Sadraj:

EX PONTO, NEMIRI, LIRIKA

ANDRIEVA LIRSKA POTRAGA
EX PONTO
I
II
III
EPILOG
NEMIRI
NEMIR OD VIJEKA
NEMIR DANA
NO U VOZU
IZNAD POBJEDA
DJECA
POGREBNA PJESMA
PRIA IZ JAPANA
BREGOVI
LIRIKA
U SUMRAK
BLAGA I DOBRA MESEINA
LANJSKA PJESMA
TAMA
POTONULO
PRVA PROLJETNA PJESMA
NO CRVENIH ZVIJEZDA
STROFE U NOI
JADNI NEMIR
ETRDESETPETA NO
ETNJA
1914
JUTRO
PSALM SUMNJA
BURNA NO
 3/237

NO
POVRATAK
UTEHA SNOVA
SAN
IZ KNJIGE CRVENI LISTOVI (DEZERTER)
1915
PJESMA VRETENA
SAN MARINO
PUTNIKA PJESMA
JESENI PREDJELI
CRVENI LISTOVI
GORNJI GRAD
JEDAN NOVEMBAR
RITMI BEZ SJAJA
JUTRO
VISINA
ZEMLJA
SINO
SKERCO U CRNINI
OBJAVLJENJE
SVITANJE
STROFA
PO JEDNOM STAROM DOBROM REDU
SPAS
BEZ NASLOVA
E
NO
NJEGOVA PESMA
GALEB I OBLAK
BEANJE
KRAJ REKE
M.C.
MISAO
 4/237

VERA SALUTRIX
TA SANJAM I TA MI SE DOGAA (I-IX)
SLAP NA DRINI
E SAVRENSTVA
BEZ NASLOVA
SABITOVA PESMA
VAJMAR 1932
SUNCE OVOG DANA
DJEVOJAKA PJESMA
PRED PORTRETOM PREKORNA POGLEDA
BEZ NASLOVA
LEPA MLADA ENA GOVORI
DVE TEME
OTKRIVANJE
PISMO NIKOME
LILI LALAUNA*
NEKAD, U ALPIMA
JEDNA NO
VEO
PUTNICI SA ISTOKA
BEZ NASLOVA
SVE VIE, SVE BLIE
KRAJ
BEZ NASLOVA
RJENIK MANJE POZNATIH RIJEI:
KRONOLOGIJA IVE ANDRIA
 IVO ANDRI

EX PONTO, NEMIRI,
LIRIKA
 ANDRIEVA LIRSKA POTRAGA

ExPonto (Zagreb, 1918) i Nemiri (Zagreb, 1920) prve su dvije Andrieve

samostalne knjige iako u literaturi o Andrievu stvaralatvu o Nemirima
jedva da ima cjelovita teksta za razliku od Ex Ponta o kojem se ipak pisalo
dosta i s brojnih pozicija. Sagledane s plana autorova opusa, zakljuak su
njegove prve stvaralake faze koja bi se mogla imenovati lirskom. Otpoela
je prvim objavljenim tekstom 1911. godine u sarajevskoj Bosanskoj vili
(pjesma u prozi V sumrak), da bi do 1914. obuhvatila dvanaest pjesama i da
bi s obzirom na njih, to je sigurno kuriozum u knjievnom ivotu, skrenula
panju na mladog autora. Dugo se meu prosjeno upuenim vjerovalo da je
Andri vrlo brzo prestao s pisanjem lirskih tekstova, ali on e i nakon 1920.
pisati i objavljivati pjesnike tekstove u stihu i prozi, dodue, sve rjee, jer e
se u cijelosti okrenuti narativnim oblicima: pripovijeci, eseju, putopisu i ro-
manu. Dijelove i prve i druge knjige objavljivao je i prije njihova integralna
pojavljivanja na stranicama Knjievnog juga, knjievnog asopisa kojemu je
bio jedan od urednika i jedan od najagilnijih knjievnih kritiara a koji je
izlazio u Zagrebu tokom 1918. i 1919. godine te u beogradskoj Misli. Tip
lirska govora karakteristian za prvu stvaralaku fazu pronalazit e se i u
njegovoj kasnijoj novelistici, pogotovo u periodu nakon pedesetih godina
prolog stoljea kada objavljuje zbirku kraih proza Staze. Lica. Predeli
(1956) i na odreeni nain priziva iskustvo prvog stvaralakog perioda.
Traenje dijaloga, ali sada s pozicije autorskog opusa, ponovno e se ot-
voriti posthumnim objavljivanjem Znakom pored puta (petciklinom kompo-
zicijom pripovjednih i lirskih zapisa, proznih fragmenata, meditativnih mini-
jatura itd.), jer e ova knjiga na mnogim razinama korespondirati s prvim
dvjema Andrievim knjigama.
Obje knjige doekane su u knjievnoj kritici (D. Prohaska, M. Jankovi,
M. Crnjanski i dr.) i osobito italakoj publici s naglaenim odobravanjem.
Opi ton i pristup odredit e u znaajnoj mjeri predgovor Ex Pontu Nike Bar-
tulovia Razgovor s duom, ali i izvanknjievni, izvantekstni razlozi i motivi.
Vie ih je: ve uoeni knjievni kritiar Knjievnog juga koji je svojim
 7/237

kritikama htio utjecati na knjievni ivot, njegova ivotna sudbina (Hrvat iz

Bosne jugoslavenske orijentacije, zatvaranje, suenje i interniranje u
bosansku provinciju gdje ivi u svojevrsnom kunom pritvoru na poetku i
dobrim dijelom 1. svjetskog rata), ali i osobnost kojom je plijenio (fizika
krhkost i trajna boleivost, naglaena emocionalnost i introvertiranost,
zamjetljiva obrazovanost, uglaenost itd.). Od opeg miljenja razlikuju se
procjene i ocjene A. B. imia (Lirski feljtonizam) i Gustava Krkleca (Cvee
mastionice) te Milana Bogdanovia (Ivo Andri: Put Alije erzeleza). imi
na tragu ve izgraenih ekspresionistikih pogleda i nedvosmislenog luenja
poezije od proze odbija Ex Ponto na temelju aporije to ju je Andriev tekst
kontinuirano produbljivao: kako, u kom rodovskom i anrovskom kljuu
uope itati Ex Ponto kad se ve sam tekst opire i ne da podvesti bilo u
tradiciju proznog bilo u tradiciju pjesnikog iskustva? imi, naravno, smatra
da se ne dade iitati ni u tradiciji lirskog (pjesnikog) govora niti u tradiciji
proznog. To je za njega dovoljnim razlogom da knjigu naprosto odbije ne
propitujui konzekvence svoga sagledavanja. Slino misli i Gustav Krklec.
Milan V. Bogdanovi pak, sagledavajui ih iz konteksta stilistikog i kompo-
zicijskog (Ex Ponto i Nemiri su fragmentarizirane strukture) i iako ne odrie
odreene vrijednosti Ex Pontu i Nemirima, ipak istie da je za autora velika
opasnost to se koncentrirao na kratke oblike, jer da bi inzistiranjem na takvu
pisanju mogao stvaralaki vrlo brzo da se iscrpi i zauti. Andri kao autor pak
sam u odnosu na svoje rane tekstove bio je vrlo odreen; nikada nije dozvol-
javao da se oni pretampavaju pa ak ni u sklopu Sabranih djela (1958, IIV,
1963, IX; 1976, IXVI), izdanja na kojima je lino suraivao. Valja ipak spo-
menuti da je Ex Ponto vrlo brzo bio preveden na eki (1919), a za autorova
ivota i na talijanski (1961) i makedonski (1967), da ne spominjemo izdanja
pojedinanih pripovjednih zapisa (u originalu ili u prijevodu). Koji su razlozi
uvrivali autora u odluci da ne pretampava Ex Ponto i Nemire teko je
pouzdano utvrditi, ali se knjievna kritika i interpretatori Andrieva opusa
manje vie slau u miljenju da je zreli i afirmirani Andri smatrao da te
prve dvije knjige nisu na razini onih njegovih ostvarenja po kojima je doivio
ope uvaavanje i da ga ne mogu reprezentirati po mjeri te reputacije. (To e
Andri na odreeni nain sam izrei jo davno ranije i donekle proiriti
 8/237

vlastiti sklop odbijanja krijui se za opi, nad osobni interes u pismu up-
uenom M. Markoviu, a u vezi s namjerom francuskog izdavaa da objavi
ve dovreni prijevod Ex Ponta 1938. godine; Ali mi izgleda nezgodno i po-
greno dati ga (Ex Ponto, o. D. M.) stranoj publici kao primjer nae suvre-
mene knjievnosti i kao sliku moga knjievnog stvaranja. Isto e tom pri-
likom ponoviti, samo drugaije intonirano, i u pismu predsjedniku Slav-
istikog instituta u Parizu Andre Mazonu; Bilo bi moda predugako da
vam nabrajam sve opte ili line razloge koji mi ne doputaju da odobrim
prevod ove knjige, osobito kao reprezentativnog djela nae literature i mog
knjievnog rada. Da je Andri bio nesiguran u vrijednost svojih ranih (lirs-
kih) tekstova pa ih zato nije ponovno objavljivao, neovisno o interesu it-
alaca, kritika je dodatno argumentirala i injenicom to Andri nije dozvol-
javao da se tampaju ni njegove pjesme koje je takoer pisao tokom cijela
stvaralakog vijeka. Da te tekstove ipak nije otpisao za sva vremena kao
porod od tmine, dokazuje njegova zaostavtina - u posebnoj fascikli uvao
je sve svoje pjesnike tekstove, objavljene i neobjavljene, fascikli pod naslo-
vom Svi moji stihovi i pesme u prozu. Isto tako, prema tvrenju dugogodin-
je suradnice Vere Stoji, redigirao je i Ex Ponto i Nemire i svoju poeziju nez-
adovoljan brojnim pogrekama nastalim pri objavljivanju tekstova, moda s
namjerom da za ivota ipak zanemareni dio svoga opusa jednom objavi. Ex
Ponto, Nemiri i cjelokupna poezija, objavljeni su posthumno kao XI knjiga
Sabranih djela 1976. godine. Par mjeseci prije toga kao reprint izdanje ob-
javljena je njegova lirika pod naslovom ta sanjam i ta mi se dogaa 1975.
Budui e interpretatori Andrieva opusa nerazmjer u vrijednosti izmeu
tekstova iz prve stvaralake faze i kasnijih tekstova, a time i vlastitu inter-
pretacijsku nelagodu, razrjeavati ili izbjegavanjem ili ovlanim prelaskom
preko njih ili eventualno upuivanjem na neke zapise i povezujui ih s kas-
nijim ostvarenjima: Ex Ponto i Nemiri odmjeravaju se o opeuvaenu i ope-
priznatu izuzetnu vrijednost autorovih pripovijedaka i romana (Milo I.
Bandi, B. Milanovi, R. Minde, F. Grevi, P. Dadi, S. Leovac i brojni
drugi) te predstavljaju zavretak prve stvaralake faze u kojoj je autor iscrpio
svoj lirskomeditativni govor. Sumarno bi se moglo zakljuiti da zatvorenost i
svojevrsna ograenost prve stvaralake faze u odnosu na kasniji dio opusa
 9/237

nije drugo za njegove interpretatore do slijepi rukavac znaajnog prozaiste.

Meutim, iz interpretativnog se obzora isputalo da je Andri iskustvo pis-
anja 19111920. iskoritavao u svom kasnijem radu, a u poneem jedva da se
uope i udaljio pa iz te tragalake faze otkrivamo i ono to e se tek kasnije
snano razviti.
Andri je otpoeo svoju stvaralaku avanturu pjesmom u prozi i pjesmom
u stihovima, u knjievnom periodu u kojem se poezija utekla, bar to se tie
primarnog konteksta, visoko formaliziranim simbolistikim i impresion-
istikim poetikama, i kao takva bila zagovarana i podravana od vrhunskih
knjievnoznanstvenih autoriteta. Dovoljno je samo prisjetiti se Antologije
novije srpske lirike (MH, Zagreb, 1911) Bogdana Popovia i njezina predgo-
vora u kojemu se dosljedno zastupa larpurlartistika poetika ideja. Mladi
Andri, neovisno o dominirajuoj simbolistiko-impresionistikoj paradigmi
razdoblja, organizira svoje pjesme ne pridravajui ih se (U meni se buni
istina i mrsko mi je to stiliziranje ivota due, ta ljubav za red i to nasilno
traenje simetrinosti. rei e lirskoreflektivni ja u Ex Pontu), to svjedoi o
njegovoj ranoj stvaralakoj samosvijesti: njegov stih je ve slobodni stih bez
rime ili s nepravilnom rimom i s naglaenom tenjom ka prozaizaciji ritmo-
melodijske strukture pjesme (Jadni nemir. U: Hrvatska mlada lirika. Zagreb,
1914) te uvoenjem slika koje bi da konstituiraju izvan- jezinu zbilju do
razine anegdotalne ispovjednosti. U ovom kontekstu od interesa je spomenuti
da Andri tokom 1912. godine objavljuje u Bosanskoj vili svoje prijevode
slovenskih pjesnika od kojih su neki nezaobilazni slovenski modernisti (Vida
Jeraj, Anton Medved, Murn Aleksandrov, Oton upani, Vladimir Levstik)
i dvije pjesme Walta Whitmana, da prevodi Augusta Strindberga, da pie o
Heineovoj poeziji, Antunu Gustavu Matou, Antonu Akercu i I. Despotu.
Dok je na planu razdoblja moderne njegov slobodni stih prepoznat kao
obeavajui pjesniki glas, ve e u razdoblju bune ekspresionistike
paradigme izgubiti na svojoj zaudnosti. I objavljene i neobjavljene pjesme
nastale u toku i neposredno nakon 1. svjetskog rata otkrivaju koliko je Andri
traio svoj pjesniki jezik. Zato sva ona istraivanja koja idu za tim da sim-
plificirano tumae Andrievo poetno traganje svodei ga iskljuivo na jednu
literarnu tradiciju neminovno iznevjeravaju irinu Andrieva recepcijskog
 10/237

iskustva. Upravo u cjelini toga iskustva i u tom kontekstu treba sagledavati i

prve dvije autorove knjige. Andri e u nekoliko navrata napominjati da je
prisvojio lirskoispovjedni govor u duhu mlade knjievne generacije mod-
ernista pred 1. svjetski rat i jasno se odredio prema takvom nainu pisanja
kao mladalakoj urbi i ignoranciji prema ozbiljnom knjievnom radu. U ro-
manu Gospoica o toj e temi s pozicije autorskog ja rei: To je bio omiljen
oblik pesnikog izraavanja u tom vremenu kad je sve previralo od smelih
zamisli i nabujalih oseanja a niko nije imao vremena, znanja i strpljenja da
im trai pravi i trajni izraz.
Ex ponto (izravna intertekstna pozicija: Ovidijeve Epistulae ex Ponto, ali
bez ikakvog snanijeg poveznog motiva s poznatim rimskim pjesnikom i
njegovim poznatim epistulama, osim progonstva/kazne) je knjiga pjesama u
prozi, lirskih proza, ispovjednomolitvenih zapisa, kratkih pria i lirskomedit-
ativnih zapisa. Podijeljena je u tri nenaslovljena poglavlja (ciklusa): prvi ima
26, drugi 25, trei 88 zapisa (fragmenta); sa zavrnim Epilogom, dakle, 140
zapisa. Zapisi su meusobno odvojeni naglaenim bjelinama i jedino je
posljednji (Epilog) naslovljen. Podijeljena su miljenja kritiara i interpretat-
ora kada pokuavaju odrediti rodovsku i anrovsku pripadnost zapisa. Za
Crnjanskog su to prije svega pjesme, ali i lirski zapisi. Milan Bogdanovi go-
vori o lirizmu tekstova koji su pisani prozom, tj. proznom reenicom.
Nikola Miloevi govori o knjizi stihova i o pesnikoj prozi, a D.
ivkovi o lirskim ispovestima, lirskom zapisu, lirici i lirskoj prozi. Za
Franju Grevia to su lirske proze, a za Radovana Vukovia pjesme u prozi i
dnevniki zapisi. Aleksandar Petrov smatra takoer da se radi o pjesmama u
prozi i lirskoj prozi. Sumarno: pojmovi pjesma u prozi za prve dvije
Andrieve knjige i termin pjesnika (lirska) proza najei su oblici. Frag-
mentarna kompozicija teksta i poneke osobine pojedinih zapisa navodila je
kritiku da govori o tome kako je Ex Ponto niz prikrivenih dnevnikih zapisa i
da se njihovim pukim adiranjem oblikovao svojevrstan hibridni proznolirski
tekst. Drugo miljenje zastupa stav da je to zbirka pjesama u prozi i lirske,
odnosno lirskorefleksivne proze i da autor nije imao nikakvu namjeru da
formira veu jezinu strukturu, nego bi se ona konstituirala tek na razini in-
tencionalnog uitavanja elemenata prozne strukture.
 11/237

Kvalifikacijom da su to mahom lirskorefleksivni zapisi pokuao se odred-

iti njihov anrovski oblik (fragmentarna struktura komponirana malim form-
ama), a odrednicom lirskorefleksivni temeljni stilski kompleks. Da je to
modificirani dnevnik moe se govoriti samo uvjetno, jer se karakteristike
dnevnike strukture raspruju na razini cjelokupnog djela, tj. vrlo je malo sig-
nala kojima se podrava panja na tome da je to lirskomeditativni dnevnik na
primjer. Konano, i takav dnevnik obrazuje svojevrsnu priu, jer tematizira
motivacijski sklop zapisivake akcije kojom se iskazuje sagledavanje organ-
iziranog iskustva. Broj fragmenata s formalnim oznakama dnevnika nedovol-
jan je da uvrsti predodbu o ExPontu kao dnevniku. Niti autobiografski as-
pekti, a kritiku su takoer navodili da uoavajui elemente dnevnike struk-
ture prenaglase njihovu prisutnost, nisu dovoljni da taj sud uine uvjerljivim i
prihvatljivim.
Autor komponira knjigu na taj nain to e ogranien, zadat
mogunostima vezivanja manjih narativnih cjelina naglaene oblikovne
dovrenosti ipak rasporediti seriju signala kojima nedvosmisleno upuuje na
zahtjev da se zbirka prihvati kao cjelovit i konzistentan tekst pri emu je
njegovo vezivanje slobodnoasocijativno i ne podlijee tradicionalnim jasnim
kompozicijskim pravilima vezivanja, odnosno razvijanja teksta (prepozn-
atljivo razvijanje fabulacijskog niza na primjer). /Dodue, to e neto kasnije
razgraditi nadrealisti i na razini poezije, ali u sasvim drugaijem poetikom
modelu i ne tie se bitno problema o kojem se raspravlja. / Tekst, dakle, im-
plicite trai da se aktiviraju one transtekstualne tenzije svakog pojedinog
zapisa koje uspostavljaju ire, obuhvatnije znaenjske komplekse kontinuir-
anim meusobnim povezivanjem meu zapisima. Upravo aktiviranjem tih
transtekstualnih veza i silnica meu zapisima formira se svojevrsni sistem
oznaivanja nosioca prie. Autor rauna s tim i zato komponira svoj tekst
kao to ga komponira.
Strategija konstituiranja vee lirskoprozne strukture ogleda se u svjesno
rasporeenim elementima narativnosti u pojedinim zapisima: 1. grupiranje
zapisa u cikluse /poglavlja: a) prvim zapisom motivira se budue prianje,
neto kao ekspozicija (Svima, irom cijelog svijeta, koji su stradali i stradaju
 12/237

radi due i njezinih velikih i vjenih zahtjeva, posveujem ove stranice, koje
sam neko pisao samo za sebe, a danas ih aljem svoj brai svojoj u bolu i
nadi.), posveta izabranima; b) kraj prvog ciklusa naznaen je opaskom u
zagradama: (Svretak mariborskog dijela.);) pri emu se time sugerira pro-
tok linearnog vremena na razini autobiografskog iskustva Ja zapisa mari-
borski period, internacijski period u Ovarevu i u Zenici/; 2. uokvirena struk-
tura od prvog funkcionalno prolonog do posljednjeg zapisa Epilog.
Vrlo snaan znak kojim se osnauje sagledavanje Ex Ponta kao pri-
povjedne strukture je i postupno formiranje lirskomeditativnog i ispovjednog
ja zapisa kao svijesti u razvoju, sazrijevanju, samonalaenju (vremenu
doivljajno-kontemplativna obrauna sa sobom), one svijesti to u vre-
menu obuhvaenom zapisima sazrijeva, zastupa brojne, esto neusklaene i
diferencirane spoznaje kojima postupno dolazi do bez upitnih stavova i be-
skompromisnih odluka, pa bi Epilog predstavljao kraj lirskomeditativne prie
o tome sazrijevanju. U tom bi se smislu formirala tri tematskomotivska
bloka: a) krivnja, b) spoznavanje krivnje ili potraga za autentinom subjekt-
ivnou i c) konano pomiren i pronaen ja. Milivoj Solar povezuje Ex Ponto
sa strukturom baroknog plaa, ali smatra da je u ovom sluaju izmijenjana
barokna topika i dat moderan znaenjski potencijal.
U centru se lirskorefleksivne i ispovjedne akcije nalazi ekstatini i stig-
matizirani, ali i mesijanski oznaeni Ja koji veoma frekventno koristi
kransku leksiku, metaforiku i simboliku: bluditi, iskuavati, moliti, trpjeti,
uskrsnuli, izbaviti, prezirati, prezreti, opratati, prokleti itd.; nebo, oholost,
grijeh, odricanje, trpljenje, iskuenje, samilost, udo, pokornost, rtva, sum-
nja, prokletstvo, kajanje itd.; strahovita kataklizma, asovi najvrelijih molitvi,
ukleti prud, stara tragedija, kobni simbol, nedokuive odluke promisli, zemni
kal, busija kajanja, podla igra udesa itd.; U bogu je svretak misli koja nam
se gubi u oajan beskraj.; I to da ne smijem umrijeti bolilo me sve u besan-
oj svijesti kao neka odve stroga, preteka dunost, gotovo nepravda., Bio
sam bespomoan i skrueno sam molio boga da mi pomogne, da poalje mir i
svijetlo na moje putove da me izvede i utjei., Ima asova kad gorim mirno
kao rtveno svijetlo tek uneeno u hram., Ja, grenik, ovjek od sablazni i
 13/237

ovoga svijeta, plijen sumnja i strasti ..., Molitvo u jutro. O, Boe, nemilos-
rdni stvoritelju, koji me svijetlom svojim budi na muku dana, oprosti mi i
budi milostiv meni koji, evo, hulim., Nemogue bi bilo podnijeti ivot sa
svim varkama, nesporazumima i zabludama, da ovjeku nije dana misao o
Bogu due nae, koji je utoite, istinito, pravedno i isto. itd.
Ja zapisa, dakle, ne samo da koristi serije slika i pojmova kranske tradi-
cije da bi artikulirao svoju potrebu misliti/osjeati krajnje istine svijeta i
ivota, nego se vlada kao dobar vjernik ak i onda kad huli i kad se eli
otrgnuti od boga. Svjetonazorni se obzor ja zapisa pokazuje kao teistiki ma
koliko da je njegova vjera -vjera slobodne individue- osloboena bilo kakvog
odnosa s konfesionalnim institucijama. Religioznost zna na mjestima prei u
misticizam, pa i panteizam. I u tom kontekstu valja spomenuti da dualistiko
sagledavanje, esto graeno na binarnim opozicijama, odnosno antitezama
(dobro: zlo, pravda: nepravda, mo: nemo, tijelo: dua, bol: radost, strah:
sigurnost, svjetlo: tama, dan: no, san: java itd.), smatraju neki, bogumilske
je tradicije. Ipak, u tim zapisima pronalazit e se tragova S. Kierkegaarda, F.
Nietzschea, R. Tagore i dr.
Andri oblikuje poredbom, antitezom, kontrastom, paradoksom i oksimor-
onom, a sklonost tim figurama misli ima svoj izvor u htijenju da se oblikuje
svijet protuslovlja i paradoksa, nemoi da se izie izvan svakom pojedincu
zadatih i opevaeih okvira: ljudske sposobnosti su ograniene a sudbina
neobjanjiva, pojedinac je sam u univerzumu i drutvu, tajna sebi i drugima,
prisiljen da prihvati teret samoe i apsurdno trajanje te neminovnost smrti
kao jedinu izvjesnost. U tom smislu ja zapisa ne nastupa samo kao individu-
alni ja nego i kao propovjednik Istine!
Svi interpretatori Andrieva opusa slau se u tome da s objavljivanjem
Nemira i Puta Alije erzeleza zavrava prva, tragalaka autorova faza,
odnosno da je u Putu Alije erzeleza Andri konano pronaao svoj
autentini stvaralaki glas. Ipak treba napomenuti da ona dilema koja se
postavljala interpretatorima: prve dvije knjige bivaju oznaene autorovim
kasnijim djelima koja nisu upitna pa ta prva dobijaju na relevantnosti jer se u
njima moe istraiti Andrieva borba kako s lirskog govora prei na prozni.
 14/237

Ipak ovakvo nedvosmisleno izjednaavanje Ex Ponta i Nemira nije potpuno

precizno, jer: dok u kontekstu Ex Ponta moemo raspravljati o sudaru pjes-
nikog i pripovjednog na nekoliko razina i dokazivati (u kozekvenciji ne i u
cijelosti uvjerljivo!) kako taj tekst pokazuje autorovo lomljenje izmeu dva
principa funkcioniranja jezika, to je mnogo tee uiniti na primjeru Nemira.
Naime, Nemiri su daleko lirinija, pjesnikija knjiga od Ex Ponta, knjiga
daleko harmoninija to se tie koritenja jezika karakteristinog za funk-
cioniranje jezika u pjesnikim strukturama od one u pripovjednim, pa je
opravdano zakljuivati kako je autor bio ispitivao i lirski govor i pripovjedni
u periodu od 1918-1920. Naravno, imajui u vidu kompoziciju Nemira kao
knjige u kojoj se po ciklusima strogo dijele tekstovi na one koji bi bili pjesme
u prozi (Nemir od vijeka, Bregovi) od onih koji bi bili pjesnika, lirska proza
(Nemir dana). Radi se o svjesnom autorovom postupku kojim vrlo jasno i
bezupitno razdvaja kompozicijske dijelove knjige htijui tako problematizir-
ati odnos izmeu pjesme i proze i nastavljajui tako na ono to je otpoeo u
Ex Pontu.
Dakle, Andri od rana propituje odnos izmeu proze i poezije pok-
uavajui pronai svoj glas, oblik u kojem bi iskazao cjelinu iskustva,
pronaao sinkretiku formu kojom bi objedinio tradiciju proznog i pjes-
nikoga govora. Da u tom modelu nije uspio ostvariti vrednijega teksta ne
umanjuje njegovu namjeru.
Andriev lirski ja, krenuvi iz modernistike paradigme, pronalazio se u
impresionistikoj, neosimbolistikoj i ekspresionistikoj organizaciji jezinog
materijala i u naporu da iznae onu sinkretiku formu kojom bi objedinio os-
jeaj i refleksiju o njemu, kojom bi pomirio maksimalnu otvorenost znaenja
rijei, sklopova rijei i slika s jedne te s druge da se rije i slika sintagmatski
poveu u refleksiju o njima. Tako je iz pjesme u prozi i pjesme u slobodnom
stihu gotovo neizbjeno kliznuo u lirski i prozni zapis to e rezultirati Ex
Pontom i Nemirima i ostati trajno obiljeje njegove poetike i u velikim
proznim strukturama koje e biti komponirane bez vrste fabulacijske osnove
i biti pogodne za slobodno uvoenje brojnih mikronarativnih cjelina u os-
novnu pripovjednu liniju prie.
 15/237

Duan Marinkovi
EX PONTO
 I

Je li vam se ikad dogodilo da, baeni iz kolosijeka, reete svagdanjici:

zbogom i da se vinete, noeni stranim vihorom, zaprepateni kao onaj kome
se tlo izmie?
Je li vam se dogodilo da vam uzmu sve a ta se ovjeku ne moe uzeti?
i da vam na duu poloe teku odurnu ruku i da vam uzmu radost i vedrinu
slobodna duha; i sama sranost, koja ostaje kao posljednji oajni dar sudbine,
da vam uzmu i da uine od vas nijemo prezavo rope?
Raznoliki su i mnogi bolovi koji zadeavaju ljude na ovoj zemlji, gdje se
ljepom duom dublje jeca, ali kog je jedan samo od ovih istinskih velikih
bolova zadesio, brat je moj i prijatelj!
Svima, irom cijelog svijeta, koji su stradali i stradaju radi due i njenih
velikih i vjenih zahtjeva, posveujem ove stranice, koje sam neko pisao
samo za sebe, a danas ih aljem svoj brai svojoj u bolu i nadi.

Neumoljivo krute i nepomine planine gledaju s oblana visa. Visoko

ukoeno nebo. Tvrda nemilosna zemlja.
Ne, nita se nee dogoditi! Ne, planine se nee soriti! Nebo e ostati gordo
i hladno na visini!
Izmie se daljina, gubi zvuk, boje mru u sivom: da se vidi i uje ropsko kr-
vavo srce kako kuca.
U grmljavini i oblacima dolaze budua stoljea i gledaju moj sram. Pred
oima pokoljenja lei moja dua naga i bespomona kao prelomljen ma.
ee me samilostan pogled neroenih.

Kud sam ja sve lutao!

Kud su padale moje tenje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i
grijeio u ivotu! Kako da vam kaem kad to i roeno moje sjeanje
 18/237

zaboravlja! Oholost me je nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala dua

nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah.
Na borbe svijeta ja sam gledao kao to se s vedra visa gleda na magle koje
se nabijaju po dolinama.
Bio sam nijemi, oholi gost ivota.
Trgao sam najvie plodove. Usne su mi bile krvave, ene su mi cjelivale
ruke. Prolazile su godine i donosile svoje plodove, a ja sam se nazivao: gos-
podar ivota.
Tada me silan udesni val baci na tvrdu mranu stazu i sva boja i ljepota
ivota zgusnu na mrenici mojih oiju. Od svega ne osta ni koliko je pepela
na kosi na istu srijedu.
Nisam imao suhe kore hljeba ni suze da je pokvasim i, isplakavi je, da mi
lake bude. Gladnu mi je bilo zima, bolio me je sram moj i tui, i udarci i
tragovi gvoa na rukama.
Ko zna od sretnih i slobodnih ta je to samoa? Ni pauka nije bilo da jed-
nom bar protka moju samou, a ovjek ije sam korake uo pred svojim
vratima bio je moj neprijatelj.
Bojao sam se i krvi koju sam uo kako bije u mom runom zglobu, jer me
je uvjeravala da ivim, a to je bilo isto to i patnja.
I mislio sam: Bog ne bi trebao da nas toliko iskuava i da nas dovodi na
strano mjesto, gdje nam je smrt i ivot jedno te isto. Tada jo, ni u najveoj
pokornosti, nisam mogao da shvatim zato je od svih stvorova samo ovjeku
dano da moe da zamrzi na svoj ivot.
I tada kad se je u kupanju miliona jednolinih minuta, bez ikakve nade i
promjene, moja dua pretvarala u pustinju koja vie i ne edni, kad su mi
reetke na prozoru bile tako guste da nisam mogao ni ruku pomoliti da mi
kane kap kie ili da me omiluje zalutao vjetar, tada je u mojoj dui, kao
svjetiljka nad mrtvom radosti, planulo ovo svjetlo.
 19/237

Poimam i shvaam nevidljivu logiku svih dogaaja u ovjekovu ivotu.

Ne rijeima i ne mislima samo, nego svom dubinom cijelog bia svog os-
jeam divnu, neumoljivu ravnoteu koja vlada u svim naim odnosima.
Ima neznana formula koja odreuje odnos izmeu radosti i bola u naem
ivotu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak.
ivot nam vraa samo ono to mi drugima dajemo.

esto sjedim sate i gledam u hladne jesenje boje. Mir sudbine koja se vie
ne da promijeniti ledi mi se na dui i licu.
Sve je u meni mrtvo; tako mi je dobro.
Ne dopire do mene zvuk, umro mi je oinji vid. Sve je ostalo za velikom
kapijom koja se zatvorila muklo za mnom. Izgubio sam sve i nisam vie
ovjek nego nemirna besana misao koja je potonula i priutala se na
dubokom dnu, a nada mnom su kao neprozirne zelene mase voda, mir,
daljina i zaborav.

Deset se je tjedana bilo navrilo kad, okruena samoom, po prvi put pro-
govori jasno moja dua.
Nakon beskrajnih etnja od est koraka napred i est natrag, kad se ve
zamorih i kad oktobarski dan stade da se primie kraju, ja stadoh u udubinu
niskih vrata u zidu, kao kip u oltar, i gledajui prozorak sa paretom sive
bjeline rekoh glasno.
- Evo me, tu sam!
Moj glas je imao jak i svijetao zvuk onih koji se odzivaju.
I sputan i nemoan, u toj vlanoj jazbini, u poloaju koji me ponizuje do
skota, ja po prvi put pojmim u mislima i obuhvatim osjeajem smisao ljud-
skog ivota i borbe.
U meni bijesni iskupljena istina.
 20/237

Pokopana u utnji i skromnosti kojoj nas ui nevolja ona gori u meni i ini
sjaj u mojoj dui i u mojoj eliji.

Kad doe glas o mom svretku uzrujae se na as ljudi to stanuju u malim

kuicama na jedan kat i s vrtom do ulice. I moj e spomen, u prianjima
zaprepatene eljadi, jo jednom proi ulicama, gdje je prohujalo moje
djetinjstvo.
Muan e nemir ui u male kue i due gdje je mirno i dobro.
Stare ene, koje najbolje razumiju nudu i uviaju potrebu svakog zla,
samo e glavom zanjihati, a mlade e majke sklapati ruke mislei na sudbinu
svoje djece.
ene e govoriti s plaem u glasu a mukarci kratko i krupno krijui
osjeaj.
apui (da ne uju mladi) priae oni koji se najbolje sjeaju sudbine
nesrenika, a djeca e, uhvativi tu i tamo koju rije, nasluivati svijetle i
strane daljine; djeaci e imati blijedo lice i zamiljene oi, a djevojice e
pobjei u svoje bijele sobe u potkrovlju i plakae u maramicu.

Ne, ivot nije istrgao povijesno kako se ini oku naem kratka vida. U
Bogu je svretak misli koja nam se gubi u oajan beskraj.
Ne nosi nas vjetar kao lie i ova gorka srea da se leti nije smisao i svrha
samoj sebi. Mi nismo atomi praine koja se u oblacima bez cilja die ljeti nad
drumovima, nego siuni dijelovi beskonanog mozaika kome ja ne mogu ni
naslutiti smisao, oblik ni veliinu, ali u kom sam, evo, naao svoje mjesto i
stojim pobono kao u hramu.

Dva dana me ve ne izvode ni na onaj jedan sat etnje, jer kia bez prest-
anka sipi.
 21/237

Meni se ini da mi neprestano vlaga navire u eliju i da mi pada po licu i

rukama kao ljepljiv talog. Moj pokriva je otar i studen, moje jelo ima ukus
limene posude i moja elija onaj neopisivi zadah uskog prostora u kom jedan
ovjek die i ivi, bez promjene i zraenja.
Ali tu za mojim vjeama sklopim li samo oi ivi sva veliina
ivota i sva ljepota svijeta. Sve to je ikad samo taklo oi, usne i ruke moje
sve je u mojoj svijesti ivo i svijetlo na tamnoj pozadini ove patnje. Rasko i
ljepota ivota ive neunitivo u meni.
I sad kad sam sve to izgubio puni mi duu beskrajna blagodarnost za sve
mnogostruke i divne darove to ih ivot daje onima koji su sretniji od mene.
Od kud mi ovaj udni osjeaj?
Ja kroza nj prolazim kao kroz tamnozeleni mir i mirisnu tiinu omorikove
ume u ljetni dan. I zaboravljam sve oko sebe.

Danas, kao i u svim tekim danima zatoenja, meni je ao svih ljudi koji
ive dane, onih koji ine zlo jednako kao i onih koji ga snose, ao mi je i sebe
i snage koja ili, ali najvie i najtee mi je ao majke.
ao mi je majke moje i njenih zaludnih bolova, muka i nadanja.
Misle li ljudi ikada kakva je no majci koja zna da joj je jedini sin dopao
gvoa i tuinove nemilosne ruke?
Bog e oprostiti svima; i ja lako pratam, ali zato ste ucvilili staricu? Ve
sam bol majka zazvat e na svijet strahovitu pokoru i stradanje; Bog ne moe
da ne vidi te suze i to drhtanje.
Tebe boli moja patnja i daljina, a mene tvoja neizvjesnost, dok sjedi kraj
male svjetiljke; vee nas krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i
po Tvom srcu.
U sobi, gdje sam se u koban as! rodio. Ti bdije i moli i u
pokornosti srca svoga pita: Isuse, zar su nam za suze dana djeca naa?
 22/237

Ti nema ta iznijeti do sirotinjsko srce i stare ruke s tragovima rada i

bezglasne suze, ali Ti plai i moli, majko, jer ko da me izbavi, ako ne teka
suza Tvoja na bojem dlanu?
A ja te pozdravljam u muklim noima uzdahom, a jutrom po suncu to
zlati moje teke reetke i u isti as sja tebi na bijeloj kaldrmi nae avlije!

Prolu je no bilo naroito studeno. Nisam mogao zaspati, obuzeo me je

neki bijes na sama sebe i ja sam mislio na samoubojstvo.
Sramio sam se i kajao u isti as, ali sam mislio dugo i ivo. Sa nekim crn-
im zanosom sam mislio o smrti koja je neto divno, lako i lijepo, ali neto to
ne smije biti. I to da ne smijem umrijeti bolilo me sve u besanoj svijesti kao
neka odve stroga, preteka dunost, gotovo kao nepravda.
Zgrijati se nisam mogao, ali sam konano sam protrnuo od studeni i u
nekom jednolinom bolu zaspao.
Kad sam se probudio bilo mi je kao da sam se po drugi put rodio. To je
bila najtea no u samici.

O gdje je ona mukla rije, tiha, nerazumljiva, dobra rije, to svijetli u

mraku kao mali, mali oganj koji se nikad ne gasi?
Gdje je rije utjehe?
Juer i sino i jutros jo sam znao, zato se ne javi sada u meni, sad kad mi
je gorko teko, zato ne sine kao dalek oganj treptave zvijezde, kao veseli sjaj
oka?
Kako, kako sam je mogao zaboraviti?

Danju dok sunce vlada, bore se u meni zahtjevi tijela sa istinama i savje-
tima due; i dua je uvijek pobjednica, jer pod utanjem krije vrisak i u odric-
anju utapa elje i strahove.
 23/237

Ponos ovjeje due koje ne mogu da se odreem i smjelost koju dua

silom otima tijelu, provode me danju dok sunce vlada.
Ali nou, u snovima, kad usne bolna, ali jaka svijest dana i moje osam-
ljene linosti i kad leim bespomono izloen noi i njenim tajnim silama,
tada dogaaji dobivaju strahovito lice u snovima; tijelo, koje danju sputava
misao i ponos, dolazi do svojih prava; smjela divna dua ovjekova lei
mrtva kao kamen na dnu mora, a tijelom gospodari bestijalan strah i nera-
zumljiva panika ivaca.

U kosti mi ulazi studen koja je oko mene kao more. Dlanovima, koji su
uvijek vreli, grijem svoje tijelo i jo mi studenije biva. Pokriva mi je
otar i ini mi se da iri od sebe studen umjesto da me grije.
Studen me poinje ei. Obuzima me bezuman oaj; ja skaem na prstima
i trzam rukama u vis, ali osjeam samo bol. Jelo mi se ledi jo dok ga jedem.
im sklopim oi otvara mi se iroko snjeno polje.

Pred sam suton je prestao snijeg. I nastala je tiina nad umama i bijeli
vlani mir visokog, visokog snijega. On je pokrio omorike kao mramorne
kapelice i zasuo staze, smrtno bijel i neprohodan.
Kuda e, Jelena?
Gluho i muklo. (Teko je gaziti kasni snijeg).
Ne vidi se nebo ni utalo sunce. Ugasla boja. Zamro zvuk. Neizrecivo
tiho, bijelo, zaspalo. I kad se je, duboko u umi, slomila grana pod snijegom
bilo je kao da je najveem stablu srce puklo. -
Kuda e, Jelena?
Snijeg ovih uma ledi dah, stine krv, ubijeli put. Ovo je pogreb svih
tragova i uspomena. Umorne su noge, ozeble pocrvenjele ruice. Snijeg je
zameo ljetonje grobove, samrtni pokrov za ive i mrtve.
Jelena, Jelena!
 24/237

U naoj kui mora da je ve polumrak, jer su nae sobe niske, a prozore

zasjenjuju stabla, puna snijega.
Dok sjedim naslonjen na prozor meni se privida; U velikoj kuhinji, pop-
loanoj vjeno hladnim ploama, zamotan su, tek izvaeni, peeni hljebovi u
vlane ubruse i sad se pue irei oko sebe jaki miris peenog tijesta.
Mama je, kao svake subote, zapalila na mai smrekove bobe i eera i
okadila cijelu kuu, a sad, dok u avliji djevojka neto pere i pjeva, umoila je
suh bosiljak u svetu vodu i pokropila budake.
Ona se postarala.
Sad zastaje i, dok je niko ne vidi, krsti se u polumrak jednog raspela u
kutu i kazuje mu sve terete koje ona utke kroz ivot nosi i koji po cio dan
poivaju u ponosnom bljedilu jednog:
... dobro, hvala Bogu; kako ste Vi?

esto sanjam nou da sam slobodan, da putujem (putovati i kretati se to je

u mojim snovima najvea srea), da se viam sa znancima i da im pri-
povijedam kako sam teko ivio prije. Ali buenje je gorko i iza takvih snova
sam neveseo cio dan.
to sam due ovdje sve to ee sanjam o slobodi i putovanjima. I ta se
nona igra toliko puta ponavlja da sad usred sna vidim sebe gdje bolno kim-
am glavom i sam govorim: ah, da, sve je to samo san koga po bog zna koji
put sanjam uzalud.

Ima asova kad se u meni dua pjeni i baca, i moje dvadeset i tri godine
diu svoj glas, i moja luda elja bije elom o uski udesni krug, kao tica o
stablo.
 25/237

Ima asova kad smirenou koju donosi nevolja uviam potrebu odricanja
i stradanja, kad blagodaran za sve radosti ivota koje su bile uviam da
je bilo nuno da jednom bude i njima kraj, da bude ovakav kraj.
Ima asova kad gorim mirno, kao rtveno svjetlo tek uneseno u hram.

Koga li ljubi sada ona mlada ena?

Ona mlada ena koju sam naao jednog ljeta lijepu i dozrelu od esnaest
godina, prolazi Bog zna zato jutros mojim sjeanjem.
Koga ljubi sada ona mlada ena?
Jednom sam na maloruskoj ravni naao crven i krupan cvijet: njegova
sona aka, kratka cvata, nudila je, u iroko rastvorenim laticama, svoje
nadrasle pranike svim vjetrovima.
Koga ljubi sada ona mlada ena?
Nikad nije bilo izmeu nas rijei (ja sam teko i razumijevao njen jezik) i
na odnos nije imao nikad odreenog imena. Pod zvijezdama sam je ljubio do
umora i do ponoi sam leao na travi, s glavom u njenom krilu.
To je bila ena stvorena za ljubav i predavala se nijema od strasti i suznih
oiju, apui isprekidane rijei o vjernosti.
Koga li sada ljubi ona mlada ena?

Budui! Slobodna djeco; zoro noi nae, kad se budu slobodni i visoki do-
movi vai ocrtavali na istom nebu, koje je gledalo patnju nau i sram i smrt,
niko nee pomiljati da ti moni temelji poivaju na naim kostima. Srea je
bezbrina i misli napred samo.
to e vas sjeati otaca vaih koji su bili vei u trpljenju nego u borbi?
Va ivot bie na zaborav.
Tek u nesvjesnoj suzi vaih ena, u zanosima mladia, matanju djevo-
jaka, nonoj svirci ili rijeima vaih pjesnika, bljesnue moda na as
 26/237

spomen otaca vaih iji je ivot bio kratak, a bol ogroman. Tek najbolji meu
vama osjetie, moda, da ih tih svagdanjih dogaaja bije, kao vjetar, beskra-
jna alost mrtvih i nijemih ivota koji su ivili i mrli za vas. Budui!
Budui, radosno koljeno, ja vidim kako je runa i grena moja elja da
ivim u slavi i ljepoti vae slobode.
Tako mora da bude:
Va e ivot biti obilje i radost kao to je etva i plod jeseni, a na prolaz
velik, teak i muan kao proljetno sijanje i rad.
Ne, ne elim spomena, neka budem neznan i nijem kao kamen koji uti u
temelju, neka me nestane bez traga i imena, neka moj tamni ivot grijeh i
patnja ne baci nikad svoju sjenku na Va bijeli put.

Zamara me duina ekanja. U jednom danu po dva put mi klone dua ko-
joj se mrai vid i postaje ve teko vjerovati.
Krv moja juri i bije po damarima u bezumnoj elji da se prospe na suncu.
I posljednje snage su bijesne od gnjeva, jer to ekanje vara kao umska
staza svojom daljinom.
Ja ne nalazim vie oslona u svojoj dui koja se odve razdavala. Ja traim
zaboravljene veze krvi i seem u prolost, dozival u pomo snage mrtvih
narataja.
I gle, kao uvijek u asovima najveeg iskuenja, ja vidim, da mi u dnu
due, pod tvrdom korom i sivim talogom praznih rijei i izvitoperenih poj-
mova koji tako brzo iznevjere, ive vjene, nesvjesne i blagoslovene batine
djedova, koji su tijelo svoje poloili u stara rasuta grobita, a jednostavne i
jake vrline svoje u temelje naih dua.

Sav sjaj to ga Bog svijetom propisa plavi oi moje. Vezani su ilimi od

sunca i sjenka. Ognjen miris ima vino ivota. Srce mi pod grlom bije.
Za dug ivot i veliku radost!
 27/237

Putujte i brodite, ne ostanite eljni burna mora, ni polja, ni gustih uma!

Milo je Bogu da vas vidi gdje vam je ivot pjesma i ples!
Za ive i za one koji su mladi!
Za slobodnu ljudsku djecu je radost ljetnih dana. Gle, kako se negdje
njiu grane, kako je nemirno srce u meni! Gle, ptica nee da umakne
cijelo jutro, i ceste to svijetom idu hite, hite i zovu, i nebo kog s moga pro-
zora ne mogu da vidim, mora da je veliajno i divno kao jedna jedina beskra-
jna radost.

Dvaput sam u ivotu imao prsten, ali sam ih jadno izgubio.

Staro prstenje, njeni pokloni; prvi; biser i tirkiz u ugasitom zlatu, drugi:
krvava suza rubina koja spaja obru neobine vitkosti. Ti ljubavni pokloni,
oito, nisu imali sree na mojim prstima.
Prvi sam izgubio jednog ljeta na putovanju koje sam bio poduzeo od
oaja. To je bio jedan od onih dana koji kasnije vjeno ive u nama.
Okupao sam se u maloj, dubokoj rijeci tueg kraja. Sunce je izalo. Na
stjenovitoj obali je leala topla sjena. Legao sam na stijenu koja je dahnula
vrelinom minulog dana kao da ivo tijelo pulsira poda mnom.
Pogledao sam svoje ruke. Prstena nema.
Nisam ni pokuao da traim. Sa najbeznadnijim gubicima ovjek se na-
jlake pomiri. Zagledao sam se u tamno zelenu vodu. I u slici izgubljenog
prstena na pjeanom dnu bi mi jasan ivot ovjekov i mladost i ljubav kako
se kida i gubi i prolazi, bez nade i povratka.
Osjetio sam da sam se prerano odcijepio od ljudi, da sam osamljen i
nesrean.
Stijena je bila obrasla debelom mahovinom i liajem; mahovina je naliila
malim srcolikim jastuiima u koje ene zabadaju igle.
Bio sam go i sam u prvim sjenama sutona, koje uvijek uznemiruju ovjeka
nad tuim krajem i tamnom vodom.
 28/237

Nigdje nikog. Zalud sam traio u sebi oslona; i pao sam kao kamen na
kamen i prislonio lice uz mahovinastu stijenu, koja je grijala kao ivo bie
koje die, ali me nije sluala ni razumjela, a zlatna veza s ljudima lei na dnu
vode za uvijek izgubljena.
Bilo mi je osamnaest godina i priroda me odbijala, jer sam greno
prekinuo vezu ljubavi.
Ali jo sam jednom obnovio vezu (krvava suza rubina na tankom obruu
zlata).
Bilo je dino i mnogo radosno, ve su se javljale i nade, ali tada kucnu
oaj opet u svoje zvono, die me nemir. Zbogom ravnoteo! Zalutalo se u
mislima ogrijeilo, o duu ovjekovu! I jedne noi doe opet znamenje.
Kraj se gubio u magli i s njim beskrajan niz svjetiljka. Tada sam imao za
prijatelja nasilna i bezbona ovjeka, koga sam zvao Baraba, jer je tako
morao izgledati onaj koga su pustili da bi Hrista razapeli. Kosa mu je poin-
jala rasti odmah iznad obrva tako da nije ostajalo mjesta za elo. Spavao je
danju i bio razrok.
Pio sam vino, crno i teko kao nesrea. I bilo mi je jasno kojim sam to
putem krenuo.
Iao sam kao otrovan. A kad me poduzelo pie bjesnio sam svu no.
Posljednje to sam vidio u velikom ogledalu: leao sam votana lica, a oko
mene bludnice, jedna je drala moju lisnicu i brojila banknote.
Kad sam se probudio bilo je u jednom malom tek nasaenom parku
moj smoking je bio mokar, a moje ruke krvave od razbijenih aa, krvave i
gole.
Obijesna djeca su mi natakla napuko, drven obru na vrat i sad se kraj
mene samilosno zbunjeno smijei gradski straar koji me probudio. Bilo me
je stid sunca.
Tako je svrila no u kojoj sam izgubio drugi prsten, posljednju vezu s lju-
dima. Tirkiz i biser: (tiha vjera, dar krvi i prolost, temelj linosti i batina
mnogih narataja) progutala je rijeka u tuini.
 29/237

Krvavu suzu rubina: (ponos ovjekov, enska ljubav, jedina srea i smisao
ivota) ukrala mi bezimena nona ena.
A jesenas me je, prstenom kog neu nikad izgubiti, bolom rtve, usud
vezao s ovjeanstvom, koje preko patnje ide istini i dobru u susret.
Je li kad bilo narataja i u narataju pojedinca na kom bi poivale ovako
teke batine i neminovna prokletstva rase i krvi?
Strahovit je hod historije; preteki su tereti prolosti i zahtjevi budunosti
na ovim uskim pleima.
(Svretak mariborskog dijela)
 II

Kad sam se ve drugi dan vozio (u osjeaju kome nema imena, gdje bol
prelazi u tupost, kao ar usijana eljeza u bjelinu) uao je u moj kupe jedan
sveenik. vrst i mlad ovjek. On je govorio sa suputnicima. Ja sam utio.
Njihovi su odgovori bili glupi. On se razljutio i uutao.
Najednom se okrenu meni: Vas mora, gospodine, da titi neka velika
alost! Odgovorio sam neodreeno i kratko. Uutali smo i ubrzo se rastali.
ta li je taj ovjek vidio na mom licu? I ta li ga je gonilo da protiv kon-
vencionalne diskrecije i uljudnosti uini takvu greku?
Sigurno je da mnogi ljudi cijelog svog ivota i ne slute kako nesrenih
ljudi ima na svijetu.

Evo sam dvadeset i jedan dan slobodan i bez prestanka sam. Neprestano
promatram pupanje, i cvat a ipak se ne mogu oteti da mislim o ljudima.
Jutros, na suncu, doe mi sva ljudska istorija kao jedan pokolj nevinih,
kao crni koveg kom je klju baen u more. I radi istog Hrista prvi koji su
poginuli bili su nevini.
Kad nevolja poraste i stradanja zaredaju, kad bol zaboli odve, onda se u
meni dua okrene, ispuni me prkos i drska zlobna ravnodunost i crni ponos
onih koji odvie pate.
Ne udaraj nas odve, Gospode, i ne daji nam tereta iznad nae snage, da
nam se ne pomrai sjaj Tvoj i da se zlo ne zazari nad nama.

Leden vjetar s Vlaia koji se die crn i ogroman kao tragina kulisa.
Danas sam bio u gradu i vidio sam jedno lice koje me je gledalo takvim
zvjerskim oima kakve ne vidjeh ni u najgroznijem snu.
 31/237

Vratio sam se znojan i umoran. Sad me proima leden vjetar, dok etam
ljivikom, a u dui mi osta nedosanjan san.
Mrae se modre sjene po putovima, a mene je strah i sjena i puteva jer ne
znam kakve mi goste nosi.
Niu studene zvijezde i misli koje ne mogu nigdje da se stane.
Tada izie, kao krvav peat na sve moje sumnje, crven, pun i zao mjesec
iza brijega.

ene, vae bijele ruke lome duu moju kao hljeb.

Ritam vaeg hoda i nerazumljiv sjaj oiju vaih klikte u mojoj dui, bue i
vrite, zbunjuju mi misli i ne daju usnuti.
Pokreti vai i glasovi, u jutro, dok nosite prijesne hljebove ili stojite
naslonjene na esmu, ispune me svega i jo u nonim snovima ive u fant-
astinim oblicima i veliini.

ene, vaa sjena lei na uspavanoj elji asketa i besanoj udnji razvrat-
nika. Da svedemo sve misli i tenje ovoga svijeta na njihove prvotne
smjerove i istinske motive, ja mislim da bi ih vea polovica stala u toplo du-
plje vaeg pazuha.
ene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kia jutarnja, ali u na ivot
ulazite kao pljusci noeni vihorima. Preko vaih bijelih tjelesa pjeni se buno
ivot na, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce.
Tu mudrost nije lijek, ni starost ne pomae i kad sve umukne va je glas
jo u bilu krvi moje.
S ega se mudraeve oi mute i svetake usne blijede?
eno, to ne moemo da te jasno vidimo kao praovjek enku na suncu,
nego si postala strana vizija i otrov krvi nae, pa bjeimo pred tobom, i dok
mislimo da si daleko, ti bdije u naim mislima, i dok hoemo u radu da te
 32/237

zaboravimo gle! na svim naim djelima tanke vijugaju linije, tragovi

tvojih nevidljivih prsta.
ta znai talasava linija vaeg tijela? I ta nijema, bijela, raspjevana ljepota
koju nemirno lovimo kao djeca leptira, a ona nam, naizmjence, ili zadaje bol
ili se pretvara u gorinu?
ene, u oima vaim sja ulomak jednog ljepeg neba koje je sjalo nad sret-
nijim stvorovima no to smo mi i za neke strahovite kataklizme prsio u
parad.

Tu je moja brodolomna mladost smrskana u crne minute.

Dok govorim sa sobom i svu no stavljam sve glasnije pitanja Bogu koji
vjeno uti, ja ujem kako iz daleka, kroz tamu i kroz zdvojne misli, dopire
um slobodnog velikog ivota iz svijeta.
To je um uenog, slobodnog, dalekog ivota, koji se uje samo nou u
asovima najvrelijih molitava i najsmjelijih elja. O, izgubljeni, lijepi
slobodni ivote, tek malo na istok ili daleko na zapad, o teko meni, na
suhom ukletom prudu, sluajui tvoj daleki um.
Huji, huji i buja, da ga uho koje se razboljelo od enje slua kao obeanje
osloboenja.
Huji, huji i tutnji, kao da milion valova velike plime u propanj ide po
mene.
Huji, huji i primie se plima dalekog ivota i razvija se uvijek o tvrdi
nesreni al, prije neg stigne moju kuu koju vjetrovi biju.

Kasno u no. Danas sam uo u razgovoru kako neko ree: on i ne zna

to je p r a v a s r e a. Ne znam za kog je to reeno. Ali kako je jadan onaj
koji je to rekao!
Ja ne znam ta je prava srea, ali za to ja i utim. utim o svojoj srei kao i
o tuoj.
 33/237

Ljudi su u velikoj veini jadna stvorenja. Svoju sreu grade na varkama, a

zlim oima gledaju oko sebe.

Knjige su dobre; neka i ljudi; ali mnogo mi je bolje gledati kako kia pada.
Moj odnos prema pojavama u prirodi nema nita od ljudskih odnosa, ni
tjeskoba, ni obzira, ni sitniavosti. Ja tonem u njima i upijam ih u sebe, u isto
vrijeme.
Svi gromovi nalaze u meni odziva, sve tiine nalaze u meni svoje mjesto i
svi vjetrovi svoja polja i sve magle gudure.
Ljudi su mi teki i njina surovost i podlost, a vjetrovi su moji prijatelji,
oluje moje radosti, suneva ega moja naslada, muka studena jutra moji najs-
veaniji asovi.

Noi su pune tekih snova. Osviu jutra, polusvjesna, kad se mijea groza
jave s grozom sna.
Ljepota milije moje oi, ljepota ljetnih dana oprotajnim poljupcima, da
mi se raali nebo bez oblaka i daleke planine i tamno zelena stabla u
skupovima.

Ja koji ivim sam oslukujem noas muk iznad polja.

Udes koji mi je sve uzeo darovao mi je ovu utnju da mi bude tit prema
ljudima, utjeha u svim dogaajima i iscjeljenje dui. U toj tiini utnje je sve
moje: vjera moja, spaena iz tolikih poraza, moja samaka radost i stradal-
nikova nada.

Posljednji izraz svih i najjednostavniji oblik svih najstojanja je utnja.

Zavolio sam je za sav ivot, a kad umine ivot, poloie mi utnja, dobra
majka, blijede ruke na oi i utonue u tami sva ova jadovita pria, kao to
umire kratak i nerazumljiv zvuk u tiini.
 34/237

Danas je Veliki petak. Ustao sam rano poslije neprospavane noi.

Iao sam u crkvu i gledao nerazumljive obrede i sluao tamne rijei
Hristove tragedije.
Kroz prozore seoske crkve ulazilo je bijelo svjetlo aprilskog jutra, uo se
cvrkut ptica i jek zvona na govedima, ali sve je to bilo muklo, bijelo i
prigueno kao pozadina tamnom glasu stare tragedije koja jutros ima svoj
praznik.
Bol se u meni digao do ekstaze, doao je svijetli as olakanja; vidio sam
svu veliku brau kako pognuti pod tekom ognjenom aureolom prolaze i
imaju mirno lice u olakanju koje daje veliki bol.
I moj roeni bol i patnja dooe mi kao neto to nije besmisleno izdvo-
jeno i osamljeno, nego ivi kao mali djelak velike tragedije ovjeanstva koje
se bori. A sav noni nemir i strah bi mi nerazumljiv i dalek kao magla to lei
po obroncima ispod mene.

Ja hou da zagledam u oi tom strahu to me mui u snovima. Ja ga

ekam. Ja bdijem. Ali on ne dolazi kad ga oekujem, nego onda kad mu se
najmanje nadam; zaskoi me i pije i grize i tek s jutrom odlazi i ostavlja me
iznemogla i puna mraka i tegobe.
Ali uporedo s mojim mukama raste i moja oajna snaga; stiem jednu
smjelost slabili, jednu samosvijest osamljenih, jedan ponos stradalih.
Opkoljen svijetom, koji mi je tu i malo dobrohotan, ja se sabirem u sebi i
osjeam sam i naputen, sam pod velikim ravnodunim nebom, van svake
cjeline, van svakog drutva, kako sam uvijek ivio, nezatien privilegijama
nikakve klase, bez zanimanja, bez budunosti, bez rodbine i prijatelja koji bi
mogli pomoi. Sam, prognan, bolestan.
Ali dobro je i ovako.
 35/237

Nesreni su moja braa.

Ja ne razumijem needan sjaj vaih oiju, ja mislim da mi svi imamo pod-
jednako malo razloga da se smijemo.
Odve sam dugo sjedio, neko, naslonjen na tamniki prozor. U elo mi je
udubilo gvoe dubok trag i crnu prugu u ivot duga samoa.
Sve se ja prividno smijeim s vama i govorim, ali iznad vaih glava ja
pruam ruku svim nesrenim, osamljenim, svladanim, svoj brai svojoj u
patnji.

Mirne jutarnje misli.

Sad uviam; gubiti je strano samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gu-
biti malo donosi alost i suze; i dok god moemo na preostalom mjeriti
veliinu izgubljenog teko nam je, ali kad jednom izgubimo sve onda osje-
timo lakou za koju nema imena, jer to je lakoa prevelikog bola. Lagan
sam, lagan da poletim!
Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez teine i gorkosti zemaljskih
stvari; ja imam opet sve to izgubih, preobraeno i uljepano u sjeanju. I
jo: ja imam veliku slobodu onog koji nita nema i mir onog koji je prealio i
konano se rastao.

Tako se teko ivi, tako se kratko ivi, pa jo dobra polovica tog tekog i
kratkog ivota nam proe u mrnji i nesporazumcima.
Oh, ugasite mrnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne moe
ivjeti bez opratanja.
Svi su mi ljudi i te kako potrebni. Svi, od one starice koja me je primila na
ruke kad sam doao na svijet, pa do onog nepoznatog prolaznika koji e, kad
mene budu nosili na neko groblje neki ljudi, skinuti kapu i prekrstiti se i za-
eljeti mi vjeni mir i laku zemlju.
 36/237

Vjeni mir! kako je dobra i velika i lijepa ta elja! O, nepoznati dobri

ovjee, blagodarim ti za tu elju tvoju!
ivite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu pri-
rodu, ali najvie ljubavi, panje i sauea ostavite za ljude, ubogu brau svo-
ju, iji je ivot nestalni pramen svijetla izmeu dvaju beskonanosti.
Volite ljude, esto im pomozite i uvijek ih poalite, jer su nam svi ljudi
potrebni.

U vjetrovitoj noi.
Ja, ovjek nestalna srca, koji ivim, bez mira i radosti; gorak ivot u
tuem hljebu, nemirne prolosti, pune lutanja, nesnalaenja i stradanja,
nestalne, teke sadanjosti i mrane budunosti, iban strastima, potresen
dogaajima i muen od ljudi, oboren i gaen na ulazu u ivot, podgrien
grijehom i borbom proti grijehu ja udim svom duom mir i molim noas
od Boga ivot vedar i tih, da se ne kidam u sebi i ne lomim svijetom.

Kad rukom razgrnem mokru travu ugledam na dnu, vlanom i rosnom,

bezbroj bubica, gusjenica i puia; kad podignem kamen razmjegne se ispod
njega itav jedan svijet stonoga, crvi, liinka. Isprava sam osjeao strah i
odvratnost prema tom tamnom svijetu ljigavih ivotinjica, koji ivi u mraku i
vlazi, ali se sada, ostavljen od ljudi, sve vie sprijateljujem s njima.
Krijepi me misao da je sva zemlja nastanjena i puna oblika, bia i ivotnih
klica, da je ivot jai i ustrajniji od smrti, krijepi me i bar na as utauje moju
silnu eu vjenosti.

Uvijek su noi bile mom ivotu kobne. uda su u meni nicala i kaosi hu-
jali. Obuzdavao sam velike strasti, bio bitke, trpio poraze i slavio pobjede.
Krv su mi pile sjene koje nou duh pohode. Rjeavao sam i zamrsivao, na-
izmjence, bezbrojne zagonetke ivota i umiljene protivnosti.
 37/237

Meutim su vani prolazile noki kao boji pozdravi, ljetne noi sa

raskonom tamom, mnoge mjeseine i zimske vedrine sa suznim zvijezdama.

Zle misli i crne slutnje jednog melanholika imaju svoju stranu tanost pa
ma koliko izgledale zdravu ovjeku apsurdne i netane.
Melanholici su kao jasika, koja drhti i onda kad druga stabla i ne osjeaju
vjetra. Kao glumac koji, dok jo stoji za kulisom, baca sjenu na pozornicu,
tako se javljaju dogaaji u snovima i slutnjama melanholika.
U zdrava ovjeka je centar miljenja: ivot i njegova pitanja, a u melan-
holika: smrt i njene tajne.
Oni boluju od hipertrofije due. Oni su kao goli spu kog obijesna djeca
bace u trnjak pa se gri i previja, ali kud god se makne udari na trn. Oni su
iva disonanca ovog borbenog i krutog planeta.

Nisu visile zastave na po stupa, ni tukli doboi prekriveni crnom ohom,

ni tretali tromboni grcajui bolan mar, ni zvono nije zvonilo, jer mi jo od
jesenas nemamo vie zvona; bilo je sve obino i mirno kad je umro teak,
Nikola Balta.
Njegova ena, utljiva i prije vremena ostarila, plakala je cijelu no i sut-
radan do iza podne, sluajui kako teu daske pred kuom, a kad su poko-
jnika digli i ponijeli na groblje ona se zanijela i dvije su ene ostale kod nje
da je taru jabukovim siretom i posveenom soli.
Sprovod je iao uz brdo i sporo, jer su starci koji su ga nosili nejaki, a bilo
ih je malo pa se nisu mogli izmjenjivati. upnik, brian i boleljiv ovjek, je
teko vukao svoje izme, ali je psalme pjevao lijepo i glasno. ene su molile
krunicu.
Nosili su ga seoskim putem po kom su sa strane cvale voke i savijale
grane jednako milosno nad svakim prolaznikom.
 38/237

Saranili su ga brzo i razili se, a odmah iza tog je pala sitna i obilna pro-
ljetna kia; na grobu se je osipala i slijegala zemlja s kojom se je on cio svoj
vijek borio i nosio.
Tako su saranili teaka, Nikolu Baltu.
Bilo mu je tek 54 godine.

Veoma su este noi kad nemir ne da usnuti.

Nemir koji je isprva sladak i drag, a to due zalazi u no biva sve tei i
muniji.
Teko je po duu da osjeaji koji su vezani uz dogaaje naeg ivota, ne
umiru zajedno s tim dogaajima. Nego i kad nestane lica i krajeva koji su bili
podlogom osjeajima, oni ostaju ivi i svjei i to ne u liku sjeanja nego istin-
iti i moni kao u dan doivljaja. A kako su izgubili svaku realnu podlogu
bude bol i enju, tresu duom kao nezatienim stablom, hrane se nemirom
srca, kradu sadanjost i truju budunost.
I jo se esto u noi pitam: otkud ovaj nemir!?

Svaka zatvorena vrata mi se ine kao nijema prijetnja. Izgledaju mi kao

podmukla usta.
Kad ih na mjeseini gledam meni se na asove priinja kao da se crna lin-
ija u kojoj se spajaju oba krila lagano iri, da e se vrata polako rastvoriti i iz
njih se pomoliti neto strana i neznana to se pritajilo za svakim zatvorenim
vratima i to nas konano sve eka.
Do umora i do izbezumljenosti sam se neko nagledao zatvorenih vrata na
eliji.
Vrata su zatvorena samo na grobljima, na duanima propalih trgovaca, na
kuama u kojima je bolest ili kakva druga nesrea i na tamnicama.
 39/237

Zviduk vlaka koji odlazi nosi u sebi mnotvo uspomena. U njima ima
neeg munog, uvijek na neto podsjea i uvijek na neto drugo.
U njemu je nada i bojazan polaska u svijet, bol mnogih rastanaka i sav jad
besciljnih putovanja, nemir mladosti i uzaludnost mnogih oekivanja.
U njegovom glasu govori (u uspomeni) bjesomunost orgija i ludost god-
ina u kojima se ovjek jo ne snalazi, srdba sudbine, oaj zaputenosti i
samoe, jadna vezanost i nemo ljudi.
On svaki put rani duu sjeanjem i otruje me enjom, taj crni voz, u ravn-
ici ispod mene, sa bijelom zastavicom dima nad sobom i otegnutim
zvidukom.
 III

Dani mi prolaze uzalud. Najljepi izvori duini presahnue. Izgubio sam

dodir sasvima koji me vole i razumiju, taj spasonosni dodir koji nas krijepi i
dri, koji djelima naim daje poticaj i snagu i ivljenju naem smisao.
Posve sam odcijepljen. Tonem u zaboravu. Prikriva me alost. Sam sebi
dolazim kao svijea koju su zaboravili ugasiti pa izgara svu no na oltaru kao
neviena rtva u gluho doba.
Najtee je ovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost.

Kome da kaem kako me je zamorila zemlja?

Ko zna koja je to pokora da se ivi gluho i bezizgledno, meu ljudima
kojima ne mogu nita kazati i koji mi nemaju nita kazati?
I tako uvijek: izmjenjivanje lanih udvornosti i muno skupljanje plitkosti.
Nikad topla ni iskrena razgovora, da stare rijei i drame misli zaigraju kao
sunana praina na svjetlu smjeka; nikad da se rastaje srdano, pune due, s
dragim licima, radujui se ponovnom vienju, nikad da se lijee, usne i budi
spokojno.
Tako ivot prima masku ukoene, bezglasne tragike i roena dua mi biva
kao lijepa daleka uspomena. A izgleda ni odkud.

Vidio sam da je, u ova vremena, glavni i esto jedini pokreta ljudskog
djelovanja strah, paniki nerazumni, esto posve bezrazloni, ali istinski i
duboki strah.
Evo druga godina da u svih ljudi gledam na licu taj strani i smijeni izraz,
koji ne slii niem to se inae vidi na licu ovjejem.
To je neki napregnuti izraz u kom ima opreza, nijeme samilosti i ponajvie
sebinosti.
 41/237

Taj izraz jo najvie slii onom smijenom i nestalnom izrazu lica u

djeteta koje padne i onda gleda one koji su oko njega, neodluno da li da
udari u pla ili u smijeh.
Moda je u poetku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od
straha su ljudi zli i surovi i podli, od straha su dareljivi, ak i dobri.
Sve se nii viega boji. A onaj koji nema nikog da se boji taj preza pred
strahom kog mu raa njegova bolesna mata, jer strah je kao zaraza koja is-
punja sve mozgove.
Kad bih mogao zaviriti u nutrinu ovom ovjeku kom je odreeno da me
mui, mislim da bih naao malu, bijednu duu, izmuenu obzirima i strahom
pred propustima i ukorima.
ao mi ga je i ta me samilost boli.

Misao kao voda u gorskom viru, meu stijenama gdje ne dolaze ivotinje i
ne dopiru ljudi, grgolji, ponire, vraa se i baca i pjeni od stijene do stijene.
Sva tragika mog sadanjeg ivota se moe stegnuti u jednu rije; samoa.
Muka i neplodnost mog ivota potiu od ove strahovite duhovne izolacije
u kojoj se ledim i kamenim i propadam kao naputene kue u koje nitko ne
dira, ali one ba zato jer niko u njima ne stanuje propadaju i rue se
stalno i polagano, kao da ih nevidljiva ruka kida.

Otiao sam N-im na ples. Tijelo je bilo zadovoljno.

A dua je u liku mrave Ciganice zebla i ekala pred portalom s
koaricom ljubica. Koijai su je grdili.
Kad smo se, u zoru, razilazili nudila je ljubice. Svi su odbili. Odbio sam i
ja.
Otpratili smo dame, a kad sam doao kui, satrven i umoran od bdijenja i
ogavnosti, naao sam na stolu buket ljubica, malo povelih i blijedih, kakve
prodavaju ciganske djevojice ispred portala.
 42/237

Nikad nas dua naa ne ostavlja. Ona prati tijelo na svim njegovim lut-
anjima, kao poziv i opomena, a u samoi eka tiha, u ustrpljivoj ljubavi.

Tri sam puna sata sjedio veeras nad stolom.

Moji su snovi bili od onih koji se rasplinu prije nego zgledaju bjelinu pa-
pira i moje misli tamne, strelovite i daleke kao noni vjetrovi.
Vie od tri sata sam prosjedio za stolom u mislima i sad idem da spavam,
zanesen i umoran.
Ugasio sam svjetlo i u tami vidim kako se na stolu sablasno bijeli neispis-
ana artija.
Drage moje nekazne elje i carski noni snovi, ostanite sa mnom da u pus-
tim noima vodimo duge razgovore, da budete kraljevska batina meni sir-
omahu, da me tjeite u sune godine i da mi budete jedina nagrada za sve
probdjevene noi i samotne i gorke dane.

Svi bolni napori da se uzdigne nad sebe i izvan sebe nisu nego jedna
muka. Oni se naopako po mene mijeaju s nezadovoljenim zahtjevima
ivota i stvaraju nepodnosiv haos.
ivim trajno u tami, jedino svjetlo je bljesak rijetkih i kratkih asova koji
uskravaju duu zanosom i obeanjem divnih podviga, stvaranja i djela. Ali
asovi ne dotiu ni koliko da ovjek posegne rukom za perom, a nada mnom
se opet sklapaju mrak i jad kao valovi.
A nastojim li protegnuti svijetlu minutu inspiracije i pripeti njena krila
svog sna ruga mi se s papira, kao iz ogledala, moje lice i moja sudbina, uje
se, samo meni poznat, krvav pla samca i tuba stradalnika.

U svakoj provinciji ima jedan oajan strah od dosade.

Taj strah je najmoniji faktor palanakog ivota. On je uzrok one bezumne
drutvenosti, on ih godi da se ene, da se dueliraju, da ue jezike, tjeraju
 43/237

politiku, love ribu ili skupljaju kukce. On se ceri iz njihovih ogovaranja i

bdije u njihovim oajnim terevenkama.
Taj strah pred amotinjom pusta i mrtva ivota tako je uasan da ga
graani i ne priznavaju jedni drugima, nego potajno ivi u njima i grize ih i
goni i sve je jai, kao bolest koja se krije, a za kinih sumornih dana, kad za-
okupi due kao panika, on se ne da sakriti nego je na licima svih prolaznika
kao samoubilako bljedilo.

Dvadeset i etiri sata je bio u meni haos.

Bio sam rtva muka koje sam sam sebi zadavao. Po sto puta sam preao
sve skale duevnih patnja. Pohodile su me sve nesree koje samo moe zam-
isliti jedna mata. Grijesi, sumnje i kajanja. Bespomonost i strah djeteta,
nemir i oaj zloinca.
Sve je prolo duom u dvadeset i etiri sata, a danas, sjedei sam za sto-
lom, bi mi odjednom lako i svijetlo u dui. Osmjehnuh se i doekah
izbavljenje kao neto to se po sebi razumije.
Jesu li ova dvadeset i etiri sata slika mog ivota?

Ta ena se je zvala Nepomuena Radost ivota, ali to Je u jeziku kojim je

moja dua govorila s njom bila jedna jedina zvonka rije. S tom enom sam
urekao sastanak, usred grada, u po bijela dana.
Ja sam doao. Ona nije dola.
ekao sam je. ekao sam je najpre strpljivo i veselo, a onda sve nemirnije
i tee.
Sati su prolazili, a ja sam kao uklet etao na uglu gdje me je roila
nevjerna ena.
Moje ekanje je prelazilo u oaj. Zaklinjao sam se da u otii ne okrenuvi
se, ali sam se sa ugla vraao: samo jo jednom! I etao sam ponovno.
 44/237

Stalo mi se priviati. ena koja je dolazila imala je njen hod. Druga je im-
ala njenu haljinu. U tree sam vidio njen nakit na vratu. Ali nje, nje nije bilo.
To je strana ena. Ja mislim da ona uiva u tuim mukama i da stotinama
ljudi zakazuje u isti sat sastanke i dok je na stotine uglova ekaju, nosei
mune sate kao eravicu u utrobi, ona stoji, negdje na kraj grada, iza prozora
i spokojna lica ukoeno promatra polja koja se mrae.

Dok sam ja spavao pala je kia.

Sad je nebo svijetlo i puno mrkih pocijepanih oblaka. Stabla su tamna.
um je zamukao. Krenu se kratak, lagan vjetar i donese miris zovike koja
cvate u komiluku.
Po obroncima slaze rudari sa svojim malim svjetiljkama koje ine oko njih
drhtav krug svjetla.
Mislio sam da je to muan san to me probudio. Ali nije. Na javi kao i u
snu glasno i razgovijetno moje to srce meni govori; treba umrijeti, treba
umrijeti!
Traim utjehu, dozivam jednu nadu, ali moje na smrt sueno srce ponavlja
svoju stranu priu.

Ni u em se ne opaa apsurdnost dananjeg drutvenog poloaja kao kad

se radi o hljebu i eni.
I ba to, da u pitanjima ureaja tih dvaju uvjeta ljudskog opstanka vlada
toliki nered i nepravda je dokaz kako je drutvo neizljeivo bolesno.

Druga no da ne mogu spavati.

Mlado stablo koje zareu zacijeli i pod novom korom ostane jedva vidljiva
brazgotina.
I najudaljeniji krajevi vjenog leda osjete proljee, pa ma kratko bilo.
 45/237

I najdublje pilje oute jugovinu i veselo grgorenje vode.

Svaka rana zaraste i svaki bol umine, a ja ne mogu da zaboravim; nikad da
prebolim, nego sam okruen samoom i uvijek muen i iskuavan. Nije mi
dano ni da usnijem radost; ne mogu da osjetim vedru ljepotu ivota koja vani
negdje ivi i bije svijetlim ritmom.

O, Boe, koji zna sve to biva, ne koristi mi da tajim da ima asova kad s
Tobom govorim neistim jezikom ove zemlje. Govorim ovako:
O, Boe, zato si mi dao srce koje me bez prestanak vue za daljinom i lje-
potom nevienih krajeva? Zato si uinio da srea moja uvijek boravi ondje
gdje mene nema?
emu mi ovaj strani dar: ljubav za rasko, uitak i promjenu? emu
vjeni oganj nestalna srca? emu zanosi koji se kaju i osveuju?
O, Boe, emu sva muka vjeno ednog i vjeno svjesnog: ja?

Jo uvijek su mi drage noi i nona lutanja.

Nikad ne izlazim nou, ali esto u vee, kad poem da spustim zavjes ot-
me mi se pogled i povue me ludo srce kad ugledam iste stare zvijezde koje
su sjale nad mojim nekadanjim lutanjima.
I svaka cesta, koja se u noi zabijeli na mjeseini meni se ini da je za
mene stvorena i neodoljivo me zove, a daljine koje se gube u svijetloj magli
uzbune mi uvijek duu.
I sad esto biva da u meni kucne stari skitniki damar; ali ja brzo sputam
zavjesu i sjedam za sto.
Mali bijeli papiri, koji eka spreman na stolu izazove nas tako esto da na
njemu oznaimo put svojih misli i lijet svojih osjeaja. Potomstvo ne
smije o tom nita znati.
Kakav je svijet besposlen i zagriljiv jo bi iz tog izvodio zakljuke u pit-
anju psihologije umjetnikog stvaranja. Svakako bi itajui kako nas boli
 46/237

dua ili kako smo izgubili nadu, mislio na bijeli papiri. Nego to je
neuljudno.
Zar nije mnogo da se pjesnici udostoje pripovijedati o tom kako ih boli
dua ili kako su izgubili nadu.

Jedan od munih dana kad oi blude s predmeta na predmet i kad dua ne

nalazi nigdje mira. Mislio sam cio dan na ivot svoj, kakav bi imao da bude i
kakav ne moe biti.
Iza veernje kie bilo je mnogo crvenih oblaka koji u meni digoe slutnju
neizrecive sree i visine. udno je, kako je malo potrebno da budemo
sreni i jo udnije: kako esto nam ba to malo nedostaje!

Ispod mog prozora umi rijeka.

Dok je ega nad nepominim granama i tiinom izgleda da i vrijeme stoji,
umi ona bez poinka i promjene, i izgleda kao jedan oajan napor da se
izmjeri na vrijeme nego neka nepoznata vjenost.
um vode u uima zabrinutog ovjeka.
Sav teret mog ivota dolazi mi na toj beskrajnoj, jednolinoj noti, kao na
velikom modrom nebu bijel oblaak koji ne ivi ni jedan cio dan.
Povratio sam se. Opet sam bio meu ljudima.
Punom strau due koja se razdaje slavio sam svoj povratak meu ive
ljude.
A gle sad: kako sam nijem i umoran. Buna je radost silovito pie, otrov
koji djeluje tek u samoi. Prekorno uti naputena soba i pojavljuju se samot-
nike misli, kao uvrijeeni prijatelji koji se ine da me ne poznaju.
Povratio sam se, ali bi bolje bilo da nisam iao.
 47/237

est je tjedana da kap kie nije pala. Polja gore, po cio dan trepti nad
njima crven ar, zemlja je ispucala, a voe zri prije vremena i opada.
Teaci prolaze pokraj njiva kao otrovani i okreu glavu u stranu da ne
gledaju jad.
Kukuruz je zatravio jer se ne moe okopati dok kia ne padne (ta ga
hasni zagrtati ovom bojom eravicom!)
Procesije hode oko crkve i na groblje, nareuju se molitve s oltara, ali kie
nema. Nabolai se i zagrmi katkad, ali tada dune vreo vjetar koji nosi crvenu
prainu i rastjera oblake, a nemilosno nebo u boji elika sja opet na doajnom
eljadi i njivama koje sagaraju.
Otkako sam prisiljen da ivim tu, srasao sam s ljudima i s krajem, pa me
boli onaj kukuruz i dbori hranitelj, koji se tek pomolio, a ve vene, na dui mi
lei sua kao eravica ljute ei.

Popodne dugo i vrue. Popodne mnogih zaborava.

Ima ovakih dana i ovakih misli, kao svirka na gama ici ili pjevanje pro-
muklog alta.
Sanjam jednu dobrotu bez granica kojom bih htjeo da nekog obaspem, ko-
jom bih htjeo da me neko obaspe. Sanjam, a sam sam.
To se u meni njie jedan vers, kao dar i uzdarje, kao prisjen cvijeta koj je
procvao, cvao i opao, a da ga nitko vidio nije. Sjedam, umaem pero gle,
kakva je ovo knjiga na stolu! Hm! Da, zbilja, ta sam ono htio? Da, stih! Ah,
kakav stih! Glava me boli! bacam pero i etam.
Ipak, ipak, kako bih htio da ostavim nekoliko reenica koje bi zadrale
dugo, dugo brinost duha, neizblijedjelo ljetno popodne, ovo malo tuge i lje-
pote sa vijugavih staza ivota!

Umukla kia. Dua koja je opet stigla svoju ravnoteu otvara sjeanje min-
ulog dana i dua govori:
 48/237

Zar je u blatnim ulicam, a po uglovima sumnjivih kua tvoje mjesto bilo?

Zato dragovoljno trpi besmisleni teror prilika i stvari? Zato si mir svoj
vezao za tvrdu zemlju i krhke ljude?
Zato ne pogleda iznad zemlje i preko sebe? Zato misli da sreu svoju
mora prstima opipati? Zato ne izie nikad iz sebe?
Zato ivi nedostojno, strahujui i prezajui nad kukavnim dobrima koja
ti ivot prezirno dobacuje? Zato nema mirne noi ni radosna dana? Zato si
vezan i bespomoan? Zato si grjean?
Tako govori sa mnom moja dua ove noi, dok je umukla kia.

Vi, koji mislite da ste uzeli u zakup istinu ne dolazite mi na oi jer vas ne
mogu vidjeti.
Zar va korak tako oholo jei po ploama? U jutro ste zadovoljni sami sa
sobom, a u vee brojite novac, i kamo god poete stie vaa naduvenost prije
vas.
Po nedokuivim odlukama promisli dano vam je da vladate, a vi mislite da
drite promisao u rukama.
Na sve to nije ve sadrano u vama vi odgovarate otrovnom pljuvakom;
ko vas se takne dugo vas se sjea!
I ma da svaki dan saginjete glavu pred Bogom, srce vae stoji uspravno i
sve vae misli glade vau tatinu niz dlaku.
O, vidio sam ja vau pravdu i vau istinu, i ne dolazite mi na oi, jer
vas ne mogu vidjeti!

Dalo mi se na pla. Bio sam na kratkoj etnji i, proavi ispred neke kue,
uo sam neoekivano glasovir i niske tonove alta. To je prvi put nakon
godinu i po da uh muziku; ponese me talas. Srce mi se stee. Bilo mi je ako
da sam kroz svijetao prozorak pogledao u lijepi, nikad nezaboravljeni, a za
uvijek izgubljeni svijet. I to da sam se sjetio, da osim ovog svijeta u kom
 49/237

ivim sa svojim tihim jadom ima jo jedan ljepi i vii svijet ispuni me ne
sreom nego najcrnjom alosti.
Bilo mi je da plaem.

asovi mirnog zadovoljstva i radosti tako su rijetki. Sjedei pod vokama

mislio sam u to mi prolaze godine i kako sva mladost ode, a ne donese vedre
minute; tada doe talas vjetra i donese lak miris trave, kao da sam se takao
vjenosti, i bez imalo gorine bi mi jasno da je moj dio radosti ispio drugi i
da je meni ostalo veoma, veoma malo. A to da je drugi ispio moju au ne is-
puni me gorinom nego nekim gotovo radosnim mirom.

Sunce zae za velikim jasenom koji kruni brijeg. Umirie se i istakoe na-
jednom boje koje su na suncu titrale i stapale se u svijetlozelen veo. Zaue
se novi glasovi, javie se iz ume kosovci i na cesti ispod mene uh razgovor
kog dosad nisam uo. Ispoline planina se istakoe otrije na blijedom nebu i
udubie se jae doline sjenom koja lei na crnogorici.
Kao da se die bljetav veo koji nam je zasjenjivao oi.

Jednom sam proveo dan s dvojicom jezuita. udni ljudi, imaju jedan svoj
nain ljubaznosti koji je pomalo odvratan. Iznenadila me drutvenost i
ivahnost. Oni svedu razgovor na jedno usko indiferentno podruje, tu ga
strogo ograde i onda se kreu prividno posve slobodno; smiju se, ale i za-
bavljaju, tako da se ve zaboravim i zagrijem kao to uvijek inim u iskrenu i
toplu razgovoru, dok najednom jedna gesta, jedan pogled ili jedna pauza ne
posjete na neto neodreeno neugodno.

Neto prije podne. Sjedim u vrtu, na suncu, naslonjen leima o visoku

ogradu. Odmah iza ograde je ulica, koja upravo tu ini zavoj. Do mene
dopiru usklici, glasovi i ulomci razgovora i zamiru im ljudi zakrenu u ulicu.
 50/237

- Tja! to vam je tako, ta ovjek moe? Nita. Eto ja na primjer...

Aa, porebrica to nije ala (uvjerava neki stari gospodin).
Pasji sin, kila klinaca krunu! A prije...
Boe, Boe! (otee jedan enski glas, kao zavretak nekog neveselog
razgovora).
... lako je govoriti, ama nek on kua s ovom plaom...
- Ne, ona je meni prva rekla, veli, ovjek ti je u vojsci, a ti si otvorila, veli,
kafanu da ti lake valeri dolaze...
(To vriti neka ena nastavljajui valjda raspru sa suda).
... najpre jedna mobilizacija, pa druga, pa onda rat; starog mu uzeli u
taoce, ostale ene i djeca da Bog dragi sauva (govori dubok glas, zasta-
jkujui na uglu i, oito, brojei sve bijede na prste).
... da Bog da mi oba oka ispala ako sam i pomislila.
- Dva put je dolazio na urlap i ba posljednji put kad je bio...
Tako se razvija preda mnom ovaj uski pojas ivota, a ja sklapam oi, dok
iza mojih lea prolaze ovi ljudi svaki sa svojom bijedom i tegobom.

Neka ti nije ao rad samoe i utnje to je oko tebe.

Moda udes dobro misli s tobom, moda je to stara neija molitva koja te
okruuje tiinom kao zatitom, moda u tvom utanju lee pokopane rijei
koje nose nemir i nesreu.
U samoi je brod tvoj miran, desnu ruku dri na kormilu. Ludo srce
zar ti je ao da te ne vitla bura bespuem?
Poinimo u tiini i nad mirnom vodom zahvalimo udesu za sve zlo i teko
to nije bilo!
Pod konac ljeta sve zrije i krv u ovjeku mira ne nalazi; svijest se nasel-
java slikama radosti koje su visoke kao nebo i jake kao zemlja.
 51/237

Ujutro, izmeu stabala i plotova, bljete i njiu se niti pauine i kapi rose
(i koji je to samo ritam u kom se njiu stabla i povori grmlja!) i sve to je oko
mene izgleda kao preostatak neke igre iz minule noi.
Jesen je kao smijeak, pun znaenja, a tajanstven, preko cijele zemlje.
Tada krv oboji moj pogled, niknu udnje duboke kao bezdani i stare kao
svijet, i pred ovim oima porastu zagonetni oblici enskog tijela do nemile
veliine i kobnih simbola neeg veeg, opojnog, smrtonosnog.
I krv koja u sebi svemir nosi zaustavi put svoj u glavi.
Rastem i bivam velik i bezimen kao podnevno nebo, modri arko beskraj
po kom bludi jedna enja bez prestanka; jedno se ogromno ognjeno sunce
njie od sljepooice do sljepooice.
I te oi su posrnuli meteori, na bespuima traenja.
Sve zri uz umu strasne igre, po zakonima vjenim i vjeno istim. Povija
me moan vjetar, krim se i zrim kao paprat u osoju.

Ima izvjesnih mislilaca ija filozofija nije drugo do neki duevni komod-
itet, neko rimovanje misli.
U meni se buni istina i mrsko mi je to stiliziranje ivota due, ta ljubav za
red i to nasilno traenje simetrinosti.
O, ti blaeni mislioci, koji se opijaju harmonijom koje nema, oni u tok
svih dogaaja unose neki red, cjelishodnost i smislenost, kao naurastenian
putnik melodiju u lupanje eljeznikih tokova.

Bio sam prisiljen da hodam i govorim s mnogo ljudi. O, tih mnogo

ljudi, to uvijek, nikad umorno, ruje lakomim prstima u tkanju mog ivota!
O, koliko se puta tako vraah kui, rastresen, razdraen razgovorima i
pogledima, uvrijeen, ojaen, orobljena srca i rasplakane due, sa sumnjom u
ljubav, u prijateljstvo, u sve osjeaje koje ljudi izmeu sebe izmjenjuju!
 52/237

O, tih mnogo ljudi s kojima me zapravo nita ne vee!

Kako me kao samca prima moja tiha soba sa svojom prekornom tiinom u
kojoj se kao kucanje zla sata uje savjest i ne da usnuti. Kako je dug i teak
put koji vodi iz drutva kui, posut podmuklim mislima i busijama kajanja i
alosti.
I uz cijeli put, u tihoj sobi i jo prije sna uvijek ista misao: da je moglo biti
bez toga.

Kia u septembru.
Prohladan vjetar, zadihan i ozbiljan kao glasnik dolazi sa zapadnih brda, a
onda prva kap i s njom prvi suhi list. Iz kuta tamnih brda, gdje se vjeno
magli i mrai kad lijeu oblaci na stijene i omorike, jurnu kia.
Nervozni ritam pljuska zagrmlje iznad glave; laki jeurci tijelom i vrelina i
tjeskoba oko vrata.
Poe prvi potoi. Iz gudura meu brdima dahnu hlad zloslutan i nemio.
Ladole se pripi vre uz plot. Zanjihae suncokreti starim umornim
glavama. Stadoe se otresati i pogledati dva oleandra, to zimuju u podru-
mima i vjeno se boje hunjavice.
Stade apat i dozivanje vrtom, smrtni alarm usahla povra i povaljene
trave; neki malen tamno crven cvijet, koji je u lakomo rastvorenu aku
primio odve kie, sagne glavu kao neko ko je previe pio pa mu nije dobro.
Tarabe potamnie u as. Poda mnom se u ravnici die izmaglica iz tople
zemlje, povi se ljivik i vidjeh lijepo kako proe sjena s jednog kraja na
drugi.
I po pokropljenom putu, u velu od kie, ude u nau kotlinu jesen sa svim
bolnim znacima.

Jesenje sunce kom se toliko hiti zalo je, jo je za gajem vidan oganj mu,
kratak kao uspomena pokojnika.
 53/237

Po kaldrmi je razasuto orahovo lie, a u vrtu pokazuju emboji crno

sjeme. Isprepletena po kutevima jo uvijek cvate misira, to otrovno cvijee
bez mirisa i ljepote to uvijek kiti nae avlije.
Nigdje se tako ne osjea dah propadanja i nekog istog, smirenog umir-
anja kao po avlijama naih starih kua.
Ozbiljno veliki i teki krovovi masivni su i pozelenjeli, a na kraju otrcani
malko od kie i vjetra, mrazova i sua, kao krila u nekih ogromnih ptica koje
su ostarile.
I sami zidovi, prozori i vrata, pomnjivo ieni i bijeljeni, ostavljaju dojam
neeg vjekovnog i starog, starog kao to je star kamen i zemlja.
Stara divahana sa hrastovim trabozanima koji su vidjeli sve goste, za-
pamtili sve pogrebe i sva veselja u kui; bijela, toliko isprana kaldrma nad
kojom je prolo stotina jesenjih kia i cvalo stotina proljea; korektna zagas-
ita bjelina fasade i prozori mrka pogleda, sve to ima jedan uvrijeen uporan
izraz koji govori: Oprostite, ali u nas je obiaj ovako!
Ja sam uvijek (i kao dijete dok jo nisam druge krajeve ni poznavao) os-
jeao dah umiranja oko nae kue. I danas ona stoji s licem ovjeka koji
mirno slua smrtnu osudu.

Sunce me je osmaglo. Moja kosa je opaljena i kruta od vode i sunca.

Tjedni, mjeseci su mi proli svijetli i mirni. Jednostavan ivot mi je inio
veselje, a samo gibanje miia, zglobova i tetiva ispunjalo me zadovoljstvom.
Leao sam sate i sate go na vrelom pijesku, osjeao sam kako moja put mir-
ie onim neodreenim mirisom koji daje zdravo ljudsko tijelo na suncu.
Tada sam nou hodio svje, krepak i besan, gazei sjene pred sobom, dok
se je dua u meni razlijevala kao sjajne, mirne vode u noi. (Boanstvene su
nasmijane snage, linije i ritmi ovjejeg tijela!) Sve je tada u meni bilo jasno,
jednostavno i veliko kao to je sjaj neba, huk vjetra i put oblaka; bez sumnja,
bez svrhe, bez glasa pitanja.
 54/237

A kad je dola magla i kia i prva slutnja jeseni, gle, u najdubljem kutu
due stalo se mraiti daleko i zloslutno, kao oblak meu brdima u dnu neba.
Strah se javio.
O, nikad dovoljno nekazana brzina kojom mladost prolazi!
O, jeseni!
Kao zid od mraka, vjetra i magle stao je preda mnom umor i strah, taj crni
teret s kojim sam se rodio, straan i neprolazan, a ja sam sjeo u njegovu sjenu
i zaplakao.
Kaite mi, gdje ima ljubavi! Kaite mi gdje da bjeim od zla, kaite: gdje
da se sklonim od mrnje!
Kao vijenac plamena oko mene je mrnja; ima li mjesta dui nad
zvijezdama? Ima li svijetla asa odmora? Ima li ista visoka mjesta gdje ne
dopire strahota zemlje?
Zao mi je ovjeka.

Romoni voda u lijebu, prolaze noni asovi; meni se ini da poivam pod
planinama vlanog mraka. Mata mi je umorna, a u polusnu me mui bez
prestanka tvoja pojava.
U crnom dugom ogrtau ispod kog proviruju bijele ipke, Ti ide mranim
hodnikom prema mojim vratima, sa licem rtve, ali ne sa izrazom straha nego
teke alosti. Sporo i tiho koraa, u lijevoj ruci Ti podrhtava svjetlo, dok ga
desnom zaklanja od vjetra.
Tako te uvijek gledam kako se lomi i ulja sa svjetlom u ruci put mojih
vrata i prelazi polumranim hodnikom, a nikad ga ne pree. Sva mi dua
premire od samilosti i drhti kao svjetlo u tvojoj ruci, ali Ti nit mi moe doi
nit se moe vratiti nego se vjeno lomi mranim hodnikom.
Romoni kia u lijebu, njiu se noni sati. Kad hou da usnem ili da se
vriskom oslobodim strana sna, uas me stee za grlo i otvara mi oi.
 55/237

ivot je dug i muan, kako da ga prebrodim, kad na mene naie umor i

elja smrti.
Nasloni glavu na ije rame, sij njivu, hrani svoju djecu, potrpi i ivot e
proi.
Godina je duga i oskudna, kako da je predem kad naiu zli mjeseci?
Pomisli da je bilo gorih i da e doi bolje i pretrpi; godine brzo prolaze.
Mjesec je dug i teak, kako da ga preivim kad mi doteaju brini dani bez
kraja?
Mjeseci se izmjenjuju, prolaze brzo, a s njima i brige.
Dan je dug i siv, kako da ga podnesem kad me zamori i rastui?
Dani teku brzo. Potrpi! Donijee radost i odnijeti bol.
Sati su dugi neveseli, kako da ih premetnem kad donesu strah i alost sa
sobom?
Brzo iskucavaju sati; radi i zaboravljaj, imae miran san i radosno
buenje.
Minuti su dugi i bolni, ko e ih izdrati kad se jave gorke misli i kajanje?
Da, moli Boga, sine, da ti u zloj minuti dade utjehu!

Sunce zae. Dug niz rijetkih borova ocrtava se kao fina tamna ipka na
svijetlo blijedom nebu. I zemlja vidno die.
Gle, gdje je jad to me malo prije titao? Za im bih to da tugujem?
Hrabra budi, duo, strpljiva u samoi i stalna u kolebanju strasti!
Mrai se put i boli me u sjeanju, ali jo nije nita izgubljeno. Sve je tu:
staro srce, koje bije po vjenim zakoniam, bre ili sporije, mlada krv struji,
plua koja primaju zrak ovaj kao lijek i dua, stradalnica, i snovi, uvani kao
zlatno vezivo i sveti zavjeti i carske misli, nesaopene, neokaljane, dobri
temelji ivota nepotreeni i spremni.
 56/237

Mir. Mir sunaca koja se raaju i zalaze po zakonima vjene strpljive

prirode.

Dvije godine moja nada pupa; dva proljea je mraz bije, a ona iznova
pupa.
Nov snijeg lei u utljivoj bjelini, u dugim prugama proviruju ispod njega
jesenske brazde kao crna okosnica. Pod olovnim nebom legle u san sive
daljine. Groblje i crne omorike stoje pod snijegom kao eta koja je zastala u
pohodu.
Ma to inio ja se bola svog osloboditi ne mogu; tu nema bijega i nema
povratka, jer on je uvijek poda mnom kao beskrajan ocean pod umornom
pticom.
Pa ipak dok mi traje daha ja kravim ledeno cvijee na svojim prozorima,
jer imam duu koja ne moe da iekuje.
I iznad hiljadu suanjskih sutona sauvau svijetao predjel u kom moja
nada pupa.

Ja znam dobro koliko su ene jadne u svojoj sitniavoj pohlepi, tatini i

lai.
Znam koliko je jadna i plitka prevejanost bludnice, ali nema tako pok-
varene ene kod koje nee, nakon odueg razgovora poto prohuji bura
lai i uljepavanja za koje ona misli da je duna rei ih bljesnuti traak
povjerljivosti i istinskog osjeaja.
S mukarcima je veinom obrnuto. Kako je esto da se upoznajemo i mis-
limo: evo novog prijatelja, a ve nakon dan drugovanja zja gladno ja i kom-
ina, odurna sebinost.
Ledena no, kad je radost gledati zvijezde, predrage zvijezde, treptave ta-
jne, dobre drugove svih samaca.
 57/237

O, Kasiopea, sestrice, na visokom prozoru prokletog tornja, kad nitko za

me znao nije i niko nije smio da pita, ti si na mojim reetkama vezla svoj
zlatni vez. Osjea li, Kasiopea, kako ti pogledom noas zahvaljuje tvoj bla-
godaran brat?
O, Vlaii, junaka etice, to ste mom djedu kazivali da je prevalila
pono, kad se je ugrijan vraao s prela, sarajskim poljem.
O, Vlaii, udni putnici, ta kazujete, hoe li skoro moja zora?
Da si zdravo, Jupitre, carska zvijezdo, triumfatorski plame, i vi. Mlijeni
Puti, nebesko obilje, rasuto sjajnim modrim poljima, i vi, bezbrojne, bezi-
mene sestrice.
to vas due gledam, o zvijezde, sve mi je vea tajna vaa, jer se treptav
sjaj va splie u zlatan neproziran veo.
ta nagovijeta vae sijanje?
Oi mi izbijeljee, zanosi mi se glava, umi i bljeti; umor me u san baca,
ali u snu sanjam tajnu i traim odgovora.
Zvijezde, zvijezde, vi ste zlatna, treperava potka vasionske tajne. Kako to
da na svim kobnim pragovima gdje prestaje mo moga saznanja susreem
svuda vae drhtavo hladno zlato:
na visokom nebu,
u dubini mora, kad se nou iskri
na mikroskopskom polju,
u oima ena koje se smiju ili plau
i na stalaktitima mranih spilja?
Zvijezde, zar nije vae treptanje kao apat neki koji nas dovodi do oaja,
kad ga napregnuto sluamo, a nikad ga ne moemo razumjeti?
Zvijezde, sagnuu umornu glavu, uutkat ohola pitanja i moliu Boga da
vas poalje na prozore brai mojoj, sunjima, da im donesete utjehu kao to
ste meni neko donosile.
 58/237

Jedno jutro.
Bljeti visok nov snijeg pod rumenim suncem zimskog jutra, na njemu se
jasno ocrtava fini ornament vrtnih vrata tankim plaviastim sjenkama.
Sanjao sam da me je zadesilo neko veliko zlo, neki bol due, teko
stradanje neko. Bio sam bespomoan i skrueno sam molio Boga da mi po-
mogne, da poalje mir i svjetlo na moje puteve, da me izvede i utjei.
Gubi se crvenilo, sunce je sve vie, jae i zlatnije, sjena biva kraa i tam-
nija. U milionima radosnih iskrica bljeti snijeg pod vedrim nebom i sunan-
im sjajem. Nijemo gledam.

Mnogo bi vie trebali da pripazimo na svoje rijei, ba kad ve u godine

zaemo.
Kad bi rijei bile kratka vijeka kao to je zvuk koji ih je izgovorio! Ali one
esto ive godinama, kao sramne rane bole i egu i truju ivot.
Odkud samo ova zlosrena potreba da se govori i zato esto puta imamo
tako malo samilosti s roenom svojom duom?

Jedna himera za koju je jedan ovjek ivot svoj dao die se u red okrun-
jenih istina.
Svi koji stradaju i umiru za svoje istine jedno su s Bogom i ovjean-
stvom, i batinici su vjenosti koja postoji samo za one koji vjeruju i pate,
ugaoni su kamen u buduoj zgradi novog ovjeanstva, koja e se, nakon
svih muka i zabluda, ipak ostvariti kao misao boja na zemlji.
to e nam ovaj ivot od pedeset godina (a jedna tea od druge!) ako mu
jedna sveta istina ne daje snagu i ljepotu i ne produuje ga u jednu sjajnu
vjenost?
Nemojte drhtati kao da je svijet hladna i prazna soba, ne zatajite svoje
due nikad, nikad, jer je divno i nerazumljivo uskrsavanje istina.
 59/237

Istine su kao onaj kraljiin ispovjednik koji je utopljen zajedno sa svojom

istinom, ali je i uskrsnuo; i u stotinu gradova stoji i danas na mostovima u ka-
menom liku.
Svejedno je koja je vaa istina, glavno je pronesite je kroz ivot kao svet-
inju i ne iznevjerite duu svoju nikad.

U nekom drutvu.
Imao sam teak osjeaj: ja ne spadam ovamo i nemam nita zajedniko s
ovim ljudima. Neki djetinjski osjeaj uasnog straha i izgubljenosti kakav
sam osjetio jednom na hodniku neke tamnice u noi. I jo jednom davno, kad
sam bilo mi je sedam godina berui jagorevinu zaao za brijeg i izgu-
bio kuu iz vida. Slian osjeaj kao kad ovjeka zatvore u uzak prostor i kad
vidi da mu ponestaje zraka i da e se uguiti.
Ovo je od svega najtee: kad se osjeti, da se je zalo daleko, da se je na
mjestu na koje se ne spada, da su dani koji prolaze zaludni, da izgubljeno
vrijeme plae. Ja taj osjeaj kazujem prosto i moda nejasno, ali on mora da
je dobro poznat ljudima koji nisu nali svog mjesta ili su ga izgubili.
Evo godine su prole, burne i mnoge, i misli se da se je bog zna ta i bog
zna gdje, a ono u dnu due, kao u jutro kad sam jagorevinu brao, jeca i zapo-
mae isti osjeaj tjeskobe i izgubljenosti.

Prema meni je sjeo Sudija.

Izmeu nas se je zrak ispunio dahom oluje koja nas zatee na otvorenom
polju i kojoj se ne moe utei.
On je bio vei nego to je od neba do zemlje, njegova je snaga bila nad
svaku snagu, izmeu palca i kaiprsta drao je sunce kao sitnu svijetlu stvar,
a u oima njegovim koje su bile dublje od oceana i vee od nebesa nisam vi-
dio svoj lik, nego samo jedno beskrajno polje modre, neumoljive istine.
 60/237

ta mi je koristilo to sam krio podlu rije i sitnu misao ili hranio grijeh u
dui kao ivu ranu? Sad sam tu sjedio, malen i zbunjen treptao oima, a dua
mi je umirala pod lavinama odgovornosti koju na nas slae svaka rije i svaki
in.
I tada kad se snizih do zemlje, elei da se sakrijem i ieznem pred licem
svemone istine koja kanjava, tada mi ispuni duu nepoznat sjaj i pouzdanje
i ja se - malen i go ovjek uspravih i rekoh, nadahnut smjelou onih koji
se bore za svoj ivot:
- Znam! Znam! Znam!
Znam da Bog na nas alje strahote kad mu se raali nad duom naom i
kad odlui da je izbavi.
U moju visoku sobu sjalo je bistro nebo kroz dva prozora i zimsko sunce
otrih kontura. U sobi je bila bijela i dobra tiina skrovitih ednih ivota.
ovjek moe podnijeti nevjerojatno i nemogue, napori duha mogu biti
neoekivano veliki i daleko iznad snage. ovjek moe da udivljen stane nad
veliinom svog djela i odricanja; mnogo moe duh, ali ne bez posljedica.
Ne podlegne, ali napukne nevidljivo i izgubi dragocjenu sadrinu, ostane
kao suha i prazna posuda, i ovjek se moe ponositi da je podnio sve, ali
sree nema, jer je izgubio sposobnost da se svom uspjehu raduje.

Kad se pomoli proljee, prostruje sokovi koji veu sve to je stvoreno,

onda nas zemlja-majka privlai sebi i razgoliuje kao neposlunu djecu.
Sa svakim martovskim danom osjeam kako pada s mene stotinu
umiljenijih okova i tatina. Go sam i malen pod suncem koje jaa.
Kao u malom jezeru oblaci, prolaze u meni dogaaji proljea; bolno razvi-
janje pupova, nenadkriljivo njeni pokreti ptica, geste djece u proljetno jutro,
kretnje vrelih djevojaka koje se ugiblju i kre pod teretom ploda, nada i
vjenih zakona u sebi i sav taj bezbroj malih kratkih dogaaja prvog proljea,
koji su trajniji i istinitiji nego ita to sainjava na ivot.
 61/237

Dok se izmakne drutvu dok potrai pero, artiju i samou, dok ponovno
prepozna duu iznakaenu dnevom, dok se s mukom prisjeti vala koji je
duu taknuo i ponio te u samou, u to je i osjeaj rad kog si doao, nesreni
pjesnie, davno iezao.
I ostane sjeta. Tiha zamiljenost neeg to je minulo za uvijek a da nikad
nije ni bilo ili bar nikad ue nego to vjetar pomiluje elo kad hiti poljima.

Neka ovaj od Boga poslani bol saee sve moje u meni, neka ispali
ognjeno ja kao ranu i neka me iscijeli od posrtanja na putu elja i matanja.
Sve, sve to me sputava i to se zove: moje neka iezne da budem ist,
jak i slobodan, a na dnu due neka ostane samo ovaj jedini i veliki osjeaj
koji mi daruje razumijevanje i samilost za sav jad ovjekov, i mona ljubav
koja ublauje bol i stupa, svijetla i prekaljena, putem stvaranja.

Ah, ljubav mnogih godina, izvrena promjenama, nemilosrdnim zakonima

i brigama bez broja! Ne, ja ne traim ljubav koja traje mnogo godina; ja znam
da ljubav ne ivi ni koliko jedno proljee.
Ah, ljubav koja traje mjesece, puna iznenaenja i zapreka, ljubomorna ili
zasiena, nemirna i samovoljna kao ljetno sijevanje munja! Ja ne elim ljubav
mnogo mjeseci; ja znam da bi ona umrla od umora, muena sumnjama,
obzirima i sitnim mislima.
Ah, ljubav jednog dana! Osamljeni mladii koji matate u nerazdavanoj
ljubavi, pozivam vas da se odluite za ljubav jednog dana!
Jednom sam proveo jedan dan kod lijenika u provinciji; ja i njegova ses-
tra koja je imala vesele oi i ovratnik a la Robespierre voljeli smo se cio dan.
Ljetni dan.
 62/237

Nikad nisu dvoje ljubavnika izmijenili njenije dodire ruku, ni dublje

poglede, ni vie onih polumranih rijei koje se razumiju prije nego se
izgovore i ostavljaju slast jednog milovanja.
A kad je doao suton i s njim matanja i mogunosti svih srea, morao
sam putovati. Dok su moja kola jurila, na brijegu je leprala djevojaka mara-
mica, kao zastava u slavu ljubavi jednog dana.

Sagaraju ljetne vreline. Vidici su bistri i daleki, a samoa, bez kraja i

konca, stvara tamna velika polja za snove i uzaludno let nada. Svaki dan
otvara nove samoe i pustoi u meni i oko mene.
elim svjetove i oceane i vihore i velike ognjene pojave koje lie na ude-
sa, i mnotva elim, buna silna ljudska mnotva koja se povijaju pod
zanosima radosti i bljesnila kao klasje pod vjetrom.
Htio bih da jo jednom idem s mnotvom koje pjeva, koje plee i bjesni,
htio bih da sam sam i nepoznat u tom bezimenom mnotvu kom sam brat
samo po liku.
Ima asova kad se u meni dua pjeni i baca i moje dvadeset i tri godine
diu svoj glas i moja luda elja bije elom o uski udeni krug kao ptica o
staklo.
Ima asova kad smirenou, koju daje nevolja sama po sebi, uviam po-
trebu odricanja i stradanja, kad blagodaran za sve radosti ivota koje su bile
uviam da je bilo nuno da jednom bude i njima kraj, da bude ovakav
kraj.
Ima asova kad gorim mirno kao rtveno svjetlo tek uneeno u hram.

Dvadeset i etiri sada duva vjetar bez prestanka. Kao da je preao negdje
preko ognjenog mora kao da nosi pepeo i sumpor, vru je i zao i otrovan.
Laan vjetar kakvog poznaje samo prokleta klima ove zemlje, koji vara
eljna stabla, pa otvaraju bezbrojne zelene oi; pod njegovom nemilosrdnom
rukom bolno se otvaraju martovski pupovi koji e ubiti aprilski mraz.
 63/237

U ovakvim noima su najvee poplave i najstraniji poari. Bekrije se sk-

lanjaju u nevesele krme i kasapski psi se diu ispod epenaka i urliu dugo i
bijesno instinktom iva bia proti nerazumnoj sili elementa.
Ljudi koji nose danju skriven teret na dui ne mogu usnuti, nego izazivaju
sudbinu i okreu vreo jastuk da nadu hladna mjesta nesrenoj glavi. Zvijezde
bivaju crvene kao krvave suze Isusove nad sudbinom ovjekovom.
I ko ivi za ljepotu duha taj zalud pokuava da mislima smiri tijelo; ognjen
vjetar dolazi na mahove kao kucanje silnog zemljina srca i polae mi ruku na
tjeme. Zemlja trai svoje.
I ko nosi tajnu ranu grijeha na dui, tome je zapali ognjem i nanese otro-
vne klice, pa bol raste svakim minutom, a kajanje ugasne kao zaboravljeno
kandilo.
Vjetar, saveznik ognja, nesree i zloina, otvara irom vrata na vrtovima,
provaljuje kroz dimnjake i raspiruje iskru na zapretanim ognjitima, budi one
koji su usnuli u suzama.

Kad pogledam natrag ini mi se da mi preostaje jo samo umrijeti.

Kako su brzo ugasli zanosi! Ocvale sree! Pali planovi!
Sve je prolo kao brza nona vonja na mjeseini. Sve na pola samo
vieno i sve ubrzo zaboravljeno. Toliko toga je bilo da je samo spomen na
jedan jedini dan teak i otrovan kao olovo.
Noas sjedim nad sjeanjima. Divim se podloj igri udesa i alim se
pomalo.

Kad pogledam n a p r e d ini mi se kao da sam tek od jue na svijetu.

U ta sam proivio ove godine? Je li mogue da se projuri kroz dobar dio
ivota, a ne ostvari glavnih zadataka ljudskih? Cio ivot sa svojim neispun-
jenim zahtjevima i iskrenutim istinama koje se ljuto osveuju, stoji preda
 64/237

mnom kao tuitelj. Dobar dio snage je rasut po bespuima, ali ivot neu-
moljivo eka: pa valja poeti. U ime boje, valja poeti!

Ruke mi esto preko dana staju nad poslom i velik dio noi bdijem samo
da mogu due misliti o Tebi.
Prije ptica se budim, prije zore diem (a kroz sve snove prolazi Ti); u osvit
sam naslonjen na prozor kao da Te ekam.
Ljepotu cijelog svijeta kriju u sebi moje misli. Neostvariv san je postao
sadraj mog ivota. I tako ivot prolazi, ali u asu smrti ja mogu pokazati na
svoju enju kao na jedino veliko, istinito i lijepo u svom ivotu.

Ima neto, to i one koji su duevno najjai, sili da bar jednom duu svoju
poloe u tue ruke i zaigraju va banque.
Ima neto to nas goni na taj strani riziko da igramo, a sa vjerojatnou
koja je vie nego vjerojatnost, da e nam se narugati, da emo povui u se
ranjenu duu i izgubiti prijatelja.
Zaudo je kako svi ti ispadi svravaju jednako, kako ih uvijek ponovno i s
novim nadama poduzimamo.
Svu no grizemo usne, jecamo u jastuk s nemona bijesa i zaklinjemo se
na tvrdo samotovanje, a im jutro svane, gle, mi iznosimo duu kao njeni
balon maslakova cvata na protivne vjetre ivota i vjetar ga kida i raznosti.
Ali ko spasi samo jednu sitnu macicu i unese je u zavjetrinu, taj je spasio
cijelu duu svoju. Gorak je to posao, ali onaj koji ne iznosi njeni cvijet due
svoje na vjetrove iskuenja, pa mi ga i cijela spasio i pronio do kraja tome je
kao da ga nije nikad ni imao.
Ja neu vie da ekam ta e mi ljudi kazati, poiviu jo kratko moda, a i
to bijedno, ali utjehe vie ne oekujem. A ve ruka koja mi to prua ispunja
me strahom i ogavnou kao zmija.
 65/237

Ja neu da na licima ena koje prolaze traim sreu svoju koja je iezla.
Neka sam sam i neka me boli, ali neka su mi oi otvorene i nijema usta. A u
svojoj tiini, satkanoj od bola, priviu misao to nie, kao ljutu travu, na ovu
ranu koja mi ne da ni ivjet ni umrijet.

Kad umrem (na smrt ne eka niko odve dugo) moda e neko, tu i tamo,
spomenuti moje ime. I iv, tat ovjek misli evo i o tom.
Moda e na putovima duha, gdje su zagubljena i moja nastojanja i
neuspjesi, bljesnut kratko, tu i tamo, moj spomen, kao kratak svjetioniki
oganj, kao opomena novim putnicima pred krivim, zaludnim putovima.
Moda e spomen na mene ganuti u ijoj dui osjeaj.
Ne vjerujem da e mi biti u grobu toplije od toga, ali jutros mislim i na to.

Jo sa 39 oC ja mogu da itam. Niko ne bi vjerovao kako za vrijeme tem-

perature mogu da intenzivno i mnogo mislim.
ini mi se da mi iz oiju suklja plameni dah, u grudima je neki ne jak ko-
liko neugodan bol, koji u svijesti odgovara od prilike predstavi o sivoj boji i
slomljenom komadu drveta sa iskonanim i bodljikavim krajem na oba
mjesta gdje je slomljen.
Te obe predstave bole runo i otegnuto.
ini mi se da mi se neto ogromno uvalilo u usta i svaki as se uvjeravam
da li mogu stisnuti zube. Osjeaj gaenja i umor koji ne da ni gledati. Ali
mislim, mislim mnogo, brzo i ispravno. Ne bih znao kazati koja se misao
prva javlja, jer izgleda da dolaze sve zajedno ili jedna proizlazi iz druge.
Svi neispunjeni zadaci, sve to sam namjeravao ili morao poduzeti i uin-
iti, sve je tu, i za udo kako tano i odreeno znam ta bi trebalo uiniti i u
koje vrijeme.
Tako u estim groznicama sagaram ubrzano i beskorisno.
 66/237

Misao u noi, kad me probudio vjetar. Najgora nesrea i najstranija kazna

mog ivota jest u tom to sam osuen da ivim sam.
Bez prestanka me titi daljina i boli bol rastanka. U ovoj istoj noi spavaju
svi koje volim i koji me ele. Ili moda bdiju? Moda mole?
Nikako da se nae sna ni razloga toj ogromnoj nesrei u tami.
Beskrajan, beskrajan plat od tame, smrt svih elja i nastojanja, jedan pok-
rov za svu kobnu igru ljudsku, a na rubu u trzajima: beskrajno maleno srce
moje, kao stvar izgubljena u mraku, kao krvav peat sudbine:

esto moja soba nalii na grobnicu.

To biva pred mrak, kad me zamore asovi puni matanja, pa jo prije tame
spustim zavjesu i ueem svjetlo.
Tad se kroz zavjesu jasno vidi da je napolju jo dan, a u sobi je neko udo
to nije ni dan, ni no, ni svjetlo, ni tama.
Mir i neprirodna ukoenost stvari i njihovih sjena.
Negdje u Poljskoj sam vidio taku grobnicu gdje je kroz vitra dopirala
slutnja svjetla. Evo i sada: etiri siva zida, slutnja svjetla kroz zavjesu, tiina
i ukoenost grobnice. Ali metnem li ruku na prsa ujem kako muklo ali stalno
bije srce.

Pa ipak se ivi. Jo samo katkad biva, da me prevlada bol, pa se savijam

kao crv na zemlji i prititem lice u ukavu, hladnu travu i izgovaram u crnu
ednu zemlju rijei koje nemam kome da kaem.
Jo samo katkad greno udim smrt i alim se nevidljivom Bogu, to sam
udaren nepodnosivim prokletstvom, da najbolje misli i najljepe osjeaje pro-
sipam nevieno i zaludno kao pelud na kamen, iskre u tamu, jauk u vjetar.
 67/237

Svako jutro osvanu nove voke u bjelini. I sunce jaa i list se razvija i or-
anice se ire kao tamni valovi preko krajine.
Dobre sate preivljujem gledajui ove pojave stare igre, mirne, blagoslov-
ene dogaaje, koji teku bez zvuka ljudskog glasa, bez boje ljudske tuge ili ra-
dosti; bez svijesti svrhe buja i dika priroda kao korov u vlanim zaleima
kua, ispod zavaljenih ograda.
Dani se niu u erdan ljepote:
Lagani mali oblaci, koji ive jedno popodne, pa i to provedu zaueno
lebdei nad zemljom bijele ovice vezene na plavoj svili.
Zvijezda kojoj ne znam imena i koja svake veeri staje na najdaljoj toci
mog horizonta i privlai panju svojim osamljenim poloajem i krupnim
plamsanjem as crvenog, as zelenog svjetla.
Laki, jedva ujni vjetrii kakvi idu samo u mjesecu martu i izgleda da
nose miris jo neprocvalih cvjetova i sjaj i toplinu nekog boljeg sunca, da
miluju samce ljude po kosi, kako ljudska ruka nikad ne miluje.

Niska seoska soba. Mrak i sparina. Pokriveni ebetom i komadima halje-

taka lee, jedno do drugog, mati i troje djece. Ispod nogu im prolazi pruga
mjeseine koja se iri ili suuje ve prema tome kako mjesec putuje s
oblacima.
Dijete na kraju se budi i odbacuje pokrivku kao tegobu sna, die glavu,
ogleda se i poinje da plae, najpre tiho i prigueno, a onda sve jae i stalnije,
kao kia pred zoru.
Dijete (kroz pla):... ma-ma, ma-ama!... ja gladan, daj mi ljeba.
Mati se budi, ali se ini da ga ne uje. Dijete plae sve glasnije.
Dijete: Mama, boli me tibu, ja gladan.
Mati; Evo, duo, mame, nemoj plakat, nemoj; de spavaj, zlato, de!
Dijete (kroz pla):... gladan... ou ljeba.
 68/237

Mati: Ne jede se, duo, po noi, de spavaj, de, pa e sutra mama dati ljeba
i eera i pite i svata Marijanu.
Dijete: ne u ja pite, ou ljeba (zacene se od plaa) bo-li me ti-bu!
Mati: Pst! Eto fra Nikole, eto ga s prutom.
Ha, ha! Ko to ne e da spava?
(Dijete se zavlai pod pokriva i samo jo plae).
Mati: Nemoj, fra Nikola, nemoj bit Marijana, slua on mamu, spava...
evo, zaspo je.
(Dijete jo jeca samo, kratko i odmjereno kao kia koja staje. Pruga se
svjetla suuje.
Mati, rasanjena, dohvaa sa zida krunicu i poinje da moli. Brzo, brzo se
miu njene usne).
Ima saznanja, kasnih, dubokih koja su suena kao dar ljudima koji misle i
pate.
Nemogue bi bilo podnijeti ivot sa svim varkama, nesporazumcima i
zabludama, da ovjeku nije dana misao o Bogu due nae, koji je utoite,
istinito, pravedno i isto.
Kad nas svijet otruje i zamori kad se, kao posljednji vidan znak oajne
ogavnosti, sklope oi, da se bar na as ne gleda zlo i rugoba, onda biva, da u
tom asu oaja, iza sputenih vjea, pred unutarnjim pogledom plane, kao na-
grada za sve patnje, sunce dragocjenih kasnih spoznaja.

Zanimivo je posmatrati njenost s kojom ljudi gledaju sami sebe.

Jeste li ve sluali kako ganutljivim glasom pripovijedaju o malim
nepravdama koje su im uinjene? Kako su samo do suza dirnuti svojom nez-
godom i kako vole da je ine svjetskom i openitom, kako udarcima samo
njima namijenjenim podmeu velike namjere samo da sebi dadu veliinu i
dostojanstvo rtve.
 69/237

Jeste li ve sluali malog ovjeka kako pripovijeda

O svom crijevnom kataru i Karlovim Varima? Ili o promaknuima i
mimoilaenjima?
to vie samuje i uti o sebi, sve ti je plii i lui razgovor tvog susjeda.

Danas je bio teak, oblaan dan, od osvita je duvao jug, topal, nemio
vjetar.
I sad zavija i cvili u dimnjaku i oko prozora. Sva kua mirie dimom i
paljevinom.
Taj vjetar oko kue i ta no, puna oblaka i nemira, ine da se osjea prisut-
nost nekih nepoznatih sila koje nisu dobre. ivci se polako razgaraju besan-
icom. Vjetar zapjeva u dimnjaku. Tremolira prozor. Pokustvo pucketa, kao
da se namjeta da zaspe. Napolju gola stabla dobivaju prve pupove i savijaju
se kao djevojke koje ne mogu spavati. Sokovi rade i kolaju. Tama je puna
klica, pupova, bia, rasta, ploda i elja.

Bilo je jedno vrijeme kad sam htio da sluim Istini. Htio sam joj ivot svoj
posvetiti i ostati kod njenih nogu. Ali u noima, kad nisam mogao spavati
neodoljivo su me zvale ceste i breuljci krajeva koje sam neko, lutajui
svijetom, gledao; i ognjena rijeka krvi je umila i nije davala mira ni sna.
Muio sam muku i bio poten boj. Tada sam se odluio za ljude, stvari i kra-
jeve koje sam u lutanju gledao.
I kad sam poao niz brijeg, mrk i sam, ali slobodan i vedra duha, doekale
su me rairenih ruku stare ceste i klicanjem ivice, pune ptica i cvata. Vjetar
me je cjelivao u elo.
A tamo gore ne znam da li je i opaala Istina da me nema meu mnotvom
podno njenih nogu, ali nad cestama i poljima je vladala radost.

Jedanaest sati noi.

 70/237

Neko je rekao jednu rije, obinu i svagdanju, a moji mrtvi uskrsnue u

meni. Val me bola podie i spusti. Razgovor tee dalje, a u grudima bolom
boli.
Sad, evo, san me svladava, dobri, blagosloveni umor sna, jer kad bih inae
zaspao?
Slabo mi pokapamo nae mrtve. I tako esto biva da neko, nita ne slutei
ree jednu obinu svagdanju rije.
Molitva u jutro. O, Boe, nemilosrdni stvoritelju, koji me svjetlom svojim
budi na muku dana, oprosti mi i budi milostiv meni koji, evo, hulim.
Daj mi u ovaj dan kameno srce koje ne zna samilosti, koga nee taknuti
slabost ni pomjeriti udarci.
Daj mi u ovaj dan tvrdu, ponosnu duu, da niko ne vidi ni moju asovitu
njenost, ni moj vjeiti bol.
Daj mi elino tijelo bez strasti i potreba da mogu od svanua do noi os-
tati u svojoj nepomuenoj samoi, da nita ne trebam od ovih ljudi i da im
nita ne moram dati.
Boe, ne prezri molitvu napaenog gordog grenika!

Da si zdravo, proljee tajno, ljekovito; tvoji vjetrii miluju moju ranu.

Ja ne znam da li u te preivjeti i na koliko, ali slava onom koji mi te dao
doivjeti!
Gle, ja, bolestan samac, otvaram iroko svoj prozor da bljeti na suncu,
kao mala zastava jedne due koja se raduje.
ta znai crna misao ovjekova na sunevu traku?
Hoj! Hoj! Vjetre, nado moja martovska!
Nita iv ovjek ne moe izgubiti to mu jedno proljee ne bi moglo pov-
ratiti, niti moe biti ovjek trajno nesrean, dok Bog daje da se dua lijei za-
boravom i zemlja obnavlja proljeem.
 71/237

Da si zdravo proljee nevidljivo, svemono; to zagrijava due i

bregove da voda slatko grgolji potocima i radost nas zalijeva svijetlim valom;
to se javlja vjetrom i slutnjama u suton i svu no tuguje pod jablanima,
dok gore zvijezde i spavaju tupoglavi graani, a sa svanuem otvara rosne
oi iroko i puta bez broja svoje eve vesele note put neba!
Da si zdravo, proljee, u umu mutnih, vratolomnih potoka, u
kratkovjekom cvatu, u nadi ovjekovoj, u ljepljivim pupovima rakita, u dam-
arima djevojica koje ve osjeaju boji zakon, ave, besmrtno proljee,
pozdravlja te jedan koji umire.

Naslonjeni leima o zid sjede kod stanice dva vojnika. Kraj njih im lei
oprema. Jedan savija cigaretu, a drugi je ve zapalio pa dri upaljenu igicu
dok drugi savija. Zapale. Nastavljaju neki razgovor.
A-a, da su meni tvoje godine ja bih se kutarisao, uvjerava mlai.
Ts, jok brate! Ko jednom ue u njihove knjige taj lako ne izlazi. Kaem ti,
kad me ono ranilo na Tolminu, laivo je rei, a jest abar krvi iz mene isteko,
pa nita. Na suportviziti pita mene onaj tabcarski:
- Kako ti stari?
- Jesam, star sam ja, gospodine, kako nisam star.
A on neto dreknu, dok priskoi onaj mlai to govori Vako ko i mi.
Koliko ti je godina, stari, pita on mene.
- E, to ti ne bi znao rei de u ja to znati, molim vas? samo znam,
velkaki sam bio kad je okupacija dola, u drva sam hodio i nako... Kazujem
ja njima sve Vako ko sad tebi, a oni se zgledae i nasmijae; istom onaj
najstariji neto ree, daj znaj ta je, a ja skupih gae pa odoh. I kako tada
tako i danas; evo ima deseti mjesec; oni mene jednako alju na arbajt, a s ar-
bajta u pitalj, pa ve ne znam dokle e vako.
Eh, da ti ima crno na bijelu koliko ti je godina pustilo bi tebe odmah,
tvrdi mlai.
 72/237

- Ah, ko ti zna njihova posla, moj brate.

U to zviznu negdje lokomotiva, obojica vojnika uurbano skoie i stadoe
utke prtiti svaki svoju opremu.

Ima asova kad pred duhom, jasnou munje, sine sva strahovita nepravda
drutva i njegova poretka.
Ima istina koje su stare, svagdanje i otrcane dugim ponavljanjem, ali kad
te istine sinu ovjeku pred oima nekazivane i nenaglaavane, nego ocrtane
na utnji jednog strahovitog asa, odigrane medu ivim ljudima, tada te stare
ovetale istine dobivaju nov i strahovit lik i ive u dui naoj kao vjena
bolna misao.

Ogledalo je simbol sree:

Zato da laem? Ja sam danas plakao, kratko i gotovo bez suza; ali sam
plakao; tu na ovom stolu s grem u grlu i licem na hladnoj artiji.
Ja ne mogu vidjeti u ogledalu oi svoje, koje su imale biti srene, ja ne
mogu izdrati taj pogled; i te linije usta i ela, kako da me ne ispune tugom i
ta nesrena glava, koja je imala biti srena?
Oko mene cvate nov kraj proljeem, sreno sam zaboravio puteve triju
godina, ali ogledalo ih je pamtilo i sauvalo.
Ja ne smijem da pogledam to hladno staklo koje je imalo odrazivati jednu
sreu.

Svi koji duevno stvaraju, mora da poznaju ovaj osjeaj:

esto se, dok leim polusnen u tami, javi misao svijetla i nova. Kroz taj
udni as izmeu jave i sna proleti kao komet. I mada se je inila spasonosna
i velika kao objavljenje, pokrije je san i ona se izgubi, kao prsten u moru.
 73/237

Upravo za takvim beznadnim gubitcima najmanje alimo. Samo u jutro,

kad se probudimo, javi se bol, muklo i duboko, i bezimena alost ne silazi s
lica cio dan, a da sami ne znamo zato.

Odve sara se prepustio oaju i alosti. Sam sam otrovao izvore duine.
Hodao sam sa mislima samoubice. Raalio sam dobrotu boju nad sobom i
prelomio stare zavjete ljubavi i strpljivosti, ponosne ovjeje vjere i snage.
Molitve onih koji me vole izvrgoe se u porugu, jer se ne nade pred oima
bojim dua koja strada i oekuje izbavljenje.
Jo jednom moradoh spustiti srce na tle da bude gaeno i da moli. Jo se
jednom sa visa samoe zakleh na bdijenje i ekanje, na bezuslovnu
strpljivost.

esto mi se ini da nije sve izgubljeno na vjetrovima i bespuima. esto

me obraduje misao, da je oaj, kaos i bludnja samo nuan prelazni oblik.
esto mi se ini da osjeam kako izlazim, jo nesiguran i omamljen, iz svega
to je bilo i da stajem na vrsto mjesto, van sebe, odakle poinje pucati vidik,
irina i sloboda.
esto mi se priinja da sam jak i stalan, da sam ve dovoljan sam sebi, da
sam se izvio nad ropstvo tijela i vlast sudbine i da samo treba da sjednem i
poloim ruku na djelo i da radim, vedra duha i smirena srca, dugo, ustrajno i
oduevljeno kao stari zlatari.
esto mi se priinja da sam jak i stalan, da sam ve dovoljan sam sebi, da
sam se izvio nad ropstvo tijela i vlast sudbine i da samo treba da sjednem i
poloim ruku na djelo i da radim, vedra duha i smirena srca, dugo, ustrajno i
oduevljeno kao stari zlatari.
esto mi se priinja. Ali me dan jo ee povue sa sobom, pa se lomim i
prebijam od nemila do nedraga, od ovjeka do ovjeka, od lai do lai i od
bola do bola.
 74/237

Veerom, dok miriu trave i zriu turci, ja ti kazujem tiho svoj nauk, naj-
dublji, najtei i najmoniji nauk strpljivosti.
Uutkaj ludo srce koje zavidno gleda tue: enu, kuu, djecu ili ma koji
posjed. Stegni srce jer ti ne smije nia imati to bi ti mogao neprijatelj oteti
neranjivi su samo koji nita nemaju ti si rob i ne posjeduj nita.
Ponada li se sav svijet dobru, ti ostani miran i ekaj, ne daj da ti osjeaj
smete panju; ti si rob, ti se ne nadaj.
Ljudi lako zaboravljaju, pa kad im dou sveani dani neka oni piju,
pjevaju, igraju i ljube, neka pozivaju i tebe, ti ne zaboravi da je tvoja radost
daleko jo, ti si rob i ne raduj se s njima.

Ja, grenik, ovjek od sablazni i ovoga svijeta, plijen sumnja i strasti,

drim na svom stolu jednu Gospinu sliku; Mater Redemptoris a Sassoferato.
U sjenci su joj oi koje podsjeaju dane mirne radosti; raspelo jo nije bacilo
svoju sjenu na njeno lice, nego samo Navjetenje poiva na njemu, kao tanani
veo zamiljenosti na licu djevojaka koje su u slutnji.
I dok ja piem nemirne retke, njene pealne, nerazumljive oi gledaju u
stranu kao blag prekor.

I ovi to su mi najblii, to sa mnom vojuju i oni su vjernici glasne radosti.

Oni su vojnici, ja sam leventa; u mom grbu je crn veo; oni se bore za pob-
jedu, a moja borba nema kraja.
Kad oni sidu kao pobjednici u ravnicu zapjevae iroku mirnu pjesmu iza
boja, a ja u pobiti svoj barjak u samoi i pritezati kolan za nova putovanja.

Kasno u noi.
Poto sam se naradio cio dan, namuili me ljudi, zabrinuo ivot, nagazio
sam se blata, nagledao nevolja i srama, nasluao jada i lai, sad sam sam sa
teretom svog ivota i tekim zloslutnim bolom u grudima.
 75/237

Slava Ti, Boe, za muku dana i mir noi, za kratki ivot i veliku zagonetnu
smrt, neka su blagoslovene odluke Tvoje po kojima dolazimo na svijet i
odlazimo s njega poto smo se naradovali i namuili. Ogromni su i
neshvatljivi planovi Tvoji i jasno je da im mi ne moemo dogledati ni smjera
ni svrhe i da ih moramo smireno priznati; ali teko je biti ovjek, Gospode.

Kad se je mali rodio, Usud je nad njim bacio kocke: Bie od jakih i smje-
lih i kad prvi put uje rije: srea, zaelie da je pribavi cijelom svijetu, ali
e na jednog jedinog zaboraviti i nee biti srean nikada.
Bie moda pobjednik strasti i visoko nad zemnim kalom osjetie bijelu
radost istoe i visine, ali srean nee biti nikada.
Bie moda nasmijan sin zemlje i osjetie svu radost uitka, toplu i
neizrecivu, kao bilo u njenom zglobu ene, ali srean nee biti nikada.
Zaalie moda na svijet, pa svladati i svoju alost i svijet i, ostavi tako
pobjednik svega, umrijeti sa smijekom koji sve razumije i sve oprata, ali
srean, srean ne e biti nikada.

Ja prezirem bljesak gospodstva i lani pjesniki stih, okreem glavu od

onih kojima je dobro i u kojima dua uti.
Sirotinju ja volim i siromatvo slavim i one koji imaju tihe, edne radosti i
nadu u patnji.
Tebe, blijeda lijepa djevojko, koja ije bez prestanka cio dan i pola noi
jo u sjeni bijelih zavjesa i nada se vedro srei, koju e ti Bog poslati za tvo-
ju ljepotu, za vjernost i dugo samotovanje.
Tebe, krupni pognuti teae, koji u mirnim oima nosi po cio dan odraz
beskrajnih tamnosmeih brazda i pod tekim plavim brkom istinoljubiva usta
u kojima su jednostavne rijei, koji, poto si se naradio, sa sutonom zajedno i
s umornim volovima stie kui i, dok ti mlai polijevaju na ruke, osjea
kako sva zagrijana proljetna zemlja bije ritmom tvoje zdrave krvi i ima, dok
se odmara, pod orahom u avliji, topli i iroki osjeaj svrena rada.
 76/237

I tebe, skromni i nepoznati studente kemije, koji sjedi za uskim stoliem,

izmeu dva prozora, kraj plinske lampice i gleda kroz otvoren prozor na
park i breuljke i slua kako na krovu laboratorija golubovi guu. Tvoje
otre oi mirno i samosvijesno gledaju u jutro. Ti si bdio noi i u poslu i
odricanju provodio dane, a jutros si pobjednik. Zadatak je rijeen teoretski i
praktino. Tu je razvijena formula, tu rastopina sa svim reakcijama, i ti
veselo i slobodno eka starog profesora; glava ti poiva na desnoj ruci i u
dnu due ti se smijei budunost.
I sve, sve vas, koji radite i znoj otirete i muku muite i svoj hljeb jedete,
sve vas, nepoznati radenici, koji ponosno prolazite svijetom i asno i smjelo
pronosite svojim rukama svoje ivote.

Visoka plava gospoo iz Maribora, ako Vas se jutros -sav u radosti von-
jaka koji cvate sjeam, vjerujte da je bez gorine neispunjene osvete, jer ja
sam sreno zaboravio, a opratati nemam ta, jer sam i onda jednako alio
sebe i vas.
Da, u Vaem gradu sam, nepoznata plava gospoo, saznao kako je ii
blijed, umoran i satrven vlanim ulicama, dok sa rasvijetljenih balkona
pljeu beutni mukarci i okrutne ene. Od Vas sam saznao kako je vezanu,
nemonu robu kad mu pljuju u lice.
To je bilo davno, a ja sam, evo, sve sreno preturio. Ali nevolja redom ide;
moda je kakva nesrea pala i na Vau kuu s balkonom; Pa mi Vas je ao,
jutros, kad pomislim, da Vam u Vaem bolu moda katkad jo i naa blijeda
prekorna lica mute trzav san.

Jo kasno u noi (poslije dugog dana u kom sam bio s mnogo ljudi i uo
mnogo dogaaja) sjedim u mislima. ao mi se je rastati s njima i nikako ne
bih htio spavati. U noi i tiini izlazim lako iz sebe, dobro zagledam u
dogaaje i njino nalije.
Sama injenica: da ivim, daruje me mirnom radosti.
 77/237

Osjeam veliku ljubav za ljude, za njina djela, za sreu i nesreu za grijeh

i strast i sav jad to iz njih izlazi, za borbe i posrtanja, za zablude i patnje i
rtve, za sve to je ovjekovo na ovoj planeti.
Osjeam asovitu, ali neizmjernu sreu i ja pijem kap iz nepresuivog iz-
vora radosti ljudske, da i ja na as ponesem dijelak velikog krsta, to ga nosi
ovjeanstvo.

I to pogledam sve je pjesma i ega god se taknem sve je bol.

 EPILOG

Mnogo samuje i dugo uti, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren

putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko, sputene vjee i glas
kao kripa tamnikih vrata. Izii u ljetni dan, sine moj!
ta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vjeno, a ovjek slab i kratkovjek.
ta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vjena.
ta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj ivot stvar muna koja se sastoji u nepravilnoj
izmjeni grijeha i nesree, da ivjeti znai slagati varku na varku.
Hoe da usne, sine moj?
Ne, oe, idem da i v i m.
NEMIRI
NEMIR OD VIJEKA
 U djetinjstvu mome izabrao si me i oznaio da idem Tvojim putem.
Nisu mi bile pune etiri godine kad sam usnio da mi je sa ikone siao jedan
svetac, blijed i okruen cvijeem kao mrtvac i predao mi raspelo koje je
njemu dotealo.
I nita mi drugo nisi na put dao.
Tebi me je zavjetovala majka moja u asu tjeskobe, u jednom od onih
asova kad nema ni otkud pomoi i kad su sva vrata zatvorena, osim vrata
Tvojih.
Ko je jo vidio da se mala djeca tako opremaju u svijet, sa krstom siro-
matva i teretom velikih zavjeta? A ipak, Ti si me tako poslao i sa licem oca,
koji se rijetko smije, strogo oznaio put moj.
Pa kako sam mogao biti srean?
I jo sam bio lud i samo svoj, otimao sam se putu i pozvanju, trgao sam u
stranu i bio sam kao zlo dijete koje ne spava kod kue nego bjega, neisto, sa
vlatima sijena na odijelu a pogled ima mutan i nestalan kao niije pseto.
Kad Te nisam vidio nad sobom, mislio sam da Te nema. I nita nije ostalo
to nisam uinio da Ti se odmem, jer je malo ko ljubio grijeh i grjenu radost
kao ja. Prolazio sara svijetom i udarao lijevo i desno na vrata tuih sudbina,
ali sva su redom, kao po nekom mukom dogovoru, bila za m e n e za-
tvorena. Nasrtao sam uzalud na vrata ovjekova, i poslije sam dugo sjedio kr-
vavih ruku, na kamenu.
Jer kasno sam uvidio, da se ne otvaraju silom.
Nisam mogao shvatiti zato je za mene svaki iv ovjek tajna vlanih
treptavih oiju i zato se pred mojim koracima svaka vrata zatvaraju, kao na
tajni znak.
A to si Ti htio da me odbije od svijeta kao to se djeca od godine odbijaju
od sise: da im ogrkne i da im se ogadi. To si Ti, o strani, postavljao svoju
 82/237

nevidljivu ruku izmeu mene i svijeta, da me onda inokosna i ostavljena ok-

rui svojom ljubavi koja boli i posveuje.
 *

Ja znam da niko iv nije preao svoj put a da mu se Ti nisi pribliio, po-

loio mu ruku na rame i poao s njim jedan as.
Prevelika je i preteka za jednog ovjeka ta snaga i ta mudrost kojom nas
iskuava.
U asovima kad mi je preteko, ja mislim da si Ti podmukla snaga u
hljebu koji jedemo i vodi koju pijemo i da pomalo i potajno proimlje tijelo
nae i upija nam se u krv pa tako ravna korake nae da idemo kao na nevid-
ljivom lancu, odreeni da padnemo u as borbe s Tobom. A svaki se iv
ovjek bori s Bogom, jedan dulje a drugi krae; i svaki podlegne.
Jednog nemirnog proljea kad trava nije htjela iz zemlje ni cvijet iz pupa, i
kad je gorak i hladan ivot nosio zadah krvi, postavio si me na tamnom
mjestu gdje vjetar ne prestaje, gdje nemir ispunja dan, a strah no; oblaan
dan i jezovitu no.
Bio sam stari ovjekov boj na koji nas Bog poziva tajnom.
 *

Sve to postoji ovdje, prokleto je na borbu bez kraja. More i kr, sjeme u
zemlji i vjetar i ivotinje zajedno s ljudima.
Redaju se svjetlo i mrak i izmjenjuju vjetri s tiinama, ali borba ne prestaje
da se bije. U sjenci jedne grdne tajne i mutna sna to ga sanja i prostire svako
bie nad sobom, stalno se uje kako u srcu zemlje ritam ivota ekia izmeu
bola i radosti. I jo u toj lomljavi strahovito je njegovo utanje.
Vjetar njie granu od bora. Sve stvari zebu i drhte u tamnici zakona.
Bog je no u kojoj lei sudbina naa kao stvar tiha i malena.
Sa mjesta, gdje se gasi i tone ljudska misao, iri se strahovitim talasima u
okrug samoa svega to ivi.
 *

Bog izbija kao svjetlo iz svake stvari stvorene i svakog ivota koji se
mie.
Osamljen kamen na alu ima aureolu njegova duha, i obljeva ga jutrom i
veerom, kao ljubiasti fluid, sjaj sunca koje se ne vidi.
On je kao toplina u dahu svega to ivi.
On je gluh za sate koji izbijaju i cijepaju vrijeme na parad, i On je slijep
na dan i no i sve promjene vremena.
On je kao miran sjaj i velika tiina u kojoj se uje glas koji ga nijee.
On tako dobro uti da se ve pomilja da ga nema.
A On je mirno srce svih atoma.
 *

Ja moram noas da bijem na Tvoja vrata kao neko ko je ustraen i zadoc-

nio, jer ja sam od onih kojima zemlja nema vie ta da kae. Ja moram nou
da se diem, da Te traim i pitam: koje je moje mjesto i moj kraj, jer ne mogu
ni ja do vijeka iviti kao siroe bez imena i puta.
Kako su slabe ljudske ruke i kako tvrdo moe da spava Bog.
Ali ja se nemam kuda vratiti; ne odstupam, i vraam se uvijek ponovno
kao talas bez sna.
ta sam ja ovdje u svijetu? Stablo na vjetrovitu mjestu. Cvijet ukraj
puta. Kameni stup, osamljen na ruevinama, koji ne dri svoda i ne slui
niem nego puca na mrazu i gori na egi, i jo onako polomljen i sam kazuje
slavu koje vie nema.
 *

Ti nisi isti u jutro i vee; sa minutama zrije lik Tvoj; zaludu sam Te jue
poznavao, jer Ti raste i o Tebi svaki dan govore drugo.
A ja prostirem svoje smrtne godine ispod Tvojih svodova i utim na njima
i mrem pored Tebe koji se raa bez prestanka.
Dok se raanje i umiranje u silnom zamahu lome i biju oko mene kao dva
protivna vjetra, ja zaklanjam rukama i grudima malo ovjekovo svjetlo, malo
ovjekovo svjetlo, koje se ne vidi na svodovima i koje ispunja kratkim sjajem
jedino dva vlana polja mojih zjenica. Ali ja to osjeam uvijek, ispod mojih
nogu i iznad moje glave, u dahu rastvaranja svega, laganom i vjenom, os-
jeam kako u mraku die Ti, ije se veliine bojim.
Tako mi, kao dva nejednaka protivnika, leimo noas uporedo.
 *

Ja blagosivljem, a sjen mojih dlanova pada na svijet.

Zato je sunce i miso o Bogu, i ostavili me sama.
Umor, i zadah praine.
Vee. Meni se ini da je ovo as kad u kao ptica koja ima nerazumljiv
pogled, odletiti, zajedno s vriskom, sa svijeta.
NEMIR DANA
 NO U VOZU

Vozili smo se od podneva, zbijeni u uskim sparnim vagonima, ne znajui

kud nas vode ni kako emo svriti.
Vojnici koji su nas pratili stenjali su, kupali se u znoju i kriomice pop-
utali kajie na teleacima, koji su bili nabijeni i puni ege. Neki od nas su
bili ve obueni u robijako odijelo, oni su irili zadah kuhinje i radionice.
Kako se je smrkavalo, inilo se, da se vagon suuje, u utnji i dahtanju
inilo mi se, da visoki teleak vojnika do mene raste i da me sve vie titi i
pribija uz prozor, koji nismo smjeli otvoriti.
Vozili smo se uz more. Svuda je bio razljeven sjaj sunca koje je sada neg-
dje zalazilo. Sve same svijetle plohe i sve same neke udesne boje kakve
nikad prije nisam vidio. A kad bih se okrenuo: vagon je bio taman, pun vo-
jnika, opterenih i zlovoljnih mojih drugova, uplaenih ili ravnodunih.
Zaguljiv, upljuvan i raskliman vagon se naglo mraio.
A napolju je padao sve novi sjaj i nova boja, i nebo i zemlja se prekrivali
ljepotom kakve nikad slutio nisam. Bojao sam se da okrenem glavu u vagon,
pripio sam lice uz staklo i gledao i pio oima, i zaboravljao ta je za mnom.
Tako dok ne iznevjeri i posljednja boja, i ne zgasnu i posljednji oblak.
Kad se okrenuh, vagon je bio u potpunoj tami, onoj najteoj tami koja je
zla i jo blijeda od uspomena na minuli dan. Pomijean zadah od nae tam-
nike kae, koe i znoja. Sparina je rasla i nebo je potamnilo.
Uoi te noi bez kraja i na rubu mog posljednjeg dana koji me izdade bez
milosti, zaludu sam traio u sebi i oko sebe neto to bi mi dodalo ruku da
predem preko ponora ili skratilo moju muku.
Plamsala je drhtava svjetiljka i u njenom zelenkastom sjaju ja vidjeh, na
staklu za kojim je leala no, svoje lice i nita do svoje roeno lice!
kako se no ljulja i podrhtava kao lice utopljenika u veernjoj rijeci. Zaludu
sam sklapao oi, bio sam osuen i morao sam uvijek ponovno da gledam sebi
u oi. Tako cijelu no.
 IZNAD POBJEDA

Iz godine u godinu sluam urlik o pobjedi a sve je manje hljeba na svijetu i

snage u ljudima, dok zemljom prolazi la o pobjedi.
Vaa objeda ima nisko elo i crvene oi. U pobjednika je nemiran pogled.
Prokleto je vae ognjeno pobjedniko vino. O, ne okrepljuje ono i ne veseli!
Bog dri ruku na tjemenu pobijeenih a pobjednik je sam i njegova radost
plamti i gasne. Sve to je nade, utjehe i ljepote na svijetu otkriva se oima
pobijeenih; pobjednici su slijepi, drhte i gore, i nemaju nita do svoje divlje
plamene radosti iza koje ostaje pepeo.
Jer ta su drugo dananje pobjede nego sutranji porazi? U oima ovjeka
samca nema dobivenih ni izgubljenih bitaka, nego u svim ratovima jednako:
dobivenim kao i izgubljenim, jedno poraeno ovjeanstvo.
Vjetrovi putuju i kie idu, dobre i plodne, uvijek jednake, a zastave se po-
lako rastau i cijepaju; i boje blijede i sve se zaboravlja a ovjek ostaje uvijek
isti, pognut pod bolom i ustrajan u radu; venu vijenci i trunu zastave a ostaje
ovjek koji sije i radi i kia koja mu pomae. Ko e pobijediti ovjeka?
To je samo Bog na as okrenuo lice i ostavio svijet u tami, a vi urlate:
pobjeda, ali pobjede nema, nego jedna mala krvava la i jedna velika nesrea.
Ti pobjednici su blijedi sa velikim runim ustima, a krv im je nasjela na
oi, ali e ih postidjeli jednog jutra more svojim mirom i njive svojom
svetom tiinom.
Sve je to samo kratak ruan san, taj govor o pobjedama. Nema poraza ni
pobjeda nego uvijek i svuda, kod poraenih jednako ka i kod pobjednik,
napaen i ponien ovjek.
 DJECA

Aprila mjeseca godine 1917. kad je drava dijelila svakoj kui kilo kukur-
uzna brana na tjedan i kad su ljudi pojeli svaku travku od kukuruza i sr od
zovike i javorovu koru, dok im nisu noge pooticale i dok nisu redom poeli
umirati, toga aprila mjeseca izmilila su na ulice bezbrojna djeca.
Ne znam kako je bilo te godine s pticama i ljiljanima, ali tu djecu je Bog
oito zaboravio. Djece je bilo po cijelom gradu, po mostovima, oko duana,
po jarcima ukraj puta, oko kasarna.
Uz gradsku djecu pridolazila su nova sa sela iz okolice. Svakim danom ih
je bivalo vie. Mnoga se nisu vie ni vraala na selo, gdje je pored gladi bio i
tifus, nego su ostajala u gradu i klatila se danju i nou. Na putevima koji vode
u grad stajale su cio dan patrole i vraale ih u sela ali oni su zaobilazili stran-
puticom, gazili potoke i silazili preko uzoranih, vlanih njiva i stizali u grad
onako pocijepani, s korom crvene ilovae na bosim nogama i gladom u lako-
mim oima. andari su ih tukli i gonili ali ih hapsili nisu, jer ih ne bi mogli
hraniti.
Na izmralom tijelu i tankim nogama izgledale su njihove glave straivo
velike i oi su im postajale staraki tupe a lica mala, smeurana i liajiva kao
pipuni koji zimi venu na rafovima.
Gradi je vrvio od djece. Ona su gazila po potoku koji je prolazio ispred
vojnike klaonice i lovila komadie crijeva i droba, to su ih bacali u vodu;
ona su pobrala kotice od suhih ljiva, tukla ih na kaldrmi i jela gorku jezgru
iz njih, ona su na ubritu iza oficirskih kuhinja hvatala izbaene prazne
kutije od konzerva, ispirala ih vruom vodom i to pila; ona su, da zavaraju
glad, vakala sriku od zove tako dugo, dok im krv nije potekala iza zuba;
ona su kuala list od jagorevine i hljeb od paprati; ona su se nou zavlaila u
tek obraene vrtove i prstima iskopavala jue posijan krumpir iz mekih
lijeha; ona su prosila, krala, otimala, ali sve to nije bilo dosta da se nahrani i
ostane na ivotu.
 93/237

Izgledalo je kao da u gradu gladuju samo djeca. Mukarci su i onako

rijetki, ene su radile i utale, ali djeca se nisu dala niim zavarati ni utjeiti
nego su lunjala po gradu cio dan, a mnoga su i spavala ispod dasaka od kua
poruenih u preklanjskim borbama. U uskoj ulici pred aprovizacijom lei po
cio dan, kao snoplje, toliko djece da u prolazu morate gledati da im ne stanete
na noge; uzalud ih policija goni, ona se uvijek ponovno vraaju i lijeu uz
magazin i vrebaju.
Umirali su i stariji, ali ponajvie djeca. Svaki dan bi po neko izostalo od
skitanja; lealo bi pred Velikim Hanom ili na ploama kraj mosta, nateklih
podonjaka, i zurilo u kaldrmu preda se, bez glasa i pokreta.
Otpaci jednog velikog evropskog restorana mogli su spasiti tu djecu, ali
hrana je bila te godine nejednako razdijeljena po svijetu i pomoi nije bilo;
umiralo se, prvo djeca pa stariji.
Onima, koji su preivjeli, iezao je sve se zaboravlja i sve prolazi!
odurni okus paprati i memljiva brana davno iz usta, ali tu djecu je teko za-
boraviti ko ih je samo jednom vidio kako ue u dronjcima od domaeg
sukna i vojnikog odijela i kako vau prijesnu djetelinu a u uglovima s obje
strane usta im se cijedi zelena pljuvaka! I strana je pomisao da e moda
jednom ta djeca biti sablasni svjedoci na nekom stranom sudu, gdje e se
bolje gledati i pravednije suditi nego u aprilu godine 1917.
 POGREBNA PJESMA

Njegovu su smrt javile novine koje se nou tampaju i zaudaraju u rano

gradsko jutro katranom.
I pisali su, da je zlikovac kao to i jest i da je sve u redu i pravo
kao to i jest jer ko dira u tue, zasluuje smrt.
Ali imena mu se nije znalo, jer su njegovi papiri bili lani, a poznao ga
nije nitko, jer ovaki kao to je on nemaju znanaca.
On je poginuo za jedne provale, ubio ga je jai od njega a jai imaju
pravo! ustrijelio ga je jedan od onih koji sili slui, a ti gaaju dobro.
Jedni umiru u postelji tiho i medu svojima, drugi u bolnici ili ubonici ili u
kom drugom kanalu humanitarnosti, a trei na poljima sumnjive slave, ali
malo ko umire ovako kao on, uhvaen u krai i ustrijeljen kao pseto na tuem
mranom tavanu, i malo ko ovako sramno.
On nije zasluio bezimen sramotan grob ni prezir kukavica, nego uzdah
dobrih ljudi i samilost i pjesnikov stih, jer nije lako nesreniku: kriti svoju
mladost danju, na periferiji gradu, po jazbinama, a nou ii na neastan zanat.
Bez mape, bez oruja i pijuna, uzdajui se u svoje oi i svoje ruke on je
provalio u tuu kuu drugi provaljuju u drave! da uzme to mu za
ivot treba, drugi za rasko kradu.
Jedni se bore za veliki posjed, drugi za milijune, a trei za priznanja od
lana zlata, on se je borio za svoj go ivot, grjean i bolan ko i drugi, tek on
je imao manje sree i podlegao je u neravnoj borbi; na tuem mranom
tavanu ubio ga je onaj, koji je jai bio i branio svoje.
Vi piete: pravo je.
Jest. Ali kad bi ta ista pravda svakome od vas koji je jednom dirnuo u
tue, dosudila tane, ja se bojim da carski arsenal ne bi imao dovoljno metaka
za svu tu rpu potenih hajduka.
Opasno je zazivati pravdu!
 95/237

Svi ljudi grijee mnogo i teko, tek siromasima Bog lake prata.
On je izdahnuo na tavanu i za njim nee niko plakati, a le mu je oskvrnuo
urnalist, hulja.
U mranom neznanom grobu poiva bezimeni zlikovac, dobro mu je jer
ne ivi, a nad njim moja pjesma gori u ogorenju i samilosti.
 PRIA IZ JAPANA

Za vlade carice Au-Ung bio je meu osuenim Tristopedesetoricom urot-

nika prognan i pjesnik Moro Ipo.
Tri godine je proivio na najmanjem od Sedam Otoka, u kuici od rogoza.
A kad je carica oboljela i njena mo stala sve vie da opada, njemu je uspjelo,
kao i veini od Tristopedesetorice da se povrati u glavni grad Jedo. Stanovao
je nakraj grada u jednom krilu neke sveenike zgrade.
Graani, siti krvavog gospodstva lude i okrutne carice, su zavoljeli pjes-
nika, a ve oni od Tristopedesetorice bijahu mu nerazdruivi drugovi. Od
ruke do ruke su ili njegovi kratki stihovi o junatvu i smrti, a njegov dobri
smijeak bio je u njihovim raspravama kao rije koja odluuje.
Tada se dogodi da od otrova sveope mrnje umrije carica preko svakog
oekivanja naglo. Njeni se nevaljali dvorani razbjegoe, a ona je leala
naduvena i grdna u pustom dvoru i nije bilo nikog ko bi je saranio.
Brzo se sakupie Tristopedesetorica urotnika i preuzee vlast. Podijelie
izmeu se inove i asti i stadoe da vladaju jedinstvenim carstvom na Sedam
Otoka.
Kad je u dvoru nekadanje carice bilo prvo sveano vijee, prebrojie se
Tristopedesetorica i vidjee da jednoga nema, a kad se proita spisak svih za-
vjerenika vidje se, da nema pjesnika Mori Ipo. Ne htjedoe da vijeaju bez
njegova glasa nego odmah poslae roba sa dvokolicom po njega. U neko
doba se vrati rob sa praznim kolima; reeno mu je, da je Mori Ipo otputovao i
da je za vijee Tristopedesetorice ostavio pismenu poruku. Najstariji u vijeu
primi savijenu artiju i predade je naelniku dravnih uenjaka a ovaj je stade
na glas da ita:
Mori Ipo pozdravlja, na rastanku, drugove svoje, zavjerenike!
Blagodarim vam, drugovi moji, na zajednikoj patnji i vjeri i pobjedi i
molim vas da mi oprostite to ne mogu da s vama dijelim i vlast kao to sam
dijelio borbu. Ali pjesnici su protivno od drugih ljudi vjerni samo u
 97/237

nevolji, a naputaju one kojima je dobro. Mi, pjesnici, smo za borbu roeni;
strasni smo lovci, ali od plijena ne jedemo. Tanka je i nevidljiva pregrada to
me dijeli od vas, ali zar nije i otrica maa tanka pa ipak je smrtonosna; bez
tete po svoju duu ne bih mogao preko nje do vas, jer mi podnosimo sve os-
im vlasti. Zato vas ostavljam, drugovi zavjerenici, i idem da potraim ima li
gdjegod koja misao koja nije ostvarena i koja tenja to nije izvojevana. A vi
vladajte razborito i sreno, ali doe li ikad na nae carstvo od Sedam Otoka
kakva bijeda i iskuenje i bude potrebna borba i utjeha u borbi, potraite me
molim vas.
Tu je predsjednik vijea, koji je bio malo nagluh, itanje prekinuo i
starakom nestrpljivou, s negodovanjem u glasu rekao:
- Kakva bijeda moe zadesiti carevinu za pravednog i slobodoumnog
vladanja Tristopedesetorice!?
Svi vijenici kimnue glavama; stariji se osmjehnue prezrivo i saalno:
Kakva bijeda?! itanje se ne nastavi nego zapoe vijeanje o zakonu za uvoz
i carinu.
Samo naelnik dravnih uenjaka proita do kraja pjesnikovu poruku, ali u
sebi, i onda je smota i pohrani u arhivu nekadanje carice.
BREGOVI
 Bregovi u daljini, krunjeni snijegom, to se prieujete suncem, jo se
jedino za vas nala u meni pjesma.
Vi ste napor zemlje jedini vrijedan put neba i visine.
Kad mislim na rumen sjaj visina, mene ispunja mir.
Znam, tamo cvate vatren ljiljan i tiina. Ili u snijegu kopni oprezan zvjer-
ski trag. I ako se pojavi jedan bol, njega odnesu promjene kao rijeka oboreno
stablo. Tamo je smrt: rasuto perje, iste, izbijeljene kosti i crna, plodna
zemlja.
S tih bregova dolaze ova jutra.
Evo, jedno jutro kad ja, koji nema bogova, padam i klanjam se vama, vi-
soki bregovi, na kojima je utnja smrti i ivota, topla i plodna kao utnja
dvaju usta u poljupcu.
Lien zbunjenih veernjih misli o zvijezdama i daljinama, i pregazivi sve
puteve, koji bole u sjeanju, ja padam pred vama vrhovi zemlje na kojima
vlada za nas daleka i nerazumljiva harmonija elemenata.
Bijela tiina do koje se nije spustio Bog i do koje nije dosegao ovjek.
Visoki snijee, sa sjenom tamne omorike i punom mjerom vremena i
utljivih zakona u njemu! Krilati snijee, sa likom zvijezde i ljudskog oka,
putnie, kom se ne hiti i koji ima pouzdanja u vrijeme i oblike i mogunosti
koje ekaju, ti si mi jutros u svijetloj daljini kao boanstvo koje se zaziva. I
vrhovi ove zemlje na kojoj patim jo uvijek su mi drai od nekog nepoznatog
dalekog neba od koga sam se umoran rodio.
Visoki bregovi, vaa je slika u mojim oima koje se ale na prolaznost,
vjernija i dulja nego sve to me je u svijetu sretalo, jer sve to je kroz moje
ruke prolo ieze u nemiru kojim su proklete stvari i ljudi. Vama pruam
moje ruke prazne; i sjen dana koji poiva na njima evo se skrauje i vara.
 *

Kad sam vidio kako su svijetle magle u daljini i kad sam uo ta govore
ume svojim licem koje se uvijek mijenja i vrhovi planina koji su izgubili
zelen i ljepotu ali stoje mirni, goli i vjeno jednaki: Kad sam vidio neumoljivi
i dostojanstveni hod sjene i svjetla po dolovima ispod mene i osluhnuo im
glas u krvi mojoj, uplaio sam se pred tajnom i zaprepastio pred snagom
otkria koja je dana ovjeku. Uvidio sam odmah da u biti lo govornik i
nepouzdan svjedok. Zastao sam asak i bio sam malen i sam sa neizre-
civom tugom svijetlih kratkih dana, koju samo ovjek poznaje. utao je Bog
i svijet.
 *

Biju me dani nemirom, san me vara i mladost me boli, a ja utkam otro-

vanu krv da u tiini bolje ujem huk vremena koje dolazi.
Zora koja e sutra svanuti za mene je najvia zapovijed, sve dotle ja sam
ovjek koji eka i vojnik na skrovitu mjestu.
Oko mene su ume, koje znadu samo jednu zapovijed; da se raste, i samo
jednu nudu: da se umire. Nada mnom oblaci, zli, nijemi i alosni.
Suen sam na samou, srce mi, ini mi se, ne bije samo oslukujem divlji
topot i svetako pojanje godina koje dolaze.
U krvi i slavi novih sve ljepih zora iezavam. ivjet u moda jo samo
kao tamna opomena u duama, a nitko nee znati kako mi je bilo u suton kad
je velik i svijetal oblak na obzoru, kad elja raste, a staze mokre, i nema nade
da e iko doi.
 *

Kad bih ja mogao da znam kud nou prolaze ta svjetla gorom, i kad bih
mogao da znam ko sjedi kod vatara to se svaku no pale visoko u planini, da
izgleda da gore u po neba!
Kad bih mogao znati kako ive ljudi po svim gradovima i po svim obal-
ama svijeta i kakve su njihove radosti sada pred vee, i kad bih mogao da vi-
dim sve puteve i sve sastanke i svrhe svih vatara i svjetala oko kojih se sada
ljudi kupe, i sve veernje radosti i sve sutranje namisli, i kad bih vidio sve
svijetle linije i sva smjela gibanja i sve korisne i plodne bolove, i kad bih
mogao izmjeriti snagu svih miia i dugovjenost vatre i radosti na zemlji, i
kad bih se uvjerio da e biti i dostajati jo dugo, dugo do vijeka! za sva
stvorenja, ja bih oprostio svojoj ugaenoj pjesmi i prekinutom vrisku i pun
pouzdanja u nevidljive snage ispravio bih se, na as, srean i bogat i velik, za
cijelu glavu vii od neba iz prie.
A onda bih legao, kao umoran i miran domain, da odspavam jednu
vjenost.
 *

Jedno vee sam vidio unutranjost svih stvari. Krvavo nalije ivota mi se
ukazalo golo i grozno u strahovitom trepetu korijenja, ivaca, miia i
damara.
Vidio sam jednolino stezanje srca u kome vlada vjeni mrak i obljeveno
je svake sekunde krvlju, vidio sam rad modana, jezovit i slijep, i jedva
primjetno sijanje ganglija, strahotu organizma koji stari i slabi i ploenje ne
manje teko i jezovito od umiranja.
U jednom veernjem asu, u zraku zasienom ljudskom blizinom, vidio
sam nesvijest i osamljenost u kojoj ivi, radi i troi se materija, i umire elija
za elijom, bez svjeta i saznanja, u prokletoj samoi i bolu kojim boluje sve
to je stvoreno, to ivi i to se mie.
Vidio sam kako sve arterije biju, svi ivci titraju, sve elije diu, kako u
zemlji sve vode struje, i sve rude zriju i rastu u utnji stoljea i dubokoj ei
za suncem ili vodom.
 *

Probudio me nemiran san i zavjesa koja plee.

Jutro, puno neke neoekivane mukle studeni i jeze. Kosa je neposluna,
voda nemila, odijelo hladno i tue a u oima i na licu san koji se sanja i ne
zapamti.
Neto nerijeeno i strano ima u danu koji otpoinje.
Na polju je sve pomjeteno i uznemireno. Kakvi su to otri i povijeni ob-
lici? Stabla i more i oblaci, sve se to dalo na put. Kud to sve tei prema
jugoistoku?
Sunce se jutros izgubilo i sve se diglo da ga trai.
Palme glasno ume; a li empresima je najgore, kre se i sagibaju bez
prestanka. I masline su uznemirene. Jedini brljan, gladak i odvratan kao
zmija, ne mie ni listom.
More je kao tamno oranje koje putuje. Najprije su veliki valovi sa otrim
pjenastim hrptom a po njima prostrta mrea sitnih nabora, kao jeza po tijelu.
Sjenka straha lei na valovima koji dolaze da se razbiju.
Posve u daljini zaokruuje more tamno-modra pruga koja se savija i
priljubljuje uz horizont kao damascenska sablja.
Sve dolazi na mahove i iznenada. Kad se ve ini da um i pljusak i fijuk
ne moe biti vei, najednom se podie urlik i tutanj, palme se propnu i voda
izbezumi od elje da ode preko svijeta.
Oblak se kida i gubi.
Doao je vjetar koji duva est dana; tri raste a tri opada.
Cvile vratnice i kriplju stabla u korijenu. Sve se pripija posljednjom sn-
agom uza zemlju.
I cio kraj, dokle mogu dogledati, dobi izraz patnje i mrane odlunosti da
se bori i podnese.
 *

Ima dana i noi kad tajna ispuni moj kut i posrnem kao ivine krvavih
uplaenih oiju, i zaboravim sve, i nemam kome da se uteem, ni glasa da ga
zovem.
Java i san, kao dva ogledala, dodaju moj bol jedno drugom.
Zaspem mislei na bol moga dana, onda ga u snu doivljujem ponovno i s
a nj a m, da je bol proao, da nije nikad ni bio, i veseo sam i blagodaran raz
zaludna straha.
A kad se probudim, gle, bol moj jueranji je na svom mjestu, kao kamen.
I sve je istina.
I nema druge istine do jedne: bola, ni druge stvarnosti do patnje, bola i
patnje u svakoj kaplji vode, i svakoj vlati trave, i svakom bridu kristala, i
svakom zvuku iva glasa, u snu i na javi, u ivotu, prije ivota, a valjda i
poslije ivota.
 *

Ujutro, kad imam oi odmorne i duu iza sna, sastaju se u mojim oima
bezbrojne linije, svaka u pratnji svoje boje i ritma koji je nosi.
Linije kua, besane i jo jedva primjetno bijele od sinonje mjeseine,
tramvajska pruga koja bljeti u svjetlu jutra, ornamenat vinove loze po
zidovima i pregradu, mirna stabla, luk obrve neke tue ene, jedan muki
profil, izrazit i blag, pokreti djece koja knjige nose, rumeni oblaci koji bacaju
ljubiast ton na moje ruke, trag kola u mokroj cesti, sve te linije ulaze u
mene, ute i govore i pjevaju i pleu i stoje i njiu se; lome se i slau konano
u jedan hram lelujavih i nestalnih oblika, u hram u kom nema vjernika ni
sveenika i u kom je vjera i svetinja, i vjernik i sveenik jedno te isto.
 *

Jo je malo sjaja na veslima.

Na mahove dolazi studen vjetar. Pokidali se tamni oblaci i zalili sjajem
sunca koga vie nema.
More se zabrinu, potamnje i zbora.
Jedro zatrepta nekoliko puta kao srce u uhvaene ptice, onda se okrenu i
nadu, sa sjenom veeri po sred srijede.
S daleka, iz neke barke doe jedna rije otrgnuta i nerazumljiva. Na moru
se mnoga jedra okrenue. Bljesnue vesla. Digoe se pognuti likovi brodara s
jednomjernim pokretima.
U daljini planu svjetionik. I otpoe bijeg sjena, i jedara, valova, struja i ob-
laka, pun bojazni, apata i sumranih pokreta.
Za nama je padala no, ogromna i svemona no na mora i na ljudske oi;
u daljini je gorio svjetionik kao nerazumljiv napor nekog drugog svijeta.
 *

Gdje je to sunce to je ugaslo u rijeci Visli, juna mjeseca one lude godine,
gdje je to sunce za vodom i poljem visoke rai koja je dozrijevala?
Ja petu godinu ve stajem na prozor i rano ranim, i o zapadu se penjem na
humke i nadnosim ruku nad oi ali to nije sunce moje radosti.
Gdje je to sunce od neko?
Soba mi je puna sjaja i na polju trepe i bljeti snijeg. Veliko sunce
martovskih dana sja a meni njegov sjaj puni oi suzama, isto kao kad ovjek
plae, i ja zastirem dlanom nemiran pogled, a preda mnom gle, je li to krv
u mom dlanu ili u istini zalazi jedno mirno veliko sunce u crvenoj rijeci i
poljima rai koja zri.
 *

Videi mnoge promjene oko sebe, zatrepta elja u meni da ivim dovijek i
da padam po svemu kao sjaj i vjetar, i bijela magla koju donosi jesen.
Zaeljeh da ivim samo pokretima i samo kao sjenka na bojama zemlje i
neba, bez glasa i imena i s malo bola, tek koliko je potrebno da se ivi.
Zaeljeh da imam duu svijetlu i hladnu kao oko u ivotinja i povrina
voda, duu kojoj je jednaka voka koja trune u travi, a mravi bue u njoj
vijugav hodnik kao i klica koja, blijeda od napora probija kaljavu opnu; kojoj
je jedno te isto grohot i fijuk burna mora u piljama i topla tiina kad bez
trepta i daha izlazi mjesec.
 *

Jo ni sunce nije zalo a ve se mjesec pomalja. Uvijek sja jedna tiha

svetkovina koja nema kraja.
Tiho je danju, (tiho kao u snu i pored jednolinog zrikanja) a no sva buja
tiinom, koja je svijetla i prohladna.
U kakovoj se samo slavi raa sunce svako jutro, i kakvo je tajno znaenje i
neprolazna radost veernjih oblaka!
Jo kasno u no umi ito tekim umom zlatna sjaja i masline zare u no
bijel sjaj to su ga danju upile.
 *

Bio je jedan bijel i kratak jutarnji as kad sam, kao da su mi oi udom

umivene vidio da je proao moj cvat, i boja i slava proljetna, i da sam na
tvrdu putu, lien svega, da zrim za jednu neizvjesnu jesen, trpko voe za
nasmijana usta.
Gorim na suncu.
Teko je gledati kako se na meni ispunja zakon i mjera koja vrijedi za sve.
I zato mi je onda u sjenovitoj crkvi objavljeno, da sam zvan za via djela?
 *

Kao zemlja vodu, ja pijem vrijeme koje prolazi. Nita se ne dogaa. Samo
zemlja putuje i sunce sja. Kad ne sja meni, sja drugim ljudima. Mnoge snage
jaaju i rastu, mnogi se ljudi raaju, rastu i umiru, ali svi hoe vie i bolje.
Mnogo smo sami i bijeni sudbinom ali, u stvari, svi se mi ljudi drimo za
ruke.
Popuhuje vjetar i tiho i resko fijue u travi oko mojih uiju. A ekvatoru
plau mala djeca i na Gronlandu cvile mali bijeli medvjedi. Vrijeme i ivot su
plima bez kraja.
Pocijepali su se i starili smijeni kalendari i satovi su, nenavijeni, davno
stali. Svi oblici i ivoti piju vrijeme kao mlijeko. Sve raste i buja; poguit
emo se, savit e se ove planete kao tanka grana pod teretom; gdje emo nai
mjesta? Stanovat emo u praznim kuicama izginulih pueva. Izjest emo
koljke to se kriju u kamenu, prebit emo bodljikava krsta morskim
jeevima, kad je pun mjesec, i pojest emo im ikru s ukusom mora.
Sve raste i buja; ogromne ume se sijeku i rue, lomi se kamen i biju
ivotinje i melje ito. Unitava se i lomi i troi a sve klija i nie i raste i iri
se. I zmija koju svi biju, ne gine nego se plodi i ivi u kamenu, s odrazom
sunca u tamno-sivom oku.
Podne. Ne moe se tu govoriti o mjeri i imenima; jedna je plima od
postanka, i mi rastemo, mi rastemo!
 *

Najednom, poslije svijetla i radosna dana, i opet ugledah nalije ivota.

Jedna mi ena pokaza kotunjavu ruku i sablasno lice i sve stvari se
odrazie na pozadini svjetla koje gasne i primie otre predsmrtne oblike.
Razbi se dan kao prozor u crkvi i popadae zvijezde, rane i ljiljani. Iza po-
java se ukaza ljepak i praina i konci koji sve poteu.
Veernja ura. Kad gasne svjetlo svaka je nada bijedna la i svaka utjeha
uvreda.
Veernja ura, a mene pozdravi smrt tankom i sivom sjenom na licu tue
ene.
 *

Kad se ispeh strmom goleti, na kosu, ruke su mi bridile i gorili dlanovi od

stijena i granja za koje sam se hvatao. Legoh od umora i zaspah u nejasnoj
misli, pod omorikama.
Probudi me hladan vjetar i tamna jeza. Ugledah prvo svoje ruke, blijede i
tue. Neba nije bilo. Posakrile se boje. A po meni napadale kao kia suhe
iglice sa omorike. Kosa mi lei na tjemenu kao ledena ruka.
Prevarila me smrt: zaspao sam pa je ula studen vlana dana u me, studen
to ubija biljke i rastvara kamen.
Tada u daljini ugledah ispod sebe kue, poznate, malene i bijele. I prvo mi
se oi zgrijae.
 *

Oko deset sati prije podne pade magla. Najprije rijetka ko pauina, onda
se zgusnu malko i doe ukastozelena od stabala koja se kroz nju provide,
pa konano osvoji i pritite sve i zavlada tako da mi se odjednom glas odue i
promuknuh i ivot se uini nevjerojatan i svijet doe sablasan, jer sve
ieznu. I u meni sve ieznu. Bez uspomena sam i pjevuim u maglu.
Najednom se sjetih magle jedne nad Dunavom, osmjehnuh se i onda pom-
islih: U koliko sam ja ulica ve stanovao, i ivot mi doe dug i raznolik kao
nevjerojatna pria.
 *

Kad sluam rijei oko sebe ja mislim da su sve one zaludu, jer ni jedna ne
nalazi odjeka u meni, i kad sluam danju ili nou, sate koji izbijaju ja znam
da ni jedan od tih bezbrojnih sati nije moj.
Kad dobro osluhnem ja ne ujem nita do kia i vjetrova u kojima je moja
dua kao njiva, tamna i bez glasa. Ali ja se smjekam u vrijeme, a moja
strpljivost je sestra vjenosti.
Iskucavaju svijetom sati, a moje vrijeme je daleko i moji dani jo ni klice
pustili nisu. Ali i ovako, sam i nepoznat, ja bivam vedriji sa svakim danom i
jai sa svakom noi.
Nisam nikad slutio da ovako umijem ekati i ii polako i stisnutih zuba,
dok mi u krvi gori budunost kao groznica i sve to e jo biti vri u meni kao
taman bol.
 *

U noi. Umara me miso o postojanju tolikih bia i svjetova u mraku.

Tako dugo traje sve! I svijetu se otvaraju uvijek novi dani kao rane.
Meni od svega to sam vidio plamte oi. Velik svijet. Velik teret i velik
umor. Duboka no. A ovjek sam.
 *

Jesenja sveanost. Pratajui se nasmijano ja pooh s liem i mirisima,

iznad voda koje se sjaju kao nebo.
Putujem i ne sjeam se. Ja idem s mirisima i liem u susret tihom asu
gdje poiva veliko savrenstvo bez svijesti i nevidljivo.
Nit pauine ode u oktobru, s liem i mirisima, iznad vode, izmeu dva
sjaja.
Ptica polijee sklapajui oi od dragosti.
Razbi se jedna saksija pred kuom. Ispod prozora crjepovi, rasuta umorna
zemlja i korijenje, i crno sjeme to hiti u pukotinu.
Pratajui se nasmijano poosmo, iznad voda i polja, litija bez kraja, svi u
stajaim haljinama, stupajui u zanosu.
 *

enski je smijeh u jutro kao bijelo platno za kojim se mrtvac krije.

Prolazim ulicama tueg grada ali ja znam da je ljudski jad svugdje isti.
Na prozorima se cere bjelinom jastuci, perine i pokrivai kao da se utroba
ovih tamnih zgrada pomalja kroz prozore; ini mi se da do mene dopiru odur-
an dah noi, nakaznih ivota i runih briga.
Sunce, koje nalii suncu, sja tupo iza kupole kolodvora. U meni ledeno
bolno kajanje kao kleanje na studenim crkvenim ploama pod kojima lee
uasni grobovi. Na uglu sablasno drhti i plamsa jedna pokvarena svjetiljka i
izgleda kao zakasnio pijanica sa svojim histerinim plamenom koji je izgubio
ravnoteu i sad plamsa u svjetlu dana posljednjim zamasima i umire jadnom i
smijenom smrti. Prilazim straaru to stoji nepomino na raskru i pitam ga
za Spasiteljevu ulicu.
 *

Predvee. Blijedo-sivo sunce zalazi polako (ne gasne naglo kao ljeti). Zrak
je pun praine, muica, dugih niti pauine koja plovi. I kad zaklonim rukom
sunce, sve mi titra pred oima kao svijetal veo.
Liu vidim sva sitna rebra, i u dlanovima djece koja se igraju na humku,
prema suncu vidim rumenu krv.
Noas emo rano lei. Ove godine smo mnogo radili.
Okreem lice od sunca, po planine je obasjano a na drugoj polovici lei
plaviasta sjena, kao praak na ljivama.
Kad bi me veeras ko zapitao zato ja ivim, i ta jo oekujem, zbunio
bih se pred licem sunca i sjajem neba i visokog brega na kom ivim.
utnja i sjaj i igra bez kraja oko mene. Ali ja mislim da se ja u svemu
to mi se dogaa pripravljam za jedan oktobar, koji e trajati malo dulje nego
je trideset dana i za jedno dugo veer, kad se nee vie izii, i niko mi nee
poslati pismo ni zapaliti svjetlo sve dokle moje oi doseu.
 *

Odluio sam da se ne trujem alosti i ne satirem vie brigom.

Odluio sam sino kad sam leao okrenut zidu u kom je kucala smrt kao
sat, da jo jednom potraim ima li gdjegod mjesta, gdje se lako die i mirno
ivi.
I jutros sam proao sve ulice sa novom eljom i mirnom snagom kojom
ponovno raste pogaena biljka.
 *

I ovdje dopire nemir. esto zadrhti ova visoka kua na bregu od

temelja do krova proe kao jeza lagano i muklo; i uvijek je budna kao sve to
je od ljudske ruke stvoreno.
U noi kad leim budan najednom osjetim drhat od vjetra, huka mora,
dalekog topota ili meni nepoznatog gibanja. Za sklopljenim oima izazivam
mir bosanske ume vlana lista, gdje u sjeni koja se ne mijenja, rast i umiran-
je lee uporedo. Al zemlja svugdje vara!
U to da se pouzdam ja, koji traim stalnost? U kamen ili drvo ili ovjeje
srce to ropski drhte u vjetru i neizvjesnosti? U more bez oblika? U treptave
zvijezde? Ili sunce, putnika?
Danas, dokle moja dua ide i dokle moje oko vidi nema mirna mjesta. Kao
pramen vjetra i mlaz vode beskrajnih linija, sike, struji i trepe nemir svih
svjetova u kom je neko prvi put ovjek pomislio na Boga.
 *

Zar nije dua mirisnih krajina u meni? je, ko meni daje ta velika
vienja silnih uma i bijelih gradova sa vedrim zrakom i dalekim nebom po
kom ja, kao zvijezda u luku, putujem, a sa ruku mi sjaj pada.
Boli me, jer samo slutim.
Zbunjuje me um.
ekaj, jo koja no, jo koji leden put, i zacijelit e moja slutnja kao rana.
Dat u rukom znak, da vode ne padaju i zaute ume i suha visoka trava na
liticama to cvili u vjetru, a pred umuklim krajem i nijemim oima otkrit e
se smisao svih tenja i osnovke svih slutnja i sva e djela i svi razlozi leati
kao mirna stada u punom suncu bojeg dana. I danu nee biti kraja.
 *

Poto sam u oskudnom sjeanju preao ivot na selu i ivot u gradu, dane
samoe i dane burnih ludosti, sad vidim da je jedan te isti nemir to ga un-
osim na svako mjesto i u svaki oblik ivota, neminovno, kao to se unosi svo-
je lice ili svoj govor.
Tako biva, da se ljudi rode i cio ivot drhte od nevidljiva i nepoznata
udarca.
 *

S vjetrovima i zimom ja sam vodio borbu sam. Naao sam povjerljivu

rije sa sokom u travama. Mnogo sam patio dok sam upoznao sve snage i za-
htjeve svoga tijela i toplu samosvijest svih ivota oko mene. Tano sam odre-
dio svoje odnose prema kretnjama, pojavama i promjenama svega oko mene,
borio sam se dok me nije sve zavoljelo kao neustraiva stranca, koji ne misli
na sebe. Oblaci, ume, izvori, ivotinje i stijene su ispunjali moju svijest, ali
ljudskog lica nisam zaboravio nikad, divnog ljudskog lica obasjanog sjajem
razuma i samo ljudske tuge radi onog to se vidi.
Iza svih mojih gorkih rijei krije se, ipak, uvijek ljudsko lice sa svojom
eljom za sreom.
LIRIKA
 U SUMRAK

U sumraku pevaju devojke. Njini su glasovi meki i dahnu svjeinom cvea

i ljubavi. Njina je pesma blaga, kao kad behar opada. Ona ima neto od mojih
ljubavi: davno, toplo i lepo. Ona podsea na sarajske sumrake, kad jablanovi
sjaju u crvenu zlatu, kao vitke ponosne ene.
Kao rumene latice zasipaju me glasovi. Pevaju devojke. Pevaju lepo. To
lii na pozdrav od starih prijatelja, na spomen onoga to proivih u ljubavi i
zanosu. One pevaju, u suton, kao srea moja da mi rupcem mae.
Ali srce je moje tamno jezero, koga nita ne die i u kom se niko ne
ogleda.
BLAGA I DOBRA MESEINA

Blaga i dobra meseina, to pada,

ko molitve matera naih
po grobovima zaboravljenih
milostiva je uteha onih,
koji nerado pod suncem hode.
Meseina.
Kad prome sivi i snudeni oblak
i on bude beo i lep,
ko latice divnog cveta.
I sivi snudeni oblak!
I licima usedelih devojaka
daje lepotu zaboravljenih noi,
mladosti snova i cvea
i oima tunim sjaj strasnih,
davnih aikovanja.
Meseina. Majka nevoljnih,
sestrica onih koji se vole,
ulazi u srca paenika
i die stare, suzne spomene,
ko svele rue iz pranih knjiga.

Svi koji mnogo stradaju

ne vole obesno sunce.
Meseina.
Njena je molitva srebrena
nad grobovima onih,
koji su alosno umrli.
Ko miris neznana cvea
ona je bolesnim,
ko bledi prsti devojke
 129/237

miluje obraze samotnim,

ko ritam starih, starih pesama
zvoni u srcu nesrenih.

Blaga meseina, sestrica ljubavi

milosno zove sebi turobne.
LANJSKA PJESMA

Miriu silno bijeli cvjetovi

i pada sitna kia proljetna,
ja kisnem sam.

O nitko ne zna kako je

teko hoditi sam i bolestan,
bez ikog svoga,
u zlatno proljee.

U srcu mome nema ljubavi,

u srcu mom su tavni spomeni,
davni i muni.

Silno miriu bijeli cvjetovi.

Kisnem. Bez mira, bez ljubavi
Sam i alostan.
TAMA

Ja ne znam kud ovo idu dani moji,

ni kuda vode ove noi moje.
Ne znam.
Ni otkud magla runa
na sve to se ekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve to se radilo,
ni zaborav otkuda,
alosni na sve to se ljubilo.
Magla.
Ko e da mi kae noas, ta meni znae
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zato bije tamno srce moje?
Kuda? Zato?
POTONULO

Neki glas, miris neki i jedna lijepa zvijezda ne mogu noas da dignu iz
moje dubine sve to je bilo.
Ovo mora da su mi popucali svi konci, lijepi konci, tanani, to vezahu
mene za moje Jue.
Ne dre konci. U dubini svojoj osjeam tegobu mrtvog Lane i alost
zaborava.
Od svih runih noi ovo mi doe no kad zaboravih znaenje svega. Pa
ipak muklo slutim da sve to ima drage i tune veze sa onim to je
potonulo.
PRVA PROLJETNA PJESMA

Jutros oblaci nebom idu, a ja slutim radosti: kad procvatu brda stranim
sjajem njihova oruja, kad posiju plamene cvjetove na poljima, kad se za-
uje prva truba, kad se pojave prvi konjanici, umorni, prani: i poprskani
pjenom kao u nekoj staroj pjesmi; o radosti!
Kad e doi kraljeve vojske?
ene tkaju u tiini za njih darove, njih spominju dobri ljudi u molitvama, o
njima pjevaju djevojke za prozorima i za njih raste cvijee u malim
vrtovima. eka spremnih stotinu njenosti.
Kad e doi kraljeve vojske?
Oblaci nebom plove kao vojska; ja slutim dane velikih djela.
Jutros sam vidio napupalu granu.
Kad e doi kraljeve vojske?
NO CRVENIH ZVIJEZDA

Boga moli vjetar oajan.

Odmakni, eno, te kukavne zavjese,
da vidimo ta nam Bog poruuje
po svojim zvijezdama.
Za zavjesama ruke sklopljene
i budne svjetiljke; neko moli
Boga i mir nad vrele postelje.
ale grane vriskom, mole grane
tiinu rumenog zlata.

Zavjese! Zavjese!
Ovamo ruke drhtave.
Tornjevi igraju, oblaci luduju.
No putuje, njeni se vjetri Bogu mole,
prokleto tijelo, nitko je nee preivjeti!
STROFE U NOI

Prolaznost

U noi zli su vjetrovi,

u noi, kad molitve gasnu,
tad strahom zelenih jezera
ispuni duu mi strasnu

miso. Tako se javlja ona,

zlokobna stara u no kasnu
i kroz nju svaki tuno vidi:
smrt svoju bijelu i bezglasnu.

Tragedija

U noi je gradu s bedema

alobna truba zatrubila,
u noi su grijesi pjevali,
no je svoje grijehe ljubila;

duecima krv je planula,

-no je svoje grijehe ljubila -
tad sve su zvijezde potamnjele:
junaka je ena ubila.
JADNI NEMIR

Cijelo popodne sjenka na mom licu,

cijelo popodne izludjela zvona.

Ispod mog prozora su prola

mrtvaka kola;
vidio sam desnu stranu lijesa
i na njoj pisano slovima od zlata:
75 godina stara.
Poslije sam dugo mislio.
Ipak ima izvjesni red, neki:
jest bijedno ivjeti i trudno
ovjeku na ovoj zemlji,
al konano doe svakom njegovo dobro
popodne,
kad vrijedni roaci il gradska opina
isplate histerinim zvonima za pla
i sahrane naih stotinu lai;
onda nam duu valjda smiri Bog.
a za tijelo se pobrine crv.
Olovno popodne:
i crv pod zemljom radi
i Bog na nebu, on gradi,
al ovjek na zemlji strada;
mi zalud zidamo toranj do neba,
mi zalud skidamo Boga sa neba,
mi zalud silazimo u srce zemlji,
mi zalud gazimo crva pod zemljom,
nas eka stalno nae popodne
i jauk zvona i Bog i crv.
 137/237

Cijelo popodne sjenka na mom licu,

cijelo popodne zvone neka zvona.
ETRDESETPETA NO

Dugo sam brojao promukle sate s ozebla tamnikog tornja.

Kad zaspah, u snu mi doe moj otac zlikovac ostaviv svoj prokisli
grob (koji ne vidjeh nikad).
Bjee dobar ko oni koji su kajali i okajali. Poloi svoju teku ruku na moje
rame i govorae:
... a ivot je, sinko, teka stvar;
Cio taj va blagosloveni svijet, kao crvotona ahovska daska,
podijeljen na crna i bijela polja.
Ima po neki pa se rodi na bijelom polju; taj dugo ivi
i misli da mu je dobro na zemlji.
Ali koji padne na crno polje Eh! kao to naa krv je pala, taj ne zna
veselnik! ta je ivot, on pozna samo grenu radost i crnu strepnju i
jadni nemir; bez iscjeljenja je; taj polijee, posre i uvijek pada i gazi i
gaca, a jede ga zemljino blato, a pije ga nejasan spomen na svijetlo boije
krilo.
Njegov je ivot sedam neuspjeha, tuga je svojima i teret cijelom svijetu.
Al lud je svijet koji je za takve stvorio ludnicu.
i zloinac je svijet koji ili alje u tamnicu.
Nego, ima, moj ozebli ptiu, ima i za nas jedan kutak.
Dvadeset i dvije godine sam gledao kako raste kao platana gradskog
parka, pod kojom iparice francuski ue i koju svakog proljea obrezuju
glupi vrtlari.
Ali sve si bacio jednog dana, kad je bjesnilo jugovo more,
i posluao nau krv. I dobro je, golube dobra je nesrena, vlana zemlja
bezutjenima...
Ili smo urno, ja i moj otac; cvali su tiinom puti. Bijae divan i tih
sjajan od rose i mjeseine ukop.
Ko oni koji nose zavjetno blago da ga sahrane u rijeci
Noas.
1914.
ETNJA

A jutros su me izveli na sunce.

Jarboli nekog broda iza zida,
puni i dobri sunani minuti,
i nita vie ne vidjee oi.
Al samo miso da tim istim suncem
bljete i tvoji obasjani puti
iko topljeno zlato onjeg vida
suza za suzom stade da se toi.
Zaklopih oi.

Mrana i vlana, kad se vratih, bjee

elija moja, a straar sa maem
i licem onih koji nekog tjee
miljae, jadan, da od sunca plaem.

Split (stari zatvor), 8. VIII. 1914.

1914

U polutami i tiini
Bez snova noi, bez mira dana.
Lagano je zaboravljala
Moja dua u vijencu rana.

Al jutros, s prvim zrakom sunca

Zacvilje spomen stranim glasom
I krv zapita iz svih rana:
Unijeli su mi krag vode
I prvi put sam, sa uasom.
Na mranoj vodi ugledao
Svoj lik, ispijen, blijed, i zao.

1914., Maribor
JUTRO

(Dan jedan praznih oiju i zamagljena ela.)

Toga je jutra crna ptica pjevala u srcu mom:

bila je bila! tvoja mladost
I sve je prolo s njom;
ne pohodi nas dvaput radost.
Crvljivo voe brzo zre,
a suanj ne zna sunca ni neba
ve brzo stari i brzo mre.

Toga je jutra zlatna ica prepukla u srcu mom.

1915.
PSALM SUMNJA

Toga je jutra pjevala zlatna ptica u srcu mom:

koje su tvoje molitve, djeae?
A ja sam leao nijem, bez pokreta, ko oni koji oekuju
posljednji udarac.
I nijema bjehu moja usta, s peatom zaboravljenih molitava;
Gdje je ruka koja me slama i dri krte konce moga ivota? Ne,
nema ruke koja me bije! Nema grijeha ni oprotenja! Svjetlost kosmosa ja
sam pio, tama kosmosa sad me slama.
Kosmos! To je vreli glas tijela moga, to krv moja iba i umi i struji.
Da, to su molitve, to je polumrani smisao; krv moja moli
molitvama, koje su kao jutarnje magle
kad se diu bijele i nijeme put bezimenog velikog neba.
Neznani!
Tvoja je ruka na meni i tebe moli krv moja, koja krui;
u polutami elije moje, ali krui!
u beznadnosti ivota ovog, ali krui!
U bolu i sramu dana mojih, ali krui!
U vapaju i krenju prsta i ilenju iz dana u dan, ali krui!
1915.
BURNA NO

No ide.
Biju mrana krila lenim valom
Tamno nebo i bila planina.
No ide. I s njom divska djeca vjetri.
Daljina hui.
Huk daljina nalazi ove noi
udan odjek u dui.
Huk daljina to je apat mrtvih,
Glas ljubavi koje se nisu javile,
Glas srea koje su uvele u pupoljku
Huk daljina je istorija velikih misli
(O jadni ljudi!) koje su nicale o osvitima
etale nebom ne poznav zenita
I zalazile naglo u ruju rojene krvi
Ko tuna sunca.
Huk daljina je pozdrav daleki
Dragih lica, s kojim nas uvijek elje veu
A sudbina dijeli.
Huk daljina je glasan odjek
Najtiih duinih razgovora,
Buran izraz carskih snova.
Koji su nicali, plamtili, gasli,
Ko stepni ognji,
A ljudsko oko ih je vidjelo nije.
Huk daljina je glas harmonije,
Koju na zemlji zalud traimo,
Koja se samo olujne noi
Dui javlja u liku slutnje.
Huk daljina je udna nagovijest
I plamen daak boijeg daha,
 144/237

um nevidljivog svijeta, govor

Nejasnih nonih obeanja
Huk daljina je skrovit poljubac
Tvrde zemlje i visokog neba.
Glas izmirenja kosmikih sila.
Huk daljina je crno pletivo.
Mrak zagonetke duinih dubina:
ivota i smrti.
Huk daljina je (duboko u no)
Pitanje koje se gubi i zamire
U dnu duinih svodova.
Bolno, bolno pitanje.

Maribor 1915.
 NO

Ne znam kad je pala ova no i ne pomiljam da e se ikad svriti. Zabora-

vio sam, da je ikad bio dan. Jedna i velika vena no na oi ljudi i aske
cvjetova, u paruke lia, nad ogledala rijeka. Nebo i zemlju je spojila, more i
kopno izjednaila; san je java, jer ljudi i stvari imaju boju ljudskih snova. I
sjaj rijetkih dalekih zvijezda ne mijenja nita, od njina mirnog, nemonog
sjaja no je jo jaa, tama jo tamnija.
Dua je svijeta udovica sa crnim velom, a misli ljudske uplaeni noni
leptiri.
Dan je tek uspomena, a sunce san.
Nad vrtom je uas i no. Dogaaju se strahovite stvari; mru pupovi, pro-
sipa se sjeme u mahovinu i trune, biju se bitke za grumen zemlje. Nijemi
dogaaji su jednaki glasovnoj kletvi. Ali je nad svim gluha, teka no, pri-
jateljica tajne, i ne vidi se nita.
Kao da je i Bog zaboravio svoje stvorove i Njegov je zaborav naa tama, a
samo da jednom pomisli na nas, obasjala bi nas Njegova misao kao najsvetliji
dan. Zar je i Bog zaboravlja? Zar nikad nee svanuti?
U jednom kutu vrta, kao to biva u jesen, raste najraznoliije cvijee za-
jedno, isprepleteno i bez reda, kako je koga vjetar naneo ili voda naplavila,
die se nad svim sitnim sudbinama Suncokret. Visok i ilav kavalir na
ogoljeloj miiavoj stabljici, koja se ve dobro pognula, valjda prema onoj
strani, gdje je sunce poslednji put zalo. Na grudi mu je pala negda lijepa
glava ispijena od ognjene strasti, a od njegova divnog mundira ostalo je jo
veoma malo, latice zlatnog ljema danas su trule i lepljive. Njemu je no na-
jtea, ali on je najsranije podnosi. On, vatreni ljubavnik svih zora, sveenik
sunca i poklonik ognja, nebeski avanturist, gine i propada u mraku, ali ga
nada nikad ne naputa, a prkos mu nije manji nego poslednjeg dana, kad je
sjalo krepko jesenje sunce i oko glave mu zujale pele.
 146/237

Odmah pod njim je uta Lala; nju je zatekla no u cvatu, na jo nerascvalu

aku pala je studen i tama, i njen je uski list dobio blijedu, samrtniku boju
cvijea, koje raste u podrumima. Jutro nije odralo obeanje, svjetlo nije
cjelivalo list, i vjetar nije donio pelud; prevarena je uta lala i uvenut e u
noi s malo albe i malo tuge, kako ve podnose ene svoje velike i male
jade. Ladole, koji nikad u ivotu nije bio samostalan, klonu prvi. Pao je i sad
lei nevoljno za plotom; niko nee vidjti, kako e poginuti u tami. Crveni
karanfil, koji je ponekad, kad bjee dan, bio ohol i plodan i crvenio se u za-
pucima tisua ljudi, sad je malen i nevidljiv, uvukao latice, da sakrije crvenu
boju, i kao da bi najvolio, da se nikad nije ni crvenio. On ima udno miljen-
je, da je sva ta no i jad samo jedan ne- sporazumak i da bi se sunce dalo
nadomjestiti, sad ve ne znam na koji nain. Uostalom, onda je ve davno to
prorekao.
Rezede, brine mlade domaice, vode svoje kuanstvo u mraku i nastoje
da se, kako najbolje umiju, prilagode bijedi. I jo uvijek miriu jedva osjetno.
Krupne Ljubice, koje se ne mijeaju nikad ni u to, ali imaju mnogo srca i
razumijevanja za sve to se zbiva, obnevidie i umrijee od tuge gledajui
plavim oima nesreni Suncokret, u kog su uvijek bile potajno zaljubljene.
Tulipani, to rastu uz ogradu, visoki su i tusti kao i prije. Ko zna, otkud
oni vuku sok i kako uspijevaju bez sunca. Njih oito ne boli nikad nita,
dobro im je i oholi su, ali im cvijet zaudara na ubre.
Crna buba, to stanuje u jednom busenu rondoa i ivi od otpadaka cvijea,
tui se bez prestanka na teka vremena. Po njenu miljenju je ova no kazna
boja, koja pogaa evo i nedune zajedno s krivcima.
I bili su dodijali, mrmlja ona, im bi sunce zalo samo za oblaak, a oni
svi u jedan glas; Sunce, sunce, sunce, gdje si?! Uvenusmo, izginusmo od
vlage i studeni; gdje si da nas izbavi i pridigne, sunce, brate na? Eto im
sad! Tako je, ko trai hljeba nad pogau. (Crna buba zna mnogo poslovica i
njima podupire obino svoje tvrdnje).
O Suncokretu ne govoriti drukije nego kao o usijanoj glavi, koja je dobila
ono, to je traila, a i ostali su svi, vie ili manje krivi. Crna buba sabira po
 147/237

vazdan mrvice po rondou i vue u svoju jamu pod busenom i po vazdan prok-
linje as i sat, kad se je rodila.
A oko svega cvijea na svakom busiu slobodne zemlje raste sitna trava,
koja duboko krije ile. Ona je ublijedela i tavori sada crna vremena, ali nje je
mnogo i ona e se, pa ma kako gaena i nitena, podii i klisnuti uvis, im
doe bolje vrijeme.
Tako izidie vrt u noi.
Vi me pitate za ljude.
Oduvijek je bivalo, da su iskuenja silazila na svijet i da je ovjek zlo
inio, da je cvijee venulo i da su nevini stradali, da su pjesnici govorili
jezikom tajnovitim u polujasnim slikama, pa kad vam govorim o cvijeu, za-
to me pitate za ljude?
POVRATAK

Zato je naa kua tiha, majko?

Mrak i utanje.
U tami uvire pla i pitanje;
Tu ima da se svri lutanje Veselnika sina.
Otvoren, nijem grob ve eka,
Iza tmina.
Rastvoriv oi iroko i pruiv Ruke krvavih prstiju preda se,
Pooh mranim domom.
U prevarenim oima se gase
Minulog svijeta tatina i rug! Posljednji ognji pokojnog sunca;
imi, sablasni drug.
Tae se krilom moga lica.
Pazi!
I dotiui zidove i vrata I posru zaboravljeni prazni!
Prooh vaim mrakom.
A radosno Sutra
S vjetrom kad doe i svjetlosnim zrakom,
Hvale Boga rad sree i jutra.
Vi ete itat na svakome zidu
Ma da razagna jutro strah i muku
Krvava slova jedne burne prie.
Tragove mojih davno mrtvih ruku.
UTEHA SNOVA

Oni to robuju danju

Ni nou ne nalaze sna.
Ne sea se ovek Onoga to bi hteo,
Nego kroz jezu elija I no,
Tamne makaze kripe I sablasna odela kroje.
Od mog ivota nita nije moje.
Nemir u kome drhtim
Jedino je to osta neki sati tuku!
A sve ostalo posta
Tek mala, stara pria
O jagnjetu i vuku.
Samo kad zora svie
- ko zna procese tela!
Ko neko vrelo pie
to zanosi i krepi,
Kratak san potee, i zanos nerazumljiv:
Da su sva uda i tajne bez imena i znaka,
Istine bez svedoka,
U meni sauvane.
I jo, pokatkad, dok spavam.
Doe dah dalekih mora,
Topla ilima, voa,
I raskoi nepoznate.
(1916)
SAN

Tu snivam. Nada mnom

Pod nijemim zvonom u starome tornju
Dolijeu tice.
Vlat ute slame
U kljunu nose
I bijelo jutro pune radosnim agorom.
Nijemo je zvono na nebeskom platnu
Zamrzla alba,
Ispod njega se, u mramoru i tami. Kameni mrtva ruka.
Na prozoru sunce
Bojoj majci svete ruke ljubi,
arovit polumrak
Nebeskog ognja i
Njenog modrog skuta
Lego na kamen.
Neprinesena rtva je
Sva moja snaga i moja krv:
Uzalud sam traio za koga da je prolijem
I sad tu spava.
Vidovit vjetre i u tornju tice,
to mojim krajem slobodno letite
Recite:
Nek loza tiho ispred kue plae.
Sporo nek kesten smolav pup zavija
I sunev luk nek polagano raste
Nebom,
Jer crven damar u mramorju igra,
Mlaz vrele krvi ve tee potajno
Kroza nj;
Recite vjetri i tice, zaklinjem vas,
 151/237

Nek sporo pupa proljee, polako ljeto zri,

Da mi se mrtva iz kamena ruka
Ne takne zvona
Prije vremena i suena sata,
Nego kad dozri ljeto sa vrhunca
I ispuni se glas i voja boja.
Kad more, polje i gora
apatom jeknu; hora je hora!
Uskrsnue moja ruka
I zazvonie koban as.
Kako se zvoni za posljednji put.
I moje nikad mrtvo srce
Okrenue lice nebu ko crven cvijet,
Stae ivanjsko na zenitu sunce
I bie ognjen, dug i straan dan.
Kasnih rtava.
(1917)
 IZ KNJIGE CRVENI LISTOVI (DEZERTER)

Svaki dan sretam vezane ljude uz pratnju bajoneta; vezane ljude, sir-
omahe, prate oruani ljudi, siromasi. (ta znate vi, bogati i silni, kako je to,
kada se sa tvrdih dasaka die u rano jutro i blijed, gladan i neispavan prolazi
izmeu svijeta i ide pred sud, gde se po silnikoj pravdi sudi, u ruke se upija
lanac, a ovjeku je studeno i stidno i osjea se ostavljen od Boga i ljudi!)
Svaki dan ih sretam, odrpane, blijede; pojedinci, sa rukama otraga kao
podrezana krila ili u grupama, vezani sve dva i dva, kao nerazdruivi drugovi
u nesrei, a sve ih, po sredini, spaja jedan dugi lanac, kao bratstvo robovanja i
zajednikog jada. Ja bih htio da moje oi imaju tu mo da u sebi zadre sve
slike ulica i trgova sa gomilama optereenih, iznemoglih i vezanih ljudi i da
te slike ostavim kao nevjerojatnu batinu buduim naratajima, da gledaju
okrutnost i robovanje naeg vremena i da slobodu vole i ovjeka potuju.
Ikad god tako sretnem vezanog brata svoga, prolijem dvije suze (o, ne
vidljive, nego u dui, koje se tajno i iskrenije plau) i spustim ih u duu kao
na mali grob, jer svaki put kad vidim vezana ovjeka, ja aranim u sebi jedan
malen dijelak slobode, pravde i dostojanstva ovjekova. Zaplaem se tako od
oaja i stida, to sam malen i nemoan prema tom velikom zlu i sramoti.
Ali ja nisam sam. Ja vjerujem, da se tisue dua zaplae na pogled te vez-
ane brae; i bezbrojni prolaznici i nesrenici, koji moraju da prate svoje
drugove i sami suci, ja vjerujem da proliju dvije suze nemona gnjeva kao i
ja. I u svojoj nemoi i beznadnosti ja vjerujem jo jedino u bratstvo suza, u to
gorko more, koje puni i iri i koje e napokon spojiti rastavljene suhe obale i
preliti se, ogromno i svesilno. A okupana morem nijemim, dugo kupljenih
suza, postidit e se na sunce potlaeni i siromasi i razvezat e se bezbrojne
ruke vezanima, da grle, da rade i da se na molitvu sklapaju.
Tada e lake biti u mojoj dui, jer e znati, da nije u sirotovanju i pon-
ienju zalud plakala.
1915

Dubok ko mrtvo more san moj bjee,

Prenu me neki um, ko mono krilo
Silnoga vjetra da kraj mene proe
Zastava vaih toliko je bilo.

Javi se stari bol i kao spomen

Proe mi duu ozeblu i malu
i kao drhat pred strujom ivota.
Gdje crn val crnu dodaje me valu.

San se na vie ni u snu ne sanja.

Pa emu um taj! Va ponovni korak
emu me budi, a na ivot bez Sna,
Na ivot kratak i na ivot gorak?

Il moda vaem velikom trijumfu

Treba jo slika moga bola i sna?
Pa biu uta grana u vijencu
Lovora vaeg zelena i lisna.

Proite samo pokraj moga dijela,

Jer u svom bolu ni ohol ni velik
Ja nisam. Ova pusta mrtva vrata
Kriju tek duu, vi traite elik,

Rav i slomljen da pasete oi,

A ja tu sjedim i ekam da zatre
Usud sve moje i da budem kao
Kratak pram dima vrh ugasle vatre.
 154/237

Budem i proem. Ja od Boga molim

Kap zaboravi dok jote die
I brzu smrt. A knjige uspomena
(Razroka la ih krivim srcem pie).

Nek ne spomenu nikad moje ime,

A neznan grob mi nek prekrije trava
I u njoj ljeti za tuinsku djecu
Nek raste modar cvijet zaborava.
 PJESMA VRETENA

U snijegom zasutoj prosjelini albanskih gora, pao je mrki brat moj sa

svojim teretom; na koljenima i dlanovima je briznula krv, ta ista krv to u
mom zglobu bije, i otad mi je dua oteala od krvi i suza kao Veronikin
rubac.
Sestra se moja najmila u tuini ovjeka, gorak hljeb jede, teko slui i, kad
je niko ne vidi, plae. Ali mati naa je ostala na svom pragu. Oblak je pao
na vinograd, sunce saeglo njivu, travom je zarastao put to vodi naoj kui
na pragu, u crnini, prede mati naa, kamena lica, svoju preu bez prest-
anka. Oko nje je povelo cvijee, etiri ocvala proljea, oko nje je suho lie,
etiri opale jeseni. Tu na pragu, nad ispranom ploom na kojoj smo se u djet-
injstvu sa smijehom igrali, lagano zuji vreteno i odmata se prea, a nad njim
nepomino lice nae majke. Ovo je pjesma vretena na pustom pragu u ruci
koja se ne umara:
Pobili su obojeno kolje i podijelili zemlju. Odveli su nam mladost, slomili
i utrnuli pjesmu, ostala nam je tiha jednolina nota vretena u rukama starica.
Izvija se pjesma: Treptavo drvo jasenovo, tanka preo, jadovito platno za
ljute rane i udovike marame!
Dugo ekanje, dugo ekanje i pusta nado!
Strani plau aradski, suzo zenika i marburka!
Krvava svadbo kojoj kraja nema; ispunili smo nebo jaukom i zemlju
grobovima! Tri put se vihor povraao na nas; nebu se je razalilo; kamen je
pukao, ali nije tanka prea u majinoj ruci...
Na ispranoj ploi na kojoj smo se u djetinjstvu sa smijehom igrali tihano
zuji vreteno i odmata se preda kao jedna nada bez kraja:
Ali za mrtve je suza i milostan spomen, a za ive pada. Pali su gradovi,
iznemogla carstva, a naa nit se nije prekinula; jaa bi tanka prea sam-
ohranih ruku od oholog elika.
 156/237

Izvija se pjesma: Tanka preo, sirotinjsko uzdanje, bie mi sjajna zastava

na humu suncem obasjanu, nakit za konje svatovske, na tebe e kapati suze
poslije dugog rastanka! Bie bijela haljina radosnoj djeci i lagan zavjes jun-
akim oima dok mi umoran spi.
Tanka preo, koja se ne kida, krvavo pleme to ne izumire! Pobili su nam
sve muko, da nam se zatre ime i trag, ali je utekla trudna ena i u zbjegu je
rodila muko edo pst, pst! ne kida se naa prea, ni nae krvi crvena nit.
Na ispranoj ploi na kojoj smo se u djetinjstvu sa smijehom igrali tihano
zuji vreteno i odmata se prea kao nada bez kraja.
SAN MARINO

al plamti. Lagan daak. Uz kamen pjeva voda;

Pozdrav daljina izdie podno mojih nogu,
A oi su mi zasjenili sjaj i boja
Neba i mora,
Tako sam te uvijek sanjao,
ivote, u eenom zlatu i hladnoj modrini,
U hitrom crvenom ritmu to pod grlom bije,
U bogatoj igri zraka, miia, sjajnih voda,
U mirnom kretu tetiva i zglobova
I u laganom, dostojanstvenom, istom
Gibanju sunanih sati.
Dahne zemlja vrelinom ivota
Bezimenog i silnog;
Mene su njegove mone ruke Ko zlatnu au iz tame iznijele,
I pun sam slave, ljepote i sile nebesa, mora i zemlje.
Ko edan klas u srpanjskom zlatu Ja se povijam
i cjelivam rumeni drhtavi rub Modroga morskog plata.
Novi, 1918.
PUTNIKA PJESMA

Teko je vino, vreo dan;

Stablo je sjenu skupilo.
Iza arenog prozora
Zaspo je mrki katelan.
Groe je sunce upilo
I sad u meni plamti
Bezbroj podneva estokih.
Srce mi bije pod grlom,
Srce to slabo pamti.
A sutra dalje!
Nek Bog blagoslovi ovaj grad
Za arko vino i meki log.
Za sunce, sjenu i mandole,
Za katelana usnulog.
I za enu mu bludnu.
Dobrinj na Krku, 1918.
JESENI PREDJELI

Lagana magla i blijedo nebo

I puno elja.
A poljem, kud je polegla trava,
Ko daak neijeg sna da lei,
Tanana rosa.
Noas je tu prenoila jesen.
Lagana magla i blijedo nebo
I malo dima
Vrh starih kua.
Izgleda kao
Da im to posljednji dah ivota
Lebdi nad njima,
I stare kue umiru tiho.
Lagana magla i blijedi nebo I malo nada.
 CRVENI LISTOVI

Ma koliko da sam svijetom hodio i gdje god sam doao udario je moj tap
o kamenu cestu i pogled moj o bogataku kuu i misao moja o tvrdo srce.
Na pogled vaeg oholog, okrutnog bogatstva ispunjavala mi je duu isprva
gorina i strah, a kasnije bijes i mrnja, jer ja sam osjetio kolika je sramota
biti ovjek i video da je lice zemlje ruglo u svemiru.
Tada sam ostavio ljude, brau po liku a krvnike po svemu drugom i otiao
sam u samou stablima koja rastu u velianstvenoj ljepoti, bez rugobe ljud-
skog lica i ljudske misli. I tu je u moju duu uao mir i velika potreba da vam
kaem svoju ljubav, svoje ogorenje, svoj prezir i svoju nadu.
Lijepo ste podijelili svijet:
Sve je za vas, za vau djecu, za djecu vae djece i za vae sluge.
Dobro ste podijelili svijet:
Sve to je svjetla i ljepote uzeli ste sebi, a sve to je mraka i tegobe ostavili
ste nama, pa sad se svi raamo sa jasno i neumoljivo predodreenim sudbin-
ama, vi sa svijetlim a mi sa tamnim. Priroda se suncem, morem, gleerima i
ruama slui kao aren ilim za vas i vau djecu. Religije, umjetnosti, zn-
anosti, izumi i otkria zato su tu da va ivot ine bogatijim, ljepim i lakim,
i sama ljubav i dobrota samo su nakit u vaoj velikoj riznici koja se zove
svijet. A nama, nama je dan sav teret ivota, sve to je teko, oskudno i
tamno. Ni sunce, ni mjesec nisu jednako nai kao vai, jer nai prozori ne
gledaju ni na istok ni na zapad nego u prazninu susjedskih prozora, beznad-
nih kao to su i nai.
Dok se prelijeva zemlja mjeseinom, mi spavamo tvrdim snom umornih
ljudi i dok se rumene jutra, mi gledamo samo svoje ruke koje, jo od sino
umorne, zapoinju rad.
Koja je to umjetnost za nas siromahe? ta su nama donijele znanosti?
Nama je suena po bogatakom srcu neukost, sirotinja i jad. Mi nemamo
 161/237

dijela u svem bogatstvu i ljepoti svijetla, jer ste vi poloili ruku na sve i zat-
vorili nam vrata i ostavili nas u mraku.
Dobro ste podijelili svijet! Ali vaa podjela je samo grozna, ali ne i
vjena. Saznae gnjev na i bie vrelo ljeto i trpko voe; djeca vaa e se stid-
jeti svoga imena i odricati bogatstva jer e im ono biti na teret i propast.
Ve se primie dan kada emo posve oboriti pregrade izmeu ljudi i s
prezirom odbaciti sve ideje i principe to su ih bogati i njihove sluge ba-
cili meu nas siromahe, kao to se iz saona, koje progone vukovi, baca
slamom ispunjena lutka. Ve se primie dan kada se svijet nee dijeliti na
vjere i uvjerenja, nego kad e sva zemlja biti podijeljena u dva tabora: u sir-
omahe i bogate, a to e biti i poslednja ura ove velike sramote koja se zobe
bogatstvo, jer nas siromaha ima toliko da bismo, kada bi svaki od nas digao
desnu ruku, zasjenili ne samo sjaj vaeg bogatstva nego i samo sunce. A
dotle, siromasi, trpite i snosite, jer to je vee ponienja nae, to je izbavljenje
blie, bre e se prepuniti mera i nabujae bol na kao bujica kojoj niko nee
moi odoljeti.
GORNJI GRAD

Kao sat koji iskucava neko crno vrijeme

Bije moj tap o plonik.

Neija mlada ena, to prekida

Pjesmu i pomalja glavu na prozor,
Glavu sa licem mladih, rano
Ostarelih majki;
Ta neija ena me boli kao
iva rana.
Kako sporo idem! Kako teko mislim
Na stvari koje ispunie moj ivot!
Kako vjetar navaljuje iza ugla!
ta li u tu? Sve mi se ini:
Jo u te sresti negdje!

O ponose! O snago!
O slomljeno krilo i pokislo perje!
ta li u tu? I kad bih te sreo
ta bih ti mogao rei?
Ja sada mogu samo utati
Minutima poslednjeg utanja.
JEDAN NOVEMBAR

Studen. Duboka no.

Zdaleka prozori kua
svijetle.
Svjetlost se stazama toi
ko mnogih tihih srea
vezenih na platnu noi.

Vidim kako je dobro imati noas svoj kut,

sporo i bez svrhe idem,
gola mi stabla biljee put.
o dobri ljudi, gorko je meni
kad bljete oi vaih srea
na moje mrtvo polje,
pa ipak sumnjam i ne znam ni noas
ni ta je dobro, ni ta li je bolje.

Sam svojim dahom grijem smrzle ruke

i sluam kako vrijeme neumorno
okree toak,
vjeno i sumorno,
svjetlost i tamu hite da sjedini,
i prede pokrov, velik i jedini,
za moju sumnju i za vau vjeru,
za vau sreu, ko i za moj bol.
RITMI BEZ SJAJA

Marta mjeseca

Stara i znana ljepota zemnih stvari

I bjedni sjaj prolaznog
Ne dira vie moje oi. Ovo
Dobro poslanstvo ne nosi ni traga
jadnih i praznih dana koje prooh.

Meni se sanja oprotajni san

Kratkog vienja.
Marija gleda, oborene glave,
Kako odlazim dugim putima,
Kuda je pala magla;
Moj ogrta je pokiso i teak,
Moj put bez povratka. Marija plae.

Mala i znana mjera zemnih stvari

I bjedni sjaj prolaznog
Ne dira vie moje misli.

San o Mariji

Ja nisam nikad vidio tvog lica,

A pregrt sunca.
Jedina to je pala na moj put.
Bjee iz tvoje ruke.
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.

Jedna jedina radosna

 165/237

Vijest, to je pala u moj kut

Bjee iz tvojih usta.

Prataju se putevi tamom i zaboravom.

Jedan as je stala
Uboga dua, ne znajui kuda s oima,
I drhtala.

Tako je proao ivot.

I nikad nisam vidio tvog lica.

Uj dombovar

Putujem, ko to putovah
Bezbroj puta u tekom snu.
Crnim cestama, na sjever,
A moji uvari kraj mene.
ute i bdiju maevi.

Putujem kuda brode

Jugovi plani oblaci.
Znam da me vode na sjever
I znam alosno da mi je
Usano korjen na Jugu.

Putujem i znam da nema

Samoe, mira ni sree
Do Velike Samoe.
Ve drugi dan je kako me
Vode mom grobu na sjever.
JUTRO

Poslije none kie. Svanulo krvavo jutro.

Bljete vode niz cestu ko male vatre.

Poslije none muke,

o, zato mi crvenim jutrima
Navjeta nemirne dane?
Je li to neka nebeska ala
Suncu na njegovom putu? O, lako je suncu,
Na nevidljivom koncu Tvoje sile hoditi nebom,
Vjeno i isto!
A meni je teko drati korak u svirepoj igri
Sjaja i mraka nad mojom ubogom glavom,
O, ako je nesvjest konac ko i poetak
Tog kratkog sna.
Zato me budi crvenim jutrima?
(1919)
VISINA

Rasplamsala zvezda daleko

Dobra tiina. Sanjam
Hod plodnih snaga, uvanih mudro,
Koje lete ko strele sa zlatnim, beskrajnim tragom,
I ne zna im se meta
I ne vidi poetak.

Duboko ispod mene lei,

Ko smrskano, slepo u tami ogledalo.
Gorka tatina kojom se hrani
Jad svagdanjeg ivota.

Ja sam poao beskrajnim, svetlim tragom.

Ja sam sam. I ja umirem.
Bez oprotaja se sa sveta odlazi.
(1919)
ZEMLJA

To od sve svoje ljubavi?

O duge mlade godine pune suneva plamena,
pune misli i rtava
s kletog domaeg kamena!
Pa od sve moje ljubavi da mi ba nita ne osta,
ba ni plamika jednoga da zgrijem duu ozeblu
i ovo srce bjednoga.
Od sve te moje ljubavi ne osta nita u meni,
tek ove misli sumorne:
talog sumnje i kajanja na dnu due umorne.
To od sve moje ljubavi.
(1919)
SINO

Svu no je kia padala.

Da li znate kako je;

svu no sluati romon o prozore,
i ne moi usnuti?

Kia, ko mati, tiho pjeva,

a sna nema,
tek misli kine noi.

Zato na svaki dodir ivota

ostaje duom kao jeka bol?
(1919)
SKERCO U CRNINI

Ja mislim: kako to biva

Nama smrtnim ljudima na zemlji.
Nakon mnogo smijenih i munih stvari
Pobusaju nam grob i zabiljee ga
Paretom kamena.
Da pomognu tako kratkom i slabom pamenju svome.

Gorke veernje misli.

Sluam nadamnom muklu notu:

Grude zemlje biju o drveni pokrov,
Grobar pjevucka i pijucka.
(Sad mu se lopata smae i neto kucka i psuje.)
Ta to on mene sahranjuje!
A kad bi gotov, odahnu otravi Ruke o skute;
Sjede na humku
(Ko da nije dosta moga tereta)
Izvadi duhan iza pojas,
I zapali.

(1919)
OBJAVLJENJE

Senka u koju gledam, valovita kao rub lista,

postade svjetla i kratka.
Tad mi se nenadano opet stara nagovijesti javi.
Ovaj put ne preko zvuka
nego iz same sutine razvitka mene i svega,
iz sivog beskraja vremena
jedan tren se oplodi, planu i procvate jarko:
Da, ivim u teskobi i tami.
Al zaboravljen nisam, tako dobar domain,
kad mu se rodi prvenac,
naljeva sud dobra vina,
peati i zakopava ga,
da lei godinama, sve do sinovljeve svadbe,
i eka dan veselja.
I opet stara nagovijesti
Tolika radost brinu, da sve poplavi,
prepuni, podie nebo i sad se preliva,
dadi po svima svijetovima.

(1919)
SVITANJE

Ma, ova zora nikako ne lii

Zori mojih dana nekih sanjanih i dragih.
Zlo zvono para tamu hodnika; neki potajni vjetar;
Budne zlikoveve oi: elik utanja i samoe

Na dnu zelenih voda.

uti slama loga;
Snilo mi se more
I suze gorke slane;
uti slama loga. Negdje je zora
Vani, Bog se kupa u bijelom valu;
Bude se golubovi i djevojice
I mnogo lijepih stvari obeaje jugovo jutro.

I svoje plavo blijedo platno,

Zahuknuto slutnjom sunca
Razapeto je i na moje reetke,
Pa sav personal, od vrhovnog suca pa do krvnika.
Ne moe da mi ga otme,
Jer ono je za sve ive.
Od istog tkiva su bile i sve moje blage
uspomene! radosti
Posve od istog tkiva: utanje. Blijedo ekanje.
Slutnja sunca
Iza planina.
uti slama loga.
Moja je elija duga est koraka,
A jedan san u meni govori:
Imam ja za tebe erdan zora.
 173/237

Sino dva starara govorahu apatom

Pred mojom elijom.
Jedna misao, udovica, zaplaka teko i jedva ujno.
Sanjam. Hladno mi je.
Taj dan je bio svean od svitanja do sutona.
Okrunjen je bio udesni toranj iz kog je nevidljiv
truba trubio: Sreno umiranje! Jugovi oblaci! Teka zemljo!
Pregor i ljepota dobrih!
Ja sam gledao s prozora na kom je evala pelagonija; Neko je za mnom
disao.
Zvono zvoni da probudi tamniko svitanje.
elije primaju propisani dio svjetla, radost sunjima. uti slama loga:
Dva straara neto tiho govore.
Straari gase svjetiljke (boji aneli zvijezde!)
Sanjam. Hladno mi je.
Grane su bile teke od rose i ptica i nisam bio sam.
Kad sam poao ali putem, putem sam neto izgubio.
Konano: ja sam tu!
Pokrili su me da li od stida ili samilosti sa dva teka pokrovca.
Kao krupna dobra svjetiljka
Njie se jedna misao u meni. Treti zvono. Zvono kljuevi. Bijela
pruga sa istoka.
Ali ta zora ni malo ne lii
Nekoj Zori.
STROFA

Ponavljam svoju staru jutarnju tvrdnju:

izraza nema Ovo su udne linije duinih puteva,
Tepanje kazuje bludnje (a neravni redci!).
Za mene i za moje doba izraza nema:
Koraci uskom elijom, bez broja,
Dani u nizu, uplaenih oiju,
Razbjenjeli pako moga vremena, lom i smak svega.
Pjesnici buduih vremena, mladii i djevojke
Idila koje dolaze, vae e pjesme biti od sjenki i
zlata.
Rasuta i neznana pjevana i zaboravljena
Istoga jutra bie moja marburka strofa.
PO JEDNOM STAROM DOBROM REDU

Dan, no i druge pregrade

Koje biljee komino vano
Naeg ivota utvreni red,
Kao likovi prolaznog sna.
Sad su konano iezle.

I nije zlo ovako.

Bez prolosti i sjeanja,
I budunosti i snova
tatih maski i kulisa
Koje se zovu sadanjost
Sve mi se ini jo u pasti
U svoju staru manu i stati
Uobraavati!

Evo, kako me brino pokriva

asna sestra nepomina lica
bog zna da li nepomina srca!
Konano: zato da me ne pokrije,
Dobra eno? Ta i ja sam
Nekada bijah ljepi i vri...

Znam, dobra sestro, znam: moj smijeak

Izgleda esto vrlo needno.
Jo i sad kad sam jednom nogom
u gdje?
Ah, ne, ja vie ne sumnjam ni asak.
Samo se nasmijte malko, sestro;
Ta vaa je vjera i moja bila.
Recite,
 176/237

Zato ste tako tuni, sestro?

Zimski dan pun bijela utanja

Vani i zavjese mojih prozora
Ilice ove udne sestre
iste su boje.

Tu su sve znaci!
Jo tako pokatkad
Bukne u meni zemaljski plamen
njegov odraz, needni smijeak
Oko precjelivanih usana.
Ali uviam posve jasno:
Po jednom starom dobrom redu
Mene nestaje.
I nije loe!
U dobri as, pa neka umine
Zamrena i muna ova
Istorija.

A ivi treba da se smiju, sestro.

Tako. Nek srebro tvoga smijeha padne
Na moje lice ko srebrni novac
to ga davahu milosni roaci
Na nepovrati put upokojenim.

Mrem kao sunce u ruju svog mira,

Dok se ko mladi tajanstveni mjesec
Raa tvoj prvi prebijeli osmjeh,
Jedini pravi smisao i srea
Planeta na kom ivi, eno. Vide
Moje sutonske oi, danas, dobro vide,
Jer kao likovi prolaznog sna
 177/237

Sad su konano iezli

Dan, no i druge pregrade.
Koje komino vano biljee
Naeg ivota utvreni red.
SPAS

Devet je stotina sutona elelo jednu radost,

Dok sam iveo
Zaboravljen, naputen prezren,
Gaen ko most nad vodom.
Tek jednog veera
Kroz blesak poslednjeg zraka
Mlada meseca, sokova i voda,
Ugleda duh zanesen
Kako veernji oblak dobiva oblik i svest.
Kako se ogromno nebo otvara i sjajem
Nesluenim
Oduzima jednom zauvek nesrean dah.
A Spas, kome se gonjena zver kao i ovek nada, govori svetlou,
neprolaznom harmonijom:
Da niko nije zaboravljen i sam.

(1920)
BEZ NASLOVA

Glasno vode ume

I biju se vjetri.
ujem studen noi
gdje ulazi u me
I san, prije smrti,
zlokoban me hvata.
Za im alim? Samac,
bez sestre i brata,
uvuko sam vesla
vali nose amac.
Glasno vode ume
I biju se vjetri
cijele noi ove;
u njihovom glasu
ujem. Bog me zove.

(1920)
E

Ostadoh te eljan jednog letnjeg dana,

O, srebrna vodo iz tuega vrela.
To je bilo davno.
Svaka mi je staza danas obasjana
Suncem i lepotom. Srea me je srela.
Iz stotinu vrela e moja sad pije,
Al mira ne naoh nigde, jer me nikad
Vatra prve ei ostavila nije.

(1920)
 181/237

NO

Nad mojom kuom zvezdan strelac bdije.

Urla vetar ledenom vedrinom, led prozore veze.
Promuko toranj negde neke sate bije.
Nad mojim logom podrhtava vetar iz daleka, pun mraka i jeze.
Noi su kao crne kraljice s krunama od zora.
Studen strah obilazi.
Davno ognjevi krila savie.
Spava zemlja. Sjaj na gorama.
Zvezde plamsaju.
Vetar razgara nesane oi, pune ale i poruge.

(1920)
 182/237

NJEGOVA PESMA

Ni ja nisam iveo bez ljubavi.

Imao sam mnoge dragane,
Tek ja ih nisam birao,
nego kako je koju sluaj doneo.
Kad ih se sada, jedne po jedne, redom seam,
i sam se udim kakvih sve ima.
Mnoge su mi dugo pisale i nadale se,
ali su se konano sve poudale,
videi bezizglednost moga ivota.
Samo jedna me je odmah ostavila,
jer je uvidela
da u ljubavi sve uzimam,
a to manje dajem.

(1921)
 183/237

GALEB I OBLAK

Galeb i oblak,
Ponad jugova mora mutna sjaja;
Zelena im je voda krila orosila.
Dooe dani s vlanim snom u skutu.
Nabreko liaj na stijeni koju bije
Val bez prestanka; u njemu gasnu
Glasovi vrelih dalekih cesta
Koje me zovu.
Sjeanja, ene, vesele vatre!
Oktobar zatvara pute, prosipa jezu po kosi.
Na sivom nebu vrh beznadne vode brode
Galeb i oblak.

I rumen je oblak zgasno.

Veeras niko nije sa mnom poo na taman i dalek put.
Tek, u dnu neba putuje rub mora,
otar i hladan
ko ma, i miso na kaznu.

(1921)
 184/237

BEANJE

Kad jesen pogasi umove,

i boje u predsmrtnom sjaju
stanu polako da mru,
kad se suncu otme vlast,
ja u se dati na put.

Znam da se nee vratiti leto sagorelo,

i da je mrtva radost i pogaena e,
i da tuina nikom
jo sree nije dala,
ali znam: da su za nesrene oi
novi krajevi lek,
i da se svaki bol jedino novim i veim
saie i lei.

(Rim, 1921)
 185/237

KRAJ REKE

Prikrajismo.
Splavari stadoe vezivati splav. Iskoili. Sjedoh na obalu.
Kameno grotlo, pokropljeno po vrhovima crnom omorikom, i u njemu
uklijetena zelena rijeka.
Sunce je bilo na po neba.
Pomislih da sad u gradovima zvona zvone i svijet ide u rijekama
Ali me moja roena misao izdade i u naviklom krugu se vrati: Ko sam?
Kuda putujem? Zato?
Trae odgovor, bacih pogled niz obalu, i tada ugledah: lagan vjetar skide
s omorika, s kra i s vode tanku sjenu, kao prainu, zgusnu je u lik i snese
pored mene.
Iako uporno obaram oi, dok dva splavara s povicima vezuju dalje, znam:
neko etvrti stoji pored mene, i tako je blizu uza me da, i ne diui pogled,
nazirem kraj od sivog mu rukava.

(1923)
 186/237

M.C.

Ostariemo, to od godina to burna ivota, i smiriemo se proti volje;

to ne znai da emo biti razoarani
Boe sauvaj! i nositi demonstrativno asne sedine,
Ne, tek, tako, bie nam drae mesto kraj porozora
i stian razgovor; doivljaje e zameniti seanja,
i voliemo malo odvie knjige i slike na kojim drugi nee moi bogzna ta
da vide.
Ostariemo, dabome, al to je daleko.
Sada i jo za dugo, volja da se srdimo, volimo, grdimo, burno lomimo,
svuda kod ljudi otpor i raspre izazivamo, tugu kod svojih.
I u svemu tome esto pomislim, ne bez neke nenosti sa samim sobom:
ostariemo.
T. J. ako nas opet neka ognjena imera pre vremena ne odnese do avola.

(1922)
 187/237

MISAO

Tama je nastala i strepnja

i sva su sunca zala,
kad je Bog, ko blagu munju, poslao
utjehu koja dolazi od misli.

Utjeha koja dolazi od misli

najvii je od svih darova
nebeskih krajeva koje ne poznajemo,
a ni senka joj nije
najvea zemaljska srea.

Gle, siromaak,
olienje svake zemaljske patnje:
nepravdi, stradanja, bola,
putuje, sjajan, na oblacima,
caruje nad svim harmonijama,
noen
utjehom koja dolazi od misli.

(5. XII. 1922.)

 188/237

VERA SALUTRIX

Ni spasa ni sna, vie, o spasenju!

Otkako se duboko, i tajno,

Rastah sa svim na svetu
Oboavam jo samo brzinu i kretnju.
Jer tole elje i skrauju daljinu,
I vode ivot svaki i stvar svaku
Kraju i ispunjenju.

Ne ostavlja me jeza od onog dana

Kada prvi put ugledah sebe,
Kako po tvrdim cestama zemlje.
Kao poboan putnik Boga,
Traim i jedino slavim
Smrt
Koja je
Mir, Vjera, Nevjesta, i uvir Svakog sna o spasenju.

(1923).
TA SANJAM I TA MI SE DOGAA (I-IX)

Budim se vreo. Neka zora obeana.

I kako mi je ostalo od starih:
Blagodarim za san i hleb i sekund i pomiso. Ugledah toranj, iza granja, to
molitve prima;
Od stabla k stablu venci razapeti Lozova lia. (Sveanost se sluti i raduje
tajno.) A sjaj preko neba I zemlje, rumen sjaj to raste U oi i misli, pu-
tuje, iri se,
Vitla, stremi, ako ste gledali,
K6 silna magla planinskih ponora.
Tek beskrajno vei.
I gle, to to snivah, siromah Bosanac i dete.
Da se prokljuje jednom modra opna iznad glave
I da se vidi? uje? -, sad biva:
Smisao. Stalnost. Bez ljage promene, straha. Dobra lepota. Vest iz daleka.
Delo koje se sanja, Ono to ovek Jedan drugom ne moe nikad da kae.
Al to se samo uzalud pomilja: ni staza ni imena. Vasion presto od
nemoga zlata.
Novi se sjajevi raaju i rastu.
Ni staza ni imena!
Sve to
Jo ponajvie nalii talasu, i drevnu ritmu i,
konano, tiini.

II

Tanak mesec na Lungarnom. elja.

Putnik sam. Gorka praina.
Na jednoj klupi tri Jevreja s velikim amrelima,
 190/237

Na drugoj mlada ena.

Eto kako mene sudbina iskuava i zavodi, eto! Prilazim, pozdavljam,
sedam.
Vadi neke hartije, ita (pretvara se da ita). Poznanstvo i iv razgovor.
etnja.
O ne, ne! Za telo ne marim. Duu traim; srodnost i razumevanje.
Svet je podal i plitak, a samoa Sudbina otmenih dua.
Ja sam patila mnogo. Uvek nezaslueno.
Nek ogovaraju! Na imanju ivim.
Sa umom razgovaram, sa stablima, gospodine;
Takav mi je karakter. Ah, neobine etnje!
A Vi koje ste narodnosti? Jermen.
Jermen! Ah, volim Armeniju! Pokolji! Strano!
Vi mora da ste plemi? Jo u XIV stoleu Razoren je na zamak. Ah,
divno.
Priajte, molim Vas lepo. Priajte, priajte!
... ne, to ne! Gospodine!! Kako moete tako ta!?
Posle, izvrnut mesec tone etam. Jeza noi i nepoznata grada.
elim da ivim miran, u poslu, iznad ljivika.

III

Iza predgraa, daleko,

Na kraj uma
Koje bojaljivo krue oko grada.
Na strmoj i neplodnoj ravni.
Bez imena i lepote,
Opet te naoh.
Zarobljen u jedva ujnom zvuku
Koji prolazi osamljen ovim krajem To si ti,
Smislu i zaboravu.
Svih puteva i snova.
Bez sree, Bez rei.
 191/237

Same zvezde slaze

U skut zaspalu prosjaku.
To mi se opet javlja ti, u zvuku,
I ovo se udo nee objaviti nikad,
Nego e uvek utke rasti u meni,
Dok me ne ispuni svega
I ne ponese
Kao najsnanija krila.

IV

Ko e znati vremenu kraj, vetru put, tiini ime, i ta je to

to meni podgriza misli i razara san?
Svake noi podmukli gosti dou, nevidljivi, neujni,
i ognjenim peskom mi zaspu usta i oi.
I dok se uporno hvatam za seanja
svetla neba, mukog hoda,
plodne samoe i dela,
oni stoje vi moje glave, nevidljivi, neujni,
ekaju da budem
mrtvo telo u mrtvome mraku.
Al mene jutro izbavlja i die nebeskim suncem, vodom, mladim liem.
Muzika me vida,
I pramen nestalna dima u daljini krepi nadu,
sea na dane kad sam znao za radost

Jo kasno u noi nee da se smiri grad.

Iz prvog sna me trza divlji krik,
U no se rasipa. Jauk ili smijeh?
Da l' ljubav kriju pusti parkovi
Il vino piju dvojica,
 192/237

Gorko vino, u zdravlje iste ene?

O znam ja zemlju i njene darove.
Ja traim san,
Svet, dubok i nepoznat.

VI

Zaboravljene radosti meseca jula.

Sad samo u toploj tini ljivik zaumi, vee se sluti.
Stazama koje kui vode po neko hita.
Zelen val, riba il ptica prolome tiinu.
(Daljino, majko svih elja!)
Zaspo je vozar na skeli koju ljulja val rodne rijeke.

VII

Dani se gase.
U ovu jesen niu elje u meni
Ko u najlue prolee.
Ogromno nebo jesenjeg dana.
Kasne ptice. San.
San u snu. I snovi gube lice
U venoj magli snova.
Ogromno nebo i ponor matanja, a nikog nema da mi ruku doda.
Tu mi je zemaljski put i ljudsko lice.
Samo jo nou, dok prolazim ulicama,
pustim i mranim,
priini mi se da me neko zove
po imenu.

VIII

Da li su stvarnost sunce i oblaci?

 193/237

Il se to svetlom protkan produuje splet

Svirepih nonih snova:
Jezero nie kulu i buktinju.
Mrak, pun busija i bola bez glasa.
Movarne staze varaju i lau.
Tada se setim sunca, i da sam bio ovek
i s jaukom se budim u svetlost siva dana.
I jo sa pragova jave gledam kako u lice mom danu, iz neke uasne noi,
mrana vlaga sipi.

IX

Neizrecivu snagu daju duhu i telu

utanje, ponos nikada ne reen
Znam topal miris koji ima svila
ljubavnika, i znam ukoen pogled oprotajni,
i slast, i elju smrti
koja ide kao senka za njom.
Al vee slasti ne poznadoh od misli;
Da je nebo, to sja nad nama kao obeanje,
Samo grobnica;
A dostojanstvo jedino
I jedina molitva prava:
Oborene oi i usta koja ute.
Moja me misao ko sjaj nevidljiv vodi
Dok sam idem kroz no i maglu.
SLAP NA DRINI

Vlagom die voda, navire magla dolinom.

Pogaen oganj na splavu.
Sa mokre gore nad rekom.
Neko doziva nekog.

U razmacima nejednakim
Meu promuklim dozivima,
Ponem da zaboravljam studen
I ko sam i otkud idem.
Da se savijen mirim,
Ali se onda odjednom.
Ve kad se ponadam da nee.
Javi onaj s planine.

Korim se: Spavaj, ne zove tebe niko.

Ti, koji si sebe zaboravio, zato
Da bdije i strepi sad Rad tueg neznana glasa.
Al posle krae tiine, koja i nije do ekanje,
Opet se javi, pa opet, i opet.
A po glasu poznajem da brzo zamie umom.
I mislim, kako e skoro
Zai za ispolinu
I budit drugog oveka il usnulu zver
il' samo oajnu jeku.
A ja da zaspem. Da spavam.
 195/237

E SAVRENSTVA

to esto udimo s ovog sveta

hod i misli dii,
delei tako ludim srcem
veliku boiju vasionu
na bolje i gore,
to je s asovita nesavrenstva
i strane ei duboke i svete.
Po toj edi svi smo sveti, jednom zauvek,
ovek u svojim lutanjima
i stablo u elji za pravim rastom.
Jer istina nas ko oganj ispunja,
ko oganj optae sve i svakog,
ko pravo ide i ko posrne.
A to nas varaju oko i duh na
kad visoko diemo ruke u elji da budemo stegonoe,
u misli da smo svetlonosci.
Jer, ognjen okean kojim sve brodi,
koji sve proima, ne vidi, ne zna
ujetnu umu naih ruku, nit ko belei
nit ima traga nemiru naih dana kada
bolno udimo s ovog sveta
hod i misli dii.

(1923)
 196/237

BEZ NASLOVA

Kad se meni plakalo,

as nije nigde bilo,
ni glasa vaeg ni pisane rei
koja za nudu tei.

Danas, kad vi plaete,

Meni se bolno smeje,
Ukoliko mi nije otuno i dosadno,
Kao pred glupom scenom.

Eto, to vam je sve

to ljudi jedno drugom
Mogu u ovom kratkom ivotu da daju:
Potpuno nerazumevanje.

(1931)
 197/237

SABITOVA PESMA

Kad bi ensko srce bilo milostivo,

Kao to kau da je,
I kao to izgleda ponekad.
Ponekad,
Ne bi Sabit bio
Izgubljena suza, ludo baen kamen. Jadnik i siroe.
Kao to izgleda ponekad.
Ponekad.

(1932)
 198/237

VAJMAR 1932

Tu je jorgovan koji dockan cvate, Zeleni pupoljak upornih usana,

I val jo neosloboen,
I kia lutalica.
Uskrsno jutro zalutalog sunca.
To je taj ivot. To sueni sati.
I to snivani san Pod dahom zaborava.
 SUNCE OVOG DANA

Doe as kad se oblaci ozare i osmehnu kue. Ispravih se na jastucima.

Otri bridovi, iljci i bezbrojne izlomljene linije gradske arhitekture koja me
uvek zanosila i uzbuivala mnoinom i raznolikou oblika. Stabla ne mogu
da sagledam ali vidim kako se visoki prozori redom upaljuju i are.
Sjaj putuje. I, za onog ko ne moe da vidi sunce ni danas, kao ni jue, kao
ni sutra, ima ujna melodija u tom kako prelazi sa stakla na staklo, s gromo-
brana na limene kupole i crvene krovove.
Svaki se deli sve redom uie i odgovara suncu kao odziv na lozinku.
Tako se melodija razvija i izvodi ve prema boji, obliku i prirodi predmeta
koji se odziva.
To je ta melodija.
U onoj starinskoj kui bili su uvek mrani basamaci i na njima ograda sva
uglaana od ruku, a mi smo se, kao deca, strelovito sputali niz nju u avliju
punu sunca. A uvee bih, spavajui ispod ikona, sanjao da imam krila i da le-
tim s anelima. Posle mi se, u toku godina, izmeao taj esti san i deja igra
na basamacima, a seanje na njih me bacalo u zamiljenost.
Sjaj putuje, pokatkad se trgne i poskoi.
Sad, da sam onaj mali deko to prodaje po sokacima, po vazdan uzalud
viui: Kokice!, a pred vee se vraa s neprodanom robom, gladan i s vie
izgleda na batine nego na veeru.
Da sam mladi koji se teko i uporno izvija ka boljem ivotu, a mui ga i
vodi san iz detinjstva o letenju!
Da sam eta na morskoj obali, meu hiljadama!
Da udim ene!
Da opet ujutro otpoinjem posao, strepei svaki put za uspeh! Sjaj putuje.
Melodija se sve tia nastavlja.
 200/237

ivot prolazi iz godine u godinu, sve do lanjske.

Lanjske godine u ovo doba. Leim na alu s licem na mokrim dlanovima
dok mi se na koi kori i mreka se i jod. Sunce pripie i sve me vie stee u tu
koulju koja ini da nevidljiv i bez misli putujem beskrajnim putevima koje
ara krv iza sklopljenih vea. Sluam kako govori Jelena koja, znam, lei na
pesku sasvim blizu mene, iako je s asa na as zaboravljam. Svi su jaki
mikarci udreni nekim kobnim slepilom. Prebijaju se a da ni sami ne vide o
ta ni kako, lome se strasno i unitavaju konano svaki na svoj nain. to je
ko jai to je njegovo slepilo vee.
Ko je Vas, Aleksandar, zvao u Grku? I ta vi traite ovde? ta ete na
nerodnu alu? Ja Vas samo gledam kako, po onom traginom nagonu
mukarca, propadate i idete svetom uporno preobuen u obina, mala oveka.
Tako vi ma ta pronaete u slepoj elji za unitenjem.
ta e Vama ine i kolosek? Dignite se, ovee! Iskoite! Kako ne vidite!
Nit ste vi za tajna drutva, ni za uniforme, ni da ekate u predsobljima, ni da
primate u salonima, ni da bunite ni da smirujete. Dosta je da jeste.
Zar nije alosno da oveka kao to ste Vi tiranie i vee papin kalendar ili
carev zakonik? Vi treba samo da se dignete i sve e ostati iza Vas kao vlana
loga na pesku, a Vi se sve vie zapliete sa svetom i traite sve nove dodirne
take i jo ste ogoreni na sebe to nikad ne uspevate da se dovoljno snizite i
ujednaite. Tako uman. Vi jo niste ni tako daleko da biste uvideli da je svet-
ska borba igra za slabe, a posedovanje ma ega, iluzija.
Ali to je tako: oni koji vide ne mogu a oni koji mogu ne vide. A napor da
se dovie i dokae propada u gluvom oaju. I tu se, kao pred stranim zidom,
uvek staje. Iz te more nema buenja ni iz te smrti uskrsnua, i kad bismo se
probudili i nali na nekom savrenom sudnjem danu na kom bi se sve objas-
nilo i uvidelo, mi bismo ponovno svisnuli od uasa i besmislenoti, jedni zbog
svoje nemoi, drugi zbog svoga lutanja. I tako, izlaza nema. Svak trati svoje
dane u to; da izvrava svoju smrtnu osudu.
I tako mi dugo govori ena koja je kraj mene i koju ne vidim. I posle svih
zakljuaka opet joj se u govoru vedri i zove me da se dignem i budem to
 201/237

treba da sam, na neki let me goni i sve se poziva na mene sama kao na poet-
nu snagu i glavni razlog.
I za sve to vreme sunce se nije ni toliko pomaklo da bi se na senci moglo
primetiti. Samo se so na meni krutne i beli.
Porumeneo je sjaj i biva tamniji ali putuje s ugla na ugao, samo ga
pokatkad prekine senka nevidljiva oblaka, koja je brza kao senka ljuljake. A
onda se, posle slasti suspregnuta daha, melodija ponovno nastavlja. I u njoj se
vraa sve to je bilo i tako pregledam sve svoje dane, pune udesa, koji se as
sklapaju u krug konane harmonije a as svravaju u jednoj sobi i jednoj
postelji sa jednom eljom za malo vode i rukom da je doda.
Od mog detinjeg sna pod ikonama do ove misli zrela oveka, koja lei
veeras kao ostudenila lava u meni, svi dani i svi glasi i svi dogaaji (i sama
tiina), sve je samo nemilosrdan poziv da se krenem i letim.
Sunce zae za krovove, naglo ugasnue i umukoe predmeti, ali se posle
tren sumraka jo jednom odrazi kratkim, kasnim sjajem i sa vrh neba prosu u
silnim mlazovima i podie i ponese na tanku talasu moju postelju.
Svaka stvar, jo za as osvetljena, ponovno peva.
Varo se skrati u prugu a sva svetla u tanak mlean sjaj.
Daljine su, ma kako nedogledne, ipak putevi. Teko oboreni letimo.
DJEVOJAKA PJESMA

(kao narodna)

Devojka vilu preklinjala: O vilo, svijetla sestro vilo,

Tako ne znala ljudskog jada ni enske suze udesnice.
Kad vidi gorom da projezde krne levente, pusti momci,
Zaustavi mi najmlaega, majina mlada Marijana,
Al ne streljaj ga, sestro vilo, ni ljutom strijelom ni pogledom
Ni urocima vilinskijem. Samo ga pitaj glasovito.
Kud put gazi, mladost troi? ta misli sa mnom suenicom.
Sa mojim srcem osuenim i sa ivotom uzabranim? Dokle li misli
putovati, carske gradove osvajati?
Nek lomi srce, nek kazuje i nek ne ali mene mladu, Kome li e se
privoljeti, meni, djevojci aikliji il' prokletom carskom gradu? Il' carskom
gradu kog bije ve evo ima tri godine,
Sa tri stotine levenata u kamen mu se pretvorili! Pozdravi mi ga, nek se
sjeti im sam ga nekad zaklinjala,
ta sam mu tada govorila: U mladosti su brza krila. Oi su vatre kratka
vjeka, djevojke cvijee
urevdansko!
A nema, bolan Marijane, gorijega pia od rastanka Ni crnjeg hljeba od
samoe, ni tee smrti od ekanja.
Tako ga zovi i prizivaj, ne bi li mi ga domamila, Kunu ga mojim zak-
letvama, a tvojim glasom vilinskijem.

(1933)
 203/237

PRED PORTRETOM PREKORNA POGLEDA

Da, stara sliko,

Da, trebalo je to: ostati pri prvoj rei,
Ne odlaziti nikud, i sve to srce udi
Traiti u dubini svojoj i svoje zemlje,
Umesto u daljini nedokuivih, zlih privienja.
Trebalo je trpeti, ekati, bdeti nad usevom.
uvati narod, sirotinju, Bosnu.
I danas ne bi bilo ovako kako jeste:
Ruke prazne, savest nemirna, pogled izgubljen, dua edna.
Trebalo je, vaj, znati ono to sad tek se sluti.
Jedno je sunce svuda, i voda i kamen i trava.
Jedno, i nedostino.
U jednom zrnu ita hleb je vaskolike zemlje,
U jednom zagrljaju sve ene celog sveta,
Divne, i nedostine.
Sve ostalo je varka prebujale svesti
O sopstvenome biu i lana perspektiva
Pustinje koju smo sami saegli u dui.

(1934)
 204/237

BEZ NASLOVA

I mislim: kako je dobro to smo stvoreni ovakvi,

to smo siromasi, sami, tankog zdravlja, i neugledni.
Bez ieg privlanog za ostale ljude;
I to moemo (besprimerna, dragocena milosti!) tako esto
Da zamislimo i oivimo duhom svaku lepotu
I svako dobro ove zemlje i nesluenih drugih svetova.
A za jad, muku i bol ne prestajemo da traimo smisao
I razlog. Pa i kad ne uspemo u tom mi nalazimo uvek
Pokornost i saaljenje.

(1934)
 205/237

LEPA MLADA ENA GOVORI

Da sam voda tekuica

U kojoj mnogi e gase,
I svaki odlazi zadovoljan, ist i umiven.
Sa svojom sreom jedinstvenom
Kojoj na svetu nema ravne.

Da sam pie silovito i radosno.

Koje piju drugari po krmama.
Traei sreu o osmejku i zaborav u pevanju.
Da im ja elje ostvarujem, i najlue i najsmelije,
Pomamnim umom nonih sati, gustim dimom terevenke.

Da sam otrov, munjevit i nepoznat,

Pie za one koji ne mogu
Da saekaju zalazak sunca,
Da seem ivot u korenu, bre od munje.
Da misli, bie i svetove
Briem netragom zaborava.

(Beograd, 1937)
 206/237

DVE TEME

I
Vidim: rano dolazi jesen, i to odjednom na svima putevima. Sobe se ve
pune vlagom i jezom koju nita ne moe da istera. Ostaemo potpuno bez
cvea. Osetiemo ta znai toliko voleti tako prolazne stvari. Jedino to nam
ostaje to su razgovori o oveu koje smo ovde zajedno gledali.
II
Staze su mokre. Po njima, jesen bi ve bila potpuna. Ali drvee je bujno i
zeleno. Kia je stala. Povrina jezera opet je glatka, ali samo na sredini. Uz
obalu, sa nagnutih drveta padaju po vodi obilne kapi, kao nova kia. Tako i
jo zelena drveta produuju sliku jeseni.
(1939)
 207/237

OTKRIVANJE

Znajte da nisam onaj

to se u samrtnom liku
pred vaim oima krio.

Pod tim varljivim vidom

uvek sam samo bio
pesma velike sree
koja huji i plavi, kao poplava zrana,
mora i kontinente.

Pod tim varljivim vidom.

uvek sam, uvek bio
pesma velikog sna,
sna to kao sneg veje i zasipa i gasi
mora i kontinente.

Znajte da sam ja pesma

izvora nepresunog.
Pesma velike bede,
gladi, bezrazlonog jada, koja oduvek puni
mora i kontinente.
 208/237

PISMO NIKOME

Na visinama, gde je svee

I svetlo i isto i iroko,
Borave moje misli, a ovde
Dole, gde ove rei piem,
Okuen vazduh grudi stee.
Odmora nema budno oko.
Sputan ivim i teko diem,
Sve me je manje, sve sam nie,
Sve je mranije i sve tee.
A u meni, ko ranjen soko.
Melodija se jedna die
O visinama, gde je svee
I svetio i isto i iroko.
To vam piem da se zna, evo.
Da sam bedno umiru pevo.

(1940)
 209/237

LILI LALAUNA*

Lala lula, luna lina

Ala luna lani lana
Ana lili ula ina
Nali ilun liliana
Lila ani ul ulana
Lani linu ul nanula
Anali ni nina nana
Ila ala una nula
Alauna lul il lala
Alilana, lan, lu, li, la.
Nalu nilu nun ninala
Nala una an anila.

(1950)
* Tako se zvala jedna Grkinja; od slogova njenog imena nainjena je ova
pesma.
 210/237

NEKAD, U ALPIMA

Pesma
Ona je odjeknula jedno jutra, u Alpima. Nekoliko nejasnih rei koje sam u
prolazu uo; muzika za pevanje i igru u isto vreme.
Pesma koju e mnogi ne mislei, ne znajui moda otkud dolazi ni
kako se zove dugo pevati, i dugo uz nju igrati, u Alpima i daleko od njih,
svuda po svetu.
I docnije se, godinama, stalno javljala, u odlomcima rei i ritma, i za
pevanje i za igru.
I sad joj ponekad ujem oslabljen i nejasna odjek. I sam neznam, i ne pit-
am se, da li zaista jo tee u meni, ili to drugi pevaju i igraju, tamo u Alpima,
i svuda po svetu.
Susret
Topla je, kao iva, zelena belenica, od dugog stajanja u mojoj ruci, a ot-
vorio je jo nisam ni rei zapisao u nju, iako jasno vidim ono to bih hteo da
zabeleim.
Sav sam vreo i podrhtavam od dugog peaenja. San me hvata. Bojim se
da ne zaspim i da ostane nezabeleeno.
Ide. Vidim je na planinskoj kosi, struk joj se gubi u livadi a glava stoji
prvo, sa visinskim nebom kao pozadinom.
Osmehuje se. Tada joj se oi are a razdvojene usne lagano podrhtavaju,
kupe se jedva primetno, kao od pomisli na nedozrele voe. Taj retki osmeh,
sastavljen od skupocenih protivnosti svetle oi i laki gr usana nestaje
brzo i potpuno, i tada meni izgleda da nije nikad ni bilo. Tako je nestvarno
kratak i tako se lako brie.
 211/237

ta sve nije vieno i reeno i ta sve nee ostati zabeleeno? ta sve nisu
ljudi uspeli da kau jedan drugom i sauvaju zauvek? A ovaj osmeh, maiju
njegovog kratkog veka i
brzog nestanka zar nikad, niko, nikome?
Znam, sunca su se raala i kontinenti tonuli a da nikog nije bilo da to vidi i
zabelei. Pa neka! Sve se bojim da u zaspati i sve se tee otimam snu. Neu
stii da kaem. Zaspau.
Zora
Sa planine sam video zoru, razlivenu po bezbrojnim vrhovima planina i do
polovine neba. Obnevideo od suza, ljutih, bletavih, hladnih suza bez povoda.
Pretrnuo, poraenog sluha tiinom. Ni misli, ni elje, ni seanja. Samo, u
mati, jedne oi, sjajne, nepoznate, neroene oi koje ovu zoru nikad nee
videti.
 212/237

JEDNA NO

No tamna, velika. Jedna jedina no i na nebu i na zemlji: svetlosti grada,

razasute po strmim stranama, meaju se sa zvezdama; modrina neba prodire
duboko u mrak nad zemljom.
No svea. Kao da smo jo sa sutonom negde neprimetno uli u drugi
klimatski pojas i ve odavno ivimo u njemu, kreemo se i diemo prvi put
pod potpuno novim prilikama, i sve oko nas i u nama (tama sa svetlostima,
vazduh i misli), sve ima slast i sveinu plemenitog voa koje ovek prvi put
okusi.
No mirna i dobra. Kao ona velika presudna zatija u ivotu, kad se
izmuen ovek (bezumno i svirepo izmuen) odmara i kae sam sebi: Nikad
vie!, i u veliini i oajnom prelomu svoje odluke nalazi mogunost da dalje
ivi.
Mirie no. Bleti mirnom, beskrajnom igrom svetlosti i istim takvim pre-
livima tame. Buja. I kao da e sada progovoriti, propevati. A posle toga nee
vie oveku trebati bolnih odluka nit e imati ta da se kae. Govorie dela.
Velika, lekovita, spasonosna no. U njenoj dubini ve die nevidljiva klica
dana.
 213/237

VEO

Hladno zvezdano nebo,

zapenjeno more i severni vetar.

Sam ne znam pravo gde sam,

kuda bih, ni koga ekam
u ovoj noi.

Okrenut leima puini, sporo odmiem

sve dalje u kopno.

Ali kad god se okrenem, vidim;

tamo, ivicom mora,
vitka i bela ena ide.
I stanem i gledam kako
njen veo vetar nosi.
Ne brzo, ne visoko,
ali sve dalje od mene.

(Maj 1954)
 214/237

PUTNICI SA ISTOKA

Mali grad na dve reke

Kao zbijeno gnezdo meu dve ravaste grane, grad je uglavljen na samom
uu dveju reka. Ljudi se tu raaju pored vode i celog veka gledaju, sluaju,
gaze i udiu vodu. Zato je voda glavni osnov i veiti pratilac njihovog ivota.
Voda je u temeljima njhovih kua i u dnu njihove svesti. Na vodi i od vode
ive, sa njom raunaju, o njoj pevaju, i zaklinju se njom. I njihova misao, kao
voda, verna a nestalna, krotka a razorna, buja, opada, stremi, krivuda i
protie. I mnogi od njih, umirui u tuem svetu, na tvrdoj postelji, poslednjim
naporom sluha uje talas rodne reke, kako se lomi i rasipa, jer njih do
smrti prati zaviajna voda, simbol ljubavi.
U amamu
U okruglom basenu od kamena miruje svetla, zelena voda. Mirujemo i mi
kupai, bez rei, sedei na kamenim stepenicama i dotiui podbratkom
povrinu tople vode. Iznad nas kruni kameni svod, izbuen malim, okruglim
prozorima. Ceo prostor je ispunjenm mlenom, toplom parom koja u visini,
pod kupolom, prima potpuno boju dnevne svetlosti.
U sanjivoj tiini uje se kako u nepravilnim razmacima padaju sa svoda
kaplje na povrinu vode.
utei svi sluamo nejednak odjek koji svaka kap ostavlja za sobom i
gledamo njen kratkotajan trag na vodi.
Jedan u tome vidi zamagljena strnita svoga zaviaja nad kojima leti
zadocnela ptica mukla glasa i mokrih krila. Drugi uje glas mora i zvezdanih
sfera. Trei oslukuje, izgubljena pogleda, re ljubavi, voljeni glas koji nikad
nije uo.
Harfa iz jezera
 215/237

Uspeli su da izvade sa dna jezera harfu iz drevnih antikih vremena. Na

jutarnjem suncu, preda mnom lei jo vlana, puna mulja, mahovine, ljutura
i ljunka. Samo dva izvijena krila odaju nekadanju namenu ove mrtve stvari
koja je bila muzika. Dvadeset stolea vlage, mraka i utanja pouzdano jame
da nikad niko nee znati zvuk tih ica kojih nema, ni rei zauvek nestale
pesme koju je on pratio.
Jedna misao u meni govori: Da nikad nisi bila harfa ni znala za ljudski
glas i toplu ruku, nego da si postala i tamnovala od iskona do konca nema po-
topljena na jezerskom dnu, isto bi bilo. Jer zvuk je samo nestalna mea koja
prolazi i nepotpuno deli dva beskrajna carstva tiine.
Ali ja ne sluam tu misao. Pred nemom, osakaenom harfom zariem se
da u
pobono sluati muziku prolaznih dana i radosno, zahvalan, primati svaki
zvuk koji dolazi od smrtnih bia i stvari oko mene.
 216/237

BEZ NASLOVA

Koraam jo kao da idem

neem u susret, gledam i mislim,
a preda mnom su sve same neminovnosti,
bez izlaza, bez odlaganja.

Kamen koji moe samo

da tone.
Zavesa koja se svega jednom sputa,
a nikad ne die.
Pria o ptici za koju se zna jedino
da je odletela.

ivota nema, smrt ne dolazi.

Neshvatljiva, duga, nepodnoljivo duga,
ljudska dubina.

(Beograd, maj 1968)

 217/237

SVE VIE, SVE BLIE

Vidik se tanji, biva svetliji

I od svetlosti, sve vie neproziran.
Sve bre i blie dolazi trenutak
Kad nee vie ni biti vidika.
Jer nee biti ni oiju
Koje ga gledaju.

(1970)
 218/237

KRAJ

Septembar,
Skupocena nagnuta aa
Kojoj ivicu vino kvasi.
Srce bije sve jae, sve dublje.
Krv je nemirna, jer predosea
Ono to donosi plodna jesen:
Odlazak, nestanak, kraj.

(1970)
 219/237

BEZ NASLOVA

Ni bogova ni molitava!
Pa ipak biva ponekad da ujem
Neto kao molitven apat u sebi.

To se moja stara i veno iva elja

Javlja odnekud iz dubina
I tihim glasom trai malo mesta
U nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
Gde bih najposle naao ono
to sam oduvek uzalud traio ovde:
irinu i prostranstvo, otvoren vidik.
Malo slobodna daha.

(Beograd, 1973)
 RJENIK MANJE POZNATIH RIJEI:

ade imenjak

aman uzvik preklinjanja i vapaja: pobogu! zaboga! pomo! milost!

amida stric; djed; starac apsana zatvor

arsenal tvornica ili skladite oruja

asura prostirka od trske ili rogoza

avet sablast, utvara

avlija dvorite ograeno zidom

azna blagajna, riznica, blago

bankrot steaj, propast

bata vrt beli zaista

beonjaa bjeloonica

bisage dvostruka torba, dvije sastavljene torbe koje se vjeaju o sedlo ili
prte preko ramena; dvanjke

budak ugao, kut; zakutak

ardak drvena ili zidana zgrada na stupovima s izboenim drvenim

gornjim katom asovnik sat, ura

ivut idov

mavati drijemati, spavati

alov luda, budala

 221/237

amil muko ime; na turskom Savreni

ebe grubo izraeni debeli vuneni pokriva

elija zatvorska ili samostanska sobica
iftica trgovi; krtac; filistar
utati utjeti
danguba besposliar
dejstvo djelovanje
deverati prolaziti kroz tekoe, nevolje
dilber dragan, miljenik, ljepotan
din vjera
Divan tursko carsko vijee, vlada
doksat dio prostorije izbaen preko vanjskog zida kue; obzidani
balkon
duek leaj od vune prostrt na podu
dumanin neprijatelj
davati puhati
damija muslimanska bogomolja
dinovski divovski
dombast neravan, pun rupa i izboina
efendija gospodin; gospodar
eksdefinitor bivi definitor (lan uprave franjevake provincije)
eksgvardijan bivi gvardijan (glavar franjevakog samostana)
esnaf ceh; zajednica ljudi istog zanimanja ili drutvenog poloaja
garantovati jamiti
 222/237

halif vrhovni vjerski poglavar svih (ili velikog dijela) muslimana u

svijetu;
obino jedan od vladara muslimanskih zemalja
hanumica dem. od hanuma;muslimanska gospoa; ena, supruga
hapsenici zatvorenici hartija papir
iindija trea po redu muslimanska svakodnevna molitva; po njoj se
naziva i predveerje, doba kad poinje ta molitva
internuncij izvanredni papinski poslanik
izlian suvian, nepotreban
izvitoperen izoblien; pokvaren
Jermenin Armenac
Jevrejin idov
joaniti ivanovci, pripadnici reda maltekih vitezova
kadija erijatski sudac
kaldrma kamenom poploani put ili dvorite
kapija vrata
kapidik mala vrata; sporedna vrata
karaoz tursko kazalite lutaka-sjena; ime glavnog lika u tom kazalitu.
lakrdijaa koji utjelovljuje puki humor i ironiju
kauk kapa od debele vunene ili pamune tkanine oko koje je omotana
alma
kavga svaa, tunjava
kiparis empres
konak prenoite; zgrada nekog uglednika
kuluk teak, naporan rad; tlaka
kurisati udvarati, dodvoravati se
 223/237

Latif muslimansko ime; na turskom Njeni, Ugodni

mahala dio grada ili sela, etvrt
manastir samostan
mehana krma
minderluk sjedite uza zid prekriveno vunenom prostirkom
moti moi, relikvije munara minaret, visoki toranj uz damiju s ko-
jega se poziva na molitvu
nabediti obijediti
obija provalnik odak dimnjak
oka mjera za teinu (1,282 kg)
opanjkati potvoriti
ostrvo otok
osvetan posveen
pacov takor
pare komad
pozorite kazalite
predostronost oprez
preimustvo prednost
promaja propuh
rabin idovski sveenik
Ramazan mjesec posta u Muslimana
rasejan rastresen
reen odluan
sahaija urar
sahan bakrena zdjela ili tanjur
 224/237

sahat sat
sahaija urar
saransak enjak
secikesa lopov
sevap dobroinstvo
siledija nasilnik
sopstvenik vlasnik
svirep okrutan
spolja izvana
sujeveran praznovjeran
atrovci skitnice, varalice
talas val
testera pila
turbe nadgrobni spomenik; grobnica
uboj ozljeda nanesena udarcem
utiv uljudan
ukoljica estok svadljivac
ulema muslimanski vjerski uenjak
uslov uvjet
usredsreen usredotoen
vakat vrijeme, doba
valija upravitelj pokrajine (vilajeta) u Turskom carstvu
varo gradi, trgovite
vaspitanje odgoj
vazduh zrak
 225/237

vezir visoki dostojanstvenik u Turskom carstvu: ministar, guverner

pokrajine
vilajet pokrajina, provincija
zapt stega; poredak
zaptija redarstvenik, policajac
zejtin ulje
zembilj torba, koara
 KRONOLOGIJA IVE ANDRIA

1892.-1893.
Ivo Andri roen je 9. listopada 1892. u Travniku u obitelji Antuna
Andria, podvornika, i Katarine, kuanice; upisan je u Matici roenih crkve
Svetog Ivana Krstitelja u Travniku. U Travniku je proveo samo nekoliko
prvih mjeseci ivota jer su mu se roditelji preselili u Sarajevo gdje je otac
imao slubu.
1894.-1902.
Antun Andri umire od tuberkuloze pa je majka prisiljena povjeriti sina na
skrb zaovi Ani i njezinu suprugu Ivanu Matkoviku, andarskom naredniku
na slubi u Viegradu. U tom gradu istone Bosne s uvenim mostom
Mehmed pae Sokolovia (koji e se kasnije pojaviti u Andrievu najpozn-
atijem romanu Na Drini uprija) polazit e i osnovnu kolu.
1903.-1911.
Zavrivi osnovnu kolu u Viegradu, vraa se majci u Sarajevo, gdje se
upisuje u jesen 1903. u Veliku gimnaziju, najstariju bosansku srednju kolu.
U viim razredima gimnazije prikljuuje se ilegalnoj politikoj organizaciji
Mlada Bosna. Profesor materinskog jezika bio mu je knjievnik Tugomir
Alaupovi koji je vrlo brzo prepoznao darovitost mladog Andria i potaknuo
ga na pisanje; to e se prijateljstvo nastaviti i u kasnijim godinama. U sara-
jevskom knjievnom listu Bosanska vila objavio je 1911. svoj prvi
knjievni rad, pjesmu u prozi U sumrak. U tim godinama velik utjecaj na
njegovo knjievno formiranje imaju Walt Whitman, S0ren Kierkegaard i Jo-
hann Wolfgang Goethe. Ui slovenski i prevodi Preerna; s engleskog pre-
vodi Whitmana, a s njemakoga Strindberga.
1912.-1913.
Maturira 1912. te dobivi stipendiju Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog
drutva Napredak iz Sarajeva upisuje se na Mudroslovni fakultet
Sveuilita u Zagrebu, gdje studira prirodoslovno-matematike znanosti.
 227/237

Upoznaje Matoa, drui se s Vladimirom erinom i krugom mladih in-

telektualaca koji se okupljaju oko tog prvaka projugoslavenske nacional-
istike omladine.
Sljedee godine prelazi u Be gdje studira povijest, filozofiju, te hrvatsku i
srpsku knjievnost. Lijenici ustanovljuju da mu se pojavio katar na pluima
i savjetuju da napusti Be jer mu beka klima ne pogoduje.
1914.-1919.
Prelazi u Krakov gdje nastavlja na Jagelonskom sveuilitu studij
povijesti. I dalje pie pjesme i odrava veze s krugom svojih zagrebakih pri-
jatelja; kad je u lipnju 1914. objavljena antologija Hrvatska mlada lirika, u
kojoj je i Ivo Andri zastupljen sa est pjesama, u lirski intoniranoj biljeci o
autoru Ljubo Wiesner ga je predstavio sljedeim rijeima: Najudesniji Sa-
rajlija: bez i najmanjeg turskog atavizma: njean, bijel i bolno-tanko mirisave
due kao oni bijeli njegovi cvjetovi to are slatku tugu njegovih enstveno
enjivih snova. Odvie bez energije, da bi pisao duge lanke. Kratak kao
prolaznost avanturistike ljubavi. Princ bez dvora, paeva i princeza. Zimi se
nadie kavanskog zraka, da bi se u proljee lijeio dahovima razbujalih
livada. Nesrean kao svi artisti. Ambiciozan. Osjetljiv. Ukratko, ima
budunost.
Nakon poetka I. svjetskog rata sklanja se kod prijatelja Vladimira erine
u Split. Krajem srpnja policija ga uhiuje kao istaknutog pripadnika
nacionalno-revolucionarne omladine. Zatvoren je isprva u ibenskom a po-
tom mariborskom zatvoru.
U oujku 1915. puten je iz zatvora i interniran u selo Ovarevo kraj
Travnika. Tu se drui s upnikom franjevcem Alojzijem Perinliem koji je
zavrio studij teologije u Rimu; upoznaje i redovnike iz oblinjih franjeva-
kih samostana; to iskustvo imalo je odjeka u njegovu potonjem stvaralatvu
jer se franjevci pojavljuju kao junaci u vie Andrievih proza.
Vlasti ga 1916. premjetaju u Zenicu, a u jesen 1917. pozvan je u vojsku.
Meutim, zbog bolesti plua ne odlazi na ratite, ve na lijeenje u zagre-
baku Bolnicu milosrdnih sestara.
 228/237

U toku 1918. sa skupinom pisaca politikih istomiljenika (B. Mai, N.

Bartulovi, V. orovi, M. Crnjanski i dr.) pokree i ureuje u Zagrebu pro-
jugoslavenski orijentiran asopis Knjievni jug u kojemu e objaviti vie
knjievnih priloga. U izdanju Knjievnog juga izlazi mu 1918. zbirka pjes-
ama u prozi Ex Ponto, koju je zapoeo pisati u zatvoru i u internaciji, a za-
vrio je u proljee 1918. u Krapini, gdje se oporavljao od bolesti.
U razdoblju 1917.-1919. drui se prisno i s knjievnom zvijezdom u
usponu, Miroslavom Krleom. Krlea ima iznimno visoko miljenje o
Andrievoj poeziji, o zbirci Ex Ponto objavio je i prikaz u listu Hrvatska
rije 16. 10. 1918. u kojemu Andria naziva jednim od naih prvih verslib-
rista iji stihovi zvone i imadu svoju boju i svoj oblik primaran i iskren, a
samu zbirku Ex Ponto smatra iznimno vrijednim dokumentom stradavanja
itave jedne generacije. U drutvu s Krleom Andri je poinio i jedan od
rijetkih javnih ispada u svom ivotu: u veljai 1919. na premijeri komedije
Petra Petrovia Pecije Andri i Krlea su demonstrativno ustali za vrijeme
predstave prosvjedujui protiv loe kvalitete repertoara HNK.
Zbirka Ex Ponto 1919. izlazi u Pragu na ekom jeziku (prevoditelj J.
Peliek) nagovjeujui tako ve zarana potonju Andrievu svjetsku slavu. U
listopadu 1919. Andri se seli u Beograd; njegov srednjokolski profesor
Tugomir Alaupovi postao je ministrom vjera u vladi Kraljevine SHS te
nekadanjeg uenika upoljava kao inovnika u svome ministarstvu. Zanim-
ljivo je da Andri tek nakon stupanja u dravnu slubu poinje pisati
ekavicom, za razliku od glavnine hrvatskih pisaca njegove generacije koji
prihvaaju ekavicu ve nakon ujedinjenja (ali je i naputaju tijekom dvade-
setih godina, zakljuno s ubojstvom Stjepana Radia).
1920.-1926.
U toku 1920. objavljuje novu knjigu, zbirku pjesama u prozi Nemiri, u na-
kladi zagrebakog knjiara i izdavaa Kuglija. Nemiri su takoer zapoeti u
zatvoru i proeti su makabristikim tonovima, a zavreni su u travnju 1919. u
Splitu i Sutivanu, gdje se Andri oporavljao od napada tuberkuloze kod pri-
jatelja Dinka Lukia. U toku 1920. godine objavit e kod beogradskog
 229/237

izdavaa Cvijanovia kao samostalno izdanje i pripovijetku Put Alije

erzeleza.
U veljai 1920. prelazi iz Ministarstva vjera u diplomatsku slubu. Naj-
prije je imenovan vicekonzulom III. klase Generalnog konzulata Kraljevine
SHS u New Yorku, ali tamo nikad nije otiao ve odlazi u oujku na rad u
Poslanstvo pri Vatikanu.
u listopadu 1920. prebaen je u Generalni konzulat u Bukuretu, u stu-
denome 1922. u transki konzulat, a u sijenju 1923. u konzulat u Grazu.
Budui da zbog dramatinih prilika u kojima je studirao nije dotad zavrio
studije, to mu je ometalo napredovanje u diplomatskoj karijeri, boravak u
Grazu iskoristio je da dovri studije; u lipnju 1924. zavrio je studij obranom
teze iz povijesti Bosne, posveene temi to ga je sve vie zaokupljala i u
knjievnom radu: Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der
Einwirkung der turkischen Herrschaft (Razvoj duhovnog ivota u Bosni u
doba turske uprave). U drugoj polovici 1924. vraa se u Beograd na rad u
Politiko odeljenje Ministarstva inostranih dela. Istodobno mu Srpska
knjievna zadruga objavljuje knjigu Pripovetke I., o kojoj kritika pie po-
hvalno, dobiva i nagradu Srpske kraljevske akademije; tom knjigom definit-
ivno je utvren njegov knjievni ugled.
15. prosinca 1925. godine umire mu u Sarajevu majka.
U veljai 1926. primljen je za dopisnog lana Srpske kraljevske
akademije.
1927.-1941.
Potkraj 1926. ponovo odlazi na diplomatsku dunost u inozemstvo:
postavljen je za vicekonzula u Francuskoj, isprva u Marseilleu, a potom u
Parizu. U travnju 1928. premjeten je na dunost vicekonzula u Madridu.
Istrauje panjolsku povijest i kulturu; osobito ga zanimaju sudbina i umjet-
niki opus slikara F. Goye o kojemu e 1929. napisati esej Goja, a lik velikog
panjolskog slikara posluit e mu i kasnije u tekstu Razgovor s Gojom
(1935.) u kojemu je izloio u obliku imaginarnog razgovora svoju autor-
sku poetiku.
 230/237

Iz Madrida prelazi u Genevu na rad u Stalnoj delegaciji Jugoslavije pri

Drutvu naroda. U Beogradu mu 1931. izlazi u izdanju Srpske knjievne zad-
ruge iz tiska zbirka Pripovetke, koja je takoer doivjela pohvale kritike i bila
nagraena Nagradom Fonda Kolareve zadubine.
U oujku 1933. vraen je u Beograd, na slubu u Ministarstvu vanjskih
poslova gdje isprva radi kao savjetnik. Na Kolarevu univerzitetu u Beogradu
odrao je 1934. predavanje o Njegou koje je objavljeno kao posebna
knjiica; Njego kao tragini junak kosovske misli.
U razdoblju boravka u Beogradu postaje lanom urednitva uglednog
asopisa Srpski knjievni glasnik (1935.- 1939.), u kojemu je i prije esto
suraivao svojim knjievnim prilozima.
Godine 1935. postavljen je za naelnika Politikog odeljenja Ministarstva
inostranih dela.
Objavljuje 1936. godine novu zbirku pripovijedaka: Pripovetke II.
U studenome 1937. postaje pomonikom ministra vanjskih poslova.
Istrauje povijesnu grau vezanu za zaviajni Travnik, vjerojatno ve tada
prikupljajui grau za Travniku kroniku-, putuje u Be kako bi pregledao
izvjetaje koje su austrijski konzuli poetkom XIX. stoljea slali iz Travnika
u Be.
U veljai 1939. primljen je za redovnog lana Srpske akademije nauka. U
travnju 1939. imenovan je opunomoenim ministrom i izvanrednim
poslanikom Jugoslavije u Njemakoj, na vrlo osjetljivu i vanu diplomatsku
funkciju s obzirom na njemake pripreme za rat i sloenost tadanjih
njemako-jugoslavenskih odnosa.
1941.-1944.
Zbog nesporazuma s beogradskom vladom poetkom 1941. traio je da
bude povuen s dunosti, ali njegovu zahtjevu nije udovoljeno. Berlin
naputa s osobljem poslanstva 7. travnja 1941., dan nakon njemakog napada
na Jugoslaviju i bombardiranja Beograda. Njemake vlasti uputile su ga
 231/237

najprije u Konstanz na njemako-vicarskoj granici, a krajem svibnja je de-

portiran u Beograd.
U Beogradu ivi u potpunoj izolaciji, u stanu svojega prijatelja, odvjetnika
Brane Milenkovia. Dobiva rjeenje o umirovljenju, ali odbija primati
mirovinu od kvislinkih vlasti. Odbija i sve pozive na knjievnu suradnju:
jedan je od rijetkih intelektualaca koji su odbili potpisati Apel srpskom nar-
odu kojim se osuuju akcije oruanog otpora okupatoru; zabranio je tiskanje
svojih radova u Antologiji srpske pripovetke, ne surauje ni u kakvom
knjievnom glasilu.
ivi povueno i intenzivno pie: u proljee 1942. godine zavrava rad na
romanu Travnika kronika-, 1944. zavrava i drugi veliki roman, Na Drini
uprija.
1945.-1962.
Socijalistika vlast nastoji pridobiti Andria, on suradnju prihvaa. Postaje
poslanik u Republikoj skuptini Bosne i Hercegovine, potom i u Saveznoj
skuptini, potpredsjednik je Drutva za kulturnu suradnju Jugoslavije sa
Sovjetskim Savezom.
U toku 1945. objavljuje tri romana: izdavaka kua Prosveta tiska kn-
jigu Na Drini uprija. Dravni izdavaki zavod Jugoslavije Travniku
kroniku, a sarajevska Svjetlost Gospoicu.
Godine 1946. izabran je za predsjednika Saveza knjievnika Jugoslavije.
Tih poratnih godina putuje u Sovjetski Savez, esto dri predavanja diljem
Jugoslavije, obavlja niz protokolarnih obveza uvjetovanih svojim drutvenim
funkcijama.
Izlazi mu nekoliko knjiga izabranih pripovijedaka (u Sarajevu, Zagrebu i
Beogradu), a u izdanju beogradske Kulture 1948. godine tiska i knjigu
Nove pripovetke s pripovijetkama nastalim u razdoblju 1944.-1948.
Iako u to doba jo nije lan Komunistike partije, sudjeluje 1948. na
Petom kongresu KPJ kao predstavnik pisaca i umjetnika Jugoslavije.
 232/237

Susree se i s piscima iz svijeta: u Beogradu doekuje Louisa Aragona; u

travnju 1949. sudjeluje na Svjetskom kongresu pristaa mira u Parizu gdje
upoznaje Picassa, tu se susree jo jednom s Erenburgom i drugim lijevo
orijentiranim svjetskim piscima. Iste godine reizabran je za predsjednika
Saveza knjievnika Jugoslavije.
Godine 1951. izabran je za dopisnog lana Jugoslavenske akademije zn-
anosti i umjetnosti u Zagrebu; na Sveuilitu u Grazu te godine Rosa Mayer
brani prvu disertaciju na stranom jeziku posveenu Andrievu djelu (Gehalt
und Gestalt seines dichterischen Werkes).
Sudjeluje u pokretanju i ureivanju asopisa Nova misao u kojemu je
Milovan ilas neposredno prije svojeg politikog pada pokuao okupiti sve
reprezentativne pisce ondanje Jugoslavije zagovarajui koncept liberaliza-
cije jugoslavenskoga socijalistikog sustava.
Budui da mu je istekao predsjedniki mandat u Savezu knjievnika
Jugoslavije, biraju ga 1953. za predsjednika Saveza knjievnika Srbije. U
Zurichu iste godine izlazi njemako izdanje Andrieva romana Na Drini
uprija, prvi prijevod jednoga njegova romana na Zapadu; u sljedeih sedam
godina na njemaki e mu biti prevedena sva vanija djela: etiri romana i iz-
bori propovijedaka.
Uza sve drutvene obveze, Andri i dalje pie: 1954. objavljuje u izdanju
Matice srpske u Novom Sadu kratki roman Prokleta avlija, koji e svojom
alegorijsko-simbolikom semantikom i sloenom narativnom strukturom biti
pravi izazov knjievnim kritiarima. Beogradska filmska kua Avala-film sn-
ima u reiji Vladimira Pogaia igrani film Anikina vremena prema istoimen-
oj Andrievoj pripovijetci. Te godine Andri najzad prihvaa pozive da se
ulani u Savez komunista; svojim literarnim opusom, privatnim ivotom pa i
javnim djelovanjem ostao je reprezentant klasinih graanskih vrednota (s re-
volucionarnom ideologijom povezivao ga je zapravo jedino izrazit smisao za
socijalnu pravdu i solidarnost).
Godina 1956. u znaku je Andrieva uspjeha u Francuskoj: prevedena su
dva njegova reprezentativna romana Na Drini uprija i Travnika kronika-,
 233/237

Andri na proljee putuje u Pariz, kontaktira sa slavistima, izdavaima,

kritiarima, pomaui recepciju svojih djela. U drugoj polovici godine
mjesec dana provodi u Kini.
Godine 1958., u ezdesetestoj godini ivota Andri (kojega unato njego-
voj introvertnosti nisu mimoilazile glasine o naklonosti prisnim pri-
jateljstvima sa enama) prvi put ulazi u brak: vjenava se s Milicom Babi-
Jovanovi, kostimografkinjom Narodnog pozorita u Beogradu. Preseljava se
sa suprugom u stan u Ulici proleterskih brigada 2a (danas Andriev venac)
gdje se sada nalazi Andriev muzej.
U izdanju beogradske Prosvete i sarajevske Svjetlosti izlaze mu Iza-
brana dela u etiri sveska. Te godine Savez knjievnika Jugoslavije predlae
Andria i Krleu kao svoje kandidate za Nobelovu nagradu.
Andri napokon prodire i na englesko govorno podruje, u Londonu i
New Yorku izlazi 1959. prijevod romana Na Drini uprija. Putuje u London
na predstavljanje prevedene knjige. Susree se tamo i s prijateljem iz mla-
dosti Miloem Crnjanskim, koji je nakon II. svjetskog rata ostao u emigraciji
u Engleskoj.
Nakon smrti Aleksandra Belia 1960. Andriu je ponueno da postane
predsjednik Srpske akademije nauka i umetnosti, ali on ponudu odbija. Ve
te godine Andri je u najuem krugu kandidata za Nobelovu nagradu.
Godine 1961. u Londonu izlazi engleski prijevod Travnike kronike-,
uestali prijevodi na velike strane jezike, osobito engleski, dobre kritike i
ugled u akademskim krugovima, sve vie ga potvruju kao najozbiljnijeg
kandidata za Nobelovu nagradu. Doista, 26. listopada 1961. objavljeno je da
je Nobelovom nagradom za knjievnost nagraen Ivo
Andri. Poetkom prosinca putuje sa suprugom u vedsku gdje 10.
prosinca prima nagradu.
1962.-1975.
Godina 1962. protjee uglavnom u slavljenikom tonu: premda se uvijek
klonio publiciteta, Andri se mora odazvati brojnim novinarima koji ele od
 234/237

njega dobiti intervjue i izjave, mora prisustvovati sveanim skupovima pri-

reenima u njegovu ast. Polovicu novanog iznosa svoje nagrade poklanja
republici Bosni i Hercegovini za unapreenje narodnih biblioteka. Putuje u
Francusku, Grku i Egipat. Sve ga to fiziki iscrpljuje pa mora po povratku
otii na lijeenje u beogradsku Vojno-medicinsku akademiju. Stoga odbija
poziv da posjeti Sjedinjene Amerike Drave i ljeto provodi u Herceg
Novom.
U toku godine izlaze deseci prijevoda njegovih knjiga na stranim jezicima.
Krajem godine dramatizacija romana Prokleta avlija postavljena je u
Jugoslovenskom dramskom pozoritu (autor dramatizacije J. irilov, reija
Mata Miloevi).
Glavninu godine 1963. posvetio je pisanju romana Omer-paa Latas, koji
sljedeih dvanaest godina nee uspjeti zavriti (roman je objavljen nedovren,
postumno, 1976. godine). Poljski redatelj Andrzej Wajda pregovara s
Andriem o snimanju filma po motivima njegovih djela (ideja je ostala
nerealizirana).
Izlaze mu 1963. i Sabrana dela u izdanju beogradske Prosvete, sara-
jevske Svjetlosti, zagrebake Mladosti i ljubljanske Dravne zalobe
Slovenije.
U oujku godine 1964. putuje u Italiju gdje se susree s Quasimodom,
Moravijom i drugim talijanskim piscima; u travnju odlazi u Poljsku, gdje je u
Krakovu imenovan poasnim doktorom Jagelonskog sveuilita na kojemu je
neko studirao.
U srpnju 1965. sudjeluje u radu Pen-kongresa na Bledu, gdje se susree s
mnogim poznatim piscima koji su bili na tom skupu.
Zdravlje mu se iz godine u godinu pogorava i on sve vie vremena pro-
vodi u svojoj kui u Herceg Novom, gdje ga esto posjeuju prijatelji. Vie
ne prihvaa drutvene obveze, ak ni one vezane za Bosnu i Hercegovinu
prema kojoj oduvijek gaji sentimentalan odnos: tako e 1967. odbiti ponudu
zenikog kraja da bude njihov poslanik u Kulturno- prosvjetnom vijeu
 235/237

Savezne skuptine SFRJ. Te godine dobiva Nagradu AVNOJ-a, najvie

drutveno priznanje u tadanjoj SFRJ.
24. oujka 1968. umire mu u Herceg Novom supruga Milica Babi-
Andri. Nakon njezine smrti i Andrievo se zdravlje dalje uruava, mue ga
nesanice i stanja melankolije; nema fizike energije da privede kraju Omer-
pau Latasa, pie uglavnom krae meditativne zapise.
U sreivanju rukopisa posebno mu je tada dragocjena pomo njegove
dugogodinje suradnice i prijateljice Vere Stoji, koja je jo od tridesetih
godina pretipkavala njegove tekstove, vodila korespondenciju i brinula se o
financijskim poslovima.
Godine 1970. putuje u vedsku zbog lijeenja glaukoma. Posljednjih god-
ina ivota prijateljuje uglavnom s Milanom okoviem, Gvozdenom Jovan-
iem, Ljubom Jandriem (koji e kasnije objaviti knjigu razgovora s
Andriem), Aleksandrom Vuom, Meom Selimoviem, Zukom Dumhurom
i dr. Vrijeme uglavnom provodi u Beogradu i Herceg Novom, ljeti je esto i u
Sokobanji.
U izdanju mostarske Prve knjievne komune objavljuje 1974. knjigu
lirskih zapisa posveenih Hercegovini Na kamenu, u Poitelju. Radi na zbirci
pripovijedaka Kua na osami, u koju je pored starih, manje objavljivanih pri-
povijedaka, uvrstio i nekoliko novih (zbirka e se prvi put pojaviti postumno
1976. u izdanju Srpske knjievne zadruge, istodobno i u novom izdanju
Sabranih dela Ive Andria). Uz pomo Vere Stoji prireuje za tisak i knjigu
kratkih meditativnih zapisa Znakovi pored puta, koja e takoer biti ob-
javljena posmrtno u sklopu novog izdanja Sabranih dela 1976. godne.
Osjeajui da mu se pribliuje kraj, 5. prosinca 1974. pozvao je u svoj stan
prijatelje Gvozdena Jovania i Milana okovia i priopio im svoju elju u
vezi s ostavtinom i autorskim pravima. Svojim imutkom i buduim
tantijemama Andri je utemeljio zakladu, odn. Zadubinu Ive Andria (a i
njegova suradnica Vera Stoji odrekla se u korist zaklade dijela nasljedstva
koji joj je Andri namijenio). Svrha je zaklade briga o izdavanju, promicanju
i znanstvenom istraivanju Andrieva opusa, ali i poticanje darovitih
 236/237

studenata i mladih literata te pomo stranim slavistima u istraivanju

Andrieva djela i junoslavenskih knjievnosti uope.
17. prosinca 1974. Andriu je pozlilo i prevezen je na kardiologiju beo-
gradske Interne B klinike, ali je sutradan prebaen na Kliniku za unutranje
bolesti Vojno-medicinske akademije. Ustanovljeno je teko oteenje krvnih
ila u mozgu, te problemi s funkcioniranjem bubrega i srca. Stanovito
vrijeme lijenici su jo odravali Andria u ivotu, ali je prema priopenju
Vojno-medicinske akademije 13. oujka u 01,15 sati dolo do poputanja
svih vitalnih funkcija organizma s neminovnim smrtnim ishodom. Sahran-
jen je 24. travnja 1975. u Aleji zaslunih graana na Novom groblju u
Beogradu.
Velimir Viskovi
@Created by PDF to ePub