Rani emocionalni razvoja

Teorije objektnog odnosa

 TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA

Teorije objektnih odnosa su nastale krajem XX stoljea kao rezultat istraivanja

razliitih autora /R. Spitz, M. Mahler, M. Klein, D. Winnicot, J. Bowlby/
ranog djetetovog razvoja u kojem dijete razvija odnos prema vanjskom
svijetu, i ujedno odnosno prema samom sebi.

- Svi autori su u svojim istraivanjima bili usmjereni na najranije razdoblje djetetova

ivota, i to od roenja do 3. godine.

- U prouavanju djetetova razvoja predmet istraivanja teoretiara objektnih bile

su karakteristike dijadnog odnos majke i djeteta, odnosno njegove kvalitete na
proces djetetova psihikog roenja.

- Psihiko roenje odreeno je razvojem bazinog identiteta /osnovnog

identiteta ili selfkoncepta/, koji predstavlja svijesti o sebi kao zasebnom
entitetu i drugima koji postoje neovisno o njemu.

- Pojma objektni odnos predstavlja razvojni dogaaj u kojem dijete izgrauje

svijest svijetu oko sebe /svijest o svijetu objekata/ i ujedno svijest o vlastitom
fiziki neovisnom postojanju.
- S aspekta teorije objektnih odnosa razvoj djeteta se moe promatrati kroz
promjene od stanja nediferenciranog do stanja diferenciranog postojanja
kao zasebno bie.

- U tom razvoju znaajna je majinska funkcija, koju M. Mahler definira ulogom

mosta. Majina uloga kao dovoljno dobra oekivana okolina omogui djetetu
da premosti odnos izmeu sebe /svog unutarnjeg svijeta doivljaja/ i vanjskog
svijeta /svijeta objekata/. Majka omoguava djetetu da izae iz svijeta vlastite
subjektivnosti u svijet objekata.

- Na osnovu istraivanja razvoja dijadnog odnosa majka-dijete dobiveni su rezultati

koji pokazuju da neadekvatan /nedovoljno dobra oekivana okolina/ odnos majke
u odnosu na djetetove potrebe znaajno odreuje onaj dio djetetove linosti koji
omoguava djetetu da uspostavi i odri odnos s vanjskim svijetom objekata
i utoliko i svijest o vlastitom postojanju kao zasebnom biu.

- neadekvatnost razvoja objektnog odnosa moe se manifestirati u pojavi djejih

psihotinih stanja (simbiotska i autistina psihoza) u kojima se nepovoljnosti
razvoja objektnog odnos mogu prepoznati u neadekvatnom razvoju ega odnosno
sposobnosti adekvatnog odnosa prema realitetu.

- Nerazvijenost ega manifestiraju se u situacijama frustracije ili konflikta na nain da

dlazi do raspada ego funkcija to rezultira neadekvatnim testiranjem realiteta i
potekoi kontrole vlastitih nagonskih aspekata ponaanja.
- u istraivanjima uvjeta potrebnih za povoljni razvoj djeteta, zapaena je
vanost majinskog empatijskog kapaciteta /D. Winnicott./

- majinski empatijski kapacitet omoguava da majka kao prvi djetetov

objekt omogui da dijete stvori pozitivan odnos prema svim ostalim vanjskim
objektima.

- Za razumijevanje empatijskog pristupa majke u djetetovom ranom razvoju

Winncott koristi pojam dovoljno dobre majke. Dovoljno dobra majka je
ona koja se moe potpuno posvetiti djetetu i kroz adekvatne odgovore
omoguiti mu da stvori doivljaj vlastite individualnosti.

- Uspjenost ovog dogaanja manifestira se u formiranju Pravog selfa ili Lanog

selfa

- problem majinskog empatijskog kapaciteta moe biti odreen (a) njenom

osobnou ili (b) traumatskim iskustvom i dogaanjem tijekom djetetova ranog
razvoja.
 1. RENE SPITZ
R. Spitz razvoj objektnih odnosa prati kroz 3 faze:
1. NEOBJEKTNA faza
2. PREOBJEKTNA faza
3. OBJEKTNA faza
Navedene faze odreene su pojavom pojedinih organizatora.
Organizatori predstavljaju univerzalne toke /pojavnosti/ u djetetovom razvoju koje
pokazuju pravilnost razvoja objektnih odnosa. Kanjenje ili izostanak pojedinog
organizatora nam ukazuje patoloki razvoj koji e rezultirati u neadekvatnom
emocionalnom, kognitivnom i kasnije socijalnom razvoju.
Pojam organizatora uzet je iz embriologije. U razvoju embrija postoje kljune
toke razvoja /organizatori/ koje su univerzalne i kje pokazuju normalnost razvoja
embrija.
1.) prvi organizator je pojava smjeka u 2/3 mjesecu djetetova ivota.
Reakcija smjeka ukazuje da je dijete poelo percipirati neke aspekte objekta
(getalt lica) to predstavlja znak da je dijete prelo iz neobjektne faze u
preobjektnu fazu.
Dijete poinje percipirati neke aspekte majke kao to su njen getalt lica, dojka i
drugi dijelovi koje doivljavalo kao dio sebe.
Majka predstavlja za dijete parcijalni objekt. Ovo iskustvo jedinstva nekih
aspekata majke kao dio sebe predstavlja osnovu simbiotskog iskustva jedinstva s
majkom.
2) drugi organizator predstavlja tzv. anksioznost 8. mjeseca ili strah od
stranaca.
Ovaj fenomen ukazuje da dijete prepoznaje majku kao zasebno osobu /objekt/ u
odnosu na sebe i koju razlikuje s obzirom na druge osobe.
Kroz djetetov strah od stranaca mi prepoznajemo da je dijete formiralo iskustvo
majke kao cjelovit objekt odvojen od sebe, odnosno da dijete percipira majku kao
totalni objekt

3) trei organizator je odreen pojavom negacije u 15 mj.

Dijete u kontaktu s roditeljima koristi ne. Pojavom negacije dijete zapoinej
proces diferencijacije koja istovremeno predstavlja identifikaciju s pojedinim
roditeljskim zabranama i odravanje narcistikog iskustva /svemoi/ naruenog
iskustvom separacije /odvajanja/.
 2. MARGARET MAHLER

M. Mahler je razvoj djetetova odnosa prikazala kroz 3 faze:

1. Autizam
2. Simbioza
3. Separacija Individuacija

1. Autizam obuhvaa razdoblje prva 2 mjeseca djetetova ivota i poklapa se sa

neobjektnom fazom R. Spitza. Za ovo razdoblje kaemo da postoje tzv. oceanski ili
bezgranini osjeaji. To se razdoblje podudara sa Freudovom fazom primarnog
narcizma.

2. Simbioza faza simbioze odgovarala bi preobjektnoj fazi Spitza koju karakterizira

postojanje tzv. parcijalnih objekata.
- u ovom razdoblju dijete doivljava pojedine dijelove ili aspekte majke kao dijelove
samoga sebe to ini osnovu iskustva simbiotskog jedinstva s majkom.
- u ovom razdoblju znaajna je uloga majke koje mu kroz pozitivno iskustvo
omoguava da stvori bazino povjerenje /bazino sidrite/ kao ono koje e
imati znaajnu ulogu u slijedeoj fazi separacije individualizacije
 3. Separacija individuacija/ individualizacija
- ovu fazu odreuju pojedine subfaze koje imaju vlastite specifine pravilnosti:

a) diferencijacija /6-10 mj./ ova subfaza odreena je iskustvom majke kao

totalnog objekta gdje dijete doivljava majku kao osobu odvojenu od sebe.
Pojedini autori ovu subfazu opisuju kao fazu izlaenja iz orbite simbioze.
Ova faza odreena je upravo anksioznou koju je opisao Spitz kao strah od
stranaca.
Znaajnost ove subfaze je da dijete doivljava tzv. narcistiku povredu. Ova
povreda odreena je iskustvom odvojenosti /separacijom/ i ovisnosti o izvanjskom
objektu /majci/.

b) prakticiranje /10-16 mj./ u ovoj fazi dolazi do razvoja motorike koja predstavlja
osnovnu djetetovu preokupaciju.
Kroz iskustvo svojih motorikih sposobnosti dijete ponovo izgrauje svoj narcistiki
aspekt osobnosti /narcistika obrana negacija separacijskog iskustva/.
Dijete pokazuje neovisnost od izvanjskog objekta.

c) pribliavanje 16-20. mj./ ovu fazu odreuje fenomen tzv. krize pribliavanja
(oko 18.mj.).
Dijete koje je u prethodnoj subfazi pokazivalo neovisnost o vlastitom motorikom
istraivanju, poinje pokazivati strah od odvajanja od majke.
Dijete je suoeno sa iskustvom odvajanja ime zapoinje razdoblje odreeno
separacijskim strahom i procesom alovanja
 Ovo razdoblje je kljuno u procesu separacije utoliko to majina sposobnost
prihvaanja toga dogaanja odreuje daljnji djetetov razvoj prema formiranju
osnovnog identiteta.
Majka na djetetove strahove odvajanja moe reagirati negacijom ovih razvojnih
aspekata ili moe potaknuti regresiju djeteta na raniji simbiotski odnos i
zaprijeiti razvoj prema individuaciji djeteta.
Problem je prihvatiti djetetovu ambivalentnost
U razvoju znaajnu ulogu ima pojava mentalnih slika /18. mj./ i poetak
simbolizacije koja omoguava prihvaanje odvojenosti djeteta od majke.
Vana je uloga prijelaznih objekata /transitory object/.

d) konstantnost objekta /20-36 mj./ ovo razdoblje odreeno je uspjenou

prorade krize pribliavanja, to znai da e dijete koje je imalo pozitivno iskustvo
u prijanjoj fazi, moi razviti doivljaj sebe kao zasebnog entiteta i iskustvo
konstantnosti objekta.
Konstantnost objekta znai da dijete moe prihvatiti iskustvo odsutnosti za
njega vanog objekta.
Razvija se kapacitet biti sam.
Majka kao konstantan objekt predstavlja predodbu /mentalnu sliku/ koja
djetetu koristi u situaciji odvojenosti i na taj nain moe izdrati separacijsku
anksioznost ime ne dolazi do regresije na ranije faze razvoja.
Postignut kapacitet biti sam znai da je dijete introjeciralo majin lik /imid/ kao
unutarnji objekt koji sada predstavlja dio njegove strukture linosti.
 3. MELANI KLEIN

M. Klein razvoj objektnih odnosa prati kroz dvije pozicije koje predstavljaju
univerzalnu pojavnosti u djetetovu razvoju.

Razvoj objektnog odnosa odvija se kroz

1. schizo-paranoidnu poziciju
2. depresivnu poziciju

1. Schizo-paranoidna pozicija obuhvaa razdoblje simbiotske veze majke i

djeteta.
U ovom razdoblju majka je doivljena kao parcijalni objekt, to bi znailo da su
percipirani dijelovi majke doivljeni kao dio samog djeteta, odnosno unutarnji
objekti /parcijalni objekti/.
Iskustvo unutarnjih objekata odreeno je dominacijom libidnog i agresivnog
nagona tako se dijete susree s iskustvom dobrih i loih unutarnjih objekata.
Dobri objekt je investiran libidom, dok je lo objekt investiran agresivnim
nagonom. U tom dogaanju znaajan je mehanizam podvojenosti gdje dolazi
do grupiranja loih i dobrih objekata u dobar i lo doivljaj sebe.
Dijete zbog anksioznosti koje donosi iskustvo loih objekata unutar sebe koristi
mehanizam obrane projekciju ime se stvara doivljaj da su loi objekti
izvanjski to predstavlja osnovu formira paranoidni doivljaj.
2. Depresivna pozicija obuhvaa razdoblje djetetova iskustva odvajanja od
majke i njenog doivljaja kao totalnog objekta.
- U ovom razdoblju dijete se susree s problema ambivalentnosti odnosno
uz iskustvo majke kao totalnog objekta kada se pozitivne i negativne pulzija
vezuju /doivljavaju/ uz isti objekt
- Separacijski strah povezan je s djetetovim suoavanjem s vlastitim agresivnim
pulzijama koje bi mogle unititi dobar aspekt objekta o kojem se ovisi.
- U poetku ovog dogaanja dijete je suoeno s iskustvom unitenja objekta o
kojem ovisi to potie proces alovanja koji predstavlja popravak /reparaciju/
unitenog, destruiranog objekta.

- Istraivanjem hospitalizma Bowlby je prepoznao postojanje triju faza procesa

alovanja:
1. Pobunu /separacijsku anksioznost/, 2. Tugovanje, /prorada/ i 3. Odvajanje
/rezoluciju/

Za razumijevanje dogaanja u razdoblju depresivne pozicije znaajna je pojava

prijelaznih /tranzitornmih/ objekata /D. Winnicott/ putem kojih dijete si
olakava separacijsko iskustvo.
Pliane igrake, krpice simboliziraju odsutni objekt ime zapoinje izgradnja tog
aspekta osobnosti kroz pounutrenje /internalizaciju/ aspekata dobrog objekta.