1

Historija islamskog obrazovanja

Literatura

1. Bimaristan, medresa, muderis iz Diyanetove Islamske enciklopedije

2. uri, Hajrudin, kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918, Veselin Maslea, 1983., str.
34
3. Dizdar, Muhamed Emin, Nastavni zavodi kod starih Arapa (neobavezno)
4. Fazlur Rahman, Duh islama, pogl. 11 (o obrazovanju)
5. Kasumovi, Ismet, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske
uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999.
6. Makdisi, George, Magisterium i akademska sloboda u klasinom islamu i
srednjovjekovnom kranstvu
 2

Bimaristan: klasine bolnice u islamskom svijetu

Arslan Terziolu1

Bimaristan je imenica iz perzijskog jezika nastala od rijei bimar (bolesnik) i sufiksa -stan, koji se koristi
za tvorbu toponima. Meu narodom se koristio iskrivljeni oblik ove rijei maristan, premda vie u
znaenju bolnice za duevne bolesnike (timarhane); isti naziv u muslimanskoj paniji dobio je oblik
malastan / marastan, u Egiptu murustan, a u Maroku morstan / mestran. Moe se rei da su Arapi veoma
rano usvojili rije bimaristan zato to je pod tim imenom bila poznata bolnica i medicinska kola u
perzijskom gradu Dundiapuru, a koja je igrala vanu ulogu u razvoju prvih islamskih bolnica i u kojoj
je znanje iz medicine stekao i Haris ibn Kelede, poznati ljekar iz vremena Poslanika, a.s. Iz vakufname
na arapskom jeziku napisane za bolnicu koju je 1065. godine u Semerkandu podigao Satuk Bugra, prvi
muslimanski vladar meu Karahanijama, moe se zakljuiti da su muslimani iz Srednje Azije umjesto
rijei bimaristan koristili naziv dar el-merza, a Selduci nazive dar el-afije i dar e-ifa. Osmanlije su
pored rijei daruifa (dar e-ifa), koristili i nazive darussiha, ifahane, bimarhane i timarhane, a od
XIX stoljea, nakon osnivanja modernih zdravstvenih ustanova po uzoru na evropske, preferirali su
naziv hastahane. Danas je u arapskom svijetu rairena rije mustefa.

Osnivanje prvih bimaristana i islamski svijet na Istoku

Prvi islamski bimaristan podigao je Poslanik, a.s., u obliku pokretne ratne bolnice kako bi se
zbrinuo Sa'd ibn Muaz i drugi ashabi koji su ranjeni u Bici na Hendeku. U islamskim izvorima ovaj
dogaaj opisuje se kako slijedi: Poslanik, a.s., je ranjenog Sa'da ibn Muaza smjestio u jedan ator u
mesdidu, a koji je pripadao eni po imenu Rufejda el-Ensarija iz plemena Eslem. Rufejda se posvetila
zbrinjavanju i lijeenju ranjenih i bolesnih muslimana. I kada je u Bici na Hendeku Sa'da ibn Muaza
pogodila strijela, Poslanik je prisutnim ashabima rekao: 'Odnesite Sa'da u Rufejdin ator da ga mogu
esto posjeivati.' (Ibn Hiam, II, 239; Ahmed Isa, 9)

Makrizi spominje da je prvu bolnicu na svijetu podigao mitoloki koptski vladar iz Egipta
Menakijus (Menakijus ibn Umun) ili slavni grki ljekar Hipokrat, i da se ta bolnica nalazila pored
njegove kue i zvala Ihsinudukijun (Xenodokeion). On navodi da je prvu bolnicu u islamskom svijetu
osnovao 88/707. godine emevijski halifa Velid ibn Abdulmelik, da je on imenovao ljekare i davao im
platu, da je naredio da se gubavci izoliraju kako se ne bi kretali meu narodom i da se za njih i za slijepce
obezbijedi hrana (El-Hitat, II, 405). Osmanski historiar Bostanzade Jahja-efendi u svom djelu Tuhfe
el-ahbab (Tarih-i Saf) biljei, bez navoenja izvora, da je halifa Velid ibn Abdulmelik prvi u islamskom
svijetu osnovao bolnicu za lijeenje duevnih i tjelesnih bolesti (str. 134). Ibn Dokmak pie da je u
vrijeme Emevija kua Ebu Zebejda, koja se nalazila u ulici Kanadil u Fustatu u Egiptu, pretvorena u
bolnicu.
Bimaristani su se poeli osnivati u vrijeme vladavine Emevija, a ve u vrijeme abasijskih halifa
ulaze u zlatno doba. Kada se drugi abasijski halifa Mensur, osniva Bagdada, razbolio, u Bagdad je
pozvan ljekar Durdis ibn Bahtiu, koji je radio u bolnici i medicinskoj koli u Dundiapuru, a koja
je bila aktivna od vremena Sasanida. Nakon toga ljekari iz ove bolnice znaajno su doprinijeli razvoju
islamske medicine i institucije bimaristana.
Zna se da je medicinsku kolu u Dundiapuru osnovao sasanidski vladar apur I oko 260.
godine, da je bolnica pored nje osnovana 350. godine u vrijeme apura II i da je pruala usluge do kraja
X stoljea. U razvoju ove bolnice i medicinske kole, koje su svoj zlatni vijek doivjele u vrijeme
vladavine Husreva I Anuirvana (532579), odnosno u vrijeme kada je roen Muhammed, a.s., znaajnu
ulogu odigrali su nestorijanski ljekari, koji su protjerani 489. godine iz Bizanta, i indijski ljekari, koji su

1
Diyanet Islam Ansiklopedisi.
 3

dostigli visok nivo znanja jo u vrijeme dok je ivio Buda. Iako Ahmed Isa-beg kao najznaajniju
islamsku bolnicu spominje bolnicu i medicinsku kolu iz Dundiapura, koja je bila aktivna i u vrijeme
Abasija (Tarih el- bimaristanat fi el-islam, 6162), posljednjim istraivanjima utvreno je da je uvjet
da neko na tom mjestu moe studirati medicinu bio da je kranin Nestorijanac; prema tome, jasno je
da se ta bolnica ne moe smatrati islamskom (Schffler, 42). Meutim, nepobitna je injenica da je ova
bolnica odigrala znaajnu ulogu u razvoju islamske medicine i nastanku prvih islamskih bolnica, jer se
zna da je Harun er-Reid (786809) u Bagdad pozvao Dibraila ibn Bahtiua ibn Durdisa, koji je
takoer bio iz porodice Bahtiu, da je naredio da se pored kanala Kerha podigne bolnica po uzoru na
onu u Dundiaporu i da je na njeno elo postavio poznatog ljekara iz Dundiapura Ebu Juhannu
Masevejha, a da je njega naslijedio njegov sin Ebu Zekerija Juhanna ibn Masevejh (Ibn Ebu Usajbija,
242243, 246). Pored toga, u izvorima se spominje da je i vezirska porodica Bermekija u Bagdadu
osnovala bolnicu koja je bila poznata po njihovom imenu, da su na njeno elo doveli indijskog ljekara
Ibn Dehna i da su od njega traili da na arapski jezik prevodi medicinska djela sa sanskrita (Ibn en-
Nedim, 305). Harun er-Reid, osniva prvog bimaristana u Bagdadu, traio je od poznatog indijskog
ljekara Menkeha (Mankah), kojeg je doveo iz Dundiapura da ga lijei, da prevede poznato djelo
indijskih lijenika Susruta-Samhita i djelo takoer indijskog lijenika anakja (anak) (Ibn en-Nedim,
305; Ibn Ebu Usajbia, 474475). To pokazuje da je na islamsku medicinu, pored grke i nestorijanske,
utjecala i indijska medicina. Iako se ne zna do kada je radila bolnica koju je osnovao Harun er-Reid,
ona je zasigurno bila primjer za bimaristane osnovane u drugim gradovima.
Poznato je da se, nakon bimaristana koje je vezir Ali ibn Isa ibn Derrah 914. godine otvorio u
Bagdadu u naselju Harbije, poveao broj bimaristana izgraenih kako u Bagdadu, tako i u drugim
mjestima, i da je u X stoljeu islamska medicina doivjela zlatno doba. Ali ibn Isa povjerio je Ebu
Osmanu Saidu ibn Jakubu ed-Dimikiju upravu nad bimaristanima u Bagdadu, Mekki i Medini (Ibn
Ebu Usajbia, 316). Jo ranije, u vrijeme halife Mutazz-billaha (892902), njegov pa po imenu Bedr
podigao je bimaristan u Bagdadu, u naselju Muharrem na istonoj obali Tigrisa (Ibn Ebu Usajbia, 301).
Poznati ljekar Sinan ibn Sabit otvorio je 1. muharrema 306. / 14. juna 918. bolnicu Bimaristan es-Sejjide,
u bagdadskom naselju Suku Jahja u ime majke Medduddevlea, lana porodice Buvejhija. Mjeseni
trokovi ove bolnice iznosili su 600 dinara (Ibn el-Kifti, 50; Ibn Ebu Usajbia, 302). Na prijedlog ljekara
Sinana ibn Sabita, halifa Muktedir-billah 918. godine u Bagadadu je osnovao El-Bimaristan el-
muktediri i odredio da se isplauje mjeseno po 200 dinara za njene trokove (Ibn el-Kifti, 194195;
Ibn Ebu Usajbia, 302). Ibn el-Furat, vezir halife Muktedira-billaha, osnovao je bimaristan u naselju
Derb el-Mudafaa na istonoj strani Bagdada; Hakani, vezir koji ga je naslijedio na tom poloaju,
postavio je na njeno elo ljekara Sabita ibn Sabita 925. godine (Ibn Ebu Usajbia, 304305). Emir el-
umera Ebu el-Hasan Bedkem, koji ima turske korijene, podigao je u gradu Vasitu javnu kuhinju (dar
ez-zijafe), a na prijedlog ljekara Sinan ibn Sabita osnovao je 941. godine jedan bimaristan u Bagdadu,
na zapadnoj strani Tigrisa, na breuljku na kojem je nekada bio dvor Haruna er-Reida (Ibn el-Kifti,
193; Ibn Ebu Usajbia, 304; Mez, 357).
Iako ne postoji mnogo podataka o bolnicama u provinciji, zna se da su u to vrijeme bimaristani
postojali u gradovima Vasitu, Rakki, na jugu Anadolije u gradovima Mejjafarikinu, Harranu, Antakji,
Nusajbinu, u Turkestanu u gradu Mervu, u Iranu u gradovima Reju, irazu, Isfahanu, te u Sistanu u
gradu Zerendu (Terziolu, Diss. TU, 4245; Ahmed Isa, 198, 201202, 204, 2269). Kao pokazatelj
razvoja na polju zdravstvene zatite naroda u vrijeme vladavine Abasija moe se navesti podatak da su,
na prijedlog slavnog ljekara Sinana ibn Sabita i po nareenju vezira Alija ibn Isaa, u to vrijeme ljekari
svakog dana obilazili zatvore i propisivali razne lijekove za zatvorenike (Ibn Ebu Usajbia, 301). Isto
tako, iz prepiske ljekara Sinana ibn Sabita i vezira Alija ibn Isaa saznajemo da su po nareenju vezira
Alija ibn Isaa u sela u oblasti Sevad u Donjem Iraku slati ljekari i mobilna bolnica, i da su se u toj
mobilnoj bolnici lijeili kako muslimani, tako i nemuslimani (Ibn el-Kifti, 193; Ibn Ebu Usajbia, 301).
Prema tome, bimaristane iz tog vremena moemo podijeliti na stalne i mobilne.
Pored bimaristana, koji su funkcionirali poput kompletne bolnice u kojoj se lijee sve vrste
bolesti, u to vrijeme postojale su i bolnice u obliku tekija koje su se bavile lijeenjem duevnih bolesnika;
Muberred, slavni filolog iz vremena vladavine halife Mutevekkila-alellaha, spominje da je posjetio
jednu takvu ustanovu podignutu u mjestu Dejrihizkil, izmeu Bagdada i Vasita. Budui da pisci iz IX i
X stoljea navode dosta podataka o ovoj bolnici (Ja'kubi, 321; Mes'udi, IV, 89; Jakut, II, 540541), ona
 4

zasluuje da ponese epitet najstarije psihijatrijske bolnice namijenjene iskljuivo lijeenju umno
poremeenih osoba vie nego bolnica Hospital General Valencia, osnovana u paniji 1409. godine ili
bolnica Bethlehem iz Londona, u koju je, kao to je poznato, 1404. godine smjeteno est umno
poremeenih osoba (Terziolu, Diss. TU, 42). Najbolji primjer koji pokazuje da su u IX stoljeu u
bimaristanima lijeeni i duevni bolesnici jeste bimaristan koji je 872. godine u Fustatu u Egiptu
podigao Ahmed ibn Tulun, koji je imao turske korijene. Na osnovu podataka koje daje Makrizi o Ibn
Tulunovom bimaristanu podignutom zajedno sa dva hamama uz Ibn Tulunovu damiju, koja je
sauvana do danas, saznajemo da su u njoj bolesnici leali u posebnoj bolesnikoj odjei, da su ih lijeili
ljekari i da su im donosili lijekove i hranu. U ovaj bimaristan, za iju je izgradnju Ibn Tulun dodijelio
60.000 dinara, primani su svi, i bogati i siromani, osim robova i vojnika. Ibn Tulun je svakog petka
obilazio bolnicu i razgovarao s ljekarima i bolesnicima. Prilikom jedne ovakve posjete, jedan duevni
bolesnik, koji je tvrdio da je tu smjeten iako nije lud, rekao mu je da eli jabuku koja raa u Ariu.
Ahmed ibn Tulun odmah je naredio da mu se donese jabuka. Meutim, im je ovjek uzeo jabuku,
pogodio je njome Ibn Tuluna u prsa. Ahmed ibn Tulun naredio je da se bolesnik odmah izolira i otiao
je iz bolnice (El-Hitat, II, 405406). Iz podataka koje navodi Makrizi takoer moemo zakljuiti da je
ovaj bimaristan, koji zauzima znaajno mjesto u historiji medicine i psihijatrije, u pogledu njege i
medicinskih usluga imao obiljeja modernih bolnica. etvrti vladar iz porodice Ihidija, koji su nakon
Ibn Tuluna osnovali dravu u Egiptu, Kafur el-Ihidi, osnovao je 957. godine u Fustatu bolnicu poznatu
po imenu Bimaristan el-Esfel (Makrizi, II, 40; Ahmed Isa, 74).
Najpoznatija bolnica podignuta u X stoljeu u islamskom svijetu jeste Bimaristan-i Adudi, koju
je dao sagraditi buvejhijski emir Adududdevle 981. godine pored Tigrisa, u zapadnom dijelu Bagdada
(Ibn Ebu Usajbia, 211, 342, 349, 415441; Ebu l-Fered, 299). Negdje se navodi da je zapravo dvorac
Huld, sagraen po nalogu halife Mensura, pretvoren u ovu bolnicu (IA, II, 199). Bimaristan-i Adudi bio
je komforna klinika, u koju je posebnim sistemom dovedena voda iz Tigrisa. Prema jednom predanju,
prije nego to je bolnica izgraena, Ebu Bekr Muhammed ibn Zekerija Razi objesio je komade mesa na
drvee po raznim dijelovima grada i zatraio da se bolnica izgradi na mjestu na kojem se meso najsporije
kvari; predanje kae i da je Adududdevle lino izabrao Razija izmeu vie od stotine ljekara. Meutim,
ima li se u vidu da je Razi umro pedeset godina prije nego to je izgraena ova bolnica, nije mogue da
je on radio u njoj. Kao to primjeuje Ibn Ebu Usajbia (str. 415), do ove greke dolo je vjerovatno zato
to se Bimaristan-i Adudi pie slino kao bolnica Bimaristan-i Mu'tazidi, koja je postojala u Bagdadu u
vrijeme kada je ivio Razi (El2, I, 1224). U vrijeme kada je tek osnovana, u bolnici su radila dvadeset
etiri ljekara, meu kojima su bili i specijalisti kao to su internista, oftalmolog (kehhal), hirurg i ortoped
(Ibn el-Kifti, 235223; Ibn Ebu Usajbia, 415). Mjesena plata ljekara Dibraila ibn Ubejdullaha ibn
Buhtiua, koji je u bolnici deurao dva dana i dvije noi sedmino, iznosila je 300 dirhema (Ibn el-Kifti,
148). Bolnicu je u vrijeme Selduka, po nareenju sultana Togrula (10401063), preuredio vezir
Amidulmulk el-Kunduri ili ejh Abdulmelik ibn Jusuf, jedan od prvaka Bagdada; tada je broj ljekara
povean na dvadeset osam i poelo se s intenzivnim izuavanjem medicine, pa je ova bolnica postala
najvei medicinski centar tog vremena (Bundari, 3233; Ibn el-Fuvati, 4; Ahmed Isa, 189190). Ibn
Dubejr, posjetivi Bagdad 17. maja 1184. godine, uporedio je ovu bolnicu s dvorcem i naveo da u njoj
ljekari ponedjeljkom i etvrtkom pregledaju bolesnike i propisuju neophodne lijekove (Er-Rihle, 201).
Bimaristan-i Adudi radio je do mongolske okupacije Bagdada 1258. godine, a kasnije od njega nije
sauvano nita. Do naeg vremena nije sauvana ni jedna bolnica sagraena prije Selduka, nisu
sauvane ak ni ruevine, kao to nisu sauvane ni brojne knjige napisane o bolnicama, poput knjige
Ebu Bekra Razija Kitab fi sifat el-bimaristani ili knjige Kitab el-bimaristan autora Zahida el-Ulema el-
Farikija, glavnog ljekara bolnice Mejjafarikin iz XI stoljea (Ibn el-Kifti, 272; Ibn Ebu Usajbia, 341,
414415).

Bimaristani u sjeverozapadnoj Africi i paniji

Nijedan od bimaristana sagraenih na prostorima Magreba i panije nije sauvan do danas u
izvornom obliku. Najstariji bimaristan u Tunisu sagradio je Aglebi Emiri I. Zijadetullah (817838) u
blizini velike damije u naselju Dimne u gradu Kajrevan. Bimaristan se sastojao od soba za pacijente,
ekaonica za posjetioce, malog mesdida i uionice u kojoj su se drala vjerska predavanja; o
 5

pacijentima su brinuli ljekari i bolniarke iz Sudana (Hasan Abdulvehhab, 907, 916; Hamarneh, 375).
Prema Zerkeiju, prvu bolnicu za muslimanske bolesnike u Tunisu sagradio je Ebu Faris iz dinastije
Hafsi, a njena gradnja je zavrena 1420. godine (Tarih ed-devletejn, 102).
Jedini podatak o prvom velikom bimaristanu u Maroku jeste taj da ga je sagradio muvehidski
sultan Ja'kub el-Mensur (11841199) u Marakeu. Ovaj sultan, koji je pridavao veliki znaaj bolnicama,
pozvao je u svoj dvor najpoznatije ljekare tog vremena, kao to su Ibn Tufejl, Ibn Rud, Ibn Zuhr el-
Hafid i njegov sin Abdullah i Hafid, a zatim je sagradio ovu veliku bolnicu; kao to biljei i Abdulvahid
el-Merrakui, to je bila impozantna graevina (El-Mu'dib fi telhis ahbar el-Magrib, 209). Zna se da je
isti vladar u raznim dijelovima svoje zemlje podizao i bolnice za umne bolesnike, gubavce i slijepce.
Veliki merinijski vladari Ebu Jusuf Ja'kub, Ebu el-Hasan el-Merini i Ebu Inan el-Merini uvali su ove
ustanove, a i sami su izgradili brojne bolnice. Ibn Batuta, savremenik Ebu Inana (13491358), navodi
da je ovaj vladar gotovo u svakom gradu svoje zemlje sagradio bolnicu i da je osnovao mnogo zadubina
iz kojih su se pokrivali trokovi za ljekare i lijekove (Er-Rihle, 43, 663). Kasniji vladari uzeli su za sebe
prihode ovih zadubina i tako su bolnice prestajale s radom. Nikakvog traga nije ostalo od poznate
bolnice Muvehhida u Marakeu, a bolnica koju je osnovao saadijski sultan Abdullah el-Galib-billah
(15571574) nakon prestanka s radom koritena je kao zatvor za ene (Selavi, V, 39). Leo Africanus
navodi da je poetkom XVI stoljea u gradu Fesu vidio jednu bolnicu u ruevnom stanju i da se ona
koristila kao karantin za osuenike i opasne duevne bolesnike (Description de L'Afrique, II, 78).
Alevijski sultan Mevla Abdurrahman 1247/1831. godine sagradio je u gradu Sela bolnicu uz turbe Sejdi
ibn Aira; meutim, u ovoj bolnici, koja je djelovala donedavno, bolesnici su oekivali da e ih izlijeiti
evlija iz turbeta, a ne ljekari.
U Maroku su gubavci uglavnom boravili u naseljima izvan gradova zvanim hare. Ovi bolesnici,
koji su u prvo vrijeme bili skupljeni u blizini mjesta Bab el-havha, na putu izmeu Maroka i Tlemcena,
od prve polovine XVIII stoljea odvedeni su u peine koje su se nalazile izvan Babuerie. U paniji
pod muslimanskom vlau izvan gradova graene su specijalne bolnice (leprosariumu) za karantin
gubavaca. Naprimjer, zna se da je jedna takva ustanova bila podignuta u blizini dvorca Munije Adeb,
koji se nalazio s lijeve strane Vadi el-Kebira (Guadalquivir) u blizini Kordobe (Levi-Provencal, III,
434).
Kako navodi Makarri, u Kordobi je za vrijeme vladavine muslimana bilo aktivno pedeset
bimaristana (Nefh et-tib, II, 97; Schmidt, 5). Meutim, ove muslimanske bolnice u paniji su nestale
bez traga. panci su jedino nastavili koristiti kao skladite oruja jedan bimaristan koji je 1375. godine
u Granadi podigao nasrijski sultan Muhammed V. Ova zgrada uklonjena je 1844. godine, ali je francuski
arhitekta Gailhabaud izvrio ispitivanja na njoj. Na osnovu njegovih podataka moe se zakljuiti da je
ovaj bimaristan bio dvospratna zgrada okruena galerijama sa stubovima oko unutranjeg dvorita i da
je nalikovala na selduku bolnicu koju je stotinu godina ranije, 1274. godine, u Tokatu izgradio
Muinuddin Sulejman Pervane i koja je do danas sauvana pod imenom Gkmedrese (Terziolu, Diss.
TU, 5862; Gailhabaud, VI, 414). Iako u natpisu na dananjem muzeju Granada stoji da je to bolnica
izrazite ljepote, kakva dotad nije viena, i da su se u njoj lijeile sve vrste bolesti, to zvui malo
pretjerano jer se zna da je samo u Granadi, a kamoli u cijeloj Andaluziji, postojalo mnogo zgrada slinih
njoj. U urbanistikom planu Granade iz vremena Nasirija, koji je historiar islamskih umjetnosti E.
Kuhnel izradio na osnovu starih izvora, jedna od gradskih vrata, ona na zapadu koja su bila blizu velike
damije, nazivaju se Bab el-maristan; to pokazuje da je u blizini dvorca Alhambra postojao i drugi
bimaristan pored onog koji je izgradio Muhammed V (Terziolu, Diss. TU, 57, 58). Nakon to se u
Andaluziji zavrila muslimanska epoha, muslimanske arhitekte su pored dvoraca gradili i bolnice za
panske prineve i princeze, pa ak i za sveenike. Naprimjer, kako se navodi u jednom dokumentu o
zavjetanju na panskom jeziku, bolnicu Hospital de Latina u Madridu izgradio je muslimanski arhitekta
Hasan (Juan, 241). Sva vrata ove bolnice sauvana su do danas i predstavljaju muslimansko-evropsku
arhitektonsku sintezu.
Bolnice podignute u selduko vrijeme pod imenima bimaristan, bimarhane i dar
e-ifa
Kao vladari i zatitnici istonog dijela islamskog svijeta, Selduci su 1055. godine proirili
svoju vlast od Kine i Indije do Sredozemnog mora. Novija istraivanja pokazuju da je ovaj momenat
 6

bio prekretnica ne samo za tursku islamsku historiju ve i za historiju Evrope. Kada se bude detaljno
analizira uloga Turaka u nastanku renesanse u Evropi, postat e jasnije koliko su Selduci utjecali na
medicinu, bolnice i univerzitetske ustanove u Evropi. Kako se navodi u nekim izvorima, prvu selduku
bolnicu i medicinsku kolu osnovao je Alparslanov (10631072) vezir Nizamulmulk u Niaburu (Subki;
IV, 314). Naalost, ova prva selduka kola i bolnica nisu sauvane, kao to nisu sauvane ni bolnica
koju je u Semerkandu podigao karahanijski vladar Satuk Bugra-han i bolnica koja se nalazila u Gazni u
vrijeme Gaznevija, a koju Biruni (umro 1061?) spominje u svom djelu Kitab es-sajdele (Terziolu, Diss.
TU, 57, 58). Nestale su i bolnice koje su Selduci podigli nakon 1055. godine u Bagdadu, irazu,
Berdesiru, Kaanu, Ebheru, Zendanu, Gendi, Harranu i Mardinu.
Do danas su sauvane sljedee selduke bolnice: Nurettinova bolnica u Siriji (1154), bolnica
Gevher Nesibe i medicinska kola Gijaseddina Kejhusreva (1206) u Kajseriju, Kejkavusova bolnica u
Sivasu (1217), bolnica Turan Melike, kerke Behram-aha u Divrigi (1228), bolnica Pervane-bega,
zvana Gkmedrese u Tokatu (1275), bolnica Ata-bega Ferruha u ankiriju (1235) i bolnica Ali ibn
Pervane u Kastamonu (1272). Analizom arhitekture ovih bolnica moe se zakljuiti da su ih
karakterizirala etiri trijema (ivan) u obliku krsta i konstrukcija kubeta koja e odigrati znaajnu ulogu
u razvoju gotike arhitekture u Evropi, kao i motivi sunca, mjeseca i ivotinjske figure inspirisane
kalendarima s dvanaest ivotinja, koje su oni donijeli iz svoje pradomovine Turkestana. Selduke
bolnice nisu znaajne samo zato to su to najstarije islamske bolnice sauvane do danas, ve i zato to
su djelovale u vrijeme krstakih ratova, kada je islamska kultura najvie utjecala na Evropu.
Pored opih bolnica, u vrijeme Selduka podizane su i bolnice za umne bolesnike, kao to je
Deyrihizkil Tekkesi u Bagdadu, i bolnice za karantin gubavaca zvane miskinler tekkesi ili czzamhane.
Osmanlije su dugo koristile bolnice ovog tipa, prethodno osnovane u Anadoliji, kao to su npr.
Karacaahmet Tekkesi u blizini Afjona i Melek Dede Trbesi u Onadaku, u blizini Burdura. Na osnovu
putopisa izaslanika Klavija, kojeg je panski kralj poslao Timuru, saznajemo da je jedna takva selduka
tekija, u kojoj su se lijeili umni bolesnici, djelovala u jednom selu u blizini Erzuruma koje se danas
zove Deli Baba. Prema onome to je zapisao Klavio, koji je ovim putem iao za Semerkand, u selu Deli
Baba ivjeli su dervii koji su lijeili umne bolesnike savjetima i radnom terapijom. Iznad vrata ove
tekije bila je nacrtana kianka i mjesec (Clavio, 79). Ovaj Klavijev podatak potvruje i injenica da su
u bolnicama u Kajseriju i Sivasu urezani crtei mjeseca i sunca. Iz istraivanja koje je F. Nafiz Uzluk
obavio na erijatskim sidilima iz Konje saznajemo da je u vrijeme Selduka u Konji podignuta ustanova
za karantin gubavaca zvana Sracallar Tekkesi i da su gubavci ovdje primani nakon to bi ih pregledala
dva doktora iz bolnice sultana Alaeddina (Terziolu, Heilkunst, 1). Na osnovu dokumenata iz Arhiva
Vlade (Babakanlk Arivi), moe se zakljuiti da su sline ustanove u vrijeme Selduka postojale i
Kajseriju, Sivasu, Kastamonu i Tokatu (Terziolu, Heilkunst , 2)
Na osnovu podataka prikupljenih iz starih izvora, bolnice iz vremena Selduka koje se nalaze u
Anadoliji, moemo podijeliti na etiri vrste:
1. Pokretni bimaristani. U vojsci seldukog sultana Melikaha postojali su ljekari i pokretni
bimaristan u kojem je stotinu kamila nosilo bolesnike i opremu (nver, Seluklu Tababeti, 11). Prema
nekim izvorima, poznati ljekar Ebu el-Hakem el-Bahili el-Endelusi (umro 1155) bio je glavni ljekar
pokretne bolnice, koju je nosilo etrdeset kamila u sklopu vojske seldukog vladara u Iraku sultana
Mahmuda (11181131) (Ibn el-Kifti, 405; Ibn Halikan, III, 123124). Pored toga, u vojsci seldukog
vladara Mahmuda jo jednu pokretnu bolnicu formirao je Azizuddin Ebu Nasr Ahmed ibn Hamid;
ljekare i opremu ove bolnice nosilo je 200 kamila (Bundari, 129130). Zna se da su memluki sultani
slijedili ovu praksu Selduka i da su prilikom pohoda sa sobom nosili i pokretnu bolnicu (Merkizi, II,
200; Ahmed Isa, 1415).
2. Bimaristani u karavan-sarajima. Kalkaendi i Ibn Fazlullah el-Omeri navode da su se u
Seldukoj dravi u karavan-sarajima, koji su graeni u svim oblastima, a naroito u Anadoliji, nalazili
i bimaristani za putnike koji bi se razboljeli (Subh el-aa, XIV, 152157; Mesalik el-ebsar, 1014).
Ove navode spomenutih autora potvruje i podatak da se u vakufnami Karataj-hana u blizini Kajserija
navode okolnosti u kojima e biti izvrena podjela lijekova i napitaka potrebnih za lijeenje bolesnih
putnika (vidjeti: Turan, 58).
 7

3. Bimaristani na dvorovima. U vrijeme Selduka bimaristani su osnivani i na dvorovima.

Naprimjer, poznato je da je 478/10851086. godine Turan-ah I (10851097), vladar kermanskih
Selduka, podigao dvorac izvan glavnog grada Berdesira, a juno od njega damiju i kompleks koji se
sastojao od bolnice, medrese, hanikaha, hamama i ribata (Bedaji el-ezman fi veka'i Kirman, 19).
Vjerovatno je ova bolnica Turan-aha sluila za lijeenje dvorjana i vojnika koji su titili dvorac jer je
kasnije Muhammed I (11421156) izvan Berdesira sagradio medresu, ribat, mesdid, turbe i bolnicu,
koja je sluila za potrebe gradskog stanovnitva (Bedaji el-ezman fi veka'i Kirman, 27). Kada je
Salahuddin Ejjubi, kao komandant seldukog vladara Atabega Nuruddina Zengija, osvojio Kairo 1181.
godine, osnovao je bolnicu unutar fatimijskog dvorca (Ahmed Isa, 7677). I eref-han navodi da je ovo
bila dvorska bolnica (erefname, I, 92). Tradicija gradnje dvorskih bolnica iz seldukog perioda
nastavljena je i u vrijeme Osmanlija i Mongola, a njen utjecaj proirio se sve do Kine.
4. Opi bimaristani podizani radi lijeenja stanovnitva i izuavanja medicine.
Nizamulmulk, koji je u vrijeme Selduka podigao prvu medresu i prvi bimaristan u Niaburu, osnovao
je bolnicu u sklopu medrese Nizamije, koju je sagradio 1066. godine (Hafiz-i Ebru, 53a). I bolnica
Bimaristan et-Tutui, podignuta u Bagdadu u ime Alparslanovog sina Melika Tutuija, nalazila se na
istonoj strani Tigrisa, gdje su se nalazile medresa Tutuija i medresa Nizamija (Streck, I, 142; Sarre-
Harzfeld, II, 161). Iz izvora saznajemo da je bolnica Bimaristan-i Adudi, koju je prije Selduka u
Bagdadu sagradio buvejhijski vladar Adududdevle, bila medicinski centar slavan kao kola iz
Dundiapura, da se u njoj nastavila izuavati medicina i u vrijeme Selduka, nakon to ju je po naredbi
sultana Togrula preuredio Amidulmulk el-Kunduri, te da se transformirala u najvei medicinski centar
tog vremena. Pored lijeenja bolesnika, ovdje su najslavniji ljekari tog vremena drali nastavu iz
medicine (Ahmed Isa, 188, 193; Elgood, A Medical History of Persia and the Eastern Caliphate,
161238). Poznato je da je knjiga Kitab el-Akrabazin el-Kebir autora Sabura ibn Sehla, koji je izuavao
medicinu u medicinskoj koli u Dundiapuru, koritena kao glavni izvor za spravljanje lijekova u
vrijeme Selduka u bolnici Bimaristan-i Adudi, i da je slina djela pisao i Ibn et-Tilmaz, glavni ljekar
ove bolnice, koji je u njoj ujedno drao i nastavu iz medicine.
Studenti medicine u bolnici Bimaristan-i Adudi, koja je u vrijeme Selduka postala poznata
medicinska akademija, imali su zadatak da napiu traktat koji je bio ekvivalent doktorskom radu; to
saznajemo iz djela Kitab Dalinus fi tedbir es-sihha, koje je napisano 1178. godine o Galenovoj medicini
i u ijem se predgovoru navodi da ga je proitao glavni ljekar Ebu Said el-Herevi i prihvatio kao tezu
(Bibl. Sulejmanija, Ayasofya, br. 3594). Ovaj rad, koji predstavlja najstariju doktorsku tezu sauvanu
do danas, dobar je pokazatelj nivoa obrazovanja iz oblasti medicine u islamskim bolnicama u periodu
Selduka, a njegov metod utjecao je i na medicinske fakultete u Evropi.
Medresa Mustansirija, koju je izgradio halifa Mustansir-billah u Bagdadu 1223. godine, imala
je karakter univerziteta u kojem se, pored drugih nauka, izuavala i medicina. Zna se da je nakon
osnivanja ove medrese bolnica Bimaristan-i Adudi izgubila znaaj i da je nakon Hulaguovog zauzimanja
Bagdada ova medresa zajedno s Nizamijom pretvorena u ruevinu.
U vrijeme Selduka u vaan medicinski centar izrastao je bimaristan koji je 1154. godine u
Siriji izgradio Atabeg Nuruddin Zengi. Nuruddin Zengi ovu bolnicu izgradio je od sredstava dobijenih
kao otkupninu za franakog kralja kojeg je zarobio tokom kriarskih ratova. Trideset godina nakon
njegove izgradnje Ibn Dubejr posjetio je Nuruddinov bimaristan, u islamskom svijetu poznat pod
imenom Bimaristan-i A'zam; on navodi da su zapravo postojala dva bimaristana, jedan u staroj zgradi,
drugi u novoj, i da su ljekari u novoj zgradi, to jest u Nuruddinovom bimaristanu, svakog dana u
jutarnjim satima odlazili u vizitu i propisivali lijekove i hranu za pacijente (Er-Rihle, 255256). Stari
bimaristan, koji spominje Ibn Dubejr, vjerovatno je bolnica koju je vladar sirijskih Selduka Dukak
ibn Tutu (umro 1104) osnovao u Bab el-Beridu jer i historiar Ibn Asakir (umro 1176) u svom djelu
spominje bolnicu Dukaka ibn Tutua u Siriji (Elisseeff, 267). Nuruddinov bimaristan najstarija je do
danas sauvana selduka bolnica, koja se, kao i turske kue iz Srednje Azije i medrese iz vremena
Selduka, sastoji od etiri ivana u obliku krsta, u ijem se sreditu nalazi dvorite. Zahvaljujui djelu
Tabekat el-etibba' poznatog oftalmologa i historiara medicine Ibn Ebu Usajbia, koji se i sam obrazovao
tu, imamo potpune podatke o nainu izuavanja medicine u ovoj ustanovi.
 8

Govorei o Ebu el-Meddu ibn Ebu el-Hakemu, kojeg je Nuruddin Zengi postavio za glavnog
ljekara ove bolnice, Ibn Ebu Usajbia detaljno opisuje kako je u pratnji asistenata pregledao bolesnike po
sobama i propisivao im lijekove a zatim u velikom ivanu uenicima objanjavao razne bolesti, navodei
ta se o njima govori u djelima velikana medicine kao to su Galen, Razi i Ibn Sina ali iznosei i svoje
stavove, i kako je tri sata drao praktinu nastavu (Ujun el-enba', 628). Iako se ovdje ne navodi koje su
se knjige koristile u kojim razredima, moe se zakljuiti da su studenti imali praktinu nastavu uz
bolesnike krevete i teoretsku nastavu baziranu na djelima Hipokrata, Galena i Ibn Sinaa. Pored toga,
zna se i da je Dahvar, predava u ovoj bolnici, izuavao pred Fahruddinom el-Mardinijem i djelo Ibn
Sinaa El- Kanun fi et-tibb. Jedan od Dahvarovih uenika, Ibn en-Nefis u svom djelu erh terih el-
Kanun li Ibn Sina, u kojem tumai dio o anatomiji iz djela El-Kanun fi et-tibb, kritikuje stavove Ibn
Sinaa o anatomiji; pri tome, on je otkrio i ispravno definirao kretanje kroz jetru, dosta ranije nego Miguel
Servedo (umro 1558) i Realdo Colombo (umro nakon 1560) (Meyerhof, 42; Ullmann, 176177). I Ibn
el-Kuf, jedan od uenika koje su u ovoj bolnici pouavali Ibn en-Nefis i Ibn Ebu Usajbia, oba uenici
Dahvara, napisao je komentar na Ibn Sinaov El-Kanun i u njemu iznio tvrdnju o postojanju kapilara u
krvotoku, prije Williama Harveya i Malpigia (Ullman, 177).
Memluki sultan Mesur el-Kalavun sagradio je 1284. godine u Kairu bolnicu po uzoru na
Nuruddinov bimaristan; poznato je da se i u njoj odravala teoretska i praktina nastava iz medicine i
da je bolnica posjedovala biblioteku u kojoj su se nalazile i knjige koje je poklonio Ibn en-Nefis. Kalavun
je ovu bolnicu napravio tako to je izvrio neke promjene na fatimijskom dvorcu, u kojem je ivjelo
8.000 osoba, pretvorivi ga u bolnicu sa etiri ivana. Kompleksu je pridodata i medicinska kola i
Kalavunovo turbe (Makrizi, II, 406408; Herz, 143). Francuski arhitekta Pascal Coste izmeu 1817. i
1826. godine izradio je plan bolnice u kojem se vidi da je centralni prostor, u kojem se ukrtaju etiri
ivana, prekriven kupolom, to se moe zakljuiti i iz opisa Evlije elebije (Seyahatname, Suleymaniye
Ktp., Beir Aa, nr. 452, X, l.45a; Terziolu, Diss. TU, 9197). Kako navode izvori, u Kalavunovom
bimaristanu, poznatom kao Bimaristan el-Mensuri lijeene su sve vrste bolesti, pa ak i duevne, a veliki
broj ljekara predavao je medicinu studentima. Poznato je da je ova bolnica ak i u XVII stoljeu, u
vrijeme Osmanlija, bila najpoznatija bolnica i medicinski centar u islamskom svijetu (Ahmed Isa,
4448).
Jedna druga vana ustanova u kojoj se u vrijeme Selduka izvodila praktina i teoretska nastava
jeste kompleks sainjen od bolnice i medicinske kole koji su 1204. godine u Kajseriju izgradili vladar
Anadolskih Selduka Gijasuddin Kejhusrev i njegova sestra Gevher Nesibe-hatun (Gabriel, I, 90). Jedna
pjesma Sultana Veleda o Kajseriju nagovjetava da je u ovom medicinskom centru, koji je do danas
sauvan u izvornom obliku, neko vrijeme radio i poznati ljekar i astronom Kutbuddin irazi (Uzluk, 5).
Nuruddinov bimaristan iz Sirije proiren je 1239. godine, pri emu je za model uzeta bolnica i
medicinski centar u Kajseriju. Pored toga, injenica da je u tom periodu osnovana medicinska kola u
Basri vaan je pokazatelj da je medicinsko obrazovanje u to vrijeme poprimilo akademski karakter. Dok
je poznati ljekar Abdullatif el-Bagdadi (umro 1231), koji se obrazovao u medresi Nizamiji u Bagdadu i
koji je utvrdio Galenove greke iz domena osteologije, radio u Erzurumu kod Alauddina Davuda ibn
Behrama, uestvovao je u svojstvu ljekara u idejnom osmiljavanju bolnice koju je Turan Melik gradila
u Divrigi, to ukazuje na znaaj koji se pridavao bolnicama u vrijeme Selduka.
Medicina se nakon Ilhanija izuavala i kod Osmanlija u bolnici podignutoj u Amasji pred kraj
vladavine Selduka (1309). To potvruje podatak da je turski uenjak Sabunduolu erefeddin, koji je
u ovoj bolnici radio etrnaest godina kao ljekar i profesor, 1456. godine napisao djelo na turskom jeziku
pod nazivom Derrahije-i Ilhanije, u kojem su prikazane operacije uz slike ljekara i bolesnika; prilikom
pisanja ovog djela on se oslanjao na djelo Ebu el-Kasima ez-Zehrevija Kitabat et-Tasrif ali i na svoje
iskustvo. Pored toga, njegov uenik Muhjiddin-efendi postao je kasnije glavni ljekar na osmanskom
dvoru, a njegov drugi uenik Gijas ibn Muhammed, autor djela Mir'at es-sihha, postao je dvorski ljekar
safavijskih vladara nakon to se Isfahani vratio u svoju domovinu Iran (Terziolu, TT, str. 2832; Elggo,
Safavid Medical Practice, XXII).
Utvreno je da je u seldukim bolnicama, pored djela Ibn Sinaa, Razija, Galena i Hipokrata,
izuavana i knjiga Ismaila ibn Hasana el-Durdanija pod naslovom Zahire-i Harizmahi. Precizne
podatke o tome koje su knjige na kojoj godini izuavali studenti medicine nalazimo u etvrtom poglavlju
 9

knjige ehar Makale, koje je u vrijeme sultana Sendera (11111157) napisao ljekar i astronom turskog
porijekla Nizami Aruzi, kao i u djelu Kabusnama, napisanom na perzijskom jeziku 1082. godine. Kada
se uporede podaci iz ovih i slinih izvora s listama knjiga (vidjeti: Schipperges, 105109) koje su u
srednjem vijeku izuavane na medicinskim fakultetima u vanim evropskim gradovima kao to su
Salerno, Montpellier i Pariz, vidi se da su bolnice iz perioda Selduka utjecale ne samo na medicinu i
arhitekturu bolnica u Evropi ve i na medicinsko obrazovanje.

Knjige koje su izuavane u seldukim bolnicama i evropskim medicinskim kolama u

srednjem vijeku
Period Selduka (XIXIV st.) prva godina: Hunejn ibn Ishak, El-Mesail fi et-tibb, Medhal fi
et-tibb; Hipokrat, Aforizmi (Fusul Bukrat), Ma e-air; komentar koji je o ova tri djela napisao Niaburi
Nili. Druga godina: Razi, Kitab et-tibb el-Mensuri; Galenos, Summeria Alexandrinorum (esnaest
Galenovih rasprava), Terih-i Buzurk; Sabit ibn Kurre, Zahire; Ebu Bekr Edvini, Hidaje; Ahmed
Fered, Kifaje (ili Ehlije); Sejjid Ismail ibn Hasan el-Durdani, Zahire-i Harizmahi; Sehli Mesihi, Sad
Bab. Trea i vie godine: Razi, Kitab el-Havi; Ali ibn Abbas al-Medusi, El-Kitab el-Meleki; Ibn Sina,
El-Kanun fi et-tibb.
Salerno, Montpellier, Pariz (XI vidjeti: IXVI st.) prva godina: Hunejn ibn Ishak (Johannitus),
Isagoge in artem parvam Galeni; Hipokrat, Aphorismen, Prognostikon, De regimine acutorum. Druga
godina: Razi (Rhazes), Liber de medicina admansorem; Galenos, Summeria Alexandrinorum; De
malicia complexionis, De ingenio complexionis, De ingenio sanitatis, De simplici medicina, De morbo
et accidenti, De crisi et critis diebus. Trea i vie godine: Razi, Liber Continens; Ali ibn Abbas el-
Medusi (Haly Abbas), Liber regius; Ibnu'l-Dezzar, Viaticum; Ibn Sina (Avicenna), Canon medicinae
(u XVII stoljeu u Vallodolidu otvorena je posebna Avicenina katedra). Ove knjige prouavane su na
medicinskim fakultetima u Evropi zahvaljujui Constantinu Africanusu, koji je u vrijeme Selduka
doao do Bagdada, sabrao knjige islamskih uenjaka kao to su Razi i Ali ibn Abbas el-Medusi a zatim
ih preveo na latinski jezik. Ovo je dobar pokazatelj kako je na Evropu djelovao nauni nivo koji su
selduke bolnice ostvarile u domenu medicine.
Said ibn Hasan el-Mutetabbib, koji je u periodu vladavine Selduka 1072. godine napisao knjigu
o medicinskoj etici pod naslovom Kitab et-tevik et-tibbi, u ovom djelu govori o odnosu lijenika prema
bolesnicima a posebno poglavlje posveuje pitanju kako budui ljekari treba da se ponaaju prilikom
nastave u bolnici. Uenjak iz XII stoljea Abdurrahman ibn Nasr e-ejzeri u svom djelu Nihaje er-
rutbe fi taleb el-hisbe, u kojoj opisuje organizaciju hisbe, govori o tome da ljekari moraju biti ispitani
od strane glavnog ljekara u prisustvu muhtesiba kako bi se mogli baviti ovim zanimanjem, a nakon toga
moraju poloiti Hipokratovu zakletvu; autor navodi i tekst zakletve. U dobrom prijevodu na arapski
jezik napravljena je samo jedna izmjena: umjesto zakletve grkim bogovima zdravlja, spominje se
zakletva Allahu. Zna se da je ovakav sistem kontrole primjenjivan na isti nain i u katolikoj paniji i
na Siciliji u vrijeme Friedricha II (11971250). Kada je Friedrich II, poznat kao potovalac islamske
kulture, izdao 1231. godine Melfiev zakon, u dijelu koji se tie medicine (Constitutions medicinales)
navodi se da e budui ljekari polagati ispit pred profesorima medicinske kole u Salernu i da su duni
poloiti zakletvu ako poloe ispit. Ovo je vaan pokazatelj toga da je Hipokratova zakletva dola u
Evropu preko islamskog svijeta, a ne preko Bizantije.

Porijeklo arhitektonskih karakteristika seldukih bolnica, selduki utjecaji na

arhitekturu bolnica u Evropi i istonoj Aziji
Zajednika karakteristika graevina sauvanih u izvornom obliku, kao to su Nuruddinova
bolnica iz Sirije, Kajmerijeva bolnica izgraena 1248. godine, Daruifa Gevher Nesibe u Kajseriju i
medicinska kola Gijasuddina Kejhusreva, koja se nalazi uz nju, jeste da se sve sastoje od etiri ivana u
ijem se centru nalazi unutarnje dvorite.
 10

Ako se ima u vidu da su prva selduka medresa i bolnica podignute u vrijeme Alparslana u
Niaburu, moe se zakljuiti da arhitektura seldukih bolnica i medresa potie iz istog izvora i iz iste
kulturne sfere. Andre Godard smatra da medrese, damije i bolnice s etiri ivana vode porijeklo od tipa
kue sa etiri ivana koja se nalazi u Bamijanu u Horasanu i koja je, kako se ispostavilo, bila dvorac
Terkan-hatun izgraen u XI stoljeu (Al, XVXVI, 19). Pored toga, na prostorima Srednje Azije
arheolokim iskopavanjima pronaene su kue u obliku krsta sa centralnim dvoritem prekrivenim
kubetom, to, opet, ukazuje na porijeklo bolnica i medresa s etiri ivana (Pogaenkova, 142158).
Arheolokim iskopavanjima 1967. godine pronaena je vakufnama bolnice koju je izmeu 1065. i 1066.
godine u Semerkandu izgradio Satuk Bugra-han, prvi vladar Karahanija koji je primio islam, a Nemzova
je izmeu 1969. i 1972. godine pronala vakufnamu medrese. Nauni referat o ovim pronalascima
objavljen 1974. godine jasno je potvrdio da je, u vrijeme kada su Selduci izgradili prve medrese u
Niaburu, Hargirdu i Bagdadu, Satuk Bugra ve bio izgradio medresu u Semerkandu i da je pored nje u
Semerkandu postojala i ranije izgraena medresa Kadi Hasana ibn Alija. Bolnica Satuk Bugra-hana,
prema vakufnami, osnovana je u jednoj kui koju je on uvakufio. Prema tome, ona je imala izgled tipine
kue iz Srednje Azije sa etiri ivana, ba kao i medresa Satruk Bugra-hana koju je on uvakufio zajedno
s bolnicom (1066), a koja je pronaena arheolokim iskopavanjima koje je obavila Nemzova.
Porijeklo ovih graevina sa etiri ivana, kao to je i bolnica koju je 1154. godine u Siriji osnovao
Nuruddin Zengi, ispravnije je traiti u kuama i dvorcima iz Srednje Azije nego u dvorcu koji su izgradili
Parti u Mezopotamiji oko 150. godine p.n.e. To potvruje injenica da je dvorac Kalali-Gir iz VVI
stoljea p.n.e., koji je pronaen zahvaljujui arheolokim iskopavanjima obavljenim posljednjih godina
u Srednjoj Aziji, bio graen od etiri ivana. Ovaj tip gradnje koju ine etiri ivana i sredinje dvorite
vidi se u medresi i bolnici Satuk Bugra-hana, kao i u seldukom dvorcu u Mervu iz XI stoljea, dvoru
Terkan-hatun iz Bamijana i drugim seldukim medresama, karavan-sarajima, damijama i bolnicama.
injenica da se ovaj tip kue sa etiri ivana, karakteristian za Srednju Aziju, vidi i u budistikom
manastiru (vihara) na brdu Aina, za koji se pretpostavlja da je izgraen u VII ili VIII stoljeu, ukazuje
na utjecaj arhitekture budistikih manastira na oblikovanje medresa u XI stoljeu. Meutim, ne treba
zaboraviti da arhitektonski stil vidljiv u obje vrste graevina potjee od srednjoazijskih kua.
U Srednjoj Aziji treba traiti i porijeklo medresa i bolnica od etiri ivana i sredinjeg dijela, gdje
se presijecaju ivani, prekrivenog kubetom. Naime, mauzolej Babi Mule II izgraen u Srednjoj Aziji
izmeu V i IV stoljea p.n.e. takvog je karaktera da bi mogao predstavljati ishodite za graevine sa
etiri ivana i sredinjim dijelom prekrivenim kubetom kao to su imaret Ebu Muslima Horasanija u
Mervu, iju je rekonstruciju izvrio Creswell, dvorac El-Kubbe el-Hadra izgraen u Bagdadu u vrijeme
Abasija, dvorac Kirk kiz iz Tirmiza u Srednjoj Aziji izgraen izmeu VIII i IX stoljea, Dar e-ifa koju
je izgradila Turan Melik 1229. godine u Divrigi, Kalavunova bolnica izgraena u Kairu 1283. godine,
bolnica Ospedale Maggiore, ija je gradnja poela 1457. godine u Milanu, kao i arhitektonska remek-
djela iz perioda renesanse, poput Crkve svetog Petra izgraene prema Bramanteovom idealnom planu.
Prema tome, sigurno je da su Nuruddinova bolnica u Siriji i bolnica memlukog sultana Kalavuna u
Kairu, obje iz perioda Selduka, svojim arhitektonskim planom sa etiri ivana u obliku krsta, kao kod
kua iz Srednje Azije, utjecale na bolnice iji su arhitektonski planovi u obliku krsta, a koje su izgraene
u vrijeme renesanse u Italiji, paniji i samim time u drugim evropskim zemljama (Terziolu, Acta
Congressus Internationalis, II, 873879).
Selduke bolnice utjecale su na bolnice izgraene u Evropi u vrijeme renesanse ne samo u
pogledu plana sa etiri ivana ve i u smislu konstrukcije i unutranje dekoracije. Naprimjer, konstrukcija
kupole bolnice Hospital Saint-Blaise, koja se nalazi na granici panije i Francuske, kao da je kopija
kupole Daruifa koju je izgradila Turan Melik. Grb Nuruddina Zengija s motivom ljiljana, koji se nalazi
u Nurettinovom bimaristanu, upotrijebljen je kao grb sultana Kalavuna na njegovom bimaristanu, ali je
upotrijebljen i kao ukrasni motiv u prostoriji za bolesnike na drugom spratu dvospratne bolnice koju su
izgradili krstaki vitezovi na Rodosu izmeu 1440. i 1489. godine. Kasnije su ovaj selduki grb preuzeli
francuski kraljevi. Slinost izmeu plana bolnice vitezova s Rodosa i dvospratne selduke ifahane
(Gkmedrese) u Tokatu ukazuje na znaaj seldukih bolnica za kulturnu historiju i razvoj bolnica
(Terziolu, Fifth International Cengres of Turkish Art, 828829).
 11

Utjecaj seldukih bolnica nije ogranien samo na Evropu, ve se s prostora Bliskog Istoka
proirio sve do Dalekog Istoka. Znaajnu ulogu u tome zasigurno su odigrali Mongoli, koji su od
vremena Ilhanija gradili bolnice po uzoru na selduke u mnogim gradovima kao to su Amasja, Sivas,
Tabriz, Hamadan, Sultanija, iraz i Bagdad. Vezir ilhanijskog vladara Oldajtu-hana, ljekar i pjesnik
Fazlullah izgradio je u Tabrizu univerzitetski grad poznat pod imenom Rab'-i Reidi, u kojem su se
nalazile bolnice, apoteke i vrtovi. Tu su postojali domovi za studente, koji su dolazili iz svih dijelova
svijeta, ukljuujui i Bizant. Ovaj centar izgraen 1310. godine pretea je modernih univerzitetskih
kampusa. Jasno je da je ovaj kompleks izgraen po uzoru na istoni Bagdad, u kojem su se nalazile
medrese i bolnice Nizamija, Tutuija i Mustansarija, izgraene u vrijeme Selduka (Terziolu,
Zeitschrift fur Geschichte der arabisch-islamischen Wissenschaften, 199).
Zna se da je Timur izgradio jedan dvorac i jednu bolnicu u Semerkandu, od kojeg je napravio
nauni i kulturni centar. Ova bolnica (Elgood, A Medical History of Persia and the Eastern Caliphate,
173) bila je vjerovatno drugi veliki zdravstveni centar u Semerkandu nakon bolnice koju je u XI stoljeu
izgradio karahanijski vladar Satuk Bugra-han. Zna se i da je Timurov sin ahruh Mirza izgradio jednu
bolnicu u Heratu. U vrijeme sultana Husejna Bajkare, koji vodi porijeklo od Timura, poznati turski
pjesnik i dravnik Ali ir Nevai izgradio je, takoer, u Heratu, na kanalu Indil veliki kompleks u kojem
se nalazio njegov dvorac, vrtovi s fontanama ali i medicinska kola i bolnica (IA, I, 352).
Jakub, sin Uzun Hasana, koji je nakon Timurove okupacije osnovao dravu Akkojunlu na
prostorima Irana i istone Anadolije, izgradio je oko 1488. godine u Tabrizu, u vrtu Sahibabad dvorac
Het Bihit, a pored njega i bolnicu u kojoj se lijeilo 1.000 bolesnika. Ovaj dvorac i bolnicu detaljno je
opisao jedan mletaki trgovac koji je posjetio Tabriz izmeu 1507. i 1514. godine u vrijeme aha Ismaila
(Ramusio, 8385). Na osnovu raznih putopisa moe se zakljuiti da su u Iranu, koji je nakon vladavine
Akkojunlua, u vrijeme dinastije Safavija, naroito u XVI i XVII stoljeu doivio blistav period u nauci
i umjetnosti, djelovale bolnice sline seldukim velikim centrima kao to su Isfahan, iraz, Kazvin,
Jazd i Ardabil. Meutim, one nisu sauvane do danas; samo se u jednom rukopisnom djelu na perzijskom
jeziku nalazi minijatura jedne islamske bolnice iz tog perioda (Elgood, A Medical History of Persia and
the Eastern Caliphate, 2829).
U dvorcu Fetihpur Sikri, koji je 1569. godine izgradio Ekber-ah, unuk Babur, osnivaa
Baburske imperije u Indiji, nalazila se i jedna luksuzna bolnica. Ova dvorska bolnica, sauvana do danas,
bila je namijenjena enama iz harema, to saznajemo iz memoara italijanskog ljekara Niccole Manuccija
koji je ovdje radio u XVII stoljeu (Burgham, Ciba-Zschr., 21852186). U bolnici se nalazilo dvanaest
soba za bolesnike, dovoljno toaleta, kupatila i umivaonika. Obraeni stropovi, koji jo uvijek uvaju
ljepotu, pokazuju da je ova dvorska bolnica tada bila raskono ukraena i dekorisana. Da bi se bolesnike
sobe zatitile od sunca, ispred njih su izgraene verande koje su bile natkrivene. Prostorije za ljekare i
dvorski hamami i danas stoje neoteeni na mjestu koje nije mnogo udaljeno od bolnice. Ekberov sin
Dihangir naredio je da se u gradovima naprave bolnice za narod i da se u njima bolesnici lijee
besplatno. Ostaci jedne od ovih javnih bolnica nalaze se danas u gradu Agra (Burgham, Ciba-Zschr,
2192).
U Indiji su jo i ranije, u vrijeme Delhijskog sultanata, osnovane mnoge bolnice, ali ni jedna od
njih nije sauvana do danas. Prema Kalkaendiju, u vrijeme Muhammeda ibn Tugluka samo je u Delhiju
postojalo sedamdeset bolnica (Spies, 29). Firite navodi da je sultan Firuz-ah izgradio jo pet bolnica.
U bolnicama su rasporeivani ljekari specijalisti, kao to su hirurzi i oftalmolozi, te medicinske sestre,
a bili su osigurani i besplatni lijekovi i hrana za bolesnike. Ove bolnice bile su otvorene za ljude iz svih
klasa. Firuz-ah je trokove za bolnice osigurao uzimajui novac od sela iji su godinji prihodi
premaivali odreenu mjeru, traei da se usto uini neto i za siromane. Lista lijekova koritenih u
bolnici i naini njihovog pripremanja detaljno su opisani u djelu Siret-i Firuzahi autora Abdulmuktedira
dvadesete godine vladavine Firuz-aha (772/1370), iji se jedini preostali primjerak nalazi u biblioteci
Hudabah.
Muhammed Kuli Kutubah (15801596), vladar iz dinastije Kutubahi osnovao je bolnicu u
Hajdarabadu, a Nevvab Hajr Ande-han osnovao je bolnicu u Etavahu (Itave). Hajr Ande-han, koji je
i sam bio ljekar, napisao je knjigu pod nazivom Kajr et-Tadaribi u kojoj govori o sposobnim ljekarima
uposlenim u ovoj ustanovi (Siddiqi, 168169).
 12

Teko je utvrditi arhitektonski utjecaj seldukih bolnica na tursko-mongolske bolnice u Indiji,

jer je veina ovih ustanova nestala; meutim, ima li se u vidu da se utjecaj Selduka preko Mongola
proirio do Kine, onda se moe pretpostaviti da se on osjetio i u Indiji. Mongoli su jako potresli
selduko-islamsku civilizaciju na prostorima Turkestana, Irana, Iraka i Anadolije, ali su utjecaj ove
civilizacije proirili od Rusije do Kine i Indije. Zna se da su u vrijeme Kublaj-hana (12591294) u Kini
izgraene tri bolnice u stilu seldukih bolnica iz Turkestana i Irana. Jedna od njih nalazila se u
Kublajevom ljetnom dvorcu u Diandu (Shanktu), a drugi u Ta-tu (Hanbalik-Peking). Ovim bolnicama
od 1292. godine upravljali su muslimanski ljekari. Trea bolnica, ujedno i najvea, bila je dvorska
bolnica pod imenom Kuang-hui-sze koja je osnovana na dvoru u Pekingu i koja je bila u stilu seldukih
bolnica. Muslimanski ljekari radili su ne samo u bolnicama ve i u kineskim dvorskim apotekama.
I bolnica osnovana u Amasiji za vrijeme vladavine Mongola (1309) i sauvana do danas nosi
sve arhitektonske karakteristike seldukih bolnica (Rall, 30; M. Saburo, 159160).
U seldukim bolnicama ne treba traiti samo porijeklo raznih arhitektonskih karakteristika
bolnica osnovanih u Evropi i Aziji u vrijeme Selduka, kao i prakse da se uz bolesniki krevet dre
predavanja, ve i principe lijeenja duevnih bolesnika uz lijekove i muziku terapiju.

Bolnice iz osmanskog perioda

Veina islamskih bolnica sauvanih do danas izgraena je u vrijeme Osmanlija. Na golemom
prostoru Osmanske imperije, koja je naroito u XVI i XVII stoljeu izrasla u jednu od najveih drava
u povijesti svijeta, osnivane su bolnice za narod, vojsku i dvorjane, a nazivale su se bimaristan,
bimarhane, timarhane, ifahane ili daruifa.
Iz memoara Barona Wenceslawa Wratislawa, koji je doao u Istanbul 1591. godine u
izaslanikoj delegaciji Austrije, saznajemo da je u XVI stoljeu u istanbulskom brodogradilitu
Kasimpaa postojala bolnica za osmansku mornaricu (Anlar, 15). Dokumenti iz arhiva pokazuju da su,
osim bolnica Sakizagadi i Ajnalikavak na Kasimpai koje su pripadale osmanskoj mornarici, postojale
bolnice za mornare i na Giritu, u Basri i Prevezeu, kao to su postojale i bolnice za radnike na
brodogradilitima u Gemliku, Izmitu, Izniku, Ruuku, Tuldi, Vidinu, Sudai (Krit), Suecu i Basri
(Terziolu, Actes Proceeding of XXX International Congres of the History of Medicine, 5361).
Osmanlije nisu osjeali potrebu da prave bolnice u mjestima gdje su postojale aktivne selduke ili
memluke bolnice, ve su upravljali njihovim radom u skladu s vakufnamama, a osnivali su nove
bolnice u gradovima koje su zauzeli kao to su Bursa, Edirne, Istanbul, Solun, Beograd i Budimpeta.
Prema onome to u svojim memoarima biljei Nijemac Johannes Schiltberger, koji je bio
zarobljen u Bici kod Nikopolja i koji je bio u slubi kod Bajazida Jildirima do 1402. godine, u osam
bolnica koje su u to vrijeme djelovale u prijestolnici Bursi lijeeni su svi bolesnici, bez obzira na vjeru
i rasu (Schiltberger, 94). Od ovih osam bolnica do danas su sauvani samo zidovi visoki jedan metar od
bolnice koju je izmeu 1390. i 1394. godine dao izgraditi Bajazid Jildirim. Arhitekt Sedat etinba
napravio je rekonstrukciju bolnice analizirajui ostatke graevine i na taj nain bacio svjetlo na
osmanske bolnice iz prvog perioda (Trk Mimari Antlar, 3840). U nekim izvorima navodi se da je
sultan Murat II u Edirneu u naselju Kirihane sagradio bolnicu za gubavce, a u naselju Muradije bolnicu
Hastalar odas, koja je pripadala dvoru (Terziolgu, Die Hofspitaler, 58). U osmanskom periodu
osnovano je mnogo bolnica, naroito u Istanbulu, a prva od njih je ifahane izgraena 1470. godine
unutar kompleksa koji je dao izgraditi sultan Mehmed Fatih. U Fatihovom kompleksu, pored damije i
bolnice, bile su i medrese koje su imale karakter fakulteta na kojem se izuavaju prirodoslovne nauke,
kao to su astronomija i matematika. Sultan Mehmed Fatih na elo medicinske kole koja se tu nalazila
postavio je Ahmeda Kutbuddina, iz panije je doveo Ephraima ibn Sandschia, ljekara kastiljskog kralja
Alfonsa V, iz Italije Maestro Iacopoa, koji je kasnije postao musliman i uzeo ime Jakub Paa, a u bolnicu
je doveo i turske ljekare Altunduzadea, Ahija elebija i Beira elebija, zatim irvanli ukrullaha i
Larija iz Irana, Alija Kuua, astronoma i matematiara iz Semerkanda, slikare Gentillea Bellinia i
Costanza de Ferrara, arhitektu Antonia Filaretea i grkog naunika Georgiosa Amirutzesa, koji je
 13

doveden nakon to je zauzet Trabzon; okupivi spomenuta imena, sultan Mehmed Fatih pokrenuo je
renesansu na polju nauke i umjetnosti (Babinger, RSO, XXVI, 8788).
Bolnice koje je izgradio Mimar Sinan u najblistavijem periodu Imperije i koje su sauvane do
danas, kao to su bolnica Haseki (15381550), ifahane i medicinska kola unutar kompleksa
Sulejmanije (15501555) i bolnica Atik Valide (15831587) samo su neke od osmanskih bolnica u
kojima su lijeene sve vrste bolesti, ukljuujui i duevne. Prema vakufnami kompleksa Sulejmanije, u
ifahani su radili: glavni ljekar, dva ljekara, dva oftalmologa, dva hirurga, dva apotekara, dva pomonika
apotekara i mnogo drugog bolnikog osoblja, a primali su dnevnice izmeu 3 i 30 aki; u medicinskoj
koli radili su: jedan predava za dnevnicu od 20 aki, sedam asistenata, jedan vratar, jedan posluitelj
i jedan odgajatelj, a njihove dnevnice iznosile su 2 ili 3 ake. Prema vakufnami, osoba koja e predavati
medicinu u medicinskoj koli morala je biti uena poput Platona, Aristotela ili Galena. U medicinskoj
koli etiri dana sedmino drala se teoretska nastava iz medicine, a studenti su svoje znanje usavravali
u bolnici koja se nalazila pored kole. Podrobni podaci o bolnici iz vremena kada je otvorena mogu se
nai u djelu Delalzade Mustafe elebija pod nazivom Tabakat el-memalik ve deredat el-mesalik (bibl.
Sleymaniye, Ayasofya, br. 3296, l.414). U ovoj bolnici nastava iz medicine drala se do poetka XIX
stoljea, a bolesnici su u njoj lijeeni do XX stoljea (Terziolu, Historia Hospitalium, 2833).
Od klasinih osmanskih bolnica izvan Istanbula do danas su sauvane samo Daruifa, koju je
izgradio Bajazid II u Edirnama, i Daruifa Hafse Sultan u Manisi. Ova bolnica, koju je uvakufila Hafsa
Sultan, ena sultana Javuza Selima, i koja je poela s radom 1539. godine, danas je restaurirana i slui
kao muzej. Prema vakufnami, u njoj su radili: glavni ljekar, jedan hirurg, dva oftalmologa, dvojica
specijalista za duevne bolesti, dva apotekara, dva pomonika apotekara, etiri osobe zaduene za njegu
pacijenata, od kojih je dvoje radilo danju a dvoje nou, jedan upravitelj, jedan sekretar, dva kuhara i
jedna osoba zaduena za veeraj. Svake godine na dan Nevruza (prvi dan proljea op. ur.) pripremala
se poslastica zvana Manisa mesiri (mithridatikum) i dijelila bolesnicima, a ako bi ostalo vika, dijela se
i narodu; u vrijeme sultana Mehmeda II (16481687) sredstva koja su izdvajana za pripremu ove
poslastice poveana su na 1.200 aki.
Kako se navodi u memoarima apotekara Reinholda Lubenaua, koji je 1587. godine doao u
Istanbul zajedno s izaslanstvom austrijskog imperatora Rudolfa II, na ijem je elu bio Bartholomaus
Petz, tada je u Istanbulu bilo 110 bolnica (Beschreibung der Reisen des Reinhold Lubenau, 168). Veina
ovih bolnica mogla je primiti 100 bolesnika, a najvee su mogle primiti i do 300 bolesnika; neke su
primale sve ljude bez obzira na vjersku pripadnost, a neke su primale samo ene. Na 30. i 31. stranici
drugog toma djela Antoniusa Menavinusa objavljenog pod nazivom Hofhaltung des Turkischen Kaisers
und Ottomanische Reiches Beschreibung, koje je 1573. godine tampao Nicolaus Honiger, navedeno je
da je u bolnici za duevne bolesnike, koju je osnovao sultan Bajazid II, u jednoj prostoriji lealo po
etrdeset bolesnika na meusobno udaljenim krevetima i da je u bolnici radilo 150 osoba koje su brinule
o zdravlju bolesnika. O bolnici sultana Bajazida II koja se nalazila uz njegovu damiju u Istanbulu
govori Wilhelm Dilich, koji je poetkom 17. stoljea posjetio grad. Wilhelm Dilich u svom djelu
objavljenom 1606. godine u Kasselu spominje i bolnicu koju je dao izgraditi Selim II, sin sultana
Sulejmana Velianstvenog, a za koju se do sada nije znalo (Dilich, 52). Bolnica izgraena 1616. godine
unutar kompleksa sultana Ahmeda u Istanbulu nestala je u prolom stoljeu (Ayvasarayi, I, 1819).
Najznaajnija arhitektonska karakteristika osmanskih bolnica jeste da su graene unutar
kompleksa koji su se sastojali od mesdida, medresa, imareta, karavan-saraja, hamama, poslovnih
arija, esmi i slinih objekata. Ovi kompleksi inili su male gradove unutar gradova i u njima je narod
mogao zadovoljiti sve svoje drutveno-kulturne i zdravstvene potrebe. Naalost, od mnotva bolnica za
koje se zna da su postojale u Istanbulu u XVI stoljeu, do danas su sauvane samo one koje je izgradio
Mimar Sinan i bolnica za robinje (Cariyeler Hastanesi) na dvoru Topkapi.
U osmanskim bolnicama nastavljene su tradicije seldukih bolnica, ali su u ovim bolnicama
izgraenim u vrijeme renesanse primijenjene i nove arhitektonske ideje. Naprimjer, u bolnicama sultana
Bajazida Jildirima u Bursi i Hafse Sultan u Manisi sauvane su karakteristike seldukih bolnica, dok
su u Daruifa sultana Bajazida II u Edirnama i u bolnicama koje je izgradio Mimar Sinan u Istanbulu
prisutne nove arhitektonske ideje. Daruifa sultana Bajazida II, koju je u Edirnama izgradio Mimar
Hajrudin, spomenik je bez premca u periodu renesanse, pa ak i u povijesti bolnica. To to je ova bolnica
 14

izgraena na zelenoj povrini pored rijeke Tunda unutar kompleksa koji ine medresa, damija,
tabhana, pekara i imaret pokazuje da su Turci prije 500 godina primijenili najnapredniji metod urbanog
planiranja kakav vidimo kod modernih bolnica u vedskoj. Za razliku od ranijih osmanskih kompleksa
u kojima je teite bilo na damiji, u centru ovog kompleksa nalazila se bolnica i uz nju medresa, koja
je, kako kae Evlija elebija (Seyahatname, Suleymaniye Ktp., Beir Aa, br. 449, III, l.163a, 164a),
bila namijenjena za izuavanje medicine. Slinost izmeu arhitektonskih planova seldukih bolnica i
medresa koje su graene jedna uz drugu, kao to je sluaj sa Gevher Nesibe Darifas u Kajseriju i
medicinskom kolom sultana Gijaseddina, ne vidi se u sluaju Daruifaa sultana Bajazida II i medrese
koja se nalazi uz nju. Za razliku od arhitektonskih planova seldukih i drugih osmanskih bolnica sa
etiri ivana, gradnjom ove bolnice prvi je put ukazana panja bolnikih funkcijama i centralizovanom
sistemu. Bolnica u ovom kompleksu sastoji se od glavne zgrade u obliku estougla, natkrivene sa trinaest
kupola, od kojih je srednja velika, zatim od dijela skoncentrisanog oko malog unutarnjeg dvorita koji
se vjerovatno koristio kao poliklinika i upravna zgrada, od dijela za agresivne duevne bolesnike, koji
se sastojao od est prostorija koje su okruivale veliko dvorite, te od kuhinje i veeraja. U ovoj zadnjoj
prostoriji nalazio se toalet i prolaz za medicinsku kolu, koja se nalazila uz bolnicu.
U glavnoj zgradi nalazilo se est zimskih i est ljetnih prostorija za bolesnike, izgraenih oko
centralnog dvorita prekrivenog velikom kupolom ispod koje se nalazio bazen; prostorija preko puta
ulaza sluila je kao prostor za muziku. Zgrada je besprijekorno akustina. Antonio Filarete je 1457.
godine u Milanu izgradio bolnicu Ospedale Maggiore, koja se smatra prekretnicom u arhitekturi bolnica
renesansnog perioda, a karakteristina je po tome to je izgraena u obliku krsta kako bi se osigurao
centraliziran sistem. Bolnica Daruifa sultana Bajazida II, koju je trideset godina kasnije izgradio
Mimar Hajrudin u Edirnama, naprednija je od nje zbog toga to je u njoj osigurana akustika za muziku
terapiju i zbog toga to je to prva bolnica za koju se zna da je izgraena na centraliziran nain. U ovom
kontekstu vana je i injenica da L.Ch. Sturm u svom djelu Vollstandige Anweisung Spitaler Fr Alte
und Kranke, objavljenom 1720. godine u Augsburgu, govorei o bolnici projektovanoj na centraliziran
nain, u ijem se sreditu nalazi kupola na kojoj jeotvor za ventilaciju, ovakvu bolnicu poredi s bolnicom
Daruifa sultana Bajazida II (II, Iv. XIXII). Sturm smatra da je otvor za ventilaciju u centralnom
dijelu nedovoljan za centralni prostor i bolesnike sobe oko njega; meutim, Mimar Hajrudin za ovaj
otvor vezao je samo centralni prostor i ljetne prostorije koje se otvaraju prema njemu, a za zimske
prostorije ostavio je jo po jedan otvor i na taj nain naao bolje rjeenje u tehnikom smislu (Terziolu,
Bifaskop, [1985], 1624). Arhitektonski planovi bolnica Stuivenberg u Antwerpenu (1855),
Presbyterian u Philedelphiji (1885), bolnice za djecu u Bradfortu (1890), i naroito vojne bolnice
Seaford u Liverpoolu (1884), koje su izgraene na centraliziran nain s ciljem postizanja velike
produktivnosti s malo osoblja, imaju mnogo slinosti s bolnicom Daruifa sultana Bajazida II
izgraenom oko 400 godina prije njih (Kuhn, 519, 884; 420, 941, 444).
Moe se rei da je bolnica Daruifa sultana Bajazida II u Edirnama, projektovana na nain da
se vodilo rauna o svemu potrebnom za lijeenje duevnih i drugih bolesnika, ukljuujui i muziku
terapiju, i to u vrijeme kada su se u Evropi spaljivali duevni bolesnici, bila model za novi tip bolnica u
periodu renesanse, vie nego bolnica Ospedale Maggiore, jer je u njoj prvi put primijenjen centralizirani
sistem, koji ima za cilj veliku produktivnost uz malobrojno osoblje, i sistem za ventilaciju, koji je bio
jako napredan za to vrijeme i koji e biti nadahnue za arhitekturu bolnica u XVIII i XIX stoljeu.
U osmanskim dvorcima u Edirnama i Istanbulu postojale su posebne bolnice za pripadnike
Enderuna, Harema i Biruna. Naprimjer, u vrijeme sultana Sulejmana Zakonodavca u dvorcu Topkapi
postojala je bolnica za bostandije (tjelesnu gardu) zvana Hastalk Odas. Ova zgrada od 1832. godine
do njenog ruenja koritena je kao via kola pod nazivom Cerrahhane-i Amire u kojoj su obrazovani
moderni hirurzi.
Od mnogobrojnih bolnica koje su postojale na dvorcu Topkapi do danas je sauvana jedino
bolnica za robinje zvana Harem Hastanesi, podignuta u vrijeme sultana Fatiha. Dananji oblik poprimila
je u XVI stoljeu u vrijeme sultana Sulejmana Zakonodavca. Iz opisa u djelu na italijanskom jeziku
Serai Enderun, koje je 1665. godine napisao Ali Ufki (Alberto Bobovio), saznajemo da je bolnica u
Enderunu, osnovana u XV i unaprijeena u XVI i XVII stoljeu, ustvari izgraena na nain da su se
imale u vidu odreene funkcije bolnice (Terziolu, Die Hofspitaler, 126137). Ova bolnica i Daruifa
 15

sultana Bajazida II u Edirnama pokazuju da su bolnice osmanskih arhitekata iz perioda evropske

renesanse projektovane i graene prema funkcionalnim i racionalnim principima. Pored toga, vidi se da
su osmanski arhitekti prilikom projektovanja vodili rauna o koritenju banja i muzikih terapija u
lijeenju i potrebi izoliranja nekih bolesnika kao to su agresivni duevni bolesnici.
injenica da dvorska bolnica u Balhausplatzu u Beu iz XVI stoljea, koja ima unutranje
dvorite okrueno ivanima, i bolnica St. Jakobs izgraena 1536. godine u Dresdenu, mnogo podsjeaju
na bolnicu koju je sultan Bajazid Jildirim osnovao u Bursi, predstavlja konkretan primjer utjecaja
osmanskih bolnica, rairenih u XVI stoljeu sve do Budimpete u Srednjoj Evropi. Da je ovaj utjecaj
postojao i kasnije, potvruje i podatak da je knjigu Ali Ufki-bega na njemaki jezik preveo Nicolaus
Brenner i da je prijevod tampan u Beu 1667. godine uz posebnu dozvolu austrijskog imperatora
Leopolda.
Zapad je tek u periodu od XVII do XIX stoljea dostigao napredni nivo u projektovanju, koji
vodi rauna o aspektima kao to su centralizirani sistem, izoliranje opasnih bolesnika, ventilacija i
lijeenje muzikom terapijom, a to je u arhitekturi osmanskih bolnica bilo prisutno u XV i XVI stoljeu.
Klasine osmanske bolnice i u XVII stoljeu djelovale su na cijelom prostoru Imperije, od Budimpete
do Krima, od Soluna do Mekke, a u vrijeme Mehmeda IV doivjele su zlatni period (Evliya elebi, [obj.
Z. Danman], X, 35; XI 216; XII 108; XIV 266). Neki evropski izvori takoer navode da su u ovome
stoljeu u Istanbulu postojale 183 bolnice (vidjeti: Stern, 100, 101).
U XIX stoljeu, nakon poetka prozapadnih reformi, poele su se otvarati moderne bolnice u
evropskom stilu i kole za stjecanje znanja iz moderne medicine. Iz pisma koje je ministar pomorstva
uputio Porti 18. zulkadea 1219. godine (19.2.1805) , u kojem trai imenovanje glavnog ljekara i hirurga,
moe se zakljuiti da je prva ustanova evropskog tipa bila bolnica Spitalya, u kojoj je trebalo da se
obrazuju ljekari i hirurzi, a koja je osnovana u bolnici Tersane-i Amire na Kasimpai (BA, Cevdet-
Bahriye, nr. 1259). Ova ustanova djelovala je do 1822. godine, kada je na Kasimpai izbio poar. Kasnije
je, 17.2.1839. godine na Galatasaraju poela s radom medicinska kola pod nazivom Mekteb-i Tbbiye-
i Adliyye-i ahane, osnovana po uzoru na Josefinum u Beu (Terziolu, Acta Pharmaceutica Turcica,
129133). Austrijski doktor Lorenz Rigler, koji je 1842. godine doveden u Istanbul kako bi
modernizirao vojne bolnice, po uzoru na Josefinum u Beu preuredio je vojnu bolnicu Maltepe, koju je
1823. godine osnovao sultan Mahmud II. Pored toga, on je odigrao znaajnu ulogu u projektovanju est
novih vojnih bolnica izgraenih u periodu izmeu 1843. i 1846. godine. Bezm-i Alem Valide Sultan,
majka sultana Abdulmedida, osnovala je prvu modernu civilnu bolnicu pod imenom Gureba-yi
Muslimin Hastanesi, najvjerovatnije po uzoru na Allgemeine Krankenhaus u Minhenu. Bolnica
Hamidiye-i Etfal Hastanesi, otvorena u junu 1899. godine na iliju, prva je moderna djeija bolnica
izgraena po uzoru na Kaiser und Kaisrin Friedrich Kinderkrankenhaus u Berlinu. Za njima su slijedile
druge moderne zdravstvene ustanove, a naziv hastahane zamijenio je ranije nazive bimaristan,
bimarhane, timarhane, ifahane, daruifa.
Bibliografija
B.a., Devdet-Bahrije, b.i., 1259; Ibn Hiam, Es-Sire, vol. ll, b.i., b.d.; Jakubi, Kitab el-Buldan,
b.i., b.d.; Mesudi, Murud ez-zeheb (Abdulhamid), vol. IV, b.i., b.d.; Ibn Nedim, El-Fihrist
(Tededdud), b.i., b.d.; Kejkavus b. Iskender, Kabusnama, prijevod na turski Mercimek Ahmed,
Istanbul, Orhan aik Gokjaj, 1975; Atuzi, Nezami, ahar makale, prijevod na turski Abdulbaki
Golpnarl, Istanbul, Sheyl nver, 1936; Ibn Dubejr, Er-Rihle, Bejrut, b.i., 1400/1980; El-Merrakui,
Abdulvahid, El-Mudib fi telhis ahbari el-magrib, Leiden, R. Dozy 1881; Jakut, Muemeel-buldan,
vol. ll, b.i., b.d.; Bundari, Zubde en-nusra (Burslan), b.i., b.d.; Ibn el-Kfti, Ahbar el-ulema (Lippert),
b.i., b.d.; Ibn Ebu Usajbia. Uyun el-enba, b.i., b.d.; Ibn Hallikan, Vefejat, vol. lll, b.i b.d.; Ebu eI-
Fered, Muhtasar tarih ed-duvel, Bejrut, Salhani, 1890; Hamadani, Reiduddin Fazlullah, Mokatebat-e
Reidi, Lahor, Muhammed afi, 1948; Ibn el-Fuvati, El-Havadis el-damia, Bagdad, Mustafa Devad,
1351/1932; El-Omeri, Ibn Fazlullah, Mesalik, b.i., b.d.; Ibn Battuta, Er-Rihle, Bejrut, Dar es-Sadr, b.d.;
Subki, Tabaqat, vol. IV, b.i., b.d.; Klavijo, Timur Devrinde Semerkand'a Seyahat, prijevod na turski
mer Riza Dorul, Istanbul, b.i., 1973; Zerkei, Tarih ed-devletejn, Tunis, b.i., 1289; Ibn Dokmak, El-
Intiar li vasitat el-aqdi el-emsar, vol. IV, Kairo, C. Vollers, 1893; Kalkaendi, Subh el-aa, vol. XIV,
b.i., b.d.; Ebru, Hafiz, Zubda et-tavarih, Sulejmanija, Damad Ibrahim Paa, b.d.; Makrizi, el-Htat, vol.
 16

II, b.i., b.d.; Bedaji el-ezman fi vekaji Kirman, Teheran, Mehdi Bejani, 1326; G.B. Ramusio,
Nauigationi et Viaggi, Venecija, b.i., 1583; L'Africains, Leo, Description de L'Afrique, prijevod na
turski Schefer, vol. II, Pariz, b.i., 1957; Devletah, Tezkira, prijevod na turski Nedati Lugal, Ankara,
b.i., 1963; Han, eref, erefnama, prijevod na turski Mehmet Emin Bozarslan, Istanbul, b.i., 1971; Jahja
Efendi, Bostanzade, Tuhfe el-ahbab: Tarih-i saf: Duru Tarih, Istanbul, Neddet Sakaoglu, 1978; W.
Dilich, Eigentliche lcurze Beschreibung und Abriss dero welt berhmten Kaiserlichen Stadt
Constantinopel, Cassel, b.i., 1606; Makkari, Nef et-tib, vol. II, b.i., b.d.; elebija, Evlija, Sijahatnama,
Sulejmanija, Beir Aga, b.d.; b.n., vol. X, XI, XII, XIV, Istanbul, Zuhuri Danman, b.d.; W. Wratislaw,
Anilar, prijevod na turski M. Suejja Dilmen, Istanbul, b.i., 1981; Ajvansaraji, Hadika el-devami, vol.
I, b.i., b.d.; Selavi, Kitab el-istiksa, vol. V, b.i., b.d.

Ostali izvori
J.J. Marcel. Prcis historique et description sur le Maristan ou le Grand Hospital des fous du
Kaire, Pariz, b.i., 1833; J. Schiltberger, Reisen des Johannes Schiltberger aus Mnchen in Europa, Asla
und Africa von 1394 bis 1427, Minhen, b.i., 1859; L. Leclerc, Histoire de la mdicine arabe, Pariz, b.i.,
1876; J. Gailhabaud, Die Baukunst des 5. -16. Jahrhunderts, vol. IV, Lajpcig, b.i., 1866; O. Kuhn,
Krankenhuser, tutgart, b.i., 1897; M. Streck, Die alte Landschaft Babylonten nach dem arabischen
Geographen, Leiden, b.i., 1900; K. E. Schmidt, Cordoba und Granada, Lajpcig / Berlin, b.i., 1902; B.
Stern, Medizin, Aberglaube und Geschlechtsleben in der Trkei, Berlin, b.i., 1903; Zejdan, Medenijje
el-islamijje (Istanbul 1973), vol. III ,b.i., b.d.; R. Lubenau, Beschreibung der Reisen des Reinhold
Lubenau (ed. W. Sahm), Konigsberg, b.i., 1914-1915; Sarre-Herzfeld, Archeologische Reise im Euphrat
und Tigrisgebiet, Berlin, b.i., 1920; A. Mez, Die Renaissance des Islam, Heidelberg, b.i., 1922; A.
Gabriel, Monuments Turc d'Anatolie, Pariz, b.i., 1931; M. Meyerhof, lbn an-Nafis und seine Theorie
des Lungenkreislaufes, Berlin, b.i., 1933; O. Spies, An Arab Account of lndia in the 14-th Centuri - A
Translation of the chapters on lndia from al-Qalqashandi's-Subh ul'A'sha, tutgart, b.i., 1936; Unver,
Suhejl, Seluklu Tababeti, Ankara, b.i., 1940; b.a., Byk Seluklu mparatorluu Zamannda Vakif
Hastanelerin Bir Ksmna Dair, vol. I, b.i., 1938; b.a., Sleymaniye Klliyesinde Darifa, Tip
Medresesi ve Dar'lakakire Dair, b.a., vol. II, b.i., 1942; Herzfeld, Ernst, Damaskus, Studies in
Architecture I, Al, b.i., 1942; Damaskus, Studies in Arehiteetme III und IV, b.a., b.i., 1946-1948; C.
Elgood, A Medical History of Persia and the Eastern Caliphate, Cambridge, b.i., 1951; b.a., Safavid
Medical Practice, London, b.i., 1970; etinta, Sedat, Trk Mimari Antlar, Istanbul, b.i., 1952; b.a.,
Sivas Darifasi, Istanbul, b.i., 1953; E. Lvi-Provenal, Histoire de l'Espagne Musulmane, vol. III,
Pariz, b.i., 1953; Elie Lambert, "Les anciennes commanderies de l 'hospital Saint-Blaise et de la
Commande d'Aubertin", Etudes mdivales, vol. III, Toulouse, b.i., 1956; G.A. Pugaenkova, Puti
Razvitiya Arhitekturi Yujnogo Trkmenistana, Moskva, b.i., 1958; N. Elisseff, La Description de
Damas d'lbn Asakir, Damask, b.i., 1959; N. ehsuvarolu, Bedi, Edirne II Bayezid Darifas,
Edirne: Edirne'nin 600. Fetih Yildnm Armaan Kitabi, Ankara, b.i., 1965; b.a., Bimaristan, EI,
vol. I, b.i., 1222-1226; Chen Yuan, Western and Central Asians in China under the Mogols, Los
Angeles, b.i., 1966; M. Sabro, Sgen no i-ry, Kjoto, b.i., 1966; Uzluk, Feridun Nafz, Kayseri ehri
in Hatlralar, Ankara, b.i., 1966; Terziolu, Arslan, lk Budist, Hristiyan ve slam Hastaneleri ve
Birbirleriyle Olan likileri, TTK Bildiriler, vol. VII, b.i., 1972; b.a., Trkler' in Orta Asya ve
Hindistan'da Tesis Ettikleri Hastaneler, vol. II, b.i., 1981; b.a., ber Hospitler und Hofrzte in den
Palsten der Trkisehen Osmanensultanen in Edirne und Istanbul, Medizinhistorische Journal, vol.
III/3, b.i., 1968; b.a., Mittelalterliche islamische Krankenhuser unter Bercksichtigung der Frage nach
den ltesten psychiatrischen Anstalten, Diss. TU, Berlin, b.i., 1968; Ortaa slam - Trk Hastaneleri
ve Avrupa'ya Tesirleri, TTK Belleten, vol. XXXN/133, b.i., 1970; Die ilkhanischen Krankenhuser
und die Einflsse der islamisehen Medizin auf Byzanz zu dieser Zeit, Proceeding of the XXIII.
Congress of the History of Medicine, vol. I, London, b.i., 1974; Die architektonischen Merkmale der
seldschukischen, mamelickischen und osmanisehen Krankenhuser und ihre Einflsse auf die
abendlndischen Hospitler, Fifth International Congress of Turkish Art, Budimpeta, b.i., 1975;
Grndungsurkunden der Seldschukischen und Osmanisehen Krankenhuser, KOr., vol. X/ 1-2, b.i.,
1975; Die Rolle der islamisehen Krankenhuser bei der Entstehung der kreuzfrmigen Renaissance-
Hospitaeler, Acta Cangressus lnternationalis XXIV Historiae Artis Medicinae (20-21 Augusti 1974
 17

Budapestin i), Budimpeta, b.i., 1976; Die Frhislamischen Seldschukischen und Osmanisehen
Leprosorien, Heilkunst, vol. 91, Minhen, b.i., 1978; Die Hofspitaler und andere
Gesundheitseinrichtungen der osmanisehen Palastbauten, Minhen, b.i., 1979; bn Sn'nn Tedavi
Metodlarn Eletiren Abdllatif el-Badad'nin Diabetes Hakkinda Bir Risalesi, Bifaskop, vol. Vll/17,
Istanbul, b.i., 1986; 16. ve 17. Yzylda Trk-slm Hastane Yapilari ve Bunlarn Dnya apinda
nemi, II Uluslararasi Trk ve slm Bilim ve Teknoloji Tarihi Kongresi: 28 Nisan-2 Mayis 1986
(Bildiriler), Istanbul, b.i., 1987; MarineKrankenhuser des Osmanisehen Reiches, Actes Proceedings
of XXX. International Congress of the History of Medicine: Dsseldorf 31. VII-5. IX. 1986, Dselldorf,
b.i., 1988; Trk-slm Psikiyatrisinin ve Hastanelerinin Avrupa'ya Tesirleri, Bifaskop, vol. 8, Istanbul,
b.i., 1982; Die Klassisch Osmanisehen Krankenhuser in Istanbul, Historia Hospitalium, vol. 15,
Aachen, b.i., 1983-1984; Temel Atlnn 500. Yldnm Mnasebeti le Edirne'deki II. Bayezid
Hastanesi, Bifaskop, vol. 15, b.i., 1985; Seluklu Hastaneleri ve Tababetinin Avrupa'ya Tesirleri,
lim ve Sanat, vol. 3, Istanbul, b.i., 1985; ber die Architektur der Seldschukischen Krankenhuser in
ran im Irak in Syrien und in der Trkei und ihre weltweite Bedeutung, Zeitschrift fr Geschichte der
arabisch-islamisehen Wissenschaften, vol. Vl, Frankfurt, b.i., 1990; Galatasaray'da Mekteb-i Tbbiye-
i ahane'nin 17 ubat 1839'da Alna Dair Avusturya Ariv Belgeleri, Acta Pharmaceutica Turcica,
vol. XXXII, b.i., 1990; erefeddin Sabuncuolu: Fatih Dneminin nl Trk Hekimi, TT, vol. 94,
b.i., 1991; M. Ullmann, Die Medizin in Islam, Leiden-Koln, b.i., 1970; Rall, Jutta, Die vier grossen
medizinschulen der Mongolenzeit. Stand und Entwicklung der chinesischen Medizin in der Chin-und
Yuan-Zeit, Wiesbaden, b.i., 1970; H. Schipperges, Arabische Medizin im lateinischen Mittelalter,
Heidelberg - New York, b.i., 1976; nge, Ylmaz, Divrii Ulu Cami ve Darifasi, Ankara, b.i., 1978;
Isa, Ahmed, Tarih el-bimarestanat fi el-islam, Damask, b.i., 1357; H.H. Schffler, Zur Frhzeit von
Gondischapur, Festschrift zum 70. Geburstag von W.F. Daems, Hannaver, b.i., 1984; Wstenfeld,
Ferdinand, Maqrizi's Beschreibung der Hospitler in el-Cahira, Janus, vol. I, Breslau, b.i., 1846; M.
Herz, Pascha. Die Baugruppe des Sultans Qalaun in Kairo, Abhandlungen des Hamburgisehen
Kolonial-instituts, vol. 42, Hamburg, b.i., 1919; Khnel, Ernst, Islamische Einflsse in der
romanisehen Kunst, Sitzungs berichte D. Kunstgeschichtl. Ges., Berlin, b.i., 1927; Burgham, Edward,
Europische arzte im dienste der Moguldynastie, CibaZschr., vol. 63, b.i., 1938; Hygiene und
Medizin unter der Mogulherrschaft, b.a., vol. 63, b.i., 1938; H. Bajkal, Ismail, Enderun Hastanesi,
Trk Tip Tarihi Arkivi, vol. V/17, Istanbul, b.i., 1940; . Inajatullah, Contribution to the Historical
Study of Hospitals in Medieval Islam, IC, vol. XVIll, b.i., 1944; Turan, Osman, Seluklu Devri
Vaktiyeleri ITI, TTK Belleten, vol. XII, b.i., 1948; Seluklu Devri Vaktiyeleri III, b.a., vol. XII, b.i.,
1948; Babinger, Franz, Jequb Pascha ein Leibarzt Mehmed II. Estratto della, RSO, vol. XXVI, b.i.,
1951; Godard, Andre, L'Origine de la madrasa, de la mosquee et du carawanserail a quatre iwans, AI,
vol. XV-XVI, b.i., l95l; S.H. Askari, Medicines and Hospitals in Muslim India, The Journal of the
Bihar Research Society, vol. 43, Patna, b.i., 1957; Hasan, Abdulvehab, Et-Tbb el-Arabi fi el-Efriqjje,
El-Fikr el-arebi, vol. III/10, Tarablus, b.i., 1958; Jetter, Dieter, Hospital-Gebude in Spanien,
Sudhoffs Archiv, vol. XLIV/3, Wiesbaden, b.i., 1960; A.G.N. Juan, Le Arquitectura espanola en sus
monumentos desa paredides, Espasa-Calpe, Madrid, b.i., 1961; Hamarneh, Sami, Development of
Hospitals in Islam, Journal of the History of Medicine, vol. XVII, London, b.i., 1962; M.Z. Siddiqi,
The Unani Tibb (Greek Medicine) in Indian, IC, vol. XLII/3, b.i., 1968; Togan, A. Zeki Yelidi, Ali
ir, A, b.i., b.d.; Bajsun, M. David. Bagdad, vol. II, b.i., b.d.
 18

Medresa: opi naziv za islamske odgojno-obrazovne ustanove2

Imenica mjesta medresa izvedena je iz arapskog korijena drs, koji ima znaenje itati, razumjeti, uiti,
ponavljati tekst da se naui i memorira. Ova rije zajednika je svim semitskim jezicima, treba
napomenuti da su Jevreji ustanove u kojima se poduavao i izuavao Tevrat nazivali Bejtulmidras
(vidjeti: Ibn el Esir, En-Nihaje, II, 113). U nekim se izvorima navodi da je u vrijeme Poslanika u Medini
postojala ustanova ovakvog tipa (vidjeti: Musned II, 451; Buhari, Dizja, 6; I'tiam, 18). Iako se u
hadisima navode rijei ders i tedarus (vidjeti: Musned, VI, 11; Muslim, Zikr ve du'a), u prvom periodu
islama prostor gdje su se odravala predavanja nije se nazivao medresom. U vrijeme Poslanika, mjesta
u Medini u kojima se poduavao i izuavao Kur'an nazivala su se dar el-kurra. Postoje navodi o tome
da su ova mjesta bila pretee dananjih medresa (vidjeti: Ali ibn Muhammed el-Huzai, 80; Abdulhajj
el-Kettani I, 138). Meutim, ispravnije je Poslanikovu damiju, koja je od svoje izgradnje sluila kao
odgojnoobrazovna ustanova, i sofu koja je unutar nje postojala, posmatrati kao prvi model i uzor za
dananje medrese. Damije su zadrale obrazovnu funkciju i nakon to je poela izgradnja zasebnih
objekata medresa. U Andaluziji, koja je zapadnom svijetu otvorila nove vidike u vezi sa znanosti i
umjetnosti, predavanja su odravana u damijama i nije zabiljeeno prisustvo odvojenih medresa.
Postoje razna stajalita o tome kada su izgraene prve medrese. Tako Durdi Zejdan navodi da
odreeni zapadnjaki istraivai smatraju kako osnivanje prvih medresa see u period kada je abasijski
halifa Me'mun bio namjesnik Horasana. Meutim, istie kako ovaj podatak nije naao ni u jednom od
izvora za povijest islama (slam Medeniyeti Tarihi, VI, 89). Mogue je da je halifa Me'mun, koji je
zasluan za to to je Bejt el-hikma postala prava akademija nauka (DA, VI, 89), ve ranije za vrijeme
svog namjesniva u Horasanu inio napore da utemelji slinu ustanovu. Medrese i tekije u Turkestanu i
Horasanu imale su vanu ulogu u irenju islama meu Turcima. Postoji miljenje da su prve medrese u
Belhu i Buhari izgraene po uzoru na budistike vihare (stjecita mudrosti). Buhara je i dobila naziv
upravo prema ovoj rijei (Turan, Seluklular Tarihi, 331332). Meutim, u izvorima se kao prva
medresa navodi Dar es-sunne, koju je u Niaburu osnovao islamski pravnik i muhaddis Ebu Bekr
Ahmed ibn Ishak es-Sibgi (umro 342/954) (Zehebi, XVII, 170). Takoer je istaknuto da su muhaddisi
kao to su Hasan ibn Ahmed el-Mahledi i Muhammed ibn Husein el-Haseni organizirali halke hadisa te
da je ova kola imala mogla primiti do hiljadu uenika (Ibn Nukta, I 230; Zehebi, XVI, 540; Subki, III,
149). Zabiljeeno je da je medresa imala vakuf, i da je imam Sibgi oporuio da sve poslove oko vakufa
nakon njega vodi njegov uenik Hakim en-Niaburi (DA, VIII, 528). Postojanje vakufa ukazuje na to
da je, pored sredstava za odravanje objekta, bila obezbijeena i finansijska podrka za uitelje i uenike.
Nije poznato da li su postojali zasebni objekti za smjetaj uenika. Ibn Hibban (umro 354/965) takoer
je osnovao medresu u gradu Bustu, u kojoj se pored biblioteke nalazio i prostor za smjetaj uenika koji
su dolazili iz drugih mjesta.
Pri pomenu rijei medresa, najprije se pomisli na medrese Nizamije, koje je u Niaburu i
Bagdadu ustanovio Nizamulmulk, vezir seldukog vladara Alparslana i njegovog prijestolonasljednika
Melikaha. Pored ovih gradova, medrese Nizamije graene su i u Mervu, Heratu, Belhu, Basri, Isfahanu,
Amolu, Mosulu, Dizri (Deziretu ibn Omer) i Reju. Najbitnija karakteristika ovih medresa jeste da su
u sklopu njih postojale prostorije za smjetaj uenika i uitelja. Premda je Nizamija koja je poela s
radom 459/1067. godine u Bagdadu najpoznatija ustanova ovog tipa, u hronolokom smislu Niabur
ima prednost. Nakon ove, Nizamulmulk je u razliitim gradovima Carstva dao izgraditi medrese i za
njih osnovao vakufe kako bi imale stalni izvor prihoda, ali i da bi omoguio da se uenjaci i uenici
bave iskljuivo naukom, bez dodatnog optereivanja brigama egzistencijalne prirode. Za vrijeme
dinastije Selduka izgraen je veliki broj medresa u Gurganu, Reju, Hamadanu, Jazdu, irazu, Kermanu,
Mervu i Kaanu. Na ovaj nain Selduci su unapreivali nauku i podizali je na vii nivo, a istovremeno
su imali priliku boriti se protiv iijske propagande koju su posredstvom Al-Azhara i Dar el-hikme,
ustanova osnovanih u Kairu, irile Fatimije. Drave nastale nakon raspada Selduke imperije nastavile
su prethodnu praksu. Ono to je Nizamulmulk uinio u Iranu i Donjoj Mezopotamiji, Nuruddin Mahmud

2
Diyanet Islam Ansiklopedisi, XXVIII: 323-337.
 19

Zengi i Salahuddin Ejjubi ostvarili su i u Gornjoj Mezopotamiji, Siriji i Egiptu, prenijevi na taj nain
sistem medresa dalje na zapad. Nuruddin Mahmud Zengi u Damasku je osnovao prvu kolu dar el-
hadis, a navodi se i da su za vrijeme njegove vladavine u svim gradovima i mjestima Sirije postojale
medrese. Pored kole Nurija dar el-hadis koju je izgradio u Damasku, Nuruddin je ustanovio jo i
medrese Salahija, Imadija, Kilasa, En-Nurija el-Kubra te En-Nurija el-hanefija es-sugra (Nuajmi, I,
99. i dalje, 331, i dalje, 407, 447, 607, 648), kao i etiri medrese u Halepu, po dvije u Hami i Homsu i
jednu u Baalbeku. U vrijeme vladavine Ejubija, vladar Salahuddin Ejubi, drugi vladari, emiri, kao i
velikodostojnici i imuni ljudi gradili su medrese u Egiptu, Kudsu, Siriji, Hidazu i Jemenu (vidjeti:
Ahmed elebi, 116. i dalje). Navodi se da je u vrijeme dinastije Ejubija samo u Damasku postojalo vie
od devedeset medresa (Hasan umejsani, 49).
Po dolasku Turaka u Anadoliju, na tom podruju zabiljeena je izgradnja velikog broja medresa.
Anadolski Selduci imali su praksu da nakon osvajanja nekog grada u Anadoliji najprije izgrade
damiju, medresu i tekiju, a potom da na istom podruju nasele trgovce, pripadnike islamske uleme, kao
i ostalo tursko stanovnitvo (Turan, Seluklular Tarihi, 357). Dio medresa koje su pripadale dinastijama
Danimendija, Artukogulara i Anadolskih Selduka s vremenom su propale. Do danas su djelimino
sauvane medrese izgraene u Niksaru i Tokatu za vrijeme vladavine danimendijskog vladara
Nizamuddina Jagibasana. Medresa u Tokatu poznata je pod nazivom ukur medresa (Kuran, 11. i dalje;
DA, VIII, 474, 476). Artukogulari su medrese gradili u Dijarbakiru, Mardinu, Urfi i Gaziantepu (DA,
III, 418- 419). Selduci su osnovali i medrese: Sindanli (u Afjonu), Ertoku (u Isparti i Atabeju),
emsuddin Altunaba ili Ipliki (u Konji), Ta-medresu (u Akehiru), Jusuf ibn Jakub (u aju), Karahisar
i Husein-gazi (u orumu i Aladi), ifte-medresu, Afgun, Huand-hatun, Siraduddin, Hadi Kili i
Sahibija (u Kajseriju), Ummuhan-hatun (u Eskiehiru i Sejitgaziju), Karataj, Uludami i Atabej (u
Antaliji), Sulejman Pervane (u Sinopu) te Burudija i Gok-medresu (u Sivasu i Tokatu) (Kuran, 41. i
dalje). Medrese ifte minare u Erzurumu i Sivasu, kao i druge dvije medrese u Erzurumu, Jakutija i
Ahmedija, te Dada-bej medresa u Kirehiru potiu iz doba Ilhanija, a sauvane su djelimino, odnosno,
u potpunosti do danas (DA, XXII, 106107). Metin Sozen navodi da je za vrijeme Selduka i ostalih
bejluka u Anadoliji izgraeno 139 medresa, od kojih je bitan dio sauvan i do danas (vidjeti takoer:
DA, III, 128130).
Medrese u Iranu, posebno one izgraene u vrijeme Selduka, devastirane su u velikoj mjeri u
napadima Mongola u VII/XIII stoljeu. Meutim, u doba Ilhanija ponovo su zaivjele medrese Gazan-
hana, koji je zemlji donio stabilnost. U kompleksu koji je Gazan-han dao izgraditi u Tabrizu postojale
su hanefijska i afijska medresa. I dravni velikodostojnici koji su doli na vlast nakon njega gradili su
medrese u razliitim gradovima Irana. Vezir Reiduddin Fazlullah Hamadani dao je u gradu Sultaniji
izgraditi kompleks u kojem su bili smjeteni medresa i hanikah. Vezir Oldajtu-hana Taduddin Ali-ah
Gilani u Tabrizu je uz damiju dao izgraditi sporedne zgrade, u kojima su se nalazile medresa i tekija.
Izvjesno je da su u emiratima nastalim u Iranu raspadom ilhanijske vlasti u pokrajini svakog emira
osnivane medrese. Tako je u Jazdu, gradu koji je bio pod kontrolom Dejlema Atabega, uenjak
Ruknuddin Muhammed ibn Nizam el-Husejni ustanovio medresu Rukniju, obrazovnu instituciju
najvieg nivoa. Druge medrese u Jazdu bile su izvan dosega mongolskih napada, tako da su jo
stoljeima nastavile s radom.
Meu medresama ustanovljenim u Iranu za vrijeme vladavine Timurija posebnu vrijednost
imaju one s podruja Horasana. Mogu se izdvojiti medresa Duder, koju je u Mehedu sagradio timurijski
emir hadi Gijasuddin Jusuf 843/14391440. godine, potom, medresa koju je dala izgraditi Perizad-
hanum, pripadnica svite vladarove ene Gevher ad, te medresa koju je u irazu ustanovio Ibrahim ibn
ahruh. Vrijedno je spomenuti i medresu Hafiziju u Jazdu.
Poetkom XVI stoljea u Iranu je uz veliku podrku drave iizam postao dominantan, to je
rezultiralo time da iije, koji dotada nisu posjedovali redovne obrazovne ustanove, ponu osnivati
medrese s novim ustrojstvom. Broj iijskih medresa poveao se dosta za vrijeme vladavine Safavija, ali
je u isto vrijeme zabiljeen procvat i kada je rije o sunijskim medresama. Meutim, s obzirom na to da
su imale podrku drave, medrese sa iijskim predznakom imale su i bolje uvjete za ravoj. Za vrijeme
Safavija broj medresa u Isfahanu poveao se na pedeset sedam, a u Tabrizu na etrdeset sedam. Za
voenje upravnih i finansijskih poslova medrese biran je jedan od uglednih uenjaka, te mu je
 20

dodjeljivana titula mulla-bai. U ovom periodu izgraene su sljedee medrese: u Isfahanu Mula
Abdullah, ehar Bag, Abbasi (Nasiri), Aka Kafur, Merjem-bigum, Sulejmanija i efija; u Mehedu
Navvab, Hajrat-han, Salihija i Mirza Dafer; u irazu Haimija, Hakim i Mukimija; u Tabrizu Talibija
i Sadikija; u Komu Fejzija i Mu'minija. Obrazovna praksa pod snanim iijskim utjecajem zapoeta za
vrijeme vladavine Safavija privlaila je na ovo podruje iijske uenjake iz drugih zemalja.
I za vrijeme vladavine dinastije Kadara nastavljena je safavijska praksa, te su medrese osnivane
u svim dijelovima zemlje. U doba ove dinastije najznaajnija medresa osnovana je u glavnom gradu
Teheranu. Godine 1860. broj medresa u Teheranu dostigao je cifru od trideset pet. Najvea kola u gradu
bila je medresa Sepahsalar, kojoj je njen osniva Mirza Husein han Sepahsalar dodao i biblioteku.
Drugu medresu u glavnom gradu Fethali-ah osnovao je najprije kao bolnicu, a tek naknadno njena
namjena promijenjena je u obrazovnu. Druge dvije medrese osnovane u Teheranu za vrijeme Kadara
jesu Asfija i Sadr. Treba jo spomenuti i medresu Sadr bazar u Isfahanu. U posljednjem periodu
vladavine Kadara dolo je do ope modernizacije zemlje, to je svakako utjecalo i na obrazovne
ustanove. Kada je 1851. godine otvoren Dar el-funun, prvi univerzitet po uzoru na univerzitete na
Zapadu, klasine medrese postale su obrazovni centri s teitem na vjerskom odgoju i obrazovanju. Dar
el-funun bila je prva obrazovna ustanova na ijem se elu nije nalazila iijska ulema. U medresama
osnivanim u to vrijeme vidljivo je slabljenje utjecaja starih uenjaka, te vei upliv modernog
obrazovanja. Ovakvo stanje rezultiralo je time da ulema zauzme negativan stav prema novim
medresama. Tako ni otvaranje medrese Rudije u Tabrizu 1879. godine nije nailo na odobravanje
vjerskih velikodostojnika tog grada. I nakon Konstitucionalne revolucije nastavljena je izgradnja
medresa. Jedna od njih je i medresa Sulejman-han u Mehedu. Godine 1921. grad Kom postao je jedan
od najvanijih vjerskih centara, tako da su i sve medrese u tom gradu dobile na znaaju. Pored ve
postojeih, Fejzije, Han, Hudetije i Rizavije, nove medrese Dar et-teblig (1965), Golpajegani (1965) i
Imam Emir el-mu'minin postale su centri u Iranu koji su preuzeli funkciju vjerskih odgojnoobrazovnih
ustanova.
Materijalne potrebe medresa u Iranu podmirivane su iz vakufa. Upravo je ovaj izvor omoguio
da u XX stoljeu uenjaci imaju veliki utjecaj kada je rije o medresama koje su pruale vjerski odgoj.
Nakon smjene reima u Iranu 1979. godine napravljene su izmjene u tradicionalnom sistemu medresa.
Tako su u gradu Komu nakon revolucije otvorene medrese u kojima je priman vei broj uenica.
Najvanija meu njima je Mekteb-i Zehra. Pored toga, obogaene su i biblioteke koje su se nalazile u
sklopu medresa. Klasino obrazovanje u medresama podrazumijevalo je iitavanje i raspravu o
knjigama iz domena arapskog jezika, logike, kelama i fikha. U iijskim medresama predavanja su drana
na osnovu tradicionalnih mezhebski orijentiranih knjiga iz oblasti prirodnih i vjerskih znanosti
(detaljnije vidjeti: Seyyed Hossein Nasr, III, 5673).
Prve medrese u Jemenu sagradio je Muizzuddin Ismail ibn Tugtegin za vrijeme vladavine
Ejubija. Slino svome ocu Sejfulislamu Tugteginu, koji je u Taizu ustanovio El-Medresu es-Sejfiju,
Muizzuddin je 549/1198. godine u Zebidu dao izgraditi El-Medresu el-Muizziju (Medresa el-Milejn). I
nakon Ejubija u Jemenu su se nastavile graditi medrese, posebno u doba Resulija. Tako se navodi da su
u Jemenu od dolaska Ejubija na vlast izgraene 193 medrese (Ismail ibn Ali el-Ekva, 437445). Za
vrijeme vladavine Salahuddina Ejubija, namjesnik Adena je 579/1183. godine u Mekki dao izgraditi
hanefijsku medresu, a sljedee godine afijsku. I za vrijeme Tahirija i Osmanlija u Jemenu su graene
medrese.
Veliki broj medresa otvoren je i u Africi i na Magrebu. Najstarije medrese u Tunisu, emaijja i
Muradijja, koje su pripadale dinastiji Hafsija, potiu iz XIII stoljea. Ebu Jusuf Jakub ibn Abdulhak,
vladar drave Merina u Magrebu, 684/1285. godine u Fesu je izgradio prvu medresu, koja je nosila naziv
Saffarin. I nakon vladavine Merina u Fesu, Tilimsanu i drugim gradovima nastavljeno je s izgradnjom
medresa. U Andaluziji su obrazovnu funkciju imale damije, premda je zabiljeeno da je pripadnik
dinastije Nasrija Ebu el-Haddad Jusuf ibn Ismail 750/1349. godine u Granadi ustanovio medresu.

Izvor prihoda medresa bili su vakufi osnivani pod pokroviteljstvom vladara, utjecajnih
dravnika i imunih osoba. Medresom Nizamija upravljali su Nizamulmulk i njegovi potomci. Za
 21

medresu su zavjetane knjige, posjedi i duani (Ibn el-Devzi, VIII, 256). Vakufname sadre bitne
pojedinosti u vezi s ovlatenim osobama i uenicima. Tako iz vakufname o Ipliki medresi u Konji,
sastavljenoj 598/1202. godine, saznajemo da su u medresi bili zaposleni muderrisi, njihovi asistenti
muidi, imami, mujezini i posluitelji, a da su postojale tri grupe uenika, poetnog, srednjeg i naprednog
nivoa. emsuddin Altun-aba za potrebe finansiranja medrese uvakufio je han koji se nalazio u njenoj
blizini, kao i desetak duana uz njega, te tridesetak drugih duana iz razliitih dijelova grada. Osim toga,
u zadubinu je dao i posjede u selima u okolici Konje. Iz ovih prihoda isplaivane su godinje plae, i
to muderrisima 800, muidima 240, imamima koji su u damijama u sklopu medresa predvodili namaze
200, mujezinima 100 i posluiteljima 60 dinara. Uenici naprednog stepena mjeseno su dobivali 15,
srednjeg 10 i poetnog 5 dinara deparca, te se na godinjem nivou izdvajalo 100 dinara za nabavku
potrebnih knjiga. Uvjet postavljen u vakufnami predviao je da se iskljue uenici koji nakon pet godina
ne pokau prolazan uspjeh, da se za knjige koje se posuuju iz biblioteke kod bibliotekara ostavi
odreena svota novca, koja se vraala nakon to se posuena knjiga vrati, te da muderrisi i imami
obavezno moraju biti pripadnici hanefijskog mezheba (Turan, TTK Belleten, XI/42 [1947], 202203).
Uenici naprednog stepena nazivali su se muntehi, srednjeg mutavassit, a poetnog mubtedi.
Broj zaposlenih u medresama varirao je u odnosu na veliinu ustanove i na izuavane predmete.
U medresi Mustansirija, koja je je dovrena u Bagdadu 631/12331234. godine, bio je zaposlen po jedan
muderris iz sva etiri mezheba sunijskog islama. U ovoj medresi poduavala su ezdeset dva fakiha,
etiri muida, jedan ejh hadisa, dva uaa Kur'ana, deset mustemi'ina (oni koji ele uti i shvatiti
tematiku predavanja), jedan ejh et-tibb (uenjak iz oblasti medicine), a kolovalo se oko deset studenata
medicine. Sveanom otvorenju medrese, koja je u svom sklopu imala i mekteb za djecu bez roditeljskog
staranja, pored halife prisustvovali su emir, vezir, kadije, islamski pravnici, sufije i pjesnici, a halifa je
u znak odlikovanja muderrisima, islamskim pravnicima i muidima darovao poasni ogrta (Ibn Kesir,
XIII, 150).
Ibn Tulun navodi da su u vrijeme vladavine Memluka zaposleni u medresama imali sljedee
pozicije i zaduenja:
Predavai hadisa nazivani su muhaddisi, ejhovi hadisa i ejhovi rivajeta. Muhaddis je poznavao
sve ejhove hadisa u oblasti, znao datume njihovog roenja i smrti i njihov nauni stepen. ejh rivajeta
ispravljao je rijei koje su koristili muhaddisi prilikom prenoenja hadisa. Hafizi su bili zadueni da
prate predavanja koja su sluali uenici koji ue hifz. Mufessiri su tumaili kur'anske ajete, muderrisi su
drali predavanja, a muidi su pomagali muderrisima. Mufidi su pomagali uenicima prilikom uenja, a
uenici naprednog stepena istraivali su teme o kojima se raspravljalo. Katib el-gajbe pratio je prisustvo
uenika na predavanjima. Zabit el-esma bio je zaduen da zapisuje uenike i prati koliko su
zainteresirani za nastavu. Muallim el-kuttab objanjavao je mlaoj djeci osnove islama, a kass
(pripovjeda pria), prenosio je puku poune dogaaje i izreke. I kari el-kerasi imao je isto zaduenje
kao kass. Vaiz je puku recitirao pjesme i prenosio lijepe izreke, te drao predavanja o skromnosti
(tevadu'u), udaljavanju od dunjaluka (zuhdu) i pouzdanju u Boga (tevekkulu) (Ibn Tulun, 3545;
Ahmed Halid Dide, 340341).
U medresama gdje se preteno izuavao fikh postojala je institucija naib el-muderrisa, koji je
mijenjao muderrisa u sluaju njegove privremene odsutnosti. Tako je Ahmed, brat Ebu Hamida
Muhammeda Gazalija, bio njegov zamjenik kada je on iz Bagdada otiao u Damask. U ovom tipu
medresa jo su bili zaposleni starjeina, muftija, kadija, ahid, mutesaddir i mufid. Uitelj koji je pruao
pomo u dijelovima koji se odnose na hadis nazivao se mustemli, a uitelj jezika nahvi. I uitelji kiraeta
kao i uitelji hadisa imali su titulu ejha (ejh el-kira'a). Takoer, uitelji koji su drali predavanja u
ribatima, hanovima i tekijama nazivani su ejhovima. Pored toga, u medresama su bili angaovani i ljudi
koji su se bavili pisanjem i nabavkom materijala za pisanje kao to su prepisivai (nasih), majstori za
papir (verrak), lektori (musahhih) i dobavljai (mu'arrid).
U medresama u kojima se izuavao fikh obrazovni proces obino je tekao prema pravnoj praksi
i pravilima jednog mezheba. Meutim, bilo je ustanova koja su u predavanja ukljuivala stajalita dvaju
ili vie mezheba. Makrizi biljei da je u Kairu etrnaest medresa izuavalo fikh kroz afijski mezheb,
etiri kroz malikijski, deset kroz hanefijski, u tri se izuavao komparativni afijski i malikijski fikh, u
est medresa afijski i hanefijski, u jednoj malikijski i hanefijski, a u etiri se izuavao fikh unutar
 22

sunijskog islama. Pored toga, postojale su dvije ustanove tipa dar el-hadis i oko dvadeset pet medresa
za koje nije navedeno opredjeljenje za mezheb (El-Hitat, II, 362. i dalje). Poznato je da je za vrijeme
vladavine Memluka u Damasku postojalo dvadeset medresa u kojima se izuavao fikh unutar
hanefijskog mezheba, trideset est unutar afijskog, tri unutar malikijskog i pet medresa unutar
hanbelijskog fikha (Ahmed Halid Dide, 136159). U svom djelu Ed-Daris fi tarih el-medaris, Nuajmi
spominje da su u Damasku u periodu od V/XI do X/XVI stoljea postojale ezdeset tri afijske, pedeset
dvije hanefijske, etiri malikijske, jedanaest hanbelijskih i tri medrese gdje je izuavana medicina.
Navodi se da su se vodile une rasprave u medresama izmeu uenjaka koji su zastupali razliita
stajalita, te da su rasprave katkad prerastale u sukobe. Takav sluaj zabiljeen je 469/10761077.
godine izmeu hanbelija i e'arija, a godinu nakon toga ponovno izmeu hanbelija i fakiha iz medrese
Nizamije (Ibn Kesir, XII, 123125).
Nije postojalo generalno pravilo koje se odnosi na duinu kolovanja uenika. Uenici koji bi
uspjeno zavrili obrazovanje u medresi primali su diplome (idaze), a oni za koje se nakon izvjesnog
vremena ustanovilo da ne posjeduju odgovarajue predispozicije i kvalitete iskljuivani su iz kole. Kao
nastavne metode generalno su koriteni: uenje napamet, ponavljanje, uenje nepoznatog prema
poznatom (tefekkuh), diskusija (muzakere) i pravopis (imla). Na asovima kiraeta prouavani su naini
uenja Kur'ana. Na asovima hadisa predavanja su ukljuivala i izuavanje znanosti o prenosiocima
hadisa (el-derh ve et-tadil i ilm ridal). Osim toga, kao kolski udbenici koritena su najpoznatija
djela iz svih naunih oblasti, koja su uenici kasnije uili napamet.
U velikim medresama, pored vjerskih nauka, izuavane su i medicina, matematika i astronomija.
U sklopu medrese Mustansirije postojala je medicinska kola. Izvedbeni planovi za izuavane predmete
bili su razliiti ovisno od predavaa. U nekim sluajevima profesor je posjedovao znanja iz arapskog
jezika, knjievnosti, poezije, retorike, hadisa, fikha, islamskih normi (ahkama), kelama, logike,
geometrije, geneaologije i sire (Makdisi, The Rise of Colleges, 82).
Postojale su i tekije, hanikahi, ribati i sline ustanove koje su, poput medresa, obavljale odgojno-
obrazovnu funkciju. U Kairu, u hanikahu ejh izuavani su fikh sva etiri mezheba, hadis, kiraet i
sufizam. U drugim hanikahima nastava je voena prema stajalitima samo jednog mezheba (El-Makrizi,
II, 292, 421). U Velikoj damiji u Damasku nalazilo se osam tekija, od kojih su dvije pripadale
afijskom, jedna hanbelijskom, tri hanefijskom i jedna malikijskom mezhebu. Preostalu tekiju zvali su
Gazalijja (ejhijja), prema velikom uenjaku Gazaliju. I u damiji Amra ibn Asa u Egiptu nalazilo se
osam tekija.
Sredstva koja su vjernici trebali izdvajati iz svojih imetaka u svrhe kao to su zekat i sadaka nisu
mogli davati u ustanove poput medrese, hanikaha i sl. (Ibn Redeb, 103), ali je postojao stav da se ta
sredstva mogu dati uenicima koji se u njima koluju. Zemljita na kojima je trebalo graditi medrese
uzimana su uz dozvolu vlasnika parcele uz obaveznu isplatu naknade za eksproprijaciju. Navodi se da
je Ebu Ishak e-irazi na dan otvorenja medrese Nizamijje u Bagdadu, koja je izgraena za njega, krenuo
da odri prvo predavanje u ovoj instituciji. Putem ga je sreo mladi koji mu je rekao da je medresa
izgraena na bespravno oduzetom zemljitu, zbog ega je on odbio odrati predavanje tog dana. Uspjeli
su ga privoljeti tek nakon dugo vremena i dosta truda (Ibn Kesir, XII, 101102).

Bibliografija
Ibn el-Esir, En-Nihaje, vol. II, VI, b.i., b.d.; Musned, vol. II, VI, b.i., b.d.; El-Buhari, Dizje,
I'ti am, b.i., b.d.; Muslim, Zikr ve ed-du'a, b.i., b.d.; Ibn el-Devzi, El-Muntazam, vol. VIII, IX, b.i.,
b.d.; Ibn Nukta, Et-Takjid li ma'rifa ruvat es-sunen ve el-mesanid, Bejrut, Kemal Jusuf el-Hut,
1408/1988; Ibn el-Esir, El-Kamil, b.i., b.d.; Nevevi, erh Muslim, vol. XVII, b.i., b.d.; El-Kazvini,
Zekerijja, Asar el-bilad, Bejrut, F. Wstenfeld, 1960; Ez-Zehebi, A'lam en-nubela', vol. XVI, XVII,
XIX, b.i., b.d.; Es-Subki, Tabekat, vol. III, IV, b.i., b.d.; Ibn Kesir, El-Bidaje ve en-nihaje, vol. XI, XII,
XIII, XVII, Bejrut, Ali M. Muavvaz, 1407/1987; El-Huzai, Ali b. Muhammed, Tahrid ed-delale es-
sem'ijje, Kairo, Ahmed M. Ebu Selame, 1401/1980; Ibn Redeb, Dami' el-ulum, Bejrut, b.i., 1408;
Makrizi, El-Hitat, vol. II, b.i., b.d.; Ibn Hader, Ed-Durer el-kamine, vol. III, b.i., b.d.; Nuajmi, Ed-
 23

Daris fi tarih el-medaris, vol. II, Kairo, Dafer el-Haseni, 1988; Ibn Tulun, Nakd et-talib li zegali el-
menasb, Bejrut, M. Ahmed Dehman, Halid M. Dehman, 1992; b.a., Iranahr, Teheran, b.i., 1343/1963;
Kuran, Aptullah, Anadolu Medreseleri, vol. I, II, Ankara, b.i., 1969; Szen, Metin, Anadolu Medreseleri,
Istanbul, b.i., 1970-1972; Ma'ruf, Nadi, Medaris kabl en-nizamijje, Bagdad, b.i., 1973; 'Ulema
Nizamijjat ve medaris el-merik el-islami, Bagdad, b.i., 1393/1973; elebi, Ahmed, slam'da Eitim -
retim Tarihi, prevod na turski Ali Yardm, Istanbul, b.i., b.d.; C. Zeydan, Islm Medeniyeti Tarihi,
prevod na turski Zeki Megmiz, vol. III, Istanbul, b.i., l978.; Turan, Osman, Seluklular Tarihi ve Trk-
islam Medeniyeti, Istanbul, b.i., 1980; b.a., Seluklu Devri Vaktiyeleri I: ernseddin Altun-Aba
Vakfyesi ve Hayat, TTK Belleten, vol. Xl/42, b.i., 1947; G. Makdisi, The Rise of Colleges, Edinburgh,
b.i., 1981; b.a., Ru'a el-ilm, prevod na turski Ihsan Abbas, El-Ebhas, vol. XIV/4, Bejrut, b.i., 1961; J.
Pedersen, Madrasa, E, vol. V, b.i., 1123-1134; J. Pedersen. Some Aspects of the History of the
Madrasa, IC, vol. III, b.i., 1929; b.a., Mesdid, A, vol. VIII, b.i., b.d.; Abdulmehdi, Abduldelil
Hasan, El-Medaris fi Bejt el-Makdis, Arnman, b.i., 1981; een, Ramazan, Salhaddin Devrinde
Eyybler Devleti, Istanbul, b.i., 1983; umejsani, Hasan, Medaris Dmak fi el-asr el-Ejjubi, Bejrut,
b.i., 1403/1983; Sultnzde, Hseyin, Tarih Medaris Iran, Teheran, b.i., 1364; Ali, Said Ismail, Me'ahid
et-terbijje el-islamijje, Kairo, b.i., 1986; El-Ekva', Ismail b. Ali, el-Medaris el-islamijje fl el-Jemen,
Bejrut, b.i., 1986; El-Kettani, Abdulhajj, Et-Teratib el-idarijje, b.i., b.d.; Yiit, smail, Siyasi-Dini-
Kltrel slam Tarihi: Memlkler, vol. VII, Istanbul, b.i., 1991; Ramazan, Abdulazim, Tarih el-medaris
fi Misr el-islamijje, Kairo, b.i., 1992; Azimabadi, 'Avn el-ma'bud, vol. IV, Bejrut 1415; Sejjed Hossein
Nasr, "The Traditional Texts Used in the Persian Madrasahs", Encyclopaedic Survey of Islamic Culture
(ed. Mohamed Taher), vol. III, New Delhi, b.i., 1997; Dide, Ahmed Halid, el-Medaris ve nizam et-
ta'lim fi bilad e-am fi el-'asr el-Memluki, Bejrut, b.i., 1422/2001; Mottahedeh, Roy, Peygamberin
Hrkas, prevod na turski Ruen Szer, Istanbul, b.i., 2003; b.a., Traditional Shi'ite Education in Qum",
Harvard Middle Eastern and lslamic Review, vol. 11/1 , Harvard, 1995; A.L. Tibawi, "Muslim
Education in the Golden Age of the Caliphate", IC, vol. XXVIII/ 2, b.i., 1954; Tabatabai, Muderris,
"Medaris kadimi Qom", Vahid, vol. IX/99, Teheran, b.i., 1392/1972; Esin, Emel, Bri Tigin Tamga
Bura Kara Hakan brahim'in (H. 444-460/ 1052-1068) Semerkand'da Yaptrd bideler, STY, vol.
VIII, b.i., 1978; etin, Altan, rfan Ordusunun Temelleri Trkler'de Medreseler (Karahanli, Seluklu
ve Beylikler Devri Medreseleri)", Dini Aratirmalar, vol. 11/5, Ankara, b.i., 1999; pirli, Mehmet,
Anadolu, DA, vol. III, b.i., b.d.; Altun, Ara, "Artuklular", vol. III, b.i., b.d.; Kaya, Mahmut, "Beyt el-
lhikrne", a.e., vol. VI, b.i., b.d.; Tanman, M. Baha, Danimendliler, a.e., vol. VIII, b.i., b.d.; Bozkurt,
Nebi, Dar el-hadis, a.e., vol. VIII, b.i., b.d.; Beksa, A. Engin, obanolu, Ahmet Vefa, lhanlilar,
a.e., vol. XXII, b.i., b.d.
NEBI BOZKURT

Osmanski period
U periodu vladavine Osmanlija, u medresi, temeljnoj ustanovi islamskog odgojno-obrazovnog
sistema, dolo je do bitnog razvoja fizikih uvjeta, arhitektonskih karakteristika, programa i pogleda na
svijet. Medresa je u ovom periodu bila ekvivalent etirima obrazovnim stepenima koji slijede nakon
sibjan mekteba, osnovnom, srednjem, viem i visokom stepenu obrazovanja, a zbog svog islamskog
predznaka nosila je odliku obrazovne ustanove u kojoj se koluju samo pripadnici islamske vjere.
Navodi se da je prvu medresu u Osmanskom bejluku, Iznik Orhaniju, ustanovio Orhan-gazi
1331. godine u Izniku (Aikpaazade, 119; Neri, I, 63). Prvi muderris u ovoj medresi bio je poznati
uenjak Davud Kajseri, koji se kolovao u Egiptu, a poslije su na tu poziciju imenovani Taduddin Kurdi
i Alauddin Ali Esved. Nedugo nakon osvajanja Burse 1326. godine, Orhan-gazi je ustanovio Gazi
Orhanovu medresu, koja je poznata i pod nazivom Manastirska medresa jer je otvorena u prostoru
biveg manastira, i za nju osnovao vakuf. Bursa je postala poznato nauno uporite sa dvadeset jednom
medresom, koje su ustanovili sultani Murat I, Bajazit I Yildirim, Mehmed I elebi, Murat II i njihovi
dravni velikodostojnici. Osvajanjem grada Edirne 1361. godine okrenut je novi list u historiji medresa,
iako se ne moe rei da je taj dogaaj umanjio znaaj naunog ivota u medresama u Bursi. U Edirnama
 24

su u periodu vladavine Mehmeda I elebija otvorene dvije medrese, a u vrijeme Murata II devet.
Medresa Dar el-hadis iz doba Murata II smatrana je najviom obrazovnom ustanovom Osmanlija sve
do izgradnje medresa Sahn-i seman (14631470). Izvjesno je da su od osnivanja Carstva u periodu
13261451. izgraene osamdeset etiri medrese. Jedanaest medresa izgraeno je u periodu vladavine
Orhan-beja, osam za vrijeme Murata I, dvadeset za vrijeme Bejazita I, sedam u periodu vladavine
Mehmeda I i trideset sedam u periodu vladavine Murata II. Jedna medresa izgraena je za vrijeme
osmanlijskog interegnuma. Od ukupnog broja medresa pedeset tri su bile sagraene u Anadoliji,
dvadeset devet u Rumeliji i dvije u Jerusalemu (Ihsanolu, LXVI/247 [2002], 897).
Novo doba, koje je zapoelo kada je sultan Mehmet II Fatih osvojio Istanbul, podrazumijevalo
je i period kada su nainjeni veliki koraci u organizaciji naunog ivota i sistema medresa. Nakon
osvajanja Istanbula 857/1453. godine nastavne aktivnosti odvijale su se u crkvi Zejrek i odreenim
prostorijama koje su koristili monasi unutar Aja Sofije. Godine 863/1459. s radom je poela medresa
Ejup. U sklopu damijskog kompleksa Fatih, ija je izgradnja zavrena 875/1470. godine, postojalo je
osam medresa, poznatih kao Sahn-i seman (Osam vrtova), a odmah iza njih ustanovljeno je osam Tetime
medresa. Ove su medrese zahvaljujui svom poloaju, obezbijeenim materijalnim sredstvima, a
posebno nastavnom planu i programu ubrzo stekle odlike ustanova za visoko obrazovanje i istraivanje.
Sultan Bajazid II sagradio je tri medrese, jednu u Amasji (14811486), drugu u Edirnama
(14841488) i treu u Istanbulu (15011505), u kvartu koji je dobio ime po njemu, u okviru tri
damijska kompleksa izgraena po njegovom nalogu. Za medresu u Istanbulu postavio je uvjet da jedino
ejhul-islami mogu biti muderrisi. Zenbili Ali efendi, koji je u to vrijeme bio ejhul-islam, preuzeo je
dunost muderrisa; meutim, kako funkcija ejhul-islama generalno iziskuje puni radni angaman ne
ostavljajui prostora za dranje predavanja, situacija je rijeena postavljanjem zamjenika predavaa.
Kompleks Sulejmanija izgraen je stoljee poslije Sahn-i semana (15511557) i sastojao se od etiri
medrese, koje su nosile nazive medrese-i evvel, sani, salis ve rabi', jedne medicinske kole, bolnice i
dar el-hadisa. Ova ustanova predstavljala je najviu taku do koje je dosegao obrazovni proces u
Osmanskoj dravi. Sistem medresa kod Osmanlija prilino se razvio u pogledu razina, predavanja,
izvora prihoda i uprave, najprije osnivanjem Sahn-i semana, a potom i Sulejmanije. I nakon njih drava
je u svakoj prilici podsticala otvaranje novih medresa. Poznato je da su saraji Galata i Ibrahim-paa
nakon obreda i ceremonije suneenja prineva 1086/1675. ispranjeni i pretvoreni u medrese, za koje
su imenovani novi muderrisi (Defterdar Sari Mehmed Paa, 68).
Osmanlije su imale praksu da na svakom novoosvojenom podruju grade medrese. Ove
ustanove nisu imale za cilj samo obrazovanje i poduku, ve su i pomagale irenju islama i islamske
kulture, te uzajamnom pribliavanju drave, intelektualaca i naroda, kao i to da drutvo prihvati novu
vlast. Posebna panja posveena je izgradnji medresa na Balkanu. Utvreno je da je za vrijeme vladavine
Osmanske drave na Balkanu sagraeno ukupno pet stotina sedamdeset pet medresa i hiljadu osam
stotina etrdeset i tri mekteba, i to u Bugarskoj stotinu etrdeset dvije medrese i dvije stotine sedamdeset
tri mekteba, u Grkoj stotinu osamdeset dvije medrese i tri stotine petnaest mekteba, u bivoj Jugoslaviji
dvije stotine dvadeset tri medrese i hiljadu stotinu trideset etiri mekteba, te u Albaniji dvadeset osam
medresa i stotinu dvadeset jedan mekteb (Ajverdi, IIV, na vie razliitih strana).
Navodi se da je od osvajanja Istanbula pa do poetka XX stoljea u ovom gradu ustanovljeno
na stotine medresa, i da ih je sredinom XVII stoljea samo unutar zidina bilo stotinu dvadeset dvije.
Hezarfen Husein elebi zabiljeio je kako je 1086/1675. godine u Istanbulu postojalo stotinu dvadeset
i est medresa. Prema spisku sainjenom 1869. godine, nastava se aktivno izvodila u stotinu ezdeset
est medresa. Poetkom XX stoljea zabiljeeno je postojanje stotinu osamdeset pet medresa, a do 2000.
godine sauvano ih je, ukljuujui i graevine u ruevnom stanju, samo nekih devedeset (Kutukolu,
IXXIV). U ovu cifru nije ukljueno na stotine dersija koje se spominju u kazaskerskim dnevnicima.
Koliko je poznato, dersije nisu bile odvojene medrese, ve se ovaj pojam odnosi na predavanja iz
odreene oblasti, koje je u prostorijama medrese, tekije i slinih ustanova drao uenjak ije je ime bilo
posebno precizirano u vakufnami. Za ovu vrstu predavanja bilo je potrebno osigurati posebna sredstva.
Veina medresa u Istanbulu nalazila se unutar zidina, a posebno su bile gusto rasporeene u
kvartu Fatih aramba. Tako je prirodnim slijedom na ovom mjestu nastao prilino vrijedan nauni
kruok. I u Anadoliji se nalazio veliki broj medresa. Primjerice, u XIX stoljeu u Kajseriju su postojale
 25

dvadeset tri, a u Izniku trideset tri medrese. Neki izvori navode da su medrese postojale i u najudaljenijim
naseljenim mjestima. U okviru liste muderrisa i medresa za Anadolijski vilajet sainjene 934/1528.
godine nabrojana su imena stotinu pedeset medresa. Prema upisanim podacima, deset od njih bilo je
prazno, dok je u ostalima predavalo 140 muderrisa. I pojedini strani putnici spominjali su rijeima hvale
medrese u gradovima Anadolije. Tako je Perrot, koji je posjetio Amasju 1861. godine, ovaj grad opisao
kao Oxford Anadolije, nakon to je obiao medresu i prisustvovao nastavnom procesu koji se tu odvijao
(Souvenirs d'un voyage en Asie mineure, 453).

Predavanja, nastavne oblasti i stepeni medresa

Oblasti koje su se u okviru nastavnog programa izuavale u medresama mogue je razvrstati na
sljedei nain: racionalne (akli) i tradicionalne (nakli) znanosti, vjerske i svjetovne znanosti, te znanosti
koje su unutar programa izuavane posredno ili neposredno. U osnovi, predmeti izuavani u medresi
bili su: matematika, koja je nazivana duz'ijet, geometrija, astronomija, fizika, potom retorika (bejan),
logika, apologetika (kelam), gramatika, jezik i knjievnost, predmeti prihvaeni kao da su ulum-i alije,
te tefsir, hadis i fikh ili zajednikim nazivom ulum-i alije. Na predavanju su koritene knjige predviene
za odreeni predmet. Skoro svi udbenici bili su napisani na arapskom jeziku, ali su se predavanja
odvijala na turskom. Najei obrazovni metod bilo je izlaganje (takrir). Muderris bi odrao predavanje
iz knjige na arapskom jeziku koja je stekla epitet klasika, a koju je napisao jedan od velikih uenjaka
islamskog svijeta, kao to su Gazali, Ebu Hafs en-Nesefi, Adududdin el-Idi, Sa'duddin et-Taftazani,
Sejjid erif el-Durdani, Kadi Bejdavi, Zamaheri i Razi, a rasprava, kao i pitanja i odgovori, tekli su
na turskom.
Udbenici u medresama bili su djela uvena u islamskom svijetu, na koja su napisani
mnogobrojni komentari (erhovi) i glose (haije). Uglavnom su to bile knjige napisane prije osnivanja
Osmanske drave, ali bilo je i onih koje su napisali osmanlijski uenjaci. Mogu se navesti Fusus el-
bedaji Mula Fenarija, Durer el-hukkam i Gurer el-ahkam te Mirkat el-vusul i komentar tog djela Mir'at
el-usul Mula Husreva, zatim Gaje el-emani Mula Guranija, tefsir Irad el-akl es-selim Ebussuud
efendije, Birgivijevo djelo iz sintakse Avamil ve izhar el-esrar, te Multeka el-ebhur Ibrahima ibn
Muhammeda el-Halebija. Komentari i napomene na marginama za knjige koje su napisali osmanlijski
uenjaci takoer su koriteni kao udbenici i pomona literatura. Od trideset tri knjige prema kojima su
drana predavanja u osmanskim medresama u XV i XVI stoljeu, trinaest njih napisali su uenjaci
obrazovani u Iranu, pisci deset knjiga kolovali su se u Egiptu, sedam njih u Transoksaniji, Harezmu i
Fergani, a tri knjige napisali su uenjaci koji su se kolovali u Anadoliji i Horasanu.
Navodi se da su u XVII i XVIII stoljeu nastavni planovi za oblasti i predmete koji su izuavani
u medresama pisani u proznoj i poetskoj formi. Kao primjer mogu se izdvojiti Manzume-i tertib-i ulum
Ishaka Tokadija, obimno i sistematino djelo Tertib el-ulum, koje je na arapskom jeziku napisao
Sandaklizade Mehmed Mar'ai, Kaside fi el-kutub el-mehure fi el-ulum muderrisa Alija Uakija,
Kevakib-i seb'a grupe autora, te Tertib el-ulum Ibrahima Hakkija iz Erzuruma. Djelo Kevakib-i seb'a
nastalo je izmeu 1728. i 1741. godine, kada je francuski ambasador u Istanbulu Marquis de Villeneuve,
u ime svoje drave zatraio podatke o obrazovanju u medresama i prirodi ovog tipa kola. Grupu autora
koja je djelo napisala predvodio je ministar vanjskih poslova Mustafa efendi. U knjizi je navedeno da
se u osmanskim medresama nije prelazilo iz nieg razreda u vii, ve da se polagao predmet, te da je
predmet imao tri nivoa, poetni (iktisar), srednji (iktisad) i napredni (istiksa), a da su se iz svakog
predmeta izuavala najmanje po tri udbenika. Pored toga, knjiga je sadravala pojedinosti u vezi s
nainima pripreme uenika za predavanja i nainima odravanja nastave, a govorila je i o odnosu uitelja
prema uenicima. Osim navedenih, treba spomenuti uenjake kao to su Takopruzade iz XVI stoljea,
Katib elebi, ejhul-islam Sejjid Fejzullah efendi, Ibrahim Hakki iz Burse i Abdullah Ahiskavi iz XVII
stoljea, te Devdet-paa iz XIX stoljea. Svi oni ostavili su vrijedne podatke u vezi s nastavnim
planovima i programima u medresama.
Takopruzade navodi kako je za vrijeme svoje slube kao muderris u razliitim medresama, od
najniih pa do najviih, gdje je je dnevna naknada za muderrise iznosila 60 aki, za predavanja iz kelama
koristio djelo Haije et-Tedrid i erh el-Mevakif. Djelo erh-i Fera'iz i djelo koje je napisao Sadrueria
 26

erh el-Vikaje koristio je za predavanja iz fikha, a djela Et-Tevazih i Et-Telvin za predavanja iz usuli
fikha. Za predavanja iz hadisa koristio je djela Mesabih es-sunne i Mearik el-envar en-nebevije te
Buharijevu zbirku hadisa; Bejzavijevo djelo Envar et-tenzil koristio je za predavanja iz tefsira, a El-
Mutavvel ve erh-i Miftah za predavanja iz retorike (Meddi, 525526).
U osmanskim medresama u XV i XVI stoljeu nastavnim planom i programom predviena su
izuavanja filozofije, matematike, geometrije i medicine. S vremenom su filozofija i geometrija
iskljuene iz programa, a razlozi zbog kojih se to desilo pitanja su na ijem se rasvjetljavanju radi i
danas. Ve 1540. godine Takopruzade je sa aljenjem pisao o tome kako je diskusija i polemika o
pitanju kelama i matematike meu ulemom izgubila na vanosti, i da je nivo nauke prilino nizak. Katip
elebi je bio svjedokom jedne od estih bespredmetnih rasprava kadizadelija i sivasizadelija, i mogue,
pod tim dojmom, zabiljeio kako se energija troi na nepotrebne konflikte i tvrdoglavost, umjesto za
voenje korisnih diskusija na polju apologetike i filozofije. Pored toga, naveo je kako se u medresama
vie ne izuava matematika na nain kako je to bilo ranije, istiui vanost matematike i raunanja za
pitanja fikha.
Premda obrazovanje u medresi nije obuhvatalo nauke kao to su historija, geografija, turska i
perzijska knjievnost, poznato je da su pojedini uenjaci koji su se kolovali u medresama i godinama
radili kao muderrisi pisali djela iz oblasti historije ili ostavljali zbirke poezije iza sebe. Zanimljivo je da
je znanje iz oblasti kao to su historija i geografija, koje nisu bile direktno obuhvaene planom i
programom medrese, bilo potrebno prilikom izuavanja odreenih udbenika u nastavi, tako da je u
okruenju medrese nastao prilian broj djela iz ovih oblasti, bilo da je rije o originalnom djelu ili o
prijevodu.
U djelu Hirz el-muluk (str. 195) nepoznatog autora, koje govori o ustrojstvu Osmanske drave,
navodi se da je uenik medrese, uz logiku, kelam i semantiku, najprije izuavao gramatiku, sintaksu i
ostale predmete poetnog nivoa (muhtasarat). Po dolasku u Istanbul, kolovao bi se po nekoliko mjeseci
u svakoj od medresa Haije-i tedrid, gdje bi kod svih muderrisa sluao po pet do est predmeta, te
nakon perioda od nekoliko godina dostizao nivo medresa Sahn-i semana. U ovoj medresi provodio bi
otprilike godinu dana, nakon ega bi prelazio u carske medrese i tu uio od raznih uenjaka, a potom bi
sa oko dvadeset pet do trideset godina postajao asistent (mulazim), koji bi aplicirao za poloaj muderrisa
ili kadije. U djelu Hezarfena Husein-efendije Telhis el-bejan zabiljeeno je da su se u medresi na
asovima izuavale utvrene knjige prema utvrenom redu; uenik je kod sebe imao temessuk,
dokument o uspjehu u koji bi se upisivale oblasti koje je preao kao i knjige koje je prouio, odnosno
do koje je strane doao ukoliko nije preao cijelu knjigu. Nijedan muderris nije prihvatao da poduava
uenika ukoliko on kod sebe nije imao ispunjen temessuk. U djelu jo stoji da su se od najnieg do
najvieg stepena knjige iz svih obasti itale po redu.
Poznato je da su se obrazovala tri razliita modela stepenovanja medresa u Osmanskom carstvu,
koji su, iako djeluju razliito, ustvari meusobno povezani. Prvi model koristio je nazive knjiga, pa tako
imamo Haije-i Tedrid, Haije-i Miftah i Haije-i Telvih medrese. Drugi model stepene je dijelio prema
dnevnoj naknadi koju su muderrisi primali. Prema toj klasifikaciji, medrese su klasificirane na one od
dvadeset, od trideset, od etrdeset, od pedeset i od ezdeset aki. Konano, postoji i klasifikacija prema
statusu, na vanjske (harid) i unutranje (dahil), Sahn, medrese od ezdeset aki, sulejmanije i medrese
dar el-hadis. U Tedrid medresama, gdje se nastava vodila prema knjizi iz oblasti kelama Haije et-
Tedrid, dnevna naknada za muderrise iznosila je od dvadeset do dvadeset pet aki. Zbog toga se za ove
medrese koristio i naziv medrese od dvadeset aki. U Miftah medresama, gdje se izuavala knjiga Miftah
el-'ulum iz oblasti stilistike, naknada je iznosila od trideset do trideset pet aki. Medrese od etrdeset
aki bile su vie za jedan stepen u odnosu na njih. Jo jedan stepen vie bile su harid medrese od pedeset
aki, to znai da je naknada za muderrisa iznosila pedeset aki. Nakon ovih, na viem stepenu nalazile
su se dahil medrese od pedeset aki. Medrese koje su nakon XVI stoljea gradili dravni velikodostojnici
imale su stepen dahil medresa. Za muderrise medresa Sahn-i seman izdvajana je naknada od pedeset
aki. Medresa Aja Sofija davala je ezdeset aki, pa je spadala u stepen medresa od ezdeset aki.
Izgradnjom medresa sulejmanija u XVI stoljeu ova je klasifikacija proirena i promijenjena. Tako su
u XVIII stoljeu postojali sljedei stepeni: dvije harid, dvije dahil, dvije od ezdeset aki, tri
sulejmanije i jedna dar el-hadis. Unutar tih stepenova postojala je detaljnija podjela, pa tako imamo
 27

ibtida-i harid, hareket-i harid; ibtida-i dahil, hareket-i dahil; musile-i Sahn, Sahn-i seman; ibtidai
medresu od ezdeset aki, hareket medresu od ezdeset aki; musile-i sulejmanije, hamise-i sulejmanije
i dar el-hadis-i sulejmanije. Ovakav sistem podjele zadran je do kraja osmanske vlasti.
U okviru osmanskih medresa, posebno od sredine XVI stoljea, zabiljeene su razliite vrste
mobilnosti. Stepeni obrazovanja potrebni za namjetenje u medresi, kadiluku i muftiluku bili su
usaglaeni, tako da je bio est sluaj prelaska iz slube u medresi u slubu u kadiluku, a ponekad i
obratno. Zanimljivo je da je dolazilo do promjena i kada je u pitanju stepen, odnosno status medrese.
Primjerice, 955/1548. godine Prineva medresa (ehzade Medresesi) u Istanbulu bila je u rangu
medresa od pedeset aki, pa je napredovala za jedan stepen i dospjela na stepen medresa od ezdeset
aki. Godine 979/1571. naknada za muderrisa u Seluk-sultanovoj medresi iznosila je pedeset aki,
nakon ega je taj iznos smanjen na etrdeset; 1032/1623. godine Mehmed-paina medresa imala je status
harid medrese, pa je unaprijeena u status dahil medrese, dok je Sogukkuju (Piri-paina) medresa iz
statusa dahil prela u harid. U rang medresa od ezdeset aki Zal Mahmut-paina medresa u Ejupu
prela je 1028/1619. godine, Koda Sinan-paina dar el-hadis medresa u Istanbulu 1031/1622. godine,
a medresa Hudavendigar u Bursi 1062/1652. godine. Huand-hatunina medresa u Kajseriju 957/1550.
godine bila je medresa od trideset aki; najprije je dostigla rang medresa od etrdeset aki, a 1062/1652.
godine rang medresa od pedeset aki. Promjene u stepenu medresa nastajale su u skladu s duinom staa
i zaslugama u slubi muderrisa, te su se ponovno vraale u prethodni stepen nakon odreenog vremena.
U sutini, s obzirom na to da je rije o vakufskoj ustanovi, sve aktivnosti medrese, finansijski
izvori, te upotreba i upravljanje u potpunosti su bili uvjetovani pravilima odreenim u vakufnami.
Meutim, poto su davale i drutveno obrazovanje, medrese su bile i pod stalnim i bliskim nadzorom
drave. Sve medrese najprije su bile pod nadlenou kazaskera, da bi nakon XVI stoljea za medrese s
viim stepenom bio odgovoran ejhul-islam, a za ostale kazasker. U XIX stoljeu sve ustanove
prebaene su u nadlenost Meihata. Pojedinanu odgovornost za medrese generalno su snosili
muderrisi. Za upis u dnevnik predmeta koje slua uenik takoer je bio nadlean muderris. U medresama
s ogranienim primanjima i kapacitetom muderris je obavljao i funkciju mutevelije. Muderris je bio
zaduen i za odravanje rada, reda, discipline i tok svakodnevnog ivota unutar medrese. Za upravljanje
vakufom, a u sklopu njega i medresom, bili su angaovani vii dunosnici. Tako su za kompleks na
Fatihu u Istanbulu bili nadleni veliki veziri, za kompleks u Bajazidu ejhul-islami, a odreenim drugim
kompleksima upravljale su harem-age (Darusaade age). Pored toga, kadije su preispitivale da li se
predavanja odravaju shodno pravilima, dolazile su u inspekciju, i to po uloenoj albi ili vlastitom
nahoenju, a najee radi korupcije i slinih pitanja. U drugoj polovici XVI stoljea uenici medrese
sve ee su se nedolino ponaali, a muderrisi nisu kvalitetno drali predavanja, niti su izvravali druge
obaveze kako treba; tada je drava osudila sve koji su umijeani u ovo pitanje, na elu s kadijom (Akag,
XI/I4 [1950], 361387).
Temeljnu komponentu u obrazovanju u okviru medresa predstavljali su muderrisi. U sistemu
osmanskih medresa nije bilo vano koju medresu uenik pohaa, ve kod kojeg muderrisa slua
predavanja. Lanac muderrisa posebno je naglaavan u diplomama (idazetnama). Openito, uenje
Fahruddina Razija imalo je veliki utjecaj na obrazovanje u medresama. Mula Fenari, Mula Jegan, Hizir-
bej i uenjaci koji su doli poslije njih zasluni su za odravanje ovog uenja. Veina uenjaka koji su
predavali kao muderrisi u prvim medresama Osmanskog carstva kolovala se u poznatim naunim
centrima islamskog svijeta. Prema historijskim izvorima, Mula Jegan se u Mekki prilikom obavljanja
hadda upoznao s mladim uenjakom Mula Guranijem i pozvao ga u Edirne. Murat II, koji je visoko
cijenio Guranija, predao mu je medrese Jildirim i Kaplida u Bursi, a poslije je traio od njega da bude
uitelj njegovom sinu Mehmedu II. Mnogi uenjaci iz perioda osnivanja Osmanske drave ili su na
kolovanje u razliite naune centre islamskog svijeta, te se po zavretku obrazovanja vraali u Carstvo.
Navodi se da je u periodu od XIV do XVI stoljea iz Anadolije u Iran na kolovanje otilo pedeset
uenjaka, dvadeset sedam njih otilo je u Egipat, deset u Transoksaniju, devet u Siriju, a dvojica su se
kolovala u Iraku (Lekesiz, 2728).

Objekti vezani za medrese i svakodnevni ivot u njima

 28

Medrese su obino bile jednospratnice zidane od kamena oko unutranjeg vrta s prostorijama za
uenje i boravak studenata. U skoro svim medresama postojale su zbornice, prostorije za uenje i
prostorije za studente mentore (danimend). U medresama nije postojao odvojeni mesdid, ve su se
namazi obavljali u uionicama koje su imale mihrabe.
Jo jedan bitan element neizbjean za nesmetano odvijanje obrazovnih i znanstvenih aktivnosti
u medresama bile su i vakufske biblioteke u njihovom sklopu. Neke medrese nisu imale posebnu
prostoriju za biblioteku, ve su se knjige slagale na police ormara u uionicama i tako davale na
koritenje. Poznato je da su sve etiri Sahn medrese u svom sastavu imale biblioteke, ali je cjelokupan
njihov fond jo za ivota Mehmeda II Fatiha, ili u periodu vladavine Bajazida II, premjeten u damijsku
biblioteku. Mahmud-paa je u Istanbulskoj i medresi Hasky otvorio po jednu biblioteku. Smatralo se
da skoro sve medrese izgraene tokom druge polovice XVII stoljea treba da u svom sastavu obavezno
imaju i biblioteku. U XVII i XVIII stoljeu dravni i vjerski velikodostojnici u slubi u raznim
dijelovima Anadolije i Rumelije otvarali su biblioteke za medrese u gradovima i kasabama. U XVII
stoljeu pripradnik porodice Koprulu, Kara Mustafa-paa iz Merzifona, za kompleks u arikapiji
ustanovio je biblioteku u sklopu medrese. Isto je za kompleks u Sarahani uinio njegov roak
Amdazade Husein-paa. ejhul-islam Fejzullah-efendi ustanovio je biblioteku za medresu kompleksa
u Fatihu s veoma bogatim fondom knjiga. Prema popisu iz 1150/1733. godine, ova biblioteka imala je
fond od 1.965 knjiga (Erunsal, 28, 6466, 106110).
Uionice su bile velike prostorije, obino natkrivene kupolom, a podovi su bili zastrti hasurama
ili ilimima. Studenti su sjedili na minderima, a muderris je ispred sebe imao rahle i sjedei drao
predavanje. U Sulejmaniji i Fatihovoj medresi postojala je po jedna uionica smjetena u centralnom
dijelu zgrade. Obino je u svakoj medresi postojala po jedna uionica. U avliji medrese uglavnom se
nalazio bunar, a u medresama koje su imale svoju vodu postojali su adrvani u sredini avlije ili sebilji u
jednom kraju. Pored toga, postojali su veeraj, kupatilo i abdesthana. Kao reprezentativni primjer
medrese XVI stoljea moe se navesti medresa koju je po nalogu Koda Sinan-pae u Divanjolu u
Istanbulu sagradio Mimar Sinan. U njoj se nalazilo esnaest soba za spavanje, uionica, u sredini adrvan
i bunar, kupatilo, mezaristan u dijelu koji gleda na put, sebilj i Koda Sinanovo turbe.
ivot u medresama tekao je prema odreenoj i jednostavnoj rutini. Pet dana u sedmici odravala
se nastava, a utorak i petak bili su bez predavanja. Mula Fenari je studentima oslobodio i ponedjeljak
od predavanja kako bi se mogli baviti prepisivanjem udbenika koje su koristili, te knjige uenjaka
Teftazanija, ija su djela u to vrijeme bila veoma popularna. Hoda Saduddin-efendi navodi da se ova
praksa nastavljala i u njegovo doba (Tad et-tevarih, II, 414). Ipak, u principu su u cijelom islamskom
svijetu u toku sedmice bila slobodna samo dva dana.
Nastava u medresama odvijala se u dvije smjene, prva poslije sabah-namaza, a druga poslije
ikindije. Predmeti za koje se dobijala diploma (idazet) odravali su se ujutro. U sobama za spavanje
obino su boravili studenti koji su dospjeli na nivo pred dodjeljivanje idazeta, iskusni i talentovani
studenti, koji su nazivani danimendima. Ukupan broj onih koji su se kolovali u medresama u to vrijeme
bio je daleko manji nego danas. Tako recimo u XVI stoljeu u medresi u Bursi od ukupno pedeset
ustanova, u trideset tri medrese nalazilo se ukupno tri stotine ezdeset tri sobe za spavanje, u svakoj od
medresa od pet do dvadeset dvije, i u njima je boravilo tri stotine etrdeset osam studenata (Hzl,
Osmanl Klasik Dneminde Bursa Merdeseleri, 159). Obino je u medresama bilo deset ili petnaest
soba.
U Sahn i Tetime medresama kompleksa Fatih 1792. godine bilo je ukupno etiri stotine etrdeset
pet osoba. Bilo je deset muderrisa, etrdeset pet mulazima, tri muida, stotinu devedeset osam mula,
stotinu osamdeset jedan stariji student (refik) i osam poetnika (omez). Dvadeset jedna osoba u to
vrijeme bila je izvan grada (Kutukolu, 178). Te godine u medresi Sulejmaniji, u ukupno stotinu trideset
jednoj sobi, pored jedanaest muderrisa, dva portira i jednog zamjenika, stanovale su dvije stotine i
dvadeset tri osobe, od ega stotinu dvadeset osam starijih studenata, devedeset dva refika i omeza. Tri
osobe tu su bile nastanjene privremeno (Kutukolu125). U isto vrijeme, od dvije hiljade i devet stotina
etrdeset sedam studenata koji su stanovali u sobama za spavanje u medresama u Istanbulu, hiljadu i
stotinu devedeset tri stanovalo je u jednokrevetnoj sobi, hiljadu i devedeset sedam u dvokrevetnoj, etiri
stotine tri u trokrevetnoj, a ezdeset devet stanovalo je u sobi sa etiri ili pet kreveta. Izvori pokazuju da
 29

su sobe u medresama bile predviene za jednog studenta, ali je mogue da je u odreenim situacijama
bilo potrebno da jednu sobu privremeno koristi vie njih. Poznato je da se u XIX stoljeu u sedamnaest
medresa, koliko ih je bilo u Edirnama, kolovalo ukupno dvije stotine dvadeset etiri studenta. U XIX
stoljeu u dvadeset dvije medrese u Kajseriju kolovalo se pet stotina devedeset tri studenta (Dihan, V,
177178).
Zbog ogranienog prostora u medresama, u sobe koje su dodjeljivane mulama uz njihov
pristanak smjetani su i studenti koje su zvali refik. Na isti nain, sa studentima mentorima (danimend)
smjetani su mlai studenti, koje su nazivali omezi ili sarf mule, kako bi mulama pripremali hranu,
loili mangalu, istili sobu, prali ve i donosili vodu. U zamjenu za ove usluge, danimendi su omezima
pomagali u savladavanju gradiva, pregledali im zadae i dijelili obroke s njima. Ustvari, obroke za
medresu spremao je imaret iz kompleksa u kojem se medresa nalazila, te su dijeljeni muderrisima,
studentima i drugim uposlenicima kole. Meutim, u XVIII i XIX stoljeu dolo je do smanjivanja ili
potpunog ukidanja prihoda vakufa, pa ni u medresama nisu slueni obroci, ve se dijelilo jelo po imenu
fodula (punjeni hljeb). U nekim medresama nisu mogli priutiti ak ni to. Zahvaljujui tradiciji
pomaganja studentima iz oblinjih privatnih kua i konaka, u medrese je slata hrana za studente, kao i
odjea i drvo za ogrjev. Bila je to briga za ope dobro i studente medrese, koja je prerasla u viestoljetnu
tradiciju.
Studenti slabijeg imovinskog stanja za vrijeme raspusta u redebu, a'banu, a pogotovo u
ramazanu, ili su po kasabama i selima, radili kao imami, hatibi ili vaizi, pokuavajui zaraditi novac
kako bi sebi osigurali egzistenciju. Ovaj obiaj nazivao se odlazak na praksu ili izlazak u javnost (cerre
kma) i omoguavao je studentima da upoznaju narod i da se s njim zblie.
Meu studentima medresa ponekad su se nalazili i oni koji su se ponaali nasilniki i nemoralno.
Zanimljive su prijave koje su jo u XVI stoljeu uloene zvaninim putem. Posebno se izdvaja pobuna
studenata koji su nazivani softe u drugoj polovici XVI stoljea. Broj studenata u provincijskim
medresama poveao se, te su se oni poeli grupisati i dolaziti u doticaj s razbojnikim skupinama. Moe
se rei da su ove grupe bili predvodnici Delalijske bune, koja je krajem stoljea uzdrmala cjelokupno
Osmansko carstvo (Akda, XI/I-4[1950], 361387). Treba napomenuti da nisu bili problematini samo
studenti iz provincije, i studenti iz Istanbula povremeno su znali napraviti pometnju zbog koje su se
morale umijeati i vlasti. Mnogi takvi sluajevi ostali su zabiljeeni u osmanlijskim hronikama. Posebno
se moe izdvojiti dogaaj kada su studenti izmeu sebe birali svoje predstavnike, tzv. kemerbae; u tim
prilikama znalo je doi do prilino estokih okraja. Tako je 1201/1787. godine meu studentima
okupljenim radi izbora izbila svaa a potom i tua, u kojoj su mnogi bili povrijeeni. Intervencijom
ureda ejhul-islama, svi koji su uestvovali u tui bili su pohapeni, a kolovoe su protjerane
(Taylesanizade Hafiz Abdullaha Efendi Tarihi, 184). Neki izvori navode da je bilo sluajeva pritubi na
studente Tetime medrese koji su se nou iskradali kroz vrata koja nisu zakljuavana i inili neprimjerene
radnje, kao i da je zatraeno da se studentima koji nemaju staratelja (kefil) oduzme pravo stanovanja u
medresi (Ahmed Refik, 50). Poznato je da su inspekcije medrese vrene po uloenoj pritubi i prema
utvrenom rasporedu, te da su kanjavani studenti bez staratelja i oni koji su vieni da se u gradu
ponaaju nemoralno i neprimjereno. Godine 1792. u medresama su s ovim ciljem provedeni opa
inspekcija i popis. U ovakvim situacijama praksa je bila da se za studente koji dolaze izvan Istanbula
ustanovi da li imaju staratelja, a ukoliko nisu imali, bili su vraani odakle su doli (Kutukoglu, 26).
Medresa je u Osmanskom carstvu od svog ustanovljenja pa sve do XIX stoljea predstavljala
ustanovu koja je imala utjecaj na nauni i misaoni ivot i koja je na odreenim nivoima predvodila
dravu i drutvo. Medresa je u svojstvu jednog od temeljnih elemenata drutva vodila aktivnosti
objedinjavanja i sistematizacije erijatske i pravne legislative, radila na formiranju i adaptaciji upravnih
i vojnih organa u drutvu, te drutvenih ustanova kao to su vakufi i donosila produktivna rjeenja tamo
gdje je vlast imala potekoe u tome. Moe se rei da su ulema i obrazovanje koje se sticalo u medresi
imali jako vanu ulogu u nekim sutinskim pitanjima kao to je osmansko poimanje svijeta i njihov
mentalitet, te stvaranje povoljnog okruenja za usaglaavanje i izmirenje odnosa izmeu vlasti i naroda,
te vlasti i vojske. Takoer je zasluna za nastajanje originalnih djela, prvenstveno iz vjerskih znanosti,
a potom i iz oblasti historije, geografije i knjievnosti, ali i za snanu prevodilaku aktivnost na svim
poljima. Treba spomenuti i ulogu medrese u doba vladavine sultana Murata II i Ahmeda III, u okviru
 30

aktivnosti prevodilake, odnosno pravne slube, koja je, u skladu sa zakonom i obiajima, prireivala
dravne i agrarne kanunname i velike vakufname. Konano, medrese su uestvovale u provedbi reformi,
kako prije, tako i poslije XIX stoljea, te su doprinijele obrazovanju tolerantnog svjetonazora koji
prihvata i potuje dugaije vjere i rase. Uprkos navedenom, medresa, koja je u poetku bila olienje
dinaminosti, s vremenom je izgubila energinost i postala pasivna, a to je jo vanije, nije uspjela
odrati samoobnovljivi razvoj i napredovanje.
Nakon brzih unutranjih i vanjskih promjena, uglavnom tetnih, koje su se deavale u
Osmanskom carstvu, iako su uinjeni pokuaji da se iznae neko alternativno rjeenje, institucija
medrese nije se uspjela obnoviti. Osnivanjem ustanove Muhendishane-i bahr-i humajun (Pomorskog
tehnikog univerziteta) i Muhendishane-i berr-i humajun (Tehnikog univerziteta) u XVIII stoljeu,
oduzeta joj je mogunost voenja nastave iz oblasti tehnikih nauka, koju je dotad imala. U prvoj
polovici XIX stoljea osnovan je i Medicinski fakultet (Tiphane), to je rezultiralo da se u medresama
ukinu predavanja iz ove oblasti. Potom su se osnivale evropske kole, a nakon njih i Fakultet drutvenih
nauka (Mulkije), koji je dobio materijalnu podrku drave, to je rezultiralo time da se medresa udalji i
od intelektualnog i administrativnog polja. Godine 1826. osnovano je Dravno vijee za vakufe, koje je
sve prihode od vakufa preusmjerilo u dravnu blagajnu, ime se imovinsko stanje medresa i uleme
uveliko pogoralo. Nakon osnivanja Opeg suda, a potom i Pravnog fakulteta, medresa je izgubila i
pravnu nadlenost, te postala ustanova ograniena samo na ispunjavanje vjerskih obaveza i aktivnosti.
U XIX stoljeu, za vrijeme vladavine sultana Mahmuda II i Abdulhamida II, kada su sprovoene
reforme u oblasti obrazovanja, medresa, ustanova kojoj su reforme bile najpotrebnije, izostavljena je.
Ovakav odnos moe se povezati s uvjerenjem da je bilo teko, ako ne i nemogue, unaprijediti instituciju
medrese i poboljati ideje koje je predstavljala. U periodu nakon Abdulhamida II, kada je na vlasti bio
Komitet jedinstva i progresa, za vrijeme ejhul-islama Muse Kazima i Mustafe Hajri-efendije, postojala
je volja da se provedu reforme u sistemu medrese. Sastavljena je Komisija za reforme medresa i
donesene su razne regulative. U medresama dar el-hilafe poeo se primjenjivati novi program slian
mektepskom, a potpuno drugaiji od klasinog ustrojstva. Potom su osnovane Medrese el-kudat,
Medrese el-e'imme ve el-hutaba (1913), Medrese el-vaizin (1913), Medrese el-mutehassisin (1914),
Medrese el-hattatin (1914) i Medrese el-irad (nastala spajanjem Medrese el-e'imme ve el-hutaba i
Medrese el-vaizin 1919. godine).
Meutim, zbog Prvog svjetskog rata, a nakon njega i raspada Imperije, ove kole nisu bile dugog
vijeka. Poetkom XX stoljea u asopisima konzervativnih nazora, kao to Bejanulhak, Sirat-i Mustakim
i Sebilurread, objavljivani su lanci koji su vrednovali stanje u medresama i nudili mogua rjeenja.
Dana 3. marta 1340/1924. godine usvojen je Zakon o integriranju kolskog obrazovanja, ijim je
odredbama medresa potpala pod nadlenost Ministarstva obrazovanja. Trinaest dana nakon objave
zakona zatvorene su sve medrese.

Bibliografija
B.a., A.DVN, b.i., b.d.; b.a., HH, b.i., b.d.; b.a., Cevdet - Zabtiye, b.i., b.d.; b.a., Cevdet Ma'arif,
b.i., b.d.; b.a., KK, b.i., b.d.; b.a., E - Vakf, b.i., b.d.; b.a., E - Tevcihat, b.i., b.d.; Fatih'in Tekilt
Kanunnmesi, Abdlkadir zcan, TD, b.d.; Akpaazde, Tarih (Atsz), b.i., b.d.; Ner, Cihannm
(Unat), b.i., b.d.; b.a., Hirz e1- muluk, Ankara, b.i., 1988; Mecd, akik Tercmesi, b.i., b.d.; Husejin
Efendi, Hezarfen, Telhis el-beyan fi Kavanin Al-i Osman (haz. Sevim Ilgrel), Ankara, b.i., 1998; Hoda
Sadeddin, Tad et-tavarih, vol. II, Istanbul, b.i., 1280; elebi, Katib, Mizan el-hak fi ihtijar el-ehakk,
Istanbul, Orhan aik Gkyay, 1980; Defterder Sari Mehmed Paa, Zubde Vekajiat, Ankara, Abdlkadir
zcan, 1995; G. Perrot, Souvenirs d'un voyage en Asie mineure, Pariz, b.i., 1864; Taylesanizade, Hfz
Abdullah Efendi, Tarihi: stanbul'un Uzun Drt Yl (haz. Feridun M. Emecen), Istanbul, b.i., 2003;
Devdet, Tarih, vol. I, b.i., b.d.; Lutfi, Tarih, vol. VIII, b.i., b.d.; Refik, Ahmed, Onuncu Asr-i Hicrde
stanbul Hayati, Istanbul, b.i., 1917; Uzunarl, lmiye Tekilt, b.i., b.d.; Baltaci, Cahid, XV-XVI.
Asrlar da Osmanl Medreseleri, Istanbul, b.i., 1976; Ayverdi, Avrupa'da Osmanl Mimari Eserleri I-
IV, b.i., b.d.; Bilge, Mustafa, lk Osmanl Medreseleri, Istanbul, b.i., 1984; Ernsal, Trk Ktphaneleri
Tarihi II, b.i., b.d.; Lekesiz, Hulusi, Osmanl lmi Zihniyetinde Deime, diplomski rad, Hacettepe
 31

niversitesi Sosyal Bilimler Enstits, 1989; Abdlaziz Bey, Osmanl det, Merasim ve Tabirleri,
Istanbul, Kazm Arisan, Duygu Arsan Gnay, 1995; zgi, Cevat, Osmanl Medreselerinde lim,
Istanbul, b.i., 1997; A. Popovi, Les medrese dans les Balkans: Des premiers innovations du milieu du
XIX' siecle nos jours", Madrasa: La transmission du savoir dans le monde musulman (ed. N. Grandin
- M. Gaborieau), Pariz, b.i., 1997; Hizli, Mefail, Mahkeme Sicillerine Gre Osmanl Klasik Dnemi
Bursa Medreselerinde Eitim - retim, Bursa, b.i., 1997; b.a., Osmanl Klasik Dneminde Bursa
Medreseleri, Istanbul, b.i., 1998; Demiralp, Yekta, Erken Dnem Osmanl Medreseleri (1300-1500),
Ankara, b.i., 1999; Unan, Fahri, Osmanlilarda Medrese Eitimi", Osmanli, vol. V, Ankara, b.i., 1999;
Cihan, Ahmet, Osmanli Medreselerinde Sosyal Hayat, vol. V, b.i., b.d.; Ktkolu, Mbahat S., XX.
Asra Erien stanbul Medreseleri, Ankara, b.i., 2000; zylmaz, mer, Osmanl Medreselerinin Eitim
Programlari, Ankara, b.i., 2001; Akda, Mustafa, Trkiye Tahrihinde tima Buhranlar Serisinden:
Medreseli syanlar, FM, vol. Xl/ 1-4, b.i., 1950; Gke, Turan, 934 (1528) Tarihli Bir Deftere Gre
Anadolu Vilayeti Medreseleri ve Mderrisleri, TD, vol. II, b.i., 1996; Zengin, Zeki Salih, II
Merutiyet Dneminde Osmanllar'da Medreseterin Islahi almalar, Diyanet lm Dergi, vol.
XXXIV/2, Ankara, b.i., 1998; hsanolu, Ekmeleddin, Osmanl Medrese Tarihiliinin lk Safhas
(1916- 1965), TTK Belleten, vol. LX.IV/ 240, b.i., 2001; Osmanli Medrese Geleneinin Douu, vol.
LXVI/247, b.i., 2002.
MEHMET IPIRLI

Medrese na Indijskom potkontinentu

Obrazovne ustanove na Indijskom potkontinentu, pored medresa, nazivale su se i dami'a, dar
el-ulum, dersgah, dar, mekteb i kalid. Medresom su nazivane manje obrazovne ustanove, a vee kole
koje su odravale nastavu iz vie naunih oblasti nazivale su se dami'a i dar el-ulum, dok je dersgah
bio medresa manjeg kapaciteta.
Historiju medresa na Indijskom potkontinentu mogue je prouavati u etiri odvojena perioda.
Prvi period trajao je od prvih osvajanja pa do dolaska Gaznevija i njihovog zauzimanja ovog podneblja
711986, drugi period je dugo razdoblje od vremena vladavine Gaznevija do XIX stoljea, trei je
vrijeme kada je ovaj prostor bio pod vladavinom Britanaca 18581947. godine a posljednji je period od
1947. godine do danas.
Nakon to je islam doao u Indiju, metod obrazovanja zvani suffa, uobiajen u islamskom
svijetu, poeo se koristiti i ovdje. U halkama koje su obrazovane u damiji studentima je drano
predavanje iz vjerskih znanosti, a lokalno stanovnitvo drugih vjera istovremeno je upuivano u islam.
U ovom periodu nije postojala jasna granica meu naukama, tako da je u sreditu predavanja bio hadis.
S jedne strane lokalno stanovnitvo uilo je o islamu, a s druge su Arapi prouavali literaturu iz
matematike i drugih nauka, prevodili je na arapski jezik, dajui tako znanstvenu osnovu obrazovanju
(za prevodilaku aktivnost vidjeti: Aziz Ahmed, Hindistan'da slam Kltr, 153-157). Nije mogue
govoriti o postojanju zasebnih medresa u ovom periodu.
Drugi period poinje dolaskom dinastije Gaznevija na ovo podruje. Za vrijeme vladavine
sultana Mes'uda u Lahore je doao ejh Muhammed Ismail Lahuri, uenjak iz oblasti hadisa i tefsira,
koji je drao predavanja i poduavao svoje uenike sve do svoje smrti (448/1056). I autor jednog od
klasinih djela tesavvufa, Kef el-mahdub, Hudviri, doao je u Lahore u posljednjem periodu
vladavine sultana Mes'uda i tu ostao do svoje smrti. itije, najznaajniji tarikat ovog podruja, nastao
je upravo u ovom periodu. Pripadnici dinastije Gurija prihvatili su sistem obrazovanja u medresi
uspostavljen za vrijeme Gaznevija i dodatno ga unaprijedili. Najstarije medrese na ovom podruju za
koje postoje konkretni izvori sagradio je Muizzuddin, vladar dinastije Gurija, nakon to je osvojio grad
Edmir 1192. godine. I vladar Muhammed Bahtijar Haladi nakon osvojenja Bengala i Bihara izgradio
je veliki broj medresa u ovim gradovima.
 32

Osniva Delhijskog sultanata Kutbuddin Ajbeg pridavao je dosta znaaja unapreenju i irenju
medresa. ejh itijskog tarikata Feriduddin Mes'ud (Gendi eker) fikh je uio u medresi Kubbe el-
islam, koju je u gradu Multanu sagradio namjesnik Nasiruddin Kabade. Medrese pod imenom medrese-
i Muizzi, koje se nalaze u Delhiju i Bedaunu, sagradio je emsuddin Iltutmi u spomen gurijskom vladaru
Muizzuddinu Muhammedu. Druge vane ustanove koje je dao sagraditi emsuddin Iltutmi jesu
medrese Firuzija (1227) i Nasirija (Delhi, 1237). Pisac djela Mearik el-envar en-nebevijje Radijjuddin
es-Sagani uveni je uenjak hadisa koji je stasao u ovom periodu. U vrijeme vladavine Delhijskog
sultana Nasiruddina Mahmud-aha u gradu Dalandharu sagraena je velika medresa, u kojoj su klanjani
namazi za bajrame. U drugoj polovici XIII stoljea uenjaci iz Turkestana, Horasana i Bagdada, koji su
se u Indiji sklonili pred mongolskom najezdom, doprinijeli su razvoju vjerskog obrazovanja na ovom
podruju. Slian napredak zabiljeen je i u oblasti medicine, arhitekture i umjetnosti. Poznato je da je u
periodu vladavine dinastije Haldi u Delhiju (12901321) pedeset pet uenjaka dralo predavanja u
medresama tog podruja. itijski ejh Nizamuddin-evlija, koji je ivio u ovom periodu, podsticao je na
poduavanje vjerskih znanosti. Spominje se kako je po njegovom nalogu izraen godinji obrazovni
plan i program, koji je pored njegovog prijevoda Kur'ana sadravao i lekcije iz fikha. Kad je u pitanju
nauka i obrazovanje, u ovom periodu Delhi je poprimio obiljeja gradova kao to su Kairo, Damask i
Isfahan.
Firuz-ah iz dinastije Tugluka u Delhiju 1352. godine dao je sagraditi najveu medresu u to
vrijeme, koja je i nazvana po njemu. Dao je nalog da se za trokove medrese iz dravne kase odvoji
odreena suma, a pored te, navodi se da je izgradio jo oko trideset medresa i mesdida. U ovom periodu
prevoena su i djela sa sanskrita na perzijski jezik. Za vrijeme velikih razaranja Indije u napadima
Timur-Lenka u XIV stoljeu, medrese i drugi vjerski objekti pretrpjeli su znatna stradanja. U doba
vladavine dinastije Lodi (14511526) vladar Behlul Lodi uloio je dosta napora da otkloni posljedice
Timurovih razaranja. U medresama otvorenim u Agri, novoustanovljenom gradu, veliki znaaj posveen
je izuavanju perzijskog jezika. Medrese su ponovno zaivjele velikim naporima i zaslugom Sejjida
Refiuddina irazija, koji je bio uenik Delaluddina ed-Devanija i Sehavija. U vrijeme vladavine
Iskendera Lodija dvojica brae, ejh Abdullah i ejh Azizullah, stekli su veliki ugled na polju nauke i
obrazovanja. O njihovoj slavi govori i injenica da je predavanjima koja su drali u medresi prisustvovao
i sam vladar. I u periodu vladavine dinastije Sajidi (14141451) nastavljena je tradicija medrese.
Najvanija ustanova izgraena u ovom dobu jeste medresa koju je u gradu Daunpuru 1456. godine
sagradio Bibi Radej Begum.
U doba Bahmanija, koji su vladali Junom Indijom (13471527) u gradovima Gulbarga, Bidar,
Kandahar, Iliipur i Devletabad, otvoren je velik broj medresa i uspostavljen sistem redovnog
obrazovanja. Ostaci medrese koju je u gradu Bidaru sagradio veliki vezir Mahmud Gavan sauvani su
do danas. Treba spomenuti i medrese koje su kasnije izgradili bejluci Adil-aha u Bidapuru, Nizam-
aha u Ahmednagaru, Kutub-aha u Gulkandaru, te medresu koju je u gradu Malva sagradio Mahmud
Haladi.
Provincija Guderat u periodu 14081584. godine razvila se u nauni centar. U medresama
osnivanim u razliitim gradovima ovog podruja, a posebno u Ahmedabadu, kolovali su se brojni
uenjaci. Od muderrisa koji su drali predavanja u ovim medresama mogu se izdvojiti uenjaci Ali el-
Muttaki el-Hindi, Muhammed Tahir el-Fetteni, Kutbuddin el-Meki en-Nehrevali, a svi su bili uenici
Sehavija i Ibn Hadera.
U doba vladavine dinastije Mogula odgojno-obrazovni proces jo je sistematinije ureen,
uvedene su plae za muderrise i deparci za studente. Za vrijeme aha Humajuna u Delhiju je
ustanovljena velika medresa, a na njeno elo postavljen je ejh Husein. Dekretom koji je izdao ah Ekber
nareeno je da se uloe svi potrebni napori kako bi se nauka i umjetnost unaprijedili i proirio njihov
domet. Veliku ulogu u jaanju institucije medrese odigrali su brojni uenjaci koji su u Indiju doli iz
Irana. ejh Zejnuddin Hani je 1534. godine u gradu Agri izgradio medresu. Slino njemu, Maham Anaga
Begum 1561. godine je u Delhiju pored stare tvrave izgradio medresu pod nazivom Hajr el-menazil.
Za vrijeme vladavine Mogula pridavala se velika vanost tome da medrese i damije budu povezane.
Prilikom gradnje neke damije uz nju su se obavezno gradile prostorije predviene za stanovanje
muderrisa i studenata. Mesdid-i Fethpuri i Mesdid-i Ekberabadi u Delhiju najjasnije ilustriraju ovu
 33

praksu. uveni uenjak iz oblasti hadisa Abdulhak ed-Dihlevi kolovao se u doba vladara Dahangira.
Ovaj vladar, koji je uveliko doprinio ponovnom procvatu hadiske nauke, izdao je dekret kojim se
nareuje da se sva imovina imunih ljudi koji umru a iza sebe ne ostave nasljednika, mora predati dravi
kako bi se onda stavila na raspolaganje medresama i hanikahima. Najpoznatija obrazovna ustanova iz
tog perioda jeste medresa Abdulhakim es-Sijalkuti u gradu Sialkot. Primanja za ovu ustanovu
osiguravala su sela koja je ah Dahan uvakufio za nju. Treba spomenuti i medresu pod nazivom Dar
el-beka sagraenu 1060/1650. godine u blizini centralne damije u Delhiju. Jo jednu medresu koja
potie iz ovog doba sagradio je daida aha Evrengziba, Emirulumera ajeste-han u Dakki. Medresa
koja je zajedno s damijom izgraena na obali mora sauvana je do XIX stoljea, a poslije je sruena.

DERS-I NIZAMI (Plan i program za nastavu u medresi koji je sainio mula Nizamuddin Sihalvi)
Nauke Knjige Pisac Umro
1. Mizan es-sarf (perzijski) Muhammed ibn Mustafa ibn El- 911/1505.
Had Hasan
1. Gramatika 2. Muna'ib (perzijski) Mula Hamiduddin Kakuri 1215/1801.
i etimologija
3. Sarf-i Mir (perzijski) Sejjid erif el-Durdani 816/1413.
4. Pend gend (perzijski) Siradeddin Osman Avedi 758/1357.
5. Zubde Zahir ibn Mahmud ibn Mes'ud 1279/1863.
el-Alevi
6. Es-Safije (perzijski) Ibn el-Hadib 646/1249.
7. El-Fusul el-Ekberije Ali Ekber Huseini Allahabadi 1090/1679.
(perzijski)
2. Sintaksa 8. Nahv-i Mir (perzijski) Sejjid erif el-Durdani 816/1413.
9. erh Mi'e amil (Avamil el- Husein ibn Abdullah Nokani 926/1520.
mi'e)
10. El-Hidaje fi en-nahv Ebu Hajjan el-Endelusi 745/1344.
11. El-Kafije Ibn el-Hadib 646/1249.
12. erh el-dami' ala el-Kafije Abdurrahman Dami 898/1492.
3. Logika 13. Es-Sugra (Poslanica o Sejjid erif el-Durdani 816/1413.
Aristotelovoj logici)
14. El-Kubra (Poslanica o Sejjid erif el-Durdani 816/1413.
Aristotelovoj logici)
15. Isagudi Esiruddin el-Ebheri 663/1265.
16. Haije Tezhib el-kelam Sa'duddin et-Teftazani 792/1390.
17. erh et-Tehzib Abdullah Jazdi 981/1574.
18. erh e-emsije erh-i Kutbi Sejjid erif el-Durdani 816/1413.
19. Mir Kutbi Kutbuddin er-Razi 766/1364.
20. Sullem el-ulum Muhibbullah el-Bihari 1119/1707.
 34

4. Filozofija 21. erh el-Mejbuzi ala Hidaje el- Husejin ibn Muinuddin Meibudi 606/1210.
(Hikmet ) hikme
22. erh e's-Sadra ala Hidaje el- Sadruddin irazi 1050/1640.
hikme
23. E-ems el-baziga Mula Mahmud ibn Muhammed 1062/1652.
Daunpuri
5. 24. Hulasa el-hisab Muhammed ibn Husein el-Amili 1031/1622.
Matematika i
25. Tahrir-i Oklides Nasiruddin Tusi 672/1274.
Astronomija
26. Terih el-eflak Imamuddin er-Rijazi ibn 1145/1733.
Lutfullah Muhendis
27. Risale-i Kudije (Risale fi el- Ali Kuu 879/1474.
hej'e)
28. erh ul-amini Kadrizade Rumi 844/1440.
6. Retorika 29. Muhtesar el-Me'ani Sa'duddin et-Taftazani 792/1390.
30. El-Mutavvel erh Telhis el- Sa'duddin et-Taftazani 792/1390.
Miftah
7. Usul-i 31. Nur el-envar Ahmed ibn Ebu Said mula 1130/1718.
Fikh Dijun
32. Et-Tevdih Sadrueri'a es-Sani 747/1346.
33. Et-Telvih ila kef hakik et- Sa'duddin et-Taftazani 792/1390.
Tenkit
34. Musellem es-subut Muhibbullah el-Bihari 1119/1707.
8. Fikh 35. erh el-Vikaje Sadrueri'a es-Sani 747/1346.
36. El-Hidaje Burhanuddin el-Merginani 593/1197.
9. Kelam 37. erh el-Aka'id en-Nesefi Sa'duddin et-Taftazani 792/1390.
38. erh el-Aka'id el-Adudije Delaluddin ed-Devvani 908/1502.
39. Haije ala erh el-Mevakif Mir Mir Muhammed Zahid el-Herevi 1101/1690.
Zahid
40. erh el- Mevakib Sejjid erif el-Durdani 816/1413.
10. Tefsir 41. erh el-Delalejn Mahalli ve es-Sujuti 864/1459.
911/1505.
42. Tefsir el-Bejdavi Kadi Bejdavi 658/1286.
11. Hadis 43. Mikat el-meabih Hatib et-Tebrizi 741/1340.
Izvor: Kauf, 110; Ebu el-Hasenat Nedvi, 8788; Faruqi, 29; Osmani, Hemara ta'lim nizam, 7074; Siddiki,
Berr-i Sagir, 2021.
 35

U doba vladara Evrengziba, jednog od najveih pokrovitelja uenjaka iz dinastije Mogula, u

Delhiju je osnovana medresa Rahimija, koja je svoj najvei uspjeh doivjela pod upravom aha
Abdurrahima, oca aha Velijjullaha ed-Dihlevija. Kao znaajan znanstveni centar davala je doprinos sve
do kraja XIX stoljea. U ovoj medresi, pored aha Velijjullaha, kolovali su se i njegovi sinovi
Azizullah, Refi'uddin, Abdulkadir i njegovi unuci, kao i mnogi uenjaci, koji su poslije i sami bili uitelji
i poduavali druge ljude. Misaoni pravac koji se razvio na Indijskom potkontinentu, kao i veliki broj
struja u okviru njega, podudarali su se s idejama koje je predstavljala upravo ova medresa. Najznaajnije
obiljeje medrese Dar ul-ulum-i Firengi Mahal (Medrese-i Nizamije), koju je na zemljitu u gradu
Luknovu uvakufljenom od strane vladara Evrengziba 1693. godine sagradio mula Kutbuddin, jeste da
je u njoj tokom tri stoljea nastava uspjeno odravana prema planu i programu poznatom kao Ders-i
Nizami, koji je sastavio Kutbuddinov sin mula Nizamuddin Sihalvi. Ovaj program prihvatile su i druge
medrese, tako da je uz male izmjene zadran sve do danas. Medresa Dar el-ulum-i Firengi Mahal zbog
finansijskih potekoa zatvorena je osamdesetih godina prolog stoljea. I poslije vladavine Evrengziba
u Indiji su otvarane nove medrese. Meu njima se moe spomenuti Medrese-i Gaziuddin-han, koju je
zajedno sa damijom izgradio emir Gaziuddin-han Firuzdeng. Medresa je ponovno poela s radom
1825. godine pod novim imenom koje su joj dali Britanci Delhi Anglo-Oriental College (Delhi College).
Veliki broj uenjaka i intelektualaca s tog prostora zavrio je ovu kolu, tanije odsjek koji je pruao
islamsko obrazovanje (Oriental department). Vano je spomenuti i Medrese-i Alije, koju je 1774. godine
u Rampuru sagradio Nevvab Fejzullah-han, potom medresu pod istim imenom otvorenu 1780. godine u
Kalkuti, te medresu koju je ah Nasiruddin Muhammed dodijelio ahu Velijjullahu ed-Dihleviju.
Posljednja je dosta stradala u ratu 1857. godine, a poslije je u potpunosti poruena. Mula Abdulali
Bahrululum el-Luknovi bio je godinama muderris u razliitim gradovima kao to su ahdahanpur,
Rampur, Bihar i Madras. On je u velikoj mjeri zasluan za razvoj znanstvenih aktivnosti na ovom
podruju, posebno u provincijama Bengal i Madras. Sin aha Abdulaziza ed-Dihlevija prisustvovao je
halkama predavanja odravanim u Medrese-i Hajrabadi, koju je u Luknovu ustanovio Mevlana Fazl
Imam Hajrabadi, i uz njega postao poznat.
Pred raspad dinastije Mogula (1739) ah Nadir Afar razorio je i popalio dosta gradova u
provinciji Pandab, ukljuujui i Delhi. U povratku u Iran sa sobom je odnio i cjelokupni fond knjiga iz
dravne biblioteke. Osim ovih, muslimanski gradovi, kao i medrese i damije u njima, pretrpjeli su
veliku tetu usljed napada Marata, Data, Sikha i Britanaca. Najpogubniji udarac islamskom
obrazovnom sistemu zadali su Britanci nakon to su 1858. godine okonali postojanje i vladavinu
dinastije Mogula. Klasini oblik obrazovanja u medresi eljeli su prilagoditi obrazovnom sistemu sa
Zapada, te su uvedeni koledi kao alternativa medresama. Prva medresa u ovom periodu koja je u
pozadini imala islamsku misao izgraena je u gradiu Deoband. Medresu je osnovala grupa uenjaka
okupljenih oko Mevlane Muhammeda Kasima Nanevtevija 15 muharrema 1283. / 30. maja 1866. godine
u gradu Deobandu u provinciji Uttar Prade, koja je pripadala veoj administrativnoj oblasti Seharenpur.
U okviru nje otvoreni su novi odsjeci, pa je ova ustanova stekla osobenosti univerziteta. Preimenovana
je u Dar el-ulum-i Deoband i, pored obrazovnih, poela vriti i istraivake aktivnosti.
U periodu 18661900. godine osnovano je oko etrdeset medresa koje su bile povezane s
univerzitetom Dar el-ulum-i Deoband. Meu njima su posebnu vanost imale sljedee medrese:
Medrese-i Seharenpur (Qasim, 1866; kasnije preimenovana u Mazahir el-ulum); Medresetu'l-gureba
Kasimu'l-ulum (Muradabad, 1878. preimenovana u Dami'a Kasimija), Dami'a Islamija Arabija
(Amroha, 1880), Dami'a Reidija (Radpur, 1879), Medrese-i Eminije (Delhi 1897), Dami'a Arabija
Ta'limuddin (Dubhal, 1908) i Hajr el-medaris (Dalandhar, 1931). Danas postoji na hiljade medresa
koje su osnovale osobe koje se dovode u vezu s univerzitetom Deoband.
Zaetnik indijske kole ehl-i hadis, koji se kolovao u medresi Rahimiji, Nezir Husein Dihlevi
otvorio je u New Delhiju Medrese-i Miyan Sahib, koja e poslije biti poznata kao univerzitet kole ehl-
i hadis. Znaajan predstavnik ove kole jeste i Abdullah Gaznevi, pripadnik porodice koja je odravala
ivom tradiciju medrese. Ime medrese u gradu Arnritsaru Medrese-i Gaznevije 1901. godine
promijenjeno je u Dar el-ulum-i Takvije el-islam. Medrese-i Selefije Gaznevije, koju je 1919. godine u
Arnritsaru ustanovio Abdulgafir Gaznevi, poslije njegove smrti pripojena je medresi Dar el-ulum-i
Takvije el-islam. Muhammed Ibrahim Aravi otvorio je u gradu Aru (Bihar) 1880. godine Medrese-i
Ahmedije. Ova ustanova danas je smjetena u gradu Derbhanga i nosi naziv Dar el-ulum-i Ahmedije
 36

Selefije, a u njenom okviru postoji oko devedeset manjih medresa. I Dami'a Arabija Dar es-selam, u
kojoj veliki utjecaj ima miljenje ehl-i hadisa, danas ima veliki broj odsjeka i sve osobenosti univerziteta.
Medresa Dar ul-hadis-i Rahmanije u Delhiju u cijelosti je pripojena Dami'i Millije Islamije 1947.
godine, ukljuujui zgradu, nepokretnu imovinu i biblioteku (o medresama ehli-i hadis vidjeti: Ebu Jahja
Imam Han Nevehrevi, 108188; M. Eselm Sejf, 482515).
Obrazovna ustanova pokreta Nedve el-ulema Dar el-ulum-i Nedve el-ulema otvorena je dva
mjeseca nakon to je sjedite pokreta preseljeno u Luknov (2. novembar 1898). Ova medresa imala je
umjereno obrazovanje, izmeu tradicionalnog i modernog, radila je po neto izmijenjenom planu Ders-
i nizami, a engleski se izuavao kao obavezni predmet. Ustanova je obavljala i mnoge drutvene i vjerske
dunosti, uspijevajui izmiriti razliite kole. Mnogi ogranci kole otvoreni su u razliitim gradovima
irom Indije, a otvorene su i druge medrese i kole koje su izvodile nastavu prema njenom planu i
programu. ibli Nu'mani otvorio je zajedno s kolegama 1914. godine u Azamgarhu akademiju Dar el-
musannifin ibli, koja je s aspekta aktivnosti istraivanja i izdavake djelatnosti vrlo vana ustanova.
Medrese el-islah, koja nastavlja tradiciju medrese Dar el-ulum-i Nedve el-ulema, s radom je poela
1908. godine, kada je osnovana u Azamgarhu od strane pokreta Endumen-i islah el-muslimin, pod
imenom Medrese-i Islah el-muslimin. Medresa i danas djeluje s naglaskom na istraivanja iz oblasti
tefsira, hadisa, i arapskog jezika.
Jo jedna klasina medresa je Dami'a Nizamija, osnovana 1874. godine u Hajdarabadu. U
medresi se odvijala nastava na razliitim nivoima obrazovanja, od osnovne kole pa sve do doktorskih
studija, a postojale su i razliite struke i oblasti specijalizacije, kao i biblioteka s veoma bogatim fondom
knjiga. U ovoj medresi kolovao se i Muhammed Hamidullah. Medresa u gradu Patna Medrese-i islamije
ems el-Huda imala je stabilnu strukturu i sistematian plan i program predavanja. Ova medresa
osnovana je od strane vijea Madrasa Examination Board, a prema njenom planu i programu radilo je
vie medresa. Obrazovanje se odvijalo na nivoima od osnovne kole do zavretka dodiplomskog studija.
Prva medresa kole i sljedbenika Ahmeda Riza-hana Barelvija (Demaat-i Ehl-i sunnet)
osnovana je 1904. godine u Rae Bareliju pod nazivom Dar el-ulum-i Manzar el-islam. Poslije su se i
ve izgraene medrese prikljuile ovoj koli. Ostale medrese Barelvijeve kole su: Dar el-ulum-i
Nu'manije u Lahoreu, Medrese-i ems el-ulum u Budaunu, Medrese-i Hanefije u Patni, Dami'a Na'imija
u Muradabadu, Dar el-ulum-i Hizb el-ahnaf u Lahoreu, Dar el-ulum-i Mazha el-islam u Rae Bareliju i
Dami'a arabija islamija u Nagpuru.
U ovom periodu u Luknovu i Bombaju, ali i u drugim gradovima postojale su i iijske medrese.
Sejid Nazim je 1890. godine u Luknovu osnovao ustanovu Dami'a Nizamija, u kojoj su se od osnovne
kole do postdiplomskog studija kolovala djeca porodica koje su slijedile duodecimalni iizam.
Medresa otvorena 1892. godine pod imenom Sultan el-medaris radila je po slinom obrazovnom
programu. Druge iijske medrese jesu: Medrese el-va'izin u Luknovu, Dami'a Imamija u Varanasiju
(Benares) i Dami'a Mansabija u Miratu. etrdeset trei misionar iz zajednice Davudi Bohra, koji
pripadaju El-Musta ismailijama, Abd-i Ali Sejfuddin, 1813. godine u Suretu je sagradio istraivaki
centar pod nazivom El-Dami'a es-sejfija.
Nakon 1947. godine medrese u Pakistanu bivaju preputene same sebi, dok je u Indiji zbog
uvoenja sistema univerzitetskog obrazovanja dolo do indirektnih ograniavanja medresa. Druga
prepreka bila je pravilo da su svrenici medrese mogli upisati samo univerzitete osnovane od strane
muslimana, kao to su Hamdard, Aligarh, Osmanija i Dami'a millija islamija. Danas svoju obrazovnu
funkciju obavljaju sljedee medrese: Dar el-ulum-i Deoband i neke od medresa u njenom sklopu, Dar
el-ulum-i Nedve el-ulema, Medrese el-islah, odreene medrese Barelvijeve kole, ehlihadiska Dami'a
selefija i druge. Kroz procese modernizacije i izmijenjene uvjete u dravi, i medrese su dobile neke nove
smjerove i dodatne predmete kako bi se obrazovanje u njima pribliilo obrazovanju u koledima (za
medrese u Indiji vidjeti: UDMI, XX, 190193).
U Pakistanu je nakon 1947. godine zabiljeen brzi rast broja medresa. Medrese klasinog tipa
otvarale su se i u Istonom Pakistanu sve dok 1971. godine nije pod imenom Banglade objavio svoju
nezavisnost. Nakon toga fokus je usmjeren na Pakistan. Medrese-i alije, ustanovljena 1780. godine u
Kalkuti, nakon 1947. godine prebaena je u Dakku, to predstavlja bitan dogaaj u historiji obrazovanja
 37

u Bangladeu. Premda su u Pakistanu otvarane obrazovne ustanove od osnovne kole do univerziteta

koje su nastavu obavljale prema modernim planovima i programima, medrese nisu izgubile na vanosti,
ve su postale sastavni dio dravnog sistema obrazovanja, te im je omoguena saradnja s univerzitetima.
U vrijeme generala Zijaul-Haka uvedeno je pravilo da se diplome medrese uz polaganje odreenih ispita
smatraju ekvivalentnim univerzitetskim diplomama. Godine 1962. broj medresa u Pakistanu iznosio je
sedam stotina (Haque, XIV/4 [1975], 292), a 1984. bilo ih je vie od hiljadu i osam stotina. U ovu cifru
nije ukljuena nastava koja se izvodila u damijama i tekijama. Glavni predmet svih medresa, izuzev
onih koje su pripadale ehl-i hadisu, bio je fikh, preciznije hanefijski fikh.
U medresama otvorenim poslije 1947. godine u Lahoreu, Dami'a Erefija, Dami'a Medenija
i Dami'a Na'imija, sluali su se i struni predmeti. U medresama Medrese-i Kasim el-ulum, Medrese-i
Hizb el-ahnaf i Dar el-ulum-i Takvije el-islam, pored uobiajenog plana i programa, posebna panja
posveivana je prijevodu i tefsiru Kur'ana. Medresa Dami'a Nu'manija, ustanovljena krajem XIX
stoljea u Lahoreu, danas je izgubila staru produktivnu snagu. Medrese-i Arabije, Medrese-i Selefije,
Medrese-i Eref el-ulum i Medrese-i Nusre el-ulum u gradu Gudranvali najvee su ustanove ovog tipa
u tom regionu. U Fejsalabadu nalaze se sljedee medrese: Medrese-i Ia'a el-ulum, Dami'a Selefija i
Dar el-ulum-i Ma'mun Kanden. Meu novim medresama izgraenim u Multanu mogu se izdvojiti:
Medrese-i Kasim el-ulum, Medrese-i Envar el-ulum, Hajr el-medaris i Medrese-i Bab el-ulum. U svakoj
od njih koluje se preko dvije hiljade studenata. Medrese-i Abbasije (Dami'a-i Islamija) u gradu
Bahavalpuru iza sebe ima dugu tradiciju. U graninom podruju postoji oko stotinu pedeset aktivnih
medresa, a meu njima se mogu izdvojiti: Dar el-ulum-i Serhad i Dar el-ulum-i Damia Erefija u
Peaveru, Dar el-ulum-i Hakanije u Akora Hataku, Dar el-ulum-i Islamije Arabije u Merdanu, Medrese-
i Osmanije u Hazari, Medrese-i Alije Mirad el-ulum u Benunu. U Azad Kamiru nalazi se takoer
dvadesetak medresa. U Karaiju, glavnom gradu provincije Sind, nalazi se mnogo velikih medresa, koje
pripadaju raznim uenjima i pravcima. U medresi pravca Deobandi, osnovanoj 1952. godine u Karaiju,
nastava se izvodi na nivoima od osnovne kole do visoke specijalizacije, a u njenom sklopu nalazi se
bolnica ali i kulturne i sportske ustanove, te razni smjerovi i odsjeci. Druga velika medresa jeste
Medrese-i Arabije Islamije, sagraena 1955. godine, koju jo nazivaju i Damia-i Ulum-i Islamije.
Meu medresama otvorenim u provinciji Sind nakon 1947. godine mogu se jo navesti: Dar el-ulum-i
Emdedije u Karaiju i Rukn el-Islam Damia-i Mudeddidija i Damia-i Arabija Rijaz el-ulum u
Hajdarabadu. U regiji Baluistan postoji oko pedeset medresa koje pripadaju razliitim pravcima i
dematima.
Okosnicu medresa obino ine muderrisi, studenti i administrativno osoblje koje upravlja
kolom. Ova jednostavna struktura proiruje se ukoliko je medresa vea i posjeduje vii status.
Primjerice, u medresi Dar el-ulum-i Deobandi zaposleni su rektor, sekretar, direktor / glavni muderris /
dekan, muderrisi i muftija.
Obrazovni sistem medrese ureen je jo u doba Gaznevija, a potom i Gurija, to je omoguilo
da medresa postane stabilna ustanova s odreenim prihodima, rashodima, kapacitetom i ciljevima. Broj
medresa poveao se u periodu XIIXV stoljea. U medresama vieg nivoa koje su bile u rangu
univerziteta nastava se izvodila prema ukupno dvadeset djela iz devet naunih oblasti: sintakse, fikha,
usuli fikha, tefsira, tesavvufa, hadisa, knjievnosti, logike i kelama. Prema programu osmiljenom u
Indiji koji se naziva nisab ili nisab-i ta'lim radi se i danas. Braa ejh Abdullah i ejh Azizullah uveli
su u doba dinastije Gurija u plan i program nauke kao to su logika i filozofija, kao i djela koja su tek
bila napisana. Navedenim oblastima dodana je i stilistika, te jo osam djela, tako da je literaturu za devet
oblasti inilo ukupno dvadeset osam knjiga (Ebu el-Hasenat en-Nedvi, 8285).
Trea dopuna plana i programa desila se 991/1583. godine u vrijeme aha Ekbera, kada je Mir
Fethullah irazi doao u Indiju. Ovaj period smatra se zlatnim dobom filozofije i prirodnih nauka, pa je
posebna panja posveena izuavanju medicine, astronomije i hemije. Za predavanja iz ovih oblasti
angaovani su strani uenjaci (Haque, XIV/4 [1975], 278). ah Ekber izdao je naredbu prema kojoj su
svi studenti poetnici, pored predavanja iz osnovnih predmeta islamske etike, aritmetike, agrokulture,
geometrije, astronomije, domainstva, osnova uprave, medicine, logike, prirodnih nauka, vjerskih i
historijskih nauka, morali izuavati i sanskritske izvore (Keay, 121122). U viim medresama umjesto
dotadanjih deset obavezno je postalo dvanaest predmeta. Knjievnost je iskljuena iz programa, a
 38

uvedene su astronomija, matematika i medicina. Zbirka Sahih el-Buhari prvi put je tada uvrtena u
nastavni plan i program (Ebu el-Hasenat en-Nedvi, 8687). etvrta promjena plana i programa dovodi
se u vezu sa dva uenjaka, ejhom Velijjullahom ed-Dihlevijem i mula Nizamuddinom Silhavijem. U
planu i programu koji je osmislio mula Nizamuddin, veliki znaaj pridavao se logici, filozofiji,
matematici i astronomiji. Tom prilikom smanjen je broj asova, a povean je obim obavezne literature.
Iz hadisa su dotada bile obavezne tri knjige, pa je taj broj smanjen na jednu, a iskljuene su knjige iz
sufizma i medicine. S druge strane, povean je broj djela iz kelama i usuli fikha sa po dvije na po etiri
knjige (Ebu el-Hasenat en-Nedvi, 8788). Ukratko, programom je za jedanaest oblasti bila predviena
literatura koja je brojala etrdeset tri knjige. Program Ders-i nizami nastao je u drugoj polovici XVIII
stoljea, a do dananjih dana sauvan je uz samo male izmjene koje nisu utjecale na njegovu sutinu.
Glavnu strukturu ovog plana i programa inili su jezik i vjerske nauke, a uziman je za primjer za
izuavanje oblasti tefsira, hadisa i fikha. Meutim, na meti kritika bio je jer nisu bila uvrtena djela iz
islamske etike i sufizma, oblasti koje su ostavile svoj peat na tradiciju poduavanja vjerskih znanosti u
Indiji. Neki su ili tako daleko da su govorili kako ovaj program ne moe biti djelo uvaenog sufije kao
to je mula Nizamuddin (ejh Muhammed Ikram, Rud-i Kevser, 606). S druge strane, ejh Velijjullah je
u prvi plan pokuao staviti morfologiju, sintaksu i logiku, a pored njih i hadiske i kur'anske znanosti. I
ibli Nu'mani kritikovao je Ders-i nizami. Godine 1791. program je ponovno promijenjen tako to su
fizika, fikh, astronomija, aritmetika, logika, stilistika i sintaksa postali obavezni predmeti. Nakon to je
podruje dolo pod utjecaj Britanaca, najprije je uvedena institucija ispita (1820), potom je u program
ubaen i engleski jezik (1826), te je 1835. godine perzijski konano prestao biti zvanini jezik.
Medrese ustanovljene nakon rata za nezavisnost 1857. godine ule su u proces novih stremljenja.
Osnivanjem medrese u Deobandiju 1866. godine poelo je razdoblje novog plana i programa, u kojem
je bilo zastupljeno ukupno petnaest naunih oblasti i ezdeset osam djela. I kada su se otvorili novi
smjerovi u Dar el-ulum-i Deobandi, i tu je dolo do korekcije plana i programa. Dodani su predmeti kao
to su historija moderne Indije, urbanizam, geografija, zoologija, botanika i ekonomija. Ovi predmeti uz
mala odstupanja vezano za razliite pravce i kole koji se slijede u Indiji i Pakistanu, zastupljeni su i u
aktuelnom planu i programu. Program utvren u novije vrijeme zavrava se nakon sedam ili osam godina
i student dobija diplomu fazil (dodiplomski) nakon to je proitao djela koja se jednim imenom nazivaju
Kutub-i muntehijane. S ciljem usaglaavanja planova i programa u svim medresama 1959. godine
osnovana je ustanova Vifak el-medaris el-arabije, u iji sklop je ukljuena stotinu sedamdeset jedna
medresa. Svrenici ove medrese, uz uvjet da poloe odreene ispite, imaju pravo da dobiju diplomu
ekvivalentnu diplomama drugih univerziteta u Pakistanu, posebno Pendabskog univerziteta.
Medrese su imale veoma vanu ulogu u islamizaciji Indijskog potkontinenta, kao i irenju
vjerskih znanosti. Posebno se u doba aha Velijjullaha u ovoj regiji razvilo izuavanje na polju hadiskih
i kur'anskih znanosti. U medresama osnovanim nakon 1857. godine nauka o hadisu poela se detaljnije
izuavati, to je rezultiralo nastankom hiljada novih djela. U ovom podruju bilo je raireno obrazovanje
i poznavanje Kur'ana, ali se ne moe rei da je to bio sluaj i u oblasti tefsira sve do 1857. godine.
Proirenje aktivnosti na prijevodu i tefsiru Kur'ana desilo se u drugoj polovici XIX stoljea. Indija se
smatra glavnim uporitem hanefijskog fikha, a od perioda Gaznevija djela napisana iz hanefijskog fikha
inila su obaveznu literaturu u okviru nastavnog plana i programa. Iz tog razloga bilo je uobiajeno da
u potonjim periodima uenjaci koji su se kolovali u ovim medresama piu zasebne knjige iz oblasti
fikha kao i zbornike fetvi. To bogatsvo jo je vee na polju sufizma. Sufijska literatura, zaeta
Hudvirijevim djelom Kef el-mahdub, nastavljena je zbirkama (medmuama) u koje su bila sabrana
predavanja ejhova. Medresama je pripadala i velika zasluga u irenju arapskog jezika i knjievnosti na
ovom podruju. Pored toga, napisana su brojna djela iz oblasti kelama, logike, matematike i slinih
naunih oblasti. Vjerske voe, naunici i intelektualci koji su potekli iz medresa, kako muderrisi, tako i
studenti, pratili su deavanja u politici i na polju upravljanja dravom a usto su aktivno uestvovali u
prvim redovima u pokretu za nezavisnost nakon vladavine Britanaca. Takoer, i po osnivanju drava
Pakistana i Indije, postali su vodei autoriteti kada je rije o osnivanju drave i vlade. esto su medrese
bile izloene kritici, te im je spoitavano da su izvan svjetskih dogaanja (za kritike vidjeti: Abdulgafur,
XVI/3 [1978], 2235). Druga vrsta kritika odnosila se na to da je veoma malo prostora ostavljeno za
studentice. Na tom planu u vrijeme vladavine Gaznevija poduzete su odreene aktivnosti i otvoreno je
nekoliko enskih medresa; meutim, ostalo je na tome, to u irem kontekstu jednostavno nije bilo
dovoljno (Jaffar, 187198; M. Taki Osmani, Nazra abira, 36, 45, 46).
 39

Bibliografija
Ed-Dihlevi, ah Velijjullah, Et-Tefhimat el-ilahijje, vol. II, Hajdarabad, b.i., 1967; F.E. Keay,
lndian Education in Ancient and Later Times, London, b.i., 1938; Abdulhak, Merhm Dihl Klic, Delhi,
b.i., 1945; Nu'mani, ibli, Makalalat, vol. III, A'zamgarh, Seyyid Sleyman Nedvi, Mes'ud Ali Nedvi,
A'zamgarh 1375/1955; A. Fyzee, Asaf A, Islamic Studies in India, Les melanges Louis Massignon,
vol. II, Damash, 1957; Ali, Rahman, Tezkire-i 'Ulema'ey Hind, prevod na turski M. Ejjub Kadiri, Karai,
b.i., 1961; Nevehrevi, Ebu Jahja imam Han, Hindustn meyn Ehl hads ki 'ilmi hidmt, Sahival, M.
Hanf Yezdani, 1391/1971; S.M. Jaffar, Education in Muslim India, Delhi, b.i., 1972; Nezr, Ahmed,
Da'iza Medaris 'Arabi Magrib, vol. I, II, Pakistan, Lahor, 1972; Ahmad, Aziz, Activism of the Ulama
in Pakistan, Scholars, Saints and Sufis (ed. N.R. Keddie), London, b.i., 1972; b.a., Hindistan'da islam
Kltr almalari, prijevod na turski Latif Boyac, Istanbul, b.i., 1995; Ensari, M. Riza, Bn-yi Ders-
i Nizm, Aligarh, b.i., 1973; Kurei, ltiak Husein, Ulema in Politics, Karai, b.i., 1974; A. Desai,
Zijauddin, Centres of Islamic Learning in lndia, New Delhi, b.i., 1978; Osmani, M. Taki, Nazra 'abira
havle et-ta'lm el-slam fi Pakistan, Karai, b.i., 1399/1979; b.a., Hemr Ta'lm Nizm, Karai, b.i.,
1410/1990; Bennuri, M. Jusuf, Dami'a Dijubend el- islami fi da'vi el-makalat el-Bennurijje, Karai, M.
Habibullah Muhtar, 1410/1980; Siddiki, Bahtijar Husejin, Berr-i Sagr Pk u Hind key kadm 'Arab
Medris k Nizm-i Ta'lm, Lahor, b.i., 1982; En-Nedvi, Ebu el-Hasenat, Hindustn ki Kadm slm
Dersgheyn, Lahore, b.i., 1989; K. Kaur, Madrasa Education in lndia: A Study of its Pastand Present,
Chandigarh, b.i., 1990; Ikram, ejh Muhammed, Ab-i Kevser, Lahore, b.i., 1992; b.a., Rd-i Kevser,
Lahore, b.i., 1992; A.A. Powell, Muslims and Missionaries in Pre-Mutiny lndia, Richmond Surrey,
b.i., 1993; Sejf, M. Eslem, Tahrk-i Ehl-i hads key 'ney meyn, Fejsalabad, b.i., 1994; Daudi, Halid
Zaferullah, Pakistan ve Hindistan'da h Velyullah ed-Dehlev'den Gnmze Kadar Hadis
almalari, Istanbul, b.i., 1995; Biriik, Abdlhamit, Hind Alt Kitasi Dnce ve Tefsir Ekolleri,
Istanbul, b.i., 2001; b.a., Hindistan", DA, vol. XVIII, b.i., b.d.; Jamia Hamdar Prospectus, New Delhi,
b.i., 2003; Geylani, Menazir Ahsen, Pk u Hind meyn Mselmnn k Nizm-i Ta'lm u Terbiyet,
Lahore, Mektebe-i Rahmaniye, b.d.; Rizvi, Seyyid Mahbub, Mkemmel Trh-i Dr el-'ulm-i
Diybend, Karai, Mir Muhammed Kutubhane-i Merkez-i Ilm Edeb, b.d.; b.a., Dr' l-'ulm Diybend
ki Ta'lm hussiyyet, Dijubend, b.i., b.d.; Faruki, Ziya el-Hasan, The Deoband School and the Demand
for Pakistan, Lahore, Progressive Books, b.d.; Buh, Allah, the Ahle Sunnat Mavement in British lndia
(1880-1921), Lahore, b.i., b.d.; Islahi, Emin Ahsen, Pkistn meyn Dn Ta'lm k Hl u Mstakbel,
Misak, vol. X/9, Lahore, b.i., 1964; Haque, Ziaul, Muslim Religious Education in Indo-Pakistan", IS,
vol. XIV/4, b.i., 1975; Abdulgafur, Dini Medaris, Fikr va Nazar, vol. XVI/3, Islamabad, b.i., 1978;
Shabhuddin, Syed, Reorganisation of Madrasah Education, Islam and the Modem Age, vol. Xl/1, New
Delhi, b.i., 1980; Siddiki, M. Ishak, Pkistn key Dn Medris ar Hkmet, Bejinat, vol. XXXVIII/3,
Karai, b.i., 1981; Mun, Mazhar, Pkistn Nim-i Ta'lm meyn 'Arab k rti, Mecelle-i Tahkik
Pencb Yniversiti, vol. IX/1-4, Lahor, b.i., 1987; Malik, S. Jamal, Islamisation in Pakistan (1977-
1985): The Ulama and Their Paces of Learning, IS, vol. XXVIII/3, b.i., 1989; Pirzada, Sayyid A. S,
The Role of Deobandi Ulama in Pakistan's Politics: 1947-1956, South Asian Studies, vol. Vll/2,
Lahore, b.i., 1990; Rahman, Tarik, The Teaching of Arabic to the Muslims of South Asia, IS, vol.
XXXIX/3, b.i., 2000; Hussain, lkbal, From Traditional Roots to Nationalism - A History of the Farangi
Mahal Family, IC, vol. LXXIV/3, b.i., 2000; Husejin, Nezir, Medaris, UDM, vol. XX, b.i., b.d.;
Bedahani, Makbul Beg, Hind (Ta'lim), vol. XXIII, b.i., b.d.; Meril, Erdoan. Gazneliler, DA, vol.
XIII, b.i., b.d.; Altun, Ara, Gazneliler, vol. XIII, b.i., b.d.; K. A. Nizami, Hindistan, vol. XVIII, b.i.,
b.d.

ABDLHAMIT BRIIK
 40

Muderris: profesor visokog zvanja koji je predavao u medresama3

Rije muderris izvedena je iz arapskog korijena drs, to znai uiti, razumjeti, ponavljati da bi se jedan
tekst nauio. Iako su medrese nastajale od IV/X stoljea (Ibn Asakir, VII, 220; Zehebi, XIV, 7980,
XVII, 235), ta se rije zvanino poela koristiti za uenjake najvieg zvanja koji su poduavali u
medresama Nizamijama, a koje je u V/XI stoljeu osnovao selduki vezir Nizamulmulk. Kada se u
izvorima govori o Nizamijama, za uenjake koji su tamo poduavali osim naziva muderris koristili su
se i termini poput tedris en-Nizamije (Zehebi, XIX, 210, 323, 343, 394; XX, 169, 387; XXII, 88). Tu se
moe vidjeti da su se i za profesore u drugim medresama koristili slini termini (Zehebi, XXII, 188, 365;
XXIII, 54, 76, 98). Kada se rije muderris spominjala openito, oznaavala je profesora fikha, a za one
koji su poduavali hadis, kiraet, tesavvuf i nahv obino se koristio termin ejh.
U vrijeme Selduka, kad su medrese postale institucija, muderrisi su postavljani jednim ukazom
(menura) koji je dolazio od Savjeta vezira i nosio potpis Nizamulmulka. Kasnije su postavljani linim
ukazom sultana ili halife (Ibn el-Devzi, XVI, 289; XVII, 173). Kod imenovanja, osim naune
podobnosti, bile su vane i osobine profesora, kao i vrsta diplome koju je imao. U menurama kojima
su imenovani muderrisi nalazili su se i iskazi o vanosti ouvanja nauke i vjere, razlozi za imenovanje i
rijei hvale za imenovanog muderrisa. Kada je memluki sultan Kalavun imenovao Takijjudina Hasana
ibn Kadia erefuddina za muderrisa malikijskog mezheba u medresi Mensuriji, u menuri je nakon ve
spomenutih pojedinosti pisalo da je on izabran zbog toga to je uenjak ija je obrazovanost i rjeitost
na visokom glasu, te da se meu sebi jednakima istie vrlinom i pobonou (Ibn el-Furat, VIII, 2728).
Ahmed elebi, koji je tvrdio da izraz prvak rjeitosti (sani el-kelam), koji je Kalkaendi koristio u
znaenju rijei govornik, ukljuuje i muderrise, pisao je da uvjeti koje je spomenuti autor traio kod
govornika vae i za muderrise. Prema tim uvjetima, muderris je morao biti skladno graen, pametan,
kulturan, razuman, pravedan, neporoan, zadovoljan onim to ima i dareljiv (slam'da Eitim-retim
Tarihi, 260).
Muderrisi su stupali na dunost ceremonijom kojoj su prisustvovali dravnici i naunici. Subki
pie kako je Ebu el-Hajru el-Kazviniju, koji je postavljen za muderrisa medrese Nizamije u Bagdadu,
prvo obuen ogrta, potom je s velikom skupinom poznavalaca erijata, muderrisa, dravnih slubenika
i drugih uglednih ljudi doao u medresu, sjeo za katedru i nakon to je prouio hatmu, odrao svoj prvi
as objanjavajui neke ajete (Tabekat, VI, 10). Zabiljeeno je da su sline ceremonije odravane i u
medresama Mustansirijama. Muderrisu je oblaen ogrta i pripreman konj na kojem e jahati. U
medresu je iao u pratnji dravnih velikodostojnika, a prvi as koji bi odrao sluali su imami,
poznavaoci erijata i dravni velikai. Muderrisi su nosili posebnu odjeu, a oni koji bi bili udaljeni sa
slube nisu je vie smjeli nositi (Nadi Maruf, I, 84). U poetku se ulema nije razlikovala od ostalih po
svojoj odjei. Meutim Ebu Jusuf je postavio uvjet da se ulema mora razlikovati od obinog puka i da
mora nositi crni turban s tajlesanom. Kasnije je taj nain odijevanja postao obavezan za muderrise i
islamske pravnike. Odjea muderrisa razlikovala se od odjee ostalih i kod Fatimija, Ejubija i u
Andaluziji. Odjea muderrisa u Andaluziji s odreenim izmjenama predstavlja preteu odjee dananjih
univerzitetskih profesora (Ahmed elebi, s. 279).
Muderrisi su se prema gradu u kojem su poduavali nazivali, naprimjer, muderris Herata,
muderris Kajserija, muderris Sivasa (Ibn Asakir, XXIV, 331; XXXVI, 472); prema medresi u kojoj
su radili, naprimjer, muderris Nizamije; prema mezhebu, naprimjer, hanefijski muderris, malikijski
muderris (Zehebi, XVIII, 310; XX, 209), a s obzirom na vrstu predavanja, naprimjer, muderris
hadisa.
U izvorima se nalaze i mnoga pravila u vezi s psihologijom i pedagogijom, kao to su nain
govora s obzirom na sposobnosti uenika, upotreba razumljivog jezika, poticanje zainteresiranosti
uenika i blago postupanje muderrisa i njegovog pomonika prema uenicima. O tome su napisana i
posebna djela.

3
Diyanet Islam Ansiklopedisi.
 41

Muderrisi su openito radili svoj posao tokom cijelog ivota. Poznato je da je za vrijeme
Alparslana samo jedan muderris bio udaljen s posla. Na mjesto Ebu Ishaka e-irazija, koji je izbjegavao
predavati u medresi Nizamiji u Bagdadu u tom periodu tvrdei da je ona izgraena na uzurpiranom
zemljitu, postavljen je Ebu Nasr Ibn es-Sabbag, ali je brzo nakon toga irazi nagovoren da se vrati i
Ebu Nasr je povuen s mjesta muderrisa.
Iako su u medresama muderrisi predavali odreene oblasti, deavalo se da predaju i vie
predmeta. S druge strane, postoje primjeri da je muderris koji je bio strunjak za jednu odreenu oblast
bio uenik profesora iz neke druge oblasti. Naprimjer, zabiljeeno je da je imam Dva hrama El-Duvejni
istovremeno bio profesor u medresi koja je bila zaostavtina njegovog oca i uenik Ebu el-Kasima el-
Isferajinija u jednoj drugoj medresi. U sluaju da je muderris bio imenovan u vie medresa, u jednoj od
njih predavao je lino, dok je u drugima u njegovo ime predavao profesor zamjenik, koji je primao plau
i imao zvanje zamjenika. Muderrisi su osim predavaa mogli biti i kadije i muftije (Zehebi, XVIII, 72;
Subki VI, 175, 186).
Premjetaj ili smrt nekih omiljenih muderrisa narod je doekivao s velikom tugom. Zabiljeeno
je da je, kad je Nizamulmulk premjestio Ebu Bekra e-aija iz Gazne u Herat, narod bio veoma tuan
(Subki, VI, 190), a da je, kad je umro Duvejni, oko 400 uenika razbilo pero i mastionicu i da jednu
godinu nije bilo nastave (Ibn Kesir, XII, 137). I sam Nizamulmulk smatrao je da nije prikladno nakon
smrti Ebu Ishaka e-irazija na njegovo mjesto postaviti novog muderrisa rekavi da medresa Nizamija
mora ostati jednu godinu zatvorena (Ibn el-Esir, X, 132133).
Plae muderrisa razlikovale su se prema prihodu vakufa. Naprimjer, prema vakufnami medrese
Salahije, koju je dao napraviti Salahaddin Ejjubi, mjesena plaa muderrisa bila je 40 dinara, a usto
plaalo se 10 dinara za nadgledanje vakufa kao i za dnevne potrebe za hljebom i vodom (Sujuti, II, 257).
U medresi emira Demaluddina muderrisi su imali mjesenu plau od 300 dirhema (El-Makrizi, El-
Hittat, II, 402), a u medresi Nasiriji plaa je bila 200 dirhema (Makrizi, Es-Suluk, 1/3, 1046). Te plae
mijenjale su se s obzirom na vrijeme i finansijsku situaciju. Nekim su se muderrisima osim plaa davali
i pokloni.
Muderrisi su u principu bili karakterni i obrazovani ljudi. Ako im je neto i trebalo, to ni od
koga nisu traili. Kao to je bilo onih koji su vie voljeli ivjeti od svoje mirovine, iako su za njih
podignute privatne medrese i bolnice i napravljene zadubine, bilo je i onih koji su bili veoma bogati i
koji su pravili medrese. Osim muderrisa koji nisu odmah prihvatali povjerene dunosti i koji su se morali
nagovarati na to, postojali su i oni koji su ak mijenjali svoj mezheb kako bi postali muderrisi. Meu
muderrisima je bilo i onih koji su se zanimali za umjetnost i sport, poeziju, knjievnost, kaligrafiju i
streljatvo.

NEB BOZKURT
Bibliografija
El-Hatib, Tarih Bagdad, vol. III, b.i., b.d.; Ibn Asakir, Tarih Dimak, vol. VII, XXIV, XXXVI, b.i., b.d.;
Ibn el-Devzi, El-Muntazam (Ata), vol. XVI, XVII, b.i., b.d.; Ibn el-Esir, El-Kamil, vol. IX-XII, b.i., b.d.; Zehebi,
Alam en-nubela, vol. XIV, XVII, XVIII, XIX, XX, XXII, XXIII, b.i., b.d.; Es-Subki, Tabekat (Tanahi), vol. IV,
VI, b.i., b.d.; Ibn Kesir, El-Bidaje ve en-nihaje, vol. XII, Bejrut, Ahmed Ebu Muslim, 1985; Ibn el-Furat, Tarih,
vol. VIII, Bejrut, K. Zurejk- Neda Izeddin, 1939; El-Kalkaendi, Subh el-aa, vol. XIV, b.i., b.d.; Makrizi, El-
Hitrat, vol. II, b.i., b.d.; Es-Suluk (Zijade), vol. I/3, b.i., b.d.; Ibn Hader, Feth el-bari (Bari), vol. VIII, b.i., b.d.;
Es-Sujuti, Husn el-muhadara, vol. II, b.i., b.d.; El-Munavi, Fejd el-kadir, vol. III, V, b.i., b.d.; Maruf, Nadi,
Tarih ulema el-mustaniri, vol. I, Kairo, b.i., 1396/1976; elebi, Ahmed, slmda Eitim-retim Trihi,
prevod na turski Ali Yardim, Istanbul, b.i., b.d.; G. Makdisi, The Rise of Colleges: Institutions of Learning in Islam
and the West, Edinburgh, b.i., 1981; Kymen, Mehmet Altay, Alp Arslan ve Zamani, vol. II, Ankara, b.i., 1983;
Yiit, smail, Siyas-Din-Kltrel-Sosyal slm Tarihi: Memlkler, vol. VII, Istanbul, b.i., 1991.

Muderris kod Osmanlija

 42

Posao muderrisa, koji je u osmanskim organizacijama ilmije bio jedan od tri temeljna zanimanja,
pored posla kadije i muftije, oznaavao je posao profesora predavaa razliitih predmeta u medresama.
I nakon to su ukinite medrese, ovaj se termin koristio za profesore koji predaju na visokim kolama. I
profesori u obrazovnim institucijama zapadnog tipa otvorenim u XIX stoljeu zvali su se muderrisi.
Kao to je bio sluaj u klasinim islamskim medresama, i u osmanskim medresama muderris je
davao temelje odgoja i obrazovanja. Sama medresa kao ustanova nije bila toliko bitna jer je muderris,
zapravo, bio u prvom planu. Shvatanje da je ustvari muderris kao jedna vrsta tradicije islamskog svijeta
taj koji je bitan nalo je svoj odraz i kod Osmanlija. Stoga u diplomama ne stoji ime medrese, ve imena
muderrisa i njihovih predmeta, kao i koritenih knjiga. Poloaj muderrisa dobio je s vremenom i
odreenu hijerarhiju jer je to istovremeno bio i poloaj u kategoriji uleme i od sredine XVI stoljea
zauzeo je svoje mjesto u ilmiji. Prvobitno je veina muderrisa koji su predavali u osmanskim medresama
dolazila iz viih uenih krugova. No, s vremenom su medrese, iji se broj poveavao zajedno sa irenjem
Osmanskog carstva, poele obrazovati muderrise.
Do pred kraj XVI stoljea kod Osmanlija je kazasker predlagao imenovanje muderrisa. Kasnije
je kazasker predlagao muderrise koji e predavati u medresama Haije-i tedrid (naziv medrese prema
glavnom udbeniku koji se koristi, gdje je plaa iznosila 2025 aki), medresama Miftah (plaa 30 aki)
i u medresama gdje je plaa iznosila 40 aki, dok je za imenovanja na viem stupnju prijedloge davao
ejhul-islam, a veliki vezir upuivao zahtjev sultanu. Tako je sultan Mehmed IV potvrdio listu koja je
sadravala prijedlog osamnaest muderrisa i koju je veliki vezir svojom predstavkom (telhis) podnio
sultanu (Uzunarl, s. 5960). U vakufnamama se trailo da muderris bude uen, astan i ugledan.
Vrijedi istai da se u nekim vakufnamama trae karakteristike koje se tiu predmeta i pripadnosti
odreenom mehzebu.
U sistemu Osmanskog carstva kandidati za muderrisa mogli su biti uglavnom oni koji su zavrili
medrese. Upisivali su se prema svojoj elji kod rumelijskog ili anadolskog kazaskera i ekali da na njih
doe red; tako je zapoinjalo njihovo stairanje. Kad bi doli na red, dospijevali bi od najnie medrese
s plaom od 20 aki do medrese s plaom od 30, potom do medresa s plaom od 40, odnosno 50 aki.
Na kraju bi dospjeli do medresa Sahn, koje su pruale najvii stepen obrazovanja, i to ako bi uspjeno
poloili ispit pred komisijom u kojoj se nalazio i sam kazasker. Mladi kandidati koji su pripadali
porodicama uleme dostizali su jo vii stepen, to im je omoguavala povlastica koju je proglasio zakon
o djeci uleme. Razliite biljeke o napredovanju muderrisa po stepenima, njihovim prelascima na druge
poslove kao i podaci o njihovim plaama i prirunicima koje su koristili nalaze se u kanunnamama,
naroito u Fatihovoj kanunnami o organizacijama i ustanovama.
Uz pojedinana imenovanja, postojao je i stari sistem lananog imenovanja (Selaniki, 361, 559,
586, 665, 724, 729, 846). Prije je svakoj medresi dodjeljivan jedan muderris, no kasnije je poetkom
XX stoljea usvojen sistem po kojemu je za svaki predmet imenovan poseban muderris. Ta su
imenovanja sadravala redom imena predmeta i imena muderrisa. (Ceride-i Ilmiyye, IV/35, [1936],
1049). Imenovanja su potvrivana originalnim beratom s tugrom, koji je uruivan muderrisu. U beratu
su se nalazile pojedinosti poput podataka o gradu i medresi, plai, kao i poetku i trajanju slube.
U poetku oni koji su zavrili medresu nisu imali potekoa da istovremeno budu na drugim
poloajima u ilmiji i predavai u medresama. Meutim, od XVI stoljea, kada se poveao broj svrenika,
dolo je do problema s radnim mjestima. Zbog toga je za vrijeme ejhul-islama Ebussuuda uveden
sistem stairanja (mulazemet). Imena svrenika medresa morala su se upisati u registre (defter) koji su
se zvali matlab, odnosno ruzname, i oni su morali ekati da na njih doe red. Povrh toga, ako bi se za
posao u medresi javilo vie kandidata, onda su morali izai na ispit. Na tom se ispitu od kandidata moglo
traiti da napiu traktat o odreenoj temi. Ispiti su se esto odravali u nekoj velikoj damiji u prisustvu
rumelijskog ili anadolskog kazaskera i bili su otvoreni za javnost. Kada je 1528. godine u Fatihovoj
medresi bilo otvoreno mjesto za jednog muderrisa, prijavili su se Kiliizade Ishak elebi, muderris iz
Edirne iz Darul-hadisa, ivizade Muhijiddin Mehmed, muderris iz Edirne iz erefeli i Israfilzade
Fahruddin, muderris Sultanije. Na ispitu u Aja Sofiji u prisustvu rumelijskog kazaskera Fenarizadea
Muhijjudina i anadolskog kazaskera Kadirija ocijenjeni su radovi koji su sadravali ispitne odgovore,
ak je upriliena i diskusija u vezi s ponuenim odgovorima (Atai, 134). Jedan od posljednjih takvih
primjera jeste traktat koji je napisao Husrev Hoda (u. 1953) na svom ispitu.
 43

S druge strane, u nekim osmanskim izvorima nalaze se zanimljivi podaci o tome kako su
svrenici medrese polagali ispit za muderrisa i koja su pitanja postavljana na ispitu. U jednom izvoru iz
posljednje etvrtine XVIII stoljea navodi se da je sultan zaduio ejhul-islama Durrizadea Mehmeda
Arifa da odri ispit za muderrise, da je na ispit koji je poeo u petak izalo 199 osoba, da ih je komisija
podijelila u tri grupe te da su nakon zavretka ispita koji je trajao sedam dana izabrane 64 osobe
ukljuujui i djecu pripadnika ilmije (Taylesanizade Hafiz Abdullah Efendi Tarihi, 112114). U istom
izvoru (str. 123124) nalaze se biljeke o lananom imenovanju muderrisa. U dodjeljivanju stepena
ilmije i imenovanju za muderrisa bilo je i namjetanja. Zabiljeeno je da je sredinom XVI stoljea
anadolski kazasker Sinan, kojem se sudilo za zloupotrebu poloaja, imenovao mnogo muderrisa koji su
imali protekciju kod velikog vezira, zapovjednika janjiara i defterdara. Sultan Mustafa III lino je traio
da se odjednom za dva stepena unaprijedi muderris iz Jeniehira Osman zato to se istakao u guenju
pobune na Peloponezu. ejhul-islam Mirzazade Mehmed Said nije to prihvatio, istiui kako se to
protivi tradiciji ilmije (emdanizade, II/B, 37). I prije je bilo takvih intervencija sultana. Sultan Bajazit
II traio je od kazaskera Muejjedzadea da se Hamza Nuruddin postavi za muderrisa medrese najvieg
stepena, a kazasker je odgovorio da ovaj nema dovoljno obrazovanja za medresu Sahn, na ta je sultan
odgovorio da, iako nema dovoljno znanja iz vjerskih nauka, ipak moe predavati gramatiku (Mecdi,
347). S druge strane, poznato je i to da u XVI stoljeu djeca iz uglednih porodica uleme nisu bila
ukljuena u sistem ispita za poloaj muderrisa i da su inili povlatenu klasu. Ta se grupa kasnije
proirila na djecu velikog vezira i drugih dravnih velikodostojnika.
Dunosti muderrisa mogu se podijeliti u dvije skupine: osnovne i privremene dunosti. Primarna
dunost muderrisa bila je da predaje u medresi, bavi se malobrojnim uenicima i potie ih da ue. Usto,
njegova je dunost bila i da osigura mir i radnu atmosferu. U zapisnik su se biljeili predmeti koje je
uenik imao. U manjim medresama esto nije bilo mutevelije pa je i taj posao obavljao muderris. U
medresi Kzl Bey u Ankari muderris je istovremeno bio i mutevelija, imam i vaiz (zdemir, 205).
Muderrise je nadgledao i provjeravao kadija u sluaju da je bilo albi u vezi s predavanjima i krenjem
pravila i zakona. Poevi od druge polovine XVI stoljea u nekim je incidentima s medresama, koji su
bili u porastu, utvreno da neki muderrisi nisu drali nastavu. Tada jenareeno da se oni upozore i da se
javno prozovu oni koji ni poslije toga nisu drali predavanja (BA, MD, br. 82, hk. 362).
Budui su muderrisi bili ugledne osobe u drutvu, povremeno im je drava dodjeljivala i druge
dunosti poput istrage, kontrole, suenja i vjetaenja. U nekim se zabiljekama susree da je muderris
zastupao kadiju kao njegov zamjenik sve dok tek imenovani kadija ne bi stigao (BA, MD, br. 69). Tako
je odlukom iz 1001/1539. godine od muderrisa Ahmeda Kevakibizadea zatraeno da bude zamjenik
sudije (BA, MD, br.70, hk. 307). U odluci iz 987/1579. godine muderrisu medrese Sultanije u Bursi
povjerena je dunost da istrai jedno mijeanje u nasljedstvo bursanskog kadije Zekerijaa (BA, MD, br.
40, hk. 497). Osim toga, poznato je da su u istraivanju jedne krae zajedno uestvovali i kadija i
muderris (BA, MD, br. 40, hk. 291).
Podaci o stepenima napredovanja muderrisa nalaze se u raznim kanunnamama. Bilo je
uobiajeno da muderrisi u kasnijim godinama svoje slube postanu kadije. Nekad se deavalo da su
postajali i muftije. Postojao je ustaljen postupak u vezi s tim. Prema njemu su muderrisi koji su imali
plau izmeu 20 i 50 aki mogli biti imenovani za kadiju, ija je plaa iznosila od 150 do 300 aki.
Muderrisi ija je plaa bila 50 do 60 aki mogli su postati kadije u velikim gradovima s plaom od 500
aki. Muderrisi s plaom od 60 do 100 aki mogli su doi na poloaj istanbulskog kadije ili anadolskog
ili rumelijskog kazaskera, a s te pozicije mogli su napredovati do poloaja ejhul-islama. S druge strane,
zanimljivo je da su sve do sredine XVI stoljea muderrisi osim poloaja u ilmiji mogli biti imenovani i
na administrativne poslove poput poslova niandije i defterdara. Poevi od sredine XVI stoljea, kada
su se poslovi ilmije i administracije uvrstili, smanjen je prelazak na njih iz drugih zvanja. Nakon
medrese Sulejmanije ponovo su utvreni stepeni medrese i muderrisa. Muderrisi Sahn-i Semana ostali
su iza Sulejmanije.
Porast broja muderrisa od sredine XVI stoljea prouzrokovao je znaajne promjene u sistemu.
Mjere koje su poduzimane u vezi s tim bile su: poveanje broja stupnjeva medrese, primjena stupnja
kao to je Sahn-i Seman, stupanj s plaom od 30 aki, stupanj s plaom od 40 aki, kao i skraivanje
perioda slube muderrisa. Muderrisi su mogli biti odstranjeni iz slube ukoliko nisu bili dovoljno
 44

obrazovani, ako nisu redovno drali nastavu i ako se nisu pridravali uvjeta koje je vakuf propisivao.
Dnevnice muderrisa odreivane su prema njihovom rangu kao i rangu medrese u kojoj su radili. Ta se
suma jasno vidi u beratima i godinjim raunovodstvenim izvjetajima. Ako je muderris s viim rangom
radio u medresi nieg ranga, primao je plau prema rangu medrese. U suprotnom sluaju, dobijao bi
plau u skladu sa svojim rangom. Osim muderrisove uobiajene plae, mogli su postojati i neki dodatni
prihodi, poput naknade za hranu, naknade za meso, naknade za ispau i sl. Prihodi su dolazili i od dranja
vazova za vrijeme ramazana, kad se obino u medresama nije radilo.
Muderrisi su uivali posebno mjesto u drutvu i uvijek su bili potovani. Meu njima je bilo
pisaca razliitih spisa, historiara i pjesnika. Meutim, veina je drala predavanja. To to su muderrisi
svoje predmete poput tefsira, hadisa, kelama, akaida i logike drali izlaui ih prema odreenim
knjigama spreavalo ih je da se usavre u jednoj oblasti. efket se u traktatu Medaris-i Islamije Islahat
Program objavljenoj 1910. godine zadrava upravo na tom pitanju. U kolama koje su po ugledu na
zapadne otvorene u XIX i XX stoljeu za profesore Darul-fununa koristili su se termini muderris, a za
asistente pomonik muderrisa. Ta su zvanja zvanino ukinuta 1933. godine u univerzitetskoj reformi.
MEHMET PRL
Bibliografija
BA, MD, b.i., b.d.; Fatih Sultan Mehmed, Knnnme-i l-i Osman, Istanbul, b.i., 2003; Mecd, ekik Tercmesi,
Selnik, Trih (pirli), b.i., b.d.; At, Zeyl-i ekik, b.i., b.d.; emdnzde, Mrit-tevrh (Aktepe), vol. II/B,
b.i., b.d.; Hezrfen Hseyin Efendi, Telhis el-bejan fi Kavanin Ali Osman, Ankara, b.i., 1998; Taylesanizde Hfiz
Abdullah Efendi Tarihi: stanbulun Uzun Drt Yili: 1785-1789, Istanbul, b.i., 2003; Uzunarili, lmiye Tekilti,
b.i., b.d.; zdemir, Rifat, XIX. Yzyilin lk Yarisinda Ankara, Ankara, b.i., 1986; Hizli, Mefail, Osmanli Klasik
Dneminde Bursa Medreseleri, Istanbul, b.i., 1998; Unan, Fahri, Fatih Klliyesi: Kuruluundan Gnmze,
Ankara, b.i., 2003; Inalik, Halil, Osmanli mparatorluu: Klsik a, prijevod na turski Ruen Sezer, Istanbul,
b.i., 2003; Cerde-i lmiyye, vol. IV/35, Istanbul, b.i., 1336; M.C. Zilfi, A diary of a Mderris: A New Source for
Ottoman Biography, JTS, vol. I, b.i., 1977; A Medrese for the Palace: Ottoman Dynastic Legitimation in the
Eighteenth Century, JAOS, vol. CXIII/2, b.i., 1993.
 45

Magisterium i akademska sloboda u klasinom islamu i srednjovjekovnom kraanstvu

George Makdisi4

Historiari srednjega vijeka su korijene doktorata koji se dodjeljuje na savremenim

univerzitetima prepoznali u srednjovjekovnoj dozvoli za poduavanje, na latinskom licentia
docendi. Ta je dozvola svome vlasniku davala autoritet uitelja, ije je porijeklo bilo duboko
ukorijenjeno u monoteistikoj religiji. Dakle, to nije ni proizvod starogrke ni starorimske
kulture. Ali on nije ni proizvod kranskog Bizanta, koji je nastavio sa klasinim obrazovanjem
koje je naslijedio od Grke, a ni kranskog latinskog Zapada, gdje je, kao to e se ovdje
vidjeti, bio osuen na konflikt sa ve postojeim uiteljskim autoritetom svetenike hijerarhije.
Koje je porijeklo doktorata? Gdje, zato i kako se ovaj novi fenomen pojavio? Kojeg je
obima bio njegov uticaj na srednjovjekovnu i modernu intelektualnu kulturu? Nema stvarnog
doktorata bez akademske slobode jer se doktorat, u svome poetku, sastojao iz dvije stvari:
sposobnosti i autoriteta ili prava da se poduava. Akademska sloboda je jedna od najcjenjenijih
ostvarenja akademskog svijeta. Njemaki jezik je iskovao dva tehnika termina za nju:
Lehrfreiheit i Lernfreiheit tj., profesorova sloboda da poduava i studentova sloboda da
naui. Gdje, kako i zato se ova akademska sloboda, koja se ve dugo uzima za garantovano,
pojavila? S obzirom da je ova sloboda univerzitetska sloboda, prerogativa
znanstvenika/akademiara, i s obzirom da je ona vezana za doktorat u sluaju profesora i, u
sluaju studenta, za njegov status bona fide lana univerzitetske zajednice, nae istraivanje
mora ii nazad do nastanka univerziteta i do sila koje su ga iznjedrile. Licentia docendi je
znaila autorizaciju, dozvolu za poduavanje. Zato bi uope postojala bilo kakva potreba za
dozvolom za poduavanje? Dozvola od koga? Za poduavanje ega?
Mnogo prije nego se licentia docendi pojavila na srednjovjekovnom kranskom
univerzitetu, ona se ve bila razvila u islamu, s istim odreenjem, izraenim na arapskom (rije
za rije): idazetut-tedris, dozvola za poduavanje. Dakle, moe se kazati da je doktorat kroz
historiju putovao pod tri glavne dezignacije: 1) klasina islamsko-arapska idazetut-tedris, 2)
srednjovjekovna kransko-latinska licentia docendi i 3) moderni doktorat. U svom prvom i
treem periodu dozvola je imala iste sutinske atribute, dok je u srednjem periodu, kransko-
latinskom srednjem vijeku, ona pretrpila neke modifikacije koje su zahtijevali uvjeti njene nove
sredine.
Moderni doktorat ukljuuje ne samo potvrdu kompetencije doktoranda u nekoj oblasti
znanja, to je uvijek bio preduvjet za poduavanje u svakoj intelektualnoj kulturi koja
zavrijeuje da nosi to ime, ve i doktorovo pravo da istrauje i objavljuje svoje nalaze u
uionici, kao i u javnosti putem svojih publikacija. Upravo se ovo pravo naziva akademskom
slobodom koja se temelji na pravu poduavanja, to se na latinskom zove magisterium.
Mnogo prije nego se licentia docendi pojavila na sceni sa svojim (pod)uiteljskim
autoritetom, svojim magisteriumom, kranstvo je razvilo koncile na kojima je magisterium
prenijet na kolegij biskupa u zajednitvu sa papom. Magisterium je u New Catholic

4
George Makdisi, Magisterium and Academic Freedom in Classical Islam and Medieval Christianity u
Nicholas Heer (prireiva), Islamic Law and Jurisprudence (Seattle: University of Washington Press, 1990),
117-133. Na bosanskom objavljeno u Novi Muallim, 3: 10 (2002), str. 82-90.
 46

Encyclopedia definiran kao:

parenijalna, autentina i bezgrijena poduiteljska uloga koju je na Apostole prenio
Krist a koju sada imaju i upranjavaju njihovi legitimni nasljednici, kolegij biskupa u
zajednitvu sa papom.5
S obzirom na takvu definiciju, kako je jedan profesor teologije na srednjovjekovnom
univerzitetu mogao tvrditi da ima neovisni uiteljski autoritet? Tu lei razlog za modifikaciju
koju je dozvola morala pretrpjeti na kranskom Zapadu.
Zapazimo da su na ranim univerzitetima srednjega vijeka, koji su svi bili kranski, tri
termina bila koritena za uitelja. Oni su bili sinonimi, ali je svaki termin stavljao akcenat na
poseban atribut ili funkciju. Ti termini su bili master (majstor, na latinskom: magister), doctor
i profesor. Master stavlja akcent na kompetenciju; doctor, to znai uitelj (od latinskog glagola
docere, poduavati), je naglaavao funkciju poduavatelja i vodia, dok je termin professor
naglaavao iznoenje (professing) vlastitih stavova.
Autoritet da poduava se danas prenosi na doktorskog kandidata koji je dokazao svoju
komptentnost u nekoj znanstvenoj oblasti, kojoj je doprinio originalnu tezu. Njegova
akademska sloboda da izraava (profess) svoju tezu, svoj stav ili miljenje, se priznaje, i
teza se prihvata i hvali zbog njene originalnosti jer je utemeljena na njegovom osobnom
intelektualnom naporu. Prema tome, novi doktor, novi profesor s originalnim osobnim
stavovima utemeljenim na njegovom osobnom istraivanju, ima dozvolu da izraava (profess)
te stavove slobodno bez ometanja od bilo kakve izvanjske sile, vjerske ili sekularne.
Ukratko, to je autoritet doktorata, dignitet doktorskog zvanja u njegovom treem
glavnom stepenu razvoja. Takav je bio dignitet doktorata i u prvoj fazi njegovog razvoja. Jer
nigdje drugo u srednjovjekovnom svijetu nije se pojavio ovaj fenomen prije klasinog islama,
i to samo u oblasti vjerskog prava. Doktorat o kome je upravo bilo rijei je bio onaj
muslimanskog doktora prava, pravnika koji se zvao fekih, mudtehid ili mufti. On je bio lan
nekog od sunnijskih mezheba. Ti mezhebi su, kao to je drugdje objanjeno, bili profesionalni
cehovi, gilde majstora vjerskoga prava. Kao majstor-pravnik, u jednom od ovih profesionalnih
cehova prava, doktor je imao autoritet da izraava stavove vezane za pravo, na temelju svoga
vlastitoga istraivanja. Nije bilo viega autoriteta, vjerskog ili sekularnog, koji ga je mogao
prisiliti da mu svoja miljenja podnese na odobravanje prije nego li ih izrazi.
Dozvola za poduavanje, institucija vjerskog prava u islamu, je bila strani element u
srednjovjekovnom kranstvu. Kranstvo je nije trebalo. Njegov uiteljski autoritet je ve
postojao, solidno ustanovljen ve due od jednog milenijuma. Nova licentia docendi je bila
izvor konflikta sa ustanovljenim stanjem stvari. Ona je dola na kranski Zapad sa ostalim
znanjem koje je srednjovjekovno kranstvo pohlepno uvozilo iz islamskog svijeta. Ona je
dola kao dio instrumentarija i metoda koje su bile sastavni dio tog znanja.
Ve smo napomenuli da ova dozvola nije imala ni starogrko ni starorimsko porijeklo.
Je li se, onda, ova dozvola, duboko ukorijenjena u vjerskom pravu, mogla razviti u kranstvu
ili u judaizmu? Judaizam, kranstvo i islam dijele isti atribut monoteizma zahvaljujui
njihovom konceptu personalnog, sveznajueg i svemogueg Boga. Meutim, uz to to je imala
religijske korijene dozvola za poduavanje je bila proizvod individualistikog sistema. Kao

Vidi J. R. Lerch, Teaching Authority of the Church (Magisterium), u The New Encyclopedia (New York:
5

McGraw-Hill, 1967), 13: 959-965.

 47

takva ona se nije mogla razviti u sveenikoj hijerarhiji ili u bilo kom drugom sistemu autoriteta
viem od onog individualnih doktora. Ona je specifino bila proizvod jednog ceha, gilde, grupe
individualaca koji su bili podvrgnuti istom specijaliziranom treningu, obuci i iji je autoritet,
kada je jednom bio dat, bio neovisan od svih vanjskih sila, i iznad kojeg nije bilo nikakvog
drugog autoriteta. Konsekventno, ona se nije mogla razviti u kranstvu sa njegovom
sveenikom hijerarhijom, ili u judaizmu gdje je bio priznat vii autoritet Gaona, proelnika
Akademije u Babilonu (Irak), glavnog sjedita uenosti i autoriteta u jevrejskom svijetu.6
Tano je da su funkcije jevrejskog rabina i muslimanskog muftije bile paralelne, ali one
su bile paralelne samo do odreene take. Judaizam nije ohrabrivao obinog ovjeka da traga
za vie rabina kada je trebao odgovor na pitanje iz vjerskog prava. Laik bi otiao do najveeg
autoriteta u svome mjestu i ne bi iao nikuda dalje. U islamu, meutim, laik je bio slobodan da
konsultira vie muftija, i bio je slobodan da sam napravi izbor izmeu miljenja koja je dobio.
Ova razlika izmeu dva sistema je krucijalna, kao to emo ubrzo vidjeti.
Doktorat, kakav je opisan, nije se mogao pojaviti ni u iijskom islamu, koji se, takoer,
moe opisati kao crkva autoriteta za razliku od sunnijskog islama koji je crkva konsenzusa.
U iizmu, uiteljski autoritet posjeduju imami, koji su predstavljali najvei autoritet. Bilo koja
vjerska doktrina, da bi bila smatrana autentinom, morala se pozvati na autoritet nekog od
imama.7
Uiteljski autoritet inherentan u doktorskom zvanju, kakav je poznat u modernom dobu,
proizaao je, u svojoj osnovi, iz vjerskog sistema fundamentalno konsenzualnog. Drugim
rijeima, iz vjerskog sistema u kome je konani kriterij ortodoksnosti(orthodoxy) jedne doktrine
jedinstveni konsenzus doktora prava, koji se smatraju jednakima. Evo kako je taj sistem
funkcionirao u sunnijskom islamu. On se, dakle, bitno razlikovao od onoga u iijskom islamu,
ali i onoga u judaizmu i kranstvu.
Put koji je vodio do konsenzusa poinjao je sa laikom koji je traio pravno miljenje od
pravnika po nekom vjersko-pravnom pitanju. Svaki od elemenata ovoga procesa dobio je
tehniki termin. Laik, kada je traio miljenje, to je inio u svome kapacitetu kao mustefti (tj.
neko ko trai miljenje od mufije po nekom pravnom pitanju). Pravno miljenje koje je dobijao
zvalo se fetva. Pravnik, u svome kapacitetu profesora pravnih miljenja, bio je poznat kao
muftija. A sam proces, gledano iz ugla laika, zvao se istifta (tj. traenje pravnoga miljenja), a
gledano iz ugla pravnika, zvao se ifta (tj. davanje pravnoga miljenja). Pravno miljenje, kada
se dobije, nije obavezivalo laika da ga i prihvati. To je bilo samo pravno miljenje, koga je
izrekao pravnik; to nije bila pravna odluka, koju je izdao sudac. Laik je bio slobodan da trai i
druga miljenja, od neogranienog broja pravnika, o istom vjersko-pravnom pitanju. Ta
miljenja su generalno bila prezentirana u pisanoj formi, kao odgovor na pisani zahtjev. Sada
kad je imao sva miljenja pred sobom, laik je bio slobodan izabrati ono koje e slijediti. Praksa
je u mnogome liila na modernu praksu traenja drugog i treeg miljenja od ljekara, pri emu
je jedino ogranienje, u oba sluaja, debljina neijeg novanika.
Kada bi laik konano izabrao jedno od miljenja, njegov izbor se nazivao taklidom. Ovaj

6
J. Mann, Texts and Studies in Jewish History and Literature, vol. 1 (Cincinnati, 1931), p. 87-88., apud T. Groner,
The Legal Methodology of Hai Gaon, Brown Judaic Studies 66 (Chico, California: Scholars Press, 1985), 10.
7
Vidi I. Goldziher, Vorlesungen uber den Islam (Heidelberg: C. Winter 1910, reprint 1958), 215. Francuski
prijevod nainio F. Arin, Le dogme et la loi de lIslam (Paris: P. Geuthner, 1920), 215. Engleski prijevod sainili
A. Hamori i R. Hamori, Introduction to Islamic Theology and Law (Princeton University Press, 1981), poglavlje
o Sektama, zadnji paragraf sekcije 10, str. 191.
 48

tehniki termin se obino pogreno razumijeva kada je u pitanju laik. U stvarnosti, termin ima
dva potpuno suprotna znaenja. U sluaju musteftije-laika, termin znai dati autoritet,
zaodjenuti autoritetom. Izbor koji je laik napravio zaodjenuo je autoritetom izabrano
miljenje. Njegovo je pravo bilo da prakticira taklid. Pohvalna praksa kada se odnosi na laika,
taklid je, s druge strane, bio termin osude kada se odnosio na muftiju-pravnika. Muftija nije
imao pravo zaodjenuti autoritetom miljenje drugoga muftije. Zato je, u njegovom sluaju,
taklid smatran servilnim imitiranjem. Servilni pravnik je bio onaj koji je odbacio svoj
autoritet, krei tako svoju svetu misiju i proces koji je vodio do konsenzusa. On bi na kraju
gubio svoj ugled i ne bi vie bio smatran autoritativnim pravnikom, muftijom. Autoritativni
pravnik je bio onaj koji je, svjestan svoje svete misije, svoj stav temeljio na vlastitom
istraivanju, aktivnosti koja se tehniki zvala idtihad (doslovno, bespotedno ulaganje napora
do krajnjih granica). Kao praktiar te aktivnosti on se zvao mudtehid, autoritativni pravnik-
teolog.
Ako bi dva laika trebala izabrati izmeu dijametralno suprotstavljenih miljenja koja
su dobili po istom doktrinarnom ili praktinom pitanju, svaki bi bio slobodan da slijedi
izabrano miljenje, iako nijedno od suprotstavljenih miljenja nije bilo sankcionirano
konsenzusom. U iekivanju tog konanog sankcioniranja jednog od dva miljenja, svako bi
miljenje imalo sankciju laikovog taklida, koji bi mu, u meuvremenu, davao autoritet.
Ortodoksnost je, dakle, funkcionirala na dva nivoa: 1) na poetnom nivou laikovog taklida i
2) na konanom nivou konsenzusa pravnika, doktora vjerskog prava.
Pravnik je do svoga stava dolazio putem individualnog istraivanja (idtihada), a na
temelju vlastite interpretacije izvora. On je svoj zadatak obavljao sam, ne kao lan zajednice
pravnika, iako je rezultat njegova istraivanja mogao itekako biti suglasan onom drugog
pravnika, ili drugih pravnika, po istom pitanju. Njega nisu obavezivala miljenja bilo kog
pravnika, prolog ili sadanjeg, pa ak ni ona iz njegove pravne gilde (mezheba). tavie, on
nije mogao slijediti neko svoje ranije miljenje o istom, ili slinom problemu. Oekivalo se da
doe do svjeeg stava utemeljenog na novom istraivakom naporu. Bio je slobodan da svoje
osobno miljenje formira neovisno od svih vanjskih sila. Nikakva vlast ili autoritet ga nisu
mogli legitimno prisiliti da doe do predodreenog stava. Ne samo da je bio slobodan i neovisan
u prakticiranju svoga istraivanja i izraavanju njegovih rezultata, on je bio i ohrabren da to
ini obeanom nagradom na Buduem svijetu. Poslanikova izreka (hadis) obeava nagradu
pravniku za njegovo istraivanje, ak i ako se na kraju dokae da je pogrijeio. U sluaju da
bude u pravu, kae isti hadis, bit e dvostruko nagraen. Druga takva izreka smatra da je svaki
pravnik upravu u smislu da je on ispunio svoju obavezu savjesno kako je najbolje mogao.
Ove dvije slobode, laikova i ona doktora vjerskog prava, nije mogla postojati u sistemu
koji je imao sveeniku hijerarhiju, gdje su koncili i sinodi odreivali ta je ortodoksnost. Islam
nije imao ni koncile ni sinode, te je stoga svoju ortodoksnost morao odrediti procesom
konzistentnim sa njegovim vlastitim okolnostima. Kako su individualni odgovori doktora prava
na pitanja laika doveli do pojave konfliktnih stavova; kako su doktori, u odnosu jedan na
drugoga, bili jednaki; i kako nije bilo vieg, konanog vjerskog autoriteta kome bi se moglo
obratiti za rjeenje kontroverznih sluajeva, prihvaen je metod konsenzusa, tj. metod
konsenzusa doktora vjerskog prava. Ali islam nije imao formalne organizacije za
ustanovljavanje konsenzusa. Uistinu, nije mogla postojati izvjesnost da bi neko organizirano
nastojanje da se saberu stavovi doktora moglo biti potpuno. Ipak, konsenzus je morao biti
jednoglasan; ak i jedno autoritativno drugaije miljenje moglo ga je osporiti. S obzirom na
takvu situaciju, konsenzus se morao ustanovljavati retroaktivno i negativno. Konsenzus je
 49

ustanovljavan provjerom da li su autoritativni doktori u prolosti digli svoj glas protiv neke
doktrine. U odsustvu negativnoga miljenja, smatralo se da je doktrina prihvaena kao
ortodoksna. Neslaganje je, prema tome, bilo najvaniji pojedinani element u procesu
ustanovljavanja ortodoksnosti.
U islamu neslaganje nije samo bilo dozvoljeno, ili jednostavno ohrabrivano, ono je bilo
praktino propisano kao obaveza svakog muslimana. Ono je a fortiori bilo obaveza svakog
doktora prava kada je, po svojoj savjesti, zakljuio da je neko miljenje suprotno istini kako ju
je on vidio. Ne slaui se pravnik je slijedio naredbu o nareivanju dobra i odvraanju od zla.
Ova naredba mu nije samo omoguila da izrazi svoje neslaganje, i onda kada niko od laika nije
traio njegovo miljenje, ve je od njega traila da to ini, obeshrabrujui njegovu utnju. Ako
bi iz straha, apatije ili nemara preutio pitanje, njegova utnja se uzimala kao preutno
odobravanje (takrir). Njegova utnja je imala pozitivnu vrijednost. Izmeu pristanka i
neslaganja, sistem nije ostavljao prostora za suzdranost.
Vanost neslaganje u islamu objanjava postojanje i ulogu koju igra jedan od
najizrazitijih anrova islamske pravne literature, zvane neslaganje (hilaf). Ova literatura se
eminentnom islamologu s kraja 19. stoljea, Ignazu Goldziheru inila veoma bogatom.
Osjeajui njenu vanost, osjetio je potrebu da skreni panju na nju, pozivajui na detaljno
izuavanje njene bibliografije.8 Vie od pola stoljea kasnije, Franz Rosenthal je s pravom
ponovio postojanje te potrebe, podsjeajui islamologe da na Goldziherov poziv jo niko nije
odgovorio.9
Na samom poetku moda e neko biti zbunjen obilnom pravnom literaturom koja
kodificira, da tako kaemo, izdvojena miljenja (dissenting opinions) o pitanjima doktrine i
prakse. Neizvjesnost, meutim, iezava kada se shvati funkcija neslaganja u utvrivanju
ortodoksnosti. Djela o hilafu su bila sve to je islam trebao da utvrdi ortodoksnost na dva ranije
spomenuta nivoa. Inicijalni nivo ortodoksnosti sastojao se od suprotstavljenih miljenja o nekoj
doktrini ili praksi, dok se drugi nivo, nivo konsenzusa utvrivao odsustvom izdvojenih
miljenja. Ovo objanjava zato islam nema pravne literature koja kodificira ortodoksne
doktrine. Hilaf-literatura obavlja tu funkciju ali negativno. Hilaf-knjige, iako negativne s jedne
strane, imale su pozitivan efekat. One su pomagale u definiranju ortodoksnosti na dva ranije
spomenuta nivoa. Prvo, ako je pitanje bilo navedeno uz suprotstavljena miljenja, to je znailo
da konsenzus nije postignut i da su, prema tome, miljenja podjednako ortodoksna na poetnom
nivou. Drugo, ako bi pitanje bilo citirano uz samo jedno miljenje, odsustvo sukoba stavova je
znailo da je reeno miljenje bilo ortodoksno na nivou konsenzusa. U prvom sluaju, pravnik-
autor djela o hilafu je mogao dati prednost jednom miljenju nad drugim(a), a laiku je ostala
sloboda izbora. U drugom sluaju, odsustvo autoritativnog konflikta je ukazivalo na konsenzus.
Sa razvojem profesionalnih gildi vjerskoga prava i institucionalizacijom pravnih studija,

8
I. Goldziher, Die Zahiriten, ihr Lehrsystem und ihre Geschichte (Leipzig: O. Schulze, 1884), 37, biljeka 1.
Engleski prijevod W. Behn, The Zahiris: Their Doctrine and Their History (Leiden: E. J. Brill, 1971), 36, biljeka
1. U arapskom tekstu Goldziherove biljeke stoji derrede umjesto devede, to je tamparska greka koja se
potkrala i u Behnovom engleskom prijevodu.
9
F. Rosenthal, u Ibn Khaldun, The Muqaddimah: An Introduction to History, 3 toma, Bollingen Series 43 (New
York: Panthenon Books, 1958), 3: 30, biljeka 289. O hilafu vidi G. Makdisi, The Rise of Colleges: Institutions of
Learning in islam and the West (Edinburgh University Press, 1981), posebno str. 107 i dalje. Vidi i hilaf u indeksu
pojmova.
 50

vie nije mogao svaki student prava arbitrarno tvrditi da vlada svojom tematikom. On je sada
morao biti formalno educiran, poloiti kvalifikacione ispite, i dobiti dozvolu, licencu koja e ga
proglasiti doktorom prava. Ispit se sastojao u tome to je on prezentirao seriju teza, odnosno,
stavova, koje je trebao uspjeno odbraniti. Ispit je simulirao upravo onu funkciju za koju je bio
obuavan: funkciju pravnog savjetnika, doktora prava koga konsultiraju lanovi muslimanske
zajednice po pitanjima doktrine i prakse. Pored davanja pravnih miljenja kao dio svoje
uiteljske funkcije, on se morao pripremiti da brani ta miljenja od moguih suprotnih stavova
drugih pravnika. Ova funkcija je zahtijevala obuku u umijeu disputacije, raspravljanja.
Davanje pravnih miljenja i njihova odbrana bili su, ustvari, njegova primordijalna
funkcija, ona za koju je bio siguran da e biti u prilici upranjavati. Jer ni tada, kao ni danas,
novi doktor nije uvijek uspijevao nai profesorsko mjesto. Ali za razliku od dananjeg novog
doktora, on je i pored toga imao autoritet da izraava svoja miljenja, i bio je plaen za to od
strane vjernika koji su ih traili. Taj autoritet je bio sadran u njegovoj poziciji muftije. Puni
naziv njegove dozvole ili opunomoenja je bio opunomoenje da poduava pravu i daje pravna
miljenja (el-idazetu bit-tedris vel-ifta). Za ovo nauavanje pravnih miljenja on je bio
postavljen doivotno, i bio odgovoran jedino Bogu. Njegova kompetencija da
poduava/predaje, istrauje i obznanjuje svoje nalaze u formi pravnih miljenja ili publikacija
je bila pitanje striktno pod kontrolom individualnih doktora prava, koji su djelovali u kontekstu
profesionalnih gildi prava, slobodna i neovisna od svih izvanjskih sila. On je svoje
opunomoenje dobijao od svoga uitelja, doktora prava u jednoj od pravnih gildi. Vlast nije
imala apsolutno nikakvog upliva u ta pitanja.
Rasprave, disputacije, debate i iznoenje dokaza i protudokaza bili su od vitalnog
znaaja za islamski proces utvrivanja ortodoksnosti. Islamska ortodoksnost je svoje
utvrivanje imala zahvaliti slobodnoj igri miljenja doktora juristike teologije (juridical
theology). U islamu, dakle, metod rasprave nije bio samo kolska vjeba. S druge strane, upravo
to je ona bila na srednjovjekovnim univerzitetima u kranskom svijetu. Tu, gdje je kranstvo
imalo svoje koncile i sinode da utvrde ortodoksnost, metoda disputacije je bila samo kolska
vjeba. Ona je stigla iz islamskog svijeta kao dio poplave arapske uenosti, prevoenja i
asimilacije, procesa na kojima su ponikli univerziteti na kranskom Zapadu. Ali uskoro e
metod disputacije poeti vriti u kranstvu onu funkciju zbog koje je izmiljen u islamu.
Drugim rijeima, kranstvo je uskoro bilo svjedokom pojave drugog poduavateljskog
autoriteta u svojoj sredini, drugog magisteriuma, koga nije upranjavao zbor biskupa zajedno
sa papom, ve, nalik islamskoj praksi, doktori teologije.
Od njegovih zaetaka u kranskim ranim stoljeima do kasnog srednjeg vijeka,
magisterium se sastojao u vjernom prenoenju preuzetih uenja, i apostolsko naslijeivanje je
bilo forma i garancija tradicije, pri emu su biskupi esto imali ulogu teologa. Sa pojavom
univerziteta u srednjem vijeku, i usponom metode disputacije, kasnije nazvane skolastikom
metodom, jedan novi poduavateljski autoritet (magisterium) se pojavio, koji je bio paralelan
pastoralnom magisteriumu i koji je prijetio da zasjeni autoritet biskupa. Sveti Toma Akvinski
je pravio razliku izmeu ova dva poduavateljska autoriteta (magisteria). Jedan je bio pastoralni
magisterij, koga je on nazivao magisterium cathedrae pastoralis ili pontificalis, a drugi je bio
magisterium cathedrae magistralis. Prvi je poivao na autoritetu, dok je drugi poivao na
osobnoj kompetenciji koja je bila javno priznata. Prema Svetom Tomi, pastoralni magisterium
ima juridikiautoritet (jurisdictional autohority) iza sebe i njegova je briga poduavanje i red
u Crkvi. Ovaj magisterium, koji pripada iskljuivo biskupima u uniji sa papom, je jedini
 51

autoritativni magisterium.10 Profesorski magisterium se zanima za akademska pitanja. Profesori

poduavaju znnjem i argumentom prije nego li svojim zvaninim statusom. Njihovi zakljuci
vrijede samo onoliko koliko i dokazi koje mogu navesti u podrku tim zakljucima. Iako mogu
biti validni, oni ne postaju autoritativni osim ako i kada budu prihvaeni od strane pastoralnog
magisteriuma. Sam po sebi, profesorski magisterium nije autoritativan. Oblike magisteriuma i
njegovu vezu sa doktorima izuavao je francuski teolog, Yves Congar, koji je prouio
semantiku historiju termina magisterium.11
Vie od jednoga stoljea prije odlinih studija oca Congara, polovinom 19. stoljea,
Charles Thurot je skrenuo panju na ovaj fenomen u svome radu o obrazovanju na Parikom
univerzitetu u srednjem vijeku. Donosimo prijevod njegovoga teksta o osoj temi:
Teoloki fakultet je prisvojio pravo da izda konani sud o tome da li je neka vjerska
doktrina istinita ili lana, ortodoksna ili heretina. Biskup, i u konanici papa, mogli su
samo upranjavati sudsku ili prisilnu vlast; oni su jednostavno provodili kaznu. Postojala je
istinska potreba da se da teoloki razlog za osudu, a to je bilo nemogue bez pozivanja na
nauku teologije, tj. na njene poznavaoce, doktore teologije. Prema tome, sam papa nije
mogao donijeti konaan sud u pitanjima dogme. Takav je bio sistem koga je primjenjivao
Petar od Aillya 1387. g., prije pape Klementa VII.

S obzirom da je to bio neobian razvoj dogaaja u kranskom svijetu Charles Thurot

pojanjava:
Ove pretenzije nisu bile iluzorne. Sastavljen od redovnika svih redova i laika iz svih
naroda, Teoloki fakultet Parikoga univerziteta je bio, tako rei, jedini. Nijedan drugi
univerzitet nije bio sastavljen od vie lanova i od vie uglednih doktora. Sve su nacije
primane na Sorbonu; svi vjerski redovi su bili predstavljeni u Parizu putem elite njihova
bratstva. Izgledalo je kao da nigdje drugdje nije bilo mogue nai nepristraniji i
prosvjetljeniji sud.12
Dakle, mi smo svjedoci interesantnog fenomena u kranstvu: metamorfoze jednog
metoda koji je, na kranskom Zapadu, bio striktno skolastiki; njegovog preobraaja iz kolske
vjebe i zadobijanja isto crkvene uloge u utvrivanju ortodoksnosti. Ova funkcija
skolastikoga metoda je u sutini bila islamska, nuna u religiji bez sveenike hijerarhije. Ona
nije pripadala religiji koja je imala takvu hijerarhiju, koja je jedino imala pouavateljski
autoritet, magisterium.
Sr magisteriuma teologa sastojala se u njegovoj znanstvenoj kompetenciji; sr
pastoralnog magisteriuma sastojala se u juridikomautoritetu biskupa. U periodu prije pojave
univerziteta, magisterium je jednostavno znaio poziciju, funkciju ili aktivnost nekoga ko je

10
Vidi A. Dulles, What is Magisterium? u Origins 6 (1976): 85.
11
Vidi Y. Congar, Pour une histoire semantique du terme magisterium, Revue des Sciences Philosophiques et
Theologiques 60 (1976): 85-98; Bref historique des formes du magistere et de ses relations avec les docteures,
Ibid., str. 99-112, posebno str. 103 i saetak na str. 98.
12
Vidi Ch. Thurot, De lorganisation de lenseignement dans lUniversite de Paris au Moyen Age (Paris, 1850),
160. G. Makdisi, Rise of Colleges, 279. Idem, Freedom in Islamic Jurisprudence: Ijtihad, Taqlid and Academic
Freedom u La Notion de liberte au Moyen Age: Islam, Byzance, Occident, The Penn-Paris-Dumbarton Oaks
colloquia, IV: Session des 12-15 Octobre 1982, uredili G. Makdisi i ostali (Paris: Les Belles Lettres, 1985), 79-
88, posebno 85.
 52

imao poziciju magistra, tj. znanstvenu kompetenciju/sposobnost u nekom polju. Ali sa pojavom
univerziteta, krajem 12. i poetkom 13. stoljea, islamsko sjeme je posijano za neto to e
uskoro postati drugi magisterium u kranstvu, onaj profesora teologije. Tako situaciju opisuju
Charles Thurot i Yves Congar.
Ovaj fenomen je bio neto novo. On nije postojao nikada prije. Ova uloga teologa
dostigla je svoj vrhunac na Bazelskom koncilu, klimaks koga Congar naziva malsain
(pogubnim). Na 34. sesiji tog koncila odranoj 25. juna 1439. g. bilo je prisutno 300 doktora
teologije u usporedbi sa samo 13 sveenika i sedam biskupa! To, kae otac Congar, objanjava
vanost koju je Luther kasnije pridavao svojoj tituli doktora (tj. njegovoj funkciji i misiji
doktora). ak je i uravnoteeni teolog Godefroid de Fontaines (u. 1306) drao da doktor
teologije ima pravo ne slijediti biskupske odluke, ve da utvrdi, ustanovi (tehniki skolastiki
termin koji je znaio da rijei, iznae rjeenje) po tim pitanjima koja pripadaju jurizdikciji pape,
jer, prema njegovim rijeima, ea quae condita sunt a papa possunt esse dubia (pitanja koja je
utvrdio Papa mogu biti neizvjesna).13
U kranstvu sukob oko magisteriuma se pojavio nakon pojave univerziteta i doktora
teologije na njima. U islamu taj se sukob desio prije pojave koleda vjerskoga prava. U islamu
magisterium se prenosi od poslanika Muhammeda na njegove uenike (ashab, sahabe), zatim
na njihove sljedbenike kroz generacije u njihovom svojstvu uitelja vjerskoga prava. U islamu
se sukob javio nakon uvoenja, prevoenja i usvajanja grkoga nauka preko Bizantije. Svoj
vrhunac je dostigao u vrijeme El-Memuna. Ovaj halifa je podravao tezu filozofskih teologa o
Kuranu kao stvorenoj rijei Boijoj, a protiv pravnih teologa koji su vjerovali da je Kuran ko-
vjean sa Bogom. Petnaestogodinja inkvizicija (mihne) okonana je sredinom 9. stoljea
promjenom halifine politike pod El-Mutevekkilom. S osjeajem za popularni sentiment, ovaj
halifa se odluio u korist tradicionalistikih pravnih teologa.
Neuspjeh racionalistiki inspirirane inkvizicije imao je za posljedicu ponovno
etabliranje doktora vjerskoga prava kao jedinih autoriteta. vrsto zauzevi tu poziciju, oni su
oformili svoje profesionalne gilde prava, mezhebe, ustanovili svoje programe pravnih studija u
koledima iskljuivo posveenim izuavanju prava, i sistematski iskljuili filozofsku teologiju
iz nastavnih planova. Koledi su bili dobrotvorne fondacije koje su ukljuivale zavjetane
zgrade, obradivu zemlju i drugu imovinu iji su prihodi plaali korisnike zadubine, imenom,
uitelje, studente i administraciju. Doktori prava su bili autori prava o zadubinama, kao i
njegovi interpretatori i uvari. Nita to bi moglo biti protumaeno kao tetno po temelje islam
nije moglo biti predmetom zadubine. Doktori prava su odluivali o tome ta je bilo tetno po
te temelje. Institucije koje su bile nauni centri filozofskih teologa, zvani kua mudrosti
(bejtul-hikme), kua znanja (darul-ilm) i sl., vremenom su nestale i bile zamijenjene
tradicionalistikim institucijama zvanim kue Kurana (darul-Kuran) i kue Poslanikove
tradicije (darul-hadis).
Dakle islam, i neto kasnije kranstvo, su iskusili sukob oko pitanja legitimiteta
uiteljskog autoriteta, magisteriuma. U jednom sluaju, pravo da se poduava bilo je preuzeto
od Poslanika, a u drugom, od Krista. U islamu, gdje nema sveenike hijerarhije, Poslanikovi
nasljednici su bili poznavaoci vjerskoga prava. U kranstvu, nasljednici Krista su bili biskupi
i pape, tj. sveenika hijerarhija. Sukob se pojavio u oba sluaja kada je bio uveden strani
element. U islamu, taj element je bio grka filozofija, paganski element usred monoteistike

13
Vidi Y. Congar, Revue des Sciences Philosophiques et Theologiques 60 (1976): 103-104.
 53

religije, dok je u kranstvu to bio doktorat, koji je imao islamske korijene, jedan novi autoritet
u poduavanju nametnut legitimnom autoritetu koji je ve egzistirao. Islam, bez koncila i
sinoda, je imao potrebu za poduavateljskim autoritetom, i doktori su ga obezbijedili.
Kranstvo, koje je ve imalo poduavateljski autoritet, nije imalo takve potrebe.
U kranstvu, sukob oko magisteriuma pojavio se nakon pojave gildi, tj. univerziteta i
doktora. U islamu, taj konflikt se pojavio prije nego su pravne gilde nastale. Upravo je sukob
izmeu filozofskih teologa na jednoj strani, i pravnikih teologa na drugoj doveo do stvaranja
gildi prava. Ove gilde su svojim lanovima davale ne samo autonomiju, ve su im omoguile
da iskljue sve nepoeljne elemente, ukljuujui i filozofske teologe. U kranstvu, uzrok
konflikta je bio strani element: islamski doktorat sa svojom skolastikom metodom. Da bismo
razumjeli uticaj doktoratskog upada na intelektualnu kulturu kranstva u srednjem vijeku, bilo
bi dobro ukratko skicirati razvoj doktorata iz njegovih korijena u islamu.
Doktorat je u islamu dodjeljivan nakon ispita koji je ukljuivao metodu zvanu metoda
disputacije, na arapskom tarikatun-nezar ili el-munazare, termin koga su humanisti
italijanske renesanse pogrdno oznaili kao skolastiki metod. Ve je reeno da su tri termina
bila koritena za oznaavanje/imenovanje osobe koja je imala dozvolu/punomo da poduava,
imenom, doktor, profesor i master/majstor, pri emu je svaki od tri termina naglaavao odreeni
atribut ili funkciju. Na arapskom su ti termini glasili muderris, mufti i fekih. Paralelni termini
muderris i doktor naglaavaju uiteljsku funkciju; muftija i profesor podcrtavaju funkciju
davanja miljenja; dok termini master i fekih akcentiraju sposobnost/kompetenciju. Majstorstvo
(mastership) je bio najvii rang koga je gilda mogla dati, i termin fekih je znaio nekoga ko je
posjedovao majstorsko razumijevanje vjerskog prava.
Jedine uiteljske gilde u islamu su bile gilde prava. Jedino znanstveno polje za koje je
bilo potrebno opunomoenje drugim rijeima, jedino polje za koje je trebao doktorat je bila
oblast vjerskog prava. U itavom islamskom obrazovanju, u tri glavne grane islamske
klasifikacije znanosti, imenom, islamskim vjerskim znanostima, stranim (grkim) znanostima
i itavom spektru arapskih knjievno-jezikih disciplina, nije postojao nijedan drugi doktorat.
Razlog za to je jednostavan: magisterium, poduavateljski autoritet nije bio ukljuen u nekoj
drugoj oblasti osim u vjerskom pravu. Gramatiar nije trebao vjerski autoritet da bi predavao
gramatiku, pa stoga nisu ni postojali doktori gramatike. Gramatiar je mogao slobodno
predavati gramatiku bez odobrenja za svoje znanstveno polje. On je, meutim, imao odobrenje
za jednu ili vie knjiga. Ali to je bila potpuno razliita vrsta dozvole. Njena je funkcija bila da
garantira autentinost sadraja knjige na temelju toga to je izuavana pred samim autorom ili
pred profesorom koji je pripadao lancu autoritativnih prenosilaca koji je iao unazad do autora.
Isti je sluaj bio i sa svim ostalim znanstvenim poljima, posebno vjerskim znanostima i
pomonim knjievno-jezikim disciplinama.
Presaen iz islamskoga humusa, doktorat se morao aklimatizirati na novu sredinu, u
kome je ve dugo ustanovljeni uiteljski autoritet imala sveenika hijerarhija. Kao i u islamu,
poduavanje je i u kranstvu bilo vjerska funkcija pa je davanje ovlatenja za poduavanje
postalo crkveni akt. Dozvola se morala dobiti od kancelara (chancellor) saborne crkve.
Historiari srednjovjekovnog univerziteta nas podsjeaju na dugi sukob izmeu kancelara i
univerzitetskih profesora. ak i kada su profesori konano izbjegli kontroli kancelara oni su
zauzvrat morali prihvatiti kontrolu pape. Profesori nisu postigli potpunu autonomiju koju su
uivale njihove kolege u islamu, profesori gilde prava, i neuspjeh je, svakako, bio predvidiv.
 54

Oni su doivjeli neuspjeh ne samo u Parizu ve i na Univerzitetu u Bolonji, gdje je Honorius

III 1219. g. naredio da doktorat ne moe biti dodijeljen bez pristanka arhiakona Bolonje.
Autoritet je imala samo sveenika hijerarhija. Univerzitetski profesori teologije su drali
predavanja samo zato to su imali mandat od te hijerarhije. Dakle, na kranskom Zapadu je
postojala razlika izmeu dva koncepta pastoralnog autoriteta i profesionalne sposobnosti. U
islamu, meutim, gdje nema sveenike hijerarhije, i autoritet i sposobnost su bili kod profesora
vjerskoga prava, to ih je izdvajalo od svih ostalih profesora.
Klasini islam je proizveo intelektualnu kulturu koja je izvrila uticaj na kranski
Zapad u oblasti univerzitetskog obrazovanja. On je osigurao faktor koji e dovesti do pojave
univerziteta, imenom, skolastiki metod sa njegovim pratiljama, doktoratom i akademskom
slobodom. Ova sloboda mogla je postojati samo u intelektualnoj kulturi u kojoj su svi doktori
smatrani jednakima po svom autoritetu ili pravu da druge poduavaju. Akademska sloboda u
klasinom islamu, ona pravnika koji daje miljenje i laika koji ga trai, istovjetna je sa
modernim konceptom te slobode univerzitetskog profesora i studenta.14
U modernom univerzitetskom obrazovanju, kao i u vjerskom obrazovanju klasinog
islama, ortodoksnost je konsenzualna; tj. ortodoksnost (tako da kaemo) rezultata
znanstvenog istraivanja se cijeni konsenzusom zajednice samih znanstvenika. Neslaganje igra
vitalnu ulogu u ove dvije intelektualnle kulture. Meutim, u religiji u kojoj legitimni
poduavateljski autoritet pripada sveenikoj hijerarhiji, neslaganje je osueno da, po rijeima
Yvesa Congara, bude smatrano putom u herezu i, na kraju, u otcjepljenje od zajednice vjernika.
Klasini islam, s obzirom da nije imao sveenike hijerarhije, morao je razviti
mehanizam za utvrivanje ortodoksnosti. Taj mehanizam je bila uenost (scholarship) u
vjerskom pravu, utemeljena na metodu disputacije, pri emu je arbitar bio konsenzus doktora
prava. Njegovo uenje i metode su ostavile uticaja na srednjovjekovni univerzitet, i kroz tu
instituciju, univerzitetsko obrazovanje modernoga doba. Korijeni doktorata su duboko u
pravnoj uenosti klasinoga islama, u njegovom znanstvenom istraivanju i u slobodu njegovih
pravnika i laika. To znai da se naslijee klasinog islama u oblasti intelektualne kulture moe
pronai, izmeu ostaloga, u doktoratu i akademskoj slobodi profesora i studenta. Oni su u
moderno doba doli sa srednjovjekovnog univerziteta, koji ih opet ima zahvaliti klasinom
islamu.
S engleskog Ahmet Alibai

14
Izmeu zagrada treba kazati da sloboda studenta da ui treba biti shvaena u njenom originalnom znaenju kao
sloboda da se kritiki razmilja o stavovima profesora, to je sutinski dio obrazovanja univerzitetskog studenta u
razvijanju njegovog kritikog osjeaja, u anticipiranju njegovog eventualnog uspona do slobode da iznosi svoje
stavove (to profess). Studentska sloboda, u ovom kontekstu, dakle nije imala za cilj da opravda izborni sistem. Taj
sistem je striktno bio lokalni izum, koga imamo zahvaliti harvardskom predsjedniku Elliotu, i za ije su tetne
efekte univerzitetski profesori dugo traili lijeka.
 55

NASTAVNI ZAVODI KOD STARIH ARAPA

M. E. Dizdar15

Povjesnica prvih stoljea arapsko-islamske drave puna je vijesti o nutarnjim trzavicama i

nemirima, koje su nastajale najvie zbog borbe izmeu raznih dinastija za pravo hilafeta, a
budui da je hilafet (imamet) isto vjerska ustanova, to su u tom pitanju imali veliki utjecaj
islamski uenjaci (ulema), kojih su pravna rijeenja i znanstvena mnijenja vezala i samog halifu,
odreivala mu nain vlade i propisivala mu prava i dunosti.
Po nauci islama treba da se cijeli javni i privatni ivot svakog muslimana kree u
granicama eriata, a poznavaoci tog zakona (ulema) bili su najvii auktoriteti kako za privatni
tako i za javni ivot. Oni su bili u neku ruku ogranieni zakonodavci u islamskoj dravi tako,
da je svaka odredba halife morala biti odobrena od kojeg priznatog uenjaka. Jednom rijei bili
su islamski uenjaci odluna stranka u svakom pogledu, pa je sasvim razumljivo, da su uivali
veliki ugled na dvorovima i u masi i da su njihovi uenjaki nazori i pravna rijeenja to su ih
oni slobodno u javnim predavanjima u damijama ispovijedali, imali vaan glas i u
najzamanijim dravnim politikim pitanjima.
Omejevii, (40.-132.) koji se grubom silom domogoe vlasti, bili su od islamskih
uenjaka osueni kao "uzurpatori hilafeta" (muttegallib). Nesporazum i razdor izmeu
Omejevia, predstavnika svjetske vlasti, i islamskih uenjaka, oko kojih se okupila masa
pravovjernih u Medini, imao je kobnih posljedica i izazvao najposlije drugi graanski rat, iz
koga izaoe opet Omejevii kao pobjednici, ali moradoe sada voditi pomirljivu politiku sa
islamskim uenjacima i njihovom strankom. To im je polo za rukom tim prije, to je halifa
Abdulmelik 75. po hidretu bio priznat halifom u svim krajevima islamskog svijeta, pa su ga i
islamski uenjaci priznali halifom, "jer je priznanjem veine muslimana stekao to pravo". Otada
prestaje razdor izmeu jednih i drugih, halife kupe oko sebe uenjake, nagrauju ih i podupiru
njihov blagotvorni rad. Od ovog doba poinje cvasti znanost, najprije islamska vjerska znanost
i s njom skopano jezikoslovlje, a onda i druge svjetske znanosti.
Padom Omejevia, predstavnika arapske narodne vlade, dolaze na kormilo Abasovii,
(132.-656.) kojih je vlada proeta duhom izmirenja i zajednikog rada dvaju velikih naroda.
Arapa i Perzijanaca ili bolje Nearapa. Politiki utjecaj ovihpotonjih raste iz dana u dan, a
kulturni njihov poticaj pobudi i same Arape na duevni rad i natjecanje u svakom pravcu. U
mnogim gradovima Sirije, Mesopotamije, Egipta i prednje Perzije, gdje se nastanie Arapi iza
velikih ratova, uvahu se jo stare grke znanosti, naroito filozofija i prirodne nauke. Vjeti
Sirci prevedoe stara grka djela na arapski, obrazovani Perzijanci upoznae ih sa starim
indijskim medicinskim i matematikim djelima, a daroviti Arapi latie se sada objeruke
marljivog studiranja, zabacie narodnu nejednakost i kroie znatan korak naprijed kako u
vjerskim tako i u svjetskim znanostima. Prostrane mnogobrojne damije u Bagdadu, Mekji,
Medini, Damasku, Kahiri, Niapuru, Mervu, Buhari, Kordovi, Toledu, Granadi i drugim

15
Izmeu svih istonih naroda, koji prigrlie Islam, stari su Arapi najzasluniji u svakom pogledu. Arabija je
kolijevka Islama, a Arapi najvei pobornici njegovi: oni ga prvi rairie na sve strane svijeta, osnovae islamsku
dravu i u zajednici s drugim islamskim narodima podigoe islamsku kulturu. Njihov jezik, na kojem je i Kur'an,
postade jezikom svih obrazovanih muslimana, a islamska kultura sa svim svojim granama u znak tog priznanja
dobi ime "arapska", pa se i danas kae "arapska literatura", "maurski (zapadno-arapski) stil" (u graevinama),
"arapske brojke" i sl. S toga je i ovdje reeno "kod starih Arapa" mjesto "kod starih islamskih naroda"
 56

velikim gradovima postadoe ognjitem znanja i prosvjete, a novoosnovane medrese pruahu

nebrojenoj mladosti, koja je eljna znanja dolazila iz svih krajeva (talabul-ilmi), dovoljnu
opskrbu svim i svaim, kako bi se bezbrino mogla posvetiti studijama.
Lua prosvjete zasja na svim krajevima islamskog svijeta i podie po jeziku i obiajima
razliite, ali po vjeri u jednog Boga i uzvieni Kur'an jednake narode do zamjerne visine
blagostanja i napretka.
Ni danas se ne moemo dovoljno nadiviti onim neznatnim ostacima kulturnih teevina
ovih islamskih naroda, premda je preko njih kroz 1000 i vie godina prohujalo nebroj viih i
manjih ratova. Ni divlja provala Mongola i kriarske vojne na istoku, niti "sveta inkvizicija na
zapadu ne mogoe unititi tragova te visoke kulture, koju postigoe u srednjem vijeku islamski
narodi, kojima je vjera Islam bila nada sve, a uzvieni Kur'an i hadisi erif jedini zakon za sva
mogua pitanja javnog i privatnog ivota. Oni su znali i htjeli uvaiti prilike vremena i sve
druge okolnosti, pa po njima udeavati svoj ivot - ali uvijek u granicama propisa eriata. To
im nije smetalo, da postignu najvii stepen kulture svoga doba i ostanu uiteljima cijelog
ovjeanstva gotovo za deset stoljea.
Zanimivo je makar i u najkrupnijim crtama upoznati bar glavne tipove naunih zavoda
kod ovih islamskih naroda, jer je kola, gdje se znanje i umijee iri u najire slojeve naroda,
najvaniji faktor u prosvjeivanju tog naroda i njegovom kulturnom podizanju. Stoga emo
ovdje pokuati bar u najglavnijim crtama prikazati glavne tipove tih zavoda. Velim pokuati,
jer bi trebalo premnogo vremena, a moda ne bi bilo ni mogue danas valjano prikazati ureenje
tih zavoda, kojih nije bilo na stotine, nego na hiljade i hiljade u raznim krajevima svijeta, u
razno, doba od vie od 1000 godina, a sa razliitim ureenjem i svrhama. Ponajglavniji je razlog
toj nemogunosti, to mi danas nemamo sauvano Bog zna ni stoti dio onoga, to su ovi narodi
nekada napisali; ono malo djela, to je do danas sauvano i do nas doprlo, razbacano je po
knjinicama cijelog svijeta, pa se mora ovjek ograniiti na nekoliko djela, u kojima su opet
sasvim manjkave vijesti o kolama samo nuzgredno ovdje ondje spomenute.
No prije nego ponemo govoriti o ureenju tih kola, treba da se osvrnemo na podjelu
cjelokupnog naunog gradiva ili pravije sveukupne znanosti onog doba.
Sveukupne znanosti dijelile su se tada u dvije velike skupine: islamske vjerske znanosti
i svjetske znanosti')- Islamske-vjerske znanosti obuhvatale su isto vjerske i pravne znanosti
(Elulumuddinijje i er'ijje) i jezine (= lisanijje), koje su se usporedo gojile, jer su se jedna na
drugu mnogo oslanjale. Obje se opet dijelile u mnoge svoje ogranke. U skupinu svjetskih
znanosti spadale su sve ostale znanosti.16

16
ili kako ih Ibni Haldun u svojoj Mukaddimi str. 583. naziva Elumul-aklijje i = naklijje. "do kojih dolazi ovjek
svojim razmiljanjem i pomou svog shvaanja upoznaje osnove, zakone i dokaze i Iako doe do nekog uvjerenja,
koje mu slui za razlikovanje istine od neistine".... Ibni Haldum: Mukaddima: 532. Na istom mjestu nabraja on
glavne ogranke pojedinih skupina: U "islamske vjerske znanosti" (Eerijjat) spadaju Ilmul-kiraeti vet -tefsir,
(nauka o itanju i tumaenju Kurana) = hadis (nauka o tradiciji) = fikhi vel-feraiz (pravna nauka i nasljedno pravo)
= usulilfikh vel-dedeli vel-hilafijjat (izvori pravne znanosti i dialektika) i = kielami (dogmatika), od kojih svaka
ima opet svoje ogranke. Jezine znanosti (Elulumul-lisa nijje) broje etiri glavna ogranka: Ilmul-lugati
(leksikografija) = nahvi, (gramatika) = be-ani i = eledebi (u glavnom stilistika, poetika, metrika i retorika), a ovi
opet svoje ogranke tako, da svega ima 12 jezinih znanosti (ululumil-isna-aerijje). U svjetskim znanostima broji
on sedam glavnih i to: Ilmul-mantiki (logika), = hendeseti (geometrija), aritmatiki (aritmetika) = hej'eti
(astronomija), =musiki (muzika), Elulumut - t abi'ijje (prirodne znanosti) i = elilahijje ili ma veraet-tabia
(metafizika.)
 57

Naprama ovoj podjeli sveukupne znanosti razvijali su se i dijelili i nauni zavodi. U

poetku su se gojile samo islamske znanosti u poetnim kolama i damijama, ali kad su se
islamski narodi upoznali sa starim grkim i indijskim djelima na polju svjetskih znanosti,
poee ih studirati najprije u privatnim uenjakim klubovima, javnim knjinicama i bolnicama,
a kasnije i po damijama, gdje su u javnim predavanjima vjerske istine i pravni nazori
razjanjavani i potkrepljivani prirodnim zakonima i naunim istinama. Tako se izmijeae obje
velike skupine, a u novom tipu naunog zavoda, u medresi, poee se studirati islamsko-vjerske
znanosti, koje sada obuhvatahu osim isto vjerskih i pravnih znanosti i s njima usko skopanog
jezikoslovlja, jo i logiku, metafiziku i dobar dio matematikih i prirodnih znanosti.

Damija kao prvo i najstarije uilite.

Duevni rad Arapa prije Islama bijae ogranien na samu poeziju, koja je tada postigla i najvii
svoj procvat. Njihovo astronomsko znanje nije bilo nita osim prosta astrologija, a poznavanje
bolesti i lijekova ne moe se kod njih nazvati znanstvenim. Povjesnica im je obuhvatala samo
rodoslovlje plemena i porodica, nepotpune vijesti o plemenskim mnogobrojnim ratovima i
napokon imena proslavljenih junaka i narodnih vladara, uz koja se vezala neka historika data.
Ostalo njihovo duevno zanimanje kao: prouavanje tragova ljudi i ivotinja u pijesku,
odgonetanje prolosti i budunosti sa dlanova i iz oiju, pogaanje atmosf. promjena po
kretanju oblakova i pravcu vjetrova, proricanje budunosti i sl., ne samo da nije moglo imati
znanstvene vrijednosti, nego je bilo i suvie naivno. Sve ovo narodno blago bilo je povjereno
dobrom pamenju sinova pustinje, koji su se njim ponosili, briljivo ga uvali i mlaem
narataju vjerno na amanet predavali.
Nova vjera Islam, koju Arapi kroz kratko vrijeme prigrlie, otvori im novo polje
duevnog rada i dade im pobudu za znanstveno djelovanje i rad.
Islam se temelji na Kur'anu, kojemu je tuma i nadopuna rije i djelo Bojeg poslanika
Muhammeda (Alejhisselam!) Kur'an je dakle temelj i izvor svih islamskih znanosti, pa je
prouavanje Kur'ana temelj islamskoj obuci, a prvi stepen u tom jest itanje Kur'ana. Prvi uitelj
u Islamu jest sam Alejhisselam, a za njim dolazi sahabei kjirami, koji su od njega nauili Ku'ran,
a onda poduavali ostali svijet u itanju Kur'ana i njegovu sadraju onako, kako su to oni uli i
nauili od Alejhi-sselama. U damiji, gdje su se oni sastajali na namaz, uili su muslimani
Kur'an i upoznavali iz njega eriat, zakon, koji je odreivao, kako treba da ive i rade vjernici
u jedinog Boga i njegova posljednjeg poslanika. Prema tomu je damija prvo i najstarije uilite
u Islamu.
Sahabei-kjirami, vjerni i portvovni drugovi Alejhisselamovi, koji su uza nj ivjeli, pratili su
pomno njegov ivot i svaki njegov korak, briljivo pamtili svaku njegovu rije o vjeri i vjerskim
dunostima, o ivotu i drutvenim prilikama. Na taj nain bijahu oni najpouzdaniji auktoriteti
islamske nauke i prvi uitelji iza Alejhisselama.
itanje i tumaenje Kur'ana, sabiranje hadisa i formuliranje vjerskih istina (akida), koji izviru
iz dva prva izvora, bila je jedina zabava mislilaca prvog stoljea t. j. ashaba, za tim tabiina, koji
su zapamtili ashabe i uili od njih, tebei tabiina i svih onih muslimana, koji su se dali za naukom,
a takih bijae vrlo mnogo, jer "traiti nauk dunost je svakog muslimana i muslimanke".
 58

Roenim Arapima nije to bilo ni teko, jer je Kur'an u arapskom jeziku. Ali Nearapi, kojih se
broj primanjem Islama sve vie i vie poveavae, osjetie u tom veliku potekou. Njima su
bili nepoznati mnogi glasovi arapskog jezika, a uz to im nepotpunost tadanjeg arapskog pisma
i slinost u pisanju rijei raznog znaenja zadavala velike napore kod pravilnog itanja Kur'ana.
Da se tomu doskoi, zavedoe neki jezikoslovci stavljanje taaka (nukta) nad slova i ispod slova
za oznaku vokala1), i slinih suglasnika) a drugi se dadoe na prouavanje postanka i pravilnog
izgovora raznih glasova. Tako se poe razvijati nauka o itanju Kur'ana (ilmtl-kiraet) kao prva
u vjerskim naukama. S ovim usporedo poinje se razvijati i gramatika arapskog jezika (ilmus-
sarfi ven-nahvi), koju su marljivo studirali Nearapi Perzijanci, koji su eljeli prouavati Kur'an,
hadis i stare arapske pjesme.17
Uz ove nauke o itanju i tumaenju Kur'ana i hadisa kao glavnih izvora razvija se i nauka o
vjerskim istinama, (akaid) onda vjersko-pravne nauke bogosluja (ibadat) i prava uope
(muamelat). Ove grane vjerskih znanosti ue se u prvim poecima u poetnom i viem stepenu
i to u poetnim kolama i damijama.

Kjuttab (Mekjteb).
Poetne kole zvane kjuttab (danas mekjteb) bile su gotovo uza svaku mahalsku damiju ili
mesdid4). Tu su djeca uila napamet po koju suru (poglavlje) iz Kur'ana, glavne upute u
vjerske istine i obrede za tim itanje i pisanje (odatle naziv od korijena pisati). U Andaluziji
se uilo napamet i po koja lijepa pjesmica.
Uitelj u ovim poetnim kolama zvao se "mukjettib" (uitelj pisanja). To je obino bio jedan
vjetiji mahaljanin, koji je taj posao obavljao nuzgredno i "hasbeten lillah." Nagrada za njegov
trud bili su dobrovoljni darovi imunijih roditelja njegovih uenika. Te su kole bile posve
privatne stvari roditelja jedne mahale, koji su se brinuli za svog uitelja, ako je ovomu trebalo
njihove pomoi. Dravna vlast se nije u to nikako mijeala.
U ovim se poetnim kolama uilo dakle najnunije iz vjerske nauke i itanje i pisanje, a onda
se djeak upuivao u damiju kao srednje i vie uilite, gdje je 1 uitelj (muderris) drao javno
predavanje, koje je mogao sluati svatko. Ako nije bilo takove damije u mjestu, slali su roditelji
svoje dijete u svijet, da "trai nauku" i (talabul-ilmi) i uenik je tada bio "talibul-ilmi" (onaj,
koji trai nauku). Mladi poe u svijet i, gdje mu se svidi uitelj, tu i ostane, a roditelji su duni,
da ga opskrbe makar on i proao u eriatu odreene godine, kada roditelj nije vie duan brinuti
se za svoje dijete.

Damija kao srednje i vie uilite

Ueni muderis (ejh ili ustad) sjedio je u jednom uglu damije, a oko njega halka (krug)
njegovih uenika (tilmiz pl. tilamize ili talib pl. talebe), koji su pozorno pratili tumaenja svog
ejha, biljeili ih i pamtili. ejh je sam itao koji tekst i tumaio ga ili je itao koji uenik, a on
razjanjavao i primjerima osvjetljivao. Katkada je nastavnik diktirao (imla) svoje tumaenje i
nazore ili pak itave rasprave. Mnogi je znameniti uenjak doivio, da ga u tumaenju
zamjenjuje koji uenik, a on samo da slua i prati i pri potrebi dade razjanjenja. To je osobito

17
 59

bilo omiljelo u naukama, u kojima se moe mnogo diskutirati i sa protivnog stanovita stavljali
pitanja, odnosno braniti nazore svog mezheba ili uitelja.
Pojedino ovako uilite zvalo se po uenjaku i damiji "Krug uenika Ebu Ishak irazije
u Mansurovoj damiji" (u Bagdadu), a ugled i vrijednost ovisio o broju uenika ) i uenjakom
stepenu nastavnika.
U prostranim damijama velikih gradova nije drao predavanja jedan nastavnik, nego i
vie ih, jedan jednu granu, a drugi drugu, jedan u jedno doba, a drugi u drugo, a esto i vie ih
u isto vrijeme.
Uenik je polazio na vie predavanja i uio, koliko i kad je htio, a birao sebi uitelja po
volji. Ueniku, koji je marljivo polazio predavanje, potvrdio bi uitelj svojim potpisom na
samoj knjizi, da je dotini kod njega sluao predavanje po tom djelu. To je, ini se, bilo sve, to
je uenik dobio od svog uitelja, koji o sposobnosti uenika nije nita odluivao, nego je to
imao dokazati sam uenik drei korepeticije (muzakjere), a kasnije i samostalnim predavanjem
mladima. Priznanje kolega i broj slualaca ovakog mladog alima odredie visinu njegove
sposobnosti i spreme, podii ga na asno mjesto uitelja ili ga napustiti.
Koja djela i iz koje grane morao je jedan uenik studirati, pa da se smatra, da je nauku
svrio, ne moe se tano utvrditi, jer se to svakako tokom vremena mijenjalo, a i nema dovoljnih
vijesti o tomu. Stoga emo se morati zadovoljiti s vijestima o propisanim naukama u Azharu,
to e kasnije slijediti.
Dranje javnih predavanja u damijama bila je s poetka sasvim privatna stvar dotinog
uenjaka i njegovih slualaca. Ulema je to inila po svojoj dunosti, koju im propisuje Islam,
jer je po Islamu grijeh znati, a drugom ne kazati, a mladost eljna nauke pobuivala i ulemu na
rad.
Islamska odredba o idtihadu i opi slobodni duh, koji je vladao u prvim stoljeima,
bodrio je islamske uenjake, da svoje nazore i teorije u dogmatici i pravu ovako javno i otvoreno
ispovijedaju u damijama, da tu stiu slavu i priznanje na ovom, a sevab na onom svijetu, jer
vre propisanu im dunost.
Naravno je, da u prvim poecima nije bilo mnogo znamenitih poznavalaca Kur'ana i
hadisa i s njima vezanih dogmatikih i pravnih pitanja, pa su se i ovaka predavanja mogla drati
samo po velikim damijama onih gradova, gdje su se naselili sahabei-kjirami i oni ueni
muslimani, koji su od njih sluali tumaenje Kur'ana i hadisa. Osim Meke i Medine bijahu
sreditem znanstvenog rada nova prijestolnica Damask i novoosnovani vojniki gradovi Kufa i
Basra. Kasnije se sve vie i vie poveaje broj napuenih gradova i u njima velikih damija, u
kojima se dre javna predavanja, vode znanstvene diskusije izmeu pripadnika jedne i druge
politiko-vjerske stranke, pravnog sistema ili dogmatike kole i sl., a marljiva pera uenika to
biljee i predaju mladima, da tu gradu sistematski srede u klasina djela dogmatike i prava.
Damija dakle nije samo vanjski znak islamskog kulta, nego ujedno prvo i najvie
uilite, gdje se gojila znanost i irila prosvjeta u najire slojeve naroda. Pomislimo samo,
koliko je moglo biti ovakih damija, u kojima su se drala javna predavanja u doba cvjetanja
istonog i zapadnog hilafeta, kad je vlast islamskih halifa sezala od Himalaja do Atlanskog
oceana, od obala Kaspijskog jezera, Crnog i Sredozemnog mora i podnoja Pireneja do u dubine
Afrike i obala Indijskog oceana; kad je u samoj prijestonici Bagdadu bilo preko 100.000
 60

damija, u Kairi 30.000. a u Kordovi samo velikih 3.0001)! Uzmimo, da je samo u svakoj stotoj
damiji drano ovako predavanje, opet e broj ovih uilita daleko nadmaiti dananji broj kola
u tim krajevima, a poetnih kola, koje su malne uza svaku damiju bile postavljene, bie kud
i kamo vie! A koliki bi tek onda mogao biti broj uenika i slualaca u tim uilitima!

Medresa
Nauni zavod, koji je po svojoj uredbi mnogo vie sliio dananjim ureenim kolama, bila je
medresa (uilite), koja se osniva tek u V. (XI.) stoljeu.
No osnivanjem i ureenjem ovih zavoda nije se umanjila vanost prvih (damija), jer
su islamske znanosti i isto vjerske i svjetske doivjele svoj vrhunac procvata u damijama prije
osnivanja medresa, a mnogobrojni veliki uenjaci i njihova klasina djela u svim granama
znanosti nikoe i ivjee prije otvorenja prve medrese. U damijama, bolnicama, tekijama,
javnim i privatnim knjinicama, te privatnim stanovima i znanstvenim klubovima gojila se i
cvala znanost nita manje nego i kasnije u ureenim medresama. Medresa je. mogla samo
uspjenije i bre rairiti u iroke slojeve naroda umne tvorevine velikih mislilaca II., III. i IV.
stoljea, zgodno i sistematski rasporeivati ih i traiti nain lakeg razumijevanja i tumaenja.
Pa tako je i bilo. Nakon IV. stoljea nije ni u jednoj grani isl. vjerskih ili svjetskih znanosti
nastala kakova bitna promjena ili velik korak naprijed, a da o tom nije bila prije zasaena klica;
sve se vrzalo oko starih klasinih djela, tumailo se i sreivalo gradivo, iz ega je nastao
nepregledan broj manjih, srednjih i viih komentara, izvadaka, traktata, rasprava i raspravica.
No ne smije se s toga vanost i vrijednost same medrese umanjivati. Ona je vrlo
uspjeno vrila svoju zadau irenjem znanja, ona je kao rasadnica prosvjete cvala u doba, kad
je tamna koprena neznanja i bardarstva pokrivala vei dio poznatog svijeta, a sa onim
neprocjenjenim blagom znanja i umijea, to se gojilo ba u ovim medresama, kitio se i cijeli
svijet sve do pred 2-3 stoljea.
Islamski kulturni historiari ne slau se u pitanju, kada je osnovana prva medresa niti
gdje. Sigurno je samo. da je prvu veliku medresu u Bagdadu osnovao Nizamul-mulk Tusi,1)
vezir Melikjaha, seldukog sultana, god. 457. po hid-retu (1067.). koja se po njemu naziva
"Nizamijja"').
Velika ova medresa je monumentalna graevina, a sagradio ju je arhitekt Ebu Seid Safi.
Za uzdravanje njezino uvakufio je Nizamul-mulk duane, koji su sagraeni oko nje i druge
nekretnine, od ega je bilo godinjeg prihoda oko 60.000 dinara (1 milijun kruna).
10. Zul-kade 4.59. (22. septembra 1067.);1) uoi ponedjeljnika bilo je sveano otvorenje
medrese i prvo predavanje drao Ebu Nasr Ibnus-Sabbag, mjesto imenovanog prvog muderrisa
Ebu Ishak E-Sirazije, koji je tek nakon 20 dana otpoeo svoja predavanja.
Veliki ugled i ope priznanje, koje je E-irazi uivao u uenom islamskom svijetu,
privukao je veliki broj uenika u ovu medresu. Sam je govorio, da nije u svom putovanju doao
ni u jedno mjesto, a da nije naao tu po kojeg svog uenika, koji je zauzimao asno mjesto.
Potanjih vijesti o ureenju ove medrese nema. Zna se samo, da je bila na veliku glasu i
u kasnije doba i da su u njoj drali predavanja znameniti islamski uenjaci, od kojih emo ovdje
neke nabrojili:
 61

Prvi je bio gore spomenuti E-irazi, pisac mnogobrojnih djela o pravu i dogmatici,
meu kojima su znameniti: Ettenbih fil-fikh (doivilo je preko 30 komentara) i Elmuhezzeb o
pravu, Hikmetul-irak o tesavvufu i Akidetus-selef o dogmatici i dr.
2. Ebu Sad Abdurrahman Elmutavvali;
3. Ebu Nasr Abdus-Sejjid ibnus-Sabbag, koji je, kako je gore reeno, prvi drao predavanje u
Nizamiji. Bio je priznat uenjak kao i E-irazi, pisac kod afija najvie cijenjenog pravnog
djela Eamil i drugih;
4. Ebu Bekr Muhammed ibni Ali Eai;
5. Ebu Jusuf Jakub El-Isferaini, pisac djela Elmustazherij;
6. Ebu Abdullah Husejin ibni Ali Et-Taberi, pisac velikog pravnog djela Kjitabul-udde;
7. Ebu Muhammed Abdul-Velihab El-Earisi, autor jednog tefsira, gdje je spomenuto preko
100.000 stihova kao evahid. Veli se da je napisao preko 70 djela;
8. Ebu Bekjr Muhammed Et-Temimi, Es-Samani, daleko poznati vaiz;
9. Ebu Hamid Muhammed Elgazzali, uveni islamski uenjak i pravnik afijskog mezheba.
Koliko je priznanje i ugled uivao, vidi se po dinim imenima, koje mu ueni svijet daje kao
Zejnuddin, (= nakit vjere) i Huddetul-islam, (= neoborivi dokaz Islama);
10. Ebul-Hasan Ali ibni Muhammed Et-Taberi;
11. Ebu Bekjir Muhammed ibni Ahmed E-ai, sa poasnim imenom Fahrul-islam (ponos
Islama), komentator Sabbagova Eamila u 20 svezaka;
12. Ebu Nasr Abdur-Rahim El-Kuejri, En-Nisaburi, koji je svojim otrim prepirkama sa
Hambelijama izazvao veliku bunu;
13. Ebul Futuh Ahmed ibni Muhammed Elgazzali, brat Ebu Hamidov i njegov nasljednik na
profesorskoj stolici u Nizamijji;
14. Ebul-Feth Esad El-Mihani, koji je dva puta bio namjeten u Nizamijji;
15. Ebu Mansur Said ibni Muhammed Errezzaz;
16. Ebu Vakt Abdul Evvel Eederi, uveni poznavalac hadisa;
17. Ebun-Nedib Abdul Kahir Es-Suherverdi, pisac sufijskog djela Adabul-muridin;
18. Ebul-berekat Abdur-Rahman El-Enbari, koji je napisao preko 100 djela, meu njima
Esrarul-arabijje, vrlo korisno i lako razumljivo djelo o gramatici, rjenik Divanul-luga,
komentar Hamase i Mutenebbina divana, povijest grada Anbara i dr.;
19. Ebul-mehasin Jusuf Ibnu-eddad, pisac poznatog djela Siretu Salahiddin i mnogi drugi
uveni uenjaci.
Ovi navedeni uenjaci bili su prvi profesori, najstariji po asti, dok je istodobno bilo jo
profesora i pomonih uitelja.
 62

Kako se vidi po djelima ovih znamenitih prvih muderrisa Nizamijje, bili su to najvie strunjaci
isto vjerskih znanosti, a naroito eriatskog prava i dogmatike, te jezinih nauka, a veina ih
je predavalo kasnije i u drugim medresama Bagdada, po Siriji i Egiptu.
Selduki sultani bili su mezheba (ritusa) aiijskog, pa se u njihovoj dravi po tom
mezhebu i sudilo i u medresama uilo.
Nizamul-mulka su u podizanju naunih zavoda slijedili ostali vladari (sultani i emiri)
prostranog islamskog svijeta, a meu njima su se u tom najvie proslavili sultan Nuruddin
Zengi, vladar u Damasku (umro 570.). On ie podigao lijep broj medresa u Damasku, Halebu,
Himsu, Balebekkju i drugim mjestima, a osnovao i dosta damija, bolnica i tekija.
Iza njega dolazi po redu sultan Salahuddin Ejjubi, rodom Kurd (umro 589.), koji je
sagradio jo danas odrane medrese u Kairu, (a to je najstarija medresa u tom gradu)
Aleksandriji, Kudusu (Jerusalemu) i drugim mjestima.
Znamenit je takoer vladar Erbila Muzafferuddin (umro 630.), koji je osim medresa
osnovao velik broj sirotita za djecu i siromahe.
Za Salahuddinom su se poveli njegovi potomci i drugi vladari Egipta i Sirije, pa je tako
broj medresa u samom Kairu narastao na 25. Kad su kasnije tamo zavladali Mameluki sultani,
nasta pravo natjecanje izmeu sultana i velikih bogataa; za kratko vrijeme podie se jo 45
medresa, te je u polovici IX. stoljea za ivota spisatelja povjesniara Elmakrizije bilo u Kahiri
70 medresa.
Osmanlijski sultan Orhan (umro 761.) prvi je osnovao medresu, a za njim su slijedili
ostali sultani i veliki dostojanstvenici. Najznamenitije medrese u osman-lijskom carstvu jesu
medrese sultana Fatiha i one sultana Sulejmana, zvane Medarisi seman (8 medresa kao 8 viih
i niih odjelenja) u Carigradu.
Osnivanja medresa i nagraivanje nastavnika dobrim plaama, a uenika dovoljnim
stipendijama smatralo se dobrotvornim i pobonim djelom, ba kao to je i studija teologije
mimbusom svetosti zaodjevena bila; halife, bogati trgovci i inovnici, .ene visokog poloaja
podupirali su s toga razne akademije. Zgrade su esto bile ogromne i najviim arhitektonskim
sjajem ukraene. Tu su bile velike predavaonice, kupalita, blagovalita i stanovi kako za
uenike tako i za nastavnike. Svaki je uenik imao svoju zasebnu sobicu, a pripadala mu
dotacija u novcu, odijelo i hrana uope sve, to je omoguivalo, da se on nesmetano oda samo
studijama. Broj uenika je bio vrlo velik; tu se nalazilo uitelja i uenika sa svih strana svijeta.
Oni iz panije putovahu kroz Afriku i Aziju do u daleku Bunaru i Samarkand, pa ak i Indiju,
a isto tako dolazili ljudi iz najudaljenijih krajeva u Spaniju, da sluaju znamenite uenjake,
posjeujui uzgred medrese u Tunisu, Kajrovanu, Bagdadu, Kairu i drugim mjestima ).
Znameniti putopisac iz II. stoljea Ibni Dubejr navada, da je on vidio u Damasku 20, a
u Bagdadu 30 medresa. (36 - Hauri: Der Islam 209.).
U paniji je bilo takoer vrlo mnogo viih uilita, ali se ini, da nijesu bile ureene po
uzoru Nizainijje i drugih medresa na Istoku.
Mekkarija veli o tom: U panjolaca nema medresa, koje bi im pomagale da dou do
znanja; oni ue sve znanosti u damiji plaajui uitelja (~jr~-\) i ue da se naue, a ne da
dobiju plau 2).
 63

Spominje se, istina, da je bilo mnogo medresa u Kordovi, Sevilli, Granadi, Toledu i
drugim velikim gradovima, za Granadu se ak veli, da je imala 17 velikih i 120 manjih medresa,
ali e biti najvjerovatnije, da su to bile damije, u kojima su uenjaci drali predavanja, kao i u
Azharu u Kahiri.
O broju medresa u doba cvjetanja istonog i zapadnog hilafeta kao i za doba propadanja
i vlade malih dravica, mulukji tavaifa, ne moe se stalno nita rei. Nutarnje neprestane bune
i ratovi i provala neprijatelja islamske kulture nitila je na prvom mjestu ova slavna ognjita
prosvjete. Da je broj ovih uilita bio toliki, da bi nas preko svakog oekivanja iznenadio,
dokazuju nam gornji navodi, mnoge jo sauvane medrese i napokon ruevine, koje se i danas
vide i u manjim mjestima prostranog islamskog svijeta. A gdje je jo znatni broj gradova, koji
propadoe sa svim svojim spomenicima isl. kulture, sa svim damijama, medresama,
bolnicama, sirotitima i tekijama, pa broj damija i medresa, na kojih se ruevinama diu danas
privatni stanovi, hoteli i druge javne zgrade).
Kjuttab dakle bijae gotovo uza svaku damiju postojea osnovna kola, gdje se uila
djeca (talimus-sibjan) itanju i pisanju, gdje su dobivali upute u vjerske obrede i vjersku nauku
i uila napamet po koji odlomak iz Kur'ana i po koju pjesmicu odgojnog i vjerskog sadraja.
Damija i medresa bijahu srednja i via uilita, gdje su se u I. stupnju uile, (studirale
talisil, tedris) poetne vjerske znanosti (o vjerskim obredima podrobno, o dogmatici i senatskom
pravu u glavnijim crtama) i za ove potrebne grane jezine znanosti (gramatika i sintaksa,
metrika i stilistika) i filoz. propedeutika (mantik-logika), a uzgredno s tim uila se povijest,
matematika i prirodne znanosti). U II. (viem) stepenu uile su se potanko sve vjerske
(teologija, tumaenje Kur'ana i hadisa) i eriatsko-pravne znanosti (prouavanje izvora prava,
pravnih pravila i analogije, sveukupno materijalno i formalno pravo), za tim iz filozofije,
metafizike, matematike, prirodnih i ostalih svjetskih znanosti svi oni dijelovi i u onom opsegu,
ukoliko je to potrebno za razjanjenje i dokazivanje vjerskih istina, i potkrjepljivanje i
opravdanje pravnih nazora i rijeenja, te suzbijanja uenjakih protivnih nazora i miljenja i
nauke heretika, slobodoumnjaka, prirodnjaka i sl. vjerskih sekta.
Bilo je dosta medresa u kojima se uila poglavito jedna grana vjerskih znanosti obino
hadis, te se taka medresa prama tom zvala Darul-hadis, a u nekima se opet davala velika vanost
sufijskoj nauci, a profesori i studenti bili pripadnici kojeg sufijskog tarika (reda) ili po
odredbama vakfijje (arti vakif) uili odreene virdove; ovake se medrese kasnije zovu, a ima
ih najvie meu Perzijancima i Osmanlijama.
Svjetske znanosti nijesu se dakle kao takove posebno uile u damijama i medresama,
nego samo kao nadopuna i pomone nauke za vjersku znanost. Kao znanosti gojene su one na
drugim mjestima, u javnim i privatnim uenjakim klubovima, koji su se obrazovali u privatnim
kuama (medlisul-ilm), javnim i privatnim bibliotekama (hazain-ul-kjutub), bolnicama
(maristan), opservatorijima (mersadi felekji) i sl.
Gore smo napomenuli, da su se Arapi najvie za vlade halife Melmuna upoznali sa
starim grkim i indijskim djelima o filozofiji, matematici, medicini i prirodnim znanostima, pa
se svojski latili daljnjeg prouavanja. Kroz 3-4 stoljea nie meu njima lijep broj uenjaka,
koji su ove znanosti unaprijedili i unijeli u njih novih misli i nazora, obogatili ih novim
otkriima i nalazima i tako ih podigli na vii stepen davi im obiljeje Islama i islamske kulture.
 64

Kad se Zapad podigao i poeo istraivati djela starih naroda, naao ih je najvie u arapskom
jeziku i pomou njih se upoznao sa antiknim klasicizmom.

Uenjaki klubovi i biblioteke kao uilita filozofije i prirodnih znanosti.

Muslimani su najprije uili filozofiju po djelima Platona (Eflatun), Arestotela (Erestetalis) i
njihovih tumaa, a onda je tumaili i razjanjavali u svojim djelima. Filozofija je tada obuzimala
logiku, psihologiju, metafiziku i prirodne nauke, ali se rijetko koji islamski uenjak bavio samo
ovom filozofijom, obino se svaki bavio jo i medicinom i astronomijom.
Dok su se jedni bavili ovim filozofskim znanostima kao takovim na pr. Kindi, Farabi,
Ibni Sina i dr., drugi su nastojali, da filozofski nauk dovedu u sklad sa islamskim dogmama i
da ih time potkrjepljuju. Tako nasta posebna grana islamske vjerske filozofije (Ilmi kjelam), u
kojoj se proslavie Zemaherija, Bakillanija, Earija i slavni Gazzalija.
"Slobodoumnjaci", koji su se bavili prouavanjem filozofije i prirodnih nauka uope
bez obzira na njihov sklad s dogmatikom, bili su nekad i poprijeko gledani od strane strogih
vjerskih uenjaka i s njima slone mase, prigovaralo im se i raskolnitvo, a bilo je vremena, kad
ih ni dravna vlast nije trpjela. Ne smijui u takim prilikama javno u damiji drati svoja
predavanja, krili su se oni po "tajnim uenjakim zborovima" i tu studirali. Njihova djela i
nauka nijesu ipak ostajala tajnom; za as su se rairila po itavom islamskom svijetu.
Takovo jedno uenjako drutvo ustrojilo se je u Bagdadu sredinom IV. stoljea pod
imenom "Ihvanus-safa" (ista braa). Brojilo je oko 50 lanova, meu njima Ibni Maer El-
Busti, Ibni Harun Ez-Zendani, Zejd ibni Rifa-a, Mehredani i drugi. Njihov nauk i filozofski
pravac, to su ga u 51 djelu (risali) prikazali, zatajivi meutim svoja imena, daje najpotpuniju
sliku iste "islamske filozofije", koja ne stoji ni u kakvoj opreci sa islamskim vjerskim
dogmama, nego temeljei se na logici, moralu i prirodnim zakonima stoji i danas tako uzviena.
Njihova djela i nauk naoe u kolu racionalista Mutezilija oduevljenih pristaa, koji ih
prenesoe na sve strane islamskog svijeta.
Kroz kratko vrijeme donese ih Ebul-Hakjem El-Kermani (umro 458.) u paniju, gdje
padoe na mnogo plodnije tlo. U paniji se i prije toga gojile svjetske znanosti kao i na istoku,
ali se prava filozofija tek sada poe iriti. Dvor halifa i samostalnih vladara malih dravica
(muluki tavaif) bio je i ovdje zatitnik znanosti i podupirao uenjake. Iza Jahja El-Kurtubije
(umro 315.), Ebul-Kasim El-Madritije (umro 398.), Ibnus Semah El-Garnatije, lbnussaffara,
Zehravije i drugih, koji se prije proslavie, javie se sada Ibni Bade (Avenpace), Ibni Rud
(Averroes) i Ibni Tufejl sa svojim djelima o filozofiji, koja su u Evropi uivala najvii autoritet
i bila temeljna djela sve do preporoda.
Uenjakih drutava, kao to je Ihvanus-safa, bilo je jo, ali je mnogo vie bilo
uenjakih sastanaka (medalisul-ilm), koji su se obdravali na dvoru kod halife, u kuama
velikih dostojanstvenika i prijatelja znanosti. Tu se sastajali savremeni uenjaci svoje struke i
raspredali zapletena pitanja. U tomu su prednjaili halife, koji su poznati kao veliki ljubitelji
znanosti. Meu ovima zauzimaju prvo mjesto kao promicatelji filozofije i svjetskih znanosti
uope Memun, bagdadski halifa (198.-218.), Hakjem, halifa u paniji (umro 366.) i Hakjim
Fatimovi, emir u Egiptu (umro 411.), Abdur Rahman II., emir u paniji, bio je takoer veliki
 65

zatitnik znanosti uope, a filozofije napose, a i Mansur i Harani Reid, samo u njihovo doba
ne bijahu jo rairene filozofija i prirodne znanosti, pa su oni mogli podupirati samo vjerske
znanosti i medicinu. Halife, koji su bili ljubitelji znanosti, okupljali oko sebe sve znamenite
uenjake svoga doba, podupirali ih na svaki nain, nagraivali ih za njihova djela i lako
unapreivali i gojili samu znanost. Rado su sluali uenjake rasprave i diskusije, koje su
prireivali u svom dvoru, a mnogi od njih uestvovao sam u tim raspravama.
Osim u javnim i privatnim uenjakim klubovima i sastancima studirala se filozofija i
prirodne znanosti i u javnim i privatnim knjinicama, kojih bijae sva sila. Najpoznatije bijahu
"Bejtul-hikjmet" u Bagdadu, "Hizanetul-Kjutub" i "Darul-hikjmet" u Kairu i velika knjinica
Hakjema (350.-360.) u Kordovi.
Misli se, da je Harani Reid osnovao knjinicu "Bejtul-hikjmet" u Bagdadu i sakupio u
nju sva djela, to se dotada bila prevela s tuih jezika (najvie o medicini) i to su islamski
uenjaci pisali o vjerskim znanostima. Kad je doao na vladu Memun, zasnuje prevadanje
stranih cijela u veliko. Mnogobrojni prevodioci, veini dijelom krani, neprestano prevadahu
na arapski jezik sve, to se u dravi nalo u grkom, sanskritskom, perzijskom i indijskom
jeziku, a halifa im rad bogato nagraivae. Tu se kupili osim prevodilaca jo mnogi prepisivai
(mussah), koji su prepisivali djela za se ili za prodaju, uenjaci i pisci, koji su tu studirali i
raspravljali. Tu je mnogo dolazio znameniti matematiar Harizmija, astronomi Jahja Mevsilija,
sinovi akjirovi i mnogi drugi. Tom knjinicom upravljao je posebni upravitelj (sahib), a
najznamenitiji bijae Sehl ibni Harun, gorljivi perzijski nacionalista.
Bagdadlije su slijedile u tom halifa Memuna i osnivali vie i manje knjinice. Izmeu ovih je
bila najpoznatija knjinica vezira Sabur ibni Erdiira, podignuta 381., u kojoj je bilo vie od
10.000 djela. Ova je knjinica bila u Kerhu, jednom dijelu grada, koji je izgorio 447. kod
provale Selduka. Sakupljanjem knjiga poznat je i halifa Nasir (umro 622.).
Za Memunom se povodili i drugi vladari islamskog svijeta. U paniji je bio Hakjem u
mnogom slian Memunu, ali ga je u sakupljanju knjiga i pretekao. On se isticao kao veliki
ljubitelj znanosti, a sakupio je u svoju knjinicu, to nije niko do tada. Posebni agenti njegovi
obilazili su po cijelom istoku i plaali veliki novac za razna djela. Njegova bogata knjinica
bila je smjetena u naroitim prostorijama dvora, a imala je i posebnog upravitelja i nadzornika.
Veli se, da je tu bilo 44 popisa pjesnikih, .divana, svaki popis od 20 listova. Uzmimo, da je na
svakoj stranici po 25 imena, to bi broj samih divana izaao na 44.000. A gdje su onda ostale
grane znanosti? Ibni Haldun i Mekkarija dre, da je tu bilo preko 400.000 svezaka.
Za svojim vladarom Hakjemom povodili se velikai drave i naroda, pa se natjecali u
podizanju knjinica. Veli se, da je u samoj Granadi bilo 70 javnih biblioteka'). panjolci su,
veli se, imali bolest sakupljati knjige, to je bilo kod njih vanjski znak gospodstva i ugleda.
Kordovaska knjinica poela je propadati za opsade od Berbera, a potpuno je unitena kod
provale Krana.
Egipatski vladari Fatimovii nijesu htjeli u tom izostajati iza bagdadskih i panjolskih
halifa. Aziz billah, II. halifa, osnuje na pobudu svog vezira Jakub ibni Kelsa veliku biblioteku,
koju prozove "Hizanetul-kjutub" (riznica knjiga), u kojoj se kasnije nakupilo, kako se
pripovijeda, preko 1,5 milion svezaka, meu njima 3.400 samih mushafa, zlatom iskienih
pisanih Kurana, 6.500 djela o filozofiji, matematici i astronomiji2). Naravno, da je ovdje bilo i
vrlo mnogo primjeraka jednog te istog djela, a bie vjerojatno, da se taj broj odnosi na sve
 66

knjinice, koje su bile smjetene u dvoru, dakle ne samo u Azizovoj knjinici. I ova je knjinica
propala kao i druge. Neto je sprila vatra, neto odnio Nil, a veliki dio izbaen u Saharu, gdje
su ga vjetrovi nosili, a od koe na koricama pravio svijet obuu. Salahuddin je zatekao tu samo
120.000 svezaka.
Hakjim bi emrillah podigao je 395. u blizini zapadnog dvora u Kairi knjinicu, koju je
nazvao "Darul-hikjmet" ili "Darul-ilm", i koja je imala sluiti svijetu za itanje, studiranje i
pisanje, ba kao i Memunova knjinica u Bagdadu. Ova je bila jo bogatije ureena za
posjetioca, sluga i nadzornika bilo je dovoljno, tu sve pisae potrebe. Osim toga postavio je on
i uitelje za razne struke, astronome i lijenike, koji su bili plaeni, da pouavaju svijet, to
dolazi. Posjetiocima je bilo dozvoljeno da tu dre predavanja i raspravljaju o spornim pitanjima.
To je katkada dovelo i do nereda i najposlije dalo povoda Efdalu-ibni Emirul-djujuu, da (510.)
dokine tu povlasticu, koju opet iza njegove smrti uvedoe, ali sada ogranieno. I tu je bilo ne
manje od 100.000 svezaka. Salahuddin je oborio ovu knjinicu i podigao tu medresu afijskog
mezheba, koju Ibni Haldun naziva "Darul-marifet".
U Siriji ne bijae za dugo znamenitih knjinica, jer Abasovii ne polagahu na Siriju
velike vanosti. Kao jedna od starih velikih knjinica spominje se ona u Tarabalusu, koju su
kriaru poplijenili 502. Kad je Nuruddin Zengi zavladao, podigao je u Siriji pored medresa i
javne knjinice, koje su nosile njegovo ime Elhazainun Nurijje. Tako je inio i Salahuddin.
Ni istone pokrajine bagdadskog halifata nijesu zaostajale mnogo iza zapadnih, ali
danas ima premalo vijesti o tomu. U Horasanu, gdje su ugledale svijet prve medrese, bilo je
sigurno dosta i knjinica. Jakut navada u svom "Mudemu", da je vidio u Mervahdanu 20
knjinica, kojima brojem knjiga nije bilo para na daleko. Veli, da je on u takoj jednoj knjinici,
u kojoj je bilo 12.000 svezaka, studirao.
U Transoksaniji (Ma veraen-Nehr) bilo je takoer lijepih knjinica. U Buhari je bila znamenita
knjinica Nuh ibni Mansura, sultana Buhare, u kojoj je uio slavni ibni Sina, koji za tu knjinicu
veli: "Tu sam vidio knjiga, koje mnogi ljudi ni po imenu ne poznaju"9). U Meragi je podigao
Hulago glasovitom Nasi-ruddin Tusiji knjinicu, u kojoj je bilo preko 400.000 svezaka.
Ovo su najznamenitije javne knjinice, koje utemeljie Kalife i sultani, da se njima slui
i koristi svako, ko eli. Osim ovih bilo je jo sva sila knjinica, koje su pripadale medresama,
bolnicama i damijama i u kojima su sakupljane knjige one grane, kojoj je namijenjena dotina
medresa i damija. I ove su bile lijepo ureene, imale svoje upravitelje, a neke bile i vrlo bogate.
Pored ovih javnih knjinica bilo je vrlo mnogo i privatnih; uenjaci su kupili pod svoj
krov razna djela, da im je sve pri ruci, a bogatai se natjecali u tom. Sahib ibni Abbad je imao
knjinicu, za koju je trebalo 400 deva da je prenesu, Muvefekuddin ibnul Matran imao je u
svojoj knjinici 10.000 svezaka i tri prepisivaa, Eminuddevletova knjinica brojila preko
20.000. Jo se spominju mnogi kao: Feth ibni Hakan, Ibnul-kifti i drugi. Ebu Temmam,
glasoviti pjesnik i sabira antologije Hamasa, na svom putu nade u Hamadanu gostoprimstvo
kod jednog ljubitelja znanosti, gdje je ostao dulje vremena, jer snjegovi bijahu zavalili putove.
Biblioteka tog prijatelja bila je tako velika, da je on tu sastavio etiri velike antologije, meu
njima Hamasu1).

Bolnice kao uilita medicine

 67

Bolnice, koje se po perzijskom zovu maristan ili bimaristan, nijesu sluile samo za lijeenje
bolesnika, nego su to bile visoke kole, gdje se uila medicina i farmaceutika i one grane
prirodnih znanosti, koje su s ovim u tijesnoj vezi, kao kemija, botanika i dr.
Arapi su pravili svoje velike bolnice po uzoru znamenite stare bolnice u Gjundeapuru, koja je
cvala u doba njihova osvajanja i gdje su se ovi najprije upoznali sa lijenikom znanosti starih
Grka, Indijanaca i ostalih.
Prvu bolnicu osnovao je Velid I. u Damasku god. 88., u koju je dao smjestiti sve one, koji su
bolovali od duzama (jedna vrsta opasne i prelazne kone bolesti).
Mansur je prvi od Abasovia, koji se pobrinuo za suzbijanje i lijeenje bolesti i dobavio u
Bagdad lijenike iz Gjundeapura. Ne spominje se, da je podigao kakvu opu bolnicu, nego
samo "Kuu slijepaca, siroadi i iznemoglih ena", a misli se, da je on prvi osnovao ljeilite
za umobolne.
Haruni Reid je prvi Abasovi koji je osnovao veliku bolnicu po uzoru Gjundeapurske bolnice.
Glavni lijenik te bolnice bio je Masoje (Masevejh), a iza njega sin mu Johanna. Barmekidi su
takoer podigli jednu bolnicu pod svojini imenom, u kojoj bijae lijenik Indijanac Ibni Dohn.
Za Bagdadom su se povodili i ostali gradovi u svaem pa i u bolnicama. Feth ibni Hakan, vezir
halife Mutevekjila, podie u Kairi bolnicu "Maristan-ul-megafir", a za njim Ibni Tulun 259. g.
jednu bolnicu pod svojim imenom, koja je stajala 60.000 dinara (oko 1 milijun kruna) i u kojoj
se lijeio samo prosti narod.
Koncem III. stoljea eto ve bolnica u Meki, Medini i drugim gradovima, a u IV. stoljeu nasta
pravo natjecanje izmeu halifa i vezira. Vezir Ali ibni Isa podie jednu bolnicu u Harbijji
(mahala Bagdada) 302. i povjeri je svom lijeniku Ebu Osman Dimakiji. Lijenik Sinan Ibni
Sabit otvori jednu bolnicu u Suki Jahjatu u Bagdadu, a halifa Muktedir i vezir Ibnul furat
podigoe druge pod svojim imenima. Sada nikoe bolnice i u drugim gradovima kao Reju,
Niapuru, Misiru (M. Kjafuri) i drugim mjestima.
God. 308. podigne sultan Adudud-devle Buji veliku bolnicu. "Elmaristan-ul-Adudi" u Bagdadu,
u kojoj bijae namjeteno 24 lijenika strunjaka za raznebolesti, operacije i lijeenja, meu
kojima se najstariji zvae Saur. Ova je bolnica bila na veliku glasu i brojila se kao prva.
U VI. stoljeu podie Nuruddin Zengi veliku bolnicu u Damasku, za tim Salahuddin u Kairu
(Elmaristan-ul-atik) i drugim mjestima. Kalaun, mameluki sultan, osnuje u Kairu 683. veliku
bolnicu Elmaristanul-Mansuri, koje se ostaci i danas vide. Znamenita je i Muejjedova bolnica
u Kairu, podignuta 821.
Velikih bolnica bilo je i u Perziji, Horasanu, paniji i Africi.
Sve su ove bolnice bile lijepo ureene i razdijeljene u odjelenja za razne bolesti, gdje su
smjeteni bolesnici i sastavljeni po narodnosti i vjeri. Lijenici odjelenja u pratnji svojih
uenika, sluga i uvara obilazili su bolesnike, pregledali ih i propisivali im lijekove. U posebnim
se prostorijama drala predavanja o bolestima i lijeenju, o lijekovima i njihovu prireivanju i
pravili pokusi.
U vojsci sultana Mahmud Seldukije bila je i bolnica, koju je nosilo 40 deva.
 68

Koliko su imale vanosti ove bolnice kao uilita, vidi se najbolje po broju i vrsnoi lijenika
u to doba i po zdravstvenim mjerama.
Koliko se vidi po ratrkanim vijestima, bio je broj lijenika dosta velik. Poetkom IV. stoljea
za halife Muktedira imao je Bagdad 860 ovlatenih lijenika, dakle osim onih, kojima radi
njihove uenosti i opeg priznanja nije trebalo izdavati ovlatenica. Prama tomu bilo je tada u
Bagdadu oko 1.000 lijenika. U slubi halife Mutevekjila (sredinom III. stoljea) bilo je 56
lijenika krana.
Lijenici su imali svoj red (zakon), imali su svoga starjeinu, pred kojim su morali polagati ispit
i dobiti ovlatenje za lijeenje. Najznamenitiji starjeina (reis-ul-etibba) bio je u Bagdadu Sinan
ibni Sabit, a u Kairi Muhezzibuddin Dahvar.
Tako su isto i ljekarnici imali svoj red, propisane ispite i stajali pod strogim nadzorom.
Lijenici su bili obino vjetaci u pojedinim strukama lijenitva, a bilo je i opih, a meu njima
i ena, koje su uivale veliki glas. Uhtul-hafid ibni Zuhr i njezina ki bijahu poznate lijenice,
osobito za enske bolesti, te su pozivane u dvor Mansura u Andaluziji.
Sposobnost i vjetinu arapsko-islamskih lijenika pokazuju najbolje djela njihovih velikih
lijenika-pisaca, kao to je "Mulukji" od Ebu Bekr Razije (Rhazes), zvanog "arapski Galen", za
tim veliki "Kanun" slavnog filozofa-lijenika Ibni Sina-a (Avicena), "Tasrif" od Ebul Kasim
Zehravije, "Tejsir" od Ibni Zuhra (Avenzor) i druga velika djela, koja su se itala i smatrana
najveim autoritetima i na Zapadu sve do preporoda.

Opservatoriji kao uilita astronomije i matematike.

Kad su se Arapi za Memuna upoznali sa djelima starih Orka i Indijanaca o astronomiji i

matematici, latie se oni i ove grane znanosti kao i ostalih i svojim pronicavim duhom i
neumornim radom znatno krenue naprijed u obje ove discipline.
Jo za vlade Mansura prevede Muhammed Elfezzari uveno indijsko djelo o astronomiji, zvano
Sidhanta, (Sind-hind), zaslugom Jahja ibni Halida Barmekije prevede se i slavni Almagest1)
(Almedisti), a Muhammed Elharizmi zavede brojkei decimalni sustav indijski 1).
Na tim temeljima poee sada Arapi raditi na svoj nain. Astronomske tablice starih Grka i
Indijanaca popravie oni pomou novih instrumenata, a u velikim gradovima nikoe velike
zvjezdarnice, gdje se pomno pratili svi nebeski pojavi i kretnje tjelesa.
Jo za Memuna posmatrahu Arapi pomou novih instrumenata nebo i sve kretnje u njemu. Iza
njegove smrti nie djelo "Erresadul-Memuni", zbirka opaanja, koja su na njegovu pobudu
injena u emasijji u Bagdadu i na brdu Kajson u Damasku, a nadzirao ih Jahja ibni Mansur,
veliki astronom (Kjebirul-meneddimin), Halid Mervizi i Abbas Devheri).
Prvu zvjezdarnicu (Elmersadul-felekji) u Bagdadu podigoe braa Benu Sakjir, slavni
astronomi i izumitelji mnogih astronomskili sprava, a erefuddevle zasnuje sredinom IV.
stoljea zvjezdarnicu, kojom upravljae Ebu Sehl Kjuhi, za tim porodica astronoma Benul-
 69

Alem g. 425. U Egiptu je osnovana prva zvjezdarnica na ime Hakjimovo (umro 411.) na brdu
Mukattam, koja je bila najslavnija, dok nije Hulago podigao u Maragi (Turkestan) zvjezdarnicu
svjetskog glasa, gdje je uio i proslavio se astronom i matematiar neumrli Nasiruddin Tusi,
izumitelj savrenog astrolabiuma (usturlab). Uz ovaj opservatorij podignuta je i velika
knjinica, koja je brojila 400.000 svezaka.
Timurlenk je osnovao jednu zvjezdarnicu u Samarkandu, a bilo ih je jo manjih i viih u
Isfahanu, Egiptu i Andaluziji.
U ovim zvjezdarnicama gojila se sa astronomijom i matematika, jer je to bilo U uskoj vezi. Tu
su uili i radili znameniti matematiari i astronomi osim gore navedenih jo mnogi kao: Ebu
Maer Belhi3), Ahmed Elfergani4). Ibni Dabir Harrani zvan Battani5). slavni Ebul vefa
Buzdani6), Biruni7), Kazvini, Dinaveri, Ibnul-Hajsem8). (^Ver1 ) Bedii Usturlabi i drugi
slavni uenjaci, koji ostavie neizbrisiv trag na kopnu, moru i na nebeskom svodu.
"Alhazen je uio ovu dovu svome uitelju: Boe, smiluj se dui Ebu Rejkama, jer je on prvi
napravio tablicu specifine teine svih tjelesa! Ja pak, dodaje Draper, molim istog Boga, da
duu Alhazena pridrui dui Ebu Rejkama, jer je Alhazen prvi pronaao, da svijetle zrake iz
svemira dopiru do naeg oka u formi krivulje, a ne pravca i tako korigirao pojam o poloaju
nebeskih tjelesa"9).

Da koliko bilo nadopunimo sliku starog islamskog uilita i njegova nutarnjeg ureenja,
prikazaemo sada ukratko ureenje jednog takog velikog islamskog uilita.
koje je do danas ostalo poteeno od velikih oluja i sauvalo se kao tip starih uilita. To je
veliko islamsko uilite Azhar ili bolje Dami-ul-azhar u Kairu.
U ramazanu god. 361. (juni/juli 972.) otvorena je ova velika damija, to je podie slavni
general Fatimovia Devher Elkjatib Essikilli, osnovatelj dananje Kahire. Vladari dinastije
Fatimovia poklanjali su ovoj damiji viu panju darovima i zakladama; Aziz-Nizar (365.-
386.) podie u njoj sirotite i uini je uilitem, a Hakjim (386.) nanovo je nadogradi i pokloni
joj veliki imetak.
Ejubovii, koji zavladae Egiptom iza Fatimovia, nastojahu kao dobre Sunije izbrisati svaki
trag iija. Tako Salahuddin zabrani, da se tu klanja duma, jer se po afijskom mezhebu ne
moe klanjati duma na dva mjesta u jednom gradu. Tek za vlade Zahir Bajbersa (665.), koji
damiju nadogradi i pobrine se za obuku, dobije ona opet pravo, da se u njoj klanja duma.
Otada datira procvat ovog uilita; osim panje, koju su joj posveivali domai, podizala ju je
provala i pustoenje Mongola na istoku i opadanje islama na zapadu, kojom prilikom je veliki
broj medresa propao. Muhamed ibnul-Husejin Elisirdi, kairski muhtesib, nadogradi (725.)
damiju, a emiri toga doba podigoe medrese (709. Bajbars, 740. Akbuga Abdul-Wahid), koje
su kasnije sastavljene sa Azhar damijom u jedan kompleks. Beir Damdar Nasiri (761.)
podignu jo graevina, pokloni veliki imetak za sirotinjsku kuhinju, postavi jednog kariu za
uenje Kur'ana i jednog profesora za hanefitsko pravo. Tada je napravljen i jedan adrvan za
slatku vodu, a Devher Elkan-kabai podie jedan mekjteb uz damiju. Velike novogradnje i
zaklade za siromahe i uitelje, podigao je Kait bey oko 900., za tim posljednji mameluki vladar
Kanuh Elguri.
 70

Znamenite su novogradnje za vlade Osmanlija "kua za slijepce" (Zavijetul-umjan), koju je

podigao 1148. Osman Kethuda Kasid-oglu. Meu velike dobrotvore broji se Abdur-Rahman
Kethuda, koji 1190. podie jednu veliku i bogato iskienu maksuru, mihrab, minber i jednu
poetnu kolu za siroad i odredi, da se u naravi izdavaju sve potrebe siromanim uenicima
Azhara.
Francuska ekspedicija nije ostala bez tragova ni u Azharu, ali su kasniji hidivi nastojali podii
sjaj ovog asnog mjesta.
Godine 818. (1415.) boravilo je u damiji oko 750 siromanih uenika, meu kojima je bilo
Perzijanaca, Magribija i drugih. Podijeljeni po narodnosti imala je svaka skupina svoje zasebne
hare i rivake. Hare (pl. harat) je prostor za stanovanje, gdje su uenici ostavljali svoj mobiliar i
gdje su spavali, a rivak (pl. ervika) su opet prostori izmeu dva i vie stupova, gdje se dralo
predavanje, raspravljalo, zikr inilo i inae po danu sjedilo i razgovaralo.
Danas ima rivaka 38, a hara 15. Iz imena pojedinih rivaka, u kojima su grupirani uenici po
jeziku i pokrajinama, po mezhebu (ritusu) ili po zavjetima, vidi se najbolje, koji su islamski
narodi tu zastupani, pa emo ih stoga ovdje nekoliko nabrojiti. Rivak-(ul):
1. Essaida za Gornji Egipat, veliko i ugledno glavno sjedite malikija;
2. Haremejn za Meku i Medinu;
3. Dakarim za stanovnike Senuora, Darfura, Vadaja i dr.;
4. avam za Sirce;
5. Djava za Javance i druge iz zadnje Indije;
6. Sulejmanija za Afganistan i Horasan;
7. Magaribe za sjevernu Afriku, veliko i uplivno;
8. Etrak za Turke;
9. Birnijje za Borno i okolicu;
10. Debertijje za Somali i okolicu;
11. Jemenijje za junu Arabiju;
12. Ekrad za Kurde;
13. Hunud za Indijance;
14. Bagdadijja za Irak i Mezopotamiju;
15. Hanefijja za hanefije uope;
16. Hanabila za hanbelije, vrlo malena;
17. Ibni-Muammer, priv. zaklada za svaku narodnost otvorena i mnoge druge kao Barabira
(Berberi), Dakarnat za stanovnike adskog jezera i sl.
Uenici se zovu mudavir (= un u pl.) zbog obitavanja i veze sa damijom i talib (pl. talebat)-
ul-ilm, "koji trai nauku". Profesori se nazivaju slubeno muderris (pl. = un). ivot i jednih i
 71

drugih je vrlo jednostavan. Profesori su upueni na dobrotvorne darove i dohotke zaklada;

rijetko koji bude boljeg materijalnog stanja. Takoer rijetko koji studenti ive od vlastitih
prihoda ili roditeljske potpore; velika veina ive skromno i oskudno. Koliko im u naravi
dobivena ivena sredstva ne dostiu, upueni su na privatnu zaradu, kao obuku djece u
privatnim kuama, uenje Kur'ana, imamet u manjim damijama, kakav zanat i slino. Mnogi
zarauju kao pisari ili prepisivai u dvorskoj (hidivovoj) biblioteci.
Kronika Azhara je puna nereda i pobuna studenata; dolazilo je esto do nesuglasica pa ak i
tunjave, koje su izazivale razlikosti u narodnosti i mezhebu, uskrata dotacije i slini povodi.
Gojenje znanosti i nastava razlikuje se znatno od dananjeg modernog naina u Evropi, ali je
zadrala veliki dio starog naina, koji je ipak dao veliki broj znamenitih uenjaka srednjeg
vijeka, koji su znatno pridonijeli umnom razvitku ljudskog roda.
Teologija je sredite, oko koga se kreu sve nauke u ovom velikom uilitu. Na prvom su mjestu
"tradicionalne znanosti" (El-ulumun-naklijje), teologija i erijatsko pravo, a onda "znanosti
razuma" (El-ulumul-aklijje), filologija, metrika, retorika, logika i astronomija (samo za
praktine svrhe kao kronologija i doba vjerskih dnevnih obreda). U ovu posljednu skupinu
spadaju i druge discipline, kao lijepa knjievnost, povijest, zemljopis, prirodne znanosti,
matematika i druge, ali od srednjeg vijeka sve se vie naputaju i ukoliko se i sada ue,
ograniene su na stare nedovoljne zbirke i djela1).
Ova podjela disciplina vidi se i u vremenu obuke. Obiaj je naime, da se ulumi naklijja, na kojoj
se temelji vjera i vjerski dravni red, ui jutrom, a onda ulumi aklija. Veer je za odmor,
razgovor i zabavu te za ponavljanje (meditaciju).
Po polasku (frekventaciji) dolazi na prvo mjesto pravo, jer ono ima najvie vrijednosti u javnom
ivotu, a vrlo su dobro posjeene i filoloke i retorike struke, naroito ako se ovamo pribroje
mnogobrojne obuke mlaeg arapskog narataja i stranaca Nearapa. Od teolokih struka
najposjeenija je opet dogmatika (kjelam, tevhid), tumaenje kur'ana (tefsir) i nauka o svetoj
tradiciji (hadisi erif).
Odnoaj izmeu profesora i studenata je patriarhalan. Studenti odaju svojim uiteljima najvie
potovanje, rado im ine svaku uslugu, a zovu ih ustad (mi bismo rekli majstor) ili mevlana
(na gospodin).
Kod predavanja sjedi docent na maloj stolici od palme (derid) ili drveta ili prosto na hasuri,
naslonjen na koji stup damije. Studenti sjede oko njega u polukrugu (halka) kao kolegium.
Predavanje se obino dri kojeg teksta (metn pl. mutun), ali veinom danas dri se predavanje
kojeg komentara (erha), koji se opet nadopunjuje sa tumaem (haije) i noticama (talikat,
minhovat), a uenici biljee zgodne primjedbe u knjizi ili svojim prirunicima. Za ponavljanje
slue se najvie kratkim, srokovanim vodiima.
O ispitima nije prije bilo govora. Odlazna svjedodba bila je davno uobiajeni idazet
(ovlasnica), kojom je uitelj priznao ueniku, da je stanoviti tekst od njega sluao i ovlauje
ga, da moe drugoga pouavati.
Vrijeme poduke (ders pl. durus) prekida se sa duljim kraim ferijama (batala). Velike ferije
traju tri mjeseca redep, aban i ramazan do iza bajrama, a manje opet do dva mjeseca iza toga,
o kurban bajramu. Takoer su sveanosti uz mevlid, roendan Muhamed alejhisselamov i
sejjidina Bedevi et-Tantavije.
 72

Kao najstariji upravitelj Azhara bio je u srednjem vijeku jedan nazir (inspektor), koji je bio vii
dravni inovnik. Svaki rivak i mezheb imao je opet svog poglavicu (ejh ili nekib). U doba
Osmanlija dolazi i jedan znanstveni starjeina Azhara ejhul-umum, koji odgovara rektoru
evropskih sveuilita (samo se ejhul-umum nije mijenjao svake godine). On je bio nad svim
ejhovima rivaka i odjelenja, te je zastupao Azhar prema vlasti. Kroniar Djeberti pobiljeio je
imena ejhova Azhara od nazad 200 godina.
Ova skica nutarnjeg ureenja odnosi se veinom na starije doba, a sad emo rei neto o
reorganizaciji Azhara, koju je donijelo XX. stoljee.
Sa Napoleonovom ekspedicijom u Egipat, koja je dokonala vlast Mameluka nastupa nova era
u politikom i kulturnom ivotu ove zemlje. Nasljednik Napoleonovih uspjeha albanez
Muhammed Ali paa bijae svjestan premoi evropske kulture i nastojae ivo, da svoju zemlju
pridigne uvaanjem te kulture. On je brzo uvidio, da je trajni napredak zemlje omoguen samo
osposobljenjem domaeg elementa za saradnitvo u velikim kulturnim zadaama pa se odmah
dao na taj rad. Godine 1816. podie on jedan nauni zavod po evropskom uzoru, matematiku
kolu, a 1821. uvede on tampariju, im dade snanu pobudu za oivotvorenje staroislamske
kulture; malo pomalo oivjee ponovno stara knjievna djela, koja su bila u zadnje doba
potisnuta novijim kompilacijama.
Osnivanjem "Mission Scolaire" u Parizu (1826.) prekinuli su mnogi Egipani sa starom
tradicionalnom obukom, kakva je bila u Azharu, i poli posve novom stazom. Struke, koje su u
Azharu dolazile kao posljedne: matematika, fizika, povijest, geografija i dr. stupile su sada u
prve redove i dovodile do asti i poloaja u dravnoj slubi. Prevodei razna evropska naroito
francuska djela, morala je nova generacija zavesti u jeziku novi stil i iznai silu novih rijei, jer
stara terminologija nije bila vie dovoljna. To sve bacae lou sjenu na stari Azhar i pedagoku
stagnaciju u njemu i izazivae sve vie odvratnost izmeu studenata starog i novog pravca.
Tek za hidiva Smajila nasta mali preokret. Njegova desna ruka bijae energini i vrlo dobro
obrazovani jurista Muhammed El-Abbasi Elmehdi Elhanefi, tadanji rektor u Azharu, koji izradi
1871. (1288.) jedan novi statut (Kanun), u komu je uzet obzir na oba stalea, profesorski i
studentski; nesposobni i nevrijedni elementi imali su otpasti, alosno stanje veine profesora
poboljano je stalnim plaama, a tako i dohoci studenata iz raznih zaklada i njihovo pravilno
razdjeljivanje. Tok nauka (nastavni plan) je reformiran i zavedeni konani ispiti pred ispitnom
komisijom od 6 lanova. Teoloke, juristike i filoloke znanosti razdijeljene su u 11 ispitnih
grupa. Takoer je i nutarnja uprava Azhara reformirana i koncentrirana u rukama rektora vie
nego je to prije bilo.
U dobru volju i iskreno nastojanje reformatora ne moe se posumnjati, ali sila prilika bijae
jaa. U samom se Azharu nade protivnika reforama i rektora Abbasije, a kasniji dogaaji,
financijalna i politika propast, koju donese engleska okupacija, i druge potekoe bijahu vrlo
nepovoljne za brzu i temeljitu reformu ove stoljeima utvrene organizacije.
No ipak se je koraalo naprijed, naroito otkako je zavladao Abbas Hilmi II. koji ini sve, to
moe, da podigne ovo najstarije i danas najuglednije islamsko vjersko uilite. Provadanje
reforama udaralo je jo na veliki otpor, ali se na koncu i stialo zaslugom hidiva Abbas Hilmi
pae, neumrlog muftije Muhammed Abduhu, te rektora spomenutog Abbasije (1287.-1304.)
Hasuna Ennevevije (1313.-1317.) i Selim Elbirije (1317.-1323.).
 73

God. 1312. po h. ustrojeno je po odredbi hidiva veliko vijee Azhara od dvojice lanova vlade
i trojice od najuglednijih alima Azhara i povjereno im izraenje detaljnih odredaba u svim
granama uprave Azhara na temelju starog Kanuna od 1288. U vijeu je bio muftija Muhammed
Adbuhu a ubrzo doao tu i novi rektor ejh Hasuna. Ovo vijee savjesno otpoe svoj rad i izda
jednu za drugom vie odredaba, koje kasnije sankcijom hidiva dobie zakonsku mo i ime
"kanun", "laiha" i "nizam".
Ove su se odredbe provadale kako je koja izlazila, ali je jo uvijek bilo nereda, nezadovoljstva
i otpora. Provadanje nije ilo svuda glatko, a opaalo se i nedostaka na svakoj strani. No ozbiljno
zauzimanje hidiva nije dalo da velika stvar reorganizacije zapne i tako na koncu ugleda svjetlo
novi zakon o Azharu i svim vjerskim nastavnim zavodima, koji ujedini svu vjersku nastavu i
podredi je Azharu, a rektora Azhara postavi glavnim starjeinom svih "vjerskih" ljudi i vjerske
nastave.
Taj Kanun izdan je 2. safera 1326. (23. februara 1908). Po ovom je zakonu rektor Azhara
(ejhuldamiil-Azhar) vrhovni starjeina svih "vjerskih" osoba i cjelokupne vjerske nastave ( )
te ima pravo nadzora nad svim vjerskim zavodima, koji sada u Egiptu postoje i koji e se kasnije
osnovati. On bdije nad privatnim ivotom svake "vjerske osobe" u koliko se tie vjerskog
morala i vladanja bez obzira da li ta osoba ima kakovu vjersku slubu ili privatno bez slube
ivi.
Rektor Azhar predsjeda velikom vijeu koga su lanovi misirski muftija, vjerske starjeine
Malikija, afija i Hanbalija, te dva lana vlade (ministri efik paa i Husejin Rudi paa).
U nadlenost ovog velikog vijea spada:
1. Sastavljanje prorauna za pojedine medrese, koje onda rektor Azhara podastire na sankciju;
2. odobravanje pravilnika za unutarnju upravu pojedinih medresa, te svih zakljuaka glede
nastave;
3. imenovanje svih nastavnika i drugih funkcionara vjerskih zavoda kao i njihovo
unapreivanje, premjetenje i rjeavanje od slube, te odreivanje njihovih beriva;
4. odluivanje o spajanju jedne medrese s drugom te o podizanju novih vjerskih zavoda;
5. predlaganje nastavnika na odlikovanje (podjelenjem sveanih odora to rektor podastre
hidivu i t. d.
Ovo se vijee sastaje svakog mjeseca na redovito zasjedanje u rektoratu Azhara, a izvanrednu
sjednicu moe sazvati rektor ili sam hidiv, koji onda i predsjeda.
Azhar kao i svaka druga medresa ima svoje upravno vijee koji se sastoji od ejha dotine
medrese kao predsjednika i 6 nastavnika (od svakog mezheba po dvojica).
Ovo upravno vijee izrauje proraun svog zavoda naprama odredbama zakladatelja, stavlja
predloge o promjenama u unutarnjoj upravi zavoda, o postavljanju i unapreenju nastavnika i
ostalih zvaninika, odreuje nastavnike za pojedine predmete, damije, u kojima e se drati
predavanja i uope sve to se odnosi na taj zavod.
Cjelokupna uprava medrese stoji u rukama ejha (rektora), koji moe i na svoju ruku poduzeti
svaku mjeru, koja vodi unapreenju nastave i reda, a nije u opreci sa zakljucima velikog i
upravnog vijea.
 74

Vjerska obuka traje 12 godina i podjeljena je u III. stepena: poetni (prvi srednji (drugi i visoki,
te traje u svakom najmanje 4 godine. kolska godina traje najmanje 8 mjeseci, a ferije su
ramazan i jo 3 mjeseca, koja odreuje upravno vijee pojedinih medresa svake godine.
Ispiti su propisani u svakom goditu u dotinoj medresi, a pri svretku nauka poloi se konani
ispit "uenosti" pred naroitim ispitnim povjerenstvom u Azharu za studente svih medresa.
Svjedodbama I. i II. reda ovog konanog ispita proglauje se absolvent sposobnim za vrenje
muftijskog i kadijskog (eriatsko-sudakog) zvanja ako je dotini hanefijskog mezheba, a
svjedodba III. reda ovlauje ga na uiteljsko (profesorsko) zvanje u medresama i damijama
te na vrenje imamske i hatibske slube.
Rektora Azhara i drugih velikih medresa, kao i starjeine pojedinih mezheba i dr.), njihove
zamjenike i sve lanove upravnog vijea imenuje hediv doivotno.
Ovaj je novi Kanun stupio na snagu u februaru 1908., te je upravno vijee Azhara odmah
poduzelo sve mjere za provadanje ovog Kanuna. Svi su studenti podvrgnuti ispitima i prama
tomu podijeljeni u godita u koja po svojoj naobrazbi spadaju. Poetkom kolske godine
1908./09. otpoelo se raditi u Azharu po pravilniku odobrenom 20. ramazana 1326. (15. oktobra
1908.), iz koga emo mi ovdje navesti glavnije odredbe:
Primanje uenika. U I. goditu poetnog stepena mogu se primiti uenici izmeu 10 i 20 godina,
koji su vjeti itanju i pisanju, te znaju napamet vie od polovice Kurana (hafizi). Ovo se potonje
ne trai od stranaca. U via godita primaju se samo oni, koji su s uspjehom svrili nauke nieg
godita ili dokau svoju sposobnost na posebnom prijamnom ispitu.
Nastavni predmeti u pojedinim goditima, propisane nastavne knjige i broj sati na sedmicu vidi
se iz slijedee skrialjke.
Broj Predmet Nastavne knjigo, godite i broj sedminih sati
: eriatsko pravo
2 Pravilno itanje Kur'ana a,
3 Tumaenje Kur'ana
4 Hadis
5 Dogmatika
6 Pravni izvori i pravna pravila
7 Vjerski moral
8 ivotopis pejgambera .
9 Ustrojstvo sudova i postupak
Sintaksa
Gramatika
10 Oblikoslovlje
11 Logika
 75

12 Aritmetika
13 Geometrija
14 Povijest
15 Geografija
16 Vjebanje u predavanju

U glavnom povijest islama i islamskih drava s osobitim obzirom na prolost Egipta od III.-
VIII. po 1 sat.
Najglavnije o svim dijelovima svijeta, podrobnije o Egiptu. Raunanje vremena za vjerske
obrede od III.-X. godita po 1 sat.
U X.-XII. godita po 3 sata.

*) Za ovi i sljedee predmoto nijesu propisane nastavne knjige u ovom kaminu nego je
priputeno posebnom povjerenstva, da iznau prikladne knjigu i predloi velikom vijeu na
odobrenju.

Nastavlja se svakim danom osim etvrtka i petka. Petak je praznik, a etvrtkom se ne dre
redovita predavanja, nego se dre tako zvani "prazniki predmeti" kao vjebanje u pisanju
(brzopisu i krasopisu), geometriji i zemljopisu, crtanju, pripovijedanju, deklamaciji i
govornitvu, itanju klasika, sluanju rasprava kod suda i slino.
Svaki uenik mora polaziti dnevno najmanje 3 a najvie 4 predavanja, a svako traje od 1-2 sata.
Prvo predavanje je iza sabaha po sata, drugo pred podne, tree iza podne, a etvrto iza iindije.
Drugo predavanje moe se drati u veer izmeu akama i jacije.
Broj polaznika jednog godita ogranien je na 50, koji su opet podijeljeni li skupine, koji polaze
pred jednog nastavnika.
Ponavljati mogu se svega samo 2 godita u jednom stepenu; ako uenik ne zadovolji po trei
put u jednom stepenu (4 godita) brie se iz zavoda.
Ispiti su u svakom goditu usmeni i pismeni a polau se pred naroitim povjerenstvima za
vjerske znanosti, jezine i svjetske od 2 lana (za poetni stepen) i od 3 (za srednji i vii stepen).
Rektor Azhara je predsjednik svih povjerenstva za ispitivanje uenika, koji prelaze u vii
stepen, te on odreuje rok i lanove povjerenstva.
Konani ispit uenosti za studente svih medresa obavlja se samo u Azharu, a lanove
povjerenstva imenuje veliko vijee. Ispit se polae usmeno i pismeno iz svih nastavnih
predmeta "visokog" (III.) stepena, koji su podijeljeni u tri grupe: I. grupa obuhvata tumaenje
kur'ana, hadisa, eriatskog prava, nauke izvora prava i pravnih pravila, pravne filozofije i
postupka pred sudom. povjerenstvo se sastoji od 6 lanova, a usmeni ispit traje najvie 3 sata;
II. grupa dogmatika logika stilistika, metrika, poetika i knjievnost, pred povjerenstvom od 6
lanova sa najvie 3 sata trajanja usmenog ispita; III. grupa: povijest islama, astronomija, zakoni
 76

o sudstvu, upravi i vakufima, te didaktika pred povjerenstvom od 3 lana i najvie 2 sata

usmenog ispitivanja.
Kandidat dobije prije ispita na 10 dana po jednu temu iz svakog predmeta za usmeni ispit, a za
vrijeme usmenog ispita dade mu se jo po jedna da ju bez priprave obradi kao nastavnik. Ako
kandidat ne udovolji kod ispita I. grupe ne e se pripustiti ispitu iz ostalih predmeta, a ako ne
udovolji u jednom ili dva predmeta moe ponoviti ispit iz tih predmeta u roku od jedne godine;
ako ne udovolji iz vie od 2 predmeta morae polagati ispit iz svih predmeta ponovno.
Upravno vijee izabere poetkom svake kolske godine inspektora (mufettia) izmeu svojih
boljih nastavnika, koji nadgledaju itav rad u zavodu i izvjeuju o tom rektorat. Oni prisustvuju
predavanjima i paze na red, polazak nastavnika i studenata, na metodu u nastavi i napredak u
nauci, red i upravu stanova uenika (u revaku) uope na cijeli rad i tok nastave u zavodu. Oni
su posrednici izmeu studenata i nastavnika s jedne strane te rektora s druge strane. Mufeti
moe imati i svoje pomonike, razredne starjeine. Oni stoje u neposrednoj vezi s rektoratom,
izvjeuju svaki dan sve to se dogaa meu studentima i nastavnicima, te predloe rektoratu
potrebne mjere, a dva puta u godini podnaaju upravnom vijeu pismena izvjea o svojim
opaanjima.
Studenti se moraju vladati po odreenim propisima, moraju nositi ilmijansko odijelo i vladati
se pristojno.
Prama propisima zakladatelja medrese ili revaka gdje je jedan student smjeten, ima on opskrbu
u naravi ili novcu, bolju i viu to je u viem goditu i stepenu.
Opskrba je u naravi veinom hljeb po 2-4 komada na dan za studenta, a za rektora i nastavnike
od 8 do najmanje 2 oke hljeba. Ovaj se hljeb lako prodaje pa moe svaki to pretvoriti u novac
na lak nain.
Stanovi su studenata smjeteni u revaku ili hari u Azharu ili u kojoj drugoj za to odreenoj
zgradi. Svi su ovi stanovi zaklade (vakufi) te imaju svoje prihode, posebnu upravu (prama
vakfiji) i posebne upravitelje koji stoje pod nadzorom rektora Azhara, te su njemu za sve
odgovorni. Oni vode popise studenata, smjetenih u njihovu revaku, biljeke o njihovu vladanju
te o tom izvjeuje rektorat.
Azhar ima i svoju veliku biblioteku, koja je ureena tek u novije doba zauzimajem i novanom
potporom hidiva Abbas Hilmi pae. Osim ove zajednike biblioteke, imaju i mnogi revaki (vidi
gore!) svoje knjinice, koje stoje pod vrhovnim nadzorom direktora zajednike biblioteke.
Sveukupni broj knjiga je oko 8.000 djela sa 20.000 svezaka.
Na koncu emo navesti broj nastavnika i studenata na Azhara iz nekoliko kolskih godina.
Damiul-Azhar kao najvie islamsko vjersko uilite posjeeno je studentima iz svih krajeva
islamskog svijeta. God. 1293. (1875.) predavalo je u Azharu 325 profesora (ejhova), od kojih
su bili 147 afijskog, 99 malikijskog, 76 hanefijskog, a 3 hanbalijskog mezheba, a predavanja
je polazilo 10.780 studenata i to 5.651 afijskog, 3.826 malikijskog, 1.278 hanefijskog i 25
hanbelijskog mezheba1). Od god. 1877. opada znatno broj profesora i studenata zbog rusko-
turskog rata, engleske okupacije i drugih razloga. Slubena statistika, izdana 1892. iza nastupa
Abbas Hilmi pae, broji 178 profesora (po mezhebu 79, 61, 35, 3) i samo 8.437 studenata (po
mezhebima 3.941, 2.508, 1.774, 36). Ova diferencija nastala je sigurno otuda, to su u slubeni
popis uzeti samo redoviti, plaeni profesori i pravi studenti, dok opa statistika broji i druge
 77

docente i uenike srednjih kola, koje su s Azharom spojene. U godini 1898. navada se 191
profesor i 8.246 studenata, u 1901./2. 251 profesor i 10.403 studenta, a u 1906. 312 profesora i
9.069 studenata.

') Po Ali Mubarekiu, koji je kupio dala iz Divanul-evkafa; s ovim se ciframa dobro slau i
one, to ih je I. Goldziher kroz nekoliko godina tog decenija sabirao. - Encyklopedie des
Islam, sub. v. "Azhar".