Ogled o Vidovitosti

Ogled o vidovnjatvu i to je s tim u svezi
Posluaj moj savjet:

Ne ljubi toliko sunce niti zvijezde.
Doi, slijedi me dolje u tamno carstvo.
Goethe
U superpametnom, proteklom stoljeu, svim ranijima

usprkos, posvuda bivaju rehabilitirani ne toliko progna-
ni koliko izopeni duhovi, kao to je ve prije toga, u
ovih zadnjih 25 godina bila rehabilitirana magija. Moda
s pravom. Jer dokazi protiv njihove egzistencije bili su
dijelom metafiziki, a kao takvi stajali su na slabim no-
gama, dijelom empirijski, a oni ipak samo dokazuju da
u sluajevima gdje nije otkrivena nikakva sluajna ili na-
mjerno namjetena varka, ionako nije bilo nazono nita
to bi moglo djelovati posredovanjem refleksije svjetlo-
snih zraka na mrenici ili posredovanjem vibracija zraka
na timpanu. To govori ipak samo protiv nazonosti tijela.
Nitko, meutim, nije niti tvrdio da je ono tako prisutno
da bi njegovo pojavljivanje na reeni fiziki nain uki-
nulo istinitost neke duhovne pojave. Jer, zapravo ve u
pojmu duha lei da se njegova nazonost obznanjuje na
sasvim drugi nain nego nazonost tijela. to bi tvrdio
neki vidjelac, koji bi samog sebe ispravno shvatio i znao
izraziti, to bi bila puka nazonost neke slike u njegovu
gledajuem intelektu, potpuno nerazlikovana od slike
koja posredovanjem svjetla i njegovih oi biva izazvana
199
Arthur Schopenhauer
od tijela, a ipak bez zbiljske nazonosti takvih tijela; jed-

nako tako jest i glede ujne nazonosti umova, tono-
va i glasova, skroz i sasvim jednake vibrirajuem tijelu i
zraku, proizvedene u njegovu uhu, ali bez prisutnosti ili
kretanja takvih tijela.
Upravo u tome lei izvor nesporazuma koji se provlai
kroz sve iskaze o realnosti pojave duhova. Naime, poja-
va duha predstavlja se kao neka potpuno tjelesna pojava:
ona to ipak nije i ne treba biti. Ovo razlikovanje teko je
i zahtijeva struno znanje, upravo filozofsko i fizioloko
znanje. Jer tu je vano da se pojmi da neki uinak, jednak
uinku nekoga tijela, ne pretpostavlja nuno nazonost
nekoga tijela.
Prije svega moramo se osvrnuti unatrag i drati na umu
ono to sam ee iscrpno objanjavao (napose u svojoj
raspravi O stavku dovoljnog razloga takoer u raspravi O
gledanju i bojama te u Svijetu kao volji i predodbi): nae
vienje vanjskoga svijeta nije puko senzualno, nego je
poglavito intelektualno, to znai (objektivno reeno) ce
rebralno. Osjetila ne daju nikada vie od pukoga osjeta
u svom organu, dakle neku po sebi krajnje oskudnu tvar
iz koje tek razum primjenom njemu a priori svjesnog
zakona kauzalnosti i isto tako primjenom njemu a priori
usaenih formi prostora i vremena izgrauje ovaj tjele-
sni svijet. Poticaj za taj akt zrenja proizlazi, u budnom i
normalnom stanju, svakako od osjetilne zamjedbe ako je
ona uinak za koji razum postavlja uzrok. Zato, meu-
tim, ne bi bilo mogue da jednom i s druge strane, dakle
iznutra, iz organizma samog proizali podraaj dospije
do mozga i da ga on, kao i osjetilnu zamjedbu, obradi
posredovanjem njemu svojstvenih funkcija i primjereno
200
njegovu mehanizmu? Nakon te obrade nee se moi vie

raspoznati razliitost izvorne tvari.
Kod nekog eventualnog zbiljskog sluaja takve vrste
nastalo bi odmah pitanje: ne bi li i daljnji uzrok tako
proizvedene pojave trebalo traiti u nutrini organizma,
a ne negdje drugdje; ili: bi li ona pri iskljuenju svake
osjetilne zamjedbe ipak mogla biti izvanjska, koja tada,
naravno, ne bi djelovala fiziki ili tjelesno; i ako je tako,
kakav bi odnos mogla imati dana pojava spram sastava
tako udaljenog vanjskog uzroka, dakle, sadri li ona in-
dicije o tome da je u njoj izraena njegova bit. Prema
tome, i ovdje bismo, isto kao za tjelesni svijet, bili voeni
do pitanja o odnosu pojave i stvari po sebi. To je pak
transcendentalno stajalite od kojeg bi se moglo oekivati
da pojavi duha ne pridaje niti vie niti manje idealnosti
negoli tjelesnom svijetu, koji, kako je poznato, neizbje-
ivo podlijee idealizmu i zato vrlo zaobilazno moe biti
sveden na stvar po sebi, to znai istinski realno. Budui
da smo tu stvar po sebi spoznali kao volju, to daje povoda
da se predmnijeva da je ona moda takva u osnovi i tjele-
snim pojavama i pojavi duhova. Sva dosadanja objanje-
nja duhovnih pojava bila su spiritualistika: upravo kao
takva trpe ona Kantovu kritiku u prvom dijelu njegovih
Snovi vidovnjaka protumaeni snovima metafizike. Poku-
avam ovdje iznijeti jedno idealistiko objanjenje.
Nakon ovog preglednog i anticipirajueg uvoda u
istraivanja koja sada slijede kreem primjerenim, pola-
ganim korakom. Samo primjeujem da pretpostavljam
da je itatelju poznato stanje stvari na koje se ta istrai-
vanja odnose. Jer, dijelom, moja struka nije pripovjeda-
ka, dakle ne izlaem injenice, nego teoriju o njima; jer,
201
Arthur Schopenhauer
dijelom, morao bih napisati debelu knjigu ako bih htio

ponavljati sve magnetike povijesti bolesti, snovienja,
pojave duhova i tako dalje, koji lee u osnovi nae teme
kao materijal i ve su ispriani u mnogim knjigama; na-
pokon, nisam pozvan pobijati skepticizam ignorancije;
takvo superpametno vladanje dnevno sve vie gubi kredit
i uskoro e moi proi samo jo u Engleskoj. Tko danas
sumnja u injenice animalnog magnetizma i njegove vi-
dovitosti nije bez vjere nego nema znanja. Ali ja moram
vie, moram pretpostaviti poznavanje barem neke od
mnogih postojeih knjiga o vidovitosti ili obavijetenost
o tome s neke druge strane. Sam pak dajem citate koji
upuuju na takve knjige samo onda kada se tiu speci-
jalnih ili spornih toaka. U ostalome pretpostavljam da
moj itatelj, a zamiljam da me on ve inae poznaje, ima
povjerenje u mene te vjeruje da mi je, ako neto uzimam
kao vrsto stojee, onda to poznato iz dobrih izvora ili iz
vlastitog iskustva.
Ponajprije se, dakle, pita mogu li zaista u naem zor-
nom intelektu ili mozgu nastati zorne slike, sasvim jed-
nake onim slikama koje proizvodi na vanjska osjetila dje-
lujua nazonost tijela bez tog utjecaja. Na sreu, svaku
sumnju o tome oduzima nam jedna vrlo poznata pojava:
naime, san.
Nedostatak je osvjeenja ili potenja htjeti snove pro-
glasiti pukom igrom misli, pukim slikama fantazije; jer
oni su oito specifino razliiti od njih. Slike fantazije
slabe su, mutne, nepotpune, jednostrane i tako neposto-
jane da se slika neeg odsutnoga moe odrati nazonom
jedva nekoliko sekunda, i ak najivlja igra fantazije ne
moe se usporediti s onom kao rukom opipljivom zbi-
202
ljom koju nam izvodi san. Naa sposobnost predstavlja-

nja u snu nadmauje sposobnost nae snage uobrazilje
kao to nebo nadmauje zemlju; svaki zorni predmet ima
u snu neku istinu, potpunost, konzekventnu dosljed-
nost i svestranost sve do u najsluajnija obiljeja kao zbi-
lja sama, od koje fantazija ostaje udaljena kao nebo od
zemlje; zato bi nam ona pribavila najudesnije poglede
samo kada bismo mogli odabirati predmet naih snova.
Sasvim je krivo htjeti to objasniti time da su slike fanta-
zije ometane i oslabljene istovremenim utiskom realnoga
vanjskoga svijeta, jer i u najdubljoj tiini najtamnije noi
ne moe fantazija proizvesti nita to bi se na bilo koji na-
in pribliilo onoj objektivnoj zornosti i ivahnosti sna.
K tome su slike fantazije stalno proizvoene misaonim
asocijacijama ili motivima i praene su svijeu o njiho-
voj proizvoljnosti. San, naprotiv, stoji tu kao posve stran,
koji se namee kao vanjski svijet bez naeg sudjelovanja,
ak i protiv nae volje. Posve neoekivano njegovim do-
gaanjima, ak i najneznatnijim, udara ig objektivnosti
i stvarnosti. Svi njegovi predmeti pojavljuju se odreeno
i jasno, kao stvarnost, ne moda samo u odnosu prema
nama, dakle, ne plono jednostrano, ili samo u glavnoj
stvari i u opim crtama; nego tono je izveden sve do u
najmanje i najsluajnije pojedinosti i popratne okolnosti,
koje nas esto sprjeavaju i stoje nam na putu; tu baca
svako tijelo svoju sjenu, svatko pada tono sa svojom spe-
cifinom teinom i svaka zapreka mora biti odstranjena
upravo kao i u stvarnosti. Puna objektivnost sna poka-
zuje se nadalje u tome to su njegova dogaanja najee
protiv naeg oekivanja, esto protiv nae elje, ak esto
izazivaju nae uenje; djelujue osobe ponaaju se pre-
203
Arthur Schopenhauer
ma nama s nepristojnom bezobzirnou; uope, u snu

postoji potpuno objektivna dramatina ispravnost karak-
tera i radnji, to je izazvalo zgodnu primjedbu da je svat-
ko, dok sanja, neki Shakespeare. Jer ono isto sveznanje
u nama koje ini da u snu svako naravno tijelo djeluje
tono primjereno svojim bitnim osobinama, ini takoer
da svaki ovjek djeluje i govori sasvim primjereno svojem
karakteru. Dosljedno svemu tome, obmana koju izaziva
san tako je jaka da se sama zbilja, koja pri buenju stoji
pred nama, esto mora boriti i treba vremena prije ne-
goli doe do rijei da bi nas uvjerila o varljivosti sada ne
vie prisutnog nego puko bivega sna. Slino je i glede
pamenja, katkad se sumnja o tome jesu li neki beznaaj-
ni dogaaji bili sanjani ili su se zaista dogodili, naprotiv,
ako netko sumnja u to je li se neto dogodilo ili je on to
sebi umislio, onda sam na sebe baca sumnju: da li je pri
zdravoj pameti?
Sve to dokazuje da je san sasvim osebujna funkcija
naega mozga i da je sasvim razliit od puke snage uo-
brazilje i njezine ruminacije. I Aristotel kae: to enopnion
estin aisthema, tropon tina (somnium quodammodo sensum
est): de somno et vigilia, c. 2. Takoer ispravno i fino
primjeuje da u samom snu odsutne stvari predoujemo
i fantazijom. Odatle se moe zakljuiti da je tijekom sna
fantazija jo disponibilna, dakle nije sama medium ili or-
gan sna.
S druge strane, opet ima san neporecivu slinost s ludi-
lom. Naime, snivajuu svijest od budne svijesti poglavito
razlikuje nedostatak pamenja, ili tovie suvislog, osmi
ljenog povratnog sjeanja. Mi sanjamo sebe u udnova-
tim, upravo nemoguim poloajima i odnosima, a da
204
nam ne pada na pamet istraivati njihove relacije spram

odsutnoga te uzroke njihovih nastupanja; izvodimo nez-
grapne radnje jer ne pomiljamo na njima suprotne rad-
nje. Odavna mrtvi figuriraju u naim snovima kao jo
uvijek ivi jer se u snu ne sjeamo da su oni mrtvi. esto
se vidimo opet u odnosima koji su postojali u naoj ranoj
mladosti, okrueni tadanjim osobama, sve po starom;
jer zaboravljene su promjene i preokreti koji su se odonda
dogodili. ini se, dakle, zaista, da u snu pri djelatnosti
svih duhovnih snaga pamenje jedino nije disponibilno.
Na tome poiva slinost s ludilom, koje se, kako sam po-
kazao u Svijetu kao volji i predodbi, u biti svodi na iz-
vjesnu razorenost moi pamenja. S tog stanovita moe
se, dakle, san oznaiti kao kratkotrajno ludilo, ludilo kao
dugotrajni san. U svemu, dakle, u snu je zrenje nazo
ne realnosti potpuno savreno i ak minuciozno; na je
vidokrug, pak, jako ogranien ako samo malo dolazi do
svijesti ono odsutno i prolo, ak i fingirano.
Kao to svaka promjena u realnom svijetu moe na-
stupiti samo slijedom neke njoj prethodee, slijedom nje-
zina uzroka, tako je i ulazak svih misli i predodbi u nau
svijest uope podvrgnut stavku o razlogu; odatle takve
moraju biti izazvane izvanjskim utiskom na osjetila, ili,
pak, prema zakonima asocijacije nekom njima pretho-
deom milju; inae ne bi mogle nastupiti. Ovom stavku
o razlogu kao beziznimnom naelu ovisnosti i uvjetova-
nosti svih ma kako za nas nazonih predmeta, moraju,
dakle, na neki nain biti podvrgnuti i snovi glede njihova
nastupa; samo, jako je teko doznati na koji su nain oni
njemu podvrgnuti. Jer karakteristika je sna njegova bit-
na odreenost spavanjem, to jest dokinuta je normalna
205
Arthur Schopenhauer
djelatnost mozga i osjetila: tek kad ta djelatnost prestane,

moe nastupiti san; upravo tako kao to se slike laterne
magike mogu pojaviti tek kad je prestalo osvjetljavanje
sobe. Prema tome, nastup, s njime i tvar sna, nee najpri-
je biti privedeni vanjskim osjetilima. Pojedini sluajevi,
ako su pri lakom drijemeu vanjski tonovi pa i mirisi jo
prodrli u senzorij i utjecali na san, to su specijalni slua-
jevi i njih ovdje ostavljam po strani. Ali jako je vano da
snovi nisu izazvani niti asocijacijom misli. Jer oni nastaju
usred dubokog spavanja, onog zapravo mirovanja mozga
koje prema svim uzrocima moemo uzeti da je, dakle,
kao potpuno bez svijesti; prema tome ovdje otpada ak
i mogunost mislenih asocijacija; ili se one javljaju pri
prijelazu iz budnog stanja u san, dakle pri uspavljivanju;
one ne izostaju zapravo nikada i daju nam tako priliku
da se sasvim uvjerimo da nisu ni s kakvom asocijacijom
skopane s budnim predodbama, nego ostavljaju nedir-
nutima njihovu nit, da bi svoju tvar i povod uzeli sasvim
negdje drugdje, ne znamo gdje. Ove prve slike sna, ono-
ga koji se uspavljuje, naime, to se dade lako promatra-
ti, uvijek su bez bilo kakve sveze s mislima s kojima je
usnuo, one su ovima tako napadno heterogene da izgleda
kao da su namjerno izmeu svih stvari na svijetu upravo
izabrale ono na to smo ponajmanje mislili; zato se ono-
me koji o tome razmilja namee pitanje: odakle izbor i
sastav mogu biti odreeni?
Oni se osim toga razlikuju po tome to ne predstavlja-
ju nikakvo povezano dogaanje niti mi sami kao djelatni
u tome nastupamo kao u drugim snovima; nego su oni
isto objektivni igrokaz koji se sastoji od pojedinanih
slika koje pri uspavljivanju iznenada nadolaze ili su to
206
pak vrlo jednostavni dogaaji. Budui da esto odmah

nakon toga dolazimo u budno stanje, moemo se savre-
no uvjeriti da oni s netom prije toga prisutnim mislima
nikada nemaju ni najmanje slinosti, najudaljenije analo-
gije ili neki drugi odnoaj prema njima; naprotiv one nas
iznenauju svojim sasvim neoekivanim sadrajem, koji
je naem prethodnom misaonom tijeku isto tako stran
kao bilo koji predmet stvarnosti koji u budnom stanju
iznenada stupa u nau zamjedbu na najsluajniji nain,
koji esto izgleda tako izdaleka dovuen i izabran tako
udesno i slijepo kao da je odreen lutrijom ili kockom.
Nit, dakle, koju nam stavak o razlogu daje u ruke ini
se kao da je ovdje odrezana na oba kraja, i na unutarnjem
i na vanjskom. Samo to nije mogue, nije pomislivo.
Nuno mora biti nazoan bilo kakav uzrok koji dovo-
di one likove u snu i njih sveudiljno odreuje; iz njega
se mora tono dati objasniti zato se na primjer meni,
koji sam do trenutka uspavljivanja bio zaokupljen sasvim
drugim mislima, sada odjednom predstavlja cvatue, vje-
trom lagano pokretano stablo i nita drugo, drugi put
pak djevojka s koarom na glavi, drugi put opet neki voj-
nici i tako dalje.
Dakle, pri nastajanju snova, pri uspavljivanju ili u ve
nastupljenom snu, mozgu, tom jedinom sjeditu i orga-
nu svih predodbi, biva odrezan podraaj i izvana, osjeti-
lima, i iznutra, mislima. Zato nam ne preostaje nikakva
druga predmnijeva nego da on dobiva neki isto fizio-
loki podraaj iz nutrine organizma. Utjecanju toga do
mozga otvorena su dva puta; put od ivaca i put od sudo-
va. ivotna se snaga tijekom sna, to znai obustavljanja
svih animalnih funkcija, posve bacila na organski ivot,
207
Arthur Schopenhauer
i sama je pod nekim smanjenjem disanja, pulsa, topline

i gotovo svih sekrecija, poglavito polaganom reproduk-
cijom, zaokupljena uspostavljanjem svega potroenoga,
ozdravljenjem svega povrijeenoga i odstranjenjem svih
urezanih neurednosti. Zato je san vrijeme tijekom ko-
jega vs naturae medicatrix u svim bolestima dovodi do
iscjeliteljskih kriza u kojima se izboruje odluna pobjeda
nad prisutnim zlom i nakon kojeg se bolesnik olakano
i veselo budi sa sigurnim osjeajem nadolazeeg ozdrav-
ljenja. Ali i u zdravih ini on isto, samo u nejednako ma-
njem stupnju na svim tokama gdje je to nuno. Zato i
zdravi pri buenju ima osjeaj oporavka i obnove: napose
u snu mozak dobiva svoju prehranu, to je u budnom
stanju neizvedivo; posljedica je toga ponovno uspostav-
ljena jasnoa svijesti. Sve te operacije stoje pod vodstvom
i kontrolom plastikoga ivanog sustava, dakle, sveukup
nih velikih ganglija ili ivanih vorova koji su uzajamno
povezani u itavoj duini trupla kroz vodee ivane sno-
pove i sainjavaju simpatiko veliko ivano vorite ili
unutarnje ivevlje. Ono je od vanjskog ivanog vori-
ta, mozga, koji je zaduen iskljuivo za voenje svojih
vanjskih odnosa te ima jedan na van upravljeni ivani
aparat i kroz njega izvedene predodbe, sasvim odvojeno
i izolirano tako da u normalnom stanju njegove operacije
ne dospijevaju do svijesti, ne bivaju zamijeene.
U meuvremenu ima on ipak neku posrednu i slabu
vezu s cerebralnim sustavom kroz tanke i anastomizirane
ivce: njihovim putem pri abnormnim stanjima, ili ak
pri ozljedi unutranjih dijelova, biva u izvjesnom stup-
nju probijena ona izolacija po kojoj takvi, mutnije ili ja-
snije, prodiru u svijest kao bol. Naprotiv u normalnom
208
i zdravom stanju tim putem od dogaanja i pokreta u

tako sloenoj i djelatnoj radionici organskog ivota, od
lakega ili oteanog njegova nastavka, dospijeva u sen-
zorij samo krajnje slab, izgubljen odjek: ovaj uope nije
zamijeen u budnom stanju, gdje je mozak potpuno za-
poslen u svojim vlastitim operacijama, dakle primanjem
vanjskih utisaka, zrenjem i miljenjem, nego ima najvie
neki tajan i nesvjestan utjecaj iz kojega nastaju one pro-
mjene raspoloenja o kojima se ne moe poloiti raun iz
objektivnih razloga. Pri uspavljivanju ipak, gdje vanjski
utisci i pokretljivost miljenja prestaju djelovati, u nutrini
senzorija postupno odumiru, tu bivaju oni slabi utisci,
koji se na posredan nain uzdiu iz unutranjeg ivanog
vorita organskog ivota, isto tako biva osjetljiva svaka
mala modifikacija krvnog optoka koja se priopuje sudo-
vima mozga kao to svijea poinje sjati kad nastupi su-
mrak, ili kako to nou ujemo ubor izvora koji dnevna
buka ini nezamjetljivim. Utisci koji su previe slabi da
bi mogli djelovati na budni mozak, to znai na djelatni
mozak, mogu, kada je njegova vlastita djelatnost isklju-
ena, proizvesti tihi podraaj njegovih pojedinih dijelova
i njihovih predodbenih snaga.
To je tako kao to harfa od nekog tueg tona ne odje-
kuje dok se na njoj samoj svira, ali zacijelo ona odjekuje
onda kad samo visi.
U tome, dakle, mora leati uzrok nastanka i, njihovim
posredovanjem, sveudiljnog poblieg odreenja onih pri
uspavljivanju nastupajuih snovitih likova, i ne manje
uzrok onih snova koji imaju dramatinu svezu, a izdiu
se iz apsolutnog mentalnog mira dubokoga sna; samo to
je za njih potreban znatno jai podraaj jer oni nastupa-
209
Arthur Schopenhauer
ju kad je mozak ve u dubokom miru i sasvim predan

svojoj prehrani; zato upravo ti sni u pojedinim, vrlo rijet-
kim sluajevima imaju profetsko ili fatidikno znaenje i
Horacije kae sasvim ispravno: post mediam nostem, cum
somnia vera.
Jer posljednji jutarnji snovi u tom su pogledu sasvim
jednaki snovima pri uspavljivanju ako odmoren i zasien
mozak biva opet lako podraljiv.
Dakle, to su slabi odjeci iz radionice organskog ivota
koji prodiru u djelatnost mozga koji pada u apatiju ili
joj je ve predan. Stoga oni slabo podrauju djelatnost
mozga, osim toga podrauju je neobinim putem i s dru-
ge strane negoli u bdijenju: iz njih ipak mora ona, jer je
svim drugim poticajima pristup zatvoren, uzeti povod i
tvar za svoje snovite likove, ma kako heterogeni ovi i bili
takvim utiscima. Jer kao to oko mehanikim potresom
ili unutarnjom ivanom konvulzijom moe dobivati
osjete svjetla i svijetljenja koji su potpuno jednaki osje-
tima prouzrokovanim vanjskim svjetlom; kao to katkad
uho zbog abnormnih dogaanja u svojoj nutrini uje to-
nove svake vrste; kao to mirisni osjet bez vanjskih uzroka
osjea sasvim specifino odreene mirise; kao to i okusni
ivci bivaju na analogan nain aficirani; kao to, dakle,
svi osjetni ivci mogu biti i iznutra i izvana podraeni za
svoje svojstvene osjete, isto tako moe i mozak biti po-
buen podraajima koji dolaze iz nutrine organizma da
izvede svoju funkciju zrenja likova koji ispunjavaju pro-
stor. Tamo tako nastale pojave ne mogu biti razlikova-
ne od onih pojava pobuenih zamjedbama u osjetilnim
organima koje bivaju izazvane vanjskim uzrocima. Kao
to, naime, eludac sve to moe svladati prerauje na
210
svoj nain kroz probavni trakt u tvar koja se vie ne moe

prepoznati, isto tako reagira i mozak na sve do njega do-
spjele podraaje na nain njemu svojstvene funkcije. Ova
se sastoji ponajprije u nabaaju slika u prostoru, koji je
njegova forma zrenja prema svim trima dimenzijama, za-
tim u njihovu pokretanju u vremenu i kroz nit vodilju
kauzaliteta, koji su takoer funkcije njegove njemu svoj-
stvene djelatnosti. Jer u svako doba on e govoriti svojim
vlastitim jezikom; tim jezikom stoga on interpretira i one
slabe utiske koji mu nadolaze iz nutrine tijekom sna, isto
kao i one jake utiske koji dolaze izvana i odreeni su u
bdijenju na pravilan nain; i oni mu slabi utisci, dakle,
daju materijal za slike koje su potpuno jednake slikama
koje nastaju na poticaj vanjskih osjetila, iako izmeu obi-
ju vrsta poticajnih utisaka jedva moe biti neke slinosti.
Ali njegovo ponaanje pri tome moe se usporediti s glu-
him koji iz nekih u njegovo uho dospjelih vokala sastav-
lja neku cijelu iako krivu frazu, ili ak s nekim luakom
koga neka sluajno izabrana rije dovodi do divljih, nje-
govim fiksnim idejama odgovarajuih fantazija. Na svaki
nain to su oni slabi odjeci izvjesnih dogaaja u nutrini
organizma koji, diui se k mozgu, daju povod njegovim
snovima; ovi bivaju stoga specijalno odreeni vrstom uti-
saka ako su im oni barem natuknuli da e biti, ma koliko
razliiti bili, ipak njima odgovarajui nekako analogno
ili barem simboliki, i to najtonije onima koji tijekom
dubokog sna mogu pobuditi mozak; jer takvi, kako je
reeno, moraju biti ve znatno jai. Budui da nadalje
ovi unutarnji dogaaji organskog ivota utjeu na zahva-
anje vanjskoga svijeta odreenim senzorijem isto tako
na nain njemu tu i izvanjski, bivaju na taj nain u nje-
211
Arthur Schopenhauer
mu nastali zorovi sasvim neoekivani i njegovim netom

jo prisutnim misaonim tijekovima mogu biti potpuno
heterogeni i tui likovi; to imamo prilike promatrati pri
uspavljivanju i skorom ponovnom buenju.
itavo ovo raspravljanje ui nas da isprva ne znamo
nita vie nego najblii uzrok nastupanju sna ili poticaj
na njega koji po sebi samom mora biti toliko heterogen
da za nas ostaje tajnom vrsta njegove srodnosti. Jo zago-
netniji je fizioloki dogaaj u mozgu samom, od ega se
sastoji zapravo sanjanje. Spavanje je, naime, mirovanje
mozga, san je pak izvjesna njegova djelatnost: zato mo-
ramo, da ne bi nastalo proturjeje, ono proglasiti samo
relativnim, a ovo nekako limitirano i parcijalno. No, ne
znamo u kojem je smislu to tako, je li tako u dijelovima
mozga, ili u stupnju njegova podraaja, ili u vrsti njegova
unutarnjeg kretanja, i ime se ono zapravo razlikuje od
budnoga stanja. Nema nijedne duhovne snage koja se u
snu ne bi pokazala djelatnom; ipak tijek sna i nae po-
naanje u njemu esto pokazuju iznimno malo rasudne
snage, osobito, kako je ve reeno, u pamenju.
Glede naega glavnog predmeta stoji injenica da ima-
mo neku mo zornog predoivanja predmeta koji ispu-
njavaju prostor za primanja tonova i glasova svake vrste,
a oboje bez izvanjskog poticaja osjetilnih zamjedbi, koje,
naprotiv, naem budnome zrenju pruaju poticaj, tvar ili
empirijsku osnovu, ali s njom zato nisu nikako identi-
ni, jer je ova sasvim intelektualna, a ne puko senzualna
kao to sam to ee prikazao i o tome ve naveo glav-
no. Ova injenica ne podlijee nikakvoj sumnji i mora-
mo je vrsto prihvatiti: jer ona je prafenomen na koji
upuuju sva naa daljnja objanjenja ako je ona jo dalje
212
proirena djelatnost oznaene moi. Za njezino imenova-

nje najznakovitiji izraz bio bi izraz koji su koti izabrali
za posebnu vrstu njegova oitovanja ili primjene, voeni
ispravnim osjeajem koji podaruje najvlastitije iskustvo:
to se zove: second sight drugo lice. Jer ovdje razmatra-
na sposobnost sanjanja jest doista drugo lice, naime, ne
kao prvo vanjskim osjetilima posredovana mo zrenja, ali
njegovi su predmeti ipak, prema vrsti i formi, isti kao i
predmeti prvoga; odatle se moe zakljuiti da su oni isto
kao ovi neka funkcija mozga.
Onaj kotski naziv, dakle, najpristalije bi oznaivao
itav rod ovdje pripadnih fenomena i svodio na jednu
osnovnu mo; budui da je, pak, pronalaza naziva pri-
mijenio naziv za oznaku nekog posebnog, rijetkog i kraj-
nje udesnog oitovanja one moi, ne smijem, ma kako
bih to rado uinio, rabiti taj naziv da njime oznaim itav
rod onih nazora ili tonije njihovu subjektivnu mo koja
se u svima njima oituje. Ne preostaje mi za to nikakav
pristaliji naziv nego organ sna. On itav nain zrenja,
o kojem se govori, oznaava onim oitovanjem koje je
svakome poznato i uhodano. Dakle, njime u se posluiti
za oznaavanje izloene moi zrenja koja je neovisna o
vanjskom utisku na osjetila.
Predmete koje nam taj organ sna u obinom snu izvo-
di navikli smo promatrati kao posve iluzorne: jer pri bu-
enju oni iezavaju. Meutim, nije uvijek tako i glede
nae teme vrlo je vano tu iznimku spoznati iz vlastitog
iskustva, to bi moda svatko mogao ako bi primjereno
pazio na to. Postoji, naime, neko stanje u kojemu, dodu-
e, spavamo i sanjamo, ali ipak sanjamo samo zbilju koja
nas okruuje. U tom stanju vidimo tada nau spavaonicu
213
Arthur Schopenhauer
sa svime to je unutra, bivamo svjesni moebitnih ljudi

u njoj, znamo za sebe, kako smo u krevetu, sve ispravno
i tono. Pa ipak, spavamo vrsto zatvorenih oi; sanja-
mo: samo ono to sanjamo istinito je i zbiljsko. To nije
drukije nego kao da je naa lubanja postala providnom
tako da vanjski svijet dolazi do mozga izravno i nepo-
sredno umjesto zaobilazno kroz uska vrata osjetila. To
je stanje mnogo tee razlikovati od budnoga stanja nego
od obinog sna; jer pri buenju iz njega nema nikakva
preoblikovanja okoline, dakle, nema nikakve objektiv
ne promjene. No, budui da je buenje jedino izmeu
budnosti i sna, ono ovdje pripada njegovoj objektivnoj i
glavnoj polovici. Naime, pri buenju iz takva sna dogaa
se s nama samo subjektivna promjena koja se sastoji od
toga da iznenada osjetimo neku preobrazbu organa nae
zamjedbe; ona je ipak samo tiho osjetljiva i moe, jer nije
praena nikakvom objektivnom promjenom, lako ostati
nezamijeena. Zbog toga ti sni koji predstavljaju zbilju
bivaju spoznati najee samo onda kada se u njih upliu
likovi koji njima ne pripadaju i zato pri buenju nesta-
ju. Dogaa se to takoer i onda kada takav san bude jo
vie potenciran, o emu u odmah progovoriti. Opisani
nain snivanja jest ono to se naziva budnim sanjanjem;
ne moda zato to bi to bilo neko srednje stanje izmeu
sna i jave, nego zato to moe biti oznaeno kao budnost
u snu samom. To bih radije nazvao istinskim snivanjem.
Dodue, mi to primjeujemo najee samo rano ujutro
i naveer neko vrijeme nakon uspavljivanja; tako bude
samo zbog toga to san nije bio dubok, a buenje pak na-
stupa tako da ostaje sjeanje na sanjano. Sigurno nastupa
takvo snivanje mnogo ee tijekom dubokog sna, a pre-
214
ma pravilu da je mjesear toliko vidovitiji koliko dublje

spava. Ali od toga ne ostaje nikakvo sjeanje. Naprotiv,
kad je takvo snivanje nastupilo pri lakemu snu, neto se
takvo dogaa, a moe se objasniti time da ak iz magne-
tikog sna, ako je bio sasvim lagan, iznimno moe prijei
neko sjeanje u budnu svijest. Jedan takav primjer nalazi
se u Kiefersovu Arhivu za ivotinjski magnetizam. Prema
njemu, ostaje sjeanje na takve neposredno objektivno
istinite snove samo onda ako su nastupili u laganu snu,
na primjer ujutro kad se iz njega moemo neposredno
probuditi.
Ta vrsta sna, kojemu je svojstveno to da se sanja naj-
blia nazona stvarnost, biva katkad jo zagonetnija time
to se vidokrug onoga koji spava jo proiri tako da do-
pire izvan spavaonice time to zastori na prozorima ili
ormari prestaju biti zaprekom za vienje i sasvim se jasno
zamjeuje ono to lei iza njih: dvorite, vrt ili ulica s ku-
ama nasuprot. Nae uenje nad tim smanjit e se ako
pomislimo na to da takvo vienje nije fiziko vienje,
nego puko sanjanje onoga to je tada doista tu, dakle da
je to neko istinito sanjanje, neka zamjedba organom sna
koji kao takav nije vezan uz uvjet neprekinutog prolaska
svjetlosnih zraka. Lubanja je bila, kako je reeno, prvi
rastavni zid kroz koji je najprije nezaprijeeno prola ta
udesna vrsta zamijeivanja; ako se ona jo povea, onda
ni zastori, ni vrata ni zidovi vie ne predstavljaju nikakvu
granicu. Kako to, meutim, nastaje duboka je tajna:
ne znamo nita vie nego da se tada istinito sanja, dakle,
da zamjedba nastaje organom sna. Tako daleko ide ova
za nae razmatranje elementarna injenica. Ako bi njezi-
no objanjenje bilo mogue, mi mu moemo pridonijeti
215
Arthur Schopenhauer
ponajprije sabiranjem svih s tim skopanih fenomena i

onda njihovim stupnjevitim sreivanjem, s namjerom da
upoznamo njihovu meusobnu svezu i u nadi da emo
time moda jednom stei poblii uvid u njih same.
U meuvremenu e i onome koji nema nikakva vla-
stita iskustva biti opisana zamjedba organom sna neo-
borivo uvjerljiva prema spontanom, pravom somnam-
bulizmu ili mjesearstvu. Sasvim je izvjesno da oni koji
imaju tu bolest vrsto spavaju i da oima jednostavno ne
mogu gledati; ipak oni u svojoj najblioj okolini zamje-
uju sve istinito, izbjegavaju svaku zapreku, idu dalekim
putevima, penju se nad najopasnijom provalijom, idu po
najuim stazama, izvode daleke skokove, a ne promauju
cilj; isto tako neki od njih u snu obavljaju svoje dnevne
kune poslove tono i ispravno, drugi pak koncipiraju i
piu bez greke. Na isti nain mjeseari koji su umjetno
dovedeni u magnetian san zamjeuju svoju okolinu, i,
ako bivaju vidoviti, zamjeuju ak i ono najudaljenije.
Nadalje, nedvojbeno je iste vrste i zamjedba koju izvje-
sni prividno mrtvi imaju o svemu to se oko njih zbi-
va dok lee ukoeni i nesposobni da se pomaknu: i oni
sanjaju svoju sadanju okolinu, dovode je sebi u svijest
nekim drugim putem, a ne osjetilnim. Jako se nastojalo
ui u trag fiziolokom organu ili sjeditu takve zamjed-
be, ali u tome se do sada nije uspjelo. Neosporivo je da
vanjska osjetila sasvim obustavljaju svoju funkciju kad je
mjesearsko stanje potpuno prisutno te da tada i najsub
jektivnije od tih osjetila, tjelesni osjeaj, posve nestaje
tako da su se izvodile i najbolnije kirurke operacije za
vrijeme magnetikog sna, a da pacijent ne oda bilo kakvu
zamjedbu o tome. Mozak je, ini se u tom stanju najdub
216
ljeg spavanja potpuno nedjelatan. To je, pored izvjesnih

izjava i iskaza mjeseara, izazvalo hipotezu o tome da se
mjesearsko stanje sastoji u potpunom depotenciranju
mozga i skupljanju ivotne snage u simpatikim ivci-
ma, pa njihovi vei spletovi, naime plexus solaris, bivaju
pretvoreni u senzorij i namjesniki preuzimaju funkciju
mozga, koju izvode bez pomoi vanjskih osjetila i ipak
beskonano savrenije nego mozak. Ta hipoteza, koju je,
mislim, prvi postavio Reil, nije bez vjerojatnosti i uiva
odonda veliki ugled. Njezin glavni oslonac ostaju iskazi
gotovo svih vidovitih mjeseara da tada njihova svijest
ima sjedite u podruju srca, gdje se njihovo miljenje i
zamjeivanje odvija tako kao to se inae odvija u glavi.
Ipak drim da to nije mogue. Neka se promotri samo
srani splet, ovaj cerebrum abdominale: kako je malena
njegova masa i kako je krajnje jednostavna njegova struk-
tura, koja se sastoji iz prstenova ivane supstancije pored
nekih lakih oteklina. Kad bi takav organ bio sposoban
izvoditi funkcije zrenja i miljenja, to bi oborilo inae
posvuda vaei zakon: natura nihil facit frustra. Jer emu
bi tada sluila tako dragocjena, u veine tri funte, a u
pojedinaca i etiri, pet funti teka, dobro uvana masa
mozga, sa svojom tako umjetnom strukturom dijelova?
Njegova kompliciranost tako je intrigantna da je potreb-
no vie sasvim razliitih naina razlaganja i estih ope-
tovanja da bi se samo razumjela sveza konstrukcije toga
organa i da bi se mogla sainiti prihvatljivo jasna slika o
udesnom obliku i povezanosti njegovih brojnih dijelo-
va. Kao drugo, valja promisliti to da se koraci i pokreti
mjeseara najveom brzinom i tonou prilagouju naj-
blioj okolini, koju on zamjeuje samo organom sna, pa
217
Arthur Schopenhauer
se on najokretnije, a kako to ne bi mogao nitko budan,

u trenu izmie svakoj zapreci i istom vjetinom uri se k
svome cilju. Ali motoriki ivci izviru iz lene modine,
koja kroz medulla oblongata stoji u svezi s malim moz-
gom, regulatorom kretanja, a ovaj pak stoji u svezi s veli-
kim mozgom, mjestom motiva koji su predodbe. Tako
onda biva mogue da se pokreti trenutanom brzinom
prilagouju ak najpovrnijim zamjedbama. Kada bi,
meutim, predodbe, koje kao motivi imaju odreivati
pokrete, bile prebaene u splet trbunih ganglija a tom
je spletu samo zaobilazno mogua teka, slaba i posredna
komunikacija s mozgom (zato u zdravom stanju nita ne
osjeamo od itavog tako jakog i neumornog djelovanja
naeg organskog ivota) kako bi tako nastale predod-
be, i to munjevitom brzinom, mogle upravljati opasnim
koracima mjeseara?
Uostalom, usput reeno, da mjesear bez greke i bez
straha prolazi najopasnijim putevima, kako ne bi mogao
nikad u budnom stanju, objanjivo je time to njegov
intelekt nije posve i uobiajeno djelatan nego samo jed-
nostrano djelatan, i to toliko koliko zahtijeva upravljanje
njegovim koracima; pri tome refleks biva eliminiran i s
njim svako oklijevanje i kolebanje.
Napokon, o tome da su barem snovi funkcija mozga
daje nam ak faktinu sigurnost sljedea injenica tu i-
njenicu navodi Treviranus (O pojavama organskog ivota)
prema Pierquinu: Kod jedne djevojke, ije su kosti lu-
banje od crvotoine dijelom bile tako razorene da je mo-
zak leao sasvim ogoljen, podizao se pri budnom stanju i
opadao je pri spavanju. Pri ivahnim snovima dolazilo je
do turgora. Od sna je mjesearstvo oito razliito samo
218
po stupnju: i njegove zamjedbe dogaaju se organom sna:

on je, kako je reeno, neposredno istinito sanjanje.
Moglo bi se, meutim, ovdje osporavanu hipotezu
modificirati tako da splet trbunih ganglija ne postaje
sam senzorij nego da samo preuzima ulogu vanjskog oru-
a, dakle ovdje stupa na mjesto depotenciranih osjetilnih
organa; time izvana prima utiske i predaje ih dalje mozgu,
koji ih obrauje primjereno svojoj funkciji, samo to iz
toga vanjski svijet isto tako shematizira i izgrauje jedna-
ko kao inae iz zamjedbi u osjetilnim organima. Samo, i
ovdje se ponavlja potekoa glede munjevitog predavanja
utiska mozgu koji je odluno izoliran od ovog unutarnjeg
ivanog sredita. Ali solarni pleksus po svojoj je strukturi
isto tako nepodoban da bude organ vida ili sluha, ili ak
miljenja; osim toga posve je odsjeen od utisaka svjetla
jednim debelim pregradnim zidom od koe, masti, mii-
a, peritoneuma i utrobe.
To to mjeseari najee (kao v. Helmont) govore da
se njihovo gledanje i miljenje odvija u podruju trbuha,
ne smijemo odmah uzeti da to objektivno i vrijedi; jo i
manje stoga to neki mjeseari to izriito nijeu: na pri-
mjer poznata Augusta Mller iz Karlsruhea navodi da ne
vidi sranim spletom nego oima, no kae ipak da najvie
mjeseara gleda sranom udubinom. A na pitanje: Moe
li i miljenje biti presaeno u sranu udubinu? ona od-
govara: Ne, ali moe to biti snaga vienja i sluanja.
Tome odgovara iskaz jedne druge mjesearke koja na pi-
tanje: Misli li ti itavim mozgom ili samo jednim nje-
govim dijelom? odgovara: itavim mozgom i budem
jako umorna. Iz svih iskaza mjeseara ini se da proizlazi
da poticaj i materijal za zornu djelatnost njihova mozga
219
Arthur Schopenhauer
ne dolazi kao u budnom stanju izvana i osjetilima, nego,

kako je ve pokazano, za snove dolazi iz nutrine organiz-
ma, u emu su supredvodnici i upravljai, kako je pozna-
to, veliki spletovi simpatikih ivaca koji stoga, s obzirom
na ivanu djelatnost, zastupaju i reprezentiraju itav or-
ganizam, osim cerebralnog sustava. To se dade usporediti
s time to mi mislimo da bol u nozi osjeamo u njoj, ali
uistinu tu bol osjeamo samo u mozgu jer bol nestaje im
je ivani vod do njega prekinut. Zato je obmana to to
mjeseari priaju da gledaju podrujem trbuha, dapae
da tako itaju, ili u rjeim sluajevima da ak prstima ili
vrkom nosa obavljaju tu funkciju.
Jer ma koliko osjeali ivanu senzibilnost takvih
dijelova uveanom, vienje u pravom smislu, to znai
posredovanjem svjetlosnih zraka, biva u organima koji
nemaju nikakva optikog aparata ak i kad nisu, kao to
jesu, pokriveni debelim ljuturama, nego uope ne mogu
biti dostupni svjetlosti. Nije u onoj jabuici samo visoka
senzibilnost mrenice, koja je ini podobnom za gleda-
nje, nego je u njoj takoer nadasve umjetniki i sloeni
optiki aparat. Fiziko vienje zahtijeva, naime, ponaj-
prije neku za svjetlo senzibilnu plohu, ali onda i to da
posredovanjem pupile, zjenice i medije, koji lome svje-
tlost u beskrajno umjetnike i kombinirane providnosti,
razmaknute svjetlosne zrake opet skuplja i koncentrira
tako da nastaje slika, tonije ivani utisak koji tono od-
govara vanjskom predmetu. Jedino time bivaju razumu
podastrti suptilni podaci iz kojih on onda intelektualnim
procesom, koji nastaje primjenom kauzaliteta, proizvodi
zrenje u prostoru i vremenu. Nasuprot tome, to ne mogu
trbuna udubina i vrci prstiju, sve kad bi koa, miii
220
i drugo bili providni, nego uvijek ostaju samo pojedi-

ni svjetlosni refleksi. Zato se njima ne moe gledati isto
tako kao to neki dagerotip u otvorenoj kameri obskuri ne
moe to proizvesti bez lee koja skuplja zrake.
Daljnji dokaz da ove navodne osjetilne funkcije pa-
radoksnih dijelova to zapravo nisu, i da se ovdje ne vidi
posredovanjem fizikih utjecaja svjetlosnih zraka daje
okolnost da je navedeni djeak kod Kiefera itao nonim
prstima iako je imao na sebi debele arape; i vrcima prsti
samo je tada itao kad je to izriito htio; inae je ispru-
enim rukama uokolo po sobi pipao. Isto to potvruje
njegova vlastita izjava o ovim abnormnim zamjedbama:
on to nikad nije zvao vienjem nego je na pitanje kako
zna to se tu dogaa odgovarao da on to upravo zna jer to
je novo. Isto tako opisuje neka mjesearka svoju zamjed-
bu kao vienje koje nije vienje nego neposredno zre-
nje. U Povijesti vidovite Auguste Mller, Stuttgart, 1818.,
izvjeuje se: Ona vidi savreno jasno i prepoznaje sve
osobe i predmete u najguoj tami, gdje mi nismo mogli
razlikovati ruku pred oima. Isto potvruje glede slua-
nja mjeseara Kieserov iskaz da su vunena tkanja iznimni
vodii zvuka a vuna je, kako je poznato, najloiji vodi
zvuka. Posebno je pouno u toj toki sljedee mjesto iz
upravo navedene knjige o Augusti Mller: Zaudno je,
to se ipak takoer moe opaati i kod drugih mjeseara
da oni nita ne uju od svega to se neposredno do njih
govori meu osobama u sobi, ako govor nije upuen ne-
posredno njima; ali svaku ma kako tihu njima upuenu
rije tono uju i na nju odgovaraju. Na isti nain zbiva se
kod itanja: kada osoba koja ita pomilja na neto drugo
osim lektire, tada od nje ne biva uvena.
221
Arthur Schopenhauer
Nadalje se kae: njezino sluanje nije sluanje na uo-

biajenom putu kroz uho, jer se uho moe vrsto zaepi-
ti, a da to ne smeta sluanju. U Priopenjima iz snovitog
ivota mjesearke Auguste R. u Dresdenu, 1848., biva ta-
koer opetovano navoeno isto to, da ona povremeno
slua samo povrinom ruke, i to bezglasno, pukim pomi-
canjem usta: opominje i ona sama da se to ne treba drati
sluanjem u doslovnom smislu.
Ipak u mjeseara svake vrste nije rije o osjetilnim za-
mjedbama upravo u pravom smislu, nego o nekom zamje-
ivanju neposrednim istinitim sanjanjem, to se dogaa
zagonetnim organom sna. Da je predmet koji se treba
zamijetiti poloen na njezino elo ili u njezinu trbunu
udubinu, ili da u navedenim sluajevima mjesearka svo-
je vrke prsti isprua upravo na njih, jest samo puko sred-
stvo da se organ sna upravi na taj predmet kontaktom s
njime, da bi postali temom njezina istinitog sanjanja, da-
kle dogaa se samo to da svoju pozornost odluno upravi
na to, ili umjetniki govoreno da se postavi u raport s
tim objektom, na to ona upravo te objekte sanja, i to
ne samo njihovu vidljivost, nego i ujnost, govor pa ak
i mirise: jer mnogi vidovnjaci govore da su sva njiho
va osjetila premjetena u trbunu udubinu. To je prema
tome analogno uporabi ruku kod magnetizera, koji ne
djeluju zapravo fiziki: nego djeluje volja magnetizera,
ali ona upravo primjenom ruku dobiva svoje usmjerenje i
odlunost. Jer razumijevanjem itavog djelovanja magne-
tizera, svakojakim gestama, dodirom ili bez njega; ak i
iz daljine i kroz pregradne zidove moe voditi samo uvid
koji proizlazi iz moje filozofije da je tijelo posve identino
s voljom, naime, da nije drugo nego u mozgu nastajua
222
slika volje. Da vienje mjeseara nije nikakvo vienje u

naem smislu, da nije posredovano fiziki putem svjetlo-
sti, slijedi ve iz toga da se, kad se pojaa do vidovitosti, ne
zaustavlja pred zidovima, dapae odlazi u daleke zemlje.
Jedno posebno objanjenje tog fenomena prua nam pri
viim stupnjevima vidovitosti nastupajue vienje samo-
ga sebe iznutra, putem kojega takvi mjeseari jasno i to-
no zamjeuju sve dijelove svoga organizma, iako ovdje,
kako zbog odsutnosti svakog svjetla tako i zbog toga to
izmeu sagledanog dijela i mozga lee mnogi pregradni
zidovi pa otpadaju svi uvjeti za fiziko vienje. Odatle,
naime, moemo doznati kakve je vrste svaka mjesear-
ska zamjedba i ona prema van i upravljena u daljinu, i
tako uope svako zrenje posredovanjem organa sna i sva-
ko sanjanje, vizije u budnom stanju, drugo lice, tjelesne
pojave odsutnih, naime umrlih i tako dalje. Jer navedeno
gledanje unutarnjih dijelova vlastitoga tijela nastaje oito
samo nekim uinkom iznutra vjerojatno pod utjecajem
sustava ganglija na mozak, koji vjeran svojoj prirodi ove
unutarnje utiske obrauje isto tako kao i utiske izvana,
poput strane tvari koja se ulijeva u sebi svojstvene i uo-
biajene forme, na to nastaju upravo takva zrenja kakva
potjeu od utisaka na vanjska osjetila, koja takoer u istoj
mjeri i smislu kao oni odgovaraju sagledanim stvarima.
Prema tome svako je zrenje organom sna djelatnost
zrijue funkcije mozga, potaknute unutarnjim utiscima,
a ne kao inae vanjskim utiscima. Jedna takva, ipak ako
i zahvaa vanjske, udaljene stvari, moe imati objektiv-
ni realitet i istinu jest injenica koja se moe pokuati
objasniti samo metafizikim putem, naime iz ogranienja
svake individuacije i razdvojeno na pojavu u suprotnosti
223
Arthur Schopenhauer
spram stvari po sebi, a na to emo se vratiti. Da je uope

veza mjeseara s vanjskim svijetom iz temelja drukija od
nae veze u budnom stanju, dokazuje najjasnije okolnost
koja esto nastupa u viim stupnjevima, dok vlastita osje-
tila vidjelice nisu pristupna svakom utisku, ona s magne-
tizerom osjea; na primjer, kad on uzme neki zalogaj, ona
ga kua i sama; do njezinih ui dopire ak i glazba koja
dopire iz neke udaljene sobe u kui.
Fizioloko dogaanje pri mjesearevu zamjeivanju
teka je zagonetka. Prvi korak za njezino rjeenje bit e
neka stvarna fiziologija sna, to znai jasna i razgovjetna
spoznaja o tome od kakve je vrste djelatnost mozga u snu
i u emu se ona razlikuje od djelatnosti u budnom stanju;
konano, odakle potjee podraaj za nju, a time i poblie
odreenje njezina tijeka. Do sada se glede sveukupne zri-
jue i mislee djelatnosti u snu sa sigurnou moe uzeti
samo ovo: prvo, da njezin materijalni organ bez obzira na
relativno mirovanje mozga moe biti samo on, i drugo da
poticaj za takva gledanja u snu ne moe dolaziti izvana
osjetilima, nego da se mora dogaati u nutrini organiz-
ma. Ostaje nam zagonetkom u mjesearstvu nezaobilazno
ispravno i tono odnoenje onih snovitih zrenja spram
vanjskoga svijeta; neu pokuati rijeiti tu zagonetku,
nego u dati samo neke openite naznake za to.
Protivno tome, kao osnovu reene fiziologije sna, da-
kle za objanjenje itavog naeg snivajueg zrenja, izmi-
slio sam sljedeu hipotezu kojoj pridajem veliku vjero-
jatnost.
Budui da mozak tijekom sna svoj poticaj za zrenje
prostornih oblika dobiva iznutra, a ne kao na javi izvana,
mora taj uinak pogaati u nekom obinom, izvana dola-
224
zeem osjetu, ali u sasvim suprotnom pravcu. Dosljedno

tome, uzima cijela njegova djelatnost, dakle unutarnja
vibracija ili strujanja vlakana, neki pravac suprotan uobi-
ajenom. Umjesto da se odvija na uobiajeni nain, dakle
od osjetilnih ivaca prema unutranjosti mozga, ono e
se sada odvijati u obrnutom pravcu i poretku, izvedeno
od drugih dijelova. Tako sada zacijelo ne donja povrina
mozga, nego gornja, ili moda bijela supstancija modine
mora fungirati umjesto sive kortikalne supstancije i vice
versa. Mozak sada funkcionira kao da je obrnut. Oda-
tle biva najprije objanjivo zato nita od somnambulne
djelatnosti ne ostaje u pamenju u budnom stanju. Kao
specijalna potvrda ove predmnijeve mogla bi se usput na-
vesti vrlo obina, ali udnovata injenica kad se nakon
uspavljivanja odmah probudimo, doivljavamo totalnu
prostornu dezorijentaciju, naime, sve obrnuto shvaamo,
ono to je desno od kreveta, sada nam je lijevo, to je bilo
gore, to je dolje; doivljavamo to s takvom odlunou
da u mraku ak i razumno promiljanje da je istina ba
obrnuta ne moe dokinuti tu lanu imaginaciju, nego je
za to potreban dodir. Osobito se moe naom hipotezom
uiniti shvatljivom ona tako udnovata ivahnost slika
u snu, one ve prikazane, prividne stvarnosti i ivotno-
sti svih u snu zamijeenih predmeta. Naime, to se ini
shvatljivim odatle to iz unutranjosti organizma dola-
zei i iz sredita izlazei poticaj modane djelatnosti, koji
slijedi suprotan smjer nego to je uobiajeno, konano
sasvim prodire, dakle protee se na kraju sve do ivaca
osjetilnih organa, koji sada iznutra, kao inae izvana, bi-
vaju pobueni te dospijevaju do stvarne djelatnosti. Zato
u snu imamo osjete svjetla, zvuka, boja, mirisa i okusa,
225
Arthur Schopenhauer
samo bez vanjskih uzroka, koji ih inae pobuuju, nego

jednostavno s pomou unutarnjeg podraaja u obrnutom
smjeru i obrnutom redu vremena. Time biva objanjiva
ona iva tjelesnost snova kojom se oni tako jako razlikuju
od puke fantazije. Slika fantazije (na javi) uvijek je samo
u mozgu: jer ona je samo reminiscencija ranijeg, materi-
jalnog, osjetilima dogoenog podraaja zrijue djelatnosti
mozga. Lik u snu naprotiv nije samo u mozgu, nego i u
osjetilnim ivcima i nastao je kao posljedica materijalnog,
sada uinkovitog, iz unutranjosti dolazeeg podraaja u
mozak i taj podraaj proima mozak. Budui da u snu
zaista vidimo, to je nadasve tono i dobro to Apulej daje
rei Hariti, kada je ona nakanila spavajuem Trazilu isko-
pati oi: vivo tibi morientur occuli, nec quidquam videbis
nisi dormiens (Metam., VIII.). Organ je sna, dakle, isti
kao organ budne svijesti i zrenja vanjskoga svijeta, samo
dohvaen s drugoga kraja i koriten u obrnutom redu, a
osjetilni ivci, koji u oba fungiraju, mogu biti stavljeni u
djelatnost i sa svog vanjskog i sa svog unutarnjeg kraja,
otprilike tako kao to neka uplja eljezna kugla moe
biti zagrijana i iznutra i izvana. Jer kod ovog dogaanja
osjetilni ivci posljednji dospijevaju do djelatnosti; tako
se moe dogoditi da je djelatnost tek zapoela i jo traje
kad se mozak ve probudio, a to znai da se zrenje u snu
zamijenilo s obinim zrenjem: tako emo, upravo probu-
eni, na primjer kucanje na vratima, glasove, pucanj pu-
ke opaati s razgovjetnou, jasnoom i objektivnou,
koje su savreno i bez ostatka jednake stvarnima i onda
vrsto vjerujemo da su to tonovi zbilje izvana, zbog kojih
smo se ak probudili, ili emo, pak, ipak rjee, vidjeti
likove s potpunim empirijskim realitetom; kao to to ve
226
Aristotel navodi, u De insomniis c. 3 ad finem. Ovdje

opisanim organom sna, meutim, bivaju izvedeni, kako
smo ve dovoljno razloili, somnambulno zrenje, vidovi-
tost, drugo lice i vizije svake vrste.
Od ovih fiziolokih razmatranja vraam se na ve pri-
kazani fenomen istinitog sanjanja, koje moe nastupi-
ti ve i u obinom, nonom snu, gdje onda ubrzo biva
potvreno pukim buenjem, ako je, naime, bio nepo-
sredan, to jest ako se protezao na nazonu najbliu oko-
linu. U jo rjeim sluajevima ide i preko najblie oko-
line, naime do onostranih najbliih pregradnih zidova.
Ovo proirenje vidokruga moe ii i mnogo dalje, i to
ne samo u prostoru, nego ak i u vremenu. Dokaz za to
daju nam vidoviti somnambuli, koji u vrijeme najveeg
pojaanja svoga stanja mogu odmah u svoju zrijuu sno-
vitu zamjedbu dovesti svako mogue mjesto na koje ih
upravimo i dogaaje same ispravno navoditi. Katkad pak
mogu obznaniti i ono to uope nije nazono nego tek
lei u krilu budunosti i tek e postati prisutno tijekom
vremena posredovanjem bezbrojnih, sluajno sloenih
meuuzroka. Jer svaka vidovitost kako u umjetno pro-
izvedenom tako i u prirodno nastupajuem somnambul-
nom snovitom bdijenju, sve u istom moguem istinitom
zamjeivanju zakrivenog, odsutnog, udaljenog nije ni-
ta drugo nego istinito sanjanje istoga, iji se predmeti
po tome predstavljaju intelektu zorno i tjelesno kao nai
snovi, zbog ega mjeseari govore o vienju istoga. U
meuvremenu smo u tim fenomenima, kao i u sponta-
nom mjesearstvu, nali siguran dokaz da i ono tajanstve-
no nikakvim vanjskim uzrokom uvjetovano, nama kroz
san prisno zrenje, prema realnom vanjskom svijetu moe
227
Arthur Schopenhauer
stajati u odnosu zamjedbe, iako nam ostaje zagonetnom

posredna sveza s njom.
Obini noni san od vidovitosti, ili snovitog bdijenja
uope, razlikuje, prvo, odsutnost svakog odnosa prema
vanjskom svijetu, dakle prema realnosti; i, drugo, vrlo
esto neko sjeanje na njega prelazi u javu, a iz somnam-
bulnog sna tako se neto ne dogaa. Ova dva svojstva
mogla bi ovisiti jedno o drugome i dati se svesti na jedno.
Naime, i obian san ostavlja samo onda neko sjeanje
kad se probudimo neposredno iz sna: ono poiva, da-
kle, vjerojatno samo na tome da buenje iz nonoga sna
slijedi vrlo lako jer on nije ni priblino tako dubok kao
somnambulni san, iz kojega zato neposredno, dakle brzo
buenje, ne moe nastupiti, nego je povratak u budnu
svijest doputen tek polaganim i posredovanim prijela-
zom. Somnambulni je san, naime, samo neusporedivo
dublji, jae zahvaajui, potpuniji; u njemu upravo stoga
organ sna dospijeva razviti svu svoju sposobnost i time
mu biva mogu ispravan odnos spram vanjskoga svijeta,
dakle postojano i suvislo istinito sanjanje. Vjerojatno se
to katkad dogaa i u obinom snu, ali upravo samo onda
kad je tako dubok da se iz njega ne moemo neposredno
probuditi. Snovi iz kojih se budimo jesu oni iz laganijeg
sna; oni su nastali iz puko somatikih, vlastitom organiz-
mu pripadajuih uzroka, zato i nemaju odnoaja spram
vanjskoga svijeta. Da i tu ima iznimaka, ve smo spoznali
iz snova koji predstavljaju neposrednu okolinu spavaa.
Ipak i od snova koji obznanjuju ono to se dogaa u da-
ljini, ak ono budue, postoji iznimno neko sjeanje, ali
ono ovisi poglavito o tome da se probudimo neposredno
iz takva sna. Zato je u sva vremena i kod svih naroda
228
vrijedila predmnijeva da postoje snovi s realnim, objek-

tivnim znaenjem. U svoj staroj povijesti takvi su snovi
shvaani vrlo ozbiljno i njima je pridavana vana uloga;
pa ipak su fatidikni snovi bili smatrani rijetkim izuzeci-
ma meu bezbrojnim mnotvom praznih, puko varavih
snova.
Tome primjereno pripovijeda ve Homer (Od., XIX.)
o dvije vrsti vrata kroz koja ulaze sni, jedna su od slono-
vae i kroz njih nastupaju beznaajni snovi, a jedna su
rogata i kroz njih ulaze fatidikni snovi. Neki anatom mo-
gao bi to pokuati protumaiti kao bijelu i sivu moda-
nu supstanciju. Najee se pojavljuju kao proroki takvi
snovi koji se odnose na zdravstveno stanje snivaa i tako
najee bivaju najavljivane bolesti, ali i smrtni sluajevi.
To je analogno tome da i vidoviti somnambuli najee
pretkazuju tijek svoje vlastite bolesti i njezine krize i tako
dalje. Osim toga, bivaju i vanjske nesree, kao poari, ek-
splozije baruta, brodolomi, napose pak smrtni sluajevi,
pokatkad najavljivani snovima. Konano, i druga dosta
neznatna dogaanja neki su ljudi u dlaku tono istinito
sanjali, o emu sam se uvjerio kroz nedvosmisleno isku-
stvo. To bih ovdje iznio jer to ujedno dobro osvjetljava
strogu nunost svega to se dogaa. Jednoga jutra pisao
sam s velikim arom neko dugo i za mene vrlo vano en-
glesko poslovno pismo; kad sam dovrio treu stranicu,
uzeo sam umjesto bugaice boicu s tintom i razlio je
preko pisma; s pulta se tinta razlila na pod. Na moju zvo-
njavu dola je djevojka i donijela krag s vodom da mrlje
ne uu u parket. Tijekom tog posla rekla mi je: Ove
noi sanjala sam da briem mrlju tinte s poda. Rekao
sam joj: To nije istina. Ona e opet: Istina je i ja sam
229
Arthur Schopenhauer
to ispriala drugoj djevojci koja spava zajedno sa mnom.

Sada sluajno doe ta druga djevojka i ja je upitam:
to je ova ove noi sanjala? Odgovor: Ne znam. Ja u
opet: Ipak, ona ti je to ispriala pri buenju. Mlada e
djevojka: Ah, da, sanjala je da e brisati ovdje mrlju od
tinte s poda.
Ova pripovijest, budui da jamim za njezinu istini-
tost, stavlja izvan svake sumnje teorematske snove. Ona
nije manje zaudna time to je unaprijed bio sanjan ui-
nak jedne radnje koju bismo mogli nazvati nehotinom
jer sam je ja izveo sasvim protiv svoje nakane i ovisila
je o sasvim neznatnom promaaju moje ruke. Ipak ta je
radnja bila tako strogo i neizostavno unaprijed odreena
da je njezin uinak vie sati prije toga postojao kao san u
svijesti nekoga drugoga. Iz ovoga se najjasnije vidi istina
moga stavka: sve to se dogaa, dogaa se nuno.
Za svoenje prorokih snova na njihov najblii uzrok
nudi nam se okolnost da i od prirodnog i od magne-
tikog somnambulizma i njegovih dogaanja ne ostaje,
kako je poznato, nikakvo sjeanje u budnoj svijesti. Ali
ono katkad ostaje iz snova prirodnog i obinog snivanja,
kojeg se poslije budni sjeamo. Tako san biva poveznim
lanom, mostom izmeu somnambulne i budne svije-
sti. Tome primjereno, moramo proroke snove najprije
pripisati tome da se u dubokom snu snivanje pojaava
do somnambulne vidovitosti. Budui, pak, da iz snova
takve vrsti u pravilu ne postoji neposredno buenje niti
nikakvo sjeanje, tek su iznimka i, ono nadolazee nepo
sredno isensu proprio, najrjei su predviajui sni, koji
se mogu nazvati teorematskim. Naprotiv ee biva ovo:
ako je sadraj takve vrste sna snivau od velikog interesa,
230
on e biti u stanju odrati sjeanje na njega tako da e

njegov sadraj preuzeti u snivanje lakega sna i onda se
lake probuditi.
Ipak to se tada ne moe dogoditi neposredno, nego
samo posredno prevoenjem sadraja u neku alegoriju, te
u njezinoj odjei zaodjenut izvorni, proroki san dospije-
va u budnu svijest. Tamo onda potrebuje on jo dodatna
izlaganja i tumaenja. To je, dakle, druga i ea vrsta fa-
tidiknih snova, alegorijski snovi. Obje je vrste razlikovao
Artemidoros u svom Oneirokritikonu, najstarijoj knjizi o
snovima, i prvoj vrsti dao je ime teorematiki snovi. U
svijesti stalno prisutne mogunosti izloenog dogaanja
imaju svoj razlog u nipoto sluajnoj, ili umjetnoj, nego
u ovjeku prirodnoj sklonosti da razmilja o znaenju
snova; iz nje nastaje, ako je njegovana i metodiki izgra-
ena, oneiromantika. Samo ona dodaje k tome pretpo-
stavku da dogaaji u snu imaju vrsto stojee, jednom za
svagda vaee znaenje, o kojem bi se dao sastaviti leksi-
kon. Meutim, nije tako; naprotiv, alegorija je navlastito
i individualno prilagoena svakome objektu i subjektu
teorematskog sna koji lei u osnovi alegorikog sna. Zato
je izlaganje alegorikog fatidiknog sna najveim dijelom
tako teko, pa njegovo pretkazanje razumijemo najee
tek onda kad se ono ispunilo. Tada se, meutim, mora-
mo uditi nad sasvim osebujnom, snivau inae potpuno
stranom, demonskom hirovitou dosjetke, kojom je ale-
gorija postavljena i izvedena. To da smo dotada zadrali te
snove u pamenju, treba pripisati tome da se oni svojom
istaknutom zornou i tjelesnou dublje utiskuju nego
ostali snovi. Uostalom, vjeba i iskustvo bit e potrebni
kao i umijee izlaganja snova. To se ne moe nauiti iz
231
Arthur Schopenhauer
Schubertove poznate knjige, u kojoj nita ne valja osim

naslova. Nego stari Artemidoros jest onaj iz koga se za-
ista moe uiti poznavanje simbolike sna, pogotovo iz
njegove dvije posljednje knjige, gdje nam on na stotinu
primjera ini shvatljivim nain i vrstu, metodu i humor,
kojima se nae snovito sveznanje slui da bi, koliko je
mogue, pridonijelo neto naem budnom neznanju.
To se, naime, mnogo bolje moe nauiti iz njegovih
primjera nego iz njegovih prethodnih teorema i pravila.
Da je i Shakespeare potpuno shvatio reeni humor,
pokazuje on u Henriku IV., gdje, na sasvim neoekivanu
vijest o smrti vojvode od Glostera, nitarija kardinal Be-
aufort, koji najbolje zna kako s time stvar stoji, uzvikuje:
Tajanstveni sud Boji! Ja sam ove noi sanjao da je voj-
voda sasvim nijem i ne moe izgovoriti niti jednu rije.
Ovdje treba ukljuiti vanu opasku da opisani odnos
izmeu teorematskih i ovih ponovno dajuih alegorijskih
fatidiknih snova tono nalazimo i opet u izrekama starih
grkih proroita. I oni, naime, kao i fatidikni snovi vrlo
rijetko svoje izjave daju izravno i sensu proprio, nego ih
zaodijevaju u alegoriju, koja treba biti razloena, i biva
razumljena esto tek nakon to se proroanstvo ispunilo,
isto kao i alegoriki snovi. Iz brojnih primjera navodim
samo kao naznaku Herodotov primjer, III, 57, o proro-
koj izreci Pitije kojom opominje Sifnera da se uva drvene
vojske i crvenoga glasnika. Pod time se razumijevao jedan
samiki brod koji je nosio jednog glasnika i bio smru
oslikan. To Sifner nije odmah razumio, a niti nakon to
je brod doao, nego tek kasnije. Nadalje u IV. knjizi u
poglavlju 163, upozorava Pitijino prorotvo kralja Arke-
silaja iz Kirene da ne treba spaliti pe punu amfora, kad
232
je bude naao, nego da je treba poslati dalje. Ali smisao

prorotva razumio je tek nakon to je pobunjenike koji su
se sklonili u jednu kulu dao zajedno s njom zapaliti i tada
ga je uhvatio strah. Mnogi sluajevi ove vrste upuuju
odluno na to da su u osnovi izreka delfijskog proroita
leali umjetno izazvani fatidikni snovi te da su oni kat-
kad mogli biti pojaani do najjasnije vidovitosti, a na to
je slijedio neki direktni, sensu proprio govorei iskaz. To
svjedoi pria o Knezu (Herodot, I, 47, 48), koji je stavio
na kunju Pitiju tako to su njegovi izaslanici morali nju
pitati to on upravo sada, na stoti dan od njihova odlaska,
daleko od njih u Libiji poduzima i ini. Na to je Pitija
tono i ispravno kazala, to nitko osim kralja nije mo-
gao znati, da on vlastoruno u nekom mjedenom loncu
s mjedenim poklopcem kuha zajedno meso od kornjae
i ovce. Navedenom izvoru Pitijinih iskaza odgovara to
da se on s njom konzultirao u svezi s tjelesnim bolestima:
o tome primjer kod Herodota, IV., 155.
Prema upravo reenom, teorematski fatidikni snovi
najvii su i najrjei stupanj pretkazivanja u prirodnom
snu, alegoriki su sni drugi, nii stupanj takva pretka-
zivanja. Na njih se nadovezuje, kao posljednji i najsla-
biji izljev iz istoga izvora, puka slutnja, predosjeaj. On
je ee alosne, nego vesele vrste: jer upravo turobnosti
ima u ivotu vie nego radosti. Neko mrano raspoloe-
nje, bojaljivo iekivanje nadolazeega zaokupilo nas je
nakon sna, a da ne postoji uzrok tome. To se u skladu s
izloenim prikazom objanjava time to nije uspjelo ono
prevoenje u neki alegoriki laki san onog teorematskog,
istinitog sna, koji najavljuje nesreu, a prisutan je u naj-
dubljem snu. I zato nita od njega nije ostalo u svijesti,
233
Arthur Schopenhauer
osim njegova utiska na duu, to znai na volju samu, tu

pravu i posljednju osnovu ovjeka. Ovaj utisak ostavlja
odjek kao pretkazivaki predosjeaj, kao mrana slutnja.
Ponekad e nas ona zahvatiti kada u stvarnosti nastupe
prve okolnosti koje suovise o vienoj nesrei u teoremat-
skom snu, na primjer kada netko ugleda brod na koji se
treba ukrcati, a koji mora potonuti, ili ako se priblii kuli
s barutom, koja mora odletjeti u zrak. Ve se mnogi spa-
sio na taj nain to je posluao iznenada nadolu tamnu
slutnju te ga je obuzeo strah. To moramo protumaiti
time da je iz teorematskog sna, iako je zaboravljen, ipak
ostala neka slaba reminiscencija, neko muklo sjeanje,
koje, dodue, ne moe doi do jasne svijesti, ali njegov
trag biva osvjeen pogledom na stvari u stvarnosti koje su
u zaboravljenom snu na nas djelovale tako strahovito.
Takve vrste bio je i Sokratov daimonion, onaj opomi-
njui unutarnji glas koji ga je, im se odluio poduzeti
neto tetno, od toga odvraao, uvijek savjetujui protiv
neega, a ne za neto. Izloena teorija o slutnjama moe
se potvrditi samo posredovanjem magnetikog somnam-
bulizma, koji tajne sna moe izbrbljati. Tome sukladno
nalazimo jednu takvu potvrdu u poznatoj Povijesti Auguste
Mller iz Karlsruhea: 15. prosinca bila je somnambula
u svom nonom (magnetikom) snu svjesna jednog ne-
ugodnog dogaaja koji se nje ticao i koji ju je jako depri-
mirao. Opazila je ujedno da e itav idui dan biti boja
ljiva i strahom priguena, a da nee znati zato je takva.
Nadalje takvu potvrdu daje utisak isprian u Vidjelici iz
Prevosta, koji su izvjesni stihovi vezani na somnambulne
dogaaje uinili na vidjelicu, koja na javi nije vie nita
znala o tome. I u Kiefersovu Telurizmu nalazimo injeni-
ce koje to osvjetljavaju.
234
Glede svega dosadanjega vrlo je vano shvatiti sljede-

u osnovnu istinu i dobro je zapamtiti. Magnetiki san
samo je pojaanje prirodnog sna, ako se eli njegova via
potencija: to je nerazmjerno dublji san. Odgovarajui
tome, vidovitost je samo pojaanje snivanja: ona je po-
stojano istinito sanjanje, koje, meutim, moe biti izva-
na upravljeno i usmjereno na ono to se eli. Kao tree, u
tako mnogim sluajevima bolesti potvreno neposredno
ljekovito djelovanje magnetizma samo je pojaanje ope
prirodne ljekovitosti sna. Ta ipak je san istinska velika pa-
naceja, i to time to tek njegovim posredovanjem ivotna
snaga, osloboena animalne funkcije, biva potpuno slo-
bodna i tada nastupa svom svojom moi kao vis naturae
medicatrix i u tom svojstvu sve u organizmu dogoene
nerede opet navodi na pravi kolosijek; zbog toga potpuni
izostanak sna uope ne doputa ozdravljenje.
To pak u mnogo veem stupnju postie nerazmjerno
dublji, magnetiki san. Zato, kad nastupa da bi sam od
sebe popravio velika ve kronina zla, katkad traje i vie
dana. Tako je na primjer bilo u sluaju koji je naveo grof
Szapary: u Rusiji je jedna tuberkulozna somnambula u
sveznajuoj krizi zapovijedila svom lijeniku da je devet
dana prebaci u prividnu smrt; za to vrijeme njezina su
plua uivala potpuni mir pa je tako ozdravila i probu-
dila se potpuno izlijeena. Bit se sna sastoji u nedjelat-
nosti cerebralnog sustava i njegova ljekovitost upravo iz
toga izvire to on svojim animalnim ivotom tada vie
ne zapoljava niti ne troi ivotnu snagu pa se ona moe
potpuno posvetiti organskom ivotu. To se moe initi
proturjeno njegovoj glavnoj svrsi da upravo u magne-
tikom snu katkad nastupa neka nerazmjerno pojaana
235
Arthur Schopenhauer
spoznajna mo, a ona po svojoj prirodi ipak nekako mora

biti neka djelatnost mozga. Samo, ponajprije se moramo
sjetiti da je takav sluaj tek rijetka iznimka. Meu dvade-
set bolesnika, na koje magnetizam uope ne djeluje, bude
samo jedan somnambul, to jest onaj zamjeuje i govori u
snu, a meu pet somnambulnih jedva da je jedan vido-
vit. Magnetizam bez uspavljivanja djeluje ljekovito samo
zbog toga to budi iscjeliteljsku snagu prirode i upravlja
je na bolesni dio. Osim toga, djeluje ponajprije i nadasve
u dubokom snu, u kojem nema snova, pa je cerebralni
sustav toliko depotenciran da ne bivaju doivljeni niti
utisci osjetila niti ozljede; zato je na najbolji nain ko-
riten u kirurkim operacijama, iz kojih ga je, uostalom,
potisnuo kloroform. Priroda doputa da nastane vidovi-
tost, predstupanj koje je somnambulizam ili govorenje u
snu, samo tada kad njezina slijepo djelujua iscjeliteljska
snaga nije dovoljna za odstranjenje bolesti, nego treba
pomona sredstva sa strane pa je u vidovitom stanju pa-
cijent sam ispravno propisuje.
Dakle, u tu svrhu samoizljeenja proizvodi priroda vi-
dovitost; jer natura nihil facit frustra. Njezino postupanje
u tome analogno je i srodno postupanju koje je uveliko
slijedila u prvom stvaranju bia kad je napravila korak
od biljnoga do ivotinjskoga svijeta; naime, za biljke je
bilo dovoljno pokretanje na puke podraaje; meutim,
specijalnije i kompliciranije potrebe zahtijevaju da svoje
predmete valja potraiti, odabrati, da, upravo nadvladati
ili lukavou osvojiti pokretanje na molitve i stoga spo
znaju nunim, spoznaju u mnogostrukim stupnjevima,
koji su prema tome pravo svojstvo ivotinjskog bia, ono
ivotinji ne sluajno nego bitno svojstveno, na to u poj-
236
mu ivotinje nuno mislimo. Dakle i u jednom i u dru-

gom sluaju priroda sebi pali neko svjetlo da bi mogla
potraiti i pribaviti pomo koju organizam treba izvana.
Upravljanje jednom razvijene vidovitosti somnambula na
druge stvari, pored vlastitog stanja zdravlja, samo je ak-
cidentalna korist, zapravo ve jedna njezina zloupotreba.
Takva zloupotreba jest takoer i to kad se samovoljno,
dugotrajnim magnetiziranjem proizvodi somnambuli-
zam i vidovitost protiv nakana prirode. Gdje je ona zaista
potrebna, proizvodi je priroda nakon kratkog magnetizi-
ranja, ak katkad i kao spontani somnambulizam nastao
sam od sebe. Oni nastupaju onda, kako je ve reeno,
kao istinito sanjanje najprije neposredne okoline, zatim u
irim krugovima, i uvijek se ire, sve dok u najviem stup-
nju vidovitosti, moe dosegnuti sve dogaaje na zemlji,
kamo se god upravi panja, usput ak prodire u budu-
nost. S tim razliitim stupnjevima ide u korak sposob-
nost za patoloke dijagnoze i terapeutsko propisivanje,
najprije za sebe i abuzivno za druge.
I kod somnambulizma u izvornom i pravom smislu,
dakle u bolesnom mjesearstvu, nastupa takvo istinito
sanjanje ipak samo za neposrednu uporabu i zato se pro-
tee na najbliu okolinu: jer je u ovom sluaju upravo ve
time postignuta svrha prirode. U takvu stanju nema, nai-
me, kao u magnetikom snu, kao u spontanom somnam-
bulizmu i u katalepsiji ivotne snage, kao vis medicatrix,
da bi obustavila animalni ivot i mogla svu svoju mo
primijeniti na organiki ivot i u njemu nastale nerede;
nego ona nastupa ovdje s pomou nekog bolesnog neras-
poloenja, kojemu je najvie podvrgnuto razdoblje pu-
berteta kao neko abnormalno prekomjerje iritabilnosti,
237
Arthur Schopenhauer
od kojega se priroda nastoji odteretiti, a sve se to dogaa

u snu lutanjem, putovanjem, penjanjem do vrtoglavih
poloaja i opasnim skokovima; tu priroda odmah kao
uvara na tim opasnim koracima poziva ono zagonetno
istinito sanjanje, koje se ovdje, meutim, protee samo
na najbliu okolinu jer je to dovoljno da se sprijei nesre-
a, koju bi morala izazvati rasputena iritabilnost, kad bi
slijepo djelovala. Zato ovdje ona ima samo negativnu svr-
hu, da zatiti od teta. Kod vidovitosti pak ima pozitivnu
svrhu, da pronae pomo izvana; odatle velika razlika u
opsegu vidokruga.
Ma koliko i bio tajanstven uinak magnetiziranja, ipak
je toliko jasno da se on sastoji ponajprije u obustavljanju
animalnih funkcija ako ivotna snaga biva od mozga, koji
je puki penzioner i parazit organizma, odvraena ili to-
vie potisnuta do organskog ivota kao svoje primitivne
funkcije, jer tada se trai njezina nepodijeljena nazo-
nost i njezina djelotvornost kao vis medicatrix. Unutar
ivanog sustava, dakle iskljuivog sjedita svega osjetil-
nog ivota, biva, meutim, organski ivot prezentiran i
zastupljen upravljaem i ravnateljem njegovih funkcija,
simpatikim ivcima i njihovim ganglijama; po tome se
taj dogaaj moe gledati kao potiskivanje ivotne snage
od mozga prema njima.
Uope, pak oboje su kao meusobno suprotstavlje-
ni polovi; naime, mozak s njemu pripadnim organima
kretanja pozitivan je i svjesni pol; simpatiki ivci sa svo-
jim spletom ganglija negativan je i nesvjesni pol. U tom
smislu moe se postaviti sljedea hipoteza o dogaanju
pri magnetiziranju. To je neko djelovanje modanog pola
(dakle vanjskoga ivanog pola) magnetizera na istoime
238
ni pol pacijenta; djeluje, prema tome, primjereno zakonu

polariteta, na njega repelirajue, ime ivana snaga biva
potisnuta na drugi pol ivanog sustava, na unutarnji
sustav, na sustav trbunih ganglija. Zato su mukarci, u
kojih prevladava modani pol, najpovoljniji za magne-
tizera; ene naprotiv, u kojih prevladava sustav ganglija,
pogodne su da budu magnetizirane. Kad bi enski sustav
ganglija isto tako mogao djelovati na muki sustav, dakle
takoer repelirajue, tada bi obrnutim procesom morao
nastati abnormalno povieni ivot mozga, neki tempo-
ralni genij.
To nije izvedivo jer sustav ganglija nije sposoban dje-
lovati prema van. Naprotiv, kroz meusobno djelovanje
neistoimenih polova moe se promatrati neko apstra
hirajue magnetiziranje. Simpatiki ivci svih pacijena-
ta koji sjede uokolo povezani su kroz trbunu udubinu
eljeznim tapovima i vunenim nitima. Ujedinjenom i
anorganskom masom izazivaju povienu snagu, pojedi-
nani modani pol svakoga od njih privlae k sebi, dakle
depotenciraju animalni ivot, putajui da utone u ma-
gnetiki san svih; to je slino lotosu koji se naveer sputa
u vodu.
Tome odgovara takoer ovo: kada se vodi baqueta
umjesto na sranu udubinu poloi na glavu, to ima za
posljedicu estoku kongestiju i bol u glavi. Da u side
rikom baquetu puki, nemagnetizirani metali pokazuju
istu snagu, ini se da ovisi od toga to je metal najjedno-
stavnija, najizvornija, najdublja stuba objektivacije volje
i prema tome je mozgu, kao najviem razvitku te objek-
tivacije, upravo suprotstavljen kao ono to je od njega
najudaljenije, k tome prua najveu masu u najmanjem
239
Arthur Schopenhauer
prostoru. On poziva volju k njezinoj izvornosti i srodan

je sustavu ganglija kao obrnuto svjetlo mozgu; zato so-
mnambuli izbjegavaju dodir metala s organima svjesnog
pola. Osjeaj metala i vode meu tako organiziranima u
tome takoer nalazi objanjenje.
Kod obinog, magnetiziranog baqueta djeluju s nji-
ma povezani sustavi ganglija svih oko njega okupljenih
pacijenata; oni s ujedinjenom snagom modani pol vuku
nadolje; to takoer upuuje na objanjenje zaraze so-
mnambulizma uope, kao i njemu srodnog priopenja
prisutne aktivnosti drugog lica, meusobnim poticanjem
time nadarenih i priopenjem dakle zajednitvom vizija
uope.
Od gornje, na zakonima polariteta zasnovane hipote-
ze o dogaanju kod aktivnog magnetiziranja mogla bi se
dopustiti jo odvanija primjena. Tada bi se moglo, iako
samo shematski, izvesti da u viim stupnjevima somnam-
bulizma raport moe ii tako daleko da somnambul su-
djeluje u svim mislima, znanjima, jezicima ak u svim
osjetilnim zamjedbama magnetizera, dakle da je prisutan
u njegovu mozgu. Naprotiv, njegova volja ima neposred-
ni utjecaj na njega i toliko njome vlada da je moe vrsto
prikovati.
Naime, kod sada najupotrebljivijih galvanskih apara-
ta, gdje su oba metala uronjena u dvije kroz glineni zid
odvojene kiseline, ide pozitivna struja kroz te tekuine
skroz od cinka prema bakru i onda izvan nje na elektro-
di od bakra natrag prema cinku. Tome analogno iao bi
pozitivni naboj ivotne snage, kao volja magnetizera od
njegova mozga k mozgu somnambula, ovladavajui nji-
me i njegovu u mozgu proizvodeu svijest i ivotnu snagu
240
tjerajui natrag do simpatikih ivaca, dakle u podruje

trbuha, na njezin negativni pol: tada bi ista struja ila
odatle dalje natrag magnetizeru, k njegovu pozitivnom
polu, njegovu mozgu, gdje nalazi njegove misli i osjete,
kojih sada somnambul postaje dionikom. To su, narav-
no, vrlo smjele pretpostavke; ali za tako neobjanjive po-
jave kao to su ove kojima se bavimo, doputena je svaka
hipoteza koja vodi do bilo kojeg, makar i shematskog ili
analognog razumijevanja.
Pretjerano je udesno bilo i stoga, dok nije bilo potvr-
eno poklapanjem stotina najvjerodostojnijih svjedoan-
stava jednostavno nevjerojatne somnambulne vidovitosti,
po kojoj ono skriveno, odsutno, u velikoj udaljenosti, da-
pae jo drijema u krilu budunosti, lei otvoreno, gubi
barem svoju apsolutnu nepojmljivost, kada promislimo
da je, kako sam to esto govorio, objektivni svijet puki
modani fenomen: jer na prostoru, vremenu i kauzalitetu
(kao funkcijama mozga) njihov poivajui red i zakoni-
tost jest ono to biva u izvjesnom stupnju u somnam-
bulnoj vidovitosti odstranjeno. Naime, slijedom Kanto-
va uenja o idealnosti prostora i vremena shvaamo da
stvar po sebi, dakle, ono jedino istinski realno u svim
pojavama, kao slobodna od onih dviju formi intelekta ne
poznaje razliku bliskog i dalekog, sadanjosti, prolosti i
budunosti; zato se razdvoji koji poivaju na onim for-
mama zrenja ne ispostavljaju kao apsolutni, nego za one
o kojima je rije, preoblikovanjem njihova organa u bit-
nom izmijenjeni nain spoznaje, ne pruaju vie nikakvu
nepremostivu ogradu. Kad bi naprotiv prostor i vrijeme
apsolutno bili realni i pripadali biu po sebi stvari, tada
bi svakako bilo jednostavno nepojmljivo udo onaj dar
241
Arthur Schopenhauer
vidovitosti somnambula i uope svako vienje u daljinu

i svako predvianje. S druge strane, ovim injenicama o
kojima je rije Kantovo uenje ak u izvjesnoj mjeri dobi-
va faktinu potvrdu. Jer ako vrijeme nije bitno odreenje
prave biti stvari, onda je glede toga ono prije i poslije bez
znaenja: prema tome, dakle, neko dogaanje mora moi
biti spoznato prije nego to se dogodilo, a i poslije toga.
Svaka mantika, bila ona u snu, u somnambulnom pret-
kazanju, u drugom licu, ili ve neto drugo takvo, sastoji
se samo u pronalaenju puta za osloboenje spoznaje od
uvjeta vremena. Stvar se moe predoiti i u sljedeoj us-
poredbi. Stvar po sebi jest primum mobile u mehanizmu
koji podjeljuje svoju pokretnost kompliciranom i are-
nom igrokazu ovog svijeta. Mora stoga biti od druge vrste
i sastojine nego to je on.
Vidimo svezu pojedinih dijelova igrake u namjerno
na svjetlo dana poloenim polugama i kotaima (vre-
menski slijed i kauzalitet); ali ne vidimo ono to svemu
tome daje prvi pokret. Ako sada itam kao vidoviti som
nambul budunost tako dugo unaprijed i tako tono ob-
znanjenu, ini mi se da su somnambuli dospjeli do me-
hanizma koji je iza toga skriven, od kojega sve proizlazi
i gdje je ve sada nazono ono, to se izvanjski, to znai
kroz nae optiko staklo, vrijeme, predstavlja tek kao bu-
due i nadolazee.
Osim toga isti animalni magnetizam, kojemu zahva-
ljujemo ta udesa, uvjerio nas je i u neposredno djelova-
nje volje na druge i na daljinu: to je pak osnovno obilje-
je onoga to oznaava ozloglaeno ime magije. Jer ona
osloboena od kauzalnih uvjeta fizikog djelovanja, da-
kle od kontakta u najirem smislu rijei jest neposredno
242
djelovanje nae volje same; to sam izloio u posebnom

poglavlju u spisu O volji u prirodi. Magijsko djelovanje
odnosi se stoga spram fizikoga djelovanja kao mantika
spram umne konjekture: ono je stvarno i potpuno actio
in distans, kao to je prava mantika na primjer somnam-
bulna vidovitost passio a distante. Kao to je u ovoj doki-
nuta individualna izolacija spoznaje, tako je u onoj do-
kinuta individualna izolacija volje. U objema postiemo
stoga, neovisno o ogradama koje donose prostor, vrijeme
i kauzalitet, ono to inae i svakodnevno moemo postii
samo pod njima. U njima je, dakle, nae najunutarnije
bie, ili stvar po sebi, odbacilo one forme pojave i nastu-
pa osloboeno od njih. Zato je i vjerodostojnost mantike
srodna vjerodostojnosti magije i sumnja u obje zajedno
se javlja i zajedno nestaje.
Animalni magnetizam, simpatetike kure, magija,
drugo lice, istinito sanjanje, vienje duhova i vizije svake
vrsti, sve su to srodne pojave, ogranci jednog stabla, i
daju sigurne, neotklonjive pokaze o jednom neksusu bia
koji poiva na sasvim drugom poretku stvari negoli to je
to u prirodi, koja za svoju bazu ima zakone prostora, vre-
mena i kauzaliteta. Taj je drugi poredak dublji, izvorniji i
neposredniji, zato u njemu ne vrijede prvi i najopenitiji,
isto formalni zakoni prirode. Prema tome vrijeme i pro-
stor ne odvajaju vie individue i na tim formama poiva-
jue njihovo upojedinaenje i izolaciju, priopenju misli i
neposrednom utjecaju volje vie ne postavljaju nepremo-
stive granice. Tako promjene bivaju izazvane sasvim dru-
gim putem, a ne fizikim kauzalitetom i suvislim lancem
njegovih lanova, naime, samo s pomou nekog voljnog
akta koji je na poseban nain dospio na svjetlo dana i
243
Arthur Schopenhauer
time preko individua bio dalje potenciran. U skladu s

time svojstveno je obiljeje ovdje reenih, animalnih fe-
nomena visio et actio in distans, kako po vremenu tako i
po prostoru.
Usput reeno, pravi je pojam actio in distans taj da
prostor izmeu initelja i uinjenoga, bio on pun ili pra-
zan nema nikakva utjecaja na injenje nego je potpuno
svejedno iznosi li on jedan palac ili bilijune Uranovih op-
hoda. Jer ako uinak kroz udaljenost biva unekoliko osla-
bljen, tako je zato to neka materija, koja ve ispunjava
prostor, treba njega proslijediti i zato ga slabi putem nje-
zina stalnog protuuinka prema mjeri udaljenosti; tako je
i zato to se uzrok sam sastoji od nekog materijalnog izli-
jevanja koje se u prostoru iri i toliko se stanjuje koliko
je ovaj vei. Prazni prostor sam ne moe ni na koji nain
pruati otpor i slabiti kauzalnost. Gdje se, dakle, uinak
smanjuje prema mjeri udaljenosti od polazita svog uzro-
ka, kao to biva sa svjetlom, gravitacijom, magnetima i
tako dalje, tamo nema actio in distans; i isto tako malo
ga je ondje gdje kasni zbog udaljenosti. Jer pokretljiva u
prostoru jedino je materija: ona bi morala biti nositeljem
koji prevaljuje put takva uinka i prema tome djelovati
tek nakon to je stigla na cilj, dakle tek pri kontaktu,
dakle ne in distans.
Fenomeni o kojima se ovdje govori imaju, kao ogranci
jednog stabla, kako je reeno, za specifinu oznaku upra-
vo actio in distans ipassio a distante. Time, meutim, pru-
aju oni, kako je ve spomenuto, ponajprije neku tako
neoekivanu i sigurnu faktinu potvrdu Kantova osnov-
nog uenja o suprotnosti pojave i stvari po sebi i o zako-
nima toga dvoga. Priroda i njezin poredak jest, naime,
244
za Kanta puka pojava: kao njezinu suprotnost vidimo

sve injenice o kojima se ovdje govori, a mogu se nazvati
magikim, jer imaju svoj korijen neposredno u stvari po
sebi i izazivaju u pojavnom svijetu fenomene koji prema
njihovim zakonima nikada ne mogu biti objanjeni; zato
s pravom bivaju nijekani, sve dok to stostruko iskustvo
vie ne doputa. Ali ne samo Kantova, nego i moja filozo-
fija dobiva pobliim istraivanjem tih injenica vanu po-
tvrdu, a u injenici da je u svim onim fenomenima pravi
agens jedino volja: po tome se ona oituje kao stvar po
sebi. Od ove istine, na svom empirijskom putu zahvaen
je jedan poznati magnetizer, maarski grof Szapary, koji
oigledno ne zna nita o mojoj filozofiji, a i o drugima ne
zna mnogo. U svom spisu Rije o animalnom magnetizmu,
Leipzig, 1840., odmah u prvoj raspravi Fiziki dokazi tvr-
di da je volja naelo svega duhovnoga i tjelesnog ivota.
Povrh toga, i bez obzira na to, reeni fenomeni na sva-
ki nain faktino i savreno sigurno opovrgavaju ne samo
materijalizam nego i naturalizam, kako sam ih prikazao
kao na prijestolje metafizike stavljenu fiziku; ine to time
to poredak prirode, koji navedena dva nazora hoe ui-
niti apsolutnima i jedino vaeima, dokazuju kao isto
fenomenalan i stoga povran, emu u temelju lei od nje-
zinih zakona nezavisna stvar po sebi. Fenomeni o kojima
se govori neusporedivo su najvaniji, barem s filozofskog
stajalita, meu svim injenicama koje nam prua itavo
iskustvo; zato je dunost svakog znanstvenika da se s nji-
ma temeljito upozna.
Neka sljedea opa primjedba poslui tome da se ovo
razmatranje dodatno objasni. Vjera u duhove ovjeku je
priroena: ona postoji u svim vremenima i u svim zem
245
Arthur Schopenhauer
ljama, i moda niti jedan ovjek nije slobodan od toga.

Veliko mnotvo i puk svih zemalja i svih vremena razli-
kuje naravno i nadnaravno kao dva temeljito razliita, a
ipak ujedno nazona poretka stvari. Nadnaravnom poret-
ku pripisuju uda, pretkazanja, duhove i arolije. Povrh
toga uvrijeeno je uvjerenje da uope nita nije sasvim,
do u posljednje temelje, prirodno nego da priroda sama
poiva na neem nadnaravnom. Zato se puk vrlo dobro
razumije kada pita: Ide li to prirodno ili ne? U biti po-
klapa se to popularno razlikovanje s Kantovom razlikom
izmeu pojave i stvari po sebi; samo to ova stvar tonije
i ispravnije odreuje, naime u tome to prirodno i natpri-
rodno nisu dvije razliite i odvojene vrste i dva bia, nego
jedno te isto, koje uzeto po sebi valja nazvati nadnarav-
nim, jer tek to se pojavljuje, to znai stupa u zamjedbu
naeg intelekta i po tom ulazi u njegove forme, priroda se
predstavlja, a njezina fenomenalna zakonitost jest upravo
ono to se razumije pod prirodnim. Ja sam opet samo
objasnio Kantov izraz kad sam pojavu upravo nazvao
predodbom. I ako se pripazi da, tako esto, u Kritici i-
stoga uma i u Prolegomena Kantova stvar po sebi, iz tame
u kojoj je on dri, samo malo istupa i odmah se oituje
kao ono moralno uraunljivo, dakle kao volja, tada e
se uvidjeti da sam dokazom da je volja stvar po sebi isto
tako samo objasnio i proveo Kantovu misao.
Animalni magnetizam, naravno ne s ekonomskog
i tehnolokog stajalita, nego s filozofskog, sadrajem
je najbogatije od svih ikada izvedenih otkria, iako on
postavlja vie zagonetki nego to ih rjeava. On je zaista
praktika metafizika, kako je ve Bacon iz Verulama de-
finirao magiju: on je u izvjesnoj mjeri jedna eksperimen-
246
talna metafizika jer odstranjuje prve i najopenitije za-

kone prirode; zato ini moguim ak i ono to je a priori
smatrano nemoguim. Ve u pukoj fizici eksperimenti i
injenice jo ni izdaleka ne otvaraju ispravni uvid, nego
je za to potrebno izlaganje koje se esto teko nalazi. Ko-
liko e jo i vie biti tako s misterioznim injenicama ove
empirijski nastupajue metafizike! Racionalna ili teorij-
ska metafizika morat e, dakle, s njom ii u korak da bi
se nalo blago to se tu nalazi. Tada e, pak, doi vrijeme
kad e filozofija, animalni magnetizam i prirodna zna-
nost, koja u svim svojim ograncima besprimjerno napre-
duje, uzajamno baciti tako jasno svjetlo da e na vidjelo
izii istine kojima se nije smjelo ni nadati. Samo neka se
tu ne misli na metafizike iskaze i uenja somnambula: to
su najee bijedni nazori, potekli iz dogmi koje su som
nambuli nauili, pomijeani s onim to se nalazi u glavi
njihova magnetizera; stoga nisu vrijedni pozornosti.
I za razjanjenje pojava duhova, koje su u svim vreme-
nima tako tvrdokorno tvrene kao i postojano nijekane,
vidimo u magnetizmu otvoreni put: samo treba ispravno
pogoditi. Ipak, to nee biti lako, iako taj put lei negdje u
sredini izmeu lakovjernosti naeg inae vrlo potovanog
i zaslunog Justinusa Kernera i sada jo samo u Engleskoj
vladajueg gledita koje doputa samo jedan mehaniki
poredak prirode, da bi se tako sve to ide preko toga si-
gurnije moglo smjestiti i koncentrirati kod jednog osob-
nog bia, od svijeta sasvim razliitog bia, a koje po volji
njime upravlja. Engleska vladavina popova, u strahu od
svjetla i s nevjerojatnom besramnou, protivei se drsko
svakoj znanstvenoj spoznaji, u naem dijelu svijeta do-
vodi upravo do skandala. Ti popovi njegovanjem hlad-
247
Arthur Schopenhauer
nog praznovjerja koje oni nazivaju svojom religijom,

povoljnih predrasuda i neprijateljstva prema kojima su
suprotstavljene istine, snose glavnu krivnju za nepravdu
koju je animalni magnetizam morao pretrpjeti u Engle-
skoj. Tamo je on, nakon to je ve etrdeset godina u
Njemakoj i Francuskoj bio priznat u teoriji i praksi, s
povjerenjem u neznanje, bio ismijan i osuivan kao nez-
grapna prijevara. Tko vjeruje u animalni magnetizam,
ne moe vjerovati u Boga, rekao mi je jo godine 1850.
neki mladi engleski pop: hinc ille lacrimae! Konano je
ipak i na otoku predrasuda i popovskih prijevara animalni
magnetizam postavio svoju zastavu za ponovno i slavno
potvrivane magna est vis veritatis, lijepi biblijski izrijek
od kojega drhti svako anglikansko popovsko srce za svoju
nadarbinu. Uope, dolo je vrijeme da se u Englesku po-
alju misije uma, prosvjetiteljstva i protupopovstva, s Bo-
hlensovom i Straussovom kritikom Biblije u jednoj ruci
i Kritikom istog uma u drugoj ruci, da bi se onima koji
se potpisuju kao reverend, oholima i najdrskijima meu
svim popovima svijeta zabranilo daljnje poslovanje i time
okonao skandal.
U meuvremenu, smijemo se nadati najboljem od pa-
robroda i eljeznica, koji su poticajni za izmjenu misli
kao i za izmjenu roba, zbog ega su u Engleskoj s tolikom
brigom njegovani, a gdje, ak vladajui viim staleima,
najveu opasnost predstavlja prosta bigoterija. Ipak se ne
moe dulje trpjeti da oni popovi najinteligentnije i goto-
vo u svakom pogledu prve europske nacije najgrubljim
licemjerstvom potpuno degradiraju tu naciju i time je
ine prijezira vrijednom. Najmanje se to moe trpjeti ako
se pomisli na sredstva kojima su oni to ostvarili. Naime,
248
puki odgoj, koji im je bio povjeren, tako su uredile da

dvije treine engleske nacije ne umije itati. Pri tome, nji-
hova glupost i bezobrazluk idu tako daleko da u javnim
glasilima gnjevom, porugom i glasnim podsmjehom bi-
vaju napadnuti ak posve sigurni opi rezultati geologije.
Naime, mojsijevsku priu o stvaranju ele sasvim ozbilj-
no uiniti vrijedeom, a da ne zamjeuju da u takvim
napadima glinenim loncem udaraju eljezni lonac.
Uostalom, pravi je izvor skandaloznog engleskog
obskurantizma, koji vara narod, zakon primogeniture,
koji aristokraciji (u najirem smislu) ini nunim zbri-
njavanje mlaih sinova: za njih, ako nisu sposobni ni za
mornaricu ni za armiju, postoji Churc-establishement
(karakteristino ime), ustanova za zbrinjavanje s pet mili-
juna funti prihoda. Mladom plemiu pribavlja se a iving
to znai upa ili milou ili za novac: vrlo esto bivaju
upe u novinama ponuene na prodaju, ak na javnoj
aukciji. Zbog pristojnosti, ipak ne biva prodavana upravo
upa, nego pravo za iznajmljivanje (the patronage). Bu-
dui da ta trgovina mora biti zakljuena prije stvarnog
ispranjenja upe, dodaje se da sadanji upnik ima ve
77 godina, a ne proputa se naglasiti i pogodnost za lijepi
lov i ribolov u upi, a naglaava se da u upi postoji i ele-
gantan stan. To je najbezobraznija simonija na svijetu.
Odatle se shvaa zato je u dobrom, hou rei, otmje-
nom drutvu svaka poruga nad crkvom i njezinim hlad-
nim praznovjerjem gledana kao lo ton, kao nepristoj-
nost, prema maksimi quand le bon ton arrive, le bon sens
se retire. Tako velik je stoga utjecaj popova u Engleskoj
da na trajnu sramotu engleske nacije Thorwaldsenov kip
Byrona nakon nenadmaivog Shakespearea, njihova naj-
249
Arthur Schopenhauer
veeg pjesnika, nije smio biti postavljen u nacionalnom

panteonu Westminsterske opatije uz druge velike mueve.
Jer Byron je bio suvie astan i poten pa anglikanskom
popovskom varanju nije napravio nikakve koncesije nego
je nesmetano iao svojim putem. A osrednji pjesnik Wor-
dsworth, esta meta njegova ruganja, dobio je u Wes-
tminsterskoj crkvi svoj kip godine 1854. Engelska nacija
takvim niskostima sebe samu oznauje as a stultified and
priestridden nation. Europa joj se s pravom izruguje. Ali
tako nee ostati. Neki budui mudriji narataj unijet e
s pompom Byronovu statuu u Westminstersku crkvu.
Voltaire, koji je stotinu puta vie od Byrona pisao protiv
crkve, poiva slavno u francuskom Panteonu, crkvi svete
Genoveve, sretan da pripada naciji koja se ne da vui za
nos od popova niti od njih biti regirana.
Pri tom, naravno, ne izostaju demoralizirajui uinci
popovskih obmana i licemjerja. Demoralizirajue mora
djelovati da popovska vladavina narodu lae da se polovi-
ca svih vrlina sastoji u nedjeljnom ljenarenju i u crkve-
noj dernjavi te da jedan od najveih poroka, koji otvara
put svima drugima, jest Sabbathbreaking, to jest ne li-
jenariti nedjeljom. Zato siromanim grjenicima, koje
oekuje vjeanje, daju da u novinama izjave da je iz Sab
athgbreakinga, tog stranog poroka, potekao sav njihov
grjeni put.
Upravo zbog reenih ustanova mora se jo i sada za-
brinjavati nesretna Irska. Na tisue njezinih stanovnika
umire od gladi pored svog vlastitog katolikoga klera,
koji dobrovoljno uzdravaju. No nita ne ini protestant-
sko sveenstvo s nadbiskupom, dvanaest biskupa i voj-
skom deansa i rectora, a ivi, ako i ne direktno na troak
naroda, od crkvenoga dobra.
250
Ve sam upozorio na to da su blisko srodne pojave

san, somnambulno zamjeivanje, vidovitost, vizija, dru-
go lice i mogue vienje duhova. Zajedniko im je to da,
ako u to zapadnemo, neko objektivno zrenje dobivamo
sasvim drugim organom nego u obinom budnom sta-
nju. Naime, ne dobivamo ga vanjskim osjetilima, a ono
je ipak tono takvo kao da ga dobivamo njihovim posre-
dovanjem. Ja sam taj organ nazvao organom sna. Meu-
tim, meusobno ih razlikuje razliitost njihova odnosa
spram osjetilno zamijeenog empirijski realnog vanjskog
svijeta. On, naime, pri sanjaju u pravilu ne postoji i ak
u rijetkim fatidiknim snovima ipak je najee samo po-
sredan i udaljen, vrlo rijetko direktan. Naprotiv, taj od-
nos u somnambulnom zamjeivanju i vidovitosti, kao i u
mjeseara, neposredan je i sasvim ispravan. U vizijama i
moguem vienju duhova problematian je.
Naime, gledanje objekata u snu priznato je iluzorno,
dakle, zapravo puko subjektivno, kao u fantaziji. Ista vr-
sta zrenja, meutim, u budnom snivanju i u somnambu-
lizmu biva potpuno i ispravno objektivno. Upravo ono
zadobiva u vidovitosti neki vidokrug koji je budnome
stanju neusporedivo iri i nadmaujui. Ako se pak ovdje
protee na fantome umrlih, eli se pustiti da vrijedi kao
subjektivno gledanje. To, meutim, nije primjereno ana-
logiji takva nadmaivanja i moe se tvrditi samo toliko
da se tada gledaju objekti u postojanje kojih se ne moe
vjerovati obinim zrenjem nekog prisutnog budnog o-
vjeka.
Na prethodeem stupnju takve objekte budan ovjek
mora tek u daljini potraiti ili u vremenu iekivati. Na-
ime, na tom stupnju, moemo vidovitost oznaiti kao
251
Arthur Schopenhauer
neko zrenje koje se protee na ono to budnoj modanoj

djelatnosti nije neposredno dostupno, a ipak je realno
prisutno i stvarno. Zato ne smijemo odrei, barem ne od-
mah i bez dvojenja, objektivnu realnost onim zamjedba-
ma kojima budno zrenje ne moe stii ni prevaljivanjem
nekog prostora ili nekog vremena. Upravo prema analo-
giji smijemo pretpostaviti da bi neka mo zrenja, koja se
protee na stvarno budue i jo nenazono, takoer na
neto neko prisutno, a sada vie neprisutno, mogla biti
sposobna zamijetiti to kao prisutno. K tome jo nije rije-
eno to da fantomi o kojima se govori ne mogu dospje-
ti i u budnu svijest. Najee oni bivaju vieni u stanju
budnog snivanja, u kojem se, dakle, neposredna okolina
i sadanjost, iako sanjajui, tono sagledava. Tada sve to
se vidi jest objektivno realno; tako u tome nastupajui
fantomi imaju presumciju realnosti.
No iskustvo nas ui da funkcija organa sna, koja je
obino uvjet za djelovanje laganijeg, obinog ili pak dub
ljeg magnetikog sna, iznimno i pri budnom mozgu moe
postati djelotvorna, dakle ono oko kojim vidimo snove
moe se takoer neki put pojaviti i u budnom stanju.
Tada pred nama stoje likovi koji onima koji osjetilima
dolaze do mozga tako varljivo nalie da se s njima mogu
zamijeniti pa se drati da su osjetilni dok se ne otkrije da
oni nisu lanovi one svepovezajue, u kauzalnom neksu-
su postojee sveze iskustva koje se poima pod imenom
tjelesnog svijeta. To na osnovi njihova ustroja dolazi na
vidjelo prije ili kasnije.
Nekom liku koji se tako predstavlja, ve prema tome
gdje ima svoj udaljeni uzrok, pripast e ime halucinaci-
je, vizije, drugog lica ili pojave duha. Jer njegov najblii
252
uzrok mora leati u nutrini organizma, kako je ve po-

kazano, neka iznutra dolazea akcija pobuuje mozak na
zornu djelatnost, koja se protee sve do osjetilnih ivaca,
ime tako predstavljeni lik dobiva boju i sjaj, ton i glas
stvarnosti. Kad se to dogaa nesavreno, bivaju oni samo
slabo obojeni, blijedi, sivi i gotovo prozirni, ili tome
analogno za sluh, njihov e glas zvuati krljavo, uplje,
tiho, promuklo ili cvrei. Kada gledatelj na njega upravi
otriju pozornost, oni obino nestaju. Jer od onoga to
je vanjskom utisku predano s naporom, osjetila stvarno
primaju ono to je jae, obrnuto, nadvladavaju i potisku-
ju svu onu iznutra dolazeu djelatnost mozga. Da bi se
izbjegla ta kolizija, dogaa se da pri vizijama unutarnje
oko koliko je god mogue jae projicira likove tamo gdje
vanjsko oko nita ne vidi, u mrane uglove, iza zasto-
ra koji odjednom postaju providni i uope u tamu noi,
koja je samo zato vrijeme duhova jer tama, tiina i samo-
a, dokidajui vanjske utiske, stvara prostor za igru onoj
iznutra dolazeoj djelatnosti mozga. Moe se to uspore-
diti s fenomenom fosforesciranja, koji je takoer uvjeto-
van tamom. U glasnom drutvu i pri sjaju mnogih svijea
pono nije vrijeme za duhove. Ali tamna, tiha i osamljena
pono to jest; jer mi se ve instinktivno u njoj bojimo na-
stupa duhova, koji se predstavljaju sasvim izvanjski iako
njihov najblii uzrok lei u nama samima. Tako se tada
zapravo bojimo sebe samih. Zato, biva u drutvu onaj tko
se boji nastupa takvih pojava.
Iako iskustvo ui da se sve ovdje spominjane pojave
dogaaju na javi, u budnome stanju, po emu se one
upravo razlikuju od snova, ja ipak sumnjam da je to
bdijenje u najstroem smislu savreno. Jer ini se da za
253
Arthur Schopenhauer
to nuna podjela predodbene snage mozga trai da bez

smanjivanja normalne djelatnosti organ sna ne moe biti
jako djelatan, dakle on moe biti tako djelatan samo pod
izvjesnim depotenciranjem budnoga, na van usmjerenog
osjetilnog stanja svijesti. Iz toga predmnijevam da tije-
kom neke takve pojave, dodue uostalom budna svijest,
istodobno bude pokrivena nekim sasvim lakim velom,
po emu dobiva izvjesnu, iako slabu, snovitu obojenost.
Odatle bi se dalo objasniti da oni koji su zaista ima-
li takve pojave nisu od straha pred tim umrli; naprotiv
lane, umjetno izazvane pojave duhova katkad su imale
takav uinak. Da, najee zbiljske vizije te vrste ne uzro-
kuju nikakav strah; nego tek poslije toga, pri razmiljanju
o tome pojavljuje se neki osjeaj jeze. To se moe obja-
sniti time to tijekom njihova trajanja oni bivaju smatra-
ni ivim ljudima, a tek se naknadno pokazuje da oni to
ne mogu biti. Vjerujem da odsutnost straha, koja je ak
karakteristina oznaka zbiljske vizije takve vrste, potje-
e poglavito iz upravo navedenog razloga. Ako se, iako
budan, biva lagano obavijen nekom vrsti snovite svijesti,
dakle ako se nalazi u nekom elementu, upravo u takvu
stanju ne razlikuje se tako otro objektivno od subjektiv-
noga kao kod uinaka tjelesnog svijeta pa nema ni straha
od netjelesnih pojava. To se potvruje u prostodunom
nainu kojim vidjelica iz Prevorsta nastupa u svome op-
hoenju s duhovima: puta sasvim mirno nekog duha da
stoji i eka dok ona ne pojede svoju juhu. I J. Kerner
sam kae, na vie mjesta, da je ona, dodue, izgledala
budna, ali ipak nije bila potpuno budna: to se jo mora
spojiti s njezinom izjavom da je uvijek potpuno budna
kada vidi duhove. Svim takvim, u budnom stanju nastu-
254
pajuim zrenjima posredovanjem organa sna, koje nam

doaravaju objektivne i zrenjima posredovanjem osjetila
istovjetne pojave, mora, kako je reeno, najblii uzrok
leati uvijek u nutrini organizma. Tamo tada na mozak
djeluje neka neobina promjena, koja posredovanjem ve-
gegativnog ivanog sustava, dakle simpatikim ivcima
i njihovim ganglijama, a srodnog celebralnom sustavu.
Tim uinkom ovo zrenje, uvijek samo u sebi prirodnoj i
svojstvenoj djelatnosti objektivno, imajui kao oblik pro-
stor, vrijeme i kauzalitet, biva premjeteno upravo tako
kao da utiscima izvana dolazi na osjetila. Zato on tada
isto tako obavlja svoju normalnu funkciju.
Ali prodire ova tako iznutra pobuena djelatnost
mozga sve do osjetilnih ivaca, koji potom tada isto tako
iznutra, kao inae izvana, bivaju pobueni na njihove
specifine osjete, koji pojavne likove opremaju bojom,
zvukom, mirisom i tako dalje i time im podaruju savre-
nu objektivnost i tjelesnost osjetilno zamijeenoga. Pat-
nje vrijednu potvrdu dobiva ova teorija sljedeim navo-
dima neke vidovite somnambule Heinikena o nastanku
somnambulnog zrenja: u noi joj je, nakon mirnog pri-
rodnog sna, odjednom postalo jasno da se svjetlo razvija
iz stranjega dijela glave, da struji odatle prema prednjem
dijelu, dolazi tada do oi i ini vidljivim okolne pred-
mete: kroz ovo, sumraku slino svjetlo, ona je sve oko
sebe jasno vidjela i spoznavala. Izloeni najblii uzrok
takvih u mozgu iznutra pobuenih zrenja mora imati
opet neki udaljeni uzrok. Ako bismo eljeli taj uzrok po-
traiti ne svaki put u organizmu nego katkad i izvan nje-
ga, u potonjem sluaju onom modanom fenomenu koji
se predstavlja tako subjektivnim kao to su puki snovi,
255
Arthur Schopenhauer
ak kao budno sanjanje, time bi mu bila osigurana realna

objektivnost, to jest stvarni kauzalni odnos spram neega
nazonoga izvan subjekta, s jedne sasvim druge strane,
dakle tako da kroz stranja vrata opet dolazi unutra.
Sada u nabrojiti udaljene uzroke ovog fenomena
koliko su nam poznati; ponajprije primjeujem da tako
dugo dok lee samo unutar organizma, bivaju oznaeni
imenom halucinacija, ali to se ime naputa i zamjenju-
je razliitim drugim imenima ako se dokae da postoji
uzrok koji lei izvan organizma ili kao takav mora biti
uzet.
1. Najei uzrok modanih fenomena o kojima se
govori jesu estoke, akutne bolesti, naime vatrene vrui-
ce koje sa sobom donose delirij, fenomen svima poznat
pod imenom fantazija u vruici. Taj uzrok lei oigledno
samo u organizmu, ako i vruica sama moe biti izazvana
vanjskim uzrocima.
2. Ludilo nije nipoto uvijek, ali ipak je katkad pra-
eno halucinacijama kojima kao uzrok treba gledati bole-
sna stanja koja ga ponajprije izazivaju, najee u mozgu,
esto i u ostalom organizmu.
3. U rijetkim, na sreu savreno utvrenim sluajevima
nastaju a da nema vruice, a kamoli ludila halucinacije
u obliku pojava ljudskih likova koji izgledaju kao pravi i
zbiljski. Najpoznatiji sluaj te vrste jest sluaj Nicolaisa.
Iznio ga je 1799. u Berlinskoj akademiji i to je predavanje
posebno otisnuo. Slian sluaj nalazi se u Edinburgh Jour-
nal of Science, by Brewster, Vol. 4. N. 8, Oct-April 1831.
Vie drugih sluajeva iznosi Brierre de Boismont, Des
hallucinations, 1845, deuxime edit., 1852., vrlo korisna
knjiga za itav predmet naeg istraivanja. Dodue, ona
256
ne zahvaa dublje u objanjenje fenomena koji ovamo

pripadaju, ak, naalost, nema niti zbiljski nego samo
prividni sistematski raspored; ipak, ona je vrlo bogata,
s panjom i kritikom sabrana kompilacija svih sluajeva
koji pogaaju nau tamu. Za specijalnu toku koju ovdje
upravo razmatramo vani su napose Observations 7, 13,
15, 29, 65, 108, 110, 111, 112, 114, 115, 132.
Uope, pak, mora se zamisliti i pretpostaviti da od i-
njenica koje pripadaju cjelokupnom predmetu sadanjeg
razmatranja, na jednu javno priopenu injenicu dolaze
tisue slinih injenica o kojima zna samo njihova nepo-
sredna okolina, a tako je iz raznoraznih uzroka, koje je
lako shvatiti. Zato se znanstveno razmatranje ovog pred-
meta vue stotinama godina pa i tisuu godina s malo
pojedinanih sluajeva istinitog sanjanja i pripovijesti o
duhovima. A odonda su se takvi sluajevi dogodili sto
tisua puta, ali o njima se nije javno oitovalo pa stoga i
nisu uvrteni u literaturu. Kao primjere bezbrojnih ope-
tovanja tipinih sluajeva navodim samo istiniti san koji
pripovijeda Ciceron u De div., ), 27, utvaru kod Plinija u
Epistola ad Suram, i pojavu duhova kod Marsilija Ficina u
skladu s dogovorom s njegovim prijateljem Mercatusom.
Za sve dosada razmatrane sluajeve, koji su prema tipu
kao bolest Nicolaisa, utvrdilo se da su nastali iz sasvim
tjelesnih, u samom organizmu skrivenih abnormalnih
uzroka, kako kroz svoj beznaajni sadraj i periodinost
njihova pojavljivanja, tako i kroz to da su izmicali terape-
utskim sredstvima, posebno putanju krvi. Oni pripada-
ju dakle takoer u puke halucinacije.
4. Ovome se pridruuju ponajprije izvjesne, njima
uostalom sline pojave objektivnih i izvanjskih likova,
257
Arthur Schopenhauer
koje se ipak razlikuju prema jednom za vidioca znaaj-

nom, odreenom, i to najee mranom obiljeju. Nje-
gova realna vanost izvan svake je sumnje najee zbog
smrti koja je uslijedila uskoro nakon toga i pogodila ono-
ga kome se to prikazalo. Kao uzorak za takvu vrstu treba
promatrati sluaj koji pripovijeda Walter Scott, On de-
monology and witchcraft, letter 1, i koji ponavlja Brierre
de Boismont: neki sudski inovnik najprije je mjeseci-
ma pred sobom vidio maku, potom nekog metra cere-
monija i konano kostur; pri tome se iscrpio i napokon
umro.
Upravo toj vrsti pripada vizija Miss Lee: njoj je pojava
njezine majke navijestila njezinu smrt tono u dan i sat.
O njoj pripovijeda Beaumont u Treatise on spirit, zatim
Hibbert u Sketches of the philosophy of apparitions, 1824.,
potom u Hor. Welby Signs before death, 1825., takoer J.
C. Henningu O duhovima i vienju duhova, 1780., na-
pokon i u Brierre de Boismontu. Trei je primjer u upra-
vo spomenutoj Weblyevoj knjizi ispripovijedana zgoda
s gospoom Stephens, koja je u budnom stanju vidjela
kako iza njezina stolca lei neki le, a zatim je nakon ne-
koliko dana umrla. Ovamo takoer pripadaju sluajevi
vienja sama sebe, koji katkad, iako ne uvijek, najavlju-
ju smrt vidioca. Jedan vrlo neobian i dobro provjeren
sluaj takve vrste zabiljeio je berlinski lijenik Formey
u svojim Poganskim filozofima: on se nalazi potpuno
reproduciran u Horstovoj Deuteroskopiji i u njegovoj Bi-
blioteci arolija, sv. 1. Ali ipak treba primijetiti da u tom
sluaju pojavu nije vidjela upravo osoba koja je ubrzo na-
kon toga i neoekivano umrla, nego da su je vidjeli roaci
te osobe. O pravom vienju sama sebe izvjeuje Horst
258
u 2. dijelu Deuteroskopije. ak i Goethe pripovijeda da je

vidio sama sebe na konju i u odjei u kojoj je osam godi-
na kasnije zaista jaio (Iz mog ivota, 11. knjiga). Ta ga
je pojava, usput reeno, trebala utjeiti; dala mu je da vidi
kako ljubljenu, od koje se upravo bolno rastao, nakon
osam godina opet posjeuje, jaui u obrnutom pravcu;
ona mu je za trenutak pomaknula veo budunosti da bi
u alosti najavila ponovno vienje. Pojave te vrste nisu
vie puke halucinacije, nego vizije. Jer one predstavljaju
ili neto realno ili se odnose na budue, zbiljske dogaaje.
Zato su one u budnom stanju ono to su u snu fatidikni
snovi, koji se, kako je ve reeno, najee odnose na vla-
stito, osobito na nepovoljno zdravstveno stanje snivaa;
puke halucinacije odgovaraju, pak, obinim, nevanim
snovima.
Izvor tih vanih vizija valja traiti u tome to su one
zagonetna u naoj nutrini skrivena prostornim i vremen-
skim odnosima, neograniena i zato sveznajua mo.
Ona ne pripada u obinu svijest nego je za nas zakrivena
spoznajna mo. Ona ipak u magnetikoj vidovitosti od-
bacuje svoj veo. Jednom je neto za individuu vrlo inte-
resantno dokuila, o emu bi volja, koja je jezgra itava
ovjeka, rado obavijestila cerebralnu spoznaju. To joj je
mogue samo rijetko uspjelom operacijom: puta organ
sna da proradi u budnom stanju i tako ovo svoje otkrie
priopi cerebralnoj svijesti u zornim likovima direktnog
ili alegorijskog znaenja. To joj je uspjelo i u ve ukratko
navedenim sluajevima. Svi se oni odnose na budunost.
Ali na taj nain moe biti otkriveno i ono to se upravo
sada dogaa, a to onda, naravno, ne pogaa vlastitu oso-
bu, nego neku drugu osobu. Tako moe na primjer meni
259
Arthur Schopenhauer
biti obznanjena smrt mog udaljenog prijatelja koja se

upravo sada dogodila: njegov se lik meni iznenada pred-
stavi, tako tjelesno kao da je iv, a da pritom umirui ne
treba sudjelovati svojim ivim mislima na mene. To se
naprotiv dogaa u sluajevima jedne druge vrste, o kojoj
e se govoriti malo kasnije. A ja sam to ovdje iznio samo
poradi objanjenja, jer se u ovom odjeljku govori samo o
vizijama koje se odnose na samog vidioca i o njima ana-
lognim fatidiknim snovima.
5. No opet fatidiknim snovima, koji se ne odnose na
vlastito zdravstveno stanje, nego na sasvim izvanjska do-
gaanja, odgovaraju izvjesne vizije koje ne izviru iz orga-
nizma nego navjeuju opasnosti koje nam prijete izvana,
koje, naravno, esto prolaze mimo nae glave, pa ih ni-
kako nismo svijesni. U takvu sluaju ne moemo konsta-
tirati vanjski odnos vizije. Vizije takve vrste, da bi ispale
vidljivima, zahtijevaju vie uvjeta, poglavito to da dotini
subjekt ima za to potrebnu prijemljivost. Ako se, napro-
tiv, to najee ispuni samo u niem stupnju, obznanjiva-
nje e ispasti samo ujno i manifestirat e se raznoraznim
zvukovima, najee kucanjem, koje, osobito nou, naj-
ee obiava nastupiti pred jutro, i to tako da se probudi
i odmah zatim zamijeti vrlo jako i sasvim jasno kao zbilj-
sko kucanje na vrata spavae sobe. Do vidljivih vizija, i to
u alegorijski vanim likovima, koji se onda ne daju razli-
kovati od zbiljskih likova, doi e ponajprije onda kada
naem ivotu prijeti neka velika opasnost, ili ako smo pak
nekoj takvoj opasnosti, esto ne znajui, sretno umakli.
Tada takve vizije ujedno ele sreu i pokazuju da je pred
nama jo mnogo godina. Napokon e takve vizije na-
stupiti zato da navijeste neotklonjivu nesreu. Od takve
260
posljednje vrste vizija bila je poznata Brutova vizija prije

bitke kod Filipa, predstavljajui se kao njegov zao genij.
Njoj je slina vizija Kasija Parmensisa nakon bitke kod
Akcija, kako to pripovijeda Valerius Maximus (Lib. I., c.
7). Uope, predmnijevam da su vizije takve vrste glavni
povod za mit starih o geniju koji je pridan svakom ovje-
ku, a on je u kranska vremena bio spiritus familiaris.
U stoljeima srednjega vijeka pokuavali su ih objasniti
astralnim duhovima, kako svjedoi mjesto kod Teofrasta
Parcelzusa: Da bi fatum bio dobro upoznat, svaki ovjek
ima jednog duha, koji boravi izvan njega i postavlja svoje
sjedite u gornje zvijezde. Ti duhovi zovu se fatum. U
17. i 18. stoljeu rabile su se za objanjenje tih pojava
rijei spiritus vitales pojavile su se u pravo vrijeme jer su
tada nedostajali pravi pojmovi o tome. Stvarni udaljeni
uzroci vizija ove vrste ne mogu oito leati u organizmu:
malo poslije istrait u koliko se shvatljive mogu uiniti
njihove veze s vanjskim svijetom.
6. Vizije koje uope vie ne pogaaju vidioca, a ipak
tono i esto u svim njihovim pojedinostima predstavlja-
ju kasnije, budue dogaaje svojstvene su onom rijet-
kom daru koji se naziva second sight, drugo lice ili deute-
roskopija. Bogatu zbirku izvjea o tome sadri Horstova
Deuteroskopija, 2 sveska, 1830. Novije injenice ove vrste
nalaze se u razliitim svescima Kieferova arhiva za ivo-
tinjski magnetizam. Ne postoji nipoto iskljuivo u kot-
skoj i Norvekoj udesna sposobnost da se nalaze vizije
te vrste. Ta sposobnost dolazi na vidjelo i u nas. Naime,
o takvim smrtnim sluajevima nalazimo izvjea u Jung-
Stillingovoj teoriji poznavanja duhova. ini se da i uve-
no proroanstvo Gazottea poiva na neemu takvu. ak
261
Arthur Schopenhauer
i u crnaca u Saharskoj pustinji nalazi se vrlo esto tree

oko (S. James Richardson, Narrative of a nission to Cen-
tral Africa, London, 1853.). Da, ve u Homera nalazimo
prikazanu jednu stvarnu deuteroskopiju (Od. XX, 351
357), koja je ak neobino slina s pripovijeu Cazotte.
Jednu savrenu deuteroskopiju ispriao je Herodot.
U tom treem oku, dakle, postie ovdje, kao uvijek,
najprije iz organizma potekla vizija najvii stupanj objek-
tivne, realne istine. Time otkriva neku vrstu nae pove-
zanosti s vanjskim svijetom sasvim razliitu od obine,
fizike povezanosti. Ona kao budno stanje paralelno tee
s najviim stupnjevima somnambulne vidovitosti. Ona je
zapravo neko savreno istinito sanjanje u budnom stanju,
ili barem u stanju koje na koji trenutak nastupa usred bdi-
jenja. Vizija treeg oka, upravo je kao istinito sanjanje, u
mnogo je sluajeva alegorijska ili simbolika, prema vrsto
uoblienim simbolima koji se u svih vidilaca pojavljuju u
jednakom znaenju, a koje se nalazi specificirano u nave-
denoj Korstovoj knjizi i u Kieferovu arhivu.
7. K upravo razmatranim, budunosti okrenutim vi-
zijama, pandan donose one vizije koje prolost, naime
likove neko ivih osoba, u budno stanje donosi rastvore-
ni organ sna. Dosta je sigurno da one mogu biti izazvane
preostatkom leeva u blizini. Ovo vrlo vano iskustvo,
na koje se mogu svesti mnoge pojave duhova, ima svoju
najsolidniju i neobino sigurnu potvrdu u jednom pismu
prof. Ehrmanna zetu pjesnika Pfeffela, koje je in extenso
navedeno u Kieferovu Arhivu, sv. 10.
Ali i izvan toga biva ona potvrena u mnogo sluajeva
koji se mogu na nju svesti. Ovdje u spomenuti samo
neke. Ponajprije, naime, pripada u to ona u onom pismu
262
i iz dobra izvora priopena pripovijest o pastoru Lindne-

ru, koja je takoer opetovana u mnogim knjigama, meu
ostalim u vidjelici iz Prevorsta; nadalje toj vrsti pripada
jedna pripovijest u navedenoj knjizi Fischera, koju je pri-
opio prema oevicima, a koju pripovijeda da bi ispravio
jedno kratko izvjee o tome vidjelice iz Prevorsta. Zatim
u G. J. Wenzelovim Razgovorima o najnapadnijim novi-
jim pojavama duhova, 1800., nalazimo odmah u prvom
poglavlju sedam takvih pripovijesti o pojavljivanjima
koja imaju povod u preostacima mrtvih koji lee u blizi-
ni. Pfeffelova pripovijest posljednja je od njih; ali i ostale
imaju obiljeje prave istine i nikako nisu izmiljene. Sve
one govore samo o pukom pojavljivanju lika umrloga,
bez ikakva daljnjeg dogaanja ili pak kakve dramatine
sveze. Zasluuju one stoga svu pozornost glede teorije o
tim fenomenima. Racionalistika objanjenja koja dodaje
sastavlja mogu posluiti da pravilno osvijetle svu nedo-
statnost takvih shvaanja. Ovamo pripada nadalje etvrto
opaanje u navedenoj knjizi Brierrea de Boismonta. Neki
od starih pisaca donose pripovijest o duhovima, na pri-
mjer Plinije mlai. Te su pripovijesti ve stoga udesne
to imaju sasvim isto obiljeje kao bezbrojne pripovijesti
iz novijeg vremena. Njoj sasvim slina, moda ak samo
u drugoj verziji, jest pripovijest koju iznosi Lukianos u
Filopseudesu. Od te vrste pripovijest je o Damonu, u
Plutarhovu prvom poglavlju Kimona; nadalje takvo je
Pauzanijevo izvjee o Maratonskoj bitci; s time se moe
usporediti ono to pripovijeda Brierre; konano takvo je
ono to navodi Svetonije u Kaliguli.
Uope, na iskustvo o kojemu se govori mogli bi biti
svedeni svi sluajevi u kojima se duhovi pojavljuju uvijek
263
Arthur Schopenhauer
na istim mjestima i vezani su kao utvare na odreeni lo-

kalitet, na crkve, groblja, bojita, stratita, visoka sudita
i na one na zao glas dole kue u kojima nitko ne eli sta-
novati, a koje e se tu i tamo uvijek susretati: i ja sam vie
takvih poznavao. Takvi lokaliteti bili su povod za knjigu
isusovca Petra Thyreja: De infestis, ob molestantes daemo-
niorum et defunctorum spiritus, locis, Kln, 1598.
Ali najudesniju injenicu te vrste prua moda Observ.
77 Brierrea de Boismonta. Kao panje vrijedna potvrda
ovdje danog objanjenja tako mnogih pojava duhova, da-
pae posredni lan koji vodi od njih, jest vizija jedne som
nambule koja biva priopena u Kernerovim listovima iz
Prevorsta: njoj se, naime, predstavila iznenada jedna ku-
na scena koju ona tono opisuje, a koja se prije vie od
sto godina ondje odigrala: osobe koje je opisala bile su
jednake osobama s portreta koje ona nikad nije vidjela.
Ovdje u razmatranju uzeto temeljno iskustvo na koje
se mogu svesti svi takvi dogaaji, i koje retrospektivno
nazivam second sight, mora ostati stajati kao prafenomen;
jer za sada jo nedostaju sredstva da bi se mogli objasniti.
U meuvremenu, mogu se u blisku vezu dovesti s jednim
drugim fenomenom, naravno isto tako neobjanjivim.
I time je ve dobiveno mnogo, jer sada umjesto dviju
nepoznatih veliina ostaje samo jedna. Ta je prednost
analogna prednosti koju smo dobili svoenjem mineral-
nog magnetizma na elektricitet. Naime, kao to neka u
visokom stupnju vidovita somnambula nije ograniena
u svojim zamjedbama ak niti vremenom nego i zbilja
predvia budue, i to sluajno nastupajue dogaaje;
ili kao to isto to postiu jo naprednije deuteroskopisti
i vidioci leeva: dakle, dogaaji koji u nau empirijsku
264
stvarnost jo uope nisu nastupili, ipak, iz noi budu-

nosti ve na takve osobe djeluju i mogu pasti u njihovu
percepciju; isto tako mogu i dogaaji i ljudi koji su ipak
ve jednom bili stvarni, iako to vie nisu, na izvjesne za
to posebno disponirane osobe djelovati i, dakle, kao one
oitovati jedan uinak prije, jedan uinak poslije. To je
manje nepojmljivo pogotovo onda kad je takvo shvaanje
posredovano i uvedeno neim materijalnim, primjerice
jo stvarno prisutnim preostacima zamijeenih osoba, ili
stvari koje su bile u svezi s njima, njihovim haljinama,
sobom u kojoj su boravile, ili neim to je priraslo njiho-
vu srcu, skrivenim blagom. Analogno tome jako vidovita
somnambula katkad samo s pomou jednog poveznog
lana, na primjer marame koju je bolesnik nekoliko dana
nosio na golom tijelu, ili s pomou odrezanog uvojka
kose, s udaljenim osobama, o ijem se stanju zdravlja tre-
ba izvijestiti, biva dovedena u vezu i time dobiva od njih
sliku. Po tom nazoru, bile bi pojave duhova koji su vezani
uz odreeni lokalitet ili uz tamo leee tjelesne preostatke
umrlih, samo zamjedbe unatrag okrenute, dakle prolosti
upravljenoj deuteroskopiji a retrospective second sight;
one bi bile upravo ono to su stari nazivali sjenama, um-
brae, eidola, dakle odjeci bivih pojava ovog naeg u vre-
menu i prostoru pojavnog svijeta, zamjetljivi organu sna,
u rijetkim sluajevima tijekom budnoga stanja, lake u
spavanju kao puki sni, najlake naravno u dubokom mag
netikom snu, kada se u njemu san pojaava do budnog
snivanja, a ono do vidovitosti; ali i u odmah na poetku
navedenom budnom sanjanju, koje je opisano kao istini-
to sanjanje najblie okoline spavaa, i upravo nastupom
takvih stranih likova spoznaje se kao neko stanje razliito
265
Arthur Schopenhauer
od budnoga stanja. U takvom budnom snivanju, naime,

bivaju najee vieni likovi upravo umrlih osoba iji je
le jo u kui; kao uope prema zakonu da ova unatrag
okrenuta deuteroskopija biva uvedena kroz tjelesne ostat-
ke umrlih, lik nekog umrlog najlake se pojavljuje i u
budnom stanju za to disponiranim osobama dok jo nije
pokopan, iako i tada biva opaen organom sna.
Prema reenom razumije se po sebi da se nekoj na
taj nain pojavljenoj utvari ne moe pripisati neposred-
na realnost nekog nazonog objekta, iako joj posredno
ipak u osnovi lei neka realnost: naime, ono to se tu
vidi nije preminuli sam, nego puki eidolon, slika onoga
koji je jednom bio, nastaje u organu sna nekog za to dis-
poniranog ovjeka, a povodom nekog preostatka, nekog
ostavljenog traga. Ono zato nema vie realiteta od pojave
onoga koji vidi sama sebe ili biva vien od drugih tamo
gdje se ne nalazi. Sluajevi te vrste poznati su iz vjerodo-
stojnih svjedoanstava, od kojih se neka nalaze u Hor-
stovoj Deuteroskopiji, sv. 2.; i sluaj Goethea, koji smo
spomenuli pripada ovamo; isto tako nerijetko bolesnici
nadomak smrti vide sebe u krevetu udvostruene. Kako
je? upitao je nedavno neki lijenik teko bolesnoga pa-
cijenta. Sada bolje, otkad smo u krevetu dvojica bio
je odgovor; odmah zatim on je umro.
Prema tome stoji neka pojava duhova u objektivnom
odnosu spram negdanjega stanja osobe koja se prika-
zuje, ali nikako spram njezina sadanjeg stanja: jer ova
nema nikakva aktivnog udjela u tome; zato se i ne moe
zakljuivati na njezinu trajnu individualnu egzistenciju.
S danim se objanjenjem slae tono i to da preminuli
koji se tako pojavljuju to ine obino odjeveni u odjeu
266
koju su obiavali nositi; isto tako s ubojicom se pojavljuje

ubijeni, s jahaem konj. Vizijama te vrste treba pribrojiti
vjerojatno i veinu utvara koje je vidjela vidjelica iz Pre-
vorsta, razgovore koje je s njima vodila treba vidjeli kao
djelo njezine vlastite uobrazilje, koja je pruala tekst za
ovu nijemu procesiju (dumb shew) i time dala objanje-
nje iz vlastitih sredstava. ovjek, naime, po prirodi tei
da sve to vidi nekako objasni ili barem unese u to neku
svezu, da o tome progovori u svojim mislima; zato djeca
neivim stvarima podmeu dijalog. Pa ipak, bila je to vi-
djelica sama, koja je doaptavala onim pojavama, a da to
nije znala, pri emu je njezina mo uobrazilje bila u onoj
vrsti nesvjesne djelatnosti kojom mi u obinom, bezna-
ajnom snu dogaaje upravljamo i vodimo, i katkad po-
vod za to uzimamo od objektivnih, sluajnih okolnosti,
kao primjerice neki pritisak u krevetu, ili zvuk koji izvana
dopire do nas, ili miris, i tako dalje. O tome onda sanja-
mo duge prie. Da bi se objasnila ta dramaturgija vidjeli-
ce, neka se pogleda u Kieferov Arhiv to Bende Bendsen
pripovijeda o svojoj somnambuli, kojoj se u magneti-
kom snu katkad pojavljuju njezini ivi znanci, a onda
ona na glas vodi duge razgovore s njima. Tamo se kae:
Meu mnogim razgovorima koje ona vodi s odsutnima
karakteristian je sljedei: Tijekom navodnih odgovora
ona je utjela, gledala je s napetom pozornou, pri emu
se podigla u krevetu i okretala je glavu na odreenu stra-
nu da slua odgovore drugih. Prividno cijepanje vlastite
osobe u tri razliite, kako je to u snu uobiajeno, ilo je
ovdje tako daleko da je nisam mogao uvjeriti da ona sama
pravi te tri osobe. Takve su vrste, prema mojem milje-
nju, i razgovori s duhovima vidjelice iz Prevorsta i ovo
267
Arthur Schopenhauer
objanjenje nalazi jaku potvrdu u neizrecivoj neukusnosti

teksta onih dijaloga i drama koji odgovaraju samo pre-
dodbenom krugu nenaobraene brdske djevojke i njoj
pridane puke metafizike. Njima podmetnuti objektivnu
realnost mogue je samo pod pretpostavkom bezgrani-
no apsurdnog, upravo glupog poretka svijeta, takva svije-
ta da bi se moralo stidjeti da mu se pripada.
Da nije tako zbunjeni i lakovjerni Just. Kerner u tiini
ipak imao laganu slutnju o ovom ovdje navedenom izvo-
ru onih razgovora duhova, ne bi on s tako neodgovrnom
lakoumnou posvuda i svaki put propustio ozbiljno i
marno istraiti materijalne predmete to su ih naznaili
duhovi, na primjer pisai pribor u crkvenim podrumima,
zlatne lance u dvorskim svodovima, pokopanu djecu u
konjskim stajama, umjesto toga to se i najmanjom za-
prekom dao od toga odgovoriti. Jer to bi rasvjetlilo te
sluajeve.
Uope mislim da najvei broj vienih pojava umrlih
pripada u ovu kategoriju vizija i njima odgovara, dodu-
e, prola realnost, ali nikako sadanja upravo objektivna
realnost. Takav je primjer pojava predsjednika Berlinske
akademije Maupertiusa u njezinoj dvorani, viena od
botaniara Gleditcha, koju navodi Nicolai u svom ve
spomenutom predavanju pred tom istom akademijom;
takva je od Waltera Scotta u Edinb. review iznijeta i od
Horsta u Deuteroskopiji ponovljena zgoda o zemljaku
u vicarskoj, koji je, uavi u javnu biblioteku, ugledao
svog prethodnika u sveanoj skuptini, okruena sa sa-
mim mrtvacima, kako sjedi na predsjednikom stolcu. Iz
nekih ovdje iznijetih pripovijesti proizlazi da kao objek-
tivni povod za vizije te vrste nije prijeko potreban skelet
268
ili inae neki preostatak lea, nego da povod mogu biti i

druge stvari koje su bile u bliskom doticaju s umrlim. Ta-
kav primjer nalazimo u navedenoj knjizi G. J. Wenzela:
od sedam zgoda koje pripadaju ovamo, est je s leom,
a jedna je vezana samo uz stalno nosei kaput umrloga;
taj je kaput odmah poslije smrti zakljuan, a nakon vie
tjedana, pri vaenju iz ormara, izazvao je njegovu pojavu
pred uasnutom udovicom. I tako bi moglo biti da su i
laganiji, naim osjetilima jedva zamjetljivi tragovi kao
na primjer odavna izbrisana kapljica krvi ili zidovima
ograeni lokal gdje je netko pod velikim strahom, ili oa-
jem, pretrpio nasilnu smrt dovoljni da izazovu u osobe
koja je za to predisponirana takvu unatrag okrenutu de-
uteroskopiju. S time moe biti povezano miljenje starih
koje navodi Lukijan da se mogu pojavljivati oni koji
su umrli nasilnom smru. Povod za takvu viziju moglo
bi dati neko zakopano i stalno s bojazni uvano blago uz
koje su se vezale posljednje misli umrloga koji je blago i
zakopao. Reeni objektivni povodi pri ovom spoznavanju
prolosti posredovanjem organa sna imaju ulogu koju pri
normalnom miljenju nexus idearum podaruje svojim
predmetima. Uope za ovdje navedene zamjedbe, kao i
za sve zamjedbe u budnom stanju posredovanjem organa
sna, vrijedi da lake dolaze do svijesti u ujnom obliku
negoli u vidljivom obliku. Zato su prie o glasovima koji
se katkad uju na ovom ili onom mjestu tu mnogo ee
od pria o vidljivim pojavama.
Ako se u nekim primjerima ovdje razmatranih vrsta
pripovijedaka pria da su mrtvi koji se pojavljuju otkrili
onima koji ih vide izvjesne dotada nepoznate injenice, u
to se moe vjerovati samo iz najsigurnijih svjedoanstava,
269
Arthur Schopenhauer
a u ostala treba sumnjati. Meutim, to se moe objasniti

s pomou izvjesne analogije s vidovitou somnambula.
Poneki somnambuli, naime, u pojedinanim sluajevima
rekli su bolesnicima, koji su pred njih dovoeni, koji su
sasvim sluajnim povodom prije mnogo vremena navu-
kli na sebe bolest i time su im doveli do svijesti gotovo
sasvim zaboravljeni dogaaj. (Primjeri takve vrste jesu u
Kieferovu Arhivu strah da se ne padne s ljestava, i u J.
Kernerovoj Povijesti dviju somnambula, koje su djeaku
otkrile da je on prije spavao kod jedne epileptine oso-
be.) Ovamo pripada i to da su neki vidovnjaci iz uvojka
kose ili komada odjee nekog pacijenta, kojeg nikad nisu
vidjeli, spoznavali tono i njega i njegovo stanje. Dakle,
niti objave ne dokazuju nazonost nekog umrloga.
Takoer se dogaa da pojavni lik nekog umrlog biva kat-
kad vien od dviju osoba, to je svodi na poznatu sposob-
nost zaraze u somnambulizmu, kao i u sluaju treeg oka.
Tako smo u ovom broju barem najvei dio uvjerljivih
pojava likova umrlih objasnili utoliko to smo ih sveli na
zajedniki temelj: retrospektivnu deuteroskopiju, koja u
mnogim takvim sluajevima ne moe biti zanijekana. Ali
ona je upravo krajnje neobina i neobjanjiva injenica.
Objanjenjem takve vrste moramo se zadovoljiti u mno-
gim stvarima: primjerice veliko zdanje znanosti o elek-
tricitetu izvodi se samo iz jednog podreivanja mnotva
fenomena pod potpuno neobjanjen prafenomen.
8. iva i puna enje misao nekog drugog na nas
moe pobuditi viziju njegova lika u naem mozgu, ne
kao puku fantazmu, nego tako da on pred nama stoji
ne razlikujui se od stvarnosti. Obino umirui oituju
takvu mo i stoga se u asu svoje smrti pojavljuju svojim
270
odsutnim prijateljima, ak istodobno i u vie prijatelja

na razliitim mjestima. Sluaj je tako est i spominjan
na razliitim stranama, a i toliko je u njega vjerovano,
da ga bez promiljanja uzimam kao faktino osnovan.
Vrlo pristojan i od raznih osoba zastupljen primjer nalazi
se u Jung-Stillingovoj Teoriji o duhovima. Dva posebno
frapantna sluaja jesu nadalje povijest gospoe Kahlow
u navedenoj Wenzelovoj knjizi i pripovijest o dvorskom
propovjedniku u takoer spomenutoj Henningovoj knji-
zi. Kao sasvim nov primjer moe ovdje posluiti ovo: ne-
davno je umrla, ovdje u Frankfurtu u idovskoj bolnici,
nou, jedna bolesna kuna pomonica. Idueg jutra sa-
svim rano naile su njezina sestra i njezina neakinja, od
kojih jedna stanuje ovdje, a druga milju dalje, da bi se za
nju raspitale; jer ona se objema nou pojavila. Bolniki
nadglednik, na ijem izvjeu poiva ova injenica, za-
jamio je da se takvi sluajevi ee dogaaju. Jedna vido-
vita somnambula, koja je tijekom svojega najjae poten-
ciranog jasnovienja uvijek zapadala u katalepsiju slinu
prividnoj smrti, pojavila se kao u tijelu svojoj prijatelji-
ci izvjeuje ve spomenuta Povijest Auguste Mller u
Karlsruheu i to je ponovno ispriano u Kieferovu Arhivu.
Neka druga namjerna pojava iste osobe biva iz savreno
vjerodostojnih izvora priopena u Kieferovu Arhivu.
ljudi pri punom zdravlju mogu proizvesti taj uinak
mnogo rjee; ipak niti tu ne nedostaje vjerodostojnih iz-
vjea. Najstarije donosi Sveti Augustin, dodue iz druge,
ali prema njemu vrlo dobre ruke, De civit. Dei, XVIII 18,
slijedei rijei: Indicavit et alius se domi suaetc.
Ovdje se ono to jedan sanja pojavljuje drugome u
budnom stanju kao vizija koju on dri stvarnou; i neki
271
Arthur Schopenhauer
ovome sasvim analogni sluaj priopuje ameriki Spiritual

Telegraph od 23. rujna 1854., a prijevod na francuski do-
nosi Dupotet u svom Trait complet de magnetisme. Jedan
noviji sluaj te vrste pridodan je navedenom izvjeu u Ki-
eferovu Arhivu. Neku udesnu ovamo pripadajuu zgodu
pripovijeda Jung-Stilling u svojoj Teoriji o duhovima, ali
ne navodi izvor. Vie primjera daje Horst u svojoj Deute-
roskopiji. Ali krajnje zaudan primjer sposobnosti za takva
pojavljivanja, jo k tome naslijeene s oca na sina, a i od
obojice vrlo esto i nenamjerno prakticirane, navodi se u
Kieferovu Arhivu. Ali nalazi se i stariji njemu posve sli-
an primjer u Zeibichsovim Mislima o pojavama duhova
iz 1776. i ponovno u Henningovu tekstu O duhovima i
vienju duhova. Budui da su obojica ispripovijedala pri-
mjer sigurno neovisno jedan od drugoga, slue oni sebi
uzajamno za potvrdu u ovoj tako krajnje udesnoj stvari. I
u Nassesovu asopisu za antropologiju priopio je jedan ta-
kav sluaj prof. Grohmann. Isto tako u Horace Welbyevim
Signs before death, London, 1825., nalazi se nekoliko pri-
mjera o pojavama ivih ljudi na mjestima na kojima su bili
nazoni tek u svojim mislima. Posebno vjerodostojni ine
se sluajevi te vrste koje je Bende Bendsein temeljito pote-
no ispriao u Kieferovu Arhivu pod naslovom Dvojnik.
Ovdje razmatrane u budnom stanju nastupajue vi-
zije odgovaraju u spavajuem stanju simpatiki, to zna-
i indistans priopavajui snovi, koji prema tome bivaju
sanjani od dvojice u isto vrijeme i sasvim jednako. O
njima su primjeri dovoljno poznati: jednu dobru zbirku
takvih primjera nalazimo u C. Fabiusovu De somniis i
tamo jedan primjer osobito umjeno ispripovijedan na
holandskom jeziku.
272
Nadalje stoji u Kieferovu Arhivu jedan nadasve u-

desan lanak H. M. Wesenmanna, koji izvjetava o pet
sluajeva u kojima je on svojom voljom namjerno izazvao
tono odreene snove u drugoga: ali u posljednjem od tih
sluajeva dotina osoba jo nije pola u krevet, imala je,
pred drugima, koji su se upravo kod nje nalazili, namje-
ravanu pojavu u budnom stanju i posve poput stvarnosti.
Slijedom toga, u takvim snovima i u budnim vizijama te
klase organ sna medij je opaanja. Kao povezni lan obje
vrste treba vidjeti ve navedenu zgodu koju je priopio
sveti Augustin; nekome se pojavi u budnom stanju ono
to drugi samo sanja da ini. Dva ovome sasvim istovr-
sna sluaja nalaze se u Hor. Welbyevoj Signs before death.
Oito, pak, nastaju vizije ove vrste ma kako se varavo i
ivo u njima predstavlja osoba koja se pojavljuje, nikako
ne s pomou vanjskog uinka na osjetila, nego s pomou
nekog magikog uinka volje onoga iz kojega prelaze na
drugoga, dakle na bit po sebi nekog tueg organizma,
koji time iznutra trpi neku promjenu, koja tada, djelu-
jui na njegov mozak, tamo sliku izazivaa isto tako ivo
pobuduje kao djelovanje posredovanjem onoga od ijeg
tijela na oi drugoga mogle bi to biti natrag baene zrake
svjetlosti.
Upravo ovdje opisani dvojnik, u kojega je osoba koja
se pojavljuje oito iva, ali odsutna, i u pravilu ne zna o
svojoj pojavi, daje nam ispravno gledite za pojavu umi-
ruih i umrlih, dakle za prave pojave duhova upravo time
to nas ue da neposredna realnost sadanjosti kao na
osjetila djelujuih tijela nije nipoto njihova nuna pret-
postavka. Upravo ta pretpostavka temeljna je pogreka
svih prijanjih shvaanja pojave duhova, kako u njiho-
273
Arthur Schopenhauer
vim osporavanjima tako i u njihovim potvrivanjima. Ta

pretpostavka poiva pak na tome da se prihvatilo stajalite
spiritualizma umjesto stajalita idealizma. Prema onome
stajalitu polo se od potpuno neopravdane predmnijeve
da se ovjek sastoji od dvije temeljno razliite supstancije,
jedne materijalne, tijela, i jedne nematerijalne, takozvane
due.
Nakon to nastupi njihovo razdvajanje poslije smrti,
trebala bi potonja, iako imaterijalna, jednostavna i ne-
protena, ipak jo u prostoru egzistirati, naime kretati
se, hodati i pri tom djelovati izvana na tijela i njihova
osjetila upravo kao tijelo i prema tome predstaviti se kao
takvo; pri emu je uvjet, naravno, ista realna nazonost
u prostoru koju ima jedno od nas vieno tijelo. Za ovo
neodrivo, spiritualistiko gledite o pojavi duhova vrije-
de sva umna osporavanja i Kantovo kritiko objanjenje
stvari koje sainjava prvi ili teorijski dio njegovih Snova
jednog vidovnjaka protumaeni snovima metafizike. Treba
se sasvim napustiti ovo spiritualistiko gledite, dakle,
pretpostavka neke imaterijalne a ipak lokomotivne
poput materije supstancije koja djeluje i na tijela i na
osjetila da bi se dobilo ispravno gledite za sve ovamo
pripadajue fenomene, naputenoga stajalita i prihvatilo
idealistiko stajalite, s kojega se ove stvari vide u sasvim
drukijem svjetlu i koje donosi sasvim druge kriterije za
njihove mogunosti. Svrha je ove rasprave poloiti teme-
lje za to.
9. Posljednji sluaj koji pripada u nae razmatranje
bio bi sluaj da magiko djelovanje, opisano u prethod-
nim brojevima, moe biti izvoeno jo i poslije smrti,
ime bi se neka stvarna pojava duhova dogodila direkt
274
nim djelovanjem, dakle zbiljska, osobna nazonost ne-

kog upravo umrloga doputala bi i povratno djelovanje
na njega. Nijekanje a priori svake mogunosti te vrste, i
njoj primjereno ismijavanje suprotnog tvrenja, ne moe
ni na emu drugom poivati nego na uvjerenju da je smrt
apsolutno ponitenje ovjeka. Ili se prihvaa protestant-
sko vjerovanje, prema kojem se duhovi ne mogu pojav-
ljivati, jer oni, ve prema vjeri ili nevjeri koju su imali
za vrijeme zemaljskoga ivota, odmah nakon smrti idu u
nebo s njegovim vjenim radostima ili u pakao s njego-
vim vjenim mukama, i to zauvijek, pa iz neba i pakla ne
mogu izii i javiti nam se. Zato prema protestantskom
vjerovanju te pojave potjeu od avla ili anela, nikako
od ljudskih duhova; to je iscrpno i temeljito razloio La-
vater u De spectris, Genevae, 1580. Katolika crkva, nai-
me Grgur Veliki, naprotiv, ve je u 6. stoljeu poboljala
vrlo uviavno onu apsurdnu i uasnu dogmu tako da je
izmeu ove obeshrabrujue alternative umetnula istili-
te, pa doputa pojavu duhova, koji u njemu privremeno
borave, a iznimno i drugi; to je iscrpno vidljivo iz ve
spomenutog Petrusa Thyreja, De locis infestis. Protestanti
su zbog navedene dogme bili prisiljeni na svaki nain vr-
sto odrati egzistenciju avola, a nisu ga mogli izbjei da
bi mogli objasniti pojave duhova, koje nisu mogli nijeka-
ti. Stoga su jo poetkom prethodnog stoljea oni koji su
nijekali avla nazivani Adsemonistae, gotovo s istim pius
horror kao i danas ateisti: i ujedno su bili, na primjer u C.
F. Romani schediasma polemicum, an dentur spectra, magi
et sagae, Lips. 1703., duhovi definirani kao apparatio-
nes et territiones Diaboli externae, quibus corpus, aut aliud
quid in sesnsus incurrens sibi assumit, ut homines infestet.
275
Arthur Schopenhauer
Moda su zato procesi vjeticama koji, kako je poznato,

pretpostavljaju savez s avlom, bili mnogo ei u prote-
stanata nego u katolika.
Ipak, bez obzira na takva mitoloka gledita, rekao sam
ve da se odbacivanje a priori mogunosti nekog zbiljskog
pojavljivanja umrlih moe temeljiti samo na uvjerenju da
smru ljudsko bie sasvim nestaje. Jer, ako nema takva
uvjerenja, ne moe se vidjeti zato se neko bie, koje jo
nekako egzistira, ne bi moglo nekako manifestirati i dje-
lovati na drugo, premda se ovo nalazi u nekom drugom
stanju. Zato je dosljedno koliko i naivno da Lukianos
nakon to je ispriao kako se Demokrit nekom za nje-
ga zastraujuom pojavom duhova niti trenutka nije dao
zbuniti dodaje: Adeo persuasum habebat nihil adhuc esse
animas a corpore separatas.
Ako je u ovjeku, izvan materije, jo neto nerazorivo,
onda barem a priori nije shvatljivo da ono to je pro-
izvelo udesnu pojavu ivota nakon njegova pokapanja
ne bi bilo sposobno za bilo kakvo djelovanje na jo ive.
To bi se prema tome moglo rijeiti jedino a posteriori,
iskustvom: to je utoliko tee to, bez obzira na namjerne
ili nenamjerne obmane izvjestitelja, sama stvarna vizija u
kojoj se umrli prikazuje moe pripadati jednoj od osam
vrsta koje sam do sada nabrojio, zato se prema svemu
tome moda uvijek moe tako razliito odnositi. ak i u
sluaju da neka takva pojava objavljuje stvari koje nitko
nije mogao znati. To bi bilo potrebno izloiti u skladu s
onim to je razloeno na kraju u broju 7.; dakle ipak jo
kao oblik koji je ovdje poprimilo otkrivanje nekog spon-
tanog somnambulnog jasnovienja, iako nije sigurno
ustanovljeno dogaanje neega takva u budnom stanju
276
ili samo s potpunim sjeanjem iz somnambulnog stanja,

nego su takve objave, koliko mi je poznato, dolazile samo
u snovima. U meuvremenu, mogu postojati okolnosti
koje i takvo izlaganje ine nemoguim. U dananje doba,
kada se stvari takve vrste gledaju s mnogo manje pristra-
nosti no ikad, pa i odvanije bivaju priopivane i diskuti-
rane, smijemo se zacijelo nadati da emo o tom predmetu
dobiti odluna otkria iz iskustva.
Uostalom, mnoge pripovijesti o duhovima tako su sa-
stavljene da svako drukije izlaganje ima velike potekoe
ako se ne dri da su posve lane. Protiv ovog potonjeg
govori u mnogo sluajeva dijelom osobina izvornog pri-
povijedaa, dijelom oblik potenja i iskrenosti koji ima
njegov prikaz, na vie od svega, meutim, potpunu sli-
nost u potpuno svojstvenom odvijanju i ustroju navod-
nih pojava, ma koliko meusobno bila udaljena vremena
i zemlje iz kojih izvjea potjeu. To biva najuoljivije
kada pogaa sasvim posebne okolnosti koje su spoznate
tek u novije vrijeme, zahvaljujui magnetskom somnam-
bulizmu i tonijem opaanju svih tih stvari koje se katkad
nalaze u vizijama.
Jedan primjer te vrste moe se nai u krajnje zanimlji-
voj pripovijesti o duhovima iz godine 1697., koju pri-
povijeda Brierre de Boismont u svojim Obser., 120: to
je okolnost da je mladiu duh njegova prijatelja, iako je
s njim razgovarao trietvrt sata, uvijek bio vidljiv samo
gornjom polovicom tijela. Ovo djelomino pojavljiva-
nje ljudskih likova, naime, potvrdilo se u nae vrijeme
kao osobitost koja se dogaa katkad pri vizijama takve
vrste: zato i Brierre to, ne bez veze s ovom pripovijeu,
navodi kao nerijetki fenomen. I Kiefer izvjeuje o istoj
277
Arthur Schopenhauer
okolnosti: djeaku Arstu pripisuje se, meutim, navodno

gledanje vrkom nosa. Ipak prua ta okolnost u navede-
noj prii dokaz da onaj mladi nije barem lagao o poja-
vi; tada je pak pojavu teko drukije objasniti nego kao
iz njemu prije najavljenog i sada nastupiloga djelovanja
njegova prijatelja, koji se dan prije toga utopio u nekom
dalekom kraju.
Druga okolnost reene vrste jest nestajanje pojave im
se panja izriito na nju usmjeri. To je iskazano, naime,
ve na navedenom mjestu kod Pauzanija o akustikim
pojavama u bitci kod Maratona, koje su uli samo tamo
sluajno nazoni, a ne i oni koji su tamo namjerno doli
da bi to uli. Analogna opaanja iz najnovijeg doba na-
lazimo na vie mjesta vidjelice iz Prevorsta, gdje se obja-
njava da mozak odmah brie ono to sustavom ganglija
biva zamijeeno. Prema mojoj hipotezi objanjenje bi
bilo u iznenadnom obrtanju smjera vibracije modanih
vlakana.
Obiljeje i tip pojave duhova tako je vrsto odreen i
svojstven da uvjebani pri itanju opisa neke takve zgode
moe prosuditi je li ona izmiljena, poiva li na optikoj
varci, ili je pak to stvarna vizija. Valja se nadati da emo
uskoro dobiti zbirku kineskih pria o utvarama da bismo
vidjeli jesu li i one sasvim istog tipa i obiljeja kao nae
te poklapaju li se jako s njima i u popratnim okolnosti-
ma i pojedinostima; to bi, uz tako posvemanju temeljnu
razliku u obiajima i vjerovanjima, dalo veliku uvjerlji-
vost fenomenima o kojima govorimo. Da Kinezi o poja-
vi nekog mrtvaca i o priopenjima dobivenim od njega
imaju sasvim istu predodbu kao mi, vidljivo je, dodue,
iz samo fingirane pojave duhova u kineskoj noveli Hing-
278
Lo-Tu ou la peinture mystrieuse, koju je preveo Stanislav

Julien i priopio u svojim Orphelin de la Chinem accom-
pagn de Nouvelles et de posies, 1834.
Isto tako upozoravam na to da se najvei broj feno-
mena koji sainjavaju karakteristiku duhovnih utvara,
kako su opisani u navedenim spisima Henninga, Wenze-
la, Tellera i drugih, zatim kasnije u Just. Kernera, Horsta
i mnogih drugih, takoer nalazi u vrlo starim knjigama,
na primjer u trima iz 16. stoljea, koje su, naime, preda
mnom, u Lavater, De spectris, u Thyraeus, De locis infestis
te u De spectris et apparationibus, Libro duo, Eisleben,
1597., anonimno. Takvi su fenomeni kucanje, privid-
no pokuavanje provaljivanja zatvorenih vrata, pa i onih
koja nisu zatvorena, zvuk nekog tekog utega koji je pao
u kui, buno razbacivanje kuanskih aparata ili drva na
tlu, koja se poslije nalaze u potpunom miru i redu, uda-
ranje vinskih baava, jasno zakivanje lijesa, kad e netko
od ukuana umrijeti, tapkajui koraci u mranoj sobi,
cupkanje pokrivaa, miris trulei, zahtijevanje pojavnih
duhova za molitvu i drugo tome slino, a ne moe se
predmnijevati da su najveim dijelom i literarni zaetni-
ci modernih iskaza itali ove stare, rijetke, latinske spise.
Meu argumentima za stvarnost pojave duhova zasluu-
je biti spomenut i glas nevjerice koji ueni pripovjeda
iznosi iz druge ruke; jer on obino nosi obiljeja prisile,
afektacije i licemjerja tako jasno da iz njih prosijava vjera
koja potajno stoji iza toga.
Ovom prilikom elim upozoriti na jednu priu o du-
hovima iz najnovijeg doba, koja zasluuje da bude tonije
istraena i bolje upoznata negoli je to uinilo vrlo loe
pero u listovima iz Prevorsta. Naime, dijelom zato to su
279
Arthur Schopenhauer
iskazi o tome sudski protokolirani i dijelom zbog krajnje

udne okolnosti da duh koji se pojavljuje vie noi nije
bio vien od osobe s kojom je bio u vezi jer je ona spavala,
nego su ga vidjele samo dvije suzatvorenice i tek kasnije
ta osoba koja je tada time bila tako potresena da je sama
od sebe priznala sedam trovanja. Izvjee stoji u brouri:
Rasprave suda u Mainzu o trovaici Margarethe Jger, Ma-
inz, 1935. Doslovni protokolni iskaz otisnut je u frank
furtskom dnevniku Didaskalia od 5. srpnja 1835.
Sada trebam uzeti u razmatranje ono metafiziko u
stvari jer je o fizikom, ovdje fiziolokom, reeno ono to
je bilo prijeko potrebno. Ono to zapravo u svih vizija od-
nosno opaaja otvaranjem organa sna u bdijenju izaziva
na interes jest njihova mogua veza i odnos spram neeg
empirijski objektivnog, dakle izvan nas poloenog i od
nas razliitog: jer tek time dobivaju one analogiju i jedna-
ki dignitet s naim obinim, budnim osjetilnim zrenjima.
Zato nam od nabrojenih devet moguih uzroka takvih
vizija nisu interesantne tri prve, koje se svode na puke
halucinacije. Interesantne su nam one ostale. Jer zbunje-
nost koja prati razmatranje vizije i pojave duhova potjee
zapravo iz toga to je u tih zamjedbi dvojbena, nejasna,
ak izbrisana granica izmeu subjekta i objekta, a koja
je prvi uvjet svekolike spoznaje. Je li to izvan mene ili u
meni? pita se, kao Macbeth kad ugleda bode, svatko
kome vizija takve vrste nije oduzela pribranost. Ako je
jedan ovjek sam vidio utvaru, to se objanjava kao puko
subjektivno, ma kako objektivno ona tamo i stajala; vide
li ili uju to dvojica ili vie njih, odmah e joj biti pripi-
sana realnost nekog tijela; jer mi, naime, znamo samo
jedan uzrok s pomou kojeg vie ljudi nuno mora imati
280
istu zornu predodbu u isto vrijeme, a ta je da jedno te

isto tijelo, reflektirajui svjetlo na sve strane, aficira oi
svih njih. Samo, osim tog vrlo mehanikog uzroka, mogli
bi postojati jo drugi uzroci za istovremeno nastajanje iste
zorne predodbe u razliitih ljudi. Kao to katkad dvojica
istovremeno sanjaju isti san, dakle organom sna, spavaju-
i, isto opaaju, tako moe i u budnom stanju organ sna
u dvoje (ili vie) ljudi dospjeti u jednaku djelatnost, ime
se tada jedna utvara koju su oni vidjeli u isto vrijeme
predstavlja objektivno kao tijelo. Uope, razlika izmeu
subjektivnog i objektivnog nije apsolutna nego je relativ-
na: jer sve objektivno jest ipak utoliko to je jo uvijek
uope uvjetovano jednim subjektom, zapravo prisutno
samo u njemu, dakle opet subjektivno; zbog toga upravo
u posljednjoj instanciji idealizam ima pravo. Najee se
vjeruje da se oborilo realnost neke duhovne pojave ako se
dokae da je bila subjektivno uvjetovana; ali kakvu teinu
moe imati taj argument u onoga koji iz Kantova uenja
zna kako je jak udio subjektivnih uvjeta u pojavi tjeles
nog svijeta, kako je, naime, taj zajedno s prostorom u
kojem stoji i vremenom u kojem se kree i s kauzalnou
u kojoj se sastoji bit materije, dakle itavim svojim obli-
kom samo proizvod modanih funkcija nakon to su one
potaknute podraajem u ivcima osjetilnih organa. Tako
pritom preostaje samo pitanje o stvari po sebi.
Materijalna stvarnost tijela, koja izvana djeluje na
naa osjetila ne pripada, naravno, pojavi duhova, kao to
ne pripada ni snu ijim organom biva zamijeena. Zato je
moemo nazvati snivanjem u budnom stanju (a waking
dream, insomnium sine somno). Ali u osnovi ona time ne
gubi svoju realnost. Uostalom, ona je, kao i san, puka
281
Arthur Schopenhauer
predodba i kao takva nazona je samo u spoznavajuoj

svijesti. Ali to se moe tvrditi i za na realni vanjski svijet:
jer i on nam je ponajprije i neposredno dan samo kao
predodba i, kako je reeno, puni je modani fenomen.
Trai li se neka drukija realnost toga, tada je to ve
pitanje o stvari po sebi, koje je nabaeno od Lockea i pre-
brzo rijeeno, zatim od Kanta dokazano u svoj njegovoj
potekoi, upravo kao nerjeivo ostavljeno, a ja sam pak
uz izvjesne restrikcije na to pitanje odgovorio. Kao to
na svaki nain stvar po sebi, koja se manifestira u pojavi
vanjskoga svijeta, jest toto genere od njega razliita, tako
se moe analogno dogaati i s onim to se manifestira u
pojavi duhova, pa je na kraju ono to se oituje u obo-
ma moda jedno te isto, naime volja. Odgovarajui tom
gleditu, nalazimo da glede objektivnog realiteta, i tjele-
snog svijeta i pojava duhova, postoji realizam, idealizam,
skepticizam, napokon i kriticizam, u ijem interesu smo
upravo sada zaposleni. Izriitu potvrdu toga nazora daje
upravo sljedei iskaz najslavnije i najbriljivije promatra-
ne vidjelice duhova, naime vidjelice iz Prevorsta: Mogu
li se duhovi uiniti vidljivima samo u tom liku, ili moe li
ih moje oko vidjeti samo u tom liku i moe li ih moj duh
samo tako shvatiti; ne bi bili duhovniji za neko duhov-
nije oko to ne mogu odreeno tvrditi, ali to slutim.
Nije li to analogno Kantovu uenju: to bi stvari po sebi
same mogle biti, mi to ne znamo, nego spoznajemo samo
njezine pojave.
itava demonologija i znanje o duhovima starog
svijeta i srednjeg vijeka, kao i s time povezano gledite
magije, ima kao osnovu jo neosporavani realizam, koji
je tek Cartesius uzdrmao. Tek idealizam koji je polako
282
sazrijevao u novije doba vodi nas na stajalite s kojega

moemo postii ispravan sud o svim tim stvarima, dakle i
o vizijama i pojavama duhova. Ujedno, s druge strane, na
empirijski nain, animalni magnetizam na svjetlo je dana
izveo magiju, koja je u sva prola vremena bila obavijena
tamom i bojaljivo se skrivala, te je tako pojave duhova
uinio predmetom trijeznoga promatranja i nepristrane
prosudbe.
Ono posljednje u svim stvarima uvijek pada u dio fi-
lozofije i nadam se da je moja, jer proizlazi iz jedinog
realiteta i svemoi volje u prirodi, magiju predstavila kao
mogue promislivu i, ako je prisutna, kao pojmljivu, te
tako odlunim predavanjem objektivnog svijeta idealite
tu sama utrla put ispravnom gleditu s obzirom na vizije
i pojave duhova.
Na jednom te istom temelju poiva, s jedne strane,
odluna nevjerica, s kojom svaki mislei ovjek uzima
injenice vidovitosti, i, s druge strane, magijski, vulgo
magnetiki utjecaji. Ta nevjerica uzmie tek kasno pred
iskustvom ili stotinu vjerodostojnih svjedoanstava. Isti
je temelj, naime, na tome da se oboje protivi nama a pri-
ori svjesnim zakonima prostora, vremena i kauzaliteta,
kako oni u svom kompleksu odreuju odvijanje mogu-
eg iskustva vidovitost svojim spoznavanjem in distans,
magija svojim djelovanjem in distans. Zato se pri prianju
o takvim stvarima ne kae samo to nije istina, nego se
kae to nije mogue (a non posse ad non esse). S druge
strane ipak se odgovara ali to jest (abesse ad posse). Ovo
protuslovlje poiva na tome, ak prua opet dokaz za to
da oni od nas a priori spoznati zakoni nisu jednostavno
bezuvjetni, nisu nikakve skolastike veritates aeternae, ni-
283
Arthur Schopenhauer
kakvo odreenje stvari po sebi, nego da potjeu iz pukih

formi zrenja i razuma, dakle iz funkcija mozga. Sam in-
telekt, koji se sastoji od njih, meutim, nastao je samo
za prosljeivanje i postizanje svrha individualnih voljnih
odluka, ne pak za dohvaanje apsolutnih ustroja stvari
po sebi; zbog toga je on, kao to sam prikazao, neka puko
povrinska snaga, koja bitno i posvuda pogaa samo lju-
turu stvari, nikad njihovu jezgru i nutrinu.
Uspije li nam pak jednom, jer i mi sami pripadamo
unutarnjoj biti svijeta, zaobilaenje principii individuati-
onis, izii na kraj sa stvarima s neke sasvim druge strane
i sasvim drugim putem, naime upravo iznutra umjesto
samo izvana, i tako se nje domoi u vidovitosti spoznaju-
i, u magiji djelujui; tada bi nastao upravo za onu cere-
bralnu spoznaju rezultat koji se zaista ne bi mogao postii
njezinim vlastitim putem; zato ona inzistira na njegovu
osporavanju: jer pothvat takve vrste samo je metafiziki
pojmljiv, fiziki on nije mogu. Slijedom toga je, s dru-
ge strane, vidovitost potvrda Kantova nauka o idealitetu
prostora, vremena i kauzaliteta; magija, meutim, potvr-
da je mog nazora o jedinoj realnosti volje kao jezgre stva-
ri: time pak biva potvren i Baconov iskaz da je magija
praktika metafizika.
Podsjetimo se sada jo jednom navedenih raspravlja-
nja i tamo postavljene fizioloke hipoteze, prema kojoj
se organom sna izvedena zrenja od obinih na budnom
stanju utemeljujuih zamjedbi razlikuju po tome to je
u potonjih mozak pobuen izvana fizikim djelovanjem
na osjetila, pri emu ujedno dobiva podatke s kojima po-
sredovanjem svojih funkcija, naime kauzaliteta, prostora
i vremena, dovodi do empirijskog zrenja; naprotiv u zre-
284
nju organom sna pobuenje proizlazi iz unutranjosti or-

ganizma i iz plastikog ivanog sustava iri se u mozak,
koji time biva potaknut na sasvim slino zrenje u kojem,
jer je poticaj za to doao sa suprotne strane, valja uzeti da
i titraji ili uope unutarnja kretanja modanih vlakana
slijede u obrnutom redu i zato se tek na kraju proteu na
osjetilne ivce, koji su posljednji stavljeni u djelatnost,
umjesto da budu, kao u obinom zrenju, podraeni po-
najprije.
Ako se kao u istinitom sanjanju, prorokim vizijama
i pojavi duhova neko opaanje takve vrste ipak odnosi
na neto zaista izvanjsko, empirijski nazono, dakle od
subjekta neovisno, to ipak utoliko biva od njega spozna-
to, onda mora ono s unutranjou organizma, iz kojeg
biva opaanje pobueno, stupiti u neku komunikaciju.
Ipak se ona empirijski nikako ne moe dokazati, pa pret-
postavivi da moe biti prostorna, izvana dolazea, ona
empirijski, to znai fiziki, nije niti pomiljiva. Ako se
ona ipak dogaa, mora biti razumljena samo metafiziki
i treba se misliti da je neovisna o pojavi i svim njezinim
zakonima, u stvari po sebi, koja lei u osnovi posvuda kao
unutarnja bit stvari koje se pojavljuju zamjetljive: jedna
takva jest ono to se razumije pod imenom magikog dje-
lovanja.
Pita li se koji je put magijskog djelovanja koje nam
je dano u simpatetikom lijeenju i u utjecaju udaljenog
magnetizera, na to odgovaram: to je put koji prevaljuje
insekt koji tu umire i iz svakog jajeta koje je prezimilo
ponovno proizlazi u punoj ivotnosti. To je put na ko-
jem se dogaa da se u nekom narodnom mnotvu nakon
izvanrednog poveanja smrtnosti umnoavaju i roenja.
285
Arthur Schopenhauer
To je put koji ne ide vodiljom kauzaliteta kroz vrijeme i

prostor. To je put kroz stvar po sebi.
Znamo, naime, iz moje filozofije da ta stvar po sebi,
dakle i unutarnja bit ovjeka, jest volja i da je itav orga-
nizam, kako se on empirijski predstavlja, samo objekti-
vacija volje, poblie slika ove njegove volje koja nastaje
u mozgu. Volja kao stvar po sebi lei, meutim, izvan
naela individuacije (vrijeme i prostor), po kojem su in-
dividue odvojene; granice i ograde koje iz toga nastaju
ne postoje za stvar po sebi. Odatle je jasno koliko, kada
stupimo na to tlo, jo moe sezati na uvid u to kako
je mogue neposredno meusobno djelovanje individua
neovisno o njihovoj blizini ili daljini u prostoru. Ta se
mogunost faktiki oituje u ponekim od nabrojenih
devet vrsta budnog zrenja organom sna i ee u stanju
spavanja. I isto tako objanjava se iz ove neposredne, u
biti stvari po sebi utemeljene komunikacije, mogunost
istinitog sanjanja, svijesti o najblioj okolini u somnam-
bulizmu i konano mogunosti vidovitosti. Ukoliko ne-
ija volja nije sputana nikakvim ogradama individuacije,
dakle neposredno i in distans djeluje na volju drugoga,
ona je time djelovala na njegov organizam, koji je samo
njegova prostorno opaena volja sama. Kada se neki takav
uinak koji tim putem pogaa unutranjost organizma
protegne na njegova upravljaa i predstojnika, sustav
ganglija, i kada se iz njega posredovanjem probijanja izo-
lacije proiri do mozga, tada ga mozak uvijek moe obra-
diti samo na nain mozga, to jest moe proizvesti zrenja
potpuno jednaka zrenjima koja nastaju na vanjskom po-
draaju osjetila, dakle kao slike u prostoru i njegove tri
dimenzije, s kretanjem u vremenu, prema zakonima kau-
286
zaliteta i tako dalje; jer jedni i drugi produkti su opaajne

modane funkcije, a mozak moe uvijek samo govoriti
svojim jezikom. U meuvremenu e uinak takve vrste jo
uvijek nositi karakter, oblik svoga podrijetla, dakle onoga
od kojeg se poteklo i to e utisnuti liku koji je u dalekoj
zaobilaznici u mozgu izazvala, ma koliko njezina bit po
sebi mogla biti od nje. Djeluje li na primjer neki umi-
rui jakom enjom ili nekom drugom intencijom volje
na nekoga udaljenoga; onda e se, ako je djelovanje vrlo
energino, njegov lik predstaviti u mozgu drugoga, dakle
upravo onako kako mu se pojavljuje neko tijelo u stvar-
nosti. Oigledno je pak da e neko takvo djelovanje na
tui mozak biti lake ako on spava, nego ako je budan; jer
u prvom sluaju vlakna mozga nemaju nikakva kretanja,
u potonjem sluaju imaju suprotstavljeno kretanje. Zato
e se slabiji uinak moi pojaviti samo u spavanju pobu-
ivanjem snova; u bdijenju moe izazvati misli, osjete i
nemir; sve to primjereno svom podrijetlu i nosei njegov
ig. Zato moe proizvesti na primjer neobjanjiv ali neo-
doljiv nagon da se potrai onaj od kojega je poteklo; i isto
tako, obrnuto, eljom da ga se ne vidi moe se jo s praga
kue odvratiti onaj koji eli doi, ak i kad je bio pozvan
i naruen. Na tom uinku, kojemu je osnova identinost
stvari po sebi u svim pojavama, poiva i faktina spoznata
zaraznost vizija, drugog lica i vienja duhova, koja proi-
zvodi uinak koji je u rezultatu jednak uinku koji tjeles
ni objekt ima na osjetila vie individua, prema kojemu
vie njih ujedno vidi isto, to se tada sasvim objektivno
konstituira. Na istom direktnom djelovanju poiva i esto
zamijeeno neposredno priopivanje misli, koje je tako
sigurno da onome koji treba uvati vanu i opasnu tajnu
287
Arthur Schopenhauer
savjetujem da s onim koji to ne smije znati nikada nita

ne govori o tome; jer tijekom takva razgovora morao bi
neizbjeivo imati na pameti i pravo stanje stvari, ime bi
drugome iznenada moglo sinuti na pamet i ono to se
preuuje; ako ita priopuje, tajnu ne titi niti utnja, niti
skrivanje. Goethe pripovijeda o tome kako su dva ljubav-
na para na jednom izletu jedni drugima zadavali arade:
uskoro je svaka bila pogoena odmah nakon to je bila
izuena, a naposljetku je ak i rije na koju je drugi mi-
slio i upravo je htio oblikovati u zagonetku bila najnepo-
srednijom divinacijom spoznata i izgovorena.
Moja lijepa gazdarica u Milanu, prije mnogo godina,
upitala me u jednom vrlo animiranom razgovoru za ve-
ernjim stolom da pogodim koje su tri brojke koje je ona
stavila u lutriju? Bez razmiljanja tono sam pogodio prvu
i drugu, tada sam njezinim uzvikom ometen i potom sam
reflektirajui treu pogrijeio. Najvii stupanj takva uin-
ka imaju vrlo vidovite somnambule, koje onome koji ih
pita tono i ispravno opisuju njegov daleki zaviaj, nje-
gov stan ili inae udaljene zemlje kojima je on putovao.
Stvar po sebi u svim je biima ista i stanje vidovitosti
osposobljava onoga koji se u tom stanju nalazi da misli
tuim mozgom umjesto svojim, koji duboko spava.
S druge strane, ako smo vrsto uvjereni da je volja
stvar po sebi i da smru ne biva razorena i unitena, onda
se ne moe a priori zanijekati mogunost da neki magini
uinak opisane vrste ne bi mogao proizii i od nekoga ve
umrloga. No takoer se takva mogunost ne moe jasno
promotriti i onda pozitivno tvrditi; iako ona openito
nije nepomiljiva, ipak njezino blie promatranje pod-
lijee velikim potekoama, koje u sada kratko navesti.
288
Budui da unutarnje bivstvo ovjeka, koje ostaje u smrti

neokrnjeno, zamiljamo kao egzistirajue izvan vremena i
prostora, onda bi se neko njegovo djelovanje na nas ivu-
e moglo dogoditi samo vrlo posredovano na naoj stra-
ni; tako da bi bilo teko doznati to je od toga proizilo
upravo od preminuloga. Jer neko takvo djelovanje ne bi
moralo najprije ui u forme zrenja subjekta koji ga opaa,
i time se predstaviti kao prostorno, vremenito i prema
zakonima kauzalnosti materijalno djelujue, nego bi mo-
ralo povrh toga stupiti jo i u svezu njegova pojmovnog
miljenja, jer on inae ne bi mogao znati to da s time
pone, a onaj koji mu se pojavljuje ne eli samo biti vien
nego eli biti donekle pojmljen i u svojim namjerama i
njima odgovarajuim djelovanjima. Prema tome trebao
bi se taj prilagoditi i prikljuiti ogranienim gleditima i
predrasudama subjekta. Ali i vie od toga! Ne samo sli-
jedom moga cijeloga dosadanjeg prikaza bivaju duhovi
organom sna i nekog iznutra djelujueg uinka na mo-
zak vieni umjesto neega obinog vienog izvana osje-
tilima. J. Kerner, koji vrsto zastupa objektivnu realnost
pojavnih duhova, kae to isto u svojoj esto ponavljanoj
tvrdnji da duhovi bivaju vieni ne tjelesnim oima nego
duhovnim okom. Iako prema tome pojava duhova biva
dovedena do pojavljivanja unutarnjom, iz biti stvari po
sebi nastalom, dakle maginom akcijom na organizam,
koja se posredstvom sustava ganglija iri sve do mozga,
ipak takva pojava duhova biva shvaena na nain pred-
meta koji na nas djeluju posredovanjem svjetla, uzduha,
zvuka, udarca ili mirisa.
Kakvu bi promjenu moralo pretrpjeti predmnijevano
djelovanje umrloga u nekom takvom prevoenju, tako
289
Arthur Schopenhauer
totalnom metashematizmu! Kako se moe jo pretposta-

viti da pritom i tako zaobilazno dolazi do stvarnog di-
jaloga s pitanjima i odgovorima, kako se o tome esto
izvjeuje?
Usput neka bude primijeeno da uz svaku tvrdnju o
pojavi takve vrste, vie ili manje tako dobro prianja neto
smijeno ili pak neto jezivo. Oklijevanje da se neto o ta-
kvoj pojavi priopi nastaje i stoga to pripovjeda govori o
njoj kao o nekoj zamjedbi nastaloj vanjskim osjetilima, a
koje sigurno nije bilo, jer bi inae svi nazoni duh morali
uvijek na jednak nain vidjeti i doivjeti; neka zamjedba
nastala unutarnjim djelovanjem, puko prividna vanjska
zamjedba nije lako luiva od puke fantazije.
To bi, dakle, pri predmnijevi stvarne pojave duhova
bile potekoe koje lee na strani subjekta koji ih za-
mjeuje. Druge potekoe opet lee na strani djelujuih
umrlih. Prema mojem uenju ima samo volja metafi-
ziku bitnost kojom je ona u smrti nerazoriva; intelekt
je, naprotiv, kao funkcija tjelesnog organa samo fiziki i
propada s njime. Zato su vrlo problematini vrsta i nain
kojima bi neki umrli od ivih doznao ono prema emu bi
na njih djelovao. Ne manje problematina je i vrsta takva
djelovanja jer je s tjelesnou izgubio sva obina to jest fi-
zika sredstva utjecaja na druge i tjelesni svijet uope. e-
limo li ipak priznati neku istinu od tako mnogih i s tako
razliitih strana pripovijedanih i uvjerenih dogaaja koji
oglaavaju odluno objektivno djelovanje mrtvih, tada
bismo sebi to morali objasniti tako da u takvim sluaje-
vima volja umrloga jo uvijek sa strau biva upravljena
na zemaljske stvari pa tada, u pomanjkanju svih fizikih
sredstava za djelovanje na njih, pribjegava svojoj izvor-
290
noj, dakle metafizikoj svojstvenosti u smrt i u ivot njoj

raspoloivoj magijskoj sili. O njoj sam prethodno neto
rekao, a svoje misli o njoj iscrpnije sam izloio u Volji u
prirodi.
Samo s pomou te magijske sile mogao bi umrli ak i
tada, kao to je mogao i u ivotu, naime stvarnu actio in
distans, bez pripomoi tijela obavljati i po tome djelova-
ti na druge direktno, bez svakog fizikog posredovanja,
time to bi njihov organizam aficirao tako da bi se nji-
hovu mozgu morali zorno prikazati likovi kako se oni
inae produciraju zbog njegova vanjskog djelovanja na
osjetila. Da, budui da je ovo djelovanje pomiljivo samo
kao magijsko, to znai kroz unutarnje u svemu identino
bivstvo stvari, dakle kroz natura naturans, mogli bismo,
ako bi ast potovanja vrijednih izvjestitelja jedino tako
bila spaena, isto tako odvaiti se na zamren korak da
ovo djelovanje ne ograniimo na ljudske organizme, nego
da ga proirimo na neiva, dakle neorganska tijela, koja
bismo mogli tako prihvatiti kao ne sasvim i jednostavno
nemoguu stvar. Tako bismo izbjegli nunost da progla-
simo lanima izvjesne visoko zajamene pripovijesti, po-
put pripovijesti dvorskog savjetnika Hahna o vidjelici iz
Prevorsta, jer ona nipoto ne stoji izolirana, nego se njoj
mnogi sasvim slian pandan moe nai u starijim spisima
i u novijim sluajevima. Stvar ovdje granii s apsurdom:
jer ak magijski nain djelovanja, ako se u njega vjeruje
s pomou animalnog magnetizma, dakle legitimno, nudi
do sada za takav uinak samo jedan slabi i jo dvojbeni
analogan, naime onu injenicu u Priopenjima iz spava-
jueg ivota Auguste R u Dersdenu, 1843., gdje se tvrdi
da je toj somnambuli vie puta uspjelo svojom pukom
291
Arthur Schopenhauer
voljom, bez ikakve uporabe ruku, otkloniti magnetsku

iglu.
Ovdje izloeno gledite problema objanjava ponajpri-
je zato se, ako doputamo kao mogue neko stvarno dje-
lovanje mrtvih na svijet ivih, takvo djelovanje ipak samo
rijetko i sasvim iznimno dogaa: naime, mogunost ta-
kva djelovanja skopana je sa svim navedenim uvjetima, a
svi se oni ne nau lako na okupu. Nadalje, proizlazi iz tog
gledita da mi injenice pripovijedane od vidjelice iz Pre-
vorsta i njoj srodnih Kernerovih spisa, kao najiscrpnijih i
najvjerojatnijih izvjea tiskanih o pojavama duhova, ne
proglaavamo ni za isto subjektivna puka aegri somnia,
niti se zadovoljavamo s izloenom predmnijevom nekog
retrospective secondsight, ijoj je nijemoj procesiji vidjelica
iz vlastitih sredstava dodala dijalog; nego elimo u temelj
stvari staviti neko stvarno djelovanje mrtvih; ipak tako
grozno apsurdni nisko glupi poredak svijeta koji bi pro-
izlazio iz navoda i ponaanja tih duhova, time ne dobiva
nikakvu objektivno realnu osnovu; nego to se postie sa-
svim na raun one makar i jedne zamjedbe izvana izazva-
ne.
Ako mi je svim ovim razmatranjima uspjelo makar i
slabo svjetlo baciti na tu vrlo vanu i interesantnu stvar
glede koje ve tisuljeima stoje suprotstavljene dvije
strane, od kojih jedna uporno jami to jest!, a druga
tvrdokorno ponavlja to ne moe biti tada sam posti-
gao sve to sam si u tome obeao i to je itatelj, kako je
pravo, smio oekivati.
292
Rije poslije
Oni su ili u mraku u osamljenoj noi kroz sjene,

kroz puste nastambe Plutona i prazna carstva.
Vergilije
Tim motom poinje Kant svoj fragment tajne filozofi-

je kojim otvara put zajednitvu sa svijetom duhova. Svijet
duhova svijet je imaterijalnih supstancija iju zbilju, pa
niti mogunost, mi ne moemo dokazati niti spoznati.
Utoliko je to carstvo sjena i podsjea na puste nastambe
Plutona i na prazna carstva. S druge strane, to je svijet
ideja, prauzora osjetilnih stvari, inteligibilni svijet koje-
mu ovjek pripada svojim umom. ovjek je stanovnik
dva svijeta, osjetilnog svijeta (mundus sensibilis) i onog
intelektualnog, imaterijalnog svijeta (mundus intelligibi-
lis). Moe se pomiljati, ali ne i dokazati, egzistencija ne-
koga svijeta inteligibilnih bia, koja, ako posjeduju um,
moemo nazvati duhovima.
Sit mihi fas audita loqui

Vergilije
Neka mi bude doputeno govoriti o onom to sam uo
Citatom iz Vergilija Kant nas uvodi u drugi dio Sno-
va vidovnjaka protumaeni snovima metafizike, u kojem
293
navodi konkretne primjere vidovitosti veanina Svede-
nborga. O tom daru Svedenborg govori s pobonou:
on mi je dan iz Gospodinova boanskog milosra (datum
mihi est ex divina Domini misericordia). U unutarnjem
pamenju sauvano je sve to je iezlo iz vanjskog i ni-
ta od predodbi nekog ovjeka ne gubi se. Nakon smrti
tu je sve ono to je ikada dolo u njegovu duu, potpu-
na knjiga njegova ivota. S ironijom rei e Kant da je
Svedenborg pravo proroite za duhove koji kroz njega
promatraju sadanje stanje svijeta, kao to on u njihovu
pamenju kao u zrcalu gleda udesa duhovnoga svijeta.
Kant e takav duhovni svijet nevidljivih bia nazvati
divovskom fantazijom u koju se protegnula stara djeti-
njasta predodba uzdignuta na leptirasta krila metafizike.
Utoliko je metafizika znanost o granicama ljudskog uma
i kao mala zemlja uvijek ima mnogo granica. Stoga e
znatieljnika duhovito uputiti na putovanje kao to je i
neko davno Artemidor radi tumaenja snova putovao u
Malu Aziju. Naposljetku Kant se ispriava itatelju to
mora razoarati s obzirom na mogunost spoznaje vidov-
njatva i slinih pojava. Svaki pokuaj da se dohvati ono
nadnaravno uzaludan je jer ljudski um ima svoje granice.
Vergilijevim stihom potkrijepit e svoje stajalite:
Rukama, koje su tri puta za njom posezale,
umakla je sjena poput lakog vjetra i veoma slina prolaznom snu.
Budui pak da naa sudbina u onome svijetu vjerojat-

no ovisi u mnogom od okolnostima kako smo se vladali
u ovome svijetu, Kant na kraju zakljuuje kao i to pote-
ni Candide nakon toliko kolskih razmirica: Pobrinimo
se za svoju sreu, idimo u vrt i radimo.
294
Kanta e u metafizikom smislu interpretirati Scho-
penhauer.
Posluaj savjet,
nemoj suvie ljubiti sunce niti zvijezde.
Doi, slijedi me dolje u tamno carstvo.
Schopenhauer ovim stihovima iz Goetheova Fausta

zapoinje svoj Ogled o vidovnjatvu i to je s tim u svezi.
Naspram svijeta vidljivih stvari doima se svijet koji se ot-
kriva vidovitosti kao tamno carstvo, tamna no due,
kako bi rekao mistik. Utoliko je on srodan svijetu sna i
Kant nije toliko u nepravu kad govori o snovima vidov-
njaka. Dok Schopenhauer obilno koristi paralele izme-
u sna i vidovitosti u objanjavanju vidovitosti. I poput
Shakespeareovoga Prospera moe se rei mi smo tvar
od koje graeni su snovi i ovaj na mali ivot okruen je
snom. Kao to je Kant bio potaknut na Snove vidovnjaka
protumaeni snovima metafizike fenomenom Svedenbor-
ga, tako je Schopenhauer poticaj za svoj Ogled dobio
od pojave animalnog magnetizma, vidjelice iz Prevosta,
somnambulizma, djelovanja na daljinu i drugih slinih
pojava. Put k objanjenju vidovitosti Schopenhauer vidi
u snovima koji svojom zornou nadmauju puke slike
mate. U skladu sa svojim nazorom da je svijet volja i
predodba, Schopenhauer nastoji donijeti teoriju koja bi
objasnila stvarnost i mogunost dotinih pojava. Budui
da je volja kao stvar po sebi onkraj prostora i vremena i
zakona uzronosti, moe se s pomou nje objasniti i pro-
tumaiti sve natprirodne pojave.
Za razliku i kao suprotnost ovoj besmislenoj volji,
Schelling e u apsolutu, to je filozofsko ime za Boga,
295
vidjeti poelo i svrhu svih stvari, itavog univerzuma. U
razgovoru O vezi prirode sa svijetom duhova vidi ve u pri-
rodi duhovno kao i u duhu ono prirodno. Sve u prirodi
tei da se produhovi. Schelling je jedini od Kantovih na-
stavljaa koji se odvaio razraditi filozofiju prirode, koja
je u svoje vrijeme oduevljavala njegove brojne sluatelje.
Schelling je u prirodi vidio objektivizaciju duhovnog kao
i u duhovnom odraz prirode. Ono to ujedinjuje duh i
tijelo ovjeka jest dua i ona prema tome stoji vie od
njih dvoje, ona je nositelj ovjekova identiteta u ivotu
i poslije smrti. ovjek je po svojoj dui besmrtan i dua
je ona koja ima suznanje stvaranja. Schelling zapoinje
svoj dijalog s opisom povorke ljudi koji na Duni dan
obilaze grobove svojih pokojnika. Kao sugovornici su-
djeluju u razgovoru jedan pastor, lijenik i Clara, kojoj
je preminuo zarunik Albert. Clara, lijenik i sveenik
raspravljaju o tome u pejsau, dakle u prirodi. Lijenik
zastupa stajalite prirode, sveenik duha, a Clara inzisti-
ra na pojmu due. Dua kao ovjekov identitet odgovara
Bogu, Stvoritelju koji je Gospodar bitka. Time smo doli
k svome cilju. Dolazi svjetlo iz starih vremena, jedan go-
tovo zaboravljeni govor biva opet iv. Govor o pobjedi
nad prastarim carstvom smrti koju je Krist izvojevao.
Katarina Cipra
296
Nakladnik
HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA
Ulica grada Vukovara 68, Zagreb
Za nakladnika
Anita iki
Tisak
Tiskara Zelina d.d.
Sv. Ivan Zelina

Ogled o Vidovitosti

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ogled o Vidovitosti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ogled o vidovnjatvu i to je s tim u svezi

Posluaj moj savjet:

U superpametnom, proteklom stoljeu, svim ranijima

od tijela, a ipak bez zbiljske nazonosti takvih tijela; jed-

njegovu mehanizmu? Nakon te obrade nee se moi vie

dijelom, morao bih napisati debelu knjigu ako bih htio

ljom koju nam izvodi san. Naa sposobnost predstavlja-

ma nama s nepristojnom bezobzirnou; uope, u snu

nam ne pada na pamet istraivati njihove relacije spram

djelatnost mozga i osjetila: tek kad ta djelatnost prestane,

pak vrlo jednostavni dogaaji. Budui da esto odmah

i sama je pod nekim smanjenjem disanja, pulsa, topline

i zdravom stanju tim putem od dogaanja i pokreta u

ju kad je mozak ve u dubokom miru i sasvim predan

svoj nain kroz probavni trakt u tvar koja se vie ne moe

mu nastali zorovi sasvim neoekivani i njegovim netom

proirena djelatnost oznaene moi. Za njezino imenova-

sa svime to je unutra, bivamo svjesni moebitnih ljudi

ma pravilu da je mjesear toliko vidovitiji koliko dublje

ponajprije sabiranjem svih s tim skopanih fenomena i

ljeg spavanja potpuno nedjelatan. To je, pored izvjesnih

se on najokretnije, a kako to ne bi mogao nitko budan,

po stupnju: i njegove zamjedbe dogaaju se organom sna:

ne dolazi kao u budnom stanju izvana i osjetilima, nego,

i drugo bili providni, nego uvijek ostaju samo pojedi-

Nadalje se kae: njezino sluanje nije sluanje na uo-

slika volje. Da vienje mjeseara nije nikakvo vienje u

spram stvari po sebi, a na to emo se vratiti. Da je uope

zeem osjetu, ali u sasvim suprotnom pravcu. Dosljedno

samo bez vanjskih uzroka, koji ih inae pobuuju, nego

Aristotel navodi, u De insomniis c. 3 ad finem. Ovdje

stajati u odnosu zamjedbe, iako nam ostaje zagonetnom

vrijedila predmnijeva da postoje snovi s realnim, objek-

to ispriala drugoj djevojci koja spava zajedno sa mnom.

on e biti u stanju odrati sjeanje na njega tako da e

Schubertove poznate knjige, u kojoj nita ne valja osim

je bude naao, nego da je treba poslati dalje. Ali smisao

osim njegova utiska na duu, to znai na volju samu, tu

Glede svega dosadanjega vrlo je vano shvatiti sljede-

spoznajna mo, a ona po svojoj prirodi ipak nekako mora

mu ivotinje nuno mislimo. Dakle i u jednom i u dru-

od kojega se priroda nastoji odteretiti, a sve se to dogaa

ni pol pacijenta; djeluje, prema tome, primjereno zakonu

prostoru. On poziva volju k njezinoj izvornosti i srodan

tjerajui natrag do simpatikih ivaca, dakle u podruje

vidovitosti somnambula i uope svako vienje u daljinu

djelovanje nae volje same; to sam izloio u posebnom

time preko individua bio dalje potenciran. U skladu s

za Kanta puka pojava: kao njezinu suprotnost vidimo

ljama, i moda niti jedan ovjek nije slobodan od toga.

talna metafizika jer odstranjuje prve i najopenitije za-

nog praznovjerja koje oni nazivaju svojom religijom,

puki odgoj, koji im je bio povjeren, tako su uredile da

veeg pjesnika, nije smio biti postavljen u nacionalnom

Ve sam upozorio na to da su blisko srodne pojave

neko zrenje koje se protee na ono to budnoj modanoj

uzrok mora leati u nutrini organizma, kako je ve po-

to nuna podjela predodbene snage mozga trai da bez

pajuim zrenjima posredovanjem organa sna, koje nam

ak kao budno sanjanje, time bi mu bila osigurana realna

ne zahvaa dublje u objanjenje fenomena koji ovamo

koje se ipak razlikuju prema jednom za vidioca znaaj-

u 2. dijelu Deuteroskopije. ak i Goethe pripovijeda da je

biti obznanjena smrt mog udaljenog prijatelja koja se