UVOD U SOCIJALNU PSIHOLOGIJU EUROPSKE PERSPEKTIVE Uredili Miles HEWSTONE * Wolfgang STROEBE Struéna redakcija hrvatskog izdanja doc. dr. sc. Dinka Corkalo lec) NAKLADA SLAPNaslovi icvornika Introduction to Social Pevchology, «1 European Perspective (secon edition). by Miles rewstone. Wolfgang Stroche and Geoitiey M. Stephensan, Os lord: Blackwell Publishers Lid, 1996. Introduction to Social Psrchology. 4 European Perspective (hits edition). by Miles Hewste Wolfgang Stroche. Oxford: Blackwell Publishers Ltd. 2001 Prvo izdanje objavlieno 1988 Reprint 1989 (dva puta). 1990, 1992. 1993, 1994, 1995, Drago izdanje objavijeno 1996. Reprint 1996, 1997, Treée izdanje objavljeno 2001 Copyright © 2001, 1996 Blackwell Publi Al rights reserved! 1003. “Nakladt Skap™ Sva prava pridrzana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reprodueitati ni prenositi ni w Kakvem cbhikw iti ikakvim sredstvima etektronskim ili mehanickim, totokopiranjem. snimaay unmazanjem a bilo kojem informatickom sustavu ca pobranjivanje ik prethodne sugktsnosti vlasnika prava za djelo prevedeno 1 hrvatskt jecib. em ii wistenje pez = CIP Katalogizaeija publikacii | v4 sveucilisns anti7mica = Zagieh | UDK 159,922.24035) 316.64 UYOD u sovijalnu psthologiia: suropsbe perspekiise "Miles Hewstone Woltgang Strocbe, edn: stneing tes ] byvawhog izdapya Dinka Corsalo :* pret eth Cael chal + asttebatckin i i Sap 008 i Nak Pijesond ila: tro poyehetey, td eu | | SBN 9s3-19-1ae | | 1 thowstone, Miles 2. Sirmebs Wo 1 Sectjans poibulogia =Prtuénis 430131022 ISBN 953-191-163-0w_Kratki sadrzaj 1, DIO: Uvod I. Uvod u povijest socijaine psihologije Carl F Graumann 2. Evolucijska socijaina psihologija John Archer 3. Razvojna socijalna psihologija Kevin Durkin 4, Metodologija u socijalnoj psihologi Antony SR. Manstead i Gin R. Semin provjeravanje ideja Il. DIO: Konstrukeija socijalnog svijeta 5. i pristupi u podrugju socijalne kogniciie Jaques-Philippe Levens i Benoit Dardenne 6. Emocije Klaus R. Scherer 7. Atribucijski pristup i istrazivanja: osnovna pil Miley Hewstone i Frank Fincham inja i podruéja primjene 8. Stavovi Gerd Bohner Ill. DIO: Socijaina interakcija i osobne veze 9. Prosocijalno ponaganje Hans W. Bierhoff 10. Agresivno ponaéanje Amelie Mummrenndey 11. Socijatna interakeija: suradnja i natjecanje Paul A.M, Van Lange i Carsten K. W. De Drew 12, Afilijacija, privlagnost i intimni odnosi Bram P. Buunk 21 41 67 99 123 159 195 237 261 291 37IV. DIO: Socijaine grupe 13, Socijalni utjecaj u malim grupama Eddy Yaw avermact 14. Grupni uginak Henk Wilke i Ad van Knipe 15. Medugrupni odnosi Rupert Brown V. DIO: Primjene 16, Zdravstvena psihologija: socijalnopsiholos Holfeang Stroebe i Klaus Jonas jska perspektiva 17. Socijaina psihologija u organizacijama Niew , Kan Yperen i Evert Va de 345 383 47 459 495w_Sadrzaj Autori Predgovor Ill Predgovor Il Predgovor | |. DIO: WVOD. Uyod u povijest socijalne psihologije Cart F Grawnan Uvod: Zasto proutavati nau povijest? Pretpovijest socijalno-psihologijske misli Prijelaz prema suvremenoj socijalnoj psihologijt Valkerpsychologie Psihologija mase Suvrem \cijalna psihologija Socijaina psihologija u Americi Sovijalna psihologije u Europi ak j zakljucei Evolucijska socijaina psihologija John Archer Uvod Prirodna selekeija i ponaanje Pomaganje drugima: problem altruistitkog ponasanja Ukupna adaptivna vvifednost Ukupma adaptivna vrijeduost i ksenofobija Reciprocni altruizan Suradnja i natjecanje Seksualna selekeija i roditeljsko ulaganje uudsko reproduktivno pot Supa Preljub i lubomora Sanje i8tvo unutar istog spola i umorstve Evulueija Meksibilnosti (prilagodljivostiy Suzetak i zakliucei xvii xix xxi xxiti3. Razvojna socijaina psihologija Kevin Durkin Uved Priroda sovijalizaciie Djeca kuo drustvena biéu od rodenja Socijulizaciia i sovijedna psihologiia Razvoj odnosa Prive ‘host Razvoij jezik Socijabni cimbenicé w usvajanju jeziba Problemi Inpoteze socijalue ugjetoranosti Sveprisutnost jectha Razvoj znanja o socijalnoj okolini Socijaine imerakclje i racinijevanje Re Sazetak i zakljucet isumijevanje drustvenog svijeta 4, Metodologija u socijalnoj psihologij: provjeravanie ideja Antony SR, Manstead § Gin B. Senin Uvod Odabir strategija isra2i sukeino istrasivunje ja Ehsperimenti i bvazieekypevitaen Kiljuéna obiljesja soeijainopsibologijshog eksperimenta erimensalin’ macrti host valjgnosti 9 ehsperimemalnom istrazivanye ‘Tebnike prikupliania pocataka Mjere opazanja Mere samotskuce Ollabivanje mjere Problem Aspe iranjemn ak i zalljuset I. DIO: KONSTRUKCHA SOCIJALNOG SVIJETA 5. Temeljni koncepti i pristuy Jacques Philippe Levens 1 Bewoil podruéju socijaine kognicije Dardenne vod Pextrugje socijalne kognicije Definicija Sto je kagnivija i 90. oa 9 loo lol 10 40dKategorizacija i sheme Kategorizacija Sheme Sto je socijalno u socijatnoj kogniciji? Sadriaj socijaine kognicife Socijatno porijeklo kognicije Zajedni¢ke socijalne kognicije Pet pristupa pojedincu kao subjektu socijalne kognicije Konzistentna osoba ili osoba koja racionalizira Naivni znanstvenik Usjezbani obradivaé podataka Kognitivni skriac Motivirani taktigar ili socijatni agent Sazetak i zakljucci ae Klaus R. Scherer Uvod Sto je to emocija? James-Langeova teorija Emocije kao socijalno-psiholoski konstrukt Sadetak Za8to imamo emocije? Evolucijska vaznost emocija Emocije kao socijalni signalni sustav Emocije omoguéuju fleksibitnost ponakanja Obrada informacija Regulacija i kontrola Sazetak Kako se emocije pobuduju i kako se diferenciraju? Filozofske koncepcije Schachterova dvofaktorska teorifa Teorije procjene Suvremene Kontroverze Postoje li specifiéni sklopovi odgovora za razliite tipove emocija? Motoricka ekspresija Fizioloske promjene Subjektivné dozivljaj Sazetak Interakcija komponenata emocija Katarza Proprioceptivna povratna veza Sazetak Sazetak i zakljuded 102 102 105 106 107 108 109 ho Mt ud m3 us U6 120 123 14 125 125 126 129 129 129 130 132 133 133 134 135 135 138 139 143 144 148 148 149 151 152 132 152 154 155 vixAtribucijski pristup i istrazivanja: osnovna pitanja i podruéja primjene Miles Hewstone i Frank Fincham Uvod Teorije kauzalne atribueije Naivna analiza ponasanja Teorija korespondentnih zakljucaka Kovarijacija i konfiguracija Temeljna pitanja u istrazivanju atribucija Priroda kauzalnih atribucija Poticanje kauzalnih atribucija Pogreske i pristranosti u procesu atribuiranja Proces kaucalne atribucije Primjene atribuci Atribucije i motivacija kog pristupa Atribucije i kliniéka psihologija Intimne veze Sazetak i zakljucei Stavovi Gerd Bohner Uvod Temeljna pitanja u istrazivanju stavova Funkcije stavova Struktura stava Osrednice stavova Persuazija ili wvjeravanje Promjena w ponasanju moze dovesti do promjene stava Posljedice stavova Stavovi upravijaju obradom informacija Stavovi kao prediktori ponasanja Sazerak i zakljudci Ill. DIO: SOCIJALNA INTERAKCHJA | OSOBNE VEZE % Prosocijaino ponaéanje Hans W. Bierkoff Uvod Primjeri prosocijalnog ponaSanja Zasto |judi pomazu jedni drugima? Sociobiologija Individualisticki pristup 159 160 160 160 161 162 166 167 168 169 175 7 178 182 186 192 195 196 196 198 199 204 204 27 221 20 223 232 237 238 Mi 242Interpersonaini pristup Prowavanja prosocijalnog ponasanja x socijalnim sustaviona Intervencije u situacijama nuzde: kada cemo pomoéi? Posljedice primanja pomogi Socijaina podria Saetak j zakljusci 10. Agresivno ponaganje Amelie Mummendey Uvod Teorije agresije Agresija kao instinkt Frustracija i agresija Agresija kao nauéeno ponasanje Sazetak Posredujuce varijable u agresiji: od intemalnih stanja do socio-kulturalnih éimbenika Uloga uzbudenja u agresii Socijaina konstrukeija agresije Norme kao regulator agresife Sabetak i zakljutei 11. Socijaina interakeija: suradnja i natjecanje Paul A. M. Van Lange i Carsten K. W. De Drew Uvod Situacije mijesanih mo Podrugje strukture medusobne zavisnosti Tznad izrevnog osobnog interesa: transformacija situacija Ezvori transformacije Tznad dijada i malih grupa Od dijada do velikik grupa 04 interpersonalnih do medugrupnih odnosa RjeSenja za sukob Intervencija trece strane Strukturaina rjekenja Satetak i zakljuéei Afilijacija ili druzenje-potreba za socijalnim kontaktom Situacije koje potiéu drugenje: kada se ljudi druse? 244 249 256 257 258 291 292 293 296 298 301 307 308 308 309 309 312 313 317 318 318 318Motivi za druzenje: zasto se Ijudi crude? Stres ne vod wvijek dr Efekti drugenja Privlagnost i razvoj prijateljstva Fizigka okolina Sliénost stavova Prijateljstvo kao odnos Romantidna privlaénost Stereotip fiziéke privlaénosti Spolne razlike u preferencijama za, Pravednost i izbor partera Bliski odnosi: zadovoljstvo, privrfenost, prekid Zadovoijstvo odnosom PrivrSenost Posljedice prekida Sadetak i zakljucei sidku privlaénost IV. DIO: SOCIJALNE GRUPE 13. Socijalni utjecaj u malim grupama Eddy Van Avermaet Uvod Konformizam ili utjecaj vecine Sherif i autokineticki efekt Iznenadenje Solomona Ascha Zaito se [judi Konformiraju: normativni | informacifski utjecaj Normativni i informacijski utjecaji: eksperimentatni dokazi Zdruceni ucinak normativnog i informacijskog utjecaja Inovacija ili utjecaj manjine Snaga dosljedne manjine Zaito dosiednost dovodi do ujecaja: awribuci/sko objasnjenje Ufjecaj veéine i usjecaj manjine: oponasanje nasuprot originalnosti Donogenje odluka u grupama Grupna polarizacifa Objasnjavanje grupne polarizacie Grupna zasliepljenost: ekstreman privijer grupne polarizacije Pokoravanje nemoralnim zapovijedima: socitalni utjeca} autoriteta Milgramov eksperiment poslusnosti Sitwacijske determiname poslusnosti Sto biste Vi wéiniti? Dinamika postusnosti Sadetak i zakljucei 320 32 322 325 325 327 330 332 333 34 438 336 337 338 340 340 345 346 347 347 349 350 351 354 355 355 358 365 367 367 369 372 374 374 376 378 37y 3804, Grupni uéinak Henk Wilke i Ad van Knippenberg Uvod Determinante produktivnosti Izvodenje zadataka u nazoénosti drugih osoba Rana prowavanja socijalne facilitacije i inkibicije Zajoncovo objainjenje proturjeénih recultata SFI istrasivania Allternativna objainjenja za SFI Sazetak Usinak u interakeijskim grupama Predvidanje produktivnosti grupe Aditivni zadaci Kompenzatornt zadaci Disjunktivni zadaci Konjunktivni zadaci Suradnicka i naijecateljska meducavisnost i -meduzavisnost s mijesanim motivima Sazetak Struktura grupe Razvoj gripe Status Uloga vodstva Norme Komunikacijske mreze Sazetak i zabljudci Medugrupni odnosi Rupert Brown Uvod Populama stajalista o medugrupnim sukobima i predrasudam Predrasude kao obiljezje liénosti Teorija “ivtvenog jarca"- medugrupna agresija kao recaitat frustracife Inserpersonalino nasuprot grupnom ponasanju Imtergrupno ponaSanje kao odgovor na stvarne ili izmisljene grupne interese Sherifova istrazivanja u [jetnim kampovina Pripadnost grupi kao izvor medugrupne diskriminacije Eksperimenti s minimalnim grupama Objasnjenia medugrupne diskriminacije u matio grapama Clanstvo u grupi i socijalni identitet Tko sant ja? Tho sino mi? Medugrapna diferencijacija u privodnim uxjetina Unutargrupna pristranost i grupna idemtifikacija Podredeni status, usporedbe medu grupana i socijalui nemivi Napustanje grupe 383 384 384 386 378 388. 390 391 304 395 401 402 405 405 407 408 408 409 413 418 421 223 a7 28 429 429 430 431 433 434 36 437 439 442 442 444 496 446 47 » xiiiSocijaine usporedbe Kognitivne alternative Relativna deprivacija Reduciranje medugrupnih sukoba Nadredeni ciljevi Prepravijanje granica kategorija Hipoteza kontakta Sazetak i zakljueei V. DIO: PRIMJENE 16. Zdravstvena psihologija: socijalnopsihologijska perspektiva Wolfgang Stroebe i Klaus Jonas Uvod Ponasanje i zdravlje Utjecaj ponasanja na zdraviie Odrednice zdravstvenog pi ‘anja Strategije promjene zdravstvenog ponasanja Stes i zdravije Mjerenje kritiénih Sivotnih dogadaja Sto kritiéne vote dogadaje éini stresnima? Kako stres utjece na zdravije? Moderatori odnosa stresa i zdravlja SaPetak i zakljutci 17. Socijalna psihologija u organizacijama Nico W. VanYperen i Evert Van de Viiert Uvod Organizacijski ishodi Zadovolistvo poslom, odanost organizacifi i napustanje organizacije Organizacijski ishodi povezani sa zdravljem Radni udinak Razumijevanje organizacijskih ishoda Teorija odredivanja ciljeva Teorija socijaine pravde Teorija produktivnog sukoba Teorije vodstva i rukovodenja Pristup vodstva utemeljen na osobinama li¢nosti Bikevioralni pristup vodstvu i rukovodenju 459 460 460 460 461 470 479 479 482 483 484 490 495 496 498 498 499 499 302 502 505 S10 512 513 suKontingenciiske teorije vodsta i rukovodenja Romansa upravijanja Sabetak i zakljudei Rjetnik Literatura Indeks imena i pojmova 521 535 617 oxy_Autori John Archer, University of Central Lancashire, Hans W. Bierhoff, University of Bochum. Gerd Bohner, University of Kent at Canterbury. Rupert Brown, University of Kent at Canterbury. Bram P. Buunk, University of Gronnignen. Benoit Dardenne, Catholic University of Louvain. Carsten K. W. De Dreu, University of Amsterdam. Kevin Durkin, University of Western Australia Frank Fincham, State University of New York. Carl F. Graumann, University of Heidelberg Miles Hewstone, Cardiff University Klaus Jonas, Chemnitz University of Technology. Jacques-Philippe Leyens, Catholic University of Louvain Anthony S. R. Manstead, University of Amsterdam, ‘Amélie Mummendey, Fridrich Schiller University, Jona. Giin R. Semin, Free University of Amsterdam. Klaus R. Scherer, University of Geneva Wolfgang Stroebe, University of Utrecht Henk A. M. Wilke, University of Leiden. Eddy van Avermaet, University of Leuven Ad van Knippenberg, University of Nijmegen Evert Van de Vliert, University of Gronnignen, Paul A. M. Van Lange, Free University of Amsterdam. Nico W. VanY peren, University of Gronnignen.» Predgovor trecem izdanju Kada smo prije nekih 16 godina pokretali projekt stvaranja udzbenika iz soe jalne psibolouije europskih nastavnika za eutopske shudente, nismio moglini zanisliti Ua demo godinama kasnije sjedin i pisati predgovor trecem izdanju. Dakako. de nam je 810 t0 & :medunarodni prikazi koje je dobila i opseg « hojem je koriste studen:i diljem Eu- rope. pu i Sire. Prethodna izdunja ove knjige dusads su prevedena ns njema: madurski. talijanshi. Spanjolski, pa Gak i japanski jezik imo i odusevtjent smo uspichom knjige. Sto poktzuju i povolini Ovo sino fzdanje temeljto preradili » obzirom no to Ko su antori. ji je mate- rijal pokriven i kago je prezentiran, Svega 10 od 17 poglavlja ima iste autore kao uw proslom izdanju, «Gah su ita poglavlia temeljito preradena, Takoder smo uti Ceti temeljne promjene u strubturi, neke od njih na temelju poxretnih inforn ood nastay nika istudenata: (1) U IL dijelu (Konsireketja soeijalyoga svijeta) mahi smo po dha pogias a @ stavovima i socijalno) kognieiji i zanujenili th po jednim. selikim o svatsn; temi (5, poglavlje: Soeijalna kognieija iS. poglavije: Stavovi). To je omoguéilo autorima da dadu sseobubvatniji pregied podrugya w svakom sluéaju, te su sada te temte tretirme na jednak naéin kao i ostale. (2) Poglavlje “Emocije” (6 lavlie) smo takoder prebicili w 1, dio. tak da stvara vere izmedu socijalne wnivije iafekata. te siavova kao afektivno pabijenih konstrukata. (3) U IL dijelu «Sociialna interakeija i bliski odnosi) prestozili smo poytavlia umutar toga dijela i Zamijenili pogkilje o komunikaeiji novin © suradnji i natjecanju w socijalnim lavlie). Ta promjena diyelom odrazav2 einrenicu da je malo ne psihologije ubliuéile Komunikaciju. a da su maogi ukljueili ke analize soeijainin interakeija, (4) Kunaéno 1, dijele (Primjene) zami- jenih smo jedno opée puglavlje © primjenjeau psihologiji dvama poglastiima i prisazuju velih i trajtn prinos soeijaine psihologije pedrugjinsa cdravstyene i izacijske psibologije. Smutrama da tay pevecani dio nat toes nacin odr potenvifaini i styarnt uijecaj. kaji soe ma na Soeijalne i drustvene problenc. ana psilale sj uprethodnim izdanjinn, ucinili smo najbole Sto sae mogli kako bi pogks= ja biks Konzistonma a poled ravine | pokrivenosti, Fakner span ponavo inzisti- rali na tome de haje je god podrudje pokriveno, to bude ucinjeno dovatjne detalino za eurupske student 7a hoje je vjerojamije ‘eke studente, da ée sve vtijeme studija, ili be veliki dio. poss etiti stalitanju psihologije Sto se lige prezemtacife. drago nam je da je Blackwell uspio dodzino usavrSiti for= mat Koji ie vee bio proeiie fnajtscim. Osiali sono pei formu dat svabo pogkw Iie zavrsava s “Pitanjima 7a raspravu”. “Prijedioginss 21 dalime citanje™ i *Kijudnum ssinu7rcanjians”, Rjecnik pojmova je sada na pocetku svi lia pod nazis oa “Kliuent pojtio./". Svahi pojam je vnaven masaimn sloviena ada se prvi put jastje © tebste, a detinieiie su dane tana margin Fw rjeeniku na kraj kniiwe wen a Ovaj edabenih moze sini nadopun Jatin publikueijama, Prvo, preporuce va Mjucina igttavivanja presiskuna sav u Blac kiveldive cite sox iinne psitrolugife durednici Hewstone, Manstend § Stroebe), 1 tu su elunci “tazlomlieni” i kritich jnvexpretirani 74 Citatelje studente, Drago, ponovo sfijedesi povratne intormacije nastavnika, zamijenili smo Vodid 2a usenje 2bickom pitanja vesttukog izboraxx « koja se moze skinuti s internet strinige bniige (8 w:blachwellpublishers co.uk! hewstone). Sidenti i mastavnici nagi ée i jezgrovite sazethe o srediSnjim temama socijalnoj psihologiji u Blackwellovoj enciklopedifi soctjalue psihologife (wredniei Manstead i Hewstone) Ostaje nam da zabvalimo nekolicini posebnih fjudi. Prije svega Zelinno zahwa- liti nasim autorima na njihovw napornu radu, njihovu priznanje da je dobro pi 7a studente cilj za koji vrijedi raditi i njihovoj dobro) volji da pristant na ono sto je. svjesni smo, povremeno inoralo izgledati Kao niz iritirajudih revizija njihos ih teks- tova. Uvjereni smo da ée i ani i -udent 1 rad sovatratvrijednim. Takoder Zelimo Zahyaliti Martiny Davies i Siobhan Pattinsonu Sto sit nas motiviralé s pravom mijetom ohrabrivanja. dedvoravanja. preklinjanja i izravnog podmiéiv: ‘ja. Stobban je. posebice, bio davoljno hrabar (uz Casu ili dvije ere tekudine u jednon baru y Belfastu) da obeca da ce prestati pusiti ako predamo rakopis n ‘rijeme. Na kraja smo te informaciju iskoristih kako bismo obrabrili nase trome autore i pokazali kako se socijalna psihologija moze ishoristti u"spasavanju Zivo- 1a", t€ uspjeli dati wekopis prije roka, Konaéno, Zelimo zabvalit i Geoffreyu Stephes sonu, On je s nama radio kao st-arednik w prva dva izdanja i bio je jedan od glavnify pokretaga ideje europskog udzbenika Uredivanje ud2benika postao je posao s punim radnim vremenom. Buduéi smo obojiea vee imali nekoliko postova s punim radnim vremenom. mnogo vre- mena koje smo Koristli za uredivanje knjize bilo je zapravo obiteljsko vrijeme. ovo izdanje posvecujemo nasim obiteljima kao priznanje za njihovu toleran- Miles Hewstone, Cardiff Wolfeang Stroebe, Utrecht_Predgovor drugom izdanju (Oyo je druge. porpuno revidirana i osyezen0 izdanje onoga sto je postalo vrlo uspiesan « Siroka prinsagen udzbenik. Sustoji se od 18 poglavija koja pokrivaju sre sweijalne pstitctogije, svako od aj éinedt “0 pristupacnim i zaniinljinim stilom osmjers ajuéi padnjut studenta ina ideje (eorijed koje st imate utjecaja na po- Uiruéqe {na provedena istrazivanja, Procijenjeno prodajom i Stupnjem pnibvaéanja. kako t. Velikoj Britaniji tako 1 na europskom kantinente, prvo je izdanje zadovo- Jjilo zamijecene potrebe auditorija europskih studemara i nastavnika, (0 pagledu azine i u pogledu pokrivenosti, Govoreéi o razini, europski dodipfomski studenti obieno ranije speeijaliziraju {socijalnu) psihologiju nego njihovi sjevernoameri@&i Kolege. kyji Cesto studiraju psibolugiu kao jednopredmetni stadij. Katkala kao dvopredmenni. i Satkada kao pomoeni predmet, Stoga oni zahtijevaju detaljniji, napredniji ud7benik od onog tipitnog americkog. koji je suvige bazidan. Nagi student trebaju straniee. a ne retke posvecene kljuénim podrugjima sovijalne psihologije. Govoreti o pakrivenosti, vjerujemo da europski student Zele saznatio isirazivanjinna provedenima iu Euro- pi i drugdje i da ée njihovo poznavanje i razwnijevanje podrucja biti poboljsano primjerima i ilustracijama odabranitna tnajuei na ume njih (a ne ameritke do- diptomee) Promda je prvo izdanje Dito uspjesno ¢prevedeno je na njemchi, madarski talijanski, Spanjolski. pa éak ina japansks), imamo w vu da podrudje socifalne psinologije raste impresivnom brzinom. te dt se mij un novib teoria, ovil nalaza j nov ih primjena. Stoga smo odlucili upustiti se # ao\w izdanje, koje uxhecuie Jno takoder je i znaéamno izmujeniene pu sadreaju. suradn ont i stilt, Govoredi 0 saur2aju. ukljucili smo Setiri sasy im nova poglas tia koje su nnapisali novi sutori. Ona odrazavaju podruel nimanjs (2. poglavlje: Evolucijska sociialna psihologija}, procvale djelove podiigja 72 Koje smo mishili da vattijeva drugo, detaljnije poglavtje (6. polis ie: Obeada soeifahui informac je pr. prosudivanyu i odludivanje). zanerarene teme (10. posias ic: Emoeije) + popularne teme za Koje smo Zeljeli dati dragacist perspesstvt (12, pogtavlje: A lijacija, privlagnost i intimni adnosey strc Takuder smo udinili i stlisti2ke promjene. za koje ¢ madame da ée knjigu Cini joS korisnijom studentima, Prijciom Je poboljsan. imma Se gralithih tracija 7 tekst o Kljucnim isttazivanima i ima sie brizlji.o odabranih fotogralija Gija surhe nije samo puka ilustracyja, nego je namjera navesti citatelja da dublie pmmistie 0 temama « Kojima je sijeé tmp. hako rehlame nastoje promijeniti nase Stavove, kada postupamo na temelyu steteotipa, 1 hoje su posljedice sociialnog jecaja?) Dodati smo takoder i materijal prezentiran na kraju ssakoga powlas lj To sada ukljucuje *Prijedioge za dalinje éitanje”. Koji usmyeravaju detalinije ue nije studenata, “Pitanja za rasprasu” u svchu provjere njihova razumijesanja teksta ‘Kijuéne pojmove™ koji osvietijavaju glavne pojmove oko kojih se moze organ 7irati svako poglavije i “Kijuéna istrazivanja”, koja usmjeravaju paznju studenata na izvorna istrazivanja Za koja mislimo da su posebno instcuktivna, Cjelovitirek- stovi ovih zvomil Glanaka pretiskani su u Blackweliovoj citanki iz sovifalne psi- hologije (Blackwell Reader in Social Psychology). koja je objavijena zajedno s ovim izdanjem i gdje se o istrazivanjima i Sriticki raspravlja, Dalinja pomoe zarail « nastavnike koji su prihvatili knjigu dostupna je u obliku Priruénika za nastavnika, koji je moguée dobiti od izdavaca, Miles Hewstone, Cardiff Wolfgang Stroebe, Utrecht Geoffrey M. Stephenson, Canterbury_Predgovor prvom izdanju deja 2a ovu knjigu izrasla je iz mnogih razgovora urednika i njihovih kolega iz Gitave Europe na razlisitim skupovima Europskog udruzenja za eksperimentalnu socijalnu psihologiju (European Association of Experimental Social Psychology), Clanovi Europskog udruzenja poduavaju socijalnu psihologiju u vise od dva- naest razligitih zemalja i Gesto rabe americke udzbenike. Oni obigno govore da tekstovi koji su visoko vrednovani u Sjedinjenim Dréavama nisu dobro primljeni kod curopskih studenata, Buduéi da ovi studenti imaju vise psihologijskih pred- meta nego Sto se trazi od ameriékih studenata dodiplomskog studija, oni ameri¢ke tekstove smatraju suvise jednostavnima. Takoder se Zale da vecina amerigkih ‘udZbenika ne pokriva na primjeren navin istraZivanja europskih socijalnih psihologa i radove objavijene u europskim éasopisima. Tako se éinilo da postoji potreba za socijalnopsihologijskim tekstom koji bi bio nesto napredniji od ameri¢kih dodiplom- skih udzbenika i koji bi predstavio najbolja i ameritka i europska istrazivanja u socijalnoj psihologiji. Nasa “europska perspektiva” odnosi se na zemljopisnu lokaci- ju nasih suradnika, literatura koju citiraju i u manjoj mjeri na njihovo shvaganje socijalne psihologife. Nesumnjivo je vie slignosti nego razlika izmedu europske i sjevernoameriéke socijaine psihologije, no ovaj je svezak, medutim, poseban s obzirom na paénju koju poklanja takvim temama kakve su manjinski utjecaj i medugrupni odnosi, sto su podrugja u Kojima su Europljani dali najznagajniji dopri- nos. Kada smo o ovome razgovaralis nasim amerigkim kolegama, bili smo iznenadeni ada smo saznali da mnogi od njih dijele ova stajalista o ograni¢enjima ameri¢kih socijalnopsihologijskih tekstova, Tvrdili su da i u Sjedinjenim Drzavama postoji potreba 2a naprednijim tekstom koji bi se mogao propisati na specijalisti¢koj razi- ni ili na poéetiu poslijediplomskog studija, Neki su €ak vjerovali da bi se takav tekst mogao upotrijebiti iu redovitim dodiplomskim socijalnopsihologijskim ko- legijima, Premda se ova ideja moze éiniti ambicioznom, treba se prisjetiti da su nekada postojali udzbenici socijalne psihologije koji su bili vodeéi w podrugju. Te su udzbenike itali ne samo studenti nego i istrazivaéi i bili su Siroko citirani uw istrazivatkoj literaturi. Tako je prva generacija udzbenika Ascha i Newcomba, te druga generacija Jonesa i Gerarda, Browna i Secorda i Backmana dala vise od obisnih pregleda, Te su knjige pomogle oblikovati podrugje, pridonose¢i mu novim teorijskim idejama, kao i svojim jedinstvenim shvaéanjima socijalne psihologije. One su nastojale potaknuti éitatelja idejama, a ne stripovim. ida smo odluéili proizvesti udzbenik u tradiciii tih velikib Knjiga, takav Koji €e takoder ponuditi reprezentativai pregled podruéja, ubrzo smo shvatili da to mora biti uredeni svezak, a ne knjiga koju ée napisati Cetvorica urednika, Cineéi je ure denom. za svako smo se poglavlje mogli odtutiti kojemu Gemo europskom socijal- nom psihologu, strutnjaku u nekor podrudju, dati povjerenje i tako smo mogh osekivati da ée biti predstavljeno stanje podruéja i u europskim iw ameridkim istrazivanjima. Opasnost nejednakih stilova pisanja i nedostatak integracije mogao se izbjeéi davanjem jasnih i opseZnih uputa nagim autorima.xxiv « Nakon mnogif rasprava o tome tko bi bio idealan izbor za svako od poglavija. mali smo gratificirajuce iskustvo da su naSi pozivi na suradnju na ovome tekstu bilé prihvageni s velikim entuzijazmom i da st se svi na8i autori jako trudili da inkorporiraju primjedbe urednika, Zeljelt bismo iskoristiti ovu moguenost da im zahvalimo na strpljivosti kojom su radilitijekom nekoliko preinaka njihovih potet- nih rukopisa i na njihovoj spremnosti da prihvate wrednigke komentare. Nadamo se da ée {oni i citatelji ove knjige — bili oni dodiplomei. postdiplomet ili nastavn ~ weivati i imati Kotisti od konaéne verzije, Vjerujemo da ona prenosi kritidko znanje i entuzijazam socijalne psihologije. neovisno o njenw zetnljopisnom po- rijeklu. Miles Hewstone Wolfgang Stroebe Jean-Paul Codot Geoffrey M. StephensonUT Uvod u poviest socijalne psihologiie__ 3 Carl F. Graumann Evolucijska socialna psihologiia _ 21 John Archer Razvojna socijalna psihologiia_ 41 Kevin Durkin Metodologija u socijalnoj psihologiji: provjeravanje ideja _ 67 Antony S, R. Manstead i Gin R. Semin SOCIJALNA PSIHOLOGIJAPOGLAVLJE l. aumann Uvod u povijest socijalne psihologije lvod: Za’to proutavati nasu povijest? Pretpovijest socijaino-psihologijske misli rijelaz prema suvremenoj socijalnoj psihologiji Valkerpsychologie Psihologiia mase uvremena socijalna psihologija Socijalna psihologija u Americi Socijalna psihologiia u Europi Sagetak i zakljuéci SOCIJALNA PSIHOLOGIJAAe Car! Grauman x» Uvod: Zasto proutavati nau povijest? Pristie kao i grupe, od obitelji preko institucija do nacija, imaju svoju povijest. Tako i znanost i znanstvene discipline. Upoznati bilo koju od njih nai pokuSati otkriti ne samo Sto su i kakve su danas, nego kakve su bile i Sto su postigle. Uglavnom, kada je rijet 0 dru8tvenim grupama i su- stavima, ne bismo u potpunosti razumjeli sadaSnja djelovanja njihovih pri- padnika ako nemamo neko znanje 0 tome Sto su oni (ili njihovi prethodni- ci) ranije planirali da ée grupa posti¢i. Socijalna akcija, kao ponaSanje uusmjereno prema cilju, moze se obrazloziti samo ako znamo tko je posta- vio taj cilj, kada i u koju svrhu. Buduéi da je istrazivanje drustva, uklju- Eujuéi sociopsihologijsko istrazivanje, poseban primjer socijalne akcije, naime, kolektivan pothvat, morali bismo nesto znati o povijesti discipline Zelimo li razumjeti za8to socijalni psiholozi rade to Sto rade i kako to rade. Ono Sto nazivamo "povijest” nije neSto odredeno, sto se moze biljeziti i proutavati poput ostalih dinjenica, fizikalnih ili drustvenih, Povijest treba konstruirati. Podaci, brojke, osobe i dogadaji mogu biti zadani, ali koje od njih treba uzeti u obzir, kakav znaéaj imaju iu kakvom su medusobnom ‘odttosu, stvar je konstrukcije i namjene (vidi Graumann, 1983, 1987). ako govorimo o historiografiji, tj. 0 pisanju povijesti, vazno je shvatiti da je to pisanje prije konstrukeija nego biljezenje. Jedan od glavnih razloga i uvjerljiv povod za oblikovanje povijesti neke discipline moze biti identiter te discipline. Sto je, primjerice, identitet socijalne psihologije? Postoji li definicija? Tu nema suglasnosti jer ni nje- zin predmet, ni metode, ni teorije i modeli koji se Koriste ne pruzaju pouzdane i valjane kriterije za definiciju. Mi dijelimo teme sa srodnim drustvenim, bihevioralnim i bioloskim disciplinama. Skloni smo posudivati modele od drugih, a veéina na8ih metoda pripada zajednitkom arsenalu drustvenih i bihevioralnih znanosti, Zato se po tradicionalnim kriterijima teorije, me- tode i istrazivanja, socijalna psihologija ne razlikuje jasno od drugih pod- raja. Razlikovnost je, medutim, vazan aspekt identiteta. K tomu, Ginjenica je da razlitite socijalne psihologije postoje paralelno, Barem je za dvije osnovne varijante, naime psihologijsku socijalnu psihologiju (PSP) i so- ciologijsku socijalnu psihologiju (SSP), dokazano da postoje a dase mnogo ne osvréu jedna na drugu (Wilson i Schafer, 1978). PojaSnjenje je za takav raskol koliko jednostavno toliko i problematiéno. Pripadnici tih dviju gru- pa u pravilu imaju viastite, razlitite putove; oni se bave istrazivanjem, podutavanjem i radom u razligitim podrugjima; éitaju i piSu za razligite udzbenike i Easopise; imaju razlitita zvanja; mogu imati i razlitite poglede na znanost, Dok se psiholozi usredotoeuju na mentalne (tj. kognitivne) stru- ture i procese u pojedinaca, sociologijski socijaini psiholozi naglaSavaju uloge pojedinaca u kontekstu drustvenih struktura. Kako je tekla kroz nekoliko generacija socijainih psihologa, danas primjecujemo da su pripadnici PSP i SSP imali rezligite povijesti. srazligitim "pionirim: i "herojima": Lewin, Festinger, Schachter, Asch, Campbell i F.H. Allport za PSP; Mead, Gorrman, French, Homans i Bales za SSP (Wilson i Scha- fer, 1978). Upravo te razlitite povijesti omoguéavaju i dokazuju razlicite identitete. Nadalje, kako je pravilo da se udzbenici socijalne psihologijeved u powjestsociiaine psihotogiie pi8u ili s psihologijskog ili sa sociologijskog stajalista, opéa historiografija ‘mora sadrZavati tumatenja svih glavnih varijanti socijalne psihologije 1 njihovih meduodnosa U izgradivanju i odréavanju socijalnog identiteta psiholog prepoznaje neko obiljezje oblikovanja grupe, a u iskazivanju identiteta postupak koji mu je poznat iz prou’avanja odnosa medu grupama (vidi 17. poglavlje). Stoga ne iznenaduje Sto historiografija moze biti shvaéena kao “socijalna psihologija proslosti” (Watson, 1979). Postoji jo8 jedna tijesno povezana funkcija oblikovanja povijesti koja ima podjednako socijalnii psiholoski karakter: fankcija opravdanosti. Agas- si (1963), Butterfield (1963) i drugi tvrde da time Sto historiografski posta~ ‘vijamo sebe i svoje sadanje istrazivanje u odnos s “klasiénim” postigm ma, s uvazenim teorijama iz prostosti ili op¢enito s “velikanima”, opravda- vamo vlastti rad i vjerojatno podizemo svoj znanstveni status. Poveziva- nje sadaSnjosti s dobro odabranom prosloséu stvara neku vrstu pedigrea, kontinuitet Koji se, od radova “klasitnih” prethodnika (utemeljitelja ili slignih) do nageg danaSnjeg istrazivatkog rada, tumati kao osnovna erta napretka i prikupljanja znanja (Graumann, 1987). Ipak, kako bi bila upotrebljiva, povijest neke discipline mora uzeti u obzit prekide, nedostatke, promasaje i slijepe ulice, a jednako tako i stalan slijed, uspjeh i napredak. Ona ne smije la2no prikazivati jedinstvo ako po- stoji pluralizam kao sto je to u socijalnoj psihologiji. Konaéno, kao i za bilo koju pojavu koju prowtavamo, trebamo podatke o Sirem kontekstu, Za povijest discipline kontekst nije samo sustav znanosti nego i drustveni, politiéki i ekonomski sustav unutar kojeg se razvija pojedina disciplina, Zato je sociologija znanosti postala vazan dio discipliname historiografije (Danziger, 1990; Harvey, 1965; Lepenies, 1977; Woodward, 1980), Sljedeéi kratki uvod u povijest socijalne psihologije neée zadovoljiti sve ove metodoloske zahtjeve. Ipak, tko god proutava povijest znanosti, trebao bi donekle poznavati natela konstrukcije povijesti. To poznavanje bi trebalo pripomosi kritiékom éitanju i preispitivanju kakva je, uostalom, korist od proutavanja povijesti socijalne psihologije !_Pretpovijest socijalno-psihologijske misli Sma psiholozi obigno smatraju da je njihova povijest pogela 1908, godine (ili 1890-ih), dok se razdoblje pretpovijesti proteze sve do Pla- tona (427.-347. pr. Kr, i Aristotela (384.-322. pr. Kr.) ili €ak predsokrato- vaca (od sedmog do petog stoljeta pr. Kr.), ovisno 0 tome nia Koju se filo- zofiju drustva i znanosti oslanja povjesni¢ar socijalne psihologije i o tome kako Siroko shvaéa socijalnu psihologiju. Odluka o tome kako daleko pro- tegnuti proslost ili povijest socijalne psihologije i koga ukljuciti u funkeiji je pisteva sada‘njeg razumijevanja socijalnog i psihologijskog Buduéi da prije kraja 19. stoljeéa nije bilo socijalne psihologije ni u kakyom obliku ili sadraju, naSe je zanimanje za njezinu dugu pretpovijest zapravo zanimanje za povijest socijalne misli ili socijalne filozofije. Neka njezina osnovna pitanje glase 56« [ Pristup usmjeren na drustvo Bilo koi pristup prougavanju individuelnog 1 socjalnog ponasanjo, Koji naglaiava uyjetujueefunkcie socjalnog. odnosno druitveno-strukturlnog konteksta, [ Pristup usmjeren na pojedinca Bilo ka pest uproutorana socjalnog ponciona soca fimkeij ko se iskjuevo sh preteino otlanja na proucovone ‘skustva i poneionj pojedince. [crupna svijest Sha¢anje supraindvidvalne prirode i neovsnostikoletime suijest drustvene grup. Carl F Grouman 1. Zamisljaju li se osobe kao pojedinci od kojih je svaki jedinstvena soba, ili kao osobe koje su u osnovi poput drugih? 2. Promatra li se odredens osoba kao funkeija drustva ili obmuto, dru- Btvo se promatra kao proizvod i funkeija pojedinaca koji ga cine? 3. Jeli odnos izmedu pojedinca i drustva uopée znatajno pitanje ili je izraz prikrivene ideologije? 4, Je li "priroda” Wjudskih biéa u osnovi egoisti¢na pa su potrebne tchnike i postupci obrazovanja, izgradnje morala ili socijalizacije da osposobe Ijude za zajednitki Zivot u grupama, zajednicama i drZavama, ili su Ijudska biéa drustvena po "prirodi", a drustvenima ili nedru8tvenima Sine ih dobri ili 108i usjecaji? 5. Jesu li muskarci i Zene slobodni i odgovorni akteri ili su uyjetovani prirodnim i drustvenim silama? Tai druga antropoloska pitanja postavijali su filozofi stoljecima, te na njih odgovarali na razne naéine. Ponudena razlidita reSenja jo8 su kontroverzne teme u suyremengj teoriji i, neizbje2no, postala st eksplicitne ili implicitne pretpostavke socijalno-psihologijskog teoretiziranja, Bilo da govorimo 0 prednosti pojedinaénog pred drustvenim, duha pred materijalnim, prirod- nog pred uzgojenim, racionalnog pred iracionalnim, ili u obmutom smjeru, te8ko da postoji ijedna opseZnija psihologijska teorija koja ne odgovara na takva pitanja na svoj navin. Upravo u tome je povijesni temelj suvremene socijalne misli oigledan i priznat. Potvrda se, na primjer, moze vidjeti u Zinjenici Sto se dvije glavne struje socijalne misli nazivaju platonovskom i aristotelovskom. Platon je isticao prednost dréave pred pojedincem, koji, kako bi postao istinski druStven, mora biti obrazovan pod nadzorom vlasti. Za Aristotela Ijudsko je bige drustveno po prirodi, a u prirodu se moze pouzdati da ée osposobiti pojedince za zajednicki Zivot i ulazak u osobne odnose iz kojih ée se pri- rodno razviti obitelji, plemena i na posijetku drzava. Ta razlika, u onome Sto istitu, izmedu Platona i Aristotela ne bi trebala biti preuvelitavana; pa ipak, oni su navijestili dvije tradicije socijalne misli koje se u moderno doba luée kao pristup usmjeren na drustvo i pristup usmjeren na poje- dinca. Prvi naglaSava odlutujucu ulogu drustvenih struktura (sustava, in- stitucija, grapa) u osobnom iskustvu i ponaSanju; nasuprot tome, u drugom su individualni procesi i djelovanja ti iz Kojih se mogu protumaciti funkeije drustvenih sustava U povijesti socijalne misli koncepeija prvenstva drustvenog poprimila je mnoge oblike. Za Hegela (1770-1831), njemackog idealistickog filozo- fa, drZava nije samo najvisi oblik drustva nego utjelovijenje (objektivne) grupne svijesti u kojoj je pojedinaéni um aktivan sudionik. Kasnije soci- jalno-psihologijske ideje o (supra-individualnoj) grupnoj svijesti izvedene su iz Hegelova shvaéanja. Za suvremenike koji smatraju da je socijalna psihologija previse iskljucivo usmjerena na pojedinca, filozofija drustvene svijesti predstavlja magajan model (vidi Markova, 1982, 1983). Stoga se teorija drustva moze smatrati okvirom unutar kojeg bi se trebalo razviti socijalno-psihologijsko teoretiziranje kao Sto je to izrigito naznageno u so- cijalnoj psihologiji G. H. Meada (1934) i u simboligkom interakcionizmu (uglavnom njegovoj SSP tradiciji) (Manis i Meltzer. 1980)Uvod w povjestsocijalne psihologie Jako u dugoj pretpovijesti socijaine psihologije mozemo naéi jos znataj- nih teorija o prednosti drustvenog i druStva pred individualnim, trebali bi- smo se osvmuti i na mnogobrojne primjere suprotne strane: filozofskim prethodnicima socijalne znanosti usmjerene na pojedinea. Kako je, Sire gledano, psihologija, a s njom i socijalna psihologija (PSP), prougavanje pojedinaénih iskustava i ponaSanja, morali bismo odekivati velike utjecaje raznovrsnih individualizama na psihologiju. Nazalost, izraz “individua- lizam" ima previge razlititih znacenja da bi bio uporabiv bez pojmovnog razjaSnjenja (Lukes, 1973a). Jedno takvo razjainjenje, kijuéno za psihologa, odnosi se na pojam “apstraktnog pojedinca", pod kojim se podrazumijeva da se temeljna psiholo’ka obiljezja (zvala se ona instinktima, potrebama, zahtjevima ili Zeljama) "smatraju zadanima, neovisno o drustvenom kon- tekstu" (1973a, str. 73). To Sto su ona nepromjenjiva, znaéi da je grupa ili cijelo drustvo tek skup ili proizvod takvih pojedinaénih "znatajki". PSP biva od svojih podetaka odredena kao znanstveno prouéavanje pojedinca u drugtvenom kontekstu. U svojoj usmjerenosti na pojedinea, PSP je vrlo blizu, ako nije ak i dio, opée eksperimentalne psihologije. Velikim se dijelom takav individualizam pojavio tijekom povijesti pod imenima he- donizam i utilitarizam. Osnovna znatajka hedonizma jest nadelo ugode prema kojem djelujemo kako bismo osigurali i zadrzali stanje ugode, a izbjegli i umanjili bol, Od pojave Jeremyja Benthama (1748-1832), koji je teorijski promije- nio nagelo ugode u navelo korisnosti (utilitamosti), u socijalnu je misao uSao, i tamo osta, utilitarizam - doktrina koja zagovara najv najveéeg broja judi. Usprkos mnogim varijacijama doktrine i razliditim kombinacijama individualizma, utilitarizma i iberalizma, postoji jedna crta tradicije koja vodi izravno do temelja psihologije. Za vecinu suvremenih teorija kondicioniranja i motivacije, od kojih su mnoge predstavljane kao socijalno-psihologijske teorije, pojmovi koji se podrazumijevaju pod indi- vidaalnim zadovoljenjem (npr. potkreplienje, nagrada, profit, smanjenje napetosti, disonance, nesigumosti) varijacije su naéela ugode ili korisnosti 4Jo8 su dva druga intelektualna postignuca u 19. stoljeéu znatajno pri- donijela suvremenoj socijalnoj psihologiji: sociologija i evolucijska teori- ja. Kao termin i program sociologiju je osnovao Auguste Comte (1798- 1857), kojega su takoder hvalili i kudili kao oca pozitivizma. Za Comtea (1853) je pozitivizam bio sustay filozofije koji je podrazumijevao model evolucijskog napretka Ijudskog znanja od teoloskog preko metatizickoz do "pozitivnog” stupnja znanstvene spoznaje, u kojem su pojave prihvacane kao stvame i izvjesne, a znanje je opis tih pojava i njihova prostornog i vremenskog poretka u smislu postojanosti i mijena. Sociologia je trebala biti kulminirajuéa znanost koja bi usporedivala kulture prema njihovim razligitim stupnjevima drustvene evolucije. Ipak, ime Emila Durkheima (1858-1917) vezuje se uz poéetak kontinuirane sociologijske tradicije. On jje smatrao da su drustvene Ginjenice nezavisne i izvan pojedinaéne svijest. Otada "kolektivne reprezentacije” odredenog drustva postoje same za sebe. Tako su moda nastale udruzivanjem i interakcijom pojedinaca, njihova se obiljezja razlikuju od individualnih reprezentacija i ne ovise o njima (Durkheim. 1898), Dok je relativna autonomija druStvenog od pojedinaénog o7 Lndividuatizam Doktrine koja noglafove prove, vijednost | interese pojedinca iz kjh se rmorajuizvest i opravdai sve prava i wigednosts druit (etek politi individuaizam). Doktrina do svaobjainjena individual i Sseijlnih pojava more biti cedbaéena oko nisu u patpunest izradena u terminime pojedinaca (metodolosk indviduatzam). [ Hedonizom(psihotoitd) Doktina doje svokeoktvnost totiirana Sejm za ugodom ‘abjegavanjem bola LUtitorizam Doktina de je determinirguel aver okie fojedinca il socje okce korisnost fil ogekivanje korisnst) nezinhposjedic (piles ‘rltarizam) Doktrne do ci wih Socijohin oka treo bit ncjveca seca nojvece broe Judi (etek uiiterzor) [Sociofogija Drustvena znanost koja se bavi druftvenim sustavimay strukturama kao Sto su drustveni adnosi, deultvene institucie, cielo druttva [Pexitvizam Dokerina prema koje) monje treba biti zasnovaro re pritodnim pojavae i nbovin fremenskim | prosornm odresimo Koko ih identiicnsv i proeravau metode (metodologio)empnishh nonostB« Carl F Grouman navela Durkheima da zahtijeva da "kolektivna psihologija” bude uezavi- sna od individualne psihologije. veéina je ranih koncepeija socijalne psi- hologije oko prijelaza stoljeca bila oblikovana prema modelu psihologije pojedinca. Tek je mnogo kasnije francuski socijalni psiholog Moscovic! (1981) preuzeo i revidirao Durkheimovu teoriju kolektivnih reprezentacija (vidi 5. poglavlje i Farr i Moscovici, 1984), Na posljetku, prema kraju duge pretpovijesti pojavio se utjecaj zeorije evolucije, jedne od najmoénijih, najpopulamijih, a ipak kontroverznih in- telektualnih inovacija 19. stoljeca. Na psihologiju je mnogo utjecao njezin glavni protagonist Charles Danvin (1809-1882), a takoder i njegovi stied- benici. Darwinov se doprinos socijalnoj psihologiji uglavnom mor knjizi Porijeklo éoyjeka (1871) i njoj srodnoj knjizi Lzra: Covjeka i Zivotinja (1872, 1896). Covjek je drustvena Zivotinja kojs vila sposobnost za fizi¢hu, socijalnu i mentalnu prilagodbu na okolinu koja se mijenja, a jedan njezin dio je drustven, kao na primjer pieme ili g Stoga izrazavanje emocija ima svoju drustvenu funkciju u komunikacili izmedu i unutar vesta (vidi 10. poglavlje). Britanski je filozof i (rani) so- ciolog Herbert Spencer (1820-1903) uopéio i popularizirao evolucijsku teo- riju uglavnom u diustvenoj domeni. Medutim, kako je Kombinirao evolu- cijsku teoriju s doktrinom individualizma i laissez-faire stajalistem (neki razvoj ide svojim putem), povjesnigari socijaine psihologije poput Karpt (1932) i Hearnshawa (1964) tvrdili su da je Spencer uéinio malo za unapre~ denje socijalne psihologije. Cak je i Darwinov udio u izgradnji socijalne psihologije bio nezamijeéen dugo vremena (Farr, 1980), dok su njegove izravne pretege svojatali i humani ctolozi, objasnjavajuei drustveno pona- Sanje (Hinde, 1974), i sociobiolozi (Wilson. 1975) (vidi 2. poglavije). nai u anje emocija u ie raz » Prijelaz prema suvremenoj socijalnoj psihologiji Ge 6 pretpovijesti socijaine psihologije, dosad smo nastojal istak nuti da stajalista koja smo ukratko opisali, nisu bile socijalne psi- u danasnjem smislu rijesi. Ipak, vidjeli smo da su neke od doktri- na o kojima smo govorili dovele do sadainjeg teoretiziranja. Razlog tome Sto u ovom odjeljku jo8 ne govorimo 0 suvremenoj socijalnoj psihologiji nego tek o prijelaznom stupnju, treba traziti u Ginjenici da su podudja istrazivanja 0 kojima cemo govoriti, bila napustena ili prepustena drugim drustvenim znanostima prije nego je nastala institucionalizacija socijalne psihologije. Razmatrat éemo dva glavna europska pristupa socijalnoj psihologiji 1. Vélkerpsychologie Moritza Lazarasa (1842-1903), Hermana Steinthala (1823-1899) i Withelma Wundta (1832-1920): 2. Psihologiju mase talijanskib i francuskih pisaca kasnog 19. sto- Tjeéa kao Sto su Tarde (1843-1904) i Le Bon (1841-1931), Oba su pristupa primjer diskontinuiteta jer se od njih odustalo prije pojare modemog (americkog) oblika socijalne psihotogije. Oa su pristupi sox jalnoj psihologiji koja je usmerena na deustvo,a ne na p jedinca, opazajivvod u powiestsociaine psibologje interpretativna, prije nego eksperimentalna. Obje koncepeije danas poniovo razmatrajt oni Koji pokuSavaju socijalne psihologiju peosirti prema (kompa- rativno) socio-kulturainoj disciplini, a koja ukljuéuje proucavanie jezika, mora- la, obiéaja, materijalne kulture, Kolektivnih trendova i drustvenih promjena. Vélkerpsychologie Beznadno je pokusati prevesti ovaj izraz na bilo koji drugi jezik (vidi Dan- ziger, 1983). On doslovno znaéi "psihologija naroda"; ustvari, to je kom- parativna, povijesna, socijaina i kulturalna psihologija koja se u europskim udzbenicima uglavnom navodi w nepromijenjenom obliku - kao njemacka Valkerpsychologie. Umjesto niza definicija, slijedi pregled njezine temelj- ne logike. Buduei da, u skladu s Karpfom (1932), mozemo s pravomn govoriti o “europskoj pozadini” socijalne psihotogije, neizbjezno je razmotriti naci- onaine tradicije drustvene misli, na primjer u Njemaékoj, Francuskoj i En- aleskoj Volkerpsychologie je dakle manifestacija i prototip njemaéke socijal- no-psihologijske misli pripremane u I8., razradene u 19. i privedene kraju 1 20. stoljeéu, Upuéivanje na Njemazku naglasava poseban nacionalni, t politiéki, drustveni i kulturalni razvoj kao promjenjivi kontekst drustvene i pojedinaéne svijesti. U toj tradiciji kljuéna pretpostavka jest da je primami oblik Ijudskog udruzivanja kulturalna zajednica (Gemeinschafi), Volk, w kojoj se ostvaruje izgradnja i obrazovanje (Bildung) lignosti pojedinea, filozofe i znanstvenike poput Herdera, Hegela i Wilhelma von Humboldta jezik je bio medij u kojem zajednica oblikuje svoje pojedinaéne élanove; oni su, zauzvrat, aktivno pridonosili njihovu jeziku koji treba shvatiti kao drustveni proizved (Markova, 1983). Dok se danas smatra da je apstraktno “drustvo" drustveni kontekst iskustva, akeija i interakeija, u 18. 119. sto- jecu za njematke je udenjake to bila nacionalna i kultura zajednica naro- da - Volk, éiji su svijest ili duh (Volksgeist) shvaéeni kao ujedinjavajuée nagelo ili ideja. 1 Volk i Volksgeist su postali predmetima nove discipline kada su je M. Lazarus iH. Steinthal institucionalizirali u strutnom €asopisu Zeitschrift fiir Valkerpsychologie und Sprachwissenschaft, 1860. godine, Od potetka nije bilo dvojbe o tome da je nova disciplina usko vezana i zamisljena kao doprinos politigkim naporima prema njemaékoj nacionalnoj drzavi (Eck- ardt. 1971), Potaknuta su mnoga, veé dugo postojeéa pitanja socijalne psi- hologije. ali kako je okvir bio nacionalan vise nego opéedrustven. pitanja razlikovala od onih sadr7anih u francuskoj psthologiji masa (vidi dalje), Wilhetm Wundt je preuzeo Vélkemsychologie kao ekvivalent i dopunu eksperimentainoj psihologiii pojed:nca joS 1863. i, uz modifikaeije, odusta- junja i potvade, ustrajao je u tom podrusju sve do svoje smrti 1920. godine Wardh, 1900-26, 1921). Tako je bio ghavni keitigar Lazarusove i Steintha- ve koncepcije, mogués je mavest! acke zajedniéke probleme koji su prene- it) U modefae sociale psthologifu, U sre seni (ili su tebal »9 1 Votkerpsychotogie (njemacki = pologija naroda) Ran obik powjesne rkomparotine sociokulturalne psbologe (oastao na prielazu 19. v 20. stoece), @ proutora proizvde kuture Vez iitove,obitaje itd) Kai resto iz seciaoihinterokco10« | Psthologia mase Prouzovenje svjest (usporedit grupna ules i ponotonja moze toétve, kao 1 dodo pojedince Otoko modu [ sugestifa Teka ii proces omecy koje se drgu osobu navede da dedvjavo' do se ponaie na radon natin, i onako Koka je to odredio ong ko suger, npr hipnotizer. Carl & Grauman ‘manja je svakako priroda odnosa pojedinac-zajednica, a ona ukljuéuje mnostvo teorijskih, konceptualnih i metodoloskih pitanja. Ipak, nije uopée bilo dvojbi o istinskoj drustvengj prirodi pojedinca; samo individualna ek- sperimentalna psihologija, pola je psihologije. Tednako tako staro jest pitanje bi Ii socijalna psihologija, da bude istinski socijalna, trebala biti povijesna disciplina kao Sto je opet zastupao Gergen (1973, 1985). Vilkerpsychologie je barem znavila komparativno povije- sno prouavanje objektivnih produkata drustvene (ili kolektivne) interakcije, kao Sto je jezik, mit i obigaji; to je bila kulturalna socijalna psihologija u kojoj prougavanje jezika zauzima sredisnje mjesto. Osim najosnovnijih procesa, nijedno Ijudsko iskustvo ili aktivnost ne mogu (i ne trebaju) biti odvojeni od svoga drustveno-kultumog konteksta, zanemarujuéi razvojnu povijest misli u jeziku, Jo8 jedno obiljezje Vilkerpsychologie, koje emo teSko naéi u suvremengj socijalnoj psihologiji, jest zanimanje za odnos izmedu pojedinaca koji djeluju i koji su u interakciji te za rezultate njihove (inter)akeije - rezultate koji, zauzvrat, utjetu na pojedinaénu svijest pri- padnika i obogaéuju je. Oni "potigu u pojedinaca nova postignuéa, bitna za Zivot zajednice" (Wundt, 1921, vol. I, str, 20-1). Danas je lako vidjeti pogresku Valkerpsychologic u pomanjkanju em- pirijske metodologije i istrazivanja. Medutim, pokuSamo li imaginarno izokrenuti perspektivu i pogledamo li podrugje dana’nje socijalne psi- hhologije s Wundtova stajali8ta, mozemo isto tako zamijetiti u kojoj se mjeri kulturalni opseg podruja saZeo, a metodoloski prosirio (vidi Jaspars, 1983, 1986). Gledajuéi unatrag, stjede se dojam da su, mozda, ne cijela ideja, ali mnoga znaéajna pitanja Vélkerpsychologie "predana” srodnim disciplina- ‘ma, uglavnom antropologiji i sociologiji, a da su ih tek nedavno europski socijalni psiholozi ponovno atkrili. Jaspars (1986, stt. 12) Zak smatra mo- guéim "povratak prvom znanstvenom pokuSajut prouavanja socijalnog ponaganja onako kako su to predlagali Lazarus i Steinthal” Psihologija mase! Intelektualna i znanstvena pozadina psihologije mase je slozena, Tu su, s Jedne strane, mnogi postupci i oblici sugestije, kao Sto je tradicija (vjeSti- nna, tehnika, doktrina, kult) hipnotizma, tj. izazivanje stanja sliGnog snu koje odredenu osobu, uz odredena ogranigenja, éini podloznom sugestija- ma hipnotizera. Anton Mesmer (1734-1815), koji je mogao Ijude dovesti u trans, tvrdio je pritom da je pod njegovom vla8éu tuniverzalna Zivotna sna- ga ("magnetizam") koja ée ojaéati | pobolSati Zivot i zdravlje. Hipnoti¢ka sugestija, kako je to kasnije nazvano, trebala je sniziti pacijentovu razinu svijesti, Gineéi tako njegov (ili njezin) duh "primitivnijim". U poznatom kontroverznom natjecanju izmedu franeuskih medicinskih Skola, jedne iz Naneyja i druge iz Salpétrierea u Parizu, ta se tehnika predstavijala kao dijagnosti¢ka u prvom, a terapijska u drugom sluéaju. Ipak, ona je postala jednim od najvaznijih modela socijalnog utjecaja i prvi psiholozi mase pri- hvatili su je 2a tumagenje nepotvrdene iracionalnosti, emocionalnosti i “primitivizma” masa (vidi Barrows, 1981; Paicheler, 1985), 1 Neki autor keriste# nazv psiologija gomite (op. red).vod u ponjestsocialne psihologije Drugi medicinski model, éak izrazitije "patoloski" po porijeklu i vrsti, uzet je iz epidemiologije. Prema slinosti s bakterijskom zarazom. koja je U skorije vrijeme postala znanstvenom Ginjenicom zahvaljujuei istrazivanjima “lovaca na mikrobe" poput Louisa Pasteura (1822-95) i Roberta Kocha (1843-1910), smatrala se moguéom i mentalna zaraza, te se njome tu- matilo Sirenje afekta i ‘anomije’ u razdraZenoj rulji ili na sliéan nagin uzbu- rnjenim masama,? Mentalna zaraza, kljuéni termin u Le Bonovoj utjecajnoj psihologiji mase (Le Bon, 1895), iako ga nije sam skovao (vidi Nye, 1975), bio je kasnije protumaéen u smislu "kruzne reakcije" (Allport, 1924) i "medusobnog poticaja” (Blumer, 1946). Stoga je teorijski izgubio svoje obiljezje "zarazne bolesti® (Milgram i Toch, 1969). "Medicinska" izvrtanja predodzbe mase u promisljanjima 19. stoljeéa odliéno je dokumentirao Barrows (1981; vidi takoder 17. poglavlje) Drugi znanstveni korijen psihologije mase bila je kriminologija. Ono Sto je s medicinske tozke gledista bilo podsvjesno i afektivno stanje svije- sti iz pravne je perspektive predstavljalo smanjenu uraéunljivost pojedinea utopljenog u masi ili €ak u "delinkventsko} masi” (Sighele, 1891; Tarde, 1895). Temeljna pretpostavka toga medicinsko-pravnog pristupa jest, ponovno, da u masi pojedinac postaje primitivniji, infantilniji nego kad je sam, a otuda i manje inteligentan, manje voden razumom i stoga manje uracunljiv, Jako su sve te ideje bile naglaSavane u nizu talijanskih i fran- cuskih publikacija prije 1895., Le Bon ih je popularizirao u svojem best- seleru, a da nije naveo prave autore. Na posljetku, kasniji sljedbenici ideje © svijesti i ponaSanju mase prihvatili su upravo Le Bona kao uditelja psi- hologije mase (npr. Freud, 1953; kriticki Nye, 1975; Moscovici, 1981). Spojimo li oba izvora, medicinski i kriminoloski, ta “Iatinska" kon- cepeija mase spada u nenormalnost, povezana ili s bolesécu ili zloginom, a samo u najboljem sluéaju uzima u obzir olakotne okolnosti. Da bismo ra- Zumjeli za8to su kolektivno ponasanje i njegovi mentalni korelati bili sma- ‘rani anomalijom ili 'anomijomy, treba razmotriti druStveni i politicki kon- tekst u kojima su se takve koncepcije razvile; a to je ogevidno iz tekstova 0 psihologiji mase. Slijed revolucija (u Francuskoj 1789., 1830., 1848., 1871); radikalne ekonomske i drustvene promjene zbog brze industrijalizacije i urbanizacije; rast i ‘revolt masa’; ja€anje radni¢kih sindikata i socijalisti¢kih ‘deja, Strajkovi i svibanjske demonstracije; korupeije i skandali; vojni po- raz Francuske u ratu s Prusijom 1871., te revolucionarna PariSka koruna i njezino krvavo guienje iste godine; sve to zajedno postalo je prijetnjom ustanovijenom politi¢kom, drustvenom i moralnom poretku i, uglaynom, burzoaziji, Kako je Barrows (1981) uvjerljivo tvrdio, postojao je opéi osje- €aj dekadencije i propadanja koje je trebalo protumaciti. Mase su ‘otkrivene” (Moscoviei, 1981) i dozivljene kao uzrok opée slabosti, a od znanosti se trazilo da potanko raSélani uzroéni odnos izmedu fenomena mase i drustvenih zala. Kriminoloska, a tako i psihijatrijska ili epidemioloska ‘obja- Snjenja’ odgovarala su sveopéem Zeitgeistu (duhu vremena). Usprkos kon- troverznim pojmovima o ‘mentalnom jedinstvu mase' (Le Bon, 1895) i'en- titeta svijesti mase’, Sto se oboje proteglo i u 20. stoljece (npr. McDougall, 2 Anomijo je Durkheimovi2raz 2a stan u kojem se dominantne drustvene norme dovede upitenj, zanemaryja ili edbactye [Mentaina zaraza Hipoteticki ‘mehanizam koji se nalaziu osnovi Sirenja ofekata i ideja uw gomilRe Carl & Geauman 1920), vazno je shvatiti da je glavna briga zapadnoeuropske psihologije ‘mase bila sudbina ‘normalnog' pojedinca koji je udrustvenim uvjetima mase postao nekako ‘abnormalan’. Dok je Le Bon pisao o ruljama i porotama, ‘masovnim demonstracijama i parlamentu, kriminalu i religioznim okuplja- njima, sve pod kategorijom ‘mase’, mi danas razligito prilazimo masama, drustvenim pokretima, javnosti i institucijama. Medutim, jedmu vaznu raz- liku istakli su veé Tarde (1901) i Park (1972); onu izmedu mase i javnosti Dok masa podrazumijeva fizicki kontakt i prostomo ogranigenje, javnost, uglavnom zahvaljujuéi suvremenim oblicima komunikacije (ako samo u obliku tiska u to vrijeme), nadilazi prostome granice i Siri se kao "javno manijenje" Poput Valkerpsychologie, psihologija mase nije se razvila unutar aka- demske psihologije nakon Sto je McDougall (1920) iznova uveo pojam " grupne svijesti". Ipak, za razliku od ranije, neke od najvaznijih tema psi- hologije mase ukljugene su u novu socijalnu psihologiju nakon Sto su bil individualizirane i tako postale pristupaéne za eksperimentalnu analizu, Pod temiom drustvenog utjecaja prepoznajemo nastavak onoga Sto je nekad bilo shvaéano kao uéinci sugestija, zaraze i imitacije (vidi Moscovici, 1985; Paicheler, 1985). Tek nedavno kljuéni problem svijesti i ponaSanja mase bio je iznova razmotren, a Moscovici i drugi su ga ponovo protumacili (Moscovici, 1981; vidi Graumann i Moscovici, 1986), 2 Suvremena socijalna psihologija Scie psihologija kakvu znamo danas javija se otprilike na prijelaza stoljeéa. Autori ameriékih udzbenika radije su kao njezin potetak odre~ dili 1898. godinu, prema prvom eksperimentu u socijalnoj psihologiji, 1908., zbog dva udzbenika iz toga podrugja, Ustvari, pokazalo se da nijed- na od obiju ‘prvih godina’ nije togna; ali nema smisla zamijeniti ih nekim drugim ‘prvim’ godinama. Krajem 19. stoljeca nisu postojale samo Vélk- erpsychologie i psihtologija mase. Postojao je i termin 'socijalna psihologi- ja’, a odnosio se na postojeéa istrazivanja koja su se bavila pojedincem u drustvu ili ‘psihologijom drustva’ (Lindner, 1871; vidi Ltick, 1987). Ipak, od najranijih programa socijalne psihologije isticu se dvije razligite kon- cepeije, koje sazeto glase: (1) nova se disciplina, kao socijalna psihologija, treba baviti pojedincem i unutraSnjim-individualnim procesima kao Sto je to slucaj u psihologiji (npr. McDougall, 1908; Simmel, 1908); (2) kao soci- Jalna, psihologija bi se trebala usredototiti na ulogu drustvenog (struk- turalnog) konteksta za individualne procese (npr. Lindner, 1871; Durkheim, vidi Lukes, 1973b: Ross, 1908). lako éesto citirane knjige iz 1908. nisu bile prvi udabenici iz socijalne psihologije, one mogu dobro predstavljati dva razlitita teziSta, MeDougallov Uvod u socijalnu psihologiju bila je (teorijska) knjiga 0 " wodenim sklonostima i sposobnostima pojedinagie Ijudske svijesti” (1908, str. 18), tj. individualisticki pristup socijalnoj psi- hologiji uz pomoé teorije instinkta: u suvremenim terminima, to je teorija motivacije (vidi Farr, 1986). Ross. sociolog, bavio se u Socijahnoj psihologiji 'probiemima koji nastaju medu Ijudima kao posljedica njihova udruzivanja’Uvod u powjest socijaine psihologije (1908, str, 1). Njegova su tema bile uniformnosti nastale iz socijalnih utje- caja zbog interakeije, djelomiéno u tradiciji psihologije mase, a uglavnom kao ‘iskrena poast geniju Gabrielu Tardeu’ (str. viii). Pepitone je u pravu kada, u razmisljanjima o povijesti socijatne psihologije (1981, str, 974), tvrdi da je 'kolektivna socijalna psihologija, onakva kakvu je Ross prika- za0, ostala velikim dijelom unutar sociologije’, dok je, naprotiv, za psi- hologiju ‘individualno bila jedina realnost’ pa to vrijedi i za socijalnu psi- hologiju koja se iz nje razvila Socijalna psihologija u Americi Vidjeli smo da socijalno-psihologijski individualizam ima svoje korijene u odredenim socijalnim filozofijama, ali uspostavom (psihologijske) disci- pline socijalne psihologije tj je individualizam poprimio metodolosku notu. Moguée je da se "pojava socijalne psihologije kao odvojenog podrugja empirijskog istraZivanja ... moze promatrati., kao generacijski revolt protiv metode sjedenja u naslonjaéu socijalne filozofije" (Cartwright, 1979, str. 83), Medutim, sasvim je sigumo da se u stavovima i radu F. H. Allporta (1924), jednog od prvih modemih ameritkih socijalnih psihologa, indivi- dualistiéka koncepeija poklapala i sjedinila s metodoloSkom orijentacijom, odnosno eksperimentalno-bihevioristi¢kim pristupom. Za Allporta, prvog socijalnog psihologa u bihevioristiékoj tradiciji, socijalna je psihologija "ananost koja proutava ponaSanje pojedinca u mjeri u kojoj to ponaSanje potie druge pojedince ili je samo za sebe reakcija na to ponaSanje" (1924, str. 12). Ipak, dok je "stajaliste © ponaSanju" bio samo nagin shvaganja Ginjenica, eksperimentalna metoda je ta koja ih podastire (str. vi). Kombi- nacija individualistitkog pristupa, "stajaliSta o ponaSanju" i eksperim talne metode, zamisljena je da uéini socijalnu psihologiju znanstveno res- pektabilnom disciplinom; to je nastojanje, prema Carwwrightu (1979, str 84), trajalo prva tri ili Ceti desetljeéa postojanja socijalne psihologije. lako se veti dio ovog procesa dogadao u Americi i moze se povijesno pratiti do modela F. H. Allportovih prvih eksperimenata socijalne facilita- cije (vidi 15. poglavije), treba napomenuti da se sim Allport (1924) uve- like oslanjao na eksperimentalni rad nekolicine Wundtovih uéenika (vidi Graumann, 1986). K tome, Pepitone (1981, str. 975) govori o "njematkim korijenima eksperimentalne tradicije u socijalnoj psihologiji". "Europski korijeni” bilo bi ak preciznije, jer se ne radi samo o pretjerano (i pogre- Sno) citiranom primjeru Tripletta, koji je 1898. opisao eksperiment o utje~ cajui su-djelovanja drugih na brzinu i kvalitetu rada pojedinca (Sto je kas- nije postalo poznato kao "socijalna facilitacija"). Kako su pokazali Haines i Vaughan (1979), bilo je i drugih eksperimenata prije 1898. koji zasluzuju da ih se naziva socijalno-psihologijskim, uglavnom u kontekstu Binetovih i Henrijevih proutavanja sugestibidnosti (npr. Binet and Henri, 1894), a ta je tema preuzeta iz tradicije hipnoze o kojoj je bilo govora ranije’ Cak i 3° Hoines i Voughan (1979, str 332) se Zok pitau jel ova) eksperiment na bilo koji natin potaknuo poznata istativanja konformizma Solomona Asch" (vidi 16, poglave).Car) Grauman prije, 1880-ih, Ringelmann je proveo istrazivanja grupne produktivnosti (vidi 15. poglavije i Kravitz i Martin, 1986). Povijesno je medutim manje zanim\jivo pronaéi istinski prvi eksperiment (to je proizvoljna odluka) nego zamijetiti kako socijalni psitoolozi jo§ uvijek pokuSavaju poistovjetiti svo- {ju povijest s eksperimentalnom prije nego nekom drugom metodologijom to je rjetiti primjer idemtifikacijske funkcije historiogratie (vidi ispred). Usprkos europskim korijenima eksperimentalizma, dogodilo se. uglavnom u drustvenoj i znanstvenoj klimi Sjedinjenih Dr2ava nakon Pr- vjetskog rata, da je socijaina psihologija viSe nego drugdie postala ‘znanost © po edincu” (Allport, 1924. str. 4). Udinak ovog oj bio je da je socijaina psihologija velikim dijelom uklonjena iz proué Vanja drustvenih pitanja (Katz, 1978. str. 780). Ona je, barem u svojoj istrazivaékoj praksi, izolirala svoje ispitanike iz njihova drustvenog kon- teksta; sve dok u ekonomskim i politi¢kim krizama, kao Sto je bila Velika depresija i Drugi svjetski rat "hitnost rjeSavanja drustyenih problema nije dovela do potiskivanja laboratorijskih purista" (1978, str. 781), kako éemo vidjeti neéto dale. Najveée postignuée 1930-ih i 1940-ih bilo je proutavanje i, uglav- xnom, mjerenje stavova (vidi &. poglavlje), a nakon te preokupacije, 1950-ih 4 1960-ih godina slijedita je usredototenost na tumadenja promjene stavova (vidi 9. poglavije). Za povjesnitara su mnoge tehnike mjerenja stavova, koje su se razvile od stedine 1920-ih, manje zanimljive nego sve evrice uyjerenje, iznova potvrdivano svakom novom tehnikom, da se "stavovi ‘mogu mjeriti" (Thurstone, 1928) te da se njihovom mjerljivoséu, zajedno sve vecom sofisticiranoScu eksperimentalne metode, moze uzdiéi znan- stveni status socijalne psihologije. Dananja veéa pozelinost eksperimen- talnog u odnosu prema terenskim istraZivanjima i mjerenja nad opazanjem, institucionalizirana je u nastavnim planovima i u kriterijima za objavlji- vanje istra lo ovise o razini metodoloske sofisticiranosti. Ali takoder. ono Sto se na- zivalo "krizom" socijalne psihologije tijekom 1970-ih, u kojima je socijal- nna smislenost i znatenje njezina najveceg istrazivackog rada bila predme- tom razmatranja iz mnogih kutova, bilo je uvelike pripisano viadavini me- toda nad problematikom (vidi Buss, 1979: Israel i Tajfel, 1972). Povijesno, bilo je odstupanja od te metodoloske glavne struje kad god je pritisak drustvenih i politi¢kih problema zahtijevao suradnju i odanost socijalnih psihologa. To je bio sluéaj kada je osnovano Drustvo za ps hologijsko proucavanje drustvenih pitanja (Society for the Psychological Study of Social Issues) tijekom 1930-ih, Isto se ponovilo 1940-ih kada su, pod pritiskom nacistiéke i fasisti¢ke dominacije i terora, socijalni psiholozi u slobodnim zemljama ne samo pokusali pomoéi da se pobijedi u ratu. nego i planitali bolji svijet demokratskih drustava, Jedan od takvih bio je idovski prognanik iz Berlina, Kurt Lewin (1890-1947), élan geStalt grupe koja je utjecala na socijalnu psihologiju na razne izravne i neizravne naéine Lewin, potpuno svjestan onoga Sto se dogodilo u Njemackoj a potom iu Europi, postao je socijaini psiholog primjenom svoje teorije polja na grupe (Lewin, 1948, 1951). Taj pristup, manje teorija a vi8e opéa metodo- logija, usredototio se na princip meduzavisnosti, naglaSavajuéi prv kih radova. Osim toga, dobivanje novea i subven: ja nema-sod u pouijest socijaine psihologie cjetine (situacije ili polja) nad dijelovima, i iskoristio vi8e konstruktivne a manje Klasifikacijske metode. Ovakva Siroka metodologija omogutila je Lewinu i njegovim usenicima eksperimentitanje s grupama (kao prototi- povi"polja sila"), ali takoderi rads grupama u svakodnevnom zivotu zajed- nice kako bi se promijenilo njeno ponaSanje, moral, predrasude, stil vod- stva itd. - takay je pristup posta poznat kao akcijsko istrazivanje. Popis njegovih suradnika i uéenika, od vremena koje je proveo na Sveudilistu u Iowi - University of lowa's Child Welfare Research Station (1935-44), do vremena kada je osnovao vlastitu zakladu, Istrazivacki centar za grupnu dinamiku - Research Center for Group Dynamics (Ann Arbor), vjerojatno {je najimpresivniji i najutjecajniji ikada povezan uz jednog znanstvenika rnakon Wundta (vidi Festinger, 1980; Marrow, 1968), Tako je Lewin umro 1947. godine, uglavnom su levinijanei poput Cart- wrighta, Deutscha, Festingera, Frencha, Kelleya, Schachtera i Thibauta oblikovali socijalny psihologiju u Americi poslije Drugog svjetskog rata i, na posljetku, u Europi. Marx i Hillix (1979, str, 322) ak su zakljudili "da je teSko smatrati hiperbolom kada se amerika socijalna psihologija opisuje kao Lewinovo djelo”. Dodaju li se tu Amerikanci koji su potpali pod utje- caj drugih emigranata, nije pretjerano zakljuditi poput Cartwrighta (1979, sit. 85): "TeSko je zamisliti kako bi to podrudje danas izgledalo da ljudi poput Lewina, Heidera, Kahlera, Wertheimera, Katona, Lazarsfeldai Brun- swikovih nisu dosli u Sjedinjene Dréave onda kada su doSli." Treba pod- sjetiti na taj prisilni transfer judi i ideja iz Europe u Ameriku onda kada u amerigkim tekstovima povremeno protitamo da je socijaina psihologija prvenstveno amerighi proizvod (str. 85) ili uglavnom sjevernoamericki fenomen" (Jones, 1985. str. 47). U takvim izjavama istina je da su nakon dolaska emigranata mnoge ideje morale biti i doista su bile transformirane procesu prilagodbe na novi drustveni i znanstveni kontekst (vidi Ash, 1985: Graumann, 1976). Jednako je tako istinito da je Hitler ispraznio veti dio srednje Europe od svakoga i svega Sto je postojalo u socijalnoj psi- hologiji. U taj se vakuum ulila “amerika psihologija” u godinama nakon 1945.: emigranti se nisu vraéali. U desetljegima nakon Drugog svjetskog rata u Americi a potom i Eu- ropi zapravo su se dogodile, pored stalnog metodoloskog dotjerivania, dvije teorijske promjene: prijelaz s bikevioristickog stajalista na kognitivisticko i prijelaz s teorije Sireg na teorije uzeg dometa, Obje promjene nist og- ranigene na socijalnu psihologiju, nego se odnose na psihologiju opéenito. Dok se bihevioristi¢ki pristup moze Siroko okarakterizirati kao uglavnom ameritko dostignuée (koje duguje kljuéne postavke Pavlovijevoj psiho- logiji), esto se tvrdilo da je promjena ili pomak prema kognitivisti¢kom pristupu nastao, ili je barem bio olakSan, pojavom gestalt psihologije u Americi. Povijesna je Ginjenica da se prvi pregled kognitivne teorije u Udbeniku socijalne psihologije (Scheeter, 1954) odnosio zapravo na ge- Stalt psihologiju. Situacija se drastitno promijenila kada je, Setmaest go- dina kasnije, Zajone (1968b, str. 391) naslijedio Scheerea u Prirwéniku, zamijetiv$i "s iznenadenjem kako malo imamo zajednitkog s prethodnom generacijom socijalnih psihologa”, Kognitivni procesi su tada shvacani uglavnom kao "dinamika u podlozi drustvenog ponaSanja” (str. 391). Situ- oS16 « Carl E Geauman acija se tada opet promijenila: kognicija je pogela znatiti obradu infor- macija (Markus i Zajone, 1985).* Danas je manje zanimljivo socijalno po- anje nego njegova kognitivna reprezentacija, koja prethodi (npr. planir nije), prati (npr. monitoring) i slijedi (npr. paméenje) ponaSanje (vidi 5., 6. i 7. poglavije). Zajedno s postupnom transformacijom primjene socijalne kognicije svjedoci smo bujanja i suzZavanja socijalno-psihologijskih teorija. Za po- vjesnigara psihologije, model se, izgleda, ponavija, Ba8 kao Sto su se u doba procvata biheviorizma vrste udenja ubrzano mnozile, sada je koncept kognicije. dint se, stvorio mnogo mini-teorija koje su, istodobno, tezile pro- Siriti se preko cijelog podrudja socijalne psihologije. Jos je jedna socijalna promjena uovena u razvoju ameritke socijalne psihologije u posljednjih 25 godina, a to je promjena od relativno niskog statusa i marginalne pozicije unutar psihologije na uglednije mjesto blize sredi8tu. Za Berscheida (1992, str. 531) tak je ofigledno "da se socijaina psihologija pojavila kao sredi8nji stoZer za veliki dio suvremene psi- hologije", Sto je procjena koja, ako uopée to jest, vrijedi za mnoga nova podrugja primijenjene socijalne psihologije: zajednicu, okolinu, zdravlje, pravo, organizaciju (vidi 18. poglavlje). Socijalna psihologija u Europi Stanje socijalne psihologije u poslijeramoj Europi moze se te8ko razumjeti bez dijalektike prekooceanske razmjene. S jedne strane, tu je amerika "natu- ralizacija". Za psiologiju u cjelini, Koch (1985, str. 25) je uyjerljivo twr- dio da kakav god je povijesno mogao biti europski doprinos - engleska post-darvinovska komparativna psihologija, ruske pavlovljevske koncepcije, geStalt-emigracija, otkrige Piageta, "Sak" fenomenologija i, svakako, neopozitivistitka filozofija betkog kruga - sve je bilo zdusno prihvaéeno, promi8ijeno i transformirano u ne8to ameritko, djelomitno stopljeno s au- tohtonim biheviorizmom, i potpuno individualistiéko. Odluénost i energiju kojom je to bilo ostvareno omoguéila je rana i masovna institucionalizaci- ja. Koch je, kao i drugi prije njega, bio uvjeren da je kulturalna atmosfera sklona pragmatizmu i eksperimentalizmu u svim podrudjima Zivota, olak- Sala procvat psihologije kao nove znanosti "za koju se Ginilo da obeéava predvidanje i kontrolu Ijudskog djelovanja" (Koch, 1985, str. 22). "Natu- ralizirana" i institucionalno ojaéana psihologija u Sjedinjenim je Drzavama ubrzo brojno8éu nadmasila i prevagnula nad nastojanjima u drugim zemlja- ma. Psihologija je postala izvozna roba gdje god je bila potrebna, a potreba je bila najveéa u poslijeratnoj Europi, iako u raznim drZavama u razligitoj mieri i iz razligitih razloga. Ono Sto se kasnije kritigki nazivalo "ameri- kanizacijom" europske (npr. njemavke) psihologije (vidi Cartwright, 1979. sit, 85) bila je ustvari nadasve potrebna i dobro primljena rekonstrukcija i intemacionalizacija druStvenih znanosti uz ameri¢ku pomoé. Termin "ameri- kanizacija" moze biti opravdan samo onoliko koliko su ideje, problemi i njihova rjeSenja bili prihvaceni i prenijeti nekriti&ki. 4 Za promjene u znotenju (socijane) kogolcife vidi Groumann (19876).Uvod u porijest socijalne psihologje Kakvo je bilo stanje socijalne psihologije u Europi prije rata? Bez odgovarajuée institucionalizacije samo su pojedini znanstvenici imali neka- kvo zanimanje za socijalnu psiologiju. Na primjer, u Engleskoj je bio Bar- tlett, ije je glavno djelo Paméenje (1932), tek nedavno izazvalo zaniman- je medu kognitivnim socijalnim psiholozima. U Svicarskoj je pak bio Piag- t, koji je mnogobrojnim knjigama o djetjem razvoju takoder pridonio na- $0} danainjoj koncepeiji socijalizacije (vidi 3. poglavlje) i to uglavnom svojom usmjerenoSéu na moralni razvo} (Piaget, 1932a). U Niemackoj je bio Moede; on je svojom prvom eksperimentalnom grupnom psihologijom (Moede, 1920) veé prije impresionirao Floyda Allporta (1924), a bio je tui Helipach, osnivaé (kratkotrajnog) prvog Instituta za socijalnu psihotogiiu 1921. godine i autor prvog sistematskog njemackog udzbenika socijalne psihologije (Hellpach, 1933). Ipak, nitko od tin ili drugih europskif znan- stvenika nije bio utemeljitelj ii posrednik socijalno-psihologijske tradicije; niti su osnovali znanstvenu zajednicu socijalnih psihologa. Nakon 1933. Hitler je pridonio njihovu razdvajanju. Tako je bilo u Europi nakon 1945. godine. lako je bilo pojedinaca i timova koji su se bavili socijalno-psihologijskim istrazivanjima i poduca- -vanjem na razligitim europskim sveusilistima, bili su "nesvjesni medusob- nog postojanja, ... komunikacija je postojala uglavnom izmedu svakog, pojedinog centra i Sjedinjenih Dréava’, kako je naveo prvi uvodni dlanak u European Journal of Social Psychology, 197). Americka je inicijativa bila prva koja je1950-ih, pose loge iz. sedam europskih zemalja u svrhu interdisciplinarnog medukultu- ralnog prouéavanja prijetnje i odbijanja (Schachter i sur, 1954). No, trebao je jos jedan pokusaj, ponovo potaknut od ameri¢kih psihologa, da bi se polozili temelji stalnog okupljanja europskih socijalnih psihologa Kada je, 1966, godine osnovano Europsko udruzenje eksperimentalne socijaine psihologije (European Association of Experimental Social Psy- chology, EAESP), ono je ubrzo postalo nukleus manstvene zajednice soci- jalnih psihologa Europe. Od male grupe stedinom 1960-ih prerasto je u veliku zajednicu koja je obulvaéala veginu europskih socijalnih psihologa. Od njezina osnutka tijekom “hladnog rata” jedan je od ciljeva Udruzenja bilo ukljusivanje socijalnih psihologa iz Istoéne Europe uw rastuéu kornuni- acijsku mrezu.s Kako bi se to postiglo, redovito su se odr2avale tz. is- togno-zapadne konferencije, uglavnom w soci Jjama, sve dok 1992. godine nije svakom EAESP élanu omoguéeno slo- bodno sudjelovanje. Prvotna ovisnost o sjevernoameritkoj socijalnoj psihologiji bila je po- voljno prihvaéena. Ipak, nedostatak uzajamnosti u prekooceanskom razmjenjivanju ideja izazivao je Zaljenje, uglavnom u onih osnivaéa europ- skog udruzenja koji su priZeljkivali socijalnu psihologiju karakteri europskog porijekla. Tajfel i Moscoviei su medu prvima izrazili to neza- dovoljstvo i potrebu za identitetom socijalne psihologije u Furopi. Oni su, svaki na svoj nagin, trazili druitveniju socijalnu psihologiju nego Sto je bila ona ulemeljena i razvijana u Americi. KritiGari amerigke socijalne psi- Si od Osla, okupila sociologe i socijalne psiho- Listi¢kim i neutralnim zem- 5 Medu njima su Hiebsch | Vorwerg (1980) iznijeli eksplicitno marksisticku socjalnu psi- hologiju ITCorl F Graumen hologije opetovano su tvrdili da je ona sjedinjena s “kultumim etosom” “samodovoljnog individualizma” (Sampson, 1977, str. 769). Supromno tome, Tajfel i njegovi uéenici naglasavali su drustvenu dimenziju individualnog i grupnog ponaSanja, tj, stupanj do kojeg je nase iskustvo i ponasanje uklop- Ijeno i oblikovano svojstvima kulture i drustva u kojem zivimo (Tajfel, 1981; 1984). Drustvo, medutim, “ima vlastitu strukturu koja se ne moze odrediti prema osobinama pojedinaca” (Moscovici, 1972, str. 54). Stoga, “socijaina psihologija mode i mora ukljutiti u svoje teorijske i istrazivacke preokupacije izravno bavljenje odnosom izmedu ljudskog psiholoskog funk- cioniranja i ukupnih socijainih procesa i dogadaja koji to funkeioniranje wvaju i njime su oblikovani” (Tajfel, 1981, str 7). Mote biti da raznolikost druStvenih i kultumih sredina karakteristi¢na za Buropu pobuduje takvo veée zanimanje za drustveni (jj. kulturalni) kon- tekst i socijalnog ponaSanja i njegova psiholoskog ispitivanja. Briga za drustveni Kontekst je vidljiva, na primjer, u Tajfelovim proufavanjima ste- reotipa, predrasuda i medugrupnog ponaSanja te iz Moscoviceva rada 0 socijalnom utjecaju, manjinama i socijalnim reprezentacijama (vidi tako- der Israel i Tajfel, 1972; Jaspars, 1986). Ipak, u sliku raznolikosti spada i to da mnogi centri socijalnopsihologijskog istraZivanja u Europi nisu bili za- hvaéeni europskim trazenjem idemtiteta, Oni i dalje "prate na udaljenosti is potrebnom zadrSkom sukcesivne plime i oseke ameriéke socijalne psi- hologije” (Tajfel, 1981, str. 6), i ne razlikuju se zamjetijivo, u teoretiziranju i istrazivanju, od bilo kojeg centra u Sjevernoj Americi. No, na pitanje ima Ii sveukupne promjene u orijentaciji u europskoj socijalnoj psihologifji ili, je li ogranigena na nekoliko istaknutih protagonista, kao Sto se pita Jaspars (1986, str. 12), najmanje Sto se moze odgovoriti o "europeizaciji" socijalne psihologije jest da je uspjela izazvati udestaliju i Ziviju interakciju medu psiholozima, Najznaéajniji forum je EAESP isastanci, éasopis i monografije koje ono sponzorira. Drugi pozitivni pokazatelji su: prvi europski ud2benici socijatne psihologiie s prilozima iz nekoliko europskih zemalja i iz Sjever- ne Amerike (Moscovici, 1973, 1984; Tajfel i Fraser, 1978; prvo izdanje ove knjige); te novija godiinja izdanja European Review of Social Psy- chology, europske kopije uspjeSnog sjevemoameritkog éasopisa Advances yerimental Social Psychology. ob! is. Sadetak i zakljuéci Prise socijalne psihologije pripremljena za europske udzbenike otito je pisana iz europske perspektive. Sazeto, to znadi da ako naglaSavamo europsku pozadinu suvremene socijalne psihologije, istodobno moramo priznati da je u modernom obliku socijalna psihologija “uvelike sjever- noameriéki fenomen” (Jones, 1985) i da je to tako u medunarodnim razmje- ima, Europska pozadina ne nalazi se samo u prvim spomenutin: filozof- skim problemima, koje je kasnije preuzela socijalno-psihologijska znanost. Tusu takoder“*njemacki korijeni eksperimentalne tradicije” (Pepitone, 1981) i postjednji, ai ne i najmanje znaéajan, utjecaj europskih emigranata poput Katona, Lazarsfelda, Heidera, Koblera, Wertheimera i, prije svih, Lewina,Uvod u porijest socialne psihologje koji su uglavnom kroz svoje utjecajne ameritke udenike pomogli u obliko- vanju modeme socijalne psihologije Socijalna psihologija kakva je predstavijena u ovom udabeniku nije (i ne treba biti) temeljno drukéija od onoga Sto postoji u Sjeverno} Americi. Ipak, moguée je iskazati razliku, Na temelju neformalnog anketiranja po- stom i osobnim usporedivanjem udzbenika, Scheerer (1922, 1933a) je stekao dojam o “raskoraku izmedu ostvarenja u europskoj i sjevemmoameriékoj socijalnoj psihologiji koji je sve veéi" (1992, str. 184). Njegov uzorak od otprilike 80 socijalnih psihologa, tanova EAESP i njihovih sjever- noameriékih kolega iz Drustva za eksperimentalnu socijalna psihologiju (SESP), izgleda da se slazu da je amerika socijalna psihologija individu- alisticnija, ahistoriéna, emocentriéna i laboratorijski orijentirana viSe nego Sto je to socijalna psihologija u Europi (1993a, str. $49). U odnosu prema istrazivackim temama, ini se da postoji slaganje da Europljani imaju vise sklonosti prema "odnosima medu grupama, socijalnom identitetu i socijal- ‘nom utjecajui usmislu grupnih cimbenika” (1992, str. 184), dok je u Ameri- ci socijaina kognicija pojedinca, konceptualizirana kao obrada i pohranji- vanje informacija, preferiranai strazivacka tema i "kljuéni pravac razvoja" (str. 188), Logika i tumaéenje ovih procjena prema Schereru su da u Sjev- emoj Americi i Europi postoje razliciti temeljni pravei razvoja zbog ra- aligitih orijentacija: tamo je "pojedinac i njegovo funkcioniranje", ovdje su “drustvene i kulturalne determinante kognicije i ponaSanja" (1993a, str. 520). Ako je takvo naglaSavanje potkrijepljeno reprezentativnim podaci- ‘ma, Jos Jasparsov prediktivni argument za “nastupajuée doba socijalne psi- hologije u Europi" moze biti potvrden: "Krecemo se... u smjeru istrazivanja sve izrazitijeg socijalnog ponaanja u odnosu prema Sirem drustvenom kontekstu i tu smo da bi rezultate nasih istrazivanja postavili na teorijski smislen natin prema stvarim druStvenim pitanjima" (Jaspars, 1980, str. 427). (Za dodatne procjene statusa i trendova u socijalnoj psihologiji vidi Leary, 1987; i Manstead, 1990.) I nadalje moze ostati otvoreno pitanje ho¢e li to “doba koje dolazi" nastati “uvodenjem drustva u laboratorij" (Jaspars, 1980, str. 426) ili ula- skom u polje drustvenih sila izvan laboratorija. No, kako je socijalna psi- hologija, kao Sto smo pokwSali pokazati, zapoéela u mnogo Sirem opsegu i sa Sirim programom, ali je "suzila svoj zadatak da bi postigla znanstven prihvatljivost uporabom eksperimentalnih metoda" (Jaspars, 1986, str 13), ‘ona sada, baveGi se pravim drustvenim pitanjima, moze biti prihvacena kao drustvena znanost. KUEN! POON! Grupna svije Pristup usmjeren na pojedinca Hedonizam Psihologija mase Individualizam Sociologija Mentalna zaraza Sugestija Pozitivizam Utilitarizam Pristup usmjeren na drustvo Vélkerpsychologie20« Cart Graumar @:_ PITANJA ZA RASPRAVU 1. Po demu se razlikuju dvije tradicije "psihologijske socijalne psihologije” (PSP) i "sociologijske soci- jalne psihologije” (SSP)? Koja su neka od sredinjih pitanja koja je prougavala socijalna misao i socijalna filozofija prethodeci pojavi socijalne psihologije? (0 se podrazumijeva pod izrazom "grupna svijest” i kako se njime objasnjavalo ponasanje yomile? Obrazlozite glavne karakteristike Vélkerpsycholo, Koje sti osnovne slidnosti i razlike izmedu americkog i curopskog pristupa socijalnoj psibilo, Kada se socijaina psihologija prvi put pojavila kao prepoznatljiva discipli nije promjene otada? awaw ai koje su bile najznagaj- @._ PRIEDLOZI ZA DALJNJE CITANJE » Nema tiskane povijesti socijalne psihologije koja bi bila sveobuhvat, suvremena i kritioki pisana, Sliedi ite- ratura koja je drugi izbor. » Allport, G.W. (1968) The historical background of racer social psychology. U: G. Lindzey i 8. Aronson (ut), Handbook of Social Psychology (vol. 1), 2. izdanje. Reading, MA: Addison-Wesley, 1-80. Ovo poglavije poja- vilo se u prvom izdanju Handbook-a 1954. godine + opet, iako skrageno, u teéem izdanju 1985, Usprkos greSkat ima i drugim nedostacima, to je najéeSée citiran izvor povijesti socijalne psihologije, Ocrtava europsku pozadinu modeme ameriéke socijalne psiholosije Berscheid, E. (1992) A ghince back at a quarter century of social psychology. Journal of Personality and Social Psychology, 63, 525-33, Selektivna i personalna retrospektiva osirenju soeijalne psihologije u Sjedinjenim DrZavama izmedu 1965. i 1990. koju je napisala jedna od vodecth autorica u podrugju socijalno-psihologijskih istrazivanja Festinger, L. (ur: (1980) Retrospections on Social Psychology. New York: Oxford University Press. Napisana od autora koji pripadaju trima akademskim generacijams Istrazivackog centra za grupau dinamiku (Research Center for Group Dynamics), koji je osnovao Kurt Lewin, knjiga predstavlja vrlo osobna i povijesno ograniéenu, ali ‘veoma itljvu retrospektivu nekih vodecih amerigkih strucnjaka modeme socijaine psihologife Jones, E.E. (1985) Major developments in social psychology during the past four decades. U: G. Lindz ‘Aronson (ur), Handbook of Social Psychology (vol. 1), 3. izdanje. New York: Random House, 47-107. Kao neophodna dopuna prethodno citiranom Allportovu poglavlju, lanak iznosi novija dostignuéa socijalne psihologiie 1 Sjevernoj Americi, Referencije na istrazivanje u Europi proizvoline su i rijetke Karpf, F.B, (1932) American Social Psychology: is origins, development, and European background, New York: Macmillan, Sveobuhvatna i ucena povijest europske prosiosti modeme socijaine psiitologije. Preporuta se citate- Ijima koje zanima povijest. Osuvremenjeno izdanje za razdoblje do 1951, objavlieno je 1952. kao American social psychology - 1951. American Journal of Sociology, 2. 187-93 Patnoe, S, (1988) A Narrative History of Experimental Social Psycholo Verlag. Interyjurane su dvije generacije amerigkih students i ugerika = The Lewin Tradition, New York: Springer urt Lewina, ukupno 20 socijanih psitiologs pisali su svoje Skolovanje u okvitu “levinijanske tadicije" te govore o svom doprinosu soeijainoj psihologii, Sahakian, W'S. (1982) History and Systems of Social Psychology, 2. izdanje. Washington: Hemisphere. Jedina tiskana sveobuhvatna povijest socijalne psihologije koja daje pregled ne samo osnovnog razvoja nego i psiho: analititki pristup, socijalnu ctologiju i sociobiologiju. Historiografska vrijednost izdanja uvelik sgreSkama i prevelikim pojednostavijivanjiuna Scherer, K,R. (1992) Social psychology evolving. A progress report. U: M. Dierkes i B. Bievert (ur), European Social Science in Transition. Assessment and Outlook, Frankfurt: Campus. 178-243. lzvjeStajo novijim dostignuci- ma amerigke i europske socijalne psihologije na temelja neformainog, postom provedenog, ispitivanja med olprilike 80 Clanova EAESP i SESP. ie umangena KLJUCNO ISTRAZIVANJE Cartwright, D.(1979). Contemporary social pyychotogy 1: historic px 82.93, 104, Soeial Psychology Qui2. POGLAVLJE Prirodna selekcija i ponaSanje maganje drugima: problem altruistizkog ponaSanja Ukupna adaptivna vrijednost Ukupna adaptivna vrijednost i ksenofobija Reciproéni altruizam Suradnja i natjecanje | Seksualna selekcija i roditeljsko ulaganje Liudsko reproduktivno ponaSanje Suparni8tvo unutar istog spola i umorstvo _Preljub i ljubomora volucija fleksibilnosti (prilagodljivosti) Sagetak i zakljuéci SOCIJALNA PSIHOLOGIJARe [Evotuciska paotogija Pristup hoop zsnovon ha rina Diirdne selekcje. Ove je. z0 Teak od socbiooge,nalosok tte stave na psibaoske mehonizme i fleksibilnost. [ Sociobiotog Pumenc Danwinoe tore prodne selekce na objainjvone poreka ‘edrovone song pentane John Archer » Uvod Poss prikrivena ideoloska pretpostavka o Ijudskim bigima koja se pro- vlaéi kroz veéinu dodiplomskih predmeta iz podrugja drustvenih znanos- ti, Ona ukljucuje dva stajalista, Pivo je da ne postoji nista poput Ijudske prirode ili, ako i postoji, ima tako mali utjecaj na drustveni Zivot Ijudi da se moze zanemariti, Drugo je da se drustveno ponasanje moze protumaciti razmatrajuéi samo uloge drutva i kulturu: unutar socijaine psihologije podeci ijudskih socijalnih dispozicija i ponaSanja obigno se promatraju w smiislu drustvenih uloga i socijalizavije (vidi 3. poglav'je). Sve veéi broj istrazivaca, koji takve pretpostavke osporavaju sa sta- jaliSta suvremene Darwinove teorije, smatra sh standardaim modelom drustvene znanosti (Standard Social Science Model - SSSM). Poselo je s radovima evolucijskih biologa tijekom 1960-ih i postal pozaato kao so- ciobiologija, prema istoimenoj knjizi autora E, O. Wilsona (1975), kojom je Zelio objasniti sva Zivotinjska i udska drustvena ponaSanja sluzeei se evolucijskim i drugim bioloskim naéelima, Otada su mnoga od tih nagela koristena za prougavanje tema u okviru drustvenih znanosti. Unutar psi- hologije oblikovala se znatajne tradicija koju danas nazivamo evoluedjska psihologija (Buss, 1995), Ona se po onome Sto isti¢e, razlikuje od ranije sociobiologije koja se usredototila na evolucijsko porijeklo ponasanja i podrazumijevala krutu genetsku kontrola, Umjesto toga, evolucijska nate- |a se primjenjuju za povezivanje ivorne funkeije ponasanja s postojecim psiholoskim mehanizminna, a fleksibilnost reagiranja sredignji je dio tih mehanizama Evolucijskim su se nagelima objaSnjavali takvi poznati oblici Ijud- skog ponaSanja koja se ofituju kao vjerojatnost da ée najprije ubiti i biti ubijeni mladi muskarci slabih izeleda za buduénost i kao vjerojatnost da ée Ijudi najprije Zrtvovati vrijeme i dati novae svojim rodacima i onima koji im zauzyrat pomognu. Pomosu tih naéela izvodila su se takoder nova i specifiGna predvidanja, na primjer da je rodbina sklonija komentirati kako dijete vise nalikuje ocu nego majei (Daly and Wilson, 1982) te da u dijelo- vima svijeta gdje postoji opasnost od zaraze parazitima ljudi pridaju veéu vrijednost fizickoj privlagnosti pri odabiru partnera (Gangestad and Buss, 1993), Prije nego opisemo teorije iz kojih su nastala takva predyidanja i studije koje su ih istrazivale, potrebno je opisati pozadinu evolueijskog pristupa. Ne radi se samo o jo8 jednom podrugju teorije i istrazivanja u okviru soci- jalne psihologije, veé o transferu principa iz evolucijske biologije — pot- puno odvojene akademske discipline ~ na predmet socijaine psibologije. Ona pruza drukéiji pristup istome materijalu. Socijaini psiholozi bave se procesima i teorijama izvedenim pojedinatno iz specifitnih opazanja, kao ‘Sto su. na primijer, atibucija, socijalni identitet i kognitivna disonanea (Buss. 1995) Evolucijski psiholozi podinju s principom prirodne selekcije pomocu kojeg grade teoriju Ijudske prirode, tj cielovit nazoro tome kako oéckujemo da ée se ponasati Kjudska bia, Iz toga se izvode i testiraju jo8 spevificnije teorije i hipoteze za produbljivanje spomenutih tema,Evoluijske socijalna psihologija » Prirodna selekcija i ponasanje B= da prirodna selekcija éini bazu evolucijske psihologije, potet )éemo kratkim opisom onoga Sto ona ukljucuje. Jako Darwin i Wallace (1858) nisu bili prvi koji su twrdili da zajednigko porijeklo povezuje Ijud~ ski rod s drugim Zivim bigima te da je proces postupne promjene tijekom mnogo godina (evolucija) doveo do razligitosti, njihovo je veliko ostvarenje bilo pokazati kako se taj proces dogadao. U Darwinovoj knjizi Porijeklo wrsta (1859) analogija sa selektivnim uzgojem pripitomljenih Zivotinja i biljaka stvorila je bazu za princip prirodne selekeije. Uzgajivac-tovjek odabire odredene nasljedne individualne varijacije kako bi bile jade izrazene u sljedeéoj generaciji. U prirodnom svijetu selekcija se dogada zbog toga sto sti neke vrste sposobnije opstati i razmnozavati se u danoj sredini od drugih. Za one vrste koje usprkos prirodnim sikama kao Sto su neprijatelj- ska klima, nestasica hrane i grabezjivei, radaju potomstvo sposobnije za Zivot nego druge, kaze se da imaju razvijenijn adaptivn vrijednost od svojib supamika. To im omogucava posjedovanje odredenih nastijedenih fizichih osobina i osobina ponasanja, koje su pogodne za Zivot u toj sredi- ni. Za takve Zivotinje kaze se da imaju sposobnost prilagodbe svojoj oko- lini, Na primjer, ribe imaju aerodinamiéno oblikovana tijela i Skrge, Sto ih osposobljava za Zivot u vodi, ali ne i na kopnu: joS odredenije, zahvaljujudi svom kljunu djetlié moze probiti rupu u stablu i iskoristiti takvu posve osobitu okolinu za hranjenje i stvaranje legla. 'a_vrijeme patovanja brodom “Beagle” Darwin je postupno shvatio da je naao mnogo primjera takve specifigne prilagodbe (Desmond and Moore, 1991). Najbolji medu njima odnosi se na zebe s Otodja Galapagos, u kojih su se kljunovi podeli razlikovati od oni u osnoyne vrste, Koja se rani sjemenkama, veé prema nadinu hranjenja Kakay su nametale njibove specifigne okoline. Tako su neke jele kukce s drveca i postale poput erven- daca i djetliéa, dok su se druge speeijalizirale za prehranu sjemenkama razliditih biljaka, ukljucujuci kaktuse (MeFarland, 1993), Danwin je uglavnom pratio kako su se razvile fizitke strukture, Sue viemene darvinovee pak vise anima evolucija ponaSanja (Cronin, 1991). Ipak, isti opéi prineip adaptacije vrijedi 2a svako ponasanje koje se temelji na naslijedu, Stoga je sklonost vecine sisavaca 1 plica da swwaraju Eviste emocionalne veze sa svajom mladuncadi oblik adaptacije kakay posto) jotinja koje imaju mali broj ranjivih mladih i koje Zive u opasnien prezivijavanje bi potomstva (1j. adaptivna vrijednost) bilo blizu nistice takve hi Zavotinye izumre, Jos specitigniji oblik prite- godbe ponasanja je sklonost mladangeta velikoga galeba da kljuca crvenu irlju na roditetjskom kljunu (Tinbergen, 1951): 10 je adaptivno jedino sto- gato u tik\yj posebnoj sucijalnuj oholini potige roditelje da nabrane mla- dunce, Bez sKlonosti prema takvom ponaSanju, ptici bi dobili malo brane pa Bi stoga njihova sposobnest prez ijavanja bila drastigno smanjena. Ovi primjeri pokazuju kako se promatra funkeija Zivotinjskog pona- 1 smislu njegova prethodnug doprinosa prezivIjavanju i reproduke Vtlo sitéaut pristup Iiudskom ponasanju pribvatii su evolueijski socijalni sa »2B [ EvolucifaPostupna mjenjonje ednog oblke ogonizma u dug tjekom sljedo generac [ PrirodnaselekeijoProes kojim pojedinc odredenm osobinoma estou zstupjenjw sjedecim oneracjome koa rezltt bale Drilagoderost to ool: [Adaprivna vjednost Sposobnose tekog ogorizme da ost vec proper sath gen dolzecim feneracjoma nego dre jedinke {Pogledajce ukupna adopehne wrifednor) [ Adoptacija (prilagodba) Posjedovonje osobino koje oxposobjjongonizam do pred {9 ce reproduce bojeod ons privubto vile paanje soci ih psiholo istrazivanja al sCishe medusobso nepoznate asobe »2930« LReciproéni ateruizam Aluisizko ponaSanje, koje pokezujuZvotinja Ii gowjek, kad je vjerojatno de ée se primate u buduenesti ponakati ateustizki prema davatel John Archer Reciprotni altruizam (Trivers, 1971) moze se opisati kao “Sa éu pot Sati tebe po ledima, a ti potesi mene”. Medutim, kao i kod svih drugil evolucijskih modela, ne bavimo se namjerama. Pitamo se pod kojim uvjeti- ma bi se prema prirodnoj selekeiji pojavilo ponaSanje pomaganja medu pojedincima koji ne dijele gene. Triversov odgovor ponudio je priliéno ogranigen skup uyjeta pod kojima bi pomaganje bilo korisno u pogledu adaptivne vrijednosti; ta korist proizlazi iz kasnijeg uzvracanja usluge i ona mora (ogigledno) ukljugivati moguénost prepoznavanja drugih pojedi naca kako bi se razluéilo kome se “duguje” usluga. Trivers je takoder za- kijudio da bi se pomaganje ostvarivalo setektivno u sluajevima u kojima bi gubici prazanja pomoé bili relativno mali, a koristi relativno velike, iu kojima bi postojao naéin raspoznavanja i iskljutivanja onih pojedinaca koji su pomioé primili, ali je nisu uzvratili, Ovo posljednje je osobito vazno jer se pokazalo da se reciproni altruizam ne bi odréao, ako prijevare ne bi uglaynom bile iskljucene. Neki osnovni oblici ljudskog rasudivanja u soci- jalnim situacijama doista ukljucuju strategiju “trazenje varalica” (Cosmides, 1989). Ovdje spomenuti uvjeti uklapaju se u mnoge primjere pruzanja po- moéi u inteligentnib socijalnih primata kao Sto su pavijani naravno, u Ijudi, Princip reciproénog altruizma odnosi se na prvi primjer iz Tablice 2.1; muzjak pavijan pomaze drugom muzjaku poraziti supamika. Ponovno se moramo podsjetiti da su tijekom veéeg dijela evolucijske povijesti Ijudska biéa Zivjela u relativno malim skupinama. Ti uvjeti viSe odgovaraju onima koje je opisao Trivers nego Sto je to u situaciji koju najvi8e istraZuju socijalni psiholozi: kada Ijudi pomazu neznancu. No, i tu je situaciju moguée istraziti u smislu uvjeta za koje Trivers smatra da omo- guéuju da altruizam pridonese adaptivngj vrijednosti. Kako je princip reci- prociteta (tj. poznavati osobu i sam primiti pom¢ ili vidjeti moguénost da se u buduénosti dobije pomoé) od prvenstvene vaznosti (Thompson, 1980), ovekuje se da ée Ijudi manje pomagati strancima, Dakle, intervencija pa- sivnog promatraéa trebala bi biti manje uobigajena u vecim anonimnim zajednicama nego u onim manjima i integriranim, a tako i jest. Medu neznan- cima pomoé je vjerojatnija kada predstavlja mali gubitak za davatelja, a veéu korist za onoga kome se pomoé pruza (13. poglavije), Sto je i opet ‘onako kako je Trivers predvidio. Na primjer, veéina razloga, koje ju iznose kao one 2bog kojih nisu pomogli nekome nakon nesreée, ukljuduje gubitke za njih same. U praksi, vjerojatno je da pomoé pruzena strancu takoder ovisi o shvaéanjima prema zajedniékom grupnom identitetu, za koja su znagajnija Haldaneova nagela, @ Suradnja i natjecanje P' ‘pi ukupne adaptivne vrijednosti i reciproénog altruizma koji poka- zuju kako je pomazuée ponaSanje proizasio iz “sebiénog” procesa pri- rodne selekcije, ogito su od najveceg znatenja za razumijevanje evolucije ponasanja: bez njih svaka daljnja primjena Darwinove teorije na ljudsko (ili u tom slutaju Zivotinjsko) ponaSanje ne bi urodila plodom. Osim altru-Evolucijska socjaina psihologja izma postoje brojni evolucijski principi i modeli koji se sluze principom prirodne selekeije kao pogetnom tokom za djelovanje u togno odredenom smislu: kada se interesi adaptivne vrijednosti pojedinaca podudaraju (kada su spremni suradivati) i kada se razlikuju (kada su spremni na natjecanje). Principi natjecanja i suradnje osnovni su za razumijevanje svih oblika so- cijalnih interakeija. Razmatrajuéi prirodnu selekciju otito je da sam taj proces sadrZi zametak natjecanja. Kako su izvori vazni za prezivljavanje i reprodukeiju ogranigeni, posjedovat ée ih najsposobniji pojedinci i njihovi ée se geni prenositi na sljedeée generacije. U pogledu suradnje veé smo pokazali da krvni srodnici imaju zajedni¢ke interese adaptivne vrijednosti (zbog gena koje dijele) i dato objainjava razvoj pomazuéeg ponasanja. U drugim slug Jevima Zivotinje suraduju jer zajedno mogu postici nesto Sto same ne bi mogle, tj, rade to zbog zajednitke koristi. Usput, reciprogni altruizam je tek primjer uzajamne koristi odvojene u vremenu i zato zahtijeva nadzor kako ne bi doSlo do propusta u uzvraéanju, Roditeljstvo daje primjere dviju jedinki koje suraduju zbog uzajamne koristi. Roditelji nisu u krvnom srodstvu pa nemaju evolucijski razlog za suradnju ukoliko jedan moze ostaviti drugoga da podize potomke. U mnogim su vrstama potrebna oba roditelja za uspje’no podizanje podmlatka: ako jedan od njih napusti zajedni8tvo, prezivljavanje podmlatka moze pasti na nulu. Oba su roditelja u jednakom srodstvu s potomeima pa ée imati iste interese adaptivne vrijednosti. Takvo razmisljanje (Lazarus, 1990; May- nard Smith, 1977; Trivers, 1972) Gini pozadinu evolucije brige oba rodite- lia kakva je karakteristi¢na za mnoge vrste ptica, neke primate (kao Sto je gibon) i Ijudsku vrstu, ali ne i za nae najblize rodake, éimpanze. Zivotinje mogu pokazivati elemente i suradnje i natjecanja u istoj situ- aciji, a tako i ljudi, Roditelji trebaju jedan drugog da bi odgajali svoje po- tomke, ali ako bilo koji od njih ima priliku poveéati adaptivnu vrijednost spotnim odnosom s drugim, do tada neotkrivenim partnerom, to ée i uéini- ti, To vrijedi Zak i za ptice 2a koje se nekad smatralo da ostaju vjeme (Mock i Fujioka, 1990). Nevjera je u Ijudi svakako poznatija, ali je njezina uvesta- lost vjerojatno i visa nego Sto se opéenito smatra, i obubwaéa izmedu 10 i 30 posto djece rodene u stabitnih parova (Bellis i Beker, 1990, Diamond, 1991), Dakle, suradnja s dugotrajnim seksualnim partnerom u dijeljenju roditeljstva moze postojati uz nevjeru, a u tom se slucaju interesi adaptivne vrijednosti dvaju partnera ne podudaraju. Ovaj primjer predstavlja dio ekstenzivne primjene evolucijskih prin- cipa u analizi spolnih razlika u ponaSanju, sto je zauzvrat potaklo mnogo- brojna istrazivanja Ijudskih biéa, Istrazivanja izbora partnera, nasilja i Iju- bomore, nadilaze okvire neposredne uloge dvaju spolova u reprodukejji. Sljedeéi odjeljak ocrtava teoriju na kojoj se temelje ova istrazivanja, a za- tim se razmatraju i neka od sami istrazivanja. »3lRe John Archer » Seksualna selekcija i roditeljsko ulaganje D= je (1871) shvatio da je izbor i razliiti pristup seksualnim par- ‘nerima bio oblik prirodne selekcije (Sto je on zvao sekswalnom selek- cijom) i da je to dovelo do razvoja veéine karakteristignih razlika izmedu spolova primijecenih u Zivotinjskom carstvu: na primjer, vidio je veée muzjake i njihovu specijalizaciju za borbu, kao posljedicu, izravno ili neizravno, rivalstva zbog Zenki. Zenke odabiru muzjake s osobitim karak- teristikama, Sto je izazvalo oblikovanje vizualnog isticanja medu muzjacima u visti, kao Sto je paun. Tek je 1972. Trivers objasnio zasto je seksualna selekcija generalno poprimila oblik muskog rivalstva i Zenskog izbora. Njegov znaéajan uvid bilo je shvaéanje da to nije samo posljedica spola, nego netavnoteze u roditeljskom doprinosu vezanom uz razligite spolove. Trivers je koristio termin roditeljsko ulaganje 2a vrijeme i trud wlozen u pribavijanje hrane za uspjeSan razvoj rasplodne stanice i za sve Sto zahtijeva uspjesno roditelj- stvo: hranjenje, sjedenje na jajima i zastitu potomstva, To je ulaganje obiéno mnogo veée u Zenki nego u muZjaka: stoga ée Zenke trebati mnogo vise vremena i truda da se ponovno osposobi za rasplod ako je njezin reproduk- tivni doprinos protraéen, na primjer ako se pari s muzjakom lose adaptivne vrijednosti. S druge strane, muzjak mora samo proizvesti spermu kako bi ponovno pode, a to je proces koji ne kota puno. Trivers je uovio da bi ta neravnoteza stvorila razligite putove zastite adaptivne vrijednosti (ili reproduktivne strategije) u oba spola. Kako Zenke gube vise ako moraju poéeti iznova, one ée biti selektivne pri izboru par- ‘nera, a sklonije su onima koji imaju znakove veée razine adaptivne vrijed- nosti.. Muzaci bi (teorijski) mogli oploditi mnogo jajaSaca i tako ostaviti mnogo potomaka, U praksi je to ogranigeno rivalstvom medu mu?jacima i Zenskom odabiru, sto dovodi do toga da ée neki muzjaci ostaviti mnogo potomaka a neki nijednog. Posljediéna veta razlika u reproduktivnoj us- pjeSnosti muskog spota u odnosu na Zenski vrijedi za mnoge vrste, uklju- Eujuéi i ljudski rod (Bateman, 1948; Trivers, 1972). Daly i Wilson (1988) navode jedan krajnji primjer kompeticije — vladara Moulay Ismaila od Ma- roka (1672-1727), koji je bio poznat po tome Sto je imao vise od tisucu die: (Rusell, 1987): njegovi ée geni biti u velikoj mjeri zastuplieni u slje- ‘oj generaciji, dok geni nekog od eunuha koji su Guvali njegov harem neée uopée biti zastupljeni. Tome mo%emo suprotstaviti primjer najveéeg broja djece rodene od jedne Zene, neke Ruskinje, sklone vigestrukim trud- nogama, a koja je rodila 69 djece (Russell, 1987). U ostatku Zivotinjskog carstva obitno nije moguée da jedan muzjak ima tako velike moguénosti i reproduktivni ishod, ali ima sluéajeva da oni muzjaci, koji se uspjesnije natjeéu s drugima, ostavljaju proporcionalno vise potomaka, a da je naj- veéi broj mladunéadi, koji moze imati jedna Zenka, manji od moguéeg bro- ja potomaka jednog muzjaka Kada su oba roditelja potrebna za opstanak mladungeta. roditeljsko ulaganje muzjaka priblizava se Zenkinom, a medumuzjacka kompeticija slabi. Kao Sto je reéeno u prethodnom odjeljku, muzjaci su i dalje spremni vratiti se na osnovnu muzjacku strategiju ako se pokaze prilika (Trivers,Evoluciiske socijana psibologiia 1972). Kod nekih ptigjih vista muzjak je taj Gije je roditeljsko ulaganje veée, jer sjedi na jajima (Jenni, 1974). To je povezano sa sustavom parenja koji se zove poli dje je tipitno da postoji izokrenutost uobigajenih spolnih razlika u velit i ponaSanju jedinke, sto potkrepljuje vezu izmedu uobigajenih spolnih raz- lika i roditeljskog ulaganja Kada se oplodnja zbiva unutar Zenkina tijela i oba partnera podizu potomke, nema pouzdanih znakova odinstva, Posljediéno tome, muski par- tner snosi rizik podizanja potomka drugog muzjaka, sto je poznato kao “nabijanje rogova", To svakako nije sluéaj sa Zenkom, jer Ge njezino po- tomstvo uvijek biti njeno vlastito. Postoje oblici jakog selekcijskog prit kau muzjaka da poduzmu protumjere i iskljuée moguenosti da budu rogonje: ra primjer, oni Gesto Suvaju Zenku u vrijeme parenja (Berill and Arsenault, 1982; Parker, 1974), i obiéno ubijaju Zenkin postojeci porod prije nego Sto ve (npr. Bertram, 1975; Hardy, 1979). se s njom w Ljudsko reproduktivno pona¥anje Passe’ izneseni u prethodnom odjeljku (sazeto dani u Tablici 2.2.) “odnose se na nekoliko aspekata udskog ponasanja, a nekoliko primjera navedeno je u Tablici 2.3, Najprije €emo razmotriti reproduktivno ponasanje, Za razliku od nasih najblizih rodaka, éimpanzi, odnosi medu partnerima su dugoroéni, a rodite! ska briga ukljucuje oba roditelja. U veeini je industrijaliziranih drustava to poprimilo oblik monogannog braka (tj. ukljucuje stabilan par jednog muskarca i jedne Zene). Medutim, raztika u velitini koja postoji izmedu maskaraca i Zena mavodi na pomisao da je tijekom evolucijske povijesti postojalo musko supamistvo, sto upuéuje na tendenciju prema p U mnogo razligitih kultura muSkaracu je dopusteno imati vise Zena (Ford i Beach, 1951). Kada su mogni muskarci, poput autokratskih vladara, u sta- nju nadzirati ili privudi Zene, javlja se ekstremma poliginija (Betzig, 1992), Odabiru li Zene poznate muskarce za kratkotrajne veze (kao Sto je to slucaj smodernim filmskin i rock zvijezdama), nastaju promiskuitetai aranzmani, U jednom drustva, fosih ekonomskih uyjeta, nadena je poitandrija gdje je nekoliko braée dijelilo jednu Zenu (Crook, 1980), Postoji dakle znatna raznolikost u partnerskim odnosima u Ijudskoj vrsti. Unbigajeno objasnjenje za takvu raznolikost jest da & liko je to moguée, traziti seksualnu raznolikost, ali ako je spretava 7e% 2 2.2 Kratki pregled roditeliskog ulaganja u Triversovo) teoriji seksualne selekeije 1 Kada nema daly pamigtvo i Zenski odubir. foditeljskog Ulaganja, neravnoteza i proizvodnj Kada se agekuje roditeljsho ula ganje. postoji supamistvo u pristupu dh »33 , u kojem se jedna Zenka pati s vise muzjaka, Ov- Poliandrija Sustev parenj jedne fenke s vibe musjake, Mode se sdnosii {na brokove. [ Potiginija Suto porn jednog tmudjaka s vide fenki. Mote se Cciost in brakove. ji gameta vodi u musko su irugom spolu kod onog spol koji ulaze manje (obicno je to muski spol) i odabir kod onvg spola koji ulaze vise (obiéno je to Zenski spol. ut za poulize nit aba rod Rivalstvo medu m Kida je o Ka je potomaka porte instvo nesigumo, postoje protustrategije poput nadzora 2 im rodom povezano je s veéim varijacijama u re ia, ulaganje oba spota je podjednake. roduktivnom uspjel ke.34e John Archer odabir, oni ée ~ nevoljko ~ stvarati monogamine (a u rijetkim sluéajevima poliandrijske) odnose. Zene pokazuju konzistentniju tendenciju prema monogamiji, osim kada postoje velike razlike adaptivnoj vrijednosti i moguénostima izbora medu raspolozivim muskarcima ~ u tom ée slutaju biti sklone poliginiji (Ridley, 1994), Symons (1979) tvrdi da je omiljena muska strategija (mnogo seksu- alnih partnera) opazana kada su drugi mu8karci seksualni parteri, odno- sno kada muskarci nisu subjekti Zenskog odabira niti njihove Zelje da se ponadaju na nagin na koji to one Zele. Sliéno, omiljena Zenska strategija (koja podrazumijeva stabilnije veze) javlja se kada su druge Zene seksual ne partnerice. Muskarci iz ameritkih zajednica homoseksualaca prije po- jave AIDS-a imali su veliki broj seksualnih partnera, dok su sekswalne veze lezbijki bile prilitno stiéne vezama heteroseksualnih parova, pa i stabilnije. To potkrepliuje stajaliste da je obino Zenski izbor ono Sto ograniéava sek- sualne aktivnosti muskaraca, Istrazivanja 0 tome sto muskarci i Zene kazu da bi htjeli pruzaju jos Jjednu moguénost istrazivanja razlika u Zeljenom broju partnera, Symons i Ellis (1989) anketirali su ameri¢ke studente, pitajuéi, medu ostalim, bi li mali odnos s anonimnom osobom suprotnog spola koja bi bila privl kao i sadaSnji partner/partnerica, ukoliko to ne bi povlaéilo nikakav rizik i ne bi ukljuéivalo moguénost stvaranja veze. MuSkarci su bili éetiti puta ée8ée odgovarali da sigumo bi, a Zene su dva i pol puta eee odgovorile da sigumo ne bi. Buss i Schmitt (1993) su otkrili da studenti, u usporedbi sa studenticama, Zele viSe seksualnih partnera u duljem i kraéem vremenu, Zele odnos § partnericama koje kratko poznaju i imaju manje oftre stan- darde u odabiru partnera, Alternativa stajaliStu da mu8karci prihvaéaju kompromis u heterosek- sualnim vezama jest da mogu pokazivati sklonost ili prema poliginiji (ako takvo ponaSanje ukljucuje male rizike) ili prema dugotrajnijim vezama. Takva strategija, koja prihvaga misljenje okoline vezane wz adaptivnu vri- Jednost, zove se uyjetovana reproduktivna strategija. Buss i Schmitt (1993) nasli su neke dokaze za takvo stajaliste, Mladi americki muSkarci imali su razlitite kriterije pri odabiru kratkotrajnih i dugotrajnih partnerica, a procje~ njujuéi promiskuitet kao donekle pozeljan u prvom sluaju i posve nepozeljan u drugom. Triversova teorija takoder je potakla predikcije o vrstama kriterija koje 6e oba spola traziti pri izboru partnera. Muskarci vise vrednuju mladost i fizitku privlaénost, 10 je oboje povezano sa zdravljem i reprodukeijskom sposobnoseu (Buss, 1989; Singh, 1993). Buduéi da je u muskaraca manji ujecaj dobi na reprodukeiju i opéenito na fizitke atribute, te bi znagajke za Tablica 2.3 Neke primjene Trversove teorije roditeljskog ulagenja ne iiudsko ponasonje Razlike medu spolovima u preferiranom broju partnera, Sklonost mladih muSkaraca prema rizinom ponasanju, Nasilje unutar spolova i umorstvo. Potreba za dokazivanjem o¢instva. Seksualna Ijubomora i braéno nasilje, Kriteriji za odabir partneraEvoluciska socijalna psinologjo Zone trebale biti manje vazne, Izbor kod Zena trebao bi se temeljiti se na statusu muskarca i na materijalnim sredstvima koja on moze osigurati Istrazivanja preferencija u odabiru partnera ustanovila su da Zene doista, visoko cijene znakove statusa i bogatstva, dok muSkarci cijene fizidku pri- vlagnost i mladost (Buss, 1989, 1992; Ellis, 1992: Feingold, 1992b; Thies- sen i Ross, 1990). Zapravo, u medukulturatnim se istrazivanjima naslo da bez obzira na zemlju ili klasu, muskarci traze mlade, fizicki privlaéne Zene, dok Zene Zele partnere koji su zreli i imuéni (vidi Buss, 1995). 935 starya dena” “starji muskarac’|"mlada Zena”? Triversova analiza predvida takoder da bi ene trebale birati muskarce temelju genetske vrijednosti a to se pokazuje osobito znaéajnim u sh jevima kratkotrajnih veza, na primjer, s muskarcem visokog poloZaja. Bilo je rasprave 0 tome po éemu se Zene ravnaju u raspoznavanju muskaraca $ dobrim genima. Prema jednoj teoriji Zene reagiraju na obiljezja koja oznagavaju otpomost na zaraze kao Sto su paraziti (Hamilton i Zuk, 1982 Gangstead i Buss (1993) nalaze potvrdu za to u Cinjenici da je fizicka pr vlagnost cijenjena vise u onim dijelovima svijeta gdje su takvi uzroénici bolesti ucestalif © Suparniitvo unutar istog spola i umorstvo Me: 1 odnosu na Zene opéenito pokazuju ne samo veée razlike u reproduktivnoj uspjeSnosti nego i prosjeéno kraéi Zivotni vijek To se pripisuje izravnim ili neizravnim posljedicama muskog supamistva Trivers (1972) smatia moguéom pojavu da Sto sit veée prednosti potenci- Ske 2.2 (a) (6) Promatran iz socobilote perspektve zai bi ju rezlitoreagial na parove "adi maka]36« Jobo Archer jalne adaptivne vrijednosti, vise muskaraca riskira Zivot w natjecanju s dragim muSkarcima da ih ostvari, Kompjutorske simulacije (Daly i Wil- son, 1988) potvrduju njegovu analizu. Za mlade je muskarce cijelog svijeta poznato da uaivaju u riziénim ponaSanjima kako bi stekli ugled i bolji status w otima svojil vrSnjaka i starijih (Gilmore, 1990), Primijenjeno istrazivanje ponaSanja vozaéa poka- zuje da su brZi i opasniji nagini voZnje povezani s mladom dobi i muskim spolom, sto ima veliko prakti¢no znaéenje s obzirom na to da je veéa néesta- lost sudara Ge8ée povezana s krSenjem pravila nego s pogreskama u vounji (Elander, West i French, 1993). Sligno, i krivulja krinninalnih osuda za teske zlotine pokazuje izrazito povisenje kod mladih muskaraca, ali ne i kod Zena (vidi 18. poglavlje). Daly i Wilson (1988) su dokazali da se ubojstva medu osobama istoga spola takoder pretezno dogadaju medu mladim muskarcima u svim prouavanim drustvima, a osobito su uéestaia medu onima koji pritom malo gube. Razmirice obiéno nastaju zbog statusa untt- tar muske subkulture ili izravno zbog Zena. Ovom dokazu mozemo pridodati jo mnoga istraZivanja koja pokazu- ju da je fizidka agresija Se8¢a medu muskarcima nego medu Zenama i to osobito medu mladim muskarcima (Archer, 1994), Verbalna agresija je tako- der Ge8éa medu mugkarcima, ali je stupanj razlike u ovom slugaju manji (npr. Buss i Perry, 1992). Agresija s manjim posljedicama, poput neizravnih oblika agresije, 6e8éa je medu Zenama (Bjorkqvist, Osterman i Lagerspetz, 1994). 2 _Preljub i liubornora Li“ veé odavna koriste izraz “nabijanje rogova” u sluéajevima kada muskarac podize dijete dragog muskarca, Potrebu da se pretpostav- Ijenog oca uyjeri u njegovo odinstvo pokazali su Daly i Wilson (1982), koji su, u dva uzorka Sjevernoamerikanaca utvrdili da su opaske rodaka 0 tome kojem roditelju nalikuje novorodeno dijete bile pristrane u korist oca. Re- galski i Gaulin (1993) su dobili iste rezultate na meksi¢kom uzorku. Folk- lor i kodificirani zakoni dosljedno su Zenin preljub — za Zenu koja je kadra uiniti ga— promatrali kao naruSavanje prava vlasnigtva njezina muza, Zapra- vo, tek suvremena zapadna drustva imaju donekle jedinstven standard za preljub muskaraca i Zena (Daly i Wilson, 1988). Svakako, odavno je shvaéeno da je preljub — ili €ak percipirana prijet- nja od preljuba — opasan zbog osje¢aja koje pobuduje. Muskarci koji ubiju svoje Zene éine to, uopéeno, iz vlasnitkih motiva, bilo zbog seksualne ljubo- more bilo reagirajuéi na stvamu ili opazenu namjeru Zene da ih napusti dok Zene koje ubiju svoje muzeve najéesce to gine nakon ponovljenog teskoy zlostavijanja (Wilson i Daly, 192). Motivi zbog kojih muskarci napadaju svoje Zene takoder upucuju na osjeéaj vlasnistva (Dobash i Dobash, 1977/ 8), a ta situacija nalikuje onoj u Zivotinja kada mugjak nadzire svoju Zenku u vrijeme parenja Trivers smatra da ée muska ljubomora biti usmjerena na ograniSava- nje seksualnog pristupa partneru zbog pottebe da osigura oSinstvo. dokEvolucjska socijaina psihologija. Zenska ljubomora biti usmjerena na prijenos sredstava koje muskarac pruza supamici (tj na potencijalno roditeljsko ulaganje). Buss i suradnici su (1992; vidi Buss, 1995) trazili od studenata da zamisle razlidite oblike nevjere svojih partnera i odrede koji bi ih oblik najvige pogodio. U razlis istraZivanjima, studenti i studentice su trebali zamisliti da njihovi partner imaju seksualni odnos, da su se emocionalno vezali ili da su se zaljubili drugu osobu, Rezultati su bili kao Sto se i ofekivalo. Prema rezultatima upitnika, mjerenjima krvnog tlaka i testovima provodljivosti koe, muskarci bi ih najvi8e pogodio seksualni, a Zene Ijubavni scenarij su procijenili (vidi sliku 2.1) Postotak ispitanika koji su iz dia ih vide pogada seksualna neviera Seksualnanevjera nasuprot____Seksualna nevjera » Bretherton, (1992) The origins of attachment theory: John Bowlby i Mary Ainsworth. Developmental Psychol gy, 28, 759-75. znosi povijestteorije privréenost i pruza jezgrovit pregied suvremenih tema. >» Doise, W. and Mugny, G. (1984) Te Social Development ofthe Intellect. Oxford: Pergamon. Opisuje plodonosno proutavanje drustveno-spoznajnog kontfikta i socijlnih utjecaja na intelektualne operacije w djetinjstvu, » Dunn, J. (1988) Tie Beginnings of Social Understanding. Oxford: Blackwell. Razmatranje najranijih stupnjeva socijalnog znanja i rasudivanja u drustvenim kontekstima obitelji » Durkin, K. (1995) Developmental Social Psychology: From Infancy to Old Age. Oxford: Blackwell. Temeljit opis, tema predstavlienth u ovom poglaviju te drugih kljucnih tema razvojne socijalne psibologie. » Enwin, P(1993) Friendship and Peer Relations in Children, Chichester: Wiley. Cjelovita rasprava o istrazivanju ddjedjih odnosa s vr8njacima ukljugujuéi probleme i intervencie. @ > _KLJUCNO ISTRAZIVANJE Tajfel, H., Nemeth, C., Jahoda, G., Campbell, J. D, and Johnson, N, B. (1970). The development of children’s preference for their own country: a cross-national study. nte narional Journal of Pswchology, 6, 245-534, POGLAVLJE Antony S. R. Manstead Giin R. Semin Metodologija u socijalnoj psihologiji: provjeravanje ideja Odabir strategija istrazivanja Anketno istrazivanje Eksperimenti i kvazi-eksperimenti Kljugna obiljezja socijalnopsthologijskog eksperimenta Eksperimentalni nacrti UgroZenost valjanosti u eksperimentalnom istrazivanju Tehnike prikupljanja podataka Miere opaganja Miere samoiskaza Odabiranje mjera Problemi s eksperimentiranjem Sagetak i zakljuéci SOCIJALNA PSIHOLOGIJA68 « [eorija stup optrokerin koncepate (3, konstrukata) zojedo = pretpostorkama © ‘edurobrim adnosia th konstrukata Antony S. R. Manstead * Gin R. Sema » Uvod Prsersi prikupljanja podataka w bilo Kojo} disciplini posnati su kao netode, Metode omognéavaju pretvaranje znanstvenikovil zamisti u djvla, [strazivageve se zamisli obidno kreéu oko jednog ili vise puanja o nekoj pojavi. U socijalno} psihioloziji primjer jednog takvog pit “Kako skupina sposobnih [judi moze donijeti odluku koja je glupa, a mog- ly se dokazati da je takva vee u trenutku njezina donosenja?” (isp. Fanis, 1972: 1 15. poglavije ove knjige). IstraZivaé kojega to pitanje zanima moze naslugivati objasnjenje toga fenomens ili se posla7iti teorijom. Na primjer. ‘moguée je da je lofa odluka proizisla iz émjenice da grupa ima moénog vodti koji je, sklon brzanju u donogenjut odluka, sprifecio sustavnu progjent boljih opeija. Procjena ispravnosti takve slutnje zahtijevala bi prikupljanje informacija o stilovima vodstva u grupama koje donose loge odluke. Me- tode su postupci kajima se istraZivat vodi u pribavljanju tih informacija, « merodologija je izraz koji se odnosi na sve aspekte primjene metoda. Tako se ovo poglaviie, prije svega, bavi metodama kojima se soeijaini psiholozi sluze u testiranju valjanosti svojih ideja, vrijedi se osvmuti na pitanje gdje te zamisli imaju svoj potetak. U tipiénom sluéaju istrazivai podinje od teorije o fenomenu koji istrazuje. Kako nastaje takva teorija? Jedan ogigledan izvor je promatranje dogadanja u stvamom svijetu. Na primjer Janisova teorija (1972) koja se odnosi na slabu kvalitetu postupka odludivanja, ponekad zamijecenu u grupama éak i kad grupe gine kompe- tentne i iskusne osobe, potakmuta je izvjestajem kako je vlada Sjedinjenih Dr2ava donijela odluku 0 napadu na Kubu 1961. godine, a ta je odluka ka- snije prozvana “savrSenim promaSajem”. To je potetna totka Janisove teorije 6 manjkavom grupnom odluvivanju: zbunjujuéa pojava, odnosno moguénost da veoma sposobna skupina pojedinaca donese izuzetno losu odluku. Kako ia bio bi je veé prije mnogo istrazivao grupnu dinamiku, Janis je bio upoznat s nagi- ‘nom na koji u grupama mogu nastati jaki normativni pritisci, potiéuéi cla- nove grupe da medusobno odr7e prijateljske odnose po cijenu krititkog misljenja, Podtivanje kriti¢kog i nezavisnog miSijenja u drustvenim grupa- ma kao posljedica jakih pritisaka prema uniformmosti Janis naziva “grupno misijenje” ili grupna zaslijepljenost. Dakle, drugi vazan element u stvaranju teorije u socijalnoj psihologiji jest postojeca teorija. Prethodna istrazivanja tupnih procesa i drustvenog utjecaja u grupama obonuZala su Janisa poj- movima koji st: mu posludili za tumaenje manjkavog grupnog odludivanja. Druga verzija procesa gradenja teorije ne podinje sa zbunjujucim pos- tojecim fenomenom nego zbunjujuéim skupom naizgled supromih nalaza iz prethodnih istrazivanja. U socijalioj psihologiji poznat je primjer Zajon- cova (1965) pokusaja uskladivanja suprotnih rezultata prijasnjih istrazivanja © tome kako na pojedinca djeluje da ga drugi promatraju pri izvodenju zadatka (vidi 14, poglavlje). Prema onome Sto je Zajone ustanovio. neki su istrazivagi otkrili da promatranje drugih ima povoljan utjecaj na izvodenje zadatka, dok je, prema drugim istrazivatima, izvodenje zadatka uz pro- matranje drugih bilo lotije, Za objanjenje takvih suprotnih nalaza Zajonc se oslonio na nagela izvedena iz teorije uéenja, Iu tom sluéaju je teoreticar‘Metodologijo u socjatn psiholog provierovanye ideo pogeo od poxave Koju treba procumatiti, a da bi osmislio wi pojavu. oslonio se na postojece teorijske koneepte i pro U kojem smistt neka teorija doista “objasni” pojavu kao sto je manj- kavo odlugivanje veoma sposobnih grupa ili suproti uéine! koji nastaju kada drugi promatraju izvodenje zadatka? Socijalnopsihologijske teorije obitno se sastoje od skupa Koncepata i skupa tvrdaji koje se tigu odnosa: medu tim konceptima. Na primjer, Janisova (1972) teorija sastoji se od jedne grupe koncepata koji predstavljaju uyjete koji su prethodili grupnoj zaslijeplienosti, drugi skup predstavlja simptome grupne zastijeplienosti, a regi skup predstavlja proces koji povezuje prethodne uvjete sa simptomi- ma. Jedan primjer prethodnih uyjeta jest “kohevivna grupa” odnosno gra- pa diji su élanovi psiholoski ovisni o grupi. Buduéi da su ovisni, smatra Janis, bit ée skloniji prikloniti se miSljenju za koje vjeruju da je konsenzus pozicija u grupi, Primjer za simptom grupne caslijepljenosti jest prisutnost “Guvara svijesti” u grupi, izraz koji je Janis upotrijebio za opisivanje onih @lanova koji su na sebe preuzeli zastitu grupe od informacija Sto bi u pita- nje dovele ispravnost ili moralnost odluke u nastajanju Proces koji u tome posreduje. kako ga je Janis odredio, jest “tendencija trazenja sugiasnosti”, ‘odnosno snaZna sklonost prema slaganju s ostalim élanovima grupe. Tako su antecedent povezani sa simptomima preko posredujuceg procesa. U ovom trenuthu treba predstaviti tri vazna pojma. Konstrukt je ter min koji se odnosi na apstraktne pojmove u teoriji. Na primjer, u Janisovoj teoriji pojmovi kao Sto su grupna kohe7ija i tendencija trazenja suglasnosti Eine teorijske konstrukte, Varijabla je termin koji se odnosi na mjerljiv reprezentaciju konstrukta, Na ptimjer, Zelimo fi opisati konstrukt grupne kohezije mozemo mjeriti jednu ili vie sliedeéih varijabli: koliko dugo pos- toji grupa: opseg ut kojem Elanovi grupe proglaSavaju jedan drugog osob- nim prijateljima: koliko élanovima grupe zaci pripadnost (oj grupis i koli- ko je proturjedja i neslaganja izrazeno unutar grupe. Iz toga vidimo da kon- strukt kohezivnosti moze biti kao varijabla predstavljen nt nekoliko mo- gucih nagina, U svojim istrazivanjima socijalni psiholozi rade s vatijabla- ma viSe nego s konstruktima jer je varijablu moguce mjeriti Kako teorija moze posluziti za vodenje istrazivanja? Nakon Sta je teorija predlozena, obicno se iz nje izvode predvidanja (predikeije), U slutaju Janis ove teorije, predikeija koja se logiski moze izvest iz wearije jest de bi grupe s obiljezjem vece kohezije trebale biti sklonije donoSenju losih odluka nego one u kojih je kohtezija slabija, Oboru2an takvom predikeijom (ili hipate- zom) istrazivat Ge zapoteti prikupljati dokaze koji bi potkrijepili predikei- ju, Pouzdanje u teoriju iz koje je nastala predikcija povegava se u mjeri u kojoj je dokaz u skladu s predikeijom, U skladu s tim, ako dokaz nije dos!- jedan predikeiji. pouzdanje u temeljnu teoriju stabi, Metode su postupei kojima istrazivaci provjeravaju svoje zamisli U ovom je trenutku korisno odrediti razliku izmedu ti Siroka tipa ‘anja: deskriptivnog, korelacijskog i eksperimentalnog, Deskriptivno istrazivanye daje istrazivacu toean opis pojave © Kojo} se radi (*Dogada li se A?"). Na primer, istraZivag Zeli saznati (kao Milgram, 1963) bili prosjec- na odrasia esoba postuSala naredbu uvjerljive strucne osobe da na drugo} ‘osobi primtjeni bolne, a mozda i smrtonosne, elektrigne Sokove. Istrazivat 969 [onstruke Nek opstroken! tears pojom (kao So je socain gece). [varijabla raz koj se rabi da se comate mierlivi reprezentanti nekog konstrukta vd takoder nezavisna varijabla i zavisna varijabla) Litpotera rexpostavieno abjryene 20 opasen’odnos modu dogodgjimo70« Letsperiment metodo u soo) promjene v suai dob pita Posed te promjene Antony SR. Manstead i Gin R. Semin bi podeo promatranjem j biljeZenjem broja odraslih koji se pokoravajt nared= bbama autoriteta, Time se pojava jednostavno opisuje. Socijalnopsihologijsko istrazivanje rijetko zastaje na toj todki, Istrazivat obitno Zeli znati zasio se ljudi ponaSaju onako kako se ponasaju. Ako netko ustanovi, kao Sto je ustanovio Milgram, da 65 posto uzorka odraslih osoba potpuno postusnio slijede naredbe da primijene Sokove, nameée se pitanje: “Zaswo” Korelacijsko istrazivanje djelomigno nam odgovara na to pitanje. Tu je cj odrediti u kojoj su mjeri varijacije nekog ponaSanja, kao Sto je poslus- host, sustavno povezane s varijacijama u nekom drugom faktoru (“Je li Aw ‘odnosu s B2"). Na primjer, jesu li oni koji posusno ispune naredbu odrede- ni tipovi osoba (muskarci deSée nego Zene, introverti SeSée nego ekstraver- ti, i tako dalje)? Postavljajuéi takva pitanja, istrazivat trazi odnose, ili ko- relacije, izmedu mjerenih varijabli, Otkrije li takav odnos, ostvaren je prvi korak u odredivanju zbog gega se dogada neka pojava, ali se zakljudei o uzrocima ne mogu jasno temeljiti na korelacijskim podacima, Zasto je to tako objasnit éemo na primjeru korelacijskih nalaza Milgramova (1965) istra2ivanja posluSnosti. Ustanovijeno je da su poslusnije osobe ujedno iz~ javljivale da za vrijeme sudjelovanja u istrazivanju osjecaju poveganu na- petost, Kako Gemo objasniti ovu korelaciju? Je li napetost znak straha od posljedica neposluSnosti, Sto 2nadi da je poslusnost “uzrokovana” strahom pojedinaca od onoga sto bi im se moglo dogoditi ako bi bili neposluini? U deugom sluéaju, moze li napetost jednostayno odraZavati zabrinutost zbog toga Sto se “zrtvi" nanosi bol? U prvom slutaju odnos izmedu postusnosti (A) i napetosti (B) objasnjava se kao “B vodi prema A”; u drugom se slu ju isti odnos tumaéi kao “A vodi prema B”, No, postoji i moguénost da je za odnos izmedu A i B odgovorna neka treéa varijabla C. U Milgramovu sluéaju, na primjer, jedna je moguénost da su i posluSnost i napetost uzro- kovane agresivnoséu te da odnos izmedu postusnosti i napetosti uopée nije uzroéno-posljediéan (kauzalan), U pomanjkanju daljnjih informacija sva- kka je od tih interpretacija prihvatljiva. Stoga je obigno nemoguée zakljudi- vati o uzrotnosti na temelju korelacijskog istrazivanja. Eksperimentalno istrazivanje jeizrigito namijenjeno pruzanju kauzalnih informacija Cilj nekog eksperimenta jest vidjeti Sto se dogada s pojavom, poput poslusnosti, kada istrazivaé namjemo mijenja neka svojstva okoline 1 kojoj se pojava javija (“Ako promijenim varijablu B, hoce li nastupiti promjene u varijabli A?"), Kontrolirajuéi promjenu u B, istrazivaé moze doéi do évréeg zakljuéka o kauzalnosti ako ustanovi da su A i B u odnosu. Umijesto jednostavne spoznaje da je vi8e varijable A povezano s vi8e vari- jable B, eksperimentator-istrazivaé otkriva povecava li se A povecava- njem B, smanjuje li se A smanjivanjem B, ostaje li A stabilan kad se B ne mijenja, itd. Takav model rezultata upuéuje na to da manipulirane varija- cije u B uzrokyju opazene varijacije u A. O eksperimentalnom istrazivanju jo8 Cemo govoriti u tekstu koji slijedi Deskriptivno, korelacijsko i eksperimentalno istrazivanje veoma su opéeniti oblici istrazivatke metode i nikako nisu specifigni za psihologiju ili socijatnu psihologiju. Koji ée od tih pristupa prihvatitiistrazivac pro- vodeéi odredeno istrazivanje, ovisi u velikoj mjeri o tipu pitanja na koje pokuSava odgovorit. [ako je za socijalnopsihologijsko istrazivanje karak--Metodologija u socjainoy psthologj: provieravanje ideja teristic da istrazivag ima za cilj provjeriti odredenu prognozu (predikei- ju), ima sluéajeva kada je istrazivagev cilj uglavnom istrazivacki i opisni ‘Ako je njegov cilj opisati neki fenomen (na primjer, ustanoviti postoji li, u kojim uvjetima, itd.), to ukljuduje metodu koja se razlikuje od metode na koju upucuje istrazivanje s ciljem provjere ili estiranja hipoteze. Naglasa- vamo da opisno istrazivanje mode esto biti uvod u istrazivanje testiranja hipoteze. Na primjer, ako tijekom opisnog istrazivanja eksperimentator uodi da se neka pojava esto javlja uz odredeni skup uvjeta, to opazanje moze postati temeljem teorije koja se bavi odnosom izmedu tih uyjeta i odredene pojave, odatle vodi u specifigne prognoze te konaéno i u provjeru hipoteze. Konaéni cilj veéine socijalno-psihologijskih istrazivanja jest rumacenje, a koraci kojima se dolazi do tumagenja jesu (1) formulacija teorijskih twrdnji © odnosima izmedu konstrukata, i (2) izvodenje empirijskog istrazivanja kojim se prikupljaju dokazi o tim odnosima. IstraZivacki pokuSaji stakvim karakteristikama tipitni su za ono Sto se esto naziva “psihologijskom so- cijalnom psihologijom” (vidi 1. poglavije) U ovom poglaviju glavna nam je namjera dati pregled istrazivackih metoda koje primjenjuju socijalni psiholozi &iji je konatni cilj objasniti drustvene pojave promatranjem odnosa izmedu konstrukata, izvodenjem prognoza iz tih teorija i prikupljanjem dokaza za provjeru takvih prognoza To su istrazivatke metode koje se najéesée koriste u socijalnopsihologijskom istrazivanju, Pritom je na8 cilj prije svega bio omoguéit Gitatelju da prosu- di znagenje socijainopsihologijskog istrazivanja kakvo je opisano u sl- Jedeéim poglavijima ove knjige, a potom dati mu preliminame upute za izvodenje ovakve vrste istrazivanja. Kako bismo olakSali opis i raspravu o istrazivatkim metodama, odvojeno éemo razmotriti dva aspekta istrazivaéke metodologije. Najprije éemo opisati razlitite straregije istrazivanja; pod strategijom istrazivanja podrazumijevamo osnovnu orijentaciju koju istrazivaé prihvaca u obradi pitanja, Zatim emo opisati neke od najpopulamijih tehnika prikupljania podataka; to su posebni postupci Kojima se istrazivaé slu2i u prikupljanju podataka, Odabir odredene tehnike odreden je djelomitno istrazivaéevim ciljevima, a djelomiéno raspolozivim izvorima, » _Odabir strategija istrazivanja Su koje se koriste u socijalnopsihologijskim istrazivanjima razliku- ju se u nekoliko obiljezja. Ovdje istitemo tri: reprezentarivnost priku- pljenih podataka, realizam okruzenja u kojem su prikupljani podaci i stu- panj kontrole nad okruzenjem u kojem su prikupljani podaci. Slijedt pre~ gled strategija koje smatramo najvaznijim strategijama istrazivanja na ra~ spolaganju socijalnim psiholozima te kratki opis znaéajnih obiljezja svake strategije. 7Te [Anketiranie uxorka Satenjo isa Kye ukjucie integra i pers cpa) orka iptonka oj su cxebranitoko do bude feprecentatin 20 popula i foje sv ort [Uzorkovanje rocesedabiranja dtanoa neke populace scien do to gupe sim oxcbnama predstorbo popuaci i oj je bdabrone I stuzani uzorok Usork td jes Seal lon populace ima ednok Yerojotnot da Ze bit adabron Kod hyp je ednakowerotan ‘abor sake mogucekombinacje Sejenog bro elanove Antony SR Monstecd i Gun R. Semin Anketno istrazivanje Jedna od strategija prikuplianja informacija jest ispitivanje javnog musije- nja Vii ponasanja, bilo u obliku interxjua ili upitaikom, Ov aj tip istrazivatke strategije poznat je kao anketiranje uzorka, a 1 svakodnevnom je Zivot dobro poznat u obliku ispitivanja javnog mnijenja (Schuman i Kalton, 1985). Ta strategija ne zahvaéa izravno pitanja kauizalnosti vee je njezina svrha opisati karakteristike jedne ili viSe skupina ljudi, Takvi opisi miogu biti od Jednostavnih (otkrivaju npr. postora raspolozenih da glasuju za odredenog politickoy kandidarys de onih slozenijih (opisuju npr. osobne i drustvene kerakteristike poveze s neza- konitom uporabom droga medu Skolskom djecom i miadima), Prvi ye tip opisa “sti” opis. dok drugi opisuje adnose med varijablama ~ kao Sio je odnos izmedu uporabe droga, s jedne strane. i dobi, spola, drsivenveko- nomskog status, obrazovanja s druge, itako Gini korelacijske rstrazivanje. Osnovno 0 Gemu istrazivaé koji se stu?i anketom treba voditi raguna jest do koje mjece ispitarici predstavljaju neku populacija (na primjer. sve odrasle koji Zive u odredenoj zajednici. regiji ili zemijil. Kako pri isteazivanju anketon rijeSiti pitanje representativnosti? Jedno rjesenje bilo bi interyjuirati ili prikupiti ispunjene upitnike od cijele populacije o kojoj se radi (kao Sto se to Gini pri popisu stanoynistva). Tu je pitanje reprezenta- tivnosti izbjegnuto prikupljanjem odgovora od svib pripadnika odredene populacije; ako ste doista u moguénosti obuhvatiti Gitavu populaciju. osta- je malo mjesta dvojbi jesu li podaci “reprezentativni” za tu populaeiju. U veéini slucajeva, pak, interyjuiranje ili podjela upitnika svim danovima populacije jednostavno nije provedivo. Tada se istrazivaé suogava s pro- blemom odabira koji bi pripadnici te populacije tebali ispuniti upitnik ili koji bitrebali bit interyjuirani. Proces selekcije podskupa pripadnika popu- lacije u svehu opisivanja populacije iz koje su izvadeni poznat je kao uzor- kovanje. U anketnom istravivanju koriste se dva glavna oblika zorkovanja probabilisticko i neprobabilisticko. Najosnovniji oblik probabilistizkoe oda- bira uvorka predstavlja jednostavni slugajni uzorak. Takvo uorkovanje zadovoljava dva uyjets: prvo, svaki pripadnik populacije ima jednaku pri- liku da bude izabran; drugo, izbor svake moguée kombinacije 2eljenog broja dlanova jednako je vjerojatan. Kako bismo pojasnili drugi uvjet.zamis- lite da je velidina populacije 10 (Zine je osobe oznagene od A do J). a veligina uzorka je 2. Postoji 45 mogucih: kombinacija od po 2 dana popu- lacije (A+B. A*C, AD, itd, sve do I+). U jednostavnom slucajnom wzor- kovanju svaka od th 45 mogucih kombincija od 2 ¢lana mora biti jednako vjerojatna. U stwamosti takav nagin uzorkovanja postiZe se pridruzivanjem brojeva svakom pripadniku. populacije, a zatim se uzorak trazene veligine dobiva na temelju kompjutorski generiranih slutajnih brojeva, Tako prvi nasumee generirani broj odredi prvog Elana populacije koji cini uzorak, i tako dalje sve dok se uzorak ne popuni. Ako pak nemate pristup kompju- torskom programu koji generira sluéajne brojeve, veéina statisti¢kih udzbenika sadr2i tablice slucajnih brojeva koje mogu posluziti u tu svrhu. k glasaéa 1 nekom izbornom akrugu