Ponocni Kauboj - James Leo Herlihy

www.balkandownload.
org
T O K O V I S T R A N I P I S C I
UREDNIK
ZVONIMIR MAJDAK
2
www.balkandownload.org
JAMES LEO
HERLIHY
PONONI
KAUBOJ
ZORA
ZAGREB 1972
3
NASLOV ORIGINALA
JAMES LEO HERLIHY
MIDNIGHT
COWBOY
COPYRIGHT JAMES LEO HERLIHY 1965
S engleskog preveo
BERISLAV GRGI
Likovno opremio
BORIS DOGAN
4
PRVI DIO
5
U novim je izmama Joe Buck bio visok est stopa i jedan palac, i ivot je
bio drukiji. Dok je izlazio iz one trgovine u Houstonu, neto je kljocnulo u
njegovoj cijeloj donjoj polovici: neka vrst snage za koju nije nikad znao da
postoji ula mu je u zdjelicu i bio je sposoban da kroz nju osjeti svijet. Novi
novcati miii poeli su raditi u njegovoj stranjici i nogama, i on je bio svjes
tan potpuno novog stava prema ploniku. Svijet je bio tamo dolje, a on ovdje,
daleko gore, iznad njega, a prostorom izmeu njega i svijeta sada je zapovijeda
la neka krasna, udna ivotinja, on sam, Joe Buck. Bio je jak. Bio je ispunjen
radou. Bio je spreman.
Spreman sam, ree sam sebi, i pitao se to time misli.
Joe je znao da nije velika sila kao mislilac i znao je da se ono malo miljenja
to ga je vrio najbolje obavljao dok se gledao u zrcalo, i stoga mu oi potrai
e neto to bi mu pokazalo odraz njega samoga. Klik-klok, klik-klok, klik-
klok govor ile su njegove izme betonu, mislei snaga, snaga, snaga, dok se pri
bliavao izlogu pred sobom, i tu je bila ta nova, a opet poznata, osoba koja mu
je prilazila, irokih ramena, kooperei se, hladnokrvna i lijepa. Isuse, sretan
sam da sam ti, govor io je svojoj slici ali ne naglas a onda, ej, kakvo je to
sranje u tvojoj spremnosti? Na to si spreman?
I onda se sjetio.
Kad je doao u H tel, u neki hotel koji ne samo da nije imao imena nego je
izgubio svoj o, osjetio je kako je to besmisleno da netko tako bogat i snaan i
soan kao to je on uope stanuje u takvom bezibenom, beznaajnom hotelu.
Ustrao je uza stube sve po dvije, doao u drug i kat straga i pour io se u gar
derobu, odakle se nekoliko sekunda kasnije pojavio s velikim omotom. Uklo
nio je smei omotni papir i stavio na krevet crnobijeli koveg od konjske
6
koe.
Prekriio je ruke, stao podalje i zagledao se u njega, maui glavom od
udivljenja. Ljepota tog kovega nije nikad propustila da ga dirne. Crnina je bila
tako crna, a bjelina tako bijela, a cijela stvar tako ivotna i meka da mu se ini
lo da posjeduje neto udesno. Pregledao je ruke da mu nisu prljave, a onda
prevukao prstima po koi kao da je uprljana. Naravno, nije bila, on je samo
skidao prstima mogunost budue prljavosti.
Joe stade vaditi iz njihova sklonita ostale vrijedne predmete to ih je naku
povao posljednjih mjeseci: est novih novcatih koulja vestern-kroja, nove hla
e (crne od gabardina i crne pamune), novo donje rublje, arape (est pari, jo
u celofanu), dvije svilene marame, koje e nositi oko vrata, srebrni prsten kup
ljen kod Juareza, tranzistor, na koji je uo Mexico City bez i najmanje smetnje,
novi elektrini aparat za brijanje, etir i paketa cigareta Camel i nekoliko so
no voe guma za vakanje, toaletne predmete, sveanj star ih pisama itd.
Zatim se istuirao i vratio u sobu da se dotjera za put. Obrijao se svojim
novim elektrinim aparatom, oistivi ga brino prije nego to ga je spremio u
koveg, poprskao se po licu, ispod pazuha i meu nogama s Eau-de-Flor ida,
ueljao grumen briljantina veliine novia od pet centi u svoju smeu kosu
tako da je bila gotovo crna, osvjeio usta novim tapiem gume za vakanje i
onda ga ispljunuo, namazao nove izme posebnim sredstvom za njegu koe,
obukao svjeu koulju od sedam dolara (crnu, ukraenu bijelim krivuljicama,
koulju koja je prianjala uz njegovo vitko tijelo irokih ramena gotovo tako ti
jesno i glatko kao da je njegova vlastita koa), svezao plavu maramu oko vrata,
namjestio suvratke svojih tijesno priljubljenih rebrastih hlaa tako da su, neka
ko moderno-neuredno, bili napola vani, a napola u onim raskono-bljetavim
crnim izmama, pa su se jo mogli vidjeti uti sunam ukrasi na glenjevima, i,
konano, navukao konat sportski kaput krem boje, tako mekan i podatan da
se inilo da je iv.
Sada je Joe htio da ocijeni gotov proizvod. Za vrijeme ureivanja rijetko bi
pogledao svoju cijelu sliku. Dopustio bi sebi da se usredotoi samo na onaj
mali komadi lica to ga je u tom asu prelazio britvom, ili na onaj dio glave
preko kojega je prelazio eljem itd. Nije, naime, htio istroiti svoju sposobnost
da se promotri u cijelosti. Na neki nain, on je bio kao majka koja priprema
svoga sina da se upozna s nekom vanom linou koja e svojom ocjenom
odluiti o sudbini njenog djeteta, i tako, kad je sve bilo gotovo i kad je dolo
7
vrijeme da ocijeni konani dojam, Joe Buck bi zapravo okrenuo ogledalu lea
i otiao od njega, stresao bi ramenima da ukloni nabore, nekoliko bi puta
udahnuo duboko do trbuha, dva-tri puta savio noge u koljenima i pritiskom
ruke zapucketao zglobovima na prstima. Onda bi se postavio nemamo, onako
kako je on to smatrao da je privlaljivo, i kako se on, uostalom, obino i drao
najvei dio teine tijela prenio bi na jednu nogu zamislio odreenu sliku,
vjerojatno kakve draesne, arobne djevojke velikih oiju, nasmijeio joj se lu
peki i milostivo, zapalio cigaretu i gurnuo je u usta, a jedan bi palac zakvaio
za nisko opasan vojniki remen. I sada, pripravan na taj svoj nov izgled, bacio
bi pogled natrag na ogledalo, kao da je neki skriveni uljez iznenada zovnuo
njegovo ime: Joe Buck!
Na taj dan odlaska Joeu se osobito svidjelo ono to je vidio: svidio mu se
slatki, tamni, opasni avo kojega je iznenadio u prljavom ogledalu te sobe H
tela. Iza svoje slike u ogledalu mogao je vidjeti predivni koveg koji je leao na
krevetu, a u svom bonom depu osjeao je plosnati snop novanica, dvjesta i
dvadeset etir i dolara, vie nego to je ikada prije, u bilo koje vrijeme, posje
dovao. A vie od svega osjeao je posjedovanje samoga sebe, u svojoj vlastivoj
koi, uspravna u izmama, pokretaa svojih miia i snage, vlasnika cijele te lje
pote, vrstoe i soka mladosti, posjednika najbolje ulaznice do sjajnog vrhunca
svoje budunosti, a to ga je gotovo smlavilo. Prije, a i ne tako davno, u ogleda
lima bi se uvijek suoavao sa zamiljenom, uplaenom i osamljenom osobom
koja nije uope bila zadovoljna sa sobom, ali sada je te osobe nestalo, potpuno
je uklonjena, i Joe je gledao novu osobu. Ni trunak sjaja ne bi vie bio mogao
podnijeti a da se ne svine pod njegovom udesnou jer ak i ovako on je
osjeao, kad bi jo jedan as uivao u nevjerojatnoj srei da je on on, u to vrije
me i na tom mjestu, i da se kree kroza nj, da bi lako mogao sve to upropastiti,
plaem.
I tako je, skupivi svoje stvar i, zauvijek otiao iz H tela.
Nad vratima kafeter ije Sunce bilo je veliko, uto sunce u koje je bio umet
nut sat (za dvadeset minuta sedam), a na brojaniku sata pisalo je VRIJEME
ZA JELO.
Pribliavajui se toj kafeter iji, Joe je u sebi odglumio ovakav prizor:
Ulazi u Sunce. Njegov poslodavac, ruiast ovjek u zamrljanu sivom odije
lu, stoji unutra kraj vrata i dri depni sat u desnoj ruci, dok kaiprstom lijeve
prijeti Joeu. Ovdje treba da bude u etir i sata, od etir i do ponoi, razumije
8
li? dere se on. Muter ije prestaju jesti i zure u njih. Joe Buck hvata ruiastog
ovjeka za uho i vodi ga kraj zapanjenih gostiju u stranju kuhinju. Nekoliko
kuhara i sudopera zastaju u radu i promatraju kako Joe gura ruiastog upravi
telja prema stroju za pranje posua. Joeu se ne uri. Pripaljuje cigaretu, podie
nogu u sjajnoj izmi i nasloni je na koaru za posue. A onda, odbacivi jedan
dim, kae: Uvijek me je neto zabrinjavalo u vezi s tim strojem za pranje suda.
Zabrinjavalo me dugo vremena. Da, doista. Zanimalo me, naime, da li bi taj
stroj za pranje suda pristajao na tvoju guzicu. Sagni se. to, to? Da se sag
nem? Jesi li ti lud? prosvjeduje ruiasti ovjek. Joe ostaje opasno miran i gle
da ispod tamnih obrva: Jesi li ti to rekao da sam ja lud? Ne, ne, ne, samo sam
htio rei... Sagni se, kae Joe. ovjek se sagne, a Joe opazi kako mu iz bo
nog depa viri sveanj novanica. Mislim da u uzeti svoju plau, kae, izva
divi novac, a dodat u si i jednu malu nag radu. Gurne zamaan snop nova
nica u dep i izlazi iz restorana. Sve su oi uprte u njega, razrogaene i pod du
bokim dojmom. Ali nitko se ne usuuje poi za njim niti na bilo koji nain
sprijeiti njegov izlazak. Zapravo, da bi izbjegao daljnje neugodnosti, ruiasti
ovjek ostaje sagnut nekoliko dana nakon Joeova odlaska.
To je to je Joe sebi zamislio. A evo to se zapravo odig ralo:
Otklopotao je preko ulice, ugurao se kroz vrata koja se okreu oko svoje
osovine i uao u kafeter iju. Pronjihao je svoje novo tijelo kraj stolova i do vra
ta na kojima je pisalo SAMO ZA OSOBLJE RESTORANA. Ta su vrata obi
ljeavala prestanak klimatizacije. Iza njih je bilo vrue i puno pare. Proao je
kroz jo jedan prolaz, koji je vodio u praonicu sua. Crnac srednje dobi slagao
je na jedan posluavnik prljavo sue. Joe je promatrao ovjeka kako puni pos
luavnik i stavlja ga na prijenosnu traku, koja e ga pronijeti kroz stroj za pra
nje suda. Tada se nasmijeio Joeu i pokazao glavom prema brdu ianih koara
na podu punih suda. Pogledaj to sranje, to? ree on.
Joe je stajao pokraj njega. Sluaj, hej, ja u vjerojatno na Istok. Zapalio je
cigaretu.
Crnac pogleda na Joeov koveg. Ne dolazi na posao?
Ne, ini se da ne. Doao sam samo da kaem zbogom. Kaem ti da odla
zim na Istok.
Istok?
Da. O, do vraga, da. Mislio sam da doem rei zbogom i da jo malo po
gledam kako je ovdje.
9
Jedna su se vrata otvor ila i neka debela ena zamrljana lica pokaza se na
vratima viui iz svega grla: alice! Zatim je zatvor ila i nestala.
Crnac mu prui ruku. E, pa zbogom. Rukovali su se i Joeu je naas bilo
ao da ispusti ruku toga ovjeka. Neobjanjivo, osjetio je da bi htio staviti na
sebe kecelju i poeti raditi, ali to nije dolazilo u obzir. Koga se vraga tu jo za
dravam, je li tono?
Tono je, ree ovjek, gledajui dolje na svoju ruku, koju je Joe jo uvijek
stiskao. to e raditi tamo, na Istoku?
ene, ree Joe. Istone ene. Tamo ima istonih ena, a one e i dobro
platiti.
to platiti? ovjek konano oslobodi ruku.
Tamo su mukarci, ree Joe, veinom mlakonje, i tako ene moraju kupi
ti to ele. Rado za to plate jer je to uglavnom jedini nain da to dobiju.
Crnac protrese glavom. To tamo mora da je zbrka. On uze jo jedan pra
zan posluavnik i poe ga puniti alicama.
Da, to ti je zbrka. A ja idem da neto od te zbrke unovim. Je li pravo?
Ne znam. Nita ja o tome ne znam.
to hoe da kae? Pa upravo sam ti sada rekao.
Da, znam, ali ne znam.
E, nema smisla da se tu zadravam. Moram jo otii na nekoliko mjesta. U
redu?
Joe Buck, odjeven sasvim kao kauboj, iznenada uvidje da uope nije ka
uboj. Stajao je tamo oputenih usta, a vidjeli su mu se bijeli, veliki, neznatno
izboeni zubi, dok je oi zaustavio na licu svoga star ijeg druga. Tatice, govo
rile su njegove oi, ja sada idem da traim sreu i doao sam da dobijem tvoj
blagoslov. Ali, naravno, siromani Crnac nije bio njegov otac. A ni Joe nije bio
sin nijedne odreene osobe. I tako je iziao iz praonice suda. Kafeter ija mu je
dugovala plau za jedan dan, ali on nije imao ivaca da se sastane s ruiastim
ovjekom, koji je bio upravitelj Sunca. Osim toga, znao je da zapravo nikada
nee rei tome ovjeku da stavi stroj za pranje suda sebi na guzicu.
Proao je kroz kafeter iju i iziao na plonik, gdje je bilo vee, i ugodno, i
oito proljetno vrijeme. Uskoro, uz klopotanje svojih izama, osjetio se fino, i
misli su mu se nale tisue milja daleko: hoda po Petoj aveniji u New York
Cityju. Bogate su gospoe, gledajui kroz prozor, padale u nesvijest opazivi
kauboja. Glavni ga je sluga potapao po ramenu, lift ga je odzujao gore do jed
10
noga stana u potkrovlju, otvor ila su se jedna zlatna vrata i on se naao u veli
kom stanu sa sagovima od mekog, smeeg krzna od zida do zida. Gospoa je
imala na sebi gaice, preko kojih je bila prebaena samo crna jutarnja haljina.
Kad je ugledala Joea Bucka, disanje joj je postalo napor. Bila je svladana. Dr
ui od elje bacila se smjesta na meki pod. Sokovi njene enstvenosti ve su
nabujali da ga doekaju. Nije bilo vremena za svlaenje. Odmah ju je uzeo.
Glavni mu je sluga predao ek, potpisan kienim rukopisom, na kojem je bilo
ostavljeno mjesto da on, po elji, ispuni iznos.
Na kolodvoru u Houstonu nalazio se duk-boks. Dok se Joe uspinjao na
autobus, uo je glas neke fine, slavne ene sa Zapada kako pjeva o kolu sree
koje se vrti, vrti, pa mu se inilo da je namjera te ene da poalje sve pastuhe
na Istok da naprave reda. Joe se smijeio svojim lupekim i bljetavim bijelim
osmijehom cijelo vrijeme dok je prolazio kroz autobus, znajui i nasluujui
neto o sudbini, za to nije imao rijei: da postoji jedan odreeni put uspinja
nja u vremenu koji daje ovjeku posjed svijeta i svega u njemu, a kad se to
postigne, neto kao da kljocne, i od toga asa kad ujete, na primjer, duk-
boks, on svira samo ono to hoete da ujete, i sve, ak i Greyhound autobusi,
slui vama na kor ist. Dolazite na autobusni kolodvor i kaete: U koliko sati
kree autobus u New York City? a ovjek vam odgovara: Ovoga asa, i vi
samo uete, i to je sve. Svijet je glazba, a ritam joj odreujete vi. Ne treba ak
ni da lupkate prstima, vi dajete takt, i kad mislite o onim enama na Istoku,
slavna ena iz duk-boksa otpjeva umjesto vas zavretak te misli, enja, enja,
enja, eto, od toga one pate na Istoku. (U redu, gospoo, evo ga, upravo je
sada uao u autobus, dolazi!) A tu je za vas sjedalo, zapravo dva, jedno za vau
stranjicu, a drugo za noge, i ne treba vam rezervacija, cijeli je svijet rezerviran,
i onoga asa kad zabacite svoj koveg od konjske koe na prtljanik iznad gla
ve, voza ubacuje brzinu i poinje natrake izlaziti, prema voznom redu. Mo
da i ne prema voznom redu sa stanovita Greyhounda, ali s vaega. Jer vi ste
vozni red, a ovaj se autobus mie.
Sada, u ovo vrijeme kad Joe Buck odlazi sa Zapada u Greyhound autobusu
da potrai sreu na Istoku, bilo mu je ve dvadeset i sedam godina. Ali on je
11
imao iza sebe tako malo ivotnog iskustva kao djeak od osamnaest godina, a u
nekim stvar ima ak i manje.
Njega su podigle na noge razliite plavue. Prve tri, koje su ga othranile do
dobi od sedam godina, bile su mlade i lijepe.
U kui tih triju plavua ljudi su mnogo ulazili i izlazili, a on nije nikada za
sigurno znao koja je od njih koja. U razliitim mu se razdobljima inilo da mu
je svaka od njih mati, poznata pod imenom Mama ta ili Mama ona, ali kasnije
je saznao da su dvije od njih bile samo prijateljice, s kojima je njegova prava
majka ivjela u zajednikom kuanstvu. Ali sve su mu te plavue bile dobre,
doputale mu da radi to hoe, donosile mu darove i mnogo ga tetoile. A ba
rem jedna od njih esto je po kui pjevala: Ne znam kad e moje zlato kui, Pje
smu o maslaku, Istakni to je stvarno, Gospou u crvenom, On ima dva srebrna krila,
i druge. Sjeajui se toga, Joe Buck je uvijek mislio da je pjevaica u kui za
pravo bila njegova majka.
U to se vrijeme vodio rat, a neke od plavua su bile u nj upletene. Izlazile
bi van u svako doba dana i noi, u hlaama i kapuljaama, nosei zdjelice za
kotu. Katkad su putovale autobusom izmeu Houstona i Detroita, i Joe se sje
ao da je neko vrijeme ivio u tim gradovima. Gdje god je bio, bilo je tamo
uniformiranih mukaraca, koji su dolazili u kuu, ostajali neko vrijeme i onda
odlazili. Neki su od tih mukaraca bili poznati pod imenom mua, ali Joe se
nije mogao sjetiti da mu je itko rekao da je i jedan od njih njegov otac. (Kas
nije je mogao naslutiti da se rodio kao vanbrano dijete).
U jedno odreeno vrijeme, a dogodilo se to jednoga dana kad je nebo bilo
izvanredno mirno i bijelo, predali su ga nekoj etvrtoj plavui u Albuquerqueu,
u dravi New Mexico, i od toga asa vie nikada nije vidio one druge tri. Kad
bi mislio na njih, mislio bi takoer na ono osobito bijelo nebo, pa je zamiljao
da se one utokose ene skrivaju negdje iza njega.
Ta etvrta plavua bila je njegova baka, luckasto i kotunjavo stvorenje po
imenu Sally Buck. Uza svu svoju kotunjavost bila je ljepa nego sve one tri
zajedno. Imala je goleme sive oi s trepavicama crnim kao katran i votano de
belima, i koljena koja su te tjerala na pla, izgledala su tako prljava i vorugava.
Ako kod svakoga ljubljenog bia postoji jedan dio koji vas tjera na pla kad na
nj pomislite, takav su dio za Joea bila ta jadna, tuna, koata koljena Sally
Buck. Sally je vodila kozmetiki salon, zbog kojega je bila izvan kue deset do
dvanaest sati dnevno, i tako je djeak, na sreu, provodio vrijeme poslije kole
12
u drutvu raznih istaica. Te ene nisu nikada bile plavue, i nikada nisu nosile
ljubiaste, blijedozelene ili naranaste haljine; ak se inilo i da ga uope ne
gledaju, a da su to htjele uiniti, morale bi ga gledati obinim oima, s trepavi
cama koje su se jedva i vidjele.
Nedjelje nisu bile mnogo bolje. Sally je obino odlazila na sastanke. Imala
je slabost za mukarce, pogotovu one koji su radili izvan kue, pa su mnog i od
njenih ljubavnika bili farmer i, koji su nosili vestern eire. Ti krupni zapadnjaci
irokih ramena i crvenih lica naveliko su udvarali draesnoj, maloj Sally. Ona je
bila sama pauina, parfem i lak za nokte, a oni su bili sama koa, miii i ubre,
pa je i nju i njih drakala ta suprotnost. Katkada bi povela i Joea na te sastanke.
Njemu se svialo nekoliko Sallynih mukaraca, i divio im se, ali samo mu je
jedan od njih iskazivao vie od prividne nazovi-panje.
Taj se ovjek zvao Woodsy Niles. Imao je modru bradu i sjajne oi. Pokazi
vao je Joeu Bucku kako se jai na konju, kako se pravi praka, i uio ga vakati
duhan i puiti cigarete, i jednom osobitom nainu kako treba drati maloga da
bi mogao piati u luku viem od svoje glave. Woodsy Niles je bio veseljak, koji
je imao svoj osobit ugodan i ivahan nain pri svakom poslu, ak i pri hoda
nju. Da, on je hodao kao da vjeruje da ni jedan as ne smije proi bez uitka, i
crpao je uitak ak i iz takvih jednostavnih ina kao to je hodanje po sobi ili
otvaranje ljese na oboru. Pjevao je i mnogo pjesama, taj Woodsy Niles, pjevao
ih lijepim, muevnim glasom, pratei se na gitar i, a katkada, kad bi proveli no
na njegovoj farmi, Joea bi, ak i u tri sata ujutro probudile pjesme koje su do
lazile iz sobe gdje su spavali Woodsy i Sally. Djeak je uvijek mislio da se Wo
odsy jednostavno probudio u noi s osjeajem da je previe jak i lijep i snaan
a da bi se troio na sam san, pa je bio prisiljen da d oduka viku snage u jed
noj ili dvije kitice Posljednjeg skupljanja stoke. Pjevao je pripjeve na nain koji je
nagonio Sally na hihotanje, a kad bi doao do onoga dijela o mjestu na nebu
gdje se zabludjeli prebrojavaju i igou, Joe je bio sklon da se rastui, ali na
neki udno ugodan nain, i morao se suzdravati da se ne prikljui onima
krasnim ljudima u spavaoj sobi. To je bila jedna od prvih stvar i to ih je Joe
nauio u vezi s leanjem sa enom nou: pjeva joj pjesme. inilo se da je to
sjajan postupak, a, osim toga, cijela je kua imala od toga kor isti.
Ali neizbjeno, Sally se, tko zna zato, posvadila s tim izvanrednim ovje
kom kao to se, prije ili kasnije, posvadila i s drug ima i Joe je ostao tuguju
i za njim kao za odbjeglim ocem. Ali nema sumnje da je za vrijeme Wood
13
syja Nilesa Joe poeo gledati na sebe kao na neku vrst kauboja.
Poslije te ljubavne afere nastupio je niz nedjelja kad je Sally odvodila djea
ka u crkvu. Ono to se njoj najvie svialo na tim jutrima bila je perspektiva za
etnju, prilika koja se pruala za danje oblaenje. Provodei gotovo sve svoje
vrijeme preko dana u trgovini, imala je, na primjer, malo prilike da okolo pa
radira u svojim novim eir ima. A djeak joj je podizao cijenu; svatko je govo
rio da izgledaju kao majka i sin, iluzija koja je, ini se, skratila njenu dob za
jednu cijelu generaciju.
Ali za Joea su ti posjeti crkvi bili neto sasvim drugo: poslije redovne slube
odrasli su pili kavu i jeli kruie u crkvenom podrumu, dok je mlade gore
prisustvovala nedjeljnoj obuci. Ba na tim sastancima Isus je nadomjestio Wo
odsyja Nilesa u Joeovu srcu. Neka mlada dama toplih, aljivih, ljubeznih oiju
uila ga je da ga Isus voli. Na stalku pred uenicima uvijek je bila jedna slika;
prikazivala je Isusa kako hoda s jednim djeaiem. Vidjela se samo djeakova
glava, ali Joe je osjeao da je to dijete on sam. Pjevale su se pjesme, pjesme o
tome kako Isus hoda s njim, razgovara s njim i kae mu da je Njegov. A jedno
ga dana mlada im je uiteljica govor ila o dogaajima odreenog stranog petka
u ivotu toga plemenitog, bradatog ovjeka, a onda je razdijelila meu njima
sliice u boji, koje su smjeli zadrati. Isus je gledao ravno u njega, a njegove su
oi govor ile: Hou da ti kaem da sam vidio mnoge nevolje i da sam neto
strano pretrpio u svom ivotu, ali je zacijelo utjeha imati za prijatelja kauboja
kao to si ti. Tako neto. Neto to je u Joeu stvaralo osobni i jak osjeaj po
vezanosti s patnjom to se odraavala u onim oima, zajedno sa eljom da je na
neki nain olaka. Dok je prouavao tu sliku, palo mu je na pamet da bi Isus,
kad bi se obrijao, mogao imati plaviasto lice kao to je bilo Woodsyjevo, pa se
poeo pitati ne bi li moglo biti i drug ih slinosti. Nekoliko je noi stavljao na
komodu ispred Isusove slike smotak duhana za vakanje i paket cigareta Camel
i svako je jutro provjeravao da li je tko dolazio nou da vae ili pui. Nitko
nikada nije dolazio. I uskoro je on potpuno izgubio vjeru da ima ikoga tko bi
etao s njim ili razgovarao s njim ili mu govor io da je Njegov. Isus se priklju
io ljudima koje Joe vie nikada nee vidjeti. Bio je s one strane neba s tri pla
vue i s Woodsyjem.
Ta ljetna zbrka odlazaka u crkvu potpuno je prestala kad je Sally Buck nala
novoga ljubavnika, jednog popravljaa telefona. Uao je jednoga popodneva u
njenu trgovinu. Pojas mu je bio nisko na bokovima. Bio je natovaren oruem
14
da izvede neku instalaciju. Sallyne se zjenice rair ie kad ga je ugledala, a po

pravlja telefona je, prije nego to se vratio svome kamionu, potpao pod njene
ljupke, male sivooke drai.
Slijedila je godina u kojoj Joe gotovo uope nije viao svoju baku. to se
toga tie, vrlo se malo viao bilo s kim. U toku te jeseni njegove etrnaeste
godine obuzela ga neka apatija, i do Dana zahvalnosti bio je prestao ii u kolu.
Nije vie mogao skupiti energ ije da ode onamo i da ostane budan. Nekoliko
se djeaka Joeova temperamenta, djeaka koji nisu reagirali na ono to im se
govor ilo, odbilo te godine od kole. Nekoliko njih je ostalo u koli zbog dru
tvenog ivota, ali taj nije imao privlanosti za Joea, koji se nije u nj nikada ni
ukljuio. Nikome on nije bio nepoudan, ali opet, nitko ga zapravo nije ni za
paao. On je bio jednostavno onaj s velikim prednjim zubima (katkada su ga
zvali Zubati Buck), onaj koji malo govor i, nikada nema domae zadae i uvi
jek mu nekako polazi za rukom da se zabije u kut u dnu kolske sobe. Namje
tenici koji su vodili brigu o izostancima dolazili su k Sally u njenu trgovinu,
ali to nije nikada dovelo do prave akcije ni s njene ni s njihove strane, i Joeu je
bilo puteno na volju da radi to hoe. Ustajao je u podne, mnogo se eljao,
puio cigarete, jeo maslac od kikir ikija i sardine i gledao tisue milja filma koji
se odvijao na televizoru u dnevnoj sobi Sally Buck. On je drao taj televizor
otvoren od podneva do dugo poslije ponoi. Kad nije bio kod televizora, za
pravo je postajao zbunjen i dezor ijentiran. Nuno su mu bile potrebne slike
to ih je televizor izbacivao, a pogotovu zvuk to ga je proizvodio. U njegovu
je ivotu bilo vrlo malo buke, i on je ustanovio da u tiini ima neto izrazito
opasno. U njoj su bili neprijatelji koje je jedino zvuk mogao otjerati.
A onda, na televiziji je bilo mnogo plavua, i sve do jedne su izgledale kao
jedna od onih njegovih. inilo se da e pokazati da svaka potanska koija ili
natkrita kola, svaka krma i svaka trgovina mjeovitom robom, ako je dovoljno
dugo promatrate, krije u sebi po jednu plavuu. Vrata bi se otvor ila ili bi se ra
ir io zastor, a pred oima bi iskrsnula Claire Trevor ili Barbara Stanwyck ili
Constance Bennett, na dlaku iste kao njegove poznate utokose ene. A tko bi
bio onaj visoki mukarac, visoko gore u sedlu, lica okrenuta prema suncu, e
ljusti izboene prema dobroti i pravednosti, koji puca od zdravlja, snage i ener
gije, i kojega su prikazivali svi od Toma Mixa do Henryja Fonde? Gle, pa to je
sam Buck. U neku ruku.
U to vrijeme njegove odanosti televiziji neto mu se udno dogaalo. Pos
15
tajao je, dan za danom, mrvicu po mrvicu, crtu po crtu, visok i jak i lijep kao
onaj kauboj na televiziji. Jednoga dana, kad je ljeto ve bilo dolo i prolo i
onda ponovo dolo, a Joe se kupao u rijeci, nastupio je jedan as u kojem je
otkrio da ivi u tijelu mukarca. Izverao se iz vode i pogledao dolje na sebe i
tu je vidio blistavog, novog ovjeka kako mu se kroz mulj prikazuje na jakim
mukim nogama. Po rukama i tijelu razvila mu se puna miina graa, a na pr
sima i udovima izrasla mu je savreno impozantna muka tamna dlaka. Silno ga
je uzbudilo to nenadano otkrie i on se pour io kui biciklom da proui nas
talu situaciju u ogledalu Sallyne spavaonice. Ustanovio je da mu se i lice izmi
jenilo. Crte su mu postale vre i odreenije, a i usta su mu nekako porasla da
bi se prilagodila njegovim velikim zubima, tako da su oni postali lijep, bijel,
bljetav dobitak.
Bio je toliko zadovoljan onim to je vidio da se obukao i krenuo koopere
i se po susjedstvu, vjerujui da e i drug i vidjeti to se dogodilo s njim i da e
ustanoviti da je to divno. (Nitko nije). Zaustavio se kod Sallyne trgovine. Ona
mu ree: Drag i boe, ljubavi, to odijelo izgleda strano na tebi, postalo ti je
premaleno.
Ne, usprotivi se on, nije nita manje nego to je bilo.
Ona ree: O, da, jest, i dade mu novac za novu opremu.
Kasnije toga popodneva Joe je paradirao ulicama Albuquerquea u jasnopla
vim hlaama, naranastom sportskom kaputiu i kao krv crvenim cipelama, s
potkovicama na petama. Sally je rekla da se ta oprema malo tue, ali izgleda
upravo draesno, ima li curu? Kod kue, napreui oi prema ogledalu dok
mu se nisu gotovo upalile, upitao se to se to dogodilo s njegovim uivanjem u
samom sebi. Novi je ovjek jo bio tu, sa svom svojom netaknutom ljepotom,
ali divljenje samom sebi nekako se ukiselilo, ushit se razbio i postao muka. I iz
nenada spoznade zato. Toga ga je dana, naime, obuzelo neto strano: svijest o
njegovoj osamljenosti.
Kako nikada nije imao vlastitih prijatelja, Joe nije znao kako da stvor i takvu
situaciju. Postupao bi tako da bi odabrao jednu osobu koja mu se sviala i
onda se nje drao u nadi da e doi do prijateljstva. Okuao je tu metodu na
sitniarevoj udovici, dva pomonika na benzinskoj pumpi, djevojci koja je iz
davala platene naloge u apoteci Rio, jednom starom postolaru-doseljeniku i
vratar ici u kinu Svijet. Ali ini se da oni uope nisu shvaali to on eli postii.
Postepeno mu je postalo jasno da je razgovor nuni dio razvoja linosti, ali Joe
16
gotovo nikada nije imao nita da kae, a u onim prilikama kad je iskopao ne
koliko rijei, njegov je slua u pravilu ostao mrtav hladan, i tako se njegov
pokuaj izjalovio. Jednostavno, nije bio razgovorljiv. Najljepe je razgovarao sa
Sally, ali i to je bilo uvijek u brzini. On bi, recimo, sjedio na rubu kade i pro
matrao je kako se mae pred ogledalom iznad praonika. Velik dio njene panje
bio je poklonjen vanu poslu da zbrie sa svoga lica dvadesetak godina, i vrlo
je malo preostajalo za njenog unuka.
U jesen svoje sedamnaeste godine, i u tom raspoloenju gladi za njenom
vezom u svijetu, Joe je jedno vee odlutao u kino Svijet i zapoeo kratko,
ugodno i strano prijateljstvo s djevojkom koja se zvala Anastasia Pratt.
Ime Anastasije Pratt, premda je samoj djevojici bilo tek petnaest godina,
bilo je legendarno kod mladih u Albuquerqueu. Takve legende rijetko prois
tjeu iz same injenice. Izmiljanje, u pravilu ima udjela u njihovu stvaranju.
Ali ponaanje Anastasije Pratt, sve otkad joj je bilo dvanaest godina, bilo je tak
vo da je mata bila prema njemu nita. Nitko, ma koliko izmiljao, ne bi ga
mogao uiniti bizarnijim ni nevjerojatnim nego to je ono doista bilo.
Bila je poznata pod imenom Ana s kredom, to je izazvalo predodbu reda
kojega se morala drati da bi kako treba posluila velik broj djeaka kojima je
u ciglih pola sata stavljala svoje tijelo na raspolaganje.
Iza srebrnog platna u kinu Svijet nalazila se velika prostor ija u kojoj su bila
spremljena slova za ulaze u kino, uniforme za namjetenike, runici, sapun i
razliite druge potreptine i pribor. U jednom su kutu bili naslagani otpaci sa
gova koji su preostali od najnovije obnove kina. U tom se kutu legenda o
Anastasiji Pratt stvarala u naravi. Ona se bavila tim poslom i po razliitim
dnevnim sobama, spavaonicama, parkiranim automobilima, garaama, nou po
kolskim igralitima pa ak, po lijepu vremenu, i pod vedrim nebom uz stano
vite osamljene autoputove. Ali na ovoj hrpi ostataka sagova u spremitu kina
Svijet Anastasiju su upotrebljavali najee i najvei broj njih.
Nije bila ni draasna ni nedraasna. Izgledala je kao obina uenica, tako
obina da se u svjetlu njezina stvarna ponaanja njen izgled inio gotovo nes
tvaran. Nosila je obine haljine suknje, bluze, vunene haljetke, arape do
17
glenja i smee cipele. Imala je kestenjavu kosu, koju je eljala ravno prema
natrag i skupljala je jednom spojnicom. Njeno uljepavanje lica nije bilo vri
jedno spomena, jedino je upala obrve i stavljala na usne malo rua. Danju ste
je vidjeli kako ide uvijek sama u kolu i natrag, nosei knjige, naoko jednako
budna, ravnoduna i pomalo zbunjena kao bilo kakva djevianska i osamljena
omladinka. Ako niste znali za njene osobite aktivnosti, ne biste imali razloga da
dvaput pogledate Anastasiju Pratt. Ali, znajui to, suprotnost izmeu onoga to
ste sebi zamiljali i to ste vidjeli bila je zapanjujua. Jedan je mladi aljivac re
kao za nju da je djevica Jekyll i gospoica Hyde1.
Usprkos djevojinoj reputaciji, postojale su najmanje tri osobe koje su bile
potpuno neupuene u njeno ponaanje. Dvije od njih, naravno, bili su djevoj
ini roditelji. Otac joj je bio strog, radin, razdraljiv bankovni blagajnik, a maj
ka, ena tankih usana i nemirnih oiju, svirala je klavir u Crkvi Istine. Trea
neupuena osoba, sve do veer i jednoga odreenog petka u listopadu, bio je
Joe Buck.
Sreli su se kod vodovoda pred kinom Svijet. Joe joj je ustupio mjesto i pri
tisnuo slavinu. Ona se napila, a onda ga pogledala zahvalno i nasmijeila se. On
joj je uzvratio osmijeh. Ona mu ree: Da li biste htjeli sjediti sa mnom?
Sjedili su po strani, otprilike na treini puta uzdu prolaza kina. Anastasija je
odmah priljubila svoje koljeno uz njegovo i poela se vrckati na oevidno iza
zovan nain. Odjednom su se uhvatili za ruke. Ba u asu kad se Joe poeo za
brinjavati zbog znoja koji mu se pojavio na dlanu, ona je uzela njegovu ruku i
upotrijebila je da gladi svoje bedro. A onda je djevojka smiono upotrijebila
svoju ruku da proui stupanj njegove uzbuenosti. Videi da je znatan, ona ga
uhvati za lice i zamoli ga da je poljubi. Joe nije bio nipoto nesklon da to ui
ni. U cijelom tom uzbuenju jednostavno nije bio pomislio na to. Ali u njenoj
je molbi bilo toliko hitnosti, toliko oaja da su, kad ju je poljubio, djevojine
usne prionule uz njegove kao da uzima od njega neku tvar koja daje ivot. On
se osjeao kao da prua pomo osobi koja je smrtno ranjena u nekoj nesrei,
ali jo nije potpuno mrtva.
Skupina djeaka naie prolazom i sjede iza Joea i Anastasije Pratt.
Jedan od njih ree: Isuse, pa to je Anastasia Pratt.
ali se, ree drug i.
A trei dodade: Tko je taj klipan?
On je ljubi.
18
Hej, netko ljubi Anastasiju Pratt.

Tko je to? Tko je taj klipan to ljubi Annie?
Hej, Annie, koga to ima tamo?
Anastasija se okrene i plaljivim glasom ree: Zaveite. Molim vas, zaveite.
Dajte mi priliku, molim vas.
Evo ti, Annie, tu je.
I moj je ovdje, Annie, to misli o tome? Hoe li da nekoliko puta udar im
njime po naslonu tvoga sjedala, za dobru sreu?
Joe jo nije shvaao to se dogaa. Vidio je mnogo parova, ba u ovom kinu,
kako se ljube, i nikada ih nitko nije smetao. Uplaio se i zbunio. Oito je, u
svojoj neiskusnosti, inio neto krivo, ali nije imao ni najbljeeg pojma to je
to, a jo manje je znao kako da se ponaa u takvoj situaciji.
Jedan od bande ustade, nasloni se preko reda sjedala i prepozna Joea Buoka,
s kojim je iao u kolu. Hej, to je Buck. To je Joe Buck, najavi on, ponovo
sjednuvi na svoje mjesto.
Joe nije prepoznao glas iza sebe, a bojao se okrenuti i pogledati.
Hej, Joe, apnu mu jedan od njih. Ti se ljubi s Anastasijom? Bilo bi do
bro da proguta cijelu apoteku, bez ale. Ona je probala sve mukarce u Al
buquerqueu. Taj glas nije bio neprijateljski, zapravo je bio prijateljski, i ton
mu je bio ozbiljan. Joe se tada okrene i ugleda tamnog talijanskog djeaka, ko
jeg se sjeao iz kole. Zvao se Bobby Desmond.
Anastasia Pratt ustade sa svoga sjedala i odjur i niz prolaz. Banda potra za
njom. Prije nego to je otiao za ostalima, Bobby Desmond se zadrao dovolj
no dugo da potapa Joea po ramenu i da mu kae, Hajde sa mnom.
Joe ustade i poe za njim. U dnu kina bilo je est djeaka, svi gimnazijske
dobi, koji su zakrili izlaz. Anastasia je mlako molila da je propuste. Jedan viso
ki, suhonjavi, glasni, plavokosi djeak pun pritia ree: Ej, Annie, Gary Am
berger je gore i ezne da te vidi.
Nije istina, ree Anastasia, ali ui su joj govor ile: Zar doista?
U redu, nije. Idem da mu kaem da nije tamo.
Ali ja ozbiljno mislim da nije tamo, ree Anastasia.
A onda svi nag rnue niz pokrajni prolaz kina Svijet, ta grupa djeaka i
Anastasia Pratt, prema crvenom natpisu izlaz, lijevo od platna. Joe je, idui za
Bobbyjem Desmondom, bio zadnji. Prolazei izmeu zavjesa pod natpisom
uo je glas neke holivudske ene kako govor i. Kaem vam, situacija je sada
19
potpuno izvan nadzora. Jedina nam je nada u tome da se pravimo kao da se

nita nije dogodilo.
Svi se, jedan za drug im, popee uz kratko stubite i uoe u spremite. Net
ko upali svjetlo. Anastasia upita: Gdje je on? Gdje je Gary Amberger?
Visoki, plavokosi djeak, koji se zvao Adrian Schmidt, ree: Tamo na sago
vima, Annie, tamo na sagovima. On poe u onaj ugao i ree: Zdravo, Gare,
tu je Anastasia.
Ona ree: Lae. To je obina prijevara. Da me dobijete ovamo. Poznam ja
vas djeake. A onda viknu: Gary? Gary! Ako si tu, reci neto.
Glas neke ene, projiciran elektronski, ree: Utrni sada, ljubavi, svijee i
poeli neto! Ne! ree glas neke djevojice. Jo nismo otpjevali sretan ro
endan! Onda se zaula vika s platna, i jedan zbor ljudi poe pjevati Sretan ti
roendan.
Anastasia ree: Hou van, i na to se vrata zatvor ie. Svi su, naime, u sobi,
osim Joea, znali da ona uope ne eli van.
Jo uvijek ne vjerujem da je on tamo straga, ree ona, ali ipak u pogle
dati.
U kutu je na sagovima leao Adrian Schmidt, otvorenih hlaa, igrajui se s
njim, a onda su se svi djeaci raskopali; tada je Anastasia Pratt legla na sagove,
traei razuzdano, dok je svlaila gaice, da netko zgodan mora biti prvi, inae
od svega nee biti nita. Adrianu Schmitu je rekla da mora ekati do kraja,
za kaznu to joj je lagao u vezi s Garyjem Ambergerom. Meutim, ona je znala
da vie nema Garyja Ambergera. Gary Amberger se prije tri godine preselio u
Battle Creek u dravi Michigan, i svi su to znali.
Dok su je mladii obraivali, Anastasia je leala potpuno mirna, glave okre
nute u stranu, i u dosadi je grizla nokte, ne obraajui nikakvu panju onome
to se zbiva. Bila je poput bolesnika od raka kojemu nema spasa i kojega lijee
zraenjem, to mu uope ne moe pomoi, ali ipak se lijei, za svaki sluaj.
Jednome je od njih rekla: Pour i se, ne mogu ja tu ostati cijelu no, to
misli da je to? Ali ma to djevojka rekla, nije bilo uvjerljivo.
Kad je na njega doao red, Joe se popeo na nju, a Anastasijino se zanimanje
donekle probudilo, moda zbog toga to je on bio novi.
Kad je opet okrenula glavu u stranu, Joe proape: to ti je?
Ona ree: Razmiljala sam koje bih sve rijei mogla sloiti iz onih slova.
Gledala je na skupine slova za ulaze. Kad bi se ta slova sloila na odreeni na
20
in, dala bi rije koja bi kazala to e postati od nje.

Netko ree: Okladio bih se da je opet ljubi, a Bobby Desmond ree:
Pusti ga na miru. Trei mladi upita: Ima li tko cigaretu, a Adrian Schmidt
ree: ekaj dok je se doepam to me je ostavila zadnjega. Tada Bobby De
smond ree: uti jer e stisnuti noge i otii kui. A tada se zauo glas neke
vrlo stare gospoe na platnu: Ne, ne, ne smijete rei! Ako kaete, nee se ispu
niti!
Joe apne Anastasiji Pratt: Je li ovako dobro?
Je li dobro to?
Ovako.
A zato to mene pita?
Opet se zauo glas Adriana Schmidta: to on tamo radi? Htio bih ga tem
pirati. To bismo mi morali uraditi. Sve bi nas trebalo tempirati. Inae, jedan
momak bi mogao, hou da kaem, to je sranje. Je li tako, deki? Odsada ....
Anastasia Pratt stavi ruke na Joeovu glavu i privue ga k sebi. Onda mu sta
de aptati na uho: Ti si jedini, ti si onaj pravi, onaj pravi, jedini sve od, ti si je
dini sve od Garyja Ambergera, jesi, potena rije, zaista, na potenu rije. Obi
no nita ne osjeam, da, na potenu rije, ozbiljno kaem, ti si najbolji. Poljubi
me. Molim te.
Njeno je tijelo pod njim oivjelo, a disanje joj se ulo kao da se penje uz
najstrmije brdo na svijetu. To penjanje kao da je jo hitnije trailo njegova usta,
kao da na tim visinama s pror ijeenim zrakom njen vlastiti dini mehanizam
nije dovoljan.
Ali Joe je mislio samo na ono to mu je rekao Bobby Desmond.
Mora, molila je ona, mora.
Djevojino je lice bilo mokro, a onda je ono to se u tom asu dogaalo
Joeu uinilo da je sve drugo postalo nevano, i on je, iz zahvalnosti, prilijepio
svoja usta na njezina, dopustivi joj da iz toga dodira primi neto od ega je za
drhtala i privila se uz njega u dugom, ludom stisku, ak i kad je taj as bio za
vren, Anastasija Pratt ga nije htjela pustiti. Tiho je plakala i drala ga za lea
kao da joj se radi o ivotu.
U redu, ree Adrian Schmidt. Dosta mi je. Dosta mi je. Brojim do deset,
a onda, je li pravo ili nije? Hou da kaem, brojat u do deset, a onda... Jedan,
dva, tri ...
Glas neke druge star ice iz Hollywooda ree: A sada, djeco, nemojte zabo
21
raviti da je naa dunost kao krana...

Zatim su se zalupila vrata, dvadesetak puta glasnije nego prava.
Anastasija navue gaice i nije htjela dopustiti Adrianu Schmidtu da je do
takne. Poao je prema njoj kao da e je istui, ali mu drug i djeaci nisu dopus
tili da joj prie. Izila je iz stepenita, spustila se niza stube i ula u prolaz, smi
jeno uzdignute glave i posrui kao da je malo pijana.
Dok je prolazila ispod natpisa Izlaz, s platna je dolazila neka prekrasna glaz
ba, kao da prati njen ponovni ulazak u tminu kina Svijet.
U mladosti je ovjek sklon da esto prolazi kraj raznih mjesta. Poludi za ne

kim i onda, bojei se da se otvoreno izjasni, prolazi kraj stana toga nekoga pod
svim moguim izmiljenim izlikama, nadajui se udu. Ili barem jednom po
gledu.
Joe je poeo vjerovati da je postao jedan dio one grupe djeaka s kojima je
podijelio Anastasiju Pratt u spremitu Svijeta. Ali Adrian Schmidt, visoki, pla
vokosi, bubuljiavi, nestrpljivi, glasni lan bande, okrivio je Joea zbog ponie
nja to ga je pretrpio u petak uvee. I tako, kad je Joe poeo hodati pokraj pro
davaonice novina, kraj koje su se oni redovito zadravali, Adrian se kroz pro
zor mrko zabulji u njega na nain koji bi obeshrabrio gotovo svakoga. I tada je
nahuckao druge (sve osim Bobbyja Desmonda) protiv Joea tako da su jednoga
dana, dok je prolazio, svi izili na plonik i poeli za njim oponaati zvukove
poljubaca.
U isto je vrijeme Anastasia Pratt, poludjevi za Joeom, poela hodati kraj
njegove kue. Svako popodne, kad bi se zavrila kola, mogla se vidjeti kako
polako hoda njegovom ulicom. Joe ju je promatrao iza prozorskih kapaka u
Sallynoj dnevnoj sobi i gledao kako u naruju, zag rljene kao dijete, nosi kol
ske knjige. Dojmila ga se hladnokrvnost kojom je drala lice upravljeno ravno
preda se dok je ispod oka promatrala njegovu kuu, kao provalnik koji prolazi
kraj draguljarnice.
Jednoga se dana zaustavljala kod svake kue u ulici, zvonila na kunim vra
tima i nudila na prodaju ulaznice za lutriju to ju je priredila Crkva Istine.
O, ree ona, pravei se iznenaena kad joj je Joe otvor io vrata, nisam
22
znala da tu stanuje! Samo sam, samo sam... naa crkva prireuje lutriju s roti
ljem, a ja sam samo ... na elektriku je i tako... da li ve dugo tu stanuje? Hou
da kaem, da li bi htio kupiti jednu, jednu ulaznicu?
Joe joj je gledao usne dok je govor ila, a onda je stao gledati pokraj nje; u
duhu je uo zvukove poljubaca Adriana Schmidta i odmahnuo glavom, ne, ne
eli kupiti ulaznice za lutriju.
Djevojka je znala zato on govor i ne i, zapravo se i ne maknuvi, lica uprta
u njega, oiju vlanih i duboko uznemirenih, ree: Jesi li uvjeren da nee?
On kimnu glavom. Anastasia se urno okrenu, sie niza stube i uputi se putelj
kom prema ploniku. Stranji joj se dio micao naprijed, natrag, naprijed, na
trag, na nain od kojega mu se dizao eludac, a onda je opazio kako su joj jad
na lea, kako tuno i osamljeno izgleda stranja strana njenih koljena, pa je
sam sebe uo kako prilino glasno kae: Hm. Kad se ponovo okrenula pre
ma njemu, Joe ree: Ne znam imam li sitnoga, a nag ib njenih obrva dirnu ga
u srce.
I tako je Joeova prva ena bila petnaestogodinja Annie Pratt s kredom.
Skrivali su se kao tati. On se stidio nje i sebe. Bilo mu je odvratno da plaa ci
jenu to ju je ona zahtijevala, one oajne poljupce, a ipak, budui da su joj oni
bili toliko potrebni, uzbuivalo ga je da joj ih daje.
U svojoj je besposlici imao previe vremena za razmiljanje. Uvijek bi sam
sebi davao obeanja koja je u njenoj prisutnosti bilo nemogue odrati. Mislio
bi na breuljak njenog trbuha i na vlani, manji breuljak ispod trbuha, a te
misli, povezane s nekim osjeajem njene strane osamljenosti, inile su da su
njegove odluke ispadale smijene.
A onda su, jednoga dana, roditelji Anastasije Pratt primili anonimno pismo
u kojem ih netko obavjetava ne samo o djevojinim smiljenim putenim da
reljivostima u spremitu kina Svijet nego i o njenim posjetima Joeu. Jedno
vee je gospodin Pratt doao u njegovu kuu s namjerom da ga izmlati kao
vola u kupusu, ali on je bio sitan ovjek i konano se odluio na neto drugo:
otiao je na policiju. Joe nije nikada saznao to je izilo na vidjelo u policijskoj
stanici, ali sutradan popodne mu je Sally telefonirala iz grada i rekla: Sve je
prolo, zlato, djevojku e poslati u podesan dom. Podesan dom bio je Sallyn
eufemizam za ludnicu.
Zavretak kar ijere Anastasije Pratt izazvao je mnogo govorkanja. Ime Joea
Bucka, budui da je bilo povezano s tim, postalo je donekle glasovito. Prie
23
koje su kolale nisu uvijek bile tone. Prema jednoj verziji, on ju je silio na te
mnogostruke odnoaje s drug ima radi svoje vlastite novane kor isti; prema
drugoj, ostala je trudna; a prialo se i to da je on u odreenom smislu takav da
je djevojku natjerao u ludilo.
Postepeno svjestan svoga novog poloaja u gradu, Joe je bio postien i zbu
njen. Uskoro su sve o njegovu ivotu, njegovo izbjegavanje kole, njegovo bes
poslienje, njegova ovisnost o baki, nagomilalo jedno na drugo, i u njemu se
razvila otra svijest o nevrijednosti. Prezirao je i samu pomisao da kod bilo
koga potrai posao, a budui da ga nita u ivotu nije sililo da to uini, on ga je
i dalje izbjegavao. Trgovina Sally Buck je evala, a ona nije pokazivala ba ni
kakvu zabrinutost u pogledu njega, injenica da je bez namjetenja, ak i kad
se to proteglo i u njegovu devetnaestu, pa i u dvadesetu godinu, kao da se njoj
nije uope inila osobitom. Ona ga je i dalje snabdijevala novcem, od kojega
se oblaio i hranio, i, kao uvijek, obraala mu je malo panje. On je drao vrt u
redu i povremeno bi oprao Sallyna kola. Jednom je oliio kuu i obavio neke
popravke na krovu. Od vremena do vremena spleo bi se s kakvom enom u
isto seksualnu vezu, a pri tom bi uvijek sa stidom bio svjestan da ga iskor iu
ju i prave od njega ludu, a ipak se nadao da bi jedno od tih iskustava moglo
uroditi pravom i prijateljskom vezom. Bobby Desmond je bio tipian sluaj.
Kroz kratko vrijeme, moda tjedan ili dva, poto je ve odavna raskinuo s gru
pom kraj prodavaonice novina, traio je Joeovo drutvo: vozio bi ga u svojim
kolima ili bi se tu i tamo zaustavio pred njegovom kuom nosei kutiju sa est
limenki piva. Pokazalo se da taj mladi jednostavno eli da ga Joe upotrijebi
isto onako kako je upotrijebio Anastasiju Pratt ono vee u spremitu Svijeta.
Joe, eljan kao i uvijek da bude na usluzi, pruio je tom mladiu uitak to ga
je traio. Ali tri tjedna kasnije, kad se Bobby oenio, Joe je bio razoaran da ga
nisu pozvali na svadbu. Osobe, i enske i muke jednako, koje su toliko eljele
da se okor iste njegovim krasnim tijelom, kao da nisu nikada opaale da je u
tom tijelu Joe Buck.
On je zaista davao dojam da je odsutan ak i kad je njegova prisutnost bila
sasvim oita. Samotno, osamljeno djetinjstvo nauilo ga je da je danas, ma koji
dan to bio, besplodan kao pustinja, bez iega u njemu to bi bilo vrijedno po
gledati, i ono je od njegova duha uinilo okorjelu lutalicu, koji je gotovo uvi
jek, poput Ciganina, lunjao po mjestima i prolazio kroz situacije u kojima e
se moda odig rati vrijedna sutranjica, ak i kad se naprezao oko neke ene u
24
nadi da e je tako snano zadovoljiti da e zauvijek stei njeno prijateljstvo

jer to je ono za im je on teio u tim ranim ljubavnim aktima ak i u tak
vim trenucima njegov bi duh otkasao nekamo naprijed, moda kao da predo
sjea neko budue vrijeme u ivotu to e ga provesti s njom.
Eto, tako je Joe uplovio u svoju dvadesetu godinu a da se nije dogodilo ni
ta dovoljno znaajno u njegovu ivotu to bi ga gurnulo na putove muev
nosti. A kad su mu bile dvadeset i tri godine, drava ga pozove u vojsku. Bojao
se da nee zadovoljiti. I nije. Ali je uspio da ne zapadne u neprilike i napisao je
mnogo pisama Sally Buck.
Draga Sally,
Izgleda da neu postati kaplar. Columbus u Georg iji nije jako vru, a nije
ni vojska dali su mi da vozim kamion to ima novo tamo u starom Al
buquerqueu kako idu dani, brzo ili sporo sada sam ve pospan, a nema
mnogo novosti dakle, nemoj nita uraditi to ja ne bih uradio voli te Joe.
P. s. Ovdje me zovu kauboj.
To je bila istina. Neki ga je narednik jednoga dana nazvao kaubojem, a dru

gi su to prihvatili. Njemu se to svialo i poeo je hodati na novi nain. A i na
uio je da zakvai palce u stranje depove hlaa, kao da su mu hlae pojas za
revolver koji je nisko opasan.
U vojsci su se mnogo tuili, a Joe je vidio da bi imao isto toliko prituaba
kao i svatko drug i, i tako je konano nauio da sudjeluje u razgovoru.
Mladi bi ljudi, okupljeni oko velikog stola u kasarni vrlo esto govor ili go
ovno, a neki su se od njih meusobno zvali ovjee. A jedan mladi vojnik,
koji je tvrdio da je iz Cinci-bogamu-natija, imao je neobian nain da ubacuje
kletve na neoekivana mjesta svoga govora. Joeu se sviala ta izvjetaenost i
prisvojio ju je za svoje svrhe. Malo-pomalo stjecao je osobnost, svoj vlastiti stil.
Sve u svemu, sasvim se dobro provodio i mjeseci su prolazili bre nego to
obino prolaze u vojsci.
U listopadu svoje druge godine u vojsci napisao je:
Draga Sally,
Eto, jo pedeset devet dana, a onda u se prijaviti za produenje roka (to je
sjajan vic, to?) jesi li umrla od smijeha juer je bila inspekcija nemaju
25
drugog posla pa onda zovu inspekciju dakle, to su za sada sve novosti budi
dobra cur ica i uvaj kuni oganj za svoga najdraeg deka, a osim toga ti si je
dino to mi fali do vraga s tim da zbilja, proao sam inspekciju, bilo je lako
dakle, do vienja voli te Joe.
Bilo je to njegovo posljednje pismo to ga je pisao Sally, i nikada nije doz

nao je li ga primila. Jer tamo se u Albuquerqueu dogodilo neto strano.
Njegova je baka nala novog ljubavnika, koji je posjedovao veliku farmu.
Taj je ovjek bio nekoliko godina mlai od Sally, i ta razlika u dobi ini se da
je traila da se kau neke lai. Na primjer, rekla mu je neto to ve etrdeset i
pet godina nije bilo prava istina: da zna jahati. Ljudi su kasnije govor ili da je taj
farmer mogao biti toliko pametan da ne dopusti Sally Buck da jae na bilo
emu jer je na prvi pogled moralo biti jasno da je siromani, mali stvor krhak
kao staklo. Ali jednoga nedjeljnog popodneva ta dama, u dobi od ezdeset i pet
godina, uzjaila je jednog riana i odjahala u pustinju sa svojim draganom.
To je bio konac etvrte plavue Joea Bucka, Konj ju je zbacio, i stara se
dama jednostavno razbila na komadie.
Tu je vijest primio kasno jednoga popodneva dok je istio kamion u stanici
za pranje automobila. Priao mu je kapelanov pomonik i predao mu brzojav
od jedne ene to je radila u Sallynoj trgovini. DRAGI JOE LJUBLJENA
BAKA UBIJENA PALA S KONJA BOJI BLAGOSLOV ISKRENO SA
UEE POGREB PETAK MARLITA BRONSON
Kad je Joe nekoliko puta proitao brzojav, vojnik iz kapelanova ureda ga je
upitao nije li mu slabo. ini se da Joe nije razumio to pitanje. Otiao je za ka
mion i ostao tamo. Nakon nekoliko minuta jedan drug i vojnik je naao Joea
kako lei na boku pod kamionom i trese se od glave do pete. Brzojav je zgu
rao u usta, a ruke je stisnuo oko sebe.
Mladi pomonik nije znao to da uradi. Je li ti slabo? pitao ga je, ali nije
bilo odgovora. Malo kasnije ree: Zato sada ne izie odatle?
Ali Joe je ostao gdje je bio. Oi su mu bile divlje, i pomonik se uplaio.
Otiao je po pomo, doveo dva vojnika da maknu Joea ispod kamiona, i lije
nika da mu da injekciju. Onda su ga smjestili u bolnicu i nekoliko mu dana
davali sredstva za umirenje i tako, naravno, nije mogao prisustvovati pog rebu
Sally Buck.
Tri tjedna kasnije vratio se na dunost. A kad mu je istekao rok, Joe ga je
26
pokuao produiti. Meutim, ini se da vojska nije trebala vojnika koji na smrt
obine bake reagiraju kao to je on reagirao. Isplatili su ga. Vratio se u Albuqu
erque, ne shvaajui pravo, sve dok nije doao, da tamo nema vie nikoga tko
bi ga ekao. Smjestio se u jednom hotelu i poao posjetiti Sallyne prijatelje.
Sally nije ostavila oporuku. Saznao je da je imala sestru, sestru koju nije nikada
spominjala, tamo u Coeur dAlene u dravi Idaho. Ni ta star ica nije nita znala
o Joeu. Dola je ovamo, rasprodala imanje pokojne kozmetiarke ukljuivi i
kuu u kojoj je Joe Buck ivio od svoje sedme godine i vratila se u Idaho s
novcem, i o njoj se vie nikada nita nije ulo.
Sada, u dobi od dvadeset i pet godina, glave pune tuge i briga, Joe je osjetio
potrebu da razmilja. Ali on nije bio vian da ima neku iroku raznolikost misli
u svojoj glavi, a ini se da su postojale i ozbiljne granice njegovoj mati. S tim
je sposobnostima u njemu sve bilo u redu, ali one su bile neizvjebane i nisu
mu dobro sluile u nudi.
Nekoliko je dana ostao u hotelu, provodei najvie vremena gore u svojoj
sobi sa sputenim zastor ima. Dan i no su se pobrkali, a nije se uvijek sjetio ni
da jede. Spavao je mnogo, i u snu su ga muile more. Bio budan ili spavao, gi
nuo je za Sally Buck, a katkada ju je i glasno dozivao. Jednom je bio uvjeren
da je ula u njegovu s obu dok je spavao i sjela na rub njegova kreveta. Probu
dio se, i tamo je bila ona, miui prstima kao da je iva. Vidio joj je lice u pro
filu. Gledala je kroz otvoreni prozor u nono nebo. On ree: Sally, to da ra
dim? Ali ona nije uinila nikakav znak da ga je razumjela. A zatim je rekla
neto, ali to nije bilo jasno. Rekla je: Spasit e mi dom ili Zgazit e me
konj. Bilo kako bilo, Joeu to nije bilo ni od kakve pomoi. Ali se radovao da
mu se jo jednom pokazala.
Jedne noi usnio je san, koji e se ponavljati, san o beskrajnom nizu ljudi
kako hodaju jednom stranom svijeta. Iz svoga povoljnog poloaja u nekom
hladnom, tamnom i tihom kutu vidio ih je kako nailaze preko istonog hor i
zonta, a svi su bili povezani o trbuno dugme zlatnim snopom svjetla; hodali su
po ivahnom taktu koranice, i vidio ih je kako prolaze sve dok nisu nestali iz
vida iza zapadnog hor izonta. Bilo je tu ljudi svih vrsta, autobusnih vozaa i
opatica, glazbenika i vojnika i djevojaka iz robnih kua sve po sedam; bilo je
Kineza i pilota, gortaka i debelih mukaraca i crvenokosih ena; moglo se tu
nai rudara i bankovnih inovnika, milijunaa, duanskih detektiva, fakira, dje
ice, baka, kradljivaca; ma koga potraio u tom zlatnom nizu, od svakog si mo
27
gao nai po jedno, drolju, patuljka, sveca, luaka, policajca, uitelja, izvjestitelja,
draesnu djevojku, knjigovou, radnika iz eljezare, njukala po smeu. ini se
da su tu bile osobe svih vrsta osim njega samoga. Uinio je mnogo pokuaja
da im se prikljui, trao je uz samu povorku zlatnih ljudi u koloni, nadao se da
e nai kakvo prazno mjesto, dovoljno veliko da se ubaci; ali onoga asa kad bi
pronaao jedno, urno su se zatvor ili redovi, lanac bi postao napet i nepristupa
an, i nije bilo mogue prodrijeti u nj, i zanesenjak je bio iznova prisiljen da
ostane na svom hladnom, tamnom i nijemom rubu.
Poslije tog sna Joe vie nije mogao ostati u hotelskoj sobi. Obukao se i izi
ao u none ulice Albuquerquea. Pitao se kako je mogue da su mu sva ta
poznata mjesta tako strana. Moda nas ti pozna, govor ile su gradske zgrade,
ali mi tebe ne poznamo. Odetao je u svoje staro susjedstvo i zaustavio se
pred Sallynom kuom. Sada je bila prazna, a svi su prozor i bili crni. Poao je
okolo do stranjeg vrta i pokucao na prozor Sallyne spavae sobe, napola oe
kujui da e doi nekakav odgovor.
ekao je i ekao.
Ono to treba uraditi, pomisli na koncu, treba nekamo otii iz ovoga
prokletog mjesta.
Vratio se u hotel i stavio svojih nekoliko stvar i u platnenu torbu, zadivljen
da je sve svoje godine mogao zgurati u tako neto maleno.
U Houstonu se Joe nadao nai ovjeka po imenu Natale, brijaa, s kojim se

upoznao i kojega je zavolio u vojsci. Ali Natale je imao dugako talijansko
prezime, i Joe je proveo vie od jednoga sata na autobusnom kolodvoru pro
uavajui hustonsku telefonsku knjigu u jalovu pokuaju da ga pronae. Prije
nego to je sasvim odustao, potroio je cijeli dolar nazivajui razne brojeve.
Onda je iziao na plonik da baci prvi temeljit pogled na Houston. Goov
no, pomisli, tu mi nee ni u emu biti bolje. Ne bih rekao da ovaj grad treba
u sebi ikakvog Joea Bucka. Ali su ga dobili, sto im bogova.
Hodao je dok nije doao do jednog hotela. To je sluajno bio onaj kojemu
je u natpisu falio O, prost, taman hotel sa slabo zraenim sobama, u kojem je
pod u kupaonici bio uvijek pokriven vodom.
28
Bio je hladan sijeanjski dan. Sjedio je na rubu kreveta pitajui se to da

poduzme u svojoj tekoj situaciji, a nije sasvim tono znao u emu je njegova
situacija teka. Vidio je sebe u budunosti kako sjedi na rubu kreveta hotelskih
soba pokuavajui da sredi svoje misli. Za pedeset godina, kad mu duga bijela
brada bude sezala do poda, on e se vjerojatno nai u isto takvom hotelu i pi
tati se zato je to tako da je svijet posvuda jednako osebujan kao svijet u Al
buquerqueu, i zato je to da on uvijek ustanovljava da je iskljuen iz toga svi
jeta.
Njegov je jedini prozor gledao na otvor za svjetlo tako da se inilo da se
amor prometa uje tek iz velike daljine. Ta tiina, povezana s njegovim osje
ajima neizvjesnosti, bacila ga je u neku potitenost, koja je trajala nekoliko
sati. Kasnije, kad je razmiljao o tim satima, oni su ga podsjeali na jedno raz
dobije u njegovu djetinjstvu kad je televizor bio pokvaren. Vrijeme je za nj
postalo pravi teret, pod kojim se nije mogao kretati. Opkoljavalo ga je poput
vrste mase kroz koju je kretanje bilo ne samo nemogue nego i nezamiljivo.
A sada, u toku tih sati u H telskoj sobi, obuzela ga je nekakva studen koja nije
imala nikakve veze s temperaturom ni vremenom; imala je prije u sebi neto
samrtno.
Iz te ga je potitenosti spasio san, dugaak san, a kad se probudio, bila je
no. Sjeanje na one vlane, ljepljive sate bilo je kao ruka sablasti na njegovoj
iji. Navukao je odijelo, urno proao eljem kroz kosu i izjur io iz toga hotela
tako brzo kao da ga goni na ulicu neka ljigava, bradaviava nakaza.
Nekoliko blokova dalje vidjela se jasno osvijetljena ulica. Joe eljno poe
prema njoj, kao onaj zanesenjak u tmini koji je poao prema zlatnom lancu u
kojem je ivot, i kad se pribliio toj ulici, tiina ustuknu pred zvucima prome
ta. Za nekoliko asaka naao se pred kafeter ijom Sunce, restoranom sa utim
suncem nad vratima.
Uavi u Sunce, Joe je osjetio kao da ga je zag rlilo svo njegovo nenadano
svjetlo, putenost i boja u sreditu tamne, mrtve zemlje. Bilo je gotovo puno, i
on je imao osjeaj da osobno pozna svakoga u restoranu.
Bilo je tu ljubavnih parova; onih koji su sjedili po dva; bilo je malih skupi
na; utljivih osoba i brbljavaca; osamljenih ljudi, neto ena, ali veinom mu
karaca. Puili su cigarete i zur ili preko praznih alica od kave. Bilo je i nekoli
ko putnika, a neki su ljudi bili na putu za nonu smjenu ili su se vraali s nje;
bilo je i neizbjenih besposliara, ovakvih kakve ete nai svagdje na svijetu, i
29
stanovit broj od one posebne vrste koja je najbolje poznata u Sjedinjenim

Amer ikim Dravama.
Na prvi pogled moglo bi se priiniti da se ti mladii klatare u skupinama
jer esto sjede za jednim stolom ili se jate oko kakva parkometra, ali, po svemu
sudei, oni su meusobno nepovezani upravo kao to su nepovezani s prer ija
ma i gradovima i rijekama svoje domovine. U oima i ponaanju tih osoba
nai ete neku nemirnu tugu, koja je vjerojatno neizljeiva; ini se da su pretr
pjeli neki bezimeni zajedniki gubitak, kao da im je neto vrijedno oteto s
tako uasnom neopozivou da su ak i zaboravili to je to.
Joe je asak stajao unutra kraj vrata kao da motri gomilu traei neko poz
nato lice. Kad bi naao takvo lice, priao bi mu i rekao: Gdje si ovjee, bog te
ubio? A kako nije naao nijedno, bio je u napasti da odabere nekog nepozna
tog da mu to kae, ali za to je trebalo smionosti. Priao je baru i naruio kavu i
hamburger i, dok je ekao, sluajno je naao jedno lice koje mu se svidjelo.
Gledalo je u njega iz zrcala na stupu u sredini bara. Bog te ubio, ovjee, rekao
je sebi, ne glasno, divei se lijepom, tamnookom, upavom, bijelozubom liku
koji mu je uzvratio njegov arobni, lupeki osmijeh s toliko topline i sponta
nosti. Gdje si bio, do vraga? Tko, ja? odgovor io je. Isuse, i ne znam gdje sve. Ali
vratio sam se! I on i zrcalo srdano su se nasmijali.
I tako se Joe poeo zadravati nou u toj prijaznoj kafeter iji.
Jedne se noi upustio u razgovor s autobusnim kondukterom, ljepukastim,
prilino enskastim Meksikancem.
Do vraga, prijatelju, ree Joe, koji se poeo zabrinjavati zbog svoga finan
cijskog stanja, gotovo sam bankrotirao. Ovdje ti plaaju dobre pare da nosi
sve ono sue.
Nee se obogatiti, slegnu djeak ramenima. Dolar na sat.
Da, k vragu, ali moe jesti. Je li tono? U Joeovoj se glavi razvijala jedna
ideja. Zar nije tono? Zar ti ne daju hranu?
Idueg je dana dobio namjetenje u Suncu. Stavili su ga da radi u popod
nevnoj smjeni, koja se zavravala u pono. Joeu se to mjesto toliko svialo da
je, kad bi dola pono, ostajao i dalje, jedui velik obrok, a onda puei uz ali
cu kave vei dio noi.
Druge noi meksiki se autobusni kondukter zaustavi kod njegova stola,
promotri ga svojim ivahnim, crnim oima i ree: U poetku ja mislio da ti
hosteler.
30
O, zaista? Ne, ne, do vraga.

Kad je djeak drug i put prolazio kraj njegova stola, Joe ree:
Ej, to je to?
to?
Ono to si mislio?
to ja mislio?
Joe ree: Pa ono to si rekao, zna, ono prije.
Djeak se namrti. Oprosti moj engleski, ree i ode s posluavnikom, a
drug i put se zaustavi i ree: Ja bio siguran da ti hosteler.
To je ono, ree Joe. to je to?
Hosteler? Meksiki je djeak isprva bio sumnjiav, a onda se nekako uvje
rio u Joeovu prostodunost. Hosteler je ik-ik-ik, ree on, pravei krune
pokrete bokovima i trljajui palcem i kaiprstom, oznaujui na taj nain no
vac. Comprende?
Joe je imao u glavi neke neodreene slike, ali se nisu dale skupiti u jednu
vrstu, jasnu misao.
Hajde, molim te, ree djeak. Tu comprendes mui bien! I to bi okom tre
nuo otiao je do drugoga stola, oko kojega je bila skupina njegovih prijatelja.
Bila je to skupina koju je Joe ve prije zapazio s dosta zanimanja: pet mladi
a, etir i su bila obini mladii koji su se voljeli mnogo smijati, brbljati vie
nego to je potrebno i mnogo gestikulirati. Odijevali su se razmetljivo djea
ki, a oima su strijeljali po restoranu kao ptice kad ne mogu da se smjeste na
grani.
Meutim, peti je mladi bio oito druge vrste. Niti se smijao, niti je govo
rio, niti gestikulirao. Bio je naoko nemarno obuen u star i pulover, izblije
djelu pamunu koulju, prljave bijele platnene cipele. Kosu pjeane boje ne
hajno je eljao u stranu, a oi su mu veinom bile mirne i odsutne. S prili
nim zanimanjem je sluao brbljanje, ali nije zapravo u njemu sudjelovao, i ta
mu je rezerviranost na neki nain davala nadmo nad ostalima. Preutno ih je
podnosio dok god su ga zabavljali a da na njega nisu stavljali nikakve zahtjeve.
Bilo je oito da nastoji protui vrijeme i inilo se da mu uope nitko nije po
treban.
Meksiki se djeak zaustavio kod toga stola, neto rekao i onda otiao pre
ma kuhinji. etvor ica se djeaka okrenula da pogledaju Joea, ali peti nije.
Umjesto toga on se digao, poao do bara po novu alicu kave i priao s njom
31
ravno k Joeovu stolu.

Mogu li sjesti?
Joe je bio zbunjen i oduevljen. O, do vraga, da. Stao je na noge i poeo
nepotrebno gurati stolce, izbaen iz ravnotee svojom nenadanom ulogom do
maina. Doljak prui ruku i ree: Perry.
to je to?
Zovem se Perry, P-e-r-r-y.
O, da, da. Prihvatio je mladievu ruku i potresao je. Joe Buck, ree.
Hoete li cigaretu? Zapalie, a onda Joe ustanovi da ga Perry promatra. Imao
je udne oi, staklenaste, gotovo samrtne. Kad bi neka mlada osoba prouzroila
njegovu preranu smrt nekom besmislenom ili ludom pog rekom, to bi mogle
biti oi kojima bi on promatrao svoj sprovod.
Ne znajui kako da se suprotstavi tim oima uprtim u njega, Joe se nasmi
jao i slegnuo ramenima, kuajui da promijeni situaciju. Perry se slabako os
mjehnuo, a onda ga je sasvim prestao gledati. Zavalio se jednostavno u stolac,
pruio noge, te se inilo da je potpuno oputen i zadovoljan samim sobom.
Oi su mu poivale na dijelu ulice to se vidio kroz veliki prednji izlog Sunca.
Tamo se vani nije nita osobito dogaalo. Tu i tamo proao bi po koji pjeak, a
od vremena do vremena prokrstar io bi taksi.
Joe je bio pod dojmom svoje sree. Eto, prvi put otkad je iziao iz vojske
sjedi s nekim za stolom. elio je da to stanje produi, ali nije tono znao to se
trai od njega. Pomiljao je na razne naine kako bi mogao zapoeti razgovor,
ali, ako mu se Perry prikljuio da s njim dijeli utnju, Joe nije htio da to sve
pokvar i razgovorom.
U njemu se vrlo brzo razvilo duboko i tajanstveno divljenje prema tom
neznancu koji se zvao Perry. Kad bi mu se mogao pribliiti neki arobnjak
sposoban za mag ine preobrazbe, s prijedlogom da on i ta osoba pjeane boje
kose zamijene linosti, on bi bio ugrabio tu priliku bez ijedne rijei. A ne bi
mogao za to pruiti bilo kakav razlog.
Ali evo to je bilo: ljudi kao to je Perry uivaju osobitu prednost. Uu bilo
kamo, i svi trae njihovu naklonost, i to je sve. esto su lijepi, ali ne uvijek.
Stvar je u tome da su oni osueni i da su prihvatili svoju sudbinu s nekom sa
mrtnom otmjenou, neobinom kod tako mladih osoba.
I tako, zanesen i zbunjen, Joe je sjedio u prisutnosti toga mladia. Nakon
nekoliko minuta Perryjevo prijanje drutvo, ona slikovita etvor ica, ustade i
32
poe prema vratima. Jedan visok, crvenokos djeak, koji je oito bio njihov
voa, poveo ih je kraj stola za kojim su sjedili Perry i Joe. Laku no, drag i,
ree, ne zaustavljajui se. Drug i i trei stadoe hihotati, a etvrti, nizak mladi s
dvostrukim podbratkom, ree: Puno sree. Joe ih je promatrao dok su, jedan
za drug im, izlazili iz kafeter ije, ali Perry nije gledao za njima. Okrenuo se Joeu
i letimice ga pogledao pogledom koji nije nita kazivao, a onda je nastavio gle
dati kroz izlog.
Te je noi zapoelo tajanstveno i tiho prijateljstvo koje je trajalo nekoliko
tjedana. Svake noi, kad bi Joe zavrio posao i pojeo svoj pononi obrok, Perry
bi se dovukao u kafeter iju, a da nitko nije znao odakle, i smjestio se bez rijei
za Joeov stol.
U poetku su vrlo malo razgovarali: samo u vezi s donoenjem kave ili do
davanjem eera, ali mnogo puta nisu izmijenili ni jedne jedine rijei. Zajedno
bi gledali kroz izlog ili bi koji put neko vrijeme promatrali kakav zanimljiv
stol, katkada bi im se oi srele i zaustavile na as-dva, ali veinom su samo sje
dili zajedno u Suncu cijele noi bez ikakve druge oite veze. Zajedno su uivali
u vremenu i u kafeter iji, a tko bi zapravo znao rei zato?
Nikada se nije moglo pogoditi kada e Perry otii i kamo. Jednostavno bi
se digao od stola poslije deset minuta ili nekoliko sati, katkada bi kimnuo, a
katkada ne bi, i otiao bi kroz vrata to se okreu i nestao pokraj izloga.
Joe je postepeno stekao uvjerenje da Perry uva neku veliku tajnu, koju e
mu, ako bude sree, jednoga dana povjer iti. Ta bi tajna morala biti u vezi s
drugom stranom Perryjeva ivota, odakle dolazi u ponoi i kamo odlazi u
zoru. Onda e Joe, na neki nain, smjeti da uestvuje u tim nepoznatim djelat
nostima; odetat e s Perryjem u tajne koje lee izvan vrata ove kafeter ije, i od
tada e se Joeov nain nastavanje tmine izmijeniti. Praznoa njegova postoja
nja, dugi samotni sni u H telu i besmisleni sati kloparanja zdjelama u praonici
suda na neki e se nain promijeniti. Perry e odluiti da ga pogleda onom
osebujnom otmjenou, napravit e kakvu jednostavnu gestu koja e najaviti
poetak toga novog vremena to ga Joe predvia, i ekanje i provoenje noi
uz kavu za tim utljivim stolom u inae bunom Suncu ui e u novu fazu ili
e potpuno prestati.
Joeove misli o tim stvar ima nisu bile jasno oblikovane; ak i nije znao da su
to misli. A Perryja je poznavao samo kao to ovjek pozna svoju sudbinu kad
ga ona posjeti: u svojoj krvi. Perry je bio gost, a Joe, bez ijedne prave misli koja
33
bi obuhvatila sve to, znao je za sebe da je domain koji eka da gost, kad nae
za shodno, iznese svrhu svoga posjeta.
Jedne se noi Perry nenadano okrenuo prema Joeu i rekao: to emo nas
dvojica? Ali zapravo se nije inilo da postavlja pitanje. Meutim, oi je imao
uprte u Joea.
Joe potrese glavom: Do vraga, ovjee, ne znam, ree. Ali ono to je, ini
se, htio rei bilo je: Ja ekam, to je sve to znam.
Jedne druge noi, slino, kao grom iz vedra neba, Perry ree: Da li ti pravi
scenu? To je bilo neto vie kao pitanje, ali Joe je bio u nedoumici to da od
govor i.
Pravim scenu? ree on, pravei se da razumije, da, to je tono, tono, do
vraga. Nije imao pojma o emu govor i.
U tim rijetkim prilikama kad je Perry govor io, glas mu je bio dubok i tih,
tek jednu nijansu vii od apta i intiman kao grob.
Jednoga jutra pred zoru ree: Jesi li za stvarnost, Joe? a onda ode od stola i
izie iz kafeter ije, oito ne oekujui da mu se uope odgovor i.
A onda, jedne noi, pogleda Joea onako kao ono prvi put, onim dug im po
gledom one prve noi.
Joe je bio nervozan. Dolo je vrijeme. Za neto. Oajniki je elio da sazna
to se od njega oekuje. Odbacivao je dimove iz cigarete, oklijevajui, nadajui
se nadahnuu. Smijao se i dahtao, znalaki tresao glavom i vrcima prstiju lup
kao po stolu. A onda, iznenada, gotovo i ne htijui, prestao je sa svom tom la
nom aktivnou i umir io se na stolcu, jednostavno gledajui ovjeka nasuprot
njemu. Oi su mu jasno govor ile: Pomozi mi, ali nije imao nikakva osjeaja
da mu je poslana bilo kakva poruka.
Perry neznatno kimnu glavom. Oi su mu bile pune suosjeanja. A onda
zadovoljstvo u njima doe do jaeg izraaja nego obino. I iznenada se u njima
mogla vidjeti jedino tajanstvenost koja, manje-vie, nije bila nita drugo nego
njegova sudbina. Ponovo je upravio pogled prema ulici.
Sluajno su se u tom asu, kao po nekom udnom planu, vrata poela okre
tati. Nizak ovjek, sa zelenom kravatom i u smeem sportskom kaputu od tvi
da, uputio se prema njihovu stolu.
34
To je bio mlad ovjek, tridesetih godina, ali gotovo elav. elo mu je izgle
dalo golo, oi su mu bile gorue, malene i sjajne, a bile su mnogo puta uveane
debelim leama njegovih oala. Bio je nalik na ludog mladog uenjaka u nije
mom filmu.
Zaustavio se kod stola gdje su sjedila ta dva mlada ovjeka. Perry, ree on.
Perry nije niim pokazao da je uo da se izgovara njegovo ime.
Molim te, Perry, da li ti zna koliko puta si ve ostao tako kasno? Njegov
je glas zaplakivao ui neim mekim poput karamela i slatkim poput karamela.
Dugaak komad pepela pade Perryju s cigarete na hlae. Otpraio ga je ru
kom i nastavio puiti.
Molim te, rekao sam, Perry. Nije bilo odgovora. elim te samo zapitati da
li zna koliko je sati, to je sve.
Promijenio je taktiku. Uzeo je stolac od susjednog stola, stavio ga suelice
Perryju, a onda je sjeo, s odlunou proraunatom da dade do znanja da moe
ekati dulje od ijednog ivog stvora, sklopio je ruke na krilu i poeo zur iti.
Perry, nakon jo jednoga dugog trenutka, ree Joeu: eli li kavu?
Prije nego to je Joe mogao odgovor iti, Perry se obrati ovom treem ovje
ku, a da zapravo i nije gledao izravno u njega, i ree: Marvine.
Taj ovjek nije htio prekinuti svoju igru buljenja. Da, Perry.
Marvine, dvije alice kave.
Filmski uenjak se nagnu naprijed, nakrivivi glavu na nain koji je znaio
usrdnu molbu. Sve su njegove geste imale tu osobinu da predstavljaju neto to
se ne slae s njegovim osjeajima. O, Perry, ree.
Jednu crnu, Marvine, i jednu s mlijekom.
Marvin, stisnuvi usne i podigavi tanke, crne obrve, poprimi izgled ovjeka
kojemu je neto nametnuto. Uzdahnuo je i poao prema baru.
Joe se nasmijeio i rekao: Ej, Perry, okladio bih se da ti je taj tip brat.
Krivo.
Vrativi se s kavom, Marvin stavi obje alice pred Perryja. Neto u toj situ
aciji kao da mu je branilo da prizna Joeovo prisustvo kod stola.
Perry ree: Poslui, Marvine, moga prijatelja.
Marvin kliznu jednu alicu preko stola prema Joeu.
Hvala, ree Joe. Mnogo hvala. Nasmijeio se visokom elu i nabio na nj
nevidljivi eir, borei se u sebi protiv besmislenog nagona da na njemu nar ie
sliku.
35
Taj ovjek ponovo zauze svoje mjesto i nastavi mirno promatrati bez ijedne
rijei.
Moj ti se prijatelj zahvalio, Marvine.
Nema na emu, Perry. Nema na emu, gospodine.
Perryjev se glas nije promijenio. Bila je to topla, omamljiva kupka zvukova.
On se zove Joe, Marvine.
Nema na emu, Joe.
Proao je jedan as.
Perry ree: Marvine.
Da, Perry.
Perry isprui naprijed ruku, jo uvijek ne gledajui tog ovjeka. ini se da
je pridavao visoku, blagotvornu vrijednost svojim oima i nije htio uludo tro
iti na nevrijedne objekte. Da vidim, Marvine, tvoju lisnicu.
O, Perry, molim te.
Perryjeva je ruka jo bila ispruena. Naravno, mislio sam smjesta, Marvine.
Ja uvijek mislim smjesta, ukoliko ne odredim drukije.
Marvin stavi svoju lisnicu u Perryjevu ruku. O, vidi, vidi..., ree.
Perry je prebrojao novac. Bile su etir i novanice po jedan dolar. Koliko
ima u depu, Marvine?
U kojem depu? upita Marvin, izvadivi urno ruku iz bonog depa svo
ga kaputa od tvida.
U tom depu, ree Perry, ne pokazujui, pa ak ni ne pogledavi u smjeru
Marvina.
Nato mu Marvin preda mali smotak novanica, koje Perry zadra bez bro
jenja. Koliko ima tu? upita.
Hm. Marvin uzdahne. Sedamdeset, ree.
Onda ti moe zadrati moj dio, Marvine. Perry mu vrati lisnicu. A ja u
zadrati tvoj. On stavi u dep smotak od sedamdeset dolara.
Sada bih elio kljueve od kola, Marvine.
Ne. Odluno odbijam. Molim te, Perry.
Oprosti, Marvine. Nisam uo to si rekao, to si kazao? Neto si ovaj as
rekao. Ponovi to.
O, kako u stii kui?
to ti je? Zar su te ostavile noge, Marvine?
O, Perry, zato to radi? eli li impresionirati svoga prijatelja? Uvjeren sam
36
da je tvoj prijatelj veoma impresioniran.

Imao sam u planu da sutra popodne doem k tebi kui, ree Perry. Me
utim, ti se tako loe ponaa, Marvine, da e moda bita potrebno da izmije
nim svoj plan.
U koje vrijeme? upita Marvin. Kasno popodne ili rano popodne, i koje
sutra?
Kljueve od kola, Marvine.
Dat u ti ih, dat u ti ih. Ali reci u koje vrijeme.
Misli li se ti pogaati?
Oooh!
Nemoj cmizdriti. Ti cmizdri, Marvine.
Marvin se nasmijei i pokua se nasmijati, ali mu je uspjelo samo namrtiti
obrve i nekoliko puta kratko uzdahnuti.
Do toga je vremena Joe ve bio zavrio skice za crte to ga nee moi ni
kada staviti na Marvinovo veliko, prazno elo: ensko dijete s dugakim trepa
vicama makare.
Marvin izvadi iz depa kljueve od kola i stavi ih na stol pred Perryja.
Evo, tu su ti. Pet sati?
Hvala, Marvine, to mi daje svoja kola na upotrebu, i za svu tvoju dobrotu.
Moda mi katkada ne uspijeva da izrazim svoju zahvalnost, ali ja sam ti zaista
od svega srca zahvalan. Perry ustade od stola. Idemo, Joe.
Joe polako ustade, zbunjen onim emu je bio svjedokom. Imao je osjeaj da
bi sve bilo kako treba kad bi Marvin pokazao oi. Ali oale su oito rasle iz
njegova lica kao meso i rog i miii, i nije ih bilo mogue ukloniti.
Marvin se die i zgrabi Perryja za ruku. Perry je stajao kao ukopan, drei
uvrijeenu ruku dalje od svoga tijela, a leima je bio okrenut Marvinu. Mak
ni ruku, Marvine. I opet sjedni.
Te su zapovijedi odmah izvrene.
Onda u koje vrijeme? navaljivao je Marvin. Oko pet? Ili kasnije? Ili
kada?
Perry se sada po prvi put okrenu malom ovjeku mnogo puta poveanih
oiju, i upre u njega dug, dvosmislen pogled: izgledao je kao prezir, a opet, iz
gledao je i kao njenost. U neko doba sutra popodne, ree. A sada elim da
sjedi na miru i ostane ovdje dok ja ne odem. Razumije li to kaem?
Hm, uzdahnu Marvin. Dobro, Perry.
37
Perry nije htio skinuti s njega pogled dok god Marvin nije ponovio to je
on rekao, i u to nije unio nikakav prizvuk otpora. U redu, Perry. A onda,
zbog dobrih odnosa, dodade: Hvala!
Perry izie kroz vrata to se okreu, a Joe odmah za njim. Dok su prolazili
kraj izloga, Joe pogleda unutra na malog filmskog uenjaka. Bilo je jezovito vi
djeti ga kako tamo sjedi, posluno nepomian, a debele su mu oale zahvatile
svjetlo kafeter ije pod takvim kutom koji je inio da izgledaju kao dva reflek
tora to slijede Perryjev odlazak.
Bili su na parkiralitu. Perry se nasloni na blatobran bijeloga MG-a, a Joe je

stajao kraj njega zataknuvi palcem u bone depove. Nesigurno se smijeio,
pitajui se to li e se dogoditi. No je bila hladna i jasna, a zvijezde, poput
mogunosti, inile su se jasnije i mnogo brojnije nego obino. Joe se nasmijao.
Perry se nasmijeio, pogledao ga i mahnuo glavom kao to se to radi kad se
poputa maloj djeci.
Joe, ree on. esto je i njeno upotrebljavao ime, znajui da je ono nje
govu vlasniku vjerojatno najsvetija rije u jeziku i da ne dolazi samo do uha
nego i do srca. Zato se smije, Joe?
Joe potrese glavom i ree, jo uvijek se smijeei: Tko bi to znao. Jo se
malo smijao, pokuavajui i dalje da se pravi kako sve razumije, a ipak potpuno
svjestan da samo pravi ludu od sebe.
Moramo te smir iti, Joe, moramo te staloiti. Da li bi ti to htio?
Da, do vraga, da, ba to mi i treba.
Ti, Joe, ne zna o emu ja govor im, zar ne?
Pa, staloiti, to je... Ne, ne ba. Ne bih rekao da ba znam. Pokuao se opet
nasmijati, ali se odmah pokazalo da ne uspijeva.
Ne, Joe, ne zna. Ni o emu ti ne zna mnogo. Ali to je dragocjeno. Inae
ne bi mogao uiti. eli uiti, zar ne?
O, da, Perry, svakako.
Eto, dakle, nije li dobro da ne zna mnogo?
Joe se namrti, bojei se ponovnog pokuaja da se nasmije.
Ima li u mene povjerenja, Joe?
38
Joe kimnu glavom prilino snano. Htio je time izraziti sve svoje potovanje
i odanost prema Perryju, i to je uinio iskreno. Onda je uo sama sebe kako
neto trabunja: Svakako, o, bogami, da. Ali zna, ja sam prilino nov u ovom
gradu... Htio je da neto objasni ovom izvanrednom vanom novom prijate
lju, ali nije ispadalo kako treba. Tek sam doao u ovaj grad, ja sam stranac, do
ao sam iz... Ne, to nije bilo ono pravo, ni priblino.
Ne treba da mi govor i odakle dolazi, Joe. Sada si ovdje, je li tako?
to? Ovdje? Da, tako mi boga jesam. To nije bio one vrsti razgovor u
kakvu je nauio sudjelovati u vojsci. Tamo je bilo sasvim dosta da se nasmije i
iskrevelji kad bi izgubio nit razgovora, i time bi se obino izvukao. Ali s ovim
Perryjem je bilo drukije. On je tono vodio rauna o svemu.
Ja u ti pomoi, ali elim da se opusti i da ima povjerenja u mene. Dakle,
sluaj, ima li ti ovdje u blizini sobu?
Sobu! Da, imam sobu u hotelu.
Hajdemo, dakle, onamo. Gdje je tvoj hotel?
Nedostaje mu O.
Gdje? Hou da kaem, idemo li pjeice ili emo se odvesti?
Bilo kako, moemo jednostavno...
Kako je daleko, Joe?
Mislim samo nekoliko blokova.
Ulazi.
Parkirali su MG pred hotelom, s druge strane ulice, proli pokraj sobice i
novnika u recepciji i uspeli se uza stube do Joeove sobe.
Perry je sjeo na rub kreveta.
Ne vidim radio, Joe.
Radio? Ne, nema ga. Ja nemam radio. Jo ne. Ali u ga nabaviti.
Ponaaj se, Joe, kao kod kue. To je tvoja soba, je li tako? A u drutvu si
prijatelja i nemoj se uzrujavati.
Joe sjede na drveni stolac s ravnim naslonom. Bilo bi ovdje sasvim drukije
kad bi bio radio.
Bi. Vrlo je loe kad ga ovjek nema.
Joe ree: Mislim da bih volio imati tranzistor, zna to mislim.
Da, znam.
Hm, zna, tedim za tranzistor.
Kad e poeti tedjeti?
39
Sutra. Proao je jedan asak, a onda Joe ree: Ono to ja elim, elim sna
an radio, a ne jednu od onih malih krebetaljki. Osvrnu se po sobi, pregle
davi urno tamne zidove. Zna to mislim?
Tono, ree Perry. eli snaan radio. Ne eli jednu od onih krebetalj
ki.
Perry stavi tanku, rukom smotanu cigaretu u usta i pripali je. Povue iz nje
dim uz siktav zvuk, a onda zadri dah i prui je Joeu. Joe pokua oponaati
Perryja, ali je odao svoje neiskustvo time to je smjesta ispustio dim.
Ti ne zna to radi, Joe. Mora uiti od mene i onda e znati. Dakle...
Drao je cigaretu u zraku izmeu sebe i Joea. Ovo nije duhan, Joe, to je po
sebna cigareta u kojoj ima suhoga lia i cvijea jedne vrste konoplje koja je u
botanici poznata kao Cannabis sativa. Moe se usporediti sa snanim radijem,
koji nije krebetaljka, za koji od sutra poinje tedjeti. Ne, to nije sasvim to
no. Ti i ja smo radio-aparati, a Cannabis sativa je, hm, sok, snaga . . .
Prestao je govor iti i ponovo napunio plua, upotrebljavajui znakove
umjesto rijei da bi pokazao Joeu kako se to radi. Zajedno su popuili cigaretu,
a onda nekoliko minuta sjedili utei; zatim su popuili jo jednu. Joe ustade da
otvor i prozor. Perry mu ree neka to ne ini. Tada je Joe shvatio da na neki
nov nain uiva u vlastitim pokretima, i to ga je nagnalo da se nasmijei.
Ta stvar pomae, ree. Vjerujem da pomae.
Perry uze siune ikove od prve i druge cigarete to su ih popuili i pokida
ih na komadie, a mrvice baci u umivaonik i pusti da ih ispere voda. Za razli
ku od duhana, ik Cannabis sativae mora se potpuno unititi, Joe. Vidi?
Ej! ree iznenada Joe. To je bila mar ihuana! U toj je cigareti bilo mar i
huane!
Tako je, Joe.
Vidi vraga! Joe je bio oduevljen. Nije nikakvo udo da se osjeam tako
luckasto! Ti si, bogami, prokleti lukavac, Perry. Iao je po sobi provjeravajui
svoje reakcije na pokrete, na gledanje, jednostavno na postojanje, i ustanovio
da su izmijenjene, poviene, i osjeao se sam sobom zadovoljniji nego ikada
prije.
Perry je leao na krevetu. Dugo mu je trebalo da se smjesti, i kad se udobno
ispruio, prekrienih glenjeva, s rukama pod glavom, ree: Osjea li se
udobno, Joe?
Izvrsno, ree Joe. Ali, odjednom, nije se uope odlino osjeao. Neto nije
40
bilo kako treba, a nije znao odrediti to je to, ali bilo je kao da se u sobu tiho
uvlai neka bezimena prijetnja, ispod vrata i kroz pukotine u prozoru, a on
nije znao kako da je zaustavi, pa ak ni da je opie.
Treba li ti to, Joe?
O, ne, ne, dobro mi je.
Ne, nije ti dobro. Nije ti dobro, Joe.
A?
Treba ti pomo.
Zaista?
O, da, sasvim sigurno. A ja, u vezi s Cannabis sativom, ja sam ba zato ovdje:
da ti pomognem da sazna to eli i da ti pokaem kako da to uzme.
Joe je osjeao kao da mu je srce ispunjeno zrakom; moglo bi se raspuknuti,
i to bolno, opasno; pritisnuo ga je dlanom ruke. Nita nije kor istilo. Uzeo je i
bice i poeo se njima igrati, pokuavajui da se odvrati od tjeskobe to ju je
osjeao. ibice su bile vrlo stvarne i na svaki nain jedno olakanje; svijao ih je
i motao, stavljao dolje i opet podizao. Perry je i dalje govor io:
Nije to samo ovo vee s kojim ne zna to bi poeo. Cijeli ti je ivot teret.
Mnogo se mrti, Joe. Die stvar i i opet ih vraa na mjesto. Namjerno je
gledao ibice. Ima planove da spali svijet, ali gubi mnogo pokreta, mnogo
vremena. Mora se smir iti. Saznaj to eli i prekrii sve ostalo. Onda e biti
smiren kako se samo moe biti. Dakle: to mora uraditi?
Saznati to elim.
Tako je. A onda?
Hm.
Prekriiti... pouavao ga je Perry.
Prekriiti sve ostalo.
Tako je. Jo jedanput.
Saznati to elim i prekriiti sve ostalo.
Prilagouje se, Joe. To je bila prva lekcija. Ovo je vjeba broj jedan: ova
soba. to ima to eli u njoj? Samo reci, bilo to, i ja u uznastojati da to dobi
je.
Joe poe pregledavati oima sobu, a Perry ree: Pogledaj me. Moda e ti
to pomoi, Joe. Eto tako. A sada u te ponovo zapitati: ima li ita to eli?
Joe je prouavao Perryjevo lice, napreui se da u njemu nae klju. Ali ga
nije naao.
41
Zna, Joe, ima ljudi, i to nekoliko stotina njih, koji bi platili znatne svote
novaca da budu u poloaju u kojem si ti sada: zakljuani u jednoj sobi sa
mnom, da ih pitam to ele.
Joeu se uistinu zavrtjelo u glavi od duevnog napora to ga je ulagao. Proao
je jo jedan dugi as. Tada Perry nenadano sie s kreveta i stane pred Joeov
stolac, gledajui dolje na njega. Njegov silazak s kreveta bio je tako brz da je
bio gotovo silovit. U asu je nestalo tiine sobe i raspoloenja u kojem se nala
zio Joe, i sada ga je jedan udan mladi zgrabio za prsa od koulje i stezao ga
tako da je bio prisiljen pogledati mu u lice.
Iznenadio se kad u oima toga ovjeka nije naao one srdbe ni nasilnosti
koja se oitovala u njegovim pokretima. Jednostavno je gledao Joeu u lice, bla
go i prodorno, i, poto ga je gledao prilino dugo, ree: Joe, ako hoemo biti
prijatelji, postoji samo jedno pravilo...
Joe je osjeao da proivljava neko udo. Taj stranac, fina, lijepa, naitana i
autor itativna osoba, usmjeruje svoje snage, svoje ar ite, svoje prijateljstvo na
tako bezvrijedan predmet kao to je on. Mora da se zabunio u rasuivanju
odabravi Joea Bucka kao predmet svoje panje. Kad otkrije svoju pog reku, to
e biti kraj svemu. U meuvremenu Joe se silno bojao da ne bi uinio kakvu
krivu gestu, rekao kakvu glupu rije kojom bi se izdao i uurbao Perryjev od
lazak. Pokuavao je izmisliti nain kako bi odgodio tu neizvjebanu pog reku,
beznaajne rijei i pokrete koji e to njeno gurnuti dalje u vremenu. Ali on
tome nije bio dorastao. Perry je bio previe mudar, predaleko iznad njega u toj
igri a da bi ga netko mogao prevar iti.
... a pravilo je, nikakve gluposti. Ne smije biti nikakvih gluposti. Nikakvih.
Dosta mi je ljudi koji znaju to ele, a nee to da uzmu, ak nee ni da otvore
usta i kau to je to. Kad ja tebi kaem: to eli, Joe?, ti e odgovor iti. Samo
e rei koja je to stvar to je eli. Razumije li me?
Da, da, razumijem, Perry, razumijem.
Dobro. Na licu mu se postepeno pojavio smijeak, a onda ispusti prsa Jo
eove koulje i sjede na rub kreveta, inei svojim oima most preko onih ne
koliko stopa prostora izmeu sebe i Joea. Kad su se Joeove oi susrele s njego
vima, ree: Kai sada. Imenuj stvar koju eli.
Glupa nitar ijo, ree Joe u sebi, reci neto, progovor i, zar ne moe progo
vor iti? Zar si tako glup da ne zna to eli? Reci neto, reci bilo to, i to e biti
poetak.
42
Ja, hm, mislim da bih, hm, bio... hm... Zatvor io je oi i namrtio se, prik
lonio glavu prema tijelu kao da je ono to bi on htio uhvaeno u zamku u
njegovu elucu i moglo bi se, snagom volje, arolijom izvui iz njega.
Samo reci, hrabrio ga je Perry. Ma to to bilo.
Beznadan. Ja sam beznadan. O, bogamu, mislio je, istina je gadna stvar. Po
digao je ramena, elei da mu lice nestane u tijelu.
Kad je otvor io oi, napola je oekivao da e Perry biti na putu da izie iz
sobe. Umjesto toga, on ga je gledao s jednakom njenou kao prije, a ak i s
veom zabrinutou nego prije.
Zato? Reci mi, Joe, zato si beznadan.
Do vraga, Perry, pa mogu ti ba i rei, ja sam glup. Da glup. Ja sam glupa
nitar ija. Ne znam ni toliko koliko je crno pod noktom. Ne znam pravo govo
riti, ne znam ispravno misliti. Smijao se, ali lice mu je bilo ozbiljno. Nije vi
dio nita smijeno u tome. Objesio je u zraku izmeu sebe i Perryja neto ru
no, nezg rapno, neoprostivo, i to se moralo odgurnuti; lupao je po tome svojim
smijehom, ali nije mogao doprijeti do toga. to se vie smijao, to je postajalo
vee.
Iznenada vidje u duhu krasnu sliku: nadg robni spomenik Sally Buck, bijel
kao snijeg i potpuno prazan, spomenik koji je trebalo ispuniti, ispisati. Olovka
u njegovu duhu nacrta urno crte na spomeniku, njegovu kar ikaturu, i od
toga mu je donekle odlanulo: slika je bila gotova. Ponovo je mogao gledati
Perryja.
Neprestano mislim, uo je sam sebe kako govor i, i to ga je prilino izne
nadilo, da u i dalje prati ono sue, a onda e oni donijeti jo suda, i ja u ga
prati, a onda, o o o ...
A onda?
A onda u doi ovamo u sobu i malo odspavati, a onda dalje prati sue, i
tada u... hm...
to e tada?
Ja u, oh ... Ispruio je ruku naprijed i potresao njome, maui amo-tamo
kao da hoe naznaiti da je prava rije negdje u sobi.
Samo reci, Joe.
Umrijeti.
O, o, sranje! Zar je to neto to treba objesiti u zraku? Uniti to, uniti to!
Pokuao je jo jednom da se nasmije, kratko i prodorno. Ne, na taj se nain
43
nee osloboditi toga. Nita mu tu nee pomoi. To je preveliko, previe runo.

U duhu vidje lopatu i stavi u ruke nekog nejasnog, mranog stvorenja, i to
stvorenje poe tom lopatom kopati grob uz Sallyn. A onda ugleda otvoren li
jes, tik uz svje grob, a u lijesu je bila krasna mlada osoba: on sam. O, Isusa mu
boga, pomisli, zar je to sve to dobivam? Samo lijes za svu svoju mladost, lijes
za sav svoj sok i svu svoju ljepotu. Obuzela ga je zbog toga alost i nenadano
je poeo plakati, svijajui se na podu H telske sobe, gledajui u prljave bijele
cipele jednoga stranca, daui da bi ulovio zraka. Osjetio je potrebu da toga
stranca izbaci iz sobe pa je rekao: Odlazi, ali to je bilo sve to je mogao izus
titi, jer je u njemu sada bilo neto mnogo vee nego njegova plua i ono je za
uzimalo sav prostor gdje je trebalo da se odvija disanje, i ne samo to, ono ga je
bolo u jetru i u srce i u sva vitalna mjesta i boljelo ga kao da je preg rt noeva
u njemu. U prljavim je bijelim cipelama bila jedna osoba. to eli ona? to eli
sa mnom? to eli taj kujin sin od mene? pitao je njegov duh iznova i iznova.
Zar on ne zna da sam ja, da sam ja, da sam ja...
Stranac ga uhvati za ramena i gume ga vrlo snano tako da je pao na lea, a
onda je sjeo na njega, zajaio na njega. Sve se to dogodilo vrlo brzo i istjeralo
velik, otar, teak uas koji je bio u njemu. Sada je ponovo disao, a sa svakim
izdahom je isputao zvuk, i to ga je jaanje smir ivalo: samo ivi ljudi proizvode
takve zvukove. Lice mu je bilo mokro. ini se da je plakao, ali se nije toga sti
dio. To je bila mar ihuana, to je sve; to je sve; to nije njegova krivnja.
Pogledao je Perryja, koji je jaio na njemu, i njegovo lice, koje je lebdjelo
sasvim blizu njegova. I uo ga je kako govor i svojim prijateljskim, dubokim,
ugodnim i zamagljenim narkotikim glasom: Okladio bih se da se sada osjea
mnogo bolje, zar ne, Joe?
Prikovan. Njega je prikovao netko, prikovao ga je netko tko mu je prijatelj,
netko pametan, miran, dobar.
Konano.
A to sada?
A sada, nastavi Perry, jedino to treba da uini jest da mi kae, da mi da
znak to eli. Kako ti to inae mogu dati?
Tko je ta ptica to mi sjedi na trbuhu? Je li on Bog? Je li on Djed Mraz? Je
li on neto mag ino? Hoe da mi da to elim? Je li on lud? Samo jo jednom
neka me upita, samo jednom. Ja u mu rei, rei u mu, bez brige. Rei u mu
da elim jednu plavuu da je povalim, i da se ona brine za mene cijeloga ivo
44
ta, jednu plavuu dugakih trepavica i punih koljena s jamiicama, mora biti
mesa na tim koljenima, i da nosi utu haljinu s pravim sisama u njoj, a ne od
pjenaste gume kao jadna, stara Sally, i da bude mnogo kod kue i da mi donosi
jelo pred televizor, i da doe k meni i kae mi: Kauboju toliko te volim, i da pla
e od velike ljubavi prema meni. Gle, gle, rei u joj, nisam nikada u ivotu vidio
nekoga da voli toliko koliko ti voli mene, kako je to, zapravo, mogue? A onda da mi
ona kae, glasom mlijenim kao njene sise: Zato? Zato te volim? Zato to si ti
kauboj Joe Buck i tako mi lijepo udovoljava i ne prosipa svoj sok da zaradi za ivot,
kad to i tako ne zna. A osim toga, na kauboju ima neto osobito, neto to ljubi tako
lijepo kao ti i ne uri se pri tom. Zato, lijepi moj i vrsti, ti samo sjedi i reci mi to eli
iz kuhinje. Aspika? A kako bi bilo, ljubavi, da ti donesem jednu breskvu i batak, da
gricka dok ti ja budem pjevala o plavoj mjeseini? A onda emo se ljubiti, tu na podu,
a kad bude gotovo, ti e mi pjevati: Hajde telece, hajde, hajde, hajde, malo telece .....
Nije to nita neobino, ree Perry. Mar ihuana esto izaziva glad. Sjedili
su kraj bara jednoga restorana to je otvoren cijelu no, negdje uz glavnu cestu.
Perry je puio i pio kavu, a Joe je dovravao drug i hamburger.
Hoe li jo jedan? upita Perry.
Joe potrese glavom jer su mu usta bila prepuna a da bi mogao govor iti.
Osjeao se divno, kao djetece koje se od srca naplakalo, a onda su ga udar ili
po turu i nahranili. Osjeao je neizrecivu toplinu prema Perryju.
Tko je Sally? upita Perry.
Sally! Odakle zna za Sally?
esto si joj spominjao ime kad te je uhvatio onaj napadaj plaa. Je li ti to
jedna stara ljubav?
Da, stara ljubav. Lae! Krasno, a rekao ti je da voli istinu! Da, ali odrastao
ovjek ne moe okolo govor iti da je buncao o svojoj baki.
to bi sada volio raditi, Joe? Tek je etir i ujutro.
Ja? to bih ja elio raditi? Do vraga i to to bih ja elio raditi! to bi ti
htio?
Ne, ne, ovo je tvoja no, Joe. Ti reci to bi elio raditi.
Ja bih volio raditi ono to bi ti volio raditi.
45
Ne. Mora rei.

Ali, Perry, ja uope ne znam to bih volio raditi.
Zna, zna. Ti zna to voli. Svatko zna.
Pa, hm, rei u ti to smo radili u vojsci. To je sve to znam, a to nije nita,
ali zna to smo radili, otili bi u Columbus i pokupili kakvu kurvu, i to je bilo
sve. Nikada nita osobito.
Bi li ti to elio sada?
Sada? Do avola! Misli sada?
Da, sada. eli li sada enu?
O, k vragu, ne moram imati enu. Dobro mi je i ovako, ne treba mi nita.
Joe je jedan as utei mijeao kavu. Onda je pogledao Perryja i rekao: Zato?
eli li ti enu?
Ne brini se ti za mene. Ti eli enu, je li tako?
Pa...
eli, zar ne?
O, mislim, kad bi bila kakva enska upravo tu da me povue za lakat, ja bih
je jednostavno zgrabio, ali ja, kako se kae, ja ne bih htio da se gnjavi zbog
toga. A onda, pun nade, dodade: Jedino ako ti hoe.
Perry ree: Ne.
E, onda neka ide k vragu ... hm, osim ako misli da bi se neto nalo u bli
zini. Ako ne bi bilo previe neprilika. I mogli bismo samo, hm ...
Perry ustade. Hajdemo.
Upravo je htio dati blagajnici novanicu od pet dolara, ali Joe mu je istrgne
iz ruke i dade joj deseticu. Onda gurne novanicu od pet dolara u Perryjev
boni dep. Perry se nasmijei i nita ne ree.
Na rubu parkiralita bila je javna telefonska govornica. Perry je ostavio vra
ta otvorena. Joe se naslonio na govornicu i sluao. Poto je nazvao broj i prie
kao, Perry ree:
Huanita? Ovdje Perry. Perry! Tako je. Sluaj, Huanita, evo to bih elio da
uini za mene. Huanita, nemoj govor iti tako glasno, puknut e mi bubnji.
Dri telefon dalje od sebe, para mi ui. Dakle sluaj, je li Dolores tamo? Ne, ne
elim s njom razgovarati. Samo je probudi, Huanita. Rekao sam, probudi je!
Dovest u joj nekoga jako zgodnog, vrlo lijepog mladia... uti, Huanita, samo
sluaj. Probudi je, i neka se dobro okupa, a mi emo doi za kojih pola sata.
Prekinuo je razgovor. Joe je stajao tamo otvorenih usta, kimajui polako
46
glavom naprijed i natrag, zapravo nemoan da shvati svoju sreu. Bio je poput
djeteta kojemu se aneo uvar odluio osobno pokazati. Perry, prokleti gade!
ree, a glas mu je drhtao od ljubavi.
U kolima, na otvorenom putu, Perry ree: Zna li ti, Joe, da si mi pokvar io
vee?
Joe se uplaio. to? to sam uradio?
Dakle, da zna, ja nalazim veliki uitak u troenju Marvinova novca na
druge ljude, a ti mi nisi dopustio da platim onaj raun tamo.
Joe se nasmijei s olakanjem.
Ne, ree Perry. Ozbiljno govor im. Nikada vie to nemoj uiniti.
Sluaj, Perry, taj, hm, taj ovjek Marvin, je li ti on kakav roak ili tako ne
to?
O, ne, on je samo moj poslodavac. Ja sam zaposlen kod Marvina.
O! O, razumijem. On je tvoj gazda. Kao da je to naas objasnilo stvar. Ali,
obnovivi u svom duhu onaj prizor to se odig rao izmeu te dvojice, ustano
vio je da ta nova obavijest samo poveava njegovu zbrku. Gazda, to?
Da. Tako je. Marvin me zapoljava za obavljanje jednoga visoko specijalizi
ranog posla. Od mene se trai da ga podsjeam kako je odvratan, a moja se na
grada temelji na tome do kojega stupnja uspijem. Svoje prvo takvo namjete
nje imao sam prije nekoliko godina na Istoku i nauio sam neto dragocjeno.
Nauio sam gledati dublje od onoga to ljudi kau da ele i dati im ono za
im oni u potaji zaista ludo eznu.
Zapali mi je, molim te. Pruio je Joeu cigaretu. Joe se nagnuo naprijed,
zgur ivi se uz vjetrobran, i zapalio cigaretu. Stavio ju je Perryju u usta. Perry
povue dim, a onda izvadi cigaretu iz usta i nastavi govor iti:
Na primjer, nai e da ljudi koji najvie govore o svojoj sklonosti prema
njenosti zapravo samo trae teror. Samo to oni, po mom miljenju, ne znaju
pravo kako da to izraze. Ne govor im o ljudima koji jednostavno ele njenost
i ute o tome. Govor im o onima koji bez kraja trabunjaju o tome. Moe se
okladiti da e im se bilo kakva ljubeznost, pa ak i samo pristojan postupak,
zgaditi. U drugu ruku, ne smije im pruiti ni otvoreni teror, iako ga oni obo
avaju, jer su prevelike kukavice da bi uzeli ono to ele. Naui biti strano
hladnokrvan i odmjeravati sve ajnim liicama, i zvati to drug im imenima.
Nita ne moe biti samo ono to jest. ak i kad oni puzaju u potpunoj
stravi, moraju misliti da je to ljubav. I tako ih katkada pogladite po glavi. Ali ne
47
preesto. A onda se pravite kao da se to nije nikada dogodilo. Isto je tako s te

rorom. Ne upotrebljavaj ga previe. Samo ga obeaj oima i pojaaj malim ra
nama. Nikada ne prolijevaj krv.
A sada, to se tie Marvina, mislim da postupam izvanredno dobro. U po
etku hou da kaem prije nego to se upoznao sa mnom gledao je sam na
sebe kao na neto to je otprilike veliine i vrijednosti jednoga crva. Ali on
nije mogao podnijeti tako uzvien poloaj, bilo je to za njega preveliko optere
enje, jednostavno nije mogao nositi taj plat, bio je oajan. A sada, nakon
samo nekoliko mjeseci, smanjio sam ga na razinu na kojoj je on tek neka vrsta
nedovoljno ishranjene liinke, i oduevljen je napretkom to smo ga napravili.
Zar ti se ne ini? Zar on nije izgledao zadovoljan?
Ali to se, bojim se, nee odrati. Marvin je previe ambiciozan. Na kraju e
htjeti da potpuno stanem na njega, samo da spustim petu, da tako kaem, i
smrvim ga potpuno, tako da ga vie ne bude. Meutim, na to se zapravo nisam
obvezao. Meni mnogo bolje odgovaraju prijelazni stadiji u kojima se trai sta
novita domiljatost. Ja nisam vjet ekiima, mesarskim noevima i slinom.
Osim toga, Marvin sebi ne moe priutiti da ga umor im, ne sa svojom plaom.
Mislim, ako bude imao sree, moda e netko jednoga dana izgubiti vlast nad
sobom i uiniti to besplatno. Ali ne ja. Ja znam svoj posao.
Bogami zna, ree Joe. Zacijelo zna mnogo. Koliko bi godina moglo biti
momku kao to si ti, Perry?
Dvadeset i devet... a tjerat u do stote.
Do vraga, meni je dvadeset i pet, ree Joe, a jednostavno sam propiao
svoj ivot, Perry, kunem ti se da jesam. Eto, na primjer, ja nisam potpuno ulo
vio na to si ciljao dok si ovo govor io maloprije. to kae na to?
Kaem da je to prilino udno, Joe. Ali to je ono to se meni na tebi svia,
tvoje djevianstvo.
O, ne, ree Joe, bojim se da nisam djevica, Perry. Ja sam strano glup, bo
gamu, ali sam mnogo njih stavio poda se.
Ne govor im ja o toj vrsti djevianstva.
O! Pa reci mi onda o kakvoj ti vrsti govor i. Hajde, Perry, jer ja moram na
uiti to govno.
Perry je gledao u Joea tako dugo da se Joe poeo uzrujavati zbog napredo
vanja kola po cesti. Tada se Perry ponovo otkrenu, polako kimnu glavom na
prijed i nazad kao da su mu oi spazile neto sablasno i ree, gotovo ispod gla
48
sa: Hoe, hoe.

U preobilju odane naklonosti i zahvalnosti Joe stavi ruku na Perryjevo
rame i stisne ga. Ti si najbolji pajda to sam ga ikada imao. Ta se izjava inila
nepotpunom, nedovoljnom. Joe je osjetio dubok por iv da doe do potpune is
tine, da ne prestane govor iti dok potpuno ne izrazi ono to osjea za Perryja.
Sluaj, ti si ne samo moj najbolji pajda jer, uj, ja sam proao usranu vojsku
i sve to sranje, i poznavao sam mnogo momaka, ali nijedan nije sa mnom ova
ko postupao. Hou da kaem, vozi me tako daleko da povalim ensku, pa
onda onaj hamburger tamo. A sve je to za tebe nita. O, jest, to je neto, ali
glavno je ti razgovara sa mnom, boga mu njegova, pa kae Joe ovo i Joe
ono. A ja nisam ni za koga, nigdje i nikada uo da ima takvoga, hm, pa, razu
mije, prijatelja, sto mu bogova, prijatelja! Shvaa li to hou da kaem?
Da, Joe. Ali hou da sada zavee. U redu?
Joe polako povue svoju ruku i zagleda se ravno preda se. Naas prestade
disati, a onda ree: Previe sam govor io, je li tako?
O, ne, ne, nisi, ree Perry. Ali sada elim da prestane, to je sve.
Dobro, Perry, ree Joe. To je najmanje to mogu uiniti.
Mala sportska kola skrenue s glavnog puta u zbrkani raspored parkiralita

za prikolice, skladita graevnog mater ijala, star ih kua i malih tvornica, pozna
tih pod imenom Newville, drava Texas. A onda zavezoe na neog raeno po
lje, na kojem nije bilo ni drvea ni grmlja, uope nikakva raslinja, nita osim
zemlje koja je okruivala jednu staru drvenjaru. Nikakva staza nije vodila do te
kue i nikakav kolni put. Njen smjetaj u toj okolici inio se sluajan, kao da
je ona naputena igraka nekog djeteta boanske veliine, koje e se sutra sjeti
ti da navije svoj buldoer i potpuno makne tu igraku.
Perry je parkirao MG ispred kue.
Dok su se penjali prednjim stubama, upalilo se svjetlo na hodniku; otvor ila
su se jedna vrata, i na njima se, pridravajui im vrata, pojavio visok i nezg ra
pan ovjek po imenu Tombaby Barefoot.
Tombaby Barefoot bio je mjeanac svijetle kose, blijed i udno graen.
Imao je malenu glavu, gotovo nikakva ramena, ali od trbuha do dolje bio je
49
krupan, debeo i teak. Imao je na sebi sivu majicu na kojoj je bilo tiskano
HARVARD, izblijedjele i poderane hlae, platnene cipele i dvije zlatne nau
nice.
Hej, Perry, rekao je. Glas mu je bio mekan i visok, a naglasak teksaki.
Iznutra, iz kue, zau se srdito reanje: Ugasi to svjetlo u hodniku, Prin
cess.
Tombaby se nasmijeio. Majka eli da padnete na guzicu. Zar nije slatka?
Rukovao se s Perryjem, a onda s Joeom Buckom.
Perry ree: Joe, da te predstavim Tombabyju Barefootu.
Drago mi je, ree krupni, blijedi, dvospolni Indijanac.
Dobar vee, Tombaby, ree Joe.
Tombaby poe ispred njih kroz predsoblje u dnevnu sobu. Kretao se kao
krava s olabavljelim zglobovima u koljenima, te se inilo da e se svaki as sru
iti u gomilu bedara i lakata. Proavi kroz vrata, stao je u stranu. Dobro doli
u palau Majke Dajojboga, ree.
Soba je bila namjetena glomaznim, prekrupnim pokustvom iz Grand Ra
pids, u stilu koji je oko devetsto tridesete bio poznat kao moderan. Na ploi
iznad kamina, a pokraj pozlaene vaze, u koju je bila utaknuta amer ika zasta
va, stajale su uokvirene fotog rafije ljudi koje niste mogli prepoznati, ali su iz
gledali slavno (sve su bile potpisane), a na prugastim, tamnoruiastim zidovi
ma visilo je nekoliko uokvirenih kopija - fragmenata sa stropa Sikstinske kape
le, veinom detalja prsa, stranjica i ruku.
uei poput Bude na srednjem jastuku kaua u dnu sobe sjedila, je mala
rugoba srednjih godina u crkvenom kimonu od atlasa. Njene goleme vodenas
te oi bile su blijedoplave, odrubljene grozniavim crvenilom i besanim crni
lom. Te su se oi inile kao udesno neslaganje s ostalim dijelom njenog orga
nizma; grabeljive, neprekidno u pokretu, one kao da nisu pripadale jednoj
maloj eni nego nekom velikom, uasnom neprijatelju. Usta su joj bila u brzi
ni premazana samrtnim rezom ljubiaste boje, a iz njega je strao ik cigarete s
uarenom eravicom na kraju.
Perry, viknula je zaudno mukim glasom.
Barvee, Huanita, ree Perry.
Moje dupe, a ne vee, ree ona. A onda e Joeu: Zdravo, sinko.
Dok je Joe bio predstavljan toj eni, koja se zvala Huanita Collins Har
meyer Barefoot, njen se sin odvojio, sjeo u stolac za ljuljanje i skopio ruke na
50
trbuhu.
Na noge, na noge, na noge! zapovjedi Huanita, maui rukama. Poslui,
Princess, poslui. Svima po konjak.
Tombaby se digao s manje napora nego to bi ovjek oekivao. Svima po
konjak, ree.
Izlazei iz sobe proao je pokraj udnog predmeta koji je bio naslonjen na
zid odmah do nadsvoenog prolaza blagovaonice: osam stopa visoke punjene
igrake u obliku irafe. Joe je, u svojim mislima, dopustio Tombabyju da se
popne na tu irafu-igraku i da odjae, ne samo u blagovaonicu nego netra
gom iz Texasa, ali onda je irafa bila preslaba za taj teret i strahovito se skljoka
la oguljenih koljena i slomljenih nogu. I dok se on natezao s tom krizom u
svojoj mati, u stvarnosti su on i Perry zauzeli mjesta na velikim stolcima koji
su stajali nasuprot Huaniti s druge strane stola za koktele pokrivenog ogleda
lom.
Ja sam, ree Perryju, imala ovdje veeras gadnu guvu zbog vas.
Perry se nasmijei. To je uvijek tako, Huanita.
Pogledaj! Ona isprui runu ruku, s mrljama od puenja, prljavu, noktiju
odg rizenih do samoga mesa. Ali ono to je ona htjela da pokae, to su bile
dvije svjee ogrebotine na hrptu ruke. To mi je napravila kad sam je probudi
la, prokleta ivotinja. A onda Huanita iznenada upravi svoje velike oi u lice
Joea Bucka. Bolje bi bilo da voli ivotinje, uje li?
Joe joj se nakesi. Ali bilo mu je muno. Dok je ona govor ila, on je vidio ka
vez s izgladnjelim biem, poluenom, polutig ricom, kako hoda amo-tamo po
kavezu. Ali on to nije elio. Nije elio uope nikakvu ivotinju. elio je neto
meko, debelo i njeno, puno zaobljenih slatkih mjesta da se u njima sakrije
Jer e dobiti ovo, ree Huanita. Okrenula se Perryju. Da li misli da je
ovo opasno? upita ga, mislei pri tom na ogrebenu ruku. Prolog me je tjed
na ugrizla da mi je krv potekla.
Tombaby se vrati s bocom Old Overholta i nekoliko aica. Priaj, majko,
to si ti njoj uinila, mi bismo to rado uli.
Huanita upita Perryja: to je rekao? Neto zag riljivo? Je li rekao neto za
griljivo? A onda se okrene mjeancu: Vrlo dobro, gunalo, samo ti nastavi
tako, samo nastavi.
Tombaby prui jednu au viskija Perryju, a drugu Joeu. Sam srkne malo iz
tree ae i poe s njom prema svome stolcu za ljuljanje.
51
Huanita uhvati sa stola za koktele teku kristalnu posudu za slatkie i, za

mahnuvi njome, zalaja prijetei: Princess.
O, pretvarao se Tombaby da je iznenaen. Oprosti, majko, sasvim sam na
tebe zaboravio. Svoju au stavi na stol pred nju, a sebi natoi drugu.
Huanita odloi posudu i digne au. Dajte malo glazbe. to je ovo ovdje,
bordel ili pog rebno poduzee?
E, to je dobro pitanje, ree Tombaby. Ako si ti glavna atrakcija, majko,
onda bih gotovo rekao da bi to moglo biti neto izmeu jednoga i drugoga.
Zavei! Huanitin glas zaeg rta sobom.
Tombaby izie iz sobe.
Uvijek elim da strancima bude jasno, ree Huanita Joeu, da taj pijetao
debele guzice, s jamicom tamo gdje bi mu morao biti pimpek, da, tako je, i s
kesom elatine umjesto jaja, dakle, da on nije moj sin ni koliko je crno pod
noktom. On nije nita drugo nego zabuna neke proklete, propale bolniarke iz
none smjene u bolnici generala Jonesa u Shreveportu. Zamijenila je djecu.
Mislite li da se alim s tako neim? Sluajte, sjeam se one noi, jasno kao sun
ce, noi kad mi je usaeno to dijete, sjeam se svega to su svi drug i zaboravili,
potpuno mi je u pameti. Sjeam se gdje je to bilo, i kako sam leala, i kako
sam se osjeala, i to se dogodilo kasnije. Darlington Barefoot i ja smo leali na
njegovoj verandi, iznad cijeloga svijeta, s aom u jednoj ruci, a opipavajui se
drugom. Sjeam se cijele situacije kao da je to bilo prije deset minuta. Nemoj
te mi govor iti da je jadni Tombaby neto zbog ega biste se rado sjeali takvih
trenutaka. Osim toga, moje je dijete imalo sasvim crnu kosu kad je izilo iz
mene. Znam, bila sam potpuno budna, vidjela sam ga kako izlazi, i imao je
crnu glavu. A i kakvu bi drukiju kosu imao kao sin Darlingtona Barefoota iz
Brownsvillea, zar ruiastu? Govno! A drugo jutro, to mi gurnue da hranim
nego ovo neuspjelo stvorenje, na kome su bila samo usta i stranjica. Samo da
vam kaem, moje su sise smjesta presuile od te grozote. Pogledajte! Ona ras
tvor i svoj kimono i pokaza dvije lundraste sise. Mislite li da se alim? Od
onoga dana pa do danas ni kapi mlijeka nije izilo iz ovih: suhe!
Svrha cijele te prie, ree Tombaby Barefoot, vrativi se iz blagovaonice,
gdje je prouzroio da su zvuci Ink Spota ispunili sobu pjesmom Netko ljulja a
mac mojih snova, jest da pokae svoje jadne, stare lundre. Ako eka na potra
nju e, uvjeren sam da moete otprilike zamisliti koliko e tu ekanja biti po
trebno.
52
Huanitine su se obrve uzdigle u oponaanju poze sluanja. Uhvatila sam

svaki slog te uvrede, sitnoglave. Moja je biljenica dupkon puna. Samo te bog
moe spasiti, samo te bog moe spasiti!
Ne, majko, krivo si me shvatila. Ja sam samo rekao da bi oni sada eljeli vi
djeti tvoju vag inu. Jesi li spremna? Evo za tebe glazbe: Ta taaaaa!
to je rekao? to je rekao? Reci mi, Parry.
O, ree Perry, izgovarajui paljivo, rekao je da se nada da e Dolores
uskoro biti gotova. A i ja se nadam.
Da, svakako. Dakle, Darlington Berefoot je samo bacio pogled na to ubre
kakva li smrada! Rodio se smrdljiv, morala sam svaki put zaepiti nos kad
sam mu se pribliila. Na svaki nain, Barefoot ga je samo pogledao i izgubio se,
nestao je kao podmazana strijela. Moete li ovjeku zamjer iti? Hou da ka
em, uivite se u njegovu situaciju: njegov tatica, Darlingtonov tatica, bio je
junaina, prokleta junaina! to je, dakle, trebalo da uradi, da uzme ovaj izluak
lijezde, ovu ovdje krepalinu i odvede je natrag svome plemenu i da kae
predstavljam vam svoje dijete? Vraju mater!
Stoga, ree Tombaby, moja majka, koja je ve navikla leati na leima,
nije imala nikakve potekoe da zarauje kruh samo se morala specijalizirati
na tipove s loim vidom: pijance, slijepce i sline. Namignuo joj je lukavo i
mahnuo rukom. Priao sam im, ree, povisivi glas, kako si uvijek teko ra
dila da me uzdrava.
Neto je brzo, crveno bljesnulo i naglo se pomaknulo na kauu, a aa ko
njaka pade na stolac za ljuljanje. Meutim, debelog, plavokosog mjeanca nije
bilo u stolcu za ljuljanje. On pokupi au, nerazbijenu, ali sada praznu, i obrati
se svojoj majci. Jesi li raspoloena da neto popije?
Huanita ree Joeu: elite li znati zato ga trpim? Zato to ga volim kao da
je moj roeni. Recite mi da sam prokleta budala, svejedno mi je, nita se ne
uzrujavam.
I ja, majko, tebe volim, ree Tombaby. A ja volim, ekaj malo, zmije i po
licajce i rat i velike, dlakave pauke i, hm, to jo? O, znam, rak na debelom cri
jevu.
Ma to on govor io, ma kako drsko zvualo, sve se to temelji na ljubavi i
potivanju. Je li tako, Tombaby?
Sada je Ink Spot u falsetu upitao: Kad padnu veernje sjene, zar nemam sna
zbog tebe? A negdje u pozadini kue zalupie vrata.
53
Dolores je ovoga asa pozvonila da doe, ree Indijanac svojoj majci.

Hajde, pour i je. Kai joj da sam rekla ahora mismo2.
Tombaby izie iz sobe i dok ga nije bilo, Huanita ree: Taj jadni stvor, Per
ry, to e biti od njega? Strano sam zabrinuta. Kad god ode u New Orleans ili
u Dallas, ili bilo kamo, i pokua da nae zaposlenje, nekakav ga policajac no
gom u guzicu potjera natrag njegovoj mami. To je da ti srce pukne! I tako,
prirodno, ja ga zaposlim ovdje. Mislite li da sam previe meka? Upravo se vra
tio iz Pensacole. Ovaj put nije ga bilo tri mjeseca, pomislila sam, Isuse, moda
sam ga se rijeila. Ali vratio se, vukui svoju guzicu, prolog tjedna. Ne znam
to se dogodilo u Pensacoli, nee ak ni da govor i o tome. Gadan je, krepalina,
slupan kao Paja Patak, i nitko ga ne moe iva vidjeti. Osim mene. to da onda
napravim? Poslala sam ga u kolu za kozmetiare. On ne zna napraviti jednu
kovricu da ga ubije, jedva zna obrisati nos. Zamislite kakav sam pakao prola
s njim, a k tome nije ni moj. Rei u vam u emu je krivnja, ako hoete znati.
Infer iorna krv, eto to je to, infer iorna krv, i tu nema nita to bi se moglo ui
niti kad se radi o infer iornoj krvi. Ona izvadi iz kutije na stolu papirnatu ma
ramicu i glasno se usekne. O, ja znam da se u ovom poslu ne smije plakati. Ali
ja sam sentimentalna, ubio me bog, i radim to mi se hoe, a kome se ne svia,
neka ide do vraga.
Huanita ispije pie iz Tombabyjeve ae i, dok je konjak djelovao, ona zgrbi
ramena prema naprijed, glavu zabaci natrag, stisnu usne i zatvor i oi. A onda,
kao kakva sveenica nekog stranog kulta, duboko uzdahne i brzim, uzastop
nim pokretima stade pokazivati prstom na razliite dijelove svoga tijela, glavu,
grlo, prsa, eludac, govorei: Boli ovdje, boli ovdje, boli ovdje, boli ovdje. Koga
briga? Mene nije. Bol mi ne smeta. Dodaj mi, Perry, tu bocu.
Tombaby Barefoot ue u sobu glupavo se kesei i smjesti se u svoj stolac za
ljuljanje. Dolores je eljela da zna, izvijesti on s uitkom, koliko je godina
senjoru. Rekao sam joj otprilike sedamdeset i tri. Ostala je plaui.
Huanita ga je natjerala da to ponavlja sve dok nije ula. Onda razmota noge
i ustane. Dok se to dogaalo, Joe naas vidje njena koljena i opazi njihovu sli
nost s koljenima svoje bake, s jedinom razlikom da u Huanitinim koljenima, u
svoj njihovoj kotunjavosti, nije bilo nita osobito alosno.
Ona ree Joeu: Sluaj, bit u prokleto neodgojena, povest u Perryja u ku
hinju i rei mu jednu tajnu, uje li?
U elji da bude ugodan, Joe mahnu rukom i napravi takvu grimasu za koju
54
se nadao da e joj prenijeti dojam kako on ve odavna zna za potrebu da se u

bordelskim kuhinjama kazuju tajne.
Huanita, izlazei iz sobe, zaustavi se kraj njegova stolca da ga izbliza promo
tri. Onda kimnu glavom, i dalje ga gledajui, i ree: Pravi konj, pravi konj.
Kad bih imala takvoga, pola bih s njim na Istok, u New York City. ujem da
su tamo sami mlakonje i novac i gladne ene. Kad bih imala u svojoj staji takva
mlada pastuha, dobro bih se provela. Ona slegnu ramenima i poe prema vra
tima. A pogledaj to imam, molim te, Huanita probode zrak palcem u smje
ru Tombabyja Barefoota. Zatim ona i Perry prooe kroz blagovaonicu u
stranji dio kue.
Joe je dobro i predobro znao da je ta ena to je upravo izila iz sobe strana
osoba. Izrekla je kojeta to je bilo dovoljno grozno da se dvanaest puta za re
dom smeuraju jaja Tombabyja Barefoota, a jasno je da je sebina, okorjela i
neugodna na sve mogue naine. Takoer je znao da je u ustima ovoga Tom
babyja, koji je poput bake sklopio ruke na trbuhu, hladan, tvrd, crn jezik, spo
jen sa srcem punim otrova. A sama kua, s toliko tmina iza onih tmina to ih je
vidio, bila je kua strave kao leglo otrovnica. Pa ipak, on bi se u nju bio uselio
s ovim osobama u roku od jedne sekunde. Jer oni nisu bili jedini, sami u toj
kui, ve dvoje, dijelei njene strahote i strahote jedan drugoga; i on je jasno
vidio a da nije znao kako da to nazove (ljubavlju? mrnjom?), ni kako je to
nastalo i kamo bi moglo dovesti neku vrstu dragocjene sigurnosti u njihovoj
vezi jednoga s drug im.
Joe osjeti na sebi meki pogled mjeanca. On podie svoju au s konjakom i
ree: Dakle, u vae zdravlje, Tombaby.
Tombaby nije imao pia. Ruke su mu se poigravale jedna s drugom na tr
buhu, gledao je Joea s vlanim smijekom na ustima. O, da, u moje zdavlje,
ree, i dalje se smijeei, i dalje gledajui Joea.
Uskoro, dok su sestre Andrews pjevale rtvenik sv. Cecilije, na vratima se po
javila Huanita. Sine! Rukom je dozivala Joea. Doi, doi! Imamo neto za
tebe.
Joe poe za Huanitom kroz blagovaonicu, a zatim u dugaak, taman hod
nik. Zaustavili su se pred zatvorenim vratima na kraju hodnika. Huanita udar i
o vrata hrptom ruke. Je li u redu, Dolores?
Pogledala je Joea. Naprijed, sine, dobru zabavu. Ona okrenu dugme na
vratima i njeno ga gume naprijed.
55
U jednom uglu sobe stajala je djevojka ne star ija od sedamnaest godina, ni

ska, tamna, iste puti. Imala je na sebi dugaak plavi ogrta, vrsto stisnut oko
tijela, kao da se hoe zatititi. Gledala je Joea sa smjesom straha i neprijateljstva,
te se inilo kao da pokuava izmisliti nain kako da mu ne dopusti da joj pri
e.
Joe zatvor i vrata i uini korak prema njoj. Djevojka se ukrutila dok se on
pribliavao.
On ree: to je, gospoice? ali djevojka ne ree nita.
U nedoumici, Joe htjede izii iz sobe, ali kad je stavio ruku na dugme na
vratima, djevojka ree: Ne!
Okrenuo se da je ponovo pogleda. Djevojka je naas prouavala njegovo
lice, a onda strah i neprijateljstvo postepeno ieznue, i ne preostade nita
osim rezignacije. Ona mu okrenu lea i poe polako odvezivati ogrta. Kad je
izila iz njega, otila je brzo do kreveta, i to tako da je Joea navela da osjeti kao
da neto krade od nje. Djevojka je legla nauznak i zabuljila se u strop. Nije se
micala.
as kasnije Joe prie krevetu i pogleda njeno lice. Nije htjela okrenuti oi
prema njemu.
Pokuavao je da joj ne gleda tijelo, osjeajui da mu zapravo nije ponueno,
ali oi mu nisu bile potpuno u njegovoj vlasti. Putovale su urno po krevetu,
vidjele neku slatku punou maslinastoukastu, s mnogo mekih, okruglih
mjesta, a dva su imala na vrcima savrene rozete. Jedno, najmeke od svih, bilo
je pokriveno tamnim kovricama i tajanstveno.
Drao je ruke ispred sebe.
Sluajte, gospoice, ja, ha.....
Htio je neto rei ovoj djevojci, neto vano, neto dublje od misli, neku i
njenicu o samom sebi: da je ljubav neto posebno to je naao u svojoj mu
kosti, i da se stoga ne moe bez ponosa popeti na nekoga samo radi svog uit
ka, previe bi se na taj nain izgubilo. Ali takve injenice, koje jedva da razu
miju njihovi vlasnici, ne predaju se lako u obliku govora. Ja ba ne mislim ...
hou da kaem, osim ako si raspoloena, zato ne bismo samo ....
Ne govor iti, ree ona. Ne razumjeti.
Joe obie donji dio kreveta i doe do mjesta gdje je ona izila iz ogrtaa.
Podigao ga je i stavio preko njena tijela. Djevojka ga zaueno pogleda. On
kimne glavom nekoliko puta naprijed i natrag, pokuavajui da joj njeno izra
56
zi svoju nesklonost. Ona mu je prouavala lice da vidi ne krije li se tu neka

smicalica. Joe joj ponudi cigaretu. Ona je odbije, i on zapali sam.
Djevojka ga je dugo vremena promatrala, onda je podigla glavu, naslonivi
se na lakat, i nastavi ga promatrati. Ej, ree ona, potapavi mjesto uza se na
krevetu. Joe prie i sjede do nje. Ona uze njegovu cigaretu i utrne je na no
nom stoliu, ostavivi jo jednu crnu mrlju na povrini od javorovine.
Uhvati Joea za ruku, poljubi je i nasmijei se. Joe poljubi njenu ruku. Onda
ona ponovo uze njegovu i poljubi svaki prst po redu. Joe uzvrati taj postupak i
poljubi je u dlan. Gledali su jedno drugom u oi dugo vremena, a onda se dje
vojka poe mrtiti, i na trepavicama joj se pokazae suze. Oito je i ona imala
kojeta da kae, kojeta to se nee izrei, ne te noi, ne Joeu Bucku, moda ni
kada nikome. On se nagnu nad nju i jezikom ukloni njene suze. Zatim od
makne svoje lice od njena i nasmijei joj se, pokazavi niz krasnih zubiju, i dje
vojka se poe smijati. Stala ga je potezati za odijelo.
U asu su bili oboje u krevetu, drei se, istraujui, milujui, dodirujui, is
kuavajui, ljubei se. A onda je nastupio odreeni pripremni as, vrlo tih as,
njean, opasan, vaan as u kojem ni jedno nije disalo. Sve dok nisu poeli za
jedno disati. A zatim je slijedio najdublji zag rljaj od svih, a onda su nastupili
laki, laki, laki poeci davanja i primanja, primanja i davanja, od ega su djevoj
ine oi izgubile mo usredotoenja. A u odreenom asu on je prestao, ekao
je i ekao, natjeravi je da mu, u svom jeziku, dovikuje rijei ljubavi, koje je on
ipak razumio, a kad je bio svjestan da je dovoljno dugo ekao, poeo joj raditi
ono najljepe za to je bio sposoban.
A onda se iznenada prestao micati.
Djevojka ga je vrsto drala za ramena.
Joeova je glava bila naklonjena na jednu stranu, kao da neto oslukuje. A
onda se otkinuo od nje, tako brzo da je djevojka od boli uzviknula, skoio s
kreveta i pogledao prema garderobi u uglu sobe. Vrata su bila odkrinuta.
Djevojka sjede u krevetu: Ej, ej, ti lud?
Ali Joe je ostao tamo stajati, a malo zatim vrata su se iznutra irom otvor ila.
Tada je opazio da to nije garderoba ve susjedna soba.
Na jednom stolcu sjedio je Perry. Iza njega je stajala Huanita, a izdiui se
iznad njih oboje bio je Tombaby Barefoot.
Perry se smijeio.
Nastavi, Joe, ree. Nemoj zbog nas prekidati.
57
U sekundi Perry se stvor io na podu spavae sobe, a Joe, jo uvijek gol, zaja
io je preko njegovih prsa, udarajui snano pesnicama, s namjerom da izbrie
taj osmijeh. Djevojka je poela vritati, ali Perry nije pruao uope nikakav ot
por. Zapravo je gledao ravno u oi Joeu na nain koji je bio oito proraunat
da ga jo vie izazove. Huanita poe lajati kratke, nerazumljive fraze sastavljene
od runih rijei i panjolskih rijei. Joe, prestavi naas, drao je nad Perryje
vim licem aku. Nemoj se vie smijeiti, molio je. Prestani sada, molim te.
Ali Perry nije prestao, i udarci su i dalje padali. Djevojka je sada stajala iza Joea,
vukui ga svom snagom za ramena, a onda su ga opkolili i Huanita i Tombaby,
bilo je ruku po itavom Joeovom golom tijelu, koje su ga odvukle od okrvav
ljenog ovjeka na podu. Joe se bor io da se oslobodi, a onda ga jedna aka po
godi u eludac. Ta je aka pripadala Huniti. Od nje je Joe izgubio dah. Na
rubu kreveta se prevrnuo, pokuavajui da u se uvue neto zraka. Okruivi
njegovu sputenu glavu stajalo je mnogo nogu, koje su sainjavale neku vrstu
elije oko njega. Joe je osjeao ruke svuda po sebi, a neke su od tih ruku bile
meke, vlane i klizile su mu preko cijelih lea i po bedrima. Povezane s bolom
u elucu, te su ga ruke tjerale na muninu, i on se poeo naprezati da bi po
vratio. Ali nita nije izilo. Ruke su i dalje ostale na njemu, i jedna od njih
poe ga obraivati na zaudan nain, od ega ga je zahvatila neka uasna strava
i kad mu je uspjelo da uhvati malo zraka, upotrijebio ga je da se ojaa za dalj
nju borbu. Ali u tom asu jedan glas, Huanitin, ree glasnim aptom: Ti ga e
li, Tombaby, i samo ga na jedan nain moe dobiti.
Uto nastade lom, u kojem je odjednom sve bilo zbrisano i smjesta ponovo
stvoreno, ali u sasvim drukijoj perspektivi.
Soba je postala rupa, otprilike u obliku bunara, a Joe je leao na dnu i gle
dao gore. Ne, samo je njegova glava bila na dnu. Sve ostalo, ak i njegovo tije
lo, koje je lealo na krevetu, bilo je iznad njega. A iznad njegovih nonih prsti
ju, sasvim blizu vrha, stajali su ljudi: mjeanac i babetina. Svaali su se, ali su im
glasovi bili prigueni, gotovo neujni. inilo mu se kao da su mu ui uronjene
u neto tekue to mu je zagluivalo sluh. Sada je ena izlebdjela iz vidika, i
Joeu Bucku se inilo da je sam s nekom velikom stvar i uta izgleda, koja se
naslanjala preko kreveta. Obje je ruke pruala dolje prema Joeu. A onda je
otvor na vrhu rupe potpuno prekrila ta debela spodoba te je zamraila sve
tako da se vie nita nije moglo vidjeti. Joe osjeti da mu je odsjeen zrak, ali
kad je dahnuo, ustanovio je da ga je jo malo ostalo za disanje. Oajno je ez
58
nuo za svjetlom pa je poeo naprezati vratne miie kako bi izvukao glavu na

svjetlo.
Postepeno je postajao svjestan da se gore vre neki napor i, da netko poku
ava da ga oslobodi iz tjeskobe i mraka. Bilo je to kao da se primjenjuje neka
divovska sila na vrhu bunara, koja Joea polako vue gore, gore, gore, upotreb
ljavajui njegovo spolovilo kao ruku. to je vie postajao svjestan da je sve
blie i blie slobodi, to je stezanje to ga je osjeao postojalo sve nepodnoljivi
je. Bor io se jako da surauje s tom silom to ga vue gore, napreui svaki mi
i da bi pomogao, a onda, ba kad je postalo jasno to se zapravo vri na nje
mu, neto se slomilo duboko u njegovoj unutranjosti, i on osjeti da se bor io
previe jako i da je u tom naprezanju izgubio sve. Osjetio je kako iz njega,
neobuzdano, u mlazu istjee ivot, i na neki nain bilo je sramotno prijatno
biti na kraju bitke. Ali nije dobio nita, i vie nije bilo niega na vrhu rupe, a
on je jo uvijek bio daleko dolje na dnu kamo me je Perry gurnuo, rekao je
sam sebi. Moj prijatelj Perry, on me je gurnuo u tu rupu.
10
Nije me gurnuo u nikakvu rupu! Moda sam ja govno, ali odsada, tko god
pokua da me gume dolje, neka pripazi!
Joeov lik u ogledalu bio je razjaren. Prola su dva dana kako nije iziao iz
sobe. Bio je blijed i imao je greve od gladi, a neto nije bilo u redu s njego
vim potiljkom. Ali ak i u tom bijednom stanju mogao je bez ikakva napora
zadrati u glavi jednu odreenu novu zamisao: da na ovom svijetu postoji
samo jedna osoba koja ima njegove, i samo njegove, interese na srcu. Kaubo
ju, ree svojoj slici u ogledalu, obrativi joj se s nekom vrstom uzbuenog
oduevljenja koje je veoma nalikovalo ljubavi, ja u voditi brigu o tebi, ja u
radom izderati svoje dupe za tebe, ja u te maziti do smrti. Vidi li ovo sranje
to ga oni zovu soba? Uskoro e izai odavle. Tvoja glava nije sasvim ishlapje
la, hm, hm, ni izdaleka. Sviala mu se nova odlunost u njegovu glasu, a bilo
je neto novo i u njegovim oima, neto divlje i opasno, i on je bio oduevljen
tim izgledom.
Joe je tih dana sam nabasao na tu novu vrst gor iva uz pomo kojega e ra
diti. Skupio je mnoge srdbe, velike i male, stare i nedavne ona na Perryja
59
nije bila od osobite vanosti, samo je davala iskru drug ima a one zajedno sa
injavale su neto to osvjeuje, gotovo opojno: sam bijes. Skupio je sve svoje
godine poput stvar i to su bile spremljene u kovegu i raskopao ih da bi doao
do uspomena koje e mu pomoi da obuzda tu divlju novu silu, i inilo se da
je sve na emu mu se duh zaustavio savreno upotrebljiva graa, to je davalo
podrku gledanju da je ravnodunost svijeta prema njemu proistjecala iz ista
neprijateljstva. Nije znao na emu se temeljila, ali ini se da je bilo neto na
njemu s ime nitko nije elio imati veze. Taj osjeaj, koji je uvijek bio tik is
pod povrine, bio je jedan od mnog ih za koje nije znao kako da ih ocijeni u
svom duhu: osjeaj da je osoba bez pravoga mjesta na svijetu, stranac ak i pod
crven-plavo-bijelom zastavom svoga roenja, ovjek koji ne pripada ak ni
svome susjedstvu.
Uvijek je iao okolo, ak i po tim najpoznatijim mjestima svoga ivota, s
neznatnim mrtenjem nelagodnosti, s glavom nakrenutom da bi saznao klju
pravom znaenju jezika to ga je uo oko sebe, ali koji oito nije bio njegov
jezik, pa je hodao oprezno kao da je nesiguran u samo tlo toga osebujnog pla
neta. A sada, razmiljajui o svemu tome, brino, ali nestruno, inilo mu se da
je od samoga poetka postojala kampanja da ga uine svjesnim, uvijek, uvijek,
uvijek, njegova statusa stranca. A strani zakljuak do kojega je doao bio je da
je gotovo svatko koga on pozna, ili ga je ikada poznavao, lan te urote, ak i
mnoge osobe kod kojih je uivao stanovitu seksualnu popularnost pogotovu
te osobe odbile su bilo kakvu vezu s njegovim drug im osobinama. Primile
su od njega uitak i odletjele poput vjetra, smijui se bez sumnje svesrdnosti
kojom je on nastojao da im udovolji. I tako su one, naravno, zauzimale poseb
no mjesto u njegovu novom bijesu, ali on nije nipoto iskljuivao ni druge. U
duhu je oznaio osobe i skupine i ustanove prema kojima je osjeao taj bijes
bive uitelje, vojsku, svoga malog ruiastog gazdu u kafeter ij:i, rulja Adriana
Schmidta to se skupljala kraj prodavaonice novina i tako dalje. Mnogo vei
broj bio je bezimen. Tu je bio uglavnom ukljuen svatko s kim je iao u kolu,
deseci inovnika, dravnih slubenika i stranaca koji su postupali s njim surovo
i s visine ili su ga potpuno ignor irali. Popis je rastao sve dok nije ukljuio
zgrade i banke i knjiice, kojih rad on nije razumio i namjetenici koji su oito
postupali s njim kao da je doao da tu ustanovu opljaka ili je na bilo koji na
in oskvrne. Na kraju je zakljuio da cijeli grad Albuquerque ulazi u tu kate
gor iju, a ta je misao izazvala njegov duh da pone misliti ire: ako Houston
60
nije nita bolji od Albuquerquea, moe se sa sigurnou okladiti da Hong

Kong, Des Moines i grad London nisu nita bolji nego Houston. Povodei se
za tom log ikom, mapa cijeloga svijeta bila je brzo ispunjena bojom njegova bi
jesa.
Ali u tom letiminom pregledu osjeao je da je neto uljepano ili izostav
ljeno: neki se prvorazredni grad igrao skrivaa u njegovu pamenju. Ali tko?
Ili to?
I odjednom pomisli na Sally Buck.
Sally Buck na telefonu: Joe, zlato, to radi? To je lijepo. Sluaj, imam jednu
kasnu muteriju i bit u umorna kad zavrim posao. Moda u otii tu iza ugla do
Konja i Sedla na au-dvije piva.
Dragi, kako se osjea? Sluaj, tvoja baka ide preko etvrtoga u Santa Fe. Izgleda
da sam nala novog dilbera. Nije loe za staru damu, to? Tebi e biti dobro ovdje u
gradu, zar ne?
Sally Buck stoji na vratima svoje spavae sobe: Mislim da u u krpe, zlato,
pristojno se naspavati za promjenu, jesi li lijepo proveo dan, bit e bolje da mi o svemu
tome pripovijeda ujutro, previe sam umorna a da bih mogla pratiti to govori.
Sally Buck u svom salonu za poljepavanje: Sluaj, eeru, ovo je ekaonica za
dame, a ti zna kakve su one, ponesi ovaj magazin kui ako hoe i nemoj sada previe
prigovarati.
Ej, dangubo, nema smisla da me eka. I tako u se moda morati navratiti u trgo
vinu Molly i Ed. Zar se ne moe sam zatakati u krevetu? Ti si ve veliki momak.
Prijavnica? Zar je nisam potpisala prolog tjedna? Kae da je tome ve est tjeda
na? Gospode, kako vrijeme leti, dajte je ovamo, gdje treba potpisati, na poleini? Evo!
A sada odlazi, mali, eka me jedna glava za eljanje.
Sally Buck. Nije se mogao sjetiti zato ju je ikada tako jako volio: bila je
luckasta stara brbljavica otegnuta lica, nikada nije mirno sjedila, uvijek je va
tom utapavala parfem na nos da se ne osjeti mir is alkohola (ali se ipak osje
ao), ili je izvlaila dolarske novanice iz lisnice da iskupi stara obeanja to ih
je dala, uvijek se igrala kutijom za puder ili je skidala konie sa haljine kad bi
joj se pokualo neto rei. Jedino ega se mogao sjetiti u njenu kor ist bilo je da
su joj noge bile tanke poput vretena i da je bilo vrlo tuno gledati njena velika,
kotunjava koljena kad bi stavila nogu preko noge. Ali ak ni kao duh u sobi
onoga hotela u Albuquerqueu nije mu znala posvetiti pravu panju, samo je
tamo sjedila muei se hoe li dobiti natrag svoju kuu ili e jahati na konju ili
61
neto slino. Jai, Sally, stara ludo, pomislio je, jai do avla. A kad si ve tamo,
nakovraj mu kosu. Sranje.
A tko je, pitao je njegov duh, napreui se da bude ispravan, to e jo vie
oteati njegov sluaj, tko je ikada gledao na njega kao na stvorenje zbog kojega
je vrijedno gubiti vrijeme? Tko? Reci, tko? Pala su mu na pamet dva lica i
jedna kaubojska pjesma. Lica nisu dolazila u obzir. Vlasnik jednoga bio je u
ludnici, a vlasnik drugoga nije ve gotovo dvije tisue godina bio osoba od
krvi i mesa, ako je i onda bio. Preostala je samo pjesma Hajde malo telece,
hajde, hajde...
Woodsy Niles!
Woodsy Niles je bio iznimka, to je jasno. Ali kakva kor ist od njega ovdje i
sada? Njegova slika u uspomeni bila je previe sjajna, previe blistava a da bi je
mogao gledati s povjerenjem, bila je to samo uspomena na mir is duhana, drn
danje na gitar i i nacerenog avla iz jednog davnog, davnog ljeta, a bila je tako
neobina, previe neobina a da bi se za nju nalo mjesto u bilo kojem kor is
nom gledanju na svijet. I tako je ludo, sjajno, modrobrado lice Woodsyja Nile
sa i velika kotunjava koljena Sally Buck izvan djelokruga svoga razmiljanja, a
on je nekako doao do saznanja da e mu, bude li htio uspjeti u svijetu, biti
potrebna sva srdba to je bude mogao skupiti.
Joe je ustanovio da radi sve bre i sve marljivi je u praonici suda kateter ije
Sunce. Bilo je svojevrsne grozniavosti u tome kako je slagao posue na poslu
avnik i bacao ih na prijenosnu traku. inilo mu se kao da mora ubaciti upra
vo toliko milijuna posuda u zaparene ralje toga stroja, i onda e se on primir iti
i izr igati dovoljno novca za ...
Nije zasigurno znao za to je trebao taj novac. Znao je samo da mora sku
piti neto novca da prouzroi da se neto dogodi. Hodao je okolo s usmjere
nou ovjeka koji ima plan. Ali nije pravo znao koji je to plan.
Tri jutra u tjednu provodio je u gimnastikoj dvorani, gdje je obavljao na
porne vjebe, udarao vreu i osam puta preplivao bazen po duini. Promatrao
je svoje tijelo kako dobiva snagu i okretnost. Masirao je tjeme i mnogo se ba
vio svojom kosom, a poela ga je progoniti i misao da mora nabaviti kauboj
sku opremu. Dan i no je nosio u sebi osjeaj, vjerovanje da e se sve promije
niti nabolje kad on sam sebe izg radi u novom liku. Znao je koji je to lik, lik
62
kauboja, ali nikada nije previe ustrajao na pitanju kako e taj lik uiniti njegov
ivot drukijim. Postoji indijanska legenda da mlad ovjek, u odreeno vrije
me u svom ivotu, bude obdaren snom u kojemu vidi jednu masku, a kad se
probudi, mora se dati na posao da izrezbar i pravu masku prema liku iz sna. Tu
masku mora nositi u borbu da bi pobijedio. I Joe Buck kao da je unosio takav
san, i njegov je ivot bio posveen rezbarenju maske.
U te je dane gubio malo vremena u tenji za drutvom ili u bilo kakvu
mozganju. Ako nije imao nikakva roda na svijetu, za kim onda da ezne?
Meutim, on je mnogo besciljno lutao nou kad bi iziao iz kafeter ije. Za
Joea to nije nipoto bilo besciljno. Kad biste ga upitali to radi, preao bi preko
toga pitanja kao da se njegov cilj moe nai negdje dublje, kamo pitanja i od
govor i ne mogu prodrijeti. Ali on je oito u gradu neto traio. Drao je oi
irom otvorene i budne i, kao ratni izvia, ispitivao none ulice sredita Ho
ustona. inilo se da je vrlo malo od onoga to je vidio bilo vrijedno spomena.
Veina stvar i koje su prolazile ispred njegova oka nisu na njemu ostavljale jai
trag nego to ga slike ostavljaju na povrini ogledala.
Bile su, meutim, tri slike iz njegovih mnog ih noi lutanja i gledanja, koje
su na neki nain propale na niu razinu u njemu nego to je sama povrina, i
te su mu se, u uspomeni, prikazivale iznova i iznova:
Jedna je bila izrezani lik mladog holivudskog glumca, u svjetlu reflektora na
vrhu kinematog rafske reklame. Stajao je tamo u ivim bojama, potamnio od
sunca i nasmijan, a bio je dva kata vii od naravne veliine. Stajao je rair ivi
noge, naprijed isturene zdjelice, u asu kad je na vas uper io golem pitolj. Nje
gova je cijev bila usmjerena prema vama, debela i blistava, i pitolj samo to
nije opalio.
Drug i predmet u nonoj zbirci likova bio je kratak prizor na jednom uglu.
Jedna dugaka, bijela sportska kola stala su pred crvenim svjetlom. ena za vo
lanom gledala je visokog, lijepog mladia u kaubojskom odijelu, koji je stajao
na rubu plonika. Motor automobila je crknuo, ali ona je i dalje gledala mladi
a. Nakon jednog trenutka ona ree: Ne mogu ga pokrenuti bez pomoi. A
mladi odgovor i: Jasno da ne moe, zlato.
Trea slika koja je ostala u njemu iz tih etnji bila je jedina koje se kasnije
nije volio sjeati. Meutim, sviala mu se ili ne, ona je bila jedna od triju i nije
se mogla odbaciti. Bio je to velik plakat koji je prikazivao onoga bradatog
mladia u ijim je oima prebivala sva tuga prolosti. Iznad njegove glave bila
63
je poruka koju su pripisivali njemu, napisana velikim gotskim slovima, a na

dnu plakata, nadrljane crvenilom za usne malinove boje, bile su rijei JEBI SE.
I to su bile stvar i na koje je Joe naiao dok je pokuavao da pronae svoj
put.
64
DRUGI DIO
65
Snaga Greyhound autobusa smjesta se dojmila Joea, i za vrijeme prvih stoti

nu milja prema Istoku gotovo je svu svoju panju posveivao njemu: zvuk to
ga je proizvodila promjena brzine, disanje konica i, na otvorenoj cesti, duboko
zujanje u basu neega to se miljama nije iscrpljivalo nego kao da je u njima
postajalo jo jae. Sprijeda, uz vozaa, bilo je jedno slobodno mjesto, i Joe je
neko vrijeme sjedio tamo i puio, oaran onim to se zbivalo izmeu autobusa
i ceste, onim kako se inilo da cesta ulazi pod autobus odozdo, te su sve te mi
lje nestajale u golemoj maini, a uza sve to se inilo da maina postaje vitkija i
otpornija. Prije nego to se vratio na svoje mjesto, Joe je htio da neto kae vo
zau. To je snaan motor, zar ne? Ali voza ga nije ni pogledao.
Vraajui se prema svome sjedalu Joe se osjeao kao artist u cirkusu koji
plee na konju. To silno bie, po sredini kojega se kretao, imalo je neto zajed
niko s njim, ali Joe je bio samo malo bolje sposoban da razmilja o tom nego
to je bio sam autobus. On je to, ipak, osjeao, osjeao je neku vrst snanog su
djelovanja u svijetu vremena i prostora, neko pomicanje naprijed u sudbinu.
Vrativi se na svoje mjesto, nasmijeio se toj novoj spoznaji samoga sebe i
dobacio je poljubac svojim novim izmama, a nije dugo potrajalo, i njegove se
oi sklopie, i on zaspa dubokim, tekim snom stvorenja koje se jo nije rodilo.
Tako je Joe proveo prvu polovicu svoga velikog puta na Istok. Oi su mu
katkada bile otvorene, ali i u tim razdobljima on je sebe snovima unosio u sva
ki krajolik kroz koji je prolazio, jo uvijek tako pun vjere u sebe i u svoju bu
dunost da im je jedva posveivao i po koju letiminu misao.
Popodne drugoga dana, dana kad je u pet sati popodne trebao stii, Joe se
poeo uzrujavati. Svretak puta poeo je u njemu buditi sumnju. Palo mu je
na pamet da bi mogao biti uvuen u kakvu golemu prijevarnu akciju u kojoj
66
bi on bio i rtva i poinitelj. Na primjer: poto on zapravo ide u New York

City? Neprestano je zirkao iznad sebe traei podrku u svome crnobijelom
kovegu i u svim krasnim predmetima u njemu, a svakih nekoliko minuta pip
nuo bi se po boku gdje je drao novac. Prouavao je lica drug ih putnika, pita
jui se da li bi u kojem od njih mogao nai saveznika, ili su svi oni stranci po
put njega, nemirni pri pomisli da dolaze u najbogatiji i najvii od svih gradova.
Posljednja postaja za odmor bila je kod Howarda Johnsona u Pennsylvaniji.
Joe je ponio svoj koveg u toaletu za mukarce i proveo dvadeset minuta nas
tojei da se uredi za dolazak u New York City. Obrijao se, poprskao Flor ida
vodom, obukao istu koulju i na brzinu pljuckanjem ulatio izme. Premda je
bilo i drug ih mukaraca koji su se sluili toaletom, Joe nije mogao odoljeti da
se ne poslui ogledalom na svoj posebni nain. Udaljio se od njega, pripremio
izraz lica i dranje, onda se okrenuo oko osi da bi iznenadio svoju sliku. Ono
to je vidio silno ga je ohrabrilo. Kad je, udarajui izmama klik-klik-klik, izi
ao iz toalete za mukarce, ostali putnici su se ve vraali u autobus. Dvije vrlo
mlade djevojke, koje su sjedile sprijeda u autobusu i koje su za vrijeme puto
vanja, bile ivo svjesne Joeove prisutnosti, ulazile su u autobus ba ispred njega.
Jedna od njih, potaknuta njegovom blizinom, hihotala je bez daha. Joe je bio
presretan. Prolazei kraj njihovih sjedala nakrivio je svoj iroki kaubojski eir i
obdar io ih bogato slatkim, uvjebanim, objeenjakim smijekom. Njihova je
reakcija bila neobuzdana i hister ina. Milje i milje, u nekoj vrsti nebeskog ludi
la bolnog golicanja, djevojke su priguivale krikove, skrivale se iza vlanih ma
ramica i gurkale jedna drugu. Joe je ponovo stekao samopouzdanje i nije se
mogao sjetiti zato se zabrinjavao. to da radi kad doe u New York? O, gov
no, to moe biti jednostavnije? Krenuti prema Times Squareu i ii za nosom.
Iznenada, gore pred njim, iskrsnule su konture Manhattana, zgrade kao pu
tokazi na prenatrpanom groblju. Joe posegnu rukom prema sastavu nogu i
ree: Ja u tu stvar uhvatiti u svoje ruke, bacit u je kao laso i uloviti ovaj cije
li usrani otok.
U Times Square Palace hotelu Joea je odveo do njegove sobe smeurani,

star i liftboj, koji ga je nekoliko puta nazvao gospodine i ponio mu koveg.
67
Joe mu je dao jedan dolar, a onda je zatvor io vrata i pregledao sobu. Bila je
dvaput skuplja od one u Houstonu, ali mnogo puta prijatnija, a imala je i vlas
titu kupaonicu. Zidovi su bili svjee pozelenjeni, sag pred krevetom bio je
besprijekorno ist, a boja mu je bila utosmea. Pokustvo je bilo od javor ine.
Nad krevetom je bio akvarel s obrisima Manhattana, a odmah do kreveta, na
stalku, telefon. Joe je vjerovao da se nalazi u prvorazrednom poloaju.
Raspakirao je stvar i. Radio je stavio na noni ormar i. Onda je zapalio ci
garetu i sjeo za mali pisai stol pred prozorom, gledajui sad naprijed, sad na
trag, zadivljen svojim dvama novim svjetovima, etrdeset i drugom ulicom
tamo vani, uzavrelom, bogatom i bunom, i ovom sobom unutra, gdje e visiti
njegov eir i gdje e poivati njegova glava.
Dugo je vremena sjedio prouavajui ormar s ladicama i u jednom ludom
asu osjetio je da ne moe vjerovati da su njegove osobne stvar i jo tamo iako
ih je on sam maloprije onamo smjestio. U tom se kratkom asu uvjer io da
stvar i, kad nisu na oku, potpuno prestanu postojati.
urno je preao sobu i pogledao u ogledalo. Bilo je olakanje ustanoviti da
je on sam jo uvijek tu, ali nije bio potpuno siguran dok god nije mahnuo ru
kom i nasmijeio se svojoj slici i izbacio jedan oblak dima prema njoj. Onda je
pregledao ladice u ormaru i u garderobi. Ohrabren, ponovo je preao sobu, za
ustavivi se da se jo jednom nasmijei svom odrazu u ogledalu, i rekao: A
sada pamet u glavu, kauboju. Sada si potpuno smjeten ovdje, na putu da se
obogati. Izveo je mali ples bokovima, oponaajui spolno openje, a onda se
vratio k pisaem stolu da dopui cigaretu.
New York City, ree, gledajui na ulicu. Neka debela, nevjerojatno prljava
star ica, koja je sjedila na ploniku pred ulazom u kino, lijevala je neto iz boce
na svoje prljave, gole noge i trljala ih drugom rukom. Nitko joj nije obraao
mnogo panje. Jedan ju je policajac promatrao s prilinim zanimanjem, ali
bezbrino, i onda je odetao dalje.
Tvoja soba, ree on svome radiju. Otiao je do njega i otvor io ga, nadaju
i se da e mu zvuci iz njega dati osjeaj da je zaista stigao u to novo mjesto.
Glas neke ene, prodiran i donekle hister ian, govor io je: A to je moj sis
tem! Onda se poela cerekati. Glas nekog mukarca, s osobitim elektronskim
arom u sebi, ree: E, to nadmauje sve to sam dosada uo! Kad vas mui be
sanica, jednostavno ustanite iz kreveta? Da! vrisnula je ena, izgubivi vlast
nad sobom. Koga vraga onda radite? navaljivao je mukarac. Upalim svje
68
tlo! ree ona bez daha, i obuem se! I ponem raditi svoj posao, ak moda i
neto skuham! Ili ispeem! Oito svladana, ena nije mogla dalje govor iti.
Mukarac ree: Niste li iduega dana jako umorni? O, ne! izjavi ena, uoz
biljivi se iznenada kao da su je optuili za neto strano kao to je simuliranje.
Potena rije, nisam! Potena rije!
Joeu bi ao te dame ali je u isto vrijeme bio oduevljen onim to je uo. Jer
to kao da je potvrivalo sva govorkanja o enama s Istoka. Glasno ree: Meni
je savreno jasno, gospodo, to vama nedostaje. Da vam ja doem tamo na ra
dio-stanicu, ja bih vas izlijeio.
Naravno, ree ena, ja u se vjerojatno sruiti tu, kod samog mikrofona!
A onda dade oduka potpunoj, oajnoj hister iji.
E! ree spiker, blesavo se smijuljei, nadam se da se neete sruiti dok
nam neto ne otpjevate!
On navine plou na kojoj je ta ena, u mirnijem raspoloenju i kroz eliju
za ublaivanje zvuka, zapjevala Moje ludo srce.
Dok je ona pjevala, Joe je otvor io ladicu pisaeg stola. Tu je naao patentnu
olovku i dvije razglednice sa slikom ba ovoga hotela. Nakon malo prouava
nja, mogao je odrediti koji je prozor njegov. Okruivi ga olovkom, okrenuo je
kartu i napisao Drag i u prostoru za saopenja. Onda se zaustavio u pisanju,
pitajui sa drag i tko. Kako se nije mogao sjetiti imena koje bi tamo stavio, po
derao je kartu nadvoje i bacio je kroz prozor.
Gospoa na radiju pjevala je da to ovoga puta nije zaluenost, ovoga puta je
to ljubav.
Joe izvue drugu kartu, zaokrui svoj prozor i napie preko neba: To sam
ja. A na prostoru za saopenja, potpuno preskoivi ono sa drag i napisa:
Eto, smjestio sam se ovdje new york nije bogzna to, ali ja imam svoju sobu,
i to vrlo istu... U prostoru odreenom za primaoca napisao je tiskanim slo
vima rije GOVNO. Onda podere kartu nadvoje i ree: Jebo me svatko ako
sam doao u ovaj grad da piem karte. U asu kad je bacio komade karte kroz
prozor, pomislio je na nekoga na koga ju je mogao nasloviti: svoga kolegu
Crnca u praonici suda u kafeter iji Sunce. Gurnuo je glavu kroz prozor i vidio
komadie kako jo uvijek lepraju prema ulici. Naas se inilo kao da bi jedan
od njih mogao pasti ravno na kapu nekog besposlenog mornara, ali mornar je
poao dalje, prikljuivi se struji pjeaka ranog veera.
69
Joe je podesio korak tako da on i bogata gospoa stignu na ugao u istom

asu. Ako bude sree, svjetlo e biti crveno, i oni e tamo ekati zajedno, i ne
kako e se zapoeti razgovor u kojem e se bogatoj dami dati mogunost da
stavi ponudu za njegovu robu. Park avenija nije bila ono to je on oekivao.
Od onih nekoliko osoba koje su ovuda etale u sumraku nijedna ga nije pravo
ni pogledala. Njegova vjera u sebe i u njegov pothvat bila je, u najboljem slu
aju, osjetljiva, i on mora sada biti osobito okretan kako bi izbjegao svaku
sumnju koja bi se mogla sudar iti s njegovom vjerom u sebe i potpuno je uni
titi.
Na primjer, u ovoj bogatoj dami za kojom je iao nije bilo ni jednog jedi
nog znaka koji bi mogao dati naslutiti da ona gladuje za onim to on ima da
ponudi. Ali on je znao, bude li i jedan as oklijevao zbog njene besprijekorne,
elegantne samosvijesti, koja je izbijala iz svake pojedinosti njene pojave i iz
svakog koraka to ga je uinila, u njemu e nestati njegove odlunosti.
Bila je to dama sitne grae, smee kose i osrednje visine. Dok je ila pred
njim po Park aveniji, Joe se divio njenim glenjevima. Bili su vitki, krasno
oblikovani, te se inilo da govore: Mi nismo jako snani, ali smo dovoljno
snani i bogati.
Na uglu Trideset i devete ulice, dok su ekali na zeleno svjetlo, Joe skine
eir i stavi ga na srce. Oprostite, gospoo, ree, zaposlivi mnoge line miie
da bi stvor io smijeak koji osvaja. Ja sam novajlija u ovom gradu, doao sam iz
Houstona, u dravi Texas, i traim Kip Slobode.
Bogata mu je dama i dalje pokazivala svoj savreni profil, neto fino, njeno
i draesno za pogled, ali nije dala nijednog znaka da je ula njegove rijei.
Kad se promijenilo prometno svjetlo, bogata dama prijee preko Park ave
nije. Joe je jo iao za njom. Na istonoj strani ulice ona se zaustavila i okrenu
la prema njemu rijeima: Jeste li se vi alili? Mislim s onim o Kipu Slobode.
Glas joj je bio izravan, ni prijateljski, ni neprijateljski.
alio? Ne, gospoo. O, ne! Govor im ozbiljno!
Onda mi, molim vas, oprostite, ree ona, oito neuvjerena, ali je nastavila
taj razgovor zbog nekih svojih razloga. Mislila sam da pokuavate neto kao ...
o svejedno sada. Nasmijeila se, i Joea iznenada dirnu izvanredna ljepota dame
70
koja je bila na kraju, sasvim na kraju svoje mladosti starost se pojavila samo
pod povrinom koe, ali jo nije izbila, jo ne i jo uvijek mlade, plave oi,
koje su bile dublje suosjeajne nego to bi to ikada mogle biti istinski mlade
oi.
Okrenula se prema jugu. Ja ga zapravo nikada nisam vidjela, osim s broda.
Meutim, vi treba da, ekajte malo, da krenete podzemnom eljeznicom, go
tovo sam uvjerena u to, podzemnom eljeznicom na Sedmoj aveniji, i onda si
ite na zadnjoj postaji. O, ali zaista ne znam sasvim tono. Bit e bolje da upi
tate nekoga drugog, da budete sasvim sigurni, to mislite?
Joea je ta dama toliko zanijela da gotovo i nije sluao rijei to ih je izgova
rala, ali mu se svaka rije, kako se oblikovala na njenim usnama, inila udesno
divnom. Vi ste, bogami, draesna dama, ree, iznenadivi sama sebe.
Gospoa se brzo okrenu prema njemu, zbunjena i zacrvenjevi se, tako da se
on od toga uzbudio.
O! ree ona, pokuavi se namrtiti ali ona oito nije bila od onih koji
se mrte. Vi uope ne traite Kip Slobode!
Ne, gospoo, ree, ne traim.
O, pa to je... to je upravo strano. Zar se ne stidite sami pred sobom?
Poela se smijeiti, to je povealo broj bora na njenom licu i pojaalo pla
vilo, svjetlucanje i suosjeajnost njenih oiju. To lice, a pogotovu te izraajne
oi, kao da su govor ili: Vi i ja smo divni ljudi, koji razumiju sve krasne stvar i
na svijetu koje su za druge ljude izgubljene, ali sada, poto smo proveli ove iz
vanredno zabavne, diskretne asove, vrijeme je da se rastanemo.
Naglas je samo rekla zbogom i otila od njega.
Gledao ju je kako odlazi, opazivi da su joj lijepa lea zbunjena. To mu je
godilo. A to je takoer izazvalo nemir u njegovu elucu. Uvijek je znao uivati
u tome kako neke ene odlaze, u tome kako amo-tamo miu stranjicom, tako
brino odmjereno, a ipak dre glavu tako visoko da morate povjerovati da su
misli u njoj sedam tisua milja sjeverno od Ledenog mora, i da su isto tako
hladne. Ali sada, zajedno s uivanjem, Joe Buck je osjeao tu slabost, neko tje
skobno vrenje u svom tijelu; morao je zategnuti miie u bedrima da bi ostao
stajati, a nonim je prstima zahvatio potplate svojih izama.
Draesna gospoa, ree naglas, ali vrlo tiho, dok je gledao za njom kako
ide uz Trideset i sedmu ulicu. A i bogata, ree, idui za njom polako po dru
goj strani ulice i divei joj se sve vie sa svakim korakom to ga je uinila. te
71
ta velika da nije jedna od onih to kupuju, ree, promatrajui je kako zakree

i penje se uza stepenice neke krasne kue od smeeg kamena.
Promatrao ju je kako otvara ulazna vrata. Promatrao ju je kako ulazi u
kuu. A onda proizvede jedan zvuk, koji uope nije bio rije, kao da mu je
neto hladno i strano dodirnulo srce: njena su se vrata zatvor ila.
Sjeo je na oblinju stepenicu i nastavio promatrati kuu, pitajui se odakle
ta njegova nenadana, nova bol. A onda tamni prozor i u polukatu tiho i meko
planue svjetlom. Svjetlo je bilo boje jantara i toplo kao meso, ali Joe nije znao
zato ga toliko boli gledati u nju. Zasigurno je znao jedino to da je sumrak
prestao, i da je vrijeme da popije dobru au neega.
Prisilio se da ustane i pone hodati. A vrlo brzo naiao je na jednu sasvim
drukiju vrstu bogate gospoe.
Druga bogata dama etala je s francuskim pudlom po Lexingtonskoj aveniji,

u visini tridesetih ulica. Joe ju je zatekao kako gleda neke ute dalije pred izlo
gom cvjeamice.
Pudl je bio tako malen da je izgledao kao igraka za navijanje; ali sama gos
poa je bila vrlo krupna. Bila je poput jedne filmske zvijezde o kojoj ste itali,
koja je unitila svoju kar ijeru jelom. Bila je brineta, trepavice su joj strale van
dobar centimetar, a lice i nokti su joj bili jako obojeni. Sve zajedno, to uljepa
vanje joj je davalo izgled mar ionete u kojoj nije samo jedna ruka nego cijela
osoba: vidjeli ste one male, zelene oi kako vire iz te velike lutke pa ste se pita
li tko bi, do vraga, mogla biti ona siuna osoba unutra.
Dok je prouavala dalije, Joe se pretvarao da promatra rue, a onda mu je
postalo jasno da je ta dama ivo svjesna njegove prisutnosti.
Pour i se, bebice, ree ona ivahno i razdraljivo, obraajui se psu, koji je
puzao pod cvjearevim stolom i vukao za uzicu. Hajde, mili, budi dobar ma
mici. Hajde, mili.
Joe stavi svoj kaubojski eir na srce. Oprostite, gospoo, ree, ja sam no
vajlija u ovom novom gradu, ja sam iz Houstona, u dravi Texas, i nadam se da
bih mogao vidjeti Kip Slobode.
ena ga pogleda, podigne obrve i otvor i usta u nevjer ici. to se nadate da
72
biste mogli vidjeti?

Kip Slobode, ree on, namjestivi smijeak koji bi zabljetio mjesec. Znao
je on tek malo trgnuti ustima, pa se inilo da mu je smijeak nehotian, a to je,
na neki nain, neizmjerno poveavalo njegovu vrijednost.
Bogata gospoa susrete njegov pogled i izdra ga kao mukarac. Eno ga
tamo, u Central Parku, otiao je da se popia, ree ona. Ako se pour ite, doi
ete na veernju izvedbu. A sada se izgubite. Glas joj je bio otar i jak.
Ali onda, dok je odlazila, Joeova druga bogata dama mu namigne. A nasmi
jeila se na izrazito izazovan nain. Zbunjen, promatrao ju je kako cupkajui
odlazi niz Lexingtonsku aveniju u svojoj uskoj crnoj haljini i ruiastim cipe
lama s visokim petama, dok je psi trao da bi odrao s njom korak.
Kod prometnog svjetla ona se osvrnula, zadrala na sebi kaubojev pogled
dok bi se nabrojalo etir i, nasmijeila se, a onda zastala da digne psa i nestala iza
ugla, tepajui izvjetaenim djejim govorom maloj ivotinji uhvaenoj u
zamku preg ibom njene ruke.
Joe se pour i do ugla i tamo ju je vidio kako ga eka pod natkritim ulazom
jedne stambene kue. Dama, uvjerena da e on doi za njom, ue pred njim u
zgradu.
Joe je u asu proao kroz dvoja vrata od suhoga zlata moda i ne od su
hoga zlata, ali prekrivena nekom kovinom boje zlata, koja su u vama stvarala
osjeaj da novac nije vie nikakav problem im proete kroz njih. Uao je u
sagovima prekrito dizalo, u kojem je bogata gospoa gledala ravno preda se
kao da uope ne zna da on postoji. Ali onoga asa kad su ta vrata napravila
svoj meki, fini zvuk zatvaranja, dugaki jezik bogate gospoe poeo je li
zati Joeove usne, a ona je stala trljati svoj trbuh o njegov. Tada se, iako je bila
vrlo velika osoba, nasmijeila kao da je vrlo mala i rekla Zdravo. Joe je zadrh
tao.
Pudl je poeo tektati, opet se ulo , i oni izioe iz dizala i uoe u pri
vatni stan s upavim bijelim sagovima.
Bogata ga dama uhvati za ruku. Moram obaviti dva telefonska razgovori
a, ree, vukui ga za sobom prema bijelozlatnom pisaem stolu, na kojem se
nalazio telefon. Okreui brojeve jednom rukom, drugom je otkopavala Jo
eove hlae i poela otvarati zip zatvara.
Cijela se ta epizoda odig rala brzinom i stilom znatno divnijim nego to je
to oekivala Joeova najbujnija mata.
73
Cass Trehune, ree bogata dama u telefon, a lijeva joj je ruka ve bila za
poslena u Joeovim hlaama. Ima li kakva poruka? Tko govor i? Imelda? Zdra
vo, srce. Ima li to za mene? Needleman, dobro. Razumijem. Prije koliko vre
mena? Pitala sam kada. Dobro, koja je to adresa. Murray Hill broj pet? Ne, ne,
svejedno, zapamtila sam. Zapamtila sam, Imelda. Hvala. Zbogom.
Jo uvijek drei slualicu, prekinula je palcem vezu. Zatim je pogledala da
vidi to je napravila lijevom. Tako ti boga! ree, impresionirana i uhvati se za
nj dok je nazivala broj Murray Hilla.
Molim gospodina Needlemana.
Nastupila je stanka, za vrijeme koje je ispustila Joea, podigla suknju, okre
nula se i namjestila prema njegovoj prednjoj strani, povukavi njegovu ruku
sebi oko pasa.
O, halo, gospodine Palbaume, to radite tamo? Hvala, dobro. Zapravo sen
zacionalno. Spojite me s Moreyjem, molim vas. Nastupila je jo jedna stanka.
Ona stavi uho na Joeova usta. O, prestanite, o boe, ree, to ne mogu podni
jeti, jednostavno umirem. Morey? Glas joj je postao mekan i sladak: inilo se
da obeanjima i slatkiima mami kakvo malo dijete u plinsku komoru. O,
Morey. Zdravo. Primila sam tvoj poziv. Izila sam na etnju s Bebicom. Ne, zla
to, nisam izlazila, samo to jedanput. O, da, zapravo sam bila s njim na etnji je
danput prije. Oko tri sata. Ali, zlato, ja sam provjer ila kod servisa, i nije bilo ni
ta, potena rije. Dakle, nisi ostavio poruku, zar ne? U redu. To sam i rekla! O,
sada me tjera u bjesnilo. U bjesnilo i oaj. Zatvor it u telefon i valjat u se po
cijelom ovom sagu. Morey, jako me ljuti. Zna to, ti o meni misli samo jed
no, pa kako bi bilo da ode do vraga?
Stala je hihotati i nastavila: Naravno, ja to ne mislim ozbiljno, budalo stara.
Sluaj sada, kad moe doi ovamo? Ona okrenu lice prema Joeu i stavi jezik
duboko u njegova usta. U tom inu nije bilo nita strasti. inilo se da ju je na
to potakla vie neka klinika radoznalost u pogledu oblika njegovih stranjih
zubi. A onda, izvadivi urno sondu, ponovo nastavi govor iti u telefon. U
redu, ako ti tako kae, ali ja sam vrlo razoarana. Ona namignu na Joea i po
kae mu ruku na kojoj je napravila figu. Zna li to, Morey, ree, odspavat
u sat-dva, a onda moda prirediti ovdje malu veeru uz televiziju, utroiti
mnogo vremena na oblaenje, zna, da mi proe vrijeme. U redu? Dobro, lut
kice, u ponoi kod Jillyja, aljem ti veliku vlanu pusu.
Ona proizvede prostaki zvuk u telefon i zavri zov djejim govorom. Ne,
74
samo jednu moe dobiti! I strano te puno volim, takoer.

Onda prekinu vezu i obrati svoju punu i znatnu panju Joeu Bucku.
Dogaaj koji slijedi odig rao se u tri sobe, a najveem dijelu je bio svjedo
kom mali bijeli pudl. Poevi kod pisaeg stola, radnja se pomicala do stola za
koktele, dva stolca i otomana. A onda, kako je kretala prema kuhinjskoj dasci
za suenje suda, pudl je izgubio interes i iziao iz sobe. Nekoliko minuta kasni
je, Joe i bogata gospoa pojavie se u spavaoj sobi. Videi da je krevet zauzeo
pas, iskor istili su pod.
Uskoro su zaspali na upavom bijelom sagu, i, dok su spavali, spustio se
mrak.
Joe se probudio s nekim udnim osjeajem. inilo mu se da ga pas gricka
za none prste. Njeno je povukao nogu. Onda je osjetio ljudsku ruku na
svom glenju. Otvor io je oi i ustanovio da je grickavac sama bogata dama.
On sjede i posegnu za njom, ali ona, poigravajui se, stade na noge i istra gola
na terasu. On poe za njom, iznova zadivljen veliinom te ene i presretan
zbog otkria da je mjesto njegova prvog zaposlenja zaista stan na krovu. Gonio
ju je po terasi dok mu nije dopustila da je ulovi, naslonivi se bez daha na ni
zak zid koji ju je titio od pada niz kojih petnaest katova.
Pst! ree ona, pogledavi gore s kaiprstom na usnama. Zvjezdice, sjajna
zvjezdice, to na nebu vidim te ja, elju nek ispuni zvjezdica to na nebu kras
no sja. Eto! Sada je bila nagnuta preko zida, a trbuh joj je poivao na njemu,
izazivajui Joea da stane iza nje.
O, o, o, govor ila je, tako se bojim, tako se bojim, tako se bojim visina.
Joe je drao po jedan od njenih butova u svakoj ruci, uivajui u njihovoj
podanosti poput tijesta. Neu te pustiti da mi izmakne, rekao je, uinivi je
dan polaki, duboki, konani korak prema bogatoj dami.
Isuse! ona viknu. to to radi? To je strano. Nisam nikada ula za tako
neto... A onda je prestala govor iti.
Joe baci dug pogled, od sjevera prema jugu, na veliki otok Manhattan, a
onda sluajno pogleda na sebe, tu na krovu jedne od njegovih visokih zgrada,
pod zvijezdama, gola, spojena sa enom, i njega je duboko ganula nenadana,
otra svijest o tom asu. Bilo je to kao da je on sam jedna osoba, a onda o ko
joj je sanjao da je to on, druga, i te su dvije osobe putovale odijeljenim staza
ma dok se ovdje i sada, na ovoj terasi i te noi, nisu spojile u jedno. Zastao je u
svojoj aktivnosti, elei da razmisli o udesnosti toga sastanka sa samim sobom,
75
i oi mu se napunie suzama. Proivljavao je as sree.

A onda se bogata dama maknula tako da se njegova panja opet vratila na
samu stvar.
Prva Joeova pretpostavka u pogledu novanog stanja Cass Trehune temeljila

se prilino smiono na dva inioca: siunosti njenog psa mora da stoji imetak
odravati tu malu ivotinjicu na ivotu i broju i veliini umjetnih dijamanata
na njenim zglavcima, za koje je on krivo mislio da su pravi. Taj je proraun,
nadalje, podravala jo jedna klimava ideja: da svatko tko stanuje u stanu na
krovu mora imati vie novaca nego sam nadbiskup.
Stoga, nekoliko minuta poslije jedanaest, dok se Cass tuirala, pripremajui
se za svoj pononi sastanak s gospodinom Needlemanom, Joe se promotri u
ogledalu u spavaoj sobi.
Sluaj, Cass, obavljao je on pokus naglas, hou da ti kaem da sam se ov
dje veeras proveo kao nikada u ivotu! I to je, bogami, injenica. Stoga mi je
mrsko poinjati s tim poslovnim stvar ima.
Ocijenivi da je to prilino bijedan poetak, on zastade i poe s novim po
kuajem. Ej, ljepotice! Naslonio se obadvjema rukama na toaletni stoli i
kliznuo oima prema slici u ogledalu. Bi li mi mogla dati dvadeset? O, ja
mano, zlato! ree neki sitan glas u njegovu duhu. Uzmi pedeset! Premda i
sam bog zna da vrijedi stotinu.
On skupi usne i poalje jedan poljubac u ogledalo, a onda mu se ponovo
osmjehnu.
Cass ue na prstima iz kupaonice, potpuno nalickana, ali jo uvijek gola. U
nekom udnom raspoloenju srameljivosti nakon kupke, drala je pred sobom
runik. Nemoj gledati, ree, uputivi se prema garderobi.
Sluaj, Cass, ree kauboj, meni je ovdje bilo veeras zaista lijepo.
I meni, ljubavi, dopre glas iza vrata garderobe.
Vjeruj mi, bilo mi je tako lijepo kao nikada u ivotu!
asak kasnije jedna kula od crnih perla i slonove kosti doe unatrake pre
ma njemu. Daj mi to zatvor i, Tex.
Joe povue zip zatvara na njenoj haljini. Onda ree: Zna, Cass, ja sam,
76
hm, da ti pravo kaem na poslu.

O, jadni deko, ree ona, sjedei za toaletnim stoliem i prskajui kosu la
kom. Morey ima strane ireve.
Hm. Joe je neko vrijeme razmiljao. Tada ree: Sluaj, ja ne znam u kak
vu je poslu Morey, ali ja lino, ja sam u drukijem poslu.
Cass je izgledala prezaposlena. Ti si mnogo drukiji od Moreya, ree ona,
i u mnog im drug im stvar ima. Vjeruj mi. Prouavala se u ogledalu. Naavi
neki nedostatak na ustima, ona dohvati ru.
Zapravo, ree Joe, ne znajui hoe li moi izustiti idue rijei, ja to radim
za novac.
Konano!
Hm, ree ona, nategnuvi gornju usnu preko zubi i maui je naranas
tom bojom. Fovjek moba zavazivati kvuh.
Izvoli?
Ona opusti usne i stavi kapicu na ru. Rekla sam, ovjek mora zaraivati
kruh.
Joe se nasmije. Jesi li uvjerena da si ula to sam rekao?
Cass na to nita ne odgovor i. Meutim, Joe se ohrabri kad je ona ustala od
toaletnog stolia i pola prema komodi, odakle je izvadila zlatnu veernju tor
bicu od lamea. Oprosti, srce, ree. Bojim se da sam samo napola ovdje. Mo
da bi ti sad morao otii.
Ona otvor i veernju torbicu. Joe je bio uzbuen. Sjeo je na rub kreveta i
pokuao sakriti svoje veselje time to se poigravao vrcima svojih izama. Ispod
oka vidio ju je kako dolazi prema njemu i zastaje, spustivi torbicu do razine
njegovih oiju.
Bila je irom otvorena i prazna.
Tex, ree ona, bi li mi mogao dati malo sitnia za taksi? Nisam danas
popodne ila u banku. Ona obuhvati njegovu bradu rukom, gledajui zavod
niki. Ti si takva lutkica! ree ona. Ja mrzim novac, a ti? Isuse, kako je bilo
lijepo. A zato ti, zapravo, ne bi uzeo moj telefonski broj?
Udarac ga je pogodio u srce, ali Joe se brzo oporavio. Slabako se nasmijao i
rekao: udno da si spomenula novac. Ja sam se ba spremao da tebe zamolim
da mi da novaca. Poeo je da zaodijeva tu molbu u jo jedan mali smijeh, ali
se zvuk smrznuo u njegovu grlu zajedno sa zrakom u sobi i svime ostalim tu.
Nastupio je dug, opasan as uprtih oiju.
77
Konano, uzrujanim aptom, ena, drei ga jo uvijek za bradu, ree: Ti

hoe novac od mene, a? Ti od mene trai novac, je li tako? Zar ti to radi,
trai od mene novce? Za Joea bi akt govora bio nemogu, ali Cass je oito
nala odgovor u njegovim oima. Ti guzico! ree, utinuvi ga za bradu. Ti
kopile! Ti kujin sine! Misli da ima posla s kakvom starom droljom? Pogledaj
me: trideset i jedna godina! Misli, ako si pastuh, da moe tako postupati. E, ti
si poludio. Ja sam divno pilence, trideset i jednu, tako je, sam si rekao! Mogla
bih te bez milosti ubiti.
Suze joj odjednom navrijee na oi. Onda vrisnu i baci se na krevet, govo
rei to mi se u ivotu nije dogodilo i druge fraze koje se nisu mogle razumjeti jer
je drala prste u ustima.
Joe ustade. Nije znao to da kae ili uini. Zapalio je cigaretu, stavio ibicu
u pepeljaru i uvukao dim duboko u plua. Stajao je nad tom enom, proma
trajui njeno tijelo ne bi li iz njega dobio putokaz kako da se ponaa. Gola su
joj se ramena dizala od jecanja, te je izgledala kao kit koga je more izbacilo na
obalu i sada je u samrtnom hropcu. Zaudilo ga je da tuga moe poveati ne
iji obujam.
Ej, ree Joe, sjednuvi na krevet pokraj nje. Ej, Cass! Stavio je ruku na
njena lea, ljuljajui je njeno amo-tamo. Zar ti vjeruje da sam ja to ozbiljno
mislio? To to se tie novca? Pa to je bila samo glupa ala! K vragu, a ja sam
mislio da je u tebe divan osjeaj za alu. Vidi se koliko sam bio u krivu.
Zatim je ustao, pravei se da mu je dosta. A, ti se samo pretvara. Uope ne
plae. Hajde, reci koliko ti treba za taksi. Izvadio je svoj novac, cijeli snop.
Koliko ti treba, zlato? Pet? Deset? No, hajde, reci, do vraga.
Nagnuo se, drei novac ispred njenog lica. Otvor i oi! Gledaj ovamo! Zar
bih ja od tebe traio novaca, a na guzici mi poiva ovakav snop? Urazumi se!
Sto mu bogova, ja sam iz Houstona, u dravi Texas, a moj tata je u industriji
ulja! Nikada nita u ivotu nisam morao pozajmiti ni od koga. Hajde, hoe li
prestati tuliti?
Zvuci njene nesree se poveae. Dao joj je preg rt papirnatih maramica s
nonog ormar ia. Ona ih je privila uz lice, ali nije prestala plakati.
Onda, vrlo mirno, on joj ree na uho: Ej. Dodirnuo joj je obraz. Ti si si
lan komad enske, Cass. ovjek poludi samo dok te gleda.
Cass otvor i oi. Joe kimnu glavom. To je injenica, ree.
Zatim uze novanicu od dvadeset dolara i gumu je u udubinu izmeu nje
78
nih prsa. Evo ti.

Cass Trehune sjede i useknu se.
Otiavi iz Cassine kue, Joe poe u oblinju krmu da neto popije. Bio je
umoran, a mozak mu je bio zamagljen. Misli su mu se neprestano vraale onoj
stranoj eni u teksakom bordelu, Tombabyjevoj majci. Nije znao zato mu
lice te nakaze neprestano prolijee kroz mozak, ali je prelijetalo, ponovo i po
novo.
Popio je jo jednu au, nadajui se da e mu pie isprati mozak, pomoi
mu da jasnije misli. Onda je neko vrijeme hodao, gledajui uline oznake, ne
mislei zapravo u kojem smjeru ide. U ponoi se naao u nekoj drugoj krmi,
velikoj toionici veliine robne kue, koja se zvala Everetts, a bila je na Bro
adwaju, blizu etrdesete ulice. Telezivor i duk-boks, derui se jedan na dru
goga kao elektronski luaci, lupali su svojim zvukovima o hrapavi, poploeni
pod i o visoki limeni strop toionice, podiui bezonu galamu, ali ini se da
to nijedan od dvadeset ili vie gostiju kod bara nije zapaao.
Joe istrusi jo dva ista dina, protiskujui ih dolje pivom. Tada je zapalio
cigaretu i bacio okolo pogled u potrazi za ogledalom, u kojem bi mogao opet
vidjeti neto to za nj ima smisla. Sada se Huanita Barefoot opet uselila u nje
gov duh kako se inilo, na trajnoj osnovi, uala je tamo, maui rukama pre
ma njemu poput avla koji predsjeda sastanku u paklu. Vidio je kako joj se
usta miu, ak je uo i zvuk njena glasa, ali same rijei su bile nerazgovijetne.
Naao je malo ogledalo na aparatu za izbacivanje cigareta, i poto je kupio je
dan nepotrebni paket cigareta Camel, pogledao je svoje umorne oi, i dalje
mislei na Huanitu. Ona je bila ta koja je cijelu tu prokletu zamisao o New
Yorku prva stavila u njegovu glavu, pa ako ima kakav savjet da mu da...
Savjet.
Morao je od nekoga dobiti savjet, to je sve. Ta ga je misao poela opsjedati.
Nita vie nee uiniti u ovom gradu dok ne nae nekoga koji zna sve kanale i
koji e mu moi pruiti vodstvo.
Vrativi se k baru u tom novom raspoloenju, Joe ustanovi da ga gleda jed
na osoba koja je stigla dok njega nije bilo tamo. Bio je to mrav ovjek djejeg
79
uzrasta, od kojih dvadeset i jednu ili dvadeset i dvije godine, koji je sjeo uza nj.
Privukavi Joeovu panju, nasmijeio se i malo mahnuo rukom.
Oprostite to sam se zagledao u vas, ree njujorkim naglaskom, divio
sam se ovoj fantastinoj koulji. Klimao je glavom u znak odobravanja. Da,
to je prokleto lijepa koulja. Okladio bih se da ste platili lijepu svotu za nju, je
sam li u pravu? Govor io je utavim aptom, u kojem je Joe uo izrazit pri
zvuk zavjere. A da ak nije ni razmislio o tome, bio je uvjeren da govor takve
vrste ide ruku o ruku s poznavanjem podzemlja.
O, nije jeftina, ree Joe skromno. Stavio je ake na bokove i pogledao do
lje, ocjenjujui sam sebe. Hou da kaem, da, rekao bih da je to pristojna ko
ulja. Ne volim, hm, znate, nositi na sebi jeftinu robu. Je li tako?
Iznenada je Joe znao tono gdje e nai savjet koji mu treba.
Izbaci ruku naprijed, rekavi: Joe Buck, iz Houstona, u dravi Texas. Platit
u vam jedno pie, jeste li za to?
Rukovali su se. Prljavi, kovravi, mali, plavokosi patuljak predstavio se kao
Rico Rizzo iz Bronxa. Bilo je na njemu neto to je dalo naslutiti poznavanje
svega to je vrijedno poznavati. A znao je sluati. Njegove su velike, smee oi
bile izdrljive i mudre i suosjeajne, a imao je velike ui koje su mu strale rav
no u stranu kao da iza njih stoje dlanovi ruku da bi se postigao sluni maksi
mum.
Dok su razgovarali, Joe je pazio da Rizzo bude opskrbljen piem i duha
nom. Osjeajui da je u toj situaciji domain, eljno je nastojao da na sve mo
gue naine poasti svoga gosta, pa je inzistirao da on sam toi sve pivo i pali
sve cigarete.
Joe je vjerovao da dolazi do znaajnog otkria to se tie djelovanja alkoho
la. Ne samo da mu je on davao leernost u drutvu nego i neku novu vlast nad
jezikom. Izloio je Rizzu ak i najsuptilnije vidove svoje dileme na nain koji
je drao njegova sluaa u napetosti. A kad je Rizzo pokazao zanimanje za Jo
eovo sadanje novano stanje, pojedinosti su iznesene s tonou knjigovoe,
ak i injenica da mu je preostao jo tono devedeset i jedan dolar. U gotovini.
U njegovu bonom depu. Lijevom.
Rizzo pomisli da bi ih morali prebrojati. Zbog sigurnosti.
Kod te toke razgovora panju Joeova novog prijatelja zaokupio je ulazak u
lokal dvojice mladia. Uli su i sjeli na visoke stolce uz prednji dio bara. Rizzo
je pokazao odreenu elju da izbjegne doticaj s tim osobama. Predloio je
80
Joeu da se presele u lou.

Idui za Rizzom u pozadinu toionice, Joe je opazio na njemu dvije stvar i.
Prvo, da je bogalj. Lijeva mu je noga bila malena i unakaena, vjerojatno od
neke djeje bolesti, itavo mu se tijelo kod svakoga koraka nag ibalo u stranu
tako da je u njegovu hodu bila neka vrst kretanja kao to je kretanje nesime
trinog toka. Drugo to je Joe zapazio bilo je da velike ui to su strale iz Ri
zzove glave kao da ne pripadaju mukarcu. Iznenada je patuljak postao dvana
estogodinjak, i Joe je morao u sebi svladati por iv da isprui ruku i potegne za
uho ili zgrabi akom tu prljavu kosu.
Kad su sjeli u loi pokraj duk-boksa koji je tretao Joe je gledao kako
Rizzo objema rukama hvata svoju lijevu nogu i die je na njeno mjesto pod
stolom. Zubi su mu bili stisnuti, a lice mu je poblijedjelo od napora.
Za Joea je to bio opasan as: svijest o tome da njegov novi prijatelj trpi bol,
vjerojatno i ivi u neprestanom stanju boli, prijetila je da e potpuno unititi
ovaj sjajni sat to su ga zajedno provodili. Pie je dalo Joeu osobitu mo zapa
anja, i sada je saznao jednu istinu o ivotu koja je do tada bila od njega sakri
vena: da uvijek, ak i u najljepim asovima, vreba ta mogua nenadana izopa
enost. Moete se upravo divno slagati s nekim, a jedna e nova vijest okrenuti
sve u tugu i alost. To, kao i spoznaja da on sam ne moe uiniti nita da bi
popravio tu bolesnu nogu, izazva u Joeu divlju srdbu. Tako divlju da dugo
nije mogao usredotoiti svoju panju na taj predmet. I eto, tu je bio on sa svim
tim bijesom, a nije bilo nikoga na kome bi ga mogao iskaliti, kadli iznenada
njegovo oko sluajno zape za duk-boks. Poeo je vikati prostake rijei zbog
buke to ju je proizvodio, i on, u svom duhovnom oku, vidje brz film o viso
kom kauboju kako razbija sva ta obojena svjetla. Ustao je, spreman da tu sliku
pretvor i u stvarnost, kad ga zaustavi neto u Rizzovu licu: iznenaenje i blije
sak straha.
Joe se nasmijei kao da se zbunjeno ispriava i poe u muku toaletu. Dok
je iao, osjetio je da pie ima u sebi neke nepoeljne nuzuinke: muninu, vr
toglavicu. Morao se pour iti na toaletu da ne bi poeo povraati po podu.
Kasnije, stojei uz umivaonik, isprao je usta i poeo sam sebi govor iti u
ogledalo, iznenaen da uje, iz samoga sebe, glas Huanite Barefoot, mnogo
dublji nego to je njegov: Da ohladimo ovo pie, kauboju. Treba raditi.
Zavei, stara vjetice, ja znam to radim, ree on, vrsto pokuavajui da
mu glas zvui kao njegov.
81
Vrativi se k stolu, ree: Mislim da mi je uglavnom dosta toga pia. Da.

Rizzo, ispunjen nekim drug im mislima, kimao je glavom i gledao Joea kroz
stisnute oi.
Imam plan, ree, istiskujui rijei iz grla. Posluila te srea, Joe. Daj mi ci
garetu.
Joe mu urno doda jednu cigaretu i zapali mu je. Osjeajui da e sada do
ivjeti jedan vaan as, i on uze cigaretu, duboko uvue i nagnu se naprijed.
Rizzo ispusti oblak dima. Zatim je jo neko vrijeme kimao glavom, gleda
jui cijelo vrijeme u Joea Bucka. Ree: Hm, hm, ponovi to tri ili etir i puta,
a svaki put je vidio Joeovo lice na neki drug i nain.
Ono to tebi treba, ree konano, to je gospodin ODaniel.
U tom asu duk-boks udar i u novo divljanje, i Joeu potpuno izmaknu ime
stvar i koja mu treba.
Rizzo je bio zaposlen skidanjem komadia duhana s jezika. Kad ga je ski
nuo, stao ga je prouavati, drei ga izmeu palca i kaiprsta.
Joe ga zgrabi za zglavak. to mi treba? to mi treba? vikao je.
Gospodin ODaniel, ponovi Rizzo.
Gospodin tko?
Gospodin ODaniel!
Govor i glasnije!
Vodstvo, viknu Rizzo. Tebi treba vodstvo, da li zna to je vodstvo?
Sluam.
U redu. Rizzo se nagnuo naprijed i nekako, kao udom, Joe je uo svaku
rije to ju je on rekao. Te ptiice, one koje te ele kupiti, veina njih su pos
tar ije, bogate i vrlo otmjene, tipovi koji drutveno neto znae. Shvaa? Stoga
one ne mogu, ha, ne mogu dopustiti da ih vide kako klipu do Times Squarea
traei robu. Nije li to pametno? One moraju imati posrednika, agenta, zastup
nika. Shvaa, Joe?
Da, da! kimnu Joe estoko, stavivi glavu ponovo u poloaj da mu je uho
bilo blizu Rizzovih usta.
To je, dakle, ve ureeno, zakljui Rizzo. Gospodin ODaniel je pravi
ovjek! On digne ruke u zrak, s dlanovima prema gore. Tako je!
Joe je osjetio da su mu svi miii popustili. Odmarao se naslonivi se na
stranju stranu loe. Klupa je bila tvrda, ali se inilo kao da je od perja. Potre
sao je glavom, nasmijeio se i rekao: Isusa ti boga. Tada se, sav sretan, nasmi
82
jao.
Zapravo, ree Rizzo, namjestio sam kod njega jednog momka prije dva
tjedna. Danas mu ide fantastino. Masu novih odijela. Vozi kola. Ide u banku
svaki boji dan da ulae, naravno. A, koliko je meni poznato, nije ni takav
pastuh kao ti. Sasvim obini klipan.
Joe se opet nagnu naprijed. Da sam barem, do vraga, naletio na tebe danas
popodne.
Da, to je sramota da momak poput tebe daje debelim gospoama novani
ce od dvadesetak dolara. To je ludost. Ne krivim ja tebe. Isusa ti boga, ja sam
jednako glup kao ti. I gori! Ako ena zaplae kraj mene, dat u joj sve to eli.
Jedna suza, i ja bih joj svoje srce izrezao iz grudiju.
To bih ja nazvao, ree jedan novi glas, vrlo malom operacijom.
Ona dva mladia to su ih prije vidjeli kako ulaze u lokal stajali su kraj loe.
Vii od njih dvojice bio je onaj koji je to rekao. To je bio djeak sjajna lica i
plavih oiju, koji je izgledao kao da bi mogao biti farmer, ali su mu obrve bile
poupane u pomno izvedenu, tanku crtu, to je dovodilo u pitanje taj prvi do
jam.
Izrezati tu stvaricu iz tebe, ree on, ne bi bila nita tea operacija nego
prorezati ir.
Rizzo ree: Idemo odavle, Joe.
Ali nije poduzeo nita jer su mu ova dva mladia zakrila put.
Zapravo, nastavi visoki mladi, ti samo ostani tu udobno sjediti, i ja u ti
to napraviti svojom turpijicom za nokte. Nee ak morati upotrebljavati ni
svoje lanstvo u drutvu za zatitu ivotinja. to misli o tom planu, Ratso?3
Zovem se Rizzo.
Upravo tako sam i rekao, Ratso.
U tom asu Joe Buck ustade. U njegovim je pokretima bilo nehajne prijet
nje pomijeane s dobrohotnou, a to je nauio iz western filmova.
Ej, ree on, smijeei se visokom mladiu na nain koji je govor io: ja ni
sam pravi ubojica, ali opet, ako me natjeraju...
Oba su djeaka gledala u njega s velikim potivanjem. A Joe Buck je samo
kimao glavom naprijed i natrag, polako, velianstveno, nagovjetajui bezodv
lani prekid svakog neprijateljstva.
Rizzo ree: U redu, Joe, ja sam navikao na te tipove to napadaju bogalje.
Puni su ih gradski kanali.
83
Oprostite, ree djeak farmerskog izgleda, obraajui se s velikom uljud

nou kauboju. Smijem li zapitati neto?
Joe polako spusti one kapke u znak sporog, odlunog pristanka.
Samo ovo: ako vi sjedite tu, a on pokazujui na Rizza sjedi tamo pri
jeko, kako e zai rukom u va dep? O, svejedno, on slegnu ramenima, odba
cujui taj predmet razgovora, uvjeren sam da je on sve to dobro izraunao.
On se okrenu prema Rizzu. Laku no, slatki.
Dvojica mladia izioe iz lokala.
Rizzo je gledao Joea irom otvorenih oiju, a na licu mu je bio trijezan iz
raz. Eto, ree on, sada mislim da me smatra nepotenim!
Prije nego to je Joe mogao odgovor iti, Rizzo nastavi: O, jesam. Stoga, ako
eli da me se otarasi, ovo je slobodna zemlja.
Do vraga, odgovor i s mjesta Joe, neu se ja tebe nita otarasiti. Ja nisam
od onih koji e okrenuti lea pajdau samo zato to sam ustanovio na je u ne
koj sitnici nevaljao. Sada je Joe jo jednom u duhu vidio letiminu sliku Hu
anite Barefoot. Gledala je u nebo i zijevala. Osim toga, nastavi Joe, ne obra
ajui panju nakazi u svom duhu, ti zna kanale. A ono to ja moram uraditi,
to je da naem kanale i da se izvuem iz kripca u kojem se nalazim.
Rizzu malo odlane. Brzo oblie usne i ree: Mislim da je to pametno gle
danje na stvar.
Joe se nagnu preko stola. Hoe li me odmah sada odvesti do te ptiice,
toga gospodine Kakosezove?
Sada? Rizzo je pokazao iznenaenje. U ovo doba noi? Namrtio se; i
nilo se da u duhu razmatra to pitanje. Pa, mislim da bih mogao, ali... Pogle
dao je ravno Joea, izazivajui ga: Gledaj, reci mi zato bih morao. Zato to si
simpatian momak? Zato to si mi platio pie? Pa, to je krasno, a da li ti zna
koliko e mi vremena trebati da naem tu protuhu? U prvom redu, morat u
mnogo pjeaiti, a s ovom mojom nogom treba mi vremena, a nije ba ni ui
tak. Meutim, pri tom sebi ne inim nikakvu kor ist: izmor im se, a dep mi
nije nita deblji. Shvaa? A sutra, dok ti bude uivao gore u kakvoj elegantnoj
kui na Petoj aveniji, i dok ti kakva bogata ena bude ekala lea, tko zna
gdje e biti Rizzo! Vjerojatno u kakvoj automatskoj samoposluzi.
Ej, sluaj, ree Joe uvrijeeno. Daj ti prestani, i to odmah. Ti misli da
sam ja neka svinja i da u uzeti sve to zaradim i zadrati za sebe? Ej, bog te
mazao, govor i kao ovjek kojemu je mozak u guzici. Joe mahnu rukom po
84
zraku izmeu sebe i njega kao da hoe smjesta raspriti svu tu glupost.
Hvala ti, Joe, ree Rizzo. Rekao sam da si ti dobar momak, i sada si to
dokazao. Ali, hm... Potresao je glavom. Ja nita ne radim na nesigurno. To je
pitanje naela. Shvaa?
Nisam nita rekao da nije sigurno, izjavi Joe glatko. Rekao sam da u dati
svoj dio. Ti, dakle, samo reci koliki udio eli.
Ne, ne, ne, Joe, ja hou rei, ne vjerujem nikome da e mi kasnije neto
dati. Bez uvrede, ti izgleda kao poten momak, ima poteno lice. Ali i ja
imam poteno lice?
Do, do vraga, ima poteno lice.
Eto! Rizzo pucne prstima i pokaza na Joeov nos. Potvrdio si ono to ja
kaem. Ja imam poteno lice ali sam prokleti lupe. Zato mi, dakle, vjeruje?
Moe li mi na to odgovor iti?
Joe je jedan as razmiljao, mrtei se od napora. Utrnuo je cigaretu i poseg
nuo u dep na boku. Dat u ti neto sada, ove minute.
O, ekaj as, Joe, ree Rizzo. Pamet u glavu. Namjestio je na lice tuan,
bolan izraz, kao da mu ono to namjerava rei prouzrokuje teku duevnu
muku. Potresavi glavom, progovor i tankim, slabim glasom: Ti mi ne bi smio
vjerovati. Zar ne shvaa? Pri tom se sav usitnio i zagledao u Joeovo lice, oiju
tako irom otvorenih da se inilo da e mu se kapci raspuknuti na rubovima.
Tebe bi bilo vrlo lako oguliti, ree.
O, do vraga, misli li da me to zabrinjava? Joe rukom odmahne tu pomi
sao. Zatim rasprostre svoj novac po stolu. Koja bi svota, po tvom miljenju,
bila pristojna?
Rizzo se prikloni, spreman na posao. To preputam tebi, Joe.
E, hou da budemo u toj stvar i poslovni i da to dobro izraunamo. Koliko
misli da u biti kadar zaraditi istoga u jednoj noi s jednom od tih bogatih
gospoa?
U jednoj noi? Jesi li rekao u jednoj noi? Sinko, ree Rizzo, gospodin
ODaniel se ne gnjavi s poslovima od jedne noi. Ono to e on tebi nai, on
e ti nai namjetenje, Krista ti boga. Istina, prva dama moda nee ispasti kao
stalna. Tko zna, moda nee ni druga, pa ak ni trea. Na trajnu priliku treba
naletjeti. Ali sama audicija e ti ostaviti istoga pedeset, stotinu, a moda i vie.
A to je samo za audiciju.
Audiciju?
85
Pokus, pokusna vonja, pokusna no.

Joe je bio impresioniran. Pedeset ili stotinu? Dolara? Tapao je po stolu na
kojem je bio novac. Evo. Koliko hoe? Deset?
Rizzo se kratko nasmije u znak odbijanja. A tada, smijeei se popustljivo,
ree: O, Joe, molim te. Zna li ti to bih ja mogao uiniti u vremenu koje e
mi biti potrebno da pronaem toga ovjeka? O, u redu, sa mnom je lako. Slu
aj. Evo to u uiniti: uzet u deset dolara. On gume novanicu u dep, pos
tupajui s njom kao s neim potpuno bezvrijednim. Ali kad te predam gos
podinu ODanielu, traim jo deset. Je li poteno? Nastupila je stanka. U
redu, ako nije poteno, kao da nisam nita rekao.
Odgovor i mi na jedno pitanje, ree Joe. Kakvi su izgledali da e me ta
ptiica ve veeras zaposliti?
Izgledi? Nema to veze s izgledima. Ti e noas raditi. To je injenica. I
toka. Ti jednostavno ne razumije New York, Joe. Ti ne shvaa kakvu situ
aciju mi imamo ovdje. Zna li ti izraz: prodavaevo trite?
Joe odmahnu glavom.
To znai da je potranja mnogo vea od ponude. Je li ti to jasno?
Joe se mrtio.
Hajde, da ti objasnim ovako: ima vie ena nego pastuha, i moe raditi ko
liko god hoe.
Joe je smjesta skoio na noge.
Dok su hodali niz Broadway prema Time Squareu, Joe je opazio da Rizza
njegova noga dosta dobro slui na otvorenom komadu ulice. On bi okom
uhvatio odreeni cilj recimo, naredni ugao i onda bi se pokrenuo, zapada
jui odmah u neku vrst ritma nesimetrinog toka koji ga je valjao prema nje
govu cilju u tako paklenskom tempu da se ovjek pitao da li e se moi zaus
taviti kod prometnih svjetala.
Kod etrdeset i druge ulice Rizzo ree: Najprije emo pokuati u njego
vu hotelu. Ako budemo imali ludu sreu, nai emo ga u njegovoj sobi. Haj
de.
Provlaili su se kroz struju ljudi, lica kojih kao da nisu nikada vidjela pravog
86
sunca, tek ovo naopako danje svjetlo neona i elektrike, neku vrst svjetla to je
prodiralo pod prvu naslagu koe, ak i minke, osvjetljujui samo uznemirene
boje ispod povrine: umorno plavilo, bolesno zelenilo, narkotino sivilo, neis
pavanu bjelinu, mrtvaku tamnoljubiastu boju.
Ne kaem da e on biti tamo, mumljao je Rizzo. Ono ega se ja bojim,
ja se bojim da u morati vui ovu svoju nogu u svaku toionicu u zapadnim
etrdesetim ulicama, a, pravo da kaem, ne znam zato se gnjavim, nije mi tako
jako potreban dolar.
Kad su uli u predvorje Times Square Palace hotela, Joe ree: Bogati, o
vjee, pa ovdje ja stanujem!
Rizzo se zaustavi. Paljivo se zagleda u Joea. Ti stanuje ovdje? upita sla
bim, tankim glasom.
Joe kimnu glavom. Da.
Hm. Pozna li koga drugoga koji stanuje ovdje? Sluajno.
Ne bih rekao. Tek danas sam uzeo sobu.
Jesi li uvjeren u to?
Da, do avola, uvjeren sam.
E, jesi li ikada vidio tako neto? Rizzov je smijeak bio slabaak. Sluaj,
a?
Podigao je slualicu hotelskog telefona. Molim gospodina ODaniela. e
lim govor iti s gospodinom ODanielom.
Za vrijeme stanke on namigne Joeu, pokazujui mu krug to ga je nainio
svojim kaiprstom i palcem.
Gospodin ODaniel? Dobar veer, gospodine. Enr ico Rizzo na telefonu ...
Ali ja se sjeam vas. Da, gospodine... Da, gospodine, mnogo puta. To je bilo
nezaboravno... Gospodine ODaniel, imam ovdje jednog mladia, vrlo lijepog
mladog kauboja. A on je, hm, on je spreman, hm... pa, pravo da vam kaem,
gospodine, on je tek stigao sa Zapada i treba mu vaa pomo ... nuno mu tre
ba ... Mislite da biste mogli za njega neto upriliiti veeras? Nikada nisam vi
dio nikoga tako... Htio sam rei, on jedva eka, jedva eka da pone... O, to je
divno... Da, gospodine, ako biste mogli, ja, hm...
Stavio je ruku na telefon i apnuo Joeu: On umire od elje da s tobom za
pone veeras. Mislim da ima do grla narudaba, a nema koga da poalje. Jesi li
uvjeren da hoe?
Joe je kimnuo glavom tako snano da je za taj pokret upotrijebio cijelu
87
gornju polovicu svoga tijela.

U telefon Bizzo ree: Da, gospodine, trista sedamnaest. Hvala, gospodine,
mnogo hvala.
Rizzo objesi slualicu. Vrlo je uzbuen da ete se ve sada upoznati.
A --to u ja napraviti? Da jednostavno odem gore?
Soba trista sedamnaest. Da vidim kako izgleda. Rizzo odstupi malo, ocje
njujui Joea od glave do pete. Lijepo, izgleda lijepo. A sada e mi dati onu
drugu deseticu. U redu?
Sluaj, mali. Joe prui Rizzu novanicu od deset dolara. Onda ga uhvati
za ruku obadvjema svojim rukama, jednom za zglavak, a drugom za lakat. e
lim da zna da to cijenim, i osim toga, kad stvar proradi e, neu te zaboraviti.
Moe se na to okladiti o svoj zadnji dolar, i to mislim ozbiljno.
Ne, ne duguje mi nita. Sluaj, drago mi je da sam ti pomogao. Jednim
pokretom prsta novac je nestao u Rizzovu bonom depu.
Ne, ne, ustrajao je Joe. Hou da znam gdje te mogu nai. Jer, tamo mi
boga, neu da ti ostanem duan. Dakle, koja ti je adresa?
Hajde, pusti to, molim te.
elim tvoju adresu, inzistirao je Joe.
U redu. Ja sam u Sherry-Netherland hotelu. A sada uzvuci svoju guzicu
gore. On eka!
Joe ispusti Rizzovu ruku. Zatvor io je oi i pritisnuo sljepooice kaiprsti
ma, rekavi: Cherry Neverlin, Cherry Neverlin, Cherry Neverlin. Zapamtio
sam! Kad je otvor io oi, vidio je kako Rizzo prolazi kroz staklena vrata i na
glo se udaljuje prema ulici svojom obinom, vratolomnom brzinom.
Joe se posluio ogledalom uz vrata lifta. Videi da je malo blijed, sagnuo se
naprijed u pasu, lamatajui glavom i rukama prema podu, u nadi da e mu lice
donekle pocrvenjeti. Onda se poeljao, zgurao koulju u hlae, jedan as pet
ljao s orukvicama, nekoliko puta zvecnuo izmama po poploenom podu da
bi stekao povjerenje u sebe, nasmijeio se sam sebi i uao u lift.
U trenutku kad su se otvor ila vrata, Joe se poeo osjeati kao malo dijete.
Jer ovjek u sobi 317 bio je oito neiji otac; bio je star kao otac, star i ali ne
zapravo star, a imao je na sebi kriav, jeftin, otrcan ogrta za kupanje koji je iz
gledao kao davni dar za Dan Oeva.
Gospodin ODaniel bio je debeo, a velike, ovjeene kesice na licu bile su
onakve kakve se vide kod ljudi koji su na dijeti i koji su nedavno bili bolesni.
88
Oi su mu bile najistaknutije obiljeje. S tamnim kesicama ispod njih i debe

lim obrvama iznad njih, bile su blijedoplave kao u kakva starog pomorskog ka
petana koji je napola oslijepio od gledanja u obzorje. Dok je stajao tamo u
svom ogrtau za kupanje, neznatno otvorenih usta, i gledao Joea upitnim po
gledom, mogao je ak biti i ovjek koji je preivio brodolom i jo nije uo o
sudbini svoje djece: Jesu li iva? pitale su njegove oi. Jesi li ti jedan od njih?
Joe je postupio kao da pokuava odgovor iti na neko takvo pitanje kad je
rekao: Dobar veer, gospodine, zovem se Joe Buck.
Gospodin O Daniel kimnu glavom. Ponovi Joeovo ime i ponovo kimnu.
Oi su mu govor ile: To je udan sat za povratak kui, ali hvala Bogu da si na ivo
tu.
A naglas ree: Joe Buck.
Joe je osjeao da ga ovaj ovjek ocjenjuje pa je pokuavao da zgura u svoje
lice to je mogue vie vrijednosti.
ujem da ste kauboj, je li to istina?
Ne, gospodine, iznenadi se Joe injenicom da govor i istinu. A onda, neka
ko nadahnut za traak humora, dodade: Nisam kauboj, ali sam prvorazredni
jeba.
To nije izazvalo odaziv kojemu se nadao. Gospodin ODaniel je bio oito
zapanjen. Sine. Glas mu je bio odluan. Nema smisla da upotrebljavate tak
ve rijei. Hajde, uite.
Joe je smjesta osjetio turobnost sobe, zapazio je prljave zelene zidove, jedan
jedini prozor to je gledao na zaguljivi otvor za dovod zraka, iz kojega je do
lazio vonj vlage i neega to je lealo crknuto na njegovu dnu.
Nije mu ni naas palo na pamet da bi gospodin ODaniel stanovao u takvoj
sobi zbog siromatva. On za to bez sumnje ima neki tajni razlog u vezi sa svo
jim zanimanjem.
A opet, ree oinski ovjek, sjednuvi na rub kreveta, zato ne? ini mi
se da ste vi raspoloeni za otvoreni razgovor. Zato ste u prvom redu i doli
ovamo gore, ili se varam.
Joe ree: Da, gospodine. Osjeao je da samo napola razumije na to cilja
gospodin ODaniel, ali inilo se da je vano da se pokae pametan i sporazu
man, pogotovu s obzirom na onu prvu pog reku.
Vi ste... hm. Gospodin ODaniel ga je jo uvijek prouavao. Vi ste malo
drukiji od mnog ih djeaka koji dolaze k meni. Veina njih ini se da su, pa, u
89
neprilici, zbunjeni, dok bih za vas rekao da tono znate to elite. U glasu
toga ovjeka bilo je neto staromodno produeni vokali govornika na rije
noj lai, uvjerljivost lijenika ali on je veinom djelovao kao obian ovjek
iz Chillicothea ili kojega slinog mjesta.
Pogodili ste, gospodine.
Meutim, okladio bih se da imate neto to je zajedniko s onim ostalim
djeacima: vrsto vjerujem da ste osamljeni! Gospodin ODaniel inio se sada
gotovo ljutit. Jesam li u pravu? Vi ste osamljeni, je li tako?
Pa, hm, ja... Joe zastade naas. Nije tono znao to se od njega oekuje.
Nisam previe. Znate, hou da kaem, malo.
Eto! Ja sam to znao, zar nisam? To je uvijek izlika: Ja sam osamljen. On
stade oponaati osobu koja cmizdri. Osamljen sam, zato pijem. Osamljen
sam, zato uivam droge. Osamljen sam, zato kradem, zato sam bludnik, raz
vratnik. Glupost! Kaem glupost! uo sam ja sve to. A to se uvijek svodi na
osamljen, bio sam osamljen! Znate, meni je toga dosta, preko glave!
Iznenada Joe osjeti da je shvatio situaciju: taj je ovjek bez sumnje svodnik,
kako je to Rizzo obeao, ali je i malo lud. Joeu je bilo drago da je bio na to
unaprijed upozoren.
Eto, u Blaenstvima stoji vrlo jasno, ree gospodin ODaniel, gledajui u
strop i zapoevi recitirati: Blago siromanima duhom jer njihovo je kraljevstvo ne
besko. Blago onima koji tuguju...
Zanima me, pomisli Joe, ne bi li on moda volio kad bih ja rekao neto
ime bih vratio njegov duh na poslovnu stranu, jadni starac ...
Blago onima koje progone zbog pravednosti jer njihovo je kraljevstvo nebesko.
Eto! ree gospodin ODaniel, nastavljajui kao ovjek koji je ve dokazao
svoj stav i sada moe sebi dopustiti velikodunost: Jeste li tu uli ita o osam
ljenima? I jednu jedinu rije? O, uli ste o siromanima duhom, o poniznima,
o milosrdnima, uli ste i o onima koji gladuju za pravednou. Zacijelo jeste.
Ali. On se nagnuo naprijed, sjedei na rubu kreveta, naslonivi laktove na ko
ljena, prstiju isprepletenih u gusti splet debelih iksova i oiju usplamtjelih od
zbunjenosti, gledajui Joea. Niste uli ni mu, nijedan jedini mu! o osamljeni
ma. A znate li zato? Zato to za osamljene nema Blaenstva. Knjiga ne kae da
su oni blagoslovljeni. Ni na jednom mjestu!
Gospodin ODaniel kao da se raspalio i ponovo postao ljutit: Osamljenost
je neto to uzimate! Vi je uzimate! ujete li, do vraga, kaem da je uzimate,
90
uzimate!
On se sjedei uspravio i obujmio se objema rukama kao ovjek koga je za
hvatila nenadana studen. Vijest je stigla, vijest o onoj djeci u brodolomu: sva su
se utopila.
Rade ovo, rade ono, rade neto drugo i ive nemirnim ivotom, poinju
kojeta, slijede svaki svoj hir i misle da je to lijepo, lijepo, lijepo, o, upravo lije
po zato to su bili osamljeni! Hm, hm, hm. To nije uope lijepo.
Glas mu je odjednom utao. Govor je bio zavren. Ustavi s kreveta, poeo
je hodati po sobi, govorei brzo i mirno: Proitajte evanelje po Mateju, gla
vu petu, sve je to u Mateju, glavi petoj. Ni esta glava vam nee nauditi, proi
tajte Mateja, glavu estu, a sada da prijeemo na posao. Kauboj, to?
Sretan to se vraa na stvar, Joe ree: Da, gospodine, ja sam kauboj.
Pa mi trebamo kauboje, trebamo svakoga tko nam doe. Gospodin
ODaniel ga ponovo odmjer i, a onda kimne glavom. Za ovakva zgodnog
momka kao to ste vi, mladog, jakog, pristojna izgleda, beskrajne su mogu
nosti u ovom poslu.
Joeu laknu. Bio je zahvalan da je prihvaen. Vedro se nasmijeio i poeo
osjeati olakanje u prisutnosti toga luckastog, oinskog, vanog ovjeka.
Sinko, znate li vi to ja mislim da bismo morali uiniti?
Meni je svejedno, ree Joe. Ja sam spreman.
Da, vjerujem da jeste. Teka se ruka spusti na Joeovo rame, i u njega se
uper ie dva plava, vlana, dobroudna, radoznala, upitna oka. Znate, imam je
dan predosjeaj, Joe Buck. Samo predosjeaj, ali mislim da e to vama biti lake
nego veini.
I ja imam taj isti predosjeaj, gospodine. Joe kimnu glavom i nasmijei se
jo malo. Mislim da e to biti kao novac od kue.
Novac od kue. Gospodin ODaniel, pod dojmom toga izraza, neprestano
ga je ponavljao. Gledao je Joea kao da je otkrio velikog pjesnika. Eto, vidite
li? To je jo jedna strana vae moi, vae snage. Vi zaodijevate stvar i u tako ze
maljske izraze da ih i obian ovjek moe razumjeti. Sinko, ja vas upozoravam,
ja u vas iskor istiti! Ja u vas iscrpsti do kraja. Jeste li spremni na teak, teak
rad?
Joe stisnu aku i digne je u zrak. A onda die ruke s pokretom koji je zna
io: to vam drugo mogu rei?
Sada se smijeio i gospodin ODaniel. Vi ste divan mladi, ree, i mislim
91
da emo se nas dvojica dobro sloiti, do vraga! Ne moram ja biti bez radosti,
nipoto. Evo! On die ruke u zrak kao kakav politiar koji eka da se slua
teljstvo smir i. Tada, govorei gotovo aptom, ree: Zato ne bismo sada klek
nuli? Kako bi vam se to svialo?
Uslijedio je as u kojem nije izreena ni jedna rije, nije uinjen ni jedan
pokret, nije udahnut ni jedan dah. Joe je sada znao ono ega je poeo bivati
svjestan onoga asa kad su mu se otvor ila vrata te sobe.
To saznanje je bilo kao neto bolesno zeleno to curi polako, neopozivo, u
njegov krvotok, previe strano a da bi se smjelo priznati. I sada, premda je
znao i znao zasigurno bilo je jo uvijek prerano da postupi kao da zna.
I zato, nakon toga dugog asa, ree: Gdje da kleknemo? Usne su mu bile
suhe, glas slab i neujan.
Gospodin ODaniel ree: Ba tu. Zato ne? Ovo je crkva, zar nije? Svaki
etvorni palac ove nae zemlje je crkva. Ja sam molio u krmama, molio sam
na ulicama. Nigdje se ne stidim moliti. Hoete li da vam neto kaem?
to, gospodine?
Molio sam u zahodu! Njemu nije vano gdje. Ono to On eli jest ta mo
litva!
Joe kimnu glavom i, kako nije znao to drugo da uini, odluio je kleknuti
i neko vrijeme moliti. Ali se nije mogao usredotoiti na molitvu.
U duhu je razmotrio prijevaru koja se dogodila. Nije mu se inila vjerojat

nom, pa je jo jednom proao kroza sve to, pa onda i trei put. Onda je uo ri
jei gospodina ODaniela da treba primiti Isusa u svoje srce, i odjednom ga
proe stvarnost onoga to se dogodilo.
Dignuo se bez ijedne rijei i istrao iz sobe, vrsto odluan da ispravi tu si
tuaciju. Nije se ak ni obazro dok je gospodin ODaniel vikao za njim niz
hodnik: Djeae, djeae, nemojte se bojati, nemojte se bojati, djeae! Nije
priekao ni lift ve je strao niza stube sve po dvije i izletio na etrdeset i
drugu ulicu, znajui, ak i da potrai Rizza, da su mogunosti da ga nee nai
goleme. tovie, dok se pokuavao sjetiti imena Rizzova hotela, znao je da je
to besmisleno. Joe nije traio natrag svojih dvadeset dolara, ne vie; ono to je
92
on sada elio bila je neka vrst osvete, kako bi se osjeao manje glupim. Dok je
stajao na Times Squareu, gledajui uz Broadway prema Duffy Squareu, prika
zala mu se ova fantastina slika:
Groteskan mali stvor zaokrene iza ugla i umakne u veu jedne trafike. Joe
potri preko ceste i uhvati ga tamo. Rizzo ne osjea nikakvo kajanje; naprotiv,
on se podrugljivo kesi ovjeku kojega je nasamar io. Joe izvadi no i stavi ga
Rizzu pod grlo, s namjerom da izvede preciznu, smrtnu operaciju rezanja. Me
utim, ak ni u toj fantastinoj slici on ne moe uiniti da no prodre u djea
kovu kou. On odbaci no i golim rukama zagui Rizza. Umorstvo privue
gomilu, dolazi policija i...
Tu se zavrava fantastina slika: Joe je vidio svoju fotog rafiju na naslovnoj
strani novina. Zastao je, mirnuo i ponovo pogledao fotog rafiju. Nije on sebi
zamislio novine, one su bile stvarne kao i njegove izme, a bio je tu i prodava
novina sa svojim malim, zelenim kioskom i hrpama novina. Na naslovnoj stra
ni jednih novina bila je fotog rafija mlada ovjeka kojega vode dva policajca.
Joe pomisli: Nije mogue da sam to ja, ja nisam nikoga ubio!
Ali fotog rafija je bila tu.
Kupio je jedne novine i pour io s njima u neku picer iju. Prouivi fotog ra
fiju pri svjetlu, ustanovio je da je taj mladi, iako po izgledu prilino slian
njemu, tako da bi mogao biti njegov dvojnik, zapravo netko drug i: jedan ma
sovni ubojica iz Zapadne Virg inije koji je, u nekoj prepirci zbog harmonike, iz
puke poubijao jedanaest lanova svoje obitelji.
Joea je znatno potreslo kad je vidio svoj lik kako ga odvode policajci, i to u
tako slubenom dokumentu kao to su novine. Iziao je iz restorana da potrai
neko ogledalo. Naao ga je s prednje strane lokala.
Nikoga nisam ubio, ree svojoj slici. Neu nikoga ubiti.
Ozbiljno je mahnuo glavom prema slici u ogledalu, a onda je otiao od nje,
sluajui zveckanje svojih peta: sada je to bio dalek zvuk, zvuk koji nije imao
mnogo znaenja za nj.
Nekoliko minuta kasnije, u svojoj sobi, pogledao je u jo jedno ogledalo,
ono iznad komode, i stao je prouavati svoje lice kao da se upravo sada prvi
put sreo sam sa sobom.
Nisam ja takav ovjek koji bi ubijao ljude, pomisli. Ali u njegovim se oi
ma postavljalo jedno pitanje. Vidio je to pitanje, ali je pomislio, ne, moj gospo
dine, ak ni takore, ak ni Ratsoa. Tako su ga zvali oni magarci, Ratso. Ratso
93
Rizzo. Do vraga s Ratsoom Rizzom. Te je noi zaspao ostavivi sva svjetla

upaljena.
Joe se idueg jutra nekoliko puta budio iz sna, a konano je buenje odgo
dio do popodneva. ak i tada je leao neko vrijeme pravei se da spava, ne
moan da sam sebe zavara da je to pravi san.
Ali toga dana, i nekoliko iduih dana, hodao je okolo kao u snu: hodao je i
razgovarao i obavljao sve obine ljudske funkcije eao se, jeo, odlazio u ku
paonicu itd., a da pri tom nije mnogo upotrebljavao mozak. Znao je da mu se
novac primie kraju brzinom koja je zabrinjavala, ali on zapravo nije uope
osjeao zabrinutost, ak ni potkraj idueg tjedna, kad je od upravitelja hotela
primio posebnu obavijest u vezi s raunom.
Nou, u krevetu, sanjao je o svim vrstama opasnosti koje se mogu zamisliti:
vozio se u kolima koja su bjesomuno jur ila, bio je predmet nekog strahovitog
proganjanja, boravio je na visokim, opasnim mjestima ili je, sav iscrpljen, plivao
po beskrajnom oceanu. Ali, dok je bio budan, iao je okolo u tom tupom sta
nju, odijeljen od svog poloaja naslagama i naslagama nepovezanih misli i fan
tazija i sitnih briga.
Lutajui beskonano, ulazio je u pokrajne ulice Broadwaya i izlazio iz njih,
glave nagnute prema malom tranzistoru to ga je nosio o ramenu, osjeajui
neku krhku sigurnost u tome da sudjeluje u nevidljivu svijetu emisija. Najvie
su mu se sviale govorne stanice, pa se esto uputao u razgovor.
Zar vi meni govor ite, uo je jednoga dana kako pita osoba neodreenog
spola, s vrlo punim nosom, da sve jednostavno otpada od svega? Ne, ne, ne!
odgovarao je neki mrzovoljan, izvjetaen starac, sve ne otpada od svega. To bi
bio sindrom zemljotresa! Ja govor im o bunim duhovima, bunim duhovima!
Znate li vi, gospodo, o emu ja govor im? ree Joe Buck. Ja kaem gov
no! A ja sam gazda. Klik. On promijeni stanicu.
Sluajte, sluajte, govor io je neki jednolian, tanak, staraki glas. Kad god
osjetite reumu ili iijas ili bilo koji simptom starosti, nemojte se tuiti. Pomisli
te samo na sve one koji nemaju povlasticu da ostare u ovom krasnom svijetu.
O, ree neki ovjek slatka glasa, to je avolski fin recept za bolji ivot! to
kaete, ljudi, nije li to avolski krasna stvar za jednu prababu?
O, da, do vraga, da, ree Joe, govorei kroz pljesak iz tranzistora, ali ne
mojte, bakice, otii, htio bih da mi jo neto odgovor ite. obrada:bodenuo sam
neka govorkanja o vama, i zanima me ima li u tome istine: moete li ga zaista
94
primiti stojei, zlato? Je li to istina? E, ini mi se da je to vraki lijepo za jednu

prababu, da, moj gospodine, vraki lijepo.
I tako dalje.
Jednoga dana, kod Rikera, prolio je zdjelicu umaka od rajica na svoj svije
tlosmei kaputi, na kojem je ostala runa mrlja. Joe se dao na izmiljanje sta
novitih naina stajanja i hodanja kako bi sakrio taj nedostatak u svom izgledu.
Onda je doao na ideju da uzme jo umaka od rajica i da ga premae preko
one mrlje tako da bi izgledalo da je to namjerno uinjeno. Otiao je tako dale
ko da je ukrao umak od rajice i odnio ga u toaletu za mukarce u kafeter iji,
ali se nije mogao odluiti kakav uzorak da odabere. Ta mu je neodlunost od
nijela dobar dio popodneva. Bilo je to tipino za onu paraliziranost u koju je
zapao njegov duh.
Jedne veer i rano u rujnu dogodilo se neto to ga je potreslo i dovelo u

stanje velike zabrinutosti. Vratio se u svoj hotel i ustanovio da su mu zakljuali
vrata sobe.
O, mi vam uvamo stvar i u suterenu, i nita im se nee dogoditi, rekao
mu je inovnik kad ga je Joe upitao gdje je njegov crnobijeli koveg od konj
ske koe. A kad platite raun, odmah emo vam ih predati.
Joe se pokuao nagoditi s tim ovjekom, ak mu je ponudio sve svoje stvar i
samo da moe dobiti natrag sam koveg i sveanj pisama to mu ih je Sally pi
sala u vojsku.
O, ne, ree mu taj ovjek, zadrat emo sve, da, zadrat emo cijelu stvar,
tako mi to radimo.
Sada je pred Joeom bio muan problem kako da nae mjesto gdje e spava
ti. Ali to nije bilo ono najgore. Oni su zadrali njegov koveg od konjske koe.
Poao je u podzemne arkade ispod Times Squarea, gdje je bilo mnogo
ogledala na automatima. Morao je pogledati vlastito lice da otkrije da li je ovaj
novi tok dogaaja stvaran ili zamiljen. Jedan mu je pogled rekao ono to je
trebalo da zna.
U redu, kauboju, rekao je zbunjenom mladiu u zrcalu. Dosta je toga
sranja. Da li zna to mora uraditi?
Kimnuo je glavom sam sebi.
Ali, da li ja to moram?
95
eli li svoj koveg natrag?

Ponovo je kimnuo glavom.
Onda hajde i napravi to.
Svi su ulini djeaci na uglu Osme avenije i etrdeset i druge ulice bili
prilino esto traeni. To nije bila vjetina. Vjetina je bila prilagoditi svoj duh,
a stoga i cijelo dranje, fizike kretnje, oi itd. ba onom pravom stupnju zani
manja-nezanimanja koji e ih navesti da vam priu i zapodjenu s vama razgo
vor. Ohrabriti ih, ali ipak ne toliko da postanu nezainteresirani. Tu se zahtije
vala jo jedna vjetina: to rei, to ne rei, kada prestati govor iti a kada tjerati
dalje.
Joe je u tom umijeu bio neiskusan, a, da odmah kaemo, nije za nj imao ni
osobite nadarenosti. Osim toga, bio je nesposoban da se na to potpuno usredo
toi. Proela ga je tuga zbog onoga to radi, svijest o tome da je ta no tek
prva faza toga, svijest o tupom, umrtvljujuem saznanju da je u tom poslu us
pjeh na neki nain gori od neuspjeha. Ali trebalo je iskupiti koveg.
Dok je stajao tamo, naslonjen na izlog jedne droger ije, pokuavao je druk
ije misliti o kovegu i o pismima, pokuavao ih je zamisliti kao bezvrijedne
stvar i. Kod pisama je uspio. Tako i tako ih je znao napamet i odavna je ve bio
izvukao svu vrijednost iz njih. Poto ih je proitao i proosjetio toliko puta, ona
su za nj zapravo postala prilino mrtva.
Ali koveg je bio neto drugo. Onoga asa kad je hotel zakljuao pred njim
svoja vrata, koveg je postao vrijedan kraljevske otkupnine. Pokuavao se do
sjetiti zato mu je toliko stalo do njega. U duhu ga je otvarao i gledao u njego
vu unutranjost i, premda u njoj nije nalazio nita osim tmine, to je bilo ba
ono to mu je davalo neprocjenjivu vrijednost, neko osobito svojstvo tame,
slatke i tople i neuhvatljive. A povrh svega, moda, koveg je bio neto u emu
se moglo boraviti. U duhu je neprestano puzao u nj i sputao poklopac nad
sobom. Postepeno je poeo vjerovati da prepoznaje stanovite mir ise u njemu:
u prvom redu, mir is konjske koe, pa mir is ubra i sve mir ise farme svojih dje
akih nedjelja, i mir is okoladnih bombona i duhana za vakanje, mir is Rio
Grande i lisnice Sally Buck i neijeg Forda iz 1936. Tko bi znao kako je taj
96
koveg, kupljen u Houstonu prije nekoliko mjeseci, mogao prisvojiti svu tu

slatkou i vrijednost, ali ju je prisvojio. I tako nije bilo niega na svijetu vani
jega nego da ga se opet doepa.
Kroz dva i po sata ekanja Joe je razgovarao samo s dvije muter ije, uo je
sebe kako im govor i o svom kovegu, a to je, ini se, izazvalo u njima stanoviti
nemir, zbog kojega su izgubili zanimanje. Ili je moda dvadeset i sedam dolara
iznos za koji su hotelski ljudi tvrdili da im ga duguje bila prevelika svota
da se trai.
Dok je razgovarao s treom osobom, s jednim debelim, uplaenim studen
tom s oalama, koji nije izgledao star iji od sedamnaest godina, Joe je bio spre
man da prihvati kompromisni iznos, ali ga je student iznenadio ponudivi mu
cijelu svotu. Joe je osjetio i muninu i olakanje da je konano dolo do nekog
dogovora. Kako se dotle ve bio navikao da bude sumnjiav, upitao je: Odak
le djetetu kao to si ti toliki novac? Od majke, glasio je odgovor.
Iduih etvrt sata taj je mladi, sa svojim kolskim knjigama, vodio visokog
kauboja kroz ulice Hells Kitchena. Tvrdio je da tamo zna za jedno mjesto. U
jednoj postranoj ulici, s druge strane Desete avenije, student je skrenuo i uao
u jednu stambenu zgradu.
Hodnici donjih katova zaudarali su tako strano da bi se ovjek zakleo da
iza svakih zatvorenih vrata nekakve lude star ice kuhaju maju mokrau. Ali
kako su se uspinjali prema petom katu, a onda na esti i konano na sam krov,
sav je taj vonj postepeno zamijenjen dobrim zrakom, blag im i rujanski slatkim.
I tu na tom krovu, moda najljepe noi u godini, pod lijepim jantarskim svje
tlom punog mjeseca, obavila se urna i tuna rabota, dok je Joe Buck stajao i
ekao, pokuavajui da se usredotoi na druge stvar i. A onda se visoko, debelo
dijete pobljuvalo pred njegovim nogama, a kauboj mu je drao glavu.
Joe ree: Prokleto mi je ao, dijete. to ja tu mogu ako ti je od toga mu
no. Morat e mi dati onaj novac kako smo rekli. A dijete odgovor i: Nemam
ga, lagao sam, to ete mi uiniti?
Joe ga je promatrao strogo, obuzdavajui por iv da ga pljusne. Izvrni depo
ve, zatrai.
Djeak je iskrenuo depove, posluavi ga s nekom mahnitom revnou,
koja mu je, oito, bila ugodnija nego onaj akt prije toga. Ali u njegovim de
povima nije bilo nita vrijedno: otrcana lisnica iz trgovine sve-po-sedam, s fo
tog rafijama njegove obitelji, prljava maramica, dvije karte za podzemnu eljez
97
nicu; to je bilo sve. Ali imao je na ruci sat.

Koliko vrijedi to? Joe pokaza na sat.
To je pitanje nagnalo djeaka u panini strah. Poeo je cmizdriti. Ne smi
jem se vratiti kui bez sata, majka mi ga je dala, dala mi ga je za firmu. Umrla
bi, jednostavno bi umrla, a mene bi ubila! Spustio se na koljena. Molim vas,
samo ne sat, molim vas! Uzmite knjige, uzmite moje knjige.
Joe se udaljio, a ak sa stepenica uo je dijete kako iznova i iznova govor i
kako mu je ao, tako ao, zaista tako ao, na potenu rije.
Joe mu je vjerovao.
Dugo je vremena hodao bez ikakva odreena cilja, ali u nadi da e doi ne
kamo gdje nee biti drug ih ljudi, a to u New York Cityju nije lako osim ako
imate novaca da to platite.
Nakon nekog vremena krenuo je prema zapadu, sjeajui se da tamo neg

dje ima neka rijeka, rijeka povezana s drug im rijekama i drug im plovnim pu
tovima, vjerojatno ak i sa star im Rio Grande. Mislio je sjesti na obalu rijeke i
mahati nogama nad vodom. Ali poto je hodao toliko daleko prema zapadu
koliko je bilo mogue, postalo je jasno da je rijeka zabar ikadirana zgradama
parobrodskih drutava. Do vode se nije moglo. Stoga je krenuo prema jugu
pod West Side Highwayem i vrlo brzo doao do parkiralita gotovo punog ve
likih kamiona s prikolicama. Uao je u labir int kamiona i, naavi jedan s otvo
renim stranjim kapkom, uzverao se i sjeo, nogu objeenih preko ruba, zami
ljajui da je kamion u pokretu. Onda je odluio da legne i da gleda u nebo.
Nakon nekog vremena skinuo je izme i pomir isao ih. Poele su jako zaudara
ti. Joe je doao do zakljuka da jo neko vrijeme nee moi voditi pravu brigu
o svojim izmama.
I dok je razmiljao o takvim stvar ima kao to je stanje njegovih nogu i boja
neba, i udio se usput kako je prljav pod kamiona, stalo ga je obuzimati sazna
nje previe znaajno a da bi ga sam sebi priznao: on je nita, osoba bez vreme
na i mjesta i bez vrijednosti za bilo koga. To saznanje, previe strano a da bi se
prilagodilo njegovu duhu, nalo je druge zakutke i pukotine u njegovu biu
da se u njih smjesti, i dok se to zbivalo, Joe je nastavio svojim razmiljanjem,
pitajui se, na primjer, da li je ikada itko prebrojao zvijezde ili razmislio o mo
98
gunosti da su one nainjene od istoga srebra, kako bi se objasnilo njihovo

svjetlucanje; svjetlucavo srebro; i tko su, zapravo, bile one tri srebrnokose ene,
one plavue iz davnine, iz njegova djetinjstva prije Sally Buck: jesu li one bile
samo kurve, jesu li one bile to?
Mali radio, koji je poivao na njegovim prsima i neznatno se pomicao uz
svaki ta-bum, ta-bum, ta-bum njegova srca, iznenada je skrenuo na se njegovu
panju. Hvala bogu da nisu zaplijenili njegov radio, pomisli on, kujini ga sinovi
nisu dobili, ne, majku im boju, on je tu. Ali osjeajui potrebu da tedi bater i
je, nije ga ukopao. Meutim, ponjuio je konatu kutiju oko njega, a onda je
preko njega prekriio ruke.
Neko vrijeme, dok je tamo leao gledajui u zvijezde i u mjesec, izgubio je
osjeaj za stvar i kakve jesu. Bio je potpuno budan, ali to je bilo kao da sanja o
samom sebi i o ovom kamionu.
Kamion nije bio potpuno stvaran, mogao je isto tako biti bilo koje zabae
no ponono mjesto, spilja na tamnoj strani kakva nepoznata satelita, a on, lee
i u njoj, bio je bezimen i uope nije bio osoba, tek nekakvo elementarno bie
bez ikakve stvarne srodnosti s bilo im.
uta kugla tamo vani u svemiru kao da je bila zemlja, tako da je taj prizor,
kako ga je sada vidio, bio poput onoga iz njegova starog sna, sna o tome kako
svi ljudi stupaju u krugu oko zemlje.
Ali taj je prizor bio drukiji u jednom pogledu: nigdje nije bilo ni ive
due.
10
Nemajui uope nikakva osjeaja o tome kamo se zaputio, Joe Buck je jed
nostavno vijugao sve dublje i dublje u rujan.
Uskoro e nastupiti pitanje hladnog vremena, a jo skor ije pitanje novca
koji je otjecao. Za sada mu je bilo dovoljno toplo, a to se tie novca, dodjelji
vao je sam sebi u svoticama onih preostalih sedam dolara, oprezan kao udovi
ca, doputajui sebi samo nune stvar i, a uskraujui i mnoge od njih. Nauio
je kako se jeftino jede: automat ti je davao peeni grah ili makarone sa sirom
za ciglih dvadeset centi, mogao si otii u A&P i za etvrt dolara napuniti de
pove groicama i mrkvom, jabuke su se mogle ukrasti u Devetoj aveniji
99
ljive i breskve takoer a bilo je idova pekara koji nisu krtar ili svojim pe
civom s lukom ili perecima. Mrav od prirode, Joe je izgubio samo nekoliko
funti i ostao je tjelesno u prilino dobroj formi. Ali ispod koe oko oiju po
elo mu se pojavljivati plavilo, a oi kao da su mu bile dublje usaene u glavu;
bila je to posljedica bijednog spavanja na neudobnim mjestima, u kamionima
ili kinima, ili na klupama stanice Pennsylvania ili na autobusnom kolodvoru
Luke uprave. Na njegovu je licu bilo sada neto to je odavalo gotovo sveta
ku tugu. Izbjegavao je svoju sliku u ogledalu. Pogled na sebe inio mu se kao
znak sramotnog neuspjeha. Ali se, jednako kao uvijek, marljivo njegovao i dr
ao se iim nego prije. Nosio je sapun i rastavljen brijaki aparat u depu, a
etku za zube u arapi pa se sluio javnim toaletama kafeter ija i krma. Redo
vito je prao i svoje skrivene dijelove, a gotovo bi svakog dana ulovio priliku da
skine izme i digne jednu nogu za drugom u praonik. Kad bi ga sluajno dru
gi mukarci zatekli kako upotrebljava te prostor ije u tu svrhu, Joe bi svladao
neugodnost tako da bi se jo vie usredotoio na potrebu da bude ist. Jer on je
nekako doao do toga da je uvidio da njegov opstanak ovisi o sapunu i vodi.
Sve u svemu, ivio je kao Ciganin. inilo bi se da troi ututanj mnogo vre
mena zadravajui se, recimo, kod trgovine sve-po-deset, divei se brdima
istih arapa i razmiljajui o tome kako bi bilo da ukrade jedan par, ili nasla
njajui se na prozor brijanice, vaui je li potrebnije da se oia ili da novac
potroi na neto drugo. Ali gotovo uvijek bio je vezan nekim posliem koji je
za nj bio vaan.
Misli da se zaposli posjeivale su njegovu glavu, ali kako nisu imale puno
zajednikog sa svojim domainom, odlazile su brzo, ne uinivi vrlo povoljan
dojam. A ipak, Joe se zanimao za rad, ak je na neki svoj nain eznuo za njim.
Kad bi vidio druge ljude kako rade, to bi mu na njegovim etnjama obavezno
privlailo panju. Promatrao bi kroz izlog na Broadwayu kako prave pizze, kao
da je to neki zamreni oblik zabave kojoj nije mogao potpuno shvatiti znae
nje. Zato ovjek radi? Za novac. Na to ga troi? Na stanar inu, hranu, obitelj.
Jednostavno da ne moe biti jednostavnije. A ba zato ga je to jo vie zbunji
valo. injenica je, naime, bila da je Joeov duh zapao u ono stanje nedoumice u
kojem sve obine vrste razumnosti postaju bezvrijedne. Iza odgovora to ih je
mogao dati sam sebi ini se da je uvijek bio jo jedan, vaniji, koji se skrivao u
nekom uglu njegova duha. A ako bi taj odgovor ikada iziao na vidjelo, poka
zalo bi se da je on poput svjetla koje ini da sve ostalo postaje istinski vrijedno
100
truda.
Jedne kine noi koja e, kako e se vidjeti, biti jo neko vrijeme njegova
posljednja no osamljenosti Joe je sebi dopustio troak od ezdeset i pet centi
da plati mjesto gdje e se naspavati: to je bio jedan kino u etrdeset i drugoj
ulici. Prikazivao se fantastino-nauni film, u kojem su se neki ljudi sa zemlje
nali na nekom dalekom planetu pod nadzorom Glasa. Glasa niotkuda. Taj se
film davao iznova i iznova kroz no, a Joeovo se sanjanje uvijek savreno us
klaivalo s radnjom na platnu.
Na primjer, u odreenim razmacima, Glas bi zovnuo: Sine zemlje! Sine zem
lje! a Joe bi se uvijek probudio s takvom sigurnou kao da je rekao Joe Buck!
Joe Buck! Kad se naspavao koliko god je mogao, ostao je dalje da vidi kome
pripada taj Glas, napola se nadajui da e mu se, kad odredi iji je to Glas, mo
da i neto drugo objasniti. Ali, naravno, pokazalo se da to nije nita drugo
nego nekakav neobian stroj to su ga sastavili da ga pokau u filmu.
Ali toga je dana, u svojim lutanjima, iskusio udan, zabavan novi pogled na
to kako su ljudi, pa ak i on sam, povezani s planetom zemljom, kako dolaze iz
nje i njen su dio, kako su osebujni za nju, kako ive od nje, kako su zaposleni
na njoj, tako da je, kad bi tko privukao njegovu panju, na primjer kakva star i
ca na ulici ili dijete u trku ili draguljar u svom izlogu, rekao ispod glasa: sine
zemlje, sine zemlje, i dok je to govor io, vidio je njihove crte lica, njihove udove
i njihovu kou i njihovu kosu kroz tu udesno novu sposobnost koja se razvila
u noi.
Jednom je, u takvu istu raspoloenju i to sasvim nenadano, jer uope nije
traio ogledalo naiao na sama sebe. To se dogodilo na ulazu u jednu zgradu
na Osmoj aveniji. Lijepa osoba, velikih oiju, visoka kao strailo za ptice, tam
na, odrjeita pogleda neumorna lovca, prilazila je k njemu. Naravno, on je za
nekoliko sekundi znao da je to njegova slika, ali ipak, zbog neke udne nade
da e se dogoditi neka veza koja se ne da imenovati, osjetio je potrebu da na
as zastane i vikne sam sebi ispod glasa; sine zemlje! Ali to nije imalo nikakva
uinka. Nita, to se tie njega, nije bilo drukije nego prije. Ma koliko govo
rio sine zemlje, on je bio jo uvijek onaj koji je bio.
Proetao se dalje do etrdeset i druge ulice, a tamo je, na uglu ispred banke,
bio gospodin ODaniel. Psovao je skupinu ljudi zbog njihove grene osamlje
nosti.
Da, proputovao sam uzdu i poprijeko ovu veliku zemlju, rekao je, gesti
101
kulirajui desnom rukom, a lijevom pridravajui amer iku zastavu, i naao

sam najsablanjivije prilike. Naao sam ulice ovoga naroda pune osamljenih
ljudi, mladih djeaka, ljudi srednje dobi, svakakvih djevojaka i ena, a svi su bili
zahvaeni najturobnijom osamijenou. Vidio sam kolska dvor ita, u kojima
su se igrala djeca. I moje su oi bile zaslijepljene onim to sam vidio. Vidio sam
u oima te djece sjeme tih istih stranih grijeha: osamljenost je bila usaena u
njih, i ako se to ne zaustavi, kaem, ako se to ne zaustavi, ova e zemlja postii
da e Sodoma i Gomora prema njoj izgledati kao nedjeljni kolski izlet. Da li
me ujete? Kaem vam, itajte knjigu Blaenstava!
Joe je vidio da je gospodin ODaniel dobrano uzbuen i da ne pokazuje
nikakve znakove da e klonuti. Poao je dalje i uo ove posljednje rijei:
Vi ste sol zemlje. Ali ako sol izgubi svoj okus, ime emo osoliti zemlju?
rekao je Isus. A ja kaem, Isuse! Pomozi nam! Prije nego to osamljenost
oduzme sav na okus, i nita ne ostane.
Joe je hodao dalje, a glas se prestao razlikovati od ostale uline buke. Tada se
okrenuo da baci posljednji pogled, promatrajui evanelista kako izvodi panto
mimu to je sada tako izgledalo, pa je opazio da govornik zapravo ne gleda lju
de koji su se skupili tamo na ploniku. Zur io je dobrano iznad njihovih glava,
kao da se sprema da predvidi neiji dolazak koji jo nije ostvaren. Joeu se pri
injalo kao da taj ovjek pravi svu tu buku zbog jednoga drugog, a ne zbog
onoga oitog razloga. Priinjalo se kao da urla i mae svojom zastavom upravo
onako kako bi to inila izgubljena osoba koja pokuava da o svom prebivalitu
obavijesti nekoga koji je daleko, daleko. A koga? Neku gospou? Ili dijete? I
to misli, odakle e oni doi? Iz New Jerseyja? Iz Osme avenije? Sa Zapada? Ili
s neba?
Sve u svemu, taj istraiva ludih oiju i oinskog izgleda koji onako mlati
rukama i oekuje neiji dolazak iz niega predstavljao je prizor koji uznemi
ruje. Joe je od toga zadrhtao. Promrmljao je rijei sin zemlje i krenuo opet na
svoj besciljni, ciganski posao, u elji da zaboravi sve to.
I ba toga popodneva dogodilo se neto to e promijeniti cijeli njegov i
vot. Naiao je, u svojim etnjama, na varalicu bogalja Ratsoa Rizza.
11
102
Prolazei kraj Nedicka u Osmoj ulici u Greenwich Villageu osjetio je da ga

gledaju dva velika smea oka iza alice kave kod tezge uz izlog.
Videi Joea, Ratso brzo zatvor i oi i ostane nepomian kao osoba koja
moli da bi ostala nevidljiva.
Ali Joe, poto je tri tjedna lutao kao beskunik i stranac, a to je dugo vre
mena na tamnikom satu, uzbudio se kad je vidio poznato lice. Zastao je cije
lim biem, privikavajui se na taj snani, neoekivani uitak, pa mu je trebalo
vie od jednog trenutka da se sjeti da je Ratso Rizzo neprijatelj. Joe se uputio
ravno prema vratima i ue u lokal.
Kad se Joeova ruka spustila na Ratsoovo rame, on je zadrhtao, jo vie se
uvukavi u se. Nemoj me udar iti, ree, ja sam bogalj.
O, neu te ja udar iti, ree Joe. Udavit u te da crkne. Srdba u njegovu
glasu bila je srdba glumca jer njegov je uitak to vidi nekoga poznatog bio
tako snaan da ga nije htio potpuno ostaviti. Samo, prije svega, elim da izvr
ne depove. Hajde, poni s ovim.
Ratso mu udovolji a da nije ni mrgnuo. Pretraga je donijela:
64 centa
Dva i po tapia Dentyne gume za vakanje
7 Raleigh cigareta, s filterom od pluta, zgnjeenih
1 paketi ibica
2 karte zalagaonice
to ti je u arapi? upita Joe, sjetivi se da treba zareati.
Ni jednog centa, kunem se Bogom. Ratso podigne desnu ruku i baci brz
pogled prema nebu. Kunem se oima svoje majke.
Ako saznam da si mi neto sakrio, ree Joe, ubit u te a da nee okom
trepnuti. Gurnuo je sadraj depova preko tezge prema Ratsou. Evo, uzmi to
govno, meni ne treba.
Zadri, Joe, ezdeset etir i centa. Hajde, to je tvoje. elim da to uzme.
Bjei, ti su novii svi zalijepljeni. to radi, da li slini nad njima? Neu da
ih dotaknem. Stavi ih natrag u svoj dep.
U tom asu, kako nije imao nita dobiti, Joe je osjetio da bi trebalo da se sa
svim povue od toga malog, prljavog takora. Meutim, nije nekako mogao
staviti noge u pokret. Bio je u novoj nedoumici: razum mu je govor io da je u
prisustvu najveeg neprijatelja, a ipak nije imao ba nikakve elje da se osveti.
Previe je vremena proveo sam, i to je proizvelo neki udan uinak na njegovo
103
srce. Zbunjen i nepouzdan organ u najboljem sluaju, sada je ono bilo ispunje
no neim slinim radosti.
Ratso je govor io brzo o onoj prvoj noi, govorei kako se kune Bogom na
ovo, i kako nije znao ono, vjerojatno pokuavajui da se laima izvue iz prije
vare to ju je poinio.
Joe ree: Dat u ti jedan besplatan medicinski savjet, zavei tu svoju prok
letu gubicu o onoj noi, uje li?
U redu, dobro, dobro, u redu! ree Rizzo. A sada neto drugo: gdje sta
nuje? Jesi li jo u hotelu?
To je pitanje navelo Joea da se sjeti neega to je ve danima izbjegavao:
svoga crnobijeloga kovega od konjske koe, zakljuanog u sobi onoga hotela.
Sada je on stajao u njegovu duhu jasnije od stvarnosti, podrhtavajui od neke
ivotne osobine to je nije nikada prije posjedovao. U tom je asu znao da ga
vie nikada nee vidjeti, i sva se nelog ina radost to ju je osjetio kad je ugle
dao Rizza iznenada pretvor ila u bol. Morao je stisnuti zube da bi lice odrao u
ispravnom obliku, a onda se okrenuo i urno otiao iz Nedicka, preao preko
este avenije i uputio se prema sreditu grada.
Dok se pribliavao Devetoj ulici, netko ga je zovnuo po imenu. Okrenuo
se i vidio Ratsoa kako se uri prema njemu, dok mu se tijelo groteskno vrtjelo
sa svakim korakom, a ravnotea mu je bila tako opasno nesigurna da se inilo
da se izlae opasnosti da e tresnuti o zemlju. Joe je elio biti sam, ali je znao,
ako pour i korak, bogalj e jo bre za njim. U sadanjem raspoloenju nije
imao volje za takav prizor; uspor io je korak.
Kad ga je Ratso dostignuo, Joe ree: Sluaj, ti mrave, nemoj mi dolaziti u
blizinu. Govor im to ozbiljno.
Gdje stanuje, Joe? Ima li gdje?
Jesi li uo to sam ti rekao?
Jer ja imam. Imam stan.
Ozbiljno ti kaem, Ratso. To nisu samo rijei. Ako mi se opet priblii,
zgrabit u te da e zapamtiti.
Pozivam te, bogati, ree Ratso. Ozbiljno te pozivam.
Poziva ti vraju mater!
Pozivam.
A gdje je to?
Doi, pokazat u ti.
104
Pooe zajedno prema sreditu grada. Joe ree: Ja ne elim stanovati s to

bom. Nisam poludio da stanujem s tobom.
Ratso se nije osvrtao na te prosvjede. Nema grijanja, ree. Ali kad doe
hladno vrijeme, ja u biti u Flor idi. to me onda briga, je li tako?
Morao bih biti potpuno lud, ree Joe. Ti bi mi prodao zube iz usta dok
spavam.
Zapravo, nemam ni kreveta. Ali imam dovoljno pokrivaa da prignjeim
konja.
A, tako bi ti to uinio, ti lupeko govno? Prignjeio bi me? Hajde poku
aj.
A ne gnjavim se s elektrikom. Neka ide do vraga, imam svijeu. Je li tako?
Malo-pomalo Joe je poeo shvaati Ratsoove ivotne uvjete.
U New Yorku ima uvijek mnogo stambenih zgrada koje se isprazne radi
skorog ruenja. Obitelji se jedna po jedna iseljuju, a kad koja izie, vlasnik,
neko veliko udruenje, stavi preko svakog prozora evakuiranog prostora veliki
bijeli X. Ratso je ve ivio u mnogo takvih X-stanova tako ih je on zvao
otkad je ostavio dom u dobi od esnaest godina. Kad bi mu trebao stan, hodao
bi ulicama u potrazi za zgradom na prozor ima koje bi se poeli javljati ti bijeli
X-znakovi. Katkad je morao nasilno otvor iti kljuanicu, ali ee su vrata os
tavljena irom otvorena. A katkada bi ak naao da je stanar koji se iselio osta
vio za nj i nekoliko komada pokustva. On bi u takav stan uselio onih svojih
nekoliko mravih stvar i i upotrebljavao bi ga kao svoj dom dok god uprava
nije saznala za njegovo prisustvo, ili dok ne bi iselio i posljednji zakoniti stanar,
pa su onda iskljuili vodu.
Njegovo sadanje boravite nalazilo se u jednom manje-vie portor ikan
skom bloku u zapadnim Dvadesetim ulicama. Poveo je onamo Joea, uspeli su
se uz dva niza stuba i doli do inae nenastanjenog kata, a onda proli niz jedan
hodnik do malog stana u stranjem dijelu zgrade.
Sunce kasnog popodneva jo je davalo malo svjetla sobi, i Joe je ustanovio
da je to mjesto privlanije nego ijedno u kojem je spavao u posljednjih neko
liko tjedana. Ratsoovo jedino pokustvo bio je jedan stol i stolac, ali je imao
toliko pokrivaa da je mogao opskrbiti cijelu kuu u kojoj se izdaju sobe. Jo
eove je oi privukla hrpa pokrivaa u jednom kutu blizu prozora: bilo je tu
svih moguih pokrivaa, vunenih alova, popluna, vojnikih deka, indijanskih
gunjeva, a svi su bili uredno rasprostrti po podu, inei udoban, mekan krevet.
105
Ratso je gor io od elje da demonstrira blagodati svoga smjetaja. Ponudio

je Joeu stolac, a onda se dao na posao s loncem vode i primusom da za svog
gosta skuha kavu u prahu. Joe je krenuo prema stolcu ali je proao kraj njega i
spustio se na krevet od pokrivaa. Poeo je neto mumljati o tome kako je
tvrd, ali prije nego to je izustio reenicu, zapao je u dubok san bez snova.
Nekoliko sati kasnije probudio se izgubljen. Znao je da lei licem prema

zidu u nekoj nepoznatoj, gotovo tamnoj sobi, po kojoj je plamen svijee bacao
sablasne sjene po zidovima i po stropu. Ali gdje je? Polako se okrenuo i usta
novio da se nalazi na krevetu nainjenom od pokrivaa na podu. Kraj njega, u
hlaama od rebraste tkanine, nalazile su se dvije noge koje su slabo pristajale
jedna uz drugu i koje je poeo prepoznavati.
Ratso je sjedio tamo u svjetlu svijee, naslonjen na zid, i puio, razgledava
jui Joeov tranzistor.
Joe sjede na leaju i zgrabi mu iz ruku tranzistor. Upalio ga je da se uvjer i
da nije oteen. Onda ga ponovo ugasi i privinu tijesno uza se.
Gdje su mi izme? upita.
Bile su pod stolom. Ratso je pokazao na njih prstom.
Kako su se sazule s mojih nogu?
Ja sam ti ih skinuo.
Joe ponovo pogleda izme, a onda Ratsoa. Zato?
Samo zato da moe spavati. Govor im ozbiljno, Isusa mi!
Joe ustade i poe prema stolu gdje su mu bile izme. Mislim da bi za mene
bilo pametno da izvuem guzicu odavle. Sjeo je na stolac i poeo obuvati
izme.
Zato? Zato? Zato? upita Ratso. to ti je?
Joe je drao jednu izmu izmeu kaiprsta i palca, maui njome polako
amo-tamo, a, u nekom smislu, i Ratsoa je oima drao u slinu poloaju. Bilo
je to kao da vae to je bolje, ovo ili ono.
Ratso je kradljivac, mislio je Joe, i opasan samo ako ima neto to je vrijed
no da se ukrade. Dakle, ako se odlui provesti no ovdje, mogao bi staviti tran
zistor pod jastuk a to se tie izama, od kakve bi one bile vrijednosti ovje
ku ije su noge razliite veliine? A to bi taj deran drugo mogao trebati? ini
se da nije laac. Dok ga je sada promatrao, Joe nije vidio nita strano, tek neo
106
draslo, ubogaljeno dijete koje sjedi na hrpi pokrivaa na podu najamnog stana,
u strahu da e ga ostaviti sama. Zato onda da ne ostane? On nije znao za raz
log, ali mu se inilo da se tako dogodilo svaki put kad je uradio neto to je iz
gledalo jednostavno, a na koncu ga je stajalo vraga i po. Meutim, nee biti
loe da se jednu no dobro ispava. Ali prije toga e utjerati strah u kosti tome
kujinom sinu, zbog opih naela.
Joe ree: Sluaj, Ratso, ja u ti neto rei. Daj mi samo prije jednu cigare
tu.
Ratso mu dade jednu od zgnjeenih Raleigh cigareta i prui mu svijeu da
je upali.
A onda Joe pogleda ravno Ratsoa i ree: Hou da ti kaem ovo. I to u tvo
me interesu. Dakle, hm, ti eli da ovdje noas prespavam, je li tako?
Ratso slegnu ramenima. Ja te ne silim. Hou da kaem, kao to zna, ja te
ne silim. U glasu mu nije bilo uvjerljivosti, a kad je slegnuo ramenima da bi
pokazao kako mu nije stalo, ramena mu se gotovo i nisu pokrenula. Joe je znao
da ga Ratso, unato svojim rijeima, zaklinje da ostane, ali ipak osjea potrebu
da pokae kako vlada situacijom.
O. O, tako dakle? Stavio je nogu u izmu. Do vraga, inilo mi se da eli
da ostanem ovdje s tobom. Ali, hm, oito sam imao pog rean dojam.
E, pa dobro, elim, zarei Ratso. elim da ostane. Pozivam te. To sam ti
ve rekao.
Ti zna u to se uputa?
U to?
Ako ostanem. Jer ja sam vrlo opasan ovjek, ti to nisi znao, je li? Jedino o
emu mislim jest da ubijam ljude. Prouavao je Ratsoovo lice da vidi reakci
ju. Ratso ga je samo gledao i niim se nije odavao. Joe nastavi: To je istina.
Ako mi netko napravi zlo, kao to si mi ti napravio, ja jedino mislim na to
kako u ga ubiti. Sada sam te upozor io. uje li me, Ratso?
ujem te.
Nisi to rekao uvjerljivo. Moda e biti dobro da te jo malo uvjer im.
U redu, ve sam uvjeren! Ti si opasan, ti si ubojica!
Joe kimnu glavom. Isusa ti boga, bit e dobro da to vjeruje. Malo zatim
dodade: Dakle, ako jo eli da tu ostanem dan-dva hou da kaem, je li to
to ti eli? Ili nije?
Ratso se namrti i zarei: Da, Isusa mu boga!
107
Joe die ruke, primiren. Polako, polako. On ispusti izmu i poe prema
hrpi pokrivaa. Hou samo da budem siguran, to je sve. Jer ja ne traim uslu
ge ni od koga. To sebi ne mogu dopustiti.
Kad se opet naao na pokrivaima, ogledao se po sobi, privikavajui se na
svoju novu okolinu. Jedan as su utei puili. Tada Ratso upita: Jesi li ikada
ubio koga?
Jo ne, ree Joe. Ali sam strano unakazio onoga jednog momka. Ispri
ao mu je kako je one noi izlemao Perryja u bordelu Huanite Barefoot. Ni
sam se mogao svladati. Kad se razbjesnim, ne znam koliko sam jak. Da me nisu
odvukli, taj bi kujin sin sada bio pokojni. Isto tako i s tobom. One sam noi
iao za tobom s noem. To ti nisi znao, zar ne? A bio sam spreman i da ga upo
trijebim. Zastao je naas, razmiljajui na koji bi nain uljepao priu. Cijelu
sam no proveo u zatvoru. Da nije bilo onih policajaca, sada bi ti bio jedan
mrtvi Ratso.
Ej, misli li da bi meni bilo stalo?
Zato, nastavi Joe, kad god odsada sretne jednog policajca dobaci mu
poljubac, razumije li?
Utrnuo je cigaretu na poklopcu konzerve, koji je Ratso u tu svrhu tamo
drao.
A kad si ve kod toga, Ratso, ree, lijeui, makni se, k vragu, dalje. Stis
nuo si me.
Ratso se maknuo to je dalje mogao, a onda ree: Joe?
Da.
Hoe li mi, u mom vlastitom stanu, uiniti jednu uslugu?
Ne. Nikakve usluge. Ja ne inim usluge.
Ne, hou da kaem, k vragu, u mom stanu to je moj stan, nije li tako?
Proli su dani mojih usluga, ree Joe.
Zna, to je ispravno, ja se u mom prokletom stanu ne zovem Ratso. Razu
mije li? Hou da kaem, sluajno se zovem Enr ico Salvatore. Enr ico Salvatore
Rizzo.
Ne seri, ovjee, to ja ne znam izgovor iti.
U redu. Onda me zovi Rico! Barem me u mojem stanu zovi Rico!
Spavaj, ree Joe.
A je li tako u redu? ustrajao je momi.
Joe die glavu i zalaja: Rico! Rico! Rico! Je li ti dosta? Okrenuo je glavu k
108
zidu. A onda je dodao: I dri svoje aporke dalje od moga tranzistora.

Jedan as kasnije Ratso ree: No, slabim, grlenim glasom. Ali Joeu nije
bilo ni na kraj pameti da s tom osobom izmjenjuje takve profinjenosti. Pravio
se da spava.
12
Taj dan kasno u rujnu oznaivao je poetak saveznitva Joea Bucka s Ratso
om Rizzom. Njih dvojica su postali te jeseni poznata slika u nekim njujorkim
ulicama, mali plavokosi patuljak, koji se mui kao slomljen skakavac da odri
korak s prljavim kaubojem od est stopa visine. Njih su se dvojica, namrteni,
probijali kroz vrijeme poput djece koja soljenkama vrebaju na ptice, napeto
usredotoeni na svoj zadatak da nau neto vrijedno na ulicama Manhattana.
Ratso je grickao nokte, tamanio svu kavu i cigarete do kojih je mogao
doi, a nou je leao budan, mrtei se i grickajui usne. On je, naime, bio pri
rodni voa njih dvojice i na njegovim je leima poivala odgovornost izmilja
nja novih planova za njihov opstanak.
Joe Buck, u ulozi pratioca, samo je izraavao svoj pesimizam u vezi sa svime
to je bilo predloeno, a onda se s tim pomir io. Jedanput, na primjer, Ratso je
uo da se parkometri u jednom gradu u Jerseyju dadu lako otvor iti obinim
odvijaem. Joe Buck je bio sumnjiav, pa je to i rekao, i to esto, a ipak je pris
tao da zaloi svoj tranzistor da bi doli do autobusne prevoznine preko rijeke.
Kad su stigli onamo, smjesta je postalo jasno da su Ratsoove obavijesti zastarje
le: u gradu su bili sami novi parkometri, i to marke koju nijedan odvija nije
uope mogao uznemir iti. Suoen s takvim razoaranjem Joe Buck je bio spo
soban da se pokae velikoduan, barem toliko da je drao jezik za zubima dok
se Ratso ispriavao zbog neuspjeha.
Ali, sve u svemu, taj ovjek sa sunanim ukrasima na izmama, ostao je mu
iav i neugodan u svom ponaanju prema malom, plavokosom krljavcu. On
je toga bio svjestan. Joe je dobro, i predobro, znao da je postajao gnjavator, a
to je jo gore, to ga nije uope previe zabrinjavalo. Ali, postojao je razlog za
njegovu nezabrinutost: bio je sretan.
Po prvi put u ivotu osjetio je da mu nije potrebno da se ceri i namjeta i
da ezne za panjom drug ih ljudi. Sada je on imao, u sobi Ratsoa Rizza, neko
109
ga kome treba njegovo prisustvo, i to nuno, gotovo neobuzdano, i to je bio

melem neemu u njemu to je odavna bilo izloeno i upaljeno i jedva je eka
lo da mu se nae smirenje. Sam bog zna kako i zato, ali on je, na neki nain,
zaista natrapao na osobu koja ga je oito oboavala. Joe Buck nije nikada prije
poznavao takvu vlast i stoga je bio slabo pripremljen da njome upravlja. Jedino
to je mogao uraditi bilo je da iznova uiva u njenu okusu poput djeteta koje
umire za eerom pa se iznenada nae na brdu slatkia: kleo je i mrtio se i tu
io se i psovao, i promatrao kako Ratso sve to prima. Jer tako se obino i uiva
u okusu vlasti, da se zloupotrebljava. Bilo je to slasno i odvratno, i on se nije
mogao zaustaviti. Jedino to je, ini se, krljavac traio, bilo je pravo da zauzima
ma kakvo mjesto u sjeni visokog kauboja. A bacanje sjene postalo je za Joea
Bucka osobit uitak.
Volio je i sluati Ratsoa. Dok su hodali kroz grad ili zajedniki pili jednu
alicu kave u kakvu kiosku za ruanje ili kafeter iji, ili zajedno drhtali u sve
hladnijim kunim veama na izmaku godine, upoznao je Ratsoove poglede na
mnoge stvar i. Komadi po komadi, mogao je sloiti sliku Ratsoovih ranih
godina u Bronxu.
Ratso je bio trinaesto dijete umornih roditelja doseljenika. Sjeao se svoga
oca kao marljiva zidara, koji je u svojim slobodnim satima zaspao kad god bi
naao ak i priblino vodoravno da legne. Njegova majka, iscrpljena rodilja,
obino bolesna, upravljala je obitelju kao kakva dobrohotna, smuena kraljica,
izdavajui zapovijedi iz svoje spavae sobe. Katkada bi navukla na se kuni
ogrta i hodala po stanu da sredi zbrku to ju je stvor ila. Na jednom takvom
obilasku nala je sedmogodinjeg Ratsoa pod kuhinjskim tednjakom u pood
maklom stadiju upale plua. Poto je to preivio, zahvatio je, nekoliko tjedana
kasnije, djeju paralizu, a kad su ga, idue godine, otpustili iz bolnice, majka
mu je ve bila umrla i vie je nije bilo. Njegove tri sestre i dvojica od njegove
devetoro brae otili su od kue, ili radi enidbe ili radi ega drugoga. Od
osmor ice preostalih djeaka nijedan nije pokazao nikakvo zanimanje za kuha
nje ili kuni posao, a tata Rizzo nije nikada obraao nikakvu osobitu panju
upravljanju obitelju. Kad je uope mislio na tu dunost, bilo je to samo da na
bavi hranu. Stoga bi jedanput tjedno napunio police slanim keksima, konzer
vama svinjetine i graha, a hladnjak sirom, hladnim odrescima i mlijekom. est
dana bi djeaci grabili do ega bi doli, a sedmoga bi ih dana tata Rizzo po
zvao na pravi nedjeljni ruak u oblinji talijanski restoran. Katkada, u ranije
110
vrijeme obino za Uskrs ili na Majin dan on je bio domain kod takvih
rukova, u tom istom restoranu, a vlasnik ga je uvijek uinio ponosnim na nje
govo brojno pokoljenje, istiui injenicu da za njega treba najvei stol u loka
lu. Ecco, che arriva Rizzo! govor io bi. Prende la tavola pi grande del locale!
ak i sada, kad je ostalo samo osam sinova, trebalo je spojiti obine stolove. Ali
nakon otprilike jednog mjeseca, ti su nedjeljni ruci bili slabo posjeeni jer je
star i zidar postao mrzovoljan pa je te rukove upotrebljavao za psovanje i viku.
Djeaci, jedan po jedan, nauivi da se prehranjuju na nain koji se njima inio
lakim nego da sluaju divljanje neugodna starca, sasvim su napustili kuu. Ko
nano, jedne nedjelje popodne, za obiteljskim se rukom naao samo Ratso.
Kad ih je vlasnik odveo do jednoga stola za dvoje, starac je bio zaprepaten, a
onda se zbunio, i konano smir io. Jeo je utei, ponaajui se gotovo ceremo
nijalno ljubazno prema kotunjavom, ubogaljenom, trinaestogodinjem kr
ljavcu, svome potomku. Pio je mnogo vina, a onda je doao as kad je preki
nuo utnju i zavrio obrok spustivi strahovit udarac svoje gole ake na mali,
ultrapasom prevueni stol, izviknuvi svoje ime i podsjetivi cijeli svijet, a i
Boga, da je on navikao na vee stolove od ovoga: Sono Rizzo! Io prendo la ta
vola pi grande del locale! Priao mu je vlasnik, i dva su starca zaplakala zajedno,
grlei se. Onda je Ratso poveo oca kui. Uavi u stan, starac se povukao i
strano zar iknuo: Bilo je kao da se iznenada probudio iz najduega od svih
svojih snova i ustanovio da su mu razbojnici slistili cijelu njegovu obitelj, a zi
dovi stana su poprskani krvlju. Gledajui preko Ratsoa, kao da djeak i ne
postoji, zidar je poeo jecati, pitajui iznova i iznova gdje su mu sinovi. Dove
sono i miei ragazzi terribili? Postepeno, a moda samo zato to nije bilo drug ih,
Ratso je postao njegov miljenik, i ivot je za nj neko vrijeme bio bolji nego za
druge. Otac mu je davao deparac i nikada ga nije psovao. Nedjeljni su se ru
ci nastavili. Za malim se stolom nije mnogo razgovaralo, ali izmeu njih se ra
zvila tiha prisnost, i atmosfera je bila puna ljubavi i spokojnosti. Tata Rizzo,
sada ve debeo, dobroudan, elav star i medvjed, u kasnim ezdesetim godina
ma, popio bi sam litru i po Chiantija i, na povratku iz restorana kui naao bi
esto povoda da stavi ruku na glavu svoga jedinog preostalog sina ili da, dok su
ekali na zeleno svjetlo, ovije svoju teku ruku oko njegovih ramena. Jednoga
takvog popodneva ljetne nedjelje Ratsoa je pretegnuo teret to ga je njegov
otac stavio na njega, i obojica su pali na plonik. Kad je Ratsou uspjelo da se
iskobelja, ustanovio je da je starac umro na njemu, ba tamo na Bronx River
111
Parkwayu, punom ljudi i sunca.

Odonda je Ratso bio sam. Bilo mu je esnaest godina, a nije imao nikakva
usobitog obrazovanja za ivot. Meutim, u njega je bila osjetljiva prirodna in
teligencija i, poput mnog ih osoba koje su odgojene u velikim obiteljima, bio
je dobar, okretan laac. Tako snabdjeven krenuo je na ulicu.
Ratso je znao govor iti o Bronxu, i znao je govor iti o Manhattanu, i znao je
govor iti gotovo o svemu pod suncem. Ali njegova najljepa tema bila je Flor i
da i, premda nije nikada bio tamo, govor io je sigurnije i s veim autor itetom o
tom predmetu nego o bilo kojem drugom. esto je studirao prospekte u boji
to su ih izdavale tur istike agencije ili je prouavao hrpu putnih izrezaka to
ih je skupio po novinama. Imao je i knjigu koja se zvala Florida i Karipsko
more. U tom divnom kraju (tvrdio je on) dva temeljna artikla potrebna za odr
avanje ivota sunce i kokosovo mlijeko nalaze se u takvu izobilju da je je
dini problem kako da svlada njihov suviak. Jer za sve ono sunce treba ti eir
iroka oboda, posebne oale i krema. A to se tie kokosovih oraha, toliko ih
lei razbacano po ulicama da svaki grad Flor ide mora drati velik broj golemih
kamiona koji ih skupljaju da bi se mogao odvijati promet. A, naravno, kokoso
vi orasi su potpuna hrana: to zna svatko. Kad god ogladni, treba samo da dig
ne jedan orah sa zemlje i da ga probode depnim noiem pa ga onda prislo
ni na usta. Ratso to nije znao pripovijedati a da ne prikae postupak s nevid
ljivim kokosovim orahom. Tu ima samo jedan problem, govor io bi on Joeu,
udiui zrak izmeu pojednih fraza, hoe li da zna koji ti je jedini problem
to se tie prehrane? Problem je da ti toplo mlijeko curi po licu i vratu. Da,
katkada se mora potruditi, dignuti ruku i obrisati bradu. Teak posao, a? to
misli, bi li mogao to podnijeti? Ja bih mogao. Ja bih to mogao podnijeti. A
to se tie ribolova, on ga je prikazao tako jednostavnim da je Joe zapravo do
bio dojam da ti i ne treba ipka, vitao, pa ak ni tap. A da i nije previe pomno
razmotrio tu sliku s obzirom na njenu vjerojatnost, on je stvor io neku vrstu
kar ikature njih dvojice kako stoje kraj vode i kau: na, ribice, ribice, a u tom
asu dva golema stvorenja s perajama, ve peena, skau njima u ruke. Glupava,
smijena misao, a on je osjeao mir is ribe jasno kao na javi. Katkada, da se ne
bi prekinuo taj ugodni razgovor, Joe bi ubacio pitanje: Ma ne seri, ovjee, a
gdje e do vraga spavati? Tamo nema X-stanova, na to se moe okladiti o
svoju pametnu guzicu. Ali Ratso je imao na sve odgovor. Kod te natuknice
on bi poeo priati o beskonanim miljama javnih plaa na kojima su sag rae
112
ne stotine pagoda, sjenica i tornjia; pod njima, na suncem ugrijanu pijesku ili
klupama s mekim presvlakama, zatien od kie i vjetra, ovjek spava kao u
raju.
Najee je, meutim, predmet razgovora bio njihov financijski problem.
Ratso je bio sklon da potcijeni svako takozvano poteno rjeenje. Nijedan od
njih nije izgledao dovoljno pristojno da bi dobio namjetenje koje bi se ispla
tilo, a nijedan od njih nije bio ni osposobljen za takav posao. Osim toga, nije
dan posao koji bi traio cjelodnevno zaposlenje ini se da nije bio vrijedan da
se nazove rjeenjem. Takve je razgovore Ratso zvao bezvrijednim i nije za njih
imao strpljenja. Naravno, ivjeti od vlastite snalaljivosti bilo je, na svoj nain,
jednako nesigurno kao i redovan posao. Konkurencija je golema, ovjek mora
neprestano traiti nove vidove, a im ih nae, mora biti spreman da e oni iz
nenada zastarjeti. (Na primjer, oni prokleti parkometri. Je li tako?) to se tie
mogunosti da Joe Buck zarauje, Ratsoovo je odluno miljenje bilo da on
nema ni bojeg izgleda da ga ene plaaju. Takvo je zvanje izvanredno specija
lizirano, zahtijeva garderobu, njegu i smionost. Kaubojski nastup ne pali kod
njujorkih ena. Ne samo da ta odora ima gotovo iskljuivo privlanost za ho
moseksualce nego je ona strogo ograniena ak i unutar te skupine, jer privlai
gotovo iskljuivo vrlo mali broj mazohista. (Nije vano to je to, ti mi ne bi
vjerovao kad bih ti rekao.) Katkada, protiv svoga uvjerenja, ali stjeran u kri
pac glau, on bi organizirao za Joea brz posao od pet ili deset dolara, kod koje
ga se od kauboja nije trailo gotovo nita drugo nego da nekoliko minuta stoji
mirno s otkopanim hlaama. Meutim, ti nesretni sluajevi obino su u Joeu
ostavljali potiteno i uznemireno duevno stanje. Osjeao je kao da je dolo do
neke nevidljive i opasne razmjene, do neega to niti je navedeno u pogodbi,
niti se podrazumijevalo od ijedne od stranaka, te ga je ostavljalo alosnim i
zbunjenim i ispunjenim srdbom za koju nije mogao nai opravdana razloga.
Ratso se slagao da je to bijedan nain da se zaradi dolar. Tvrdio je da je prosti
tucija oduvijek bila najtea profesija na svijetu, s najvie konkurencije a jo je
gore u dananjem svijetu gdje se roba daje besplatno u tako irokog rudnim
koliinama. Jedini nain da se pri tom zaista dobro zaradi jest da se orobi mu
ter ija, ali to je zahtijevalo spretnost i brzinu, a Ratso je osjeao da to nedostaje
njegovu prijatelju kauboju pa ga nije ni hrabrio da se upusti u takvo proirenje
trita. Ratso je sam sebi odavao priznanje da za to posjeduje potrebnu otro
umnost i lukavost, ali njegovi izgledi u uspjeh bili su strogo ogranieni stanjem
113
njegove noge. (Uzmi prosjenog tipa. Malo koji od njih hoe bogalja.)
Ratso je imao jednu specijalnost koja mu je bolje odgovarala. On je bio
depar. Ali u tom nije bio jako dobar. Preesto bi ga uhvatio na djelu ovjek
dvaput vei od njega, koji bi ga bez ikakve potekoe odvukao do policajca, i
onda bi se Ratso morao poniziti i moliti za milost na raun svoje ubogaljene
noge. Bio je spretniji u jednoj var ijanti toga oblika krae, ali ta je var ijanta
zahtijevala vei utroak vremena, a lako se dogodilo da bude manje unosna.
Sjedio bi u kakvu baru i upustio se u razgovor s kojim nepoznatim ovjekom,
a onda bi vrebao na as kad bi mogao ukrasti novac toga ovjeka. Katkada bi
izgubio i jedan sat i otiao s nita vie nego malo sitnia u depu i s jednim ili
dva piva u trbuhu.
Joeu se gadio takav posao (Tjera me na povraanje!) i nije htio imati bilo
kakve veze s novcem zaraenim na taj nain. Ratso bi morao izmisliti kakvu
priu da bi objasnio odakle mu novac, inae bi Joe odbio da proguta i jedan
sendvi kupljen za nj. pa bi danima hodao okolo lica kisela kao kiseli krasta
vac.
Ali Joe je jo bio u prvom aru svoga prijateljevanja s Ratsoom Rizzom, i
nita to se dogodilo u toku tih tjedana nije mu izgledalo tako strano kao po
misao da ponovo ostane potpuno sam. Iako je iziao iz tih godina samoe i
uao u ovo novo razdoblje, one su ipak negdje postojale, bacajui sjenu i na sa
danjost kao neko strailo iz runa sna, crno i nemilosrdno i mnogoruko,
spremno da ga zgrabi i odvue natrag u sve veu, veu i veu osamljenost.
Njih su dvojica progurali kroz listopad i uli u runo vrijeme studenoga a
da se u njihovu ivotu nije dogodilo nita znaajno. Jednolinost njihovih dana
i osjeaj da je uhvaen u zamku bez ikakva prava izgleda da e biti bolje stva
rao je u Joeu sve vei nemir i uzbuenost, koja je esto bila upravo bolna. Bilo
mu je kao da je Manhattan njegova elija, i ta se elija suava brzinom mr, a
on je osuen da koraa u njoj amo-tamo, sve manjim koracima, dok se kona
no sasvim ne sklopi nad njim.
Prolazili su jednu prehladu za drugom. Pogotovu Ratso. Glas mu je popri
mio groktanje dubokog basa, to se Joeu inilo smijenim u tako malena stvora.
Gutao je lijekove za prehladu i sirupe za kaalj u tolikim koliinama da je iao
okolo oamuen i pospan, a nije imao teka za pravu hranu. Tu i tamo progutao
bi nekoliko lica juhe. I, naravno, kavu. Uvijek je bio za kavu i cigaretu. Kad
god bi Joe vidio Ratsoa kako pui, uvijek je imao osjeaj da u duhanu mora da
114
je neka tvar koja daje ivot i koju samo Ratso zna izvui.
Studeni je bio okrutan mjesec za ljude koji su se zadravali po kunim ve
ama kao njih dvojica, hladan mjesec i vlaan, i k tome vjetrovit. A inilo se,
kako se vrijeme pogoravalo, da su oni sve vie na ulici. Postojala je, naravno,
napast da produe noi koliko god je mogue, zadravajui se u sklonitu X-
stana. Ali i jedan i drug i je, svaki na svoj nain, osjeao strah pred tim stanom, i
prekovremeni sati to su ih provodili tamo bili su im odvratni. I strani. Katka
da su bili svjesni da im se moe svata dogoditi ako se odlue za takvu vrst
sklonita. Nikakav arobnjak nee zakucati na vrata i ponuditi im svoju mo
da izmijeni njihovu sudbinu, pa ak ni hranu. A oni su to znali. Stoga im nije
preostalo drugo nego da nou lee u toj otrcanoj, tobonjoj sigurnosti da bi se
zaista naspavali. Ali, biti tamo budan danju, kada sjene toga velikog, bijelog X
padaju po sobi kao upozorenje, to je znailo preputati se kobnoj, zapravo za
mornoj udobnosti. A o tome se i nije nikada raspravljalo. To nije bilo ni po
trebno. Jer i po najloijem vremenu bez obzira na to kako su se slabo osjeali, i
bez obzira na to kako se turobno privlanom priinjala njihova soba u uspo
redbi s njihovim bijednim izgledima na ulicama, do podneva bi izili odanle.
Znaci Boia pojavili su se u izlozima trgovina i po ulicama. Ali takav blag
dan nije imao nikakve veze ni s jednim od njih. Jednolinost se protezala dalje
i dalje. Ratso se pojavio jednoga dana s velikim zimskim kaputom podstavlje
nim ovjim krznom i ponudio ga Joeu na dar. Tvrdio je da mu ga je dao jedan
trgovac s prepunim skladitem za neku malu uslugu, ali Joe je imao razloga
vjerovati da ga je on ukrao u kinu. Rekao je da ovjek ne moe krasti zimske
kapute ako ne zna za sigurno da vlasnik ima negdje jo jedan, i zavrilo je tako
da se Ratso zbog toga osjeao tako loe da ga je jednostavno sakrio u jedan
ormar. Joe je nastavio nositi svoj uti konati kaputi, umrljan sokom od raji
ca. Tvrdio je da mu nije hladno, ali je ipak mnogo drhtao i uvijek je nalazio
izlike da se skloni u kakvu trgovinu, predvorje ili kino.
U nekim udnim trenucima Joe je znao da nemir to ga osjea nema uope
nikakve veze s jedno-linou njegovih dana. Negdje u njemu postojalo je
saznanje da neto kao jednolinost ne postoji. Moe raditi iste stvar i i hodati
istim ulicama, pa ak i misliti iste mune misli, ali unutra, duboko, tamo gdje
ih ne moe vidjeti, stvar i se mijenjaju i mijenjaju i razvijaju do toke kad e
se sastati i izbiti na povrinu. I onda, za kratko vrijeme, govor it e da se neto
dogodilo, i ivot e ti iznenada biti toliko drukiji da e ga teko prepoznati
115
kao svoj.
Ali Joeov duh nije bio takav da bi se uhvatio takve misli iole vrstim zahva
tom i zadrao je. Pojavila bi mu se naas ili dijelak asa, a onda bi se povukla
kao da ima svoj vlastiti ivot i ritam, tako da se Joeu njegova tjeskoba najee
inila kao strah od nitavila. Samo u tim rijetkim, neoekivanim trenucima bila
je ona strah od neega.
A onda je dola no, rano u prosincu, kad je to vrijeme ekanja potpuno
prestalo.
13
On? upita djeak.

Samo as, da pogledam, ree djevojka. Ona potapa Joea po ramenu.
Bila je no, prosinac. On je pio kavu kod Nedicka u Osmoj ulici kad je
uo te glasove iza sebe. Okrenuo se i ustanovio da ga prouava dvoje mladih
ljudi koji su izgledali kao djeca, a bili su odjeveni u jednaka odijela: crne maji
ce s visokim ovratnikom i uske crne hlae, inilo se da su brat i sestra, a moda
i dvojci. Nije bilo velike razlike u njihovu prividnom spolu. Njena je kosa bila
za djevojku kratka, a njegova za djeaka dugaka. Oboje su bili plavokosi, imali
su sive oi i bili su ljupko draesni; ni jedno ni drugo nije bilo naminkano.
Djevojka je oito bila smionija od njih dvoje. Uhvatila je Joea za bradu i
prouila njegove oi. O, da, svakako, ree svome bratu. Svakako on.
Djeak se nasmijeio beznaajno i predao Joeu komadi tankog, naranastog
papira koji je bio smotan u svitak i spojen ljepljivom srebrnom zvijezdom.
Onda su djeak i djevojka izili iz lokala. Joe, osvojen neim neobino mir
nim i odlunim u njihovu nastupu, gledao je za njima dok se nisu izgubili iz
vida, a tek onda je odmotao svitak. Na njemu je velikim slovima ispisana po
ruka crnom tintom:
Oekujemo da ete se pojaviti prije ponoi u kraljevstvu pakla koje je

smjeteno na prljavom tavanu na sjeverozapadnom uglu Broadways i ulice
Harmony. Tamo e vas otrovati.
Hansel i Gretel
116
Mac Albertson
Joe je iziao na ulicu i pogledao na sve strane, ali Mac Albertsonovima nig
dje ni traga. Ponovo je uzeo pisamce, proitao prije ponoi i onda pogledao na
sat na tornju od crvene opeke uz ensku kaznionicu: bilo je jedanaest sati. Za
palio je cigaretu i stao razmiljati o velikoj srei da mu je to dvoje nepoznatih
mladih ljudi uruilo neto. Prometna se svjetla izmijenie. Pjeaci, koji su po
kuavali prijei ulicu, udarali su u njega, nastojei izbjei star i snijeg nagomilan
na rubu plonika.
Joe je itao pisamce iznova i iznova. Zakljuio je da e mu biti potrebna
pomo da to protumai. Ratso zacijelo obrauje stanovitu krmu na estoj
aveniji. Joe prijee preko ulice i uputi se u smjeru krme kadli ugleda Ratsoa
pod zelenim platnenim krovom prodavaa novina. Imao je na sebi sporni ka
put od janjeeg krzna, a kad je vidio Joea kako dolazi, u oku mu se pojavio pr
kos. to se tie Joea, njemu je bilo drago da se taj kaput ipak nosi. Predao je
naranasti svitak Ratsou.
Ako eli da neto proita, ree, itaj to. Zatim je objasnio Ratsou kako
je ta obavijest dola u njegove ruke. U cijelom onom lokalu, ree, dali su je
samo meni. Pokuavao je sakriti ponos to ga je osjeao.
Ratso navue veliki ovratnik na ui i poe hodati. Hajdemo, ree.
Ka .. ka .. ka .. kamo? upita Joe, idui u stopu za njim. Hou da kaem,
kakvo je to sranje? Je li to nekakav oglas, ili vjera, ili to? Jer mi ne znamo u
koga se boga uputamo.
To je zabava uoi Svih Svetih.
Svih Svetih? Pa sada nisu Svi Sveti. Sada smo u prosincu.
Pa to te briga? Zabava je, a mi smo pozvani.
Mi? pitao se Joe. Tu ne kae nita o tebi, ree on.
Oh! odmahnu Ratso tu misao rukom.
ovjee, ree Joe, mene su dobro promotrili prije nego to su mi dali
ovo.
Ili su Osmom ulicom prema istoku, u smjeru Broadwaya.
Da, mislio je Joe, bogami su me dobro promotrili. Jedan kae: On? a dru
gi kae: O, da, svakako. I sada me zanima kako to da su ba mene izabrali. Da
li zbog mojih izama ili zbog eira? Ili je neto u mom licu? Moda zbog op
eg seksi izgleda? Ili zbog ega?
117
Pomisao na njegov seksi izgled, kapital kojega se iznenada sjetio, natjerao ga

je da se glasno nasmije. Prolazili su kraj pekarne koja je u izlogu imala ogledalo
boje jantara. Joe zabaci glavu naglo prema ogledalu, nadajui se da e jo ulo
viti neto od tog lijepog smijeka. Neto malo je ulovio.
Tada ree Ratsou: Zna, nema tome jako dugo da sam sjedio u dnevnoj
sobi Sally Buck i gledao televiziju.
Da? Tako? Ratso ga pogleda. Hou da kaem, tako?
E, to je bilo u Albuquerqueu, zar ne razumije? Tamo gdje je vrag rekao
laku no. A to sam sada? Sada sam u New Yorku, je li tako? I izabrali su me za
sve to sranje od ... ja ne znam ega, zar ne razumije o emu govor im?
Ne.
Joeova je misao njemu samome bila tako jasna da je osjaao da Ratso na
mjerno nee da razumije.
E, ree on, vidim ja da se ti sprema provesti na ovoj zabavi noas. Dobro
se provedi, klimavo malo talijansko kopile.
Ratso uhvati Joea za ruku i objesi se o nju. to? to si rekao?
Nema veze, ree Joe. Moda te, ionako, nee ni pustiti unutra.
Hoe li da se okladimo?
Skupina studenata vrzala se ispred knjiare u Osmoj ulici. Joe je elio da
oni svi znaju kamo se on zaputio. Ali nije bilo zgodnog naina da im to kae.
Ja u im rei da te puste unutra, ree on Ratsou. Rei u im da nee
imati ni mene ako ne uzmu tebe.
Sjajan usrani plan!
Ne treba, dakle, da se brine, ree Joe.
Ne brinem se ja!
Kao da si ve unutra. Osim toga, tebi nita ne nedostaje.
A tko je rekao da mi nedostaje?
Kad bi se oiao i kad bi naslagao malo mesa na te svoje kosti, bio bi sa
svim dobar.
Strano sam ti zahvalan!
I tako u ja rei, hm, sluajte, ja ne idem nikamo bez ovoga svog pajdaa. U
redu?
Hodali su jedan blok utei. Na uglu Trga University zahvatio ih je hladan
vjetar sve dok nisu preli ulicu, gdje su ih opet zaklonile zgrade.
Ratso ree: Ti ne eli da ja idem. Je li tono?
118
Jesam li ja to rekao? Ja to nisam rekao.

Nisi, ali ja u ti neto rei, Joe. ao mi je, ali ba sam raspoloen da ti to
kaem. Dakle sluaj: ti si jako blesav. Ti ne zna kako da se skloni od kie. Ti
mene treba! Ti sebi ne zna obrisati dupe a da ti ja ne dodam papir. I sada su
tebe pozvali na zabavu samoga, kao da si neki veliki ovjek. U redu, jesi li
spreman da ti kaem neto novo? Ja ne elim ii na nikakvu usranu zabavu s
nekakvim Hanselom i Gretel Mac Albertson. Ratso je izgovor io njihova
imena djejim govorom, a onda je proizveo neki aljivi zvuk u grlu. Uh, kako
cukri, cukri, cukreno! Ve mi se smuilo. Jedini razlog zato sam u prvom redu
htio poi bio je to sam mislio, hm, da e tamo vjerojatno biti jedan par koba
sica i dva-tri mekana keksa. to, do vraga, valjda neu odbiti takav banket! E
dakle, prola me glad, pa onda zbogom. U redu?
Prestao je hodati.
Joe ree: Daj mi tu adresu! Zgrabio je naranastu obavijest iz Ratsoove
ruke i otiao. Ali nije proao vie od jednoga bloka kad se njegova srdba stia
la. Zaustavio se kod Broadwaya i osvrnuo.
Ratso je jo stajao tamo nasred plonika, zguren u svom kaputu, i proma
trao Joea.
Joe mu dade znak rukom, a Ratso se poe kotrljati prema njemu, urei se
da ga stigne, mlatarajui po zraku kao ranjena ptica. Joe je htio da mu vikne:
Nemoj trati! ali umjesto toga se otkrenuo i namjerno nije htio gledati. A
onda je uo kako krok-, krok-, krok- dolazi sve blie. Kad ga je Rat
so dostignuo, kao da su ve obojica zaboravili na svoju prepirku.
Hodali su niz Broadway do ugla Harmony ulice. Izmeu nekoliko malih
natpisa u vanjskom predvorju velike zgrade bio je jedan na kojem je pisalo:
Mc Albertsonovi drug i kat.
Prije nego to se poeo uspinjati uza stepenice, Ratso se naas naslonio na
ogradu. Lice i kosa bili su mu mokri da bi se mogli mikati, a pri disanju je
proizvodio neki udan zvuk koji je bio kao odreena visoka nota na orgulja
ma. Joe se ve toliko naviknuo na Ratsoovo kihanje i kaljanje i na njegov glas,
koji je bio poput tropota kamenja koje se vue preko nepoploene ceste, i to
liko se priviknuo na to da vidi nelagodnost i bol u Ratsoovu licu, da ve ne
koliko tjedana nije izbliega pogledao bogalja. Sada je ustanovio da je boja
njegova lica, pod svim onim znojem, vrlo loa. Koa mu je bila uglavnom uta,
ali je u tom utilu bilo i sive i zelenkaste primjese. Njegove bjeloonice bile su
119
nekako boje blijede breskve i bez sjaja, a usne su mu bile plaviaste, s bijelim
rubovima.
Joe ree: to ti je?
to mi je? to misli time rei?
Joe nije znao to da kae. Gledao je i gledao Ratsoa, dugo vremena.
Ratso se uznemir io. to? to je? Zar krvar im?
Ne. Ne krvar i. Ali se znoji. Zar nema maramicu?
Ratso otare elo podstavom kaputa.
Joe ree: Ne bi bilo loe da malo obrie i kosu.
Ratso proe kroz nju golim rukama.
Joe izvue iz hlaa koulju. Hajde ovamo. Daj mi tu tvoju usranu glavu.
Ratso zarei: Ne. Ali Joe ree glasnije: Hajde ovamo! Ratso se sagne na
prijed i prui glavu da mu je obrie. Joe ju je trljao krajevima svoje koulje.
Ne moe na zabavu mokre glave, ree on. Sad je dobro. Ima li ealj?
Ne treba meni ealj. Ratso stade dotjer ivati kosu rukama.
Joe mu dade svoj ealj. Mislim da me nekoliko tuceta uiju nee ubiti.
Meutim, nije mogao provui ealj kroz guste, zamrene kovrice, i neko
liko se zubaca polomilo. Ratso mu vrati ealj i potapa kosu da joj da kakav-
takav oblik. Kako izgledam? Dobro?
Joe ga je dugo vremena paljivo promatrao.
Gola je injenica bila da Ratso nije izgledao dobro. Joe je imao najbolju
volju da lae u vezi s tim i da prijee preko toga, ali, dok je gledao u Ratsoovo
lice, dogodilo se neto drugo.
to je to bilo?
Nijedan od njih nije zapravo znao.
Izmeu njih se pojavilo neto neodreeno, neto strano, to je lebdjelo u
zraku meu njima kao kostur koji plee na koncima, neto sablasno i tajno to
je Joea ispunilo uasom, i zbog ega se osjetio iskljuen i sam i ugroen.
to se tie Ratsoa, znaci toga, ma to to bilo, bili su jedva zamjetljivi, goto
vo ih nije ni bilo. On je jednostavno otkrenuo glavu, donekle smeteno. U oi
ma mu se odravala neka vrst mirnoe, ramena i poloaj glave su mu poprimili
ukruen izgled.
Joe je zinuo da neto kae, ali Ratso uini brz pokret nestrpljivosti i krene
uz iroko, tamno stubite.
Joe ga je promatrao. Kad je Ratso bio na polovici prvog stubita, Joe ree:
120
Ej, priekaj jedan as! Ej!

Ratso se prestade uspinjati i pogleda dolje. Njegove su oi molile Joea neka
ne govor i, ali, zbog ravnotee, ubacio je ovaj izazov: Idemo li na nekakvu po
sranu zabavu ili to?
Joe je bio previe smeten a da bi se maknuo. Neto strano se upravo sada
odig ralo tu, na dnu ovih stuba. A je li se odig ralo? Nije zapravo bio siguran.
Sve u redu, zar ne? upita.
Hajde! Ratso je bio nestrpljiv, a onda je nastavio moleivim glasom: Haj
de, doi, molim te. Priekao je dok se Joe nije poeo uspinjati, a onda se po
novo uhvatio za ogradu i stao se uzvlaiti uza stepenice.
121
TREI DIO
122
Ograda na odmaralitu treega kata upotrebljena je kao garderoba. Na njoj

su bili visoko nagomilani pulover i i alovi i vjetrovke i sve mogue vrste zim
ske odjee. Ratso je ostavio svoj kaput s janjeim krznom na hrpi, a onda je
pregledao izme, kaljae i gumene navlake za cipele poredane na podu.
Prije nego to odemo, izabrat u jedan lijep par gumenih navlaka, ree
on.
Vrata su bila irom otvorena. Ratso je iao prvi. Joe je bio strahovito sme
ten. Nije znao kakvo se ponaanje oekuje od njega. Hodao je koeperei se,
mrtei se, nije elio da otkriju da nema svoga stava.
Soba je bila golema. Protezala se uzdu cijele zgrade, a bila je iroka kao
sama kua. U njoj je bilo jako buno, ali ne dovoljno za toliku gomilu ljudi.
Smijeh je bio svjestan sebe, a isto tako i razgovor, i bilo je odreene plaljivosti
u zvucima to ih je proizvodio bongo bubanj i magnetofon, po emu se moglo
zakljuiti da se glazbenici jo nisu uhodali. Jedan se par muio da plee a da ga
nitko ne vidi! Bilo je mnogo malih skupina, neke su stajale, neke sjedile na
podu, a sve su one bile nevezano formirane. Mnoge su osobe stajale same ili
pri kraju jedne skupine koja ih nije sasvim ukljuivala. Dvojica djeaka stu
dentske dobi, jedan bijele, drug i smee puti, sjedili su na podu usred sobe, dr
ei se za ruke; ali to nije bila toliko meurasna romansa koliko spoj dviju ni
jansa oaja. Bili su povezani rukama, ali ne i oima. Svaki se od njih mrtio u
neku svoju vlastitu udaljenost. Mnoge od samotnih osoba, mukaraca kao i
ena, kao da su se stidjele svoga stanja osamijenosti. Mogli ste ih vidjeti kako
trae mjesto gdje bi se oslobodile toga stanja, nain kako bi ga prikrile ili neto
emu bi ga pripojile: pie, cigaretu, kakav ugao, razgovor, smijeak, nekog nez
nanca, neki osobiti stav.
123
Uzdu jednoga zida bio je velik stol, s lijepim tzborom sira, mesa, keksa i
kruha, a na podu kraj stola bila su kor ita puna leda, ledene vode i piva u li
menkama.
Na drugom kraju sobe Joe spazi Mac Albertsonove. Sjedili su na podu do
nogu neke mrave, namazane gospoe duge, bijele kose.
Iza njih troje, pokrivajui jedan dio zida od stropa do poda, bilo je nekoliko
dugakih komada omotnog papira, na kojem je crnom bojom bila tiskana pa
rola
K A S N I J E J E N E G O T O M I SL I
Pokraj natpisa bio je kabao sa crnom bojom, u kojoj je bila metla, a drak
joj je bio naslonjen na zid.
Joe je neprestano gledao Mac Albertsonove. Sjedili su pred natpisom kao li
kovi na oltaru, tiho i s onom istom profanom mirnoom koja je prije kod Ne
dicka privukla njegovo zanimanje.
Gospoa iza njih jo ga je i vie uznemir ivala. Nije je rado gledao, ali oi su
mu se neprestano, same od sebe, vraale k njoj. Neto na njoj nije bilo kako
treba. Ali to? Na svakom je oku imala mrvicu crne boje, a usta su joj bila mala
i crvena. esto je mirkala. Kao da kapke njenih oiju pomiu uzice kojima
upravlja netko ija je panja odlutala. Glava joj je bila labavo, u opasnoj ravno
tei, nasaena na vrat, lupkajui amo-tamo kao kakva vjeta izmiljotina tvo
miara igraaka. Gledana iz daljega mogla bi ak biti i neto neivo, neto to
su slijepila ona dva utljiva, zlokobna djeteta do njenih nogu, moda lik nestale
majke, napravljen od tapia i slame, vreica od bombona i od djejih bojica.
Pred djeakom je stajalo nekoliko upova, i on je istresao neto iz jednoga
od njih (pauka?, crva?) i dao nekoj krasnoj mladoj crnici. to god to bilo, dje
vojka je to bacila u usta, zalila pivom, a onda, u kominom oponaanju pute
nog uitka, ispruila ruke, zavijugala svojim vitkim tijelom odjevenim u dersi
i pleui prela preko sredine sobe u ruke jednog velianstvenog crnog diva,
privlaei i zadravajui panju gotovo svih ostalih u sobi.
Meutim, Joe je promatrao djeaka Mac Albertsona koji je jo uvijek bio
zabavljen onim upiima. Pribliio mu se, nadajui se da e vidjeti to je u nji
ma, kadli ona koja se zvala Gretel uhvati njegov pogled i dade mu znak gla
vom da doe. Joe se obazro ne bi li dobio kakvu uputu od Ratsoa, ali Ratso je
124
bio zaposlen za stolom s jelima i kriom gledao okolo punei depove sala
mom.
U meuvremenu je Gretel Mac Albertson ustala i pola prema Joeu. Lice i
glas bili su joj potpuno bez izraaja. Iz blizine bila je manje zlokobna, a njen
mir mogao je biti jednostavno dosaivanje.
Doli ste, ree. Treba li vam to? Hou da kaem, ima piva i.... Otvor ila
je aku i pokazala mu veliku, smeu kapsulu. Ovo, ako elite. Proitavi na
njegovu licu znak pitanja, ona ree: Ova je snana, traje otprilike etir i sata.
Joe pogleda kapsulu, a onda djevojku, i, ne znajui to da uini, smijeio se
da bi prikrio svoje neznanje.
Ona se neznatno namrti. No, uzmite je, ree, a u glasu joj je bilo neto
izmeu zapovijedi i izazova.
Joe uze kapsulu i gurne je u usta, skupi sline i proguta je. Ponosan na sebe,
nasmijeio se djevojci, oekujui neki znak priznanja ili odobravanja. Ali cijeli
taj hrabri pothvat kao da je samo jo poveao njenu dosadu. Umornom je ru
kom pokazala prema stolu s jelom. Pivo ide dobro s tim, ree ona. Ovoga
puta bilo je neto u njenom glasu: moda njenosti.
U tom se asu pribliavao Ratso s dvije otvorene limenke piva. Jednu je
pruio Joeu.
Joe je pokuavao da izvede predstavljanje. Ovo je, hm, Ratso Rizzo, i.....
Ratso ga ispravi. Rico, ree on.
Ali to je predstavljanje oito bilo previe muno za Gretel Mac Albertson, i
ona se izgubila.
Joe je dobrano, duboko gutnuo piva, pitajui se to da oekuje od te kapsu
le.
Ako hoe da ti kaem svoje miljenje o onom bratu i sestri, ree Ratso,
rei u ti. Hansel je topli brat, a Gretel se sama zadovoljava. Koga je, dakle,
briga, je li tono? On gumu palac u zrak u smjeru stola s jelom. Imaju sala
me koliko ti bog hoe, pa metni malo u dep.
Joe osjeti da ga netko promatra. Obazre se da vidi. Tamo, ispred vrata kupa
onice, stajala je jedna djevojka u naranastoj haljini. Smijeila mu se tajanstve
nim, izazovnim smijekom. Naslonila se na vratnicu tako da se inilo da je ku
paonica njen vlastiti ator u pustinji u tehnikoloru ili je moda stanovala u
njemu s ostalim lanicama harema. Smjelo je doekala njegov pogled, ak je
jo jae otvor ila oi, a onda je pokazala zube i divlje se i kratko nasmijala. Pro
125
avi prstima kroz bujnu, crnu kosu, pola je prema njemu. Joeu se svialo nje
no tijelo: imala je vitke noge, bila je puna putenosti i nije bila visoka.
Ona ree: Ja znam, a ti?
Da, pretvarao se Joe, da, do vraga, znam.
Pa dobro, ree ona, to emo onda uraditi? Da odemo sada, ili to? Ima
li stan? Jer ja imam onu prokletu sustanarku. No, svejedno, ja to mogu urediti.
Jer mi smo se tako dogovor ile. O, boe! Onoga asa kad sam te ugledala, znala
sam. Jesi li i ti odmah znao?
Jesam li znao ....
Da emo mi to napraviti?
Ratso se umijea. Vi, gospoo, zaista elite napraviti posao, zar ne?
Ta ena oito nije bila opazila Ratsoa. Pogledala ga je s iznenaenjem. Tko
ste vi? O, boe, nemojte mi rei da ste vas dvojica par!
Ja sam sluajno njegov meneder, ree Ratso. A on je sluajno Joe Buck,
vrlo skup pastuh.
Skup! Skup? Usta joj se otvor ie. Pogledala je u stranu, mirnula, ponovo
pogledala Ratsoa, a onda Joea. Je li to istina?
E, pa ..., poe se izmotavati Joe.
O, boe! poviknu ona. Istina je! Ja to ne mogu vjerovati. Otila je od
njih ne da pobjegne, nego jednostavno zapanjena. Otvor ila je jedno pivo,
onda se naslonila na stol s jelom, gledajui visokog kauboja, maui glavom,
mirkajui.
Ratso ree: Zag rizla je. Rekao bih da e dati deset dolara. Ali ja u traiti
dvadeset.
Joe ree: Sluaj, bez obzira na novac, ja bih nju mogao upotrijebiti.
O, do vraga, da, ti si bogat! Hajde razgovaraj s njom. Ja u se kasnije poja
viti. Ratso ode.
Joe se poeo osjeati kao da je u besteinskom stanju. Micao je ramenima u
spor im krugovima kao da okuava svoju sposobnost da se kree, i ustanovio je
da na neki nov nain posjeduje svoje tijelo. Ponovo mu je ono postalo znaaj
no, postalo je skladno i snano. ak je osjetio i onu staru enju za ogledalom.
Crnokosa ena stajala je kraj njega. Gledala je gore prema njemu kao da iz
meu njih postoji golema razlika u visini.
Strano sam uzbuena, ree ona. Ovo je prvi put u mom ivotu da sam
se suoila s takvom situacijom, da, prvi put da sam ula da to uope i postoji. I,
126
iskreno govorei, strano sam uzbuena. Jedva ekam da to kaem svome o

vjeku, ali se neemo vidjeti do ponedjeljka, zar to nije glupo? Sluajte, ja samo
teoretiziram, znate, ali to e se dogoditi ako sluajno kaem: U redu. Kupu
jem? Oh!
ena iznenada zadrhta. Imala je fin, lijep nos. Nosnice su joj se ir ile. Disala
je u kratkim dahtajima. Zbunjena sam, ree, a to nije od Dexedrina! Ja sam
se okuala s Dexedrinom, i od njega to nisam nikada osjetila. Morala bih sva
kako to zabiljeiti: disanje, srce, eludac, i gle, najeena koa!
Pakazala mu je ruku. Joe se skromno nasmijeio.
to je to? Kupovanje mukarca, je li to to? Dakle, mislim da je to najuz
budljivija stvar za koju sam ikada ula. To je kao kad, hm, oduzmete djevians
tvo, to je jedan kraj neega. A na drugom, sasvim protivnom, najdaljem, sasvim
udaljenom polu je, pretpostavljam, kupovanje ljubavnika. Zar ne? Naravno, s
tim moramo biti naistu, ja sam daleko od djevianstva. To mi nije nikada bio
problem. Samo to sam ja, daleko, daleko, daleko u prolosti, prije mnogo godi
na, mislila da se moram udati za svakoga s kim sam imala odnoaj. Primitivno,
zar ne?
Nasmijala se, ali njen smijeh nije smetao tenosti njena govora. Ali nakon
trojice mueva, zapamtite, trojice, moj mu je konano utuvio u moju tvrdu
lubanju da sam postala savren, iv, hodajui primjerak morala Bronxa u njego
vu najrazornijem obliku, shvaate? Tada! Nagla promjena! I to ja radim, poi
njam se ponaati tako kao da moram imati odnoaj sa svakim s kim legnem u
krevet! Zar ne razumijete? Vrlo proziran produetak one iste stare prie o mo
ralnosti. Morate se sloiti sa mnom, jer to je drugo odnoaj nego enidba bez
cijelog onog cirkusa. Hou da kaem, emocionalno, primate jednaku kaznu!
Zar ne? Od ljubavnika kao i od supruga? Slaete li se? Dobro! Tako!
Iznenada mi je sinulo: a to, molim te, ima protiv starog, obinog seksa?
Bila sam uvjerena da je to ono na to je ciljao moj mu. Naravno, oni to ne
kau izravno, to mora doi od vas. A to vas, ako ste tupi kao to sam ja, a ja
znam biti strano tupa u nekim podrujima, moe strano skupo stajati. Nee
mo sada govor iti o tome koliko je to mene stajalo u gotovu novcu. Dobro?
Na svaki nain, poela sam, no, prolaziti kroz neke stvar i, znate, tek da iskuam
svoje noge i, mili moj, nigdje ga nije bilo. tovie, nisam mogla dosei vrhu
nac!
Onda! Veeras, kad sam izila iz kupaonice i vidjela vas, isti simbol da,
127
to sve vi, znate li, simbol, o da, isti simbol, nita vie i nita manje. Zar vi to
niste znali? To ja ne mogu vjerovati. Na svaki nain, znala sam da u izvesti je
dan pravi prodor. I to bez razmiljanja, drag i, osjeaj, samo osjeaj. Vi vidite u
kakvu sam stanju, zar ne? I zar nisam pola ravno prema vama? Dakle, mogu
vam rei da to nisam nikada prije uradila! to mislite, tko sam ja? Jednostavno
sam imala taj osjeaj, i ja tu nisam mogla nita uiniti, a k tome nisam ni eljela
nita uiniti. I, naravno, kad doe vrijeme, morat u upitati sebe zato sam
odabrala kauboja, a drugo, zato kauboja kurvu.
Ali ne veeras! Ne, gospodine. Biti analitian za vrijeme akta, to je polju
bac smrti. Orgazam ti izleti ravno kroz prozor. Poljubi me upravo sada, hoe
li? Prije nego to uglavimo cijelu stvar? Ej, sluaj! Bi li ti bilo neugodno kada
bih ovo bljetavo svjetlo na stropu okrenula nad svoj krevet i cijeloga te pre
gledala? To je zato to zapravo nikada nisam potpuno prouila jednog mukar
ca, hou da kaem, njegov svaki kvadratni centimetar, a umirem da to uinim.
Smijem li? Mislim naime, ne uzimate li vi u svojoj profesiji u obzir osobite e
lje?
A usput, koliko e me to uope stajati?
Joe je promatrao enu kako govor i. Ali njegov sluh nije radio kao obino.
Sav njen govor mogao je isto tako biti kia, a izmeu njih staklo. uo je njene
rijei i vidio ih je, ali nisu uope dopirale do njega.
Ono to je on uo bilo je neto to je imalo veze s kapsulom koju je pro
gutao, neki visok, tanak, tajni zvuk, zapravo uope ne zvuk. Jednako ste ga lako
mogli slikovno prikazati: rei da je to visoka ica na koju je sletio, na velikoj
visini, zbog koje su se izmijeala sva njegova osjetila, vid, zvuk, dodir, i uinila
od njih jedno.
U jednom takvom trenutku odluio se da s te visine pogleda na drutvo: vi
dio je kauboja, sebe, kako gleda mimo guve bezlinih figura drutva prema
onom kraju sobe gdje je na podu sjedilo ono dvoje mladih ljudi u crnom, do
nogu jedne ene.
Ali s njegova gledita to troje ljudi nije uope bilo troje. Njih je etvoro, a
jedan od njih je on sam. On pripada tamo njima. On je Joe Buck, kauboj, a
128
tamo je njegova plavua, koja sjedi s ono dvoje krasne djece.

Sada mu je, naravno, jasno zato su ga pozvali u to drutvo. On je onaj lan
koji nedostaje neemu, i uvijek je bio, ali sada e se sve izgladiti.
Na drugom kraju sobe dolo je do metea. Glave su se okrenule da proma
traju neto to je trebalo da bude uvod u nekakvu zabavu. Bubnjar proizvede
tutnjavu, a djevojka na magnetofonu trudila se svim silama da oponaa fanfaru.
Mac Albertsonovi su u meuvremenu pomogli svojoj dami da ustane. i
nilo se da je pijana ili drog irana. Ali kad je ustala, bila je sposobna da hoda svo
jom vlastitom snagom, doimljui se poput mar ionete kojom ne upravljaju
kako bi trebalo. Zazveali su, zazveckali i zaklepetali umjetni dragulji na kosti
mu kad je gurnula desetak narukvica sa zglavka prema laktovima i uputila se
prema sreditu sobe.
Joe je povjerovao da je doao as kad e se svrha ove veer i objasniti drug i
ma kao to se objasnila njemu. Odrava se njegovo vjenanje, vjenanje do
nekle neobino, bolje reeno ujedinjenje, u kojem su glavna lica u nekom
dubljem srodstvu jedno s drug im, mister ioznijem od obinog srodstva.
injenica da on zapravo nikada prije ove veer i nije vidio ovo troje ljudi
nije se uope inila protuslovnom. Njegova je varava vizija bila takva da je sva
ki prekid u obinoj log ici stvar i postizavao smjesta nov i vii red vlastite valja
nosti.
Na primjer, ono to se dogodilo poslije toga bilo je na neki nain nemogu
e, a ipak, on je vidio da se dogaa. Bjelokosa je ena preletjela pogledom pre
ko ljudi to su se tamo skupili i pri tom su njene oi naas dodirnule Joeove i
onda se maknule dalje. Zadrhtao je, i njegovo se cijelo tijelo ohladilo od uasa.
Jer u tom asu njega je pogledala Sally Buck. Sada je bila mnogo star ija i neo
bini ja od one Sally kakve se on sjeao. Pa ipak, to je bila Sally Buck, i on je
doivio taj kratki, hladnoivahni susret s njom. I sada je znao da je to njegova
baka, koja se vratila iz groba i koja je poslala ono dvoje samrtno alosne, otrov
no draesne djece na ulice New Yorka u potragu za njim. A u koju svrhu?
Naravno, da mu kae neto hitno. I eto, poruka upravo treba da se izree:
Mac Albertsonovi, koji su u svakom pogledu bili poput djece iz snova, vitki
i bespolni u svojim tijesnim crnim odijelima, oito onakvi mladi ljudi kakve bi
poslali kao glasnike iz groba, pribliili su se staroj dami, moda da je prihvate
ako bi pala ili da joj kako drukije pomognu. Sada je podigla ruke zahtijevaju
i panju, i kad su se svi umir ili, ruke joj se spustie na lice, i ona se poela ce
129
rekati i kaljati. inilo se kao da je zaboravila to je trebalo da kae. Zatim je

letimino zag rlila Mac Albertsonove.
Joeova ena iz harema, ona u naranastoj haljini, upitala ga je zato se znoji,
ali Joe kao da je preuo to pitanje. Tada ona ree: Mislim da biste morali ne
to pojesti jer trik je u tome da se neprestano jede, zar vi to ne znate? Da vam
donesem jedan sendvi?
Neto joj je rekao, i ona ode.
Sada su i stara gospoa i djevojka pokazivale na djeaka koji se zvao Hansel.
Sve su oi u sobi pratile njegove pokrete dok je bojom risao veliki crni X na
paroli, ponitavajui rijei KASNIJE JE NEGO TO MISLITE. Ponovo je
stavio metlu u kabao i prikljuio se svojoj sestri. Njih dvoje kimnue star ici,
svrativi na taj nain panju sobe na nju. Ona je proizvela novu buku svojim
narukvicama i iskaljala neku sluz, koju je ispljunula u maramicu zataknutu za
pojas. Onda je podigla jednu ruku na utnju, priekala ju je, postigla ju je i
progovor ila glasnim, dosadnim, drhtavim zatezanjem Srednjeg Zapada:
Nije kasnije nego to mislite, ne, nije vie.
Zastala je, usisavi obraze i napuivi usne kao da su previe suhe a da bi jo
govor ila. Rezultat je bio niz brzih, oajnih poljubaca to ih je drutvu slala
kroz zrak. Gretel Mac Albertson dade joj gutljaj piva. ena oblie usne i dah
ne, a onda iznenada vikne: Vrijeme! ispruivi obje ruke nepomino u zrak
kao da zadrava sam predmet diskusije. Zatim je doao jo jedan niz napadaja
kalja.
Drutvo je jedan as ekalo, ali polako zapoe sve jae mrmljanje. Joe je uo
jednog ovjeka kako kae: Njoj je milije biti ovdje nego u kakvoj kunoj
vei. Osim toga, ona je ve previe zabrazdila a da bi znala to se s njom zbiva.
A jedna ena odgovor i: O, nemojte mi rei da ne zna. Mislim da je to okrut
no. Ti ljudi jo imaju duha, bez obzira na to kako su daleko zabrazdili!
Stara ena ponovo zag rli Mac Albertsonove, oito pouena od njih. Onda
se jo jednom suoi sa skupom i iznenada vikne: Vrijeme nam je isteklo. Vie
ga nema! Usne joj se povukoe nazad, pokazujui male ute zube i mehaniki
osmijeh koji kao da nije imao druge svrhe nego da prikae najzadnji trik
upravljaa mar ionete.
Pogledala je Mac Albertsonove traei odobrenje. Oni oboje ivo kimnue.
A onda, kao da se slomila u sredini, star iina gornja polovica pada naprijed u
zveketu metala. Klanjala se. Mac Albertsonovi su pljeskali. Svi su se pridruili.
130
Buka je postala nesnosna, postigla je razmjere groma, pojaana zviducima, vi

kom, udaranjem nogu o pod, pa ak i s dva-tri vriska.
Ratso je stajao kraj Joea, gurkajui ga laktom. Kako to da ti pljee? Koji
bi to bijes trebao da bude, pjesma i ples? Mislio sam da e je barem natjerati da
odg rize glavu piletu.
Joe se maknu od Ratsoa, probijajui put kroz buku, koraajui preko ispru
enih nogu i oko prekrienih koljena i stolova za koktele i klupa i glazbenika,
sve blie i blie star ici, koja se ve sada bila vratila do svoga stolca iza Mac Al
bertsonovih.
Tamna dama u naranastom iznenada mu se stvor i na putu. U obje je ruke
nosila velike, debele sendvie. Mislim da vam ovo treba! ree.
Joe odgovor i: Hvala, ali nije uzeo sendvi. Dotaknuo joj je rame, ona je
stala u stranu, a on se nastavio kretati prema star ici.
Osjeao je da je drutvo odjednom polo krivim putom. Jo as prije on je
neto znao. Objasnilo mu se neto vano o njegovu ivotu, a onda je to zabo
ravio. Ili je moda bio samo na rubu da to sazna, pa mu je ustegnuto. Ustegnu
la mu je ta star ica. Tko je ona?
Prouavao ju je ovako izbliza i ustanovio da je ak i star ija nego to se to
inilo za vrijeme zabave. Trpjela je bolove, takoer kao da je od toga oblesa
vjela. elo joj je bilo nabrano od mree bora i napetosti. Puder to ga je upo
trebljavala pokrivao je neto poput osipa na koi. Oi, koje su neprestano
mirkale, kao da nisu nikada poznavale odmora. One su bile drhtavi cvatovi
nekog beskonanog stradanja, poetak kojega je odavna zaboravljen. Tu i tamo,
neko unutranje grenje sililo ju je da se trgne kao da ju je netko udar io no
gom, oi bi joj naas ostale zatvorene, a lice bi joj splasnulo u zbrku obojenih
bora kao kad eksplodira vreica od bombona.
Joe se pokuao sjetiti to je to zapravo bilo to je doao pitati staru damu
ili makar Mac Albertsonove. Stajao je tono pred njima, ali oni mu nisu obra
ali ba nikakve panje. Kao da nisu imali snage da gledaju bilo to ili bilo koga
osim jedno drugo. A ni sam Joe nije ih vie mogao vidjeti odozgo. U njemu je
nekako zamro njegov posebni osjeaj. Vie nije osjeao nikakvo srodstvo s tim
ljudima. Oni su bili obian ljepukast djeak i ljepukasta djevojka i bolesna
star ica koji pokuavaju da prirede zabavu. esto puta se pitao to su to zabave,
a sada je prisustvovao zabavi i nije mu se jako svialo. Ako je to primjerak za
bave, onda su one alosnije i od samih ulica.
131
Neki krupan ovjek, sjajna, okrugla lica, zgrabi Joea za ruku i ree: Zar
niste uli to je rekla majka Ceres? Rekla je da ste otkucali svoj posljednji ku-
kuc. Zato leite, dragoviu, vi ste mrtvi. ovjek se nasmijao i otiao nekome
drugome, govorei: Zar niste uli to sam rekao onom momku? Rekao sam
mu, zar niste uli to je rekla majka Ceres? Rekla je ...
Joe je smjesta stupio u akciju. Brzo je poao za tim ovjekom, zgrabio ga
objema rukama i rekao: Ej, kako to da ste mene izabrali?
Izabrao? ree ovjek okrugla lica. to hoete time da kaete, izabrao
vas?
Hou da kaem, kako to da ste to meni rekli? Mislite li da sa mnom neto
nije u redu, ili to?
Vi ste ludi, ree taj ovjek. Pustite mi ruku.
Nita nee biti vaoj ruci. Hou odgovor, ree Joe.
Tamo je stajala Gretel Mac Albertson. Hvala vam da ste doli, ree Joeu,
ali sada elimo da odete.
Ratso je bio tamo. On je rekao: to, zar si drog iran? A onda ree Mac Al
bertsonovima: On je samo drog iran, to je sve.
Dok ga je Ratso vodio iz sobe u predsoblje, Joe ree: Ja nisam drog iran.
Bio sam, ali nisam.
Ratsoov je kaput bio zatrpan. Poeo je prekopavati okolo da ga nae.
Joe ree: Ja sam u neprilici, to je ono. Ja sam u velikoj neprilici i moram se
iz nje izvui.
Ratso ree: Osjeam se ugavo. Moram lei.
ena u naranastoj haljini pojavi se na vratima. Ej.
Joe je pogleda, a ona ree: Pitala sam vas koliko, zar ne?
Joe je zadrao pogled na eni dok je govor io: Reci joj Ratso.
Ratso ree: Dvadeset dolara.
ena odgovor i: U redu. Moj je kaput od obojenog janjeeg krzna. Ispod
onoga sivog s uzorkom riblje kosti. Hajdemo.
Ratso ree: I taksi za mene. Dvadeset njemu, a za mene taksi. U redu?
ena ree: Znate li to ja mislim? Mislim da biste se morali izgubiti, netra
gom izgubiti. Znate li? Kao da vas nema!
Slaem se, ree Ratso. A za tu uslugu zaraunavam jedan dolar za taksi.
ena uze jedan dolar iz maloga svitka u njedrima i dade mu ga. Dok na
brojim do deset, da vas ne vidim. Jedan, dva, tri....
132
Ratso krenu niza stube.

Joe pomoe eni da obue kaput. Ej, ree on. Kako se zove, ljubavi?
O, ree ona. Ne zna, je li? To mi se zaista svia. Ali ja znam da je tvoje
ime Joe. A to je basnoslovno. Joe bi mogao biti bilo tko. Poljubi me, Joe, dri
me, Joe, makni se na drugu stranu, Joe, odlazi, Joe. Divno! Savreno ime za mu
ku, hm osobu! Otprilike kao Rose za djevojku.
Ispod njih se zauo zvuk kao da je netko pao na stubama. Joe stri niz dva
reda stepenica, sve po dvije i nae Ratsoa u prvom katu kako se bori kraj
ograde, pokuavajui da se uzvue na noge. Onda je ponovo pao. Joe ga pri
digne, a Ratso mu dade upute kako da ga spusti na pod. Joe ga spusti na nje
govu jau nogu. Ratso se uhvati za sredinji stup, stisnutih zubi i lica mrtvaki
blijeda.
Sada je i ena stigla do drugoga odmaralita. Dok se sputala po zadnjem
redu stuba, upita to se dogodilo.
Pao je, ree Joe.
Je li mu dobro?
I vi ste mi neka mudrica, ree Ratso, a onda je stade oponaati, je li mu
dobro?
Pa, ako vam je dobro, zato onda visite na ogradi? Moete li hodati ili ne
moete?
Mogu li hodati? Naravno da mogu hodati. Napravio je tri koraka i uhva
tio se za vrata. Zar to nije hodanje?
Da, ree Joe, ali doi do podzemne eljeznice?
Ne, ne, ja sam nemoan. To mi nee nikada uspjeti, govor io je Ratso po
put kakve djevojke. Nosite me!
ena ree: On ima za taksi. Okrenula se Ratsou. Dobro vam je, je li to
tono?
Ratso viknu: Ve sam rekao da jest!
Dobro mu je, ree ena Joeu. Hajdemo.
Jedan sat kasnije, ena, leei glave naslonjene na ruku, dotaknu Joea svo
jom slobodnom rukom.
133
To se dogaa, ree. Neka te to ne zabrinjava. Hou da kaem, jesi li zbog

toga zabrinut? Ma nemoj biti. Zato ne bismo samo malo leali i vidjet
emo to e se dogoditi. Moda da i malo prospavamo, a?
Joe prui ruku preko kreveta i uze cigaretu s nonog ormar ia. To je neto
to mi se nikada prije nije dogodilo, na to se moe okladiti o svoj posljednji
dolar. Hm, gospoo, gdje su ibice?
U gornjoj ladici. Dok je Joe palio cigaretu, ona ree: Moda bi sve ispalo
bolje da me nisi zvao gospoom.
Joe je leao na leima i odbacivao dimove prema stropu. Do vraga, to je
prvi put da mi se to dogodilo.
ena se kratko nasmija.
Joe je brzo pogleda. to! Mislite li da laem?
Ona se potrudi da izgladi lice. Ne. Naravno da ne. Neto mi je smijeno
palo na pamet, to je sve.
Da? ree Joe. No, to je to bilo?
Ma nije nita.
Nita, a?
O, molim te. Potenja mi.
Joe kimnu glavom i ponovo se zagleda u strop.
Dobro, kazat u ti, ree ona. Iznenada sam se stavila u tvoj poloaj pa sam
shvatila da to to si profesionalac, hm, to mora da je zapravo ono to te u cije
loj ovoj stvar i smeta. Ne da bi te to trebalo smetati, jer to je samo ljudski, ali
preda mnom je iznenada iskrsnula strana slika trubaa bez roga ili policajca
bez gumene palice, i tako dalje, pa sam jednostavno ..... mislim da e biti bolje
da sada zaveem, sve u jo vie pokvar iti!
Joeov je duh naporno radio. Prevrtao je u glavi sve mogue razloge za ovaj
neuspjeh, razmiljajui na koje je sve naine bio slabljen i umaran od svoga
dolaska u New York. I dok je o tome razmiljao, osjeao je slabost, umor, kao
neto to tee kroza nj umjesto krvi. Malo-pomalo, grad je izvlaio iz njega sav
onaj dobri sok, malo tu, malo tamo, sve je izlazilo, gotovo svake sekunde u
danu; plonici su sa svakim korakom izvlaili neto iz njega kroz noge, buka
prometa sisala mu je ui, neonske su reklame izvlaile neto vitalno iz njegovih
oiju, a nita osobito nije ulazilo u nj, tu kava, tamo juha, od vremena do vre
mena tanjur vodenastih pageta, mljeveni odrezak napravljen od zainjene pi
lovine, boca piva. A sve to je pothranjivalo ovu iscrpljenost.
134
Kad se probudio, na rubovima prozorskih zastora ve su se vidjeli traci da

njeg svjetla. Iste misli, misli o tome kako je oslabio, projur ie mu sada kroz gla
vu, nastavljajui se poput snova. Vidio je sebe kako ga iscrpljuju i pljakaju i
varaju na tisuu nemoguih naina: svaki ga je smijeak stajao bezonu svotu
novaca, a svaki put kad bi, u znak pristajanja, kimnuo nekom strancu, od njega
se zahtijevala ivotna sr. Kad bi u njegovu prisustvu kucala ura ili puhao vje
tri ili se okretao toak, u dometu njegovih osjetila, inilo se kao da su na neki
nain ukrali njegovu energ iju za svoj pogon.
Gotovo utuen tim mislima, iznenadio se kad je otkrio da mu se njegova
snaga vratila dok je spavao. Stavio je ruku na sebe, duboko dirnut, gotovo do
stupnja hister ije, osjeajem olakanja i sree. Meutim, taj je osjeaj brzo pro
ao, ustuknuvi pred eljom da se na neki nain osveti. Htio je tom snagom
neto rei, htio je pokazati da ona neto znai, upotrijebiti je kao prosvjed, htio
je njome preko neba napisati svoje inicijale, a i upozorenje crnim slovima, od
kojega e svi zadrhtati.
ena kraj njega spavala je na leima. Pruio je ruku i stavio je nad nju, a
dlan i prste savio je u obliku alice i pritisnuo ih na njeno najtoplije mjesto.
U asu su bili zajedno, a ona je pri svakom dahu uzvikivala. Radio je na
njoj na odmjeren, sistematian nain, koji kao da je bio sraunat ne za njegov
uitak nego njoj za kaznu. Ali ta se igra eni sviala. Grizla ga je za rame da bi
zasluila jo vie toga divnog bijesa, a on joj je morao metnuti dlan na usta i
vrsto pritisnuti da bi stavio brnjicu na te zube, nastavljajui raditi, raditi i radi
ti, a enine su oi bile razrogaene, i ona je jeala kroz njegovu ruku i slinila u
njegov dlan i trljala ustima o njega, a tijelom je govor ila: o, da! o, da! o, da! i re
agirala je na sve to je on imao da joj kae svojim, i oni su izmeu sebe razvili
neku vrstu tvrdoglave, mune i ustrajne borbe, ali ona je eljela jo vie srdbe
pa je zar inula nokte u njegova lea, a Joe je znao da ga je raskrvar ila i da je
ponovo iscrpljivan. Sada mu uzimaju krv. Ali ovoga ih je puta ulovio na djelu.
Dobro, on e im pokazati. I stoga ju je poeo jo vre stiskati, i dublje, i dub
lje, i dublje, i sada su iz eninih oiju navrle suze, i svaki njen dah bio je popra
en nekim ivotinjskim glasom, koji je bio straniji od reanja; skinuo je ruku s
njenih usta i zagledao se u nju i vidio je da joj je lice strano, i nazvao ju je
stranim imenom, i to joj je pomoglo, neto se u njoj slomilo, i ona se poela
smijati i plakati, izmjenjujui brzo smijeh i pla kao luakinja, i Joeu Bucku je
bilo jasno da ena zna da e dobiti svoju slobodu, i on se trudio sve veom
135
upornou da joj je da, ne zato to bi elio da ona bude slobodna nego zato to
je elio da se osjeti oslobodiocem, elio je da ponovo spozna tu snagu u sebi, a
onda se zauo dugaak, dubok povik, kao namjeran krik koji dolazi iz nje, i on
naas zastade kao da eli potpisati svoje ime u krvi, s ukrasom uz potpis pod
ono to je uinio. Pri tom se dogodilo neto neoekivano. On sam je bio oslo
boen. I onda je pustio da svom svojom teinom poiva na eni. Ona ga je
obujmila rukama i razmazivala rukama krv to ju je pustila iz njegovih lea. I
ona mu je iznova i iznova neprestano govor ila najvulgarnije ime za akt to su
ga obavili, kao da e taj doivljaj biti uljepan ili produen ili ak i nekako
ovjekovjeen time to ga zove vulgarnim imenom. I dok je Joe leao na njoj,
oiju duboko u jastuku, u duh mu je uetalo ono dvoje mladih ljudi u crnom,
vitkih i plavokosih i jasnih kao dan: Mac Albertsonovi. I naas, letimice, dok je
ena recitirala svoju prostaku litaniju vulgarnih rijei, on je u duhu gledao tu
djecu i ulazio u njihovu tajnu. Vidio ih je kako postaju potpuno razvijeni pred
njegovim oima, vidio ih je kako hodaju ruku o ruku protiv zastora nitavila,
zajedno ali nespojeni, bez majke, bez oca i bez pravog spola, ne znajui nita o
svijetu ni o tome tko su oni sami, ni gdje su, ni to su, vidio ih je kako lutaju u
potrazi za drug ima koji prolaze istim praznim prostorom, za drug ima koji su se
rodili bez veze, stranci i neupueni kao to su i oni sami, i u tom kratkom asu
jasnoe Joe Buck je imao osjeaj da zna tko su zapravo ta djeca: njegova vlasti
ta. Njegovi potomci, koji su se rodili potpuno razvijeni iz sjedinjenja upravo
ove noi.
Kad je Joe to popodne otiao iz stana ene, eludac mu je bio pun hrane i
vrue kave, bio je svjee okupan i obrijan, izlio je mnogo skupocjene, mir ilji
ve kolonjske vode u izme da bi suzbio smrad, a u bonom mu je depu bilo
dvadeset dolara.
Na Times Squareu kupio je par arapa i neto donjeg rublja, a presvukao se
u toaleti za mukarce u automatskom bifeu. Staro donje rublje i arape bili su
u bijednom stanju i, kako se osjeao bogatim, bacio ih je u zahod i pustio da
ih odnese voda. Zatim je odluio potroiti pedeset centi da d oistiti izme, i
dok su mu ih istili, prebrojao je novac i razmislio to bi mogao njime uiniti.
136
Palo mu je na pamet da bi morao kupiti neto donjeg rublja i arapa za boga

lja. A moda i neto hrane. I lijekova.
U droger iji u Osmoj aveniji kupio je aspir ine, sirup za kaalj i vitaminske
pilule, a onda je poao do vojno-momar ike trgovine, gdje je kupio par du
gakih gaa i dva para crvenih vunenih arapa, jedan veliki, a drug i mali, da ih
prilagodi Ratsoovim nogama.
urei se s tom kupovinom po Osmoj aveniji Joe je pjevao Posljednje tjera
nje stoke u brzom ritmu, ne osvrui se na poglede drug ih pjeaka. Popodnev
no je sunce rastapalo hrpe prljava snijega uzdu plonika, i on je morao spret
no koraati preko meke bljuzgavice da ne bi pokvar io novi sjaj izama. Neki
izlozi trgovina i dva-tri ogledala usput pruili su mu sliku kauboja koji prolazi
u divnom stilu, a kod nekih se i zaustavio da se nasmijei sam sebi i da jedan
put ili dvaput napne bedra da bi s uivanjem osjetio svu snagu koja je u njima.
Njegova posljednja kupovina, paket vrue pilee juhe, proizvedena je u do
brom idovskom delikatesnom duanu u bloku blizu Tridesete ulice.
Doavi do X-stana, zastao je na stepenicama da provjer i svoje zamotuljke:
arape, donje rublje, lijekove, juhu, cigarete. Neto u vezi sa arapama natjeralo
ga je na razmiljanje. Stavio je ostale pakete na jednu od stepenica i izvadio a
rape iz papirnate vreice, drei u svakoj ruci po jedan par. Dugo ih je gledao,
napreui se da doe do neke misli. Mozgao je naas o tome kako je neobina
razlika u veliini Ratsoovih nogu, ali to nije bilo ono to je on htio. elio je
neto to e raistiti osjeaj to ga je imao u sebi u vezi sa svom tom kupovi
nom, ne samo arapama. Ali, ma to to bilo, nije se dalo uhvatiti.
Skupio je pakete i popeo se po stepenicama do stana.
Ratso je leao umotan u nekoliko gunjeva, zube je stisnuo da ne bi cvoko
tao. Popio je dva aspir ina s malo vode, ali nije mogao progutati ni licu juhe
dok mu groznica nije popustila. Meutim, onda ju je Joe morao ponovo pod
grijati na primusu u maloj limenki, i sada se Ratso toliko znojio da je htio da
se maknu svi gunjevi. Svaali su se je li to pametno, kao i zbog toga koju bo
lest ima Ratso. Joe ju je htio nazvati maja groznica, ime to ga je Sally rado
davala mnog im poremeajima, prema teoriji da sve bolesti dolaze od maaka,
ali Ratso je rekao da nije bio ni blizu nikakve make, a osim toga, ono to on
ima to je gripa.
Kad je pojeo juhu, Joe mu je pokazao arape i dugake gae. Ratso ih je
pogledao i mahnuo glavom.
137
to, nisu dobre? upita Joe.

Ne. Ali dok si ti kupovao gae, ja sam mogao zdipiti arape. Meutim, u
redu. A onda, kao da se dosjetio, dodade: Hvala. Zatim ree: Ej, Joe, nemoj
se ljutiti ni zbog ovoga ni zbog ega drugoga, obeaj!
Da.
Obeaje?
Da.
Zna, mislim da ne mogu hodati. Ratso je gledao u zid. Bio je oito u
neprilici. Hou da kaem, mnogo sam padao i oh.
I to?
Bojim se. Stavio je juhu na pod pokraj hrpe gunjeva i opet poeo drhtati.
Stisnuo je eljusti i drao ruke vrsto uz tijelo.
ega? upita Joe.
Ve sam ti rekao!
Znam, ali...
Bojim se onoga to e se dogoditi, ree Ratso. Mislim, naime, uh, ti
zna... to naprave sa ovjekom ako ne moe, uh... O, sranje!
Tko? Tko e napraviti?
Ne znam. Policajci. Ili... odakle da ja znam?
Hoe da kae, ree Joe, da ne moe hodati?
Ratso kimnu glavom.
to onda naprave sa ovjekom?
Ratso ponovo klimnu. Onda Joe ustade i poe vikati. Ej, kakve veze imaju
s tim policajci? To se, Isusa mi boga, njih nita ne tie tko hoda, a tko ne hoda!
ovjee, kunem se da govor i kao ovjek kojemu su vrane mozak ispile! Zar
ti ne zna to emo ti i ja uraditi? Ti i ja idemo u Flor idu.
U Flor idu! Odakle ti...
Radi se samo o karti za autobus, to je sve.
Odlazi, molim te, s tom Flor idom. Prestani gluparati. Ratso se namrtio i
stao ispitivati Joeovo lice, traei neki znak razuma u njemu.
Joe ree: Ja sam doao do zakljuka da je glavna stvar zbog koje ovdje izdi
remo u tome da nam bude toplo. Je li tako? Eto, to ti sada radi? Dre, vidi
li? E, u Flor idi, tamo su kokosovi orasi i sunce i sve to skupa, i tamo ne izdire.
Muni malo glavom, Ratso, ti to zna, mnogo smo puta o tome razgovarali, do
vraga, jesi li zaboravio?
138
On izvadi novac i pokaza ga, rasprostrijevi novanice kao da dri u ruci

karte. Ovo ovdje je poetak. To sam zaradio sino. Veeras u zaraditi ostatak.
To je sve ureeno, samo sam ekao da ti to kaem, to je sve. E, sada mi reci
ovo: mi raunamo da e autobus stajati trideset i osam dolara po glavi, u redu?
A toliko puta dva, koliko je to?
to, zar e ti mene povesti? upita Ratso.
Joe kimnu glavom. A toliko puta dva, koliko je to?
Sedamdeset i est. Sluaj, Joe, ja imam devetnaest. Tamo su u onoj cipeli.
Odakle ti devetnaest dolara?
Joe ode po cipelu i izvue novac.
Ratso ree: Pregledao sam sino one kapute.
Koje kapute?
Na zabavi, na zabavi, Isusa ti boga! Sjea li se na stepenitu? Svi oni kapu
ti? Eto, skupio sam devetnaest dolara.
U redu. A s ovih devet, koliko je to? Koliko jo moram nabaviti?
Ratso na nekoliko sekunda zatvor i oi, a onda ree: Pedeset. Recimo pe
deset. To je previe, to?
Vraju mater previe, ree Joe. U ovom raspoloenju u kakvom sam, to
nije nita. Vidjet emo se kasnije.
Kod vrata se osvrnuo. Obuci one dugake gae, ree. I arape! Nee ti
guzica u autobus ako ti budu smrdjele noge!
Ratso je zur io u Joea i pokraj njega. Ne mogu to vjerovati. Jednostavno,
sto mu bogova, ne mogu vjerovati. Tada sjede na leaju. Ej, priekaj asak!
Kimao je glavom naprijed i natrag i rekao: Nee uiniti kakvu veliku glu
post, zar ne, i zavriti s guzicom u apsu?
Joe ree: Zar ne moe zavezati? Zar ne moe? Zar ne moe bar jedanput
zavezati i pustiti me da neto napravim. Hou da kaem, da li postoji kakav za
kon koji kae da Joe Buck ne smije imati jednu uijivu ideju a da ne dospije s
guzicom u aps, samo jednu sitnu, usranu idejicu? Vratio se u sobu i bacio u
jedan stolac, udar ivi nogama teko o pod. Sada si napravio to da si sve moje
raspoloenje stjerao u dupe!
Ali je ipak ponovo ustao i opet se uputio k vratima. A, ne, nisi, ree on,
odnio me vrag ako jesi! Ti i ja odlazimo veeras iz grada.
Zalupio je vratima i spustio se niza stepenice, grabei po dvije.
139
Joe je prouavao kune vee i predvorja kazalita i zabavita s automatima,

traei priliku da zaradi novaca, i prva dva sata nije se dogodilo nita osobito.
Bilo je previe hladno da bi ostao dulje vremena stajati na jednom mjestu. Iz
gubio je kojih petnaest minuta na Duffy Squareu s kupcem koji se previe bo
jao da se izjasni, a jo jedan, ak i vei dio sata utroio je uzalud, slijedei neku
lijepu enu sve do kolodvora Grand Central, s rezultatom da ju je vidio kako
se ukrcala u vlak za New Haven. Odetao je natrag do Times Squarea i sve po
Broadwayu do Pedesete ulice, pa prijeko do osme avenije i ponovo preko e
trdeset i druge ulice, a onda je prevalio istu udaljenost po drug i i po trei put,
ogrijavi se pri zavretku svakoga puta u trgovini star im knjigama i u jednoj
igranici to se zvala Oaravanje, gdje je izgubio dolar i dvadeset centi.
A onda, otprilike oko osam sati, zaboravivi naas cilj svoga lova, gledao je
dokono u izlog jedne trgovine u Sedmoj aveniji, kad je shvatio da mu se uka
zala najljepa prilika te veer i udaljena manje nego tri stope od njega, a gledala
je u isti izlog kao i on.
Bila je to crvenobijeloplava osoba od kojih pedeset godina. Bio je zdepast,
gotovo debeo, s vrlo crnim obrvama. Imao je prijatno, okruglo lice, koje kao
da se uvijek smijeilo, ak i u mirnom stanju, a oi su mu bile zabrinute i pune
nevjer ice u svaku pojedinu stvar na svijetu. Ali najivahnija oznaka toga ovje
ka bile su one boje Amer ikanca iz muzike komedije: crveno lice, kao snijeg
bijela kosa i svileni al, a oi i ogrta ivoplave boje.
Joea su uili da se ne pristoji da prvi govor i. To se mora prepustiti drug ima.
Bilo je nekoliko teorija koje su davale podrku toj mudroj izreci. U prvom
redu, ako progovor i prvi, to pokazuje stanovito nametanje koje ti moe lako
sniziti cijenu, a u drugom redu, ako ti je muter ija sluajno preobueni polica
jac, on e te uhapsiti zbog dosaivanja.
Ali Joe je osjeao potrebu da neto poduzme prije nego to ga potpuno
svlada studen. U stanovito vrijeme tih zimskih noi u veama Times Squares
lice bi mu odrvenjelo i poblijedjelo, a on nije bio sposoban da jasno misli niti
da se ponaa iole prirodno. Od toga bi asa poeo izgledati i postupati kao
onaj koji gubi, i nitko nije htio imati s njim uope nikakva posla.
I tako je odbacio svaki oprez, namjestio na lice pun, srdaan smijeak i ba
140
cio pogled na crveno, bijelo i plavo lice, i upravo je htio da neto kae, kad je
progovor io taj ovjek.
Kako ste? Veliko se lice rastvor ilo u sredini, pokazavi jo neto crvenila i
bjeline na zubnom mesu i savrenim zubima, i on stisnu Joeovu ruku sa svoje
dvije.
Ve od prvih rijei tome je ovjeku polo za rukom da stvor i atmosferu iz
vanredne prisnosti. Neznanac koji bi promatrao taj prizor mogao bi lako rei
da su se dva davna prijatelja srela iznenada nakon godina i godina bolne odvo
jenosti.
Njegov glas smjesta je poeo govor iti tako da se moglo pomisliti da nee
nikada prestati bio je dubok, zvuan i snaan, a u isto vrijeme udno en
skast, to mu je davalo izgled hister inog, donekle enskastog bika. Predstavivi
se kao Townsend P. (kratica za Pederson) Locke iz Chicaga (Zovite me
Towny), rekao je da je u papirnoj industriji i da je doao u New York da pri
sustvuje sastanku proizvoaa. A, iskreno govorei, i da se, do vraga, malo za
bavim, dodao je on, kao osoba koja je odluila provesti svoju volju.
Ovo je moje prvo vee ovdje, i ja u smatrati kao lo znak, koji e pomuti
ti svih onih deset dana, ako ne pristanete da sa mnom veerate. Molim vas! Za
mene je to strano vano. Hoete? Hoete li rei da?
Joe je ustanovio da njegov pristanak zapravo nije bio ni potreban. Jer nije
pravo ni zapoeo kimanjem glave kad je vidio da ga ovaj ovjek gotovo na silu
vodi uz etrdeset i drugu ulicu. Towny nije ni naas prestajao govor iti. K tome,
on nije bio od onih govornika koji trae bilo kakav dokaz da ih se slua. Lepr
ao je od teme do teme poput leptira: Chicago, hrana, njegova majka, sastanak,
New York, ljudi uope, kauboji, potreba za razonodom, ponovo njegova maj
ka, Srednji Zapad, restorani, vjera, Miigenska avenija, umjetnost konverzacije.
(To je to mi se svia na vama, vi ste krasan partner u razgovoru, rekao je u
jednom asu, ime je natjerao Joea da irom otvor i oi i zapanjeno kimne gla
vom).
Dakle, gdje biste eljeli jesti? Moete izabrati izmeu svih restorana na
otoku Manhattanu. Ne, ne, na cijeloj istonoj obali. Ako ima kakav lokal u
New Jerseyju ili na Long Islandu, ili ak u Philadelphiji za kojim apsolutno
eznete, unajmit emo taksi. Dakle, recite! Chambord? 21? The Luau? Nije
vano kako ste odjeveni. Mene tamo poznaju. Rei u im da ste doli s rode
om u New York. Osim toga, vi izgledate vrlo elegantno, a ti lokali, oni koji su
141
zaista dobri, ne prave pitanje to se tie kravate ili bilo koje od tih nouveau ki
cokih gluposti. Oh! Pri tom je pucnuo prstima Ali, do vraga, rei u vam
to emo morati uiniti, morat emo jesti u mojoj sobi jer e me u devet i tri
deset nazvati telefon. Moja me majka uvijek nazove prije nego to ide u poste
lju, pa moram biti u sobi. Njoj su devedeset i etir i godine, a meni se ini, s
obzirom na te godine, da, do vraga, ovjek moe biti u sobi kad ga pozove da
mu kae laku no, da li se slaete? Dakle, zar ne da e to biti lijepo? Dat emo
donijeti veeru u sobu. Ja imam vrlo skroman, potpuno prijatan apartman u
hotelu Evropa, blizu Devete avenije. Svi moji pomodni prijatelji odsjedaju kod
Pierrea ili u Plazi, i neka samo odsjedaju! Zato vi, Townsende, molim vas, od
sjedate tamo? E, naravno, ja znam, a i vi znate, da je prije pedeset godina hotel
Evropa bio jedini hotel na Manhattanu. Oni visoki stropovi, sav onaj mramor u
kupaonicama. Mi imamo oko za pravu kvalitetu. Stisnuo je Joea za miicu.
Za razliku od puke pomodnosti. Eto! Pogledajte!
Kad su skrenuli u predvorje, neki mladi mrava, hladna, odana lica gurnu
komad papira u Joeovu ruku. Na njemu je pisalo: Vi ste u goruoj zgradi, a Isus
je jedini koji moe ugasiti plamen. Zguvao ga je i stavio u dep.
Pogledajte to velianstveno predvorje! ree Townsend P. Locke.
Predvorje hotela Evropa postalo je neka vrsta sklonita za male poslove. Je
dan ugao bio je odijeljen za fotog rafa za pasoe, drug i je komadi dobio jedan
zdravstveni klub, i tako dalje. A bilo je i mnogo automata za bombone, bezal
koholna pia i cigarete. Pod je bio od popucanih crepova i nedavno su ga tra
ljavo izr ibali tako da su na njemu ostale pruge prljavtine, a u zraku se ir io
neznatan vonj amonijaka. inovnik na recepciji, sjedokosa, sitna, ne sasvim
prisebna osoba, kao da je bio izabran zbog svoje sposobnosti da prenese na
goste potpuno pomanjkanje zanimanja za njihove ulaske i izlaske.
Uli su u kripavi, spor i, star inski lift, a Townsend P. Locke je govor io cije
lim putom do petoga kata i neprestano je govor io cijelim putom kroz hodnik
... o trgovini Macys, o Parku, o Villageu, o svjetlima, milijunima stranaca iz
svih moguih krajeva svijeta... Nabrajao je predjele New Yorka koji su ga
najvie oduevljavali, ... temeljita i potpuna izoliranost, neka vrst, ne znam
kako da kaem, ludog kretanja svega prema naprijed; da li vi to razumijete?
Hou da kaem, kako da se izrazim? Moj je osjeaj za vrijeme ovdje potpuno
izmijenjen. A Chicago, nemojte zaboraviti, nije kakav god bijedni grad. Ali
ovdje, znate, tu je svake sekunde ta jurnjava prema naprijed. Sluajte! Sluajte!
142
ujte na vlastite ui! Vrijeme je kolos, a on hoda Broadwayem! Zar ga ne u

jete kako dolazi?
Bili su u Lockeovoj dnevnoj sobi, stajali kraj prozora i gledali dolje na etr
deset i drugu ulicu. Zvuk to ga je on pokuao imenovati mogao se uti. Bio
je to sveproimljui, ustalasana tutanj, kao da su milijuni strojeva i ljudi na oto
ku ujedinjeni jednim sredinjim ritmom i govore jednim glasom, i mogu se
osjetiti i uti kao jedno jedino bie silne snage. Vi i ja, ree Locke, pridono
simo tome. Da! Zar to nije uzbudljivo? Pomislite samo, vae srce radi te-tum
te-tum, a projektor u onom kinu ide kliketi kliketi klik, a svaka od onih
kola idu ggg rrrhhhooooooommmmmm, i... oh! Sama pomisao na to je vie
nego to mogu podnijeti. Da li biste neto popili? Imam dobroga dina. Ali
ako vam je milije neto drugo, oni e nam poslati gore. Moda pijete samo
anejo, ili irski viski, ili saki. Hajde, govor ite.
Din e biti dobar.
A ja zaista mislim da je to s vremenom u New Yorku nepodnoljivo uz
budljivo, nastavljao je Locke. Ali, s druge strane, isto takvo saznanje moe me
gurnuti ravno u ponor. Ja sam, znate, manijak, i imam napadaje potitenosti, a
svi su oni u vezi s vremenom. Na primjer, u Chicagu esto imam osjeaj da je
vrijeme zapravo stalo prije dvadeset godina! I da je sve to se odonda dogodilo
neka strana greka. Zar to nije nezdravo? Par exemple, meni se u tom raspolo
enju ini apsolutno grotesknim da se igdje na svijetu nalazi taj bjelokosi gos
podin to ga vidite pred sobom. On ne postoji! Bio je rat, bio je jedan mladi
u uniformi, lijep kao to samo moe biti, potpuno crne kose i on je trebao
poginuti u ratu! Ali nije. Na nebu je dolo do neke idiotske zabune, i on je jo
ovdje! Zar to nije zabuna?
U redu. Dosta o meni. Veeras vie neu govor iti. Evo vae ae. A sada e
lim uti sve o vama i o prilikama tamo na Zapadu. Hou da kaem, to se do
gaa sa stokom, za ime boje? Ali prije, dopustite mi da vam neto priznam:
Zapad ima silnu mo nada mnom, ona prostranstva i romantika, cijelo ono
drutvo kadulje i koe. Dakle, vidite, sve kad vi i ne biste bili izvanredno sjajan
ovjek a znam da vi to jeste, nadaren, osjeajan i u mnogom pogledu neobi
an ali sve kad vi i ne biste bili sve to, ja bih ipak, zacijelo, bio osjetio taj, taj,
taj... mahnuo je dlanom ruke naprijed i natrag nad svojim srcem kao da je
143
njegov dlan magnet koji e izvui rije koja mu treba ... zov! Pruio je sada
ruku naprijed kao da je zov izloen na njoj. Samo zato to dolazite s velikog
Zapada. U tom smo moja majka i ja jednaki, da, zaista, ona bi vas jednostavno
oboavala, i kad bude telefonirala... On pogleda na sat ... oko devet i po,
hou da joj se javite i da kaete: Dobar veer, Estelle, ja sam ... Kako se vi zo
vete?
Joe.
Dobar veer, Estelle, ja sam Joe. Townsend je vrlo dobar. Ili tako neto,
bilo to. Ja u vas predstaviti, rei u da ste kauboj, i ona e biti silno uzbuena.
Dvadeset i etir i godine! A kakav duh! Kao elina klopka! Mogu li vam rei
to sam za nju napravio za roendan? O, sluajte me! Vas ne moe zanimati to
sam napravio vrlo dragoj staroj gospoi za njen roendan. Gospoi, koju ni
jednom u ivotu niste vidjeli, zar ne?
O, do vraga, svakako, ree Joe. Sve me to zanima.
Joe je osjeao da je za njega dobro da pusti toga ovjeka da govor i. Njemu
je bilo potrebno da razmilja. S tim je ovjekom u vezi stanoviti novac, moda
ne milijuni, ali mnogo novaca. Joe je zakljuio da je on odabrao taj hotel
umjesto kojega boljeg jer mu on doputa slobodu da udovoljava svojim elji
cama. Sada su sjedili, Joe na kauu, Locke u pretvrdo tapeciranom fotelju. Joe
se pitao kako dugo e trajati taj govor, kako e dugo potrajati dok taj ovjek
ne uini neizbjeni prijelaz na kau, spustiti ruku na koljeno itd., i koja e biti
najbolja strateg ija da je se dri u tom trenutku. Da uini otvorenu poslovnu
ponudu? Da se upusti u uinite-mi-uslugu govor? Bilo je neto simpatino na
tom ovjeku, ali on je pokuavao da to ne zapaa. Izravan poslovni odnos je
laki.
... A tamo je bio taj guslaki kvartet. Predstavite sebi, stara ena pridignuta
u svom krevetu, s blijedoplavim ipkastim pokrivaem, s kosom u samim sit
nim kovricama ja je sam friziram dvaput tjedno a beki guslaki kvartet
stoji do njenih nogu i svira Sretan ti roendan!
Locke zapjeva refren, koji se zavravao rijeima Sretan ti roendan, Estello
draga, sretan ti roendan tvoj. O, boe! U njegovim su se vrlo plavim oima
pojavile suze. A uoi njenog roendana svirali su Beethovena pred dvije i po
tisue ljudi! Eto, takve ja stvar i radim za nju. Hou da kaem, kako drukije da
zabavite enu koja je dvadeset godina star ija nego vrijeme? A naravno, to silno
obogauje moj ivot. Ljudi kau, o, ti si tako dobar Estelli. Glupost, kaem ja
144
njima, ja sam dobar samom sebi! To je izgovor io s nekom divljom snagom.

Nastavivi mirnije, nagnuo se naprijed i rekao: Da vam objasnim. Sluajno je
moja majka izvanredno i neobino ljudsko bie, s najizuzetnijim osjeajnosti
ma. Povlastica da uivate u njenu drutvu vrijedna je svake rtve. Ne elim da
pretjeram, ali kad bih morao opisati svoju majku tako da joj odam najmravije
priznanje, inilo bi se da sam kriv za najg rublje prijestupe. Stoga o tom pred
metu obino utim, utim kao zaliven, iz jednostavnog razloga to prosjean
ovjek, koji ima vrlo ogranien pojam o pravim mogunostima ljudskoga
duha, nije sposoban da shvati... Na primjer, da prekinem sam sebe, esto mi
govore, ak i najblii prijatelji o, to je tako alosno i takav dokaz njihova si
romatva ne biste vjerovali, ali taj odnos to ga opisujem, te osobe nazivaju
bolesnim. A znate li zato? Zato to se nisam oenio. Eto, nisam se odluio na
enidbu, a i zato bih se, za ime boje?
Ta je misao uutkala tog ovjeka. inilo se da je zaboravio na Joeovu pri
sutnost. Sjedio je zurei u jedan kraj kaua, mrtei se, stisnutih zubi. Tada, ne
nadano svjestan ae u svojoj ruci, on je podigne tako naglo da je jedan dio
pia prolio po svojim hlaama, nasmijeio se, obrisao hlae, predloio zdravicu
Divljem Zapadu, a onda opet poeo govor iti.
Vidite, ja sam sluajno u vezi s tim predmetom strastven, a mi, naravno, i
vimo u vijeku u kojem su sve strasti sumnjive. Sve stare vrijednosti imaju sada
runa klinika imena: potenje je skruivanje, dunost je krivnja, a svaka ljubav
je neka vrst kompleksa! Trebali biste uti Estellu, ona je tako zabavna u vezi s
tim predmetom! A znate, rijetko e sam psihijatar govor iti takve besmislice,
ve vai najbolji prijatelji! Ali, zar ne mislite da ovjek mora biti vrlo uskog ru
dan ako takve sudove predaje samotnom srcu drugog ovjeka? Da li biste vi
bili tako drski? Naravno da ne biste. Dopustite mi da vam kaem to veli jedan
pravi analitiar, smijem li? A taj ovjek prima pedeset dolara na sat, treba li ita
drugo da kaem o njegovoj kvalifikaciji? Dakle, on kae da je to izvanredno
uspjean odnos. A zato? Zato to je djelotvoran!
Sve je to vrlo jednostavno. Ideal maloga djeteta je da sauva majinu lju
bav zauvijek. Ja sam to uinio. ivio sam idealnim ivotom. Problemi su raz
mjerno mali. U prvom redu, ona e umrijeti prije mene. Moda! O, znate, to
je jedno od uda karaktera moje majke: nee da umre! Udar io je akom po
naslonu stolca. To je istina. ene rase moje majke odbijaju da umru, one su
na strani ivota. Nee smrti da kau da. Mnogo previe vole ivot u sebi da bi
145
ga jednostavno pustile da ode. To je hrabrost. Na taj su nain prelazile ovu

zemlju u danima natkritih kola. Mukarce su podravale ene, one su im laska
le i tjerale ih naprijed, i na taj nain se svladavala, unitavala primitivnost.
Shvaate li vi a to nije nikakvo zastranjivanje, to je sama sr stvar i da je
moja majka ila kolima u Minnesotu? Drug im rijeima da vam objasnim, da
vam kaem to to znai u toku njena ivota zemlja se, od onih pionirskih
dana, razvila u ovaj potpuni rascvat u kojemu danas svi uivamo. Vi i ja, Joe,
svakoga dana mi anjemo etvu u ovom komadu vrta na svijetu. A te su ene
zasijale sjeme, da, sve to dugujemo njima, cijelu ovu nau divnu civilizaciju,
svaki komadi nje njihovo je djelo.
I ne samo da su one obavile svoj posao, nego zamislite tu brzinu! Moj dje
ae, nema zemlje u cijeloj povijesti svijeta koja je uznapredovala od divlje do
visoko civilizirane tolikom brzinom i tako djelotvorno. A tu je razlog. Poka
zao je prilino suzdrljivo na Estellinu sliku i namignuo na nju. inilo se da
stara dama na fotog rafiji edno prihvaa taj kompliment. Zar nije slatka? Slika
i prilika kraljice Viktor ije. Na cijeli dom je ureen u viktor ijanskom stilu, iz
rezbareno ruino drvo i crveni barun, a stanujemo u velianstvenom tornju
koji gleda na jezero, s mnogo drai i sklada. Vodim je u njenom pokretnom
stolcu u kazalite i na sve koncerte kad je raspoloena za to. Zar ne? upita
on sliku. A onda joj dobaci poljubac i ree da je vrijeme za jelo.
Sada je uslijedio dugaak telefonski razgovor, u kojem je slubenik na re
cepciji rekao Lockeu da u hotelu nema restorana, a Locke je ustrajno pokua
vao uvjer iti slubenika da se on vara u toj neobinoj tvrdnji, da mora biti res
toran jer je on gladan. Naas je zatvor io dlanom telefon i rekao svome gostu u
emu je neprilika. Joe, moete li vi to vjerovati, taj si je nesretnik zabio u gla
vu da u cijelom hotelu nema restorana. Naravno, tim se ljudima ne da dokaza
ti. Isto je tako i na eljeznicama. Da li shvaate zato sam prisiljen letjeti?
Konano je tvrdoglavi slubenik priznao da postoji jedan kineski restoran
u slijedeem bloku pa je obeao da e poslati nekoga po odreske u umaku i
emike s jajima.
Prije, za vrijeme i poslije toga obroka, pa ak dok je akao i isisavao svoje
velike, bijele zube, Locke je i dalje bljuvao rijei. inilo se kao da njima neto
gradi, jednu od onih munih graevina koju neprestano netko potkopava nez
natno bre nego to se gradi. Ova je graevina bila u vezi s identitetom Joea
Bucka, jer iako sam razgovor nije imao veze s njim, nastavljao se pod pretpos
146
tavkom da je Lockeov gost neka vrst idealnog i savrenog bia, sastavljena od

sve muevnosti i junatva Garyja Ooopera iz mladih dana, s kulturom i osje
ajnou i suuti jednoga Ronalda Colemana. Locke kao da se bojao da e se
graevina sruiti ako se njegovu gostu dopusti da izree i jednu jedinu potpu
nu reenicu.
Joe Buck je, u meuvremenu, smatrao za nepotrebno da slua to se govor i.
Jednostavno je podigao jednu obrvu, namjestio lice u odreeni nag ib i, kad
god bi se govornik nasmijeio, on bi se poveo za njim i kimnuo glavom u znak
odobravanja. Katkada bi uspio uloviti jednu ili dvije fraze, kao: Moja majka
ne moe podnijeti nita deprimantno! Naravno, vi ljudi od stoke razumijete
te stvar i mnogo bolje nego ja, obini trgovac papirom. Da se, dakle, vratim
svome predmetu: okrutni su ljudi pripitomili zemlju, ene su pripitomile
okrutne ljude, i ovo posljednje je, naravno, bio neusporedivo tei posao, i us
pjele su, rekao bih, gotovo potpuno, ne biste li se sloili sa mnom?
Joeove su se misli vraale na problem kako da stavi to vee na poslovnu os
novu. Meutim, slabo je uspijevao. Rijei njegova domaina djelovale su na nj
uspavljujui, gotovo paralizirajui. Neprestano se morao bor iti da ne padne u
pravi trans dosade, tako da je mijenjao poloaj, trljao se po vratu, pucketao
zglobovima na prstima, kiljio.
Bilo je ve prolo jedanaest sati kad je zazvonio telefon. Joe ugrabi tu prili
ku da ode u kupaonicu, gdje se, u ogledalu, mogao konzultirati sa samim so
bom. Kad je iziao iz sobe, Locke je poeo govor iti glasno i razgovjetno u te
lefon.
Hoe li da uje za jedan udan sluaj? ... Mama, u-dan slu-aj. Pogodi o
kome smo ovaj as razgovarali ... Rekao sam, kad je telefon zazvonio, pogodi o
kome se raspravljalo ... Ras-prav-lja-lo ... Ne, ne rastavljalo! Ras-prav-lja-lo. O
kome se govor ilo! ... O, mama! Zar ga nisi metnula u uho? Koji ima? ... Taj
ne valja, zato ne nosi Acousticon? ... A-cou-sti-con!... Mama, do vraga, ovo
je ne-mo-gu-e!
Joe je u kupaonici prskao lice i vrat hladnom vodom sve dok nije osjetio da
mu se u glavu vratilo neto krvi. Zatim se nagnuo sasvim blizu svojoj slici u
ogledalu i proaptao: Onoga asa kad se taj kujin sin makne s onoga tele-bo
gamu-fona, prelazi u akciju. To je zapovijed!
147
Joe se obazro naokolo ne bi li mogao to ukrasti. Na ormar iu za toaletu

bio je elektrini aparat za brijanje, ali je bio previe glomazan za njegov dep.
Osim toga, gdje bi ga ukopao pod palmom? U apotekarskom ormar iu nije
bilo nita vrijedno spomena. Meutim, ponovo se posluio kolonjskom vo
dom. Skinuo je izme i raskopao odjeu i dobrano se njome zalio.
Onda je prisluhnuo kraj vrata. Lockeov telefonski razgovor nije pokazivao
nikakvih znakova da e se zavriti. Joe se ponovo okrenu ogledalu i zapoe po
kus:
Sluajte, gospodine, hm hou da kaem, Towny. Sluajte, Towny. Jesam li
vam spomenuo da mi je dijete bolesno kao pas? E, tako je, i ja ga moram pos
lati na Jug to je bre mogue, Da. Zapravo, hm, ja ne znam to mu sve fali.
Imao je djeju paralizu kad je bio mali djeai, a sada mu mrklje idu na nos,
dre i znoji se cijelo vrijeme, ima slomljenu nogu, svakoga vraga. Dakle,
Towny, mislio sam da e biti dobro da ga brzo poaljem na Jug. Sada posluajte.
Sluajte me, ubio vas bog!... Pssst, upozor io je sam sebe i onda nastavio pokus
apui.
Sluajte me, Towny, ja sam se ovdje veeras prokleto dobro zabavljao slua
jui vas neprekidno oko etrdeset i osam sati. O, do vraga, zaista mi je bilo lije
po, svaku boju usranu sekundu. Ali sada vi sluajte neko vrijeme. Meni treba
novac. Moram ga dobiti brzo, i, ako hoete sa mnom neto napraviti, prestanite
lajati i ponite s tim.
U dnevnoj sobi Townsend P. Locke sjedio je na rubu kaua, s jednom ru
kom naslonjenom na telefonsku slualicu, koja je bila vraena u svoj poloaj, a
drugom je pokrio usta. Oi su mu bile razoarane od zabrinutosti.
O, Joe, ree on, kad se njegov gost vratio u sobu. Ponaao sam se tako
djetinjasto. Vikao sam. Bio sam zao. Bio sam bezobrazan. Da li da je nazovem
da se ispriam? Ona mrzi rasipnost. Oboava rasko, ali ne rasipnost. Ona to
dvoje divno razlikuje. No, ne mogu se zbog toga ubijati brigom, zar ne? Hoe
mo li jo po malo? Pokazao je na bocu dina na stolu za koktele.
Joe ree: Da, ja u vam natoiti, Towny.
Hvala vam, to je vrlo lijepo od vas.
Joe je lijevao isti din sve dok aa nije bila napola puna i onda je stavi u
148
ispruenu crvenu ruku.

Joe je ostao stajati tono ispred Lockea, a zdjelica mu je bila u ravnini s
Lockeovim licem. Nastala je duga utnja. Lockeove su se misli postepeno vrati
le od Chicaga na New York, a utnja je i dalje trajala. Locke je bio svjestan Jo
eova tijela, koje je stajalo pred njim, a na licu mu se oito vidjelo uzbuenje
to ga je osjeao.
Joe namjesti lice na smijeak i pogleda Lockea. Locke digne pogled i sretne
se s Joeovim oima te se kratko nasmije. Joe kimnu glavom, a onda ree: to
elite, Towny?
Locke podigne svoje crne obrve i ree: to?
Joe napravi labavu, plitku alicu od svoje ruke i spusti je do sastava nogu.
Zato ste me doveli ovamo gore?
O! uzvikne Locke, pritisnuvi ruku na srce. Na licu mu se vidjela istinska
bol. To je tako teko. Tako teko. Nemogue. Vi mladi ljudi ne znate to radi
te. Vi, vi imate tu, tu ubitanu ljepotu. Ja znam da ste vi divna, zaista krasna
osoba, Joe. To sam ja odmah znao. Rekao sam vam to na ulici. A sada vi radite
tu, tu prostaku gestu, a ta kombinacija, nevinost i prostota ini se da u tome
ima neto tako strano, tako krasno. Nisam uvjeren da u to moi podnijeti.
Nisam vas uope smio pozvati gore. Toliko sam elio da na ovom putu bu
dem pristojan, htio sam svom silom pokuati da sam sebe ne ogadim. Mislim
da sam vjerovao da bismo mogli nai neku vezu u razgovoru, da bih vam ja,
kao star iji, mogao iznijeti neke od svojih dojmova o svijetu. Hou da kaem,
nadao sam se da bismo mogli nai neki vii nivo razmjene, nije li to smijeno?
Potegnuo je dugaki gutljaj dina, a kad se priviknuo na njegovo djelovanje,
ponovo poe govor iti, a glas mu je bio mraan i divlji: Prezirem ivot, prezi
rem svaki as u njemu. Htio je ublaiti te rijei jednim smijehom, ali je
smjesta odustao. Molim vas, idite sada, molim vas. Nemojte mi oteavati polo
aj. Otiite dok jo imam u sebi ovu mrvicu snage, snage da vas zamolim da
odete.
Hoete rei, da odem? ree Joe. elite da odem?
Molim vas, razumijte, samo elim, ne elim da, molim vas, elim da odete!
Locke posegne i uhvati Joeovu ruku, stiui je meu svojima. Molim vas,
pomozite mi da budem dobar, zaklinjao je on. Ne elim biti kakav sam bio u
srpnju.
Joe kimnu glavom. Njegovo je razoaranje bilo veliko, ali je ipak shvaao
149
molbu tog ovjeka. Htio je da ode, ali ga je Locke drao za ruku. Joe, sluajte,
hoete li doi sutra da me posjetite? Obeajte!
A to e biti drukije sutra, upita Joe, od onoga to je bilo veeras?
Sutra neu biti isti. Bit u drukiji. Neu biti tako nervozan. Ne mogu
vam rei kako se odjednom osjeam strano, kao da e pasti bomba. A ja to e
lim, elim da padne, strano elim! Samo sam nervozan jer ne znam kad e
pasti! Opet je pokuao da se nasmije i odustao je. Gledajte, puki strah! Popi
pajte, popipajte moje srce! Stavio je Joeovu ruku na svoj kaput. Mislim da je
to kombinacija svega, te uasne buke prometa tamo vani, hotelske posluge koja
nam je poslala ovamo gore one nejestive spir ine, a ja sam elio da sve bude
tako lijepo, pa onda taj nesretni telefonski zov od Estelle. Ali, molim vas, recite
da ete se vratiti sutra.
Joe maknu ruku i poe prema vratima. Ja idem u Flor idu, ree, moram
ii u Flor idu.
O to je strano! Locke ustade i poe za Joeom prema vratima. Sretnem
nekoga tko me razumije kao to me nikada nitko nije razumio, i onda odlazi ...
Sluajte! Priekajte! Hou da vam dam jedan poklon! Za vae putovanje! Do
pustit ete mi, zar ne? Otiao je urno u spavau sobu.
Joe se iznenadio zbog toga neoekivanog obrata dogaaja. Smjesta je uto
nuo u stanje ivoga uitka i oekivanja, pitajui se kako e velik biti poklon od
ovjeka iji toranj gleda na jezero i koji unajmljuje glazbenike za majin ro
endan.
uo je kako se u drugoj sobi otvara i zatvara jedna ladica.
Locke se vratio. Smijeio se. Poao je prema Joeu ispruene ake.
Smatrat u za ast ako primite ovo.
Joe je pokuao nai nekakve rijei zahvalnosti ak i prije nego to je vidio
dar.
Lockeovi se prsti rastvor ie kraj Joeova lica, i on ugleda medalju sv. Kristofa.
Molim vas, uzmite ovo.
Joe pogleda medalju.
Hajde! Ne morate vi biti katolik ili ne znam to. On je zatitnik svih put
nika.
Joe mahnu glavom.
Ali ja elim da je uzmete, ree Locke. Zbog toga to ste mi pomogli da
budem dobar.
150
Joe je dopustio da mu Locke stavi medalju u dep. I dalje je mahao glavom,

ak i poto ga je ovjek iz Chicaga upitao to mu je.
To vee je strano djelovalo na njegovo raspoloenje. Penjui se uza stube

do X-stana, pitao se hoe li imati dosta energ ije da smisli kakvu priu za Rat
soa.
Ratso, rekao je tiho, gledajui zimski mjesec s prozora odmaralita na tre
em katu. Ne Rico. Zvat u ga Rico. Rico, nastavio je on, bojim se da ova
stvar nije ispala previe dobro. U neku sam ruku propiao no s jednom propa
licom. Ali za sutra imam u planu jednu ili dvije stvar i i uvjeren sam da emo
biti u onom autobusu najkasnije za dva dana. to misli o tome? Mahnuo je
glavom. To nije ni najmanje dobro zvualo. Moda bi bilo bolje da kae da je
skupio jedan dio novca, a ostatak e namaknuti sutra. Eto, Ratso, rei e on, jo
dvadeset dolara, i mi smo u onom autobusu.
Uao je s namjerom da kae tu la i naao Ratsoa kako tamo lei budan i
gleda u strop. Joe je oekivao da e sjesti na leaju i poeti ga ispitivati o tome
kako je uspjela veer, ali Ratso se uope nije maknuo niti je to rekao.
Joe mu prie i pogleda dolje na njega. Zbog nekog razloga moda zato
to je znao istinu Ratso mu nije pogledao u oi. I dalje je gledao neto na
stropu, a onda ree: Imao sam posrane sne. Glas mu je bio slab i tih. Nestalo
je iz njega sve one hrapave grubosti.
Zar me nee upitati, ree Joe, kako sam uspio veeras?
Ratso ga pogleda, ali samo oima. Zapravo je njegova panja bila negdje
drugdje. Lice mu je bilo bez izraaja, a oi kao da su mu izgubile neto od i
votne snage. Nisu izgubile snagu vida, ona je jo bila tu, ali snaga koja je inila
vid vrijednim, ma kakva ona bila, kao da je nestala.
Nije mi stalo da ikamo idem, ree on.
Nije ti stalo da ide u Flor idu?
Ne. Zato ve ne ide spavati?
Joe pogleda toplo mjesto kraj Ratsoa i pomisli da legne. A onda je pogle
dao Ratsoovo vlano, oronulo, kostima pokriveno lice, i oi koje su leale du
boko u svojim udubinama, a u duhu je uo zvuk otvaranja i zatvaranja one la
151
dice u spavaoj sobi apartmana Townsenda P. Lockea.

I onda je spoznao da e morati prodrijeti u tu ladicu. To je bilo sve. To je
postalo prilino jednostavno.
Dakle, ako to ne prelazi sve granice! ree on. Imam tu sve ureeno, a tebi
nije stalo da ide.
to ima ureeno?
Cijelu stvar. Jo se jedino moram navratiti na jedno mjesto, za to e mi tre
bati dvije minute. A onda, raunam, uzimamo slijedei autobus. Ali, k vragu,
tebe to ne zanima, pa mislim da u morati ii sam. Ogledao se po sobi. Mis
lim da tu nema nita to bi mi bilo potrebno, imam guzicu i imam laktove, a
mislim da mi je uglavnom samo to potrebno.
Odetao je do vrata. Sluaj, Ratso, mi emo se... hm ... vidjeti kad-tad, a?
Sada je Ratso sjedio uspravno, irom otvorenih usta i oiju. Jedan as su on
i Joe samo gledali jedan drugoga, a onda Ratso ree: Do vienja.
Ali nije se maknuo. A ni Joe.
Nakon jednog asa Joe ree: Nije ti ba uope nita stalo da poe dolje u
Flor idu, je li tako?
Ratso oblie usne i neznatno se namrti. A onda ree: Ne.
Iznenada i urno Joe se vrati u sobu. Obuvaj cipele, mome. Vrijeme pro
lazi!
Ratso je u nekoliko sekundi zbacio u stranu gunjeve i stao puzati po podu
do svojih cipela.
Uzeli su taksi do autobusnog kolodvora. Prtljage nisu imali. Svaki je od njih
napunio depove sitnicama iz X-stana, a Ratso je ponio i jedan indijanski po
kriva. Dok su ili, Ratso je teko disao i esto se tuio na vruinu u oima.
Od ega su mi oi tako vrue? Da li zna to o vruim oima?
Joe mu je pomogao da se smjesti na klupu u ekaonici. Bilo bi ga lake no
siti, ali to Ratso nije dopustio.
Ti ekaj ovdje, ree Joe. Ostat u samo deset minuta.
A to e biti ako me uhvate zbog skitnje?
Jesi li lud? Ti eka autobus koji polazi u dvanaest i pedeset u Miami, Flo
rida. To nije skitnja!
U redu, ali to e biti ako ti taj ovjek ne da lovu?
Nema u mene povjerenja, to? Je li tako? Nema u mene povjerenja?
Samo reci. Hajde, reci!
152
Imam, ree Ratso. Samo....

Samo govno!
Joe se osvrnuo na vratima i vidio Ratsoa kako se zamotava u pokriva. Pri
ekao je dok ga Ratso nije pogledao, a onda mu je mahnuo. Ratso mu je uz
vratio pozdrav. Joe se pour i prema ulici, a kad je doao u Osmu aveniju, dao
se u trk.
Trao je cijelim putem do hotela Evropa, ustrao uza stube do petoga kata a
da nije nijedanput stao da promisli. Osjeao je da bi mu svako promiljanje
moglo upropastiti plan.
Pokucao je na Lockeova vrata, a onda se naslonio na vratnicu lovei dah.
Zaas je zauo iz sobe slabako da.
Towny?
Tko je to?
Ja, Joe.
Joe?
Znate. Onaj to je prije bio ovdje.
Joe je zauo zveket sigurnosne brave, a onda su se vrata otvor ila. Townsend
P. Locke bio je u kunom ogrtau, oito gol ispod njega. Bio je bosonog.
Gospode boe! ree on.
Moram s vama razgovarati.
Locke naas pogleda Joea, mirkajui neudobno oima, a onda urno baci
pogled na sigurnosnu bravu kao da ali to je otvor io vrata.
Joe, za ime boje, tako je kasno.
Da, ali ovo je vano.
A to bi, zaboga, moglo biti?
Ja, ja ne mogu govor iti ovdje vani.
Ali ja vas ne mogu pozvati unutra, ne u ovaj sat.
Niste li rekli da smo prijatelji?
Da, naravno, ali....
Ali vi to niste mislili ozbiljno, zar ne? Joe je dao tu izjavu prolazei kraj
Lockea i ulazei u dnevnu sobu apartmana.
153
Locke je ostao na vratima. Namrteno je gledao Joea. Molim. Samo recite

o emu se radi. O emu se radi?
Zatvor ite vrata.
Da zatvor im vrata?
Da. Znate. Zatvor ite ih.
Locke uzdahne duboko i oprezno. Onda zatvor i vrata.
Joe ree: Moram dobiti novaca.
O, nasmijeio se Locke. O, naravno. Naravno da morate. Morao sam,
morao sam misliti na to. O, tako mi je ao da sam vas prisilio da sami traite, to
nije lijepo od mene. Ja to razumijem. Vi mladii uvijek, hm, da, i to je potpu
no pametno. Na kraju krajeva, to je va no, pa prihod! Bojim se da sam bio
vrlo sebian da nisam na to sam pomislio. Samo jednu sekundu. Priekajte ov
dje.
Locke ode u spavau sobu. Joe poe za njim. Locke otvor i ladicu nonog
ormar ia izmeu dva kreveta i izvadi lisnicu. Zatim uze iz lisnice jednu nova
nicu i stavi lisnicu natrag u ladicu.
Tada ugleda na vratima Joea. O! Ruka mu je poletjela poput tustog golu
ba prema vratu. U strahu uini jedan korak natrag, udar ivi u stol i zaljuljavi
svjetiljku da umalo nije pala. Meutim, ulovio ju je na vrijeme.
Prestraili ste me, ree. Mislio sam da ekate tamo unutra! U glasu mu je
bio prizvuk srdbe.
Ne, ree Joe. Htio sam vam samo utedjeti jedan korak.
Pogledao je na novanicu od deset dolara u Lockeovoj ruci. Je li to za
mene?
Da, ree Locke. I smatram da ste to vie nego zasluili, ve samo zbog
toga to ste cijelo vee podnosili neugodnog starog gospodina. Stoga mi se ne
mojte ni zahvaljivati.
Towny, ree Joe, bojim se da u morati dobiti vie nego tih deset dolara.
O? O, zaista? Lockeov glas iznenada postade vrlo tanak, jedva ujan. Lice
mu se zamrzlo i poprimilo izraaj koji je imao vrlo malo veze s uzbuenou
u njemu. Kakve li tete! Jer, bojim se da nemam vie gotovine. Hou rei no
vaca.
Moram imati pedeset dolara.
Pedeset!
Izgubio sam ovdje veeras mnogo vremena, Towny, ne ini li vam se? ak
154
i premda ste odluili biti dobar djeak.

Ali, Joe, ja ja ih jednostavno nemam.
E, nemam ni ja vremena, vremena da sjedim ovdje cijelu no dok se vi za
bavljate gledajui. Ja imam obitelj, majku mu boju, i ja ih moram otpremiti
brzo u Flor idu. Hajde, pruite ruku onamo i odlijepite za mene pedeset dola
ra.
Locke se povue unatrake prema ladici.
Ja vas razumijem, na potenu rije. I slaem se sa svim to ... Joe poe pre
ma njemu. Locke stade dahtati. to ete uiniti?
Maknite mi se s puta.
Uzalud tratite vrijeme. Nema niega....
Joe udar i ovjeka hrptom ruke po licu. Locke pade uz krevet, ne od snage
udarca nego od presilne reakcije na udarac. Odgumuvi se brzo, on se uspravi i
klekne, obujmivi rukama noni ormar i i preprijeivi svojim tijelom pristup
k ladici. Spustio je glavu, promatrajui Joea ispod oka, i poeo cmizdriti poput
kakve enske ili djeteta. Joe zag rabi preg rt bijele kose i okrenu ovjekovo lice
prema sebi. Pustite, pustite taj stoli, ree Joe.
Ne, ne, neu! U njemu nema novaca! Tu su samo privatne stvar i!
Joe ponovo udar i ovjeka po licu, ovaj put otvorenim dlanom.
ovjek je i dalje cmizdrio i jeao, ali se nije maknuo. Joe ga ponovo udar i,
ovaj put jae i stisnutom akom.
Locke uzvikne, a onda ree: Zasluio sam to! O, da, jesam, zasluio sam to!
Ponovo je poeo jeati, ali u mnogo viem tonu nego prije. Pa ipak, drao se
objema rukama nonog ormar ia.
Sam sam sebi to skuhao! ree. Treba da me opet udar ite! Moje misli,
moje misli su cijelo vee bile odvratne, strane. Je li to krv na mom licu?
Okusio je krv to mu je tekla iz nosa. Krvar im! O, hvala bogu, krvar im! Za
vreujem da krvar im!
Maknite se od toga usranog nonog ormar ia. Joe je poeo osjeati da se
ne bori samo sa ovjekom koji brani svoj novac nego s neim jaim. U Locke
ovu uskraivanju da se makne bila je neka vedrina, gotovo ar. Oi su mu sjale,
usta i zubi bili su stisnuti u glup, nasmijeen poloaj, dajui mu izraz debele,
glupe ribe. Lice mu je potamnjelo, a krv mu je tekla iz nosa u usta, preko zu
biju, niz bradu.
Joe podie stolnu svjetiljku, drei je visoko u zraku. Hoete li mi dati tih
155
pedeset dolara? Ili hoete da vam razbijem glavu?

Izraz Lockeova lica jasno je pokazivao to bi on radije: sa enjom je gledao
u svjetiljku, a tijelo mu je ostalo pritisnuto uz noni ormar i.
Shvativi to se od njega trai, Joe poe osjeati muninu. inilo se da se si
tuacija okrenula. Kao da Locke dri oruje i prijeti njime Joeu, i, ako doe do
daljnjeg nasilja, ono e oito biti protiv njega, ali na Lockeovu tijelu.
Molim vas, gospodine, pustite taj ormar i, ree on.
Locke odmahnu glavom.
Joe zamahnu svjetiljkom dolje prema Lockeovu licu, zaustavivi je nekoliko
centimetara pred udarcem. Locke zaviknu, ali ovaj put od uitka. Tijelo mu je
postalo mlohavo, i vie nije tako snano drao ormar i. Joe nije u prvi as
shvatio to se dogodilo. Nije udar io ovjeka, a ipak je Locke odustao od bor
be.
Tada Joe pogleda dolje i vidje dokaz Lockeova zadovoljenja. Locke je jo
bio u grevitom stanju uzbuenja, ali Joe nije znao da li se smije ili plae. Ali
je znao na kakav je zapravo nain s njime postupio taj ovjek iz Chicaga, crve
na lica, bijele kose i plavih oiju, tako da je, kad je iz male ladice izvadio lisni
cu i naao u njoj stotinu dvadeset i jedan dolar, stavio cijeli iznos u dep.
Joe izie iz sobe. Locke ree: Hvala vam, hvala vam.
Prolazei kroz dnevnu sobu, Joe iznenada shvati to je vidio kad je izlazio iz
spavae sobe: Locke kako sjedi na podu, naslonivi glavu na krevet, ustiju isce
renih u neki zlokoban, krvlju prekriven smijeak, a kraj njega, na nonom or
mar iu telefon.
Joe se pour i natrag u spavau sobu i zatee Lockea kako se die na koljena
i posie za slualicom.
Joe ga zovnu: Ej!
Locke, iznenaen, viknu. Okrenuo se i pogledao Joea u lice. Gledali su je
dan drugoga kao da znaju da je najgor i dio veer i jo pred njima.
Locke ree: Nisam htio nikoga zvati! Nisam, na potenu rije.
utite.
Na potenu rije! Samo sam...
Zaveite.
Joe pokua misliti. Jedino to je vidio hio je Locke i telefon, telefon i Locke,
i on je znao da se jedan ili drug i mora onesposobiti tako dugo dok on ne izie
iz grada. Stoga je doao do nonog ormar ia i stao vui telefon sve dok se me
156
talna kutija nije iskinula iz zida. Meutim, veza jo nije bila prekinuta. Morao
je odloiti telefon dok je izvlaio icu iz male metalne kutije. Zatim je ponovo
podigao telefon i posluhnuo. Bio je mrtav.
Locke je iskor istio tu priliku i istrao u dnevnu sobu, i gotovo je doao do
hodnika kad se Joe, jo uvijek nosei istrgnuti telefon, vratio u sobu da mu za
kri put. Viknuo je: Ej! i bacio mu aparat u lice. Locke se okrenuo upravo na
vrijeme da ga aparat zahvati po ustima, izbivi mu zubalo. Poeo se guiti i
pljuvati, a onda mu je iz usta ispalo zubalo, i on klekne da ga pronae.
Joe je jo uvijek imao pred oima sliku ovjeka i telefona, telefona i ovje
ka, i u svojoj zbunjenosti je jo uvijek smatrao za potrebno da svlada tu dvoji
cu. Stoga je gurnuo Lockea na pod, zajaio preko njegovih prsa i gurnuo slua
licu u bezuba usta.
Na Joeovim je rukama bilo krvi i, ludo, nagonski obrisao ju je o svoj kaput.
Onda je ustao i ogledao se po sobi. Lockeova krv kao da se rasprostranila na
nemogue naine. Bilo je krvi svuda po samom ovjeku, na sagu i na drvenini.
Kao da je neto strano nazovimo to zlom i prikaimo ga kao zmaja proju
rilo kroz sobu, ostavljajui posvuda svoj trag.
Dok je Joe u trku odlazio iz sobe, na putu prema stubitu, posljednje to je
vidio bio je ovjek iz Chicaga kako se prevre na stranu, polugol, drei se
predmeta u ustima kao neko golemo dijete koje se bori sa svojom dudom.
Unajmili su jastuke za put, a onda se voza popeo u autobus. Uzverao se u

svoje sjedalo i povukao ruku kojom se zatvaraju vrata. Govor io je putnicima
u mikrofon, rekao im da e se redovno zaustavljati radi odmora, da e se
ugodno osjeati na putu i da e stii u Miami, u dravi Flor idi, za trideset i je
dan sat.
Joe je paljivo sluao te obavijesti, ali ne njihov sadraj: ono to je on dobio
iz njih to je bila sigurnost to ju je pruao vozaev glas, njegova jakost i ljubaz
nost.
Ovi su momci dobri vozai, ree on Ratsou.
Moraju biti, ree Ratso. A onda poe opet cvokotati zubima.
Autobus je krenuo.
157
Kree, ree Ratso.

Da.
Trideset i jedan sat.
to je trideset i jedan sat?
Kako, to je? to je to?
Trideset i jedan sat.
Put. U osam i trideset ujutro stiemo onamo. Ne danas ujutro. Nego sutra
dan ujutro u osam i trideset.
Autobus je nekoliko puta zaokrenuo izlazei iz grada, a vrlo skoro je uao u
tunel i onda, nekoliko minuta kasnije, bili su na autoputu.
Joe ree: Moe li ti to vjerovati?
Da kreemo?
Da.
Ne. Teko mi je to povjerovati. Jednostavno mi je to teko povjerovati.
I meni, ree Joe. Ja jednostavno ne mogu vjerovati.
Vozili su se nekoliko milja utei. Joe se osvrnuo da vidi kakvi su ostali put
nici. Uinilo mu se da izgledaju dobro, oni koje je mogao vidjeti.
Bilo je dosta praznih sjedala, a to je znailo da e biti mjesta da se isprue za
spavanje.
to e nam biti prvo? upita on.
Da uinimo?
Da, kad doemo onamo.
Pa, mislim da zdipimo kupae gaice, a?
I da odemo ravno na plau, ree Joe, i da zaponemo? Hou da kaem,
da jednostavno zaponemo ivjeti ondje, je li tako?
A to drugo, do vraga? ree Ratso.
Ne znam. Nisam strunjak za odlaenje u Flor idu. Mislim, naime, ne znam
koga e vraga, hm, ti raditi, i sve to. Samo sam pitao. Ali, Isusa mu boga, ao
mi je da sam otvor io usta. Zato se ne prestane tresti?
Ne mogu sebi pomoi, eto zato, ree Ratso. Kad su proli jo nekoliko
milja, on ree: Vidjet e prve palme u Junoj Carolini.
Odakle to zna?
Rekli su mi.
Tko? elio je znati Joe.
Ovaj momak, eto tko!
158
E, do vraga sa Carolinom, ree Joe. Mi idemo u Flor idu. A ako se mora

tresti, zato jae ne navue pokriva?
Ej, to ti je?
Joe ree da mu nije nita i jo otprilike jednu milju bio je svjestan Ratsoova
pogleda na sebi.
Tada se Ratso nagne sasvim blizu Joeu, davi mu rukom znak da se priblii.
Stavili su glave zajedno, a Ratso proapta: Valjda ga nisi ubio?
Joe se smjesta povue, ali tek toliko da svojim pogledom pokae Ratsou da
odmah prestane, apnuvi: Zavei, zavei, zavei! Bacio je brz pogled na enu
s druge strane prolaza. Spavala je, naslonivi glavu na prozor.
Ratso ree: Meni moe rei.
Joe mu se prikloni i proapta: Samo sam mu gurnuo telefonsku slualicu u
usta. Rekao sam ti to. I onda se ulo klak! Jezikom je proizveo zvuk na nepcu.
Evo ovako.
Znam, ali sluaj, ree Ratso. Ima krvi na kaputu!
Iz njegova nosa, iz njegova nosa, rekao sam ti da mu je nos bio krvav! Ho
e da me svega iznervira, ili to?
Ne. Samo sam htio znati. Valjda smijem pitati?
Da, ali zato, zato? Ti misli da krv znai da je netko mrtav? Jedan as su
utjeli, a onda Joe ree: Zar misli da bi se ovjeku telefonska slualica mogla
ugurati u usta?
Ne, ne.
I onda da se taj ovjek ugui?
Rekao sam ne, to je nemogue! Eto, vidi kako si uzbuen, ree Ratso.
Razmiljat e o tome. Ne smije o tome misliti. Ozbiljno ti kaem. Misli na
Flor idu. Ratso navue pokriva do vrata i namjesti se u jastuk.
Kad su proli jo nekoliko milja, Joe ree: Ratso, jesi li ti svjestan da emo
prekosutra, hou da kaem preko-bogamu-sutra, da emo ti i ja imati dvije
jadne opaljene guzice? Zar te to ne uzbuuje jednako kao mene?
Ratso je utio.
Zar te ne uzbuuje? upita Joe.
Ratso ga je gledao mrtei se i opipavao zube prstima.
Joe ree: to ti je?
Samo me je zanimalo.
to?
159
Kako si mu ugurao slualicu kraj njegovih zubi?

Joe je bio bijesan. Zubi su mu bili vani!
Jesi li mu ih ti izbio?
Joe je morao duboko uzdahnuti prije nego to je mogao odgovor iti. Bili
su umjetni, majmune, umjetni!
Neko vrijeme nisu razgovarali.
Jedan sat kasnije Ratso se poeo znojiti pa je odgurnuo gunj. Joe ga je po
novno stavio na nj, mislei da Ratso spava. Ali nije spavao. Otvor io je oi i re
kao: Ej, sluaj, ba sam razmiljao.
Mora taj pokriva drati na sebi, ree Joe.
Razmiljao sam, nadam se da neemo tamo dolje imati mnogo neprilika s
mojim imenom. Jer, koja je svrha, zapravo, cijeloga toga puta? Hou da kaem,
Neu York je jedno, ali moe li vidjeti mene, zamisli to, kako trim okolo po
onoj prokletoj plai, sav pocrnio od sunca, pa plivam i sve to, a onda se netko
prodere Ej Ratso? Da li to tebi dobro zvui? Dopusti, to zvui kao govno. I ja
to neu podnositi. Ja sam od glave do pete Rico, ima li to protiv? Ej, sluaj,
meni je od toga gunja prevrue. Ve se znojim kao svinja.
O, o, shvaam, ree Joe. E, onda ga skini. Skini i koulju i otvor i prozor,
kad si ve kod toga. Moda bi mogao pribaviti kakvu lijepu upalu plua, to
misli o tome?
Nisam rekao da u ga skinuti. Samo sam rekao da se znojim. Meutim, mi
smo se sloili, u redu? Rei emo svim tim novim ljudima da se zovem Rico.
Joe kimnu glavom.
Zatvor io je oi i pokuao spavati, ali je samo uspio runo sanjati. Nije pravo
znao da li spava ili ne, ali snovi su svejedno bili tu, divlji, runi i ivi. U mno
gima je od njih ponovo proivljavao nasilje od prole veer i, otvarajui oi od
uasa kad se svjetiljka zaustavila i nije razbila lubanju Townsenda P. Lockea.
Svaki put kad bi se probudio osjetio je olakanje kad je vidio da je u autobusu
kraj Ratsoa.
A onda je usnio nekoliko polubudnih snova u kojima je Woodsy Niles, sta
ri ljubavnik Sally Buck, bio mrtav. Snovi o Woodsyju odig rali su se ba tamo, u
autobusu, i inili su se vrlo stvarni u svakoj pojedinosti. Kaubojevo truplo pro
lazilo je kroz sve mogue lude situacije. U jednom od tih snova njegov je le
bio poduprt na vozaevu mjestu i upravljao je autobusom po otrim zavojima,
i svi su putnici vritali. Pomo, pomo, voza je mrtav, voza je mrtav! U jednom
160
drugom, autobus je stigao u Miami, i svi su putnici uzeli svoje kovege s prt
ljanika i otili. Svi osim jednoga. Voza ga je vidio tamo kako, naoko, spava na
jednom sjedalu pri kraju autobusa i poao je niz prolaz meu sjedalima da ga
probudi. A onda je rekao: Bogamu, mislim da u autobusu imam jedan le. U
tom asu Joe prepozna sebe kao vozaa, a truplo kao svoga starog prijatelja
Woodsyja. Podigao je Woodsyjevo tijelo i poeo pjevati tiho i polako Posljed
nje tjeranje stoke, napola kao uspavanku, a napola kao opijelo.
Poslije tih samrtnih snova Joe bi se budio i promatrao Ratsoa da bi otkrio u
njemu znakove ivota. Stavljao mu je pod nos ruku da bi osjetio kako izlazi
dah. U jednom od takvih trenutaka Ratso se probudio. Pogledao je Joea i re
kao: Kakvo je to sranje? to to radi? Joe se samo nasmijao.
Bilo je oko tri i po ujutro. Zaustavili su se na prvom odmaralitu, negdje u
Marylandu. Mnog i su putnici spavali. Ratso je rekao da eli ostati u autobusu.
Joe je siao i donio kave u papirnatim alicama. Sjedili su tamo puei i gucka
jui kavu.
Sluaj, Joe, moramo o neem razgovarati, ree Ratso. Kad te nije bilo,
pokuao sam ustati, ali... Slegnuo je ramenima, a onda stresao glavom i namr
tio se. Lice mu je bilo ozbiljno. Nisam mogao.
Joe je sluao.
To je ozbiljna stvar, ree Ratso. Zaista nisam mogao. Nisam mogao ustati.
Hou da kaem, pokuao sam, i jednostavno nisam mogao ustati.
Joe kimnu glavom.
Ratso ree: to da uinim?
Pa, eto, ree Joe, kad doemo u Miami, odnijet emo te ravno do dokto
ra.
Ratso brzo potrese glavom i napravi grimasu. O, nita oni ne mogu s no
gama. Oni samo rade ta, ta, ta, slegnu ramenima, zgrabe tvojih deset dolara, i to
je sve.
Neto to ti oito zaboravlja, ree Joe, jest ono sunce u koje sutra dola
zimo.
Naravno, ja znam desetak naina kako u izig rati doktora za njegov hono
rar. Ali kakve to ima veze sa suncem? O, ti misli kao ljekovito sredstvo i sve to
skupa?
Tako je, bogati.
Malo zatim Ratso ree: U redu, ali, gledaj, to e biti ako, to bih ja htio
161
znati, to e biti ako...?

Mislim... mislim da bismo ti mogli nabaviti jednu ... ne znam to.
Jednu taku? upita Ratso.
Joe ga brzo pogleda. To je tvoja stvar, ako hoe taku.
Ostali su se putnici vraali u autobus.
Ratso ree: A ako neu taku, to onda?
Joe je zinuo da neto kae, ali je ustanovio da nema to rei.
Nakon jednoga ili dva tobonja pokuaja, ree: Ratso. Hou da kaem
Rico. Hm, kad doemo u Miami, spremam se da ponem raditi, jesi li to
znao?
Ni Joe to nije znao. Nije znao da e to uope i rei. Njegove misli i njegov
govor uskladili su se na zaudan nain tako da je ono to je rekao bilo jednako
novo njemu kao i njegovu sugovorniku. Autobus je opet krenuo, a on je dalje
govor io: Ja to moram, zna, premda nisam ovjek od rada. Nisam ak ni dobar
skitnica. Kako je dosada bilo, nisam zapravo nita. Stoga u morati poeti raditi,
ne znam, kao ista, prati sue, bilo kakvo sranje. Jer mi elimo da nam tamo
dolje bude lijepo, je li tako? Zna, tamo dolje nee biti lijepo, nee biti samo
kokosovi orasi, bit e to obina gnjavaa, na to se moe okladiti. Osim toga,
rei u ti poteno, ne elim spavati na plai. elim imati kupaonicu i vodu za
kosu u apotekarskom ormar iu, razumije? I pastu za zube. I rezervne cipele!
Jer mi je ve navrh glave tih prokletih izama. Jest, bogami! Bacit u ih u oce
an! Vidjet e. Hou sve novo. A svejedno mi je to radim, makar dobio na
mjetenje da u samljevenom papru traim govna od muha.
Ratso ga je promatrao vrlo ozbiljna lica i mnogo je kimao glavom.
Joe poloi ruku na Ratsoovo koljeno i zagleda se pokraj njega kroz prozor
u tamnu krajinu koja je jur ila pored njih. Moja je jedina svrha raditi. Ja u se
moi brinuti i za tebe, ne samo za sebe. Razumije?
Proao je trenutak. Preli su preko jedne rijeke, a onda se opet pojavilo
tamno, mjeseinom obasjano, drvee koje je jur ilo kraj njih. Konano Ratso
ree: U redu. I jedan i drug i su dobro pazili da se ne pogledaju. Smjestili su
se na svojim jastucima i zatvor ili oi, bavei se svaki svojim mislima.
Joe je bio iznenaen onim to je as prije rekao Ratsou, obeavi mu da e
se brinuti za njega, a jo vie je bio iznenaen kad je uvidio da on to misli oz
biljno.
I tako je sada i tu bio s tim teretom na leima, zaduen da se brine o drugoj
162
osobi, k tome o boleljivoj, ubogaljenoj osobi. Meutim, zaudo, sviao mu se

osjeaj to ga je pri tom imao. Bio je to nekakav udan teret, pod kojim se on
osjeao lakim umjesto teim, jedan topao osjeaj. Sjedalo je postalo neobino
udobno, a glava mu je bolje pristajala u jastuk. Osjeao se povezanim sa svim
to ga je dodir ivalo i vrlo brzo je zaspao, snivajui onaj svoj san o zlatnim lju
dima.
Ali u tom je snu sada bila jedna razlika koja je zapanjivala. Stupali su uz
glazbu rodea, po divljem taktu mara. A snop svjetla to je povezivao ljude na
njihovu putu oko zemlje ove je noi imao poseban sjaj i jasnou tako da je Joe
mogao vidjeti i same crte lica onih koji su hodali. Jedno lice koje je privuklo
njegovu panju bilo je lice kauboja koji zamahuje lasom, lasom nainjenim od
istoga zlatnog mater ijala koji je povezivao sve hodae. vrsto, vrlo vrsto se
zagledao u lice kauboja, eznui da privue njegovu panju i sve vie uznemi
ren osjeajem koji je neprestano rastao, da mu je poznato ono to vidi i, gle!
nastupio je as kad je spoznao da lice kauboja nije nijedno drugo nego ba
njegovo.
Bio je u koloni sa svima ostalima.
Od iznenaenja to se naao u tako znaajnu poloaju probudio se. Pro
hladna zimska zora ulazila je kroz prozor, dajui svemu svoju boju.
Ratso je takoer bio potpuno budan i nalazio se u velikoj nevolji. Na nje
govu cijelom licu, mokrom od suza, mogla se itati bol.
Ej, ej, to ti je? upita Joe.
Ratso ga brzo pogleda, a onda ponovo odvrati pogled i tiho, gotovo neuj
no, ree: Popiao sam se.
to si napravio?
Popiao sam se. Popiao. Popiao u hlae!
Pa to onda? Zar je to takvo zlo?
Sav sam mokar! I sjedalo mi je sasvim mokro.
Do vraga, ovjee, nemoj plakati.
Eto, idem u Flor idu, a boli me noga, boli me stranjica, bole me prsa, boli
me lice i, kao da to nije dosta, sav sam se upiao.
Joe se poe smijati. Shvaao je da smijeh nije na mjestu, ali on se osjeao
dobro, a cijela mu se stvar inila vrlo smijena.
Raspadam se, ree Ratso. Je li to smijeno?
Joe kimnu glavom. I zaas se i Ratso smijao.
163
Tada Joe ree: Ti si sebi samo uzeo prekid vonje koji nije po planu pre
dvien. Obojica su se smijali kao da je to najsmjenija primjedba to su je
ikada uli. Smijali su se nekoliko milja. Ratsoovo je lice poplavjelo, oi su mu
bile divlje i zalivene krvlju, i tuio se da ga boli kad se smije, ali kad je pokazao
znak da e prestati, Joe bi dodao kakvu novu primjedbu o izmetinskoj strani
Ratsoove nevolje, i obojica bi se i dalje smijali. Posljednje tri ili etir i primjed
be oito nisu bile vrlo smijene, ali oni su uza sve to uivali u smijehu. Tada je
Ratso poeo kaljati i guiti se pa se morao nagnuti naprijed dok ga je Joe lup
kao po leima.
Poslije toga napadaja Ratso je bio slab i pospan. Duh mu se smir io, ali onaj
interval smijeha ga je iscrpio. Joe mu je rekao da ima mnogo praznih mjesta, pa
e kod idue postaje nai jedno suho sjedalo, a obeao mu je da e mu u jed
nom od tih gradova kupiti nove hlae. Uvjer io je Ratsoa da e konano sve
biti u redu, a kad je autobus stao radi doruka u Richmondu, Ratso je tvrdo
spavao. Joe je navukao prozorsku zavjesu da mu sunce ne bi ilo u oi.
10
Nekoliko asaka kasnije, kad je Joe siao s autobusa, iznenadio se kad je us

tanovio da se posebna znaajka zore proiruje na cijelo jutro. Sjeao se da je
usnuo nekakav divan san, ali se nije mogao prisjetiti njegovih pojedinosti. U
tom je danu bila ta gotovo bolna ljepota, ak je i zrak bio ispunjen njome, i on
je predstavljao da je to sve zbog toga to je izvan New York Cityja.
U restoranu je naruio palainke s kupinama i alicu kave, i dok je ekao,
obuzelo ga je neko naglo i duboko uzbuenje koje je on krivo shvatio kao a
lost. Taj ga je osjeaj zahvatio tako snano da je pomislio da e morati povra
ati. Pour io se natrag u muku toaletu, zakljuao se u jedan od odjeljaka i
nagnuo nad koljku. Stavio je prst u grlo, ali nije izilo nita osim zraka. Onda
je poeo plakati. To ga je iznenadilo. Pitao se zbog ega sve te suze, a tako se
dobro osjeao. Uskoro su prestale. Useknuo se. Onda se vratio u restoran i po
jeo doruak. Palainke su bile dobre, ali poslije prvog zalogaja nije vie znao
kakav im je okus. Neto od osobite znaajke jutra prodrlo je u restoran tako da
je on, cijelo vrijeme dok je jeo, mislio na taj dan to ga provodi, umjesto na
hranu, ak je na koncu ostavio polovicu kave kako bi iziao van i uao ravno u
164
sredite jutra. To subotnje jutro bilo je neto strano. Ono je jednostavno obu
zeto sve, Joe je osjeao da bi mogao pruiti ruku i sklopiti prste oko njega.
Ali zato je to bilo tako? Odetao je do kraja parkiralita i pogledao na
zemlju. To je bilo tvrdo, smee blato, prekriveno nekim tvrdokornim, bezboj
nim korovom to ga zima nije mogla ubiti, a u daljini se nizao red obinih, go
lih stabala, na kojima nije bilo nita osobito. Nebo je bilo vrlo meke plave boje,
koju ste mogli gledati bez i najmanjeg mirkanja, a zrak je bio svje, vrlo svje,
ali ne hladan, tako da je udisati taj zrak bilo kao da uiete meko plavetnilo
neba, svjesni da iz njega dobivate u se zdravlje. Joe je stajao tamo na rubu par
kiralita i opet je poeo plakati, tresui glavom u nedoumici zbog suza to su
mu tekle niz lice, zadivljen tim potpuno obinim vremenom i razbijajui sebi
glavu zbog hirovite tuge to ga je zahvatila.
injenica je bila da to uope nije bila tuga, ali on nije imao naina da to
spozna.
Obrisao je lice rukavom kaputa i onda se vratio u autobus.
Ratso je jo spavao.
Vozili su se dalje kroz juno jutro, a neobina snaga dana i dalje je trajala,
inilo se da se u svakom gradiu kroz koji su proli zbivaju ti subotnji dogaaji:
ljudi koji nose terete subotnjeg obujma iz trgovina ivenih namirnica, djeca
koja tre ili se voze na biciklu ili na koturaljkama, uivajui pohlepno u svojoj
subotnjoj slobodi, mlade ene ve s uvijaima u kosi i ruem na usnama, na
putu u Woolworth da kupe jo sredstava za uljepavanje da ih stave na sebe za
svoje subotnje deke, koji su u koloni ulazili u brijanicu i izlazili iz nje, ili su
se zadravali na plonicima svih tih glavnih ulica, zveckajui sitniem u depu,
ekajui da im ulate cipele ili da im stave nove potkovice, nestrpljivo ekajui
subotnje vee koje im se pribliavalo sporo kao sat, sporo, ali su oni u nj vjero
vali, znali su da im se pribliava, njuili su ga u zraku, a mogle su se vidjeti i su
botnje star ice; one su se po dvije ili u grupicama sastajale na svakom uglu da
kljocaju zubima i govore o smrti, dok bi po koji starac kooperno proao kraj
njih i zapanjio ih da je jo iv.
Joe je sve to vidio, a u Releighu, u junoj Carolina., bio je sretan to je u
sve to uao. U jednoj trgovini manufakturnom robom blizu kolodvora kupio
je za Ratsoa nove hlae od rebrasta baruna, a za se, za prvo vrijeme, jeftin ka
put, tamnoplav s bijelim dugmetima. Sam je sebi rekao da je samo za prvo vri
jeme, ali mu se kaput prilino sviao, a onaj star i, zamrljani, bacio je u koar icu
165
za otpatke.
Joe je pokuao da makne Ratsoa iz autobusa kako bi ga mogao odvesti u
muku toaletu i pomoi mu da presvue hlae. Ali Ratso se nije dao probuditi.
Joe ga je pokuao razbuditi govorei mu da e uskoro stii u Junu Carolinu,
pa je dolo vrijeme da irom otvor i oi kako bi ugledali prvu palmu, ali Ratso
nije reagirao. Istina, naas je otvor io oi, ali se inilo da njima nita ne vidi.
Dva sata kasnije, u Bennetsvilleu, kad je veina putnika izala iz autobusa da
isprue noge, popiju kavu i odu u toaletu, Joe je prenio Ratsoa na stranje sje
dalo autobusa. Dugake su gae bile takoer mokre, a skinuti ih bila je prava
muka. Ratso je bio bespomoan kao malo dijete. Joe ga nije nikada prije vidio
gola. Njegovo bijedno malo spolovilo izgledalo je beskor isno, tek kao neki
simbol, neto kroza to se pia. Desna mu je noga bila suha i zgrena kao sta
raki tap, a od boka do koljena imao je po sebi velike crne, zelene i ljubiaste
modrice od onih razliitih padova to ih je pretrpio u nekoliko prolih dana.
Bio je poput oerupana pileta, pileta to je provelo svoj ivot dobivajui naj
gore otpatke u seljakom dvor itu, i konano je zijevnulo i otilo. Ta je povi
jest bila ispisana po cijelu njegovu tijelu, a Joe ju je itao ispravno i s osjeaji
ma potovanja prema njoj. Naas je u duhu vidio film o sebi kako zamata to
golo, teko oteeno ljudsko dijete u gunj, uzima ga njeno i dri u krilu do
kraja puta, pjevajui mu uspavanku i Hajde malo telece. Meutim, brzo je pre
kinuo tu sliku.
Smjestili su se na tom suhom sjedalu na kraju autobusa, a onda su se vozili
dalje, vozili jo mnogo milja toga subotnjega dana koji je bio bujan i tajanstven
kao uspomena. Ratso je spavao najdubljim snom na svijetu. Joe je sam sebi go
vor io da je to san koji krijepi, a kad su doli u Savannah, sunce je ve bilo za
lo i dolo je vrijeme za veeru, a Ratso je jo spavao.
Joe nije izlazio iz autobusa. Nije bio osobito gladan. Ostao je uz Ratsoa, i
dalje osjeajui posebno svojstvo dana i naslaujui se njime, iako se ve bila
spustila no.
Meu mnog im stvar ima o kojima je razmiljao bile su one udne izjave to
ih je dao Ratsou o tome kako e uzeti namjetenje i nabaviti nove cipele i
kako e voditi uredan ivot s vlastitom kupaonicom. A on je znao da je istina
da e jednoga dana imati te stvar i i da e imati prave subote poput ove to ju
je cijeli dan promatrao kroz prozor autobusa. Vjerojatno e prati sue ili e
biti dostavlja. I drug i e ljudi raditi s njim u istom poduzeu i isprva ga nee
166
opaati, nee shvaati da je on isti kao i oni, zapravo jedan od njih, ali e to
postepeno uvidjeti. Poet e zapaati da on nosi uredne cipele i na neki nain
saznati da nije obini hotelski radnik ve da ima svoj stan s vlastitom kupaoni
com. I onda e se poeti navraati i uzajamno posjeivati, a s vremenom e
jedna od tih novih osoba bez sumnje biti ena. Ne mora to biti plavua niti
bilo kakva osobita ena, ali e imati ru za usne i uvijae u kosi, sve one to
imaju, i ona e biti sretna da ima mukarca koji se za nju brine i koji je dobar
u ljubavnom pogledu. A Ratso bi im bio kao dijete, i oni bi ga tjerali da pere
kosu barem jedanput tjedno, ili bi mu je oni oprali ako bi se previe slabo osje
ao. A cijela mudrost da to sve ispadne kako treba jest u tome da treba marlji
vo raditi i ekati da sve ispadne kako valja, a ne moe samo rei o, to nee nika
da biti, to nee nikada biti; treba samo da ustraje dok ne ispadne kako treba ma
kar te do toga vremena poele boljeti noge, i makar ti narasla duga bijela brada
do poda. On je ve jednom prije u ivotu, tamo u Houstonu, stvor io plan kad
je odluio da e postati uspjean kauboj i potraiti sreu na Istoku. Eto, to je
proveo, postao je uspjean kauboj i potraio svoju sreu. Sree jednostavno nije
bilo, ali on ju je traio, a u tome je cijela stvar. A sada, ovaj put, moda ga ne
eka svakidanji ivot, ali on e vraki temeljito traiti i tvrdoglavo ustrajati
oko toga sve do dana svoje smrti.
Palo mu je na pamet da razmilja bez pomoi ogledala, pa se upitao nije li
to neka vrst napretka.
Preostale je postaje te noi prospavao. uo je kako jedan voza izvikuje
Jacksonville, a onda je uo nekog drugog vozaa kako najavljuje Daytonu, ali
bio je samo napola budan. Prilino je vrsto spavao s obzirom na to da je bio
u autobusu. Jedino ega se sjeao iz te noi bila su ta dva izvikivanja gradova, a
ipak se nije zaudio kad se ujutro probudio i naao to je naao.
Ratsoovo se tijelo priinjalo zaputenim, sa stranjim dijelom napola izvan
sjedala, lea svinutih u stranu kutu i glave objeene u stranu u vratolomnu
poloaju, i ruku koje su strale kao nepotrebne ipke; oi su mu bile irom
otvorene, a nisu vidjele ni jednu jedinu stvar. Oito je nestalo onoga to se bri
nulo o njegovu tijelu.
Ratso je bio mrtav.
11
167
A kad ne biste znali, bio bi to prekrasan dan, s plavim nebom i s palmama

koje se ljuljaju posvuda, upravo onako kako je to naslikano na Ratsoovim
prospektima i u Floridi i Karipskom moru.
Ali do vraga sa svim tim.
Valja se pobrinuti da ga pokopaju, a to e biti, bez sumnje, skup postupak.
Izvadio je novac i prebrojao etrdeset osam dolara i neto sitnia. To e vjero
jatno stajati udesnu svotu novaca. Ali ako si se spremao da bude osoba koja
okolo pripovijeda da e se brinuti za ljude, onda, do vraga, treba da vodi bri
gu i o njihovim truplima kad oni umru.
inilo mu se da mu misli nisu onakve kakve bi trebalo da budu. Pomislio je
da bi se morao uzrujati, ak da bi morao poeti hister ino vikati o, pomo, po
mo, prijatelj mi je umro, i ja sam potpuno sam. Ali nije tako osjeao. Jednostavno
nije, i to je sve.
inilo mu se kao da je znao da e se to dogoditi. Netko mu je (tko? Rat
so?) ve dva dana aptao to, aptao mu to na nekom mrtvakom jeziku koji
moete razumjeti tek kasnije. Nekako nasluujete o emu se radi, ali znate da
znate tek poto se to dogodi.
A sada se dogodilo.
I tako e morati biti pog reb, i on e se morati nekako pogoditi s pog reb
nim zavodom, koji e taj posao obaviti kako treba, ali jeftino i na veresiju.
Ne. Prije svega morat e skinuti le s autobusa, a onda ... a onda e oni...
Tko?
Ljudi od autobusne linije.
Ljudi od autobusne linije jednostavno e ga morati uputiti do jednog po
grebnog zavoda, a onda e se on nagoditi s njima da pokopaju Ratsoa na ot
platu. (Ratso? Da ga pokopaju? Zar je on zaista mrtav? Da, Ratso je mrtav,
Ratso je sada uistinu mrtav. Eno, tamo je, mrtav!) A onda e on uzeti namje
tenje. I zadrati ga. Stvar je u tome da ga zadri. I postepeno skupiti dovoljno
sitnia da postavi na grob spomenik, nita raskono, samo kamen s imenom
Rico. Ne Ratso. A on ne zna kako se pie Rizzo, ali e nai nekoga tko zna.
Na spomeniku mora biti napisano tono tako da ljudi, kad budu kasnije prola
zili kraj njega, kau: o, gle, tko je pokopan ovdje, Rico Rizzo.
Tko e prolaziti da to kae?
Svejedno.
Nai e se netko tko zna kako se to pie.
168
To nije vano. Vano je: to uiniti najprije. Rei nekome?

ini se da je voza onaj koji je odgovoran za sve.
Joe ustade, uputi se kroz prolaz meu sjedalima i stade uz vozaa, nagnuvi
se i gledajui u Autostradu sunca. Sada je imao isti vidik kao i voza. Nakon
jednog asa voza pokaza da ga je opazio. Da, gospodine.
Joe ree: Moj prijatelj lei mrtav na stranjem sjedalu, ali ne znam kako
mu se pie ime.
Voza ree: to je va prijatelj na stranjem sjedalu?
Joe ree: Mrtav. Mrtav je kao kamen.
Je li to neka vrsta...? Voza urno pogleda Joea, a onda ponovo upravi oi
na autostradu. Pogledao je u ogledalo, a onda je uspor io i pristao sasvim nades
no i potpuno zaustavio autobus. Dignuo se sa svoga sjedala i, idui za Joeom
prema kraju autobusa, ree svojim slubenim, vozakim glasom: U redu, prija
telji, sve je u najboljem redu. Za manje od jednoga sata bit ete u Miamiju.
Drug i su putnici znali da sve nije u najboljem redu. Mnog i su okrenuli gla
vu da vide u emu je neprilika, ali nisu mogli nita vidjeti. Oni u neposrednoj
blizini mogli su vidjeti neto, ali nisu eljeli da ih ulove kako to pokuavaju.
Voza pogleda Ratsoa, a onda kimnu Joeu. Poeo je skidati kapu, ali je onda
odustao.
Je li vam on roak? upita Joea.
Joe kimnu glavom.
Tada voza ree: Ne elite li mu zaklopiti oi?
Zaklopiti?
Samo se nagnite i zaklopite ih. To je sve.
Joe je zaklopio Ratsoove oi.
Sluajte, ree voza u neprilici, mislim da emo jednostavno voziti dalje,
u redu? Drugo nam nita ne preostaje.
Joe ree: Da, gospodine.
Voza se ponovo obrati svima. Obina mala munina prijatelji, nita ozbilj
no. Bit emo u Miamiju za ... on pogleda na sat, za etrdeset minuta.
Joe prijee u duhu svoje planove, onda jo jednom, pa i trei put, dok god
nije bio uvjeren da je uinio sve to se moglo uiniti do toga trenutka. A onda
uradi neto to je uvijek elio uraditi, od samoga poetka, od one prve noi
kad se upoznao s Ratsoom u gostionici Everett na Broadwayu. Ogrlio ga je
rukom da bi ga neko vrijeme drao, barem ovih posljednjih nekoliko milja.
169
Znao je da ta njenost nije Ratsou ni od kakve kor isti. To je bilo zbog njega
samoga. Jer, naravno, on je sada bio uplaen, uplaen nasmrt.
BalkanDownload.org
170
JAMES LEO HERLIHY: PONONI KAUBOJ
Uspjesi suvremenog amer ikog romana nisu vezani iskljuivo samo za opepriznata imena
Mailera, Updikea, Bellowa, Capotea, Bartha, pa poznavati njihova djela, znai poznavati samo ui
izbor tih djela koji su uinili kritiar i. Istovremeno to znai ne poznavati veliki broj veoma vri
jednih, iznadprosjenih romanopisaca ija ostvarenja ne zaostaju za ostvarenjima onih popular
nih. To su pisci bez internacionalne reputacije, ali zato veoma cijenjeni na amer ikoj literarnoj
pozornici a jo vie tritu. Teko je ustvrditi to im nedostaje, jer njihova djela ni u emu nisu
infer iorna djelima pisaca-ljubimaca kritike. Jedno je nedvojbeno: svoju inspiraciju, svoj mater ijal
esto nalaze u stvarnosti, pog ibeljno i otrovno arenom ivotu mnogomilijunskih urbanih sredi
na. A to to su mnogo itani ne znai da podilaze itateljima.
Stoljeima provincijalci dolaze u gradove da ih osvoje mislei da ih to zove sudbina koja u
provinciji ne daje priliku da se istakne nikakva izuzetna nadarenost, dok grad kao veliki iroko
grudni potroa svega i svaega ne ini razlike i svakome prua mogunost da se istakne, proslavi
i obogati. Stoljeima tako sanjaju talentirani ali siromani pojedinci odajui se pustolovini iji je
ishod redovito muan i trag ian. Tu nema razlike, ali je razlika u robi koju namjeravaju unoviti
i tako stei slavu, ugled, bogatstvo, premda se pokae da to nije dovoljno ni da se preivi. Na toj
temi suvremeni amer iki pisac James Leo Herlihy gradi svoj roman Pononi kauboj. Njegov
Joe Buck e ponuditi sebe, jer to je njegova jedina i najvea vrijednost. Odjeven u stiliziranu pa
radnu kaubojsku odjeu rei e zbogom poslu peraa tanjura u anonimnoj kafeter iji i s malom
uteevinom uputiti se u New York gdje bogate i pokvarene gospe jedva ekaju da uz visok
honorar prime njegove ljubavnike usluge. Ono to on nudi odnjegovala je prostoduna provin
cija gdje je zrak jo krepak i svje, miii nabrekli, krv vrela a zag rljaji vrsti. Meutim ta gradska
izmodena eljad samo e blenuti u pojavu kao to je Joe Buck!
No New York nije grad za bezazlene ljepotane koji preko noi ele postati igoloi, a sve to
posjeduju su privlaan vanjski izgled, priprost nastup i nerazraen sistem osvajanja. Malo kaemo
ako ustvrdimo da se naivni Joe nije snaao u veleg radu veleg radova, jer kad netko padne u r
vanj koji bezduno i nepog reivo melje, onda je isti eufemizam razglabanje o razoaranju, gu
bitku tla pod nogama, nesnalaenju ... Sve je tu drugaije nego to je on zamiljao i iz dana u
dan se pogorava. Nemogue se suprotstaviti razornim silama betonske dungle, posebno deku
171
iz pokrajine koga je lako oplijeniti i nadmudriti.

Cijela pria ne bi bila zanimljiva i nedostajao bi joj drug i krak da Joe ne upoznaje Ratsoa, i
cara, protuhu, lopova, bijednika koji postaje njegov voa i zatitnik i s kojim e tek doivjeti
svoje najtunije i najcrnije trenutke. Ratso je trag ino ivopisni egzemplar s dna poploenog
asfaltom, oajnik sa stilom i individualnou okorjelog propalice, krljava i nakazna biljica iz
mranog prolaza izmeu dvije trone kuer ine. Njihovo prijateljstvo, zasnovano na prevar i, na
kraju e se oljutiti do one istinske i iskrene jezg re koju od kvarenja uva matanje o jugu, topli
ni, suncu, blag im predjelima u koje treba pobjei pred hladnoom New Yorka, ali e ve biti
kasno. Autobus koji ih vozi dolje u sunanu Flor idu bit e Ratsoova mrtvaka kola: umrijet e u
njemu za vrijeme putovanja. A na smrt preplaeni Joe Buck uinit e ono to je htio od samog
poetka: obg rlit e svog mrtvog vou i prijatelja.
Tako, s mrtvim mladiem u naruju, na autobusnom sjeditu zavrava pohod deziluziranog
Joea Bucka koji je mislio da za prodavanje mladosti i seksa nisu potrebna druga svojstva osim sa
mosvijesti gipkog tijela i karakter istine odjee koja nagovjetava prvorazredne muke usluge.
Ni prvi ni posljednji, rekli bismo, koga je grad ispljunuo poto je iz njega isisao svu kobnu pros
todunost i uvjerenje da se uspjeh moe postii samo ako se dobro izglaaju izme i provokativ
no izloe napeti miii. Svijet vie ne dri do nepatvorenih stvar i, a reg istar zadovoljstava koja
nudi Joe Buck veoma je ogranien, nerafiniran da bi bio dovoljan za uspon u gradu more, u
gradu bezdune zrelosti i surove slobode u kojoj blinji ne postoje.
James Leo Herlihy s izvanrednim pripovijedalakim nervom prati sudbinu trag ikominih na
pora svoga junaka dajui u nekoliko britkih reenica atmosferu nonog New Yorka (koja se ne
razlikuje od one danju, jednako je opasna, neljudska i stravino privlana u svojoj monstruoznoj
sveukupnosti), plastino gradei likove u iju autentinost ni asak ne sumnjamo, ba kao ni u
ivotnost (okrutnu, jadniku; nesmiljenu) situacija to kao na filmu slijede jedna drugu.
Nije na odmet spomenuti da je po ovom romanu snimljen izvanredno uspio film s Dustinom
Hoffmanom koji igra Ratsoa i koji je nakon toga postao miljenik mladih zbog neslueno upe
atljivo ostvarene uloge. J. L. Herlihy pie sa eljeznom otricom koja je kod Steinbecka otupila,
dok je Saroyan nikad nije ni posjedovao, pie s istinskim gnuanjem prema ponienjima ovje
kova duha, napisao je u povodu ovog romana Nelson Alg ren, autor isto tako uvenog ovjeka
sa zlatnom rukom.
James Leo Herlihy roen je 27. II 1927. u Detroitu od roditelja irsko-njemakog por ijekla.
Ve zarana poeo je pisati igrokaze u kojima je i sam glumio, premda je kasnije podvrgavi se
testu za ispitivanje profesionalne sklonosti, dobio savjet da se okani pisanja... Nakon zavrenog
kolovanja i vojske ivot mu ne obiluje uzbuenjima. Meutim, iako smo naueni da u ivoto
pisima amer ikih pisaca itamo kako su esto mijenjali zanimanja, broj poslova u kojima se oku
ao, J. L. Herlihy ne ostavlja nas u sumnji, ako nita drugo, ima li ili nema ivotnog iskustva. Bio
je, tako, sezonski radnik, prodava limunade, izlaga zmija, hotelski tekli, prodava knjiga, pro
dava u trgovini, reiser, glumac i... inspektor ureaja za voenje raketa!
Napisao je nekoliko kazalinih komada od kojih su neki postigli zapaen uspjeh. Javio se
zbirkom kratkih pria San Filbertsonovog malog i druge prie 1960. Iste godine tiskao je i
svoj prvi roman pod naslovom Svi padaju. Prole godine pak izaao mu je i trei roman Doba
172
vjetica. Surauje na televiziji i pie za film. Pononi kauboj, roman s kojim se prouo i izvan
granica SAD, preveden je na nekoliko evropskih jezika. Naa italaka publika sada se prvi put
susree s J. L. Herlihyjem.
Z. MAJDAK
173
Korektor i: Gordana Bunili

i Drenka Simi-Popovski
_________________________________
Izdava ZORA
Izdavako-knjiarsko poduzee
Zag reb, Prilaz JA 2/II
Za izdavaa Ivan Donevi
Rpk. br. 1560 14 Vi tisk. Araka
Tiskanje dovreno u oujku 1972.
u tiskar i Grafikog zavoda Hrvatske
Zag reb, Frankopanska 26
_________________________________
53290
174
Zabiljeke
1 Odnosi se na poznati roman E. L. Stevensona udan sluaj dra Jekylla i gospodina Hydea
(1886).
Dr. Jekyll, lijenik, svjestan dvojnosti u svojoj naravi, mjeavine dobra i zla, izmisli napitak
pomou kojega moe stvor iti posebnu linost koja upija sve njegove zle nagone. (Op. prev.)
2 ahora mismo ovoga asa, smjesta
3 Ratso, pog rdno umjesto Rizzo, Rats takor i (Op. prev.)
175
176
Sadraj
PONONI KAUBOJ 3
PRVI DIO 5
1 6
2 11
3 17
4 22
5 28
6 34
7 38
8 45
9 49
10 59
DRUGI DIO 65
1 66
2 67
3 70
4 72
5 76
6 79
7 86
8 92
9 96
10 99
11 102
12 109
13 116
TREI DIO 122
1 123
2 128
3 133
4 136
177
5 140
6 148
7 151
8 153
9 157
10 164
11 167
JAMES LEO HERLIHY: PONONI KAUBOJ 171
Zabiljeke 175
178

Ponocni Kauboj - James Leo Herlihy

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ponocni Kauboj - James Leo Herlihy

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

www.balkandownload.

da izvede neku instalaciju. Sallyne se zjenice rair ie kad ga je ugledala, a po

Hej, netko ljubi Anastasiju Pratt.

potpuno izvan nadzora. Jedina nam je nada u tome da se pravimo kao da se

in, dala bi rije koja bi kazala to e postati od nje.

raviti da je naa dunost kao krana...

U mladosti je ovjek sklon da esto prolazi kraj raznih mjesta. Poludi za ne

nadi da e je tako snano zadovoljiti da e zauvijek stei njeno prijateljstvo

To je bila istina. Neki ga je narednik jednoga dana nazvao kaubojem, a dru

Bilo je to njegovo posljednje pismo to ga je pisao Sally, i nikada nije doz

U Houstonu se Joe nadao nai ovjeka po imenu Natale, brijaa, s kojim se

Bio je hladan sijeanjski dan. Sjedio je na rubu kreveta pitajui se to da

stanovit broj od one posebne vrste koja je najbolje poznata u Sjedinjenim

O, zaista? Ne, ne, do vraga.

ravno k Joeovu stolu.

da je tvoj prijatelj veoma impresioniran.

Bili su na parkiralitu. Perry se nasloni na blatobran bijeloga MG-a, a Joe je

nee osloboditi toga. Nita mu tu nee pomoi. To je preveliko, previe runo.

Ne. Mora rei.

preesto. A onda se pravite kao da se to nije nikada dogodilo. Isto je tako s te

sa: Hoe, hoe.

Mala sportska kola skrenue s glavnog puta u zbrkani raspored parkiralita

Huanita uhvati sa stola za koktele teku kristalnu posudu za slatkie i, za

Huanitine su se obrve uzdigle u oponaanju poze sluanja. Uhvatila sam

Dolores je ovoga asa pozvonila da doe, ree Indijanac svojoj majci.

se nadao da e joj prenijeti dojam kako on ve odavna zna za potrebu da se u

U jednom uglu sobe stajala je djevojka ne star ija od sedamnaest godina, ni

zi svoju nesklonost. Ona mu je prouavala lice da vidi ne krije li se tu neka

nuo za svjetlom pa je poeo naprezati vratne miie kako bi izvukao glavu na

nije nita bolji od Albuquerquea, moe se sa sigurnou okladiti da Hong

je poruka koju su pripisivali njemu, napisana velikim gotskim slovima, a na

Snaga Greyhound autobusa smjesta se dojmila Joea, i za vrijeme prvih stoti

bi on bio i rtva i poinitelj. Na primjer: poto on zapravo ide u New York

U Times Square Palace hotelu Joea je odveo do njegove sobe smeurani,

Joe je podesio korak tako da on i bogata gospoa stignu na ugao u istom

ta velika da nije jedna od onih to kupuju, ree, promatrajui je kako zakree

Druga bogata dama etala je s francuskim pudlom po Lexingtonskoj aveniji,

biste mogli vidjeti?

samo jednu moe dobiti! I strano te puno volim, takoer.

i oi mu se napunie suzama. Proivljavao je as sree.

Prva Joeova pretpostavka u pogledu novanog stanja Cass Trehune temeljila

hm, da ti pravo kaem na poslu.

Konano, uzrujanim aptom, ena, drei ga jo uvijek za bradu, ree: Ti

nih prsa. Evo ti.

Joeu da se presele u lou.

Vrativi se k stolu, ree: Mislim da mi je uglavnom dosta toga pia. Da.

Oprostite, ree djeak farmerskog izgleda, obraajui se s velikom uljud

Pokus, pokusna vonja, pokusna no.

gornju polovicu svoga tijela.

Oi su mu bile najistaknutije obiljeje. S tamnim kesicama ispod njih i debe

U duhu je razmotrio prijevaru koja se dogodila. Nije mu se inila vjerojat

Rizzo. Do vraga s Ratsoom Rizzom. Te je noi zaspao ostavivi sva svjetla

primiti stojei, zlato? Je li to istina? E, ini mi se da je to vraki lijepo za jednu

Jedne veer i rano u rujnu dogodilo se neto to ga je potreslo i dovelo u

eli li svoj koveg natrag?

koveg, kupljen u Houstonu prije nekoliko mjeseci, mogao prisvojiti svu tu

nicu; to je bilo sve. Ali imao je na ruci sat.

Nakon nekog vremena krenuo je prema zapadu, sjeajui se da tamo neg

gunosti da su one nainjene od istoga srebra, kako bi se objasnilo njihovo

kulirajui desnom rukom, a lijevom pridravajui amer iku zastavu, i naao

Prolazei kraj Nedicka u Osmoj ulici u Greenwich Villageu osjetio je da ga

Pooe zajedno prema sreditu grada. Joe ree: Ja ne elim stanovati s to

Ratso je gor io od elje da demonstrira blagodati svoga smjetaja. Ponudio

Nekoliko sati kasnije probudio se izgubljen. Znao je da lei licem prema