Professional Documents
Culture Documents
PSIHOLOGIJA LINOSTI
TEORIJA I EMPIRIJA
Podgorica, 2015
Selman Repiti
Psihologija linosti: Teorija i empirija
Izdava:
Autorsko izdanje
e-mail: selman9r@yahoo.com
Mjesto izdanja:
Podgorica
Lektor i korektor:
Ilda Imamovi
tampa:
INDEX LINE, Sarajevo
Tira:
100
CIP -
,
ISBN 978-9940-9495-3-2
COBISS.CG-ID 26460688
Majka mi je oduvijek govorila da imam duu kameleona, bez moralnog
kompasa usmjerenog prema sjeveru, bez fiksne linosti; samo unutarnju
neodlunost, iroku i valovitu poput okeana.
Predgovor 1
Kako koristiti ovu knjigu 2
1. Osnove psihologije linosti 3
2. Psihodinamska teorija Sigmunda Freuda 15
3. Analitika psihologija: Teorija linosti C. G. Junga 37
4. Lacanov psihoanalitiki pristup 53
5. Socio-psihoanalitiki pristup Karen Horney 63
6. Sociopsiholoki pristup Ericha Fromma 71
7. Jo neki znaajni neoanalitiari 81
7.1. Anna Freud 81
7.2. Melanie Klein 82
7.3. Donald Winnicott 83
7.4. Harry Sullivan 85
8. Individualna psihologija Alfreda Adlera 89
9. Personologija Henrya Murraya 97
10. Teorija motivacije Abrahama Maslowa 107
11. Jo neki humanisti i egzistencijalisti 119
11.1. Carl Rogers 119
11.2. William Glasser 120
11.3. Viktor Frankl 123
12. Teorija linih konstrukata Georgea Kellya 128
13. Bihevioralni i sociokognitivni pristupi 139
13.1. Biheviorizam B. F. Skinnera 139
13.2. Sociokognitivni pristup A. Bandure 141
13.3. Teorija vremenskih perspektiva P. Zimbarda 143
14. Teorija linosti Gordona Allporta 149
15. Dimenzionalna teorija linosti Hansa Eysencka 161
16. Faktorsko-analitika teorija linosti Raymonda Cattella 171
17. Linost u petodimenzionalnom prostoru 181
17.1. Model velikih pet 181
17.2. Petofaktorski model 183
18. HEXACO i Model velikih sedam 191
18.1. HEXACO model 191
18.2. Model velikih sedam 193
19. Model velikih dva i generalni faktor linosti 201
19.1. Model velikih dva 201
19.2. Generalni faktor linosti 203
20. Kruni modeli linosti 209
20.1. Interpersonalni cirkumpleks 209
20.2. AB5C model 213
21. Psihofizioloki pristupi linosti 217
21.1. Teorija osjetljivosti na potkrepljenje 217
21.2. Psihobioloki model temperamenta i karaktera 221
21.3. Momiroviev Kibernetiki model 225
21.4. Zuckermanov Alternativni petofaktorski model 228
22. Odbaene i savremene tipologije linosti 233
23. Situacijski faktori i implicitne teorije linosti 241
23.1. Debata linost vs. situacija 241
23.2. Implicitne teorije linosti 244
24. Pretpostavke o sklopu linosti ivotinja 247
25. Psihologija linosti u kontekstu 253
25.1. Psihologija linosti u organizacijskom kontekstu 253
25.2. Psihologija linosti u edukacijskom kontekstu 255
25.3. Psihologija linosti i sport 256
25.4. Psihologija linosti i saobraaj 257
25.5. Psihologija linosti u forenzikom kontekstu 257
26. Sinteza izloenih teorija i istraivanja 259
Reference 263
Rjenik kljunih termina 295
Biljeka o autoru 319
PREDGOVOR
Autor
1
KAKO KORISTITI OVU KNJIGU
2
1. OSNOVE PSIHOLOGIJE LINOSTI
3
Za Raymonda B. Cattella (1950), linost je ono to omoguava
predvianje ta e odreena osoba uraditi u datoj situaciji. Ovom definicijom
istaknuta je prediktivna mo osobina linosti, dok je s druge strane
potcijenjen uticaj okolinskih uslova, odnosno, specifinost socijalnih situacija
u kojima se moe osoba zadesiti. Meutim, jedan od osnovnih ciljeva nauke
(pored deskripcije i eksplanacije) je i predvianje, a ono u psihologiji ne
podrazumijeva nuno uzrono-posljedinu vezu izmeu pojava. Dakle, po
Cattellovoj definiciji, za osobine linosti se ne tvrdi da uzrokuju neije
ponaanje, ve da na osnovu njihovog poznavanja moemo pretpostaviti
neije bihevioralne obrasce i naine reagovanja na okolinske uslove.
4
McCrae i Costa (1990), dvoje prominentnih istraivaa u savremenoj
psihologiji linosti, ponudili su defniciju crta linosti, kao njenih sastavnica.
Po njima, crte linosti su dimenzije individualnih razlika u tendencijama
ispoljavanja konzistentnih obrazaca miljenja, osjeanja i aktivnosti (McCrae
i Costa, 1990). Ovi autori dodaju da su crte linosti stabilne tokom ivota. Ni
ova definicija ne iskljuuje druge psiholoke varijable, odnosno individualne
razlike koje bi takoe mogle biti relativno trajne. Meutim, njena je prednost
da osobine linosti odreuje kao tendencije ispoljavanja odreenih obrazaca.
Dakle, ona ne implicira strogu uzronost, niti manifestaciju osobina linosti
kao realnih i opipljivih entiteta, to je u skladu sa samom njihovom prirodom
(tj. sa samom injenicom da su crte linosti konstrukti, odnosno latentne
dimenzije).
5
1.2. Paradigme i pristupi u psihologiji linosti
6
Humanistiko-egzistencijalistika paradigma pretpostavlja: ovjekovu
prirodnu tenju za samoostvarenjem, slobodnu volju, odgovornost prema sebi
i drugima, ovjeka kao a priori dobro (''bezgreno'') bie, smisao ivota itd.
a) bioloki domen;
b) intrapsihiki domen;
c) kognitivno-iskustveni domen
(eng. cognitiveexperiential domain);
d) socijalni i kulturalni domen;
e) dispozicijski domen i
f) domen prilagoavanja (eng. adjustment domain).
7
S druge strane, kognitivno-iskustveni domen obuhvata svjesne
unutranje procese i posljedina lina iskustva ljudi: stavove, vjerovanja,
percepcije, poimanje sebe i interpretaciju vlastitih iskustava. Primjer teorije
koja u pravom smislu te rijei nije teorija linosti, je Zimbardova teorija
vremenskih perspektiva. Primjer iz psihologije linosti je Kellyjeva teorija
linih konstrukata.
8
f) kognitivna/REBT (REBT je akronim za racionalno-emocionalno-
bihevioralnu psihoterapiju; a autori su: Albert Bandura, Albert
Ellis i Ulric Neisser) i
g) humanistika (Abraham Maslow, Albert Ellis, Carl Rogers).
9
nesvjesnih procesa, te da nema dovoljno elemenata za pretpostavku o uticaju
slobodne volje pojedinca. S druge strane, humanistiko-egzistencijalistiki
pristupi u prvi plan stavljaju slobodnu volju osobe, odnosno njenu svijest o
tome da ima izbora u ivotu, te o odgovornosti koju slobodna volja za sobom
nosi. Slino, kognitivistiki usmjereni teoretiari i istraivai su vidjeli
pojedinca kao aktivnog subjekta u vlastitom ivotu, koji postavlja teorije o
sebi i svijetu, te modifikuje svoje misaone sheme u skladu sa novim
percepcijama i iskustvima. Teorije crta (npr. psiholeksiki pristupi koji e biti
obraeni kasnije) su pozicionirani na sredini ovog kontinuuma.
10
linosti usmjerena ka uspostavljanju psiholoke i fizioloke ravnotee
(bioloke i psihoanalitike teorije). Pristupi koji su poivali na temeljima
ovog principa, negirali su postojanje viih psiholokih potreba (samo-
aktualizacije, odnosno ostvarenja svih svojih potencijala). Meutim, huma-
nistiki i egzistencijalistiki teorijski okviri ukljuuju ovjekovu prirodnu
potrebu za samoostvarenjem i razvijanjem autentine, harizmatine linosti
koja je svjesna smisla svoga ivota.
11
Primjeujemo da se veina ovih dimenzija poklapa sa kontinuumima
koje su predloili Schultz i Schultz (2005): sloboda vs. determinizam;
nomotetinost (univerzalnost) vs. idiografinost (jedinstvenost), homeostaza
(ekvilibrijum) nasuprot heterostazi (lini rast), kao i nasljee nasuprot okolini
(odgoju).
12
1.4. Karakteristike kvalitetnih teorija i modela linosti
Rekapitulacija poglavlja
13
11. ta je domen prilagoavanja?
12. Kako je shvaena linost u okviru humanistiko-egzistencijalistike
kole psiholoke misli?
13. Navesti naziv suprotnog pola sljedeih dimenzija: nasljee
_______________; homeostaza _____________ ; elementarizam
_______________.
14. ta znai da je kvalitetna teorija parsimonina?
15. ta je kognitivno-iskustveni domen?
14
2. PSIHODINAMSKA TEORIJA SIGMUNDA FREUDA
15
Freud se prvi put susreo s Carlom Jungom 3. marta 1907. godine,
kada su vodili gotovo neprekidan razgovor 13 sati. Uzajamno divljenje i
potovanje je trajalo odreeno vrijeme (tokom kojeg je Freud Junga nazivao
svojim ''krunisanim princem'', ''duhom njegovog duha'' i svojim ''briljantnim
nasljednikom''). Meutim, kako se Jung nije slagao sa odreenim Freudovim
pretpostavkama, njihov konani razlaz dogodio se 1913. godine, kada su se i
posljednji put vidjeli. Haule (1993) smatra da je u Jungovim oima otac
psihoanalize postao njegova oinska figura, a razvoj odnosa ova dva
analitiara opisuje kao postupno opadanje erosa izmeu njih.
16
odmah ''ispod povrine'', koje (idui prema ''veoj dubini'') prelazi u
nesvjesno.
17
nesvjesnom, jednim dijelom u predsvjesnom (Freud, 1955), a samo malim
dijelom pripada svjesnom ''prostoru'' linosti.
18
ipak nije bila dovoljna za izljeenje Freudovih klijenata, ve je bilo nuno
osvijestiti potisnute sadraje i nadvladati klijentove otpore. Drugim rijeima,
ove sadraje je trebalo dovesti u svjesni dio linosti, te ih procesom
racionalnog rasuivanja prihvatiti (integrirati u svoju psihu, pamenje i
iskustvo) ili argumentirano odbaciti (Jolibert, 1993). Dakle, psihoanalitiar
pomae klijentu da prorijedi ili napusti koritenje nezrelih i neurotinih
mehanizama odbrane, u cilju poboljanja mentalnog zdravlja i unapreenja
njegove psihosocijalne prilagodbe. Inae, abreakcija je za Breuera bila
verbalno izraavanje emocija, dok je u kasnijim radovima Freuda i Breuera
ovaj termin revidiran, te je odreen kao emocionalno pranjenje (Hart i
Brown, 1992).
- represija (potiskivanje);
- racionalizacija (dva tipa ''slatki limun'' i ''kiselo groe'');
- premjetanje;
- regresija;
- fiksacija;
- reaktivna formacija (formirana ili pretformirana reakcija);
- negacija (poricanje);
- sublimacija (nadilaenje);
19
- kompenzacija (i natkompenzacija);
- projekcija;
- idealizacija;
- odraivanje (eng. acting out);
- anticipacija;
- izbjegavanje;
- identifikacija;
- izolacija;
- pasivna agresija;
- supresija;
- simbolizacija;
- otpor;
- humor;
- autistina fantazija;
- konverzija;
- altruizam i
- efekt lanog konsenzusa.
20
olakao jedan vid psiholokog, socijalnog ili materijalnog gubitka. Primjer je
sljedei: osoba je izgubila potencijalnog poslovnog partnera (jer se on, npr.,
predomislio zbog njemu znanih razloga), te moe utjeiti sebe tako da se
pozove na mogui rizik poslovnog projekta koji bi radila sa tim partnerom
(drugim rijeima, moda se ulaganja osobe ne bi isplatila onoliko koliko je
eljela, ili se partnerstvo ne bi odvijalo u povoljnom smjeru). Ipak, mnoge
racionalizacije ne moraju biti realne, pa mogu osobu ''udaljiti'' od stvarnog
svijeta i ''gurnuti'' je u svijet imaginarnog.
21
Negaciju koristimo na nain da poriemo neprijatne impulse, saznanja
i iskustva, jer bi ona mogla naruiti sliku o nama ili smanjiti nae psiholoko
blagostanje. ena koja se pogleda u ogledalo i primijeti da izgleda starije,
moe uvjeravati sebe da joj se to uinilo, u cilju ouvanja stabilnog fizikog
self-koncepta (tj. pozitivne slike o svom fizikom izgledu).
22
Odraivanje (eng. acting out) je nain izlaenja na kraj sa stresorima i
emocionalnim konfliktima, tako da se umjesto suoavanja i promiljanja o
njima, pribjegava specifinim oblicima ponaanja. Naprimjer, dijete koje je
frustrirano poee plakati, skakati, vikati ili e neto slomiti.
23
o tome da obavi posao (odnos), bez emocionalnog vezivanja za svog klijenta
i bez osjeaja gaenja, ukoliko joj neki vid aktivnosti nije prijatan.
24
samoveliajui/samouzdiui humor. etvrtom vrstom (stilom) humora
olakavamo i podstiemo odnose s drugima (afilijativni humor), pri tome
smanjujui tenzije i anksioznost lanova grupe ljudi u kojoj se nalazimo (npr.
Lefcourt, 2001).
25
ako ima pozitivan stav prema tome, smatrae da vei broj drugih ljudi takoe
ima pozitivan stav prema datom objektu. Ukoliko neko ima negativan stav
prema odreenom fenomenu ili drutvenom pitanju, tvrdie da vei dio
populacije ima isti ili slian odnos prema tom pitanju (temi, fenomenu). Ross,
Greene i House (1977), u svjetlu atribucijske teorije, efekat lanog
konsenzusa odreuju kao poimanje vlastitih bihevioralnih izbora i prosudbi
kao relativno uobiajenih i prilagoenih datim okolnostima (''svaka/prosjena
osoba bi uradila ono to sam ja preduzeo u ovakvoj situaciji''), a da se pritom
ostali bihevioralni izrazi i odgovori smatraju rijetkim, neodgovarajuim i
devijantnim.
26
Postoji nekoliko psiholokih instrumenata kojima se procjenjuju i
mjere mehanizmi odbrane. Jedan od njih je Test odbrambenih mehanizama
(eng. Defense Mechanism Test DMT). On je slian projektivnim testovima,
a sadri slike poput onih iz Testa tematske apercepcije (TAT), koje se
prezentuju sudionicima u trajanju od 5 milisekundi do 2000 milisekundi,
premda nain primjene ovog testa varira (Ekehammar, Zuber i Konstenius,
2005). DMT-om se procjenjuje deset mehanizama odbrane (neki od njih su
specifini za ovaj instrument): izolacija, represija, poricanje, reaktivna
formacija, projekcija, regresija, introjekcija suprotnog pola (pogreno
prepoznavanje pola osobe sa slike), introjekcija drugog objekta (pripisivanje
pogrene dobi osobi sa slike), unutranja agresija (''vraanje'' agrsije u sebe) i
identifikacija sa agresorom.
27
- oralna faza (roenje 1. godina ivota);
- analna faza (1/2. 3. godina ivota);
- falusna faza (3. 6/7. godina ivota);
- faza latencije (6/7. 11/12. god. ivota) i
- genitalna faza (od 11/12. godine, pa nadalje).
28
ocem. Djeak se, na neki nain, nadmee sa ocem, kako bi ''osvojio'' svoju
majku. Slino, djevojica se takmii sa svojom majkom, kako bi ''prodobila''
oca za sebe (Elektrin kompleks). Ovaj period praen je strahom od kastracije
(kod djeaka) i strahom od separacije (kod djevojica). Uspjeno razrjeenje
Edipovog i Elektrinog kompleksa, te blagovremena identifikacija sa
istospolnim roditeljem, vodi zdravom prihvatanju vlastite seksualnosti.
Pojedinci fiksirani na ovu fazu razvoja imaju problema sa usvajanjem vlastite
spolne uloge, odnosno seksualnog identiteta. Posljedice su transseksualnost,
transvestitizam i homoseksualizam.
29
2013). Terapeut (analitiar), koji je pripadnik klasine psihoanalitike kole,
u pravilu sjedi iza klijenta (analizanda), kako bi mu pomogao da se to vie
opusti i to nesmetanije verbalizuje svoje unutranje sadraje. Na poetku,
klijentove misli mogu djelovati nepovezano, meutim, kako slobodno
asociranje napreduje, psihoanalitiar polako uoava obrasce koji upuuju na
klijentove nesvjesne sadraje (komplekse i probleme).
30
probleme), pored ostalog, zavisi od kvaliteta analize ovih odnosa, te jasnog
definiranja uloga u dijadi psihoanalitiar klijent (analizand).
31
2.6. Studije sluaja i istraivanja
32
sluaju ego-obojenih misli aktivirao se prednji cingularni korteks, dok su
superegom impregnirane misli bile propraene pojaanom nervnom
aktivnou u lateralnom prefrontalnom i parijetalnom korteksu (Fisher i
Student, 2012).
33
Bushman (2002) je pokuao empirijski ispitati hipotezu katarze, tj.
pretpostavku da aktivnosti kojima se potie ispoljavanje agresije, na kraju
dovode do smanjenog nivoa agresivnosti ljudi. Rezultati njegovog
istraivanja pokazuju da poticanje ispoljavanja agresije poveava nivo
agresivnosti sudionika, te da je nivo agresivnosti nii kod onih koji nita ne
rade da je ''izbace'' iz sebe, u odnosu na ljude koji se namjerno bave fizikom
aktivnou, koja im slui kao ventil agresivnosti. Dakle, ovo istraivanje
moe posluiti za odbacivanje hipoteze katarze.
34
psihodinamski pristupi prednjae u odnosu na kognitivno-bihevioralni
psihoterapijski pristup (Huber i sar., 2012). Njihovo istraivanje bilo je
vezano za tretman osoba sa depresivnim poremeajima, te se moe zakljuiti
kako je psihodinamska psihoterapija uspjenija u tretmanu depresije od KBT
pristupa.
Rekapitulacija poglavlja
35
12. Kako se sve moe manifestovati instinkt smrti?
13. ta je Elektrin kompleks i zato je vano njegovo adekvatno
razrjeenje?
14. Kojem mehanizmu odbrane je najsliniji efekt lanog konsenzusa?
15. Kako psihoanalitiar radi na otporu svojih klijenata?
16. Ako je osoba agresivna, aljkava i nepristojna, kojem tipu ''karaktera''
pripada?
17. Koji je struni naziv za potiskivanje, a koji za poricanje?
18. ta je cenzura sna?
19. O kojem mehanizmu odbrane je rije, ako majka osjea bol u ruci
dogo vremena nakon to udari svoje dijete, koje inae nije tukla?
20. Navedite primjer omake u itanju, iz vlastitog iskustva.
21. Koja je neuroloka podloga ida, ega i superega?
22. Koji su rezultati istraivanja o djelotvornosti psihodinamske
psihoterapije?
23. Pronaite nekoliko pjesama Charlesa Bukowskog, te ih analizirajte
rukovodei se Freudovom teorijom linosti.
24. Pogledajte film Fatalna privlanost (Fatal Attraction, 1987), te
identifikujte ponaanja Danna Gallaghera (Michael Douglas) i Alex
Forrest (Glenn Close), koja su u skladu sa principima po kojima se
vodi id.
25. Pogledajte film Dobri Will Hunting (Good Will Hunting, 1997), te
opiite transfer koji se dogaa izmeu Willa Huntinga (Matt Damon) i
doktora Seana Maguirea (Robin Williams). Takoe, pobrojite
mehanizme odbrane kojima se slui ego Matta Damona, kako bi
ouvao svoj integritet.
36
3. ANALITIKA PSIHOLOGIJA: TEORIJA LINOSTI C. G.
JUNGA
37
probleme. Boravio je u: Arizoni, Egiptu, Indiji, Kini i Keniji, a jedno vrijeme
je ivio sa plemenima nastanjenim na nekim od ovih podruja. Izuavao je:
hinduizam, gnosticizam, budizam i konfuijanizam, kao i hrianski
misticizam. Inae, bio je prvi predsjednik Internacionalne asocijacije
psihoanalitiara.
38
Prve dvije funkcije spadaju u grupu perceptivnih (ili racionalnih), dok
su druge dvije funkcije prosuivanja/rasuivanja (odnosno, iracionalne).
One funkcije koje svjesno koristimo, tj. koje su izdiferencirane i dostupne su
svijesti, nazivaju se primarnim ili superiornim. Druge, nediferencirane i
nedovoljno razvijene, su inferiorne funkcije (koje su, uz to, polusvjesne ili
nesvjesne). Ako je jedna od perceptivnih funkcija dominantna (primarna),
onda je druga inferiorna (pomona). Isto vrijedi i za iracionalne funkcije (tj.
funkcije rasuivanja). Npr. ukoliko neko esto i svjesno koristi funkciju
senzacije, njegova inferiorna i nedovoljno svjesna funkcija je intuicija.
39
Ekstravertno-mislei tip osobe zasniva svoje prosudbe, planove i
ciljeve na procjeni uslova u vanjskoj sredini, odnosno okolini. Oni se
rukovode svojim pravilima, principima i idealima, te druge i sebe podreuju
vlastitoj ''formuli ivota'' (Shore, 1987). Ove osobe su dobri: advokati,
preduzetnici, menaderi, dravnici i naunici koji se bave praktinim
stvarima.
40
Introvertno-osjeajni tip, za razliku od ekstravertno-osjeajnog tipa
linosti, procjenjuje stvari na osnovu subjektivnosti (a ne objektivnih
parametara, kriterijuma ili drutveno-poeljnih karakteristika). Po Jungu
(1921), oni se ne prilagoavaju objektima, ve ih intepretiraju i zauzimaju
stav prema njima, rukovodei se unutranjim i esto nesvjesnim
tendencijama. Objekti su im stimulusi, kojima oni pripisuju odreene
kvalitete, u skladu sa vlastitim intrapsihikim iskustvom. Oni nisu nametljivi,
a drugi se spontano prilagoavaju njihovom sistemu vrijednosti (etikim
principima i slino).
41
introverzija (EI), miljenje osjeanje (TF), senzacija intuicija (SN) i
prosuivanje percepcija (JP).
42
ljudima koji nas okruuju. Dakle, ovo nije autentini dio linosti, ve njena
fasada.
43
Jung je, dakle, pridavao vie znaaja kolektivnom nesvjesnom, nego
svjesnom i linom (individualnom) nesvjesnom. Meutim, revnosno je
izuavao i individualno nesvjesno, ije sadraje je nazvao kompleksima.
Kompleksi su nakupine povezanih emocionalno nabijenih ideja i unutranjih
predstava. Oni mogu dijelom biti osvijeteni, dok njihovi korijeni seu do
kolektivnog nesvjesnog. Dakle, kompleksi su, kako sam Jung kae, psihiki
entiteti koji uvijek sadre neku vrstu konflikta, na koji se ne elimo osvrtati,
ali smo ipak prinueni da mu se povremeno vraamo. Grafiki prikaz
Jungovog poimanja svjesnog, te individualnog i kolektivnog nesvjesnog
nalazi se na slici 2.
44
3.4. Ravoj linosti po Jungu
45
U razdoblju srednje odrasle dobi (negdje oko 35. ili 40. godine
ivota), ovjek postaje sklon samorefleksiji, te svjesnom odabiru izmeu
razliitih alternativa nastavka ivota. Ovdje se suoava sa uspjesima,
neuspjesima, raskidanjem starih i zapoinjanjem novih prijateljskih i
romantinih veza. ovjek se suoava sa krizom (u razvojnoj psihologiji
poznatoj kao ''kriza srednjih godina''), iz koje se moe izroditi izolacija,
stagnacija i osjeaj besperspektivnosti, ali i uvid u vlastiti ''put'', kojim treba
ii sve do kraja ivota. Svako od nas ima jedinstvenu ivotnu trajektoriju
koju treba otkriti, pronai i uputiti se njome, kako bi se proces individuacije
mogao odvijati nesmetano i autentino. Ovo je prekretnica u razvoju ovjeka,
koju moemo opisati suncem u zenitu, koje polako zalazi.
46
elja, osjeanje, stav, odnos, namjera i nagon ima svoju suprotnost. To je
osnovni princip dijalektike koji je nuan za odvijanje dinamike linosti.
Susretom dviju suprotnosti nastaje energetski napon, a energija se dalje
odrava i preobraava.
3.6. Sinhronicitet
47
Sinhronicitet je, statistiki gledano i uzimajui u obzir teoriju
vjerovatnoe, jako rijedak, ali mogu. Kako nas, po prirodi, privlae
nesvakidanje i neobine stvari, sluajna preklapanja dogaaja, odnosno
''neobjanjive'' koincidencije, skloni smo se vie sjeati ovakvih iskustava,
nego uobiajenih, svakodnevnih doivljaja i situacija. Iz ovoga slijedi da nam
se moe initi kako je sinhronicitet tako est fenomen, da u njegovoj podlozi
stoji neto nadnaravno i nerealno, tipa energetske povezanosti izmeu
razliitih individua. Ovdje moramo zauzeti kritiko stajalite i odmak, te
sinhronicitet prihvatiti kao statistiki rijedak dogaaj (ili doivljaj, odnosno
iskustvo), koje se nekada mora desiti, jer ga kao takvog i pretpostavlja teorija
vjerovatnoe.
48
snu, naprimjer, moe djelovati inferiorna psihika funkcija, koja tokom dana
nije toliko aktivna.
49
i na koji se odnosi. Vjerovatnoa tanog odgovora je vea u treoj studiji, s
obzirom da je sudionicima prezentirano 40, a ne 80 rijei, kao to je to bio
sluaj u drugoj studiji. Dodatni oprez u prihvatanju tumaenja koje nude
autori ovog istraivanja proistie iz same injenice da je njihov lanak
objavljen u asopisu koji je iskljuivo posveen temama Jungove analitike
psihologije (Journal of Analytical Psychology).
50
Ispostavilo se da velika veina ovih studija uopte ne navodi koeficijente
pouzdanosti, a u onim studijama koje ih navode, utvreno je da je pouzdanost
MBTI-a prihvatljiva (tj. odmah iznad donje prihvatljive granice). Autori
navode kako je teko utvrditi valjanost ovakvog instrumenta, s obzirom na
njegovu specifinu strukturu (Gardner i Martinko, 1996). U uzorcima
menadera, u istraivanjima obuhvaenim njihovom meta-analizom,
primjeuje se da su menaderi skloni vie koristiti funkciju miljenja,
odnosno prosuivanja, a zanemarivati emocije i percepciju (senzaciju).
Intuicija i senzacija bile su u negativnoj korelaciji sa kritikim miljenjem
(oslanjanjem na kvantitativne analize, stvarne podatke i rukovoenje
pravilima donoenja odluka), a u pozitivnoj korelaciji sa pogrekama u
miljenju. S druge strane, koritenje funkcije intuicije je u pozitivnoj vezi sa
pozicijom menadera u organizacijskoj hijerarhiji, dok se istovremeno
smanjuje znaaj funkcije senzacije (percepcije). Takoe, funkcija intuicije
vana je za strateki menadment, dok je funkcija senzacije ovdje
kontraindicirana. Menaderi koji su naklonjeni funkciji miljenja su
asertivniji prilikom rjeavanja konflikata, dok su oni kod kojih je razvijena
funkcija emocija skloniji kooperativnim oblicima ponaanja (Gardner i
Martinko, 1996).
51
knjievnih djela, umjetnikih ostvarenja (slika, skulptura i slino) i
folklornog nasljea, to Jungovu teoriju moe svrstati meu najvee
doprinose u humanistikim naukama i tumaenju umjetnosti. Dodatno, Jung
je svakako bio veoma plodan pisac, erudita ravan renesansnim uenjacima i
poznatim enciklopedistima.
Rekapitulacija poglavlja
52
4. LACANOV PSIHOANALITIKI PRISTUP
53
stajalite bie pozdravljeno od strane feministkinja toga doba. Umro je 9.
septembra 1981. godine, u Parizu.
54
smo veinom involvirani u simboliki registar, Realno moemo (koristei
jezik, koji je opet dio Simbolikog) opisati kao puno nedosljednosti,
antagonizama, ''rupa'', odsutnosti i slino. Za pojam Realnog se moe rei da
je najopskurniji koncept Lacanovog teorijskog pristupa. U svojoj sutini,
Realno ne moe biti izraeno i kompletno obuhvaeno jezikom. Realni
poredak je ono to ''dolazi'' prije bilo kakve simbolizacije i imaginacije.
Upravo zato to ne moemo spoznati cjelinu Realnog (jer nam se namee
Simboliko), dolazimo do saznanja da nae istinske elje prema odreenom
objektu ne mogu nikada u potpunosti biti ispunjene. Zapravo, nikada ne
moemo dobiti toliko eljeni objekat, koji Lacan naziva ''objektom malo a''
(fr. l'objet petit ''a'').
55
vezanoj za pravni sistem) smatraju da se neko urotio protiv njih (Drugi Veliki
Drugi), koji kontrolie pravosue (Veliki Drugi, odnosno Simboliko) i eli
im nauditi tako to e ih osuditi kada zapravo nisu krivi. Kako bi to
prevenirali i preduhitrili ovaj ''proces'', oni se odluuju optuivati druge
(podnositi tube protiv njih), odnosno ponaati u skladu sa realno shvaenim
Imaginarnim. Drugi primjer je vjerovanje nekih psihotiara, koje je Lacan
tretirao, da neko pie kroz njih (tzv. automatsko pisanje). Pisanje, kao jeziko
izraavanje, proizvod je simbolikog poretka i prihvatamo ga kao nain
komunikacije. Meutim, psihotiari smatraju da ''neko'' (Drugi Veliki Drugi)
koristi njihove ruke u svrhu pisanja, te da napisano ne potie od njih. Lacan
(2006) ovo zove insistiranjem na lancu oznaitelja.
56
su ''rasuti'' po okolini, a u isto vrijeme se percipiraju kao vlastiti). Kako u
Imaginarnom postoji ''viak'' (jer je u tom podruju dijete/subjekt cjelovit, to
je suprotno njegovoj ''fragmentiranoj realnosti''), subjekt postaje uinak
oznaitelja, ime nastupa faza simbolikog (Cepi, 2004). Dakle, Simboliko
nastaje usljed jaza izmeu Imaginarnog i Realnog. Kako je djetetove potrebe
veinom zadovoljavala majka, ona je za dijete bila dio Realnog, a njegove
potrebe su, u nekom smislu, bile dio njega samoga. Meutim, u ovoj fazi,
dijete se suoava sa surovom realnou (da postoji i neto drugo osim njega,
koje je drugaije i odvojeno). Kako bi se prevazila ova diskrepancija, majka
(Realno) uvodi dijete u Simboliko (oznaiteljski lanac, Zakon), koji je
personificiran u vidu oca (Cepi, 2004). Dijete, stoga, postaje subjekt jeziki
i drutveno uslovljen obraenom realnou. Sada djetetove elje postaju
odraz elja Velikog Drugog, jer je inicirano u simboliki poredak. Dijete se
percipira odvojenim od majke, ali zato nalazi mjesto u lancu oznaitelja.
57
4.3. Zurenje
58
nesavrenosti Drugog (vjerujui da je mogue spoznati konanu
istinu ili ostvariti maksimalnu kontrolu). S druge strane, za
histerika (tj. osobu koja ima konverzivni poremeaj) je
karakteristino da se poima kao neko od koga je zavisan Veliki
Drugi. Osobe sa dijagnozom konverzivnog ili histrionog
poremeaja, imaju probleme, ukoliko se ne nalaze u centru panje.
B. Perverzije nastaju kroz odbacivanje oiglednog. Drugim rijeima,
perverzni odnos izmeu subjekta i Drugog je formiran na nain da
subjekat odbacuje zakon i norme Drugog, ali ga i eli natjerati da
ih uspostavi, kako bi mu se ograniilo uivanje.
C. Psihoze nastaju usljed toga to osoba nije integrirana u konvencije
datog simbolikog poretka, ve mora kreirati vlastito Simboliko.
Ovaj proces dovodi do ope deluzije, odnosno ''izmiljenog''
svijeta u kojem psihotiar ivi.
59
pogledu zdravlja. Dakle, ovaj srednjokolac ne da eli upisati medicinu, ve
prosto eli odgovoriti na elju Velikog Drugog.
4.6. Zavist
Osim toga, odnos osobe koja zavidi i onog na koga se ta zavist odnosi
shvaen je kao simetrian, a ova druga osoba je kvazi-preslika samog
subjekta (onog ko osjea zavist). Ovim gleditem, Lacan je povezao
pomenutu emociju sa narcisoidnou, te je proirio dijadu zavisnosti subjekta
i objekta zavisti koja je npr. prisutna u okviru revidiranog psihoanalitikog
stajalita Melanie Klein (njen teorijski pristup je opisan u jednom od
narednih poglavlja).
60
Tabela 1
Saetak Lacanove teorije
Rekapitulacija poglavlja
61
9. U kojem registru se ''nalazi'' Veliki Drugi?
10. Kakve posljedice za sobom nosi ''zurenje''?
11. Kako se, po Lacanu, naziva nemogui uitak i zato je on nemogu?
12. Probajte objasniti mazohizam, referirajui se na perverzije, kao jedan
od oblika struktura subjektivnosti.
13. Kakav je odnos osobe sa ''opsesivnom neurozom'' prema simbolikom
poretku?
14. ta je oznaiva?
15. U kojem registru je lociran ego ideal?
16. Dijete postaje subjekat kada se odredi s obzirom na simboliki
poredak. Koji aspekt njegovog razvoja je najvie ''zasluan'' za
postajanje subjektom (kognitivni, emocionalni, jeziki ili fiziki/
tjelesni razvoj)?
17. Pogledajte dokumentarni film Pervertitov vodi kroz bioskop
(Pervert's Guide to Cinema, 2006), te u iekovim hiperinter-
pretacijama filmova pronaite koncepte proistekle iz Lacanovog
pristupa.
62
5. SOCIO-PSIHOANALITIKI PRISTUP KAREN HORNEY
Majka joj umire 1911. godine, a brat 1923. godine, to ostavlja dubok
trag na Horneyevu, do te mjere da je eljela poiniti samoubistvo. Inae,
tragini dogaaji u njenom ivotu, usmjerili su je ka izuavanju i
prakticiranju psihoanalize, pogotovo zato to je psihoanalitika edukacija u
poetku zahtijevala rad na sebi.
63
''Neuroza i ljudski rast'' (1950). Pisala je i o feminizmu, te istakla kako je
''enska neuroza'' plod maskuline kulture i socijalne klime, u kojoj je stvarao
Sigmund Freud (Gilman, 2001). Na ovu tematiku, posthumno je objavljeno
njeno djelo ''enska psihologija'' (1967).
64
da ovi stilovi (naravno, uz adekvatno koritenje) mogu potai samorealizaciju
linosti (npr. Coolidge, Moor, Yamazaki, Stewart i Segal, 2001):
U skladu sa tri neurotina stila, moemo imati i ispoljiti neku ili neke
od sljedeih deset neurotinih potreba (Horney, 1942):
65
bismo evaluirali ''neurotinost'' potreba odreenog pojedinca, uvijek moramo
uzeti u obzir njegov kulturalni background i socijalne prilike u kojima ivi.
''Kostur'' Horneyine teorije je prikazan na slici 3.
a) submisivnost (inferiornost);
b) ljubav (afektivnost);
c) mo (posesivnost i presti/reputacija) i
d) povlaenje.
66
ostvari vlastitu slavu. Osjeaj samoprezira raa otuenost od samog sebe,
frustriranost sobom i samodestruktivnost (mrnju upravljenu prema sebi).
5.5. Istraivanja
67
dobijena faktorska solucija ne podrava meusobnu nezavisnost ovih stilova,
odnosno, da kosougla faktorska rjeenja bolje odgovaraju latentnoj strukturi
ovog instrumenta. Dakle, da su neurotini stilovi, operacionalizovani na ovaj
nain, u uzajamnim korelacijama.
Rekapitulacija poglavlja
68
11. Kako je Cohen (1967) nazvao svaki od Horneyenih neurotinih
stilova?
12. Bazinoj anksioznosti prethodi bazina _________________ .
13. Zato je potreba za sticanjem vlastite slave neurotska?
14. Da li je, po Vama, Horneyena teorija deterministika ili se zasniva na
pretpostavci o slobodnoj volji?
15. Koja dva instrumenta predstavljaju operacionalizacije Horneyinih
neurotinih stilova?
16. Koje su kritike socio-psihoanalitikog pristupa, koji zagovara K.
Horney?
17. Pogledajte prvi i drugi dio filma Sirove strasti (Basic instincts 1 & 2),
te analizirajte ponaanje Catherine Tramell (Sharon Stone) u skladu
sa teorijom K. Horney.
69
70
6. SOCIOPSIHOLOKI PRISTUP ERICHA FROMMA
71
slobode'' (1942), ''Psihoanaliza i religija'' (1950), ''Psihologija i kultura''
(1963), ''Anatomija ljudske destruktivnosti'' (1973) i ''Imati ili biti'' (1976).
72
opet moe voditi negativnim konsekvencama, kao to su
konformizam ili alijenacija).
73
produktivni nain zadovoljavanja potrebe za povezanou je ljubav. Po
Frommu (1956), postoji produktivna ljubav (praena brinou, potovanjem
drugih ljudi, odgovornou i zainteresovanou za njihov lini rast i sreu),
bratska ljubav (podrazumijeva jednakost emocionalne razmjene meu
osobama), erotska ljubav (usmjerena prema jednoj osobi, a praena enjom
za spajanjem sa ovom osobom) i materinska ljubav (briga o djetetu i svima
onima kojima je potrebna naa pomo, ova vrsta ljubavi podrazumijeva
odnos nejednakosti, jer uvijek postoji neko ko prua i neko ko prima pomo i
dobija podrku).
74
istonoj kulturi), a prelazne odrednice kao to su: nacija, religija, klasa i
zanimanje mu pomau da doe do svog istinskog identiteta. Ljudi su u iluziji
kada tvrde da je njihov pravi identitet posljedica pripadnosti odreenoj grupi
i konformiranja njenim normama. Meutim, oni tako prevazilaze injenicu da
nisu stekli adekvatan identitet, koji ih razlikuje od drugih osoba. Pojedinac
moe imitirati ljude u svojoj okolini, tj. izgubiti svoju autentinost, kada
zapada u krajnji konformizam, koji prate robotizam i automatizam: misli,
osjeanja, ponaanja i interakcija.
A. receptivni (primalaki);
B. izrabljivaki (eksploatatorski);
C. sakupljaki;
D. trini (trgovaki) i
E. produktivni.
75
Eksploatatorski/izrabljivaki (iskoritavajui) karakter se odlikuje:
arogancijom, agresivnou, cininou i samouvjerenou. On otima sve to
mu treba, ako treba, ''gazei i preko mrtvih''. Korespondira mu Freudov
analni karakter. Za razliku od receptivne orijentacije, izrabljivaka orijen-
tacija se odnosi ne na primanje (pasivnost), ve na uzimanje, grabljenje i
otimanje (aktivnost).
76
destrukciji). Ova tri oblika patolokih odnosa i doivljaja mogla bi biti
osnova za poremeaje linosti.
6.6.Psihobiografije i istraivanja
77
Hitler plaio svog autoritarnog oca, dok je s druge strane, bio izrazito
privren majci. Kao adolescent, Hitler je zapadao u razliite nevolje, te se
esto povlaio u svijet mate. Kasnije, opisivan je kao: egocentrian,
impulzivan, emocionalno hladan, neempatian, agresivan i tvrdoglav. Hyland
i sar. (2011) ove karakteristike povezuju sa jednom od dimenzija linosti koju
je predloio Hans Eysenck sa psihoticizmom. Psihoticizam i intenzivan
stres (''okida'') mogu rezultirati nastankom psihotinih poremeaja, kao to
su shizofrenija i paranoja. U skladu s tim, ovaj dravnik je mogao imati
dijagnozu posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP), kao i shizofreniju
paranoidnog tipa.
78
pristup je koristan okvir za psihobiografske studije, kao i za socioloke
analize.
Rekapitulacija poglavlja
79
80
7. JO NEKI ZNAAJNI NEOANALITIARI
81
prouavati kod normalnih ljudi, a ne pacijenata. Inae, Anna Freud je
sastavila listu mehanizama odbrane, koje je prouavao Sigmund Freud, te ih
je dodatno prouavala i detaljno opisala. Takoe, tvrdila je da je u mnogim
situacijama superego taj koji izaziva osjeaj anksioznosti, te da to neko vie
vrednuje vanjski svijet kao izvor zadovoljstava, to je vea vjerovatnoa da
iskusi neprijatnost, koja potie iz okoline (Freud, A., 1936/1992).
82
Kleinova se bavila internalnim (unutranjim) objektima, koji su
ustvari mentalne i emocionalne slike vanjskih objekata (osoba i njihovih
dijelova tijela). ''Dobri'' objekti su nastali procesom introjekcije, tj.
pounutravanja sadraja iz vanjskog svijeta, dok su ''loi'' objekti rezultat
djetetove projekcije mentalnih slika i fantazija (Mitchell, 1981). Dijete
takoe stvara unutranje replike (impregnirane emocijama i fantazijama)
odnosa sa znaajnim drugima (majkom, ocem i slino), kako bi ih ''na svoj
nain'' sauvalo i zatitilo. Inae, Klein je smatrala da se dijete raa sa
uroenim osjeajem da majka postoji, te da je ovo ''instinktivno znanje''
temelj privrenosti izmeu majke i djeteta (Mitchell, 1981).
83
objekt se moe shvatiti i kao neto o emu dijete poinje promiljati na
sljedei nain: da nije dio njegovog tijela, ali i da nije u potpunosti ni dio
vanjskog svijeta (Winnicott, 1958).
84
5. nezavisnost (u ovoj fazi, dijete internalizira okolinu, na nain da se
poinje brinuti smo o sebi; ni ovdje lo uticaj vanjske okoline ne
mora biti hendikepirajui za dijete) i
6. osjeaj za drutvo (u ovoj fazi razvoja, dijete je sposobno
identificirati se sa odraslima, socijalnom grupom i drutvom u
kome se nalazi, bez gubitka osobenosti i njemu svojstvene
originalnosti; potekoe jedino mogu nastati ukoliko postoji neki
problem sa roditeljskom figurom).
85
shizofrenino. Razvio je i lijeenje (terapiju) interpersonalnim odnosima
(''milje terapija''), tj. interpersonalnu psihijatriju.
86
7.5. Evaluacija izloenih pristupa
Rekapitualacija poglavlja
88
8. INDIVIDUALNA PSIHOLOGIJA ALFREDA ADLERA
89
Zanimljivo je da su njegovi ostaci otkriveni tek 2011. godine, te poslani za
Be, kako bi konano bio ''propisno'' sahranjen.
90
kompleks inferiornosti, njegova teorija i psihoterapijski pristup imaju
pozitivne konotacije i mogu se razumjeti kao uspjean sistem samopomoi i
samoodreenja. Svako je voen svojim ciljevima i planovima (''fikcijama''),
te slijedi vlastitu ivotnu putanju, otuda i naziv individualna psihologija.
8.3.Kompleks inferiornosti
91
kompleks je nain da prikrijemo vlastite realne ili percipirane slabosti i
nedostatke. Ipak, on upravlja naim ivotom, determinirajui naa ponaanja i
odnos prema sebi i drugima. Tenja ka superiornosti nije patoloki nain za
prevazilaenje kompleksa inferiornosti, jer on ne podrazumijeva razvijanje
kompleksa superiornosti. Dakle, tenja ka perfekciji i izvrsnosti moe biti
produktivna i, na koncu, doprinijeti razvoju drutva (npr. kada ova tenja
rezultira stvaranjem tehnolokog izuma ili nekog umjetnikog djela).
92
strane drugoroene djece (Adler, 1927), tako da ovdje najee postoji
obostrani rivalitet.
Najmlae dijete ponekad ima osjeaj da treba puno toga dostii (jer se
najkasnije rodilo). Meutim, ono je ''definiralo'' svoju poziciju u porodici,
koja je nepoljuljana i stabilna. Najmlae dijete je kreativno, kompetitivno i
otvoreno.
93
8.6. Fikcionalni finalizam i kreativni self
94
Adlerove pretpostavke o znaaju redoslijeda roenja u razvoju linosti
poluile su veliki broj istraivanja na ovu temu. Ha i Tam (2011) su na
uzorku koji je inilo po 30 prvoroenih, srednjeroenih, najmlaih osoba, te
jedinaca ispitivali postoji li razlika u osobinama linosti i akademskom
uspjehu izmeu ove etiri grupe osoba. Njihovo istraivanje ukazalo je na
negativan rezultat u oba sluaja (tj. nisu dobijene statistiki znaajne razlike,
s obzirom na redoslijed roenja).
95
Rekapitulacija poglavlja
96
9. PERSONOLOGIJA HENRYA MURRAYA
97
9.2. Murrayevo prouavanje linosti
98
9. Trend (obrazac i smjer) u ponaanju moe se pripisati hipotetikoj
sili unutar organizma. To moe biti potreba, nagon ili odreena
sklonost (tendencija).
10. Potreba je povezana sa odreenom vrstom pritiska, koji u
''susretu'' sa organizmom poluuje nagon (pritisak je okolinska
determinanta ponaanja). Kombinacija potrebe i pritiska naziva se
tema. Tema je dinamika struktura jedne epizode, odnosno
interakcije organizma i okoline.
11. Svaka potreba, koja je nastala reakcijom na pritisak, moe se
mjeriti u stepenu u kojem je zadovoljena (gratifikacija =
zadovoljenje potrebe).
12. Za organizam su vezani sljedei procesi: asimilacija,
diferencijacija i integracija. Dakle, organizam se mijenja, kroz
proces uenja i maturacije (sazrijevanja). Takoe, mijenja se i
okolina u kojoj on djeluje i na koju reaguje.
13. Psiholog ne moe nai podudaranje izmeu ivotnih epizoda
organizma, ali moe otkriti slinosti u reagiranju organizma na
sline situacije (to bi trebalo biti oitije kako ovjek sve vie
stari).
14. Ponavljanje i konzistencija u ponaanju se javljaju zato to
doivljaji situacija ostavljaju trajne tragove na organizam.
15. Napredak u diferencijaciji i integraciji organizma, koji prati
starenje i sticanje sve veeg iskustva, deava se usljed istananije
osjetljivosti na stimuluse i pritiske, te bolje efektivnosti ponaanja.
99
a. potrebe koje se odnose na neiju ambiciju (egzibicija potreba da
druge fasciniramo ili okiramo; postignue i priznanje dobijanje
pozitivnih kritika od drugih, na osnovu naih postignua);
b. materijalistike potrebe (akvizicija sticanje stvari; retencija
potreba da se steeno zadri; red potreba da se stvari odravaju
istima i urednima i konstrukcija potreba da se neto napravi ili
izgradi);
c. potrebe vezane za branjenje vlastitog statusa (branjenje
skrivanje vlastitih neuspjeha i voenje rauna o tome da se ne
osramotimo; protuakcija prevazilaenje poraza ponovnim
pokuajima i prevazilaenjem prepreka i izbjegavanje ponienja i
posramljenosti);
d. potrebe afektivne prirode (afilijacija uspostavljanje lojalnih i
prijateljskih veza sa drugima; briga/skrb pomagati i tititi
bespomone; odbacivanje naputanje osobe koja ima negativne i
nepoeljne osobine i navike; igra uivanje, zabava i smijeh; seks
i sukorancija /eng. succourance/ - potreba da budemo voljeni i da
nam neko pomae, utjei nas i saosjea sa nama);
e. potrebe vezane uz mo (ponienje pokoravanje drugima i
prihvatanje kazni; autonomija nezavisnost i osloboenost od
razliitih stega; agresija potreba da kaznimo protivnika i da mu
se osvetimo; izbjegavanje krivice; priklanjanje diviti se nekoj
superiornoj osobi, te prihvatati njena pravila i principe;
dominacija kontroliranje i uticaj na druge i okolinu, generalno;
izbjegavanje opasnosti izbjei povrede, tetu, bol i smrt;
odupiranje odolijevanje i suprotstavljanje uticaju drugih; ovdje
moe pripadati i potreba za izbjegavanjem ponienja i
posramljenosti) i
f. potrebe za informacijama (kognitivne/spoznajne skup potreba za
sticanjem znanja i postavljanjem pitanja o raznim stvarima, kako
bismo ih to bolje razumjeli; te izlaganje/ekspozicija
obrazovanje drugih ljudi, odnosno dijeljenje informacija s njima).
100
Culbertson i Magnusson, 1992). Latentne potrebe bivaju represirane, zbog
standarda i normi koje namee superego, odnosno kultura i drutvo u kojima
se nalazimo. Primjeri potisnutih (latentnih) potreba su (Murray, 1938):
pokoravanje (odlikuje se pasivnou i mazohizmom), saznajne potrebe (u
vidu voajerizma), agresija (u formi mrnje i sadizma), dominacija
(prepotencija i svemo), egzibicija (u formi ekshibicionizma) i sukorancija (u
vidu bespomonosti i anksioznosti).
U svojim ranijim verzijama, ovaj test je imao dvije forme. Forma ''A''
se zadavala adolescentima i odraslima prosjene inteligencije, dok je forma
101
''B'' sastavljena za egzaminaciju linosti djece, nedovoljno edukovanih
odraslih ljudi i psihotiara (Tomkins i Tomkins, 1947). U sutini, TAT je
nastao u okviru Murrayevog teorijskog stajalita koje se odnosilo na potrebe i
pritiske, ali je obuhvatio i jo mnogo relevantnih odrednica: miljenja,
poimanja, tendencija i ponaanja.
102
sloboda) i ''U krevetu lei neiji brat, da bi to prije ozdravio'' (ozdravljenje je
posljedica, odnosno ''objekt'' leanja u krevetu).
103
9.6.Istraivanja
104
9.7. Evaluacija Murrayeve personologije
Rekapitulacija poglavlja
106
10. TEORIJA MOTIVACIJE ABRAHAMA MASLOWA
107
ljudske motivacije'' (1943, nauni lanak i poglavlje u knjizi),
''Samoaktualizirane osobe: Studija o psiholokom zdravlju'' (1950, izlaganje i
poglavlje u knjizi), ''Motivacija i linost'' (1954) i ''Religija, vrijednosti i
vrhunska iskustva'' (1964).
108
4. Svjesne, specifine, ''lokalno-kulturalne'' elje i tenje, te povezani
naini njihovog ispunjenja nisu dovoljno temeljne komponente teorije
motivacije, kao to su bazini, nesvjesni ciljevi.
5. U pozadini jednog ina stoje razliite motivacije, te faktori motivacije
trebaju biti shvaeni kao kanali kroz koje je istovremeno izraeno ili
zadovoljeno vie bazinih potreba.
6. Praktino, sva stanja organizma trebaju biti shvaena kao motivatori i
kao rezultat motivacije.
7. Ljudske potrebe tvore hijerarhiju, u kojoj neke trebaju biti
zadovoljene prije drugih, a zadovoljenje odreenih potreba vezano je
za zadovoljenje drugih potreba.
8. Liste potreba, iz razliitih teorijskih i praktinih razloga, nisu naroito
korisne. Klasifikacije motivatora sadre probleme kao to je nivo
specifinosti i generalizacije motiva koji trebaju biti klasificirani.
9. Klasifikacije motiva trebaju biti bazirane na ciljevima, prije nego na
nagonima i instinktima.
10. Teorija motivacije treba biti formulirana s obzirom na ovjeka, a ne
na ivotinje.
11. Situacija i okolina na koju organizam reaguje treba biti uzeta u obzir,
ali ne moe biti shvaena kao iskljuivi uzrok i objanjenje ponaanja.
Teorija polja ne moe biti zamjena za teoriju motivacije, te sama
situacija i okolina trebaju biti intepretirane u terminima organizma
koji djeluje u njima.
12. Treba uzeti u obzir ne samo integraciju organizma, ve i njegove:
specifine, parcijalne, izolovane i fragmentirane reakcije.
13. Bihevioralna teorija i motivacijska teorija nisu sinonimi. Motivacija je
jedna od determinanti ponaanja. Ostale odrednice ponaanja su
bioloke, situacijske i kulturalne.
109
10.4. Podjela potreba na nie i vie
110
Meutim, Maslow (1943) upozorava da ove potrebe mogu biti
meusobno povezane, te da recimo potreba za hranom moe biti pokuaj
zadovoljenja drugih potreba (kao to su sigurnost, ljubav i potovanje). Neko
potrebu za hranom (u nedostatku hrane) moe pokuati zadovoljiti pijenjem
ili puenjem cigara, to opet svjedoi u prilog relacija izmeu razliitih
potreba.
111
Potreba za samoaktualizacijom se najbolje moe opisati kroz sljedee
Maslowljevo (1943, p. 10) geslo: ''Ono to ovjek moe biti, to treba i biti.''
Neko se moe izraziti kroz: muziku, slikarstvo, sport, nauku itd., a ako to
rezultira osjeajem istinske sree i podrazumijeva kompletnu i sve-
proimajuu kreativnost, onda kaemo da se data osoba ostvarila.
112
Maslow je jo pravio razliku izmeu potreba koje se odnose na
nedostatak neega (eng. deficiency needs ili D needs) i potreba linog rasta,
odnosno bivstvovanja (eng. being needs ili B needs). Prvu grupu potreba
ine: fizioloke potrebe, potrebe za sigurnou, ljubavlju i potovanjem.
Druga grupa potreba odnosi se na proces samoaktualizacije, te ako ove
potrebe nisu zadovoljene, javlja se tzv. metapatologija.
113
10.6. Vrhunska iskustva
114
condition). I drugi autori su dali doprinos terminologiji koja bi se mogla
koristiti za ovakve doivljaje, te moemo izdvojiti: freudovsko okeansko
osjeanje, piagetovsko nedjeljivo apsolutno, learyevsko irenje uskih tunela
stvarnosti, allportovsko bezoblino sve i huxleyevska jedinstvena transcen-
dentnost (Repiti, 2013).
115
Kognitivne i estetske potrebe su pozicionirane izmeu potreba za
potovanjem i samoaktualizacijom (slika 5), dok je samotranscendencija
smjetena iznad samoaktualizacije (Huitt, 2004). Krajem ivota, Maslow je
nagovijestio potrebu za odreenjem samotranscendencije, te je trans-
personalnu psihologiju nazvao ''etvrtom silom'' u psihologiji. Ovdje se
neemo baviti opisivanjem transcendentalne psihologije, s obzirom da je njen
naziv esto zloupotrebljavan od strane nenaunih i pseudonaunih krugova.
10.8. Istraivanja
116
10.9. Evaluacija Maslowljeve teorije
Rekapitulacija poglavlja
117
12. Na ta upuuju rezultati istraivanja u kojima je validirana
Maslowljeva teorija?
13. Navesti primjer meusobne povezanosti potreba sa razliitih nivoa
Maslowljeve hijerarhije.
14. Odaberite dvije linosti koje su obiljeile historiju (''velikani
historije''), a za koje smatrate da su bile samoaktualizirane osobe.
Obrazloite svoj izbor!
15. ta su B potrebe?
16. ta je, za Maslowa, mentalno zdravlje?
17. Navesti bar dva sinonima za vrhunske doivljaje.
18. ta sve spada u kategoriju potreba za sigurnou?
118
11. JO NEKI HUMANISTI I EGZISTENCIJALISTI
119
postajanju osobom: Terapeutov pogled na psihoterapiju: ''Otkrio sam da sam
efektivniji kada oslukujem i prihvatam samog sebe, i kada mogu biti ono to
jesam'' (Rogers, 1961, p. 17).
120
psihologije, a 1953. okonao studij psihijatrije. Praksu psihijatra zapoeo je u
bolnici za pruanje pomoi veteranima, gdje je dobio otkaz jer nije pristajao
uz freudovske terapijske trendove onoga doba. Svoj terapijski pristup izloio
je u knjizi Reality therapy (1965), a 1967. godine osnovao je Institut za
realitetnu terapiju, koji je kasnije postao poznat pod nazivom Institut
Williama Glassera.
121
dvije potrebe voljeti (i biti voljen) i biti cijenjen od strane drugih (i samoga
sebe). 1981. godine, dolazi do konane koncepcije, koju ini pet uroenih
potreba: preivljavanje/opstanak (eng. survival), ljubav i pripadanje (eng.
love & belonging), mo/cijenjenje (eng. power & recognition-worth), slo-
boda (eng. freedom) i zabava/uivanje (eng. fun).
122
Potreba za zabavom (uivanjem) podrazumijeva uputanje u ona
ponaanja kojima je glavna svrha uivanje, smijeh i dobro raspoloenje kod
svih uesnika (Bai, 1994). Jo jedan aspekt ove potrebe je uenje novih
svari kroz zabavu, uivanje u neijem smislu za humor i pozitivan pogled na
ivot.
Valja istai i pojam svijeta kvalitete, koji obuvata sve ono emu
teimo i ta elimo, s ciljem zadovoljenja svojih potreba. ''On je izvor nae
cjelokupne motivacije, doslovce - sr naega ivota'' (Glasser, 2001, p. 210).
Svijet kvalitete, ustvari, ine: na sistem vrijednosti, pozitivna sjeanja,
interesovanja, znaajni drugi i slino.
123
direktor Beke neuroloke poliklinike, a drao je i predavanja na mnogim
univerzitetima u svijetu, te primio ak 29 poasnih doktorata (gradus
doctoris honoris causa). Doktorirao je 1948. godine iz oblasti filozofije, na
temu ''Nesvjesni Bog'', gdje je razmatrao povezanost psihologije i religije. Od
strane Amerike psihijatrijske asocijacije, 1985. godine biva nagraen za
svoje doprinose psihijatriji.
124
Logoterapija se slui tehnikama kao to su paradoksalna intencija i
derefleksija (Frankl, 2000). Paradoksalna intencija je insistiranje na nekom
negativnom ishodu ili neprijatnom stanju, kako bi ova tendencija rezultirala
pozitivnim ishodom po osobu. Npr. ukoliko neko ima problema sa javnim
govorenjem (znojenje, lupanje srca, problemi s disanjem, crvenjenje), treba
razmiljati o tome da e mu se sigurno javiti navedene fizioloke reakcije.
Meutim, poto one veim dijelom nisu pod uticajem nae volje, doi e do
toga da intenzitet ovih reakcija bude umanjen ili da se one izgube.
Derefleksija je skretanje panje sa sebe i usmjeravanje panje na neto drugo
(partnera, neku aktivnost, predmet i slino). Ukoliko je osoba pretjerano
optereena svojim osjeanjima, mislima i reakcijama, dogaa se da
psihoterapija ide sporo, a klijent ponavlja iste obrasce neadekvatnog
miljenja i ponaanja. Meutim, ako svoju panju posveti neemu ili nekome
drugom, slabljenje simptoma se deava spontano i klijentu se stanje
poboljava.
125
Skala okvira (LRIFr; obuhvata tvrdnje iji sadraj upuuje na svijest
sudionika o smjeru u kojem se odvija njihov ivot, te na percepciju njegove
svrhe i smisla) i Skala ispunjenosti (LRIFu; odnosi se na pozitivan/
negativan stav prema ivotu, ivljenje ''punim pluima'' i slino).
Rekapitulacija poglavlja
126
4. ta je fenomenoloko polje?
5. Kako se naziva Rogersova psihoterapija (navesti oba naziva)?
6. ta je proces organizmikog vrednovanja?
7. Aktuelni organizmiki doivljaji i percepcije sebe, nazivaju se
____________ self, a eljena slika o sebi je poznata kao __________
self.
8. Koje oblike potrebe za ljubavlju i pripadanjem navodi Glasser?
9. ta je svijet kvalitete?
10. Koje su osnovne postavke teorije izbora?
11. Uporediti Glasserovu klasifikaciju potreba sa Maslowljevom hije-
rarhijom.
12. Koja su, po Franklu, tri naina traenja smisla ivota?
13. ta je derefleksija?
14. Nasuprot psihologiji dubina, Frankl svoj pristup naziva psihologijom
__________________ .
15. Viktor Frankl razlikuje podsvjesnu instinktivnost i podsvjesnu
__________________ .
16. Frankl navodi tri aspekta ovjekove odgovornosti. Nabrojte ih.
17. Kako sve moemo zadovoljiti potrebu za zabavom?
18. ta je, po Rogersu, diskrepancija?
19. U emu bi ovjek osuen na doivotnu robiju mogao nai smisao
(referirati se na Franklovu teoriju)?
20. Koji je nedostatak Glasserove teorije izbora?
21. Kako se zove Glasserova psihoterapijska kola?
22. Lijeenje smislom, kao psihoterapijski modalitet, poznato je pod
nazivom ___________________ .
23. ta je egzistencijalni vakuum?
24. Doivljaj besmisla ili besperspektivnosti modernog ovjeka, Frankl je
nazivao _______________ neurozama.
25. Koji je smisao ivota Patcha Adamsa (Robin Williams) u istoimenom
filmu? Obratite panju da je rije o nekoliko stvari (vrijednosti) koje
su glavnom protagonisti smisao ivota.
127
128
12. TEORIJA LINIH KONSTRUKATA GEORGEA KELLYA
129
12.2. Kognitivni pristup i konstruktivizam
130
Kelly (1955) je koristio termin psiholokog prostora, kako bi odredio mjesto
na koje pohranjujemo i organiziramo naa iskustva. Kellyeva teorija
postavljena je tako da ukljuuje jedan fundamentalni postulat i 11 korolara.
131
osoba moe pitanje promjene socijalne politike tumaiti kroz konstrukt
''relevantno irelevantno'', dok druga moe ''prizvati'' i primijeniti konstrukt
''blagostanje siromatvo''.
132
svakog od konstrukata je ogranieno. Stoga, ne moemo u potpunosti
interpretirati svaki dogaaj ili klasu dogaaja.
133
psiholoke procese. Iz prethodnog slijedi da dogaaji i situacije, za razliite
osobe, mogu imati slino znaenje. Uzimajui u obzir sadraj ovog korolara,
individualne razlike se, po Kellyu, mogu objasniti razlikama u sistemu
konstrukata koje ljudi koriste, ime njegova teorija linosti potvruje svoje
mjesto meu kognitivnim pristupima.
134
a. difuzni-neartikulirani pla (osoba ne zna zato plae, niti se moe
izraziti ''koherentno'', a karakteristian je za osobe ija se struktura
linosti ''raspada'');
b. infantilni (djetinjasti) pla (ukazuje na infantilni nivo organizacije
ljudske psihe, te na neke organske poremeaje, a vien je kao
pokuaj da emocionalno izrazimo sebe na neverbalni nain);
c. regresivni pla (prate ga grimase i jeziko izraavanje
karakteristino za period novoroeneta i dojeneta);
d. ''labavi'' pla (ponaanja i predstave koje ga prate su ''labave'', kao
kod akutne shizofrenije);
e. situacijski pla (to je vrsta plaa vezana za specifine situacije, u
kojima osoba doivljava intenzivnu anksioznost; obino prestaje
im se zavri stresni dogaaj);
f. histrioni pla (po Kellyu, ovaj pla je karakteristian za
konverzivnu neurozu, kao i za antisocijalni poremeaj; on
podrazumijeva reakcije koje imaju za cilj da skrenu panju na
osobu ili da psihoterapijski proces udalji od glavnih tema);
g. hostilni (neprijateljski) pla (uobiajen je za konverzivne reakcije
i hipohondriju; obino je usmjeren protiv psihoterapeuta);
h. konstriktivni (suavajui) pla (uz pomo ove vrste plaa, klijent
se povlai iz realnosti, jer smatra da je ona opasna i usmjerena
protiv njega; on suava svoje polje doivljavanja, a karakteristian
je za klijente koji imaju depresivne tendencije ili pate od
involutivne melanholije);
i. agitirani pla (klijent plae usljed neega to je stresno za njega,
ali u sutini nije loe samo po sebi; osoba je impulzivna i
uzrujana) i
j. ''fasadni'' pla (klijenti ga koriste da uvjere psihoterapeuta kako su
njihovi problemi i potekoe stvarni; slian je hostilnom i
histrionom plau; klijent preuveliava probleme u jednoj oblasti,
kako bi time formirao ''fasadu'' za drugu vrstu problema).
135
probleme, etvrti ga koriste na nezreli nain, a ostali u vidu acting outa ili
pokazivanja neprijateljstva prema svom psihoterapeutu (napad kao najbolja
odbrana).
Rekapitulacija poglavlja
136
16. Pobrojati etape iskustvenog ciklusa.
17. ta je sve moglo uticati na Kellya da predloi pristup kakav je Teorija
personalnih konstrukata?
18. ta je situacijski pla?
19. Za koga je karakteristian histrioni pla?
137
138
13. BIHEVIORALNI I SOCIOKOGNITIVNI PRISTUPI
139
uslovljavanje pacova u laboratorijskim uslovima. Za svoju kerku Deboru,
napravio je specijalnu kolijevku, koja je bila manje rizina za bebu, u odnosu
na uobiajene kolijevke koje su se proizvodile u ono vrijeme.
140
organizma na stimuluse (Skinner, 1938): zakon uslovljavanja odgovora (ako
nakon pojavljivanja odreenog ponaanja primijenimo potkrepljivaki
stimulus, ovo ponaanje e postati uestalije) i zakon gaenja/ekstinkcije
odgovora (ukoliko ponaanje koje je postalo uestalo zahvaljujui primjeni
potkrepljivaa nije vie praeno primjenom tog potkrepljivakog podraaja,
dolazi do njegovog prorjeivanja, odnosno gaenja).
141
Albert Bandura je, prije svega, poznat po svom sociokognitivnom
pristupu, u okviru kojeg je izuavao uenje posmatranjem, odnosno
modeliranje. Svako od nas, kao to je pisao i Kelly, obnaa odreene
socijalne uloge. Uenje ovih uloga naziva se modeliranje. Po Banduri (1986),
modeliranje se odvija u etiri koraka:
142
i funkciju reakcija na vlastito ponaanje (procjenu da li je ono u skladu sa
naim standardima, te da li je prikladno za ispunjavanje postavljenih ciljeva,
Bandura, 1991).
143
Teorija vremenskih perspektiva, koja e ovdje biti obraena,
predstavlja najrazraeniji pristup meu Zimbardovim doprinosima. Kljuni
konstrukt ove teorije je temporalna (vremenska) perspektiva. Temporalna
perspektiva je vremenski okvir interpretacije vlastitih iskustava i doivljaja,
kroz koji osoba poima sebe i svijet. Boyd i Zimbardo (1996) su identifikovali
i opisali pet vremenskih perspektiva:
144
mentalnog zdravlja. Dakle, osoba ne treba biti fiksirana na posmatranje
svijeta iskljuivo kroz jednu vremensku perspektivu, ve osvijestiti da postoji
nekoliko njih, te ih uz pomo metakognicije i ovog saznanja, koristiti kako bi
se unaprijedilo vlastito iskustvo, slika o sebi i osjeaj blagostanja. Poeljno je
da pojedinac posmatra i interpretira prola iskustva kroz prizmu pozitivne
prolosti, te da u odreenoj mjeri ivi u skladu sa hedonistikom sadanjou
i vremenskom perspektivom budunosti.
145
prolou; a otvorenost za nova iskustva je u pozitivnoj korelaciji sa
budunou i negativnoj korelaciji sa fatalistikom sadanjou.
Rekapitulacija poglavlja
146
5. Kako glasi zakon uslovljavanja odgovora?
6. Definirajte samoefikasnost.
7. Nabrojte bar pet korelata samoefikasnosti.
8. Koja su etiri procesa (koraka) uenja modeliranjem?
9. Koja su tri aspekta samoefikasnosti?
10. Putem koja tri procesa se odvija samoregulacija?
11. ta je temporalna perspektiva?
12. Opisati hedonistiku sadanjost.
13. ta je transcendentalna budunost?
14. Kojim psiholokim instrumentima mjerimo vremenske perspektive?
15. Navesti bar tri korelata negativne prolosti.
16. Navesti bar tri korelata fatalistike sadanjosti.
17. ta je balansiranje temporalnih perspektiva?
18. Akrofobija je iracionalni strah od visine. Kako bi je pojedinac mogao
prevazii, ukoliko se rukovodi principima Skinnerovog biheviorizma?
19. Kakva je akademska samoefikasnost pesimistine i emocionalno
labilne osobe, koja dva puta zaredom pada na ispitu?
20. Neki pojedinac se rado sjea svog djetinjstva i mladosti, danas je
sklon prejedanju i pretjeranoj konzumaciji alkohola, smatra da ivot
nije u njegovim rukama, niti ima jasne planove za budunost. Opiite
njegov profil s obzirom na teoriju vremenskih perspektiva.
21. M. K. je imao podrku svojih roditelja kada je krenuo u kolu. Bio je
nagraen za svaku dobru ocjenu koju je dobio. U srednjoj koli, M. K.
postaje uenik generacije. Kako objasniti njegov kolski uspjeh po
Skinnerovoj, a kako po Bandurinoj teoriji?
147
148
14. TEORIJA LINOSTI GORDONA ALLPORTA
149
14.2. Crte linosti
150
Centralne crte obuhvataju pet do deset tema/karakteristika koje
najbolje opisuju nae ponaanje (Schultz i Schultz, 2005). Primjeri su:
hrabrost, ironinost, optimizam, ustrajnost i slino. Sekundarne crte su one
koje izraavamo manje dosljedno od centralnih crta, te koje uveliko zavise od
situacije. Ovdje su, pored ostalog, ubrojeni stavovi i preferencije. Primjeri su:
pokazivanje neprijateljstva kao rezultat specifine uvrede (osoba inae nije
hostilna, ali u sluaju da je neko izazove u smislu omalovaavanja npr. njene
majke ili djeteta, ona e pokazati neprijateljstvo prema osobi koja ju je
povrijedila), povremeno ispoljavanje seksualnog mazohizma (za koji zna
jako mali broj osoba), brinost ukazana samo odreenoj grupi ljudi (npr.
samo onima koji boluju od neizljeive bolesti) itd.
151
A. generalne, konzistentne i stabilne tendencije prilagoavanja
pojedinca na okolinu (npr.: introvert, agresivan, socijabilan,
neempatian, optimista, skroman, blag...);
B. privremena psihika stanja (trenutna raspoloenja, stavovi i
aktivnosti, kao to su: veseo, ljut, inspiriran, uplaen, uznemiren,
oajan, zbunjen...);
C. karakteroloke kvalifikacije, odnosno evaluativni termini (bezna-
ajan, vrijedan /kao osoba/, iritantan, bezuman, prihvatljiv, zao...);
kao i
D. mjeovita/metaforika/opskurna grupa kvalifikativa (razmaen,
deformiran, sposoban, nadaren, plodan, inteligentan, inertan,
hipotonian, feminiziran...).
152
plovi zato to je motiviran dobrom platom, meutim, s vremenom, sami
boravak na moru moe se ''osamostaliti'' kao njegov motiv (Allport, 1937b).
Dakle, specifina djelatnost ili aktivnost koja nije bila primarni motiv,
odnosno pokreta za neije ponaanje, stie autonomiju i postaje motivator.
Drugi primjer je uitelj koji je poeo raditi u osnovnoj koli kako bi stekao
odreeno profesionalno iskustvo. Profesionalno iskustvo je ovdje prvi i
glavni motiv. Meutim, s vremenom, uitelj uvia da je zavolio svoj posao i
da jednostavno eli predavati (bez obzira to je do tada stekao dovoljno
radnog iskustva ili to je pred penzijom). Dakle, on e predavati zbog samog
dranja asova svojim uenicima, a ne zbog plate ili sticanja to dueg
radnog staa. Tako moe imati problema kada zakonski stekne pravo na
penzionisanje, jer se ne eli povui sa svog radnog mjesta. Funkcionalna
autonomija motiva je odlika mentalno zdravih, zrelih osoba, jer u odreenom
smislu podrazumijeva vii oblik motivacije: raditi zbog samog rada, zalagati
se zarad samog zalaganja i obavljati dunost usljed dunosti kao takve.
153
f. sposobnosti, interesovanja i vrijednosti (ukoliko osoba ispoljava
sposobnost za odreeno podruje, ali to podruje ba i ne voli, ona
se njime moe uspjeno baviti, te nakon nekog vremena njen
motiv postaje sama aktivnost u toj brani; vrednosni sistem osobe
takoe se moe ''osamostaliti'' kao motiv, te koristiti za procjenu
svega onoga to joj se deava, a ne samo za odreeni aspekt
ivota).
1. tjelesni self (dijete je prvo svjesno svoga tijela, te self poima na taj
nain);
2. vlastiti (self) identitet (dijete polako shvata da je njegov identitet
nepromjenjiv, odnosno da je njegov neuromuskularni sistem
konzistentan: ono to se deava u okolini, a odnosi se na njega, se
mijenja, a ne neki dio njega);
3. samopotovanje/samocijenjenje (djeca postaju ponosna na svoja
postignua, vole sebe, te razvijaju narcisoidnost i osjeaje vezane
uz nju);
4. ekstenzija/proirenje selfa (djeca su svjesna posjedovanja odree-
nih stvari i ljudi, koji su im vani, npr. ''moja lutka'', ''moji
roditelji''...);
154
5. slika/predstava o sebi (razvijanje realne i idealne slike o sebi, te
svijesti o oekivanjima znaajnih drugih, koja mogu ili ne moraju
biti zadovoljena);
6. self kao racionalni posrednik/izvrilac (sinteza unutranjih potreba
i vanjske realnosti: primjena logike zdravog razuma u rjeavanju
svakodnevnih problema i zadovoljavanju vlastitih potreba i
namjera) i
7. proprijumsko stremljenje (ova faza se poklapa sa periodom
adolescencije; osoba ne tei uspostavljanju ekvilibrijuma, ve
postavljanju dugoronijih ciljeva, te postaje proaktivna).
Allport (1955, 1961) je definirao i opisao est kriterija koji trebaju biti
ispunjeni, da bi se odreena osoba mogla okvalifikovati kao zrela, normalna i
emocionalno zdrava:
155
''ja'' kao subjekat, tj. agens), to podrazumijeva dobar uvid
pojedinca u njegov self.
14.7. Vrijednosti
156
14.8. Ekspresivno ponaanje
14.9.Istraivanja
157
14.10. Evaluacija Allportove teorije linosti
Rekapitulacija poglavlja
158
11. Kakva je prediktivna (prognostika) valjanost ekspresivnog
ponaanja?
12. B. L. se poela baviti glumom, kako bi postala poznata i kako bi dola
do slave. S vremenom, glumila je zato to joj je ova aktivnost
predstavljala zadovoljstvo, te ju je prestala zanimati slava i reputacija.
Koja je primarna motivacija osobe B. L. za bavljenje glumom? Koji
motiv je stekao autonomiju?
13. ta je proprijum?
14. Zato kaemo da je Allport ''prvi pravi psiholog linosti''?
15. Nabrojati odlike zrele i emocionalno zdrave osobe.
16. _____________ tip (vrednosna orijentacija) se odlikuje cijenjenjem
moi, poloaja i prestia.
17. ime se odlikuje ekonomska vrednosna orijentacija?
18. Analizirajte dnevnik Anne Frank i identifikujte bar pet centralnih crta
njene linosti.
19. Uporedite Allportov proprijum sa Freudovim egom, Jungovim
jastvom i Adlerovim samstvom.
20. Koji su nedostaci Allportove teorije linosti?
21. Koji termini su smjeteni u treu kategoriju (''kolonu''), u
psiholeksikoj studiji koju su proveli Allport i Odbert (1936)?
22. Koji je znaaj Allport-Odbertove psiholeksike studije?
159
160
15. DIMENZIONALNA TEORIJA LINOSTI HANSA
EYSENCKA
enio se dva puta: prvi put sa Margaret Davies (sa kojom je dobio
sina) a drugi sa Sybil Rostal (imali su etvoro djece). Eysenck je kritizirao
psihoanalizu, nazivajui je nenaunim pristupom. Osim toga, insistirao je na
upotrebi naune metodologije u psihologiji linosti, kako bi se ova disciplina
mogla dalje razvijati. Za Eysencka se veu mnoge kontroverze. Naime,
smatrao je da je inteligencija velikim dijelom pod uticajem nasljednih
faktora, te da su rasne razlike upravo prisutne zbog ove ''injenice''. esto je
dobijao prijetnje tipa da e mu biti baena bomba ili poubijana djeca.
Meutim, on nije slijepo propagirao ovo stajalite, bez obzira to je u
medijima toga doba prikazan na taj nain. Eysenck se rukovodio nalazima
empirijskih studija, te je istupao pozivajui se na ova saznanja. Danas znamo
da je Eysenck bio pristalica bioloke paradigme, te su svi njegovi stavovi i
stajalita proistekli iz ove misaone matrice. Eysenck je bio aktivan istraiva
i pisac sve do svoje smrti. Umro je 4. septembra 1997. godine u Londonu, od
tumora na mozgu.
161
inteligencija i obrazovanje'' (1971), ''Struktura i mjerenje inteligencije''
(1979) i ''Ruenje i pad freudovskog carstva'' (1985).
162
Dvije su glavne vrste faktorske analize: eksplorativna i konfirmatorna.
Eksplorativna (eksploratorna) faktorska analiza je, u konceptualnom smislu,
induktivni pristup, gdje na osnovu velikog broja manifestnih izoliramo manji
broj latentnih varijabli. Konfirmatorna faktorska analiza je vie deduktivni
pristup, gdje na osnovu ve definiranog modela (npr. pretpostavke da
struktura linosti ukljuuje tri dimenzije) pokuavamo utvrditi u kojoj mjeri
on odgovara prikupljenim podacima vezanim za manifestne varijable. Ovdje
imamo izvjesne indekse fitovanja (''slaganja'') modela sa naim empirijskim
podacima.
163
i tanost, nii nivo aspiracija, vee variranje u ekspresiji linosti (reakcijama i
ponaanju), visoku produktivnost na TAT-u, sporije uslovljavanje, inertnije
reakcije na stres i niu perceptualnu rigidnost. Nivo kortikalne pobuenosti
introverata je visok, te se oni esto povlae u sebe i izbjegavaju okolinske
podraaje. S druge strane, nivo kortikalne pobuenosti ekstraverata je visok,
te trae uzbuenja i otvoreni su za stimuluse koji dolaze iz ''vanjskog svijeta''
tj. okoline i drutva.
164
(Eysenck i Eysenck, 1986; Eysenck, S., 1997). Kao to vidimo, ova
dimenzija se protee od karakteristika koje upuuju na to da se osoba
uspjeno integrirala u drutvo i da eli pomagati i razumjeti druge, pa do
odrednica koje aludiraju na namjerno osamljivanje, negativan stav prema
drutvu i ponaanja koja su usmjerena protiv drugih (neprijateljstvo i
agresija). Dakle, ljudi skloni psihoticizmu su najee: neugodni, usamljeni,
okrutni, bezosjeajni, nehumani, neprijateljski nastrojeni, skloni traenju
uzbuenja bez obzira na realne opasnosti ovakvih poduhvata i sklone udnim
stvarima i aktivnostima (Eysenck i Eysenck, 1994). Oni koji postiu niske
rezultate na skali psihoticizma uspjeno kontroliraju svoje impulse, odnosno
njihov superego funkcionira neometano. Za razliku od ekstraverzije i
neuroticizma, za psihoticizam Eysenck nije naao neurofizioloke korelate
(Strelau i Zawadzki, 1997). Ako osoba postie visoke rezultate na skalama
psihoticizma, ne potpada nuno pod dijagnozu psihoze (tj. depresivnih i
sumanutih poremeaja).
165
se sastoji od etiri skale skala ekstraverzije (E), neuroticizma (N) i
psihoticizma (P), kao i skale lai/disimulacije (L). Interna konzistencija
(pouzdanost) skala ekstraverzije, neuroticizma i lai (disimulacije) je
zadovoljavajua, dok skala psihoticizma obino ima niu, a u nekim
istraivanjima neprihvatljivu pouzdanost, u odnosu na prethodne tri skale
(npr. Keller, Coventry, Heath i Martin, 2005).
15.5. Istraivanja
166
Ekstravertnije i emocionalno stabilnije osobe izvjetavaju o viem stepenu
sree i manjem osjeaju usamljenosti (Cheng i Furnham, 2002). U meta-
analitikoj studiji koja je obuhvatila 1177 istraivanja, utvreno je da su
ekstraverti i emocionalno stabilne osobe zadovoljnije ivotom, sretnije i da su
sklonije doivljavanju pozitivnih emocionalnih stanja (Steel, Schmidt i
Shultz, 2008).
167
odnosno izvjetavali o niem nivou psihoticizma i neuroticizma (to ne znai
da su oni zaista manje psihotini i neurotini od agresivnih pojedinaca).
Rekapitulacija poglavlja
168
10. Koja je neurofizioloka osnova ekstraverzije?
11. Pol suprotan polu ekstremnog neuroticizma je _______________
_________________ .
12. Koje karakteristike veemo uz introvertne osobe?
13. Kako se mijenjaju ekstraverzija, psihoticizam i neuroticizam, s
obzirom na dob (starenje)?
14. Za Eysenckove dimenzije linosti vrijedi da su ortogonalne. ta to
znai?
15. Gdje su, u Eysenckovom prostoru linosti, smjetene osobe sa
dijagnozom shizofrenije?
16. Kakav je superego osoba kod kojih je izraen psihoticizam?
17. Na ta upuuju rezultati istraivanja o nasljeivanju ekstraverzije,
neuroticizma i psihoticizma?
18. Kakve su metrijske karakteristike Eysenckovih upitnika linosti?
19. Zato kaemo da su ekstraverzija, neuroticizam i psihoticizam na vrhu
hijerarhije karakteristika linosti?
20. Osoba B. P. vie voli boraviti meu ljudima, nego se baviti
aktivnostima kao to su npr. itanje i pisanje. Ona je sklona
doivljavanju pozitivnih emocija i optimista je. Prijatelji je opisuju
kao bezbrinu i oputenu, te kao saosjeajnu i altruistinu. Shodno
PEN modelu, okvirno odredite profil linosti ove osobe.
21. Uporedite Horneyine neurotine stilove sa Eysenckovim PEN
dimenzijama.
169
170
16. FAKTORSKO-ANALITIKA TEORIJA LINOSTI
RAYMONDA CATTELLA
171
godina je pomogao u osnivanju Drutva za multivarijatnu eksperimentalnu
psihologiju.
16.2. Q, L i T- podaci
172
gdje biva podvrgnut objektivnim mjerama procjene, odnosno
testovima; T-data od eng. test).
173
su ukljuivala primjenu faktorske analize, izdvojio 46 povrinskih crta i 16
bazinih (izvornih) crta linosti. Bazine crte (faktori) linosti su ustvari
latentne varijable koje dovode do korelacija izmeu manifestnih, ponaajnih
karakteristika koje upuuju na linost. esnaest temeljnih crta linosti
prikazano je u tabeli 2.
Tabela 2
Cattellovih 16 faktora linosti
174
savjesnosti (G) i perfekcionizma (Q3) se velikim dijelom poklapaju, kao i
odrednice topline (A) i socijalne odvanosti (H). Kasnije emo vidjeti da se
ovih 16 faktora, na osnovu njihovih meusobnih korelacija, mogu svesti na
svega pet.
175
Kao to vidimo, ovdje nema B-faktora koji se odnosi na rezoniranje. I
u ovom sluaju se znakovne oznake vezane za visoke/niske rezultate na
subordinirajuim faktorima odnose na prvi navedeni pol svake od dimenzija
drugog reda (npr. za nezavisnost: izraena dominacija, visoka socijalna
odvanost, izraena opreznost i visoka otvorenost za promjene).
176
sebi eng. self-sentiment (Cloninger, 2004). On moe biti shvaen kao
proprijum, ego, jastvo i samstvo.
16.5.Istraivanja
177
instrumenata: ekstravertni, emocionalno stabilni, konvencionalni, nie
inteligencije i sa veom sposobnou prilagodbe (Mihajlovski, 2013).
178
kristalizirane inteligencije (u ulozi kriterija) nije bio statistiki znaajan
(apo i sar., 2011).
Rekapitulacija poglavlja
179
17. Koje su prednosti Cattellove metodologije istraivanja linosti?
18. ta znai da je odreena estica ili skala multifaktorska?
19. Na osnovu koje vrste podataka je dobijeno prvih 12 faktora?
20. ta su crte temperamenta?
21. Koji faktori iz Cattellovog modela strukture linosti su povezani sa
kolskim uspjehom?
22. Kakav je format odgovora u 16PF-u?
23. Uporediti Cattellovu i Allportovu klasifikaciju crta linosti.
180
17. LINOST U PETODIMENZIONALNOM PROSTORU
Model velikih pet (eng. The Big Five Model) nastao je pod okriljem
psiholeksike hipoteze, odnosno pretpostavke da se crte linosti mogu
derivirati iz govornog, prirodnog jezika. Drugim rijeima, deskriptori
(atributi) linosti su ''zapisani'' u jeziku koji govori odreeni narod, na
odreenom prostoru. Nadovezujui se na Allport-Odbertove i Cattellove
analize za linost relevantnih termina koji se nalaze u rjenicima, Fiske,
Norman, Tupes, Christal i Goldberg su otili korak dalje: sveli su strukturu
linosti na pet dimenzija.
181
Sa ekstraverzijom smo se susreli u Eysenckovoj i Cattellovoj teoriji,
te u dijelu Jungove teorije koja se odnosi na stavove (prema vani i prema
unutra). Emocionalna stabilnost je obrnuto definirani neuroticizam.
Savjesnost se odnosi na snagu superega, a ugodnost/saradljivost je opozit
psihoticizma. Intelekt/imaginacija je dimenzija linosti koja je pandan
Cattellovom faktoru otvorenosti za promjene (Q1).
182
razliitih stvari'' (intelekt/imaginacija, odnosno otvorenost za iskustva).
Slaganje sa svakom tvrdnjom izraava se na petostepenoj Likertovoj skali.
Tabela 3
Domeni i facete Petofaktorskog modela linosti
Domeni Facete
Neuroticizam anksioznost, ljutita hostilnost, depresivnost,
(Neuroticism -N) sputanost, impulzivnost i ranjivost (vulnerabilnost)
Ekstraverzija toplina, drueljubivost, asertivnost, aktivnost,
(Extraversion - E) traenje uzbuenja i pozitivne emocije
Otvorenost matanje, estetinost, osjeaji, postupci (akcije),
(Openness - O) ideje, vrijednosti
Ugodnost povjerenje, iskrenost, altruizam, pomirljivost,
(Agreeableness - A) skromnost, blagost
kompetentnost, organizovanost, odgovornost,
Savjesnost
tenja za postignuem, samodisciplina i promi-
(Conscientiousness - C)
ljenost
183
prijateljska nastrojenost i dobrodunost. Facete su obiljeene slovnom i
brojanom oznakom. Naprimjer, u sluaju neuroticizma: anksioznost je N1,
ljutita hostilnost - N2, ..., ranjivost (vulnerabilnost) - N6.
184
Proces globalizacije je uticao na formiranje zajednikih drutvenih
vrijednosti, odnosno interesa razliitih drava i kultura. Meutim, kulturalna
idiosinkrazija i specifine komunikacijske forme, obiaji i norme koje se
razlikuju od drutva do drutva, te koje utiu na formiranje linosti, znaajni
su argumenti protiv jezikog i linosnog univerzalizma (Repiti, 2012).
Mlai (2002a) navodi da bi bilo najbolje (premda je ovo veoma veliki
poduhvat) razviti nacionalne taksonomije opisivaa linosti za svaki jezik, te
ih uporediti, kako bi se moglo doi do univerzalno prihvaenog deskriptivnog
modela linosti (tj. utvrivanja opih, pankulturalnih dimenzija linosti).
185
BFQ-C obuhvata sljedee skale: energiju/ekstraverziju, saradljivost,
savjesnost, intelekt/otvorenost i emocionalnu stabilnost.
17.5. Istraivanja
186
pozitivne korelacije (najvie korelacije su zabiljeene u sluaju ekstraverzije i
savjesnosti).
187
odnosi na postavljanje ciljeva, oekivanja i samoefikasnost). Njihovi nalazi
upuuju na najveu prediktivnu valjanost u sluaju neuroticizma i
savjesnosti. Drugim rijeima, emocionalno stabilne i savjesne (odgovorne i
dosljedne) osobe imaju vii nivo ovog tipa motivacije. Takoe, ekstraverzija
je bila u pozitivnim korelacijama sa motivacijom koja se temelji na percepciji
samoefikasnosti (Judge i Ilies, 2002).
188
ekstraverzije bili su karakteristini za osobe sklone socijalnoj fobiji i velikom
depresivnom poremeaju (Trull i Sher, 1994).
Rekapitulacija poglavlja
189
9. Koji su argumenti protiv kroskulturalne generalizabilnosti peto-
dimenzionalne strukture linosti?
10. Koje dimenzije linosti su dobri prediktori kolskog uspjeha?
11. Sukladno petofaktorskoj strukturi linosti, kakav je profil osoba
sklonih poremeajima ovisnosti (zloupotrebe psihoaktivnih sup-
stanci)?
12. Nabrojte facete ekstraverzije.
13. Nabrojte facete savjesnosti.
14. Kako su dimenzije Petofaktorskog modela strukture linosti povezane
sa zadovoljstvom ivotom?
15. Referirajui se na opisano istraivanje, koje dimenzije linosti su
povezane sa nivoom (koeficijentom) inteligencije?
16. Koji je osnovni nedostatak NEO-PI-R-a?
17. Koji instrument je razvijen za mjerenje pet dimenzija linosti kod
djece? Ukratko ga opisati.
18. Koji su nedostaci Modela velikih pet, odnosno onih modela koji se
temelje na psiholeksikim studijama?
19. Koje od pet dimenzija linosti su povezane sa motivacijom
izvoenja?
20. Kakva je konvergentna i divergentna valjanost skala koje mjere pet
globalnih dimenzija linosti?
21. ta moete rei o pouzdanosti skala (domena) i subskala (faceta)
NEO-PI-R-a?
22. Da li su crte linosti pretpostavljene Modelom velikih pet stabilne
tokom ivota? Obrazloiti svoj odgovor rezultatima navedenog
istraivanja.
23. Koje su relacije dimenzija Modela velikih pet i emocionalne
inteligencije?
24. A. C. ne voli mnogo izlaziti i esto provodi vrijeme itajui. Ona
svoje obaveze na fakultetu i u kui izvrava efikasno i na vrijeme.
Mirna je, oputena i prijatna osoba. Uvijek je pristojna i obzirna
prema drugima. Za A. C. se jo moe rei da je umjetniki tip, jer
svira violinu i povremeno slika. Rado usvaja nova znanja i istrauje
po Internetu. Okvirno opiite njen profil linosti, rukovodei se
Petofaktorskim modelom.
190
18. HEXACO I MODEL VELIKIH SEDAM
191
skup manipulativnih tendencija, koje su praene destruktivnim i brualnim
dispozicijama, osnaenim procesom racionalizacije i zagovaranjem
instrumentalne uloge nasilja, u vidu navodno legitimnog naina dolaska do
zacrtanog cilja.
192
ideja. Ova dimenzija se zvala i intelekt/imaginacija (Ashton i Lee, 2001).
Osobe koje nisu otvorene prema iskustvu su pristalice tradicionalnih
vrijednosti, bave se uobiajenim (rutiniranim) djelatnostima i nisu skloni
artistikim aktivnostima.
193
vjerovatno bolje odslikavaju sadraje pomenutih faktora, nego to je to sluaj
u Modelu velikih pet ili Petofaktorskom modelu strukture linosti.
Tabela 4
Model velikih sedam: dimenzije i njihovi deskriptori
194
ugodnou (tanije, odreenje negativne valence je slino opisu negativnog
pola ugodnosti). Meutim, PV i NV jednim svojim dijelom ipak predstavljaju
jedinstvenu varijancu, koja nije obuhvaena FFM-om (McCrae i Costa,
1995).
18.3. Istraivanja
195
ekstraverzija je u umjerenim pozitivnim korelacijama sa afilijativnim i
samouzdiuim stilom humora; ugodnost pozitivno korelira sa
samouzdiuim, a negativno sa agresivnim stilom humora; savjesnost
negativno korelira sa samoporaavajuim i agresivnim stilom; dok je
otvorenost u pozitivnim korelacijama sa afilijativnim i samouzdiuim stilom
humora (Veselka i sar., 2010).
196
su opisivai linosti ponueni u vidu Likertove skale petostepenog tipa. Oni
su trebali procijeniti u kojoj mjeri se odreeni pridjev odnosi na njih. Ovim
istraivanjem ekstrahirano je pet faktora: socijalno nepoeljne osobine (ovaj
faktor je objanjavao najvie varijance), ekstraverzija (pozitivna emocional-
nost), savjesnost, ugodnost i neuroticizam (negativna emocionalnost).
Dimenzija otvorenosti za iskustva se nije izdvojila, a neki njeni potencijalni
deskriptori bili su zasieni faktorom savjesnosti. Socijalno nepoeljne
osobine su, ustvari, negativna valencija.
197
valence. Statistiki znaajni prediktori pozitivne valence bili su otvorenost (iz
HEXACO modela) i savjesnost (iz Modela velikih pet), a negativne valence
emocionalnost, potenje/skromnost (HEXACO dimenzije) i neuroticizam, iz
Modela velikih pet (Repiti, 2014c).
Rekapitulacija poglavlja
198
12. Ono to je u Modelu velikih pet neuroticizam, to je u HEXACO
modelu __________________.
13. Ono to je u Modelu velikih sedam _________________
________________, to je u HEXACO modelu ekstraverzija.
14. Referirajui se na jedno od opisanih istraivanja, navedite spolne
razlike u dimenzijama HEXACO modela.
15. Koje dimenzije Modela velikih sedam su povezane sa
samopotovanjem?
16. Opisati relacije dimenzija Modela velikih sedam sa poremeajima
linosti.
17. Jesu li pozitivna i negativna valenca redundantni faktori? Obrazloite
svoj odgovor.
18. ta je Tellegen-Wallerova nerestriktivna metodologija?
19. Nabrojte facete saradljivosti kao dimenzije HEXACO modela.
20. Koje od dimenzija Modela velikih sedam su dobri prediktori
potenja/skromnosti?
199
200
19. MODEL VELIKIH DVA I GENERALNI FAKTOR LINOSTI
201
Predlaganje Modela velikih dva (eng. The Big Two) bilo je mogue
zato to je primijeena povezanost izmeu pet dimenzija linosti, ili su
odabrana faktorska rjeenja koja su dozvoljavala interkorelacije. Ukoliko
odaberemo ortogonalna (Varimax) rjeenja, krajnji proizvod faktorske analize
je petofaktorska struktura. Meutim, kako je logino i opravdano
pretpostaviti da dimenzije linosti zaista meusobno koreliraju (sjetimo se
Allporta koji je govorio da crte linosti udrueno modeliraju nae ponaanje),
bilo je za oekivati da e se izdvojiti odreena struktura vieg reda, koju je
mogue smisleno interpretirati. Osim toga, neke dimenzije koreliraju vie sa
drugim dimenzijama, a neke puno manje. Dakle, ve iz korelacijskih matrica
moemo vidjeti trendove u ''grupiranju'' ovih dimenzija, te pretpostaviti naziv
i sadraj njihovog ''zajednikog imenioca''.
202
(savjesnost), emocionalne reakcije koje su dosljedne (emocionalna stabilnost)
i plodnu saradnju s drugima, odnosno afilijativnost (saradljivost). Dakle,
ovjek tei ka sigurnosti (predvidljivoj okolini i budunosti), na nain da
konzistentno obavlja odreene aktivnosti, kontrolira ekspresiju emocija i
uspostavi dobre odnose s drugima (tj. mreu socijalne podrke i pripadnost
razliitim grupama). U isto vrijeme, pojedinac tei ostvariti vlastita prava i
stei odreene resurse, kroz socijalnu dominaciju, odvanost, asertivnost i
otvaranje prema okolini (tj. prema drugima). Takoe, osoba eli proiriti
svoja znanja, opseg interesovanja i unijeti odreene inovacije u svoju
okolinu, kroz vlastitu kreativnost i originalnost. Ekstraverzija i otvorenost
prema iskustvu (intelekt) nam pomau da to i ostvarimo. U ovome se ogleda
fleksibilnost naeg razmiljanja, doivljavanja i ponaanja, koja je takoe
nuna za preivljavanje.
203
odmjerenost u socijalnim interakcijama (Repiti, 2013). Osobe kod kojih je
izraena ova ''superdimenzija'' linosti (tj. koje postiu visoke rezultate na
skalama kojima se mjere njene subordinirane dimenzije), karakterizira:
emocionalna stabilnost (oputenost i bezbrinost), drueljubivost,
komunikativnost, odgovornost, tanost, organizovanost, ugodnost,
empatinost, altruistinost, kreativnost i autentinost. Dakle, razlikuju se od
drugih, imaju dobre odnose sa njima, pomau onim ljudima kojima je
potrebna pomo, uspjeno tee samoaktualizaciji, zadovoljne su ivotom,
imaju stabilnu pozitivnu sliku o sebi i samopouzdane su. Ovi kvaliteti veoma
podsjeaju na: Maslowljeve karakteristike samoaktualizirane osobe,
Allportove kriterije mentalnog zdravlja, aspekte Adlerovog kreativnog
samstva i karakteristike Frommovog produktivnog i biofilnog karaktera.
204
19.3. Istraivanja
205
korelacije bile statistiki znaajne. Dakle, generalni faktor linosti, kao
dimenzija koja predstavlja agregirani sadraj svojih subordiniranih faktora
linosti, ovdje se pokazao kao solidan prediktor roditeljske podrke.
Rekapitulacija poglavlja
206
5. Koji je DeYoungov naziv za Digmanov alfa, a koji za beta faktor
linosti?
6. ta je p faktor?
7. Navedite bar tri naziva za generalni faktor linosti.
8. Kako su nazvani faktori treeg reda, koji su izdvojeni na osnovu
primjene Cattellovog 16PF-a? Koji je sadraj ovih faktora?
9. Uporedite generalni faktor linosti sa Adlerovim stvaralakim
samstvom i Frommovim biofilnim karakterom.
10. Koji je znaaj plastinosti i stabilnosti, iz ugla evolucijske
psihologije?
207
208
20. KRUNI MODELI LINOSTI
209
zajednitvu). Negativan pol dominacije je submisija (podreenost,
pokornost), a topline/afilijacije emocionalna hladnoa. U sutini, ove
dimenzije su najslinije ekstraverziji (prvenstveno socijalnoj dominaciji) i
ugodnosti/prijateljskoj nastrojenosti, respektivno. Trapnell i Broughton
(2006) su u svom istraivanju utvrdili da bi dimenziju ekstraverzije mogla
biti locirana blizu ose dominacije (zaklapa sa njom ugao manji od 45), a
saradljivost blizu topline (zaklapaju slian ugao kao ekstraverzija i
dominacija). Takoe, ovim dimenzijama se mogu opisati maskuline i
feminine tendencije. Tanije, osobine kao to su ''dominantan'' i ''hladan'' su
maskuline, dok su osobine tipa ''topline'' i ''submisivnosti'' feminine.
210
podrke, uticaj interpersonalnih poruka i interpersonalne ciljeve. U skladu s
tim, ponueno je nekoliko njegovih operacionalizacija.
211
pruanje ili nepruanje socijalne podrke onima kojima su potrebni pomo i
podrka. Skale koje se nalaze u okviru ovog instrumenta su: brian, ukljuen,
direktivan, arogantan, kritiki nastrojen, distanciran, izbjegavajui i posluan.
212
asertivan, dominantan, manipulativan, hladnokrvan, rezerviran, introvert,
srameljiv, popustljiv i saradljiv. Po Trapnellu i Broughtonu (2006),
pouzdanost tipa unutranje konzistencije IPQ-a je zadovoljavajua.
213
5. I+II- (dominantan, hvalisav i tvrdoglav);
6. I-II+ (stidljiv, skroman i naivan);
7. I+III+ (aktivan, kompetitivan i ponosan);
8. I-III- (letargian, neenergian i bespomoan);
9. I+IV- (eksplozivan, rjeit i ekstravagantan);
10. I-IV+ (miran, staloen i tih);
11. II+I+ (topao i velikoduan);
12. III-II- (nepovjerljiv i nepouzdan);
13. I+V+ (progresivan, spontan i strastven);
14. III+V+ (bistar, obrazovan i organiziran);
15. III-III- (lijen, nemaran i nehatan);
16. IV-IV- (ljutit, zabrinut i anksiozan) ...
20.3. Istraivanja
214
(mehanizama) odbrane je u niskoj pozitivnoj korelaciji sa dominacijom
(humor kao zreli stil odbrane je u pozitivnim korelacijama sa dominacijom i
afilijacijom); koritenje neurotinih stilova odbrane nije u statistiki
znaajnoj korelaciji sa dominacijom, ali je u pozitivnoj i statistiki znaajnoj
korelaciji sa afilijacijom (pseudoaltruizam i idealizacija pozitivno koreliraju
sa afilijacijom); a nezreli stilovi odbrane su u negativnoj korelaciji sa
dominacijom (u najveoj korelaciji s ovom dimenzijom je autistina
fantazija) i afilijacijom (ovdje se, po svom koeficijentu korelacije, istie
devaluacija). Nadalje, kada je rije o skalama circumplex modela, koritenje
zrelih stilova je u najveoj korelaciji sa dominantnou/ samopouzdanou;
pribjegavanje neurotinim stilovima odbrane najvie korelira sa toplinom/
saradljivou, dok je upotreba nezrelih stilova u najvioj korelaciji sa
hladnokrvnou i separiranou/introvertnou.
Rekapitulacija poglavlja
215
3. Najprihvaeniji interpersonalni cirkumpleks je onaj koji se sastoji od
dodekanata. T N
4. Na ta se odnosi faceta III+IV- ?
5. Objasniti sadraj facete I+II-.
6. Nabrojati oktante Wigginsovog (1995) krunog modela.
7. Opisati operacionalizaciju cirkumpleksa interpersonalnih problema.
8. Kako je operacionaliziran Wigginsov interpersonalni cirkumpleks?
9. Koji je drugi naziv za dimenziju ''aktiviteta''?
10. Koji su nedostaci modela zasnovanih na interpersonalnom cirkum-
pleksu?
11. Objasniti relacije optimizma i pesimizma sa dimenzijama inter-
personalnog cirkumpleksa.
12. Kakva je interpersonalna priroda stilova i mehanizama odbrane
(referirati se na navedeno istraivanje)?
216
21. PSIHOFIZIOLOKI PRISTUPI LINOSTI
217
1. sistem bihevioralne inhibicije (eng. behavioral inhibition system
BIS);
2. sistem borbe/bijega (eng. fight/flight system FFS) i
3. sistem bihevioralne aktivacije (eng. behavioral approach/
activation system BAS).
218
anksioznost, inhibiciju dominantnih konfliktnih ponaanja, proces
procjene rizika, te pretraivanje pamenja i procjenu okoline, to
bi trebalo pomoi u razrjeenju nastalog konflikta meu
stimulusima.
2. Sistem borbe/bijega (FFS) je proiren u sistem borbe-bijega-
zaleivanja (eng. fight-flight-freeze system FFFS), a stoji u
osnovi reagiranja na razliite uslovne i bezuslovne podraaje. U
revidiranoj verziji pomenute teorije, ovaj sistem je posrednik
prilikom doivljavanja straha, a ne anksioznosti. Drugim rijeima,
zaduen je za sklonost reakcijama straha i izbjegavanja (panika,
fobije i slino).
3. U revidiranoj (reformuliranoj) RST, sistem bihevioralne
aktivacije (BAS) posreduje u reakcijama na sve apetitivne
podraaje, bilo da su bezuslovni bilo uslovni. Rije je o
anticipaciji zadovoljstva, ugode i osjeaju nade. BAS je zaduen i
za optimizam, orijentiranost prema sistemu nagraivanja i
sklonost rizinim ponaanjima.
219
dihotomnim formatom odgovaranja, podjednako rasporeenih u dvije skale
Osjetljivost na kaznu (SP) i Osjetljivost na nagradu (SR).
21.1.2. Istraivanja
220
negativnoj korelaciji sa traenjem zabave; dok otvorenost nije u statistiki
znaajnim korelacijama sa rezultatima na skalama BIS-a i BAS-a. Sve
korelacije su izraunate na osnovu odabira ortogonalnog faktorskog rjeenja
za dimenzije Modela velikih pet (Smits i Boeck, 2006).
221
B. izbjegavanje tete (eng. Harm avoidance HA);
C. zavisnost od nagrade (eng. Reward dependence RD) i
D. ustrajnost (eng. Persistence P ili PS).
222
B. kooperativnost (eng. Cooperativeness C) i
C. samotranscendencija (eng. Self-transcendence ST).
21.2.2. Istraivanja
223
trebale odgovarati odreenim domenima (dimenzijama) nisu se adekvatno
''rasporedile'' po ovim dimenzijama. Tako su, naprimjer, facete izbjegavanja
tete i samousmjerenosti zasiene istim faktorom, a facete kooperacije i neke
facete zavisnosti od nagrade odgovaraju treem ekstrahiranom faktoru.
224
otvorenou prema kulturi i iskustvima; a samotranscendencija je u niskim
pozitivnim korelacijama sa: dinaminou, kooperativnou i pristojnou.
225
Beogradu, te kao nauni konsultant na Institutu za kriminoloka i socijalna
istraivanja. Iza sebe je ostavio mnogo legitimnih i empirijski utemeljenih
naunih radova, koji ga svrstavaju u grupu psihologa visoke produktivnosti i
svjetske reputacije. Ovdje emo sebi dati slobodu da Momiroviev rad
stavimo u istu ravan sa Cattellovim doprinosima.
226
dezintegraciju ili manju kontrolu nad konativnim (i fiziolokim) funkcijama.
KON-6 ima prilino dobru pouzdanost tipa unutranje konzistencije, a koristi
se za procjenu linosti i efekata psihoterapijskog tretmana. Momirovi i
saradnici su takoe razvili bateriju testova za procjenu kognitivnih funkcija,
odnosno sposobnosti (KOG-3, Wolf, Momirovi i Damonja, 1992).
21.3.3. Istraivanja
227
neki faktori konativnih (dis)funkcija imaju slabiju divergentnu valjanost. Bez
obzira na to, ovaj model je kvalitetan pokuaj opisivanja, objanjavanja i
predvianja vezanih za linost i motivaciju.
228
1. socijabilnost, aktivitet, neuroticizam-anksioznost, agresivnost-
hostilnost, impulzivno nesocijalizirano traenje senzacija i
impulzivnost;
2. socijabilnost, aktivitet, neuroticizam-anksioznost, agresivna
hostilnost i impulzivno nesocijalizirano traenje senzacija.
3. socijabilnost, neuroticizam-anksioznost, agresivna hostilnost i
impulzivno nesocijalizirano traenje senzacija; te
4. socijabilnost, emocionalnost (neuroticizam) i impulzivno neso-
cijalizirano traenje senzacija (psihoticizam).
229
revidiran, a dodata je i skala rijetkih odgovora (eng. infrequency scale). Ovo
je skala validnosti, s obzirom da sadraj njenih tvrdnji pokriva rijetka
iskustva, ponaanja i tendencije (tipa: ''Nikada nikoga nisam mrzio'' ili
''Nikada nisam slagao''). Ukoliko sudionik postigne visok rezultat na ovoj
skali, postoji osnovana sumnja da njegovi odgovori na glavnom dijelu
upitnika nisu validni. Ova nova verzija pomenutog instrumenta sastoji se od
99 estica sa dihotomnim formatom odgovaranja. Postoji i kraa forma
(ZKPQ-S), koja se sastoji od 35 ajtema, po sedam za svaki od pet faktora
linosti.
21.4.2. Istraivanja
230
Dini (2010) je provjeravala povezanost Zuckermanovih pet faktora
linosti sa ekstrinzinim i intrinzinim aspiracijama. Rezultati njenog
istraivanja su sljedei: impulzivno traenje uzbuenja, agresivnost i sklonost
ka druenju i zabavama su u pozitivnim korelacijama sa ekstrinzinim
aspiracijama, dok je tolerancija prema izolaciji u negativnoj korelaciji sa
ovom vrstom aspiracija. S druge strane, traenje uzbuenja i aktivitet su u
pozitivnim korelacijama sa intrinzinim aspiracijama.
Rekapitulacija poglavlja
231
8. Koja crta temperamenta se odnosi na osobine kao to su otvorenost,
srdanost i sentimentalnost?
9. Koje su razlike izmeu crta temperamenta i karaktera?
10. ta je samotranscendencija?
11. Objasnite vanost dimenzija karaktera za self-koncept.
12. Kakve su metrijske karakteristike Revidiranog inventara tempe-
ramenta i karaktera (TCI-R)?
13. Kakve su relacije izmeu dimenzija temperamenta i karaktera s jedne
i dimenzija Modela velikih pet s druge strane?
14. Regulator aktiviteta, iz Momirovievog modela, poznat je pod
nazivom ____________________.
15. Koji faktor Momirovievog modela se odnosi na kontrolu i regulaciju
organskih funkcija?
16. Dimenzija kibernetikog modela, koja je vezana za reakcije odbrane,
je _________________, a za reakcije napada, vezan je faktor koji se
naziva _________________.
17. Rukovodei se rezultatima opisanog istraivanja, ta ini latentni
prostor kognitivnih i konativnih funkcija?
18. Koji je nedostatak Grayeve teorije osjetljivosti na potkrepljenje?
19. Koja je prednost biopsiholokih, odnosno psihofiziolokih modela
linosti?
20. Povezati bihevioralne sisteme iz Grayeve teorije sa Momirovievim
faktorima konativnog funkcionisanja.
21. Nabrojati pet faktora Alternativnog petofaktorskog modela.
22. ta je drugaije u revidiranom Alternativnom petofaktorskom
modelu?
23. Kako je operacionaliziran AFFM?
24. Koje su prednosti Zuckermanovog modela strukture linosti?
25. ta je skala rijetkih odgovora?
232
22. ODBAENE I SAVREMENE TIPOLOGIJE LINOSTI
233
u pokretima i poloaju tijela itd.). Za njih je karakteristina sociofobija i
inhibicija ponaanja (Sheldon i Stevens, 1942). Mezomorfi su atletski
graene osobe, te imaju razvijene miie i debelu kou. Oni su, ustvari,
somatotoniari (skloni su rizinim ponaanjima, a opisani su jo kao hrabri,
energini i dominantni). Mezomorfi su jo: kompetitivni, agresivni, asertivni
i avanturistini (Sheldon i Stevens, 1942). Endomorfi odgovaraju
Kretschmerovom piknikom tipu. Dakle, oni su debeli, sa nedovoljno
razvijenim miiima. Ove osobe su viscerotoniari, tj. sporo reaguju, uivaju
u afektivnim odnosima s drugima (sociofilija) i srdani su.
234
odnosno faktora. Cilj Q faktorske analize velikim se dijelom poklapa sa
ciljem klaster analize. Meutim, ove dvije analize nisu sinonimi za isti
metodoloko-statistiki postupak, ve predstavljaju dva naina pristupanja i
rjeavanja problema utvrivanja razliitih (proto)tipova.
235
u sluaju nedovoljno kontroliranog tipa prevladavaju impulsi ida (princip
zadovoljstva). Dakle, prvi tip linosti je objanjen mehanizmom ego-
rezilijencije, a druga dva predstavljaju visoko, odnosno nisko izraenu ego-
kontrolu.
236
osobe su takoe bolje u suoavanju sa stresnim okolnostima (u odnosu na
pretjerano kontrolirane ljude), vjerovatno zbog nekontroliranog emo-
cionalnog pranjenja, koje im olakava stanje. Pretjerano kontrolirane osobe
postavljaju jedan vid cenzure ili granice izmeu unutranjeg (psihikog)
svijeta i vanjske okoline. Drugim rijeima, rijetko sebi doputaju ispoljavanje
nagona i emocija.
237
22.5. Evaluacija Modela tri prototipa linosti
Rekapitulacija poglavlja
238
12. Koji je pristup suprotan tipolokom pristupu?
13. Koja je prednost Sheldonovih studija, u odnosu na one koje je
provodio Kretschmer?
14. ta je Q-faktorska analiza?
15. Pored svake reenice napiite na koji prototip linosti se ona odnosi:
a. Osoba obino ne ispoljava svoja osjeanja, ve ih zadrava za
sebe. ____________________
b. Pojedinac je emocionalno stabilan, ugodan, socijalno prilagoen i
lako se nosi sa stresom. ____________________
c. Osoba je impulzivna i nagla. _____________________
239
240
23. SITUACIJSKI FAKTORI I IMPLICITNE TEORIJE LINOSTI
241
23.1.2. Linost, situacija, ponaanje
242
sa kojima svakodnevno sarauje) koja e se odlikovati: pravinou,
izbjegavanjem pohlepe, iskrenou i ostalim moralnim vrijednostima.
243
osobe ili se dato ponaanje objanjava socijalnom ulogom
sudionika, odnosno samom situacijom u kojoj se nalazi?).
244
U istraivanju koje su proveli Mttus, Allik, Konstabel, Kangro i
Pullmann (2008), ispitivalo se koje osobine linosti sudionici pripisuju osobi
za koju imaju informaciju da posjeduje visoku akademsku, odnosno
praktinu inteligenciju. Ukoliko ovaj pojedinac ima visoku akademsku ili
praktinu inteligenciju, sudionici ga procjenjuju kao emocionalno stabilnu,
ekstravertiranu, savjesnu i osobu otvorenu za nova iskustva. Ukoliko su
dobili informaciju da ciljna osoba postie niske skorove na testovima koji
mjere ove dvije vrste inteligencije, procjenjuju je kao: anksioznu,
introvertiranu, nedovoljno otvorenu za nova iskustva i nesavjesnu. Ugodnost
(saradljivost) ove osobe procijenjena je kao prosjena, bez obzira da li su uli
informaciju koja ide u prilog visoke ili niske akademske, odnosno praktine
inteligencije. Laici smatraju da su socijalno poeljne osobine u meusobnim
korelacijama, te ovaj faktor moe biti medijator implicitnih teorija linosti i
informacije o neijoj inteligenciji.
245
obrasce ponaanja politikih lidera (koji, shodno Kissingerovoj procjeni,
esto posjeduju kontradiktorne osobine).
Rekapitulacija poglavlja
246
24. PRETPOSTAVKE O SKLOPU LINOSTI IVOTINJA
247
linosti unutar vrsta intraspecijalnom komparacijom (od lat. species vrsta).
S druge strane, uporedbu vrsta po ponaajnim tendencijama (eventualno,
primitivnoj strukturi linosti), nazvali smo interspecijalnom ili kros-
specijalnom komparacijom.
a) vlasnika ivotinje/a;
b) uvara u zoolokim vrtovima;
c) prijatelja vlasnika i
d) nezavisnih procjenjivaa (biologa, psihologa...).
248
nekih vrsta, koritenjem drugaije metodologije, nisu primijeene naznake
nekih dimenzija linosti koje su prisutne kod ljudi, estice koje se odnose na
njih se jednostavno izbace iz skale. Nadalje, sadraj drugih estica se
preformulira, kako bi vjernije odraavao ponaajne crte ivotinja. Ovdje
postoji opasnost od antropomorfizma, odnosno pridavanja ljudskih
karakteristika i osobina ivotinjama (emu su posebno skloni njihovi
vlasnici). Zato se preporuuje da se sadraj estica odnosi na opservabilne
bihevioralne tendencije i obrasce.
24.3. Istraivanja
249
iskustva. U sluaju hijena, Gosling (1998) je naao indicije sljedeih
dimenzija: neuroticizma (ekscitabilnost), ugodnost-ekstraverziju, otvorenost
za nova iskustva (radoznalost) i dominaciju (asertivnost).
250
Ispostavilo se da: dominacija, ekstraverzija, emocionalna stabilnost,
otvorenost prema iskustvu i ugodnost/saradljivost pozitivno i statistiki
znaajno koreliraju sa procijenjenim blagostanjem impanzi. Dominacija i
ekstraverzija se izdvajaju kao najbolji prediktori subjektivnog blagostanja
(dobrostanja). Zanimljiv rezultat je da dominacija raste s godinama, a
ekstraverzija i otvorenost prema iskustvu opadaju (Weiss i sar., 2009). Ovdje
treba napomenuti da je opisano istraivanje transverzalnog tipa.
251
Meutim, u sluaju impanzi, gorila i rezus majmuna, mogue je
govoriti o primitivnom sklopu linosti, s obzirom da su oni, po svojim
biolokim karakteristikama, najblii ljudskoj vrsti. Vaan faktor linosti
primata je dominacija, odnosno skup ponaanja koji definira njihovo mjesto i
ulogu u socijalnoj hijerarhiji zastupljenoj u drutvenoj zajednici (grupi) ovih
ivotinja.
Rekapitulacija poglavlja
252
25. PSIHOLOGIJA LINOSTI U KONTEKSTU
253
savjesnost i saradljivost negativno koreliraju sa doivljenim profesionalnim
stresom, dok je neuroticizam u pozitivnoj korelaciji sa stresom na poslu.
Gramstad, Gjerstad i Haver (2013) su ispitivali povezanost crta linosti i
percipiranog stresa na poslu kod mladih ljekara. Pokazalo se da je
neuroticizam najbolji prediktor percipiranog stresa na poslu, dok
ekstraverzija i savjesnost nisu bile u statistiki znaajnim korelacijama sa
kriterijem. Neuroticizam je pozitivno korelirao sa stepenom depresivnosti i
anksioznosti ljekara-novajlija, dok je ekstraverzija bila u negativnoj korelaciji
sa depresivnou.
254
objanjavaju najvie varijance intrinzine motivacije podsticajem (16%), a
najmanje u sluaju svih vrsta ekstrinzine motivacije (7%).
255
Gncz i Peki (2014) su istraivali povezanost samoprocjena osobina linosti
i poeljnih osobina nastavnika. Ispostavilo se da to student postie vii
rezultat na nekoj dimenziji linosti, to u veoj mjeri smatra da uspjean
nastavnik treba postizati slian rezultat na datoj dimenziji linosti. Slian
trend je utvren i za druge crte linosti, osim za ekstraverziju. Studenti koji
su ekstraverti preferiraju nastavnike koji su introverti. Dodatno, studenti
humanistikih i drutvenih nauka, u odnosu na studente tehnikih nauka,
neto vie cijene nastavnike koji su ekstravertiraniji, otvoreniji za nova
iskustva i savjesniji.
256
25.4. Psihologija linosti i saobraaj
257
(neuroticizma), te nie rezultate na skalama ekstraverzije, savjesnosti i
otvorenosti prema iskustvu. Na nivou faceta, poinitelji krivinih djela su
pokazali osobine kao to su: nepotenje, pohlepa, prestraenost, anksioznost,
nisko socijalno samopotovanje, nedrutvenost, nedostatak marljivosti i
konvencionalnost.
Rekapitulacija poglavlja
258
26. SINTEZA IZLOENIH TEORIJA I ISTRAIVANJA
259
16. Kakva je veza izmeu kompleksa inferiornosti, tenje ka
superiornosti i natkompenzacije?
17. Pronaite dva istraivanja u kojima je ispitivano nasljeivanje
osobina linosti, te ukratko izloite njihove glavne rezultate.
18. Moe li se linost odgajati? Obrazloite svoj odgovor.
19. Ako tvrdimo da konzervativnost nije precizno definiran negativni pol
dimenzije otvorenosti prema iskustvima, navedite razloge u prilog
ovom tvrenju. Koji su argumenti protiv ovog tvrenja?
20. Pogledajte bar jedan savremeni film u anru naune fantastike.
Pokuajte odrediti profil(e) linosti njegovih glavnih protagonista.
Pozovite se na bar pet teorijskih perspektiva opisanih u ovoj knjizi.
260
l. Pokuaj utvrivanja psiholokog profila Alana Turinga, iz perspektive
Cloningerovog Modela temperamenta i karaktera.
m. Longitudinalna studija stabilnosti pozitivne i negativne valencije.
n. Utvrivanje stepena samoaktualizacije u mjerama samoprocjene kod
osoba tree ivotne dobi.
o. Povezanost dimenzija Petofaktorskog modela sa optimizmom,
percepcijom line sree i pesimizmom.
p. Dimenzije Alternativnog petofaktorskog modela kao prediktori
globalnog samopotovanja.
q. Povezanost vremenskih perspektiva sa diskrepancom izmeu realnog
i idealnog selfa.
r. Povezanost potenja/skromnosti sa uestalou upotrebe drutvenih
mrea.
s. Operacionalizacija Teorije osjetljivosti na potkrepljenje u svrhu
utvrivanja bihevioralnih crta ivotinja.
t. Spolne razlike u perzistenciji i kooperativnosti.
261
262
REFERENCE
263
Allport, G. W. (1955). Becoming: Basic considerations for a psychology of
personality. New Haven, CT: Yale University Press.
264
Ansbacher, H. L. i Ansbacher, R. R. (Ur.) (1964). The individual psychology
of Alfred Adler: A systematic presentation in selection from his
writings. New York: Harper & Row.
265
Balogun, A. G. (2014). Dispositional factors, perceived social support and
happiness among prison inmates in Nigeria: A new look. The Journal
of Happiness & Well-Being, 2(1), 1633.
Bartels, M., Weegen, F., Beijsterveldt, C., Carlier, M., Polderman, T.,
Hoekstra, R. i Boomsma, D. (2012). The five factor model of
personality and intelligence. A twin study on the relationship between
the two constructs. Personality and Individual Differences, 53, 368
373.
266
reaction formation, projection, displacement, undoing, isolation,
sublimation, and denial. Journal of Personality, 66, 10811195.
267
Bushman, B. (2002). Does venting anger feed or extinguish the flame?
Catharsis, rumination, distraction, anger and aggressive responding.
PSPB, 28, 724731.
Cale, E. M. (2006). A quantitative review of the relations between the ''Big 3''
higher order personality dimensions and antisocial behavior. Journal
of Research in Personality, 40, 250284.
Capanna, C., Struglia, F., Riccardi, I., Daneluzzo, E., Stratta, P. i Rossi, A.
(2012). Temperament and Character InventoryR (TCI-R) and Big
Five Questionnaire (BFQ): Convergence and Divergence.
Psychological Reports, 110, 10021006.
268
Chen, S., Wu, M. i Chen, C. (2010). Employee's personality traits, work
motivation and innovative behavior in marine tourism industry. J.
Service Science & Management, 3, 198205.
269
Personality matters. Accident Analysis and Prevention, 43, 1323
1331.
270
DePaulo, B. M. (1993). The ability to judge others from their expressive
behaviors. U K. Craik, R. Hogan i R. Wolfe (Ur.), Fifty years of
personality psychology: Perspectives on individual differences (pp.
197206). New York: Plenum Press.
Erdle, S., Irwing, P., Rushton, J., Park, J. (2010). The general factor of
personality and its relation to self-esteem in 628,640 Internet
271
respondents (Short communication). Personality and Individual
Differences, 48, 343346.
272
Farmer, R. i Goldberg, L. (2008). A psychometric evaluation of the Revised
Temperament and Character Inventory (TCI-R) and the TCI-140.
Psychological Assessment, 20, 281291.
Freud, S. (1923). Das Ich und das Es. Vienna: Internationaler Psycho-
analytischer Verlag.
Fromm, E. (1956). The sane society. London: Routledge & Kegan Paul.
273
Fromm, E. (1984). Veliina i granice Freudove misli. Zagreb: ''Naprijed''.
274
Glasser, W. (2000). Teorija izbora. Zagreb: Alinea.
Gray, J. (1990). Brain systems that mediate both emotion and cognition.
Cognition and Emotion, 4, 269288.
275
Gurtman, M. B. (2009). Exploring personality with the Interpersonal
Circumplex. Social and Personality Psychology, 3, 119.
Horney, K. (1950). Neurosis and human growth: The struggle toward self-
realization. New York: W.W. Norton & Company Inc.
276
Hoek, A. i Momirovi, K. (1997). Struktura relacija izmeu socijalnog
statusa i osobina linosti maloletnih delinkvenata. Psihologija, 3,
197230.
277
Jurez, F. i Contreras, F. (2008). Psychometric properties of the General Self-
Efficacy Scale in a Colombian sample. International Journal of
Psychological Research, 1(2), 612.
278
Kelly, G. A. (1963). A theory of personality: The psychology of personal
constructs. New York: W. W. Norton & Company.
279
Koltko-Rivera, M. E. (2006). Rediscovering the later version of Maslow's
Hierarchy of needs: Self-transcendence and opportunities for theory,
research, and unification. Review of General Psychology, 10, 302
317.
280
Lefcourt, H. M. (2001). Humor: The psychology of living buoyantly. New
York: Kluwer Academic/Plenum Publishers.
Maslow, A. (1954). Motivation and personality. New York: Harper & Row,
Publishers.
McCrae, R. i Costa, P. (1991). Adding Liebe und Arbeit: The full Five-Factor
Model and Well-Being. Personality and Social Psychology Bulletin,
17, 227232.
McCrae, R. i Costa, P. (1995). Positive and negative valence within the five-
factor model. Journal of Research in Personality, 29, 443460.
281
McGuirk, E. i Pettijohn, T. (2008). Birth order and romantic relationship
styles and attitudes in college students. North American Journal of
Psychology, 10, 3752.
McKinley Runyan, W. (1981). Why did Van Gogh cut off his ear? The
problem of alternative explanations in psychobiography. Journal of
Personality and Social Psychology, 40, 10701077.
Midgley, N. (2007). Anna Freud: The Hampstead war nurseries and the role
of the direct observation of children for psychoanalysis. Int J
Psychoanal, 88, 939959.
Mitchell, S. A. (1981). The origin and nature of the ''object'' in the theories of
Klein and Fairbairn. Contemp. Psychoanal., 17, 374398.
282
Mlai, B. (2002a). Leksiki pristup u psihologiji linosti: Pregled
taksonomija opisivaa osobina linosti. Drutvena istraivanja, 11,
553576.
Mttus, R., Allik, J., Konstabel, K., Kangro, E. i Pullmann, H. (2008). Beliefs
about the relationships between personality and intelligence.
Personality and Individual Differences, 45, 457462.
Musek, J. (2007). A general factor of personality: Evidence for the Big One
in the five-factor model. Journal of Research in Personality, 41,
12131233.
283
Norman, W. T. (1967). On estimating psychological relationships: Social
desirability and self-report. Psychological Bulletin, 67, 273293.
284
Poropat, A. E. (2009). A meta-analysis of the Five-Factor Model of
personality and academic performance. Psychological Bulletin,
135(2), 322338.
285
Zbornik saetaka Treih sarajevskih dana psihologije (p. 30).
Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
286
Ross, L., Greene, D. i House, P. (1977). The ''false consensus effect'': An
egocentric bias in social perception and attribution processes. Journal
of Experimental Social Psychology, 13, 279301.
Sassenfeld, A. (2008). The body in Jung's work: Basic elements to lay the
foundation for a theory of technique. The Journal od Jungian Theory
and Practice, 10, 113.
287
Schwarzer, R. i Jerusalem, M. (1995). Generalized Self-Efficacy scale. U J.
Weinman, S. Wright i M. Johnston (Ur.), Measures in health
psychology: A users portfolio. Causal and control beliefs (pp. 35
37). Windsor: NFER-NELSON.
Simms, L. J. (2007). The Big Seven Model of personality and its relevance to
personality pathology. Journal of Personality, 75, 130.
288
Spranger, E. (1928). Types of men: The psychology and ethics of personality.
Halle: Max Niemeyer.
Steger, M. F., Frazier, P., Oishi, S., & Kaler, M. (2006). The Meaning in Life
Questionnaire: Assessing the presence of and search for meaning in
life. Journal of Counseling Psychology, 53, 8093.
289
Swede, S. i Tetlock, P. (1986). Henry Kissinger's implicit theory of
personality: A quantitative case study. Journal of Personality, 54,
617646.
290
Tuerlinckx, F., Boeck, P. i Lens, W. (2002). Measuring needs with the
Thematic Apperception Test: A psychometric study. Journal of
Personality and Social Psychology, 82, 448461.
Van der Linden, D., Figueredo, A., Leeuw, R., Scholte, R. i Engels, R.
(2012). The general factor of personality (GFP) and parental support:
testing a prediction from Life History Theory. Evolution and Human
Behavior, 33, 537546.
Veselka, L., Schermer, J., Martin, R., Cherkas, L., Spector, T. i Vernon, P.
(2010). A behavioral genetic study of relationships between humor
styles and the six HEXACO personality factors. Europe's Journal of
Psychology, 6(3), 933.
291
Weiss, A., Inoue-Murayama, M., Hong, K., Inoue, E., Udono, T., Ochiai, T.,
Matsuzawa, T., Hirata, S. i King, J. (2009). Assessing chimpanzee
personality and subjective well-being in Japan. American Journal of
Primatology, 71, 283292.
Yang, Y., Read, S., Denson, T., Xu, Y., Zhang, J. i Pedersen, W. (2014). The
key ingredients of personality traits: situations, behaviors, and
explanations. Personality and Social Psychology Bulletin, 40, 7991.
Yik M. i Russell, J. (2001). Predicting the Big Two of affect from the Big
Five of personality. Journal of Research in Personality, 35, 247277.
292
Zeigler-Hill, V. i Pratt, D. (2007). Defense styles and the Interpersonal
Circumplex: The interpersonal nature of psychological defense.
Journal of Psychiatry, Psychology and Mental Health, 1(2), 115.
Zoccali, R., Muscatello, M. R., Bruno, A., Cedro, C., Campolo, D., Pandolfo,
G. i Meduri, M. (2007). The role of defense mechanisms in the
modulation of anger experience and expression: Gender
differencesand influences on self-report measures. Personality and
Individual Differences, 43, 14261436.
iek, S. (2007). How to read Lacan. New York: W. W. Norton & Company.
293
294
RJENIK KLJUNIH TERMINA
295
Antropomorfizam pridavanje ljudskih karakteristika subhumanim vrs-
tama. Rije je o tendenciji koja je nepoeljna prilikom izuavanja
bihevioralnih crta i obrazaca ivotinja.
296
Bihevioralna paradigma sistem opisa i objanjenja psiholokih fenomena
iz ugla biheviorizma, tj. bavljenje opservabilnim i mjerljivim
ponaanjem.
297
Dinamika linosti intrapsihiki procesi linosti, odnosno meudjelovanje
njenih komponenti. Ovaj pojam se moe odnositi i na motivaciju:
instinkte, nagone, tendencije, tenje, namjere, elje i slino.
298
Egzistencijalni vakuum ''prostor'' u kome se nalazi osoba koja osjea
besperspektivnost, besmislenost ivljenja i emocionalnu neispunjenost
(koncept iz Franklovog egzistencijalistikog pristupa).
299
Emocionalna stabilnost jedna od dimenzija linosti po Modelu velikih pet,
koja obuhvata: bezbrinost, oputenost i smirenost vs. napetost,
anksioznost i zabrinutost (v. Neuroticizam).
Falusna faza faza psihoseksualnog razvoja, koja traje od cca. tree do cca.
este godine ivota. Za ovu fazu je karakteristian Edipov kompleks.
300
Fatalistika sadanjost konstrukt iz Zimbardove Teorije vremenskih
perspektiva, koji obuhvata percepciju sadanje situacije kao
nepromjenjive i vanjski (eksternalno) kontrolirane.
301
generalizabilnost) i podneblja iz kojih oni dolaze (drave, kulture i
slino), to je poznato kao prostorna generalizabilnost.
302
Humanistika paradigma stajalite po kome je ovjek a priori dobro bie,
koje, osim niih, posjeduje i vie potrebe (samorazvoj, samo-
ostvarenje), a iz slobode njegovog djelovanja slijedi imperativ
preuzimanja odgovornosti za vlastite izbore i postupke.
Idealno ja skup svega onoga to elimo biti i emu teimo (v. Realno ja;
Oekivano ja).
303
Interakcionizam stajalite po kojem je ponaanje pojedinca rezultat
njegove linosti i situacije u kojoj se nalazi.
Ja odreeno je i kao self, sopstvo ili samstvo (v. Samstvo). ''Ja'' moe biti
objekat svijesti (eng. Me) ili subjekat koji pojmi sebe (eng. I).
304
K
Karakter koncept koj ima vie znaenja. Prvo, moe se odnositi na tip
linosti. Drugo, moe se odnositi iskljuivo na moralni aspekt linosti.
Tree, moe obuhvatati: samokontrolu, snagu volje i samodi-
rektivnost.
305
Komprehenzivnost modela linosti njegova obuhvatnost, tj. stepen u
kome model uspjeno subsumira indikatore i sadraje crta linosti.
Korolar iskaz, izraz ili tvrenje koje slijedi iz odreene teoreme (termin
koji je, u naem kontekstu, bitan za razumijevanje Kellyeve Teorije
personalnih konstrukata).
306
L
307
psihodinamske paradigme). Moemo ih podijeliti u: zrele, nezrele i
neurotine.
308
zanimaju npr. interindividualne razlike (varijabilnost), prosjene
vrijednosti (centralna tendencija) i slino.
Objekt malo ''a'' objekt elje, koja nikada ne moe biti u potpunosti
ostvarena (Lacanova psihoanalitika teorija).
309
P
310
Pozitivna prolost pozitivan pogled na prola iskustva, koji ini jednu
vrstu temporalne perspektive (Zimbardova Teorija vremenskim per-
spektiva).
311
imaju vlastiti sistem vrijednosti i principa, vole ivot i osjeaju ljubav
prema ovjeanstvu.
Proprijum termin koji je koristio G. Allport, kako bi oznaio ''ja'' ili ''self''.
312
Samoaktualizacija ostvarenje svih svojih potencijala, odnosno samo-
ostvarenje (koncept vezan uz Maslowljevu hijerarhiju potreba i jo
neke humanistike pristupe).
313
Situacionizam stajalite po kome ponaanje ljudi odreuje situacija u kojoj
se nalaze, a vrlo malo ili nikako osobine linosti koje posjeduju.
Srne uloge socijalne uloge tipine za odreenu osobu, tj. uloge u kojima
se osoba esto ili redovno nalazi (Kellyev koncept).
314
Superego jedna od instanci linosti u Freudovom strukturalnom modelu.
Superego je voen principom moraliteta, a predstavlja internatizirane
norme i vrijednosti drutva u kome ivimo.
315
Transcendentna funkcija mehanizam koji omoguava integraciju ostalih
funkcija i balans izmeu svjesnog i nesvjesnog dijela linosti (koncept
iz Jungove analitike psihologije).
316
Z
317
318
BILJEKA O AUTORU
Roen sam 26. maja 1987. godine u/na Cetinju (Crna Gora). Osnovnu i
srednju kolu zavrio sam u Kotoru, a dodiplomski i diplomski studij
psihologije u Sarajevu. Magistrirao sam 2011. godine, sa temom iz oblasti
psihologije linosti.
319
Nisam zaposlen, niti politiki opredijeljen. Moda bi ovdje umjesto rijei
''niti'', trebala stajati odrednica ''zato to nisam''. Trudim se, koliko je to
mogue iz ovih uslova preivljavanja i ivotarenja, doprinositi nauci i struci
na prostoru Bosne i Hercegovine, te Crne Gore. S obzirom na nemilost ivota
i okolnosti koje nuno vode srozavanju mog dostojanstva, nisam u prilici
vjeto i luksuzno opremiti ovu knjigu. Stoga molim profesionalnu i laiku
javnost da mi oproste usljed eventualnih tehnikih propusta, te nedostatka
strune recenzije.
320