Govor - Casopis

100
95
75
25
naslovnica
7. rujan 2009 10:09:07
GOVOR / SPEECH
Zagreb, godina XXVI (2009), broj 1
UDK 81'34(05)"540.6" CODEN GOVOEB ISSN 0352-7565
Izdava
ODJEL ZA FONETIKU HRVATSKOGA FILOLOKOG DRUTVA
Urednitvo
Damir HORGA, glavni urednik
Juraj BAKRAN Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

Dana BOATMAN Johns Hopkins Hospital, Baltimore, SAD
Almasa DEFTERDAREVI Filozofski fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Mria GSY Maarska akademija znanosti, Budimpeta, Maarska
William J. HARDCASTLE Queen Margaret College, Edinburgh, kotska
Patricia KEATING University of California Los Angeles, Los Angeles, SAD
Diana KRULL Sveuilite u Stockholmu, Stockholm, vedska
Vesna MILDNER Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Marija POZOJEVI TRIVANOVI Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Irena SAWICKA Filoloki fakultet, Torunj, Poljska
Jn SABOL Filozofski fakultet, Preov, Slovaka
Gordana VAROANEC-KARI Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Tajnica Lektorice: Jasenka RUI, Ana VIDOVI

Gordana VAROANEC-KARI Korektorica: Marica IVKO
Izvrni tajnik/tajnica Design ovitka: Zlatko IMUNOVI
Marko LIKER, Ana VIDOVI UDK oznake: Irena KOLBAS
Grafiko ureenje i prijelom

Jordan BIANI, Odsjek za fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb
Prilozi objavljeni u Govoru referiraju se u sljedeim sekundarnim izvorima: Arts and Humanities
Citation Index, BL Bibliographie Linguistique, INIST-CNRS Institut de lInformation Scientifique
et Technique, Journal Citation Reports/Social Sciences Edition, Linguistics Abstracts, LLBA
Linguistics and Language Behavior Abstracts, MLA Bibliography, Social Sciences Citation Index,
Social Scisearch.
Adresa urednitva
Filozofski fakultet, Odsjek za fonetiku, I. Luia 3, 10 000 Zagreb, Hrvatska
Telefoni: 385 (0)1 612 00 98, 385 (0)1 612 00 96, 385 (0)1 600 23 74
Telefaks: 385 (0)1 612 00 96, e-mail: govor@ffzg.hr
Ovaj je broj tiskan uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.
Tisak: Tiskara "Rotim i Market", Lukavec

SADRAJ / CONTENTS
U spomen Ivi kariu (1933. 2009.)................................................................................5
Luka BONETTI
Samoglasniki prostor govora teko nagluhih i gluhih osoba
Vowel Space in Severely and Profoundly Hearing Impaired Persons..............................21
Adinda DULI, Katarina PAVII DOKOZA, Sanja VLAHOVI,

Zoran SABLJAR i Branka INDIJA
Verbotonalna metoda i nove tehnologije u Poliklinici SUVAG
Verbotonal Method and New Technologies in the SUVAG Polyclinic ...........................35
Camelia FIRIC
The Phonetic or the Etymological Principle in Romanian Orthography?
Fonetsko ili etimologijsko naelo u rumunjskom pismu? ................................................53
Milenko POPOVI
Poredba sustav i funkcioniranja suvremenih slavenskih jezika, 2: Fonetika / Fonologija
Sveuilite u Opolu Institut za poljsku filologiju: Opole, 2007.....................................63
Elenmari PLETIKOS
Konferencija Eksperimentalni i teorijski dosezi u istraivanju prozodije
Sveuilite Cornell, Ithaca, NY, SAD, od 11. do 13. travnja 2008. godine .....................75
Gabrijela KIIEK
Druga konferencija Rhetoric in society
Leiden, Nizozemska, od 21. do 23. sijenja 2009. godine ...............................................77
Upute autorima .................................................................................................................81
Information for authors.....................................................................................................83

U SPOMEN
IVI KARIU (1933. 2009.)
GOVOR XXVI (2009),1 5
Damir Boras
Filozofski fakultet, Zagreb
Hrvatska
Potovani lanovi obitelji, dragi kolegice i kolege, suradnici i studenti

profesora karia.
Kao prodekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu opratam se u ime

dekana prof. dr. Miljenka Jurkovia, uprave Fakulteta, svih odsjeka i svih
nastavnika i profesora i zaposlenika te studenata Filozofskog fakulteta od naeg
cijenjenog i dragog dr. sc. Ive karia, redovitog profesora, koji nas je ostavio u
76. godini ivota.
Kao predstavnik Filozofskog fakulteta htio bih prvenstveno rei to je
profesor Ivo kari znaio za Fakultet kao cjelinu.
U svom plodnom ali, svi osjeamo, prerano prekinutom ivotu, profesor
Ivo kari je na Filozofskom fakultetu proveo pune 42 godine, od 1960. kada je
izabran za asistenta u tadanjem Institutu za fonetiku Filozofskoga fakulteta do
2002. godine, kada je umirovljen u trajnom zvanju redovitoga profesora.
Uz izrazito plodan znanstveni i struni rad, profesor Ivo kari posebno
je vaan za Filozofski fakultet kao jedan od osnivaa Odsjeka za fonetiku
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i kao dugogodinji predstojnik
Katedre za teorijsku fonetiku pri tome odsjeku.
Za Fakultet, najznaajniji je trag ostavio svojim nastavnim djelovanjem
ne samo na svojem Odsjeku za fonetiku nego i drugim odsjecima, prvenstveno na
Odsjeku za lingvistiku te naroito na Odsjeku za informacijske znanosti gdje je
od osnutka Odsjeka dugo godina predavao predmet "Teorija informacije i
komunikacije".
Kao profesor s Odsjeka za informacijske znanosti ne mogu ne spomenuti
potporu profesora Ive karia osnivanju toga odsjeka, tada pod imenom Odsjeka
za drutveno-humanistiku informatiku (1981. godine), kada mnogi nisu
vjerovali da je tome odsjeku mjesto u drutvenim i humanistikim znanostima.
Izvan Fakulteta, zapaeno je njegovo djelovanje kao nastavnik na
mnogim diplomskim i poslijediplomskim studijima, a predavao je i na
sveuilitima u Parizu u Francuskoj, te Lundu i Malmu u vedskoj.
Kao znanstvenik ostavio je neizbrisiv trag ostavivi etiri knjige iz
podruja fundamentalne fonetske znanosti, retorike i ortoepije te vie od 150
znanstvenih i strunih radova, udbenika i prirunika, a veliki je doprinos dao i
kao glavni urednik asopisa "Govor", lan urednitva asopisa "Jezik" te lan
urednitva asopisa "Medijska istraivanja", ovoga posljednjeg posebno vanog
za informacijske i komunikacijske znanosti. Vodio je osam znanstvenih
projekata, a smrt ga je zatekla kao voditelja znanstvenog projekta pri
6 U spomen Ivi kariu (1933. 2009.) 5-20
Filozofskom fakultetu "Slobodne i uvjetovane izgovorne mijene jezinih estica
u opem hrvatskome".
Najznaajnija je, meutim, njegova djelatnost na osvjeivanju vanosti
kvalitete govora i izgovora, posebice u medijima, na hrvatskoj televiziji i radiju,
gdje je 1991. godine pomogao utemeljiti Slubu za jezik i govor.
Godine 1992. dobio je Dravnu nagradu "Bartol Kai" za istaknuto
znanstveno djelo, a prole, 2008. godine Dravnu nagradu "Ivan Filipovi" za
ivotno djelo u obrazovanju.
Za njegove mu je zasluge Senat Sveuilita u Zagrebu, a na prijedlog
Filozofskoga fakulteta i Odsjeka za fonetiku, 2005. godine dodijelio zvanje
professor emeritus.
Premda je od 2002. godine bio u mirovini, profesor kari je do smrti
svakodnevno dolazio na Fakultet nastavljajui sa svojim znanstvenim i nastavnim
radom, ostavi jednako odan svojemu Odsjeku za fonetiku i svojemu
Filozofskomu fakultetu.
Svi smo s njegovim odlaskom izgubili ne samo jo uvijek aktivnog i
znaajnog znanstvenika, nego, prije svega, prijatelja.
Osobno, moram se prisjetiti da me je od mojega dolaska na Fakultet, 1.
veljae 1984. godine, dakle punih 25 godina, profesor kari, znajui za moje
zanimanje za raunalnu obradu hrvatskoga jezika, uvijek susretao s naklonou i
prijateljstvom.
U profesoru kariu i osobno sam izgubio dragoga i cijenjenoga
prijatelja.
U ime Filozofskoga fakulteta i svoje osobno, cijeloj obitelji dragoga i
potovanoga profesora karia izraavam najdublju i iskrenu suut.
Dragi profesore, bila Vam laka zemlja.
Govor na ispraaju
Zagreb, 3. veljae 2009.
Petar imunovi
HAZU, Zagreb
Hrvatska
Ucviljena obitelji kari, tuni zbore, dragi Ivo!
Na Hrvatskoj akademiji izvjeena je crna zastava. I na Fakultetu. U

Tvojim Postirima oglasio se vli mrtvki zvn. Tuga se uvukla u nas. Teko
mi se miriti da Tebe nema.
Opratam se s Tobom u ime Razreda za filoloke znanosti Hrvatske
akademije, u ime uvenog razreda Tvojih splitskih klasiara, onoga dijela koji
je ovdje na ispraaju, i koji Ti je upravo odrao posljednju poasnu strau, jer
onaj drugi doi e organizirano u Postira i sutra u ovo doba pratit e Te na
Tvom posljednjem putu: od karievih dvora do Grebia svetoga Duha.
Opratam se mutnoga oka i zgrena srca onim dugovjekim prijateljstvom
zapoetom djeatvom na otoku s neprekinutim trajanjem do danas. A ni
danas ono ne prestaje.
Vezao si se ve za studija s naim zajednikim uiteljem Petrom
Guberinom, s kojim smo se obojica ne tako davno govorima oprostili na ovom
mjestu. Uz njega si stasao do naeg najboljeg fonetiara. Tvoja Fonetika
hrvatskoga knjievnog jezika po kakvoi je ravna fonetikama velikih
europskih jezika. Ona je u temeljima hrvatskoga jezikoslovlja.
Glas i govor odveli su Te na podruje govornitva ve proslavljenom
knjigom prustovskoga naslova U potrazi za izgubljenim govorom, 1982. i u
kasnijim dopunjavanim izdanjima. Neprolazne su Tvoje zasluge na irenju
govorenja i govornitva, na osnivanju govornikih teajeva od Hrvatske
televizije i nadalje, do Tvoje Govornike kole za darovite srednjokolce, koja
kola nastavlja rad na Tvojim zasadama.
Mnogo si truda i znanja posvetio hrvatskoj ortoepiji. No Tvoje su se
koncepcije razlikovale od tradicionalnih. elio si odrediti temeljna naela
buduega hrvatskoga pravopisa (Pii rijei kako ih misli, a itaj kako se
govore). Opet si nailazio na smutnje i prenja. Sretan sam to pripadam
nekolicini izabranih recenzenata koji je razumio Tvoje tenje. Rekao sam Ti
tada. Ponaa se kao pijevac koji je prerano zakukurijekao. Takve se pijevce
lako prigui, ali njihov rani kukurijek ne da se uguiti.
Mnogobrojni Tvoji lanci iz hrvatskoga jezinoga standarda (drugi
nam je uitelj bio prof. Ljudevit Jonke) nosili su uza svu visoku razinu
znanstvenosti i onu prepoznatljivu Tvoju zadojenost rodoljubljem. Uvijek si
se zalagao za slobodu, za spontanost, za radost govorenja hrvatskim jezikom.
Tvoja zadnja knjiga stoga nosi neuobiajen naslov, koji je upravo
pokli: Hrvatski govorili!
Nije ovdje mjesto, ni vrijeme nije, da razglabamo o tim stvarima.
elio bih ipak istaknuti Tvoje 16-godinje urednikovanje u asopisu "Govor",
kojemu si Ti podigao znanstveni ugled i dao mu onu meunarodnu sastavnicu
te ono 20-godinje lanstvo u urednitvu asopisa "Jezik", jo duu
prisutnost na stranicama toga asopisa, te uspjeno predsjednikovanje
Hrvatskim filolokim drutvom.
Spomenimo da je taj Tvoj rad bio prepoznat i da Te za nj nisu
mimoile ni nagrade: Dravna nagrada "Bartol Kai", 1992., plaketa
Nazorovih dana i prije nekoliko dana najvia Dravna nagrada za ivotno
djelo "Ivan Filipovi". One su na ponos Tebi i nama.
Dragi Ivo,
Sad kad Ti je putovati posljednji put na otok svoje mladosti, u svoj
zaviaj, gdje si uivao ugled i potovanje, doekat e Te sa suzom Tvoja
Postira i sav kulturni Bra. Doekat e Te i onaj Nazorov Aneo u zvoniku. I
dok zvona sa kampanela budu brecala muklim zvukom, neka Te taj aneo
ponese pred Gospodara ivota i smrti i neka te On smjesti sebi zdesna gdje
prebivaju estiti i asni, meu kojima si se svojim ivotom svrstao.
U ovo podne na izmaku zime (Kandalora, zima fora!) skupljeni smo
ovdje u ovom gradu krieva posljednji put oko Tebe sa suzom oprotaja. Doli
smo iz potovanja prema Tebi, iz duboke zahvalnosti koju Ti dugujemo.
Tvojemu liku i Tvojemu djelu.
I pitam se: jesmo li Ti rekli sve to smo osjeali i jesmo li uinili za
Tebe sve to smo trebali i mogli? Znam da nismo i da Ti dugujemo mnogo.
Ovim inom oprotaja osiromaeni za Tvoje prijateljstvo, s Tobom,
Ivo, sada i ovdje, umire i dio nas!
Uskoro e po postirskim vinogradima proplakati obrezani trs (Pol
vejae loza plae), uskoro e Postirima procvjetati stotine bajama kao spoe,
kao nevjestice u bjelini.
A Tebi je na tamonjem malom kamenom groblju uz more snivati
mirno svoj mir. Neka Te ne uznemire skore marake bure ujevievskim
fijucima, neka Ti ne remeti mir tuge juga to se sapleu u kronjama okolnih
borova, empresa i maslina na Tvom poivalitu.
Znam, bit e mi tuno i drago dolaziti prijatelju. I ti dolasci, slutim,
bit e oivljavanje davnih dragih uspomena kraja i vremena koje nas
nerazmrsivo vezuju.
Prisjeam se stiha jednog naeg akavskog pjesnika: Kad umre ovik,
zemja postaje dubjo za jednu jamu i juskijo za jednu ranu.
U ime ljudskosti te rane, koja se s Tvojom smru rastvorila u nama i
krvari, povjeruj u tugu kojom Te ispraamo, u njemuti govor nae
zahvalnosti.
Zaput se, Ivo, spokojno na svoj zadnji plov prima koju svojega
ditinstva, usvien da si svoj ivotni zovit ispuni do kraja poteno i kako otac,
i kako suprug, i kako brat, i kako nono i, razumi se po sebi, kako uitej i kako
uenjok i nadasve kako ovik. Kako ovik!
Vee Ti dike od ove jo ne umin izre!
Adio Ivo!
Govor na ispraaju
Damir Horga
Hrvatska
Potovana obitelji, potovani prijatelji, suradnici, kolegice i kolege,

studenti professora emeritusa Ive karia.
Tuni zbore.
Dopustite da se u ime nastavnika, studenata i djelatnika Odsjeka za

fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu oprostim od naeg dragog profesora.
Kako mu zahvaliti? Kako se ne osjetiti nemonim pred veliinom
njegova ivotnog opusa i teinom trenutka? Ali svjesni injenice da ovim inom i
slovom iskazujemo svoje potovanje i zahvalnost naem uitelju, kolegi i
prijatelju i velikanu hrvatskog jezikoslovlja i kulture, prihvaamo tu teku
zadau.
Profesor kari je iz rodnih Postira, preko Klasine gimnazije u Splitu,
studija hrvatskog jezika i jugoslavenskih knjievnosti i francuskog jezika i
knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te cjeloivotne akademske
karijere na Odsjeku za fonetiku istog fakulteta svoj formalni radni vijek zavrio
2003. godine odlaskom u mirovinu u zvanju professora emeritusa.
Kao svoj profesionalni kredo profesor kari je isticao da istinski
sveuilini nastavnik mora biti vrstan u trima podrujima: u znanstveno-
-istraivakom radu, u nastavi i radu sa studentima, te u javnoj djelatnosti. U
svim trima podrujima profesor je taj zahtjev vrsnosti obilato ostvario.
Profesor Ivo kari uistinu se moe smatrati vodeim hrvatskim
fonetiarem, te samosvojnom i originalnom fonetskom i jezikoslovnom
osobnosti. iroki raspon njegovih fonetskih interesa sublimiran je u dvjema
verzijama njegove Fonetike hrvatskoga jezika za koju Katii kae da nam se u
njoj predstavlja karieva fonetska kola jer kari, opisujui svijet ljudskoga
govornoga glasanja, iznosi sasvim vlastite poglede na govor.
kari je krenuo u potragu za izgubljenim govorom jo onda kada je
govor bio zarobljen pismom, a govorenje je bilo shvaeno kao glasno itanje.
Ukazao je na to da govor valja traiti osjetilima, u sebi i oko sebe, i neposredno
ga uti i razumjeti. A on je bio takav univerzalni renesansni um te je govor
mogao promatrati s njegove fizike i bioloke strane i zakljuivati na temelju
vrstih podataka, ali i zanosno se unijeti u njegovu poetiku.
Dravna nagrada za ivotno djelo u obrazovanju "Ivan Filipovi",
dodijeljena mu prole godine, nije mogla doi u zaslunije ruke. Odgojio je
generacije studenata, i ne samo na matinom fakultetu. Bio je mentor studentima
poslijediplomskih studija, predavao polaznicima teajeva govornitva i vodio
govorniku kolu za srednjokolce. Njegova su se predavanja sluala bez daha, a
bila su spoj logike i govornikih vjetina te osobnog predavakog arma.
Kao istaknuti javni djelatnik, nastupima na radiju, televiziji, na
bezbrojnim javnim predavanjima u radu strukovnih udruga, dao je velik doprinos
razvoju kulture govora i govorne komunikacije. Isticao je potrebu da se govor i
retorika ue, jer je to put prema pravednom i humanom drutvu u kojem e
pobjeivati argumenti razuma, a ne sirove sile.
Humanizam profesora karia ogleda se upravo u nastojanju da
govornika vjetina bude uvijek utemeljena na etinim principima. Njegov poziv
da govorimo hrvatski, ali ne podcjenjujui druge jezike, njegovo nastojanje da
vrati govor i sluanje onima kojima je govor oteen, izrazi su njegova dubokog
humanizma.
Dragi Profesore, dragi Ivo, prije pet godina u povodu 70-og roendana
posvetili smo ti kao dugogodinjem glavnom uredniku asopisa "Govor" sveani
broj i predstavili ga uz prigodnu sveanost. Ti si tada rekao da ne vjeruje da si
sve to to je tada spomenuto kao tvoje djelo napravio. I mogao si biti u pravu, ali
samo zbog lakoe kojom si stvarao. I nakon formalnog umirovljenja ti si
svakodnevno bio na fakultetu, predavao punim kapacitetom, pisao, istraivao i
ivio s Odsjekom. I sve je bilo tako prirodno do prije tri mjeseca. Jer, iako te
bolest zgrabila prije dvije godine, nosio si se s njom tako hrabro da se nije
primjeivalo kako si teko bolestan. Kad te poela nadvladavati, hrabrio si nas
obeavajui: "Evo me sljedei tjedan na fakultetu". Nisi doao. Ostaje praznina.
Ali znanje i ljubav prema fonetici koje si nam predao zauvijek ostaju u nama.
Odgojio si mlade fonetiare koji e nastaviti rad na prouavanju i pouavanju
govora polazei od tvojih ideja. Odsjek za fonetiku, Sluba za jezik i govor
HRT-a, kola za darovite srednjokolce, asopis "Govor" koje si inicirao i vodio
nastavit e tvojim putem.
Svima nam je teko. Supruga Gordana i djeca ostaju bez tvoje ljubavi i
panje. Mi, tvoji uenici i prijatelji, ostajemo bez tvog iskustva, tvojih savjeta i
prijateljstva.
Ali u svima nama ostaje neizbrisiv trag tvoga plemenitog duha.
Znaj da si nas sve obdario i obogatio i sada moe mirno krenuti prema
svojim Postirima. Neka te prate Ujevievi stihovi:
I sve u nai to sam trebo

Pod tvojim svodom, Sveto Nebo,
Plaveti sunca i vedrine

Nad zemljom stare domovine.
Dragi na Profesore, neka ti je laka hrvatska zemlja.
Govor na ispraaju
Davor Nikoli
Hrvatska
Potovana obitelji kari, tuni skupe.
Obraam vam se u ime mentora Govornike kole teaja govornitva

za darovite srednjokolce koji se odrava ve esnaest godina jednog od
ivotnih projekata prof. emeritusa Ive karia.
Mentor. Rjenici nas turo upuuju da je to voditelj, odgojitelj. No za nas
koji smo imali ast biti mentori Govornike kole ta rije znai mnogo, mnogo
vie. Mi nismo bili tek zaposlenici u projektu jednog sveuilinog profesora, mi
smo bili sudionici vizije velikog ovjeka od kojega se danas samo formalno
opratamo.
Pokojni profesor kari znao je jako dobro poslovicu da staroga psa ne
moe nauiti novim trikovima i znao je da mladu hrvatsku demokraciju ne mogu
stvarati stari trsovi, nego da pozornost treba usmjeriti ka njezi i odgoju mladica. I
te je mladice trideset i dva puta pozivao na tjedan dana druenja i uenja, a oni su
mu se svaki put odazvali do danas preko pet tisua.
Profesor je mladice traio i meu studentima fonetike i iz svake je nove
generacije ukljuivao najvrsnije u mentorske redove. Bio je kapetan nae
govornike lae, a mi smo bili neizmjerno ponosni to moemo biti lanovi
njegove posade.
On je nas uio retorici i argumentaciji, a mi smo ta znanja radosno
prenosili. On je bio na jedini mentor, ali ne mentor kojeg se slijepo slijedi. Bio
je mentor koji je poticao na raspravu elei da dobro izbrusimo svoje misli. esto
je govorio: "Nema znam, ali se ne znam izraziti. Tko se ne zna izraziti, tom je
zbrka u glavi!" Poticao je na raspravu, ali od nekih svojih naela nije odustajao
jer ta i samo ta naela mogla su stvoriti neto tako uspjeno, neto tako vrijedno
kao to je Govornika kola.
Mi smo danas bez svoga kapetana, ali on je nau lau tako dobro
usmjerio da za nju nema straha. Sva ova mladost okupljena danas ovdje jamac je
daljnje mirne i uspjene plovidbe.
Ono to nas tjei u ovom tunom trenutku jesu oni veseli trenutci koje
smo doivjeli na govornikim kolama, nova mjesta koja smo upoznali,
prijateljstva koja smo stekli, radost na licima uenika iz svih hrvatskih krajeva
koje je kola zbliila, ali i one suze u nedjeljno jutro kada valja poi doma. Ali i
kad smo se tijelom vraali doma, srcima smo bili na naoj govornikoj i ivjeli za
novu jesen, za novo proljee. Svih tih trenutaka ne bi bilo bez nadasve naeg
ravnatelja, mentora i uitelja.
Nemojte mi stoga zamjeriti to mijeam retorike anrove i ovaj govor
pretvaram u govor zahvale. Ali drugaije jednostavno nije ni mogue.
Profesore kariu, za sve znanje koje ste nam prenijeli, za sve horizonte
koje ste nam otvorili, za svu ljubav koju ste nam pruali...
Hvala.
Govor na ispraaju
Uro Valentino Saraja

Gimnazija Bjelovar, Bjelovar
Hrvatska
Dobar dan! Ja sam Uro Valentino Saraja, jedan od tisuu uenika koji
su proli kroz Govorniku kolu, jedan od tisuu uenika koji su upoznali
i zavoljeli profesora.
Cijenjena obitelji kari, potovani suradnici i prijatelji naeg profesora!
Prvi put profesora karia upoznao sam u ivogou na otvorenju

Govornike kole, gdje se u cijeloj zbrci, buci i meteu odjedanput uo glas koji
je umirio dvoranu. Svi su pogledali prema ovjeku u svijetlom be odijelu koji je
drhtavom rukom drao mikrofon, a on je veselo pozdravio sve nas, male
"fazane", kako nas je od milja zvao. No, pravo upoznavanje dogodilo se na
debati, gdje smo s mentoricama raspravljali o razliitim temama, ali smo uvijek
imali slobodan jedan stolac, za svaki sluaj, ako profesor doe. On je uvijek
doao, gotovo neprimjetno bi se uuljao meu nas i samo sluao naa
razmiljanja i argumente, a onda bi postavio pitanje ili iznio tezu, a mi bismo svi
utihnuli i zamislili se. To je traio od nas da mislimo, da ne vjerujemo svemu
olako, da budemo kritini, ali i da sluamo jedni druge jer samo ako budemo
dobri sluai, moemo biti i dobri govornici. Hvala Vam, profesore, to ste nas
nauili sluati, to ste nas nauili razmiljati i govoriti. ovjek moe imati
golemo znanje, ali to vrijedi znanje ako ga ne znamo upotrijebiti i podijeliti
izgovoriti. Hvala Vam, profesore, na zemlji govora i kariizmu! Bili ste na
svjetionik i svjetlost, a sada emo mi biti vaa vjena svjetlost koja e ostati
svijetliti za Vama. Poivajte u miru, znajui da emo mi nastaviti svijetliti Va
san, da emo sluati i govoriti jer nema ivota bez govora!!!
Govor na ispraaju
GOVOR XXVI (2009), 1 15
August Kovaec
Hrvatska
Potovani gospodine dekane, potovani lanovi obitelji profesora Ive

karia, dragi kolege, prijatelji, suradnici i uenici profesora karia,
gospoe i gospodo,
Prolo je neto vie od dva mjeseca otkako smo na vjeni poinak

ispratili dugogodinjega profesora naega Fakulteta, professora emeritusa Ivu
karia, ije djelo ostaje ugraeno u vrijednosne temelje Odsjeka za fonetiku,
Filozofskoga fakulteta, Suvaga, ali i niza drugih institucija od opeg i javnog
interesa. Plodovi djelovanja profesora karia jasno su vidljivi u napretku
fonetike kao znanosti na ovim prostorima u posljednjih pola stoljea, ali i u
tijekovima razvoja govorne komunikacije u hrvatskom javnom ivotu, te na
drugim podrujima koja su povezana s prouavanjem fonetike, govora i
komunikacije. Za mnogobrojne pozitivne pomake na tim poljima profesor kari
nadasve je zasluan.
Prisjeajui se nakon njegova odlaska njegova rada, odajui mu
potovanje i izraavajui zahvalnost za uinjeno, moi emo istaknuti samo neke
aspekte njegove bogate, raznolike i plodotvorne djelatnosti, od njegova
nastavnikoga rada sa studentima dodiplomskih i poslijediplomskih studija,
preko niza njegovih knjiga i vie od 150 znanstvenih i strunih objavljenih
radova, pa do njegova zauzimanja za podizanje kulture govora u javnoj
komunikaciji i pojedinim profesijama. S druge strane, kao fonetiar po zanimanju
i pozivu, a u skladu s naravi fonetike kao discipline, koja ima i lingvistiku, i
socioloku, i fizikalnu, i tehniku, i prirodoslovnu, i medicinsku dimenziju,
profesor kari imao je osim u lingvistiku i filologiju izvrstan uvid u
mnogobrojne prirodoslovne struke i discipline s kojima se fonetika preplee i
dotie. Naravno, o tim e se aspektima moi vie uti od drugih sugovornika.
Ivo kari rodio se u Postirima na otoku Brau, gdje je proveo
djetinjstvo. Nakon zavrene Klasine gimnazije u Splitu, s dragocjenom
prtljagom vrlo solidne ope, klasine i filoloke naobrazbe, kakvu je ta
Gimnazija svojim uenicima davala, doao je na studij u Zagreb, gdje je 1953.
upisao studijsku grupu Hrvatski jezik i jugoslavenske knjievnosti te Francuski
jezik i knjievnost, i diplomirao je 1958. Nije studirao u laganim vremenima,
oskudijevalo se u svemu, osobito je bilo teko onima koji su tek stigli u Zagreb, a
ni do stranih knjiga potrebnih za studij nije se moglo lako doi. No, bilo je to
doba kada su svi, osobito mladi, teili boljemu i za to su se svim snagama
nastojali izboriti, kada su udili za novim obzorima i novim perspektivama.
Unato jo prilino sumornomu ideolokom ozraju, sretna je okolnost bila i to
to je pedesetih godina na naem Sveuilitu i naem Fakultetu djelovalo
nekoliko razmjerno mladih profesora, koji su i sami eljeli mijenjati svijet i
postojee stanje, to prije hrvatskoj znanosti dati svjetska mjerila i uvesti je u
meunarodne tijekove. Takva tenja boljitku u akademskoj zajednici studenata i
profesora poticala je opu znanstvenu i kulturnu radoznalost, kult rada i
istraivanja, upornosti i osobnoga odricanja.
Znaajan trenutak za budui ivot i rad tadanjega studenta Ive karia
bilo je to to se zbliio s tadanjim profesorom francuske lingvistike Petrom
Guberinom, koji je upravo tih godina pokrenuo, gotovo ni iz ega, niz kapitalnih
istraivakih djelatnosti na Fakultetu i izvan njega, a ujedno je odravao
intenzivne znanstvene veze s inozemstvom, posebice s Francuskom. Profesor
Guberina vrlo je pozorno za suradnju na svojim istraivanjima traio darovite i
sposobne mlade ljude, nesebino ih uprezao u svoje istraivake pothvate, a to
je suradnik bio sposobniji, radiniji i revniji to je dobivao zahtjevnije zadatke. Za
one u koje je profesor Guberina imao puno povjerenje, nije bilo radnoga
vremena, tek to se zavravao jedan radni program ve se prelazilo na novi. Jedan
od onih koji su se u suradnji s profesorom Guberinom posebno izdvajali, po
sposobnosti i upornosti, bio je upravo student Ivo kari. Uz studij kroatistike i
francuskoga, u suradnji s profesorom Guberinom gotovo od brucokih dana
proao je kod njega, radei iz dana u dan na Institutu za fonetiku, sustavnu kolu
fonetike i istraivanja govora. Jo kao student postao je demonstrator profesora
Guberine za fonetiku, a godine 1960., dvije godine nakon diplome, asistent u
Zavodu za fonetiku Filozofskoga fakulteta. Od tada e njegova glavna djelatnost
biti sveobuhvatno bavljenje bitnim teoretskim i praktinim pitanjima fonetike, i
njoj susjednih disciplina, ali nikada nije napustio ni druge predmete koje je
studirao: istraivanju razliitih aspekata hrvatskoga jezika neprestano se vraao, a
na francuskom je i u francuskim glasilima objavio niz radova. S frankofonim
svijetom odravao je mnoge veze, a iz ljubavi prema hrvatskomu jeziku rodila su
se istraivanja funkcioniranja hrvatske javne govorne komunikacije i njezina
njegovanja, istraivanje govornitva itd.
Iako je izmeu dviju snanih linosti, kakve su bili profesor Guberina i
profesor kari, znalo ponekad i zakripati, do kraja su kao znanstvenici i
suradnici na zajednikim velikim zadaama jedan prema drugomu zadrali puno
potovanje, radi razvoja znanstvenoga rada u istraivanju fonetike, poboljanju
uenja i pouavanja stranih jezika, rehabilitaciji sluha i govora itd.
Godine 1965. Ivo kari je doktorirao obranivi disertaciju "Povezanost
emisije i percepcije u govoru", za koju se moe rei da je prva doktorska
disertacija s podruja ope i teorijske fonetike izraena i obranjena na Sveuilitu
u Zagrebu, i u Hrvatskoj. Ubrzo nakon toga dr. kari bio je izabran za docenta
na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, 1980. za redovitoga profesora te
1996. redovitoga profesora u trajnom zvanju. Iako je 2003., zbog dobi, formalno
otiao u mirovinu, koliinom nije nimalo posustao u radu na Odsjeku za fonetiku
u razvoj kojega je uloio godine rada, mnogo znanja i upornosti. Godine 1990.
GOVOR XXVI (2009), 1 17
bio je izabran za lana suradnika Hrvatske akademije, a 2005. u poasno zvanje
professor emeritus.
Ukupnu djelatnost, znanstvenu, nastavnu, kulturnu, drutvenu i javnu
profesora karia teko je ukratko prikazati, a da se neto ne previdi. Kao
nastavnik, volio je osobito studente koji znanje ne preuzimaju pasivno nego
kritiki, a sve to su preuzeli iz knjiga ili nauili nastoje promisliti na temelju
vrstih kriterija. Takvim odnosom uspio je s jedne strane sa studentima
uspostaviti prisan odnos , s druge odnos u kojem njegov nastavniki i znanstveni
autoritet nikada nije bio doveden u pitanje. Osobit nain komunikacije profesoru
kariu bio je svojstven i s kolegama. Uvijek uglaen i primjer dobra odgoja u
ophoenju, profesor kari nije drugima znao niti podilaziti niti se dodvoravati i
izravno je znao izrei svoje miljenje i stajalite, svidjelo se to sugovorniku ili ne.
Iako kao prijatelj vrlo odan, upravo zbog prijateljstva i radi prijateljstva, kako je
znao rei, nije se ustruavao prigovoriti ili izrei neugodne injenice najbliim
osobama kada je smatrao da je to za njihovo dobro. Imalo je osobit arm to
njegovo kadto oporo prijateljstvo.
Njegov rad u kulturnim i medijskim ustanovama vrlo je bogato
poglavlje, a osobito nakon odlaska profesora karia jasno se vidi koliko je
mnogo napravio i koliko e teko biti nadoknaditi njegov gubitak. Gdje god se
radilo o govoru, fonetici, sluhu, rehabilitaciji govora i sluha, komunikaciji u
javnosti i posebno medijima, profesor kari bio je gotovo nezaobilazan
autoritet.
A njegova znanstvena djelatnost moe se podijeliti na najmanje etiri
podruja. Prvo je svakako na polju fundamentalnih fonetskih istraivanja, esto s
primjenom na istraivanje hrvatskoga. Drugo podruje njegova interesa odnosilo
se na suvremeno govornitvo, na kojem je otpuhnuo prainu s tradicionalne
retorike i dao se na izgradnju modernih i funkcionalnih metoda govornitva i
kulture govornoga komuniciranja. Trei krug pitanja koja su ga znanstveno
zaokupljala bili su problemi poremeaja sluanja, govora i glasa te problemi
njihova lijeenja. Napokon, etvrto podruje njegova istraivakog zanimanja
bilo je pitanje ortoepskoga standarda u hrvatskom jeziku, ali ne na temelju
unaprijed zadanih ili preuzetih teza, nego na temelju podrobnih prouavanja
stvarne jezine uporabe kod izvornih govornika hrvatskoga, te polazei od
sociofonetskih naela u pristupu. Na taj je nain prouavao hrvatski jezik iz njega
samoga i u njemu samom.
Iz djela profesora karia dalo bi se izdvojiti mnogo onoga to
predstavlja visoka dostignua u fonetikoj i lingvistikoj znanosti. Ostavljajui
po strani mnoge pojedinane studije i knjige posebne namjene, zadrat emo se
kratko na prikazu dviju profesorovih kapitalnih knjiga, Fonetika hrvatskoga
knjievnog jezika i tematske zbirke studija pod optativnim naslovom Hrvatski
govorili!. Svaka od tih knjiga sloena je oko vrstog i dobro promiljenog
kostura, a svaka je na svoj nain i zanimljiva i vana.
Fonetika hrvatskoga knjievnog jezika objavljena je 1991. u prvoj knjizi
Velike gramatike hrvatskoga jezika. Iako u osnovi namijenjena znanstvenomu
opisu hrvatskoga standardnog jezika, ona je ujedno bila vrlo podrobna opa i
artikulacijska fonetika, kakve na hrvatskom do tada nismo poznavali, a kakve ne
postoje ni u sredinama s mnogo jaom tradicijom fonetikih istraivanja. U toj je
knjizi podrobno opisana tvorba glasova ljudskih jezika, a iznesene su metode i
postupci njihova istraivanja. U obnovljenom izdanju velike hrvatske gramatike
skupine autora pod naslovom Glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika
karieva Fonetika hrvatskoga knjievnog jezika ponovno je objavljena 2007.
godine, ali ovaj put kao posve novo djelo. Naime, svjestan da vrsti znanstveno
utemeljeni pregledi ope fonetike nisu esti, a da ih u nas praktiki nije bilo, u
prvom je izdanju inzistirao upravo na opoj fonetici. U novoj knjizi prikaz
opefonetikih pitanja sveo je na nuan minimum, a glavnu pozornost usmjerio
je na sveobuhvatan opis glasovlja hrvatskoga jezika, kako artikulacijski i
akustiki tako i funkcionalni, pa je hrvatska lingvistika na oko 150 stranica
dobila suvremen, koncizan i precizan znanstveni opis hrvatskoga glasovlja. Ovih
dana u izdanju nakladnike kue "Globus" ta hrvatska fonetika, uz neke izmjene i
dopune, izlazi pod naslovom Hrvatski izgovor. Profesor kari polazi od
pretpostavke da je fonetika kao disciplina nuna za pristup jeziku (od ukupnoga
jezinoga procesa izravnim promatranjem mogu se prouavati jedino "glasovi",
ili pak njihove grafike replike u pismu), ali da bi uope mogla ispuniti svoje
ciljeve, fonetika kao disciplina u svojim se istraivanjima nuno naslanja na
nelingvistike prirodoslovne, tehnike i druge discipline, poput anatomije i
medicine, fizike i akustike te nerijetko u njih i zadire. Za razliku od fonologije,
koja glasove promatra sa stajalita njihove funkcije u danom jeziku (ponajprije
njihove razlikovne funkcije), fonetika prouava glasove openito u njihovim
fizikalnim relacijama, bez nune veze s njihovom ulogom u jeziku. Unato toj
naelnoj (i bitnoj) razlici meu dvjema disciplinama, profesor kari u svojoj je
studiji svjestan da se fonetika i fonologija stalno i nuno meusobno prepleu
im se ue na podruje konkretnog jezika. Kao to fonologija neprestano na umu
mora imati fizikalne realnosti glasova i od njih u interpretaciji treba polaziti, tako
ni fonetika odreenog jezika ne moe zanemariti stvarne jezine funkcije glasova
u tome jeziku. Profesor kari vodio je u svojoj fonetici rauna o jo jednom
vanom aspektu. Bez obzira na to to je fonetika temeljna za pristup jeziku i
njegovo spoznavanje, upravo zbog mnogih njezinih kolateralnih veza s
disciplinama izvan lingvistike, ni svi profesionalni lingvisti nisu uvijek najbolje
obavijeteni o ukupnosti postupaka i metoda u fonetici. Vodei rauna o svim tim
elementima, profesor kari podario nam je djelo koje e biti dragocjena strogo
znanstvena osnova svakomu istraivau jezika.
Iako prema vanjskoj strukturi na izgled bitno drugaija, druga knjiga
profesora karia koju ovdje istiemo, Hrvatski govorili! (2006; 265 str.),
jednako je po sadraju homogena. Njezin sredinji dio obuhvaa 24 rada, nastala
u razliitim razdobljima, koja su razvrstana u etiri osnovne sadrajne cjeline (A
O hrvatskom jeziku openito, str. 9-62; B Hrvatska prozodija rijei, str. 63-
-149; C O sljedniku dugoga staroga jata, str. 151-180; D Hrvatski fonemi i
njihovi glasnici, str. 181-259; na kraju je Bibliografija, str. 260-265), ali sve
GOVOR XXVI (2009), 1 19
cjeline posveene su vitalnim pitanjima suvremenoga hrvatskoga jezika, posebice
pitanjima njegove norme. "Optativni" naslov Hrvatski govorili! (saeto od Svoji
bili, hrvatski govorili!) neuobiajen je, pa se ini da profesor kari njime vie
eli upozoriti na stvarna pitanja i nedoumice nego to eli nametnuti rjeenja za
koja sam smatra da su logina i funkcionalna. Svrhu svoje knjige profesor kari
izrijekom je naveo u Predgovoru, u kojem poziva Hrvate da govore upravo
hrvatski bez moranja, bez prisile, bez frustracije, bez osjeaja krivnje..., tj. da
govore svoj hrvatski, onaj i onakav kakav im je u elji, jezik koji izrasta iz
hrvatske nerjene podloge, jezik koji od Hrvata ui kakav treba biti, a ne onakav
koji opominje Hrvate da ga ne znaju i da bi ga trebali s trudom usvajati. Takvo
je stajalite shvatljivo ako se zna da unato vie od jednoga stoljea povijesti,
manje ili vie prisilnoga prilagoivanja znaajki hrvatskoga jezika jezinim
projektima koji bi trebali opsluivati govornike zajednice mnogo ire od
hrvatske, i sa sreditima odluivanja uglavnom izvan Hrvatske, unato vie puta
opetovanim naletima jezinoga unijaenja i inzistiranja na svrenom inu (nizu
uzastopnih svrenih inova), hrvatski jezik ouvao je dovoljno vlastitih znaajki
da bi ostao jasno razliit od drugih standardnih jezika nastalih i stiliziranih
preteno na (novo)tokavskoj osnovici. To je izmeu ostaloga tako i zato to su
se korisnici hrvatskoga jezika, unutar standardnojezinih projekata za ire
zajednice, uvijek sluili standardom na domaoj tronarjenoj (akavsko-
-kajkavsko-tokavskoj) osnovici. Autor posve ima pravo kada istie da se zbog
tronarjene osnovice i stilizacije (gdje uz osebujnu novotokavtinu treba takoer
imati na umu i vrlo rairenu starotokavtinu) na ukupnosti hrvatskoga prostora
u prosjeku novotokavski standardni jezik ostvaruje bitno drugaije nego u
ijednoj drugoj zajednici sa standardnim jezikom na novotokavskoj osnovici.
Posve je razumljivo da autora iritiraju nedjelotvornost, nemutost i
smuenost hrvatske jezine politike (posebno nakon 1991.), osobito politike
prema hrvatskom jeziku u koli. Ako ve niste sposobni organizirati nastavu
hrvatskoga jezika tako da iz nje izlaze funkcionalno pismeni uenici, ako ih
tijekom cijeloga osnovnog i srednjega kolovanja niste sposobni, primjerice,
nauiti razlikovati i , ukinite, gospodo, tu (pravopisnu) razliku, a nemojte od
nje praviti sredinje pitanje hrvatskoga jezika i jezikoslovlja. Neki su to shvatili
kao poziv na jezinu anarhiju i odricanje od pravopisne tradicije, a kari je
jednostavno htio upozoriti da se problemi koji se ele rijeiti, moraju ponajprije
temeljito spoznati, da s mnogo rogobatnih glasova, koji jedan drugoga ne sluaju,
jezina politika, i u drutvu i u koli, moe biti samo kilava. Nije kari za
revolucije ni u pravopisu ni u jeziku, kako to neki iz njegova odluna stila
zakljuuju, ali je analizom pomno odabranih primjera pokazao kako se pomnim
prouavanjem injenica moe doi do jednostavnijih, loginijih, funkcionalnijih
rjeenja. Analizirajui niz sluajeva, autor upozorava kako je pravilo "pii kako
govori /izgovara/" zapravo iluzija, ali prije svega ideoloki program. On se
zauzima za dosljedan fonoloki pravopis, kojemu ne trebaju pravopisne knjige;
veliki svjetski jezici razvili su visoku pismenu kulturu bez pravopisnih knjiga, ni
hrvatska pismenost takve knjige nije imala sve do 1892., a ipak je hrvatski jezik
bio spominjan meu malobrojnim plemenitim jezicima. Ovdje su karieve
konstatacije opore, tvrde, nije ih lagodno proitati niti uti, ali bilo bi vie nego
razborito o njima ozbiljno voditi rauna. Uostalom, prof. kari svoje studije nije
pisao i objavljivao ni zato da bi se komu dodvorio ili svidio, jo manje zato da bi
koga podcijenio ili izazvao na raspravu, nego jednostavno kako bi upozorio na
probleme koji se nee rijeiti paualnim i rutinerskim pristupima. On ponajprije
eli postaviti to precizniju fonetiku, fonoloku i openito lingvistiku
dijagnozu. Bitno je da je ova zbirka tematski srodnih studija kao cjelina izila u
lingvistiku javnost, jer e moda privui pozornost na mnoge probleme (i
naslijeene i nove), bez obzira na to hoe li rjeenja biti u onom duhu kako to
predlae kari ili e razmiljanja na osnovi njegovih sugestija dovesti do
drugaijih rjeenja.
I nakon odlaska profesora karia, u hrvatskoj jezikoslovnoj znanosti i
kulturi ostaje dubok trag njegovih istraivanja i njegova javnog djelovanja kao
nastavnika, obnovitelja govornitva, komunikologa. Svi koji ubudue budu
provodili istraivanja na tome polju, taj e trag jo dugo morati slijediti, jer u
razliitim podrujima komunikacijskih i fonetskih disciplina postignua
profesora karia i dalje ostaju nuno polazite na kojem se moe uspjeno
graditi. Profesorova nazonost u hrvatskoj znanosti ostaje i preko mnogobrojnih
uenika, kojima je usadio svijest o potrebi kritikoga istraivanja jezinih
injenica i obrane vlastitoga miljenja uvjerljivim argumentima, te da se do novih
spoznaja u znanosti dolazi neprestanom kritikom revalorizacijom onoga to smo
u znanosti naslijedili. Profesoru i uitelju, kolegi i prijatelju najbolje emo se
oduiti ako i sami razmiljamo o temama koje je svojim istraivanjima pokrenuo
i o rjeenjima koja je predlagao.
Govor na komemoraciji
Zagreb, 3. travnja 2009.
GOVOR XXVI (2009), 1 21
UDK 616.28-008.14-053.6
376-053.6:81'342.1
Izvorni znanstveni rad
Luka Bonetti
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Hrvatska
SAMOGLASNIKI PROSTOR GOVORA

TEKO NAGLUHIH I GLUHIH OSOBA
SAETAK
U radu su mjerene i usporeene dimenzije samoglasnikog prostora

teko nagluhih i gluhih srednjokolaca oba spola (N = 29) i njihovih ujuih
vrnjaka (N = 9) kao razlika izmeu frekvencijski najviih i najniih prvih,
odnosno drugih formanata tri krajnja samoglasnika /a/, /i/ i /u/, s ciljem provjere
izvora moguih razlika koje nudi dosadanja literatura. Rezultati akustikog
mjerenja analizirani su deskriptivno i multivarijatno diskriminacijskom
analizom. Obrada prikupljenih podataka ukazala je da su akustiki definirane
dimenzije samoglasnikog prostora ispitanih govornika s oteenjem sluha
znaajno manje nego u ujuoj skupini. Smanjenju tog prostora najvie je
pridonijelo ogranienje raspona izmeu centralnih frekvencija drugih formanata
samoglasnika /i/ i /u/, odnosno ogranienje podruja drugog formanta
samoglasnikog prostora, za to su predloena mogua objanjenja.
Kljune rijei: nagluhe osobe, gluhe osobe, srednjokolci, govor, samogla-

sniki prostor, akustika analiza
22 L. Bonetti: Samoglasniki prostor govora teko nagluhih i gluhih osoba 21-33
UVOD
Razumljivost govora osoba s tekim oteenjima sluha umanjena je

raznim segmentalnim pogrekama (Osberger i McGarr, 1982; Gold, 1980; Levitt
i sur., 1980; Smith, 1975; Markides, 1970). Budui da unutarnje auditivne mape
govornih obrazaca, nastale sukcesivnim procesiranjem govornih signala,
proizlaze iz akustikog iskustva (Stevens, 2002), njihovo je formiranje u osoba s
oteenjem sluha uvjetovano faktorima koji diktiraju auditivni unos, poput
stupnja i vrste oteenja, njegove konfiguracije i vremena nastanka. Kako su ti
faktori razliiti za razliite pojedince u populaciji slunooteenih osoba, i
repertoar njihovih segmentalnih posljedica nije uvijek isti.
Opi trend organizacije izgovornih pogreaka u osoba s oteenjem sluha
moe predoiti istraivanje obiljeja izgovora gluhih srednjokolaca, koje su u
nas provele Bradari-Joni i Blai (2002). U tom je istraivanju najmanje
izgovornih pogreaka pronaeno meu samoglasnicima, a najvie meu pravim
suglasnicima (afrikatama, frikativima i posljednje zvunim okluzivima), dok su
najee vrste pogreaka bile supstitucije (pogotovo obezvuavanje zvunih
okluziva) i distorzije (izostavljanje pregradne komponente u afrikatama ili
njezino dodavanje izgovoru frikativa). Autorice su zakljuile da se na temelju
rezultata spomenutog istraivanja, kao i njihove usporedbe s rezultatima slinih
istraivanja, mogu uoiti " ope tendencije u pogledu osobitosti artikulacije
osoba oteena sluha" (Bradari-Joni i Blai, 2002; str. 85), no da je za
valjanu generalizaciju potrebno imati homogenije skupine ispitanika.
Kao pogreke koje najvie tete razumljivosti govora osoba s oteenjem
sluha navode se omisije suglasnika u inicijalnoj i medijalnoj poziciji, njihove
supstitucije prema nainu tvorbe i jake distorzije (Levit i sur., 1980), zatim bilo
kakve pogreke izgovora okluziva (Brown i Goldberg, 1990) te pogreke
izgovora samoglasnika (Smith, 1975). S jedne je strane isticanje utjecaja
pogreaka izgovora suglasnika na razumljivost govora osoba s oteenjem sluha
logino, s obzirom na to da je proporcija samoglasnika u govoru manja (Tye-
-Murray, 2004) te da je akustiku strukturu samoglasnika auditivno lake
zamijetiti i kontrolirati (kari, 1991), to ih ini otpornijima na oteenja sluha.
S druge strane, spektralnim osobinama samoglasnika esto se opisuju razliiti
govori (Mildner, 1996), budui da kao jezgre slogova nose govorni signal (Baken
i Orlikoff, 2000) te stoga to se, upravo radi harmoninosti, lako mogu
identificirati i objektivno analizirati (Harrington i Cassidy, 1999). Takve su
analize akustikih obiljeja samoglasnika u govoru osoba s oteenjem sluha
ukazale na smanjenje raspona izmeu centralnih frekvencija prvih i drugih
samoglasnikih formanata (Ryalls i sur., 2003; Shukla, 1989; Monsen, 1976b;
Boone, 1966; Angelocci i sur., 1964) te ak i njihova preklapanja (Angelocci i
sur., 1964). Objektivna mjerenja, dakle, pokazuju da je prostor unutar kojega su
smjetene centralne frekvencije prvog i drugog formanta samoglasnika u govoru
osoba s oteenjem sluha smanjen.
GOVOR XXVI (2009), 1 23
Spomenuti se prostor naziva samoglasnikim prostorom, a definiran je
dvjema dimenzijama koje reflektiraju horizontalno i vertikalno pozicioniranje
jezika u usnoj upljini. Vodoravna os tog prostora reflektira porast centralne
frekvencije drugog formanta s pomakom izgovornog mjesta samoglasnika prema
naprijed, a okomita os porast centralne frekvencije prvog formanta s poveanjem
otvorenosti samoglasnika (Mildner, 1996). Promatranje centralnih frekvencija
prvih dvaju formanata dostatno je za analizu samoglasnika, budui da vii
formanti nisu presudni za kvalitetu njihova izgovora (Harrington i Cassidy, 1999;
Shukla, 1989; Monsen, 1978). U podruju prvog formanta (okomita os), krajnje
toke prostora ine samoglasnik /a/ (najvia centralna frekvencija F1) i
samoglasnik /i/ (najnia centralna frekvencija F1), a u podruju drugog formanta
(vodoravna os) samoglasnik /i/ (najvia centralna frekvencija F2) i samoglasnik
/u/ (najnia centralna frekvencija F2). Centralne frekvencije prvih dvaju
formanata samoglasnika /e/ i /o/ smjetene su unutar opisanog prostora. Rasponi
izmeu navedenih krajnjih toaka reflektiraju diferencijaciju samoglasnika na
sljedei nain: to je raspon vei, to je vea i diferencijacija samoglasnika; to je
raspon manji, tim je izgovor samoglasnika vie centraliziran, odnosno
perceptivno blii neutralnom "va". Metoda mjerenja samoglasnikog prostora
zato je znatno ekonominija u odnosu na mjerenje centralnih frekvencija svakog
pojedinog samoglasnika, a takoer je i preciznija jer nije toliko podlona utjecaju
dobi i spola na rezultate mjerenja (Shukla, 1989).
U nekim od ranije navedenih istraivanja smanjen samoglasniki prostor
kod govornika s oteenjem sluha smatran je posljedicom smanjenja raspona
izmeu centralnih frekvencija F2 (Shukla, 1989; Monsen, 1976b), a u nekima
smanjenja raspona izmeu centralnih frekvencija i F1 i F2 (Angelocci i sur.,
1964). Prvo objanjenje autori su temeljili na injenici da su i auditivna i vizualna
kontrola samoglasnika s visokim F2 kod osoba s oteenjem sluha ograniene, s
obzirom da su ostaci sluha najee u podruju frekvencija koje ne odgovara F2
(ispod 1 000 Hz) te da je vidljivost pokreta jezika u smjeru naprijed-nazad u
usnoj upljini slaba (Nicolaidis i Sfakiannaki, 2007).
Cilj ovog rada bio je provjeriti koje od navedenih objanjenja preciznije
opisuje izgovor samoglasnika osoba s oteenjem sluha. Realizacija cilja
obuhvatila je postavljanje hipoteze da postoje razlike u dimenzijama
samoglasnikog prostora govora ujuih i teko nagluhih/gluhih ispitanika, a
njezino je testiranje obuhvatilo akustiko mjerenje samoglasnikog prostora
skupina te deskriptivnu i multivarijatnu usporedbu dobivenih rezultata.
METODE
Uzorak ispitanika s oteenjem sluha sastojao se od 29 srednjokolaca

oba spola, u dobi od 16 do 22 godine (prosjena dob 18,8 godina), iji se stupanj
oteenja sluha kretao u rasponu od 61 do 120 dB (prosjean stupanj oteenja 96
dB). Kod svih su ispitanika navedena oteenja bila prelingvalna te ujedno i
jedina razvojna oteenja. Svi su ispitanici od ranog djetinjstva bili ukljueni u
oralnu rehabilitaciju, u sklopu koje im je dodijeljeno sluno pomagalo (prosjeno
u dobi od 4,7 godina). Deset ispitanika je, u meuvremenu, prestalo koristiti
dodijeljeno pomagalo. Uzorak ujuih ispitanika sastojao se od pet studenata i
etiri studentice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i Hrvatskih studija
Sveuilita u Zagrebu, ija se dob kretala izmeu 20 i 22 godine (prosjena dob
20,9 godina). Provjerom dvaju iskusnih logopeda utvreno je da je izgovor
ujuih ispitanika korektan, a govor osloboen drugih (vidljivih) funkcionalnih
ili organskih govornih poremeaja.
Izgovor samoglasnika analiziran je mjerenjem samoglasnikog prostora u
govoru ispitanika, odnosno mjerenjem krajnjih toaka koje definiraju taj prostor:
centralnih frekvencija prvih formanata samoglasnika /i/ i /a/ te centralnih
frekvencija drugih formanata samoglasnika /a/ i /u/. Razlike izmeu navedenih
formanata tvorile su dvije varijable koje su predstavljale dimenzije
samoglasnikog prostora.
Ispitni materijal inila je lista od 12 jednoslonih ili dvoslonih imenica.
Ciljani samoglasnici (/i/, /a/ i /u/) u tim su se rijeima nalazili u CVC kontekstu, a
suglasnici koji su ih okruivali bili su okluzivi, frikativi i nazali. Isti se
samoglasnik nalazio u ukupno etirima rijeima s liste pa je svaki od ciljanih
samoglasnika analiziran po etiri puta za svakog ispitanika.
Ispitanici su snimljeni u Kabinetu za oteenje sluha Savjetovalita
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te na Edukacijsko-rehabilitacijskom
fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Ni u jednu prostoriju u trenutku snimanja nije
dopirala znaajna buka iz okoline ili iz unutranjosti zgrade niti su u njima bili
aktivni bilo kakvi izvori koji bi mogli producirati buku (na primjer raunala ili
klima-ureaji).
Ispitanici su snimani pojedinano i tek nakon upoznavanja s procedurom
ispitivanja i uvjebavanja itanja ispitnog materijala. Materijal je bio ispisan na
papiru veliine A4, velikim tiskanim slovima. Snimanja su trajala koliko je bilo
potrebno za tono itanje svih rijei. Za vrijeme itanja ispitanici su sjedili. Na
radnom stolu, na udaljenosti od oko 20 cm ispred ispitanika, bio je postavljen
stalak s elektrokondenzatorskim kardioidnim mikrofonom spojenima s
prijenosnim mini-disk snimaem Sony MZ-R70.
Nakon prijenosa na raunalo (uzorkovanje od 44 100 Hz, jednokanalno,
16-bitna rezolucija, Intel Pentium, 4 CPU 3.00GHz, 512 MB RAM, zvuna
kartica Creative SB Live 5.1) ureajem Sony Minidisc Deck MDS-JE470,
snimke su pripremljene za akustiku analizu programom Adobe Audition 1.5.
Akustika analiza izvrena je programom Praat, ver. 4.3.21. Nakon izdvajanja
prvog i posljednjeg perioda samoglasnika na oscilogramskom i spektrografskom
prikazu, koji nisu bili pod utjecajem susjednih suglasnika, oitane su vrijednosti
centralnih frekvencija prvog formanta samoglasnika /a/ i /i/ i drugog formanta
samoglasnika /i/ i /u/. Svaki formant svakog samoglasnika mjeren je u etirima
razliitim rijeima, a zatim je izraunata prosjena centralna frekvencija
pojedinog formanta. Konano, dobiveni prosjek F1 za samoglasnik /i/ oduzet je
od prosjeka F1 samoglasnika /a/, a prosjek F2 samoglasnika /u/ od prosjeka F2
GOVOR XXVI (2009), 1 25
samoglasnika /i/, to je definiralo dimenzije samoglasnikog prostora (Mildner,
1996; Shukla, 1989; Monsen, 1976, 1978). Rezultati mjerenja statistiki su
analizirani deskriptivno i diskriminacijskom analizom programom Statistica for
Windows 4.5.
REZULTATI
U tablici 1 prikazani su osnovni statistiki podaci skupina ispitanika s

oteenjem sluha i ujuih ispitanika za dvije promatrane varijable. Dimenzije
samoglasnikog prostora ujuih ispitanika dobivene u ovom istraivanju bile su
sljedee: F1/a/ F1/i/ iznosila je oko 230 Hz, a F2/i/ F2/u/ oko 1 200 Hz. Te
vrijednosti otprilike odgovaraju onima koje su ranije za standardni hrvatski govor
naveli Bakran (1996) i kari (1991), a prema kojima razlika izmeu prosjene
frekvencije prvog formanta samoglasnika /a/ i prosjene frekvencije prvog
formanta samoglasnika /i/ iznosi 350 400 Hz, a razlika izmeu prosjene
frekvencije drugog formanta samoglasnika /i/ i prosjene frekvencije drugog
formanta samoglasnika /u/ oko 1 500 Hz.
Tablica 1. Osnovni statistiki parametri za dvije varijable koje prikazuju

samoglasniki prostor skupina ispitanika (SOI sluno oteeni
ispitanici; I ujui ispitanici)
Table 1. Basic statistic parameters for two variables which represent
vowel spaces of the two groups of subjects (SOI hearing
impaired subjects; I hearing subjects)
Prosjena Minimalna Maksimalna Standardna

Varijabla / Skupina /
vrijednost / vrijednost / vrijednost / devijacija /
Variable Group
Mean Min Max SD
SOI (N=29) 234,21 44,61 640,92 188,84
F1/a/-F1/i/
I (N=9) 328,54 226,28 441,24 84,16
SOI (N=29) 571,12 41,80 1654,00 434,31
F2/i/-F2/u/
I (N=9) 1284,75 674,83 1693,49 296,08
Dimenzije samoglasnikog prostora u skupini ispitanika s oteenjem

sluha oekivano su bile manje od toga. ujui su ispitanici u prosjeku imali za
oko 100 Hz vei raspon izmeu prvih formanata, a izmeu drugih formanata za
700 Hz. Prosjena razlika izmeu drugih formanata samoglasnika /i/ i /u/ kod
ujuih je ispitanika bila ak dva i pol puta vea od one izmjerene kod ispitanika
s oteenjem sluha.
Vizualnu usporedbu skupina omoguuje slika 1. Dvije isprekidane
okomite i dvije vodoravne linije dijele prikaz na tri lijeva i tri desna prostora.
Linije su postavljene tako da srednji desni prostor obuhvaa sve rezultate unutar
+/ 2 SD ujue skupine na obje promatrane varijable (obje akustike dimenzije
samoglasnikog prostora).
Rezultati ujuih ispitanika (crno ispunjeni rombovi), gusto su se i
ravnomjerno smjestili na sredinjem dijelu desne polovice grafikona, uz izuzetak
jednog ispitanika, iji se rezultat smjestio uz desni rub sredinjeg lijevog
prostora. Prema tome, samoglasniki je prostor kod gotovo svih ujuih
ispitanika definiran prema sljedeem obrascu: uzak raspon razlika izmeu
najvieg i najnieg prvog formanta samoglasnika od otprilike 250 Hz, smjeten u
podruju ispod 450 Hz, i iri raspon razlika izmeu najvieg i najnieg drugog
formanta samoglasnika od otprilike 600 Hz, smjeten u podruju iznad 1 000 Hz.
700
600
500
400
F1 /a/ - F1 /i/
300
200
100
-100
-200 0 200 400 600 800 1000 1200 1400 1600 1800
F2 /i/ - F2 /u/
Slika 1. Distribucija rezultata ujuih ispitanika (crno ispunjeni rombovi)

i ispitanika s oteenjem sluha (kriii). Okomite i vodoravne
linije omeuju podruje od +/ 2 SD ujue skupine u srednjem
desnom dijelu slike.
Figure 1. Distribution of the results of hearing subjects (black rhombuses)
and hearing impaired subjects (crosses). Vertical and horizontal
lines enclose the space of +/ 2SD of the hearing group in the
middle of the right-hand part of the picture.
Rezultati teko nagluhih i gluhih ispitanika prikazani su kriiima. Njih

13 (45%) smjestilo se na donjem lijevom dijelu grafikona, u prostoru koji
obiljeavaju nie vrijednosti na njegovim osima. Obje dimenzije samoglasnikog
prostora za te su ispitanike bile vie od 2 SD manje od onih u ujuoj skupini. U
GOVOR XXVI (2009), 1 27
donjem lijevom i gornjem desnom prostoru grafikona smjeteno je 17 (59%)
ispitanika ija je razlika najvii/najnii F1 odstupala za vie od 2 SD od ujue
skupine, od toga kod 13 u smjeru "manja", a kod etiri u smjeru "via". Rezultati
20 (69%) ispitanika s oteenjem sluha, meutim, nalaze se unutar lijevog donjeg
i lijevog srednjeg prostora, koji predstavljaju odstupanje za vie od 2 SD od
ujue skupine u razlici najvii/najnii F2. Rezultati samo 5 (17%) ispitanika s
oteenjem sluha bili su raspodijeljeni u srednjem gornjem prostoru, odnosno
unutar 2 SD ujue skupine.
U tablici 2 prikazani su rezultati diskriminacijske analize kojom su
analizirane razlike izmeu skupina u samoglasnikom prostoru definiranom
pomou dva akustika parametra. Iz tablice je vidljivo da je dobivena jedna
diskriminacijska funkcija znaajna na razini p < 0,01, to znai da se
samoglasniki prostor skupine ujuih i skupine teko nagluhih/gluhih ispitanika
razlikuje. S obzirom na znaajnost diskriminativne funkcije, statistiki je
opravdan uvid u strukturu razlika na koje ona ukazuje. Ta je struktura prikazana
u obliku rezultata univarijatne analize u tablici 3, gdje se nalaze diskriminacijski
koeficijenti, korelacije s dobivenom funkcijom, rezultati F-testa i znaajnost za
svaku varijablu u prostoru. Iz te se tablice moe uvidjeti da u prostoru odreenom
varijablama F1/a/ F1/i/ te F2/i/ F2/u/, razlici meu skupinama ujuih i teko
nagluhih/gluhih ispitanika znaajno doprinosi druga varijabla (F2/i/ F2/u/),
koja predstavlja raspon najvii-najnii drugi formant samoglasnikog prostora.
Dobivene razlike u samoglasnikim prostorima dvije skupine ispitanika sastoje
se, stoga, u znaajno drugaijem rasponu izmeu najvieg i najnieg drugog
formanta.
Tablica 2. Rezultati diskriminacijske analize: vrijednosti Wilksove lambde,

F-testa i njihova znaajnost za dobivenu diskriminativnu
funkciju
Table 2. The results of the discriminant analysis: Wilks lambda, F value
and the significance for derived discriminant function
Diskriminativna funkcija u prostoru

varijabli koje opisuju samoglasniki W Lambda DF1 DF2 F p
proctor /
Discriminant function gained for the
group of variables describing vowel 0,5997 2 35 11,6815 0,0001
space
Tablica 3. Struktura diskriminacijske funkcije i rezultati univarijatne
analize varijance za akustike varijable koje opisuju
samoglasniki prostor skupina ispitanika
Table 3. Discriminant function structure and the results of the univariate
analysis of variance for acoustical variables which represent the
vowel space of the two groups of subjects
Korelacija s
Diskriminacijski
diskriminacijskom
Varijable / koeficijenti /
funkcijom / F p
Variable Discriminan
Correlation with
coefficients
discriminant function
F1/a/-F1/i/ 0,63 0,98 01,8333 0,1844
F2/i/-F2/u/ 0,94 0,64 20,0252 0,0000
Na temelju provedene deskriptivne analize, moe se opaziti da se

samoglasniki prostori govora ujuih i teko nagluhih/gluhih ispitanika
uglavnom ne podudaraju, budui da su kod 24 (83%) ispitana govornika s
oteenjem sluha dimenzije tog prostora bile drugaije nego kod ispitanih ujuih
govornika. Od tih 24 ispitanika, kod svakog drugog ispitanika (kod 13 ili 54%)
smanjenje je bilo konani rezultat ogranienja raspona frekvencija i u podruju
F1 i u podruju F2. Gledajui podruja formanata pojedinano, kod 17 (71%) od
tih 24 ispitanika (kod vie od dvije treine ispitanika s oteenjem sluha)
dimenzije samoglasnikog prostora bile su smanjene radi nestandardnog odnosa
najvieg i najnieg F1, a kod 20 (83% ili vie od etiri petine ispitanika s
oteenjem sluha) dimenzije samoglasnikog prostora bile su smanjene radi
ogranienja raspona najvieg i najnieg F2.
Prema tome, deskriptivna analiza rezultata pokazala je da je izgovor
samoglasnika ispitanih teko nagluhih i gluhih govornika najveim dijelom bio
centraliziran. U manjem broju sluajeva (kod 4 ispitanika) izgovor samoglasnika
moe se, radi pojavljivanja potpuno obrnutog obrasca meuformantskih odnosa,
ak opisati kao konfuzan. Centralizacija je u najveem broju sluajeva bila
posljedica smanjivanja raspona izmeu najvieg i najnieg drugog formanta u
samoglasnikom prostoru.
Znaajnost i strukturu razlika na koje je uputila deskriptivna analiza
potvrdila je diskriminacijska analiza, pokazujui da se samoglasniki prostor
skupina ujuih i teko nagluhih/gluhih ispitanika statistiki znaajno razlikuju,
emu je najvie pridonijela upravo razlika u rasponu izmeu najvieg i najnieg
drugog formanta. Hipotezu da se samoglasniki prostori ujuih i teko
nagluhih/gluhih ispitanika razlikuju treba, dakle, prihvatiti, uz obrazloenje da je
kod ispitanika s oteenjem sluha on smanjen radi nestandardnih odnosa u
podruju drugog formanta.
Rezultati ovog istraivanja slau se s rezultatima ranijih istraivanja
samoglasnikog prostora u osoba s oteenjem sluha (Shukla, 1989; Monsen,
GOVOR XXVI (2009), 1 29
1976, 1978), u kojima je kao uzrok slabe diferencijacije samoglasnika govornika
s oteenjem sluha pretpostavljena kombinacija ogranienja auditivne i vizualne
povratne sprege. Naime, najprije se moe pretpostaviti da su nestandardni odnosi
u podruju drugog formanta rezultat kompromitirane produkcije frekvencijski
najviih toaka samoglasnikog prostora, budui da su gubici sluha uglavnom
smjeteni u podruju visokih frekvencija (Hull, 2001). Prema toj pretpostavci,
ispitanici s oteenjem sluha auditivno su najslabije mogli kontrolirati tvorbu
prednjeg zatvorenog samoglasnika /i/, iji drugi formant ini gornju granicu
samoglasnikog prostora. Zato je, najvjerojatnije, upravo njegov izgovor,
pozicioniranjem jezika nedovoljno prema naprijed, a lea jezika nedovoljno blizu
tvrdom nepcu, bio "prebaen" u nie frekvencijsko podruje u kojem se lake
auditivno kontrolira zbog veih ostataka sluha (Bonetti, 2008; Hull, 2001; Metz i
sur., 1990; Shukla, 1989; Metz i sur., 1985; Monsen, 1976b). Istovremeno,
izgovorno mjesto visokih samoglasnika, kod kojih je otvor najmanji, slabo je
vidljivo (Bradari-Joni, 1997), zbog ega se takoer moe pretpostaviti da su
najvii dijelovi samoglasnikog prostora bili transferirani u podruje koje
dozvoljava laku kontrolu njihove produkcije, ali ovoga puta radi pojaanja
proprioceptivne povratne sprege, odnosno oslanjanja na pokret donje eljusti, a
ne jezika (Zimmerman i Rettaliata, 1981). U tom je sluaju otvor kod izgovora
najvieg samoglasnika zbog sputanja eljusti postao vei, a lea jezika udaljila
su se od tvrdog nepca. Dobiveni rezultati podravaju obje iznesene varijante, a
najvjerojatnije objanjenje razloga prisutnosti znaajnih razlika u
samoglasnikom prostoru ispitanih ujuih i teko nagluhih/gluhih osoba
ogranienje podruja drugog formanta slikovito bi se moglo predoiti
prelaskom izgovora samoglasnika /i/ u onaj slian izgovoru samoglasnika /e/.
ZAKLJUAK
Kod osoba s tekom nagluhou i gluhoom moe se oekivati

neutraliziran izgovor samoglasnika. Razlog je smanjenje prostora unutar kojeg su
rasporeeni prvi, ali jo vie drugi formanti samoglasnika. To je smanjenje
najvjerojatnije produkt kombinacije dvaju faktora: logino, ogranienja
osjetljivosti na vie frekvencije u tim kategorijama oteenja sluha, ali ujedno i
slabe vizualne povratne sprege kod izgovora samoglasnika. Ako prihvatimo
ovakvo objanjenje, onda trebamo i pretpostaviti da se diferencijacija
samoglasnika kod teko nagluhih i gluhih osoba moe poboljati. Ako je dio
izgovornog problema slaba vizualna povratna sprega, ona moe biti poboljana
biofeedback raunalnim programima (ster, 1996, 2002). Oni u realnom
vremenu pruaju vizualne informacije koje teko nagluhe i gluhe osobe mogu
iskoristiti za korekciju pozicioniranja jezika u izgovoru samoglasnika, a
promjene govorne produkcije nakon njihove primjene dovoljno su prominentne
za objektivno (akustiko) iskazivanje, kao to je kod nas u podruju vokalnog
treninga pokazala Zlatari (2008).
REFERENCIJE
Angelocci, A., Kopp, G., Holbrook, A. (1964). The vowel formats of deaf and
hearing 11-to-14 year old boys. Journal of Speech and Hearing
Disorders, 29, 156-170.
Baken, R. J., Orlikoff, R. F. (2000). Clinical Measurements of Speech and
Voice. Singular Publishing Group, San Diego, California, USA.
Bakran, J. (1996). Zvuna slika hrvatskoga govora. Zagreb, Ibis grafika.
Bonetti, L. (2008). Prediktori razumljivosti govora osoba s oteenjem sluha.
Neobjavljena doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet,
Sveuilite u Zagrebu.
Boone, D. R. (1966). The speech production and spoken language of the deaf.
Language and Speech, 9, 127-136.
Bradari-Joni, S. (1997). Neke determinante uspjenosti itanja govora s lica
i usana u prelingvalno gluhe djece. Neobjavljena doktorska disertacija.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveuilite u Zagrebu.
Bradari-Joni, S., Blai, D. (2002). Osobitosti izgovora glasova u gluhih
srednjokolaca. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, vol. 38,
br. 1, 73-102.
Brown, W. S. Jr., Goldberg, D. M. (1990). An Acoustic Study of the
Intelligible Utterances of Hearing-Impaired Speakers. Folia Phoniatrica,
42, 230-238.
Gold, T. (1980). Speech production in hearing-impaired children. Journal of
Communication Disorders, 13, 397-418.
Harrington, J., Cassidy, S. (1999). Techniques in Speech Acoustics. Kluwer
Academic Press.
Hull, R. H. (2001). Aural Rehabilitation/Serving Children and Adults. Fourth
Edition. Singular, Delmar, Thompson Learning, Inc.
Levitt, H., Stromberg, H., Smith, C., Gold, T. (1980). The structure of
segmental errors in the speech of deaf children. Journal of
communication disorders 13, 419-441.
Markides, A. (1970). The speech of deaf and particully hearing children with
special reference to factors affecting intelligibility. British Journal of
Disorders of Communication, 5, 126-140.
Metz, D. E., Samar, V. J., Schiavetti, N., Sitler, R., Whitehead, R. L. (1985).
Acoustic dimensions of hearing-impaired speakers intelligibility.
Journal of Speech and Hearing Research, 28, 345-355.
Metz, D. E., Schiavetti, N., Samar, V. J., Sitler, R. W. (1990). Acoustic
dimensions of hearing-impaired speakers intelligibility: Segmental and
suprasegmental characteristics. Journal of Speech and Hearing Research,
33, 476-487.
Mildner, V. (1996). Samoglasniki prostori zagrebakoga i dubrovakoga
govora. Govor, 13, 1-2, 25-39.
GOVOR XXVI (2009), 1 31
Monsen, R. B. (1976). Normal and reduced phonological space: The production
of English vowels by deaf adolescents. Journal of phonetics, 4, 189-198.
Monsen, R. B. (1978). Toward Measuring How Well Hearing-Impaired Children
Speak. Journal of Speech and Hearing Research 21, 2, 286-296.
Nicolaidis, K., Sfakiannaki, A. (2007). An acoustic analysis of vowels produced
by Greek speakers with hearing impairment. 16th International Congress
of Phonetic Sciences. Saarbrcken, 6-10 August 2007. Paper ID 1358,
1969-72.
Osberger, M. J., McGarr, N. S. (1982). Speech Production Characteristics of
the Heraing Impared. 8, 222 - 283. U Osberger, M. J. (ur.): Speech and
Language. Advances in Basic Research and Practice, 8, Academic Press,
Inc.
ster, A-M. (1996). Clinical applications of computer-based speech training for
children with hearing impairment. Department of Speech, Music and
Hearing, KTH Stockholm, Sweden
ster, A-M. (2002). The relationship between residual hearing and speech
intelligibility - Is there a measure that could predict a prelingually
profoundly deaf child's possibility to develop intelligible speech? TMH-
-QPSR, Vol. 43, 51-56.
Ryalls, J., Larouche A., Giroux, F. (2003). Acoustic comparison of CV
syllables in Frenchspeaking children with normal hearing, moderate-to-
-severe and profound hearing impairment. Journal of Multilingual
Communication Disorders, 1, 99-114.
Shukla, R. S. (1989). Phonological space in the speech of the hearing impaired.
Journal of Communication Disorders 22, 5, 317-325.
Smith, C. R. (1975). Residual Hearing and Speech Production in Deaf Children.
Journal of Speech and Hearing Research 18, 4, 795-811.
Stevens, K. N. (2002). Toward a model for lexical access based on acoustic
landmarks and distinctive features. Journal of the Acoustical Society of
America, 111, 1872-1891.
kari, I. (1991). Govorna signalizacija, II. dio. U Babi, S., Brozovi, D.,
Mogu, M., Pavei, S., kari, I., Teak, S.: Povijesni pregled, glasovi i
oblici hrvatskoga knjievnog jezika. Globus, Nakladni zavod, HAZU,
Zagreb.
Tye-Murray, N. (2004). Foundations of Aural Rehabilitation: Children, Adults,
and Their Family Members. 2nd Edition. Thompson Learning - Delmar
Learning, Singular Publishing Group.
Zimmerman, G., Rettaliata, P. (1981). Articulatory patterns of an
adventitiously deaf speaker: Implications for the role of auditory
information in speech production. Journal of Speech and Hearing
Research, 24, 169-178.
Zlatari, I. (2008). Primjena biofeedback raunalnog programa u vokalnom
treningu gluhe djece. Neobjavljeni diplomski rad. Edukacijsko-
-rehabilitacijski fakultet, Sveuilite u Zagrebu.
Luka Bonetti
Faculty of Special Education and Rehabilitation, Zagreb
Croatia
VOWEL SPACE IN SEVERELY AND PROFOUNDLY

HEARING IMPAIRED PERSONS
SUMMARY
The articulation of vowels has often been singled out as the most
common factor influencing the intelligibility of speech of hearing impaired
speakers. The available literature, as far as objective assessment of vowel
production is concerned, has shown that vowel differentiation among speakers
with hearing impairment is significantly lower in comparison to hearing persons.
Some authors consider this to be the consequence of the reduction of range
between central frequencies of second formants, and others consider it to be the
consequence of the reduction of range between both first and second formants.
The goal of this research was to examine which one of these two explanations is
more accurate in describing the production of vowels in hearing impaired
persons.
The goal of the research was realized by measuring and comparing the
dimensions of vowel spaces between the groups of severely/profoundly hearing
impaired high school boys and girls (N=29) and their hearing counterparts
(N=9). The dimensions of vowel spaces were defined by the range between
highest and lowest first formant frequencies, and highest and lowest second
formant frequencies of three extreme points of this space: vowels /a/, /i/ and /u/.
The results of the acoustical measurements were analyzed descriptively and by
using a multivariate method (discriminant analysis).
The elaboration of collected data revealed that acoustically defined
dimensions of the vowel space in the speech of the examined hearing impaired
subjects were significantly smaller when compared to dimensions of the vowel
space in hearing subjects. The reduction was primarily caused by the restriction
of the range between second formant frequencies of vowels /i/ and /u/, meaning
the reduction of the second formant range in vowel space.
The analysis of the results has shown that the problem of the vowel
production among hearing impaired subjects originates in the high-frequency
spectral area, which suggests that both of the previous explanations are likely to
be possible: the cause of the centralization of the vowels can be poor visual
feedback, because higher frequencies in vowel space belong to vowels that are
GOVOR XXVI (2009), 1 33
least visible, but also minimal or non-existing residual hearing in high-frequency
area, which means poor auditory feedback for the range of the second formant.
In both cases, biofeedback methods can be incorporated in speech
training. They facilitate the visual canal by ensuring real-time visual
information, which otherwise is not available to severely and profoundly hearing
impaired persons, while controlling the position of the tongue during vowel
production. Their efficiency, however, needs to be examined as well.
Key words: severely hearing impaired persons, profoundly hearing impaired

persons, high-school children, speech, vowel space, acoustic
analysis
GOVOR XXVI (2009), 1 35
UDK 616.89-008.434-053.4
376-056.264
Izvorni znanstveni rad
Adinda Duli, Katarina Pavii Dokoza,

Sanja Vlahovi, Zoran Sabljar i Branka indija
Poliklinika SUVAG, Zagreb
Hrvatska
VERBOTONALNA METODA I NOVE TEHNOLOGIJE

U POLIKLINICI SUVAG
SAETAK
Mnoga djeca s tekoama uenja kao i s tekoama slunog procesiranja

imaju loije razvijene vjetine fonoloke diskriminacije kao i sluanje u
nepovoljnijim uvjetima (reverberacija, buka i sl.) iako im je stanje perifernog
sluha u potpunosti uredno. Tekoe filtriranja govorne poruke od pozadinske
buke dodatno oteavaju proces usvajanja nastavnog gradiva.
Upravo stoga, svrha ovog istraivanja bila je ispitati uinak EduLinka
kod uredno ujue djece s tekoama iz spektra auditivnog procesiranja
ukljuene u kompleksnu rehabilitaciju u Poliklinici SUVAG. Ispitivanjem je
obuhvaeno 18 djece predkolske dobi kojoj su dijagnosticirani poremeaji
jezino-govornog razvoja. Uinak EduLinka promatran je u razdoblju od est
mjeseci njegove uporabe za vrijeme grupne rehabilitacije. Kontrolnu skupinu
inila su djeca izjednaena po dobi i spolu, ukljuena takoer u kompleksnu
rehabilitaciju prema naelima verbotonalne metode.
Rezultati istraivanja upuuju na pozitivne posljedice dnevne uporabe
ureaja kod djece s govorno-jezinim tekoama u kombinaciji s individualnom
logopedskom terapijom i posebnim verbotonalnim metodolokim postupcima
(stimulacije pokretom i glazbene stimulacije).
Kljune rijei: verbotonalna metoda, EduLink, govorno-jezine tekoe, djeca

predkolske dobi
36 A. Duli i sur.: Verbotonalna metoda i nove tehnologije u SUVAG-u 35-52
UVOD
Sluanje se ostvaruje u sredinjem slunom sustavu, to je integracijski

proces u kojem se razliite slune forme istovremeno povezuju sa spoznajama koje
smo ve prethodno usvojili. Dobra forma podrazumijeva da se dobro i lako
razlikuje od slinih formi, da je dobro strukturirana i razumljiva (Pozojevi
Trivanovi, 1992). Loa percepcija ne omoguava formiranje dobre forme koja
onda ne moe posluiti kao model za pravilan izgovor.
Govorno-jezini razvoj ovisi o tome na koji nain sluamo govor svoje
okoline. Djeca s tekoama iz spektra slunog procesiranja imaju loije razvijene
vjetine fonoloke diskriminacije kao i sluanje u nepovoljnim uvjetima
(reverberacija, buka i sl.) iako im je stanje perifernog sluha u potpunosti uredno.
Sustavne slune stimulacije mogu dovesti do morfolokih promjena slunog puta
(Bellis, 2003) to se manifestira promjenama kasnih evociranih potencijala.
Istraivanje koje je proveo Jirsa (1992) pokazalo je znaajno poveanje amplitude i
skraenje latencije P300 vala u djece s poremeajem slunog procesiranja nakon 14
tjedana intenzivne terapije. Na temelju dobivenih podataka autor je zakljuio da se
na proces sazrijevanja slune funkcije moe utjecati specifinom i sustavnom
terapijom.
Nepovoljni uvjeti sluanja utjeu na akademski uspjeh, naroito kada se
radi o djeci kod koje su ve dijagnosticirane smetnje koje oteavaju usvajanje
nastavnog programa. Intenzitet uiteljeva glasa na sredini razreda iznosi otprilike
65 dB to je priblino slino buci koja se u razredu javlja. Kako bi dijete moglo
uspjeno procesirati informacije koje prima od uitelja, potrebno je pojaati signal
za otprilike 20 dB u odnosu na pozadinsku buku. Rezultati istraivanja koje su
proveli Nilson i sur. (prema Kreisman i Crandell, 2002) pokazali su da pojaanje
signala za 1 dB u odnosu na buku rezultira desetpostotnim poboljanjem tonih
odgovora u zadatku ponavljanja reenica. Jedan od naina poboljanja odnosa
signala i buke je uporaba individualnih pomagala koja omoguuju uinkovitije
primanje govorne poruke u uvjetima pojaane buke. EduLink je minijaturni FM
sustav koji se sastoji od predajnika i mikrofona (uitelj) i prijamnika (dijete) i
omoguava prijam govorne poruke intenzitetom jaim do 20 dB u odnosu na buku
u razredu, tj. omoguuje smanjenje utjecaja akustiki nepovoljnih initelja na
sluno procesiranje i poboljanje slune panje. Jednostavan, tehnoloki moderan i
lagan dobro je prihvaen od djece koja ga koriste kao i od druge djece u razredu.
Rezultati razliitih istraivanja navode razne subjektivne, objektivne i
elektrofizioloke promjene na poetku, nakon est mjeseci i nakon godine dana
dnevne uporabe FM ureaja. Rezultati pokazuju da su subjektivna poboljanja kao i
rezultati objektivnih psihoakustikih mjerenja bila znaajnije bolja u skupini djece
koja su koristila FM ureaje (Rosenberg, 2002; Johnston i Hall, 2006; Hoen i sur.,
2006; Bovo, 2008; Gerrits, 2008).
GOVOR XXVI (2009), 1 37
Rezultati ispitivanja evociranih potencijala (AERPs) pokazuju pozitivne
posljedice dnevne uporabe ureaja, tj. poticanje sredinje ivane plastinosti
(www.speechpathology.com/channels/phonak_field_06march.pdf).
U Poliklinici SUVAG ostvaruju se programi dijagnostike, opservacije,
rehabilitacije, edukacije, integracije i strunog praenja osoba oteena sluha i/ili
govora svih dobnih skupina. Struni programi zasnivaju se na naelima
verbotonalne metode, koja se temelji na strukturalistikom pristupu govornoj
komunikaciji i percepciji kao osnovnoj karici u komunikacijskom lancu, uz
praenje i primjenu suvremenih znanstvenih i tehnolokih postignua u
komplementarnim podrujima struke i znanosti.
Kako bi se umanjio utjecaj eventualnog oteenja perifernog ili sredinjeg
dijela slunog puta na strukturiranje govora u fizioloki optimalnom slunom polju
(300 Hz 3 000 Hz govorno podruje), u grupnom radu u Poliklinici SUVAG
koriste se elektroakustiki aparati (VFA 10, VFA 20, VFA 30G) koji omoguuju
prijenos raznih kombinacija uih frekvencijskih podruja. Na taj se nain mijenja
frekvencijski spektar emitiranog zvunog signala sukladno najboljim perceptivnim
mogunostima osobe koja slua, omoguavajui pritom bolje dekodiranje
komunikacijske poruke.
U radu s djecom periferno urednog sluha, a koja imaju jezine tekoe,
najee se koriste kombinacije izdizanja niskofrekvencijskog podruja, korisne za
bolju percepciju temeljne reenine strukture, uz proputanje irokog
frekvencijskog podruja nunog za percepciju glasova i poboljanje odnosa signal-
-buka.
Mnogobrojne studije takoer potvruju da djeca sa specifinim
potekoama u uenju, poremeajima slunog procesiranja ili ADHD
sindromomom slabije razumiju govor u buci u usporedbi s vrnjacima bez ovih
posebnosti u razvoju. Za postizanje razumijevanja govora u buci, djeca openito
zahtijevaju bolji odnos signala prema buci nego odrasli, te poveanu predvidivost i
redundanciju slunog signala (Bovo, 2008).
Slijedei nova postignua u tehnolokom napretku, za djecu s jezino-
-govornim tekoama od prosinca 2007. godine u predkolskom i kolskom odjelu
Poliklinike SUVAG, kao jedna od tehnologija koristi se EduLink.
Iako, za razliku od standardnih verbotonalnih elektroakustikih ureaja,
EduLink ne omoguuje frekvencijsko manipuliranje signalom, intenzitetski odnos
signala i ambijentalne buke opravdava njegovo koritenje, osobito u djece s
tekoama.
Karakteristika EduLinka je i njegova minijaturnost, lakoa koritenja koja
omoguuje slobodnije kretanje djece unutar radnog prostora.
SVRHA
Svrha ovog istraivanja bila je procijeniti korisnost navedenog sustava u

rehabilitaciji djece predkolske dobi ukljuene u kompleksnu rehabilitaciju sluanja
i govora u odnosu na standardno koriten sustav Verboton G10 za rad u grupi.
METODOLOGIJA ISTRAIVANJA
Uzorak ispitanika
Istraivanjem je obuhvaeno osamnaest ispitanika ukljuenih u
kompleksnu rehabilitaciju u Predkolskom odjelu Poliklinike SUVAG. U
eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi bilo je ukljueno devetero djece. U svakoj
skupini bile su dvije djevojice i sedam djeaka. Raspon kronoloke dobi u
inicijalnoj toki ispitivanja iznosio je za prvu skupinu od 6 godina i 1 mjesec do
7 godina, za drugu skupinu od 5 godina i 5 mjeseci do 7 godina i 4 mjeseca.
Prosjena kronoloka dob u objema skupinama iznosila je 6 godina i 6 mjeseci.
Budui da je troje djece iz kontrolne skupine ranije zavrilo rehabilitaciju, njihovi
rezultati nisu uzeti u obzir u obradi podataka varijabli standardnog i oteanog
audiograma.
Kod svih je ispitanika tonskom audiometrijom ustanovljen uredan prag
sluha. Logopedskom i psiholokom dijagnostikom dijagnosticiran je mijeani
poremeaj razumijevanja i izraavanja.
Intelektualne sposobnosti djece bile su uredne.
Ispitivanje je izvreno u dvjema vremenskim tokama, prije uporabe
EduLinka (inicijalna toka) i nakon est mjeseci njegova koritenja (finalna
toka). EduLink se dnevno koristio za vrijeme grupne rehabilitacije (prosjeno
dva do tri sata dnevno). Sva su djeca koristila EduLink na dominantnom uhu. U
kontrolnoj skupini u isto se vrijeme koristio VERBOTON G10 uz beine
slualice Sennheiser 130. Ispitivanja u objema skupinama provodila su se u istom
vremenskom razdoblju.
Metode
Audioloko ispitivanje sastojalo se od tonskog, standardnog govornog i
oteanog govornog audiograma.
Funkcionalnom dijagnostikom sluanja ureajem Verboton G20,
slualicama KOSS, pozicijom D-kanal, obostrano je ispitana razina ugodnog
sluanja (MCL) u dB SPL-a, odreena razina neugode (UCL), ispitano
integracijsko vrijeme, to jest sposobnost brzine sluanja govora (broj slogova u
sekundi), selektivno sluanje, te sposobnost sluanja i ponavljanja reenica.
Ureajem REVER 4E ispitano je podnoenje reverberacije u prostoru.
Logopedsko ispitivanje obuhvaalo je ispitivanje artikulacije (test
artikulacije Vuleti), ispitivanje sposobnosti fonematske diskriminacije s
obzirom na mjesto i nain tvorbe, sluno uoavanje semantiki neodgovarajue
rijei, opseg glasovnog zapamivanja (ponavljanje logatoma i rijei test
Vuleti), opseg verbalne memorije, ponavljanje vielanih reenica.
Psiholokim praenjem obuhvaeno je razumijevanje govora i verbalno
zapamivanje i uenje. Koriteni su prilagoeni oblik testa za kvalitativno
ispitivanje govora SUVAG 2001, prilagoeni oblik neuropsiholokog testa za
kvalitativno ispitivanje funkcije uenja (Diakor-98) i subtest iz testa za
ispitivanje kognitivnih sposobnosti REWISC.
GOVOR XXVI (2009), 1 39
Upitnikom za terapeute i upitnikom za roditelje, sastavljenim iz pitanja iz
Leiter-testa, procijenjena je panja.
Uzorak varijabli
U svrhu procjene slune panje, memorije te promjene ponaanja,
odabrane su sljedee varijable:
1. Selektivno sluanje na desnom i lijevom uhu SELD i SELL
Selektivno sluanje ispituje se VERBOTON G20 ureajem na optimalnom
slunom polju ispitanika. Rezultat se procjenjuje intenzitetskim odnosom
govora i dodatnog izvora signala (radio) u kojem dodatni izvor ne umanjuje
razluivost primarnog govornog signala, dakle, razluivost govora u tim
dvama uvjetima sluanja treba biti 1:1. Kao uredno selektivno sluanje
uzima se ono u kojem oba izvora signala imaju isti intenzitet, a sva
smanjenja intenziteta dodatnog izvora kako bi se odrala razluivost
primarnog govornog signala smatraju se loijim rezultatom (indija, 1993).
2. Ponavljanje vezane liste reenica na desnom i lijevom uhu VLRD i VLRL
Ponavljanje reenica strukturiranih od poznatih rijei, tj. rijei s kojima se
dijete svakodnevno susree.
3. Standardni govorni audiogram
postotak maksimalne razluivosti na desnom i lijevom uhu STAMD i
STAML
kapacitet polja razluivosti na desnom i lijevom uhu STAKD i STAKL
Kapacitet polja razluivosti govora izraunava se tako da se na svakom
intenzitetu u skokovima od 5dB uzme podatak o postotku razluivosti te da
se svi podaci zbroje (indija, 1993).
4. Oteani govorni audiogram
Oteani govorni audiogram (OGA) je ispitivanje u kojem je rijeima dodan
um govora istog intenziteta kao i govorni signal. OGA je otean zbog dvaju
initelja. Prvi je buka prekrivajueg govora koja intenzitetski slabije dijelove
rijei iskljuuje, zbog ega e se rije moi razumjeti samo ako je njezina
struktura vrlo jaka i integracijski mehanizmi dobro su sauvani. Drugi
initelj podrazumijeva ukljuenje mnogih mehanizama selektivnog sluanja,
izdvajanja jednog govornog oblika superponiranog drugim govornim
oblicima (indija, 1993).
postotak maksimalne razluivosti na desnom i lijevom uhu OTEMD i
OTEML
kapacitet polja razluivosti na desnom i lijevom uhu OTEKD i OTEKL
5. Fonematska diskriminacija FD
6. Sluno uoavanje semantiki neodgovarajue rijei SU
7. Ponavljanje logatoma L
8. Ponavljanje nevezane liste reenica NLR
9. Modificirani Leiter-upitnik za rehabilitatora LEITG
10. Modificirani Leiter-upitnik za roditelja LEITR
Zadnje dvije varijable osnovane su na ponavljanju reenica strukturiranih
od manje poznatih rijei.
Izraunati su osnovni statistiki podaci za svaku primijenjenu varijablu.
Razlike izmeu grupa i unutar grupe utvrene su multivarijatnim metodama
obrade podataka.
REZULTATI I RASPRAVA
U tablicama 1 18 prikazani su osnovni statistiki parametri, rezultati

razlika izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine prije i nakon primjene FM
ureaja (robustna diskriminacija analiza) te rezultati promjena unutar
promatranih skupina (analiza kvantitativnih promjena pod modelom razlika (Rao
i Morrison)).
Tablica 1. Aritmetike sredine (x), standardne devijacije (SD), minimalni

(Min) i maksimalni rezultat (Max) u inicijalnoj (1) i finalnoj (2)
toki ispitivanja za sve varijable kod eksperimentalne skupine
ispitanika
Table 1. Mean values (x), standard deviations (SD), minimum (Min) and
maximum values (Max) in the initial (1) and final (2)
measurement points for all variables in the experimental group of
subjects
Varijable /
Variables x1 x2 SD1 SD2 Min1 Min2 Max1 Max2
SELD 2,78 1,67 3,42 2,36 0 0 10 5
SELL 2,78 2,22 3,42 2,48 0 0 10 5
VLRD 4,00 5,78 1,05 1,55 2 2 5 7
VLRL 4,00 5,67 0,82 1,15 3 4 5 7
STAMD 96,67 98,89 9,43 3,14 70 90 100 100
STAML 98,89 98,89 3,14 3,14 90 90 100 100
STAKD 1532,22 1523,33 286,43 172,50 810 1200 1770 1760
STAKL 1510,00 1572,22 268,00 117,07 930 1390 1800 1710
OTEMD 94,44 96,67 10,66 6,67 70 80 100 100
OTEML 84,44 94,44 13,43 8,31 60 80 100 100
OTEKD 912,22 1072,22 232,56 245,84 570 680 1250 1400
OTEKL 830,00 1021,11 180,49 163,53 510 720 1120 1260
FD 22,44 24,11 6,75 7,06 9 10 30 30
SU 3,22 4,56 1,69 0,83 1 3 5 5
L 5,33 6,33 3,13 3,09 0 1 10 10
NLR 8,44 10,67 3,69 3,71 3 3 15 15
LEITG 22,11 23,44 4,70 2,59 12 19 27 26
LEITR 39,67 44,67 6,67 6,51 28 34 48 52
GOVOR XXVI (2009), 1 41
Tablica 2. Aritmetike sredine (x), standardne devijacije (SD), minimalni
(Min) i maksimalni rezultat (Max) u inicijalnoj (1) i finalnoj (2)
toki ispitivanja za sve varijable kod kontrolne skupine
ispitanika
Table 2. Mean values (x), standard deviations (SD), minimum (MIN) and
maximum values (Max) in the initial (1) and final (2)
measurement points for all variables in the control group of
subjects
Varijable /
x1 x2 SD1 SD2 Min1 Min2 Max1 Max2
Variables
SELD 2,50 3,00 3,35 2,45 0 0 10 5
SELL 2,50 3,00 3,35 3,32 0 0 10 10
VLRD 3,80 5,80 0,40 1,17 3 3 4 7
VLRL 3,80 5,70 0,40 1,27 3 3 4 7
STAMD 100,00 100,00 0,00 0,00 100 100 100 100
STAML 100,00 100,00 0,00 0,00 100 100 100 100
STAKD 1358,33 1508,33 191,43 97,71 1120 1340 1720 1620
STAKL 1400,00 1530,00 219,09 127,54 1050 1370 1640 1710
OTEMD 90,00 90,00 5,77 11,55 80 70 100 100
OTEML 85,00 86,67 9,57 13,74 70 70 100 100
OTEKD 665,00 835,00 130,35 172,12 470 610 820 1100
OTEKL 675,00 836,67 104,20 138,64 540 720 880 1060
FD 20,20 23,50 4,77 4,08 10 16 27 28
SU 4,00 4,40 0,77 0,92 3 3 5 5
L 4,80 6,10 2,14 2,47 2 2 8 10
NLR 7,30 9,20 3,35 3,37 3 3 13 15
LEITG 22,40 23,50 5,28 4,13 14 16 34 29
LEITR 48,70 48,10 6,37 7,57 35 30 54 54
Na temelju rezultata deskriptivne statistike (tabl. 1 i 2) vidimo tendenciju

kretanja postignutih rezultata na promatranim varijablama.
Djeca koja su koristila EduLink nakon est mjeseci postiu bolje
rezultate u selektivnom sluanju to upuuje na uinkovitije koritenje centralnih
mehanizama sluanja. Varijabla "vezana lista reenica" (reenice sastavljene od
rijei s kojima se dijete esto susree u svakodnevnim situacijama) upuuje na
znaajan napredak u objema skupinama. Ispitivanje se provodi na razini
najugodnijeg sluanja koje je najee 20 dB iznad praga ujnosti Most
Comfortable Listening MCL (Borkovi, 2004).
Rezultati varijable oteanog govornog audiograma kapacitet polja
maksimalne razluivosti KAPRA pokazuju pozitivne promjene i napredak u
objema skupinama ispitanika, tj. moemo zakljuiti da rehabilitacijski postupci
poboljavaju strukturiranje i integracijsko vrijeme to omoguuje bolje
razumijevanje govora i u akustiki nepovoljnijim uvjetima.
Skupina varijabli kojima se ispitivala sluna panja i memorija,
ponavljanje logatoma te sluno uoavanje semantiki neadekvatne rijei takoer
pokazuju tendenciju poboljanja u objema skupinama. Znaajniji napredak ipak
je postignut u djece koja su koristila EduLink u varijabli ponavljanja logatoma
to ukazuje na uinkovitiju fonoloku obradu.
Modificiranim Leiter-upitnikom ispitivala se panja, koncentracija i
aktivnost djece za vrijeme grupne rehabilitacije. Zanimljivo je da su roditelji
djece koja su koristila EduLink ipak boljim procijenili ponaanje svoje djece u
odnosu na est mjeseci ranije (loija procjena odgovara manjem broju bodova).
Rezultati robusne diskriminacijske analize pokazali su da latentni prostor
obaju skupina ispitanika u inicijalnoj i finalnoj toki ispitivanja definiraju tri
diskriminacijske funkcije (tabl. 3 i 4).
Tablica 3. Razlike izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine u inicijalnoj

toki ispitivanja (robustna diskriminacijska analiza)
Table 3. Differences between the experimental and the control group in
the initial measurement point (robust discriminant analysis)
Funkcije /
Centrioid 1 Centroid 2 SD1 SD2 F sig
Functions
1 0,21 0,19 1,12 0,53 1,32 0,266
2 0,61 0,92 1,83 0,89 6,55 0,023
3 0,41 0,37 1,18 1,40 2,76 0,112
Tablica 4. Razlike izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine u finalnoj

toki ispitivanja (robustna diskriminacijska analiza)
Table 4. Differences between the experimental and the control group in
the final measurement point (robust discriminant analysis)
Funkcije /
Centrioid 1 Centroid 2 SD1 SD2 F sig
Functions
1 0,13 0,12 1,31 0,93 0,91 0,643
2 0,54 0,81 1,68 0,68 6,72 0,021
3 0,13 0,12 1,12 1,65 1,48 0,239
Prva diskriminacijska funkcija definirana je varijablama selektivnog

sluanja i ponavljanja vezanih lista reenica i nije pokazala statistiki znaajnu
razliku izmeu dviju toki ispitivanja.
Druga diskriminacijska funkcija definirana je varijablama standardnog i
oteanog audiograma (postotak maksimalne razluivosti i KAPRA) i pokazala se
statistiki znaajnom u obje toke ispitivanja. Najvee korelacije s
diskriminacijskom funkcijom u inicijalnoj i finalnoj toki ispitivanja pokazale su
varijable STAKD i STAKL (tabl. 5 i 6).
GOVOR XXVI (2009), 1 43
Tablica 5. Struktura druge diskriminacijske funkcije u inicijalnoj toki
ispitivanja
Table 5. The structure of the second discriminant function in the initial
measurement point
Korelacije s diskriminacijskim
Diskriminacijski
Varijable / koeficijentom /
koeficijent /
Variables Correlations with discriminant
Discriminant coefficient
coefficient
STAMD 0,04 0,56
STAML 0,04 0,56
STAKD 0,61 0,89
STAKL 0,62 0,94
OTEMD 0,04 0,67
OTEML 0,04 0,63
OTEKD 0,35 0,75
OTEKL 0,33 0,64
Tablica 6. Struktura druge diskriminacijske funkcije u finalnoj toki

ispitivanja
Table 6. The structure of the second discriminant function in the final
measurement point
Korelacije s diskriminacijskim
Diskriminacijski
Varijable / koeficijentom /
koeficijent /
Variables Correlations with discriminant
Discriminant coefficient
coefficient
STAMD 0,04 0,21
STAML 0,04 0,20
STAKD 0,60 0,82
STAKL 0,61 0,84
OTEMD 0,04 0,59
OTEML 0,04 0,54
OTEKD 0,37 0,62
OTEKL 0,36 0,63
Na temelju rezultata univarijatne analize varijance vidljivo je da se u

inicijalnoj toki ispitivanja skupine statistiki znaajno razlikuju prema
varijablama STAMD, STAML, STAKD, OTEKD, OTEKL, tj. djeca kontrolnog
uzorka bila su bolja u varijablama koje nam daju podatke o postotku maksimalne
razluivosti na standardnom audiogramu, dok su djeca eksperimentalnog uzorka
bila bolja na rezultatima koji nam daju podatke o kapacitetu polja razluivosti
govora na desnom uhu za standardni audiogram i na oba uha kod oteanog
audiograma (tabl. 7).
Tablica 7. Rezultati univarijatne analize varijance u inicijalnoj toki

ispitivanja
Table 7. The results of the univariate variance analysis in the initial
measurement point
Standardne
Varijable / Aritmetike sredine /
devijacije / F Sig
Variables Mean values
Standard deviations
STAMD 96,67 100,00 9,43 0,00 4,64 0,048
STAML 98,89 100,00 3,14 0,00 4,64 0,048
STAKD 1532,22 1358,33 286,43 106,05 7,07 0,019
STAKL 1510,00 1400,00 268,00 191,52 3,33 0,088
OTEMD 94,44 90,00 10,66 5,77 3,43 0,084
OTEML 84,44 88,33 13,43 6,87 3,08 0,100
OTEKD 912,22 668,33 232,56 128,12 8,17 0,013
OTEKL 830,00 691,67 180,49 109,91 5,16 0,039
Na temelju rezultata univarijatne analize varijance vidljivo je da se u

finalnoj toki ispitivanja skupine statistiki znaajno razlikuju prema varijablama
STAMD, STAML, OTEKD, OTEKL, tj. djeca kontrolnog uzorka i dalje su
postizala bolje rezultate u varijablama koje nam daju podatke o postotku
maksimalne razluivosti na standardnom audiogramu, dok su djeca
eksperimentalnog uzorka imala bolje rezultate koji nam daju podatke o
kapacitetu polja razluivosti govora na oba uha kod oteanog audiograma (tabl.
8).
Tablica 8. Rezultati univarijatne analize varijance u finalnoj toki

ispitivanja
Table 8. The results of the univariate variance analysis in the final
measurement point
Varijable / Aritmetike sredine / Standardne devijacije

F Sig
Variables Mean values / Standard deviations
STAMD 98,89 100,00 3,14 0,00 4,64 0,048
STAML 98,89 100,00 3,14 0,00 4,64 0,048
STAKD 1523,33 1508,33 172,50 97,71 2,48 0,137
STAKL 1572,22 1530,00 117,07 99,33 3,38 0,086
OTEMD 96,67 86,67 6,67 11,06 3,73 0,073
OTEML 94,44 85,00 8,31 12,58 2,54 0,132
OTEKD 1072,22 815,00 245,84 171,54 6,91 0,020
OTEKL 1021,11 790,00 163,53 121,93 10,43 0,007
GOVOR XXVI (2009), 1 45
Trea diskriminacijska funkcija definirana je varijablama slune panje i
memorije te varijablama ponaanja djeteta i nije pokazala statistiki znaajnu
razliku izmeu krajnjih toaka (tabl. 3 i 4) .
Analiza promjene unutar eksperimentalne i kontrolne skupine uinjena je
u prostoru triju skupina varijabli. Unutar svake skupine varijabli dobivena je
jedna funkcija.
Unutar skupine varijabli koje ispituju selektivno sluanje i ponavljanja
vezanih listi reenica u djece eksperimentalnog uzorka dobivena je jedna funkcija
i ona je statistiki znaajna (tabl. 9). Varijable koje najvie doprinose razlici su
VLR na oba uha (tabl. 10).
Tablica 9. Analiza promjena unutar eksperimentalnog uzorka ispitanika

opisana skupom kvantitativnih varijabli u inicijalnoj i finalnoj
toki komponentni model
Table 9. The analysis of changes within the experimental sample
described by quantitative variables in the initial and final
measurement points the component model
Aritmetika
Varijanca /
sredina / DF1 DF2 F sig
Variance
Mean value
2,03 2,14 1 8 17,41 0,003
Tablica 10. Struktura funkcije promjena i znaajnost aritmetikih sredina

razlike rezultata
Table 10. Change function structure and statistical significance of
differences between means
Diskriminacijski Korelacije s funkcijom

Aritmetike
Varijable / koeficijenti / promjene /
sredine / F sig
Variables Discrimination Correlation coefficients
Mean values
coefficients with the change function
SELD 1,11 0,30 0,44 0,53 0,507

SELL 0,56 0,30 0,44 0,20 0,665
VLRD 1,78 0,61 0,90 13,09 0,007
VLRL 1,67 0,67 0,97 18,13 0,001
Unutar skupine varijabli standardnog i oteanog audiograma (postotak

maksimalne razluivosti i KAPRA) u djece eksperimentalnog uzorka dobivena je
jedna funkcija i ona je statistiki znaajna (tabl. 11). Varijable koje najvie
pridonose razlici su OTEML, OTEKD i OTEKL (tabl. 12).
described by quantitative variables in the initial and the final
Aritmetika
Varijanca /
Variance
Mean values
20,84 3,09 1 8 1265,15 0,000
Tablica 12. Analiza promjena unutar kontrolnog uzorka ispitanika opisana

skupom kvantitativnih varijabli u inicijalnoj i finalnoj toki
komponentni model
Table 12. The analysis of changes within the control sample described by
quantitative variables in the initial and the final measurement
points the component model
Aritmetika sredina / Varijanca /

DF1 DF2 F sig
Mean values Variance
2,59 2,74 1 9 24,41 0,001
Unutar skupine varijabli kojima se ispituje sluna panja i memorija te

varijablama ponaanja djeteta u djece eksperimentalnog uzorka dobivena je jedna
funkcija koja se nije pokazala statistiki znaajnom (tabl. 13).

described by quantitative variables in the initial and the final
Aritmetika
Varijanca /
Variance
Mean values
0,58 1,97 1 8 1,55 0,247
Unutar skupine varijabli selektivnog sluanja i ponavljanja vezanih listi

reenica u djece kontrolnog uzorka dobivena je jedna funkcija i ona je statistiki
znaajna (tabl. 14). Varijabla koja najvie pridonosi razlici je VLR oba uha (tabl.
15).
GOVOR XXVI (2009), 1 47

komponentni model
quantitative variables in the initial and the final measurement
points the component model
Aritmetika
Varijanca /
Variance
Mean values
2,59 2,74 1 9 24,41 0,001

razlike rezultata
Korelacije s
Aritmetike Diskriminacijski
funkcijom promjene /
Varijable / sredine / koeficijenti /
Correlation F sig
Variables Mean Discriminant
coefficients with the
values coefficients
change function
SELD 0,50 0,49 0,82 0,34 0,577
SELL 0,50 0,39 0,64 1,11 0,320
VLRD 2,00 0,56 0,93 50,00 0,000
VLRL 1,90 0,54 0,90 33,12 0,000
Unutar skupine varijabli standardnog i oteanog audiograma (postotak

maksimalne razluivosti i KAPRA) u djece kontrolnog uzorka dobivena je jedna
funkcija i ona je statistiki znaajna (tabl. 16).
Zanimljivo je da se ni jedna od varijabli koje strukturiraju ovu funkciju
nije pokazala statistiki znaajnom (tabl. 17) to znai da u prostoru kojeg
opisuju ove varijable ni jedna sama za sebe nije dovoljna da definira razlike.
Vano je naglasiti da je i broj ispitanika u kontrolnoj skupini ipak bio manji nego
u eksperimentalnom uzorku to je moglo utjecati na rezultate statistike obrade.

komponentni model
quantitative variables in the initial and final measurement points
the component model
Aritmetika
Varijanca /
Variance
Mean values
7,60 3,67 1 5 94,49 0,001

razlike rezultata
Korelacije s
funkcijom
Diskriminacijski
Aritmetike promjene /
Varijable / koeficijenti /
sredine / Correlation F sig
Variables Discrimination
Mean values coefficients
coefficients
with the change
function
STAMD 0,00 0,00 0,00 0,00 1,000
STAML 0,00 0,00 0,00 0,00 1,000
STAKD 150,00 0,47 0,91 4,35 0,090
STAKL 130,00 0,33 0,63 1,77 0,240
OTEMD 0,00 0,43 0,81 0,00 1,000
OTEML 1,67 0,47 0,90 0,05 0,809
OTEKD 170,00 0,41 0,78 3,93 0,103
OTEKL 161,67 0,32 0,61 5,04 0,074
Unutar skupine varijabli slune panje i memorije te varijablama

ponaanja djeteta i u djece kontrolnog uzorka dobivena je jedna funkcija koja se
nije pokazala statistiki znaajnom u objema tokama (tabl. 18).
GOVOR XXVI (2009), 1 49
komponentni model
quantitative variables in the initial and final measurement points
the component model
Aritmetika
Varijanca /
Variance
Mean values
0,54 2,18 1 9 1,33 0,279
Na temelju rezultata statistike obrade moemo zakljuiti da je EduLink

ureaj jednako koristan u rehabilitaciji djece s govorno-jezinim tekoama kao i
elektroakustiki ureaji koji se u Poliklinici SUVAG standardno rabe u
kombinaciji s posebnim metodolokim postupcima koji su dio verbotonalne
metode. U odnosu na rezultate meunarodnih istraivanja (Center za sluh in
govor Maribor, 2006) vano je naglasiti da djeca koja su inila kontrolni uzorak
u njihovim istraivanjima nisu koristila nikakve elektroakustike ureaje za
vrijeme trajanja eksperimenta.
Rezultati dosadanjih praenja uinaka EduLinka naglaavaju da se
njegova maksimalna iskoristivost moe oekivati tek u djece kolske dobi
(Bamiou, 2004). S obzirom na to da su u ovom istraivanju prikazani uinci u
djece predkolske dobi, moemo zakljuiti da EduLink opravdava svoju svrhu
ak i u djece mlae ivotne dobi. Hoen i sur. (2008) istaknuli su da bi buduim
istraivanjima trebalo ispitati uinkovitost navedenog ureaja u djece s
primarnim govorno-jezinim tekoama. Na temelju rezultata ovog istraivanja
moemo zakljuiti da ureaj i u tim uvjetima opravdava svoju svrhu, a prednosti
njegove uporabe takoer nalazimo i u tehnolokom dizajnu (lagan, tehnoloki
moderan, djeci prihvatljiv), a i u spoznaji da omoguava veu pokretljivost kako
unutar rehabilitacijskih soba, tako i izvan same ustanove (npr. na otvorenom
prostoru gdje je komunikacija sama po sebi dodatno oteana).
Ipak, pri interpretaciji podataka treba uzeti u obzir relativno kratko
vrijeme uporabe ureaja (est mjeseci) kao i mali broj ispitanika o emu se mora
voditi rauna u buduim istraivanjima.
Meutim, tijekom ispitivanja primijetili smo povremene interferencije i
meusobne utjecaje beinih sustava do kojih je dolazilo zbog ogranienog broja
frekvencijskih kanala prijenosa signala.
U tijeku je praenje uinaka u djece kolske dobi ukljuene u
kompleksnu rehabilitaciju u Poliklinici SUVAG.
ZAKLJUAK
Nakon est mjeseci rehabilitacije verbotonalnom metodom uz koritenje

elektroakustikih pomagala, najznaajnija promjena na ispitivanim varijablama u
objema skupinama ispitanika postignuta je u kapacitetu polja razluivosti govora
kod oteane audiometrije. S obzirom da su se skupine razlikovale prema vrsti
koritenog elektroakustikog ureaja, na temelju rezultata zakljuujemo da je:
1. EduLink ureaj jednako uinkovit u rehabilitaciji djece s govorno-
-jezinim tekoama kao i elektroakustiki ureaji koji se u Poliklinici SUVAG
standardno rabe.
2. Prednosti EduLinka su u njegovu tehnolokom dizajnu koji
omoguuje djeci neometano kretanje (lagan, tehnoloki moderan, djeci
prihvatljiv) te laku primjenjivost u razliitim uvjetima (npr. u akustiki
neadekvatnim prostorima u kojima je amor, kao i na otvorenom).
3. Meusobni utjecaji beinih sustava trenutno dostupnih tehnologija
ograniavaju broj moguih beinih sustava za koritenje unutar iste zgrade.
Buduim istraivanjima trebalo bi ispitati uinak EduLinka tijekom

dueg vremena i u uvjetima binauralnog koritenja.
REFERENCIJE
Bamiou, D. E., Canning, D., Kirwin, V., McLauchlan, A., Marriage, J.,
Pither, R., Smith, P., Vaughan, R. (2004). Phonak UK APD/EduLink
Round Table. Wales, UK.
Bellis, T. J. (2003). Assessment and Management of Central Auditory processng
Disorders in the Educational Setting, From Science to Practice. Thomas
Delmar Learning.
Borkovi, Lj. (2004). Neuro-psiho-lingvistika osnova sluanja, miljenje i
govora. Hrvatska verbotonalna udruga. Zagreb.
Bovo, R. (2008). Effect of classroom noise and everberation on the speech
perception of bilingual children learning in the second language. The XIV
International Symposium in Audiological Medicine. Ferrara.
Gerrits, E. (2008). Learning throught Listening: Do Children with auditory
processing disorders benefit from FM system? Annual Conferece of
British Society of Audiology, Nottingham.
Hoen, M., Rogiers, M., Mulder, H. (2008). The impact of the ear-level FM
receiver use by children wh auditory processing disorders and other
learning and attentional related disorders, an overview. Annual
Conferece of British Society of Audiology, Nottingham.
Jirsa, R. J. (1992).The Clinical utility of the AERP in Children With Auditory
Processing Disorders. Journal od Speech and Hearing Research 35, 902-
-912.
GOVOR XXVI (2009), 1 51
Johnston, K. N., Hall, J. W. III (2006). Speech perception and psychosocial
function in children with auditory processing dissorders: Effect of the
Phonac EduLink device. Paper presented at the ASHA Convention,
Miami Beach
Kreisman, B., Crandell, C. C. (2002). Frequency Modulation (FM) System for
Children with Normal Hearing, www. audiologyonline.com/article.
Phonak hearing system EduLink,
www.phonak.co.nz/ccnz/professional/nz_productsp/fm/edulink_p.htm
Pozojevi Trivanovi, M. (1992) Sluh i govor U F. Ibrahimpai, S. Jeli (ur.),
Govorna komunikacija, Zagreb: Zavod za zatitu zdravlja.
Rosenberg, G. G. (2002). Classroom Acoustic and Personal FM Technology in
Management of Auditory Processing Disorders. Seminars in Hearing.
Vol 23(4), 309-31.
indija, B. (1993). Usporedba usporenih, standardnih i oteanih govornih
audiograma kod osoba s prezbiakuzijom. Magistarski rad, Filozofski
fakultet, Zagreb.
Adinda Duli, Katarina Pavii Dokoza,

Sanja Vlahovi, Zoran Sabljar and Branka indija
SUVAG Polyclinic, Zagreb
Croatia
VERBOTONAL METHOD AND NEW TECHNOLOGIES IN THE

SUVAG POLYCLINIC
SUMMARY
Many children with learning and auditory processing difficulties have

less developed discrimination phonological skills and auditory perception in
unfavourable conditions (reverberation, noise etc.), although their peripheral
hearing status is completely normal.
Difficulties in filtering speech message from the background noise
additionally aggravate the process of acquisition of teaching material.
That is why the purpose of this research was to examine the effect of
EduLink in normal hearing children with auditory processing difficulties
enrolled in the complex rehabilitation in the SUVAG Polyclinic. The examination
included 18 children of preschool age with speech-language disorders. The effect
of EduLink has been observed for six months of its use during group
rehabilitation. The control group consisted of children of the same age and sex
also enrolled in complex rehabilitation according to the principles of the
verbotonal method.
The results of the research show positive consequences of everyday use
of the device in children with speech-language problems in combination with
individual speech therapy and special methodological procedures (body
movement stimulations and musical stimulations).
Key words: verbotonal method, EduLink, speech-language impairments, pre-

school children
GOVOR XXVI (2009), 1 53
UDK UDK 811.135.1'354

811.135.1'355
Esej
Camelia Firic
Spiru Haret University, Craiova
Romania
THE PHONETIC OR THE ETYMOLOGICAL PRINCIPLE

IN ROMANIAN ORTHOGRAPHY?
SUMMARY
In their pursuit to create the Romanian literary language and bring

Romanian orthography closer to that of Latin, genuine philologists and noted
connoisseurs of the history of the Romanian language, representatives of the
cultural movement known under the name of coala Ardelean (The
Transylvanian School), tried to elaborate a system of spelling based on the
etymological principle. The use of the Latin alphabet in writing was regarded as
an imperious necessity to support the idea of the Latin origin of the Romanian
language and of the Roman origin of the Romanian people ideas which
animated the scholars of the Transylvanian School. The Cyrillic alphabet had
been in use for four hundred years. Not only did this make Romanian spelling
difficult, but it also inadequately represented many of the sounds of the
Romanian phonemic system and the Latin structure of the language. The efforts
of the Transylvanian representatives of the Enlightenment met the approval of all
men of letters; nevertheless, as the etymological principle in writing would have
required good knowledge of Latin, the phonetic principle prevailed after a series
of debates that lasted more than two centuries.
After 1989, when the political regime changed in Romania, the
Romanian Academy decided to revert the Romanian spelling regarding the use of
/ // and the present tense forms of the verb to be to some former rules, cause
of further debates which, in some respects, still continue.
This paper reviews the development of the Romanian system of writing
and the pros and cons of the latest changes in spelling.
Key words: pronunciation, phonetic principle, etymological principle, the

Romanian language
54 C. Firic: The phonetic or the etymological principle in romanian orthography? 53-62
REVIEW OF THE DEVELOPMENT OF THE ROMANIAN

WRITING SYSTEM
Despite its millenary existence as the language of an entire nation that

was unfortunately divided into several provinces, for centuries the use of
Romanian was limited to oral communication, and its Latin character was often
contested. In the course of time the inhabitants of the three Romanian
principalities (Walachia, Transylvania, and Moldavia) had to use Greek, Cyrillic,
and finally, Latin characters when writing, and if one considers the vicissitudes
the Romanian language spoken in Transylvania had to face until 1918, one might
be surprised to find this language unitary and unaltered in structure. But it is this
very unitary language that preserved the unity of the nation.
During the eighteenth century it had become a matter of political
significance to prove the Latin character and origin of the Romanian language
and people, and those who brought linguistic and historical arguments into the
discussion were the representatives of the cultural movement known as coala
Ardelean (the Transylvanian School). This group stressed the necessity of
introducing the Latin alphabet in writing as a tool that might serve their purpose,
considering the Cyrillic alphabet, which had been in use for four hundred years,
to be inadequate for representing all the sounds of the Romanian phonemic
system and the Latin structure of the language. The Transylvanian scholars
considered writing Romanian with Latin characters to be another opportunity to
prove the Latinity of the Romanian language and people. "This is how the
etymological principle came to life and continued to be in use, more or less, until
1953, when the new orthographic rules officially favoured the phonetic
principle". (Nicolescu, 1971:101)
The complicated system of writing Romanian with Cyrillic letters
imposed the necessity of simplifying this alphabet, which was unable to render
some of the sounds characteristic of Romanian.
Deacon Coresi, who laid the foundation of the Romanian literary
language at the end of the sixteenth century; Dimitrie Eustatievici-Braoveanul,
who set the rules of writing Romanian with the Cyrillic alphabet in his
Gramatica rumneasc (1757); Samuil Micu, whose Carte de rugciuni (1779),
written with Latin characters, set the first spelling rules for the Romanian
language written with the Latin alphabet; Petru Maior; and Gheorghe incai are
only a few of the intellectuals who dedicated their efforts to the standardization
of the Romanian language and spelling.
The proponents of coala Ardelean elaborated an orthographic system
which promoted the etymological principle in writing, devised to "provide, as
much as possible, a Latin attire to the Romanian language" (Munteanu and ra,
1978:102). Largely explained by Samuil Micu and Gheorghe incai in Elementa
linguae daco-romane sive valachicae (1780), the first printed grammar of the
Romanian language, the orthographic system set forth the following rules:
GOVOR XXVI (2009), 1 55
a /a/ is spelt (cp, ns / todays form cap, nas) and aa (cpraa / todays form
capra);
// is spelt a or e (caldre, septamana / todays form cldare, sptmn);
// is spelt: 1. i, in initial position and followed by -mb, -mp, -n (imperat /
todays form mprat); 2. e or a when situated both inside the word and in
nasal position: (fen, camp, pane / todays forms fn, cmp, pine); 3. in
other cases (trg / todays form trg);
e /e/ is spelt when it is in nasal position (vnen / todays form venin);
i /i/ is spelt e when followed by -nt or -n (cuvente, dente / todays forms
cuvinte, dinte);
u /u/ is spelt: o when it is followed by -mb, -mp, -n (bombac, monte, compar /
todays forms bumbac, munte, cumpr), or in words of Latin origin when it is
not stressed (rogacione / todays form rugciune);
the diphthong oa /a/ is spelt o: (porta / todays form poart);
the diphthongs ea /a/, ia /a/ are spelt e (ferestra, epa / todays forms
fereastr, iap);
/t/ and /d/ are spelt c and g when followed by e, i (cruce, cine, fugit);
c /k/ (+ a, o, u, , ) is put down as qv (qvle, qvand / todays form cale,
cnd);
is rendered by li, when followed or preceded by a vowel: (muliere, filiu /
todays forms muiere, fiu);
l /l/, n /n/, r /r/ and s /s/ are sometimes doubled (valle, ann, folossitore /
todays forms vale, an, folositor);
// is rendered by s (+ i) (si, rusine / todays forms i, ruine);
/ts/ is spelt according to the Latin sound it originates in: (faie / todays
form fa) or ti (tie / todays form ie);
z /z/ is spelt d (+ i) (dice, dieu / todays forms zice, zeu);
pt is rendered by ct (lcte / todays form lapte);
mn is rendered by gn (pugn / todays form pumn);
t /t/ (+ e, i) is written as sc or st (+ i) as in (crescere, esti / todays forms
cretere, eti).
Some letters without phonetic value are also used: u in intervocalic
position (boui / todays form boi) and h in initial position (hom / todays form
om).
One would have needed a good knowledge of Latin to use this
complicated system, so the Transylvanian scholars made some concessions to the
phonetic principle: , , are used to render the vowel //; the diphthongs oa, ia
are written as such; followed or preceded by a vowel is written i (muiere, fiu); i
and u in nasal position are spelt according to the pronunciation (minte, bun); pt,
mn, z are preserved unchanged (lapte, pumn, orez); the use of the symbol // (+ i)
is suggested in order to render the consonant ; the palatal stops and are spelt
as nowadays ghi, ghe, chi, che; u in intervocalic position; and h in initial
position is left out. Petru Maior, in Ortographia romana sive latino-valachica
una cum clavi (1819) also makes some concessions to the phonetic principle: he
uses the symbols // and /ts/ preserved in todays spelling.
Several texts written in Latin characters had created a precedent for the
endeavour the Transylvanian men of letters decided to make, yet it was not a
simple process at all to replace Cyrillic letters with the Latin alphabet, which had
only been used sporadically. To illustrate the difficulty of this exploit it is
necessary to say that, despite the fact the implementation was intended to take
place in 1779, it was not until 1860/1862 that it was achieved. The
implementation of the Latin alphabet generated some problems: some of the
Latin letters did not correspond to any phonemes in the Romanian system (i.e.,
the letters q, k, and y); on the other hand, there were several Romanian sounds
that had no letters to adequately represent them (a, , , , ).
In Walachia the first supporter of the new way of writing was Iancu
Vcrescu, who, using Latin characters, wrote a grammar book which
unfortunately has not been preserved.
Ion Heliade Rdulescu, the foremost champion of Romanian culture in
the first half of the nineteenth century, advocated in the Preface to his Gramatic
romneasc (Romanian Grammar) (1828) the idea of a unitary Romanian
language, based on the simplification of the Cyrillic alphabet and the elaboration
of a joint one. Following the principle - one sign for each sound - I.H. Rdulescu
proposed an alphabet consisting of 27 signs, which was kept in use until 1860,
when the Latin alphabet was adopted in Walachia as the official writing
Romanian writing system. Contrary to Rdulescus proposal, the etymological
principle prevailed, and many years passed before the etymological principle was
phased out and the phonemic principle was applied in writing.
In 1856 the Ephoralty of Public Education in Bucharest appointed a
committee to reform spelling and establish Latin characters for all Cyrillic letters;
in Moldavia, a similar committee carried out the same mission a few years later.
As the spelling rules established by the two committees followed the
etymological principle, writing was still difficult and complicated, requiring good
knowledge of Latin:
there were six recommended ways of spelling the vowel //: 1. - when it
originated in unstressed a (cra); 2. a with a circumflex accent - (cumpr);
3. (mergtoru); 4. e with a circumflex accent - (adevru); 5. in an
unstressed syllable (dup); 6. o with a circumflex accent - (fr);
depending on the Latin letter from which the vowel // derived, it was
rendered by: 1. (plng < Lat. plango); 2. (jurmnt < Lat. iuramentum); 3.
(rpa < Lat. ripa); in Moldavia there was one more sign used to mark ,
namely : (mndru);
and were used to represent the diphthongs ea and oa (ngr, fromas);
/ts/ could be spelt in three possible ways: 1. (dini, cri); 2, (aa, faa <
Lat. acia, facia); 3. tz (iutzeal); in Moldavia was spelt ti, with an accent on
the i when it was stressed (te / nowadays ie) and with a short i when
unstressed (crunt / nowadays cruni);
GOVOR XXVI (2009), 1 57
// was spelt si in Moldavia, with an accent on the i if it was stressed (s /
nowadays i) and with a short i if it was unstressed (ales / nowadays alei);
d with a cedilla and z were used to spell z; in Moldavia z was spellt di, with an
accent on the i when it was stressed (d / nowadays zi) and with a short i when
it was unstressed (fraged/nowadays fragezi);
the palatal stop was spelt k (keltuial, kirie), but was written ghe, ghi
this spelling has been preserved until the present time;
c /k/ was used to represent the corresponding velar of Latin origin (corbu <
Lat. corvus), but qu denoted c /k/ when it originated in qu (quare / nowadays
care < quale, qund / nowadays cnd < quando).
the fricative /t/ is spelt ce when it derives from its Latin correspondent
(cruce < crucem), but when it derived from Latin qua or qui it was spelt que,
qui (quere / nowadays cere < quaerere, quinqui / nowadays cinci < quinque).
The following two years brought some changes in the spelling rules in
Walachia: and tz were eliminated and only /ts/ was kept in use to render the
consonant; c /k/ was used to render the palatal stop ; and several new graphic
symbols were introduced for use in the spelling of foreign names: k, q, w, x, y.
A year after Walachia and Moldavia were united, Ion Ghica, the Minister
of Internal Affairs, issued an order grounded on the work of the above-mentioned
committees, by which the use of the Latin alphabet in public administration
became mandatory. The following simplifications were decided: the six ways of
rendering the vowel //, are reduced to the letter still in use at present; the
vowel // will be spelt as such, all the other signs eliminated. The spelling of
/ts/ and z will be achieved by these graphic symbols as well as, respectively, by tz
and d with cedilla. The order introduces the use of t (aterne) but sce, sci are
maintained in writing in those Romanian words where t derives from the Latin
sc (+ e, i). This system of writing was still complicated, and debates continued,
so the intervention of Titu Maiorescu was beneficial and generally accepted by
all men of letters of the time. In Despre scrierea limbii romne (About Romanian
Spelling, 1866) Maiorescu supported, with linguistic arguments, the necessity of
adopting the phonetic principle. Consequently:
He rejected the idea of using all the Latin characters; according to the
Maiorescu, only 14 letters could be adopted from the Latin alphabet as such: a, o,
u, b, d, g, l, m, n, p, r, s, v, z. On the basis of his solid knowledge of Latin, for the
remaining 13 sounds Maiorescu laid down their spelling and Latin pronunciation:
the letters e, i, j //, f, c /k/ (and ch before e and i), h, g /g/ (and gh before e and i)
were to render the corresponding Latin sounds;
Diacritics were to be used for those letters that fulfil grammatical functions:
the vowel (considered as an inflectional derivative of a: parte-pri, but
spelt when derived from Latin e pcat<pecatum; also signifies the
difference between (1) the third person singular present indicative and the
third person singular imperfect: cnt-cnta; (2) articulated versus non-
articulated forms of feminine nouns belonging to the first declension: casa-
cas; (3) singular/plural forms in some feminine nouns belonging to the third
declension: carte-cri; (the inflectional derivative of s marks number: pas-
pai, as well as the first and second person singular: las-lai); (the
inflectional derivative of t marks the number of nouns, frate-frai, as well as
person, pot-poi); as to the sound (), initially rejected on the grounds that it
doesnt fulfil any grammatical function, Maiorescu changed his point of view
and accepted the use of this letter, as it was deep-rooted in general use;
te, ti were introduced instead of sce, sci: cunoate, ti;
the diphthongs ea, oa were rendered as such;
u in final position was eliminated;
s in intervocalic position in neologisms was used: poesie, filosofie.
Spelling was far from being simple, so that most prominent scholars
became active in the battle for a system of writing with Latin characters based on
the phonemic principle that "asks for perfect harmony between writing and
pronunciation. " (apud. Macrea, 1982:152). This legitimate protest voiced by
specialists determined the spelling reform of 1904, which stated:
the diphthongs ea, oa will be written as such; sce, sci, d with cedilla will
be replaced by te, ti, z (cunoate, Bucureti, zece); s in intervocalic position in
neologisms will be replaced with z: (poezie, filozofie, ocazie); the elimination of
final u in all cases, except for those in which it differentiates between singular
and plural: ochiu-ochi, unchiu-unchi; two graphic signs are kept in use to
represent : 1. at the beginning and the end of words, and inside derivatives
when it is the last letter of the former element or the first of the latter: mprat,
hotr, horrre, renoire; 2. (a with circumflex accent) in: romn, cnta < Lat.
romanus, cantare; double s was maintained in cass, mass, rass; parallel forms
of the type mnu-mnue, apn-eapn, galben-galbin are kept in use.
During the following years orthography became the philologists first
concern and the main topic of their congresses. Their pressure imposed upon the
Romanian Academy determined the reform of 1932, which brought further
changes:
was to be used at the beginning of a word, in compound words, in verbs
ending in -r and in their derivatives: nger, nensemnat, preanalt, ur. In all
other cases was to be used in order to render the phoneme : vnt, sfnt,
romn and its derivatives;
s instead of z was to be spelt in some neologisms - folosofie, but in others -
poezie z would be used;
final u was maintained in some nouns as a marker of the singular form of
nouns: ochiu, unchiu, obiceiu;
the following forms of the verb to be: first person singular and plural - sunt
and suntem, respectively; second person plural suntei; and third person plural
sunt instead of snt, sntem, sntei, snt.
The year 1953 and the new social order brought about new rules, which were
published in the Small Dictionary of Orthography:
the / contrast was eliminated even for the word romn and its derivatives, so
the correct forms became: Romnia, romn, romnete, aromn, istroromn etc.;
GOVOR XXVI (2009), 1 59
final u in nouns were dropped: unchiu, ochiu>unchi, ochi;
the use of the hyphen (m-am dus) was introduced instead of the apostrophe;
compounds with the prefix des- in which s before a voiced consonant is
always pronounced z, was spelt accordingly: dezbate, dezvolta, dezlega;
double s in: cass, mass, rass was eliminated irrespective of the resultant
homonymy;
the names days, months, points of the compass, nations (when either nouns or
adjectives), were no longer capitalized: romn, luni, mai, sud.
The forms of the verb to be, for the persons mentioned, were determined
according to a phonetic basis, with the idea that most people pronounced themas
follows: snt, sntem, sntei, snt. It was asserted that the forms sunt, suntem,
suntei, sunt were characteristic of cultivated Latin, which had never been spoken
on the territory of Dacia, for it was colloquial Latin formed the basis of
Romanian.
Loanwords naturalized in Romanian were spelt according to their actual
pronunciation: interviu, fotbal, hol, unlike new loanwords (e.g., cow-boy, watt),
which were to be spelt as in the language in which they originated.
THE PRESENT DEBATE CONCERNING SPELLING
During the communist era, in 1965, the Romanian Academy stated that
only the name of the country and the lexical family of the word romn must be
written, as an exception, with . In 1993, after the 1989 Revolution, the members
of the Romanian Academy decided to revert the Romanian spelling regarding /
// and the present tense forms of the verb to be to the rules of 1932. The declared
purpose of the Academys decision was that of restoring the image of the
Romanian words of Latin origin. This decision was hailed by men of letters,
journalists, politicians, and ordinary people who felt and thought along the lines
of Alexandru tefnescu, who declared: ''I write with because in Romania there
is a decree that asks me to do so. Besides, the Academys rule is good If it
hadnt been passed now, I would have militated in favour of it I have one more
reason to use in spelling: because this is the way in which I reject daily an
orthographic rule abusively imposed by Stalinism I write with because this is
the way all our classic writers, who taught me Romanian, used to write, before
the communist era.'' (tefnescu, 2002:6)
On the other hand, the Academys decision met the disapproval of both a
part of the civil society and of numerous linguists who spoke against this
decision, arguing that in Romanian the sound originates not only with the Latin
a but also with the Latin e, i, o, and u, not to mention its origins in other
languages: French in a frna<freiner, Slavic in drmb<drymba, rnd<red,
Turkish in geamlc<camlic, Greek in limie<limioni, Hungarian in gnd<gond,
and so on.
Further arguments were used to support the use of instead of , namely
the vowel alteration i- (vinde-vnd) or -i (cuvnt-cuvinte; sfnt-sfini), which
shows that is related to i and not to a, ''and spelling with preserves the
awareness of the relation between the letter and the basic morpheme and thus, the
awareness of semantic unity: tnr-tineri-tineree-a ntineri; (a) vinde-vnzare-
vnztor; sfnt-sfini-sfinenie-a sfini-a consfini. (Irimia, 1997:12)
Advocating spelling with in all cases except for the countrys name and
the derivatives of the word romn, the Romanian linguist Alexandru Graur
wrote: ''This vowel has been the cause of endless discussions, although from the
point of view of pronunciation the solution is very simple''. (Graur, 1995:17)
Mioara Avram, an authority in the field, expressed with great
competence her disagreement towards the latest changes in Romanian spelling,
mainly concerning the issue of using or . According to her scholarly
arguments, the rule of writing or is only partly justified by the etymology of
the words.
Professor Dumitru Irimia, Ph.D., of Alexandru Ioan Cuza University in
Iai, author of several scholarly works, asserts, in his Gramatica limbii romne
(1997), that the Academys decision created confusion because the changes are
not scientifically justified.
Professor George Pruteanu, Ph.D., also considers that ''the Academy
made a scientific error, generated by anti-communist sentimentalism ; with the
restoration of the use of , Romanian orthography becomes more difficult''
(Pruteanu, 2002: 23)
The new orthographic rules were adopted by all educational
establishments and by numerous publishing houses, while others still resort to the
old way of writing, the newest changes in spelling being considering as unnatural
and complicated.
The President of the Romanian Academy expressed his point of view,
considering that the issue of Romanian orthography had become a subject of
public debate that had moved into the field of politics, and issued an appeal for a
unitary orthographic system, namely the one that imposes the use of in the
already mentioned cases, as well as the use of sunt, suntem, suntei.
The renowned literary critic Nicolae Manolescu replied in the journal
Romania literar (2002) asserting that ''the wisest thing for us to do is to take
advantage of the relative simplicity of an orthography based on the phonetic
principle''. (Manolescu, 2002:2)
As to our point of view, we respect and subscribe to the judgements and
scientific arguments of most Romanian and foreign linguists, whose opinions
were very rarely asked by the Academy, and, in the very few cases when they
were asked, they were equally and ultimately disregarded. We support the idea of
having an orthographic system based on the phonological principle not only
because it is somehow simpler and unproblematic, but because this is an
unnatural path that spelling must follow from a simple and very accessible stage
to a complicated one. We declare that we are favour of those Romanian linguists
who make use of scientific arguments, without political passion, which has
already brought enough wrongs to Romania, but, at the same time I agree with all
GOVOR XXVI (2009), 1 61
my being with those who make use of feelings of patriotism. Reverting to the use
of both and is not such a great effort when you must always remember and
remind the others where you come from.
Of course, we obey the orthographical rules established by the Romanian
Academy and put them in practice in the act of teaching; and this does not in any
way mean disrespect towards scientific arguments.
REFERENCES
Avram, M. (1991). Diversiunea . Romnia liber 4, 355/356.

Avram, M. (1997). Gramatica pentru toi. Bucureti: Humanitas.
Avram, M. (2002). Ortografie pentru toi - 30 de dificulti. Bucureti: Litera.
Beldescu, G. (1985). Ortografia actual a limbii romne. Bucureti: Editura
tiinific i Enciclopedic.
Densuianu, O. (1961). Istoria Limbii Romne. Bucureti: Editura tiinific.
Graur, A. (1995). Ortografia pentru toi. Bucureti: Teora.
Irimia, D. (1997). Gramatica limbii romne. Iai: Polirom.
Ivnescu, G. (1980). Istoria Limbii Romne, Iai: Junimea.
Lombard, A. (1992). Despre folosirea literelor i . Limba Romn 10, 531-
-540.
Macrea, D. (1965). Studii de istorie a limbii i a lingvisticii romne. Bucureti:
Editura didactic i pedagogic.
Macrea, D. (1982). Probleme ale structurii i evoluiei limbii romne. Bucureti:
Editura tiinific i enciclopedic.
Maiorescu, T. (1908). Critice. Bucureti: Minerva.
Manolescu, N. (2002). Cum scriem. Romnia literar 38, 2.
Munteanu, ., Vasile, T. (1978). Istoria Limbii Romne literare. Privire
general. Bucureti: Editura Didactic i Pedagogic.
Nicolescu, A. (1971). coala Ardelean i Limba Romn. Bucureti: Editura
tiinific i enciclopedic.
Pruteanu, G. (2002). De ce scriu cu din i. Romnia literar 42, 23.
Pucariu, S. (1974). Ortografia Revizuit a Academiei Romne. Cercetri i
Studii. Bucureti: Minerva.
Pucariu, S. (1974). Proiect de reform a ortografiei Romne. Cercetri i
Studii. Bucureti: Minerva.
Rdulescu, I. H. (1826). Gramatic Romneasc. Sibiu.
tefnescu, Al. (2002). De ce scriu cu din a. Romnia literar 38, 6.
Camelia Firic
Sveuilite Spiru Haret, Craiova
Rumunjska
FONETSKO ILI ETIMOLOGIJSKO NAELO U

RUMUNJSKOM PISMU?
SAETAK
U svom nastojanju da stvore rumunjski knjievni jezik i priblie

rumunjski pravopis latinskom, istinski su filolozi i priznati poznavatelji povijesti
rumunjskog jezika pokuali razviti sustav pisanja temeljen na etimologijskom
naelu. Oni su bili predstavnici kulturnoga pokreta poznatog pod nazivom
coala Ardelean (Transilvanijska kola). Uporaba latinskoga pisma smatrala se
neophodnom za dokazivanje latinskoga porijekla rumunjskog jezika te rimskoga
porijekla rumunjskog naroda. Te su ideje pokretale uenjake Transilvanijske
kole. irilino pismo upotrebljavalo se stotinama godina. Ova injenica nije
samo oteavala rumunjsko pisanje, ve je dovela do neadekvatnog biljeenja
mnogih glasnika rumunjskoga fonetskog sustava te latinske jezine strukture.
Nastojanja predstavnika Transilvanijske kole tijekom prosvjetiteljstva podrali
su mnogi umjetnici i uenjaci. Budui da je etimologijsko naelo pisanja
pretpostavljalo dobro poznavanje latinskoga, fonetsko naelo prevladalo je u
raspravama koje su trajale due od dva stoljea.
Nakon 1989., promjenom politikog sustava u Rumunjskoj, Rumunjska
akademija odluila je vratiti stara pravila o pisanju / // te pravila o oblicima
prezenta glagola "biti". To je uzrokovalo daljnje rasprave, koje se do odreene
mjere i danas vode.
Ovaj rad daje pregled razvoja rumunjskoga sustava pisanja, te navodi
razloge za i protiv zadnjih promjena u pismu.
Kljune rijei: izgovor, fonetsko naelo, etimologijsko naelo, rumunjski jezik

GOVOR XXVI (2009), 1 63
PRIKAZ
Milenko Popovi
Hrvatska
POREDBA SUSTAV I FUNKCIONIRANJA SUVREMENIH

SLAVENSKIH JEZIKA, 2: FONETIKA / FONOLOGIJA
(KOMPARACJA SYSTEMW I FUNKCJONOWANIA

WSPCZESNYCH JZYKW SOWIASKICH, 2:
FONETYKA / FONOLOGIA)
Sveuilite u Opolu Institut za poljsku filologiju: Opole, 2007.
Komparacja systemw i funkcjonowania wspczesnych jzykw

sowiaskich, 2: Fonetyka / Fonologia naslov je zbornika, koji je kako je
navedeno izdao Institut za poljsku filologiju Sveuilita u Opolu. Dajemo
prikaz toga zbornika.
Na stranici je 9. Uvodna rije (Sowo wstpne) koju je potpisao Stanisaw
Gajda, iz koje se doznaje da se 1993. poeo ostvarivati veliki projekt. Prva je
etapa njegova ostvarenja dala 14 svezaka serije Najnovija povijest slavenskih
jezika (Najnowsze Dzieje Jzykw Sowiaskch Opole, 1996. 2003.). Svaki je
svezak kolektivna monografija posveena jednome od slavenskih jezika poslije
Drugoga svjetskog rata (urednik sveska Hrvatski jezik Opole, 1998. bio je
Mijo Lonari). Nakon ostvarenih ciljeva prve etape zapoela je druga, u okviru
koje je u Opolu 2003. objavljen prvi svezak nove serije Poredba suvremenih
slavenskih jezika (Komparacja Wspczesnych Jzykw Sowiaskich): Tvorba
rijei / Nominacija (Sowotwrstwo / Nominacja). Ova je knjiga 2. svezak, ije je
objavljivanje pripremila meunarodna skupina na elu s Irenom Sawickom iz
Torunja (Toru), a koordinator je ovoga projekta Stanisaw Gajda iz Opola.
Ima dva glavna dijela: do naslova i od naslova Synopsis, prema emu su
dani i redni brojevi odjeljaka.
Sadraj (Spisek treci) ove knjige (2. sveska) poinje na 5. stranici, a
Adrese autora (Adresy autorw) zavravaju na stranici 639.
Uvod su (Wstp, str. 11-15) potpisali Stefan Grzybowski i Irena Sawicka.
U njemu kau: premda meu slavenskim jezicima nema bitnih tipolokih razlika
(ni s gledita gramatike, semantike, fonetike i fonologije svi su sintetini, vie
64 M. Popovi: Poredba sustav i funkcioniranja suvremenih slavenskih jezika 63-74
ili manje fleksijski i svi pripadaju tzv. suglasnikim jezicima), ima ih u stupnju
zastupljenosti pojedinih karakteristika, za to postoje unutarnji i vanjski razlozi.
Izrazito orijentalni tip slavenske fonetike koji se je ostvarivao u praslavenskom,
vjerojatno pod utjecajem nekih altajskih jezika, sastojao se u tzv. silabikom
sinharmonizmu: ispred prednjih su vokala meki suglasnici, ispred stranjih tvrdi,
rije je dakle o silabofonemima tipa CV. Meki su se suglasnici dalje razvijali u
dva smjera: mekoa, koja je ovisila o fonetskom okruenju, mogla se pojaati,
fonologizirati (sjever i istok), ili oslabjeti i nestati (jug), pri emu je oslabjela
veza izmeu segmenata sloga. Govore o nestanku / vokalizaciji jerova i nastanku
zatvorenih slogova, pojavi dinamikog naglaska i redukciji vokala te nekim
drugim pojavama, i to u irokom, "opeslavenskom" planu, da bi nakon toga
Uvoda otvorili prostor za konkretnija (i konkretna) razmatranja.
Na stranicama 17. 20. pregledno su navedeni svi u ovome svesku
upotrijebljeni znakovi ostvarenih transkripcija (Uyte w tomie znaki
transkrypcyjne).
Od stranice 21. poinje prvi odjeljak prvoga dijela, oznaen brojem 1.,
pod naslovom Palatalnost (Palatalno), koji zavrava na stranici 120. U njemu
su tekstovi pod brojevima 1.1., 1.2., 1.3., 1.4. Autorica je prvoga: Palatalnost
kao jedan od temeljnih razvojnih imbenika slavenske fonetike i osnova za
tipoloko razlikovanje (Palatalno jako jeden z podstawowych czynnikw
rozwojowych fonetyki sowiaskiej i podstawa typologicznego zrnicowania
str. 21-28) ve spomenuta Irena Sawicka. U drugome Leonid Kasatkin (
) pokazuje prijelaz suglasnikih skupova CC > CC u suvremenome
ruskom jeziku, a trei i etvrti tekst raspravljaju o ostvarenju palatalizacije u
poljskom.
Na stranicama 121. 174. drugi je odjeljak, naslovljen: Slog (Sylaba). I
njega, pod brojem 2.1., otvara Irena Sawicka (Tipoloko razlikovanje slavenskih
slogovnih modela / Zrnicowanie typologiczne sowiaskich modeli
sylabicznych), a tekst poinje reenicom: "Slavenski su jezici s obzirom na
segmentne modele sloga na europskom tlu posve iznimna pojava." Govori, meu
ostalim, o sonantima u sustavu sloga, jednovrnim i dvovrnim slogovima i, u
vezi s razvojem strukture sloga u slavenskim jezicima: "Nestanak je slabih jerova
izazvao revoluciju u slavenskoj fonetici ne samo da su nastali zatvoreni slogovi
i nove kombinacije praskavih suglasnika na kraju sloga nego su nastali i dvovrni
slogovi." O najnovijim promjenama u strukturi sloga u ruskom jeziku, pod
brojem 2.2., govori Tatiana Zinowiewa. Raspravlja o izgovoru sonanata meu
umnicima, iza njih, ukljuujui i poloaj na kraju rijei, ispred njih, a donosi i
puno tablica koje pokazuju rezultate provedenog ispitivanja. Pod brojem 2.3.
Irena Sawicka iznosi svoja zapaanja o slogu u bjeloruskom jeziku. Njegov
model smatra dosta neobinim meu sjeveroistonim slavenskim jezicima, vidi
neke crte koje se nalaze i u ukrajinskom, navodi proteze.
Trei je odjeljak (str. 175-198) pod naslovom Sandhi. Prva se u njemu,
pod brojem 3.1. i naslovom Asimilacije s gledita zvunosti (Upodobnienia pod
wzgldem dwicznoci), pojavljuje Irena Sawicka, koja govori o asimilaciji
GOVOR XXVI (2009), 1 65
unutar rijei i na mjestu dodira rije u slavenskim jezicima, kae da je regresivna
i, to je takoer poznato, konstatira da je u tome iznimka ukrajinski jezik, u
kojem zvuan ispred bezvunoga ostaje zvuan. Pod brojem 3.2. Anna
Korytowska i Irena Sawicka govore o balkanskim odstupanjima od slavenskoga
sandhi (Bakaskie odstpstwa od sowiaskiego sandhi), pri emu se bave
makedonskim i srpskim, a Ljudmyla Homenko ( ) pod brojem
3.3. prikazuje asimilaciju po zvunosti u suvremenome ukrajinskom jeziku
( ), koji je uvijek
"malo drugaiji".
Na stranicama je 199. 217. etvrti odjeljak prvoga dijela: Primjedbe u
vezi s koliinskim karakteristikama slavenske fonetike (Uwagi na temat
ilosciowej charakterystyki fonetyki sowiaskiej), ije su autorice Anna
Korytowska i Irena Sawicka. Pod brojem 4.1. daju opu karakteristiku
(Charakterystyka oglna), pod brojem 4.2. govore o skupovima vokala (Grupy
samogoskowe), a pod brojem 4.3. o suglasnikim skupovima (Grupy
spgoskowe). Pri tome donose 12 tablica u kojima su slavenski jezici poredani s
obzirom na rezultate analize njihove konsonantnosti i vokalnosti u raznim
pozicijama i s raznih aspekata.
Peti je odjeljak (str. 219-298) pod nazivom Prozodija (Prozodia). Irena
Sawicka pod brojem 5.1. iznosi osnovne injenice u vezi s prozodijom rijei i
fraze (Podstawowe fakty z zakresu prozodii wyrazu i frazy), pa govori o mjestu
naglaska rijei u slavenskim jezicima, vrstama toga naglaska, o tonu, trajanju, o
funkciji toga naglaska u slavenskim jezicima te o melodiji fraze. Pod brojem 5.2.
Evelina Grigorova ( ) poredbeno istraujui neke intonacijske
karakteristike slavenskih jezika (
) ponajprije vrlo
savjesno razmatra pitanje odreenja intonacije, a zatim ispituje intonaciju,
reenine tonske konfiguracije u ekom, pa u slovakom, poljskom, ruskom,
ukrajinskom, bjeloruskom, bugarskom, makedonskom, srpskom i hrvatskom te u
slovenskom jeziku. Daje podroban opis provedenog eksperimenta i, na kraju,
intonacijsku tipologiju.
Kratak esti odjeljak (str. 299-302), posljednji u prvome dijelu ove
knjige, napisali su Irena Sawicka i Stefan Grzybowski, a naslovljen je Saetak
(Podsumowanie). U njemu su slavenski jezici, s nekoliko aspekata, grupirani na
"jezike s fonetski odreenim mjestom naglaska", "jezike s pominim naglaskom i
njegovim mjestom odreenim morfoloki", jezike u kojima se u pitanjima koja
sadre dilemu javlja antikadenca, jezike vokaline i konsonantske, s velikim
udjelom konsonantske palatalnosti, s ogranienom koliinom mekih fonema i
nepostojanjem kombinatornih umekavanja, jezike s dosljedno ostvarenim
jednovrnim slogovima, jezike koji doputaju dvovrne slogove, jezike s obzirom
na ostvarene asimilacije po zvunosti / bezvunosti i dr.
Na stranici 303. naslov je Synopsis, to je poetak drugoga dijela, u
kojemu su tri odjeljka.
Prvi je naslovljen Jezici sjeverno od Karpata (Jzyki na pnoc od
Karpat).
Pod brojem 1.1. (str. 305-320) Irena Sawicka je prikazala Poljski jezik
(Jzyk polski). Prvo (1.1.1.) daje Sustav vokala (System samogoskowy), za koji
kae da ga ini est vokalnih fonema, meu kojima su dva "i"-fonema: prednji
visoki /i/ i prednji snieni visoki /y/, niski je srednji /a/, a za prednji srednji /e/ i
stranji srednji /o/ kae da se ostvaruju najnie u odnosu prema analognim
fonemima u drugim slavenskim jezicima. Visoki je stranji /u/ uz /o/ jedan od
dvaju labijaliziranih poljskih vokalnih fonema. Pod brojem je 1.1.2. Sustav
suglasnika (System spgoskowy). Ovdje Sawicka, meu ostalim, raspravlja o
odnosu [], koji se u istonoj Poljskoj izgovara i danas, i /u/ (na mjestu staroga
//), s jedne strane, i, s druge, o odnosu toga /u/ ([u]) i vokala [u] (/u/). Raspravlja
takoer o injenici postojanja u istonoj Poljskoj [], koji moe biti
stranjojezini i drijelni, a nalazi se uglavnom u posuenicama u vezi s
ukrajinskim i bjeloruskim jezikom. Zadrava se na fonolokoj interpretaciji
mekih dvousnenih suglasnika, pokazuje i problem tretiranja [k], [g], a i [x] i,
dakako, ne mimoilazi znaajno pitanje asimilacije po zvunosti / bezvunosti.
Govorei pod brojem 1.1.3. o sudbini nazalnih vokala (Los samogosek
nosowych), pokazuje neujednaenost njihova izgovaranja u raznim pozicijama. U
Prozodiji (Prozodia 1.1.4.) donosi, na primjer, tri mogunosti naglaavanja
bloka: czytalibymi, bez obzira na injenicu da se poljski dinamiki naglasak
rijei stabilizirao na predzadnjem slogu, i ustvruje takoer da nije uvijek
jednaka priroda toga dinamikoga naglaska.
Pod brojem 1.2. (str. 321-330) Edward Wornar je prikazao Luiki jezik
(Jzyk uycki). U Uvodu (Zawod) konstatira da, osobito kod mladih narataja,
postoji velika interferencija luikosrpske i njemake fonetike, s jedne strane, i, s
druge, da je velik utjecaj naina pisanja na izgovor. U Naglasku rijei (Slowny
akcent) kae da (dinamiki) naglasak pada na prvi slog, ali da u starim
sloenicama moe biti i na njihovu drugome dijelu, da u blokovima s
prijedlozima prelazi na njih ('po wsy chodi, 'na do jzdi), to mladi
naputaju, a stariji smatraju nekorektnim, ali i da u rijeima uzetim iz njemakog
(mini'sterstwo) ostaje na istom mjestu kao u njemakom, da je na slogu ispred
owa (grat'ulowa, spe'kulowa). Govori o strukturi sloga (Struktura zlki), pa
prelazi na vokalizam (Wokalizm) i pomou trokuta pokazuje "Serbski wokalowy
system" 10 vokalnih fonema (nisu na shemi koju daje u kosim zagradama):
prednji: i, , e, , stranji, koji su na istim horizontalama, tj. odgovaraju
prednjima po visini: u, , o, te srednji: niski a i neto vii y (nii od e i o). Ovaj se
"Serbski wokalowy system" podrobno razrauje, objanjavaju se razlike izmeu
gornjo- i donjoluikog. Prikazujui suglasnike (Konsonantizm) prvo navodi (bez
kosih zagrada) sonante: w (), j, m, n, l, r. Primjeuje da pod utjecajem
njemakog dvousneni w sve vie postaje zubno-usneni, da prednjojezini r
postaje uvularni, da se na mjestu palatalnoga /r/ sve ee ostvaruje [rj]. Dalje
navodi tjesnane (u kosim zagradama): //, //, /s/, /z/, /x/, /h/, palatalizirani
alofon [] stranjojezinoga /x/, komentira laringalni /h/, navodi i palatalne
GOVOR XXVI (2009), 1 67
donjoluike //, //, a zatim (u uglatim zagradama) afrikate: [c], [], ['] i, kao
posljedicu asimilacije, [], [d]. Kada govori o zatvornima, raspravlja o
aspiriranim suglasnicima (bez zagrada) ph, kh. Posebno se (pod 1.2.6.) osvre na
palatalizaciju, pokazujui da se gubi. Za sve vrijeme prikazivanja fonetike /
fonologije luikoga (luikosrpskoga) jezika autor ukazuje na odreene razlike
u gornjo- i donjoluikom.
Pod brojem je 1.3. Ruski jezik (Jzyk rosyjski str. 331-366). Autor je
Fonetike ruskoga knjievnog jezika (
) Leonid Kasatkin ( ). Uz broj 1.3.1. naslov je Glasovi
( I. kari rabi naziv glasnici), pa pod brojem 1.3.1.1. poinje opis vokala
() reenicom: "Osnovni su tipovi vokala ruskoga knjievnog
(standardnog) jezika [a], [o], [e], [u], [y], [i] ...", nakon ega je dana 1. tablica
Ruskih vokala ( ), u kojoj su ve navedeni vokali bez zagrada:
prednji visoki i, prednji srednji e, srednji visoki y, srednji niski a te labijalizirani
stranji visoki u i stranji srednji o. Ispod ove je druga, tablica alofon ruskih
vokala ( ), u kojoj su i oni (njih 17) navedeni bez
zagrada. (Vidi se da je ruski "osnovni tip" vokala [y] srednji visoki; u poljskome
je fonem /y/ prednji snieni visoki.) Pod brojem su 1.3.1.1.1. dane alternacije
vokala ( ). Za ruski je vokalizam tipina redukcija
nenaglaenih vokala (osobito uoljiva, do meusobnog preklapanja,
nenaglaenih ostvaraja ne visokih vokalnih fonema: s jedne strane /o/, /a/, s druge
/e/ /o/, /a/) a budui da je za ruski konsonantizam tipino postojanje parova
nepalataliziranih / palataliziranih suglasnika, za vokale je jo tipina i njihova
manja ili vea zatvorenost ili otvorenost, prednjost ili stranjost u ovisnosti o
suglasnicima koji ih okruuju. Sve te izmjene vokala Kasatkin prikazuje vrlo
pregledno i podrobno (i tablicama), ali termin fonem (i kose zagrade) uvodi tek u
4. tablici: Alternacija naglaenih i nenaglaenih vokala (
), u kojoj su fonemi: /u/, /i/, /e/, /o/, /a/, dakle u njoj
"osnovni tip vokala" [y] nije fonem, on je alofon fonema /i/ (to znai da je u
suvremenomu ruskome standardnom jeziku i po Kasatkinu pet vokalnih
fonema, kako to vidi moskovska fonoloka kola). Pod 1.3.1.2. govori se o
pravopisnim normama u vezi s vokalima. Suglasnici su obraeni pod brojem
1.3.2.1. s gledita naina, mjesta tvorbe, zvunosti / bezvunosti i
nepalataliziranosti / palataliziranosti, a pod 1.3.2.2. navedeno je 36 ruskih
suglasnikih fonema meu kojima nema /:/, /:/, ali postoji // i od kojih 30
ulazi u 15 parova po nepalataliziranosti / palataliziranosti.
Pod brojem 1.4. fonetiku i fonologiju suvremenoga ukrajinskoga jezika
( ) obrauje Ljudmyla
Homenko ( ). Nakon Uvoda ( 1.4.1.), u kojem su
uopena razmiljanja o sadraju fonetike / fonologije, pod brojem je 1.4.2.
Fonetika (). Govorei o artikulacijskoj podjeli ukrajinskih vokala
(1.4.2.1.1.) dijeli ih na prednje: [i], [y], [e] i stranje: [u], [o], [a]. Na istoj su
horizontali, tj. visoki su prednji [i] i stranji [u], snieni je visoki prednji (u
Homenko je visoki srednji) [y], na istoj su horizontali, tj. srednji su prednji [e] i
stranji [o], nizak je stranji [a] (navedene vokale u uglatim zagradama i sve
ostale ukrajinske vokale u tekstu autorica biljei ukrajinskim irilinim slovima,
a mi latininim), to pokazuje i u 1. tablici (bez uporabe zagrada). I u
ukrajinskom su jeziku labijalizirani vokali [u] i [o]. Karakteristino je da nema
srednjih [a] je stranji (kako ga opisuju ukrajinske fonetike), a [y] je prednji
snieni visoki (kao u poljskom). (Dakle, istim se latininim slovom y biljee i
poljski prednji snieni visoki u poljskoj mu grafiji odgovara isto slovo y, i
ukrajinski prednji snieni visoki u ukrajinskoj mu grafiji odgovara irilino
slovo i, u ogranienom broju pozicija, irilino slovo i, i ruski srednji visoki
u ruskoj mu grafiji odgovara irilino slovo i, u ogranienom broju pozicija,
.) Premda ne tako izrazita kao u ruskome jeziku, i u ukrajinskome postoji
redukcija nenaglaenih ostvaraja vokalnih fonema, do meusobnog preklapanja,
a tie se osobito fonema /y/, /e/, s jedne strane, i izrazito slabije /u/, /o/, s
druge. Razmatrajui suglasnike (1.4.2.1.2. dajui ih na poetku u uglatim
zagradama, irilinim slovima, a mi emo i njih, osim [], biljeiti latininim)
Homenko ponavlja zanimljivu injenicu da je u ukrajinskome osim [p], [b], [m]
i [v] dvousneni (postoji i zubno-usneni izgovor); [f] ubraja u zubno-usnene, ali
kae da M. Nakonenyj () i [f] opisuje kao dvousneni. Za ukrajinski
je karakteristian i drijelni tjesnani [] (u grafiji mu odgovara ukrajinsko
irilino slovo ), premda postoji i stranjojezini praskavi [g] (u grafiji mu
odgovara ukrajinsko irilino slovo ), koji se rabi u malo rijei. I za ukrajinski je
konsonantizam karakteristino postojanje parova iji su lanovi u opoziciji po
nepalataliziranosti / palataliziranosti. Meutim, karakteristino je i da postoje
polupalatalizirani alofoni nepalataliziranih fonema (koji, prema gledanju veine
fonologa, nemaju palataliziranih parnjaka), karakteristino je i postojanje
produenih palataliziranih suglasnika (nastalih kao posljedica progresivne
asimilacije na mjestu gdje je kao u hrvatskome, na primjer ostvarena jotacija).
Tretiranje navedenih suglasnikih ostvaraja kao polupalataliziranih alofona
nepalataliziranih fonema, ili kao (samostalnih) palataliziranih fonema, s jedne
strane, odnosno kao produenih / dugih samostalnih palataliziranih fonema, ili
dvaju uzastopnih jednakih palataliziranih fonema, s druge, dovodi do
neujednaenoga gledanja na broj suglasnikih fonema u suvremenomu
standardnome ukrajinskom jeziku, a najee se govori o 32. Za jednaenje je po
zvunosti ukrajinskih suglasnika (ve je reeno) karakteristino postojanje
modela: Z(vuni) + B(ezvuni) = ZB; takoer je karakteristino da pozicija na
kraju iskaza nije pozicija neutralizacije opozicije po zvunosti / bezvunosti.
Govori se i o protezama u ukrajinskom i o odnosima [i] [i], [u] [u] [v] ([]).
to se naglaska tie, dinamiki je i moe biti na svakome slogu.
Pod brojem 1.5. Bjeloruski jezik (Jzyk biaoruski str. 401-426)
prikazuje Irena Sawicka (konzultantica je teksta bila Anna Miatluk). U uvodu se
(Wstp) konstatira da se dananja bjeloruska jezina norma ne naslanja na
tradicije starobjeloruskoga iz XVI. XVII. st., nego je stvarana u vrlo sloenom
procesu od poetka XIX. do poetka XX. stoljea. Vokalizam (Wokalizm 1.5.2.)
poinje predoenjem pomou trokuta 5 bjeloruskih vokalnih fonema: prednjega
GOVOR XXVI (2009), 1 69
visokoga /i/, stranjega visokoga /u/, prednjega srednjega /e/, stranjega
srednjega /o/ i srednjega niskoga /a/ i u bjeloruskomu su labijalizirani /u/ i /o/
(ova shema vokalnih fonema odgovara shemi ruskih vokalnih fonema). Budui
da na ostvaraje navedenih vokalnih fonema djeluje okruenje palataliziranih i
nepalataliziranih suglasnika, fonem se /i/, to je najuoljivije, ostvaruje kao [i] i
[y] (kada je kao i u ruskom: srednji visoki ostvaraj). Izvan naglaska je, meutim,
shema drugaija, ostvaruju se visoki [i] / [y], [u] i niski [a], u kojem se
neutralizira opozicija naglaenih ostvaraja fonema /e/, /o/, /a/. Ovakva je
redukcija nenaglaenih ne visokih vokalnih fonema akanje / jakanje tipina
za bjeloruski jezik. Kada govori o suglasnicima, ne daje broj fonema (najee se
govori o 32). U bjeloruskome nema palataliziranoga [r] u ukrajinskome (s
ogranienjima) i u ruskome postoji; [] je nepalataliziran kao u standardnome
ukrajinskome, u ruskome je palataliziran; ima [] kao redovitu pojavu kao i
ukrajinski (ali je danas stranjojezini, ne drijelni), ruski ga standardni nema;
palatalizirani se [t] i [d] ostvaruju kao afrikate (cekanje, dzekanje) tako nije u
ukrajinskome i ruskome; ima proteze [v] i [], kao ukrajinski, ali i [j], ruski ih
standardni nema; ima afrikate [d] i [dz], kao i ukrajinski, ruski ih nema; i u
bjeloruskomu postoje odnosi [i] [i], [u] [u] [v] ([]) (za [u] ima i
karakteristino slovo ), u ruskome tih odnosa nema; i u bjeloruskome postoje
produeni suglasnici posljedica bive progresivne asimilacije (tretiraju se kao
dva uzastopna jednaka fonema), ruski ih nema. to se naglaska tie, dinamiki je
i moe biti na svakome slogu.
Pod brojem 2. su Jezici koji se ne klasificiraju jednoznano (Jzyki nie
klasyfikujce sie jednoznacznie str. 427-460).
Pod 2.1., dan je Bugarski jezik (Jzyk bulgarski str. 427-443) koji
opisuje Evelina Grigorova ( ): Fonetsko-fonoloka
karakteristika suvremenoga bugarskoga jezika sustav i tendencije razvoja
(-
). Uvod () poinje konstatacijom:
"Bugarski fonemski sustav ima sljedea dva glavna obiljeja u usporedbi s
ostalim slavenskim jezicima: 1) minimalan vokalizam, koji se za razliku od
makedonskoga i skupine istonoslavenskih jezika "popunjava" postojanjem
stranjega nelabijaliziranoga vokala //; 2) siromanu distribuciju i
kombinatoriku palatalnih suglasnika. ... bugarsku prozodijsku strukturu
karakterizira slobodan naglasak. I upravo to obiljeje ini dovoljnu podlogu za
ostvarenje razliitih fonetskih pojava u redukciji nenaglaenih vokala." Ukazuje
na ne posve razraenu normativnu osnovu, pa Opis bugarskoga fonolokoga
sustava (2.1.2. ) vokale i
suglasnike daje prema Tilkov / Bojadiev ( / ), Mieva i
dr. ( .), Ternes / Vladimirova-Buhtz ( ,
-), te prema Scattonu ( . ). Vokalni se fonemi,
prema Tilkovu / Bojadievu, dijele na prednje: /i/, /e/ i stranje: /, (ve
zabiljeen kao //), o, u/; /o/, /u/ su labijalizirani. Mieva i dr. /o/ oznauju kao
otvoreni //, a /a/ im je srednji. Ternes / Vladimirova-Buhtz uvode sedmi vokalni
fonem: reduciranu varijantu vokala [a] i []. Scatton, primjenjujui postupke
generativne fonologije, uvodi //, //, // i tako dolazi do 9 vokalnih fonema.
Meu navedenim autorima nema suglasja kada je rije o
nepalatalnosti/palatalnosti/palataliziranosti suglasnika (utjecaju [e] i [i] na
prethodni suglasnik). Najblii su u gledanju na parove nepalataliziranih /
palataliziranih Tilkov / Bojadiev i Scatton. U 2.1.4. tabelarno su prikazani
distribucija i spojivost bugarskih fonema, u 2.1.5. raspravlja se o govornom
ritmu, a u 2.1.6. dana su neka zapaanja o tendencijama u razvoju fonoloko-
-fonetskoga sustava bugarskoga jezika.
Irena Sawicka pod 2.2. (str. 445-460) prikazuje Kaupski jezik (Jzyk
Kaszubski konzultant je teksta Elbieta Wrocawska). Uvod (Wstp) otkriva
izuzetne potekoe koje ima opisiva fonetike / fonologije kaupskoga (kao
opega) jezika zbog izrazito drugaije (nego inae) odreenoga podruja njegove
uporabe. S gledita fonetike i fonologije uklapa se u tipoloku sliku zapadne
slavenske periferije ima najvanije crte karakteristine za luiki i slovenski:
razvijen vokalni sustav, s dvije razine srednjih vokala, i relativno siromaan
sustav suglasnika, s malim brojem palatalnih jedinica i tendencijom ka daljnjem
suavanju palatalnosti. Nestanak je u kaupskome suglasnikoga suodnosa
nepalatalizirani palatalizirani, kao i drugdje u slavenskim jezicima, u vezi s
nestankom vokalnoga fonema /y/, tj. opozicije /i/ /y/. (U govoru je [y] ostvaraj
fonema /e/ i, rijetko, fonema /i/.) Iznesena je i nezaobilazna primjedba: premda se
takvim prikazuje, ne postoji suvremeni opekaupski fonoloki sustav moe se
govoriti o supostojanju triju. Pa ipak, uvjetno govorei o opekaupskom kae se
da obiluje fakultativnim, pozicijskim i pozicijsko-fakultativnim varijantama koje
dovode do neutralizacije fonolokih opozicija. Navode se etiri prednja vokalna
fonema, meu kojima je dosta visoki (ili srednji) nazalni, i etiri stranja, meu
kojima je i srednji (ili visoki) nazalni, te dva srednja: kaupski va i // oba s
irokom lepezom ostvaraja. Za kaupski je karakteristina i prisutnost
diftongizacije. U opisu suglasnikih fonema (izvan okruglih zagrada, dakle kao
najproireniji) navode se sonanti: /m/, /n/, /n/, /j/, /l/, /r/ i 17 umnika, meu
kojima su /c/, /dz/, //, /d/, //, //. Smatra se da ne postoji fonoloka opozicija
tvrdi meki. U kaupskom se pojavljuju proteze [j], [w], [h]. Naglasak je
dinamiki moe biti vezan za prvi slog, za predzadnji slog, a na sjeveru je i
slobodan, bez ogranienja mjesta.
Pod brojem 3. su Jezici juno od Karpata (Jzyki na poudnie od
Karpat).
Prvi meu njima eki jezik (3.1. Jzyk czeski) opisuje Zdena
Palkov (str. 461-478). U Polazitima (Vchodiska 3.3.1.) se kae da opis
glasovne strukture ekoga jezika ima tradiciju od poetka 20. st. i ukljuuje
segmentne i suprasegmentne jedinice, a u fonolokom se opisu vidi utjecaj
prake lingvistike kole. Razvoj se toga opisa sustavno moe pratiti u nizu
radova, iji su autori Frinta, Chlumsk, Hla, Dane, Romportl, Palkov (1994),
kao i u gramatici Mluvnice etiny, I (1986). Za ovo se istraivanje kae da mu je
jedan od ciljeva sustavna provjera starijih nalaza i tradicionalnih predodbi o
GOVOR XXVI (2009), 1 71
ekome jeziku, na materijalu dananjega razgovornog jezika, to je nametnuto
raskorakom izmeu nekada utvrenoga standarda i dananjega izgovora.
Sustavna je pozornost posveena aktualizaciji podataka o akustikim obiljejima
vokala, osobito kada je rije o njihovim ostvarajima u govoru mladih. Podrobno
su razmotreni, a navode se ovi vokalni fonemi: /i/, /e/, /a/, /o/, /u/ kratki i //, //,
//, //, // dugi, od kojih su srednji /a/, //. I o suglasnicima se podrobno
raspravlja, a navodi se 26 suglasnikih fonema ovim redom: /l/, /r/, /j/, /m/, /n/,
/n/, //, /z/, //, /s/, //, /v/, /h/, /f/, /x/, /d/, /c/, //, /b/, /d/, /d/, /g/, /p/, /t/, /t/, /k/
(/r/ je sonant, a // nije, ni /v/ se ne navodi kao sonant, meu fonemima nema
/dz/).
Jn Sabol prikazuje Slovaki jezik (3.2. Jzyk sowacki str. 479-504).
Prvo govori o unutarjezinim i izvanjezinim imbenicima koji mogu utjecati /
utjeu na razvoj fonikih jezinih sredstava, prelazi na problematiku opisa
slovakoga, s ime se u vezi navode radovi mnogih autora, meu kojima su, osim
samoga Sabola, Bartek, Dvon, Jakobson, Kr, Lika, Novk, Ondru, Pauliny,
Saporta, Stanislav, Vachek, Zimmermann (i drugi), raspravlja se o stavovima koji
proistjeu iz gledanja prake, s jedne strane, i moskovske fonoloke kole, s
druge. Radi boljega sagledavanja sloene problematike Sabol umjesto triju
jedinica triju razina: fona, fonema, morfofonema uvodi pet jedinica: konkretni
fiziki segment govora hipofon (hypofna), fon, fonem, morfofonem i
hipermorfofonem (hypermorfofonma). Pod 3.2.3. navode se karakteristine crte
fonike strukture slovakoga knjievnog jezika, a pod 3.2.4. fonoloki i ortoepski
odnosi glasovnih elemenata u njemu. Fonoloki je sustav knjievnoga slovakog
jezika (Fonologick systm) opisno i tabelarno podrobno iznijet u 3.2.5., gdje se
navodi 15 vokalnih fonema (kratkih, dugih i dvoglasnih): /i/, /e/, //, /a/, /o/, /u/;
//, //, //, //, //; /ie/, /ia/, /io/, /iu/ i 28 suglasnikih sonanti: /m/, /n/, /n/, /l/,
/l/, /r/, /j/, /v/ (Sabolovo je miljenje o fonolokoj vrijednosti kratkih i dugih
slogotvornih [r], [l] iznijeto u tekstu); bezvuni umnici: /p/, /f/, /t/, /s/, /c/, //, //,
/t/, /k/, /x/; njihovi zvuni parnjaci: /b/, /v/, /d/, /z/, /dz/, //, /d/, /d/, /g/, /h/
(vidi se da Sabol, to i kae, /v/ uvrtava u sonante i umnike).
Kao trei se u ovoj skupini opisuje Slovenski jezik (3.3. Jzyk soweski
str. 505-530), autor je opisa Hotimir Tivadar. Uvod (Uvod 3.3.1.) poinje
konstatacijom da je jo Trubar za podlogu slovenskoga pisanoga (knjievnoga)
jezika uzeo govor tadanjega kulturnoga sredita Ljubljane, to je ostalo do
danas, ali da ipak nedostaju odgovarajui, osobito ortoepski rjenici, emu je
razlog izrazito velika razvedenost po narjejima i govorima te raskorak izmeu
pisanoga i razgovornoga oblika knjievnoga jezika. Slovenski poluglasnik, na
primjer, nema svoje slovo, nisu lako predvidivi zatvoreni i otvoreni [e] i [o],
postoji i pitanje fonolokoga znaenja trajanja i kvalitete vokala i dr. Na str. 508.
grafikon je prepoznatljivosti otvorenih i zatvorenih vokala vidi se velika
prepoznatljivost takvih [e] i [o] i slaba vrnih (u trokutu) vokala /a/, /i/, /u/.
Tabelarno se podrobno pokazuju vrijednosti formanata vokala. A pod 3.3.2.4.
Posebnosti slovenskega samoglasnikega sistema, saimajui reeno, kae se da
suvremeni slovenski knjievni jezik ima 8 vokalnih fonema: visoke zatvorene
prednji /i/, stranji /u/; visoke uske prednji /e/, stranji /o/; srednje iroke
prednji //, stranji //; pravi srednji (poluglasnik) //; srednji iroki niski /a/,
pri emu je relevantno da postoje kratki i dugi. Suglasnici osnovna podjela dani
su u 3.3.3. (Soglasniki osnovna delitev). Ima ih 21 (ako se prihvati i fonem
/d/). Postoji // (nema // i //), meu sonornima je /v/, a nema /l/ i /n/
depalatalizirani su. Zanimljivi su ostvaraji fonema /l/ i /v/ koji podsjeaju na
ukrajinsku i bjelorusku situaciju. I u slovenskome su umnici na kraju iskaza u
poziciji neutralizacije opozicije ostvaruju se samo bezvuni parnjaci. Mjesto je
slovenskoga naglaska slobodno, a on je tonski i dinamiki. U 3.3.5. se raspravlja
o reeninom naglasku i intonaciji, a u 3.3.6. se na kraju ukazuje da postoji
potreba za novim istraivanjima i novim ortoepskim rjenikom.
Na stranicama 531. 555., pod brojem 3.4., Ivo kari i Damir Horga
opisuju Hrvatski jezik (Jzyk chorwacki). U Razvoju hrvatskog jezika (3.4.1.)
kae se da se novotokavtina, koja je u temelju "hrvatskoga knjievnog
standarda", moe pratiti u tekstovima od XV. st. (dubrovaki pisci), a da je
"stvarno formiranje dananjeg hrvatskog standarda" zapoelo poetkom XIX. st.
idejama Lj. Gaja. Govori se o Bekom knjievnom dogovoru, V. S. Karadiu,
stvaranju novotokavskoga knjievnog standarda, purizmu, ali i snanim
utjecajima viestoljetne tradicije hrvatskoga knjievnog jezika, akavskoga i
kajkavskog narjeja, o odnosu prema hrvatskom standardnom jeziku za vrijeme
Drugoga svjetskog rata, poslije njega, o dvjema tendencijama: za unifikaciju
hrvatskoga i srpskoga i samosvojnost hrvatskoga jezika, o Novosadskom
dogovoru, reakciji hrvatske strane Deklaraciji o poloaju i nazivu hrvatskog
knjievnog jezika, kasnijim dogaajima, ukljuujui i razdoblje poslije stvaranja
dananje samostalne hrvatske drave. U Jezinom normiranju (3.4.2.) govori se o
klasinoj normi, o uporabnoj ili implicitnoj normi ili opeprihvaenom
hrvatskom idiomu. On se "od klasinoga ... razlikuje ponajvie u fonemici i
fonetici". Uvodi se i pojam prihvatljiv govor, koji ima "neke oblike ... negdje
izmeu klasinih i opeprihvaenih". Slijedi (3.4.3.) Fonoloki opis hrvatskoga.
Na stranici 535. dana je Tablica 1. Fonoloki opis hrvatskih glasnika "na temelju
unutarnjih razlikovnih obiljeja", u kojoj se navodi 6 vokalnih fonema, meu
kojima je osim prednjih /i/, /e/, stranjih, labijaliziranih /u/, /o/, srednjega,
niskoga /a/ i prednji, visoki, diftong /ie/ (refleks staroga dugoga jata).
Navedeno je 26 suglasnikih fonema, meu kojima su slogotvorni /r/,
neslogotvorni /r/, afrikate //, /d/, //, // (rije je dakle o klasinom opisu).
Dodani su, takoer opisani s 12 binarnih obiljeja, alofonski glasnici (njih 9) i
prozodijski glasnici (4). Pod 3.4.4. je Fonetski opis glasnika i u njemu (str. 541)
Tablica 2. Glasniki repertoar u trima tipovima hrvatskoga. U klasinom i
prihvaenom opisu vokalnih fonema nema diftonga /ie/, ima ga u prihvatljivome
opisu. U prihvaenome i prihvatljivome opisu nema (ni u okrugloj zagradi)
suglasnikoga fonema /d/, u klasinome ima; u klasinome i prihvatljivome
opisu postoji //, u prihvaenome ga nema. U Prozodiji rijei (3.4.5.) vrlo je
dobro opisano sadanje stanje naglaavanja (uporaba etiriju i triju naglasaka),
GOVOR XXVI (2009), 1 73
prikazano i u Tablici 3. Usporedni prikaz prozodije u tri tipa hrvatskoga. Na
kraju svega je kratak Zakljuak.
Pod 3.5. (str. 556-576) Silvana Punii i Irena Sawicka opisuju Srpski
jezik (Jzyk serbski). Uvod poinje konstatacijom da srpski fonemski sustav
karakterizira bogat vokalizam i ujednaen / siromaan konsonantizam, emu je
razlog "prisutnost duine samoglasnika na fonemskom nivou ... i odsutnost
bogate korelacije mekoe u suglasnikom podsistemu". Dalje se raspravlja o
tome tie li se postojanje ekavske i ijekavske (u sebi varijantne) varijante refleksa
jata "fonetskog, odnosno fonolokog nivoa", pokazuje se koliko je to ozbiljno
teoretsko pitanje, ali i da, ipak, u refleksima jata ne treba vidjeti posebne foneme.
Na poetku Vokalizma (3.5.2.) dana je Tabela 1. Sistem samoglasnika srpskog
jezika, u kojoj je 10 vokalnih fonema: dugi i kratki prednji, visoki: /i:/, /i/, dugi i
kratki stranji, visoki, labijalizirani: /u:/, /u/, dugi i kratki prednji, srednji: /e:/, /e/,
dugi i kratki stranji, srednji: /o:/, /o/, koji "dobijaju laganu labijalizaciju, koja
nije obligatorna, ali je obino prisutna, naroito kod dugoga /o:/", dugi i kratki
srednji, niski: /a:/, /a/ (suprasegmentno je obiljeje ovdje, dakle, pri navoenju
vokalnih fonema, odmah uvrteno u njihova distinktivna obiljeja i time
ukljueno u relevantne kriterije za odreivanje njihova broja). Kae se da se
uoava tendencija otvaranja kratkih srednjih i zatvaranja dugih srednjih vokala,
skraivanja svih dugih. U Akcentima su (3.5.3.) navedene nove pojave i
tendencije, meu kojima je, kao i u hrvatskome, mogunost da silazni naglasci ne
budu samo na prvome slogu. Kao fonemi koje nije jednostavno jasno odrediti
razmatraju se Slogotvorni vibranti (3.5.4.): dugi i kratki /r:/, /r/. Sonanti su,
unutar Konsonantizma (3.5.5.), dani izdvojeno: /m/, /n/, /n/, /l/, /l/, /r/, /j/, /v/, a
umnici su prikazani u Tabeli 2. Sistem srpskih opstruenata. Pokazuju se njihovi
meusobni odnosi promjene, ispadanja.
Pod brojem 3.6. (str. 577-589) Irena Sawicka je autorica prikaza
(konzultantica je bila Elena Petroska) Makedonskoga jezika (Jzyk macedoski).
U Vokalizmu se (Samogoski 3.6.1.) na poetku kae da je malo opisa
makedonskoga knjievnog jezika, a ponajprije je to onaj u gramatici B.
Koneskog (1967). Makedonski fonoloki sustav ima crte juno- i
istonoslavenske, ali i svojstvene sredinjem prostoru balkanskog jezinog
saveza: nevelik broj palatalnih suglasnikih fonema, nepostojanje asimilacijske
palatalnosti, a ima i neke pojave srodne slinima u grkom i/ili albanskom. Ima 5
(6) vokalnih fonema: prednji, visoki /i/, stranji, visoki /u/, prednji, povieni
srednji /e/, stranji, povieni srednji /o/, srednji, niski /a/ (i ne od svih
prihvaeni srednji, srednji va //, po visini izmeu /a/ i /e/, /o/). Karakteristina
je pojava udvajanja (jednakih) i (neposredno) susjedstvo nejednakih vokala, pri
emu se moe i ne mora ostvarivati intervokalno [j], o emu se dosta raspravlja, a
govori se i o intervokalnome [v]. Prije prijelaza na opis suglasnika kae se da je,
za razliku od lakog i estog stvaranja vokalnih skupova, karakteristino
pojednostavljivanje suglasnikih. U makedonskome su sonantni suglasniki
fonemi: /m/, /n/, /n/, /l/ ([]), /l/, /r/ (neslogotvorni i slogotvorni), /j/ (nije meu
njima /v/); 19 je fonema umnika nema, kao u hrvatskome, //, //, ali postoje
palatalizirani /k/, /g/ i zvuni /dz/. Niska je uestalost upotrebe palataliziranih
i/ili palatalnih suglasnika. Dosta je prostora dano utvrivanju ostvaraja
artikulacije i zvuanja fonema /n/, /l/ i /k/, /g/. Kraj je izraza (i od jedne rijei)
pozicija neutralizacije opozicije po zvunosti / bezvunosti: u njoj mogu biti
samo bezvuni umniki parnjaci. Kada se govori o asimilaciji, kae se da joj
izrazitije podlijeu jedino velari. Naglasak je dinamiki i uglavnom pada na
trei slog od kraja (rijei ili izgovorne / fonetske rijei, dakako, ako ima toliko
slogova). Ako su dva sloga, naglasak je na drugom od kraja (dakle, jest na
prvom, ali u skladu s brojanjem od kraja).
Navedena literatura (Cytowana literatura str. 591-624) napisana
latinicom daje se abecednim, a napisana irilicom azbunim redom.
Na stranicama je 625. 629. zakljuak-saetak na engleskom: A
Comparative Study of Modern Slavic Languages, a na stranicama 631. 636. na
njemakom jeziku: Die slavischen Sprachen der Gegenwart in vergleichen der
Sicht.
Na stranicama su 637. 639., ve spomenute, Adresy autorw.
I na kraju: premda nije sve to je ovdje navedeno nepoznato, ovaj je
zbornik, s toliko (suvremenih) podataka iz fonetike / fonologije i prozodije
tolikoga broja slavenskih jezika, s toliko navedene relevantne literature na
jednome mjestu, s tekstovima koje su napisali poznati strunjaci, doista
dobrodoao i nuan svakome tko se tim pitanjima bavi.
GOVOR XXVI (2009), 1 75
PRIKAZ
Elenmari Pletikos
Hrvatska
KONFERENCIJA EKSPERIMENTALNI I TEORIJSKI DOSEZI

U ISTRAIVANJU PROZODIJE
Sveuilite Cornell, Ithaca, NY, SAD, od 11. do 13. travnja 2008. godine
Na Sveuilitu Cornell u amerikoj saveznoj dravi New Yorku, u gradu

Ithaci od 11. do 13. travnja 2008. godine odrana je konferencija o eksperimentalnim
i teorijskim dosezima u istraivanju prozodije (Experimental and Theoretical
Advances in Prosody). Okupilo se oko 100 sudionika s vie od 40 raznih sveuilita.
Veina sudionika bila je iz SAD-a (najbrojniji su bili istraivai sa sveuilita Illinois
u Urbana-Champaignu, Stanford, Cornell, MIT, Rochester i Massachusetts u
Amherstu). Europa je bila zastupljena s desetak sveuilita, a najvie istraivaa
prozodije dolo je iz Njemake (Sveuilite u Potsdamu, Sveuilite u Stuttgartu,
Institut for Human Cognitive and Brain Sciences Max Planck, Leipzig), Nizozemske
(Institut za psiholingvistiku Max Planck, Nijmegen) i Velike Britanije (Sveuilite u
Edinburghu) te nekoliko znanstvenika iz Portugala, Francuske i Grke. Bilo je
takoer sudionika iz Kanade (Sveuilite McGill), Brazila i Japana. Iako navedena
sveuilita nisu jedina na kojima se istrauje prozodija, mogu se smatrati najjaim
suvremenim centrima za istraivanje prozodije.
Na skupu je odrano 25 polusatnih plenarnih usmenih izlaganja i 34
posterska izlaganja. Okupili su se istraivai s raznih podruja, a teme su bile od
suvremene fonologije, ToBI anotacije, istraivanja prozodijskih granica, sinteze
prozodijskih elemenata do neurokognitivnih pristupa i neuroznanstvenih istraivanja
procesiranja prozodijskih elemenata.
Neki od najuglednijih istraivaa prozodije govorili su o sljedeima
temama: Bob Ladd: Can gradient phonetic distinctions convey categorical
pragmatic ones?; Elisabeth Selkirk: The relation between syntax and phonetic is
indirect: The case of contrastive focus prosody; Dan Jurafsky: Predicting and
detecting prosodic prominence; Duane Watson: The role of production factors in
acoustic prominence; Jenifer Cole: The role of syntactic structure in guiding prosody
perception in spontaneous speech; Katy Carlson: Prosodic phrasing and sytactic
attachment. I mlai znanstvenici, primjerice Jesse Snedeker s radom Testing the
relative boundary strength hypothesis te Bettina Braun i Lara Tagliapietra s radom
76 E. Pletikos: Prikaz konferencije o dosezima u istraivanju prozodije 75-76
Contrastice utterances make alternatives salient: Evidence from cross-modal
priming utiru nove putove istraivanja prozodije.
Mnogi radovi bavili su se problemom kontinuirane ili kategorijske
percepcije prozodijskih pojava te se ova tema moe smatrati kljunom u suvremenim
istraivanjima prozodije. Tako D. Watson u prouavanju akustikih osobina koje
signaliziraju istaknutost, upuuje na to da se radi o kontinuiranim, a ne, kako se
tradicionalno smatra, kategorikim reprezentacijama. Breen, Wagner, Fedorenko i
Gibson istrauju akustiku realizaciju informacijske strukture na neuvjebanim
govornicima (ne na lingvistima) te zakljuuju da prozodija signalizira mjesto fokusa,
ali ne i njegovu vrstu, to se do sada smatralo. Kod neuvjebanih govornika nema
sustavnosti u prozodijskom markiranju fokusa kao ni u percepciji fokusa iz
prozodijskih obiljeja novi i kontrastivni fokus prozodijski se ne razlikuju. Sun-Ah
Jun eksperimentalno preispituje hipotezu implicitne prozodije i kae da prozodijsko
fraziranje implicitno sintaktikoj strukturi odreuje kako e govornik interpretirati
reenicu. Zakljuuje da prozodijsko fraziranje ovisi o duini zavisne reenice, ali ne
u potpunosti i o sintaktikoj strukturi. S. Calhoun istrauje odnos informacijske i
prozodijske strukture u predvianju akcenata te smatra da je naglasak lake
predvidjeti iz metrike strukture istaknutosti nego iz fonetskih znakova istaknutosti.
Usporeujui rezultate triju doktorskih dizertacija o odnosu gradijelnih fonetskih
osobina i kategorijskih pragmatikih interpretacija prozodije, B. Ladd upozorava na
potrebu da se smanji broj akcenatskih tipova (npr. razlikovanja H* vs. L+H*), jer su
te razlike upitne i dovode do nepouzdanog i neusklaenog transkribiranja prozodije.
L. Dilley u sklopu autosegmentalne metrike teorije takoer preispituje broj i
fonetsku osnovu tonskih kategorija, kao to je razlikovanje H* od L+H* te
zakljuuje da percepcija i proiruje i suava broj kategorija postuliranih u AM teoriji.
Antilla, Adams i Speriosu preispituju prozodijska ogranienja teorije optimalnosti te
izvode brojna pravila o predvianju prozodijskog strukturiranja, koja potvruju
kvantitativnim dokazima na korpusima. Kidd i Jaeger istrauju odnos redundancije i
redukcije te zakljuuju da se sadrajne rijei reduciraju ako se mogu predvidjeti iz
prethodnog konteksta, a funkcionalne rijei ako je njihovo znaenje redundantno
zahvaljujui informaciji koja slijedi. Ova asimetrija smatra se artefaktom
prozodijskog fraziranja.
Sveuilite Cornell, u ijim se prostorima odrala konferencija, bilo je
veoma gostoljubiv domain, a njegova znanstvena snaga odrazila se i na visoku
znanstvenu kakvou konferencije. Organizatori konferencije bili su Duane Watson,
Michael Wagner i Ted Gibson. Zahvaljujui dostatnoj ekonomskoj potpori sponzora
(Cornell University Cognitive Science Program, CU Department of Linguistics i
National Science Foundation), registracijska pristojba bila je vrlo niska, samo 60
dolara, a ukljuivala je tiskane materijale, cjelodnevne zakuske u stankama meu
sesijama, ruak za vrijeme posterskih sesija te sveanu veeru u restoranu Olivia.
Organizatori skupa sponzorirali su put i smjetaj za desetak studenata s drugih
amerikih sveuilita.
Program konferencije s linkovima na saetke svih izlaganja moe se pronai
na internetskoj adresi http://prosody08.wordpress.com/program/.
GOVOR XXVI (2009), 1 77
PRIKAZ
Gabrijela Kiiek
Hrvatska
DRUGA KONFERENCIJA "RHETORIC IN SOCIETY"

Leiden, Nizozemska, od 21. do 23. sijenja 2009. godine
Nakon prve, uspjeno odrane konferencije retorike 2006. u Danskoj

(Aalabog University), nastavilo se okupljanje retorikih strunjaka iz cijeloga
svijeta. U sijenju 2009. konferenciju "Rhetoric in Society" ugostilo je najstarije
nizozemsko sveuilite, ono u Leidenu. Konferenciju su organizirali Odsjek
novinarstva i medija te Odsjek za komunikacijske znanosti Fakulteta drutvenih
znanosti. Svrha skupa bila je okupiti znanstvenike koji se bave retorikom, i to u
razliitim sferama znanstvenog, ali i praktinog rada, od prouavanja klasine
retorike do njezine primjene u modernim znanostima kao to su pravo,
komunikologija, novinarstvo, mediji i politika.
Konferencija je obuhvaala etiri osnovne teme:
retorika u novinarstvu i suvremenim medijima
retorika politikoga diskursa
retorika organizacijskog diskursa
retorika prava i pravosua
Unutar osnovnih tema odravale su se paralelne sekcije podijeljene

prema sljedeim temama: pravni diskurs, stil i argumentacija, organizacijska
retorika, zdravlje i komunikacija, vrste argumentacije u pravnom diskursu, stil,
javni diskurs, znanstveni diskurs, statusna teorija, retorika u Europi, retorika u
medijima, ironija, profesionalno pisanje govora, poduavanje retorike, politike
debate, vizualna retorika, suvremeni mediji, naini diskusija, klasina retorika i
njezina veza sa suvremenou, uvjerljivost argumenata, naslovnice u medijima,
retorika u vladama, rodna retorika.
Svoj istraivaki rad tijekom tri dana konferencije iznijelo je 89
znanstvenika. Vie od polovice bili su domaini, nizozemski retoriari sa
sveuilita u Leidenu, Amsterdamu, Rotterdamu i Antwerpenu. Uz Nizozemce,
najbrojniji su bili znanstvenici iz skandinavskih zemalja, Njemake i Francuske,
te nekolicina iz Sjedinjenih Drava i Japana.
78 G. Kiiek: Prikaz druge konferencije Rhetoric in society 77-79
Konferencija je poela 20. sijenja domjenkom, organiziranim s
namjerom da se sudionici meusobno upoznaju. Meutim, budui da se u isto
vrijeme prenosio inauguracijski govor Baracka Obame, veina sudionika sjedila
je pred velikim televizorom, paljivo sluala i biljeila karakteristike Obamina
govora. Novi ameriki predsjednik u tom je trenutku u Leidenu imao jednu od
najkritinijih, ali i najstrunijih publika.
Poetak svakog idueg dana bio je rezerviran za plenarna izlaganja
pozvanih predavaa.
Inke Slutiter, profesorica antikoga grkog sa Sveuilita u Leidenu,
odrala je zanimljivo predavanje o politikim govorima i toposu "slobode
govora". Slobodu govora povezivala je s metaforom "trita ideja" i injenicom
da u svijetu opstaju i ostaju samo najbolje ideje. Veliku ulogu pri tome imaju
govornike sposobnosti onih koji ideju iznose, a s tim u vezi i potreba za
uenjem govornikih vjetina. Istaknula je kako su danas, nakon stoljea
negativnih konotacija, retorika umijea ponovno iznimno vana. Obeanje da se
od slabog argumenta moe napraviti jak (to je bila i optuba protiv Sokrata) u
antiko vrijeme bilo je nemoralno i nepoteno. Danas je to umijee koje se sastoji
od pronalaenja protuargumenata za tezu i njihova pobijanja, a smatra se dobrom,
pa i nunom pripremom govornika. Svoje je predavanje zakljuila mislima
Cicerona, koji je isticao da je uenje retorike jedini nain borbe protiv zla.
Joel Best, profesor sociologije i kriminalistike sa Sveuilita Delaware u
Newarku u SAD-u, na zanimljiv je nain povezao retoriku i sociologiju govorei
o retorikom dizajnu u predvianjima budunosti. Danas kada nismo suoeni
samo s prognozama o propasti svijeta (najnoviji i najblii datum propasti svijeta
je 21. prosinca 2012.), nego takoer s najavama globalnog zatopljenja, velikih
poplava, katastrofalnih potresa, vjenog leda i kiselih kia, zanimljivo je
analizirati retoriku tih predvianja.
Trei pozvani predava, profesor komunikacijskih znanosti na
Sveuilitu Northwestern iz Illinoisa u SAD-u, zbog bolesti je otkazao
gostovanje.
Veina izlaganja na konferenciji bila je vrlo zanimljiva i najvei problem
bile su upravo paralelne sekcije pa je katkada bilo teko odluiti kojoj
prisustvovati.
No, osim teme izlaganja, pozornost sudionika privlaila su i velika imena
svjetske retorike kao to su Cristian Kock sa Sveuilita u Kopenhagenu i J.
Antony Blair sa Sveuilita Windsor u Kanadi. Upravo su njih dvojica potaknuli
veliku raspravu o temeljnim pitanjima to je zapravo retorika rasprava. S jedne
strane tvrdilo se da je retorika samo ona rasprava u kojoj se odgovara na pitanje
to emo uiniti, jer u tom sluaju nikada ne dolazimo do 100%-tne tonosti
(nego samo vrlo vjerojatne), a rasprava o tome u to vjerovati, na primjer je li
svijet nastao "velikim praskom" ili nije, spada u podruje neretorike rasprave,
jer samo je jedan odgovor mogu i toan (makar mi ne znamo koji). Zastupnici
takve teze (prof. Kock) pozivaju se na Aristotela, koji je tvrdio da retorika ulazi u
GOVOR XXVI (2009), 1 79
podruje ovjekove volje. S druge strane tvrdilo se da sve rasprave mogu biti i
jesu retorike (to je bila i tema izlaganja prof. Blaira).
Velik interes, kao i uvijek, privlae izlaganja temeljena na empirijskim
istraivanjima. Cijela sesija posveena profesionalnom pisanju govora temeljila
se na eksperimentima. Na primjer, eksperimentalno se eljelo utvrditi treba li
govor imati zakljuak. Meu retoriarima i o tome postoje neslaganja. Klasini
retoriari, poput Aristotela, isticali su vanost recapitulatia. Meutim, mnogi
moderni autori smatraju da je publiku bolje iznenaditi zavretkom. Autori
istraivanja proveli su eksperiment sa svojim studentima koji su sluali dvije
verzije govora, sa zakljukom i bez njega. Istraivanjem su doli do vrlo
zanimljivih rezultata. Zakljuak pridonosi boljem pamenju informacija, ali ne i
stvaranju boljeg opeg dojma govora i govornika.
Uz to, nizozemski autori analizirali su govore pripadnika svoje Vlade
kako bi utvrdili razlike izmeu dananjih govora (koje sastavljaju profesionalni
pisci govora) i onih od prije pedeset godina, kada su ih pisali sami politiari.
Analiza je pokazala da su govori dananjih politiara ivlji, osobniji, manje
formalni i stilski bogatiji, ali im esto nedostaje sredinja misao, efektni zavreci
te sadravaju vrlo malo humora.
Od hrvatskih izlagaa na skupu predstavljen je rad "ensko-muke
razlike u politikom diskursu" Gabrijele Kiiek.
Meu izlagaima bilo je, naalost, i onih koji su iznenadili manjkom
retorikih sposobnosti. Oekivalo se da e izlaganja biti strukturirana prema
pravilima retorike sheme, praena vizualnim ili zvunim pomonim medijima i
dobrom govornom izvedbom. Ipak, nemali broj izlagaa nije se koristio
multimedijskom prezentacijom, urucima i primjerima te je svoje referate itao.
Ako je itanje bilo brzo (budui da je vrijeme bilo strogo kontrolirano) i na loem
engleskom (budui da je slubeni jezik konferencije bio engleski, a veina
izlagaa s neengleskog govornoga podruja), razumijevanje je bilo oteano, a u
nekim sluajevima i nemogue. To nije rijedak sluaj na konferencijama, ali na
konferenciji retoriara to se nije oekivalo.
Unato "ometanju" na otvorenju konferencije, sudionici su imali prigodu
meusobno se upoznati i druiti, budui da je svaki dan bio organiziran
zajedniki ruak. U srijedu nakon izlaganja za sudionike konferencije bilo je
organizirano primanje u Gradskoj vijenici, a u etvrtak i sveana veera u staroj
Sveuilinoj knjinici. Rezultat tih neformalnih druenja su mnoga poznanstva,
razmjena iskustava, ali i odluka o osnutku Meunarodnog drutva retoriara. U
poetku Drutvo e funkcionirati neformalno, kao mailing lista za razliite
obavijesti te razmjenu informacija, a s vremenom se ono planira formalizirati te
pokrenuti lanstvo, asopise i organizaciju skupova. Do tada je i ovakav nain
komunikacije meu retoriarima dobrodoao. Najavljeno je da e se idua
konferencija odrati za dvije godine, najvjerojatnije u Belgiji. Do tada e biti
izdana i knjiga s radovima svih izlagaa ovogodinje konferencije. Svi saeci i
program konferencije mogu se pogledati na stranicama www.rhetoricinsociety.nl.
GOVOR XXVI (2009), 1 81
UPUTE AUTORIMA
asopis GOVOR objavljuje znanstvene i strune priloge koji pridonose

razvoju znanosti o govoru izvorne znanstvene radove, studije, strune radove,
pregledne lanke, znanstvene eseje, prethodna priopenja i prikaze.
Primaju se radovi na hrvatskom i na engleskom jeziku. Molimo Vas da
svakom rukopisu pisanom na hrvatskom jeziku, a koji je pripremljen prema
uputama, priloite na kraju jo i na engleskom jeziku naslov, opis slika i tablica te
proireni saetak (summary) opsega 1 800 do 2 500 znakova. Iz tog saetka te opisa
slika i tablica itatelji, koji budu itali samo engleski, trebaju dobiti najvanije
informacije koje je autor lankom elio prenijeti. Savjetujemo da proireni saetak
ukljuuje vrlo kratak uvod i postavljanje problema, opis istraivanja, dobivene
rezultate i kratak komentar. Za prijevod na engleski moe se pobrinuti Urednitvo.
Oblik rukopisa. Rukopisi se piu na papiru A4 formata, s dvostrukim
proredom i sa irokim marginama (po 2,5 cm sa svake strane). Stranice numerirajte
redom od naslovne do kraja. Prva stranica neka sadri podatke o radu i autoru
prema predloenom obrascu:
naslov rada na jeziku lanka
autor(i)
institucije autora
podaci o autoru za korespondenciju (puna adresa, telefoni, faks, e-mail)
skraeni (tekui) naslov do 36 slovnih mjesta ukljuujui razmake.
Tako izdvojeni podaci potrebni su da se sauva anonimnost autora
prilikom recenzije. U skraenom naslovu valja zadrati dijelove koji nose najvie
informacija, jer e se taj dio ponavljati pri vrhu svake stranice teksta kad bude
otisnut. Kljune rijei autor moe, ali ne mora davati jer njih odreuju posebni
strunjaci.
Sam rukopis poinje na drugoj stranici prema sljedeem obrascu:
naslov (na jeziku lanka) sve velikim slovima
saetak opsega 600 do 1 200 znakova na jeziku lanka
tekst
unutar teksta naslove poglavlja treba tiskati velikim slovima, a
potpoglavlja poetnim velikim slovima
unutar odlomka retke nemojte odvajati prelaskom u novi red
nemojte uvlaiti prvi redak teksta
izmeu odlomaka i prije svakog naslova poglavlja ostavite jedan redak
proreda.
Slike. Slikovni prilozi mogu biti izvedeni kompjutorskom grafikom ili
kvalitetnim crtanjem (crnim tuem) u mjerilu 2 : 1. Svaki slikovni prilog mora biti
na posebnom listu opremljen oznakom redosljeda, nazivom i pripadnim tekstom
(primjerice: Slika 1. Grafiki prikaz rezultata), a u tekstu treba oznaiti mjesto na
kojem dolazi taj slikovni prilog. Gdje je potrebno ukljuite i tuma znakova.
82 GOVOR XXVI (2009), 1
Tablice. Svaku tablicu treba obiljeiti arapskim brojem i opisom
(primjerice: Tablica 1. Prikaz rezultata prvog pokusa) te je priloiti na kraju
rukopisa, a u tekstu je potrebno oznaiti mjesto gdje koja tablica treba doi. Da
biste nam olakali ureenje teksta, molimo Vas, u tablicama odvajajte kolone samo
tabulatorom, a unutar tablice nemojte unositi nikakve crte.
Biljeke (fusnote) treba izbjegavati, a ako to nije mogue treba ih u tekstu
oznaiti arapskom brojkom izmeu kosih zagrada i priloiti na kraju teksta.
Referencije. Radove na koje se tekst poziva treba navesti u zagradi s
navoenjem prezimena autora i godine pojavljivanja, npr. (Laver, 1994) ili Laver
(1994), a ako se neto citira, onda treba navesti stranicu, npr. (Laver, 1994:72). Ako
se navodi vie radova jednog autora objavljenih iste godine, ispravno je napisati
npr. Kimura (1973a) ili (Kimura, 1973b). Radovi vie autora navode se u tekstu za
dva autora oba npr. (Studdert-Kennedy i Shankweiler, 1970), a za tri i vie autora
samo prvi s oznakom "i sur." npr. (Blumstein i sur., 1975). Priloeni popis literature
smije sadravati samo radove koji se izrijekom spominju u tekstu. Te radove treba
poredati abecednim redom prema prezimenu prvog autora u sljedeem obliku:
lanak u asopisu
Gospodneti, J. (1982). Naela fonetike i njezin napredak. Govor IV, 2, 93-108.
lanak u zborniku radova

Blumstein, S. (1995). On the neurobiology of the sound structure of language:
Evidence from aphasia. Proceedings of the XIIIth International Congress of
Phonetic Sciences (ur. K. Elenius i P. Branderud), Vol. 2, 180-185.
lanak u knjizi s vie autora

Bialystok, E. (1992). Selective attention in cognitive processing. U R. J. Harris
(ur.), Cognitive Processing in Bilinguals, 501-514. Amsterdam: North-Holland.
Knjiga
Malmberg, B. (1960). La Phontique. Paris: Presses universitaires de France.
Recenzije. Recenzenti su strunjaci s podruja teme koju lanak obrauje.

Oni ne znaju tko je autor lanka koji recenziraju, a autor ne zna tko su recenzenti te
komuniciraju iskljuivo preko Urednitva.
Autori trebaju biti spremni na eventualno popravljanje teksta prema
uputama recenzenata te na kontrolu lektorskih ispravaka i posljednju korekturu.
Autori lanaka dobit e po jedan primjerak onog broja GOVORA u kojem je njihov
rad objavljen i deset separata.
Rukopise aljite na adresu Urednitva. Molimo Vas, poaljite dva otisnuta
primjerka i disketu s tekstom uz naznaku programa i verzije (od programa za
obradu teksta savjetujemo MS Word ili Word for Windows).
GOVOR XXVI (2009), 1 83
INFORMATION FOR AUTHORS
GOVOR publishes original research articles, studies, professional

articles, reviews, essays, scholarly notes, and letters to the editor that are relevant
to speech science and communication. Contributions addressing the issues of
speech and hearing disorders and rehabilitation will also be considered.
The languages of the journal are Croatian and English. Articles in
Croatian should be accompanied by an extended summary in English and articles
in English should be accompanied by an extended summary in Croatian (1800 to
2500 characters). Figure and table captions should also be bilingual, i.e., written
in English and Croatian. We suggest that the summary be oganized into a short
introduction, problem definition, description of the research, and results with a
brief discussion. The purpose of this addition is to enable authors who do not
read the language of the article to get the most relevant information the author
wanted to convey. Translations may be provided by the Editor.
Form of Manuscript. Manuscripts should be submitted in duplicate,
typewritten or printed in letter-quality or laser-quality print, double-spaced on
one side of white paper, with wide margins (2.5 cm). All pages should be
numbered consecutively.
Page one should contain the following information:
article title in the language of the article
author(s) name(s)
author(s) affiliation(s)
information about the author to whom correspondence should be sent
(full address, phone and fax numbers, e-mail address)
abbreviated form of the title for the running page heading (maximum
36 characters including letters and spaces).
The manuscript itself should start on page 2, in the following format:
title in the language of the article - in capital letters and centered
abstract in the language of the article (600 - 1200 characters)
key words
body of the article
only section headings should be in capital letters; sub-headings should
be in upper and lower case letters
within the paragraph use the word-wrapping routine on your word
processor
do not use any indentations
leave one blank line between paragraphs and before each heading or
subheading.
figures, tables, footnotes
title, extended summary and key words in the language other than the
language of the article
84 GOVOR XXVI (2009), 1
Figures. All figures must be on white paper. Computer graphics or
original line drawings in black India ink are acceptable. Please keep in mind that
there will be an approximately 50% reduction in printing. Figures should be
numbered in order of appearance with Arabic numberals and enclosed on a
separate sheet of paper at the end of the text. Figure captions should be in English
and Croatian. In the text itself the place for each figure should be clearly marked.
Legends should be included where necessary.
Tables should be numbered in order of appearance with Arabic numerals
and enclosed on a separate sheet of paper at the end of the text. They should be
typed double-spaced and contain a short descriptive title in English and Croatian.
In the text of the article the place for each table should be clearly marked.
Footnotes should be kept to a minimum. When necessary, they should
be indicated by superscript Arabic numerals in the text and enclosed on a
separate page (typed double-spaced).
References should be cited in the text by the last name of the author and
the publication year in parentheses, e.g. (Laver, 1994) or Laver (1994); if direct
quotes are used from the reference, page number should also be given after a
colon, e.g. (Laver, 1994:72). If more than one article was published by the same
author in a given year, the following format should be used: Kimura (1973a) or
(Kimura, 1973b). Articles with two authors are cited as (Studdert-Kennedy &
Shankweiler, 1970); for articles with three or more authors the correct format is
(Blumstein et al., 1975). All references cited in the text should be listed
alphabetically at the end of the article. Please, observe the following formats:
Article in a journal
Gospodneti, J. (1982). Naela fonetike i njezin napredak. Govor IV, 2, 93-108.
Article in conference proceedings

Blumstein, S. (1995). On the neurobiology of the sound structure of language:
Evidence from aphasia. Proceedings of the XIIIth International Congress of
Phonetic Sciences (ed. K. Elenius & P. Branderud), Vol. 2, 180-185.
Article in a book
Bialystok, E. (1992). Selective attention in cognitive processing. In R. J. Harris
(ed.), Cognitive Processing in Bilinguals, 501-514. Amsterdam: North-Holland.
Book
Malmberg, B. (1960). La Phontique. Paris: Presses universitaires de France.
Reviews are anonymous. Each article is reviewed by three independent

reviewers. The authors may be asked to modify their contributions in accordance
with the reviewers' suggestions.
Proofs will be sent to the designated author. Prompt reply and return of
corrected proofs will be expected.
GOVOR XXVI (2009), 1 85
Reprints. Authors will receive one copy of the journal in which their
contribution has been published, and 10 reprints free of charge.
Submission of Manuscripts. An original and one copy of the
manuscript should be submitted to the address below:
Urednitvo asopisa Govor

Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za fonetiku
I. Luia 3
10 000 Zagreb
Hrvatska
Telephone: ++385 1 6120098
Telefax: ++385 1 6120096
E-mail: govor@ffzg.hr
The authors whose contributions are accepted for publication will be asked to
send a computer disk with the final version of the article and all accompanying
material.
86 GOVOR XXVI (2009), 1
Govor izlazi dva puta godinje.
lanovi Odjela za fonetiku Hrvatskoga filolokog drutva uplatom lanarine za tekuu

godinu imaju popust od 50 % na pretplatu na asopis Govor.
Godinja pretplata: 40,00 kn. Pojedini broj: 25 kn.

Uplate: Zagrebaka banka, Zagreb, broj rauna: 2360000-1101551990 Hrvatsko filoloko
drutvo, Zagreb, Ivana Luia 3.
Godinja pretplata u inozemstvu: 10,00 . Pojedini broj: 7 .

Uplate iz inozemstva slati na raun: Zagrebaka banka, Zagreb, SWIFT ZABA HR2X
IBAN HR742360000-1101551990 Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, Ivana Luia 3.
Naklada: 600 primjeraka

Govor - Casopis

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Govor - Casopis

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

100

Damir HORGA, glavni urednik

Juraj BAKRAN Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

Tajnica Lektorice: Jasenka RUI, Ana VIDOVI

Grafiko ureenje i prijelom

Tisak: Tiskara "Rotim i Market", Lukavec

U spomen Ivi kariu (1933. 2009.)................................................................................5

Adinda DULI, Katarina PAVII DOKOZA, Sanja VLAHOVI,

Upute autorima .................................................................................................................81

Information for authors.....................................................................................................83

Potovani lanovi obitelji, dragi kolegice i kolege, suradnici i studenti

Kao prodekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu opratam se u ime

Ucviljena obitelji kari, tuni zbore, dragi Ivo!

Na Hrvatskoj akademiji izvjeena je crna zastava. I na Fakultetu. U

Potovana obitelji, potovani prijatelji, suradnici, kolegice i kolege,

Dopustite da se u ime nastavnika, studenata i djelatnika Odsjeka za

I sve u nai to sam trebo

Plaveti sunca i vedrine

Dragi na Profesore, neka ti je laka hrvatska zemlja.

Potovana obitelji kari, tuni skupe.

Obraam vam se u ime mentora Govornike kole teaja govornitva

Uro Valentino Saraja

Prvi put profesora karia upoznao sam u ivogou na otvorenju

Potovani gospodine dekane, potovani lanovi obitelji profesora Ive

Prolo je neto vie od dva mjeseca otkako smo na vjeni poinak

SAMOGLASNIKI PROSTOR GOVORA

U radu su mjerene i usporeene dimenzije samoglasnikog prostora

Kljune rijei: nagluhe osobe, gluhe osobe, srednjokolci, govor, samogla-

Razumljivost govora osoba s tekim oteenjima sluha umanjena je

Uzorak ispitanika s oteenjem sluha sastojao se od 29 srednjokolaca

U tablici 1 prikazani su osnovni statistiki podaci skupina ispitanika s

Tablica 1. Osnovni statistiki parametri za dvije varijable koje prikazuju

Prosjena Minimalna Maksimalna Standardna

Dimenzije samoglasnikog prostora u skupini ispitanika s oteenjem

Slika 1. Distribucija rezultata ujuih ispitanika (crno ispunjeni rombovi)

Rezultati teko nagluhih i gluhih ispitanika prikazani su kriiima. Njih

Tablica 2. Rezultati diskriminacijske analize: vrijednosti Wilksove lambde,

Diskriminativna funkcija u prostoru

Na temelju provedene deskriptivne analize, moe se opaziti da se

Kod osoba s tekom nagluhou i gluhoom moe se oekivati

VOWEL SPACE IN SEVERELY AND PROFOUNDLY

Key words: severely hearing impaired persons, profoundly hearing impaired

Adinda Duli, Katarina Pavii Dokoza,

VERBOTONALNA METODA I NOVE TEHNOLOGIJE

Mnoga djeca s tekoama uenja kao i s tekoama slunog procesiranja

Kljune rijei: verbotonalna metoda, EduLink, govorno-jezine tekoe, djeca

Sluanje se ostvaruje u sredinjem slunom sustavu, to je integracijski

Svrha ovog istraivanja bila je procijeniti korisnost navedenog sustava u

U tablicama 1 18 prikazani su osnovni statistiki parametri, rezultati

Tablica 1. Aritmetike sredine (x), standardne devijacije (SD), minimalni

Na temelju rezultata deskriptivne statistike (tabl. 1 i 2) vidimo tendenciju

Tablica 3. Razlike izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine u inicijalnoj

Tablica 4. Razlike izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine u finalnoj

Prva diskriminacijska funkcija definirana je varijablama selektivnog

Tablica 6. Struktura druge diskriminacijske funkcije u finalnoj toki

Na temelju rezultata univarijatne analize varijance vidljivo je da se u

Tablica 7. Rezultati univarijatne analize varijance u inicijalnoj toki

Na temelju rezultata univarijatne analize varijance vidljivo je da se u

Tablica 8. Rezultati univarijatne analize varijance u finalnoj toki

Varijable / Aritmetike sredine / Standardne devijacije

Tablica 9. Analiza promjena unutar eksperimentalnog uzorka ispitanika

Tablica 10. Struktura funkcije promjena i znaajnost aritmetikih sredina

Diskriminacijski Korelacije s funkcijom