Arhitektura renesanse

Renesansa nastaje u Firenci 1418./1419.god. Iako Firenca nije imala veliko politiko znaenje
tamo se javio spoj umjetnika i naruitelja koji formira renesansu. Pojam dolazi od francuske
rijei renaissance koja znai ponovno roenje, a u ovom sluaju radi se o pobuenom interesu
za antike elemente i njihovu upotrebu u suvremenom kontekstu. Teorijsko bavljenje
omogueno je pronalaskom Vitruvijevog traktata Deset knjiga o arhitekturi. Kao kljuni
elementi javljaju se humanizam, bavljenje proporcijama i otkrie geometrijske perspektive
(pripisuje se Brunelleschiju oko 1425.).

Filippo Brunelleschi (1377. - 1446.)

Zapoeo je kolovanje kao zlatar i kipar u jednoj od najznaajnijih firentinskih radionica. 1401.
sudjeluje na natjeaju za nova vrata baptisterija katedrale u Firenci, koji osvaja Ghiberti. Nakon
to je saznao da nije dobio natjeaj, odlazi sa Donatellom u Rim gdje prouava antike ostatke.
Brunelleschi ne prouava antike elemente samo kao dekorativne, ve ga zanima nain
konstrukcije klasine arhitekture. Bavljenje antikom konstrukcijom i primjena u modernoj
arhitekturi omoguila mu je izgradnju kupole firentinske katedrale koju ni jedan od brojnih
majstora do tada nije uspio osmisliti. 1418. objavljen je natjeaj za kupolu koji je dobio
Brunelleschi, a 1420. zapoeta je. S obzirom da je kupola bila prevelika i preiroka da bi je mogla
nositi drvena konstrukcija, Brunelleschi primjenjuje sistem dvostruke ljuske. On maksimalno
olakava kupolu i to na nain da kombinira vea i manja rebra izmeu kojih smjeta ispunu od
opeke (prvo je bio laki kamen, ali je zamjenjen opekom). Unutarnja i vanjska ljuska povezane su
i meusobno poduprte s hodnikom izmeu, a ovo je prvi poznati primjer upotrebe dvostruke
ljuske. Kupola nije polukruna, iako je to antiki ideal, ve je malo izduena. Dovrava se 1436., a
iste godine Brunelleschi je osvojio i natjeaj za lanternu. Lanterna je skupila rebra i onemoguila
da se potisak rairi. Izmeu 1439 i 1445. Brunelleschi je napravio eksedre na bazi tambura koje
pokazuju promjenu u njegovom stilu.

1
Prvi pravi renesansni projekt je Ospedale degli Innocenti, podignut izmeu 1419. i 1424.
Najvaniji dio je trijem, s obzirom na to da su Brunelleschijevi suradnici zavrili sirotite.
Monumentalni trijem se sastoji od niza arkada, podijeljen je na traveje i svaki travej ima
kupolasti svod. Vidljiva je pravilnost i meusobna korelacija elemenata prozori su u istoj osi
kao i polukruni lukovi, polukruni luk odgovara presjeku svoda iznad. Lukovi nisu iljasti kakvi
bi bili gotiki, ve su polukruni preuzeti iz antike arhitekture. Vidljiva je upotreba antike
dekoracije, a ovakav sklad elemenata prenosi se i na unutarnje dvorite koje rade suradnici.

Brunelleschi je radio i dvije velike bazilikalne crkve u Firenci koje su obje postale uzori za crkve
tlocrta latinskog kria. Ranija je crkva San Lorenzo iji je naruitelj obitelj Medici. Zapoeta je
1419., a za adaptaciju stare crkve na tom mjestu Brunelleschiju je posluila crkva Santa Croce.
Glavni oblik je veliki latinski kri sa kvadratnim sredinjim kriitem, pravokutnim svetitem i
2
manjim kvadratnim kapelama na bonim stranama. Ono po emu je crkva vana je primjena
modularnog sistema gradnje, a modul je travej kriita (kvadrat kriita ponavlja se u formiranju
transepta i svetita, a brod je dugaak 10 takvih kvadrata). Redovnika fondacija zahtjevala je da
se povea broj kapela, to je dovelo do njihovog proirenja oko transepta. To proirenje
uzrokovalo je prazninu na uglovima pa su se zbog toga ti uglovi iskoristili za Staru (Brunelleschi) i
Novu sakristiju (Michelangelo).

Stara sakristija (Sagrestia Vecchia) zapoeta je 1419., a budui da je zavrena prije ostatka crkve
moe se kao zasebna graevina smatrati prvom renesansnom graevinom centralnog tlocrta.
Kvadratnog je oblika ,a svi dijelovi su u jednakim odnosima (irina, visina) tako da tvori savrenu
kocku. Jedan zid otvara prolaz u malu sobu s oltarom koja ponavlja kvadratni plan. I velika i
manja prostorija imaju kupolu. Prijelaz iz jednog centralnog oblika (kvadrat) u drugi savreni
centralni oblik (krug) rijeen je pandativima koji nose kupolu. Dekoracija je preuzeta iz antike, a
artikulacija je naglaena tamnijom bojom naspram zida. Problem spajanja matematike
preciznosti i klasinih elemenata vidljiv je na ugaonim pilastrima.

3
Druga crkva koju je radio u Firenci je Santo Spirito, koja je zapravo savrena verzija San Lorenza.
Zapoeta je 1434. godine, a radi se o trobrodnoj crkvi sa transeptom koji slijedi oblikovanje
bonih brodova. Puno je dosljedniji u modulima pa tako kupolasti svod u presjeku postaje tlocrt
kapela (koje su izbaene van oko bonih brodova - fasada konveksna). Osim toga, koristi jae
stupove u interijeru i sve dobiva teinu utjecaj rimske monumentalnosti. Poinje shvaati zid
kao aktivni element, pa se on modelira polustupovima.
4
1430.godine Brunelleschi poinje raditi kapelu Pazzi uz crkvu Santa Croce. Tlocrtno je sloenija
verzija Stare sakristije centralni kvadrat nad kojim je kupola i prolaz koji vodi u manje
kvadratno svetite. Ova verzija je sofisticiranija jer ima trijem koji je proiren sa bonih strana
kako bi pratio proirenja centralnog kvadrata. Dijelovi su meusobno usklaeni, preciznija je
modelacija i profilacije. U unutranjosti opet istie elemente tamnijom bojom, te je opet
prisutan problem ugla na spoju dva pilastra.

5
Crkva Santa Maria degli Angeli u Firenci zapoeta je 1434., a 1437. ostala je nedovrena. Tlocrt
je prvi pravi centralni tlocrt, a potie direktno iz hrama Minerve Medici u Rimu. Sastoji se od
centralnog oktogona s kupolom (po uzoru na Panteon) kojeg okruuju prsten kapela koje su
meusobno povezane i otvorene prema sreditu.

6
Leon Battista Alberti (1404. 1472.)

Alberti potjee iz utjecajne florentinske trgovake obitelji i imao je izvrsno humanistiko

obrazovanje. Boravio je na papinskom dvoru Nikole V., a u ranim 1430-ima zapoeo je
intenzivno prouavanje antikih ostataka u Rimu. Bio je prvi koji je razumio Vitruvija i izvukao iz
njegovih traktata pravilnu upotrebu redova. Bio je prvi traktatist poslije Vitruvija i napisao je tri
traktata o slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi. Pisao je i o idealnoj sakralnoj arhitekturi koja bi
trebala biti crkva centralnog oblika i to krunice jer je ona savren oblik. Ipak, neke antike
elemente, kao to su stupovi , je ignorirao i smatrao da su samo dekorativni elementi, a ne i
nosivi. Prvi radovi su mu bila palaa Rucellai u Firenci i crkva koju je preuredio za Sigismonda
Malatesta. Tempio Malatestiano u Riminiju zamiljen je kao mauzolej vojvode Malatesta, a
zapoet je 1446. (ostao je nedovren). Crkva je vana u povijesti arhitekturi jer je prvi moderni
primjer spoja klasine arhitekture sa tipinim proeljem kranske crkve. Proelje je preuzelo
motiv trijumfalnog luka (nije dovreno), a iako nije dovreno iz medaljona M.de'Pasti saznajemo
kako je ono trebalo izgledati. Gornji dio proelja bio je problematian jer je crkva bazilikalna, a
prema antikim uzorima trebao bi na vrhu biti trokutasti zabat. Alberti je smislio nad sredinjim
dijelom proelja polukruni zabat (ponavljanje polukrunog luka iz donjeg dijela proelja), a
bone dijelove zatvorio bi s etvrtinom kruga trolisno proelje! Na medaljonu je vidljivo da je
u pozadini bila planirana kupola, a na bonim proeljima aplicirao je rimski akvedukt kako bi
meu nosaima mogao smjestiti sarkofage.

7
8
Proelje crkve Santa Maria Novella u Firenci iz 1458.godine nastavlja se na postojeu
srednjovjekovnu arhitekturu. Na ovoj crkvi problem proelja antikog hrama rjeava na nain da
bone dijelove rjeava volutama razliitih oblika. Gradnja je modularna, proelje je podijeljeno u
kvadrate koji meusobno odgovaraju.

Alberti je napravio i dvije crkve u Mantovi koje predstavljaju dva temeljna tipa tlocrta. San
Sebastiano ima tlocrt grkog kria i proelje antikog hrama. Sant Andrea radi se od 1470., ali
Alberti je samo dao ideju, nije ju gradio. Crkva ima oblik latinskog kria sa naglaenom apsidom i
kapelama do sredinjeg broda. Nad glavnim brodom nalazi se bavasti svod kojeg nose puno tei
i vei nosai nego to su bili kod Brunelleschija, koristi pilastre velikog reda. Motiv trijumfalnog
luka se iz interijera prenosi i na proelje. Proelje je oprostoreno i izbaeno van, preuzima motiv
trijumfalnog luka zajedno sa motivom antikog hrama te i tu koristi pilastre velikog reda. U
trijemu crkve radi bavasti kasetirani svod.

San Sebastiano:

9
Sant Andrea:

Gradske palae

Plemstvo ivi u palaama u gradu, a s obzirom na

nezadovoljstvo graana i nemire, javlja se tendencija da
te palae budu nenametljive, zatvorene mase. Palae su
im bile i radni prostor, tako da su u prizemljima najee
bila skladita i duani, a na katu su se nalazile prostorije
za ivot. Palazzo Vecchio iz 13. stoljea je jedna od
palaa koje su utjecale za renesansne palae. Radi se o
zatvorenoj palai izvana, graenoj u rustici i sa tipinim
prozorima koji imaju bifore unutra. Palazzo Devancati iz

10
kasnog 14. stoljea je primjer palae koja preuzima formu antikih insula.

Palae 15.stoljea preuzimaju elemente srednjovjekovnih palaa, ali uvode i neke novosti. 1446.
MICHELOZZO DI BARTOLOMEO je zapoeo Palazzo Medici - Riccardi u Firenci. Palaa je i dalje
zatvorena izvana i oblikovana u rustici, no novost koju uvodi Michelozzo je upotreba rustike od
grube do finije po etaama ime pokuava izduiti i olakati graevinu. S vanjske strane je palaa
jednostavna, upotrebljava prozore sa biforom iznutra, a etae odvaja razdijelnim vijencima.
Koristi potkrovni vijenac koji je potreban da radi sjenu zbog vruine u Firenci. Oko unutarnjeg
dvorita su 4 krila u kojima se nalaze razne prostorije. Unutarnje dvorite je raskono, sa
dekoracijama s antikih gema i grba Medici. U prizemlju je rastvoreno arkadama , a nad svakim
otvorom arkada se u gornjoj zoni nalazi prozor to je osnova renesansne arhitekture. Ipak ,
dolazi do problema na uglovima jer stup na uglu nema dojam jaine, a prozori su nagurani. Ova
palaa postala je prototip renesansne palae u Firenci.

1489. BENEDETTO DA MAIANO zapoinje Palazzo Strozzi (GIULIANO DA SANGALLO izgradio

palau, a originalni dizajn napravio BENEDETTO DA MAIANO). Uzor za izgradnju je bila palaa
Medici, a ima izrazito simetrian tlocrt. Fasada je cijela oblikovana u rustici, u donjoj zoni su
koriteni mali pravokutni prozori ,u gornjoj prozori s biforama unutra, a zakljuena je jakim
vijencem.

11
Palazzo Gondi zapoeo je GIULIANO DA SANGALLO 1490.godine. Palaa je manja i jednostavnija
od palae Medici, ali zanimljivo je stupnjevanje rustike, tako da u donjoj zoni to postaju blokovi
skoro jednakih veliina.

1455. Alberti je izgradio Palazzo Rucellai koja predstavlja novi, drugaiji tip firentinske palae.
Ova palaa je prvi pokuaj da se apliciraju klasini elementi na proelje palae. Proelje je
zamiljeno da bude simetrino, sa dva glavna ulaza pomou kojih se ostvaruje pravilni ritam
izmjene. Horizontalno se moe podijeliti na tri djela, koja su odvojena cijelim greem, a ne samo
vijencem. Preuzima isti oblik prozora, ali novost je vertikalna podijela pilastrima. Inspiracija za
razdvajanje prozora pilastrima preuzeta je s Colosseuma. Alberti je imao ideju superponiranja,
ali nije koristio redove pravilno. S obzirom da je u prizemlju koristio dorski red, morao je
napraviti visoku bazu (oblikovanu kao dijamant opus reticulatum) kako bi red bio normalnih
proporcija.

12
irenje renesansne arhitekture

Firentinske palae postale su model koji se primjenjivao po Italiji, pa tako u 15.stoljeu izvan
Firence nalazimo palae koje se referiraju na neki od firentinskih tipova, najpoznatije od kojih su
u Pienzi, Rimu, Urbinu, Milanu, Riminiju i Mantovi (Rimini i Mantova spadaju pod Albertija - str.
4/5.).

Pienza

Pienza je mali grad koji se izvorno zvao Corsignano, a papa Pio II. Piccolomini je 1458.godine
odluio sagraditi novi velebni grad i preimenovati ga u Pienza. Poticaj mu je bio pogled na pejza
u renesansi krajolik koji dobiva estetsku dimenziju, nema vie srednjovjekovnog straha od
neprijatelja. Angairao je arhitektura BERNARDA ROSELLINA, koji je suraivao sa LEONOM
BATTISTOM ALBERTIJEM. Formira se sredinji trg sa katedralom, papinskom i biskupskom
palaom i gradskom vijenicom sa loom. Katedrala je dvoranska crkva s kupolama, austrijskog
tipa koji je papa vjerojatno vidio na svojim putovanjima. Na proelju je apliciran motiv
trijumfalnog luka koji nosi gree zakljueno zabatom. Papinska palaa gotovo je kopija
Albertijeve Palazzo Rucellai, tipini firentinski tip sa rustikom i pilastrima koji razdvajaju
prozorske osi te biforama. Utjecaj je vidljiv i u unutarnjem dvoritu (ak i problem ugla), ali
zaelna strana otvorena je trijemom koji gleda prema krajoliku. Gradska vijenica na trgu ima
otvorenu lou u prizemlju (za itanje vanih vijesti itd.).

13
Rim

U 1. pol. 15. stoljea Rim nije imao veliku vanost, tako da je papa Nikola V. pokuao postii
vanost obnovom grada. U suradnji sa mnogim umjetnicima koje okuplja na dvoru, pa tako i
Albertijem, pokuava obnoviti grad, no samo su dvije sekularne graevine ostale vane. Palazzo
Venezia je prva vana sekularna graevina u Rimu, graena od 1467. - 1471. Proelje joj je
srednjovjekovno, no vano je oblikovanje unutarnjeg dvorita. Za razliku od palazzo Medici,
arkade ne nose stupovi nego snani stupci na kojima su polustupovi (uzor Colosseum). Gradi se
u kamenu, a vie je rastvaranja u odnosu na firentinske palae. Vana novost u unutarnjem
dvoritu je rjeavanje problema ugla, i to na nain postavljanja stupaca koji djeluju snanije.

Palazzo Riario/della Cancelleria iz 1486. monumentalnih je dimenzija jer smjeta vie funkcija.
Na proelju je vidljiv utjecaj Albertija, no uvodi se mnogo promjena. U donjoj zoni je jaa rustika,
zona je vrlo visoka, ne koriste se pilasti, a prozori su relativno mali u usporedbi s gornjima
zonama formira svojevrsnu bazu za gornje dijelove. Gornji dio je laki i ralanjeniji, artikuliran

14
pilastrima i prozorskim otvorima, ali je ritam sloeniji nego kod Albertija. Ispod prozora u gornjoj
zoni nalazi se visoka zona baze, a na proelju je i natpis na kojem se navodi vlasnik. U
unutarnjem dvoritu dolazi do podizanja trijema i na prvi kat, rjeen je problem ugla i to na
nain da se u ugao stavlja stupac na koja se prislanjaju dva pilastra.

Urbino

Palazzo Ducale je sloeni kompleks napravljen na vrhu brda. Nije poznato kada tono se moe
datirati palaa i tko ju je gradio, no vjerojatno je proelje i unutarnje dvorite radio LUCIANO
LAURANA (VRANJANIN) 1464.-1466. Graena je na terenu koji strmo pada, tako da je proelje
rjeeno sa dvije velike okrugle kule izmeu kojih se u vertikali nalaze tri velike nadsvoene
arkade kroz koje se ulazi. Unutarnje dvorite je najljepi primjer renesansne arhitekture 15.
stoljea. Prizemlje je rastvoreno arkadama, nad kojim se nalazi zatvoreni piano nobile i manje
etae. U donjoj zoni je na najzreliji i najbolji nain rjeen problem ugla postavlja stupce L
presjeka na koje naslanja polustupove i pilastre, pilastri se u gornjoj zoni nastavljaju nema
guranja prozora na uglu, omogueno je da prozori prate os otvora u prizemlju i da pilastri prate
os stupova u prizemlju.

15
Milano

U 2. pol. 15. st. dolazi do vanih promjena u Milanu. Od 1450. do 1499. gradom vlada obitelj
Sforza, na ijem se dvoru okuplja mnogo firentinskih umjetnika od kojih su najvaniji
Michelozzo, Filarete, da Vinci i Bramante. Koliko je poznato MICHELOZZO DI BARTOLOMEO je
izgradio dvije graevine u Milanu palau za obitelj Medici i kapelu Portinari u crkvi sv.
Eustorgia (nije sigurno). Kapela Portinari (od 1460.) je prvi primjer renesanse u Milanu. Crkva je
zapravo inspirirana Brunelleschijevim tlocrtima, kvadratna sa kupolom na pandantivima, ali i sa
etiri mala tornja na uglovima koji su tipine lombardske dekorativne ideje, kao i dekoracija u
razliitim bojama.

Antonio Averlino Filarete (1400.-1469.) bio je firentinski skulptor koji je napravio dva djela u
Milanu, no vanije od tih djela je njegov traktat Sforzinda. U traktatu iznosi plan idealnog
grada Sforzinda koji je najraniji primjer plana grada u obliku zvijezde.

Leonardo da Vinci boravi u Milanu od 1482.do 1499. U to vrijeme, vjerojatno pod utjecajem
Filareta i Bramantea, zapoinje teoretski razmiljati i projektirati centralne graevine. Mijenja
16
arhitektonski crte, pa tako osim tlocrta crkve prikazuje i iz ptije perspektive i tako daje
trodimenzionalni pristup projektima. Iako nije nita izgradio, njegovi crtei utjecali su na
Bramantea, pa tako i na projekte izvedene u 16.stoljeu.

Donato Bramante boravi u Milanu od 1481. do 1499. Roen je u Urbinu, a kolovao se kod Piera
della Francesce i Mantegne to e kasnije utjecati na njegov interes za antiku. Njegov najraniji
rad je rekonstrukcija crkve Sta Maria presso S. Satiro koju 1486. gradi uz ranokranski martirij.
Najvanije je svetite, za kojeg nije bilo mjesta pa stvara optiku varku. Preuzima ranokranski
tlocrt grkog kria upisanog u krug kapele S. Satiro i preureuje ga, veinom u eksterijeru.

Generalno iste ideje mogu se vidjeti i u veoj crkvi Santa Maria delle Grazie, iz 1492. Gradi
svetini prostor kao zasebno centralno tijelo sa kriitem, kupolom i tri kruno zakljuana kraja,
a na njega nadodaje longitudinalnu trobrodnu crkvu. Zid je ispunjen dekoracijama, a glavni
dekorativni motiv je krunica.

17
Bramante u Milanu radi i tri klaustra za crkvu Sant'Ambrogio. Prvi klaustar, odmah uz crkvu,
Porta della Canonica, sastoji se od polukrunih arkada na stupovima, sa sredinjom arkadom
puno veom i viom od ostalih koja stoji na stupcima sa pilastrima.

Druga dva klaustra poznata su kao Dorski i Jonski. Kod Dorskog klaustra vidljiv je utjecaj palae u
Urbinu i Brunelleschija, no za razliku od Urbina ovdje arkade na uglu ne poivaju na stupcima
nego na stupovima. Iako preuzima taj ugao tipian za firentinske palae, ovdje taj stup ne djeluje
tako slabo, zato to je poravnavanje prozora i otvora arkada rjeeno na drukiji nain.

Klasina (visoka) renesansa u Rimu

1492. Firenca gubi znaaj nakon smrti Lorenza Medicija, a 1499., nakon pada Lodovica Sforze, i
Leonardo i Bramante naputaju Milano. U to vrijeme Rim postaje najvanije umjetniko sredite,
i ostaje glavni sve do baroka. Politika vanost Rima ojaana je u vrijeme pape Julija II. (1503.-
1513.) koji je i glavni naruitelj tog doba i pokreta obnove Rima.
18
Donato Bramante u Rimu

Nakon odlaska iz Milana, Bramante dolazi u Rim gdje ce ostati do kraja ivota. Na njegovim
djelima u Rimu vidljiva je promjena u stilu u odnosu na milanska djela, a razlog tome je
neposredno poznavanje ostataka rimske antike arhitekture. Prva dva djela koja radi su klaustar
uz crkvu Santa Maria della Pace i Tempietto. Klaustar uz Santa Maria della Pace (1500.-1504.) je
kvadratnog tlocrta sa 4 krila i trijemom. U osnovi je klaustar jednostavan i slian klaustrima iz
Milana, ali donosi promjenu u gornjoj zoni gdje izmjenjuje nosae i to tako da se stup nalazi u
istoj osi kao i otvor u donjoj zoni (u ranoj renesansi poravnavali nosa-nosa, otvor-otvor). Time
uspjeva promjeniti ritam, a kao posljedicu dobiva drugaiji odnos svjetla i sjene. Pravilno
upotrebljava gree i redove, a u donjoj zoni je izbjegnut ugaoni konflikt koritenjem masivnih
stupaca umjesto stupova.

Drugo djelo iz 1502. je San Pietro in Montorio (Tempietto) na mjestu muenitva sv. Petra.
Bramanteov plan je bio da se cijelo dvorite reorganizira i to tako da mala kruna crkva stoji u
centru pravokutnog dvorita. Crkva ima oblik tolosa (prvi u renesansi), a radi se o krunoj celi
okruenoj kolonadom. Nad sredinjim krugom se die kupola koja je tono polovica kugle.
Bramante primjenjuje dorski red i to zato to je to muki red prema antikim pravilima, a
zajedno sa dorski redom ide i friz na kojem se izmjenjuju triglifi i metope -> na metopama su
prikazani kranski motivi. Stupovi kolonade su u istoj osi kao i pilastri na zidu, a najvanija
novost koju radi je aktiviranje zida i to pilastrima i niama. Tempietto ima savreni sklad
proporcija te postaje mjerilo i kanon u arhitekturi.

19
Bramanteova palaa Caprini/Rafaelova kua iz 1501. - 1510. imala je slinu poziciju u
sekularnoj arhitekturi kao Tempietto u sakralnoj. Palaa je unitena u 17. stoljeu ali iz nekoliko
crtea i gravura nam je poznat njen izgled. Inspiracija je preuzeta od antikih insula, u donjoj
zoni primjenjena je jaka rustika, dok je gornja zona (piano nobile) glatka i ralanjena otvorima i
stupovima. Prozori su uokvireni edikula, koriten je dorski red, a zanimljivo je da je svaki
element jasno razdvojen od susjednog elementa.

Ipak, Bramanteovi najvaniji projekti su oni izvreni za papu Julija II., a sastoje se od
redizajniranja sv. Petra i radova na Vatikanskoj palai. Prvo djelo je Belvedere iz 1505., za koji su
uzor bile antike vile kasnog razdoblja. Radi se o izduenoj graevini (oko 275 m) koja se nalazi
na prostoru koji nije ravan, ve zemljite pada. Belvedere je sluio kao ukrasni vrt, mjesto za

20
sveanosti, za izlaganje umjetnikih djela. Iako je dosta izmjenjen u 16.stoljeu, izvorni plan su
bile 3 terase povezane rampama i stubitima,ograene monumentalnim zidovima. Kod prve
terase nisu ralanjuje zid u 3 zone koje nisu iste te time razbija jednolini ritam. Najdonja zona
sastoji se od arkada na sloenim stupcima, srednja zona je zona prozora (sredinji otvor za
trokutastim i polukrunim zabatom, jedna manja nita sa svake strane -> primjena motiva
trijumfalnog luka), a gornja zona je zona sa tri otvora. Trea terasa ima samo dvije zone (slijepi
lukovi sa pilastrima u donjoj zoni) i spojena je sa monumentalnom eksedrom. Za izravan pristup
oktogonalnom dvoritu Bramante je napravio spiralno stubite, koje kasnije postaje glavni
element u palaama.

Sredinom 15.stoljea crkva sv. Petra u Rimu ve je bila u loem stanju te zapoinju ideje o
pregradnji pod papom Nikolom V. Isprva je plan bio da se stara crkva samo popravi, ali plan iz
1506. pokazuje da se novi papa Julije II. skupa sa Bramanteom dogovorio da se sagradi nova
crkva. Sauvana je samo polovica crtea, ali postoji medalja koja pokazuje kako je crkva trebala
izgledati. Kamen temeljac postavljen je 16.4.1506., a crkva je bila centralnog tlocrta sa
ogromnom kupolom nad kriitem. Tlocrt je vjerojatno bio grki kri, ali sloenijeg tipa sa
krakovima podijeljenima u nekoliko traveja. Cijelim tlocrtom dominira ideja umnaanja
elemenata, a Bramante je vjerojatno bio inspiriran Leonardovim crteima. Kupolu je zamislio po
uzoru na Panteon (masivni cilindar sa kolonadom, polukugla kupole i lanterna), ali statiki nije
bila izvediva jer su nosai bili preslabi da bi je nosili. 1514.g. Bramante umire i javlja se mnogo
voditelja gradnje. Svi poslije Bramantea bili su suoeni sa pojaavanjem nosaa kupole, a
nastavak Bramanteova plana ostvario je BALDASSARE PERUZZI. Ipak, 1527., zbog velike pljake
Rima, prestaje gradnja, koju e ponovno zapoeti ANTONIO DA SANGALLO MLAI. Njegov plan
iz 1539. pokazuje spoj longitudinalne i centralne crkve kakav je oko 1520. predlozio RAFAEL.
MICHELANGELO preuzima gradnju crkve 1546., prekida ideju longitudinalne crkve i modificira
izvorni Bramanteov plan. Ostaje dominantan grki kri, koji je upisan u romb, a prema proelju
gleda jedan vrh tog romba ide prema istom i snanom prostoru. Ojaao je nosae,
zamjenuje trijemove ravnim zidom, ukida zvonik u potpunosti. Izvana krakovi zavravaju

21
polukruno, dokida kapele krakova. Uvodi jasno glavno proelje, a projektira ga kao proelje
antikog hrama. Michelangelo odustaje od Bramanteove kupole, i primjenuje Brunelleschijevu
kupolu dvostruke ljuske. Michelangelo radi i zaelje crkve gdje primjnuje pilastre velikog reda sa
kapitelima kompozitnog reda, izmeu njih su polukrune nie i prozori u gornjoj zoni, te
primjenuje visoku atiku sa pilastrima i otvorima u istoj osi kao i u donjoj zoni. Crkva ima
ogromne dimenzija, tako da jedan nosa ima dimenzije manje crkve.

Michelangelo (1475.-1564.)

Vjerojatno je roen u Firenci, zapoinje kao kipar i doivljava sebe prvenstveno kao kipara, iako
ostvaruje velika djela u slikarstvu i arhitekturi. U Firenci boravi od 1512. do 1534. i tamo radi za
obitelj Medici (1. njegova faza kao arhitekta). Prvi projekt je model za proelje crkve san
Lorenzo iz 1516. Proelje nije izvedeno, ali projekt je sauvan i iz njega vidimo da je trebalo biti
kulisno proelje, na kojemu je trebao biti veliki broj skulptura. Jasna je ralamba zida, a
pilastrima i niama aktivira zid (kao Bramante na Tempiettu). Proporcije su malo udne i
proelje ve ukazuje na manirizam.

U Firenzi radi i mauzolej obitelji Medici (Novu Sakristiju u crkvi San Lorenzo) 1519. - 1534. Od
Brunelleschija preuzima tlocrtno rjeenje, nain svoenja, simetriju i bikromiju. Ukida
proporcije, jako naglaava jednu dimenziju, radi kasetiranu kupolu nalik na onu u Panteonu.
22
Uvodi manirizam koritenjem praznih nia u gornjoj zoni, te preuskim prostorom za skulpturu
pokojnika.

U Firenci radi i stubite biblioteke Laurenziane odmah uz crkvu san Lorenzo, oko 1523. Prostor
u kojem su smjetene je visok i uzak, tako da stube ispunjavaju gotovo cijeli prostor, a formira ih
kao skulpturu. Zid je podijeljen u dva djela horizontalno, u donjem dijelu se nalazi gree koje
prati udubljenje i izboenje zida i predimenzionirane volute. Gornji dio koji je puno vei
podijeljen je vertikalno u tri dijela sa niama uokvirenim edikulama sa izmjenom trokutastog i
segmentnog zabata i predimenzioniranim stupovima. Maniristiko ovdje su predimenzionirani
stupovi koji nemaju ulogu nosaa ve poivaju na predimenzioniranim volutama i prevelike nie.
Za razliku od Brunelleschija, on bikromiju ne koristi kako bi razjasnio prostor ve da naglasi to je
njemu bitno u tom prostoru.

Od 1534. Michelangelo radi u Rimu gdje su mu najvanija djela crkva sv. Petra i trg Campidoglio.
Od 1536.-1546. radi trg Campidoglio gdje se trebao prilagoditi postojeem trapezoidnom obliku
trga sa dvije palaa i konjanikom skulpturom Marka Aurelija. Radi oval kao motiv poploenja,
nove fasade postojeim palaama i prilaznu rampu za pristup konja. Na proeljima palaa uvodi
23
novi motiv pilastra velikog reda koji nosi predimenzionirano gree, a palae su u prizemlju
morale imati trijem.

Bramanteov krug u Rimu

1. Antonio da Sangalo mlai, Palazzo Farnese, Rim, 1513.- Najvea rimska palaa, raena
za papu Pavla III., a dovriti e je Michelangelo. Pokazuje utjecaj firentinskih vie nego
rimskih palaa, s obzirom da se radi o zatvorenom pravokutnom bloku organiziranom
oko unutarnjeg dvorita. Rustika nije upotrebljena na cijeloj palai nego samo na
uglovima i ulazu, a vidljiv je utjecaj Bramantea u razliitom oblikovanju elevacija. Na
fasadi su vidljiva dva Michelangelova elementa, prvi je snaan krovni vijenac, a drugo je
oblikovanje sredinjeg prozora nad ulazom. Unutarnje dvorite proizlazi iz Marcelovog
teatra ili Colosseuma, sastoji se od otvorenih arkada. Prizemlje i prvi kat rad su
A.Sangalla (jednostavne arkade), a gornji sloeniji dio je vjerojatno rad Michelangela.
Originalna ideja bilo je superponiranje redova, ali u nekom trenutku su se arkade dva
gornja kata trebale zatvoriti.

24
 2. Rafael, kapela Chigi u Santa Maria del Popolo, 1513.- kapela za bogatu Siensku obitelj
bankara Chigi, radi centralni tlocrt u malim dimenzijama. Maniristiko je sputanje
polustupova u prizemlje i izmjena ritma na nain da postavlja stup u osi otvora a ne
nosaa.

3.Rafael, Palazzo Branconio dell'Aquila, 1515.-17.- palaa je poznata samo iz crtea. Najvaniji
element je sputanje stupova u zonu prizemlja kako bi se postigao dojam da stupovi nose gornji
kat > ali stupovi ne nose gornji kat s obzirom na to da je svaki od njih postavljen iznad prazne
nie. Elevacije su mu oblikovane razliitim otvorima utjecaj Belvederea (?)

25
Vile

U srednjem vijeku nema izgradnje vila i otvorenih rezidencija prema krajoliku zbog opasnosti od
neprijatelja, tako da su vile nova tema u arhitekturi renesanse. S obzirom da su antike vile
veinom nedostupne i zatrpane, koriste se literarni izvori kako bi se pronala inspiracija

Giuliano da Sangallo 1485. gradi vilu Medici u Poggio da Caiano. U toj vili ve nalazimo
najvanije elemente koji e kasnije biti karakteristini -> vila je zatvorena ali otvorena arkadama
prema prirodi, primjenjen je motiv antikog hrama na proelje, priroda oko kue podijeljena je
na parcele, jednaki prostorni odsjeci oko sredinje dvorane. Kod opremanja vila na ladanju
dolazi do novih rjeenja, teme su uvijek povezane sa uivanjem u prirodi, slikari se esto igraju
sa iluzijom.

26
1516.zapoeo je Rafael graditi Vilu Madamu u neposrednoj blizini Rima. Radi se o sklopu
graevina od kojega je izveden samo manji dio. Planirano je veliko kruno dvorite okrueno
krilima koje zavrava polukrunom eksedrom-> ugledanje na antiku. Vila je u potpunosti
otvorena jer je namjenjena ljetnom boravku, a jedno krilo s rastvorenom loom koje je izvedeno
je oslikano ciklusom kojeg radi Rafael. Uvodi novi motiv u renesansu a to su groteske koje e
prevladati u cijeloj Europi.

Baldassare Peruzzi u Rim je doao oko 1503.i bio je sve do 1536.kada je umro. U Rimu je
napravio dvije velike vile, od kojih je ranija Villa Farnesina iz 1509-1511. Naruitelj vile je bio
bogati bankar Chigi, kojem Rafael gradi kapelu. Radi se o graevini sa tri krila, sa tlocrtom u
obliku slova U, pomou kojega se otvara krajoliku i uvlai ga u sebe. Iako je relativno mala,
rastvorena je velikim otvorima koji su kasnije ostakljeni. Najvanija tema ove vile je trijem sa
Rafaelovim oslikom, sa iluzionistikim i grotesknim motivima.

27
Druga palaa koju radi Peruzzi je Palazzo Massimi iz 1535. Najee se na nju referira kao na
najraniju maniristiku graevinu, iako se datira u kasniji period od Palazzo del Te i Rafaelovih
rimskih palaa. Radi se o dvije palae, za dva brata Massimi, koje djele unutarnje dvorite.
Problem sa kojim se susreo Peruzzi je nepravilno zemljite, pa je tako fasada jedne palae
zakrivljena. Proelje palae za Pietra Massimija smatra se maniristikim, prvo zbog zakrivljenosti
fasade (teko ju je uope sagledati s ulice), rastvaranja donje zone stupovima,
predimenzioniranosti gornje tri zonem,koritenjem rustike na piano nobileu. Maniristiki pomak
vidljiv je u koritenju velikih otvora kako bi se rjeile visina etae. Unutarnje dvorite inspirirano
je rimskim atrijem.

Izmeu 1550.i 1555. Giacomo Barozzi Vignola radi vilu Giuliu za papu Julija III. Tlocrt pokazuje
da je papa Julije III.htio postii aluziju na Belvedere sa nekoliko dvorita koja se niu i terasama
okruenim kolonadama. Vanjtina je relativno jednostavna sa naglaenom rustikom na proelju i
motivom trijumfalnog luka kroz koji se ulazi. U unutarnjem dijelu sklopa ponovljen je motiv
trijumfalnog luka, te je stranji dio potpuno polukruno rastvoren. Polukruno dvorite pokazuje
utjecaj vile Madame. Terase koje se niu zavravaju u nimfejonu fantastina arhitektura s
mozaikom,zaraslom vegetacijom,karijatidama,umjetno jezerce.

28
Palaa (vila) Farnese u Capreroli neto je drukija od Vignoline prve vile. Zapoeta je 1520-ih
godina (A.da Sangallo ml. i Peruzzi) kada se poela graditi kao pentagonalna utvrda sa ugaonim
bastionima u donjoj zoni. Vignola preuzima gradnju 1559. i radi sve do smrti 1573. Radi neke
promjene na proelju, iako je originalna forma zadrana, ali najvaniji element je kruno
unutarnje dvorite. Donja zona u dvoritu je raena u rustici, dok su u gornjoj zoni otvori
razdvojeni polustupovima utjecaj Bramantea (Rafaelova kua i Belvedere). Radi i uveanu
verziju spiralnog stubita koje Bramante radi u Belvedereu. Vrt postaje stroe geometrijski
dekoriran,a sve je oslikano i dekorirano grotesknim prikazima.

29
1524. Giulio Romano odlazi u Mantovu gdje radi za Federiga Gonzagu. Od 1526.do 1534 radi
Palazzo del Te koja nema stambene prostorije ve tale za konje kojima je vlasnik bio opsjednut.
Tlocrt je tipian rimske vile etiri velika dugaka krila oko sredinjeg kvadratnog dvorita. Vila
je prema vani jednostavno oblikovana, ali unutra je sloena zato to primjenjuje maniristike
elemente koje ne mogu shvatiti svi, ve vlasnik i njegovi neki gosti. Maniristiko je oblikovanje
proelja tako da je svako razliito, primjena arhitektonskih elemenata prema vlastitom
nahoenju, primjenuje rustiku (obrambeni karakter) i onda ju u potpunosti rastvara, ulaz nad
30
kojim je bavasti svod i koji uokviraju dva neobraena stupa, nie koje ostavlja praznima. U
unutranjosti se bazira na uinak koji oslik mora ostaviti na promatraa, jedna cijela prostorija je
iluzionirana da se ne zna gdje zavrava zid i poinje pod.

Giulio Romano u Mantovi radi i Palazzo Ducale, izgraeno 1546. Fasada se najbolje moe
objasniti kao parodija na Bramanteovu Rafaelovu kuu -> prozori u niama koje su im premale,
gree koje nema stupove na kojima bi poivalo. Unutarnje dvorite palae raeno je u rustici, u
donjoj zoni su arkade segmentnog luka, a u gornjoj prozori koji su razdvojeni tordiranim
stupovima koji idu svaki u svom smjeru.

31
Michele Sanmicheli (1484.-1559.)

Roen je u Veroni, odlazi u Rim sa 16 godina gdje je vjerojatno radio kao uenik Antonia da
Sangalla. 20 godina radi u Orvietu, a naakon 1527. se vraa u Veronu gdje poinje karijeru
glavnog vojnog inenjera Mletake Republike. Od fortifikacija koje je gradio na podruju
republike preostala su veinom samo vrata, ali na njegovim Porta Palio i Porta Nuova vidljiva je
pravilna upotreba antikih redova (snani dorski red) i snane rustike i naglaena artikulacija
(zaglavni kamen nadvratnika).

Sanmicheli je prvi radio renesansne palae u zaleu Venecije, od kojih su najvanije dvije palae
u Veroni. Prva je Palazzo Canossa koja pokazuje tendenciju da se adaptira Rafaelova kua.
Sanmicheli mjeta izgled gradskih vrata i Bramanteova ideje. Druga palaa je Palazzo Bevilacque
koja pokazuje utjecaj Giulia Romana i novih maniristikih ideja. Prizemlje je bogatije teksturom
32
nego gotovo ijedna graevina tog razdoblja, oblikovano je u jakoj rustici koja prelazi i na
pilastre, a ulaz je pomaknut iz centra. U gornjoj zoni primjenjena je izmjena razliitih otvora
motiv trijumfalnog luka, ime je promjenjen ritam. Otvore razvajaju polustupovi sa tordiranim
kanelirama, a u donjoj zoni su nad prozorima naglaeni zaglavni kameni (utjecaj fortifikacijske
arhitekture).

Venecija

Dizajn venecijanskih palai razlikuje se od svih ostalih talijanskih palaa, a i stilski razvoj Venecije
je sporiji. S obzirom da se nalaze u laguni gdje je poprilino sigurno, nije im potreban
fortifikacijski efekt, ,nemaju antikih ostataka u Veneciji koje bi vidjeli, osim toga skoro svaka
palaa u Veneciji nalazi se na vodi pa nemaju potrebe za dvoritem. Stil je pod velikim utjecajem
bizanta, te se njeguje venecijanska cvjetna gotika (Ca d'Oro, Dudeva palaa). Tipina
venecijanska palaa ima ogroman trijem na razini vode sa stubitem koje vodi prema predvorju.
Piano nobile je jo vazniji u venecijanskim palaama nego to je bio drugdje, to je vidljivo u jo
jednoj karakteristici podjela fasade u tri vertikalna dijela. U sredinjem dijelu nalazi se Gran
salone koji mora biti to vei mogui, s obzirom da je s bonih strana okruen manjim
prostorijama i nema boni izvor svjetla. Ovakav tip gradnje trajao je od 15. o 18.stoljea, a
jedine promjene u 15. i 16.st vidljive su u simetrinoj dispoziciji fasade.

Nakon 1527. u Veneciju dolazi sila rimskih arhitekata od kojih neki ureuju trg sv.Marka. Na
trgu se radilo o mnotvu graevina na jednom uskom prostoru, nije bilo ujednaenih fasada, pa
se rade Procuratie Vecchie (J.Sansovino) na kojima se ponavlja motiv polukrunog luka.

33
Veinu palaa 15.i 16.stoljea gradili su graditelji iz obitelji Lombardi ili Mauro Codussi. Njihov
rad vidljiv je u palaama Cornero-Spinelli (Codussi,1480-1500.) i Vendramin-Calerghi (1481-
1509,Pietro Lombardo). Kod obje palae je masivnost sredinjih prostora zadrana, no prozori
bonih dijelova su simetrino rasporeeni, istih su veliina i oblika.

Torre dell' Orologio kojeg gradi 1496-1499 Mauro Codussi je prvi primjer renesanse. Donji dio je
prohodan, iznad se nalazi sat, balkon, postament za lava i balustrada sa zvonom na vrhu. Iako je
proelje artikulirano pilastrima i polukrunim lukovima, i dalje je prisutna gotika dekorativnost.

34
Jo jedna arhitektonska forma tipina za Veneciju su Scuole, odnosno male bratovtine bile su
cehovska udruenja raznih obrtnika,umjetnika itd. Arhitektonski najpoznatije su Scuola di San
Marco i Scuola di san Rocco. Kod Scuole di San Marco koju gradi Pietro Lombardo vidljivo je
usvajanje perspektive, precizna obrada kamena i mramora, no i dalje je prisutna velika
dekorativnost.

Utjecaj crkve sv.Marka vidljiv je na gotovo svim crkvama na podruju Venecije i Veneta. Neki od
tih crkvi su i Sta Maria dei Miracoli (Pietro Lombardo - pokazivanje koloristike vrijednosti
materijala) i San Zaccaria, koje potjeu iz 2.pol 15.st.

Mauro Codussi od 1497.-1504.radi crkvu San Giovanni Crisostomo kod koje je vidljivo
proienje stila, odbacivanje intarzija. Crkva je u tlocrtu grki kri u kvadratu sa kupolom nad
sreditem i manjim kupola u uglovima krakova utjecaj sv.Marka.

Dvije crkve iz toga razdoblja trebaju se posebno spomenut- san Michele in Insola i San Salvatore.
San Michele in Insola, prvi Codussijev rad u Veneciji, zapoeta je 1468. i zavrena 1480. Slinog
je tlocrtnog rjeenja kao i San Giovanni, ima trolisno proelje, a Codussi pravilne klasine
profilacije upotrebljava vie nego Lombardo. Crkva San Salvatore izgraena je izmeu
1507.i1534., a zanimljiva jer jer kombinira tlocrt sv.Marka i latinski kri. Dugaki brod sastoji se
od tri centralna polja nad kojima su velike kupole okruene sa 4 manje kupole kombinacija
35
sv.Marka i milanskog tipa koji su smislili Leonardo i Filarete. Latinski kri ostvaren je dodavanjem
transepta i apsida.

Jacopo Sansovino (1486-1570)

Sansovino je roen u Firenci, a 1527.iz Rima dolazi uz Veneciju. 1529.postaje slubeni arhitekt
grada i proto crkve sv.Marka. 1536.zapoinje izgradnja Zecce (Kovnice novca) u Veneciji, koja ja
zavrena 1545. Sansovino uvodi rustiku i dorski red na proelje, a ti elementi u Veneciji do sada
nisu bili poznati. Rustiku rastvara velikim otvorima, jer Venecija nema opasnost od neprijatelja.

1537.zapoinje izgradnja Libreria Marciana koja je zavrena nakon Sansovinove smrti, izmeu
1583 i 1588. Ovdje donosi ideju superponiranja i pravilne upotrebe redova, a problem ugla
rjeava tako da postavlja pilastar. Nejednake veliine otvora rjeava tako da ih suava u gornjoj
zoni i dodaje stupie uz prozore paladijanski motiv. Gree je jako dekorativno naglaeno, a
naglaena je i estetska kvaliteta kamena.

36
1538.gradi se Logietta u podnoju zvonika. Sansovino je koristio vlastitu interpretaciju
trijumfalnog luka sa visokom atikom nad arkadom. Atika je podijeljena na panele i bogato
dekorirana.

Sansovino radi i dvije palae Palazzo Dolfin i Palazzo Corner a San Maurizio. Kod palazzo
Dolfin vidljivo je ponavljanje motiva luka s trga, a piano nobile je vertikalno podijeljen sa guim
stupovljem. Palazzo Corner u donjoj zoni ima rustiku a u gornjoj zoni su luni otvori odijeljeni
parovima polustupova. Sansovino na svojim palaa uvodi pravilnu ralambu i ukida viak
dekoracije.

Traktatisti 16.stoljea

Sebastiano Serlio

Serlio je traktatist i arhitekt iz 2.pol.16.stoljea. Od otprilike 1514.pa do velike pljake je bio u

Rimu, a od tamo odlazi u Veneciju.1537.u svojem traktatu Tutte l'opere d'architettura et
prospettiva je sistematizirao redove i naveo arhitekte. Velika popularnost njegovih traktata lei
u tome da je to prvi prirunik o arhitekturi i da uvodi ilustracije crte postaje jednako vaan
kao i tekst. Njegov Libro Extraordinario iz 1551.ne uklapa se u njegove prve traktate,a u njemu
se bavi vratima i prozorima. Taj traktat imao je najveu recepciju u Europi,a Serlio odlazi u
Francusku gdje e ostaviti veliki utjecaj na francusku arhitekturu.

Giacomo da Vignola

1562.Vignola je izdao svoj traktat Regola delli Cinque Ordini d'Architettura. Traktat je imitacija
Serliovog, ali Vignolin traktat je puno vie kolski i bazira se samo na detaljima klasinih redova.
37
38