1.

NAELA :

NAELO ZAKONITOSTI
Osnovno naelo cjelokupnog naeg pravnog sistema i funkcionisanja svih dravnih organa. To
je naelo ustavnog karaktera. Ovo naelo znai da svi organi i institucije sa javnim
ovlatenjima koji postupaju u javnim stvarima, rjeavaju na osnovu zakona i dr.propisa
dravnih organa. Organi i institucije sa javnim ovlatenjima su duni da pravilno primjenjuju
materijalnorpavne propise kad rjeavaju konkretne upravne stvari. Oni moraju da postupaju
po pravilima upravnog postupka u pogledu stvarne i mjesne nadlenosti, i u pogledu svojih
procesnih odnosa sa strankama, i u pogledu procesnih radnji do izvrenja rjeenja.Zakon o
upravnom postupku odreuje da se njegove odredbe obavezno primjenjuju i u sluajevima
gdje je organ ovlaten da ocjenjuje po slobodnoj ocjeni. U tim sluajevima organ mora
rjeenje donijeti u granicama ovlatenja datog u zakonu ili dr propisu zasnovanom na zakonu,
i u skladu s ciljem ovlatenja. Iz ovakvog ogranienja slobodne ocjene ovlatenjem i ciljem,
proizlazi da se protiv rjeenja donijetog po slobodnoj ocjeni moe voditi i upravni spor zbog
zloupotrebe ovlatenja kad je ovakvo rjeenje donijeto protivno cilju u kome je dato
ovlatenje. U pogledu slobodne ocjene dozvoljena su odstupanja. Zakon doputa da se u
obrazloenju rjeenja ne moraju navesti razlozi "kada je to u javnom interesu ili uredbom
izriito predvieno". Takvo rjeenje mora u obrazloenju sadravati injenino obrazoenje i
pozivanje na pr.propis koji ovlauje na rjeavanje slobodnom ocjenom. Tada obrazloenje ne
mora sadravati samo razloge zbog kojih je organ rjeenje donio u odreenom smislu. Organ
je i tada duan da navede propis kojim je ovlaten da ne mora navesti razloge kojima se pri
donoenju rjeenja rukovodio.

NAELO MATERIJALNE ISTINE

znai utvrivanje pravog stanja stvari tj saznavanje pune materijalne istine injeninog stanja
onakvog kakvo ono stvarno postoji. Ovo naelo u zakonu glasi: u postupku se mora utvrditi
pravo stanje stvari i sve injenice koje su od vanosti za donoenje pravilnog i zakonitog
rjeenja. Slubeno lice koje vodi postupak mora paziti da predmet bude detaljno pretresen i
da injenino stanje bude potpuno razjanjeno. Naelo ne zahtijeva utvrivanje svih injenica
ve samo onih koje su od vanosti za donoenje zakonitog i pravinog rjeenja. Ovo naelo se
primjenjuje i pri donoenju prvostepenog i drugostepenog rjeenja. Slubeo lice moe u toku
cijelog postupka izvoditi dokaze koji do tada nisu izvedeni i da upotpunjava injenino stanje
injenicama koje do tada nisu utvrene. On moe narediti izvoenje svakog dokaza ako
smatra da je to potrebno radi razjanjenja stvari. Za povredu ovog naela predviene su
sankcije. Rjeenje zasnovano na nepotpunim ili nepravilnim injenicama mora biti poniteno
na zahtjev stranke ili ovlatenog organa, a moe se i izmijeniti, ukinuti ili ponititi putem
obnove postupka konano pa ak i pravosnano rjeenje ako je zasnovano na ovakvim
injenicama. Rjeenje zasnovano na nepotpunim i netanim injenicama moe biti sanirano,
konvalidirano po proteku propisanih rokova za upotrebu pravnih sredstava. Izuzetak ako je
interes pojedinca ili druge strane preovladao, organ postupka nee insistirati na iznalaenju
materijalne istine a posebno e moi da odstupa u dvostranakim stvarima. U jednostavnim
stvarima u kojim uestvuju 2 ili vie stranaka i nijedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a
zahtjev se uvaava, obrazloenje moe sadravati samo kratko izlaganje zahtjeva stranke i
pozivanje na pravne propise na osnovu kojih je stvar rijeena. Ovakvo rjeenje se moe izdati

1
i na obrascu. U stvarima manjeg znaaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke a ne dira u
javni interes niti interes drugog lica, rjeenje se moe sastojati samo od dispozitiva u vidu
zabiljeke na spisu. Takvo rjeenje po pravilu ne sadri obrazloenje. Predviena je
mogunost donoenja usmenog rjeenja u izuzetnim situacijama obezbjeenja javnog mira,
radi otklanjanja opasnosti po ivot i sl.

NAELO ZATITE PRAVA GRAANA I ZATITE JAVNOG INTERESA

Organi uprave su pri voenju postupka duni da strankama omogue to lake ostvarivanje i
zatitu njihovih prava, pritom vodei rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu
prava drugih osoba,niti u suprotnosti sa javnim interesom koji je utvrden zakonom. Ukoliko
stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, slubena osoba koja rjeava upravnu stvar je
duna stranku na to upozoriti. Ako se na osnovu zakona strankama nalau neke obaveze,
organ uprave je duan primjenjivati mjere koje su za stranke povoljnije, ako se i takvim
mjerama mjerama postie cilj zakona. Ovo posebno dolazi do izraaja pri izvrenju rjeenja. U
sluaju povrede ovog pravila, drugostepeni organ moe rjeavajui po albi izmijeniti
prvostepeno rjeenje i odrediti primjenu sredstava povoljnijih za stranku, bez obzira na to to
je prvostepeno rjeenje pravilno kako u pogledu utvrnenih injenica tako i u pogledu
primjene zakona.

NAELO SASLUANJA STRANKE

Organ postupka mora prije donoenja rjeenja, dati mogunost stranci da se izjasni o
injenicama koje su od vanosti za donoenje rjeenja. Rjeenje se moe donijeti bez
prethodnog sasluanja stranke samo kada je to zakonom odreeno. U dvostranakim
predmetima treba sasluati obje stranke, i to se zove naelo obostranog sasluanja.
Ovo naelo ima stav da stranka u postupku nije objekat nego subjekt sa procesnim pravima.
Ona moe iznositi injenice koje mogu biti od uticaja za rjeenje stvari i pobijati tanost
navoda koji se ne slau sa njenim navodima. Stranka ima pravo da do donoenja rjeenja
dopunjuje svoja tvrenja. Slubeno lice koje vodi postupak duno je pruziti mogunost
stranci da se izjasni o svim okolnostima i injenicama koje su iznijete u postupku. Stranka ima
pravo da uestvuje u izvoenju dokaza, da postavlja pitanaj drugim strankama i vjetacima,
da se izjasni o linosti vjetaka i predloi sama vjetaka, da predloi usmenu raspravu, da se
izjasni o rezultatima te rasprave. Nadleni organ ne smije donijeti rjeenje prije nego to
stranci prui mogucnost da se izjasni o injenicama na kojim treba da se zasniva rjeenje, a o
kojima joj nije bila data mogucnost da se izjasni. Stranka ne mora da iskoristi navedena
procesna prava, meutim ako joj nije data mgoucnost da ih iskoristi, tada postoji povreda
ovog naela i organ koji je donio prvostepeno rjeenje je duan da po albi stranaka upotpuni
postupak, bilo uzimanjem novih injenica u obzir, bilo pruzanjem mogucnosti stranci da se
izjasni o injenicama na kojim je zasnovano rjeenje. Povreda ovog naela predtavlja razlog
ponitavanja rjeenja kod drugostepenog organa. Ona moe biti razlog i za upotrebu
vanrednog pravnog lijeka - obnove upravnog postupka protiv konanog i pravosnanog
rjeenja. Izuzetak - kad se rjeenje donosi po skraenom postupku prema ZUPu i kad je
federalnim zakonom doputeno donoenje rjeenja bez prethodnog izjasnjenja stranke.

2
NAELO SLOBODNE/SAMOSTALNE OCJENE DOKAZA
Organ po slobodnom uvjerenju cijeni da li ce se neka injenica smatrati istinitom ili ne. Organ
postupka mora da se uvjeri da li je jedna injenica zaista onakva kakvom se prikazuje. On pri
tom ne pridaje punu vjeru iskazima svjedoka ni vjetaka ni sadraju privatne isprave, a moe
uzimati u obzir i druge okolnosti osim formalnih dokaza. On se moe oslanjati i na dranje
stranake i na razne dogaaje koji su se desili na raspravi. Slobodna ocjena primjenjuje se po
pravilu na sva dokazna sredstva osim javnih isprava, jer se javna isprava mora uzeti kao tana
dok se ne dokae suprotno. U interesu materijalne istine je doputeno dokazivati da su
injenice navedene u javnoj raspravi neistinite ili da je isprava sastavljena neispravno. Nisu
propisana pravila ni uslovi pod kojima organ postupka mora smatrati neku injenicu istinitom.
Ne trai se da se svaka injenica mora dokazivati unaprijed odreenim dokaznim sredstvima
npr s dva iskaza umjesto jednog. Kao dokazno sredstvo upotrijebice se sve to je podesno za
utvrivanje stanja stvari i to odgovara pojedinom sluaju. Izuzetak- samo ako je za odreene
sluajeve izriito drugaije propisano.
Slubeno lice ne moe vriti nikakvu samovolju. Ono mora imati u vidu samo objektivne
elemente a ne svoja lina raspoloenja. Pri davanju vee dokazne snage jednom dokaznom
sredstvu u odnosu na drugo, moraju se navesti razlozi za to u rjeenju.

NAELO SAMOSTALNOSTI ORGANA U RJEAVANJU

1. organ vodi upravni postupak i donosi rjeenje samostalno u okviru ovlatenja datih
zakonom 2. da ovlateno slubeno lice nadleno za voenje postupka samostalno utvruje
injenice i okolnosti i na osnovu utvrenih injenica primjenjuje propise odnosno opte akte
na konkretni sluaj.
Samostalnost organa znai da su oni duni da rade samo po zakonu, propisima i optim
aktima, a u okviru smjernica politikih organa, ali nisu duni da postupaju po konkretnim
nalozima i ne moraju i ne smiju da vode postupak i rijee stvar pod uticajima spolja.
Samostalnost ima slubeno lice, koje u ime organa vodi postupak i donosi rjeenje -
rukovodilac organa. Ovu samostalnost moe imati i drugi slubenik, ali se ona ne odnosi na
slubena lica kojane vode cio postupak i ne rjeavaju stvar, nego obavljaju samo neke
procesne radnje. Ni kod njih ne postoji apsolutna podreenost i poslunost. Cilj
samostalnosti je da se obezbijedi struan i objektivan rad, ali e obim i stepen ovog cilja
zavisiti od stepena strunosti, moralne politike zrelosti i uzdignutosti i linog pravnog statusa
samih slubenih lica.

NAELO DVOSTEPENOSTI/PRAVO ALBE

Ustav BiH propisuje iskljuivu neprenosivu nadlenost BiH u odreenim upravnim
materijama. Protiv rjeenja donijetih u dravnim upravnim stvarima moguce je uloiti albu o
kojoj odluuje drugostepeni organ uprave na istom nivou vlasti tj na nivou drave BiH. Takav
drugostepeni postupak ostaje uvijek na nivou BiH. U FBiH drugostepeni postupak je ureen
na dva naina: 1. Protiv rjeenja koje je donio federalni organ uprave kao prvostepeni organ iz
iskljuive neprenosive nadlenosti FBiH moguce je uloiti albu samo ako propisi odreuju
koji e organ u drugom stepenu odluivatio albi.; 2. Protiv rjeenja koje je donio kantonalni
organ urave kao prvostepeni organ iz zajednike nadlenosti FBiH i kantona moe se uloiti

3
alba drugostepenom nadlenom federalnom organu uprave sa istim djelokrugom poslova
kao i prvostepenog kantonalnog organa uprave.
Stranka ima pravo albe protiv rjeenja donijetog u prvom stepenu, a alba protiv rjeenja
donijetog u drugom stepenu nije doputena. Time se naelo dvostepenosti istie kao
osnovno naelo naseg upravnog postupka. Pravo albe naelno se priznaje protiv svih
prvostepenih rjeenja donijetih u upravnom postupku bez obzira ko ih je donio. Ovo pravo se
priznaje svakoj stranci u upravnom postupku. Tako pravo albe moe imati i nadleni tuilac,
dravni organ, sindikalna organizacija.. Samo se zakonom moe propisati da u pojedinim
upravnim stvarima alba ne bude doputena. Ogranicenja prava zalbe: 1. Ako nema uprave
drugog stepena, protiv prvostepenog rjeenja se moe uloiti alba kad je to zakonom
predvieno. Odredice se i organ koji e rjeavati po albi. Rjeenja takvih organa su konana i
protiv njih se moe neposredno povesti upravni spor. 2. alba nije doputena protiv rjeenja
vlade Federacije i vlade kantona. Iskljuuje se alba protiv rjeenja Vijea ministara. 3. Protiv
rjeenja skuptine politiko teritorijalne jedinice ili kog optinskog ili gradskog vijea ne moe
se izjaviti alba

NAELO KONANOSTI
Rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti redovno pravno sredstvo - alba u upravnom
postupku, a kojim je stranka stekla neko pravo tj kojim su stranci pripisane neke obaveze,
moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji su ovim ili drugim zakonom
predvieni.

OFICIJELNO I PRIVATNO NAELO

Oficijelno - Organ sam pokree upravni postupak po slubenoj dunosti. Njega mogu
upozoriti graani, dravni organi ili inst.sa javnim ovlatenjem da intervenie, a on sam cijeni
da li je potrebno i kada e pokrenuti upravni postupak. Privatno - postupak se pokree samo
po zahtjevu zainteresovanog lica. Organ ne smije postupak pokrenuti bez tog zahtjeva.
Privatno naelo do izraaja dolazi samo onda ako upravni postupak ima za cilj da ostvari vie
privatni nego javni interes. Postupak pokrenut po prijedlogu stranke obustavice se na njen
zahtjev. Organ moe takav postupak nastaviti i protiv volje stranke ako doe do zakljuka da
javni interes nalae dalje voenje postupka ili ako to zahtijeva protivna stranka. Prijedlog
stranke za pokretanje postupka dovoljan je samo da ga vodi do donoenja prvostepenog
rjeenja o glavnoj stvari. Drugostepenog rjeenja nema bez albe. U upravnom postupku
preovladava oficijelno naelo ali se privatnom naelu ini ustupanje kad god u jednom
postupku vei znaaj ima zadovoljenje interesa stranke prema javnom interesu.

NAELO USMENOSTI I PISMENOSTI

Usmenost slui samo da se omogui kontadiktornost, neposrednost i javnost postupka i da se
postupak ubrza i pojeftini. Pismena pitanja i odgovori bi jako otegli razjanjenej svake

4
injenice. Odgovarajui pismeno moglo bi se natetiti vjernoj reprodukciji dogaaja jer bi
uesnik mogao odgovor podeavati nekoj svrsi. Usmenim pitanjima mogu se koristiti i
nepismena lica. Samo tako stranke dolaze u neposredan dodir sa organima upravnog
postupka. Pod usmenou se podrazumijva i davanje izjava i prijedloga u zapisnik. Ovako
iroko shvaen pojam usmenosti upuuje na to da se naelo usmenosti i pismenosti
kombinuje u upravnom postupku. Na usmenoj raspravi naelo usmenosti dominira u
procesu, ali se ne sprovodi dosljedno ni na samoj usmenoj raspravi. Tu se daju i pismene
izjave, miljenja, izvjetaji... Svaka bitna izjava se biljei u zapisnik, koji slui kao galvna
podloga za donoenje rjeenja. Podnesci se mogu predavati pismeno, usmno i telefonski,
usmena izjadnjenja biljee se u zapisnik ali se nece sastaviti o svim izjavama i zahtjevima..,
rjeenje se izdaje napisemno, alba se moe podnijeti samo pismeno i usmeno, ali je albeni
postupak samo pismen..

NAELO NEPOSREDNOSTI I POSREDNOSTI

Neposrednost - znai da isti organ, tj isto slubeno lice koje rukovodi postupkom, narocito
usmenom raspravom, donosi rjeenja na osnovu neposrednog opaanja. Naelo
neposrednosti zahtijeva da lanovi kolegijalnog organa, tj slubena lica odlucuju o nekom
upravno pravnom odnosu i crpe informacije neposredno od lica koja taj odnos najbolje
poznaju. Da bi se ovom naelu u potpunosti udovoljilo, sve dokaze bi trebalo izvesti na
usmenoj raspravi pred slubenim licem, ali to je u upravnom postupku neizvodivo. Moguce je
da rukovodilac rasprave ne donese rjeenje sam, ve da ga donese ef koji se nalazi na elu
organa ili kolegijalni organ. U tom sluaju slubeno lice koje je vodilo upravni postupak
podnosi organu nadlenom za rjeavanje pismeni referat i prijedlog rjeenja, tj nacrt rjeenja
organu koji donosi rjeenje. Ukoliko rukovodilac rasprave donese rjeenje, ovo naelo zaista
dolazi do izraaja. Upravni postupak nije neposredan ve posredan. Posredan je svaki
postupak u kojem se ne obavljaju sve procesne radnje pred jednim istim slubenim lice, ili
bar pred istim nadlenim organom, ve se neki poslovi povjeravaju drugim organima ili
slubenim licima. Npr. ZUP propisuje da rukovodilac organa moe ovlastiti upravnog
slubenika da preduzima radnje u postupku prije donoenja rjeenja, koje e rukovodilac sam
donijeti; mogucnost traenja pravne pomoci od drugih organa.. Naelo posrednosti
preovlauje u upravnom postupku.

2.DELEGACIJA (PRENOENJE) I AVOKACIJA (SUPSTITUCIJA, PREUZIMANJE)

NADLENOSTI
Zakonom o upravnom postupku je izriito propisano da nijedan organ ne moe preuzeti
odreenu upravnu stvar iz nadlenosti drugog organa i sam je rijeiti osim ako je to zakonom
predvieno i pod uslovima propisanim tim zakonom. Dakle samo zakonom i pod uslovima
propisanim tim zakonom a ne nekim drugim nizim normativnim aktom, organ uprave moe
preuzeti neku upravnu stvar iz nadlenosti drugog organa. Tada govorimo o institutu zvanom
AVOKACIJA ILI SUPSTITUCIJA NADLENOSTI. Prema tome avokacija znai pravo jednog organa
da preuzme upravnu stvar iz nadlenosti drugog organa i sam je rijei. Kod nas je doputena
samo na osnovu izriitog zakonskog ovlatenja. Isto tako DELEGACIJA NADLENOSTI tj.

5
prenoenje od strane jednog organa izvjesnih poslova iz svoje nadlenosti na druge organe da
ih oni rjeavaju moe se izvriti samo na osnovu izriitog zakonskog ovlatenja.

3. PRAVNA POMO
Svi organi kao i institucije koje imaju javna ovlatenja za rjeavanje u upravnim stvarima duni
su da jedni drugima ukazuju pravnu pomo u upravnom postupku. Zamoljena pomo koja se
mora traiti posebnom molbom, zamoljeni organ odnosno istitucija je duna pruiti u
granicama svog podruja i djelokruga, bez odlaganja i najkasnije u roku od 10 dana od dana
prijema molbe. Pravna pomo se moe traiti i od sudova, ali ova pravna pomo za izvrenje
pojednih radnji u postupku moe se traiti od sudova samo u okviru posebnih propisa.
Izuzetno se mogu od sudova traiti spisi koji su potrebni za voenje upravnog postupka, ali to
mogu da trae samo organi i institucije koji imaju javnom ovlatenje za rjeavanje u uprvanim
stvarima. Akt kojim se jedan organ obraa drugom se naziva MOLBA i tim aktom organ koji
ne moe da izvri pomenutu radnju trai pravnu pomo od zamoljenog organa. Zamoljeni
organ udovoljavajui tom traenju pruapravnu pomp organu koji ju je traio. Molbom se
prenosi samo vrenje neke sporedne procesne radnje (dostava, izvoenje dokaza), ne moe
se prenjeti rjeavanje glavne stvari tj. donoenje meritornog rjeenja o upravnoj stvari
povodom koje se vodi postupak. Nai organi su duni da pored pruanja pravne pomoi
domaim organima, prue i inostranim organima prema odredbama meunarodnih ugovora.
Ukoliko ugovora nema pomo se prua primjenom naela reciprociteta. Pravna pomo se
uskrauje ukoliko strani organ trai radnju koja je protivna javnom poretku.

4. POJAM I VRSTE ROKOVA

Rok predstavlja vremenski razmak u kojem se treba izvriti odreena radnja u postpku. Zakon
o upravnom postupku razlikuje dvije vrste rokova to su ZAKONSKI ROKOVI- rokovi koje
odreuje sam zakon ili drugi propis i SLUBENO ODREENI ROKOVI- rokovi koje odreuje lice
koje vodi postupak tj. slubeno lice. Kod zakonskog roka zakon ini poetak roka zavisnim od
nekog dogaaja npr dna dostavljanja rjeenja, i zakon neposredno odreuje samo trajanje
roka. Zakonski rokovi se mogu i produavati, ali samo ukoliko je takva mogunost izriito
predviena zakonom ili drugim propisom, a s druge strane slubeno odreeni rokovi mogu se
u pravilu produavati izuzev kada je izriito propisano da se produenje ne moe izvriti.
Produenje oba ova roka je mogue samo ukoliko to zamoli zainteresirano lice iz opravdanih
razloga. Pored navedenih podjela( zakonski-slubeno odreeni, produivi-neproduivi)
rokove moemo podjeliti i na STROGE ILI PREKLUZIVNE i INSTRUKTIVNE. Prekluzivni su oni
ije proputanje za posljedicu ima prekluziju, dok instruktivni slue samo kao opomena ili
pouka da se procesna radnja u odreenom roku izvri.

5. DOKAZIVANJE
Dokazivanje ili izvoenje dokaza je procesna radnja koja ima za cilj da se slubeno lice ubjedi

6
u istinitost navedene injenice. Dokazivanje injenica na osnovu kojih se donosi rjeenje u
upravnom postupku vri se DOKAZNIM SREDSTVIMA ili DOKAZIMA. Kao dokazno sredstvo
smatra se sve to je podesno za utvrivanje stanja stvari i to odgovara konkretnom sluaju
tj.svako sredstvo koje je pogodno da kod slubenog lica stvori ubjeenje da je dotino stanje
istinito. To su dakle isprave, svjedoci, vjetaci, uviaj i sl. Dokazna sredstva moemo da
podjelimo na lina i stvarna. Lina su svjedoc i vjetaci a stvarna su obavjetajni predmeti i
predmeti uviaja. Bitni elementi svakog dokazivanja jesu : 1)Lica koja treba da prue dokaz,
2)injenice koje traba dokazivati, 3)Dokazna sredstva, tj. lica i stvari iz kojih crpimo saznanje i
stimo uvjerenje o istinitosti i neistinitosti neke sporne i pravno relevantne injenice
4)Dokazni razlozi, (izjave svjedoka, vjetaka, stranaka, sadraj isprava, izvjesna svojstva
obavjetajnih stvari ili predmeta uviaja) po kojima saznajemo sporne i pravno relevantne
injenice, 5)Dokazna snaga pojedinih dokaznih razloga, tj. njihova sposobnost da nas uvjere o
istinitosti ili neistinitosti odreene sporne ili pravno relevantne injenice.
Faze dokazivanja jesu sljedee: 1)Predlaganje ili ponuda dokaza, 2)Doputanje ili odbacivanje
ponuenih dokaza 3)Izvoenje ponuenih dokaza ili dokaza odreenih po slubenoj dunosti
4)Ocjena dokaza
Organ nadlean za donoenje rjeenja, donosi rjeenje samo na osnovu injenica utvrenih u
postupku. Predmet dokazivanja jesu samo pravno relevantne injenice tj injenice koje su
vane za rjeavanje konkretnog upravnog pitanja. A injenice koje nemaju vanost za rjeenje
nazivaju se pravni irelevantne injenice. Dokazivanje relevantnih injenica vri se tek kada se
utvrdi ta se treba dokazati. Ponekad se prilikom izvoenja dokaza moe konstatovati da
nema potrebnih dokaznih sredstava za neposredno utvrivanja postojanja ili nepostojanja
materijalnopravnih injenica. U takvom sluaju postojanje ili nepostojanje materijalnopravnih
injenica dokazuje se posredno i to pomou tzv INDICIJA tj injenica koje stoje u kauzalnoj
vezi sa uzrokom ili posljedicama materijalnopravnih injenica koje treba dokazati. Indicije ne
daju potpuni dokaz nego samo izvjestan stepen vjerovatnoe istinitosti ili neistinitosti sporne
injenice. injenice koje se nedokazuju su opepoznate ili tzv notorne injenice i injenice
ije postojanje zakon predpostavlja tj zakonske predpostavke o istinitosti injenica

6.DOKAZ ISPRAVAMA
Isprave jesu predmeti na kojima su pismom zabiljeene neke injenice ili dogaaji koju su
znaajni za dokazivanje spornih injenica u upravnom postupku. Isprave moemo da
podjelimo na: 1)Javne i privatne 2)Dispozitivne ili konstitutivne i dokumentarne ili isprave o
posvjedoenju 3)Orginalne i prepise-kopije
Isprave se na javne i privatne dijele prema tome ko ih je izdao. JAVNE ISPRAVE su one koje su
u propisanom obliku i u granicama svoje nadlenosti izdali dravni organi a koje mogu biti
prilagoene elektronskoj obradi podataka. Takoer javna isprava je i ona isprava koju je izdala
institucija u poslovima koje vri na osnovu javnih ovlatenja npr isprava zdravstvenih
ustanova o bolesti.Oblik isprave propisuju pojedini zakoni, uredbe i drugi normativni akti.
Oblik isprave je razliit prema prirodi isprave ali bitni sastojci svake isprave jesu oznaenje
organa odnosno institucije, potpis, slubeni peat i broj djelovodnog protokola. Sa domaim
ispravama poistovjeuju se i isprave izdate od inostranih organa ali pod slijedeim uslovima:
1)Uzajamnost tj da zemlja u kojoj je ipsrava izdata priznaje naim javnim ispravama istu

7
dokaznu snagu kao i svojim, 2) da i u mjestu gdje su izdate vae kao javna isprava
3) Da su propisano ovjerene- ovjeravanje se sastoji od ovjeravanja autentinosti potpisa i
peata na ispravi od strane diplomatskog i konzularnog predstavnitva ili dravnog organa
uprave nadlenog za za inostrane poslove.
S druge strane , kada je rije o PRIVATNIM ISPRAVAMA zakon o njima ne govori posebno. U
prvano nauci privatne isprave su sve one isprave koje nisu javne isprave.
DISPOZITIVNE ILI KONSTITUTIVNE ISPRAVE su pismena kojima se prava zasnivaju, ukidaju,
mjenjaju ili prenose npr. Pismeni ugovori, testamenti, hartije od vrijednosti, mjenice, ekovi,
sudske presude, upravni akti. DOKUMENTIRANE ISPRAVE ILI ISPRAVE O POSVJEDOENJU su
isprave koje posvjedoavaju da se jedan dogaaj desio. Ove isprave se stvaraju da bi se imalo
dokazno sredstvo o injenici iz prolosti npr ljekarsko uvjerenje o bolesti nekog
lica.ORGINALNE ISPRAVE ili izvorne isprave su one isprave koje potiu neposredno od
izdavaoca isprave tj od onoga ko je tu ispravu stvorio, dok prepisi isprava mogu biti sastavljeni
od bilo koga i oni samo reproduciraju sadraj isprave. Kao dokazi uzimaju se i jedni i drugi,
pravilo je da postoji orginal isprave ali se moe zadovoljiti i prepisom ukoliko se ne sumnja u
istinitost i tanost prepisa.

7.DOKAZ SVJEDOCIMA
Pojam svjedoka : Svjedoci su fizike osobe koje pred organom koji vodi postupak saoptavaju
svoja zapazanja o injenicama iz prolosti. Svjedok moe bit svaka osoba sposobna da opazi
injenicu o kojoj svjedoci. Svjedoci ne daju miljenja i zakljuke. Svjedok ne moe biti osoba
koja zbog duevnih ili fizikih mana ne moe zapaziti odreenu injenicu ili je saoptiti, ni
osoba koja u postupku uestvuje u svojstvu slubenog lica. Ako se to desi, on mora odstupiti
od rada na tom predmetu.
Dunost svjedoenja : To je dunost svih osoba koje ive u BiH. Dunost obuhvata: 1. da se
odazove na poziv organa koji vodi postupak, neopravdan izostanak povlaci sankcije 2. da
svjedoci na postavljena pitanja, osim ako nije osloboen te dunosti.
Uskraivanje svjedoenja Ne postoji osloboenje od dunosti svjedoenja ve samo od
odgovaranja na odreena pitanja: 1. ako bi ga ti odgovori izloili velikoj imovinskoj teti,
velikoj sramoti, kr.gonjenju njega, srodnika, br.druga, staraoca ili usvojenika; 2. ako bi
odgovaranjem povrijedio obavezu uvanja poslovne, naune, profesionalne ili umjetnike
tajne; 3. ako se radi o necemu to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoniku; 4.
ako se radi o necemu o cemu se stranka ili dr.osoba ispovijedila svjedoku kao vjerskom
ispovjedniku.Svjedok se moe osloboditi od dunosti svjedoenja o pojedinim drugim
injenicama kad iznese vane razloge za to. Poslovni svjedoci ne mogu uskratiti svjedoenje
zbog opasnosti od imovinske tete, jer su oni bili prisutni zakljuivanju pr.poslova kao pisari,
posrednici ili zastupnici jedne od stranaka. Saslusanje svjedoka: Vri se na usmenoj raspravi.
Obuhvata prethodno ispitivanje i sasluanje o samoj stvari. Svjedok e se prethodno upozoriti
da je duan da govori istinu, da ne smije nista preutjeti i da e biti sankcije za davanje lanog
iskaza. Prethodno ispitivanje obuhvata opa pitanja, ime i prezime, zanimanje, boravite,
mjesto roenja, godine ivota i brano stanje. Sasluanje o samoj stvari - voditelj postupka
poziva svjedoka da iznese sve to mu je poznato o predmetu, nakon cega mu postavlja
pitanja radi provjere i upotpunjavanja njegovog iskaza. Slubeno lice ne smije postavljati
sugestivna pitanja. Ako svjedok ne zna jezik ispitace se preko prevodioca, ako je gluh ili nijem
ispitace se pismeno ili putem tumaa. Pri sasluanju stranke takoe postavljaju pitanja

8
svjedoku. Prisustvo stranaka nije nuno. Voditelj moe odluiti da se svjedok saslua ponovo
ili da izvri suoenje svjedoka iji se iskazi ne slau. Slubena osoba moe odluiti da svjedok
poloi zakletvu na svoj iskaz. Zakletva se polae samo nakon, a ne prije davanja iskaza. Ne
postoji sankcija za odbijanje zakletve. Od zaklinjanja je izuzet maloljetnik i osoba koja zbog
nedostatka razuma ne razumije znaaj zakletve. Ocjena dokazne snage iskaza svjedoka se vri
po naelu slobodne ocjene dokaza. Posljedice nedolaska ili odbijanja svjedocenja: Voditelj
moe narediti da se prisilno dovede i snosi trokove: 1) svjedok koji je pozvan a ne doe niti
opravda izostanak; 2)svjedok koji se bez opravdanog razloga udalji sa mjesta sasluanja. Takav
svjedok e se kazniti do 50 KM. Kaznie se i svjedok koji doe pa odbije svjedoiti. Ako i
nakon kazne odbije, moe se opet kazniti do 50 KM. Slubena osoba moe odluiti da svjedok
nadoknadi trokove koje je prouzrokovao izostankom ili odbijanjem svjedoenja. Ako svjedok
naknadno opravda izostanak, ponitie mu se kazna, a ako naknadno pristane da svjedoci
moe mu se ponititi kazna. Protiv zakljuka o kazni i trokovima se moe uloiti alba.

8. DOKAZ VJETACIMA
Vjetaci su trea, u upravnom postupku nezainteresirana lica, koja imaju odreena struna
znanja za utvrivanje spornih pravno relevantnih injenica. Oni izvode dokaz kad je za
utvrivanje ili ocjenu neke bitne injenice potrebno struno znanje kojim ne raspolae
slubena osoba koja vodi postupak. Dakle, ukoliko slubena osoba i sama raspolae strunim
znanjem o konkretnoj injenici, vjetaenje nije potrebno. Razlika izmeu vjetaka i svjedoka
je u slijedeem: 1. Vjetacima je potrebno posebno struno znanje, a svjedocima po pravilu
ne; 2. Svjedok saoptava svoje znanje o prolim injenicama ili dogaajima koje je on saznao
sluajno ili iz vlastite pobude. Vjetak saoptava svoje znanje o sadanjim injenicama,
dogaajima ili stanjima koja je on opaao, prouio i ispitao po nalogu slubene osobe; 3.
Svjedok je po pravilu nezamjenjiv, te se ne moe izuzeti. Vjetak moe biti zamijenjen drugim
vjetakom. Odreivanje vjetaenja i vjetaka: Slubeno lice moe odrediti vjetaenje kad
god to smatra potrebnim. Po pravilu se odreuje samo jedan, ali se zbog osobenosti sluaja
mogu odrediti 2 ili vie vjetaka. Vjetak mora imati strunu spremu koja je potrebna za
konkretan sluaj. Vjetaci se uzimaju prvenstveno izmeu lica koja imaju posebno ovlatenje
za davanje miljenja o pitanjima odgovarajue struke. To su po pravilu stalni sudski vjetaci.
Oslobaanje od dunosti vjetaenja iz opravdanih razloga moe traiti i rukovodilac organa
odnosno pravne osobe gdje je vjetak zaposlen. Vjetak moe uskratiti vjetaenje iz istih
razloga iz kojih svjedok svjedoenje, a osobe zaposlene u organu e biti osloboene dunosti
vjetaenja kad je posebnim propisom predvieno njihovo oslobaanje od te dunosti.
Izuzee vjetaka : Na izuzimanje vjetaka shodno se primjenjuju odredbe koje vae za izuzee
slubenih osoba. Izuzee vjetaka moe traiti i stranka, ako uini vjerovatnim okolnosti koje
dovode u pitanje njegovo struno znanje. O izuzeu zakljukom odluuje slubena osoba
koja vodi postupak. Vrenje vjetaenja: Prije poetka vjetaenja, vjetaka treba upozoriti
da je duan da predmet vjetaenja briljivo razmotri i u svom nalazu tano navede to
zapazi i nae, kao i da svoje obrazloeno struno miljenje iznese nepristrasno i u skladu sa
pravilima nauke i vjetine. Vjetaenje se po pravilu vri na usmenoj raspravi, ali se predmeti
mogu vjetaku pokazati i ranije, da ih razmotri i da svoj pismeni nalaz i miljenje saopti i
obrazloi usmeno na raspravi. Kad vjetak izloi svoj nalaz i miljenje, slubena osoba i

9
stranke mu mogu postavljati pitanja i traiti objanjenja u pogledu datog nalaza i miljenja.
Nalaz i miljenje daje se pismeno. Vjetak se sasluava slino kao svjedok, s tim to vjetak
ne polae zakletvu. Ponovno sasluanje vjetaka e se izvriti u slijedeim sluajevima: - ako
nalaz i miljenje nisu jasni ili potpuni; - ako se nalazi i miljenje vjetaka bitno razlikuju; - ako
miljenje nije dovoljno obrazloeno; - ako se pojavi osnovana sumnja u tanost datog
miljenja. Ako se ovi nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim sasluanjem, vjetaenje e se
obnoviti sa istim ili drugim vjetacima, a moe se zatraiti i miljenje od neke naune ili
strune ustanove. Miljenje naune ili strune ustanove traie se ako se zbog sloenosti
sluaja ili zbog potrebe vrenja analize moe opravdano pretpostaviti da e se na taj nain
doi do tanijeg miljenja. Sankcije zbog nedolaenja ili zbog odbijanja vjetaenja ili
nepridravanja rokova

9. PRVOSTEPENI POSTUPAK
U pogledu pokretanja upravnog postuoka u obzir dolaze dva naela naelo oficijelnosti
( oficijelna maksima) i naelo pokretanja postupka na prijedlog stranaka (stranaka ili
privatna maksima). Oficijelna maksima znai da nadleni organ pokrece postupak po
slubenoj dunosti i tada nije potreban nikakav prijedlog niti zahtjev stranke. Nadlen organ
pokrece postupak po slubenoj dunosti: 1) Kada to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan
propis 2) Kada utvrdi ili sazna, da s obzirom na cinjenicno stanje je potrebno radi zastite
javnog interesa pokrenuti upravni postupak. U prvom sluaju nadlezni organ je duzan da
pokrene postupak i ne upusta se u ocjenu da li javni interes trazi pokretanje upravnog
postupka , a u drugom slucaju nadlezni organ cijeni da li javni interes zahtjeva ili ne
pokretanje postupka. Upravni postupak uvijek pocinje radom organa cak i kada je za
pokretanje postupka nuzan zahtjev stranaka. Upravni postupak se smatra pokrenutim kada
nadlezni organ izvrsi bilo koju radnju u cilju vodenja postupka. Sam nacin pokretanja nije
predviden precizno i moze biti razlicit. Ukoliko nadlezni organ nae da ne postoje uslovi za
pokretanje postupka po trazenju stranke on je duzan o tome donjeti zakljuak.

10. PORAVNANJE
Poravnanje je u upravnom postupku jedan od naina kojim stranke u postupku direktno utiu
na sudbinu zahtjeva koji su u postpuku istakle. Do poravnanja moe doi samo onda kada se
u postuppku rijeava o dvostranakim ili viestranakim stvarima tj kada postupak se vodi da
bi se rijeilo o stvari u kojoj dvije ili vie stranaka imaju suprotne interese. Da bi dolo do
poravnanja moraju biti ispunjeni sljedei uvjeti: 1) Da mora biti uvijek jasno i odreeno
2) Da ne smije biti na tetu javno interesa i javnog morala 3) Da ne smije biti na tetu
pravnog interesa treih lica.
Na zakonske uslove za valjanost poravnanja slubeno lice pazi po slubenoj dunosti.
Poravnanje daje osnov za okonanje potupka, stoga organ obustavlja postupak bilo na cijeli
zahtjev nilo samo na dio o kojem je poravnanje postignuto. Obustavljanje postupka na
osnovu poravnanja se vri formalnim zakljukom upravnog organa i donosi se poto je
upisano u zapisnik. Ukoliko zakljuak nije u skladu sa zakljucenim poravnanjem, moguce je

10
izjaviti zalbu. Samo poravnanje se smatra zakljucenim kada stranke procitaju i potpisu
zapisnik o poravnanju.

11. SKRAENI POSTUPAK

Skraeni postupak je postupak utvrivanja injenica i okolnosti vaznih za rijeavanje upravne
stvari koji se bitno razlikuje od posebnog postupka. Sutina skraenog postupka jeste da se o
stvari rijeava bez obavljanja posebnih radnji postupka tj. sasluanja stranaka, svjedoka,
vjetaka, usmene rasprave. Po skraenom postupkuu se stvar rijeava u slijedecim
sluajevima: 1) Ako je stranka u svom zahtjevi navela injenice i podnjela dokaze na osnov
kojih se moe utvrditi stanje stvari ili ukoliko se stanje stvari moe utvrditi na osnovu
opstepoznatih injenica i injenica koje su organu poznate 2) Ako se stanje stvari moe
utvrditi na osnovu slubenih podataka kojima organ raspolae a nije potrebno posebno
sasluanje stranaka radi zatite njenih prava odnosno interesa 3) U sluaju kada je propisom
predvieno da se stvar moe rijeiti na osnovu injenica i okolnosti koje nisu potpuno
dokazane ili se dokazima samo posredno utvruje pa su injenice ili okolnosti ucinjeni
vjerovatnim a iz tih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranaka ima udovoljiti 4) Kada se u
javnom interesu radi o preduzimanju hitnih mjera koje s ene mogu odlagati, a injenice na
kojima rijeenja trebaju da budu zasnovana su utvrene ili barem uinjene vjerovatnim.

12.PRETHODNO PITANJE
Katkad pored glavnog pitanja koje je predmet rjeavanja postoji jo neko pitanje koje ini
samostalnu pravnu cjelinu, a od ijeg rjeavanja zavisi rjeenje glavnog pitanja o kojem se
vodi postupak. Takvo pitanje se naziva prethodno ili prejudicelno pitanje. Prethodno pitanje
je pitanje koje spada u nadlenost suda ili nekog drugog organa. Kada organ prilikom
rjeavanja odreene stvari naie na prethodno pitanje on moe ili da sam raspravi o tom
pitanju ili da postuoak prekine dok nadleni organ to pitanje ne rijei. Postoje i izvjesna
pitanja koja organ koji vodi postupak ne moe sam rjeavati kao prethodna i u tom sluaju
organ mora prekinuti postupak.. to e biti sluaj kada se prethodno pitanje odnosi na
postojanje krivinog djela, na postojanje braka, na utvrivanje ocinstva i kada je to zakonom
odreeno. Prethodno pitanje koje je rijeio sam organ upravnog postupka ima pravno dejstvo
samo u onoj stvari u kojoj je i zbog koje je to pitanje rjeeno. Ovako rijeeno pitanje ne
smatra se rijeenim uopte nego samo u pogledu one stvari zbog koje je ono raspravljeno kao
prethodno i prema tome nadlenom organu ostaje i dalje dunost odnosno pravo da to
pitanje rijei kao zasebnu stvar. Budui da se prethodno pitanje samo raspravlja a ne rijeava
to se raspravljeno pitanje uzima samo kao sastavni dio cinjenicnog stanja stvari.

11
13.OBLIK I SASTAVNI DIO RJEENJA
Svako rjeenje donjeto u uprvanom postupku kao takvo se mora izriito naznaiti. Izuzetno se
posebnim propisima moe predvidjeti da se rjeenju moe dati i neki drugi naziv npr dozvola,
Ovlatenje, Nareenje i slino. Zakonom je odreeno da se rjeenja moraju donjeti pismeno
a izuzetno mogue je i usmeno ukoliko je to predvieno zakonom. Usmeno se donosi kada
kada se radi o preduzimanju hitnih mjera radi obezbjeenja javnog mira i bezbjednosti, ili
otklanjanja neposredne opasnosti za zdravlje i ivot ljudi i imovine. Pismeno rjeenje mora da
obavezno sadrzi: uvod, dipsozitiv(izreka), obrazlozenje, uputstvo o pravnom sredstvu, naziv
organa sa brojem i datumom rjeenja, potpis slubenog lica i peat organa. Ako se rjeenje
obrauje mehanografski umjesto potpisa i peata moe da sadri faksimil. UVOD- sadri
naziv organa koji ga donosi, propis o nadlenosti tog organa, ime stranke i njenog zakonskog
zastupnika ili punomonika ako ga ima, i kratko oznaenje predmeta postupka. Takoer se
navodi i to da su rjeenje donjela dva ili vie organa, ili ukoliko je rjeenje donjeto uz
saglasnost ili potvrdu drugog organa. DISPOZITIV-najvaniji dio rjeenja. Dispozitiv rjeava
predmet postupka. U dispozitivu se moraju rijeiti svi stranaki prijedlozi koji se odnose na
glavno pitanje i to jasno kratko potpuno i odreeno. Takoer se u dispozitivu rijeava i o svim
zahtjevima stranaka o kojima nije rijeeno u toku postupka. Rijeava se i o trokovima
postupka ukoliko ih je bilo, njihov iznos ko je duan da plati, kome i u kom iznosu. Ukoliko se
dispozitivnom nalae izvrenje neke radnje mora se odrediti rok u kojem se mora izvriti. U
dispozitivu se moe odrediti i uslov, kao i okonost da alba ne zadrava rjeenje.
OBRAZLOENJE- sadri kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvreno
injenino stanje, razloge koji su bilo odluni za ocjenu dokaza, razlozi zbog kojih su uvaeni
pojedini zahtjevi stranaka,, pravni propisi i razlozi koji upuuju na ovakvo rjeenje. Ukoliko
alba ne odgaa izvrenje u obrazloenju se mora navesti propis koji to predvia. Takoer u
obrazloenju moraju biti obrazloeni i zakljuci protiv kojih nije doputena alba. UPUSTVO O
PRAVNOM LIJEKU-predstavlja obavezni element pismenog rjeenja. U tom uputstvu se
stranci daje obavjetenje da li je protiv rjeenja alba doputena ili nije ili da li se protiv
rjeenja moe pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred drugim sudom.

14.RJEENJE SA SKRAENIM OBRAZLOENJEM

U odreenim sluajevima i predmetima mogue je da obrazloenje bude dato u vrlo
skraenom vidu ili da ak izostane. Rije je dakle o jednostavnim stvarima u kojima uestvuje
samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima uestvuju dvije ili vie stranaka
ali ukoliko ni jedna strana ne prigovara postavljenom zahtjevu, a zahtjev se uvaava
obraloenje rjeenja se moe skratiti na takav nain to e se samo iznjeti zahtjev stranaka i
pozvati na pravne propise na osnovu kojih se stvar rjeava. U ovom sluaju rjeenje se moe
izdati i na propisanom obrascu koji propisuje Federalni ministar pravde odnosno rukovodilac
kantonalnog organa uprave nadlenog za optu upravu.

12
15.RIJEENJE U OBLIKU SLUBENE ZABILJEKE U SPISU
U stvarima manjeg znaaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke a ne dira se u javni
interes niti interes drugog lica, rjeenje se moe sastojati samo od dispozitiva u vidu
zabiljeke na spisu, ako su razlozi za takvu zabiljeku oigledi i ako nije drugaije propisano.
Po pravilu takvo rjeenje se saoptava usmeno i ne izdaje se pismeno izuzev ako stranka to
trai. Ovakvo rjeenje se moe izdati na propisanom obrascu kojeg propisuje Federalni
ministar pravde odnosno rukovodilac kantonalnog organa uprave nadlenog za optu upravu.
U stvari koja se tie veeg broja odreenih lica, za sva ta lica se moe donjeti jedno rjeenje.
U dipozitivu rjeenja se sva lica imenuju, a u obrazloenju se navode razlozi koji se odnose na
svako pojedino lice, te se ovo rjeenje dostavlja svakom od njih ukoliko nemaju zajednokog
predstavnika.

16.DJELOMINO,DOPUNSKO,PRIVREMENO RJEENJE
Organ koji rjeava moe donjeti rjeenje samo djelomino tj smao u nekm takama, kada se
o jednoj stvari rjeava u vie taaka, a samo su neke od njih dozrele za rjeavanje i kada se
pokae kao cjelishodno da se o tim takama rijei posebnim rjeenjem. Djelomino rjeenje
se u pogledu pravnih sredstava i izvrenja smatra kao samostalno rjeenje tj moe biti
predmet albe. Ogran je duan da jednim rjeeenjem odlui o svim pitanjima koja su predmet
upravnog postupka. Meutim kada propusti da rijei stvar u cjelini, stranka moe protiv
takvog rjeenje uloiti albu tj pokrene upravni spor, ali je jednostavnije i za stranku i za organ
da organ svoju greku ispravi na nain da donese dopunsko rjeenje ili po subenoj dunosti
ili na zahtjev stranke. Rije je dakle o nehotinom propustu organa da rijei o svim pitanjima
o kojima je trebao rjeavati.. dopunsko rjeenje ne zahtjeva ponovno sprovoenje ispitnog
postupka ukoliko je predmet dovoljno raspravljen. Donoenje ovog rjeenja je bez
vremenskog ogranienja. Organ koji rjeava moe donjeti i privremeno rjeenje koje kao
takvo mora izriito da obiljei, ako je prema okolnostima sluaja neophodno prije okonanja
postupka donjeti rjeenje kojim se privremeno ureuju sporna pitanja ili odnosi. Ovo rjeenje
se donosi na osnovu podataka koji postoje u asu njegovog donoenja i donosi se samo kada
je to nuno s obzirom na prirodu pitanja ili odnosa o kojem se rjeava. Sudbina ovog rjeenja
jeste da se donoenjem rjeenja o glavnoj stvari ukida privremeno rjeenje.

17.ALBA
alba u upravnom postupku je jedino redovno pravno sredstvo protiv nezakonitog i
nepravilnog rjeenja donesenog u prvom stepenu kojim nezadovoljna stranka trai od organa
uprave neposredno vieg stepena da to rjeenje poniti ili zamjeni. alba se moe podnjeti
protiv svih prvostepenih rjeenja donesenih u upravnom postupku, nez obzira da li se radi o
potpunom rjeenju, djelominom dopunskom i sl. Tri su predpostavke da bi se alba izjavila:
a) Da postoji rjeenje i daje doneseno u upravnom postupku b) Da postoji drugostepeni
organ c) Da pravo albe nije zakonom izuzeto.
alba je propisano izjavljena ako je blagovremeno izjavljena od strane ovlatenog lica a
protiv prvostepenog organa, ako u konkretnom sluaju nije zakonom nije iskljuena. alba se

13
podnosi u strogom zakonskom roku koji iznosi 15 dana od dana kada je dostavljeno
prvostepeno rjeenje. Ovo je opzi zakonski rok a u pojednim stvarima moe biti propisan
pposebni rok koji moe da bude dui ili krai. Ukoliko se alba izjavi poslje isteka roka smatra
se neblagovremenom i odbacuje se. alba se izjavljuje drugostepenom organu a predaje se
prvostepenom organu koji je donio rjeenje protiv kojeg se izjavljuje alba. Predaje se
neposredno ili mu se alje potom a mogue je i telegrafski. Nije mogue izjaviti albu
telefonskim putem. Ako je alba predata neposredno drugostepenom organu on ga alje
prvostepenom organu koji mora da ispita da li je doputena, blagovremena te izjavljena od
ovlatenog lica. U ovom sluaju i pored obaveze da se predaje prvostepenom organu, ukoliko
bude predata drugostenom smatra se kao da je predata neposredno prvostepenmo organu.
albu moe izjaviti stranka, nadleni tuilac, javni pravobranilac i drugi dravni organi koji su
zakonom ovlateni. U albi mora da bude navedeno rjeenje koje se pobija, oznaka organa
koji ga je donio kao i broj i datum rjeenja. Ne mora se obrazlati dovoljno je da se navede
zbog ega je nezadovoljan. Mogue je u albi iznjeti i nove dokaze ali je u tom sluaju alilac
duan da obrazloi zato te dokaze nije izveo u prvostepenom postupku

18.SUSPENZIVNO I DEVOLUTIVNO DEJSTVO ALBE

alba koja je propisano izjavljena ima dva dejstva: suspenzivno ili odlono i devolutivno-
SUSPENZIVNO- satoji se u tome to je propisno izjavljena alba zadrava izvrenje rjeenja
koje je predmet albe. Suspenzivno dejstvo ima ne samo izjavljena alba nego i rok za albu
jer zakon propisuje da se rjeenje ne moe izvriti u toku roka za albu, a kad je alba
propisno izjavljena rjeenje se ne moe izvriti sve dok se rjeenje doneseno po albi ne
dostavi stranci. Dakle sam rok ima suspenzivno dejstvo tj sprjeava izvrenje prvostepenog
rjeenja. Od naela suspenzivnog dejstva roka za albu i same albe postoje izuzeci : 1) Kada
je to predvieno zakonom 2) Kada se radi o preduzimanju hitnih mjera i javnom interesu koje
se ne mogu odlagati 3) Ako bi usljed odlaganja izvrenja bila stranci nanjeta teta koja se ne
bi mogla popraviti. Uslov za suspenzivno dejstvo je da je alba propisno izjavljena tj da je
blagovremena i da je izjavljena od ovlatenog lica. Suspenzivno rjeenje albe dolazi u obzir
ako je rjeenje mogue izvriti, ukoliko se radi o negativno rjeenju kojim se odbija neki
zahtjev stranke, suspenzivno dejstvo albe ne dolazi do primjene jer u takvom sluaju nema
ta izvravati. DEVOLUTIVNO- satsoji se u tome da o albi donosi rjeenje organ kome se
alba podnosi tj. organ vieg stepena ane organ koji je donio rjeenje u prvostepenom
postupku. Izuzeci od devolutivnog dejstva albe, u kojima prvosepeni organ sam rjeava o
albi a ne dostavlja je organu kome je izjavljena su sljedei: 1) Odbacivanje neblagovremene,
nedoputene, i od neovlatenog lica podnjete albe, 2) Zamjenjivanje prvostepenog rjeenja
u sluaju pogrenog rjeenja pravnog pitanja, 3) Zamjenjivanje rjeenja kojim se alba pobija
nakon upotpunjenja postupka 4) Uzaavanje albenog zahtjeva i donoenje novog postupka
nakon provoedenog ispitnog postupka, odnosno nakon davanja stranci mogucnosti da se
izjasni o cinjenicama i okolnostima koje su vazne za donoenje rjeenja.

14
19.VANREDNA PRAVNA SREDSTVA
Zakon o upravnom postupku predvia 7 vanrednih pravnih sredstava kojima se ukidaju
ponistavaju ili mijenjaju rjeenja donjeta u upravnom postupku: 1) Obnova postupka
2) Mjenjanje i ponitavanje rjeenja u vezi sa upravnim sporom 3) Zahtjev za zatitu
zakonitosti 4) Ponitavanje i ukidanje po pravnu nadzora 5) Ukidanje i mjenjanje
pravosnanosti rjeenja uz pristanak i po zahtjevu stranke 6) Vanredno ukidanje 7)
Olaavanje rjeenja nitavim

20.OBNOVA POSTUPKA
Obnova postupka je vanredno pravno sredstvo protiv konanih rjeenja, protiv kojih nema
redovnih pravnih sredstava u upravnom postupku.Opi uvijet da bi doslo do ponavljanja
postupka jeste da je u upravnom postupku doneseno konano rjeenje tj rjeenje protiv
kojeg se ne moe izjavljivati alba. To su u pravilu drugostepena rijeenja ali takoer i
prvostepena protiv kojih zalba nije dozvoljena.
Razlozi za obnovu postupka su:
1)Ako se sazna za nove injenice i dokaze koji bi doveli do drugaijeg rjeenja
2)Ako je rjeenje doneseno na osnovu lane isprave ili lanog islaza svjedoka vjetaka ili kao
posljedica nekog djela koje je kanjivo po krivinom zakonu
3)Ako se rjeenje zasniva na presudi koja je pravosnano ukinuta
4)Ako je rjeenje doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio
postupak doveden u zabludu
5)Ako se rjeenja zasniva na nekom prethodnom pitanju, a nadleni je organ to pitanjje
rijeio drugaije
6)Ako je u donoenju rjeenja uestvovalo lice koje je po zakonu moralo biti izuzeto
7)Ako je rjeenje donjelo lice koje nije bilo ovlateno za njegovo donoenje
8)Ukoliko organ koji je donio rjeenje nije rjeavao u sasutavu propisanom vaeim propisima
ili ukoliko za rjeenje nije glasala propisna veina
9)Ako licu koje je trebalo da uestvuje u svojstvu stranke nije data mogunost da uestvuje u
postupku
10)Ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik a po zakonu je trebao da je zastupa
11)Ako licu koje je uestvovalo u postupku nije data mogunost da se slui svojim jezikom
Obnovu postupka moe da trazi stranka kao i tuilac, a organ koji je donio rjeenje moe da
obnovu pokrene po sluzbenoj duznosti. Stranka moe obnovu postupka da trazi u roku od 30
dana od dana saznanja cinjenice i okolnosti zbog kojih se postupak moze obnoviti- subjektivni
rok. A objektivni rok iznosi 5 godina, a izuzetno se obnova moze traziti i nakon isteka roka od
5 godina.

21. ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI

Protiv pravosnanog rjeenja donesenog u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni spor, a
sudska zatita nije obezbjeena van upravnog spora, nadleni tuilac ima pravo da podigne
ZZZ ukoliko smatra da je rjeenjem povrijeen zakon. Da bi se podigao ZZZ potrebno je da se

15
radi o pravoznanom rjeenju tj da se proziv njega ne moze voditi upravni spor niti drugim
putem traziti sudska zastita, te da nadlezni tuzilac smatra da je rjesenjem povrijeen zakon.
ZZZ se podize u roku od 30 dana od dana kada je rjesenje dostavljeno nadleznom tuziocu a
ukoliko mu nije dostavljeno onda u roku do 3 mjeseca od dana dostavljanja stranci. ZZZ mogu
podnjeti samo federalni i kantonalni tuzilac, prema tome kada o ZZZ rjesava federalni organ
ovaj zahtjev podnosi federalni tuzilac, a kada rjesava kantonalni organ ZZZ podnosi kantonalni
tuzilac. Rjeavajuci povodom ZZZ nadlezni organ moze zahtjev da uvazi i pobijano rjesenje
ukine ilid a ga odbije. Protiv rjesenja donesenog po ZZZ ne moze se izjaviti zalba jer je izricito
propisano da zalba nije dopustena.

22. VANREDNO UKUDANJE RJEENJA

Vanredno ukidanje izvrnog rjeenja predsatvlja izuzetan sluaj ukidanja ija je primjena
uslovljena ispunjenjem niza strogih zakonskih uslova. Ovaj nain ukidanja dolazi u obzir ako je
to neophodno radi otklanjanja teske i neposredne opasnosti po zivot i zdravlje ljudi, javnu
bezbjednost, javni mir i poredak, javni moral, te u cilju otklanjanja poremecaja u privredi ako
se to ne bi moglo uspjesno otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stecena
prava.Moguce je i potpuno i djelomicno ukidanje rjesanja. Prilikom primjene ovog vanrednog
sredstva strogo se vodi racuna da se sto manje dira u stecena prava. ne pristupa se odmah
ukidanju rjesenja cim se ustanovi opasnost za javne interese, nego se prethodno mora
utvrditi da li je opasnost teska i neposredna, te da li se moze otkloniti nekim drugim sredstiva
kojima bi se manje vrijeala stecena prava. ukoliko se rjesenje ipak mor aukinuti ukida se
samo u onom obimu u kojem je neophodno da se opasnost otkloni ili zastite javni interesi.
Rjesenje o ukidanju donosidrugostepeni organ ako njega nema onda organ koji vrsi nadzor
nad radom organa koji je donio rjesenje. Stranka koja je pretrpjela stetu usljed ukidanja
rjesanja ima pravo na naknadu stvarne stete.

23. OGLAAVANJE RJEENJA NITAVIM

Nitavim rjeenjem se smatra rjeenje koje sadri teke povrede zakona. Nitavo rjeenje u
stvari i ne postoji u pravom smislu rijei ono je samo prividno. Njegovo nepostojanje moe se
oglasiti u svako doba bez ikakvog vremenskog ogranienja i ono ima retroaktivno dejstvo.
Dakle ponistavaju se sve pravne posljedice koje je nistavo rjesenje imalo. Nistav akt ne moze
da konvalidira pa se za njega slikovito kaze da je mrtvoroene. Nitavo rjeenje ustvari ne bi
smjelo ni postojati i njegovo uklanjanje se vrsi i u interesu samih stranaka ali i u javnom
interesu. Na njega sud pazi po sluzbenoj duznosti., cak i u zalbenom postupku. Razlozi zbog
kojih se rjeenje proglaava nistavim su: 1) Rjeenje koje je u upravnom postupku donjeto iz
sudske nadlenosti ili u stvari o kojoj se uopste ne moze rjesavati u upravom postupku
2) Koje bi svojim izvrsenjem moglo prouzrokovati krvicno djelo 3) Cije izvrsenje pravno ili
fakticki nije moguce 4) Koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranaka, a stranka na
rjesenje nije naknadno pristala. S obzirom da se na nistavost rjesenja pazi po sluzbenoj
duznosti, mora se oglasiti nistavim rjesenje kada god postoji jedan od navedenih razloga. U
pravilu se rjesenje oglasava nistavim u cjelini ali je moguce i djelomicno ako nistavost
obuhvata samo jedan dio rjesenja. Za oglasavanje nistavim nadlezan je organ koji je donio
16
rjesenje kao i drugostepeni sud, ukoliko nema drugostepenog suda onda organ koji vrsi
nadzor nad organom koji je donio rjsenje.

24.POJAM IZVRENJA
Izvrenje predstavlja posljednju fazu upravnog postupka. To je dakle djelatnost upravnog
organa koji ima za cilj da prinudnim putem dovede u saglasnost injenino stanje sa
dispozitivnim rjeenjem. pa prema tome nece biti izvrsenja u onim slucajevima u kojima
organi upravnog postupka ne djeluju upotrebom prinudnih mjera. Dakle nema
administrativnog izvrsenja kada stranka sama u odreeno vrijeme postupi po rjesnjeu ili kada
nema ni potrebe da se stranka prinuava na izvrsenje rjesenja npr kada stranka ima dozvolu
ili ovlastenja za obavlajnje odredenje radnje ili posla.

25.IZVRNOST RJEENJA
Da bi rjeenje moglo biti izvreno potrebno je da postane izvrno tj da se moe izvriti da je
izvrivo. Izvrno rjeenje trebamo razlikovati od konanog i od pravosnanog rjeenja.
Konano rjeenj je protiv kojeg se ne moe izjaviti alba ili je alba ve upotrebljena,
pravosnano je ono rjeenje je ono rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti
pokrenuti upravni spor. Pa prema tome pravosnano rjeenje je izvrno, takoer i konano
rjeenje je uvijek izvrno dok obrnuto svako izvrno rjeenje nije i konano. Prvostepeno
rjeenje postaje izvrno: 1) Istekom roka za albu ako nije izjavljena 2) Dostavljanjem stranci
rjeenja ako alba nije doputena 3) Dostavljanjem rjeenja stranci ako alba ne odlae
izvrenje 4) Dostavljanjem stranci rjeenja kojim se alba odbija ili odbacuje
Izvrenje rjeenja sprijeava ona alba koja je propisano izjaljena dakle ako je izjavljena protiv
prvostepenog rjeenja, da alba protiv tog rjeenja nije iskljuena, da je izjavljena od
ovlazenog lica, da je blagovremena.

26.VRSTE IZVRENJA
Izvrenje moe da bude : ADMINISTRATIVNO i SUDSKO. Kriterijumi za ovo razlikovanje je kako
i po kojim osnovima se provodi izvrenje. Administrativno izvrenje je ono izvrenje koje se
sporovdi administrativnim putem tj sprovode organi uprave po odredbama zakona o
upravmom postupku. A sudsko izvrsenje je izvrsenje koje se provodi sudskim putem tj koje
provode ndlezni sudovi po propisima koji vaze za sudsko izvrsenje.
ADMINISTRATIVNO IZVRENJE- se sprovodi radi ispunjenja nenovanih obaveza izvrenika, te
radi ispunjenja novanih obaveza iz primanja na osnovu radnog odnosa ali samo uz pristanak
izvrenika. Administrativno izvrenje provodi organ koji je o stvari rjesavao u prvom stepenu
ako posebnim rjesenjem za to nije odreen drugi organ. Da bi se administrativno rjeenje
moglo provesti mora da se donese ZAKLJUAK O DOZVOLI IZVRENJA kojeg po sluzbenoj
duznosti ili zahtjevu trazioca donosi organ nadlezan za sprovodenje postupka. alba protiv
administrativnog rjeenja je doutena ali se moe izjaviti samo ukoliko se odnosi na
izvrenje. SUDSKO IZVRENJE-provodi se sudskim putem radi ispunjena izvrenikovih

17
novanih obaveza i to kako na njegovim pokretnim i nepokretnim stvarima tako i na njegovim
novanim i drugim potraivanjima. Prilikom sprooenja sudskog izvrenja prvo se mora
ustanoviti da je rjeenje izvrno i staviti potvrdu o izvrnosti a zatim se dostavlja sudu
nadlenom za izvrenje

27.OBUSTAVLJANJE I ODLAGANJE ADMINISTRATIVNOG IZVRENJA

Obustavljane i odlaganje administrativnog izvrenja se moe izvriti u svakom stadiju
postupka pod uslovima koje zakon odredi. Administrativno izvrenje e se obustaviti po
slubenoj dunosti ako se utvrdi: 1) Da je obaveza izvrena 2) Da izvrsenje nije bilo dopusteno
3) Da je spovedeno prema licu koje nije u obavezi 4) Ako trazilac izvrsenja odustaneg od svog
zahtjeva 5) Ako je izvrsni naslov ponisten ili ukinut
Obustavljanje se donosi u formi ZAKLJUKA i donis ga organ koji sprovodi izvrenje.
Zakljuckom se moraju ponistiti i sve radnje izvrsenja koje su sprovedene. Administrativno
izvrenje e se zakljukom odloiti ukoliko se utvrdi da je izvreniku u pogledu izvrenja
obaveze dozvoljen poek za izvrenje njegove obaveze ili ako je umjesto privremenog
rjeenja koje se izvruje donjeto rjeenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog
rjeenja. Poek moe dati trazilac izvrsenja ako je izvrsenje pokrenuto po njegovom
prijedlogu ili organ koji je izvrsenje pokrenuo po sluzbenoj duznosti. Radnje se u sluaju
dolaganja administrativnog rjeenja ne ponitavaju i mogu se nastaviti tamo gdje je izvrsenje
prekinuto.

28. IZVRENJE PREKO DRUGIH OSOBA

Ukoliko se izvrenikova obaveza sastoji u izvrenju radnje koju moe izvriti i drugo lice a
izvrenik je ne izvri uopste ili je ne izvrsi u cjelosti, ova radnja e se izvrsiti preko drugog lica
na trosak izvrenika. Kada je rok za radnju odreen, rjeenje e postati izvrno i istekom tog
roka. A ako je rjeenjem nareeno izvrenje neke radnje, ali nije odreen rok za izvrenje,
rjeenje postaje izvrno kada proe 15 dana od dana donoenja rjeenja. Kada protekne rok
za izvrenje ne treba rjeenje odmah izvravati preo treeg lica nego se izvrenih prbo
opomene na dunost izvrenja radnje i ostavlja mu se izvjesno vrijeme za njeno izvrenje pod
prijetnjom prinudnog izvrenja..Za vrenje ove radnje moe biti uzeto svako fiziko ili pravno
lice, dravni organ ili institucija, koji imaju potrebno osoblje ili opremu. Trokove izvrenja
snosi izvrenik,

29. IZVRENJE PRISILOM

Izvrenje prisilom se sprovodi onda kada je u pitanju obaveza koja se ne moe izvriti preko
drugih lica. Tako da organ koji sprovodi izvrenje prinudie izvrenika na ispunjenje obaveze
ako: 1) Je duan da neto dopusti ili da trpi pa postupa protivno toj obavezi 2) Je predmet
izvrenja izvrenikova radnja koju umjesto njega ne moe izvriti drugo lice.
Prinuda se vri novanim kaznam. Prema izvreniku se e primjenjuju predviena sredstva
odmah im se utvrdi da je on postupio protivno svojoj obavezi, nego se nadleni organ duan

18
da donese zakljuak kojim se izvreniku nareuje da izvri radnju u odreenom roku. U
zakljuku mu se prijeti novanom kaznom ukoliko to ne uini u ostvaljenom roku. Ukoliko
izvrenik i pored prijetnje prinudnim sredstvima i dalje postupa protivno svojoj obavezi,
novana kazna e mu se naplatiti prinudno im ostavljeni rok protekne.. Organ koji sprovodi
izvrenje je u pogledu visine novane kazne ogranien ali i u pogledu naina njenog izricanja.
Tako da kazna koja se izrie prvi put ne moe da bude vea od 50 KM, te svaka kasnija mora
da bude u istom iznosu. Prinudna sredstva e se obustaviti onoga momenta kada izvrenik
pristane da izvri obavezu, ali naplaene kazne mu se ne vraaju.

30 .POJAM UPRAVNOG SPORA

Dvije su osnovne grupe gledita o pojmu upravnog spora:
1)MATERIJALNO GLEDITE-koje polazi od predmeta spora i stranaka ao relevantnih
elemenata za utvrivanje pojma upravnog spora, i to tako to se ovi elementi ne uzimaju
kumulativno nego pojedni autori uzimaju bilo jedan bilo drugi element kao bitan pojam za
odreenje upravnog spora. Tako shvatanja koja uzimaju predmet spora kao bitan element
isticu da je upravni spor onaj spor koji ima za predmet upravni akt. A shvatanja koja polaze od
stranaka spora, smatraju da je upravni spor onaj spor u kome se organ uprave pojavljuje kao
stranka, bilo daje tuilac bilo da je tueni.
2)FORMALNO GLEDITE-polazi od treeg elementa u strukturi spora- od suda koji raspravlja
spor. Prema jednom shvatanju upravni spor postoji samo kada u soru odluuju posebni
upravni sudovi, dpk po drugom shvatanju upravni spor posjtoji kada postoje posebna pravila
postupaka za raspravljanje upravnih sporova bez obzira da li su za spor nadleni rednovni ili
posebni upravni sporovi. Upravni spor se moe odrediti kao spor koji ima za predmet
upravni akt. U upravnom sporu se odluuje o zakonitosti upravnog akta bez obzira koje donio
taj akt i bez obzira da li o tom sporu odlucuje redovni sud ili posebni upravni sud. U
upravnom sistemu FBiH prihvaeno je materijalno gledte koje odreuje upravni spor s
obzirom na predmet spora.

31.VRSTE UPRAVNIH SPOROVA

Osnovna podjela upravnih sporova jeste na: 1)Sporove o zakonitosti upravnih akata i sporovi
pune jurisdikcije - Kriterij za ovu podjelu jeste irina ovlaenja koju sud ima u spor. Spor o
zakonitosti upravnih akata je takav upravni spor u kome sud samo ocjenjuje zakonitost
osporenog upravnog akta. Ako utvrdi da je nezakonit ponitie upravni akt u cjelini ili
djelomocno. Kod ove vrste upravnih sporova najvaznije je da sud nije ovlasten da svojom
presudom rijesi samo stvar koja je predmet upravnog postupka. U sporu pune jurisdikcije
sud pored ocjene zakonitosti osporenog pravnog akta rijeava i samu upravnu stvar. Presuda
donesena u sporu pune jurisdikcije ima dva dijela: prvi kojim se ponitava osporenu upravni
akt kao nezakonit i drugi kojim se odluuje o pravu ili obavezi tuioca.
2)Prethodni i naknadni sporovi - -Kriterij za ovu podjelu jeste predmet upravnog spora tj da li
je upravni spor prethodio donosenju upravnog akta ili ne. Prethodni upravni spor koji se jo
naziva i neredovni se vodi zbog neizdavanja traenog upravnog akta u upravnom postupku.

19
Ovdje se radi o tzv utnju uprave pa se psor vodi protiv nepostojeeg akta predpostavljenje
negativne sadrine. Cilj je da se naredi donoenje upravnog akta. Naknadni upravni spor ili
redovni se vodi o zakonitosti donjetih upravnih akata
3)Objektivni i subjektivni upravni sporovi - -Objektivni i subjektivni upravni sporovi se dijele
po dva kriterija po kriteriju akta koji moe biti predmet spora i po kriteriju cilja spora. Po
kriteriju vrste akta onda se subjektivnim upravni sporom smatra onaj koji ima za predmet
upravni akz a objektivnim onaj koji ima za predmet opi akt. Po kriteriju cilja objektivni
upravni spor je onaj koji ima za cilj prvenstveno zatitu objektivne zakonitosti tj objektivnog
pravnog poretka kao takvog a subjektivni je onaj koji bi imao za cilj zatitu subjektivnih prava
pojedinaca.
Osim ove osnovne podjele u teoriji postoje i druge vrste upravnih sporova: 1)Sporovi o
tumaenju propisa i represivni sporovi 2)Spor presuivanja i spor bez presuivanja ova
podjela se vri s obzirom na mogui ishod spora. Spor presuivanja se okonava presudom a
spor bez presuivanja rjeenjem 3)Opi i posebni upravni spor- opi se vodi u svim upravnim
sporovima a posebni u onim sluajevima kada je zakonom izriito iskljuena sudska zastita.
4)Jednostepeni i dvostepeni upravni spor- ova podjela je s obzirom na to da li postoji redovna
pravna kontrola odluka ili ne. U naem pravu dvostepenost upravnih sporova je izuzetak

32.PREDMET UPRAVNOG SPORA

Jedini predmet upravnog spora u naem pravu jeste UPRAVNI AKT. Upravni akt u smislu
zakona o uprvani sporovima jeste akt kojim dravni organ ili instucija koja vri ovlatenja
rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi odreenog pojedinca ili organizacije u odreenoj
upravnoj stvari. Da bi jedan akt u smislu ovog zakona imao karakter upravnog akta mora
ispunjavati uslove u pogledu donosioca, mora biti autoritativan, rjeavajui, pojedinaan
konkretan i donesen u upravnoj stvari. Da bi mogao biti predmet upravnog spor amora biti
konaan u upravnom postupku. Tri su naina za odreivanje predmeta upravnog spora:
1)Sistem generalne klauzule- spor se vodi protiv svih upravih akata, odnosno u svakoj
upravnoj materiji. Nije bitno koji je organ donio upravni akt 2)Sistenm enumeracije- spor se
moe pokrenuti samo protiv akata onih organa, odnosno iz onih upravnih materija koje su
zakonom izriito predviene. 3)Sistem generalne klauzule kombinovan sa sistemom
negativne enumeracije- upravni spor se moe voditi protiv upravnih akata u svim materijama
i bez obzira na organ koji je donio upravni akt, a zakonom su nabrojani izuzetci. Ovaj sistem
prihvaen je i u naem pravu

33.SUBJEKTI UPRAVNOG SPORA

SUDOVI: Sistem redovnih sudova(angloameriki sistem) koji je nastao u VB odakle se prenio i
na njene nekadanje kolonije. Sistem posebnih upravih sudova(francuski sistem) nastao u
Francuskoj a primjenjen u mnogim Evropskim zemljama pa i drugim kontinentima. U
nastojanju da uprava ostane odvojena od susdske vlasti a da se obezbjedi njena kontrola,
20
izvrena je podjela uprave na aktivnu i savjetodavnu, koja vri kontrolu zakonitosti i
cijelishodnosti rada uprave. Nadlenost sudova u BiH za rjeavanje upravnih sporova-u BiH za
rjeavanje upravnih sporova nadleni su redovni sudovi. Prvostepena nadlenost data je
viim sudovima i Vrhovnom sudu FBiH protiv konanih upravnih akata federalnih odnosno
kantonalnih organa. Drugostepena nadlenost kao i odluivanje o vandrednim pravnim
lijekovima je u nadlenosti Vrhovnog suda F BiH. STRANKE U upravnom sporu postoje dvije
suprostavljene strane- tuilac i tueni. Takoer prema zakonu o upravnom postupku poloaj
stranke priznat je i osobi kojoj bi ponistaj osporenog akta neposretno bio na stetu-
zainteresirano lice. TUILAC - upravni spor se ne moe voditi po vlastitoj incijativi, nego po
stranackom nacelu tj. bez tube nema upravnog spora. Tubu mogu da podnesu samo
ovlaena lica. Kao tuilac se dakle moe pojaviti samo onaj subjekt koji je aktivno
legitimisan. Krug subjekata koji mogu da pokrenu upravni spor zakonom je siroko postavljen :
1)Pojedinac i prvano lice 2)Drzavni organ, poslovna jedinica, naselje, grupa graana i sl
3)Politicko-teritorijalne jedinice ili institucije 4)Ovlasteni drzavni organi i to ombudsmen i
javni pravobranilac. TUENA STRANA -je organ iji se akt osporava. Pod izrazom organ se
podrazumijeva dravni organ ili pravna lica kada u vrenju javnih ovlatenja rjeavaju u
upravnim stvarima. Da li e neki od subjekata biti legitimisan kao tueno lice zavisi da li se
pojavljuje kao donosilac upravnog akta. Kao tuena strana u pravilu se pojavljuje
drugostepeni organ jer se uprvani spor vodi protiv upravvnog akta koji je konaan u
upravnom postupku. S obzirom da je doputena zalba u upravnom postupku konanim
aktom se smatra akt donesen u drugostepenom postupku a prvostepeni je konacan samo ako
nema protiv njega zalbe u upravnom postupku, pa bi se u tom slucaju kao tuzena strana
pojavio prvostepeni organ. U sporu povodom utnje uprave tuena strana je organ koji je
bio duzan da donese konacni akt. A kada govorimo o zbirnom ili sloenom upravnom aktu
tuena strana je organ koji je izdao rjeenje odnosno koji je donio rjeenje.

34.ZAINTERESOVANO LICE U UPRAVNOM SPORU

Tuilac i tueni su obavezni subjekti u upravnom poostupku, meutim u upravno sporu se u
pojedninim stvarima mote pojaviti i tree lice. Rije je o treem licu kome bi ponitenje
upravnog akta neposredno bilo na tetu. Zakon kaze da ovo lice u sporu ima polozaj stranke,
pa se po prirodi stvari stavlja na stranu tuene strane u upravnom postupku, jer je to lice na
ciju bi neposrednu stetu islo ponistavanje upravnog akta. Dakle ovom licu je interes da se
osporavani akt brani tj da ostane na snazi a ne da ga napada. Ovo lice se pojavljuje u
visestranackim upravnim stvarima a u jednostranackim samo onda kada ga upravni spor vodi
po tuzbi drzavnog organa koji rjesenje pobija sa stanovista zakonitosti.

35.TUBA U SLUAJU UTNJE UPRAVE

Kada govorimo o izjavljivanju tube u sluaju utnje uprave, Zakon o upravnim stvarima
predvia dvije situacije: prva situacija je kada uti i prvostepeni i drugostepeni organ tj. kada
uope nije rijeseno o zahtjevu stranke u upravnom postupku, a druga sitacija je kada je u
upravnom postupku rijeeno o zahtjevu stranke ali nije rijeeno o njenoj albi.
Prva situacija se ispoljava kroz dva modaliteta: 1)Ako se radi o dvostepenom rijeavanju-kada
21
se radi o dvostepenom rjeavanju a prvostepeni organ nije donio rjeene po zahtjevu stranke
u roku od 60 dana, stranka je duna da izjavi albu drugostepenom organu kji takoer ima 60
dana da donese rjeenje. Ukoliko i taj rok protekne a organ ne donese rjeenje stranka je
duna da ponovi traenje da se po albi rjei i da saeka protek roka od 7 dana od tog
ponovnog traenja. Ako i rok od 7 dana protekne stranka podnosi tubu sudu.
2)Ako se radi o jednostepenom rjeavanju- kada zakonom nije doputena alba tj
drugostepeno rjeavanje, stranka je duna po proteku 60 dana ponovi traenje da se rjeenje
donese i saeka rok od 7 dana te podnese tubu.
Druga situacija se odnosi samo na utnju drugostepenog organa, kojoj nije prethodila utnja
prvostepenog organa. Kada po albi protiv prvostepenog rjeenja drugostepeni organ ne
donese rjeenje u roku od 60 dana takoes se ponavlja rok od 7 dana te se tek tada moe
podnjeti tuba.

36.POGRENO UPUSTVO O PRAVNOM LIJEKU

Ako je u rjeenju dato pogreno uputstvo, stranka moe postupiti po tom uputstvu ili po
vaeim propisima (ako ih poznaje). Ako postupi po pogrenom uputstvu, zbog toga ne moe
imati tetnih posljedica. Ako u rjeenju nije dato nikakvo, ili je dato nepotpuno uputstvo,
stranka moe postupiti po vaeim propisima, a moe u roku od 8 dana traiti dopunu
rjeenja. U takvom sluaju rok za albu, odnosno sudsku tubu tee od dana dostavljanja
dopunjenog rjeenja. Ako je stranka pogreno upuena da se protiv rjeenja ne moe uloiti
alba ili da se protiv njega moe odmah pokrenuti upravni spor, a protiv rjeenja je mogue
izjaviti albu, rok za takvu albu tee od dana dostavljanja rjeenja suda kojim je tuba
odbaena kao nedoputena. Naravno, ovo vai ako stranka ve prije toga nije podnijela albu
nadlenom organu. Ako je stranka pogreno upuena da se protiv rjeenja moe aliti, pa je
albu izjavila i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, rok za pokretanje
upravnog spora joj tee od dana dostavljanja rjeenja kojim joj je alba odbaena kao
nedoputena (ako stranka prije toga ve nije pokrenula pravni spor).

37. PRAVNOSNANO RJEENJE

Pravosnanost je procesni pojam koji znai da se u redovnom postupku ne moe vie staviti u
pitanje neki predmet koji je konano rijeen non bis in idem. Pravosnanost upravnog akta
daje se iz 2 razloga: 1. zbog ekonominosti, jer se iskljuuje mogunost da se organ
optereuje ponovnim rjeavanjem istog predmeta (objektivna pravosnanost); 2. zbog
pravne sigurnosti, tj. da se ne bi diralo u pravo pojedinaca (subjektivna pravosnanost). U
teoriji se razlikuje formalna i materijalna pravosnanost. Formalna pravosnanost upravnog
akta ispoljava se u tome to se protiv tog akta ne moe uloiti nikakav redovan pravni lijek.
Materijalna ili unutranja pravna snaga jednog upravnog akta (rjeenja) postoji ako je
rjeenje konano i definitivno rijeilo jedan predmet uope, tako da se taj predmet ne moe
vie nikako rijeiti na drugi nain. Pravosnano je rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti
alba niti pokrenuti upravni spor, a tim rjeenjem je stranka stekla odreena prava ili
obaveze. Iz navedenog su vidljiva 3 elementa pravosnanosti rjeenja: 1. rjeenje protiv
kojeg se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor; 2. njime je stranka stekla
odreena prava ili su joj nametnute obaveze; 3. moe biti poniteno, ukinuto ili izmijenjeno
samo u sluajevima koji su predvieni zakonom.

22
38. PONITAVANJE I UKIDANJE PO PRAVU NADZORU
Ponitavanje ili ukidanje rjeenja po pravu nadzora mogue je samo kad su u pitanju konana
rjeenja i samo u zakonom predvinenim sluajevima. 1. ako je rjeenje donio stvarno
nenadleni organ. Izuzetak je u sluaju kad je za donoenje nadlean organ uprave ili sluba
za upravu, a rjeenje donese izvrni organ ili zakonodavno tijelo (skuptina, gradsko ili
opinsko vijee) u roku od 5 godina od dana konanosti rjeenja; 2. ako je u istoj stvari
ranije doneseno pravosnano rjeenje kojim je ta upravna stvar drugaije rijeena u roku od
5 godina od dana konanosti rjeenja; 3. ako je rjeenje donio jedan organ bez saglasnosti,
potvrde, odobrenja ili miljenja drugog organa, koje je bilo potrebno po zakonu ili drugom
propisu u roku od 5 godina od dana konanosti rjeenja; 4. ako je rjeenje donio mjesno
nenadlean organ u roku od 1 godine od dana konanosti rjeenja; 5. ako je rjeenje
doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedozvoljene radnje
vremenski rok nije ogranien. Ukidanje rjeenja po pravu nadzora mogue je ako je njime
oigledno povrijenen materijalni zakon. Irelevantno je da li je usljed povrede zakona nekome
nanesena teta ili pribavljena korist. U stvarima u kojima uestvuju 2 ili vie stranaka sa
suprotnim interesima, rjeenje se moe ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka.
Nadlenost. Rjeenje po pravu nadzora moe ponititi ili ukinuti drugostepeni organ. Ako
takvog organa nema, rjeenje federalnog organa ili ustanove moe ponititi ili ukinuti Vlada
FBiH, a rjeenje kantonalnog organa ili ustanove, gradonaelnika i opinskog naelnika - vlada
kantona. Rjeenje o ponitenju se moe donijeti po slubenoj dunosti, na zahtjev stranke,
tuioca ili ombudsmana, a rjeenje o ukidanju po slubenoj dunosti ili na zahtjev tuioca ili
ombudsmana. Protiv ovog rjeenja nije dozvoljena alba, ve se moe direktno pokrenuti
upravni spor.

39.OBAVEZNOST PRESUDA IZ UPRAVNIH SPOROVA

Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su. Imaju snagu zakonske istine u
pogledu spornog odnosa koji je raspravljen one su pravosnane.
Kad sud odbije tubu, pobijani akt stie pravosnanost i tueni organ ne smiije donositi drugi
akt o istoj stvari. Kad sud uvai tubu i samo poniti akt, mogue je dvostruko postupanje
tuenog organa: a) Da nije potrebno donositi novi akt tada presuda obavezuje tueni organ
na neinjenje, tj. da ne donosi novi akt; b) Da je potrebno donijeti novi akt tueni organ
duan je donijeti novi akt najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude i vezan
je pravnim shvatanjima suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
U drugom sluaju, tueni organ se moe nai u 3 situacije:
1. Da u cjelini postupi po svojoj obavezi;
2. Da donese novi akt u zakonskom roku, ali protivno pravnim shvatanjima ili primjedbama
suda. U ovom sluaju zakon ovlauje tuioca da podnese novu tubu protiv novog upravnog
akta. U naknadnom upravnom sporu sud e ponititi novi osporeni akt i po pravilu presudom
sam rijeiti upravnu stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje akt tuenog organa, koji ne
smije bilo ta odluivati u upravnoj stvari.
3. Da tueni organ uope ne donese upravni akt, protivno svojoj zakonskoj obavezi. Dakle,
tueni organ uti o izvrenju sudske presude. U toj situaciji tuilac se najprije podneskom
obraa organu (tj. tuenoj strani) u kome e traiti donoenje akta. Ako organ ne izda akt u
roku od 7 dana nakon traenja, stranka je ovlatena da izdavanje tog akta trai od suda koji je
donio presudu u upravnom sporu. Ovo traenje ima karakter zahtjeva a ne tube. Sud e

23
zatim od upravnog organa traiti obavjetenje o razlozima nedonoenja upravnog akta.
Nadleni organ je obavjetenje sudu duan dati odmah, a najkasnije u roku od 7 dana. Ako
ovo obavjetenje izostane ili ga sud ocijeni neopravdanim, sud e meritorno odluiti o toj
upravnoj stvari.

24