; ta. ormar regermivacija (lat. regerminatio) bog. ponovno
gde stoje sanduci sa slovima; kuz. vrsta orgulj- klijanje, ponovno proklijavanje. regerminirati
skog registre, tzv. oveji glas" (lat. vox (lat. regerminare) bot. ponovo
humana); mala orgulja, bez pedala, za klijati, ponovo proklijavati. regesta (lat. regesta
prenoenje. spisak) pl. sreeni i u sveske povezani prepisi
regal (lat. regalis kraljevski) 2. v.regalija; top. svih vanijih spisa, povelja, pisama i dr. u
kraljevsko slovo", vrsta krupnih kancelarijama i arhivama kraljevskih dvorova,
tamparskih slova, koja po veliini dolaze bi-skupskih rezidencija, manastira i sl.;
posle tzv. imperkjal-slova. regal (fr. regal, p. hronoloki sreeni spiskovi povelja sa
regalo) 3. ast, gozba, goenje, uivanje; naznaenjem sadrine, zbirke starih spisa i
omiljeno jelo; olja crne kafe s konjakom. povelja (veoma vane za prouavanje istorije).
regalija (lat. regalia) kraljevska cigara", regijus morbus (lat. regius morbus) kraljevska
vrsta velikih cigara. bolest, utica.
regalije (lat. jura regalia) pl. prvobitno:
suverena prava i povlastice vladaoca (u
revolucionar 783 regijus morbus
regimenta (nlat. regimentum, fr. regiment, ital. profesija, ali s tim da se obnavlja pod
reggimento))/. puk (vojske);fig. veliko strogim nadzorom sanitetskih i dravnih
mnotvo, gomila sveta. vlasti.
region (lat. regio) predeo, kraj, oblast, regleta (fr. reglette) tip. mesingana ploica kao
pokrajina; podruje; sloj, drutveni red; umeta izmeu redaka, tamparski lenjiri.
med. deo tela; vazduni sloj. reglman (fr. reglement) u re d ba, pravilnik o
regionalizam (lat. regio) oblasno rodolju-blje, vrenju slube, odredba, propis, poslovnih;
pokrajinski duh, tenja za pokrajin-skom egzercirni reglman voj. pravilnik o vebanju
samostalnou; up. partikularizam. vojnika (o vojnoj obuci).
regionalist (lat. regio) pristalica (ili: pobornik) regnum hominis (lat. regnum hominis) care-
regionalizma. vanje ovekovo, tj. na nauci osnovana vlast
regionalni (lat. regionalis) oblasni, pokrajinski, ovekova nad silama prirode (krajnji cilj
koji pripada jednom predelu; koji pripada nauke, koji su postavili filozofi Bekon i
jednom delu tela. Hobz).
regionar (nlat. regionarius) katoliki oblasni regredijent (lat. regrediens) u meninom
svetenik, oblasni biskup. pravu: zakoniti imalac menice koji trai
regirati (lat. regere) vladati, upravljati, naplatu te menice od potpisnika (regresata).
rukovati, voditi; gram. zahtevati odreeni regredijentni naslednik prav naslednik koji ima
pade, npr. seati se ega (gde, seati se" pravo nasledstva u sluaju ako ono ne
zahteva drugi pade); up. reirati. pripadne nekom drugom.
registar (nlat. registrum, fr. registre, ital., p. regredijencija (nlat. regredientia) v. regres.
registro) spisak, popis, spisak rei ili stvari regres (lat. regressus) povratak, povlaenje,
u azbunom redu (na kraju knjige), spisak odstupanje; pribeite; trg. naplata, naknada
sadrine, pregled, uputstvo; trg. knjiga tete, npr. od potpisnika na meni-ci; log.
udeena azbunim redom; muz. jedan potpun vraanje od posledice uzroku, od uslovljenog
red orguljskih duvaljki koji ima za razliite uslovu, od zakljuaka pretpo-stavkama na
tonove jednu duvalj-ku ili vie njih radi kojima je zakljuak zasnovan (ovakav nain
pojaanja tona; oduka na peima za miljenja zove seregresiv-na ili analitika
topljenje; klju na peima (za udeavanje metoda).
toplote).
registar-papir ista hartija velikog formata (za regresant (lat. regressus) v. regredijent.
raunske knjige). regresat (nlat. regressatus) u meninom pravu:
registre (nlat. registra) pl. v. regesta. potpisnik od koga se trai da plati menicu.
registrator (nlat. registrator) slubenik koji regresivan (nlat. regressivus) unazadan, po-
sreuje i zavodi u registar akta koja dolaze i vratni, odstupni, koji dejstvuje povratio; supr.
odlaze. progresivan.
registratura (nlat. registratura) mesto, regresivna metoda log. v. pod regres.
kancelarija gde se vodi registar; vetina regresija (nlat. regressio vraanje, odstupanje)
rukovanja slubenim aktima. 1. kol. povlaenje mora sa kopna, tako da se
registracije (nlat. registratio) zavoenje u spisak njegovo dno ispolji (supr. transgresi-ja); 2. u
(uregistar), registrovanje; graan-sko psihoanaliza vraanje spolnog nagona jednog
venavanje. oveka na ciljeve spolnog prohteva u ranom
registrira (nlat. registrare) v. registro-vati. detinjstvu; 3. ret. v. palilogija.
registrovati (nlat. registrare) zavesti u registar, regresirati (lat. regredi vraati se, ii nazad)
zavoditi u registar; venati (ili: ii natrag, vraati se; povlai se, uzmicati;
venavati) graanskim brakom. naknaditi; regresirati se naplatiti se,
registrofon (lat. registrare, gr. phone glas) naknaditi sebi priinjenu tetu.
aparat za beleenje telefonskih razgovora. regresni dunici drugi red meninih dunika
reglaa (fr. reglage) udeavanje, dovoenje u koji su obavezni da plate menini dug u
red (npr. motora); reglaa aviona radnja sluaju da ga ne plati glavni menini dunik.
kojom se daje avionskim krilima i repnim regresni naslednik v. regredijentni naslednik.
povrinama izvestan nagibni ugao. regrut (fr. gesgie, ital. recluta) vojnik koji treba
regl-detri (lat. regula de tribus sc. numeris) da izdri vojnu obuku, vojnik-no-vajlija,
kat. pravilo trojno, pravilo po kome se iz tri novak; fig, poetnik, novajlija.
poznate veliine nalazi etvrta nepoznata, regrutacija (fr. recruter) v. regrutovanje.
koja sa onima poznatim stoji u izvesnom regrutirati (fr. recruter, ital. reclutare)
odnosu. dopuniti (ili: popuniti) novom snagom,
reglementaristi (fr. reglementer zakonom uzimati nove vojnike vrbovati nove vojni-
odrediti) pl. pristalice reglementacije; supr.
abolicionisti.
reglementacija (fr. reglementation zakonsko
ureivanje) socijalni pokret koji zahteva da
se prostitucija prizna kao slobodna
regrutovanje 785 redova
ke, konaiti; fig. vrbovati, pridobijati, (nove sklad sa propisima ili zakonima;re/uJIG-rati
pristalice, nove planove i sl.). menicu u odreenom roku odgovoriti svojoj
regrutovanje (fr. recrutement) popunjavanje meninoj obavezi, tj. poloiti odreenu
kadra novim vojnicima, uzimanje novajlija u otplatu i interes na ostatak Duga.
vojsku, novaenje. regurgitacija (nlat. regurgitatio) med. vraanje
regrutovati (fr. recruter) v. regrutirati. mleka kod odojadi; podrigivanje, strujanje
regtajm (eng. ragtime) ouz. ameriki muziki natrag.
(klavirski) stil crnakog porekla sa redaktor (lat. redactor) 1. urednik, lice koje
sinkopiranim ritmom; prethodnih deza; uao rukovodi izdavanjem stvari za tampanje i
je i u umetniku muziku (Stravinski i dr.). utvruje njihovu sadrinu; 2. lice koje
regula (lat. regula) pravilo, propis, zakon; sreuje, priprema i rediguje neki tekst za
merile; red, poredak; pravilnost; naelo koje tampu i time daje izdanju konaan oblik.
odreuje nain rada; med. =menstrua-cija. redakcija (nlat. redactio) skupljanje i srei-
regula jurne (lat. regula juris) pravio naelo, vanje rukopisa za tampu; obrada, prera-da,
pravio pravilo. jeziko i pravopisno ujednaavanje svih
regularan (lat. regularis) pravilan, propisan, rukopisa koji treba da se objave u jednoj
redovan; uredan, ureen; regularna vojska svesci ili knjizi, ureivanje; svi pisci koji
redovna vojska, stajaa vojska. stalno sarauju na nekom listu ili asopisu;
regulari (lat. regulares) pl. u katolikoj crkvi: mesto, lokal u kome se vri ureivanje lista ili
svi duhovnici svetovnog i kalu-erskog reda asopisa, urednitvo.
koji su se zavetovali da e se u ivotu redakcijski (nlat. redactio) koji pripada
pridrava izvesnih religioz-nih pravila; redakciji ili potie od nje.
religiozi; supr. sekulari, redan (fr. redan) voj. uglasto poljsko utvrenje,
regulativ (nlat. regulativum) uredba, propis, izboenje.
pravilnik; poslovni red. redatirati (lat. ge-, datum) pomeriti unazad
regulativa (nlat. regulativa) v. regulativ. datum nekog pisma i sl.
regulativvi (nlat. regulativus) koji ureuje, koji redemarkacija (fr. redemarcation) ponovno
upravlja, koji slui kao naelo, kao osnova stavljanje graninih znakova, na dravnoj
nekog rada. granici.
regulator (nlat. regulator) uredilac, urei-va, redemcija (lat. redemtio) spasenje, isku-
udeava, doteriva; kod raznih maina: pljenje;lrav. otkupljivanje iz zarobljeni-tva,
sprava za ujednaavanje rada neke maine; osloboenje, osloboavanje.
deo na asovniku (spirala) pomou koga se redengot (fr. redingote, od eng. riding-coat
asovnik udeava da pravilno radi; vrsta jahaki kaput) dug muki kaput, naroito
asovnika koji radi vrlo pravilno, tako da se putniki i jahaki.
prema njemu doteruju drugi asovnici; u redi (fr. reduit) voj. povlailite, unuta-rnji deo
junim pokrajinama Sev. Amerike, naroito utvrenja, jako utvren i sa svih strana
u prvoj polovini XIX veka: izvrim organ zatvoren (slui kao poslednji oslonac
neke vrste narodnog suda za borbu protiv odbrane utvrenja).
bezakonja, koji je u isto vreme bio sudija, redigovati (lat. redigere urediti, srediti) pismene
andarm i izvrilac presude; fig. faktor koji sastave sakupiti, pregledati, dovesti u red i
ureuje i usklauje drutvene odnose. prirediti za tampanje (u obliku knjige,
regula falzi (lat. regula falsi) nain raunanja asopisa itd.); urediti, ureivati, pripremiti,
pri kome se za traenu veliinu uzima koja preraditi; urei-vati, izdavati list i sl.
bilo proizvoljna veliina, da bi se posle, iz redintegracija (lat. redintegratio) ponovno
dobivenog pogrenog rezultata, izvela prava uspostavljanje, obnova, obnavljanje.
traena veliina. rediskontova&e (ital. re-disconto) fin. ponovno
regulacija (nlat. regulatio) ureenje, urei- diskontovanje, tj. kad bankar ili banka daju
vanje, udeavanje, upravljanje; v. reguli- ponovo u eskont menice koje su sami
sanje. eskontovali, da bi i na taj nain doli do
regulirati (nlat. regulare) v. regulisati. zarade.
regulisanje (lat. regula) ureivanje, ureenje, redistribucija (lat. ge opet, ponovo, distri-bucija,
dovoenje u red, u sklad sa zakonima, v.), preraspodela, ponovna raspo-dela (npr.
propisima, pravilima i dr.; regulisanje reka dohotka, robe, sredstava i sl.).
obuhvata ukupne radove koji se vre za redif (arap. radif, tur. redif) rezervna turska
poboljanje prirodnih okolnosti reka radi vojska koja je pozivana samo za vreme rata;
postizanje to izjednaenijeg oti-canja vode supr. nizam.
smanjenom koliinom visoke vode i redicija (lat. redditio) vraanje; izvoenje
poveanom koliinom niske vode; regulacija. nekog razloga ili uzroka;?/, predaja tvrave.
regulisati (nlat. regulare) urediti, ureiva-ti, redova (e. rejdovak) eka narodna igra u 2/4
dovesti u red; ozakoniti, dovesti u i 3/4 takta.
50 Leksikon
redovaka 786 reans
pretpostavlja prelazio doba izmeu stila koji licima; 2. spis poverljive prirode; 3.
je vladao za vreme Luja XIV(baroka) i stila rezervacija oblast odreena za obitavanje
za vreme Luja XV (rokoko). zakonom zatienih plemena Indijanaca i
reija (fr. regie) odgovorna i na polaganje Eskima u SAD i Kanadi, ili za zatitu faune i
rauna obavezna uprava koja gazduje flore od izumiranja, odnosno za ouvanje
dravnim privrednim preduzeima (umska, prirodne sredine.
duvanske itd. reija); troak, ras-hodi oko rezervacija (nlat. reservatio) zadravanje prava
podizanje ega ili oko voenja nekog na to, npr. na prodenu stvar, dok ne bude
privrednog preduzea; u sopstvenoj reiji potpuno isplaena; kum rezerva-cione (nlat.
raditi sam raditi kao preduzi-ma, tj. sam sit reservatione) sa izuzet-kom, osim, uz
upravljati radovima;. upravljanje ogradu.
pozornicom u umetnikom pogledu^ rezervacija (nlat. reservatio) v. rezervat 3.
pripremanje i konano uoblienje dramskog, rezervacio mentalno (nlat. reservatio menta-lis)
operskog, filmskog, televizijskog dela ili preuta ograda, lukava, podmukla ograda,
revijsko-zabavnog programa, takoe i na npr. pri polaganju zakletve, kad neko, u
radiju. mislima, svojim reima daje drugo znaenje i
reim (fr. regime, lat. regimen) upravljanje, tumaenje no to ga one same po sebi imaju.
uprava; vlada, oblik vladavine; nain rezervacio hovoris (nlat. reservatio honoris)
vladanja i upravljanja dravom; ustroj-stvo, prav. izuzimanje asti, po kome izreena
ureenje; nain ivota; ed. higijenski nain kazna ne liava osuenog asti ili asnih
ishrane, dijeta. prava.
reimlija (fr. regime) slepi pristalica jednog rezervirav (lat. reservatus) zadran, ostavljen
oblika vladavine, vladin ovek, stranar. za posle, za docniju potrebu; namenjen za
reimski (fr. regime) koji pripada rei-mu, posle; koji se ne opredeljuje ili ne izjanjava
koji dri uz vladu, vladin, reimski list. o emu otvoreno, uzdrljiv, oprezan,
reiranje (fr. regir) v. reija. smotren; drati se rezervirano drati se po
reirati (fr. regir, lat. regere) vladati, strani, ne opredeljivati se, ne izjanjavati se.
upravljati, voditi; vriti posao pozo-rinog, rezervirati (lat. reservare) v. rezervisati.
filmskog, televizijskog rei-sera. rezervisati (lat. reservare) zadrati, zadravati,
reiser (fr. regisseur) 1. raunski poslovoa, imati u pripremi (za ubudue); uvati,
raunovoa; . ui. reditelj, umetniki priuvati, sauvati, tedeti; na-meniti to za
rukovodilac pozorinog, filmskog, docniju potrebu.
televizijskog izvoenja, koji usklauje i rezervisan (lat. reservatus) v. rezerviran.
organizuje, umetniki i tehniki, sav rad na rezervist (fr. reserviste) vojnik iz rezerve, iz
pripremanju predstave; 3. lice koje ruko-vodi priuve, priuvnik.
pripremama i izvoenjem neke sveanosti. rezervoar (fr. reservoir) spremnik, priuvi-P1te
rezeda (lat. resedare ublaavati, reseda) bog. za vodu, petrolej, benzin; vododr, ubao;
katanac, poznata biljka prijatna mirisa, ribnjak.
poreklom iz Egipta; bleda sivkastozelena rezignacija (nlat. resignatio) skruenost,
boja. predanost volji bojoj, pomirenje sa
rezerva (fr. reserve) zadrano pravo, ograda; sudbinom, tj. sa onim to je neizbeno,
zaliha, priuva, ono to je ostavljeno ili to se pripravnost na sve; up. resignacija.
uva za sluaj potrebe; voj. vojnici koji su rezignirav (lat. resignatus) skruen, predan
odsluiti stalni kadar i koji se pozivaju pod sudbini, pomiren sa sudbinom, pripravan na
zastavu samo-u sluaju rata; vojska koja nije sve.
u prvom borbenom redu, nego na rezignirati (lat. resignare) v. podresigni-rati.
raspolaganju vrhovnom (strategijska rezerva) rezident (lat. residens) 1. opunomoeni
nli nekom drugom komandantu da je poslanik na strani (nieg reda), otpravnik
upotrebi tamo gde se ukae potreba; poslova; 2. graanin neke drave koji
dopunska vojska, dopuna; fig. uzdravanje, stalno ivi u drugoj nekoj dravi; 3.
uzdrljivost, opreznost; sa rezervom sa obavetajac koji stalno deluje u nekoj
izuzetkom, uz ogradu, osim; bez rezerve Zez stranoj dravi.
izuzetka, bez ograde, bezuslovno, potpuno. rezidencija (nlat. residentia) mesto stalnog
rezervaa (fr. r^servage) u bojadisanju tka- prebivanja, boravita, prebivalita, stan;
nina: zatitnik koji spreava primanje boje naroito: mesto stalnog boravka poglavara
na izvesnim mestima tkanine; v. i anlevaa. zemlje, prestani grad, prestonica; dvor; mesto
rezervat (lat. reservatum ono to je zadrano) stalnog prebivanja visokog dravnog
l.npan. zadrano pravo, pravo po kojem dostojanstvenika, npr. patrijarha, episkopa,
upotreba neega pripada samo odreenim biskupa itd. kao i njegov Dvor.
rezidirati (lat. residere) stanovati, boraviti,
stalno prebivati.
50*
reziduum 788 reimprimatur
reziduum (lat. residuum) ostatak, preostatak; ra, kroz vazduh ili drugu neku sredinu, na
he, talog. drugi zvuni izvor; ovo svojstvo
rezil (arap. radfl, tur. rezil) sramota, poruga, satreperavanja javlja se i kod elektrinih
uvreda, grdnja. treptaja; fig. odjek, saoseanje; resonancija.
rezilijacija (nlat. resiliatio)npaB. odustajanje od rezonator (lat. resonare odjekivati, resona-tor)
ugovora, ponitenje (ili: raskidae) ugovora. deo govornog aparata u kojem dolazi do
rezilirati (fr. r6siller) prav. odustati od ega, rezonancije; to su rezonantske duplje koje su
raskinuti ugovor sudskim putem. uvek podeene na odreeni ton i u kojima se
reziliti (arap.) sramotiti, grditi, ruiti, vreati. oblikuju glasovi; fiz. sprava pomou koje se
rezilja (i. resilla) svilena mrea ili traka za mogu uti gornji tonovi koji zvue
kosu (enski ukras). istovremeno sa osnovnim tonom, sazvunik;
rezime (fr. rsum6) saetak, saeto ponavljanje resonator.
glavne sadrine, kratak pregled, izvod; rezon d-etr (fr. raison d'etre) razlog koji
zavrna re. opravdava postojanje neega, pravo stupanja
rezimirati (fr. r6sumer) saeti, saimati, ukratko u ivot.
ponoviti, saeto, ukratko izloiti, dati kratak rezonirati (lat. resonare) 1. odjekivati, ori-ti se,
i saet pregled neega ranije opirno razlegati se; fiz. satreperavati, sazvuavati;
izloenog. resonirati.
rezistentav (lat. resistere) otporan, tvrd. rezonirati (fr. raisonner) 2. v. rezonovati.
rezistencija (nlat. resistentia) otpor, otpornost, rezonovati (fr. raisonner) misliti, razmiljati,
odupiranje, odolevanje; odbrana; protivljenje, umovati, posmatrati, govoriti, rasuivati i
protivstajanje; izdrljivost; pasivna zakljuivati razumno; posmatrati i
rezistencija izvravanje rada tano po slovu zakljuivati o emu na osnovu razumom
propisa, ali ne u duhu i cilju istih, tako da se opravdanih razloga; prezrivo: mudrijaiti,
time stvarno ometa i koi uspeh rada, protivrei, prigovarati, praviti primedbe.
namerno ometanje i usporavanje rada. rezorcin (fr. resorcine)xeM. dvobazni aroma-
rezistirati (lat. resistere) protivi se, opirati se, tini alkohol, derivat benzina, koji se
davati otpor, protivstajati; braniti se; upotrebljava u proizvodnji boja i u lekar-stvu;
izdrava, podnositi to, istrajati, odolevati. rezorcinol.
rezolutan (nlat. resolutus) odluan, reen na rezultanta (lat. resultare)#3. proizlaznica, sila,
delo, odvaan, smeo, sran; pribran, kretanje, veliina i dr. koja se dobije
priseban. slaganjem dveju ili vie datih sila ili
rezolutnost (nlat. resolutio) odlunost, re-enost, upraZaljenih veliina, vektora; up. komponenta.
odvanost, smelost, sranost, po-stojanost. rezultat (nlat. resultatus) ishod, iznos, kraj-\nje
rezolucija (nlat. resolutio, fr. rsolution) reenje neke raunske radnje; uspeh, ishod
pismeni zakljuak, odluka, reenje (na kraju nekog rada, krajnji zakljuak do koga se
neke skuptine u kome se iznosi raspoloenje doe ispitivanjem.
i miljenje uesnika i for-muliu zahtevi); rezultirati (lat. resultare) proisticati, proistei,
odlunost, reenost. proizii, proizlaziti, doi (ili: dolaziti) kao
rezon (fr. raison, lat. ratio) um, razum; posledica ega.
razlog, povod, pobuda, uzrok; pravo, pravda, rezus (lat. Masasa rhesus) zool. uskonosi
pravinost (imati rezona imati pravo, biti u majmun iz grupe zamorci, rairen u In-diji i
pravu); trg. ime trgovakog preduzea, firma. na Himalajima.
rezonabl (fr. raisonable) razuman, uman, rezus-faktor (skr. Rh-faktor), nasledio obeleje
uviavan, pametan; umeren, pristojan (cena); eritrocita, prisutnost posebnog aglutinogena u
dovoljan, prilian; plemenit, dareljiv. krvi majmuna rezusa i veine (85%) ljudi.
rezonantan (lat. resonans) koji odjekuje, koji se Negativan Rh-faktor moe prouzrokovati
ori, koji se razlee, zvuan, snaan (glas); tekoe pri trans-fuziji, a i kod poroda, ako
fiz. koji satreperava, koji sazvua-va, koji majka ima negativan Rh-faktor, a otac
odgovara svojim treptajima u jedinici vremena pozitivan.
kada do njega dopre isti broj treptaja u jedinici reid (engl. raid) 1. voj. prepad, iznenadan i
vremena; resonantan. plahovit napad manjim konjikim, moto-
rezonancija (lat. resonantia) odjek, rizovanim ili flotnim jedinicama na
odjekivanje; fiz. svojstvo satreperavanja, neprijatelja; sp. konjika utakmica na dugoj
svojstvo sazvuavanja, svojstvo odgovaranja stazi da bi se pokazala istrajnost jahaa i
na broj treptaja u jedinici vremena kojom je konja.
neko telo sposobne da i samo zatreperi, reid (hol. reide) 2. mor. deo mora blizu obale,
prenoenje treptaja jednog zvunog izvo- kod ulaza u pristanita, zatien od
vetrova, zbog toga zgodan za bavljenje
brodova.
reimprimatur (nlat. reimprimatur) neka se
ponovo tampa", dozvola za ponovno
tampanje, za pretamlzvanje.
reinkarnacija 789 reklama
reinkarnacija (lat. reincarnatio) po uenju o da, ili sprave i opremu za sportska drutva.
seobi dua: ponovno ulaenje due u telo rekviziti (lat. requisitum) pl. predmeti koji su
(otelotvorenje) posle smrti tela u kome je potrebni da bi se mogla izvesti pozo-rina
dotle bila. predstava,rekvizite; sprave, oprema, predmeti
reintegracija (lat. ge-, integratio) upotpunja- potrebni sportistima.
vanje, dopuna;prav. povraa] oduzetih stvari, rekvizite (lat. requisita) poz. svi predmeti i
zvanja, prava i dr. sitnice koji su, pored dekoracije i garderobe,
reis (arap. ra'fs) glavar, stareina; zapovednik potrebni da bi se mogao prikazati neki
trgovakog broda. pozorini komad; potrebe, potrebne stvari i
reis-efendi (arap. ra'fs poglavar, stareina, orua; fig. potrebne osobine, potrebna
ngr. authentes gospodin, gospodar, tur. svojstva.
efendi) titula turskog dravnog kancelara i rekvizitorijali (nlat. requisitoriales sc. litterae)
ministra spoljnih poslova. pl. prav. akt kojim jedna vlast trai neto od
reis-ul-ulema (arap. ra'isu-l-'ulama, tur. reisul- druge vlasti zvaninim putem; rekvizitorijum.
ulema) titula vrhovnog poglavara islamske rekvizitorijum (nlat. requisitorium) prav. v.
veroispovesti. rekvizitorijali.
rejd (eng. raid) v. reid. rekvizicija (lat. requisitio) zahtev, traenje,
rejdovak (e. rejdovak) eki narodni ples u molba; prav. zahtev koji jedna vlast upuuje
2/4 i 3/4 taktu. drugoj radi pomoi i saradnje u nekoj stvari;
rejektorijum (nlat. rejectorium) prav. odbijanje popisivanje ili uzimanje stvari za vojne ili
priziva jedne parnine strane, presuda vieg dravne potrebe, naroito u vreme rata, koje
suda kojom se odbija priziv; rejekckja. se ne plaaju gotovim novcem, nego uzimaju
rejekcija (lat. rejectio) odbacivanje, odbijanje, na priznanicu; zabrana na neto, polaganje
neprimanje; prav. v. rejektorijum. prava na to, npr. uzeti neto u rekviziciju
rejon (fr. gauop, ital. raggio, lat. radius zrak) staviti na neto zabranu.
1. srez, okrug, obim koji obuhvata neka rekvizicionar (nlat. requisitionarius) prav. onaj
nadlenost, deo grada pod upravom koji polae pravo na neto, koji stavlja
narodnog odbora; (svetlosni) zrak; polu- zabranu.
prenik kruga; voj. podruje, oblast tvrave, rekvizicioni sistem voenje rata na taj nain
gradsko polje, oblast pod domaajem to se vojska izdrava sredstvima
topovske vatre. pokupljenim putem rekvizicije u samoj
rejon (fr. rayonne) 2. vrsta plastine mase od zemlji.
koje se izrauju razni predmeti, prven-stveno rekvijem (lat. requies mir, poinak; etvrti
odevni;^. najlon, orlon. pade: requiem) u katolikoj crkvi: sveano
rejs (port. reis) mala novane jedinica u poduje i muziki komad koji se na njemu
Portugaliji i Braziliji. izvodi (nazvan po poetnim reima molitve:
rek (nem. Reck) vratilo (gimnastike sprava). Requiem aeternam dona eis, Domi-ne!,
rekadencija (nlat. recadentia) prav. vraanje, Veni pokoj daj im, Gospode! itd.).
povraaj nekog prava onome koji ga je rekvinteron (tl. requinteron) sinkvintero-na i
ranije posedovao. Evropljanke, ili obratno.
rekantacija (lat. recantare poricati, vlat. rekvirevt (lat. requirens) istraivalac,
recantatio)npaa poricanje, opozivanje onoga isleiva; molilac, trailac.
to je neko ranije govorio ili pisao \up. rekvirirati (lat. requirere) zahtevati, traiti,
retraktacija. iskati, iziskivati; prav. neku drugu vlast moliti
rekapitulant (nlat. recapitulans) onaj koji u za pomo ili saradnju; zahtevati neto natrag,
glavnim crtama ponavlja sadrinu ega, izlagati svoje pravo na neto; istraivati,
ponavlja. ispitivati, isleivati;voj. popisati (ili:
rekapigulacija (nlat. recapitulatio) ponavljanje popisivati, uzeti, uzimati) na priznanicu za
sadrine u kratkim crtama; ret. figura koja se vojne ili dravne potrebe (hranu, stoku, pre-
sastoji u tome da se, u opirnom i iscrpnom vozna sredstva i dr.).
dokazivanju, na kraju svakog dela i celine rekil (fr. recul)so/. ustuk, vraanje, odskok
govora svi razlozi ili glavne take izlaganja vatrenog oruja, naroito topa, pri
ukratko i saeto ponove; trg. saeto ponavljanje ispaljivanju.
glavnih stavova rauna. rekla (nem. Rockel) kratka enska haljina do
rekapitulirati (nlat. recapitulare) glavnu pojasa; ponegde se tako naziva i muki kaput.
sadrinu ukratko ponoviti, saeto ponavljati, reklama (lat. reclamare glasno vikati, fr.
saeto izloiti; trg. raun, na kraju, ukratko reclame) preporuka, javno isticanje reju ili
ponoviti. putem tampe (objava, oglasa) dobrih
rekvizitar (lat. requisitum potreba) lice koje svojstava svoje robe i povoljnih cena u
dobavlja i uva stvari i sitnice potrebne pri
izvoenju pozorinog koma-
reklamacija 790 rekoncilirati
primiti u crkvenu zajednicu; ponovo osvetiti rekta menica (lat. recta) trg. menica na kojoj
crkvu. trasant stavl>a oznaku ne po naredbi", to
rekopirati (fr. recopier) ponovo prepisati, znai da se menini iznos moe isplatiti
ponovo prepisivati. samo prvom sopstveniku i da se nikome
rekord (eng. record, fr. record, nlat. gesog- drugom ne moe ustupiti.
dum, lat. recordari opominjati se, seati se) rektangularki (nlat. rectangularis) kom.
sp. najvei iskazani uspeh u jednoj grani pravougaoni.
sporta, koji je, kao takav, nadlena sportska rekta-papiri (lat. recta) trgovaki papiri koji se
vlast priznala i zvanino potvrdila; najvee izdaju na ime izvesnog poverioca i koji se ne
postignue, najvei uspeh, remek-delo. mogu prenositi ni na koga drugog.
rekordacija (lat. recordatio) seanje, opo- rektascenzija (lat. rectus prav, ascensio
minjanje. penjanje, uzlaenje) astr. luk na nebeskom
rekorder (eng. record) onaj koji je postigao ekvatoru koji lei izmeu prolene take i
najvei uspeh u nekoj grani sporta, onaj koji deklamacionog kruga jedne zvezde
je odneo ili nosi rekord, prvak. raunajui od 0 do 360 sa zapada na
rekreativan (nlat. recreativus) oporavak, koji istok.
oporavlja, osveavan, koji osveava, rektitis (lat. rectum zadnje crevo) med.
osveavajui, okrepljujui, koji slui za zapaljenje (ili: upala) gunjaka, zapal>enje
odmor, razonodan, zabavan. zadnjeg ili pravog creva.
rekreacija (lat. recreatio) okrepl>enje, osve- rektifikacija (nlat. rectificatio) ispravljanje,
avanje, osveenje; razonoda, razonoenje, popravljanje; mat. pretvaranje krive linije u
zabava; ponovno stvaranje. pravu, odreivanje duine krivih linija; hen.
rekredencija (lat. credere, nlat. recredentia) potpuno preia-vanje tenosti ponovnom
prav. privremeno posedovanje ili uivanje destilacijom.
nekog spornog imanja. rektifikovati (nlat. rectificare od lat. ges-tus
rekredencijar (nlat. recredentiarius)npan. lice prav) ispraviti, ispravljati, popraviti,
koje privremeno poseduje ili uiva neko popravljati, poboljati, doterati, izvesti na
sporno imanje. isto; mat. odrediti duinu krive linije; hem.
rekreditiv (nlat. recreditivum) pismeni odgovor destilovanu tenost ponovnim destilovanjem
koji poglavar jedne drave daje kod sebe jo vie preisti-ti i pojaati; rektifikovani
akreditovanom predstavniku druge drave, spiritus potpuno preien spiritus.
koji mu predaje opozivno pismo svoje vlade, rektificirati (nlat. rectificare od lat. ges-tus
s tim da ga ovaj preda poglava-ru svoje prav) v. rektifikovati.
drave. rektor (lat. rector) upravitelj, upravnik,
rekreirati (lat. recreare) oiviti, oivljava, gospodar; kod Rimljana: titula namesnika
okrepiti, okrepljivati, obodriti; razonoditi; pojedinih pokrajina koji su bili pod
ponovo stvoriti. vlauprefekta iliegzarha; u crkvenom
rekrement (lat. recrementum) izmet, pogan; pravu: naelnik konventa, svetenikog
neistoa, pena, ljaka; med. tenost koja se kolegijuma ili zadubine (u katolikoj
odvaja iz krvi. crkvi); upravitelj visoke kole, naroito
rekriminacija (nlat. recriminatio) protiv-tuba, univerziteta.
odgovor na tubu tubom, uzajamno rektorat (nlat. rectoratum) zvanje, nadle-nost
optuivanje; odgovor na grdnje grdnjama. i kancelarija rektora.
rekrudescentan (lat. recrudescens) med. koji se rektor magkifikus (lat. rector magnificus)
nalazi na putu pogoranja. velianstveni upravitelj", zvanina titula
rekrudescencija (nlat. recrudescentia) ponovno rektora univerziteta.
otvaranje rane;med. pogoranje bolesti u rektoskop (lat. rectum gunjak, gr. skopeo
stanju prezdravljivanja. posmatram) med. ogledalo za ispitivanje
reksis (gr. rexis) med. prskanje, provalji- gunjaka, zadnjeg creva.
vanje (ireva, vena i dr.). rektoskopija (lat. rectum gunjak, gr. sko-reb
reksisti (lat. geh kralj)ll. belgijski faisti koje je posmatram) med. pregled zadnjeg creva
vodio, pred drugi svetski rat i u toku rata, pomou rektoskopa.
belgijski kvisling Degrel. rektotomija (lat. rectum gunjak, gr. tome
rekta indosament (lat. recta, fr. indosse- seenje, rezanje) med. prorezivanje zadnjeg
ment)ipr. menica na kojoj indosant, prilikom creva.
prenosa menice, stavi napomenu ne po rekto folio (lat. recto folio) na prvoj ili
naredbi". prednjoj strani jednog lista.
rekta klauzula (lat. recta clausula) trg. oznaka na rektocela (lat. rectum gunjak, gr. kele
menici kojom izdavalac menice naznaava prosutost, prodor) med. prosutost (ili: prodor)
da je takva menica prenosila samo u obliku i zadnjeg creva.
sa dejstvom obinog ustu-pljenja. rektum (lat. rectum sc. intestinum) alat.
rektalni (nlat. rectalis)anar. gunjani, koji gunjak, zadnje crevo, pravo crevo.
pripada zadnjem crevu. rekuzacija (lat. recusatio) prav. odbijanje,
iskljuenje, izuzee (sudije, svedoka).
rekuzirati 792 relativitet
rekuzirati (lat. recusare) prav. traiti izuzee relata refero (lat. refero predajem, prenosim,
sudije, izuzeti sudiju; odbiti, ne primiti, saoptavam, relatum saopteno) priam ono
odbaciti. to sam ili kako sam uo, poto uo poto
rekuperator (lat. recuperator ponovni prodajem, ne jemim za istinitost onoga to
osvojilac) teh. ureaj za hvatanje korisnih priam.
sastojaka koji se nalaze u otpacima relativ (lat. relativus) liti. pod ovim se terminom
proizvodnje radi njihovog ponovnog iskori- u srpskohrvatskoj lingvistici podrazumeva:
avanja; rekuperator toplote ureaj kojim se vremensko odreivanje (od-meravanje)
toplota to izlazi sa ogrevnim gasovima procesa ili stanja oznaenog glagolskim
ponovo iskoriuje za zagrevanje vazduha oblikom u predikatu ne neposredno prema
to se troi na gorenje. vremenu kada se reenica izrie, nego
rekuperapija (lat. recuperatio dobivanje posredno, preko nekog drugog vremenskog
natrag) teh. 1. hvatanje i iskoriavani momenta. Od vremen-skih glagolskih oblika
sporednih proizvoda proizvodnje, npr. naeg jezika samo se prefektivni prezent
iskoriavanja gasova koji se stvaraju pri upotrebljava iskljuivo u ovoj slubi; svi
koksovanju uglja; 2. ponovno dobivanje drugi vremenski glagolski oblici mogu biti
materija koje se troe pri raznim tehno- upo-trebljeni i indikativno i relativno.
lokim procesima. relativan (nlat. relativus) odnosan, koji se
rekurvirostre (lat. recurvus savijen unazad, odnosi na to ili prema emu, koji se tie
rostrnm kljun) zoot. sabljokljunke, ptice ega, koji je u vezi sa neim, koji vai samo
uzvijena kljuna, sa kljunom savijenim nagore. pod izvesnim uslovima; relativna visina, za
rekurens (lat. recurens sc. febris). povratka razliku od apsolutne ili nadmorske visine,
groznica. jeste odstojanje od neke take na povrini
rekurent (lat. recurens) onaj koji trai zamiljenoj paralelne sa morskom
pomo; prav. onaj koji se slui rekursom kao povrinom, npr. visina brega od neke take u
pravnim lekom. njegovu podnoju do vrha; srazmeran; gram.
rekurirati (lat. gestege) opet doi, povratiti se, relativna zamenica odnosna zamenica;
vraati se (na stvar ili predmet); obratiti se relativna iliodnosna reenica ona koja se
kome, potraiti utoite; uloiti albu. odnosi na koju re glavne reenice, pa tumai
rekurs (lat. recursus) prav. alba vioj vlasti na subjekt, objekt, atribut i dr. glavne reenice,
odluku ili postupak nie vlasti, naroito u npr.: Neka doe onaj koji mi je poruio;
administrativnim pitanjima; takoe: regres, relativna vrednost vrednost koja zavisi od
regredijencija. raznih okolnosti, te, prema tome, moe biti
rekusija (lat. jputere odjekivati, nlat. veoma razliita, srazmerna vrednost; rela-
recussio) odbijanje, odjekivanje; odskakanje, tivii pojmovi log. pojmovi koji postaju tek iz
odskok. poreenja jednog predmeta s nekim drugim;
rekcija (lat. regere upravljati, rectio)rpax. u supr. apsolutan.
reenici: zavisnost jedne rei od druge, npr.: relativizam (nlat. relativus) fil. pravac koji
Seati se rado svojih roditelja (dakle, smatra da je svako saznanje samo relativno, tj
glagol seati se" zahteva drugi pade) \up. uslovljeno i zavisio od odnosa u kome se
regirati. nalazi onaj koji saznaje prema predmetu
relaksancia (lat. relaxantia) pl. med. sredstva saznanja, i od stanovita koje on uzima s
koja izazivaju slabljenje bola, mlitavost, obzirom na svoju psihofiziku organizaciju;
labavost, ili poputanje. etiki relativizam shvatanje po kome su
relaksacija (lat. relaxatio) med. omlitave-lost, dobro" i zlo" rela-tivni.
mlitavost (ivaca);prav. osloboenje, relativitet (nlat. relativitas) odnosnost,
oprotenje, oprotaj, npr. kazne. uslovljenost, srazmernost; teorija relati-viteta
relaksacio aresti (lat. relaxatio arresti)prav. uenje u novijoj fizici, koje je osnovao Albert
osloboenje od zatvora. Ajntajn (18791955), po kojem su
relaksacio juramenti (nlat. relaxatio jura- prostorno i vremenske veliine samo relativne
menti) prav. osloboenje od izvrenja veliine, te se ne mogu ni odreivati
obeanja datog pod iznuenom zakletvom. nezavisno jedne od drugih; specijalna teorija
relaksacio jurne (lat. relaxatio juris) prav. relativiteta: svaki opti prirodni zakon koji
neprimenjivanje zakona u sluaju koji je vai u odnosu prema koordinatnom sistemu K
izuzetne prirode. mora takoe nepromenjeno vaiti u odnosu
relansirati (fr. relancer) divlja koja je umakla prema koordinatnom sistemu Kt koji se u
pronai i ponovo krenuti; u kartanju: vratiti, odnosu prema K kree jednako (uniformno)
vraati, ponuditi vie, davati vie. tran-slatorno. Ova teorija poiva dalje na
relapsus (nlat. relapsus) padanje nazad, naelu da svetlost u vakuumu ima uvek
ponovno okliznue; onaj koji ponovo pada u odreenu brzinu prostiranja; opta teorija
staru greku, naroito koji ponovo podlee relativiteta: fiziki zakoni neza-
jeresi.
relativno 793 remediJum
remedura (nlat. remedura) sudski lek, ot- removirati (lat. removere) ukloniti, udaljiti,
klanjanje, spreavanje neke zloupotrebe, smeniti.
popravljanje, poboljanje. remoliencija (lat. remollientia) pl. med. umek-
remek-delo (iz ma.) delo vrlo velike avna sredstva, sredstva za umekavanje,
vrednosti, savreno delo; remek. ublaavna sredstva, sredstva za ublaa-vanje.
remi (fr. remis) 1. u ahu i kartama: izraz koji remonetizirati (lat. ge-, moneta novac) fin. novac
oznaava da niko nije dobio, nereeno, povuen iz opticaja ponovo pustiti u opticaj;
neodlueno, nereena igra. up. moneta.
remi (eng. remmy) 2. hazardna igra sa dva remonstranca (nlat. remonstrare) protiv-
pila ili vie petlova karata. predstavka, prigovor, alba; remonstra-cija.
remiza (fr. remise) odgaanje, odlaganje; remont (fr. remontage) 1. popravke ili pre-
oprotaj, popust; trg. = rimesa; staja za kola, pravka sredstava za rad posle njihove
upa za kola; los esta u koju se sitna due upotrebe radi osposobllvanja za dalje
plemenita divlja sklanja od neprijatelja ili funkcionisanje u procesu proizvodnje.
na jakom mrazu; mesto gde su pale j remont (fr. remonte) 2. mlad, neobuen konj za
arebine; poz. ponovno prikazivanje komada. konjicu; popuna konjice novim konjima.
remizje (fr. remisier) trg. posrednik izmeu trg. remontirati (fr. remonter) bog. posle glavnog
posrednika (senzala) i kupaca, naroito na cvetanja jo jednom cvetati, pozno cvetati;
Pariskoj berzi, predstavnik stranih firmi na voj. nabaviti nove konje, rashodo-vane konje
berzi. jednog puka zameniti novim; teh. ponovo
remilitarizacija (lat. ge, fr. militarisation) sklopiti, ponovo sklapati, ponovo sastaviti;
ponovno uvoenje vojnikog ureenja u ponovo spremiti, ponovo snab-deti.
nekoj oblasti ili ustanovi, koja je dotle bila remontoar (fr. remontoir) teh. navija (deo
razoruana, u cilju da se osposobi za isto asovnika za navijanje bez kljua).
vojni napad ili odbranu. remorkaa (fr. remorquage) mor. vuna, vu-
remingtoi vrsta pisae maine i voj. puke enje, tegljenje; up. remorker.
(naziv po pronalazau, amerikom fabri- remorker (fr. remorqueur) vuni brod, vuni
kantu F. Remitonu, 18161889). parobrod, vuni motorni brod, parobrod za
vuu drugog; vuna kola.
remininscencija (nlat. reminiscentia) opo- remorkirati (fr. remorquer) vui lau
minjanje, nejasno seanje, uspomena; mesto (konopcima).
u pesmi ili kompoziciji koje je sluajno, po
seanju, uzeto od drugog autora. remotis arbitris (lat. remotis arbitris) prav.
remis (nlat. remissus) odlaganje roka plaanja; poto se uklone svedoci, bez svedoka, u
popust u nekom plaanju, naroito od etiri oka.
zakupnine; popust od kupovne cene, raba t. remotis partibus (lat. remotis partibus)npas.
remisivan (nlat. remissivus) koji oprata, poto se uklone stranke.
oprostan, koji poputa, popustljiv. remocija (lat. remotio) udaljenje, otputanje,
smenjivanje sa poloaja.
remisija (lat. remissio) vraanje; otpust; remocio ab oficio (lat. remotio ab officio) prav.
oprotenje, rprotaj (grehova); prav. milost, udaljenje sa dunosti.
pomilovanje, oprotenje kazne; uki-danje, rempstek (eng. rumpsteak) v. rampstek.
povlaenje (zabrane); med. prolazno ren (eng. run) navala ulagaa na blagajnu
slabljenje, poputanje bolesti, naroito (kad se pronese glas da je banka pred
groznice. padom).
remisio juramenti (lat. remissio juramenti) renalni (lat. gep bubreg, renalis) aiat. koji se tie
prav. razreenje zakletve. bubrega, bubreni.
remisionar (fr. remissionnaire) prav. onaj koji rend -v.raid.
je pomilovan, pomilovani. rendgen (nem. R6ntgen)jinw. v.rendgenov
remisorijales (nlat. remissoriales sc. litterae) pl. aparat.
prav. akt kojim vii sud vraa niem predmet rendgenizirati (nem. Rontgen) v. rendgeno-
na dalji postupak. skopirati.
remitenda (lat. remittere poslati natrag) ono rendgenov aparat aparat za dobivanje
to treba vratiti, npr. neprodata knjige, (snimaka pomou) rendgenovih zraka; upo-
novine i sl. izdavau. trebl>ava se naroito u medicini.
remitent (lat. remittens) sopstvenik menice, lice rendgenovi zraci fiz. nevidljivi zraci koji se
koje je, samim izdavanjem menice, obelodanjuju time to izazivaju fluo-
ovlaeno da meninu svotu o roku naplati, a rescenciju, pokazuju hemijska dejstva, ine
i pre roka da svoja poverilaka prava ustupi da vazduh provodi elektricitet, nisu podloni
drugom. uticaju magnetnih i elektrinih sila, a imaju
remitirati (lat. remittere) natrag poslati, svojstvo da prolaze kroz kou, miie, drvo,
povratiti; trg. dostaviti novac ili meni-cu; hartiju i dr. i apsor-
odobriti popust u nekom potrai-vanju.
rendgenogram 795 rent-e-kar
buju se u debelim metalnim slojevima, renij(um) (lat. Rhenus Rajna) hen. hemijski
kostima itd.; hovu se jo i: H (iks) zraci; element, hem. znak Re, redni broj 75,
nazvali po pronalazau, nemakom fizi-aru atomska masa 186,22, siv, kovan metal;
K. V. Rendgenu (18451923). otkriven 1925. godine.
rendgenogram (nem. Rontgen, gr. gramma reggentan (lat. renior protinim se emu)
crta) snimak koji se dobije rendgenovim uporan, tvrdoglav, prkosan.
aparatom. renitencija (lat. renior) otpornost, neposlunost,
rendgenografija (nem. Rontgen, gr. graphfa tvrdoglavost.
beleenje, crtanje) v. radiografija. reniforman (lat. gepl renis bubreg, nlat.
rendgenologija (nem. Rontgen, gr. logla) nauka reniformis) vot. bubreast, u obliku bubrega
o rendgenovim zracima i njihovoj primeni. (list).
rendgenoluminiscencija fiz. luminiscenci-ja renovatura (nlat. renovatura) prav. pokovan
kristala koju proizvode Reidgenovi zraci i nacrt i opis imanja.
gama-zraci. renovacija (lat. renovatio) obnova, obna-
rendgenoskopija (nem. Rontgen, gr. skopeo vl>anje, obnovljenje, popravljanje, menjanje
posmatram) gledanje (ili: posmatranje) nabolje.
pomou rendgenovih zraka, odnosno renovirati (lat. renovare) obnoviti, obna-vljati,
rendgenovim aparatom. popraviti, osveiti, podmladiti; renovirati
rendgenoskopirati (nem. Rontgen, gr. sko-reb) menicu staru menicu zameniti novom, tj.
posmatrati ili snimati rendgenovim aparatom. produiti je.
rendgenoterapija (nem. Rontgen, gr. thera- renome (fr. renommee) dobar glas, dobro
pela leenje) med. v. pocradioterapija. ime; slava, ugled, uvenost.
rende (tur. rende) 1. drvodeljski alat za
struganje, strug, blanja; 2. kuhinjska sprava renomiran (fr. renommee) uven, slavan,
za struganje povra i testa, ribe, trenica. ugledan, glasovit; redak; na zlu glasu; koji
uiva lep glas, dobro poseen (o
rendlet (eng. rundlet) mera za tenost u gostionicama).
Engleskoj, od 18 galona = 81,7851. renomirati (fr. renommer) slaviti, proslaviti;
renegat (nlat. renegatus) otpadnik od vere, izneti na glas.
naroito: hrianin koji je preao u islam;
fig. otpadnik, odmetnik, odrodnik, izrod. renonsirati (fr. gepopseg) odrei se, odricati se,
renegirati (nlat. renegare) ponovo odrei (ili: odustati; u kartama: baciti drugu boju, ne
oporei, porei, poricati). odgovoriti kartom iste boje.
rener (eng. runner) 1. trka, takmiar; 2. renta (fr. rente, ital. rendita, nlat renda) 1. u
trkaki konj; 3. krijumar; 4. trgovaki feudalizmu oblik vitka kmetovskog rada.
putnik. Prola kroz tri stadijuma: radna renta,
naturalna renta i novana renta; 2. u
renesansa (fr. renaissance) 1. obnova, prepo- kapitalizmu oblik vika vrednosti, jedan
rod, procvat, uskrs; 2. naroito: ponovno njegov deo. Ne proizvodi je ni zemlja, niti
raanje, preporod klasine starine ili, kakva nekretnina, nego najamni rad.
tanije, slobodnog i stvaralakog ovejeg Monopolsko raspolaganje prirodnim izvorima
duha pod uticajem klasine knjievnosti, (zemlja, voda, rudnik i dr.) ini da vlasnici
umetnosti i filozofije (za razliku od prisvajaju deo vika vrednosti kao rentu;
srednjovekovnog crkvenog jarma i vlasti apsolutna renta suviak vika vrednosti preko
crkve nad ovejim duhom). To je najvei prosenog profita; diferencijalna renta oblik
progresivni prevrat koji je oveanstvo ekstra profita, tj. diferencija izmeu nie
dotada doivelo, doba koje je trailo i raalo indi-vidualne cene proizvodnje poljoprivred-
ninove, dinove po snazi uma, strasti i nih proizvoda i vie; monopolska renta deo
karakteru, po svestranosti i uenosti" vika vrednosti koji prisvaja vlasnik
(Engels, Dijalektika prirode"). Pokret se zemljita koje daje retke plodove i ija cena
javio u Italiji, oko 1350, odakle se ide iznad vrednosti, do visine do koje su
nadmono rasprostro i zagospodario kupci spremni da plate (ampanj); 3.
duhovima celog Zapada, sadravajui se do doivotne renta uvean interes koji neko
poetka XVI veka. Glavna obeleja ovoga doivotno prima od nekog kapitala, s tim da
doba su: odbacivanje autoriteta, obraanje taj kapital, posle smrti onoga koji je primao
stvarnom ivotu i iskustvu, poverenje u uveani interes, pripadne davaocu interesa.
sopstveni razum, disciplinovanje mate pod
uticajem razvitka prirodnih nauka, itd.; arh. rentabilan (nlat. rentabilis) koji donosi prihod,
graevinski stil ovoga perioda sa elementima koji se isplauje, unosan.
grko-rimske arhitekture. rentabilnost (nlat. rentabilitas) donoenje
reneta (fr. reinette) vot. jabuka pegavua. prihoda, isplatljivost, unosnost.
rentgeno- (nem. Rontgen) v. rendgeno-.
rent-e-kar (eng. rent-a-car) naziv preduzea
koje se bavi iznajmljivanjem automobila.
rentijer 796 repetunde
rentijer (fr. rentier) onaj koji ivi od dohotka anje tete; naknada tete priinjene
svog imanja ili kapitala, uiva-lac, imalac ratom, ratna odteta.
rente. reparirati (lat. geragage) opraviti, opra-vljati,
rentirati se (fr. renter) isplatiti se, isplaivati uspostaviti ponovo; zagladiti, naknaditi,
se, donositi prihod. platiti priinjenu tetu; repa -rirati se okrepiti
renumeracija (nlat. renumeratio) vraanje se, oporaviti se, oja-ati.
novca, doplata, doplaivanje; ponovno iz- reparticija (nlat. repartitio) podela, razdeo-ba;
davanje. razrez, razrezivanje.
renuncijacija (lat. renuntiatio) obznanji-vanje, repasaa (fr. repassage) ponovno prelaenje,
objavljivanje; otkaz, otkazivanje; odricanje, ponovni pregled, preispitivanje, provere,
odustajanje od ega. doterivanje (teksta, novih asovnika i dr.),
renuncijacio litis (lat. renuntiatio litis) prav. ponovno takmienje u sportu.
ukidanje jednog npaiHor spora. repasirati (fr. repasser) nov asovnik pre
renuncijacio sukcesionis (lat. renuntiatio upotrebe ili kupovine pregledati i ispitati.
successionis) prav. odricanje, otkazivanje repatrijacija (nlat. repatriatio) vraanje u
nasledstva. otadbinu; ponovno primanje ranijeg
reo (fr. rehaut) slik. svetlo, pojaano mesto na podanika u podanstvo.
slici. repatrirati (lat. repatriare) vratiti u otadbinu;
reoksidacija (nlat. reoxydatio) hen. ponovna ponovo primiti u otadbinu ili u podanstvo.
oksidacija, ponovno jedinjenje s kiseonikom. repatrirac (lat. repatriare) lice koje se vraa
reoksidirati (lat. ge-, oxys ljut) he, ponovo u otadbinu, povratnik.
jediniti s kiseonikom. reper (fr. gerege snalazite) u geodeziji:
reokupacija (nlat. reoccupatio) ponovno zau- visinska taka, uoljiva taka.
zee, ponovno zauzimanje (zemlje, oblasti). reperkusija (lat. repercnssio) fiz. odbaci-vanje,
Reomirov termometar toplomer koji je izmeu odbijanje (zvuka, svetlosnih zrakova i dr.);
take smrzavanja i take kljuanja vode med. suzbijanje;*d^z. ponavljanje istog tona;
podeljen na 80 (nazvan po pronalazau, ponavljanje postavljene teme u svima
francuskom fiziaru i zoologu R. A. glasovima fuge; fig. protivdejstvo, odjek.
Reomiru, 16831757). reperkutirati (lat. repercutere) fiz. odbiti,
reorganizator (nlat. reorganisator) preu- odbijati, odudarati; protivdejstvovati na
strojitelj, preureiva, preuredilac. neto, odjekivati.
reorganizacija (nlat. reorganisatio) ponovno repertoar (fr. repertoire) spisak uloga koje je
ureenje, preureenje, preureivanje, preu- glumac ili peva preuio i koje moe da
strojstvo, preustrojavanje, npr. nekog posla, izvodi; spisak komada koji se u jednom
vojske itd. pozoritu prikazuju ili e se prikaziva-ti u
reorganizirati (nlat. reorganisare) .reor- odreenom vremenu, raspored, plan
ganizovati. prikazivanja ili predstavljanje.
reorganizovati (nlat. reorganisare) iznova repertorijum (nlat. repertorium) spisak udeen
urediti, preurediti, preustrojiti, preu- za zgodno i brzo snalaenje i obave-tavanje
strojavati. (otuda esto naslov asopisa koji sadri
reosirati (fr. rehausser) slik. pojaa na slici preglede, kratke prikaze i saoptenje o
svetlost, senku itd. i time je jae istai. knjievnim i dr. delima); spisak stvari,
reoskop (gr. rheos tok, struja, skopeo gledam, registar; ureena zbirka, zbornik.
posmatram) fiz. pokaziva struje, aparat koji repetent (lat. repetens) uitelj koji ponavlja s
pokazuje prisustvo elektrine struje. acima na kolskom asu preeno gra-divo,
reostat (gr. rheos tok, struja, od teem, pouavalac; ak koji ponavlja razred,
istemi postavim, stavim) fiz. otpornik, ponovac; repetitor.
naprava kojom se otpori poznate veliine repetirati (lat. repetere) ponoviti, ponavljati,
mogu po volji uvoditi u kolo struje ili iz njega opetovati; ponavljati razred. ' repetirka (lat.
iskljuivati a da se struja pri tom ne repetere) puka u iji magacin staje vie
prekida, bilo u cilju da se dobije eljena metaka, brzometka.
jaina struje, bilo radi uporeenja poznatih repetitor (lat. repetitor) v. repetent.
otpora sa nepoznatim; ago-metar. repetitorijum (nlat. repetitorium) poua-vanje
reparabilan (lat. reparabilis) popravljiv, koje se sastoji u saetom ponavljanju
uspostavljiv; zagladljiv, naknadljiv, na- preenog gradiva; knjiga koja sadri saet
doknadljiv. pregled naunog gradiva.
reiaratura (nlat. reparatura) opravka, po- repeticija (lat. repetitio) ponavljanje, opeto-
pravka; naknada tete. vanje; proba pozorinog komada.
reparacija (nlat. reparatio) opravka, po- repetunde (lat. repetundae sc. res, pecuniae)
pravka, popravljanje; ponovno pl. prav. stvari ili novac koji se mogu traiti
uspostavljanje, obnavljanje, obnova; natrag.
naknada, pla-
repi 797 represalija
repi (fr. repit, ital. rispitto, lat. respectus) trg. reportaa (fr. reportage) 1. izvetavanje,
odgaanje, produenje roka. skupljanje i dostavljanje politikih i drugih
repignoracija (mlat. repignoratio) prav. ponovno novosti u dnevnim listovima; 2. knjievna
zalaganje, ponovno davanje u zalog. vrsta koja neki dogaaj, pitanje i dr.
replantacija (nlat. replantatio) med. ponovno prikazuje novinarskim stilom i nainom, tj.
usaivanje, ponovno umetanje, npr. izvae- lako i zanimljivo.
nih zuba. report (eng. report) izvetaj, izvetavanje; trg.
replatirati (fr. replater) ponovo premaza-ti, prenos u trgovakim knjigama.
ponovo oblepiti gipsom; fig. zamazati, reporter (eng. reporter) novinar, dopisnik,
zabauriti; popraviti, opravdati. raporter.
repledirati (fr. replaider)npan. opet povesti spor, reportirati (lat. reportare, fr. reporter) natrag
ponovo u sporu zastupati, ponovo braniti odneti, vratiti; u novinarstvu: videti neto na
(pred sudom). licu mesta i o vienom izvestiti list, doneti
replecija (lat. repletio) punokrvnost; preterana izvetaj, prepri-ati dogaaj; trg. uneti u
punoa (debljine); pretovarenost (eluca); knjigu, pisati na raun.
zatrudnjavanje (sene). reprezentand (lat. repraesentandus) onaj koga
repli (fr. ger!1)vo/. prihvatna taka trupa koje se treba predstavljati (zastupati).
povlae, trupa koja je prihvatnica za reprezentant (lat. repraesentans) predstavnik,
potisnute odrede. zastupnik, zamenik (odsutnoga); naroito:
replika (nlat. replica) 1. muz. ponavljanje predstavnik neke pokrajine, grada ili tela u
jednog niza tonova, naroito u drugom stalekoj skuptini, narodni zastupnik; sp.
glasu; si replika (ital. si replica) ponavlja glavni predstavnik jedne grane sporta u nekoj
se, treba ponoviti. dravi (reprezentativac).
replika (nlat. gersa) 2. prav. odgovor na reprezentativac (nlat. repraesentativus) koji
odgovor (ekscepciju), odgovor tuioca na predstavlja, zamenjuje, zastupa; koji slui za
govor optuenog kojim je odgovorio na reprezentaciju.
tubu; spis koji je odgovor na drugi neki spis; reprezentativac (nlat. repraesentativus) sp.
protivljenje, utuk; ponavljanje, podraavanje, najbolji predstavnik nekog sporta u dravi,
kopija nekog umetnikog dela koju radi naroito: igra koji igra u dravnoj
umetnik koji je izradio i original; replikacija. reprezentaciji.
replikato (ital. replicato) uz. ponovo, iznova. reprezentativna monarhija ustavna monarhija.
replikacija (lat. replicatio) v. replika 2. reprezentativni sistem ustavni sistem, po kome
replicirati (nlat. replicare) prav. odgovoriti, dati je narodu data mogunost da preko svojih
odgovor na govor protivne strane; protivreiti. izabranih predstavnika (poslanika) u
replumbirati (lat. plumbum olovo) tehiol. narodnoj skuptini, uestvuje u upravljanju
izdvojiti olovo od srebra, oistiti od olova. dravom, naroito u dono-enju zakona.
repozitar (nlat. repositarius) sreivalac i uvar reprezentativni ustav v. reprezentativni sistem.
akata. reprezentacija (lat. repraesentatio)
repozitorijum (lat. repositorium) polica sa predstavljanje, zastupanje, zamenjivanje;
pregradama za spise ili knjige; ormar za gospod-stven izgled, dostojanstveno
spise ili knjige; spremite, magacin. draganje, ponaanje koje odgovara zvanju
repozitura (nlat. repositura) mesto gde stoji koje neko ima; narodno predstavnitvo; sp.
repozitorijum; sreivanje spisa ili knjiga u najbolji predstavnici jedne grane sporta koji
repozitorijum. uestvuju, kao celina, na utakmicama u
repozicija (lat. gero8o)lged. ponovno nametanje inostranstvu kao predstavnici sporta jednog
iap!ene ili slomljene kosti; vraanje naroda, jedne drave.
prosutog dela utrobe kroz prodor u trbunu reprezevtaciovo pravo pravo zamenjivanja; u
duplju. naslednom pravu: stupanje u prava umrlog
reponibilan (vlat. reponibilis) med. name-stljiv, pretka.
koji se moe vratiti na svoje mesto (iaena reprezentira (lat. repraesentare predstavljati,
kost, prosuta utroba itd.). predstaviti, izraziti) .reprezen-tovati.
reponirati (lat. geropege) poloiti, ostaviti, reprezevtovati (lat. repraesentare) zastupati ili
smestiti u ishranu; med. prosuti deo tela (kilu) predstavljati nekoga odsutnog; znaiti,
vratiti na svoje mesto; ia-enu kost oznaavati, predstavljati sobom (npr.
namestiti. gospodstvo, vlast, silu); dostojanstveno se
repor (fr. report) trg. razlika izmeu cene neke drati, predstavljati dostojno svoje zvanje.
dravne hartije od vrednosti na kraju represalija (nlat. repressalia) u meunarod-nom
tekueg i cene na kraju narednog meseca pravu: opravdano nanoenje neke ne-
;reporni posao prodaja neke hartije od
vrednosti uz obavezu da e se ta ista hartija
docnije otkupiti po vioj ceni.
represivai 798 republika
pravde od Jedne drave drugoj kao odmazda repa kod gutera; popunjavanje ili naknada
za nepravdu koju je ova pre toga nanela materija izluenih iz organskih tela.
onoj prvoj; odmazda, vraanje uvrede reprodukciona metoda nain (ili: postupak) pri
uvredom, nepravde nepravdom i sl. umnoavanju (slika, knjiga itd.).
represivan (fr. repressif) koji spreava, koji reprodukciona sposobnost biol. v.
koi, koji obuzdava, koji suzbija. reproduktivnost.
represivne mere zakonske i druge mere koje reprodukcioni organi bog. spolni organi pomou
dravna vlast preuzima protiv lica ili grupa kojih se vri rasploivanje organskih bia
lica koja svojim radom i tenjama (za razliku od nespolnih organa, pomou
ugroavaju bezbednost ili opstanak kojih se takoe vri ras-ploavanje, npr.
drave. spore, rasplodni pupoljci, gomolje i dr.).
represija (nlat. repressio) spreavanja, ugu- reproducevt (nlat. reproducens) onaj koji
ivanje, obuzdavanje, suzbijanje. ponovo proizvodi, koji ponovo stvara;prav.
repriza (fr. reprise) ponovno uzimanje, podnosilac protivdokaza.
povraanje ranije uzetog; ponavljanje, reproducirati (nlat. reproducere) ponovo
ponovno prikazivanje pozorine g komada ili proizvesti, ponovo proizvoditi, ponovo
predstave, priredbe; prva predstava posle stvarati, ponovo stvoriti; ponovo izvesti,
premijere; nuz. ponavljanje glavnog dela ponovo izvoditi, ponovo prikazivati, ponovo
nekog komada; znak za ponavljanje; u prikazati: pretampati, pre-tampavati; umio
cirkusu: pauza zbog zamorenosti vetaka i ito, umnoava; prav. navesti protivrazloge,
jahaa, koju obino ispunjavaju klovni protivdokaze, navesti svedoke koji e
svojim alama. dokazati protivno; psih. doivljenu sadrinu
reprobacija (nlat. reprobatio) teol. odbaci-vanje, ponovo oiviti u svesti, ponovo usvestiti,
prokletstvo, veno prokletstvo; u koli: ponovo usve-ivati; reproducirati se ponovo
popravni ispit, popravak; prav. protivdokaz. se pokazati, ponovo se pojaviti, pojavljivati se
reprodukovati (nlat. reproducere) v. ponovo; reprodukovati.
reproducirati. reprozelit (lat. ge- opet, ponovo, gr.
reproduktivav (nlat. reproductivus) ponovo proselytos) onaj koji se ponovo vratio ranijoj
proizvodan, koji ponovo proizvodi, koji veri ili zajednici.
ponovo stvara, ponovo proizvodilaki, repromaterijal (skr. za reprodukcioni
umnoivalakiJreprodrktivne umetnosti ili materijal) materijal (sirovine, polupre-
vetine, one koje ponovo proizvode neto to raevine, delovi) potreban za proizvodnju,
ve postoji (gluma, pevanje, muzika). izradu konanih proizvoda.
reproduktivnost (nlat. reproductivitas) no reprotestirati (nlat. reprotestare)npaj>. odgovoriti
ponovnog proizvoenje i uspostavljanja; na protest ili prigovor, odbiti prigovor i
biol. sposobnost naknaivala osakaenih ili proglasiti ga nevaeim ili neopravdanim.
potpuno unitenih delova tela kod biljaka i reptil (lat. gerege gmizati) zool. gmizavac; fig.
ivotinja, naroito kod crva i amfibija puzavac, ulizica, liisahan, teme-na,
(vodozemaca). plaenih.
reproduktor (lat. ge- ponovo, producere reptilije (lat. gerege gmizati, reptilia) zool.
proizvoditi) naprava koja pojaava i ponovo gmizavci kimenjaci koji diu pluima,
proizvodi govor ili muziku primljenu radio- kreu se nogama, koje su u nekih vrsta
aparatom ili prenesenu tele-fonskim putem: posve iezle (npr. kod zmija), mnoe se
zvunik, glasnogovornik. jajima, a ree donose gotove mlade: guteri,
reprodukcija (nlat. reproductio) u ekonomi-ji: zmije, krokodili i kornjae; fig. pu-zavci,
obnavljanje proizvodnje; moe biti: 1) prosta ulizice, liisahani, udvorice, plaenici,
reprodukcija ako se obnavlja proizvodnja u temenai.
istom razmeru; 2)lroire-na reprodukcija reptilska tampa gmizavaka tampa, pot-
ako je proizvodnja u narednom periodu na kupljena tampa, plaena tampa.
viem nivou, vea po obimu nego u republika (lat. res publica drava, fr.
prethodnom; karakteristine za kapitalizam, a republique) u antikom smislu: drava,
jo u veoj meri za komunizam; U)umanjena naroito drava sa priznatim narodnim
reprodukcija ako se obnavljanje pravima; u novije doba: dravno ureenje u
proizvodnje "vri u manjim razmerama; kome dravna vlast pripada narodu (narodni
obino posledica ele-mentarnih nepogoda, suverenitet"), bilo celom narodu (demokratske
ratova, epidemija, a u kapitalizmu periodino republika), bilo naju-glednijem staleu, kao u
zakonita u doba kriza; stvar izraena putem antiko doba (aristokratska republika); u
umnoavanja (za razliku od original a); psi*, demokratskoj republici" vlast moe da
ponovno oivljavanje u svesti ranije bude u rukama samog naroda (neposredna
doivljenog sadraja; biol. popunjavanje ili demokratija), ili u rukama od naroda
naknada unitenih ili oteenih delova na izabranih predstavnika (reprezentativna demo-
ivotinjskim telima, npr. naknadno rastenje
republikanad 799 resolucida
kratija); fig. knjievna republika knji-evni resecirati (lat. ge-8esage)lged. isecati, opse-cati,
svet, knjievnici. vriti resekciju.
republikanac (fr. republicain) graanin resiver (eng. receiver) hen., fiz. v. recipijent; u
republike; pristalica republikanskog oblika tenisu: igra koji se brani (up. server).
vladavine; lan stranke koja tei uvoenju resignacija (nlat. resignatio) prav. otvaranje
republikanskog oblika drave; supr. konarhiet. testamenta; odricanje, odustajanje, ustu-
republikanizam (fr. republique) privrenost pljenje, ustup; ostavka na zvanje; takoe:
republikom obliku dravnog ureenja. rezignacija.
republikanizirati (fr. republicaniser) po- resignirati (lat. resignare) odrei se, odustati
republiiti, uiniti republikom, pretvoriti u od; ustupiti, ustupati, ostaviti zvanje, dati
republiku; zapajati (ili: zapo-jiti) ostavku, zahvaliti se na poloaj; prav.
republikanskim duhom, uiniti prietalicom otpeatiti, raspeati, otvoriti, npr. testament.
republike. residencija (nlat. residentia) pl. hen. ostatak,
repudijacija (lat. repudiatio) odbijanje s talog koji ostaje u posudi za.destilapiju.
preziranjem, odbacivanje, neprimanje ;lrav residuum (lat. residuum) v. reziduum.
razvod braka; poricanje duga. resina (lat resina) smola.
repudijum (lat. repudium) k. repudijacija. resinat (lat. resina smola, nlat. resinatum) hen.
repudnjum voluntarijum (lat. repudium smolina so.
voluntarium) svojevoljan razvod braka. resinejiv (lat. resina smola) hen smolino ulje.
repudijum necesarijum (lat. repudium neces- resinirati (lat. resina smola, nlat. resinare)
sarium) pravio osnovan, opravdan razvod nasmoliti, mazati smolom, premazati
braka. smolom; pare smole pustiti u vino.
repulzivan (nlat. repulsivus) koji odbija, resinifikacija (nlat. resinificatio) pretvaranje u
odbojan; redulgana sila fiz. odbojna sila (supr. smolu, usmoljavanje.
atraktivna sila privlana sila). resinozan (lat. resinosus) smolast; smolni.
repulzija (nlat. repulsio) odbijanje, res integra (lat. res integra) prav. stvar
odbacivanje, nepovoljan odgovor (na neokrnjena, stvar u celosti.
molbu). resital (fr. tesIa1)muz. naziv za solistiki koncert
repulzoran (nlat. repulsorius) v. repulzivan. ili muzike veeri posveene jednom ili
repunca (lat. ge-, ital. punzone) peat koji se dvojici kompozitora.
utiskuje na robu izraenu od plemenitih res judikata (lat. res judicata) prav. pravo-
metala (zlata, srebra, platine) kao znak da valjana odluka, stvar o kojoj je donesena
je istoa ispravna. zakonska presuda.
repuncirati (lat. ge-, ital. punzone) na stvari reskirati (fr. risquer) v. rizikovati.
od plemenitog metala (zlata, srebra, platine), res komunis (lat. res communis) opta stvar,
kao potvrdu da su iste, udariti, sem obinog opte dobro.
peata (punce), jo jedan naroiti (repuncu). reskontrirati (ital. rescontrare) trg. v. ri-
repurgirati (lat. repurgare).. ponovo oistiti, skontrirati.
ponovo proistiti. reskontro (ital. rescontro) trg. v. riskontro.
repusoar (fr. repoussoir) klin za isteri-vanje, res kontroverza (lat. res controversa) sporna
probojac; dleto; elt. tamno obojen prednji deo stvar.
slike, da bi ostali predmeti izgledali to reskript (lat. rescriptum) pismeni odgovor
udaljeniji. vladara ili nekog visokog tela podree-nim
reputacija (lat. reputatio) ime, glas; naroito: telima i ustanovama na pitanja, molbe i sl.,
dobar glas koji neki ovek uiva, ugled, raspis; u rimskom pravu: carska naredba.
uvaenje. reskripcija (nlat. rescriptio) zapovest, naredba;
rerna (nem. Rohre) pekulja, zatvoreni deo trg. pismeni nalog za podizanje ili isplatu
tednjaka (poreta) u kome se pee. novca.
res (eng. gase) 1. sp. utakmica, trka. res naturales (lat. res naturales) pl. prirodne
res (lat. res) 2. stvar, predmet; stanje, poloaj, stvari.
odnos, okolnost; posao, preduzee; reso (fr. ressaut, lat. saltare) vrh. izbok,
oevidnost, stvarnost, istina; imanje, dobro, izboeni deo graevine.
posed; gradivo, graa, sadraj; prazna stvar; re sol (ital. ge soljjrys. promena po kojoj se
zajednica, drava. posle tona d" ili g" ne peva vie ge", nego
resavtiian (fr. ressentiment) kivnost sol".
(skrivena), dugotrajna (esto nesvesno u sebi resolvencia (lat. resolventia). med. sredstva za
gajena) mrnja, zavist. razluivanje, za rastvaranje.
res-bot (eng. race-boat) sp. trkaki amac. resolutivan (nlat. resolutivus) rastvoran, koji
resekcija (lat. resectio) med. isecanje, opse-canje, rastvara.
vaenje (npr. kostiju, zglobova, ivaca). resolucija (lat. resolutio) rastvaranje; popu-
reserancia (lat. reserantia) pl. med. sredstva (ili: tanje, labavljenje, labavost, umrtvlje-
lekovi) za otvaranje. nost;up. rezolucija.
resolucio domini 800 restituisati
resolucio domini (lat. resolutio domim)npas. respiracioni organi organi za disanje (plua,
ukidanje, ponitaj prava svojine. dunjaci, krge).
resolucio nervorum (lat. resolutio nervorum) respirirati (lat. respirare) disati, udisati.
med. rastvaranje, uzetost ivaca. respiro (ital. respiro) dah; trg. strpljenje,
resonantan (lat. resonare odjekivati, reso-nans) produen rok, odlaganje plaanja.
v. rezonantan. respicijent (lat. respiciens) izvestilac, izveta;
resonancija (lat. resonantia) v. rezonancija. pregleda, nadglednik.
resonator (lat. resonator) fiz. v. rezonator. respondent (lat. respondens) na univerzite-
resoniratn (lat. resonare) v. rezonirati. tima: branilac disertacija.
resor (fr. ressort) opruga, pero, feder (na respondencija (nlat. respondentia) trg. obe-
bravi); podruje, domaaj, struka, oblast, zbeda za zajam na robu koja se izvozi
obim neke nadlenosti;resor* ministar morem.
ministar kome je povereno neko ministarstvo respondirati (lat. respondere) odgovarati,
(npr. presveta, finansije, vojska i dr.), za odgovoriti, dati odgovor, davati odgovor;
razliku od ministra bez port-felja. slagati se, podudarati se, biti nalik na;
resorbencia (lat. resorbentia) pl. med. ponovo odgovarati (dunosti); biti dorastao, moi
upojna sredstva, lekovi koji ponovo upi- se meriti sa.
JaJU- responzivan (nlat. responsivus) koji daje
resorbirati (lat. resorbere) ponovo upiti, ponovo odgovor, koji odgovara na to.
upijati, usisati ponovo, usisavati ponovo. responzorijum (lat. respondere) naizmenino i
resorpcija (nlat. resorptio) ponovno upijanje, zajedniko pevanje svetenika i vernika.
usisavanje, npr. neke tenosti u kredu ili u responzum (lat. responsum) pismeni odgovor,
telo. miljenje o emu izloeno u pismu, svaki
respekt (lat. respectus) obzir, prizrenje; pismeni odgovor neke ustanove, nekog
potovanje, pota, uvaenje, ugled, nadletva na pitanje privatnih lica;
poslunost, iz potovanja. responzum jurne (lat. responsum juris)
respektabilae (nlat. respectabilis) koji pravio miljenje, npr. nekog pravnog tela ili
zasluuje potovanje, dostojan potovanja, pravnog fakulteta o nekom zamrenom i
ugledan, uvaen. spornom pravnom pitanju.
respektive (nlat. respective) pril. s obzirom, res publika (lat. res publica) opta stvar, opte
odnosno, prema prilikama. dobro; drava, zajednica; up. republika.
respektivni (nlat. respectivus) odnosni, lo-gini, rest (fr. reste, lat. restare ostati) ostatak, ono
uzajamni, obostrani. to preostaje; zaostatak duga, zaostali dug;
respektirati (lat. respectare, fr. respecter) imati kat. ostatak koji se dobije pri oduzimanju,
obzira, potovati, uvaavati; tedeti, razlika.
potedeti; trg. primati na sebe menicu i restant (nlat. restans) onaj koji je u zaostat-ku,
isplatiti. dunik; zaostali dug; zaostalo po-traivanje;
respektni dani trg. dani poetka, rok koji se preostala roba, neprodata roba.
odobrava kao poek za plaanje menice restaurancia (lat. restaurantia) pl. med. sredstva
posle dana isteka roka ;diskrecioni dani, za okreBenje.
respirodani. restaurator (nlat. restaurator) umetnik koji je
respektus parentele (lat. respectus parente-lae) strunjak za obnavljanje i spravljanje
prav. zakonski odnos prema brai i sestrama oteenih starinskih graevina, kipova ili
ili prema neposrednim srodnicima roditelja, slika\up. restorater.
potovanje dece prema roditeljima. restauracija (lat. restauratio) ponovno
respirabilan (nlat. respirabilis) pogodak za uspostavljanje, obnova, obnovljenje;
disanje, mogu za disanje, za udisanje, di- popravka, npr. umetnikih dela, spomenika i
ljiv. sl.; vraanje na presto revolucijom ili uzur-
respirabilitet (nlat. respirabilitas) mogunost pacijom svrgnute dinastije, vraanje
disanja, diljivost. prevratom ukinutog oblika vladavine u nekoj
respirator (nlat. respirator) pomaga disanja; zemlji; gostionica, restoran.
sprava za omoguivanje disanja; sprava restaurirati (lat. restaurare) uspostaviti,
koja se stavlja na usta i nos i koja spreava uspostavl>ati, ponovo podii; obnoviti,
neposredno prodiranje odvie hladnog ili obnavljati, popraviti; osveiti, krepiti,
kodljivog vazduha u plua. okrepiti; vratiti na presto, opet dovesti na
respiracija (lat. respiratio) disanje, udisanje; vlast.
oporavljenje, odmor; isparavanje (vode). restaurisati (lat. restaurare) v. restaurirati.
respiracioni aparat organi za disanje; sprava restituirati (lat. restituere) uspostaviti,
koja dovodi ist vazduh u radionice sa uspostavljati, vratiti u prvanje stanje;
neistim vazduhom; instrumenat za naknaditi, vratiti; popraviti.
ispitivanje ivotinjskog disanja. restituisati -v. restituirati.
restitupiJa 801 retirirati
povlaiti se, smiriti se, povui se u miran retroaktivan (nlat. retroactivus) koji (tei da)
ivot. dejstvuje unazad, unazad dejstven; sa
reticencija (lat. reticentia) preutkivanje, povratnim dejstvom, sa povratkom silom;
prelaenje utke preko ega; r-, prekid u retroaktivan zakon zakon koji ini kanjivim,
toku reenice, apoziopeza. ili njemu podvrgljivim, delo izvreno pre
retl (nem. Rotel) vrsta crvene crtake boje; svoga stupanja na snagu.
crte izraen tom bojom. retroaktivnost (nlat. retroactivitas) povratio
retor (gr. rhetor) govornik, besednik. dejstvo, povratka sila.
retorzija (nlat. retorsio) odvraanje istim retroakcija (nlat. retroactio) povratio dejstvo,
razlozima, uzvraanje nanesenih uvreda povratka sila.
uvredama, vraanje istom merom, upotreba retroaurikularap (nlat. retroauricularis)
istih mera prema kome. anat. koji se nalazi iza donjeg mekog kraja
retorzione carine poveane uvozne carine une koljke, iza obuke.
kojima se optereuju strani proizvodi, kao retrobulbaran (nlat. retrobulbularis)anaT. koji se
sredstvo u borbi protiv inostrane carinske nalazi u onoj duplji iza one jabuice.
politike ili drugih trgovin-sko-politikih retrovakcinacija (nlat. retrovaccinatio) kec.
mera. obnavljanje materije za cepljenje (maje)
retorziono pravo pravo odmazde (odgovara-nja ponovnim cepljenjem dece.
istim merama); it. retorzija. retroverzija (nlat. retroversio) okrenutost
retorizam (gr. rhetor govornik, besednik) natrag, zaval>enost.
nain govornikog izraavanja i izlaganja; u retroverzio uteri (nlat. retroversio uteri) med.
prezrivom smislu: prenemaganje u govoru, zavaljenost materice.
slatkoreivost, razmetanje reima. retrovizor (lat. retro nazad, natrag, videre
retorika (gr. rhetorike) vetina lepog go- videti) ogledalo na motornim vozilima u
vorenja i tehnika besednitva uopte; deo kojem voza moe videti ono to se dogaa na
stilistike koji se bavi nevezanim govorom u cesti iza njega.
rei i pismu. retrognatija (lat. retro nazad, unazad, gr.
retoriki (gr. rhetorikos) govorniki, be- gnathos vilica) alat. prevelika zavaljenost (ili:
sedniki; krasnoreiv. zabaenost) gornje vilice.
retorski (gr. rhetorikos) govorniki, besed- retrogradan (lat. retrogradus) koji ide unazad,
niki. unazadan, nazadan, zaostao.
retorta (lat. retorta)jcer. metalna, porculan-ska retrogradacija (nlat. retrogradatio) uzmak,
ili staklena posuda sa nadole povijenim uzmicanje, kretanje unazad; voj. vraanje na
grliem; slui pri destilaciji kao posuda za nii in; astr. prividno kretanje planete unazad,
zagrevanje. unazadno kretanje, tj. sa istoka na zapad.
retrakt (nlat. retractns) prav. stupanje u prava retrogradivan (nlat. retrogradivus) v.
prekupca; prekup. retrogradan.
retraktacija (lat. retractatio) vraanje, opo- retrogradirati (nlat. retrogradi) ii unazad,
zivanje, povlaenje date rei. kretati se kao rak, uzmicati; fig. nazado-vati.
retraktacio juramenti (lat. retractatio retrogrado (ital. retrogrado) kuz. sve sporije i
juramenti) prav. osporavanje vanosti sporije.
zakletve zato to je bila lana. retrodatirati (lat. retro-dare) na spis ili pismo
retraktirati (lat. retractare) povui, opo-rei, staviti raniji datum, a ne onaj kada je pisano.
opozvati datu re; ispostaviti po-vratnu retronazalni (nlat. retronasalis) anat. koji se
menicu. nalazi iza nosa, koji pripada delu dre-la
retraktno pravo (lat. jus retractus) pravo koji lei iza nosa.
prekupa. retroperitonealan (nlat. retroperitonealis) avat.
retrakcija (lat. retractio) povlaenje, uvla- koji se nalazi iza trbune maramice.
enje; med. grenje, stezanje, skugovanje retroraketa (lat. retro nazad, natrag, raketa, v.)
ivaca; smeuravanje oiljaka. reaktivni motor za koenje rakete, koji
retrasirati (fr. retracer) ponovo crtati, ponovo dejstvuje suprotno njenom kretanju.
nacrtati; ponovo izloiti, ponovo prikazati. retrospektivan (nlat. retrospectivus) koji gleda
retrata (ital. retratta) trg. v. ritrata. unazad, koji se osvre, koji se podsea,
retrahent (lat. retrahens) imalac preeg podsetiti.
prava, naroito prava prekupa. retrospekcija (nlat. retrospectio) gledanje
retrahirati (lat. retrahere) v.retraktirati. unazad, osvrt, podseanje, podset.
retribucija (lat. retributio) plaanje po za- retrosternalan (nlat. retrosternalis) anat. koji se
sluzi, naknada, nagrada. nalazi iza grudne kosti.
retro- (lat. retro) predmetak u sloenicama sa retrofaringealan (nlat. retropharyngealis) alat.
znaenjem: natrag, nazad, opet, naprotiv; ut koji se nalazi pozadi drela.
retro (lat. ut retro) kao na prednjoj strani lista.
retrofleksija 803 refleksibilitet
refleksivan (nlat. reflexivus) fiz. koji odbija, reformator (lat. reformator) preinaitelj
odbijajui, odbijen; gram. povratak (glagol, nabolje, obnovitelj, popravlja; obnavlja
zamenica); koji je postao na osnovu crkve u duhu istog Hristovog uenja, tj.
razmiljanja ili posmatranja; refle-ksivna Luter, Kalvin, Cvingli.
mo mo (ili: sposobnost) razmiljanja i reformatorski (lat. reformator) koji se tie
rasuivanja; refleksivna poezija misaone reformatora, koji potie od reformato-ra;
pesnitvo, ono u kojem pesnik udruuje popravilaki, obnavljaki, popravan.
oseanja sa razmiljanjem. reformacija (lat. reformatio) preinaenje,
refleksivum (nlat. reflexivurn sc. verbum) menjanje nabolje, preustrojstvo, popravka;
gram. povratni glagol. naroito: crkveni pokret iz XVI veka,
refleksija (lat. reflexio) odbijanje (talasa, upravljen protiv papstva i srednjovekovne
svetlosti, svetlosnih zrakova, zvuka itd.); katolike crkve, ija je posledica bila
odblesak, odsev, odsjaj; fil. razmiljanje, otcepljenje luteranske i reformirane crkve od
rasuivanje, razmatranje, prenoenje Rima.
panje sa objekta posmatranja na subjekt i reformacio in pejus (lat. reformatio in peius)
razmatranje odnosa u kome se nalazi subjekt prav. u krivinom postupku: prvina-avanje
prema objektu; znanje radi znanja; sudske odluke protiv koje se optueni ali
posmatranje, zapaanje, opaska. na tetu optuenoga (po naem krivinom
refleksiona taka ot. taka u ogledalu sa koje postupku zabranjeno).
zrak dospeva u oko. reformizam (lat. reformare) oportunistika
refleksioni goniometar uglomer za kristale koji struja u meunarodnom radnikom pokretu
se osniva na odbijanju svetlosti. koja se odrie revolucije u korist refor-mi;
refleksioni ugao ugao odbijanja, odbojci ugao, up. revizioiizam.
ugao to ga odbijeni zrak od ogledala gradi sa reformirana crkva protestantska crkvena
normalom na povrinu od koje se odbio; suir. zajednica koju su, u prvoj polovini XVI
incidentom ugao. veka, u vajcarskoj, osnovali Cvingli i
refleksni pokret pete. pokret koji nastaje Kalvin.
neposredno posle nekog spoljanjeg na- reformirani (lat. geogtage)pl. preinaeni
draaja ili oseta, bez uea volje i nabolje, popravljeni; pristalice popra-vljenog
miljenja, npr. zatvaranje oiju kad im se verskog uenja Cvinglija i Kalvi-na, lanovi
naglo priblii svetlost, trzanje ruke pri reformirane crkve.
iznenadnom osetu dodira itd. reformira- v. reformisati.
refleksologija (lat. reflexus, gr. logia)ucx. reformisati (lat. reformare) preinaiti, menjati
nauka o refleksija, noviji pravac u nabolje, izmeniti nabolje, popraviti,
psihologiji, iji su osnivani ruski nauenja-ci poboljati, ukloniti nedostatke, dati nov
V. Beherev i J. P. Pavlov, koji kao osnovu oblik.
ispitivanja uzima samo objektivno opaljive reformist (fr. reformiste) prijatelj (ili:
spoljne naine ponaanja ivotinje i oveka, pristalica) novina (reformi i refor-mizma); u
svodei sve to na nasleene ili tokom ivota Francuskoj: onaj koji tei za novinama
navikavanjem ste-ene refleksno pokrete.' kojima je cilj popravka drutvenog i
reflektant (lat. reflectere) onaj koji je na to ekonomskog poloaja radnika.
bacio oko, koji polae pravo na to, koji eli reformna gimnazija v. realna gimnazija.
da dobije neto; onaj koji namerava neto refraktaran (lat. refractarius svadljiv) ne-
da kupi. prijemiv, otporan.
reflektirati (lat. reflectare) odbijati, odbiti refrakteran (fr. refractaire) v. refraktaran;
(svetlost, zvuk itd.); misliti, razmiljati, teko topljiv; izdrljiv na vatri.
prosuivati; reflektirati na to pomiljati na refraktivan (nlat. refractivus) opt. prelo-man,
to, imati to na umu, polagati pravo, hteti koji prelama svetlost, koji izaziva
to (npr. kupiti, dobiti neko mesto i sl.). prelamanje svetlosti.
reflektor (nlat. reflector) opt. odbija svetlosti, refraktometar (lat. refractus prelomljen,
baca svetlosnih zrakova; durbin u koga je refringere prelomiti, prelamati, gr. te-tron
objektiv izdubeno ogledalo, koje daje mera, merile) opt. sprava za odreivanje
stvaran lik predmeta koji se posmatra koeficijenta ili indeksa prela-manja svetlosti
okularom; up. refraktor. nekog tela; med. aparat za odreivanje opte
refont (fr. refondre pretopiti, pretapati, sposobnosti prelamanja svetlosti jednog oka.
refonte) pretapanje, pretop, preliv; kor. refraktometrija (lat. refractus prelomljen, gr.
opravka lae. metron mera) opt. skup metoda za fiziko-
reforma (nlat. reforma) preinaenje, prei-naka, hemijska ispitivanja na osnovu merenja
preobraaj, promena nabolje, preu-strojstvo, indeksa prelamanja svetlosti pomou
izmena, popravka; popravka nekog stanja refraktometra.
ne menjajui mu sutinu; menjanje nabolje refraktor (nlat. refractor) opt. prelama
postojeih ureenja za-konskim putem; up. svetlosti", dogled ili durbin iji objektiv i
agrarna reforma. okular jesu soiva kroz koja se svetlost to
dolazi od predmeta prelama
refrakcija 805 recidiva
recidivizam (lat. recidere natrag pasti) prav. reitativo parlante (ital. recitativo rag-lante)
ponovo izvreno krivino delo, ponovo muz. pevanje koje se vie govori nego peva
padanje u kriminal. (uz pratnju samo basa).
recidivirati (lat. recidivus koji se ponovo reitativo seko (ital. recitativo secco) muz.
pojavljuje) med. vraati se, povratiti se govoree pevanje pri kome se samo glavni
(bolest); fig. pasti (ili: padati) u istu greku. akordi pevanja instrumentalno prate.
recidivist (lat. recidivus) onaj koji je ponovo reitativo semplie (ital. recitativo sem-
uinio neku greku i prestupnu radnju. rIse)dguz. v. reitativo seko.
recipe (lat. recipe) na lekarskim receptima: redeb (arap. ragab, tur. geser) sedmi mesec u
uzmi; kao skraenica: Kr. muslimanskom kalendaru, ima ZO dana.
recipijent (lat. recipiens) onaj koji prima, repisterd (eng. registered) upisano u spisak,
primalac; sud, banj; med. bolesnik koji naroito u spisak patenata, zakonom
prima transfuziju krvi; hen. posuda za zatieno; na potanskim poiljkama:
primanje i skupljanje tenih materija i upisano u knjigu.
gasova ;fiz. stakleno zvono (kod vazdunog re (eng. rash) 1. ned. vrsta ospi koje brzo
mrka). prolaze (javljaju se naroito na vruini).
recipiran (lat. recipere primiti) primljen, re (nem. rosch) 2. ispeen da vruska, vru-skav,
usvojen; recipirano pravo tue, od nekog rskavo ispeen, dobro peen.
drugog (drave, naroda) primljene pravo. rean (fr. rechange) trg. povratka menica, iznos
recipirati (lat. recipere) usvojiti, primiti (u povratne menice.
drutvo), pripustiti, dopustiti, pristup. reanhi (fr. rechanges)mi. rezervni delovi (koji
reciprocitet (nlat. reciprocitas) uzajamnost, slue za zamenjivanje, npr. kolski tokovi,
uzajamni odnos; protivusluga; u spoljnoj automobilske gume i dr.).
trgovinskoj politici: naelo po kome se reer (fr. recherche) traenje, istraivanje;
stranoj dravi ne moe odobriti po-vlastica sudska istraga, pretres.
bez odgovarajue povlastice od strane ove reit (fr. rechute) ponovni pad; med. vraanje
drave prvoj. bolesti; fig. padanje u istu greku.
reciproan (lat. reciprocus) uzajaman, meu- rema (tur. re$me, arap. raSm) okce, rupica na
soban, naizmenian, koji se meusobno kleanim ilimima.
uslovljavaju, koji stoje u uzajamnom odnosu, reo (fr. rechaud) grejalica, naprava za
obostran; reciproni glagol uzajamno- kuvanje na elektrinoj struji ili gasu.
povratni glagol; mat. reciprona vrednost
obinog razlomka jeste taj razlomak sa ret (nem. Arrest) zatvor, hans.
razmenjenim brojiteljem i imeniteljem, npr. rz (arap. 'ird, tur. irz) ast, obraz, potenje;
reciprona vrednost razlomka a/b jeste b/a; hrz.
reciprona vrednost celog broja jeste ri- (ital. ri-) 1. v. re 1.
razlomak iji je brojilac jedinica, a taj broj ri (jap.) 2. mera za duinu u Japanu:
imenilac, npr. a i 1/a. kopnena = 3,927 km; morska= 1,852 km.
recitativ (lat. recitare) muz. v. reitativ. rias (p. rio reka) morski zaliv nastao
recitativan (nlat. recitativus)jjp3. v.reita-tivan. potapanjem donjeg dela rene doline.
recitator (nlat. recitator) onaj koji kazuje ili ribaso (ital. ribasso) trg. v. rabat.
ita pesmu i drugo umetniki pravilno, ribizle (nlat. ribes, arap. ribas) bun iz fam.
ritmiki, melodino, sveano i glasno;^, Grossulariaceae s grozdastim plodovima s
deklamator. crvenim, beliastim i crnim bobicama.
recitacija (lat. recitatio) umetniko, sveano i riboflavin (lat. ribes struja, tok, flavus ut)
glasno kazivanje ili itanje pesme; pevanje vitamin V (V2), vaan za oi, kou i dr.; ima
kao deklamacija. ga u mleku, kvascu, povru.
recitirati (lat. recitare) v. recitovati. riva (ital.) obala.
recitovati (lat. recitare) umetniki i glasno rival (lat. rivalis suparnik, fr. rival) suparnik,
kazivati ili itati npr. neku pesmu; priati; takmac; naroito: suparnik u ljubavi (tj. onaj
muz. vie govoriti nego pevati. koji ima sa nekim na njivi zajedniki rivus =
reitando (ital. recitando) nuz. vie govorei potok, i zbog toga potoka sa susedom dolazi
nego pevajui. u sukob).
reitativ (ital. recitativo) muz. vrsta govo-reeg rivalizirati (fr. rivaliser) takmiiti se,
pevanja pri emu se govorenje ispoljava vie nadmetati se u emu ili oko ega.
nego muziki elemenat; stili-zovan govor. rivalstvo (lat. rivalitas) nadmetanje,
reitativan (ital. recitativus) muz. koji se vie takmienje; suparnitvo, ljubomora.
govori nego peva. rivalitet (lat. rivalitas) . rivalstvo.
reitativo obligato (ital. recitativo obliga-to) river (eng. river, fr. riviere) reka, u geograf-
muz. govoree pevanje sa instrumental-nom skim imenima, npr. the Red River Crvena
pratnjom. Reka.
riverzo (ital. riverso) muz. obrnuto, natrake (tj.
itati note i svirati).
riveo (ital. rivescio) muz. -v. riverzo.
rivijsra 807 rizoto
rivijera (ital. riviera) primorski kraj, primorje; ridoto (ital. ridotto) izdvojeno, zasebno mesto,
naroito: primorski krajevi na Sredozemnom skrovite; soba u kojoj se kockaju maskirane
moru, odlini zbog tople klime i dobra osobe; muz. izvod iz nekog velikog dela. za
vazduha, sa uvenim vaz-dunim banjama jedan instrumenat ili manji broj instrumenata;
(Nila, Monako, Manton i San Remo). up. reduta.
rivolimento (ital. rivolgimento) muz. obrtanje riel novana jedinica Kampuije (=100 sena).
glasova u udvojenom kontrapunktu. rizalit (ital. risalire isticati se, risalto) arh.
rivoltato (ital. rivoltato) muz. obrnuto, obratno. istaknuti deo lica (fasade) graevine koji se
Rigveda (sskr.) najstariji spomenik indijske protee kroz sve spratove.
knjievnosti, u 10 knjiga i sa 1028 pesama rizavteje (gr. riza koren, anthos cvet) t. vot.
(himni), veinom religiozne ' sadrine; biljke koje cvetaju iz korena.
Rgveda. rizi-bizi (ital. risi-pisi) kup. v. rizi-pizi.
Rigel astr. veoma sjajna zvezda u sazveu rizik (ital. risico, fr. risque) prvobitno:
Orion. opasnost koja je laama pretila od hridina i
rigidan (dat. rigidus) krut; ukruen, ukoen; stena (risco); docnije: opasnost, izlaganje
strog, neumitan, neumoljiv. opasnosti, smeo podvig; posao ili ulog
rigla (nem. Riegel) reza, ip, skakavica. skopan sa opasnou da propadne;
rigl-vand (nem. Riegelwand) slab zid, naroito osiguranje; trg. osigurana roba, osiguran
pregradni (od drveta i cigle). predmet.
rigol (fr. rigole) uzan jarak, odvodni ka-nali. rizikovati (fr. risquer) usuditi se, izloiti se
rigola (fr. rigole) jarak, kanal (za oticanje opasnosti, staviti na kocku, stavljati na kocku,
vode); rov (iskopan aovom u vrtu ili raditi ili pokuati to na sreu.
vinogradu). rizi-pizi (ital. risi-pisi) kup. smea od pirina i
rigometar (gr. rigos mraz, studen, metron zelenog graka; kod nas se obino kae: rizi-
mera, merilo) aparat za merenje veoma bizi.
niskih temperatura. rizian (fr. risque) v. riskantan.
rigor (lat. rigor krutost; ukoenost) ukoenost rizling (nem. Riesling) vrsta vinove loze sa
od hladnoe, hladnoa, mraz; strogost, belim, sitnim i veoma slatkim zrnima; belo
neumitnost, neumoljivost; ukoenost, krutost. vino od ovog groa, veoma prijatna mirisa i
rigore (ital. rigore) muz. v. al rigore di tempo. ukusa.
rigorizam (lat. rigor krutost) preterana strogost, rizma (arap. rizma sveanj) mera za hartiju,
nepopustljivost u pitanjima morala i papir ( = 100 araka).
naelnosti; potpuna vernost naelima, riznvele (nem. Riesenwelle) gimnastika
naroito moralnim. veba na vratilu pri kojoj se veba
rigoroz (nlat. rigorosum. sc examen) na opruenim telom i rukama obre oko
univerzitetu: strog dravni ispit, doktorski vratila, veleobrtanje, velekovrtljaj.
ispit, rigorozum.
rigorozan (nlat. rigorosus) strog, neumitan, rizoidan (gr. riza koren, eidos oblik, vid) bog.
nepokolebljiv u naelima; taan, nepobitan; korenast, slian korenu.
neosporan. rizoidi (gr. riza, ei&os) pl. kol. okamenotine
rigoroznost (nlat. rigor) strogost, neumitnost, oblika korena.
nesavitljivost. rizoliti (gr. riza, lithos kamen) pl. geol.
rigorozum (nlat. rigorosum) v. rigoroz. okamenjeno korenje drvea.
rigocefalus (lat. rigare kvasiti, gr. kepha-1e rizolog (gr. riza, logos) poznavalac korenja,
glava) med. sprava za rashlaivanje glave. skuplja korenja.
rigsdag (dan.) danski parlament. rizoluto (ital. risoluto) muz. oznaka tempa:
rida (arap. rida, tur. rida) ubrus, rubac, pekir, odluno.
marama; pokriva na grobu Muha-medovu. rizoma (gr. rizoma korenska masa) bog. poda-
rider (eng. reader) ita", titula docenata i nak, podzemno stablo koje je slino korenu.
vanrednih profesora na engleskim visokim rizomorfan (gr. riza koren, morphe oblik)
kolama. koji ima oblik korena, oblikom slian
ridikil (fr. ridicule) mrea za kosu; enska korenu.
torbica za pletivo. rizopode (gr. riza, pus gei. podos noga) zool.
rido (fr. rideau, arap. rudhat) zavesa na praivotinje, jednoelijske ivotinje sa
krevetu i prozoru; zavesa na pozornici; voj. protoplazmatinim izratajima (lanim
niz blagih uzviica, talasaste povrina, polje, noicama") koji se stalno izvlae i uvlae.
mali vis sa koga se moe bombardrvati neko rizorimento (ital. risorgimento preporod)
mesto; zatitni bedem. naziv italijanskog kulturnog i politikog
pokreta XIX v. za ujedinjenje Italije.
rizoto (ital. risotto) pilav sa digericom od
ivine, gljivama ili parmezanom.
rizotom 808 rinologiJa
rizotom (gr. riza koren, tome seenje, rika (jap., eng. ricksha) u Japanu, Kini i
rezanje) prouavalac korenja; poznavalac i drugim zemljama Dalekog Istoka: ovek
skuplja lekovitih bil>aka. koji prevozi putnike na lakim dvokolica-ma
rizotomija (gr. riza, tome) rasecanje i koje sam vue.
prouavanje korenja; skupljanje lekovitih ril (eng. reel) ivahan kotski i irski ples.
biljaka. rilaando (ital. rilasciando) muz. poputajui u
rizofag (gr. riza, phagein derati, jesti) ZOOJG. tempu, usporavajui.
korenoder. rima (fr. rime, nem. Reim)noer. slik; stih.
rizus sardonijus (nlat. risus sardonius) cap- rima glotidis (nlat. rima glottidis) alat. glasnica.
donski smeh", usiljen, gorak i kiseo smeh; rima oris (lat. rima oris) alat. usni otvor.
takoe: grevito razvlaenja miia lica, rima palpebrarum (lat. rima palpebrarum)
slino smehu, koje navodno dolazi od neke znat. ONI OTVOr.
otrovne biljke u Sardiniji (Sardonia herba), od rima pudevdorum (nlat. rima pudendorum)
ijeg se ukusa usta razvlae; fig. podrugljiv, alat. otvor, prorez stidnice.
pakostan smeh. rimborzo (ital. rimborso) trg. .rambursman.
rijal novane jedinica Irana, Jemena i Saudijske rimesa (ital. rimessa) trg. domaa menica, ona
Arabije. koja glasi na domau valutu i isplauje se
rijas (gr. rheo teem, curim, rhyas) ned. na domaem tritu.
suenje oiju. rimovati se (fr. rime) slikovati se (o
rijenist (fr. rien nita) v. nihilist. stihovima); up. rima.
rijeri (fr. rire smejati se, rieurs) pl. u rinalgija (gr. rhis ten. rhinos nos, algos bol)
francuskom pozoritu: ljudi plaeni da se med. bol nosa, nosobolja.
smeju alama, smijai. rinaihena (gr. rhis gei. rhinos, anchone
rikavio (ital. ricavio) trg. ist prihod od prodate zadavljenje) med. suenost nosa, stenje-nost
robe. nosa.
rikambio (ital. ricambio) trg. povratka me-nica ring (eng. ring, nem. Ring) prsten, kalup,
koja se vraa s protestom.', retur-me-nica. alka; sp. borilite, etvorougaoni prostor
rikaggirati (ital. ricapitare uputiti, predati, ograen konopcima gde se dre borbe,
dostaviti) trg. uputiti nalog, poruiti; primiti na naroito rvake i bokserske.
sebe, isplatiti, otkupiti menicu. ringipil (nem. Ringelspiel) vrteka, vr-tuljak,
rikapito (ital. ricapito) trg. natpis, naslov, adresa; obrtaljka, okretaljka.
mesto gde se menica vue; primanje ili isplata ringofen (nem. Ringofen) pe u obliku prstena,
menice; per rikapito (ital. reg ricapito) kruna pe u kojoj se peku cigla, kre i
putem isporuke ili dostave. cement.
rikat (tur.) muslimansko klanjanje pri molitvi. rinezmus (gr. rhis gei. rin6s nos) med.
rikecije (Rickettsiae, po amerikom patologu govorenje kroz nos, unjkanje, unjkavost.
Rickettu) grupa mikroorganizama, manjih rinelkoza (gr. rhis, gei. rhinos, elkosis
od bakterija, u obliku kratkih elipti-nih zagnojavanje) med. zagnojavanje nozdrve,
tapia, uzronicirJpgecioza. dobijanje ira u nozdrvi.
rinenhizija (gr. rhis rea. rhinds, encheo ule-
rikecioze med. zarazne bolesti prouzrokova-ne vam, usipam) med. ubrizgavanje leka u nos.
rikecijama, koje na oveka prenose insekti rinenhit (gr. rhis gei. rhinos, encheo) med.
lankonoci (vai, krpelji, gri-nje i dr.). brizgalica, trcaljke za nos.
riknoza (gr. rhikn6s ukoen, rhiknosis) do- rinitis (gr. rhis gei. rhinos) med. zapaljenje nosa,
bivanje bora, naboravanje, smeuravanje, kijavica.
smeuranost. rinkonada (uni. rinconada) junoameriko
rikovero (ital. ricovero) ponovno dobivanje; trg. zlato u prahu.
obeteenje, naknada tete = regres, rekurs. rino- (gr. rhis, rhinos) predmetak u sloe-
rikolirati (ital. ricolare) iskopati odvodne kanale nicama sa znaenjem: nos, nosni.
ili duboke brazde radi odvodnja-vanja polja. rinoblenorea (gr. rhis gei. rhinos, blenna sluz,
rikordanca (ital. ricordanza) muz. seanje. bale, rheo teem, curim) med. slina-vost nosa.
rikorzo (ital. ricorso) trg. v. rekurs, rikambio. rinokarcivoma (gr. rhisrea rhinos, karkinos
rikoe (fr. ricochet) odskok, odskakivanje rak) med. rak nosa.
iljosnatog kamena baenog povrinom vode, rinoknezmus (gr. rhis gei. rhinds, knesis
abica; voj. odskok zrna (ili projek-tila) od svrab) med. svrab nosa.
predmeta u koji je udarilo pod malim rinolalija (gr. rhis, lalia brbljanje) med. v.
uglom; par rikoe (fr. rag richo-chet) rinofonija.
posredno, okolinim putem. rinolit (gr. rhis, rhinos, lithos kamen) med.
nosni kamiak.
rinologija (gr. rhis gei. rhinos, logia nauka)
deo medicine koji, se bavi bolestima i
leenjem nosa.
rinometrija 809 risonante
rinometrija (gr. rhis, rhinos, metria merenje) sem toga: metalna ili drvena ploa,
med. merenje sposobnosti nozdrva za propu- utvrena na poduoj motki, sa likom anela,
P1tanje vazduha. koji simboliki oznaava prisustvo duhovnik
rinoplast (gr. rhis, rhinos, plasso uoblia-vam, nebeskih sila pri svravanju sv. tajne
oblikujem) popravlja oblika nosa, vetak u evharistije.
rinoplastici. ritijenist (ital. ripieno) kuz. dopunjava, onaj
rinoplastika (gr. rhis, rhinos, plastikos yo- koji ne peva ili ne svira solo, nego samo
bliavan, oblikovan, koji pripada uobli- slui kao pojaanje solisti i tano se prema
avanju) operativno popravljanje (ili: ovome upravlja.
doterivanje) oblika nosa, unakaenog kakvim ripijeno (ital. ripieno) 1. muz. popunjavanje
zapaljenjem ili povredama spolja. dopunjavanje glasova.
rinoragija (gr. rhis gei. rhinos, rhag- koren od ripijeno (ital. ripieno) 2. prid. muz. svi, u
rhegnymi slomim, prekinem) med. krva-renje punom horu; ripijeko-glas dopunjujui
iz nosa. glas, glas koji samo prati i pojaava drugi
rinorea (gr. rhis ten. rhinos, rheo teem, glas; up. solo.
curim) med. luenje tenosti iz nosa, cu-renje ripileri (eng. ripealer) pl. opozivai, otka-
vode iz nosa. zivai; Irci, lanovi engleskog parla-menta,
rinoskop (gr. rhis, rhinos, skopeo koji trae ukidanje jedinstva izmeu
posmatram) ned. ogledalo za pregled nosa. Engleske i Mrske.
rinoskopija (gr. rhis, rhinos, skopeo) med. ripozo (ital. riposo) mir, tiina; slika beivotnih
pregled nosa pomou rinoskopa. predmeta (til-lebn).
rinostegnoza (gr. rhis, rhinos, stegn6s riposta (ital. riposta) doskoica, brz i zgodan
zapuen) med. Zapuenost nosa, zaepljenost odgovor; u maevanju: brz protivudar
nosa usled mnoge sline, polipa itd. maem.
rinotomija (gr. rhis, rhinos, tome seenje, ripostirati (ital. riposta) na porugu ili uvredljivu
rezanje)lget. operacija nosa. alu brzo i zgodno odgovoriti, doskoiti; u
rinofima (gr. rhis, rhinos, phyma izrataj) maevanju: odbiti udarac i odmah zadati
vornovitost nosa, kvrgavost nosa. protivudar; .up. parirati.
rinofonija (gr. rhis, rhinos, phone zvuk, glas) ripreza (ital. ripresa) muz. ponavljanje glavnog
med. govorenje kroz nos, unjkanje, unj-kavost. stava; poet. vrsta stance.
rinoceros (gr. rhis, gen. rhinos, keras rog) rios (eng. ribs, nem. Rips) pamuna ili svilena
zool. nosorog. tkanina sa ispupenim uzdunim ili
rinforcando (ital. rinforzando) kuz. pojaa- poprenim brazdama (za haljine i prevla-
vajui, u jakom kreendu. enje nametaja).
rinforcato (ital. rinforzato)jify3. v. rinforcando. riptika (gr. rhypto istim)pl. med. sredstva,
rinfranko (ital. rinfranco) trg. naknada trokova lekovi za ienje, npr. krvi.
(ili: izdataka). riptian (gr. rhyptikos koji isti) med. koji isti;
rinfuza (ital. alla rinfusa na gomilu, naroito: koji isti krv, koji smanjuje
uture) trg. roba, utovar robe (u vagon, lau, pritisak krvi.
tegljenicu, lep) u rasutom stanju, bez ris (nem. Ries) deme, sveanj; ris hartije
omota, dakova, sanduka i sl., npr. ito, deme (sa 480, 500 ili 1000 tabaka).
ugalj itd. risveljando (ital. risvegliando) muz. sve
rinhos (gr. rynchos) zool. njuka, surla, rilo. ivahnije.
rinhofore (gr. rynchos rilo, phero nosim) risveljato (ital. risvegliato) muz. budno, ivahno,
pl. zool. ICI. veselo.
rio (p. rio) reka. risentito (ital. risentitojjirya. sa puno izraza,
riparograf (gr. rhypards prljav, grapho izrazito, ivo.
crtam, slika) mazalo, rav slikar; slikar riskantan (fr. risque) smeo, opasan, skopan s
koji slika prljave predmete. mogunou neuspeha, sa izgledom i bez
riparografija (gr. rhyparos, graphia) ravo izgleda na uspeh; rizian; . rizik.
slikarstvo, ravo slikanje, mazanje, drljanje. riskirati (fr. risquer, nem. riskieren) izla-gati se
riper (eng. ripper para, paralo, no za opasnosti, riziku, preduzimati neto na sreu.
paranje) alatka za raskopavana zemlje, riskontrirati (ital. riscontrare) trg. meusobno se
vaenje korenja i dr.; teka do 2 t; vue je obraunati; izravnati stanje du-govanja i
traktor; primenjuje se prvenstveno pri izradi potraivanja.
i opravci puteva. riskontro (ital. riscontro) trg. meusobno
ripida (gr. rhipis gen. rhipidos lepeza) u poravnavanje, obraunavanje dugovanja i
pravoslavnoj crkvi: deo svetenik sasu-da, potraivanja.
mahalica od pergamenta, paunovih pera ili risolutamente (ital. risolutamente) muz.
platna kojom akoni mau nad putirom da odluno, snano, krepko.
ne padne u njega kakva buba; risoluto (ital. risoluto) muz. v. risolutamente.
risonante (ital. risonante) muz. zvuei, jeei.
risorimento 810 roba
upotrebu putem razmene. Ima dva bitna rodij(um) (nlat. rhodium)*. element,
svojstva: upotrebiu vrednost, odnosno odreeno srebrnaste beo metal, otkriven 1804. u platin-
materijalno svojstvo, tlvrednost, tj. drutveno skim rudama, atomska masa 102,91, redni
svojstvo; vrednost se pojavljuje kao prometna broj 45, znak Rh.
vrednost (u novcu cena). Oblik je svega rodites (gr. rh6don rua) zool. ruin i-arac
bogatstva buroaskog drutva; b) roba radna (insekat koji proizvodi na rui-nim
snaga, postoji u kapitalizmu. Njena upotrebna stabljikama iarke koje izgledaju kao
vrednost je da za kapital proizvodi profit. U mahovinom obrasle).
njenu vrednost ulazi vrednost ivotnih namir- rodlanje (nem. Rodeln) sankanje, vonja na
nica potrebnih radniku: za obnavljanje njegove niskim sankama.
radne sposobnosti, za izdravanje porodice i za rododendron (gr. rhodon rua., dendron
sticanje kvalifikacija. Pored fizikog drvo) bog. porodica dbunastih biljki sa
ukljuuje i moralni elemenat (kulturne potrebe lepim levkastim cvetovima, mnoge vrste su
radnika). roba (hol. rob) 2. zool. vrsta ribama zimzelene; gotovo sve rastu po planinama
slinih sisara koji ive i u vodi i na kopnu Evrope, Azije i Severne Amerike; alp-ska
(morski pas, morsko tele, morski lav i rua.
DR-)- rodologija (gr. rhbdon, logia)6or. opisivanje
roba (fr. robe) 3. dugaka haljina enska i rua; nauka o ruama.
deja ili komad tkanine dovoljan za takvu rodomel (gr. rh6don, lat. mel med) ruin
haljinu; zvanino odelo pravnika (advokata i med, med od rua.
sudija) u Francuskoj. rodomont (ital. rodomonte) onaj koji moe da
Robinson Kruso (eng. Robinson Crusoe) junak kree s mesta i da valja brda", tj. hvalisavac
slavnog romana Danijela Defoa, objavlje-nog (izraz stvoren po Rodomontu, hvaliti i
1719, mladi koji se posle brodoloma spasao razmetljivcu u Ariostovom epu Besni
na neko ostrvo i tu se odrao 28 godina; fig. Rolando").
usamljenik. rodomontada (fr. rodomontade, ital. rodo-
robinsonade pl. romani o doivljajima pro- montata) razmetanje, hvalisanje; up. fan-
muurnih moreplovaca, naroito iz XVEH faronada".
veka, pisani po ugledu na roman Danijela rodosaharok (gr. rh6don rua, sakhar
Defoa Robinson Kruso". eer, sok koji iz kolenaca bambusove trske
Robin Hud (eng. Robin Hood) glavni junak suzi) ruin eer.
velikog broja engleskih narodnih balada i rodostagma (gr. rh6don, stagma kap, tenost)
veih pesama iz XV veka: harambae koji ,-ruina voda.
je, sa svojim drugovima, pljakao bogatae, a rodohrozit (gr. rh6don rua, chrosis boja)
siromahe pomagao i titio, i svom kralju bio mineral, manganov karbonat (Mp So3) razne
odan. boje (crvenkast, siv, zelen, ut); javlja se u
roborans (lat. roborans) med. v. roborativ. rudnim icama u Trepi, Ljubiji i dr.
roborancia (lat. roborantia) pl. med. ojaavna mestima.
sredstva, lekovi za jaanje, lek ili sredstvo rodsko drvo v. rozvud.
za okrepljenje. roza (lat. rosa) bot. rua; crvena boja rue,
robot (slov.) mehaniki ovek, automat, po ruiasta boja; sub roza (lat. sub rosa)
spoljanjem izgledu slian oveku, koji ispod rue", tj. u poverenju.
podraava ovekove pokrete i moe da rozalija (fr. rosalie) muz. ponavljanje jednog
zameni oveka u obavljanju izvesnih isto mesta partiture u viem ili dubljem tonu.
mehanikih poslova. rozarijum (lat. rosarium) ruinjak, uli-stan;
roborativ (nlat. roborativum) med. ojaavno ruinjak u kojem se nalaze urne na groblju.
sredstvo, lek za jaanje, za okrepljenje. rozacee (nlat. rosaceae) pl. bog. rue.
robustan (lat. robustus) jak, snaan, krepak, rozvud (eng. rosewood) ruino drvo, veoma
vrst. fino, beliasto-ukasto drvo na ostrvu Rodu
roveijamento (ital. rovesciamento) muz. koje ima miris rue i daje skupoceno ulje;
promena glasova u kontrapunktu. rodsko drvo.
rogacija (lat. rogatio) molba, molbenica; rozein (lat. rosa rua) vrsta crvene bojene
molepstvije za umrle; molepstvije za ot- materije.
klanjanje tekih nedaa (sue, poplave, rozeola (nlat. gozeo1a)lged. crvene ospe, mrase
bolesti i sl.); zakonski predlog. (bolest koe koja dolazi u toku tifusa,
rodelejon (gr. rh6don rua, elaion ulje) sifilisa i posle uzimanja izvesnih lekova).
ruino ulje. rozeta (fr. rosette) ruica, ruiica, ukras u
rodenticidi (lat. rodere gledati, occidere ubiti) obliku rue; traka savijena u obliku rue;
heh. sredstva za trovanje tetnih glodara ukras u obliku rue koji se nosi u rupici od
(mieva i dr.). kaputa kao znak nekog odlija ili lanstva u
rodeo (eng. rodeo, iz p.) 1. takmienje kau- nekom udruenju; dugme na depnom
boja (SAD) u vetini jahanja; 2. obor, asovniku (za navijanje i
mesto gde se sakuplja stoka.
rozetirati 812 romanizam
to je s tim u vezi; u vezi sa religiJom, verom: lep, ivopisan, ljubak i prijatan, sa puno
papstvo, tj. rimokatolika religija, njeno drai, bajan, kao izmiljen, fantasti-an,
uenje i njena naela. matovit, nestvaran, sanjarski, a-roban.
romanizirati (fr. romaniser) poromaniti, romanca (p., stfr. romans neto napisano na
poromanjivati, porimljavati, dati emu narodnom jeziku, ne na latinskom) u
karakter kakav ta stvar ima kod roman-skih narodnom tonu spevana epsko-lirska pesma,
naroda; privesti u krilo katolike crkve, veoma slina baladi, od koje se, u stvari, ne
drati se katolike crkve; dati oblik romana, razlikuje ni po emu sem po tome to je
priati u obliku romana, pretvoriti u roman, neto kalja i vedrija od balade i to vodi
npr. ep ili dramu. poreklo od romanskih naroda, dakle sa juga,
romanika (dat. romanus rimski) romanski stil dok balada potie sa severa; romansa.
u arhitekturi ranog srednjeg veka. roman-cement prirodni cement (za razliku od
romanist (nlat. romanista) poznavalac ro- vetakog portland-cementa).
manskih jezika i knjievnosti; znalac i romancero (p. romancero) knjiga romanci,
pobornik rimskog prava; pristalica ri- zbirka manjih epsko-lirskih, naroito starih
mokatolikog crkvenog uenja. ciganskih romanci.
romanomanija (fr. roman, gr. mania pomama, romanco (ital. romanzo = lingua romanza)
strast) preterana strast za itanjem romana. romanski jezik.
romavsa (fr. romance) aoet. v. romanca. Romanja (ital. Romagna) severoistoni deo
romansirati (fr. romancer) pretvoriti u roman, nekadanje crkvene drave (sadanje
obraditi u obliku romana ;roman-sirana pokrajine Bolonja, Ferara, Forli i Ravena).
biografija ivot nekog oveka napisan u Romanjolac (ital. Romagnolet) stanovnik
obliku romana. Romanje.
romansijer (fr. romancier) pisac romana, romb (gr. rhombos) kom. paralelogram sa
romanopisac. jednakim stranama sa dva otra i dva tupa
romanski (fr. roman) 1. v. romanesk,an. ugla.
romanski (lat. romanus) 2. koji vodi poreklo od romb-dodekaedar (gr. rhombos romb, dodeka
starorimskog ili latinskog jezika; romanski dvanaest, hedra osnova) min. kristalni oblik
jezici oni koji su, u sred. veku, postali od teseralnog sistema ogranien sa 12
latinskog: francuski, italijanski, panski, podudarnih rombova; granatoedar.
portugalski i dr.; romanski stil stil loptastih
lukova koji se, u graevinarstvu, razvio od rombian (gr. rh6mbos romb) rombni, oblika
HXV veka (= vizantijski stil). romba, koji je kao romb.
romantizam (fr. romantisme) duhovni i romboedar (gr. rhombos, hedra osnov) telo
umetniki, naroito knjievni pravac, koji se ogranieno sa est rombova.
na Zapadu pojavio pod kraj HU veka, i romboid (gr. rhomboeides oblika romba,
oznaava tenju za oslobaanjem umetnikih rh6mbos, eidos oblik, vid) geom. paralelogram
i literarnih mogunosti u smislu sve dublje ije su samo suprotne strane jednake i
subjektivnosti, nadmonosti nad svetom suprotni uglovi jednaki.
objekata, ispiranja u svet oseanja, mate i romen (fr. romain) 1. tip. latinica u slogu antikva.
ulnih senzacija; romantika 2; Supr. antika, romen (fr. romaine) 2. rimska vaga, brza
klasika. vaga.
romantik (fr. romantique) v. romantiar. Romeo glavni junak uvene ekspirove
romantika (fr. romantique) 1. sklonost tragedije Romeo i Julija", mladi koji je
matanju, sanjarenju, nestvarnim sadraji- zbog svoje velike ljubavi izgubio ivot; fig.
ma; 2. v. romantizam. strasno zaljubljen mladi.
romanticizam (nlat. romanticismus) v. Romi v. Rom.
romantizam. romobil (fr. rouleau valjak, lat. mobilis
romantian (fr. romantique) . romantian. pokretan) v. trotinet.
romantiar (fr. romantique) pristalica (ili: Romul (lat. Romulus) mit. bratRemov, osniva
sledbenik)roljgantizma u knjievnosti i i p rvi kr alj grad a Ri ma (v lad ao 753
umetnosti. 716 pre n.e.), sin vestalke Reje Sil-vije i
Romantina kola pesnika kola u nem. boga Marsa.
knjievnosti HU i XIX veka, iji su romulidi (lat. romulidae) pl. potomci Romu-
predstavnici pravi izvor poezije i umetnosti lovi, tj. Rimljani.
gledali u hrianskom srednjem veku i ronda (fr. ronde) okruglina, oblina; put oko
narodnim motivima i umotvori-nama. ega, kretanje u krugu; ples u krugu, jedan
romantiki (fr. romantique) napisan (ili: obilazak oko dvornice u plesu; obilaenje
sastavljen) na jednom od romanskih jezika; straa, patrola; okruglo pisanje; muz. cela
koji je u duhu romantizma (supr. antiki, nota;>h. krug; v. i runda.
klasini, moderni); koji ima u sebi pomalo rondel (fr. rondel) aoet. pesma od 14 stihova u
vitekog ili pesnikog duha, pesniki tri strofe (4-4-6), u kojoj se prva dva
rondela 814 rotonda
stiha ponavljaju na kraju druge i tree strofe. nino otuda i naziv i koji se sastaju da
rondela (fr. la rondelle) okruglina, okrugao rad, raspravljaju o trgovini i poslovanju u gradu i
okrugla graevina, okrugla kula; okrugao da ih pomau u cilju optih poboljanja.
bastion u utvrenjima; okrugla cvetna leja; rotarstvo (eng. rotary) pokret i osnovna
rundela. naela lanova Rotari-kluba.
rondineto (ital. rondinetto) kuz. v. rondino. rotatoria (nlat. rotatoria) pl. zool. tokare;
rondino (ital. rondino) muz. mali rondo; v. rotifera.
rondo 2, rotacizam (gr. rho slovo ro", nae r) u
rondo (fr. rbndeau) 1. mala pesma, obino od istorijskoj gramatici: prelazak zvunog s" u
13 redaka, u dva dela i sa jednim refrenom r", npr. u lat. flos ge*, florio (cvet) med.
koji se po odreenim zakonima ponavlja. pogreka u izgovaranju izazvana tekoom ili
rondo (ital. rondo) 2. muz. komad veselog i nesposobnou izgovaranja izvesnih slova,
vedrog karaktera, obino u dva dela, u naroito slova r".
kome se glavna tema vie puta ponavlja; rotacija (lat. rotatio) obrtanje, okretanje,
takoe: zavrni stav jedne sonate. kretanje, svih taaka nekog tela oko jedne
rondoleto (ital. rondoletto) muz. v. rondino. take ili oko niza taaka, tj. oko obrtne
ronerija (fr. rongerie) u bojenju pamunog osovine, tako da svaka taka opisuje
platna (katuna): skidanje nepotrebnim boja krunu putanju ija je ravan upravna na
sredstvima za nagrizanje. obrtnu osu, npr. okretanje, obrtanje, Zemlje
ronhus (gr. gp6pspo8)d. hrkanje, krkljanje. oko svoje ose; u poljoprivredi: naizmenino
ropalian (gr. ropalon buzdovan) buzdova- sejanje zemljita; takoe: skraen naziv
nast, u obliku buzdovana, koji se iri prema zarotacionu mainu; ua. translackja.
donjem delu; ropalini stihovi stihovi kod rotaciona maina tip. maina za tampanje kod
kojih svaka dalja re ima po jedan slog vie. koje tamparski kalup (forma) ne lei u
rosinante (fr. rossinante) ime Don Kihoto-vog ravni, nego je razapet oko jednog valjka koji
konja; otuda: konju sina, raga, kljusina. se obre, a beskrajna hartija", koja se
roskona (fr. rosconne) vrsta belog bretanj-skog odmotava s jednog valjka, prolazi izmeu dva
platna. valjka (cilindra) od kojih jedan nosi
roso antiko (ital. rosso antico) antiki, zaokrueni kalup koji se tiska na onaj drugi
crvenkasti mramor. valjak (cilindar), i time ostavlja otisak na
rospija (pere. ruspi, tur. orospu) ljubaznica; hartiji koja izmeu njih prolazi; moe da
nevaljalica; prostitutka. izbaci na sat po jedan milion otisaka;
rostbif (eng. roastbeef)jiyB. govee meso peeno nelpresa.
na garu po engleskom nainu, tj. da ostane rotaciona osa obrtna osa;_it. rotacija.
polukrvavo. rotaciona fotografija postupak pri kome se
rostral (lat. rastrum) muz. v. rastral. mainskim putem sa jednog negativa moe
rostfraj (nem. rostfrei) koji nije podloan brzo proizvesti veliki broj kopija;
ranju, koji ne ra. kilometarska fotografija.
roshar (nem. Rosshaar) struka, konjska dlaka rotacioni (lat. rotatio obrtanje) obrtni, koji
od repa i grive, slui prekuvana za vio- nastaje obrtanjem, koji poiva na obrtanju,
linske strune, naroito tkanine i za punjenje koji je u vezi sa obrtanjem;roga.cio> telo kat.
jastuka, dueka itd. obrtao telo, telo koje nastaje obrtanjem neke
rota (lat., ital. rota toak) 1. najvii papski povrine.
apelacioni sud, vrhovni crkveni sud pod iju rotvel (nem. Rotwelsch) nerazumljivi jezik
nadlenost spada ceo kato-liki svet; ruota. prosjaka", jezik nem. atrovaca.
rota (nlat. rota, rus. rota, nem. Rotte) 2. voj. rotirati (lat. rotare) obrtati se, okretati se (oko
mali odred vojske, vod. svoje osovine).
rotang (p. rota, ma la j. rotan) vrsta palme ija rotifera (nlat. goega)ll. zool. v.rotatoria.
je savitljiva stabljika sluila za batinanje, rotlauf (nem. Rotlauf) ned. crveni vetar,
tzv. panska trska. grozniavo zapaljenje koe usled zaraze
roter (eng. rotary) lan Rotari-kluba. prouzrokovane bakterijama Streptococcus
rotarijanac v. rotar. pyogenes;jrr. erizipel.
Rotari-klub (eng. rotary obrtni, koji je u vezi rotodin (lat. rotare obrtati se kao toak, nlat.
sa obrtanjem, club, Rotary Club) udruenje rotor, gr. dynamis sila) avij. najno-vija vrsta
osnovano najpre u ikagu 1905, a zatim i po letelice, kombinacija aviona i helikoptera,
mnogim gradovima Novog i Starog sveta, uzlee i slee gotovo vertikalno, kao
kao udruenje poslovnih i profesionalnih helikopter, ali ima znatno veu brzinu od
ljudi u nekom gradu ili nekoj oblasti, od ovog, od koga je i mnogo
kojih svaki predstavlja poseban posao ili J sigurniji.
posebnu profesiju, biran u rotaciji, tj. rotokopija (lat. rotare, kopija, v.) otisak
uzastopno ili naizme- umnoen a rotoprinteru ili narotoru.
rotonda (ital. rotonda, lat. rotunda) okrugla
graevina sa kubetom, naroito letnjiko-vac,
ardak s kubetom; svaka spolja i
rotor 815 ru
iznutra zaokrugljena zgrada, naroito uveni otuda: prei Rubikon = kroiti poslednjim,
Panteon u Rimu; kod. okrugao enski ogrta. odlunim korakom, posle koga nema
rotor (lat. rotare obrtati se kao toak, mlat. vraanja; up. alea jahta est.
rotor) teh. deo koji se obre oko svoje rubin (ital. rubi.no, p. rubin, nlat. rubinus, lat.
osovine, pokretni deo (kod elektrinog rubens crven, crvenkast) . proziran crveni
motora, dinamomaina za naizmeninu struju, dragi kamen, pored dijamanta najtvri.
turbine i dr.); supr. stator. rubivsko staklo staklo obojeno crvenom ili
rotule (nlat. rotulae) pl. farh. lek u lopticama. utom bojom rubina pomou zlata (zlatni
rotulirati (nlat. rotulare) spise po redu obeleiti, rubin), bakra (bakarni rubin) ili srebra
srediti i povezati u sveske. (srebrni rubin).
rotulus testijum (nlat. rotulus testium) prav. rubifikancia (nlat. rubificantia) pl. ned. v.
sveanj sa iskazima svedoka. rubefacijencia.
rotunda (ital. rotonda) v. rotonda. rubifikacija (nlat. rubificatio) med. pocrve-
rotilj (ma. rostely, nem. dijal. roschitl) 1. nelost, pojava crvenila, izazivanje crvenila
gvozdena reetka za peenje mesa na aru; na koi.
peenje mesa na aru; 2. reetka u loi-tu rublja (rus. rublv) v. rubalj.
pei (za prolaz pepela). rubrike (lat. ruber crven, rubrica crvena
ro haana (hebr. glava godine", praznik Nove zemlja) prvobitno: naslov zakona crveno
godine kod Jevreja, 1. i 2. tirija (septembra), pisan; natpis, naslov (knjige, poglavlja, spisa
kao dan koji treba posvetiti razmiljanju o i dr.); oznaka, odsek, odeljak, crta kao znak
Bojem sudu i samoposma-tranju. novog odeljka, pregrada; vrsta, struka; u
ro hode (hebr.) glava meseca", prvi dan u katolikoj crkvi: obredna uputstva za
mesecu kod Jevreja. liturgijske radnje, tampana crvenim slovima
re (tur. hirs) muka snaga, mukost. u liturgijskim knjigama; rubrum.
rsuz (tur. hirsiz) bezobrazan, bestidan ovek; rubrikator (nlat. rubricator) u sred. veku: pisac
lopua, lupe; rsuzin, hrsuz. crvenih naslova i linija u knjigama; naroito
rubalj (rus. rublv) novane jedinica u carskoj slikar koji je izraivao velika poetna slova
Rusiji i u SSSR, deli se na 100 kopejaka; (iiicijale) u rukopisima i prvim tampanim
rublja. knjigama.
rubato (ital. rubato) muz. oteto, otrgnuto, rubricirati (nlat. rubricare) snabde (crvenim)
oduzeto; tempo rubato (ital. tempo rubato) slovima; oznaiti naslov, napisati naslov;
ukradeni takt", osobeni nain sviranja ili srediti po odeljcima, odsecima, strukama i sl;
pevanja sa oseanjem pri kome je glavnom odeljke (ili: poglavlja) obeleiti crtama.
glasu, s obzirom na takt, ostavljena potpuna ruvet (arap. hirfa, tur. hirfet) 'v.rufet.
sloboda. ruderacija (lat. ruderatio) pravljenje poda ili
rubaka (rus. rubaka) ruska studentska i kaldrme od ljunka ili sitnog kamenja sa
radnika koulja. cementom.
rubeole (lat. ruber crven) med. ospice, frus, deja rudimentaran (nlat. rudimentarius) poetni,
zarazna bolest, slina boginjama. osnovni; biol. nerazvijen, zaostao u razvitku,
rubefakcija (nlat. rubefactio) . pretvaranje zakrljao; rudimentarni organi pl. u toku
crne, zelene i sive boje stena, pri raspadanju, istorijskog razvitka zakrljali organi biljki i
u crvenu. ivotinja koji su izgubili svoju funkciju.
rubefacijencia (nlat. rubefacientia) pl. med. rudimentacija (nlat. rudimentatio) zakr-
sredstva koja (ili: lekovi koji) izazivaju ljalost, zaostalost u razvitku.
crvenilo i vruinu. rudimenti (lat. rudimentum prva nastava,
rubidij(um) (nlat. rubidium, lat. ruber crven) vebaonica, prvi pokuaj, rudimenta) pl.
he, elemenat, slian kaliju, srebrnasta sjaja, osnove, poeci, prvi pokuaji, prvi pojmovi,
nazvan po dvema crvenim crtama koje osnovna znanja; zakrljali (ili: turi) ostaci
pokazuje njegov spektar; atomska masa neega.
85,47, redni broj 37, znak Rb. rudisti (lat. rudis) geol. koljke sa debelim
rubijacee (nlat. rubiaceae) pl. bog, broevi. ljuturama koje su ivele u periodu kre-de,
rubijacin (lat. rubia bro) narandasto-uta donji kapak bio im je kupastog ili kao rog
bojena materija koja se dobiva od broa; up. izvijenog oblika i utvren za morsko dno, a
purpurni. gornji ga je zatvarao kao kakav poklopac
rubijacitin (lat. rubia) tablete kestenjaste boje, pomou veoma jakih zuba", koji su zalazili
lek protiv impotencije. u upljine donjeg kapka.
Rubikon (lat. Rubico) mala reka u Gornjoj ru (fr. rouge, lat. rubeus) crven, rumen,
Italiji kod Ravene, danas Pisatelo, koja je rujan; pl. crvenilo, rumenilo za lice, nokte i
predstavljala granicu izmeu Italije i usne, rumen puder; ru veetal (fr. rouge
ovostrane Galije (tj. Gornje Italije), uvena po vegetal) biljno rumenilo, portu-galska
Cezarevom prelasku preko nje, to je bio minka.
znak za poetak graanskog rata;
rudiJa 816 rusifikacija
rudija (tur. riidiye) srednja kola, gimnazija. ruminacija (lat. ruminatio) zool. preivanje; fig.
ru e noar (fr. rouge et noir) crveno i ponovno razmiljanje o emu.
crno", franc. hazardna igra sa 312 karata sa ruminirati (lat. ruminare) zool. po drugi put
crvenim i crnim poljima. vakati hranu koja se vraa iz eluca u usnu
ruirati (fr. rouge) rumeniti, mazati rumenilom, duplju, preiveti; fig. ponovo razmiljati,
crvenilom (obraze, usne, nokte). zrelo promisliti.
ruzmarin (lat. ros marinus) bog. morska rosa", rumicin (lat. gpeh)hedg. ekstrakt iz korena
poznata biljka veoma prijatna mirisa (kod nas biljke Rumex patientia, po svojstvima ravan
igra naroitu ulogu o svadbama, kao simbol rabarbari.
veselja, radosti). rumpirati (lat. rumpere) slomiti, razbiti,
ruina (lat. ruina) propast, nesrea, gubitak; raskinuti, razvaliti, rasei; provaliti, prokriti
razvalina, ruevina, ostatak od graevine (put); ma. izbiti protivniku ma iz ruke.
koja se vremenom sama sruila; fig. ovek runda (eng. round, nem. Runde, fr. ronde) 1.
propala zdravlja. ot deo borbe ili utakmice izmeu dva
ruiniran (lat. ruina) sruen, razoren, uniten; odmora (npr. u boksu 2 ili 3 minuta) 2. jedno
upropaen, propao, oteen, pohaban; naruivanje pia za sve oko stola; v. i ronda.
upropaena zdravlja. rundela (nem. Rundell) v. rondela.
ruinirati (fr. ruiner) sruiti, razoriti, unititi, rundirati (nem. runden, rundieren) zaokru-gliti,
upropastiti, upropaivati (imanje, odelo, zaokrugljivati, zaobliti, zaoblji-vati; brusiti
zdravlje, ugled itd.); pretvarati u ruevine. drago kamenje.
ruksak (nem. Rucksack) planinarska i vojnika
torba koja se nosi na leima, ranac, teleak. rundisa (nem. Rundisse) izbruena ivica
ruktacija (nlat. ructatio) med. v. ruktus. dragog kamena koja se uokviruje.
ruktus (lat. ructus) med. podrigivanje. rune (got. runa) pl. tajne", pravolinijska slova
rulada (fr. roulade) muz. trk, tehniki sloen kojima su se sluili stari german-ski narodi
pasa u solo-pevanju.Jgoloragura; kup. svitak dok nisu upoznali i primili latinicu; najstariji
mesa. alfabet runa imao je 24 znaka.
Rul Britanija engleska rodoljubiva pesma, runografija (got. runa, gr. graphia pisanje)
nazvana po poetnim reima refrena, koji runsko pismo, rune.
glasi: Rule Britannia, Britannia rule the ruota (ital. ruota) v. roga.
waves! Britons never shall be slaves! rupiah (hindost. rupiyah) novana jedinica
(Vladaj Britanijo, Britanijo, vlada] talasima! Indonezije (= 100 sena).
Briti nikad nee biti robovi!"); rei od rupija (hindost. rupiyah, sskr. girua) novana
Demsa Tomsona, muzika od T. Aria (1738). jedinica u Indiji.
rulet (fr. roulette) toak sree, obrtna okrugla ruptorijum (nlat. ruptorium) med. sredstvo
ploa sa crveno i belo obelee-nim koje nagriza kou i time otvara ir.
pregradama po kojoj se kotrlja loptica od ruptura (nlat. ruptura) prekid, prelom; pro-boj,
slonove kosti, i broj na kome se zaustavi probijanje; razbijanje, obijanje, provala;
dobiva; izreckan toki uvren na drci, prekid pregovora ili odnosa, raskid ugovora;
kojim se slue obuari, voskari, kolaari, med. prosutost, prskanje.
bakroresci i dr.; sprava za umekavanje ruralizam (lat. rus selo, ruralis seoski)
koa. osobenost sela, ureenje sela s obzirom na
ruler (fr. goi!eig)pl. avion koji se vie ne karakter, potrebe i nain ivota njihovih
upotrebljava za letenje, nego slui samo u stanovnika.
pilotskim kolama za obuku u voenju po
zemlji. ruralni (lat. rus polje, selo, ruralis) poljski,
rulman (fr. roulement) muz. brzi triler na seoski, seljaki.
dobou i bubnjevima. rurizam v. ruralizam.
rulo (fr. rouleau, pl. rouleaux) svitak hartije; ruristiki (lat. rus, ruris, polje, selo) v. ruralni.
truba (platna i dr.); valjak, oklagije; valjak za rusalke (slov.) pl. kit. umske i vodene vile kod
nabijanje drumova; zavesa od tapia i dr. starih Slovena.
(na prozorima ili izlozima) na izmotavanje. rusvaj (pere. rusway osramoen, ponien)
rum (eng. gp) vrsta fine i jake rakije, dobiva udo i pokor, velika guva, mete; bruka.
se vrenjem melase od sirovog eera (eerne rusizam re ili jezika osobina koja ukazuje na
trske), sadri 4060% alkohola. uticaj ruskog jezika na na, npr. dozvoliti,
rumba (amer.) amerika poluritmika sa- izviniti, nadlenost, upra-njavati, ukaz i dr.
lonska igra u 4/4 takta. rusifikacija (Rus, nlat -licatio, lat. facere initi,
ruminancia (lat. ruminantia) pl. zool. prei-vari. uiniti) psJruavanje, pretvaranje neega
stranog u rusko, pretvaranje u Ruse.
rusificirati 817 rum
rusificirati (fr. russifier) porusiti, poru-avati, rutilizam (lat. rutilus crvenkast) pojava
napraviti u ruskom duhu, napraviti Rusima. crvene, rie kose, riokosost. rutine (fr.
rusomanija (Rus, gr. mania pomama, ludilo) routine) vinost u radu, izve-
preterana ljubav prema Rusiji i svemu banost u nekoj vrsti poslovanje, spretnost,
ruskom. vie mehaniki nain rada, po iskustvu
rusofil (Rus. gr. philos prijatelj, koji voli) i navici, bez udubljivanja u samu stvar.
prijatelj Rusije i Rusa. rutiner (fr. routinier) ovek iskusan i
rusofob (Rus, gr. ph6bos strah) onaj koji se izveban u nekom poslu na osnovu dugog
boji Rusa, koji zazire od Rusa, neprijatelj rada, praktiar; oljar koji je nauio
Rusa. neki posao gledajui druge, a sam nema
rustika (lat. rustica) graevina od kamenja nikakvog dubljeg poznavanja stvari kojom
otesanog samo na sastavcima. se bavi, npr. takav lekar. rutiniran (fr.
rustikale (nlat. rusticale) seljatvo, ivot i routine) vian, izveban,
prilike sela. spretan, iskusan u nekom poslu. rutinirati
rustikalni (nlat. rusticalis) poljski, seoski, se (fr. routiner) stei (ili:
seljaki. sticati) okretnost i vinost u nekom
rustikacija (lat. rusticatio) ivot na selu; poslu. rufaji (tur.) pl. dervii uveni po
poseljaivanje, postajae seljakom. svom
ruga (fr. route, lat. rupta probijena sc. via verskom zanesenjatvu koje granii sa
staza, put) put, deo puta koji treba prevaliti, ludilom, nazvali po svom osnivau Ametu
pravac putovanja ;up. mar. Rufaau (HP vek). rufet (arap. hirfa, tur.
ruga ceza (lat. ruta caesa) prav. pokretno hirfet) zanat, poziv;
imanje, pokretnine. zanatlijske udruenje, esnaf;rJet.
rutenij(um) (nlat. ruthenium) hen. elemenat, rufijanstvo (ital. ruffiano) podvoenje, po-
veoma teko topljiv metal, atomska masa maganje bluda iz koristoljublja. ru (eng.
101,1, redni broj 44, znak Ru. rush) v. rat 2. rupa (tur. ru?en sjajan, blistav)
rutil (lat. rutilus crvenkast) min. 'mineral, mletaki
titanov dioksid, crvene boje, veoma tvrd dukat, cekin, zlatnik; rutpija. Rh-faktor
(6,3); titanova ruda; kod nas se javlja u (izg. er-ha) v. rezus-faktor. rum (pere. hiSm,
kristalastim kriljcima, u planinama tur. hisim) besan, divlji
Rodopskog sistema. napad, napad razjarena oveka ili gomile;
razbenjenost, ljutnja.
52 Leksikon
S
S, s dvadeset prvo slovo nae irilice, dvadeset radu, ometaju rad kvarenjem alata, main-
etvrto nae latinice (S, &)', kao skraenica: S skih delova i sl., da bi se poslodavci
= jug: (eng. south, fr. sud, nem. Siid); S ili s naterali da prihvate njihove zahteve; 2.
= oznaka za subjekt suda (u formalnoj potajni, maskirani rad, kome je cilj da
logici); sc. = scilicet; sc. ili sculps = skulisit; onemogui, oslabi ili odui ostvarenje
sq. = sekvens; Sh. = iling; sing. = neega (kao to obino rade rodoljubi, za
singular; S. L. = sili loko; Sld. = saldo; vreme rata, u okupiranim zemljama).
Sterl. = ster-ling nuz- S = solo; mat. sec = saboter (fr. saboteur) radnik koji namerno
seane; sin = sinus; fiz. s = sekunda; hen. oljari i ometa rad, onaj koji vri
Sm = samarijum; Se = selei; Si = silicijum; sabotau. sabotirati (fr. saboter) namerno
Sc = skandijum; Sn = stanum; Sb = stibijum; oljariti
Sr = stroncijum; S = sulfur (sumpor). i ometati rad, vriti sabotau. sabura (lat.
saba (tur. sabah, arap. sabah) sve i prijatan saburra pesak, pesak za opte-
severoistoni vetar; up. sabah. reenje broda) optereenje broda peskom,
sabaile (arap.-tur. sabahile) prid. u zoru, balast; med. crevna neistoa. saburalan (lat.
zorom rano; sabajle. saburralis) med. izazvan (ili:
sabat (hebr. schabbath) subota, praznik odmora prouzrokovan) neistoom. savana (p.
kod Jevreja; abat. savana) velika travna ravnica u
sabatarijci (hebr. schabbath) pl. hrianske Severnoj Americi i Africi, sa rastinjem
sekte koje, drei se strogo Starog zaveta, slinim stepskom. Savaot (hebr. zebaoth) v.
smatraju da treba praznovati subotu mesto Zebaot. savoar-vivr (fr. savbir vivre) znati
nedelje; sabatisti. iveti", mudrost ivota, vetina ophoenja,
sabatisti (hebr. schabbath) pl. v. pod sabatarijci. fino ponaanje. savoneta (fr. savonnette)
sabah (arap. sabah) jutro, svitanje- okrugao sapun za
sabejizam (hebr. zaba) oboavanje zvezda, brijanje; kutija za sapun; poklopac preko
naroito Sunca i Meseca, stara religija stakla na depnim satovima. savornja (tur.
Arabljana, Egipana i dr. sabur, safra) balast broda. Saga (nord. Saga,
sabejci (hebr. zaba) oboavanje zvezda, nem. Sage) mit. staronordij-
naroito Sunca i Meseca; up. sabejizam. ska boginja pria i istorije, ljubavnica
Sabinjani (lat. Sabini) staroitalijsko pleme, Odinova; otuda: saga, kauka, priauprozi,
susedi Latina. Po kai, podanici Romulovi gatka, bajka (naroita vrsta islandske
izvrili su, prilikom jedne sveanosti, otmicu literature). sagalin praak za pranje i
Sabinjanki, sabinskih ena i devojaka, i iz ienje mrlja,
tako nastalih bra-kova proizilo je nazvan po istonoazijskom ostrvu Sahali-
stanovnitvo Rima; motiv je obraivan u nu, gde se proizvodi; sahalin. saganak (tur.
umetnosti. saganak) prekid, mah; kae se:
sabo (fr. sabot) drvena cipela, klompe; igra; vetar duva na saganak, tj. duva na mahove;
muz. ivijica od mesinga; kada u obliku povetarac. sagitalan (lat. sagitalis) u
drvene cipele. obliku strele,
sabov (ma. szabo) kroja. strelast, koji ide kroz sredinu tela. sago
sabon (fr. sabon) tip. vrsta velikih slova, od 68 (malaj. sagu) zrnasto skrobno brano od
telegrafskih taaka, za naslove. hranljive sri sago-palme i drugih
saborejci jevrejski naunici u (dravi) palmi. sagoma (ital. sagoma, lat. sacoma)
Vavilonu, koji su se bavili prouavanjem protivteg
Talmuda. kod brze (automatske) vage; voj. prenik
sabotae (fr. sabotage pravljenje drvenih zrna, kalibar; arh. prenik stuba. sade (pere.)
cipela) 1. vrsta trajka koja se sastoji u tome ist, pravi, jednostavan, prost,
to radnici namerno oljare pri jednolian; sade platno platno u jednoj
boji, bez ara; kao prilog: samo, jedino.
sader 819
sader (pere. sad-dar) stotinu kapija", sveta sakramentalije (nlat. sacramentalia) pl. u
knjiga gebara; up. gebri. katolikoj crkvi: sve one svete radnje
sadizam (fr. sadisme) izopaena spolna po- (obredi, blagoslov) koje nisu sakrament;
hotljivost koja nalazi zadovoljenje u telesnom osveeni predmeti, npr. sveta voda, brojanice,
muenju osoba prema kojima se osea pohota ikone i dr.
(naziv po francuskom piscu mar-kizu de sakramentalvi (nlat. sacramentalis) koji se tie
Sadu, 1740-1814, koji je tu izopa-enu svetih tajni, svet, svean.
pohotljivost prvi opisao u svojim romanima); sakramevtar (lat. sacramentum) liturgijska
up. mazohizam. knjiga katolike crkve, sadri sveteni-kove
sadist (fr. sadiste) ovek optereen sadi-zmom, molitve za vreme mise.
svirep pohotljivac; pr. sadistiki. sakramentari (nlat. sacramentarii) pl. re-
sadukejizam uenje sadukejaca. formisti koji ne priznaju stvarno postojanje
sadukejci (hebr. zaddukim) jevrejska reli- tela i krvi Hristove u prieu
giozna sekta iz II veka pre n. e. koja nije sakrarijum (lat. sacrarium) mesto za uvanje
priznavala predanje i nije verovala u anele svetih stvari, svetilite; kapela, hram; mesto
i besmrtnost due, nego samo u Mojsijeve gde se uvaju hostije.
zakone, konzervativci i protivnici fariseja. sakra skriptura (lat. sacra scriptura) sveto
saibija v. sahibija. pismo, crkvene pismo.
saja (tur. saya, lat. saia) vrsta debele ohe. sakrileg (lat. sacrilegus) onaj koji hara
sajan (fr. saillant, lat. salire) voj. nenadni ugao crkvu, oskvrnilac svetinje, obesvetilac;
kod utvrenja. bezbonik, bogohulnik.
saji (fr. saillie) apx. ispust, izboina, istaknuti sakrilegijum (lat. sacrilegium) pohara crkve,
deo; fig. ispad, nagla ljutnja; duho-vita svetotatstvo; oskvrnjenje, povreda svetinje,
desetka. bezbotvo, bogohulstvo.
sajdije (arap.-tur. saatci) asovniar. sakrirati (lat. sacrare) posvetiti, rukopo-loiti
sakagija (tur. sakagi) net. mrkavost, bala-vost (episkopa); miropomazati.
(veoma opasno zarazno oboljenje kopi-tara,
koje prelazi i na oveka, za koga je gotovo sakristan (nlat. sacristanus) crkvenjak (kod
uvek smrtonosno); up. maleni, ma-leinizacija. katolika).
sakada (fr. saccade) jax. jak trzaj konjskom sakristija (nlat. sacristia) u katolikim
uzdom; fig. otar prekor; muz. jak potez crkvama: soba pored oltara u kojoj se
gudalom kojim se odsvira vie nota. svetenici oblae za slubu i u kojoj se
sakadirati (fr. saccader) jax. cimati, cimnu-ti jako uvaju odede i crkvene posue, crkvena
konjskom uzdom. riznica.
sakat (arap. saqat, tur. sakat) oteen u sakristicijum (nlat. sacrisittium) kod katolika:
nekom delu tela, bogaljast, kljast. zabrana vrenja bogosluenja (kao
sake japanske nacionalno pie od prevrelog svetenika kazna).
pirina; sadri 12-14% alkohola. sakrificijum (lat. sacrificium) rtva; u
sako (ital. sacco, lat. saccus) kratak muki katolikoj crkvi: misa.
kaput. sakrificirati (lat. sacrificare) rtvovati, prineti
sakoe (gr. sakkos vrea, haljina) gornja na rtvu, prinositi na rtvu; fig. posvetiti.
odeda pravoslavnih episkopa od skupocene sakro egoizmo (ital. sacro egoismo) sveti
materije. egoizam", izreka italijanskog ministra
sakofori (gr. sakkos vrea, dak, phero Salandre (1914) koji slui kao lozinka
nosim) dakonosci, pokajnici koji nose italijanskog imperij a lizma.
haljine od dakova. sakropolitika (lat. sacer svet, gr. politike) veza
sakra (lat. sacra) pl. svete stvari, svetinje; duhovnog i svetovnog (kao u papstvu).
crkvene utvari; crkvene radnje. sakrosanktan (lat. sacrosanctus) presvet; ne-
sakra konzulta (lat. sacra consulta) najvii prikosnoven, nepovredljiv.
krivini i kasacioni sud u Rimu za podanike sakrum os (lat. sacrum os) znat. krsna kost.
papske stolice. saksifraga (lat. saxifraga sc. herba) bot. ka-
sakralni (nlat. sacralis) 1. koji se tie crkvenih menika, oplanika (biljka).
obreda; 2. znat. koji se tie krsne (ili: krstane) saksifragav (lat. saxifragus) med. koji lomi, tj.
kosti kod oveka i ostalih kimenjaka. koji rastvara kamen.
sakrament (lat. sacramentum) prvobitno: saksofon (gr. phone zvuk, glas) muz. metalan
sredstvo kojim neko sebi ili drugom namee duvaki instrumenat sa klarinetskim pi-skom i
izvesnu obavezu (kapara, kaucija, zakletva i kupastom cevi, razliite veliine (od soprana
dr.); u hrianskim crkvama: sveta tajna, do kontrabasa); nazvan po pronalazau
naroito priee. Adolfu Seksu (18141894).
sakramental (nlat. sacramentalis) prav. onaj sakus (lat. saccus, gr. sakkos kesa, vrea)
koji pod zakletvom dokazuje iju nedu-nost. sakus lakrimalis (lat. saccus lacrimalis)
anat. suzNI zaton.
sal (lat. sal) hem. so; sal amarum (lat. sal
amarum) gorka so; sal katartikum(lat. sal
52*
820 salinijski
catharticum) gorka so (za ienje); sal salvus konduktus (lat. salvus conductus)
kulinare (lat. sal culinare) kuhinjska so. sigurna pratnja, zatitna pratnja; takoe:
sala (nem. Saal) velika sveana dvornica (ili: zatitno, sprovodio pismo, isprana koja
dvorana) za prijeme, igranke, kon-certe i sl. nekome osigurava bezbedan prolaz, npr.
saladeros (p. saladeros) pl. klanice u Bra-ziliji, pregovaraima u ratu.
Urugvaju, Paragvaju i Argentini, u kojima se saldirati (ital. saldare) trg. raune zakljuiti,
prireuje usoljeno meso za izvoz i usoljena izravnati, utvrditi razliku izmeu strane ulaza
koa; sirove koe koje odande dolaze. i strane izlaza, izmiriti ostatak duga, isplatiti
salama (ital. salame) slano meso", debela, dug.
tvrda suva kobasica (naroita meavina saldo (ital. saldo) trg. stanje nekog rauna;
odabranog svinjskog i goveeg mesa sa za- ostatak koji po zakljuenom raunu jo treba
inima, veoma otporna kvarenju). da se plati, razlika izmeu dugo-vanja i
salamander (gr. salamandra, lat. salaman- potraivanja u jednom raunu; takoe:
dra, sskr. salamandala) zool. dadevnjak zakljuak rauna; moj raun je saldo moj
(ivotinja o kojoj se nekada prialo da ivi u raun je zakljuen, tj. izveden naisto; jo
vatri); mit. vatreni duh. sam u saldu jo sam u zao-statku, jo
salamina (fr. salamine) teka jednobojna franc. dugujem; per saldo, pro saldo v. pod per i
svilena tkanina sa takama u boji i sjajnom pro; saldo plaanje plaanje dunog ostatka
povrinom. radi potpunog izravnanja jednog rauna; kasa
saldo stanje blagajne.
salangana zool. istonoindijska lasta, cenje-na po
svojim gnezdima (tunkin) koja se jedu i saldo-konto (ital. saldo conto) trg. raun
smatraju kao fina poslastica (nazvana po izravnanja; up. saldo.
ostrvu Salang, zapadno od poluostrva salep (arap. sahlab, tur. saleb) u doba cvetanja
Malake). iskopani, popareni pa sasueni go-moljasti
salarijum (lat. salarium) godinja plata; plata, koreni nekih orhideja, koji sadre skrob, sluz,
zarada; nagrada. eer i belanevinu; samleveni u prah i
salata (ital. salato, fr. salade, lat. sal so) kup. skuvani daju gusto i hranljivo pie, naroito
hladno jelo od raznih biljaka i dr., zainjeno omiljeno na Istoku.
siretom, zejtinom i biberom. sales delikvescentes (lat. sales deliquescen-tes)
sala (ma. szallas) poljsko imanje sa pl. hem. rastopljive soli.
potrebnim zgradama, stokom i spravama za sales fatiscentes (lat. sales fatiscentes) pl. hem.
racionalno obraivanje (u Vojvodini i soli koje izvetravaju ili se rastva-raju.
Maarskoj). salze (ital. salse) pl. kol. blatni vulkani, mali
salva (fr. salve) pucanj u znak radosti ili vulkani koji mesto lave izbacuju blato i
poasti, pozdravljanje topovskim pucanjem; sumporni gas.
takoe: istovremeno pucanje veeg ili salzola (nlat. salsola) bot. sonjaa (biljka od ijeg
manjeg broja puaka ili topova, plo-tunska se pepela spravlja soda).
paljba, plotun. saliva (lat. saliva) pljuvaka, slina, bala.
salvaa (fr. salvage, nlat. salvagium) mor. salivancia (lat. salivantia) pl. med. sredstva koja
nagrada za spasavanje lae. pomau luenje pljuvake.
salvarzan med. lek protiv sifilisa i drugih salivacija (nlat. salivatio) suvino luenje
zaraznih bolesti (povratne groznice i dr.), pljuvake, baljenje.
pronaao 1910. nem. prof. Paul Er-lih i salivin (lat. saliva pljuvaka) hem. glavni
njegov asistent Japanac Hata; Erlih-Hata sastojak pljuvake.
606. saligenin (lat. salix vrba, gr. gen- koren od
Salvator (nlat. Salvator) Spasitelj, Hristos; gignomai postajem, nastajem) hem. alkohol
vrsta uvenog i odlinog bavarskog crnog koji odgovara salicilnoj kiselini (u koju se
piva. moe oksidacijom pretvoriti), postaje
salve! (lat. salve) zdravo, zdravo da si, dobro hidrolizom od salicina; salicil.
doao! (pri doeku); zbogom! (pri odlasku). salijski zakon (lat. leges salicae) zbornik
salvija (lat. salvia) vot. alfija, kadulja, pelin, obiajnog prava nemakog plemena Salija-ca
kalaver (lekovita biljka ije lie sadri ili Salfranaka, prireen u V veku, najstariji
izvesno etarsko ulje, jednu gorku materiju, zbornik nemakih zakona; naroito je
tanin i smolu). zanimljiv l. 62 toga zakona, koji iskljuuje
salvo honore (lat. salvo honore) ne nanosei keri iz naslea, imanja i prestola; otuda:
tete asti, neka je doputeno rei. salijska dobra ona koja prelaze samo na
salvus (lat. salvus) neoteen, u dobrom stanju; muko potomstvo.
a salvo (lat. a salvo) trg. neotee-no, dobro silina (lat. salina) majdan soli, solana.
ouvano (na tovarnim listovima); in salvo (lat. salinijski (lat. salinus) soni, koji sadri so, kao
in salvo) u sigurnosti, na sigurnom mestu, so, koji se tie soli ili stvaranja soli;
siguran. salinijske vode mineralne vode koje sadre
natrijuma i magnezijuma sulfat.
salinitet 821 salcgajst
salinitet (lat. sal so) procenat soli to ga sadri salpingoskopija (gr. salpinx truba, skopeo
neko telo, tenost i dr., slanost, sonost. posmatram, gledam) med. pregledanje une
salinograd (nlat. salinogradus) areometar za trube naroitim, za to udeenim aparatima.
odreivanje koliine soli u nekoj prirodnoj salgostafilinus (gr. salpinx truba, staphyle
slanoj vodi. oteena resa) znat. trubnoresini mii.
salinometar (lat. salinus slan, gr. metron salpingostenohorija (gr. salpinx truba, ste-
mera) v. salinograd. nochoria uzan prostor, uzina) med. suenost
salipirin (lat. salix vrba, gr. rug vatra) far, une trube.
jedinjenje antipirina sa salicilnom kiselinom; salpingotomija (gr. salpinx, tome seenje,
slui kao lek protiv nazeba i gripa. rezanje) med. seenje jajovoda, vaenje
salitra (ital. salnitro) hem. v. alitra. jajovoda.
salifikacija (nlat. salificatio) hem. stvaranje soli, salpingofaringeus (gr. salpinx, pharynx
pretvaranje u so. drelo) znat. trubno-drelni mii.
salificirati (nlat. salificare) hem. pretvoriti u so, salpinks (gr. salpinx) zool. vrsta morskih
pretvarati u so. koljki; anat. Eustahijeva truba, una truba;
salicil (lat. salix gen. salicis vrba) hem. v. jajovod.
saligenin. SALT (skra. za eng. Strategic Arms Limita-
salicilizam (lat. salix gen. salicis vrba) med. tion Talks) ameriko-sovjetski pregovori (od
trovanje salicilnom kiselinom. 1969) o ograniavanju stratekog oruja;
salicilna kiselina hem. kristalast praak, u 1972. potpisan je sporazum o ograniavanju u
hladnoj vodi teko rastvorljiv, spreava oblasti raketnog naoruanja.
vrenje i truljenje, unitava mikrobe (zbog salta (lat. salta) skai"; ahu slina igra sa dva
ega se upotrebljava za konzervisanje igraa sa po 15 u tri klase (Sunce, Mesec i
ivotnih namirnice, pia i dr.); upotrebljava zvezde) podeljenih kamiaka na dasci sa sto
se i u internoj medicini. polja.
salicin (lat. salix gen. salicis vrba) indiferentna saltarelo (ital. saltarello) ivahan italijanski,
gorka materija koja se dobija u obliku belih naroito napuljski narodni ples u 3/8 ili 6/8
kristala iz kore i lia vrba. takta; poskoica, rimski narodni ples u 6/8
salicineje (nlat. salicineae) pl. vot. vrbe, vrste takta uz pratnju doboa; muz. brza tonska
vrba. figura.
salmijak (lat. sal ammoniacum) hem. v. nia- saltatoria (lat. saltatoria) pl. zool. skakavci
dor; salmijakov cvet (lat. flores salis pravokrilci.
ammoniaci) salmijak preien sublimi- saltacija (lat. saltatio) skakanje, igranje sa
sanjem. podskakivanjem; med. kucanje ila kucavi-ca
Saloma (hebr. Schalom) ki Irodijadina, koja (arterija).
je na ime nagrade traila i dobila od kralja salto (ital. salto skok) sa. slobodan skok sa
Iroda glavu Jovana Krstitelja (Mark, 6, 21 i gimnastike sprave: napred, unazad ili sa
d.); drama od Oskara Vajlda, opera od strane; salto mortale (ital. salto mortale)
Riharda trausa. smrtni skok", vratoloman skok pri kome se
Salomon (hebr. Sch'16moh) v. Solomon. skaka u vazduhu prevrne preko glave; fig.
salon (fr. salon, ital. salone) prvobitno: velika veoma smeo i opasan podvig.
dvorana, dvornice; sada: mala dvorana, salubritet (lat. salubritas) zdravost, stanje
elegantna soba za prijem (i u gostionicama); povoljno po zdravlje (npr. vazduha), leko-
dvorana sa slikama, dvorana u kojoj se vitost.
prireuju izlobe, izloba slika i vajarskih salus (lat. salus ge salutis) zdravlje, dobro
radova; naroito: izloba dela ivih oseanje; blagostanje, srea, uspeh, spas,
umetnika koja se svake godine prireuje u spasenje; salus publika (lat. salus publica)
Parizu; fig. otmeno drutvo, otmen svet; opte dobro, dravno dobro; salus publika
salonska kola eleznika kola udobno suprema leko esto (lat. salus publica suprema
nametena kao drutvena soba. lex esto) dobro drave mora da bude najvii
salpe (gr. salpe, lat. salpa) pl. zool. vrsta zakon.
meinica, prozirne morske ivotinjice koje salutira (lat. salutare) pozdravljati,
nou svetle plavkastom svetlou. pozdraviti; naroito: pozdraviti po vojniki.
salpetr (lat. sal petrae so kamena) hem. v. salhov sp. vrsta skoka u umetnikom kli-zanju
alitra. (nazvan po vedskom klizau Ulri-hu
salpingemfraksis (gr. salpinx truba, etr- Salhovu).
hrasso zapuim) med. zapuenost une trube. salcgajst (nem. Salzgeist) hem. hlorovodoni-na
salpingitis (gr. salpinx truba) med. zapaljenje kiselina tehnika (Acidum hydrochlo-ricum
une trube (otosalpingitis); zapaljenje crudum), upotrebljava se mnogo u hem.
jajovoda. industriji, u limarskom zanatu (pri
lemljenju), za ispiranje porculanskih sudova
i dr.
Saljut 822 sandarak
Saljut naziv za sovjetsku svemirsku samum (arap. samum) vreo pustinjski vetar,
laboratoriju; Saljut 1 lansiran 1971. god. esto smrtonosan, u Arabiji, Siriji i
SAM-6 sovjetske protivavionske rakete za severozapadnom delu istone Indije.
voenje borbe na malim i srednjim visinama samur (pere. semmur, tur. samur) kuna; krzno
sa svim vrstama protivnikih letelica. od kune; samurovina.
samadan (arap.) deveti mesec Arabljana. samurovina (pere. semmur) v. samur.
samar (gr. samarion, sagma tovar, tur. san (ital., p. san) skraenica od santo.
semer) sedlasta podloga za tovar na tovar-noj savatogev (lat. sanus zdrav, gr. gen- koren od
ivotinji; podloga na kojoj nosai vuku gignomai postajem, nastajem, rodim se) med.
teret. onaj koji raa zdravlje", poznati preparat za
samarij(um) (po rudi samarskitu iz koje je jaanje ivaca i snage uopte, sadri 95%
dobiven) heh, elemenat iz grupe retkih kazeina.
zemalja, atomska masa 150,35, redni broj sanatorijum (nlat. sanatorium) zdravilite,
62, znak Sm. leilite, lepo ureena bolnica na kli-matski
Samariani (hebr. schomron) pl. prastanov-nici povoljnim mestima, naroito za lake i
Palestine; po dogaaju isprianom u hronine bolesnike, prezdravlje-nike,
Evanelju po Luki (10, 33), u crkvenom tuberkulozne i sl.; po veim gradovima:
jeziku Samarianin znai: milosrdan ovek. bolnica za leenje akutnih bolesti, naroito
samarianstvo samilost, milosre prema hirurke prirode.
nevoljnima; up. Samariani. sanacija (lat. sanatio) v. saniranje.
Samarjani v. salgarlani. sangvina (lat. sanguis gei. sanguinis krv) 1.
samarjanski koji se tie Samarjana ili je u vezi s crvena kreda za crtanje (boje krvi ili re);
njima; fig. milosrdan; samarjanski teajevi 2. crte izraen sangvinom.
Crvenog krsta na kojima se obu-avaju oni sangvinarav (lat. sanguinarius) krvoedan,
koji e u ratu vriti dunost bolniara. krvoloan, svirep.
sambenito (p. sambenito) uta koulja i kapa sangvinacija (nlat. sanguinatio) med. krva-
sa crvenim Andrijinim (kosim) krstom i sa renje, krvavljenje.
slikama ognja i avola, koji su nosili jeretici sangvivik (nlat. sanguinicus) ovek bogat
poganskom inkvizicijom osueni na lomau; krvlju, tj. lako uzbudljiv, plah, ivahan
morali ru je nositi izvesno vreme i oni koji ovek, usijana glava.
su se odrekli svoje jeresi i bili puteni na sangvinifikacija (nlat. sanguinificatio) zool. v.
slobodu. sangvifikacija.
sambukus (lat. sambucus) vot. zova. savgviniav (nlat. sanguinicus) bogat krvlju,
samet (nem. Sammet, ital. sciamito, gr. lako uzbudljiv, lako podloan za prijatno i
eksamiros) kadifa, barun, pli, teka neprijatno raspoloenje, plahovit, veoma iv
svilena tkanine sa dlakavom i mekom (npr. temperamenat); takoe: lakomislen,
povrinom; samt, somot. lakoveran, sanjalaki.
samizadat (skr. za rus. samostontelBnoe iz- sangvinozan (nlat. sanguinosus) koji ima puno
datelvstvo) samostalno izdavanje", privatno, krvi.
autorsko izdanje, knjiga, broura itd.; oblik sangvinokratija (lat. sanguis) krv, gr. kra-tos
podzemne" izdavake delatnosti u SSSR. jaina, snaga, vlada) vladavina krvi, krvava
vlada, npr. u Francuskoj za vreme
samit (eng. summit) vrh, vrhunac; u novinar- Robespjera.
skom jeziku: konferencija na vrhu", sangvinolevtan (lat. sanguinolentus) krvav,
konferencija najviih predstavnika nekih poprskan krvlju; boje krvi, obojen krvlju,
drava. pomean sa krvlju.
Samojedi (rus.) pl. nomadski narod, altajskog sangvifikancia (nlat. sanguificatia) pl. med.
plemena, ivi na krajnjem severu Rusije i sredstva koja pomau stvaranje krvi.
Sibira. sangvifikacija (nlat. sanguificatio) zool.
samsar (arap. simsar, tur. sansar) trgovaki stvaranje krvi u ivotinjskim telima.
posrednik, senzal. sandal (arap. sandal, tur. sandal) vrsta polu-
Samsov (hebr.) izrailjski narodni junak, jedan svilene tkanine.
od tzv. sudija", zadavao velike jade sandale (gr. sandalon, lat. sandalium, tur.
izrailjskim neprijateljima Filistejci-ma, dok sandal) pl. 1. proste drvene cipele kod starih
im nije, lukavou svoje ljubazni-ce Dalile, Grka (samo onovi) koje su vezivali za noge
koja mu je na spavanju odsekla kosu u kojoj kaiima; 2. danas: veoma lake muke i
je bila sva njegova snaga, pao u ruke, enske letnje cipele; 3. kratke, zlatom i
oslepljen i zatoen; Simson. dragim kamenjem bogato izvezene arape
samt (nem. Sammet, Samt) v. samet. koje nosi visoko katoliko svetenstvo o
Samuilo (hebr. Sch'muel) jedan od velikih sveanim prilikama; 4. proste, plitke kone
izrailjskih starozavetnih proroka. cipele (onovi) nakai-e, kakve nose
kalueri.
sandarak (gr. sandareke, pere. sandar) 1. min.
crveni sumporov arsen, realgar; 2. v. san-
darah.
sandarah 823 santorin
sandarah (gr. sandarake, pere. sandarah) hem. uvaju relikvije i svetinje; sveto,
bledouta smola od severnoafrike smreke neprikosnoveno, nepovredljivo mesto.
(venje), od koje se pravi firnajs, lakovi, sankcija (lat. sanctio posveenje) 1. sveana
gitovi i dr.; branjava materija koju pele potvrda nekog zakona, ugovora i sl. koju vri
sakupljaju u sae sebi za hranu; sandarak 2. via vlast ili poglavar drave, davanje
sandvi (eng. sandwich) v. sendvi. zakonske sile emu; 2. prav. kazna, prisilna
sandolina (pere. sandol, ital. sandolino) vrsta mera kao jemstvo za uvanje zakona,
malih i lakih kupakih" amaca za jednu potovanje ugovora i dr.; 3. ekonomske,
osobu ili dve osobe. finansijske i vojne mere koje se preduzimaju
sanduk (arap. sanduq, tur. sandik) drveni protiv drave koja ne potuje meunarodne
koveg, krinja. ugovore.
san en (fr. sans-gene) bez ustezanje, bez sankcionirati v. sankcionisati.
ustruavanja, neusiljeno; tl. neustrua-vanje, sankcionisati (lat. sanctus svet, fr. sanc-
neustezanje. tionner) jedan zakon uiniti svetim i
sanijes (lat. sanies) med. redak, krvav gnoj, neprikosnovenim, potvrditi, odobriti; neto
sukrvica. utvrditi, uiniti zakonom, dati emu
saniozan (lat. saniosus) sukrviav. zakonsku silu.
saniranje (lat. sanare leiti) izleenje; san-nijans (fr. sans-nuance) vrsta teke svilene
popravljanje, poboljavanje, sreivanje, oz- tkanine sa zlatnim cvetovima.
dravljavanje (stanja, prilika, privrede); sans (fr. sans atout bez aduta) v. preferans.
sanacija. savsara (sskr. sansara) fil. kruni tok ivota u
sanirati (lat. sanare leiti) izleiti; popraviti, indijskoj filozofiji, ivot koji se ponovnim
srediti (stanje, prilike). raanjem stalno obnavlja, sa svim svojim
sanitarni (lat. sanus zdrav, fr. sanitaire) koji patnjama i nezadovoljivim eljama, i od
se tie zdravlja, zdravstveni. koga je u nirvani jedini spas; up. sankja.
sanitacija (nlat. sanitatio) v. saniranje. sanskrit (sskr. samskrta) v. sanskrt.
sanitet (lat. sanitas) zdravlje; opte stanje sanskrt (sskr. samskrta) savren, klasini
zdravlja, zdravstvenost; rad i ustanova za jezik", drevni jezik Indusa ili Brahmina u
uvanje i podizanje zdravlja i negovanje Hindostanu kojim su napisana njihova
bolesnika koje ostvaruje drava; dravna vlast klasina religiozno-filozofska i pesnika
u iju nadlenost spadaju sve sanitetske dela; kao narodni jezik izumro ve u VI veku
ustanove; pr. sanitetski. pre n. e., ali naunici u Indiji i danas njim
sankilot (fr. sansculotte) gola; u vreme govore i piu; sanskrit.
francuske revolucije: onaj koji ne nosi kratke Sansusi (fr. Sansouci) bezbrinost", ime
akire (kakve su nosili plemii) nego duge omiljenog zamka nemakog cara Fridriha
(pantalons), naziv za pripadnike narodne Velikog, kod Potsdama.
garde", oruanu snagu francuske revolucije; santa (ital., tl. santa) pr. sveta; im. svetica; santa
fig. rodoljub, proleter. kaza (p. santa casa) sveta kua", zgrada
sankiloterija (fr. sansculotterie) v. sanki- inkvizicije u Madridu.
lotizam. santal-drvo (nlat. santalum, arap. sandel) fino,
sankilotizam (fr. sansculottisme) golastvo; mirisavo drvo iz Indije i sa ostrva Junog
zanos za slobodom, odanost naelima san- mora: uto se upotrebljava za kaenje i
kilota, neobuzdanost. umetnute radove, crveno za boja-disanje;
savija (sskr. sankhja) sistem indijske pred- sandel-drvo.
budistike filozofije koji ui da se ovaj svet santalin (nlat. santalum) bojena materija koja
razvio iz pramaterije, da postoji apsolutna i se dobiva od crvenog santal-drveta.
bitna razlika izmeu duha i materije, i da u santigram (fr. centigramme) v. centigram.
saznanju te razlike lei sredstvo za spasenje
iz sansare. santilitar (fr. centilitre) v. centilitar.
sankt (lat. sanctus, sanct) sveti; skraeno: S., santim (fr. centime) francuska i vajcar-ska
Sct, St, npr. St. Paulus sv. Pavle. novana jedinica, = 1/10o franka, para.
sankta simplicitas (lat. sancta simplicitas) sveta santimetar (fr. centimetre) v. centimetar.
prostota, blaena prostota (bezazlenost, santinela (fr- santinelle) voj. straa; straar,
naivnost, glupost). iljbok.
Sanktitas (lat. Sanctitas) Svetost, titula santo (ital., p. santo) pr. svet; J. svetac.
katolikih biskupa, naroito pape. santonizam (nlat. santoninum) med. -trovanje
sanktifikacija (nlat. sanctificatio) osvee-nje, glistomorom; up. santonin.
posveenje, proglaavanje svetim. santonin (nlat. santoninum) farm. gorak prah koji
sanktuarijum (lat. sanctuarium) svetinja, se dobija od biljke Arthemisia cinae, slui kao
najsvetije mesto u hramu starih Jevreja; lek protiv glista, glistomor.
unutranji hor u katolikim crkvama; prostor santorin vulkanska zemlja sa grkog ostrva
oko glavnog oltara; mesto gde se Santorin, upotrebljava se za pravljenje
vodenog maltera i cementa.
Sano Pansa 824 sardina
Sano Pavsa (p. Sancho Pansa) trampavi sarabanda (ital. sarabanda, p. zarabanda)
titonoa Don Kihota, olienje trezve-nosti, umeren i ozbiljan panski ples u 3/4 takta,
praktinosti i snalaljivosti. slian menuetu; takoe: koraanje konja po
sandak (tur. sancak) prvobitno: zastava; taktu.
oblast koju su sultani davali na upravu sarazina (fr. sarrasine) voj. reetke za
svojim vojvodama; uprava nad manjom sputanje (na tvravama).
oblasti. saraj (pere. seray, tur. saray) v. seraj.
sanjinizam shvatanje da ovek treba da ivi u saraori (arap.-pers., tur. silahsor) pl. stanovnici
slobodnom uivanju i podmirivanju svojih nekih sela u Turskoj koji su bili osloboeni
prirodnih potreba i prohteva, naroito od plaanja poreza i dr. da-bina, ali su, u
erotinih (slobodna ljubav i sl.). Predstavnik naknadu za to, vrili javne radove
ovoga prilino izopaenog epikurejsko- (odravali drumove, utvrenja i sl.).
hedonistikog shvatanja je Sanjin, glavni sarapa (p. zagara) areni al koji u Latinskoj
junak istoimenog romana ruskog pisca Mih. Americi nose kao gornju haljinu, a i kao
P. Arcibaeva. ukras; serapa.
saorija (lat. saoria) farm. etiopijska biljka koja sarapus (gr. serapus onaj koji je irokih
sadri bornu kiselinu, upotrebljava se kao lek stopala i vue ih pri hodu, seiro metem, riz
protiv ojaelice, pantljiare. stopalo) med. onaj koji ima plosna stopala,
sapa (fr. sape, nlat. sappa, ital. zappa) voj. duz-tabanlija.
zatien rov, podzemni hodnik koji vodi u saraf (arap. sarraf, tur. sarraf) menja novca,
tvravu. trgovac novcem, hartijama od vrednosti i sl.
saparina (p. zarzaparrilla) bot. v. sarsapa-rila. sarafan (rus., gr. sarapis bela persijska odea
saper (fr. sapeur) kopam rovova, pionir. sa skerletnim prugama) dugi kaput bez
savijene (lat. sapiens) mudar, pametan; sapi- rukava ruskih seljanki.
jenti sat! (lat. sapienti sat) mudrom dosta! tj. Saraceni (lat. Saraceni) istonjaci, orijentalni;
pametnom ne treba mnogo (govoriti itd.). prvobitno: ime kojim su u Evropi zvali
sapirati (fr. saper) voj. potkopati, potkopa-vati, Arabljane, a zatim sve muhamedovce, Turke i
praviti podzemne hodnike, kopati rovove. sve nehrianske narode protiv kojih su
sapo (lat. sapo) sapun; salo amigdalinus (nlat. voeni krstaki ratovi; fig. grubi, surovi
zaro amygdalinus) bademov sapun; sapo ratniki narodi.
medicinal (nlat. sapo medicinalis) lekoviti sara (arap. sarrag, tur. zagas) zanatlija koji
sapun. pravi i prodaje razne predmete od koe
saponarija (nlat. saponaria) bot. sapunika. (sedla, uzda, bisage, razno remenje, pletene
sanonin (lat. zaro) hen. sapunska materija, u kamdije itd.).
korenju biljki sapunika i dr. sarada (arap. siraga, tur. siraca) med. skrofu-le,
saponifikacija (nlat. saponificatio) pravljenje tuberkuloze limfnih lezada, najee na
sapuna, vetina pravljenje sapuna; hem. vratu; vrsta sakagije, konjske bolesti.
usapunjavanje, usapunjenje, pretvaranje u sarbaz (pere.) persijski ratnik-peak.
sapun. sargasum (nlat. sargassum) bot. morska trava,
saponificirati (nlat. saponificare) hen. usa-puniti, vrsta mrkih algi u Atlantskom okeanu,
usapunjavati, pretvoriti u sapun, pretvarati u Sredozemnom i Jadranskom moru, ije
sapun. delove nose morske struje.
sapremija (gr. sapros truo, haima krv) med. sargija (tur. sargi) gruba i retka tkanine za
trovanje krvi usled prodiranja u krv bakterija pokrivanje i umotavanje robe.
koje izazivaju truljenje. Sardanapal (gr. Sardanapalos) ime poslednjeg
saprinum (gr. sapros, nlat. saprinum) xex. asirskog kralja (667626. pre n. e.), koga su
truleni alkaloid, leni alkalodi. Grci smatrali olienjem raskoi, mekutva i
saprogen (gr. sapros, gen- koren od gignomai sladostraa; otuda: fig. me-kuac, pohotljivac,
nastati, postati, roditi se) koji izaziva sladostrastan; pr. sa-radanapalski.
truljenje; koji je postao truljenjem. sardela (ital. sardella) zool. po ostrvu Sardi-niji
sapropira (gr. sapros, pur vatra, silna nazvane vrsta malih heringi u Sredozemnom
groznica) med. trula groznica. i Jedrenskom moru; u trgovinu dolezi
saprostoma (gr. sapros smrdljiv, stoma usta) usoljena, marinirana i, u zejtinu kuvana, u
med. neprijatan zadah iz usta. dobro zalemljenim limenim ku-tijeme;
sardina, srela.
saprofiti (gr. sapros truo, phyton biljka) med.
trulene klice, biljni organizmi koji se sarder (gr. sardion) min. sardski kemen,
nesposobni da asimiliu ugljenu kiselinu i, kalcedon mrke boje, nazvan po lidijskom
prema tome, bez biljnog zelenila hrane gradu Sardu.
mrtvim organskim materi-jama, poglavito sardina (lat., ital., p. sardina, fr. sardine) trg.
bakterije i gljivice. naziv za konzerviranu sardelu.
sarab (arap.) v. fatamorgana.
sardonski smeh 825
sardonski smeh (gr. Sardo Sardonija) v. mesa uvijenog u list kiselog kupusa, vinove
rizus sardonijus. loze i dr.
sarkazam (gr. sarkasmos) 1. grizenje usana Sarmati (gr. Sarmatai) lat. Sarmatae) pl.
od ljutine", tj. zajedljiva, pakosna tala, nomadski slovenski narodi, stanovnici
zajedanje; 2. ret. vrsta krajnje zajedljive i oblasti Sarmatije, u starom veku, koja se
pakosne ironije, npr. Tvoj je sinak junak bio, nalazila u severoistonoj Evropi i susednom
/Ako j' umo kamen gristi,/ Mora da se ugojio delu Azije.
(Zmaj, Tri hajduka"). sarong (malaj.) deo narodne nonje u Indone-
sarkastian (gr. sarkazo grizem usne od ziji, na Malaji i Cejlonu: platnene ili svilena
ljutine, rugam se stisnutih usana) koji grize, tkanine koja se omotava oko tela.
koji ujeda, tj. zajedljiv, pakosno aljiv. saros (hald.) razdoblje od 18 godina, posle
sarkitis (gr. sarx meso) med. v. sarcit. kojega se priblino istim redom ponavljaju
sarko- (gr. sarx genj sarkos) predmetak u Suneva i Meseeva pomraenja.
sloenicama sa znaenjem: meso. sarsaparila (p. zarzaparrilla) vot. lekoviti koren
sarkoda (gr. sarkodes mesnat, poput mesa) amerike vrste tetivke (nlat. Smi-lax
zool. v. protoplazma. sarsaparilla); sasaparila.
sarkoza (gr. sarkosis stvaranje mesa) med. sarsenet (eng. sarsenet) laka, kao platno
stvaranje mesa, obrazovanje mesa. tkana, glatka pamuna tkanina u jednoj
sarkolema (gr. sarx, lemma ono to je boji; upotrebljava se za postavu i povezi-
primljene) zool. tkivni omota pojedinih vanje knjiga.
miinih vlakana. sartorijus (lat. sarcire krpiti, nlat. sartori-us)
sarkologija (gr. sarx genj sarkos meso, logia kroja; anat. dugaki bedreni mii.
nauka) nauka o mesnatim delovima tela, o sarfalada (nem. Zervelatwurst) v. safalada.
miiima. sarcidijum (gr. sarx meso, nlat. sarcidium)
sarkom (gr. sarkoma izrataj mesa) med. med. mesna bradavica, zamladak.
mesni izrataj, mesna guta, mesnik; sar- sarcina (lat. sarcina sveanj, denjak) med. vrsta
koma. bakterija kod kojih se pojedine bakterije
sarkoma (gr. sarkoma) med. v. sarkom. (koke) dele u tri pravca i tako obrazuju
sarkomatoza (gr. sarx, nlat. sarcomatosa) gomile sline unakrsno vezanim denjkovima
med. sarkom koji se krivim kanalima rairio robe; sarcina ventrikuli(lal. sarcina
po celom telu; pr. sarkomatozan. ventriculi) nagomilavanje ovih bakterija u
sarkomfalus (gr. sarx, omphalos pupak) med. elucu.
sarkom na pupku. sarcitis (gr. sarx gei. sarkos meso) med.
sarkoplazma (gr. sarx, plasma tvorevina) zapaljenje miia; sarkitis.
zool. protoplazma miinih elija. sasaparila (p. zarzaparrilla) bot. v. sarsaparila.
sarkostoza (gr. sarx gei. sark6s, osteon kost) sasolin hem. prirodna borna kiselina, ima je na
med. otvrdnjavanje mesa. ivicama toplih izvora kod mesta Saso (Sasso)
sarkotika (gr. sarkotikos koji pomae ra- blizu Firence.
stenje mesa) pl. med. sredstva koja pomau sat (arap. saa', tur. saat) asovnik, ura; sahat.
obrazovanje mesa.
sarkotian (gr. sarkotikos) med. koji pomae satana (hebr. satan, gr. satanas protivnik,
stvaranje mesa, koji izaziva obrazovanje avo) buntovnik, neprijatelj; u Starom
mesa. zavetu (knjiga o Jovu); aneo nesree i
kazne koji stoji u slubi Boga; aneo koji se
sarkofag (gr. sarko-phagos koji jede meso, odmetnuo od Boga, zao duh, avo; fig. rav
mesojed, mesoder) koji dere, koji nagriza i odvratan ovek; sotona.
meso; kod starih: mrtvaki sanduk od
trojanskog krenjaka koji je imao svojstvo da satang stoti deo bata, novane jedinice u
brzo troi leinu; docnije: mrtvaki sanduk Tajlandu.
od kamena, naroito od mermera, luksuzan satanizam (hebr. satan) 1. religiozno
kovek; grob u obliku kamenog kovega. potovanje, kult satane; 2. strahopotovanje
sarkofaga (gr. sarko-phagos koji jede meso, prema naelu zla u ivotu; avolstvo.
mesojed) pl. med. sredstva za najedanje, za satara (arap. satyr, tur. satir) sekirica sa duim
nagrizanje mesa. seivom i kratkom drkom, mesarska,
sarkofija (gr. sarx ki. sarkos, phyo nasta- kuhinjska sekirica za seenje mesa.
nem, postanem) med. mesnati izrataj, divlje satelit (lat. satelles gen. satellitis) 1. pratilac,
meso. telesni straar, pomaga, ortak (u ravom
sarkocela (gr. sarx genj sarkos, kele prodor, smislu); 2. astr. naziv za nebeska tela koja
kila) med. tvrdi otok semenjaka (muda) tu- optiu oko planeta po istim zakonima kao ove
berkulozne, kancerozne ili sifilitine prirode. oko Sunca, npr. Mesec je satelit, pratilac,
Zemlje; trabant; 3. fig. poslunik, skutonoa,
sarma (tur. sarma ono to je zamotano) vrsta npr. satelitska drava".
jela koje se pravi od iseckanog, mlevenog
826 saharat
saten (fr. satin, ital. setino, lat. seta svila) vrsta Saturn (lat. Saturnus) 1. mit. po starorimskoj
svilene tkanine, atlas, satin; atla-su slina legendi, najstariji kralj Lacijuma, zatim bog
vunena tkanina. useva i zemljoradnje, docnije smatran kao
sati (sskr. sati, eng. suttee) dobra, prava grki Kronos; 2. astr. posle Jupitera najvea
ena"; u Indiji: ena koja posle smrti mua planeta Sunanog sistema, u ravni njegova
pristaje da bude spal>ena ili iva sahranjena s polutara lebdi sistem od tri prstena koji se
muem; ovaj in naziva se: satja; suti. sastoje od velikog broja vrlo malih pratilaca
satin (fr. satin, ital. satino) v. saten. (tela koja optiu oko Saturna); 3. hem. olovo.
satinada (fr. satin, satinade) lak polusvile-ni saturnalije (lat. Saturnalia) pl. sveanosti u ast
atlas. Saturna kod Rimljana, slavljene poetkom
satinet (fr. satinette) polusvilena tkanina sa decembra, dani veselja, odmora, slobode i
prugama, poluatlas. jednakosti, kao uspomena na zlatno doba
satinirati (fr. satiner) izraditi slino atlasu, dati Saturnove vladavine u La-ciji.
emu sjaj atlasa; zlatan konac priiti na saturnizam (nlat. saturnismus) med. trovanje
ispupen vez; glaati, sjajati, naroito olovom, olovna bolest.
hartiju. saturnijski (lat. saturnius) prastari, staro-drevni;
satir (gr. Satyros) 1. mit. pratilac Bahov, jednostavan, srean; saturnijski stih
umski bog sa kozjim nogama, malim starorimski stih (pre no to su primili grku
rogovima, konjskim ili kozjim repom i upa- metriku).
vom kosom, simbol gruboulne poluivo- saturski (nlat. saturnius) hem. olovat, koji
tinjske oveje prirode; 2. lan hora u sadri olova, olovni.
satirinoj drami kod starih Grka; 3. zool. saturnit (lat. Saturnus olovo, gr. nastavak -
orangutan. ites) in. mrka olovna ruda.
satira (lat. satira, satura; satur sit, zasien) saura (pere. sicure) slamna kotarica, naroito
prvobitno: zdela, inija (lat. satura sc. lanx) za hleb; saurica.
napunjena svakojakim voem; docnije: pesma saum (arap. sawm, tur. savm) muslimanski
razliitog sadraja; danas: pesma, pria i sl. post.
koja duhovito i na podrugljiv nain osuuje i sauroliti (gr. sauras guter, lithos kamen) pl.
iba sve to ne valja u drutvu ili kod geol, okamenjeni guteri.
pojedinaca; podsmeh, ruganje. Safa (gr. Sappho) starogrka lirska pesnikinja
satirijaza (gr. Satyros) med. bolesna pojaa-nost iz Mitilene na ostrvu Lezbosu (oko 600 pre n.
spolnog nagona, spolna nezajalji-vost kod e.); astr. asteroid, otkriven 1864; Sapfa, Safo.
mukaraca; takoe: unakaenost lica gubom. safalada (nlat. Zervelatwurst) vrsta kratkih i
satirik (nlat. satiricus) pisac satira; duhovit debelih kobasica od kae svinjskog i goveeg
podsmeva; pr. satiriki. mesa; sarfalada.
satirska igra (gr. Satyros) parodian epilog u safar (arap. safar, tur. safer) drugi mesec u
starogrkoj tragediji u kome su satiri muhamedanskom kalendaru; safer.
sainjavali hor. safizam (gr. Sappho) homoseksualnost meu
satisfakcija (lat. satisfactio) zadovoljenje, u enama, lezbijska ljubav (po gr. pesni-kinji
sluaju uvrede asti, dostojanstva i sl., Safi); up. tribadizam.
naroito putem dvoboja; izvinjenje, safijan (polj. safian, pere. sahhtijan) vegeta-
opravdanje; naknada tete. bilno utavljena fina crvena kozja i jarea
satja (sskr. sutya) v. pod sati, koa, nazvana po marokanskom gradu Safi;
satrap (stpers. gr. satrapes) pokrajinski up. maroken.
namesnik u staroj Persiji; fig. velik, ugledan, safijski stih metr. stih nazvan po starogrkoj
ohol i raskoan gospodin, de-spot. pesnikinji Safi: -U-UI-U UI-OI*-U; safijska
satrapija (gr. satrapeia) 1. velika oblast na strofe strofa od tri safijska stiha i jednog
kakve je bila podeljena stara persijska drava; adonijskog.
1. namesnitvo (ili: upravni-tvo) persijske safir (lat. sapphirus, gr. sappheiros, arap.
pokrajine; 3. fig. zemlja ili oblast u kojoj neki safir, hebr. sappir, hald. sampir) min. plavi
pojedinac samodra-ki vlada. korund (dragi kamen).
saturancia (nlat. saturantia) pl. med. sredstva za saflor (fr. safran, lat. flos gec. floris cvet)
upijanje i odvoenje eludane kiseline. osueni cvetni venii afranike; prena i
saturacija (lat. saturatio) hem. zasiavanje, obino sa peskom pomeana kobaltova ruda
zasienje; zasienost; preiavanje ra-stvora od koje se dobiva smalta.
eera; up. neutralizacija. sahalin v. sagalin.
saturirati (lat. saturare) hen. zasititi, za-siavati, Sahara (arap.) pustinja, ravnica; ime ogromne,
neutralizirati. preko 340 miliona hektara velike peane
pustinje u Sev. Africi.
saharat (nlat. saccharatum) hem. jedinjenje
sirovog eera sa raznim bazama.
saharimetar 827
sevast (gr. sebastos uzvien, carski) naziv za sedes (lat. sedes) sedite; stolica; stan,
sudiju u staroj srpskoj dravi. boravite; med. stolica, ienje; per sedes
sevastokrator (gr. sebastos uzvien, carski, (lat. per sedes) putem stolice, putem ienja.
krateo zapovedam) in u staroj srpskoj sedes apostolika (lat. sedes apostolica)
vojsci: zapovednik jednog dela vojske. apostolska stolica, papska stolica.
sejv aur soulz (eng. save our souls) spasite sedef (arap. sadaf) v. aerlmuter.
nae due", meunarodni radiotelegraf-ski sedec (lat. sedecimus esnaesti) oblik (ili:
doziv u pomo koji, kao skraenicu S. O. format) esnaestine (tabaka, knjige).
S. alju avioni i oni koji se nalaze na moru u sedilja (fr. cedille) kukica, pravopisni znak
ivotnoj opasnosti; SOS. ispod francuskog slova s (s) koji kazuje da
sevdalija (arap.-tur. sevdah) zaljubljen, se s ispred a, o, une ita kao k, nego kao
strastan ovek; ljubitelj ljubavnih pesama. irilsko s".
sevdaliika (tur. sevda ljubav, arap. sawda crna sediment (lat. sedimentum) talog (neke
u) ljubavna pesma puna enje i strasti. tenosti); materija izdvojena iz vode; naslaga,
sevdah (arap. sawda, tur. sevda) ljubav, sloj.
ljubavna enja i strast. sedimentaran (nlat. sedimentarius) taloni, koji
sevdisati (tur. sevda, arap. sawda) goreti je postao taloenjem; sedimentarne planine
ljubavnom enjom, biti zaljubljen. kol. planine koje su postale od naslaga iz
sevicije (lat. saevus besan, svirep, saevitiae) pl. vode.
prav. surovi postupci, zlostavljanje. sedimentacija (nlat. sedimentatio) taloenje
segve (ital. segue, lat. sequi) iuz. sledi. estica mehaniki zdrobljenih materija;
segidilja (i. seguidilla) vrsta ptanske pesme u nataloenje.
strofama od asonirajuih stihova sa po sedimentozan (nlat. sedimentosus) taloan, koji
sedam i pet naizmeninih stihova, peva se uz ostavlja talog.
ples u 3/4 takta i uz pratnju gitare ili sezam (gr. sezamon, lat. sesamum) bot. ori-
kastanjeta. jentalska zeljasta biljka iz porodice pe-
segment (lat. segmentum od secare sei) odse- dalijacea (nlat. Sesamum orientale) od ijeg
ak; kom. odseak, deo (krune) povrine se utog semena dobiva bistro i slatko ulje; su
izmeu luka i njegove tetive; deo nekog sam.
luka odseen pravom ili ravni; zool. pr-
stenak, pl. segmenti prstenci; biol. elija Sezame, otvori se! arapska arobna formula
obrazovana cepljenjem ili segmentacijom. pomou koje se otvaraju vrata od blaga (iz
segmentacija (nlat. segmentatio) deljenje ili prie Alibaba i 40 hajduka" u Hiljadu i
cepanje na odseke; biol. brazdanje, jedna no").
obrazovanje elija cepanjem. sezona (fr. saison, lat. satio sejanje, setva od
segregat (lat. segregatum) ono to je odvojeno, serere sejati) godinje doba, doba najzgodnije
udaljeno, odstranjeno. za neku vrstu poslova ili bavljenja (kupanja,
segregatorijum (nlat. segregatorium) hen. etve, berbe, smuanja, pozorita, igranki,
sprava za razluivanje raznih tenosti. zabava i dr.); a la sezon(fr. a la saison)
segregacija (nlat. segregatio) odvajanje, prema doba godine, u pravo vreme; or d'
izdvajanje iz neke celine; deoba zajednikog sezon (fr. hors de saison) u nezgodno vreme,
zemljita; rasna segregacija v. pod di- u nevreme.
skriminacija. sezonski (fr. saisonnier) koji se tie godinjeg
segregirati (lat. segregare) odvojiti od stada; doba, koji odgovara izvesnom dobu godine,
odvojiti, odvajati, udaljiti, odstra-niti. koji se javlja sa godinjim dobom; sezonska
sedalna crkva (lat. sedes sedite) stolna (ili: industrija, trgovina, roba i dr., ona koja se
saborna) crkva, katedrala. obavlja, trai samo u izvesno doba godine;
sedancia (lat. sedantia od sedare umiriti, stiati, sezonska karta mesena, dvo-mesena, stalna
uminugi) pl. med. lekovi za umi-njenje (ili: karta; sezonski radovi oni koji se mogu
utiavanje, utoljenje, umirenje) bolova. obavljati samo u odreeno doba godine.
sedativa (nlat. sedativa) pl. ned. v. sedancia. seid (arap.) gospodin, gospodar, poglavar,
vladalac, potomak Muhamedov, emir iz
sedativan (nlat. sedativus ublaavan, koji Prorokova plemena; ime jednog roba i
ublaava) ublaavajui, umirujui, koji fanatikog pristalice Muhamedovog koji je,
utoljava bol; sedativna so so za ublaa-vanje nesvesno, postao oceubica; fig. slepo orue
bolova, borna kiselina. verskog zanesenjatva i sile.
sedentaran (lat. sedentarius) stalan, stalno seiz (arap. sayis, tur. seyis) konjuar.
nastanjen; koji mnogo sedi, naviknut na
mnogo sedenje; sedentaran ivot (lat. vita seizmian (gr. seismos potres) trusni, koji se
sedentaria) ivot koji se mahom provodi u tie zemljotresa, zemljotresni, koji potie od
sedenju. zemljotresa.
seizmogram (gr. seismos, gramma slovo) kol.
kriva linija koju izbelei seizmograf.
seizmograf 829
seizmograf (gr. seismos, grapho piem, 4.000 godina; rastu u brdskim i planinskim
beleim) sprava koja automatski belei vlanim predelima Kalifornije.
zemljotres, trusomer. seke (tur. seki?, ciki?) stariji ovek koji voli
seizmologija (gr. seism6s, logia nauka) nauka da se muva oko devojaka.
o zemljotresima, trusovima. sekirati (ital. seccare suiti) dosaivati, srditi,
seizmometar (gr. seismos, metron merile, ljutiti, gristi koga.
mera) v. seizmograf. seko (ital. secco, fr. sec, lat. seccus) suv,
seiento (ital. seicento) u istoriji italijanske osuen; slikati al seko (ital. al secco) slikati
umetnsosti i kulture, naziv za HUP vek. na suvoj osnovi (supr. al freske).
sejm (polj). 1. sastanak, skuptina, zbor; 2. sekret (lat. secretum) tajna; tajni peat
(Sejm) poljska narodna skuptina. (vladara); nunik, zahod.
sejmen(in) (pere. segban, tur. seymen, segmen) sekretaa (fr. secretage) alitrena kiselina u
psar; vojnik janiarskog puka; kod nas: kojoj je rastvorena iva, pomou koje
straar, pandur. eirdije izrauju od dlake filc.
sek (fr. sec suv) vino u kojem je sav eer iz sekretar (nlat. secretarius) 1. pisar; tajnik,
groa fermentacijom pretvoren u alkohol, delovoa; onaj koji vodi zapisnik (sednice,
suvo vino. skuptine); 2. pisai sto; 3. zool. afrika
sekans (lat. secans) geom. goniometrijska stepska ptica grabljivica, poznata kao
funkcija: odnos izmeu hipotenuze i na-legle utamanjiva zmija.
katete (skraeno: sec), reciprona vrednost sekretarijat (nlat. secretariatum) in ili zvanje
kosinusa. sekretara, tajnitvo; soba u kojoj radi tajnik,
sekanta (lat. secans) geom. seica, linija koja kancelarija tajnikova.
see drugu liniju; sekanta kruga prava koja sekretirati (lat. secretum) drati u tajnosti,
see obim u dvema takama. preutkivati; drati pod bravom u pisaem
sekantan (ital. seccante) nervozan, dosadan, stolu (sekretaru); luiti, izlu-ivati.
zagriljiv, svadljiv; koji zanoveta, zame-ra, sekretist (lat. secretum) onaj koji je odvojen; u
prigovara. industrijskim preduzeima: radnik na tajnim
sekativ (ital. secco suv) v. sikativ. poslovima, uvar industrijskih tajni.
sekvenca (lat. sequi slediti, pratiti) 1. ono to sekrecija (lat. secretio) fiziol. odvajanje, lu-enje,
dolazi posle ega, to sledi iza ega; 2. muz. izluivanje tenosti iz tela, npr. znoja;
ponavljanje nekog motiva na razliitim izluena tenost, luevina.
stupnjevima uzlazno ili silazio, u istom glasu; seks (lat. sex) 1. est. -
3. u filmu: najmanja filmska celina, scena, seks (lat. sexus) 2. v. seksus.
epizoda. seksagezimalni (lat. sexagesimus) mat. ezde-setni,
sekvestar (nlat. sequestrum) prav. davanje na esetni; seksagezimalna podela podela punog
uvanje (ili: u ostavu) neke sporne stvari po ugla na 360 jednakih delova, stepena, podela
sudskom nalogu ili po sporazumu stranaka u stepena na 60 jednakih delova, lunih
ruke treem koji treba da je uva d<^ minuta, podela minuta na 60 jednakih delova,
konanog reenja spora; uzabranjeno, uza lunih sekunda; podela asa na 60 minuta,
peno dobro; staviti pod sekvestar staviti pod minute na 60 sekundi; seksagezimalni raun
zabranu, uzaptiti; med. istrulela kost koja se raunanje ra-zlomcima iji je imenitelj 60,
jo dri u novostvorenoj kotanoj masi, 600 itd.
odvojak. seksagon (lat. sex est, gr. gonia ugao) v.
sekvester (lat. sequester) v. sekvestrator. heksagon.
sekvestrator (nlat. sequestrator) prav. dravom seksangulum (lat. sex, angulus ugao) geom.
ili sudom odreeni upravnik ili staralac estougaonik; pr. seksangularan.
imanja i stvari koji su u sporu o svojini; seksepil (eng. sexappeal) neposredna privlana
sekvester. sila za osobe drugog spola, spolna (seksualna)
sekvestracija (nlat. sequestratio) prav. stavljanje privlanost.
pod zabranu spornog imanja (sekve-striranje); seksologija (lat. sexus spol, gr. logia nauka)
med. odvajanje istrulele kosti. nauka o seksualizmu.
sekvestrirati (nlat. sequestrare) prav. na imanje seksta (lat. sextus esti, sexta sc. classis) esti
u sporu staviti (ili: stavljati) sudsku zabranu i razred neke kole; muz. esti ton skale; u
dati ga nekome treem na upravu ili uvanje, kartama: est karata iste boje koje dou
uzabraniti, uzabra-njivati, uzaptiti. jedna za drugom.
sekvestrotomija (nlat. sequestrum, gr. tome sekstant (lat. sextans) astr. instrument sa dva ravna
seenje, rezanje) med. vaenje seenjem kosti ogledala i durbinom, slui za me-renje uglova
koja je u truljenju. do veliine gotovo 2 puta po 60, rastojanja
sekvitur (lat. sequitur) sledi, sleduje, pro-izlazi. zvezda, dakle i geografske irine i duine;
sekvoja bog. vrsta dinovskog etinarskog drveta geom. esti deo kruga, sektor od 60 stepena (up.
(Sequoia), ija pojedina stabla do-stiu kvadrat; oktang).
visinu i preko 100 t a doive i do sekstet (nlat. sextetum, ital. sestetto) muziki
komad za 6 glasova ili 6 instrumenata.
sekstiliJun 830 sekundira
ili dever (u dvoboju); muz. svirati ili pevati znak Se, pod dejstvom svetlosti poveava
drugi glas, pratiti. mu se elektrina provodljivost; selenove
sekundni koji se tie sekunde, koji pripada elije slue kao ispravljai struje za
sekundi, koji je u vezi sa sekundom, koji pretvaranje naizmenine u jednosmernu
traje sekundu itd.; up. sekunda. struju.
sekundi klatno fiz. v. sekunda. Selena (gr. Selene Mesec) kit. boginja Meseca
sekundogenitura (nlat. secundogenitura) prav. kod starih Grka; ed. selena bela pega na
drugo roenje, prava drugog sina i njegovih noktu.
naslednika na nasledstvo; supr. primoge- selenati (nlat. selenium) pl. hen. soli selen-ske
nitura. kiseline (H2SeO4).
sekundus (lat. secundus) pr. drugi, drugi po selenijaza (gr. Selene) med. v. selenogamija.
redu, sledei; prav. onaj kojo nasleuje ako selenijum (nlat. selenium) hem. v. selen.
prvi naslednik (primus) ne dobije nasledstvo. selenogamija (gr. Selene Mesec, gamia brak)
sekcija (lat. sectio) 1. med. seenje, paranje, brak s Mesecom; med. mesearstvo; up. so-
otvaranje lea; 2. odeljenje, deo (knjige, mnambulizam.
geografske karte); 3. odeljak, odsek (nekog selenograf (gr. Selene, grapho piem,
veeg nadletva); deo puta ili pruge; voj. vod. opisujem) opisiva Meseca, prouavlac
sekcio aurea, sekcio divina (lat. sectio aurea, Meseca.
sectio divina zlatni presek, boanstveni selenografija (gr. Selene, graphia) opisivanje
presek) geom. podeljenost jedne dui takom Meseca, prouavanje povrine i drugih
tako da se manji deo ima prema veem delu svojstava Meseca; grafiko predstavljanje
kao to se ima vei deo prema (celoj) dui; Meseeve povrine.
ovaj odnos dui na predmetima, slikama itd. selenolabijum (nlat. selenolabium) v. luna-
izaziva kod posmatraa oseanje rijum.
svadljivosti ili dopadanja. selenolog (gr. Selene Mesec, logos) v.
sekcio cezarea (lat. sectio ceasarea) med. carski selenograf.
rez (operativne otvaranje trbuha i materice selenologija (gr. Selene, logia) v. selenografija.
radi vaenja ploda, u sluaju velike selenostat (gr. Selene, istemi postavim,
suenosti karlinih kostiju); kajzernit. namestim) sprava za posmatranje Meseca.
se la ger (fr. c'est la guerre) to ti je rat, tako ti je selenotopografija (gr. Selene, topos mesto,
to u ratu. graphia opisivanje) opisivanje Meseevih
selam (arap., tur. selam) turski pozdrav; mesta.
vetina izraavanja misli i oseanja pomou selfaktor (eng. self sam, actor delalac) auto-
cvea (omiljena zabava haremskih ena), matska maina za fino predenje (u fa-
govor cveem. brikaciji pamuka).
selemet (arap.) srea, uspeh; selamet. selfgavernment (eng. selfgovernment)
selvasi (p. selva uma) pl. geogr. vlane tropske samouprava.
ume u Junoj Americi, u oblasti reke selfi sistem (eng. selfish system) fil. ,,se-bini
Amazona. sistem", shvatanje po kojem se ove-ija
selekta (lat. selecta sc. pars) 1. odabrano, priroda uglavnom upravlja po nagonu
odabrani deo, izabrano, izabrani deo; 2. lat. samoodravanja, a altruizam je samo pre-
selecta sc. classis) najbolji razred, razred finjena samoivost koja je postala putem
odabranih uenika (u nekim kolama). uviavnosti i navike; glavni predstavnici: T.
selektivan (lat. seligere odabira, fr. selectif) Hobz, Lametri, Helvecijus i dr.
koji ima svojstvo odabiranja oda-biran; selfmedmen (eng. self-made tap) ovek koji
sposoban da tano i isto prima emisije sopstvenom snagom kri put kroz ivot,
radio-stanica (o radio-apara-tima). pravi karijeru, koji za sve to postie i to
selektivnost (nlat. selectivitas) odabirnost, mo ima treba samo sebi da zahvali.
(ili: sposobnost) odabiranja; up. selektivan. self-fider (eng. self-feeder) samopunja,
selekcija (lat. seligere odabrati, odabirati, sprava koja automatski domee ugalj pri
selectio) odabiranje, izbor; selekciona loenju kazana i dr.
teorija po . Darvinu, borbom za opstanak Sem (eng. Sam) engleska skraenica imena
izazvano prirodno odabiranje i odranje Samuel: ankl Sem (eng. uncle Sam) ujka
jedinaka najsposobniji za ivot, tj. onih koje Sem", aljiv naziv Severnoamerikanaca i
se uslovima ivota mogu najbolje prilagoditi njihove vlade. U ratu za slobodu Sev.
(up. darvinizam). Amerike bio je neki Elbert Anderson vojni
selekcionizam v. selekcija. liferant, a Samuel Wilson, poznat pod
selen (gr. Selene Mesec) hem. elemenat, meta- imenom ankl Sem, nadzornik liferovane,
loid, atomska masa 78,96, redni broj 34, isporuivane robe, koga je vlada postavila. Na
upakovani provijant stavljani su znaci E. A.
(Elb. Anderson) i U. S. (United States,
Sjedinjene Drave). Kada su jednom zapitali
onoga to je stavljao ove znake ta znae ta
slova, odgovorio je: Elbert
semazija 832
Anderson i Uncle Sam. tampa je prihvatila seminacija (lat. seminatio) biol. rasturanje
ovu alu i raznela je po celom svetu. semena prirodnim putem, sejanje; oploa-
semazija (gr. semasia oznaavanje) davanje vanje.
znaka, oznaavanje; med. nagovetaj, semiografija (gr. semeion znak, graphia
predznak. pisanje) pisanje znacima, brzo pisanje; muz.
semaziologija (gr. semasia, logia) nauka o nauka o muzikim znacima, vetina
znaenju rei; filozofija jezika (deo stavljanja tonova u note, pisanje nota;
gramatike); pr. semazioloki. semejografija.
semantema (eng. semantema) upotrebljava se semiologija (gr. semeion znak, logia) v.
kao termin novije lingvistike, prema ter- semiotika.
minima morfema i fonema, a oznaava semiotika (gr. semeiotike) fil. uenje epiku-rejca
najmanju jedinicu u sistemu sadrine je- Filodemosa po kojem rei nisu slike nego
zikih znakova. samo znaci (oznake) naih predstava; ned.
semantika (gr. semantikos koji oznaava, nauka o znacima (simptomima) bolesti;
koji znai) v. semaziologija. semejotika.
semafor (gr. sema znak, phero, reteb semiotian (gr. semeiotikos koji pokazuje, koji
nosim) nosa znakova, telegraf znacima, nagovetava, pokazan, nagovetavan) koji
pomorski telegraf; dava znakova koji se pokazuje, koji slui kao znak (bolesti).
moe upotrebljava danju i nou. semipermeabilan (lat. semi polu . . . , reg-
semafore (gr. sema, phero, rpogeb) koji meabilis propustljiv) fiz. polupropustljiv
daje znake u daljinu; koji se tie morskog (opna).
telegrafa (semafore), ili mu pripada. semipermeabilitet (lat. semi, permeabilis
sementema (gr.) lingv. re kao oznaka pojma propustljiv) fiz. polupropustljivost.
koji prikazuje. semiplata (p. semiplata) polusrebro"; metalna
semejografija v. semiografija. smesa koja se sastoji od jednakih delova
semejoza (gr. semeiosis oznaavanje, zabele- kalaja i cinka.
avanje) v. semioza. semiplena prebacio (lat. semiplena probatio)
semejotika (gr. semeion znak) v. semiotika. prav. polupotpun dokaz, nedovoljan dokaz.
semema v. semantema. semitestes (lat. semitestes) pl. prav. polusve-doci,
semen (lat. semen) seme; pl. semina. tj. poluvaljani, sumnjivi, nepouzda-ni
semestar (lat. sex est, mensis mesec, se- svedoci.
mestris) pola godine, polugoe, estome- Semiti pl. istonjaki narodi kavkaske rase koji
seje. vode poreklo od Sem-a, jednog od trojice
semi- (lat. semi, gr. emi) pola, upola polu Nojevih sinova (Jevreji, Sirci, Etiopljani,
. . . (pojavljuje se samo kao predmetak, u Arapi i dr.; u uem smislu samo Jevreji);
sloenicama). semitski jezici jezici Se-mita: jevrejski,
semibrevis (nlat. semibrevis) muz. polubre-vis, sirski, haldejski, arapski i dr.
cela nota. semitizam jevrejstvo posmatrano sa etno-
semivokal (lat. semivocalis) gram. polusamo- grafskog gledita.
glasnik. semitist prouavalac, znalac semitskih jezika.
semidijametar (lat. semi pola, polu, gr. semitologija nauka koja se bavi proua-
diametros prenik) poluprenik kruga; up. vanjem istorije i kulture Semita, naroito
radijus. semitskih jezika, semitska filologija.
semikolon (lat. semi, gr. kolon ud, deo) gram. semiton (lat. semitontum) muz. poluton.
taka i zaleta (;); u grkom se upotrebljava semitonije (lat. semitonia) pl. polutonovi.
kao znak pitanja (upitnik). semifinale (lat. semi-, finale kraj) sp. polu-
semiluksacija (natl. semiluxatio) med. po- finale, pretposlednja borba (ili: utakmica),
luiaenje, poluuganue. posle koje dolazi finale.
semimetali (lat. semi-, gr. metallon) pl. semifuza (nlat. semifusa) muz. 1/16 note.
polumetali. semnologija (gr. semnos potovanja vredan,
semiminima (nlat. semiminima) muz. etvrtina pote dostojan; astan, dostojanstven, 1o-gia
note. govor, govorenje) govorenje ozbiljnim i
semina (lat. semen gen. seminis seme, semina sveanim tonom.
semenje) pl. v. semen.
seminar (lat. semen gen. seminis seme, semovencije (lat. se movere kretati se) pl.
seminarinm) rasadnik; pripravni zavod ili pokretnosti, pokretne stvari, ija je po-
pripremna kola (za bogoslove, uitelje), kretljivost posledica sile koja je u njima kao
semenite; na univerzitetima: zavod za ivim biima.
struno usavravanje u nauci (istorijski, semons (fr. semonce) mor. opomena pucanjem
srpski, filoloki i dr. seminar); seminarsko iz topova sa ratnih ili patrolnih brodova
rad probni pismeni sastav koji se ita i kojom se pozivaju trgovaki brodovi da
kritii pretresa u seminaru. stanu da bi bili podvrgnuti pregledu.
seminarist (lat. seminarium) ak, pitomac
jednog seminare; bogoslovac.
sempervivum 833 senzus
sempervivum (lat. sempervivum uvek ivo") senzacionalan (nlat. sensationalis) koji izaziva
bog. uvarkua. uzbuenje, uzbudljiv.
sempiterna (lat. sempiterna vena) veoma senzibilan (lat. sensibilis) opaljiv, osetan,
jaka vunena tkanina; v. perpetuaia. primetan, zapaljiv; osetljiv, sposoban za
sempiternel (lat. sempiternus vean) vrsta primanje utisaka, sposoban za osete; osetljiv,
grube keplovane tkanine. pun oseanja, nean.
semplie (ital. semplice, lat. simplex prost) muz. senzibilizatori (nlat. sensibilisatores) 1. pl. u
prosto, jednostavno, bez ukrasa. fotografiji: bojene materije koje se dodaju
sempliisimo (ital. semplicissimo) muz, sasvim elatinu bromnog srebra da bi se dobile
jednostavno i prosto. ortohromatske ploe.
sempre (ital. sempre, lat. semper) muz. uvek, senzibilizatori (lat. sensibilisatores) 2. hem,
stalno, neprestano. materije koje neke druge materije ospo-
sempre pijanisimo (ital. sempre pianissimo) uz. sobljavaju za neku fotohemijsku reakciju
uvek vrlo tiho, stalno vrlo tiho. (neke organske boje, jedinjenja zlata i va-
sempre iju moso (ital. sempre piu mosso) muz. nadijuma).
sve bre, sve bre i bre. senzibilitet (nlat. sensibilitas) osetljivost,
sen (jap.) japanska novana jedinica = 1/100 sposobnost opaanja osetom; pojaava ulna
jena. osetljivost, oseajnost, uv-stvenost, nenost
sepa (ital., p., arap. sena) farm. sredstvo za oseanja.
ienje koje se dobiva od lia drveta Cassia senzitivan (nlat. sensitivus) sposoban da oseti,
senna (raste u Egiptu, Siriji i dr.). osetan, ulan, osea j an; koji se osniva na
separ (lat. senarius) etr. v. trimetar. opaanju, udnom opaaju (senzacija).
senat (lat. senex ten. senis starac, senatus) senzitivitet (nlat. sensitivitas) osetljivost,
vee staraca"; savet, vee; kod starih sposobnost oseanja, senzibilitet.
Rimljana: dravni savet; od sred. veka: senzitometar (nlat. sensitus, gr. metron
optinske vee u velikim gradovima; na mera) aparat za merenje fotografskih
univerzitetima: samoupravne telo (up. se- emulzija.
natus akademikus); sudski kolegijum; u senzitometrija (lat. sensitus, gr. metron)
novije doba: ime prve komore (gornjeg merenje osetljivosti fotografskog materijala
doma) u mnogim dravama; zgrada, dvorana na svetlost seizitometrom.
u kojoj zasedaju lanovi senata. senzificirati (nlat. sensificare) pooseaji-ti,
senator (lat. senator) lan senata; venik, poosetiti, uiniti da se moe osetiti ili ulima
savetnik. opaziti, oigledno predstaviti, uiniti neto da
senatus akademikus (lat. senatus academicus) bude pristupano ulima.
akademski senat, vee iji su lanovi senzoran (nlat. sensorius) osetni, oseajni, koji
redovni profesori univerziteta. se tie sedita oseanja u mozgu; senzorni
senatus konzultum (lat. senatus consultum) ivci, oni koji spoljnim na-draajem izazvani
odluka senata, reenje senata. ivani pokret sprovode od jednog ulnog
senatus populuskve romapus (lat. senatus organa do ivanog centra, sredita.
populusque Romanus) senat i narod rimski. senzorijum (nlat. sensorium) psih. deo mozga u
sendvi (eng. sandwich) dve krike hleba, kome je sedite osetljivosti; senzorijum
namazane buterom, izmeu kojih je umetnu-ta komune (nlat. sensorium commune) opte
unka, salama, sir i dr. (naziv po grofu sedite oseaja, deo mozga u kome se
Conu Sendviu, 17181792); up. sendvi- susreu oseaji izazvani preko svih ula.
men; sendvi. senzualan (nlat. sensualis) ulni, putevi,
sendvi-men (eng. sandwich-man) ili samo telesni; sklon ulnim uivanjima,
sendvi, ljudi koji idu ulicama nosei na sladostrastan; senzuelan.
grudima i leima velike reklamne plakate; senzualizam (nlat. sensualis ulni) fol. uenje
sandvi-men. koje celokupne saznanje svodi na ulne
senega-koren koren biljke Polygala senega doivljaje, pa ipak ostavlja jednu neulnu
(lek od ujeda zmije zvearke); poligala. aktivnost: panju (Kondijak); fig. sklonost
senegin hen. materija koju sadri senega-koren. ulnim uivanjima.
senzal (ital. sensale, lat. censualis procen-ski) senzualist (nlat. sensualis) pristalica sen-
berzanski, trgovaki posrednik; up. kurtje. zualizma (up. epfizam, empirist); ovek
senzalija (ital. sensale) v. kurtaa. sklon ulnim uivanjima, sladostrasnik.
senzarija (ital. sensale) v. kurtaa. senzus (lat. sentire osetiti, oseati, sensus)
senzacija (nlat. sensatio) psih. oset, oseaj, oseanje, oseaj, ulo; smisao; senzus ko-
utisak koji se dobiva od energije iz spo- munis (lat. sensus communis) zdrav razum;
ljanjeg sveta (eupr. refleksija); fig. uzbuenje, seizu bono (lat. sensu bono) u dobom smislu;
stvar ili pojava koja izaziva uzbuenje, seizu malo (lat. sensu malo) u ravom
novost koja skree optu i veliku panju, smislu; seizu proprio (lat. sensu proprio) u
zanimljiv dogaaj. pravom smislu; senru strikciori (lat. sensu
strictiori) u uem smislu; sensu
53 Leksikon
834 separaciJa
ni razvod braka; ruk. postrojena za odvajanje septet (nlat. septetum, ital. settetto) muz.
rude od jalovine. komad u 7 glasova ili 7 instrumenata.
separe (fr. separe) zasebna soba u gostionicama septika (gr. septikos koji izaziva truljenje) pl.
i dr. (za ue drutvo, prisne sastanke i dr.). med. sredstva za nagrizanje, za najedanje.
separirati (dat. separare) odvojiti, odvajati, septikemija (gr. septikos koji izaziva trule,
razdvajati, izdvojiti, razdvojiti; rastaviti, halrna krv) med. trovanje krvi; pr.
razvesti, rastavlja, razvoditi. septikemian.
sepedogeneza (gr. sepedon trule, genesis septilion (lat. septem, sedam, i -illion po
postanak) med. nastavak truljenja, truljenje. slinosti sa million) 1. kod Engleza i
sepedon (gr. sepedon) med. trule; zagnojeni Nemaca: milion podignut na sedmi stepen,
otok, ir. (10v)'=1042; 2. kod Francuza i Amerikanaca:
eepedonian (gr. sepedonikos truleni) med. hiljada podignuta na osmi stepen, (103)8=1024.
truleni. septima (lat. septima) muz. sedmi ton skale iji
sepet (pere. seped, tur. sepet) kotarica opletena broj treptja u sekundi iznosi 15/8 broja
od rogoza ili prua. treptaja osnovnog tona; akord septima
sepija (gr. sepia) 1. zool. sipa, morska ivotinja etvorozvuk (ili: etvorozvon) koji se sastoji
najsavrenija iz kola mekuaca, poznata od osnovnog tona, terce, kvinte i septime.
naroito po crnoj tenosti koju puta pred septimola (lat. septem sedam, mollis oznaka za
neprijateljima da bi zavarala trag; crnomrka mol lestvicu) muz. figura od 7 nota koje se
boja ove ivotinje; sepija crtei crtei raeni smatraju kao 4 note jednake vrednosti; septola.
sepija-bojom. septina (lat. septem sedam) poet. strofa od sedam
sepija (tur. sepi) 2. naroita mrka boja u kojoj stihova (sastoji se od jednog katrena i jedne
se tavi koa; kaca ili udubljenje u zemlji za tercine).
tavljenje koe. septian (gr. septikos) truleni, zagaen,
seplasijar (nlat. seplasiarius) ranije: putujui zaraen, okuen; koji izaziva truljenje, koji
prodava lekova; danas: trgovac lekovima izaziva trovanje.
naveliko, drogist (po Seplasiji, ulici u Kapui septola (lat septem sedam) muz. v. septimola.
gde su se prodavali mirisi i razne masti). septon (gr. sepein truleti) hem. trulena tvar.
sepsa (gr. sepsis) med. trovanje organizma septopira (gr. septos truleni, pur vatra,
zaraznim klicama, truljenje, truleno vatrutina) med. groznica koja se javlja usled
raspadanje. trovanja.
septana (nlat. septana) med. sedmodnevna septohimija (gr. septos, chymos tenost, sok)
groznica, groznica koja se vraa svakih 7 med. truljenje sokova, sklonost sokova
dana, sedmo d anka. truljenju.
septavgulum (nlat. septangulum) geom. sedmou- Septuaginta (lat. septuaginta sedamdeset) naziv
gaonik; pr. septangularan. za grki prevod Starog zaveta koji su, po
septem (lat. septem) sedam. prii, izradili 72 uena Jevrejina u
septembar (lat. september) jesenji mesec, sed-mi Aleksandriji (200. g. pre n. e.) po naredbi
mesec u najstarijem rimskom kalendaru; egipatskog kralja Ptolomeja Filadelfa;
danas: deveti mesec, rujan. aleksandrijski prevod, aleksandrijska
septembrizade (fr. septembrisades) septem- verzija,
barski pokolji u Parizu 1792. god. septum (lat. saeptum ograda) med. opnasta
septembristi (lat. september) pl. pristalice ustava pregrada izmeu dve telesne duplje, npr. u
od 1820. u Portugaliji (nazvani po svome nosu ili izmeu polovina srca.
pobedonosnom ustanku od 9. septembra sepulkralan (lat. sepulcralis) grobni, nadgrobni,
1836). pogrebni; fig. mrtvaki.
septemvir (lat. septemvir) lan kolegijuma ser (eng. sir) gospodin; izraz kojim se oslo-
sedmorice (za vrenje kakvog posla); vljavaju vitezovi i baroneti i koji se stavlja
naroito: lan suda od 7 sudija. pred krteno ime; izraz kojim se oslovljava
septemvirat (lat. septemviratus) zvanje i sluba svaki otmen ovek, samo bez pominjanja
septemvira; sto sedmorice". imena; izraz kojim se oslovlja-vaju kralj i
septempunktata (nlat. Coccinella septempun- prinevi; up. sir.
ctata) sa sedam taaka"; zool. bubamara, svrab (arap.) v. fatamorgana.
pudarka. seraj (pere. seray, fr. serail) palata biveg
septenat (lat. septennatum) sedmogodinje turskog sultana; dvor istonjakog veli-kana
trajanje, naroito: period sedmogodinjeg i njegovih ena, u kome je harem samo jedan
predsednikovanja predsednika Francuske njegov deo; sara/.
Republike. serapa (p. serapa) v. sarapa.
Septentrion (lat. Septentrio) astr. naziv za sedam serasker (pere. ser glava, arap. 'askar vojska)
zvezda na Severnom nebu koje sainjavaju glavni zapovednik vojske; danas: ministar
sazvea Velika (Mala) kola ili Veliki vojni (u Turskoj).
(Mali) medved; otuda: sever, severni vetar.
53
seraskeriJat 836 serpiginozan
seraskerijat (pers.-arap.) kancelarija seraskera; serijski (lat. series) koji je izraen u serijama;
zgrada vojnog ministarstva u Turskoj. objavljen u serijama.
serafim (hebr. saraph, lat. seraphim) aneo serimetar (gr. serikos svilen, metron mera,
svetlosti sa est krila; seraf. merilo) svilomer, instrumenat za ispitivanje
serafimski (hebr.) aneoski;" nebesni, jaine i elastinosti svile.
velianstven. seriveta (fr. serinette) ptije orgulje, ver-
seraer (pers.-arap. ser 'askar) v. serasker. gli,za uenje ptica pevanju.
serbes (pere. serbest) slobodan, odvaan, serio (ital. serio) kuz. ozbiljno, sveano.
bezbrian; pril. slobodno, bez straha, neu- seriozan (lat. serius ozbiljan, fr. serieux)
siljeno. ozbiljan, svean, znaajan, vaan.
serval (lat.) zool. vrsta velike afrike make, seriozo (ital. serioso) muz, v. serio.
sline leonardu, Felis serval. sericit (gr. serikos svilen) po. mek, mastan,
server (eng. server) u tenisu: igra koji beliast ili zelenkast mineral svilasta sjaja.
poinje igru; napadam; up. resiver. sericitisanje (gr. serikos svilen) kol. stvaranje
servijeta (fr. serviette) salvet, ubrus; kona belog, mekog liskuna iz feldspata, naroito
torba (za akta i sl.). iz ortoklasa, najvie pod uticajem orogenog
servilan (lat. servilis, servus rob) ropski, pritiska, vie temperature i vode.
pokoran; podao, nizak, izmearski. serkl (fr. sercle, lat. circulus) krug, oblast,
servilizam (lat. servilis ropski) v. servil-nost. obim; drutvo, drutvance, drutveni krug;
servilvost (lat. servilis) slugeranjstvo, puza-vost, prednji redovi parketa u pozoritu; drati serkl
ropski duh, ropska pokornost bez i malo na dvorskim sveanostima: razgovarati sa
dostojanstva. gostima.
servirati (lat. servire, fr. servir) sluiti; sluiti, sermologijum (nlat. sermologium) zbirka,
posluiti (jelom, piem), izneti na sto, iznositi zbornik, propovedi.
na sto (ruak je servi-ran ruak je na stolu); u sermocinacija (lat. sermocinatio) razgovor;
tenisu: poinjati igru, napadati. retorska figura po kojoj se neko govorei
servis (fr. service, lat. servitium) sluba, uvodi na pozornicu.
sluenje; posluivanje; nagrada za serodijagnostika (lat. serum, gr. diagnosis
posluivanje, napojnica, baki (npr. razlikovanje, raspoznavanje) med- ispitivanje i
kelneru); steni pribor, stono posue utvrivanje bolesti pomou krvnog seruma.
(jednoobrazno po obliku i boji). seroza (lat. serosa) anat. omota, tkivni sloj koji
servitut (lat. servitus) robovanje; sluenje; zastire zid telesne duplje (trbune, grudne,
potinjenost; prav. stvarno pravo na neiju srane itd.).
svojinu; teret na jednom delu imanja ili na serozan (nlat. serosus) vodnjikav, sukrvi-ast,
celom imanju nekoga (npr. sloboda prolaska slian sukrvici; koji sadri ili lui serum.
kroz iju kuu, dvorite i sl.). serologija (lat. serum, gr. logia) med. nauka o
servus (lat. servus) rob, sluga (i kao pozdrav). krvnom serumu i njegovoj terapeutskoj
serdar (pere. serdar) poglavica, zapovednik, upotrebi.
vojvoda; nahijski poglavica; sirdar. seroterapija (lat. serum, gr. therapeia leenje)
sereani (lat. servire, fr. sergent) pl. andarmi med. leenje serumima.
u bivoj Vojnoj granici (u bivoj Austriji). serpent (ital. serpentone) muz. zmijasto, u obliku
serenada (fr. serenade) veernja ili nona slova S izvijen drveni duvaki instrument za
muzika, nona pesma pod prozorom dragane, najdublji bas.
podoknica; tendhen. serpentarijum (nlat. serpentarium) zmi-
serenata (itzl. serenata) v. serenada. jinjak, kavez za zmije.
serenisimus (lat. serenus vedar, serenissimus serpentin (lat. serpentinus zmijinji) min. mr-
presvetli) kao vladarska titula: pre-svetli. kozelen ili otvorenozelen, veoma raspro-
cepeW (ital. sereno) uz. vedro, zadovoljno. stranjen mineral; upotrebljava se za zidanje,
ser (fr. serge) vrsta lake vunene pamune ili a moe se i glaati (nazvan po tome to je
svilene tkanine; slui poglavito za izradu proet belim mineralnim icama vijugavim
postave. kao zmija).
seran (fr. sergent) podoficir, podnarednik u serpentina (lat. serpentina) vijugav put,
francuskoj vojsci. vijugava staza, krivudava staza; zmija od
serigrafija (lat.-gr.) nain tampanja uz pomo hartije (za bacanje na zabavama i sl.).
svilene tkanine. serpentinski stihovi stihovi iji poetak i kraj
serija (lat. series) red, niz, grupa, lanac; grupa, sadri iste rei.
niz predmeta koji imaju neka zajednika serpentist (ital. serpentone) muz. onaj koji svira
obeleja i namenu, npr. serija slika iz u serpent.
Beograda. serpiginozan (nlat. serpiginosus) bog. koji se
pue po zemlji, krivudav, vijugav; med.
razjedljiv.
serpuliti 837 sigilaciJa
serpuliti (lat. serpula zmijica, gr. lithos secer (nem. Setzer) tip. slaga, slovoslaga.
kamen) geol. okamenotine iz porodice glista secesija (lat. secessio seoba) odvajanje,
cevaica. politiko otcepljenje, otpadnitvo; naziv
sertaun (port. sertao) udal>ena, jo nekulti- umetnikog pokreta u srednjoj Evropi na
visana unutranjost Brazilije. prelazu XIXXX v., koji se odvojio od
serum (lat. serum) zool. tenost koju lui starijeg pravca u izboru materije, u shvatanju
usirena krv, sukrvica; surutka; med. ve- i tehnici.
takim putem umnoena lekovita tvar, secesionisti (lat. secessio) pl. 1. slik. pristalice
materija koju obolelo telo samo stvara borei (ili: predstavnici) secesije; 2. pristalice grupe
se protiv zaraze (ta se materija ubrizgava (ideoloke, politike i sl.) koji su se odvojili
bolesniku kao lek protiv dif-terije i dr. iz neke vee celine.
bolesti). secirati (lat. secare) sei, rasei, razuditi,
serdade (arap. saggada, tur. seccade) mala razuivati, otvarati (le).
prostirka na kojoj muhamedanci klanjaju. secmaina (nem. Setzmaschine) tip. maina
sesija (lat. sedere sedeti, sessio) sednica; slagaica; up. linotip, monotip.
zasedanje, skup sednica; vreme zasedanja, secovati (nem. setzen) tip. slagati (slova);
period zasedanja (npr. skuptine). stavljati (ili: staviti) svoj ulog radi klaenja;
sestet (ital. sestetto) v. sekstet. secovati se taloiti se, nata-loiti se, slegati
svetina (ital. sestina) poet. lirska pesma koja se se.
sastoji od est strofa sa po est stihova i, seentizam (ital. secentismo) stil talijanskih
na kraju, sa jednom strofom od tri stiha, knjievnika HUP veka, koji se odli-kovao
osobita strofa od est stihova, estostih. pretrpanou i kitnjastou; kon-etizam.
Set (hebr. Scheth) trei sin Adamov (I Moje., 4, seentist (ital. secentista) italijanski pesnik
25), praotac setita. HUP veka (seenta).
set (eng. set) sp. est dobivenih igara seento (ital. secento) XVII vek talijanske
(gemova) u tenisu. knjievnosti; up. seentizam.
seter (eng. setter) pas ptiar duge svilaste dlake Sibarit (gr. Sybarites) stanovnik starogr-kog
(pasmina sa tri odlike: engleski, irski seter i grada Sibaris-a u Donjoj Italiji, poznatog sa
gordon-seter). svoje razvratnosti; otuda: fig. sladostrastan,
seteentist (ital. settecento sedam stotina, razvratnik; mekuac; pr. sibaritski.
settecentista) ital. knjievnik i umetnik iz sibaritizam (gr. Sybaris) sladostrae,
HU veka. razvrat; mekutvo; up. Sibarit.
seteento (ital. settecento sedam stotina) naziv siberit t. crveni turmalin iz Sibira.
za HU vek u istoriji ital. knjievnosti i siberjen (fr. siberienne) tkanina slina
umetnosti. kalmuku (za zimske kapute).
setiti (hebr. scheth) pl. potomci Seta; ogranak sibonktiv (fr. subjonctif) naziv za konjuk-tiv u
gnostike sekte ofita. francuskoj gramatici.
setler (eng. settler) naseljenik, kolonist. Sibila (gr. Sibylla, lat. Sibylla) ime veeg
setlment (eng. settlement) naselje, naseobina, broja (oko 10) proroica u starom veku (kod
kolonija; posed (npr. britanski posedi na Grka i Rimljana); fig. babetina, matora
Malajskom poluostrvu); naroito: naseobina vetica.
akademski obrazovanih ljudi u naj-bednijim sibilant (lat. sibilare itati, sibilans) gram.
radnikim delovima nekog vele-grada da bi se piskavac, utavac, utavi glas ( i ).
uspostavio dodir izmeu viih i niih klasa i sibilarizacija (lat. sibilare piskati, zvi-dati) fon.
u materijalnom i moralnom pogledu. glasovna pojava promene zadnjo-nepanih
sef (eng. safe) u bankama: od vatre i krae suglasnika u vezi sa samogla-snicima
osigurano sandue (pregradak) koji banke prednjeg reda pri kojoj se menjaju u sibilante,
iznajmljuju privatnim licima da u njemu odnosno u afrikate.
uvaju dragocenosti, novac, hartije od sibilacija (nlat. sibilatio) med. v. sirigmus.
vrednosti i sl. sibilizam (lat. sibilare) med. v. sirigmus.
sefardi (hebr. s'pharad) pl. panjolci, naroito
panski Jevreji, koji su se, posle proterivanja Siva (sskr. Siwa) jedno od tri najvia
iz panije, raselili po Evropi, najvie po boanstva u Indiji, prvobitno bog vatre, kao
balkanskim zemljama (po imenu nekog oiviteljice i unititeljke vaseljene; up.
nepoznatog predela u paniji). Brahma i Vipu.
sef-rum (eng. safe-room) odeljenje u banci u sigban fiz. jedinica za merenje duine talasa
kojem se nalaze sefovi; v. sef. rendgenskih i gama-zrakova, oznaka: sigb
sefte (arap. istiftah, tur. sefta, sifta) prvi XU (po K. M. G. Sigbanu Siegbahn,
dnevni pazar koji napravi trgovac, poetak vedskom fiziaru).
rada. sigilacija (nlat. sigillatio) udaranje peata,
sehir (arap. sayr, tur. seyir) gledanje, peaenje.
posmatranje neeg sa uivanjem, uivanje;
seir.
sigilografija 838 siderni
sigilografija (laG. sigilum peat, gr. gra-phia signet (nlat. signetum) lini, privatan peat;
opisivanje) opisivanje peata. prsten sa urezanim grbom ili poetnim slovima
sigilum (lat. sigillum) peat; lako sili (lat. imena koji slui mesto peata; znak, oznaka (u
loco sigilli) mesto peata. knjizi); naroito: vinjeta tampara ili izdavaa
sigla (lat. sigillum, siglum) znak za skrai- na natpi-| snoj strani knjige.
vanje pojedinih rei i slogova, naroito u | sigiirati (lat. signare) oznaiti, obelei-ti;
steiografiji. potpisati, obeleiti skraenim potpisom
silna (gr. sigma) naziv za grko slovo S" (2, (parafom); posvedoiti (potpisom, j peatom);
o, <,). igosati, zapeatiti. i signifijant (lat. signare)
sigmatizam (gr. sigma) izbacivanje glasa s iz lingv. grupa gla-| sova kojom se neto
zavrnih slogova is i us ispred sugla-snika, oznaava; up. signifije.
da bi se izbegla poloajna duina (kod signifije (lat. signare) lingv. ono to je ozna-eno
starijih rimskih pesnika); med. pogreno nekom grupom glasova, tj. signifi-jantom
izgovaranje glasa s", vrskanje. oznaeni pojam.
sigmatian (gr. sigma) gram. koji se zavrava signifikantan (lat. significans) oznaavan, !
slovom s" (osnova rei). koji oznaava, naznauje; znatan, zn aa-'
sigmodan (gr. sigma, eidos oblik, vid) koji je jan, karakteristian.
u obliku srca ili polumeseca; sigmoi-dan. \ signifikativav (nlat. significativus) v.
sigmoidan (gr. sigmoeides polumeseast) v. signifikantan.
sigmodan. sigvifikacija (lat. signare) lingv. jezika strana
signal (lat. signum znak, nlat. signale) znak, znaenja, znaenja koje re ima kao jezika
poziv objavljen nekim instrumentom (trubom, jedinica, za razliku od znaenja koje ona
rogom, zvonom, plamenom); voj. znak kojim dobiva pri upotrebi u konkret-nim
se neto javlja (pomou naroitih zastava, situacijama govora.
ogledala, raketa i dr.). signum (lat. signum) znak, belega, obeleje,
signalizacija (lat. signum znak) davanje signala, oznaka; steg, zastava; znamenje, predznak;
znakova. slika u peatu, peat.
signalizirti (nlat. signale) dati znak, davati znak Sid (p. Cid, arap. sidi gospodar, knez)
(ili: znake), objaviti znakom; signalizirati se panski narodni junak, odlikovao se u borbi
istaknuti se, odlikova-ti se, pokazati se; pr. protiv panskih Mavara, ija dela jo i danas
signaliziran. ive u narodnim pesmama (zapravo Ruy
signalirati (nlat. signale) v. signalizira. Diaz de Bivar, kastilijanski plemi i vojvoda,
signal ist (nlat. signale) davalac znakova, iveo u drugoj polovini XI veka).
znaar, truba. | sideralan (lat. sideralis) zvezdani, koji se tie
signatar (lat. signatarius) potpisnik; sitna-tarne zvezda, koji pripada zvezdama, koji biva pod
sile drave potpisnice nekog ugovora koje tim uticajem zvezda; sideralna svetlost bela
potpisivanjem jeme za njegovo potovanje. svetlost praskavog gasa, upotrebljava se za
signatum (lat. signare udariti peat, zapea-titi, projekcione aparate i re-flektore.
signatum) potpisano i snabdeveno peatom sideracija (lat. sideratio) poloaj zvezda; med.
(na poveljama). potpuno izumiranje jednog dela tela;
signatura (lat. signatura) znak koji obelea-va sunanica, omarica.
sutinu ega; potpis, potpisivanje javne siderizam (lat. sidus ki. sideris zvezda) 1.
isprave, naroito skraenim potpisom; potpis uenje o uticaju zvezda na ovekov ivot i
umetnika, naroito slikara, na svome delu; ovekovo zdravlje; vera u takav uticaj.
tip. stavljanje broja na prvu stranu pri dnu siderizam (gr. sideros gvoe, elezo) 2.
svakog tabaka, broj na prvoj strani pri dnu tobonji uticaj metala, vode i dr. na
svakog novog tabaka; u kartografiji: znak za oveka; naroito: sposobnost oveka da
obeleavanje izvesnih predmeta, prirode oseti gde ima pod zemljom metala i vode.
zemljita itd.; na receptima: uputstvo o siderit (gr. sideros) min. gvozdeni karbonat,
nainu upotrebe propisanog leka i ime onoga gvozdena ruda.
za koga je lek; muz. oznaavanje nota siderian (lat. sidereus) v. siderni.
brojkama, ciframa (naroito kod basa); siderni (lat. sidereus zvezdani, sidus gei. sideris
takoe: predznak, klju; trg. stavljanje znaka, zvezda) v. sideralan; siderni dan vreme za
znak (na robi); uenje o signaturi teorija koje zvezda nekretnica jedanput opie svoj
sledbenika Paracelzusovih, prema kojoj se krug oko polarne ose na nebeskom svodu ili
dejstvo jednog prirodnog tela na oveji vreme koje protekne izmeu dveju
organizam moe poznati po njegovim uzastopnih gornjih ili donjih kulminaciju
spoljnim svojstvima (obliku, boji i dr.), npr. jedne nekretnice; siderni, siderski mesec
crvenog turinka na krv, kao sredstvo za zvezdani mesec, pravo vreme za koje Mesec
umirivanje krvi (na ovome uenju osniva se optee jednom oko Zemlje (27 dana 7 h 43
verovanje u mnoge narodne lekove). min. 11,8 s); siderna godina zvezdana godina,
vreme koje protee izme-
siderograf 839 sikeri
u dva uzastopna ista poloaja Suneva ' na istoj pravoj sa Zemljom i Suncem, ili kad
prema nekoj zvezdi nekretnici (365 dana 6 h je Mesec u konjunkciji ili opoziciji; sicigija;
9 min. 9 s); v. i pod tropski. gram. v. konjugacija; takoe: izo-stavljanje
siderograf (gr. sideros gvoe, elik, gra-pho srednjeg sloga; poet. v. dipodija.
piem, beleim) elikorezac. Sizif (gr. Sisyphos) mit. sin Eolov, kralj
siderografija (gr. sideros, graphia pisanje) Korinta, po prii otac Odisejev, poznat kao
vetina rezanja u gvou ili eliku. prepreden i grabeljiv ovek; zato to je
sideroza (gr. sideros) ned. ogvoavanje . odavao tajne bogova, morao je za kaznu u
plua, bolest koja se dobiva od udisanja | podzemnom svetu veito valjati ogroman
gvozdene praine (kod metalurgijskih kamen uzbrdo, odakle bi se svagda opet
radnika). skotrljao; otuda: Sizifov posao uzaludan teak
sideroksilon (gr. sideros, xylon drvo) gvozdeno posao, besciljan posao koji zamara i
drvo, tj. neto protivreno, nemogue, neto iznurava.
to samo sebe iskljuuje, contradictio in sizmian (nlat. sismicus) v. seizmian.
adjecto. sizmograf (nlat. sismicus, gr. grapho) v.
siderolit (gr. sideros, Hthos kamen) gvozdeni seizmograf.
kamen, masa od koje se pravi posue j sizmometar (nlat. sismicus, gr. metron) v.
slino fajansu, bronzirano ili pozlaeno, seizetar.
prevueno lakom mesto glazurom, gleu. sijagonagra (gr. siagon vilica, agra plen) ned.
sideromantija (gr. sideros, manteia pred- kostobolja eljusti.
skazivanje, proricanje, gatanje) gatanje u sijalagoga (gr. sialon pljuvaka, ago dovodim,
gvoe, vraanje iz iskri koje baca slamka izazivam) pl. med. sredstva koja izazivaju
kad se pusti da sagoreva na usijanu gvou. luenje pljuvake; pr. sijalagogian.
sideronim (lat. sidus gei. sideris zvezda) vrsta sijaladenitis (gr. sfalon, aden lezda) med.
pseudonima izvedenog od pojma, odnosno zapaljenje pljuvanih lezda.
izraza iz oblasti astronomije. sijalizam (gr. slalon) med. v. ptijalizam.
sideroskop (gr. sideros gvoe, skopeo po- , sijalozemija (gr. sialon, semia gubitak) med.
smatram, gledam) sprava za ustanovljenje gubitak (ili: prestanak) luenja pljuvake.
gvozdene trunke koja padne u oko (magnetna sijalologija (gr. slalon pljuvaka, logia nauka)
igla ije se pomeranje vidi pomou ogledala i ned. nauka o pljuvaci i njenom luenju.
skale; kad je pomeranje jae, onda je traeni sijalonkus (gr. slalon, onkos masa) med. otok
predmet blie). pljuvanih lezda.
siderostat (lat. sidus ki. sideris zvezda, gr. sijalorea (gr. sf alon, rheo teem, curim) med.
istemi postavim, stavim) opt. heliostat sa jednim ptijalizam.
vrstim i jednim pokretnim ogledalom. sijalosirinks (gr. sialon, syrinks truba) med.
siderotehnika (gr. sideros gvoe, technike) pljuvaka fistula.
izraivanje gvoa, gvozdena industrija, sijalostenoza (gr. sialon, stenosis suenje)
metalurgija gvoa i njegovih legura. med. suenost pljuvanog kanala.
siderski (lat. sidereus) zvezdani: siderski dan, sijaloshezija (gr. sfalon, schesis zadravanje)
siderski mesec, siderska godina, v. siderni. med. zadravanje pljuvake, zastoj luenja
siderurgija (gr. sideros, ergon) v. siderotehnika. pljuvake.
sidi (arap.) gospodin, gospodar (kao titula sijalofagija (gr. sfalon, phagein jesti, derati)
plemenskih poglavica, kneeva i dr.). med. gutanje pljuvake, esto spojeno sa
smesta (i. siesta, lat. sexta sc. hora esti as) aerofagijom, ima obino za posledicu razna
esti as dana", tj. popodnevni odmor, oboljenja eluca.
spavanje posle ruka (za vreme najvee sijenit min. zrnasta gromadna stena sastavljena
ege u paniji i Italiji). od ortoklasa i augita (ili liskuna); naziv po
sie (fr. sujet, lat. subjectum) predmet, sadrina egipatskom gradu Sijena.
(nekog govora, spisa, umetnikog dela i dr.); smjera (tl. sierra testera) planinski lanac.
ouz. glavni stav, tema. sin (lat. sic) tako; sic!, tako!, tako pie, od rei
sizeler v. cizeler. do rei (obino se stavlja u prikazi-ma i dr.
sizelirati v. cizelirati. kod izraza i mesta na koja se eli obratiti
sizeren (fr. suzerain, lat. sursum, susum panja).
navie, gore) u feudalizmu: vlastelin ili sikancia (lat. siccantia) pl. med. sredstva (ili:
vladar koji je dao vazalu zemlju u feud, ili lekovi) za zasuivanje.
mu nametnuo svoju vlast. sikativ (lat. sicativum) hem. sredstvo za ubr-
sizerenitet (fr. suzerainete) vlast i dostojanstvo zavanje suenja: od olovnog eera, lane-nog
sizerena. i terpentinskog ulja (kod masnih boja i
sizigija (gr. sun sa, zygon jaram) astr. take na lakova).
Meeeevoj putanji u kojima se on nalazi sikativav (lat. siccativus) koji sui, koji
zasuuje, zasuujui.
sikeri (eng. seekers) pl. oni koji trae",
lanovi jedne prezbiterijanske sekte u
840 silogistike figure;
XVII veku, koja je smatrala da pravu religiju debelim trbuhom i elav, pijan i na magarcu;
treba tek traiti. simbol pijanstva.
sikozis (gr. sukon zrela smokva; smokvasta silencijari (lat. silentiarii) pl. utalice; vrsta
bradavica) med. stvaranje smokvastih viih slubenika na dvoru grkih careva,
bradavica; bolest smokvastih bradavica; tajni savetnici; katoliki kalueri koji su se
smokvast mlade. zavetovali da e veno utati, npr. trapista.
sikoma (gr. sukon) med. smokvasta bradavica; silencijum (lat. silentium) tiina, utanje; kao
liajasta ogrubelost onih kapaka, ija je zapovest: mirno! tiho!
unutarnja strana posuta grudvica-ma slinim silepsis (gr. syllepsis) gram. obuhvatanje vie
smokvinim zrncima. predmeta jednom reju; slivanje dvaju
sikomantija (gr. sukon, mantela gatanje, slogova u jedan; upotreba jednog predikata za
predskazivanje) gatanje, proricanje iz vie subjekata, koji pripada samo jednom.
smokvinog lia. sili novana jedinica Gvineje ( = 100 kau-risa).
sikomora (gr. sykdmoron) bat. divlja misir-ska silikati (lat. silex gen. silicis kremen) hen.
smokva i njen plod (od njenog drveta stari jedinjenja (ili: spojevi) silicijuma s
Egipani pravili su sarkofage). kiseonikom i nekim mineralima, soli raznih
sikofant (gr. sykophantes) u staroj Atini: lice silicijskih kiselina (pored kvarca, glavno
koje je dostavljalo vlastima one koji su gradivo Zemljine kore).
oteivali svete smokve i, protivno zabrani, silirati (p. silo ambar) ukiseljavati zelene
prodavali ili izvozili iz Atine smokve: fig. biljke koje sadre dosta eera, u cilju
dostavlja, potkaziva, pi-jun, izdajnik, spravljanje stone hrane; v. silaa 1.
klevetnik, podlac, ucenji-va; pr. sikofantski. siliskin (eng. sealskin) v. silskin.
sikofantizam (gr. sykophantia) dostav-ljatvo, silificirati (lat. silex kremen, facere uiniti,
potkazivapggvo, klevetnipggvo, podlatvo, nainiti) hem. v. silicificirati.
ucenjivatvo. silicijati (nlat. silicium) pl. hem. v. silikati.
sikofantija (gr. sykophantia) v. sikofantizam. silicijum (lat. silex kv. silicis kremen, nlat.
sikspens (eng. sixpence) ranije: engleski silicium) hem posle kiseonika najraspro-
srebrn novac od 6 /tea, = 1/2 ilinga. stranjeniji element na Zemlji (25%), atom-ska
Sikstinska kapela papska kapela u Vatikanu, masa 28,09, redni broj 14, znak Si; silicijum-
sagraena 1473. za vreme Siksta IV, sa bronza bronza koja je, prime-som
freskama Mikelanelovim, raenim silicijuma, dobila veu tvrdou (upotrebljava
15081512; udruenje muziara koje u toj se za telefonske i telegrafske ice).
kapeli izvodi, o velikim praznicima, visoku silicirati (lat. silex) hem. v. silicificirati.
crkvenu muziku. silicifikacija (nlat. silicificatio) hem. pretvaranje
Sikstinska Madona slik. uvena Rafaelova slika u silicijsku kiselinu.
Bogorodice, nazvana po tome to je na njoj silicificirati (nlat. silicium, facere) hem.
predstavljen i sv. Sikst. pretvarati se u silicijsku kiselinu.
sikhazija (gr. sikchasia) med. gaenje, silkin (eng. silk svila, silkeen) vrsta teke
gnuanje, odvratnost. svilene manesterske tkanine.
sil (eng. seal) krzno izraene od koe morskog silk-nankins (eng. silk-nankeens) pl. polu-
psa; up. silskin. svileni nanking sa arenim atlasastim
silabian (gr. syllabikos) slogovni, koji se prugama.
sastoji iz slogova; silabini stihovipoet. stihovi silo (p. silo) trap za ito (u paniji); danas:
koji se mere samo po broju slogova, a ne po veliki, moderno ureen, od betona izraen
duini i naglasku. ambar za ito i hranu; silos.
silav (arap. silah) pojas za oruje; sila j, silah. silogizam (gr. syllogismos) log. posredni
zakljuak, zakljuak iz dva suda ili iz vie
silaa (i. silo ambar) 1. ukiseljena zelena sudova, npr. Metali su elementi", Gvoe je
stona hrana, ije ukiseljavanje izazivaju metal", zakljuak: Gvoe je elemenat".
naroite bakterije; spravlja se od zelenih silogizirati (gr. syllogizomai) zakljuiva-ti
biljaka koje sadre dosta eera (zeleni posredno, praviti (ili: izvoditi) posredne
kukuruz, repa, seme suncokreta, sirak, zakljuke.
komine i dr.). silogistika (gr. syllogismds posredni zakljuak)
silaa (fr. sillage) 2. mor. brzina broda. log. nauka o izvoenju silogizama.
Silvan (lat. Silvanus) mit. starolatinski bog ume, silogistike figure log. oblici kategori-iih
polja i stada. silogizama, u kojima su premise ka-
Silvestrovo vee poslednje vee u godini, vee tegorini sudovi, izlaze iz poloaja
uoi Nove godine (nazvane po papi Silvestru
I, koji je umro poslednjeg dana 335. g.).
Silen (gr. Seilenos, lat. Silenus) kit. vaspitan i
pratilac Bahov, predstavljan sa
silogistiki 841 simentalsko govee
srednjeg pojma (M) u obema premisama. Ako simblefarov (gr. syn, blepharon) med, sra-slost
se pojam subjekta oznai sa S, a sa R onog kapka sa onom jabuicom.
pojam predikata u zakljuku, onda te figure simbol (gr. symbolon) znak po kome se
glase: neto moe raspoznati, saznati ili zakljuiti,
I P IV oznaka, znamenje, znak koji predstavlja
MR RM MR RM neto to se inae ne moe slikovito
SM SM MS MS predstaviti (apstraktno, natul-no, duhovno,
SR SR SR SR pojam, ideal); ugovoreni znak* usmeni znak,
Prve tri figure potiu od Aristotela, a lozinka, ispovest, simbol vere; simvol.
poslednja od Galena. simbolizam (gr. symbolon) pesniki i slikarski
silogistiki (gr. syllogistikos) koji ima oblik pravac, nastao u Francuskoj krajem XIX v.,
logiki pravilnog posrednog zakljuka, koji koji tei da slikovitim nainom izraavanja i
pripada silogizmu. zvunim reima utie na stvaranje izvesnog
silograf (gr. sfllos onaj koji podrugljivo raspoloenja i pomou simbola izrazi
prevre oima, grapho piem) pisac sati- oseanja i apstraktne pojmove.
rinih pesama (silosa). simbolizacija (nlat. symbolisatio) predstavljanje
silometar (fr. sillage, gr. metron merile, mera) znacima (simbolima).
mor. sprava za merenje brzine brodova. simbolizirati (nlat. symbolisare) prikazi-vati
silos (gr. sillos) 1. vrsta starogrkih sati-rinih znacima, predstavljati znacima; prikazivati
pesama u kojima su ismevane izreke uvenih (ili: govoriti) u prenosnom znaenju; stajati u
filozofa a stihovi velikih pesnika izvesnoj vezi s im, slagati se, biti srodan s
primenjivani, u podrugljivom smislu, na im.
druge predmete. simbolik (gr. symbolik6s) uitelj simbolike na
silos (p. silo) 2. v. silo. visokim kolama; bezuslovni pristalica
silskin (eng. sealskin) krzno izraene od koe simbolinih knjiga, koji ih stavlja pored i
morskog psa, ili morskog medveda; vrsta gotovo iznad Biblije.
finog svilenog plia izraenog slino ovome simbolike (gr. symbolike) uenje ili nauka o
krznu (kod nas uobiajeno: siliskin). izraavanju religijskih predstava slikovitim
silueta (fr. silhouette) slika oblika, lica i dr. znacima; uenje o simbolima, uzorima;
izraena sa strane po senci, profil (kao ispitivanje i tumaenje simbola vere
slika), slika izrezana po ivicama makazama hirianske crkve; nauka o simbo-linim
iz crne hartije pa zalepljena na belu, i obratno knjigama neke konfesije (v. simbolian).
(nazvane, zbog svoje jevti-noe, po simbolian (gr. symbolikos) slikovit, iskazan
tedljivom fr. ministru finan-sija Siluetu, u znacima, prikazan znacima, koji ima
HU veku); fig. senka, prilika. prenosio znaenje; koji se tie simbolike;
silur kol. v. silurski period. simbolina logika logika koja tei da logike
silurski period geol. slojevi u razvitku Zemljine radnje i odnose pojmova i sudova izrazi
kore koji su se obrazovali posle kambrijskog kao matematike funkcije i jednaine, dakle,
a pre devonskog perioda (naziv po starom da stvori algebru logike (matematika logika);
britskom plemenu Silu-ri, koji su iveli u simbolina knjige veroispovedne knjige koje
jugoistonom delu Velsa); silur. sadre uenje po kojima se jedna konfesija
silfide pl. enski vazduni duhovi, vile; fig. razlikuje od drugih.
nene i ljupke ene. simboloklastika (gr. symbolon, klao lomim,
sim- (gr. syn) predmetak u sloenicama sa skrham, prelomim) unitavanje simbola,
znaenjem: sa, zajedno, istovremeno; v. borba protiv simbola.
sin-. simbololatrija (gr. symbolon, latreia obo-
sima (sloenica od poetnih slogova rei: avanje, potovanje) potovanje simbola;
silicijum i magnezijum) geol. sloj Zemljine preterano potovanje simbolinih knjiga.
kore koji dopire do 1200 t dubine. simbolologija (gr. symbolon, logia) uenje o
simahija (gr. symmachia) savez za napad i znacima, naroito o znacima bolesti.
odbranu. simbolomahija (gr. symbolon, mache borba)
simbioza (gr. syn sa, bfos ivot, biosis ivot, borba protiv simbola; borba protiv
nain ivota) biol. zajedniko ivljenje, simbolinih knjiga.
korisna, tesna i trajna zajednica dvaju ili vie simvol (gr. symbolon) v. simbol.
raznovrsnih organizama (simbionata), simelija (gr. syn sa, melos ud) med. v. simpo-
ivotinje i ivotinje, ivotinje i biljke, biljke i dija.
biljke. simens (po nem. pronalazau W. Siemensu
simbionti (gr. syn, bioo ivim) pl. biol. v. pod fiz. jedinica za elektrinu provodnost.
simbioza. simentalsko govee plemenita pasmina goveda,
simblefaroza (gr. syn, blepharon oni veoma cenjena po mleku, mesu i sposob-
kapak) med. v. simblefaron.
simetrala 842 simploka
nosti za rad (nazvana po dolini reke Sime u mastilo koje se ne moe odmah videti,
vajcarskoj). nego tek posle izvesnih hemijskih postupaka
simetrala (gr. syn sa, metron mera) geo. (npr. uticaja toplote ili prevla-enja
prava koja deli du, ugao na dva dela tako da kakvom tenou).
se ti delovi mogu poklopiti kada se jedan simpatizer (gr. sympatheo saoseam) onaj
deo obrne oko te prave za 180. koji s nekim saosea, koji nekoga voli, koji
simetrije (gr. symmetria) ravnomernost, je nekom naklonjen.
skladnost, slaganje, ravnomeran odnos simpatizirati (gr. sympath6) biti iste naravi,
pojedinih delova neke celine, suprotna istih oseanja s kim, saoseati, slagati se,
skladnost, suprotno slaganje. biti naklonjen, voleti.
simetrian (gr. symmetros samerljiv; simpatija (gr. simpatheia) saoseanje,
srazmeran) ravnomeran, skladan, saglasan u sauee; prirodno slaganje u oseanjima,
rasporedu delova (predmet i lik njegov u duhovna srodnost, potajna naklonost nekome;
ravnom ogledalu simetrini su); geodg. arobna, tajanstvena sila i tajanstveno dejstvo
simetrina je geometrijska figura prema jednog tela na drugo; veza pojedinih delova
pravoj ili ravni kad upravne iz taaka figure tela; fig. naklonost, ljubav; predmet
na pravu ili ravan produene za svoju naklonosti, ljubavi (moja, tvoja simpatija).
vlastitu duinu daju opet take figure simpatikus (nlat. sympathicus) zool. simpatini
(simetrine take prve). ivac.
similaran (lat. similis slian, fr. argent srebro) simpatisati (gr. sympatho saoseam) v. stopa
novo srebro i druge srebru sline slitine, tizira ti.
legure. simpatian (gr. sympathes) saoseajan,
eimile (lat. simile) pr. slino; im. slinost, slian jednakih oseanja, duhovno srodan; koji
primer. uestvuje u bolu ili oseanju nekog dela tela;
similia similibus kurantur (lat. similia similibus prijatan, drag, ljubazan; simpatine bolesti
curantur) slino se slinim lei, klin se one koje dolaze kao posledica drugih bolesti
klinom izbija (naelo homeo-patije). (za razliku od idiopatinih bolesti, koje se
simili-gravura prenoenje fotografija na ploe pojavljuju samostalno); simpatini ivani
radi umnoavanja. sistem deo vegetativnog (autonomnog)
simili-dijamanti pl. lani dijamanti koji se prave ivanog sistema; simpati-no bojenje zool.
od stakla sa primesom talijuma, tako da zatitno bojenje ivotinja, tj. bojenje ivotinje
prelamaju svetlost gotovo kao pravi, samo u boju predmeta na kojem ona obino ivi, ili
su mnogo manje tvrdi nego pravi dijamanti. u boju okoline u kojoj ivi, tako da je teko
similor (lat. similis slian, fr. og zlato) lano, primetiti je i progoniti (mimikrija).
manhajmsko zlato, slitina od 4 dela bakra i simpepsis (gr. sympepsis) med. varenje, pro-
jednog dela cinka. bavljanje, probava.
simiografija (gr. semeion znak, graphfa simpetalan (gr. syn, p6talon list) bot. koji je
beleenje) pisanje nota i melodija kukama, srastao ili spojen sa laticama.
crticama, lukovima i dr. znacima tzv. trilama simpetale (gr. syn, p6talon) bot. biljke sa sraslim
(upotrebljava se i danas u istonim crkvama). laticama; monopetale.
simit (tur. simit, simid) hleb od najfinijeg simpijezometar (gr. sympizo stiskam,
peninog brana. obuhvatam, metron mera, merile) sprava za
simonizam (St. Simon) v. sen-simonizam. merenje vazdunog pritiska, vrsta baro-metra.
simonija (nlat. simonia) Simonov greh, kupo- simplegmata (gr. symplegma splet) pl. kipovi
vanje ili prodavanje svetih stvari, naroito rvaa koji su se uhvatili u kotac; grupe
crkvenih zvanja, radnja po kanonskom pravu sastavljene od vie kipova i reljefa, npr.
strogo zabranjena (po haldejskom arobniku Laokoont, Nioba; spojene glave i slike
Simonu, koji je, po legendi, hteo da kupi od poprsja na novcu.
apostola tajnu pravljenje udesa; Dela simpleks sigilum veri (lat. simplex sigillum veri)
apostolska", 8, 18-21). posl. prostota je peat (znak) istine.
simonijak (nlat. simoniacus) onaj koji daje ili simplifikacija (nlat. simplificatio) upro-
dobiva svete stvari za novac; up. simonija. avanje, uproenje, pojednostavljenje.
simonisti (St. Simon) pl. v. sen-simonisti. simplificirati (nlat. simplificare) upro-stiti,
simpazma (gr. syn sa, passo pospem, posi- uproavati, pojednostavniti.
pam) v. katapazma. simplicije (lat. simplicia) pl. farm. jednostavni,
simpatetian (gr. sympatheia saoseanje) koji prosti lekovi.
jednako osea; koji tajno dejstvuje, koji simplicitet (lat. simplicitas) prostota, neu-
dejstvuje tajanstvenim sredstvima, aroban; kraenost; jednostavnost, prostodunost,
simpatetino leenje leenje tobonjom bezazlenost, prirodnost; ogranienost,
tajanstvenom silom i telima koja nisu lekovi; glupavost.
simpatetino mastilo tajno simploka (gr. symploke) isprepletenost, splet,
spletenost; ee ponavljanje rei;
simpodija 843 sinagoge
post. udruene aiafora sa epiforom, npr. Veza simultaneizam (nlat. simultaneus) uh. pravac
konja za jednu jeliku, Veza hajku za drugu (jedna vrsta kubizma) kod koga su npr. na
jeliku. slici, ruke i noge umnoene (make s
simpodija (gr. syn sa, pus ki. podos noga) ned. osam nogu") da bi dale izraza pokretu,
sraslost nogu; nakaza sraslih nogu; sime-lija. koji je ukoen na trenutno uhvaenoj slici.
simpozijum (gr. symposion gozba, nlat. simultaneitet (nlat. simultaneitas) istovre-
symposium) sastanak ueg kruga strunjaka, menost, jednovremenost, istodobnost.
najistaknutijih predstavnika jedne nauke, na simultaneum (nlat. simultaneum) stvar kojom se
kome se strogo nauio raspravlja samo o istovremeno slue dve osobe; zajedniko
jednom pitanju iz njihove struke. sluenje istom crkvom od strane dveju I
simpozion (gr. symposion) gozba, pijanka raznih veroispovesti.
(kod starih Grka); naslov Platonovog dela u simultanka (nlat. simultaneus istovremen) v.
kome izlae svoje misli o ljubavi, erosu. pod simultan.
simpsihija (gr. syn sa, psyche dua) duev-na simfiza (gr. symphysis) med. srastanje, sraslost
sloga, jednodunost, saglasnost. kostiju.
simptoza (gr. symptosis) ruenje; ned. naglo simfili (gr. syn, phflos prijatelj) pl. biol. v. pod
slabljenje, mravljenje, opa danje. simfilija.
simptom (gr. symptoma sluaj, udes) znak, simfilija (gr. symphilia saprijateljstvo,
obeleje; med. predznak, znak po kome se uzajamno prijateljstvo) biol. sljubljenost,
poznaje neka bolest; fig. znak, nagovetaj, prijateljstvo (mravi primaju i dre u
pretee. j 1svojim mravinjacima neke kukce od kojih
simptomatian (gr. symptomatikos sluajan) imaju koristi; njih i njihove larve oni
koji slui kao znak ega, nagoveta-van, I neguju i hrane, jer oni lue neke slatke
koji nagovetava, nagovestilaki; med. koji | sokove koji mravima prijaju; ti kukci su
slui kao znak neke bolesti; simptomatino j tzv. gosti, prijatelji ili simfili mrava).
leenje ono koje lei samo simptome a ne simfonija (gr. symphonia slaganje, saglasnost)
uzroke bolesti. sklad; muz. orkestarska kompozicija, obino
simptomatografija (gr. symptoma sluaj, udes, sa 4 glavna stava (alegro, adao ili andante,
graphfa opis) med. opisivanje znakova skerco, presto i sl.), u kojoj se pojedini
(pojava) i sluajeva pojedinih bolesti. instrumenti pojavljuju samostalno, a ne kao
simptomatologija (gr. symptoma, logla nauka) pratnja.
med. nauka o znacima po kojima se poznaje simfonijski (gr. symphonos koji skladno zvui,
postojanje pojedinih bolesti. skladan) koji pripada simfoniji, izraen kao
sime (nem. Sims) apx. v. gesims. simfonija; simfonijska poe-ma simfoniji
simulant (lat. simulans) pretvaralo, pri-tvornik, slina kompozicija koja tokovima prikazuje,
onaj koji se pravi (npr. da je bolestan), u slobodnoj formi, poznate pesme ili pesnike
zabuant. motive (List, Berlioz, Rihard traus);
simulacija (lat. simulatio) pretvaranje, za- simfonijski orkestar orkestar u kome
buavanje; prav. prikazivanje nekog pravnog uestvuju svirai na duvake (drvene i
stanja drukije nego to je u stvari. limene), gudake (sa ilama) instrumente i
simulirati (lat. simulare) praviti se onim to udaraljke (doboi, triakol, sanovi,
nije, izdavati se za to, predstavljati se; kastanjete i DR-)-
podravati koga; zabuavati. simfonion (gr. symphonia) muz. mehaniki
simultan (lat. simul istovremeno, u isti mah, instrument na kome se, umetanjem okruglih
nlat. simultaneus) zajedniki; isto-vremeni, ploa, moe svirati svaki komad; ariston,
istodobni; simultana pozornica tip pozornice melifon, polifon, orfenion, herifon.
na kojoj se jedno pored drugog mogu simfonist (gr. symphonia) sastavljam
istovremeno videti mesta na kojima se simfonija (Betoven, ubert, uman, Brams,
odigravaju svi delovi radnje; simultana ajkovski i dr.); muziar koji svira u
posmatranja astronomska i me-teoroloka simfonijskom orkestru.
posmatranja koja se vre jednovremeno na simfoniar v. simfonist. simforeza (gr.
raznim mestima; simultana utakmica ili symphoresis sanoenje, sabijanje) med.
simultanka ahovska igra u kojoj jedan nagomilavanje, naroito krvi ili drugih
dobar majstor igra u isto vreme protiv sokova; up. kongestija. sin- (gr. syn)
veeg broja (ZO i vie) igraa (majstor ide predlog koji se pojavljuje u mnogim
od table do table, i im kojoj pristupi mora sloenicama i znai: sa, zajedno, skupa,
protivnik da izvri potez, na koji majstor istovremeno i sl.;=lat. sit, sop. sinagoga (gr.
obino odmah odgovori); simultana crkva synago skupim, okupim, syna-goge skup,
crkva kojom se slue dve veroispovesti; skuptina) skuptina vernih, zborio mesto;
simultana kola kola za uenike raznih naroito: jevrejska kola, jevrejski hram.
veroispovesti.
sinaksar 844 sindezmozis
sinaksar (gr. synaxsis skupljanje, oku* singl (eng. single pojedinaan) sp. igra samo
pljanje, skup) pravoslavna crkvena knjiga jednog igraa, npr. u tenisu, protiv samo
koja sadri kratke, saete biografije jednog protivnika; u veslanju: kad jedan
svetitelja poreane po kalendarskim vesla vesla sa dva vesla.
datumima. singlosa (gr. syn, glossa jezik) ispitivanje veze
sinaksis (gr. synaxis) skuptina, zbor, izmeu pojmova i oblika ovejeg govora;
sastanak, naroito crkveni. prikazivanje srodnosti raznih jezika na
sinaktika (gr. synaktikos koji skuplja, stezan) osnovu slinosti korena koji slino glase i
pl. med. sredstva za skupljanje, za stezanje. imaju isto znaenje.
sinaktian (gr. synaktik6s) med. koji skuplja, singl-taks (eng. single-tax) jedini porez",
koji stee. shvatanje fiziokrata i pristalica agrar-nog
sinalagmatian (gr. synallage razgovor, socijalizma, naroito Henri Dorda (1839
razmena) dvostran, obavezan za obe strane. 1897), po kome bi konfiskovanje zemljine
sinalefa (gr. synaleipho dva sloga stopit u rente od strane drave uinilo suvinim sve
jedan) v. sinalojfa. ostale poreze.
sinalojfa (gr. synaloiphe) gram. stajanje, singlton (eng. singleton) u vistu i bridu: izraz
stapanje dvaju samoglasnika ili dvoglasnika koji oznaava da igra ima samo jednu
na kraju i u poetku naredne rei; up. kraza. kartu neke boje u ruci.
sin al fine (ital. sin al fine) muz. do kraja, tj. treba singrafa (gr. syn-, grapho piem) prav. pisanje
ponoviti do kraja. isprave pred svedocima, koju sastavlja i pie
sinandrija (gr. syn, aner gen. andros ovek, tree lice, a potpisuju izdavalac i svedoci.
muke) bog. sraslost pranikovih niti singular (lat. singularis sc. numerus) gram.
(filamenata) i pranica (antera) u izvesnih jednina; supr. plural.
biljaka. singularan (lat. singularis) pojedinaan,
sinanteran (gr. syn, anthos cvet) pr. bog. sraslih poseban; osobit, vanredan, odlian,
pranica. jedinstven; osoben, svojstven; redak,
sinantropus (nlat. sinanthropus pekinesis neobian, udnovat; sikgularan sud log.
kineski ovek iz Pekinga) biol. ostaci ljudskih pojedinani sud, sud iji se predikat pripisuje
kostiju naeni u blizini Pekinga, isti kao kosti ili odrie samo jednoj jedinci, npr.: Milo je
pitekantropusa. srpski junak; singularan ovek osobenjak;
sinanhe (gr. synanche) ned. zapaljenje grkljana, mat. koji ima svojstva u kojima ne uestvuju
zapaljenje krajnika. druge stvari iste klase.
sinapeleon (gr. sinapelaion) hem. slaino ulje. singulare tantum (lat. singulare tantum) re koja
sinapizam (gr. sinapismos) ned. slaini oblog, se upotrebljava samo u jednini, tj. imenica
oblog od slaice. koja ima samo singular, npr. ovek, Dunav,
sinapizacija (nlat. sinapisatio) med. privi-janje Avala itd.; supr. plurale tantum.
slaice na obolelo mesto. singularizam (lat. singularis pojedinac) fil.
sinapizirati (gr. sinapizo) oblagati slai-com, metafiziki pravac koji: 1. samo Boga
posipati slaicom. priznaje kao uzrok sveta; 2. smatra da
sinapis (lat. sinapis, gr. sinapi, sinapy) bog. postoji samo jedna vasiona, jedan univer-zum;
slaica, goruica. 3. mnotvo raznovrsnog izvodi iz jednog
naela; 4. smatra da postoji jedinstvo ideala
sinapsa (gr. synapsis sveza) med. 1. stupanj u koji gleda u Bogu ili vasioni; 5. pretpostavlja
promenama hromozoma pri sazrevanju samo kvantitatavno razliite elemente bia
oplodkih elija; 2. mesta dodira ogranaka dva (atome); supr. plura-lizam.
susedna neurona i supstancije na kojoj se singularijum (nlat. singularium) med. naroit lek,
neuron zavrava. lek koji ima naroito povoljno dejstvo protiv
sinartroza (gr. syn, arthron zglob) v. koar- neke bolesti.
tikulacija.
sinarhija (gr. synarchia) zajedniko vladanje, singularitas testijum (nlat. singularitas tes-tium)
savlada. prav. pojedinanost svedoka, kada za svaku
sinafija (gr. synaphe veza, povezanost) fiz. v. injenicu koju treba dokazati postoji samo po
kohezija. jedan svedok; testes singuli.
singevezia (nlat. syngenesia) pl. vot. biljke ije su singularitet (nlat. singularitas) pojedinanost,
pranine niti srasle na antera-ma (XIX klasa posebnost; osobenost, nastranost, udnovatost.
u Lineovom sistemu biljaka). singultus (lat. singultus) med. jecanje; tu-canje.
singerica ivaa maina (nazvana po amer. sindezis (gr. synadesis) zool. veza, spoj.
industrijalcu i osnivau industrije i-vaih sindezmitis (gr. syndesmos veza) med.
maina Ajzaku Meritu Singeruj 18111875. zapaljenje zglobnih veza.
god.) sindezmozis (gr. syndesmos) anat. vrst spoj
Singidunum (lat. Singidunum) rimske ime kostiju pomou zglobnih veza.
Beograda.
sindezmologiJa 845 sinergizam
sinergija (gr. synergfa) zajedniko delovanje, srca; iznenadna smrt usled oduzetosti srca;
saradnja, pomagae; fiziol. udrui-vanje vite 3. muz. spa j anje u jedan ton druge polovine
organa (miia) radi oba-vljanja neke prvog dela takta sa prvom polovinom drugog,
radnje ili nekog pokreta. tj. nenaglaenog sa naglaenim, pomeranje
sinergist (gr. syn, ergon delo) pristalica metrikog akcenta; karakteristine je za
sinergizma; pr. sinergistiki. dez-muziku.
sivereza (gr. synairesis saimanje) gram. sli- sinkopirati (gr. syn-k6pto skratim) gram.
vanje dvaju samoglasnika ili dvaju slogova; skratiti re izbacivanjem jednoga sloga ili
supr. dijereza. vie slova iz sredine; med. onesvesti-ti se.
sinestezija (gr. synaisthesis saoseaj, sao-set) sinkoptian (gr. synkoptikos koji izaziva
sposobnost jednog nenadraenog ula da oseti naglu malaksalost, koji pati od iznenadne
nadraaj drugog nekog ula, npr. da se vidi malaksalosti) med. koji je u nesvestici,
boja kad se uju tonovi, tzv. sluanje boja" malaksala srca.
(pri zvuku trube vidi se crvena boja itd.). sinkrazija (gr. synkrasis smesa, syn, ke-
sinehija (gr. sinecheia) veza, jedinstvo; med. rannymi mepham) meanje, meavina,
neprestano trajanje neke bolesti; bolesna smesa.
sraslost duice oka. sinkranian (gr. syn, kranion lubanja) med.
sinehiologija (gr. synecheia veza, logia) f il. vezan (ili: spojen) sa lubanjom.
uenje o vezi stvari, o postojanosti stvari u sinkratija (gr. synkrateo zajedno drim,
prostoru, ili o jedinstvu materije (Herbart, vladam) savladavina, oblik dravne
Fehner). uprave u kome narod, preko svojih
sinehologija (gr. synecheia, logia) fil. v. izabranika, uzima izvesnog uea u
sinehiologija. vrhovnoj upravi.
sinzoian (gr. syn, zoikos ivotinjski) koji se sinkretizam (gr. synkretismos ujedinjenje,
vri saradnjom ivotinja; sinzoino spajanje, proimanje) 1. ujedinjenje dveju
rasprostranjivanje plodova bot. raspro- protivnikih stranaka protiv treeg
stranjivanje semena i plodova koje vre neke neprijatelja; 2. meanje i spajanje
ivotinje, naroito glodari (pogla-vito raznovrsnih elemenata u jedan filozofski ili
veverica i hrak) koji skupljaju seme i verski sistem; 3. gram. formalno izjedna-
plodove kao zalihu hrane za zimu. avanje dvaju padenih oblika i njihovo
sinija (arap.-pere. sini kineski, predmet kineske spajanje u jedan oblik; npr. u slovenskim
izrade, tur. sini trpeza, sofra) niska i jezicima izjednaavanje starog genitiva i
okrugla, drvena, bakarna ili srebrna trpeza starog ablativa u docniji genitiv, ili
sa malim okvirom, na kojoj se prinosi jelo i izjednaavanje dativa, instrumentala i
sa koje se jede; velik drveni tanjir. lokativa mnoine u srpskohrvatskom jeziku
sinister (lat. sinister levi) naopak, nespretan; (npr. kuama oblik za dativ, instrumental
nepovoljan, zlokoban; odvratan, rav; kola i lokativ).
sinistra (ital. colla sinistra) muz. levom sinkretist (gr. synkretizo ujedinjujem dve
rukom. protivnike stranke protiv treeg
siniceza (gr. synizesis saimanje) stapanje u neprijatelja) tvorac ujedinjenja protivnih
jedno; gram. izgovaranja dvaju samoglasnika u stranaka, ujedinjiva verskih partija; fil.
jednom slogu. lan grupe filozofa u XVI veku koji su hteli
sinkarpija (gr. syn, karp6s plod) bog. sraslost da spoje uenja Platona i Aristotela;
plodova. nekritian eklektiar; up. sinkretizam.
sinkatateza (gr. syn-katathesis) uporeenje, sinkretistiki (gr. synkretizo) ujedinju-jui,
uporeivanje miljenja jednog sa meajui; eklektkki; v. sinkretist.
miljenjem nekoga drugog da bi se u okladila; sinkriza (gr. synkrisis sastavljanje, sje-
odobravanje, priznavanje tueg miljenja. dinjenje; sravnjenje) sastavljanje, meanje;
sinkategorema (gr. syn, kategorema) ono to se poreenje, uporedio prosuivanje.
u drutvu s drugim kae o kome ili emu;
poet. umetnuta re, npr. da bi se ispunio sinkritika (gr. synkritik6s koji sastavlja,
jedan stih. sastavan) pl. med. sredstva (ili: lekovi) za
sinklinala (gr. synklind naginjem se spajanje.
istovremeno, saginjem se) pol. geoloka sin-neurozis (gr. syn, neuron ila) zool.
tvorevina kada se slojevi naginju ka osi spojenost kostiju ilastom koom i vezom.
nabora, ulegnuti deo bore; supr. antiklinala. sinod (gr. synodos sastanak, skup, skuptina)
sinklonus (gr. syn, klonos gr) med. opti gr skuptina, sabor, naroito sve-tenih lica radi
koji obuhvata sve delove tela. reavanja verskih ili crkvenih pitanja,
sinkopa (gr. synkope) 1. gram. skraivanje rei crkveni sabor; crkvena upravna vlast,
izbacivanjem iz sredine jednog sloga ili crkvene vee; sveti sinod posle
jednog samoglasnika izmeu dva sugla-snika, arhijerejskog sabora" najvia upravna vlast
npr. stan'te, za nj'ga; 2. med. iznenadna duboka u pravoslavnoj crkvi, izvr-
nesvestica usled zastoja kucanja
sinodal 847 sintematografija
ilac odluka arhijerejskog sabora (tj. zbora stanica osnovane i izraene karte koje
svih arhijereja pravoslavne crkve). prikazuju, pomou naroitih znakova,
sinodal (gr. synodos) lan crkvenog vea, lan istodobno stanje vremena u raznim
crkvene skuptine, lan sinoda. predelima.
sinodalni (gr. synodos, nlat. synodalis) koji se sinorganizam (gr. syn, 6rganon orue) or-
tie sinoda, koji potie od sinoda; sinodalni gansko bie koje je izilo iz ivotinjskog
dekret odluka, reenje crkvene skuptine ili tela, npr. utrobna glista.
sinoda; sinodalna pitanja pitanja koja spadaju sinoha (gr. synoche spoj, sticaj) med. potajna
u nadlenost crkvene skuptine; sinodalno i groznica koja traje nekoliko dana, sa
prezbiterijalno ustrojstvo ustrojstvo po kojem temperaturom nas viom, nas niom.
protestant-skom crkvom upravljaju sinodi i sintagma (gr. syntagma odred; sastav; spis,
prezbi-terije. propis) sastavljanje, sreivanje; zbornik,
sinodian (gr. synodikos koji se tie zbirka spisa, napomena itd.; gram. grupa rei
sastanka) zborni, skuptinski; sinodian koje obrazuju jedan pojam, npr.: dobar
mesec vreme koje protee izmeu mla-dine i ovek, zeleno drvo, krsti kume dete
mladike, dakle, vreme posle koga Mesec (biljka) itd.
doe opet u isti poloaj npeivja Suncu (29 sintagmatik (gr. syhtagma sastav; spis)
dana, 12 . 44 m. 2 s.); up. siderski mesec; skuplja, sabira, sastavlja.
sinodian opticaj Meseca = sinodian mesec. sintagmatian (gr. syntagmatikos poput ili na
sinolog (gr. Sinai Kinezi) prouavalac (ili: nain sintagme) skupljen, sabran, sastavljen.
poznavalac) kineskog jezika, kineske sintaksa (gr. syntaxis jeziki taan ree-nini
istorije, kulture, umetnosti, knjievnosti. sklop) ureenje, ureivanje; trak. deo gramatike
sinologija (lat. Sinae, gr. Sinai Kinezi, kineski koji se bavi reenicom i njenim sastavnim
narod, logfa nauka) prouavanje kineskog delovima, tj. reima i oblicima.
jezika, kineske istorije, kulture, knjievnosti, sintaksis orvata (lat. syntaxis ornata) ki-tnjasta
umetnosti. sintaksa, zbirka i prikazivanje izvesnih
smionim (gr. synonymos istog imena, istog osobenosti izraza ija upotreba daje govoru
znaenja) lingv. srodica, re koja je slina po nacionalnu boju.
smislu, po znaenju sa drugom nekom rei, sintaktiki (gr. syntaxis) gram. koji se tie
dok se po obliku od nje razlikuje, npr.: kua sintakse, koji je u vezi sa sintaksom.
dom, izvor kladenac studenac, sinteza (gr. synthesis) sastavljanje, spoj,
zboriti govoriti besediti, itd. spajanje; log. stajanje vie delova u celinu
sinoniman (gr. syn, oputa ime) slian, srodan (npr. pojam je sinteza, tj. spoj vie raznih
po znaenju, slinog znaenja (re). oznaka u celinu); sinteza nli sintetina metoda,
sinonimija (gr. synonymia istoimenost, progresivna metoda, jedna od istranih ili
istoznanost) lingv. slinost znaenja, heuristinih metoda; put ili polaenje od
srodnost znaenja; slino znaenje. prostijega kao poznato-ga, istinitoga, ka
sinonimina (gr. synonimos istog imena, istog sloenijim istinama dovoenjem u vezu tih
znaenja) lingv. nauka o reima slinog prostijih istina (npr. Euklidova geometrija
znaenja; zbirka i objanjenje rei slinog izgraena je sintetinom metodom); put od
znaenja. delova ka celini; postupak kojim se od
sinopsa (gr. synopsis) pregled, nacrt, skica suprotnih pojmova (teze i antiteze) stvara
(npr. neke nauke); uporedni pregled veeg vii pojam u kome su suprotnosti uklonjene
broja slinih stvari; poreenje spisa koji (dijalektina metoda); hem. postupak iz-
govore o istom predmetu; sinopsa evanelja graivanja neke tvari spajanjem, jedi-
poreenje glava iz evanelja koja isto ili njenjem njenih sastojaka, elemenata; supr.
slino priaju ivot Isusa Hrista, naroito iz analiza.
evanelja Matije, Marka i Luke, a koja se, sintezist (gr. synthesis) onaj koji se slui
za razliku od Jovanovog, zovu sinoptina sintetinom metodom; supr. analitiar.
evanelja. sintema (gr. synthema) ono to se osniva na
sinopsis (gr. synopsis) v. sinopsa. nekom dogovoru; ugovoreni znak, kratka i
sinoptici (gr. synopsis pregled) pl. prva tri nejasna izreka koju treba reavati gotovo kao
evanelista (Matija, Marko i Luka), iji se i kakvu zagonetku; ugovor, sporazum.
opisi ivota Hristovog mogu srediti u sintematian (gr. synthematikos u dogovo-
preglednu celinu; up. sinopsa. renim znacima, u ugovorenim znacima) koji
sinoptian (gr. synoptikos pregledan) koji se je osnovan na ugovoru, na sporazumu, na
moe istovremeno videti, tj. pregledan, dogovoru.
ukratko izloen, u obliku nacrta, skice; sintematografija (gr. synthema ugovoren
sinoptina evanelja v. pod sinopsis; si- znak, graphia pisanje) pisanje tajnim
noptine karte vremenske karte, na tele- znacima: uputstvo o iskazivanju misli
grafskim izvetajima meteorolokih ugovorenim znacima jasno kao obinim
govorom.
sintetizam 848 sirena
daje znak za uzbunu zbog neprijateljskih enih delova npr. u matematici po logi-kim
aviona itd.); znak za uzbunu; zool. morska naelima ureena raznovrsnost mate-
krava; med. nakaza sraslih nogu; up. sirene. matikih tvorevina kao: jednaina, taaka,
sireve (gr. Seiren, lat. siren) pl. kit. morske krivih, povrina; oblik ureenja i
nimfe sa arobnim glasom koje su svojom upravljanja dravom; nain rada, nain
zavodnikom pesmom mamile brodare pa postupanja; zgrada, graevina, plan, ce-
ih onda ubijale (prikazivali su ih kao ptice lishodno sastavljena celina (npr. sistem sveta,
sa enskom glavom, ili kao devojke sa Sunani sistem, notni sistem itd.); bez sistema
krilima i kandama); fig. zanosna pevaica, bez veze, bez plana, nenauno.
lepa zavodnica, ena opasna za mukarce sistematizam (gr. systema sistem, celinski
zbog svoje lepote; sirenska pesma arobna sastav, celinski sklop) sreivanje (ili:
pesma, zanosna pesma. nagraivanje) po strogo naunim metodama;
si replika (ital. si replica) muz. ponavlja se, treba naela po kojima se ovako radi; sklonost
ponoviti. ovakvom nainu rada.
sirigmofonija (gr. syrigma svirka, rbpe glas, sistematizacija (gr. systema gei. systclmatos) 1.
zvuk) med. piskavost glasa, piskav glas. razvrstavanje, klasifikovanje i grupi-sanje
sirigmus (gr. syrigmos sviranje, zvidanje) predmeta i pojava; 2. utvrivanje radnikih i
med. pitanje, umljenje u uima; sibila-cija. slubenikih mesta u pri-vrednim i drugim
sirijaza (gr. seiriasis) med. sunani udar, organizacijama prema vrsti i opsegu
sunanica, zapaljenje mozga i modane poslova kojima se bave.
opne. sistematizirati v. sistematizovati.
Sirijus (gr. Selrios, lat. Sirius) astr. najsjajnija sistematizovati (gr. systema celinski sastav,
zvezda u sazveu Velikog psa. celinski sklop) izvoditi (ili: izvesti) neto
siringa (nlat. syringa) med. panska groznica. tako da predstavlja sklad-nu celinu, srediti
siringomijelija (gr. syrinx cev, muelos sr., nauio, sreivati po loginom naelu, urediti
modina) med. oboljenje poglavito vratnog u sistem.
dela lene modine, izraava se u poste- sistematika (gr. systematikos u celinu spojen,
penom i sve veem obamiranju i uzetosti u celinu sreen) 1. vetina planskog i
miia ruke. naunog izlaganja, prikazivanja; plan-sko,
siringotom (gr. syrinx, tome seenje, reza- nauio prikazivanje; 2. razvrstavanje i
n>e) med. no za seenje fistule. grupisanje izvesnih stvari i pojava; 3. biol.
siringotomija (gr. syrinx, tome), med. seenje grana biologije koja razvrstava i grupie
fistule, rasecanje fistule. organizme prema njihovoj slinosti u: vrste,
sirinks (gr. syrinx) cev, trska, svirala, redove, familije, redove, klase, odeljke i
pastirska frula; zool. organ za pevanje, kola.
pevalo (u ptica); med. v. fistula. sistematian (gr. systematik6s) koji je u
siridik (pere. siraga, tur. siraca) belilo za lice, skladu sa nekim utvrenim sistemom, koji
kozmetiko sredstvo (sa ivom i drugim odgovara jednom utvrenom sistemu.
kodljivim materijama). sistematologija (gr. systema, logfa) nauka o
sirmaizam (gr. syrmaia uljana rotkva za celishodnom i pravilnom sreivanju
povraanje i ienje) med. upotreba kakvog naunog grad iva.
jakog sredstva za ienje. sistematomanija (gr. systema, mania pomama,
sirmeja (gr. syrmafa) med. sredstvo za strast) pretvaranje u tenji da se sve dovodi
povraanje i ienje, za stolicu. i sreuje u naune sisteme.
sirpriz (fr. surprise) iznenaenje, uenje; sistematski (gr. systematikos u celinu spojen, u
zgranjavanje, zgranutost. celinu sreen) ureen u obliku sistema,
sirta (gr. syrtis) geol. sprud od pokretnog planski, metodian, ureen prema utvrenim
peska; naroito dva opasna peana spru-da gleditima (naelima, principima), nauio
na obali Severne Afrike. obraen; dosledan.
sirtu (fr. surtout) ogrta, vrskaput; srebrni i Sitem jedinica (skr. SI od fr. Systeme
porculanski sud nasred stola sa eerom, International d'Unit6s) Meunarodni sistem
solju, biberom i dr. mernih jedinica usvojen na XI gene-ralnoj
sire (pere. sirke) ocat, kvasila. konferenciji za mere i tegove 1960. god.;
sirup (nlat. syrupus, ital. siroppo) gust eerni obuhvata 7 osnovnih mernih jedinica: za
sok; gusto ukuvan biljni ili voni sok; farm. duinu metar (t), masu kilogram (kg), vreme
gusto ukuvan lek sa 2/3 eera koji slui za sekunda (s), jainu elektrine struje amper
popravku ukusa toga leka. (A), temperaturu kel-vin (K), jainu svetlosti
sistem (gr. systema) ono to je sastavljeno, kaidela (cd), i koliinu materije mol (mol), i
sastav, sustav, celina; prema izvesnom sve izvedene merne jedinice.
gleditu ureena i od raznovrsnih stvari ili sistil (gr. syn, stylos, systylos sa stubovima sa
saznanja sastavljena celina, skup ure- meusobnim razmahom od dva prenika)
vrh. graevina, dvorana sa stubovima izmeu
kojih razmak iznosi samo dve debljine stuba,
tj. sa stubovima nagusto.
54 Leksikon
sistilan 850 sifraetkinje
sistilan (gr. systylos) apx. sa gustim stubovima. skava i zasuuje; sufilidi pl. venerina
sistilije (gr. systylos sa gustim stubovima) pl. oboljenja koe.
arh. hodnici, dvorane sa stubovima nagu sto. sifilidoklinika (nlat. syphilis, gr. klini-kos
sistilon (gr. syn, stylos) arh. v. sistil. bolestan, koji lei u postelji, lat. clinice
sistirati (lat. sistere) zadrhtati, zaustaviti, nauka lekara kraj bolesnike postelje)
obustaviti, prekinuti, spreiti, ukinuti. bolnica za leenje bolesnih od sifilisa.
sistola (gr. systole) gram. skraivanje slogova, sifilidolog (nlat. syphilis, gr. logos) med.
kratak izgovor drugog samoglasnika; med. specijalista za leenje sifilisa.
stezanje, skupljanje srca (supr. dija-stola). sifilidologija (nlat. syphilis, gr. logia) deo
sistrofa (gr. systrophe) ned. otok, ir. medicine koji prouava sifilis i pronalazi
sistrum (lat. sistrum od gr. seistron) muz. mere za borbu protiv njega.
jedan od najstarijih instrumenata, slian sifilidofobija (gr. sys svinja, phobos strah)
egrtaljci; sastojao se od ruke i metalnog med. v. sifilofobija.
okvira sa privrenim zvonima ili metalnim sifilis (izraz napravljen u srednjem veku od
kolutima. gr. sys svinja i phflos drag, mio; naziv se,
sitakratija (gr. sftos hrana, akratia izgleda, prvi put pojavio 1530. god. u
nemogunost) med. nemogunost zadravanja latinskoj pesmi Hijeronimusa Frakasto-ro
hrane. pod naslovom Syphilis", ali kao ve
siti (eng. city) grad, varo; naroito: deo odomaen naziv, koji pesnik izvodi iz
Londona kao bankovno i trgovinske sredite imena svoga izmiljenog junaka, pastira
Engleske i Britanske Imperije (the City). Syphilus-a; kako se bolest najpre bila
sitiologija (gr. sition hrana, namirnice, logia pojavila u vojsci francuskog kralja Karla
nauka) nauka o hrani; v. antologija. U, nazvana je i francuskom boleu
sitologija (gr. sitos penica, ito; hrana, logfa [morbus Callicus]) med. vrenga, belina,
nauka o hrani. francuska bolest, hronina i veoma ras-
sitomanija (gr. sitos, tata pomama, strast, prostranjena zarazna spolna bolest, nastaje
ludilo) med. bolesna elja za jelom. prenoenjem sifilitinog izaziva-a dodirom,
sitomer (fr. sitomere) optiki instrument za obino putem spolnog op-tenja ili putem
priblino merenje vertikalnih i horizontalnih naslee (hereditarni ili kongenitalni sifilis);
uglova (uglovnih rastojanja) u poljskoj uslov za prenoenje zaraze je povreda
artiljeriji. pokoica; iza-ziva bolesti je spiroheta (nlat.
spiroc-haeta pallida); primarni sifilis tvrdi
sitometar (gr. sitos penica, ito, merile, mera) ir na spolnim delovima, tvrdi ankr;
sprava za merenje ita. sekundarii ili konstitucionalni sifilis
sitofag (gr. sftos, ito, phagem jesti) zool. oboljenje celokupnog tela od ove bolesti,
itojed. praeno oticanjem lezda, bolestima koe i
sitofobija (gr. sitos hrana, phobos strah) med. mnoenjem sluzi u grlu i ustima; tercijarni
bolesna odvratnost prema jelu. sifilis dolazi od sekundar-nog i izraava se u
situacija (lat. situs poloaj, nlat. situatio) oboljenjima najrazli-itijih organa (jetre,
stanje, poloaj (kue, mesta); drutveni mozga, plua, kostiju, creva i dr.); lues.
poloaj, umovno stanje; opte stanje, prilike sifilitika (nlat. syphilitica) pl. med. lekovi protiv
(vojske, drave i dr.); sadanje politiko sifilisa.
stanje (u dravi, Evropi, svetu); komedija sifilitian (nlat. syphilis) bolestan od sifilisa,
situacija pozorini komad u kome se koji se tie ili potie od sifilisa, venerian.
oseanje smenoga ne izaziva reima, nego sifiloida (nlat. syphilis, gr. eidos vid, oblik)
samom radnjom i predmetom komada; bolest koe slina sifilisu.
situacioni plan plan npr. graevine, s sifilom (nlat. syphilis) med. v. sifilid.
obzirom na poloaj. sifilomanija (nlat. syphilis, gr. tata pomama,
situirati (lat. situs poloaj, fr. situer) staviti, ludilo) med. vrsta hipohondrije u kojoj se
stavljati, postaviti, postavljati, poloiti, dati bolesnik bez razloga smatra spol-no
poloaj; biti dobro si-tuiran biti u ekonomski zaraenim.
povoljnom stanju, biti imuan. sifilofobija (nlat. syphilis, phobos strah) med.
situs (lat. situs) poloaj; anat. prirodni poloaj strah od spolnih bolesti.
nekog organa prema svojoj okolini; situs sifon (gr. siphon trubica, cev, lat. sipho)
oblikvus uteri (lat. situs obli-quus uteri) kosi nategaa, krivi nateg; boca za penuava pia
poloaj materice. kod koje se tenost isteruje pritiskom ugljene
sifilid (gr. sys svinja, syn, philos) med. mekani kiseline koja se iz nje razvija.
vor (osip) koji se, kod sifilisa, stvara na sifraetkinje (fr. suffragettes) pobornice
raznim organima, brzo se raspr- enskog pokreta i enskog prava glasa,
naroito u Engleskoj.
sifra iniverzel 851 skapular
sifra iniverzel (fr. suffrage universel) opte skaliranje (lat. scala) ped. nain sastavljanja i
pravo glasa. reanja istovetnih pitanja.
sicilijava aoet. lirska strofa od osam stihova, skalma (gr. skalmos) vet. zarazna konjska
poreklom sa ostrva Sicilije; sici-lijanski bolest, javlja se u obliku katara organa za
pastirski ples; muz. pratnja za ovaj ples. disanje, praena slabom groznicom, bron-
sicilijansko vee pobuna stanovnika Pa-lerma hitisom, kaljem i baljenjem.
koji su ZO. marta 1282. god., u asu kad je skalp (eng. scalp lubanja) odrana koa s
zvonilo veernje pobili francusku posadu i glave pobeenih neprijatelja, ratniki trofej
time dali povoda proterivanju dinastije Anu severnoamerikih Indijanaca i drugih nekih
sa Sicilije. naroda.
sian (tur. sican) mi; sredstvo za trovanje skalpel (lat. scalpellum) med, manji hirurki
mieva, miomor (trioksid arsena). no kod koga je seivo nepokretno usaeno
sjekl (fr. siecle, lat. saeculum) stolee, vek; fen u drku.
d'sjekl (fr. fin de siecle) kraj stolea", skalpirati (lat. scalpere grepsti, rezati, eng.
izraz kojim se oznaava najmoder-niji scalp lubanja) odrati kou s glave (po obiaju
duhovni i umetniki pravac, vrhunac severnoamerikih Indijanaca i drugih nekih
naturalizma i realizma. naroda koji su to inili, u znak pobede,
skabijes (lat. scabies) med. uga. pobeenim neprijateljima).
skabiozan (lat. scabiosus) med. ugav. skalptura (lat. scalptura) rezanje (ili: ure-
skabiv (nlat. scabinus, ital. scabino) prav. zivanje dubaem; naroito: vetina pra-
protivnik. vljenja malih reljefa u kamenu i na peatima
skabinat (nlat. scabinatus) prav. zvanje porot- (razliito od skulpture).
nika, porotnitvo. skaljola (ital. scagliola) meavina od finog
skavid (eng. scavage) gradska carina, troa- gipsa i liskuna u prahu sastavljena u testo
rina (u Londonu). pomou tutkala; upotrebljava se za izradu
skadevca (ital. scadenza) trg. rok, dan dospe- kamenih slika, slinih mozaiku.
losti, dan plaanja menice. skamija (lat. scamnum) klupa, naroito:
skadirati (ital. scadere) trg. dospeti iste-i (o kolska klupa.
roku plaanja menice). skamnum Hipokratis (lat. scamnum Hipocra-
skazov (gr. skazo hraml>em) etr. v. holi- tis) med. Hipokratova klupa", sprava za
jambus. nametanje iaenih udova.
skandal (gr. skandalon) sablazan; bruka,
skaj (eng. sky, od f. skytos koa) vetaka sramna stvar; vika, galama, nered; ljutnja,
koa (polimerna materija). negodovanje, srdba.
skajlajt (eng. skylight) prozor na tavanici (za skandalizirati (nlat. scandalisare) sablaz-niti,
svetlost odozgo); up. oberliht. sablanjavati; izazivati jako negodovanje,
skaj-skrepr (eng. sky-scraper) oblakoder, srditi, rasrditi; skandalizirati se sablanjavati
vrsta veoma visokih kua u Americi. se, ljutiti se, negodo-vati.
skal (eng. scull) lagani sportski amac, jed- skandalirati (nlat. scandalum) praviti (ili:
nosed. izazvati, izazivati) skandal.
skala (lat. scala) 1. lestve, stube, merdevine; skandalozan (nlat. fr. scandaleux) ca-
muz. lestvica, niz od est uzastopnih tonova blanjiv, sraman, odvratan, uasan.
izmeu osnovnog tona i oktave, dakle, sedam skandijum (nlat. scandium) hem. element,
stupnjeva izmeu oktave i osnovnog tona; fiz. atomska masa 44,956, redni broj 21, znak
na stepene podeljena lestvica kod barometra Sc, metal.
i slinih instrumenata; podela na stepene, skandinavizam (lat. Scandinavia) 1. tenja da
merilo, razmer, mer-nik; u osiguranju: se skandinavske zemlje (Danska, vedska i
promenljive vrednost osigurane robe za Norveka) ujedine ili bar da sklope savez; 2.
vreme trajanja osigu-ranja; otuda: skala knjievni pravac Bjernsona i Ibzena.
osiguranje osiguranje robe sa promenljivom skandirati (lat. scandere) metr. deliti stihove po
vrednou. stopama i itati ih po taktu (ritmu), bez
skala (ital. Teatro alla Scala) 2. zgrada opere na obzira na znaenje.
Piazza della Scala u Milanu, jedno od skanzija (lat. scansio) metr. deljenje i itanje
najveih pozorita u Evropi (3600 sedita). stihova po stopama; skandiranje.
skalar (lat. scala lestve, stube) fiz. svaka skapulalgija (lat. scapula plee, gr. algos bol)
veliina koja je potpuno odreena brojnom med. bol u pleima.
vrednou; up. vektor. skapulodinija (lat. scapula gr. odyne bol) med.
ska ldi (nord.) pl. -islandski i norveki pesnici- v. skapulalgija.
pevai, od UH veka. skapular (nlat. scapularium) deo odela
skalenoedar (gr. skaleiids raznostran, katolikih kaluera: dve dugake trake u boji
nejednakih strana, hedra osnova) min. koje se na ramenima skopavaju i vise
kristalni oblik ogranien sa 8 ili 12 razno- preko plea i grudi, naplenjak; brojanice;
stranih trouglova. med. naramenik.
54
skarabeus 852 skercozo
skolekologija (gr. skolex glista, logla nauka) skotograf (gr. skotia pomrina, mrak, gra-pho
nauka o prstenastim glistama. piem) sprava pomou koje se moe pisati u
skolioza (gr. skoliosis krivljenje) med. bono mraku.
krivljenje hrptenjae, kime. skotidinija (gr. skotia, odyne boljka) ned. v.
skoliom (gr. skolioma krivl>enje) med. v. skotazma.
skolioza. skotoma (gr. skotoma mrak na oima usled
skolopendra (gr. skolopendra) zool. striga nesvestice) ned. v. skotazma.
(ivotinja iz klase stonoga). statomija (gr. skotfzo pomraim) med. v.
skontirati (ital. scontare) trg. v. diskoiti-rati. skotazma.
skonto (ital. sconto) trg. v. diskonto. statofobija (gr. skotia mrak, phobos strah)
skontracija (ital. scontro) trg. obraunavanje med. strah od mraka.
meusobnih potraivanja i obaveza na taj skrap-buk (eng. scrap-book) knjiga u koju se
nain to jedan plaa drugom samo razliku lepe iseci iz novina ili slike.
(skontro). skrejper (eng. scrape strugati, grepsti, scra-reg
skontrirati (ital. scontrare) trg. v. riskon-trirati. struga, greba) teh. maina za kopanje i
skontro (ital. scontro) trg. v. riskontro. prenoenje velikih koliina zemlje,
skopofilija (gr. skopeo gledam, philia upotrebljava se pri velikim 3
zemljanim
ljubav) med. polio zadovoljavanje gledanjem radovima (skrejper od 4,6 t moe za 1 sat
tueg golog tela, tuih polnih organa. iskopati 84 t 3 zemlje i preneti je na daljinu
skopci (rus. skopeglj) pl. lanovi jedne ruske od 60 t).
religiozno sekte u H\G veku, koji su sami skribeng (lat. scribens) pisar, prepisiva;
sebe kopili da bi se onesposobili za kopist.
mnoenje. skrinja (lat. scrinium) sanduk, drveni kofer,
skor (eng. score) sp. broj bodova u igri, broj kutija; krinja.
golova na utakmici. skrip (eng. scrip) privremena priznanica koja
skorbut (nlat. scorbutus) med. zarazna bolest sa se izdaje za jo u celosti neisplae-ne ili
poveanim gubljenjem snage i povrin-skim neizraene originalne dravne hartije od
krvarenjem, naroito u miiima lista vrednosti (engleski berzanski izraz,
(mesnatog dela gnjata) i desnima; dolazi skraenica od inscription).
usled nedostatka vitamina i jedno-like ishrane skripta (lat. scripta) al. v. skriptum.
(nestaice sveeg mesa i povra), poljaina, skriptor (lat. scriptor) pisac; pomonik ku-stosa
gnjilac, nepomenik. (u bibliotekama, knjinicama).
skorzo (ital. scorso) trg. proli mesec = pasato; skriptorijum (lat. scriptor pisac) pisarska
takoe: rok plaanja menice. radionica u kojoj su se u srednjovekov-nim
starija (gr. skoria) troska, zgura, ljaka. samostanima pisala i prepisivala slubena
skorifikacija (nlat. scorificatio) pretvaranje u akta.
trosku (ljaku). skriptum (lat. scriptum) pisano, napisano,
skorpija (gr. skorpios, lat scorpio) zool. raku pismeno; kolski sastav radi vebanja u
slian zglavkar, srodan sa naukom, iji je prevoenju; pisano predavanje; pismena
otrovni ubod veoma opasan, jakrep, cpgu-rak; naredba; pl. skripta.
fig. ena zla i pogana jezika; korpija.
skotazma (gr. skotasmos pomrina, tama) med. skrilturist (nlat. scripturista) prouavalac
mrak pred oima, nesvestica koja spreava Svetog pisma; lan sekte skripturista" koji
sposobnost gledanja, mrlje vidnog polja. su bili pristalice ponovnog krta-vanja i
skotizam 1. fil. filozofija franjevca Dun-sa verovali samo u ono to jasno pie u
Skotusa, najotroumnijeg od svih Svetom pismu.
srednjovekovnih mislilaca, koja je smatrala skrlet 1. v. arlah.
volju osnovnom silom due i teila da odvoji skrlet (ital. scarlato, tur. iskerlet) 2. v. skerlet.
filozofiju od teologije; u Svetoj porodici" od skrotalan (nlat. scrotalis) znat. koji pripada
Marksa i Engelsa kae se: Materijalizam je monicama, monini.
jedinorodni sin Velike Britanije. Ve njen skrotiforman (nlat. scrotiformis) moni-ast, u
sholastiar Dune Skotus pitao se: Da li obliku monica, slian moni-cama.
materija ne moe misliti"; supr. tomizam. skrotocela (lat. scrotum monice, gr. kele
skotizam (lat. Scoti) 2. osobenost kotskog prosutost, kila) med. prosutost, kilavost
jezika. (monica).
statisti fil. pristalice filozofije Dunsa Skotusa; v. skrotum (lat. scrotum) znat. monice.
skotizam 1. skrofula (lat. scrofa krmaa, scrofula
Skotland jard (eng. Scotland Yard) naziv krmaica) med. tuberkulozni otok lezda,
zgrade u kojoj se nalazi centralna uprava oteena i otvrdla vratna lezda, guka;
engleske policije u Londonu; fig. engleska krofula.
politika i tajna policija. skrofulizam (lat. scrofula krmaica) med.
obolelost od otoka vratnih lezda, guka-vost.
skrofuloza 855
skrofuloza (lat. scrofula krmaica) med. ote- slavofob (fr. Slave, gr. phobeo bojim se) onaj
enost vratnih lezda, gukavost; kro-fuloza. koji se boji Slovena, koji mrzi na Slovene.
skrofulozan (nlat. scrofulosis) med. sa oteenim, slalom (norv.) sp. teka skijaka utakmica na
tuberkulozno bolesnim lezdama, gu-kav. kratkoj, ali strogo propisanoj i veoma
skrupula 1. (lat. scrupulum) geom. deseti deo krivudavoj stazi; pri oceni uzima se u obzir
jedne linije; ezdeseti deo stepena (jedna vreme i preciznost vonje.
minuta); 2. (lat. scrupulus) planja (ili: slam (eng. slum) deo grada nasel>en pukom
zabrinutost) zbog dunosti, bojaljivost, sirotinjom; prljava, zabitna, uliica loe
preterana tanost, savesnost u poslu. reputacije.
skrupulozan (lat. scrupulosus) preterano taan, slang (eng. slang) osobeni govor neke grupe
krajnje oprezan i savestan. ljudi (sportski, ribarski, studentski, vojniki,
skrupulozitet (lat. scrupolositas) preterana livaki, glumaki, atrovaki itd.); vulgarne
tanost, krajnja savesnost. rei i izrazi londonske ulice; sleng.
skrutator (lat. scrutator, ital. scrutatore) slargando (ital. slargando) kuz. proirujui.
istraiva, ispitiva; naroito: skuplja s le (hol. Slee) sprava za izvlaenje brodova na
glasova, brojilac glasova; skrutato-ri (ital. suvo, brodske saonice (u Holandiji).
scrutatori) pl. tri skupljaa glasova pri sleng v. slang.
izboru biskupa ili pape. slentando (ital. slentando) muz. usporavajui.
skrutinijum (lat. scrutinium) ispitivanje, slink (eng. slink) trg. krzna mladih jaganjaca iz
istraivanje; u crkvenom pravu: ispitivanje Kine.
sposobnosti kandidata pre no to e se preneti slip (eng. slip) 1. engleska mera za konac =
na njega neko crkvene zvanje (kod 1800 jardi.
katolika); biranje (ili: izbor) biskupa ili pape; slip (eng. slips) 2. vrsta kratkih gaica.
biranje putem glasanja listiima ili sliper (eng. slipper) papua; cipela od gume;
kuglicama, tajno glasanje; per skrutinijum grejalica za noge.
(lat. reg scrutinium) putem skupljanje sliping-kar (eng. sleeping-car) kola za spavanje
glasova (naroito pri izboru pape). (u eleznikom saobraaju).
slogen (eng. slogan) stari ritmiki ratni pokli
skul (eng. scull) sp. uski trkaki amac u kotskih gortaka; u SAD: lo-zinka, parola,
kojem svaki vesla vozi sa po dva vesla, tj. sa geslo, krilatice (politika, kulturne i dr.), npr.
po jednim u svakoj rupi, bez kormilara; amac Svake nedelje kupi po jednu knjigu";
kojim se obavlja prevoenje preko reka, slogan.
naroito na Temzi.
sloka (sskr.) dvostih u epskim pesmama In-dusa,
skulpsit (lat. sculpere vajati, izvajati, sculpsit) koji se sastoji od dva reda sa po 16 slogova,
na bakrorezima, pored imena umetnika: od kojih svaki ima u sredini cezuru.
izvajao, isklesao (je) N. N. slup (eng. sloop) mala, brza sportska jedri-lica
skulptor (lat. sculptor) vajar, kipar; pr. sa jednom katarkom; vrsta neoklop-ljenih
skulptorski. ratnih brodova u Engleskoj, Sev. Americi i
skulptura (lat. sculptura) vajarska umetnost, SSSR.
vajarstvo; vajarski rad; vajarski ukras;
bakrorezaka umetnost. smalta (ital. smalto) hek. plavo staklo koje se
skunk (eng. skunk) zool. ameriki tvor, dobiva topljenjem prenih kobaltovih ruda;
smrdljivac (ivotinja iz porodice kuna, Mer- stucano slui kao lepa plava boja za bojenje
hitis mephitis); trg. crno krzno amerikog porculana, stakla i fajansa.
tvora. smaniozo (ital. smanioso) muz. besno, zgranuto.
skurilan (lat. scurrilis) prostaki aljiv, smaragd (gr. smaragdos, sskr. marakata) po.
lakrdijaki, egaki. skupocen dragi kamen, providan i kao trava
slavizam (fr. slavisme) slovenstvo. zelen, vrsta berila.
slavizirati (fr. slaviser) posloveniti, po- smegma (gr. smegma mazanje, trljanje; mast)
slovenjivati. sapun; zool. koni loj koji lue lojne lezde;
slavistika nauka koja prouava duhovni ivot i med. sapunjak (sirasta materija na obrubu
kulturu slovenskih naroda, naroito slovenske glavia i pored vezice).
jezike i knjievnosti; slovenska filologija. smektika (gr. smecho otrem, obriem, nlat.
slavoman (fr. Slave Sloven, gr. manfa smectica) pl. farm. lekovi za ienje i
pomama, ludilo, strast) ovek koji se opiranje.
oduevljava slovenstvom. smektian (gr. smecho) koji isti, koji spira.
slavomanija (fr. Slave, gr. manla) preterana stog (eng. kovanica od smoke dim i fog
ljubav prema slovenstvu. magla) vazduh zagaen nagomilanim pro-
slavofil (fr. Slave, gr. phflos prijatelj, koji duktima sagorevanja, stvara se u indu-
voli) prijatelj Slovena, ljubitelj Slovena. strijskim centrima i veim gradovima.
856 solarizacija
smokivg (eng. smoking) zapravo: kaput koji se morskih biljaka, a sada gotovo iskljuivo od
nosi u sobi za puenje; kratak, duboko kuhinjske soli); 2. voda sa rastvorenom
iseen crni kaput, opiven svilom, za sveane ugljenom kiselinom, SO2 (u naroitim, jakim
prilike. staklenim bocama, tzv. sifonima).
smorendo (ital. smorendo) muz. umirui. sodijum (nlat. sodum) hem. v. natrijum.
smorcando (ital. smorzando) muz. gasei se, sve sodoku (jap.) ned. zarazna bolest Dalekog
slabije; smorcato. istoka, slina malariji; prenosi se uje-dom
smorcato (ital. smorzato) muz. v. smorcando. pacova.
snajper (eng. sniper) voj., sp. odlian strelac, Sodoma (hebr.) legendarni grad u Palestini, na
onaj koji dobro vlada vetinom streljanja, mestu gde je sada Mrtvo more, koji je, sa
prikrivanja i osmatranja; strelac snabde-ven Gomorom, zbog bezbonosti i razvrata bio
optikim, snajperskim nianom na puki. uniten ognjem; (I Moje. 19); fig. grad greha i
snap fiz. nuklearni sistem za proizvodnju razvrata.
elektrine energije za pogon ureaja na sodomija protivprirodno zadovoljavanje
zemlji, moru ili u kosmosu; projektovan je od spolnog nagona izmeu oveka i ivotinje,
strane Komisije za atomsku energiju SAD, a skotolotvo (po gradu Sodomi, gde su, po
ime je dobio po prvim slovima naziva na predanju, vrili blud ove vrste).
engleskom Systems for Nuclear Auxillary sodomit onaj koji vri sodomiju, skoto-loac.
Power. soeto (ital. soggetto) uz. stav ili tekst koji
snast broda (rus. snast) OPPJTI naziv za jarbole treba muziki obraditi.
i jedra s pripadajuom opremom. soj (tur. soy) porodica, pleme; rod, vrsta.
snekbar (eng. snack-bar) ugostiteljski objekt u soja (nlat. soja hispida) bog. vrsta pasulja u Kini
kome se u svako doba moe neto na brzinu i Japanu, ije se brano, mesto masla,
pojesti ili popiti. upotrebljava za jela.
snob (eng. snob) onaj koji se slepo povodi za sokak (arap. zuqaq, tur. sokak) kratka i
modom i obiajima i manirima tzv. vieg uzana ulica.
sveta", onaj koji hoe da izigrava gospodina sokl(a) (fr. socle, nem. Sockel, lat. socculus)
a nema za to ni smisla ni sredstava, podloga, podnoje, postolje, stopa.
pokondirena tikva", uobraen ovek; fifiri sokratika nain pouavanja grkog mudraca
(izraz je, verovatno, skraenica od lat. Sokrata (470399. pre n. e.) koji se sastoji u
izraza sine nobilita-te = 6es plemstva, od tome da se ideje razviju iz duha samog
napomene koju su, u HU veku, stavljali, u uenika, time to ovaj, veto postavljenim
skreenom obliku s. nob., u katalozima pitanjima, malo-pomalo sam doe do pojma
engleskih univerziteta posle imena mladia koji je uitelj hteo da mu objasni; v. majeutika.
graanskog porekla).
snobizam (eng. snob) osobine kojima se odli- sokratovska ironija upoznavanje neijih ideja i
kuju snobovi: predavanje vanosti sebi, intelektualne vrednosti na taj nain to se
izigravanje gospodina bez us lova za to, pred njim napravi kao da nita ne zna.
pokondirenost; fifiristvo. sokratovska metoda v. sokratika.
soave (ital. soave) muz. blago, ljupko, umilno; sokratovske kole fin. kole starog veka koje su
suave. proizile iz Sokratovog uenja.
soavemente (itaL. soavemente) muz. v. soave. sokratovci fil. prijatelji i uenici Sokrata:
soare (fr. soiree, lat. serus poziv, kasni) vee; Ksenofon, Eshil, Evklid, Fedon, An-tisten,
veernje drutvo (ili: selo, poselo), veernja Aristip i dr.
sedeljka, veernji posedak. sokslet aparat za sterilizovanje mleka (nazvan
soarija (fr. soierie) svilara; fabrika svile; po pronalazau F. Soxhlet-y, 18481926).
svilena roba. Sol (lat. Sol) mit. rimski bog sunca; Sunce; hem.
sobranje makedonska narodna skuptina; u ime za zlato.
Bugarskoj: parlament. sol novana jedinica Perua ( = 100 centa-vosa).
soverin (eng. souvereign) engleski zlatan solanacee (nlat. Solanaceae) pl. bog. pomonice
novac =1 funta sterlinga. (vrsta biljaka koje imaju mo opijanja).
Sovnarkom (rus.) skraenica od rei Sovet solaniv (lat. solanum) hem. otrovan alkaloid u
Narodnih Komissarov (Savet narodnih mnogim vrstama biljke solanum, npr. i u
komesara). klicama starog krompira.
sovra (arap. sufra) v. sofra. solanum (lat. solanum) bog. pomonice, biljka
sovhoz (rus. sovetskoe hoznistvo) skraen porodica sa oko 1200 vrsta.
naziv za dravno poljoprivredno gazdin-stvo solarizacija (nlat. solarisatio) sunanje,
u SSSR. osunavanje; u fotografiji: pojava kad
soda (fr. soude, ital., port., p. soda, lat. salsus) nastupa suprotno dejstvo svetlosti ako se
1. hen. natrijum-karbonat, veoma vaan ploa veoma dugo osvetljava, npr. kod sni-
inilac u industriji stakla, sapuna, kao i za
pranje, beljenje i dr. (ranije se -dobivala iz
pepela nekih morskih i pri-
solariJum 857 solicitant
maka predela: slika sunca je u negativu solecizam (gr. soloikismos) jezina greka,
staklasto sjajna, a u pozitivu duboko crna. naroito protiv pravilnog izgovora i sintakse;
solarijum 1. (lat. solum tle, zemljite, fig. greka protiv prirodnih zakona (naziv po
solarium) prav. porez na zemljite; 2. (lat. sol kilikijskom gradu Soli gr. Eoloi, iji
Sunce) sunani asovnik, sunanik; asovnik su stanovnici svoj atiki maternji jezik pod
uopte; mesto izloeno suncu, altan, ravan stranim uticajem sve vie kvarili).
krov (za sunanje), sunano kupatilo. solid (lat. solidus trajan) naziv za staro-rimski
solarimetar (lat. solaris sunani, gr. te-tron zlatnik.
mera) instrumenat za merenje jaine Suneva solidan (lat. solidus) vrst, jedar, gust, zbijen;
zraenja na povrinu Zemlje; pi-ranometar. trajan, izdrljiv, valjan; temeljan, postojan,
solarni (lat. solaris sunani) koji se tie Sunca, pravi, istinit, estit; trezven, umeren; zdrav,
sunev, sunani; solarna konstan-ta fiz. jak (telom).
koliina toplote koju svaki kva-dratni solidarni (nlat. solidaris) zajedniki, uzajamno
santimetar crne Zemljine povrig ne primi odgovoran (po naelu: svi za jednog, a jedan
zraenjem od Sunca u jednom minutu pri za sve).
upravnom ozraenju na granici vazdunog solidarizam (nlat. solidaris) sistem koji se,
okeana ili omota ( = 1,93 gram-kalorije); najpre u Francuskoj, samostalno razvio,
solarna maina mehani-ka naprava koja pored individualizma i socijzlizma, sa idejom
toplotu sunanog zraenja upotrebljava kao o potrebi izvesnog prirodnog soli-dariteta, koji
pogonsku snagu; solarna svetlost sunana bi naao izraza u praved-nom reenju pitanja
svetlost; solarno ulje sunano ulje, koje se podele rada, nasled-nosti dobara i dr.
dobiva od mrkog uglja i ima veliku mo solidarisati (nlat. solidaris) uiniti uzajamno
svetljenja. obaveznim i odgovornim; solidarisati se
solvabilan (fr. solvable) v. solventan. saglasi se, sloiti se s kim, uzajamno se
solvatur (lat. solvere rastvoriti; platiti; obavezati.
solvatur) na receptima: neka se rastvori; na solidarna patologija ned. uenje o bolesti koje
izlozima za plaanje: neka se plati, da se smatra da su osnovne bolesti vrsti delovi
plati!; ua. salve. tela, nzroito ivci; supr. humo-ralna
solve (lat. solvere rastvoriti; platiti, solve) na patologija.
receptima: rastvori! na izlozima za plaanje: solidarnost (nlat. solidaritas) zajednika
plati! obavezz, uzajamna odgovornost, svest o
solvens (lat. solvens) med. rastvorio sredstvo, potrebi uzajamne odgovornosti.
sredstvo, lek zz rastvaranje; pl. solvencia. solidnost (lat. soliditas) gustoa, tvrdoe,
solventan (lat. solvens) koji je u stanju da vrstoz; trajnost, izdrljivost, jaina,
plaa, platean; solvabilan. postojanost; valjanost; temeljitost, pouz-
solventnost (lat. solvens koji je u stanju da danost, ispravnost; trezvenost, umerenost.
plaa) sposobnost udovoljzvanja dospelim solilokvijum (lat. soliloquium) razgovor sa
finansijskim obavezama, platenost; supr. samim sobom; up. monolog.
insolventnost. solingen (nem. Solingen) opti naziv za
solvencia (lzt. solventia) pl. v. solvens. proizvode eline i elezne industrije u
solvencija (nlat. solventia) sposobnost plaanja, nemakom gradu Solingenu (noevi, sablje,
platenost. brijai, pribor za jelo i dr.).
solipsizam (lat. solus sam, bez drutva, ipse
soldat (ital. soldato, nlat. soldatus) prvobitno: sam, lino) sebinost, egoizam; fil. doktrine
vojnik koji slui za platu, plae-nik; sada: zasnovane na tezi da je individualno ja
vojnik. celokupna realnost, a dz se sve to je izvan
soldateska (ital. soldatesca) razuzdana vojska, njega svodi na osete, opazje i predstave
nedisciplinovana vojska. (oblik subjektivnog idealizma).
soleja (gr. solea, soleion) uzvien prostor solipsist (lat. solus, ipse) fil. pristalica
ispred oltara i ikonostasa na kome se nalaze solipsizma; sebinjak, egoist.
pevnice i amvon (u pravoslavnim crkvama). solist (ital. solo) peva koji peva sam, uz
solenitet (lat. solennitas) sveanost, svetkovina; pratnju klavira ili orkestra.
prav. zzkonski oblik; solenitas testament (lzt. solitar (lat. solitarius) 1. usamljenik, pu-stinjak;
solennitas testamenti) oblik koji, po zzkonu, 2. jedan brilijant uglzvljen u prstenu; 3. astr.
jedan testamenat treba da ima. sazvee na junom nebu, izmeu Device" i
solenoid (gr. solen cev, elclos oblik) fiz. Terazija".
cevzsta metalna zavojnicz koja se pri solitaran (lat. solitarius) usamljen, povuen,
provoenju elektrine struje ponaa kao nedruevzn.
magnet; elektrodinamiki cilindar. soliter (fr. solitaire) 1. u graevinarstvu naziv
soleito (ital. sollecito, lat. sollicitus) muz. za visoku zgradu, toranj"; 2. v. solitar 2.
zabrinuto, tuno, nujno. solicitant (lat. solicitans) prav. trailac, molilac,
podnosilac molbe.
solicitator 858 sonar
solicitator (lat. sollicitator) prav. vodilac tenost, slabog mirisa; pronaen 1944. u
parnice, teralac parnice. Nemakoj.
solicitacija (lat. sollicitatio) uznemiravanje; somatian (gr. soma telo) v. somatski.
moljenje sa navaljivanjem; prav. voenje somatoliza (gr. soma, lysis razreenje)
parnice, teranje parnice. prilagoavanje boje tela ivotinja boji
solicitirati (lat. sollicitare) pokrenuti, pokretati; okoline u kojoj ive, u cilju zatite od
draiti, razdraiti; uznemira-vati; prav. neprijatelja.
sudskim putem goniti, traiti pravni lek. somatologija (gr. soma, logia nauka) nauka o
solmnzacija (nlat. solmisatio) muz. izgovor ovejem telu (deo antropologije).
samoglasnika, pravilno naglaavanje i jasno somatomimika (gr. soma, mimikos predsta-
izgovarane rei pesme koja se peva; svako vljan, koji predstavlja, podraavan)
vebanje glasa uopte. predstavljanje duevnog stanja pokretima.
solmizirati (nlat. solmisare) muz. v. solfe-irati. somatotomija (gr. soma, tome seenje, reza-
solo (ital. solo, lat. solus) sam, bez pratnje, bez nje) v. anatomija.
pomoi; muz. pevanje samo jednog glasa, somatski (gr. soma, somatikos telesni) koji se
izvoenje samo jednog instrumenta; svako tie tela, telesni.
izvoenje u kome uestvuje samo jedno lice; somacija (fr. sommation, lat. summonere)
solo-partija mesto u kompoziciji koje izvodi prav. poziv pred sud; poslednja (pismena)
samo jedan peva ili svira; solo--peva v. opomena; takoe: ultimatum.
solist; solo-scena dramska ili komina scena sombrerit ivotinjske ubre slino fos-foritu,
koju izvodi samo jedan predstavlja. koji se dobiva sa antilskog ostrva Sombrero.
solokrat (lat. solus sam, bez drutva, gr. kratia sombrero (um. sombrero) panski eir sa
vladam, gospodarim) samovladar; monokrat, irokim obodom; nosi se u junoj Americi i
monarh. Meksiku.
solo-menica (ital. solo) sopstvena menica. sombrero-fosfat v. sombrerit.
Solomon (hebr. Schlomoh) legendarni kralj somista (ital. sommista) skuplja, kompila-tor
Izrailjaca, oko 970930. pre n. e., sin kralja teolokih dela; prepisiva, izrai-va
Davida i Vatsebeje, uven sa svoje papskih bula.
pravinosti i mudrosti (Premudri"); fig. somnambul (lat. somnus san, ambulare gre-sti,
mudar vladalac ili sudija. etati, hodati) onaj koji eta spavajui,
solomonski mudar poput kralja Solomona; mesear; onaj koji je postao vidovit pomou
solomonski sud otrouman sud, slian magnetisanja; up. somnambulizam.
onome kojim je Solomon presudio spor
dveju matera oko deteta. somnambulizam (lat. somnus, ambulare)
solsticija (lat. Sol Sunce, sistere stati, zastati, spavanju slino stanje koje nastaje ili samo
solstitium) astr. taka na eklipti-ci u kojoj se sobom (prirodni somnambulizam, mese-
Sunce nalazi oko 22. juna (dugodnevica, arstvo) ili hipnotikim uticajem (vetaki
letnja solsticijska ili severna povratka taka, somnambulizam, hipnotizam u uem smislu);
lat. solstitium aesti-vum) i 22. decembra u popularnom smislu, somnambulizam je i
(kratkodnevica, zimska solsticijska ili juna vidovitost (budnoa u spavanju), stanje u
povratka taka, lat. solstitium hibernum ili kome izvesne za to podobne osobe
brumale). (somnambuli) mogu da znaju dogaaje, da
solsticijske take astr. v. solsticija. vide predmete itd., bez obzira da li je
solubilan (nlat. solubilis) koji se moe (nevidljivi) predmet blizu ili daleko i da li su
rastvoriti, rastvorljiv; reljiv. u pitanju dogaaji prostorno ili vremenski
solutiva (lat. solutiva) pl. med. v. solvens. udaljeni.
solucija (lat. solutio) hen. rastvaranje; rastvor; somnambulirati (lat. somnus, ambulare), etati
fig. reenje nekog pitanja; prav. plaanje, pri spavanju, biti mesear.
isplate (duga). somnambulist(a) v. somnambul.
solfanarija (ital. solfo) v. solfatara. somnilok (lat. somnus san, loqui govoriti) onaj
solfatara (ital. solfo, lat. sulphur sumpor) kol. koji govori u snu.
izvor vrele vodene pare sa sumpora-stom somnifera (lat. somnifera) pl. med. uspavna
kiselinom i sumpor-vodonikom, pojava koja sredstva, sredstva za uspavljivanje.
predstavlja kod vulkana prelazak iz rada u somun (gr. psomfon, tur. somun) penini
mirovanje. hleb sa kvascem.
solfeirati (ital. solfeggiare) muz. pevati sonant (lat. sonans) gram. glasnik, artikuli-san
melodijske vebe upotrebljavajui samo glas koji stoji izmeu samoglasnika (to su:
imena nota (sol, fa i sol, mi itd.). v, j, l, lj, m, n, nj, r).
solfeo (ital. solfeggio) muz. melodijsko sonante (ital. sonante) muz. zvuei, zvuno.
vebanje u pevanju bez rei (teksta). sovar (lat. sonare zvuati) 1. aparat za
soman najotrovniji nervni otrov dugotrajnog merenje dubine mora; 2. u ribolovu: aparat za
dejstva, iz grupe trilona; bezbojna otkrivanje ribljih jata u morskim dubinama
(pomou odailjanje u dubinu osetljivih
ultrazvunih talasa).
859
sonata (ital. sonata) muz. kompozicija samo za sopran (ital. soprano) muz. najvii enski ili
klavir, ili uz pratnju malog broja deji glas, diskant; peva ili pevaica koja
instrumenata, sastoji se iz dva do etiri, a peva ovaj glas.
najee iz tri stava: jednog alegra, jednog sopranist (ital. soprano) muz. peva koji peva
andanta ili adaa i jednog presta ili ronda. sopran.
sonata da kamera (ital. sonata da camera) muz. Sorbona (fr. Sorbonne) prvobitno: kola za
kamerna sonata, = svita. svetenike na univerzitetu u Parizu i zgrada u
sonatina (ital. sonatina) iuz. mala sonata. kojoj se nalazila (teolog Robert de Sorbon,
soit (eng. song pesma, spev) englesko-ameri-ka 12011274, osnovao taj zavod 1250)
pesma lakog, zabavnog karaktera. docnije, do 1792, naziv za teoloki fakultet u
sonda (fr. sonde) 1. med. tanak srebrni pru-ti sa Parizu; sada: istorijsko-fi-loloki i
dugmetom na vrhu za ispitivanje rana, matematiko-prirodni fakulteta sa
kanala i upljina tela; 2. tanka, uplja i univerzitetskom bibliotekom u Parizu.
elastina gumena cev kojom se iz upljih sordamente (ital. sordamente) muz. prigueno,
organa tela (eluca, bubrega i mokranih potmulo.
kanala) vade luevine radi ispitivanja; 3. sordina (ital. sordino) muz. prigunica, muziki
mor. naprava za merenje morskih dubina; 4. ealj, dempfer; kon sordino (ital. con
burgija za buenje zeml>e; 5. prut za sordino) prigueno, sa prigu-nicom, npr.
ispitivanje kojim se slue troarinci i svirati.
carinici. sordo (ital. sordo, lat. surdus potmuo) muz.
sondaa (fr. sondage) med. ispitivanje pomou potmulo, prigueno, tiho.
sonde; mor. merenje dubine; ispitivanje zemlje sorites (gr. sor6s gomila, hrpa, sorites) log.
buenjem; fig, ispitivanje, ogledanje, verini zakljuak, lanani zakljuak (npr.
probanje; sondiranje. svi A su V, svi V su S, svi S su D, svi D su E;
sondirati (fr. sonder) ispitivati (ili: meriti) dakle svi A su E; Lavovi spadaju u pleme
dubinu vode viskom; med. ispitivati ranu i dr. maaka; ivotinje iz plemena maaka su
pomou sonde; fig. ispitivati, ogledati, zverovi; Zverovi su mesoderi; dakle:
izviati; stvarati uslove za neto, pripremati Lavovi su mesoderi).
teren za to. sororalan (lat. soror sestra, fr. sororal
sestrinski) koji se tie sestre; sororalnk brak v.
sonet (ital. sonetto, fr. sonnet) poet. vrsta pesme, sororat.
poglavito lirske, sa etiri strofe, od kojih sororat (lat. soror sestra) et., prav. brak sa
prve dve imaju po etiri, a poslednje dve po sestrom umrle ene, brak sa svastikom.
tri stiha koji se slikuju. sororijacija (nlat. sororiatio) med. razvijanje
sonetist (ital. sonetto) pesnik soneta. enskih dojki.
sonitet (lat. sonus zvuk) liv. zvunost, zvuna sororicida (lat. sororicida) sestroubica.
sadrina glasa. sorta (lat. sors gen. sortis dreb; rod, vrsta, ital.
sonometar (lat. sonus, gr. metron mera, sorta, fr. sorte) vrsta (robe, novca); soj, kov
merilo) fiz. zvukomer, sprava za odreivanje (o eveku, konju i sl.).
broja zvunih treptaja; med. sprava za sorte (lat. sors gea. sortis dreb, kocka, abl.
odreivanje stepena gluvoe neke osobe. sorte) kockom, drebanjem; per sortem.
sonoramente (ital. sonoramente) muz. v. so- sorti (fr. sortie) izlazak, izlaenje; izja-
noro. hivanje, isplovljavanje; voj. ispad, kapija kroz
sonoran (lat. sonorus) koji je prijatna i puna koju se vri ispad (na gradu, tvravi).
zvuka, zvuan, zvonak, jasan. sortilegijum (lat. sors gen. sortis dreb, kocka,
sonoro (ital. sonoro) muz. zvuno, zvonko, nlat. sortilegium) proricanje iz kocke.
jasno. sortiment (ital. sorta vrsta, kov) zbirka (ili:
sopijencia (lat. sopientia) pl. med. lekovi za zaliha) razliitih predmeta iste vrste,
uspavljivanje, ublaavanje, utoljavanje, slagalite robe sreeno po vrstama; u
uminjavanje. knjiarstvu: zaliha tuih i stranih izdanja.
sopirati (lat. sopire) uspavati, uspavaljiva-ti, sortimentar (ital. sorta vrsta, kov) knjiar koji
opijati, opiti, utiati, ublaiti, utoliti, na stovaritu ima i prodaje tua izdanja.
utoljavati; asupirati. sortira (ital. sortire) razvrstati, razvr-stavati,
sopor (lat. sopor vrst san, dubok san) odabrati (ili: odabira, odvajati, odvojiti,
spavanje, dremanje; med. duboka dremljivost, srediti, sreivati) po vrstama (ili: po veliini,
elja za spavanjem. po kakvoi); upotpuniti, snabdeti (zbirku,
soporativan (nlat. soporativus) uspavan, koji knjinicu, radnju).
uspavljuje, uspavljujui; fig. dosadan. sos (fr. sauce, nlat. salsa) kuv. umokac od
soporifera (lat. sopor vrst san, dubok san, povra sa raznim zainima; moa; fig. prpa,
soporifera) pl. med. sredstva, lekovi za kripac.
uspavljivanje.
sopra (ital. sopra, lat. supra nad, iznad,
preko) trg. preko, vie od ; gore; v. supra.
860 softa
sosisa (fr. saucisse kobasica; osmatraki balon, sofist (gr. sophistes) onaj koji se namerno
ital. salsiccia) kobasiica; voj. osmatraki slui lanim zakljucima, prepreden
balon. mudrija; fil. u V veku pre n. e.: ovek od
sospirando (ital. sospirando) muz. uzdiui, nauke, mudrac, narodni uitelj i prosve-titelj;
tuei. docnije, malo-pomalo, sofisti su se izvrgli u
sospire (ital. sospiro) pl. muz. male poivke ljude koji su od svog znanja napravili unosan
(pauze) u pevanju koje su pevau potrebne posao, sluei se izvr-tanjem istine, zakona
da udahne vazduh. itd., kako je kad trebalo; najznaajniji i
sospirevole (ital. sospirevole) v. sospirando. nauio najsolid-niji bio je Protagora.
sospirozo (ital. sospspiroso) v. sospirando. sofisterija v. sofistikacija.
sosteiuto (ital. sostenuto) muz. postojano, sofistika (gr. sophistes) filozofija prvih
izdrljivo, stalno. sofista, tj. uverenje u odnosnost (ili:
sotadian (lat. sotadicus) prl>av, razvratan, relativnost) ovejeg saznanja u teo-rijskom i
bludan; sotadini stihovi razvratni stihovi praktinom pogledu; namerno izvrtanje
(nazvani po nekom starogrkom pe-sniku istine i pravljenje lanih zakljuaka pomou
Sotadesu). govornike vetine.
Soter (gr. soter) Spasitelj; nadimak bogova sofistikacija (nlat. sophisticatio) krivo-tvorenje,
(Zevs) i vladalaca; teol. Hristos (kao spasitelj, patvorenje, kvarenje; krivotvore-vina,
iskupitelj oveanstva). patvorina; fil. sofistikacijama istog uma
soteriologija (gr. soter spasilac, logia uenje) naziva Kant zakljuke istog uma koji ne
teol. v. soterologija. sadre empirijske premise i pomou kojih na
soterologija (gr. soter, logia) teol. hrianske osnovu neeg to znamo stvaramo zakljuke
uenje o spasenju ljudi od greha, uenje o o neemu o emu nemamo ni pojma, a emu
Hristu kao soteru, tj. spasitelju i isku-pitelju ipak pridajemo objek-tivnu realnost; to su
oveanstva; sotirologija. sofistike opsene istog uma, npr. kada na
sotirologija (gr. soter, logia) teol. v. soterologija. osnovu toga to postoji svet, ili na osnovu
sotoar (fr. sautoir, lat. saltare) mala enska celishodnosti organizama, ili na osnovu
marama koja se nosi o vratu a na grudima je postojanja moralnog zakona u nama"
unakrst previjena. zakljuujemo da postoji bog.
sotovoe (ital. sotto voce) muz. ispod glasa", tj. sofistiki (gr. sophistikos) pr. namerno
tihim, priguenim glasom. krivotvoren i pogrean (sud, dokaz), pre-
varan.
sotona (hebr. satan) v. satana. sofita (ital. soffitta) vrh. izgled luka, arhi-trava
sofa (arap. suffa, tur. sofa) iroka klupa du ili poljima ukraene sobne tavanice kada se
zida, u sobama, pokrivena tkaninama,. na gledaju odozdo; poz. pokretna, visea
kojoj se sedi i spava. dekoracije na pozornici koja predstavlja
soferimi (hebr.) knjievnici", skupljai, tavanicu, vazduh, oblake, grane drvea koje
tumai i uitelji zakona" kod Jevreja posle su se nadnele i dr.
izgnanstva, koji su uivali vei ugled nego i sofologija (gr. soph6s mudar, logos govor)
svetenici. ironizirajui nain, kad neki pisac ili
sofizam (arap.) 1. mistine uenje jedne govornik, na osnovu premisa jednog odo-
religiozno sekte, naroito u Persiji i Indiji, po maenog miljenja (s kojim se on u dui ne
kome je sve to u svetu postoji identino, a slae), izvodi zakljuke formalno pravilne
ovek emanacija boanstva koja tei ali stvarno potpuno apsurdne, pa ih onda,
ponovnom sjedinjenju sa boan-stvom; drei se strogo logine dosledno-sti, sa
sufizam. ubeenjem" brani i zastupa. To, u stvari,
sofizam (gr. sophisma lukavstvo, zavaravanje) ini s namerom da uini oigled-nom svu
2. neto mudro ili lukavo smiljeno; naroito: glupost toga miljenja. Sofologi-jom su se
zakljuak na osnovu dvosmisle-nosti izraza ljudi esto sluili da bi mogli, bez opasnosti
za srednji pojam gde se to namerom ini po sebe, iskazati neku misao koju su
radi zavoenja drugog (primer: Epimenid, vladajue drutvene sile strogo zabranjivale.
Krianin, kae da svi Kriani lau; a sofra (arap. sufra, tur. sofra) trpeza.
Epimenid je sam Krianin, te, prema tome, sofronisterijum (gr. sophronlzo opametim,
nije istina da Kriani lau; dakle, Epimenid pouim, nlat. sophronisterium) bolnica, dom
govori istinu; dakle, svi Kriani lau). za umobolne.
sofizma (gr. sophisma) v. sofizam 2. sofrosine (gr. sophrosyne) razboritost,
sofija (gr. sophia) mudrost. umerenost, uzdrljivost, trezvenost (jedna od
sofioni (ital. soffioni) pl. hem. pare (fumaro-le) etiri kardinalne vrline u staro-grkoj
koje sadre bornu kiselinu a izbijaju iz filozofiji).
pukotina zemlje (u Toskani), iznad kojih su softa (pere. su^te, tur. softa) ak velike kole
bazeni s vodom u koju hvataju bornu kiselinu. u Turskoj, naroito prava i bogoslovije;
imam koji se na grobu umrlog
socida 861 sociologiJa
sultana svaki dan moli Bogu za njegovu zvojem dodeljena je klasi proletarijata.
Duu. Lenjin kae: . . . Marks izvodi neizbe-nost
socida (nlat. socida) prav. vrsta ugovora o pretvaranja kapitalistikog drutva u
zakupu po kome zakupac prima inventar socijalistike potpuno i iskljuivo iz
zakupljenog imanja, naroito stoku, po ekonomskog zakona kretanja modernog
proceni, dakle, zapravo ga kupuje; kon- drutva. Podrutvljavanje rada koje u tisuu
traktus socide. vidova napreduje sve veom brzinom i za
socijalan (lat. socialis) 1. drutveni, koji se tie polovinu stolea od Marksove smrti naroito
drutva; socijalna demokratija oblik se ispoljava u rastenju velike industrije,
vladavine koji se osniva na drutveno] kapitalistikih kar-tela, sindikata i trustova, a
jednakosti i ravnopravnosti; soci-jaldemokrat isto tako u cinovskom poveavanju obima i
pristalica socijalne demo-kratije; socijalna moi fi-nansijskog kapitala to je glavna
etika pravac u etici koji smatra predmetom mate-rijalna osnova za neizbeni dolazak
etikog delovanje oveji drutveni ivot; socijalizma".
socijalna medicina grana medicine koja socijalizacija (vlat. socialisatio) pretvaranje
prouava zdravstveno stanje naroda i line svojine u zajedniku.
pronalazi puteve i naine da se ono popravi; socijalizirati (nlat. socialisare) podru-tveniti,
socijalna politika na potrebama graanskog podrutvenjavati, uiniti drutvenim,
drutva nauio zasnovan dravni sistem koji druevnim, drueljubivim; podrutviti,
tei za ostvarenjem naela socijalizma, podrutvljavati, pretvarati (ili: pretvoriti)
politika drave sa ciljem pomaganja linu svojinu u optu; ureivati (ili: urediti)
drutveno ugroenih; socijalna reforma po naelima socijalizma.
postepeno preobraavanje drutvenih odnosa socijalisti (lat. socialis drutveni) pristalice
nabolje; socijalna higijena grana socijalne naela socijalizma; takoe: englesko
medicine koja prouava higijenske prilike u udruenje za filantropizam i ra-ciovalizam.
narodu i radi da se one poprave, bori se socijalistiki (fr. socialisme) koji pripada
protiv alkoholizma, spolnih bolesti, socijalizmu; koji se tie socijalizma, koji
tuberkuloze i ostalih zaraznih bolesti itd.; oznaava socijalizam, koji se zasni-va na
socijalnikontrakt drutveni ugovor; socijalne socijalizmu, koji ide na ruku socijalizmu;
pravo drutveno pravo; 2. drutven, socijalistika demokratija v. demokratija.
drugarski, drueljubiv, druevan. socijalitet (lat. socialitas) druevnost,
socijaldemokratija (lat. socialis drutveni, drutvenost, drueljubivost, nagon za
demokratija) opti naziv za radnike drutvenim ivotom, sklonost drutvenom
socijalistike partije, nastale u kapita- ivotu.
listikim zemljama u drugoj polovini XIX socijativ (lat. socius drug) gram. instrumen-tal s
veka. predlogom s kojim se oznaava drutvo, npr.:
socijalizam (lat. socialis drutveni, od so-cius Doao sam s bratom, spremam se s drugom.
drug, fr. socialisme) filozofsko, ekonomske socijetas Jezu (lat. societas Jesu) drutvo
ili politiko uenje i pokret koji ima za cilj Isusovo, isusovci (ovako Jezuiti sami sebe
postizanje drutvene jednakosti ljudi na nazivaju).
osnovu zajednice dobara, pre svega sredstava socijetet (lat. societas) udruenje, zajednica;
za proizvodnju. Socijalizmom se esto trgovake drutvo; nauio drutvo.
naziva i prelazni period od kapitalizma socijus (lat. socius) drug, pratilac; uesnik, drug
komunizmu, u kom vlada pravilo: svako u radnji, ortak; saveznik.
prema sposobnostima svakom prema sociografija (lat. socius drug, gr. grapho
uloenom radu; nau-ni socijalizam v. piem) opisivanje ivotnih prilika i opteg
marksizam; utopijski socijalizam opti stanja nekog naroda u jednom odreenom
naziv za socijalistika uenja pre Marksa (T. periodu vremena.
Mora, T. Kampanele, Sen Simona, Furijea, sociolog (lat. socius, gr. logos) nauenjak, koji
Ovena i dr.), koja nisu imala naunu osnovu se bavi sociologijom.
u materijalistikom shvatanju istorije; ad- sociologizam (lat. socius, gr. logia nauka) fil.
ministrativni socijalizam naziv za naj-raniju shvatanje po kome sve duhovne i kulturne
etapu prelaznog perioda do predaje preduzea injenice i pojave treba objanjavati
pod upravu neposrednih proi-zvoaa; iskljuivo drutvenim stanjem.
agrarni socijalizam politiko uenje ili sociologija (lat. socius, gr. logfa) nauka o
pokret koji ima za cilj postizanje socijalizma osnovnim uslovima ovejeg drutva (izraz
putem agrarne reforme; dravni socijalizam potie od O. Konta, osnivaa novije
naziv (po uenju K. Marksa) za socijalno- sociologije). Kao socijalna statika i
politike mere u korist siromanog morfologija, sociologija prouava oblike,
stanovnitva, a ponekad i za dravni sklop i razloge trajanja i vrstine
kapitalizam. Uloga sprovoenja socijalizma
istorijskim ra-
sociometrija 862 spediciJa
spektabilan (lat. spectabilis) vredan da se vidi, spektrograf (nlat. spectrum, gr. grapho
sjajan, ugledan, uvaen. beleim, crtam) kombinacija spektralnog
spektakl (lat. spectaculum, fr. spectacle) aparata sa fotografskom kamerom, slui za
pogled, prizor; pozorite; gledalite; fotografisanje spektara; na mesto mrenjae
predstava, naroito: komad u kome ima osetljive na svetlost, kao kod spektralnog
mnogo ta da se vidi (rasko, ples i drugi aparata, dolazi na svetlost osetljiva
velelepni prizori) kako bi se privuklo to vie fotografske ploa.
sveta; fig. galama, prizor na javnom mestu. spektro-kolorimetar (lat. spectrum color, gr.
spektar (nlat. spectrum) avet, avetinja, utvara, metron) v. oftalmo-spektroskop.
sablast, privienje, priina, vizija; fiz. spektrometar (nlat. spectrum, gr. metron) fiz.
disperzijom bele, Suneve, iz raznih boja ili sprava za odreivanje veliine skretanja
raznih svetlosti sloene svetlosti nastala traka bojenih zrakova spektra.
boja crvene, narandasta, ute, zelene, spektroskop (nlat. spectrum, gr. skopeo
otvorenoplave, zatvoreno-plave, ljubiaste, posmatram) fiz. sprava pomou koje se
zvanih duginih boja, zove se Sunev dobiva jasna slika nekog svetlosnog izvora,
spektar, spektar toga svet-losnog izvora jer se kod spektra, dobivene g obinom
dobiven, dakle, prelamanjem ili refrakcijom prizmom, boje meusobno meaju, dok kod
svetlosti; moe nastati i difrakcijom, spektroskopa, sastavljenog od vie soiva i
savijanjem svetlosti; onda se zove difrakcioni prizmi, boje jasno stoje jedna pored druge
spektar, savojni spektar; kontinuirani ili i ne meaju se.
neprekidni spektar dobiva se razlaganjem spektroskopija (nlat. spectrum, gr. skoped),
prizmom svetlosti od belousijanih vrstih, hen. nain ispitivanja sastava hemijskih
tenih i gustogasovitih tela; ovakva tela zrae jedinjenja prouavanjem njihovih spektara;
sve vrste zrakova; usijani gasovi i usijane up. spektralna analiza.
pare zrae samo ogranien broj zrakova i spektrotelegrafija (nlat. spectrum, gr. te-le,
njihov je spektar od pojedinih svetlih linija, to graphia) optika telegrafira kod koje
je diskontinuiraniili prekid-ni spektar; ovi svetlosni zraci prolaze kroz jednu izbu-enu
kontinuirani i diskonti-nuirani spektra zovu metalnu plou, koja odgovara Mor-zeovoj
se emisioni spek-tri. A kad svetlost polazei od azbuci, i kroz prizmu raspadaju se u
svetlosnog izvora koji je usijano vrsto ili pojedinane spektre; primalac vesti takoe
usijano teno telo prolazi kroz gas nie posmatra kroz prizmu.
temperature nego to je to telo, onda gas iz spektrofotometar fiz. aparat za merenje jaine
bele svetlosti svetlosnog izvora apsorbuje sve svetlosti u spektru.
one zrake koje gas inae sam izrauje, spektroheliogram (nlat. spectrum, gr. he-lios,
emituje; od emisionog spektra postao je gramma) v. pod spektroheliograf.
apsorpcioni spektar, nastalo je obrtanje linija. spektroheliograf (nlat. spectrum, gr. he-lios
spektarska analiza v. spektralna analiza. Sunce, grapho beleim) aparat tako podeen
spektator (lat. spectator) gledalac, posmatra, da prima samo jednu jedinu vrstu svetlosti
promatra. (jedne talasne duine), a za sve ostale je
spektatorijum (nlat. spectatorium) krug neosetljiv; pomou njega se fotografie Sunce
gledalaca, gledaoci, posmatrai. u svetlosti jedne odreene spektralne linije,
spektogram (lat. spectrum, gr. graphein radi ispitivanja podele i kretanja para koje
pisati) snimljeni spektar na fotograf-skoj izazivaju tu liniju, na osnovu poreenja
ploi ili filmu u spektrografu. mnogobrojnih uzastopnih fotografskih
spektralna analiza fiz. ispitivanje hemij-skog snimaka (spektro-heliograma).
sastava nekog tela posmatranjem njegovog spektrohemija (nlat. spectrum, gr. chemeia)
spektra (ako u jednom telu ima vie elemenata, ispitivanje, naroito hemijskih elemenata,
pa se ono unese u Bunzenov plamen da pomou spektralne analize.
isparava, u spektru e se videti karakteristine spekulant (lat. speculans) posmatra, istra-
linije za svaki od tih elemenata, svaka na iva, razmilja, teoretiar; mudri-ja;
svom odreenom mestu). ovek preduzimljiv u trgovakim poslovima,
spektralne boje opt. boje spektra, dugine boje; v. onaj koji misli o zaradi putem kupovine i
spektar. preprodaje (naroito na berzi), iardija;
spektralni aparati fiz. sprave za posmatranje i kod nas se esto uje i pekulant.
tanije ispitivanje spektralnih pojava. spekulativan (lat. speculativus) 1. isto mi-sleni,
spektrogram (nlat. spectrum, gr. gramma crta, do koga se dolazi putem istog miljenja, koji
linija) fotografija spektra nekog nebeskog postaje putem spekulacije, teorijski;
tela ili neke hemijske sup-stance. spekulativna filozofija filozofija Fihtea,
elinga i Hegela, poto su oni, nezavisno od
iskustva, stvorili sisteme kojima su mislili
ostvariti apsolutno saznanje stvarnosti; supr.
empi-rijski; 2. koji je u vezi sa
spekulacijom,
spekulativnost 864 specijalan
koji ima karakter spekulacije (v. spekulacija spermatisti (gr. sperma) pl. zastupnici uenja
2). o preformaciji budue generacije u mukim
spekulativnost (lat. speculativus) 1. rezono- semenim elijama; up. animalku-listi.
vanje koje nema osnove u praktinom spermatitis (gr. sperma) med. zapaljenje se-
iskustvu, prazno umovanje; 2. fil. isto menih kanala.
teorijsko saznanje, nasuprot akciji i praksi. spermatian (gr. spermatikos) semeni, koji
spekulacija (lat. speculatio) 1. fil. ispitivanje sadri ili proizvodi seme; spermatini sudovi
istim miljenjem, tenja za saznanjem semeni sudovi.
putem istog miljenja uz saradnju intuicije i spermatogeneza (gr. sperma seme, genesis
fantazije, tenja za saznanjem koje prelazi postanak, roenje) zool. postanak obrazo-
granice iskustva; 2. trgova-ka tenja za vanja semena ili semenih elija; spermio-
zaradom, predvianje verovat-nog dobitka ili geneza.
gubitka u nekom trgovakom preduzeu, spermatozoe (gr. sperma, zoon ivotinja) pl.
naroito u berzanskom poslovanju; mudro zool. semeglavci, semene elije, diferen-
zamiljen trgovaki posao; spekulacioni cirane elije u mukom semenu koje vre
efekti trgovake hartije kolebljive vrednosti, oploavanje.
koje su zbog toga zgodan predmet spermatozoidi (gr. sperma, zoon) pl. zool. v.
spekulacije. sperma tozoe.
spekulirati (lat. speculari osmatrati, izgledati, spermatologija (gr. sperma, logia nauka)
gledati unaokolo) 1. udubljivati se duhom u zool. nauka o semenu.
to, razmiljati, mudrovati; 2. praviti spermatorea (gr. sperma, rheo teem, curim)
trgovake planove, razmiljati o mogunosti med. neprekidno curenje semena (kod nekih
zarade putem kupovine i prodaje (robe, oboljenja).
hartija od vrednosti i dr.). spermatofite (gr. sperma, phyton biljka) pl.
spekulum (lat. speculum ogledalo) hir. in- bog. biljke semenjake; spermofite.
strument pomou koga se izvesni delovi tela spermatofore (gr. sperma, phero nosim) pl.
dre otvoreni, proiruju ili pomou koga se zool. semene grudvice kod beskimenjaka
gleda u njih, npr. spekulum ani (lat. koje se, pri parenju (stapanju), prenose u
speculum ani) marno ogledalo (za irenje i ensko telo i tamo postepeno vre
pregledanje zadnjeg creva); spekulum okuli oploavanje.
(lat. speculum oculi) ogledalo za pregled spermatocidan (gr. sperma, lat. caedo ubijam,
oiju; spekulum oris (lat. speculum oris) cecidi) med. koji ubistveno deluje na se-
ogledalo za pregled usta; spekulum uteri (lat. meglavce (spermu).
speculum uteri) ogledalo za pregled spermaturija (gr. sperma, uron mokraa) med.
materice. prisustvo semenih telaaca u mokrai.
speleogeneza (gr. spelaion peina, genesis spermacet (gr. sperma, lat. cetus kit, del-fin
postanak) deo speleologije i geomorfolo-gije itd.) zool. itka mast u glavi uljeu-re (vrste
koji se bavi prouavanjem nastanka i kita).
razvitka peinskih prostorija i procesa koji spermiji v. spermatozoidi.
uestvuju u njihovom stvaranju. spermiogeneza (gr. sperma seme, genesis
speleologija (gr. spelaion, logia nauka) deo postanak) zool. v. spermatogeneza.
geografije i geologije koji izuava peine i spermisti (gr. sperma) pl. biolozi koji su
druge srodne pojave u kriom zemlji-tu. smatrali spermatozoid za pravu klicu iz koje
speleofauna (gr. spelaion, lat. fauna) se razvija ivo bie, a jaje i embrio-nalnu
ivotinjski svet koji ivi u peinama. kesicu samo kao pogodnu sredinu za razvoj
spelin svetski jezik, izraen prema volapi-ku, muke klice.
samo uproeniji. spermozoe (gr. sperma, zoon ivotinja) t. v.
spelovati (eng. spell) izgovarati, imenovati spermatozoe.
svako slovo za sebe pri itanju pojedinih rei, spermolit (gr. sperma lithos kamen) geol.
npr. re rad ako je napisana latinicom, okamenjeno seme.
speluje se: er, a, de. spermofite (gr. sperma, phyt6n biljka) pl. vot.
spelter (eng. spelter) trgovaki naziv za cink. v. spermatofite.
spelunka (lat. spelunca) peina, razbojniko spes (lat. spes) nada; in spe (lat. in spe) u
gnezdo; mraan i prljav stan, mrana i nadi.
prljava gostionica; kod nas: pelunka. specija (lat. species vrsta) farm. smesa od raznih
sperma (gr. sperma seme) 1. zool. ivotinjske i sastojaka koja slui kao lek.
oveje seme, gusta i beliasta semena specijal (lat. specialis) dobar poznanik,
tenost spolno zrelih mujaka koju pri poverljiva osoba, prisni prijatelj; vrsta
snoaju izbacuje ud i koja sadri sperma- velikih vinskih aa; naroito dobro pie
tozoe; 2. vot. seme. (vino, pivo); proizvod izuzetne kak-voe.
spermatida (gr. sperma zool. zrela spolna specijalan (lat. specialis) naroit, osoben,
elija iz koje postaje spermatozoon. poseban; odreen, taan, poblii; struan;
spermatin (gr. sperma) zool. semena materija. supr. generalan.
speciJalizaciJa 865 spirala
specijalizacija (nlat. specialisatio) posebno zlika koja sainjava vrstu ili rod; specifina
oznaavanje, ponaosobno oznaavanje, teina odnos izmeu teine nekog tela i teine
posebno izvoenje; struno usavravanje, iste zapremine vode, teina kubnog
struno spremanje i izuavanje (grane neke santimetra neke grae izmerena gramovima;
nauke, zanata i dr.); specijaliziranje. specifina toplota koliina toplote potrebna
specijalizirati (lat. specialis, fr. speciali-ser) da se prida jedinici mase nekog tela da bi se
naroito (ili: ponaosob) oznaiti (ili: zagrejale za 1 S, od 14,5 do 15,5; specifino
oznaavati, navoditi, navesti); specijalizirati sredstvo lek koji ima naroito dejstvo na neku
se usavravati se (u grani neke nauke, zanata bolest (npr. iva na sifilis, kinin na malariju
i dr.), struno izua-vati. itd.), ili koji naroito utie na neki organ
specijalizovati v. specijalizirati. (npr. digitalis na srce).
specijalije (lat. specialia) pl. naroite okolnosti, spianato (ital. spianato) huz. prosto,
blie okolnosti, pojedinosti, po-drobnosti. jednostavno, neizvetaeno.
specijalist (lat. specialis naroit) strunjak, epika (lat. spica) bog. klas.
onaj koji se posvetio iskljuivo jednoj grani spikato (ital. spicato) muz. jasno, naglaeno,
(umetnosti, nauke, zanata i sl.); naroito: razgovetno (kod pevanja).
lekar koji se posvetio jednoj grani medicine, spiker (eng. speaker) 1. govornik, predsednik
npr. specijalist za tuberkulozu, za unutranje Donjeg doma u engleskom parlamentu (zato
bolesti itd. to on uzima re u ime skuptine); 2. stalni
specijalitet (nlat. specialitas) 1. naroi-tost, govornik, objavljiva vesti i dr. na radiju i
osobenost, posebnost, svojstvo vrste, svojstvo televiziji.
rada; 2. struka, strunost; naroita grana neke spilom (gr. spiloma mrlja) med. mlade.
umetnosti kojoj se neko (specijalist) spilja v. pilja.
iskljuivo posveuje; 3. naroiti proizvod spin (eng. spin okretati se, vrteti se) sopstveni
neke fabrike, ija su spoljna i unutranja mehaniki momenat koliine kretanja
svojstva (sastav i oblik) uvek ista. elementarne estice ili atomskog jezgra.
specijalnost (lat. species) struka kojom se neko spina (lat. spina trn, bodlja) anat. (nlat. spina
posebno bavi; posebna vetina, spretnost. dorsalis) hrbat, kima, hrptenjaa.
specijes (lat. species) izgled, spoljanjost; spinalni (lat. spinalis) hrbatni, kimeni,
pojam; predstava; izgled, vid; vrsta (nekog hrptenjani; spinalna iritacija nadra-enost
rada); kat. osnovna raunska vrsta; dodatak, lene modine; spinalna punkcija v. pod
sastojak (leka, jela i sl.); med. meavina lumbalan; spinalni meningitis zapaljenje
isitnjenih biljnih delova. koaste opne lene modine; spinalni sistem
specijes fakti (lat. species facti) prav. izlaganje sistem lene modine, lena modina i njeni
injenica, injenino stanje. ivci.
specilum (lat. specillum) med. v. soida. spinel (fr. spinelle) min. ljubiastocrveni rubin.
specimen (lat. specimen) ogled, proba, ogled-ni spinet (ital. spinetto) muz. instrument sa icama
rad, probni rad, pokus, pokuaj, dokaz. u obliku trapezoida, pretea klavira.
specifikaciJa (nlat. specificatio) nabrajanje spinozizam filozofija Baruha Spinoze
pojedinosti, podroban (detaljan) opis, spisak (16321677), naroito njegov panteizam, po
svih pojedinanih predmeta koji spadaju kome su bog i priroda isto, jedno (deus sive
zajedno; posebno oznaenje. natura).
specifikovati (nlat. specificare) v. speci-ficirati. spinozist fil. pristalica spinozizma.
specifikum (nlat. specificum) naroito sredstvo, spinterizam (gr. spinther varnica, iskra)
osoben, siguran i celishodan lek za neku bacanje iskri, vrcanje varnica, bacanje
bolest. zrakova.
specificirati (nlat. specificare) naroito oznaiti spinteriskop (gr. spinther, skopeo gledam)
(ili: oznaavati), posebno navoditi, posebno aparat za posmatranje i ispitivanje alfa--
navesti, nabrojiti, poimence ili tano odrediti, zrakova (pronalazak eng. naunika
navesti (ili: navoditi) taku po taku, oznaiti Kruksa).
sve ponaosob, upojediniti, upojedinjavati. spinterometar (gr. spinther, metron mera,
specificitet (nlat. specificitas) specifi-na merile) sprava za merenje duine elektrinih
osobina, specifino svojstvo, specifian varnica.
sastav, osobenost, svojstvenost, npr. neke spirala (gr. speira savijutak, vijuga, lat. spira)
bolesti 1. zavojnica, loznica; 2. mat. kriva sa
specifian (nlat. specif icus) svojstven samo beskrajno mnogo zavojaka (ima: Arhime-
jednoj osobi ili stvari, koji njoj iskljuivo dova, hiperbolna, parabolna, logaritam-ska
pripada, osoben, naroit, odreen, itd. spirala); najobinija je valjana ili
opredeljen; specifina diferencija ra- cilindarska spirala ili zavojnica zvana jo i
loza; teh. lozasto zavijena opruga, lozasto
zajen feder; lozasto
55 Leksikon
spiralan 866
uvijena ica; 3. avaj, akrobacija koja se spirituoze (nlat. spirituosa) pl. pia koja sadre
sastoji u tome to se avion, pri spu-tanju, alkohola, alkoholna pia.
obre oko zamiljene vertikalne ose. spirituozo (ital. spirituoso) muz. sa duhom i
spiralan (gr. speira, lat. spira, nlat. spira-lis) arom, plameno, ivo; kon spirito.
lozast, uvijen kao pu ili kao zavr-tanj, spiritus (lat. spiritus dah; duh) disanje, dah;
zavojit, uvojit. ivotni dah, ivot; duh, dua, jak i
spirant (lat. spirans) gram. strujnik, produ-ni preduzimljiv duh; hem. alkohol, piritus;
suglasnik, suglasnik koji se moe proizvoditi spiritus agens (lat. spiritus agens) duhovni
sve dok nam traje daha; to su: f, s-z, -, h. (ili: glavni) pokreta, dua pokreta; spiritus
spirato (ital. spirato) trg. u prolom mesecu, u asper i spiritus lenis (lat. spiritus aspep,
proloj godini. lenis) u grkom jeziku grubi dah, glas h (') i
spiriloze (lat. spirilum dei. od spira za-vojnica, blagi dah (') na poetnom samoglasniku;
loznica) pl. med. bolesti koje izaziva bakterija spiritus movens (lat. spiri-tus movens) v.
spirilus. spiritus agens; spiritus rektor (lat. spiritus
spirilus (lat. spira zavojnica, loznica, dei. rector) oivljavajui duh, duhovna
spirillum) med. grupa bakterija, uvojica, ivotvorna sila, duh upravlja, duhovni
izazivaa raznih bolesti, naroito kolere. pokreta; bot. mirisava tvar u biljkama.
spiritizam (lat. spiritus duh, nlat. spiritis-mus) spirometar (lat. spirare disati, gr. metron
verovanje u duhove, verovanje da s one strane mera, merilo) sprava za merenje koliine
groba postoji svet duhova sa kojima se moe, udahnutog i izdahnutog vazduha.
pod izvesnim okolnostima (posredstvom spirohete (nlat. spirochaeta pl. med. jednoe-
stolia i naroitih posrednika medijuma), lina iva bia iz grupe bakterija spi-rila,
doi u dodir i op-titi. Spiritizam je, izazivai sifilisa (spirochaeta pallida) i dr.
polovinom XIX veka, doao iz Amerike u bolesti.
Evropu; up. okul-tizam. spisitas (lat. spissitas) med. gustoa, zgusnu-tost
tenih tela (usled ega postaju manje tena,
spiritist (nlat. spiritista) onaj koji veruje u npr. krvi).
postojanje duhova i u mogunost optenja s spisitudo (lat. spissitudo) med. v. spisitas.
njima. splanhnian (gr. splanchnon utroba, iznu-
spiritozo (ital. spiritoso) muz. v. spirituozo. trica, drob) utrobni, koji se tie utrobe,
spiritualan (lat. spiritualis) v. spirituelan. iznutrini, drobni.
spiritualizai (lat. spiritus duh) fil. metafizike splanhnografija (gr. splanchnon) opisivanje
shvatanje po kome je ono to postoji, u utrobe.
svojoj sutini, duhovne prirode, duhovna
supstancija sastavljena od du-hovnih bia, a splanhnologija (gr. splanchnon, logla nauka)
tela su samo predstave, ili prividi pojave nauka o utrobi, nauka o unutranjim
jedne iste duhovne stvarnosti; supr. organima.
materijalizam. splanhnopatija (gr. splanchnon, pathos
bolest) med. bolest utrobe.
spiritualizacija (nlat. spiritualisatio) 1. hen. splanhnoptoza (gr. splanchnon, ptosis pad)
pretvaranje u alkohol, izvlaenje alkohola; med. spadnutost utrobe.
2. fig. oduhovljavanje, pripisivanje duha, splenalgija (gr. splen slezina, algos bol) med,
tumaenje u duhovnom smislu. bol slezine; pr. splenalgian.
spiritualizirati (nlat. spiritualisare) 1. hem. splendidan (lat. splendidus) raskoan, sjajan,
pretvoriti (ili: pretvarati) u alkohol, velelepan; fig. dareljiv, izdaan; tip. sa
ualkoholiti, uiniti alkoholnim, izvui iz ega velikim proredima (slog).
alkohol; 2. fig. oduhoviti, oduho-vljavati, dati splenektomija (gr. splen slezina, ektome
emu duhovno obeleje, tumaiti u isecanje) med. operativne vaenje (ili:
duhovnom smislu. isecanje) slezine.
spiritualije (lat. spiritualia) pl. duhovne stvari, splenijum (gr. splenion zavoj, lat. splenium)
stvari vere; duhovna prava koja su vezana s med. oblog, obloga; up. kompres.
nekom crkvenom slubom (supr. temporalije). splenitis (gr. splen slezina) med. zapaljenje
spiritualisti (lat. spiritus) fil. pristalice, slezine, upala slezine.
predstavnici spiritualizma. splenografija (gr. splen, graphia opisivanje)
spiritualitet (nlat. spiritualitas) duhovnost, opis, opisivanje slezine.
duhovna priroda, duhovni ivot. splenologija (gr. splen, logia nauka) nauka o
spirituelan (fr. spirituel) bogat duhom, duhovit, slezini (deo anatomije).
otrouman; duhovni, bestelesni, natulni; splenomegalija (gr. splen, megas velik, me-gale
duhovniki, crkveni. velika, Mega veliko) med. uveanje slezine,
spirituozan (nlat. spnrituosis) koji ima u sebi naroito kod malarije.
alkohola, alkoholni (o piima). splin (eng. spleen, lat. splen) med. mrzovolja,
vrsta hipohondrije koja esto donosi oseanje
dodijalosti ivota, a obino se javlja kao
posledica dosade; zlovolja, neraspoloenje.
spodkju 867 cnpej
m
spodijum (gr. spodion metalni pepeo) hen. spora (gr. spora setva) bog. klica semena,
kotani ugalj, ugalj koji se dobiva pou- elija koja vri umnoavanje (kod biljki
gljavanjem kostiju; zbog velike upljika- bescvetnica).
vosti upotrebljava se za ienje eer-nog sporadi (gr. sporas gei. sporados rasut, ra-
soka; beli spodijum kotani pepeo. trkan, speiro sejem) pl. razasuta ostrva i
spodomant (gr. spodos pepeo, mantis pred- ostrvca.
skaziva, vraar, prorok) onaj koji prorie sporadian (gr. sporadikos rasut, ratr-kan,
iz pepela. pojedinaan; osamljen) razasut, rasturen po
spodomantija (gr. spodos, manteia predska- raznim oblastima, pojedinaan, usamljen;
zivanje, proricanje) proricanje iz pepela. sporadine bolesti one koje napadaju samo
spolije (lat. spolia) ia. u srednjem veku: znaci pojedince (za razliku od epi-deminih, koje
viteke asti (ma, tit, lem i dr.) koji su napadaju itave oblasti i narode).
se nosili pri sahranama i u drugim sporadinost (gr. sporadik6s), pojedina-nost,
sveanim prilikama. osamljenost, pojedinano javljanje,
spolijum (lat. spolium) plen, pljaka; naroito: povremeno javljanje.
zaplenjeno oruje i dr. kao znak pobede; sporangidija (gr. spora setva, angos sud,
prav. oduzimanje poseda; kod katolika: posuda) bog. semeni sudi; plodni ovojak
prav pape na prisvajanje imanja koja kod bescvetnica; matica-elija spora kod algi.
ostanu iza katolikog svetenika; akcio sporangija (gr. spora, angos) bot, v. sporangidija-
spolni (lat. actio spolii) prav. tuba kojom se sporno (ital. sporco, lat. spurcus) trg. = bruto.
trai da se odmah vrati ili naknadi ukradena sporogeneza (gr. spora setva, genesis
stvar. postanak, raanje) biol. umnoavanje putem
spongija (gr. spongos) zool. spuva, suner. spora; sporogonija.
spongioza (gr. spongos suner, lat. spongio-sus) sporogon (gr. spora, gdnos roenje, raanje)
med. sunerasta kopggana supstancija u bog. kod mahovina: plod koji stvara spore, a
kostima. koji se razvija iz oploenog jajeta arhe-
spongiozan (gr. spongos, lat. spongiosus) gonija, tj. enskih spolnih organa.
sunerast, spuvast, upljikav. sporogonija (gr. spora, gonos) biol. v.
spovgioliti (gr. spongos, lithos kamen) pl. geol. sporogeneza.
okamenjeni sunerasti korali. siorozoe (gr. spora, zoon ivotinja), pl. zool.
spovgozoe (gr. spongos, zoon ivotinja) pl. jednoeline praivotinje koje sive kao
zool. morski suneri. paraziti, gotovani, u drugim ivotinjama, a
spondaikus (lat. spondaicus) v. spondijakus. razmnoavaju se pomou spora snabdeve-nih
spondej (gr. spondeios, lat. spondeus) metr. ljuskom.
stihovna stopa od dva duga sloga: . sporofili (gr. spora, phyllon list) bog. listovi na
spondijakus (lat. spondiacus) hetr. heksame-tar kojima se razvijaju sporangije sa sporama.
ija je peta stopa spondej. sporofite (gr. spora, phyton biljka) bot.
spondilartroza (gr. spondylos prljen, ag-thron sporonoe biljke koje se razmnoavaju
zglob) med ukoenost zglobova kimenog pomou spora.
stuba. sport (lat. disportare raznositi, nlat. di-sportus
spondilitis (gr. spondylos, sphondylos prljen) raznoenje, eng. sport) igra, ala, provodnja
med. tuberkulozno zapaljenje prljena. u slobodnoj prirodi; naroito: sva ona
spondiloartrokace (gr. spondylos, arthron telesna vebanja za koja su potrebne snaga,
zglob, kakbn zlo) med. zagnojavanje, smelost, izdrljivost, okretnost i umenost
truljenje prljenova. (npr. jahanje, veslanje, , klizanje, lov,
spondilozoe (gr. spondylos, zoon ivotinja) pl. tranje, loptanje, rvanje, vebanje na
zool. v. vertebrata. naroitim spravama itd.).
spondilus (gr. spdndylos, sphondylos) anat. sportist (eng. sport) lice koje se bavi sportom.
prljen. sportsmen (eng. sportsman) onaj koji se bavi
spontav (lat. spontaneus) dobrovoljan, svoje- sportom, sportist; onaj koji se oduevljava
voljan, iz sopstvenih pobuda, iz vlastitih sportom.
pobuda; sam sobom postao, samonikao; sporulacija (gr. spora setva, nlat.
iznenadan; spontano iaenje ned. ia-enje sporulatio) biol. stvaranje spora, postajanje
usled nekog oboljenja zgloba, bez spoljnog spora, npr. kod bakterija.
uticaja; v. generacio ekvivoka. sprej (eng. spray) mlaz tenosti itrcan u
spontaneitet (lat. spontaneus) svojevoljnost, vazduh, gde se raspruje u vrlo sitne kapi;
dobrovoljnost, vlastita pobuenost, sopstvena naprava za itrcavanje tog mlaza;
pobuenost, pobuenost samim sobom, raspriva; tenost u toj napravi.
dobrovoljno odluivanje; samodelat-nost,
samoodreivanje; samoniklost; pojava bez
spoljnih i vidnih uzroka; fil. stvaranje (ili:
obrazovanje) iz sebe (supr. receptivitet);
sposobnost razuma da stvara sam pojmove (po
Kantu).
55*
sprinkler 868
stazis (gr. stasis) stajanje; stanovite, npr. ljava se za uviJanje okolade, aja, sapuna
filozofsko; med. zastoj sokova, naroito krvi itd.).
(koji obino dovodi do zgruavanja). stante (ital. stante) trg. ovoga meseca, tekueg
stazofobija (gr. stasis stajanje, phobos meseca.
strah) tih. bolestan strah da se ne moe drati stante pede (lat. stante pede) smesta, odmah, iz
uspravno. ovih stopa.
stakato (ital. staccato) muz. odseno, nevezano; stanum (lat. stannum) hen. kalaj, sjajan beo
up. ligato. metal, mekan i jako rastegljiv, atomska
stalagmit (gr. stalagma kap, kaplja) min. masa 118,69, redni broj 50, znak Sn.
kapljanik koji se slae na tlu kapanjem vode stanca (ital. stanza) 1. mesto prebivanja, soba,
sa tavana peine, kupasta ledena svea; supr. odaja; zidna slika kao sobni ukras (naroito
stalaktit. uvene Rafaelove zidne slike u vatikanskom
stalaktit (gr. stalazo kapljem, stalaktos dvoru); 2. kitica, strofa, naroito talijanska
kapljav, koji kaplje) min. kapljanik (ledena strofa (otava rima) koja se sastoji od osam
svea) koji visi sa tavana ili sa