Predavanje8 Micic Hot

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 1 / 81
Sadrzaj
Sadrzaj:
1 Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio)
Usmjerena derivacija
Gradijent
Svojstva gradijenta
2 Derivacije viseg reda
Parcijalne derivacije viseg reda
Diferencijali viseg reda
Taylorova formula
Priblizno racunanje i Taylorova formula
3 Ekstremi funkcija vise varijabli
Lokalni ekstremi
Kriticne tocke
Kriterij za odredivanje ekstrema
Opci kriterij
Globalni ekstremi
Ciljevi ucenja
Ciljevi ucenja:
Naucit cemo sto je usmjerena derivacija i gradijent, te koje je
njihovo geometrijsko znacenje i primjena

Ciljevi ucenja
Ciljevi ucenja:
Naucit cemo kako racunati parcijalne derivacije viseg reda.

Ciljevi ucenja
Ciljevi ucenja:
Naucit cemo kako racunati diferencijale viseg reda.

Ciljevi ucenja
Ciljevi ucenja:
Kako glasi Taylorova formula za funkcije vise varijabli?

Ciljevi ucenja
Ciljevi ucenja:
Naucit cemo kako odrediti lokalne ekstreme funkcije vise varijabli.

Ciljevi ucenja
Ciljevi ucenja:
Kako odrediti globalne ekstreme?

Ciljevi ucenja
Ciljevi ucenja:
Kako odrediti globalne ekstreme?
Kako odrediti uvjetne ekstreme?

Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio) Usmjerena derivacija
USMJERENA DERIVACIJA
Stojite na brezuljku kao na slici i zelite odrediti nagib brda prema

xy-ravnini. Ako plohu brda predstavimo funkcijom z = f(x, y),
znamo kako bi se utvrdio nagib padine u dva razlicita smjera:
nagib u y-smjeru daje parcijalna derivacija fy (x, y), a nagib u
x-smjeru parcijalna derivacija fx (x, y). Vidjet cemo da se ove dvije
parcijalne derivacije mogu koristiti kako bismo odredili nagib u
bilo kojem smjeru.
Da bismo odredili nagib plohe z = f (x, y) u tocki (x0 , y0 , f (x0 , y0 )) u

smjeru vektora ~s, definirat cemo novu vrstu derivacije - usmjerenu
derivaciju. Smjer usmjerene derivacije daje jedinicni vektor
~s = sx~i + sy~j (tj. ~s = cos ~i + sin ~j, gdje je kut koji taj vektor zatvara
s pozitivnim smjerom x-osi.)
Postavimo vertikalnu ravninu kroz tocku T0 (x0 , y0 ) paralelnu vektoru ~s.
Ta ravnina presijeca plohu po krivulji C. Trazeni nagib definiramo kao
nagib krivulje C u tocki (x0 , y0 , f (x0 , y0 )).
Taj nagib je granicni nagib sekante kroz tocke (x0 , y0 , f (x0 , y0 )) i
(x0 + tsx , y0 + tsy , f (x0 + tsx , y0 + tsy )) kad t 0.
f (T )f (T0 ) f (x0 +t cos ,y0 +t sin )f (x0 ,y0 )

Nagib sekante je = t . Dakle,
|T0 T |
prelaskom na limes kad t 0 dobivamo sljedecu definiciju.
Definicija usmjerene derivacije
Usmjerena derivacija skalarne funkcije z = f (x, y ) u tocki T0 (x0 , y0 ) u
smjeru jedinicnog vektora ~s = sx~i + sy~j jednaka je
z f (x0 + t sx , y0 + t sy ) f (x0 , y0 )
:= lim
~s t0 t
Tvrdnja
Ako je funkcija z = f (x, y) diferencijabilna, tada je usmjerena derivacija
u smjeru jedinicnog vektora ~s = sx~i + sy~j jednaka
z z z
= sx + sy
~s x y
Postoji beskonacno mnogo usmjerenih drivacija plohe u odredenoj

tocki, po jedna za svaki smjer vektora ~s, kako sto je prikazano ovom
animacijom:

Lako je pamtiti kako racunamo usmjerenu derivaciju tako da totalni

diferencijal formalno podijelimo s x~s, pa x
~s
zamijenimo s sx , a y
~s
s
sy :
z z
dz = dx + dy
x y
z z x z y
= +
~s x ~s y ~s
z z z
= sx + sy
~s x y
Slicno definiramo usmjerenu derivaciju funkcije vise varijabli i

vrijedi:
Ako je funkcija u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) diferencijabilna, tada je usmjerena
derivacija u smjeru jedinicnog vektora ~s = (sx1 , sx2 , . . . , sxn ) jednaka
u u u u
= sx1 + sx2 + . . . + sxn
~s x1 x2 xn
Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio) Primjer
PRIMJER 1.
Za funkciju z = x 2 y odredimo:
a) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora ~s = (1, 2),
usmjerenu derivaciju u smjeru tog vektora npr. u tocki (2, 3).
Pada li ili raste funkcija u toj tocki u zadanom smjeru?

PRIMJER 1.
b) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora

od tocke A(1, 2) do tocke B(4, 6);

PRIMJER 1.
b) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora

od tocke A(1, 2) do tocke B(4, 6);
c) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora ~s

koji s pozitivnim smjerom x-osi zatvara kut = 4 .
z z z
Rjesenje: = sx + sy
~s |{z}
x y
|{z}
=2xy =x 2


(1, 2) 1 2
a) s~0 = = ,
5 5 5
z 1 2
= 2xy + x 2
~s 5 5
z 1 2 4
(2, 3) = 2 (2) 3 + (2)2 = 1.79
~s 5 5 5
u tocki (2, 3) funkcija z pada (-) u smjeru vektora ~s = (1, 2)
brzinom 1.79
(3,4) 3 4

b) ~s = AB = (3, 4); AB0 = 5 = 5, 5
z 3 4
= 2xy + x 2
~s 5 5

c) s~0 = (cos , sin )|= = 12 , 12
4
z 1 2 1
= 2xy + x
~s 2 2

Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio) Zadaci
ZADATAK 1.
Odredi usmjerenu derivaciju funkcije z = x 2 + y 2 u tocki T (1, 1):
a) u smjeru pozitivne x-osi, pozitivne y -osi;

ZADATAK 1.

b) u smjeru vektora ~s koji s pozitivnim smjerom x-osi
zatvara kut = 3 ;

ZADATAK 1.

b) u smjeru vektora ~s koji s pozitivnim smjerom x-osi
zatvara kut = 3 ;
c) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora cije su
rubne tocke A(1, 0) i B(0, 1).

Rjesenje:
z z z z
= sx + sy , (1, 1)=2 sx + 2 sy
~s |{z}
x y ~s
|{z}
=2x =2y
a) smjer pozitivne x-osi: s~0 =~i = (1, 0)

z z z z
= 1+ 0 =
~
s x y x
z z
= 2x, (1, 1) = 2
x x
smjer pozitivne y-osi: s~0 =~j = (0, 1)
z z z z
= 0+ 1 =
~s x y y
z z
= 2y , (1, 1) = 2
y y

!
1 3
b) s~0 = (cos , sin )|= = ,
3 2 2

z 1 3
= 2x + 2y
~s 2 2
= x + 3y
z
(1, 1) = 1 + 3
~s
(1, 1)
c) ~s = AB = (1, 1), AB0 =
2
z 1 1
= 2x + 2y
~s 2 2
= 2x + 2y
z
(1, 1) = 2 + 2 = 0
~s

ZADATAK 2.
Odredi usmjerenu derivaciju funkcije y = u 2 + v w u tocki T (1, 0, 1):
a) u smjeru vektora ~s = (1, 2, 0);

ZADATAK 2.

b) u smjeru vektora od tocke A(3, 2, 0) i B(1, 0, 1).

ZADATAK 2.

b) u smjeru vektora od tocke A(3, 2, 0) i B(1, 0, 1).
Rjesenje:
y y y y
= s1 + s2 + s3
~
s |{z}
u v
|{z} w
|{z}
=2u =w =v

(1, 2, 0) 1 2 0
a) s~0 = = , ,
5 5 5 5
y 1 2 0 2 2
= 2u + w + v = u + w
~s 5 5 5 5 5
y 2 2 4
(1, 0, 1) = 1 + 1=
~s 5 5 5
b) ~s = AB~ = (2, 2, 1)

(2, 2, 1) 2 2 1
~
s0 = = , ,
3 3 3 3

y 2 2 1 4 1 2
= 2u +w +v = u + v w
~s 3 3 3 3 3 3
y 4 1 2
(1, 0, 1) = 1 + 0 1= 2
~s 3 3 3

Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio) Gradijent
GRADIJENT
Gradijent funkcije dviju varijabli z = f (x, y) vektorska je funkcija
dviju varijabli:
f (x, y ) := fx (x, y)~i + fy (x, y)~j.
Oznacava se takoder s grad f (x, y ). Primjetimo (vidi sliku) da je
f (x, y ) vektor u ravnini (ne u prostoru).

Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio) Gradijent
Gradijent funkcije tri varijable w = f (x, y, z) vektorska je funkcija

triju varijabli:
f (x, y, z) := fx (x, y , z)~i + fy (x, y, z)~j + fz (x, y , z)~k .
Analogno definiramo gradijent funkcije vise varijabli.

PRIMJER 2.
Odredimo gradijent funkcije:
a) z = y ln x + xy 2 u tocki (1, 2);

PRIMJER 2.
a) z = y ln x + xy 2 u tocki (1, 2);

b) w = x 2 + y 2 4z u tocki (2, 1, 1).

PRIMJER 2.
a) z = y ln x + xy 2 u tocki (1, 2);

b) w = x 2 + y 2 4z u tocki (2, 1, 1).
Rjesenje:
y
a) z
x = x + y 2,
z
y = ln x + 2xy
z = yx + y 2 ~i + (ln x + 2xy)~j

z(1, 2) = 12 + 22 ~i + (ln 1 + 2 1 2)~j= 6~i + 4~j

b) w = 2x~i + 2y~j 4~k

w(2, 1, 1) = 4~i 2~j 4~k

Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio) Alternativni oblik usmjerene derivacije
Alternativni oblik usmjerene derivacije

Ako je f diferencijabilna (funkcija vise varijabli) i ~s jedinicni vektor,
tada je:
z
= z ~s.
~s
PRIMJER 3.
Odredimo usmjerenu derivaciju funkcije z = 3x 2 2y 2 u tocki ( 34 , 0) u
smjeru od tocke A( 34 , 0) do tocke B(0, 1).

Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio) Alternativni oblik usmjerene derivacije
Alternativni oblik usmjerene derivacije

Ako je f diferencijabilna (funkcija vise varijabli) i ~s jedinicni vektor,
tada je:
z
= z ~s.
~s
PRIMJER 3.
Odredimo usmjerenu derivaciju funkcije z = 3x 2 2y 2 u tocki ( 34 , 0) u
smjeru od tocke A( 34 , 0) do tocke B(0, 1).
Rjesenje:
3~ ~
3~

AB = 4 i + j, ~s = AB0 = 1
5 4i +~j = 53~i + 54~j
4
z~ z~
z = x i + y j = 6x~i 4y~j, z( 43 , 0) = 92~i + 0~j

z 3 3 ~ 9~ ~j 3~i + 4~j = 27
~
s
( 4 , 0) = z( 4 , 0) s = 2 i + 0 5 5 10

Derivacija funkcija vise varijabli (2.dio) Svojstva gradijenta
Neka z = f (~x) diferencijabilna funkcija vise varijabli.

1 Ako je f (~x) = ~0, onda je z
~s
= 0 za svaki ~s.
2 Ako je f (x~0 ) 6= ~0, onda je f (x~0 ) okomit na nivo-plohu kroz x~0 .
3 f ima orijentaciju najbrzeg porasta funkcije f . Maksimalna

vrijednost usmjerene derivacije z
~s
jednaka je |f |.
Dokaz: z
~s
= f ~s = |f | |~s| cos , gdje je kut izmedu f i ~s.
Maksimalna vrijednost cos jednaka je 1 i postize se za = 0. U
tom slucaju ~s i f imaju istu orijentaciju.
4 f ima orijentaciju najbrzeg pada funkcije f . Minimalna

vrijednost usmjerene derivacije z
~s
jednaka je |f |.

PRIMJER 4.
Neka je temperatura (u stupnjevima Celzijusa) na povrsini metalne
ploce zadana s T (x, y ) = 20 4x 2 y 2 , gdje se x i y mjere u
centimetrima. U kojem smjeru temperatura najbrze raste u tocki
(2, 3)? Odredimo maksimalnu brzinu porasta temperature.

PRIMJER 4.
Neka je temperatura (u stupnjevima Celzijusa) na povrsini metalne
ploce zadana s T (x, y ) = 20 4x 2 y 2 , gdje se x i y mjere u
centimetrima. U kojem smjeru temperatura najbrze raste u tocki
(2, 3)? Odredimo maksimalnu brzinu porasta temperature.
Rjesenje:
T (x, y) = Tx (x, y)~i + Ty (x, y)~j = 8x~i 2y~j

Temperatura u tocki (2, 3) najbrzi raste u
smjeru vektora T (2, 3) = 16~i + 6~j.
Maksimalna brzina porasta temperature iznosi
|T (2, 3)|

= 256 + 36 = 292= 17.09 C

Na slici je prikazan primjer crtanja gradijentnog polja za sedlastu

plohu: z = x 2 y 2 . Gradijent ima pocetak u tocki u kojoj se racuna, a
pokazuje u smjeru najbrzeg porasta funkcije. Takoder su prikazane
nivo-krivulje, pa se vidi okomitost gradijenta na odgovarajucu
nivo-krivulju.

Derivacije viseg reda Parcijalne derivacije viseg reda
PARCIJALNE DERIVACIJE VISEG REDA

Parcijalna derivacija drugog reda funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) je druga
derivacija te funkcije (derivacija derivacije) po jednoj od njenih n
varijabli, npr. po x1 imamo n parcijalnih derivacija drugog reda:

u u u u
, , , ..., .
x1 x1 x1 x2 x1 x3 x1 xn
Gornje parcijalne derivacije oznacavamo redom simbolima:
2 u 2 u 2 u 2 u
, , , . . . ,
x12 x1 x2 x1 x3 x1 xn
ili alternativno:
ux1 x1 , ux1 x2 , ux1 x3 , . . . , ux1 xn .
Analogno, imamo parcijalne derivacije po bilo kojoj drugoj varijabli.
Dakle, funkcija n varijabli ima n2 parcijalnih derivacija drugog reda.
Analogno definiramo i oznacavamo parcijalne derivacije treceg reda,

cetvrtog, itd.
Specijalno, u slucaju funkcije tri varijable w = f (x, y, z) imamo 3
parcijalne derivacije prvog reda, 9 parcijalnih derivacija drugog reda,
27 treceg, itd.
Parcijalne derivacije prvog reda su komponente
gradijenta:
w w w
x , y , z .
Deriviranjem ovog vektora dobivamo matricu, koja sadrzi parcijalne
derivacije
drugog
reda (Hesseova
matrica, Hessian):
2
2 w 2 w

w w w w
x x y x z x x 2 y x z x

w w w ozn. 2 w 2 w 2 w

=
x y y y z y x y y 2 z y

2 2 2
w w w w w w
x z y z z z x z y z z 2

wxx wyx wzx
alt.ozn. wxy
= wyy wzy
wxz wyz wzz
Parcijalne derivacije treceg reda su primjerice:

3
2
wxzy = xzwy := x w
z y
3
2
wzzx = z 2wx := z w
z x
3w
2
w
wxyy = x y 2 := x
y 2
itd.
Vrijedi sljedeca tvrdnja o jednakosti mjesovitih derivacija:

Schwarzov teorem
Ako su mjesovite parcijalne derivacije neprekinute,
onda one ne ovise o redoslijedu varijabli po kojima deriviramo,
nego samo o varijablama po kojima se derivira i koliko puta.

Parcijalne derivacije treceg reda su primjerice:

3
2
wxzy = xzwy := x w
z y
3
2
wzzx = z 2wx := z w
z x
3w
2
w
wxyy = x y 2 := x
y 2
itd.
Vrijedi sljedeca tvrdnja o jednakosti mjesovitih derivacija:

Schwarzov teorem
Ako su mjesovite parcijalne derivacije neprekinute,
onda one ne ovise o redoslijedu varijabli po kojima deriviramo,
nego samo o varijablama po kojima se derivira i koliko puta.
2 w 2 w 2 w 2 w 2 w 2 w
Primjerice, y x = x y , z x = x z , z y = y z ,
3 w 3 w 3 w 3 w 3 w 3 w
x y z = x z y = y x z = y z x = z x y = z y x ,
3 w 3 w 3 w
x y x = x 2 y
= y x 2
itd.
Derivacije viseg reda Primjeri
PRIMJER 5.
Izracunajmo zxy i zyx , ako je z = xy + (x + 2y)2 .

PRIMJER 5.
Rjesenje:
zx = y + 2(x + 2y ), zy = x + 4(x + 2y )
zxy = 1 + 4 = 5 = zyx = 1 + 4 = 5

PRIMJER 5.
Rjesenje:
zx = y + 2(x + 2y ), zy = x + 4(x + 2y )
zxy = 1 + 4 = 5 = zyx = 1 + 4 = 5
PRIMJER 6.
Izracunajmo sve parcijalne derivacije drugog reda i sljedece mjesovite
derivacije treceg reda: wxxz , wxzx , wzxx , ako je w = exy + z cos x.

Rjesenje: w = exy + z cos x
wx = yexy z sin x wy = xexy wz = cos x
wxx = y 2 exy z cos x wyx = exy + xyexy wzx = sin x
wxy = exy + xyexy wyy = x 2 exy wzy = 0
wxz = sin x wyz = 0 wzz = 0
wxxz = cos x, wxzx = cos x, wzxx = cos x

dakle wxxz =wxzx =wzxx

ZADATAK 3.
Nadite
a) parcijalne derivacije drugog reda funkcije z = exy ;

ZADATAK 3.
Nadite

b) parcijalne derivacije drugog reda funkcije z = yx ;

ZADATAK 3.
Nadite

c) parcijalne derivacije drugog reda funkcije w = sin(xz) cos y;

ZADATAK 3.
Nadite

x
d) parcijalne derivacije treceg reda funkcije w = yz

ZADATAK 3.
Nadite

x
d) parcijalne derivacije treceg reda funkcije w = yz
Rjesenje:
a) zx = y exy zy = xexy
zxx = y 2 exy zxy =zyx = (1 + xy)exy zyy = x 2 exy
y 1
b) zx = zy =
x2 x
2y
zxx = x3
zxy =zyx = x12 zyy = 0
c) wx = z cos(xz) cos y, wy = sin(xz) sin y , wz = x cos(xz) cos y

wxx = z 2 sin(xz) cos y
wyx =wxy = z cos(xz) sin y
wzx =wxz = cos(xz) cos y xz sin(xz) cos y
wyy = sin(xz) cos y
wyz =wzy = x cos(xz) sin y
wzz = x 2 sin(xz) cos y
1 x x
d) wx = , wy = , wz =
y z (y z)2 (y z)2

Radi pregledosti parcijalne derivacije drugog i treceg reda zapisat

cemo kao elemente matrica.
1 1
0 (yz)2 (yz)2
wxx wyx wzx
1 2x 2x

H(x, y , z) = wxy wyy wzy =
(yz)2 (yz)3 (yz)3

wxz wyz wzz 1 2x 2x
(yz)2 (yz)3 (yz)3
Parcijalnim deriviranjem Hessiana H(x, y , z) po x, y i z, redom,

dobivamo blok matricu koja sadrzi parcijalne derivacije treceg reda:
wxxx wxyx wxzx wyxx wyyx wyzx wzxx wzyx wzzx

wxxy wxyy wxzy wyxy wyyy wyzy wzxy wzyy wzzy
wxxz wxyz wxzz wyxz wyyz wyzz wzxz wzyz wzzz
2 2 2 2
0 0 0 0 0

(y z)3 (yz)3 (y z)3 (yz)3
2 2 2 6x 6x 2 6x 6x
= 0
(y z)3 (yz)3 (yz)3 (y z)4 (yz)4 (y z)3 (y z)4 (yz)4

0 2 2 2 6x 6x 2 6x 6x
(y z)3 (yz)3 (yz)3 (y z)4 (yz)4 (y z)3 (y z)4 (yz)4

Derivacije viseg reda Diferencijal drugog reda
Diferencijali viseg reda

Podsjetimo se, prvi diferencijal funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) definiramo
kao funkciju:
u u u
du := dx1 + dx2 + + dxn
x1 x2 xn
= u d~x,
gdje je d~x = (dx1 , dx2 , . . . , dxn ).

Diferencijal drugog reda (drugi diferencijal) je diferencijal prvog
diferencijala:
d2 u := d(du)
gdje du shvacamo kao funkciju od ~x = (x1 , x2 , . . . , xn ) s

konstantnim d~x.

Primerice, drugi diferencijal funkcije z = f (x, y):
d2 z = d(dz) = d(zx dx + zy dy)

= (zx dx + zy dy ) dx + (zx dx + zy dy ) dy
x y
= (zxx dx + zxy dy) dx + (zyx dx + zyy dy) dy
= zxx (dx)2 + zxy dy dx + zyx dxdy + zyy (dy)2
Koristeci Schwarzov teorem imamo:
d2 z = zxx (dx)2 + 2 zxy dydx + zyy (dy)2

Ako dz formalno oznacimo: dz = dx + dy z, onda je:
x y
2
2
d z= dx + dy z
x y
Na isti nacin dobivamo drugi diferencijal funkcije w = f (x, y, z):
d2 w = d(wx dx + wy dy + wz dz)
= wxx (dx)2 + wyy (dy)2 + wzz (dz)2
+ 2 wxy dxdy + 2 wxz dxdz + 2 wyz dy dz
sto formalno oznacavamo:

2
2
d w= dx + dy + dz w
x y z
Isto vrijedi za drugi diferencijal funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ):

2

d2 u = dx1 + dx2 + . . . + dxn u
x1 x2 xn

Derivacije viseg reda Primjer
PRIMJER 7.
Izracunajmo drugi diferencijal funkcije z = x 3 + y 2 u tocki T (1, 1) za
priraste:
a) (dx, dy) = (0.1, 0)

PRIMJER 7.
priraste:
a) (dx, dy) = (0.1, 0)
b) (dx, dy) = (0.1, 0.3)

PRIMJER 7.
priraste:
a) (dx, dy) = (0.1, 0)
b) (dx, dy) = (0.1, 0.3)
Rjesenje: d2 z = zxx (dx)2 + 2 zxy dxdy + zyy (dy)2

zxx = 6x, zxy = 0, zyy = 2,
d2 z = 6x (dx)2 + 2 (dy)2 , d2 z(T ) = 6 (dx)2 + 2 (dy )2

a) d2 z(T )(0.1,0) = 6 0.12 + 2 02 = 0.06

b) d2 z(T )(0.1,0.3) = 6 0.12 + 2 0.32 = 0.12

Derivacije viseg reda Zadaci
ZADATAK 4.
Odredi dw i d2 w za funkcije
a) w = xy + 3x 2 ;

ZADATAK 4.
a) w = xy + 3x 2 ;
b) w = ln(x 2 + y 2 );

ZADATAK 4.
a) w = xy + 3x 2 ;
b) w = ln(x 2 + y 2 );
c) w = xy + xz + yz

ZADATAK 4.
a) w = xy + 3x 2 ;
b) w = ln(x 2 + y 2 );
c) w = xy + xz + yz
ZADATAK 5.
Odredi vrijednost prvog i drugog diferencijala za funkcije u tocki
(koristiti rezultate iz zadatka 4):
a) w = xy + 3x 2 u T (1, 1);

ZADATAK 4.
a) w = xy + 3x 2 ;
b) w = ln(x 2 + y 2 );
c) w = xy + xz + yz
ZADATAK 5.
a) w = xy + 3x 2 u T (1, 1);
b) w = ln(x 2 + y 2 ) u T (1, 1);

ZADATAK 4.
a) w = xy + 3x 2 ;
b) w = ln(x 2 + y 2 );
c) w = xy + xz + yz
ZADATAK 5.
a) w = xy + 3x 2 u T (1, 1);
b) w = ln(x 2 + y 2 ) u T (1, 1);
c) w = xy + xz + yz u T (1, 1, 1)

Rjesenje 4:
a) wx = y + 6x, wy = x, wxx = 6, wxy = 1, wyy = 0
dw = (y + 6x) dx + x dy, d2 w = 6 dx 2 + 2 dxdy
2x 2y
b) wx = x 2 +y 2
, wy = x 2 +y 2
2y 2 2x 2 4xy 2x 2 2y 2
wxx = (x 2 +y 2 )2
, wxy = (x 2 +y 2 )2
, wyy = (x 2 +y 2 )2
dw = 2x
x 2 +y 2
dx + x 22y
+y 2
dy
2y 2 2x 2 2x 2y 2 2
d2 w = (x 2 +y 2 )2
dx 2 (x 28xy
+y 2 )2
dxdy + (x 2 +y 2 )2 dy
2
c) wx = y + z, wy = x + z, wz = x + y
wxx = wyy = wzz = 0, wxy = wxz = wyz = 1
dw = (y + z) dx + (x + z) dy + (x + y) dz
d2 w = 2 (dxdy + dxdz + dydz)

Rjesenje 5:
a) dw(1, 1) = 5 dx + dy
d2 w(1, 1) = 6 dx 2 + 2 dxdy
b) dw(1, 1) = dx dy
d2 w(1, 1) = 2 dxdy
c) dw(1, 1, 1) = 2dy
d2 w(1, 1, 1) = 2 (dxdy + dxdz + dy dz)

Derivacije viseg reda Diferencijal m-tog reda
Analogno prethodnom, definiramo diferencijal treceg reda funkcije

u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) kao diferencijal drugog diferencijala:
d3 u := d(d2 u), za konstantno d~x
i opcenito
dm+1 u := d(dm u), za konstantno d~x (m = 1, 2, 3, . . .)
Moguce je diferencijal m-tog reda funkcije formalno pisati:

m
m
d u= dx1 + dx2 + . . . + dxn u,
x1 x2 xn
pa je, primjerice, treci diferencijal funkcije z = f (x, y):

3
3
d z = dx + dy z
x y
= zxxx (dx)3 + 3 zxxy (dx)2 dy + 3 zxyy dx (dy)2 + zyyy (dy )3
Derivacije viseg reda Taylorova formula
Taylorova formula
Ako je u = f (x, y, . . . , t) neprekinuto diferencijabilna funkcije do reda
(n + 1), onda vrijedi razvoj
( uz oznake T0 (x0 , y0 , . . . , t0 ) i T (x0 + h, y0 + k , . . . , t0 + `) ):
1 1 1
f (T ) = f (T0 ) + df (T0 ) + d2 f (T0 ) + . . . + dn f (T0 ) + Rn ,
1! 2! n!
za prirast (h, k , . . . , `) u diferencijalima:
m
m
d f (T0 ) = h+ k +...+ ` f (T0 ), m = 1, 2, . . . , n.
x y k
i ostatak n+1
1
Rn = h+ k +...+ ` f (Tc ),
(n + 1)! x y t
gdje je Tc neka tocka izmedu T0 i T : Tc = (x0 + h, y0 + k , . . . , t0 + `)
za neki h0, 1i.
Derivacije viseg reda Priblizno racunanje i Taylorova formula
Priblizno racunanje i Taylorova formula
Primjenom Taylorove formule dobivamo sljedece aproksimacije:
4u du
1 2
4u du + d u
2!
1 1
4u du + d2 u + d3 u
2! 3!
..
.
1 1 1
4u du + d2 u + d3 u + . . . + dn u
2! 3! n!
..
.

PRIMJER 8.
Izracunajmo priblizno 4w = w(1.1, 0.9) w(1, 1) ako je
w = xy + 3x 2 .

PRIMJER 8.
Izracunajmo priblizno 4w = w(1.1, 0.9) w(1, 1) ako je
w = xy + 3x 2 .
Rjesenje: za T (1.1, 0.9) i T0 (1, 1) je dx = 0.1 i dy = 0.1

Iz zadatka 5 a) slijedi:
w(1.1, 0.9) w(1, 1) dw(1, 1)(0.1, 0.1) = 5 0.1 + 0.1= 0.6

w(1.1, 0.9) w(1, 1) dw(1, 1)(0.1, 0.1)
1 2
+ d w(1, 1)(0.1, 0.1)
2!
1
= 0.6 + (6 0.12 + 2 0.1 0.1) = 0.64
2
Primjetimo da je w(1.1, 0.9) w(1, 1) = 0.64, jer je dn w = 0 za
n 3. Slijedi: w(1.1, 0.9) w(1, 1) + 0.6 = 2.6
w(1.1, 0.9) = w(1, 1) + 0.64 = 2.64
PRIMJER 9.
Primjenom prvog i drugog diferencijala izracunajmo priblizno
w(1.1, 0.9, 1.1) ako je w = xyz.

PRIMJER 9.
Primjenom prvog i drugog diferencijala izracunajmo priblizno
w(1.1, 0.9, 1.1) ako je w = xyz.
Rjesenje:
wx = yz, wy = xz, wz = xy
wxx = wyy = wzz = 0, wxy = z, wxz = y, wyz = x
dw = yz dx + xz dy + xy dz
2
d w = 2 (z dxdy + y dxdz + x dydz)
dw(1, 1, 1) = dx + dy + dz
d2 w(1, 1, 1) = 2 (dxdy + dxdz + dydz)
1
4w(1, 1, 1) dw(1, 1, 1) + d2 w(1, 1, 1)
2!
= (dx + dy + dz) + (dxdy + dxdz + dy dz)

za T (1.1, 0.9, 1.1) i T0 (1, 1, 1) je dx = 0.1, dy = 0.1 i dz = 0.1 ()

w(1.1, 0.9, 1.1) =
= w(1, 1, 1) + 4w(1, 1, 1)
1
1 + dw(1, 1, 1) + d2 w(1, 1, 1)
2!
1 + (dx + dy + dz) + (dxdy + dxdz + dydz)
()
1 + (0.1
0.1 + (0.1 0.1 +
0.1)
0.1 0.1
0.1 0.1)

= +
= 1 + 0.1 0.01
= 1.09

Ekstremi funkcija vise varijabli Lokalni ekstremi
Ekstremi funkcija vise varijabli

Lokalni ekstremi
Definicija
Za funkciju u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) kazemo
da u tocki A(a1 , a2 , . . . , an ) iz domene
ima lokalni minimum ako je f (A)
f (T ) za sve tocke T (x1 , x2 , . . . , xn ) iz
neke okoline tocke A. Ako vrijedi
obratna nejednakost, f (A) f (T ), onda
kazemo da funkcija f ima u tocki A lo-
kalni maksimum.
Ako u gornjim nejednakostima imamo
stroge nejednakosti za sve T 6= A iz te
okoline, onda govorimo o strogom lo-
kalnom minimumu, odnosno
strogom lokalnom maksimumu.
Ekstremi funkcija vise varijabli Kriticne tocke
Kandidati za lokalne ekstreme

(KRITICNE TOCKE)
funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) su tocke (x1 , x2 , . . . , xn ) u kojima je
ux1 = 0, ux2 = 0, . . . , uxn = 0 (stacionarne tocke)
ili tocke u kojima parcijalne derivacije ne postoje.
Zaista, ako diferencijabilna funkcija u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) ima lokalni ekstrem u tocki A(a1 , a2 , . . . , an ), onda funkcija
dy (a1 )
y = f (x1 , a2 , . . . , an ) jedne varijable ima u tocki x1 = a1 lokalni ekstrem, pa je = 0 ili derivacija ne postoji,
dx1
u(A) u(A)
tj. = 0 ili parcijalna derivacija ne postoji. Na isti nacin je = 0 za i = 2, 3, . . . , n.
x1 xi
Slijedi da je grad u(A) = 0 i du(A) = 0.

Ekstremi funkcija vise varijabli Primjeri
PRIMJER 10.
Odredimo kandidate za ekstreme danih funkcija. Jesu li to tocke
ekstrema?
a) z = x 2 + y 2;

PRIMJER 10.
ekstrema?
a) z = x 2 + y 2;
b) z = x 2 y 2 ;

PRIMJER 10.
ekstrema?
a) z = x 2 + y 2;
b) z = x 2 y 2 ;
c) z = x 2 y 2.

PRIMJER 10.
ekstrema?
a) z = x 2 + y 2;
b) z = x 2 y 2 ;
c) z = x 2 y 2.
Rjesenje: a)

zx = 2x, 2x = 0
x =y =0
zy = 2y , 2y = 0
Kriticna tocka (tj. kandidat za ekstrem)
je T(0, 0)
Taj kandidat ocito je i tocka u kojoj se
postize lokalni minimum!
b)

zx = 2x, 2x = 0
x =y =0
zy = 2y, 2y = 0
je T(0, 0)
Taj kandidat ocito je i tocka u kojoj se
postize lokalni maksimum!
c)

zx = 2x, 2x = 0
x =y =0
zy = 2y, 2y = 0
je T(0, 0)
Taj kandidat nije tocka u kojoj se
postize ekstrem: vidjeti parabole na
slici!
PRIMJER 11.
Odredimo kandidate za ekstreme funkcije z = x 2 y + y 2 x. Jesu li to
tocke ekstrema?

PRIMJER 11.
Odredimo kandidate za ekstreme funkcije z = x 2 y + y 2 x. Jesu li to
tocke ekstrema?
Rjesenje:
zx = 2xy + y 2 , 2xy + y 2 = 0

x =y =0
zy = x 2 + 2xy, 2xy + x 2 = 0
Kriticna tocka (tj. kandidat za ekstrem) je
T(0, 0).
Presjek plohe i ravnine y = x je krivulja z =
2x 3 . Ako promatramo tocke (x, x) na plohi
za x > 0, onda je z > 0; a za x < 0 je z <
0. Slijedi da T (0, 0) nije tocka u kojoj se
postize ekstrem.

Ekstremi funkcija vise varijabli Kriterij za odredivanje ekstrema
Kako medu kandidatima (tj. kriticnim tockama) odabrati ekstreme?

Graficki prikaz u slucaju funkcije dvije varijable:

Dovoljni uvjeti za lokalne ekstreme:
Neka je A stacionarna tocka funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn )

(znaci da je f (A) = 0 tj. df (A) = 0).
(a) Ako je d2 f(A) > 0 (uvijek) za sve priraste d~x 6= ~0,

onda je u A lokalni minimum funkcije f.
(b) Ako je d2 f(A) < 0 (uvijek) za sve priraste d~x 6= ~0,
onda je u A lokalni maksimum funkcije f.
(c) Ako postoje prirasti ds~1 i ds~2 takvi da je
d2 f(A)(ds~1 )> 0 i d2 f(A)(ds~2 )< 0,
onda A nije tocka ekstrema funkcije f.
Tu tocku zovemo sedlastom tockom.
(d) Ako d2 f(A)(ds~1 )= 0 za neke priraste d~x 6= ~0 onda
nema odluke. Treba daljnje ispitivati ponasanje funkcije.

Dokaz:
(a) i (b) slijede odmah iz Taylorove formule (za n = 1):
1
f (T ) = f (A) + df (A) + d2 f (Tc ),
| {z } 2!
=0
gdje je Tc neka tocka izmedu A i T . Ako je d2 f (A) > 0, onda je

1 2
d2 f (T ) > 0 za T dovoljno blizu A. Slijedi f (T ) = f (A) + 2! d f (Tc)
> f (A), sto znaci da imamo lokalni minimum u f (A). Na isti nacin, ako
je d2 f (A) < 0, onda je f (T ) < f (A), pa imamo lokalni maksimum u f (A).
U slucaju (c) za funkciju (jedne varijable) y = f1 (A + t s~1 ) vrijedi

f10 (A) = 0 i f100 (A) > 0, sto znaci da u A ima lokalni minimum. Slicno,
funkcija y = f2 (A + t s~2 ) ima u A lokalni maksimum. Prema tome, A nije
tocka ekstrema funkcije f , jer je iz A u smjeru vektora s~1 funkcija
rastuca, a u smjeru vektora s~2 padajuca.

Ekstremi funkcija vise varijabli Primjer
PRIMJER 12.
Odredimo lokalne ekstreme funkcije z = x 2 + 2y 3 + y 2 2x + 1.

PRIMJER 12.
Odredimo lokalne ekstreme funkcije z = x 2 + 2y 3 + y 2 2x + 1.
Rjesenje:

zx = 2x 2, 2x 2 = 0 x =1
zy = 6y + 2y, 6y 2 + 2y = 0
2 2y (3y + 1) = 0 y = 0, 1/3
Kandidati: (1, 0), (1, 1/3)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = 12y + 2; d2 z = 2dx 2 + (12y + 2)dy 2
d2 z(1, 0) = 2dx 2 + 2dy 2 > 0 vrijedi za sve (dx, dy) 6= (0, 0)

z postize minimum u (1, 0). Taj minimum je z = 0.
d2 z(1, 1/3) = 2dx 2 2dy 2 0 za razne izbore dx, dy . Npr. za

(dx, dy) = (1, 0) je d2 z(1, 1/3) = 2 > 0, a za (dx, dy) = (0, 1) je
d2 z(1, 1/3) = 2 < 0.
u (1, 1/3) funkcija z ne postize ekstrem.
Ekstremi funkcija vise varijabli Zadaci
ZADATAK 6.
Odredi lokalne ekstreme funkcija:
a) z = 2x + 3y;

ZADATAK 6.
a) z = 2x + 3y;
b) z = x 2 2x + 2y 2 + 1;

ZADATAK 6.
a) z = 2x + 3y;
b) z = x 2 2x + 2y 2 + 1;
c) z = x 2 2x y 2 + 3

ZADATAK 6.
a) z = 2x + 3y;
b) z = x 2 2x + 2y 2 + 1;
c) z = x 2 2x y 2 + 3
d) z = 4xy x 4 y 4

ZADATAK 6.
a) z = 2x + 3y;
b) z = x 2 2x + 2y 2 + 1;
c) z = x 2 2x y 2 + 3
d) z = 4xy x 4 y 4
Rjesenje: a) z = 2x + 3y

zx = 2 6 0
zx =

zy = 3 zy =6 0
Nema kandidata, pa nema ekstrema!

ZADATAK 6.
a) z = 2x + 3y;
b) z = x 2 2x + 2y 2 + 1;
c) z = x 2 2x y 2 + 3
d) z = 4xy x 4 y 4
Rjesenje: a) z = 2x + 3y

zx = 2 6 0
zx =

zy = 3 zy =6 0
Nema kandidata, pa nema ekstrema!

Rjesenje: b) z = x 2 2x + 2y 2 + 1

zx = 2x 2 2x 2 = 0 x =1

zy = 4y 4y = 0 y =0
Kandidat: (1, 0)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = 4
2 2 2
d z = 2dx + 4dy
d2 z(1, 0) = 2dx 2 + 4dy 2 > 0

za sve (dx, dy) 6= (0, 0)
z postize minimum u (1, 0).
Taj minimum je z(1, 0) = 0.
m(1, 0, 0)

Rjesenje: b) z = x 2 2x + 2y 2 + 1

zx = 2x 2 2x 2 = 0 x =1

zy = 4y 4y = 0 y =0
Kandidat: (1, 0)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = 4
2 2 2
d z = 2dx + 4dy
d2 z(1, 0) = 2dx 2 + 4dy 2 > 0

za sve (dx, dy) 6= (0, 0)
z postize minimum u (1, 0).
Taj minimum je z(1, 0) = 0.
m(1, 0, 0)

Rjesenje: c) z = x 2 2x y 2 + 3

zx = 2x 2 2x 2 = 0 x =1

zy = 2y 2y = 0 y =0
Kandidat: (1, 0)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = 2

d2 z = 2dx 2 2dy 2
d2 z(1, 0) = 2dx 2 2dy 2 0

za razne izbore dx, dy
z nema ekstrem u (1, 0).

Rjesenje: c) z = x 2 2x y 2 + 3

zx = 2x 2 2x 2 = 0 x =1

zy = 2y 2y = 0 y =0
Kandidat: (1, 0)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = 2

d2 z = 2dx 2 2dy 2
d2 z(1, 0) = 2dx 2 2dy 2 0

za razne izbore dx, dy
z nema ekstrem u (1, 0).

Rjesenje: d) z = 4xy x 4 y 4
zx = 4y 4x 3 4y 4x 3 = 0 y = x3 y = x3

zy = 4x 4y 3 4x 4y 3 = 0 x = y3 x = x9
x1 = 0 x2 = 1 x2 = 1
y1 = 0 y2 = 1 y2 = 1
Kandidati: (0, 0), (1, 1), (1, 1)
2
zxx = 12x , zxy = 4, zyy = 12y 2
d2 z = zxx dx 2 + 2zxy dxdy + zyy dy 2 = 12x 2 dx 2 + 8dxdy 12y 2 dy 2
u (0, 0) :
d2 z(0, 0) = 8dxdy 0 za razne izbore (dx, dy ) 6= (0, 0).
Npr. za (dx, dy ) = (1, 1) je d2 z(0, 0) = 8 > 0, a za (dx, dy ) = (1, 1) je
d2 z(0, 0) = 8 < 0.
z nema ekstrem u (0, 0)

u (1, 1) :
d2 z(1, 1)
= 12dx 2 + 8dxdy 12dy 2

= 4dx + 8dxdy 4dy 8dx 2 8dy 2
2 2

= 4 (dx dy)2 8 dx 2 + dy 2 < 0 za sve (dx, dy) 6= (0, 0)
z postize lokalni maksimum u (1, 1); z(1, 1) = 2 M(1, 1, 2)
u (1, 1) :
d2 z(1, 1) = 12dx 2 + 8dxdy 12dy 2
= . . . = 4 (dx dy)2 8 dx 2 + dy 2 < 0 za sve (dx, dy) 6= (0, 0)

z postize lokalni maksimum u (1, 1); z(1, 1) = 2

M(1, 1, 2)

Ekstremi funkcija vise varijabli Opci kriterij
Opci kriterij u slucaju funkcije dvije varijable
Neka je T0 (x0 , y0 ) stacionarna tocka funkcije z = z(x, y) i neka

u okolini te tocke funkcija ima neprekinute mjesovite
parcijalne derivacije. Uvedimo oznake:
A11 = zxx (x0 , y0 ), A12 = A21 = zxy (x0 , y0 ), A22 = zyy (x0 , y0 ),

A11 A12
H = = A11 A22 A2 .
A21 A22 12
(a) Ako je A11 > 0 i H > 0,

onda funkcija z u tocki T0 ima lokalni minimum.
(b) Ako je A11 < 0 i H > 0,
onda funkcija z u tocki T0 ima lokalni maksimum.
(c) Ako je H < 0, onda z u tocki T0 nema lokalni ekstrem.
(d) Ako je H = 0, onda z u tocki T0 moze, ali i ne mora imate
lokalni ekstrem. Treba daljnje ispitivati ponasanje funkcije.

Ekstremi funkcija vise varijabli Opci kriterij
Dokaz: Dokazat cemo samo slucajeve (a), (b) i (c)

d2 z(x0 , y0 ) = zxx(x0 , y0 )dx 2 + 2zxy (x0 , y0 )dxdy + zyy (x0 , y0 )dy 2
2
dx dx
= dy 2 zxx (x0 , y0 ) dy + 2zxy (x0 , y0 ) dy + zyy (x0 , y0 )
2 !
dx dx
= dy 2 A11 + 2A12 + A22
dy dy
| {z }
KVADRATNA FUNKCIJA: at 2 + bt + c
(a) Ako je a > 0 i b2 4ac < 0, onda je at 2 + bt + c > 0

ako je A11 > 0 i H > 0, onda je d2 z(x0 , y0 ) > 0,
pa funkcija u tom slucaju ima lokalni minimum;
(b) Ako je a < 0 i b2 4ac < 0, onda je at 2 + bt + c < 0
ako je A11 < 0 i H > 0, onda je d2 z(x0 , y0 ) < 0,
pa funkcija u tom slucaju ima lokalni maksimum;
(c) Ako je b2 4ac > 0, onda at 2 + bt + c mijenja znak
ako je H < 0, onda d2 z(x0 , y0 ) mijenja znak, pa z nema ekstrem.
Ekstremi funkcija vise varijabli Opci kriterij u slucaju funkcije vise varijabli
Opci kriterij u slucaju funkcije vise varijabli
Neka je T0 stacionarna tocka funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) i neka

u okolini te tocke funkcija ima neprekinute mjesovite parcijalne
2
derivacije. Uvedimo oznake: Aij = xf i(T 0)
xj , i, j = 1, 2, . . . , n,

A11 A1r

1 = A11 , r = ... .. .. , r = 2, 3, . . . , n.

. .
Ar 1 Arr
(a) Ako je r > 0 za sve indekse r ,
onda funkcija z u tocki T0 ima lokalni minimum.
(b) Ako je r < 0 za sve neparne indekse
i r > 0 za sve parne indekse r ,
onda funkcija z u tocki T0 ima lokalni maksimum.
(c) Ako je r < 0 za barem jedan paran indeks r
ili ako je r > 0 i r 0 < 0 za neka dva neparna indeksa r i r 0 ,
onda z u tocki T0 nema lokalni ekstrem.
PRIMJER 13.
Odredimo opet lokalne ekstreme funkcije iz PRIMJERA 12:
z = x 2 + 2y 3 + y 2 2x + 1.

PRIMJER 13.
Odredimo opet lokalne ekstreme funkcije iz PRIMJERA 12:
z = x 2 + 2y 3 + y 2 2x + 1.
Rjesenje:

zx = 2x 2, 2x 2 = 0 x =1
zy = 6y + 2y, 6y 2 + 2y = 0
2 y = 0, 1/3
Kandidati: (1, 0), (1, 1/3)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = 12y + 2
zxx (1, 0) = 2,zxy (1,
0) = 0,
zyy (1, 0) = 2
2 0
A11 = 2 > 0 i H = = 4 > 0 z ima minimum; m(1, 0, 0)
0 2
zxx (1, 1/3) = 2, zxy (1, 1/3)
= 0, zyy (1, 1/3) = 2
2 0
A11 = 2 > 0 i H = = 4 < 0 z nema ekstrem.
0 2

ZADATAK 7.
a) z = 3x 2 2xy + y 2 8y;

ZADATAK 7.
a) z = 3x 2 2xy + y 2 8y;
b) z = x 4 + y 4 2x 2 + 4xy 2y 2 ;

ZADATAK 7.
a) z = 3x 2 2xy + y 2 8y;
b) z = x 4 + y 4 2x 2 + 4xy 2y 2 ;
z = exy x 2 2y 2

c)

ZADATAK 7.
a) z = 3x 2 2xy + y 2 8y;
b) z = x 4 + y 4 2x 2 + 4xy 2y 2 ;
z = exy x 2 2y 2

c)
Rjesenje a): z = 3x 2 2xy + y 2 8y

zx = 6x 2y 6x 2y = 0
x = 2, y = 6
zy = 2x + 2y 8 2x + 2y 8 = 0
Kandidat: (2, 6)
6 2
zxx = 6, zxy = 2, zyy = 2 A11 = 6 > 0 i H =
=8>0
2 2
z ima lokalni minimum: m(2, 6, 24)
Rjesenje b): z = x 4 + y 4 2x 2 + 4xy 2y 2
zx = 4x 3 4x + 4y 4x 3 4x + 4y = 0

zy = 4y 3 + 4x 4y 4y 3 + 4x 4y = 0

x +y = 0 y = x
3
x 2x = 0 x1 = 0, x2,3 = 2

Kandidati: (0, 0), ( 2, 2), ( 2, 2)
zxx = 12x 2 4, zxy = 4, zyy = 12y 2 4
za (0, 0):
4 4
A11 = 4 < 0 i H = =0 nema odluke!
4 4
Dalje ispitujemo:
d2 z(0, 0) = 4dx 2 + 8dxdy 4dy 2 = 4(dx dy)2 0
d2 z(0, 0) = 0 ako je dx = dy
tj. d2 z(0, 0) 0 ili d2 z(0, 0) 0 za sve(dx, dy) 6= (0, 0) nema odluke!

Dalje ispitujemo:
Presjek plohe i ravnine y = x je krivulja z(x) = 2x 4 , koja ima lokalni
minimum u (0, 0).
Presjek plohe i ravnine x = y je krivulja z(x) = 2x 4 8x 2 , koja ima
lokalni maksimum u (0, 0). Slijedi da je (0, 0) sedlasta tocka (tj. u (0, 0)
ne postize se ekstrem).

za ( 2, 2):
20 4
A11 = 20 > 0 i H = >0
4 20

z ima lokalni minimum: m( 2, 2, 8)

za ( 2, 2):
20 4
A11 = 20 > 0 i H = >0
4 20

z ima lokalni minimum: m( 2, 2, 8)

exy x 2 2y 2

Rjesenje c): z=
zx = exy x 2 2y 2 + 2x =

0 x = 2y

zy = exy x 2 + 2y 2 4y = 0

y1 = 0, y2 = 2
Kandidati: (0, 0), (4, 2)
zxx = exy x 2 2y 2 + 4x + 2, zxy = exy x 2 + 2y 2 2x 4y

zyy = exy x 2 2y 2 + 8x 4
za (0, 0):
2 0
A11 = 2 > 0 i H = = 8 < 0
0 4
z nema ekstrem u (0, 0)

za (4, 2):
6e2 8e2

A11 = 6e2 < 0 i H = = 8e4 > 0

8e 2 12e2
z ima lokalni maksimum: M(4, 2, 8e2 )

Ekstremi funkcija vise varijabli Globalni ekstremi
Globalni ekstremi
Tvrdnja
Neprekinuta funkcija z = f (x, y) na ne-
kom podrucju P i njegovom rubu P,
postize globalni minimum i maksimum
unutar P ili na rubu P.
Kandidati za globalne ekstreme su:

(1) kriticne tocke u unutrasnjosti P,
(2) kriticne tocke na rubu P (funkcije dobivene restringiranjem z na
taj rub).
Globalni maksimum je najveca vrijednost funkcije medu svim
kandidatima, a globalni minimum je najmanja vrijednost.

PRIMJER 14.
Odredimo globalne ekstreme funkcije z = x 2 + y 2 x y + 1 na krugu
x 2 + y 2 1.

PRIMJER 14.
Odredimo globalne ekstreme funkcije z = x 2 + y 2 x y + 1 na krugu
x 2 + y 2 1.
Rjesenje:
1

zx = 2x 1 = 0 x= 2 1 1

1 kandidat: 2, 2 K
zy = 2y 1 = 0 y= 2

param. j.
K : x 2 + y 2 = 1 x = cos t z|K = 2 sin t cos t
y = sin t

dz 5
dt = sin t cos t, sint cos t=0 t = 4 , 4

2 2 2 2
kandidati na rubu: 2 , 2 , 2 , 2 K
z 21 , 12 =21

z 22 , 22 = 2 2

z 22 , 22 = 2 + 2

1 1 2 2
22 , 22

kandidat 2, 2 2 , 2
1
vrijednost = 0.5 2 2 0.59 2 + 2 3.41
2
globalni GL. MIN. GL. MAX.

m 12 , 12 , 12 M 22 , 22 , 2 + 2

ekstrem

ZADATAK 8.
Naci globalne ekstreme funkcije
3
z = x 2 2x y 2
2
x2
na podrucju P : 2 + y 2 1.

ZADATAK 8.
3
z = x 2 2x y 2
2
x2
na podrucju P : 2 + y 2 1.
ZADATAK 9.
z = 1 + x + 2y

x 0,
na podrucju P : y 0,
x + y 1.


ZADATAK 10.
z = x 3 + y 3 3xy

0 x 2,
na podrucju K :
1 y 2.

ZADATAK 10.
z = x 3 + y 3 3xy

0 x 2,
na podrucju K :
1 y 2.
ZADATAK 11.
z = x 2 + y 2 xy + x + y

x 0,
na podrucju K : y 0,
x + y 3.


ZADATAK 12.
z = x2 y2
na podrucju K : x 2 + y 2 1.

ZADATAK 12.
z = x2 y2
na podrucju K : x 2 + y 2 1.
Rjesenje 8: z = 23 x 2 2x y 2
x = 23

zx = 3x 2 = 0 2

T1 3,0 P
zy = 2y = 0 y =0
P : y 2 = 1 12 x 2 z|P = z = 2x 2 2x 1;
q
z = 4x 2 = 0 x = 2 T2,3 = 2 , 78 P
0 1 1
q
kandidati na rubu poluelipsa y = 1 21 x 2 , 2 x 2 su

T4,5 = 2, 0
Primjetimo da smo mogli parametrizirati elipsu (P) 12 x 2 + y 2 = 1 s

{x = 2 cos t, y = sin t}

z = 4 cos2 t 2 2 cos t 1;
d z

dt = 8 cos t sin t + 2 2 sin t = 0 sin t 1 8 cos t =0

sin t = 0, odakle slijedi da su kandidati 2, 0

q
ili 1 8 cos t = 0 odakle slijedi da su kandidati 2 , 78
1

q q
kandidat 2 ,0 1, 7 1 , 7 2, 0 2, 0
3 2 8 2 8

vrijednost 23 0.67 23 = 1.5 23 3 2 2 0.17157 3 + 2 2 5.82843
globalni GL.q
MIN. GL. q
MIN. GL. MAX.

ekstrem m1 1, 7 , 3 m2 1 , 7 , 3 M 2, 0, 3 + 2 2
2 8 2 2 8 2

Rjesenje 9: z = 1 + x + 2y

zx = 1
nema kandidata u unutrasnjosti P
zy = 2
RUB x = 0 :
dz
z(y) = 1 + 2y, 0 y 1 dy = 2 (z %)
kandidati: (0, 0), (0, 1)
RUB y = 0 :
dz
z(x) = 1 + x, 0 x 1 dx = 1 (z %)
novi kandidat: (1, 0)
RUB y = 1 x :
dz
z(x) = 1 + x + 2(1 x) = 3 x, 0 x 1 dx = 1 (z &)
nema novih kandidata

kandidat A(0, 0) B(1, 0) C(0, 1)

vrijednost 1 2 3
globalni GL. MIN. GL. MAX.
ekstrem m (0, 0, 1) M (0, 1, 3)

Rjesenje 10: z = x 3 + y 3 3xy

zx = 3x 2 3y = 0

x = 0, 1
2 kandidati: (0, 0), (1, 1) K K
zy = 3y 3x = 0 y = 0, 1
RUB x = 0 :
dz
z(y) = y 3 , 1 y 2 dy = 3y 2 = 0
kandidati: (0, 0), (0, 1), (0, 2)
RUB y = 1 :
dz
z(x) = x 3 + 3x 1, 0 x 2 dx = 3x 2 + 3 > 0
novi kandidat: (2, 1)
RUB x = 2 :
dz
z(y) = y 3 6y + 8, 1 y 2 dy = 3y 2 6 = 0

novi kandidati: (2, 2), (2, 2)
RUB y = 2 :
dz
z(x) = x 3 6x + 8, 0 x 2 = 3x 2 6 = 0
dx
novi kandidat: ( 2, 2)

kandidat (0, 0) (1, 1) (0, 1) (2, 1) (2, 2) (2, 2) ( 2, 2) (0, 2)

vrijednost 0 1 1 13 4(2 2) 4 4(2 2) 8
2.34 2.34
globalni GL. MIN. GL. MIN. GL. MAX.

ekstrem
m1 (1, 1, 1) m2 (0, 1, 1) M (2, 1, 13)

Rjesenje 11: z = x 2 + y 2 xy + x + y

zx = 2x y + 1 = 0 x = 1
kandidati: (1, 1) K
zy = 2y x + 1 = 0 y = 1
RUB x = 0 :
dz
z(y) = y 2 + y, 3 y 0 dy = 2y + 1 = 0
kandidati: (0, 12 ), (0, 0), (0, 3)
RUB y = 0 :
dz
z(x) = x 2 + x, 3 x 0 dx = 2x + 1 = 0
1
novi kandidati: ( 2 , 0), (3, 0)
RUB y = x 3 :
dz
z(x) = 3x 2 + 9x + 6, 3 x 0 dx = 6x + 9 = 0
novi kandidat: ( 32 , 32 )

kandidat (1, 1) (0, 0) (0, 12 ) (0, 3) ( 21 , 0) (3, 0) ( 32 , 32 )
vrijednost 1 0 14 6 14 6 34
globalni GL. MIN. GL. MAX. GL. MAX.

ekstrem
m (1, 1, 1) M (0, 3, 6) M (0, 3, 6)

Rjesenje 12: z = x2 y2
kandidati: (0, 0) K
i rub: (0, 1), (0, 1), (1, 0), (1, 0)
kandidat (0, 0) (1, 0) (0, 1) (1, 0) (0, 1)
vrijednost 0 1 1 1 1
globalni GL. MAX. GL. MIN. GL. MAX. GL. MIN.

ekstrem
M1 (1, 0, 1) m1 (0, 1, 1) M2 (1, 0, 1) m2 (0, 1, 1)

Predavanje8 Micic Hot

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Predavanje8 Micic Hot

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 1 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 3 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 3 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 3 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 3 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 3 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 3 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 3 / 81

Stojite na brezuljku kao na slici i zelite odrediti nagib brda prema

Da bismo odredili nagib plohe z = f (x, y) u tocki (x0 , y0 , f (x0 , y0 )) u

f (T )f (T0 ) f (x0 +t cos ,y0 +t sin )f (x0 ,y0 )

Postoji beskonacno mnogo usmjerenih drivacija plohe u odredenoj

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 7 / 81

Lako je pamtiti kako racunamo usmjerenu derivaciju tako da totalni

Slicno definiramo usmjerenu derivaciju funkcije vise varijabli i

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 9 / 81

b) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 9 / 81

b) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora

c) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora ~s

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 9 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 10 / 81

a) u smjeru pozitivne x-osi, pozitivne y -osi;

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 11 / 81

a) u smjeru pozitivne x-osi, pozitivne y -osi;

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 11 / 81

a) u smjeru pozitivne x-osi, pozitivne y -osi;

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 11 / 81

a) smjer pozitivne x-osi: s~0 =~i = (1, 0)

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 12 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 13 / 81

a) u smjeru vektora ~s = (1, 2, 0);

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 14 / 81

a) u smjeru vektora ~s = (1, 2, 0);

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 14 / 81

a) u smjeru vektora ~s = (1, 2, 0);

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 15 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 16 / 81

Gradijent funkcije tri varijable w = f (x, y, z) vektorska je funkcija

f (x, y, z) := fx (x, y , z)~i + fy (x, y, z)~j + fz (x, y , z)~k .

Analogno definiramo gradijent funkcije vise varijabli.

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 17 / 81

a) z = y ln x + xy 2 u tocki (1, 2);

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 18 / 81

a) z = y ln x + xy 2 u tocki (1, 2);

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 18 / 81

a) z = y ln x + xy 2 u tocki (1, 2);

z(1, 2) = 12 + 22 ~i + (ln 1 + 2 1 2)~j= 6~i + 4~j

b) w = 2x~i + 2y~j 4~k

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 18 / 81

Alternativni oblik usmjerene derivacije

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 19 / 81

Alternativni oblik usmjerene derivacije

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 19 / 81

Neka z = f (~x) diferencijabilna funkcija vise varijabli.

2 Ako je f (x~0 ) 6= ~0, onda je f (x~0 ) okomit na nivo-plohu kroz x~0 .

3 f ima orijentaciju najbrzeg porasta funkcije f . Maksimalna

4 f ima orijentaciju najbrzeg pada funkcije f . Minimalna

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 20 / 81

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 21 / 81

T (x, y) = Tx (x, y)~i + Ty (x, y)~j = 8x~i 2y~j

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 21 / 81

Na slici je prikazan primjer crtanja gradijentnog polja za sedlastu

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje 8 22 / 81

z(1, 2) = 12 + 22 ~i + (ln 1 + 2 1 2)~j= 6~i + 4~j