Posljednje dijete u sumi 28.7.2016.

9:53 Page iii

POSLJEDNJE
DIJETE
U

UMI
Ouvanje nae djece od
poremeaja pomanjkanja prirode

Dopunjeno i proireno izdanje

Richard Louv

OSTVARENJE d. o. o. 2015.
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page iv

Naslov izvornika:
Last child in the woods: saving our children from nature-decit disorder / Richard Louv.
Updated and Expanded
First published in the United States under the title: LAST CHILD IN THE WOODS: Saving
Our Children from Nature-Deficit Disorde

Copyright 2005, 2008 by Richard Louv

Copyright za hrvatsko izdanje: Ostvarenje d.o.o.

Autor se zahvaljuje autorima i izdavaima za dozvolu citiranja iz sljedeih radova: New Me-
xico, iz Phoenix: The Posthumous Papers of D. H. Lawrence, objavio Edward McDonald, co-
pyright 1936 by Frieda Lawrence, copyright obnovljen 1964 od the estate of the late Frieda
Lawrence Ravagli, s dozvolom Viking Penguin, odjelom Penguin Group (USA) Inc. Kiss Nature
Goodbye, od John Beardsley. The Need for Nature: A Childhood Right, od Robin Moore. Ec-
static Places, od Louise Chawla. Views of Nature and Self-Discipline: Evidence from Inner
City Children i Coping with ADD: The Surprising Connection to Green Play Settings, od An-
drea Faber Taylor, Frances E. Kuo, i William C. Sullivan. The Rise of Theodore Roosevelt, od
Edmund C. Morris, copyright Putnam, 1979. Autor se u svakom smislu potrudio dobiti dozvolu
i za ostale citirane tekstove.
Published by arrangement with Algonquin Books of Chapel Hill, a division of Workman Pu-
blishing Company, Inc., New York

Prijevod: Davor Stani, Milada Mirkovi

Lektura: Fikret ai, Martina Petrina
Dizajn omota: Ostvarenje d.o.o.
Front cover photo by robert Holmgren/Getty Images. Author photo by Robert Burroughs
Obrada i prijelom: Ostvarenje d.o.o.

I. izdanje : sijeanj 2015.

Nakladnik:
CIP zapis je dostupan u ra-
OSTVARENJE d.o.o.
unalnome katalogu Nacio-
D. Vukojevac 12, 44272 Lekenik
nalne i sveuiline knjinice
Tel/faks 044/732-246, 732-230
u Zagrebu pod brojem
http://www.izvorznanja.com
000939057.
ostvarenje@hi.htnet.hr

ISBN: 978-953-306-024-8
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page vii

Bilo jedno dijete koje se irilo svakoga dana,

te prvi predmet koji bi pogledalo, ono bi taj predmet postalo,
a taj bi predmet postao dio njega u taj prolazni dio dana
ili za mnogo godina ili za duge cikluse godita.

Rani jorgovani postae dio toga djeteta,

i trava i bijeli i crveni jutarnji cvijeci i bijele i crvene djeteline
i pjesma ptice fabe,
i oujski jaganjci i krmain blijedoruini nakot
i kobilino drijebe i kravino tele...

- Walt Whitman

Vie se volim igrati unutra, jer su ondje sve utinice.

- uenik IV. razreda u San Diegu

Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page ix

S ADRAJ

ZAHVALE XI

UVOD 1

PRVI DIO: NOVI ODNOS DJECE I PRIRODE

1. Darovi prirode........................................................................7
2. Trea granica........................................................................15
3. Kriminalizacija igre u prirodi...............................................27

DRUGI DIO: ZATO MLADIMA (I NAMA OSTALIMA) TREBA PRIRODA

4. Veranje na drvo zdravlja ......................................................39
5. ivot osjetila: Priroda nasuprot sveznajuem stanju uma ...55
6. Osma inteligencija............................................................71
7. Genijalnost djetinjstva:Kako priroda potie kreativnost......86
8. Poremeaj pomanjkanja prirodei zdravo okruenje.............99

TREI DIO: NAJBOLJE NAMJERE:ZATO SE JOHNIE I JEANNIE VIE NE

IGRAJU VANI
9. Vrijeme i strah ...................................................................115
10. Povratak sindroma Bauka ................................................123
11. Ne znam mnogo o prirodoslovlju: obrazovanje kao
zapreka prirodi..................................................................133
12. Odakle e doi budui skrbnici prirode? .........................146

ETVRTI DIO: DJETETOV POVRATAK PRIRODI

13. Ponijeti prirodu kui .......................................................163
14. Inteligencija straha: Suoavanje s Baukom .....................178
15. O kornjaama: Priroda kao uiteljica morala...................189

PETI DIO: KOLSKA PLOA U UMI

16. Reforma kole u prirodi ...................................................203
17. Oivljavanje kampova .....................................................227

ESTI DIO: ZEMLJA UDESA:OTVARANJE ETVRTE GRANICE

18. Svijetli trenutak suca Thatchera: Dekriminalizacija
igara u prirodi ...................................................................237
19. Gradovi su podivljali........................................................245
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page x

x Sadraj
20. Gdje e biti divljina: Novi povratak prirodi....................271

SEDMI DIO: ZAUENOST

21. Priroda kao duhovna potreba mladih ...............................291
22. Vatra i vrenje: Formiranje pokreta ...................................307
23. Dok jo traje.....................................................................315

BILJEKE 317

PREPORUENA LITERATURA 329

KAZALO 333

TERENSKI VODI ZA POSLJEDNJE DIJETE U UMI 345

Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page xi

Z AHVALE

KAO I VEINA KNJIGA, i ova je plod zajednikih napora. Moja ena

Kathy Frederick Louv, kao i sinovi Jason i Matthew, dali su mi logi-
stiku, emocionalnu i intelektualnu potporu; takoer su ivjeli s mojim
istraivanjima.
Izdava Elisabeth Scharlatt i knjievni agent James Levine omogu-
ili su izdavanje knjige. Elisabethin njean a jasan pogled omoguio
je produbljivanje korijena i obrezivanje preraslih mladica. Rad s njom
je bio uitak. Amy Gash iz izdavake kue Algonquin je takoer davala
mudre i pravodobne savjete, a isto tako i Craig Popelars, Ina Stern,
Brunson Hoole, Michael Taeckens, Aimee Bollenbach, Katherine Ward
i ostali iz izdavakog tima Algonquina. Teak uredniki rad potpomo-
gnuo je moj talentirani prijatelj i virtualni brat Dean Stahl. Neprocje-
njivu uredniku podrku dobio sam od Johna Shorea, Lise Polikov i
Cheryl Nicchittae te svojih urednika u asopisu San Diego Union-Tri-
bune, ukljuujui Billa Osbornea, Bernie Jones, Lorae Cicalo, Jane
Clifford, Karin Winner i Petera Kayea. Za pravodobne provjere u real-
nom vremenu i prostoru zasluni su: John Johns, David Boe, Larry
Hinman, Karen Kerchelich, Rosemary Erickson, R. Larry Schimtt, Me-
lissa Baldwin, Jackie Green, Jon Funabiki, Bill Stothers, Michael Step-
ner, Susan Bales, Michael Goldstein, Susan White, Bob Laurence,
Jeannette De Wyze, Gary Shiebler, Anne Pearse Hocker, Peter Sebring,
Janet Fout, Neal Peirce, LaVonne Misner, Melissa Moriarty, i posebno
kao uzor, Michael Louv.
I dok se autor obino ne zahvaljuje ljudima koje je citirao u svojoj
knjizi, tonost i potovanje mi nalau da se posebno zahvalim dvjema
grupama: uiteljima, naroito Johnu Ricku, Bradyju Kelso, Tini Kafka,
Davidu Wardu i Candy Vanderhoff, koji su potaknuli svoje uenike da
iznesu neposredna razmiljanja; samim uenicima (imena nekih od njih
ovdje su bila izmijenjena); i sranoj skupini istraivaa koji su poslje-
dnjih godina preorali ovo podruje. Posebno sam zahvalan Louisi
Chawla, koja ne samo da mi je iznijela svoja otkria, ve mi je i ukazala
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page xii

xii Zahvale

na radove drugih istraivaa. Ispriavam se onim istraivaima koje

nisam citirao, ali iji je rad svejedno od neprocjenjive vrijednosti.
Za dopunjeno i proireno izdanje knjige zaslune su Cheryl Charles
i Alicia Senauer koje su iznijele novija istraivanja. Zahvalan sam i
Martini LeBlanc, Amy Pertschuk, Marti Erickson, Johnu Parru, Step-
henu Lellertu, Yusufu Burgessu, Chis Krueger, Mikeu Pertschuku,
Kathy Baughman McLeod, Nancy Herron, Bobu Peartu i, ponovno,
Cheryl Charles radi pokretanja Children&Nature Network koja nastav-
lja pronositi ideje ove knjige.
Konano, elim se zahvaliti Elaine Brooks koja nije doivjela da
proita ovu knjigu, ali ju je pomogla nadahnuti, te mogu rei da govori
s njezinih stranica.
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page xiii

Napomena ovom izdanju

Ovo izdanje knjige Posljednje dijete u umi sadri izvjetaje i citate

istraivanja koja su se pojavila nakon prvog izdanja 2005. godine. Ovo
izdanje takoer odraava rastuu meunarodnu zabrinutost zbog po-
manjkanja prirode u djece i odgovarajue drutvene pokrete koji su se
pojavili u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Kanadi i drugim zem-
ljama. Ukljuen je i Terenski vodi posebno nainjen za ovo izdanje,
te autorski Izvjetaj napredovanja, Pitanja za razmatranje te proireni
odjeljak s preporuenom literaturom i 100 praktinih aktivnosti koje
mogu pomoi pokretanju promjena u kolama, obiteljima i drutvu, a
bitne su za razvijanje zdravog djetinjstva.
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page xv

Posljednje dijete u umi

Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 1

U VOD

J
EDNE VEERI, DOK su moji sinovi jo bili djeca, tada
desetogodinji Matthew me pogledao preko stola u
restoranu i vrlo ozbiljno rekao: Tata, kako to da je
bilo zabavnije dok si ti bio klinac?
Upitao sam ga to je time mislio.
Pa ti uvijek pria o umi i kuicama na drvetu i kako si jahao konja
tamo uz movaru.
Prva mi je misao bila da sam mu iao na ivce. Ustvari, priao sam
kako sam uzicom i komadiima jetra hvatao rijene rakove, a danas bi
stvarno bilo teko sresti dijete koje zna za tako neto. Poput mnogih
roditelja bio sam sklon previe romantino priati o vlastitom djetinj-
stvu i, bojim se, preesto omalovaavati doivljaje igre i pustolovine
svoje djece. Ali moj je sin bio ozbiljan; osjeao je da je propustio neto
vano.
Bio je u pravu. Amerikanci mojih godina, roeni poslije Drugog
svjetskog rata ili stariji, imali su priliku za slobodnu igru u prirodi koja
u ovo doba djeice s mobitelima, SMS-ovima i video-igrama slii na
staromodno pletivo.
U samo nekoliko desetljea korjenito se promijenilo djeje razumi-
jevanje i doivljavanje prirode. Obrnuo se polaritet odnosa. Dananja
djeca su svjesna globalnih prijetnja okoliu ali njihov fiziki kontakt,
njihova bliskost s prirodom slabi. To je upravo obrnuto od situacije u
mom djetinjstvu.
Kao dijete nisam bio svjestan da je moja uma ekoloki povezana s
drugim umama. Nitko pedesetih godina nije priao o kiselim kiama
ili ozonskim rupama niti o globalnom zatopljenju. Ali poznavao sam
svoju umu i svoja polja; poznavao sam svaki zavijutak brzaca i svaku
jarugu na utabanim zemljanim putovima. ak sam i u snu tumarao po
tim umarcima. Dananji djeak vam vrlo vjerojatno moe neto ispri-
ati o kinim umama Amazone ali ne i o tome kad je zadnji put na-
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 2

2 Posljednje dijete u umi

samo lutao umom ili leao u polju sluajui vjetar i promatrajui kre-
tanje oblaka.
Ova knjiga istrauje rastui procjep izmeu mladih i svijeta prirode
kao i implikacije te promjene na okruenje, na drutvo, psihu i duhov-
nost. Takoer se koristi poveanjem istraivanja koja ukazuju na nu-
nost dodira s prirodom radi zdravog razvoja djeteta i odraslih.
I dok posebnu pozornost obraam na djecu, takoer se fokusiram na
ljude roene u zadnja dva do tri desetljea. Pomak u naem odnosu sa
svijetom prirode je neobian, ak i u okolini za koju bi ovjek pretpo-
stavljao da je posveena prirodi. Ne tako davno ljetni su kampovi bili
mjesto gdje smo kampirali, hodali po umi, uili o biljkama i ivoti-
njama ili priali uz vatru o duhovima ili pumama. Vjerovali ili ne, da-
nanji ljetni kamp je kamp za mravljenje ili je to raunalni kamp.
Za novu generaciju priroda je vie apstrakcija nego stvarnost. Sve je
ee priroda neto to se promatra, konzumira, nosi ali i zanemaruje.
Nedavna televizijska reklama prikazuje vonju u automobilu uz pre-
krasnu planinsku rijeku koja ostavlja bez daha dok na stranjim sje-
dalima dvoje djece gleda film na videu potpuno nesvjesna krajolika i
vode s one strane prozora.
Prije stotinu godina povjesniar Frederick Jackson Turner objavio
je kraj amerike granice (engleski American frontier, op.prev.). Teza
granice ili Turnerova teza je rasprava koju je potaknuo upravo Frede-
rick Jackson Turner 1893. godine tvrdnjom da je ameriko iskustvo i-
renja granice, od prvobitnih kolonija na istoku prema zapadnoj obali
kontinenta, ishodite osobitosti amerikog karaktera poput sklonost ra-
vnopravnosti, demokraciji, upornosti i inovativnosti. Njegova teza je
bila predmet stalnih diskusija i rasprava. Danas prelazimo slinu, i jo
vaniju, crtu.
Nae drutvo poduava mlade izbjegavanju izravnog doivljaja pri-
rode. Ta se poduka daje u kolama, obiteljima, ak i organizacijama
posveenima vanjskim aktivnostima, a usaena je i u zakonske i upra-
vne strukture mnogih naih zajednica. Nae ustanove, ureenje grad-
skih i prigradskih naselja te kulturna stajalita nesvjesno povezuju
prirodu s propau i kanjavanjem te istodobno liavaju vanjski prostor
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 3

Uvod 3
ideje uitka i osamljivanja. Dobronamjerni sustav javnog obrazovanja,
kao i mediji i roditelji, uinkovito zastrauju djecu protjerujui ih s li-
vada i gajeva. U natjecateljskom okruenju vieg obrazovanja svjedoci
smo umiranja povijesti prirode. Sve vie praktinih predmeta, kao to
je zoologija, ustupaju pred vie teorijskima i unosnijima, kao to su
mikrobiologija i genetiko inenjerstvo. Brz napredak tehnologije brie
crtu razdvajanja izmeu ljudi, drugih ivotinja i strojeva. Postmoderna
ideja da je stvarnost samo konstrukcija da smo ono to isprogrami-
ramo sugerira neograniene ljudske mogunosti; ali budui da mlade
sve manje vremena provodi u prirodnom okruenju, njihova se osjetila
suavaju, fizioloki i psiholoki, a to smanjuje bogatstvo ljudskog isku-
stva.
Upravo u trenutku prekida veza izmeu mladih i svijeta prirode ra-
stui broj istraivanja potvruje pozitivnu vezu izmeu naeg mental-
nog, fizikog i duhovnog zdravlja te druenja s prirodom. Nekoliko tih
istraivanja navodi da promiljeno izlaganje mladei prirodi moe ak
biti uinkovit oblik terapije za poremeaje pomanjkanja pozornosti kao
i druge bolesti. Kako je to jedan znanstvenik rekao, sada moemo tvr-
diti da djeci treba upravo dodir s prirodom jednako kao i dobra pre-
hrana i dovoljno sna.
Smanjivanje tog pomanjkanja zacjeljivanje te prekinute veze iz-
meu mladih i prirode u naem je osobnom interesu, ne samo zato
to to zahtijeva estetika ili pravinost, ve i stoga to o tome ovisi nae
mentalno, fiziko i duhovno zdravlje. Zdravlje zemlje je takoer na
kocki. Odnos mladih s prirodom, nain na koji podiu vlastitu djecu,
oblikovat e ureenje i stanje naih gradova i domova ukupnosti sva-
kodnevnog ivota. Stranice koje slijede istrauju jedan alternativni put
k budunosti, ukljuujui neke od najinovativnijih kolskih programa
temeljenih na zatiti okolia, na obnavljanju i redizajniranju gradskog
okolia to jedan teoretiar naziva novim zoopolisom. Ukljuujui
takoer i bavljenje izazovima s kojima se suoavaju grupe za ouvanje
okolia te kako vjerske organizacije mogu pomoi povratku prirodi kao
inu duhovnog razvoja djece. Na ovim stranicama govore roditelji,
djeca, bake i djedovi, uitelji, znanstvenici, vjerski voe, borci za za-
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 4

4 Posljednje dijete u umi

titu okolia i istraivai iz svih dijelova zemlje. Oni priznaju preo-

brazbu koja se dogaa. Neki od njih nam oslikavaju drukiju budunost
u kojoj su djeca i priroda ponovno sjedinjeni a prirodni se svijet vie
cijeni i titi.
Tijekom istraivanja za knjigu bio sam ohrabren otkriem da su
mnogi ljudi koji su sada u dobi polaska na studij ti koji pripadaju
prvoj generaciji koja je odrasla u uglavnom denaturaliziranom okoliu:
okusili dovoljno prirode da bi intuitivno razumjeli to su propustili. Ta
enja je izvor snage. Ti mladi ljudi se odupiru naglom kretanju od
stvarnoga k virtualnom, od planina k Matrixu. Oni ne ele biti poslje-
dnja djeca u umi.
Moji sinovi moda tek trebaju doivjeti ono to je pisac Bill McKib-
ben (William Ernest "Bill" McKibben roen 1960. ameriki je borac
za zatitu okolia, pisac i novinar koji je esto pisao o utjecaju global-
nog zatopljenja. The End of Nature (Kraj prirode) je njegova prva
knjiga. op. prev.) nazvao kraj prirode, konani tuni svijet iz kojeg
se ne moe pobjei. Ali postoji i druga mogunost: ne kraj prirode, ve
ponovno roenje zauenosti i, ak, radosti. Jacksonova osmrtnica
amerike granice samo je djelomice bila tona: jedna granica je ne-
stala, ali za njom ide druga u kojoj Amerikanci romantiziraju, iskori-
tavaju, tite i razaraju prirodu. Sada upravo ta granica koja je
postojala na obiteljskom imanju, umama na kraju puta, nacionalnim
parkovima i u naim srcima nestaje ili se mijenja do neprepoznatlji-
vosti.
Ali, kao i neko, jedan odnos s prirodom moe se razviti u drugi.
Ovo je knjiga o kraju tog prijanjeg vremena, ali takoer govori o novoj
granici boljem nainu suivota s prirodom.
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 5

P RVI DIO

NOVI ODNOS DJECE I PRIRODE

Ovdje imamo svoju golemu, divlju, gromoglasnu majku

Prirodu koja je posvuda oko nas u tolikoj ljepoti
i s tolikom ljubavi za nas, svoju djecu,
poput leoparda; a opet, tako smo rano odbijeni
od njezinih grudi i predani drutvu, toj kulturi koja je iskljuivo
odnos ovjeka sa ovjekom.

- Henry David Thoreau

Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 7

1. Darovi prirode

Kad ugledam breze pognute ulijevo i udesnopomislim da ih

je neki djeak povio.
- Robert Frost

AKO SMO U MLADOSTI tumarali umama topola u Nebraski ili uzgajali

golubove na krovu u Queensu (gradska etvrt u New Yorku, op. prev.)
ili pecali u rjeicama Ozarka (sredinji planinski dio SAD-a, op. prev.)
ili osjetili nadimanje vala koji je putovao tisue kilometara prije nego
to je podignuo na amac, tada smo bili vezani za svijet prirode i to je
tako ostalo do danas. Priroda nam godinama i dalje ape podie nas,
nosi.
Djeci priroda pristupa u mnotvu oblika. Tek oteljeno tele, kuni lju-
bimac koji ivi i umire, utabani puteljak kroz umu, tvrava izgraena
usred arkih kopriva, movara, misteriozna granica prazne poljane
kakav god oblik poprimila, djetetu predstavlja stariji, iri svijet odvojen
od roditelja. Suprotno televiziji, priroda ne krade vrijeme, nego ga po-
veava. Priroda iscjeljuje dijete koje ivi u rastrganoj obitelji ili najvie
u susjedstvu. Ona je prazna ploa na kojoj dijete ucrtava i nanovo tu-
mai fantazije svoje kulture. Priroda u djetetu potie kreativnost, jer
zahtijeva vizualizaciju i potpunu iskoritenost osjetila. Ako dobije pri-
liku, dijete e mete svijeta donijeti u umu, isprati ga u brzacu, preo-
krenuti ga da pogleda to ima na drugoj, nevienoj strani tog metea.
Priroda takoer moe dijete uplaiti, a taj strah ima svoju svrhu. U pri-
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 8

8 Posljednje dijete u umi

rodi dijete pronalazi slobodu, ulazi u svijet mate i samou: mjesto uda-
ljeno od svijeta odraslih, odvojeni mir.
To su neke od praktinih koristi prirode, ali se na dubljoj razini pri-
roda daje djeci radi sebe, a ne kao odraz kulture. Na toj razini nedo-
kuiva priroda izaziva poniznost.
Kao to najistaknutiji pjesnik prirode Gary Snyder pie, pridajemo
dva znaenja rijei priroda, (engleski nature, op. prev.) koja dolazi
od latinske rijei natura roenje, ustroj, znaaj, tijek stvari dok je
korijen rijei natura, nasci roditi se. U svom najirem tumaenju,
priroda obuhvaa materijalni svijet i sve njegove predmete i pojave;
po toj definiciji, neki stroj je isto dio prirode. Takoer je to i otrovni
otpad. Drugo znaenje je ono to zovemo vani ili na otvorenom
(engleski outdoor - takoer izvan kue, na zraku, op. prev.). U tom
smislu, stvari napravljene ljudskom rukom nisu dio prirode, ve su
odvojene od prirode. Na prvi pogled, sredite New Yorka ne ini se
prirodnim, ali ipak sadri razliite vrste skrivenih samo-organiziranih
divljih mjesta, idui od organizama skrivenih u tlu Centralnog parka
pa do sokolova koji krue iznad Bronxa (gradska etvrt u New Yorku,
op. prev.). Po tome se i grad povinuje najirim zakonima prirode; pri-
rodan je (kao to je neki stroj dio prirode), ali i divlji u nekim svojim
dijelovima.
Kada razmatramo djecu u prirodi, trebaju nam iri opisi, definicija
ireg spektra takva koja ne podrazumijeva da je sve prirodno, niti
ograniava prirodu na netaknute praume. Snydera oarava izraz pje-
snika Johna Miltona koji kae divljina draesti. Miltonova uporaba
rijei 'divljina' ocrtava vrlo stvarno stanje energije i bogatstva koje tako
esto nalazimo u divljim sustavima. Divljina draesti je poput mili-
jarde mladih haringa ili skua u oceanu, kubini kilometar krila (siuni
morski raii, op. prev.), sjeme trava divlje prerije sva ta nevjerojatna
plodnost sitnih ivotinja i biljaka koja hrani itavu mreu, objanjava
Snyder. Ali s druge strane, divljina podrazumijeva kaos, eros, nepoz-
nato, podruje tabua, stanite i ekstatinog i demonskog. U oba smisla
je to mjesto arhetipske snage, pouke i izazova. Kada razmiljamo o
djeci i darovima prirode, korisno nam je to tree bogatije razumijevanje
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 9

Novi odnos djece i prirode 9

prirode. U svrhu ove knjige, kada se koristim rijeju priroda ope-
nito, time mislim na prirodnu divljinu: raznovrsnost ivota, obilje
razbacane dijelove stroja iza kue ili nedostupan planinski greben.
Ponad svega, priroda se odraava u naoj sposobnosti za uenje.
Nasci. Roenje.
Iako se esto vidimo odvojenima od prirode, ljudi su takoer dijelovi
te divljine. Moje najranije sjeanje na koritenje svojih osjetila i osjeaj
zapanjenosti odnosi se na hladno proljetno jutro u Independenceu (grad
u amerikoj dravi Missouri, op. prev.). Bile su mi moda tri godine i
sjedio sam na suhom polju iza oronule viktorijanske kue moje bake.
U blizini moj otac je radio na vrtu. Bacio je opuak kako su u to vri-
jeme mnogi ljudi inili. Tada su jo oni sa Srednjeg zapada po navici
bacali smee na zemlju ili prazne boce od piva ili limenke od sokova
ili opuke kroz prozore automobila, a iskre su letjele na vjetru. Suha bi
se trava zapalila. Tono se sjeam zvuka plamena i mirisa dima i top-
tanja oevih nogu i stopala dok je brzo gazio i stupao po vatri da bi je
uhvatio dok je odmicala poljem.
U tom bih istom polju hodao oko kruaka otpalih s voke, stisnuo
bih nos, pognuo se u struku i sa sigurne udaljenosti od te fermentirane
gomile, pokusno njuio. Sjedio bih usred trulog voa, osjeajui i priv-
lanost i odbijanje. Vatra i fermentacija
Provodio sam sate istraujui umu i polja na rubu predgraa. Bilo
je tu Osage orange stabala (Maclura pomifera, drvo-mozak, op. prev.)
trnovitih, odbojnih grana s kojih su padali ljepljivi, smrdljivi plodovi
vei od loptica za tenis. Te je trebalo izbjegavati. Osage orange su ljudi
tada sadili u redovima na rubovima polja radi zatite usjeva od vjetra.
Ali izmeu njih bilo je stabala na koja smo se mogli uzverati, s tankim
granama poloenima poput preki na ljestvama. Penjali bismo se po
petnaest, dvadeset metara iznad zemlje visoko iznad vjetrobrana od
Osage drvea i s te osmatranice gledali na drevne, plavkaste grebene
Missourija i krovove novih kua u predgrau koje se neprestano irilo.
esto sam se penjao sam. Ponekad, potpuno oaran, otiao bih du-
boko u umu i zamiljao da sam Mowgli, djeak kojeg su odgojili vu-
kovi, iz Knjige o dungli Rudyarda Kiplinga i svukao bih prije
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 10

10 Posljednje dijete u umi

uspinjanja vei dio svoje odjee. Ako bih se dovoljno visoko uspeo,
grane bi se istanjile do te mjere da kad bi zapuhalo, svijet bi se povijao
gore i dolje i uokolo i opet navie i postrance i navie. Bilo je i jezivo
i udesno predavati se snazi vjetra. Osjetila su mi bila ispunjena osje-
ajima padanja, podizanja, okretanja; svuda oko mene lie je lupkalo
poput pucketanja prstiju, a vjetar bi nadirao s uzdasima i jecajima. Vje-
tar je takoer donosio mirise, a i samo je drvee zacijelo bre isputalo
mirise pod naletima vjetra. Naposljetku bi ostao samo vjetar koji se
kretao u svemu.
Sada kad su ti dani penjanja na drvee daleko iza mene, esto pomi-
ljam o trajnijoj vrijednosti tih ranih, slatko bezbrinih dana. Poeo
sam cijeniti te daleke vidike koje su mi omoguili vrhovi drvea. ume
su bile moj Ritalin (lijek koji se esto prepisuje za hiperaktivnost i ne-
dostatak pozornosti, op. prev.). Priroda me smirivala, sabirala, a uz to
mi i pobuivala osjete.

Gdje su sve utinice

Mnogi moji vrnjaci odrasli su shvaajui darove prirode zdravo za
gotovo; podrazumijevalo se (kad smo uope o tome razmiljali) da e
budue generacije takoer primati te darove. Ali neto se promijenilo.
Svjedoci smo pojave koju sam nazvao poremeaj pomanjkanja prirode.
Taj termin ni na koji nain ne predstavlja medicinsku dijagnozu, ali
nam daje mogui nain razmiljanja o tom problemu i mogunostima
za djecu ali i sve nas ostale.
Sam sam postao svjestan te promjene kasnih osamdesetih godina ti-
jekom istraivanja za Childhood's Future (Budunost djetinjstva),
knjigu o novoj stvarnosti obiteljskog ivota. Razgovarao sam s gotovo
tri tisue djece i roditelja iz svih dijelova zemlje, gradskih, prigradskih
i seoskih podruja. U razredima i dnevnim sobama povremeno bi ispli-
vala tema o odnosu djece s prirodom. esto pomislim na dirljivo
iskreni komentar Paula, polaznika etvrtog razreda osnovne kole u
San Diegu: Vie se volim igrati unutra, jer su sve utinice ondje.
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 11

Novi odnos djece i prirode 11

U mnogim sam razredima uo varijacije te izjave. Istina, velikom
broju djece, priroda jo uvijek nudi uda. Ali mnogoj drugoj djeci se
igra u prirodi ini tako besmislenom. Neumjerenom. Tuom. Ne-
obinom. Opasnom. Umjetnom.
Svi samo gledaju, rekla je majka u Swarthmore, u Pennsylvaniji.
Postali smo sjedilako drutvo. Kada sam kao dijete odrastala u De-
troitu, stalno bismo bili vani. Djeca koja bi ostajala u kui bila su udna.
Nismo imali iroke, otvorene prostore, ali uvijek smo bili vani na uli-
cama na praznim gradilitima, preskakali konop ili igrali nogomet ili
kole. Igrali smo se vani ak i kao stariji.
Drugi je roditelj iz Swarthmora dodao, Jo je neto bilo drugaije
kad smo bili mladi: nai roditelji su bili vani. Ne mislim da su ili u
klubove zdravlja ili tako neto, ali bili su izvan kue, na verandi, raz-
govarali su sa susjedima. to se tie fizike kondicije, dananja su djeca
najjadniji narataj u povijesti SAD-a. Njihovi roditelji moda dogiraju
okolo, ali djece nema.
Takve opaske su neprestano ponavljali roditelji, bake i djedovi, stri-
evi, tetke, uitelji i ostali odrasli po cijeloj zemlji, ak i na mjestima
gdje bih oekivao drugaiju situaciju. Primjerice, posjetio sam kvart
srednje klase u predgrau Overland Parka u Kansasu, nedaleko od kraja
u kojem sam proveo svoje mladenake godine. U proteklim desetlje-
ima nestao je dobar dio uma i polja, ali je ostalo dovoljno prirodnog
krajolika koji bi u najmanju ruku omoguavao igre na otvorenom.
Ovdje se djeca sigurno jo uvijek igraju u prirodi? Ne ba esto, reklo
je nekoliko roditelja koji su se jedne veeri okupili u dnevnoj sobi da
bi razgovarali o novom izgledu djetinjstva. Iako ih je nekolicina ivjela
u istom kvartu, ovo je bilo prvi put da su se neki od njih sreli.
Kad su nam djeca bila u treem ili etvrtom razredu, jo uvijek je
iza nae kue bila mala poljana, rekla je jedna majka. Djeca su se
alila da im je dosadno i ja sam rekla: 'Dosadno vam je? Hou da odete
tamo na livadu i provedete tamo dva sata. Zabavite se tamo neim.
'Ajde, probajte makar jednom. Moglo bi vam se svidjeti.' Nevoljko su
izali na livadu. I nisu se vratili za dva sata doli su mnogo kasnije.
Pitala sam ih zato i rekli su: 'Bilo je tako zabavno! Nismo niti sanjali
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 12

12 Posljednje dijete u umi

da bi moglo biti tako veselo!' Penjali su se na drvee; gledali uokolo;

natjeravali se; igrali se kao to smo i mi obiavali u mladosti. Tako sam
i sljedei dan rekla: 'Hajde deki, dosaujete se zato ne biste opet
na livadu?' A oni su uzvratili: 'Ma daj ve smo bili jednom.' Nisu bili
voljni probati to ponovno.
Nisam siguran razumijem li potpuno to to kaete, reagirao je
jedan otac. ini mi se da moje djevojice vole gledati puni mjesec ili
lijepi zalazak sunca ili cvijee. Vole drvee kad pone listati takve
stvari.
Druga majka u grupi odmahne glavom: Svakako, zamjeuju sit-
nice, ree ona, ali su rastrgana. Opisala je posljednju zgodu kad je
sa svojom obitelji otila na skijanje u Kolorado. Bio je savren, miran
dan, djeca se skijaju niz planinu i na glavi dre svoje slualice. Ne
mogu naprosto uivati u oslukivanju prirode i biti nasamo. Ne mogu
se sami zabaviti. Moraju ponijeti neto sa sobom.
Tada je progovorio jedan tihi otac koji je odrastao na selu.
Tamo gdje sam ja odrastao, ovjek je sasvim prirodno cijelo vri-
jeme bio na otvorenom, ree on. Bez obzira u kojem pravcu krenuo,
bio si vani na uzoranom polju, ili umi. Ili potoku. Ovdje nije tako.
Overland Park je sada grad. Djeca nisu nita izgubila, jer nikad to nisu
ni imala. To o emu govorimo ovdje je u stvari prijelaz koji je doivjela
veina nas koji smo odrastali okrueni prirodom. Sada prirode naprosto
vie nema.
Grupa je utihnula. Tono, velik dio te jednom divlje zemlje je ispar-
celiran i urbaniziran ali s prozora kue u kojoj smo sjedili sam mogao
vidjeti umu. Priroda je jo uvijek bila tamo vani. Ima je manje, ali
ipak je bila ondje.
Sljedei dan nakon razgovora s roditeljima u Overland Parku odve-
zao sam se preko granice Kansas-Missourija do osnovne kole South-
wood u Raytownu u Missouriju, nedaleko od Kansas Citija. U
Southwoodu sam pohaao osnovnu kolu. Na moje iznenaenje iste
njihaljke (ili je barem tako izgledalo) jo uvijek su kripale iznad vru-
eg asfalta, hodnici su jo uvijek sjali od poda pokrivenog linoleumom;
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 13

Novi odnos djece i prirode 13

iste, patuljaste drvene stolice, s urezanim inicijalima u crnoj, plavoj i
crvenoj tinti stajale su u nepravilnim redovima.
Dok su uitelji okupljali uenike od drugih do petih razreda i pratili
ih do uionice u kojoj sam ekao, odmatao sam svoj magnetofon, ba-
civi pogled kroz prozor na plavo-zelene obrise drvea, vjerojatno hra-
stova, javora, topola, oraha ili rogaa. Njihove su se grane polagano
njihale i povijale na proljetnom povjetarcu. Kako je esto, dok sam bio
dijete, upravo to drvee poticalo moja sanjarenja?
Sljedeih sat vremena pitao sam te mlade ljude o njihovu odnosu
prema boravljenju na otvorenom. Navodili su neke od stvari koje su ih
sprjeavale da budu na otvorenom nedostatak vremena, TV, uobia-
jeni krivci. Ali postojanje tih zapreka nije znailo da djeca nisu znati-
eljna. Ustvari, ta djeca su govorila o prirodi s neobinom mjeavinom
zbunjenosti, otuenosti i enje i povremenim omalovaavanjem.
Sljedeih godina sam esto sluao te tonove.
Moji roditelji ne osjeaju da je sigurno da idem duboko u umu,
rekao je jedan djeak. Jednostavno, ne smijem ii daleko. Moji rodi-
telji su stalno zabrinuti za mene. Tako ja naprosto odem i obino im ne
kaem kuda idem a to ih izluuje. A ja naprosto sjedim iza nekog dr-
veta ili tako neto, ili leim u polju meu zeevima.
Jedan je djeak rekao da su raunala vanija od prirode, jer je posao
u raunalima. Nekoliko ih je reklo da su prezaposleni da bi izlazili u
prirodu. Ali jedna djevojica iz petog razreda, u kariranoj haljini i vrlo
ozbiljnog izraza lica, rekla mi je da kad odraste eli biti pjesnikinja.
Kad sam u umi, rekla je, osjeam kao da sam u maminim cipe-
lama.
Ona je bila jedno od te izuzetne djece koja jo uvijek provode vri-
jeme vani, nasamo. U njezinom sluaju, priroda je predstavljala ljepotu
i pribjeite.
Tamo je tako mirno i zrak tako prekrasno mirie. Odnosno, jest da
je zagaen, ali ne toliko kao gradski zrak. Meni je u prirodi sasvim dru-
gaije, rekla je. Kad ode u prirodu, nekako si slobodan. Ima vri-
jeme za sebe. Ponekad izaem u prirodu kad sam ljutita i onda se
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 14

14 Posljednje dijete u umi

jednostavno s tim mirom osjeam bolje. Mogu se kui vratiti sretna, a

moja mama ak ni ne zna zato.
Zatim je opisala svoj posebni dio ume.
Imala sam jedno mjesto. S jedne strane je bio veliki vodopad i rje-
ica. Ondje bih iskopala veliku jamu i ponekad bih donijela ator ili
pokriva i naprosto leala u toj jami i gledala prema gore, drvee i
nebo. Ponekad bih i zaspala. Osjeala bih se slobodnom; to je nekako
bilo moje mjesto i mogla sam initi to god sam htjela i nitko me ne bi
mogao sprijeiti. Obiavala sam odlaziti tamo skoro svaki dan.
Tada se lice mlade pjesnikinje zacrvenilo. Glas joj je postao prigu-
en.
A onda su odjednom posjekli umu. Kao da su odrezali dio mene.
Postupno sam shvatio sloenost situacije koju su opisivali djeak
koji je bio skloniji elektrinim utinicama i pjesnikinja koja je izgubila
svoje posebno mjesto u umi. A shvatio sam i ovo: roditelji, uitelji i
drugi odrasli, ustanove sama kultura mogu djeci o blagodatima pri-
rode rei jedno, ali ima toliko toga u naem ponaanju i porukama
posebno onima koje isporuujemo a da ih sami ne moemo uti to
govori drugaije.
A djeca dobro uju.
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 15

2. Trea granica

Granica je otila. Umrla je u izmama.

- M. R. Montgomery

NA MOJOJ POLICI s knjigama nalazi se primjerak knjige Shelters,

Shacks and Shanties (Sklonita, daare i brvnare) koju je 1915. napi-
sao Daniel C. Beard, graevinski inenjer koji je preao u umjetnike,
a najbolje je poznat kao jedan od utemeljitelja amerikih izviaa. Ti-
jekom pola stoljea pisao je i ilustrirao niz knjiga o bavljenju na otvo-
renom. Shelters, Shacks and Shanties mi je bila jedna od omiljenih
knjiga posebno stoga to je svojim crteima tintom Beard saeo vrijeme
kad je doivljaj prirode u mladei bio neodvojiv od romantikog vie-
nja amerike granice.
Kad bi takvu knjigu danas ponovno izdali smatrali bi je u najmanju
ruku staromodnom i politiki nekorektnom. Njezina ciljana publika
bili su djeaci. Taj je anr, ini se, dao naslutiti da nijedan djeak koji
dri do sebe ne moe uivati u prirodi a da ne obara to je mogue vie
drvea. Ali ono to stvarno definira te knjige i doba koje predstavljaju
jest neupitno uvjerenje da biti u prirodi znai initi neto, uz izravnu
ukljuenost a ne biti tek promatra.
Manji djeaci mogu izgraditi jednostavnija sklonita, a stariji mogu
izgraditi sloenija, pisao je Beard u predgovoru knjige Shelters,
Shacks and Shanties. itatelj, ako eli, moe poeti s daarama i
onda prei na gradnju brvnara; tako e ii stopama povijesti ljudske
rase, jer sve otkada su nai umski preci s vjetinom rukovanja hitali
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 16

16 Posljednje dijete u umi

kroz kronje uma prije ledenog doba i meu granama gradili zaklone
sline gnijezdima, ljudi su gradili privremena utoita. On nastavlja
opisujui rijeima i crteima kako djeak moe sagraditi etrdeset ti-
pova zaklona, ukljuujui kuicu na drvetu, ator od kore drveta, pio-
nirsku i izviaku kuicu. Opisuje kako napraviti dabrovu kuicu od
rogoine i kuicu od busenja na livadi. Pouava kako kalati trupce,
praviti pukotine, procjepe ili daske i kako izraivati kuu od kolaca,
skrivene brave i podzemne tvrave te izazovno, kako napraviti skri-
venu brvnaru unutar suvremene kue.
Dananji itatelj bi vjerojatno bio impresioniran potrebnom razinom
domiljatosti i vjetine i takoer riskantnou pojedinih konstrukcija.
U sluaju zemunica Beard nalae oprez. Priznaje da tijekom izgradnje
takvih pilja uvijek postoji ozbiljna opasnost da se krov urui i ugui
mladog entuzijasta, ali pravilno izgraena zemunica potpuno je sigurna
od takvih nesrea.
Volim Beardove knjige zbog njihove arobnosti, doba kojeg ocrta-
vaju i izgubljenih umijea koja opisuju. Kao djeak sam gradio osno-
vne verzije tih sklonita, daara i brvnara ukljuujui podzemne
tvrave u kukuruzitu i sloene kuice na drvetu s tajnim ulazima i po-
gledom na ono to sam zamiljao da je granica koja se prostirala od
ulice Rarlston pa preko ruba poznatog svijeta predgraa.

Zatvaranje jedne granice, otvaranje druge

U rasponu od jednog stoljea ameriki je doivljaj prirode koji je
kulturno utjecao na itav svijet iao od izravnog iskoritavanja preko
romantine privrenosti do elektronike otuenosti. Amerikanci nisu
preli jednu granicu nego tri. Trea granica ta s kojom se danas suo-
ava mlade u svakom je smislu jednaka uputanju u nepoznato
kakvo je i Daniel Beard doivio u svoje vrijeme.
Prelazak i vanost prve granice opisan je 1893., tijekom svjetske
Kolumbovske izlobe u ikagu proslave 400. obljetnice Kolumbova
dolaska u Ameriku. Tada je na sastanku Amerike povijesne udruge u
ikagu na univerzitetu Wisconsin povjesniar Frederick Jackson Tur-
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 17

Novi odnos djece i prirode 17

ner predstavio svoju tezu granice. Tvrdio je da postojanje podruja
slobodne zemlje, njezino neprestano povlaenje i napredovanje ame-
rikih naselja prema zapadu objanjava razvoj amerike nacije, povi-
jest i karakter. Povezao je te izjave s rezultatima amerikog popisa
stanovnitva 1890. koji je pokazao nestajanje vanjske linije amerike
granice zatvaranje granice. Iste godine je glavni nadzornik popisa
objavio kraj doba slobodne zemlje to jest, zemlje koju je drava
dodjeljivala doseljenicima za obraivanje.
Slabo zapaena u to vrijeme, Jacksonova teza se s vremenom poela
smatrati najvanijim iskazom u amerikoj povijesti. Jackson je tvrdio
da se svaka amerika generacija kroza stalno pomicanje granine crte
vraala u primitivno stanje. Opisao je tu granicu kao stjecite div-
ljatva i civilizacije. Osnovne crte amerike kulture, rekao je, mogu
se povezati s utjecajem te granice, ukljuujui tu sirovost i snagu u
kombinaciji s prodornou i gramljivou; tu praktinu mentalnu in-
ventivnost, lako iznalaenje rjeenja; to majstorsko razumijevanje ma-
terijalnog tu nemirnu, izazovnu energiju; taj napadni
individualizam. Povjesniari jo uvijek raspravljaju o Turnerovoj tezi.
Mnogi, ako ne i veina, odbacili su granicu, kako ju je Turner shvaao,
kao klju za razumijevanje amerike povijesti i osjetljivosti. Imigracija,
industrijska revolucija, Graanski rat sve je to imalo duboki forma-
tivni utjecaj na nau kulturu. Sam Turner je kasnije revidirao svoju teo-
riju da bi ukljuila dogaaje koju su bili nalik granici primjerice,
otkrivanje nafte devedesetih godina XIX. stoljea.
Svejedno, od Teddy Roosevelta, (1858-1919, ameriki politiar i 26.
predsjednik SAD-a, op. prev.) do Edwarda Abbeya (1927-1989, ame-
riki pisac i esejist poznat po zagovaranju zatite okolia, op. prev.)
Amerikanci su nastavljali razmiljati o sebi kao o istraivaima gra-
nica. Godine 1905, prilikom inauguracije predsjednika Roosevelta,
Avenijom Pensilvanija jahali su kauboji, prola je smotra Sedme ko-
njike brigade, a proslavi su se pridruili i ameriki Indijanci uklju-
ujui i neko stranoga Geronima. Ta parada je ustvari najavila
dolazak druge granice, koja je gotovo itavo stoljee postojala uglav-
nom u imaginaciji. Druga je granica postojala u Beardovim rijeima i
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 18

18 Posljednje dijete u umi

crteima i na obiteljskim imanjima koja su se, iako ve brojano sma-

njena, nastavljala kao vana odrednica amerike kulture. Naroito u
prvim desetljeima XX. stoljea, druga granica je takoer postojala u
urbanoj Americi i svjedoila podizanju velikih gradskih parkova.
Druga granica je takoer bila vrijeme predgraa, kad su djeaci jo
uvijek zamiljali da su drvosjee ili izviai, a djevojice su jo uvijek
prieljkivale da ive u kuicama u preriji i ponekad gradile bolje
utvrde od djeaka.
Ako su prvu granicu istraivali osvajaki nastrojeni Lewis i Clark
(ameriki pioniri 1804-1806, op. prev.), drugu je granicu romantizirao
Teddy Roosevelt. Ako je pravi Davy Crockett bio simbol prve, druga
je dosegnula svoj vrhunac s Disneyjevim filmovima o Crockettu. Ako
je prva granica bila doba borbe, druga je granica bila period etve i
slavlja. Ona je donijela novu politiku ouvanja i uranjanja Amerikanaca
u odomaena i romantizirana polja i rijeke i ume oko njih.
Turnerova je izjava 1893. nala svoj ekvivalent 1993. Njegova se
tvrdnja temeljila na rezultatima popisa stanovnitva iz 1890; nova de-
markacijska crta bila je povuena popisom 1990. godine. Na neobian
nain, stotinu godina nakon to su Turner i ameriki Ured za popis sta-
novnitva objavili kraj onoga to smo obino smatrali amerikom gra-
nicom, taj ured je objavio izvjetaj koji je oznaio smrt druge granice
i roenje tree. Te je godine kao to je Washington Post izvijestio u
lanku Simbol zamane nacionalne preobrazbe, federalna Vlada pre-
kinula svoje dugogodinje praenje seoskog stanovnitva. Seosko sta-
novnitvo se toliko smanjilo od 40 posto kuanstva u SAD-a 1900.
godine do tek 1,9 posto 1990. da je istraivanje seoskog stanovnitva
postalo bespredmetno. Izvjetaj iz 1993. zacijelo je bio isto toliko vaan
kao i podaci popisa koji su doveli do Turnerova posmrtnoga govora o
granici.
Ako se korjenite promjene mogu zabiljeiti u naizgled beznaajnim
mjerilima, odluka da se okona taj godinji izvjetaj je jedno od njih,
izvijestio je asopis Post.
Ta nova, simbolina demarkacijska linija daje naslutiti da je narataj
roen izmeu 1946. i 1964. moda posljednji narataj Amerikanaca
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 19

Novi odnos djece i prirode 19

koji je imao blizak, intiman odnos sa zemljom i vodom. Mnogi od nas
koji smo sada u etrdesetima ili stariji tada smo poznavali seoska ima-
nja ili ume kao rubove predgraa i imali rodbinu na selu. ak i ako
smo ivjeli u sreditu grada, vjerojatno smo imali bake i djedove ili
drugu stariju rodbinu koji su se bavili poljodjelstvom ili su odnedavno
pristigli sa seoskih imanja tijekom migracije u gradove u prvoj polovici
XX. stoljea. Za dananju mlade, ta bliska i kulturna povezanost s po-
ljodjelstvom nestaje, oznaavajui time kraj druge granice.
Treu granicu nastanjuju dananja djeca.

Znaajke tree granice

Trea granica oblikuje opaanje prirode, sadanje i mnogih narednih
narataja na nain koji ni Turner ni Beard nisu mogli ni zamisliti.
Nepotpuno oblikovana i istraena, ta nova granica je ocrtana s
barem pet tendencija: odcjepljenje javnog i osobnog razmiljanja od
izvora hrane; sve tanja crta izmeu strojeva, ljudi i drugih ivotinja;
sve vie intelektualno (za razliku od osjeajnog, op. prev.) razumije-
vanje naeg odnosa s drugim ivotinjama; najezda divljih ivotinja u
gradove (iako dizajneri gradskih i prigradskih etvrti zamjenjuju div-
ljinu sintetikom prirodom); i pojava nove vrste prigradskih oblika.
Veina znaajki tree granice moe se pronai i u drugim tehnoloki
naprednim zemljama, ali su te promjene posebno oite u Sjedinjenim
Amerikim Dravama (makar zbog velikog kontrasta s naom osob-
nom predodbom granice). Na prvi pogled, ini se da se te znaajke
logiki ne uklapaju u cjelinu, ali doba revolucije je rijetko kada logino
ili pravocrtno.
U treoj se granici Beardovi romantini prikazi djece u prirodi ine
jednako staromodnima kao i prikazi Vitezova okruglog stola u XIX.
stoljeu. U treoj su granici heroji koji su nekada povezivani s priro-
dom, ve beznaajni; stvarni Davy Crockett koji je simbolizirao prvu
granicu, pa ak i Davy Crocket Walta Disneyja iz doba druge granice
posve su nestali i gotovo su zaboravljeni. Narataj koji je ostario nosei
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 20

20 Posljednje dijete u umi

jakne od jelenje koe i bakine haljine sada podie novi narataj kojemu
je sva moda piercing, tatoo i ostalo gradska.

l Za mlade, hrana je s Venere; poljodjelstvo je s Marsa

Moj prijatelj Nick Raven, koji ivi u Puerta de Luna, u Novom Me-
ksiku, bio je nekoliko godina farmer prije nego to je postao stolar, a
zatim uitelj u zatvoru u Novom Meksiku. Nick i ja smo godinama
odlazili na pecanje, ali smo jako razliiti ljudi. Ja bih ga opisao kao sa-
mouvjerenog oca XIX. stoljea, dok sam ja tata XXI. stoljea, pun
dvojba. Nick je uvjeren da ribu treba uhvatiti i pojesti, a ja vjerujem
da ribu treba uhvatiti i u veini sluajeva samo pustiti. Nick je uvjeren
da je nasilje neizbjeno, da nas patnja proiava te da otac mora svoju
djecu poduiti grubosti ivota, izlaui ih tim grubostima. Ja vjerujem
da je moj posao roditelja da zatitim svoje sinove od sirovosti svijeta
to je mogue due.
U jednoj svojoj prijanjoj knjizi, The Web of Life (Mrea ivota),
opisao sam odnos koji su Nick i njegova djeca imala prema ivotinjama
i hrani:
Dok su Nickova djeca jo bila mala, ivjeli su obiteljski na svom seo-
skom imanju na kraju zemljane ceste u dolini topola i nepeene cigle
i ljute paprike. Njegova je ki jednog dana dola kui i nala svoju
omiljenu kozu (ne kunog mezimca, nego kozu koja ju je slijedila
uokolo), oguljenu, izvaene utrobe i objeenu u tali. To je bilo doba
kad su Nickovoj obitelji nedostajale cipele, a meso koje su jeli bilo
je ono to bi Nick zaklao ili ustrijelio. Za njegovu ker je to bio stra-
an trenutak.
Nick tvrdi da nimalo ne ali zbog dogaaja, ali jo uvijek pria o
njemu. Kae da joj je to bilo bolno, ali od onda je znala i znat e za
cijeli ivot otkuda dolazi meso koje jede i da meso nije otpoetka
omotano plastikom. To nije iskustvo kakvo bih htio dati svojoj djeci,
ali moj je ivot bio drugaiji.

Malo nas je koji nismo doivjeli siroviji doivljaj uzgajanja hrane.

Meutim, veina mladih ljudi nema u sjeanju takvoga slinog isku-
Posljednje dijete u sumi 28.7.2016. 9:53 Page 21

Novi odnos djece i prirode 21

stva. Sve vie mladih ljudi su vegetarijanci ili kupuju hranu iz duana
sa zdravom hranom, ali ih je malo koji uzgajaju vlastitu hranu pose-
bno ako je rije o ivotinjama. U manje od pola stoljea, kultura se po-
maknula iz vremena kad su krajolikom dominirala mala seoska imanja
kad je dominiralo Nickovo razumijevanje hrane do prijelaznog vre-
mena kad su obiteljski povrtnjaci u predgraima predstavljali tek malo
vie od razonode, do dananjeg doba vakuumskog pakiranja laborato-
rijski proizvedene hrane. S jedne strane, mladi ljudi su svjesniji podri-
jetla onoga to jedu. Pokret za prava ivotinja ih je primjerice poduio
o uvjetima u farmama za uzgoj peradi. Vjerojatno nije sluajno da sve
vie srednjokolaca i studenata prihvaa vegetarijanski nain prehrane.
Te spoznaje, meutim, nuno ne znae da su mladi osobno ukljueni u
podrijetlo svoje hrane.

l Kraj biolokih odrednica. Jesmo li mievi ili ljudi? Ili oboje?

Mladi odrastaju u vremenu bez biolokih odrednica. ak je i sama
definicija ivota stvar gledita.
Jednog jutra 1997. ljudi irom svijeta su u novinama mogli vidjeti
neobinu fotografiju ivog, bezdlakog mia s neim to je izgledalo
kao ljudsko uho koje raste na njegovim leima. To stvorenje je bilo
djelo istraivakog tima s univerziteta Massachusetts i Tehnolokog
instituta u Massachusettsu, koji su unijeli stanice ljudske hrskavice u
kalup od biorazgradivog poliestera nalik na uho i usadili ga na mija
lea. Kalup je hranio zamjensko uho.
Odonda je naslov za naslovom objavljivao neku mogunost stapanja
strojeva, ljudi i drugih ivotinja. Prema Meunarodnom centru za teh-
noloka istraivanja, neprofitnoj, nepristranoj organizaciji koja ocje-
njuje utjecaj tehnologije na drutvo, javnost tijekom dva desetljea nije
shvaala implikacije toga. Ljudski geni, ukljuujui gene za ljudski
rast i ivce bili su uneseni u takore, mieve i primate da bi se stvorila
bia zvana himere (prema starogrkoj mitologiji o udovitu sastavlje-
nom od dijelova razliitih ivotinja, op. prev.). Ta su nova stvorenja
trebala ponajprije sluiti za medicinska istraivanja, ali su neki znan-