DUA

Kad umremo i sretnemo se s vlastitom duom. Dua nam pokuava prvo ublaiti bol tog iskustva i
prvo nas pozove da se udobno smjestimo. Blagonaklono se smijei, ponudi nas nebeskom kafom,
zapalimo eterinu cigaretu, udobno sjednemo u nebesku fotelju.. I dua nam kae hajde da
rezimiramo!

Znamo da malo ljudi vodi Ocjeljen ivot. Najee ive Yang-ivot ili Yin ivot to jest zarobljeni
materijalnou ili izgubljeni u duhovnosti.I hrle uiteljima koji ih samo dalje uvruju u toj drugoj
polovinosti.

Kad umre Yang osoba, kad tako sjedne s duom, dua ga pita: S im mi dolazi?

Bie se udi: S im? Kako s im?

to mi donosi, kojim novim sadrajima sad moemo oplemeniti Zajedniko Ja? ime se se bavio? ta
si radio?

-oh, puno toga, kae nae Yang bie, puno sma radio, svata sam obavio, eno gle tamo moju kuu,
onu krasnu palau,to sam si sagradio i ostavio djeci,i djecu sam podigao, i ono tamo imanje, i biznis
sam razvio, imao sam puno radnika. Ili, poduavao sam, vidi tamo one moje studente, vidi kako plau
za mnom, puno sam im pokazao, ba su bili zadovoljni..

-Dobro, dobro, kae dua, ali ta si nauio?

-Puno sam nauio, zavrio sam kole, bio sam priznati strunjak u svojoj profesiji, ugledan
majstor,pisoa sam knjige, svi su se divili mom znanju, imam potvrde i diplome i pohvale..

-Dobro, dobro prekida ga dua, ali ta si o meni saznao?

-O tebi? Pa mislio sam na tebe, iao u vjerske kue, pratio religijske dogaaje, dosta sam uo o tebi..

Ne pitam ta si uo, nego ta si saznao

-Pa , ono to su mi rekli, da si ista i mudra i nepogreiva..

Tu se na Yangovac pone nelagodno mekoljiti i ulizivaki dodvoravati dui.

Da sam tako mudra i nepogreiva ne bih sada vodila s tobom ovako dosadan razgovor...netaktino
kae dua, pomalo gubei strpljenje.

ta si o meni saznao kroz vlastito iskustvo?

Tu nae Yang bie obori glavu, zamisli se, i zauti...

Jer vlastitog unutranjeg iskustva nema.

Jer se za iskustvo due nikad au ivotu nije zalagalo.

Jer se nikada nije zapitalo s im bi to dua eljela da joj se vrati, to bi dui prijalo,kakva iskustva se
mogu ugraditi u duu to moe postati iskustvo due.
Kad umre Yin osoba, i sjedne s duom, dua pita: ta si uinio s onim s im si otiao, s ime sam te
poslala u svijet?

Bie se blaeno nasmijei, kako je naviklo u zemaljskom ivotu, pita: Kako ta? Ponio sma u svijet
svijest o tebi, i ivio svijestan tebe,posveen duhovnosti,predan molitvi , ili osamio sam se, cijeli sam
ivot meditirao eznui za tobom...ili, prouavao sma zen ivjei za ovaj trenutak, da ti doem ist,
osloboen iluzije.

-Dobro, dobro, odmahuje dua imaginarnom rukom, ali kako si ono to sam ti dala, s im sam te
poslala, kako si upotrijebio to to si ponio u svijet, kako primjenio, kako je to drugima posluilo?

Yin-bie i dalje ponavlja ono to je cijeli ivot ponavljalo: Pa govorio sma svima da je svijet iluzija,da
je glupo zalagati se za prolaznost, nisam se dao zarobiti u drutvene norme, nisam zavrio kole, jer
to nije vano, znanje samo smeta... mislio sma smao o tebi.

Dua zakilji, i ironino pita: I ta su drugi od tebe nauili? Ignorirati materijalnost, zanemariti
svjetovne dunosti, ivjeti neodgovorno, pod krinkom svetosti? Da postanu isti takvi licimjeri, i jo
tvrde da je to zbog mene?

I nae Yin-bie obori glavu , zamisli se, i zauti...

Jer vlastitog vanjskog iskustva nema.

Jer se za iskustvo materijalnog svijeta nikad au ivotu nije zalagalo. Jer s enije pitalo s im i zato ga je
dua poslala u svijet, ta mu je dala za zadatak, ta je trebalo ugraditi u svijet, da bi joj se to iskustvo
onda moglo i vratiti, postati novo iskustvo due.

Nakon svake smrti, dua nas doekuje s neoekivanim pitanjima; u tom preispitivanju, podsjeti nas na
namjeru, s kojom smo se bili rodili, na zajedniki formuliran plan prije roenja, na tokom ivota
neosvijetenu svrhu te date inkarnacije, na dogovorene, neispunjene zadatke...

U takvom susretu naa ivotna zalaganja,odjednom djeluju blijedo, besmisleno, uzaludno,Tek kad
tako osupnuti zautimo pred duom, kad shvatimo, koliko smo krivo proivjeli ivot, ponemo
prolaziti kroz pravu agoniju- kroz prave muke paklenske- u poreenju s kojima sve nae zemaljske
muke, koje su nam s eza ivota inile kao strahote i nesree, djeluju beznaajno.

I opet, po stoti put , dui obeajemo, kako emo sljedei put, u sljedeoj inkarnaciji, voditi smisleniji
ivot.