D.

Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

Pregledni lanak
UDK 179:001

(Zlo)upotreba darovitih1
(Kratki ogled o odgovornosti darovitih i njihovih odgajatelja)

Devdet Hadiselimovi
Pula
Primljeno, 1. 4. 2007.

U prilogu se raspravlja o pojavi zloupotrebe darovitih ljudi u povijesti,

a prije svega u dananjem ekoloki razornom modelu razvoja. Navo-
de se osnovni razlozi za raspravu te se otvara kompleksni problem
odgovornosti darovitih i njihovih odgajatelja za promjenu postojee
razvojne paradigme u novu, koja bi se temeljila na humanistikim vri-
jednostima te stvarala ekoloki povoljnije uvjete za opstanak ivota i
ovjeka na Zemlji. Zatim se ukratko iznose osnovne pretpostavke druk-
ije podrke nadarenima tijekom njihova razvoja i kolovanja. Pro-
pituju se zatim mogunosti irokoga humanistikog obrazovanja kao
osnove za odabir i usvajanje odgovarajuih vrijednosti, koje bi osigu-
ravale prihvatljiviju upotrebu znanosti, tehnologije i tehnike nego to
je to bilo do sada.
Kljune rijei: daroviti, (zlo)upotreba, model razvoja, odgoj, podr-
ka, vrijednosti, znanost, tehnologija, tehnika, odgovor
nost, humanistika misao

1 Sudjelujuinedavno (Vodice, listopad 2006.) na strunom skupu psihologa te pratei

u sklopu istog izlaganja i okrugli stol o darovitima (uenicima), prisjetio sam se trodnev-
nog savjetovanja koje je, pod nazivom Oblici i sadraji rada s nadarenima, odrano u
studenom 1989. godine u Rijeci. Tom sam prilikom izlagao o pojavi upotrebe i zloupotrebe
nadarenosti. Premda je izgledalo da moje izlaganje kvari ope pozitivno ozraje skupa i da
prerano pjevam o onome o emu je bolje utjeti, ipak je izazvalo dovoljno, uglavnom
snoljivih, primjedaba, upita i razgovora. Dvojei oko recepcije izloenog, ostavio sam tekst
priopenja da malo odlei. Meutim, uskoro su slijedili tragini dogaaji koji su veinu
nas zaposlili urgentnijim zadacima i problemima. U meuvremenu se i na globalnoj razini
zbilo mnogo toga to je moralo otvoriti ozbiljne dvojbe i rasprave o odgajanju, obrazovanju,
podrci i razvoju darovitih openito. Navodim ilustrativno tek nekoliko planetarnih doga-
aja i/ili pojava: pad berlinskog zida i globalna pobjeda kapitalizma, skup u Riju, Agenda
21 i odrivi razvoj, procesi globalizacije te rast nasilja i terorizma, imperijalni ratovi za pre-
ostale resurse, uruavanje i zamor demokracije, rast ovisnosti o masovnim medijima i ma-
nipulacije, oportunizam i utnja znanstvenika i intelektualaca, obmane u znanosti i njezino


D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

ovjek stvara buku, zagauje zrak, vodu, upropauje ume, stvara velike
koliine otpadaka, sve vlastitom genijalnou. (J. B. Pristley, prema Grul,
1985, 147)
Suvremeni ovjek dosad je akumulirao goleme koliine znanja i informacija
kao i sredstava za njihovu primjenu, no ini se da i dalje ide smeteno naprijed
kao slijep ili opijen, teturajui iz jedne krize u drugu. Iako je ve primio ra-
zliita upozorenja da se kree poljima koja su gusto minirana i koja bi trebalo
temeljito istraiti i obiljeiti, postaje sve oitije da on nije siguran kamo ide
ni kamo eli ii dalje od nekoliko narednih koraka. Samo ako razborito ucrta
svoj daljnji smjer kretanja, moi e kroiti novim podrujima koja nude be-
skrajne mogunosti za njegovu trajnu poduzetnost. (Peccei i King, 1979, 5)

Ova dva citata naznauju obrise kompleksnog problema o kojem

emo ovdje tek fragmentarno raspravljati. Pojava zloupotrebe darovi-
tosti ima raznolike oblike, aspekte i kontekste. Recimo odmah da je
povijest ljudskog drutva istodobno i povijest (zlo)upotrebe njegovih
darovitih pojedinaca. Pomaui i sluei raznim gospodarima, sudjelu-
jui u mnogim projektima, daroviti su bili jednako sistematini, podu-
zetni i inventivni u smiljanju oruja, naina muenja i ubijanja ljudi,
metoda indoktrinacije, ispiranja mozga ili manipulacije ljudima kao
to su bili i u umjetnikom stvaranju, razvoju znanosti, tehnologije i
mnogim drugim pothvatima za koje su vjerovali da ih ine za dobrobit
ovjeka i zajednice. Dovoljno se, primjerice, sjetiti onih tisua najspo-
sobnijih pojedinaca koji su opsluivali nacistiki i staljinistiki mega-
stroj ili svih vrsnih specijalista koji i danas razvijaju nova oruja, koji
su, eto, proizveli nuklearne bojne glave za smrt oko 300 milijarda ljudi
(pa su, racionalni kakvi jesu, i za taj viak ubijanja smislili i poseban

sluenje posebnim interesima, sve uvjerljiviji dokazi o dubini ekoloke krize i klimatskim
promjenama itd. O mnogobrojnim vanim studijama, dokumentima i knjigama u kojima
se raspravlja o navedenim pojavama da i ne govorimo. Naalost, za sudionike okruglog
stola spomenutoga nedavnog skupa kao da se nita od navedenog nije dogodilo. Kako je
pripremljen, tako je i protekao: birokratski i jednodimenzionalno, daleko ispod razine skupa
iz 1989. godine. Mnotvo zaduenih referenata kao da je zajedniki pripremalo izvjetaj
odgovornom ministarstvu i nastojalo pokazati kako se, eto, u domeni brige za darovite neto
radi. Postavljeno pitanje, gdje obino zavre i za koga rade daroviti mladi ljudi nakon to im
se prui dugogodinja podrka i kolovanje, ostalo je bez odgovora. Neka druga pitanja nisu
se mogla ni postaviti, jer rasprava izvan pripremljenog nije ni bila mogua.
Ovdje priloeni tekst onaj je koji sam 1989. godine ostavio da malo odlei. Sadr-
ajno je nepromijenjen, a napravljene su samo manje, vremenu primjerene, jezine i stilske
intervencije. U njemu otvoreni problemi nisu ni blizu razrjeenja i o njima se jo uvijek malo
i nerado govori. Vjerujem da e se rasprava o njima ipak nastaviti, posebno u kontekstu ne-
povoljnih razvojnih tendencija od kojih sam neke spomenuo u ovoj napomeni.

10
D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

pojam overkill), koji su, obuzeti nuklearnom utopijom, pustili u pogon

nekoliko stotina nuklearnih reaktora (ostavljajui drugima da sklanjaju
radioaktivni otpad, a djeci i ljudima nove strahove i more), koji svojim
izumima i pothvatima obezvrijedie okoli otetivi ak i ozonski omo-
ta, itd. Takve poslune, nekritine i neodgovorne nadarene pojedince,
koji radei u laboratorijima i institutima pridonose dodue i razvoju
znanosti, nazvao je Ortega y Gasset (1988) psima na lancu i pelama u
sau. Jo nepovoljnije, nedovoljno osvijetene znanstvenike, bez irih
humanistikih vidika i vrijednosti, koji ne razbijaju glavu time kakve
e posljedice proizvoditi njihovi izumi i produkti, Robert Jungk nazvao
je dinaminim grobarima ljudskog roda (prema Fetzer, 1988, 273).
Nekoliko je polazita za otvaranje razgovora o ovoj, u najmanju ruku,
nelagodnoj problematici.
Prvo je recentna euforija u svezi s drutveno-ekonomskim, tehno-
lokim i znanstvenim razvojem, udnja i nestrpljenje oko dostizanja
Europe, toga visokorazvijenog svijeta s obiljem materijalnih dobara,
rastuom potronjom, ivotnim standardom i udobnostima. Nerijetko
se spominje i visokoproduktivni ideal Japana, no s vrlo povrnom spo-
znajom o cijeni koja je plaena, pravim grabeom i rasipanjem ograni-
enih zaliha sirovina i energije u visokoentropijskom modelu razvoja
(intenzivna proizvodnja, ekscesivna potronja, velike koliine otpada,
oneienje okolia i remeenje ekoloke ravnotee). Kritika huma-
nistika misao u ovome je modelu otkrila krupne pukotine koje zastra-
uju. Unato tomu, nae su svakodnevne krilatice: Stii, prikopati se,
poveati proizvodnju, ubrzati razvoj i sl. Koga, kako i u emu dostii?
Nedostaje dublje promiljanje i preispitivanje kamo to, prilino spor-
no, dostizanje vodi. Bilo bi dobro da to dostizanje ne bude barem u
pogrekama, zabludama, nuklearnim fantazijama, brdima otpada, opa-
snim kemikalijama u hrani, ali i u majinu mlijeku. Polaganje vjere u
razvoj u zapadnjakom stilu okrutno je samozavaravanje, kae Jeremy
Rifkin (1986, 189). Po njemu je takvo to jedva mogue, ak i kad bi se
postigla preraspodjela svjetskih dobara. I svojevrsna informatika ne-
uroza i oduevljenje raunalima trebalo bi poprilino splasnuti kad bi-
smo ozbiljnije shvatili Rifkinovu objekciju (1986) da raunalne opera-
cije podacima i posredovanje informacija slue osnovnoj svrsi, naime,
to uinkovitijem funkcioniranju visokoentropijskog i razornog modela
razvoja. Tako raunala, dugorono gledano, postaju primjer loe upo-
trebe vrlo dobrog sredstva. (Kad je u pitanju sporni model razvoja, nisu
li i daroviti u mnogim podrujima znanosti, tehnologije i tehnike takav

11
D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

primjer loe upotrebe?) Koristei se novim tehnologijama i pomagali-

ma vrlo smo uinkoviti u eksploataciji i oneienju prirode pa se ne
treba uditi konstataciji koju je izrekao Rene Dubos (u Gruhl, 1985,
115), da je iskoriujemo kao da smo posljednja generacija koja ivi
na Zemlji. Treba li uope rei da bi ograniena prirodna dobra naega
malenog planeta trebalo sauvati i kao osnovnu pretpostavku za ivot
buduih generacija?
Drugo je polazite trenutano vrua tema i kampanja o mladim da-
rovitim ljudima i njihovu obrazovanju i razvoju. Pie se i raspravlja
buno i poletno o nainima, modelima i instrumentima identifikacije
darovitih, o metodikim specifinostima rada s njima, njihovim obilje-
jima, akceleraciji i obogaivanju tijekom kolovanja, onome to nada-
rene sputava, natjecanjima, potpori roditeljima, angairanju darovitih
na izvlaenju drutva iz akutnih tekoa itd., a sve to kao da su rijeene
sve dvojbe te samo valja ubrzati cijeli proces, kako bi se, eto, to prije
postigli rezultati i ubrali plodovi uloenih napora.
Meutim, dobra i kvalitetna podrka darovitima, a polazei od po-
trebe aktivnog i promiljenog oblikovanja budunosti, morala bi biti
vrijednosno orijentirana i inkorporirana u humaniju koncepciju dru-
tvenog i tehnolokog razvoja od one koja je dosad prevladavala i ove
dominantne u naem vremenu. U tom smislu nije ni priblino dovoljno
da daroviti samo prouavaju i istrauju odreena znanstvena podruja,
ve i ono to nam se ini jo vanijim, naime, razumnu i odgovornu
primjenu znanosti i rezultata znanstvenih istraivanja. Stoga o podrci
i razvoju darovitih, kao i o njihovu moguem angamanu u rjeavanju
sloenih drutvenih i civilizacijskih problema, valja otvoriti novu ra-
spravu. Prije svega, o ciljevima (globalnim i posebnim, bliim i daljim),
vrijednosnim orijentacijama i irini njihova humanistikog obrazova-
nja, kako bi svoje iznimne potencijale iskoristili za dobrobit svoje, ali i
buduih generacija. Etiki prihvatljivi ciljevi, njima primjereni sadraji
te struni i humanistiki orijentirani kadrovi mogli bi biti tri osnovna
uvjeta za kvalitetnu podrku darovitim uenicima.
Tree, i za ovu raspravu vano polazite, mnogobrojni su i uznemi-
rujui problemi u dananjem svijetu, a znatno su im pridonijeli i mnogi
daroviti pojedinci koji dovode u pitanje opstanak ivota i ljudske vrste
na Zemlji. ovjek je, nepromiljeno (zlo)upotrebljavajui znanost i teh-
nologiju u sklopu paradigme ekoloki agresivnog razvoja te sve ubrza-
nijim promjenama, dospio u slijepu ulicu i svojevrsnu klopku. Trudio se
svladavati, iskoritavati i oneiavati prirodu, umjesto da ivi u skladu

12
D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

s njom i promiljenije se koristi njezinim dobrima. Inventar velikih te-

ta i nepovoljnih posljedica otvoren je i stalno se nadopunjava. Rifkin
i mnogi drugi podvrgnuli su snanoj kritici takav visokoentropijski i
agresivni odnos prema prirodi. Izmeu mnogih primjera takvog odnosa
navodimo kao ilustraciju jedan, koji se rjee susree u mnogobrojnim
opisima ekoloke krize, naime razaranje tla u amerikoj poljoprivredi.
Ona je nekad sluila kao uzor moderne poljoprivrede, no ameriki je
farmer, kako navodi Rifkin (1986, 138139), zbog iscrpljenja tla tro-
io sve vie umjetnih gnojiva te je za proizvodnju jedne kalorije hrane
upotrebljavao deset kalorija energije, a potronju je pesticida poveao s
90.000 kg u 1950. godini na 700.000.000 kg u 1976. godini.
Nadahnut kartezijanskom slikom svijeta ovjek je vjerovao da je
znanje mo, da bi na kraju morao spoznati da je znanje naalost mo,
kae Jungk (1987, 401). Ne znajui izai nakraj sa svojom potrebom za
moi, ovjek je tu potrebu tek povremeno kanalizirao u konstruktivne
doprinose. Igrali smo se vatrom kao djeca i ona je planula prije nego
to smo je i oekivali, navodi Carl Friedrich von Weizsaecker tu-
no iskustvo atomskih istraivaa (u Jungk, 1987, 388). Silva Menari
(1989) s pravom primjeuje da se sklonost igri u znanosti esto kana-
lizira u proizvoenje unitenja. Treba li se stoga uditi da su (daroviti)
znanstvenici smislili i proizveli tako sofisticirano oruje za unitavanje
ljudi te da nemali broj njih svoj znanstveni rad smatra nekom vrstom
utakmice bez dubljeg smisla i odgovornosti (Jungk, 1987, 400)? U ta-
kvom kontekstu jedna je od osnovnih zloupotreba kojoj su daroviti bili
skloni, ta da naprave sve to je tehniki mogue napraviti. Napraviti
sve to je mogue, za von Weizsaeckera (u Fetzer, 1988, 465466) jest
zloupotreba droge moi. Dok je takva tenja svemoi dirljiva kad su u
pitanju djeca, kod odraslih bi se morala smatrati neodgovornom i neri-
jetko kriminalnom. Tehnika je, meutim, stavljanje sredstava u slubu
razumnih ciljeva, odnosno njezina bi upotreba morala ukljuivati odra-
slu s(a)vjesnost.
Postupajui nerazumno u znanosti, tehnici i tehnologiji, ovjek je
dopustio da stvari izmaknu kontroli, zanemarivi mogunost mudrog
i odgovornog postupanja. Dogodilo se ono to se dogodilo. Ugledni
futurolog Ossip Flechtheim (1985, 120) o tome zakljuuje: Bez obzira
na to hvali li netko ili optuuje dinamiku moderne znanosti i tehnike,
sigurno je da je ona pripremila kraj starom svijetu, a novi svijet koji
stvara ona sama smrtno ugroava. Ako se ta dinamika prepusti samoj
sebi, ona moe otplaviti ovjeka i njegovu kulturu.

13
D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

Potreba za promjenom smjera kretanja i naina ivota nae zahuk-

tale civilizacije snano je naznaena u kritikoj humanistikoj misli,
a povremeno se iskazuju inicijative i ideje o tome kako ostvariti pri-
jeko potrebnu transformaciju. Postaje jasno da valja mijenjati ciljeve,
vrijednosne orijentacije, tehnologije, institucije itd. Sastavljen je i prvi
pregled zajednikih ciljeva ovjeanstva (Laszlo i sur., 1979). Ako ne
elimo da nas otplavi struja, kae Flechtheim, a niti da potonemo u
glibu, moramo promijeniti svoje institucije i struju znanosti i tehnike
odvesti u nove kanale. (1985, 120). Takvo kanaliziranje trai ljude koji
su otvoreni za spoznavanje stvarnih problema u svijetu te, zatim, aktiv-
no oblikovanje budunosti. Za ove sloene zadatke morali bi ispuniti
barem dva osnovna uvjeta: prvo, spoznati to temeljitije ono to nam
prijeti, a zatim htijenje i hrabrost da se zaustavi razvoj koji nas sutra
moe unititi. Zar ispunjenje ovih uvjeta nije dostojan izazov visokim
sposobnostima i invenciji darovitih?
U svome izvrsnom eseju U vremenu obrata k cjelovitoj slici svi-
jeta, Fritjof Capra (u Fetzer, 1988, 567577) razmatra neke uvjete pri-
jeko potrebne transformacije znanosti i tehnologije. Za njega razvoj no-
vih tehnologija nije odustajanje od razvoja, ve odustajanje od razvoja
u sklopu zastarjele paradigme. Tehnologije koje crpe mnogo sirovina,
energije i kemikalija zastarjele su. I najnoviji pronalasci u kemiji, elek-
tronici i drugim podrujima koji poivaju na toj paradigmi su zastarjeli.
Nove tehnologije moraju poivati na ekolokom pristupu i novom su-
stavu vrijednosti. One pripadaju manjem redu veliine, decentralizirane
su, optimalno iskoritavaju materijale i proizvode minimum otpadaka.
Njima pristaju atributi: maleno, meko, njeno, tiho, nenasilno, elegan-
tno i lijepo. (Evo opet visokih zahtjeva i izazova ljudskoj darovitosti!)
No, dri Capra, ova se transformacija ne moe ostvariti bez temeljne
promjene sustava vrijednosti. Ne moe vie biti bezuvjetne neovisnosti
znanosti, pa ak ni prirodnih znanosti, kao to su npr. fizika i kemija. U
osnovama svake znanosti njezina pokretaka snaga moraju biti i vrijed-
nosti i etike predodbe. Takve vrijednosti zapravo ne ograniavaju i
ne sputavaju ovjeka, ve ga, gledajui dugorono, oslobaaju naknad-
ne krivnje, odnosno ine odgovornim za posljedice svog postupanja.
Neke grupe i pojedinci ve su usvojili drukije vrijednosti, npr. ekolo-
ki, feministiki, pokret za mir itd. Na sline grupe upozorava i Jungk
(u Fetzer, 1988, 272273) i smatra da mnogi ljudi ve drukije misle,
drukije rade i drukije ive ne ekajui veliki dan revolucionar-
ne promjene. U sklopu bolesnoga visokoentropijskog okolia stvara se

14
D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

neka vrsta imunolokog sustava u nastojanjima razvijanja alternativ-

nih izvora energije, otvaranja smislenijih radnih mjesta, oivljavanja
susjedske demokracije, regeneriranja gradskog krajolika, svladavanja
civilizacijskih bolesti vlastitim snagama itd. Oblikovanje poeljnije bu-
dunosti po njemu je ve poelo.
Meutim, Rifkin smatra da prelazak na niskoentropijski razvoj i
nain ivota trai radikalnije zahvate u postojee stanje. Slino njemu,
Aurelio Peccei i Alexander King (u Laszlo i sur., 1979, Predgovor, 79)
dre da diljem svijeta postoje grupe graana koje ele znati i raditi vie,
uloiti napor i pristati na rtve da se osigura prikladnija budunost za
pokoljenja koja dolaze. Oni smatraju da doista postoji mogunost da
ovjeanstvo izae iz sadanjih brojnih opasnosti i tekoa, ali da je
mala vjerojatnost da e to ovjeanstvo doista i uiniti.
Navodei analogiju s puenjem, s kojim milijuni ljudi ipak ne pre-
staju unato svoj njegovoj tetnosti, Lewis Mumford takoer smatra
da se ljudi nee tako lako odrei svojih navika i izobilja fabriciranih
dobara, usprkos munini i egzistencijalnom oaju koji prate njihovu
hedonistiku orijentaciju. Ovaj planet od toga da ne postane beivot-
na pustinja moi e spasiti samo duboka preorijentacija naega dinog
tehnolokog naina ivota, kae Mumford (1986, 445). Nicholas Ge-
orgescu-Roegan (u Rifkin, 1986, 218), takoer dvoji o uspjehu ljudi u
naputanju kolonizirajueg, visokoentropijskog naina ivota i rastro-
nog postupanja s energijom te istie da je moda sudbina ljudske vrste
da proivi kratak, ali strastven, uzbudljiv i rasipan ivot, ostavljajui
zatim Zemlju u naslijee amebama ili insektima.
Premda smo ve dovoljno naglasili potrebu drukijeg poimanja
odgovornosti u znanosti, tehnologiji, u obrazovanju i odgoju openito
te posebice u odgajanju darovitih, pridodat emo jo nekoliko misli.
Nesumnjivo je da daroviti u buduem znanstvenom i tehnolokom ra-
zvoju, kako je to bilo u povijesti i kako je to sada, mogu sudjelovati i
na konstruktivan i na destruktivan nain. Svoje dragocjene potencijale
mogu, dakle, upotrijebiti za dobrobit onih koji e doi ili ih zloupotri-
jebiti i tekoe ovog svijeta dodatno oteati. Problem kako mladim da-
rovitim ljudima pomoi da naslute i spoznaju koji vrijednosni predznak
ima podruje u kojem djeluju, te kako da osjete granicu iza koje poinje
zloupotreba njihovih sposobnosti, ostavljamo otvorenim. Navodimo
tek pouni primjer ponaanja poznatih fiziara tijekom 2. svjetskog
rata. Iako se na podruju koje je kontrolirao Trei Reich nalazila kom-
petentna grupa atomskih fiziara (s Wernerom Karlom Heisenbergom,

15
D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

Ottom Hahnom i Nielsom Bohrom kao najpoznatijima), oni za Hitlera

nisu izradili atomsku bombu, jer su pruali pasivni otpor i istraivake
napore odvodili na stranputicu. Njihova ovjenost i odgovornost bile
su daleko iznad one njihovih amerikih kolega u Los Alamosu. Ovi
potonji radili su s oduevljenjem, a osjeaj krivnje doao je tek poslije.
Jedan je poslije izjavio da nitko od njih nije napustio promatraki toranj
s kojeg su promatrali prvu eksploziju, bez pomisli: Boe, to smo ui-
nili? (May, 1980, 229). Nelagoda, krivnja i grinja savjesti neke je od
njih inila uvjerljivijima kad su govorili o odgovornosti znanstvenika u
svijetu. Tako je Robert Oppenheimer, voditelj projekta amerike atom-
ske bombe, poslije upozoravao na mogunosti zloupotrebe ne samo
prirodnih, ve i drutvenih znanosti, posebice psihologije (May, 1980).
Bilo je i drugih pokuaja i poziva na odgovorniju primjenu znanosti
(vidi npr. Jungk, 1987, 403421).
Naalost, promiljanje i rasprave o odgovornosti znanstvenika sa-
svim su prigodne i nedovoljne, a posebno bi o tome trebalo temeljito ra-
spravljati tijekom njihova formalnog odgajanja. Meutim, veina znan-
stvenika ne priznaje odgovornost za primjenu svojih izuma i otkria,
ali to oni podrazumijevaju pod odgovornou?, pita se Jungk (1987,
388). Kao to smo ve istaknuli, odgovornost bi trebala proizlaziti iz
sustava humanistikih vrijednosti, a Capra je predloio da odgovara-
jue vrijednosti ugradimo u temelje svake znanosti. Meutim, drutve-
ne se vrijednosti ne usvajaju nametanjem, ve otvaranjem svijesti za
slobodan izbor izmeu mnogih prihvatljivih vrijednosti (May, 1980,
239241). Izgleda da iroko humanistiko obrazovanje darovitih, oslo-
boeno manipulacije namjerama i injenicama, prua najbolju osnovu
za kvalitetan odabir i usvajanje vrijednosti.
Pouno je, na kraju ove kratke rasprave, promisliti o jednom zapisu
Miroslava Krlee (1988, 147150), na Triu, iz kolovoza 1976. godi-
ne. Hoemo li to to je na veliki humanist u poodmaklim godinama
saeto zapisao, shvatiti kao trijeznu opomenu mudrog ovjeka ili kao
lamentaciju rezigniranog starca, ovisit e uglavnom o naem sustavu
vrijednosti, mjeri osvijetenosti problema dananjeg svijeta i naem
promiljanju o njima. Nije sluajno da se njegove misli podudaraju s
mislima ostalih humanista koje smo navodili u ovom izlaganju. Daro-
viti i njihovi odgajatelji mogu iz tih rijei odabrati ono to ele, a neke
su od njih, ini se, upuene kao poziv i izazov upravo njima.
Nai su uitelji kolnici vjerovali u Progres kao Aksiom, kao neto to stie
neminovno, po zakonu Razvoja. Progres je stigao mnogo bre nego to smo

16
D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

mogli nadati se, on je tu, u nama, mi se tovimo u njemu, mi smo proeti nji-
me, on nas nosi kao velika voda, mi plivamo s njom i u njoj, mi se polagano
davimo u njoj.

Nakon to je suptilno uoio, te kao rijetko tko, na samo 34 strani-

ce, opisao nesretne posljedice progresa, Krlea se pita: to je s naim
odgojem, s naim idealima, s naim uvjerenjima, s naim nainom ivo-
ta? I dalje: Tko je taj tko e izmijeniti nain ivota i sudbinu ljudsku
izvan ovog rasula svih vrijednosti? Gdje su ti vitezovi duha i srca?

Literatura
Capra, Fritjof (1988), Im Zeitalter der Hinwendung zum ganzheitlichen Weltbild, u:
Fetzer, Guenther, Das Heyne Jubilaeums Lesebuch, Muenchen: Heyne Ver-
lag.
Flechtheim, Ossip (1985), Izazov budunosti i futurologija, Zbornik treeg pro-
grama Radio Zagreba, br. 12, str. 119127.
Gruhl, Herbert (1985), Jedna planeta je opljakana, Beograd: Prosveta.
Jungk, Robert (1987), Svetlije od hiljadu sunaca (Sudbine atomskih istraivaa),
Beograd: Nauna knjiga.
Jungk, Robert (1988), Sehnsucht nach einer ganz anderen Zukunft, u: Fetzer,
Guenther, Das Heyne Jubilaeums Lesebuch, Muenchen: Heyne Verlag, str.
269273.
Krlea, Miroslav (1988), Zapisi sa Tria, Sarajevo: NRO Osloboenje.
Laszlo, Ervin i sur. (1979), Ciljevi ovjeanstva, Zagreb: Globus.
May, Rollo (1980), Psihologija i ljudska dvojba, Zagreb: Naprijed.
Menari, Silva (1989), Izjava za reviju Svijet, u: Mirkovi, Nada i Muzaferija,
Sanja, to ene zamjeraju mukarcima?, od 20. listopada, str. 13.
Mumford, Lewis (1986), Mit o maini, II. dio, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske.
Ortega y Gasset, Jose (1988), Pobuna masa, Gradac: Dom kulture aak.
Peccei Aurelio; King Alexander (1979), Predgovor, u Laszlo i sur. (1979), str.
510.
Rifkin, Jeremy (1986), Posustajanje budunosti, Zagreb: Naprijed.
Weizsaecker, Carl Friederich von (1988), Technik als Menschheitsproblem, u:
Fetzer, Guenther, Das Heyne Jubilaeums Lesebuch, Muenchen: Heyne Ver-
lag.

17
D. Hadiselimovi: (Zlo)upotreba darovitih METODIKI OGLEDI, 14 (2007) 1, 918

the (ab)use of the gifted

(A short review of the responsibility of the gifted and their
teachers)

Devdet Hadiselimovi

The paper discusses the concept of the abuse of gifted people throughout
human history, particularly in todays ecologically devastating model of develo-
pment. First the discussion groundwork is laid, thus opening the complex problem
of the responsibility of the gifted and their teachers for changing the existing de-
velopment paradigm into a new one, which would not only be founded on humani-
stic values but would also create ecologically more favourable conditions for the
survival of life and humanity on Earth. Then the fundamental presuppositions of
a different support system for the gifted during their development and education
are presented in brief. This is followed by examining the possibility of a much
more extensive humanistic education as the foundation of both the choice for and
adoption of adequate values, which would in turn facilitate a utilisation of science,
technology and technics far more acceptable than has recently been the case.
Key words: the gifted, (ab)use, development model, education, support system,
values, science, technology, technics, responsibility, humanistic idea

18