Matematika1ZbirkaMervanPasic PDF

FER - Fakultet elektrotehnike i raunarstva
MATAN 1 - skripta
MERVAN PAI
dodatak predavanjima za grupe GHI (sa svim korekcijama)
Zagreb, 2003
2 Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI
1. poglavlje (korigirano)
KOMPLEKSNI BROJEVI
U ovom poglavlju:
Algebarske operacije u C
Trigonometrijski oblik
Brzo-brzo potenciranje, mnoenje i dijeljenje u C
Korjenovanje u C
Algebarske jednadbe u C
Kompleksne brojeve u algebarskom obliku prikazujemo kao linearnu kombinaciju realne

jedinice 1 i imaginarne jedinice i , odnosno z = x 1 + y i = x + yi . U geometrijskom
smislu kompleksni broj je strelica u kompleksnoj ravnini C s poetkom u ishoditu O, a
krajem u toki s koordinatama ( x, y ) , kao na slici:
y
z = x + yi
x
O
Strelica z = x + yi osim koordinata ( x, y ) ima duljinu, u oznaci | z | , te zatvara kut s osi

Ox , u oznaci . tovie, za kompleksni broj z = x + yi neposredno vezujemo sljedee nune
pojmove i pripadne oznake:
z = x + yi, algebarski prikaz;

Re z = x, realni dio;
Im z = y, imaginarni dio;
| z |= r = x 2 + y 2 , modul;
= (Ox , z ), arg z = + 2k , kut i argument;
z = x yi, konjugirano kompleksni broj.
1.Kompleksni brojevi (sa svim korekcijama) 3
1.1 ALGEBARSKE OPERACIJE U C
Pod algebarskim operacijama u skupu kompleksnih brojeva C podrazumijevamo zbrajanje, u

oznaci z1 + z 2 , mnoenje realnim skalarom, u oznaci z1 , mnoenje kompleksnih brojeva, u
oznaci z1 z 2 , potenciranje kompleksnih brojeva, u oznaci z n , te dijeljenje kompleksnih
z
brojeva, u oznaci 1 . Ako je z1 = x1 + y1i i z 2 = x 2 + y 2 i , tada vrijede sljedee definicije:
z2
z1 + z 2 = ( x1 + x2 ) + ( y1 + y 2 )i;
z = x + ( y )i;
z1 z 2 = ( x1 x2 y1 y 2 ) + ( x1 y 2 + x2 y1 )i;
z n = z z n 1 ;
z1 x1 x2 + y1 y 2 x2 y1 x1 y 2
= + i.
z2 x22 + y 22 x22 + y 22
Zaista, budui da je i 2 = 1 , imamo da je :
z1 + z 2 = ( x1 + y1i ) + ( x2 + y 2i ) = ( x1 + x2 ) + ( y1 + y 2 )i;
z = ( x + yi) = x + ( y )i;
z1 z 2 = ( x1 + y1i ) ( x2 + y 2i ) = x1 x2 + ( x1 y 2 )i + ( x2 y1 )i + ( y1 y2 )i 2 =
= ( x1 x2 y1 y 2 ) + ( x1 y 2 + x2 y1 )i;
z1 z1 z 2 z1 z 2 x1 x2 + y1 y 2 x2 y1 x1 y 2
= = = + i.
z 2 z 2 z 2 | z 2 |2 x22 + y 22 x22 + y 22
Jednostavno je provjeriti da vrijedi:
i 4 = i 2 i 2 = ( 1) (1) = 1,
i 3 = i 2 i = ( 1) i = i.
To znai da sve potencije imaginarne jedinice i mogu biti automatski raunate po formuli:
i 4k = 1,
4 k +1
i = i,
4k + 2
i = 1,
4k +3
i = i.
Na primjer: i 351 = i 487 +3 = i ili i 2017 = i 4504+1 = i . U prvom primjeru smo broj 351 podijelili
sa 4 te smo dobili 87,75. Potom smo broj 87 pomnoili sa 4 te smo dobili da je
351 = 4 87 + 3.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izvriti naznaene algebarske operacije u skupu kompleksnih brojeva.
1. (2 + 3i ) + (1 4i ) = 2 + 3i + 1 4i = (2 + 1) + (3i 4i ) = 3 i.
2. (1 + 2i ) (2 3i ) = 1 2 + 2i + 3i = 3 + 5i.
3. | 1 + 3i |= (1) 2 + 32 = 12 + 32 = 10.
4. | 2 3i |=| 2 + ( 3)i |= ( 2) 2 + ( 3) 2 = 2 + 3 = 5.
5. 1 2i + 2 + 5i = 1 2i 2 5i = 1 7i.
6. Re(2 + 3i ) + Im(1 5i ) = 2 5 = 7.
7. Re(1 + 2i ) + Im(3 + 4i ) = Re(1 2i ) + Im(3 4i ) = 1 4 = 5.
8. |Im(1 + 2i ) + iRe(4 + i ) + 1 + 3i | = |2 + iRe(4 i ) + 1 + 3i | =

= |2 4i + 1 + 3i | = |3 i | = 10.
9. (i 3)i = i 2 3i = 1 3i.
10. (2 i )(3 + 4i ) = 6 + 8i 3i 4i 2 = 6 + 5i 4(1) = 10 + 5i.
11. i (2 i )(3 + 4i) = (2i i 2 )(3 + 4i ) = (1 + 2i)(3 + 4i ) = 3 + 4i + 6i + 8i 2 =

= 3 + 10i + 8(1) = 5 + 10i.
2 2 1 i 2 2i 2 2i
12. = . = = = 1 i.
1 + i 1 + i 1 i 1 i2 1+1
2 + i 2 + i 1 + 3i 2 + 6i + i + 3i 2 1 + 7i 1 7
13. = . = = = + i.
1 3i 1 3i 1 + 3i 1 9i 2
10 10 10
1 3i 1 3i 2 i 2 i 6i + 3i 2 1 7i
14. Im( ) = Im( ) = Im( ) = Im( )=
2+i 2+i 2i 4i 2
5
1 7 7
= Im( i ) = .
5 5 5
1+ i 1+ i 2 + i 2 + 3i + i 2
15. |2i + + i (1 3i ) | = | 2i + + i (1 + 3i ) | = | 2i + i + 3i 2 ) | =
2i 2i 2+i 4 i2
1 + 3i 1 3 14 8 260
= |i + 3 | = | ( 3) + (i + i ) | = | + i | = .
5 5 5 5 5 5
ZADACI ZA VJEBU
Izvri naznaene operacije.
16. z = 2 i + (3 + i )(2 + i ).
17. z = Im[Re(1 2i ) i Im(1 + i ) 2i ].
18. z = i 3 + (3 + (2 i )) 4i.
1 i
19. z = 2i + i Re(1 i ).
1+ i
(1 i )(1 + 4i )
20. z = .
2+i
21. z = Re((2 i )(1 3i )i 3 ).
i 3 i17
22. z = i 7 + .
i 8 i 30
38
1 2 3i
23. z = + i + .
5 5 1 + 2i
49
i 20 i 7
24. z = 1 + i + 3 10 .
i +i
79
1 3i 2 i
25. z = 17 + 16 12i .
1 + i 4 i
RJEENJA
R16. z = 5 + 2i. R17. z = 3. R18. z = 2 6i. R19. z = 1 + 3i.

1
R 20. z = 170. R 21. z = 7. R 22. z = 2. R 23. z = 1. R 24. z = i.
5
R 25. z = i.
1.2 TRIGONOMETRIJSKI OBLIK
U prethodnoj toki smo dali definiciju kuta i duljine | z |= r kompleksnog broja z = x + yi .

Sada trebamo za dani kompleksni broj u algebarskom obliku z = x + yi pronai takozvani
trigonometrijski oblik
z = r cis = r (cos + i sin ) ,
u kojem umjesto ( x, y ) figuriraju kut i duljina | z |= r . Sa slike vidimo:
r y

x
da kut i duljinu r raunamo iz pripadnog pravokutnog trokuta, po formuli:
y
r = x 2 + y 2 , tg = .
x
Budui da za svaku vrijednost tangensa imamo dva kuta, da bismo tono odredili koji je
kut u pitanju, moramo tono odrediti u kojem se kvadrantu dani kompleksni broj nalazi, i to
po sljedeoj shemi:
z = x + yi, za x > 0, y > 0 nalazi se u I kvadrantu,

z = x + yi, za x < 0, y > 0 nalazi se u II kvadrantu,
z = x + yi, za x < 0, y < 0 nalazi se u III kvadrantu,
z = x + yi, za x > 0, y < 0 nalazi se u IV kvadrantu.
Potrebno je jo znati osnovnu tablicu tangensa za kuteve u prvom kvadrantu:
tg
0 0
3
3 30
1 45
3 60
Na primjer:
3
1) tg = , te ako se z nalazi u III kvadrantu, imamo da je = 180 + 30 = 210 ;
3
3
2) tg = , te ako se z nalazi u IV kvadrantu, tada je = 360 30 = 330 ;
3
3
3) tg = , te ako se z nalazi u II kvadrantu, tada je = 180 30 = 150 .
3
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima prebaciti kompleksne brojeve u trigonometrijski oblik.
26. z = 1 + i;
r = x 2 + y 2 = 12 + 12 = 2;
y 1
I kvadrant jer je x > 0, y > 0; tg ( ) = = =1 = ;
x 1 4

Rjeenje: 1 + i = 2cis ( ).
4
27. z = 2 2i;
r = x 2 + y 2 = 22 + (2) 2 = 8 = 2 2;
y 2 7
IV kvadrant jer je x > 0, y < 0; tg ( ) = = = 1 = 2 = ;
x 2 4 4
7
Rjeenje: 2 2i = 2 2cis ( ).
4
28. z = 3 i;
r = x 2 + y 2 = ( 3) 2 + (1) 2 = 4 = 2;
y 1 3 7
III kvadrant jer je x < 0, y < 0; tg ( ) = = = = + = ;
x 3 3 6 6
7
Rjeenje: 3 i = 2cis ( ).
6
29. z = 3 + 3i;
r = x 2 + y 2 = ( 3) 2 + 32 = 12 = 2 3;
3 2
II kvadrant jer je x < 0, y > 0; tg ( ) = = 3 = = ;
3 3 3
2
Rjeenje: 3 + 3i = 2 3cis ( ).
3
30. z = 2i;
r = x 2 + y 2 = 02 + 22 = 22 = 2;

na rubu I-og i II-og kvadranta jer je x = 0, y > 0 = ;
2

Rjeenje: 2i = 2cis ( ).
2
31. z = 3;
r = x 2 + y 2 = (3) 2 + 02 = 9 = 3;
na rubu II-og i III-eg kvadranta jer je x < 0, y = 0 = ;
Rjeenje: 3 = 3cis ( ).
32. z = 4i;
r = x 2 + y 2 = 02 + (4) 2 = 16 = 4;
3
na rubu III-eg i IV-og kvadranta jer je x = 0, y < 0 = ;
2
3
Rjeenje: 4i = 4cis ( ).
2
ZADACI ZA VJEBU
Prebaciti dane kompleksne brojeve u trigonometrijski oblik.
33. z = 4 4i.
34. z = Re ( 3 i ) + i Im (5 i ).
2 + 2i 1 i 6
35. z = + + i.
2 + i 1 + 2i 5

36. z = 2(cos i sin ).
4 4
4 4
37. z = 3(cos + i sin ).
3 3
7 7
38. z = cos + i sin .
6 6
32
1 i
39. z = i .
1+ i
(1 i )(2 3i ) + i
40. z = 10 7i.
(2 i )(1 i )
41. z = Im(1 3i ) + i Re(3 + 2i ).
RJEENJA
7 7
R33. z = 4 2cis . R34. z = 2cis . R35. z = 2cis . R36. z = 2cis .
4 6 4 4
11 3
R37. z = 3cis . R38. z = cis . R39. z = 2cis . R 40. z = 11cis .
3 6 4
2
R 41. z = 12cis .
3
1.3 BRZO-BRZO POTENCIRANJE, MNOENJE I DIJELJENJE U C
Potenciranje, mnoenje i dijeljenje kompleksnih brojeva u algebarskom obliku z = x + yi ,

koje smo upoznali u toki 1.1, radije se izvode kada su kompleksni brojevi prikazani u
geometrijskom obliku r cis . Razlog tomu je to se pripadne operacije jednostavnije i
relativno bre raunaju za kompleksne brojeve izraene u geometrijskom obliku. To slijedi iz
formula za takozvano brzo-brzo potenciranje, mnoenje i dijeljenje u skupu kompleksnih
brojeva C :
z n = (r cis ) n = r n cis(n ),
z1 z 2 = (r1 cis1 ) (r2 cis 2 ) = r1 r2 cis(1 + 2 ),
z1 r1 cis1 r1
= = cis(1 2 ).
z 2 r2 cis 2 r2
Kako vidimo, prije potenciranja dani kompleksni broj prebacimo u trigonometrijski oblik, pa
tek onda potenciramo po prethodnom pravilu. U sluaju mnoenja i dijeljenja, sve dane
kompleksne brojeve prvo prebacimo u odgovarajue trigonometrijske oblike, pa tek onda
iskoristimo prethodne formule.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati naznaene operacije u skupu kompleksnih brojeva.
42. i 321 = i 480+1 = (i 4 )80i = i.
33 33 33 33
43. (1 + i )33 = ( 2cis )33 = 2 2 cis = 2 2 cis(8 + ) = 2 2 cis( ) = 216 (1 + i ).
4 4 4 4
11 127 11 127 1397

44. ( 3 i )127 = (2cis ) = 2127 cis = 2127 cis =
6 6 6
5 5 3 1
= 2127 cis (232 + ) = 2127 cis ( ) = 2127 ( + i ).
6 6 2 2
3 5 35
3 35 5 152
45. (1 + i )35 (1 3i )152 = ( 2cis )35 (2cis )152 = (2 cis )(2152 cis ) =
2
4 3 4 3
35
105 760 35
4
= (2 cis )(2152 cis ) = (2 cis (26 + ))(2152 cis(252 + )) =
2 2
4 3 4 3
35
4 35 +152
4 19
= (2 cis ( ))(2152 cis ( )) = 2 cis ( + ) = 2339 / 2 cis ( ).
2 2
4 3 4 3 12
7 22 15 105
(2cis ) 22 ( 2cis )15 (222 cis )(2 2 cis )
( 3 + i ) 22 (1 i )15 6 4 6 4
46. = = =
(1 i )3 5 3 3 15
( 2cis ) 2 cis
2
4 4
22+15 3
22 105 15 28 157 28
=2 cis ( + ) = 2 cis ( ) = 2 cis(26 + ) =
2 2
6 4 4 6 6
28 28 3 1
= 2 cis ( ) = 2 ( + i ).
6 2 2
11 57 11 57 69 23
( 3 i )57 (2 + 2i ) 23
(2cis ) ( 8cis ) 23 (257 cis )(2 2 cis )
47. = 6 4 = 6 4 =
(1 3i )13 5 13 13 5
(2cis ) 13
2 cis
3 3
57+ 69 13
627 23 65 157
1063
=2 + ) = 2 cis( ) =
2 2
cis (
6 4 3 12
157
7 157
7
= 2 cis (88 + ) = 2 cis ( ).
2 2
12 12
19 11 19 220
(cis )19 (3 3i ) 20 (cis )( 12cis ) 20 1210 (cis )(cis )
48. 5 = 5 6 = 5 6 =
5 5 5
(cis ) cis cis
6 6 6
19 220 5 1189 49 49
= 1210 cis( + ) = 1210 cis ( ) = 1210 cis (38 + ) = 1210 cis ( ).
5 6 6 30 30 30
ZADACI ZA VJEBU
Izvriti naznaene operacije meu kompleksnim brojevima.
49. z = (1 3i ) 21.
22
1 i
50. z = 1 + .
1+ i
51. z = (i + 1) 21 (3 + 3i )33 .
52. z = (1 + i )9 (1 i )7 (1 + 3i )5 .
(2 + 2i )77
53. z = .
( 1 + i ) 5
( 3 + i )5 (1 + i )7
54. z = .
(1 i )5 (1 3i )7
10
3i
55. z = 2i 4i .
1 + i
RJEENJA
R 49. z = 221. R50. z = 211 i. R51. z = 243333/ 2 (1 + i ).
3 1
R52. z = 212 ( 3 + i ). R53. z = 2113 i. R54. z = + i. R55. z = 210.
4 4
1.4 KORJENOVANJE U C
Znamo da u skupu realnih brojeva korjenovanje moemo shvatiti kao razlomljeno

1
potenciranje, odnosno n z = z n . Ako jo, uz to, za potenciranje primijenimo formulu za brzo
potenciranje iz prethodne toke, uvaavajui da u trigonometrijskom obliku r cis za
argument vrijedi arg z = + 2k , tada jednostavno dobivamo izraz za korjenovanje
kompleksnih brojeva:
1 + 2k
n
z = ( r cis ) n = n r cis( ), za k = 0,1, 2,..., n 1.
n
Kako vidimo, zbog periodinosti trigonometrijskih funkcija, imamo tono n razliitih n-tih
korijena kompleksnog broja, koje razluujemo uvrtavajui sve vrijedosti za k. Da bismo
dokazali prethodni izraz, treba uzeti u obzir da je korjenovanje inverzna operacija od
potenciranja, odnosno da vrijedi:
w = n z w n = z.
Uvrtavajui u prethodnu tvrdnju trigonometrijske oblike za w = cis i z = r cis

dobivamo jednadbu gdje su poznate (r , ) zadane, dok nepoznate ( , ) traimo:
w n = z n cis(n ) = r cis n = r i n = + 2k ,
to direktno dokazuje gornju formulu za korjenovanje kompleksnih brojeva.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati naznaene korijene u skupu kompleksnih brojeva.

+ 2 k
56. 3
2i = 3 2cis 2 = 3
2cis 2
, k = 0, 1, 2;
3
5 3
z1 = 3
2cis , z2 = 3
2cis , z3 = 3 2cis .
6 6 2
+ 2 k 3
57. 1 + i = 2cis 34 = , k = 0, 1;
4
2cis 4
2
3 11
z1 = 4 2cis , z2 = 4 2cis .
8 8
3
+ 2 k
58. 4 i = 4 cis 32 = cis 2 , k = 0, 1, 2, 3;
4
3 7 11 15
z1 = cis , z2 = cis , z3 = cis , z4 = cis .
8 8 8 8
+ 2 k
59. 3
2 = 3 2cis = 3
2cis , k = 0, 1, 2;
3
5
z1 = 3
2cis , z2 = 3
2cis , z3 = 3
2cis .
3 3
0 + 2 k
60. 5
3 = 5 3cis0 = 5
, k = 0, 1, 2, 3, 4;
3cis
5
2 4 6 8
z1 = 5 3cis0, z2 = 5 3cis , z3 = 5 3cis , z4 = 5 3cis , z5 = 5 3cis .
5 5 5 5
11 11
+ 2 k
61. 3
3 i = 3 2cis = 3
2cis 6
, k = 0, 1, 2;
6 3
11 23 35
z1 = 3
2cis , z2 = 3
2cis , z3 = 3
2cis .
18 18 18
5
+ 2 k
62. 4
2 2i = 4
8cis 54 = 8
8cis 4
, k = 0, 1, 2, 3;
4
5 13 21 29
z1 = 8
8cis , z2 = 8
8cis , z3 = 8
8cis , z4 = 8
8cis .
16 16 16 16
ZADACI ZA VJEBU
Izraunati korijene u skupu kompleksnih brojeva.
63. 3
1 i.
64. 4
3 i + (1 3i ) (3 + i ) .
( 3 + 1) + ( 3 + 1) i
65. 5 .
1 i
66. 4
( 2 + 2i ) 33 .
3
1 3i 4 + 2i
67. + .
2+i 1 3i
RJEENJA
5 13 21
R63. z1 = 6 2cis , z 2 = 6 2cis , z3 = 6 2cis .
12 12 12
5 11 17 23
R64. z1 = 4 6cis , z 2 = 4 6cis , z3 = 4 6cis , z 4 = 4 6cis .
12 12 12 12
17 29 41 53
R65. z1 = 5 2cis , z 2 = 5 2cis , z3 = 5 2cis , z 4 = 5 2cis , z5 = 5 2cis .
6 30 30 30 30
9 17 25
R66. z1 = 233 / 4 cis , z 2 = 233 / 4 cis , z3 = 233 / 4 cis , z 4 = 233 / 4 cis .
16 16 16 16
7 15
R67. z1 = 29 / 4 cis , z 2 = 29 / 4 cis .
8 8
1.5 ALGEBARSKE JEDNADBE U C
U ovoj emo toki na primjeru rjeavanja algebarskih jednadbi u C ponoviti sve vjetine
u radu s kompleksnim brojevima, koje su bile demonstrirane u prethodnim tokama:
- pretvaranje kompleksnog broja iz algebarskog u trigonometrijski oblik,

- takozvano brzo-brzo potenciranje, mnoenje i dijeljenje u C ,
- korjenovanje u C .
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima rijeiti jednadbe u skupu kompleksnih brojeva.
68. z 2 + i = 0;
3
i = cis ;
2
3 3
+ 2 k
z 2 = i = cis ( ) z = cis ( 2 ), k = 0,1;
2 2
3 2 2 7 2 2
Rjeenja: z1 = cis ( ) = +i , z2 = cis ( ) = i .
4 2 2 4 2 2
2
3 i
69. z =
3
;
cis ( )
12
2 2
3 i 2cis(116 ) 21 2 21 9 3
= = (2cis( )) = 4cis( ) = 4cis(2 + ) = 4cis( );
cis(12 ) cis(12 ) 12 6 6 2
2
3 i 3 2 + 2k
3
z =
3
= 4cis ( ) z = 3
4cis ( ), k = 0,1,2;
cis ( )
12 2 3
7 3 1
Rjeenja: z1 = 3 4cis( ) = ( 3 4)i, z2 = 3 4cis( ) = 3 4( + i),
2 6 2 2
11 3 1
z3 = 3 4cis( ) = 3 4( i) .
6 2 2
70. z 4 + 16 = 0;
16 = 16cis ( );
+ 2 k
z 4 = 16 = 16cis ( ) z = 4 16cis ( ), k = 0,1,2,3;
4
3
Rjeenja: z1 = 2cis ( ) = 2 + i 2, z2 = 2cis ( ) = 2 + i 2,
4 4
5 7
z3 = 2cis ( ) = 2 i 2, z4 = 2cis ( ) = 2 i 2.
4 4
71. z 4 + 8z = 0;
z ( z 3 + 8) = 0 z = 0, z 3 + 8 = 0;
+ 2k
z 3 = 8 = 8cis( ) z = 3 8cis( ), k = 0,1,2;
3
3 5
Rjeenja: z1 = 0, z2 = 2cis( ) = 1 + i 3, z3 = 2cis( ) = 2, z4 = 2cis( ) = 1 i 3.
3 3 3
72. z 4 + 2 z 2 3 = 0;
u = z2 u 2 + 2u 3 = 0
u = 1, u = 3;
0 + 2 k
z 2 = 1 z1,2 = 1 = cis 0 z1,2 = cis ( ), k = 0,1;
2
+ 2 k
z 2 = 3 z3,4 = 3 = 3cis ( ) z3,4 = 3cis ( ), k = 0,1;
2

Rjeenja: z1 = cis 0 = 1, z2 = cis ( ) = 1, z3 = 3cis ( ) = 3i,
2
3
z4 = 3cis ( ) = 3i.
2
73. z 6 3z 3 4 = 0;
u = z3 u 2 3u 4 = 0 u = 1, u = 4;
+ 2 k
z 3 = 1 z1,2,3 = 3 1 = 3 cis ( ) z1,2,3 = cis ( ), k = 0,1,2;
3
0 + 2 k
z3 = 4 z4,5,6 = 3 4 = 3 4cis (0) z4,5,6 = 3 4cis ( ), k = 0,1,2;
3
1 3 5 1 3
Rjeenja : z1 = cis( ) = + i, z 2 = cis( ) = 1, z3 = cis ( ) = i,
3 2 2 3 2 2
2 1 3
z 4 = 3 4cis0 = 3 4 , z5 = 3 4cis( ) = 3 4 ( + i ),
3 2 2
4 1 3
z6 = 3 4cis( ) = 3 4 ( i ).
3 2 2
ZADACI ZA VJEBU
Rijeiti jednadbe u skupu kompleksnih brojeva.
74. z 3 + 1 = i.
75. z 6 + 4 z 2 = 0.
76. z 6 + 3z 4 + z 2 + 3 = 0.
( 3 + i ) 22 (1 i )15
77. z 3 = .
(1 i ) 3
78. z 6 z 3 2 = 0.
79. z 4 + z 2 + 1 = 0.
RJEENJA
3 11 19
R74. z1 = 6 2cis , z 2 = 6 2cis , z3 = 6 2cis .
12 12 12
R75. z1 = z 2 = 0, z3 = 1 + i, z 4 = 1 + i, z5 = 1 i, z6 = 1 i.
R76.
2 2 2 2 2 2
z1 = 3i, z 2 = 3i, z3 = + i, z 4 = + i, z5 = i,
2 2 2 2 2 2
2 2
z6 = i.
2 2
13 25
R77. z1 = 228/ 3 cis , z2 = 228/ 3 cis , z3 = 228/ 3 cis .
18 18 18
R78.
1 3 1 3 1 3
z1 = 3 2 , z 2 = 1, z3 = 3 2 ( + i ), z 4 = 3 2 ( i ), z5 = + i,
2 2 2 2 2 2
1 3
z6 = i.
2 2
1 3 1 3 1 3 1 3
R79. z1 = + i, z 2 = + i, z3 = i, z 4 = i.
2 2 2 2 2 2 2 2
2.Nizovi i redovi (sa svim korekcijama) 19
NIZOVI I REDOVI (korigirano)
U ovom poglavlju:
Nizovi realnih brojeva

Rekurzivno zadani nizovi
Redovi realnih brojeva
Usporedni i integralni kriteriji
Cauchyjev kriterij
DAlembertov kriterij
Nuni i Leibnitzov kriterij
2.1 NIZOVI
Niz realnih brojeva moemo zadati jednostavnim nabrajanjem nekoliko prvih lanova. Na
1 1 1 1 1 1
primjer: 1, , , ,..... ili 1, , , ,..... ili 1,1,1,1,..... .
2 3 4 2 4 8
Potpuniji nain zadavanja niza realnih brojeva je preko njegovog opeg lana a n . Time su
svi lanovi niza na jednostavan nain dohvatljivi, odnosno, uvrtavanjem odreenog
1
indeksa dobivamo bilo koji lan niza. Na primjer, iz opeg lana niza an = moemo dobiti
n
1 1
peti lan, ili deveti lan niza: a5 = i a9 = . Kako vidimo, startna pozicija realnog broja
5 9
ili njegov indeks n, direktno utjeu na njegovu vrijednost a n .
Postavlja se pitanje: koji su to brojevi u danom nizu a n s velikim indeksom, a kojih ima
1 1 1
beskonano mnogo? Na primjer: 1, , , ,....., ?, ?,...... . Odgovor na ovo pitanje lei u
2 3 4
definiciji limesa niza. Po opisnoj definiciji broj L je limes niza a n ako je a n L kad je
1 1 1
n . To znai da je: 1, , , ,....., L, L,...... ili za bilo koji niz vrijedi:
2 3 4
a1 , a2 , a3 , a4 ,....., L, L,...... .
Broj L bi trebao biti jedinstven, ako takav postoji. Iz ovakve proizvoljne definicije lako se
vidi da su mogua dva ili vie takvih brojeva, takozvanih gomilita. Na primjer, za niz
1
an = (1) n + imamo dva gomilita, odnosno dva kandidata za broj L:
n
3 2 5
0, , , ,....., 1, 1,...... .
2 3 4
Da bismo izbjegli ovakve sluajeve neodreenosti, potrebna nam je definicija gomilita i

limesa niza, u kojoj se limes pojavljuje kao jedinstveno gomilite.
Definicija 1. Realan broj L je gomilite niza a n ako zadovoljava:
za svaki > 0 postoji n0 N takav da za beskonano mnogo n > n0 vrijedi

| an L |< .
1
Po ovoj strogoj definiciji, brojevi L = 1 i L = 1 su dva gomilita niza an = (1) n + .
n
Definicija 2. Realan broj L je limes niza a n ako zadovoljava:

za svaki > 0 postoji n0 N takav da za sve n > n0 vrijedi
| an L |< .
Ili, kratko:
lim an = L > 0, n0 N , n n0 , | an L |<

n
.
1
Po ovoj strogoj definiciji, niz an = (1) n + nema limesa.
n
Kao to emo vidjeti, definicija limesa niza je potpuno ista kao definicija limesa funkcija u
x = + (vidi Poglavlje 4). Stoga su sva svojstva i primjeri rjeavanja limesa niza potpuno isti
kao kod limesa funkcija u x = + , a koji e kasnije biti detaljno prezentirani, s tim to se,
umjesto varijable x, pojavljuje indeks n.
Kao podsjetnik navodimo po jedan karakteristian i jednostavan primjer efektivnog raunanja

limesa niza realnih brojeva.
3n 2 2n + 5 (3n 2 2n + 5) / n 2 3 2 / n + 5 / n2
80. lim =

= lim = lim = 3.
n n 2 + n 4 n ( n 2 + n 4) / n 2 n 1 + 1 / n 4 / n 2
1
1+ 1
n+ n n
2
(n + n n ) / n
2
n = 1 + 1 = 1.
81. lim = = lim = lim
n 2n + 3 n (2n + 3) / n n 3 2
2+
n
5 1 3
2+ 3
5n 2 n + 3 (5n 2 n + 3) / n3 n n n = 0 = 0.
82. lim 3 = = lim = lim
n 3n + 2n 4 n (3n 3 + 2n 4) / n 3 2 4
3+ 2 3 3
n
n n
2 1
6 + 2
6n 2n + n
4 3 2
(6n 2n + n ) / n
4 3 2 4
n n = 6 = .
83. lim =
= lim = lim
2n 3 + n 2 3 n (2n 3 + n 2 3) / n 4 n 2 1 3
+ 2 4 0
n
n n n
5
n5 2n3 + 4 + (3n 4) [ 5 n5 2n3 + 4 + (3n 4)] / n
84. lim =
= lim =
n 3
n3 + n 2 4 + n 2 1 n
[ 3 n3 + n 2 4 + n 2 1] / n
2 4 4
1
+ 5 +3
5
= lim
2
n n n = 1 + 3 = 4 = 2.
n 1 4 1 1+1 2
3 1+ 3 + 1 2
n n n
n + 3 + 4 n 2 3n + 1 [ n + 3 + 4 n 2 3n + 1] / n
85. lim =
= lim =
n
2 n 4 + 4 n2 5 n
[2 n 4 + 4 n 2 5] / n
3 4 3 1
1+
+ 1 + 2
= lim n n n = 1+1 = 2 .
n 4 5 2 +1 3
2 1 + 4 1 2
n n
n + n 2 5n
86. lim (n n 2 5n ) = = lim ( n n 2 5n ) =
n n
n + n 2 5n
5n 5n / n 5
= lim =

= lim = .
n
n + n 5n 2 n 2
( n + n 5n ) / n 2
n 2 4 + n 2 2n + 5
87. lim( n 2 4 n 2 2n + 5) = lim( n 2 4 n 2 2n + 5) =
n n
n 2 4 + x 2 2n + 5
n 2 4 n 2 + 2n 5 (2n 9) / n
= lim =
= lim =
n 4 + n 2n + 5
n 2 2 n
[ n 4 + n 2 2n + 5] / n
2
9
2
n 2
= lim = = 1.
n 4 2 5 1+1
1 + 1 + 2
n n n
1 1 n3 + n+ 4
88. lim = lim =
n n ( n 3 n + 4) n n ( n 3 n + 4) n 3 + n + 4
n3 + n+ 4 1 n3 + n+ 4
= lim = lim =
=
n n (n 3 n 4) 7 n n
1 [ n 3 + n + 4] / n 1 3 4 2
= lim = lim[ 1 + 1 + ] = .
7 n n/ n 7 n n n 7
3
( n 3 + 2n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2n 2 + n 2
89. lim( 3 n3 + 2n 2 n) = = lim( 3 n3 + 2n 2 n)
n n 3
( n 3 + 2n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2n 2 + n 2
n 3 + 2n 2 n 3 2n 2
= lim = lim =
n 3
( n 3 + 2n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2 n 2 + n 2 n 3
( n 3 + 2n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2n 2 + n 2
2n 2 / n 2 2 2
= lim = lim = .
n
( 3 ( n 3 + 2 n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2n 2 + n 2 ) / n 2 n 3
(1 + 2 / n) 2 + 3 1 + 2 / n 2 + 1 3
n n n 2n
n+2 2 1 2 n
90. lim = 1 = lim 1 + = lim
n 1 + =e .
2
n
n n
n n/2
n n n
n3 n3 4
91. lim = 1 = lim 1 + 1 = lim 1 + =
n n + 1
n
n + 1 n n + 1
n+1 ( 4 n )
1
4 n+1
lim n4+1n
= lim 1 + n +1 = e n = e 4 .
n
4
U raunanju limesa koriste se sljedea svojstva:

1
lim(1 + ) n = e,
n n
lim(an bn ) = lim an lim bn ,
n n n
lim( an ) = lim an ,
n n
lim(an bn ) = (lim an ) (lim bn ),

n n n
an lim an
lim = n ,
n b lim bn
n
n
lim bn
lim(an bn ) = (lim an ) n ,
n n
gdje pretpostavljamo da pojedinani limesi lim an i lim bn postoje.

n n
Budui da je precizno raunanje limesa niza vano u odreivanju konvergencije redova, to e

biti raeno u nastavku, potrebno je rijeiti sljedee zadatke.
ZADACI ZA VJEBU
( n + 2) 2 2n 3 n 2 + 1
92. lim . 93. lim .
n n2 n n 4 + 16 n + 2
n2 n + 5 3
2n 3 + n 2
94. lim . 95. lim .
n 2n + 6 n n +1
3
n2 + 6 n 4
n5 + 1 + 5 n 2 + 2
96. lim . 97. lim
n n 5
n2 + n + 1 + 5 n4 + 1 n 4 + 3 + n3 + 5
98. lim ( n 2 4n + 5 n) . 99. lim n( n 2 + 1 n) .
n n
3n n2
n +1 n2 + 1
100. lim . 101. lim 2 .
n n 2
n 2n + 1

RJEENJA
92. 1. 93. 0. 94. .

1
95. 3
2. 96. 1. 97. 0. 98. 2. 99. . 100. e 9 . 101. 0.
2
PRIMJEDBE
1. U nastavku promatramo limese nizova kojima se indeks n pojavljuje u potencijama s

razliitim konstantnim bazama. Na primjer, elimo izraunati:
3 2n 1
lim n .
n 3 + 2
Budui da je ovo jedan specijalni oblik neodreenog oblika , postupamo kao to je

uobiajeno, odnosno dijelimo s eksponencijalnom funkcijom najvee baze, kao u sljedeem
primjeru:
2n 1 2 1
3 n 3 ( )n ( )n
3 2n 1 (3 2 n 1) / 3n n
3 = 0 0 = 0.
lim = lim = lim 3 3 = lim 3
n 3n + 2 n (3n + 2) / 3n n 2 n 1 n 1+ 0
1+ n 1 + 2( )
3 3
2. Ako se u danom nizu pojavljuju istovremeno algebarske i transcedentne funkcije, tada

limes niza ne moemo raunati na klasian nain dijeljenjem s najveom potencijom. Na
primjer, elimo izraunati:
n2
lim n .
n 2
Uvijek moemo, ako je to korisno, prijei s indeksa n na varijablu x, takvu da x .

Potom, kao kod limesa funkcija, moemo u ovakvom sluaju iskoristiti LHospitalovo
pravilo, kao u sljedeem primjeru (proitati kada budemo radili derivacije):
n2 x2 ( x 2 )' 2x
lim n
= lim x
=
= L ' H = lim x
= lim x =
n 2 x 2 x ( 2 )' x 2 ln 2
2 x 2 ( x)' 2 1 2 1
= lim x = = L' H = lim x = lim x = 2 lim x = 0 .
ln 2 x 2 ln 2 x (2 )' ln 2 x 2 ln 2 ln 2 x 2
Znai, pokazali smo da je:

n2
lim = 0.
n 2 n
2.2 REKURZIVNO ZADANI NIZOVI
U primjenama odreen broj nizova nije zadan opim lanom, ve rekurzivnom relacijom. Na
primjer:
an +1 = an + 2, a1 = 1
4
an +1 = 3 , a1 = 3
an + 1
an +1 = 3an (1 an ), a1 = 3 / 4.
Pitanje: kako za ovakve nizove raunati njihove limese? Ako znamo da je niz konvergentan,
tada je oigledno:
L = lim an +1 = lim an .
n n
Sada je lako limesirati danu rekurziju. Na primjer:
lim an +1 = lim an + 2 L = L + 2.
n n
Jednostavnim rjeavanjem dobivene algebarske jednadbe po L slijedi da je
L = lim an = 2.
n
Meutim, postavlja se pitanje kako znati da je rekurzivno dani niz konvergentan, jer, kako
vidimo, ako pretpostavimo da je konvergentan, lako moemo iz rekurzije izraunati njegov
limes. Naravno, ovo je tei dio zadatka, te koristimo sljedea dva rezultata o konvergenciji
monotonih i ogranienih nizova.
Teorem 1. (konvergencija rastuih nizova) Pretpostavimo da je dani niz a n rastui,

odnosno, pretpostavimo da vrijedi:
an an +1 za svaki n N .
Nadalje, pretpostavimo da je zadani niz a n odozgo ogranien, odnosno, neka postoji realan
broj M > 0 takav da je:
an M za svaki n N .
Tada je niz a n konvergentan, odnosno postoji L = lim an +1 = lim an .

n n
Teorem 2. (konvergencija padajuih nizova) Pretpostavimo da je dani niz a n padajui,

odnosno, neka vrijedi:
an an +1 za svaki n N .
Nadalje, pretpostavimo da je zadani niz a n odozdo ogranien, odnosno, neka postoji realan
broj m takav da je:
m an za svaki n N .
Tada je niz a n konvergentan, odnosno postoji L = lim an +1 = lim an .

n n
102. Nai i dokazati da je to limes za niz an +1 = an + 2, a1 = 1 .

Pretpostavimo za tren da je a n konvergentan, odnosno, neka postoji limes
L = lim an +1 = lim an ;
n n
Limesiramo rekurziju:
lim an +1 = lim an + 2 L = L + 2 L2 L 2 = 0
n n
L1 = 2, L2 = 1.
S obzirom da iz rekurzije nuno slijedi da je an 0 , zakljuujemo da je
L = lim an +1 = lim an = 2.
n n
Nadalje, treba opravdati pretpostavku da je a n konvergentan:

- matematikom indukcijom se lako pokae da je a n rastui,
- matematikom indukcijom se lako pokae da je a n odozgo ogranien sa
M = 2.
Sada po prethodnom teoremu o konvergenciji rastuih nizova slijedi da je niz
a n konvergentan.
4
103. Nai i dokazati da je to limes za niz an +1 = 3 , a1 = 3 .
an + 1
n n
4 4
lim an +1 = 3 L = 3 L2 2 L + 1 = 0
n lim an + 1 L +1
n
L = 1.
Uvrtavajui poetni uvjet u rekurziju

dobivamo da je a1 = 3 > a2 = 2 > .., odnosno dokazat emo da je a n padajui.
Nadalje, treba opravdati pretpostavku da je a n konvergentan:
- matematikom indukcijom se lako pokae da je a n padajui,
- matematikom indukcijom se lako pokae da je a n odozdo ogranien sa
m = 1.
Sada po prethodnom teoremu o konvergenciji padajuih nizova slijedi da je niz
a n konvergentan.
104. Nai i dokazati da je to limes za niz an +1 = 3an (1 an ), a1 = 3 / 4 .

n n
lim an +1 = 3(lim an )(1 lim an ) L = 3L(1 L) 3L2 2 L = 0

n n x
2
L1 = 0, L2 = .
3
Kao to vidimo, imamo dva kandidata za limes. Koji je od ova dva broja limes, ovisi
o tome kakva je donja mea za a n , s obzirom da se prvi lan nalazi desno od njih.
Meutim, raunajui nekoliko prvih lanova lako je primijetiti da lanovi osciliraju
2
oko broja L = . Time L = 0 otpada, ali zbog oscliliranja lanova niza oko limesa
3
ne moemo primijeniti prethodne teoreme o konvergenciji rastuih i padajuih
nizova.
Zakljuak: postoji veliki broj nizova koji nisu niti rastui niti padajui, poput niza iz
ovog primjera.
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima nai i dokazati da su to limesi rekurzivno danih nizova.
1
105. an +1 = (2 + an ) 2 , a1 = 0. 106. an +1 = 3 2an2 1, a1 = 2.
8
1 2
107. an +1 = an (1 an ), a1 = 1/ 3. 108. an +1 = 1 + , a1 = 3.
2 an + 1
3 an
109. an +1 = 1 + , a1 = 1. 110. an +1 = , a1 = 1.
1 + an 1 + an
RJEENJA
105. 2. 106. 1. 107. 0. 108. 3. 109. 2. 110. 0.
2.3 REDOVI REALNIH BROJEVA

U nastavku, za dani niz a n nas interesira suma svih njegovih lanova, odnosno elimo
izraunati:

a
n =1
n = a1 + a2 + a3 + ...... + an + ..... .
Meutim, zbrajanje beskonano mnogo brojeva je sloen proces:

i) zbroj moe ovisiti o nainu zbrajanja;
ii) ne mora biti konaan;
iii) ako je konaan, nije lako nai sumu.
Proces traenja sume svih lanova danog niza a n onaavamo sa a n , te ga zovemo redom
danog niza. On podrazumijeva sljedee radnje:
i) dogovor o nainu zbrajanja;
ii) kriterije konvergencije pomou kojih moemo znati da li ima ili nema smisla
zbrojiti sve lanove nekog niza, odnosno da li red
a n konvergira ili divergira;

iii) algoritam za raunanje sume a
n =1
n , pod uvjetom da red a n konvergira.
Definicija 3. Za dani niz a n formira se takozvani niz djelominih suma sn na sljedei

nain:
s1 = a1
s2 = a1 + a2
s3 = a1 + a2 + a3
#
sn = a1 + a2 + a3 + ...... + an .
Ako niz djelominih suma sn konvergira, tada je logino da ima smisla zbrojiti sve
lanove niza a n , pa onda kaemo da red a n konvergira. Pri tome je
a n =1
n = s = lim s n
n
.
Ako pak niz djelominih suma sn divergira, tada kaemo da nema smisla zbrajati sve
lanove niza a n , odnosno kaemo da red a n divergira.
1 (1) n
Na primjer, ima smisla zbrojiti sve lanove niza an = , kao i sve lanove niza a n = ,
n2 n
1 1
dok nema smisla zbrojiti sve lanove niza an = . Kratko reeno, red
n n2

konvergira,
(1) n 1
red n
konvergira, dok red
n

divergira. Pri tome, za pripadne sume vrijedi:

1 2
i)
n =1 n
2
=
6
,

(1) n
ii)
n =1 n
= ln 2 ,

1
iii) n =.
n =1

Primijetimo da za redove a n koji konvergiraju nije lako openito nai sumu a
n =1
n . Samo
za rijetke sluajeve moemo pokazati konvergenciju ili divergenciju po definiciji, odnosno

formirajui niz djelominih suma sn . Sada navodimo takva dva klasina primjera.

1 1
111. Red
n(n + 1)
konvergira, a za sumu vrijedi: n(n + 1) = 1 . Da bismo ovo
n =1
pokazali, formirat emo niz pripadnih djelominih suma:
1
s1 =
1 2
1 1 1 1 1 1
s2 = + = (1 ) + ( ) = 1
1 2 2 3 2 2 3 3
1 1 1 1 1 1 1 1 1
s3 = + + = (1 ) + ( ) + ( ) = 1
1 2 2 3 3 4 2 2 3 3 4 4
#
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
sn = + + ...... + + = (1 ) + ( ) + ..... + ( )+( )=
1 2 2 3 (n 1)n n(n + 1) 2 2 3 n 1 n n n +1
1
= 1 .
n +1
1 1
Sada se lako uoava da je lim sn = lim (1
n n n +1
) = 1 , pa red
n(n + 1)
konvergira.

q
112. Geometrijski red q n konvergira ako | q |< 1 , a za sumu vrijedi: q
n =1
n
=
1 q
. Da
bismo to pokazali, formirat emo niz djelominih suma:
s1 = q
s2 = q + q 2
1 q3
s3 = q + q 2 + q 3 = q
1 q
#
1 qn
sn = q + q 2 + ..... + q n 1 + q n = q
1 q
Budui da, ako je | q |< 1 , je lim q n = 0 , lako zakljuujemo da vrijedi
n
1 qn q
lim sn = lim (q )= .
n n 1 q 1 q
Time smo pokazali da red q n
konvergira. Iz ovog postupka smo istovremeno pokazali da
vrijedi:

1 q qm

n =0
qn =
1 q
, n =1
qn =
1 q
,
n=m
qn =
1 q
, | q |< 1
1
113. Red n divergira. Da bismo to pokazali, potrebno je pokazati da niz djelominih
suma sn divergira. Jo lake, dovoljno je nai podniz niza sn koji divergira, pa e i sam niz
sn divergirati. Taj podniz e biti sastavljen od svih lanova niza sn s indeksima oblika 2 n :
1 3
s2 = 1 + =
2 2
1 1 1 3 1 1 4
s4 = 1 + + + > + + =
2 3 4 2 4 4 2
1 1 1 1 1 1 1 4 1 1 1 1 4 1 1 1 1 5
s8 = 1 + + + + + + + > + + + + > + + + + =
2 3 4 5 6 7 8 2 5 6 7 8 2 8 8 8 8 2
#
n+2
s2n = .
2
1
Time smo pokazali da je lim s n = , odnosno red
n
n divergira.
4n
4n
114. Pokazati da red 3 n +1 konvergira te izraunati sumu
5
3 n +1 . Lakim
n =0 5
raunom dobivamo da je:
n
4n 4n 3 4n 3 4
3 n +1 = 3
5
n +1 =
5 5

=
5n 5
.
5
4
S obzirom da je q = < 1 , pripadni red je geometrijski i konvergentan. Za njegovu sumu
5
vrijedi:

4n 3 4 n 3 1
3 n +1 =
n =0 5

=
5 n =0 5 5 1 4/ 5
= 3.

3n + 2 n 3n + 2 n
115. Pokazati da red
4n

konvergira te izraunati sumu n =0 4n
. Kao u
prethodnom primjeru, dobivamo da je:

n n
3n + 2 n 3n 2n 3 1
4 n
= 4 n
+
4 n
= + .
4 2

3 1
S obzirom da je q = < 1 i q = < 1 , pripadni redovi su geometrijski i konvergentni. Za
4 2
njihove sume vrijedi:
n n
3n + 2 n 3 1 1 1

n =0 4 n
=
n =0 4
+
=
n =0 2
+
1 3 / 4 1 1/ 2
=6.
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima ispitaj konvergenciju danih redova:
2n 1 1 1
116. 3 n
. 117. (n + 5)(n + 6) . 118. 2 n
.
2 n +1
4 3n 1 2 3n 3 2 n +1 en
119. 2 n +3
. 120. 5n
. 121. n
.
U sljedeim zadacima izraunati sume danih redova:
n 1
2 1
122. . 123. 3 n
5 n . 124. (n + 1)(n + 2) .
n =3 5 n =0 n =1
n
1 1 1 2 1
125. n 2
1
. 126. 2 n
.
3n
127. [ + 2 ] .
n 1
n=2 n =1 n=2 3
RJEENJA
116. konvergira. . 117. konvergira. . 118. konvergira. . 119. divergira. .

4 5 1 3 1
120. konvergira. . 121. divergira. . 122. . 123. . 124. . 125. . 126. .
15 2 2 4 2
25
127. .
12
2.4 USPOREDNI I INTEGRALNI KRITERIJI
Budui da je teko odrediti konvergenciju reda po definiciji, odnosno preko konvergencije

niza djelominih suma, potrebno je na dani red primijeniti razne kriterije konvergencije,
pomou kojih se jednostavnije dolazi do zakljuka o tome da li dani red a n konvergira ili
divergira.
Prvo startamo s dva usporedna kriterija za redove a n sa pozitivnim lanovima odnosno

kad je 0 an za svaki n N . To su takozvani Weierstrassovi usporedni kriteriji.
Teorem 3. (usporedni kriterij) Pretpostavimo da su zadani nizovi a n i bn za koje postoji

realan broj M >0 takav da je
0 a n M bn , za svaki n N .
i) Ako red b n konvergira, tada mora konvergirati i red a n ;

ii) Ako red a n divergira, tada mora divergirati i red b n .
Jednostavno reeno, ako elimo pokazati da neki red a n konvergira, dovoljno je svaki
lan niza a n odozgo ograniiti svakim lanom niza bn iji red b n konvergira. Ili, ako
elimo pokazati da neki red b n divergira, tada je dovoljno svaki lan niza bn odozdo
ograniiti svakim lanom niza a n iji red a n divergira.
Kako se primjenjuje ovaj usporedni kriterij, pokazat emo na nekoliko veoma vanih i
klasinih primjera.
1
128. Red n 2
je konvergentan.
Da bismo to pokazali, koristit emo usporedni kriterij iz Teorema 3, odnosno, ograniit emo
1
sve lanove niza a n = 2 sa lanovima nekog niza za koji znamo da je konvergentan.
n
Konkretno, lako je pokazati da vrijedi:
1 1 1
= , za svaki n N .
(n + 1) 2
(n + 1) (n + 1) n(n + 1)
1
Budui da smo u primjeru 111 pokazali da red n(n + 1) konvergira, po usporednom
1 1
kriteriju slijedi da je i red (n + 1) 2
konvergentan. Sada konvergencija reda n 2
slijedi iz
jednakosti:

1 1

n =1 n
2
= 1+ (n + 1)
n =1
2
.
1
129. Red (n + 1)! je konvergentan.
1
Da bismo to pokazali, ograniit emo svaki lan niza an = sa lanovima nekog
(n + 1)!
konvergentnog niza. Preciznije, lako se pokae nejednakost:
1 1 1 1
= = n .
(n + 1)! 1 2 3 n(n + 1) 1 2
2

2 2
n puta
1
Budui da smo u primjeru 112 pokazali da je red 2 n
konvergentan (jer je q = 1 / 2 < 1 ),
1
po prethodnoj nejednakosti i usporednom kriteriju iz Teorema 3 slijedi da je i red (n + 1)!
konvergentan, to smo i trebali pokazati.
1
130. Red n
je divergentan.
Ponovno emo se koristiti usporednim kriterijem iz Teorema 3, ali ovaj put emo lanove
1
niza a n = ograniiti odozdo sa lanovima niza za koji znamo da divergira. Preciznije,
n
lako je pokazati nejednakost:
1 1
, za sve n N .
n n
1
Budui da smo u primjeru 113 pokazali da je red n divergentan, po usporednom kriteriju
1
iz Teorema 3 slijedi da je i red n
divergentan.
1
Primjere 128 i 130 je mogue generalizirati na mnoge druge potencije od , kao to slijedi.
n
131. Red:
1 konvergira za p 2
n p
=
divergira za p 1.
Zaista, tvrdnja jednostavno slijedi iz Teorema 3 i sljedee nejednakosti:
1 1 1 1
p za p 1 i p
2 za p 2 .
n n n n
1
Budui da smo u primjerima 128 i 130 pokazali da red n 2
konvergira te da red
1
n divergira, iz prethodne nejednakosti i usporednog kriterija slijedi traena tvrdnja.
U nastavku dajemo jo jedan koristan usporedni kriterij.
Teorem 4. (limesni usporedni kriterij) Pretpostavimo da su zadani nizovi an 0 i

bn 0 te pretostavimo da smo izraunali sljedei limes:
a
L = lim n , gdje je 0 < L < .
n b
n
i) Ako red b n konvergira, tada mora konvergirati i red a n ;

ii) Ako red b n divergira, tada mora divergirati i red a n .
Pri tome kaemo da se redovi a i b
n n isto ponaaju u smislu konvergencije.
Ovaj kriterij je praktian ako u opem lanu reda postoje takozvani vikovi odnosno
dijelovi koji uope ne utjeu na konvergenciju, kao u sljedeem primjeru.
4 1
132. Red 23 n
i red
2n

se isto ponaaju u smislu konvergencije. Zato? Pa po
prethodnom Teoremu 4, potrebno je provjeriti limes omjera njihovih opih lanova, odnosno:
4
an 2 n 3 2n / 2n
L = lim = lim = 4 lim =4.
n b n 1 n ( 2 n 3) / 2 n
n 2n
S obzirom da je L = 4 > 0 , po Teoremu 4 slijedi da se ova dva reda jednako ponaaju u

1
smislu konvergencije. Meutim, mi ve znamo po primjeru 112 da red
2n
konvergira, pa
4
prema ovome direktno slijedi da je red n
2 3
konvergentan.
2n 2
133. Pokaimo usporednim kriterijem da je red
n 3 3n + 4

divergentan. Kada
2n 2
uklonimo sve vikove u nazivniku a n = 3 dobivamo opi lan prethodnog reda u
n 3n + 4
1
obliku bn = . Preciznije, raunamo sljedei limes:
n
2n2
a n 3 3n + 4 n3 / n3
L = lim n = lim = 2 lim =2.
n b n 1 n ( n 3 3n + 4) / n 3
n n
Kako je L = 2>0, po Teoremu 4 oba reda se jednako ponaaju u smislu konvergencije, a

1 2n 2
budui da ve znamo da red
n

divergira, to povlai da i red
n 3 3n + 4

divergira, to
je trebalo pokazati.
Na kraju ove toke navodimo takozvani integralni kriterij. Kako sama rije kae, da bismo
ustanovili konvergenciju nekog reda potrebno je ispitati konvergenciju odgovarajueg
nepravog integrala. Pri tome emo u kasnijim poglavljima raditi konvergencije nepravih
integrala (proitati nakon to budemo radili integrale).
Teorem 5. (integralni kriterij) Neka je zadan niz an 0 , te neka je f ( n) = an . Ako je

ovako definirana funkcija f : R R neprekidna i padajua na intervalu [1, ) , tada
vrijedi:

red an konvergira integral f ( x)dx konvergira.
1
Budui da je lake integrirati nego sumirati, ovaj kriterij moe biti veoma praktian.
134. Red:
1 konvergira za p > 1
n p
=
divergira za p 1.
Za razliku od primjera 131, ova tvrdnja je potpuna jer pokriva sve vrijednosti potencije p
1
razlomka . Nije teko pokazati da:
n

1 konvergira za p > 1
1
x p
dx =
divergira za p 1.
Sada iz ove tvrdnje i integralnog kriterija iz Teorema 5 direktno slijedi traena konvergencija
1
reda np
za sve vrijednosti potencije p.
n
135. Red e n
konvergira. Zakljuak slijedi iz sljedeih injenica koje preputamo
itatelju na provjeru:
x
i) funkcija f ( x) = x
= x e x je neprekidna i padajua na intervalu [1, ) ;
e

xe
x
ii) vrijedi: dx = 2e 1 < ;
1
iii) primjena Teorema 5 nam daje traeni zakljuak.
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima ispitati konvergenciju danih redova koristei usporedne i integralni

kriterij za konvergenciju redova.
n 3n 1
136. (n + 1) 5/ 2
. 137. 3 5
n +n
. 138. n 2
+ 2n + 2
.
1 2 1
139. n(n 4)
. 140. n3 + 4
. 141. n3 n
.
n! n! ln n
142. (n + 1)! . 143. (2n)!
. 144. n
.
1 n n
145. n ln n . 146. en
2
. 147. (1 + n 2 ) 2
.
1
148. n ln n(ln(ln n)) 2
.
RJEENJA
136. konvergira. . 137. divergira. . 138. konvergira. . 139. konvergira. .

140. konvergira. . 141. konvergira. . 142. divergira. . 143. konvergira. .
144. divergira. . 145. divergira. . 146. konvergira. . 147. konvergira. .
148. konvergira. .
Karl Theodor Wilhelm Weierstrass

Roen: 31. listopada 1815. u Ostenfelde, Westphalia (Njemaka)
Umro: 19. veljae 1897. u Berlinu (Njemaka)
Weierstrassa (Vajertras) je povijest obiljeila kao oca moderne matemematike. Dao je

veliki broj rezultata na temu: analiza iracionalnih brojeva, analiza neprekidnih funkcija,
redovi potencija, sistemi diferencijalnih jednadbi, kompleksna analiza. Poznata je njegova
izreka:
Istina je da matematiar koji nije pomalo i pjesnik, nikad nee biti savren
matematiar K. Weierstrass.
2.5 CAUCHYJEV KRITERIJ

Ukoliko se u opem lanu reda a n pojavljuje indeks n istovremeno u bazi i u
eksponentu, tada je veoma praktian Cauchyjev (Koi) kriterij.
Teorem 6. (Cauchyjev kriterij) Zadan je niz realnih brojeva a n . Pretpostavimo da smo

izraunali sljedei limes:
L = lim n | a n |.
n
Tada vrijedi:
i) ako je L < 1 , tada red a n konvergira;
ii) ako je L > 1 , tada red a n divergira;
iii) ako je L = 1 , tada treba prijei na neki drugi kriterij.
Naravno da se gornji limes rauna u nekoliko koraka: prvo se rijeimo n-tog korijena,
odnosno izraunamo | an |1/ n ; nakon toga prelazimo na raunanje limesa lim | an |1/ n .
n
U raunanju limesa n-tog korijena trebamo i sljedea svojstva:
i) lim n a = 1 , gdje je a > 0 ;

n
ii) lim n n = 1 ;
n
iii) lim n P (n) = 1 , gdje je P(x) polinom po x;

n
P ( n)
iv) lim n = 1 , gdje su P ( x), Q( x) polinomi po x.
n Q ( n)
n 2 + 2n + 5
Na primjer: lim n 2 = 1 , lim n n 3 = 1 , lim n 3n 2 + n 1 = 1 i lim n = 1.
n n n n 3n 4 n 3 + 2
n3
149. Red 3n je konvergentan, jer je
n3 n n3 1 1 1
n | an | = n = L = lim n | an | = lim n n 3 = L = < 1.
3n 3 n 3 n 3 3
n
2n + 3
150. Red je konvergentan, jer je
5n 1
( 2n + 3) n 2n + 3 2n + 3 2 2
n | an | = n = L = lim n | an | = lim = L = < 1.
(5n 1) n
5 n 1 n n 5 n 1 5 5
n
n2 n
151. Red
2n + 3 je divergentan, jer je

( n 2 n) n n 2 n n2 n
n | an | = n = L = lim n | a | = lim
n = L = > 1.
(2n + 3) n 2n + 3 n n 2n + 3
n2
n2
152. Red
n+3
je konvergentan, jer je
2 n n 5 n
( n 2) n n2 n2
lim
5
n | an | = n = L = lim n | an | = lim = 1 = e n n +3 = e < 1.
n+3 n n + 3
2
(n + 3) n n
ZADACI ZA VJEBU
n n
n 2 2n 1 2n 1 n n2 + 3
153. en
. 154. .
3n n + 2
155. 4 2 2 .

3n + n
n n2 n2
5 3n + 2 2 n+2 n
156. .
2n n 2
157. .
32 n n
158.
2n + 5 n
.
n + 3 n +1
2 n 1
en ch n
159.
n +1
3n +1 . 160. n n
. 161. 3n
.
2n + 1
RJEENJA
153. konvergira L = 1 / e . 154. konvergira L = 2 / 3 .

155. konvergira L = 2 / 3 . 156. divergira L = 3 / 2 . 157. konvergira L = e 2 / 9 .
158. konvergira L = 2 / e . 159. konvergira L = 3 / 4 . 160. konvergira L = e / .
161. konvergira. .
Augustin Louis Cauchy

Roen: 21. kolovoza 1789. u Parizu (Francuska)
Umro: 23. svibnja 1857. u Sceauxu - blizu Pariza (Francuska)
Ljudi odlaze, ali njihova djela ostaju

A.L. Cauchy
U modernoj matematici je zapamen po uvoenju preciznosti u matematiku analizu. Na-

pravio je veliki broj radova iz: kombinatorike, beskonanih redova, teorije polihedrona,
teorije o konanim grupama, teorije funkcija kompleksne varijable... Poznata je njegova
izreka na samrti, gore desno.
2.6 DALEMBERTOV KRITERIJ

Ukoliko se u opem lanu reda a n pojavljuje indeks n u obliku faktorijale n! tada je
skoro nezamjenjiv DAlembert-ov (Dalamberov) kriterij. Naravno da ovaj kriterij moemo
koristiti u drugim sluajevima.
Teorem 7. (DAlembert-ov kriterij) Zadan je niz realnih brojeva a n . Pretpostavimo da

smo izraunali sljedei limes:
a
L = lim n +1 .
n a
n
Tada vrijedi:
iv) ako je L < 1 , tada red a n konvergira;
v) ako je L > 1 , tada red a n divergira;
vi) ako je L = 1 , tada treba prei na neki drugi kriterij.
an +1
Gornji limes raunamo u nekoliko koraka: prvo se rijeimo razlomka uz pravilo
an
dvostrukog razlomka, te kraenja u brojniku i nazivniku istih s istima; nakon toga prelazimo
a
na raunanje limesa lim n +1 .
n a
n
n
162. Red 2 n
n +1
an +1 2 n+1 n +1 1 a 1 n +1 1 1
= n
= L = lim n +1 = lim = L = < 1.
an 2n
n 2 n an 2 n n 2 2
n!
163. Red 3 n
je divergentan, jer je
( n +1)!
an +1 3n+1 ( n + 1)! 3n n +1 a n +1
= n!
= n +1 = L = lim n +1 = lim = L = > 1.
an 3n
n! 3 3 n a
n
n 3
n!
164. Red n n
( n +1)! n
an +1 ( n +1) n+1 (n + 1)! nn nn n
= = n +1
= ( n + 1) =
n +1
n
an n!
nn
n! (n + 1) (n + 1)(n + 1)
n n
an +1 n 1 1
L = lim = lim = lim = e < 1.
n a n n + 1 n 1 + 1 / n
n
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima ispitati konvergenciju danih redova realnih brojeva.
en n! (n!) 2
165. n!
. 166. 5n
. 167. (2n)!
.
nn n! (n!) 3
168. (2n)!
. 169. (2n 1)!! . 170. (3n)!
.
4 n n! en en
171. nn
. 172. n
. 173. ne
.
Primijetimo da je (2n)!= 1 2 3 ( 2n 1) 2n i (2n 1)!!= 1 3 5 (2n 3) (2n 1) .
RJEENJA
165. konvergira L = 0 . 166. divergira L = .

167. konvergira L = 1 / 4 . 168. konvergira L = 0 . 169. konvergira L = 1 / 2 .
170. konvergira L = 1 / 27 . 171. divergira L = 4 / e . 172. divergira L = e .
173. divergira L = e .
Jean Le Rond d'Alembert

Roen: 17. studenog 1717. u Parizu (Francuska)
Umro: 29. listopada 1783 u Parizu (Francuska)
Zapamen je kao velika linost u francuskoj znanosti, te kao veliki prijatelj velikog
Lagrangea (Legran). Na poetku ivota nije imao sreu jer ga je mati ostavila na
stepenicama kapele St. Jean le Rond, po kojoj je uzeo svoje ime. DAlembert je prvi dao
potpuno rjeenje znaajnog problema o pojavama ekvinocija. Njegov najvaniji potpuno
matematiki rad bio je o parcijalnim diferencijalnim jednadbama, posebno u vezi s
vibrirajuim membranama. Isto tako su vani njegovi radovi u dinamici fluida, te neki radovi
u filozofiji.
2.7 NUNI I LEIBNITZOV KRITERIJ
Ukoliko Cauchyjev (Koi) i DAlembertov (Dalamber) kriterij daju neizvjesnu situaciju,

odnosno na kraju dobivamo da je limes L = 1, tada bi bilo dobro ispitati da li opi lan reda
zadovoljava nuni kriterij. Da bi neki red uope konvergirao, nuno je da mu opi lan tei
nuli.
Teorem 8. (nuni kriterij) Zadan je niz realnih brojeva a n . Tada vrijedi:
lim an 0
n
a n divergira.
1
Naravno da lim an = 0 ne povlai da red
n
a n konvergira, to je jasno iz primjera n.
Prema ovome, nunim kriterijom moemo samo pokazati da neki red divergira, a o
konvergenciji ne moemo rei nita. Promotrimo sljedee primjere.
1 1
174. Red (1 2 n
) divergira jer je: lim an = lim (1
n n 2n
) =1 0 .
175. Red ( n 2 2n n) divergira jer je:
n 2 2n + n 2n
lim an = lim ( n 2 2n n) = lim ( n 2 2n n) = lim = 1 0 .
n n n n
n 2 2n + n n 2 2n + n
n n n
176. Red ( n + 1) n
divergira jer: lim an = lim (
n n n +1
) = e 1 0 .
U nastavku promatramo takozvane alternirane redove, odnosno redove u obliku:
(1) n
an , an 0 .
1 1
Znamo da red n divergira. Meutim, alternirani red (1) n
n
konvergira. tovie, moe
se tono izraunati njegova suma, odnosno

1
(1)
n =1
n
n
= ln 2.
Naravno da za konvergenciju alternirajuih redova moemo koristiti sve do sada izreene

kriterije za redove s ne nuno pozitivnim lanovima. Meutim, najlake je za alternirajue
redove koristiti takozvani Leibnitzov (Lajbnic) kriterij, koji je iskazan u sljedeem rezultatu.
Teorem 9. (Leibnitzov kriterij za alternirane redove) Zadan je niz realnih

brojeva a n . Tada vrijedi:
lim an = 0 i an an +1 za sve n N
n
(1) n
an konvergira.
Uvjet lim an = 0 i an an +1 za sve n N , znai da niz a n padajui tei ka nuli.

n
1
177. Red (1) n
n
konvergira, jer je:
1 1 1
lim an = lim ( ) = 0 i an = = an +1 za sve n N .
n n n n n +1
1
178. Red (1) n
n
konvergira, jer je:
1 1 1
lim an = lim ( )=0 i an = = an +1 za sve n N .
n n n n n +1
Openito, za bilo koju pozitivnu potenciju p imamo sljedei zakljuak.
1
179. Red (1) n
np
, p > 0 , konvergira, jer je:
1 1 1
lim an = lim ( p ) = 0 i an = p = an +1 za sve n N .
n n n n (n + 1) p
ZADACI ZA VJEBU
180. Argumentirano obrazloiti zato:

1
i) red (1) n 3
n
konvergira;
1
ii) red 3
n
divergira.
n +1
181. Pokai da red ( n + 2) n
divergira.
182. Ispitati konvergenciju reda n( n + 1 n 1) .
183. Ispitati konvergenciju reda (1) n

.
2n + 1
184. Ispitati konvergenciju reda (1) n
n 2 + 2n
.
185. Argumentirano obrazloiti zato:

1
i) red (1) n
4 5
n
konvergira;
1
ii) red 4 5
n
konvergira.
n 1 n
186. Dokazati da za red ( n
) vrijedi:
i) Cauchyjev kriterij ne daje odluku, odnosno L = 1;
ii) DAlembertov kriterij ne daje odluku, odnosno L = 1;
n 1 n
iii) divergira zbog nunog kriterija, odnosno lim ( ) = e 1 .
n n
RJEENJA
182. divergira. . 183. divergira. . 184. konvergira. .
PRIMJEDBE
Nuni kriterij iz Teorema 8 se uglavnom u literaturi pojavljuje u svom ekvivalentnom obliku:
Teorem 10. (nuni kriterij) Zadan je niz realnih brojeva a n . Tada vrijedi:
a n konvergira lim an = 0 .
n
Meutim, ovakva forma nunog kriterija moe izazvati neopravdane nedoumice vezano sa
dovoljnost uvjeta lim an = 0 , jer znamo da on ne moe garantirati konvergenciju
n

an , nego
je on samo jedna posljedica njegove konvergencije.
Zato su tvrdnje Teorema 8 i Teorema 10 ekvivalentne? Naime, primijetimo da u matematici

openito vrijedi logiki princip, takozvani obrat po kontrapoziciji, koji kae:
tono je da A B ako i samo ako B A ,
gdje B oznaava negaciju tvrdnje B , dok A oznaava negaciju tvrdnje A . U kontekstu

Teorema 8 i Teorema 10 neka su :
A = { lim an 0} i B = {
n
a n divergira} .
Tada je oito:
B = { a n konvergira} i A = { lim an = 0} .
n
Sada u ovim terminima ekvivalentnost izmeu Teorema 8 i Teorema 10 slijedi iz prethodnog
principa, odnosno:
A B (Teorem 8) ako i samo ako B A (Teorem 10).

3. Funkcije (sa svim korekcijama) 45
FUNKCIJE
U ovom poglavlju:
Elementarne funkcije
Inverzne funkcije elementarnih funkcija
Domena sloenih funkcija
Inverz sloenih funkcija
Ispitivanje na rubu podruja definicije
Kvalitativna svojstva funkcije y = f (x) ( f : R R ), kao to su monotonost, konveksnost i

konkavnost, injektivnost, parnost i neparnost i druga, lako moemo oitati s njenog grafa
G f Oxy u koordinatnom sustavu Oxy = R 2 = {( x, y ) : x R, y R}.
Kvantitativna svojstva funkcije y = f (x) , kao to su nultoke, ekstremi, ponaanje na rubu

domene, asimptote itd., dobivamo primjenom diferencijalnog rauna, koji je izloen u
sljedeim poglavljima.
Prema tome, najvanije elementarne funkcije y = f ( x), ( f : R R ) , emo prikazati crtajui

njihove grafove, a s njihovim svojstvima emo se intuitivno upoznati pomou njihovog grafa.
Domena funkcije y = f (x) , u oznaci D ( f ) , je skup koji sadri sve realne brojeve x u
kojima je definirana-mogua vrijednost f ( x) . Na primjer, funkcija y = x je mogua jedino
ako je x 0 .
Slika funkcije y = f (x) , u oznaci R ( f ) , je skup svih vrijednosti f (x) , gdje su varijable x
uzete iz domene D( f ) . Na primjer, slika funkcije y = x 2 1 je interval [1, ) .
Funkcija y = f (x) je rastua na intervalu [a, b] ako vrijedi:
x1 < x2 f ( x1 ) f ( x2 ), x [a, b] .
Funkcija y = f (x) je padajua na intervalu [a, b] ako vrijedi:
x1 < x2 f ( x1 ) f ( x2 ), x [a, b] .
Funkcija y = f (x) je monotona na intervalu [a, b] ako je ili rastua ili padajua na tom
intervalu. Na primjer, funkcija y = 3x 2 nije monotona na intervalu [1,1] , dok je monotona na
intervalima [1,0] i [0,1] (jer je padajua na [1,0] , a rastua na [0,1] ).
Funkcija y = f (x) je injektivna ili 1-1 preslikavanje ako vrijedi:
x1 x2 f ( x1 ) f ( x2 ), x D( f ) .
Na primjer, funkcija y = x 3 je injektivna, dok funkcija y = x 4 nije injektivna.
Funkcija y = f (x) je parna ako je

f ( x) = f ( x), x D( f ) .
Na primjer, y = 3x 4 x 2 + 1 .
Funkcija y = f (x) je neparna ako je

f ( x) = f ( x), x D( f ) .
3
Na primjer, funkcija y = 2 x x .
Funkcija y = f (x) je periodika ako postoji realan broj T , takozvani period, takav da vrijedi:
f ( x + T ) = f ( x), x D( f ) .
Na primjer, funkcija y = 3 sin 2 x + 4 sin x je periodika funkcija sa periodom T = 2 .
Funkcija y = f (x) je konveksna na intervalu [a, b] ako vrijedi:
f ((1 t )a + t b) (1 t ) f (a ) + t f (b), t [0,1] .
Na primjer, funkcija y = x 2 + x + 5 .
Funkcija y = f (x) je konkavna na intervalu [a, b] ako vrijedi:
f ((1 t )a + t b) (1 t ) f (a ) + t f (b), t [0,1] .
Na primjer, funkcija y = x 2 + 3x + 2 .
Inverzna funkcija funkcije y = f (x) , u oznaci y = f 1 ( x) , je funkcija koja zadovoljava:
f 1 ( f ( x)) = x, x D ( f ) = R ( f 1 ),
f ( f 1 ( y )) = y , y D( f 1 ) = R( f ).
Nultoka funkcije y = f (x) je ona toka x za koju vrijedi: f ( x) = 0. Na primjer, nultoke

funkcije y = x 3 x su x1 = 1, x2 = 0, x3 = 1 .
Neka od prethodnih svojstava se lako mogu provjeriti na grafu G f funkcije y = f (x) :

- graf parne funkcije je simetrian u odnosu na koordinatnu os O y ;
- graf neparne funkcije je simetrian u odnosu na koordinatni poetak O(0,0) ;
- graf injektivne funkcije sijee svaki pravac paralelan sa osi Ox tono u jednoj toki.
3.1 ELEMENTARNE FUNKCIJE
Sada dajemo kratki opis najvanijih elementarnih funkcija.
Graf linearne funkcije y = a x + b , a 0 , je pravac u ravnini, kao na slici (sluajevi kad je

a > 0 i a < 0 ):
20
15
10
-4 -2 0 0 2 4
x
-5
-10
Svojstva linearne funkcije y = a x + b , a 0 , su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = ( , ) ;
- rastua ako je a > 0 , padajua ako je a < 0 ;
- neparna ako je b = 0 , injektivna;
1
- ima inverznu funkciju f 1 ( x) = ( x b) ;
a
b
- nultoka x = .
a
Graf kvadratne funkcije y = a x 2 + b x + c , a 0 , je parabola u ravnini, kao na slici

(sluajevi kad je a > 0 i a < 0 ):
10
-10 -5 00 5 10
x
-2
-4
Svojstva kvadratne funkcije y = a x 2 + b x + c , a 0 , su sljedea:

b2 b2
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = [c , ) ako je a > 0 , R( f ) = (, c ] ako je a < 0 ;
4a 4a
- konveksna ako je a > 0 , okrenuta ka gore;
- konkavna ako je a < 0 , okrenuta ka dolje;
- parna ako je b = 0 , niti parna niti neparna za b 0 ;
- nije injektivna, pa nema inverznu funkciju;
b b 2 4ac
- nultoka x1, 2 = .
2a
Graf kubne funkcije y = x 3 je krivulja u ravnini, kao na slici:
10
-4 -2 0 0 2 4
x
-5
-10
Svojstva kubne funkcije y = x 3 su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = ( , ) ;
- rastua;
- konkavna na (,0] i konveksna na [0, ) ;
- neparna, injektivna;
- ima inverznu funkciju f 1 ( x) = 3 x ;
- nultoke x = 0 .
1
Graf racionalne funkcije y = je krivulja u ravnini, kao na slici:
xb
-4 -2 00 2 4
x
-2
-4
1
Svojstva racionalne funkcije y = su sljedea:
xb
- D ( f ) = ( , b) (b, ) , R ( f ) = ( ,0) (0, ) ;

- padajua na intervalu (, b) , padajua na intervalu (b, ) ;
- konkavna na intervalu (, b) , konveksna na intervalu (b, ) ;
- niti parna niti neparna, injektivna;
b x +1
- ima inverznu funkciju f 1 ( x) = ;
x
- nema nultoaka;
- vertikalna asimptota x = b , horizontalna asimptota y = 0 .
Graf eksponencijalne funkcije y = e x je krivulja u ravnini, kao na slici:
-4 -2 00 2 4
x
-1
-2
Svojstva eksponencijalne funkcije y = e x su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = (0, ) ;
- rastua, konveksna;
- injektivna;
- ima inverznu funkciju f 1 ( x) = ln x ;
- nema nultoaka;
- lijeva horizontalna asimptota y = 0 ;
- e x1 + x2 = e x1 e x2 , x1 , x2 R .
Graf eksponencijalne funkcije y = e x je krivulja u ravnini, kao na slici:
-4 -2 0 0 2 4
x
-1
-2
Svojstva eksponencijalne funkcije y = e x su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = (0, ) ;
- padajua, konveksna;
- injektivna;
1
- ima inverznu funkciju f 1 ( x) = ln ;
x
- nema nultoaka;
- desna horizontalna asimptota y = 0 .
Graf trigonometrijske funkcije y = sin x je sinusoida u ravnini, kao na slici:
-8 -6 -4 -2 0 0 2 4 6 8
x
-1
-2
Svojstva trigonometrijske funkcije y = sin x su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = [1,1] ;
3
- rastua na [ + 2k , + 2k ] , padajua na [ + 2k ,
+ 2k ] ;
2 2 2 2
- konkavna na [2k , + 2k ] , konveksna na [(2k + 1) , (2k + 2) ] ;
- neparna, nije injektivna, periodika sa periodom T = 2 ;
- nema inverznu funkciju;
- nultoke xk = k .
Graf trigonometrijske funkcije y = cos x je sinusoida u ravnini, kao na slici:
-6 -4 -2 0 0 2 4 6 8
x
-1
-2
Svojstva trigonometrijske funkcije y = cos x su sljedea:

- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = [1,1] ;
- rastua na [ + 2k ,2k ] , padajua na [2k , + 2k ] ;
3
- konkavna na [ + 2k , + 2k ] , konveksna na [ + 2k , + 2k ] ;
2 2 2 2
- parna, nije injektivna, periodika s periodom T = 2 ;

- nultoke xk = + k .
2
sin x
Graf trigonometrijske funkcije y = tg x = je krivulja u ravnini, kao na slici:
cos x
-6 -4 -2 0 0 2 4 6 8
x
-2
-4
Svojstva trigonometrijske funkcije y = tg x su sljedea:

- D( f ) = ( , ) / { + k } , R ( f ) = ( , ) ;
k 2

- rastua na ( + k , + k ) ;
2 2

- konkavna na ( + k , k ] , konveksna na [k ,
+ k ) ;
2 2
- neparna, nije injektivna, periodika s periodom T = ;
- nultoke xk = k ;

- vertikalne asimptote xk = + k .
2
cos x
Graf trigonometrijske funkcije y = ctg x = je krivulja u ravnini, kao na slici:
sin x
4
-6 -4 -2 0 0 2 4 6 8
x
-2
-4
Svojstva trigonometrijske funkcije y = ctg x su sljedea:
- D( f ) = (, ) / {k } , R ( f ) = ( , ) ;
k
- padajua na (k , + k ) ;

- konveksna na (k , + k ] , konkavna na [
+ k , + k ) ;
2 2
- neparna, nije injektivna, periodika s periodom T = ;

- nultoke xk = + k ;
2
- vertikalne asimptote xk = k .
1 x
Graf hiperbolne funkcije y = sh x = (e e x ) je krivulja u ravnini, kao na slici:
2
4
-4 -2 00 2 4
x
-2
-4
Svojstva hiperbolne funkcije y = sh x su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = ( , ) ;
- rastua, konkavna na (,0] , a konveksna na [0, ) ;
- ima inverznu funkciju f 1 ( x) = Arsh x ;
- nultoke x = 0 .
1 x
Graf hiperbolne funkcije y = ch x = (e + e x ) je lananica u ravnini, kao na slici:
2
6
-4 -2 0 0 2 4
x
-1
Svojstva hiperbolne funkcije y = ch x su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = [1, ) ;
- padajua na (,0] , a rastua na [0, ) ;
- konveksna, parna, nije injektivna;
- nema nultoaka.
sh x
Graf hiperbolne funkcije y = th x = je krivulja u ravnini, kao na slici:
ch x
-4 -2 0 0 2 4
x
-1
-2
Svojstva hiperbolne funkcije y = th x su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = ( 1,1) ;
- rastua, konveksna na (,0] , a konkavna na [0, ) ;
- ima inverznu funkciju f 1 ( x) = Arth x ;
- nultoke x = 0 ;
- lijeva horizontalna asimptota y = 1 , desna horizontalna asimptota y = 1 .
ch x
Graf hiperbolne funkcije y = cth x = je krivulja u ravnini, kao na slici:
sh x
4
-6 -4 -2 0 0 2 4 6
x
-2
-4
Svojstva hiperbolne funkcije y = cth x su sljedea:
- D( f ) = ( ,0) (0, ) , R ( f ) = ( ,1) (1, ) ;

- padajua i konkavna na (,0) , padajua i konveksna na (0, ) ;
- ima inverznu funkciju f 1 ( x) = Arcth x ;
- nema nultoaka;
- vertikalna asimptota x = 0 ,
- lijeva horizontalna asimptota y = 1 , desna horizontalna asimptota y = 1 .
3.2 INVERZNE FUNKCIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA
Sada dajemo kratki opis inverznih funkcija nekih elementarnih funkcija.
Napomenimo da je graf inverzne funkcije y = f 1 ( x) zrcalno simetrian grafu originalne

funkcije y = f (x) u odnosu na pravac y = x .
Inverzna funkcija funkcije f ( x) = x 2 , x 0, je korijen funkcija f 1 ( x) = x . Njen graf je

krivulja, kao na slici:
-3 -2 -1 0 0 1 2 3
x
-1
Svojstva korijen funkcije f 1 ( x) = x su sljedea:
- D( f ) = [0, ) , R ( f ) = [0, ) ;
- rastua, konkavna;
- injektivna;
- nultoka x = 0 .
Inverzna funkcija funkcije f ( x) = e x je logaritamska funkcija f 1 ( x) = ln x . Njen graf je

krivulja, kao na slici:
-2 0 0 2 4 6 8
x
-1
-2
-3
1
Svojstva logaritamske funkcije f ( x) = ln x su sljedea:
- D( f ) = (0, ) , R ( f ) = ( , ) ;
- rastua, konkavna;
- injektivna;
- nultoka x = 1 .

Inverzna funkcija funkcije f ( x) = sin x, x
, je ciklonometrijska arkus-sinus
2 2
funkcija f 1 ( x) = arcsin x . Njen graf je krivulja, kao na slici:
-4 -2 00 2 4
x
-1
-2
Svojstva arkus-sinus funkcije f 1 ( x) = arcsin x su sljedea:

- D( f ) = [1,1] , R ( f ) = [
, ];
2 2
- rastua, konkavna na [1,0] , a konveksna na [0,1] ;
- injektivna;
- nultoka x = 0 .
Inverzna funkcija funkcije f ( x) = cos x, 0 x , je ciklonometrijska arkus-kosinus funkcija

f 1 ( x) = arccos x . Njen graf je krivulja, kao na slici:
-4 -2 00 2 4
x
-1
-2
Svojstva arkus-kosinus funkcije f 1 ( x) = arccos x su sljedea:
- D( f ) = [1,1] , R ( f ) = [0, ] ;
- padajua, konveksna na [1,0] , a konkavna na [0,1] ;
- injektivna;
- nultoka x = 1 .

Inverzna funkcija funkcije f ( x) = tg x, <x<
, je ciklonometrijska arkus-tangens
2 2
funkcija f 1 ( x) = arctg x . Njen graf je krivulja, kao na slici:
-6 -4 -2 0 0 2 4 6
x
-1
-2
-3
Svojstva arkus-tangens funkcije f 1 ( x) = arctg x su sljedea:

- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = (
, );
2 2
- rastua, konveksna na (,0] , a konkavna na [0, ) ;
- injektivna;
- nultoka x = 0 ;

- lijeva horizontalna asimptota je y = , a desna horizontalna asimptota je y = .
2 2
Inverzna funkcija funkcije f ( x) = ctg x, 0 < x < , je ciklonometrijska arkus-kotangens

1
funkcija f ( x) = arc ctg x . Njen graf je krivulja, kao na slici:
-8 -6 -4 -2 0 0 2 4 6 8
x
-1
Svojstva arkus-kotangens funkcije f 1 ( x) = arc ctg x su sljedea:
- D( f ) = ( , ) , R ( f ) = (0, ) ;
- padajua, konkavna na (,0] , a konveksna na [0, ) ;
- injektivna;
- nema nultoke;
- lijeva horizontalna asimptota je y = , a desna horizontalna asimptota je y = 0 .
3.3 DOMENA SLOENIH FUNKCIJA
Ako je funkcija y = f (x) kompozicija nekoliko elementarnih funkcija, tada treba voditi
rauna da na svim mjestima gdje se pojavljuje varijabla x , dana funkcija bude definirana.
Kao to smo vidjeli u prethodne dvije toke, zahtjevi na domenu dolaze od inverznih
funkcija nekih elementarnih funkcija. To znai da u sloenoj funkciji y = f (x) treba osigurati
uvjete na sva ona mjesta gdje se pojavljuju zahtjevne funkcije u smislu domene, a to su:
- G (x) je definiran za one x , za koje vrijedi uvjet G ( x) 0;

- ln(G ( x)) je definiran za one x , za koje vrijedi uvjet G ( x) > 0;
1
- je definiran za one x , za koje vrijedi uvjet G ( x) 0;
G ( x)
- arcsin(G ( x)) je definiran za one x , za koje vrijedi uvjet 1 G ( x) 1;
- arccos(G ( x)) je definiran za one x , za koje vrijedi uvjet 1 G ( x) 1;
- cth (G ( x)) je definiran za one x , za koje vrijedi uvjet G ( x ) 0.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima nai domenu danih funkcija.
187. f ( x) = x 2 4;
x 2 4 0 x (, 2] [2, + ).
Rjeenje: D ( f ) = (, 2] [2, +).
1
188. f ( x) = ln(2 x x 2 ) + ;
x 1
2 x x 2 > 0 x (0, 2);

x 1 0 x [1, +);
x 1 0 x (,1) (1, + );
Rjeenje: D ( f ) = (1, 2).
1
e x 3
189. f ( x) = ;
x +1
x 3 0 x (,3) (3, + );
x + 1 0 x (, 1) (1, + );
Rjeenje: D( f ) = (, 1) (1,3) (3, +).
ln(2 x 5)
190. f ( x) = sin( x + x 2 ) + ;
9 x2
5
2 x 5 > 0 x ( , +);
2
9 x 0 x [3,3];
2
9 x 2 0 x (, 3) (3,3) (3, + );
5
Rjeenje: D ( f ) = ( ,3).
2
1
191. f ( x) = arcsin (2 x 5) + e x ;
1 2 x 5 1 4 2 x 6 x [2,3];
x 0 x (, 0) (0, +);
Rjeenje: D ( f ) = [2,3].
2x 1 2
192. f ( x) = ln ( ) + ex ;
x+4
2x 1
> 0 ((2 x 1 > 0 i x + 4 > 0) ili (2 x 1 < 0 i x + 4 < 0));
x+4
1
(2 x 1 > 0 i x + 4 > 0) x ( , +);
2
(2 x 1 < 0 i x + 4 < 0) x (, 4);
1
Rjeenje: D( f ) = (, 4) ( , +).
2
4x 3
193. f ( x) = ln ( ) + sin(2 x 1);
2x + 5
4x 3 4x 3 4x 3 2x 8
ln ( )0 1 1 0 0;
2x + 5 2x + 5 2x + 5 2x + 5
2x 8
0 ((2 x 8 0 i 2x + 5 > 0) ili (2 x 8 0 i 2x + 5 < 0));
2x + 5
(2 x 8 0 i 2x + 5 > 0) x [4, +);
5
(2 x 8 0 i 2x + 5 < 0) x (, );
2
5
Rjeenje: D( f ) = (, ) [4, +).
2
ZADACI ZA VJEBU
Nai domene danih funkcija.
194. f ( x) = 3 x x 2 + sin(2 x + 1).

x2 9
195. f ( x) = arctg( x + 2) + .
x
ln( x 2 4) 2
196. f ( x) = + .
sh( x 2 x) x
30 x x 2
197. f ( x) = + e x ln( x 2 1).
x 1
arcsin( x 2 3) 1
198. f ( x) = + e x 1 .
x +1
1
x 1
199. f ( x) = e x
2
1
arccos .
x+2
RJEENJA
194. D( f ) = [0,3]. 195. D( f ) = (, 3] [3, ). 196. D( f ) = ( , 2) (2, ).

197. D( f ) = [6, 1) (1,5]. 198. D( f ) = [2, 2] [ 2, 2].
1
199. D( f ) = [ ,1) (1, ).
2
3.4 INVERZ SLOENIH FUNKCIJA
Neka je funkcija y = f (x) kompozicija nekoliko elementarnih funkcija. Traenje inverza

takve sloene funkcije svodi se na uzastopno traenje inverza onih elementarnih funkcija koje
je sainjavaju. Stoga treba dobro znati inverze elementarnih funkcija koje smo radili u toki
5.2. Radi dobrog pregleda, u sljedeoj tablici navodimo neke najee inverzne funkcije
elementarnih funkcija, koje emo susretati u konkretnim problemima:
1
- f ( x) = x je inverzna funkcija od f ( x) = x 2 , x 0,
1
- f ( x) = 3 x je inverzna funkcija od f ( x) = x 3
1
- f ( x) = ln x je inverzna funkcija od f ( x) = e x
1
- f ( x) = arcsin x je inverzna funkcija od f ( x) = sin x, x ,
2 2
1
- f ( x) = arccos x je inverzna funkcija od f ( x) = cos x, 0 x .
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima nai inverzne funkcije danih sloenih funkcija.

200. f ( x) = 2 x + 5;
y = 2 x + 5, x y x = 2 y + 5;
1 5
x = 2y + 5 2y = x 5 y = x ;
2 2
1 5
Rjeenje: f 1 ( x) = x .
2 2
201. f ( x) = 3 x 2 4;
y = 3 x 2 4, x y x = 3 y 2 4;
1 4
x = 3 y2 4 3y2 = x + 4 y = x+ ;
3 3
1 4
Rjeenje: f 1 ( x) = x+ .
3 3
2
202. f ( x) = e x 3;
2 2
y = e x 3, x y x = e y 3;
2 2
x = e y 3 e y = x + 3 y 2 = ln( x + 3) y = ln( x + 3);
Rjeenje: f 1 ( x) = ln( x + 3).
2x + 3
203. f ( x) = ;
3x + 1
2x + 3 2y + 3
y= , x y x= ;
3x + 1 3y +1
2y + 3 3 x
x= 3 yx + x = 2 y + 3 y (3x 2) = 3 x y = ;
3y +1 3x 2
3 x
Rjeenje: f 1 ( x) = .
3x 2
2sin x + 1
204. f ( x) = ;
sin x 3
2sin x + 1 2sin y + 1
y= , x y x= ;
sin x 3 sin y 3
2sin y + 1
x= x sin y 3 x = 2sin y + 1 ( x + 2) sin y = 1 + 3 x
sin y 3
1 + 3x
sin y = ;
x+2
1 + 3x
Rjeenje: f 1 ( x) = arcsin .
x+2
x2 1
205. f ( x) = ln ;
x2 5
x2 1 y2 1
y = ln , x y x = ln ;
x2 5 y2 5
y2 1 y2 1 2 y2 1 2 2
x = ln x 2
= ln ex = e x y 2 5e x = y 2 1
y2 5 y2 5 y 5
2
x2 x2 5e x 1
y (e 1) = 5e 1 y =
2 2
2 ;
ex 1
1 5e x 1
Rjeenje: f ( x) = 2 .
ex 1
206. f ( x) = arc sin( ln(cos(e x )));
y = arc sin( ln(cos(e x ))), x y x = arc sin( ln(cos(e y )));

x = arc sin( ln(cos(e y ))) sin( x) = ln(cos(e y )) esin( x ) = cos(e y )
arc cos(esin( x ) ) = e y ln(arc cos(esin( x ) )) = y;
Rjeenje: f 1 ( x) = ln(arc cos(esin( x ) )).

ZADACI ZA VJEBU
Nai inverzne funkcije danih funkcija.
207. f ( x) = ln(sin(2 x 4)).
x +3
208. f ( x) = .
2 x +1
x 2 +1
209. f ( x) = e x2 +3
.
2 cos x + 1
210. f ( x) = ln .
cos x 2
x3 + 4
211. f ( x) = arcsin e x
3
1
.
RJEENJA
2
11 1 x3
207. f (x) = arcsin e x + 2. 208. f (x) = .
2 2x 1
1 3ln x 2e x + 1
209. f 1 (x) = . 210. f 1 (x) = arccos x .
ln x 1 e 2
ln(sin x) + 4
211. f 1 (x) = 3 .
ln(sin x) 1
3.5 ISPITIVANJE NA RUBU PODRUJA DEFINICIJE
Ispitivanje na rubu podruja definicije podrazumijeva raunanje lijevih i desnih limesa dane
funkcije u rubovima njenog podruja definicije. To znai da prvo treba nai domenu D ( f )
dane funkcije y = f (x) , a potom u rubnim tokama x = a od D ( f ) izraunati lijevi limes
lim f ( x) i desni limes lim f ( x) . Pri tome, raunanje ovih limesa moe se izvesti na
xa xa +
jednostavan nain, bez upotrebe sloenog rauna limesa i derivacija, kao to e biti izloeno u
sljedeim poglavljima. Naime, dovoljno je u danu funkciju uvrstiti vrijednosti x = a , to
znai lijevo od toke x = a , te vrijednost x = a + , to znai desno od toke x = a , te koristiti
formule za ponaanje funkcije f ( x) = 1 / x oko nule:
1 1
= , = + ,
0 0+
gdje 0 oznaava lijevo, a 0 + desno od x = 0 . Ovo je lako zakljuiti s grafa

funkcije f ( x) = 1 / x :
-4 -2 0 0 2 4
x
-1
-2
-3
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati lijeve i desne limese u rubovima domena.
1
212. f ( x) = ;
x 1
domena: D( f ) = (,1) (1, ),

1 1 1
lim f ( x) = lim = = = ,
x 1 x 1 x 1 (1) 1 0
1 1 1
lim f ( x) = lim = = = .
x 1+ x 1+ x 1 (1+ ) 1 0 +
1
213. f ( x) = ;
( x 2) 2
domena: D ( f ) = (, 2) (2, ),
1 1 1 1
lim f ( x) = lim = = = = ,
x 2 x 2 ( x 2) 2
((2) 2) 2
(0) 2
0+
1 1 1
lim f ( x) = lim = = = .
x 2+ x 2 + ( x 2) 2 ((2+ ) 2) 2
0+
1
214. f ( x) = e x3 ;
domena: D( f ) = (,3) (3, ),

1 1 1 1 1
lim f ( x) = lim e x3 = e ( 3 )3 = e 0 = e =
= = 0,
x 3 x 3 e
1 1 1
lim f ( x) = lim e x3 = e (3 + )3 = e 0+ = e = .
x 3 + x 3+
1
215. f ( x) = arctg ;
x4
domena: D ( f ) = (, 4) (4, ),
1 1 1
lim f ( x) = lim arctg = arctg = arctg = arctg () = ,
x 4 x4
x4 (4) 4 0 2
1 1 1
lim f ( x) = lim arctg = arctg = arctg = arctg () = .
x 4+ x 4+ x4 (4+ ) 4 0+ 2
1
216. f ( x) = th ;
x3
domena: D( f ) = (,3) (3, ),

1 1 1
lim f ( x) = lim th = th = th = th() = 1,
x 3 x 3 x3 (3) 3 0
1 1 1
lim f ( x) = lim th = th = th = th() = 1.
x 3+ x 3 + x3 (3+ ) 3 0+
x
217. f ( x ) = cth ;
x 4
2
domena: D ( f ) = ( , 2) ( 2, 0) (0, 2) (2, ),

x 2 2
lim f ( x ) = lim cth = cth = cth =
x ( 2) x ( 2) ( x 2)( x + 2) (( 2 ) 2)(( 2 ) + 2) ( 4)(0 )
1
= cth = cth ( ) = 1,
0
x 2 2
x ( 2) + x ( 2 ) + ( x 2)( x + 2) (( 2 + ) 2)(( 2 + ) + 2) ( 4)(0 + )
1
= cth = cth ( ) = 1,
0+
x 0
lim f ( x ) = lim cth 2 = cth = cth (0 + ) = ,
x0 x0 x 4 4
x 0+
lim f ( x ) = lim cth 2 = cth = cth (0 ) = ,
x0+ x 0+ x 4 4
x 2 2
x 2 x 2 ( x 2)( x + 2) ((2 ) 2)((2 ) + 2) (0 )(4)
1
= cth = cth ( ) = 1,
0
x 2 2
x 2+ x 2+ ( x 2)( x + 2) ((2 + ) 2)((2 + ) + 2) (0 + )(4)
1
= cth = cth ( ) = 1,
0+
to se moe skratiti ako uvaimo injenicu da je dana funkcija neparna.
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima nai domenu i ispitati ponaanje na rubu domene danih funkcija.
1
218. f ( x) = ch .
x+3
1

( x 1)2
219. f ( x) = e .
1
220. f ( x) = th .
x 4 2
1

221. f ( x) = arctg e x4
+ .
2
1

sh 2 ( x 2)
222. f ( x) = e .
1
223. f ( x) = 3sin th .
2 x+4
RJEENJA
218. D( f ) = (, 3) (3, ),
lim f ( x) = +,
x ( 3)
lim f ( x) = +.
x ( 3) +
219. D( f ) = (,1) (1, ),

lim f ( x) = 0,
x 1
lim f ( x) = 0.
x 1+
220. D( f ) = (, 2) (2, ),
lim f ( x) = 1,
x ( 2)
lim f ( x) = 1.
x 2+
221. D( f ) = (, 4) (4, ),

lim f ( x) = ,
x 4 2
lim f ( x) = .
x 4+
222. D( f ) = (, 2) (2, ),
lim f ( x) = 0,
x 2
lim f ( x) = 0.
x 2+
223. D( f ) = (, 4) (4, ),
lim f ( x) = 3,
x ( 4)
lim f ( x) = 3.
x ( 4) +
4. Limesi funkcija (sa svim korekcijama) 69
LIMESI FUNKCIJA
U ovom poglavlju:
Neodreeni oblik
Neodreeni oblik
Neodreeni oblik 1
Kose asimptote
Neka je a konaan realan broj ili . Ako postoji realan broj L , kojem se funkcija
y = f (x) pribliava kad je varijabla x blizu a , tada taj broj zovemo limes funkcije
f ( x) u toki x = a , odnosno
L = lim f ( x) L f ( x) ako je x a.
xa
Ovakva proizvoljna definicija je opisna, ali nije potpuno tona. Na primjer, trigonometrijska
funkcija f ( x) = sin x zadovoljava:
sin x 1 ako je x .
Meutim, brojevi 1 i 1 nisu limesi funkcije f ( x) = sin x u x = , nego dva razliita

gomilita. Prema ovome, da bismo uinili razliku izmeu limesa i gomilita, potrebno je
iskazati preciznu definiciju limesa i gomilita dane funkcije y = f ( x) u x = a koristei
pojmove okoline ( epsilon okoline).
Realan broj L je gomilite funkcije y = f ( x) u x = ako vrijedi:
za svaki > 0 postoji M > 0 takav da za beskonano mnogo x > M vrijedi

f ( x) ( L , L + ) .
Realan broj L je limes funkcije y = f (x) u x = ako vrijedi:
za svaki > 0 postoji M > 0 takav da za svaki x > M vrijedi f ( x) ( L , L + ) .
Kako vidimo, za preciznu definiciju limesa i gomilita koristimo pojam -okoline broja L , a
to je interval ( L , L + ) . Nije teko pokazati da iz ove dvije definicije slijedi da je limes
jedinstveno gomilite. Na primjer, ako funkcija ima dva razliita gomilita u x = , tada
funkcija nema limes u x = .
Analogno se definira limes funkcije u bilo kojoj konanoj toki a (vidi poglavlje ?.).
U raunanju limesa dane funkcije y = f (x) u x = , ne koristimo se definicijom, nego

svojstvima limesa u odnosu na algebarske operacije meu funkcijama, te prelazom sa
beskonano velikih na konane i proizvoljno male (dijeljenje s najveom potencijom). U tom
smislu treba znati da je
1
lim = 0, lim q x = 0, za | q |< 1 .
x x x
Svojstva limesa u odnosu na algebarske operacije meu funkcijama su:
lim( f ( x) g ( x)) = lim f ( x) lim g ( x),

xa xa xa
lim( f ( x)) = lim f ( x),

xa xa
lim( f ( x) g ( x)) = ( lim f ( x)) (lim g ( x)),

xa xa xa
f ( x) lim f ( x)
lim = xa ,
xa g ( x) lim g ( x)
xa
lim g ( x )
lim( f ( x) g ( x ) ) = (lim f ( x)) xa ,
xa xa
pod uvjetom da svi limesi koji se pojavljuju na desnim stranama u prethodnim jednakostima
postoje, odnosno konani su brojevi.
4.1 NEODREENI OBLIK

U ovoj toki emo raunati limese racionalnih funkcija koristei prethodno opisana svojstva
limesa funkcija.
RIJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati limese racionalnih funkcija.
1
2+
2x +1 (2 x + 1) / x x = 2.
224. lim =
= lim = lim
x 3 x 2 x (3 x 2) / x x 2 3
3
x
3 1
1 + 2
x 2 3x + 1 ( x 2 3 x + 1) / x 2 x x = 1.
225. lim =
= lim = lim
x 2 x 2 + x x (2 x 2 + x ) / x 2 x 1 2
2+
x
5 7
3 2 + 3
3x 4 5 x 2 + 7 x (3 x 4 5 x 2 + 7 x) / x 4 x x = 3.
226. lim =
= lim = lim
x x 4 x3 + 5 x ( x x + 5) / x
4 3 4 x 1 5
1 + 4
x x
5 1 3
+
5x x + 3
2
(5 x x + 3) / x
2 3
x x 2 x 3 = 0 = 0.
227. lim 3 = = lim = lim
x 3 x + 2 x 4 x (3 x 3 + 2 x 4) / x 3 2 4
3+ 2 3 3
x
x x
2 1
6 + 2
6x 2x + x
4 3 2
(6 x 2 x + x ) / x
4 3 2 4
x x = 6 = .
x 2 x 3 + x 2 3 x (2 x 3 + x 2 3) / x 4 x 2 1 3
+ 2 4 0
x x x
2
1
x2 2x ( x2 2 x ) / x x = 1.
x x +1 x ( x + 1) / x x 1
1+
x
1
1+ 1
x+ x x
2
(x + x x ) / x
2
x = 1 + 1 = 1.
x 2x + 3 x (2 x + 3) / x x 3 2
2+
x
x + 3 + 4 x 2 3x + 1 [ x + 3 + 4 x 2 3 x + 1] / x
231. lim =
= lim =
x
2 x 4 + 4 x2 5 x
[2 x 4 + 4 x 2 5] / x
3 4 3 1
1+
+ 1 + 2
= lim x x x = 1+1 = 2 .
x 4 5 2 +1 3
2 1 + 4 1 2
x x
5
x 5 2 x 3 + 4 + (3x 4) [ 5 x5 2 x3 + 4 + (3 x 4)] / x
232. lim =
= lim =
x 3
x3 + x 2 4 + x 2 1 x
[ 3 x3 + x 2 4 + x 2 1] / x
2 4 4
5 1
+ 5 +3
= lim x 2
x x = 1 + 3 = 4 = 2.
x 1 4 1 1+1 2
3 1+ 3 + 1 2
x x x
x2 2x ( x) 2 2( x ) x2 + 2 x
233. lim =
=| x ( x) |= lim = lim =
x x +1 x x +1 x x +1
2
1+
( x + 2x ) / x
2
x = 1.
= lim = lim
x ( x + 1) / x x 1
1 +
x
x x 2 + 3x ( x) ( x) 2 + 3( x)
234. lim =
=| x ( x) |= lim =
x 2x +1 x 2( x) + 1
3
1 1
x x 2 3x [ x x 2 3x ] / x x = 1 1 = 1.
= lim = lim = lim
x 2 x + 1 x [2 x + 1] / x x 1 2
2 +
x
ZADACI ZA VJEBU
2 x3 x 2 + 1
235. lim .
x x 3 + 2 x 2 4
4 x 2 x + 10
236. lim .
x x 3 + x 2 1
2x 1 + x2 x
237. lim .
x
3x + x 2 + 7
2x 1 + x2 x
238. lim .
x
3x + x 2 + 7
3
x3 2 x + 4 x 1
239. lim .
x
2 x 2 + 3x + x
3
x3 2 x + 4 x 1
240. lim .
x
2 x 2 + 3x + x
4 x 2 5 x + 1 + 3 x3 + x 2 7
241. lim .
x
3x + 4 + x 2 2 x + 5
4 x 2 5 x + 1 + 3 x3 + x 2 7
242. lim .
x
3x + 4 + x 2 2 x + 5
RJEENJA
3 1 5
R 235. 2. R 236. 0. R 237. . R 238. . R 239. . R 240. 5.
4 2 3
5 3
R 241. . R 242. .
4 2
4.2 NEODREENI OBLIK
U ovoj toki emo raunati limese funkcija kod kojih se nakon uvrtavanja x = pojavljuje
neodreeni oblik . U tom sluaju je potrebno danu funkciju transformirati raznim
trikovima (racionaliziranje, faktoriziranje, itd.) na oblik , te nastaviti u smislu prelaza sa
beskonano velikih na konane i proizvoljno male veliine (dijeljenje brojnika i nazivnika sa
najveom potencijom), to je objanjeno u prethodnom poglavlju.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati limese funkcija.
x + x 3 x x+3
243. lim( x x 3) = lim( x x 3) = lim =
x x x + x 3 x x + x 3
3
= lim = 0.
x x + x 3
x + x2 3x + 4
244. lim( x x 2 3 x + 4) = lim( x x 2 3 x + 4) =
x x
x + x2 3x + 4
4
3
x x + 3x 4
2 2
(3 x 4) / x x 3
= lim =
= lim = lim = .
x
x + x 3x + 4
2 x
[ x + x 3 x + 4] / x
2 x 3 4 2
1+ 1 + 2
x x
x2 4 + x2 2 x + 5
245. lim( x 4 x 2 x + 5) = lim( x 4 x 2 x + 5)
2 2 2 2
=
x x
x2 4 + x2 2 x + 5
x2 4 x2 + 2 x 5 (2 x 9) / x
= lim =
= lim =
x 4 + x 2x + 5
x 2 x
2
[ x 4 + x 2 2 x + 5] / x 2
9
2
x 2
= lim = = 1.
x 4 2 5 1+1
1 2 + 1 + 2
x x x
1 1 x 3 + x + 4
246. lim = lim =
x x ( x 3 x + 4) x x ( x 3 x + 4) x3 + x+ 4
x 3 + x + 4 1 x3 + x+ 4
= lim = lim =
=
x x ( x 3 x 4) 7 x x
1 [ x 3 + x + 4] / x 1 3 4 2
= lim = lim[ 1 + 1 + ] = .
7 x x/ x 7 x x x 7
247. lim ( x + x 2 x + 2) = | x ( x) | = lim [( x) + ( x) 2 ( x) + 2] =

x x
x + x2 + x + 2
= lim[ x + x 2 + x + 2] = lim[ x + x 2 + x + 2] =
x x
x + x2 + x + 2
x2 + x2 + x + 2 ( x + 2) / x
= lim =
= lim =
x+ x + x+2
x 2
[ x + x 2 + x + 2] / x
x
2
1+
x 1 1
= lim = = .
x 1 2 1+1 2
1+ 1+ + 2
x x
ZADACI ZA VJEBU
248. lim ( x + x 2 3 x + 1).

x
249. lim( x 2 3 x + 1 x).

x
250. lim( x 2 + x + 1 x 2 + 5 x ).
x
251. lim( x 3 x 3 + 2 x 2 1).

x
252. lim( 4 x 4 + x 3 2 4 x 4 x 2 + 3 x ).
x
RJEENJA
3 3 2 1
R 248. . R 249. . R 250. 2. R 251. . R 252. .
2 2 3 4
4.3 NEODREENI OBLIK 1
U ovoj toki raunamo limese funkcija oblika y = f ( x) g ( x ) kod kojih nakon uvrtavanja
x = dobivamo oblik 1 . Osim svojstava limesa, nabrojanih na poetku ovog poglavlja,
koristit emo vaan identitet:
1
lim (1 + ) x = e.
x x
Nadalje, treba primijeniti odreene trikove pomou kojih se dani oblik y = f ( x) g ( x )

transformira na eksponencijalni oblik e , pa potom u eksponentu primijeniti rjeavanje
oblika s poetka ovog poglavlja.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati limese funkcija.
x x3
x x
x+3 3 1 1 3
= 1 = lim 1 + = lim 1 + x = lim 1 + x = e .
3
253. lim
x
x x
x x
3
x
3
x xa
x x
x+a a 1 1 a
254. lim = 1 = lim 1 + = lim 1 + x
= lim 1 + x =
x
x x
x x a
x
a
a
1 a
x
= lim 1 + x = e a .

x a

x
x 1 1 1
255. lim = 1 = lim = = 4 = e 4 .
x x + 4 x x
e
x
x+4 x+4
lim
x x
x
x
x 1 1 1
256. lim = 1 = lim = = a = e a .
x x + a x x
e
x
x+a x+a
lim
x x
x
x2 x2 5
x2 x2
x +5
2
5 1 1
5
257. lim 2 = 1 = lim 1 + 2 = lim 1 + x2 = lim 1 + x2 = e5 .

x
x x
x x
5
x
5
x x x
x 3 x3 4
258. lim = 1 = lim 1 + 1 = lim 1 + =
x x + 1 x + 1 x x + 1
x

x +1 ( 4 x )
1
4 x +1
lim x4+1x
= lim 1 + x +1 = e x = e 4 .
x
4
x x x
xa xa ba
259. lim = 1 = lim 1 + 1 = lim 1 + =
x x b
x
x b x x b
x b ( ( b a ) x )
1
b a x b
( b a ) lim x
= lim 1 + x b =e x x b
= eb a .
x
ba
ZADACI ZA VJEBU
2 x
x +2
260. lim .
x 1
x
3 x2
x3 + x
261. lim 3 .
x x + 4

x
x2 x
262. lim 2 .
x x + 3 x 1

x
x2 x +3
263. lim .
x + x 1
x
x/2
x
264. lim .
x
x + 4x +1
2
RJEENJA
R 260. e6 . R 261. e3 . R 262. e 4 . R 263. e 3 . R 264. e 1.
4.4 KOSE ASIMPTOTE
Desna kosa asimptota funkcije y = f (x) je pravac y = k1 x + l1 kojem se funkcija f

pribliava kada je x blizu + .
Lijeva kosa asimptota funkcije y = f ( x) je pravac y = k 2 x + l2 kojem se funkcija f

pribliava kada je x blizu .
Prema tome, kose asimptote (ako postoje) opisuju ponaanje funkcije za neizmjerno pozitivne
i negativne x, odnosno precizira desni i lijevi dio grafa funkcije.
Efektivno pronalaenje kosih asimptota se svodi na precizno raunanje nekoliko limesa. to

vie, za koeficijente kosih asimptota vrijede formule:
desna kosa asimptota y = k1 x + l1 funkcije y = f ( x) :

f ( x)
k1 = lim , l1 = lim ( f ( x) k1 x);
x x x
lijeva kosa asimptota y = k 2 x + l 2 funkcije y = f ( x) :

f ( x)
k 2 = lim , l 2 = lim ( f ( x) k 2 x).
x x x
Ako iz ovakvog rauna barem jedan od brojeva k1 i l1 ne postoji, tada funkcija y = f ( x) nema
desnu kosu asimptotu. Ako pak barem jedan od brojeva k 2 i l2 ne postoji, tada funkcija
y = f ( x) nema lijevu kosu asimptotu.
Ako je u jednoj od kosih asimptota prvi koeficijent jednak nuli tada je ona specijalno
horizontalna asimptota.
Nunost prethodnih formula za koeficijente k1 , l1 , k 2 i l2 nije teko opravdati direktno iz

definicije limesa i kosih asimptota. Naime, iz definicije desne kose asimptote imamo da je:
y = k1 x + l1 f ( x) ako je x +.
Ako podijelimo sa x ovu aproksimativnu jednakost, dobivamo izraz za k1 , a potom

prebacivanjem na drugu stranu, dobivamo izraz za l1 , odnosno:
f ( x)
(k1 x + l1 f ( x)) / x k1 + l1 / x f ( x) / x k1 ako je x +,
x
k1 x + l1 f ( x) l1 f ( x) k1 x ako je x +.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati kose asimptote danih funkcija.
265. f ( x) = x 2 + 3 x ;
D( f ) = (, 3] [0, +);
f ( x) x 2 + 3x / x 1 + 3x
k1 = lim = lim = lim = 1;
x x x x/ x x 1
x 2 + 3x + x x 2 + 3x x 2
l1 = lim( f ( x) k1 x) = lim( x 2 + 3 x x) = lim =
x x
x 2 + 3x + x x
x 2 + 3x + x
3x 3
= lim = ;
x
x 2 + 3x + x 2
3
Desna asimptota je: y = k1 x + l1 = x + ;
2
f ( x) x 2 + 3x x 2 3x / x 1 3x
k 2 = lim = lim = | x x | = lim = lim = 1;
x x x x x x/ x x 1
l 2 = lim ( f ( x) k 2 x) = lim ( x 2 + 3 x + x) = | x x | = lim ( x 2 3x x) =
x x x
x 2 3x + x x 2 3x x 2 3x 3
= lim ( x 2 3 x x) = lim = lim = ;
x 2
x 3x + x x 2
x 3x + x x 2
x 3x + x 2
3
Lijeva asimptota je : y = k 2 x + l 2 = x ;
2
266. f ( x) = x + x 2 2 x ;
D( f ) = (, 0] [2, +);
f ( x) x + x2 2x 1 2x
k1 = lim = lim = 1 + lim = 2;
x x x x x 1
x2 2 x + x
l1 = lim( f ( x) k1 x) = lim( x + x 2 2 x 2 x) = lim( x 2 2 x x) =
x x x
x2 2 x + x
x2 2 x x2 2 x 2
= lim = lim = = 1;
x 2x + x
x 2
x 2x + xx 2 2
Desna asimptota je: y = k1 x + l1 = 2 x 1;
f ( x) x + x 2 2x x 2 2x
k 2 = lim = lim = 1 + lim = | x x | =
x x x x x x
x 2 + 2x
= 1 + lim = 1 1 = 0;
x x
l 2 = lim ( f ( x) k 2 x) = lim ( x + x 2 2 x ) = | x x | = lim ( x 2 + 2 x x) =
x x x
2 2 2
x + 2x + x x + 2x x 2x 2
= lim ( x 2 + 2 x x) = lim = lim = = 1;
x
x 2 + 2x + x x
x 2 + 2x + x x
x 2 + 2x + x 2
Lijeva asimptota je : y = k 2 x + l 2 = 1;
x 1
267. f ( x ) = arctg ;
x 9
2
D ( f ) = ( , 3) (3, + );

iz razloga arctg ( + ) = k1 = 0;
2
x 1 x 1
l1 = lim( f ( x ) k1 x ) = lim arctg = arctg lim = arctg 1 = ;
x x
x 9
2 x
x2 9 4

Desna asimptota je: y = ;
4

iz razloga arctg () = k 2 = 0;
2
x 1 x 1
l 2 = lim ( f ( x) k 2 x) = lim arctg = arctg lim = arctg 1 = ;
x x 2 x 4
x 9 x2 9

Lijeva asimptota je : y = ;
4
268. f ( x) = 3 x 4 x ;
D ( f ) = ( , 4];
nema desnog dijela domene pa nema ni desnu asimptotu ;
f ( x) 3x 4 x 3x 4 + x 3
k2 = lim = lim = | x x | = lim = lim = 3;
x x x x x x x 1
l2 = lim ( f ( x) k2 x) = lim (3x 4 x 3x) = lim ( 4 x ) = ;

x x x
Kako ne postoji l2 , to nema ni lijeve asimptote.
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai kose asimptote danih funkcija.
269. f ( x) = 4 x 2 .
270. f ( x) = x 2 + 5 x 6 .
271. f ( x) = 3 x + x 2 + 4 x .
x 3 3x
272. f ( x) = 2 th .
x4 + x2 + 1
273. f ( x) = 3 x 3 2 x 2 + 1.
RJEENJA
R 269. D( f ) = [2, 2], nema kosih asimptota.
R 270. D( f ) = (, 6] [1, ),
5
desna y = x + ,
2
5
lijeva y = x .
2
R 271. D( f ) = (, 4] [0, ),
desna y = 4 x + 2,
lijeva y = 2 x 2.
R 272. D( f ) = (, +),
desna y = 2,
lijeva y = 2.
R 273. D( f ) = (, +),
2
desna y = x ,
3
2
lijeva y = x .
3
5. Derivacija funkcija (sa svim korekcijama) 83
DERIVACIJA FUNKCIJA
U ovom poglavlju:
Derivacija po definiciji, tablica deriviranja

Derivacija zbroja, razlike, produkta i kvocijenta funkcija
Derivacija sloenih funkcija
Derivacije vieg reda
Derivacija oblika f ( x) g ( x )
Derivacija funkcija zadanih u parametarskom obliku
Prije definicije derivacije funkcija, treba navesti, kao u toki 4.1, strogu definiciju limesa
funkcije y = f (x) u toki x = a , gdje je je a konaan realan broj.
Realan broj L je limes funkcije y = f ( x) u toki x = a ako vrijedi:
za svaki > 0 postoji > 0 takav da za svaki x (a , a + )

vrijedi f ( x) ( L , L + ) .
Kako vidimo, za bilo koju -okoline broja L , postoji -okoline toke x = a , tako da se sve
vrijednosti f ( x) toaka te okoline nalaze u -okoline broja L . Primijetimo da izraz biti u
ovim okolinama znai:
x (a , a + ) | x a |< ,
f ( x) ( L , L + ) | f ( x) L |< .
Sada moemo definirati derivaciju dane funkcije y = f ( x ) u toki x = a na sljedei nain:
df f ( x) f ( a ) f ( a + h) f ( a )
(1) f '(a) = = lim = lim .
dx x=a
xa xa h 0 h
U filozofskom smislu, derivacija je omjer dobivenog i uloenog. U programerskom smislu,

derivacija je omjer izlaza i ulaza. U fizikalnom smislu, derivacija je omjer proizvoljno malog
puta kroz proizvoljno malo vrijeme, a to je brzina.
U geometrijskom smislu, potrebna nam je sljedea slika:
f
( a + h, f (a + h))
(a, f (a))
a a+h
Koeficijent pravca, sekante, kroz dvije toke sa koordinatama (a, f (a )) i ( a + h, f (a + h))

dobivamo po formuli:
f ( a + h) f ( a ) f ( a + h) f ( a )
(2) =
( a + h) a h
Toka ( a + h, f (a + h)) predstavlja okolnu toku toke (a, f (a)) , koju moemo pribliavati
fiksiranoj toki (a, f (a)) , i to tako da pustimo da h 0 . Tada (vidi sliku gore) sekanta kroz
dvije dane toke prelazi u pravac koji tangira funkciju y = f ( x) u toki (a, f (a)) , a koji
zovemo tangentom na funkciju y = f ( x) u toki x = a . Jo je vanije da pri tome koeficijent
sekante isto tako prelazi u koeficijent dobivene tangente.
To znai da koeficijent tangente dobivamo kao limes koeficijenata sekanti danih formulom
(2). Ovo zajedno sa (1) povlai da, u geometrijskom smislu, derivacija funkcije y = f ( x) u
toki x = a predstavlja koeficijent tangente na funkciju y = f ( x) u toki x = a .
5.1 DERIVACIJA PO DEFINICIJI. TABLICA DERIVIRANJA
U ovoj toki dajemo neke primjere kako se rauna limes u formuli (1) za neke poznate
elementarne funkcije. Odnosno, pokazat emo kako se rauna derivacija po definiciji za te
elementarne funkcije. Potom emo dati tablicu njihovih derivacija, koja se moe dokazati
analogno ovim primjerima.
Neka je zadana funkcija f ( x) = x 2 . Tada raunamo:
f ( a + h) f ( a ) ( a + h) 2 a 2 a 2 + 2ah + h 2 a 2 2ah + h 2
f '(a) = lim = lim = lim = lim =
h 0 h h 0 h h0 h h0 h
= lim(2a + h) = 2a.
h 0
Time smo pokazali da je ( x 2 )' = 2 x .
Neka je zadana funkcija f ( x) = x 3 . Tada raunamo:

f ( a + h) f ( a ) ( a + h)3 a 3 a 3 + 3a 2 h + 3ah 2 + h3 a 3
f '(a) = lim = lim = lim =
h 0 h h 0 h h0 h
3a 2 h + 3ah 2 + h3
= lim = lim(3a 2 + 3ah + h 2 ) = 3a 2 .
h 0 h h 0
Time smo pokazali da je ( x 3 )' = 3x 2 .
Neka je funkcija f ( x) = x . Tada raunamo da je:
f ( a + h) f ( a ) a+h a 0 a+h a a+h+ a

f '(a) = lim = lim = = lim =
h 0 h h 0 h 0 h0 h a+h+ a
a+ha 1 1
= lim = lim = .
h 0 h( a + h + a) h 0 a+h + a 2 a
1
Time smo pokazali da je ( x )' = .
2 x
Ako nastavimo u ovom stilu, moemo dokazati da vrijedi sljedea tablica deriviranja
elementarnih funkcija, koju koristimo zdravo za gotovo:
f (x) = f ' ( x) =
xn nx n 1
1
x 2 x
ex ex
ln x 1
x
sin x cos x
cos x sin x
tg x 1
cos 2 x
ctg x sin12 x
sh x ch x
ch x sh x
th x 1
ch 2 x
cth x sh12 x
arcsin x 1
1 x 2
arccos x 1
1 x 2
arctg x 1
1+ x 2
arc ctg x 1+1x 2
Derivacija svake druge funkcije treba biti izraunata koristei pravila za deriviranje funkcija,
koja su izloena u sljedeim tokama ovog poglavlja. Na primjer, derivacija kompozicije
funkcija:
(sin 2 x)' = (cos 2 x)(2 x)' = 2 cos 2 x,

(sin 2 x)' = ((sin x) 2 )' = 2 sin x(sin x)' = 2 sin x cos x,
ili derivacija algebarskih operacija meu funkcijama:
( x 3 + sin x)' = ( x 3 )'+(sin x)' = 3x 2 + cos x,

( x 2 sin x)' = ( x 2 )' (sin x) + x 2 (sin x)' = 2 x sin x + x 2 cos x.
5.2 DERIVACIJA ZBROJA I RAZLIKE
U ovoj toki vjebamo derivaciju linearne kombinacije funkcija. U tu svrhu, potrebno nam je
sljedee svojstvo derivacije:
( f ( x) + g ( x))' = f ' ( x) + g ' ( x),

( f ( x))' = f ' ( x).
Prema ovome, derivacija linearne kombinacije funkcija je linearna kombinacija derivacija

funkcija, odnosno, jo se kae da je derivacija linearan operator na skupu dovoljno glatkih
funkcija.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati naznaenu operaciju deriviranja.
274. (x 2 3 x + 1) ' = ( x 2 ) ' 3( x) '+ (1) ' = 2 x 3.
275. (x5 4 x3 + 2 x 2 7) ' = ( x 5 ) ' 4( x3 ) '+ 2( x 2 ) ' (7) ' = 5 x 4 12 x 2 + 4 x.
276. (x 3 e x + 3sin x) ' = ( x 3 ) ' (e x ) '+ 3(sin x) ' = 3 x 2 e x + 3cos x.
1
277. (x 2 ln x + 4 cos x) ' = ( x 2 ) ' (ln x) '+ 4(cos x) ' = 2 x 4sin x.
x
3
278. (3tg x 2e x + x 7 ) ' = 3(tg x) ' 2(e x ) '+ ( x 7 ) ' = 2e x + 7 x 6 .
cos 2 x
4 4 1 1
279. (4e x 3 x 4 + arcsin x) ' = 4(e x ) ' ( x 4 / 3 ) '+ (arcsin x) ' = 4e x ( x 3 ) + =
3 1 x2
4 1
= 4e x 3 x + .
3 1 x2
1 15 1 1
280. ( 5 x 2arctg x + 3sh x) ' = ( x1/ 5 ) ' 2(arctg x) '+ 3(sh x) ' = x 2 + 3ch x =
5 1 + x2
1 45 2 1 2
= x + 3ch x = + 3ch x.
5 1+ x 2
5 x 1+ x
5 4 2
1 4 3 3 3 1 1 3 1
281. (ch x + + x ) ' = (ch x) '+ ( x 1 ) '+ ( x 3/ 4 ) ' = sh x x 2 + x 4 = sh x 2 + 4 .
x 4 x 4 x
1
282. (x5 ln x) ' = ( x5 ) 'ln x + x 5 (ln x) ' = 5 x 4 ln x + x5 = 5 x 4 ln x + x 4 .
x
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima nai prve derivacije danih funkcija.
283. f ( x) = x 4 + 2 sin x e x .
284. f ( x) = 5 x 2 ch x + 3 ln x.
1
285. f ( x) = 3 ctg x arccos x + .
x
286. f ( x) = 2 x cos x + 2 sh x.
1
287. f ( x) = + 5 x 7 + arctg x.
3 2
x
288. f ( x) = th x + 3 tg x arc ctg x.
1
289. f ( x) = 2e x + 3 x 2 + .
4
x3
RJEENJA
283. f '( x) = 4 x 3 + 2 cos x e x .
3
284. f '( x) = 10 x sh x + .
x
3 1 1
285. f '( x) = 2
+ 2.
sin x 1 x2 x
1
286. f '( x) = + sin x + 2 ch x.
x
2 1 7 1
287. f '( x) = + 5 x2 + .
3 3 x5 5 1 + x2
1 3 1
288. f '( x) = + + .
ch x cos x 1 + x 2
2 2
2 1 3 1
289. f '( x) = 2e x + .
3 3 x 4 4 x7
5.3 DERIVACIJA PRODUKTA FUNKCIJA
U ovoj toki vjebamo derivaciju produkta funkcija. U tu svrhu, potrebno nam je slijedee
svojstvo derivacije:
( f ( x) g ( x))' = f ' ( x) g ( x) + f ( x) g ' ( x) .
Prema ovome, derivacija produkta funkcija nije jednaka produktu derivacija, kao to bi se na
trenutak moglo poeljeti. To se lako vidi na primjeru derivacije funkcije f ( x) = x 3 . Naime,
znamo da je njena derivacija f ' ( x) = 3 x 2 . Ako bi funkciju f ( x) = x 3 prikazali u obliku
produkta f ( x) = x 2 x , tada je produkt derivacija ovih funkcija ( x 2 )' ( x)' = 2 x , to je bitno
razliito od 3 x 2 .
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati naznaenu operaciju deriviranja produkta funkcija.
290. (x 3e x ) ' = ( x 3 ) ' e x + x 3 (e x ) ' = 3 x 2 e x + x3e x .

1
291. (x 2 ln x) ' = ( x 2 ) 'ln x + x 2 (ln x) ' = 2 x ln x + x 2 = 2 x ln x + x.
x
292. [(x4 + 2 x)sin x]' = ( x4 + 2 x)'sin x + ( x4 + 2 x)(sin x)' = (4 x3 + 2)sin x + ( x4 + 2 x)cos x.
293. [(x + sin x)e x ]' = ( x + sin x) ' e x + ( x + sin x)(e x ) ' = (1 + cos x)e x + ( x + sin x)e x .
294. [( ln x + x 3 )( x x)]' = ( ln x + x 3 ) '( x x) + ( ln x + x3 )( x x) ' =

1 1
= ( + 3x 2 )( x x) + ( ln x + x 3 )( 1).
x 2 x
295. (e xsh x) ' = (e x )'sh x + e x (sh x) ' = e xsh x + e x ch x = e x (sh x + ch x) = e x (e x ) = e2 x .
1
296. (x3arctg x) ' = ( x 3 )'arctg x + x 3 (arctg x) ' = 3x 2 arctg x + x3 .
1 + x2
3 3 1 1 3 1 1
297. ( 4 x3 th x)' = ( 4 x3 )'th x + 4 x3 (th x)' = x 4 th x + 4 x3 2 = 4 th x + 4 x3 2 .
4 ch x 4 x ch x
298. (x 2 e x sin x) ' = (x 2 ) ' e x sin x + x 2 (e x ) ' sin x + x 2 e x (sin x) ' =

= 2 x e x sin x + x 2 e x sin x + x 2 e x cos x.
ZADACI ZA VJEBU
299. f ( x) = x 7 e x .
300. f ( x) = e x cos x.
301. f ( x) = x ln x.
302. f ( x) = (sh x) ( th x).
303. f ( x) = x 3 e x 2 x e x .
1
304. f ( x) = (ln x ) e x .
x
RJEENJA
299. f '( x) = e x ( x 7 + 7 x 6 ). 300. f '( x) = e x (cos x sin x).
1 1
301. f '( x) = (ln x + 2). 302. f '( x) = (sh x) (1 + ).
2 x ch 2 x
ex 2 1 1
303. f '( x) = ( x x 1). 304. f '( x) = e x (ln x + 2 ).
x 2 x
5.4 DERIVACIJA KVOCIJENTA FUNKCIJA
U ovoj toki vjebamo derivaciju kvocijenta funkcija. U tu svrhu, potrebno nam je slijedee
svojstvo derivacije:
'
f ( x) f ' ( x) g ( x) f ( x) g ' ( x)
=
g ( x) g 2 ( x)
Prema ovome, derivacija kvocijenta funkcija nije jednaka kvocijentu derivacija, kao to bi se
na trenutak moglo poeljeti. To se lako vidi na primjeru derivacije funkcije f ( x) = tg x .
Naime, znamo da je njena derivacija f ' ( x) = 1 / cos 2 x . Ako bi funkciju f ( x) = tg x prikazali
u obliku kvocijenta f ( x) = sin x / cos x , tada je kvocijent derivacija brojnika i nazivnika kao
funkcija (sin x)' /(cos x)' = cos x /( sin x) = ctg x , to je bitno razliito od 1 / cos 2 x .
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati naznaenu operaciju deriviranja kvocijenta funkcija.
sin x ' (sin x) ' x (sin x)( x) ' x cos x sin x

305. ( ) = = .
x x2 x2
e x ' (e x ) '( x 1) (e x )( x 1) ' e x ( x 1) e x xe x 2e x

306. ( ) = = = .
x 1 ( x 1) 2 ( x 1) 2 ( x 1) 2
x + 1 ' ( x + 1) '( x + 3) ( x + 1)( x + 3) ' ( x + 3) ( x + 1) 2 x

1
307. ( ) = = =
x +3 ( x + 3) 2 ( x + 3) 2
1
2 x + 3 21x
= .
( x + 3) 2
ln x ' (ln x) '(2 x 1) (ln x)(2 x 1) ' 1x (2 x 1) 2 ln x 2 1x ln x 2

308. ( ) = = = .
2x 1 (2 x 1) 2 (2 x 1) 2 (2 x 1) 2
sin x + 3 ' (sin x + 3) '(2 cos x 5) (sin x + 3)(2 cos x 5) '

309. ( ) = =
2 cos x 5 (2 cos x 5) 2
(2 cos x 5) cos x (sin x + 3)(2sin x) 2 5cos x + 6sin x
= = .
(2 cos x 5) 2 (2 cos x 5) 2
e x ' (e x ) 'sh x (e x )(sh x) ' e x sh x e x ch x e x (sh x ch x) 1

310. ( ) = 2
= 2
= 2
= 2 .
sh x sh x sh x sh x sh x
( x 3 ) '(arcsin x) ( x3 )(arcsin x) ' 3x (arcsin x) ( x )

2 3 1
x3 1 x 2
311. ( ) =
'
= .
arcsin x arcsin 2 x arcsin 2 x
ZADACI ZA VJEBU
x2 4
312. f ( x) = .
x3 + 5x
1 x
313. f ( x) = .
x +3
tg x
314. f ( x) = .
cos x
th x
315. f ( x) = .
ex
2 sin x
316. f ( x) = .
3 2 cos x
RJEENJA
x 4 + 17 x 2 + 20 2 1 + sin 2 x
312. f '( x) = . 313. f '( x) = . 314. f '( x) = .
( x3 + 5 x) 2 x ( x + 3) 2
cos3 x
1 2 3cos x 4sin x
315. f '( x) = e x ( th x). 316. f '( x) = .
ch 2 x (3 2 cos x) 2
5.5 DERIVACIJA SLOENIH FUNKCIJA
U ovoj toki vjebamo derivaciju kompozicija funkcija. U tu svrhu, potrebno nam je slijedee
fundamentalno svojstvo derivacije:
( g ( f ( x))' = g ' ( f ( x)) f ' ( x).
Zahvaljujui ovom pravilu veina funkcija se moe lako derivirati. Veoma je vano prije
deriviranja neke sloene funkcije razluiti to je to takozvana vanjska ( g (x) ), a to
unutarnja ( f (x) ) funkcija u kompoziciji. Na primjer, kod sloene funkcije y = tg 3 x 2 nije
sasvim jasno to je to g ( f ( x )) , sve dok danu funkciju ne napiemo u obliku: y = ( tg x 2 ) 3 .
Isto tako, kada deriviramo vanjsku funkciju, u dobivenoj derivaciji prepisujemo unutarnju
funkciju. Na primjer:
(sin(cos 2 x))' = (cos(cos 2 x)) (cos 2 x)' , odnosno (sin(cos 2 x))' (cos x) (cos 2 x)' .
Znai, ne zaboravi prepisati unutarnju funkciju u derivaciji vanjske.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati naznaenu operaciju deriviranja sloenih funkcija.
317. (sin 4 x)' = (cos 4 x)(4 x) ' = 4 cos 4 x.
318. (e3 x )' = e3 x (3x) ' = 3e3 x .
1 2
319. (ln(2x 1))' = (2 x 1) ' = .
2x 1 2x 1
320. (cos( x 2 x))' = ( sin( x 2 x))( x 2 x) ' = (2 x 1) sin( x 2 x).

321. (e x ) ' = e x ( x) ' = e x .
2 2 2
+3 ' +3 +3
322. (e x ) = ex ( x 2 + 3) ' = 2 xe x .
1 1 1
323. (tg( x 1))' = ( x 1)' = .
cos ( x 1)
2
cos ( x 1) 2 x
2
324. (( x 2 1)30 )' = 30( x 2 1) 29 ( x 2 1) ' = 60 x( x 2 1) 29 .
325. (ch(sin3x))' = (sh(sin3x))(sin3x)' = (sh(sin3x))(cos3x)(3x)' = 3(cos3x)(sh(sin3x)).
1 1
326. (ln(sin( x 2 1)))' = (sin( x 2 1)) ' = (cos( x 2 1))( x 2 1) ' =
sin( x 1)
2
sin( x 1)
2
2 x cos( x 2 1)
= = 2 xctg( x 2 1) .
sin( x 1)
2
327. (sin 2 x 3 )' = ((sin x 3 ) 2 ) ' = 2(sin x 3 )(sin x3 ) ' = 2(sin x3 )(cos x 3 )( x3 ) ' =
= 6 x 2 (sin x3 )(cos x 3 ) = 3 x 2 sin 2 x 3 .
1
328. (sin(tg (cos x)))' = (cos(tg (cos x)))(tg (cos x))' = (cos(tg (cos x))) 2
(cos x)' =
cos (cos x)
(sin x)cos(tg (cos x))
= .
cos2 (cos x)
ZADACI ZA VJEBU

4
+ x2
329. f ( x) = e x .
330. f ( x) = sin(cos x).
331. f ( x) = tg(sin( 4 x)).
332. f ( x) = ctg 2 (cos(2 x)).
333. f ( x) = ln 3 x .
334. f ( x) = sin( 2 ln x) + ln(2 sin x).
x
e
335. f ( x) = .
x
arctg 2 x
336. f ( x) = .
1 + x2
337. f ( x) = arctg x + arcsin x .
338. f ( x) = e 3 x sin 2 x.
339. f ( x) = sin 2 (cos3 x 4 ).
RJEENJA
4
+ x2
329. f '( x) = e x (4 x 3 + 2 x). 330. f '( x) = ( sin x) (cos(cos x)).
4 cos 4 x 4(sin 2 x) (ctg( cos 2 x))

331. f '( x) = . 332. f '( x) = .
cos 2 (sin 4 x) sin 2 (cos 2 x)
3ln 2 x cos(2ln x)
333. f '( x) = . 334. f '( x) = 2 + ctg x.
2x x
e x 1 (2 arctg x) (1 x arctg x)
335. f '( x) = (1 ). 336. f '( x) = .
2x x (1 + x 2 ) 2
1 1 1
337. f '( x) = ( + ). 338. f '( x) = e3 x (3sin 2 x + 2 cos 2 x).
2 x 1 + x 1 x
339. f '( x) = 24 x3 (sin x 4 ) (cos 2 x 4 ) (cos(cos3 x 4 )) (sin(cos3 x 4 )).
5.6 DERIVACIJE VIEG REDA
U ovoj toki vjebamo derivacije vieg reda. U tu svrhu, potrebno nam je sljedea induktivna
definicija derivacije bilo kojeg reda:
f ' ' ( x) = ( f ' ( x))' , f ' ' ' ( x) = ( f ' ' ( x))' = ( f ' ( x))' ' ,...., f ( n ) ( x) = ( f ( n 1) ( x))' .
Prema ovome, da bismo nali drugu derivaciju f ' ' ( x) funkcije y = f (x) prvo moramo nai
njenu prvu derivaciju f ' ( x) . Odnosno, da bismo nali n-tu derivaciju f ( n ) ( x) , trebamo znati
n-1 derivaciju f ( n 1) ( x) . Primijetimo da se red vie derivacije oznaava poput potencije u
eksponentu, ali u zagradi. Na primjer, f ( 4 ) ( x) oznaava derivaciju etvrog reda, a ne
potenciju ili kompoziciju reda etiri.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izvriti naznaene operacije deriviranja vieg reda.
1 1 2 1 2 5 2 1
340. ( 3 x + 1)'' = (( 3 x + 1) ')' = (( x + 1) 3 ) ')' = ( ( x + 1) 3 )' = ( ( x + 1) 3 ) = .
3 3 3 9 3 ( x + 1)5
341. (e3 x ) ''' = ((e3 x ) ') '' = ((3e3 x ) ') ' = (9e3 x ) ' = 27e3 x .
342. (x 2 e x )'' = ((x 2 e x )')' = (2xe x + x 2 e x )' = 2( xe x ) '+ ( x 2 e x )' = 2e x + 2 xe x + 2 xe x + x 2 e x =

= e x (2 + 4 x + x 2 ).
1 16
343. (ln(2 x + 3)) ''' = ((ln(2 x + 3)) ') '' = 2(( ) ') ' = 4((2 x + 3) 2 ) ' = .
2x + 3 (2 x + 3)3
344. (cos x 2 ) '' = ((cos x 2 ) ') ' = ((sin x 2 )(2 x)) ' = 2( x sin x 2 ) ' =
= 2(sin x 2 + x(cos x 2 )(2 x)) = 2(sin x 2 + 2 x 2 cos x 2 ).
1 x
345. ( )'' = (( x 2 + 3) 1 ) '' = (( x 2 + 3) 2 (2 x)) ' = 2( 2 )' =
x2 + 3 ( x + 3) 2
x2 1
=6 .
( x 2 + 3)3
2 2 2 2 2
x x x x x
346. (e x ) '' = ((2 x 1)e x ) ' = 2e x + (2 x 1)e x (2 x 1) = e x (4 x 2 4 x + 3).
347. (sin x)(5) = ((sin x) ')(4) = (cos x)(4) = ( sin x)(3) = ( cos x)(2) = (sin x) ' = cos x.
348. (ex cos x)(4) = (e x cos x e x sin x)(3) = ((ex cos x ex sin x) (ex sin x + ex cos x))(2) =
= 2(ex sin x)(2) = 2(ex sin x + ex cos x)' = 2((ex sin x + ex cos x) +
+ (e x cos x ex sin x)) = 4ex cos x.
ZADACI ZA VJEBU
349. f ( x) = ( x 2 3x) 4 , f ' ' ( x) = ? .
350. f ( x) = sin 2 x, f ' ' ( x) = ? .
351. f ( x) = e 5 x 1 , f (10) ( x) = ? .
352. f ( x) = ln(2 x 1), f ( 7 ) ( x) = ? .
353. f ( x) = cos 2 3x, f (5) ( x) = ? .
RJEENJA
349. f ''( x) = 4( x 2 3 x) 2 (14 x 2 42 x + 27). 350. f ''( x) = 2 cos 2 x.
27 6!
351. f (10) ( x) = 510 e5 x 1. 352. f (7) ( x) = . 353. f (5) ( x) = 3 64 sin 6 x.
(2 x 1)7
5.7 DERIVACIJA FUNKCIJA OBLIKA f ( x) g ( x )
U nastavku radimo sa neto sloenijim oblicima funkcija. Jedan od takvih su funkcije zadane
u obliku f ( x) g ( x ) . to ovaj oblik predstavlja, budui da imamo istovremeno transformacije i
u bazi, i u eksponentu? Najjednostavniji pristup ovom obliku je sljedei:
g ( x)
f (x)g( x) = eln( f ( x) )
= eg ( x)ln f ( x) .
Prema ovome, oblik f ( x) g ( x ) moemo definirati kao eksponencijalnu funkciju koja u

eksponentu ima sloenu funkciju g ( x) ln f ( x) . Zahvaljujui ovakvom pristupu, deriviranje
funkcije oblika f ( x) g ( x ) svodi se na uobiajeno deriviranje sloenih funkcija, kao to je
pokazano u nekoliko sljedeih primjera. Pri tome ne zaboravimo da je:
bazaeksponent = eeksponentln baza .

RIJEENI PRIMJERI
2 2 2 2 2
354. ( x3x )' = (e(3x )ln x )' = e3x ln x
(3x2 ln x)' = e3x ln x
(6x ln x + 3x) = 3x3x +1 (2ln x + 1).
3 3 3 3 cos x
355. ((sin x)x )' = (ex lnsin x )' = ex lnsin x ( x3 lnsin x)' = ex lnsin x (3x2 lnsin x + x3 )=
sin x
3
= x2 (sin x) x (3lnsin x + x cot x).
1 x 1 x
ex ' ex ln x
e ln x e ln x 1
356. (( x ) ) = (e )' = (e 2
)' = e 2
( ex ln x)' =
2
x
1 12 ex ln x x ex ex e2 1
= e (e ln x + ) = x (ln x + ).
2 x 2 x
ZADACI ZA VJEBU
357. f ( x) = x x .
358. f ( x) = ( x 2 + 1) 2 x .
359. f ( x) = (ln x)ln x .
360. f ( x) = ( x + x )( x +1) .
361. f ( x) = ( shx)sin x .
RJEENJA
1 ln x 4 x2
357. f '( x) = x x ( + ). 358. f '( x) = ( x 2 + 1) 2 x ( + 2 ln( x 2 + 1)).
x 2 x x +1
2
1 ln ln x
359. f '( x) = (ln x)ln x ( + ).
x x
1
360. f '( x) = ( x + x ) x ( x + 1)(1 + ) + ( x + x ) ln( x + x )
2 x
361. f '( x) = ( shx)sin x ((cos x) ln( shx ) + (cthx) sin x).

5.8 DERIVACIJA FUNKCIJA DANIH U PARAMETARSKOM OBLIKU
Funkcija y = y ( x) moe biti zadana u implicitnom obliku:

x = x(t )

y = y(t ).
To znai da varijabla x i njena transformacija y ( x) istovremeno ovise o jednoj novoj

varijabli t . Ta ovisnost se zove parametarska jednadba dane funkcije y = y ( x) .
Na primjer, funkcija y ( x) = 4 x 2 ima parametarsku jednadbu, odnosno, moe se zapisati
i u implicitnom obliku:
x = cos(t )

y = sin(t )
t (0, ).

Meutim, funkcija y ( x) = 4 x 2 moe imati nekoliko parametarskih jednadbi, odnosno,
moe se napisati i u obliku:
x = t

y = 4 t
2
t (2, 2).

Nadalje, ako ne znamo eksplicitnu vezu y = y ( x) , ali znamo njenu parametarsku jednadbu,
tada derivacije funkcije y = y ( x) raunamo na veoma prirodan nain:
dy dydt dy ' 1 dy ' dy '' 1 dy ''

y '(x) = = dx , y ''(x) = = i y '''(x) = = .
dx dt dx dxdt dt dx dxdt dt
RIJEENI PRIMJERI
1
x = t 2 dy dydt 2 t 1 1
362. y '(x) = = dx = = .
y = t 1 dx dt 2t 4t t 1
x = ln t dy dydt 3t 2 1
363. y '(x) = = dx = 1 = 3t 3 t.
y = t t
3
dx dt t
x = 2 cos t dy dydt 3cos t 3

364. y '(x) = = dx = = ctg t.
y = 3sin t dx dt 2sin t 2
x = t 1
2 dy dydt 3t 2 3
365. y '(x) = = dx = = t,
y = t + 3
3 dx dt 2t 2
dy ' 1 dy ' 1 3 3
y ''(x) = = dx = ( t)' = .
dx dt dt 2t 2 4t
x = tan t dy dydt cos t

366. y '(x) = = dx = 1 = cos3 t,
y = sin t dx dt cos2 t
dy ' 1 dy ' 1
y ''(x) = = dx = 1 (cos3 t)' = (cos2 t)(3cos2 t)( sin t) = 3sin t cos4 t.
dx dt dt cos2 t
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima nai prve i druge derivacije funkcija zadanih parametarski.
x = 1 t 3
367. .
y = 1 + t
2
x = sin 3t
368. .
y = cos 3t
x = t
369. .
y = t 3
2
x = ln 3t
370. .
y = t t
3 2
RJEENJA
2 2 1
367. f '( x) = , f ''( x) = . 368. f '( x) = tg 3t , f ''( x) = .
3t 9t 4 cos3 3t
369. f '( x) = 4t 3/ 2 , f ''( x) = 12t. 370. f '( x) = 2t 2 + 3t 3 , f ''( x) = 4t 2 + 9t 3 .

6. Primjena derivacija (sa svim korekcijama) 101
PRIMJENA DERIVACIJA
U ovom poglavlju:
Tangenta i normala
Stacionarne toke funkcije
Tablica monotonosti, ekstremi, konveksnost i konkavnost, infleksije
L'Hospitalovo pravilo
Taylorovi redovi
Uglavnom e nas interesirati primjena derivacija na kvalitativna svojstva funkcija y = f (x) ,

kao to su monotonost, ekstremi, konveksnost i konkavnost te toke infleksije. Naravno, kod
definiranja derivacije ve smo rekli da je derivacija funkcije y = f (x) u toki x = a
koeficijent tangente na tu funkciju u toki (a, f (a)) , pa emo vjebati i raun pronalaenja
tangente i normale za danu funkciju. Nadalje, derivacija u okviru LHospitalovog pravila
moe olakati raun sa limesima, pogotovo kada imamo u nekoj sloenoj funkciji nekoliko
elementarnih funkcija razliite vrste, poput transcedentne i algebarske. Na kraju, najvanija
primjena derivacija ogleda se u aproksimaciji sloenih i transcedentnih funkcija Taylorovim
redovima.
6.1 TANGENTA I NORMALA
Ponovimo li definiciju derivacije sa poetka prethodnog poglavlja, lako dobivamo formule za

jednadbu tantgente i normale na danu funkciju y = f ( x) u danoj toki x = a :
tangenta t...... y f (a ) = f ' (a )( x a )

1
normala n...... y f (a) = ( x a) .
f ' (a)
Kako vidimo, koeficijent normale je suprotan i reciproan koeficijentu tangente, jer je

normala pravac kroz toku (a, f (a)) koji je okomit na tangentu:
t f
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima pronai jednadbe tangenti i normala danih funkcija u danim tokama.
371. f ( x) = x 2 4 x, u x = 1;
f (1) = 12 4 1 = 3;
f '( x) = 2 x 4 f '(1) = 2 4 = 2;
y f (1) = f '(1)( x 1) y (3) = (2)( x 1);
1 1
y f (1) = ( x 1) y (3) = ( x 1);
f '(1) 2
1 7
Rjeenje: tangenta. y = 2 x 1 , normala y = x .
2 2
372. f ( x) = 3e x + 1, u x = 0;
f (0) = 3e0 + 1 = 4;
f '( x) = 3e x f '(0) = 3e0 = 3;
y f (0) = f '(0)( x 0) y 4 = 3( x 0);
1 1
y f (0) = ( x 0) y 4 = ( x 0);
f '(0) 3
1
Rjeenje: tangenta. y = 3x + 4 , normala y = x + 4 .
3
373. f ( x) = ln( x 2) 2 x 1, u x = 3;
f (3) = ln(3 2) 2 3 1 = ln1 7 = 7;

1 1
f '( x) = 2 f '(3) = 2 = 1;
x2 1
y f (3) = f '(3)( x 3) y (7) = 1( x 3);
1 1
y f (3) = ( x 3) y (7) = ( x 3);
f '(3) 1
Rjeenje: tangenta. y = x 4 , normala y = x 10 .

2
374. Kolike odsjeke na koordinatnim osima odsijeca tangenta krivulje y = povuena u
x
njenoj toki za koju je x = 1 ?
Rjeenje:
2
f (1) = = 2;
1
1 1 1 1
f ' ( x) = ( 2 x 1/ 2 )' = 2 ( ) x 1/ 21 = 3 / 2 = f ' (1) = = 1;
2 x x3 1
y f (1) = f ' (1)( x 1) y 2 = 1( x 1) t....... y = x + 3;
t Ox ..... y = x + 3, y = 0 0 = x + 3 x = 3 ;
t O y ..... y = x + 3, x = 0 y = 0 + 3 y = 3 ;
Duljine traenih odsjeaka su jednake i iznose 3.
x4
375. Nai jednadbu tangenti povuenih na funkciju f ( x) = u tokama gdje dana
x2
funkcija sijee koordinatne osi.
x4 x4
f Ox ..... y = , y=0 0= x = 4, y = 0 = f ( 4);
x2 x2
x4 04
f O y ..... y = , x=0 y= = 2 x = 0, y = 2 = f (0);
x2 02
1 ( x 2) ( x 4) 1 2 2 1 2 1
f ' ( x) = 2
= 2
f ' ( 4) = = , f ' ( 0) = = ;
( x 2) ( x 2) 4 2 4 2
1
y f (4) = f ' (4)( x 4) y 0 = ( x 4);
2
1
y f (0) = f ' (0)( x 0) y 2 = ( x 0).
2
1 1
Rjeenje: prva tangenta t1....... y = x 2 , druga tangenta t 2 ....... y = x + 2 .
2 2
ZADACI ZA VJEBU
376. Nai jednadbu tangente na funkciju f ( x) = x 3 5 x 2 + 1 u toki x = 1 .
377. Nai jednadbu tangente i normale na funkciju f ( x) = x 2 3x + 4 u toki gdje

funkcija f (x) sijee os O y .
1
378. Kolike odsjeke na koordinatnim osima odsijeca normala funkcije f ( x) =
1 + x2
povuena u njenoj toki za koju je x = 1 .
379. Nai povrinu trokuta kojeg ine koordinatne osi Ox i O y , te tangenta funkcije
f ( x) = e x povuena u njenoj toki za koju je x = 1 .
380. U kojoj toki funkcije f ( x) = 1 x 2 treba postaviti njenu tangentu koja je paralelna sa
pravcem y = 4 x + 3 ?
RJEENJA
1
376. t..... y = 7 x + 4. 377. t..... y = 3 x + 4, n..... y = x + 4.
3
378. duljine su 3 / 4 i 3 / 2. 379. P = 2 / e. 380. x = 2.
6.2 STACIONARNE TOKE FUNKCIJA
Vanu ulogu u traenju ekstrema funkcija jedne varijable igraju takozvane stacionarne toke
funkcije. Jednostavno reeno, stacionarne toke su toke gdje se funkcija odmara. Za
precizniju definiciju potrebna nam je pretpostavka da funkcija ima derivaciju u svakoj toki
svoje domene. Tada pod stacionarnim tokama funkcije y = f ( x) podrazumijevamo nul-
toke njene derivacije f ' ( x) , odnosno vrijedi:
x = a je stacionarna toka od y = f ( x) f ' (a) = 0 .
Kao to emo vidjeti u sljedeoj toki, kao prvi korak u traenju ekstrema dane funkcije bit
e pronalaenje stacionarnih toaka.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima treba pronai sve stacionarne toke danih funkcija.

381. f ( x) = 2 x 3 + 3 x 2 12 x + 1;
D( f ) = R;
f '( x) = 6( x 2 + x 2) = 0 x1 = 2, x2 = 1;
Rjeenje: stacionarne toke su x1 = 2, x2 = 1 .
382. f ( x) = 2 x 3 + 15 x 2 + 36 x + 7;
D( f ) = R;
f '( x) = 6( x 2 + 5 x + 6) = 0 x1 = 2, x2 = 3;
Rjeenje: stacionarne toke su x1 = 2, x2 = 3 .
383. f ( x) = x 3 ln x;
D( f ) = (0, );
f '( x) = x 2 (3ln x + 1) = 0 x = e 1/ 3 ;
Rjeenje: stacionarne toke su x = e 1/ 3 .
3
384. f ( x) = x 2 e x ;
D( f ) = R;
3 2
f '( x) = x e x (2 + 3 x 3 ) = 0 x1 = 3 , x2 = 0;
3
2
Rjeenje: stacionarne toke su x1 = 3 , x2 = 0 .
3
x
385. f ( x) = ;
ln x
D( f ) = (0,1) (1, );
ln x + 1
f '( x) = =0 x = e;
ln 2 x
Rjeenje: stacionarne toke su x = e .

ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima nai stacionarne toke.
15 2
386. f ( x) = x 3 x + 12 x 10.
2
387. f ( x) = x 4 2 x 2 + 5.
388. f ( x) = x ln x.
389. f ( x) = x 2 + x e x .
390. f ( x) = 2 arc ctg x + ln x.
RJEENJA
386. stacionarne: x = 1, x = 4. 387. stacionarne: x = 1, x = 0, x = 1.
388. stacionarne: x = e 2 . 389. stacionarne: x = 2 / 2.
390. stacionarne: x = 1.
6.3 TABLICA MONOTONOSTI. EKSTREMI
Ekstremi dane funkcije y = f (x) su njene toke minimuma i maksimuma.
Toka x = a je toka (lokalnog) minimuma funkcije y = f (x) ako u okolini te toke funkcija
poprima lokalno najmanju vrijednost, odnosno vrijedi:
postoji > 0 takav da je f ( x) f (a ) za sve x (a , a + ) .
Toka x = a je toka (lokalnog) maksimuma funkcije y = f (x) ako u okolini te toke

funkcija poprima lokalno najveu vrijednost, odnosno vrijedi:
postoji > 0 takav da je f ( x) f (a ) za sve x (a , a + ) .
Osnovni razultat koji koristimo u traenju ekstrema funkcije y = f (x ) je slijedei:

ako je toka x = a ekstrem od y = f ( x) f ' (a) = 0 .
To znai da toke ekstrema treba traiti meu stacionarnim tokama. Naravno, nije svaka
stacionarna toka ujedno i ekstrem. Meu stacionarnim tokama neke funkcije, osim
ekstrema, odnosno toaka minimuma i maksimuma, nalaze se i toke infleksije, o kojima e
biti rijei u slijedeoj toki 6.4.
Osim stacionarnih toaka, koristit emo se i intervalima monotonosti, koje smo definirali na
poetku 3. poglavlja. Umjesto da po definiciji ispitujemo intervale na kojima funkcija pada i
raste, to je doista teko, mi emo se koristiti predznakom derivacije dane funkcije, odnosno:
y = f (x) je rastua na [a, b] f ' ( x) 0 za svaki x (a, b) ,

y = f (x) je padajua na [a, b] f ' ( x) 0 za svaki x (a, b) .
Tablicu, u kojoj emo promatrati predznak derivacije f ' ( x) izmeu stacionarnih toaka
funkcije y = f (x) , zovemo tablica monotonosti funkcije y = f (x) . U tom smislu, prvo treba
odrediti domenu funkcije, pa stacionarne toke, a tek potom i tablicu monotonosti.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima nai tablicu monotonosti te odrediti ekstreme danih funkcija.
391. f ( x) = x e x ;
D( f ) = R, domena nema rubova;

f '( x) = e x (1 x) = 0 x = 1 je stacionarna;
Tablica monotonosti:
1
f' + -
f
Rjeenje: x = 1 je toka maksimuma.

Radi vizualizacije, njen graf je:
1
x
-4 -2 0 2 4
0
-1
-2
-3
-4
ln x
392. f ( x) = ;
x
D( f ) = (0, ) domena ima jedan rub x = 0;

1 ln x
f '( x) = = 0 x = e je stacionarna;
x2
0 e
f' + -
f
Rjeenje: x = e je toka maksimuma.
393. f ( x) = x ln x 2 ;
D( f ) = (0, ) domena ima jedan rub x = 0;

2 + ln x
f '( x) = = 0 x = e 2 je stacionarna;
x
0 e 2
f' - +
f
Rjeenje: x = e 2 je toka minimuma.

x
394. f ( x) = ( x 1)e1 x ;
D( f ) = (,1) (1, ) domena ima rub x = 1;

x 1xx
f '( x) = e =0 x = 0 je stacionarna;
x 1
0 1
f' + - +
f
Rjeenje: x = 0 je toka maksimuma.

1
x
-1 0 1 2 3
0
-1
-2
-3
ln x + 1
395. f ( x) = arctg ;
ln x 1
D( f ) = (0, e) (e, ) domena ima dva ruba x1 = 0, x2 = e;

1
f '( x) = =0 nema stacionarnih t.;
x(ln x + 1)
2
0 e
f' - -
f
Rjeenje: nema ekstrema.
x2 + x 2
396. f ( x) = ln ;
x2 + x
D( f ) = (, 2) (1,0) (1, ) domena ima rubove x = 2, x = 1, x = 0, x = 1;

4x + 2 1
f '( x) = =0 x= je stacionarna;
( x + x 2)( x2 + x)
2
2
2 1 1/ 2 0 1
f' - - + +
f
1
Rjeenje: x = je toka minimuma.
2
-6 -4 -2 0 0 2 4 6
x
-2
-4
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima nai ekstreme i tablicu monotonosti.
1
397. f ( x) = 1 x 2 + arcsin x.
2
398. f ( x) = x + 2 e x+2
.
399. f ( x) = arc tg x2 + x + 1 .
x2 + 3
400. f ( x) = ln .
x2 + 1
401. f ( x) = x 2 2 e x .
5 x
402. f ( x) = arc tg + ln x .
2 2
RJEENJA
397. ekstremi: xmax = 1/ 2,
1 1/2 1
f' + -
f
398. ekstremi: xmax = 1,
2 1
f' + -
f
399. ekstremi: xmin = 1/ 2,
1/ 2
f' - +
f
0
f' + -
f
2 2 2
f' - + -
f
402. ekstremi: xmax = 1, xmin = 4,
0 1 4
f' + - +
f
6.4 KONVEKSNOST I KONKAVNOST. INFLEKSIJE
Konveksnost i konkavnost funkcije y = f (x) na nekom intervalu [a, b] smo definirali na

poetku 5. poglavlja. Meutim, nije lako po definiciji ispitivati konveksnost i konkavnost
sloenih funkcija. Zbog toga, a uz pretpostavku da funkcija y = f (x) ima prve i druge
derivacije, koje su definirane u svakoj toki njene domene, koristit emo slijedei praktian
kriterij:
y = f (x) je konveksna na [a, b] f ' ' ( x) > 0 za svaki x (a, b) ,

y = f (x) je konkavna na [a, b] f ' ' ( x) < 0 za svaki x (a, b) .
Toka x = a , gdje funkcija mijenja konveksnost u konkavnost i obratno, zove se toka

infleksije funkcije y = f (x) . Primijenimo li prethodni kriterij na konveksnost i konkavnost,
slijedi da su toke infleksije nul-toke druge derivacije od y = f (x) . Obrat ne vrijedi. Vidi
zadatak 412 dolje.
Kod ispitivanja intervala konveksnosti i konkavnosti, slino kao i kod monotonosti, koristimo
se odgovarajuom tablicom. Meutim, kod ove tablice konveksnosti i konkavnosti
promatramo mijenjanje predznaka druge derivacije f ' ' ( x) izmeu nul-toaka f ' ' ( x) . U tom
smislu, prvo treba odrediti domenu funkcije, pa nul-toke druge derivacije, pa tek potom
tablicu (intervale) konveksnosti i konkavnosti.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima nai tablicu (intervale) konveksnosti i konkavnosti te odrediti toke

infleksije danih funkcija.
403. f ( x) = x 4 + 4 x3 18 x 2 + x 2;

f ''( x) = 12( x 2 + 2 x 3) = 0 x1 = 3, x2 = 1;
Tablica konveksnosti i konkavnosti:
-3 1
f '' + - +
f
Rjeenje: toke infleksije su x = 3 i x = 1 .

200
100
x
-10 -8 -6 -4 -2 0 2 4
0
-100
-200
-300
1
404. f ( x) = ;
1 + x2

2 + 6 x 2 3 3
f ''( x) = =0 x1 = , x2 = ;
(1 + x 2 )3 3 3
3
3
3
3
f '' + - +
f
3 3
Rjeenje: toke infleksije su x = i x= .
3 3
1.5
0.5
-4 -2 0 0 2 4
x
-0.5
-1
2
405. f ( x) = e x ;

2
f ''( x) = 2e x (1 2 x 2 ) = 0 x1 = 2 / 2, x2 = 2 / 2;
2
2
2
2
f '' - + -
f
2 2
Rjeenje: toke infleksije su x = i x= .
2 2
1
0.5
x
-4 -2 0 2 4
0
-0.5
-1
-1.5
-2
x
406. f ( x) = ;
ln x
D( f ) = (0,1) (1, ), domena ima dva ruba x = 0, x = 1;

2 ln x
f ''( x) = 3
= 0 x = e2 ;
x ln x
0 1 e2
f '' - + -
f
Rjeenje: toka infleksije je x = e 2 .

20
10
-4 -2 00 2 4
x
-10
-20
407. f ( x) = x ln x;
D( f ) = (0, ), domena ima rub x = 0;

ln x
f ''( x) = =0 x = 1;
4 x3
0 1
f '' + -
f
Rjeenje: toka infleksije je x = 1 .

ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima nai toke infleksije i tablicu konveksnosti i konkavnosti.
408. f ( x) = x 4 6 x3 24 x 2 + 7 x 4.
1 5 8 3
409. f ( x) = x x 4 x + 5.
5 3
1
410. f ( x) = x ln x x 3 .
3
411. f ( x) = x 3e x .
412. f ( x) = arctg ln x.
1

413. f ( x) = e x 1
.
RJEENJA
408. infleksije: x = 1, x = 4,
1 4
f '' + - +
f
409. infleksije: x = 2, x = 0, x = 2,
2 0 2
f '' - + - +
f
2
410. infleksija: x = ,
2
0 2
2
f '' + -
f
411. infleksije x = 3 3, x = 0, x = 3 + 3,
0 3 3 3+ 3
f '' - + - +
f
412. nema infleksija,
0 e 1
f '' - -
f
413. infleksija: x = 3 / 2,
1 3/ 2
f '' + + -
f
6.5 LHOSPITALOVO PRAVILO
U poglavlju 4 smo detaljno izloili problematiku traenja limesa u x = . Meutim, ukoliko

je toka x = a konana ili ako je sloena funkcija od koje traimo limes kompozicija
raznorodnih funkcija (poput kvocijenta polinoma i eksponencijalne ili slino) tada je dobro
u raunanju limesa koristiti LHospitalovo pravilo:
f ( x) 0 f ' ( x)
lim = 0 = (ili = ) = lim .
xa g ( x) x a g ' ( x)
Veoma je vano prije i poslije koritenja ovog jednostavnog pravila srediti danu funkciju na
najmanji mogui izraz te izluiti izvan limesa sve funkcije koje nestvaraju neodreene oblike
0
0
ili . Ukoliko se ne budemo pridravali ovog savjeta, u odreenim zadacima, pri
uzastopnoj primjeni ovog pravila, moemo ui u slijepu ulicu. Vidi rijeeni primjer 423,
dolje.
RIJEENI PRIMJERI
U sljedeim zadacima izraunati limese danih funkcija koristei L'Hospitalovo pravilo.

ln x (ln x) ' 1/ x 1
414. lim =
= lim = lim = lim = 0.
x x x ( x) ' x 1 x x
ex (e x ) ' ex (e x ) ' ex
415. lim 2 =
= lim 2 = lim =
= lim = lim = .
x x x ( x ) ' x 2 x x (2 x ) ' x 2
1 1
1 e x 1 (e x 1) '
416. lim x(e 1) = 0 = lim
x
= = lim 1
0
0 =
x x 1
x
x (x)'
1
e x ( x12 ) 1
= lim = lim e x = e0 = 1.
x 1
x2
x

arctgx (arctgx ) '
2 = 0 = lim 2 =
417. lim x(arctgx ) = 0 = lim 0
x 2 x 1
x
x (x)'
1
1
1+ x 2 x2
= lim = lim = 1.
x 1
x2
x 1 + x 2
thx 1 (thx 1) '

418. lim x(thx 1) = 0 = lim = 00 = lim =
x x 1
x
x ( 1x ) '
1 2 2
ch 2 x x 1 1
= lim = lim =

= lim = = 0.
x 1
x2
x chx x shx
ln x (ln x) ' 1
419. lim x ln x = 0 = lim = = lim = lim x
= lim x = 0.
x 0 x 0 1 x 0 ( 1 ) ' x 0 1 x 0
x x x2
sin x 0 (sin x) ' cos x

420. lim = 0 = lim = lim = lim cos x = 1.
x 0 x x 0 ( x) ' x 0 1 x 0
2
1 2
2
tg x tg x
2
(tg x) ' 2
421. lim 2 = 00 = lim = lim = lim cos x = 12 = 1.
x 0 x
x 0 x x 0 ( x ) ' x 0 1

sin x x cos x 1 cos x 1 0

422. lim = 00 = lim = lim =0=
sin x x cos x
x 0 x 0 cos x cos x + x sin x x 0 x sin x
sin x cos x 1
= lim = 00 = lim = .
x 0 sin x + x cos x x 0 2 cos x x sin x 2
tgx x 0 1
2 1 1 1 cos 2 x
423. lim = 0 = lim cos x = lim lim = 1 lim(1 cos x) = 2.
x 0 sin x x x 0 cos x 1 x 0 cos 2 x x 0 cos x 1 x 0
sin 2 x 2 x cos x 0 2sin x cos x 2 x cos x sin x x

424. lim = 0 = lim = 2 lim cos x lim =
x 0 tgx x x 0 tgx x x 0 x 0 tgx x
sin x x 1
= 2 lim = 2( ) = 1.
x 0 tgx x 2
ZADACI ZA VJEBU
ln 2 x
425. lim 2 .
x x
ex
426. lim .
x x 4
x
427. lim .
x ln x
x
428. lim arctg .
x ln x
1
429. lim( x sin x).
x x
sin 3 x
430. lim .
x 0 x3
sin x cos x
431. lim .
x 0 x( x + 2)
sin x
cos x
432. lim x .
x 0 x
sh x sin x
433. lim .
x 0 ch x cos x

cos x
434. lim 2 .
x 1 x 1
sin x 3 x
435. lim .
x 0 x x
1 cos3 x
436. lim .
x 0 1 ch 3 x
2
tg x sin x
437. lim .
x 0
th x sh x
3
th x x
438. lim .
x 0
tg x x
RJEENJA
1
425. 0. 426. . 427. . 428. . 429. . 430. 1. 431. . 432. 0.
2 2
433. 0. 434. . 435. . 436. 1. 437. 1. 438. 1.
6.6 TAYLOR-OVI REDOVI I POLINOMI
Jedno od najmonijih analitikih orua u inenjerstvu predstavljaju Taylorovi redovi.

Osnovna ideja je da se poznate ne-algebarske funkcije prikau u obliku beskonane sume.
Time se sloene ne-algebarske operacije mijenjaju s jednostavnim operacijama zbrajanja i
potenciranja, koje se lako realiziraju na strojnom nivou u raunalu. Naravno, beskonane se
sume u Taylorovim redovima nee raunati, nego se zamjenjuju pripadnim konanim,
takozvanim Taylorovim polinomima. Pri tome, greka pri aproksimaciji beskonanih suma sa
konanim sumama je dana i potpuno izraunljiva, te stoga i predvidiva.
Navedimo neke klasine primjere Taylorovih redova:

xn x2 x3
ex =
n =0 n!
= 1+ x + +
2! 3!
+ ........ , za sve x R ;

x 2 n +1 x3 x5 x7
sin x = (1)
n =0
n
(2n + 1)!
= x +
3! 5! 7!
+ ........ , za sve x R ;

x 2n x2 x4 x6
cos x =
n =0
(1) n
(2n)!
=1 +
2! 4! 6!
+ ........ , za sve x R ;

x 2 n +1 x3 x5 x7
sh x =
n = 0 ( 2n + 1)!
= x+ + +
3! 5! 7!
+ ........ , za sve x R ;

x 2n x2 x4 x6
ch x =
n = 0 ( 2n)!
=1+ + +
2! 4! 6!
+ ........ , za sve x R .
U formalnom smislu (bez pitanja konvergencije), svaku funkciju y = f (x) koja ima
derivacije svakog reda, moemo razviti u pripadni Taylorov red (red potencija) u okolini neke
toke x = a , i to po sljedeoj formuli:
(n)
f (a) f ''(a )
f (x) =
n=0 n!
( x a ) n = f ( a ) + f ' ( a )( x a ) +
2!
( x a ) 2 + ....
Pri tome toku x = a biramo tako da je u njoj lako izraunati sve derivacije funkcije
y = f (x) .
U radu sa Taylorovim redovima i polinomima postoje etiri vrste problema:

i) formalno razviti funkciju u njen Taylorov red;
ii) aproksimirati funkciju njenim Taylorovim polinomom;
iii) ocjena greke pri aproksimaciji funkcije njenim Taylorovim polinomom;
iv) dokaz konvergencije Taylorovog reda.
Pokaimo da se iz gornje formule, specijalno za a = 0 , lako mogu dobiti Taylorovi redovi za,
na primjer, funkcije f ( x) = e x i f ( x) = sin x . Samo je potrebno derivirati ove funkcije
beskonano mnogo puta, te u dobivene derivacije uvrstiti a = 0 .
439. Neka je f ( x) = e x i neka je a = 0 . Slijedi raun:

f ( x) = e x f (0) = 1 ;
x x
f ' ( x) = (e )' = e f ' ( 0) = 1 ;
f ' ' ( x) = ( f ' ( x))' = (e )' = e x
x
f ' ' (0) = 1 ; .. f ( n ) ( x) = e x f ( n ) ( 0) = 1 .
Uvrtavajui sada ove podatke u gornju formulu za Taylorov red, dobivamo Taylorov red

xn x2 x3
funkcije f ( x) = e x oko toke a = 0 , odnosno: e x =
n = 0 n!
= 1+ x + +
2! 3!
+ ........ .
440. Neka je f ( x) = sin x i neka je a = 0 . Slijedi raun:

f ( x) = sin x f (0) = 0 ;
f ' ( x) = (sin x)' = cos x f ' (0) = 1 ;
f ' ' ( x) = ( f ' ( x))' = (cos x)' = sin x f ' ' (0) = 0 ;
f ' ' ' ( x) = ( f ' ' ( x))' = ( sin x)' = cos x f ' ' ' (0) = 1 ;.
Kao to vidimo, svaka derivacija parnog reda u a = 0 je jednaka nuli, dok neparne mijenjaju
predznak broju jedan. Ovo se formalno moe zapisati ovako: f ( 2 n ) (0) = 0, f ( 2 n +1) (0) = ( 1) n .
Uvrtavajui sada ove podatke u gornju formulu za Taylorov red, dobivamo Taylorov red
x3 x5 x7
funkcije f ( x) = sin x oko toke a = 0 , odnosno: sin x = 1 + + ........ .
3! 5! 7!
U kompjuteru se beskonana suma u Taylorovom redu ne rauna, nego samo nekoliko prvih
lanova, odnosno kao u sljedeim primjerima:
2 2 23 4 19
e2 1 + 2 + + = 3+ 2+ = ;
2! 3! 3 3
23 25 4 4 1
sin 2 1 + =1 + = .
3! 5! 3 15 15
Zato su mogue ovakve aproskimacije, govori nam sljedei rezultat:
Teorem 11. (Taylorov teorem srednje vrijednosti) Zadane su toka a i funkcija

y = f (x) koja ima neprekidne derivacije prvog, drugog, i sve do m+1 reda na nekom
intervalu I oko toke a . Tada za svaki x iz tog intervala I postoji toka (a, x)
takva da vrijedi:
f ( m +1) ( )
f ( x) = Tm ( x) + ( x a) m +1 ,
(m + 1)!
gdje je Tm (x) m-ti Taylorov polinom funkcije y = f (x) oko toke a :
f ' (a) f ' ' (a) f m (a )
Tm ( x) = f (a ) + ( x a) + ( x a ) 2 + ... + ( x a) m .
1! 2! m!
To znai da gornje aproksimacije moemo napisati u obliku pripadnih Taylorovih polinoma

izraunatih za dotine funkcije oko toke a = 0 :
2 2 23 19
e 2 T3 (2) = 1 + 2 + + = ;
2! 3! 3
23 25 1
sin 2 T5 ( 2) = 1 + = .
3! 5! 15
Openito, za ove transcedentne funkcije moemo napisati njihove Taylorove polinome m-tog
stupnja oko toke a = 0 :
m
xn x 2 x3 xm
e x Tm ( x) =
n =0 n!
=1+ x + +
2! 3!
+ ...... +
m!
, za sve x 0 ;
m
x 2 n +1 x3 x5 x7 x 2 m +1
sin x Tm ( x) =
n =0
(1) n
(2n + 1)!
= x +
3! 5! 7!
+ .... + ( 1) m
(2m + 1)!
, za sve x 0 .
Kolika je tonost ovakvih aproksimacija, govori nam sljedei rezultat, koji je direktna
posljedica Teorema 11.
Teorem 12. (ocjena greke) Zadane su toka a i funkcija y = f (x) koja ima
neprekidne derivacije prvog, drugog, i sve do m+1 reda na nekom intervalu I oko
toke a . Tada za svaki x iz tog intervala I vrijedi:
max | f ( m +1) (t ) |
| f ( x) Tm ( x) | tI | x a |m +1 .
(m + 1)!
Kao to vidimo, preciznost aproksimacije neke funkcije y = f (x) sa pripadnim Taylorovim

polinomom Tm (x) ovisi o ponaanju maksimalne vrijednosti derivacije m+1-og reda dane
funkcije. Isto tako, zbog lana 1/(m+1)! aproksimacija bi trebala biti bolja ukoliko uzmemo za
broj m veu vrijednost, to naravno ovisi o glatkoi funkcije y = f (x) .
441. Pronaimo ocjenu greke pri aproksimaciji broja e1/ 2 sa T3 ( 12 ) u okolini toke a = 0 ,
i to na intervalu I = [0,1] . Uvrtavanjem danih podataka u formulu za ocjenu greke pri
aproksimaciji funkcije njenim Taylorovim polinomom (Teorem 12) dobivamo da je:
max | (e x ) ( 4) (t ) |
x t[ 0 ,1]
| e T3 ( x) | | x |4
4!
max | (e t ) ( 4) | max e t
1/ 2 1 t[ 0,1] 1 t[ 0 ,1] 1 e
|e T3 ( ) | | |4 4
= 0.007 .
2 4! 2 4! 2 3 27
Na kraju jo trebamo rijeiti pitanje kada Taylorov red neke funkcije konvergira. Znamo da,
kada uvrstimo konkretnu vrijednost za varijablu x u Taylorov red, dobivamo jedan konkretan
red realnih brojeva, pa je smisleno pitanje za koje je sve x dani red konvergentan. Odgovor je
direktna posljedica Teorema 11.
Teorem 13. (konvergencija Taylorov reda) Zadane su toka a i funkcija y = f (x)

koja ima neprekidne derivacije svakog reda na nekom intervalu I oko toke a , te
neka je toka (a, x) proizvoljna. Ako :
f ( m +1) ( )
lim ( x a ) m +1 = 0 , za sve x I i (a, x) ,
m ( m + 1)!
tada Taylorov red funkcije y = f (x) oko toke a konvergira za sve x I . Pri tome,
u svakom x I pripadna suma poprima vrijednost f(x) odnosno vrijedi:

f ( n ) (a)
n =0

n !
( x a ) n = f ( x) .
442. Pokaimo da je Taylorov red funkcije y = e x oko toke a = 0 konvergentan za bilo

koju vrijednost realnog broja x (0,1) . Raunamo:
( f ( m +1) ( ) (e x ) ( m +1) ( ) ex m +1
( x a ) m +1 = ( x 0) m +1 x m 0
(m + 1)! (m + 1)! (m + 1)!
f ( m +1) ( )
lim ( x a ) m +1 = 0 , za sve x (0,1) .
m ( m + 1)!
To znai da su ispunjeni uvjeti Teorema 13 pa je Taylorov red konvergentan.

Naravno konvergenciju smo mogli pokazati i bez upotrebe Teorema 13, odnosno direktnom
f ( n ) ( 0) n x n
primjenom DAlembertovog kriterija uzimajui da je opi lan an = x = :
n! n!
x n+1
an +1 ( n +1)! | x| an +1 1
= = lim =| x | lim = 0 = L < 1.
an xn
n!
(n + 1) n an n n +1
Budui da je L<1 za sve realne x, dokazali smo da Taylorov red funkcije y = e x konvergira za
sve x, to je bolji rezultat od prethodnog .
443. Pokaimo da je Taylorov red funkcije y = sin x oko toke a = 0 konvergentan za bilo
koju vrijednost realnog broja x (0,1) . Raunamo:
( f ( m +1) ( ) (cos x) ( m +1) ( ) 1

( x a) m +1 = ( x 0) m +1 | x |m +1 m 0
(m + 1)! (m + 1)! (m + 1)!
f ( m +1) ( )
lim ( x a ) m +1 = 0 , za sve x (0,1) .
m ( m + 1)!
Naravno, pomou DAlembertovog kriterija smo mogli dobiti potpuniji zakljuak, odnosno
konvergenciju Taylorovog reda za sinus funkciju za sve realne brojeve:
x 2 n+1
an +1 ( 2 n +1)! | x |2 an +1 1
= 2 n 1
= lim =| x |2 lim = 0 = L <1.
an x
( 2 n 1)!
(2n + 1)2n n a
n
n ( 2n + 1) 2n
ZADACI ZA VJEBU
444. Pokai da za Taylorov red funkcije y = ln( x + 1) oko toke a = 0 vrijedi formula:

x n +1 x 2 x3 x 4
ln(1 + x) =
n =0
(1) n
n +1
= x
2
+
3

4
+ ........ , za sve 1 < x 1 .
445. Pokai da za Taylorov red funkcije y = arc tg x oko toke a = 0 vrijedi formula:

x 2 n +1 x3 x5 x7
arc tg x = (1)
n =0
n
2n + 1
= x
3
+
5

7
+ ........ , za sve 1 x 1 .
446. Dokazati konvergenciju Taylorovog reda funkcije y = ln( x + 1) oko toke a = 0 :

i) koristei DAlembertov kriterij;
ii) koristei Teorem 13.
447. Odrediti trei Taylorov polinom T6 ( x) oko a = 0 za funkciju y = sin 3 x 2 .
448. Odrediti Taylorov polinom T4 ( x) oko a = 0 za funkciju y = cos 2 x .
449. Izraunati ocjenu greke za aproksimaciju cos1 T4 (1) .
450. Dokazati konvergenciju Taylorovog reda funkcije y = arc tg x oko toke a = 0 :

i) koristei DAlembertov kriterij;
ii) koristei Teorem 13.
3
451. Razviti u Taylorov red oko a = 0 funkciju y = e x .
1 1
452. Izraunati ocjenu greke za aproksimaciju arc tg T2 ( ) .
2 2
453. Pokai da za Taylorov red funkcije y = ln(1 x) oko toke a = 0 vrijedi formula:

x n +1 x 2 x3 x 4
ln(1 x) =
n =0 n + 1
= x
2

3

4
........ , za sve 1 x < 1 .
7. Integrali 127
INTEGRALI (korigirano)
U ovom poglavlju:
Svaka nova vrsta
otkria jest
Tablica i svojstva integrala matematika po
Metoda supstitucije obliku, jer ne postoji
Parcijalna integracija drugo rukovodstvo
koje moemo imati
Integriranje trigonometrijskih funkcija C. G. Darwin (1931)
Integriranje racionalnih funkcija
Integral dane funkcije y = f (x) u oznaci f ( x)dx je jedna nova funkcija y = F (x) ija je
derivacija jednaka zadanoj funkciji y = f (x ) , odnosno vrijedi:
d
f ( x)dx = F ( x) f ( x) =
dx
F ( x).
Pritom se f ( x)dx jo zove antiderivacija ili primitivna funkcija ili neodreeni integral
funkcije y = f (x) , dok danu funkciju y = f (x) , koju integriramo, zovemo jo i
podintegralna funkcija. Na primjer, primitivna funkcija funkcije f ( x) = x je funkcija
F ( x) = 12 x 2 jer je njena derivacija upravo jednaka f ( x) = x , to kratko piemo:
xdx = 1
2
x2 .
Opisno reeno, kao da primitivna funkcija F ( x) = 12 x 2 ivi u prolosti jer tek kad je
deriviramo, dobivamo njenu sadanjost, odnosno funkciju f ( x) = x .
Primijetimo da se rezultat integriranja ne mijenja ako dobivenom rezultatu dodamo

proizvoljnu konstantu C, odnosno vrijedi:
d d

f ( x)dx = F ( x) + C f ( x) = ( F ( x) + C ) =
dx dx
F ( x) ,
jer je derivacija od konstante C jednaka nuli. Preciznije, za primitivne funkcije dane funkcije
vrijedi sljedei rezultat:
Teorem 14. Neka su y = F (x) i y = G (x) dvije primitivne funkcije dane funkcije
y = f (x) . Tada postoji konstanta C takva da vrijedi: F ( x) G ( x) = C . Opisno reeno,
sve primitivne funkcije jedne iste funkcije se razlikuju za proizvoljnu konstantu.
Nije lako napamet rei to je to f ( x)dx , kao u sljedeim primjerima:

i) cos xdx = sin x jer je cos x = (sin x)' ;
e dx = e jer je e = (e )' ;
x x x x
ii)
1 1
iii) x dx = ln x jer je
x
= (ln x)' ;
1 1
iv) 2
cos x
dx = tg x jer je
cos 2 x
= ( tg x)' .
Naime, dovoljno je samo malo promijeniti podintegralnu funkciju, pri emu vie ne moemo
sin xe dx , ln xdx
2 x
napamet rijeiti pripadne integrale, kao u primjerima: xdx , i
slinim.
tovie, malom promjenom podintegralne funkcije moemo dobiti integrale koje je ne-
mogue eksplicitno rijeiti bez upotrebe jaeg analitikog aparata, kao to su Taylorovi redovi

2
i slino. Na primjer: sin x 2 dx ili e x dx . U ovakvim situacijama vano je znati da li uope
postoji integral, o emu govori sljedei rezultat.
Teorem 15. Ako je podintegralna funkcija y = f (x) neprekidna na nekom intervalu

(a,b), tada postoji neodreeni integral F ( x) = f ( x)dx na intervalu (a,b).
Prema ovome moemo zakljuiti da je integriranje znatno zahtjevnije od deriviranja, gdje nije
bilo velike razlike u deriviranju meu slinim funkcijama, kao to su, na primjer: sin x ,
sin 2 x , te sin x 2 . Sve se one lako i na slian nain deriviraju, dok se potpuno razliito
integriraju: prva lako, druga osrednje, dok trea znatno tee.
Da bismo olakali proces integriranja nekih funkcija, moemo koristiti:

1. tablicu integriranja osnovnih funkcija (to je anti - tablica tablici deriviranja);
2. svojstva integrala (samo dva svojstva);
3. metode supstitucije i parcijalne integracije (metodama se ne rjeava integral nego se
zamjenjuje odgovarajuim jednostavnijim).
7.1 TABLICA I SVOJSTVA INTEGRALA
Svojstva integrala su malobrojna te toliko prirodna, da nismo ni svjesni kada ih koristimo:
i) homogenost:
cf ( x)dx = c f ( x)dx ;
ii) linearnost:
( f ( x) + g ( x))dx = f ( x)dx + g ( x)dx .
7. Integrali 129
Prema ovim svojstvima, potrebno je podintegralnu funkciju rastaviti na to vie dijelova jer to
odgovara integriranju, to nismo morali raditi kod deriviranja. Na primjer:
((1 + x 2 ) 2 )' = 4 x(1 + x 2 ) ,
to je metodoloki razliito u odnosu na
(1 + x
2 2
) dx = (1 + 2 x 2 + x 4 )dx = 1dx + 2 x 2 dx + x 4 dx ,
odnosno za razliku od derivacije, integral eka da se podintegralna funkcija rastavi na to

vie elementarnih dijelova.
Budui da je integral jednak antiderivaciji, tablicu integrala osnovnih funkcija tretiramo kao
anti tablicu tablici deriviranja. Naime, u tablici deriviranja smo pisali da je (sin x)' = cos x ,
dok emo u tablici integriranja pisati: cos xdx = sin x , i tako redom za ostale funkcije iz
tablice deriviranja, pa dobivamo sljedeu tablicu integriranja:
y = f (x) y = f (x)
f ( x)dx f ( x)dx
x n , n 1 x n +1 1
arc tg x
n +1 1+ x2
1 1
ln | x | arc ctg x
x 1+ x2
1
ex ex arc sin x
1 x2
1
sin x cos x arc cos x
1 x2
cos x sin x 1 1 x
arc tg
a + x2
2
a a
sh x ch x 1 1 x
2 arc ctg
a + x2 a a
ch x sh x 1 x
arc sin
a2 x2 a
1 1 x
tg x arc cos
cos 2 x 2
a x 2 a
1 x
a ,0 < a 1 ax
ctg x
sin 2 x ln a
Proitati sljedee rijeene zadatke pa ih ponovno rijeiti samostalno i bez gledanja.
x 3+1 x4
454. x 3 dx =
3 +1
+c=
4
+c.
1 x 5+1 1 1

5
455. dx = x dx = + c = x 4 + c = 4 + c .
x 5
5 +1 4 4x
1 +1 3
x2 x2 2 3

1
456. x dx = x dx = 1 2
+c= 3 +c= x +c.
2
+1 2
3
2 +1 1
1 1 x 3 x3

23
457. dx = dx = x dx = + c = + c = 3 3 x + c .
+
2 2 1
3
x 2
x 3
3
1 3
3 1 4 5 4
(x + x )dx = 3 dx + x 4 dx = 3ln | x | + x 4 + c = 3ln | x | + 4 x5 + c .
1
4
458.
x 5 5
4 3 21 3 8 4 4 7
(2
1 5 3
459. x 73 x 5 + 4 x 3 )dx = 2 x 2 dx 7 x 3 dx + x 4 dx = x x + x +c.
3 8 7
2 1 1
460.
x 4 ( 2 3 x + x 3 )dx = 2 x 4 dx 3 x 5 dx + x 7 dx = x 5 x 6 + x 8 + c .
5 2 8
2(1 + 3x
2 2
461. ) dx = 2 (1 + 6 x 2 + 9 x 4 )dx = 2 dx + 12 x 2 dx + 18 x 4 dx =
18 5
= 2x + 4x3 +
x +c.
5
(3x 2) 2 9 x 2 12 x + 4 1 1 1
462. x 3
dx =
x 3 dx = 9 dx 12 2 dx + 4 3 dx =
x x x
12 2
= 9 ln | x | + +c.
x x2
x+ x x x

2 1 2
463. dx = dx + dx = x x 3 dx + x 2 x 3 dx =
3 3 3
x2 x2 x2
33 4 66 5

1 1
= x 3 dx + x 6 dx = x + x +c.
4 5
4 2
( x + 3 x )2 x 2 + 2 x3 x + 3 x 2 x2 + 2x 3 + x 3

3 5 1
464. dx = dx = 1
dx = x 2 dx + 2 x 6 dx + x 6 dx
x x x 2
2 52 12 116 6 76 2 5 12 6 11 6 6 7
= x + x + x +c= x + x + x +c.
5 11 7 5 11 7
Napomena: uvijek nakon odreenog broja zadataka treba napraviti pauzu, jer nije toliko vana
koliina uraenih zadataka, koliko je vana kvaliteta i nain na koji se oni rjeavaju. To znai,
ako vam popusti koncentracija, odmori malo (etnja oko stola)!
4 1 6 2 6 2 x

7
465. (3x 5 + 2 x
) dx = 3 x 5
dx 4 x dx + 2 x
dx = x + x + +c=
x7 2 3 ln 2
1 2 2x
= x6 + 6 + +c.
2 3x ln 2
3 4 1 1
466. (2 cos x 2 + 5 sin x) dx = 2 cos xdx 3 2 dx + 4 dx 5 sin xdx =
x x x x
3
= 2sin x + + 4 ln | x | +5cos x + c .
x
7. Integrali 131
2 3 1 1
467. ( cos 2
x
2
sin x
+ 4sh x)dx = 2 2
cos x
dx 3
sin 2 xdx + 4 sh xdx =
= 2tg x + 3ctg x + 4ch x + c .
2 3x + 3 2 x 3 x 2 x (3 / 5) x (2 / 5) x
468. 5x
dx = 2 (
5
) dx + 3 (
5
) dx = 2
ln(3 / 5)
+ 3
ln(2 / 5)
+c.
2 dx
469. (
1+ x 2
ch x + 3e x ) dx = 2
1+ x 2
ch xdx + 3 e x dx = 2 arc tg x sh x + 3e x + c .
1 1 1 1 x 1 x
470. ( 9 x2
+
4+ x 2
)dx = (
+ 2
32 x 2 2 + x
2
)dx = arc sin + arc tg + c .
3 2 2
3 2 dx 1 cos 2 x dx

2
471. ( tg x + ) dx = 3 dx + 2 =
2 + x2 3 x2 ( 2 )2 + x2 cos 2 x ( 3)2 x2
3 x 1 x
=
2
arc tg
2
cos 2
x
dx + dx + 2 arc sin
3
+c=
3 x x
= arc tg tg x + x + 2arc sin +c.
2 2 3
dx dx 1 dx 1 dx 1 2
472. 9 4x2
= 4( 94 x 2 )
=
2 9
x2
=
2 = arc sin x + c .
( 32 ) 2 x 2 2 3
4
dx (cos 2 x + sin 2 x)dx cos 2 x sin 2 x

473. cos 2 x sin 2 x
=
cos 2 x sin 2 x
=
cos 2 x sin 2 x
dx +
cos 2 x sin 2 xdx =
dx dx
= 2
sin x
+
cos 2 x
= ctg x + tg x + c .
ZADACI ZA VJEBU
x5
x( 2 x) (3x 1) 2
2
474. dx . 475. x5
dx . 476. x4
dx .
( x + 1) 3 13 2 3 1
477. 3x 8
dx .
478. ( x 3 3 x 5 +
3
x )dx . 479. ( 3 +
x 2 x 2 x5
)dx .
( x + 3 x )2 x 5 x
3
480. x ( x 3 x ) dx .
481. 4
x
dx . 482.
5 11
x
dx .
1 1 2
483. x x x dx . 484. ( x+
x
) 2 dx .
485. ( x 3
x3
) dx .
(1 + x) 2 2 8 dx . 2x + 5x
x x
487.
486. x3 + x
dx 488. 10 x
dx .
dx cos 2 x sin 2 x
489. b2 a 2 x2
. 490. cos 2
x sin 2 x
dx . 491. sin x cos 3 x
dx .
dx
(tg x ctg x) dx .
2
493.
492. ch x sh 2 x
2
.
RJEENJA
4 3 1 4 1 5 9 3 1
474. 2 x 2 x + x + c. 475. 3 + 4 + c. 476. + 2 3 + c.
3 4 3x 4x x x 3x
1 1 1 1 2 5 6 7 13 4
477. 4
5 6 7
+ c. 478. x x + x + c.
12 x 5x 6x 21x 5 7 4
9 1 2 5 6 6 11
479. 4 x 3 x 2 + c. 480. x x + c.
4 3 x3 5 11
4 4 7 24 12 19 12 12 17 15 1 1 8 15 / 8
481. x + x + x + c. 482. + + c. 483. x + c.
7 19 17 13 15 x13 x 15
1 2 1 1
484. x + 2 x + ln | x | + c. 485. x 4 2 x 2 + c. 486. ln | x | +2arctgx + c.
2 4 2x
x x
16 x
5 2 1 ax
487. + c. 488. + c. 489. arcsin + c. 490. ctgx tgx + c.
ln 16 ln 5 ln 2 a b
491. 2tgx + c. 492. thx cthx + c. 493. tgx ctgx 4 x + c.
7.2 METODA SUPSTITUCIJE
Koristei razne supstitucije integral moe biti zamijenjen odgovarajuim jednostavnijim.

Metodom supstitucije se integral ne rjeava direktno kao u prethodnoj toki, nego se
integriranje olakava. Postupak supstitucije opisan je u sljedeem rezultatu:
Teorem 16. Neka je f : R R neprekidna podintegralna funkcija, te neka je eljena

supstitucija dana funkcijom x = (t ) isto neprekidna s neprekidnom derivacijom ' (t ) .
Tada vrijedi formula za supstituciju u neodreenom integralu:
x = (t )
f ( x ) dx =
dx = ' (t ) dt
= f ( (t )) ' (t )dt
.
Kako vidimo, supstituciju x = (t ) i pripadnu derivaciju dx = ' (t )dt zapisujemo u zagradi

oblika |..|, ime u potpunosti realiziramo namjeru rjeavanja integrala metodom
supstitucije.
U sljedeim primjerima proitati te ponovno samostalno rijeiti dane integrale.

7. Integrali 133
3 + 5x = t
1 8 1 1
(3 + 5 x) dx =
8
494. 5dx = dt = t dt = t 9 + c = (3 + 5 x) 9 + c .
5 45 45
dx = 15 dt
dx 2 3x = t 1 dt 1 9 1 8 1
495. (2 3x)9 3dx = dt = 3 t 9 = 3 t dt = 24 t + c = 24(2 3x)8 + c .
=
x4=t 2 2
496. x 4dx =
dx = dt
=
t dt = t 1/ 2 dt = t 3 / 2 + c =
3 3
( x 4) 3 + c .
4x 1 = t 1 1 1/ 3 3 3
497. 3
4 x 1dx =
4dx = dt
=
4 3
t dt =
4
t dt = t 4 / 3 + c = 3 ( 4 x 1) 4 + c .
16 16
dx 2x + 4 = t 1 dt 1 3 / 4
498. 4
(2 x + 4) 3
=
2dx = dt
=
2 4
t3
=
2
t dt = 2t 1/ 4 + c = 2 4 2 x + 4 + c .
10 x = t 1 1 1
499. sin10 xdx = 10dx = dt = 10 sin tdt = 10 cos t + c = 10 cos10 x + c .
dx 3x = t 1 dt 1 1
500. cos 2
= = = tg t + c = tg 3x + c .
3 x 3dx = dt 3 cos t 3
2
3
2 5x = t 1 1 1
501. cos(2 5x)dx = 5dx = dt = 5 cos tdt = 5 sin t + c = 5 sin(2 5x) + c .
3x + 4 = t 1 t 1 1
e
3x+4
502. dx = = e dt = e t + c = e 3 x + 4 + c .
3dx = dt 3 3 3
Napomena: svaki se rezultat integriranja moe jednostavno provjeriti, tako da dobiveni

rezultat deriviramo, budui da znamo da derivacija integrala mora biti jednaka podintegralnoj
funkciji!
2x + 1 = t 1 t 1 t 1
7
2 x +1
503. dx = = 7 dt = 7 +c= 7 2 x +1 + c .
2dx = dt 2 2 ln 7 2 ln 7
2x2 1 = t
x 1 dt 1 3 1 1
504. 2
(2 x 1) 3
dx = 4 xdx = dt =
4 t 3
4 8
= t dt = t 2 + c =
8(2 x 1) 2
2
+c.
xdx = 4 dt
1
2+ x =t
x (t 2) 2 t 2 4t + 4 4
505. (2 + x)
dx = 1
2 x
dx = dt = 2 t
dt = 2 t
dt = 2 (t 4 + )dt =
t
dx = 2(t 2)dt
= t 8t + 8 ln t + c = (2 + x ) 2 8(2 + x ) + 8 ln(2 + x ) + c .
2
1+ x +1 = t
x 1
dx = dt ((t 1) 2 1)(t 1) t 3 3t 2 + 2t
506. 1+ x +1
dx = 2 x +1
dx = 2(t 1)dt
=2
t dt = 2
t dt =
x = (t 1) 2 1
2

= 2 t 2 dt 6 tdt + 4 dt = t 3 3t 2 + 4t + c =
3
2
= (1 + x + 1) 3 3(1 + x + 1) 2 + 4(1 + x + 1) + c .
3
sin x cos x = t dt
507. tg xdx = cos x dx = sin xdx = dt = t
= ln | t | + c = ln | cos x | + c .
dx cos x cos x sin x = t dt dt

508. cos x = cos 2
x
dx = 2
1 sin x
dx =
cos xdx = dt
=
1 t 2
=
(1 t )(1 + t )
=
1 dt 1 dt 1 1
= +
2 1 t 2 1+ t
= ln | 1 t | + ln | 1 + t | + c =
2 2
1 1+ t 1 1 + sin x
= ln + c = ln +c.
2 1 t 2 1 sin x
ln 2 x ln x = t 1 1
509. x
dx = 1
x
dx = dt
= t 2 dt = t 3 + c = ln 3 x + c .
3 3
sin x = t 1 1

510. sin 4 x cos xdx =
cos xdx = dt
= t 4 dt = t 5 + c = sin 5 x + c .
5 5
Napomena: zadatke ne treba raditi jedan za drugim mehaniki, jer nije jedini cilj rjeavanja
zadatka dobiti tono rjeenje; treba se malo istraivaki poigrati, kao na primjer: razmisliti
kako odreeni tip podintegralne funkcije implicira odreeni tip rjeenja, ili usporediti teinu
integriranja meu raznim tipovima podintegralnih funkcija, ili pokuati zapamtiti neke lake
rezultate, kao npr. integrale funkcija y = sin 3 x , y = e 5 x i slino. Time razvijamo mnoge
druge osobine, a samo integriranje postaje sporedna aktivnost.
x+2=t
2 4
511.
x x + 2dx = dx = dt = (t 2) t dt = t 3 / 2 dt 2 t 1/ 2 dt = t 5 / 2 t 3 / 2 + c =
5 3
x=t2
2 4
= ( x + 2) 5 ( x + 2) 3 + c .
5 3
7. Integrali 135
x
x =t
e

dx = dt = 2 e t dt = 2e t + c = 2e x
512. dx = 1
2 x
+c.
x 1
x
dx = 2dt
x2 + 5 = t
1 11 1 1
513. x( x 2 + 5)11dx = 2 xdx = dt =
2 24
t dt = t 12 + c = ( x 2 + 5)12 + c .
24
xdx = 12 dt
2 x3 + 4 = t
1 1 1
514. x 2 sin(2 x 3 + 4)dx = 6 x 2 dx = dt =
6 6
sin tdt = cos t + c = cos(2 x 3 + 4) + c .
6
x 2 dx = 16 dt
x2 4 = t
x 1 dt 1 1
515. 2 2
cos ( x 4)
dx = 2 xdx = dt = 2
2 cos t 2 2
= tg t + c = tg ( x 2 4) + c .
xdx = 12 dt
ex +1 = t
e2x e xe x (t 1)
516. ex +1
dx = x
e +1
dx = e x dx = dt =
t
dt = t 1/ 2 dt t 1/ 2 dt =
ex = t 1
2 3/ 2 2
= t 2t 1 / 2 + c = (e x + 1) 3 2 (e x + 1) + c .
3 3
x
2 x + 2 x = t
2 2x
1 dt ln t 1
517. 2 x
+2 x
dx = ln 2(2 x 2 x )dx = dt = =
ln 2 t ln 2
+c =
ln 2
ln(2 x + 2 x ) + c .
(2 x 2 x )dx = ln12 dt
x +1 = t2
dx tdt dt
518. ( x + 2) x + 1
= dx = 2tdt = 2 2
2 (t + 1)t
=2 2
t +1
= 2arc tg t + c =2arc tg x + 1 + c .
x = t 1
Napomena: nije dobro vjebati samo zadatke iste teine, na primjer, samo lake zadatke;
nakon odreenog vremena, veoma je dobro prijei i na tei tip zadataka, pa onda se vratiti na
laku, i tako dalje. Ukoliko se vjeba samo laka grupa zadataka, tada dolazite u opasnost
takozvanog rutinskog rjeavanja, to se moe pokazati negativnim na pismenom dijelu ispita,
ako se pojavi za vas takozvani nepoznati integral. Tada e vas rutina vjerojatno zablokirati!
ZADACI ZA VJEBU
519. 4 x 5dx . 520. 3x

2
x 3 + 4dx . 521.
dx
(x 1) 4
.
2x 3x 2 + 1 sin 3x cos
3
524. 3 xdx .
522. ( x + 7) 4
2
dx . 523. 3 3
dx .
x +x
sin ( x 1) 2 sin x
10
525. x cos xdx .
526. x
dx . 527. (2 + 3 cos x) 2
dx .
xe
x2 / 2
528. ( x 2 + 1) x 2dx . 529. dx . x3
530. x 2 sin
3
dx .
dx dx dx
531. x ln x . 532. 4 3
x (1 + x ) 4
. 533. e x +1
.
e2x x x
2
535. ( x 1)18 dx .
534. e x 1
dx . 536. 3
x +1
dx .
x x2 ctg x
537. 1+ x4
dx . 538. dx . 539. ln sin x
dx .
1 x6
ln x
540. x(4 + ln 2
x)
dx .
RJEENJA
(4 x 5) 3 / 2 2 1 1
519. + c. 520. ( x 3 + 4) 3 + c. 521. + c. 522. + c.
6 3 3( x 1) 3 3( x + 7) 3
2
3 1 1 2
523. 3 ( x 3 + x) 2 + c. 524. cos 4 3x + c. 525. sin11 x + c. 526. ( x 1) 3 + c.
2 12 11 3
1 2 8 10
527. + c. 528. ( x 2) 7 + ( x 2) 5 + ( x 2) 3 + c.
6 + 9 cos x 7 5 3
3
2 x
529. e x / 2 + c. 530. cos + c. 531. ln ln x + c. 532. 4 ln(1 + 4 x ) + c.
3
ex +1 1
533. ln + c. 534. ln(e x 1) + e x + c.
x
e +1 +1
( x 1) 21 ( x 1) 20 ( x 1)19 3 1
535. + + + c. 536. ( x + 1) 2 / 3 (2 x 3) + c. 537. arctgx 2 + c.
21 10 19 10 2
1
538. arcsin x3 + c. 539. ln ln sin x + c. 540. ln 4 + ln 2 x + c.
3
7. Integrali 137
7.3 PARCIJALNA INTEGRACIJA
Kao i kod supstitucije, parcijalnom integracijom dani integral mijenjamo s odgovarajuim

jednostavnijim integralom. esto se postavlja pitanje: kada primijeniti parcijalnu integraciju,
a ne supstituciju? Ukoliko se u podintegralnoj funkciji nalazi produkt od dvije takozvane
raznorodne funkcije (npr. jedna algebarska a druga transcedentna), ili se nalazi jedna ili dvije
transcedentne funkcije, tako da niti jedna supstitucija ne daje rezultat, tada obavezno
primjenjujemo parcijalnu integraciju. Na primjer, f ( x) = x cos x ili f ( x) = arc tg x ili
f ( x) = e 2 x cos 3 x . Sama ideja parcijalne integracije sastoji se u tome da se produkt dviju
funkcija zamijeni s produktom od derivacije prve i integralom druge, ili obratno. To se
tehniki izvodi po sljedeem pravilu:
Teorem 17. Neka su dane dvije dovoljno glatke funkcije y = f (x ) i y = g (x) . Tada
vrijedi formula parcijalne integracije:
f ( x) g ' ( x)dx = f ( x) g ( x) g ( x) f ' ( x)dx

ili, u radnom obliku,
u = f ( x)
du = f ' ( x)dx

udv = uv vdu, gdje je
dv = g ' ( x)dx .
v = g ( x)
Dokaz. Znamo da derivacija produkta funkcija zadovoljava pravilo: ( f g )' = f 'g + f g ' .
Direktnim integriranjem ove jednakosti, uz koritenje da je ( f g )' dx = f g to je
definicija integrala, neposredno slijedi traena formula parcijalne integracije.
To znai da onu funkciju koju je bolje poslati u derivaciju oznaavamo sa u dok onu
funkciju koju je bolje poslati u integral oznaavamo sa dv. Na primjer, u
produktu y = x cos x bolje je poslati y = x u derivaciju, a y = cos x u integral, jer produkt
derivacije prve i integrala druge funkcije je y = 1 sin x , to je mnogo jednostavnije za
integrirati od produkta y = x cos x ,odnosno:
u=x
du = dx
541. x cos xdx =
dv = cos xdx
= uv vdu = x sin x sin xdx = x sin x + cos x + c .

v = cos xdx = sin x
Naravno, mogli smo izabrati onu drugu, nepovoljniju, kombinaciju, odnosno poslati y = x u
integral, a y = cos x u derivaciju. Meutim, tada je produkt integrala prve i derivacije druge
funkcije jednak funkciji y = 12 x 2 sin x , to je tee integrirati od zadane funkcije y = x cos x .
Proitati sve rijeene primjere iz parcijalne integracije, pa potom sve zadatke samostalno
rijeiti, bez gledanja u postupak.
u = 2x 1
du = 2dx 1 2 4x
542. (2 x 1)e 4 x dx =
dv = e 4 x dx
= uv vdu = (2 x 1) e 4 x
4 4
e dx =

4x 4x
v = e dx = e 1
4
2x 1 4x 1 4x
= e e +c.
4 8
u = ln 2 x
du = 1
dx 1 x4 1 3
x 3 ln 2 xdx =
2x
543. 3 = uv vdu =(ln 2 x) 14 x 4 dx = 14 x 4 ln 2 x x dx =
dv = x dx 8 x 8
v = 14 x 4
x 4 ln 2 x 1 4
= x +c.
4 16
u = arc sinx
1 x2 = t
du = dx
x
544. arc sinxdx = dv = dx
1 x 2

= uv vdu =(arc sinx) x 1 x2
dx = 2 xdx = dt =
xdx = 12 dt
v=x
1 dt 1 1/ 2
= x arc sin x +
2 t
= x arc sin x +
2
t dt = x arc sin x + (1 x 2 )1/ 2 + c .
Napomena: znamo da u parcijalnoj integraciji postoje najvie dvije mogunosti za odluku

koju od dvije podintegralne funkcije poslati u derivaciju a koju u integral; da bismo razvili
osjeaj koji je bolji, a koji loiji izbor za u i v , bilo bi dobro za svaki od ovih integrala, gdje
je ponuena bolja mogunost, uraditi i onu loiju. Naravno, ako je samo jedna podintegralna
funkcija, tada imao samo jednu mogunost!
u = arc tgx
1 + x2 = t
du = 1+1x 2 dx x
545. arc tgxdx =
dv = dx
= uv vdu = x arc tgx
1 + x2
dx = 2 xdx = dt =
xdx = 12 dt
v=x
1 dt 1 1
= x arc tg x
2 t
= x arc tg x ln t + c = x arc tg x ln(1 + x 2 ) + c .
2 2
u=x
x du = dx cos x
546. 2
sin x
dx =
dv = sin 2 x dx
1
= uv vdu = x ctg x + ctg xdx = x ctg x +
sin x
dx =
v = ctg x
7. Integrali 139
sin x = t dt
= = x ctg x + = x ctg x + ln t + c = x ctg x + ln sin x + c .
cos xdx = dt t
u = e3 x
du = 3e 3 x dx 1 3 3x
547. e 3 x cos 2 xdx =
dv = cos 2 xdx 2
= uv vdu = e 3 x sin 2 x
2
e sin 2 xdx =
v = 12 sin 2 x
u = e3 x
du = 3e 3 x dx 1 3 1 3 1 3 3x
=
dv = sin 2 xdx 2 2 2
= e 3 x sin 2 x [uv vdu ] = e 3 x sin 2 x [ e 3 x cos 2 x +
2 2 2
e cos 2 xdx] =
v = 12 cos 2 x
1 3x 3 9 3x
=
2
e sin 2 x + e 3 x cos 2 x
4 4
e cos 2 xdx .
To znai da smo dvostrukom primjenom parcijalne integracije istog tipa za poetni integral
dobili jednakost:
1 3 9 3x

e 3 x cos 2 xdx = e 3 x sin 2 x + e 3 x cos 2 x
2 4 4
e cos 2 xdx ,
iz ega, rjeavanjem po traenom integralu (nepoznati integral na lijevu stranu a sve ostalo na
2 3

desnu stranu), slijedi: e 3 x cos 2 xdx = e 3 x sin 2 x + e 3 x cos 2 x .
13 13
u = x2 u=x
du = 2 xdx du = dx
548. x 2 e x dx = x
dv = e dx
= uv vdu = x 2 e x 2 xe x dx =
dv = e x dx
=
v = ex v = ex

= x 2 e x 2[uv vdu ] = x 2 e x 2[ xe x e x dx] = x 2 e x 2 xe x + 2e x + c .
ZADACI ZA VJEBU
xe x sin xdx . x
x
549. dx . 550. 551. cos x dx .
2
arc cosxdx . e 554. x ln xdx .

x
552. 553. sin xdx .
555. x sin 2 xdx .

2
556. e x
sin xdx . 557. cos(ln x)dx .
558. x arc tgxdx .
RJEENJA
549. e x ( x + 1) + c. 550. x cos x + sin x + c. 551. x tgx + ln cos x + c.

x
e
552. x arccos x 1 x 2 + c. (sin x cos x) + c.
553.
2
4 1 x 1 2x2 e x
554. x x (ln x ) + c. 555. sin 2 x + cos 2 x + c. 556. (sin x + cos x) + c.
3 3 2 4 2
x 1 1
557. (cos ln x + sin ln x) + c. 558. ( x 2 + 1)arctgx x + c.
2 2 2
7.4 INTEGRALI TRIGONOMETRIJSKIH FUNKCIJA
Ako elimo uspjeno rjeavati integrale u kojima se pojavljuje produkt vie razliitih
trigonometrijskih funkcija, potrebno je unaprijed znati razne supstitucije, koje su bazirane na
odgovarajuim adicionim formulama. Stoga emo prije svakog podtipa u integriranju
trigonometrijskih funkcija navesti sve adicione formule koje se koriste.
sin x cos 2 n +1 xdx ili cos x sin 2 n +1 xdx , odnosno, kada je

m m
Prvo rjeavamo integral tipa
barem jedna od trigonometrijskih funkcija sin x ili cos x napadnuta neparnom potencijom
oblika 2n+1 dok druga potencija moe biti bilo to. Tada primjenjujemo sljedei trik:
sin
x cos 2 n +1 xdx = sin m x cos 2 n x cos xdx = sin m x(cos 2 x) n cos xdx =
m
sin x = t

= sin m x(1 sin 2 x) n cos xdx =
cos xdx = dt
= t m (1 t 2 ) n dt .
To znai da ovakav integral jednostavnom supstitucijom prevodimo u integral po

odgovarajuem polinomu, to se pak direktno rjeava. Pritom smo koristili adicionu formulu:
sin 2 x + cos2 x = 1 cos2 x = 1 sin 2 x sin 2 x = 1 cos2 x.
Na prethodno opisan nain rijeit emo slijedee primjere:
sin x cos5 xdx = sin 2 x cos 4 x cos xdx = sin 2 x(1 sin 2 x) 2 cos xdx =
2
559.
sin x = t 1 2 1
= = t 2 (1 t 2 ) 2 dt = (t 2 2t 4 + t 6 )dt = t 3 t 5 + t 7 + c =
cos xdx = dt 3 5 7
sin 3 x 2sin 5 x sin 7 x
= + +c.
3 5 7
sin 3 x sin 2 x sin x (1 cos 2 x) sin x cos x = t

560. cos2 x cos2 x
dx = dx = cos2 x dx = sin xdx = dt =
1 t2 1
= t 2
dt = t 2 dt + dt = t 1 + t + c =
cos x
+ cos x + c .
7. Integrali 141
cos x 3 2
cos x cos x 2
(1 sin x) cos x sin x = t
561. sin x
dx = sin x
dx = sin x
dx =
cos xdx = dt
=
(1 t 2 ) 2 2
= t
dt = t 1/ 2 dt t 3 / 2 dt =2t 1/ 2 t 5 / 2 + c = 2 sin x
5 5
sin 5 x + c .

Ako rjeavamo integral oblika sin 2 m x cos 2 n xdx , gdje su obje funkcije sin x i cos x
napadnute s parnim potencijama 2m, odnosno 2n, tada imamo neto kompliciraniju
situaciju od prethodnog sluaja. Jedino to moemo je koristiti adicione formule za sniavanje
parne potencije nad sin x i cos x :
1 1
sin 2 x = (1 cos 2 x) , cos 2 x = (1 + cos 2 x).
2 2
To znai da na bilo kojem mjestu u integralu moemo iskoristiti ove dvije formule, kao u
sljedeim rijeenim primjerima:
1 1 1

562. sin 2 x cos 2 xdx = 2 (1 cos 2 x) 2 (1 + cos 2 x)dx = 4 (1 cos
2
2 x)dx =
1 1 1 1 1 x sin 4 x
=
4
sin 2 2 xdx =
4 2
(1 cos 4 x)dx =
8
dx cos 4 xdx =
8 8 32
+c.
1

563. sin 2 x cos 4 xdx = 2 (1 cos 2 x)[ 1
2
(1 + cos 2 x)]2 dx =
1 1
=
8 8
(1 cos 2 x)(1 + 2 cos 2 x + cos 2 2 x)dx = [1 + cos 2 x cos 2 2 x cos 3 2 x]dx =
1 1 1 1 x sin 2 x
=
8
dx +
8
cos 2 xdx 8
cos 2 2 xdx
8 cos 3 2 xdx = +
8 16
1 1 sin 2 x = t

16
(1 cos 4 x)dx
8
(1 sin 2 2 x) cos 2 xdx =
2 cos 2 xdx = dt
=
x sin 2 x x 1 1 x sin 2 x sin 4 x t t3

=
8
+
16
+
16 16
cos 4 xdx
16
(1 t 2 )dt = +
16 16
+
64
+
16 48
=
x sin 2 x sin 4 x sin 2 x sin 3 2 x x sin 3 2 x sin 4 x

= + + + +c= + + +c.
16 16 64 16 48 16 48 64
Na kraju rjeavamo tip integrala sin x cos xdx ili sin x sin xdx ili cosx cos xdx ,
gdje su potencije jednostavne, ali su frekvencije i razliite od 1. U ovom sluaju nam
jedino mogu pomoi adicione formule za produkt trigonometrijskih funkcija sa proizvoljnim
frekvencijama i :
sin x cos x = 12 [sin( + ) x + sin( ) x ]

sin x sin x = 12 [cos( ) x cos( + ) x]
cosx cos x = 12 [cos( + ) x + cos( ) x].
Sada direktnim uvrtavanjem prethodnih formula moemo rijeiti pripadne integrale za bilo
koje i , odnosno dobivamo formule:
1 cos( + ) x cos( ) x
sinx cosxdx = 2 [ +
+

] + c,
1 sin( ) x sin( + ) x
sin x sin xdx = 2 [

+
] + c,
1 sin( ) x sin( + ) x
cos x cos xdx = 2 [
+
+
] + c.
Primijenimo sada ove formule na dva sljedea primjera:
1 sin(3 1) x sin(3 + 1) x sin 2 x sin 4 x

564. cos 3x cos xdx = 2 [ 3 1
+
3 +1
]+ c =
4
+
8
+c.
1 cos(3 + 7) x cos(3 7) x cos10 x cos 4 x

565. sin 3x cos 7 xdx = 2 [ 3+ 7
+
37
]+ c =
20
+
8
+c.
Naravno, mnogi se integrali s trigonometrijskim funkcijama mogu rijeiti uobiajenim

supstitucijama kao u toki 9.2. Navodimo nekoliko jednostavnih primjera.
sin x 2 + cos x = t dt
566. 2 + cos x
dx =
sin xdx = dt
=
t
= ln t + c = ln(2 + cos x) + c .
cos x sin x = t dt 1 t 1 sin x

567. 4 + sin 2
x
dx =
cos xdx = dt
=
4+t 2
= arc tg + c = arc tg
2 2 2 2
+c.
2 3 sin x = t
1 1
cos x(2 3 sin x) dx = 3 cos xdx = dt = t 5 dt = t 6 + c =
5
568.
3 18
cos xdx = 13 dt
1
= (2 3 sin x) 6 + c .
18
ZADACI ZA VJEBU
sin cos sin 3 x

2
569. x cos 3 xdx . 570. 4
x sin 3 xdx .
571. cos 4 x
dx .
sin sin cos 2 x

4 4
572. xdx . 573. x cos 2 xdx .
574. sin 4 x
dx .
7. Integrali 143
575.
dx
cos x sin x .
4 4
576. sin 5x cos xdx . 577. sin x cos 5xdx .
578. cos 7 x cos 3xdx . 579. sin 15x sin 10 xdx . 580. sin x sin 2 x sin 3xdx
cos xdx . sin xdx .
3 5
581. 582.
RJEENJA
1 3 1 1 1 1 1
569. sin x sin 5 x + c. 570. cos 7 x cos 5 x + c. 571. 3
+ c.
3 5 7 5 3 cos x cos x
3 1 1 x 1 1 1
572. x sin 2 x + sin 4 x + c. 573. sin 4 x sin 3 2 x + c. 574. ctg 3 x + c.
8 4 32 16 64 48 3
1 cos 6 x cos 4 x cos 6 x cos 4 x
575. ln(tg ( x )) + c. 576. + c. 577. + + c.
2 4 12 8 12 8
sin 10 x sin 4 x sin 25 x sin 5 x cos 6 x cos 4 x cos 2 x
578. + + c. 579. + + c. 580. + c.
20 8 50 10 24 16 8
sin 3 x 1 2 cos 3 x
581. sin x + c. 582. cos 5 x + cos x + c.
3 5 3
7.5 INTEGRALI RACIONALNIH FUNKCIJA
Znatan broj racionalnih funkcija moe se integrirati primjenom klasinih supstitucija, kao na
poetku poglavlja. Na primjer:
x3 2 x4 = t 1 dt 1 1
583. 2 x 4
dx = 3
4 x dx = dt
=
4 t
= ln | t | + c = ln | 2 x 4 | + c .
4 4
x2 x 3 + 4 = t 1 dt 1 1 1 1
584. 3
( x + 4) 9
dx = 2
=
3 x dx = dt 3 t 9=
24 t 8
+c=
24 ( x + 4)8
3
+c.
x2 x3 = t 1 dt 1 1
585. 1+ x 6
dx = =
3 x dx = dt 3 1 + t
2 2
= arc tg (t ) + c = arc tg ( x 3 ) + c .
3 3
Meutim, jo je vei broj primjera gdje treba primijeniti neke nove trikove uz ve postojee
supstitucije, kao to su: pretvaranje kvadratnog trinoma u binom, rastavljanje razlomka na
proste parcijalne razlomke, dijeljenje brojnika s nazivnikom i slino.
Kao prvo, ako je u nazivniku takozvani kvadratni trinom ax 2 + bx + c , odnosno kvadratna

funkcija sa srednjim lanom bx , koju ne moemo rastaviti na dva dijela prvog stupnja,
tada treba trinom svesti na takozvani kvadratni binom, kao u sljedeem primjeru:
dx dx x 12 = t
586. 2
x x +1
= x 2 x + 1 = ( x 12 ) 2 + 3
4
= ( x 12 ) 2 + 3
4
=
dx = dt
=
dt 2 2 2 2
= t 2
+ 3
4
=
3
arc tg
3
t +c=
3
arc tg
3
( x 12 ) + c .
dx
587. 2x 2
+ 4x + 6
= 2 x 2 + 4 x + 6 = 2( x 2 + 2 x + 3) = 2[( x + 1) 2 + 2] = 2( x + 1) 2 + 4 =
1 dx x +1 = t 1 dt 1 t 1 x +1
= = =
2 ( x + 1) + 2 dx = dt 2 t + 2 2 2
2 2
= arc tg
2
+c=
2 2
arc tg
2
+c.
dx dx 1 x = t
588. 2x x2
= 2 x x 2 = 1 (1 x) 2 = 1 (1 x) 2
=
dx = dt
=
dt
= 1 t2
= arc cos t + c = arc cos (1 x) + c .
Ako ipak moemo kvadratni trinom ax 2 + bx + c rastaviti na dva dijela prvog stupnja
odnosno na proste faktore, tada radimo rastav razlomka na takozvane parcijalne
razlomke, kao u sljedeim primjerima (takozvano abecediranje razlomaka):
dx dx dx dx
589. 1 x = (1 x)(1 + x) =
2
1
(1 x )(1+ x )
= 1Ax + 1+Bx = A 1 x + B 1 + x =
( A B ) x + ( A+ B ) A B = 0
= 1
(1 x )(1+ x )
= 1Ax + 1+Bx = (1 x )(1+ x )
A = B = 1/ 2 =
A + B =1
1 dx 1 dx 1 1 1 1+ x
= +
2 1 x 2 1+ x 2
= ln | 1 x | + ln | 1 + x | +c = ln |
2 2 1 x
| +c .
x x x 3 2 dx dx
590. x 2
+ 5x + 6
dx = 2 = =
x + 5 x + 6 ( x + 3)( x + 2) x + 3 x + 2
=3
x+3
2
x+2
=
= 3 ln | x + 3 | 2 ln | x + 2 | +c .
Ako se u nazivniku pojavi prosti faktor stupnja jedan, ali s potencijom nad njim veom od
jedan (npr. x 3 ), tada moramo u rastavu na parcijalne razlomke uzeti onoliko novih
razlomaka, kolika je ta potencija. Na primjer:
x2 + 1 x2 +1 dx dx dx
591. x 4 x3
dx =
x 3 ( x 1)dx = x 2 +1
x 3 ( x 1)
= A
x
+ B
x2
+ C
x3
+ D
x 1
=A x x
+ B 2 +C 3 +
x
7. Integrali 145
A+ D =0 A = 2
dx A + B =1 B = 1
x 1 = x 2 +1 ( A+ D ) x 3 + ( A+ B ) x 2 + ( B + C ) x C
+D = A
+ B
+ C
+ D
x 1
= =
x 3 ( x 1) x x2 x3 x 3 ( x 1) B+C =0 C = 1
C =1 D=2
dx dx dx dx 1 1
= 2 x x x
2 3 +2
x 1
= 2 ln | x | + + 2 + 2 ln | x 1 | + c .
x 2x
x 2 + 3x + 3 x 2 + 3x + 3 3 1 1
592. x( x + 2) 2
dx =
x( x + 2) 2
= +
4 x 4( x + 2) 2( x + 2) 2
=
3 dx 1 dx 1 dx 3 1 1 1
=
+
4 x 4 x + 2 2 ( x + 2)2
= ln | x | + ln | x + 2 | +
4 4 2 x+2
+c.
Ako je u nazivniku pak prosti faktor stupnja dva, a nad njim potencija vea od jedan (npr.
( x 2 + 1) 3 , tada u rastavu na parcijalne razlomke isto tako uzimamo onoliko novih razlomaka,
kolika je ta potencija. Na primjer:
x3 x Ax + B Cx + D
593. ( x 2 + 1) 2
dx = x3 x
( x 2 +1) 2
= Ax + B
x 2 +1
+ (Cx +D
x 2 +1) 2
= 2
x +1
dx +
( x 2 + 1) 2
dx =
A =1 A =1
x3 x Ax 3 + Bx 2 + ( A+ C ) x + ( B + D ) B=0 B=0
= = Ax + B
+ (Cx +D
= =
( x 2 +1) 2 x 2 +1 x 2 +1) 2 ( x 2 +1) 2 A + C = 1 C = 2
B+D=0 D=0
x x 1 1
= x 2
+1
dx 2 2
( x + 1) 2
dx = ln( x 2 + 1) + 2
2 x +1
+c.
dx 1 1 x x
594. x(1 + x 2 2
)
= 2 2
x(1 + x )
=
x 1+ x 2

(1 + x 2 ) 2
=
dx x x 1 1
= x

1+ x2
dx 2 2
(1 + x )
dx = ln | x | ln(1 + x 2 ) +
2 2(1 + x 2 )
+c.
Ukoliko je stupanj brojnika vei ili jednak od stupnja nazivnika, tada je prije primjene
prethodnih trikova potrebno podijeliti brojnik s nazivnikom te dobiti razlomke u kojima je
stupanj nazivnika vei od stupnja brojnika. Naravno, detaljni postupak za pripadno dijeljenje
se radi na predavanjima i vjebama, a ovdje emo koristiti samo krajnji razultat dijeljenja, jer
nam to nije cilj, ve sredstvo za rjeavanje integrala ovakvog tipa. Na primjer:
x5 + 1 x5 + 1 x +1 x +1
595. 2
x +1
dx = 2
x +1
= x3 x + 2
x +1
= ( x 3 x)dx + 2
x +1
dx =
x dx x4 x2 1

= x 3 dx xdx + x2 + 1
dx + =
x2 + 1 4
+ ln( x 2 + 1) + arc tg x + c .
2 2
x3 x3 x2 + 4x 4 x2 + 4x 4
596. ( x 1)( x 2 4)
dx =
( x 1)( x 2 4)
= 1 +
( x 1)( x 2 4)
= dx +
( x 1)( x 2 4)
dx =
x2 + 4x + 4 1 1 2 2 1 1 dx dx 2 dx
= 2
( x 1)( x 4)
= +
3 x 1 x 2 3 x + 2
= x
3 x 1
+2
x2 3 x+2
=
1 2
= x ln | x 1 | +2 ln | x 2 | ln | x + 2 | + c .
3 3
2 x 4 x 3 5 x 2 3 x + 10 2 x 4 x 3 5 x 2 3x + 10 4x2 7 x + 6
597. x3 x 2 4 x + 4
dx =
x3 x 2 4x + 4
= 2 x + 1 +
x3 x 2 4x + 4
=
2 x 4 x 3 5 x 2 3x + 10

= (2 x + 1)dx + x3 x 2 4x + 4
dx = dijeljenje brojnika i nazivnika=
2 x 4 x 3 5 x 2 3 x + 10 1 2 3
= = + + = uvrstiti u prethodni integral=
3 2
x x 4x + 4 x 1 x 2 x + 2
dx dx dx

= 2 xdx + dx x 1 + 2 x 2 + 3 x + 2 =
= x 2 + x ln | x 1 | +2 ln | x 2 | +3 ln | x + 2 | +c.
ZADACI ZA VJEBU
2x + 3 x
598. x 2
+ 3 x 10
dx . 599. ( x + 1)(2 x + 1)dx .
3x 2 2 x 4 x3 x + 2
600. ( x 1)( x 2 4)
dx . 601. x2 1
dx .
x4 +1 x+2
602. x3 x
dx . 603. ( x + 3) 2
dx .
x2 + 2x dx
604. ( x + 1) 4
dx . 605. x + x4
3
.
x 2 3x dx
606. ( x + 1)( x 1) 2
dx . 607. x 4
1
.
xdx dx
608. x3 1
. 609. x 3
+ x2 + x +1
.
7. Integrali 147
RJEENJA
x +1
598. ln( x 2 + 3x 10) + c. 599. ln + c. 600. ln(( x 1)( x 2 4)) + c.
2x + 1
x2 x 1 x2 x2 1 1
601. + ln + c. 602. + ln + c. 603. + ln( x + 3) + c.
2 x +1 2 x x+3
1 1 1 1 x 1
604. + c. 605. 2 + ln + c. 606. + ln( x + 1) + c.
3( x + 1) 3
x +1 x 2x x +1 x 1
1 x 1 1 1 x 1 3 2x + 1
607. ln arctgx + c. 608. ln + arctg + c.
4 x +1 2 3 x2 + x + 1 3 3
1 ( x + 1) 2 1
609. ln 2 + arctgx + c.
4 x +1 2
Pojam neodreenog integrala vezan je za dvojicu velikih matematiara: Leibnitza (Lajbnic) i

Newtona (Njutn). Stoga smatramo zanimljivim iznijeti neke osnovne povijesne podatke i
injenice o dotinoj dvojici. Pri tome emo o Newtonu govoriti na kraju sljedeeg poglavlja,
kad budemo govorili o odreenim integralima i povrinama ravninskih likova, to je Newton
prvi inicirao.
Gottfried Wilhelm von Leibnitz

Roen: 1. lipnja 1646. u Leipzigu, Saxonija (Njemaka)
Umro: 14. studenog 1716. u Hannoveru, Hanover (Njemaka)
Leibnitza je povijest oznaila kao jednog od najveih univerzalnih genija. Zato?
Kao prvo bio je uspjean diplomata i dravnik, to mu je omoguilo da putuje Europom, te

razmjenjuje ideje, ita dostignua drugih i ui od njih, te da prezentira ono to je sam stvorio.
Na primjer:
- 1672. godine, za diplomatskog posjeta Parizu, poeo je uiti modernu matematiku od
Huygensa (Hajgens);
- potom odlazi na tri mjeseca u London, kao izaslanik izbornog kneza, gdje se, osim
obaveza u Kraljevskom drutvu, sastaje i s engleskim matematiarima, gdje im
tumai neke svoje matematike metode;
- godine 1676. naputa Pariz i putuje je za Hanover da bi uao u slubu vojvode od
Brunswick-Luneburga, u ulozi povjesniara;
- tada je, kao povjesniar, u razmaku od 1687.-1690., proputovao cijelu Njemaku,
Austriju i Italiju.
Bio je pravnik, povjesniar, logiar, metafiziar, filozof, knjievnik, a pored svega toga, bio
je i matematiar. ime god da se bavio, bio je izuzetno plodan i moderan u smislu svog
vremena. Pamti se da je u ono vrijeme genijalnost njegovih pravnih postulata malo tko
mogao i htio razumjeti. Primio je diplomu doktorskog stupnja iz prava u svojoj dvadesetoj
godini, 5. studenog 1666. Sam je bio svjestan svoje univerzalnosti, a zapamena je njegova
izreka:
Imam tako mnogo ideja da one s vremenom mogu biti korisne ako drugi, mnogo
prodorniji od mene, jednog dana dublje uu u njih i pridrue ljepotu svojih misli
mojem djelu G.W. Leibnitz.
Matematikom se intenzivnije bavi od 1672. godine, pod utjecajem Huygensa. Godine 1675.
pie rad u kojem otkriva osnovni teorem diferencijalnog rauna:
d dg df
( f g) = f +g .
dx dx dx
U tom istom radu, po prvi put je uveden pojam neodreenog integrala f ( x)dx . Potom,
d n
1676. godine otkriva familijarni rezultat sa prethodnim: ( x ) = nx n 1dx . Godine 1701.
dx
objavljuje radove o aritmetici binarnog sistema, te o determinantama.
Na kraju recimo da je u povijesti ostao nerazjanjen delikatan odnos izmeu njega i Newtona,
s obzirom da su obojica u isto vrijeme otkrivali diferencijalni i integralni raun, ali na razliite
naine i s razliitim ciljem. Isto tako, dosta je diskutabilna neuspjena prepiska koja se vodila
meu njima.
8. Primjena integrala 149
PRIMJENA INTEGRALA (korigirano)
U ovom poglavlju: Znanstvenik od imena, a posebno

matematiar, osjea u svome radu
isto kao i umjetnik; njegova je
Odreeni integrali radost velika i potjee od same
Povrine ravninskih likova prirode Henri Poincare.
Nepravi integrali
Kao to znamo, neodreeni integral f ( x)dx predstavlja jednu novu funkciju, takozvanu
primitivnu funkciju dane funkcije y = f (x) . Odreeni integral funkcije y = f (x) po
b
intervalu [a, b] , koji oznaavamo sa f ( x)dx , je jedan novi broj koji definiramo na sljedei
a
nain.
Kao prvo, za svaki realan broj > 0 , dani interval [a, b] moemo pokriti podintervalima
[ xk 1 , xk ] , ija je duljina manja od danog broja > 0 , odnosno max( xk xk 1 ) . Pritom je
1 k n
broj takvih podintervala sve vei, to je manji, i oznaavamo ga n = n( ) . Prema ovome,
za dani imamo da je:
a = x0 < x1 < x2 < ....... < xn 1 < xn = b , n = n( ) .
Isto tako, unutar svakog podintervala [ xk 1 , xk ] moemo izabrati bilo koju toku,
k [ xk 1 , xk ] , odnosno, imamo da je:
a = x0 1 x1 2 x2 < ....... < xn 1 n xn = b , n = n( ) .
Tada integral funkcije y = f (x) po intervalu [a, b] definiramo:
b n( )
f ( x)dx = lim f (
a
0
k =1
k )( xk xk 1 ).
Da bismo shvatili broj na desnoj strani u ovoj definiciji, potrebno je grafiki prikazati
podintegralnu funkciju zajedno sa prethodno opisanom subdivizijom intervala [a, b] :
a = x0 1 x1 2 x2 . xn1 n xn = b
Nije teko primijetiti da broj f ( k )( xk xk 1 ) predstavlja povrinu pravokutnika sa

stranicama [ xk 1 , xk ] Ox i [0, f ( k )] O y . Prema slici to znai da za veliki broj
n
podintervala vrijedi da je broj f (
k =1
k )( x k x k 1 ) priblino jednak povrini lika ispod grafa
b
funkcije y = f (x) . Zbog toga kaemo da je f ( x)dx
a
povrina krivuljnog trapeza koji je
ogranien odozdo sa osi O x , odozgo grafom funkcije y = f (x) (uz pretpostavku da je

f ( x) 0, x [a, b] ), te pravcima x = a s lijeve i x = b s desne strane.
Ovakvu konstrukciju je prvi koristio Isaac Newton.
8.1 ODREENI INTEGRALI
b
U praksi bi bilo teko rjeavati odreene integrale f ( x)dx
a
preko definicije, odnosno
n
raunajui limes suma oblika f (
k =1
k )( xk xk 1 ) . Veliki povijesni rezultat, pomou kojeg su
neodreeni i odreeni integrali dovedeni u vanu efektivnu vezu, je Newton-Leibnizova

formula:
Teorem 18. Neka je funkcija y = f ( x) neprekidna na intervalu [a, b] , te neka je

y = F ( x) antiderivacija funkcije y = f ( x) , odnosno F ( x) = f ( x)dx . Tada odreeni
integral po intervalu [a, b] efektivno raunamo po formuli:
f ( x ) dx = F ( x )
b
a
= F (b ) F ( a )
a
.
Prema ovome, odreeni integral raunamo tako da prvo naemo odgovarajui neodreeni
integral, a potom dobiveni rezultat propustimo kroz granice integracije.
Iz ovog fundamentalnog rezultata slijede jednostavna svojstva odreenih integrala:
Teorem 19. Neka su funkcije y = f ( x) i y = g ( x) neprekidne na intervalu [a, b] . Tada

vrijedi:
i)
b a

a
f ( x ) dx =
b
f ( x ) dx ;
ii)
b b

a

c f ( x ) dx = c f ( x ) dx
a
;
iii)
b b b

a
( f ( x) + g ( x))dx =
a

f ( x)dx + g ( x) dx .
a
Sada prelazimo na rjeavanje odreenih integrala koristei Newton-Leibnizovu formulu iz

gore navedenog Teorema 18.
1 1
x3 3 x3 3

610. ( x 3 x + 4)dx = ( x 3x + 4) dx = x 2 + 4 x = x 2 + 4 x =
2 2
0
3 2 3 2 0
1 3 0 3 7 17
= ( + 4) ( 0 + 4 0) = + 4 = .
3 2 3 2 6 6
2 2
x4 x4 1 dx 1 2 1 2
611.
1
x 3
dx =
x 3 x x x x x x 1
dx = 2 dx 4 3 = + 2 = + 2 =
1 2 1 2
= ( + ) ( + ) = 1 .
2 4 1 1
/6
(2 cos x 5 sin x)dx = (2 cos x 5 sin x)dx = 2 sin x + 5 cos x = (2 sin x + 5 cos x )
/6
612. 0
=
0
1 3 5 3
= (2 sin + 5 cos ) (2 sin 0 + 5 cos 0) = 2 + 5 5 = 4 + .
6 6 2 2 2
/4
dx /4
613.
0
2
cos x
= tg x 0 = tg tg 0 = 1 0 = 1 .
4
u = ln x
e2 dx
du =

614. ln xdx = ln xdx =
1

x = uv vdu = x ln x dx = x ln x x =
dv = dx
v=x
= (x ln x x ) 1 = (e 2 ln e 2 e 2 ) (1ln1 1) = 2e 2 e 2 + 1 = e 2 + 1 .
e2
u = arc sin x
1
du = dx 2
615. arc sin xdx = arc sin xdx =
0
dv = dx
1 x = x arc sin x + 1 x 2 =
v=x
1

= x arc sin x + 1 x 2 = 1 .
0 2
4 x+3=t
x x t 3 dt
616. x+3
dx =
x+3
dx = dx = dt =
t
dt = dt 3
t
= x + 3 3 ln | x + 3 | =
0 x =t 3
= ( x + 3 3ln | x + 3 |) 0 = (7 3ln 7) (3 ln 3) = 4 3ln 7 + 3ln 3 .

4
/2 /2 /2
1 1 1

2
617. cos xdx = (1 + cos 2 x)dx = ( x + sin 2 x) = .
0
2 0
2 4 0
4
e
ln 2 x ln x = t 1 3
e
1 1 1

= t dt = ln x = ln 3 e ln 3 1 = .
2
618. dx = 1
1
x x
dx = dt 3 1 3 3 3
ln 2 ex 1 = t
t2 dt
619.
0
e x 1dx = x = ln(t 2 + 1) = 2
2tdt 1 + t 2
dt = 2 dt 2
1 +
t 2
= 2t 2arc tg t =
dx =
1+ t2
ln 2

= 2( e x 1 arc tg e x 1) =2 .
0 2
1 1
x4 2x + 1 = t
1 1 1

3 4
620. (2 x 1) x 2 x + 1dx = 3
= t dt = ( x 4 2 x + 1) 3 = .
0
( 4 x 2)dx = dt 2 3 0 3
u = ln x
e e
e
ln x du = 1x dx 1
e
dx ln x 1
621.
1

x 2
dx =
dv = x
1
2 dx x
= uv vdu = ( ln x) + 2 =
1 1
x x x 1
= 1 2e 1 .
v=x 1
ZADACI ZA VJEBU
1 4 3
1 x
622.
0
x 2 5 x dx . 623.
0
( x
x
)dx . 624.
0 x +1
dx .
e4 1
dx xdx
625. cos xdx .
/2
626. x ln x
. 627.
0 1 x2
.
e
4 1 /2
ln( x + 9 + x 2 xdx
3
cos 2 x
628. dx . 629. . 630. sin 2 xdx .
0 9 + x2 0 4 x4 0
e 1 1
cos(ln x)
631.
1
x
dx . 632. ln( x + 1)dx .
0
633. x sh xdx .
0
RJEENJA
5 4 8
622. . 623. . 624. . 625. 1. 626. 2.
16 3 3
3 2 2
627. 1. 628. ln 3. 629. . 630. . 631. sin 1. 632. ln 4 1. 633. e 1.
2 4 ln 3
Sir Isaac Newton

Roen: 4. sijenja 1643. u Woolsthorpeu, Lincolnshire (Engleska)
Umro: 31 oujka 1727. u Londonu (Engleska)
Newtona (Njutn) je povijest obiljeila kao genija koji je nadmaio ljudsku vrstu. Poznata je
njegova izreka o samom sebi:
Ne znam kako ja izgledam ljudima; ali sam sebi izgledam kao djeak koji se
igra na obali mora, i zabavlja se sam sobom, pronaavi od vremena na
vrijeme manji oblutak ili ljepu koljku, dok se veliki ocean istine itav prua
neotkriven preda mnom Newton.
Drutvena zbilja obinog i sveuilinog ivota u kojoj je odrastao Newton bila je puna
grozniave mrnje i tiranije, lai i nasilja, to je, za pravo udo, imalo koristan utjecaj na
karakter mladog Newtona. On je ak izjavio:
Ako sam vidio malo dalje od drugih, to je zbog toga to sam stajao na ramenima
orijaa Newton.
Orijai na koje je mislio su bili: Decartes (Dekart), Kepler i Galilei:

i) od Decartesa je naslijedio analitiku geometriju;
ii) od Keplera tri osnovna zakona o kretanju planeta;
iii) od Galileija je preuzeo prva dva od tri zakona kretanja, koji su postali kameni
temeljci njegove vlastite dinamike.
Poznati Newtonov zakon o svemirskoj gravitaciji kae:
Bilo koje dvije materijalne estice u svemiru meusobno se privlae sa snagom

koja je direktno proporcionalna proizvodu njihove mase i obrnuto
proporcionalna kvadratu udaljenosti meu njima.
Poznata tri Newtonova zakona o kretanju:
1. Svako e tijelo nastojati da ostane u stanju mirovanja tako dugo dok

nije prisiljeno da promijeni to stanje djelovanjem sile;
2. Mjera promjene snage je proporcionalna djelovanju sile i dogaa se
u pravcu u kojem djeluje sila;
3. Akcija i reakcija jednake su i suprotne.
Kako vidimo, u drugom zakonu se spominje iznos promjene. Ispitujui iznos promjene
pokretne sile Newton je objasnio pojam brzine, koja je iznos promjene poloaja. Njegovo
rjeenje tog problema dalo mu je majstorski klju za cijeli diferencijalni raun.
Kako e se izraunati ukupna udaljenost koju u danom vremenu prijee estica koja se kree i
ija se brzina stalno mjenja? Odgovarajui na ovaj ili sline probleme, Newtonu je u ruke
doao integralni raun.
tovie, promatrajui zajedniki dvije vrste problema, Newton je nainio fundamentalno

otkrie: vidio je da su diferencijalni i integralni raun usko i reciprono vezani s onim to se
danas zove fundamentalni teorem infinitezimalnog rauna takozvana Newton-Leibnizova
formula za odreeni integral.
Jedno od njegovih najveih remek-djela je zasigurno Philosophiae Naturalis Principia
Mathematica (Matematiki principi prirodne filozofije).
Newton je od 1701. do 1702. godine predstavljao Sveuilite Cambridge (Kembrid) u

Parlamentu, a 1703. godine je izabran za predsjednika Kraljevskog drutva. Na taj poasni
poloaj bio je stalno ponovno biran sve do svoje smrti 1727 godine. Recimo jo da ga je 1705.
godine kraljica Ana proglasila vitezom.
8.2 POVRINE RAVNINSKIH LIKOVA
Pomou definicije odreenog integrala mogue je definirati povrine ravninskih likova koji su
mnogo sloeniji od trokuta, pravokutnika, kruga i drugih pravilnih likova u ravnini.
Najopenitiji ravninski likovi koje promatramo su takozvani krivuljni trapezi, odnosno
likovi koji su ogranieni odozgo i odozdo sa grafovima dvaju danih neprekidnih funkcija, kao
na slici:
y y = g ( x)
y = f ( x)
a b x
Kao to vidimo, ovaj krivuljni trapez je ogranien u smjeru O x osi pravcima x = a i x = b , te

u smjeru O y grafovima danih funkcija y = f ( x) i y = g ( x) . Sada nije teko izvesti formulu
za provrinu ovog krivuljnog trapeza:
Teorem 20. Neka su y = f ( x) i y = g ( x) neprekidne funkcije na intervalu [a, b] .

Tada povrinu P krivuljnog trapeza, kao na slici gore, raunamo po formuli:

P = ( g ( x) f ( x)) dx
a
.
To znai da sami moramo iz teksta zadatka nacrtati dani lik te odrediti sljedee elemente:
i) x = a (lijevo po x);
ii) x = b (desno po x);
iii) y = g ( x) (gore po y);
iv) y = f ( x) (dole po y).
Potom pronaene elemente uvrstimo u gornju formulu te rijeimo pripadni odreeni integral.
634. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 4 i y = x 2 . Slijedimo korake:

i) nacrtati svaku od danih krivulja:
y=4
y = x2
ii) izraunati presjene toke od y = 4 i y = x 2 :
x 2 = 4 x = 2 ;
iii) odrediti lijevo i desno po x: a = 2 i b = 2 ;

iv) odrediti gore i dolje po y: f ( x) = x 2 i g ( x) = 4 ;
v) raunanje povrine:
b 2 2
1 32

P = ( g ( x) f ( x))dx = (4 x )dx = (4 x x 3 ) =
2
.
a 2
3 2
3
635. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 4 x x 2 i y = x 2 4 x + 6 .

Slijedimo korake:

y = 4x x2
y = x2 4x + 6
ii) izraunati presjene toke od y = 4 x x 2 i y = x 2 4 x + 6 :

4x x2 = x2 4x + 6 x 2 4 x + 3 = 0 x1 = 1, x2 = 3 ;
iii) odrediti lijevo i desno po x: a = 1 i b = 3 ;

iv) odrediti gore i dolje po y: f ( x) = x 2 4 x + 6 i g ( x) = 4 x x 2 ;
b 3 3
2 8

P = ( g ( x) f ( x))dx = [(4 x x ) ( x 4 x + 6)]dx = (4 x x 3 6 x) = .
2 2 2
a 1
3 1
3
Ukoliko imamo vie od dvije krivulje koje ograniavaju dani lik, tada moramo raunati
nekoliko povrina od kojih se sastoji ukupna povrina danog lika, kao u sljedeem primjeru.
5
636. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 9 x 2 , x 0 , y = 8 x i y = x.
2
Slijedimo korake:

y = 8x
y = 9 x2
5
y= x
2
0 1 2
5
ii) izraunati presjene toke od y = 9 x 2 , x 0 , y = 8 x i y = x:
2
9 x 2 = 8 x x 2 + 8 x 9 = 0, x 0 x = 1 ,
5 5
9 x 2 = x x 2 + x 9 = 0, x 0 x = 2 .
2 2
Imamo dva podruja:
iii) za prvo podruje je

5
a = 0 , b = 1 , f ( x) = x i g ( x) = 8 x ;
2
iv) za drugo podruje je
5
a = 1 , b = 2 , f ( x) = x i g ( x) = 9 x 2 ;
2
1 2 1 2
5 5 11 1 5 17

P = (8 x
0
2 1

x)dx + [(9 x 2 ) x]dx = x 2 + (9 x x 3 x 2 ) =
2 4 0 3 4 1 3
.
Ponekad su krivulje koje ograniavaju dani lik zadane kao funkcije po varijabli y kao na slici:
y
d
x = g ( y)
x = f ( y)
Tada povrinu P ovakvog lika raunamo po formuli koja je analogna Teoremu 20:

P = ( g ( y ) f ( y ))dy .
c
637. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama x = 0 i x = 2 y y 2 . Slijedimo

korake:

x = 2 y y2
x=0
ii) izraunati presjene toke od x = 0 i x = 2 y y 2 :

2 y y 2 = 0 y1 = 2, y 2 = 1 ;
iii) elementi: c = 2 i d = 1 , f ( y ) = 0 i g ( y ) = 2 y y 2 ;
iv) raunanje povrine:
d 1 1
1 1 9

P = ( g ( y ) f ( y ))dy = [(2 y y ) 0]dy = ( 2 y y 2 y 3 ) = .
2
c 2
2 3 2
2
ZADACI ZA VJEBU
U sljedeim zadacima nai povrine likova koji su ogranieni danim krivuljama:
638. y = x 2 + 2 x 3 i y = x + 3 ;
639. y = 2 x x 2 i y = x ;
640. y = x 2 1 , x = 2 , x = 0 i y = 0 ;
641. y = x 2 3 x 4 i y = x 2 + 3x + 4 ;
642. y = x 1 , y = 1 i y = ln x ;
643. y = e x , y = e x i x = 1 ;
644. y = x 3 2 x 2 + 3 , x = 2 i y = 0 ;
645. y = x 2 3 x + 2 , x = 0 , x = 3 i y = 0 ;
646. y = x , y = x , x = 1 i x = 4 ;
647. y = x 3 2x 2 i y = x 2 2 x ;
648. y 2 = x + 1 i x + y = 1 .
RJEENJA
125 9 125 5 27
638. . 639. . 640. 2. 641. . 642. e . 643. 2ch1 2. 644. .
6 2 3 2 4
11 73 1 9
645. . 646. . 647. . 648. .
6 6 2 2
8.3 NEPRAVI INTEGRALI

b
Pod nepravim integralom podrazumijevamo odreeni integral f ( x)dx , u sluaju da vrijedi:
a
i) ili je bar jedna od granica jednaka beskonanosti, odnosno a = ili b = ,
ii) ili je podintegralna funkcija neograniena na intervalu [a, b] .
4
1 1
Na primjer, elimo izraunati
1
x2
dx ili
0 x
dx . U prvom sluaju imamo beskonanu
granicu integracije b = , dok u drugom sluaju podintegralna funkcija f ( x) = 1

x
nije
ograniena u podruju integracije [0,4].
Definicija 4. Neka je y = f (x) neprekidna na intervalu [a, ) . Tada definiramo:

a
f ( x) dx = lim
M f ( x)dx
a
.

Ako pripadni limes postoji, kaemo da nepravi integral f ( x)dx
a
konvergira. U
suprotnom, kaemo da divergira. Slino, ako je y = f (x) neprekidna na intervalu

(, b] , tada definiramo:
b b

f ( x) dx = lim
M f ( x)dx
M
.
b

konvergira. U
suprotnom, kaemo da divergira.

M M
1 1 1 1
649.
1
x 2
dx = lim
M
1
x2
dx = lim
M x1
= lim ( 1) = 1 .
M M
M
1 1

M
650. dx = lim dx = lim ln x 1 = lim (ln M ln 1) = , divergira.
1
x M
1
x M M
M M
x x 1 1 1 1
651.
0
2 2
(1 + x )
dx = lim 2
M (1 + x )
0
2
dx = lim 2
M 2(1 + x )
0
= lim (
M 2
+ )= .
2(1 + M ) 2 2
M
1 1 M
652.
2
x
dx = lim
M
2
x
dx = 2 lim x
M 2
= lim (2 M 2 2 ) = , divergira.
M
Sada prelazimo na drugi sluaj, kada su granice integracije konane, ali je podintegralna
funkcija neograniena na danom intervalu integracije.
Definicija 5. Neka je y = f (x) neprekidna na intervalu (a, b] i neka je neograniena u

lijevom rubu, odnosno lim f ( x) = . Tada definiramo:
xa +
b b

a
f ( x) dx = lim
M a + f ( x)dx
M
.
b
a
konvergira. U
suprotnom, kaemo da divergira. Slino, ako je y = f (x) neprekidna na intervalu [a, b)

i ako je neograniena u desnom rubu, odnosno lim f ( x) = , tada definiramo:
x b
b M

a
f ( x) dx = lim
M b f ( x)dx
a
.
b
a
konvergira. U
suprotnom kaemo da divergira.
4 4
1 1 4
653.
0
x
dx = lim
M 0 +
M
x
dx = lim 2 x
M 0 + M
= lim (2 4 2 M ) = 4 .
M 0+
1 M M
1 1 1 1
654.
0
( x 1) 2
dx = lim
M 1
0
( x
1) 2
dx = lim
M 1 x 1 0
= lim (
M 1 M 1
1) = , divergira.
8 8
1 8
x
2 / 3
655. dx = lim dx = 3 lim x1/ 3 = lim (3 81/ 3 3M 1/ 3 ) = 6 .
3 2 M 0 + M 0 + M M 0 +
0 x M
1 M
1 1

M
656. dx = lim dx = lim arc sin x 0 = lim (arc sin M arc sin 0) = .
0 1 x2 M 1
0 1 x2 M 1 M 1 2
ZADACI ZA VJEBU

1 x2 1
657.
1
4
x 3
dx . 658.
1

( x 3 + 1) 2
dx . 659. x(ln x)
3
2
dx .

x x
x xe
x2
660. dx . 661. dx . 662. dx .
1
( x + 1) 3
2
1
4
+1 0
2 1
x2 + 1 1
663.
1
x3
dx . 664.
1
x 1
dx . 665. x ln xdx .
0
1 0 1/ x 1
1 e 1
666.
0
3
x
dx . 667.
1
x 3
dx . 668.
0
3
3x 1
dx .
/2
669. tg xdx .
0
RJEENJA
1 1 1 1
657. divergira. . 658. . .
659. 660. . 661. . 662. .
6 ln 3 16 4 2
1 3 2
663. divergira. . 664. 2. 665. . 666. . 667. .
4 2 e
(3 2 ) 2 1
668. . 669. divergira. .
2
9. Diferencijalne jednadbe 163
DIFERENCIJALNE JEDNADBE
U ovom poglavlju:
Direktna integracija
Separacija varijabli
Linearna diferencijalna jednadba
Bernoullijeva diferencijalna jednadba
Diferencijalna jednadba homogenog stupnja
Egzaktna diferencijalna jednadba
Dajemo nekoliko karakteristinih primjera diferencijalnih jednadbi, gdje funkcija y = y (x)

dy
predstavlja traeno rjeenje, dok y ' obiljeava njenu derivaciju, odnosno y ' = :
dx
i) diferencijalna jedandba koja se rjeava metodom direktne integracije
y '= e 3 x ;
ii) diferencijalna jedandba koja se rjeava metodom separacije varijabli
x 2 y ' = y ( y 3) ;
iii) linearna diferencijalna jednadbe

2
y '+2 xy = x 3e x ;
iv) Bernoullijeva diferencijalna jednadba
y ' y = xe5 x y 3 ;
v) egzaktna diferencijalna jednadba
y
dx + ( y 3 + ln x)dy = 0 ;
x
vi) diferencijalna jedandba homogenog stupnja
( x 2 3 y 2 )dx + xydy = 0 .
Naravno, postoje jo mnogi drugi tipovi diferencijalnih jednadbi prvog reda. Tipovi koje
smo gore naveli i koje emo detaljno raditi se najee pojavljuju u nastavnom procesu.
Primjetimo da pod rjeenjem diferencijalne jednadbe y ' = F ( x, y ( x)) podrazumjevamo

funkciju y = y (x) koja zadovoljava tu jednadbu u smislu da nakon uvrtavanja te funkcije u
y ' = F ( x, y ( x)) imamo valjanu jednakost. Na primjer, funkcija y = e 3 x 1 zadovoljava
diferencijalnu jedandbu y ' y = 2e 3 x + 1 , jer kad je uvrstimo u danu jednakost dobivamo 0 =
0. Kaemo jo da je funkcija y = e 3 x 1 jedno konkretno ili takozvano partikularno rjeenje
ove jednadbe. Meutim, to nisu sva njena rjeenja. Sva njena rjeenja, takozvano ope
rjeenje, imaju nakon rjeavanje dane jednadbe y ' y = 2e 3 x + 1 oblik y = c e x + e 3 x 1 , gdje
je c proizvoljna konstanta. Znai, trebamo razlikovati pojam opeg rjeenja od pojma
partikularnog rjeenja neke diferencijalne jednadbe
9.1 DIREKTNA INTEGRACIJA

Mali broj diferencijalnih jednadbi moemo rijeiti samo direktnom integracijom. Meutim,
kad tad, nakon primjene raznih metoda, diferencijalnu jednadbu dovodimo u oblik za
direktno integriranje. Metodu direktnog integriranja emo objasniti na slijedeim primjerima.
1 1

670. y ' = e 3 x y ( x) = e 3 x dx = e 3 x + c
3
y ( x) = e 3 x + c.
3
x7 x4

671. y ' = ( x 3 + 1) 2 y ( x) = ( x 3 + 1) 2 dx = x 6 dx + 2 x 3 dx + dx = 7
+
2
+ x+c
7 4
x x
+ y ( x) =
+ x + c.
7 2

672. y ' = x sin x y ( x) = x sin xdx = x cos x + cos xdx = x cos x + sin x
y ( x) = x cos x + sin x + c.
y' = x3 + 4 x
673. ; potrebno je prvo nai ope rjeenje, a potom samo ono koje
y (0) = 1
zadovoljava poetni uvjet y (0) = 1 ;
x4
i)
y ' = x 3 + 4 x y ( x) = ( x 3 + 4 x)dx =
4
+ 2x2 + c ,
4
0
ii) y (0) = 1 y (0) = + 2 02 + c = 0 c = 0 ,
4
x4
iii) rjeenje: y ( x) = + 2x2.
4
sin x
y' =
674. cos x
y ( / 4) = 1
sin x sin x
i) y' =
cos x
y ( x) =
cos x
dx = ln cos x + c ,
ii) y ( / 4) = 1 y ( / 4) = ln cos( / 4) + c = 1 c = 1 ln 2 ,
iii) rjeenje: y ( x) = ln cos x + 1 ln 2 .
y ' = xe3 x
675.
y (1) = 0
xe3 x 1 3 x xe3 x 1 3 x
i) y ' = xe3 x
y ( x) = xe3 x dx =
3

3
e dx =
3
e +c ,
9
3 3
e e 2
ii) y (1) = 0 y (1) = + c = 0 c = e 3 ,
3 9 9
3x 3x
xe e 2
iii) rjeenje: y ( x) = e3 .
3 9 9
ln x
y' =
676. x
y (1) = 0
ln x ln x 1
i) y' =
x
y ( x) = x
dx = ln 2 x + c ,
2
1
ii) y (1) = 0 y (1) = ln 2 1 + c = 0 c = 0 ,
2
1
iii) rjeenje: y ( x) = ln 2 x.
2
PRIMJEDBA
Kako vidimo, ve u nekoliko primjera rjeavanja diferencijalnih jednadbi, neodreeni

integrali igraju kljunu ulogu, te stoga preporuamo da se vratite na Poglavlje 7, te ponovite
osnovne tipove i metode za rjeavanje neodreenih integrala. Naravno u sloenijim tipovima
diferencijalnih jednadbi osim neodreenih integrala potrebno je i znati algoritam za
rjeavanje dotinog tipa jednadbe.
9.2 SEPARACIJA VARIJABLI

Sada prelazimo na primjere onih diferencijalnih jednadbi koje se rjeavaju metodom
separacije varijabli. Sama rije kae da treba u danoj diferencijalnoj jednadbi razdvojiti
varijable y i x na dvije razliite strane jednakosti. Pri tome, prvo treba separirati derivaciju
dy
odnosno trebamo je zapisati u obliku y ' = . Kada se izvri separacija, tada direktnim
dx
integriranje obadviju strana jednakosti, dolazimo do rjeenja dane jednadbe. Primjetimo, da
se mali broj jednadbi moe rijeiti samo separacijom. Meutim, vei broj jednadbi se moe
raznim metodama dovesti na separaciju varijable.
5y ( y 3)dy 3
677. y ' =
x( y 3)

y
= xdx (1 y )dy = xdx ;
1
Rjeenja: y 3 ln y = x 2 + c.
2
dy 1 1 1 1
678. x 2 y ' = y ( y 1) =
y ( y 1) x 2
dx (
y 1 y
) dy = 2 dx
x
1 1
ln( y 1) ln y = + c ; Rjeenja: y ( x) = i y ( x) = 0 .
x 1 c e1/ x
dy 1 1 1
679. x 3 y ' = 1 y 2
1 y2
=
x3
dx 1 y2
dy = x 3
dx
1 1
arc siny = 2
+ c ; Rjeenja: y ( x) = sin( 2 + c) .
2x 2x
y2
680. yy ' = e x ydy = e x dx
ydy = e x dx
2
= ex + c ;
Rjeenja: y 2 = 2e x + c .
y ' = x(1 + y 2 )
681.
y ( 0) = 1
dy dy x2
iv) y ' = x(1 + y 2 )
1+ y2
= xdx 1+ y2
= xdx arc tg y =
2
+c;
x2
Ope rjeenje: y ( x) = tg( + c) ;
2

v) y (0) = 1 y (0) = tg (0 + c) = 1 c = ;
4
x2
vi) Rjeenje zadatka: y = tg( + ).
2 4
yy ' = x 2
682.
y (1) = 3
y 2 x3
i) yy ' = x 2 ydy = x 2 dx
ydy = x 2 dx
2
=
3
+c;
2 x3
Ope rjeenje: y ( x) = +c ;
3
2 25
ii) y (1) = 3 y (1) = +c =3 c= ;
3 3
2 x 3 + 25
iii) Rjeenje zadatka: y = .
3
y 2 y' = e x
683.
y (1) = 4
y3
i) y 2 y' = e x y 2 dy = e x dx
y 2 dy = e x dx
3
= ex + c ;
Ope rjeenje: y ( x) = 3 3e x + c ;
ii) y (1) = 4 y (1) = 3 3e + c = 4 c = 64 3e ;
iii) Rjeenje zadatka: y ( x) = 3 3e x + 64 3e .
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima metodom separacije nai opa rjeenja diferencijalnih jednadbi.
684. xydy = y 2 + 1dx . 685. 2 x 2 yy '+ y 2 = 2 .

686. y ' xy 2 = 2 xy . 687. (1 + x + y + xy ) y ' = 1 .
y' (sin y ) y ' xe x
688. x 3e 2 y = 0 . 689. = .
sin 3 x x y
U slijedeim zadacima metodom separacije nai partikularno rjeenje diferencijalnih

jednadbi.
xyy ' = 1 yy ' = x

690. . 691. .
y (1) = 5 y (1) = 1
e x y ' = y xy '+ sin y = 0
692. . 693. .
y ( 0) = 4 y (1) =
( x 2 1) y '+2 xy 2 = 0 (ctg x) y '+ y = 2
694. . 695. .
y ( 0) = 1 y (0) = 1
RJEENJA
684. ln x = c + y 2 + 1 . 685. y 2 2 = c e1/ x .

2 2
686. (c e x 1) y = 2 i y = 0 . 687. e ( y + y / 2)
= (1 + x)c .
e 2 y 2 x cos 3 x x 3 cos 3 x 2 x sin 3x x 2 sin 3x

688. = + +c.
2 9 3 27 3
689. y cos y + sin y = ( x 2 2 x + 2)e x + c . 690. y = ln x 2 + 25 . 691. y = 2 x 2 .
x
692. y = 4e (1e )
. 693. y = . 694. y (ln( x 2 1) + c) = 1 i y = 0 . 695. y = 2 3 cos x .
9.3 LINEARNA DIFERENCIJALNA JEDNADBA
Linearne diferencijalne jednadbe, za razliku od ostalih tipova diferencijalnih jednadbi,

imaju svojstvo univerzalnog rjeenja. To znai da sve linearne diferencijalne jednadbe imaju
istu formu rjeenja. O tome govori slijedei rezultat.
Teorem 21. Neka je zadana linearna diferencijalna jednadba u openitom obliku:
dy
+ p ( x) y = q( x) ,
dx
gdje su y = p (x) i y = q(x) neprekidne funkcije, takozvani koeficijenti jednadbe. Tada

sva njena rjeenja y = y (x) imaju oblik:
p ( x ) dx p ( x ) dx dx .
y ( x) = e
c + q ( x ) e

Dokaz: dokaz je jednostavan, te istovremeno ilustrira postupak za rjeavanje linearnih

jednadbi, koji sami moemo koristiti u zadacima. Ako je y = y (x ) neko rjeenje linearne
diferencijalne jednadbe y '+ p ( x) y = q ( x) , tada elimo pokazati da to rjeenje mora imati
oblik zadan u iskazu teorema. Prvo jednadbu mnoimo sa multiplikatorom e

p ( x ) dx
, pa
sreujemo lijevu stranu i na kraju integriramo obadvije strane jednadbe:
dy
e + p ( x )e y = q ( x )e
p ( x ) dx p ( x ) dx p ( x ) dx

dx
d p ( x ) dx
y = q ( x )e e y = q ( x )e
p ( x ) dx p ( x ) dx p ( x ) dx
e
dx
dx + c
y=e [ q ( x )e
p ( x ) dx p ( x ) dx
dx + c].
Naravno da je mogue koristiti ovu formulu za rjeavanje linearnih diferencijalnih jednadbi.

Meutim, ako nismo dovoljno vini sa integralima, bilo bi bolje ponoviti postupak u dokazu
ovog teorema. To emo pokazati na nekoliko rijeenih primjera.
1 2
696. Rijeimo diferencijalnu jednadbu y '+ y = e x , koristie formulu za ope rjeenje
x
danu u teoremu 21:
1 2
i) p( x) = , q ( x) = e x ;
x
1
p( x)dx = dx = ln x , e
p ( x ) dx
ii) x
= e ln x = x ;
1 2
q( x)e
p ( x ) dx

2
iii) dx = e x xdx = e x ;
2
p ( x ) dx 1
iv) e = e ln x = ;
x
p ( x ) dx 1 1 2 1 x2 c
[c + q ( x )e
p ( x ) dx
v) y ( x) = e dx] = [c + e x ] =
x 2 2x
e + .
x
2
697. Rijeimo diferencijalnu jednadbu xy '+ y = xe x , koristei postupak za dokaz opeg
rjeenja koji je prezentiran u dokazu teorema 21. Prvo jednadbu piemo u obliku
1 2
y '+ y = e x , te sa njom radimo slijedee korake:
x
e
p ( x ) dx
i) mnoimo jednadbu sa multiplikatorom = e ln x = x pa dobivamo
2
x
xy '+ y = xe ;
d 2
ii) sreivanje desne strane: ( xy ) = xe x ;
dx
iii) integriranjem obadviju strana dobivamo:
1 1 2 1 x2 c

2
xy = c + xe x dx y ( x) = [c + e x ] = e + .
x 2 2x x
Na svakom pojedinano je da procjeni koja od ova dva naina e koristiti u rjeavanju

linearnih diferencijalnih jednadbi.
698. Rijeimo diferencijalnu jednadbu xy '+5 y = x 3 , koristei postupak za dokaz opeg

rjeenja koji je prezentiran u dokazu teorema 21. Prvo jednadbu piemo u obliku
5
y '+ y = x 2 pa postupamo:
x
mnoimo jednadbu sa multiplikatorom e x = e ln x = x 5
5 dx 5
i) pa dobivamo
x 5 y '+5 x 4 y = x 7 ;
d 5
ii) sreivanje desne strane: ( x y) = x 7 ;
dx
1 1 1 c

x 5 y = c + x 7 dx y ( x) = 5 [c + x 8 ] = x 3 + 5 .
x 8 8 x
2
699. Rijeimo diferencijalnu jednadbu y '+2 xy = 3 xe x , koristei postupak za dokaz
opeg rjeenja koji je prezentiran u dokazu teorema 21:
e
2 xdx 2
i) mnoimo jednadbu sa multiplikatorom = ex pa dobivamo
x2 x2
e y '+2 xe y = 3 x ;
d x2
ii) sreivanje desne strane: (e y ) = 3 x ;
dx
3 2 3 2 x2

2 2 2
e x y = c + 3 xdx y ( x ) = e x [c + x ] = x e + ce x .
2 2
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai ope rjeenje dane linearne diferencijalne jednadbe.
700. y ' xy = x . 701. xy '+ y = x ln x .

2
702. xy '+ y = x sin x . 703. x 2 y '+ (1 2 x) y = x 2 .
3 1 2
704. y ' 2 y = 2 . 705. y ' y = x ln x .
x x x
706. y '+4 y = 2 x + 3e 3 x . 707. y '2 y = xe3 x .
708. y '+ y = sin x . 709. y = x( y ' x cos x) .
710. ( xy '1) ln x = 2 y . 711. xy '+ ( x + 1) y = 3 x 2 e x .
U slijedeim zadacima nai partikularno rjeenje dane linearne diferencijalne jednadbe.

Pri tome kao i kod separacije varijable iz pethodne toke, prvo naemo ope rjeenje a
potom uvrtavanjem poetnog uvjeta izraunamo nepoznatu konstantu c .
y '+4 y = 2 x + 3e 3 x y '2 y = xe3 x

712. . 713. .
y (0) = 5 y (3) = 1
y '+2 xy = x 3e x 2 xy '+ y = xe x 2
714. . 715. .
y (0) = 4 y (1) = 2
xy '+5 y = x 3 (1 + x 2 ) y '+9 y = 0
716. . 717. .
y (1) = 1 y (3) = 1
x 3 y '+3 x 2 y = sin x xy '+2 y = cos x
718. . 719. .
y ( ) = 0 y ( / 2) = 0
xy '+ y = x 4 + x 3 xy '+2 y = e x
720. . 721. .
y (1) = 1 / 2 y (1) = 1
x(2 + x) y '+2(1 + x) y = 1 + 3 x 2 y ' cos x y sin x = x 3e x
2
722. . 723. .
y (1) = 1 y (0) = 1
RJEENJA
2 x c 1 c cos x 2
700. y = 1 + c e x /2
.701. y = + + x ln x . 702. y = .
4 x 2 x x
1 1
703. y = x 2 (1 + c e1/ x ) . 704. y = + c e 3 / x . 705. y = cx 2 + x 2 ln 2 x .
3 2
x 1 3
706. y = + e 3 x + c e 4 x . 707. y = xe3 x e 3 x + c e 2 x .
2 8 7
1 1
708. y = sin x cos x + c e x . 709. y = x(c + sin x) . 710. y = c ln 2 x ln x .
2 2
x 1 3 263 4 x
711. xy = ( x 3 + c)e x . 712. y = + e 3 x + e .
2 8 7 56
2
3x 3x 6 3 2x 1 4 x2 x2 ex 2 e
713. y = xe e + (e 2e )e . 714. y = x e + 4e . 715. y = + .
4 2x x 2x
x3 7 1 cos x
716. y= + 5 . 717. y = e 9 arctg 39 arctgx . 718. y = 3 + 3 .
8 8x x x
cos x sin x 1 x 3
x 4
1 + x + x3
719. y= 2 + 2 . 720. y = + + . 722. y = .
x x 2x 20 x 4 5 2x + x2
9.4 BERNOULLIJEVA DIFERENCIJALNA JEDNADBA
Bernoullijeva diferencijalna jednadba ima oblik:
dy
+ p( x) y = q ( x) y n .
dx
Ako je n = 0 ili n = 1 , tada je ovo linearna jednadba. Ako je pak n 0,1 tada se
supstitucijom u = y1 n Bernoullijeva jednadba svodi na linearnu jednadbu. Preciznije, ako
pomnoimo Bernoullijevu jednadbu sa y n tada dobivamo:
dy 1 d ( y1 n )
y n + p( x) y1 n = q( x) + p ( x) y1 n = q ( x) .
dx 1 n dx
Sada supstitucijom u = y1 n dobivamo da Bernoullijeva jednadba prelazi u linearni oblik:

du
+ (1 n) p ( x)u = (1 n)q ( x) .
dx
Sada ovu linearnu jednadbu rijeimo koristei razmatranja iz prethodne toke, pa je traeno
rjeenje Bernoullijeve jednadbe dano sa
y ( x) = (u ( x))1/(1 n ) .
Ovaj postupak emo ponovit na nekoliko rijeenih primjera.

dy
724. Rijeiti diferencijalnu jednadbu + y = xy 3 .
dx
i) Mnoenjem jednadbe sa y 3 dobivamo:
dy 1 d ( y 2 )
y 3 + y 2 = x + y 2 = x ;
dx 2 dx
ii) Sada supstitucijom u = y 2 prethodna jednadba postaje linearna

du
2u = 2 x ;
dx
iii) Ovu linearnu jednadbu rjeavamo primjenom postupka iz Teorema 24, pa
1
dobivamo da je: u ( x) = x + + ce 2 x ;
2
iv) Na kraju traeno rjeenje Bernoullijeve jednadbe glasi:
2
y 2 ( x) = .
2 x + 1 + ce 2 x
dy x
725. Rijeiti diferencijalnu jednadbu x + 2 y = 3 . Prvo je napiemo u obliku:
dx y
dy 2 1
+ y = 3 . Potom radimo slijedee korake.
dx x y
i) Mnoenjem jednadbe sa y 3 dobivamo:
dy 2 4 1 d ( y4 ) 2 4
y3 + y =1 + y =1;
dx x 4 dx x
4
ii) Sada supstitucijom u = y prethodna jednadba postaje linearna
du 8
+ u = 4;
dx x
iii) Ovu linearnu jednadbu rjeavamo primjenom postupka iz Teorema 24, pa
4 c
dobivamo da je: u ( x) = x + 8 ;
9 x
iv) Na kraju traeno rjeenje Bernoullijeve jednadbe glasi:
4x c
y ( x) = 4 + .
9 x8
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai ope rijeenje zadane diferencijalne jednadbe.
726. y '+ y = y 4 sin x . 727. x 3 y '2 xy = y 3 .

728. xy '+2 y = e x y 1 . 729. xy 2 y ' x 2 = y 3 .
730. y ' y tg x = y 4 cos x . 731. xy '+2 y + x 5 y 3e x = 0 .
U slijedeim zadacima nai partikularno rijeenje zadane diferencijalne jednadbe.
xy '+ y = y 2 y
732. . 2 y ' + y 3 cos x = 0
733. x .
y (1) = 2 y ( 2) = 1
y x
y '+ = x 3 y 3 y ' y = xy 5
734. x . 735. 2 .
y (2) = 1 y (1) = 1
y '2 y tg x + y 2 tg 4 x = 0 y
736. . y '+ = e x y 3
737. 4x .
y ( 0) = 2 y (1) = 1
RJEENJA
3 9 1
726. y = (c e 3 x + cos x + sin x) 1/ 3 . 727. y 2 = .
10 10 1 1
+ c e4/ x
8 2x
c 12 12 6 2
728. y = 4 + e ( 4 + 3 2 + ) . 729. y = cx 3x 2 .
2 x 3 3
x x x x x
2
731. y 2 = x 4 (2e x + c) i y = 0 . 732. xy = 3 x 3 + 7 . 734. y = .
x 17 4 x 2
2 1
735. y = (2 + 3e1 x ) 1/ 4 . 737. y = .
4
x (1 4e + 4e x )1/ 2
9.5 EGZAKTNA DIFERENCIJALNA JEDNADBA
Diferencijalna jednadba f ( x, y )dx + g ( x, y )dy = 0 se zove egzaktna ukoliko postoji funkcija

u ( x, y ) takva da je:
u u
= f ( x, y ) i = g ( x, y ) ,
x y
odnosno ukoliko je du = f ( x, y )dx + g ( x, y ) . Tada egzaktna jednadba poprima oblik du = 0

dok je ope rjeenje dano formulom u ( x, y ) = c . Naravno pod uvjetom da smo pronali iz
prethodnih uvjeta funkciju u ( x, y ) . Primjetimo jo da se svaka diferencijalna jednadba prvog
reda moe napisati u obliku f ( x, y )dx + g ( x, y )dy = 0 .
Prije pronalaenja funkcije u ( x, y ) bilo bi dobro provjeriti dali je dana jednadba uope
egzaktna, jer ako nije neemo moi ni nai takvu funkciju. Kriterij za utvrivanje da li je neka
diferencijalna jednadba egzaktna je dan slijedeim rezultatom.
Teorem 22. Diferencijalna jednadba f ( x, y )dx + g ( x, y )dy = 0 je egzaktna ako i samo

ako vrijedi:
f g
= .
y x
To znai da emo za danu jednadbu prvo provjeriti dali je egzaktna, koristei pri tome
prethodni teorem, a tek potom emo traiti funkciju u ( x, y ) . Postupak za pronalaenje
funkcije u ( x, y ) dajemo u nekoliko slijedeih primjera.
738. Naimo ope rjeenje diferencijalne jednadbe (2 xy + y 2 )dx + ( x 2 + 2 xy )dy = 0 .

Radimo u nekoliko koraka:
i) f ( x, y ) = 2 xy + y 2 i g ( x, y ) = x 2 + 2 xy ;
f g f g
ii) raunamo: = 2x + 2 y i = 2 x + 2 y , odnosno = , pa po teoremu 22
y x y x
zakljuujemo da je (2 xy + y 2 )dx + ( x 2 + 2 xy )dy = 0 egzaktna diferencijalna
jednadba;
iii) po definiciji egzaktne jednadbe, postoji funkcija u ( x, y ) koja zadovoljava

u u
= f ( x, y ) = 2 xy + y 2 i = g ( x, y ) = x 2 + 2 xy ,
x y
iz ega integriranjem slijedi:

u ( x, y ) = (2 xy + y 2 )dx = x 2 y + xy 2 + c( y ) ,
u ( x, y ) = ( x 2
+ 2 xy )dy = x 2 y + xy 2 + c( x)
odnosno u ( x, y ) = x 2 y + xy 2 + c ;
iv) S obzirom da je dana jednadba egzaktna to ope rjeenje y (x) ima oblik:
u ( x, y ) = c x 2 y + xy 2 = c.
739. Naimo ope rjeenje diferencijalne jednadbe (2 xy + e y )dx + ( x 2 + xe y + 4 y )dy = 0 .

i) f ( x, y ) = 2 xy + e y i g ( x, y ) = x 2 + xe y + 4 y ;
f g f g
ii) raunamo: = 2x + e y i = 2 x + e y , odnosno = , pa po teoremu 22
y x y x
zakljuujemo da je (2 xy + e y )dx + ( x 2 + xe y + 4 y )dy = 0 egzaktna diferencijalna
jednadba;

u u
= f ( x, y ) = 2 xy + e y i = g ( x, y ) = x 2 + xe y + 4 y ,
x y

u ( x, y ) = (2 xy + e y )dx = x 2 y + xe y + c( y ) ,

u ( x, y ) = ( x 2 + xe y + 4 y )dy = x 2 y + xe y + 2 y 2 ,
odnosno u ( x, y ) = x 2 y + xe y + 2 y 2 + c ;
u ( x, y ) = c x 2 y + xe y + 2 y 2 = c .
740. Naimo partikularno rjeenje diferencijalne jednadbe
(2 xy 2 + y sin x)dx + (cos x 2 x 2 y )dy = 0 uz uvjet y ( 0) = 1 .
i) f ( x, y ) = 2 xy 2 y sin x i g ( x, y ) = cos x 2 x 2 y ;
f g f g
ii) raunamo: = 4 xy sin x i = sin x 4 xy , odnosno = , pa po
y x y x
teoremu 22 zakljuujemo da je (2 xy 2 + y sin x)dx + (cos x 2 x 2 y )dy = 0
egzaktna diferencijalna jednadba;

u u
= f ( x, y ) = 2 xy 2 y sin x i = g ( x, y ) = cos x 2 x 2 y ,
x y

u ( x, y ) = (2 xy 2 + y sin x)dx = x 2 y 2 + y cos x + c( y ) ,
u ( x, y ) = (cos x 2 x 2
y )dy = y cos x x 2 y 2 + c( x) ,
odnosno u ( x, y ) = y cos x x 2 y 2 + c ;
u ( x, y ) = c y cos x x 2 y 2 = c .
v) Sada jo trebamo odrediti konstantu c iz uvjeta y (0) = 1 . Uvrtavanjem ovog

uvjeta u ope rjeenje slijedi: 1 cos 0 0 212 = c c = 1 , pa je traeno rjeenje
zadatka funkcija:
y cos x x 2 y 2 = 1.
ZADACI ZA VJEBU
Nai ope rjeenje dane egzaktne diferencijalne jednadbe.
741. (3 y + xy 2 )dx + (3x + x 2 y )dy = 0 . 742. (2 y e y )dx + (2 x xe y )dy = 0 .

743. ( x + y ) y '+ y = 0 . 744. 2 xe y dx + ( x 2 y 2 2 y )dy = 0 .
745. e y dx (2 y + xe y ) dy = 0 . 746. ydx + ( xy 3 + x ln x)dy = 0 .
747. (1 + y 2 sin 2 x)dx 2 y cos 2 xdy = 0 . x3
748. 3x 2 (1 + ln y )dx (2 y ) dy = 0 .
y
Nai partikularno rjeenje.
(2 y x) y '+( 2 x y ) = 0 (2 y + x + ye y )dy + (e x + y ) = 0
749. . 750. .
y (2) = 4 y (0) = 1
RJEENJA
y2
741. xy (6 + xy ) = c . 742. x(2 y e y ) = c . 743. xy + = c . 744. e y ( x 2 y 2 ) = c .
2
745. xe y y 2 = c . 746. 4 y ln x + y 4 = c . 747. x y cos 2 x = c .
2
748. x 3 + x 3 ln y y 2 = c . 749. x 2 xy + y 2 = 12 . 750. e x + xy + y 2 + ( y 1)e y = 2 .
9.6 DIFERENCIJALNA JEDNADBA HOMOGENOG

STUPNJA
Diferencijalna jednadba f ( x, y )dx + g ( x, y ) dy = 0 je homogenog stupnja ukoliko se moe

dy y
svesti na oblik = h( ) . Na primjer, ukoliko su f ( x, y ) i g ( x, y ) polinomi homogenog
dx x
stupnja odnosno ako postoji broj takav da vrijedi f (tx, ty ) = t f ( x, y ) i g (tx, ty ) = t g ( x, y )
dy y
tada se diferencijalna jednadba f ( x, y )dx + g ( x, y )dy = 0 moe svesti na oblik = h( ) .
dx x
y
Potom, uvodimo supstituciju z = , te se poetna jednadba svodi na oblik rijeiv metodom
x
separacije varijabli. To emo pokazati na nekoliko rijeenih primjera.
751. Rijeiti diferencijalnu jednadbu homogenog stupnja ( x 2 + 5 y 2 ) dx + xydy = 0 . Nije

teko primjetiti da su funkcije f ( x, y ) = ( x 2 + 5 y 2 ) i g ( x, y ) = xy polinomi homogenog
stupnja 2 odnosno f (tx, ty ) = t 2 f ( x, y ) i g (tx, ty ) = t 2 g ( x, y ) . Stoga djeljenjem sa x 2 emo
ovu jednadbu svesti na oblik:
y y dy
1 5( ) 2 + =0.
x x dx
y
Supstitucijom z = , gdje je y ' = xz '+ z dobivamo:
x
1 1
5 z + xz '+ z = 0 xz ' = + 4 z .
z z
Ova se jednadba rjeava separacijom varijabli:
1 zdz dx zdz dx
xz ' =
z
+ 4z
1 + 4z 2
=
x

1 + 4z 2
=
x

8
1 cx 1
ln(1 + 4 z 2 ) = ln x + c z 2 = .
8 4
y
S obzirom da je z = odnosno y = xz traeno rjeenje jednadbe ( x 2 + 5 y 2 ) dx + xydy = 0
x
cx 8 1
je funkcija y ( x) = x .
4
752. Rijeiti diferencijalnu jednadbu:

y
y
y ' = e x .
x
y
Supstitucijom z = , gdje je y ' = xz '+ z lako dobivamo da je:
x
xz '+ z z = e z xz ' = e z .
Ova se jednadba rjeava separacijom varijabli:

dx dx
xz ' = e z e z dz =
x

e z dz =
x
e z = ln x + c z = ln(ln x + c) .
y
y y
S obzirom da je z = odnosno y = xz traeno rjeenje jednadbe y ' = e x je funkcija
x x
y ( x) = x ln(ln x + c) .
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai ope rjeenje diferencijalne jednadbe.
753. xy ' = 2 x + y . 754. xyy ' = x 2 3 y 2 .

755. 4 xy 3 y ' = 4 y 4 + x 4 . 756. 4 xy 3 y ' = 6 y 4 + x 4 .
757. (2 x 2 y 2 ) y '6 yx = 0 . 758. xy ' = x y .
759. xy ' y = x 2 + y 2 . 760. ( x 2 y 2 x 4 ) y ' = x 2 y 2 y 4 .

761. y 2 + x 2 y ' = xyy' . 762. ( x 2 + y 2 ) y ' = 2 xy .
y y
763. xy ' y = x tg . 764. xy ' = y xe x .
x
U slijedeim zadacima nai partikularno rjeenje diferencijalne jednadbe.
y x 2 2
y' = + y' = y x + y
765. x y. 766. x .
y (4) = 0 y (1) = 0

xy y 2 x+ y
y' = y' =
767. x2 . 768. x .
y (1) = 1 y (1) = 1
y + 2x y ( y 2 + 3x 2 )
y' = y' =
769. 2y x . 770. 2x3 .
y (1) = 1 y (1) = 1
RJEENJA
x2 c
753. y = 2 x ln x + cx . 754. y 2 = + 6 . 755. y 4 = x 4 (log x + c) . 756. x 4 + 2 y 4 = cx 6 .
4 x
x c x
757. y 2 = c( y 2 + 4 x 2 ) 3 . 758. y = + . 759. y = cx 2 + 1 / c . 760. y = .
2 x cx 1
y
761. y = ce y / x . 762. y 2 x 2 = cy i y = 0 . 763. sin = cx . 764. y = x ln ln cx .
x
2
x 1 x x
765. y 2 = 2 x 2 ln . 766. y = . 767. y = . 768. y = x(1 + ln x) .
4 2 1+ ln x
1 x3/ 2
769. y = ( x + 5 x 2 4 ) . 770. y = .
2 2 x

Matematika1ZbirkaMervanPasic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika1ZbirkaMervanPasic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FER - Fakultet elektrotehnike i raunarstva

dodatak predavanjima za grupe GHI (sa svim korekcijama)

Kompleksne brojeve u algebarskom obliku prikazujemo kao linearnu kombinaciju realne

Strelica z = x + yi osim koordinata ( x, y ) ima duljinu, u oznaci | z | , te zatvara kut s osi

z = x + yi, algebarski prikaz;

1.1 ALGEBARSKE OPERACIJE U C

Pod algebarskim operacijama u skupu kompleksnih brojeva C podrazumijevamo zbrajanje, u

Zaista, budui da je i 2 = 1 , imamo da je :

Jednostavno je provjeriti da vrijedi:

U sljedeim zadacima izvriti naznaene algebarske operacije u skupu kompleksnih brojeva.

7. Re(1 + 2i ) + Im(3 + 4i ) = Re(1 2i ) + Im(3 4i ) = 1 4 = 5.

8. |Im(1 + 2i ) + iRe(4 + i ) + 1 + 3i | = |2 + iRe(4 i ) + 1 + 3i | =

10. (2 i )(3 + 4i ) = 6 + 8i 3i 4i 2 = 6 + 5i 4(1) = 10 + 5i.

11. i (2 i )(3 + 4i) = (2i i 2 )(3 + 4i ) = (1 + 2i)(3 + 4i ) = 3 + 4i + 6i + 8i 2 =

Izvri naznaene operacije.

17. z = Im[Re(1 2i ) i Im(1 + i ) 2i ].

R16. z = 5 + 2i. R17. z = 3. R18. z = 2 6i. R19. z = 1 + 3i.

1.2 TRIGONOMETRIJSKI OBLIK

U prethodnoj toki smo dali definiciju kuta i duljine | z |= r kompleksnog broja z = x + yi .

z = r cis = r (cos + i sin ) ,

u kojem umjesto ( x, y ) figuriraju kut i duljina | z |= r . Sa slike vidimo:

da kut i duljinu r raunamo iz pripadnog pravokutnog trokuta, po formuli:

z = x + yi, za x > 0, y > 0 nalazi se u I kvadrantu,

Potrebno je jo znati osnovnu tablicu tangensa za kuteve u prvom kvadrantu:

U sljedeim zadacima prebaciti kompleksne brojeve u trigonometrijski oblik.

Prebaciti dane kompleksne brojeve u trigonometrijski oblik.

41. z = Im(1 3i ) + i Re(3 + 2i ).

1.3 BRZO-BRZO POTENCIRANJE, MNOENJE I DIJELJENJE U C

Potenciranje, mnoenje i dijeljenje kompleksnih brojeva u algebarskom obliku z = x + yi ,

U sljedeim zadacima izraunati naznaene operacije u skupu kompleksnih brojeva.

42. i 321 = i 480+1 = (i 4 )80i = i.

11 127 11 127 1397

Izvriti naznaene operacije meu kompleksnim brojevima.

R 49. z = 221. R50. z = 211 i. R51. z = 243333/ 2 (1 + i ).

Znamo da u skupu realnih brojeva korjenovanje moemo shvatiti kao razlomljeno

Uvrtavajui u prethodnu tvrdnju trigonometrijske oblike za w = cis i z = r cis

to direktno dokazuje gornju formulu za korjenovanje kompleksnih brojeva.

U sljedeim zadacima izraunati naznaene korijene u skupu kompleksnih brojeva.

Izraunati korijene u skupu kompleksnih brojeva.

1.5 ALGEBARSKE JEDNADBE U C

- pretvaranje kompleksnog broja iz algebarskog u trigonometrijski oblik,

U sljedeim zadacima rijeiti jednadbe u skupu kompleksnih brojeva.

Rijeiti jednadbe u skupu kompleksnih brojeva.

NIZOVI I REDOVI (korigirano)

Nizovi realnih brojeva

Da bismo izbjegli ovakve sluajeve neodreenosti, potrebna nam je definicija gomilita i

Definicija 1. Realan broj L je gomilite niza a n ako zadovoljava:

za svaki > 0 postoji n0 N takav da za beskonano mnogo n > n0 vrijedi

Definicija 2. Realan broj L je limes niza a n ako zadovoljava:

lim an = L > 0, n0 N , n n0 , | an L |<

Kao podsjetnik navodimo po jedan karakteristian i jednostavan primjer efektivnog raunanja

U raunanju limesa koriste se sljedea svojstva:

lim(an bn ) = (lim an ) (lim bn ),

gdje pretpostavljamo da pojedinani limesi lim an i lim bn postoje.

Budui da je precizno raunanje limesa niza vano u odreivanju konvergencije redova, to e

92. 1. 93. 0. 94. .

1. U nastavku promatramo limese nizova kojima se indeks n pojavljuje u potencijama s

Budui da je ovo jedan specijalni oblik neodreenog oblika , postupamo kao to je

2. Ako se u danom nizu pojavljuju istovremeno algebarske i transcedentne funkcije, tada

Uvijek moemo, ako je to korisno, prijei s indeksa n na varijablu x, takvu da x .

Znai, pokazali smo da je:

2.2 REKURZIVNO ZADANI NIZOVI

Sada je lako limesirati danu rekurziju. Na primjer: