JU Mjeovita srednja kola

Graanica

Zdrava ishrana i dijetetika

-skripta za internu upotrebu uenika IV razreda instruktivne nastave JU MS
Graanica-

Dr Nina amdi Graanica, 2015.

SADRAJ

I OPI POJMOVI O ISHRANI.................................................................................................2

II HRANLJIVE MATERIJE......................................................................................................2

III ENERGETSKA I BIOLOKA VRIJEDNOST HRANE......................................................8

IV NAJVANIJE IVOTNE NAMIRNICE.............................................................................9

V ULOGA VODE U ISHRANI...............................................................................................10

VI PLANIRANJE ZDRAVE ISHRANE................................................................................11

VII NEDOVOLJNO I PREKOMJERNO UZIMANJE HRANE...........................................11

VIII METABOLIZAM HRANE I POREMEAJI..................................................................13

IX PRIPREMA I PLAN ISHRANE ZA POJEDINE GRUPACIJE BOLESNIKA..............14

X BOLESNIKE DIJETE........................................................................................................14

XI PLANIRANJE ISHRANE ZA POJEDINE GRUPACIJE BOLESNIKA........................15

XII UNOS HRANE KOD BOLESNIKA................................................................................18

LITERATURA..........................................................................................................................19

1
I OPI POJMOVI O ISHRANI
1. Predmet izuavanja nauke o ishrani

Pod pojmom ishrana podrazumijeva se unoenje razliitih supstanci organske i neorganske

prirode u organizam, koje slue za obnavljanje i izgradnju elija i tkiva i koje oslobaaju
energiju koju koristi organizam. Sve te supstance zovu se jednim imenom hranljive materije.

2. Znaaj ishrane za zdravlje ovjeka

Hrana odrava ivot i pokree drutvo i pojedinca. Bez hrane ne mogu rasti niti se
razvijati ni biljka ni ivotinja ni ovjek.

Ona ima sposobnost da upravlja biohemijskim procesima na elijskom nivou, tamo

gdje poinje i zavrava se sve ono to je vezano za zdravlje. Hrana ima mo da
podstie um i podie raspoloenje.

II HRANLJIVE MATERIJE
1. Podjela hranljivih materija

U prehrani ljudi mogu koristiti sve vrste zdravstveno ispravnih namirnica jer s prehrambene
take gledita, odreena vrsta namirnica, sama po sebi nije ni dobra ni loa. Najbolji
savjet je da ljudi jedu raznovrsne namirnice a da ukupnu koliinu hrane rasporede u vie
obroka tokom dana.

Podjela hranljivih materija:

Prema porijeklu:

ORGANSKE: ugljikohidrati (eeri), masti, bjelanevine i vitamini

NEORGANSKE: mineralne materije i voda

1.1. UGLJIKOHIDRATI

Hranljive materije koje imaju veliku vanost u svakoj zdravoj prehrani. Osnovna
uloga im je energetska.

1 g ugljikohidrata= 4 kcal ili 17 kJ.

2
Podjela ugljikohidrata:

1) Jednostavni eeri:

a) Monosaharidi- glukoza- najvaniji jednostavni eer u ljudskom organizmu, otopljena u

krvi, izvor energije za sve organe i miie; fruktoza (voni eer)-voe, med; galaktoza
(mlijeni eer)- lako probavljivi!

b) Disaharidi: saharoza (kuhinjski eer)- nalazi se u eernoj repi i trski; laktoza (mlijeni
eer)- sastojak mlijeka; maltoza (eer u sladu)- nalazi se u svjeim i fermentiranim
namirnicama

2) Sloeni eeri- Polisaharidi (krob, glikogen, celuloza)- tee probavljivi!

Dijele se na biljne polisaharide (krob i celuloza) i ivotinjske (glikogen)

Probavljivi ugljikohidrati- razgrauju se do jednostavnih eera, resorbuju putem

tankog crijeva i metaboliziraju- relat konst konc glukoze u krvi. Viak- deponovanje u
jetri i miiima (glikogen) a preostali dio- masno tkivo.

Neprobavljivi (prehrambena vlakna)- uglavnom biljnog porijekla (celuloza)- ne mogu

se iskoristiti kao izvor energije, nego se u debelom crijevu samo djelomino
razgrauju.

Osnovna uloga vlakana u organizmu:

Odravaju dobro zdravlje

Prevencija sranih oboljenja

Sniavaju holesterol

Sniavaju i stabiliziraju glukozu u krvi

Spreavaju opstipaciju

Spreavaju pojavu odreenih malignih oboljenja

Preveniraju gojaznost

Djeluju kao antioksidansi

Posebno vrijedni izvori ugljikohidrata su itne pahuljice, integralni hljeb, ria (sadre i
dovoljne koliine vlakana).

3
1.2. MASTI- LIPIDI

Prema biohemijskom sastavu dijelimo ih na:

1) obine masti- esteri masnih kiselina i glicerola

2) fosfolipidi- sloeni lipidi (lecitin)

3) glikolipidi- sloeni lipidi (galaktozidi, cerebrozidi)

Obine masti- najvei izvor energije za organizam

Masti su esteri glicerola i masnih kiselina

Zasiene masne kiseline: palmitinska, stearinska i buterna

Nezasiene masne kiseline: linolna, linoleinska i arahidonska ( zdravije!)

Unos veih koliina masti- deponovanje u vidu masnog tkiva

Masti obezbjeuju rast i obnovu elije

Nezasine (esencijalne) masne kiseline- znaajne za regulaciju metabolizma

holesterola

Holesterol se moe stvarati u organizmu i unositi putem hrane

Najvie ga ima u mozgu, nadbubregu i umancetu jajeta

Lipopreoteni- nastaju vezanjem holesterola i masnih kiselina za proteine

LDL (loi holesterol) ateroskleroza i HDL (dobri holesterol)

Zasiene masne kiseline su odgovorne za poveanje holesterola u krvi !

Izvor nezasienih masnih kiselina: Suncokretovo, susamovo, sojino i kukuruzno ulje,

kotunjavo voe i sjemenke

Izvor zasienih masnih kiselina: Crveno meso, puter, mlijeko, sir i dr mlijeni
proizvodi

1g masti= 37 kJ (9kCal)

Uloga masti u organizmu:

Energetska rezerva

Gradivne materije (ulaze u sastav elijske membrane)

odravaju integritet koe

Obezbjeuju zatitu od hladnoe, traume i zraenja

4
 Uloga u imunitetu (lipoproteini)

Uloga u koagulaciji krvi

Poboljavaju ukus hrane i daju osjeaj sitosti

1.3. BJELANEVINE- PROTEINI

- imaju gradivnu ulogu u naem organizmu (ulaze u sastav svake elije, tkiva, hormona,
enzima za varenje, hemoglobina...). ine ih dugaki lanci aminokiselina. Neesencijalne
aminokiseline: moe ih proizvesti na organizam. Esencijalne a.k : moraju se unositi putem
hrane

- 10 esencijalnih a.k: LEUCIN, IZOLEUCIN, LIZIN, METIONIN, FENILALANIN,

TREONIN, TRIPTOFAN, VALIN, HISTIDIN, ARGININ.

Podjela bjelanevina:

Jednostavne ili proste: albumini, globulini, glutelini, prolamin ili glijadin, histoni i
protamini, protenoidi

Sloene bjelanevine: hromoproteidi, glikoproteidi, nukleoproteidi, fosfoproteidi

Bjelanevine ivotinjskog i bjelanevine biljnog porijekla

Bjelanevine su najvaniji bioloki sastojci svake ive elije i glavni materijal neophodan za
rast i obnavljanje tkiva, a ukljuene su u gotovo sve biohemijske procese elija.Od ukupne tjel
mase odraslog ovjeka ine oko 16-19%. Slue i kao izvor energije: 1g bjelanevina= 17 kJ
(4kcal). Namirnice ivotinjskog porijekla koje sadre bjelanevine: meso, mlijeko, mlijeni
proizvodi, riba, jaja; biljnog porijekla: mahunarke, itarice i sjemenke.

Glavne uloge u naem organizmu:

Izgradnja i obnova miinog tkiva i elija

Rast kose, noktiju i koe

Izgradnja hormona

Izgradnja enzima

Poboljanje imunog sistema- antitijela

Obnova hemoglobina

Transport hranljivih materija

Odravanje acidobazne ravnotee

Izvor energije u manjku masti i eera

5
1.4. VITAMINI

- Su organske tvari koje su naem organizmu potrebne u malim koliinama, ali ih on ne moe
sam sebi stvoriti. Stoga ih moramo unijeti hranom. Najvaniji su:

1) Vitamin A (Akseroftol)- pripada skupini liposolubilnih vitamina

Glavna uloga: stvaranje pigmenta vida u retini i odravanje elija koje prekrivaju
kou, oi, usta. Vaan je i za odravanje imunog sistema, pravilnu diferencijaciju
epitelnog tkiva dinog, urogenitalnog i probavnog trakta. Ima i antioksidativno
djelovanje.

U svojoj aktivnoj formi (RETINOL) nalazi se u hrani ivotinjskog porijekla: jetra,

jaja, mlijeni proizvodi

Nedostatak vitamina A: kokoije ili nono sljepilo

Prekomjerna koncentracija je toksina: umor, nervoza, kostobolja, glavobolja,

nesvjestica

Dnevne potrebe: 3500-5000 i.j

2) Vitamin B1- Tiamin

Nalazi se u vou, itaricama, sueni pekarski kvasac, jaja, jetra, meso, mlijeko.Nedostatak vit
amina B dovodi od nastanka bolesti beri-beri (danas rijetka). Dnevne potrebe: 1-2 g.

Glavne uloge: uloga u sagorijevanju ugljenih hidrata, odravanje normalnog tonusa eluano
crijevne muskulature, povoljan uticaj na rast i razvoj, povoljan uticaj na apetit, varenje, na
rad sranog miia, poveava otpornost prema infekcijama. Osnovni je faktor u funkciji
nervnog sistema (nedostatak: razdraljivost, nerva neuravnoteenost). Kuhanjem se unitava.

3) Vitamin B2- Riboflavin

Pomae rast, slui kao katalizator u hemijskim reakcijama za iskoritavanje ugljikohidrata i

proteina. Njegov nedostatak uzrokuje: usporen rast, propadanje koe i retine ( slabljenje vida).
Izvor: sve biljke, posebno orasi, itarice, ima ga i u ribi, jajima, mlijeku, siru, mesu.Dnevne
potrebe: 2-3 mg.

4) Vitamin B6- Piridoksin

Regulie metabolizam proteina, posebno u nervnim tkivima, jetri i koi, uestvuje i u

stvaranju eritrocita. Nedostatak: umor, nervoza, anemija, kona oboljenja. Izvor:itarice,
voe, povre. Dnevne potrebe: 1,5-2 mg.

6
5) Vitamin B12- Kobalamin

Jedini vitamin koji sadri kobalt. Zajedno sa folnom kiselinom, neophodan je za stvaranje
eritrocita i funkciju nervnog sistema. Nedostatak: perniciozna anemija, degeneracija nervnih
vlakana kimene modine. Izvor: Namirnice ivotinjskog porijekla, dok ga namirnice biljnog
porijekla sadre samo u tragovima. Dnevne potrbe: 1 mikrogram.

6) Vitamin C

Pospjeuje apsorpciju eljeza iz hrane, tvorbu kolagena. Izvor: veina voa i povra, posebno
kivi i nar. Snaan antioksidans. Nedostatak: skorbut: slabljenje organizma, slabost prema
infekcijama, krvarenje desni i koe. Dnevne potrebe: 50-100 mg, u bolesnim stanjima i do
1000 mg pa i vie.

7) Vitamin D- kalciferol

Posebno vaan za iskoritavanje kalcija u organizmu. Regulie metabolizam kalcija i fosfora-

stvaranje kosti i zuba. Izvor: riblje ulje, jaja, mlijeko. Stvara se u organizmu prilikom
izlaganja koe sunevom svjetlu. Nedostatak kod male djece: rahitis i tetanija; kod odraslih:
osteomalacija i osteoporoza. Predoziranje: nedostatak apetita, povraanje, zatvor, pospanost,
jaka e. Dnevna potreba: djeca: 800 i.j; odrasli: 300-600 i.j.

8) Vitamin E- Tokoferol

Zajedno sa vitaminom A, D, i K spada u skupinu vitamina rastvorljivih u mastima. ee

zastupljen u namirnicama biljnog porijekla. Uloge: titi elije od starenja svojim
antioksidativnim djelovanjem, titi od raka, uestvuje u stavranju reproduktivnih elija,
poboljava funkc nervnog sistema, hipofize. Dnevne potrebe: 20-30 mg.

9) Vitamin K- Filohinon

Utie na sintezu proteina za koagulaciju krvi- spreava krvarenje. Nedostatak: Samo u

najteim sluajevima bolesti digestivnog trakta ili kod prerano roenih beba. Dva izvora: 1)
crijevne bakterija; 2) namirnice- repa, kupus. Dnevne potrebe: 100 mikrograma.

1.5. MINERALI

Postoji dvadesetak razliitih minerala koji ulaze u sastav naeg organizma. Najvei izvor:
namirnice biljnog porijekla.Najvaniji su:

1) Kalcijum: najobilniji mineral u ljudskom organizmu, njegove soli obrazuju supstancu koja
utie na vrstinu kostiju i zuba. Tijelo odraslog ovjeka sadri 1-1,5 kg kalcija a 99% od toga
se nalazi u kostima, a 1% u krvi i ostalim dijelovima organizma. Nedostatak kalcijuma:
grenje miia (spazam), poremeaji sranog ritma, nervna razdraljivost, gubitak vrstoe
kostiju, osteoporoza, osteomalacija, bolovi u zglobovima, ispadanje zuba. Izvor: orasi,
itarice, mahunarke, voe, povremlijeko i mlijeni proizvodi.

2) Fosfor: Skoro sav fosfor u naem organizmu nalazi se u kostima i zubima udruen sa
kalcijumom. Izvor: Namirnice biljnog i ivotinjskog porijekla. Problem je prevelik unos
7
fosfora u odnosu na kalcij, jer pretjerana koliina fosfora spreava iskoritavanje kalcija
(veoma esta pojava osteoporoze kod ena koje mnogo troe meso).

3) eljezo (ferum): Organizam odraslog ovjeka sadri 3-4 g eljeza, vei dio se nalazi u
krvi i ulazi u sastav hemoglobina. U organizmu je udruen sa proteinima posebno sa
feritinom. Manjak eljeza: sideropenina anemija (najee usljed nedovoljnog unosa eljeza
hranom). Vitamin C poveava apsorpciju eljeza. Izvor: Namirnice biljnog i ivotinjskog
porijekla. Potrebe za eljezom rastu u sluaju: Mjesenog krvarenja kod ena, za vrijeme
trudnoe, za vrijeme adolescentnog doba,kod svakog nenormalnog krvarenja.

4) Jod: Vaan mineral za pravilan rast i razvoj. Potreban organizmu za sintezu hormona titne
lijezde. Nedostatak ovih hormona kod djece moe dovesti do mentalne retardacije, dok kod
odraslih osoba dovodi do guavosti. Izvor: Voe i povre, morska ili jodirana so.

5) Magnezij: Zajedno sa kalcijumom i fosforom dio naih kostiju. Djeluje kao katalizator u
nogim reakcijama naeg organizma, ima vanu ulogu u nervnom sistemu. Nedostatak
magnezija: opti umor i osjeaj malaksalosti, grenje miia, drhtanje onih kapaka ili drugih
miia, grevi u drugim organima (bolovi u elucu, upala debelog crijeva, bolovi u materici za
vrijeme ciklusa, osjeaj pritiska u grudima i lupanje srca). Izvor: Oraasti plodovi, itarice,
mahunarke.

III ENERGETSKA I BIOLOKA VRIJEDNOST HRANE

Energija se iz hrane dobija metabolizmom masti, ugljikohidrata i bjelanevina, a iskazuje se

kilodulima (kJ) ili kilokalorijama (kcal).

1kJ= 0,2388 kcal

1kcal= 4,184 kJ

Kalorije su jedinice kojima se mjeri energetska vrijednost hrane. Energija koju unosimo
putem hrane troi se na tri razliita naina:

1) bazalni metabolizam

2) fizika aktivnost

3) Dodatna energija za probavu hrane u toku dana

Tjelesna masa ovisi o unosu i potronji kalorija:

Unesene kalorije > potroene kalorije = poveanje tjelesne mase

Unesene kalorije = potroene kalorije = optimalna tjelesna masa

Unesene kalorije < potroene kalorije = smanjenje tjelesne mase

8
Aktivnost po intenzitetu dijelimo na nisku, umjerenu i visoku:

Niska aktivnost: pjeaenje, sobni bicikl, lagani sport, joga (potronja do 4 kcal u min)

Umjerena aktivnost: brzo hodanje, intenzivni kuanski poslovi, laki aerobik (

potronja 4-7 kcal/min)

Visoka aktivnost: tranje, planinarenje, plivanje, nogomet (>7kcal/min)

IV NAJVANIJE IVOTNE NAMIRNICE

Slika 1. Piramida zdrave ishrane

Raznovrsna ishrana je najsigurniji nain da se zadovolje potrebe organizma za svim vanim

hranljivim sastojcima. Vanije je jesti s mjerom nego se odricati pojednih ivotnih namirnica.
Takoer, preporuuje se podijeliti hranu na tri do est obroka dnevno. Osnovna pravila
ishrane su slikovito prikazana piramidom ishrane, pri emu se one namirnice koje se smiju
konzumirati vie puta na dan nalaze na njenom dnu a one to su blie njenom vrhu treba u
manjim koliinama upotrebljavati.

9
Savjet: Slatkie, slane grickalice i zaslaene napitke konzumirajte umjereno. Alkoholna pia
pijte umjereno i samo za vrijeme obroka. Koristite kuhinjsku sol obogaenu jodom i fluorom,
a jela manje solite.

Slika 2. Tanjir zdrave ishrane

V ULOGA VODE U ISHRANI

Otprilike 60-70 % ljudskog tijela je sainjeno od vode. Tana vrijednost zavisi od godita i
proporcije miinog prema masnom tkivu (jer miii sadre vie vode od masti). Iako voda ne
sadri kalorije i hranjive materije, ona je neophodna za ivot. Moemo nedjeljama preiveti
bez hrane, ali bez vode tek danima. Organizam ne zadrava viak vode kao to to radi sa
mastima, pa je svakodnevno potrebno piti odnosno konzumirati odgovarajuu koliinu vode
da bi zadrali dobro zdravlje.

Kada pijemo vodu ili je unosimo ishranom, tada se hidriramo. Ako ne unosimo dovoljno
vode, na organizam e trpjeti, a takvo stanje se naziva dehidracija. Voda ima vanu ulogu u
gotovo svim tjelesnim funkcijama kao to su:

Regulacija temperature
Prenos kisika i hranjivih materija
Neophodna je komponeneta mnogih biohemijskih reakcija
Slui za ienje - detoksikaciju organizma kroz urin i fekalije
Podmazuje zglobove
ima ulogu u varenju
Osnovni je sastojak tjelesnih tenosti poput pljuvake i suza

10
 elijama obezbjeuje oblik i stabilnost

U zdravom se organizmu odrava fina ravnotea izmeu ulaza i izlaza vode. Voda u na
organizam ulazi kao tekuina iz hrane. Vano je napomenuti da vodu uzimamo ne samo
pijui, ve i jelom. Veina voa, povra, mlijeko i jogurt u svome sastavu sadre vie od 80%
vode, i to svakako treba imati na umu kada zbrajamo ukupnu koliinu u organizam unesene
vode. Smatra se da prosjeno dnevno unesemo oko 2100 ml vode, a da daljih 200 ml nastane
u naem organizmu, u metabolizmu ugljikohidrata. Najveu koliinu vode ovjek izluuje
bubrezima, i to prosjeno oko 1400 ml. Znojem izgubimo oko 100 ml, isto kao i stolicom.
Postoje, nadalje, jo dva naina kako gubimo vodu iz tijela, a to je neosjetno, preko koe i
preko plua. Kada sve zbrojimo i oduzmemo, ispada da oko 2300 ml vode unesemo u
organizam i isto je toliko izluimo.

VI PLANIRANJE ZDRAVE ISHRANE

Planiranje pravilne, dobro izbalansirane ishrane, ima za cilj postizanje one energetske
vrijednosti i strukture ishrane pojedinca ili populacije koja moe da unaprijedi zdravlje i
prevenira bolest. Prilikom planiranja zdrave ishrane, jedan od glavnih koraka predstavlja
izraunavanje energetskih potreba.
Principi pravilne ishrane: koristiti raznovrsnu hranu, preteno biljnog porijekla, namirnice
ivotinjskog porijekla koristiti u ogranienim koliinama. Jesti itarice i njihove proizvode
vie puta dnevno. Jesti raznovrsno voe i povre (najmanje 400 g dnevno). Odravati tjelesnu
masu u preporuenim granicama (BMI: 18,5-25 kg/m2) uz primjenu umjerene fizike
aktivnosti- svakodnevno. Kontrolisati unos masti (ne vie od 30% ukupne dnevne energije) i
to vie upotrebljavati masti biljnog porijekla. Zamijeniti masna mesa i mesne proizvode sa
ribom, ivinskim mesom i mravim mesom. Birati hranu sa to manje eera. Koristiti mlijeko
i mlijene proizvode sa to manjim sadrajem masti i soli. Ukupni dnevni unos soli ograniiti
na jednu kafenu kaikicu ( do 6g) dnevo, koristiti jodiranu so. Ako koristite alkohol, ne treba
ga uzeti vie od dva pia dnevno. Pripremajte hranu na bezbjedan i higijenski nain. Kuhajte
na pari, u sopstvenom soku. Voda je ivotno vana tekuina, piti je treba u dovoljnim
koliinama.

VII NEDOVOLJNO I PREKOMJERNO UZIMANJE HRANE

Zdrava tjelesna masa, sa BMI od 18.5-25 kg/m2, se postie i odrava pravilnim izborom
namirnica i njihovim adekvatnim koliinama, kako to pokazuje piramida ishrane, kao i
uravnoteenim, svakodnevnim fizikim aktivnostima. Za procjenu stanja uhranjenosti danas
se koristi vie razliitih indeksa. Najee korieni indeks je indeks tjelesne mase (ITM)-
Body mass index (BMI), koji predstavlja odnos teine i kvadrata visine izraen u kilogramima
na kvadratni metar. BMI = masa tijela (kg) / visina tijela (m2)

11
Ocjena BMI (kg/m2) Klasifikacija
< 18,5 Pothranjenost
18,5- 24,9 Poeljan BMI
25 Prekomjerna teina
25,0- 29,9 Predgojaznost
30,0- 34,9 Gojaznost I stepena
35,0- 39,9 Gojaznost II stepena
40,0 Gojaznost III stepena

Tabela 1. Kategorizacija BMI prema SZO (Izvor: WHO: Obesity: preventing and managing the
global epidemic. Report of a WHO consultation. WHO Technical Report Series 894. WHO, Geneva, 2000.)

1. Gladovanje i pothranjenost

Pothranjenost moe nastati zbog nedovoljnog unosa hranjivih tvari, malapsorpcije,

poremeenog metabolizma, gubitka hranjivih tvari uslijed proljeva, ili poveanih
prehrambenih potreba (kao to je to sluaj kod raka ili infekcije). Pothranjenost napreduje
kroz stadije, a svakom je stadiju obino za razvoj potrebno due vrijeme. Prvo se mijenjaju
razine hranjivih tvari u krvi i tkivima, nakon ega slijede intracelularane promjene
biokemijske funkcije i grae. Na kraju se pojavljuju simptomi i znakovi pothranjenosti.
Pothranjenost je povezana s mnogim poremeajima i okolnostima, ukljuujui siromatvo i
drutvenu oskudicu. Opasnost je takoer poveana u odreenim razdobljima ivota (odnosno,
tokom dojenake dobi, ranog djetinjstva, adolescencije, trudnoe, dojenja i u starosti).
Simptomi e ovisiti o uzroku koji je doveo do pothranjenosti.

2. Prekomjerno uzimanje hrane, gojaznost

Gojaznost (lat. obesitas) je hronina bolest (bolesno stanje), koja se ispoljava prekomjernim
nakupljanjem masti u organizmu i poveanjem tjelesne teine. Svako poveanje tjelesne
teine za 10% i vie od idealne oznaava se kao gojaznost. Osobe se smatraju gojaznima kada
njihov indeks tjelesne mase (engleski body mass index, BMI) prekorai 30 kg/m. Svrstava se
meu vodee bolesti savremene civilizacije. Poveava rizik za pojavu raznih oboljenja,
posebno sranih oboljenja, diabetes mellitusa tip 2, opstruktivne apneje tokom sna, razliitih
zloudnih tumora, artroze itd. Gojaznost je najee uzrokovana kombinacijom prekomjernog
unosa energetski hranljivih materija, nedostatka fizike aktivnosti i genetske osetljivosti.
Gojaznost se podjednako esto javlja u svim ivotnim dobima. U djeijem uzrastu ona je
podjednako esta kod djeaka i djevojica, a poslije puberteta je ea kod ena nego kod
mukaraca. Gojaznost je vodei uzrok smrti koji se moe sprijeiti irom svijeta, sa sve
veom rasprostranjenou kod odraslih i djece, a nadleni je smatraju jednom od
najozbiljnijih problema zdravstva u 21. Vijeku.

12
3. Posljedice abnormalnosti u ishrani

Anorexia nervosa je poremeaj jedenja u sreditu kojeg se nalazi preplavljujui strah od

debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita ve je rije o borbi protiv gladi zbog
stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne poputa ni onda kad je
mravost dostigla takve razmjere da je ugroen ivot bolesnika/ce. Iako je u sreditu bolesti
hrana, anoreksija je bolest uma. esto zapoinje relativno prirodnom eljom za gubitkom
nekoliko kilograma a zavrava gubitkom 15- 60% normalne tjelesne teine sve dok se jelo
posve ne ukine. Posljedice anoreksije su vrlo ozbiljne i raznolike: pothranjenost, drastino
smanjenje miinog i kotanog tkiva, opadanje ose, vrtoglavice, slabost, pojaana osjetljivost
na hladnou, smanjenje krvnog pritiska i pulsa, anemija, izostanak menstruacije, konstipacija,
suha koa, otoci na nogama, smrtni ishod.

Bulimija nervoza je sindrom okarakteriziran ponavljanjem napada pretjeranog jedenja i

prekomjerne zaokupljenosti kontrolom tjelesne teine koji dovodi do prekomjerna jela, nakon
ega slijede povraanje ili upotreba sredstava za ienje (purgativa). U 90% sluajeva
poremeaj se javlja kod ena, s poetkom u kasnoj adolescenciji ili u ranoj odrasloj dobi.
Klinikom slikom dominira prejedanje praeno neodgovarajuim kompenzacijskim
mehanizmima kako bi se prevenirao porast tjelesne teine. Prejedanje se definira kao jedenje,
u odreenim vremenskim razdobljima, koliine hrane znaajno vee od one koju bi veina
ljudi pojela u slinim okolnostima. Osobe s bulimijom nervozom su tipino postiene zbog
problema s uzimanjem hrane i pokuavaju sakriti svoje simptome. Prejedanje se odvija u
tajnosti, ili koliko je to mogue tajno, a karakterizirano je brzom konzumacijom hrane sve dok
se ne postigne osjeaj neugode ili ak bolne punoe. Osim prejedanja, drugo najvanije
obiljeje bulimije nervoze je ponavljano koritenje neadekvatnih kompenzacijskih metoda s
ciljem prevencije porasta tjelesne teine. Najea kompenzacijska tehnika je izazivanje
povraanja poslije epizode prejedanja, u emu postaju vrlo vjete, tako da kasnije mogu
povratiti kad god ele.

VIII METABOLIZAM HRANE I POREMEAJI

1. Razgradnja ugljikohidrata

Probava ugljikohidrata poinje jo u ustima pomou enzima- amilaze ili ptijalina koji lue
pljuvane lijezde. Ovaj enzim razlae krob (polisaharid) na disaharide- maltozu i
izomaltozu. Hrana u ustima ne ostane dovoljno dugo da bi se sav krob razgradio, pa se
djelovanje amilaze nastavlja i po nekoliko sati kada hrana dospije u eludac, sve dok se ta
hrana ne pomijea sa eluanim soko jer tada djelovanje amilaze zakoi eluana kiselina.
Definitivna razgradnja ugljikohidrata je u tankom crijevu jer se tu pomijea i sa pankreasnom
amilazom. Epitelne stanice tankog crijeva sadre enzime koji zavre cijepanje disaharida na
monosaharide koji se mogu odmah apsorbovati u krv.

13
2. Razgradnja masti

U elucu se probavlja samo mala koliina masti uz pomo eluane lipaze. Najvaniji korak
za probavu masti je razbijanje masnih kapljica na male estice tako da enzimi topivi u vodi
mogu djelovati na veoj povrini to se naziva emulgovanje masti aostvaruje se pod
djelovanjem ui. Najvaniji enzim za probavu masti je pankreasna lipaza koja razlae mast
na masne kiseline i glicerol.

3. Razgradnja bjelanevina

Probava proteina poinje u elucu pod djelovanjem enzima pepsina koji je najaktivniji pri pH
vrijednosti 2. On cijepa proteine na proteoze, peptone i polipeptide koji onda ulaze u tanko
crijevo gdje pod dejstvom pankreasnih enzima (tripsin, himotripsin i karboksipeptidaza) budu
razgraeni do peptida i samo poneki do stadija aminokiselina. Konana razgradnja se odvija
pod uticajem aminopeptidaze i peptidaze koje ih razgrauju do nivoa aminokiselina i
spremaju za apsorpciju.

IX PRIPREMA I PLAN ISHRANE ZA POJEDINE GRUPACIJE BOLESNIKA

Izbor namirnica u svakodnevnom ivotu moe imati uticaja na nae zdravlje, zato je vano
hraniti se zdravo u skladu prethodno navedenih primjera zdrave ishrane i piramide ishrane. Na
izbor namirnica utie mnogo faktora, prije svega glad odnosno sitost. Ostali faktori su:

1. Senzorika svojstva hrane (okus, miris, izgled)

2. Socijalni, emocionalni i kongnitivni faktori (znanje, stavovi prema hrani i zdravlju, ivotna
iskustva)

3. Kulturni, vjerski i ekonomski faktori

X BOLESNIKE DIJETE
Dijetetika je nauna disciplina o ishrani koja se bavi vrstom i koliinom hrane neophodne za
odravanje dobrog zdravlja, kako kod zdravih, tako i kod osoba sa zdravstvenim problemima.

Pod dijetalnom ishranom podrazumijevamo sve dijetetske mjere koje se sprovode sa ciljem da
oboljeli organizam, bez obzira koja je bolest u pitanju to prije uspostavi ravnoteu izmedju
svojih potreba, koje su zbog bolesti najee promijenjene, i koliine unesenih hranljivih
materija. Kod pojedinih oboljenja dijetalna ishrana je osnovna mjera leenja i tada ishrana
ima ulogu dijeto- terapije. Kod druge grupe bolesti (srce, bubrezi, organi za varenje) ishrana
ima pomauu ulogu jer omoguava da se trajanje bolesti ublai i izbjegnu komplikacije.

14
Danas postoji niz dijeta kako provjerenih tako i neprovjerenih koje se mogu nai u razliitim
sredstvima informisanja- novinama, na internetu itd. Primjeri nekih iroko poznatih dijeta su:
Atkinsova dijeta, anticelulit dijeta, Oprah dijeta,UN dijeta itd.

XI PLANIRANJE ISHRANE ZA POJEDINE GRUPACIJE BOLESNIKA

1. Ishrana hirurkih bolesnika

Svaka hiruka operacija dovodi do niza hormonalnih i metabolikih promjena, koje

poveavaju energetsku potronju u organizmu. Uspostavljanje normalne homeostaze poslije
intervencije mogue je samo uz odgovarajuu ishranu (oralnu, enteralnu i/ili parenteralnu).
Ishrana hirukih pacijenata ima viestruke ciljeve:

a) Smanjenje gubitka tjelesne mase

b) Zadovoljenje energetskih potreba i potreba za mikronutrijentima

c) Korekcija specifinih nutritivnih deficita

d) Uspostavljanje i odravanje normalne ravnotee tenosti i elektrolita

e) Spreavanje neeljenih posledica hiruke intervencije, kao to su infekcija i dui boravak u

bolnici

Dva do tri dana prije operacije treba dati kaastu ili tenu dijetu, a pacijent se klistira nekoliko
sati prije operacije. Za pripremu kolona mogu se koristiti i enteralne formule sa malo ostataka.
Za vreme operacije organi za varenje moraju biti ispranjeni kako bi se izbjegla aspiracija
povraenog sadraja. Iz navedenog razloga, unos hrane na usta prekida se 6 sati prije
operacije, a u urgentnim stanjima, ispira se eludac prije davanja anestezije.

Prvih 24 do 48 h poslije operacije, dok se ne uspostavi peristaltika, ne sprovodi se oralna

ishrana, a zatim se primenjuje tena dijeta, a zatim tena kaasta dijeta pa kaasta. Uvoenje
vrste hrane zavisi od stanja digestivnog trakta. Nema fiziolokih opravdanja za izbjegavanje
vrste hrane odmah po uspostavljanju funkcije digestivnog trakta. Po izlasku iz bolnice
pacijent treba da uzima vie manjih obroka i dosta tenosti (2,5-3 l dnevno).

2. Ishrana u internistikim disciplinama

A) ishrana pacijenata sa koronarnim oboljenjima

Najea patologija sa kojom se kardiolozi susreu su hipertenzija i koronarna bolest.

Hipertenzija (povien krvni pritisak) je najea bolest savremenog svijeta. Meu uzrocima
hipertenzije najee se pominju nasljedni faktor, pretjerani unos soli i tenosti, prolongirane
stresne situacije i nerednovno uzimanje propisane terapije. Koronarna bolest se najee
manifestuje kao stabilna i nestabilna angina pectoris i kao infarkt miokarda. Smatra se da je
pritisak povien ako ja na tri uzastopna mjerenja sistolni pritisak vei od 140 mmHg a

15
dijastolni vei od 90mmHg. Hipertenzija moe biti blaga, umjerena i teka. Osim lijekova,
potrebno je primijeniti opte mjere poveati fiziku aktivnost, smanjiti napetost ali i obratiti
panju na ishranu.

VRSTA DOZVOLJENA HRANA ZABRANJENA HRANA

HRANE
mleko i mleni Obrano mleko, jogurt, kiselo
proizvodi mleko, mlad neslan sir
jaja Belance
hleb,peciva, Hleb, testa i slatkisi u malim
testenina kolicinama
meso, riba, posno i mlado meso,
plodovi mora zivinsko, telece, junece,
jagnjece i riblje meso,
kuvano i dinstano. Blage
supe, nemasne, od povrca i
mladog mesa.
voe i povre voce, povrce i salate u
neogranicenim kolicinama
ulje i masti sto manje ulja (kao preliv,
ne za peenje), bez masti
zaini sto je moguce vise smanjiti
unos soli, limun, sire
slatkii slatkii sa vetakim
zasladjivaima, suvi kolai
bez masti
pia vocni sokovi bez secera,
blagi cajevi, limunada, slaba
kafa dva puta dnevno.
Tecnost po potrebi (max.
1700 ml/dan). Poeljno aa
crnog vina dnevno
puter, kajmak margarin,
punomasni sirevi
umance
Hleb, testa i slatkisi u
veim kolicinama
svinjsko meso, iznutrice,
suhomesnate preradjevine
i konzervirane namirnica
Masne i zainjene orbe i
supe
/
Prenje i pohovanje,
zaprke
Majonez
eer, med, marmelada,
dem, torte, kolai,
puding, sladoled, okolada
prekomerna upotreba
alkoholnih pia

Tabela 2. Ishrana pacijenata sa hipertenzijom (preuzeto sa

http://www.medikompoliklinika.com/teme/saveti-strucnjaka/76-dijeta-kod-povecanog-krvnog-
pritiskanhipertenzije.html)

B) Oboljenja jetre i ui

Cilj dijetalne ishrane kod oboljenja jetre, unih puteva i pankreasa jeste da popravi stanje
ishranjenosti pacijenta, kao i opte stanje pacijenta tokom akutne faze bolesti.

Osnovna pravila kod oboljenja jetre podrazumijevaju:

Potpunu zabranu uzimanja alkohola

Upotrebu potpuno svjeih namirnica, uz strogo izbjegavanje konzerviranih mesnih i
ribljih proizvoda, kao i suhomesnatih, dimljenih, suenih, fermentiranih mesnih
proivoda,
upotrebu nemasnih vrsta mesa, kao i jaja u umjerenoj koliini,

16
 izbjegavanje pikantnih, zrelih, fermentisanih sireva
zabranu tee svarljivog lisnatog i mahunastog povra u zavisnosti od funkcije organa
za varenje bolesnika,
masti se ograniavaju samo izuzetno, mada se preporuuju biljna ulja koriena samo
jednom
zabrana upotrebe zaina kao biber, paprika, senf, a hrana se soli umjereno
ne preporuuju se teki masni kolai.

Cilj ishrane kod bolesti une kesice jeste smirivanje une kese izborom odgovarajuih jela,
a to podrazumijeva minimalne koliine masti u ishrani. Poslije operacije une kese dijetalna
ishrana nije obavezna, iskustva su razliita i tee se mogu svesti na jedinstvena pravila.
Akutni pankreatitis treba lijeiti iskljuivo u bolnici pod nadzorom ljekara. Ishranu kod
hroninog pankreatitisa treba sprovoditi u kunim uslovima kao kod hroninih bolesti une
kesice.

C) Ishrana kod pacijenata sa oboljenjima bubrega

Bubreene bolesti jedan su od najeih problema, posebno kod osoba starije ivotne dobi, ali
kod onih koji su vodili previe neuredan ivot. Posebna panja se treba posvetiti pravilnoj
ishrani, jer bubrezi funkcioniu kao filter za sve organizmu tetne sastojke. Posebno je vano
smanjiti i kontrolisati unos proteina jer podstiu rad bubrega i dodatno optereuju ve
oteene bubrege. Potrebno je redukovati masti, posebno one ivotinjskog porijekla. Posebno
treba izbjegavati sol, tj. maksimalno je redukovati u ishrani.

D) Ishrana kod bolesnika oboljelih od diabetesa

eerna bolest je metabolika bolest, koja se karakterie poveanom koncentracijom eera u

krvi (hiperglikemijom), usljed defekta u luenju insulina i njegovom dejstvu. Tokom trajanja
bolesti hronina hiperglikemija je udruena sa pojavom oteenja, disfunkcijom kao i sa
poputanjem funkcije razliitih organa, a posebno sa oteenjima oka, bubrega, nerava, srca i
krvnih sudova. Dijabetes nastaje sadejstvom i kompleksnim interakcijama razliitih faktora, a
prije svega genetskih i faktora spoljanje sredine, odnosno samog naina ivota. Polazite u
lijeenju svih tipova Diabetes mellitusa jeste dijetalna dijabetina ishrana. Ukupne dnevne
kalorijske potrebe za jedan dan procjenjuju se na osnovu idealne tjelesne teine. Kod jako
mravih dijabetiara moe se uvesti hiperkalorijska ishrana /pojaana ishrana/ do postizanja
idealne tjelesne teine, a kod gojaznih dijabetiara smanjuje se unos kalorija do postizanja
idealne tjelesne teine. Osim ukupnog kalorijskog unosa potrebno je odrediti i odnos izmeu
bjelanevina, ugljikohidrata i masti. Minimalne potrebe za bjelanevinama iznose oko 0,9
g/kg tjelesne teine. Predlae se 40-60 % ugljikohidrata od ukupnog unosa energie, ak i do
85%. Ostatak treba da sainjavaju masti u vidu viestruko nezasienih masnih kiselina, kao
antiaterogeno sredstvo, ili alternativno jednostruko nezasiene masne kiseline.

17
XII UNOS HRANE KOD BOLESNIKA

1. Enteralni oblik prehrane

Mnogi enteralni pripravci trenutno obezbjeduju masu kalorija iz karbohidrata i masti, koje
balansiraju proteini. Obogaeni su esencijalnim vitamininima i mineralima i razliitim
aminokiselinama dugoga lanca. Veina pripravaka za enteralnu ishranu obezbjeuje 1 kaloriju
na ccm volumena, dok visoko kalorini/visoko azotne mjeavine obezbjeduju 2 kalorije na
ccm. Danas kada govorimo o ishrani bolesnika upotrebljavamo izraz nutritivna terapija.
Ranija istraivanja nadomjestaka ishrani su imala za glavni cilj obezbijediti dovoljno kalorija
za poveane metabolike potrebe i uspostavljnaje balansa azota. To je bilo teko postii zbog
zahtjeva za velikim volumenom. Prije upotrebe nazoduodenalnih ili nazojejunalnih sondi za
ishranu, bilo je teko obezbijediti adekvatnu koliinu kalorija enteralnim putem danima i
heftama nakon povrede. Balans azota je gotovo bilo nemogue postii bez obzira na put
administriranja, osobito kod pacijenata sa uznapredovalim katabolikim procesima. Stoga su
postepeno razvijane mjeavine, bogate azotnim, visokokalorijskim, te mastima obogaenim
tvarima. Na raspolaganju su gotovi pripravci za enteralnu ishranu, te rastvori za totalnu
parenteralnu ishranu (TPI).

2. Ishrana putem nazogastrine sonde

Enteralna prehrana putem sonde je indicirana u bolesnika s funkcionalnim probavnim

sustavom koji ne mogu uzeti dovoljnu koliinu hranjivih tvari na usta, jer im je potrebna
intenzivna bjelanevinska i kalorijska potpora, ili se ne mogu ili ne ele hraniti na usta.
Enteralna prehrana, za razliku od parenteralne, pomae u ouvanju grae i funkcije probavnog
sustava; takoer je i jeftinija te vjerojatno izaziva manje komplikacija. Specifine indikacije
su dugotrajna anoreksija, teka bjelanevinskoenergetsku malnutricija, koma ili smanjena
razina svijesti, zatajenje jetre, nemogunost uzimanja hrane na usta zbog traume glave i vrata
ili neurolokih bolesti i tekih bolesti (npr. opeklina) koje izazivaju metaboliki stres. Ostale
indikacije mogu biti priprema crijeva za kirurki zahvat u teko bolesnih ili jako pothranjenih
bolesnika, zatvaranje enterokutanih fistula i prilagodba tankog crijeva nakon opsene
resekcije ili kod poremeaja koji mogu uzrokovati malapsorpciju (npr. Crohnove bolesti).

3. Parenteralni nain ishrane

Parenteralna ishrana je intravenska administracija hranljivih materija koja je indikovana kada

bolesnici ne mogu da se hrane per os,preko nazogastrine sonde ili jejunostome,tj.kada se
nalaze u stanju intestinalne insuficijencije(redukcija funkcionalne mase crijeva ispod koliine
neophodne za adekvatnu digestiju i apsorpciju hranljivih sastojaka).Indikovana je kad je
ispunjen jedan od tri uslova:bolesnik ne moe(npr.disfagija kod tumora jednjaka),ne
eli(npr.anorexia nervosa) ili mu je zabranjeno(fistule GIT-a) da jede.Put intravenske ishrane
moe biti periferna vena(najee vene na rukama) ili centralna vena(gornja ili donja uplja
vena).

18
LITERATURA

1. Kululugi Imamovi M. Zdrava ishrana i dijetetika. Tuzla: Book Tuzla; 2007.

2. Stoisavljevi D, Danojevi D, Bojani J, Jandri Lj. Vodi za pravilnu ishranu. Institut za

zatitu zdravlja republike Srpske; 2004.

3. Heli B, Hrisafovi Z, Velija Z, Burekovi A, Stevanovi D. Vodi za diabetes mellitus.

Institut za NIR KCUS. Sarajevo; 2005.

4. http://www.medikompoliklinika.com/teme/saveti-strucnjaka/76-dijeta-kod-povecanog-
krvnog-pritiskanhipertenzije.html

5. www.Stetoskop.info

6. www.zdravstvo.com

7. www.msd-prirucnici.placebo.hr

8. www.plivamed.net

19