Professional Documents
Culture Documents
Vilijam Shekspir, Romeo I Julija PDF
Vilijam Shekspir, Romeo I Julija PDF
Vilijam [ekspir
ROMEO I JULIJA
2 Vilijam [ekspir
Naslov na originalot:
Romeo and Juliet
--
. 2.5
:
, ,
:
.
(
).
.
.
. ,
.
.
-
.
http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/2.5/mk
.
Romeo i Julija 3
L I C A:
Hor
Romeo
Montagi, negoviot tatko
Montagi, negovata sopruga
Benvolio, vnuk na Montagi
Avram, sluga na Montagi
Baltazar, ~ovek na Romeo
Julija
Kapuleti, nejzin tatko
Kapuleti, negova sopruga
Tibalt, nejzin vnuk
Pa` na Tibalt
Petru~io
Bratu~etka na Kapuleti
Neguvatelka na Julija
Petar
Samson
Gregori, slugi na Kapuleti
Slugi, drugi
Muzi~ari
Otec Lorenco
Otec Jovan
Apotekar
Komandir na stra`a
Drugi stra`ari
Izleguva.
1.1 Vleguvaat Samson i Gregorie od domot na Kapuleti so me~evi i
{titovi
Samson. Gregorie, brate, pak ja vadime kolata od kalta.
Gregorie. Nikako, ne sme yevgar volovi, da mu se snevidi.
Samson. Velam, vadime da ne ni ja izvadat du{ata niz nos.
Gregorie. Velam, duri si `iv ne }e ja izvadi{ glavata od oglav.
Samson. Koga }e mi se stemni, znam brzo da udram.
Gregorie. Samo {to ne se stemnuva{ brzo za da udri{.
Samson. Dosta mi e eden pes od domot na Montagi pa da se stemnam.
Gregorie. Da se stemne{ zna~i da zabega{, a da bide{ hrabar zna~i da
ostane{ na mesto, zatoa ako se stemni{, re~i zbogum na umot.
Samson. Nekoj pes od toj dom }e me natera da ne mrdnam. Sekoja devojka
i sekoe mom~e od domot na Montagi }e naide na yid.
Gregorie. Toa poka`uva deka si meku{ za{to samo meku{ite se lepat za
yid.
Samson. Taka e. Zatoa `enite kako pomeki i poslabi, sekoga{ se
pritisnati za yid; zatoa ma{kite na Montagi }e gi izbrkam od yidot, a
`enskite }e gi pritisnam.
Gregorie. Kavgata e me|u na{ite gospodari i nas, nivnite slugi.
Samson. Seedno. ]e bidam tiran: koga }e im izlezam na kar{ilak na
ma{kite, }e se nafr~am na `enskite - }e im gi se~am glavite.
Gregorie. Glavite }e im gi se~e{ na devojkite?
Samson. Da, glavite na devojkite ili ona {to kaj niv e glavno, sfati
me kako saka{.
Gregorie. Tie }e te sfatat onaka kako {to }e po~uvstvuvaat.
Samson. ]e me ~uvstvuvaat mene duri stojam na noze a dobro se znae
deka ne sum od ma~e ka{li~e.
Gregorie. Dobro e {to ne si som. Da be{e nikoj nema{e da te ferma.
Romeo i Julija 7
Vleguva Benvolio.
Vleguva Tibalt.
Vleguva Romeo
Go ~ita pismoto.
Izleguvat.
1.3 Vleguvaat gospo|a Kapuleti i doilkata
Vleguva Petar.
Stavaat vomjazi(maski).
Benvolio. Ajde, da tropneme pa vnatre i {tom sme tamu
Nozete vedna{ neka po~nat da rabotat.
Romeo. Dajte mi fakel. Neka vetrogonite lesni
Podot bes~uvstvitelen so peticite go stru`at,
A jas do od iskona ka`anoto }e se dr`am.
]e bidam dr`a~ za sve}i i s# }e gledam.
[tom igrata `ivne, }e pobudalam i }e begam.
Zema fakel.
Izleguvaat.
Ja baknuva.
Doilkata odi.
Se vrti i se povlekuva.
Vleguvaat Benvolio i Merkucio.)
Izleguva.
Se vra}a Julija.
Izleguva.
Trgnuva da si odi.
Julija. Romeo!
Romeo. Mila?
Julija. Vo kolku ~asot utre
~ovekot da go pratam?
Romeo. Vo devet.
Julija. ]e bidam to~na. Dvaeset godini ima do toga{.
Zaboraviv zo{to nazad te viknav.
Romeo. A da ostanam dodeka ne se seti{?
Julija. Nema da se setam samo za da sedi{ tuka
za da ne zaboravam kolku sakam da sum so tebe.
Romeo. A za da ne se seti{ }e stojam ovde
i }e zaboravam deka drug dom nekade ima.
Julija. Razdenuva. Sakam da be{e ve}e otiden -
ama sepak ne podaleku od pti~ka na palavo dete
{to ja pu{ta da prvne malku od negovata dlanka
ko plenik kutar a potoa so svilen konec nazad ja vra}a
slobodata kratej}i & ja za{to ja saka.
Romeo. Bi sakal da ti sum tvoja pti~ka.
Julija. I jas isto.
Sepak bi te ubila od galewa mnogu.
Dobra no}, dobra no}. Razdelbata e tolku slatka taga
{to do utre bi ti velela dobra no} bez dostaga.
Romeo. Neka son na klepki ti padne, spokoj na gradi.
Izleguva Julija.
Kamo da sum ti son i spokoj na gradite mladi.
Kaj duhovnikot svoj odam da me pou~i.
Sovet da mi dade za ubavinata {to mi se slu~i.
Vleguva Romeo.
Pod ne`nata kora na cvetov no}en
i otrov se krie no i lek mo}en,
go mirisne{ li, te opiva, v `ivot te vra}a,
no {tom go vkusi{, vo smrt sigurna te pra}a;
Dva zakrveni krala ko v bilka i vo ~ovekot se krijat
Dobriot i lo{iot `estoka bitka bijat;
kaj{to lo{iot nad dobriot pobeda vadi,
tamu vedna{ crvot na smrtta bilkata ja jadi.
Romeo. Zdravo `ivo, o~e.
Otec Lavrentij. @iv da si mi ~edo.
Koj jazik ran me pozdravuva tolku milo?
Sinko, samo glavata vo koja nemiri se rojat
Tolku rano se prostuva od postelata svoja:
Gri`ata bdee vo o~ite na starcite ~esto,
A kaj{to gri`ata grize, sonot ne fa}a mesto:
No kaj{to mladosta ~ista, so misla lesna
Teloto go spru`i, tamu son~ec zlaten caruva so pesna.
Ottuka ranosta tvoja so sigurnost mi veli
Te krenale od postela nemiri te{ki, vreli:
A ako ne e taka, toga{ nema zo{to da se lomam,
Jasno mi e deka Romeo voop{to ne se pribral doma.
Romeo. Vtorovo e to~no, po~inkata takva mi e mila.
Otec Lavrentij. Bog neka ti prosti, da ne si bil so Rozalina?
Romeo. So Rozalina nikako o~e, neka mi prosti adot,
Go zaboraviv toa ime i od toa ime jadot.
Otec Lavrentij. Takov te sakam sinko, no vo kakva si, toga{, ka{a?
Romeo. ]e ti ka`am o~e pred povtorno da me pra{a{:
Kaj du{manot moj bev na pija~ka i hrana,
A tamu odnenade` nekoj dlaboka mi otvori rana
Ko {to mu otvoriv i jas: spasuva~kata i nejzina i moja
Sega od pomo{ta zavisi i od bilkata sveta tvoja.
Vo sebe omraza nemam, o~e: srcevo mi e lesno
Za{to i za du{manot, bez zadr{ka te molam ~esno.
Otec Lavrentij. Bidi jasen sinko, jasnost od du{a neka ti rosi,
Ne~istata ispoved, ne~ist oprost nosi.
Romeo. Toga{ najjasno znaj qubovta naj~ista mi se veti
Na ubavata }erka od bogatiot Kapuleti:
Ko jas {to ja qubam, taka i taa me qubi
Se e sploteno, osven ona {to ti treba da go sploti{
So brak svet; koga, kako i kade
32 Vilijam [ekspir
Izleguvaat.
Vleguva Romeo.
Benvolio. Eve go Romeo, eve go Romeo.
Merkucio. Bez svojata ikra, kako isu{ena haringa. O meso, meso, mnogu
si mi oribeno! Sega e za pesnite {to Petrarka gi vade{e od rakav: Laura
vo sporedba so negovata sakana e obi~na sadopera~ka, iako ima{e podobar
qubovnik da ja opee; Didona gnasa, Kleopatra |upka, Elena i Hera
prosta~ki i bludnici, a Tizba sivooka ili taka ne{to, ama ni{to
posebno. Gospodine Romeo, bon `ur, da te pozdravam francuski za tvoite
francuski krpi: Dobro ni go spopika sno{ti.
Romeo. Dobro utro na dvajcata, kako vi go spopikav?
Merkuico. Ne se pravi na udren, gospodine. Pobegna od nas, ete kako ni
go spopika.
Romeo. Prosti mi, dobar Merkucio, imav mnogu rabota, a koga si
zafaten, lesno se zaborava na u~tivosta.
Merkucio. Toa e isto kako da se ka`e, deka koga nekoj e zafaten kako
tebe, mora da se vitka.
Romeo. Misli{ zaradi poklonot?
Merkucio. Mnogu qubezno pogodi.
Romeo. Mnogu u~tivo objasnuvawe.
Merkucio. Jas sum cvetot na u~tivosta.
Romeo. Koj cvet?
Merkucio. Rozata.
Romeo. Toga{ sandalata mi e zakitena so dobar cvet.
34 Vilijam [ekspir
mislite, {to se veli, da ja vle~ete za nos toa, velat, }e bide golem rezil
za{to gospo|icata e mlada; pa zatoa ako bidete dvoli~en so nea, toa bi
bilo mnogu nepristojno odnesuvawe kon koja i da e mlada gospo|ica, sram
neviden, {to se veli.
Romeo. Dadilko, prepora~aj me kaj tvojata gospo|ica i gospodarka.
Ka`i i deka izjavuvam...
Doilkata. Srcence edno! Navistina }e i ka`am. Gospode, ama }e se
izraduva.
Romeo. [to }e i ka`e{, dadilko? Pa ti ne me ni slu{a{!
Doilkata. ]e i ka`am, gospodine, deka izjavuvate, a toa, kolku {to mi
fa}a umot, e blagorodna ponuda.
Romeo. Ka`ete i da najde na~in
Na ispoved popladnevo da dojde
A tamu vo }elijata na otec Lavrentij
Toj }e ja ispoveda i }e n# ven~a. Eve ti za trudot.
Doilkata. Ni para gospodine vi ne}am.
Romeo. Zemi de, zemi koga ti velam.
Doilkata. Deneska popladne, gospodine, }e dojde tamu.
Romeo. A ti ~ekaj zad yidot od opatijata, dobra dado,
U{te vo tekot na ovoj ~as mojot sluga }e dojde
I }e ti donese skali napraveni od ja`e,
Koi do vrvot na sre}ata }e me donesat
Vo no}ta tajna. Zbogum, bidi verna,
A za toa jas }e ti go nagradam trudot.
Zbogum. Pozdravi ja gospodarkata tvoja.
Doilkata. Gospod na nebo neka ve blagoslovi, slu{nete gospodine.
Romeo. [to saka{ da mi ka`e{, dadilko mila?
Doilkata. Dali ~ovekot va{ e siguren? Za{to velat
Dvajca ~uvaat tajna ako go trgnat tretiot.
Romeo. Ti garantiram deka mojot ~ovek e tvrd na vera ko ~elik.
Doilkata. Dobro, gospodine. Gospodarkata moja e najslatka gospo|ica,
gospode, koga }e mi tekne kolku be{e zborliva kako mala. O, ima vo gradot
eden blagorodnik, nekojsi Paris, koj{to s# bi storil da ja dobie: ama
nejze, du{i~ka edna mila, gajle i e za nego kolku za nekoj kreka~, za
vistinki kreka~. Ponekoga{ ja lutam, i velam Paris pove}e i li~i, ama vi
velam, koga }e i re~am taka, celata pobleduva, ko najbela krpa stanuva.
Zarem rozmarinot i Romeo ne po~nuvaat na ista bukva?
Romeo. Po~nuvaat pa {to? Na r po~nuvaat.
Doilkata. E, de~ko, ku~e{kite imiwa po~nuvaat na r - ama znam, va{eto
ime po~nuva so druga bukva, ne? A taa napi{a prekrasni stihovi za toa, za
vas i za rozmarinot, milina da vi e da gi slu{nete.
Romeo. Pozdravete mi ja va{ata gospo|ica.
Doilkata. Sekako, iljada pati.: Petar!
Petar. Povelete.
Doilkata. Odime, brzo!
Romeo i Julija 37
Izleguvaat.
2.5
Vleguva Julija.
Julija. Ot~uka devet koga doilkata ja prativ,
Veti za polovina ~as }e se vrati,
Mo`e ne go na{la; ne, ni slu~ajno;
O, pa taa kuca, glasnicite na qubovta se misli
{to desetpati se pobrzi od son~evite zraci,
koga senkite gi teraat preku temnite gori.
Zatoa lekokrili gulabi qubovta ja vozat,
I zatoa brzokrilen e Kupidon ko veter;
Sega sonceto e na vrvot najvisok
Od dene{niot svoj pat, a od devet do dvanaeset
Tri dolgi ~asa ima, a nejze ja nema.
Da ima ~uvstva i mlade{ka krv topla
Ko topka taa bi letala sega,
Zborovite moi na sakaniot bi mu gi frlala
A negoviite mene;
No starite lu|e nebare su{testva mrtvi,
Ko olovo se nesmasni, te{ki, na bavnosta `rtvi.
Izleguvaat.
2.6
Vleguvaat otecot i Romeo.
Izleguvaat.
Vleguva Romeo.
Se borat.
Romeo(go vadi me~ot) Vadi go me~ot, Benvolio. Da gi razdvoime.
Sramete se, gospoda. Rezil ste na svetot.
Tibalt, Merkucio, Vojvodata zabrani strogo
Sekakvi kavgi po ulicite na Verona.
Stojte, dosta, Tibalt, Merkucio!
Izleguva Pa`ot.
Vleguva Benvolio.
Vleguva Tibalt.
Romeo zaminuva.
Vleguvaat gra|ani.
Prviot gra|anin. Na kade pobegna ubiecot na Merkucio?
Kade pobegnaTibalt, ubiecot gnasen?
Benvolio. Ovoj ovde e Tibalt.
Prviot gra|anin(Na Tibalt) Stanuvaj, gospodine, trgnuvaj po mene.
Vo imeto na vojvodata ti velam, napred.
Se frla na zemja
Povtorno ~ukawe.
^ukaweto ne prestanuva.
^ukaweto prodol`uva.
Idam, idam,
Koj zapnal tolku? Od kade doa|a{? [to saka{?
Vleguva doilkata.
Vleguva Doilkata.
Doilkata. Gospo|ice!
Julija. Dadilko!
Doilkata. Va{ata gospo|a majka doa|a ovde v soba.
Denot obdena; vnimavajte, bidete na {trek!
Izleguva.
Julija sleguva.
Kapuleti. [to e, {to ima Julija?
Julija. Ne sum arna, majko.
Kapuleti. Zarem u{te pla~e{ po rodninata na{ mrtov?
[to, da ne misli{ v grob da go izmie{ so sopstvenite solzi?
Pa duri i da mo`e{, od mrtvite toj ne se vra}a,
Zatoa dosta. Umerenata taga qubov poka`uva,
A neumerenata umeren nedostig od pamet.
Julija. Sepak dozvolete mi za gubitokot golem da pla~am.
Kapuleti. Mo`e za tebe e golem no ne i za prijatelot
Po kogo vaka pla~e{.
Julija. [to za mene e golem.
Nemam drug izbor tuku po prijatelot da pla~am.
Kapuleti. Pa devojko, ne pla~e{ ti za negovata smrt
Tuku {to e `iv podlecot {to go ubi.
Julija. Koj podlec, majko?
Kapuleti. Podlecot Romeo.
Julija (za sebe) Toj i podlec se dva razli~ni sveta.
(Na majka &) Bog neka mu prosti, od srce mu sakam,
iako nieden ma` taka ne me ranil v srce.
Kapuleti. Zatoa {to predavnikot podol `ivee u{te.
Julija. Da majko, oti ne mi e na dofat od raceve.
Inaku nikoj ko mene na nego ne bi ja naplatil
Smrtta na Tibalt.
Kapuleti. ]e ja odmazdime, ti velam, ne beri gajle.
Prestani zatoa da pla~e{. Vo Mantova
Kaj{to ovoj proteran rasipiku}a `ivee
Imam ~ovek {to takov pijalok }e mu smati
{to ovoj naskoro dru{tvo na Tibalt }e mu pravi;
toga{ se nadevam zadovolna }e bide{.
Julija. Navistina, nikoga{ zadovolna nema da bidam
So Romeo dodeka sama ne go vidam mrtov,
56 Vilijam [ekspir
Izleguva.
Vleguva Julija.
Paris. Vo pravo vreme, gospo|o i `eno moja.
Julija. Toa mo`e da bide, gospodine, koga }e bidam `ena.
Paris. Toa mo`e i mora da bide, mila, vo ~etvrtok.
Julija. Toa {to mora sigurno }e bide.
60 Vilijam [ekspir
Izleguva.
Julija. Zatvori ja vratata, a otkako }e go stori{ toa
Zapla~i so mene: nema nade`, nema lek, nema pomo{.
Otec Lavrentij. O Julija, ve}e ja znam tvojata maka
I samo dumam, {estam, izlez da najdam.
Slu{am deka mora{, bez odlagawe,
Vo ~etvrtok da se oma`i{ za ovoj grof.
Julija. Ne veli mi o~e, deka si ~ul za ovaa,
Ako ne znae{ da mi ka`e{ kako da go spre~am.
Ako vaka mudar ne znae{ pomo{ da mi dade{,
Toga{ barem samo odlukata moja nare~i ja mudra
Pa so no`ov vedna{ da si dadam pomo{.
Bog srcevo so srceto na Romeo gi spoi, ti racete,
I pred rakava koja so onaa na Romeo ti ja vrza
Poslu`i za sklopuvawe na nekoj drug brak,
Ili pred vernovo srce so predavni~ka buna
Da se svrti kon drugo, no`ov }e gi ubie site.
Zatoa, od dolgoto iskustvo na tvojot `ivot
Daj mi nekoj sovet vedna{, ili gledaj
Kako krvni~kiov no` zabien v gradi
}e ni presudi i na stradawevo i mene
re{avaj}i go ona koe ni mudrosta tvoja
ni ve{tinata ne mo`at ~esno da go re{at.
Romeo i Julija 61
Izleguvaat.
Izleguva.
Nema da se podgotvime za tolku kuso vreme.
Dali }erka mi otide kaj otec Lavrentij?
Doilkata. Da.
Kapuleti. Dobro, mo`e toj dobro da vlijae vrz nea.
Lekoumna e taa e samovolna koketka.
Vleguva Julija.
Izleguva.
Vleguva Kapuleti.
Izleguva.
Kapuleti. Vidi go ti nego, mu fa}a tikvata, bravo.
Se izdelkal gadov; vidi, se razdenilo.
Se slu{a muzika.
Grofot sega }e stigne so muzikata,
Taka mi re~e, a ve}e, eve, go slu{am.
Dadilko, `eno, ej! Dadilko velam, kaj si?
Vleguva Doilkata.
Odi razbudi ja Julija, doteraj ja fino.
Jas odam so Paris da pomuabetam, brzni, brzni,
Koga ti velam, zetot ve}e ni dojde.
66 Vilijam [ekspir
Ne stoj, mrdni!
Izleguvaat.
4.5
Doilkata. Gospo|ice, ej, gospo|ice, Julija! Ama zaspala!
Ej jagnence, du{i~ke, vidi ja ti spanka!
Ej, sakana, slu{a{? Gospo|o, du{o, nevesto!
[to? Ni zbor? Ja koristi{ sega mo`nosta
da se naspie{ za cela nedela za{to, idnata no},
znam, grofot Paris mirot svoj }e go `rtvuva
za mir tebe da ne ti dade. Bo`e prosti mi!
Amin gospodi! Ama spie cvrsto! Sepak moram
Da ja razbudam: Gospo|ice, gospo|ice, gospo|ice,
Ako grofot te najde vo postela
Perduvi ima da letaat od tebe, slu{a{?
[to, oble~ena? Si se oblekla pa pak si legnala?
Mora da te razbudam, gospo|ice, gospo|ice, gospo|ice.
Lele, lele, pomo{, pomo{, gospo|icata mi e mrtva.
Proklet da e denot {to na svet me donese,
Rakija malku daj te, ej, gospodaru, gospo|o!
Vleguva Kapuleti.
Izleguva.
Gudaxijata. Navistina, slu~ajot sosema se smeni.
Vleguva Petar.
Petar. Svira~i, ej, svira~i, Veselo srce, Veselo srce,
O, ako sakate da vi po`iveam, svirete mi go Veselo srce.
Svira~ot. Zo{to Veselo srce?
Petar. O svira~i, za{to srcevo mi sviri, Srcevo mi e polno:
Svirete mi, velam, ne{to veselo da me ute{ite.
Svira~ot. Ne sme za veselewe, ne e vreme za svirka.
Petar. Zna~i ne}ete?
Svira~ot. Ne.
Petar. Toga{ od mene }e si dobiete ne{to gadno.
Svira~ot. [to }e dobieme?
Petar. Pari ne, `imi krstov, tuku eden podbiv. Ti si, na primer, za
mene, obi~no guslar~e.
Svira~ot. A ti si pak za mene u{te poobi~no izme}ar~e.
Petar. E toga{ }e te pot{ibam so izme}arsko stapi{te po timbata.
Ne trpam nikoj da me dupi. ]e te re-pnam, }e te mi-fkosam, }e te fa-knam,
sol-nam, sfa}a{?
Romeo i Julija 69
Izleguvaat.
5.1
Vleguva Romeo.
Romeo. Ako mo`e da mu veruvam na laskaviot duh na sonot
Mojot son mi pretska`uva nekakva bliska radost,
Gospodarkata na gradite vesela na tronot mi sedi
I po cel den nekakvo vdahnovenie ~udno
Me vozdignuva gore so veseli misli.
Sonuvaav deka `ena mi dojde i me najde mrtov,
(~uden son vo koj mrtovecot misli)
I so bakne` takva `ivost niz usta mi vdahna
{to vedna{ o`ivev i stanav car.
Ah, kolku li e slatka samata qubov
Kogaa senkite nejzini se tolku polni radost.
Vleguva Valtazar.
Vesti od Verona. [to ima novo Valtazar?
Mi nosi{ pismo, mo`ebi, od mojot monah?
Kako mi e gospodarkata? Dali tatko mi e dobar?
A mojata Julija? Povtorno go pra{uvam ova
70 Vilijam [ekspir
Izleguva.
Romeo. Ne e va`no. Bitno e ti da odi{
i kowite da gi najmi{. Jas doa|am vedna{.
Julija, u{te ve~erva so tebe }e legnam.
Samo da vidam kako. O nesre}o, kolku brzo,
Navleguva{ vo mislite na sekoj o~ajnik.
Pomnam, `ivee tuka eden aptekar,
Vo blizina prebiva, a neodamna go vidov
Iskinat sobira{e bilki, so sobrani ve|i,
Suv i svitkan, na `iv kostur li~e{e,
Beda nevidena samo ko`a i koski.
Vo du}anot skuden mu vise{e `elka,
Prepariran krokodil, i drugi ko`i
Od nekoi izobli~eni ribi, a na raftovite
Prosja~ki kup od kutii prazni
Zeleni zemjeni tenxeriwa, meuri i podjadeni semki,
Ostatoci od konop, presovani lisja od ru`a
Nekako skladno rasfrlani, po nekakov ~uden red.
Koga ja vidov bedava, vedna{ si rekov,
Ako, ne daj bo`e, mi zatreba vo `ivotot otrov
~ija proda`ba so smrt vo Mantova se kaznuva,
toga{ kaj bednikov sigurno }e go najdam.
Taa pomisla nesre}ava brgu mi ja donese
Pa ovoj siromav bednik mora da mi go prodade.
Kolku {to pametam ova e negovata ku}a.
Praznik e, pa du}anot prosjakov ne raboti.
Ej, aptekaru, ej!
Romeo i Julija 71
Vleguva aptekarot.
Izleguvaat.
Kraj