Rasp Rava

Sv.
Ljudevit Marija Grignion de Montfort
RASPRAVA O PRAVOJ POBONOSTI PREMA PRESVETOJ DJEVICI
PRIPRAVA NA KRALJEVSTVO ISUSA KRISTA

Marija u Bojem planu spasenja i u ivotu Crkve
1. Po Presvetoj Djevici, Isus Krist je doao na svijet. Po njoj, takoer, treba kraljevati na
svijetu.
Po svojoj poniznosti
2. Marija je ivjela ivotom sasvim skromnim. Zato je Duh Sveti i Crkva nazivaju Alma
Mater Majka skromna i tajna. Njezina je poniznost bila tako duboka da je nita na zemlji
nije jae i trajnije privlailo doli skrivati se samoj sebi i svakom stvoru kako bi bila poznata
jedino Bogu.
3. Bog je usliao njezine molitve kojima ga je molila da je sakrije, osiromai i ponizi te ju je

rado sakrio pogledu skoro svakog ljudskog stvorenja u njezinom zaeu, u njezinom ivotu, u
njezinim tajnama te njezinom uskrsnuu i uznesenju. Ni sami njezini roditelji nisu je
poznavali. I aneli su esto pitali jedni druge: Tko je ta? Jer im ju je Svevinji skrivao, ili
ako im je i otkrio koju njezinu odliku, ipak im je neizmjerno vie toga skrivao.
Po odredbi Presvetog Trojstva
4. Bog Otac je privolio da ona za svoga ivota ne uini nikakva uda, bar takvo koje bi
zadivilo svijet, premda joj je bio dao udotvornu mo. Bog Sin je privolio da ona skoro ni ne
otvori svojih usta, iako joj je bio saopio svoju mudrost. Duh Sveti je privolio da njegovi
apostoli i evanelisti o njoj reknu sasvim malo, i to samo toliko koliko bijae potrebno za
upoznavanje Isusa Krista, premda je ona bila njegova vjerna zarunica.
Zbog svoje posebne veliine
5. Marija je izvrsno remek-djelo Svevinjega, koji je za se zadrao spoznaju o njoj i vlasnitvo

nad njom. Marija je divna Majka Sina, koji ju je drage volje ponizio i sakrio u njezinu ivotu,
da pogoduje njezinoj poniznosti, dajui joj naziv ena1 (Iv 2, 4; 19, 26) kao kakvoj tuinki,
iako ju je u svom srcu cijenio i ljubio vie nego sve anele i ljude. Marija je vjerna zarunica
Duha Svetoga i zapeaeni studenac (usp. Pj 4, 12) kamo moe ui samo on. Marija je svetite
i poivalite Presvetoga Trojstva gdje se Bog nalazi na divniji i boanstveniji nain negoli na
ijednom mjestu svemira, ne izuzevi njegovo boravite nad kerubinima i serafi nima; niti je
doputeno ikomu stvoru, ne znam koliko on bio ist, unii tamo bez velike povlastice.
6. Izjavljujem sa svecima:2 Boanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on

utjelovio po Duhu Svetom, da tu uini neuvena udesa. Ona je veliki divni Boji svijet gdje
ima neizrecivih ljepota i bogatstava. Ona je Velianstvo Svevinjega gdje je on sakrio kao u
svome krilu, svoga jedinoga Sina i s njime sve to ima najodlinijega i najdragocjenijega. Oh!
Oh! Koliko li je ovaj svemogui Bog uinio velikih i otajstvenih stvari u ovom divnom
stvoru, tako da je i ona sama u svoj svojoj dubokoj poniznosti, prisiljena izjaviti: Velike mi
stvari uini Svesilni (Lk 1, 49).
7. Sveci su izrekli udesne stvari o ovom svetom Bojem gradu. Nisu nikada bili rjeitiji i
zadovoljniji, kako sami priznaju, nego kad su govorili o Mariji. 3 Jo kliu da se ne moe
pogledom dohvatiti visina njezinih zasluga koje je ona uzdigla sve do boanskoga prijestolja, 4
da se ne moe izmjeriti irina njezine ljubavi koju je ona rasprostranila dalje od zemlje, da se
www.louisgrignion.pl 2
ne moe pojmiti veliina njezine moi, koju vri i nad samim Bogom; i napokon, da se ne
moe dosei dno dubine njezine poniznosti i svih njezinih kreposti i zasluga, tom pravom
bezdanu. O nedokuive visine! O neizrecive irine! O neizmjerne veliine! O nedosena
bezdana!
8. Svakog dana, od jednoga kraja zemlje do drugoga, u najvioj visini nebesa, u najdubljoj
dubini bezdana, sve navijeta, sve objavljuje divnu Mariju. Devet aneoskih korova, ljudi
svakog spola, dobi, poloaja, vjere, dobri i zli, pa i sami avli, svatko mora, milom ili silom,
priznati istinu i nazvati je blaenom. Svi aneli na nebesima, po rijeima sv. Bonaventure,
neprestano joj kliu: Sveta, sveta, sveta Marijo, Bogorodice i Djevice5 upravljaju joj
svaki dan milijune i milijune puta aneoski pozdrav: Zdravo Marijo, padajui pred njom i
molei u nje milost da ih poasti kojom svojom zapovijedi. Sam sv. Mihael, kako to veli 1 Iv
2, 4; 19, 26. Ni u grkoj ni u rabinskoj literaturi sin ne zove majku enom. Isus se time
distancira od svoje majke jer u svom mesijanskom poslanju zavisi samo od Oca, ali u isto
vrijeme ukazuje na Marijinu ulogu ene (Post 3, 15), koja sudjeluje u otajstvu Otkupljenja kao
majka vjernika (Iv 16, 21; 19, 26).
9. Puna je sva zemlja slave njezine, (usp. Iz 6, 3) osobito meu kranima, gdje je mnoga
kraljevstva, pokrajine, biskupije i gradovi uzimaju za pokroviteljicu i zatitnicu. Mnoge
katedrale posveene su Bogu pod njezinim imenom. Nema crkve bez oltara u njezinu ast.
Nema predjela ni pokrajine bez neke od njezinih udotvornih slika pred kojima ljudi
ozdravljaju od svih vrsta zala i dobivaju siako dobro. A koliko li je bratovtina i kongregacija
ustanovljenih u njezinu ast! Koliko li je redova pod njezinim imenom i njezinom zatitom!
Koliko li je subrae i sestara u tolikim bratovtinama, koliko li redovnika i redovnica u
tolikim redovima, koji objavljuju njezinu hvalu i navjeuju njezino milosre! Nema ni malog
djeteta koje je ne hvali, tepajui: Zdravo Marijo. Nema uope grjenika, koji ma koliko
otvrdnuo, nema u sebi koju iskru pouzdanja u nju. Nema, dapae, ni avla u paklu koji je ne
potuje bojei je se.
Marija jo nije dovoljno poznata
10. Zato zaista treba rei sa svecima: O Mariji nikad dosta. Marija jo nije dosta bila
hvaljena, uzvisivana, aena, ljubljena i sluena. Ona je zasluila da je jo vie hvalimo,
tujemo, ljubimo i sluimo.
11. Stoga trebamo rei s Duhom Svetim: Sva je slava Kraljeve keri iznutra kao da sva
izvanjska slava, koju joj natjeui se iskazuje nebo i zemlja, nije nita prema onoj slavi koju
joj Gospodin udjeljuje u njezinoj unutarnjosti, a koju siuni stvorovi ne poznaju jer ne mogu
proniknuti Kraljevu tajnu nad tajnama.
12. Stoga trebamo kliknuti s Apostolom: Oko nije vidjelo, uho nije ulo, ljudsko srce nije
osjetilo (1 Kor 2, 9) ljepote, veliine i odlike Marije, tog uda nad udesima u redu milosti,
naravi i slave. Ako elite shvatiti Majku veli neki svetac shvatite Sina jer je ona dostojna
Majka Boja: ovdje neka zamulne svaki jezik.6
13. Moje mi je srce diktiralo sve to, evo, napisah s osobitom radou, da pokaem kako je
boanska Marija bila nepoznata do sada i kako je to jedan od uzroka zato Isus Krist nije
poznat koliko bi trebao. Ako, dakle, poznavanje Isusa Krista i njegovo kraljevstvo ima doi na
svijet, a sigurno ima, to e se sigurno zbiti kao nuna posljedica poznavanja i kraljevanja
Presvete Djevice Marije, koja je prvi put svijetu donijela Isusa Krista, a po kojoj e se on
drugi put proslaviti.
PRVIDIO
MARIJA U POVIJESTI SPASENJA
1.Poglavlje
BOG JE HTIO SVOJA NAJVEA DJELA ZAPOETI I DOVRITI PO PRESVETOJ

DJEVICI
14. Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izalo iz ruku Svevinjega pa je u
usporedbi s njegovim neizmjernim Velianstvom, manja od atoma. Ili, radije, ona nije nita
jer je on sam Onaj koji jest (Iz 3, 14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i
dostatan sam sebi, nije uope ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba da moe
izvriti svoju volju i oitovati svoju slavu. Njemu je dosta htjeti, pa e sve biti.
15. Meutim, kaem i ovo, uzevi stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, on
je po njoj htio poeti i dovriti svoja najvea djela. Stoga moemo slobodno vjerovati da on ne
e svoj postupak promijeniti kroz sve vjekove jer je on Bog te nimalo ne mijenja ni svoje
misli ni svoje ponaanje (usp. Heb 1, 12).
1. Marija u otajstvu Utjelovljenja Isusa Krista
16. Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve
molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta kroz etiri tisue godina da dobiju to blago, Marija
ga je jedina zasluila i nala milost pred Bogom svojim arkim molitvama i visokim
krepostima.7 Budui da je svijet bio nedostojan, kae sv. Augustin, 8 primiti Sina Bojega
neposredno iz Oevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje. Sin se je Boji
utjelovio za nae spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista,
ali tek kad je zatraio njezinu privolu po jednom od prvih slubenika svoga dvora.
2. U otajstvima Otkupljenja
17. Bog Otac udijelio je Mariji svoju plodnost, koliko je puko stvorenje bilo sposobno za to,
dajui joj mo da rodi njegova Sina i sve udove njegova otajstvenog Tijela.
18. Bog Sin je siao u njezino djeviansko krilo kao novi Adam u svoj zemaljski raj da se tu
naslauje i otajstveno izvodi udesa milosti. Bog, koji je postao ovjekom, smatrao je svojom
slobodom svoje utamnienje u Marijinom krilu. Svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga
nosi ova djevojica. Drao je svojom i Oevom slavom, sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na
ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje velianstvo, ovisei
o ovoj ljubeznoj Djevici: u svom zaeu, u svom roenju, u svom prikazanju u hramu, u svom
skrovitom ivotu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da
s njom zajedno prinese jednu te istu rtvu i da se s njezinom privolom rtvuje Vjenome Ocu,
kao neko Izak Abrahamovom privolom Bojoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo ona ga je
dojila, branila, uzdravala, odgajala i rtvovala za nas. O divne li i neuvene ovisnosti samoga
Boga, koju Duh Sveti nije mogao preutjeti u Evanelju, kako bi nam pokazao njezinu
vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova
utjelovljena Mudrost uinila u svom skrovitom ivotu. Isus Krist je dao vie slave Bogu,
svome Ocu, podlonou svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio
sav svijet tvorei najvea udesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo,
podlaemo Mariji po primjeru Isusa Krista, naeg jedinog uzora!
19. Ako pomnije pregledamo ostatak ivota Isusa Krista, vidjet emo da je on htio poeti
svoja udesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke, svete
Elizabete, na Marijinu rije: netom to je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2, 51)
i to je njegovo prvo i najvee udo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na
njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2, 1-12) to je njegovo prvo udo na prirodi. On je poeo i
nastavio svoja udesa po Mariji i nastavit e ih initi po Mariji sve do konca vjekova.
20. Duh Sveti je neplodan u Bogu, to jest on ne proizvodi ni jednu drugu boansku osobu, ali
je postao plodan po Mariji, koju je uzeo za Zarunicu. Po njoj, u njoj i od nje, proizveo je
svoje remek-djelo, Bogoovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit e do konca svijeta
predodreenike i udove otajstvenoga Tijela te boanske Glave. Zato, to god vie nalazi
Mariju, svoju milu i nerazdruivu Zarunicu9 u kojoj dui, to postaje djelotvorniji i moniji da
u toj dui proizvede Isusa Krista, a tu duu u Isusu Kristu.
21. To ne znai da Presveta Djevica daje plodnost Duhu Svetomu, kao da je on ne bi imao. Jer
kao Bog, ima plodnost ili sposobnost proizvoditi, kao to je ima Otac i Sin, premda to
svojstvo ne provodi u djelo, poto ne proizvodi nijednu drugu boansku osobu. Nego hoemo
rei da Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se slui jer hoe,
premda mu nije bezuvjetno potrebna te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove.
O otajstva milosti, nepoznata ak i najuenijima i najduhovnijima meu kranima!
2.Poglavlje
MARIJA U OTAJSTVU CRKVE I POSVEENJU DUA
1. Marijino poslanje u Bojem narodu
22. Kako su se tri boanske osobe Presvetoga Trojstva vladale kod Utjelovljenja i prvoga
dolaska Isusa Krista, tako se vladaju uvijek, na nevidljiv nain, u svetoj Crkvi, i tako e se
vladati sve do konca vjekova, kod zadnjeg dolaska Isusa Krista.
1.1. Suradnica Boja
23. Bog Otac uinio je slijev od svih voda i nazvao ga more. Uinio je i slijev od svih milosti,
koji je prozvao Marija. Ovaj veliki Bog ima prebogatu riznicu ili skladite gdje je zatvorio sve
to ima lijepo, sjajno, rijetko i dragocjeno, sve do svoga vlastitoga Sina. Ta neizmjerna riznica
jest Marija, koju sveci nazivaju riznicom Gospodnjom njezinim se obiljem ljudi bogate.
24. Bog Sin je udijelio svojoj Majci sve to je stekao svojim ivotom, svoje neizmjerne
zasluge i svoje divne kreposti te ju je uinio blagajnicom svega to mu je Otac dao u batinu.
Samo po njoj primjenjuje svoje zasluge svojim udovima, resi ih svojim krepostima i dijeli im
svoje milosti. To je njegov otajstveni lijeb i vodovod, preko kojeg on obilno i na blag nain
provodi vodu svoga milosra.
25. Bog Duh Sveti je udijelio Mariji, svojoj vjernoj Zarunici, svoje neizrecive darove i nju je
odabrao za djeliteljicu svega to ima. Zato ona dijeli sve njegove darove i milosti komu hoe,
koliko hoe i kada hoe te se nijedan Nebeski dar ne daje ljudima ako ne proe preko njezinih
djevianskih ruku. To je volja Boga, koji je htio da sve imamo po Mariji jer je tako trebalo da
Svevinji obogati, uzvisi i proslavi onu koja se osiromaila, ponizivala i skrivala svojom
dubokom poniznou do dna nitavila za svoga ivota. Eto, to su osjeaji Crkve i svetih
Otaca.
26. Da govorim suvremenim mudracima sve ovo to jednostavno kaem, dokazao bih
opirnije iz Svetoga pisma i svetih Otaca s navodima na latinskom jeziku, a donio bih i mnoge
jake razloge, koje svatko moe nai u knjizi Trostruka kruna Presvete Djevice od p. Poira,10
gdje ih je on razvio na dugo i iroko. Ali kako ja govorim osobito siromasima i
jednostavnima, onima koji su dobre volje te imaju veu vjeru negoli je ima veina uenih
ljudi i koji zato vjeruju prostodunije i s veom zaslugom, tako mi je dosta jednostavno
objasniti im istinu, ne gubei se u latinskim navodima koja oni ne razumiju, iako u prigodi
donesem koji, ali svakako ne idem puno za njima. Nastavimo.
1.2. Marijina majinska funkcija
27. Budui da milost usavruje narav, a slava usavruje milost, sigurno je da je na Gospodin
jednako Marijin Sin i na nebu, kao to je bio na zemlji i da je dosljedno zadrao svu
podlonost i posluh najsavrenijega djeteta prema najboljoj od svih majki. Ali se uvajmo da
tu zavisnost ne bismo shvatili kao neko ponienje i nesavrenost Isusa Krista. Jer Marija je
neizmjerno nia od svoga Sina, koji je Bog, pa mu ne zapovijeda kao to bi zemaljska majka
zapovijedala svom djetetu, koje je nie od nje. Kako je Marija potpuno preobraena u Boga
milou i slavom, koja sve svece u nj preobrazuje, to ona niti to pita, niti hoe, niti ini to bi
bilo protivno vjenoj i nepromjenljivoj Bojoj volji. Zaista se ita u djelima sv. Bernarda, sv.
Bernardina, sv. Bonaventure itd., da je sve na nebu i na zemlji podlono Presvetoj Djevici pa i
sam Bog. No oni time hoe izraziti samo to da je tolika vlast koju je Bog htio udijeliti Mariji
te izgleda kao da ona ima istu mo kao i Bog, i da su njezine molitve i pronje tako mone
kod Boga da ih njegovo Velianstvo uvijek smatra zapovijeu, i Bog se nikada ne protivi
molbi svoje drage Majke jer je ona uvijek ponizna i prilagoena njegovoj volji. Ako je
Mojsije snagom svoje molitve zaustavio Boju srdbu nad Izraelcima tako uspjeno da mu se
ovaj previnji i neizmjerno milostivi Gospodin nije mogao suprotstaviti, nego je pitao Mojsija
da mu pusti iskaliti srdbu i kazniti onaj buntovni narod (usp. Iz 32, 10-14), koliko li onda
vei pojam moramo imati o molitvi ponizne Marije, dostojne Majke Boje, kojoj je molitva
monija kod njegova Velianstva od molitava i zagovora svih anela i svetaca na nebu i na
zemlji!
28. Marija zapovijeda na nebu anelima i blaenima. Kao nagradu za njezinu duboku
poniznost, Bog joj je dao mo i slubu da svecima popuni ispranjena prijestolja s kojih se,
zbog oholosti, oborie aneli odmetnici. Volja je Svevinjega, koji uzvisuje ponizne, da se
nebo, zemlja i pakao, milom ili silom, pokoravaju zapovijedima ponizne Marije, koju je
postavio vrhovnom Gospodaricom neba i zemlje, vojvotkinjom svoje vojske, blagajnicom
svoga blaga, djeliteljicom svojih milosti, tvoriteljicom svojih velikih udesa, obnoviteljicom
ljudskog roda, posrednicom ljudi, zatornicom Bojih neprijatelja i vjernom druicom svojih
veliina i svojih slavlja.
1.3. Znak prave vjere
29. Bog Otac hoe da po Mariji ima djecu sve do svretka svijeta i on joj veli: Nastani se u
Jakovu (Sir 24, 8), tj. nastani se i prebivaj u mojoj djeci i predodreenicima, kojih je praslika
Jakov, a ne u avolskoj djeci i odbaenicima, kojih je praslika Ezav.
30. Kao to u naravnom i tjelesnom raanju postoje otac i majka, tako i u nadnaravnome i
duhovnome postoji Otac to je Bog, i Majka to je Marija. Sva prava Boja djeca i
predodreenici imaju Boga za Oca i Mariju za Majku. A tko nema Mariju za Majku? Heretici,
raskolnici itd., koji mrze ili gledaju s prezirom ili ravnodunou Djevicu. Takvi nemaju ni
Boga za Oca, ma koliko se oni hvastali da imaju, jer nemaju Mariju za Majku. Jer da je imaju
za Majku, ljubili bi je i astili kao to svako pravo i dobro dijete naravski ljubi i asti svoju
majku, koja mu je dala ivot. Najstalniji i najpouzdaniji znak po kojemu emo razlikovati
heretike, ljude koji ire krivu nauku, odbaenike s jedne strane od predodreenika s druge, jest
taj to heretici i odbaenici preziru Presvetu Djevicu ili su hladni prema njoj te nastoje svojim
rijeima i primjerima umanjiti njezino tovanje i ljubav prema njoj. Oni to rade javno ili tajno,
katkad pod lijepim izlikama. Jao! Bog Otac nije Mariji rekao da se nastani u njima, jer su oni
Ezavi.
1.4. Majka krana
31. Bog Sin hoe da sebe oblikuje i da se, na neki nain, neprestano utjelovljuje u svojim
udovima po svojoj dragoj Majci te joj veli: Ui u batinu Izraelu (Sir 24, 8). Kao da joj time
kae: Bog, moj Otac, dao mi je u batinu sve narode zemlje, sve ljude, dobre i zle,
predodreenike i odbaenike. Jedne u voditi zlatnom palicom, a druge gvozdenom. Jednima
u biti otac i odvjetnik, drugima pravedan osvetnik, a svima sudac. Ali ti, moja mila Majko, ti
e imati za svoje nasljedstvo i posjed samo predodreenike, kojih je praslika Izrael. Kao
dobra majka ti e ih roditi, hraniti, odgojiti, a kao njihova vladarica ti e ih voditi, njima
upravljati i braniti ih.
32. ovjek i ovjek roen je u njoj (Ps 86, 5),11 kae Duh Sveti. Neki Oci tumae te rijei na
nain da je prvi ovjek, koji se je rodio od Marije, Bogoovjek, Isus Krist, a drugi da je samo
ovjek, posinak Boji i Marijin. Ako se je Isus Krist, Glava ljudi, rodio od Marije, tada se i
predodreenici, koji su udovi ove Glave, nuno moraju roditi od nje. 12 Nikada jedna te ista
majka ne daje na svijet glavu bez udova, niti udove bez glave jer bi to bila nakaza u prirodi;
jednako u redu milosti Glavu i udove raa jedna te ista majka. Ako bi se koji od mistinoga
tijela Kristova, koji predodreenik, rodio od druge majke, a ne od Marije, koja je rodila
Glavu, to on u stvari ne bi bio predodreenik niti od Isusa Krista, nego nakaza u redu milosti.
33. Uz to, budui da je Isus plod Marijin sada kao i uvijek, kako to o njemu ponavljaju nebo i
zemlja tisuu i tisuu puta svaki dan: I blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus, to je sigurno da
je Isus Krist zbilja plod i djelo Marijino, kao za svakoga ovjeka koji ga posjeduje, tako i za
sve ljude uope. Zato, ako je koji vjernik oblikovao Isusa u svome srcu, on moe slobodno
rei: Velika hvala Mariji! Onaj koga ja posjedujem, njezino je djelo i njezin plod. Ja ga bez
nje ne bih imao. Mariji se mogu primijeniti s veim pravom negoli ih sveti Pavao
primjenjuje sebi, ove rijei: Djeco moja, koju ponovno s bolovima raam dok se Krist ne
oblikuje u vama (Gal 4, 19). Ja raam veli Marija svaki dan djecu Boju, sve dok se Isus,
moj Sin, ne oblikuje u njima u puninu svoje dobi. Sveti je Augustin nadvisio sama sebe i sve
to ja rekoh, kad je kazao da su svi predodreenici, kako bi mogli odgovarati slici Sina
Bojega, dok su na svijetu, skriveni u krilu Presvete Djevice gdje ih ova dobra Majka uva,
hrani, uzdrava i odgaja, dok ih poslije njihove smrti ne porodi za slavu, a tada i jest pravi
njihov roendan, kako Crkva naziva smrt pravednika. 13 Otajstva milosti, nepoznata
odbaenicima, a malo poznata predodreenicima.
1.5. Suradnica Duha Svetoga
34. Bog Duh Sveti hoe u njoj i po njoj oblikovati sebi odabranike te joj kae: U mojim
odabranicima putaj korijenje (Sir 24, 13). Putaj, miljenice moja i Zarunice moja, korijenje
svih svojih kreposti u moje odabranike da se mnoe sve to vie. Toliko sam se u tebi nasladio
kada si ivei na zemlji, vrila najuzvienije kreposti da te jo i sada elim nai na zemlji, a da
ne mora ostaviti nebo. Stoga se obnavljaj u mojim odabranicima, da u njima s uivanjem
gledam korijenje tvoje nepobjedive vjere, tvoje duboke poniznosti, tvoga opeg mrtvljenja,
tvoje uzviene molitve, tvoje arke ljubavi, tvoga stalnog ufanja i svih tvojih kreposti. Ti si
moja Zarunica uvijek jednako vjerna, jednako ista i jednako plodna kao to si neko bila.
Neka mi tvoja vjera daruje vjernike, tvoja istoa neka mi daje djevice, tvoja plodnost neka
mi daje izabranike, koji su moji hramovi.
35. Kad se Marija ukorijeni u kojoj dui, ona tu proizvodi udesa milosti, kako to moe samo
ona, jer samo je ona plodna Djevica, koja niti je kada imala niti e ikada imati sebi sline u
istoi i plodnosti. Marija je proizvela s Duhom Svetim najvee djelo to ga je ikada bilo ili e
ga biti: Bogoovjeka; i ona e dosljedno, proizvesti najvee stvari i u zadnja vremena. Njoj je
pridrana tvorba i odgoj velikih svetaca, koji e se pojaviti pri koncu svijeta jer samo ova
izvanredna i udesna Djevica moe u zajednitvu s Duhom Svetim proizvesti osobite i
izvanredne stvari.
36. Kada Duh Sveti, njezin Zarunik, nae Mariju u kojoj dui, on tamo leti i ulazi u svoj
svojoj punini te se toj dui daje to obilatije to vie mjesta ona dade njegovoj Zarunici. Jedan
od najglavnijih razloga zato Duh Sveti ne ini sada golema udesa u duama, jest taj to u
njima ne nalazi dovoljno sjedinjenja sa svojom vjernom i nerazdruivom Zarunicom.
Kaem: nerazdruivom Zarunicom, jer Duh Sveti, ta bitna ljubav Oca i Sina, otkada je
zaruio Mariju da proizvede Isusa Krista, Glavu odabranika, i njega u odabranicima, otada se
nije vie rastavio od nje jer mu je ona uvijek ostala vjerna i plodna.
2. Posljedice
2.1. Marija je kraljica srdaca
37. Iz reenoga, jasno slijedi ovaj zakljuak: Prvo, da je Marija primila od Boga veliku vlast u
duama odabranika. Zaista, ona se ne bi mogla nastaniti u njima kako joj je to Bog Otac
naredio, niti ih oblikovati, othraniti ni roditi za vjeni ivot kao njihova majka, niti ih imati za
svoju batinu i svoj dio, niti ih oblikovati u Isusu Kristu ni Krista u njima, niti pustiti u
njihovo srce korijenje svojih kreposti, niti biti nerazdruiva druica Duha Svetoga u svim
njegovim djelima milosti; ne bi, kaem, ona mogla nita od toga uiniti, kad ne bi imala vlast
i gospodstvo u njihovim duama po osobitoj povlastici Svevinjega, koji davi joj vlast nad
svojim jedinim i naravnim Sinom, dao joj je takoer vlast i nad svojom posinovljenom
djecom, i to ne samo s obzirom na tijelo nego i s obzirom na duu.
38. Marija je Kraljica neba i zemlje po milosti, kao to je Isus Kralj po naravi i po pravu
pobjednika. No, kao to je kraljevstvo Isusa Krista osobito u srcima, to jest u unutarnjosti
ovjekovoj, prema onoj rijei: Kraljevstvo je Boje u vama (Lk 17, 21), isto je tako
kraljevstvo Presvete Djevice poglavito u ovjekovoj unutarnjosti, to jest u ljudskoj dui i
upravo u duama, Marija sa svojim Sinom prima veu slavu negoli u svim vidljivim
stvorenjima. Zato je sa svecima moemo nazvati Kraljicom srdaca.
2.2. Marija je nuna ljudima da postignu svoj konani cilj
39. Drugo, treba zakljuiti: ako je Presveta Djevica nuna Bogu takozvanom uvjetnom
nudom, uvjetovanom njegovom voljom, koliko li je onda potrebnija ljudima da mogu postii
svoj konani cilj. Zato se ne smije mijeati pobonost prema Presvetoj Djevici s
pobonostima prema ostalim svecima, kao da nam pobonost prema Mariji ne bi bila nunija
ili kao da bi bila preko nae dunosti.
2.3. Marija je nuna svima da se spase
40. Ueni i poboni Suarez, isusovac, zatim, umni i bogoljubni Justus Lipsius, louvainski
doktor, i mnogi drugi, izrazili su osjeaje Otaca, na primjer sv. Augustina, sv. Efrema, akona
iz Edese, sv. irila Jeruzalemskoga, sv. Germana Carigradskog, sv. Ivana Damaanskog, sv.
Anselma, sv. Bernarda, sv. Bernardina, sv. Tome i sv. Bonaventure, kad su rekli i nepobitno
dokazali da je pobonost prema Presvetoj Djevici nuna za spasenje; da je oiti znak da je
netko odbaen, ako nema tovanja ni ljubavi prema njoj, to je izjavio i sam Ekolampadij i
neki drugi heretici; da je, naprotiv, neprevarljiv znak da je predodreen onaj koji je potpuno i
istinski njoj odan i poboan.14
41. To dokazuju slike i rijei Staroga i Novoga zavjeta. To potvruju izreke i primjeri svetaca.
To nas ui i pokazuje nam razum i iskustvo. Samoga avla i njegove sluge esto sili mo
istine da to i ne htijui, priznaju. Sabrao sam veliku zbirku 15 navoda od svetih Otaca i
Nauitelja da dokaem tu istinu. Da ne budem dug, donosim samo jednu izreku: Pobonost
prema tebi, o Presveta Djevice veli sv. Ivan Damaanski jest kao spasonosno oruje to
ga Bog daje onima koje hoe spasiti.16
42. Mogao bih ovdje donijeti mnogo dogaaja koji dokazuju spomenutu tvrdnju. Na primjer,
onaj dogaaj to ga spominje ljetopis sv. Franje, kada je svetac u zanosu vidio velike ljestve
koje su dopirale do neba, a na vrhu njih vidio je Presvetu Djevicu. I bilo mu je otkriveno da se
po tim ljestvama ima penjati onaj tko hoe u nebo. Ili onaj dogaaj zabiljeen u ljetopisu sv.
Dominika, kad je petnaest tisua avola bilo zaposjelo duu nekog nesretnog heretika, blizu
Carcassonnea, gdje je sv. Dominik drao propovijed o Ruariju. Ti su avli, po nalogu
Presvete Djevice, na svoju veliku sramotu, morali priznati vie velikih i utjenih istina s
obzirom na pobonost prema Presvetoj Djevici. To su oni izrazili tolikom snagom i bistrinom,
da nije mogue da netko ita taj vjerodostojni dogaaj i pohvalni govor, a da ne zaplae od
veselja, ako ima bar iskru pobonosti prema Presvetoj Djevici.
2.4. Marija je jo potrebnija onima koji su pozvani na posebnu savrenost
43. Ako je pobonost prema Presvetoj Djevici potrebna svim ljudima jednostavno
zato da se spase, to je jo mnogo potrebnija onima, koji su pozvani na
posebnu savrenost. I ne vjerujem da neka osoba moe postii unutarnje sjedinjenje s naim
Spasiteljem i savrenu vjernost Duhu Svetom, bez najueg jedinstva s Presvetom Djevicom i
bez velike ovisnosti o njezinoj pomoi.
44. Samo je Marija nala milost kod Boga (usp. Lk 1, 38) bez pomoi ikojeg pukog stvora.
Svi koji su poslije nje nali milost kod Boga, nali su je samo po njoj. Pa i svi koji se
unaprijed rode, jedino e po njoj nai milost. Ona je ve bila puna milosti kada ju je pozdravio
arkaneo Gabrijel (usp. Lk 1, 28), a Duh Sveti je opet preobilno napuni milou, kada je pokri
svojom neizrecivom sjenom. Ona je tu dvostruku puninu toliko umnoavala iz dana u dan, iz
asa u as da je dostigla neizmjeran i nedokuiv stupanj milosti. Stoga ju je Svevinji uinio
jedinom blagajnicom svoga blaga i jedinom djeliteljicom svojih milosti, da ona oplemeni,
uzgoji i obogati koga ona hoe, da ga dovede na uski Nebeski put, da ga uvede kroz tijesna
vrata ivota, da ga provede kroz sve zapreke i dade mu prijestolje, ezlo i kraljevsku krunu.
Isus je posvuda i uvijek plod i Sin Marijin, a Marija je uvijek i posvuda pravo stablo koje
donosi taj plod ivota i prava majka koja ga raa.
45. Samo je Mariji Bog predao kljueve od pivnice boanske ljubavi i dao mo da stupa
najuzvienijim i najtajnijim putovima savrenosti, i da na njih dovodi i druge. Jedino Marija
priputa ulazak u zemaljski raj bijednoj djeci nevjerne Eve da se tamo s Bogom ugodno eu,
da se tamo sakriju od svojih neprijatelja, da se tamo izvrsno hrane plodom sa stabla ivota, ne
bojei se vie smrti od Stabla spoznanja dobra i zla i da tu dugim gutljajima piju nebesku
vodu s ovoga lijepoga vrela koje tu obilno kljua. Ili radije, budui da je ona sama ovaj
zemaljski raj, ova djevianska i blagoslovljena zemlja, odakle su bili istjerani grjeni Adam i
Eva, sama daje pristup onima koje hoe uiniti svetima.
46. Naklonost tvoju trae prvaci naroda da se posluim izrazima Duha Svetoga, prema
tumaenju sv. Bernarda i trait e je kroz vjekove,17 a osobito na koncu svijeta. To znai
da e se najvei sveci i due najbogatije u milosti i u krepostima najustrajnije moliti Presvetoj
Djevici i imat e je uvijek pred oima kao svoj savreni uzor da je nasljeduju kao svoju jaku
pomonicu koja e ih pomagati.
47. To e se, rekoh, dogoditi osobito na koncu svijeta, i to uskoro, jer Svevinji hoe da sa
svojom svetom Majkom oblikuje velike svece, koji e u svetosti nadvisiti veinu drugih
svetaca, kao to libanski cedri visinom nadvisuju male grmike, kako je bilo objavljeno jednoj
svetoj dui,18 iji je ivot napisao mons. de Renty.
48. Bog e odabrati ove velike due, pune milosti i revnosti, da se suprotstave njegovim
neprijateljima, koji e bjesniti sa svih strana. One e biti osobito pobone prema Presvetoj
Djevici, koja e ih rasvijetliti svojim svjetlom, hraniti svojim mlijekom, voditi svojim duhom,
podupirati svojom miicom i uvati svojom zatitom, tako da e se ti Marijini tovatelji
jednom rukom boriti, a drugom e zidati. Jednom e se rukom boriti, obarati, satirati heretike i
njihove hereze, raskolnike i njihove raskole, idolopoklonike i njihove idole i grjenike s
njihovim bezbotvima, a drugom e rukom zidati hram pravoga Salomona i otajstveni Boji
grad, to jest Presvetu Djevicu, koju sveti Oci nazivaju Salomonovim Hramom i Bojim
gradom. Oni e poticati sav svijet, rijeima i primjerom, na pravu pobonost prema Mariji. To
e im pribaviti mnogo neprijatelja, ali i mnogo pobjeda i slave, slave koja samo Bogu pripada.
To je Bog objavio svetom Vinku Fererskom, velikom apostolu svoga stoljea, kako je to sam
dovoljno zabiljeio u svojim djelima. ini se da je to prorekao Duh Sveti u Psalmu 58, gdje
veli: Nek se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje. Uveer se vraaju, ree poput pasa
i tre po gradu (Ps 59, 14). Taj grad koji e ljudi nai na koncu svijeta, gdje e se obratiti i
gdje e utaiti glad za pravdom, koji e ih napasti, jest Presveta Djevica, koju Duh Sveti
naziva Bojim gradom i Bojom utvrdom (Ps 87, 3).
3.Poglavlje
POBONOST PREMA MARIJI JE POTREBNA OSOBITO U POSLJEDNJIM
VREMENIMA
1. Marija i posljednja vremena
49. Po Mariji je poelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovriti. Marija se skoro nije
ni pokazala za prvog dolaska Isusa Krista, da se ljudi, koji su bili jo slabo poueni o osobi
njezina Sina, ne bi udaljili od istine zanosei se Presvetom Djevicom suvie osjetno i suvie
neprosvijetljeno. To bi se po svoj prilici bilo dogodilo da je bila poznata, zbog divne miline,
kojom je Svevinji bio uresio i samu njezinu vanjtinu. Da je to istina, uvjerava nas jedan spis
Dionizija Areopagite.19 On tu kae da bi je, kad ju je vidio, sigurno bio uzeo za neko
boanstvo, zbog njezine tajanstvene miline i neusporedive ljepote, da ga nije protivnome uila
vjera, u kojoj bijae dobro utvren. Ali za drugoga dolaska Isusa Krista, Marija treba biti
poznata i otkrivena po Duhu Svetome, da po ojoj privede ljude na spoznanje, ljubav i na
slubu Isusa Krista. Jer sada vie ne postoje razlozi, koji su vodili Duha Svetoga da sakrije
svoju Zarunicu za njezina ivota i da je samo malo objavi i nakon to je navijeteno
Evanelje.
50. Bog, dakle, hoe objaviti i oitovati Mariju, remek-djelo svojih ruku, u ovim posljednjim
vremenima:20
a) zato to se je ona na ovome svijetu sakrila i ponizila ispod praha svojom dubokom
poniznou, postigavi od Boga i od njegovih apostola i evanelista da je ne
razglasuju;
b) budui da je ona remek-djelo Bojih ruku, na zemlji po milosti i na nebu po slavi, Bog
hoe da ga ljudi na zemlji hvale i slave zbog toga remek-djela;
c) kako je ona zora to prethodi i otkriva nam Sunce pravde, Isusa Krista, to je trebamo
bolje upoznati i otkriti da bismo tako upoznali i otkrili Isusa Krista;
d) budui da je ona put kojim je Isus Krist prvi put doao k nama, ona e to biti i kad on
doe drugi put, iako na drukiji nain;
e) budui da je ona sigurno sredstvo i put ravan i bez ljage, kojim stiemo Isusu Kristu i
savreno ga nalazimo, to treba da ga po njoj nau one svete due koje imaju sjati u
svetosti. Tko nae Mariju, nai e ivot (usp. Izr 8, 35), to jest Isusa Krista koji je put,
istina i ivot (Iv 14, 6). Ali Mariju ne moe nai tko je ne trai. A ne moe je traiti
onaj tko je ne pozna. Jer nitko ne trai i ne eli nepoznat predmet. Treba, dakle, da
Marija bude poznatija niegoli ikada, da se tako vie pozna i slavi Presveto Trojstvo;
f) f) Marija treba zasjati u ovim posljednjim vremenima vie nego ikada i to svojim
milosrem, svojom moi i svojom milosti. Svojim milosrem, da natrag dovede i
ljubazno primi bijedne grjenike i zalutale, koji e se obratiti i povratiti u katoliku
Crkvu. Svojom moi protiv neprijatelja, idolopoklonika, raskolnika, muhamedanaca,
idova i okorjelih bezbonika, koji e se strahovito buniti, nastojei svojim
obeanjima i prijetnjama zavesti i upropastiti sve one, koji im budu protivni. I
napokon, ona treba zasjati svojom milosti, da ohrabri i podupre sve junake vojnike i
vjerne sluge Isusa Krista, koji e se boriti za njegove interese;
g) g) napokon, Marija treba biti strana avlu i njegovim ortacima kao vojska spremna na
boj, osobito u ovim posljednjim vremenima. Jer avao dobro zna da ima malo
vremena, mnogo manje nego ikada prije, da upropasti due pa zato svaki dan
podvostruuje svoje napore i svoje navale. On e, zaista, brzo podignuti krvava
progonstva i stavljat e strane zasjede vjernim Marijinim slugama i pravoj njezinoj
djeci, koju on tee svladava negoli ostale ljude.
2. Marija i posljednja borba
51. Poglavito na ta posljednja i strana avolska progonstva, koja e rasti svakoga dana sve do
antikristova kraljevstva, treba primijeniti ono prvo i glasovito prorotvo i prokletstvo to ga je
Bog izrekao u raju zemaljskom protiv zmije. Upravo je zgodan as rastumaiti ga ovdje na
slavu Presvete Djevice, na spas njezine djece i avlu na sramotu: Neprijateljstvo ja zameem
izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojeg i roda njezina: ona e ti glavu satirati, a ti e joj
vrebati petu (Post 3, 15).
52. Bog je zametnuo i podigao samo jedno, ali nepomirljivo neprijateljstvo, koje e trajati do
konca i bivati sve ee: neprijateljstvo izmeu Marije, svoje dostojne Majke, i Lucifera;
izmeu djece i slugu Presvete Djevice s jedne strane, i sinova i egrta Luciferovih s druge.
Prema tome, najljua neprijateljica, koju je Bog podigao protiv avla jest Marija, njegova
sveta Majka. Bog joj je, dapae, dao ve od raja zemaljskoga, premda je tada bila jo samo u
Bojoj zamisli, taktu mrnju prema onom prokletom Bojem neprijatelju, toliku vjetinu da
otkrije zlou one stare zmije i toliku snagu da pobijedi, zgnjei i satre toga ohologa bezboca
da je se on boji vie nego svih anela i ljudi, pae, u nekom smislu, vie nego i samoga Boga.
To ne znai da sveta srdba, mrnja i mo Boja protiv sotone nisu neizmjerno vee od
srdbe, mrnje i moi Presvete Djevice, jer su Marijine savrenosti omeene, ali se Sotona nje
vie boji iz dva razloga. Prvo, jer je ohol, pa neizmjerno vie trpi to ga pobjeuje i kanjava
mala i ponizna slubenica Gospodnja te ga njezina poniznost ponizuje vie nego Boja
svemo. Drugo, jer je Bog dao Mariji veliku mo protiv avola da se kako su na usta
opsjednutih esto morali i protiv svoje volje priznati vie boje jednog njezina uzdaha za
koju duu, negoli molitava svih svetih i samo jedne njezine prijetnje protiv njih, negoli svih
ostalih muka.
53. to je Lucifer izgubio oholou, to je Marija dobila poniznou. to je Eva upropastila i

izgubila neposluhom, to je Marija spasila posluhom. 21 Eva, sluajui zmiju, upropastila je sa
sobom svu svoju djecu i podvrgla ih pod zmijinu vlast, a Marija, pokazavi se savreno vjerna
Bogu, spasila je sa sobom svu svoju Decu i sluge i posvetila ih Bojem Velianstvu.
54. Bog je zametnuo ne samo jedno neprijateljstvo, nego neprijateljstva i to ne samo izmeu
Marije i sotone, ve i izmeu potomstva Presvete Djevice i potomstva sotonina. Drugim
rijeima, Bog je zametnuo neprijateljstva, nesklonosti i tajne mrnje izmeu prave djece i
slugu Presvete Djevice s jedne strane, i djece i slugu avolskih s druge. Djeca Belialova,
robovi Sotone, ljubitelji svijeta (jer to je sve isto) uvijek su do sada progonili i progonit e od
sada vie nego ikada prije one koji pripadaju Presvetoj Djevici, kao to je nekada Kain
progonio svoga brata Abela (usp. Post 4, 8) i Ezav svoga brata Jakova, koji su praslika
odbaenika i predodreenika. Ali ponizna Marija, uvijek e iznijeti pobjedu nad onom
oholicom. I to tako veliku da e joj uspjeti satrti mu glavu, to sjedite njegove oholosti. Ona
e uvijek otkrivati njegovu zmijsku zlou, razotkrivati mu paklene spletke, mrsiti mu
avolske osnove i titit e do konca vijeka svoje vjerne sluge od njegove okrutne ape. No
mo Marijina nad svim avlima, sinut e osobito u posljednjim vremenima kada e Sotona
stavljati zasjede njezinoj peti, to jest njezinim poniznim sunjevima i njezinoj siromanoj
djeci, to e ih ona podignuti da ratuju protiv Sotone. Oni e biti maleni i siromani u oima
svijeta, niski pred svima poput pete. Svatko e ih gaziti i gnjeiti kao to se dogaa peti s
obzirom na ostale tjelesne udove. Ali zato e biti bogati Bojim milostima, koje e im Marija
dijeliti obilno. Bit e veliki i uzvieni u svetosti pred Bogom i nadvisit e svaki stvor svojom
vatrenom revnou. Boja e ih pomo tako jako podupirati da e svojom petom svojom
poniznou u jedinstvu s Marijom, satrti glavu avlu, a Isusu pribaviti slavnu pobjedu.
3. Marija i apostoli posljednjih vremena
55. Da, Bog hoe da njegova sveta Majka bude sada poznatija, ljubljena i aena vie negoli
je ikada bila. A to e se bez sumnje i dogoditi ako predodreenici, po milosti i prosvijetljenju
Duha Svetoga, shvate kako treba vriti unutarnju i savrenu pobonost, koju u im kasnije
otkriti. Tada e jasno gledati, koliko to doputa vjera, ovu krasnu Zvijezdu mora te e pod
njezinim vodstvom stii u sigurnu luku, uza sve oluje i gusare. Upoznat e veliinu ove
Vladarice i potpuno e se posvetiti njezinoj slubi kao njezini podlonici i sunjevi ljubavi.
Tada e kuati njezine slasti i njezinu materinsku dobrotu i ljubit e je njeno kao njezina mila
djeca. Tada e upoznati njezino milosre, kojega je puna, i potrebu njezine pomoi te e joj se
utjecati u svim prilikama kao svojoj dragoj odvjetnici i posrednici kod Isusa Krista. Tada e
uvidjeti da je ona najsigurnije, najlake, najkrae i najsavrenije sredstvo da uzmognemo doi
k Isusu Kristu, pa e joj se predati duom i tijelom, bez ogranienja, da na taj nain budu i
Isusovi.
56. Ali kakvi e biti ovi sluge, robovi i djeca Marijina? Bit e to vatra iva, sluge Gospodnje,
koji e sve raspaljivati vatrom boanske ljubavi. Bit e to otre strijele u ruci jakoga (Ps 127,
4), u snanoj Marijinoj ruci, kojima e ona strijeljati svoje neprijatelje. To e biti sinovi
Levijevi, sasvim oieni (usp. Mal 3, 3) u vatri velikih nevolja i sasvim priljubljeni uz
Gospodina (usp. 1 Kor 6, 17). Oni e nositi zlato ljubavi u srcu, tamjan molitve u duhu i
smirnu mrtvljenja u tijelu te e svuda prosipati miomiris Isusa Krista za siromahe i malene,
dok e biti kao smrtni zadah velikaima, bogataima i svjetskim oholicama.
57. To e biti gromovni oblaci, koji e letjeti zrakom kamo ih pogna svaki i najmanji dah
Duha Svetoga. Ni uza to ne e prianjati, niti e se emu uditi, niti e i za to mariti, nego e
lijevati kiu rijei Boje i vjenoga ivota. Grmjet e protiv grijeha, obarat e se na svijet, tui
e avla i njegove pomagae te e dvosjeklim maem rijei Boje, probost na ivot ili smrt
sve ka kojima ih poalje Svevinji.
58. To e biti pravi apostoli posljednjih vremena, kojima e Gospodin dati rjeitost i mo
initi udesa i otimati slavan plijen njegovim neprijateljima. Spavat e bez zlata i srebra i, to
je vanije, bez tjeskobne skrbi posred ostalih sveenika, crkvenih ljudi i klerika, intermedios
cleros, a ipak e imati posrebrena krila golubice da polete, istom nakanom slave Boje i
spasenja dua, kamo ih zovne Duh Sveti. I zato e u mjestima, gdje budu propovijedali,
ostaviti za sobom samo zlato ljubavi, koja je ispunjenje svega zakona.
59. Napokon znademo da e to biti pravi Kristovi uenici, koji e nasljedovati njegovo
siromatvo, poniznost, prezir svijeta i ljubav. Nauavat e uski Boji put u istoj istini, prema
Evanelju, a ne prema naelima svijeta i pri tom se ne e uznemirivati, niti e gledati ikome u
lice, niti e tedjeti, sluati ili se bojati ikojega smrtnika, ma ne znam koliko on bio moan. U
ustima e svojim imati dvosjekli ma rijei Boje. Na svojim e leima nositi krvavu zastavu
Kria, raspelo u desnoj ruci, a krunicu u lijevoj, sveta imena Isusa i Marije u svome srcu, a
ednost i umrtvljenost Isusovu u svemu svome vladanju. Eto, takvi e biti oni veliki ljudi, koji
e doi, koje e Marija podignuti po naredbi Svevinjega, da raire njegovu vlast nad oblau
bezbonika, idolopoklonika i muhamedanaca. Ali, kad e to biti i kako? Sam Bog to zna!
Nae je moliti, uzdisati i u utnij ekajui ekati (usp. Ps 40, 2).
DRUGIDIO
TOVANJE MARIJE U CRKVI
1.Poglavlje
TEMELJNE TEOLOKE ISTINE O POBONOST
PREMA PRESVETOJ DJEVICI
60. Dosad sam neto govorio o potrebi pobonosti prema Presvetoj Djevici, a sada mi je rei u
emu se ova pobonost sastoji. To u uiniti, s pomou Bojom, poto iznesem nekoliko
temeljnih istina22 koje e osvijetliti ovu veliku pobonost koju hou objaviti.
1. Isus Krist je zadnji cilj pobonosti prema Presvetoj Djevici
61. Prva istina. Isus Krist, na Spasitelj, pravi Bog i pravi ovjek, treba biti vrhovni cilj svih
naih pobonosti, inae bi one bile krive i lane. Isus Krist je Alfa i Omega (Otk 1, 8) poetak
i svretak svih stvari (usp. Otk 21, 16). Mi se trudimo, kako kae Apostol, jedino oko toga da
svakog ovjeka uinimo savrenim u Isusu Kristu (usp. Ef 4, 13) jer jedino u njemu stanuje
sva punina Boanstva (Kol 2, 9) i sve ostale punine milosti, kreposti i savrenosti. Jer smo
jedino u njemu bili blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom (Ef 1, 3). Jer je on na jedini
Uitelj, koji nas treba uiti; na jedini Gospodar, o kojem imamo ovisiti; naa jedina Glava, s
kojom moramo biti sjedinjeni; na jedini uzor, kojemu se trebamo upriliiti; na jedini
lijenik, koji e nas izlijeiti; na jedini pastir, koji e nas hraniti; na jedini put, koji nas treba
voditi; naa jedina istina, u koju moramo vjerovati; na jedini ivot, koji nas treba oivljavati
te u svim stvarima, nae jedino sve, koje nam ima biti dovoljno. Nijedno drugo ime pod
nebom nije nam dano kojim bismo se mogli spasiti (usp. Dj 4, 12), osim imena Isusova. Bog
nam nije stavio drugog temelja naega spasa, nae savrenosti i nae slave nego samo Isusa
Krista. Svaka zgrada, koja nije postavljena na taj kamen temeljac, utemeljena je na pominom
pijesku i sigurno e se oboriti prije ili kasnije. Svaki vjernik, koji nije s Isusom sjedinjen kao
lozova mladica s panjem, otpast e, osuit e se i ne e biti ni za to drugo nego da se baci u
vatru (usp. Iv 15, 6). Ako smo u Isusu Kristu i Krist u nama, ne treba nam se bojati osude
(usp. Rim 8, 39). Ni aneli s neba, ni ljudi na zemlji, ni avli pakleni niti ikoje drugo
stvorenje, ne moe nam nauditi jer nas ne moe rastaviti od ljubavi Boje, koja je u Isusu
Kristu (usp. Rim 8, 39). Po Isusu, s Isusom i u Isusu moemo sve: povratiti svu ast i slavu
Ocu, u jedinstvu Duha Svetoga te sami postati savreni i naemu blinjemu biti miomiris
vjenoga ivota.
62. Ako, dakle, promiemo ozbiljnu pobonost prema Presvetoj Djevici, to je jedino zato da
promaknemo pobonost prema Isusu Kristu. To je jedino zato da iznesemo lako i sigurno
sredstvo kako nai Isusa Krista. Kad bi pobonost prema Presvetoj Djevici udaljavala ljude od
Isusa Krista, trebalo bi je odbaciti kao avolsku varku. Ali ova pobonost, ne samo da ne
udaljuje ljude od Isusa Krista, nego nam je jo potrebna da ga uzmognemo savreno nai,
njeno ga ljubiti i sluiti mu vjerno, kao to sam to ve pokazao i o emu e biti govora jo
malo kasnije.23
63. Sad se askom obraam tebi, mili moj Isuse, da se ljubazno potuim tvome boanskom
Velianstvu to veina krana, pa i najmudrijih, ne poznaju nune veze koja postoji izmeu
tebe i tvoje svete Majke. Ti si, Gospodine, ufijek s Marijom, a Marija uvijek s tobom. Ona ne
moe biti bez tebe, inae Bi prestala biti ono to jest. Ona je tako milou preobraena u te da
ne ivi vie ona, da nije vie ona. Ti sam, moj Isuse, ivi i kraljuje u njoj, savrenije nego u
svim anelima i blaenima. Ah, kad bi ljudi znali slavu i ljubav koju prima u ovom divnom
stvoru, sasvim bi drukije mislili o tebi i o Mariji. Ona je tako usko s tobom sjedinjena da bi
se lake moglo rastaviti svjetlo od sunca i vruina od vatre. Rei u i vie: lake bi se mogli
rastaviti od tebe svi aneli i sveci, negoli boanska Marija jer te ona ljubi are i slavi
savrenije negoli svi tvoji ostali stvorovi zajedno.
64. Prema tome, moj ljubljeni Uitelju, nije li udno i alosno vidjeti koliko je neznanje i
tama kod ljudi ovdje na zemlji s obzirom na tvoju svetu Majku? Ne govorim toliko o
idolopoklonicima i poganima, koji ne poznavajui tebe, ni najmanje se ne brinu upoznati je.
Ne govorim ni o hereticima ni o raskolnicima, koji ne nastoje biti poboni tvojoj svetoj Majci,
budui da su se odijelili od tebe i od tvoje svete Crkve. Nego govorim o kranima
katolicima, pae i o nikim katolikim nauiteljima, koji su pozvani druge pouavati u
istinama, a sami ne poznaju tebe niti tvoju Majku doli samo spekulativno, suho, neplodno i
hladno. Ta gospoda24 samo rijetko govore o tvojoj svetoj Majci i o pobonosti koju smo duni
imati prema njoj jer se boje, kako oni to vele, da je ne bi ljudi zloupotrijebili te da se ne bi
nanijela uvreda tebi kad bi se odvie astila tvoja sveta Majka. Ako oni vide ili uju kojega
tovatelja Presvete Djevice gdje o pobonosti prema ovoj dobroj Majci govori njeno, snano
i uvjerljivo, kao o sigurnom sredstvu bez varke, kao o preacu bez pogibelji, kao o
neokaljanom putu bez nesavrenosti i kao o udesnoj tajni da tebe naemo i savreno
uzljubimo, oni onda dignu graju protiv njega i s tisuama raznih razloga dokazuju mu da ne
treba toliko govoriti o Presvetoj Djevici, da ima velikih zlouporaba u ovoj pobonosti te da ih
treba marno odstraniti i da treba radije govoriti o tebi nego nagovarati svijet na pobonost
prema Presvetoj Djevici, koju svijet ve ionako dosta ljubi. uje se i njih kadikad govoriti o
pobonosti prema tvojoj Presvetoj Majci, ali ne da je ire i promiu, nego da uklone iz nje
tobonje zloupotrebe. Uza sve to, meutim, ta su gospoda bez bogoljubnosti i njene
pobonosti i prema tebi jer su takvi prema Mariji te smatraju Ruarij, kapular, krunicu, za
pobonosti koje pristaju enicama i neznalicama i bez kojih se moe spasiti. Ako li njima
upadne u ruke koji tovatelj Presvete Djevice, koji moli svoju krunicu ili obavlja koju drugu
pobonost njoj u ast, odmah mu promijene duu i srce: umjesto Krunice savjetovat e mu da
izmoli sedam psalama, umjesto na pobonost prema Presvetoj Djevici, poticat e ga na
pobonost prema Isusu Kristu. O moj ljubljeni Isuse, jesu li ti ljudi tvoga duha? Dopada li ti
se to tako rade? Je li tebi ugodno kad ne nastojimo svim silama ugoditi tvojoj Majci, bojei
se da to tebi nije drago? Pobonost prema tvojoj svetoj Majci, zar je zapreka pobonosti
prema tebi? Zar ona pripisuje sebi ast koja joj se iskazuje? Je li se ona odijelila od tebe? Zar
je ona tuinka, koja s tobom nema nikakve veze? Zar je to tebi mrsko, kad joj se hoemo
dopasti? Dijelimo li se ili udaljujemo li se od tvoje ljubavi, kad se predajemo Mariji i kad nju
ljubimo?
65. Meutim, moj ljubljeni Uitelju, stranom li sljepoom kanjava oholost tih mudraca!
Sve da je istinito to sam netom rekao, ni tada veina tih mudraca ne bi vie udaljavala svijet
od pobonosti prema tvojoj Presvetoj Majci, niti bi gore hladili u duama tovanje prema njoj.
Sauvaj me, Gospodine, sauvaj me da ne mislim i ne radim kao oni, nego mi udijeli dijeli
osjeaja zahvalnosti, cijene, tovanja i ljubavi to je ti gaji prema svojoj svetoj Majci da te to
vie ljubim i slavim, to te iz bliega nasljedujem i slijedim.
66. Kao da do sada jo nisam nita rekao na ast tvoje svete Majke, udijeli mi milost da je
dostojno hvalim: Uini da ti dostojno hvalim Majku25, usprkos svih njezinih neprijatelja,
koji su i tvoji, i da im zaviknem glasno sa svecima: Neka se nitko ne nada dobiti milosre od
Boga, tko vrijea njegovu svetu Majku.26
67. A da postignem od tvoga milosra pravu pobonost prema tvojoj svetoj Majci i da njom
nadahnem svu zemlju, podaj mi arku ljubav prema tebi i primi u tu svrhu vruu molitvu koju
ti upravljam sa svetim Augustinom27 i s tvojim iskrenim prijateljima: Ti si Krist, moj sveti
otac, moj milostivi Bog, moj veliki kralj, moj dobri pastir, moj jedini uitelj, moj predobri
pomonik, moj prekrasni miljenik, moj ivi kruh, moj vjeni sveenik, moj voa u domovinu,
moje pravo svjetlo, moja sveta slast, moj put koji me upravlja, moja prejasna mudrost, moja
ista prostodunost, moj slatki mir, moja svekolika sigurnost, moja lijepa batina, moj vjeni
spas. Kriste Isuse, ljubezni Boe, zato sam ljubio, zato elio kroz sav svoj ivot ita osim
tebe, Isusa, svoga Boga? Gdje sam bio, kad nisam mislio na te? O vi, sve elje srca moga,
barem odsada usplamtite i gorite za Gospodinom Isusom. Poletite, dosta ste okasnile. urite
se za ciljem kojem idete. Svojski traite onoga koga traite. Isuse, proklet bio koji tebe ne
ljubi i gorine se napunio koji tebe ne voli. O slatki Isuse, nek te ljubi, nek u tebi uiva, nek se
za tobom zanosi svaka dobra dua, posveena tvojoj hvali. Boe srca moga i batino moja.
Isuse Kriste, neka moje srce umre sebi i ti budi ivot moj! Neka se u mojoj dui uee ivi
plamen tvoje ljubavi i razgori se u savrenu vatru! Nek plamsa uvijek na rtveniku moga srca!
Nek zapali svu moju nutrinu i bukti do dna moje due. Na dan svog svretka neka doem k
tebi skonan od tvoje ljubavi. Amen. Htio sam donijeti na latinskom ovu divnu molitvu
svetoga Augustina kako bi je osobe, koje znaju taj jezik, izgovarale svakoga dana, molei od
Boga ljubav Isusovu koju traimo preko Presvete Marije.
2. Mi pripadamo Isusu i Mariji u svojstvu robova
68. Druga istina. Iz naega odnosa prema Isusu, moemo zakljuiti da mi nismo svoji, kako
veli Apostol, nego sasvim Isusovi, kao njegovi udovi i njegovi robovi, koje je on kupio
neizmjerno skupo, svom cijenom svoje krvi. Prije krtenja pripadali smo avlu kao njegovo
roblje. No, krtenje nas je uinilo pravim robovima Isusa Krista te vie ne smijemo ivjeti,
raditi i umirati nego samo da donesemo rod ovome Bogoovjeku, da ga slavimo u svom tijelu
i uinimo kraljem svoje due jer smo njegova tekovina, njegov steeni narod i njegova batina
(usp. Rim 7, 14). Iz istog nas razloga Duh Sveti usporeuje sa stablima posaenima uz vode
milosti (usp. Ps 1, 3), na polju Crkve, koja imaju donijeti plodove u svoje vrijeme; s lozovim
mladicama, kojima je panj Isus Krist, a koje trebaju uroditi biranim groem; sa stadom,
kojemu je pastir Isus Krist, a koje se treba umnoiti da daje mlijeka; s rodnom zemljom, koju
Bog obrauje, a u kojoj se sjeme mnoi i rodi tridesetostruko, ezdesetostruko, stostruko. Isus
Krist je prokleo nerodnu smokvu i osudio nekorisnoga slugu koji nije iskoristio svoj talenat.
Sve nam to dokazuje da Isus eli od nas nevoljnika dobiti neto: plod naih dobrih djela. Jer ta
dobra djela pripadaju samo njemu: Stvoreni za dobra djela u Kristu Isusu (usp. Ef 2, 10). Te
rijei Duha Svetoga pokazuju da je Isus Krist jedini poetak i da ima biti jedina svrha svih
naih dobrih djela te da mu imamo sluiti ne samo kao najamnici nego i kao robovi ljubavi.
Da to objasnim.
69. Dva su naina na zemlji na koja netko moe pripadati drugome ili zavisiti o njegovoj
vlasti: jednostavna sluba i robovanje prema tome imamo i nazive: sluga i rob. U obinoj se
slubi meu kranima jedan obvee sluiti drugome kroz neko vrijeme, za ugovorenu plau
ili za neku nagradu. U ropstvu je ovjek potpuno zavisan o drugome za svega svoga ivota te
mora sluiti svoga gospodara ne oekujui za to nikakve plae ni nagrade kao neka od
njegovih ivina nad kojom on ima pravo ivota i smrti.
70. Ropstvo je trovrsno: naravno, prisilno i dragovoljno. Na prvi su nain svi stvorovi robovi
Boji: Jahvina je zemlja i sve na njoj (Ps 24, 1). Na drugi nain: avli i osuenici, a na trei:
pravednici i sveci. Dragovoljno ropstvo je najsavrenije i najslavnije za Boga koji gleda srce,
koji ispituje srce i koji se naziva Bogom srdaca ili ljubazne volje pa se zaista tim
dragovoljnim robovanjem priklanjamo Bogu i njegovoj slubi vie nego iemu na svijetu, sve
kad nas narav i ne bi obvezivala na to.
71. Potpuna je razlika izmeu sluge i roba:28
a) sluga ne daje svome gospodaru sve to jest, sve to ima i sve to moe dobiti preko
drugoga i sam po sebi, a rob se predaje svome gospodaru potpuno, sa svim to ima i
to moe dobiti, bez ikakve iznimke;
b) sluga zahtijeva plau za svoju slubu gospodaru, a rob ne moe nita iziskivati, makar
radio ne znam kako postojano, vjeto i naporno;
c) sluga moe ostaviti svoga gospodara kad god hoe ili barem kad istee rok njegove
slube, a rob nema prava ostaviti svoga gospodara kad zaeli;
d) gospodar nema prava nad ivotom i smru svoga sluge pa kad bi ga ubio kao kakvo
tovarno ivine, poinio bi nepravedno ubojstvo, a gospodar, po zakonima o ropstvu,
ima pravo nad ivotom i smru roba pa ga moe prodati kome hoe ili ubiti s
doputenjem govorei kao svoga konja;
e) napokon, sluga stoji u slubi gospodarevoj za neko vrijeme, a rob zauvijek.
72. Nita u ivotu ne dovodi ovjeka u vee vlasnitvo drugoga negoli ropstvo. Jednako tako,
u kranskom ivotu nema nita to bi nas uinilo potpunijom svojinom Isusa Krista i njegove
presvete Majke negoli dragovoljno ropstvo po primjeru samoga Isusa Krista, koji je za nau
ljubav uzeo oblije roba (usp. Fil 2, 7) i svete Djevice, koja se je nazvala slubenicom i
ropkinjom Gospodnjom (usp. Lk 1, 38). Apostol se s ponosom naziva servus Christi29(usp.
Rim 1, 1; Gal 1, 10). I krani su vie puta u Svetom pismu nazvani servi Christi (usp. 1 Kor
7, 22), a rije servus, kako je ispravno opazio jedan veliki ovjek, nekada je znaila rob jer jo
nije bilo slugu u dananjem smislu, budui da su gospodarima sluili samo robovi ili
slobodnjaci. Zato se je Katekizam svetoga tridentinskog sabora, da ukloni od nas svaku
sumnju kao da ne bismo bili robovi Isusa Krista, izrazio jasnim izrazom, nazivajui nas
mancipia Christi29 Kristovi robovi. Kad je tomu tako:
73. Ja kaem da moramo pripadati Isusu Kristu i sluiti mu, ne samo kao sluge najamnici,
nego kao dragovoljni robovi, koji se iz velike ljubavi daruju i posveuju njegovoj slubi u
svojstvu robova, radi same asti to njemu pripadaju. Prije krtenja bili smo robovi avla.
Krtenje nas je uinilo Isusovim robovima. Prema tome, krani su nuno ili robovi avla ili
robovi Isusovi.
74. to kaem o Kristu apsolutno, to govorim o Presvetoj Djevici relativno jer je nju Isus
Krist izabrao za nerazdruivu drugaricu svoga ivota, svoje smrti, svoje slave i svoje moi na
nebu i na zemlji te joj dao, svojom milou, sva prava i povlastice svoga Velianstva to ih on
ima po svojoj naravi. Sve to Bogu ide po naravi, to Mariju ide po milosti, vele sveci. 30 Tako
da njih dvoje, po njihovim rijeima, imaju iste podlonike, sluge i robove, budui da imaju
istu volju i istu mo.31
75. Moemo, dakle, prema mnijenju svetaca i mnogih velikih ljudi, nazivati se i uiniti se
robovima ljubavi Presvete Djevice da tako budemo savrenije robovi Isusa Krista. Presveta je
Djevica sredstvo kojim se na Gospodin posluio da doe k nama. Ona je takoer sredstvo
kojim se je nama posluiti da doemo k njemu jer ona nije kao drugi stvorovi koji bi nas, da
im se priljubimo, radije udaljavali od Boga nego pribliavali k njemu. Naprotiv, Marijina je
najvea tenja da nas sjedini s Isusom, svojim Sinom, a Sinovljeva je najvea tenja da
doemo k njemu po njegovoj svetoj Majci. Dapae, na taj ga nain astimo i ugaamo mu,
kao to bi netko poastio kralja i ugodio mu kad bi se, htijui postati na savreniji nain
kraljev podlonik i rob, proglasio kraljiinim robom. Eto tako kau sveti Oci, a za njima sv.
Bonaventura da je Presveta Djevica put kojim emo doi k naem Gospodinu: Put kojim
dolazimo Kristu jest pribliavanje k njoj.32
76. Osim toga, Presveta je Djevica Kraljica i Vladarica neba i zemlje, kako sam ve
spomenuo: Gle, Bojoj je vlasti sve podlono, pa i Djevica, a vlasti je Djevice sve podlono,
pa i sam Bog33 kau sv. Anselmo, sv. Bernard, sv. Bernardin i sv. Bonaventura. Pa zar njoj
nisu svi stvorovi podlonici i robovi? Nije li razlono da kad ima toliko prisilnih robova, ima i
onih iz ljubavi, koji je drage volje izabiru za svoju vrhovnu Gospodaricu kao njezini robovi?
to, zar e ljudi i avli imati svojih dragovoljnih robova, a Marija ih ne e imati? Svaki kralj
smatra svojom au ako kraljica, njegova drugarica, ima robove s vlau nad njihovim
ivotom i smru jer ast i vlast kraljeva ujedno je i ast i vlast kraljiina, a zar onda moemo i
pomisliti da i na Gospodin ne bi bio zadovoljan, ako ima svojih robova i njegova Presveta
Majka, koju je on kao najbolji Sin, koji je ikada postojao, uinio dionicom sve svoje vlasti?
Zar Isus manje tuje i ljubi svoju Majku negoli Ahasver Esteru ili Salomon Bat-ebu (usp. Est
5, 6 i 1 Kr 2, 19)?
77. Nego, kamo me to vodi moje pero? Zato se toliko zadrava dokazujui tako jasnu stvar?
Ako se tko ne e zvati sunjem Presvete Djevice, pa neka se ne zove! Samo neka on bude i
neka se zove sunjem Isusa Krista! Tako e biti suanj i Presvete Djevice jer je Isus plod i
slava Marijina. A upravo to savreno radimo u pobonosti o kojoj u govoriti poslije.
3. Trebamo se isprazniti od svega zla koje je u nama i obui novoga ovjeka, Isusa Krista
78. Trea istina. Naa najbolja djela redovito okalja i pokvari nae opako dno due. Kad netko
ulije istu i bistru vodu u posudu koja zaudara ili vino u bavu koju je iznutra pokvarilo drugo
vino, to je prije u njoj bilo, tada se bistra voda i zdravo vino pokvare jer lako upijaju
neugodan miris. Isto tako, kad Bog stavi svoje milosti i rose nebeske ili dobro vino svoje
ljubavi u posudu nae due, pokvarene istonim i osobnim grijehom, tada njegove darove
redovito pokvari i okalja opaki kvasac i opaki talog to ga je grijeh ostavio u nama. Tada tim
zadahom odiu naa djela, pae i ona koja potjeu iz najuzvienijih kreposti. Da bismo
postigli savrenost, koja se stjee samo u sjedinjenju s Isusom Kristom, vrlo je vano da se
ispraznimo od onoga to je zlo u nama, inae e nas na Gospodin, koji je neizmjerno ist i
koji neizmjerno mrzi svaku i najmanju mrlju na dui, odbaciti od svojih oiju te se ne e s
nama sjediniti.
79. Da se ispraznimo od samih sebe, treba nam najprije svjetlom Duha Svetoga dobro
upoznati svoje opako dno, svoju nesposobnost za ikakvo dobro potrebno za spasenje, svoju
slabost u svim stvarima, svoju trajnu nesposobnost, svoju nedostojnost ijedne milosti i svoju
posvemanju zlou. Grijeh naega prvog oca sve nas je gotovo posve pokvario, ukiselio,
naduo i zagorio, kao to kvas ukiseli, nadme i ukvasa sve tijesto u koje se stavi. Osobni
grijesi, koje smo poinili, bili to smrtni ili lagani, ma koliko bili oproteni, uveali su nau
poudu, nau slabou, nau nepostojanost i pokvarenost te ostavili zle ostatke u naoj dui.
Naa su tjelesa tako iskvarena da ih Duh Sveti (usp. Ps 51, 7; Rim 6, 6) naziva grjenim
tjelesima, koja su podlona tisuama i tisuama bolesti, svakoga se dana kvare i u njima se
zamee samo uga, crvi i trule. Naa dua, sjedinjena s tijelom, postala je tako tjelesna da je
nazvana tijelom: Svako se tijelo na zemlji izopailo (Post 6, 12). Naa je batina samo oholost
i zaslijepljenost u duhu, okorjelost u srcu, slaboa i nepostojanost u dui, pouda, pobuna
strasti i bolesti u tijelu. Mi smo po naravi oholiji od paunova, prilijepljeni smo uza zemlju vie
od zapuhaa, gadniji smo od jaraca, zavidniji od zmija, prodrljiviji od svinja, ljui od tigrova,
ljeniji od kornjaa, slabiji od trstika i nestalniji od vjetrokoza. Svoga u sebi nemamo nita
osim nitavilo i grijeh te ne zasluujemo drugo nego Boju srdbu i vjeni pakao (usp. Ef 2,
3).
80. Prvo, treba li se onda uditi to na Gospodin kae da se onomu, koji
hoe njega slijediti, valja odrei sebe i mrziti sama sebe, da e oni koji ljube svoj ivot,
izgubiti ga, a da e ga spasiti oni koji ga mrze (usp. Mt 6, 24). Ova neizmjerna Mudrost, koja
ne daje svojih zapovijedi bez razloga, nareuje mrziti same sebe jer smo jako dostojni mrnje.
Nita nije tako dostojno ljubavi kao Bog, a nita tako dostojno mrnje kao mi sami.
81. Drugo, da se ispraznimo od samih sebe, treba nam takoer umirati samima sebi, tj. treba
nam se odricati djelovanja naih duevnih moi i naih tjelesnih osjetila. Moramo gledati kao
da ne gledamo, sluati kao da ne ujemo nita, sluiti se stvarima ovoga svijeta kao da se
njima i ne sluimo (usp. 1 Kor 7, 31). To sveti Pavao naziva svakidanjim umiranjem: Iz dana
u dan umirem (1 Kor 15, 31). Ako penino zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo
(usp. Iv 12, 24) i ne donosi dobra ploda. Ako ne umremo samima sebi i ako nas nae
najsvetije pobonosti ne vode u tu potrebnu i plodnu smrt, ne emo donijeti vrijedna ploda.
Nae bi nam pobonosti postale nekorisne i sva bi naa pravedna djela zaprljalo (usp. Iz 1, 3)
nae sebeljublje te naa vlastita volja. U tom bi se sluaju Bogu gadile nae najvee rtve i
naa najbolja djela koja bismo mogli uiniti, a na svojoj smrti nali bismo se praznih ruku s
obzirom na kreposti i zasluge. Tako ne bismo imali iskre iste ljubavi, koja se podjeljuje samo
duama koje su umrle sebi i kojih je ivot sakriven s Kristom u Bogu (usp. Kol 3, 3).
82. Tree, od svih pobonosti prema Presvetoj Djevici, treba nam odabrati onu koja nas
najvie navodi na ovo umiranje samima sebi jer je ta najbolja i najposvetnija. Da, ne smijemo
drati da je zlato sve to sja, niti da je med sve to je slatko, niti to je lako uiniti i to obavlja
najvei dio ljudi da je to najposvetnije. Koliko god ima prirodnih tajni pomou kojih moemo
izvriti neke prirodne radnje u kratko vrijeme, s malim trokom i lako, isto tako ima i tajni u
redu milosti, pomou kojih moemo izvriti nadnaravna djela za kratko vrijeme, lako i
ugodno: isprazniti se od samih sebe, napuniti se Bogom i postati savreni. Vjeba to je
namjeravam objaviti jest jedna od tih tajni milosti, koju ne poznaje velik broj krana, koju
poznaje samo mali broj bogoljubnika, a jo je kudikamomanje onih koji je vre i kojima ide u
slast. No prije negoli zaponem objavljivati tu vjebu, evo etvrte istine koja slijedi iz tree.
4. Marija svojom majinskom ulogom olakava osobni susret s Kristom
83. etvrta istina. Savrenije je ne pribliavati se Bogu sam, bez posrednika, jer je to
poniznije. Nae je dno, kako sam pokazao, jako pokvareno ako se oslonimo na svoje vlastite
napore, na svoju vjetinu i spremu da doemo k Bogu i ugodimo mu. Stalno e se sva naa
dobra djela zamrljati ili e biti od male vrijednosti pred Bogom te ga ne e ganuti da se sjedini
s nama i da nas uslia. Jer Bog nam zaista nije bez razloga dao posrednika kod svoga
Velianstva. On je vidio nau nedostojnost i nesposobnost. Bilo mu nas je ao, pa da nam
dade pristup k svome milosru, priskrbio nam je mogue zagovornike kod svoga Velianstva.
Stoga, ne mariti za te posrednike i pribliiti se izravno k Bojoj svetosti bez ikakve preporuke,
znailo bi nemati poniznosti, nemati potovanja prema Bogu, toliko visokom i tako svetom.
Tko bi tako radio, manje bi drao do Kralja kraljeva nego do zemaljskoga kralja ili kneza,
kojemu se ne bismo htjeli pribliiti bez ikakva prijatelja koji bi za nas govorio.
84. Na je Spasitelj svojim otkupljenjem postao na odvjetnik i na posrednik kod Boga Oca.
Po njemu nam se treba moliti sa svom slavnom i vojujuom Crkvom. Po njemu imamo
pristup k boanskom Velianstvu i nikada drukije ne smijemo preda nj pristupiti nego
oslonjeni na Isusove zasluge i obueni u njih, kao to je mali Jakov stupio pred svoga oca
Izaka, obuen u jaree koice, kako bi primio oev blagoslov (usp. Post 27; 1 Iv 2, 1).
85. A zar nam zbilja ne treba posrednik i kod samoga Posrednika? Je li naa istoa dosta
velika da bismo se mogli s njim sjediniti neposredno i sami po sebi? Nije li on Bog, jednak
svome Ocu u svemu, pa dosljedno i svetac nad svecima, jednako dostojan tovanja kao i
njegov Otac? Ako je iz neizmjerne ljubavi prema nama postao na jamac i na posrednik kod
Boga, svoga Oca, da ga ublai i plati mu to smo mu mi bili duni, zar zato imamo manje
tovanja i straha pred njegovim velianstvom i njegovom svetosti? Recimo, dakle, otvoreno,
sa svetim Bernardom, da nam treba posrednik kod samoga Posrednika i da je boanska Marija
najvie kadra ispuniti tu ljubaznu slubu. Kao to je Isus doao k nama po njoj, tako i nama
pomou nje treba doi k Isusu. Ako se bojimo izravno ii k Isusu Kristu, Bogu, bilo zbog
njegove neizmjerne veliine, bilo zbog nae niskosti, bilo zbog naih grijeha, a mi bez bojazni
molimo Mariju, svoju Majku, za pomo i zagovor: ona je dobra, ona je njena, ona nema na
sebi nita strogog ni odbojnog, nita previsokog ni preblistavog. Gledajui je, vidimo nau
istu narav. Ona nije sunce koje bi moglo zablijetiti nas, slabe ljude, svojim jakim zrakama.
Nego je lijepa i ugodna kao mjesec koji prima svoje svjetlo od sunca i prilagouje ga prema
naem slabom oinjem vidu. Tako je ljubezna da ne odbija nikoga koji je moli za razgovor, pa
ne znam koliki bio grjenik. Jer se, kako kau sveci, nikad nije ulo, otkad je svijeta svijetom,
da se je tko utekao Presvetoj Djevici pouzdano i ustrajno, a da ga je ona odbila. Toliko je
mona da njezine molitve nisu nikada bile odbijene. Dosta joj je pokazati se pred svojim
Sinom i pomoliti se: on odmah usliava, on odmah prima. On ne moe nikada odoljeti
ljubaznim molbama svoje predrage Majke, sjeajui se uvijek njezina krila koje ga je nosilo i
prsiju koja su ga dojila.
86. Sve je, to spomenuh, izvaeno iz djela sv. Bernarda i sv. Bonaventure. Prema njima,
preko triju nam se je stepenica popeti do Boga. Prva je stepenica, nama najblia i
najprikladnija za nae sile, Marija; druga je Isus Krist, a trea je Bog Otac. Da doemo k
Isusu, treba ii k Mariji, jer je ona naa posrednica svojim zagovorom. Da doemo k vjenom
Ocu, treba nam ii k Isusu, jer je on na posrednik otkupljenjem. Toga se reda savreno
drimo u pobonosti o kojoj u govoriti kasnije.
5. Nosimo blago milosti u glinenim posudama
87. Peta istina. Vrlo nam je teko, kod nae slaboe i krhkosti, sauvati u sebi milost i blago
koje smo primili od Boga. Jer nosimo to blago, koje vrijedi vie od neba i zemlje, u krhkim
posudama (2 Kor 4, 7), u raspadljivu tijelu i u slaboj, nestalnoj dui koju svaka sitnica obara i
ponitava.
88. Jer avli, ti vjeti lupei, hoe da nas nenadanim napadajem orobe i oplijene. Dan i no
vrebaju zgodan as za taj posao. Neprestano oblijeu da nas proderu (usp. 1 Pt 5, 8) i da nam
u tren, jednim grijehom, otmu sve milosti i darove to smo ih god mogli dobiti za vie godina.
Njihova zloa, njihovo iskustvo, njihove zasjede i njihov broj trebaju nam utjerati u kosti silan
strah od tolike nesree, kad znademo da su neke osobe, punije milosti, bogatije krepostima,
utvrenije iskustvom i vee u svetosti, bile iznenaene i nesretno orobljene i oplijenjene. Ah,
koliko se je vidjelo libanskih cedara i zvijezda na nebu kako bijedno padaju i gube svu svoju
visinu i sav svoj sjaj u jedan tren! Odakle ta udna promjena? Nije, zaista, od nedostatka
milosti, jer ona nikome ne uzmanjkava, nego od nedostatka poniznosti. Te su se osobe drale
jaima i sposobnijima nego su bile. Smatrale su se kadrima sauvati svoje blago. Pouzdavale
su se u se i oslonile se na sebe. Drale su svoju kuu dosta sigurnom i svoje kovege dosta
jakima, da mogu sauvati dragocjeno blago milosti. Zbog toga neosjetljivoga oslanjanja na
svoje sile (premda im se inilo da se oslanjaju samo na Boju milost), dopustio je prepravedni
Gospodin da budu orobljene, prepustivi ih samima sebi. Jao! Da su bile upoznale divnu
pobonost, koju u prikazati poslije, bile bi povjerile svoje blago monoj i vjernoj Djevici, a
ona bi im ga bila sauvala kao svoje vlasnitvo. Dapae, to bi uvanje smatrala svojom
strogom dunou.
89. Teko je ustrajati u stanju milosti zbog udne pokvarenosti svijeta. Dananji je svijet tako
pokvaren da ista redovnika srca nuno mrlja, ako ne njegovo blato, a to barem njegova
praina; tako da je neka vrst uda ako netko ostaje postojan posred ove silne bujice, a da ga
ona ne zanese; posred ovoga burnoga mora, a da ga ne potope valovi ili ne orobe gusari i
razbojnici; pored ovoga okuenoga zraka, a da se ne zarazi. Djevica, koja je jedina vjerna i
kojoj zmija nikada nije mogla nita, samo ona ini to udo svima onima koji joj slue koliko
bolje mogu.
2.Poglavlje
LANE POBONOSTI I LANI TOVATELJI
PREMA PRESVETOJ DJEVICI

90. Pretpostavivi pet spomenutih temeljnih istina, trebamo se, ako ikada, onda to sada, dati
na izbor prave pobonosti prema Presvetoj Djevici. Jer danas, vie nego ikada, ima lanih
pobonosti prema njoj, koje je lako uzeti za istinite. avao, kao novani krivotvoritelj te vjet
i iskusan varalica, ve je izvarao i upropastio mnoge due lanom pobonou prema
Presvetoj Djevici i uvijek se slui svojim avolskim iskustvom da upropasti jo mnoge druge,
zabavljajui ih i uspavljujui ih u grijehu pod izlikom koje slabo izmoljene molitve i koje
izvanjske pobonosti koju im nadahnjuje. Kao to novani krivotvoritelj redovito krivotvori
samo zlato i srebro, a sasvim rijetko druge kovine, jer mu se to ne isplati, tako i opaki duh ne
krivotvori toliko druge pobonosti koliko one koje se odnose na Isusa i Mariju, odnosno na
pobonost prema svetoj priesti i prema Presvetoj Djevici, jer su one prema drugim
pobonostima to je zlato i srebro meu kovinama.
91. Od vrlo je velike vanosti upoznati, na prvom mjestu, lane pobonosti prema Presvetoj
Djevici kako bismo ih izbjegavali i prave prigrlili, a zatim, koja je od tolikih raznih pobonih
vjebi prava pobonost prema svetoj Djevici, najsavrenija, njoj najdraa i kojom Boga
najvie slavimo, a sebe najlake posveujemo, pa da tu odaberemo.
92. Ja nalazim sedam vrsta lanih tovatelja i lanih pobonosti prema Presvetoj Djevici. To
su: 1. tovatelji kritiari; 2. bojaljivi tovatelji; 3. izvanjski tovatelji; 4. preuzetni tovatelji;
5. nepostojani tovatelji; 6. licemjerni tovatelji i 7. sebini tovatelji.
1. tovatelji kritiari
93. tovatelji kritiari, redovito su oholi mudraci, jaki i umiljeni duhovi, koji imaju u dnu
due neto pobonosti prema Presvetoj Djevici, ali koji protresaju gotovo sve pobone vjebe
prema njoj, to ih priprosti puk obavlja bezazleno i sveto na ast ove dobre Majke, jer im nisu
po udi. Oni dovode u sumnju sva udesa i dogaaje to ih donose vjerodostojni svjedoci ili
su izvaeni iz redovnikih ljetopisa, a potvruju milosre i mo Presvete Djevice. Mrsko im
je vidjeti jednostavan i ponizan puk gdje klei i moli se Bogu pred oltarom ili slikom Presvete
Djevice, a katkada i na uglu ulice. Dapae ih okrivljuju i zbog idolopoklonstva, kao da bi se
oni klanjali drvu ili kamenu. Kau da oni, sa svoje strane, nimalo ne dre do tih vanjskih
pobonosti i da nisu toliko tupi da bi vjerovali u tolike prie i priice koje se pronose o
Presvetoj Djevici. Kad im tko prikae divne pohvale, kojima sveti Oci obasiplju Presvetu
Djevicu, oni ili odgovore da su sveti Oci govorili pretjerano kao govornici ili njihove rijei
tumae naopako. Treba se mnogo uvati te vrste lanih pobonjaka i svjetovnih oholica, jer
nanose neizmjernu tetu pobonosti prema Presvetoj Djevici i jer uspijevaju udaljiti od te
pobonosti narod, a sve pod izlikom da iz nje uklanjaju zloupotrebe.
2. Bojaljivi tovatelji
94. Bojaljivi tovatelji su oni koji se boje da e osramotiti Sina astei Majku te da ne bi
uzvisujui Mariju, ponizili Isusa. Oni ne mogu trpjeti da se Presvetoj Djevici daju predostojne
hvale, koje su joj davali sveti Oci. Tekom mukom podnose da vie svijeta klei pred kojim
Marijinim oltarom nego pred presvetim Sakramentom, kao da se te dvije pobonosti ne daju
spojiti i kao da se oni koji se mole Presvetoj Djevici ne mole i Isusu Kristu preko nje! Oni ne
daju govoriti o njoj tako esto, niti da joj se tko tako esto obraa. Evo nekoliko njihovih
obinih krilatica: emu tolike krunice, tolike bratovtine i tolike izvanjske pobonosti na ast
Gospinu? Ima u tom puno neznanja! To e rei, ruglu izvrgavati nau svetu vjeru. Radije nam
govorite o Isusovim tovateljima (esto spominju Isusa, ali govorim u zagradama na
njegovo ime ne skidaju kape). Treba se utjecati Isusu jer on je na jedini posrednik. Njega
treba propovijedati to je ozbiljna pobonost. To to oni govore u neku je ruku i istinito. Ali
kako te izreke primjenjuju na pravu pobonost prema Presvetoj Djevici da je zaprijee,
njihovo je govorenje stvar veoma pogibeljna, dapae je to lukava avolska zamka, koja se
sakriva za tobonje vee dobro. Jer nikada bolje ne tujemo Isusa Krista nego kada, koliko
vie moemo, tujemo Presvetu Djevicu, jer nju astimo samo zato da savrenije astimo
Isusa Krista i jer se njoj obraamo kao putu koji nas vodi k naemu cilju Isusu Kristu.
95. Sveta Crkva s Duhom Svetim prije blagoslivlje Mariju, a zatim Isusa Krista:
Blagoslovljena ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Smisao tih rijei nije
kao da bi Presveta Djevica bila vea od svoga Sina ili njemu jednaka, jer to rei, bilo bi
nepodnosivo krivovjerje, nego to znai: da bismo savrenije blagoslivljali Isusa, trebamo prije
blagoslivljati Mariju. Recimo, dakle, sa svim pravim Marijinim tovateljima, protiv njezinih
bojaljivih tovatelja: O Marijo, ti si blagoslovljena meu enama i blagoslovljen je plod
utrobe tvoje, Isus.
3. Izvanjski tovatelji
96. Izvanjski su tovatelji osobe koje stavljaju svu svoju pobonost prema Presvetoj Djevici u
izvanjska djela. Jer nemaju unutarnjega duha, prija im samo vanjtina pobonosti. Oni e
izmoliti silu krunica, ali na brzinu. Sluat e mnogo svetih misa, ali bez panje. Ii e u
procesije, ali bez ikakve pobonosti. Ui e u sve bratovtine, ali ne e popraviti svoga ivota,
niti e se opirati svojim strastima niti e nasljedovati kreposti ove Presvete Djevice. Njima se
u pobonosti dopada samo njezina osjetna strana, a ne mili im se njezina zbiljnost. Zato, ako
ne osjeaju osjetne ugodnosti u svojim vjebama, misle da ne rade vie nita, pa se zbune te ih
potpuno zaputaju ili ih obavljaju kad im padne na pamet. Svijet je pun takvih izvanjskih
pobonjaka. Oni su najstroi kritiari osoba odanih molitvi, osoba koje, dakako, ne preziru
izvanjsku ednost, tu stalnu pratilicu prave pobonosti, ali najvie nastoje oko unutarnjosti, jer
nju smatraju bitnom.
4. Preuzetni tovatelji
97. Preuzetni tovatelji jesu grjenici koji su se pustili svojim strastima. Ili su to ljubitelji
svijeta koji, pod lijepim imenom kranina i Gospinih tovatelja, skrivaju ili oholost ili
lakomost, ili neistou ili pijanstvo, ili srdbu ili psovku, ili klevetanje ili nepravdu, itd. To su
oni koji mirno spavaju u svojim zlim navikama, a da se ne trude mnogo oko svoga popravka,
pod izlikom da su poboni Djevici. Umiljaju si da e im Bog oprostiti, da ne e umrijeti bez
ispovijedi i da ne e biti osueni, jer mole svoju krunicu, poste subotom, u Bratovtini su sv.
Ruarija ili kapulara ili u Gospinim kongregacijama, jer nose haljinicu ili lani Presvete
Djevice itd. Kad im tko rekne da takva njihova pobonost nije drugo do avolska varka i
pogibeljna preuzetnost, kadra da ih upropasti, oni to ne e vjerovati. Oni odgovaraju da je Bog
milosrdan; nije nas stvorio da nas osudi; nema ovjeka koji ne grijei; da oni ne e umrijeti
bez ispovijedi; dosta je na smrti lijepo rei: sagrijeio sam; k tome da su poboni prema
Presvetoj Djevojci; nose i kapular; mole svaki dan uzorno i bez tatine sedam Oenaa i
sedam Zdravomarija na Gospinu ast; dapae, kadgod izmole i krunicu i Gospin asoslov,
poste itd. A za potvrdu onoga to govore i da se zaslijepe jo i vie, ponavljaju neke dogaaje,
koje su uli ili itali u knjigama, bili istiniti ili lani nije vano. Prema tim dogaajima, neke
su osobe voljele neke molitve na ast Presvete Djevice ili su obavljale koju pobonu vjebu,
pa su, umrijevi u smrtnome grijehu i bez ispovijedi, ili bile uskriene da se ispovjede, ili im
je dua udom ostala u tijelu sve dok se nisu ispovjedile, ili su na asu smrti milosrdnim
Gospinim zagovorom dobile od Boga savreno pokajanje i oprotenje svojih grijeha i tako se
spasile. Zato se nadaju da e i oni na taj nain dobiti istu milost.
98. Meutim, nita u kranskom ivotu ne zasluuje veu osudu od te avolske preuzetnosti.
Moe li se rei da netko uistinu ljubi i asti Presvetu Djevicu, dok svojim grijesima ranjava,
probada, razapinje na kri i pogruje bez ikakva milosra Isusa Krista, njezina Sina? Da
Marija smatra za se zakonom milosrdno spaavati tu vrstu ljudi, to bi ona odabrala grijeh i
pomagala bi razapinjanje i vrijeanje svoga Sina. Ali tko bi se usudio i pomisliti na to?
99. Ja kaem da je pobonost prema Presvetoj Djevici najsvetija i najozbiljnija poslije

pobonosti prema naemu Gospodinu u Presvetom Sakramentu, pa bi upotrebljavati je na taj
nain znailo poiniti grozno svetogre, najvee i najneoprostivije poslije svetogra
nedostojne priesti. Priznajem da nije neophodno nuno, ako hoemo biti pravi Gospini
tovatelji, da smo tako sveti te ne upadnemo u nijedan grijeh, ako to i jest poeljno. Ali
pazite dobro to kaem treba nam barem: 1. imati vrstu odluku da emo izbjegavati bar
svaki smrtni grijeh, koji vrijea Majku nita manje nego Sina; 2. nastojati ne initi nikakva
grijeha; 3. upisati se u bratovtine, moliti krunicu, sveti ruarij ili druge molitve, postiti
subotom, itd.
100. Ta su dobra djela izvanredno korisna za obraenje i najokorjelijega grjenika. Pa ako je

moj itatelj takav, sve da je jednom nogom nad ponorom, ja mu savjetujem da ih vri. Ali,
dakako, s nakanom da po zagovoru Presvete Djevice dobije od Boga milost savrenog
pokajanja i oprotenja grijeha te da svladava svoje zle navike, a nikako neka ih ne vri zato da
mirno ostane u stanju grijeha, uza svu grinju svoje savjesti, protivno primjerima Isusa Krista
i svetaca i usprkos naelima svetoga Evanelja.
5. Nepostojani tovatelji
101. Nepostojani tovatelji su oni koji su poboni Presvetoj Djevici na mahove i po

udljivosti. Sad su gorljivi, a sad mlaki. as su spremni poduzeti sve na njezinu slubu, a
malo kasnije nisu vie oni isti. Isprva e se dati na sve Gospine pobonosti i upisati se u
njezine bratovtine, a zatim ne e vie vriti pravila tih bratovtina. Mijenjaju se kao mjesec.
Zato ih Marija s pravom mee pod noge, zajedno s njime, jer su prevrtljivi i nedostojni
ubrojiti se u sluge ove Djevice vjerne, u kojima su vjernost i postojanost kao uroene. Mjesto
da se pretrpavaju tolikim molitvama i pobonim vjebama, bolje bi im bilo odabrati ih manje
pa ih vriti s ljubavlju i vjerno, usprkos svijetu, avlu i tijelu.
6. Licemjerni tovatelji
102. Ima i druga vrsta lanih Gospinih tovatelja. To su licemjerni tovatelji, koji skrivaju
svoje grijehe i svoje zle navike pod plat ove Djevice vjerne, da ih ljudi dre za ono to nisu.
7. Sebini tovatelji
103. Ima i sebinih tovatelja, koji se utjeu Presvetoj Djevici samo da dobiju koju parnicu,
da izbjegnu kojoj pogibelji, da ozdrave od bolesti ili radi koje druge sline potrebe. Bez toga
bi zaboravili i na nju. Jedni i drugi su lani tovatelji, koji se nimalo ne sviaju ni Bogu ni
njegovoj svetoj Majci.
104. Dobro se, dakle, uvajmo da ne bismo bili u broju tovatelja kritiara, koji nita ne
vjeruju i sve kritiziraju; bojaljivih tovatelja, koji se boje da im prevelika pobonost prema
Presvetoj Djevici ne bi smetala tovanju Isusa Krista; izvanjskih tovatelja, koji stavljaju svu
svoju pobonost u izvanjske vjebe; preuzetnih tovatelja, koji pod izlikom svoje lane
pobonosti prema Gospi, gnjiju u svojim grijesima; nepostojanih tovatelja, koji na laku ruku
mijenjaju svoje pobone vjebe ili ih sasvim naputaju u vrijeme najmanje napasti;
licemjernih tovatelja, koji se upisuju u Gospine bratovtine i nose Gospinu haljinicu kako bi
ih ljudi smatrali dobrima; i napokon, sebinih tovatelja, koji se utjeu Presvetoj Djevici samo
da se oslobode tjelesnih zala ili postignu vremenita dobra.
3.Poglavlje
OZNAKE PRAVE POBONOSTI PREMA PRESVETOJ DJEVICI
105. Poto smo razotkrili i osudili lane pobonosti prema Presvetoj Djevici, treba nam sada u
malo rijei objasniti pravu, koja je: 1. unutarnja, 2. njena, 3. sveta, 4. postojana, 5. nesebina.
1. Unutarnja pobonost
106. Prije svega, prava je pobonost prema Presvetoj Djevici unutarnja, to jest ona proizlazi
iz due i srca. Potjee od cijene kojom cijenimo Presvetu Djevicu, od uzvienoga poimanja
njezine veliine i od nae ljubavi prema njoj.
2. Njena pobonost
107. Drugo, ona je njena, to jest puna je pouzdanja u Presvetu Djevicu, kao to je dijete puno
pouzdanja u svoju dobru majku. Takva nas pobonost navodi utjecati se njoj u svim naim
potrebama, tjelesnim i duevnim, s velikom jednostavnou, uzdanjem i njenou; njoj se
obraati za pomo kao svojoj dobroj Majci u svako doba, na svakom mjestu i u svemu, u
naim sumnjama, da nam ih rijei; u naim stranputicama, da nas privede na pravi put; u
naim napastima, da nas podupre; u naim slaboama, da nas ojaa; u naim posrtajima, da
nas pridigne; u naem maloduju, da nas ohrabri; u naim skrupulama, da nas od njih
oslobodi; u naim krievima, mukama i protivtinama naega ivota, da nas utjei. Jednom
rijeju, u svim svojim tjelesnim i duevnim nevoljama, dua se redovito utjee Mariji, bez
ikakva straha da e dosaivati ovoj dobroj Majci i da e to biti ao Isusu.
3. Sveta pobonost
108. Prava je pobonost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi duu da bjei od grijeha
i da nasljeduje njezine kreposti, osobito njezinu duboku poniznost, njezinu ivu vjeru, njezin
slijepi posluh,34 njezinu neprestanu molitvu, njezino posvemanje mrtvljenje, njezinu
boansku istou, njezinu arku ljubav, njezinu junaku strpljivost, njezinu aneosku blagost i
njezinu uzvienu mudrost. To je deset poglavitih kreposti Presvete Djevice.
4. Postojana pobonost
109. Prava je pobonost prema Presvetoj Djevici postojana. Ona utvruje duu u dobru,
navodi je da olako ne izostavlja svoje pobone vjebe, daje joj odvanost opirati se navikama
i naelima svijeta, dosaivanjima i tjelesnim strastima te avolskim napastima. Zato osoba,
pravo pobona Majci Bojoj, nije nimalo prevrtljiva, turobna, skrupulozna ili bojaljiva. Neu
rei da katkad ne posrne i ne izgubi osjetnu pobonost. Ali padne li, ona se podigne, pruajui
ruku svojoj dobroj Majci. Ako li ne nalazi osjetne ugodnosti u pobonosti, zato se ne
uznemiruje, jer pravednik i vjerni Marijin tovatelj, ivi o Isusovoj i Marijinoj vjeri, a ne o
tjelesnim osjeajima.
5. Nesebina pobonost
110. Napokon, prava je pobonost prema Presvetoj Djevici nesebina, to jest ona nadahnjuje
pobonu duu da nimalo ne trai sebe nego samo Boga u njegovoj Presvetoj Majci. Pravi
Marijin tovatelj ne slui ovoj uzvienoj Kraljici iz pohlepe za dobitkom i koristi, niti radi
svoga dobra ni vremenitoga ni vjenoga, ni tjelesnoga ni duhovnoga, nego samo zato jer ona
zasluuje da se slui njoj i samo Bogu u njoj. Ne ljubi Mariju zato jer mu dijeli milosti ili jer
se nada od nje dobru, nego jer je dostojna ljubavi. Stoga je ljubi i slui joj jednako vjerno u
svojoj dosadi i sui, kao i u svojoj osjetnoj slasti i gorljivosti. Ljubi je jednako na Kalvariji
kao i na svadbi u Kani. Oh, ugodan li je i mio oima Bojim i njegove Presvete Majke takav
Marijin tovatelj, koji nimalo ne gleda sebe u njezinoj slubi. Ali, i rijedak li je danas! Upravo
zato da ne bude tako rijedak, uzeo sam pero u ruke da stavim na papir ono to sam s uspjehom
uio, javno i privatno u svojim misijama, kroz dugo godina. 35
111. Ve sam dosta rekao o Presvetoj Djevici razvijajui svoju osnovnu misao, a ta je:
oblikovati pravoga Marijina tovatelja i pravoga Isusovog uenika. Dakako, o tome imam jo
vie rei, a znam da u neizmjerno vie toga propustiti iz neznanja, nesposobnosti i nedostatka
vremena.
112. Oh, kako bi moj trud bio dobro upotrijebljen kad bi ovaj mali spis upao u ruke koje
plemenite due, koja je roena od Boga i od Marije, a ne od krvi niti od volje muevlje (usp.
Iv 1, 13) pa toj dui otkrio i nadahnuo po milosti Duha Svetoga, izvrsnost i cijenu prave i
ozbiljne pobonosti prema Presvetoj Djevici, koju elim izloiti! Kad bih znao da bi moja
grjena krv mogla posluiti da prome srca ove istine koje piem na ast svoje drage Majke i
vrhovne Gospodarice, kojoj sam najzadnji sin i rob, svojom bih se krvlju sluio mjesto
crnilom da napiem ova slova, u nadi da u nai dobrih dua koje e vjernim vrenjem
pobonosti, to je nauavam, nadoknaditi mojoj dragoj Majci i Gospodarici gubitke koje sam
joj ja nanio svojom nezahvalnou i nevjernou.
6. Proroko predvianje o sudbini ovog spisa
113. Osjeam vie nego ikada prije neto to me hrabri da vjerujem i da se nadam svemu to
sam duboko utisnuo u srce i to ve toliko godina molim u Boga, naime: da e Presveta
Djevica prije ili kasnije imati vie nego ikada sinova, sluga i ljubeznih sunjeva, i da e tim
sredstvom Isus, moj dragi Gospodar, zavladati u srcima kao nikada do sada.
114. Vidim unaprijed puno razjarenih zvijeri gdje bijesno nasru da svojim avolskim zubima
rastrgaju ovaj mali spis i onoga kojim se Duh Sveti posluio da ga napie, ili da taj spis barem
obavije tamom i utnjom jednog kovega, da ne bi bio objelodanjen. Ta e zvjerad, dapae,
napadati i progoniti sve one koji ga budu itali i provodili u djelo. Ali nita zato! Toliko bolje!
Ovaj pogled ulijeva mi sranost i nadu u sretan uspjeh, a taj je: nadolazak velike ete hrabrih i
vjernih Isusovih i Marijinih vojnika, obojega spola, koji e udariti na svijet, na avla i na
pokvarenu narav u pogibeljna vremena koja se pribliavaju vie nego ikada. Tko ita, neka
razumije! Tko moe shvatiti, neka shvati (Mt 24, 15; 19, 12).
4.Poglavlje
POGLAVITE VJEBE PRAVE POBONOSTI PREMA MARIJI
1. Ope vjebe pobonosti prema Mariji
115. Ima vie unutarnjih vjebi prave pobonosti prema Presvetoj Djevici. Evo ukratko
glavnih:
a) tovati je kao dostojnu Majku Boju tovanjem hiperdulije, to jest cijeniti je i tovati
vie nego sve druge svece, budui da je Presveta Djevica remek-djelo milosti i prva za
Isusom, pravim Bogom i pravim ovjekom;
b) razmiljati njezine kreposti, njezine povlastice i djela;
c) promatrati njezine veliine;
d) iskazivati joj djela ljubavi, hvale i zahvale;
e) srdano je zazivati;
f) prikazivati joj se i s njom se sjedinjavati;
g) obavljati svoja djela s nakanom da joj ugodimo;
h) h) poinjati, prosljeivati i dovravati sva svoja djela po njoj, u njoj, s njom i za nju,
da ih tako obavljamo po Isusu, u Isusu, s Isusom i za Isusa, koji je na konani cilj.
Ovu emo zadnju vjebu poblie protumaiti.
116. Prava pobonost prema Presvetoj Djevici ima takoer vie izvanjskih vjebi, od kojih su
glavne:
a) upisati se i unii u njezine bratovtine i kongregacije;

b) unii u redovnike ustanove kojima je svrha Marijino tovanje;
c) iriti njezinu slavu;
d) dijeliti na njezinu ast milostinju, postiti postove i obavljati duhovna i tjelesna
mrtvljenja;
e) nositi njezine znakove, kao sv. ruarij ili krunicu, kapular ili lani;
f) moliti pomno, pobono i edno ili sveti ruarij, koji se sastoji od petnaest desetica
zdravomarija, na ast petnaest glavnih Isusovih otajstava, ili krunicu od pet desetica,
to jest trei dio ruarija, ili na ast pet radosnih otajstava, koja su: Navjetenje,
Pohoenje, Isusovo roenje, Marijino oienje i Nalazak Isusa u hramu; ili na ast pet
alosnih otajstava, koja su: Isusova smrtna borba u Getsemanskom vrtu, Bievanje,
Krunjenje trnjem, Put na Kalvariju s kriem na leima i Razapinjanje; ili na ast pet
slavnih otajstava, koja su: Isusovo uskrsnue, Uzaae, Silazak Duha Svetoga ili
Pedesetnica, Uznesenje Marije Djevice na nebo duom i tijelom te njezino Krunjenje
od triju osoba Presvetoga Trojstva. Moe se moliti i krunica od est ili sedam
desetica, na ast godina koje je, kako se dri, Marija proivjela ovdje na zemlji; ili
mala krunica Presvete Djevice, koja se sastoji od tri Oenaa i dvanaest Zdravomarija,
na ast njezine krune od dvanaest zvijezda ili povlastica; ili Gospin asoslov, tako
openito primljen i moljen u Crkvi; ili mali Gospin psaltir, koji je sastavio sv.
Bonaventura na njezinu ast, a koji nas napunja slatkim i pobonim osjeajima da je
nemogue moliti ga, a ne ganuti se; ili 14 Oenaa i Zdravomarija na ast 14 Gospinih
radosti; ili koje druge molitve, himne i crkvene pjesme, kao Zdravo Kraljice, Slavna
Majko Spasitelja, Rajska kruno, rajska slavo ili Kraljice neba, raduj se, prema
razliitosti godinjih doba; ili Zdravo, Zvijezdo mora, O slavna Gospoo, itd. Ili
Velia ili druge pobone molitve kojih su knjige pune;
g) pjevati na njezinu ast duhovne pjesme i promicati to pjevanje;
h) odreeni broj puta pokleknuti na njezinu ast ili joj se pokloniti, govorei, na primjer,
svako jutro 60 ili 100 puta: Zdravo Marijo, Djevice vjerna, da po njezinu zagovoru
ostanemo vjerni onoga dana Bojim nadahnuima; i uveer: Zdravo Marijo, Majko
milosra, da od Boga preko nje dobijemo oprotenje grijeha koje smo poinili onoga
dana;
i) brinuti se za njezine bratovtine, kititi njezine oltare, kruniti i resiti njezine slike;
j) nositi njezine slike u ophodima i promicati to noenje, a i na sebi nositi jednu kao jako
oruje protiv opakoga duha;
k) dati naslikati njezine slike ili urezati njezino ime, pa ih stavljati u crkve ili u kue, ili
na vrata i na ulaze gradova, crkvi i kua;
l) posvetiti se njoj posebnim i sveanim nainom.
117. Postoje i druge pobone vjebe prave pobonosti prema Presvetoj Djevici, koje je Duh
Sveti nadahnuo pobonim duama, a koje nam uvelike pomau posvetiti se. Obilno se mogu
nai u knjizi Raj otvoren Svetoljubi, koju je napisao asni otac Paul Barry, isusovac. Tu je on
sakupio velik broj pobonosti, to su ih sveci obavljali na ast Presvete Djevice, koje divno
pomau duama posvetiti se, samo ako ih obavljaju kako treba. A treba ih obavljati: a) s
dobrom i pravom nakanom ugoditi samo Bogu, sjediniti se s Isusom kao svojim konanim
ciljem i koristiti blinjemu; b) pomno, bez hotiminih rastresenosti; c) pobono, bez urbe i
nemara; d) edno i u ozbiljnom i uzornom stavu.
2. Savrena vjeba pobonosti prema Mariji i rast u njoj do svetosti
118. Nakon svega toga ipak sveano izjavljujem: neka sam proitao skoro sve knjige 36 koje
raspravljaju o pobonosti prema Presvetoj Djevici, i neka sam razgovarao s najsvetijim i
najmudrijim osobama ovih zadnjih vremena, uza sve to nisam mogao upoznati ni nauiti
pobonu vjebu prema Majci Bojoj, slinu ovoj o kojoj u govoriti, a koja bi od due
zahtijevala vie rtava za Boga, koja bi je vie ispraznila od same sebe i od njezina
sebeljublja, koja bi je vjernije sauvala u milosti i milost u njoj, koja bi je savrenije i lake
sjedinila s Isusom37 i koja bi, napokon, bila slavnija za Boga, posvetnija za duu i korisnija
blinjemu.
119. Budui da je bit ove pobonosti izgraivati unutarnjost, ne e je svatko jednako

razumjeti. Neki e se zaustaviti na njezinoj vanjtini i ne e ii dalje tih e biti najvei broj.
Neki e, i to malo njih, unii u njezinu unutarnjost, ali e se popeti samo na prvu njezinu
stepenicu. A tko e se popeti na drugu stepenicu? Tko e doprijeti do tree? Napokon, tko e
na toj treoj stepenici stajati stalno? Samo onaj komu Duh Isusov otkrije tu tajnu. Na tu e
visinu sam Duh Sveti voditi duu jako vjernu, da napreduje od kreposti do kreposti, od milosti
do milosti, od svjetla do svjetla, da jednom dospije do svoga preobraenja u Isusu i do punine
njegove dobi na zemlji i do njegove slave na nebu.
TREIDIO
SAVRENA POSVETA ISUSU KRISTU
1.Poglavlje
BITNI SADRAJ POSVETE
120. Sva naa savrenost sastoji se u ovome: upriliiti se Isusu Kristu, s njim se sjediniti i
njemu se posvetiti. Zato je, bez sumnje, najsavrenija od svih pobonosti ona koja nas
najsavrenije upriliuje Isusu, s njim nas sjedinjuje i njemu posveuje. A poto je Marija od
svih stvorova najvie upriliena Isusu, dosljednost i pobonost prema blaenoj Djevici, svetoj
Majci naega Gospodina, vie od ijedne druge pobonosti posveuje i upriliuje duu Isusu,
pa to je neka dua vie posveena Mariji, to e biti vie posveena i Isusu Kristu. Eto, zato
savreno posveenje Isusu, nije nita drugo nego savreno i potpuno posveenje sama sebe
Presvetoj Djevici, a ba tu pobonost ja nauavam. Drugim rijeima, ta je posveta savrena
obnova zavjeta i obeanja uinjenih na krtenju.
1. Savrena i potpuna posveta samoga sebe Presvetoj Djevici
121. Ova, dakle, pobonost se sastoji u tome da se potpuno predamo Presvetoj Djevici, da
tako budemo po njoj potpuno Isusovi. Imamo njoj pokloniti: svoje tijelo sa svim njegovim
osjetilima i udovima; svoju duu sa svim njezinim moima; sva izvanjska dobra, tzv. dobra
sree, sadanja i budua; svoja unutarnja i duhovna dobra, a to su nae zasluge, kreposti i naa
dobra djela, prola, sadanja i budua. Jednom rijeju, sve to imamo u redu naravi i u redu
milosti, i to bismo mogli ubudue imati u redu naravi, milosti i slave. I to bez ikakva
ogranienja, ne izuzevi ni jednog novia, ni dlake, ni najmanjega dobra djela, i to za svu
vjenost. Zapravo, ne smijemo traiti nikakve druge nagrade za taj na dar i slubu, niti joj se
nadati, do jedine asti to pripadamo Isusu po Mariji i u Mariji, sve kad ova ljubezna
Gospodarica ne bi bila, kao to jest vazda, najvelikodunija i najzahvalnija od svih stvorova.
122. Ovdje treba napomenuti da u dobrim djelima koja inimo, imamao dvije stvari: naknada
i zasluga, to jest naknadna ili isprosna vrijednost i zasluna vrijednost. Naknadna ili isprosna
vrijednost nekog dobrog djela jest sami dobri in, ukoliko njime zadovoljavamo kazni za
grijehe ili postiemo koju novu milost. A zasluna vrijednost ili zasluga jest dobri in, ukoliko
zasluuje milost i vjenu slavu. Mi, eto, ovom posvetom poklanjamo Presvetoj Djevici svu
naknadnu ili isprosnu i zaslunu vrijednost svojih dobrih djela. Drugim rijeima, dajemo joj
naknade i zasluge svih svojih dobrih djela. Dajemo joj svoje zasluge, svoje milosti i svoje
kreposti, ne da ih podijeli drugima (jer su nae zasluge, milosti i kreposti, pravo govorei,
neotuive. Jedini je Isus Krist, postavi naom jamevinom kod Oca, mogao nama podijeliti
svoje zasluge), nego da nam ih ona sauva, umnoi i uljepa, kako emo to poslije
rastumaiti. No svoje joj naknade dajemo da ih udijeli kome joj je drago i na veu slavu
Boju.
123. Iz toga slijedi: 1. Ovom pobonou dajemo Isusu na najsavreniji nain, naime, preko
Marijinih ruku, sve to mu moemo dati, i to mnogo vie nego po drugim pobonostima, u
kojima mu dajemo ili dio svoga vremena, ili dio svojih dobrih djela, ili dio svojih naknada i
mrtvljenja. Ovom smo pak pobonou dali i posvetili sve, pa i samo pravo da raspolaemo
svojim nutarnjim dobrima i naknadama to ih od dana do dana zadobivamo dobrim djelima.
Takvo to ne ini se ni u jednom od redova. Redovnici daju Bogu dobra sree, zavjetom
siromatva; tjelesna dobra, zavjetom istoe; svoju volju, zavjetom posluha, a katkada i
tjelesnu slobodu, zavjetom klauzure. Ali ne daju Bogu slobodu ili svoje naravno pravo
raspolaganja vrijednou svojih dobrih djela, niti se liavaju, ukoliko je to mogue, onoga to
kranin ima najskuplje i najdragocjenije, to jest vlastitih zasluga i vlastitih naknada.
124. 2. Osoba koja se je tako dragovoljno posvetila i rtvovala Isusu po Mariji, ne moe vie
raspolagati vrijednou nijednoga svoga dobroga djela. Sve to dobro trpi, misli, govori i ini,
pripada Mariji, da time raspolae po volji svoga Sina i na njegovu veu slavu. Naravno da ta
ovisnost nita ne smeta stalekim obvezama, koje netko ima sada ili e ih imati ubudue: na
primjer, obvezama nekog sveenika koji, po slubi ili inae, mora namijeniti za odreenu
osobu naknadnu ili isprosnu vrijednost svete Mise; jer svoj dar Mariji prikazujemo samo
prema Bojim odredbama i prema svojim stalekim dunostima.
125. Posveujui se Presvetoj Djevici mi se, ujedno, posveujemo i Isusu Kristu: Presvetoj
Djevici kao savrenom sredstvu koje je Isus odabrao da se sjedini s nama i nas sjedini sa
sobom; a naemu Gospodinu kao svome konanom cilju, kojemu dugujemo sve to jesmo, jer
je on na Otkupitelj i na Bog.
2. Savrena obnova krsnih zavjeta
126. I ve sam rekao da ovu pobonost moemo dobro nazvati savrenom obnovom krsnih
zavjeta ili obeanja. Zbilja je svaki kranin prije krtenja bio suanj Sotone, kojemu je
pripadao, ali se na svome krtenju, na svoja usta ili preko kuma ili kume, sveano odrekao
Sotone, njegovih raskoja i njegovih djela te je uzeo Isusa za svoga Gospodara i vrhovnog
Gospodina, da bude ovisan o njemu kao suanj ljubavi. A upravo to inimo u ovoj naoj
pobonosti: odriemo se avla, svijeta, grijeha i samih sebe, kako je to izreeno u obrascu
posvete, i potpuno se predajemo preko Marijinih ruku. Dapae, inimo i neto vie, jer na
krtenju govorimo redovito na tua usta, naime, kuma i kume, i dajemo se Isusu samo preko
skrbnika; dok se u ovoj pobonosti dajemo sami po sebi, od svoje volje i s potpunim
razumijevanjem onoga to radimo. Na svetom krtenju ne darivamo se Isusu preko Marijinih
ruku, bar ne izriito, niti mu dajemo vrijednost svojih dobrih djela. Stoga, iza krtenja
ostajemo potpuno slobodni namijeniti tu vrijednost kome hoemo ili je zadrati za se. U ovoj
se pobonosti, naprotiv, izriito dajemo Isusu preko Marijinih ruku te mu posveujemo
vrijednost svih djela.
127. Ljudi se zavjetuju na svetom krtenju veli sv. Toma da se odriu avla i njegovog
raskoja. Taj je zavjet najvii i najneophodniji, o kome kae sv. Augustin: Krtenje je na
najvei zavjet, kojim se zavjetujemo da emo ostati u Kristu.38 I to isto tvrde crkveni
pravnici: Poglavit je zavjet onaj koji zavjetujemo na krtenju.39 Meutim, tko vri taj veliki
zavjet? Tko vjerno dri obeanja svetoga krtenja? Ne iznevjeruju li se gotovo svi krani
obeanju to su ga zadali Isusu na svome krtenju? A odakle moe doi ovaj opi nered, ako
ne odatle to ivimo smetnuvi s pameti obeanja i obveze svetoga krtenja i to gotovo nitko
ne potvruje sam po sebi savezni ugovor koji smo neko sklopili s Bogom preko kuma ili
kume?
128. Da je to iva istina, izjavio je sabor u Sensu, to ga je sazvao Ljudevit Poboni kako bi
uklonio velike nerede koji su se bili pojavili meu kranima. Taj je sabor zakljuio da je
glavni uzrok tolike pokvarenosti u ivotu, dolazio odatle to su ljudi ivjeli zaboravivi ili ne
poznavajui obveze svetoga krtenja te je smatrao najzgodnijim sredstvom, kojim bi se moglo
suzbiti tako veliko zlo: navoditi krane na obnovu krsnih zavjeta i obeanja.
129. Katekizam tridentinskog sabora, vjerni tuma toga svetoga Sabora, potie upnike neka
ine isto i neka privikavaju svoje vjernike da se spominju i da vjeruju da su o Isusu ovisni i
posveeni mu kao sunjevi svome Otkupitelju i Gospodaru. Evo to kae Katekizam: upnik
neka poui vjernike da je sasvim pravedno da se vjeno predamo i posvetimo svome
Otkupitelju i Gospodaru ne drukije nego kao robovi.40
130. Ako nam, dakle, kau Sabori, Oci i samo iskustvo, da je najbolje sredstvo, kojim e se
neredi popraviti kod krana, prizivati im u pamet krsne obveze i navoditi ih na obnovu
zavjeta uinjenih na krtenju. Nije li onda razlono da to bez oklijevanja uradimo na savren
nain u ovoj pobonosti i posveti naemu Gospodinu preko njegove svete Majke?
Naglaavam na savren nain jer da se posvetimo Isusu, sluimo se najsavrenijim
sredstvom, a to je Presveta Djevica.
3. Odgovor na neke prigovore
131. Ne moe se prigovoriti da je ova pobonost nova ili bez vanosti. Nije nova, jer Sabori,
sveti Oci, mnogi pisci, stari i novi, govore o ovoj posveti naemu Gospodinu ili o obnovi
zavjeta svetoga krtenja kao o neemu to se davno vrilo te tu posvetu savjetuju svim
kranima. Nije ova pobonost bez vanosti, jer najglavniji izvor svih nereda, a po tome i
vjenoga osuenja krana je zaboravljanje ove svete vjebe i nehaj prema njoj.
132. Tkogod bi mogao rei da nam ova pobonost vee ruke, pa ne moemo pomoi duama
svojih roditelja, prijatelja i dobroinitelja, budui da smo se njome darovali Gospodinu, preko
ruku Presvete Djevice, vrijednost svih svojih dobrih djela, molitava, mrtvljenja i milostinja.
Na to odgovaram:
Prvo. Nevjerojatno je da e nai prijatelji, roditelji ili dobroinitelji, trpjeli tetu stoga to smo
se mi neogranieno predali i posvetili slubi svoga Gospodina i njegove svete Majke. Takvo
to pretpostaviti, znailo bi vrijeati dobrotu Isusa i Marije, koji e lijepo znati pomoi naim
roditeljima, prijateljima i dobroiniteljima od naega maloga dohotka ili drugim putovima.
Drugo. Ova nam vjeba ne smeta moliti se za druge, bilo za pokojne, bilo za ive, iako
namjena naih dobrih djela zavisi o volji Presvete Djevice. Naprotiv, to e nam biti poticaj da
molimo s veim pouzdanjem, kao to bi bogata osoba, koja bi darovala svoja dobra moguem
vladaru da ga bolje poasti, molila zatim toga vladara s veim pouzdanjem da udijeli milost
prijatelju koji bi joj se preporuio za to. Dapae, tom bi vladaru moralo biti drago to mu se
prua prilika da moe iskazati svoje priznanje onoj osobi koja se ogolila da njega obue, i
koja se osiromaila da njega poasti. To isto treba rei o naem Gospodinu i Presvetoj
Djevici: oni ne e pustiti da ih itko ikada pobijedi u velikoduju.
133. Tkogod e moda rei: ako dadem Presvetoj Djevici svu vrijednost svojih dobrih djela,
da ih namjenjuje kome hoe, onda u ja morati moda dugo trpjeti u istilitu. Ovaj prigovor,
koji dolazi iz sebeljublja i nepoznavanja velikodunosti Boga i njegove Presvete Majke, pada
sam od sebe. Gorljiva i plemenita dua, koja se zauzima za Boje interese vie nego za svoje,
koja daje Bogu sve to ima, bez ikakve iznimke, tako da ne moe vie, non plus ultra, koja
gori od elje za slavom i kraljevstvom Isusa Krista preko njegove Presvete Majke, i koja se
sva rtvuje da to postigne; zar e, velim, ta plemenita i velikoduna dua biti na drugome
svijetu vie kanjena zato to je bila velikodunija i nesebinija od drugih? Ba naprotiv! Na
e se Gospodin i njegova Presveta Majka pokazati prema toj dui najvelikoduniji i na ovome
i na onome svijetu, u redu naravi, milosti i slave, kako emo to vidjeti poslije.
2.Poglavlje
POTICAJI NA OVU POBONOST
134. Sada emo vidjeti, to u krae moemo, poticaje koji nam preporuuju ovu pobonost,
divne uinke koje proizvodi u vjernim duama, te njezine vjebe.
1. Ova nas pobonost sasvim posveuje Bojoj slubi
135. Prvi je poticaj na nju: izvrsnost ove nae posvete Isustu Kristu preko Marijinih ruku.
Ako ne postoji uzvienija sluba na zemlji od slube Bogu; ako je najmanji Boji sluga
bogatiji, moniji i plemenitiji od svih zemaljskih kraljeva i careva koji ne slue Bogu; koliko
li je onda bogatstvo, mo i dostojanstvo vjernoga i savrenoga Bojega sluge, koji se posveti
njegovoj slubi potpuno, bez ogranienja, to moe bolje! Eto, takav je vjerni i ljubazni
Isusov suanj u Mariji, koji se je sav predao slubi ovoga Kralja kraljeva preko ruku njegove
svete Majke, i koji nije nita pridrao za se: sve zemaljsko zlato ni sve nebeske ljepote ne
mogu ga platiti.
136. Druge kongregacije, udruge, bratovtine, ustanovljene na ast naega Gospodina i

njegove svete Majke, koje ine velikoga dobra u kranstvu, ne nalau pokloniti sve
neogranieno. One propisuju svojim lanovima samo neke vjebe i ine da udovolje
preuzetim obavezama, a izvan toga ostavljaju im slobodna sva ostala djela i sve ostalo vrijeme
njihova ivota. A ovom pobonou mi dajemo Isusu i Mariji sve svoje misli, rijei, djela i
patnje i sve vrijeme svoga ivota bez ikakve iznimke. Zato, bilo da bdijemo ili spavamo, bilo
da pijemo ili jedemo, bilo da inimo djela najvanija ili najneznatnija, uvijek moemo po
istini rei da je sve to radimo Isusovo i Marijino makar mi i ne mislili na to zbog naega
poklona samih sebe Isusu i Mariji, ukoliko ga nismo izrijekom opozvali. Koje li utjehe!
137. Osim toga, kako sam ve spomenuo, nema zgodnije vjebe od ove da se lake
oslobodimo od onog nekog duha sebeljublja koji se neopazice uvlai u naa najbolja djela. I
na dobri Isus daje nam tu veliku milost duhovnog siromatva kao nagradu za nae junako i
nesebino djelo, kojim smo mu ustupili svu vrijednost svojih dobrih djela preko ruku njegove
svete Majke. Ako on daje stostruko, pae i na ovome svijetu, onima koji iz ljubavi prema
njemu ostave izvanjska, vremenska i propadljiva dobra, koliku li e stostrukost dati onomu
koji mu rtvuje i sama svoja unutarnja i duhovna dobra!
138. Na veliki prijatelj Isus dao se je nama neogranieno, tijelom i duom, s krepostima,
milostima i zaslugama. Svega me je zadobio, dajui se sav za me!41 kae sv. Bernard. Ne
vee li nas onda dunost pravde i zahvalnosti da i mi damo njemu sve to mu moemo dati?
On je prvi bio velikoduan prema nama. Budimo i mi prema njemu, i vidjet emo da e on biti
s nama jo velikoduniji za ivota, na naoj smrti i preko sve vjenosti. S velikodunim bit
e velikoduan.
2. U ovoj pobonosti nasljedujemo primjer Isusa i vjebamo se u poniznosti
139. Drugi poticaj nam pokazuje da je pravedno u sebi i korisno kraninu, da se ovom
vjebom sav posveti Presvetoj Djevici, da tako bude savrenije posveen Isusu Kristu. Ovom
dobrom Uitelju nije bilo zazorno zatvoriti se u krilo Presvete Djevice kao kakav utamnienik
i suanj ljubavi te joj biti pokoran i podloan kroz trideset godina. Ovdje ovjeku, opet
kaem, zastaje pamet kad se ozbiljno zamisli u to ponaanje utjelovljene Mudrosti, koja se je
mogla izravno dati ljudima, ali nije htjela nego preko Presvete Djevice; koja nije htjela doi
na svijet u dobi gotova ovjeka, neovisna o drugome, nego kao siromano i malo djetece,
zavisno o brizi i njezi svoje Presvete Majke. Ova beskrajna Mudrost, gorei od neizmjerne
elje za slavom Boga, svoga Oca, i za spasom ljudi, nije nala zato savrenijega i zgodnijega
sredstva negoli se u svemu podloiti Presvetoj Djevici, i to ne samo prvih osam, deset ili
petnaest godina svoga ivota, kao ostala djeca, ve za trideset godina; i dala je veu slavu
Bogu, svome Ocu, za sve to vrijeme svoje podlonosti Presvetoj Djevici i ovisnosti o njoj,
negoli bi je bila dala da je tih trideset godina provela tvorei udesa, propovijedajui po svoj
zemlji, obraajui sve ljude; inae bi ona to bila uinila. Oh! Oh! Lijepo li slavimo Boga, kad
se po Isusovu primjeru podlaemo Mariji! Kad imamo pred oima tako jasan i svakome
poznat primjer, zar emo biti tako ludi pa vjerovati da se moe nai savrenije i zgodnije
sredstvo slave Boje nego je podlagati se Mariji nasljedujui u tome njezina Sina?
140. Kao dokaz nae ovisnosti o Presvetoj Djevici, ve sam prije iznio primjere to nam ih u
tom pogledu daju Otac, Sin i Duh Sveti. Prizovimo u pamet to sam tada rekao. Otac nije dao,
niti daje svoga Sina drukije nego po Mariji, niti dobiva djece nego po njoj, niti podjeljuje
svojih milosti nego preko nje. Bog Sin nije oblikovan za sve ljude uope nego preko nje, niti
se oblikuje niti se raa u srcima vjernika nego preko nje u zajednitvu s Duhom Svetim, niti
nam dijeli svojih milosti i kreposti nego po njoj. Duh Sveti nije oblikovao Isusa Krista nego
po njoj, niti oblikuje udove svoga otajstvenoga tijela nego po njoj, i ne daje svojih darova ni
svojih milosti nego preko nje. Poslije tolikih i tako velikih primjera samoga Presvetoga
Trojstva zar emo moi, bez skrajnje zaslijepljenosti, biti bez Marije i ne posvetiti se njoj i ne
ovisiti o njoj idui k Bogu i rtvujui se njemu?
141. Evo nekoliko izreka svetih Otaca, koje ovdje donosim za potvrdu svojih rijei: Marija
ima dva sina, Bogoovjeka i obinog ovjeka. Prvome je Marija tjelesna majka, a drugome
duhovna (sv. Bonaventura i Origen). Bog je htio da sve imamo po Mariji. Ako, dakle,
imamo koju nadu, koju milost, koji spasonosan dar, znajmo da nam to dolazi iz njezinih ruku
(sv. Bernard). Sve darove, kreposti i milosti samog Duha Svetoga, dijeli Marija svojim
rukama komu hoe, kada hoe, kako hoe i koliko hoe (sv. Bernardin). Jer si bio
nedostojan da se tebi dade, dano je Mariji, da po njoj primi to god ima (sv. Bernard). 42
142. Vidjevi Bog kako veli sv. Bernard da smo nedostojni primiti njegove milosti
neposredno iz njegove ruke, on ih daje Mariji da po njoj imamo sve to nam on hoe dati.
Osim toga, on smatra svojom slavom primiti preko Marijinih ruku zahvalnost, ast i ljubav to
mu dugujemo zbog njegovih dobroinstava. Zato je sasvim pravedno da nasljedujemo to
Boje ponaanje, da bi se milost povratila kako veli isti sv. Bernard svomu tvorcu, istim
vodovodom kojim je i dola. A upravo to mi i radimo naom pobonou: mi darivamo i
posveujemo Presvetoj Djevici cijelo svoje bie i sve to imamo, da preko nje na Gospodin
primi slavu i zahvalnost koju mu dugujemo. Priznajemo se nedostojni i nesposobni pribliiti
se po sebi njegovom neizmjernom Velianstvu: stoga se sluimo zagovorom Presvete
Djevice.
143. K tome, ova nas pobonost vjeba u velikoj poniznosti, koju Bog ljubi vie od ostalih
kreposti. Dua koja se uzvisuje ponizuje Boga, a koja se ponizuje slavi Boga. Bog se protivi
oholima, i daje milost poniznima. Ako se ponizi, smatrajui se nedostojnim stupiti preda nj i
pribliiti se k njemu, on sam silazi i snizuje se da doe k tebi, da se naslauje u tebi i da te
uzdigne, makar ti i ne traio. Ali, nasuprot, ako se Bogu pribliuje smiono, bez posrednika,
Bog bije i ne moe ga dostignuti. Oh, koliko on ljubi poniznost srca! A upravo nas na takvu
poniznost obvezuje naa pobona vjeba, jer nas ui da se svom Gospodinu ne pribliujemo
nikada sami po sebi, ma koliko on bio blag i milosrdan, nego da se vazda sluimo zagovorom
Presvete Djevice, bilo da hoemo stupiti preda nj, ili s njim razgovarati, bilo da mu se
pribliimo ili da mu togod prikaemo, da se s njim sjedinimo i da se njemu posvetimo.
3. U ovoj pobonosti, Marija se dariva svome robu ljubavi te isti, uljepava i prikazuje naa
djela svome Sinu
144. Trei poticaj. Presveta Djevica, ta slatka i milosrdna Majka, nikad ne doputa da je
nadvisimo u ljubavi i plemenitosti. Zato, kad vidi da joj se netko sasvim predaje, da je asti i
slui joj liavajui se svega najdraega da nju time poasti, tada se i ona njemu dariva potpuno
i na neizreciv nain. Ona ga uranja u bezdan svojih milosti, resi ga svojim zaslugama, dri ga
svojom moi, rasvjetljuje ga svojim svjetlom, raspaljuje ga svojom ljubavlju, dariva mu svoje
kreposti: svoju poniznost, svoju vjeru, svoju istou itd. te postaje njegovim jamstvom,
njegovom nadopunom i svim njegovim miljem kod Isusa. Napokon, kao to je ta posveena
osoba potpuno Marijina, i Marija je sasvim njezina; tako da se moe ponoviti, o tome
Marijinom sunju i djetetu, ono to je sveti Ivan Evanelista rekao o sebi, naime, da je uzeo
Presvetu Djevicu kao sve svoje bogatstvo: Uze je uenik k sebi (usp. Iv 19, 27)!
145. To Marijinu sunju ljubavi proizvodi u dui, ako je vjeran, veliko nepouzdanje u se,
prezir sebe i mrnju na se, a neizmjerno pouzdanje u Presvetu Djevicu, njegovu dobru
gospodaricu, i savrenu predanost njoj. Tada se ne oslanja vie kao prije na svoja
raspoloenja, nakane, zasluge, kreposti i dobra djela. Budui da je to sve savreno rtvovao
Isusu preko ove dobre Majke, on odsad ima samo jedno blago, a to blago u kojem su sva
njegova dobra i koje ne dri vie kod sebe, jest Marija. Tada se moe pribliiti svome
Gospodinu bez ikakva ropskoga straha i skrupula, i tada mu se moli veoma pouzdano. Tad ga
obuzimaju osjeaji kakve je imao poboni i ueni opat Rupert koji, smjerajui na Jakovljevu
pobjedu nad anelom (usp. Post 32, 24), upravlja Presvetoj Djevici ove lijepe rijei: O
Marijo, Kraljice moja i neokaljana Majko Bogoovjeka, Isusa Krista, elim se boriti s tim
ovjekom, to jest s boanskom Rijei, oboruan ne mojim nego tvojim zaslugama. Oh,
moni li smo i jaki kod Isusa kad smo oborani zaslugama i zagovorom dostojne Majke Boje,
koja je, kako kae sveti Augustin,43 ljubavlju pobijedila Svemoguega!
146. Budui da u ovoj pobonoj vjebi darivamo svom Gospodinu preko ruku njegove
Presvete Majke, sva svoja dobra djela, to ih ova dobra Gospodarica isti, uljepava i ini
prijatnima svome Sinu. Ona isti naa dobra djela od svake mrlje sebeljublja i svakoga
nezamjetljivoga prianjanja uza stvorove, koje se neosjetljivo uvlae i u najbolja djela. im
ona dou u njezine preiste i podne ruke, odmah te iste ruke, koje se nisu nikada okaljale i
bile besposlene i koje iste sve ega se dotaknu, odmah dignu s naega dara, koji joj
donesemo, svaki kvar i nesavrenost.
147. Ona uljepava naa dobra djela resei ih svojim zaslugama i krepostima. To je kao kad bi
koji seljak, htijui zadobiti kraljevo prijateljstvo i naklonost, poao kraljici pa joj poklonio
jabuku, koja je sav njegov prihod, da je ona prikae kralju. Kraljica bi tada, primivi
siromani seljakov dar, stavila tu jabuku na velik i lijep zlatan tanjur te bi je prikazala kralju u
seljakovo ime. Na taj bi nain jabuka, premda je u sebi nedostojna da se daruje kralju, ipak
postala dar dostojan njegova Velianstva s obzirom na zlatni tanjur na kojemu stoji i na osobu
koja ju prikazuje.
148. Marija prikazuje naa dobra djela Isusu Kristu, budui da nita ne zadrava za sebe od
onoga to joj darujemo, jer sebe ne smatra vrhovnim ciljem dara, nego sve vjerno predaje
Isusu. Stoga, ako to njoj darujemo, to nuno darujemo Isusu. Ako nju hvalimo i slavimo, ona
odmah hvali i slavi Isusa. Jo i sada kad je hvalimo i blagoslivljamo, odmah pjeva, kao i
neko kad ju je blagoslovila Elizabeta: Velia dua moja Gospodina (Lk 1, 46).
149. Marija ini prijatnima Isusu ova dobra djela, ne znam koliko bio malen i kukavan dar za
Sveca nad svecima i Kralja nad kraljevima. Kad to prikazujemo Isusu, sami po sebi i
oslonjeni na svoju sposobnost i pripravu, on pregleda dar i esto ga vraa zbog sebeljubnih
mrlja kojima je zamrljan, kao to je neko odbacio idovske rtve, prepune njihove svojevolje
(usp. Iz 1, 11-17; Mt 15, 8). No, kad mu se to prikazuje preko istih i djevianskih ruku
njegove Miljenice, tada nalazimo njegovu slabu stranu, ako mi je doputeno tako rei. Tada
on ne promatra toliko dar koji mu prinosimo, koliko svoju dobru Majku koja ga prikazuje; niti
toliko gleda odakle je dar, koliko na onu po kojoj dolazi. Tako, eto, Marija, koju njezin Sin
nikada ne odbija nego je vazda lijepo prima, ini prijatnim njegovu Velianstvu sve to mu
ona prikazuje, bilo to maleno ili veliko. Dosta je da mu ga ona prinese i Isus ga, veli, prima
rado. Zato je sv. Bernard dao veliki savjet svima koje je vodio putem savrenstva: Kada
misli togod prinijeti Bogu, nastoj to prikazati preko preistih i predostojnih Marijinih ruku,
ako ne eli biti odbijen (sv. Bernard, Knjiga o Vodovodu).44
150. Ne navodi li malene i sama narav da trae posrednika kod velikih, kako smo ve vidjeli?
A zato nas ne bi navodila milost da se isto tako vladamo prema Bogu, koji je neizmjerno vei
od nas i pred kojim smo manji od atoma, kad, s druge strane, imamo odvjetnicu tako monu
da nigdje nije odbijena, tako domiljatu da pozna sve tajne kojima e zadobiti Srce Boje,
tako dobru i ljubeznu da ne odbija nikoga, ne znam koliko on bio bijedan i zao. Jasnu sliku
istine koju sam izrekao, iznijeti u malo kasnije, u povijesti Jakova i Rebeke.
4. Ovom pobonou prinosimo Bogu najveu slavu
151. etvrti poticaj. Ova je pobonost, ako je vjerno vrimo, izvrsno sredstvo da vrijednost
svojih djela uloimo na najveu slavu Boju. Skoro nitko ne radi s tom plemenitom nakanom,
iako smo obvezani na to, ili jer ne znamo u emu je ova najvea slava Boja, ili jer nam nije
stalo do nje. Ali Presveta Djevica, kojoj ustupamo vrijednost i zasluge svojih dobrih djela,
poznaje sasvim savreno u emu je najvea Boja slava, i radi sve s tom svrhom. Stoga
savreni sluga ove dobre Gospodarice, koji se njoj sav posvetio spomenutom posvetom, moe
slobodno rei da je vrijednost svih njegovih djela, misli i rijei uloena na najveu slavu
Boju, osim ako je izriito opozvao svoj poklon. Moe li se onda zamisliti vea utjeha od te
za duu koja ljubi Boga istom i nesebinom ljubavlju i koja cijeni Boju slavu i njegove
interese vie od svojih?
5. Ova nas pobonost dovodi do sjedinjenja s naim Gospodinom
152. Peti poticaj. Ova je pobonost lagan, kratak, savren i siguran put da demo do sjedinjenja
s naim Gospodinom, u emu je bit kranske savrenosti.
5.1. Laki put
Ovo je lagan put; probio ga je Isus dolazei k nama i na njemu nas nikakva zapreka ne prijei
doi k njemu. Dakako, moemo i drugim putovima doi do boanskog sjedinjenja, ali to e
biti s mnogo veim krievima i udnim umiranjima i uz mnogo vie tekoa, koje emo tee
svladati. Morat emo proi kroz tamne noi, udne borbe i smrtne muke. Morat emo ii kroz
vrletna brda, preotro trnje i strane pustinje. A Marijinim putem, idemo ugodnije. Istina, i na
tom se putu imamo upustiti u estoke borbe i svladavati velike tekoe, ali ova dobra Majka i
Gospodarica pribliuje se svojim vjernim tovateljima i uz njih stoji da ih rasvijetli u njihovim
tminama, da im rijei njihove sumnje, da ih ohrabri u njihovom strahu, da ih podupre u
njihovim borbama i potekoama, tako da ovaj djevianski put, na kojemu nalazimo Isusa,
prema svakom je drugom putu sav ruiast i meden. Bilo je nekoliko svetaca, samo u malom
broju, kao sv. Efrem, sv. Ivan Damaanski, sv. Bernard, sv. Bernardin, sv. Bonaventura, sv.
Franjo Saleki itd., koji su ovim ugodnim putem doli k Isusu, jer im ga je Duh Sveti, vjerni
Zarunik Presvete Djevice, bio pokazao posebnom milou. A ostali sveci, koji su mnogo
brojniji, nisu ili ovim putem, ili su ili sasvim malo, premda su svi bili poboni Presvetoj
Djevici. Zato su proli kroz ee i pogibeljnije kunje.
153. Zato onda, rei e mi gdjekoji vjerni sluga Marijin, zato onda vjerni sluge ove dobre
Majke imaju toliko prilika trpjeti, i to vie nego oni koji joj nisu jednako poboni? Ta svatko
im se protivi, progone ih, kleveu, ne podnose ih; ili su sami u unutarnjim tminama i u
pustinjama gdje ne pada ni najsitnija kaplja nebeske rose. Ako ova pobonost Presvetoj
Djevici olakava put kojim emo nai Isusa, zato su oni najvie prezreni?
154. Na to odgovaram: jest, sasvim je istinito da najvjernije sluge Presvete Djevice, jer su
najvei njezini miljenici, dobivaju od nje najvie milosti i nebeske darove, a to su krievi. Ali
tvrdim i to da upravo Marijine sluge nose te krieve s veom lakoom, zaslugom i slavom.
to bi nekoga drugoga zaustavilo tisuu puta ili ga oborilo na zemlju, to njih ne zaustavlja niti
jedanput, nego im pomae ii naprijed. Jer ova dobra Majka, prepuna milosti i pomazanja
Duha Svetoga, sama usijee njihove krieve te ih oslauje u eeru svoje majinske slasti i u
pomazanju iste ljubavi. Stoga oni te krieve gutaju veselo kao kakve oslaene orahe, ma ne
znam koliko bili pregorki po sebi. Drim i ovo: koja osoba hoe biti pobona i ivjeti pobono
u Isusu Kristu, te dosljedno trpjeti progonstvo i nositi svoj kri svakoga dana, ona ne e
nikada moi nositi velikih krieva, ili ih ne e moi nositi veselo i do konca, ako nije njeno
pobona Presvetoj Djevici, koja zaslauje svaki kri; kao to nitko ne moe jesti zelenih oraha
nego na veliku silu, koja opet ne e dugo potrajati, ako se ti orasi ne zaslade.
5.2. Kratki put
155. Ova je pobonost Presvetoj Djevici kratak put da naemo Isusa, bilo stoga to na njemu
ne moemo zalutati, bilo to njime, kako netom spomenuh, idemo s veim veseljem i
lakoom, pa dosljedno i s veom spremnou. Vie na njemu napredujemo kroz malo
vremena nae podlonosti Presvetoj Djevici i ovisnosti o njoj, nego kroz godine i godine svoje
volje i oslona na se. Jer ovjek posluan i podloan boanskoj Mariji slavit e sjajne pobjede
(Izr 21, 28) nad svim svojim neprijateljima. Ti e zbilja gledati da mu zaprijee put, ili da ga
vrate natrag, ili da ga srue. Ali s Marijinom potporom i pomoi i pod njezinim vodstvom, ne
samo da on ne e pasti, uzmaknuti, pa ni zaustavljati se, nego e divovskim koracima stupati
naprijed k Isusu onim istim putem o kojemu je pisano da je Isus njime k nama doao
divovskim koracima i u malo vremena (usp. Ps 19, 6).
156. to misli zbog kojeg je razloga Isus Krist tako malo ivio na zemlji i zato je gotovo sav
svoj ivot proivio u podlonosti i pokornosti svojoj Majci? Ah! U malo vremena dugo je
ivio (usp. Mudr 4, 13), due od Adama iju je tetu doao popraviti, premda je Adam ivio
vie od devet stotina godina. Isus je ivio dugo jer je ovdje ivio sasvim podloan svojoj
Presvetoj Majci i bio s njom sasvim ujedinjen iz posluha svome nebeskome Ocu:
1. Jer tko asti svoju majku, sabire blago, kako kae Duh Sveti (usp. Sir 3, 4), to jest: tko asti
Mariju, svoju Majku toliko da joj je pokoran i podloan u svemu, brzo e se izvanredno
obogatiti, jer tom svojom tajnom, kao nekom vrstom kamenom mudraca, svakoga dana
gomila sebi vie blaga;
2. jer prema duhovnom tumaenju ovih rijei Svetoga pisma: Moja je starost u milosru
majina krila, to jest u krilu Marijinu, koje je okruilo savrena Mua (usp. Jer 31, 22) i koje
je obuhvatilo onoga koga itav svemir ne moe obuhvatiti upravo u tom Marijinom krilu,
rekoh, mladii postaju starci znanjem, svetou, iskustvom i mudrou, i tu se u malo godina
dostie puna dob Isusa Krista (usp. Ef 4, 13).
5.3. Savren put
157. Ova vjeba pobonosti prema Presvetoj Djevici, savren je put kojim dolazimo Isusu
Kristu i s njime se sjedinjujemo, jer je boanska Marija najsavrenije i najsvetije od svih
stvorenja. Pa i Isus koji je doao k nama na savren nain, nijednim drugim, nego tim je
putem iao na svom velikom i divnom putovanju. Previsoki, Neobuhvatljivi, Nepristupani,
Onaj koji Jest, htio je doi k nama, siunim zemaljskim crviima koji smo nita. Kako se to
dogodilo? Previsoki se spusti sve do nas savreno i boanski preko ponizne Marije, a da nije
nita izgubio od svoga boanstva i svetosti; pa tako preko Marije treba da se i najneznatniji
penju savreno i na boanski nain k Previsokom bez ikakva straha. Neobuhvatljivi je pustio
da ga obuhvati i obujmi malena Marija, a da nije nita izgubio od svoje neizmjernosti.
Jednako i mi trebamo dopustiti da nas malena Marija obuhvati i vodi savreno i neogranieno.
Nepristupani pristupi k naoj ljudskoj naravi preko Marije i s tom se naravi usko sjedini, na
savren nain kao osoba, a da nije nita izgubio od svoga boanskog Velianstva. Tako isto i
mi imamo pristupiti k Bogu preko Marije i savreno se tijesno sjediniti s njegovim
Velianstvom, bez bojazni da e nas odbiti. Napokon je Onaj koji Jest htio doi k onome to
nije i uiniti da ono to nije postane Bog ili Onaj koji Jest; i to je uinio predajui se na
savren nain i podlaui se potpuno poniznoj Djevici Mariji, a da tim nije prestao biti u
vremenu Onaj koji Jest od sve vjenosti. Na taj nain i mi, koji smo puko nitavilo, moemo
po Mariji postati slini Bogu, po milosti i slavi, bez straha od ikakve prijevare, samo joj se
treba predati tako savreno i potpuno da ne budemo nita u sebi nego sve u njoj, bez bojazni
da emo pogrijeiti.
158. Sve da mi netko zacrta novi put kojim se moe doi k Isusu, pa da je taj put poploan
svim zaslugama blaenika, osvijetljen i uljepan svim sjajem i ljepotom anela, pa da se svi
aneli i sveci nau na njemu da vode, brane i pomau one koji budu htjeli stupati tim putem,
zaista, otvoreno i po istini kaem da mi je od takva puta, ma koliko on bio savren, drai
neokaljani put Marijin: Sterem sebi put besprijekoran (usp. Ps 18, 33), stazu ili put bez ikakve
ljage i mrlje, bez istonoga i osobnoga grijeha, bez tmina i sjena. Pa ako moj ljubezni Isus
doe u svojoj slavi drugi put na zemlju (kako i bude) da kraljuje na njoj, on na tom putovanju
ne e izabrati druge staze nego boansku Mariju po kojoj je doao tako sigurno i savreno prvi
put. Razlika izmeu prvoga i posljednjeg dolaska bit e u tome to je prvi put bio tajan i
skriven, a drugi e put biti sjajan i slavan, ali e ipak oba biti savrena, jer e oba biti
Marijina. Jao! Evo tajne koju ljudi ne razumiju! Neka ovdje zamukne svaki jezik.
5.4. Siguran put
159. Ova je pobonost prema Presvetoj Djevici siguran put kojim dolazimo k Isusu i
postiemo savrenost sjedinjujui se s njim: Prvo jer ova vjeba, koju nauavam, nije nova.
Ona je toliko stara da joj se ne moe tono oznaiti poetak, kako to tvrdi gosp. Boudon, 45
koji je nedavno umro na glasu svetosti, u knjizi to ju je napisao o ovoj pobonosti. Ipak je
stalno da joj se tragovi nalaze u Crkvi vie od sedam stotina godina. Sveti Odilon, opet iz
Cluny-a, koji je ivio oko 1040. godine, bio je jedan od prvih koji su javno obavljali ovu
pobonost u Francuskoj, kako se spominje u njegovom ivotu. Kardinal Petar Damjani donosi
da je godine 1076. njegov brat Marin postao robom Presvete Djevice u prisutnosti svoga
upravitelja, na vrlo pobudan nain: bio je stavio sebi oko vrata ue, izbievao se i poloio na
oltar svotu novaca u znak svog potpunog predanja i posvete Presvetoj Djevici. To je i dalje
radio, dokle god je ivio, tako vjerno da je zasluio da ga na asu smrti pohodi i utjei njegova
dobra Gospodarica i da mu ona sama na svoja usta obea raj kao nagradu za njegovu slubu.
Cezarij Boland spominje nekoga slavnoga viteza, Vautira od Birbaka, prvoga roaka
louvainskih vojvoda, koji se je oko 1300. godine posvetio Presvetoj Djevici u svojstvu sunja.
Ovu je pobonost posebno obavljalo vie pojedinaca sve do 17. st., a tada je postala javnom.
160. Otac imun de Roias iz Reda Presvetog Trojstva ili Otkupa suanja, propovijednik na
dvoru Filipa III., rairio je ovu pobonost po cijeloj panjolskoj i Njemakoj. On je postigao
od Grgura XV., a na poticaj Filipa III., velike povlastice za one koji je obavljaju. Otac de Los
Rios, reda sv. Augustina, promicao je rijeju i perom ovu pobonost po istim zemljama u
zajednici s ocem de Roiasom, svojim prisnim prijateljem. Napisao je veliku knjigu pod
naslovom: Hierarchia Mariana, u kojoj jednako pobono i ueno raspravlja o starini,
izvrsnosti i ozbiljnosti ove pobonosti. Oci teatinci su je prologa stoljea uveli u Italiju,
Siciliju i Savoju.
161. Otac Stanislav Phalacius, Drube Isusove, divno je proirio ovu pobonost po Poljskoj.
Otac de Los Rios, u netom spomenutoj knjizi, donosi imena knezova i kneginja, vojvoda i
kardinala raznih kraljevstava, koji su prigrlili ovu pobonost. Ocu Korneliju a Lapide, koji je
uivao velik ugled i zbog svoje pobonosti i zbog dubokog znanja, bilo je povjerilo vie
biskupa i bogoslovaca da ispita ovu pobonost, a on je poslije zreloga ispita obasu pohvalama
dostojnim njegove bogoljubnosti. Poslije je to uinilo i vie drugih slavnih osoba ugledajui
se u nj. Oci isusovci, vazda revni u slubi Presvete Djevice, prikazae u ime klnskih
kongregacista, vojvodi Ferdinandu Bavarskom, koji je tada bio nadbiskup u Klnu, kratku
raspravu o svetom suanjstvu, a on tu knjiicu odobri i dopusti njezino tiskanje, potiui sve
upnike i redovnike svoje biskupije da promiu to vie mogu ovu tako ozbiljnu pobonost.
162. Kardinal de Brulle, koji je u blagoj uspomeni po svoj Francuskoj, bio je ondje jedan od
najrevnijih promicatelja ove pobonosti, uza sve klevete i progonstva kritiara i slobodnjaka.
Ti su ga optuivali da iri novost i praznovjerje, te napisae protiv njega i objelodanie
klevetni spis, i tisuama su mu spletaka oni, ili radije avao, ometali irenje ove pobonosti
po Francuskoj. No ovaj veliki i sveti ovjek, strpljivo je preao preko njihovih kleveta, a
njihove prigovore to su ih donijeli u svojoj knjiici, uspjeno je pobio u posebnom malom
spisu, gdje im dokazuje da se ova pobonost temelji na primjeru Isusa Krista, na naim
obvezama prema njemu i na zavjetima koje smo uinili na svetom krtenju. Osobito ovim
zadnjim dokazom, zatvorio je usta svojim protivnicima, pokazujui im da ova posveta
Presvetoj Djevici i Isusu preko njezinih ruku, nije nita drugo nego savrena obnova krsnih
zavjeta i obeanja. Jo je dosta toga lijepoga napisao o ovoj pobonoj vjebi, kako se ita u
njegovim djelima.
163. U Boudonovoj knjizi mogu se itati imena raznih papa koji su odobrili ovu pobonost.
Tu se spominju teolozi koji su je ocijenili, progonstva koja je doivjela i pobijedila, i na tisue
osoba koje su je prigrlile. Nijedan je papa nije osudio. To se uostalom ne bi moglo ni uiniti, a
da se ne uzdrmaju sami temelji kranstva. Nepobitno je, dakle, da ova pobonost nije nova.
A ako nije openita, to je stoga to je jako uzviena, pa je svatko ne zna cijeniti ni vriti.
164. Drugo, ova pobonost je sigurno sredstvo koje nas dovodi k Isusu, jer je svojstvo
Presvete Djevice da nas stalno vodi k Isusu, kao to je Isusovo svojstvo da nas stalno vodi k
Vjenome Ocu. Duhovne osobe ne smiju krivo misliti da bi im Marija mogla biti zapreka da
dou do sjedinjenja s Bogom. Zar bi bilo mogue da dui bude zaprekom da nae veliku
milost sjedinjenja s Bogom ba Marija, koja je nala milost pred Bogom za sav svijet uope i
za svakoga posebno? Moe li se zamisliti da bi dui prijeila savreno sjedinjenje s Bogom
ona koja je bila puna i prepuna milosti i tako s Bogom sjedinjena i u nj preobraena, da mu se
je trebalo utjeloviti u njoj? Istina, pogled na druge stvorove, ma koliko bili sveti, mogao bi
nam moda katkad i usporiti nae sjedinjenje s Bogom, ali Marija nikako, kao to sam ve
kazao i neumorno u uvijek ponavljati. A ako tako malo dua dosee puninu dobi Isusove,
tome je razlog to Mariju, koja je jednako i sada kao i uvijek Majka Boja i plodna Zarunica
Duha Svetoga, nismo dovoljno oblikovali u svome srcu. Tko eli imati plod potpuno zreo i
potpuno gotov, treba imati i stablo koje nosi taj plod. Tako, tko eli imati plod ivota, Isusa
Krista, treba imati i stablo ivota, Mariju. Tko eli imati u sebi djelovanje Duha Svetoga,
treba imati njegovu vjernu i nerastavljivu Zarunicu, boansku Mariju, koja ga ini plodnim i
rodnim, kako sam spomenuo na drugom mjestu.
165. Zato, to bude vie gledao Mariju u svojim molitvama, promatranjima, djelima i
patnjama, ako i ne pogledom jasnim i zornim, a ono barem pogledom opim i nevidljivim, to
e savrenije, vjeruj mi, nai Isusa koji je uvijek s Marijom velik, silan, djelotvoran i
neshvatljiv, i to vie negoli je u samom nebu ili ikojemu drugom stvoru svemira. Zaista,
boanska Marija, koja se sasvim izgubila u Bogu, nije ma ni najmanja zapreka savrenima da
postignu sjedinjenje s Bogom. Naprotiv, niti je ikada bilo niti e biti kojeg stvora koji bi nam
u tom velikom poslu pomagao uspjenije od nje, bilo to e nam u tu svrhu dati svoje milosti,
te e nas jedino preko nje potpuno osvojiti misao na Boga, kako veli neki svetac: Nitko se ne
ispunja milju na Boga osim po tebi,46 bilo to e nas svojom brigom ouvati od obmana
varke i opakog duha.
166. Gdje je Marija, tu nema opakog duha. Najoitiji je znak da nas vodi dobri duh, ako smo
jako poboni Mariji, ako na nju esto mislimo i esto o ojoj govorimo. To je misao jednog
sveca,47 koji nadodaje da je esto sjeanje i zazivanje Marije siguran znak da nam dua nije
umrla po grijehu, kao to je disanje stalan znak da tijelo nije mrtvo.
167. Jedino je Marija satrla sva krivovjerja, kako veli Crkva i s njom Duh Sveti koji je vodi:
Sama si satrla sva krivovjerja na svemu svijetu.48 Stoga se nikada ne e dogoditi da vjerni
Marijin tovatelj, upadne u herezu ili zabludu, bar ne oitu, ma koliko protiv toga mnijenja
sumnjali kritiari. Da, moi e i on, iako tee nego drugi, pogrijeiti nesvjesno, zamijeniti
istinu s lai, uzeti opakoga duha za dobroga, ali e prije ili kasnije upoznati svoju pogreku ili
svoju nesvjesnu zabludu, pa kad je upozna, nipoto ne e vie tvrdokorno ustrajati ni braniti
ono to je prije nesvjesno drao istinitim.
168. Tko god, dakle, eli napredovati na putu savrenstva bez ikakva straha i varke, kojima su
lako podlone osobe odane molitvi, i nai Isusa sigurno i savreno, neka se prihvati
dragovoljno, 'velikoduno i spremna duha', ove Marijine pobonosti, koju moda do sada nije
poznavao, i neka udari ovim izvrsnim putem, koji je za nj nov, a to mu ga evo pokazujem
kao jo uzvieniji put (usp. 1 Kor 12, 31). Taj je put oznaio Isus Krist, utjelovljena Mudrost,
jedini na Poglavica, pa mi, Kristovi udovi, idui njegovim stopama ne moemo zalutati. Taj
je put lak, jer ga napunja punina milosti i pomazanja Duha Svetoga. Na njemu nema umora
niti uzmicanja s njega. Taj je put kratak, koji nas uas dovodi k Isusu Kristu. Taj je put
savren: na njemu nema nimalo blata, nimalo praine, ni najmanjeg kala grijeha. Napokon, taj
je put siguran. On nas direktno i sigurno dovodi k Isusu i u ivot vjeni, bez skretanja desno
ili lijevo. Krenimo, dakle, tom stazom i idimo njome dan i no, sve do punine dobi Isusa
Krista.
6. Ova nam pobonost daje veliku unutarnju slobodu
169. esti poticaj. Ova pobonost daje osobama, koje je vjerno vre, veliku unutarnju
slobodu, slobodu Bojih sinova (usp. Rim 8, 21). Zbilja, poto po ovoj pobonosti postajemo
Isusovi sunji, posvema se njemu posveujui u tome svojstvu, ovaj na dobri Gospodar hoe
nas nagraditi za ovo nae svojevoljno ljubazno suanjstvo, pa nam najprije oduzimlje iz due
skrupule i ropski strah, to duu mogu samo dovesti u tjeskobe, zaplesti i smesti; zatim nam
iri srce svetim pouzdanjem u Boga, jer nam daje da u njemu gledamo Oca; i napokon nam
uie u srcu njenu i sinovsku ljubav.
170. Neu se zaustavljati da ovu istinu dokazujem razlozima. Ograniit u se samo na to da

iznesem jednu povijesnu crticu koju sam itao u ivotu asne majke Janje od Isusa, redovnice
dominikanke, koja je ivjela u samostanu Langeac, u pokrajini Auvergne, i tu umrla na glasu
svetosti godine 1634. Kad je ona jednom, jo u sedmoj godini ivota, trpjela strane duevne
muke, ula je glas koji je rekao: Ako se eli osloboditi svih ovih muka i zatititi protiv svih
svojih neprijatelja, im prije se uini ropkinjom Isusa i njegove Presvete Majke. Netom se
vrati kui, sasvim se u svojstvu ropkinje predala Isusu i njegovoj Presvetoj Majci, premda
nikad prije nije ni znala kakva je to pobonost; i naavi gvozden lani, opasa ga sebi oko
bokova, te ga je nosila do smrti. im je to uinila, prestadoe joj sve muke i skrupule te osjeti
velik mir i veselje u srcu. To ju je navelo da poui u toj pobonosti vie drugih pobonih
osoba, koje su u njoj veoma napredovale. Meu ostalim bio je i don Oliver, utemeljitelj
Sjemenita sv. Sulpicija, i vie drugih sveenika i crkvenih ljudi istog Sjemenita. Jednoga
dana prikae joj se Presveta Djevica i stavi joj oko vrata zlatan lanac, da joj pokae svoju
radost to je postala ropkinjom njezina Sina i njezinom. A sv. Cecilija, koja je pratila Presvetu
Djevicu, nadoda ove rijei: Blago vjernim sunjima nebeske Kraljice, jer e uivati pravu
slobodu. U tvom suanjstvu ivjeti, to je sloboda!
7. Ova pobonost donosi naemu blinjemu velike koristi

171. Sedmi poticaj. Jo nas jedan poticaj sili da prigrlimo tu pobonost. Taj je to ona donosi
naemu blinjemu velika dobra. Zaista, ovom vjebom iskazujemo svome blinjemu ljubav na
uzvien nain: mi mu darujemo, preko Marijinih ruku, to god imamo najdraega, to jest
naknadnu i isprosnu vrijednost svih svojih dobrih djela, ne izuzimajui ni najmanje dobre
misli, ni najmanje patnje, te pristajemo da Presveta Djevica sve zadovoljtine, to smo ih
stekli ili emo ih stei do smrti, upotrijebi po svojoj volji ili za obraanje grjenika ili za
osloboenje dua iz istilita. Ne znai li to savreno ljubiti blinjega? Nije li to biti pravi
Isusov uenik koji se poznaje po ljubavi (usp. Iv 13, 35)? Nije li to sredstvo kojim obraamo
grjenike, bez straha od ispraznosti, i kojim oslobaamo due iz istilita, ne radei skoro
nita preko onoga to smo duni po svom staleu?
172. Da shvatimo uzvienost ovoga poticaja, trebali bismo shvatiti koliko je dobro obratiti
grjenika ili osloboditi duu iz istilita: dobro je to neizmjerno, vee negoli stvoriti nebo i
zemlju, jer na taj nain dovodimo duu u posjed Boga. Kada bismo ovom vjebom oslobodili
kroza sav ivot i samo jednu duu iz istilita ili obratili i samo jednoga grjenika, zar ve i to
ne bi bio dovoljan poticaj svakomu, koji iskreno ljubi blinjega da je prigrli? Ali treba jo
primijetiti da se svim naim dobrim djelima, kada prou kroz Marijine ruke, poveava istoa,
a dosljedno i zasluga te naknadna i isprosna vrijednost; zato ona postaju mnogo uspjenija da
pomognu duama u istilitu da obrate grjenike, negoli bi bila kad ne bi prola preko
djevianskih i dareljivih Marijinih ruku. Ono malo to darujemo preko Presvete Djevice, bez
vlastite volje i iz najnesebinije ljubavi, to zaista ima silnu snagu da ublai Boju srdbu i
postigne nam Boje milosre. I tko je bio revan u ovoj slubi, moda e na smrti vidjeti da je
tim sredstvom izbavio vie dua iz istilita i obratio vie grjenika, iako je vrio samo obine
poslove svoga stalea. Kojeg li veselja za nj na sudu! Koje li slave u vjenosti!
8. Ova je pobonost divno sredstvo ustrajnosti
173. Osmi poticaj. Napokon ima jo jedan poticaj na ovu pobonost prema Presvetoj Djevici:
ona nam je divno sredstvo da ustrajemo u kreposti i ostanemo vjerni. Jer zbilja, zato veinom
grjenika obraenja nisu trajna? Zato se tako lako ponovno pada u grijeh? Zato veina
pravednika, mjesto da napreduju iz kreposti u krepost i stjeu nove milosti, gube esto i ono
malo kreposti i milosti, to su ih imali? Kazao sam prije da je ta nesrea stoga to se ovjek,
iako je tako pokvaren, tako slab i tako nepostojan, ipak uzda u sebe, oslanja se na svoje sile i
smatra se kadrim sauvati blago svojih milosti, svojih kreposti i zasluga. A u ovoj pobonosti
povjeravamo Presvetoj Djevici, Djevici vjernoj, sve to imamo i postavljamo je za opu
blagajnicu svih naih dobara i naravnih i milosnih. Njezinoj se vjernosti povjeravamo, na
njezinu se mo oslanjamo, na njezino se milosre i ljubav upiremo, da ona sauva i povea
nae kreposti i zasluge, usprkos avlu, svijetu i tijelu, koji se napreu da nam ih odnesu.
Kaimo joj kao dobro dijete svojoj majci i vjeran sluga svojoj Gospodarici: uvaj povjereno
blago (1 Tim 6, 20). Moja dobra Majko i Gospodarice, priznajem da sam do sada primio
tvojim zagovorom od Boga vie milosti negoli sam ih zasluio, i moje me kobno iskustvo ui
da ja nosim to blago u posudi odve krhkoj te da sam jako slab i jako bijedan, pa ga neu
moi sauvati u sebi, jer sam nejak i prezren (Ps 119, 141). Zato primi, molim, na pohranu
sve to posjedujem, i sve mi to sauvaj svojom vjernou i svojom mou. to ti uva, nita
neu izgubiti. Ako me ti dri, ne u pasti. Ako me ti titi, bit u zaklonjen od svojih
neprijatelja.
174. Isto veli sv. Bernard izriitim izrazima, kad nam preporuuje ovu pobonost: Ako te
ona dri, ne pada; titi li te, nema straha; vodi li te, ne osjea umora; je li ti naklona, sretno
stie k cilju.49 Sv. Bonaventura, ini se, kae istu stvar, ali jo izrazitije: Presveta Djevica,
kae on, ne samo da se zadrava u punom zboru svetih, nego ona takoer uzdrava i uva
svete u njihovoj punini, da se ta punina ne umanji. Ona prijei da se njihove kreposti raspre,
da im zasluge ne propadnu, da im se milosti ne izgube: da im avli ne nakode; napokon, ona
zadrava naega Gospodina da ne kazni grjenike.50
175. Presveta Djevica je Djevica vjerna, koja svojom vjernou Bogu, popravlja tete to ih je
prouzrokovala nevjerna Eva svojom nevjernou. Ona postie vjernost Bogu i ustrajnost u
dobru svima koji se nje dre. Stoga neki svetac51 usporeuje Gospu s jakim sidrom, koje
njezine tovatelje dri i prijei im da ne bi doivjeli brodolom na uzburkanom moru ovoga
svijeta, gdje toliko osoba propada upravo stoga to se nisu privezale uz ovo jako sidro: Mi
privezujemo veli taj svetac svoje due uz nadu u te kao uz vrsto sidro. Svi sveci koji su
se spasili, drali su se Marije to su mogli vie, da uzmognu ustrajati u kreposti, a na to su
poticali i druge. Blago, dakle, kranima, tisuu puta blago koji je se sada dre vjerno i
potpuno kao jakoga sidra. Sav nered ovoga svijeta ne e ih potopiti niti im upropastiti njihovo
nebesko blago. Blago svima koji uu u tu pravu Noevu korablju! Ne e im nakoditi potopne
vode grijeha, koje utapaju toliko svijeta, jer: Tko sa mnom radi, taj ne grijei (Sir 24, 22), veli
Marija s Boanskom Mudrou. Blago nevjernoj djeci nesretne Eve ako se dre Majke i
Djevice vjerne, koja ostaje vjerna, jer ne moe sebe zanijekati (usp. 2 Tim 2, 13) i koja uvijek
ljubi one koji nju ljube. Ljubi ih ne samo uvstvenom nego i stvarnom i uspjenom ljubavlju
te im velikim obiljem milosti prijei da bi nazadovali u kreposti ili pali na putu gubei milost
njezina Sina.
176. Ova dobra Majka prima uvijek, iz iste ljubavi, sve to joj predajemo na pohranu. I kada
to jednom primi kao blagajnica, ona je po pravdi duna da nam to uva prema ugovoru
pohrane, sasvim onako kao kad bih ja nekomu povjerio na pohranu tisuu talira, taj bi bio
duan da mi ih uva, pa ako bi se njegovim nemarom izgubilo mojih tisuu talira, on bi s
potpunim pravom bio odgovoran za to. Ali ne, nikada vjerna Marija ne e pustiti da se
njezinim nemarom izgubi to joj se povjeri. Nebo e i zemlja prije proi, nego e ona biti
nemarna i nevjerna prema onima koji joj se povjere.
177. Bijedna djeco Marijina! Vaa je slaboa skrajna, vaa je nepostojanost velika, vae je
dno sasvim pokvareno. Treba priznati, i vi proizlazite iz iste pokvarene gomile Adamovih i
Evinih sinova. Ali ne klonite zato duhom, nego se utjeite i radujte se. Evo vas uim tajnu,
tajnu koju ne poznaje skoro nijedan kranin, pa ni oni najpoboniji. Ne ostavljajte svoga
zlata ni svoga srebra u svojim kovezima, koje je opaki duh razvrgnuo te vas okrao, jer su
odve maleni i odve stari, pa se ne bi moglo u njima sauvati tako veliko i dragocjeno blago.
Ne lijevajte iste i bistre vode s izvora u svoje posude sasvim pokvarene i zaraene grijehom.
Ako u njima i nema vie grijeha, jo je tu njegov zadah i voda e njime zaudarati. Ne toite
svoga dobroga vina u svoje stare bave, koje je napunjalo slabo vino, jer to bi vam ga
pokvarilo, a lako da vam i istee.
178. Premda ne razumijete, o predodreene due, govorit u jo otvorenije. Nemojte zlato

svoje ljubavi, srebro svoje istoe, vodu nebeskih milosti, vino svojih zasluga i kreposti,
povjeravati proupljenoj vrei, starom i razlupanom kovegu, oteenoj i pokvarenoj posudi,
kakvi i jeste. Inae e vas orobiti lupei, to jest avli koji trae i vrebaju dan i no, zgodan as
da to uine. Inae ete ravim zadahom svoga sebeljublja, samodostatnosti i svoje volje
pokvariti sve to vam Bog udijeli najistijega. Stavite radije i sakrijte u Marijino krilo i
Marijino srce sve svoje blago, sve svoje milosti i kreposti: ona je posuda duhovna, posuda
potovana, posuda uzorne pobonosti. Otkad se je Bog sam zatvorio u ovu posudu sa svim
svojim savrenstvima, ona je postala sasvim duhovna i duhovni stan najduhovnijih dua.
Postala je posuda potovana i asno prijestolje najviih vjenih poglavica; uzorna posuda
pobonosti i najslavnije boravite utjehe, milosti i kreposti; postala, napokon, bogata kao kua
zlatna, jaka kao toranj Davidov i ista kao toranj bjelokosni.
179. Oh, sretan li je onaj koji je sve predao Mariji i koji se Mariji u svemu i sasvim povjerio
te u njoj izgubio! On je sav Marijin, a Marija je sva njegova. On moe slobodno rei s
Davidom: Ova je postala za me (usp. Ps 119, 56 prema Vulgati), to jest Marija je stvorena
za me. Ili s ljubljenim uenikom: Uzeh je k sebi (Iv 19, 27), to jest: primih je za sve svoje
dobro. Ili s Isusom: Sve moje pripada tebi; sve tvoje pripada meni (Iv 17, 10).
180. Ako koji kritiar, koji ovo proita, umisli da ja ovdje od pretjerane pobonosti
prenaglaavam, on me jao! ne razumije, ili jer je tjelesan ovjek pa mu ne prijaju duhovne
stvari, ili jer je ovjek svjetovan koji ne moe primiti Duha Svetoga, ili jer je ohol prosuiva
koji osuuje ili prezire sve to ne razumije. Ali mene razumiju due koje se nisu rodile ni od
krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muevlje, nego od Boga (usp. Iv 1, 13) i Marije, i ovo im
se svia; a za njih i piem sve ovo.
181. Meutim, nastavljajui svoj prekinuti govor, kaem i jednima i drugima da je boanska
Marija najplemenitija i najdareljivija od svih pukih stvorova, pa ne puta nikome da je
nadvlada u ljubavi i dareljivosti. Ona za jaje, veli neki svetac, vola daje; to jest za onu
malenkost koju joj darujemo, daje nam mnogo od onoga to je primila od Boga. Stoga, ako se
koja dua daruje njoj bez ogranienja, i Marija se njoj dariva neogranieno. Samo, nae
pouzdanje u Mariju ne smije biti preuzetno, nego treba da sa svoje strane nastojimo stei
kreposti i ukrotiti svoje strasti.
182. Neka, dakle, vjerne sluge Presvete Djevice slobodno reknu sa svetim Ivanom
Damaanskim: Uzdajui se u te, Bogorodice, spasit u se; pod tvojom obranom njega se ne
u bojati; s tvojom u pomoi potui svoje neprijatelje i natjerati ih u bijeg: jer pobonost
prema tebi je spasonosno oruje to ga Bog daje onima koje hoe spasiti (Ivan Damaanski,
Govor o Navjetenju).
3.Poglavlje
BIBLIJSKA SLIKA OVE SAVRENE POBONOSTI: REBEKA I JAKOV
183. Duh Sveti nam donosi u Svetom pismu divnu sliku svih istina koje sam iznio s obzirom
na Presvetu Djevicu i njezinu djecu i sluge, u povijesti Jakova, koji je dobio blagoslov od
svoga oca Izaka vjetim nastojanjem svoje majke Rebeke. Najprije da ispripovjedim tu
povijest, a zatim u nadodati njezino tumaenje.
1. Biblijski prikaz Rebeke i Jakova
184. Kadno Ezav prodade Jakovu svoje pravo prvorodstva, Rebeka, majka te dvojice brae,
osigura Jakovu tu povlasticu vie godina poslije toga dogaaja, jer je njeno ljubila Jakova.
Ona to izvede svetim lukavstvom, prepunim otajstava (usp. Post 27). Izak se je ve osjeao
prestar. Htijui, prije nego umre, blagosloviti svoje sinove, pozove svoga sina Ezava, kojega
je mnogo volio, i naredi mu da ode uloviti togod za jelo, pa e ga onda blagosloviti. Rebeka
brzo obavijesti Jakova o emu se radi i zapovjedi mu da donese iz stada dva jareta. Kad ih on
donese majci, ona zgotovi od njih Izaku jelo onako kako je najvie volio. Zatim obue Jakova
u Ezavovo odijelo, koje je ona uvala, a ruke mu i vrat obavije jaretinom, da ga slijepi otac
moe uzeti bar zbog dlaka na rukama, za brata mu Ezava, ako i uje glas Jakovljev. Zbilja se
Izak zaudi kad u glas koji mu se inio Jakovljev, pa naredi da se primakne blie. A kad
opipa dlaku jaretine, kojom su bile omotane Jakovljeve ruke, ree da je glas zaista glas
Jakovljev, ali ruke su Ezavove. A kad je pojeo jelo i, ljubei Jakova, osjetio miris njegova
namirisanog odijela, blagoslovi ga, zaeli mu rosu s neba i plodnost zemlje, i postavi ga
gospodarom sve njegove brae, pa zavri blagoslov ovim rijeima: Proklet bio tko god tebe
kleo, a svaki blagoslov nad onim koji bude tebe blagoslivljao! Istom Izak zavri te rijei,
unie Ezav i iznese preda nj ulovljenu divlja da je pojede, a zatim da ga blagoslovi. Zaudi
se sveti patrijarh udom velikim, kad spozna to se dogodilo. Ali ne opozva to je bio uinio,
nego to i potvrdi, jer je odve jasno vidio prst Boji u tom dogaaju. Kad Ezav zajauka, kako
zapaa Sveto pismo, glasno okrivi brata zbog prijevare i zapita oca je li u njega, zar samo
jedan blagoslov. Ezav je u tome pogledu, kako zapaaju sveti Oci, slika onih ljudi, koji sa
svom lakoom znadu sloiti Boga i svijet i hoe u isti mah uivati i nebeske i zemaljske slasti.
Izaka ganu Ezavov jauk, pa ga napokon blagoslovi, ali blagoslovom zemaljskim i podlaui
ga njegovu bratu. Zato Ezav zae tako estoku mrnju protiv Jakova da je jedva ekao kad e
mu otac umrijeti da ubije brata. I Jakov ne bi bio mogao izmaknuti smrti, da ga njegova draga
majka Rebeka nije spasila svojom okretnou i savjetima koje mu je davala, a on ih primao.
2. Ezav slika odbaenika
185. Prije negoli protumaim ovu tako lijepu povijest, treba napomenuti da je Jakov, prema
svim svetim Ocima i tumaima Svetog pisma, slika Isusa Krista i predodreenika, a Ezav,
naprotiv, osuenika. Dosta nam je promatrati djela i ponaanje jednoga i drugoga, da stvorimo
takav sud o njima:
1. Ezav, stariji brat, bio je tjelesno jak i snaan i velik vjetak u gaanju lukom i spretan
uloviti mnogo divljai.
2. Nikada ga nije bilo kod kue, nego je, oslanjajui se na svoju snagu i vjetinu, radio
samo vani.
3. Nije se puno brinuo da ugodi svojoj majci Rebeki, niti je ita nastojao oko toga.
4. Toliko je bio prodrljiv i tako pohlepan za jelom, da je prodao prvenstvo za zdjelu
lee.
5. Bio je kao Kain pun zavisti na svoga brata Jakova i progonio ga je do istrjebljenja.
186. Eto tako se i odbaenici uvijek ponaaju: 1. Oni se uzdaju u svoju snagu i svoju vjetinu
u vremenitim poslovima. Vrlo su jaki, vrlo sposobni i vrlo prosvijetljeni u zemaljskim
stvarima, dok su u nebeskim veliki slabii i neznalice: U zemaljskima su junaci, a u
nebeskima kukavice.52
187. 2. Zato ne stoje nimalo ili ostaju sasvim malo u svojoj kui, to jest u svojoj unutarnjosti,
jer je Bog svojim primjerom odredio svakom ovjeku taj unutarnji i pravi stan: Bog, naime,
stvarno, uvijek stanuje u samome sebi. Odbaenicima nije nimalo draga samoa, ni duhovnost
ni unutarnja pobonost; dapae smatraju malim glavama, boleivim pobonjacima i
divljacima one koji su unutarnji i povueni od svijeta i koji rade vie unutra nego izvana.
188. 3. Odbaenicima nije nimalo stalo do pobonosti prema Presvetoj Djevici, Majci
predodreenika. Zbilja, ne mrze je izravno; katkada se o njoj pohvalno izraze, kau da je
ljube; dapae obave i gdjekoju pobonost na njezinu ast. Ali inae, ne mogu podnositi da je
tko njeno ljubi, jer nemaju prema njoj Jakovljeve njenosti. Zato vazda imaju neto
prigovoriti pobonim vjebama to ih dobra Marijina djeca i sunjevi vjerno obavljaju da
zadobiju njezinu ljubav jer oni tu pobonost ne smatraju nunom za svoje spasenje. Dre da
im je dosta ako Presvetu Djevicu izravno ne mrze ili ne preziru otvoreno pobonosti prema
njoj. Umiljaju si da su zadobili naklonost Presvete Djevice i da su njezini sluge ako izgovore
i promumljaju gdjekoju molitvu na njezinu ast, bez ikakve njenosti prema njoj i bez
nastojanja oko svoga popravka.
189. 4. Odbaenici prodaju svoje prvenstvo, to jest nebeske slasti, za zdjelu lee za
zemaljske slasti. Smiju se, piju, jedu, zabavljaju se, igraju, pleu itd., a nimalo ne mare, kao ni
Ezav, da postanu dostojni blagoslova nebeskog Oca. Ukratko, ni na to ne misle nego na
zemlju, govore i rade samo o zemlji i njezinim nasladama, i to im je sav posao. Dakle, za
asak naslade, za tati dim asti, za komad tvrde ute ili bijele zemlje, prodaju krsnu milost,
svoje odijelo nevinosti i svoj nebeski dio.
190. Napokon, odbaenici mrze i vazda progone, otvoreno ili potajno, predodreenike; ne
mogu ih trpjeti, preziru ih, prosuuju ih i izruguju, rue ih i kradu, varaju, osiromauju, gone
ih i satiru u prah; dok njima ide sve za rukom, imaju sve to zaele, lijepo se provode, bogate
se i ive po miloj volji.
3. Jakov slika predodreenika
191. 1. Jakov, mlai brat, bio je slabunjav, blag i miran, redovito je ostajao kod kue da
zadobije naklonost svoje majke Rebeke koju je njeno ljubio. Ako bi iziao van, nije to inio
po svojoj volji, niti to bi se uzdao u svoju sposobnost, nego da poslua svoju majku.
192. 2. Svoju je majku ljubio i astio: zato je i bio toliko kod kue uz nju; nikada nije bio
zadovoljniji nego kad bi je vidio. uvao se je svega to bi joj moglo biti neugodno, a radio bi
sve to je drao da joj je drago. Zato ga je Rebeka ljubila sve vie.
193. 3. Bio je u svemu podloan svojoj dragoj majci. Pokoravao joj se sasvim i u svemu,
spremno i bez otezanja, ljubezno i bez tuakanja. Na najmanji mig njezine volje, mali bi
Jakov poletio i uinio posao. Bez prigovora bi vjerovao sve to bi mu ona rekla. Na primjer,
kad mu je rekla da potrai dva jareta i da joj ih donese da spremi jelo njegovu ocu Izaku, on
joj nije odgovorio da je dosta jedno jare da se priredi obrok jednoj osobi, nego je bez
premiljanja uinio sve to mu je rekla.
194. 4. Imao je veliko pouzdanje u svoju dragu majku. Budui da se nije oslanjao na svoju
okretnost, nego jedino na njezinu brigu i zatitu, traio je od nje pomo u svakoj potrebi i s
njom se je savjetovao u svakoj sumnji. Na primjer, kad ju je pitao da, moda, ne bi dobio od
svoga oca prokletstvo umjesto blagoslova; i kad mu je na to odgovorila da ona uzima na se to
prokletstvo, on joj odmah povjerova i pouzda se u nju.
195. 5. Napokon, nasljedovao je, prema svojim silama, kreposti koje je vidio na svojoj majci.
Ponajglavniji razlog to se je toliko drao kue bio je, ini se, da nasljeduje svoju dragu
majku, koja je bila vrlo kreposna, i da se kloni od zla drutva koje kvari udoree. Tako je
postao dostojan dobiti dvostruki blagoslov od svoga dragog oca.
4. Ponaanje posveenih prema Mariji
196. Takvo je vazda ponaanje i predodreenika: 1. Oni su vazda u kui sa svojom Majkom,
to jest oni ljube samou, provode unutarnji ivot, nastoje oko molitve, i to sve po primjeru
svoje Majke, Presvete Djevice, i u njezinu drutvu, kojoj je sav sjaj u unutarnjosti i koja je
preko svega svoga ivota toliko ljubila samou i molitvu. Istina, oni se katkada pokazuju i
vani u svijetu, ali samo iz posluha volji Bojoj i svoje drage Majke i da izvre svoje staleke
dunosti. Ma ne znam kolikim prividnim sjajem sjalo to vani rade, ipak jo mnogo vie
cijene to ine u samima sebi, u svojoj unutarnjosti, u drutvu Presvete Djevice, jer tu se bave
velikim poslom svoje savrenosti, prema kojemu su svi drugi poslovi djeja igra. Pa dok koji
put njihova braa i sestre rade vanjska djela s velikim marom, spretnou i uspjehom, i
dobivaju pohvale i odobravanja od svijeta, to oni ipak znaju, prosvijetljeni Duhom Svetim, da
je mnogo vea slava, srea i slast ivjeti skromnim ivotom u samoi s Isusom Kristom,
svojim uzorom, u potpunoj i savrenoj podlonosti svojoj Majci, negoli je slava, srea i ast
initi sama udesa naravi i milosti u svijetu, poput kakvih Ezavovih odbaenika. Slava i
bogatstvo je u njezinoj kui (Ps 111, 3): slava za Boga, a bogatstvo za ljude, nalaze se u
Marijinoj kui. Gospodine Isuse, ugodni li su tvoji stanovi! Vrabac je naao sebi kuu da se tu
smjesti, a grlica gnijezdo da tu stavi svoje ptie (usp. Ps 84, 4). Oh, sretna li ovjeka, koji
boravi u Marijinu domu, u kojem si se ti prvi nastanio! U toj kui predodreenici dobivaju
svoju pomo od tebe, i tu oni zainju uspone i stupnjeve svih kreposti u svome srcu, da se
uzdignu do savrenosti u ovoj suznoj dolini. Kako su mili stanovi tvoji (Ps 84, 2).
197. 2. Predodreenici njeno ljube i istinski aste Presvetu Djevicu kao svoju dobru Majku i
Gospodaricu. Ljube je ne samo jezikom, nego uistinu, aste je ne samo izvanjskim nainom,
nego u dubini svoga srca; poput Jakova izbjegavaju sve to joj moe biti mrsko, a vre
gorljivo sve ime misle da mogu zadobiti njezinu dobrohotnost. Donose joj i daruju, ne svoje
jaradi, kao Jakov Rebeki, nego ono to su ta dva jareta oznaavala, naime, svoje tijelo i svoju
duu sa svime to im pripada, iz ovih razloga:
a) da ih primi kao svoje vlasnitvo;

b) da ih ubije, to jest da uini kako bi umrli grijehu i samima sebi i da ih odere i lii
njihove koe njihova sebeljublja, tako da se mogu dopasti Isusu, njezinu Sinu, koji
trai za prijatelje i sluge samo one koji su umrli samima sebi;
c) da ih pripremi prema ukusu nebeskoga Oca, to jest na njegovu veu slavu, koju on
poznaje bolje od ijednoga stvora;
d) napokon, da to tijelo i ta dua, njezinom brigom i zauzimanjem, dobro oprani od svake
ljage, potpuno mrtvi, sasvim oieni i lijepo ugotovljeni, postanu ugodno jelo,
dostojno ustiju i blagoslova Oca nebeskoga.
Zar tako ne e uiniti predodreene due, koje e rado prihvatiti i vriti savrenu posvetu
Isusu preko Marijinih ruku, koju posvetu evo ja nauavam, da tako posvjedoe Isusu i Mariji
svoju djelotvornu i junaku ljubav? Zbilja, odbaenici govore da ljube Isusa, da ljube i tuju
Mariju, ali ne dotle da bi za njih pregorjeli sve svoje bie i rtvovali za njih svoje tijelo s
njegovim osjetilima i svoju duu s njezinim strastima, kako to predodreenici rade.
198. 3. Predodreenici su podloni i pokorni Presvetoj Djevici kao svojoj dobroj Majci po
primjeru Isusa Krista, koji je od trideset i tri godine to ih je proivio na zemlji, trideset ih
lijepo upotrijebio da slavi Boga, svoga Oca, u savrenoj i potpunoj podlonosti svojoj svetoj
Majci. Oni joj se pokoravaju slijedei tono njezine savjete, kao neko mali Jakov savjete
Rebeke, kad mu je rekla: Sine moj, posluaj moje savjete; ili kao to su sluge na svadbi u Kani
posluali kad im je Presveta Djevica napomenula: to god vam ree, uinite. Jakov se pokorio
majci, i zato je dobio blagoslov kao nekim udom, jer ga ne bi bio dobio naravnim putem.
Sluge u Kani, slijedei savjet Presvete Djevice, bili su poaeni prvim Isusovim udom, kada
je on na molbu svoje presvete Majke pretvorio vodu u vino. Na isti nain, svi koji do konca
svijeta budu primili blagoslov Oca nebeskoga i budu aeni Bojim udesima, primit e ove
milosti jedino uslijed svoje savrene poslunosti Mariji; dok nasuprot Ezavi, ne htijui ivjeti
podloni njoj, gube svoje blagoslove.
199. 4. Predodreenici imaju veliko pouzdanje u dobrotu i mo Presvete Djevice, svoje dobre
Majke; neprestano pitaju njezinu pomo; gledaju na nju kao na svoju zvijezdu sjevernjau, da
prispiju u sigurnu luku; otkrivaju joj svoje muke i potrebe sasvim otvoreno; utjeu se
njezinom neizmjernom milosru i blagosti, da njezinim zagovorom dobiju oprotenje grijeha
ili da uivaju njezine majinske slasti u svim svojim mukama i jadima. Dapae, bacaju se i
sakrivaju u njezino majinsko i djeviansko krilo, i u njemu se gube na divan nain, da se tu
raspale istom ljubavlju, da se tu oiste od svake i najmanje ljage i da tu sasvim nau Isusa,
koji tu stanuje kao na svom najslavnijem prijestolju. Oh, kakva srea! Nemoj mislit veli
opat Guerric da je vea srea boraviti u krilu Abrahamovu, nego u krilu Marijinu, jer je
ovdje sam Gospodin postavio sebi prijestolje. Odbaeni, naprotiv, postavljaju sve svoje
pouzdanje u sebe; s razmetnim sinom jedu svinjsku hranu; poput abe zapuhae, hrane se
samo zemljom i kao svjetski ljudi, ljube samo vidljive i izvanjske stvari, pa stoga ni ne znaju
kako je slatko Marijino majinsko naruje; niti osjeaju onaj ugodan osjeaj to ga imaju
predodreenici oslanjajui se na Presvetu Djevicu kao na svoju dobru Majku i ufajui se u
nju. Oni bijedno ljube svoju glad za izvanjskim stvarima, kako veli sveti Grgur, 53 jer ne ele
kuati slast koja je lijepo spremljena u njima samima te u Isusu i Mariji.
200. 5. Napokon, predodreenici idu putem Presvete Djevice, svoje dobre Majke, to jest oni je
nasljeduju. I upravo su stoga istinski sretni u svojoj pobonosti i imaju neprevarljiv znak
svoga predodreenja, kako ih u tome uvjerava ova ljubezna i sveta Majka: Blago onima koji
uvaju putove moje (Iz 8, 32); to jest blago onima koji se s pomou Boje milosti, vjebaju u
mojim krepostima i hodaju stopama moga ivota. Sretni su na ovome svijetu za svoga ivota
zbog obilja milosti i slasti koje im dijelim od moje punine, i to puno obilnije nego onima koji
se ne povode za mnom tako vjerno. Sretni su na svojoj smrti, koja im je blaga i mirna, i kojoj
prisustvujem i ja redovito, da ih sama povedem u vjeno veselje. Sretni su, napokon, u svojoj
vjenosti, jer se nikada nije izgubio nijedan od mojih vjernih slugu koji je nasljedovao moje
kreposti u svom ivotu. Odbaenici su, naprotiv, nesretni za svoga ivota, na svojoj smrti i u
vjenosti, jer se nimalo ne ugledaju na Mariju u njezinim krepostima, nego im je dosta ako se
gdjekad upiu u njezine bratovtine, ako izmole koju molitvu na njezinu ast ili ako obave
kakvu drugu izvanjsku pobonu vjebu. O Presveta Djevice, moja dobra Majko, sretni li su, i
opet kaem s najveim zanosom srca, sretni li su koji se ne daju zavarati od lane pobonosti
prema tebi, nego vjerno hodaju tvojim stopama, slijede tvoje savjete i pokoravaju se tvojim
odredbama. A nesretni li su i prokleti koji, zloupotrebljavajui tvoju pobonost, ne vre
zapovijedi tvoga Sina: Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih (Ps 119, 21).
5. Marijina majinska briga prema svojim vjernim sunjevima ljubavi

201. Sad, evo, iznosim ljubezne usluge koje Presveta Djevica, ta najbolja od svih majki, ini
svojim vjernim slugama koji su se njoj predali na spomenuti nain i po uzoru Jakovljevu.
5.1. Ona ih ljubi
Prva usluga: ona ih ljubi. Ja ljubim one koji ljube mene (Iz 8, 17): a) jer je prava njihova
Majka, a majka uvijek ljubi svoje dijete, plod svoje utrobe; b) ljubi ih, zatim, iz zahvalnosti,
jer i oni nju ljube istinski kao svoju dobru Majku; c) ljubi ih jer ih ljubi i Bog kao
predodreenike: Jakova sam ljubio, a Ezava nisam ljubio (Rim 9, 13); d) ljubi ih, napokon, jer
su joj se posvetili i jer su njezin dio i njezina batina: Nastani se u Jakovu i ui u batinu
Izraelu (Sir 24, 8).
202. Ljubi ih njeno i njenije nego sve majke zajedno. Kad bi bilo mogue staviti svu
naravnu ljubav svih majki svijeta prema njihovoj djeci, u srce jedne majke prema njezinu
jedincu, doista bi ta majka silno ljubila to dijete. Meutim, iva je istina da Marija jo njenije
ljubi svoju djecu, nego bi ona majka ljubila svoga sina. Ona ljubi svoju djecu ne samo
osjeajno, nego djelotvorno. Njezina je ljubav prema njima djelatna i djelotvorna kao
Rebekina prema Jakovu, i jo vie. Ova dobra Majka, kojoj je Rebeka bila samo slika, evo to
radi da svojoj djeci pribavi blagoslov nebeskoga Oca:
203. 1. Ona, poput Rebeke, vreba zgodnu priliku da im ini dobro, da ih uini velikima i
bogatima. Budui da ona vidi u Bogu sva dobra i sva zla, sree i nesree, blagoslove i
prokletstva Boja, to ve daleko prije ureuje sve stvari tako da svoje sluge izbavi od svake
vrste zla, a obasiplje ih dobrima svake ruke. Zato, ako netko ima dobiti kakvu dobru sreu od
Boga, vjerno izvrujui povjerenu mu uzvienu zadau, sigurno e Marija pribaviti tu sreu
kojemu od svoje odane djece i slugu, i pribavit e im milost da joj vjerno odgovore. Ona se
brine za nae poslove veli jedan svetac.
204. 2. Marija ih lijepo savjetuje, kao Rebeka Jakova: Sine moj, posluaj moje savjete (usp.
Post 27, 8). Uz ostale savjete, ona ih nadahnjuje da joj donesu, naime, svoje tijelo i svoju
duu, pa da joj ih posvete kako bi mogla od njih pripremiti hranu Bogu ugodnu te da vre sve
to je nauavao Isus, rijeima i primjerima. Ako im ona sama ne daje tih savjeta, ona to ini
po anelima, koji smatraju svojom najveom au i ugodnou posluati je kad im dade
naredbu da siu na zemlju i pomognu njezinim vjernim slugama.
205. 3. Kad im njezini ljubitelji donesu i posvete svoje tijelo i svoju duu sa svim tjelesnim i
duevnim dobrima, bez ikakva izuzetka, to onda radi ova dobra Majka? Isto ono to je neko
Rebeka uinila s dvoje jaradi, koje joj je Jakov bio donio:
a) ona ih ubije, to jest oduzme im ivot staroga Adama;

b) zatim ih odere i oguli s njih njihovu kou, to jest njihovu narav, naravne sklonosti,
njihovo sebeljublje, svojevoljnosti i svako prianjanje za stvorenja;
c) onda ih oisti od njihovih ljaga, mrlja i grijeha;
d) napokon ih pripremi po Bojem ukusu, to jest na njegovu veu slavu. A budui da
samo ona savreno poznaje taj Boji ukus tu veu Boju slavu to onda jedino ona
moe bez pogrjeke udesiti i pripremiti nae tijelo i nau duu prema tom neizmjerno
savrenom ukusu na tu neizmjerno tajnovitu slavu.
206. 4. Ova dobra Majka, kad je primila savreni dar kojim joj poklonismo same sebe, svoje
vlastite zasluge i zadovoljtine u posveti, o kojoj sam ve govorio, svlai s nas nae staro
odijelo i krasno nas zaodijeva te nas ini dostojnima da se prikaemo svome nebeskome Ocu:
a) najprije nas, dakle, oblai u isto, novo, dragocjeno i namirisano odijelo starijega brata
Ezava, koje oznauje zasluge Isusa Krista, njezina Sina, koje ona dri kod sebe, to jest u
svojoj vlasti, i njima raspolae kao opa i vjena blagajnica i djeliteljica zasluga i kreposti
svoga Sina Isusa. Zbilja ih ona daje i dijeli kome hoe, kada hoe i koliko hoe, kao to smo
to prije vidjeli;
b) zatim pokriva vrat i ruke svojih slugu koicom ubijene i oderane jaradi. To znai da ih ona
resi zaslugama i vrijednou njihovih vlastitih djela. Zaista, ona ubija i usmruje sve to je u
njima neisto i nesavreno, ali ne niti i nimalo ne dira ono dobro to ga je milost u njima
izvela. Dapae, uva i poveava to dobro, da im bude kao nakit i snaga vratu i rukama, a to
znai: ona im daje snagu da mogu nositi jaram Gospodnji, koji se nosi na vratu, i izvoditi
velika djela na slavu Boju i na spas svoje bijedne brae;
c) napokon, ona tom njihovom odijelu i nakitima dodaje novi miomiris, novu milost, dajui
im svoje vlastito odijelo: svoje zasluge i svoje kreposti koje im je ostavila u oporuci, kako to
kae neka sveta redovnica54 iz prologa stoljea, umrla na glasu svetosti, a to je doznala po
objavljenju. Stoga su svi Marijini ukuani, njezini vjerni sluge i robovi, obueni u dva odijela:
u odijelo njezina Sina i u njezino vlastito sva njezina eljad ima po dvije haljine (Izr 31, 21).
Zato im se ne treba bojati studeni sa strane Isusa Krista, ako se on i bijeli kao snijeg, dok tu
studen ne e moi podnijeti odbaenici jer su bez odijela, to jest lieni su zasluga Kristovih i
Presvete Djevice.
207. 5. Napokon, ona svojim zaslugama pribavlja blagoslov Oca nebeskoga svojim slugama,
premda nemaju naravnoga prava na to, poto su mlaa braa i posinovljena djeca. U ovom
sasvim novom, predragocjenom i lijepo namirisanom odijelu, oni se bez straha pribliavaju
postelji na kojoj poiva njihov nebeski Otac i donose mu svoje tijelo i duu, koji su im lijepo
pripremljeni i ureeni. A njihov Otac, uje i razabire njihov glas, glas bijednih grjenika;
dotie im se ruku obavijenih koicama; osjea miomiris njihova odijela; veselo uzima to mu
je spremila Marija, njihova Majka, i prepoznajui u njima zasluge i miomiris svoga Sina i
njegove Presvete Majke, daje im tri dobra:
a) daje im svoj dvostruki blagoslov: blagoslov nebeske rose (Post 27, 28), to jest boansku
milost, koja je sjeme vjene slave on koji nas blagoslovi svakim nebeskim blagoslovom u
Kristu (Ef 1, 3), i blagoslov rodne zemlje, to jest daje im ovaj dobri Otac svagdanji kruh i
dovoljno obilje dobara ovoga svijeta;
b) ini ih gospodarima njihove ostale brae, to jest odbaenika. To njihovo prvenstvo, doista
se ne oituje vazda na ovome svijetu, koji u tren prolazi, a esto su na njemu gospodari
odbaenici prema rijeima Svetog pisma: Bezboci e se hvastati; drsko govoriti. Vidjeh
obijesna zlotvora gdje se ko cedar kronjat iri (Ps 93, 3; 36, 35). Ali svakako je prvenstvo
Marijinih slugu stvarno, te e se pokazati oito na drugome svijetu u svoj vjenosti, kad e
pravednici, rijeima Duha Svetoga, suditi pucima i vladati narodima (Mudr 3, 8);
c) napokon, Bojem Velianstvu nije dosta to blagoslivlja Marijine sluge i njihova dobra,
nego blagoslivlja i sve one koji e njih blagoslivljati, a proklinje sve koji bi njih proklinjali i
progonili.
5.2. Ona ih uzdrava tjelesno i duevno
208. Marija iskazuje svojim vjernim slugama drugu ljubeznu uslugu, a ta je: uzdrava ih
tjelesno i duevno. Daje im dva odjela, kako smo upravo vidjeli, iznosi pred njih najbiranije
jelo s Bojeg stola, hrani ih kruhom ivota to ga je zgotovila sama. Mila moja djeco veli
im u ime Mudrosti nasitite se plodovima mojim (Sir 24, 19), to jest Isusom, koji je plod
ivota to sam ga rodila za vas. Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam
pomijeala (Izr 9, 5). Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! (Pj 5, 1). To jest, doite i
jedite moga kruha, a taj je Isus Krist, i pijte vino njegove ljubavi, koje sam vam razblaila
mlijekom svoje majinske njenosti. A budui da je blagajnica i djeliteljica darova i milosti
Vinjega, odreuje im dobar, dapae, najbolji dio kojim hrani i uzdrava svoju djecu i sluge.
Zato su oni okrijepljeni Kruhom ivota, opojeni vinom koje raa djevice, noeni na rukama i
milovani. Zato im je tako lako nositi Isusov jaram, da mu gotovo i ne osjeaju teine, pored
ulja pobonosti kojim ga ona omekava (Iz 10, 27).
5.3. Vodi ih i upravlja
209. Tree dobroinstvo koje Presveta Djevica dijeli svojim vjernim slugama, jest ovo: ona ih
vodi i njima upravlja po volji svoga Sina. Rebeka je vodila svoga maloga Jakova i katkada mu
davala lijepih savjeta, bilo da mu zadobije blagoslov njegova oca, bilo da ga sauva od mrnje
i progonstva njegova brata Ezava. Jednako Marija, ta Zvijezda mora, vodi sve svoje vjerne
sluge u sigurnu luku. Ona im pokazuje putove vjenoga ivota; udaljuje ih od pogibeljnih
koraka; vodi ih za ruku stazama pravde; pridrava ih kad su gotovo pali; podie ih kad padnu;
kori ih kao ljubezna majka kadto pogrijee; dapae ih kadto ljubezno kazni. Pa zar moe
zalutati s puta vjenosti Marijino dijete, pokorno njoj kao svojoj ljubeznoj Majci hraniteljici i
prosvijetljenoj upraviteljici! Idui za njom veli sv. Bernard ne e zai s puta. Nemojte
se bojati da e zao duh zavarati Marijino dijete, pa da e ono pasti u oitu herezu. Gdje Marija
vodi, tu ne e nai ni opaka duha s njegovim varkama, ni heretika s njegovim spletkama.
Dri li te ona, ne e pasti.
5.4. Brani ih i titi
210. etvrta ljubav koju Presveta Djevica iskazuje svojoj djeci i vjernim slugama, sastoji se u
tome da ih brani i titi protiv njihovih neprijatelja. Rebeka je svojim marom i okretnou
spasila Jakova od svih pogibelji u kojima se naao, a osobito od smrti, koju bi mu bio po svoj
prilici zadao brat Ezav, jer ga je mrzio i zavidio mu kao Kain svome bratu Abelu. Tako ih
Marija, dobra Majka predodreenika, skriva pod krila svoje zatite, kao kvoka svoje pilie;
govori s njima; snizuje se do njih; saaljuje ih radi njihovih slaboa; okruuje ih, da ih obrani
od sokola i jastreba, i prati ih kao vojska spremna na boj (Pj 6, 3). Kad ovjeka okruuje sto
tisua dobro ureene vojske, zar se on moe bojati svojih neprijatelja? A jo manje se ima
bojati vjeran Marijin sluga, okruen njezinom zatitom i njezinom vladarskom moi. Ova
dobra Majka i mona nebeska Vladarica, prije bi poslala bezbrojne ete anela u pomo
svome sluzi, negoli bi se ikad moglo rei da je njezinog vjernog slugu, koji se njoj povjerio,
ipak svladala zloa, broj i snaga njegovih neprijatelja.
5.5. Zagovara ih
211. Napokon, peto i najvee dobroinstvo, ljubezna Majka pribavlja svojim vjernim
tovateljima: ona ih zagovara kod svoga Sina, ublauje ga svojim molitvama, sjedinjuje ih s
njime najuim vezom i u tome ih jedinstvu uva. Rebeka je privela Jakova k leaju njegova
oca, a dobri ga se starac dotaknu, zagrli ga, pae ga poljubi veselo, jer je bio zadovoljan i sit
od lijepo spremljena mu jela, koje je bio iznio preda nj; zatim, osjetivi s velikim uitkom
ugodan miomiris njegova odijela, kliknu: Gle miris sina moga kao miris puna polja koje je
Bog blagoslovio (Post 27, 27). To puno polje, iji je miris toliko ugodio oevu srcu, oznauje
miris Marijinih kreposti i zasluga. Ona je polje puno milosti, gdje je Bog Otac zasijao
penino zrno odabranika svoga jedinoga Sina. Oh, kako svako Marijino dijete, kad mirie
njezinim miomirisom, lijepo prima Isus Krist, Otac budueg vijeka! Oh, kako se ono brzo i
savreno sjedinjuje s Isusom! O tome smo malo opirnije govorili malo prije.
212. Osim toga, kad je Marija obasula milostima svoje sinove i vjerne sunjeve, kad im je
pribavila blagoslov nebeskoga Oca i sjedinjenje s Isusom Kristom, tad ih zadrava u Isusu, a
Isusa u njima; uva ih i neprestano bdije nad njima, da ne bi izgubili Boju milost i upali u
zasjede svojih neprijatelja. Ona zadrava svete u njihovoj punini, i daje im ustrajnost do
konca, kako smo vidjeli. Eto to je tumaenje ove velike i stare slike predodreenja i
odbaenja, koja je toliko nepoznata, a tako puna otajstava.
4.Poglavlje
DIVNI UINCI TO IH PROIZVODI OVA POBONOST U DUI KOJA JOJ JE VJERNA
1. Mudrosna spoznaja i prezir samoga sebe
213. Dragi moj brate, bude li vjeran nutarnjim i izvanjskim vjebama ove pobonosti, koje
u ti malo kasnije pokazati, budi uvjeren da e najprije svjetlom koje e ti dati Duh Sveti po
Mariji, predragoj svojoj Zarunici, upoznati svoje opako dno, svoju pokvarenost i svoju
nesposobnost za ikakvo dobro, i pod utjecajem tog spoznanja, sam e se prezirati i s grozom
e pomiljati na se. Smatrat e se puem koji sve mrlja svojom slinom, ili abom krastaom
koja sve truje svojim otrovom, ili opakom zmijom koja samo radi o prijevari. Napokon e te
ponizna Majka uiniti dionikom svoje duboke poniznosti iz koje e prezirati sebe, ne e
prezirati nikoga i drago e ti biti to si prezren.
2. Dionitvo u Marijinoj vjeri
214. Zatim e te Djevica uiniti dionikom svoje vjere, koja je na zemlji bila vea od vjere svih
patrijarha, proroka, apostola i svih svetih. Ona sada kad kraljuje u nebu, nema vie ove vjere,
jer jasno vidi sve stvari u Bogu svjetlom slave. Ali ipak, uz privolu Previnjega, ona tu vjeru
nije izgubila ulazei u slavu, nego ju je sauvala da je udijeli u vojujuoj Crkvi svojim
najvjernijim slugama i slubenicama. Dakle, to vie zadobije naklonost ove uzviene
Vladarice i vjerne Djevice, to e vie imati iste vjere u svemu svome vladanju: iste vjere,
koja e te uiniti nehajnim za sve osjetno i izvanredno; ive vjere proete ljubavlju, po kojoj
e sva djela obavljati jedino iz poticaja najistije ljubavi; vjere stalne i nepokolebljive kao
hridine, koja e ti dati snage da ostane stalan i postojan posred oluja i muka; vjere
djelotvorne i pronicave, koja e ti kao neki otajstveni otpira, otvoriti ulaz u sva Isusova
otajstva, u posljednje stvari ovjeje i u samo Boje Srce; vjere odvane, iz koje e bez
kolebanja poduzeti i izvriti velika djela za Boga i spas dua; napokon, vjere koja e ti biti
goruom zubljom, tvojim boanskim ivotom, tvojim sakrivenim blagom boanske Mudrosti,
i tvojim svemonim orujem kojim e se posluiti da prosvijetli one koji su u tami i u
smrtnoj sjeni; da raspali mlake i one kojima treba eenoga zlata ljubavi; da da ivot onima
koji su umrli u grijehu; da takne i prene svojim blagim i monim rijeima, mramorna srca i
libanske cedre; i napokon da odoli avlu i svim neprijateljima spasenja.
3. Milost iste ljubavi
215. Onda e ti Majka lijepe ljubavi oduzeti iz srca svaki skrupul i svaki ropski strah. Ona e
ti otvoriti i rairiti srce da moe trati putem zapovijedi njezina Sina sa svetom slobodom
Boje djece, i raspaliti ga onom istom ljubavlju ije bogatstvo ona uva. Na taj nain tvoje
ponaanje ne e vie biti proeto strahom pred Bogom, koji je ljubav, kao do sada, nego
istom ljubavlju. Ti e ga gledati kao dobrog Oca, kojemu e neprestano nastojati ugoditi i s
kojim e pouzdano razgovarati kao dijete sa svojim dobrim Ocem. Ako bi ga po nesrei i
uvrijedio, odmah e se stoga poniziti i ponizno zamoliti oprotenje, jednostavno e mu
pruiti ruku pa e se podii bez uzrujavanja i nemira, i nastavit e svoj put k njemu bez
malodunosti.
4. Veliko pouzdanje u Boga i Mariju
216. Jo e te Presveta Djevica ispuniti velikim pouzdanjem u Boga i u nju:
a) jer ne e vie pristupati k Isusu sam po sebi, nego uvijek preko ove dobre Majke;
b) jer, kad si joj dao sve svoje zasluge, milosti i zadovoljtine da njima raspolae po
svojoj volji, ona e ti udijeliti svoje kreposti i uresit e te svojim zaslugama te e
moi pouzdano rei Bogu: Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po rijei tvojoj
(Lk 1, 38);
c) jer, budui da si joj se predao potpuno, duom i tijelom, ona koja je velikoduna s
velikodunima, dapae velikodunija od njih, za uzvrat e se tebi darovati na nain
udesan, ali istinit, pa e joj moi slobodno rei: Tvoj sam, Presveta Djevice, spasi
me! (usp. Ps 119, 94). Ili e rei, kako sam ve spomenuo, s milim uenikom:
Primih te k sebi uzeo sam te, sveta Majko, za sve svoje dobro.
Moi e kazati i sa sv. Bonaventurom: Moja draga Gospodarice i Spasiteljice, radit u s

pouzdanjem i ne u se bojati jer ti si moja jakost i hvala u Gospodinu. Ili opet s istim: Sav
sam tvoj i sve moje tvoje je, o slavna i nad sve stvorove blagoslovljena Djevice. Evo, postavit
u te kao peat na svoje srce, jer je tvoja ljubav jaka kao smrt.55 I Bogu e moi rei s
prorokom: Ne gordi se moje srce niti se oi uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za udima
to su iznad mene. Ako nisam mislio ponizno, nego sam se uzdigao, neka mi se odvrati kao
djetetu odbijenu od majke njegove (usp. Ps 131, 1-2). Kao da kae: Gospodine, niti mi srce
niti oi imaju kakva razloga da se uznose i ohole, niti da trae stvari velike i udesne. Uza sve
to nisam jo dovoljno ponizan, ali sam podigao i osokolio svoju duu pouzdanjem. Ja sam kao
dijete odbijeno od zemaljskih naslada i naslonjeno na prsa svoje majke te sam upravo na tim
prsima obasut dobrim; d) jo i s ovoga razloga poveat e se tvoje pouzdanje u Mariju: poto
si kod nje poloio sve to ima dobra da ga razdijeli ili da ti sauva, to e se manje
pouzdavati u sebe, a mnogo vie u nju, tu svoju riznicu. Oh, velika li pouzdanja i utjehe dui
koja moe rei da Boja riznica, u koju je Bog stavio sve svoje dragocjenosti, jest takoer i
njegova riznica. Ona je veli jedan svetac Boja riznica.56
5. Udjeljivanje due i duha Marijina
217. Udijelit e ti se dua Presvete Djevice da slavi Boga. Njezin e duh ui na mjesto tvojeg
da se raduje u Bogu, svomu spasenju. Samo treba biti vjeran vjebama ove pobonosti. Neka
u svakome bude Marijina dua, da tu slavi Boga. Neka Marijin duh bude u svakome, da se tu
raduje u Bogu57 (sv. Ambrozije). Ah, kada e prispjeti sretno vrijeme veli jedan suvremeni
svetac, koji je bio sav zanesen za Marijom ah, kad e prispjeti to sretno vrijeme u koje e
boanska Marija biti proglaena gospodaricom i vladaricom srdaca, da ih sasvim podloi pod
vlast svoga velikoga i jedinoga Isusa? Kada e due udisati Mariju kao to tjelesa udiu zrak?
Tada e se dogaati udesne stvari u ovim krajevima dolje, gdje e Duh Sveti nai svoju
dragu Zarunicu, na neki nain, ponovno ivu u duama, pa e nada u te due sii u obilju i
napunit e ih svojim darovima, a osobito darom svoje Mudrosti da izvodi udesa milosti. O
moj dragi brate, kad e doi to sretno vrijeme i taj Marijin vijek, kad e mnoge odabrane due,
koje e Marija pribaviti od Svevinjega, uroniti dragovoljno u bezdan njezine unutarnjosti i
postati njezine ive slike i prilike da ljube i slave Isusa Krista? To e vrijeme doi tek onda
kad se bude poznala i obavljala pobonost koju nauavam. Da doe kraljevstvo tvoje,
Gospodine, neka doe kraljevstvo Marijino!
6. Preobraenje due u Mariju, a po njoj u Isusa
218. Ako Mariju, to stablo ivota, dobro uzgajamo u svojoj dui vjerno vrei vjebe ove
pobonosti, ona e donijeti svoj plod u svoje vrijeme, a taj plod jest sam Isus Krist. Vidim da
mnoge pobone osobe trae Isusa, jedne jednim putem i jednom vjebom, druge drugom. A
esto puta, poto su se obno mnogo trudile, mogu rei: Svu no smo se trudili, a nismo nita
uhvatili (Lk 5, 5). I slobodno im se moe odvratiti: Radili ste mnogo, a postigli malo (usp.
Hag 1, 6). Isus Krist je jo preslab u vama. Ali tko hoda neokaljanim Marijinim putem i vri
ovu divnu vjebu, koju nauavam, taj radi samo obdan, radi na svetu mjestu i radi malo. U
Mariji nema noi, jer u njoj nije nikad bilo grijeha, pae ni najmanje sjene grijeha. Marija je
sveto mjesto, dapae svetite nad svetitima, gdje se oblikuju i odlijevaju sveti.
219. Pazite, molim lijepo. Ja velim da se sveti oblikuju prema Mariji. Velika je razlika:
izraditi lik u reljefu udarcima ekia i dlijeta, ili izraditi taj lik lijevanjem u formi. Vajari i
kipari s velikim trudom izrauju likove na prvi nain, i treba im puno vremena; dok radei na
drugi nain trude se malo i upotrijebe sasvim malo vremena. Sv. Augustin naziva Presvetu
Djevicu Bojom formom: Dostojna si da te nazovem Bojom formom,58 formom za
lijevanje, kadrom proizvesti i izraivati bogolike ljude. Tko je baen u tu boansku formu, taj
je brzo oblikovan i izraen u Isusu Kristu, a Krist u njemu. S malim trokom i u kratko
vrijeme on postaje slian Bogu, jer je ubaen u istu formu, u kojoj je dobio ljudski lik i Sin
Boji.
220. ini mi se da se s pravom mogu one duhovne voe i pobone osobe koje hoe da
oblikuju u sebi ili u drugima Isusa Krista drugim pobonostima, a ne ovom, mogu usporediti s
kiparima koji, uzdajui se u svoju sposobnost, vjetinu i umijee, udaraju bezbroj puta
ekiem ili dlijetom u tvrd kamen ili u komad neotesana drveta kako bi izradili lik Isusa
Krista. Taj im lik kadto ne izie naravan, bilo to ne poznaju osobe Isusa Krista, niti ga mogu
poznati, bilo to im se omakne koji neoprezan udarac koji im pokvari djelo. Dok oni koji
prigrle ovu tajnu milosti, koju im prikazujem, s pravom mogu biti usporeeni s taliocima i
ljevaima koji, naavi lijepu uzor-formu Mariju u kojoj je Krist bio oblikovan naravno i
na boanski nain, bacaju se u Mariju i u njoj se gube, da izau odatle kao vjeran otisak Isusa
Krista.
221. O lijepe li i istinite poredbe! Ali tko e je razumjeti? elim, dragi moj brate, da ti bude
taj. Ali, spomeni se da se u uzor-formu baca samo ono to je rastaljeno i tekue, tj. treba
smrviti i rastaliti u sebi staroga Adama, da postane novi u Mariji.
7. Najvea slava Boja
222. Ako ovu vjebu obavlja sasvim vjerno, njom e dati veu slavu Isusu Kristu za mjesec
dana negoli ikojom drugom, pa bila i tea, za vie godina. Evo tome razloga: 1. inei dobra
djela po Mariji, kako ui ova vjeba, naputa svoje nakane i svoje djelatnosti, ne znam koliko
bile dobre i tebi poznate, da se tako rei, izgubi u onima Presvete Djevice, ma bile ti i
nepoznate; i na taj nain ulazi u dionitvo njezinih uzvienih nakana. Te su bile tako iste da
je ona dala veu slavu Bogu najmanjim svojim inom, na primjer predui preslicu, ili jednim
ubodom igle, nego sveti Lovro svojim okrutnim muenitvom na svojoj reetci, pae vie
nego svi sveci sa svojim najjunakijim djelima. Zato je Marija tokom svoga zemaljskog
ivota stekla tako neizrecivo obilje milosti i zasluga, da bi lake bilo izbrojiti zvijezde na
nebu, kaplje vode u moru, i zrna pijeska na obali morskoj, negoli njezine zasluge i milosti, a
Bogu je dala vetu slavu, negoli su mu je dali ili e je ikada dati svi aneli i sveti. O Marijo,
udo veliko! Ti ne moe, a da ne proizvodi udesa milosti u duama koje hoe zbilja da se
izgube u tebi!
223. 2. Budui da dua koja vjerno vri ovu pobonost, nita ne dri do svojih vlastitih osnova
i djela, nego se oslanja radije na ono to Marija rasporedi, da se priblii k Isusu, pae da s
njim razgovara. Na taj nain vri djelo poniznosti mnogo bolje od onih dua koje rade po sebi
te se oslanjaju na svoje sposobnosti i u njima se, i neopazice, naslauju. Dosljedno, ta dua
daje veu slavu Bogu, kojega savreno slave samo maleni i ponizna srca.
224. 3. Budui da je Presvetoj Djevici, zbog njezine velike ljubavi, drago primiti u svoje
djevianske ruke dar naih djela, to im ona daje neizmjernu ljepotu i sjaj te ih sama prikazuje
Isusu Kristu. A jasno je da njega na taj nain slavimo vie nego kad bismo mu ih mi sami
pokazali svojim grjenim rukama.
225. 4. Napokon, ti nikada ne misli na Mariju, a da Marija mjesto tebe ne misli na Boga; niti
ti ikada hvali i asti Mariju, a da Marija zajedno s Tobom ne hvali i ne asti Boga. Kod
Marije se sve odnosi na Boga,59 i ja u je s potpunim pravom nazvati Bojim odnosom jer
se u svemu odnosi na Boga. Ona je Boja jeka, koja kazuje i odjekuje samo: Bog. Ako ti
kae: Marija, ona odgovara: Bog. Sveta Elizabeta pohvali Mariju i nazva je blaenom to je
uzvjerovala, a Marija, vjerni Boji odjek, zapjeva: Velia dua moja Gospodina (Lk 1, 46).
to je uinila u toj prigodi, to radi i svaki dan: kad je hvalimo, ljubimo, astimo ili darujemo;
Boga hvalimo, Boga astimo, Boga ljubimo, Bogu dar nosimo po Mariji i u Mariji.
5.Poglavlje
POSEBNE VJEBE OVE POBONOSTI
1. Izvanjske vjebe
226. Premda je ova pobonost po svojoj biti u nutrini due, ipak ona ima i vie izvanjskih
pobonih vjebi, koje ne valja proputati, drei se one Svetoga pisma: Ovo je trebalo initi, a
ono ne propustiti (Mt 23, 23). To stoga to dobro obavljene izvanjske vjebe pomau
unutarnje; to ovjeku, koji se vazda vlada po sjetilima, prizivlju u pamet to je uradio i to
ima uraditi; to su prikladne da djeluju na korist blinjega, koji ih vidi, a za to nisu zgodne
one samo unutarnje. Neka se, dakle, nijedan svjetovan ovjek ni kritiar ne uplie ovamo
govorei da je prava pobonost u srcu; da treba izbjegavati sve to je izvanjsko, jer da u tome
moe biti tatine; da treba skrivati svoju pobonost itd. Ja im odgovaram sa svojim Uiteljem:
Neka ljudi vide vaa dobra djela, da slave vaega Oca koji je na nebesima. Dakako, ne
smijemo, kako veli sv. Grgur,60 obavljati svoja djela i izvanjske pobonosti zato da ugodimo
ljudima i da nas oni pohvale, jer to bi bila ispraznost; nego ih vrimo katkada pred ljudima s
namjerom da ugodimo Bogu i da tim svojim primjerom navedemo i druge da slave Boga, bez
ikakve brige hoe li nas tko stoga prezirati ili hvaliti. Iznijet u ukratko samo nekoliko
izvanjskih vjebi. Tako ih nazivljem ne zato to bi se vrile bez unutarnje pobonosti, nego jer
su zbilja dijelom izvanjske, pa ih po tome luimo od onih isto unutarnjih.
1.1. Priprema za obavljanje posvete61
227. Prva vjeba. Koji ele prigrliti ovu posebnu pobonost, koja jo nije podignuta na
bratovtinu, iako bi to bilo poeljno, upotrijebit e barem dvanaest dana da se isprazne od
svjetovnog duha, toliko protivna duhu Kristovu, kako sam ve rekao u prvom dijelu ove
Priprave na Kraljevstvo Isusa Krista. Zatim e upotrijebiti tri tjedna, da se napune Isusa
Krista preko Presvete Djevice, a mogu
se drati ovoga reda:
228. U prvom e tjednu, u svim svojim molitvama i pobonim djelima, moliti za spoznanje
samih sebe i savreno pokajanje za svoje grijehe; i sve e initi u duhu poniznosti. U tu svrhu
moi e, ako budu htjeli, razmiljati ono to sam rekao o naem opakome dnu, i za prvih est
dana ovog tjedna ne e drukije sebe promatrati nego kao pueve, gusjenice, abe krastae,
svinje, zmije i jareve, ili e imati na umu ove tri izreke sv. Bernarda: Promisli to si bio,
truo zametak; to si sada, posuda blata; to e biti, hrana crvima.62 Molit e se Gospodinu
Isusu Kristu i njegovom Duhu Svetom: Gospodine, da progledam; ili: O da bih upoznao sebe;
ili: Doi, Due Presveti. I molit e svakog dana litanije Duhu Svetome s molitvom koja
slijedi, kako su naznaene u prvom dijelu ovoga spisa. Utjecat e se Presvetoj Djevici i molit
e je ovu veliku milost spoznanja samih sebe, koja ima biti temeljem svih ostalih. U tu e
svrhu izmoliti svakoga dana: Zdravo, zvijezdo mora i njezine litanije.
229. U drugom e tjednu, u svim svojim molitvama i dnevnim djelima, nastojati upoznati
Presvetu Djevicu, i za to e spoznanje moliti Duha Svetoga. Moi e itati i razmiljati to
smo o tom rekli i molit e kao prvog tjedna litanije Duhu Svetome i Zdravo, zvijezdo mora, i
uz to jedan ruarij svakoga dana, ili barem jednu krunicu na tu nakanu.
230. Trei e tjedan upotrijebiti za upoznavanje Isusa Krista. Moi e itati i razmiljati to
smo rekli o tome i izrei molitvu sv. Augustina, koja je stavljena pri poetku ovog drugog
dijela. S istim e svecem moi rei i ponoviti stotinu i stotinu puta dnevno: Gospodine, da
upoznam tebe; ili: Gospodine, da progledam, da vidim tko si ti. I izmolit e kao i prijanjih
tjedana litanije Duhu Svetomu i Zdravo, zvijezdo mora, nadodavi svakoga dana litanije
Imena Isusova.
231. Na svretku tih triju tjedana ispovjedit e se i priestiti s nakanom da se predaju Isusu
Kristu preko Marijinih ruku u svojstvu sunja ljubavi. A poslije priesti, koju e nastojati
primiti po uputi to je donosim kasnije, izmolit e obrazac svoje posvete, koji e takoer nai
ovdje malo kasnije. Ako taj obrazac nije tiskan, neka ga prepiu ili neka im ga netko drugi
prepie, i u koji dan obave posvetu, neka ga toga istoga dana potpiu svojim imenom.
232. Bit e dobro ako toga dana plate kakav danak Isusu i njegovoj Presvetoj Majci, bilo za
pokoru svoje prole nevjernosti zavjetima krtenja, bilo da time posvjedoe svoju zavisnost o
vlasti Isusa i Marije. A taj e danak biti prema pobonosti i mogunosti svakog pojedinog,
kao na primjer post, koje mrtvljenje, koja milostinja ili svijea. I kad ne bi donijeli na poklon
nita drugo nego pribadau, ali samo draga srca, to je dosta Isusu, koji gleda samo dobru
volju.
233. Barem svake godine, isti dan, obnovit e istu posvetu, vrei iste pobone vjebe za tri
tjedna. Pae, moi e svakoga mjeseca i svakoga dana obnoviti sve to su uinili, s ovo malo
rijei: Tvoj sam sav, i sve moje pripada tebi, mj ljubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj
Majci.
1.2. Moljenje male Gospine krunice
234. Druga vjeba. Molit e svakoga dana, tijekom cijelog svog ivota, Malu Gospinu
krunicu, ali ne smatrajui se obvezatnima na nju. Ona se sastoji od tri Oenaa i dvanaest
Zdravomarija na ast dvanaest Gospinih povlastica i veliina. Ova je vjeba jako stara, a
temelj joj je u Svetom pismu. Sveti Ivan vidio je enu s krunom od dvanaest zvijezda,
obuenu u sunce i s mjesecom pod nogama (usp. Otk 12, 1). Ta je ena, prema tumaima,
Presveta Djevica.
235. Na vie se naina moe lijepo izmoliti ova Mala krunica, i bilo bi odve dugo iznositi ih
sve ovdje. Sam e Duh Sveti pouiti u njima one koji budu najvjerniji ovoj pobonoj vjebi.
Ipak evo najjednostavnijeg naina. Najprije reci: Dostoj se da te hvalim, Presveta Djevice; daj
mi jakosti protiv neprijatelja tvojih, zatim izmoli Vjerovanje, pa tri puta po jedan Oena,
etiri Zdravomarije i jedan Slavaocu. Na koncu se ree: Pod tvoju se obranu...
1.3. Noenje lania
236. Trea vjeba. Koji se tako uine sunjima Isusa u Mariji, uinit e stvar veoma pohvalnu,
vrlo asnu i vrlo korisnu, ako budu nosili kao oznaku svoga ljubeznoga suanjstva, gvozdeni
lani upravo u tu svrhu blagoslovljen posebnim blagoslovom, koji se nalazi ovdje, navest
emo ga malo kasnije. Istina, ovi izvanjski znakovi nisu bitni, pa ovjek moe biti sasvim
dobro bez njih, premda je prigrlio ovu pobonost. Ipak ne mogu ne puno pohvaliti one koji su
stresli sramotne lance avolskog ropstva, kojima ih je bio okovao istoni grijeh, a moda i
osobni grijesi, pa su dobrovoljno preli u slavno suanjstvo Isusa Krista te se ponose sa
svetim Pavlom da su u lancima za Isusa, lancima doista gvozdenim i nimalo sjajnim, ali tisuu
puta slavnijim negoli su zlatne carske ogrlice.
237. Nekada nije bilo nita sramotnije od kria. Danas, naprotiv, u kranstvu nema nita
slavnije od tog drveta. Isto moemo kazati o suanjskim lancima: nita neasnije nije bilo u
stara vremena, a ni danas nema u pogana; ali kod krana nema nita dinije od ovih Isusovih
lanaca, jer nas odreuju i uvaju od sramotnih veza grijeha i od avla, i jer nam donose
slobodu i veu nas uz Isusa i Mariju, ne pod moranje i prisilno kao kakve robijae, nego od
dragosti i ljubavi kao sinove. Uima za ljude privlaio sam ih, konopcima ljubavi (Ho 11, 4)
veli Bog na usta jednog proroka koji su, dosljedno, jaki kao smrt (Pj 8, 6), pa u neku ruku
i jai kod onih koji budu vjerno nosili do smrti ove slavne znakove. Jer neka e im smrt i
unititi tijelo pretvarajui ga u trule, ali ne e unititi njihovih suanjskih lanaca koji, jer su
od gvoa, ne e lako istrunuti, a moda e na dan uskrsnua, na velikom zadnjem sudu, ovi
lanci koji e im jo vezivati kosti, doprinijeti njihovoj proslavi i pretvoriti im se u lance svjetla
i slave. Blago, dakle, tisuu puta blago slavnim Isusovim sunjima u Mariji, koji svoje lance
budu nosili sve do groba!
238. Ovi lanii nose se iz ovih razloga: Prvo, da napominju kraninu zavjete i obaveze
njegova krtenja, savrenu njihovu obnovu koju je uinio u ovoj pobonosti, i tvrdu dunost
koja ga vee da im ostane vjeran. Budui da se ovjek esto vlada vie prema osjetilima nego
prema ivoj vjeri, lako zaboravlja svoje obaveze prema Bogu, ako mu ih koji izvanjski
predmet ne prizivlje u pamet. Zato ovi lanii sasvim dobro slue kraninu da mu napominju
veze grijeha i suanjstva avlu, od kojih ga je oslobodilo sveto krtenje, i njegovu zavisnost o
Isusu Kristu, koju je obeao na svetom krtenju i koju je potvrdio obnovom krsnih zavjeta. A
zato tako malo krana misli na svoje svete krsne zavjete te ivi rasputeno poput pogana,
kao da nita nisu obeali Bogu? Jedan od razloga jest to nemaju na sebi nikakva izvanjskoga
znaka koji bi im ih prizivao u pamet.
239. Drugi je razlog da pokaemo da se ne stidimo suanjstva i slube Isusa Krista i da se

odriemo kobnog ropstva svijetu, grijehu i avlu. Trei je razlog da se osiguramo i sauvamo
od lanaca grijeha i avla. Jer ili nam je nositi lance opaina, ili lance ljubavi i spasenja.
240. Oh, dragi moj brate, rastrgajmo lance grijeha i grjenika, svijeta i svjetovnih ljudi, avla i
njegovih egrta, i zbacimo daleko od sebe njihov zlokobni jaram: Skrimo okove njihove i
jaram njihov zbacimo (Ps 2, 3). Stavi svoje noge da se izrazim sa Duhom Svetim u slavne
okove Isusa Krista, Utjelovljene Mudrosti, i vrat svoj u njezin jaram. Podmetnimo svoja lea
pod njezin teret i neka nam ne smetaju njezine uzde (Sir 6, 24). Zapazit e da Duh Sveti, prije
nego e rei te rijei, pripravlja na njih duu da ne bi poem zabacila njegov vani savjet. Evo
njegovih rijei: Posluaj, sine, primi moj naputak i ne odbaci savjeta mog (Sir 6, 23).
241. Stoga e ti sigurno biti drago, predragi moj prijatelju, da ti i ja zajedno s Duhom
Svetim dam isti savjet: njezini okovi bit e mona zatita. Kao to Isus na kriu treba sve
privui k sebi ili ljubavlju ili silom, tako e privui odbaenike lancima njihovih grijeha, da ih
kao uznike i neprijatelje privee za svoju vjenu srdbu i svoju osvetnicu pravdu, ali
predodreenike e privui, osobito u ova zadnja vremena, lancima ljubavi: Sve u privui k
sebi (Iv 12, 32); privui u ih lancima ljubavi (Ho 11, 4).
242. Ovi robovi ljubavi Isusa Krista, ovi Isusovi sunji, sunji Krista Isusa (Ef 3, 1), mogu
nositi svoje lance ili o vratu, ili na miicama, ili oko pasa, ili na nogama. Otac Vicencije
Caraffa, sedmi general Drube Isusove, koji je 1643. godine umro na glasu svetosti, nosio je
kao znak svoga suanjstva gvozden kolut na nogama i govorio je da mu je jako ao to ne
moe javno vui svoje lance. Prije spomenuta Majka Janja od Isusa, nosila je oko pasa
gvozden lanac. Neke druge su ga nosile o vratu da ine pokoru za biserne ogrlice to su ih
nosile u svijetu; drugi opet nosili su ga na miicama da se za svoga runoga rada spominju da
su Isusovi sunji.
1.4. Osobita pobonost prema Otajstvu Utjelovljenja
243. etvrta vjeba. Ti Isusovi i Marijini sunji imat e osobitu pobonost prema velikom
otajstvu Utjelovljenja Rijei, koje se svetkuje 25. oujka, a koje je u osobitoj vezi s ovom
pobonou. Zaista, Duh Sveti je nadahnuo vjernicima ovu pobonost iz slijedeih razloga:
a) da astimo i nasljedujemo neizrecivu zavisnost, kojom je Sin Boji htio zavisiti o Mariji na
slavu Boga, svojega Oca, i na nae spasenje. Ta se zavisnost pokazuje osobito u spomenutom
otajstvu, u kojemu je Isus Krist zarobljenik i suanj u djevianskom krilu boanske Marije,
gdje on zavisi o njoj u svemu;
b) da zahvalimo Bogu na neusporedivim milostima, koje je udijelio Mariji, a osobito to ju je

izabrao za svoju predostojnu Majku, a taj je izbor uinjen u ovom otajstvu. To su dvije glavne
svrhe naega suanjstva Isusa u Mariji.
244. Pazite, molim, ja redovito kaem: suanj Isusov u Mariji, suanjstvo Isusu Kristu u
Mariji. Doista bi se moglo rei, kako ih je vie i reklo do sada: suanj Marijin, suanjstvo
presvetoj Djevici. Ali ipak drim da je bolje nazvati se sunjem Isusovim u Mariji, kako je to
jednom crkvenom slubeniku savjetovao Tronson,63 vrhovni upravitelj Sjemenita sv.
Sulpicija, poznat po svojoj rijetkoj razboritosti i velikoj pobonosti, kad ga je ovaj pitao za
savjet o toj stvari. Evo tome razloga:
245. 1. ivimo u ponosnom vijeku, u kojemu ima velik broj nadutih mudraca, koji imaju
vazda neto prigovoriti najtemeljitijim i najsolidnijim pobonim vjebama. Da im, dakle, ne
dam prigode nepotrebnih kritika, mislim da je bolje rei 'suanjstvo Isusu Kristu u Mariji' i
nazvati se radije 'suanj Isusov' negoli 'suanj Marijin'. U tom sluaju nazivamo ovu
pobonost radije prema njezinoj konano svrsi, a to je Isus Krist, nego prema putu i sredstvu
po kojem stiemo k toj svrsi, to jest prema Mariji; premda moemo sasvim dobro i mirno
upotrebljavati i jedan i drugi naziv, kako i ja radim. Tako, na primjer, tko ide iz Orleansa u
Tours preko grada Amboise, moe sasvim pravo rei da ide u Amboise i da ide u Tours; da je
putnik za Amboise i da je putnik za Tours, dok mu je jedini Tours konana svrha i cilj
njegova putovanja.
246. 2. Budui da je glavno otajstvo koje slavimo u ovoj pobonosti, otajstvo Utjelovljenja, u
kojem ne moemo vidjeti Isusa osim u Mariji, utjelovljena u njezinu krilu, to je onda zgodniji
naziv 'suanjstvo Isusu u Mariji' Isusu, naime, koji stanuje i vlada u Mariji, kako to lijepo
izraava ona krasna molitva tolikih znamenitih ljudi: O Isuse, koji ivi u Mariji, doi i ivi
u nama duhom tvoje svetosti.64
247. 3. Ovaj nain govora puno bolje pokazuje usko jedinstvo izmeu Isusa i Marije. Oni su
tako usko ujedinjeni da je jedno sasvim u drugome: Isus sav u Mariji, a Marija sva u Isusu. Ili
radije, Marije vie nema, nego je samo Isus u njoj, pa bi se lake moglo rastaviti svjetlo od
sunca negoli Marija od Isusa. Zato moemo nazvati naega Gospodina 'Isus Marijin', a
Presvetu Djevicu 'Marija Isusova'.
248. Vrijeme mi ne doputa ovdje due tumaiti odlike i veliine otajstva Isusova ivljenja i
vladanja u Mariji, to jest otajstva Utjelovljenja. Zato u se zadovoljiti da kaem, s dvije, tri
rijei, da je ovo prvo, najskrivenije, najuzvienije i najmanje poznato Isusovo otajstvo; da je
Isus u ovom otajstvu izurio izbor svih odabranika, u dogovoru s Marijom boravei u njezinu
djevianskom krilu, koje sveci stoga nazvae dvoranom Bojih tajna;65 da je on u ovom
otajstvu izveo sva slijedea otajstva svoga ivota tim to se je prihvatio da ih izvri. Ulazei u
svijet Krist govori: Evo dolazim vriti tvoju volju (Heb 10, 7); da ovo otajstvo, dosljedno
tome, sadri u jezgri sva otajstva i ukljuuje volju i milost svih otajstava, napokon da je ovo
otajstvo prijestolje milosra za nas, jer poto se Isusu moemo pribliiti jedino po Mariji, to
ga bez njezina posredovanja ne moemo ni vidjeti ni s njim govoriti. Isus, koji vazda usliava
svoju Majku, s toga prijestolja vazda dijeli milosti i pokazuje svoje milosre bijednim
grjenicima. Pristupimo, dakle, s pouzdanjem k prijestolju milosti (Heb 4, 16). Otajstvo
Utjelovljenja je takoer prijestolje Kristove dareljivosti prema Mariji jer je ovaj novi Adam,
za svog boravka u ovom pravom zemaljskom raju, tu skrovito uinio tolika udesa da ih ne
shvaaju ni aneli ni ljudi. Zato sieci nazivaju Mariju Bojom velianstvenou, 66 kao da je
Bog velianstven jedino u Mariji. Samo je ondje Gospodin velianstven (Iz 33, 21). Kristovo
utjelovljenje je takoer prijestolje slave nebeskome Ocu. Isus Krist je, naime, u Mariji
savreno ublaio svog Oca, rasrena na ljude; u njoj mu je savreno povratio slavu, koju mu
je bio oteo grijeh; u njoj je, rtvom svoje volje i samoga sebe, dao svom Ocu vie slave nego
bi mu je ikad bile dale sve rtve Staroga zakona; u njoj je, napokon, dao nebeskom Ocu
neizmjernu slavu, kakve jo nikad ne bijae primio od ljudi.
1.5. Velika pobonost prema Zdravomariji i Krunici67
249. Peta vjeba. Marijini sluge veoma e pobono moliti Zdravomariju ili aneoski pozdrav,
kojemu malo krana, pa i prosvijetljenih, poznaje cijenu, vrijednost, izvrsnost i potrebu.
Trebalo je da se Presveta Djevica prikae vie puta velikim i veoma prosvijetljenim svecima
da im pokae vrijednost ove molitve, kao na primjer sv. Dominiku, sv. Ivanu Kapistranu i
blaenom Alanu de la Roche. Oni su sastavili itave knjige o udesima i uspjenosti ove
molitve u obraanju dua. Sveano su izjavljivali i javno propovijedali, kako je spas svijeta
poeo po Zdravomariji, da je tako i spas svakog pojedinca povezan s tom molitvom; da je
upravo ova molitva donijela suhoj i neplodnoj zemlji plod ivota, pa da e ta ista molitva,
pobono moljena, nuno initi da nikne u naim duama rije Boja i donese plod ivota, a taj
je Isus Krist; da je Zdravomarija nebeska rosa koja natapa zemlju, to jest nau duu, i daje joj
da donese svoj rod u svoje vrijeme; a dua koju ne natapa ta nebeska rosa ova molitva ne
nosi ploda nego samo kupinu i trnje te je blizu da bude prokleta.
250. Evo to je Presveta Djevica otkrila bl. Alanu de la Roche, kako je zabiljeeno u njegovoj
knjizi O dostojanstvu ruarija, i kako to donosi za njim Cartagena: Znaj, sinko, i javi
svakome da je vjerojatan znak da je netko blizu vjene osude, ako osjea odvratnost, mlakost i
nemar prema aneoskom pozdravu, koji je popravio tetu svega svijeta. Eto sasvim utjenih,
a ujedno i sasvim stranih rijei! ovjek bi im jedva vjerovao da nam za njihovu istinitost ne
jami ovaj sveti ovjek, a jo prije njega sv. Dominik, a zatim vie velikih osoba i iskustvo od
vie vjekova. Jer vazda se je zapaalo da mrze i preziru Zdravomariju i Krunicu svi koji nose
znak odbaenja, kao to su svi heretici, bezbonici, oholice i svjetovni ljudi. Heretici ue i
mole jo Oena, ali ne i Zdravomariju, a niti Krunicu. Oni se na te molitve kostrijee. Vie bi
voljeli nositi uza se zmiju negoli krunicu. I oholice, taman bili katolici, poto imaju iste
sklonosti kao i otac Lucifer, preziru Zdravomariju ili su ravnoduni prema njoj, a Krunicu
smatraju pobonou za enice, koja je dobra jedino za neznalice i nepismene. Nasuprot,
vidjelo se je iz iskustva da ljube, vole i mole s uivanjem Zdravomariju svi koji inae imaju
velikih znakova predodreenja, i koliko su sjedinjeniji s Bogom, toliko im je draa ova
molitva. A to je upravo i nadodala Presveta Djevica bl. Alanu poslije ve spomenutih rijei.
251. Ja ne znam kako to biva i zato, ali je, meutim, ovo istina: da doznam da li je netko
Boji, ja boljega sredstva nemam negoli ispitati da li mu je drago moliti Zdravomariju i
Krunicu. Velim: 'da li mu je drago', jer se moe dogoditi da se netko nae u nemogunosti,
naravnoj ili dapae vrhunaravnoj,68 moliti je, ali mu je ipak vazda draga i rado je preporuuje
drugima.
252. O predodreene due, sunji Isusovi u Mariji, znajte da je Zdravomarija najljepa od

svih molitava poslije Oenaa. To je najsavreniji pozdrav kojim moete pozdraviti Presvetu
Djevicu, jer je to pozdrav koji joj je Svevinji poslao po arkanelu da zadobije njezino Srce.
A taj pozdrav, pun tajnog ara, tako se je silno dojmio Marijina Srca da je dala svoj pristanak
Utjelovljenju Rijei, kod sve svoje duboke poniznosti. Tim ete pozdravom i vi, izgovarate li
ga kako treba, sigurno pridobiti Marijino Srce.
253. Molimo li Zdravomariju dobro, to jest pomno, pobono i edno, ona je, kako kau sveci,
neprijatelj avlu kojega nagoni u bijeg, malj koji ga obara; ona je posveenje dua, veselje
anela, milopoj predodreenika, pjesan Novoga zavjeta, Marijino uivanje i slava Presvetog
Trojstva. Zdravomarija je nebeska rosa koja duu ini plodnom. Ona je ist i njean poljubac
to ga dajemo Presvetoj Djevici; rumena rua koju prikazujemo Mariji; dragocjen biser to joj
ga poklanjamo; aa ambrozije i boanskog nektara kojim je nuamo. Sve su to poredbe
svetaca.
254. Zato vas vrue molim, iz ljubavi koju imam prema vama u Isusu i Mariji, da vam ne
bude dosta Mala krunica Presvete Djevice, nego da molite i trei dio ruarija, a takoer, imate
li vremena, i itav ruarij svakoga dana, pa ete na asu smrti blagoslivljati dan i sat kad ste
mi povjerovali; i poslije sijanja s blagoslovom Isusa i Marije, poet ete vjene blagoslove u
nebu: Tko obilato sije, obilato e i eti (2 Kor 9, 6).
1.6. Moljenje Marijinog hvalospjeva Velia
255. esta vjeba: Marijina pjesma Velia.69 Marijini sluge, da zahvale Bogu na milostima
koje je udijelio Presvetoj Djevici, molit e esto Velia, ugledajui se na bl. Mariju d'Oignies i
na vie drugih svetaca. To je jedina molitva i jedino djelo koje je sastavila Presveta Djevica,
ili radije koje je Isus uinio u njoj, jer je on govorio na njezina usta. To je najvea pohvalna
rtva koju je Bog primio u Zakonu milosti. To je, s jedne strane, najponizniji i najzahvalniji, a
s druge strane najdivniji i najuzvieniji od svih himana: u njemu ima otajstava tako velikih i
tajnih, da ih svih ne znaju ni aneli. Gerson, vrlo poboan i vrlo mudar nauitelj, poto je
utroio velik dio svoga ivota sastavljajui veoma uene i pobone rasprave o najteim
predmetima, sa strahom se je prihvatio na koncu ivota protumaiti Velia da tako okruni sva
svoja djela. On nam iznosi mnogo divnih stvari o tom krasnom i pobonom himnu u knjizi in-
folio koju je sastavio o njemu. Meu ostalim kae da ga je sama Presveta Djevica molila
esto, a osobito poslije svete priesti kao zahvalu. I ueni Benzonij protumaio je Velia i
donio vie udesa, to ih je proizvela mo ove molitve, te kae da se avli tresu i bjee kad
uju ove rijei iz Velia: ... raspri one koji su oholi u misli srca svojega (Lk 1, 51).
1.7. Preziranje svijeta
256. Sedma vjeba. Vjerne sluge Marijine trebaju jako prezirati, mrziti i izbjegavati pokvareni
svijet i u tu svrhu sluiti se vjebama preziranja svijeta, koje smo naveli u prvom dijelu.
2. Nutarnje vjebe ove pobonosti
257. Dakako, netom opisane izvanjske vjebe pobonosti ne valja proputati iz nemara ili
prezira, nego ih vriti koliko to komu doputa njegov stale i poloaj. No osim njih ima i
drugih nutarnjih pobonih vjebi, koje imaju veliku snagu posvetiti one koje Duh Sveti zove
na visoku savrenost. Te se vjebe sastoje u tome, da se izrazim u etiri rijei, da sva svoja
djela inimo po Mariji, s Marijom, u Mariji i za Mariju, da ih tako savrenije inimo po Isusu,
s Isusom, u Isusu i za Isusa.
2.1. Sve raditi po Mariji
258. Trebamo raditi svoja djela po Mariji, to jest trebamo se pokoravati u svemu Presvetoj
Djevici i vladati se, takoer u svemu, po njezinu duhu koji je Duh Sveti Boji. Koje vodi duh
Boji, oni su sinovi Boji (Rim 8, 14); koje vodi duh Marijin, oni su Marijini sinovi i, prema
tome, sinovi Boji, kako smo to dokazali. Zato izmeu tolikih tovatelja Presvete Djevice
samo su oni pravi i vjerni njezini tovatelji, koje vodi njezin duh. Spomenuo sam da je duh
Marijin Boji duh, jer nju nikada nije vodio njezin duh, nego vazda Boji duh, koji je tako
zavladao njome da je postao njezinim vlastitim duhom. Zato kae sveti Ambrozije: Neka u
svakome bude Marijina dua, da tu slavi Boga; neka Marijin duh bude u svakome, da se tu
raduje u Bogu. Sretne li due kad je sasvim zaposjedne i njome upravlja duh Marijin, po
primjeru nekog dobrog brata Drube Isusove, imenom Rodriguez, 70 koji je umro na glasu
svetosti, jer je taj duh blag i jak, revan i razborit, ponizan i sran, ist i plodan.
259. eli li dua da je vodi ovaj Marijin duh treba:
a) da se odree svoga vlastitog svjetla i volje prije svakog svoga djela, na primjer prije
nego emo se pomoliti, rei ili sluati svetu misu, priestiti se i tako dalje. Jer bi tmine
naega vlastitoga duha i zloa nae vlastite volje i djelovanja, kad bismo se povodili za
njima, bile zapreka svetom Marijinu duhu, ma koliko nam se inile dobre;
b) treba se predati Marijinu duhu, da nas pokree i vodi, kako se njoj svidi. Treba se
staviti i pustiti u njezine djevianske ruke, kao to je orue u rukama radnika, ili kao
lutnja u rukama izvrsna sviraa. Treba se izgubiti u Mariji i njoj se prepustiti poput
kamena to ga bacimo u more. To moemo uiniti jednostavno i u tren, jednostavnim
duhovnim pogledom, kratkim inom volje, ili rijeju, na primjer govorei: Ja se
odriem sebe i darujem se tebi, mila moja Majko! Pa sve i da ne osjeamo nikakve
slasti u ovom inu ujedinjenja, on je ipak istinit, kao to bi netko jednako istinito
pripao sotoni kad bi, Boe sauvaj, jednako iskreno rekao: Ja se predajem sotoni,
makar on i ne osjetio u sebi na te rijei nikakve osjetne promjene;
c) treba od vremena do vremena, za naih djela i poslije njih, obnoviti isti in darivanja
samih sebe i ujedinjenja. to budemo to ee radili, to emo se prije posvetiti i bre
doi do ujedinjenja s Isusom Kristom, koje vazda dolazi nuno iza naega ujedinjenja
s Marijom, jer je duh Marijin duh Isusov.
2.2. Sve raditi s Marijom
260. Sve trebamo raditi s Marijom, to jest trebamo u svim naim djelima gledati na Mariju
kao na savreni uzor svake kreposti i svetosti to ga je Duh Sveti proizveo u netaknutom
stvoru da se ugledamo na nj prema svojim slabim silama. 71 Valja nam, dakle, pri svakom inu
promatrati kako ga je vrila Marija, ili kako bi ga uinila, da je na naemu mjestu. S tom
svrhom trebamo prouavati i promiljati velike kreposti to ih je ona vrila tokom svoga
ivota, a osobito:
a) njezinu ivu vjeru, kojom je povjerovala bez kolebanja aneoskoj rijei; ona je
vjerovala vjerno i postojano sve do podno kria na Kalvariji;
b) njezinu duboku poniznost, iza koje se je skrivala, utjela, u svemu se podlagala i
odabirala najzadnje mjesto;
c) njezinu potpunu boansku istou, kojoj nikada pod nebom nije bilo ravne niti e
ikada biti, i uope sve ostale njezine kreposti. Spomenimo se, drugi put to kaem, da je
Marija velika i jedina Boja uzor-forma, vrijedna da proizvede ive slike Boje, s
malim trokom i u malo vremena; pa koja dua ovu formu nae i u njoj se izgubi, ona
se sasvim brzo promijeni u Isusa Krista, kojega ova forma prirodno prikazuje.
2.3. Sve raditi u Mariji
261. Trebamo sva svoja djela raditi u Mariji. Da dobro shvatimo ovu vjebu, trebamo znati: a)
da je Presveta Djevica pravi raj zemaljski novoga Adama i da joj je stari raj zemaljski bio
samo slika. U ovom, dakle, raju zemaljskom postoje bogatstva, ljepote, rijetkosti i neizrecive
slasti to ih je tu ostavio novi Adam, Isus Krist. U tom je raju on uivao devet mjeseci, inio
udesa i prosipao svoje bogatstvo boanskom dareljivou. Ovo presveto mjesto sastoji se
jedino od djevianske i neoskvrnjene zemlje od koje je bez ikakve mrlje i ljage stvoren i
othranjen novi Adam, djelovanjem Duha Svetoga koji tu prebiva. U ovom je zemaljskom raju
uistinu stablo ivota koje je donijelo Isusa Krista, plod ivota, i stablo spoznanja dobra i zla,
koje je dalo svjetlo svijetu. Ima na ovome divnome mjestu stabala zasaenih Bojom rukom i
natapanih njegovim boanskim pomazanjem, koja su nosila i vazda nose plodove boanskog
ukusa. Ima tu lijeha okienih krasnim raznim cvijeem kreposti, koji ire miomiris, te njime
miriu i sami aneli. Ima na tom mjestu zelenih livada, nade neosvojenih tvrava jakosti,
arobnih zgrada pouzdanja itd. Jedini nam Duh Sveti moe otkriti istinu koja se skriva u ovim
slikama tvarnih predmeta. Na ovome je mjestu ist, neokuen zrak istoe; bijeli, bez noi,
dan svetoga ovjeanstva; sjajno, bez sjena, sunce Boanstva; neprestano uarena pe ljubavi,
u koju se netom ubaci gvoe, sve se ono usije i pretvori u zlato; tamo je i rijeka poniznosti,
koja kljua iz zemlje i, dijelei se na etiri rukavca, natapa itavo ono arobno mjesto. Ta
etiri rukavca oznauju etiri stoerne kreposti.
262. b) Duh Sveti na usta svetih Otaca jo naziva Presvetu Djevicu: Istona vrata, na koja
Veliki sveenik Isus Krist ulazi u svijet i izlazi iz njega, jer je zbilja preko nje on uao u svijet
prvi put, a preko nje e u nj doi i drugi put; Svetite Boanstva, odmaralite Presvetoga
Trojstva, Boje prijestolje, Boji grad, Boji oltar, Boji hram, Boji svijet. Svi ti razni nazivi
i pohvale sasvim su istiniti s obzirom na razna udesa i milosti, to ih je Svevinji uinio u
Mariji. Kolikog li bogatstva! Kolike li slave! Kolikog li uivanja! Kolike li sree moi unii u
taj vrt Mariju i stanovati gdje je Svevinji postavio prijestolje svoje najvee slave!
263. Ali, teko li je nama grjenicima imati doputenje i sposobnosti i svjetla da moemo
unii u mjesto tako uzvieno i sveto koje uva, ne vie Kerub, kao stari raj zemaljski, nego
sam Duh Sveti, koji se je uinio njegovim neomeenim gospodarom i govorio o njoj: Ti si vrt
zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren, zdenac zapeaen (Pj 4, 12). Marija je zatvoren
vrt! Marija je zapeaen studenac! Bijedna djeca Adama i Eve, izgnana iz raja zemaljskoga,
ne mogu unii ni u ovaj raj nego po osobitoj milosti Duha Svetoga koju moraju zasluiti.
264. No, ako smo svojom vjernou postigli ovu milost, trebamo rado prebivati u lijepoj
Marijinoj unutarnjosti, tu mirno poivati, tu pouzdano traiti oslon, tu se sigurno skrivati i tu
se neogranieno izgubiti, da bi se u djevianskom Marijinu krilu dua: hranila mlijekom
njezine milosti i njezina majinskog milosra; oslobodila od svih svojih smetnji, bojazni i
skrupula; bila sigurna od svih svojih neprijatelja: avla, svijeta i grijeha, koji tamo nisu nikad
imali pristupa, radi ega Marija izjavljuje: Tko u meni radi, taj ne grijei (Sir 24, 22), to jest:
koji ostaje duhom u Presvetoj Djevici, ne e poiniti znatnijega grijeha; da bi se tu oblikovala
u Isusa, a Isus u njoj, jer je djeviansko Marijino krilo, po rijeima Otaca, dvorana Bojih
tajni gdje su bili oblikovani Krist i svi odabranici: Ovaj i onaj u meni je roen (Ps 86, 5).
2.4. Sve raditi za Mariju
265. Napokon trebamo sva svoja djela raditi za Mariju. Doista je pravedno, kad smo se
potpuno predali njoj na slubu, da radimo sve za nju kao dvorjanici, sluge i sunjevi, ali ne
kao da bi nju uzeli za posljednju svrhu svoje slube, jer je to samo Isus Krist. No svakako ona
nam treba biti na blii cilj, naa otajstvena okolina i nae lako sredstvo da doemo k Isusu
Kristu. Zato se poput sobri slugu i robova ne smijemo podati besposlici, nego trebamo
potpomognuti njezinom zatitom, poduzimati i initi velike stvari za ovu uzvienu Vladaricu.
Trebamo ustati na obranu njezinih povlastica, kad ih tko osporava. Trebamo braniti njezinu
slavu, kad je netko napada. Trebamo privesti sav svijet, ako je mogue, u njezinu slubu i na
ovu krasnu i ozbiljnu pobonost. Trebamo govoriti i vikati protiv onih koji zloupotrebljavaju
pobonost prema njoj, vrijeajui njezina Sina, i ujedno trebamo nastojati promicati ovu
pravu pobonost. A kao nagradu za ove nae male usluge ne smijemo traiti od nje nita, nego
mora nam biti ast to pripadamo tako ljubeznoj Vladarici, i sretni to smo po njoj sjedinjeni s
Isusom, njezinim Sinom, nerazrjeivom vezom u vremenu i u vjenosti. Slava Isusu u Mariji!
Slava Mariji u Isusu! Slava samom Bogu!
ZAKLJUAK
Nain kako emo obavljati ovu pobonost kod svete priesti
Prije priesti
266. Ponizi se duboko pred Bogom. Odreci se svoga sasvim pokvarenoga dna i svoje
priprave, makar se ne znam koliko dobra priinjala tvome sebeljublju. Obnovi svoju posvetu
govorei: Sav sam tvoj, moja draga Gospodarice, i sve je moje tvoje. Zamoli ovu dobru
Majku da ti pozajmi svoje Srce, da u nj primi njezina Sina s njezinom pripravom. Prikai joj
da bi trpjela slava njezina Sina kad bi on bio primljen u tvoje tako prljavo i tako nestalno srce,
koje bi Isusu okrnjilo slavu ili ga izgubilo. Ali ako se ona hoe nastaniti kod tebe da sama
primi svoga Sina, to joj je slobodno zbog vlasti koju ima nad srcima, a njezin e Sin na taj
nain saskim lijepo biti primljen od nje bez ljage i bez pogibelji da bude uvrijeen ili
izgubljen: Bog je posred nje, poljuljat se nee (Ps 45, 6). Reci joj pouzdano da je svo ono
dobro to si joj darovao mali doprinos njezinoj asti, ali da joj svetom Prieu eli darovati
onaj isti dar koji joj je neko darovao vjeni Otac, i da e biti vie poaena tim darom, nego
da joj daruje sva dobra svijeta. Reci joj, napokon, da Isus, koji je ljubi neizmjerno, eli opet s
ugodnou otpoinuti u njoj, premda e se to zbiti u tvojoj dui, prljavijoj i siromanijoj od
staje, u koju mu nije bilo teko doi jer je u njoj bila ona Marija. Zamoli je da ti daruje svoje
Srce ovim njenim rijeima: Uzimam te za sve blago svoje. O Marijo, daj mi Srce svoje!
Za vrijeme priesti
267. Stupajui da primi Isusa Krista, poslije Oenaa, reci mu tri puta: Gospodine, nisam
dostojan... Govorei prvi put, pomisli na vjenog Oca pa mu reci da nisi dostojan primiti
njegova jedinog Sina zbog tvojih opakih misli i tvojih nezahvalnosti prema tako dobrome
Ocu, ali eto Marije, njegove slubenice. Evo slubenice Gospodnje, koja to ini mjesto tebe i
nadahnjuje ti najvee pouzdanje i nadu kod njegova boanskog Velianstva: Jer si me
posebnim nainom utvrdio u nadi.
268. Reci zatim Sinu: Gospodine nisam dostojan... Da nisi dostojan primiti Ga radi tvojih
nekorisnih i opakih rijei i tvoje nevjernosti u njegovoj slubi, ali ga ipak moli da ti bude
milostiv, jer e ga uvesti u kuu njegove roene Majke i tvoje Majke, i ne e mu dati otii
dok se ne nastani kod nje. Uhvatih ga i neu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuu Majke svoje,
u lonicu roditeljke svoje (Pj 3, 4). Zamoli ga da ustane i da poe k svom poivalitu i u svoj
sveti ator (usp. Ps 131, 8). Reci mu da se nimalo ne uzda u svoje zasluge, u svoju snagu i u
svoje priprave kao Ezav, nego u zasluge, snagu i priprave Marije, svoje drage Majke, kao mali
Jakov u brigu Rebekinu, i da se ipak usuuje pribliiti njegovoj svetosti, premda si grjenik i
pravi Ezav, jer su tvoja snaga i nakit zasug i kreposti njegove presvete Majke.
269. Reci i Duhu Svetom: Gospodine, nisam dostojan... Da nisi dostojan primiti remek-djelo
njegove ljubavi zbog mlakosti i opakosti tvojih djela i toga protivljenja njegovim
nadahnuima, ali da je Marija, njegova vjerna Zarunica, sve tvoje uzdanje, pa reci sa sv.
Bernardom: Ona je moja najvea sigurnost, ona je sav razlog moga ufanja. Moe mu se
takoer pomoliti da opet sie u Mariju, svoju nerazdruivu Zarunicu, jer je njezino krilo
jednako isto i njezino Srce jednako ueeno kao to je i neko bilo; i da bez njegova dolaska
u tvoju duu ni Isus ni Marija ne e biti oblikovani ni dostojno nastanjeni u tvojoj dui.
Poslije svete priesti
270. Poslije svete Priesti, sabravi se u se i zatvorivi oi, uvedi Isusa u Srce Marijino. Daj
ga njegovoj Majci, koja e ga primiti ljubezno, smjestiti asno, klanjati mu se duboko, ljubiti
ga savreno, zagrliti ga njeno i iskazati mu u duhu i istini mnoge poasti, koje su nama
nepoznate zbog nae guste tame.
271. Ili se dri sasvim ponizna srca u prisutnost Isusa nastanjena u Mariji; ili se vladaj kao rob
na vratima kraljevskog dvora, gdje je Kralj u razgovoru s Kraljicom; pa dok se oni
razgovaraju i dok ne trebaju tebe, ti poi duhom u nebo i svuda po zemlji i zamoli sve
stvorove da zahvaljuju i aste i ljube Isusa i Mariju mjesto tebe: Doite, poklonimo se... (Ps
94, 6).
272. Ili takoer moli sam Isusa u zajednici s Marijom, za dolazak njegova kraljevstva na
zemlju preko njegove svete Majke, ili ga moli boansku mudrost, ili ljubav Boju, ili
oprotenje grijeha, ili koju drugu milost, no vazda preko Marije i u Mariji. Gledajui na se
poprijeko, reci: Ne obaziri se, Gospodine, na moje grijehe, nego neka tvoje oi gledaju na
Marijinu pravdu, to jest neka oi tvoje vide u meni samo Marijine kreposti i zasluge. A
spominjui se svojih grijeha nadodaj: Neprijatelj ovjek to uini, a taj moj najljui neprijatelj,
koji je poinio ove grijehe, jesam upravo ja. Moe takoer rei: Od ovjeka opaka i himbena
izbavi me (Ps 43, 1), ili jo: Ti treba da raste, a ja da se umanjujem (usp. Iv 3,30). Moj Isuse,
ti treba rasti u mojoj dui, a ja se umanjivati. Marijo, ti treba rasti u meni, a ja moram biti
manji nego sam bio. Ili reci ovo: Rastite i mnoite se (Post 1, 28). Isuse i Marijo, rastite u
meni i mnoite se vani u drugima.
273. Bezbroj je drugih misli koje nam Duh Sveti donosi na pamet pa e ih donijeti i tebi, ako
bude dobro sabran, umrtvljen i vjeran ovoj velikoj i uzvienoj pobonosti, u kojoj sam te,
evo, pouio. Ali spomeni se da e Isus biti to vie proslavljen to vie pusti Mariju da ona
radi u tvojoj priesti, a da e to vie pustiti Mariji da radi za Isusa, a Isusu da radi u Mariji,
to se dublje ponizi i bude ih sluao u miru i utnji, ne muei se da gleda, kua i osjea.
Jer pravednik ivi o vjeri svagdje, a osobito u svetoj priesti, koja je in vjere: Pravednik moj
ivi od vjere (Heb 10, 38).
_______________
1
Iv 2,4;19,26. Ni u grkoj ni u rabinskoj literaturi sin ne zove majku enom. Isus se time
distancira od svoje Majke jer u svom mesiajanskom poslanju zavisi samo od Oca, ali u isto
vrijeme ukazuje na Marijinu ulogu ene (Post3,15) koja sudjeluje u otajstvu Otkupljenja kao
majka vjernika (Iv16,21;19,26).
2
Ovu marijansku akomodaciju (Post 2, 8) nalazimo ve kod sv. Efrema: Govor o Bogorodici
te redom kod istonih i zapadnih Otaca.
3
Sv. Bernard kae u knjizi Sermo 4 in Assump., PL 183, 427: Nita me vie ne raduje negoli
govoriti o slavi Djevice Marije.
4
Sv. Grgur Veliki, PL 79, 25.
5
Sv. Bonaventura, Psalterijum majus, marijanska adaptacija himna Tebe Boga hvalimo. sv.
Augustin, premda je poglavica svega nebeskoga dvora, najrevnije joj iskazuje svako vrsnu
ast i navodi na to druge, uvijek spremno oekujui tu poast da na njezin mig uini koju
uslugu kojem od njezinih slugu.
6
Usp. sv. Petar Damjani, PL 144, 738.
7
Sv. Ambrozije, PL 15, 1636; sv. Bernard, PL 183, 76 B.
8
Sv. Augustin, PL 38, 1074.
9
Po primjeru drugih crkvenih pisaca, sv. Ljudevit pripisuje Mariji naslov 'Zarunica Duha
Svetoga' da bi time izrazio otajstvo i nerazdruiv odnos Marije i Duha Svetoga koji se
ostvario u utjelovljenju Sina Bojega. Treba paziti na teoloku upotrebu tog naslova i
izbjegavati opasnost da se Duh Sveti vidi kao otac Kristov ili da se u njem vidi jedna kom
plementarnost meu jednakima. Zbog toga je Drugi vatikanski koncil radije koristio pojam
Marija kao Hram Duha Svetoga (LG 53) umjesto Zarunice.
10
Isusovac Poire (1584-1637) je napisao ovu veliku knjigu od preko 1200 stranica, koja se u
17. st. koristila kao jedna vrsta marijanske enciklopedije. I sv. Ljudevit je koristi, pogtovo u
prvom dijelu Rasprave.
11
Montfort citira psalam u prijevodu Vulgate, a tumaenje ovog retka u marijanskom smislu
preuzima od Oliera, Pismo 119, str. 883.
12
Radi se o jednom tradicionalnom katolikom nauku koji sv. Pio X. papa, ovako iznosi: Svi
mi, koji smo sjedinjeni s Kristom, i kako kae Apostol, koji smo udovi njegovog Tijela, izili
smo iz Marijinog krila kao tijelo sjedinjeno s Glavom (Ad diem illum).
13
Montfort prema Poireu, st. 424., navodi dva teksta sv. Augustina, vidi: PL 40, 339 i 659.
14
Da bismo teoloki ispravno shvatitli ove i sline odlomke u Raspravi, trebamo poznavati
neke tekstove crkvenog uiteljstva: Isusova Majka () svijetli putujuem Bojem narodu
kao znak pouzdane nade i ujehe (LG 68). Sa svojim uinkovitim i neprestanim zagovorom,
Marija je jako blizu vjernicima, koji je zazivaju pa i onima koji ne znaju da su njena djeca
(Marialis cultus, br. 56).
15
Montfort je obavljao slubu bibliotekara u sjemenitu i skupljao je sve citate koji su ga
zanimali u Biljenicu, koju je uvijek nosio sa sobom te obilato koristio pri pisanju svojih
djela.
16
Navedeno prema Crassetu, dio I., q. 6., str. 48.
17
Sv. Bernard, Sermo in antif. Salve Regina, PL 184, 1073.
18
Radi se o mistiarki Mariji des Vallees (1656.), koju je duhovno vodio sv. Ivan Eudes.
19
Radi se o jednom apokrifnom pismu Pseudo-Dionizija sv. Pavlu, koje se u doba sv.
Ljudevita smatralo autentino.
20
Bilo bi dobro itati ove proroke rijei sv. Ljudevita, konfrontirajui ih s eshatolokim
znaajem putujue Crkve, koji je opisan u LG 48-51.
21
Antiteza Eva-Marija je tema koju su crkveni Oci puno koristili. Poslije sv. Justina (+ 165.) i
sv. Irenea (+ 202.) koji kae: Ono to je Eva vezala svojom nevjerom, to je Djevica Marija
razrijeila svojom vjerom (Adv. haereses III., 22, 4, PG 7, 959).
22
Montfort nam u ovom broju sam daje podjelu Rasprave po temama koje eli obraditi.
Potreba pobonosti prema Djevici Mariji (PP 14-59); temeljne istine autentine kranske
duhovnosti (PP 61-82) i bit prave pobonosti (PP 90-273).
23
Za raniji govor o toj temi vidi br. 24, 31-35, 50, a kasnije br. 75, 83-86, 120, 152-168.
24
Montfort cilja na knjigu A. Widenfelta, Spasonosna upozorenja, koja je napisana 1673., a
stavljena na indeks 1676.
25
Sv. Bonaventura, Psalt. maius, Ps 79.
26
Guillaume de Paris, kod Crasset, dio I., str. 46.
27
Ova molitva je u izvornom tekstu na latinskom jeziku, a sastavljena je od raznih odlomaka,
koji se pripisuju sv. Augustinu. Montfort preporua moliti ovu molitvu u vrijeme priprave na
posvetu (br. 230).
28
Usp. Boudon, Esclavage, tr. 1, c. 2., t. 2, col. 380. Rado navodimo izvore ovih razlaganja da
istaknemo kako je marijanska pobonost u formi robovanja Mariji bila veoma rairena u
XVII. stoljeu i ne smije se smatrati iznaaem sv. Ljudevita. On joj je produbio smisao i dao
pravo znaenje.
29
Katekizam tridentskog koncila I., c. 3., br. 12.
30
Zajedno s raznim svecima kao sv. Tomom iz Villanove i sv. Robertom Belarminijem,
Montfort ovdje donosi teoloki princip konvenijencije, koji se temelji na posebnoj blizini koju
je Marija imala u dijelu spasenja s Isusom. Koristei ovaj pojam treba znati da su ograniene
Marijine savrenosti (vidi br. 52), da se njoj ne mogu pripisati nepriopiva Boja i Kristova
svojstva, nego samo one povlastice potrebene da izvri svoju ulogu u povijesti spsenja i koje
imaju temelj u objavi.
31
Sv. Ivan Damaanski, Propovijed o usnuu B. D. Marije, PG 96, 724 a-c.
32
Sv. Bonaventura, Psalt. majus, Ps 117.
33
Vidi: Sv. Anselmo, OR 46, PL 158, 943; Sv. Bernard, Hom. I super Missus, br. 7, PL 183,
60; Sv. Bernardin, Sermo 5 de Nativ. B. D. M., c. 5
34
Pod slijepom poslunou ne smijemo podrazumijevati stav osobe koja ne trai, ne
razmilja i ne sudi u ivotu. Kod navjetenja, Marija pita anela, razgovara i pravi primjedbe:
Kako e to biti kad ja mua ne poznajem (Lk 1, 34). Radi se o odgovrnoj poslunosti koja,
kada spozna Boju volju, potpuno se predaje i preputa Bogu da on vodi osobu svojim
putevima.
35
Od sveenikog reenja pa do svoje smrti (1701.-1716.), Montfort je drao puke misije
diljem Francuske. Ovdje nam govori da je ve dugi niz godina propovijedao. Po Tome se
moe naslutiti da je on pisao Raspravu pod kraj svoga ivota, vjerojantno u jesen 1712. u
samotitu sv. Egidija, u gradu La Rochelle, na sjeveru Francuske.
36
Montfort misli na knjige svoga vremena koje govore o Mariji i koje je on, kao bibliotekar
sjemenita sv. Sulpicija, imao pri ruci u tom Zavodu.
37
Jer sav spasonosan utjecaj Blaene Djevice Marije na ljude, ne nastaje iz neke nude, nego
iz Boije dobrohotnosti (), a nikako ne prijei neposredno sjedinjenje vjernika s Kristom,
nego ga olakava (LG 60).
38
Sv. Augustin, Pismo, 149., PL 33, 637.
39
Calvinus, Lexicon juridictum, Geneva, 1553., st. 956.
40
Katekizam tridentskog kocila, I., 3.
41
Sv. Bernard, De quad., PL 183, st. 598.
42
Navodimo samo citate patrologa gdje se mogu usporediti ovi tekstovi: PG 12, st. 1548; PL
183, st. 100, 441, 448.
43
Usprediti citate tekstova Ruperta i sv. Augustina u: PL 168, st. 837 i PL 39, st. 2130-2131.
44
Sv. Bernard, PL 183, br. 18, 448.
45
H.M.Boudon, arhiakon u Evraux-u. Knjiga o kojoj Montfort govori ima naziv: Sam Bog ili
sveto ropstvo divnoj Majci Bojoj, Pariz 1667. Neemo navoditi biljeke za citate ostalih
imena i knjiga na koje se poziva svetac u sljedeih 6 brojeva. Oni koje to zanima mogu ih nai
na hrvatskom jeziku u biljekama izdanja Rasprave u Sabrana Djela. elimo samo naglasiti
da se pobonost posvete ili svetog ropstva ljubavi javlja u Crkvi u VII. stoljeu. Meu
velikanima svakako treba spomenuti sv.Sofronija Jeruzalemskog (+ 638.), sv.Germana
Carigradskog (+733.),sv.Ivana Damaanskog (+ 749.), Papu Ivana VII (+ 707) a na poseban
nain sv.Ildefonsa Toledskog koji o tome i pie u PL 96, 195-106.
46
Sv. German Carigradski, Govor o usnuu Bogorodice, PG 98, 350.
47
Sv. German Carigradski, Govor o pojasu svete Bogorodice, PG 98, 350.
48
Nereformirani asoslov, Zajednika slavlja B. D. Marije, antifona 7, III. nokturna.
49
Sv. Bernard, Homelija, PL 183, 71 a.
50
Speculum BMV, 7. 6. Danas se ovo djelo pripisuje Konradu Saksoncu.
51
Sv. Ivan Damaanski, Homilija o uskrsnuu, PG 96, 719.
52
Sv. Grgur Veliki, Moralum, 32. c. 22, n. 46.
53
Sv. Grgur, Homilija, PL 76, 1266.
54
Marija Agredska, Mistini grad Boiji, dio III., 8. 18.
55
Sv. Bonaventura, Veliki psaltir, t. 14., 221 b.
56
Raymundus Joradnus, kod Poire, Kruna moi, st. 422.
57
Sv. Ambrozije, Izlaganje o Luki II., 26., PL 15, 1642.
58
Sv. Augustin, Sermo 208, br. 5, PL 39.
59
Ovim rijeima koje kao jedna formula izraavaju otajstvo Marijine osobe, papa Pavao VI.
se koristio u zavrnoj rijei treeg zasjedanja Drugog vatikanskog koncila, 21. 11. 1964.
godine.
60
Sv. Grgur Veliki, Homilija, PL 76, 1115.
61
Apostolatski centar Sav Tvoj je izdao knjigu koja detaljno slijedi upute sveca u ovoj temi:
M. Suac, Meditacije o pripravi na posvetu prema uputama sv. Ljudevita Montfortskoga,
Zagreb, 2005.
62
Sv. Bernard, Pobona razmatranja o spoznaji ljudske sudbine, 3. 8., PL 184, 490.
63
Louis Tronson (1622.-1700.) trei upravitelj Sjemenita sv. Sulpicija gdje se Montfort
pripremao za sveenitvo. Crkveni slubenik o kojemu je rije je sam sv. Ljudevit.
64
Za sve one koji ele moliti ovu molitvu donosimo njen cijeli tekst. O Isuse koji ivi u
Mariji, doi i ivi u meni duhom svoje svetosti, puninom svoje snage, savrenstvom svojih
putova, istinitou svojih kreposti, zajednitvom svojih boanskih tajna, vladaj u meni nad
svim monim neprijateljima, nad svijetom, avlom i tijelom, silom svoga duha na slavu svoga
nebeskog Oca. Ovu je molitvu prvi objavio Olier 1655. godine. On tvrdi da potjee od
Condrena.
65
Sv. Ambrozije, O ustanovi djevianstva i o vjenom djevianstvu B. D. Marije, 7. 50., PL
16, 33.
66
Sv. Bernardin Sijenski, Govor XII. na svetkovinu Uznesenja B. D. Marije, a. 1. c. 2.
67
Nadahnujui se na dijelu dominikanca A. Thomasa, Montfort je napisao cijelu jednu knjigu
na ovu temu, udesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se.
68
Da napredak u milosti moe zadavati potekoe u molitvi, vidi kod sv. Ivana od Kria,
Tamna no, II. 8, 1 i I. 8, 3.
69
Lk 1, 51. Velia je danas postala jedna pjesma-program kranskog osloboenja. Ona
poziva krane da se ne predaju pred nepravdama i tlaenjima nego da se zaloe za ostvarenje
Bojeg plana spasenja za sve siromahe i ugnjetavane.
70
Sv. Alfonse Rodriguez (1531.-1617.), proglaen svetim od Lava XIII. 1888. godine. To nije
autor knjige Vjebaj se u kranskoj savrenosti (1616.), nego njegov suvremenik i imenjak.
71
Tolika je naa slabost da nas veliina (Kristova) takvog primjera lako obeshrabri. Bog je
zato htio providjeti jedan drugi primjer koji je, iako je najblii Kristu koliko je to mogue
ljudskoj naravi, ipak sukladniji naoj slabosti. Ovaj primjer je Majka Boija (Papa Pio X.,
Enc. Ad diem illum, 2. 2., 1904.).

Rasp Rava

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Rasp Rava

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sv.

Ljudevit Marija Grignion de Montfort

RASPRAVA O PRAVOJ POBONOSTI PREMA PRESVETOJ DJEVICI

PRIPRAVA NA KRALJEVSTVO ISUSA KRISTA

3. Bog je usliao njezine molitve kojima ga je molila da je sakrije, osiromai i ponizi te ju je

Po odredbi Presvetog Trojstva

Zbog svoje posebne veliine

5. Marija je izvrsno remek-djelo Svevinjega, koji je za se zadrao spoznaju o njoj i vlasnitvo

6. Izjavljujem sa svecima:2 Boanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on

Marija jo nije dovoljno poznata

MARIJA U POVIJESTI SPASENJA

BOG JE HTIO SVOJA NAJVEA DJELA ZAPOETI I DOVRITI PO PRESVETOJ

1. Marija u otajstvu Utjelovljenja Isusa Krista

MARIJA U OTAJSTVU CRKVE I POSVEENJU DUA

1. Marijino poslanje u Bojem narodu

1.1. Suradnica Boja

1.2. Marijina majinska funkcija

1.3. Znak prave vjere

1.4. Majka krana

1.5. Suradnica Duha Svetoga

2.1. Marija je kraljica srdaca

2.2. Marija je nuna ljudima da postignu svoj konani cilj

2.3. Marija je nuna svima da se spase

2.4. Marija je jo potrebnija onima koji su pozvani na posebnu savrenost

zato da se spase, to je jo mnogo potrebnija onima, koji su pozvani na

POBONOST PREMA MARIJI JE POTREBNA OSOBITO U POSLJEDNJIM

1. Marija i posljednja vremena

2. Marija i posljednja borba

53. to je Lucifer izgubio oholou, to je Marija dobila poniznou. to je Eva upropastila i

3. Marija i apostoli posljednjih vremena

TOVANJE MARIJE U CRKVI

TEMELJNE TEOLOKE ISTINE O POBONOST

PREMA PRESVETOJ DJEVICI

1. Isus Krist je zadnji cilj pobonosti prema Presvetoj Djevici

2. Mi pripadamo Isusu i Mariji u svojstvu robova

71. Potpuna je razlika izmeu sluge i roba:28

80. Prvo, treba li se onda uditi to na Gospodin kae da se onomu, koji

4. Marija svojom majinskom ulogom olakava osobni susret s Kristom

5. Nosimo blago milosti u glinenim posudama

LANE POBONOSTI I LANI TOVATELJI

PREMA PRESVETOJ DJEVICI

99. Ja kaem da je pobonost prema Presvetoj Djevici najsvetija i najozbiljnija poslije

100. Ta su dobra djela izvanredno korisna za obraenje i najokorjelijega grjenika. Pa ako je

101. Nepostojani tovatelji su oni koji su poboni Presvetoj Djevici na mahove i po

OZNAKE PRAVE POBONOSTI PREMA PRESVETOJ DJEVICI

6. Proroko predvianje o sudbini ovog spisa

POGLAVITE VJEBE PRAVE POBONOSTI PREMA MARIJI

1. Ope vjebe pobonosti prema Mariji

a) upisati se i unii u njezine bratovtine i kongregacije;

2. Savrena vjeba pobonosti prema Mariji i rast u njoj do svetosti

119. Budui da je bit ove pobonosti izgraivati unutarnjost, ne e je svatko jednako

BITNI SADRAJ POSVETE

1. Savrena i potpuna posveta samoga sebe Presvetoj Djevici

2. Savrena obnova krsnih zavjeta

3. Odgovor na neke prigovore

POTICAJI NA OVU POBONOST

1. Ova nas pobonost sasvim posveuje Bojoj slubi

136. Druge kongregacije, udruge, bratovtine, ustanovljene na ast naega Gospodina i

2. U ovoj pobonosti nasljedujemo primjer Isusa i vjebamo se u poniznosti

4. Ovom pobonou prinosimo Bogu najveu slavu

5. Ova nas pobonost dovodi do sjedinjenja s naim Gospodinom

5.1. Laki put

5.2. Kratki put

5.3. Savren put