Professional Documents
Culture Documents
Michael Cremo - Ljudska Devolucija PDF
Michael Cremo - Ljudska Devolucija PDF
Cremo
LJUDSKA
DEVOLUCIJA
U svome kontroverznom bestseleru Zabranjena arheologija Michael A.
Cremo i Richard L.Thompson iznijeli su dokaz koji upuuje na to da ljudi
na Zemlji postoje ve stotinama milijuna godina. Takav zapanjujui dokaz
koji protuslovi darvinistikoj teoriji evolucije iznjedrio je veliko pitanje: "Ako
se nismo razvili iz majmuna, odakle onda potjeemo?"
Ljudska devolucija je definitivni odgovor Michaela A. Crema na to pitanje:
"Nismo evoluirali iz materije, nego smo devoluirali, ili sili, iz domene iste
svijesti - duha."Temeljei svoj odgovor na modernoj znanosti i mudrosnim
predajama, ukljuujui vedsku filozofiju drevne Indije, Cremo dri da prije
nego li postavimo pitanje: "Odakle potjeu ljudska bia?" ponajprije
promislimo o tomu to je ljudsko bie.
Velik dio 20. stoljea veina je znanstvenika smatrala da je ljudsko bie
naprosto kombinacija obinih fizikalnih elemenata. U Ljudskoj devoluciji
Cremo kae da je razumnije pretpostaviti da je ljudsko bie kombinacija
triju razliitih supstancija: materije, uma i svjesti (duha). On pokazuje da je
vrst znanstveni dokaz koji potvruje da istanani element uma i svjesnoga
"ja" mogu postojati neovisno o tijelu, sustavno istiskivan iz prihvaene znan
stvene struje, i to procesom filtracije znanja.
Istiui da su ljudska bia kombinacija materije, uma i svijesti, Cremo se
otiskuje na kozmiko putovanje kroz velike zaonetke vremena i prostora,
od prekambrijskih mikrofosila, do crnih rupa i nadljudskih bia, razotkrivajui
tako da je sam kozmos podijeljen na odgovarajue domene kojima uprav
ljaju obina materija, istanani element uma i ista svijest.
Ljudska devolucija opisuje kako "ja" izvorno postoji na razini iste svijesti,
u harmoniji s osobnim izvorom svih svjesnih bia. Kada svjesno "ja" prekine
vezu s izvorom svih svjesnih bia, ono se prekriva niim energijama uma i
materije.
Cremo to naziva devolucijom. No, devolucija moe biti i obrnuta, i pro
cesom duhovne evolucije svijest se moe vratiti u svoje izvorno, isto stanje.
LJUDSKA
DEVOLUCIJA
VEDSKA ALTERNATIVA
DARWINOVOJ TEORIJI EVOLUCIJE
Posveeno
Naslov originala:
Michael A. Cremo
HUMAN DEVOLUTION
A VEDIC ALTERNATIVE TO DARWIN'S THEORY
Copyright 2003 by Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
Sadraj
UVOD 5
2. ZABRANJENA ARHEOLOGIJA:
7. KOZMIKA HIJERARHIJA:
INTERKULTURALNA STUDIJA 270
9. PARANORMALNA MODIFIKACIJA
Michael A. Cremo
Jalta
14. prosinca 2002.
UZALI MAJMUNI
ILI PALI ANELI?
"Do sljedeega petka naveer svi e biti uvjereni da su majmuni", napisao
je Thomas Henry Huxley svojoj eni Henrietti (Wendt 1972., str. 71). Bilo
je to 1860., a 30. lipnja iste godine Huxley e se sukobiti s oxfordskim bi
skupom Samuelom Wilberforceom u jednoj od najpoznatijih rasprava u
povijesti. Tema je bila Darwinova teorija evolucije.
Samuel Wilberforce je prezirao Darwinovu teoriju, koju je ovaj objavio
godinu dana prije u svojoj knjizi Podrijetlo vrsta, i vrsto je odluio doka
zati njezine nedostatke. Premda je bio biskup Anglikanske crkve, Wilber
force je prilino dobro poznavao znanost. ivot je posvetio prouavanju
prirodoslovlja i obnaao je funkciju predsjednika British Association for
the Advancement of Science. Osim toga, bio je lan upravnog vijea Geologi
cal Society of London i osobno je poznavao nekoliko vodeih znanstvenika
onoga doba, ukljuujui geologa Charlesa Lye11a, jednoga od najveih Dar-
winovih pristaa i biologa Richarda Owena, jednoga od njegovih najveih
protivnika.
Odazvavi se pozivu urednika uglednog asopisa Quarterly Review,
Wilberforce je napisao negativnu kritiku Podrijetla vrsta. Ta je kritika ob
javljena tek nakon njegove rasprave s Huxleyem, a sam ju je Darwin nazvao
'izvanredno domiljatom' (F. Darwin, 1887., str. 324).
U svojoj je kritici (1860.) Wilberforce najprije napao Darwina sa znan
stvenih temelja. Darwin je u Podrijetlu vrsta tvrdio da iva bia slijedom
reprodukcije naginju neznatnoj promjeni. Nakon iznoenja primjera ra
zmnoavanja ptica i ivotinja, Darwin je istaknuo da protekom dugog vre
menskog razdoblja takva promjena, potpomognuta prirodnom selekcijom,
moe rezultirati nastankom novih vrsta. Wilberforce je, meutim, tvrdio
da se razmnoavanjem golubova, pasa i konja ne mijenja osnovna fizika
struktura tih stvorenja, koja je promjena neophodna za nastanak novih
vrsta organizama. Golubovi su ostajali golubovima, psi psima i konji konji
ma. Pribjegavi metafizikom objanjenju, Wilberforce je tvrdio da su ljud-
ska svojstva, kao to su slobodna volja i razum: "posve nepomirljiva s poni
avajuom idejom sirovog podrijetla onoga koji je stvoren na sliku Boga."
Huxleyev trijumf
Na sastanku British Association for the Advancement of Science odranog
30. lipnja u Oxfordu, dr. J. W. Draper iz New Yorka proitao je rad naslov
ljen 'Intelektualni razvoj Europe razmatran u pogledu stajalita gospodina
Darwina'. Predavaonicu je napunilo sedam stotina sluatelja, koji su nestr
pljivo oekivali verbalni vatromet. Nakon Draperova izlaganja, neke su
osobe iznijele svoje komentare. Konano se oglasio i Wilberforce, napada
jui Darwinovu teoriju. Njegove uvjerljive rijei odraavale su njegova
stajalita, koja e poslije izraziti u svojoj kritici Podrijetla vrsta objavljenoj
u Quarterly Review. U nastojanju da bude duhovit, postavio je pitanje: "...
vjeruje li tko da mu je djed bio majmun, hoe li biti voljan vjerovati da mu
je i baka bila majmunica?" (Meacham 1970., str. 216).
Huxley se nagnuo prema jednome od svojih pratioca i rekao: "Gospo
din ga je predao u moje ruke." (Meacham 1970., str. 216). A kada je bio
pozvan da odri govor, iznio je svoju uvenu repliku, citiranu u brojnim
knjigama o evoluciji. Izjavivi da se nimalo ne srami to mu je majmun
predak, dodao je: "Postoji li predak kojega bih se trebao sramiti, bio bi to
nedvojbeno ovjek - ovjek nemirnoga i svestranoga uma - koji, nezado
voljan uspjehom u vlastitoj sferi djelatnosti, zapada u znanstvena propit
kivanja s kojima uope nije upoznat, pri emu ih zamuuje besciljnom
retorikom, te rjeitim digresijama i vjetim pozivanjima na religijske pre
drasude, odvraa pozornost svojih sluatelja od stvarnog problema." (Me
acham 1970., str. 216). Publikom, oduevljenom Huxleyevim odgovorom,
prolomio se glasan pljesak. U svom uvodnom okraju, majmuni su nad
vladali anele.
Na strani anela
No, aneli su imali jo nekoliko svojih visokopozicioniranih branitelja.
Dana 25. studenog 1864., Benjamin Disraeli, ministar financija i budui
premijer, rekao je u svome govoru u oxfordskom Sheldon Theatreu: "Pita
nje glasi: 'Je li ovjek majmun ili aneo?' Gospodine, ja sam na strani an
ela. Sa zgraanjem i gnuanjem odbacujem suprotno stajalite koje je,
vjerujem, ljudskoj savjesti strano. tovie, ak i s najueg intelektualnog
gledita vjerujem da se takvom zakljuku suprotstavlja najstroa metafizi
ka analiza. No, to nas Crkva ui? Kako ona tumai najviu prirodu? Ona
nas ui da je ovjek stvoren na sliku Stvoritelja - vrela nadahnua i utjehe,
iz kojega izvire svako ispravno naelo i sve boanske istine ... Drutvo e
morati odluiti izmeu ta dva oprena tumaenja prirode ovjeka [maj
muna ili anela] i njihovih posljedica." (Monypenny i Buckle 1929., str.
108). No Oxfordsko sveuilite ve je odluilo. Disraelijeve primjedbe,
osobito njegova tvrdnja da je na strani anela, izazvale su glasan podsmjeh
neodobravanja, koji i danas zvonko odjekuje sveuilinim dvoranama.
Sveuilinu publiku nesklonu Disraeliju tvorila su dva tabora. Na jed
noj su strani bili teolozi, koji su odustali od doslovnog tumaenja Biblije.
Na drugoj su bili znanstvenici koji su, s darvinistikog gledita, takoer
odbacivali biblijski literalizam. Obje su strane negativno reagirale na Di-
sraelijev govor o anelima (Monypenny i Buckle 1929., str. 104-109). Doi
sta, upravo je nesvjesno stvoren savez izmeu tih dviju skupina osigurao
relativno brzu pobjedu darvinizma nad svim Wilberforceima i Disraeliji-
ma viktorijanske Engleske. Nekoliko desetljea poslije, veina obrazovanih
ljudi u Engleskoj i svijetu, svih religijskih ih kulturnih nasljea, prihvatit
e tvrdnju da ljudska tijela nije izravno stvorio Bog na sliku Svoju, ve da
su modificirana tijela majmuna. Disraelijeva tvrdnja da je 'na strani anela',
esto se ironino citira u knjigama o evoluciji, uz satirian strip koji Disrae-
lija prikazuje odjevenog u anela (Ruse 1982., str. 54).
No, to je tono Disraeli elio rei tvrdnjom da je na strani anela? Je li
to bila samo metafora kojom je elio ukazati na neko neodreeno sudjelo
vanje Boga u stvaranju ljudske vrste? S obzirom na intelektualno ozraje
koje je vladalo u to doba, u iskuenju smo na to pitanje odgovoriti potvrdno.
Za veinu intelektualaca Bog se ve povukao iz vidljivog svijeta, preuzevi
ulogu nepristranog urara koji je pokrenuo tjelesni stroj (grubi, materijalni
stroj) i ostavio ga da radi. Meutim, podrobnije istraivanje Disraelijevih
djela navodi na mnogo izravnije tumaenje njegovih primjedbi.
U svojoj knjizi Lord George Bentinck: A Political Biography, Disraeli (1852.,
str. 495-496) se sjetno prisjea: "prvim razdobljima svijeta, kada su Stvori
telj i stvoreno bili u mnogo prisnijem odnosu nego danas, kada su aneli
silazili na Zemlju i sam je Bog ak razgovarao s ovjekom."
Sline stranice mogu se pronai i u Disraelijevim romanima, kojima se
prilino razvidno sluio za izraavanje svojih politikih, filozofskih i znan
stvenih uvjerenja. U knjizi Tancred, objavljenoj 1847., njegov vizionarski
junak, mladi viktorijanski aristokrat, uputa se u sljedei razgovor s bisku
pom Anglikanske crkve (Disraeli 1927., str. 76):
"Crkva predstavlja Boga na zemlji", ree biskup.
"No, Crkva vie ne upravlja ovjekom", odgovori Tancred.
"Velik se duh uzdie u Crkvi', dramatino ree biskup , "Uskoro emo
vidjeti biskupa u Manchesteru."
"Ali ja elim vidjeti anela u Manchesteru."
"Anela!"
"Zato ne? Zato ne bi postojali nebeski glasnici, kada su nebeski glasni
ci najpoeljniji?"
Tancred nakon toga odlazi na duhovnu misiju (potragu) u Jeruzalem.
Doavi u Palestinu, jedne se noi uspinje na goru Sinaj, gdje mu se objav
ljuje aneo, "velik poput okolnih brda." Predstavivi se kao 'aneo Arabije',
aneo mu veli: "Odnosi Jahve i njegovih stvorenja ne mogu biti ni suvie
brojni, ni suvie prisni. Iz sve vee razdvojenosti Boga i ovjeka, iznikli su
svi oni razvoji koji ivot uinie alosnim." (Disraeli 1972., str. 300).
U nastavku knjige Tancred je zamislio plan revitalizacije Europe, koja
e zapoeti duhovnim oienjem Azije. "Kada Istok obnovi svoju priro
enu inteligenciju, kada aneli i proroci budu iznova boravili meu ljudi
ma, sveta e strana planeta iznova uspostaviti primordijalnu i boansku
vlast; djelovat e na suvremena carstva i malodunu europsku vjeru, koja
je tek sjena sjene, postat e snana kako se i udostoji ljudima koji ustrajno
ope sa Stvoriteljem." (Disraeli 1927., str. 441). Disraelijeva vizija Stvorite
lja i njegovih anela koji se neprestano upliu u zemaljski ivot, mnogo je
manje uskladiva s darvinizmom od vizije Stvoritelja, koji ne puta svoje
anele s neba i ne uplie se u dogaaje na svijetu.
S obzirom na njegovu sklonost misticizmu, ne zauuje to je Disraeli
zazirao od materijalistikih teorija evolucije. Tancred se pojavio prije Darwi-
nove knjige Podrijetlo vrsta, no Disraeli u njemu izvre satiri knjigu Rober
ta Chambersa Vestiges of Creation, u kojoj autor takoer izlae evolucijske
ideje.
Prije odlaska na Istok, Tancred se zaljubio, samo nakratko, u lijepu i
mladu gospou Constance, koju je smatrao svojim duhovnim vodiem.
Jedne mu je veeri Constance oduevljeno hvalila knjigu znakovitog naslo
va The Revelations of Chaos (Disraeli 1927., str. 112-113).
"Sudei prema naslovu, tema je prilino zakuasta", ree Tancred.
"Nije vie", ree gospoa Constance. "Razmatra se sa znanstvenog gle
dita; sve se objanjava geologijom i astronomijom. Jasno ti pokazuje kako
se oblikuje zvijezda; nema nieg ljepeg od toga! Oblak pare, vrhnje mlije
noga puta, svojevrstan nebeski sir preobraen u svjetlo, mora je proitati,
draesna je."
"Nitko nikada nije vidio kako nastaje zvijezda", ree Tancred.
"Moda nije. Mora proitati Objave. Sve je objanjeno. No, najzani
mljiviji je nain na koji se razvijao ovjek. Zna, sve je razvoj. Naelo se
neprestano nastavlja. Prvotno nije bilo niega, potom je bilo neto; po
tom, zaboravila sam sljedee, mislim da su bile koljke, zatim ribe; onda
smo nastali mi, da vidim, jesmo li onda nastali mi? U svakom sluaju, mi
smo nastali posljednji. Sljedea e promjena biti neto mnogo nadmoni
je od nas, neto s krilima. Ah! to je to; bili smo ribe, a vjerujem da emo
biti vrane. No, mora ju proitati."
"Ne vjerujem da sam ikada bio riba", ree Tancred.
"O, ali sve je dokazano; ne smije zakljuivati na temelju mog povrnog
ogleda; proitaj knjigu. Nemogue je protusloviti iemu to je u njoj napi
sano. Sve je to znanost, razumije? To nije jedna od onih knjiga u kojoj
netko kae jednu stvar, drugi suprotno, a obojica mogu biti u krivu. Sve je
dokazano - geologijom, zna. Tono vidi kako je sve stvoreno; koliko je
svjetova postojalo; koliko su dugo trajali; to je bilo prije i to e se dogo
diti u budunosti. Mi smo karika u lancu, kao i inferiorne ivotinje koje su
nam prethodile. Onda emo mi biti inferiorni. Od nas e ostati samo osta
ci u novom crvenom pjeenjaku. To je razvoj. Imali smo peraje; mogli bi
smo imati krila..."
'"Bio sam riba i bit u vrana", ree Tancred u sebi nakon to su se pred
njim zatvorila vrata. '"Kakve li duhovne ljubavnice! A juer sam na trenu
tak gotovo zamiljao kako u s njom kleknuti pred Svetim grobom! Mo
ram otii iz ovoga grada to je prije mogue.'"
Gospoa Constance predstavlja savrenu sliku ovjeka koji se jedva
odrava na 'malodunoj europskoj vjeri, koja je tek sjena sjene' (Disraeli
1927., str. 441), spremnog da ga pometu novi proroci evolucije. To doka
zuje neprijateljstvo kojim su oxfordska gospoda doekala Disraelija u
Sheldon Theatreu. Svijet u kojemu su se Bog, aneli i uda povukli daleko
izvan najudaljenijih granica materijalne stvarnosti, bio je zreo za Huxleye-
vo i Darwinovo munjevito osvajanje.
Meutim, Tancred je u Siriji susreo damu ija vjera nije uope bila su
hoparna. tovie, ona je pokazivala vjeru u stvari suvie mistinu ak i za
njega. Dama o kojoj je rije zvala se Astarta, kraljica Ansareya. Astarta je
odvela Tancreda u tajno svetite isklesano u stijeni u osamljenoj guduri.
Ondje je vidio 'elegantnu hijerarhiju' koju su tvorili 'boica i bog, genij,
nimfa i faun' (Disraeli 1927., str. 437). Pomislio je da su to grki bogovi, no
Astarta ih je nazivala bogovima njezina naroda koji su neko vladali iz
drevne Antiohije. Glavna meu njima bila je boica Astarta, njezina ime
njakinja.
"Kada je sve okonalo", ree kraljica, "kada su ljudi odbili prinositi r
tve, a uvrijeeni su bogovi napustili zemlju, nadam se ne zauvijek, nekoli
cina je vjernika pobjegla u ove planine, donijevi sa sobom svete slike koje
od tada tujemo." (Disraeli 1927., str. 437-438). Potom je izrazila uzvienu
nadu da e se: "ovjeanstvo iznova vratiti onim bogovima koji stvorie
prekrasnu i sretnu zemlju; i da e, svojom nebeskom milou, moi izno
va posjetiti taj svijet koji je bez njih postao sablasna pusto." (Disraeli
1927., str. 438). Ako je Disraelijeva vizija djelatnog Boga i anela, izraena
izravno preko njega i neizravno preko likova kao to je Tancred, oprena
Darvinovoj evoluciji, koliko je takva tek Astartina vizija.
No, Astartina vizija svemira koji proimaju bogovi i boice, neko je
vladala Europom. Ti su bogovi i boice izravno sudjelovali u vremenitom
procesu stvaranja drugih stvorenja u svemiru. Svemir je nalikovao ivoj
mistinoj tvornici s mnotvom profinjenih strojeva, kojima su upravljala
tankoutna bia, zajedno proizvodei biljke, ljude i ivotinje. A potom se
pojavilo kranstvo. Prvotno je kranstvo jednostavno zamijenilo po
ganske bogove i boice anelima. No, postupno umanjujui znaaj uloge
anela, kranstvo je raselilo svemir. Vidljivi svijet postao je nalik beivot
nom satnom mehanizmu, koji je udaljeni bog-stvoritelj tajanstveno izgra
dio i pokrenuo. A iva su bia takoer bila strojevi. Mehanicistika je zna
nost uinila posljednji korak i uklonila misterij s njihove manufakture.
Oni nisu bili stvorenja koje je nepoznati urar stvorio trenutano, ni iz ega,
ve dio vremenitog materijalnog procesa koji pokree stroj samoga uni
verzuma. Taj vremenski proces bila je evolucija, voena prirodnom selekci
jom. U univerzalnoj shemi ivota, veliki urar je postao jedva podnoljiv
statist, koristan samo za odravanje drutvenog poretka i javnog udorea.
ovjek je, dakle, bio majmun, a ne aneo. Ipak, danas jo uvijek posto
je ljudi koji postavljaju Disraelijevo veliko pitanje. Primjerice, 13. lipnja
1994., Naomi Albright, autorica nekoliko knjiga o osobnim iskustvima s
anelima, ispripovijedala mi je sljedei susret: "Ula sam u stanje svijesti
koje nazivam 'ivom vizijom'. iva vizija posve je drukija od onoga to
sam zamiljala. U tome mi se stanju objavilo aneosko bie koje mi je
reklo da ga zovem 'Svjetlije od svjetla', budui da mu pravo ime ne bih mo
gla izgovoriti. Predstavivi mi se kao aneo, rekao mi je da mi valja prihva
titi injenicu da sam od Postanka bila jedna od njih, aneo, no da sam
preuzela ljudski oblik i da sam se na toj razini dugo iznova inkarnirala."
Opisana nas iskustva vraaju na Disraelijev svemir s njegovim Bogom i
anelima, bogovima i boicama, koji su svi na neki nain povezani s podri
jetlom i sudbinom ljudi.
ZABRANJENA ARHEOLOGIJA:
SKRIVENA POVIJEST
LJUDSKE VRSTE
Na pretpostavku da su ljudska bia devoluirani duhovi, a ne modificirani
potomci izumrlih majmunolikih stvorenja, netko bi mogao postaviti slje
dee pitanje: "Nije li znanost na temelju fizikih dokaza neosporno dokaza
la, da smo se uistinu razvili djelovanjem prirodne selekcije, iz anatomski
primitivnijih hominida?" O tome se uistinu mnogo raspravljalo i pisalo.
No, u 932 stranice knjige Zabranjena arheologija, Richard Thompson i ja
iznijeli smo obilje fizikih dokaza koji protuslove opeprihvaenoj evolu
cijskoj teoriji podrijetla ovjeka. Stoga je Zabranjena arheologija (dostu
pna i u skraenom obliku pod naslovom Skrivena povijest ljudske vrste)
nezamjenjiv uvod u Devoluciju ovjeka. U ovom u poglavlju ukratko iz
nijeti bitne toke izloene u Zabranjenoj arheologiji. No, to ne moe zamije
niti dragocjeno iskustvo itanja spomenute knjige i osobnog uvida u golemu
koliinu dokaza, koji protuslove ideji da su se anatomski suvremeni ljudi
razvili tijekom posljednjih 6 milijuna godina iz majmunolikih hominid-
nih predaka. Taj dokaz potvruje da nam je alternativa postojeoj teoriji
doista neophodna.
William H. Howells, poasni profesor fizikalne antropologije pri Sveu
ilitu Harvard i jedan od glavnih tvoraca suvremene teorije ljudske evo
lucije, napisao mi je 10. kolovoza 1993., sljedee: "Zahvaljujem vam to ste
mi poslali primjerak Zabranjene arheologije koja odraava veoma oprezan
napor u kritikom prikupljanju objavljenog gradiva. Podrobno sam je
pregledao ... Veina od nas, pogreno ili ne, tumai ljudsku evoluciju kao
grananje od primitivnih do mnogo naprednijih oblika primata, a u tomu
se slijedu ovjek pojavio prilino kasno ... Mogunost da su se suvremena
ljudska bia ... pojavila mnogo ranije, tovie, u doba kada nisu postojali
ak ni jednostavni primati kao mogui preci, bila bi razorna ne samo za
prihvaeni obrazac. Bila bi razorna za itavu teoriju evolucije." Da, i iziski-
vala bi alternativnu hipotezu. Howells je u nastavku napisao: "Predloena
hipoteza bi iziskivala odreeni proces koji se ni na koji nain ne bi mogao
uklopiti u evolucijsku teoriju kakvu danas poznajemo, stoga smatram da
zahtijeva objanjenje." Ljudska devolucija prua objanjenje na kojemu
ustrajava Howells, naime, objanjenje procesa koji izlazi iz okvira prihvae
ne evolucijske teorije. No, prije svega nam valja razumjeti zato je takva nova
hipoteza uope neophodna.
Primitivni paleoliti
U sluaju eolita, isklesan je radni rub prirodno odlomljenog kamena. No,
tvorci primitivnih paleolita odlamali su krhotine s kamenih jezgri, i potom
ih oblikovali u mnogo raspoznatljivije tipove orua. U nekim su sluaje
vima i same jezgre oblikovane u orua.
Meu primitivnim paleolitima nalaze se orua iz ranog miocena (prije
oko 20 milijuna godina), koja je krajem 19. st. otkrio Carlos Ribeiro, direk
tor Instituta za geoloka mjerenja u Portugalu. Na meunarodnoj konfe
renciji arheologa i antropologa odranoj u Lisabonu, vijee znanstvenika
istrailo je jedno od nalazita na kojima je Ribeiro otkrio spomenuta orua.
Jedan lan znanstvenog vijea pronaao je kameno orue naprednije i od
Ribeirovih boljih primjeraka. To je orue nalikovalo oruu musterijen-
skog tipa iz kasnog pleistocena, a lealo je vrsto ukopano u miocenskom
konglomeratu, u uvjetima koji su potvrivali njegovo miocensko podrije
tlo (Choffat, 1884., str. 63).
Primitivni paleoliti otkriveni su i u miocenskim formacijama u The-
nayu u Francuskoj. Engleski znanstveni pisac S. Laing primijetio je (1893.,
str. 113-115): "U cjelini, ini se da je dokaz o tom miocenskom oruu
veoma uvjerljiv, a prigovori protiv njega proizlaze samo iz nesklonosti pri
znavanja drevnijeg podrijetla ovjeka." Znanstvenici su pronali primitivne
paleolite iz miocena i u Aurillacu u Francuskoj. A u Boncellesu u Belgiji,
A. Rutot je otkrio veliku zbirku paleolita iz oligocena (prije 25 do 38 miliju
na godina).
Napredni paleoliti
Dok eoliti i primitivni paleoliti mogu biti proizvodi anatomski suvreme
nih ljudi ili njihovih prethodnika, kao to su Homo erectus ili Homo habilis,
napredni paleoliti neosporno su djelo anatomski suvremenih ljudi.
Ugledni argentinski paleontolog Florentino Ameghino otkrio je u plio-
censkoj formaciji u Monte Hermosu u Argentini napredna kamena orua,
tragove ognjita, slomljene kosti sisavaca i ljudski kraljeak. U Argentini
je Ameghino otkrio brojna slina nalazita, koja su privukla pozornost
znanstvenika diljem svijeta.
Ales Hrdlika s Instituta Smithsonian, objavio je 1912. opsenu, no ne
odve argumentiranu kritiku Ameghinova djela. Hrdlika je tvrdio da vei
na Ameghinovih otkria potjee iz mladih indijanskih naselja. Slijedom
toga, Ameghinov brat, Carlos Ameghino, proveo je nova istraivanja u
Miramaru na argentinskoj obali juno od Buenos Airesa. Ondje je otkrio
niz kamenih orua, ukljuujui bole i tragove ognjita u Chapadmalalan-
formaciji, kojoj suvremeni geolozi pripisuju starost od 3-5 milijuna godina.
Carlos Ameghino je u Miramaru otkrio i kameni vrh strijele, koji je bio
vrsto ukopan u bedrenu kost toksodonta, izumrlog junoamerikog sisav
ca iz pliocena.
Etnograf Eric Boman pobijao je otkria Carlosa Ameghina, no pritom
je ujedno nesvjesno pomogao njihovoj potvrdi. Godine 1913., kolekcio
nar koji je radio za Carlosa Ameghina, Lorenzo Parodi, pronaao je kame
no orue u pliocenskoj barranci (stijeni) na morskoj obali u Miramaru,
koji je ostavio na mjestu. Boman je bio jedan od nekoliko znanstvenika
koje je Ameghino pozvao da svjedoe iskopavanju spomenutog orua.
Nakon to je taj predmet (bola) fotografiran i izvaen, dogodilo se sljedee
otkrie. Boman je napisao (1921., str. 344): "Parodi je na moju uputu na-
stavio udarati barrancu pijukom na istome mjestu na kojemu je otkrivena
bola, pri emu se iznenada i neoekivano pojavila druga kamena kugla ...
Vie nalikuje brusnom kamenu nego boli." Nekoliko metara dalje od toga
nalazita, Boman je otkrio i drugo orue. Zbunjen tim otkriem, preostalo
mu je samo da u svom pisanom izvjeu navijesti da je Parodi podmetnuo
ta orua. U svakom sluaju, Boman nije uspio dokazati da je Parodi, taj du-
gogodinji zaposlenik Prirodoslovnog muzeja u Buenos Airesu ikada pribje
gao prijevari.
Orua koja je otkrio Carlos Ameghino u Miramaru (vrhovi strijela i
bole) obino se pripisuju Homo sapiens sapiensu. Na prvi pogled, dakle,
miramarska otkria upuuju na prisutnost anatomski suvremenih ljudi u
Junoj Americi prije vie od 3 milijuna godina. Zanimljivo je da je 1921.,
u Chapadmalalan-formaciji iz kasnog pliocena u Miramaru, M. A. Vigna-
ti otkrio fragment fosilne ljudske eljusti.
Poetkom 1950-ih, Thomas E. Lee iz Kanadskog nacionalnog muzeja,
otkrio je napredna kamena orua u glacijalnim naslagama u Sheguianda-
hu na otoku Manitoulin, na sjeveru jezera Huron. Geolog John Sanford
(1971.) s Wayne State University tvrdio je da su najstarija orua iz Shegu-
iandaha stara najmanje 65.000, a moda ak i 125.000 godina. Takva su
datiranja neprihvatljiva onima koji su usvojili standardno gledite o sjever-
noamerikoj pretpovijesti.
Thomas E. Lee (1966., str. 18-19) je negodovao: "Otkriva nalazita
[Lee] protjeran je sa svog slubenog poloaja u dugo razdoblje nezaposleno
sti; obustavljene su publikacije; neki ugledni autori pogreno su predstavi
li dokaz...; gomile artefakata su nestale u skladitima kanadskog Nacional
nog muzeja; ravnatelj Nacionalnog muzeja, koji je predloio objavljivanje
monografije nalazita, i sam je otputen i prognan jer je odbio otpustiti
pronalazaa; zahvaljujui slubenim povlatenim i monim poloajima
zadobiven je nadzor nad samo est uzoraka iz Sheguiandaha, koji se nisu
skrili; a nalazite je pretvoreno u turistiko mjesto ... Sheguiandah je pri
jetio izmamiti neugodna priznanja kako profinjeni intelektualci ipak ne
znaju sve. Prijetio je mogunou ponovnog pisanja gotovo svih knjiga s
tog podruja. Stoga je morao biti ubijen. I doista je ubijen."
Leejev sluaj nije bio jedini. Poetkom 1970-ih antropolozi su otkrili na
predna kamena orua u Hueyatlacou u Meksiku. Geologinja Virginija
Steen-McIntyre i drugi lanovi tima Amerikog instituta za geoloka mjere
nja, utvrdili su da su slojevi u kojima su otkrivena ta orua stari oko 250.000
godina. Ta tvrdnja nije dovela u pitanje samo standardna gledita o antropo
logiji Novoga svijeta, ve i cjelokupno prihvaenu predodbu o podrijetlu
ovjeka. Smatralo se da su se ljudi sposobni izraditi orue poput onog u
Hueyatlacu, razvili prije samo 100.000 godina u Africi.
U nastojanju da objavi svoju studiju o starosti nalazita u Hueyatlacu,
Virginija Steen-Mclntyre suoila se s brojnim potekoama. "Smatram da
problem nadilazi Hueyatlaco", napisala je Estelli Leopold, pomonici
urednika asopisa Quaternary Research. "Rije je o manipulaciji znanstve
ne misli potiskivanjem 'zagonetnih podataka, koji pobijaju prevladavaju
e nazore. A Hueyatlaco nedvojbeno ini upravo to! Budui da nisam
antropolog, previdjela sam pravi znaaj naih datiranja iz 1973., kao i inje
nicu koliko se opeprihvaena teorija ljudske evolucije duboko utkala u
nau misao. Veina arheologa odbacila je na rad u Hueyatlaca iskljuivo
stoga jer protuslovi toj teoriji; toka."
Taj proces potiskivanja podataka odvija se ve dugo. Godine 1880., J.
D. Whitney (1880.), kalifornijski dravni geolog, objavio je opsean prikaz
naprednog kamenog orua otkrivenog u kalifornijskim rudnicima zlata.
Ta su orua, meu kojima su se nalazili vrhovi koplja i kameni muari i
tuci, otkrivena duboko u rudarskim oknima, ispod debelih, netaknutih
slojeva lave, u formacijama starima od 9 do vie od 55 milijuna godina.
Jedan od najveih kritiara kalifornijskih otkria, W. H. Holmes s Instituta
Smithsonian, napisao je (1899., str. 424): "Da je prof. Whitney posve razu-
mio priu o ljudskoj evoluciji kako se ona danas tumai, oklijevao bi obja
viti zakljuke [da su ljudi u Sjevernoj Americi ivjeli u veoma drevno
doba], usprkos impozantnom nizu svjedoanstava s kojima je bio suoen."
Drugim rijeima, ne slau li se injenice s omiljenom teorijom, tada se one,
ak i ako postoje u impozantnom nizu, moraju odbaciti.
IZNIMNA STAROST
NELJUDSKIH VRSTA
Mnogi su na dokaz o iznimnoj starosti ljudske vrste predstavlien u Zabra
njenoj arheologiji, prirodno reagirali postavljanjem sljedeeg pitanja: "Izi
skuje li preispitivanje samo naa slika o podrijetlu ovjeka? to je s povije
u drugih ivih bia na Zemlji?"
Na Zemlji, naravno, postoji vie milijuna vrsta. No. odluio sam prije
svega razmotriti fosilni dokaz o starosti ljudske vrste jer mnogi znanstve
nici tvrde da on prua najbolji dokaz evolucije. Taj je pothvat obuhvaao
osmogodinje istraivanje, tijekom kojega sam razdoblja prouavao izvor
na arheoloka izvjea iz proteklih sto pedeset godina, napisana na engle
skom i mnogim drugim jezicima. Prvotno nisam oekivao da u pronai
tako mnogo dokaza o iznimnoj starosti ovjeka. Na temelju tog iskustva,
ne mogu unaprijed predvidjeti to bi se dogodilo da nekoliko godina po
svetim prouavanju cjelokupne znanstvene literature o otkriima fosila
povezanih s drugim vrstama. Meutim, neka preliminarna istraivanja
pokazuju da se u znanstvenoj literaturi mogu pronai otkria koja ospora
vaju darvinistiko objanjenje podrijetla drugih vrsta. U ovom u poglavlju
navesti jedan primjer, koji se osniva na radu koji sam predstavio na XXI.
Meunarodnom kongresu o povijesti znanosti, odranom u srpnju 2001.
u Mexico Cityju. Esej je bio naslovljen "Paleobotanike anomalije koje se
odnose na starost lanca slane formacije u Pakistanu: Povijesni pregled ne
rijeene znanstvene kontroverzije." U tom je radu predstavljen dokaz koji
potvruje da su cvjetnice i kukci postojali na Zemlji dugo prije nego li to
priznaju dananji darvinisti.
Pakistanske Slane planine ve vie od stoljea privlae veliku pozor
nost geologa. Taj planinski lanac, koji poinje na obroncima Himalaje u
sjeveroistonom Pakistanu, prostire se oko 240 km prema zapadu, otpri
like usporedo s rijekom Jhelum, do mjesta na kojemu se ona ulijeva u Ind,
odakle se nastavljaju na odreenoj udaljenosti od Inda. Juni kraj istonih
Slanih planina strmo se sputa oko 600 do 900 m do nizine rijeke Jhelum.
Na toj strmini, kao i na drugim mjestima, Slane planine obiluju nizom
formacija koje potjeu od kambrija do najmlaih geolokih razdoblja. Ta
kve su formacije veoma rijetke i stoga veoma zanimljive geolozima i dru
gim znanstvenicima koji prouavaju povijest Zemlje. Na dnu, ispod sloja
ljubiastog kambrijskog pjeenjaka, nalazi se slana formacija, sastavljena
od debelih slojeva crvenkastog, glinastog materijala (slani lapor), u kojemu
su otkriveni slojevi kamene soli, sadre, kriljevca i dolomita. Sol se ondje
stoljeima vadila i njome se posvuda trgovalo u sjevernom dijelu Indijskog
potkontinenta. Jo od druge polovice 19. st, kada su geolozi poeli istrai
vati Slane planine, starost slane formacije bila je predmet estih sporova.
Neki su tvrdili da potjee iz ranog kambrija, dok su drugi bili uvjereni da je
mnogo mlaeg podrijetla. Polemike su se zaotrile u 20. st., kada su znan
stvenici u lancu slane formacije otkrili ostatke razvijenih vrsta biljaka.
Povijest kontroverzije
Znanstveno istraivanje slane formacije poelo je u 19. st., kada je Pakistan
jo uvijek bio britanska kolonija. Kambrijsko podrijetlo gornjeg sloja lju
biastog pjeenjaka, koji sadri trilobite openito se nije dovodilo u pita
nje. No, postojala su razilaenja oko starosti i podrijetla slane formacije,
koja se obino nalazi ispod ljubiastog pjeenjaka. Sporilo se i o starosti
lanca slane formacije i kohatskih naslaga soli, koje se nalaze sjeverno od
Slanih planina.
A. B. Wynne (1878., str. 83) istraivao je Slane planine 1869.-1871. i
zakljuio da je slana formacija uobiajena sedimentacijska nakupina iz
paleozoika. Isto stajalite dijeli i H. Warth, koji je tijekom dvadeset godina
istraivanja detaljno upoznao to podruje (Wynne, 1878., str. 73). Wynne
i Warth su smatrali da su kohatske slane formacije mlaeg, moda tercijar
nog podrijetla (Wynne, 1875., str. 32-37). Isto je smatrao i W T. Blandford
(Medlicott i Blandford, 1879., str. 488).
C. S. Middlemiss, s Indijskog instituta za geoloka mjerenja (1891., str.
42), poslije je pretpostavio da slani lapor nije sedimentna formacija, ve
izluevina nieg sloja magme, koja se uvukla ispod kambrijskog ljubia
stog pjeenjaka. Slino je zakljuio i upravitelj Indijskog instituta za geo
loka mjerenja, R. D. Oldham (1893., str. 112). To je otvorilo mogunost
da je lanac slane formacije mlai od gornjeg sloja ljubiastog pjeenjaka
iz kambrija.
Njemaki geolog F. Noetling prvotno je mislio da se slana formacija
oblikovala u prekambriju (Zuber, 1914., str. 334). No, u radu objavljenom
1903., (Koken i Noetling, str. 35), Noetling je rekao da je kambrijski ljubi
asti pjeenjak najstarija formacija u Slanim planinama i, bez jasnog obja
njenja, donjoj slanoj formaciji pripisao je mnogo mlade podrijetlo. Ho
lland je izvijestio (1903., str. 26) da je Noetling vjerovao da su kambrijski
ljubiasti pjeenjak i druge gornje formacije gurnuti preko slane formacije
uslijed snanog geolokog potiska. Prema toj teoriji, lanac slane formacije bio
je uobiajena sedimentna naslaga, jednake starosti kao i eocenske slane nasla
ge u podruju Kohata, koje se nalaze sjeverno od Slanih planina. Tu teoriju
o geolokom potisku prihvatio je Zuber (1914.).
Kemiar Indijskog instituta za geoloka mjerenja, W. Christie (1914.),
smatrao je da lanac slane formacije nije vulkanskog podrijetla, kako je
pretpostavio Middlemiss. On je utvrdio da je rije o uobiajenom sediment-
nom talogu, koji je nastao isparavanjem mora, no nije rekao kada.
Murray Stuart (1919.) sloio se s Christijem da je slana formacija uobia
jena sedimentna naslaga. Prema Stuartu. slane naslage u podruju Slanih
planina i Kohata potjeu iz ranog kambrija ih prekambrija. Sol se u podru
ju Kohata nalazi izravno ispod mnogo mlaeg 'numulitskog' vapnenca iz
eocena. Stuart je to objasnio pretpostavkom da su slane naslage u podruju
Kohata i u lancu slane formacije izvorno bile prekrivene slojevima iz pa-
leozoika i mezozoika. Uslijed velikog geolokog pritiska, slojeve iz paleozoi-
ka i mezozoika u Kohatu potisnuo je eocenski vapnenac, koji se potom
nataloio iznad kambrijske ili prekambrijske kohatske soli. No, u Slanim
planinama, kambrijske i prekambrijske slane naslage ostale su prekrivene
slojevima iz paleozoika i mezozoika.
Razmatrajui sva dotadanja izvjea, E. H. Pascoe je 1920. stigao do
sljedeeg zakljuka. Lanac slane formacije bio je uobiajena sedimentna
naslaga iz tercijara (eocena), kao i slana naslaga u Kohatu. Pascoe je vjero
vao i da je ljubiasti pjeenjak koji prekriva lanac slane formacije eocen-
skog podrijetla. Poloaj slane formacije i ljubiastog pjeenjaka ispod
drugih kambrijskih formacija, pripisan je snanom geolokom pritisku.
Robert Van Vleck Anderson (1927.) prvi je izvijestio o botanikim fo
silnim ostacima iz lanca slane formacije u kojoj je zamijetio prisutnost:
''djelomice sauvanih otisaka lia iz tercijara ili, najranije, mezozoika." Ti
su otisci potjecali iz naslaga kriljevca u kanjonu Khewra u Slanom lancu.
Uzorak je predao dr. Ralphu W. Chaneyu iz Instituta Carnegie, koji je re
kao: "Ovaj uzorak sadri jasne fragmente nekoliko primjeraka lia dikoti-
ledone [biljka dvosupnica, nap. prev.]. To upuuje na zakljuak da potjeu
najranije iz razdoblja nie krede, kada su se pojavile prve dvosupnice. Je-
dan list najvjerojatnije pripada hrastu (Quercus), a svojom veliinom i ru
bom izrazito podsjea na oligocensku vrstu Quercus clarnensis iz zapadne
Amerike. Zanimljivo je istaknuti da sam veoma sline vrste pronaao u
oligocenskim naslagama u Manduriji. Va uzorak gotovo sigurno potjee
iz tercijara." (Anderson, 1927., str. 672). Na temelju toga dokaza, Ander
son je utvrdio da su se lanac slane formacije, kao i kohatska slana formaci
ja oblikovale u tercijaru. Prisutnost kambrijskih slojeva iznad lanca slane
formacije pripisao je djelovanju geolokog pritiska.
Cyril S. Fox je 1928., objavio studiju, u kojoj je zakljuio da su se slane
naslage u podruju slanog lanca i Kohata nataloile u ranom kambriju ili
prekambriju. Nije zamijetio tragove geolokog potiska, niti je spomenuo
Andersonova otkria.
U svom govoru povodom inauguracije za predsjednika geolokog od
sjeka na Osamnaestom znanstvenom kongresu Indije, G. Cotter (1931.,
str. 296) pobio je Andersonovo izvjee o otiscima lia otkrivenima u
formaciji slanog lanca. Istaknuo je da je isto podruje u 1.mj. 1929.,
istraio E. R. Gee, pri emu nije otkrio nove primjerke. Cotter se pridruio
Geeju u drugom istraivanju u 3.mj. 1929., pri emu takoer nije otkrio
nove primjerke. Cotter je istaknuo da su otkrili: "tragove ugljena, od kojih
su neki nalikovali otiscima irokog lia." No, kako je smatrao, nije bila
rije o: "fosilima biljaka."
Anderson je nakon toga poslao uredu Indijskog instituta za geoloka
mjerenja svoj najbolji primjerak quercusa (hrasta). Cotter ga je oznaio
'dvojbenim'. No, Pascoe je rekao (1930., str. 25) daje primjerak 'neodrediv',
jer je vjerojatno uniten trenjem prilikom prijenosa. Pascoe je izrazio na
du da e primjerak prije otpremanja biti fotografiran, no u Andersonovim
izvjeima se takav snimak ne sporhinje. Neki Andersonovi primjerci po
slani su u Oxford prof. B. Sahniju, koji je, kako tvrdi Cotter, smatrao da su:
"primjerci, ako je uope rije o biljkama, neodreeni."
Cotter je iznio i sljedeu zanimljivu primjedbu (1931., str. 299): "Ot
prilike 1924., u naslagama soli u gornjem tunelu rudnika u Khewri, otkri
veno je veliko i gotovo posve neraspadnuto deblo suvremenog tipa. Dr.
Dunn, koji je pregledao to drvo, izjavio je da je promjer debla oko 60 cm,
te da se na njemu nalazi nekoliko grana, promjera oko 76 do 101 mm. Pro
fesor Sahni je to drvo oznaio suvremenim, tvrdei da nalikuje akaciji,
koja danas raste u podruju lanca Slanih planina."
Razmotrivi sve pozitivne i negativne argumente, Cotter je rekao da je
formaciji slanog lanca sklon pripisati prekambrijsko podrijetlo (1931., str.
300). Prije objavljivanja svoga rada u kojemu je izloio navedeno stajalite,
Cotter je prouavao estu prisutnost numulita, fosilnih krednjaka karakte
ristinih za tercijar, koje je E. R. Gee otkrio u slanom laporu u Khewri.
Cotter, koji je prvotno mislio da su u formaciju slanog lanca nanesene iz
mlaih naslaga, zakljuio je da su se u toj formaciji izvorno nalazile. U
biljeci dodanoj prije objavljivanja njegova rada, Cotter je promijenio pr
votno stajalite (1931., str. 300) i izjavio da se formacija slanog lanca obli
kovala u tercijaru. No, smatrao je da je intruzivna. to bi moglo objasniti
njezinu prisutnost ispod kambrijskog ljubiastog pjeenjaka. Prema Cot-
teru (1933., str. 151), plastina sol eocenskog podrijetla, na neki se nain,
uslijed geolokog pritiska i djelovanjem drugih sila, stisnula u neuobiajen
oblik.
Cotter je rekao (1933., str. 150) da su se numuliti u Khewri, koje je ot
krio Gee: "nalazili pokraj biljnih fragmenata." Dalje je dodao (Cotter,
1933., str. 150-151) da je: "biljne ostatke otkrio i gospodin Gee u slanom
laporu u Nila Wahanu." Pascoe je citirao izvjee iz 1933., (1959., str. 569)
prema kojemu uzorak slanog lapora u Kaira Wahanu: "nije sadravao samo
fragmente pougljenjene stabljike, nego. kako se ini, i nekoliko listia diko-
tiledone." Pascoe je istaknuo (1930., str. 132) i da je Gee otkrio komadi
fosiliziranog drveta u crvenkastim laporima slane formacije.
Gee je iznio svoje miljenje (1934.) o starosti slane formacije, koju je
nazvao 'nizovima slanita'. Zakljuio je da su spomenuta formacija, kao i
slane naslage u Kohatu, eocenskog podrijetla. Sol u Kohatu nalazila se na
svom uobiajenom mjestu, no Gee je primijetio (1934., str. 461): "... sada
nji poloaj nizova slanita ispod slojeva iz ranog paleozoika (ili prekam-
brija) moe se objasniti samo pretpostavkom veoma pravilnog geolokog
potiska golemih razmjera." to se tie krednjaka koje je pronaao u nasla
gama slane formacije, priznao je da su ondje moda pristigli iz mlaih
formacija (Gee, 1934., str. 463; Fermor, 1935., str. 64). Ali, Gee je primije
tio (1934., str. 463): "Biljni fragmenti, meutim, nisu otkriveni samo u
slojevima dvojbene starosti, ve i u slojevima za koje se neprijeporno sma
tra da su in situ u nizovima slanita." To je istaknuo kao dokaz da slana
formacija nije kambrijskog podrijetla.
Nekoliko godina poslije, B. Sahni, koji je tada bio paleobotaniar pri
Sveuilitu u Lucknowu, izvijestio je o postojanju brojnih biljnih mikrofo-
sila u uzorcima uzetima iz slane formacije u Khewri i slanih rudnika u
Warchi. Do tada se sumnjalo u biljne fosile iz slane formacije. Kritiari su
isticali, rekao je Sahni (1944., str. 462) da je: "... u takvu iznimno topljivu i
plastinu tvar, kao to je slani lapor, vanjski materijal mogao prodrijeti
kroz upljine nastale otapanjem ili je bio posve prekriven u relativno novi
jem razdoblju pomicanja zemlje."
No, duboko u rudnicima, Sahni je otkrio naslage na koje se takve pri
mjedbe nisu mogle primijeniti. Sol je na tim mjestima bila slojevita, a slo
jevi su bili meusobno odvojeni tankim slojevima slane zemlje, koja se u
tom podruju naziva 'kallar'. Sahni je istaknuo (1944., str. 462): "...kallar je
gusto izmijean sa solju, u slojevima koji se prostiru na velike udaljenosti
i koji, premda su izrazito nakoeni, ne pokazuju druge vidljive tragove dje
lovanja."
Prema Sahniju, sol se slojevito nataloila isparavanjem morske vode u
obalnim lagunama, pri emu je kallar bio praina i mulj koje je na osuenu
sol nanio vjetar. Sahni je pretpostavio da je kallar moda sadravao pelud
i druge biljne mikrofosile. To je potvrdio kada je pregledao uzorke (Sahni,
1944., str. 462): "Svaki je komadi sadravao mikrofosile ... Veini se ne
moe utvrditi rod i vrsta, budui da je uglavnom rije o krhotinama stabla
kritosjemenjae, no postoje i traheide golosjemenjaa s velikim krunim,
omeenim jamama, te najmanje jedan dobar primjerak krilatog, esto-
nonog kukca sastavljenih oiju." Sahni je na temelju toga zakljuio da se
slana formacija oblikovala u eocenu, a ne u kambriju. Poslije je u kallaru,
ali i u s njime povezanim stjenovitim slojevima sastavljenima od dolomita
i kriljevca, otkrio fragmente biljaka.
Otprilike u isto doba, tim geologa Indijskog instituta za geoloka mje
renja i naftne tvrtke, podrobno je istraio slanu formaciju. Na temelju tih
promatranja zakljueno je da se ta formacija nalazi na prirodnom mjestu
ispod kambrijskog ljubiastog pjeenjaka i da je, stoga, kambrijskog po
drijetla. Taj je zakljuak objavljen u pismu asopisu Nature (Coates i dr.,
1945.). Jedan od autora tog pisma bio je Gee, koji je do tada zagovarao
eocensko podrijetlo slane formacije. Meutim, geolozi su priznali: "... do
svojih smo zakljuaka stigli usprkos odreenim potekoama, kao to je
esta prisutnost sitnih biljnih fragmenata poslije-kambrijskog podrijetla
u dolomitima i slojevima uljnog kriljevca, koje danas ne moemo precizno
objasniti." Drugim rijeima, mogue je objasniti prisutnost biljnih fragme
nata u topljivim slojevima soli, no kako su oni dospjeli u stijene poput
dolomita i kriljevca? Takvo se umovanje osniva na pretpostavci da su se
kopnene biljke pojavile tek u siluru (prije oko 400 milijuna godina), a razvi
jene biljke, kao to su kritosjemenjae, tek u kredi (prije oko 100 milijuna
godina).
U svom predsjednikom obraanju Indijskoj nacionalnoj akademiji
znanosti 1944., Sahni je (1945.) naveo brojne primjere peluda, komadia
drveta i dijelova kukaca otkrivenih u uzorcima kallara, dolomita i kriljev-
ca iz slane formacije. U svom izvjeu (1945., str. 10), Sahni je rekao da su
poduzete 'stroge mjere opreza' kako bi se sprijeila kontaminacija uzoraka
suvremenim organskim ostacima. Nadalje, istaknuo je da su uzorci uzeti
iz nalazita na kojima je geoloki dokaz iskljuio mogunost intruzije iz
mlaih slojeva.
Sahni i njegov pomonik B. S. Trivedi primijenili su veoma stroge labo
ratorijske metode. Prilikom demonstracije na simpoziju, rekao je Sahni
(1945., str. 15): "... u siunom bloku dolomita otkriven je komadi pou
gljenjenog drveta ... koji je izrezan i poliran na svim stranicama kako bi se
pokazalo da ne sadri nikakve jame ili pukotine, inae vidljive snanim
depnim povealom. Blok je na uobiajen nain podvrgnut toplini i po
tom uronjen u posudu filtrirane razrijeene HCl."
U svom obraanju Nacionalnoj akademiji znanosti, Gee je zakljuio
(1945., str. 293) da je slana formacija uobiajen sediment, i da se nalazi na
svom izvornom mjestu ispod ljubiastog pjeenjaka. To je znailo da je
oblikovana u kambriju ili prekambriju (Gee, 1945., str. 305), dok je kohatska
sol eocenskog podrijetla. Gee je time promijenio svoje prvotno miljenje da
je slana formacija eocenskog podrijetla. (Gee, 1934.) nije pronaao nijedan
vrst dokaz masivnog geolokog potiska u tom podruju (Gee, 1945., str.
305). Pascoe, koji je do tada zastupao ideju da je slana formacija eocenska
naslaga prekrivena uslijed geolokog potiska, smjestio ju je u kambrijski dio
novog izdanja svog Manual of the Geology of India (Prirunik indijske
geologije) (Sahni, 1947.b, str. 31).
Gee je rekao da krednjaci eocenskog tipa, koje je otkrio u slanoj forma
ciji nisu bili in situ, kako je prvotno vjerovao, ve da su ondje stigle iz
mladih formacija. A o fragmentima biljaka je rekao (1945., str. 296): "Dalj
nje istraivanje ilovae s fragmentima biljaka u Kathi, dovelo je do otkria
jednog ili dvaju otisaka malog lista, koje je prof. B. Sahni pripisao akaciji,
biljnoj vrsti koja i danas raste u podruju slanog lanca, dok u sluaju rudni
ka u Khewri, prisutnost znaajnog rasjeda u blizini, koji se protee otprili
ke usporedo sa slojevima kamene soli, navodi na alternativno objanjenje
prisutnosti tih fragmenata biljaka." Gee je smatrao da su u sol moda dos
pjeli u relativno mlaem razdoblju.
to se tie otkria iz Kathe, Gee se oslanjao na pretpostavku da je akaci
ja relativno mlada biljka, te da nikako nije mogla postojati u kambriju. U
tom sluaju, pokuao je postojanjem rasjeda objasniti prisutnost razvijenih
biljaka u formaciji, za koju je smatrao da je kambrijskog podrijetla. No,
nije objasnio koliko se tono rasjed nalazi blizu mjesta na kojima je prona
ao fragmente biljaka, niti pokazuje li stratifikacija ikakve oite tragove
pomicanja tla. injenica da su slojevi soli jo uvijek bili naizgled neprekinu
ti, ostavlja otvorenom mogunost da su fragmenti biljaka otkriveni in situ.
Gee (1945., str. 297) je Andersonove otiske lista smatrao neuvjerljivim,
a opisao ih je kao: "... neodreene smekaste tragove, vjerojatno organskog
podrijetla." Iako je vidio (1945., str. 299) znakove organskih naslaga u kri-
Ijevcu i dolomitu slane formacije, oznaio ih je: "... suvie primitivnima da
bi se u njima mogli sauvati kosturi ili drvenasta tkiva."
Meutim, Geeja su ozbiljno zabrinula Sahnijeva otkria koja su se
osnivala na paljivim promatranjima i laboratorijskim analizama. Sahni
je dokazao prisutnost ostataka razvijenih biljaka, kao i drvenastih tkiva,
ne samo u soli i dolomitima slane formacije, ve i u drugim vrstama kame
na, poput kriljevca. to se tie soli i dolomita, Gee je pretpostavio da je
fragmente biljaka u njih moda nanijela filtrirajua voda. No, rekao je
(1945., str. 307), time se ne mogu objasniti iznimno otporni slojevi naft
nog kriljevca, u kojima je Sahni takoer pronaao mikrofosile. Primijetio
je da, ukoliko je Sahni, na temelju svojih biljnih fosila tono pripisao eocen-
sko podrijetlo slanoj formaciji (1945., str. 306): "... tada e to neophodno
promijeniti naa stajalita o osnovnim znaajkama uobiajenih sediment-
nih i tektonskih dodira." Prema standardnom razmiljanju geologa, to je
upuivalo na kambrijsko podrijetlo.
Na godinjem skupu Indijske nacionalne akademije znanosti odra
nom 1945., slana formacija je opet bila predmetom dugotrajnih rasprava.
Sahni je izvijestio o (1947.a, 1947.b) drugim otkriima mikrofosila krito-
sjemenjae i golosjemenjae iz slanog lapora, naftnih kriljevaca i dolomi
ta iz svih razina slane formacije. Mikrofosili razvijenih biljaka takoer su
otkriveni u uzorcima jezgre iz dubokih buotina u rudniku soli u Khewri.
Sahni (1947.b, str. 31-36) je pruio uvjerljiv dokaz da mikrofosili nisu
intruzivne kontaminacije. Nadalje, na znanstvenim skupovima u Velikoj
Britaniji, geolozima je demonstrirao svoje laboratorijske tehnike kojima
je pribavio (1947., str. 39): "...fragmente drvenastog tkiva" s uzoraka iz
dolomita i naftnih kriljevaca u slanoj formaciji.
Shani je dodao (1947.a, str. 243): "... u fragmentu izvornog materijala
gospodina Andersona otkriveno je nekoliko mikrofragmenata drveta." To
bi moglo potvrditi Andersonovu identifikaciju otisaka lista u njegovim
uzorcima iz klanca Khewra. Sahni je odveo Geeja i druge strunjake na
Andersonovo nalazite, no ondje nisu pronali nijedan slian uzorak. Us
tvrdio je da te okolnosti (1947.b, str. 20): "... ni na koji nain ne dovode u
sumnju identifikaciju Andersonova uzorka, kao hrastova lista." Dodao je
(1947.b, str. 20): "Poslije se uspostavilo da smo traili na pogrenome mje
stu." Andersonov otisak hrastova lista otkriven je nie i neto dalje od mjesta
koje su pretraivali.
O injenici da je u slanoj formaciji otkrivena razvijena biljka i mikrofo-
sili kukca, Sahni je rekao (1947.b, str. 45-46): "Nedavno je gospodin Gee
ponudio alternativno objanjenje. Pretpostavlja se da kritosjemenjae, golo-
sjemenjae i kukci iz nizova stanita moda predstavljaju visoko razvijenu
kambrijsku i prekambrijsku floru i faunu! Drugim rijeima, pretpostavlja
se da su se te biljke i ivotinje razvile u podruju Slanih planina nekoliko
stotina milijuna godina prije nego li igdje drugdje na svijetu. Rijetko bi tko
pomislio da bi neki dananji geolog mogao ozbiljno izloiti takvu ideju."
Propitkujui temeljne evolucijske pretpostavke o razvoju ivih bia na
Zemlji, Gee je iznio drugo mogue objanjenje sporne slane formacije. Do
tada se relativno kasna pojava kritosjemenjaa, golosjemenjaa i odreenih
kukaca uzimala kao nepobitna injenica. Dokaz o njihovoj prisutnosti u
slanoj formaciji valjalo je rijeiti: 1.) pretpostavkom da su intruzivno do
spjele u kambrijsku formaciju ili 2.) pretpostavkom da su priroene toj
formaciji, to bi dokazalo da su eocenskog podrijetla i upuivalo bi na
djelovanje snanog geolokog potiska, koji bi objasnio njezin poloaj ispod
formacija za koje se openito smatra da su kambrijskog podrijetla. Zago
vornike prve pretpostavke, ukljuujui Geeja, veoma je zabrinula uvjerlji
vost Sahnijeva dokaza o tome da su njegovi mikrofosili bili otkriveni in
situ. Gee je stoga pretpostavio da je slana formacija moda ipak kambrij-
skog podrijetla, na to je snano upuivao geoloki dokaz, te da su mikrofo
sili kritosjemenjaa, golosjemenjaa i kukaca bili in situ. To je moglo zna
iti samo da su se krotisjemenjae, golosjemenjae i kukci razvili mnogo
prije nego li se to dade zakljuiti iz svih danas postojeih izvjea o evoluci
ji. Bila je to odvana pretpostavka, no u to vrijeme nije naila na povoljan
odaziv.
Poslije su u drugim kambrijskim naslagama iznad slane formacije, ot
kriveni dodatni dokazi o prisutnosti kritosjemenjaa i golosjemenjaa.
Meu njima su se nalazili mikrofosili kritosjemenjaa i golosjemenjaa iz
pseudomorfnih naslaga soli (Ghosh i Bose, 1947.), golosjemenjaa iz ljubi
astog pjeenjaka (Ghosh i dr., 1948.), fragmenti drveta iz kriljevca u
Neobolusu (Ghosh i dr., 1948.) i fragmenti drveta iz magnezijskog pjee
njaka (Ghosh i dr., 1948.).
Ghosh i Bose (1950.a, str. 76) predloili su dva mogua objanjenja tog
dokaza o razvijenim ilnim biljkama iz gore spomenutih formacijama: " 1 .
Geoloki utvreni kambrijski slojevi oblikovali su se nakon kambrija; 2.
ilne biljke postojale su u kambriju ili prekambriju." Ghosh i Bose su odba
cili prvu pretpostavku, jer su se geolozi jednoglasno sloili da su se spome
nuti slojevi ustvari oblikovali u kambriju. Druga im je pretpostavka bila
mnogo vjerojatnija, premda je ujedno: " ... odstupala od prevladavajuih
koncepcija filogeneze biljaka." Isticali su da su u slojevima sline starosti u
vedskoj (Darrah, 1937.) i SSSR-u (Sahni, 1947.b, u biljeci uz ilustracije)
otkriveni neki ostaci razvijenih biljaka.
Ghosh i Bose (1947.) iznova su potvrdili vjerodostojnost ostataka ra
zvijenih biljaka u slanoj formaciji, koje su otkrili Sahni i njegovi suradnici.
Osim toga, pribavili su fragmente razvijenih biljaka iz uzorka kriljevca iz
kambrijskih ili prekambrijskih slojeva u Vindhyaniju u sjevernoj Indiji
(Ghosh i Bose, 1950.b), te iz uzorka kambrijske stijene iz Kamira (Ghosh
i Bose, 1951.a). U nekim su sluajevima Ghosh i Bose (1951.b, str. 130-131;
1952.) pronali fragmente razvijenih biljaka (etinjaa) u uzorcima kambrij
ske stijene, koja je sadravala i trilobite. Uzorci su potjecali iz slanih pseudo-
morfnih slojeva Slanih planina i kriljevca iz okolice Rainwara u Kamiru.
Drugi istraivai potvrdili su otkria Ghosha i njegovih suradnika (Ja
cob et al., 1953.), otkrivi dokaz o razvijenim ilnim biljkama, ukljuujui
golosjemenjae u uzorcima kambrijske stijene iz slane formacije i drugih
nalazita u Indiji. Jacob i njegovi suradnici privukli su pozornost i na slina
kambrijska paleobotanika otkria u vedskoj, Estoniji i Rusiji, o kojima su
izvijestili S. N. Naumova, A. V. Kopeliovitch, A. Reissinger i W. C. Darrah
(Jacob i dr., 1953., str. 35).
Njemaki su istraivai (Schindewolf i Seilacher, 1955.) odnijeli uzorke
stijene iz slane formacije u Njemaku, no tamonji strunjaci nisu prona
li dokaz o ostacima biljaka. No, Schindewolf je u svojoj raspravi spome
nuo da je osobno vidio kako je jedan indijski znanstvenik iskopao biljne
mikrofosile iz uzorka stijene iz kambrijske slane formacije u Indiji. Nakon
toga su utihnule rasprave o tomu problemu. Razlog tome, najvjerojatnije
je bilo razdvajanje Indije i Pakistana. Nakon odcjepljenja, lanovi Indijskog
instituta za geoloka mjerenja moda nisu imali slobodan pristup Slanim
planinama u novoutemeljenoj neovisnoj Islamskoj Republici Pakistanu.
Tijekom posljednjih godina, naftni su geolozi opseno istraivali podru
je Slanih planina, gotovo se uope ne obazirui na rasprave koje su se
vodile prethodnih godina prolog stoljea. Premda suvremena geoloka
izvjea priznaju djelovanje geolokog potiska u Slanim planinama, jed
noglasno izjavljuju da je slana formacija oblikovana u eokambriju (Yeats i
dr., 1984., Butler i dr., 1987., Jaume i Lillie, 1988., Baker i dr., 1988., Pennock
i dr., 1989., McDougall i Khan, 1900.). U jednom radu (Butler i dr., 1987.,
str. 410) spominju se otkria fragmenata drveta u soli duboko u rudnicima
u Khewri. Autori pretpostavljaju da su ti fragmenti intruzivni, no pritom
zanemaruju razmotriti opsena izvjea Sahnija i drugih istraivaa, isklju
ujui takvo objanjenje mikrofosila otkrivenih u razliitim vrstama stije
na iz slane formacije.
Rasprava
Tijekom prvih rasprava o prirodi i starosti slane formacije, fosilni dokaz
nije imao kljunu ulogu. Raspravama su dominirala geoloka razmatra
nja. Nakon to su Sahni i drugi istraivai 30-ih i 40-ih godina 20. st. izni
jeli paleobotanike dokaze, sporna slana formacija postala je zanimljiva s
paleontolokog gledita. Sahni, kao i njegovi suradnici i pristae, vjerovali
su da mikrofosili razvijenih biljaka i kukaca, kao i nekoliko biljnih makro-
fosila (komadii drveta i otisci lista), upuuju na eocensko podrijetlo sla
ne formacije. Prisutnost slane formacije ispod neupitno kambrijskih sloje
va (ljubiasti pjeenjak, magnezijski pjeenjak i pseudomorfnih naslaga
soli) objasnili su kao rezultat golemog geolokog potiska.
Zagovornici kambrijskog podrijetla slane formacije pobijali su Sahnije-
ve zakljuke s dva aspekta.
Prvo, tvrdili su da su fosili biljaka i kukaca neupitno intruzivni. No, ak
su i oni priznavali da je veoma teko objasniti, kako su ti fosili dospjeli u
tako otpornu stijenu kao to je naftni kriljevac u slanoj formaciji. U cjeli
ni, ini se da postoji prilino uvjerljiv dokaz o prisutnosti mikrofosila, ak
i nekih makrofosila u slanoj formaciji. Sahni i njegovi suradnici iznijeli su
uvjerljive protuargumente moguoj kontaminaciji njihovih uzoraka stije
ne na nalazitu i u laboratoriju.
Drugo, zagovornici kambrijskog podrijetla slane formacije pobijali su
Sahnijevu hipotezu o snanom geolokom potisku, uslijed kojega su kam-
brijske formacije prekrile eocensku slanu formaciju. Tu su hipotezu pobi
jali pozivajui se na tragove uobiajenog dodira slane formacije i gornjih
slojeva. Danas geolozi uglavnom prihvaaju Sahnijeve zakljuke. Postoji
dokaz o geolokom rasjedu u slanoj formaciji. No, ni danas geolozi nisu
sloni u pripisivanju podrijetla slane formacije eokambriju.
Zaustavimo li se ovdje, spor ostaje nerijeen. ini se da se geoloki i
paleobotaniki dokazi jo uvijek sukobljavaju. Taj se spor, meutim, moe
rijeiti prihvatimo li Geejevu pretpostavku da su u kambriju ili prekam-
briju moda postojale razvijene kopnene biljke i kukci. To, naravno, pobija
prihvaena stajalita o evoluciji ivota na Zemlji. No, ujedno se ini i najra
zumnijim nainom za usklaivanje svih kategorija dokaza.
Postojanje razvijenih ilnih biljaka (ukljuujui golosjemenjae i krito
sjemenjae) u najranijem paleozoiku potvruju: 1.) izvjea Ghosha i nje
govih suradnika o mikrofosilima golosjemenjaa i kritosjemenjaa u
kambrijskim slojevima koji prekrivaju slanu formaciju, te u kambrijskim
slojevima na drugim podrujima Indijskog potkontinenta; 2.) onovreme
na izvjea istraivaa iz drugih dijelova svijeta, koja dokazuju postojanje
razvijenih biljaka u kambriju (vidi: Leclerq, 1956.); 3.) suvremena izvjea
koja postojanje kritosjemenjaa smjetaju u trijas (Cornet, 1989., str. 1993).
Prema uobiajenim stajalitima, kritosjemenjae su nastale u kredi. Cornet
ih u svom djelu smjeta u trijas, ime se postavlja izmeu standardnog gle
dita, koje podrijetlo kritosjemenjaa pripisuje kredi i Sahnijeva dokaza,
koji upuuje na postojanje kritosjemenjaa u kambriju. Prema prihvaenim
gleditima, golosjemenjae su nastale u devonu, a prve kopnene biljke poja
vile su se u srednjem siluru.
Paleobotaniki i geoloki dokaz iz Slanih planina u Pakistanu upuuje
na to da su razvijene biljke, ukljuujui golosjemenjae i kritosjemenjae,
kao i kukci, postojali u ranom kambriju i dosljedan je povijesnim izvjeima
iz purana. Razmotrimo li ga u odnosu na brojne dokaze o postojanju ana
tomski suvremenih ljudi u istom razdoblju, dokaz iz Slanih planina navodi
na potrebu obuhvatnog prevrednovanja opeprihvaenih ideja o evoluciji
ivih bia na ovome planetu. Jedan od moguih ishoda takvog pristupa
moglo bi biti naputanje darvinistike teorije evolucije u korist slike podri
jetla i razvoja ivota utemeljene na vedskim i puranskim tekstovima.
4. POGLAVLJE
GENI, OBLIKOVANJE
I TVORAC
Ostaci kostura, otisci stopala i artefakti upuuju na pretpostavku da ana
tomski suvremeni ljudi postoje vie stotina milijuna godina, i da se ljudi
nisu razvili iz primitivnijih majmunolikih stvorenja. No. to je s biokemij
skim i genetikim dokazom? Mnogi evolucionisti tvrde kako DNK nepo
bitno dokazuje, da su se ljudi pojavili prilino kasno u pretpovijesti, naj
vjerojatnije prije otprilike sto ili dvjesto tisua godina u Africi. Nadalje
tvrde da genetika i biokemija omoguuju traganje za podrijetlom ljudske
vrste sve do samih poetaka ivota na Zemlji. U usporedbi s tim geneti
kim i biokemijskim dokazom, fosilni se dokaz katkad smatra manje pouz
danim. No, podrobnim razmatranjem ustanovit emo da je genetiki dokaz
ustvari prilino dvosmislen, a na njemu utemeljeni zakljuci neuvjerljivi.
Ljudi esto imaju dojam da znanstvenici, kada govore o genetikim
podacima, itaju izravno iz 'knjige ivota'. No, genetiki je dokaz samo niz
A-ova, T-ova, G-ova i C-ova i predstavlja slijed molekula koje se zovu
nukleotidi (adenin, timin, gvanin i citozin) na lancu DNK-e. Kada znanst
venici pokuavaju taj niz slova pretvoriti u tvrdnje o ljudskom podrijetlu,
koriste se brojnim pekulacijama i tumaenjima. Antropolog Jonathan
Marks, stoga, ukazuje na (1994., str. 61): "... pogubnu pseudoznanstvenu
ideju ... da genetiki podaci pripovijedaju priu." Dalje kae da je genetika
jedno podruje znanosti u kojemu (1994., str. 61): "... nemarna misao i rad
esto mogu imati teinu kao i paljiva misao i rad", radi ega upozorava:
"... ovjek je primoran zapitati se o epistemolokim temeljima svih zaklju
aka koji se osnivaju na genetikim podacima." I primjeuje (1994., str.
59): "... povijest bioloke antropologije pokazuje da su se od poetka 20. st.
promicali iznimno naivni zakljuci, i to jednostavno stoga to su se izvodi
li iz genetike." U svjetlu toga, fosilni dokaz ukratko izloen u prethodnom
poglavlju, zadrava svoj znaaj korisne kontrole genetikih nagaanja. Za
sljedeu raspravu zahvalnost dugujem djelima Stephena Myera, Williama
Dembskija i Michaela Behea, te drugih sljedbenika suvremenog trenda u
genetici.
Poetak ivota
Genetika teorija ljudske evolucije problematina je od samoga poetka i
poiva na krhkim temeljima. Tehniki, evolucija ne govori o podrijetlu i
vota. Umjesto toga, evolucionisti prouavaju promjene u reprodukciji bio
lokih oblika, od kojih svaki ima genski sustav koji pomae utvrditi tonu
prirodu oblika. Promjene u genskom sustavu rezultiraju promjenama u
uzastopnim naratajima biolokih oblika. No, evolucionisti su svjesni nu
nosti objanjenja podrijetla prvih biolokih oblika i njihovih genskih susta
va od predbiotikih kemijskih elemenata. Stoga su pretpostavke o prirodnom
podrijetlu prvih biolokih organizama postale integralan dio suvremene
evolucionistike misli.
Najjednostavniji samostalni bioloki organizmi koji danas postoje su
jednostanini, i veina znanstvenika pretpostavlja da su i prva iva bia
takoer bila jednostanina. Prvi evolucionisti, poput Ernsta Haeckela
(1905., str. 111) i Thomasa H. Huxleya (1869., str. 129-145.) smatrali su da
su stanice bile tek kuglice protoplazme, i na prilino su jednostavan nain
objanjavali njihovo podrijetlo. Smatrali su da su se kemikalije poput ug
ljinog dioksida, duika i kisika na neki nain spontano kristalizirale u ive
sluzave tvari (Haeckel, 1866., str. 179-180; 1892., str. 411-413).
S vremenom su znanstvenici poeli uviati da ak ni jednostavne sta
nice nisu samo kuglice protoplazme, ve da imaju sloenu biokemijsku
strukturu. Ruski biolog iz 20. st, Alexander I. Oparin, ukratko je opisao
sloene kemijske etape oblikovanja prve stanice. Vjerovao je da je taj proces
trajao veoma dugo - stotinama milijuna, moda ak i milijarda godina.
Oparin je pretpostavio (1938., str. 64-103) da se amonijak (spoj duika),
metan, vodik, ugljini dioksid i vodena para, uz ultraljubiasto svjetlo kao
izvor energije, mogu spojiti s elementima metala rastopljenima u vodi i
tako proizvesti predbiotiku juhu bogatu duikom, u kojoj se mogu razviti
jednostavne ugljikovodine molekule. Te se molekule potom spajaju u ami-
nokiseline, eere i fosfate (Oparin, 1938., str. 133-135), iz koje se, pak,
smjese, oblikuju bjelanevine. Skupine molekula koje uzajamno reagiraju
na takav nain, meusobno se privlae i okruuju kemijskim zidovima, to
rezultira stvaranjem pretea prvih stanica. Oparin ih je nazvao koacervati-
ma (Oparin, 1938., str. 148-159). Te su se primitivne stanice meusobno
borile za opstanak, postajui sve sloenijima i stabilnijima.
Oparinove su ideje uglavnom ostale na polju teorije, sve do pokusa koje
su izvrili Stanley Miller i Henry Urey. Kao i Oparin, Miller i Urej su pretpo-
stavili da je Zemljina atmosfera prvotno bila sastavljena od metana, amoni
jaka, vodika i vodene pare. Tu su atmosferu proizveli u laboratoriju, nakon
ega su kroz stvorenu mjeavinu proveli strujne iskre. Iskre su predstavljale
munju, koja je osigurala energiju neophodnu za izazivanje uzajamne reak
cije relativno stabilnih kemijskih elemenata. Pri pokusu su se koristili tikvi
com s vodom, u kojoj su se nagomilali ostaci nalik katranu. Kada su nakon
tjedan dana analizirali vodu, u njoj su, izmeu ostalog, zamijetili tri amino-
kiseline u niskim koncentracijama (Miller, 1953.). Aminokiseline su graa
bjelanevina, koje su neophodne sastavnice ivih bia.
Kasnija istraivanja drugih istraivaa rezultirala su proizvodnjom de
vetnaest od ukupno dvadeset biolokih aminokiselina. Daljnjim su poku
sima proizvedene masne kiseline i nukleotidi, neophodni za DNK i RNK.
No, pokusi nisu rezultirali stvaranjem drugog bitnog elementa DNK i
RNK, naime, eerima deoksiriboze i riboze Meyer, 1998., str. 118). Una
to tomu, mnogi su znanstvenici vjerovali da bi se stanica sposobna za ivot
sigurno kasnije oblikovala iz kemijskih elemenata stvorenih u predbiotikoj
smjesi.
Ali ta ideja sadri i neke nedostatke. Kada su geokemiari analizirali
sedimente iz prvih razdoblja Zemljine povijesti, u njima nisu otkrili dokaz
o predbiotikoj smjesi bogatoj duikom, na iju je mogunost ukazao Opa-
rin. Drugi su istraivai zakljuili da Zemljina praatmosfera vjerojatno
nije bila Oparinova mjeavina vodene pare i reduciranih (oslabljenih)
amonijanih plinova (spoj duika), metana i vodika, ve mjeavina vode i
neutralnih plinova ugljinog dioksida i duika (Walker, 1977., str. 210,
246; Kerr, 1980.). Ta je smjesa sadravala i neto slobodnog kisika (Kerr,
1980.; Dimroth i Kimberley, 1976.). Danas znanstvenici vjeruju da kisik u
Zemljinoj atmosferi uglavnom nastaje procesom fotosinteze biljaka, no
ak i prije pojave biljaka, kisik je mogao nastati cijepanjem molekula vode
(H 2 O), te iz plinova koji su u atmosferu osloboeni iz vulkana. ak bi i
male koliine slobodnog kisika onemoguile proizvodnju aminokiselina i
drugih molekula neophodnih za ivot. Kisik bi jo vie oteao neophodne
reakcije i, osim toga, oksidacijom bi rascijepao sve organske molekule ko
je su se oblikovale.
Usprkos tim problemima, evolucionisti su uvjereni da su se osnovni
sastojci tijela prvih ivih bia mogli oblikovati spontano tijekom prvih
razdoblja povijesti Zemlje. Razmotrimo u nastavku iscrpnije neke njihove
pekulacije o tome, koje se mogu svrstati u tri osnovne kategorije: sluaj,
prirodna selekcija i samoorganizacija.
Sluaj
Neki evolucionisti pretpostavljaju da se podrijetlo bjelanevina, koje su
sastavljene od dugih lanaca podjedinica aminokiselina, moe objasniti
sluajnim djelovanjem na molekularnoj razini. No, takve su pretpostavke
suoene s nekoliko bitnih potekoa. Razmotrimo jednostavnu bjelane
vinu sastavljenu od 100 podjedinica aminokiselina. Da bi bjelanevina
mogla ispravno djelovati u organizmu, aminokiseline moraju biti meu
sobno povezane peptidnom vezom. Aminokiseline mogu biti povezane
na razliite naine, u kojem se lancu peptidne veze pojavljuju samo sporadi
no. Prema tome, vjerojatnost da e postojati 100 aminokiselina poveza
nih peptidnim vezama iznosi 1:1030 (10 i 30 nula). Nadalje, lijeva strana
svake molekule aminokiseline ima oblik slova L (od latinske rijei laevus,
to znai 'lijevo'), a desna ima oblik slova D (od latinske rijei dexter, to
znai 'desno'). Ta su dva oblika zrcalne slike, kao desna i lijeva cipela ili
desna i lijeva rukavica. U ivim biima, sve su bjelanevine sastavljene od
podjedinica aminokiselina L-oblika. Ali L i D oblici aminokiselina pojavlju
ju se i u prirodi. Vjerojatnost da e se oblikovati lanac sastavljen od 100
aminokiselina oblika L iznosi 1:1030. To bi se moglo usporediti s bacanjem
novia, pri kojemu se 'glava' novia okrene uzastopno sto puta. Prema
tome, vjerojatnost nastanka lanca sastavljenog od 100 aminokiselina sa
svim peptidnim vezama i aminokiselinama L-oblika L, iznosi oko 1:1030,
to je gotovo nemogue u dostupnim vremenskim granicama.
ak i da su sve poveznice peptidne veze, i da su sve aminokiseline L-
oblika, to jo uvijek nije dovoljno za nastanak djelotvorne bjelanevine.
Naime, nee svaki spoj podjedinica aminokiselina proizvesti bjelanevinu
koja e pridonijeti funkcioniranju stanice. Odgovarajue aminokiseline
moraju biti poredane u tono odreenom redoslijedu (Meyer, 1998., str.
126). Vjerojatnost da e se odgovarajuih 100 aminokiselina poredati u
65
ispravnom redoslijedu prilino je velika - oko 1:10 (u naoj galaksiji po
stoji otprilike 1065 atoma). Biokemiar Michael Behe (1994., str. 68-69)
opisao je to mnogo slikovitije, rekavi da je oblikovanje niza od 100 ami
nokiselina koji djeluje kao bjelanevina, moe usporediti s pronalaskom
jednog oznaenog zrnca pijeska u Sahari - tri puta zaredom. Poveemo li
to s drugim imbenicima (vezivanje peptidima, samo L-oblici), vjerojat
125
nost se smanjuje na omjer 1:10 . ini se, dakle, da se kemijsko podrijetlo
ivota ne moe objasniti sluajem.
Neki su znanstvenici taj zakljuak pokuali izbjei pozivanjem na posto
janje beskonanog broja svjetova. No, ne mogu dokazati da postoji barem
jo jedan svijet. Osim toga, ne mogu nam rei ni oblikuju li se u nekome
od tih svemira stabilne molekule (stabilne molekule neophodne su za vrstu
ivota koja postoji na ovome svijetu). Tu emo temu iscrpnije raspraviti u
jednomu od kasnijih poglavlja.
Prirodna selekcija
Neki znanstvenici, meu kojima i Oparin (1968., str. 146-147), pretpo
stavljaju da prirodna selekcija moe utjecati na odabir izmeu lanaca ami
nokiselina za proizvodnju funkcionalnih bjelanevina, ime bi se povea
la vjerojatnost oblikovanja tih bjelanevina. Drugim rijeima, oblikovanje
bjelanevina ne ovisi iskljuivo o sluaju. Ova teorija, meutim, sadri
dva problema. Prvo, ta predbiotika prirodna selekcija mora djelovati na
lance aminokiselina koji su nastali nasumce, a prethodno smo vidjeli da
postoji iznimno mala vjerojatnost da e se proizvesti ak i jednostavan
lanac aminokiselina sa svim peptidnim vezama i svim L-oblicima. Prema
tome, bilo bi teko proizvesti ak i bazine sirove materijale (lance amino
kiselina) na koje bi prirodna selekcija mogla utjecati. Drugo, prirodna se
lekcija ukljuuje svojevrstan sustav repiikacije molekula. Vjerojatnost da
e se neki takav sustav repiikacije oblikovati sluajno, jo je manja od vje
rojatnosti sluajnog oblikovanja nekoliko vrsta lanaca aminokiselina na
koje bi mogla utjecati prirodna selekcija. Sam sustav repiikacije mora biti
sastavljen od spojeva specijaliziranih sloenih molekula bjelanevina. Stoga
su pretpostavke, poput one Oparinove, izrazito protuslovne. Pretpostavlja
se da sloene bjelanevine nastaju prirodnom selekcijom, no ona iziskuje
pouzdan sustav repiikacije molekula, a svi takvi danas poznati sustavi obli
kovani su od sloenih i veoma specifino strukturiranih molekula bjelan
evina. Oparin je pretpostavio da prvobitni sustav repiikacije moda nije
morao biti veoma pouzdan i da se taj sustav moda koristio bjelanevinama,
koje nisu bile tako specifino strukturirane kao bjelanevine u dananjim
organizmima. No Meyer istie (1998., str. 127): "... nedostatak ... specifi
nosti rezultira 'katastrofalnim pogrekama' koje ponitavaju preciznost
samoreplikacije i, naposljetku, onemoguuju prirodnu selekciju."
Usprkos tim potekoama, u svojoj knjizi The Blind Watchmaker ('Sli
jepi urar') (1986., str. 47-49), Richard Dawkins je pretpostavio da sluaj i
prirodna selekcija (predstavljeni jednostavnim kompjutorskim algorit
mom) mogu rezultirati sloenou biolokih oblika. U nastojanju da do
kae izvedivost tog procesa, izradio je kompjutorski program koji proiz
vodi nasumine kombinacije slova i usporeuje ih s ciljanim nizom, koji
tvori smislen i gramatiki ispravan niz. Pritom je sauvao one kombinacije
slova koje su najvie odgovarale smislenom ciljanom nizu, a odbacio one
koje su odstupale od njega. Nakon odreenog broja pokuaja, raunalo
proizvodi ciljani niz. Dawkins to navodi kao dokaz da nasumine kombina
cije kemikalija mogu, posredstvom prirodne selekcije, postupno proizve
sti bioloki funkcionalne bjelanevine. No, takvo je razmiljanje pogreno.
Prije svega, Dawkins pretpostavlja postojanje sloenog raunala, koje u
prirodi ne postoji. Drugo, pretpostavlja prisutnost ciljanog niza. U prirodi
ne postoji unaprijed odreen ciljani niz aminokiselina s kojim bi se mogli
usporediti nasumini nizovi aminokiselina. Tree, nizovi slova koje odabire
raunalo, sami po sebi nemaju nikakvu lingvistiki funkcionalnu pred
nost nad drugim nizovima, osim injenice da su jednim slovom blii cilja
nom nizu. Analogija kompjutorskog algoritma i stvarnog ivota mogla bi
biti odriva samo ako svaki niz slova, koji je odabralo raunalo, ima neko
znaenje. U stvarnom ivotu, niz aminokiselina koji tvori sloenu bjelan
evinu s konkretnom funkcijom, mora i sam imati neku funkciju. U nedo
statku takve funkcije, iju sposobnost ispituje prirodna selekcija, ne postoji
nita na temelju ega prirodna selekcija moe djelovati. Meyer kae (1998.,
str. 128): "U Dawkinsovoj se simulaciji funkcionalna engleska rije pojav
ljuje tek nakon desetog ponavljanja ... Ipak, ini se posve nemoguim na
temelju funkcije praviti razlike izmeu nizova koji nemaju nikakvu funk
ciju. Takva su odreenja mogua samo ukoliko dopustimo razmatranja o
moguim buduim funkcijama, no to iziskuje sposobnost predvianja,
koju molekule nemaju." Drugim rijeima, Dawkinsov rezultat proizlazi
samo zahvaljujui injenici da je u njegov pokus ukljuen element inteli
gencije.
Samoorganizacija
Neki su znanstvenici pretpostavili da na proces povezivanja aminokiseli
na u bjelanevine ne utjeu samo sluaj i prirodna selekcija. Smatraju da
odreeni kemijski sustavi imaju svojstva ili tendenciju smoorganizacije.
Steinmann i Cole smatraju (1967.) da izmeu nekih aminokiselina posto
ji mnogo vea uzajamna privlanost. To potvruje eksperimentalni do
kaz. Meu aminokiselinama postoji izvjesna diferencijalna privlanost.
Steinmann i Cole tvrde da se rasporeivanje aminokiselina, koje su zami
jetili u svojim pokusima, podudaralo s rasporeivanjem aminokiselina u
deset stvarnih bjelanevina. No, kada su Bradley i njegovi suradnici (Kok
i dr., 1988.) usporedili nizove o kojima su izvijestili Steinmann i Cole, s
veim uzorkom nizova iz 250 stvarnih bjelanevina, utvrdili su da se tih
250 nizova: "... mnogo vie podudara s nasuminim statistikim vjerojat
nostima nego sa Steinmanovim i Coleovim uestalostima dipeptidnih veza
utvrenih pokusom." (Bradley, 1998., str. 43). Nadalje, ako svojstva dvade
set biolokih aminokiselina odreuju nain vezivanja nizova bjelanevina,
oekivali bismo oblikovanje vie tisua, a ne samo nekoliko vrsta bjelane
vina (Bradley, 1998., str. 43).
Drugi se tip samoorganizacije dogaa kada nerasporeene molekule
tvari oblikuju kristale. Struno se to naziva "promjene stanja spontanim
rasporeivanjem blizu uravnoteenja". Oblikovanje kristala moe se prili
no jednostavno objasniti. Naprimjer, kada se temperatura vode spusti
ispod toke topljenja, molekule vode vie nee teiti poremeenoj interak
ciji i meusobno e se pravilno povezivati. U toj prijelaznoj fazi, molekule
vode tee prema ravnotei, pomiui se prema najnioj potencijalnoj
energiji, i istodobno oslobaajui energiju. Zamislite veliko uleknue usred
biljarskog stola. Zanjiete li stol, pojedine e kugle prirodno zavriti u ulek-
nuu, meusobno se dodirujui. Uslijed tog procesa oslobaa se energija
- tj. proces je egzotermiki. No, proces oblikovanja sloenih biolokih
molekula (biopolimera) je drukiji. To je endotermiki proces, to znai
da ukljuuje stvaranje topline i odvija se daleko od termalne stabilnosti.
Polimeri imaju vii energetski potencijal od svojih pojedinih sastavnica.
To moemo usporediti s izboinom, umjesto uleknua u sredini biljarskog
stola. Mnogo je tee zamisliti kako sve kugle nasuminim kretanjem zavr
avaju na vrhu izboine, nego zamisliti kako u stanju termalne stabilnosti
zavravaju u uleknuu. Velika je energija potrebna da bi kugle dospjele na
izboinu i ondje ostale. Bradley kae (1998., str. 42): "Svi ivi sustavi po
stoje u stanju energetske neravnotee i iziskuju neprestan protok energije
da bi to stanje odrali ... Ravnotea se povezuje sa smru u biosferi, to
svako objanjenje podrijetla ivota, koje se osniva na termodinamikoj
ravnotei ini oito netonim ... promjene stanja, kao to je smrzavanje
vode u ledene kocke ili snjene pahuljice, nisu bitne za procese neophod
ne za stvaranje bioloke informacije."
Raspored estica u kristalima odgovara ponavljanju jednostavnih obra
zaca, dok je taj raspored u ivim biima izrazito sloen i ne ponavlja se.
Raspored estica u biokemijskim sastavnicama tijela ivih bia izrazito je
sloen, ali i veoma specifian. Ta specifina sloenost bogata je informacija
ma, to biokemijskim sastavnicama omoguuje da izvode konkretne funk-
koje pridonose opstanku organizma. Usporedite niz slova ABABA-
BAB. RXZPRKLDMW i VELIKA CRVENA KUA. Prvi niz je pravilan,
ali ne i sloen, radi ega nije informativan. Drugi je sloen, ali takoer nije
informativan. Trei je niz sloen i informativan. Taj niz slova sadri infor
maciju, koja omoguuje nizu da izvodi funkciju konkretnog priopava
nja. To se svojstvo moe nazvati 'specificirana sloenost'. Bioloka sloe
nost bjelanevina i drugih molekula u stanicama, o kojoj ovdje govorimo,
specificirana je sloenost - sloenost koja specificira funkciju (tj., kao spo
sobnost DNK da kodira bjelanevine). S obzirom na to, takvi obrasci slo
enosti razlikuju se od jednostavnih repetitivnih obrazaca, koji se pojavlju
ju u procesu kristalizacije (Meyer, 1998., str. 134).
Prigogine je pretpostavio da se samoreproducirajui organizmi mogu
razviti iz tvari koje uzajamno djeluju u konvekcijskim strujanjima termal
nih kupki, daleko od stanja termalne ravnotee. Taj se proces u izvjesnoj
mjeri razlikuje od procesa oblikovanja kristala, koji ukljuuje fazne tran
zicije u stanju termalne ravnotee ili blisko tom stanju. Usprkos tomu,
Bradley zakljuuje (1998., str. 42) da, premda je pravilan raspored kemika
lija u Prigogineovu sustavu sloeniji od ponaanja sustava u stanju termal
ne ravnotee, taj raspored ipak: "... mnogo vie odgovara rasporedu estica
u kristalima i donekle nalikuje tipu sloenosti biopolimera." Svaki raspo
red moe se pripisati sloenosti pokusne aparature. Citirajui Waltonovo
djelo (1977.), Meyer kae (1998., str. 136): "... ak ni samoorganizacija
proizvedena u konvekcijskim strujanjima nalik Prigogineovim ne nadma-
uje organizaciju ili informaciju predstavljenu pokusnom aparaturom pri
mijenjenom za proizvoenje strujanja."
Manfred Eigen je pretpostavio da skupine uzajamno djelujuih kemika
lija, takozvanih 'hiperciklusa', mogu predstavljati korak prema razvoju sa-
morepdroucirajuih organizama (Eigen i Schuster, 1977., 1978.a, 1978.b).
No, John Maynard-Smith (1979.) i Freeman Dyson (1985.) ukazali su na
neke nedostatke te pretpostavke. Meyer kae (1998., str. 136): "Prije svega,
oni pokazuju da Eigenovi hiperciklusi pretpostavljaju prethodno postoja
nje duge molekule RNK i oko etrdeset specifinih bjelanevina. Znaaj
nije, oni pokazuju da hiperciklusi, budui da ne posjeduju mehanizam
samoreplikacije koji bi bio lien pogreaka, postaju podloni razliitim
katastrofalnim pogrekama koje naposljetku, protekom vremena, umanju
ju, a ne poveavaju koliinu informacije u sustavu."
Stuart Kauffman s Instituta Sante Fe pokuao je na drugi nain obja
sniti sloenost i samoorganizaciju. On definira ivot kao zatvorenu mre
u katalitikih kemijskih reakcija koje proizvode sve molekule u mrei.
Nijedna molekula nije samoreplikativna. No, on tvrdi da u sluaju sustava
koji se sastoji od najmanje milijun molekula nalik bjelanevinama, posto
ji vjerojatnost da e svaka od njih katalizirati oblikovanje druge molekule
u sustavu. Prema tome, replicira se sustav u cjelini. Kada sustav dosegne
odreeno stanje, navodno prolazi kroz faznu tranziciju, uvodei novu ra
zinu sloenosti u cjelokupan sustav. Ali, Kauffmanova se ideja osniva isklju
ivo na kompjutorskim modelima, koji nemaju mnogo slinosti sa stvarnim
ivim sustavima uzajamno djelujuih kemikalija (Bradley, 1998., str. 44).
Prije svega, milijun molekula, koliko ih je Kauffmanno procijenio, nije
dovoljno da svaka pojedina vrsta molekule katalizira oblikovanje druge
vrste molekule u sustavu. No, ak i da je milijun vrsta molekula dovoljno,
veoma je mala vjerojatnost da bi neka katalizirajua molekula sadravala
odgovarajue kemijske sastavnice neophodne za stvaranie druge moleku
le (Bradley, 1998., str. 45).
Nadalje, Kauffmannovi kompjutorski modeli ne uzimaju u obzir egzo-
termiku prirodu oblikovanja biopolimera - reakcije iziskuju energiju iz
sustava, koju bi ubrzo iscrpile, to bi dovelo do smrti sustava. Kauffmann
pretpostavlja da bi reakcije u sustavu koje proizvode energiju mogle kom
penzirati energiju utroenu oblikovanjem biopolimera. No, Bradley istie
(1998., str. 45) da je i za takve reakcije neophodno da se odreene mole
kule nalaze na pravome mjestu u pravo vrijeme da bi mogle sudjelovati u
reakcijama. Kauffmann svojim modelima nije uspio na zadovoljavajui
nain objasniti kako se to dogaa. Bradley dodaje (1998., str. 45): "Dehidra-
cija i kondenzacija supstrata, njegova druga dva mogua objanjenja proble
ma termodinamike, takoer dodatno kompliciraju logistiku koja omoguu
je svima od tih 1.000.000 molekula da se organiziraju u sustav u kojemu
su svi katalizatori ispravno smjeteni u odnosu na reaktive da ih potaknu na
katalizaciju." Drugim rijeima, Kauffmannov sustav realno ne objanjava
zato se svi molekularni elementi ispravno rasporeuju na svoja prava mje
sta kako bi se mogle dogoditi sve neophodne katalizacijske i reakcije pro
izvodnje energije. Za razliku od raunala, u stvarnom ivotu to je veoma
vano.
Svijet RNK
Najvei problem svih scenarija o podrijetlu ivota ostaje nemogunost pre
ciznog objanjenja podrijetla prvog sustava replikacije DNK u suvremenim
slanicama. Pokuaj objanjenja naina na koji je sustav replikacije DNK
proizaao izravno iz molekularnih podjedinica, pokazao se toliko tekim
da su znanstvenici od njega odustali. Stoga su zakljuili kako su zacijelo
postojale jednostavnije pretee DNK sustava. Danas se znanstvenici uglav-
nom usredotouju na sustav replikacije koji se osniva na RNK i koji ima
sporednu ulogu u procesima reprodukcije stanica. Pri tome zamiljaju da
je u prvim razdobljima povijesti Zemlje, prije svijeta DNK postojao 'svijet
RNK'. RNK je nukleinska kiselina koja, pod odreenim uvjetima, ima
sposobnost samoreplikacije. Bjelanevine se ne mogu same replicirati bez
pomoi enzima koji kataliziraju proces replikacije. Stoga RNK prua mo
gue rjeenje tog problema. Moda sustav replikacije molekula RNK moe,
nakon odreenog razdoblja, ubrzati replikaciju bjelanevina, recimo to
slikovito - graevnih blokova organizma.
Glavni problem vezan uz RNK, injenica je da znanstvenici nisu na
zadovoljavajui nain objasnili kako se RNK moe spontano oblikovati.
Dva istaknuta istraivaa RNK, Gerald Joyce i Leslie Orgel, priznali su
tekou pri objanjenja naina na koji se RNK samoorganizirala u prirod
nim uvjetima koji su vladali u prvim razdobljima povijesti Zemlje. Dvije
osnovne podjedinice RNK - nukleinske kiseline i eeri - tee uzajamnom
odbijanju. Joyce i Orgel oznaili su ideju mogunosti samoorganizacije
RNK (1993., str. 13):"... nerealnom u svjetlu trenutnog razumijevanja pred-
biotike kemije" i govorili su o: "... mitu samoreplicirajue molekule RNA,
koja se iznova pojavila iz smjese nasuminih (nepravilno graenih) polinu-
kleotida." Osim toga, ukazali su na najvei paradoks teorija o podrijetlu
ivota: "ini se nemoguim da je samoreplicirajui ribosom [RNK] mogao
nastati bez evolucije, no bez odreenog oblika samoreplikacije nemogue
je izvriti evolucionistiko traganje za prvim, primitivnim samoreplicira-
juim ribosomom." Valja takoer imati na umu da se RNK moe samore-
plicirati samo pod strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima, koje je
nemogue jednostavno duplicirati u ranoj povijesti Zemlje. Drugi je pro
blem injenica da postoji mnogo vrsta molekula RNK, od kojih samo neke
kataliziraju svoju samoreplikaciju. Behe primjeuje (1996., str. 172): "u
do koje je proizvelo kemijski netaknutu RNK nije dovoljno. Budui da vei
na RNK-a nema korisna svojstva katalizacije, za nastanak idealne kemijski
netaknute RNK bila bi neophodna druga udesna sluajnost."
Neki su istraivai proirili svoju potragu za prvom molekulom nukleo-
tida sposobnom za samoreprodukciju bez pomoi enzima izvan RNK.
No, takvi su se pokuaji do sada pokazali bezuspjenima. Naprimjer, Stan
ley Miller i drugi pretpostavili su da je prva samoreplicirajua molekula
bila peptidna nukleinska kiselina (PNK), kao alternativa RNK. Prema Mil-
leru, PNK je mnogo stabilnija molekula od RNK. No, Miller je svojim
pokusima uspio proizvesti samo neke sastavnice PNK, a ne samu moleku-
lu (Travis, 2000.b). U studiji objavljenoj u asopisu Science, Eschenmoser
kae (1999., str. 2118): "... nije utvreno da ijedan oligonukleotidni sustav
posjeduje sposobnost uinkovite i pouzdane neenzimske replikacije u poten
cijalno prirodnim uvjetima." A, govorei o RNK ili nekoj drugoj oligonu-
kleotidnoj molekuli, kae: "... vjerojatnost njezina oblikovanja u abiotikim
prirodnim uvjetima ostaje otvorenom za raspravu." Priznao je da, premda
veina znanstvenika smatra da je oblikovanje neke vrste oligonukleotida
nalik RNK kljuni korak u oblikovanju ivota: "... jo uvijek nedostaje
uvjerljiv eksperimentalni dokaz da se takav proces uistinu moe dogoditi
u potencijalno prirodnim uvjetima."
Razvojna biologija
ak i da prihvatimo evolucionistiku ideju postojanja nekog prvog jedno
stavnog ivog bia, valja nam razmotriti kako se to prvo ivo bie postu
pno pretvorilo u druga iva bia, ukljuujui ovjeka. Jedan izvor dokaza
o takvom postupnom razvoju je fosilni zapis. Podrobnim istraivanjem
ljudskog fosilnog zapisa, utvrdili smo da ljudi postoje od prvih razdoblja
poetka ivota na Zemlji. Drugi tip dokaza moe se pronai u razvojnoj
biologiji. Veina ivotinja razvija se iz oploenih jajaaca, koja se razvijaju
u embrije, koji se potom oblikuju u potpuno razvijene organizme. Nain
na koji se odvija taj proces, osnovni je predmet prouavanja razvojne bio
logije. Darvinisti tvrde da u razvojnoj biologiji mogu pronai dokaz evo
lucije.
Darvinisti esto istiu da u odreenoj etapi svojega razvoja, ljudski em-
brij nalikuje ribljem, to navode kao dokaz evolucije. Ustvari, na odree
nom stupnju razvoja, embriji svih kraljenjaka nalikuju ribljim embrijima
i, prema tome, jedni drugima. Sam je Darwin rekao: "... embriji sisavaca,
ptica, riba i gmazova meusobno [su] veoma slini." Prema njemu, to se
najbolje moe objasniti injenicom da su odrasli primjerci tih vrsta: "...
modificirani potomci nekog pra-pretka." Nadalje, pretpostavio je da nam:
"... razvojna etapa embrija ili liinke pokazuje, vie ili manje potpuno, razvi
jeno stanje pra-pretka itave skupine" (Darwin, 1859., str. 338, 345). Dru
gim rijeima, poetno riboliko stanje embrija kraljenjaka nalikuje prvo
bitnom odraslom kraljenjaku iz kojega su se navodno razvili svi dananji
kraljenjaci - izvorno smo svi bili ribe. No, logiku takvog zakljuivanja
pobija pogrena procjena slinosti embrija.
Proces kojim se embrij razvija u zrelu jedinku zove se ontogeneza, a
evolucijski proces kojim se zajedniki predak navodno razvija u razliite
potomke, naziva se filogenezom. Mnogi su darvinisti, u veoj ili manjoj
mjeri, vjerovali da razvoj embrija kraljenjaka odraava evolucijski proces
kojim je on nastao. Kako je objasnio njemaki darvinist Ernst Haeckel: "...
ontogeneza je rekapitulacija filogeneze." To je stajalite Haeckel ilustrirao
objavljivanjem niza slika razvoja embrija nekoliko vrsta kraljenjaka, od
kojih je svaki prvotno nalikovao ribi, nakon ega se razvio u svoj karakte
ristian oblik. Poslije se ustanovilo da je Haeckel krivotvorio slike, kako bi
prve razvojne etape ribolikih embrija vie nalikovale njegovoj ilustraciji
nego li je to sluaj u prirodi. Haeckel je slubeno proglaen krivim za taj
prekraj pred akademskim sudom Sveuilita u Jeni. Usprkos tomu, njego
va ilustracija embrija kraljenjaka ak se i danas esto objavljuje u udbe
nicima o evoluciji.
Osim krivotvorenja slika u klasinim ilustracijama embrija kraljenja
ka, postoji i druga obmana. Prve slike embrija, koje pokazuju impresivne
slinosti, zapravo su slike srednje etape razvoja embrija. Da takva ilustra
cija ukljuuje prve etape razvoja embrija, ukljuujui jajne stanice, stekao
bi se posve drukiji dojam.
Jaja, jednostanini zaeci embrija svih ivotinja, meusobno se veoma
razlikuju. Jaja ptica i gmazova iznimno su velika. Riblja jajaca uglavnom
su manja, no vidljiva ljudskim okom. Ljudsko jajace, s druge strane, mikro
skopske je veliine.
Prva etapa razvoja embrija je cijepanje, dioba jajaca u stanice. Svaka
skupina kraljenjaka ima svoj obrazac diobe, koji se znatno razlikuje od
ostalih. Tijekom razdoblja dijeljenja, utvruje se temeljni poloaj tijela
(od prednje do stranje strane). Potom slijedi faza gastrulacije, u kojoj se
razvija osnovni oblik tijela ivotinje. Tijekom gastrulacije stanice se poinju
odvajati u razliita tkiva. Kao i u sluaju dijeljenja, obrasci gastrulacije
takoer se znatno razlikuju meu razliitim vrstama ivotinja. Radi toga,
u tomu se stadiju razvoja embriji meusobno veoma razlikuju (Nelson,
1998., str. 154; Wells, 1998., str. 59; Elinson, 1987.).
Tek u sljedeoj etapi embrionalnog razvoja, faringulaciji, embriji riba,
gmazova, ptica i sisavaca poinju privremeno nalikovati jedni drugima,
tonije, malim ribama. U stadiju faringulacije, svi embriji imaju mala na
brana tkiva u podruju grla, koja nalikuju krgama. Kod riba ti nabori
postaju krge, no u drugih ivotinja oblikuju unutarnje uho i titne lijezde.
Stoga ljudski i embriji drugih sisavaca, kao i ivotinja i gmazova nikada
nemaju krge (Wells, 1998., str. 59). Nakon stadija faringulacije, embriji se
izgledom ponovno razlikuju.
U cjelini, umjesto da je potvruje, embrionalni razvoj kraljenjaka uvjer
ljivo pobija evoluciju. Prema evolucionistikoj teoriji, sve metazoe (viesta-
nina bia) nedvojbeno imaju zajednikog pretka. Taj predak je imao
odreeno osnovno tijelo. Promjena tog osnovnog tijela iziskivala bi promje
ne u genima, koji upravljaju prvim embrionalnim stadijima razvoja tog
osnovnog tijela. No, prema teoriji evolucije, geni koji upravljaju prvim
razvojnim stadijima nisu mogli biti podvrgnuti velikoj promjeni. Takve bi
promjene izazvale goleme poremeaje u razvoju organizma, uzrokujui
njegovu smrt ili ozbiljnu deformaciju. Tomu svjedoimo danas. Kako kae
Nelson (1998., str. 159): "Svi eksperimentalni dokazi upuuju na to da se
razvoj, u sluaju kada je poremeen, prekida ili odvija unatrag, kroz brojne
alternativne putove do svoje poetne putanje." Prema tome, kako tvrdi
veina evolucionistikih biologa, pozitivne mutacije mogu se dogoditi samo
u genima odgovornima za kasnije stadije razvoja organizma.
Iz teorije evolucije proizlazi da su prve etape razvoja ivih bia prilino
sline. No, kako smo vidjeli, one se znatno razlikuju jedna od druge (Nel
son, 1998., str. 154). Naprimjer, nakon prve diobe jajaca, embriji razlii
tih ivotinja razliitim putovima doseu stadij gastrule. Razvojni biolog
Eric Davidson (1991., str. 1), nazvao je tu raznolikost obrazaca cijepanja
'intelektualno uznemirujuom'. Nain na koji su svi ti veoma razliiti obras
ci prvih razvojnih stadija proizali iz nekog zajednikog pretka, prilino je
tajanstven. Richard Elinson je postavio pitanje (1987., str. 3): "Ako se proces
embriogeneze odvijao suzdrano, kako je dolo do tako velikih promjena
u najranijim etapama embriogeneze?" Za njega to predstavlja 'zagonetku'.
Neki su pretpostavili (Thomson, 1988., str. 121-122) da su rane promje
ne u razvoju oito mogue, jednostavno stoga to su se oito dogodile. To
je karakteristian primjer slijepog vjerovanja u teoriju evolucije. Nelson
kae (1998., str. 158): "Imajte na umu da se to gledite u cijelosti osniva na
pretpostavci o zajednikom podrijetlu. Ne postoje gotovo nikakvi eksperi
mentalni dokazi da su 'promjene u ranom razvoju mogue'. Upoznat sam
samo s jednim primjerom nasljednih promjena u obrascima cijepanja me-
tazoa." Drugim rijeima, postoji samo jedan eksperimentalno potvren
sluaj genske promjene u ranom stadiju razvoja ivotinje, koja je prela na
njezine potomke. Rije je o mutaciji koja se odvija u ranom stadiju razvo
ja pua Limnaea peregra, a koja odreuje samo smjer zavinutosti kuice
pua (s desna nalijevo) (Nelson, 1998., str. 170, citirajui Gilberta, 1991.,
str. 86). To nije osobito znaajna promjena, koja ne predstavlja neku novu
bioloku znaajku.
Dakle, danas ne postoji nijedan eksperimentalni dokaz da promjene u
prvim razvojnim etapama mogu rezultirati stvaranjem organizama spo
sobnih za ivot s novim znaajkama. Neki znanstvenici pretpostavljaju da
su se takve promjene, premda nisu mogue u dananjim organizmima,
mogle dogoditi u prvim razdobljima evolucije, i da su vjerojatno rezultira
le velikim promjenama osnovnih tijela. Foote i Gould smatraju (1992., str.
1816) da je to pretpostavljeno rano razdoblje razvojne fleksibilnosti zavr
ilo prije vie stotina milijuna godina, na kraju 'kambrijske eksplozije', ka
da su se navodno razvili svi osnovni oblici tijela dananjih ivih bia. Na
kon kambrijske eksplozije uslijedio je: ".. svojevrstan genetsko i razvojni
zastoj." To dokazuje, kau Foote i Gould, injenica da se od kambrija nije
razvio nijedan novi osnovni oblik tijela. Nadalje, oni kau da danas ne po
stoje bia s velikim mutacijama gena koji upravljaju prvim razvojnim sta
dijima (Foote i Gould, 1992., str. 1816). Ali, to razdoblje rane promjenjivo
sti osnovnih tjelesnih oblika, prouzroene promjenama koje su se dogodile
u prvim etapama embrionalnog razvoja, isto je spekulativno. Znanstve
nici ne uspijevaju iznai nijedan konkretan razlog zato su, s biomolekular-
nog gledita, kambrijska stvorenja uspjela preivjeti takve velike mutacije.
Nelson kae (1998., str. 168): "U posvemanjem nedostatku nekog me-
hanistikog razumijevanja, a radi potrebe prilagoavanja zahtjevima filo
zofije prirode koja tvrdi, u svjetlu obilja nepotkrijepljenih dokaza, da se
sloena bia razvijaju od jednostavnijih neupravljanom mutacijom i selek
cijom, pretpostavlja se postojanje zlatnih razdoblja evolucije (tj. kambrij
ska eksplozija). Meutim, bez obzira na malu vjerojatnost da su takva raz
doblja doista postojala, neodarvinisti su skloni ideji postojanja takvih
zlatnih doba makroevolucije do te mjere, da bez propitkivanja prihvaaju
vidljiva ogranienja organske grae i funkcije - jer ta ogranienja sadre
u sebi prvobitan diskontinuitetet razvoja jednog organizma iz drugoga."
Diskontinuitet pretpostavlja inteligentnu konstrukciju zasebnih vrsta.
Znanstvenici ne uspijevaju iscrpno objasniti kako su se ti osnovni orga
nizmi (ili Bauplans) razvili od nekog zajednikog pretka procesom evolu
cije. Bruce Wallace (1984., citat u: Nelson, 1998., str. 160) govori o nekim
problemima modifikacije osnovnog organizma: "Bauplan organizma ...
moe se zamisliti kao raspored genskih prekidaa koji upravljaju tijekom
razvoja embrija i kasnijeg razvoja jedinke; takva se kontrola mora na ispra
van nain odvijati istodobno i sekvencijski u zasebno diferenciranim tijeli
ma. Selekcija, prirodna i umjetna, koja uzrokuje morfoloke i druge razvoj
ne promjene, to ini mijenjajui postavke i okidae tih prekidaa ... U
pokuaju pretvaranja jednog organizma u drugi, koji je jo uvijek svrsisho
dan, najveu potekou predstavlja resetiranje brojnih kontrolnih prekida
a na nain koji e jedinki omoguiti uredan (somatski) razvoj." To se moe
usporediti s pokuajem pretvaranja motora od est cilindara u motor od
osam cilindara, uz istodobno odravanje rada motora tijekom svih promje
na. Arthur kae (1987., citat u: Nelson, 1998., str. 170):"... na kraju moramo
priznati da ustvari ne znamo kako nastaju osnovni organizmi."
to se tie naina na koji geni upravljaju velikim promjenama u osnov
nim organizmima pri stvaranju novih organizama, znanstvenici jo uvijek
ne mogu u cijelosti objasniti kako geni upravljaju razvojem osnovnog or
ganizma bilo koje vrste. R. Raffi T. Kaufman (1991., str. 336) ukazuju na
stanje dananje znanosti, koja: "... trenutno ne moe objasniti ak ni kako
geni upravljaju morfogenezom jednostavnih metazoa." Svaki ovjek prvo
tno ima oblik stanice - oploenog jajaca. Jajace se nakon toga poinje
dijeliti na vie stanica. Svaka stanica sadri identinu DNK, no stanice se
pretvaraju u razliita tkiva i strukture. Danas jo uvijek nije jasno kako se
to tono dogaa, ak ni u najmanjim viestaninim organizmima.
Neki znanstvenici vjeruju da 'homeotiki' geni pruaju odgovor na pro
blem specifikacije osnovnih tijela i njihova razvoja u organizam. Biolozi
su krajem 19. st. uvidjeli da dijelovi tijela nekih ivotinja katkad nalikuju
drugim dijelovima tijela. Naprimjer, ticalo kukaca moe se razviti u oblik
noge (koje se stanje naziva antenopedija). Takvi se oblici nazivaju homeoti-
kima. Prefiks 'homeo' znai 'slian', 'jednak', pa bi homeotika noga bila
dio tijela koji nalikuje nozi. U 20. st. je otkriven gen odgovoran za mutaci
ju koja uzrokuje antenopediju u vonim muicama i nazvan je Antp. No,
ovdje nije bitno pitanje kako umjesto ticala moe narasti noga, nego kako
su tako sloene strukture, noge i ticala, uope nastale, to genetiari i razvoj
ni biolozi do danas jo nisu uspjeli potpuno objasniti.
Osim Antp, u vonim muicama postoje i drugi homeotiki geni, kao
to je Pax-6, koji je povezan s razvojem oka. Walter Gehring i njegovi kole
ge 1995., god. su mutirali gen Pax-6, uslijed ega su na ticalu i nogama
vonih muica izrasle oi. Pax-6 je slian kod muha i sisavaca (ukljuuju
i ljude). Dio toga gena (vezivni segment DNK) otkriven je i u crvima i li
gnjama (Quiring i dr., 1994.). Istraivai su zakljuili da je Pax-6: "...glavni
gen koji upravlja morfogenezom oka" i da je univerzalan kod viestani-
nih ivotinja (Haider i dr., 1995., str. 1792).
Ali Wells istie (1998., str. 56-57): "Ako isti gen moe 'odrediti' tako
radikalno razliite strukture kao to su... oi kukaca i oi ljudi i lignji, tada
taj gen zapravo ne odreuje nita osobito." Dodaje: "Osim to nam govore
kako embrij usmjerava svoje stanice prema jednoj od nekoliko ugraenih
razvojnih staza, homeotiki geni nam ne govore nita o nainu na koji se
oblikuju bioloke strukture."
to se tie oka, evolucionisti trebaju objasniti kako se ta komplicirana
bioloka struktura razvila ne samo jednom, ve vie puta. Istaknuti biolo
zi L. von Salvini-Palwen i Ernst Mayr kau (1977.): "... prvi beskraljenjaci
ili barem oni iz kojih su se razvile razvijenije vrste, nisu imali fotoreceptore"
i da su se: "... fotoreceptori neovisno razvili u najmanje 40, a vjerojatno ak
i 65 ili vie razliitih razvojnih vrsta."
Oko
Ljudsko oko jedan je od takvih naizgled neizvodivo sloenih organa. Svje
tlo prolazi kroz zjenicu, a lea fokusira svjetlo na mrenicu. Oko posjedu
je i svojstva koja ispravljaju smetnje izmeu svjetlosnih valova razliitih
frekvencija. Oko ne moe funkcionirati bez svih svojih sastavnih dijelova.
ak je i Darwin uvidio da oko, kao i druge sloene strukture, predstavljaju
problem njegovoj teoriji evolucije, koja pretpostavlja da se takve strukture
postupno razvijaju tijekom vie narataja. Darwin nije podrobno objasnio
kako se to dogaa, no ukazao je na razliita iva bia s razliitim vrstama
oiju - od kojih su neke samo fotosenzibilne toke, neke, pak, jednostavne
udubine s jednostavnim leama, a druge mnogo sloenije. Pretpostavio je
i da se ljudsko oko moda razvilo slijedom takvih etapa. Pritom je zanema
rio pitanje kako je nastala prva fotosenzibilna toka. "Pitanje kako ivac
postaje fotosenzibilan za nas nije toliko vano koliko pitanje postanka sa
moga ivota." (Darwin, 1872., str. 151; Behe, 1996., str. 16-18).
Darwinovo neodreeno objanjenje naina na koji se fotosenzibilna
toka postupno razvila u sloeno ljudsko oko nalik kameri, moda je samo
povrno uvjerljivo, no to nije i znanstveno objanjenje podrijetla oka. Ono
je jednostavno poziv da zamislimo da se evolucija uistinu dogodila. elimo
li pretvoriti matu u znanost, valja nam razmotriti grau oka na biomoleku-
larnoj razini.
Devlin (1992., str. 938-954) prilino opseno opisuje biokemijski pro
ces razvoja ljudskog vida. Biokemiar Michael Behe (1996., str. 18-21) na
sljedei nain saima Devlinovo objanjenje: "Kada svjetlo prvi put udari
o mrenicu, dolazi do reakcije fotona i molekule 11-cis-retinal, koja se u
pikosekundama prerasporeuje u trans-retinal... Promjena oblika retinal -
ne molekule izaziva promjenu oblika bjelanevine rodopsin, uz koju je
retinal usko povezan ... Bjelanevina, koja se danas naziva metarodopsin
II, spojena je uz drugu bjelanevinu zvanu transducin. Prije sudara s me-
tardopsinom II, transducin je vrsto povezao malu molekulu GDP. No,
kada transducin stupi u reakciju s metarodopsinom II, GDP ispada i mo
lekula GTP se vee uz transducin ... GTP-transducin-metarodopsin II tada
se vee uz bjelanevinu fosfordiesteraza, bjelanevinu smjetenu u unu
tranjoj staninoj opni. Vezujui se uz metarodopsin II i njezinu pratnju,
fosfordiester stjee kemijsku sposobnost da izree molekulu cGMP ...
Stanica izvorno sadri velik broj molekula cGMP, no fosfordiester smanju
je tu koncentraciju, kao to se uslijed izvlaenja epa sniava razina vode
u kadi. Druga opnasta bjelanevina koja vee cGMP zove se ionski kanal.
On djeluje kao prolaz koji regulira koliinu natrijevih iona u stanici, dok
ih zasebna bjelanevina iznova izbacuje. Istodobno djelovanje ionskog ka
nala i pumpe odrava razinu natrijevih iona u stanici u ogranienom om
jeru. Kada se koliina cGMP smanji zbog cijepanja djelovanjem fosfordie-
stera, ionski kanal se zatvara, ujedno smanjujui koncentraciju pozitivno
nabijenih natrijevih iona u stanici. To uzrokuje neuravnoteenost naboja
preko stanine opne, to pak, naposljetku uzrokuje prijenos struje niz opti
ki ivac do mozga. Mozak tu posljedicu tumai kao vid."
Drugi jednako sloen niz reakcija obnavlja izvorne kemijske elemente
koji su zapoeli taj proces, kao to su 11-cis-retinal, cGMP i natrijevi ioni
(Behe, 1996., str. 21). A to je samo dio biokemije koja se odvija u vizual
nom procesu. Behe je izjavio (1996., str. 22): "U konanici... to je razina
objanjenja kojoj bioloka znanost mora stremiti. Da bismo mogli shvati
ti funkciju, valja nam razumjeti svaku znaajnu etapu tog procesa. Znaaj
ne se etape biolokih procesa u konanici dogaaju na molekularnoj razi
ni, pa zadovoljavajue objanjenje biolokog fenomena - kao to su vid,
probava ili imunitet - mora ukljuivati njegovo molekularno objanjenje."
Evolucionisti nisu iznijeli takvo objanjenje.
Placenta
Drugi problem evolucionistima predstavlja podrijetlo placente ili posteljice
u sisavcima. DNK fetusa je spoj DNK majke i oca. Stoga se razlikuje od
DNK majke. Imunitetni sustav majke prirodno bi trebao odbaciti fetus kao
strano tkivo. Placenta izolira fetus od izravnog dodira s majinim imuni
tetnim sustavom. Osim toga, placenta opskrbljuje fetus hranjivim tvarima
i iz njega izbacuje otpad. Reproduktivni biolog sa Sveuilita Yale, Harvey
J. Kliman kae: "U mnogim pogledima, placenta je za fetus SCUBA-sustav,
dok je istodobno i Kontrolni centar u Houstonu, koji vodi majku kroz tru
dnou." Evolucionisti tvrde da su se prije nastanka sisavaca s placentom,
svi kopneni sisavci reproducirali polaganjem jajaaca. U izvjeu objavlje
nom u Science News, John Travis je rekao (2000.d, str. 318): "Podrijetlo
placente, kao i mnoga druga evolucijska prilagoavanja, ostaje obavijeno
tajnom. Meutim, to nije sprijeilo biologe od nagaanja." No, nagaanja
nisu stvarna znanstvena objanjenja. A stvarna znanstvena objanjenja je
dnostavno ne postoje.
"Proteklih je deset godina", kae Behe (1998., str. 183), "Journal of Mole
cular Evolution objavio vie od tisuu radova ... Meu njima nije bio nijedan
rad koji bi potanko raspravljao o modelima posrednika u razvoju sloenih
biomolekularnih struktura. To nije svojstveno JME-u. U publikacijama
kao to su Proceedings of the National Academy of Science, Nature, Science
i Journal of Molecular Biology kao ni u jednom znanstvenom asopisu,
koliko mi je poznato, nije objavljen nijedan rad koji potanko raspravlja o
modelima posrednika u razvoju sloenih biomolekularnih struktura."
* divergencija, lat. (biol.) pojava razliitih osobina pri razvitku neke vrste ivotinja
samo redoslijed otprilike 3 milijardi nukleotidnih baza u molekulama
DNK, koje tvore ljudski genom. To nalikuje redoslijedu slova u knjizi na
stranom jeziku. Da bismo mogli proitati knjigu, moramo taj redoslijed
slova pretvoriti u rijei i reenice, te razumjeti njihovo znaenje. Na DNK
to jo nije uinjeno. Koliko je trenutno poznato, 97% baza u ljudskom ge-
nomu ne tvori gene. On se zove otpadnim DNK-a. Utvrivanje nizova
koji predstavljaju stvarne gene, a ne otpadi DNK moglo bi trajati desetljei
ma. Genom impanze jo uvijek nije utvren, a vjerojatno ni nee biti tije
kom sljedeih godina. Dakle, trenutno ne raspolaemo stvarnom osno
vom za znanstvenu usporedbu genoma ovjeka i impanze. Trenutno ne
moemo rei: "Ovo su svi geni impanze, a ovo svi geni ovjeka" i govoriti
o njihovim slinostima ili razlikama.
Nadalje, valja nam imati na umu da geni utvruju samo aminokiseline,
koje moraju biti meusobno povezane kako bi oblikovale molekule bjelan
evine (ili drugih polipeptida). Drugim rijeima, geni jednostavno proi
zvode sirovu molekularnu grau za konstrukciju tijela i tjelesnih funkcija.
Ne iznenauje to su tijela ljudi i impanza sastavljena od otprilike istih
molekularnih sastojaka. I ljudi i impanze ive u istim prirodnim okruenji
ma i u osnovi se hrane istom vrstom hrane. Stoga slinost gena i moleku
larnih sastojaka ne iskljuuje konstrukciju. Proizvoai razliitih vrsta
automobila koriste se u osnovi istim sastojcima. Ustvari, pravi problem
nisu sastojci, ve rasporeivanje tih sastojaka u sloene oblike koji zajedno
djeluju u stvaranju djelotvornog stroja. Sirova graa u tvornicu moe stii
u obliku elika, stakla, gume, plastike itd. Ali i radnici u tvornici moraju
oblikovati i rasporediti tu sirovu gradu u automobil. Na slian nain i geni
mogu tono oznaiti kako se ta sirova molekularna graa oblikuje, no jo
uvijek nije dokazano da geni tono oznauju i kako se ta molekularna siro
va graa organizira u tijelima impanzi i ljudi. Ne uspijemo li to nepobitno
utvrditi, posve je razumno pripisivati slinost DNK impanza i ljudi, kao
i njihove sloene tjelesne oblike, inteligentnoj konstrukciji.
Najnovija istraivanja provedena do objavljivanja ove knjige, upuuju
na zakljuak da se genomi ljudi i impanzi razlikuju za samo 1,5% (Travis,
2000.a). "to taj broj znai? Trenutno to nitko ne moe rei", pie John
Travis u Science News (2000.a, str. 236). S obzirom na tako malo razlika,
teko je objasniti mnoge stvari - kao, primjerice, zato je ljudski mozak
dvostruko vei od mozga impanze (Travis, 2000.a, str. 237). S obzirom na
to, slinost DNK ovjeka i impanze za mnoge je evolucioniste problem
koji iziskuje objanjenje. Primatolog sa Sveuilita Emory, Frans de Waal,
kae: "Veina nas ne vjeruje da se za samo 1,5% razlikujemo od majmuna.
Iznimno je vano da znamo to tih 1,5% radi." (Travis, 2000.a, str. 237).
ini se da je potrebno neto vie od DNK za spajanje sloenih struktura
koje definiraju pojedine razliite vrste. Posve je mogue da je to 'neto' in
teligentna konstrukcija.
Neki znanstvenici istiu da je ljudski kromosom 2, kako se ini, spoj
kromosoma 12 i 13 impanze. To navode kao dokaz evolucije. No, inje
nica da su se kromosomi moda spojili ne govori nam kako se to dogodilo.
Moda je njihovo spajanje bilo dio inteligentno isplaniranog sustava stvara
nja razliitih tjelesnih oblika sustavnom manipulacijom kromosoma.
Drugi znanstvenici ukazuju na postojanje 'pseudogena' kao dokaza evolu
cije. Pseudogeni su produeci DNK koji nalikuju genima, no ne djeluju
kao geni. Naime, ljudski DNK sadri produetak DNK koji nalikuje genu
koji u drugim ivotinjama proizvodi vitamin C. No, u ljudima nije aktivan.
Meutim, injenica da je gen moda bio deaktiviran ne govori nam kako
se to dogodilo. Moda je to bila posljedica djelovanja inteligentnog kon
struktora.
Afrika Eva
Neki znanstvenici tvrde da genski dokaz pokazuje da su svi ljudi potekli
od zajednikog pretka, naime, od ene koja je ivjela u Africi prije otprilike
200.000 godina. Njezini su se potomci potom rasprostranili svijetom, poti
skujui hominide koji su ondje moda ivjeli i ne kriajui se s njima. Ho-
minide su potom potisnuli neandertalci ili potomci Homo erectusa nalik
neandertalcima, koji su navodno napustili Afriku u prethodnom valu seobe,
koji se dogodio prije 1 ili 2 milijuna godina.
* stohastiki - koji nije siguran, koji je vie ili manje sluajan; stohastiki proces - slijed
stanja nekog sustava koji se u vremenu mijenja ovisno o sluaju, pri emu je odree
na vjerojatnost pojedinog toka promjena; sluajni proces; vjerojatnosni proces
cijom. Poissonova distribucija, koja je dobila ime po francuskom matema
tiaru S. D. Poissonu, primjenjuje se u izraunavanju vjerojatnosti pojav
ljivanja sluajnosti (kao to su tiskarske pogreke ili mutacije u DNK). "S
obzirom na to", kae Templeton (1993., str. 57), "iznimno je bitno imati na
umu da itava ljudska vrsta predstavlja samo jedan primjerak procesa sra
ivanja, koji se odvija u trenutnom nizu varijacija mitohondrijske DNA.
Prema tome, ak i da je utvren slijed svih ljudskih mitohondrijskih DNK,
da je kalibracijski omjer precizno utvren i da molekularni sat funkcioni
ra identino idealnom Poissonovu procesu, i dalje ne bismo mogli tono
utvrditi vrijeme sraivanja ... prema tome, stohastinost postavlja priro
enu prepreku preciznom procjenjivanju starosti, koja se nikada ne moe
posve prevladati veim uzorcima, poveanom genskom rezolucijom ili
preciznijim omjerom kalibracije."
Stoneking i njegovi suautori studije iz 1986.. priznali su problem sto-
hastinosti, no, kako kae Templeton, nisu poduzeli odgovarajue mjere
da ga objasne. Naime, procijenili su da razliitost uzoraka mitohondrijske
DNK u ljudskim populacijama, koje su prouavah, iznosi od 2 do 4%. Ko
liko su se te razliitosti dugo gomilale? Stoneking i suradnici izraunali su
da je ta akumulacija trajala oko 200.000 godina. No, Templeton je ustano
vio da se ispravnim uzimanjem u obzir vjerojatnosnih uinaka stie do
rezultata od 290.000 godina. Potom je istaknuo (1993., str. 58): "... stvarne
kalibracijske toke u njihovu radu upuuju na petorostruki omjer (1,8%
do 9,3%), dok je u radovima taj omjer jo vei (1,4% do 9,3%)." Takvi om
jeri upuuju na to da se vrijeme sraivanja dogodilo prije najmanje 33.000
do najvie 675.000 godina.
Teoretiari Afrike Eve, izmeu ostalih, vjeruju da mitohondrijska DNK
nije podlona prirodnoj selekciji. Iz toga su zakljuili da je jedini imbe
nik, koji utjee na razlike u nizovima mitohondrijske DNK u razliitim
populacijama, akumulacija sporadinih mutacija nekim utvrenim slije
dom. Ako je to tono, tada se molekularni sat pokree istom brzinom u
razliitim populacijama. Ali, ako prirodna selekcija utjee na razliitosti
DNK u razliitim populacijama, to bi poremetilo sat. Naime, ako prirodna
selekcija u jednoj populaciji eliminira neke mutacije, ta bi populacija privi
dno izgledala mlaom nego to uistinu jest. Ako se takve stvari doista do
gaaju, ne postoje nikakve vrste osnove za pripisivanje apsolutnih brojeva
godina odreenom stupnju varijacije, kao ni za izvoenje relativnih procje
na starosti razliitih populacija. Postoje neki dokazi da prirodna selekcija
doista djeluje na mitohondrijsku DNK. Naprimjer, Templeton istie (1993..
str. 59) da postoji razlika u stupnju varijacije u kodiranju bjelanevina i
nekodirajuih podruja mitohondrijske DNK u odreenim populacijama.
To se ne bi dogodilo u sluaju neutralne uestalosti mutacije. Uestalost
mutacije bila bi ista u kodirajuim i nekodirajuim dijelovima mitohon
drijske DNK. Drugi istraivai stigli su do slinih zakljuaka (Frayer i dr.,
1993., str. 39-40): "Svi molekularni satovi iziskuju evolucijsku neutralnost,
neophodnu za postojanost uestalosti promjene. No, daljnja istraivanja
mitohondrijske DNK rezultirala su obiljem dokaza o utjecaju odabira na
mitohondrijsku DNK. Naime, studije Fosa i suradnika (1990.), MacRaea i
Andersona (1988.), Palce (1990.), Wallacea (1992.) i drugih, jasno su po
kazale da mitohondrijska DNK nije neutralna, ve da je pod snanim utje
cajem odabira ... mitohondrijska DNK slab je mehanizam za pokretanje
molekularnog sata."
Frayer i njegovi suautori (1993., str. 40) takoer tvrde: "Budui da na-
sumina mitohondrijska DNK ne uspijeva odstraniti dokaze o brojnim
razliitostima iz prolosti, nepoznati i nepredvidljivi imbenici mijenjaju
stabla izraena sa svrhom da poveu postojee populacije. Svako od tih
nevidljivih razliitosti genska je promjena, koja nije bila uzeta u obzir ka
da se uz pomo broja mutacija pokualo utvrditi prije koliko je godina i
vjela Eva. Budui da na te promjene utjeu kolebanja u veliini populacije,
i toan broj neizraunatih mutacija ovisi o osobitim pojedinostima proce
sa odstranjivanja suvinog, osim ukoliko nije poznata itava povijest popu
lacije, nemogue je kalibrirati (i neprestano rekalibrirati) rad sata. S obzi
rom da svaka populacija ima svoju demografsku povijest (s obzirom na
sporadine sluajeve gubitka), samo taj imbenik obeskrepljuje primjenu
varijacije mitohondrijske DNK za 'mjerenje vremena trajanja' prolih do
gaaja." (Thorne i Wolpoff, 1992.).
injenicu da se upravo to i dogaa, potvruje otkrie fosila anatomski
suvremenog ovjeka u jezeru Mungo u Australiji, koji je star 62.000 godi
na i ima mitohondrijsku DNK koja se znatno razlikuje od svih poznatih
DNK suvremenih ljudi (Bower, 2001.). To pokazuje da su linije mithon-
drijske DNK, ustvari, bile izgubljene, to navodi na propitkivanje preciz
nosti molekularnog sata mitohondrijske DNK.
I drugi imbenici utjeu na razlikovanja u mitohondrijskoj DNK u da
nanjim ljudskim populacijama, u razliitim podrujima svijeta, koji mogu
pobiti preciznost sata mitohondrijske DNK. Jedan od tih imbenika je
rast populacije. Ako populacija u jednom podruju raste bre nego u dru
gom, to moe prouzroiti veu razliitost u toj populaciji. Ali razliitost
ne pokazuje da je ta populacija nuno starija od (i, prema tome, izvorite)
drugih populacija u drugim podrujima. Isto tako, razliitost zamijeena
u razliitim populacijama ne mora upuivati na seobu populacije iz jednog
podruja u drugo, ve na 'seobu' gena kroz populaciju koja je ve raspro
stranjena na irokom podruju. A to ne iscrpljuje mogue uzroke razlii
tosti mitohondrijske DNK u razliitim ljudskim populacijama. Templeton
to ukratko objanjava (1993., str. 59): "Razliitost u jednom podruju ne
odraava nuno starost populacije odreenog podruja, koliko ukazuje
na vrijeme kada se posljednja povoljna mutacija pojavila u populaciji, na
demografsku povijest populacije, njezino uveanje, opseg kolanja gena u
drugim populacijama, itd." Openito, ti imbenici pridonose smanjivanju
procjena starosti ljudske vrste (Templeton, 1993., str. 60).
Napredne statistike metode doputaju znanstvenicima da u izvjesnom
stupnju razlue razliite mogue modele nastanka raznolikosti u mitohon-
drijskoj DNK ljudskih populacija (kao to su modeli zemljopisne raire
nosti i modeli kolanja gena). Primijenivi takve metode na varijaciju ljud
ske mitohondrijske DNK, Templeton nije otkrio dokaz masovne seobe iz
Afrike, koja je rezultirala potiskivanjem svih drugih populacija hominida.
Rekao je (1993., str. 65): "Neuspjeh primijenjene metode zemljopisne
analize da otkrije irenje populacije izvan Afrike, ne moe se pripisati neje
dnakim veliinama uzoraka ili niskoj genskoj rezoluciji ... Prema tome,
zemljopisne veze mitohondrijske DNK statistiki znatno odudaraju od
pretpostavke potiskivanja populacija, koje je uslijedilo nakon seobe iz Afri
ke." Templeton je zakljuio (1993., str. 70): "1.) da je dokaz zemljopisnoj
lokaciji zajednikog mitohondrijskog pretka neodreen, 2.) razdoblje u
kojemu je postojao zajedniki mitohondrijski predak izrazito je neodree
no, no mogue je da je postojao prije mnogo vie od 200.000 godina."
Dokaz Y-kromosoma
U dosadanjoj raspravi o mitohondrijskoj DNK, ukratko sam spomenuo
nuklearnu DNK, koja se nalazi u jezgri ljudskih stanica i iznio sam nekoliko
primjera. Razmotrimo sada podrobno druge primjere tog dokaza - Y-kro
mosom.
Ljudi imaju 23 para kromosoma u jezgri svake stanice. Jedan od tih pa
rova odreuje spol jedinke. Par spolnih kromosoma u enama sastavljen
je od dva X-kromosoma (XX). Par spolnih kromosoma u mukarcima
sastavljen je od jednog X i jednog Y kromosoma (XY).
Kako se, dakle, odreuje spol neke jedinke? Reproduktivne stanice
(spermiji i jajaca) razlikuju se od drugih stanica u tijelu. Stanice koje nisu
produktivne sadre sva 23 para kromosoma, dakle, ukupno imaju 46 kro
mosoma. No, stanica spermija ili jajaca dobiva samo pola tih kromosoma,
samo jedan niz od 23 kromosoma, a ne 23 para kromosoma. Spajanjem
spermija i jajaca obnavlja se ukupan broj kromosoma (46 ili 23 para). Kada
se u eni razvije jajace, ono uvijek sadri kromosom X jer je par spolnih
kromosoma u eni uvijek XX. Dakle, kada se par kromosoma XX odvaja
pri oblikovanju jajaca, svako e jajace dobiti jedan kromosom X. No,
mukarac ima XY par kromosoma. Dakle, kada se taj par razdvoji pri
oblikovanju spermija, neki e spermiji imati kromosom X, a drugi kromo
som Y. Ako se spermij koji nosi kromosom X spoji s jajacem, oploeno
e jajace imati XX par spolnih kromosoma i razvit e se u ensko dijete.
Ako se spermij koji nosi kromosom Y spoji s jajacem, oploeno e jaja
ce imati XY par spolnih kromosoma i razvit e se u muko dijete. Kromo
som Y prenosi se samo s oca na sina. ene ne prenose kromosom Y.
Neki dijelovi kromosoma podloni su procesu rekombinacije, u kojemu
dijelovi kromosoma mijenjaju mjesto s dijelovima drugog kromosoma.
Ali, veliki dio kromosoma Y nije podloan takvoj rekombinaciji. Teoret
ski, jedine promjene koje se odvijaju u nerekombinirajuem dijelu kro
mosoma Y bile bi sporadine mutacije. Kromosom Y je muka inaica
mitohondrijske DNK, koju prenosi samo majka i navodno je takoer po
dlona samo nasuminim mutacijama. S obzirom na to, kromosom Y se
moe upotrijebiti u istraivanju podrijetla ovjeka na isti nain kao i mito-
hondrijska DNK - kao molekularni sat i geografski pokazatelj. Neki istra
ivai pretpostavljaju da je osim afrike Eve zacijelo postojao i afriki Adam
ili, kako ga neki zovu, 'Y-ovjek'. Meutim, kako emo vidjeti, zakljuci
koji se mogu izvesti iz studija kromosoma Y nisu veoma precizni, radi e
ga neki istraivai tumae 'Y-ovjeka' kao: "... statistiki privid proizaao iz
dvojbenih evolucijskih pretpostavki." (Bower, 2000.a).
Robert L. Dorit sa Sveuilita Yale i njegovi suradnici, objavili su 26.
svibnja 1995. u asopisu Science, studiju promjene u genu ZFY na Y kromo-
smima 38 ljudi iz razliitih dijelova svijeta. Tu su varijaciju usporedili s
onom opaenom u impanza. Pretvorivi razliku stupnja varijacije u go
dine, Dorit je pretpostavio da se ovjek odvojio od impanze prije otprili
ke 5 milijuna godina. Na temelju toga je zakljuio da svi ljudi iz njegova
uzorka imaju zajednikog pretka, koji je postojao prije oko 270.000 godina.
To se razlikuje od standardne procjene starosti ovjeka (200.000 godina),
koja proizlazi iz studija mitohondrijske DNK (Adler, 1995.). Meutim, u
izvjeu objavljenom u Science News (Adler, 1995.) istie se: "... Dorit i nje
govi suautori priznaju da osim zajednikog mlaeg pretka i drugi imbe
nici mogu objasniti njihova otkria", te da se njihovi zakljuci osnivaju na
brojnim: "... pozadinskim nagaanjima."
U asopisu Nature 23. studenog 1995., Michael Hammer sa Sveuilita
Arizona u Tucsonu, objavio je studiju varijacije kromosoma Y na osam
Afrikanaca, dva Australca, tri Japanca i dva Europljana. Zakljuio je da svi
imaju zajednikog pretka koji je ivio prije 188.000 godina. Zemljopisno
podruje zajednikog pretka nije jasno utvreno. Iz Hammerove studije
proizlazi i da bi ponovna analiza Doritovih podataka rezultirala podatkom,
da je najmlai zajedniki predak promatranih subjekata postojao prije oko
160.000 do 180.000 godina (Ritter, 1995.).
Hammer je 1998. bio suautor mnogo opirnije studije varijacije kromo
soma Y, kojom je utvreno da je vrijeme promatranog sraivanja varija
cije trajalo 150.000 godina, te da korijen statistikog stabla tvore afrike
populacije. Istraivai su uz pomo suvremenih statistikih metoda zaklju
ili da kromosom Y upuuje na dvije seobe - seobu iz Afrike u Stari svijet,
te seobu iz Azije natrag u Afriku. "S obzirom na to, do sada opaen visok
stupanj genetske razliitosti kromosoma Y u Africi, moda je rezultat
dvosmjernih seoba populacija", rekli su istraivai (Hammer i dr., 1998.,
str. 427). Hammer je s drugim suradnicima stigao do slinih zakljuaka u
studiji podruja YAP Y kromosoma, iz 1997. (Hammer i dr., 1997.). Seo
ba azijskih populacija u Afriku zanimljiva je u izvjeima drevnih indij
skih povijesnih tekstova, koji govore o avataru Parasurami koji je protje
rao odmetnike pripadnike drevnih indijskih kraljevskih obitelji iz Indije
u druge dijelove svijeta, gdje su se, prema nekim izvorima, izmijeali sa
starosjediocima.
U studenom 2000., Peter Underhill i njegovi suautori rekli su u asopisu
Nature Genetics da iz podataka kromosoma Y proizlazi, da je najmlai
zajedniki predak dananjih ljudi ivio u istonoj Africi, odakle je prije
oko 39.000 i 89.000 godina otiao u Aziju. Usporedbe radi, iz dokaza mi
tohondrijske DNK proizlazi da je na zajedniki enski predak napustio
Afriku prije otprilike 143.000 godina. Underhill je jednostavno pretposta
vio da su omjeri uestalosti promjene kromosoma Y i mitohondrijske DNK
razliiti (Bower, 2000.a). Henry Harpending, sa Sveuilita Utah u Salt
Lake Cityju, smatra da je uestalost mutacije kromosoma Y manja nego
to su izvijestili Underhill i njegovi suradnici. Kako tvrdi Harpending, iz
toga proizlazi da je 'Y-ovjek' podrijetlom blii mitohondrijskoj Evi
(Bower, 2000.a). No, kao to ni uestalost mutacije mitohondrijske DNK
nije precizno utvrena, nije poznat ni toan omjer uestalosti mutacije
kromosoma Y. U lanku objavljenom u Science News, Bower kae (2000.
a): "Segmenti kromosoma Y u novoj analizi pokazuju mnogo manju pro
mjenjivost od podruja DNK, koja su se prouavala u drugim kromoso
mima. Istraivai pretpostavljaju da bi mala genetska promjenjivost mogla
odraavati prirodnu selekciju, u ovom sluaju irenje povoljnih mutacija
kromosoma Y nakon to su ljudi prvi put napustili Afriku. Priznaju da bi
se taj scenarij mogao sukobljavati s molekularnim satom, ime bi mu one-
moguio da iznova pouzdano utvrdi uestalost mutacije iz kromosoma Y.
A genetiarka Rosalind M. Harding iz bolnice John Radcliffe u Oxfordu,
kae: "Ne znamo to selekcijska i populacijska struktura ine kromosomu
Y. Ne elim iznositi nikakve evolucijske zakljuke iz [Underhillovih] poda
taka." (Bower, 2000.a). Naime, Underhill je mislio da je Afrika domovina
najmlaeg zajednikog pretka dananjih ljudi, jer su afrike populacije iz
njegovih studija pokazale najveu raznolikost u svojim Y kromosomima.
No, Harding istie da ta raznolikost moda ne proizlazi iz pretpostavke da
je Afrika domovina prve ljudske populacije, ve iz injenice da je Afrika
naseljenija od drugih dijelova svijeta. Isto tako, raznolikost populacija ko
je postoje izvan Afrike moda je smanjena zbog irenja osobito povoljnih
gena u tim populacijama. Bower kae (2000.a): "Ako su kritiari u pravu,
Y-ovjek je moda postojao u povijesti, a ne pretpovijesti." Drugim rijeima,
ljudi su moda postojali prije vie milijuna godina, a genetska raznolikost
koju danas opaamo, moda jednostavno odraava neka mlaa genska
dogaanja u toj dugoj povijesti. Stariji rezultati moda su jednostavno iz
brisani protekom vremena.
Najnovije studije kromosoma Y pokazuju da jo uvijek ne moemo iz
vesti vrste zakljuke o podrijetlu ovjeka, koji bi se temeljili na takvom
dokazu. Skupina kineskih i amerikih istraivaa (Ke i dr., 2001.) istrai
vala je, na uzorku od 12 127 mukaraca iz 163 populacije iz Istone Azije,
Y kromosome za tri markera (koja su nazvana YAP, M89 i M130). Kako
tvrde istraivai, tri mutacije tih markera (YAP+, M89T i M130T) pojavi
le su se u Africi, i sva tri se mogu slijediti do druge afrike mutacije, muta
cije M168T, koja se pojavila u Africi prije oko 35.000 i 89.000 godina.
Istraivai su utvrdili da svi mukarci iz istone Afrike, koje su ispitivali,
imaju jednu od tri afrike mutacije koje su proizale iz afrike mutacije
M168T. Na temelju toga su zakljuili da su populacije koje su se iselile iz
Afrike, potpuno potisnule izvorne populacije hominida u istonoj Aziji.
U suprotnom bi bili otkriveni neki Y kromosomi bez tri afrika markera.
Kako su rekli Ke i suradnici (2001., str. 1152): "Ustanovljeno je da su
svi halotipovi Y kromosoma izvan Afrike, mladi od 39.000 do 89.000 godi
na i da su proizali iz Afrike." Meutim, istaknuli su: "... ta je procjena
gruba i ovisi o nekoliko pretpostavki." Pretpostavke nisu izravno spomenu
te u njihovu izvjeu. Osim toga, autori su priznali mogunost: "... selek
cijskog ienja, uslijed kojega su se moda izbrisali arhaini Y kromoso
mi dananjih ljudi u istonoj Aziji." Nadalje, priznali su da je podatak koji
proizlazi iz Y kromosoma: "... podloan stohastikim procesima, tj. gen-
skom strujanju, koji je takoer mogao dovesti do istrebljenja arhainih sred
stava."
Ke i njegovi suautori (2001., str. 1152) priznali su i postojanje drugog
problema, za kojega su rekli da 'unosi zbrku'. Ustanovili su da se procjene
o starosti najmlaeg zajednikog pretka, do kojih su stigli analizom pro
mjene u mitohondrijskoj DNK i DNK s Y kromosomom, znatno odstupaju
od procjena starosti proizalih iz analize promjene u DNK kromosoma X
i autosoma (kromosomi koji ne odreuju spol). Rekli su: "Primjena auto-
somnih/X-kromosomnih gena rezultirala je priblinom starosti od 535.000
do 1 860.000 godina, to je mnogo starije od mitohondrijske DNK i kromo
soma Y." (Ke i dr., 2001., str. 1152). Autori nagaaju da je u vrijeme usko
zbijene populacije, tijekom pretpostavljene seobe iz Afrike, moda postoja
lo tri ili etiri puta vie mukaraca nego ena, to je rezultiralo veom ra
znolikou autosomne/X-kromosomne DNK.
Veliki zagovornik multiregionalistike teorije, Milford Wolpoff, kae
da ne iznenauje da kromosom Y pokazuje oito afriko podrijetlo. Afrika
je bila najnaseljeniji dio svijeta tijekom veoma dugih razdoblja. S obzirom
na to, afrike su populacije bile odgovorne za najvei broj loza kromosoma
Y, koje su protekom vremena mogle izbrisati druge loze, koje su izvorno
supostojale s afrikim lozama (Gibbons, 2001., str. 1052). Ann Gibbons
primjeuje da je teko provjeriti pouzdanost dokaza koji proizlazi iz kro
mosoma Y i mitohondrijske DNK. U idealnim uvjetima, istraiva bi na
stojao usporediti taj dokaz s DNK iz mnogih drugih kromosoma u jezgri,
kako bi ustanovio potvruju li svi ti dokazi zakljuke o starosti i zemljopi
snom podrijetlu anatomski suvremenih ljudi. No, Gibbons istie (2001.,
str. 1052): "Datiranje nuklearnih podrijetla zamreno je jer veina nukle
arnih DNK, za razliku od mitohondrija i kromosoma Y, biva iarana kada
homologni kromosomi razmjenjuju svoju gensku grau tijekom formira
nja jajaaca i spermija. Radi toga je utvrivanje drevnog podrijetla toliko
teko, to obeshrabruje genetiare koji dvoje hoe li ikada uspjeti dokaza
ti - ili osporiti - pretpostavku da je potiskivanje bilo potpuno. Genetiarka
populacije sa Sveuilita u Oxfordu, Rosalind Harding kae: "Ne postoji
jasan genetski test. Odgovor na ovo pitanje morat emo prepustiti fosilnim
ljudima."
Ljudi i neandertalci
Kako smo vidjeli, jedna skupina znanstvenika tvrdi da su se dananji ljudi
razvili iz majmunolikog ovjeka Homo erectusa, u razliitim dijelovima
svijeta, razvijajui se postupno od neandertalca do stvorenja nalik nean-
dertalcu. Prema tomu stajalitu, koje se naziva multiregionalnom hipotezom,
dananji su se azijski narodi razvili iz azijskog Homo erectusa, razvijajui
se iz stvorenja nalik neandertalcu. Na slian su nain i dananji Europljani
vjerojatno potomci klasinih zapadnoeuropskih neandertalaca.
Neki su znanstvenici usporedili DNK ljudi i neandertalaca, nastojei
razjasniti njihovu evolucijsku vezu. Taj je dokaz neodreen i podloan ra
zliitim tumaenjima. Znanstvenici pod vodstvom Matthiasa Kringsa
(1997.), izvadili su DNK iz kosti primjerka neandertalca otkrivenog u Nje
makoj u 19. st. DNK je paljivo analiziran kako bi se utvrdilo da li stvar
no potjee iz same kosti i da nije kontaminirana ostacima dananjeg ovje
ka. Bila je to mitohondrijska DNK, koja se izravno prenosi s majke na dijete.
Istraivai su usporedili fragment mitohondrijske DNK neandertalca s
mitohondrijskom DNK iz 1600 suvremenih Europljana, Afrikanaca, Azi-
jaca, Amerikanaca, Australaca i stanovnika Oceanije. Fragment mitohon
drijske DNK neandertalca, koji je posluio za usporedbu, bio je sastavljen
od 327 nukleotidnih baza. Slina podruja na uzorcima mitohondrijske
DNK suvremenog ovjeka, razlikovala su se od uzroka mitohondrijske
DNK neandertalca u prosjeku za 27 od 327 nukleotidnih baza. 1600 pri
mjeraka dananjih ljudi meusobno su se razlikovali u prosjeku za 8 od
327 nukleotidnih baza. impanze su se od ljudi razlikovale za 55 od 327
nukleotidnih baza. Znanstvenici su na temelju toga zakljuili da neander
talci nisu bliski srodnici dananjih ljudi. U suprotnom bi razlike u nukleo-
tidnim bazama izmeu ljudi i neandertalaca bile samo neto vie od pro
sjene razlike meu ljudima - moda za 10 ili 12 nukleotidnih baza.
Znanstvenici koji su prouavali DNK iz kostiju neandertalca, ustano
vili su da nije nita sliniji DNK dananjih Europljana nego li kojoj drugoj
skupini dananjih ljudi. To su protumaili kao dokaz koji pobija teoriju da
su se populacije dananjih Europljana razvile iz europskih neandertalaca.
Prema takvom razmiljanju, dokaz koji proizlazi iz DNK neandertalca
potvruje hipotezu seobe iz Afrike, prema kojoj su se dananji ljudi pojavi
li u Africi samo jednom, nakon ega su se proirili Europom i Azijom,
potiskujui tamonje hominide neandertalskog tipa, s kojima se nisu zna
kovito mijeali. Meutim, o dokazu u obliku mitohondrijske DNK rekli
su sljedee: "Ti rezultati ne iskljuuju mogunost da su neandertalci pre
nijeli druge gene dananjim ljudima." (Krings i dr., 1997., str. 27).
Skupina istraivaa neandertalske DNK, predvoena Kringsom, pred
loila je teoriju o razdoblju odvajanja neandertalaca i linije hominida, koje
je dovelo do razvoja suvremenih ljudi. Pretpostavili su da su se ljudi i impan-
ze razdvojili prije 4 ili 5 milijuna godina, koji se broj osniva na uesta
losti mutacije u mitohondrijskoj DNK. Polazei od toga, procijenili su da
su se ljudi i neandertalaci odvojili prije izmeu 550.000 i 690.000 godina.
No, priznali su mogunost: "... pogreaka nepoznate veliine." (Krings i dr.,
1997., str. 25). Drugim rijeima, to je datiranje spekulativno. Osim toga,
osniva se na pretpostavci da izmeu ljudi, impanza, neandertalaca i dr.,
postoji evolucijska veza i da veze koje se odraavaju u njihovim DNK, ujedno
svjedoe o povezanosti biolokog podrijetla. No, to je samo pretpostavka.
Nakon istraivanja Kringsa i njegovih suradnika, William Goodwin,
genetiar pri Sveuilitu u Glasgowu, izdvojio je odreenu koliinu mito
hondrijske DNK iz kostiju tijela neandertalskog djeteta, otkrivenog u pi
lji Mezmaikava u sjevernom Kavkazu (Bower, 2000.b). Pretpostavlja se da
su kosti stare 29.000 godina. Goodwin je usporedio mitohondrijsku DNK
iz neandertalskog djeteta s Kavkaza s mitohondrijskom DNK odraslog
neandertalca iz Njemake (Krings i dr., 1997.), i ustanovio je da se meuso
bno razlikuju otprilike u istoj mjeri kao i uzorci mitohondrijske DNK iz
suvremenih ljudi. Drugim rijeima, dva neandertalca su genetski bila
srodna. Nadalje, mitohondrijska DNK kavkaskog neandertalca razlikovala
se od DNK dananjih ljudi otprilike u istoj mjeri kao i DNK njemakog
neandertalca, to upuuje na to da se kavkaski, kao i njemaki nenaderta-
lac genetski razlikuje od dananjih ljudi. Goodwin tvrdi da to potvruje
podrijetlo dananjih ljudi kakvo proizlazi iz teorije o potiskivanju nakon
seobe izvan Afrike. No, Milford H. Wolpoff, koji zagovara multiregional-
nu hipotezu podrijetla dananjih ljudi, pretpostavio je da bi se mitohon
drijska DNK anatomski suvremenih ljudi iz istog razdoblja, prije 30.000
godina, razlikovala od mitohondrijske DNK dananjih ljudi u istoj mjeri
kao i DNK neandertalca. To bi se moglo provjeriti uz pomo DNK Homo
sapiensa, koji je ivio u tom razdoblju, dakle, prije 30.000 godina.
U 6.mj. 2000., Lutz Bachmann i njegovi kolege iz muzeja Field u Chica-
gu, objavili su u American Journal of Human Genetics rezultate studije
nuklearne DNK dvaju neandertalaca i anatomski suvremenog Homo sapi
ensa, koji je postojao prije 35.000 godina. Uz pomo tehnike hibridizacije
DNK, koja pokazuje stupanj uzajamnog vezivanja uzoraka, ustanovili su
da se DNK Homo sapiensa razlikuje od DNA neandertalca. To ide u prilog
potvrdi Kingove i Goodwinove studije. Ali s time se ne slae antropolog
Erik Trinkaus. On istie da tehnika hibridizacije DNK rezultira samo gru
bom procjenom razliitosti. Osim toga, rekao je kako je prosuivanje po
dudarnosti razlika u DNK i razlika meu vrstama izrazito subjektivno. Tri-
nkaus vjeruje da su se ljudi i neandertalci meusobno mijeali (to upuuje
na to da im je DNK bio slian). Meutim, ustvrdio je da se genski dokaz
tog meusobnog krianja moda u tolikoj mjeri razrijedio, da se ne moe
otkriti grubim tehnikama hibridizacije DNK (Bower, 2000.c).
Nove studije mitohondrijske DNK dodale su jo jedan element raspravi
o povezanosti dananjih ljudi i neandertalaca. Tim znanstvenika s parikog
Sveuilita Pierre i Marie Curie, pod vodstvom Gregoryja J. Adcocka, ana
lizirao je uzorke mitohondrijske DNK iz kostura anatomski suvremenih
ljudi, starih od 2000 do 62.000 godina. Ustanovilo se da se mitohondrijska
DNK izvaena iz najstarijeg kostura, otkrivenog na jezeru Mungo u Austra
liji, vie razlikuje od DNK dananjih ljudi nego od mitohondrijske DNK
gore spomenutih neandertalaca (Bower, 2001.). Prema tome, ak i da se ne-
andertalski DNK znatno razlikuje od DNK suvremenog ovjeka, to ne
znai nuno i da se neandertalci nisu mijeali s anatomski suvremenim lju
dima.
ak i u tom sluaju ostaje otvorenim pitanje stvarne prirode povezano
sti suvremenih ljudi i neandertalaca. Moda su ljudi i neandertalci samo
varijante iste vrste. Moda su razliite vrste koje su se meusobno mijea
le. Zanemarimo li evolucijska nagaanja, istraivanja DNK neandertalaca
jednostavno pokazuju da su suvremeni ljudi i neandertalci meusobno
supostojali. Iz dostupnih genetskih dokaza nemogue je potpuno utvrditi
kada su tono u prolosti te dvije vrste supostojale. To je sukladno stajali
tima izloenima u Zabranjenoj arheologiji, koja uzima kao polaznu toku
supostojanje anatomski suvremenih ljudi i drugih razliitih tipova homini-
da, tijekom izrazito dugog vremenskog razdoblja.
Zakljuak
Biokemijski i genski dokaz nije pouzdan koliko nas neki nastoje uvjeriti.
Mnogi istraivai tvrde da je fosilni dokaz temeljno znaajniji od genskog
za rjeavanje pitanja o podrijetlu i starosti ovjeka. Kako su rekli Frayer i
njegovi suautori (1993., str. 19): "Za razliku od genetikih podataka proi-
zalih iz ivih ljudi, fosili se mogu iskoristiti za ispitivanje teoretskih pred
vianja o prolosti bez oslanjanja na dug popis pretpostavki o neutralnosti
genskih markera, uestalosti mutacija ili drugih uvjeta neophodnih za rekon
strukciju prolosti iz trenutnih genskih promjena ... genetiki podatak u
najboljem sluaju prua teoriji odgovor na to kako su moda nastali suvre
meni ljudi, ako su pretpostavke od kojih se polazilo pri tumaenju genetskih
podataka tone." Raspravljajui o potekoama primjene genskog dokaza
za potvrivanje teorija o podrijetlu i starosti ovjeka, genetiarka popula
cije sa Sveuilita u Oxfordu, Rosalind Harding rekla je: "Ne postoji jasan
genetski test. Odgovor na ovo pitanje morat emo prepustiti fosilnim ljudi
ma." (Gibbons, 2001., str. 1052.). No, kada doista razmotrimo fosilni do
kaz u cjelini, spoznajemo da su anatomski suvremeni ljudi postojali toliko
daleko u pretpovijesti, da je njihovu prisutnost na ovome planetu nemogu
e objasniti openito prihvaenim darvinistikim teorijama evolucije. Na
dalje, razmotrimo li podrijetlo ljudi u kontekstu veeg pitanja o podrijetlu
ivota na Zemlji, spoznat emo da suvremena znanost nije uspjela odgovo
riti kako su nastala prva iva bia, sa svojim genetskim sustavima.
Isto tako, istraivai umjetne inteligencije (AI) i umjetnog ivota (AIife)
nisu uspjeli predstaviti uvjerljive modele ivih bia. Rodney Brooks iz La
boratorija za umjetnu inteligenciju pri MIT, pronicavo je napisao u asopi
su Nature: "Ni 'AF [umjetna inteligencija] ni Alife' [umjetan ivot] nisu
proizveli dokaze koji bi se mogli makar i na trenutak pogreno pripisati
ivom organizmu. ini se da umjetna inteligencija jednostavno nije prisu
tna, ili da ne posjeduje ak ni svijest jednostavne ivotinje, a umjetan ivot
se ne moe mjeriti sa sloenou najjednostavnijih oblika ivota." (Bro
oks, 2001., str. 409). Brooks ne pripisuje taj neuspjeh samo nedostatnoj
snazi raunala, netonim parametrima ili nedovoljno sloenim modelima.
On postavlja mogunost da: "... naim modelima nedostaje neto temeljno
i za sada jo nezamislivo." No, to je to to im nedostaje? Brooks veli (2001.,
str. 410): "Jedna je mogunost da trenutno ne vidimo neko polazite ivih
sustava. Prema danas prihvaenom znanstvenom stajalitu, to su strojevi
sastavljeni od biomolekula. Nije posve nezamisliva mogunost da emo ot
kriti nova svojstva biomolekula ili neki novi sastojak ... Nazovimo to osno
vom 'nove tvari' - prema kojoj moda u ivim sustavima postoji neka do
datna posebna 'tvar', koja nadilazi trenutno razumijevanje znanosti." A to
bi mogla biti ta nova tvar? Brooks navodi Davida Chalmersa kao primjer
filozofa, koji pretpostavlja da je svijest moda do sada neprepoznato sta
nje tvari. No, dodaje (2001., str. 411): "Drugi filozofi, prirodni i religijski,
mogu iznositi teorije o nekom mnogo neizrecivijem entitetu, kao to je
dua ili elan vital - 'ivotna snaga'. Prihvaajui stajalite takvih filozofa,
rekao bih da u ljudima i drugim ivim biima postoji dua (svjesno ja ili
sebstvo) i ivotna energija. To svjesno ja i ivotna energija neophodni su
elementi svakog objanjenja ivih bia i njihova podrijetla.
5. POGLAVLJE
Druga iskustva
Dok je Wallace, tako, pismeno branio spiritizam, istodobno je prikupljao
dodatne eksperimentalne dokaze. Godine 1847. prisustvovao je nizu se
ansa s medijem Kate Cook, koje su se odvijale u londonskom stanu slikara
gospodina Randija. Gospoica Cook je pritom sjedila na stolcu iza zastora
objeenog iznad kuta velike sobe za primanje. Uvijek je bila odjevena u
crnu haljinu, naunice i vrsto svezane izme. Katkad bi se, nekoliko minu
ta nakon to je sjela na svoje mjesto, pokraj zastora pojavila ena odjevena
u bijelo.
Wallace je ovako objasnio taj dogaaj (1905., sv. 2, str. 327-328): "Svako
ga bi od nas pojedinano znakom dozvala da joj priemo. Potom bismo
apui razgovarali; mogao sam je izbliza gledati, promatrati crte njezina
lica i kosu, dodirivati je rukama, pa ak joj dodirivati i pregledavati ui, na
kojima nisu bile rupe za naunice. ena je bila bosa, neto via od gospoice
Cook i, premda su openito nalikovale, razlikovale su se crtama lica, stasom
i kosom. Nakon otprilike pola sata, ena bi se povukla, zatvorila za sobom
zastor i katkad, nekoliko sekunda poslije rekla: 'Doite i vidite.' Mi bismo
onda rastvorili zastor, upalili svjetlo i ugledali gospoicu Cook kako sjedi
na stolcu u transu, odjevena u crnu haljinu, svezane izme i ostalo, izgleda
jui upravo onako kao i kada je stigla, dok je ena u bijelom posve nestala."
Slino iskustvo Wallace je doivio na seansi medija Eglingtona, odranoj
u privatnoj kui u prisutnosti oko osamnaest spiritista i ljudi, koji su se
zanimali za spiritizam. Medij je sjedio iza zastora objeenog iznad jednog
kuta sobe. Prostor iza zastora bio je dovoljno velik samo za stolac na kojemu
je medij sjedio. Wallace je primijetio: "Osobno sam s drugima pregledao
taj kut, uvjerivi se da su zidovi puni, a sag privren avlima." (Wallace,
1905., sv. 2, str. 329). Drugim rijeima, nije bilo nikakvog skrivenog otvo
ra kroz koji bi mogao ui tajni suuesnik. Nakon to je Egligton stigao i
sjeo na stolac iza zastora, pojavio se lik mukarca u ogrtau, koji je poeo
hodati slabo osvijetljenom prostorijom, doputajui svim svjedocima da
mu dotaknu odjeu i pregledaju mu ruke i noge. Je li taj lik mogao biti pre-
rueni Eglington?
Wallace je ovako opisao taj dogaaj neposredno nakon seanse (1905.,
sv. 2, str. 329): "Neki su ga prijatelji [medija, op. prev.] preklinjali da im
dopusti da ga pregledaju, kako bi mogli objaviti rezultate. Nakon dugotraj
nih uvjeravanja, konano je pristao i imenovane su etiri osobe koje e ga
pregledati. Dvojica meu njima odmah su ga odvela u spavau sobu, dok
smo ja i moj prijatelj, kojeg sam sa sobom poveo na seansu, paljivo pre
gledali stolac, pod i zidove, ustvrdivi da nije ostavljeno nita vee od ruka
vice. Potom smo se pridruili onoj dvojici u spavaoj sobi i, dok je Egling
ton skidao svoju odjeu, svaki je od nas primio jedan komad odjee, sve
do donjeg rublja i arapa, tako da smo mogli neupitno potvrditi da na sebi
nije imao nita drugo osim odjee. Taj je rezultat objavljen u spiritistikim
novinama [i] potvren potpisima svih prisutnih."
Tono je da su neki mediji bili razotkriveni u prijevari, to ne iznenauje,
jer prijevara nije poteena ak ni slubena znanost. Jedna od najpoznatijih
je sluaj ovjeka iz Piltdowna, koja je etrdeset godina obmanjivala znanst
venu javnost. A danas je uobiajena pojava krivotvorenja rezultata ispitiva
nja u znanstvenim laboratorijima. Dakle, bez obzira govorimo li o paranor-
malnoj ili normalnoj znanosti, ne moemo iskljuiti mogunost nekog
oblika prijevare. Preostaje nam samo da ispitamo pojedine sluajeve i izve
demo razborite zakljuke o takvoj mogunosti. U Eglingtonovu sluaju,
poduzete su stroge mjere sigurnosti protiv mogue prijevare. S obzirom
na to, opravdano je zakljuiti da se Eglington najvjerojatnije doista mate
rijalizirao u ljudski lik.
Najneobiniji fenomen kojemu je svjedoio Wallace proizveo je uisti
nu izvanredan medij, gospodin Monk. Taj nonkonformistiki sveenik
stekao je velik ugled zahvaljujui svojim seansama. Neki poznati spiritisti,
ukljuujui Hensleigha Wedgwooda i Staintona Mosesa, odluili su ga mno
go podrobnije prouiti, radi ega su mu unajmili sobe u londonskoj etvrti
Bloomsbury. Pritom su pozvali i Wallacea da svjedoi Monkovim sposob
nostima.
Wallace je poslije ovako opisao taj dogaaj (1905., sv. 2, str. 330): "Bilo
je vedro ljetno poslijepodne i sve se dogaalo pod svjetlom dana. Nakon
kratkog razgovora, Monk, koji je bio odjeven u uobiajenu crnu sveeniku
odjeu, naizgled je pao u trans. Potom je ustao nekoliko metara ispred nas
i, nekoliko trenutaka poslije, pokazao prstom prema sebi, govorei: 'Po
gledajte.' Na lijevoj strani njegova ogrtaa vidjeli smo blijedu bijelu mrlju,
koja se postupno poveavala i potom kao da je poela treperiti i iriti se
gore-dolje, dok se polako nije oblikovala u magloviti stup, koji se prostirao
od njegova ramena do stopala, tik uz njegovo tijelo. Nakon to se pomaknuo
na stranu, magloviti je lik ostao stajati na mjestu, ali je naizgled i dalje s
njime bio povezan maglovitim obruem, na visini na kojoj se izvorno po
eo oblikovati. A nekoliko minuta poslije, Monk je iznova rekao: 'Gledajte
i preao rukom preko obrua, prekinuvi ga. Potom se odmaknuo od lika,
tako da su bili meusobno udaljeni oko 1,5 ili 1,8 m. Lik je tada poprimio
oblik ene gusto obavijene platem, s jedva vidljivim rukama i nogama.
Pogledavi prema njoj, Monk nam je iznova rekao: 'Pogledajte', i potom za
pljeskao rukama, na to je figura ispruila ruke i takoer zapljeskala dla
novima, i svi smo jasno mogli uti kako njezin pljesak, premda tii, slijedi
njegov. Potom mu se figura poela polako primicati, postajui sve bljea i
nia, dok je njegovo tijelo naizgled nije usisalo, kao da je iz njega izrasla."
Danje svjetlo iskljuuje mogunost lukave prijevare. injenica da je
Monk stajao u sreditu sobe, udaljen samo nekoliko metara od Wallacea,
iskljuuje mogunost primjene kakvih skrivenih naprava. Wedgwood je
rekao Wallaceu da se jednom drugom prilikom pokraj Monka pojavio vi
sok mukarac u ogrtau. Lik tog mukarca ostao je u sobi oko pola sata,
dopustivi Wedgwoodu i njegovim kolegama da ga dodiruju, pri emu su
ovi paljivo pregledavali njegovo tijelo i odjeu. Nadalje, taj je mukarac
utjecao na fizike predmete. Jednom je ak podigao stolac na kojemu je
sjedio jedan od istraivaa (Wallace, 1905., sv. 2, str. 331).
Prepiske s Romanesom
Godine 1880., u asopisu Nature objavljeno je pismo anonimnog znanstve
nika, koji je izrazio zanimanje za izvoenje pokusa za provjeru paranormal -
nih pojava. Wallace je zakljuio da je nepoznati znanstvenik George J.
Romanes. Stoga mu je poslao pismo u kojemu ga je izvijestio da su neki
znanstvenici ve prije izvodili takve pokuse, radi kojih su, meutim, bili
izvrgnuti: "... samo zlostavljanju i ismijavanju." (Wallace, 1905., sv. 2, str.
301). Romanes mu je u svom pismu od 17. 02. 1880., odgovorio da je
svjestan takvih znanstvenih predrasuda, no da se nada da e daljnji dokazi
rezultirati eljenim uinkom. Navijestio je da Wallace ne shvaa u kolikoj
je mjeri njegov rad stvorio povoljno ozraje u znanstvenoj zajednici, koja
e uskoro biti spremna prihvatiti zbiljnost spiritistikih fenomena (Wal
lace, 1905., sv. 2, str. 311). Kada je Romanes ponovio svoju elju da izvede
neke pokuse, Wallace mu je dao praktian savjet.
Posjetio je Romanesa u Londonu, gdje mu je potonji objasnio kako je
razvio zanimanje za spiritizam (Wallace, 1905., sv. 2, str. 314-315). Naime,
jedan je njegov roak - sestra ili neakinja - bio medij. Na jednoj od nje
zinih seansi, Romanes je svjedoio prenoenju poruka kuckanjem, koje
nisu izvodili prisutni. Te su poruke katkad sadravale odgovore na pitanja
koja je Romanes postavljao u sebi. To ga je toliko oduevilo da je 1876., na
pisao nekoliko pisama Darwinu, u kojima mu je opisao svoja iskustva. Ta
je pisma poslije Wallaceu pokazao jedan njegov prijatelj (Wallace, 1905.,
sv.2, str. 315).
Otprilike godinu ili dvije nakon posjeta Romanesu, Wallacea je izne
nadilo (1905., sv. 2, str. 330) kada je u jednim londonskim novinama pro
itao neke Romanesove veoma nepovoljne kritike o itanju misli. No, Wal
lace na njih nije odgovorio. Godine 1890., Wallace i Romanes upustili su
se u polemiku oko evolucije. U svojoj kritici Wallaceove knjige Darwinism,
objavljenoj u asopisu Nineteenth Century (svibanj 1880., str. 831), Roma
nes je rekao da u posljednjem poglavlju te knjige: "... upoznajemo Wallacea
kao spiritista i astrologa ... nesposobnog i apsurdnog Wallacea." (Wallace,
1905., sv.2, str. 317).
Wallace mu je na to odgovorio pismom, datiranim 18. srpnja 1890.: "to
se tie vaeg prigovora o predrasudama o popularnoj znanosti, pozivajui
se na moje vjerovanje u spiritizam i astrologiju (a u potonju nikada nisam
izrazio vjerovanje), elio bih vam rei sljedee. Godine 1876. napisali ste
Darwinu dva pisma, u kojima ste detaljno opisali svoja iskustva sa spiritis
tikim fenomenima. Rekli ste mu da ste dobili odgovore na svoja mental
na pitanja bez prisutnosti plaenog medija. Rekli ste mu da ste primili
poruku od gospodina J. Bellewa ... I izrazili ste vjerovanje da je tada s vama
opila neka neljudska inteligencija. Osim toga, opisali ste brojne fizike
otkria kojima ste svjedoili u vaoj kui u prisutnosti medija Williamsa.
Vidjeli ste 'ruke', naizgled ljudske, no koje nisu pripadale nijednoj od pri
sutnih osoba. Vidjeli ste kako oko vas lebde runa zvonca, itd.; vidjeli ste
ljudsku glavu i lice iznad stola, na kojemu su se crte lica i oi pomicale. S
Williamsom ste se itavo vrijeme drali za ruke, dok je va brat hodao oko
stola da dokae da nema nikakve ice ili drugih naprava (u vaoj vlastitoj
sobi!), a ipak je blistava ruka uzela zvono, koje se nalazilo na nekoliko me
tara udaljenom glasoviru, i njime zvonila i nosila ga prostorijom! Jeste li
doista sve to zaboravili? U vaem drugom pismu Darwinu izrazili ste uvje
renje u istinitost tih injenica i u postojanje duhovnih inteligencija, uma
bez mozga. Rekli ste da su te pojave izmijenile sve vae koncepcije. Pretho
dno ste mislili da u Crookesu i Wallaceu postoje dvije mentalne prirode
- jedna razborita, druga umobolna! Sada (rekli ste) pripadate istoj katego
riji kao i oni." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 317-318). Wallace je, dakle, smatrao
nepotenim ono to je Romanes napisao u lanku u Sineteenth Century.
U kasnijim pismima Wallaceu, Romanes je odgovorio da je njegova pre
piska s Darwinom osobna i da sadri samo provizorno prihvaanje pojava
kojima je svjedoio. Tvrdio je kako je Darwin posumnjao da je medij Willi
ams varao na seansama. Provjere radi, on ga je stavio u metalni kavez,
uslijed ega se nisu dogodile nikakve uobiajene pojave. Romanes je stoga
povukao svoja miljenja iznesena u pismima Darwinu (Wallace, 1905., sv.
2, str. 319, 321).
Wallace je odgovorio da pokus s kavezom ne obezvrjeuje pojave o ko
jima je Romanes izvijestio u svojim pismima (Wallace, 1905., sv. 2, str.
320-321). Bio je spreman prihvatiti mogunost da su krivotvorene, samo
ako Romanes uspije objasniti kako su izvedene pod okolnostima koje je
opisao. Naposljetku, te su se pojave dogaale u Romanesovoj kui, dok je
medij itavo vrijeme bio s nekim u fizikom kontaktu, a Romanesov je brat
hodao sobom provjeravajui postoje li kakve ice ili druge naprave. Roma
nes je priznao da su ti dogaaji neobjanjivi (Wallace, 1905., sv. 2, str. 322).
Nadalje, Wallace je istaknuo da su neki mediji uspjeno proli test s ka
vezom: "Gospodin Adshead iz Belpera, izradio je kavez od ice koji je
postavio u svojoj kui, a u njega je vie puta sjela gospoica Wood. Pod
takvim okolnostima u sobi su se pojavili brojni oblici mukaraca, ena i
djece. Slinim se kavezom gotovo vie od godinu dana sluilo i Drutvo za
dokazivanje spiritizma iz Newcastlea, a u njemu je gospoica Wood sjedi
la svaki tjedan. Premda je kavez bio vijcima privren izvana, sve uobia
jene materijalizacije dogodile su se na isti nain kao i u sluaju kada se nije
koristio kavez." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 322-323).
Romanes nije bio jedini znanstvenik koji je ocrnjivao Wallaceova spiri
tistika istraivanja. Jedne veeri u vrijeme aja, nakon predavanja koje je
odrao u Royal Institution, Wallace je stajao iza dr. Ansteda koji je razgova
rao s prijateljem. U razgovor se uvukla tema spiritizma. Ne znajui da
Wallace stoji pokraj njega, dr. Ansted je rekao: "Neobino je to ljudi poput
Crookesa i Wallacea vjeruju u to!" Anstedov se prijatelj na to nasmijao i
rekao: "O, ludi su za tom temom." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 314). irenje
takvih glasina jedan je od naina na koji se znanstvena zajednica nastoji
odrati, iznova suptilno podsjeajui svoje lanove da odreena vrsta istra
ivanja moe nakoditi profesionalnom ugledu pojedinca.
TO JE OVJEK?
MATERIJA, UM I SVIJEST
Iz istraivanja Sir Alfreda Russela Wallacea proizlazi, da najprije moramo
razumjeti to je ovjek da bismo mogli razumjeti kako su nastali ljudi. Pod
utjecajem materijalistikih pretpostavki o stvarnosti, veina je znanstveni
ka zakljuila da su ljudi sastavljeni samo od proste materije. Ta pretpostav
ka ograniava iznoenje alternativnih objanjenja podrijetla ljudi. Stoga
smo primorani nagaati o tome kako se prosta materija organizirala u
tako sloenom biolokom obliku. ak i unutar tog ogranieno djelokruga,
tono objanjenje podrijetla prvog oblika ivota i njegova kasnijeg razvoja
u ljudski oblik, do sada je izmicalo znanosti. Taj nas neuspjeh ovlauje da
razmotrimo razliite pretpostavke o prirodi ljudskog organizma, ime se
poveavaju nae mogunosti objanjenja.
Razmatranjem svih dokaza dostupnih znanosti, otkrivamo da imamo
mnogo opravdanja da nae prouavanje podrijetla ljudi temeljimo na pre
tpostavci da ovjek ili bilo koje drugo ivo bie iz nae razine postojanja,
nije sastavljeno samo od jedne tvari, proste materije, ve od tri tvari - ma
terije, uma i svijesti (ili duha). Pod umom podrazumijevam suptilnu mate
rijalnu energiju povezanu s ljudskim organizmom, i sposobnu da utjee
na prostu materiju ili prima osjetilne dojmove na naine neobjanjive da
nas prihvaenim zakonima. Meutim, um nije svijest, premda moe pre
nositi sadraj svijesti i dijelom moe imati kljunu ulogu u prevoenju
svjesnih namjera u djelovanje u svijetu proste materije. Pod duhom podra
zumijevam svjesno, doivljajno, eljno, djelatno 'ja' koje moe postojati
odijeljeno od uma i materije. Pretpostavka da su ljudi i druga iva bia
sastavljeni od materije, uma i svijesti, doputa, tovie zahtijeva nove mo
gunosti objanjenja. Valja nam objasniti odakle potjeu ti elementi i kako
su se meusobno spojili u ljudski oblik.
Razmotrimo sada znanstveni dokaz koji potvruje pretpostavku da
ljudsko bie nije sastavljeno samo od proste materije, nego i od zasebnih
elemenata uma i svijesti. U prvom dijelu ovog poglavlja iznijet u sluajeve
povezane s postojanjem uma, dok u u drugom raspravljati o dokazu po-
vezanom s postojanjem svjesnog 'ja' neovisnog od istananog materijalnog
uma i grubog fizikog tijela sastavljenog od proste materije.
Prvi dio:
DOKAZ O POSTOJANJU ELEMENTA UMA
Odluio sam razmatranje dokaza o postojanju elementa uma zapoeti s
Wallaceovim i Darwinovim suvremenicima. To je proizvoljna odluka. Bu
dui da postavljam pitanje darvinistike evolucije, oblikovano sredinom
19. st., a u svoj zreli oblik razvijeno u 20. st, smatrao sam prikladnim ogra
niiti svoje citate znanstvenog dokaza o postojanju elementa uma na ra
zdoblje znanstvenog razvoja predstavljeno darvinizmom.
Vidovitost
Najjednostavnija vrsta pokusa povezanih s vidovitou ukljuuje pogaa
nje karata. Nobelovac Charles Richet izvrio je nekoliko takvih pokusa,
ije je rezultate objavio 1889. godine. Nakon to je hipnotizirao svoje su
bjekte, zatraio ih je da pogode koje se karte skrivaju u neprozirnim omot
nicama (Radin, 1997., str. 93). Poslije, sredinom 20. st., dr. J. B. Rhine na
Sveuilitu Duke i dr. S. G. Soal u Engleskoj proveli su mnogo sustavnija
istraivanja. Ti su istraivai izvodili pokuse ispitivanja vidovitosti, pod
strogo kontroliranim uvjetima, u kojima su subjekti 'primatelji' uspijevali
tono pogoditi boje igraih karata koje su promatrali 'prenositelji' u izoli
ranoj prostoriji. Broj tonih pogodaka nadilazio je vjerojatnost sluaja.
Takvi rezultati Rhineovih i pokusa drugih istraivaa nadahnuli su prof.
H. J. Eysencka, ravnatelja odsjeka za psihologiju pri Londonskom sveui
litu, koji je rekao: "Ukoliko nije rije o nekoj divovskoj uroti u kojoj su
djeluje oko 30 sveuilinih odsjeka diljem svijeta i nekoliko stotina
najcjenjenijih znanstvenika iz razliitih polja znanosti, od kojih su mnogi
prvotno bili neskloni tvrdnjama istraivaa parapsihologiie, nepristranom
promatrau preostaje samo zakljuiti da doista postoji mali broj ljudi koji
pogaaju misli koje postoje u umovima drugih ljudi ili u nekom drugom
svijetu i to na znanosti jo uvijek nepoznate naine." (Radin, 1997., str. 96-
97).
No, nisu svi bili u to uvjereni. Godine 1955., dr. George Price s Medicin
skog odsjeka pri Sveuilitu u Minnesoti, objavio je u asopisu Science iz
razito kritian lanak o pokusima s pogaanjem karata. Price se pozivao
na uvenu izjavu Davida Humea, koji je rekao da je mnogo razboritije
vjerovati da su svjedoci uda bili prevareni ih da su lagali, nego li prihvati
ti krenje nepobitno utvrenih zakona fizike. Na temelju toga, Price je
tvrdio (1955.) da su rezultati Rhineovih i Soalovih pokusa sigurno proiza-
li iz nerazotkrivene prijevare, jer se suprotstavljaju zakonima fizike. No,
nekoliko godina poslije Price je poslao pismo Science-u (1972.) o svom
lanku iz 1955., u kojemu je napisao: "Tijekom protekle godine odravao
sam prepisku s J. B. Rhineom, na temelju koje sam se uvjerio da sam svojim
rijeima prema njemu postupio veoma nepoteno." Poalio je i zbog svojih
optubi za prijevaru. Naravno, mogue je da su posrijedi bile neke smicali
ce ili da je netko nehotice davao navjetaje subjektima. Ali Rhine i Soal su
se osobito potrudili sprijeiti takve stvari.
Testovi s kartama obino su ukljuivali pil od 25 karata. Svaka je karta
bila oznaena jednim od 5 simbola (zvijezdom, valovitom crtom, kva
dratom, krugom ili kriem), tako da je svaka od 5 karata predstavljala
jedan simbol. Tijekom prvih pokusa, istraivai bi subjektu dali izmijean
pil karata zahtijevajui da pogodi koja se karta nalazi na vrhu. Nakon po
gaanja, subjekt je preokrenuo gornju kartu da provjeri je li tono pogodio,
nakon ega bi pogaao sljedeu kartu. Kritiari su tvrdili da su na pozadi
ni karata moda ostali tiskarski otisci. Subjekti su stoga moda mogli dodi
rom osjetiti te otiske i na temelju njih tono pogoditi kartu. Da bi se izbje
gla ta mogunost, karte su stavljene u neprozirne omotnice. Kritiari su
pretpostavili da su subjekti moda obiljeili karte svojim noktima, pa su
kroz omotnice mogli osjetiti te oznake. No, istraivai su tada tako uredi
li stvari da subjekt vie nije dodirivao omotnice. Kritiari su pretpostavili
da su istraivai subjektima moda davali suptilne navjetaje. Da to sprije
e, subjekte su odvojili od istraivaa i karata neprozirnim pretincima.
Poslije su istraivai bili smjeteni u udaljene prostorije ili zgrade. Kritia
ri su pretpostavili da su istraivai esto pogreno biljeili rezultate poku
sa, koji su ili u korist parapsiholokim objanjenjima. Kako bi rijeili taj
problem, rezultati pokusa biljeili su se dva puta i dvostruko su se provjera
vali. Upotrijebljene su i kamere kako bi se osiguralo da e istraivai slijedi
ti utvrenu proceduru i da nee pribjei prijevari. Kritiari su pretpostavili
da su istraivai nekad prestajali snimati podatke kada se inilo da su rezul
tati povoljni. Da rijee taj problem, pokusi su ponavljani vie puta (Radin,
1997., str. 94-95).
Dean Radin je 1997. objavio rezultate svoje studije o 34 pokusa s poga
anjem karata, izvrenih pod najstroim sigurnosnim uvjetima. U tim je
pokusima sudjelovalo 24 istraivaa u razdoblju od 1934. do
1939., godine i obuhvaali su 907.000 pokuaja. Oekivana vjerojatnost
sluajnosti pogotka bila je 1 od 5 pokuaja, u omjeru od 20%. Radin
je svrstao studije u 4 skupine (1997., str. 96), sukladno vrsti sigurno
snih mjera koje su primijenjene i utvrdio je da je omjer pogodaka u sve
4 skupine znatno nadilazio vjerojatnost sluaja. Kritiari su pretposta
vili da su takvi omjeri pogodaka moda bili rezultat selektivnog izvjei
vanja. Drugim rijeima, za svako objavljeno izvjee s povoljnim rezultati
ma moda su postojale druge studije s nepovoljnim rezultatima, koje
istraivai nisu objavili, ve su ih spremili u svoju evidenciju. To se naziva
'problemom evidencije'. Meutim, da bi se mogli eliminirati pozitivni re
zultati iz 34 objavljena izvjea bilo bi potrebno najmanje 29.000 neobjav
ljenih studija, to je omjer 861:1 (Radin, 1997., str. 97). No, malo je vjeroja
tno da postoji tako velik broj neobjavljenih studija. Radin je dalje istaknuo:
"Uzmemo li u obzir sve testove s kartama povezanim s istraivanjem izvan-
osjetilne percepcije, provedenih u razdoblju od 1882. do 1939. godine, a
koje su u 186 publikacija objavili deseci istraivaa diljem svijeta, ukupan
rezultat te baze podataka o 4 milijuna ponovljenih pokusa nadilazi
vjerojatnost sluaja za nevjerojatan omjer - vie od milijardu bilijuna na
prama jedan." Da bi se taj pozitivan rezultat mogao eliminirati, u 'eviden
ciji' bi se trebalo nalaziti 626.000 neobjavljenih studija, u omjeru veem
od 3 300 neobjavljenih izvjea na svako objavljeno izvjee (Radin, 1997.,
str. 97).
U najuglednijem svjetskom znanstvenom asopisu, Nature, 1974., ob
javljen je rad fiziara Harolda Puthoffa i dr. Russella Targa, o pokusima
ispitivanja paranormalnih pojava koji su izvreni u Laboratoriju za elektro
niku i bio-inenjering u Istraivakom institutu Stanford, u suradnji sa
Sveuilitem Stanford. Targ i Puthoff su nastojali ispitati sposobnost su
bjekta da opie crtee predmeta ili prizore nedostupne obinim osjetilima.
Jedan od ispitanika bio je Uri Geller, kojega se optuivalo za prijevaru. Bez
obzira na to to mislimo o tim optubama, moramo biti spremni na neovi
snu procjenu pojedinih pokusa o tome jesu li ili nisu poduzete sve odgova
rajue mjere opreza za sprjeavanje mogue prijevare. Targ i Puthoff su
rekli (1974., str. 602): "Pokuse smo izvrili uz odgovarajui nadzor, primje
nom vizualnih, akustinih i elektrinih zatita, kako bismo osigurali da su
svi uobiajeni senzorni kanali blokirani. itavo smo vrijeme poduzimali
mjere za sprjeavanje propusnosti senzornih kanala i moguih, namjer
nih ili nenamjernih prijevara."
Izvedeno je 13 pokusa za utvrivanje vidovitosti s Uri Gellerom.
U prvih 10 pokusa, Geller ili istraivai bili su smjeteni u izoliranoj
sobi. U veini sluajeva Geller se nalazio u akustiki i vizualno izoliranoj
sobi s dvostrukim elinim zidovima i vratima s dvostrukom bravom. Tek
nakon te izolacijske procedure, istraivai su izradili ciljane crtee i meu
njima odabrali one koje je Geller trebao raspoznati. Geller nije znao koji
istraiva odabire koji crte, kao ni metodu njihova odabiranja. U veini
sluajeva, crtee su izraivali znanstvenici iz Istraivakog instituta Stan
ford, koji nisu bili lanovi istraivake skupine. Crtei su se uvali na ra
zliitim mjestima, udaljenima od 4 do 7 m od mjesta promatranja. Istra
ivai su Gelleru dali olovku i papir i zatraili ga da reproducira odabran
crte, uz mogunost odustajanja ukoliko smatra da ga ne moe raspoznati.
Ukoliko ga je tono nacrtao, istraivai bi uzeli njegovu reprodukciju prije
nego bi Gelleru bilo doputeno da vidi odabrani crte. U 3 sluaja crtei
su izraeni uz pomo raunala. U jednom je sluaju crte bio vizualno
izloen na kompjutorskom zaslonu. U drugom je sluaju bio pohranjen u
raunalnoj memoriji, ali nije bio izloen na zaslonu. U posljednjem sluaju
crte je bio izloen na zaslonu, no uz kontrastne preinake tako da nije bio
vidljiv ljudskim okom. Tijekom ta 3 pokusa s kompjutorskim zaslonom,
Geller se nalazio u izoliranom Faradayevu kavezu, konstruiranom tako da
slabi elektrine signale. Geller je uspjeno odgovorio na 10 od 13
testova. Radi procjene njihove tonosti, njegovi su crtei podneseni znan
stvenicima iz Instituta Stanford koji nisu sudjelovali u istraivakom timu
i koji su trebali usporediti crtee subjekta s ciljanima. Targ i Puthoff su
rekli (1974., str. 604): "Usporedivi podatke s ispitanikovim odgovorom,
dva su suca pojedinano ustanovila da potonji ne sadri nijednu pogreku.
Za njih je takva podudarnost potpuno vjerojatna, na temelju negativne
hipoteze o nepostojanju informacijskog kanala, P = (10!) -1 = 3 x 10-7." Dru
gim rijeima, Geller je uspjeno izvrio prepoznavanje u svakom sluaju
kada je izradio jedan ili niz crtea.
U drugom nizu pokusa za utvrivanje vidovitosti, znanstvenik iz Istra
ivakog instituta Stanford izradio je 100 crtea koje je stavio u dvostruke
omotnice s crnim kartonom. Svakoga je dana za pokus odabrano dvade
set crtea. Geller je iznova pokuao izraditi crtee koji odgovaraju odabrani
ma. Pokus se izvodio jednom na dan tijekom tri dana. Targ i Puthoff su
izvijestili (1974., str. 604): "Crtei proizvedeni ovim pokusom ne odstupa
ju znatno od vjerojatnosti." U posljednjem nizu od 10 pokusa, pred
Gellera je stavljena zatvorena metalna kutija s kockom, koja je prethodno
bila protresena. U svakom pokuaju Geller je zapisao koja se povrina ko
cke nalazi na vrhu. U dva pokuaja je odbio napisati odgovor. Targ i Put
hoff su izvijestili (1974., str. 604): "Svaki od osam danih odgovora bio je
toan. Odgovori su se sastojali od, redom, tri dvojke, jedne etvorke, dvije
petice i dvije estice. Priblian omjer vjerojatnost je 1:106 [1:1.000.000]."
U drugom nizu pokusa s drugim subjektom, Targ i Puthoff su pokua
li utvrditi moe li subjekt, Pat Price (bivi gradski vijenik i naelnik polici
je u Kaliforniji) prepoznati zemljopisne znaajke mjesta udaljenih nekoliko
kilometara. Direktor Odsjeka za informacijsku znanost i inenjering pri
Istraivakom institutu Stanford, odabrao je 12 lokacija udaljenih
30 minuta vonje. Osim toga, pripremio je i upute o cestama kojima se
stie do svake od odabranih lokacija. Izuzev direktora, istraivai nisu bili
upoznati s podacima o tim lokacijama i smjernicama. Prije svakog pokusa
direktor je dao niz smjernica timu sastavljenom od 2 do 4 istraivaa,
koji bi potom otili na to mjesto. Price je s jo jednim istraivaem ostao
u Institutu, gdje je potonjem opisao odabranu lokaciju. Ti su opisi zabiljee
ni na audio-vrpci. Price je sudjelovao u 9 takvih pokusa. Targ i Puthoff
su izvijestili (1974., str. 605): "Nekoliko je opisa sadravalo znaajan broj
tonih podataka o odabranoj lokaciji... Priceova sposobnost da tono opie
zgrade, dokove, ceste, vrtove i dr., ukljuujui graevne materijale, boju,
okolinu i zbivanja, katkad je u velikoj mjeri upuivala na istinitost njegove
vidovnjake sposobnosti." Pet neovisnih sudaca iz Istraivakog instituta
Stanford posjetilo je te lokacije i pregledalo prijepise Priceovih opisa. Na
kon toga su usporedili te opise s odabranim lokacijama koje su posjetili.
Targ i Puthoff izvijestili su (1974., str. 606): "Veina je potvrdila podudar
nost 6 od 9 opisa i lokacija." Vjerojatnost sluaja je P = 5,6 x 10-4.
U posljednjem nizu pokusa trebalo je utvrditi je li aktivnost modanih
valova osoba (primatelja) povezana s aktivnou modanih valova osoba
(prenositelja) podvrgnutih svjetlosnim bljeskovima na udaljenim lokaci
jama. Tijekom svakog pokusa prenositelj je bio 10 sekunda podvrgnut
svjetlosnim bljeskovima (6 ili 16 bljeskova u sekundi) ili 10 se
kunda nije bio podvrgnut takvom bljeskanju. Primatelj, koji se nalazio u
vizualno i elektronski izoliranoj sobi, uo bi zvuk koji je oznaavao poe
tak pokusa. No, primatelj nije znao ukljuuje li pokus bljeskanje svjetala
ili ne. Slijed bljeskova bio je nasumian. Stupanj korelacije mozga prenosi
telja i primatelja utvrivao se mjerenjem alfa valova u mozgu primatelja.
Pod normalnim okolnostima, osobe podvrgnute bljeskanju svjetlosti poka
zuju poveanje amplitude modanih alfa valova. Prema tome, kada je preno
sitelj podvrgnut svjetlosnim bljeskovima i mozak primatelja treba pokazi
vati poveanje amplitude alfa valova. U mozgu jednog od primatelja doista
je zamijeeno pojaanje amplitude alfa valova, koji su se pojaavali svaki
put kada je prenositelj bio podvrgnut svjetlosnim bljeskovima. Taj je ispita
nik potom bio odabran za daljnje pokuse, koji su imali iste rezultate. Pro
sjena i najvea snaga alfa valova kod tog primatelja, sukladno se smanji
vala kada je prenositelj bio podvrgnut svjetlosnim bljeskovima 16
puta u sekundi (Targ i Puthoff, 1974., str. 607).
Targ i Puthoff su na temelju svih tih pokusa zakljuili sljedee (1974.,
str. 607): "Postoji kanal kojim se, jo neutvrenom percepcijskom uvjeto
vanosti moe prenositi informacija o udaljenoj lokaciji." Nadalje, pretpo
stavili su i da je: "... sposobnost udaljene percepcije veoma rasprostranjena
meu ljudima, no, budui da openito ne nadilazi razinu svjesnosti pojedin
ca, ona je potisnuta ili nezamijeena." Naposljetku su ustvrdili: "Naa nas
promatranja tog fenomena navode na zakljuak da se pokusi na polju tzv.
paranormalnih pojava mogu izvoditi znanstveno i nadamo se da e i drugi
laboratoriji zapoeti dodatna istraivanja i pokuati potvrditi ta otkria."
U asopisu Nature (1974., str. 559-560) objavljen je uvodnik s Targovim
i Puthoffovim lankom. Kako tvrde recenzenti, koji su pregledali lanak
prije objavljivanja, opisi o tonom nainu na koji su izvreni pokusi, uklju
ujui poduzete mjere za sprjeavanje svjesnog ili nesvjesnog protoka in
formacija subjektima, bili su 'neodreeni'. Osobno to nisam primijetio, no
itatelji neka prosude za sebe. Recenzenti su smatrali i da su istraivai mo
gli biti oprezniji pri procesu odabira. Osobno smatram opisane metode
prikladnima. U asopisu Nature reeno je da je lanak naposljetku ipak
objavljen zahvaljujui injenici da su njegovi autori: "... dvojica kvalificiranih
znanstvenika, lanovi cijenjenog istraivakog instituta." Osim toga, istak
nuto je u asopisu, taj fenomen zasluuje istraivanje, unato tomu to
mnogi znanstvenici sumnjaju u njegovu istinitost. Dalje je pisalo: "ako
znanstvenici poriu i spore se oko zbiljnosti izvanosjetilne percepcije, ta
da ta tema oito zasluuje znanstveno prouavanje i izvjeivanje." U istom
je asopisu reeno i da bi neobjavljivanje spomenutog lanka moglo dodat
no potaknuti glasine meu znanstvenicima da: "... Istraivaki institut Stan
ford provodi veliki program istraivanja parapsiholokih pojava i da je
ak poprite nevjerojatnih otkria na tomu polju." Nadalje, da e: " ... objav
ljivanje ovog rada, s njegovim priguenim tvrdnjama, navjetajima o ograni
enom istraivakom programu i skromnim podacima... veoma vjerojatno
staviti itav taj problem u mnogo razboritiju perspektivu." U uvodniku je
zakljueno (1974., str. 560): "Premda ga neki smatraju najuglednijim svjet
skim asopisom, Nature si ne moe dopustiti opstanak samo na temelju
svog ugleda. Vjerujemo da nai itatelji od nas oekuju da povremeno ob
javljujemo i 'izrazito rizine' radove... Objavljivanje u znanstvenom asopi
su nije proces zadobivanja peata odobrenja od strane znanstvenog esta-
blimenta, ve obavjeivanje zajednice da postoji neto dostojno njihove
pozornosti i pomnog ispitivanja."
No, u Istraivakom institutu Stanfort dogodilo se mnogo vie nego su
istraivai izvijestili u asopisu Nature. Osim to su provodili osnovna
istraivanja vidovitosti, ti su istraivai izvodili i misije povezane vidovi-
tou u ime obavjetajnih agencija amerike vlade i vojske. Ti su programi
ukljuivali i velik broj novaka. Prilikom ispitivanja velikog broja kandida
ta, utvreno je da oko 1% ispitanika posjeduje dobre vidovnjake sposob
nosti (Radin, 1997., str. 101).
Fiziar koji radi za CIA-u doao je 10. srpnja 1974. godine u Istraiva
ki institut Stanford s nalogom za testiranje. Analitiari CIA-e bili su zain
teresirani za odreeni kompleks zgrada u Sovjetskom Savezu. Spomenuti
je fiziar dao Targu koordinate te lokacije u Sovjetskom Savezu, udaljene
oko 16.000 km od Instituta, koji se nalazio u Menlo Parku, Kalifornija.
Targ je s jednim ispitanikom Instituta, koji je posjedovao sposobnost vido
vitosti, Patom Priceom, otiao u elektronski izoliranu sobu koja se koristi
za pokuse. Usredotoivi se na koordinate, Price je poeo opisivati niz zgra
da i ljude koji su hodali peronom s jednom tranicom. Nacrtao je i plan sa
zgradama i dizalicom. Poslije je detaljno nacrtao i sliku dizalice. Tijekom
sljedeih nekoliko dana, opisao je i neke dodatne pojedinosti. Targ je izvije
stio: "Zaprepastilo nas je kada smo [poslije] saznali da je bila rije o super-
tajnom ruskom laboratoriju za proizvodnju atomske bome u Semiplatin-
sku, u kojemu su testirali i oruje sa subatomskim zrakama ... Priceov crte
bio je toliko precizan da ja, kao fiziar, u to nikada ne bih povjerovao da
ga nisam osobno vidio." (Targ, 1996., str. 81-82, u: Radin, 1997., str. 26).
Program za istraivanje vidovitosti, koji je provodio Istraivaki insti
tut Stanford, odvijao se u sklopu Sveuilita Stanford tijekom prve polovice
1970-ih, nakon ega je postao neovisna organizacija pod imenom Meuna
rodni istraivaki institut Stanford. Taj je program utemeljio Harold Put-
hoff, kojemu se najprije pridruio Targ, a nekoliko godina poslije i fiziar
Edwin May. Puthoff je napustio Istraivaki institut Stanford 1985., nakon
ega je May preuzeo poloaj predsjednika te organizacije. Godine 1990.,
program za istraivanje vidovitosti preputen je Science Applications In
ternational Corporation (SAIC), tvrtci koja je vladi ugovarala velike vojne
narudbe. Program je 1994., okonao (barem koliko nam je poznato) na
kon 24 godine i uloene svote od 20.000.000 dolara potpore od CIA-e,
Defence Intelligence Agency (Obrambene obavjetajne agencije), Army
Intelligence (Vojne obavjetajne agencije), Navy intelligence (Pomorske oba
vjetajne agencije) i NASA-e. Radin je napisao (1997., str. 98): "Te su agen
cije nastavile pokazivati zanimanje za istraivanje vidovitosti tijekom vie
od 20 godina, jer su programi Istraivakog instituta Stanford i
SAIC - povremeno misijama pruali korisne i izvanredno precizne infor
macije.
Tijekom jednog pokusa izvrenog u sklopu programa prikupljanja
obavjetajnih podataka, ispitaniku su odane samo osnovne informacije o
ciljanom predmetu, naime, da je rije o tehnikoj napravi negdje u Sjedinje-
nim Dravama. Radin tvrdi da je zapravo bila rije o visokonaponskom
mikrovalnom generatoru na jugozapadu zemlje. Neupoznat s time, ispi
tanik je izradio crtee i usmeno opisao predmet iste veliine i oblika kao
mikrovalni generator. Tono je rekao da smjer zrake tog generatora odstu
pa za 30, ( 0 5 . / 1 9 9 5 . , str. 204, u: Radin, 1997., str. 99).
U drugom pokusu izvedenom krajem 1970-ih, subjektu su dane koor
dinate neke lokacije u Sjedinjenim Dravama. Vidovnjak je precizno opi
sao veoma tajno vojno postrojenje. U to je doba samo postojanje takvog
postrojenja, koje se nalazilo u Virginiji, bilo najvia dravna tajna. Radin
je rekao (Puthoff, 1996., u: Radin, 1997., str. 99) da je vidovnjak: "... preci
zno opisao unutranjost postrojenja i ak je uspio osjetiti rijei tajne ifre,
koje su bile zapisane na papirima u fasciklima zatvorenima u ladicama za
spise." Godine 1977., novinski izvjestitelj koji je saznao za to izvjee, oti
ao je na to mjesto da provjeri nalazi li se ondje doista vojno postrojenje.
Budui je ondje vidio samo breuljak s ovcama, zakljuio je da je izvjee
netono. No, vojno postrojenje se nije nalazilo na povrini, ve ispod ze
mlje (Radin, 1997., str. 99).
U rujnu 1979., ameriko Nacionalno vijee sigurnosti eljelo je saznati
kakve aktivnosti Sovjetski Savez obavlja unutar velike graevine u sjevernoj
Rusiji. pijunske satelitske snimke zbivanja u okolici toga zdanja upuiva
le su na neke velike graevinske radove, no Nacionalno vijee sigurnosti
je eljelo znati to se tono unutra dogaa. Taj je zadatak povjeren vidovnja
ku koji je radio za vojsku, viem asnikom namjesniku Joeu McMonea-
gleu (McMoneagle, 1993., Schnabel, 1997., u: Radin, 1997., str. 194-195).
asnici zadueni za taj projekt najprije nisu pokazali McMoneagleu sate
litske snimke, niti su mu rekli ita o njihovu sadraju. Dali su mu samo niz
koordinata i zatraili da im kae moe li to vidjeti na toj lokaciji. Opisao
je velike zgrade i dimnjake na nekom hladnom podruju pokraj velike vo
dene povrine. Nakon to su primili to uglavnom tono izvjee, asnici
su McMoneagleu pokazali satelitske snimke zgrade za koju su bili osobito
zainteresirani, te ga zatraili da im kae to se u njoj dogaa. McMoneagle
je izvijestio da se unutar te zgrade gradi podmornica, nakon ega je nacrtao
veliki brod, mnogo vei od tada poznatih podmornica, s dugom ravnom
palubom i cijevima za 18 do 20 projektila. asnici ameri
kog Nacionalnog vijea sigurnosti su posumnjali u to, jer je nacrtan brod
bio prevelik za podmornicu, a zgrada je bila oko 100 m udaljena od vode.
Osim toga, obavjetajne slube nisu zaprimile nikakva izvjea o izgradnji
takve podmornice u Sovjetskom Savezu. Naime, McMoneagle je predvi
dio da e 4 mjeseca poslije Rusi iskopati kanal, koji e voditi iz te zgra
de do vode i kroz koji e porinuti podmornicu. U sijenju 1980., satelitske
su snimke pokazivale podmornicu, najveu na svijetu, koja je plovila niz
nov, umjetni kanal koji je vodio od zgrade do luke. Imala je ravnu palubu
i 20 cijevi za projektile. Bila je to prva podmornica klase Typhoon.
Radin je rekao (1997., str. 195): "Znanstvenici koji su radili na tim tajnim
dravnim programima, ukljuujui mene, bili su uznemireni to, premda
su se iz prve ruke uvjerili u stvarnost parapsiholokih fenomena, o njima
nisu mogli javno obavijestiti sumnjiavce. Nita se ne moe rei o injeni
ci da se amerika vojska tajno sluila timom vidovnjaka, da su ti vidovnja
ci sudjelovali u stotinama misija i da su se DIA, CIA, Carinska sluba,
Agencija za suzbijanje narkotika, FBI i Tajna sluba vie od desetljea osla
njale na tim vidovnjaka, katkad sa zapanjujuim rezultatima."
Godine 1988., direktor Meunarodnog istraivakog instituta Stanford,
Edwin May, pregledao je rezultate svih pokusa povezanih s parapsiholokim
istraivanjima izvrenih u tom institutu u razdoblju od 1973. do 1988., koji
su ukljuivali vie od 26.000 pokuaja slijedom 154 pokusa. Vjerojatnost
da su uspjeli pokuaji mogli biti rezultat sluaja iznosila je 10 2 0 :1, odnosno,
vie od milijardu naprama jedan (Radin, 1997., str. 101). Godine 1995.,
ameriki je Kongres zatraio amerike institute za istraivanja da ocijene
pokuse povezane s vidovnjatvom koje je sponzorirala CIA, a koje je pro
vodio Sceintific Applications International Corporation (SAIC) u razdo
blju od 1989. do 1993. Dva glavna procjenitelja bili su dr. Jessica Utts, prof,
statike pri Kalifornijskom sveuilitu u Davisu, koja je bila naklonjena pa-
rapsiholokim istraivanjima i dr. Ray Hyman, dugogodinji kritiar ta
kvih istraivanja. Radin je napisao (1997., str. 101): "Studije koje je proveo
SAIC ukljuivale su veoma strogo kontroliran niz pokusa, koje je nadgle
dalo nadzorno vijee uglednih strunjaka razliitih znanstvenih djelatno
sti. Vijee su tvorili fiziar i nobelovac, meunarodno priznati strunjaci
za statistiku, psihologiju, neuro-znanosti i astronomiju, te umirovljeni boj-
nik-general amerike vojske, koji je ujedno bio i lijenik."
Jessica Utts je u svojoj ocjeni zakljuila: "Autorica je svjesna mogueg
postojanja izuzetne kognitivne sposobnosti, koja je i prikazana." (Utts, 1996.,
u: Radin, 1997., str. 102). Osim toga, nastavila je: "Statistiki rezultati pre
gledanih studija daleko nadilaze vjerojatnost sluaja. Odluno odbacujem
dokaze da su ti rezultati moda posljedica metodolokih pogreaka u po
kusima. Rezultati znaajem slini onima iz istraivanja koja je financirala
vlada ... ponovljeni su u brojnim drugim laboratorijima diljem svijeta. Ta
kva dosljednost ne moe se lako objasniti tvrdnjama o pogrekama ili pri
jevari." (Utts, 1996., str. 3, u: Radin, 1997., str. 4-5).
ak ni Ray Hyman nije bio suvie kritian: "Slaem se s Jessicom Utts
da se uinci pokusa izvrenih u SAIC-u ... vjerojatno ne mogu pripisati
sluaju i stoga odbaciti. Osim toga, ini se da se ne mogu objasniti mnogo
brojnim pokuajima, evidencijskim izvrtanjima, neprikladnim statisti
kim ispitivanjima ili drugim zlouporabama statistikih rezultata ... Stoga
prihvaam tvrdnju prof. Utts da statistiki rezultati SAIC-a i drugih pa-
rapsiholokih pokusa, 'daleko nadilaze vjerojatnost sluaja'. Pokusi koje je
izvrio SAIC veoma su dobro organizirani, a istraivai su se izrazito po
trudili eliminirati nedostatke poznate iz prethodnih parapsiholokih istra
ivanja. Osim toga, ne mogu ukazati ni na kojeg prikladnog kandidata
koji bi mogao biti odgovoran za mogue pogreke, ukoliko uope postoje."
(Hyman, 1996., str. 55, u: Radin, 1997., str. 103). Unato tomu, Hyman jo
uvijek nije bio spreman priznati da ti testovi potvruju istinitost parapsiho-
lokih sposobnosti. Pretpostavio je da, premda osobno ne moe pronai
nijednu pogreku, pa ak ni navesti neke mogue pogreke, neke od njih
ipak postoje. Stoga je insistirao na mnogo 'neovisnijom ponavljanju' re
zultata, premda su ih ve tijekom proteklih 20 godina neovisno po
navljali razliiti istraivai u Istraivakom institutu Stanford i drugim
laboratorijima.
Meu laboratorijima koji su ve prije toga neovisno ponavljali istraiva
nja vidovitosti Instituta Stanford, bio je Princeton Engineering Anomalies
Resarch (PEAR) Laboratory, koji je djelovao u sklopu Sveuilita Prince
ton. Pokusi istraivanja vidovitosti ondje su se poeli izvoditi 1978. Objav
ljena izvjea o njima ukljuivala su 334 pokusa izvedena u razdoblju iz
meu 1978. i 1987. "itava baza podataka istraivaa PEAR-a upuivala je
na to da je mogunost da su rezultati tih pokusa bili sluajni iznosila 100
milijardi naprama 1", rekao je Radin (1997., str. 105).
Izvantjelesna iskustva
Iskustva bliska smrti i izvantjelesna iskustva (koja se nazivaju razliitim
skraenicama: NDE, OBE, OOBE), dokazuju da svijest moe postojati po
sve neovisno od grube materije (tijela) i istanane materije (uma). U svim
razdobljima povijesti, ljudi iz svih dijelova svijeta izvjeivali su o takvim
iskustvima. U svojoj interkulturnoj studiji Dean Shields je napisao (1978.,
str. 697): "Pri istraivanju vjerovanja u izvantjelesna iskustva (OOBE [out
of body experience]) upotrebljeni su podaci iz gotovo 70 ne-zapadnjakih
kultura. Iz tih podataka proizlazi da se vjerovanja u izvantjelesna iskustva
pojavljuju u oko 95% svjetskih kultura i da su, unato strukturalnoj i zemljo
pisnoj razliitosti tih kultura, zapanjujue slina. Utvreno je da su 3 uobi
ajena objanjenja takvih vjerovanja, koja su istraena - teorija drutvene
kontrole, krize i snova - neprikladna. S obzirom na to, postoji mogunost
da su specifinost i openitost vjerovanja u izvantjelesna iskustva jedno
stavno odgovor na stvaran dogaaj, tj. na stvarno postojanje izvantjelesnih
iskustava." Dokazavi stvarno postojanje svjesnog 'ja', sposobnog da prima
osjete neovisno od grubog fizikog tijela, izvantjelesna iskustva pruaju
temelj za zakljuak o postojanju svjesnog 'ja' koje nadivljuje smrt grubog
fizikog tijela." Kako veli sam Sheils (1978., str. 700): "Prije nego li razmo
trimo pitanje opstanka, primorani smo utvrditi postoji li uistinu 'neto'
to moe opstati." Osim anegdotskog interkulturnog dokaza, i medicinsko
i znanstveno istraivanje podupire ideju o svjesnom 'ja' koje moe posto
jati neovisno od uma i tijela.
Neka od najsustavnijih istraivanja iskustva bliska smrti (NDE (near
death experience) proveo je Kenneth Ring, kojega su zanimale popularne
knjige Elisabeth Kubler-Ross i Raymonda Moodyja o takvim iskustvima.
Premda se slagao s njihovim zakljucima, Ring je smatrao da ta tema izis
kuje mnogo znanstveniji pristup (Ring, 1980., str. 19).
Ring je okupio ispitanike stare najmanje 18 godina, koji su bili
na rubu smrti ili zbog teke bolesti, nesree ili pokuaja samoubojstva. Neki
su ispitanici uzimani na temelju preporuka bolnica i psihijatara, neki su se
odazvali na novinske oglase, dok su ostali bili dobrovoljci koji su za to
istraivanje saznali na druge naine. Pritom nijedan od ispitanika nije bio
upoznat s predmetom istraivanja, niti su ispitanici bili plaeni za sudjelo
vanje u tom ispitivanju. Izabrano je ukupno 120 ljudi, koji su prije ispiti
vanja bili ohrabreni da opiu svoja iskustva bliska smrti. Nakon toga su im
paljivo postavljana pitanja s ciljem utvrivanja "postojanja ili nepostoja
nja razliitih sastavnica temeljnog oblika iskustva kakvog je opisao Moody."
(Ring, 1980., str. 28).
Ispitanicima je reeno da njihov identitet nee biti objavljen u konanom
izvjeu. Doputeno im je da se informiraju o svrsi istraivanja, no tek na
kon to budu podvrgnuti ispitivanju. Ispitivanja su obavljena u razdoblju
od svibnja 1977. do svibnja 1978. Ring izvjeuje (1980., str. 29): "Ispitano
je ukupno 120 ljudi koji su doivjeli 104 iskustva bliska smrti. Meu njima
je bilo 52-je ljudi koji su se nalazili na pragu smrti zbog teke bolesti, 26 zbog
posljedica teke nesree, a 24 zbog posljedica pokuaja samoubojstva."
Otprilike polovicu ispitanika tvorili su mukarci, drugu polovicu ene, od
kojih su svi osim sedmorice bili pripadnici bijele rase. Gotovo su svi bili
vjernici. Prosjena starost ispitanika u doba doivljenih iskustava bliska
smrti bila je oko 38 godina. Treina subjekata ispitana je u roku od godinu
dana nakon doivljenih iskustava, a 60% u razdoblju od dvije godine.
Ring je usporedio izvjea o obavljenim razgovorima s popisom zna
ajki osnovnog oblika iskustva bliska smrti iz Moodyjeve knjige Life After
Life. Te znaajke i njihove relativne vrijednosti bile su sljedee (Ringe, 1980..
str. 32-33): osjeaj smrti (1 bod); osjeaj ugodnog spokoja (2 ili 4 boda
ovisno o snazi osjeaja); osjeaj odvajanja od tijela (2 ili 4 boda ovisno o
osebujnosti opisa); ulazak u podruje tame (2 ili 4 boda ovisno o postojeim
kretanjima); uju se glasovi ili osjea neija prisutnost (3 boda); osvrt na
dotadanji ivot pojedinca (3 boda); pojedinac vidi svjetlost (2 boda); po
jedinac vidi prekrasne boje (1 bod); ulazak u svjetlost (4 boda); susret s
vidljivim duhovnim biima (3 boda). Ocjenjivanje se vrilo u omjeru od 0
do 29 bodova, a obavljala su ga tri suca koji su trebali suglasno dodijeliti
svaku pojedinu ocjenu. Za ispitanike koji su imali manje od est bodova,
utvreno je da nisu doivjeli Moodeyev tip iskustva bliska smrti. Bodovi
od 6 do 9 upuivali su na umjereno iskustvo blisko smrti, a vie od 10
bodova smatralo se dubokim iskustvom bliske smrti. Ring je ustanovio da
je 49 njegovih ispitanika (48%) opisalo iskustva sukladna Moodvevu opi
su 'osnovnog tipa iskustva' (Ring, 1980., str. 32). Medu njima je 27 ispitani
ka (26%) doivjelo duboko, a 22 ispitanika (22%) umjereno iskustvo bliske
smrti.
Zanimljivi su opisi nekih Ringovih ispitanika o takvim iskustvima. Se
stra jedne ispitanice radila je kao medicinska sestra u bolnici u kojoj je
ispitanik doivio iskustvo blisko smrti tijekom pruanja hitne pomoi na
kon sranog udara. U tom stanju bliskom smrti, ispitanica je vidjela svoju
sestru kako dolazi u bolnicu. "Ula je u bolnicu nedugo nakon oglaavanja
znaka za uzbunu, te dola u sobu za hitni prijam gdje je radila i netko joj
je rekao to se dogaa, nakon ega je hitro dola gore. Vidjela sam je dok
je to radila, vidjela sam je kako se uspinje liftom." Ispitaniina je sestra
poslije potvrdila da je radila tono ono to je vidjela u viziji (Ring, 1980.,
str. 51).
Ring je u svojoj knjizi opisao i sluaj o kojemu je izvorno izvijestio bri
tanski istraiva parapsihologije, E W. H. Myers, u svom klasiku Human
Personality and Its Survival of Bodily Death. Ispitanik je bio lijenik dr. A.
S. Wiltse, koji je 1889. teko obolio od trbunog tifusa. U trenutku kada je
padao u komu, osjeao se pospano i poeo je gubiti svijest. Lijenik koji
ga je lijeio, dr. S. H. Raynes rekao je da Wiltse etiri sata nije pokazivao
otkucaje bila ili srca. Tijekom tog vremena Wiltse je doivio sljedee isku
stvo: "Iznova sam se probudio u stanju svjesnog postojanja i ustanovio da
se jo uvijek nalazim u tijelu, premda moje tijelo i ja vie nismo imali ni
kakvih zajednikih interesa." Osjeao je da je on, iva dua, 'isprepleten'
tjelesnim tkivima. No, tada su veze s tjelesnim tkivima poele pucati i on
ie izaao iz tijela kroz glavu. "inilo mi se da sam proziran, plavkast i po-
tpuno nag", rekao je Wiltse. "Kada sam se okrenuo, lijevim sam laktom
dotaknuo ruku jednog od dvojice gospodina koji su stajali pokraj vrata.
Na moje iznenaenje, njegova je ruka prola kroz moju bez ikakva otpora,
pri emu su se rastavljeni dijelovi iznova meusobno spojili, kao to se i
zrak iznova spaja." Wiltse je potom pogledao svoje mrtvo tijelo. U tom su
se trenutku otvorile oi na tijelu koje je lealo i Wiltse se ponovno naao
unutar njega, rekavi u sebi: "to mi se, za Boga, dogodilo? Moram li opet
umrijeti?" (Ring, 1980., str. 230).
Ring je rekao da se iskustvo blisko smrti moe najbolje objasniti kao
izvantjelesno iskustvo (1980., str. 232). Neto se odvaja od ovoga tijela,
premda se Ring uzdrava od uporabe rijei dua, za koju smatra da nije pri
kladna kao znanstveni pojam zbog razliitih znaenja koja joj pridaju ra
zliite religije. To se moe izbjei dobrom definicijom pojma dua. Osobno
nemam nita protiv Ringova rjeenja. On kae (1980., str. 233): "Zadovo
ljit u se tvrdnjom da nam izvantjelesna iskustva pruaju empirijski navje
taj mogueg podrijetla koncepta due. U tom smislu, sklon sam ograniiti
njezinu primjenu u religijskim kontekstima. Meutim, na temelju pretpo
stavke odvajanja od tijela, podravam pretpostavku da svijest (sa ili bez
drugog tijela) moe djelovati neovisno od fizikog tijela."
U knjizi Heading Toward Omega (1984.), Ring je zabiljeio rezultate
daljnjih istraivanja koja su dodatno potvrdila njegovo tumaenje iskustva
bliskog smrti kao izvantjelesnog iskustva. U toj je knjizi iznio jo neka
izvjea o takvim iskustvima, ukljuujui ona u kojima subjekti ulaze u
svjetlost kao 'iste svijesti' i telepatski komuniciraju s prijateljskim duhov
nim biima, koja im daju prosvjetiteljske poruke. Jedan ispitanik, naveden
kao gospodin Dippong, rekao je da je posljednje to se sjea prije ulaska u
stanje blisko smrti bilo da se molio Bogu. Nakon toga je uao u drugo
stanje svijesti. "Nalazio sam se na gustom panjaku s cvijeem. Bilo je neko
drugo mjesto, drugo vrijeme, a moda ak i drugi svijet." Zauo je zvuk
nezemaljske glazbe. Sve to se ondje dogodilo razlikovalo se od svega to je
do tada doivio, a ujedno mu je na neki nain bilo i poznato. Kao i mnogi
drugi ispitanici, rekao je da to iskustvo ne moe opisati rijeima. Iz svjetla
prekrasnih boja izalo je prekrasno, blistavo bie, za koje je pomislio da je
moda njegov stvoritelj. To zlatom obasjano bie, koje mu se uinilo neobi
no poznatim, isijavalo je svjetlou i ljubavlju. Postao je svjestan i prisut
nosti drugih ivih bia. Osjetio je da su sva iva bia dio svjetla i da je svje
tlo dio njih (Ring, 1984., str. 61-66).
Ispitanica imena Ann opisala je iskustvo blisko smrti, koje je doivjela
pri porodu drugog djeteta 1954. U trenutku oka, osjetila je kako se brzo
uspinje prema svjetlosti u daljini. Za sobom je ostavila svu bol i obuzeo ju
je osjeaj mira i ljubavi. U tom je stanju osjetila da e joj uskoro pristupiti
neko bie. Kada ga je ugledala, osjeala se kao da vidi najdraeg prijatelja.
To joj je bie telepatski obznanilo da je dolo uzeti njezino dijete. Ann je
bila sretna, no ubrzo je osjetila i tugu spoznavi da nema dijete. "Suosje
ajno me potapao po dlanu i uvjerio me da sam majka i da imam dijete, no
da je ono zacijelo iz nekog razloga zadrano", prisjea se Ann u pismu
Ringu. "Onda je mahnuo rukom kroz prostor koji nas je razdvajao i magla
je iezla. Tada sam ugledala medicinske sestre, lijenika i moje dijete u
rodilitu." Bie koje je Ann vidjela reklo joj je da e joj dijete ivjeti samo
etiri dana. A kada je saznala da to ne moe ni na koji nain sprijeiti, od
bila je vratiti se, na to joj je bie reklo da se mora vratiti, jer njezino vrijeme
jo nije stiglo. Ono je dolo po njezino dijete, po koje e se vratiti nakon
etiri dana. Utjeena tim rijeima, Ann je bila spremna vratiti se. Kada se
probudila, osjetila je na licu udarce medicinske sestre koja ju je dozivala
imenom. Saznala je da je rodila djevojicu, koju je nazvala Tari. Iako je
osjeala da neto mora rei bolnikom osoblju, nije se mogla tono sjetiti
to. Drugoga je dana Annin lijenik saznao da Tari boluje od modanog
krvarenja i da e vjerojatno uskoro umrijeti, to se etvrtoga dana i dogodi
lo. Lijenik je rekao sestrama da Ann o tome nita ne govore, jer joj je e
lio osobno rei tunu vijest. No, iz nepoznatog razloga to nije uinio do
voljno brzo. Kada je stigao dan Annina otputanja iz bolnice, medicinska
joj je sestra rekla: "O, Boe! Va je lijenik ve trebao stii! Premda vam ne
bih smjela rei, ne mogu dopustiti da i dalje vjerujete da je Tari iva. Umrla
je rano jutros." Ann se tada sjetila svog iskustva bliskog smrti (Ring, 1984.,
str. 77-84).
Ring je svoju studiju nazvao grkom rijei omega, jer to je posljednje
slovo grkog alfabeta, radi ega se moe protumaiti kao kraj ivota ili od
reenije, ivotni cilj. Za Ringa, (1984., str. 252) taj je cilj predstavljao evolu
ciju svijesti. Smatrao je kako je iskustvo blisko smrti (1984., str. 255) "samo
dio obitelji srodnih transcendentalnih iskustava" koja pridonose toj evoluci-
ji, koju karakterizira "oslobaanje do tada uspavanih duhovnih potencijala".
Drugi istaknuti istraiva iskustava bliskih smrti i vantjelesnih iskusta-
va je Michael B. Sabom. Kao staist prve godine kardiologije na Florid-
skom sveuilitu u Gainesvilleu, sluao je predavanje socijalne radnice i
psihologinje Sare Kreutziger, koja je govorila o knjizi dr. Raymonda Mo-
odyja Life After Life. Sabom se prisjea (1982., str. 3): "Moj ravnoduan
znanstveni um jednostavno nije bio kadar ozbiljno shvatiti te ekstremne
opise duhova zagrobnog ivota i tomu slino."
Usprkos tomu, Sabom je odluio, zajedno sa Sarom Kreutziger, istrai
ti tu temu. Odabrao je pacijente koji su bili na pragu fizike smrti, koju je
opisao kao: "... svako tjelesno stanje proizalo iz iznimno teke fizioloke
katastrofe, sluajne ili ne, koja bi, sukladno razumnim oekivanjima, u vei
ni sluajeva trebala rezultirati nepovratnom biolokom smrti i zahtijevala
bi hitru medicinsku intervenciju, ukoliko je ona dostupna." (Stabon, 1982.,
str. 9). Ta su stanja ukljuivala teke ozljede, srane udare i duboke kome.
Sabom i Kreutzigerova su se sloili da odabranim pacijentima prilikom
ispitivanja nee odmah otkriti svoje zanimanje za 'iskustva bliska smrti'.
Odluili su jednostavno zamoliti ih da opiu svoja sjeanja o tome to im
se dogaalo prije gubitka svijesti. Potom bi ih pitali mogu li se prisjetiti
iega to im se dogodilo u nesvjesnom stanju. Neki ispitanici jednostavno
su rekli da se sjeaju samo da nisu bili u svjesnom stanju, dok su drugi
oklijevali, pitajui ih: "Zato vas to zanima?" U tim sluajevima, Sabom ili
Kreutzigerova objasnili bi im da su neki pacijenti doivjeli neke stvari u ne
svjesnim stanjima, te da su istraivai iskreno zainteresirani prikupiti vie
podataka o takvim iskustvima. Ispitanici bi im nakon toga obino povje
rili svoja iskustva, uglavnom najprije govorei neto poput: "Neete vjero
vati ovo, ali..." (Sabom, 1982., str. 9-10).
Sabom je u svojoj knjizi opisao brojne aspekte iskustava bliskih smrti.
Najzanimljivijima smatram autoskopska iskustva, stanja u kojima su ispi
tanici promatrali svoja vlastita tijela. Na primjer, 57-godinji graevinar je
osjetio da lebdi 1,2 m iznad svoga tijela tijekom operacije. Vidio je lijeni
ke i medicinske sestre koji su ga operirali. U odreenom je trenutku uoio
kako jedna sestra gleda u smjeru njegova lica u zraku, no bilo je oito da
ga ne moe vidjeti (Sabom, 1982., str. 10).
U drugom sluaju, jedan ameriki vojnik u Vijetnamu zadobio je teke
ozljede u eksploziji mine, pri emu je izgubio obje noge i ruku. Dok su ga
helikopterom prevozili s bojnog polja, bio je u nesvijesti i doivio je izvan-
tjelesno iskustvo. Naime, nalazio se pokraj svoga tijela, koje je mogao vidje
ti kako ga prenose u poljsku bolnicu. Ondje je vidio lijenike kako mu
operiraju tijelo, no elio ih je zaustaviti. U svom je intervjuu rekao: "Sjeam
se da sam uhvatio lijenika ... Uhvatio sam ga, no nije bio ondje ili sam
jednostavno proao kroz njega ili togod." (Sabom, 1982., str. 33). Isti je
vojnik izvijestio i da je putovao od operacijske dvorane natrag na bojno
polje, gdje je vidio kako mrtva tijela drugih vojnika stavljaju u vree i odvo
ze ranjenike. Dok je pokuavao zaustaviti jednog od vojnika, odjednom se
naao natrag u bolnici. Prisjea se: "Gotovo kao da ste se materijalizirali
na jednome mjestu i onda se iznenada, istoga trenutka naete ovdje. Kao
da trepnete oima." (Sabom, 1982., str. 33). I drugi su ispitanici opisali ta
kva iskustva 'putovanja misli'. Noni uvar koji je doivio autoskopsko
iskustvo blisko smrti tijekom sranog udara, opisao je kako je putovao do
mjesta u blizini operacijske dvorane u kojoj je operiran. Pritom se kretao
sukladno svojim eljama. Prisjetio se: "Kao da sam rekao: 'Dobro, to se
dogaa na parkiralitu?' i moj bi mozak onamo otiao, vidio to se dogaa
i onda se vratio da me o tome izvijesti." (Sabom, 1982., str. 34).
Sabom pie (1982., str. 34): "Svi ispitanici rekli su da su tijekom auto-
skopskog iskustva bliskog smrti osjeali kao da su bili stvarno 'odvojeni'
od svog fizikog tijela." Autoskopska iskustva bliska smrti obino bi okona
la ponovnim povratkom pojedinca u svoje tijelo u trenutku kada se doga
a i neki presudan dogaaj u njihovu lijeenju. Jedan od Sabomovih ispi
tanika, pacijent, koji je doivio srani udar, rekao je kako je lebdio iznad
svoga tijela i da je pritom vidio lijeniki tim kako mu stavlja defibrilatore
na prsa. Prvi ok nije osjetio, a neposredno nakon drugog oka prisjetio se
svoje obitelji i pomislio da bi se trebao vratiti u tijelo. "Kao da sam izaao
i uao u svoje tijelo", opisao je (Sabom, 1982., str. 35).
Mnogi su Sabomovi ispitanici opisali ono to je Sabom (1982., str. 39) na
zivao 'transcendentalna iskustva bliska smrti'. Gore opisana autoskopska
iskustva ukljuuju promatranje vlastitog tijela i okoline, ukljuujui druge
ljude, na nain na koji ih promatra vidi u normalnom stanju svijesti. Trans
cendentalna iskustva bliska smrti ukljuuju opaanja pojedinaca da bivaju
preneseni u podruja koja nadilaze nae uobiajeno iskustvo i u kojima
moda ak susreu preminule prijatelje, roake ili aneoske ili boanske
osobe. etrdeset jedan Sabomov ispitanik opisao je transcendentalno
iskustvo blisko smrti (Sabom, 1982., str. 41). Jedan od njegovih pacijenata
koji je preivio srani udar prisjetio se kako se onesvijestio dok su ga prevo
zili u bolnicu. U tom je stanju vidio kako mu pred licem prolazi sav njegov
dotadanji ivot, ukljuujui trenutak kada je prihvatio Isusa Krista. Po
tom je uao u mraan tunel, na ijemu je kraju vidio naranasto svjetlo. Na
kon toga je uao u spokojno stanje svijesti. uo je glasove, vidio stube, za
koje je pretpostavio da vode do raja (Sabom, 1982., str. 40). Opisi iskustava
nekih Sabomovih ispitanika sadravali su autoskopske i transcendentalne
elemente.
Sa znanstvenog gledita, najzanimljiviji Sabomovi ispitanici bili su oni
koji su iscrpno opisali postupak kirurke operacije svog tijela, koju su pro
matrali u izvantjelesnom stanju. Sabom je prvotno bio skeptian prema
takvim izvjeima. Smatrao je da ih moe veoma lako objasniti. Kao lije
nik s dugogodinjim iskustvom u reanimaciji vie od stotinu sranih bole-
snika, rekao je (1982., str. 7): "U osnovi, suprotstavio bih svoje iskustvo
strunog kardiologa navodnim vizualnim sjeanjima laika. Pri tome sam
bio uvjeren da e se pojaviti oite nedosljednosti, koje e ta navodna pro
matranja svesti na 'upueno nagaanje od strane pacijenta." No, na kraju
svoje studije, Sabom je stigao do drukijeg zakljuka.
Slijedi opis jednog od sluajeva zbog kojih je Sabom promijenio milje
nje. Ispitanik je bio 52-godinji noni uvar, koji je prije ispitivanja preivio
2 srana udara. Sabornu je opisao izvantjelesno iskustvo koje je doivio
pri prvom sranom udaru, no oklijevao je povjeriti mu i drugo iskustvo,
koje je doivio prilikom drugog sranog udara, pretpostavljajui da mu
Sabom vjerojatno nee vjerovati. No, na Sabomov nagovor, pacijent je poeo
opisivati stvari kojima je svjedoio prilikom drugog sranog udara (Sa
bom, 1982., str. 64-67). Prilikom razgovora iznova se vraao naprijed i
natrag u vrijeme, tako da sam u saetku koji slijedi poredao njegova opaa
nja, kako smatram, ispravnim redoslijedom. Najprije mu je intravenozno
ubrizgana anestezija, uslijed koje je izgubio svijest. No, tada, prisjetio se:
"Iznenada sam postao svjestan ... kao da se nalazim u sobi nekoliko metara
iznad svoje glave, kao da sam druga osoba u sobi." Vidio je kako mu tijelo
oblau s nekoliko slojeva tkanine. Vidio je svoja otvorena prsa i metalnu
napravu koja mu rastvara prsnu upljinu. Vidio je svoje srce, koje je bilo
drukije boje od ostatka tijela. Vidio je kako mu lijenici umeu neku napra
vu u ilu. uo ih je kako razgovaraju o proceduri ugradnje srane premo-
snice. Vidio je lijenike kako mu uklanjaju dio srca. Vidio je kirurge kako
mu: "... dva puta ubrizgavaju neto u srce." A nakon operacije, vidio je ka
ko mu dva lijenika iju prsa. Prvo su ga ivali iznutra, a potom izvana.
Svjedoenje tog ispitanika mnogim se pojedinostima podudaralo s ki
rurkim izvjeem, koje on nikada nije vidio (Sabom, 1982., str. 68, sa Sa-
bomovim oznaenim interpolacijama): "Opa anestezija [halotan] uspje
no je aplicirana u pacijenta u leeem stanju... Bio je pripremljen od brade
do podruja ispod glenjeva i odjeven je u uobiajenu sterilnu odjeu ...
Uinjen je dug sredinji rez ... Rasporen je prsni ko uz sredinji rez, pri
mjenom samostojeeg retraktora ... [Nakon izlaganja srca] dvije "32 Ar-
gyle venous lines"* umetnute su kroz ubodne rane u desnom atriju [sra
na komora]... Jedna od tih cijevi doprla je do gornje, a druga do donje uplje
* "32 Argyle venous lines" - su "kanile" tj. cjevice koje se koriste tijekom kardioki-
rurkih zahvata, a postavljaju se u velike krvne ile (u ovom sluaju - vene) koje ulaze
u srce s jedne strane, a drugi im kraj zavrava na aparatu koji predstavlja "umjetna
plua". 32 je promjer tih kanila u posebnim mjerama, tzv. FRENCH-ima. "Argyle" je
jedan od proizvoaa kanila. (postoje i kanile Cordis, Johnson&Johnson itd.).
vene [velike ile koje vode krv prema srcu] ... Pacijent je prikljuen za sr-
ano-plunu premosnicu ... Aneurizma srane klijetke ["vreasto izboe-
nje na stijenci srca koje predstavlja podruje prvog sranog udara i druk
ije je boje od normalnog sranog miia koji je sauvan] uklonjena je ...
Nakon toga je zatvorena lijeva klijetka ... Iglom i trcaljkom isputen je zrak
iz lijeve klijetke ... Rana je zatvorena u slojevima."
Opis spomenutog ispitanika sadravao je i mnoge druge pojedinosti
koje nisu spomenute u izvjeu kirurga, kao to je umetanje spuvi u prsnu
upljinu radi upijanja krvi. Te pojedinosti, suvie neznatne da bi bile spome
nute u izvjeu, posve su sukladne s njime. Sabom je naveo i druge primje
re veoma iscrpnih opisa kirurke operacije, s kojima pacijent obino nije
upoznat. Takva iscrpna izvjea ispitanika, koja su se podudarala s detalj
nim lijenikim izvjeima o kirurkim procedurama, za Saborna su pred
stavljala uvjerljivu potvrdu stvarnosti postojanja izvantjelesnih iskustava.
Trideset dva Sabomova ispitanika detaljno su opisala medicinske zahva
te kojima su bili podvrgnuti (1982., str. 83). U nastojanju da utvrdi vjero
jatnost da su ta izvjea rezultat upuenih nagaanja, Sabom je ispitao
25 sranih bolesnika koji su doivjeli iskustva slina opisanima
iskustvima bliskim smrti (1982., str. 84). Ti su pacijenti bili openito upoz
nati s bolnikom procedurom lijeenja sranih bolesnika, a mnogi su pri
znali da su gledali bolnike serije i filmove na televiziji. Sabom ih je zatraio
da zamisle da se nalaze u operacijskoj dvorani i da promatraju lijenike
kako pokuavaju reanimirati rtvu sranog udara, te da mu iscrpno opiu
to misle da bi se ondje trebalo dogaati. Dva ispitanika nisu uspjela nita
opisati. Od dvadeset trojice koji jesu, 20 ih je u svojim opisima iznije
lo velike pogreke. Najuobiajenija pogreka ukljuivala je reanimaciju
umjetnim disanjem. U bolnicama se primjenjuju druge metode davanja
kisika pacijentu. Tri od tih opisa bila su veoma ograniena, no nisu sadra
vala nikakve oite pogreke (Sabom, 1982., str. 85). Usporedbe radi, od 32
ispitanika koji su izvijestili o nekim pojedinostima lijenikih zahvata na
njima tijekom iskustva bliskog smrti, 26 ih je dalo ope opise koji nisu sadr
avali nikakve velike pogreke. Sabom tvrdi (1982., str. 87) da su se ti opisi:
"... openito podudarali s poznatim injenicama o hitnim lijenikim za
hvatima u sluaju smrtne opasnosti." Kako su tvrdili ti ispitanici, bili su
vie usredotoeni na samo iskustvo nego li na ono to rade lijenici, radi
ega se nisu mogli prisjetiti pojedinosti (Sabom, 1982., str. 86). Nadalje,
est ispitanika dalo je nevjerojatno detaljne opise, koji su se podudarah s
izvjeima o njihovu lijeenju. Prema tome, izvjea 20 od 23 ispitanika u
kontrolnoj skupini sadravali su velike nedostatke, dok opisi nijednog od
32 ispitanika u skupini koja je bila podvrgnuta ispitivanju iskustva bliskog
smrti, nisu sadravali nijedan nedostatak, a estorica su dali veoma detaljne
opise koji su se u potpunosti podudarali s njihovim medicinskim izvjei
ma, koja nisu vidjeli. Sabom je na temelju toga zakljuio (1982., str. 87): "...
ta izvjea o iskustvima bliskim smrti najvjerojatnije nisu vjete krivotvo
rine koje se osnivaju na prethodnom opem znanju." Rekao je da su poelj
na daljnja istraivanja koja e u osnovi potvrditi taj zakljuak.
Na kraju studije Sabom je postavio pitanje (1982., str. 183): "Moe li
um koji se odvaja od tjelesnog mozga biti, u osnovi, 'dua' koja, prema ne
kim religijskim uenjima, postoji i nakon konane tjelesne smrti?"
Sabom ima i svoje kritiare. Jedna od njih je Susan Blackmore. Black-
moreova, koja je neko vrijeme bila sklona prihvaanju stvarnosti izvantje
lesnih iskustava, danas vjeruje da ona zapravo ne ukljuuju nikakav svjesni
entitet koji naputa tijelo. Tako, dakle, postoje dva tumaenja izvantjeles
nih iskustava. Izvansomatsko tumaenje pretpostavlja 'ja' koje stvarno na
puta tijelo. Prema unutarsomatskom tumaenju, rije je samo o unutar
njem osjeaju naputanja tijela. Veina pristaa unutarsomatskog tumaenja
ujedno bi poricala da uope postoji neko supstancijalno svjesno 'ja', a ka
moli ono koje bi moglo napustiti tijelo. Blackmoreova, koja zagovara unu-
tarsomatsko tumaenje, izjavila je (1982., str. 251): "Pri izvantjelesnom
iskustvu nita ne naputa tijelo i stoga nita ne opstaje." Prema takvom gledi
tu, izvantjelesno iskustvo je jednostavno halucinacija mozga nalik snu.
U svojoj knjizi Parapsychology, Philosophy and Spirituality: A Postmo
dern Exploration, filozof David Ray Griffin (1997., str. 232-242) raspravlja
o prigovorima unutarsomatskoj pretpostavci, najznaajnije meu kojima
u ukratko izloiti u sljedeih nekoliko odlomaka. Najoitiji prigovor odno
si se na snagu osjeaja ispitanika i njegova vienja naputanja tijela. Vei
na ispitanika koji su izvijestili o svojim izvantjelesnim iskustvima odluno je
uvjerena da su doivjeli neto stvarno, razliito od sna ili halucinacije.
Neki ispitanici, koji nisu primili anesteziju, tvrdili su da tijekom izvantje
lesnih iskustava nisu osjeali bol. To bi se moglo objasniti djelovanjem
prirodnih tjelesnih ublaivaa boli, kao to su endorfini. No, ispitanici su
rekli da se bol vratila neposredno nakon to su iznova uli u svoja tijela. To
se ne dogaa ako je bol ublaena endorfinima. ini se, dakle, da je najpri
kladnije objanjenje da svjesno 'ja stvarno naputa tijelo i privremeno se
odvaja od tjelesnih osjetila.
Zagovornicima unutarsomatskih teorija drugi problem predstavljani
vizualna priroda izvantjelesnih iskustava. Kada osoba na pragu smrti po-
stupno gubi svijest, vizualni se osjeti obino gube prije ulnih. S obzirom
na to, moe se pretpostaviti da se ispitanici na rubu smrti prisjeaju zvuko
va, a ne vizualnih dojmova. S tim u vezi valja istaknuti i da su shizofreni-
ne halucinacije poglavito slune, a ne vizualne.
injenica da vizualni dojmovi ispitanika koji se nalaze izvan svijesti,
odgovaraju njihovu stvarnom okruenju iskljuuje teoriju da ispitanici iz
miljaju izvjea o svojim izvantjelesnim iskustvima radi potiskivanja
straha od smrti, prihvaanja od strane drutva ih potvrde osobnih religij
skih uvjerenja. ini se neuvjerljivim da su takve halucinacije ograniene
na rekonstrukcije stvarnih okruenja.
Podudarnost vizualnih dojmova i stvarnih okruenja takoer iskljuuje
pretpostavke da su vizije i halucinacije prouzroene anoksijom (nedostat
kom kisika u mozgu) i hiperkarbijom (prevelikom koliinom ugljinog
dioksida). Kako tvrdi Sabom (1982., str. 175-176), nedostatak kisika uzro
kuje konfuzno stanje uma, posve suprotno od mentalne bistrine koju osje
aju ispitanici s izvantjelesnim iskustvima. Prevelika koliina ugljinog
dioksida moe izazvati svjetlosne bljeskove i druge uinke, no, naizgled, ne
i percepciju neposrednog okruenja pojedinca. Nadalje, lijenici su jednom
od Sabomovih pacijenata, tijekom kardiolokog tretmana, uzeli uzorak
krvi radi analize krvnih plinova. Razina kisika bila je iznad prosjeka, a ug
ljinog dioksida ispod prosjeka (Sabom, 1982., str. 178).
Neki su iznijeli teoriju da se izvantjelesna iskustva mogu objasniti kao
posljedica napadaja u temporalnom renju, no Sabom tvrdi (1982., str.
173-174) da su percepcije neposredne okoline potpuno iskrivljene tijekom
takvih napadaja.
Blackmore i drugi pokuali su objasniti tonost vizualnih dojmova o
kojima su izvijestili ispitanici koji su doivjeli izvantjelesna iskustva, pret
postavkom da um osobe koja gubi svijest koristi osjetila dodira i sluha
kojima proizvodi precizne vizualne slike pri emu zapravo ne naputa tijelo
i, prema tome, ne promatra stvari iz te perspektive. No, u veini sluajeva
ispitanik vidi stvari za koje nije mogao na jednostavan nain saznati osjeti
lom dodira ili sluha. Jedan od Sabomovih ispitanika izvijestio je da je vidio
kako se kazaljke na dijelu medicinske opreme (defibrilatoru) pomiu na
odgovarajui nain. Blackmore je pretpostavio (1993.,str.118-119) da je
taj podatak ispitanik mogao saznati nakon operacije (moda u nekoj televi
zijskoj emisiji) i poslije ga je umetnuo u svoje izvjee. Naravno, sve su
pretpostavke mogue, no ispitanik je tvrdio da nije gledao nikakve televizij
ske emisije koje su ukljuivale primjenu defibrilatora (Griffin, 1997., str.
246).
Jedan Sabomov pacijent tvrdio je da je vidio kako biva pogoen metkom
u desnu preponu. Ustvari, to nije bio pogodak, nego su lijenici vadili uzo
rak krvi iz njegova tijela radi analize. Sabom je rekao da se ispitanik priro
dno mogao tako zabuniti ako je stvarno promatrao taj in izvan svoga tije
la, budui da bi i pogodak i uzimanje krvi izgledali isto - kao ubod igle.
Da je ispitanik proizveo sliku toga ina na temelju razgovora koji je nauo,
isputanje krvi injekcijom sigurno ne bi zamijenio za pogodak, jer bi lijeni
ci bez sumnje zahtijevali uzimanje krvi radi analize. Blackmore je odgovo
rio da se ta slika moda nije rekonstruirala sluhom, nego dodirom. No,
postoji jedna znaajna pojedinost: u lijenikim izvjeima pie da je krv
izvaena iz lijeve prepone, dok je pacijent, koji je taj in zamijenio pogot
kom, rekao da je bila rije o desnoj preponi. Da je ispitanik proizveo sliku
onoga to se dogaalo osjetilom dodira, takve zabune ne bi bilo, nego bi
osjetio bockanje u lijevoj preponi. Ali Sabom je istaknuo da bi pacijent,
ako je promatrao svoje tijelo s podnoja kreveta, iz te perspektive zacijelo
vidio da mu igla ulazi u desnu preponu. Blackmore izvjee tog pacijenta
oznauje nepotkrijepljenim, no zanemaruje spomenuti da je Sabom razgo
varao s njegovom suprugom, koja je rekla da je njezin mu ispripovijedao
njoj i njihovoj keri tu priu neposredno nakon tog dogaaja, te da ju je
poslije ponovio nekoliko puta bez ikakvih izmjena. To, ini se, iskljuuje
mogunost da je pria izmiljena i postupno nadograivana novostee
nim podacima o lijenikoj proceduri (Sabom,1982.,str.109-111; Griffin,
1997., str. 248).
U svjetlu Blackmoreovih prigovora, izvjea o izvantjelesnim iskustvi
ma koja ukljuuju dogaaje izvan neposredne okoline ispitanika su znaaj
na. Godine 1976. jedan od Sabomovih ispitanika doivio je srani udar
tijekom boravka u bolnici. Izvijestio je da je tijekom reanimacije vidio svo
je roake: "Nita nisam uo. Ni najmanji zvuk... Sjeam se da sam ih savr
eno jasno vidio u hodniku. Troje ih je stajalo ondje - moja ena, najstariji
sin i najstarija ker, te lijenik ... Siguran sam da su bili ondje." Iz izvjea
o reanimaciji tog pacijenta ne moe se zakljuiti da je mogao vidjeti svoje
roake ili saznati ikakvu informaciju o njima. Toga dana nije oekivao
nikakve posjete jer je trebao biti otputen iz bolnice. ak i da je oekivao
posjet svojih roaka, nije mogao znati tko e od njih doi. Imao je estero
odrasle djece, koja su naizmjence oca posjeivali u bolnici s majkom. Spo
menutog su ga dana njegova ena, najstariji sin i najstarija ker odluili
posjetiti bez prethodnog dogovora. U bolnicu su stigli upravo u trenutku
kada su ga odvodili iz njegove sobe u operacijsku dvoranu. Bolniko ih je
osoblje zaustavilo na hodniku, deset vrata dalje od prostorije u kojoj su
lijenici i medicinske sestre obraivali njihova oca, koji je leao na krevetu.
Mukarac nije bio licem okrenut prema njima, a njegova se ena prisjea
da mu je iz daljine mogla vidjeti samo zatiljak. Mukarac je bez odlaganja
odveden u sobu za hitni prijam, pri emu nije proao pokraj svoje obitelji.
Njegova je supruga poslije izjavila: "Nije nas mogao vidjeti." Blackmore ne
komentira taj sluaj (Sabom, 1982., str. 111-113; Griffin, 1997., str. 249-
250).
Profesor medicine pri Sveuilitu u Washingtonu i socijalni radnik u
Harborview Medical Center, dr. Kimberly Clark, izvijestila je o drugom
sluaju koji se ne moe lako objasniti kao halucinacija izazvana dojmovi
ma osjetila dodira i ula u umu osobe koja postupno prelazi u posve be
svjesno stanje. Imigrantska radnica Maria bila je lijeena od sranog uda
ra u Harborviewu, nakon ega je rekla Clarku da je doivjela izvantjelesno
iskustvo. Lebdjela je iznad svoga tijela promatraiui lijenike i sestre. Clark
je pomislio da je taj prizor moda zamislila na temelju stvari koje je vidjela
i ula prije gubitka svijesti. Maria je potom rekla da je lebdjela vani, pokraj
glavnog ulaza u zgradu hitne slube. Clark je zakljuio da je glavni ulaz
moda vidjela tijekom svog boravka, koju je sliku potom ukljuila u svoje
izvantjelesno stanje. Maria je dalje objasnila kako je vidjela da neto sjedi
na prozorskoj gredi na treem katu bolnike zgrade. Odletjela je do tog
predmeta, za koji je ustanovila da je tenisica. Opisala je neke pojedinosti,
kao to je izlizana tkanina na mjestu na kojemu bi trebao stajati mali prst,
te vezicu zavezanu u vor pod petom. Clark je otiao provjeriti to mjesto,
no isprva ondje nita nije vidio. Potom se Maria uspela na trei kat i, nakon
to je pregledala brojne prozore, konano je otkrila onaj na kojemu je vidje
la tenisicu. Greda se nije mogla lako vidjeti s prozora, jer je promatra
trebao lice prisloniti uz staklo i usmjeriti pogled prema dolje. ak ni pod
takvim kutom Maria nije mogla vidjeti pojedinosti koje je opisala. Clark
je rekao: "Takav je pogled mogla imati samo da je lebdjela vani i veoma
blizu tenisice." Poslije su ustanovili da tenisica tono odgovara Marijinom
opisu (Clark, 1982., str. 243; Griffin, 1997., str. 250-251). Blackmore odba
cuje istinitost tog sluaja (1993., str. 128), nazivajui ga: "... fascinantnim,
ali nepotkrijepljenim." No Griffin istie (1997., str. 251): "... ona, meutim,
ne objanjava kakva bi jo potvrda, osim pisanog svjedoanstva medicin
skog strunjaka bila potrebna."
Kathy Kilne, medicinska sestra zaposlena ubolnici Hartford u Connecti-
cutu, ispripovijedala je sluaj pacijentice koja je u trenutku sranog udara
doivjela izvantjelesno iskustvo. Taj se dogaaj dogodio 1985. Prisjeajui
se pacijentiina svjedoanstva, Kilneova je rekla: "Rekla mi je da je lebdjela
iznad svoga tijela, kratko vrijeme promatrala lijenike koji su je pokuavali
oivjeti, nakon ega je osjetila kako biva vuena u zrak, nekoliko bolnikih
katova vie. Ondje je lebdjela iznad krova, shvativi da promatra obrise
bolnice Hartford ... kutom oka vidjela je crveni predmet. Uspostavilo se da
je to bila cipela." Kilneova je ispripovijedala tu priu lijeniku koji je stairao
u toj bolnici. On ju je podrugljivo odbacio, no kasnije, istoga dana zatraio
je domara da ga odvede na krov, gdje je vidio crvenu cipelu. Uzeo je cipelu
i pokazao ju je Kilneovoj, koja je rekla da je lijenik toga trenutka povjero
vao u njezinu priu (Griffin, 1997., str. 251; Ring i Lawrence, 1993., str.
226-227).
Opisana iskustva nisu neuobiajena. Hornell Hart je 1954. objavio sa
etu studiju o izvantjelesnim iskustvima tijekom kojih je ispitanik rekao
podatak, koji zahtijeva neko prethodno poznavanje paranormalnih pojava.
Hart je otkrio (1954.) 288 sluajeva opisanih u razliitim publikacijama i
zakljuio da je u 99 sluajeva podatak o kojemu je ispitanik izvijestio po
slije bio potvren. To je upuivalo na vjerodostojnost izvjea. Nadalje, u
55 sluajeva svjedoci su rekli da su vidjeli prikazu ispitanika na mjestu na
kojemu se fiziki nije nalazio (Griffin, 1997., str. 254). U nekim su sluajevi
ma svjedoci dobrovoljno inducirali svoja izvantjelesna iskustva, dok su u
nekim sluajevima ona bila spontana.
Ian Stevenson i njegova suradnica Pasricha Satwant izvjestili su o nekim
zanimljivim iskustvima bliskima smrti iz Indije (Satwant i Stevenson, 1986.).
Stevenson je bio psihijatar na University of Virginia Medical School, a
Satwant klinika psihologinja zaposlena u Nacionalnom institutu za men
talno zdravlje i neuroznanosti u Bangaloreu, Indija. Za iskustva bliskima
smrti prvi put su saznali prilikom razgovora s ispitanicima vezanima uz
njihovo istraivanje sjeanja o prolim ivotima. Svih 16 ispitanika
koji su doivjeli iskustvo blisko smrti bili su Hindusi iz sjeverne Indije.
Tipino indijsko izvjee o iskustvu bliskom smrti ukljuivalo je putovanje
na dvor Yamaraje, hinduskog boga smrti, kamo su ispitanika, koji je doi
vio to iskustvo, doveli glasnici zvani Yamadute, Yamarajini sluge. Ispitanik
je na Yamarajinu dvoru susreo osobu s knjigom ili papirima, koja odgovara
Chitragupti, onome koji biljei postupke svih ljudi koje su uinili tijekom
ivota. Taj zapis poslije slui za utvrivanje sljedeeg roenja osobe. U
sluajevima iskustava bliskih smrti o kojima su izvijestili Satwant i Steven
son, esto bi se dogaalo da je ispitanik pogrekom odveden i da, stoga,
mora biti vraen ivotu na zemlji.
Slijede neki tipini primjeri takvih iskustava. Vasudeva Pandey, s kojim
su razgovarali 1975. i 1976., opisao je iskustvo koje je doivio oko 1931.,
kada je imao oko 10 godina. Pandey je obolio od tekog trbunog tifusa,
od kojega je skoro umro, pri emu su simptomi smrti bili toliko uvjerljivi
da su mu tijelo pripremili za kremiranje. No, nakon to su uoeni znakovi
ivota, odveden je u bolnicu, gdje je 3 dana leao bez svijesti. Prisjeajui
se svog iskustva bliskog smrti, rekao je da su ga odvele dvije osobe, koje su
ga poslije odvukle k Yamaraji, koji je svojim slugama rekao: "Rekao sam
vam da dovedete vrtlara Vasudeva ... Vi ste doveli uenika Vasudevu." Iste
su sluge potom odvele Vasudevu natrag u svijet ivih. Nakon to se Vasudev
osvijestio u bolnici, ondje je meu svojim prijateljima i lanovima obitelji
koji su ga doli posjetiti, vidio vrtlara Vasudevu. Premda je izgledao zdrav,
iste je noi preminuo (Satwant i Stevenson, 1986., str. 166).
Durga Jatav imao je 50 godina kada je 1979. ispripovijedao svoju
priu. U dobi od oko 20 godina obolio je od tifusa i njegova je obi
telj bila uvjerena da e umrijeti. Poslije je rekao da ga je odvelo 10 ljudi.
Kada im je pokuao pobjei, odsjekli su mu noge pod koljenima. Stigao je
na mjesto na kojemu se nalazilo puno ljudi, koji su sjedili za stolovima.
Jedan od njih rekao je da Jatavovo ime nije na popisu ljudi koji trebaju biti
odvedeni i da mora biti vraen. Jatav je upitao kako e se vratiti bez nogu,
nakon ega su mu donji dijelovi nogu iznova privreni o koljena i ree
no mu je da izvjesno vrijeme ne smije savijati koljena. Satwant i Stevenson
izvjeuju (1986., str. 167): "Nekoliko dana nakon to se Durga osvijestio,
njegova sestra i susjed primijetili su da su mu se na koljenima pojavili oilj
ci, kojih prethodno nije bilo. Ti nabori ili duboke pukotine u koi na pred
njoj strani Durginih koljena bili su vidljivi jo 1979.... Jedan izvor (pogla
var sela u kojemu je Durga ivio) rekao je da je u vrijeme Durgina iskustva,
u Agri (selu udaljenom oko 30 km) umrla druga osoba istog imena."
Chajju Bania rekao je da su ga 4 crna glasnika odvela na Yamarajin
dvor, gdje je vidio staricu s perom i nekoliko pisara. Yamaraja je sjedio na
visokom stolcu i imao je bijelu bradu i bio je ogrnut utom tkaninom. "Ne
treba nam Chajju Bania", rekao je jedan od pisara, "Traili smo Chajju
Kumbara. Gurnite ga natrag i dovedite drugog ovjeka." Chajju Bania se
nije elio vratiti. Zamolio je Yamaraju da mu dopusti da ostane, no bio je
baen dolje i u tom je trenutku doao k svijesti. Satwant i Stevenson su
izvijestili (1986., str. 167): "Chajju nam je rekao da je poslije saznao da je
osoba imena Chajju Kumhar umrla istoga trenutka kada je on (Chajju Ba
nia) oivio."
Sline predaje seu daleko u prolost. Shrimad Bhagavatam, jedna od
drevnih sanskrtskih povijesti Indije, pripovijeda priu o Ajamili (6. pjev.,
pogl. 1-3). Ajamila je kao djeak bio sveti brahman. Jednom je prilikom
vidio nekog razvratnika kako na javnome mjestu grli prostitutku. Taj mu se
prizor urezao u pamenje. Odrekao se svojih religijskih naela i poeo opi
ti s prostitutkom s kojom je imao mnogo djece. Uzdravao je obitelj kocka
njem i pljakom. Takav je sramotan ivot vodio do smrti. U asu smrti, po
njega su stigle Yamarajine sluge. Ugledavi ih, Ajamila je zazvao ime svog
najmlaeg djeteta Narayane, koji je stajao u blizini. No, Yamarajine su ga
sluge nastavile vui do njegova dvora. Iznenada su se pojavile neke Vinu
ove sluge, koje su ih zaustavile i sprijeile da Ajamilu odvedu na Yamarajin
dvor posljednjeg suda. Vinuove su sluge rekle Yamarajinim slugama da
su pogrijeile. ini se da je zazivajui ime svoga sina Narayane, to je bilo
jedno od Vinuovih imena, Ajamila nesvjesno ishodio odrjeenje svojih
grijeha. Nakon to su ga Yamarajine sluge vratile u ivot, Ajamila se odrekao
svojih grijeha. Tako oien, poslije je umro, a Vinuove su ga sluge odvele
u duhovni svijet da ondje vjeno poiva s bogom.
Drugi sluaj o kojemu izvjeuju Satwant i Stevenson, govori o starcu
imena Mangal Singh, koji je leao na krevetu. Po njega su dola dva mukar
ca koji su ga odveli. Kada su stigli do vrata, ovjek upita: "Zato ste doveli
pogrenu osobu?" Mangal Singh je vidio 2 vra s vodom koja je u njima
kljuala, premda nigdje nije bilo vatre. Rekavi: "Mangal mora biti vraen",
ovjek gurne Mangala svojom rukom, koja je bila iznimno vrua. Nakon
toga se Mangal probudio osjeajui vruinu u svojoj lijevoj ruci. Satwant i
Stevenson izvjeuju (1986., str. 167): "Na tom se mjestu oblikovao mjehu
ri. Mangal ga je pokazao lijeniku koji ga je premazao nekom mau.
Koa je na tom podruju zacijelila nakon 3 dana, no ostao je oiljak na
lijevoj ruci koji smo pregledali... Na mjestu na kojemu se nalazio ili otprili
ke u trenutku kada se osvijestio, umrla je druga osoba, ali Mangal i njegova
obitelj nisu se raspitivali o iznenadnoj smrti te osobe, niti su ak saznali
njegovo ime."
Indijska izvjea o iskustvima bliskima smrti razlikuju se od zapadnja
kih. U veini sluajeva indijski ispitanici nisu izvjeivali o tome da su vi
djeli svoja fizika tijela iz drukije perspektive. Zapadnjaka izvjea
uglavnom nisu spominjala glasnike koji odvode pojedinca. Zapadnjaci
koji su putovali u druge svjetove katkad su izvjeivali da su vidjeli Krista
ili anele umjesto Yamaraje ili njegovih glasnika. Na temelju tih i drugih
razlika, sumnjiavci bi mogli zakljuiti da su sva izvjea o iskustvima bli-
skima smrti kulturno uvjetovani proizvodi uma i da ne odraavaju stvarne
dogaaje. Na takvu su pretpostavku Satwant i Stevenson odgovorili slje
dee (1986., str. 169): "Preivimo li smrt i nastavimo ivjeti u zagrobnom
svijetu, trebali bismo oekivati da emo pronai razliitosti u tom svijetu,
kao to ih pronalazimo i u razliitim dijelovima poznatog svijeta ivih.
Putnik u Delhiju susree tamnopute slubenike useljenikog ureda koji se
u mnogim aspektima ponaaju drukije od svjetloputih slubenika uselje
nikog ureda, koje moe susresti drugi putnik kada stie u London ili New
York. Ipak, ne kaemo da su opisi prvog putnika 'stvarni' a drugog 'ne
stvarni'. Na isti nain mogu postojati razliiti primatelji i razliiti naini
primanja umrlih u zagrobnom svijetu. Oni mogu biti razliiti osobama
razliitih kultura."
Medicinski strunjaci i danas dokumentiraju iskustva bliska smrti nalik
onima o kojima su izvijestili Sabom i Ring. U veljai 2001., skupina stru
njaka sa Sveuilita Southampton, Velika Britanija, objavila je u asopisu
Resuscitation (Parnia i dr., 2001.) pozitivnu studiju iskustava bliskih smrti
kod pacijenata oboljelih od sranih udara. Tim je predvodio prof. dr. Sam
Parnia. Dana 16. 02. 2001., sveuilite je na svojoj internet stranici
objavilo izvjee o radu toga tima (D'Arcy, 2001.): "Istraivai Sveuilita
Southampton upravo su objavili rad u kojemu iscrpno opisuju svoju pionir
sku studiju iskustava bliskih smrti (ih NDE), koja upuuje na pretpostav
ku da svijest i um mogu nastaviti postojati nakon prestanka rada mozga i
nakon klinike smrti tijela. lanovi tima godinu su dana prouavali paci
jente reanimirane u gradskoj General Hospital nakon sranog udara. Svi
reanimirani pacijenti su tijekom odreenog vremena bili kliniki mrtvi,
nije im se osjeao puls, nisu disali i nisu imali proirene zjenice. Neovisne
studije EEG-a potvrdile su da u takvom stanju prestaju elektrine aktivno
sti mozga i, prema tome, modane funkcije. No, sedam od 63 (11%) pacije
nata iz Southamptona, koji su preivjeli srani udar, prisjeaju se osjeaja
i vizija iz besvjesnog stanja ... To namee pitanje kako se takvi lucidni mi
saoni procesi mogu odvijati ako je mozak mrtav." Dr. Parnia je rekao: "Ti
jekom sranog udara, modana aktivnost ubrzano se smanjuje. Ona ne bi
mogla odravati takve jasne procese ili dopustiti oblikovanje trajnih sjea
nja." Studija Sveuilita Southampton uzela je u obzir 2 uobiajena obja
njena iskustava bliskih smrti. Prema prvom, vizije nastaju uslijed nedostat
ka kisika ili neuobiajenih tretmana lijekovima. Ali u studiji su se pozorno
promatrale razine kisika i nijedan od preivjelih pacijenata koji je izvijestio
o svom iskustvu bliskom smrti nije imao nisku razinu kisika u krvi. Osim
toga, nijedan od pacijenata nije primio neuobiajenu kombinaciju lijeko-
va. Prema drugom objanjenju, vizije su pokuaj uma da izbjegne suoa
vanje s neugodnom injenicom smrti. Ali dr. Parnia primjeuje: "Znaaj
ke iskustava bliskih smrti u ovoj studiji razlikovale su se od zbrkanih
halucinacija po tome to su izrazito strukturirane, narativne, lako pamtljive
i jasne." I dodaje: "Osnovni znaaj iskustava bliskih smrtipoiva u razumije
vanju povezanosti uma i mozga, koja je ostala glavnom temom rasprave u
suvremenoj filozofiji, psihologiji i neuroznanosti... Naa otkria iziskuju
da budu istraena mnogo opsenijom studijom. No, ponove li se rezultati,
to bi znailo da um moe nastaviti postojati nakon smrti tijela ili u zagrob
nom ivotu."
Sjeanja na reinkarnaciju
Fenomen reinkarnacijskih sjeanja potvruje ideju da se izvantjelesna is
kustva moraju tumaiti kao izvantjelesna putovanja svjesnog 'ja'. Ian
Stevenson i njegovi suradnici objavili su brojne primjere male djece, koja
su spontano obznanjivala svoje prethodno ljudsko postojanje. Objavljena
izvjea sadre dokaz koji potvruje identitet osobe za koju dijete tvrdi da
je bila u prolom ivotu. Dijete nije moglo uobiajenim nainima saznati
za taj dokaz, koji je potvren unakrsnim ispitivanjem djeteta i osoba, koje
su tvrdile da su upoznate s osobama i dogaajima iz prolog ivota o kojima
dijete svjedoi. Stevenson je objavio 64 opseno dokumentirane studije iz
cijeloga svijeta i posjeduje izvjea o jo 2600, naizgled vjerodostojnih slu
ajeva (koje su istraivali on i drugi). Razmotrimo u nastavku dva takva
sluaja.
Sukla Gupta rodila se 1954. u selu Kampa u zapadnom Bengalu, Indija.
Kada je navrila osamnaest mjeseci, roditelji su je esto vidjeli kako se igra
s komadom drveta, koji bi omotavala tkaninom i postupala prema njemu
kao prema djetetu, nazivajui ga Minu. Kada je malo odrasla, otkrila je da
je Minu njezina ker. Govorila je i da ima mua kojega nije nazivala ime
nom, kao to je to uvrijeeno meu udanim enama u Indiji. Jednom se
prilikom prisjetila da je otila sa svojim neimenovanim muem u kino.
Drugu dvojicu mukaraca imenovala je, nazivajui ih Khetu i Karuna, na
vodei da je rije o mlaoj brai njezina mua. Rekla je da su svi zajedno
ivjeli u susjedstvu, u selu Rathtala u Bhatpari, koje se nalazi 17 km juno
od Kampe, na cesti za Calcuttu. Stevenson primjeuje (1974., str. 53): "Obi
telj Gupta nije osobito dobro poznavala Bhatparu; meutim, nikada nisu
uli za okrug Rathtalu u Bhatpari, ni za ljude koje je Sukla imenovala."
U dobi od oko etiri godine, Sukla je zatraila da je odvedu u Bhatparu.
prijetei da e u suprotnom sama ondje otii. Rekla je da e im, odvedu li
je u Bhatparu, ondje pokazati kuu oca njezina mua. U tradicionalnoj in
dijskoj proirenoj obitelji mladi suprunici esto ive u domu mueva oca.
Suklin otac, K. N. Sen Gupta, koji je bio zaposlen u eljeznici, povjerio
je izjave i sjeanja svoje keri svom kolegi, S. C. Palu koji je ivio pokraj
Bhatpare. Pal je preko svojih roaka saznao da ovjek imena Khetu doista
ivi u Bhatapari, u etvrti Rathtali. Stevenson kae (1974., str. 53): "Pal je
dalje otkrio da ovjek imena Khetu ima urjakinju Manu, koja je umrla
nekoliko godina prije (u sijenju 1948.), ostavivi za sobom djevojicu Minu.
Kada je Sri Pal o tome izvijestio Suklina oca, ovaj se jo vie zainteresirao
za to da Sukla otputuje u Bhatparu. Taj je posjet potom organiziran uz
suglasnost obitelji Sri Amritalala Chakravartyia."
U ljeto 1959., Sukla je u pratnji nekih lanova svoje obitelji otputovala
u Bhataparu. Meu njima se nalazio i S. C. Pal ih im se poslije pridruio u
Bhatapari. Ondje ih je Sukla odvela u kuu amritala Chakravartyia, oca
Manina mua. Stevenson komentira (1974., str. 58): 'Premda je do kue vo
dila ravna cesta bez zavoja, postojale su mnoge kue i uliice u koje je Sukla
mogla skrenuti da nije poznavala pravi p u t . Postoji i jedno glavno raskri
je. Sukla je predvodila skupinu. Samo je ... Pal znao put, a on je hodao iza
djevojice."
Stigavi pred pravu kuu, Sukla nije uspijevala pronai glavna ulazna
vrata. Stevenson primjeuje (1974., str. 58): "Bivi ulaz u kuu zatvoren je
od Manine smrti i glavni je ulaz premjeten iza ulice, tako da se nalazi na
strani stranje uliice." Suklina je nesigurnost, dakle, odgovarala tim pro
mjenama." Dok su se Sukla i drugi lanovi njezine pratnje jo uvijek nala
zili ispred kue, na ulici se neoekivano pojavio amritlal Chakravarty.
Ugledavi ga, Sukla je istoga asa pokazala znak prepoznavanja, spustivi
pogled, kako to obino ine Indijke u prisutnosti mukog srodnika. U kui
se nalazilo izmeu 20 i 30 ljudi. Nakon to je od Sukle zatrae
no da meu njima pokae svoga supruga, ispravno je identificirala Harid-
hana Chakravartyja kao 'Minuina oca' (Stevenson, 1974., str. 59). Osim
toga, pokazala je i na Khetua, nazivajui ga 'Minuinim stricem' (Steven
son, 1974., str. 60). Neto kasnije, u sobu je uao mukarac koji je nekoliko
minuta poslije upitao Suklu: "Tko sam ja?" (Stevenson, 1974., str. 60). Sukla
mu odgovori: "Karuna", nazivajui ga svojim mlaim urjakom. Veina
prisutnih nije ga poznavala po njegovu imenu Karuna, ve po nadimku Kuti.
Kada je ugledala Minu, Sukla je zaplakala i poela pokazivati druge znako
ve ljubavi prema djevojici, koja je tada imala 12 ili 13 godina
Stevenson, 1974., str. 59). Sukla je nedugo prije navrila 5 godina. Njezi-
na ju je baka, koja ju je takoer pratila na putovanje, zatraila da pokae
svoju svekrvu. Sukla je ispravno pokazala enu meu prisutnima (Steven
son, 1974., str. 60).
Tjedan dana nakon Suklina putovanja u Bhatparu, Haridhan Chakravar-
ty (Manin mu), Reba Nani Pathak (Manina ujna) i Minu posjetili su je u
njezinu domu u Kampi. Reba Nani Pathak ju je upitala: "S kime si ostavila
Minu kada si umrla?" Sukla joj odgovori: "S vama." Stevenson objanjava
(1974., str. 61): "Ustvari, posljednje Manine rijei koje je izgovorila nepo
sredno prije smrti bile su upuene toj ujni, koju je pitala tko e se brinuti
za Minu, na to je potonja odgovorila da e to ona initi." Prilikom tog
posjeta Sukla je zahtijevala od svoje obitelji da pripreme odreeno jelo za
Haridhana Chakrvartyja. Ustanovilo se da mu je to omiljeno jelo. Reba
Pathat se prisjea da su Suklu tijekom tog posjeta upitali ima li jo djece
osim Mine. Sukla je ispravno odgovorila da je prije Minuina roenja imala
sina, koji je umro kao novoroene. A na pitanje: "Jesi li ivjela igdje drugdje
osim u Bhatpari?" tono je odgovorila da je ivjela u Kharagpuru. Naime,
Haridhan Chakravarty i njegova ena Mana doista su ondje ivjeli vie od
godinu dana. Reba Pathak i Haridhan Chakravarty poeli su ispitivati Su
klu o njezinoj odjei. Potonja im je ispravno odgovorila da je Mana posje
dovala tri sarija, od kojih su dva bili izraeni od fine svile iz Benaresa. Dva
tjedna nakon tog prvog posjeta Bhatpari, Sukla je ispravno odabrala Mani
ne sarije meu mnotvom drugih koji joj nisu pripadali (Stevenson, 1974.,
str. 63). Tijekom tog posjeta, Sukla je spomenula da obitelj Chakravarty
posjeduje dvije krave i papigu. Krave su uginule, a papiga odletjela nakon
Manine smrti. Spomenula je i da posjeduje mjedeni vr koji se nalazi u
odreenoj sobi u Chakravartyjevoj kui. Stevenson kae (1974., str. 63):
"Sukla je otila u tu sobu u kui, gdje se jo uvijek nalazio vr. Prilikom
prvog posjeta nije bila u toj sobi. Bila je to Manina spavaa soba." Sukla je
precizno opisala mjesto na kojemu se prije nalazio Minin krevet u njezinoj
spavaoj sobi. Ugledavi ivai stroj, kojim se Mana esto koristila, briznu-
la je u pla.
Sukla je razvila veliku privlanost prema Mininu muu Haridhanu Cha-
kravartyju. On je potvrdio njezinu priu o odlasku u kino. Nekim itatelji
ma, koji su naviknuti na este odlaske u kino tijekom itave godine, taj bi se
podatak mogao uiniti beznaajnim. No Stevenson tvrdi (1974., str. 58):
"Bio je to velik dogaaj koji joj se usjekao u sjeanje, jer je Mana tada jedini
put u ivotu otila u kino, radi ega ih je njezina svekrva oboje prekorila."
Sukla je s velikim veseljem oekivala svaki sljedei posjet Haridhana Cha-
kravartyja (posjetio ju je nekoliko puta). Svaki put kada bi vidjela Minu
Sukla je izraavala izrazito veliku ljubav prema njoj i uvijek preuzimala
ulogu majke, premda je bila nia i mlada od Minu (Stevenson, 1974., str. 57).
Jednom joj je prilikom lan obitelji Pathak, koji ju je posjetio u Kampi,
slagao da je Minu veoma bolesna. Sukla je plakala sve dok je nisu uvjerili
da je zdrava. "Drugom prilikom", kae Stevenson (1974., str. 57), "kada je
Minu doista oboljela, a vijest o tome stigla do Sukle, potonja se veoma uz
nemirila, poela plakati i zahtijevala je da je istoga asa odvedu u Bhatpa-
ru da je vidi. Obitelj ju je uspjela umiriti tek sljedeega dana, kada su je
doista odveli u posjeti Mini, koja je tada ve ozdravila"
Stevenson je podrobno ispitao mogunost da su dvije obitelji bile u do
sluhu, ime bi se lako moglo objasniti Suklino poznavanje stvari. Rekao je
(1984., str. 54): "lanovi dviju glavnih obitelji povezanih s tim sluajem
porekli su da su znali jedni za druge prije provjere Suklinih izjava." Obitelj
Gupta dola je u Kampu iz istonog Bengala tek 1951. Suklin je otac po
sjetio Bhatparu samo jednom, kada je odrao maioniarsku predstavu u
tamonjoj koli. Obitelji Chakravarty i Pathak veoma su dugo ivjeli u Bhat
pari. Njihovo poricanje postojanja ikakvih veza s obiteljima Chakravarty i
Pathak potvruje i injenica da te obitelji pripadaju razliitim kastama.
Potonje dvije obitelji pripadaju kasti brahmana, dok su Gupte bili banije,
pripadnici jedne od trgovakih kasta. Sukla nije voljela objedovati s drugom
djecom u svojoj obitelji. Kada je imala tri godine esto im je znala rei: "Za
to bih morala jesti s vama? Ja sam brahmanica." (Stevenson, 1974., str. 57).
Kolega K. N. Sen Gupte, S. C. Pal, ivio je u blizini Bhatpare, premda
nije znao nita o obiteljima Charkravarty i Pathak dok mu Gupta nije ispri
povijedao priu o svojoj keri. Pal je tada poznavao Guptu samo mjesec
dana i nikada nije posjetio njegov dom. Prema tomu, on nikako nije mogao
biti izvor podataka koje je Sukla iznosila godinama prije toga (Stevenson,
1974., str. 55). Drugi mogui izvor podataka bio je Atul Dhar, takoer
kolega Suklina oca koji je doista jednom prilikom upoznao obitelj Cha
kravarty u Bhatpari. No Stevenson objanjava (1974., str. 55): "... Sri Atul
Dhar nikada nije razgovarao o obitelji Chakravarty sa Sri Sen Guptom."
Slijedi drugi Stevensonov sluaj. Imad Elawar rodio se 1958. u selu Kor-
nayel u Libanonu. Obitelj mu je pripadala islamskoj sljedbi Druza, koja
prihvaa reinkarnaciju. Imad je od svoje druge godine ivota poeo govori
ti o svom prethodnom ivotu u selu Khriby, u obitelji imena Bouhamzy.
esto je spominjao osobu imena Mahmoud. Drugi mukarci o kojima je
govorio zvali su se Amin, Adil, Talil (ili Talal), Said, Toufic, alim i Kemal.
Spomenuo je i enu imena Mehibeh. Imadov otac nije odobravao te izjave,
pa je prekoravao sina zbog laganja. No, njegova majka, djed i baka su ih
prihvaali. Kada je Imad imao dvije godine, alim el Aschkar, koji je ivio
u Khribyju, jednom je prilikom doao u Kornayel. Imadova baka posvjedo
ila je da je Imad, kada ga je ugledao, odjurio prema Salimu i obgrlio ga
rukama. "Zna li tko sam?", upitao ga je alim, a Imad mu odgovori: "Da,
bili ste mi susjed." (Stevenson, 1974., str. 276). alim el Aschkar doista je
bio susjed preminulog lana obitelji Bouhamzy. Nedugo nakon toga, Ima-
dovi su roditelji upoznali enu koja je ivjela u selu pokraj Khribyja. Potvr
dila im je da ondje doista ive ljudi imena koje je spominjao Imad (Steven
son, 1974., str. 276). Imadov je otac u prosincu 1963. prisustvovao sprovodu
u Khribyju, gdje su mu neki ljudi koje je upoznao pokazali dvojicu muka
raca s imenima koje je spominjao Imad. Bio je to njegov prvi posjet Khriby
ju i tom prilikom nije razgovarao ni s jednim lanom obitelji Bouhamzy.
Imad se oduvijek neobino ponaao. Prve rijei koje je izgovorio kao
dijete bilo je ime Jamileh, kako se zvala ena koju je navodno poznavao u
svom prethodnom ivotu. Opisivao je njezinu ljepotu i ukus za zapadnja
ku odjeu. Na mnoge je naine izraavao svoju privlanost prema toj
lijepoj eni, pokazujui za nju interes neprilian dvogodinjem ili trogodi
njem djeaku. Imad je izbjegavao svoje vrnjake i volio je piti jaki aj i kavu,
kao i seoski mukarci. esto je molio svoga oca da ga povede sa sobom u lov.
Rekao je da je u prolom ivotu posjedovao dvocjevku samaricu i puku,
koju je sakrio u svojoj kui. U koli je s neuobiajenom lakoom uio fran
cuski. A nakon roenja njegove sestre, molio je roditelje da joj nadjenu
ime Huda. Imad je pokazivao i velik strah prema autobusima i kamionima
i neprestano je opisivao dvije prometne nesree. U jednoj je mukarac koji
je vozio kamion izgubio obje noge. Izmeu tog mukarca i vozaa izbila je
svaa. U drugoj nesrei, Imad je vozio autobus koji je doivio nesreu ka
da ga, iz nekog razloga, nije vozio on. Opisao je i kuu u kojoj je ivio. Kao
dijete je esto govorio da je veoma sretan to moe hodati.
Imadovi su roditelji na temelju svega toga zakljuili da je njihov sin ne
ko ivio u Khribyju i da se zvao Mahmoud Bouhamzy, te da je imao pre
krasnu suprugu imena Jamileh. Poginuo je u sudaru s kaminom, i u toj je
nesrei izgubio obje noge. Ta je nesrea bila posljedica svae s vozaem
kamiona. Zakljuili su i da neka od imena koja je spominjao pripadaju
njegovim sinovima, brai i drugim roacima. Naime, zakljuili su da ima
brata Amina koji je ivio u Tripoliju, gdje je radio na dvoru. Drugi mu se
brat zvao Said. Imao je i etiri sina, Adila, Talila (ili Talala), Kemala i Sali
ma. Prijatelji su mu bili Yousef el Halibi i Ahmed el Halibi. Imao je i sestru
Hudu.
Stevenson je od svog izvora saznao za taj sluaj 1962., te je 1964. otputo
vao u Libanon da upozna obitelj Elewar. U oujku 1964., kada je Imad imao
pet i pol godina, odveo je njega i njegova oca iz njihove kue u Kornayelu
u Khriby. Kornayel se nalazi u planinama, 24 km istono od Bejruta. Khriby
se nalazi 40 km juno od Kornayela. Daljnji roak obitelji Elawar pozna
vao je obitelj Bouhamzy. No Imadov je otac rekao Stevensonu da im taj
roak nikada nije govorio nita o obitelji Bouhamzy.
Kada su Stevenson, Imad i njegov otac 17. oujka 1964. stigli u Khriby,
Stevenson je razgovarao s nekoliko ljudi, nastojei od njih ishoditi neke
informacije. Dva su mu stanovnika rekla da je lan obitelji Bouhamzy umro
u lipnju 1943. nakon to ga je pregazio kamion. Ali to nije bio Mahmoud,
ve Said Bouhamzy. No, rekli su, Jamileh nije bila ena Saida Bouhamzyja.
Tijekom tog posjeta, Stevenson je uspio pronai Yousefa el Halibija, koji je
tada ve bio prilino star i bolestan. On mu ie rekao da je bio prijatelj Saida
Bouhamzyja. Stevenson primjeuje (1974., str. 279): "Tom je prilikom
Imad tono pokazao kuu u kojoj je, kako je tvrdio, ivio i iznio nekoliko
drugih podataka koji upuuju na paranormalno znanje o selu, ali nije upo
znao nijednog lana obitelji Bouhamzy."
Sljedeeg se dana Stevenson sam vratio u Khriby. Dodatno je saznao da
Said Bouhamzy nije bio ni u kakvoj vezi s Jamileh. Isto tako, saznao je da
Imadovi opisi kue u kojoj je ivio ne odgovaraju opisu kue Saida Bouha
mzyja. Osim toga, ve je postojao ovjek koji je tvrdio da je u prethodnom
ivotu bio Said Bouhamzy.
S obzirom na to, Stevensonove su informacije bile zbrkane i zbunjujue
i naizgled su dovodile u pitanje Imadovu priu kako su mu je izloili lano
vi njegove obitelji. No Stevenson je tada saznao za drugog lana obitelji
Bouhamzy, ovjeka imena Ibrahim koji je bio Saidov roak. Ibrahim je
doista bio u vezi s enom imena Jamileh, koja mu je bila ljubavnica. Ibra
him je umro 18. rujna 1949. od tuberkuloze. Ta mu je bolest otetila kralje
nicu, radi ega nije mogao hodati. Stevenson je saznao i da je Ibrahim imao
strica koji se zvao Mahmoud.
Nakon to je opet ispitao Imada i njegove roake, Stevenson je saznao
da Imad zapravo nikada nije tvrdio da je Mahmoud. Isto tako, nikada nije
tvrdio da je osoba koja je poginula u nesrei s kamionom. To su bile samo
pretpostavke njegovih roditelja koji su pokuali meusobno spojiti sva
imena, mjesta i dogaaje o kojima im je Imad govorio, na nain koji im se
inio najloginijim. Pogreke u njihovu tumaenju, stoga, iskljuuju teo
riju da su izmislili priu o Imadovu prolom ivotu na temelju podataka
koje su na uobiajene naine mogli saznati od stanovnika Khribyja.
Stevenson je nakon toga poeo razvijati teoriju da je Imad u prolom
ivotu bio Ibrahim. Stvari su poele sjedati na svoje mjesto. Ibrahimova
ljubavnica Jamileh bila je u mjestu poznata po svojoj ljepoti i doista se
odijevala u zapadnjaku odjeu - primjerice, u crvenu haljinu i cipele s
visokom petom - to je bilo neobino za seoske ene u Libanonu 1940-ih
godina. Ibrahim je teno govorio francuski, koji je nauio tijekom vojne
slube. Imao je i bliskog roaka imena Amin, koji je ivio u Tripoliju. Amin,
koji je bio dravni slubenik, doista je radio na dvoru u Tripoliju, kako je
tvrdio Imad. Meutim, Amin nije bio Imadov brat, kako su prvotno pretpo
stavili Imadovi roditelji kada im je sin o njemu govorio. No, meu liba
nonskim mukarcima uobiajeno je da svoje bliske prijatelje i roake na
zivaju 'braom'. Ibrahim je imao i roakinju Mehibeh. Imadovi roditelji su
mislili da je ona bila Imadova ki u prolom ivotu. Ibrahim je imao i roa
ke Adila i Khalila. Stevenson je pretpostavio da je Imad pogreno izgovarao
Khalilovo ime kao Talil. Imadovi su roditelji prvotno pogreno zamijenili
Talila i Adila za Imadove sinove u prolom ivotu. Ustanovilo se da su i
druge dvije osobe koje je spomenuo Imad, Toufic, kojega su Imadovi rodi
telji prvotno pogreno povezali s njegovim bratom i Kemal, kojega su za
mijenili za njegova sina, takoer Ibrahimovi roaci. alim, za kojega se
prvotno mislilo da je bio Imadov sin, bio je Ibrahimov stric s kojim je ovaj
ivio. Ibrahim Bouhamzy doista je imao sestru imena Huda. Yousef el
Halibi, kojega je Imad nazivao svojim prijateljem, bio je, ustvari, prijatelj
obitelji Bouhamzy. Ahmed Halibi, kojega je Imad spomenuo, bio je Youse-
fov brat. Ustanovilo se da je Ibrahim Bouhamzy sudjelovao u prometnoj
nesrei s autobusom, koji je on vozio. Meutim, ta se nesrea dogodila u
trenutku kada je Ibrahim skrenuo autobusom na plonik, gdje se zaustavio.
Izaao je iz autobusa neposredno prije nego li se poeo kotrljati, nakon
ega je sletio s ceste, uslijed ega su ozlijeeni neki putnici. Time je bila
potvrena Imadova tvrdnja da se autobusna nesrea dogodila kada on nije
vozio autobus. Ibrahim je doista volio lov i posjedovao je dvocjevku sa
maricu, o kojoj je govorio Imad. Posjedovao je i puku, koju je uvao na
tajnome mjestu. Naime, civili tada nisu smjeli posjedovati takvu puku (Ste
venson, 1974., str. 286-290).
Saetak 6. poglavlja
Svako znanstveno objanjenje mora polaziti od odreenih nedokazanih
injenica ili pretpostavki. Ustrajemo li na dokazu polaznih pretpostavki,
zapast emo u beskrajnu regresiju dokaza pretpostavki, dokaza dokaza
pretpostavki i dokaza dokaza dokaza pretpostavki. Stoga se openito sma
tra da polazne pretpostavke moraju jednostavno biti razumne na temelju
dostupnog dokaza. Danas veina znanstvenih objanjenja podrijetla ovje
ka polazi od pretpostavke da su ljudska bia sastavljena iskljuivo od proste
materije, openito poznatih kemijskih elemenata. No, premda nije doka
zana, ta pretpostavka smatra se razumnom u odnosu na dostupne dokaze.
Ali, iznosei tu pretpostavku, znanstvenici ne uzimaju u obzir sve dostupne
dokaze. Pritom, naravno, govorim o vrstama dokaza opisanima u ovom
poglavlju. ak i izrazito sumnjiav Carl Sagan, koji u svojoj knjizi The
Demon-Haunted World napada mnoge tvrdnje o paranormalnom, u istom
djelu kae: "U trenutku kada ovo piem postoje 3 tvrdnje s polja istraiva
nja izvanosjetilne percepcije koje, prema mom miljenju, zasluuju ozbiljno
razmatranje: 1.) tvrdnja da ljudi mogu samo posredstvom misli (jedva)
utjecati na generatore nasuminih brojeva u raunalima; 2.) tvrdnja da
ljudi podvrgnuti umjerenoj senzornoj deprivaciji mogu primati misli ili
slike koje su na njih 'projicirane' i; 3.) tvrdnja da mala djeca katkad izvje
uju o pojedinostima iz prolog ivota, za koje se nakon provjere ustanovi
da su tone i da za njih nisu mogla saznati ni na koji drugi nain osim rein
karnacijom." (Sagan, 1995., str. 302). Uvjeren sam da postoje i druge kate
gorije takvog dokaza koje su dostojne istraivanja. A kada se svi ti dokazi
uzmu u razmatranje, pretpostavka da su ljudi sastavljeni od tri supstancije
- materije, uma i svijesti, kako sam ih definirao - postaje dovoljno razumna
da poslui kao temelj alternativnom programu istraivanja s ciljem obja
njenja ljudskog podrijetla.
Valja nam s veseljem doekati takav alternativni program istraivanja.
Oni koji tvrde da um i svijest nastaju, kao nova svojstva, iz materije u mo
danim ivcima, suoeni su s velikim potekoama. Oni nisu uspjeli iscr
pno i uvjerljivo objasniti na koji nain molekule, koje uzajamno djeluju na
temelju poznatih fizikih zakona proizvode svijest. Neki su znanstvenici
(Griffin, 1997., str. 132) na temelju toga pretpostavili da materijalni atomi,
izmeu ostalih priroenih svojstava, posjeduju i odreenu razinu svijesti.
Te male koliine svijesti, meusobno spojene, mogu, oblikovati intenzivnu
i izrazito usredotoenu svijest koju svi posjedujemo. To je tzv. panempiri-
zam. Ali, ako svaki atom posjeduje samo neznatnu svijest, ega je svjestan?
Atom je najvjerojatnije svjestan samo atoma u svojoj neposrednoj okolici.
Toan nain na koji se ta lokalna svijest o drugim atomima moe pretvori
ti u usredotoenu, individualiziranu, globalnu svijest nije uvjerljivo obja
njen.
Slijedei filozofiju Alfreda Northa Whiteheada, kao i stariju Leibnizovu
filozofiju, Griffin pretpostavlja (1997., str. 133): "... vie pojedinaca na jednoj
razini moe biti podvrgnuto 'dominantnom' pojedincu s viom razinom
iskustva i veom moi." Iz toga, naizgled, proizlazi da meu svim pojedi
nim atomima u ljudskom tijelu, od kojih svaki posjeduje malu razinu svi
jesti, postoji jedan dominantan atom s mnogo viom razinom svijesti,
kojemu su svi drugi podvrgnuti. To nas odvodi daleko izvan normalnog
paniskustva i uvodi neto veoma nalik atmanu, jedinici pojedinane svije
sti u vedskom modelu. Uvodei prilino radikalno razlikovanje svojstava
razliitih vrsta materijalnih estica, Griffin nehotice iznova uvodi dualizam
materije i svijesti, koji je teio izbjei svojom idejom paniskustva.
Takav 'dualistiki' atomski panempirizam moe se usporediti s vedskim
modelom. Prema mantri 35 iz Brahma Samhite, sanskrtske himne univer
zalnom stvoritelju, Naddua ili paramatman ulazi u svaki atom. U razgo
voru sa svojim uenicima u Londonu (17. 08. 1971.), moj guru, A. C.
Bhaktivedanta Swami Prabhupada objasnio je da je osim paramatmana, u
atomu prisutna i dua ili atman (Razgovori, 1988., sv. 2, str. 351). S obzi
rom na to, tijela ivih bia sadre brojne atome, od kojih je svaki sastavljen
od due i Naddue. Ali, u tom stanju, svijest due nije izraena. Tijela ivih
bia, nadalje, takoer bi trebala sadravati dominantan par dua-Naddua,
koji nisu dua i naddua jednog atoma, ve itavog organizma, pri emu
organizmu u cjelini daju razvijenu pojedinu svijest povezanu s globalnom
svijeu boga.
Neki znanstvenici pretpostavljaju da je svijest uinak kvantne mehanike.
Meu tim znanstvenicima nalaze se fiziar David Bohm, fiziolog Karl Pri
bram, fiziar i nobelovac Brian Josephson, matematiar Sir Roger Penrose
i neuro-znanstvenik Benjamin Libet. Stuart Hameroff, anesteziolog pri
Sveuilitu u Arizoni, privukao je pozornost na mikro-cjevice, sitnih struk
tura u modanim stanicama kao moguim sreditima kvantnih efekata
povezanih s proizvoenjem svijesti (Radin, 1997., str. 284-285). Meutim,
nije dokazano da je svijest povezana s mikro-cjevicama u modanim sta
nicama. Nadalje, nije objanjeno ni zato upravo svijest nastaje kao poslje
dica kvantnog mehanikog uinka u strukturama sastavljenima od obi
nih molekula. Kvantna mehanika danas jo uvijek ne govori o izvoritu
svijesti. Radin istie (1997., str. 287): "Odgovarajua teorija koja objanjava
parapsiholoke pojave ... gotovo sigurno nee biti kvantna teorija kakvom
je danas razumijevamo. Umjesto toga, postojea kvantna teorija naposljet
ku e biti shvaena kao poseban nain na koji se neiva materija ponaa
pod odreenim okolnostima. ivi sustavi mogli bi iziskivati posve novu
teoriju."
Fiziar Helmut Schmidt je izvrio nekoliko prvih parapsiholokih po
kusa s generatorima nasuminih brojeva. Kako smo vidjeli, RNG-i uz po
mo radioaktivnog otpada prekidaju slijed izmjeninih jedinica i nula. Ti
radioaktivni otpadi posljedica su kvantnih promjena stanja atoma, to
uzrokuje emisiju elektrona. Budui da su te emisije, prema kvantnoj teo
riji, nasumine i slijed jedinica i nula koje su te emisije odabrale takoer
bi trebao biti nasumian. To znai da se protekom vremena treba pojaviti
50% jedinica i 50% nula. No, Schmidt je svojim poku
sima utvrdio da ispitanici mogu mentalno izazvati poveanje broja jedini
ca ili nula, koje nadilazi vjerojatnost sluaja. On kae (1993., str. 367): "Na
ishod kvantnih promjena, koje kvantna teorija pripisuje pukom sluaju,
pojedinac moe utjecati svojim umom. To namee pretpostavku neute
meljenosti kvantne teorije kada se eksperimentalno primjeni na sustave
koji ukljuuju ljudske subjekte." Drugim rijeima, kvantna teorija je u
ovom sluaju nevaljana jer se njezina predvianja ne mogu primijeniti na
pokuse s generatorima nasuminih brojeva. Schmidt dodaje: "Ostaje utvr
diti moe li se kvantni formalizam modificirati tako da ukljui psi-efekte."
Dvojbeno je da e to ikada biti postignuto. To upuuje na nepotpunost
kvantne mehanike kao opisa stvarnosti. Isto tako nije mogue izloiti je
dnostavan niz jednadbi koji bi objasnio sve pojave u svemiru. Premda se
kvantna mehanika moe primijeniti na odreeni podniz stvarnosti, ona
nije sveobuhvatna. S obzirom na to, cilj matematike teorije svega, mogao
bi zauvijek ostati nedostian.
Svako materijalno objanjenje svijesti kao novonastalog svojstva neuro
na ili kao efekt kvantne mehanike povezan s mikro-cjevicama u neuroni
ma, mora ukljuivati promjenjivost tih sastojaka mozga. Mozak sadri
oko 10 milijardi neurona. Svaki pojedini neuron ima oko deset tisua po-
veznica s ostalim neuronima. ovjek svakodnevno u prosjeku gubi tisuu
neurona u mozgu (Radin, 1997., str. 259). Uistinu je optimistino vjerova
ti da svijest i njezini mentalni sadraji mogu zadrati svoj integritet u tako
obilnim nasuminim prekidima u modanim ivcima, koje navodno stva
ra svijest. Mnogo je razumnije pretpostaviti da je jedinstvena svijest ivog
bia nesvediv element stvarnosti i da se mozgom jednostavno koristi kao
oruem.
ini se da materija, um i svijest svojim uzajamnim djelovanjem katkad
zloupotrebljavaju svojevrsnu postupno-razvojnu kauzalnost, koju danas
openito prihvaa redukcionistika znanost. Prema redukcionistikoj zna
nosti, ljudi izvorno nastaju kao molekule iz kojih se potom razvijaju um i
svijest. Radin (1997., str. 260) i drugi istraivai pretpostavljaju da ivi
sustavi sudjeluju u sustavu s ulaznom i silaznom kauzalnou, u kojima
stanja materije mogu utjecati na stanja uma i svijesti i obrnuto. Radin
(1997., str. 261) pretpostavlja da obuhvatan model tog uzrono-posljedi-
nog sustava: "... moe ostaviti kvantnu ili subkvantnu fiziku na dno, a 'duh'
i 'nad-duh' na vrh." To podsjea na vedski model koji 'nad-duh' doista
smjeta na vrh (tj. paramatman ili 'Nad-dua').
Radin na sljedei nain opisuje znaajke adekvatne fizike teorije ivih
sustava: "Teorija e morati objasniti kako se informacija moe prenositi
preko velikih udaljenosti, izvan uobiajenih granica prostora ili vremena
... Nadalje, osim to mora objasniti kako netko moe primiti informaciju
preko velike vremenske ili prostorne udaljenosti, takva teorija treba obja
sniti i kako netko moe primiti odreenu informaciju ... Teorija mora
objasniti zato nismo neprestano preplavljeni informacijama ... Isto tako,
teorija mora objasniti kako se voljom mogu mijenjati nasumini procesi
... Parapsiholoka teorija treba objasniti pojave povezane s dokazom koji
upuuje na to da neto moe preivjeti tjelesnu smrt. Te pojave ukljuuju
utvare, opsjednutost duhovima, izvantjelesna iskustva i iskustva bliska smr
ti ... Ta bi teorija moda trebala objasniti fenomen poltergeista, koji prua
osnovni dokaz za efekte interakcije uma i materije velikih razmjera." (Ra
din, 1997., str. 278-280).
Teorija koja se osniva na vedskom modelu svemira mogla bi objasniti
sve navedeno. Materija, um i pojedine emanacije duha izviru od Boga. Bog
ulazi u svaki atom i prati svaku pojedinu emanaciju duha kao Nad-dua ili
paramatman. Nad-dua je prisutna u svim etapama vremena i prostora i
istodobno je izvan vremena i prostora. Nad-dua je ujedno i sveznajua. S
obzirom na to, znanje se posredstvom Nad-due moe prenositi meu
pojedinim emanacijama duha izvan uobiajenih granica vremena i prosto
ra. Vedska knjievnost obiluje takvim primjerima. Bhagavadgita (15.15)
veli da sjeanje, znanje i zaborav svake pojedinane due izviru iz Nad-due.
Nad-dua, stoga, moe nadzirati vrst i koliinu informacije koja stie do
pojedinane due normalnim ili paranormalnim sredstvima. Budui da je
Nad-dua prisutna u svakom atomu materije i istodobno je svjesna svje
snih namjera, mogue je da proizvede efekte povezane s generatorima na-
suminih brojeva. Odgovarajui na elje istraivaa i namjere ispitanika,
Nad-dua moe izazvati pojavljivanje veeg broja jedinica ili nula u poku
sima. Vedski model, koji postulira postojanje vjenog svjesnog 'ja' (atman)
mogao bi objasniti dokaz o preivljavanju tjelesne smrti. Prema tomu mo
delu, vjeno svjesno 'ja', ne vrati li se u duhovnu razinu stvarnosti, ostaje u
materijalnom svijetu prekriveno istananim mentalnim tijelom. To men
talno tijelo sastavljeno je od istananog materijalnog elementa (uma), koji
posredstvom Nad-due moe utjecati na prostu materiju. To bi moglo
objasniti uinke poltergeista i prikazanja. Mentalno tijelo ukljuuje i istan
an osjetilni aparat sposoban da djeluje bez pomoi obinih tjelesnih osje-
tilnih organa. To bi moglo objasniti vizualne percepcije o kojima ispitanici
izvjeuju tijekom izvantjelesnih iskustava. Vedski model posjeduje veliku
mo objanjenja.
Taj model nadvladava klasian prigovor koji se upuuje kartezijanskom
dualitetu uma i materije. Descartesova terminologija poistovjeuje um i
svijest. Popularno je, premda netono stajalite da je Descartes mislio da
epifiza u mozgu posreduje interakciju uma (svijesti) i materije. Prema ta
kvom stajalitu, taj je organ osjetljiv na um i materiju i moe ih meusob
no povezati. Danas filozofi vjeruju da je Descartes jednostavno navijestio
da se u epifizi odvija interakcija uma i materije. No, pritom nije objasnio
kako se ta interakcija odvija (Griffin, 1997., str. 105). Prihvativi Descarte-
sovu formulaciju o umu i materiji kao razliitim entietima, dva glavna
sljedbenika kartezijanske filozofije, Nicolas Malebranche i Arnold Geu-
lincx zakljuili su da medu njima ne postoji interakcija. Meutim, predlo
ili su objanjenje njihove prividne interakcije na temelju okazionalisti-
kog filozofskog uenja. Griffin objanjava (1997., str. 105): "Prema tom
uenju, sluajnou da se moja ruka nalazi na vruoj pei, Bog izaziva osje
aj boli u mome umu, to me navodi na odluku da pomaknem svoju ruku.
Naalost, moj um ne moe utjecati na moje tijelo da se pomakne vie nego
li moj um moe izazvati osjeaj boli u mome umu. Sluajnou to sam
odluio pomaknuti svoju ruku, Bog udovoljava mojoj odluci i pomie je
za mene. Tvrdi se da sve prividne interakcije uma i tijela iziskuju tu nepre
stanu natprirodnu intervenciju."
Vedski model suodnosa materije, uma i svijesti naizgled je okazionalisti-
ki. Prema vedskom modelu, um (istanana materija) smjeten je, zajedno
s prostom materijom na jednoj strani kartezijanskog dualistikog modela.
Dua, jedinica iste svijesti, nalazi se na drugoj strani. I dalje ostaje pitanje
kako se moe utvrditi bilo kakva veza izmeu due (svijesti) i materije u
njezinim dvama oblicima (proste materije i istananog materijalnog uma)?
Odgovor poiva u Nad-dui. Nad-dua je ultimativni izvor dua ivih bia
kao i elementa uma i proste materije. Nad-dua nadzire elje i namjere
dua ivih bia i utjee na um i materiju da odgovore na te elje. Vedski
model ukljuuje i Spinozin dualizam svojstava. Spinoza je pretpostavio da
ustvari postoji samo jedna supstancija, duh, koja se opaa drukije ovisno
o njezinoj primjeni, kao to se i struja moe primijeniti za grijanje ili hlae
nje. Nad-dua posjeduje duhovnu snagu koju moe primijeniti na razlii
te naine. Primijenjena za prekrivanje izvorine duhovne svijesti pojedine
due, ta se duhovna snaga zove materija. No, Nad-dua moe promijeniti
tu istu snagu i iznova je pretvoriti u njezin izvorni duhovni oblik.
Nad-dua moe objasniti zbunjujuu anomaliju u studijama svijesti.
Neuroznanstvenik Benjamin Libet izvijestio je o rezultatima pokusa po
vezanih s namjerom i stanjem mozga. Zatraio je svoje subjekte da saviju
prst u trenutku kada su to odluili uiniti. Studija modanih valova poka
zala je da izmeu vremena kada je subjekt odluio pomaknuti svoje prste
i vremena kada su se miii u prstu stvarno pomaknuli, postoji vremenski
jaz od oko petine sekunde. Ali ista je studija pokazala i da je mozak ispi
tanika bio aktivan treinu sekunde prije nego li su ispitanici svjesno odlui
li da e pomaknuti svoje prste. Libet je na temelju toga zakljuio da naa
svjesna slobodna volja ustvari nije slobodna, nego da odraava neku ne
svjesnu modanu aktivnost koja prethodi ulasku odluke u nau svijest. S
obzirom na to, slobodna volja veim je dijelom iluzija (Libet, 1994., u: Ra
din, 1997., str. 283-284). No, to nije nuno tono. Prema vedskom mode
lu, Nad-dua, na dubljoj razini, nadzire duu, stvarno svjesno 'ja'. Predvia
jui elju due da pomakne prst, Nad-dua moe pokrenuti proces prije
manifestacije elje kao mentalne namjere.
U svojoj knjizi Margins of Reality (1987.), Robert G. Jahn i Brenda J.
Dunne iznijeli su teoriju koja se koristi analogijama iz kvantne mehanike
i istodobno objanjava djelovanje svijesti na nain koji se podudara s ved-
skim modelom. I njihov model, kao i vedski, naizgled prihvaa jedinicu
svijesti kao znaajku stvarnosti. Jahn i Dunneova pretpostavljaju dvojnu
prirodu svijesti, sastavljenu od estice i vala, umnogome kao i atom ili fo-
ton u kvantnoj mehanici. Pretpostavili su da se naa normalna pojedinana
utjelovljena svijest moe usporediti s "valovima vjerojatnosti iskustva"
koji su "zatvoreni u svojevrsnom 'spremniku' ili 'izvoru potencijala', koji
predstavlja u koju je ta svijest uronjena." (Jahn i Dunne, 1987., str. 242).
Uobiajene svjesne veze odreene su interakcijama ogranienih valova,
sukladno uvjetima koje namee fiziko tijelo i okolina. No, kao to i u kvant
noj mehanici postoje kanalizirajui uinci, val svijesti u odreenom izvoru
potencijala moe utjecati na val svijesti u drugom izvoru potencijala na
uobiajeno nedoputene naine. Kako tvrde Jahn i Dunne (1987., str. 243),
to moe: "... predstavljati razliite tipove primanja anomalnih informacija,
ukljuujui uinke vidovitosti i psihokineze." I dodaju (1987., str. 243 ;
"Ako neki od trajnih valnih sustava primi dovoljno energije da se iz upljine
uzdigne do stanja slobodnog vala, na taj nain moe pristupiti svim pro
storno-vremenskim svijestima i odravati interakciju sa svim drugim sre
ditima u konfiguraciji. Na taj nain moe smjestiti razliite anomalije,
ukljuujui vidovitost i upravljanje strojevima na daljinu, kao i mnogo
ekstremnije i kontroverznije pojave, kao to su mistina sjedinjenja, izvan-
tjelesna iskustva, medijacije i opstanak due." Pitanje glasi: "Kako 'trajni
valni sustav' (atman ili dua, prema vedskom modelu) stjee 'dovoljno
energije' da izae iz energetskog izvora? U tome moda ima ulogu Nad-
dua. Samo Nad-dua posjeduje dovoljno energije da ni na koji nain ne
bude ograniena nikakvim energijama. Ali ona moe dati dovoljno ener
gije pojedinim jedinicama svijesti da se oslobode svojih ogranienja. No,
te jedinice svijesti nikada ne mogu postii stupanj slobode Nad-due, s
kojom moraju biti neprestano povezane da bi odrale svoju slobodu.
7. POGLAVLJE
KOZMIKA HIJERARHIJA:
INTERKULTURALNA STUDIJA
Znanost nam prua vrste dokaze koji potvruju pretpostavku da je ovjek
sastavljen od tri tvari: materije, uma i svijesti. To vodi do srodne pretpo
stavke da je i sam svemir podijeljen na podruja kojima dominiraju prosta
materija, um i duh. Takve kozmologije nalazimo u brojnim kulturama iz
svih razdoblja povijesti.
Te kozmologije ukljuuju hijerarhije bia prilagoenih ivotu na razlii
tim razinama. Struktura tih hijerarhija esto je sloena, premda se u njima
moe jasno razaznati osnovni obrazac. Na vrhu hijerarhije nalazi se neka
vrhovna upravljaka inteligencija. Ispod nje je podreen bog-stvoritelj ili
demijurg, iz kojega proizlaze razliiti polubogovi, ljudi, biljke, ivotinje,
utvare, demoni i duhovi. Najvia razina, na kojoj poiva vrhovna upravlja
ka inteligencija, Bog, posve je duhovna. Razine na kojima poivaju bog-
stvoritelj i vii polubogovi, proete su mjeavinom duha i elementa istan
anog materijalnog uma. Nie razine, koje nastanjuju nii polubogovi,
ljudi, ivotinje i biljke, proete su mjeavinom duha, uma i proste materije.
Na tim niim razinama obino se nalazi podzemlje ili pakao, kao i obina
zemaljska sfera.
Ljudi i sva druga iva bia koji postoje na zemlji, posjeduju duhovnu
esenciju ili duu, koja izvire iz duhovne razine svemira. Ta duhovna razina
prvotno biva prekrivena umom, potom materijom, u procesu koji nazivam
devolucijom. Proces devolucije poinje kada elje pojedinanog svjesnog
'ja' odstupaju od duhovnog sklada koji postoji meu svim biima u duhov
nom svijetu. Ovisno o mjeri njihova odstupanja od izvornog duhovnog
sklada, svjesna 'ja' primaju istananija ili grublja materijalna tijela i polja
djelovanja. Vii polubogovi, koji zadravaju odreen dio svoje svjesnosti
o duhovnim stvarnostima, primaju tijela poglavito sastavljena od istana
nog materijalnog uma i djeluju u odgovarajuem polju. Bia s bazinijim
eljama ne stjeu samo tijelo s umom, ve i tijelo sastavljeno od velike ko
liine proste materije, sposobne da djeluje u polju kojim ta materija prevla
dava. Sva su tijela programirana da traju tijekom utvrenog vremenskog
razdoblja. Protekom tog vremena trajanja, dua stjee drugo tijelo, sukla
dno svojim posljednjim eljama i stanju svijesti. Dua koja je u potpunosti
oistila svoje elje, moe se vratiti svom izvornom duhovnom stanju. U
suprotnom, ona prima drugo tijelo, koje takoer ima utvreno trajanje.
U X. knjizi Republike, Platon iznosi priu o ratniku Eru koji je poginuo u boju
(Eliade, 1967., str. 375-376). Oivio je 12 dana nakon smrti,
dok je leao na pogrebnoj lomai i opisao je to je vidio kada je njegova
dua napustila tijelo. On i druge due stigle su na mjesto na kojemu su
vidjele dva otvora na nebu, jedan pokraj drugoga, i dva otvora na Zemlji,
jedan pokraj drugoga. Kroz jedan od tih otvora u Zemlji izlazile su due,
ulazei u otvor koji vodi do neba. Kroz druge otvore due su silazile s neba
na Zemlju. Due koje su izlazile kroz otvor u Zemlji opisivale su svoje pa
tnje u paklu podzemlja, a due koje su se vraale kroz otvor u nebu opisiva
le su ugode koje su doivjele u viim sferama. Prema vedskoj kozmologiji,
ljudi koji ive na Zemlji nagomilavaju karmu. Ljudi s dobrom karmom,
koju su nagomilali pobonim djelima, uzlaze u nebeske planete, ali vraaju
se na Zemlju kada se njihova dobra karma iscrpi. Ljudi s loom karmom,
nagomilanom bezbonim djelima, bivaju poslani na paklene planete, no
takoer se vraaju na Zemlju nakon to se njihova loa karma iscrpi. Me
utim, ovjek koji se posvetio istoj pobonoj slubi bogu, odlazi u du
hovni svijet, iz kojega se ne mora vratiti. ista pobona sluba ne povlai
za sobom ni dobru ni lou karmu.
U dvanaestoj knjizi svoje Metafizike, Aristotel pie da su zvijezde i plane
ti djelovali kao posrednici izmeu njegova duhovnog Prvog pokretaa i
svijeta materije, sastavljenog od etiri elemenata (zemlje, vode, vatre i zra
ka). Prema tome, kretanja nebeskih tijela posredan su uzrok ivota i kreta
nja na Zemlji (Thorndike, 1923., sv. 2, str. 253). Tu nalazimo kozmologiju
nalik vedskoj, prema kojoj je univerzum podijeljen na tri podruja.
Publije Kornelije Scipion Emilijan (185.-129. pr. Kr.) bio je potomak
rimske patricijske obitelji. U vrijeme kada je razmiljao o samoubojstvu, u
snu mu se objavio preminuli otac. Upozoravajui ga da odustane od svoga
nauma, objasnio mu je narav due. Taj je dogaaj opisao Ciceron u svojoj
Dravi (IV., 14-26). Objavivi mu se iz svog duhovnog prebivalita, otac je
svome sinu Publiju rekao sljedee: "Ukoliko te bog, iji je hram cjeloku
pan vidljivi univerzum, ne oslobodi iz tamnice tvoga tijela, ovdje ne mo
e ui. Jer, ljudima je ivot dan kako bi njegovali taj planet zvan Zemlja,
koji vidi u sreditu ovoga hrama. Svakome je ovjeku dana dua iz ovih
vjenih ognjita, koje nazivate zvijezdama i planetima, a koji su kuglasti i
okrugli i boanska im inteligencija udahnjuje ivot... Stoga, Publije, po
put svih drugih bogobojaznih ljudi, mora ostaviti duu na skrb tijela, i ne
smije napustiti ivot na Zemlji sve dok ne uje poziv onoga tko ti ju je
darovao; u suprotnom, smatrat e se da si izbjegao dunost koju je Bog
pripisao ovjeku ... budi uvjeren da nisi ti smrtan, ve samo tvoje tijelo; i
da tvoj vanjski oblik ne predstavlja tebe. Tvoj je duh tvoje pravo ja, a ne
onaj tjelesni oblik koji se moe pokazati prstom. Znaj, stoga, da si bog -
ukoliko je bog bie koje ivi, osjea, pamti i sluti, vlada, upravlja i pokree
tijelo nad kojim je postavljeno, kao to vrhovni bog nad nama vlada ovim
svijetom. I kao to taj vjeni Bog pokree univerzum, koji je dijelom smr
tan, tako i vjeni duh pokree krhko tijelo." (Eliade, 1967., str. 373-374).
Tvrdnje koje je Publijev otac izrekao o pojedinanoj dui i dui univer
zuma, podsjeaju na stajalita koja pronalazimo u naem vedskom koz-
molokom obrascu. U svom komentaru Bhagavadgite (7.6), A. C. Bhakti-
vedanta Swami Prabhupada veli: "Ovo materijalno tijelo razvilo se jer je
duh prisutan u materiji; dijete postupno raste i postaje djeakom, potom
mukarcem, zahvaljujui prisutnosti te nadmone energije, duhovne due.
Isto tako, cjelokupna kozmika manifestacija divovskog univerzuma ra
zvijena je zbog prisutnosti Nad-due ... Uzrok velikog univerzuma je veli
ka dua, ili Nad-dua. A Krina, Vrhovni, uzrok je i velike i male due."
U svojim Metamorfozama, Ovidije (43. pr. Kr. - 18. po Kr.) veli, u poet
ku: "... sva priroda bijae jednaka, bezoblina, kaotina ... a u toj su zbrci
meusobno ratovali suprotstavljeni atomi." Ali, govorio je i o prvobitnom,
jednome bogu: "... koji je uveo red u kaos svemira i dao mu podjelu i pod-
podjelu." Nakon toga su nastale zvijezde, prebivalita mnogobrojnih bo
gova, koji su, naizgled, bili podreeni onome koji je izvorno uveo red u
kaos. Potom su:"... blistavim ribama dani valovi da u njima obitavaju, ivo
tinjama zemlja, a pticama pokretan zrak." Naposljetku se pojavie ljudi.
Ovidije pretpostavlja: "... ovjek je, moda, roen na sliku boga." (Sproul,
1979., str. 170-171). I ovdje uoavamo jasnu trostruku podjelu svemira na
duhovnu sferu prvobitnog jednoga boga, nebesku sferu podreenih bogo
va (polubogova) i zemaljsku sferu obinih ivih bia, meu kojima i ljudi.
Grki filozof Plutarh (oko 46. - oko 120. po Kr.) u svom djelu O dui
veli da putovanje due nakon smrti nalikuje iskustvu posveenika u miste
rije, kao to su Eleuzinije. Napisao je: "ovjek prvotno luta i umorno juri
naprijed-natrag, sumnjiavo putujui kroz tamu poput neofita: a tada,
prije konane inicijacije, nastupaju svi uasi, strepnja, drhtanje, znojenje,
uenje: a onda ga zasljepljuje udesna svjetlost i biva primljen u iste
krajeve i livade kojima odjekuju glasovi, ples i mnotvo velianstvenih sve
tih zvukova i oblika: meu njima onaj koji je dovrio inicijaciju luta slobo
dan i osloboen i, nosei svoju krunu pridruuje se boanskoj zajednici,
drui se s istim i svetim ljudima, gledajui na one koji ovdje ive kao na
neposveenu i neoienu hordu... tijesno naguranu u blatu i magli, trpei
svoje jade radi straha od smrti i nepovjerenja u ovdanja blaenstva." (Eli
ade, 1967., str. 302).
Manilije je u 1. st. po Kr. napisao astroloku raspravu, u kojoj je uspo
redio univerzum sa ivim biem proetim duhom koji mu daje oblik (Luck,
1985., str. 332). I tu raspoznajemo indijsku koncepciju boga rasporeenog
u prirodi, kao i koncepciju Univerzalnog oblika, vivamurti, univerzuma
shvaenog kao tijelo boga. Prema Maniliju i drevnim indijskim mudracima,
bog je dua univerzuma kojemu udahnjuje ivot. Upravo ta sjedinjujua
prisutnost duha bojeg u prirodi, tvrdi Manilije, povezuje sudbinu ljudi sa
zvijezdama (Luck, 1985., str. 333). Nadalje, on kae da taj Bog: "... s nebeskih
zvijezda sputa zemaljska stvorenja." (Luck, 1985., str. 333). Opisano staja
lite dosljedno je mojemu, koje takoer pretpostavlja vie razine postojanja
iz kojih silaze ljudi i druga iva bia.
Filostrat je oko 217. po Kr. napisao ivot Apolonija (iz Tijane), u kojem
je djelu zabiljeio putovanja i uenja pitagoreiskog filozofa Apolonija iz
Tijane. Znanstvenici se slau da je Apolonijie bio stvarna povijesna osoba,
no dvoje u kolikoj je mjeri Filostratovo izvjee vjerodostojan prikaz
stvarnog Apolonijeva ivota. U svakom sluaju, najzanimljivijim smatram
kozmoloki i metafiziki sadraj tog ivotopisa, radi ega ne smatram bit
nim potjee li to djelo od Apolonija ili Filostrata. Pritom se sluim Conybe-
areovim prijevodom citata iz Filostratova djela.
Kao zapadnjak koji je putovao u Indiju, gdje je izuavao indijski filozof
ski i religijski sustav, smatram zanimljivim podatak da je Apolonije, kako
tvrdi Filostrat, putovao u Indiju gdje je upoznao brahmane koji su posjedo
vali mistine moi. Ti su brahmani tajanstveno predvidjeli Apolonijev do
lazak, pa su poslali glasnika da ga doeka, premda se tada jo uvijek nalazio
daleko od njihova prebivalita. Brahmanski poglavar, Ijarh, znao je da Apo
lonije sa sobom nosi njemu upueno pismo i pogodio je neuobiajenu
pravopisnu pogreku u tom pismu, koje nije vidio (Filostrat, III., 12, 16).
Ijarh je pokazao znanje o mnogim stvarima koje su se Apoloniju dogodile
tijekom ivota. Prema izvjeu, brahmani su se mogli uiniti nevidljivima
kada su to poeljeli, kao i levitirati (III, 13, 17).
Kada je mjesni kralj doao posjetiti brahmane, Apolonije je primijetio
da su se odjednom niotkuda tajanstveno pojavile posude pune hrane i
vina (III, 27). Ijarh je s Apolonijem razgovarao i o reinkarnaciji (III, 19).
Obojica su detaljno opisala svoje prole ivote. Ijarh je tvrdio da je inkarna
cija indijskog ratnika nalik grkom junaku Ahileju (III, 19), dok je Apoloni
je otkrio da je u prolom ivotu bio kormilar egipatskog broda (III, 23).
Apolonije je zamolio Ijarha i njegove drugove da mu neto kau o ustro
ju svemira. Rekli su mu da je svemir sastavljen od elemenata. "Jesu li to
etiri elementa?" upitao je Apolonije, mislei na zemlju, vodu, vatru i zrak
iz grke kozmologije. Ijarh mu je odgovorio da postoji pet elemenata: "Po
stoji eter, koji nam valja smatrati tvari od koje su sazdani bogovi; jer, kao
to sva smrtna stvorenja udiu zrak, tako i besmrtne i boanske prirode
udiu eter." (III, 34). Popis pet elemenata o kojima govori Ijarh, ukljuuju
i eter, nalazi se u Bhagavadgiti i drugim vedskim tekstovima. Odgovara
jui na Apolonijeva pitanja, Ijarh je rekao da univerzum trebamo razumije
vati kao ivo bie s duom. Ta dua prilagodava uvjete svemira djelovanjima
stvorenja koja ga nastanjuju. "Naprimjer", ree Ijarh, "patnje koje nam toli
ko esto uzrokuje sua pogaaju nas sukladno dui svemira, uvijek kada je
pravda naruena i kada je ljudi zabacuju." (III, 34). To moemo usporedi
ti s uenjem o zakonima karme, koje provodi bog u svom obliku Nad-du-
e, svjedok prisutan u srcima svih, ak i u atomu.
Ijarh je usporedio svemir s brodom: "Smjestili su nekoliko kormilara u
taj brod i za nadreenoga im postavili najstarijeg i najmudrijeg meu njima;
na pramcu se nalazilo nekoliko asnika, a vrsni i vjeti mornari postavljeni
su za vesla; meu posadom broda nalazio se i odred naoruanih vojnika
... Primijenimo ovu sliku na svemir i razmotrimo je u svjetlu brodske kon
strukcije; naime, tada vam valja prvo i nadreeno mjesto dodijeliti bogu,
stvoritelju ovoga ivoga stvora, a podreena mjesta bogovima koji upravlja
ju njegovim dijelovima; pritom bismo se mogli sloiti s tvrdnjama pjesnika
koji kau da je mnogo bogova na nebu i mnogo na moru, mnogo ih je u
izvorima i potocima i mnogo ih je koji obilaze oko Zemlje, te da ih ak
ima i pod zemljom. No, dobro emo uiniti izdvojimo li iz svemira pod
zemlje, postoji li ono uope, jer ga pjesnici opisuju kao podruje uasa i
pokvarenosti." (Filostrat, III, 25).
Kada je grad Efez pogodila kuga, Apolonije je zakljuio da je to prouzro
io demon preruen u starog prosjaka. Odazvavi se Apolonijevoj zapovije
di, Efeani su kamenovali prosjaka. U trenutku kada je izrekao zapovijed,
iz prosjakovih oiju izbile su ognjene zrake. Nakon kamenovanja, stanovni
ci su uklonili kamenje, pod kojim je, umjesto prosjakova tijela, lealo tije
lo demonskog psa, zgnjeeno u obliku krvave kae (Filostrat, IV, 10). Ta
kvi dogaaji dokazuju da odreena bia imaju mo mijenjanja izgleda i
oblika grubog fizikog tijela. Ukoliko je to mogue, moda bia koja po
sjeduju vee moi mogu biti odgovorna ne samo za promjene fizikih tije
la, ve i za samo njihovo stvaranje.
Neki tvrde da je Apolonije iz Tijane umro prirodnom smru u Efezu,
uz skrb dviju slukinja. Drugi kau da je otiao u Lind, uao u tamonji
Atenin hram, gdje je tajanstveno nestao. Drugi, pak, vele da je otiao na
Kretu, gdje je takoer navodno nestao u hramu, iza zatvorenih vrata, dok
su ljudi izvana uli zbor djevica koje su pjevale: "Hitro napusti Zemlju,
pohitaj na nebo, pohitaj." (Filostrat, VIII, 30).
Nakon Apolonijeve smrti, jedan je sumnjiavi mladi studirao filozofiju
u Tijani, Apolonijevu rodnom gradu. Dvojio je u besmrtnost due, a po
glavito u besmrtnost Apolonijeve due. Svojim je drugovima rekao: "Vie
od devet mjeseci nisam nita inio, nita drugo osim to sam molio Apo
lonija da mi oda istinu o dui; ali on je potpuno mrtav i nee se odazvati
na moja zaklinjanja, niti mi prua ijedan razlog zbog kojega bih ga mogao
smatrati besmrtnim." Pet dana poslije, kada se probudio nakon dnevnog
poinka, upitao je ljude oko sebe: "Ne vidite li mudraca Apolonija, koji je
prisutan meu nama, slua nae rasprave i recitira divne stihove o dui?"
Nitko osim njega to nije vidio, ni uo. Mladi im je potom citirao sljedee
Apolonijeve rijei (Filostrat, VIII, 31):
Nezapadnjake kozmologije
Ovo izlaganje o mistinim kozmologijama svjesno sam zapoeo primjeri
ma iz povijesti znanosti i filozofije Zapada, od antike do poetka znanstve
ne revolucije. Namjeravao sam pokazati da dokaze za parapsiholoke po
jave, koje su sabrali istaknuti znanstvenici 19. i 20. st., ne valja nuno
smatrati anomalijama koje nadilaze podruje znanosti. Naravno, takvi su
dokazi moda neuobiajeni u kontekstu znanosti metafiziki naklonjene
strogom materijalizmu. No, svoje mjesto mogu pronai u znanosti sklonoj
razliitim metafizikama, primjerice, u znanosti koja dijeli metafizike sklo
nosti Keplera i Newtona. Drugi mi je cilj bio pruiti kontekst za uvod u
duhovne kozmologije izvan sfere Zapada. Nadam se da u ukazivanjem
na injenicu da su elementi tih kozmologija snano prisutni u zapadnja
koj znanosti i filozofiji, pokazati da duhovne kozmologije velikih mudrih
predaja svijeta nisu strane intelektualnoj tradiciji Zapada.
Kozmologija Inka
Glavni bog junoamerikih Inka zvao se Viracocha. Rowe izvjeuje da je
Wiracocha (1946., str. 293): "... teoretski izvor svekolike boanske moi,
ali Indijanci su vjerovali da je upravljanje svime to je stvorio povjerio
svojim mnogobrojnim pomagaima, nadnaravnim biima koji su mnogo
izravnije utjecali na ljudske poslove." Viracocha prebiva na nebu, ali povre
meno silazi na Zemlju, objavljujui se ljudima u doba velikih nevolja. To
podsjea na vedsku koncepciju avatara, 'onoga koji silazi'. U Bhagavad-giti
(4.7), Vrhovni gospodar Krina veli: "Uvijek i svugdje gdje propada religi
ja, a vlada nevjerovanje, ja silazim." Nakon to ju je stvorio, Viracocha je
lutao Zemljom izvodei uda i poduavajui ljude. Kada je stigao u Mantu
u Ekvadoru, otiao je na zapad, hodajui preavi Tihi ocean (Rowe, 1946.,
str. 293).
U glavnom hramu u Cuzcu, prijestolnici carstva Inka, nalazio se zlatni
kip vrhovnog stvoritelja Viracoche. Imao je oblik ovjeka, otprilike veliine
desetogodinjeg djeaka (Rowe, 1946., str. 293). Diljem carstva Inka, uz
polja koja su osiguravala prihod slugama i izvravanje obrednih slubi,
gradili su se hramovi posveeni Viracochi (De Molina, 1873., str. 11).
Istaknuti povjesniar, Garcilaso de la Vega (1539.-1616.), poistovjetio je
Viracochu s drugim vrhovnim stvoriteljem, Pachacamacom. Garcilaso de
la Vega bio je sin kraljevne Inka i panjolskog osvajaa. Stoga je o religiji
Inka pisao izravno iz njihova gledita. Pacha znai univerzalan, dok je ca
mac, kako tvrdi Garcilaso de la Vega (1869.-1871., str. 106): "... particip
prezent glagola cama, oivjeti, udahnuti ivot, iz kojega je izvedena rije
cama, dua." Tako Pachacamac znai 'Onaj koji udahnjuje ivot univerzum'
ili, tonije, 'Onaj koji univerzumu ini ono to dua ini tijelu' (Garcilaso
de la Vega, 1869.-1871., str. 106). To odgovara vedskom konceptu Nad-du-
e koja ima nekoliko oblika. Jedan oblik Nad-due poiva u tijelu svakog
ivog bia, zajedno s pojedinanom duom. Druga manifestacija Nad-du
e udahnjuje ivot itavom univerzumu.
Inke su duboko tovali boje ime Pachacamac, koje nikada nisu izgova
rali bez posebnih popratnih gesta, kao to je klanjanje, podizanje oiju
prema nebu ili uzdizanje ruku. Garcilaso de la Vega (1869.-1871., str. 107)
napisao je: "Kada su ih pitali tko je Pachacamac, Indijanci su odgovorili da
je on dao ivot svemiru i odravao ga, no da ga ne poznaju jer ga nikada
nisu vidjeli, radi ega mu nisu podizali hramove, niti mu prinosili rtve.
No, tovali su ga u svojim srcima (tj. u mislima) i smatrali su ga nepoznatim
bogom." Meutim, u obalnoj dolini istoga imena nalazio se jedan hram
posveen Pachacamacu. Garcilaso de la Vega veli (1869.-1871., str. 552):
"Taj Pachacamacov hram bio je izrazito veliajan, s obzirom na samo zda
nje, kao i na slube koje su se u njemu izvodile. Bio je to jedini hram posve
en Vrhovnom biu u itavom Peruu."
Kako tvrde neki povjesniari, Inke su prvotno tovale Sunce kao vrhov
no bie. Ali jedan od drevnih vladara Inka primijetio je da Sunce nikada
ne miruje, ve da se uvijek pokree i da ga ak i mali oblak moe prekriti.
Stoga je zakljuio da Sunce ne moe biti vrhovni bog, nego da zacijelo po
stoji neko vie bie koje nadzire i zapovijeda Suncu. To ultimativno vrhovno
bie nazvao je Pachacamac (De Molina, 1873., str. 11).
Sljedei bog po vanosti u religijskom sustavu Inka nakon Viracoche
(ili Pachacamaca), bio je bog Sunca, poglavar nebeskih bogova. Kraljevi
Inka smatrali su se djecom Sunca i boanskim stvorenjima (Garcilaso de
la Vega, 1869.-1871., str. 102). Prva kraljica Inka zvala se Mama Uaco. Bila
je to prekrasna ena i vraara. Mogla je razgovarati s demonima i svojim
moima obdarivati sveto kamenje i idole (huacas) darom govora. Ona je
bila ki Sunca i Mjeseca. Premda nije imala zemaljskog mua, na neki je
nain rodila sina, koji se zvao Mango Capac Inca, kojega je oenila i uzela
miraz od svoga oca, boga Sunca. Svi sljedei kraljevi Inka bili su njezini
potomci. Bog Sunca je nadzirao rast usjeva, radi ega su ga Inke, koji su se
prvotno bavili poljoprivredom, veoma duboko tovali. U glavnom hramu
Inka u Cuzcu nalazio se idol Sunca (Rowe, 1946., str. 293).
Sljedea po znaaju u boanskoj hijerarhiji bila je boica Mjeseca, Ma-
ma-Kilya, Majka Mjesec. Ona je bila ena i sestra Sunca. Svojim je kre
tanjem upravljala izraunavanjem vremena i odreivala kalendar sveano
sti Inka (Rowe, 1946., str. 295). Bog grmljavine bio ie bog vremena kojemu
su se Inke molile za kiu. Prikazivale su ga kao ovjeka na nebu koji u
jednoj ruci nosi buzdovan, a u drugoj praku. Grmljavinu je proizvodio
glasnim udarcima prakom, dok je munja bila odbljesak njegove blistave
odjee. Kiu je stvarao od vode iz Mlijene staze, nebeske rijeke koju je
potom slijevao na Zemlju. Inke su ga zvale imenima Ilyap'a, Intil-ilyap'a ili
Coqu-ilya, a poistovjeivali su ga i sa zvijeem istog imena (Rowe, 1946.,
str. 294-295).
Inke su vjerovale da su zvijezde Mjeseeve slukinje (Garcilaso de la
Vega, 1869.-1871., str. 115). Meu njima su tovali Plejade, koje su zvali
Collca. Neke su zvijezde upravljale razliitim zemaljskim poslovima i
tovale su se upravo zbog toga. Npr., pastiri su tovali zvijezdu Liru,
koju su zvali Vrcuchillay. Vjerovali su da je ta zvijezda arena ljama koja
titi stoku (Polo de Ondegardo, 1916., str. 3-4). Inke koje su ivjele u
planinama tovale su zvijezdu Chuquichinchay, to znai planinski lav.
Ta je zvijezda, koja pripada zvijeu Lava, vladala lavovima, jaguarima i
medvjedima, od kojih su ivotinja Inke traile zatitu. Inke su tovale zvije
zdu Machacuay, koja je vladala zmijama. Polo de Ondegardo izvjeuje
(1916., str. 5) da je Machacuay predstavljala raka, to odgovara zvijezdi
istoimenog zvijea. Druge zvijezde predstavljaju boansku majku (Djevi
ca), jelena (Jarac) i kiu (Vodenjak).
Inke su Zemlju nazivali Pacha Mama (Majka Zemlja), a more Mama
Qoca (Majka More). tovali su ih kao nadnaravne boice (Rowe, 1946.,
str. 295). Osim toga, Inke su tovale i brojne mjesne bogove i kuna boan
stva. tovali su biljke, drvee, brda i kamenje, kao, primjerice, smaragd, te
ivotinje, poput jaguara, planinskih lavova, lisica, majmuna, velikih zmija
i kondora (De la Vega, 1869.-1871., str. 47).
Inke su idolima glavnih bogova redovito prinosili hranu i pie, koje se
zvalo chicha. Hrana se spaljivala, a chicha izlijevala na tlo, a bog ili umrla
dua primili bi tu rtvu gdje god se nalazili. to se tie boga Sunca, vladar
Inka bi spalio hranu koju prinosi kao rtvu, dok bi chichu izlio u veliki
zlatni vr koji se nalazio iza kipa boga Sunca, odakle bi se chicha izlijevala
u uplji kamen optoen zlatom. Taj je kamen stajao na trgu ispred rtvenika
(Cobo, 1893., str. 83).
Idoli su se tovali u hramovima. Glavni hram Inka nalazio se u Cuzcu,
a posjeivali su ga ljudi iz svih krajeva carstva Inka. Rowe kae (1946., str.
293): "U hramu Sunca u Cuzcu nalazili su se prikazi nebeskih bogova
Inka, kao i itavog mnotva niih nadnaravnih bia; meu njima je najzna
ajniji bio prikaz Viracoche, a ne Sunca. Prinosima s polja koji su se pripi
sivali Suncu, hranio se itav sveeniki stale Inka, a ne samo sluge Sunca,
dok su Izabranice sluile svim boanstvima u hramovima, a ne samo Suncu.
Premda je Sunce u religiji Inka imalo veoma znaajan poloaj, smatralo se
samo jednom od velikih sila slubene religije i uivalo je vie teoretski,
nego stvaran znaaj."
Izabranice su od djetinjstva bile posveene slubi hramskim boan
stvima. ivjele su u samostanima pokraj hramova Sunca, koji su se nala
zili u znaajnim gradovima diljem carstva. Djevice koje su ivjele u samo
stanu zvale su se Mamacone, gospe majke. Vjerovalo se da su Mamacone
ene bogova (Cobo, 1893., str. 146-147). Mamacone su skrbile o rtvenoj
vatri u glavnom hramu u Cuzcu, odravajui je izrezbarenim i oslikanim
komadiima posebnog drveta. Svakoga jutra u zoru pripremale su hranu
za boga Sunca, predstavljenog zlatnim kipom koji se nazivao Punchao
(Cobo, 1893., str. 147-148) i imao je oblik: "zlatnog diska sa zrakama i ljud
skim licem." (Rowe, 1946., str. 293). Kip je bio okrenut prema istoku, tako
da su ga obasjavale prve zrake izlazeeg Sunca. Sveenice su tada prinosile
hranu u rtvenu vatru, govorei: "Sunce, jedi ovu hranu koju su ti tvoje
ene pripremile." Ostatke prinosa koje ne stavljaju u vatru odnose hram-
ski sveenici, slubenici, uvari i sveenice. U hramovima posveenima
bogovima vedske kozmologije, svakodnevno se prinose hrana i pie. I on
dje ostatke takvih prinosa odnose sluge bogova.
Amauate su filozofi-sveenici Inka, koji su poduavali da su ljudi sastav
ljeni od due i tijela. Dua je besmrtna duhovna supstancija, a tijelo prolaz
na, materijalna supstancija. Amautae su poistovjeivali tijelo sa zemljom,
smatrajui da se ono nakon smrti pretvara u zemlju. Stoga su tijelo nazi
vali allpacamasea, to znai oivljena zemlja. No, ljudsko tijelo su razliko
vali od tijela ivotinja, dodavanjem rijei runa, koja oznaava razum i inte
ligenciju (Garcilaso de la Vega, 1869.-1871., str. 126). Inke su vjerovale u
zagrobni ivot. Pobone due odlazile su bogu Sunca, a nepobone u hla
dno podzemlje, gdje mogu jesti samo kamenje.
Inke su se bavile proricanjem, pri emu su od nadnaravnih bia traile
da: "... dijagnosticiraju bolesti, utvruju istinitost priznanja, otkrivaju
izgubljene stvari, prokazuju zlobne vraeve, izabiru mogue nasljednike,
odreuju najprihvatljivije rtve bogovima i, openito, da rjeavaju dvojbe."
(Rowe, 1946., str. 302). Osim toga, pri utvrivanju svojih postupaka u bu
dunosti oslanjali su se na predznake.
Proricanjem su se mogli baviti i vraevi (omo) koji su izravno opili s
duhovima. Ljudi su od njih traili pomo pri otkrivanju izgubljenih ili
ukradenih predmeta. Vraevi su otkrivali i podatke o dogaajima na uda
ljenim mjestima i zazivali duhove izgovarajui arolije ili crtajui likove
na zemlji. Neki su uspostavljali komunikaciju s duhovima u nesvjesnom
stanju izazvanom tekuim opijatima. Openito, razgovarali su s duhovima
u mraku, kada su ljudi mogli uti glasove vraeva i duhova (Rowe, 1946.,
str. 302).
Kozmologija Zulua
Zului su pleme koje ivi na sjeveroistoku pokrajine Natal u Junoafrikoj
Republici i govori jezikom bantu. Prema nekim izvorima, njihova kozmo
logija ne obuhvaa samo boga stvoritelja, ve i mnogo neodreenijeg
vrhovnog boga. Boanski stvoritelj koji je stvorio vidljivi svijet i tijela ivih
bia, zove se Umvelinquangi. Praotac ljudi zvao se Unkulunkulu. Jedan
Zulu rekao je Callawayu (1870., str. 97) da su Unkulunkulu i boanski
stvoritelj Umvelinqangi, istovjetni. Rekao je da se vrhovni bog koji je po
stojao prije tog boanskog stvoritelja, jednostavno zove Kralj. Slino raz
likovanje nalazimo u vedskom sustavu koji razlikuje vrhovnog boga (Kri-
na, Naravan, Vinu) i boga stvoritelja (Brahma), koji je stvorio planete i
iva bia, ukljuujui ljude.
Neki tvrde da je ideja o vrhovnom bogu u Zulua proizala iz doticaja s
kranstvom. Ali jedan Zulu rekao je Callowayu sljedee (1870., str. 19):
"Za nebeskog Kralja nismo prvi put saznali od bijelaca. Ljeti, kada grmi,
obiavamo rei: Kralj se igra. A onome tko se boji, stariji govore: To je
samo strah. Koju si stvar koja pripada Kralju pojeo?' Radi toga kaem da
smo za Gospodina o kojemu nam govorite uli prije nego li ste vi doli
ovamo. Ali, on se razlikuje od Unkulunkulua koji je stvorio sve stvari. No,
prvog nazivamo kraljem, jer ivi na nebu. Unkulunkulu ivi dolje i on je
stvorio sve stvari dolje."
Callawayev je izvor objasnio da upravo nebeski kralj, vrhovni bog na
nebu, kanjava ljudske grijehe nesreama. Tako se prepoznaje njegovo dje
lovanje. Rekao je: "Ne znamo kako ivi, niti su nam poznata naela prema
kojima vlada. Poznajemo samo njegovu kaznu." Nebeski kralj nije proiza-
ao iz Unkulunkulua kao sve ostalo. Izvor dalje kae: "Nae znanje o Unku-
lunkuluu i o njemu je nepovezano. Naime, dok otprilike moemo rei to
pripada Unkulunkulu, gotovo nita ne moemo rei o onome to pripada
nebeskom kralju. Poznajemo veinu onoga to pripada Unkulunkuluu, jer
on je bio na ovoj zemlji i moemo opisati koji ga poslovi zanimaju. Unku
lunkuluu pripisujemo Sunce i Mjesec, kao i sve stvari na ovome svijetu."
(Callaway, 1870., str. 20-21).
Callawayev je izvor prigovarao kranima koji su Zuluima govorili da
je nebeski kralj stvorio sve vidljive stvari na zemlji: "Mi smo im rekli da ih
je stvorio sam Unkulunkulu." (Callaway, 1870., str. 21), te dodao: "Premda
nam neki misionari govore da su taj kralj i Unkulunkulu isti, mi crnci
nismo rekli da Unkulunkulu ivi na nebu; rekli smo da se rodio i umro; to
je sve to smo rekli." Opisano podsjea na vedsku koncepciju prema kojoj
je boanski stvoritelj, Brahma, smrtan, a vrhovni bog, Krina, besmrtan.
Unkulunkulu naizgled obitava na nebu. Na pitanje o prebivalitu stvorite
lja, neki starjeine Zulua su odgovorili: "Stvoritelj svih stvari je na nebu. A
ondje ive i ljudi." (Callaway, 1870., str. 53).
Filozof iz plemena Zulu, Laduma Madela, koji je djelovao u 20. st, na
sljedei nain objanjava legendu o postanku. Boanski stvoritelj zove se
Umvelinquangi, to znai onaj koji je stvorio sve osim svijeta koji je stvorio
njega. Njegova se ena zvala Ma Jukujukwini, to je ime mjesta na kojemu
je stvorena, Ema Jukujukwini. Na tom su se mjestu stvoritelj i njegova
ena pojavili poput gljiva (Bodenstein i Raum, 1960., str. 169). Nakon
toga su stvorili troje djece - Sithu, Nowu i Nomkubulwanu, 'Kraljevnu koja
se ne udaje (Bodenstein i Raum, I960., str. 169). Zemlja se zove Umhlaba.
Boanski stvoritelj je na zemlji podigao 4 stupa, a stvorio je i zemlje
ispod vidljive Zemlje i nebesa iznad vidljivog neba. Jedan Zulu objanjava
(Bodenstein i Raum, I960., str. 172): "Kao to iza jednog obzora uvijek vi
dite drugi, tako moete vidjeti i nebeski svod!"
Jedna ena iz plemena Zulu opisala je Nomkhubulwanu, Umvelin-
quangijevu ki kao nebesku kraljevnu (Berglund, 1976., str. 70): "Ona voli
ljude. Stoga otvara nebo i doputa im da vide stvari koje ondje postoje. Tada
se vidi i duga. Vidi se u trenutku kada im ... doputa da je vide. Svodovi su
raznobojni. Lijepi su tako obojani svim bojama." Kada ljudi ugledaju dugu
obiavaju rei: "Kraljevna nas sigurno voli. Sada e kia prestati i dat e
nam sunce. A onda e nam poslije ponovno donijeti kiu."
Prvi su je ljudi u drevno doba mogli izravno vidjeti. Danas je rijetko
vide. Kada susretne ovjeka, skriva se, molei ga da joj okrene lea i da je
ne gleda jer je gola. Ukoliko je ovjek pogleda, oboljet e i nedugo potom
umrijeti. Katkad e nebeska kraljevna razgovarati s ljudima i njezine e
poruke biti veoma znaajne. Tako se moe oglasiti ovjeku u njegovu vrtu:
"Ove e godine imati hrane; premda je dugo vladala glad, ona e uskoro
prestati." (Callaway, 1870., str. 254). Osim toga, moe Zuluima davati i
razliite upute koje e ovi spremno slijediti. Nekad se, naizgled, moe vi
djeti u blizini ena. Krige izvjeuje (1968., str. 180): "ena koja tvrdi da
ju je susrela ovo proljee (1966.) opisala ju je kao visoku ljudsku figuru
obavijenu maglom, koja je stajala u blizini gutare, gotovo posve prekrivena
platem, sivo-crnim poput kinih oblaka." Neki su je navodno vidjeli odje
venu u biljke, to odraava njezinu vlast nad poljoprivredom.
I razliite prirodne sile smatraju se manifestacijama ivih entiteta. Kada
je munja pogodila kuu nekog Zulua, poslije je tvrdio da je vidio bljetavo
stvorenje. Rekao je (Berglund, 1976., str. 39): "Svi smo se nalazili u kui
kada su se iznenada otvorila vrata kroz koja je uletjela munja, pogodivi
ovoga i ovoga ... Tada sam ugledao tu stvar. Bila je zastraujua i hitro se
kretala. Ali jasno sam je vidio. Bila je to ptica s bijelim, plamenim perjem.
Kljun i noge bile su joj vatreno crvene, a rep posve drukiji, nalik spaljenoj
travi ili boji neba. Brzo je trala, nita ne govorei i jednostavno je ugrabi
la onoga koga je otela. Onda je svojom vatrom dotaknula travu. I iznova
je nestala kroz vrata."
Raum ovako objanjava podrijetlo ljudi (1973., str. 76): "Zului ne vjeru
ju da su ljudi nastali spolnim openjem, ve procesom koji nalikuje
razmnoavanju biljaka. Ljudi su se odvojili od pretpostojeeg entiteta. Taj
se entitet naziva uhlanga (postelja od trske) ih umhlaba (zemlja). Sila od
govorna za to odcjepljenje je Unkulunkulu." Budui da se vjeruje da su
ljudi proizali iz trske, te se biljke smatraju svetima i smiju se sjei samo uz
doputenje poglavice Zulua (Raum, 1973., str. 76). Unkulunkulu nije izra
van predak neke posebne plemenske loze Zulua, ali od njega svi potjeu
(Raum, 1973., str. 76). Naizgled su postojali i nii Unkulunkuli koji su,
osim 'Unkulunkulua svih ljudi', stvorili pripadnike odreenih plemena i
rasa (Callaway, 1870., str. 96).
U plemenu Zulu postoje gatare, koje se nazivaju isangoma. One spravlja
ju lijekove i iscjeljuju bolesnike. U svojoj knjizi Body and Mind in Zulu
Medicine, Harriet Ngubane pie (1977., str. 102): "Neka osoba ne odabire
sama poziv gatare (isangorna), ve se tvrdi da su je odabrali njezini preci,
koji su joj podarili vidovnjake moi. Poetnicu u medicinu upuuje
struna gatara, kojoj odreeno razdoblje slui kao naunica, premda se
tvrdi da su joj neke tajne medicine razotkrili njezini preci. Prethodno sam
spomenula da duhovi predaka ne opsjedaju tijelo, premda su uvijek u
blizini gatare - 'sjede' na njezinim ramenima i apu joj u uho."
Zului razlikuju i vie vrsta 'lijenika'. Neki od njih iscjeljuju uz pomo
duhova. Druga vrsta lijenika, t z v . nebeski lijenik, slui se vreme
nom i drugim prirodnim silama, oslanjajui se na svoje magijsko znanje.
Ljudi takve lijenike esto nazivaju nebeskim pastirima, jer svojim opasnim
munjama i tuom skupljaju olujne oblake, kao to djeaci okupljaju stoku.
Eileen Jensen Krige kae (1968., str. 310): "Tre sa svojim orujem i oklo
pima protiv kie viui na munju da ode negdje drugdje, i ujedno zvide
kako to ine pastiri. Nebeskog lijenika uvijek nazivaju 'mladiem koji
okuplja stado', bez obzira na njegovu dob."
Predaje o vraanju i magiji obuhvaaju i kune duhove, koji su esto
utjelovljeni u ivotinjama i pomau vjeticama ili arobnjacima. Najzna
ajnija meu njima je divlja maka, koju Zului nazivaju impaka. Ona
moe preuzeti vlast nad psima, stokom, zmijama i drugim ivotinjama i
natjerati ih da ine zlo odreenim ljudima. Krigeova kae (1968., str. 325):
"Ljudi e bez oklijevanja zaposliti gataru da istjera ivotinju i razotkrije
arobnjaka."
Ideja ivotvorne due kod Zulua povezana je s ljudskim odrazom. Zului
zaziru pogledati svoj odraz u mranom jezeru, strahujui da e im zvijer
koja se skriva u tom jezeru, oteti duu i tako im oduzeti ivot (Raum,
1973., str. 123). Trudnice vjeruju da udahnjuju ivot svom djetetu preko
svog odraza. Stoga se uvrijeio obiaj da trudnica dri posudu s vodom u
koju samo ona moe gledati. Pogleda li vodu netko drugi, stranac e djetetu
oduzeti ivot. Vjeruje se da su povrine jezera i rijeka vrata koja vode u
druge svjetove. Onaj koji izgubi ivot u vodi, moda e pronai nov ivot
na drugoj strani povrine (Raum, 1973., str. 123). Zului vjeruju i da je ivo-
tvorna dua (iklozi ili ithongo) povezana s ljudskom sjenom (ithunzi). Sje
na nakon smrti odreeno vrijeme obitava u grmu ili u stepi. Mrtvi se na
zivaju abaphansi, 'ljudi odozdo'. Mrtvi preci oslanjaju se na molitve i rtve
koje prinose njihovi potomci koji se, pak, oslanjaju na njihove zagovore.
Raum kae da preci (1973., str. 76): "... upravljaju dobrom i loom sreom
svojih potomaka."
Kozmologija zapadnoafrikog naroda Igbo
Zapadnoafriki narod Igbo danas uglavnom ivi na podruju Nigerije. Igbi
vjeruju da svaki ovjek ima svog duhovnog dvojnika, koji se naziva chi.
Antropolog Charles Kingsley Meek tvrdi da je chi transcendentno ja i da
usko podsjea na egipatsku koncepciju ka, ovjekova dvojnika ili genija,
pradjedovsku emanaciju koja ga navodno vodi i titi tijekom ivota i kojoj
se nakon smrti vraa. Premda se predodbe o chi u izvjesnoj mjeri razlikuju,
Okpewho tvrdi (1998., str. 90-91): "Openito se prihvaa da je chi duh koji
pomae pred-Ja da pregovara o svojoj prednatalnoi sudbini pred vrhovnim
boanstvom; on ostaje u duhovnom svijetu da skrbi o dobrobiti pojedinca
dok ovaj izvrava svoju volju ili ga, pak, prati na svijetu kao svojevrstan
zatitniki duh-dvojnik."
Ta povezanost ovjeka i chi utvrena je u trenutku zaea. Igboi, koji
vjeruju u reinkarnaciju, kau da se chi u jednom ivotu razlikuje od chi-ja
u sljedeem ivotu. Tako, primjerice, neka osoba moe biti bogata u jednom
i siromana u drugom ivotu. Dalje opisujui chi. Meek kae (1970., str.
55): "ovjekove sposobnosti, mane, te dobra ili loa srea, pripisuju se nje
govu chi-jn, to u izvjesnoj mjeri objanjava fatalizam Iboa. Ukoliko ovjek
svojim postupcima zapadne u nevolju, opravdavat e se tvrdei (i vjerujui)
da je za to odgovoran njegov chi, a ne on." I ivotinje imaju svoj chi. Kada
lovac strijelom promai ivotinju, to e pripisati zatitnikom djelovanju
njezina chi. Meek dodaje (1970., str. 55): "ivotinja moe postati ovjekov
chi, a vjeruje se da okrutni ljudi imaju ivotinjski chi. Tvrdi se da su djeca
lovaca osobito podlona mogunosti da steknu chi ivotinja koje su njiho
vi oevi ubili. Na taj se nain ivotinje mogu osvetiti ljudima."
Meutim, chi se razlikuje od stvarnog 'ja'. Kako tvrdi Ogbuene (1999.,
str. 112), nepromjenjivo duhovno sebstvo zove se mmuo - duh koji pokree
sva iva bia. Igboi vjeruju, dalje tvrdi (1999., str. 112): "Stvarnost je hijerar
hija Mmuoa - duhova koji potjeu od Chukwua, najvieg Mmuo-duha."
Mrtvi preci nazivaju se alammuo - duhovi koji ive u duhovnom svijetu,
ali su mrtvi na ovome (Ogbuene, 1999., str. 112). No, takvi se duhovi mogu
vratiti na ovaj svijet. Ogbuene pie (1999., str. 116): "Roditelji i roaci koji
su poznavali duha u njegovu prethodnom ivotu, prepoznat e njegovu
novu inkarnaciju i prisjetiti se dogaaja iz njegova ivota. Vjerujemo da
mnoga novoroena djeca veoma nalikuju svojim prolim duhovima."
Tijelo u kojemu poiva dua naziva se aru (Ogbuene, 1999., str. 164.
Postoji i drugi element povezan s ivim biima - obi, to Ogbuene (1999.,
str. 164) tumai kao dah, a Meek (1930., str. 56) kao ovjekova 'ivotna bit'.
Ogbueno (1999., str. 164) razlikuje i eke, koji element on naziva pretkom
uvarem. Mmuo, chi, aru, obi i eke mogu se pojedinano usporediti sa slje
deim vedskim koncepcijama: atman (pojedinana dua), mana (istanano
materijalno tijelo), deha (grubo fiziko tijelo), prana (ivotvorni zrak) i
paramatman (pratea Nad-dua).
Igboi osjeaju duboku povezanost s mrtvim precima. ivi se ponaaju
kao da mrtvi jo uvijek ive meu njima. Victor Chikenzie Uchendu pie
sljedee o duhovima mrtvih (1965., str. 102): "Prigovara im se to nisu
ispunili svoju dunost prema svojoj djeci, to su zatvarali oi pred zlodjeli
ma zlih duhova koji su uzrokovali smrt u obitelji, zbog propasti usjeva i
neuspjene trgovine." U jednostavnim kuanskim obredima, ljudi im pri
nose obinu hranu. Igboi vjeruju da se njihovi preci nekad iznova inkarnira-
ju u svojim obiteljima. Uchendu primjeuje (1965., str. 102): "Vjerovanje
u reinkarnaciju [ponovno roenje u ljudskom obliku] prua Igboima nadu
da e ostvariti svoje neostvarene ciljeve u sljedeem ivotnom ciklusu. S
druge strane, transmigraciju [reinkarnaciju u obliku drugih vrsta, a ne ljud
ske] smatraju najveom moguom kaznom za poinitelje incesta, ubojice,
vjece i vraeve. Isdigh uwa na mmadu, 'Neka se ne reinkarnira u ljuds
kom obliju', najgora je kletva meu Igboima." To odgovara vedskom po
imanju reinkarnacije, prema kojemu se due koje su nagomilale lou karmu
reinkarniraju u niim oblicima ivota, primjerice ivotinjskim.
Igboi smatraju da su neke ivotinje svete ili zabranjene odreenim srod-
nikim skupinama. Naprimjer, u Lokpanti je leopard sveta ivotinja sro-
dnike skupine Um-Ago. Um-Ago znai 'djeca leoparda'. Um-Agoi ne ubi
jaju leoparde, niti jedu njihovo meso jer vjeruju da e ovjeka koji to uini
zadesiti prerana smrt. Pripadnici skupine Um-Ago navodno posjeduju
mo pretvaranja u leoparde, u kojem obliku ubijaju stoku svojih neprija
telja (Meek, 1970., str. 252).
Igboi vjeruju i da djeca mogu mijenjati oblik. Ako neko dijete ne moe
hodati ili puzati u dobi od 3 godine, zakljuuju da je ono stvorenje koje
je dolo iz rijeke ili potoka. Neki pripadnici naroda Igbo odvode takvo
dijete do oblinje rijeke, nosei sa sobom tanjur s kaastim slatkim krumpi
rom kao rtveni prinos. Ondje se dijete pretvara u pitona i otpue u vodu.
Pripadnici druge skupine Igboa izvode takav obred u kui. Katkad se dije
te pretvara u zmiju, koju potom ubijaju. Nekad se pretvara u majmuna. U
svom antropolokom izvjeu o Igboima, Northcote W. Thomas je napisao
(1914., str. 29): "Podmetnuto dijete nazivaju nwa di mwo, a mnogi su me
ozbiljno uvjeravali da su stvarno vidjeli takve preobrazbe."
Charles Kingsley Meek ovako opisuje bogove Igboa (1970., str. 20):
"Prije svega, postoji panteon viih bogova koje predvodi Chuku ili Chineke,
Vrhovni duh, Anyanu (Sunce), Igwe (Nebo), Amadi-Oha (Munja) i Ala
(boanstvo Zemlje). Potom slijede brojna nia boanstva: boanstva vode
i poljoprivrede; duhovi koji personificiraju sreu, sudbinu, bogatstvo, snagu,
proricanje i zlo; duhovi kao dvojnici ivih ljudi; i, naposljetku, preci koji
upravljaju sudbinama svojih ivih potomaka. Vrhovno bie, ili bi tonije
bilo rei Vrhovni duh ili svjetska Nad-dua, naziva se Chuku, to je sloe-
nica od rijei Chi=duh i uku=velik ... U svojoj ulozi stvoritelja, poznat je
pod imenima Chineke, Chukwoke ili Chi-Okike."
Ogbuene (1999., str. 113-114), kao i Meek, razlikuje Chukwua ili Chu-
kua (Boga, velikog Duha ... prvog pretka ... samopostojee Bie i izvor
svega postojeeg) od Chinekea (Boga stvoritelja). U vedskoj kozmologi
ji nalazimo slino razlikovanje izmeu Krine, Vrhovne boanske osobe,
koji je izvor svega i boga-stvoritelja, Brahme, koji je uz pomo sastojaka koje
mu je dao Krina, stvorio Zemlju i druga nebeska tijela u svemiru. Ok-
pewho (1998., str. 90) vjeruje da su na tradicionalnu ideju boga dananjih
Igboa u izvjesnoj mjeri utjecali kranski misionari, no ak i on prihvaa
da postoji neko vrhovno boanstvo i opisuje predaje o ljudima koji su
susreli osobnog boga (1998., str. 73-74). Kako objanjava (1998., str. 74):
"Zanimljivo je... da Iji [Igboi] u svojoj mati mogu zamisliti susret s vrhov
nim boanstvom." Ogbuene kae (1999., str. 108): "Chukwu ... je bog koji
djeluje i govori i kojemu ljudi prinose rtve, nadajui se njegovoj pomoi."
On je istodobno neopisiv, radi ega se katkad naziva Ama-ama-Amasi Ama-
si, Onaj koji je poznat, ali se nikada ne moe potpuno spoznati." Ogbuene
dalje kae (1999., str. 108): "To se razlikuje od tvrdnje da Chukwu moe
biti sve ili nita. Prije bi se moglo protumaiti kao tvrdnju da postoji stvar
nost koja se ne moe opisati, ali prema kojoj su usmjerena Njegova djela."
Meek kae sljedee o Chukwuu (1970., str. 20): "On je stvorio nebo i
zemlju, on alje kiu, uzrokuje rast usjeva i izvor je iz kojega ljudi mogu
crpiti svoj chi ili prateu duu. On je otac bogova, jer se barem za neke
bogove tvrdi da su mu sinovi. Ali, ujedno je neodreeno boanstvo nejasne
osobnosti i ljudi mu rijetko izravno prinose rtve. Ipak, smatraju ga ultima
tivnim primateljem svih rtava. S obzirom na to, tovatelj koji prinosi
rtvu Anyanuu, moli ga da prihvati tu rtvu i odnese je Chukuu."
Taj odnos izmeu niih bogova i vieg boga Chukua kod Igbua, podsje
a na odnos meu bogovima u vedskom kozmolokom modelu. U Bhaga-
vad Giti (9.23), Vrhovni bog Krina kae: "Svi koji vjerno tuju druge bo
gove zapravo tuju samo Mene, o, Kuntijev sine, ali to ine pogreno."
Kako tvrdi Ogbuene (1999., str. 109), razliiti bogovi i stvorenja, uklju
ujui Chinekea, smatraju se istodobno istovjetnima Chukwuu i od njega
razliitima: "Igbui pretpostavljaju da je Chukwu jedan, beskrajan i da pou
ava i sjedinjuje sva druga bia. Takozvani bogovi ili duhovi nisu po sebi
Chukwu, ve jednostavno odraavaju odreene aspekte Njegovih naela,
postupaka i svijesti." To je zapanjujue slino uenju o nespoznatljivom
istodobnom jedinstvu i razlici (acintya-bhedaabedatattva), karakteristi
nom za vedsku filozofsku misao kojoj sam osobno predan (Gaudiya Vais-
hnava). Uitelji te kole objanjavaju da su sve due, kao to su i zrake Sunca
istodobno jedno sa Suncem i od njega razliite, istodobno jedno s Vrhov
nom duom i od nje razliite.
Prema vedskoj kozmologiji, Bog, Krina, ima 3 svojstva: sat, svojstvo
vjenog postojanja; cit, svojstvo bezgraninog znanja; i amanda, svojstvo
vjeno rastue transcendentne ugode. Posljednje se svojstvo manifestira
uzajamnom razmjenom duhovne ugode izmeu Krine i Njegovih vjenih
pomagaa. Te se razmjene ugoda nazivaju nitya-lila, vjene razbibrige. Tjele
sne ljubavne veze smatraju se nesavrenim odrazima izvornih duhovnih
razbibriga. Chukwu, vrhovni bog Igboa, takoer posjeduje 3 svojstva po
stojanja, znanje i ugodne razbibrige. Njegovo se svojstvo postojanja izraava
kao Okike, u kojemu se: "manifestira stvaranjem svega vidljivoga i nevidlji
voga." (Ogbuene, 1999., str. 109). Ukupnost svega postojeeg, materijalnog
i duhovnog, kao i samo postojanje, naziva se ife. (Ogbuene, 1999., str. 112).
Chukwu posjeduje i svojstvo znanja. Ogbuene objanjava (1999., str. 110):
"Chukwu je ivi bog koji poznaje tajne svih srca." I nastavlja (1999., str. 163):
"Vrhovno bie, Chukwu, nije samo ocean svijesti [znanja] i bia [postojanja],
nego i ocean ljubavi i blaenstva. Svrha njegova stvaranja jest igranje ljubav
ne igre sa samim Sobom, preko svojih stvorenja, ali u razliitom opsegu."
Ljudi se nazivaju oke-chukwu, to znai djeli Chukwua. Kada je Chuk
wu stvorio prve ljude, izgovorio je rije mmadu, neka bude ljepota (Og
buene, 1999., str. 160). Kako tvrdi Ogbuene (1999., str. 162), Igboi vjeruju
da: "... mmadu manifestira boansku misao, pretvara beskonano u kona
no, boanski duh u osjetilne pojave." Ljudi su stvorenja najblia bogu, a
svoj odnos s bogom, Chukwuom, uspostavljaju preko aja, prinoenjem
rtava i molitvom. "Tipina tradicionalna obitelj Igboa svakoga e jutra
molitvama iskazivati zahvalnost Chukwuu. Te molitve poinju pranjem
ruku i crtanjem crta na podu uz pomo Nzu - svojevrsna bijela kreda, ko
jom nekad oslikavaju none prste. Bijela boja simbolizira istou, neokalja-
nost, duhovnost." (Ogbuene, 1999., str. 235).
Univerzum kako ga poimaju Igboi, s mnotvom bogova i duhova, izrazi
to je personaliziran. Richard Neal Henderson je napisao (1972., str. 117):
"Ljudi znaju da postoje bogovi, duhovi i sablasti... i znaju da te sile mogu
izravno djelovati na njih. Meutim, premda se pretpostavlja da ta bia svo
jom voljom mogu odreivati tijek ljudskih ivota i zajednica, ljudi ih ope
nito ne poznaju. Stoga ih uspostavljanjem komunikacije neprestano nasto
je uvesti u osobnu ili javnu svijest." Tu komunikaciju uspostavljaju uz
pomo 'duhova glasnika', kao to su leinari.
Kozmologija Igoa obuhvaa nekoliko razina ili svjetova. Razliite predaje
navode razliit broj tih svjetova - osam, sedam ili etiri. Henderson kae
(1972., str. 109): "... s toke gledita ljudi koji ive u ovome svijetu, ostali
su svjetovi zemlje mrtvih u kojima e se inkarnirati svi ljudi nakon smrti."
Ti drugi svjetovi ujedno su i izvori dua koje se inkarniraju na ovome svije
tu. Igboi vjeruju da neprestano odravaju vezu s tim drugim svjetovima i
njihovim stanovnicima, koji se zanimaju za poslove na ovom svijetu. Neki
mrtvi, koji su ostali suvie vezani za ovaj svijet, ostaju ovdje kao duhovi.
Henderson tvrdi da su to: "... 'zli mrtvi' koji su naruili svjetski poredak."
(1972., str. 109)
PRIKAZE, ANELI
I IZVANZEMALJCI
Pjeak se katkad osvre da pogleda put iza sebe koji je preao prije nego li
nastavi naprijed. U ovoj smo knjizi zapoeli nae putovanje pregledom
dokaza o iznimno velikoj starosti ovjeka. Taj arheoloki dokaz, koji se
suprotstavlja prihvaenim darvinistikim teorijama ljudske evolucije, upu
uje na nunost traenja novog objanjenja podrijetla ljudske vrste. Ali,
prije nego smo poeli tragati za takvim objanjenjem, odluili smo odgovo
riti na pitanje: 'to je ovjek?' Na taj smo se nain osigurali da e svako
objanjenje koje predloimo samo objasniti ono to iziskuje objanjenje.
Mnogi znanstvenici danas pretpostavljaju da je ovjek jednostavno spoj
tvari, pod ime razumijevamo kemijske elemente periodikog sustava.
No, vidjeli smo da je mnogo razumnije zapoeti pretpostavkom da je ovjek
sazdan od 3 jedinstvene sastavnice: materije, uma i svijesti (ili duha). Vi
djeli smo da sama znanost prua dovoljno dokaza za tu pretpostavku. S
obzirom na to, namjeravamo li objasniti podrijetlo ljudske vrste, trebamo
objasniti podrijetlo materije, uma i svijesti i kako su se oni sjedinili u ljud
skom obliku. injenica da materija, um i svijest postoje u ljudskom obliku
upuuje na to da je svemir podijeljen na podruja kojima prevladavaju
materija, um i svijest. Drugim rijeima, svemir je sloen i nastanjen i u
njemu mi, ljudi, imamo svoje jedinstveno mjesto. Dokaz o postojanju tog
sloenog svemira pronali smo u klasinoj zapadnoj kulturi, nakon ega
smo pokazali kako je to isto razumijevanje prisutno u razliitim povijesnim
kulturama diljem svijeta. Sloeni svemir nastanjuju najrazliitija izvanze
maljska i izvandimenzionalna ovjekolika stvorenja.
Dokaz o postojanju tih izvanzemaljskih i izvandimenzionalnih stvore
nja, koji sam do sada izloio, sastoji se od izvjea ljudi iz daleke prolosti
ili dananjih ljudi, koji nisu u cijelosti integrirani u suvremeno razvijeno
drutvo. U ovom poglavlju nai e izvori biti uglavnom opaanja repre
zentativnih pripadnika suvremenog razvijenog drutva od poetka suvre
mene znanosti do danas. Taj dokaz potvruje vjerodostojnost predaja o
izvanzemaljskim i izvandimenzionalnim biima koja su, pretpostavljam.
odgovorna za nastanak tjelesnih oblika ivih bia naeg spoznajnog svijeta.
U 9. poglavlju vidjet emo da je utjecajem uma i svijesti na materiju stvarno
mogue proizvesti promjene u biolokim organizmima. U 10. poglavlju
razmotrit emo kozmoloko antropijsko naelo, neke verzije koje pretpo
stavljaju ideju da je itav univerzum stvoren radi ovjeka. A u 11. poglavlju
spojit u sve elemente ideje ljudske devolucije - prema kojoj se ljudi nisu
razvili iz materije, ve iz iste svijesti, ili duha, kojim su procesom upravlja
le inteligentne sile. Razliite aspekte tog dokaza usporedit u s njihovim
izvorima u vedskim tekstovima drevne Indije, koji su me nadahnuli na ovo
istraivanje.
U pregledu razliitih kategorija spoznajnog i eksperimentalnog dokaza,
koji upuuje na postojanje izvandimenzionalnih, svjesnih, ovjekolikih
stvorenja, izloen u ovom poglavlju, zapoet emo primjerima poruka
preminulih, koji danas naizgled postoje u nekom drugom predjelu sloenog
svemira. Nakon toga emo razmotriti problem prikaza umrlih i opsjedanja
ivih od strane mrtvih. Izvjea o tome dodatno osnauju dokaz predstav
ljen u 6. poglavlju, koji upuuje na postojanje utjelovljenog svjesnog 'ja',
razliitog od uma i proste materije. No, sluajevi izloeni u ovom poglavlju
poglavito se odnose na opstanak tog svjesnog 'ja' dugo nakon smrti tijela
sastavljenog od grube materije. Nakon toga emo razmotriti drugu katego
riju prikaza i opsjednutosti, ukljuujui naizgled nadljudska stvorenja.
Potom emo razmotriti potragu suvremene znanosti za izvanzemaljskom
inteligencijom, koja e nas odvesti u podruje izvanzemaljskih i izvandimen-
zionalnih bia o kojemu svjedoe suvremena izvjea o otmicama od strane
NLO-a i izvanzemaljaca, osobito ona s elementom paranormalnog. Na taj
nain namjeravam pokazati, da ideja o izvanzemaljskim i izvandimenzional-
nim svjesnim biima nije posve nepoznata suvremenoj znanstvenoj misli.
Komunikacije s preminulima
Neki istaknuti znanstvenici istraivali su komunikacije s preminulima.
Prihvate li se njihova izvjea, to znai da posjedujemo dokaz o postojanju
nekog dijela sloenog svemira i kozmike hijerarhije stvorenja opisanih u
posljednjem poglavlju.
Dokaz o tome da preminuli odravaju kontakte sa ivim ljudima dolazi
iz razliitih izvora, ukljuujui medije. Istaknuti ameriki znanstvenik s
poetka 20. st, i jedan od utemeljitelja suvremene psihologije, William
James, bio je osobito impresioniran medijskim sposobnostima gospoe
Piper.
Tijekom njezinih seansi, osobu gospode Piper navodno je zamijenila
njezina 'kontrola', davno preminuli duh imena Phinuit, koji je kroz nju pro
govarao i ivima otkrivao paranormalne stvari. Meutim, nisu svi bili uvje
reni da je Phinuit postojao, ili da je izvor spoznaja gospoe Piper o ivima.
Naprimjer, Richard Hodgson s Amerikog drutva za parapsiholoka istra
ivanja, prvotno je prihvaao hipotezu da je gospoda Piper telepatski pri
mala spoznaje o ivima. Ali u 3.mj. 1892., njezina kontrolora Phinuita
zamijenio je George Pellew, mladi koji je nedugo prije poginuo nesret
nim sluajem na jahanju. Sto pedeset ljudi posjetilo je gu Piper kada je
bila pod Pellewovom vlau u stanju transa. Meu njima je Pellew, koji je
progovarao kroz gospou Piper, prepoznao 30 osoba koje su Pellewa
poznavale dok je bio iv. Pellew je s njima razgovarao kao da ih poznaje,
pokazujui nevjerojatno znanje o njima. To je uvjerilo Hodgsona da gospo
a Piper doista komunicira s duhom preminuloga Georgea Pellewa (Ga-
uld, 1968., str. 254-261).
Hodgson je umro 20. 12. 1905., a gospoa Piper je navodno do
28. 12. primala poruke od njega. William James je vjerovao da s gospo
om Piper komunicira Hodgson ili moda neki njegov ostatak (u svojevr
snoj, kako bismo mi nazvali, kozmikoj banci sjeanja). Primijetio je da su
poruke koje je Hodgson, kao i drugi, objavljivao gospoi Piper, katkad
bile nejasne. Ipak, rekao je: "... jo uvijek postoji odreena vjerojatnost ...
da neki dijelovi poruka koje prima gospoa Piper doista proizlaze iz osob
nih sredita pamenja i volje povezanih s prolim ivotima." (Murphy i
Ballou, 1960., str. 140). I, dodao je: "Tijekom seansi, veina nas je osjetila da
na neki nain, vie ili manje na daljinu, razgovaramo... sa stvarnim Hodg-
sonom." (Murphy i Ballou, 1960., str. 143).
James je rekao sljedee o komunikacijama gospoe Piper s duhovima
mrtvih: "Poveem li sluaj Piper sa svim drugim sluajevima automatskog
pisanja i komuniciranja s duhovima koje poznajem, kao i sa svim izvjeima
o opsjednutosti duhovima u ljudskoj povijesti, ideja da tako golema i izra
zito sloena struja iskustava moe biti svedena samo na rije prijevara,
posve je nevjerojatna. Pomisao da toliko mnogo mukaraca i ena, koji se
u svim drugim aspektima mogu smatrati potenima, pristaje da se uz njih
veu tako besmislene gluposti, za mene je toliko ekscentirna, da teorija o
duhovima u trenu postaje mnogo vjerojatnijom." (Murphy i Ballou, 1960.,
str. 147).
Frederick Myers, jedan od vodeih lanova Drutva za parapsiholoka
istraivanja, umro je 1901., godine. Iste godine, gospoa Margaret Verrall,
supruga profesora engleske klasine knjievnosti, A. M. Verralla, bila je
na seansi automatskog pisanja nadajui se da e Myers kroz nju komunici
rati. Medij prilikom automatskog pisanja doputa svojoj ruci da spontano
oblikuje slova i rijei. Nekoliko mjeseci poslije, gospoa Verrall je poela
dobivati ifrirane poruke koje je potpisivao Myers, od kojih su neke sadra
vale citate iz nepoznatih latinskih i grkih djela. Godine 1902., u Bostonu,
gospoa Piper je takoer poela pisati sline poruke s Mversovim potpi
som, koje su sadravale aluzije na poruke gospode Verrall. Ki gospoe
Verrall, Helen, takoer je poela dobivati poruke neovisno od svoje majke.
Helenine poruke sadravale su sline navjetaje. Gospode Piper i Verrall
poele su slati svoje poruke Alice Johnson, tajnici Drutva za parapsiholo-
ka istraivanja. Godine 1903., gospoa Alice Kipling Fleming, sestra Rud-
yarda Kiplinga, takoer je poela primati Myersove poruke automatskim
pisanjem, koje je poslije slala Johnsonici pod imenom gospoa Holland.
Johnsonica ih je spremila, ali kada je 1905. poela usporeivati poruke
svih pisaca, meu njima je zamijetila neke zanimljive slinosti. Zakljuila
je, kao i drugi istraivai, da su te prepiske Myersovi namjerni pokuaji
da dokae da je iv (Griffin, 1997., str. 162-163).
Namjerne poruke koje mrtvi alju posredstvom medija katkad se poku
avaju objasniti telepatijom. Medij kao automatski pisa moe svjesno ili
nesvjesno zadirati u sjeanja osoba koje su poznavale preminulog, i na taj
nain pribavljati povjerljive informacije koje se pojavljuju u porukama.
Drugim rijeima, premda je informacija iz poruke moda dobivena na para-
normalan nain, ona moda ne potjee od preivjelog duha. Stoga bismo
mogli postaviti pitanje: "Kako preminuli koji pokuava komunicirati sa
ivima moe prevladati tu prepreku?"
U svojoj knjizi o Myersovim komunikacijama, H. F. Saltmarsh objanja
va (1938., str. 33-34): "Pretpostavimo da ifriranu poruku moe prenijeti
jedan automatist [primatelj automatskog pisanja], te da drugu, jednako
nerazumljivu poruku, moe otprilike istodobno prenijeti drugi, i pretposta
vimo da su oba automatista nesvjesna onoga to drugi pie, tada imamo
dvije nerazumljive poruke koje su meusobno posve nepovezane. Dalje,
ako trei automatist proizvede poruku koja, premda je sama po sebi nera
zumljiva, predstavlja klju objanjenja drugih dviju poruka, tako da se sve
tri poruke mogu spojiti u jednu cjelinu i tako pokazati jednu svrhu i znae-
nje, to bi trebao biti dobar dokaz da su sve proizale iz istog izvora ... Tele
patska komunikacija izmeu automatista... ne moe objasniti te injenice,
ja nijedan od njih ne moe razumjeti znaenje svog dijela poruke, radi
ega drugim automatistima ne moe priopiti svoje saznanje radi dopune
nedostajuih dijelova poruka. U veini sluajeva [ukljuujui Myersove
poruke] zagonetku... je rijeio neovisni istraiva, ustvari, esto sami auto-
matisti nisu nikada saznali sadraj drugih poruka osim svoje." Drugim ri
jeima, prepiske izmeu neovisnih medija, od kojih je svaka sama po sebi
naizgled nerazumljiva, upuuje na djelovanje preminule inteligencije.
Slijedi primjer takve prepiske. Poetkom 1907., gospoa Margaret
Verrall primila je poruku od preminulog Myersa u kojoj se spominju 'ne
beski halkionski dani'. To ju je potaknulo da Myersu telepatski poalje
Plotinov citat na grkom: autos ouranos akumon, to znai 'sama nebesa
neuzburkana' (Saltmarsh, 1938., str. 73). U odlomku u kojemu se pojavlju
je taj citat, Plotin veli da dua, da bi mogla postii prosvjetljenje, mora biti
spokojna, zemlja, more i zrak moraju biti bez vjetra, a 'sama nebesa neuz
burkana'. Gospoa Verrall je znala da se Myers torn grkom reenicom
posluio kao krilaticom za pjesmu o Tennysonu koju je napisao. Osim toga,
znala je da je u svojoj knjizi Human Personality and Its Survival of Bodily
Death umetnuo engleski prijevod te reenice. Stoga je u prisutnosti gospoe
Piper kao medija, 29. 01. 1907., telepatski poslala tu reenicu Myersu.
Gospoa Verrall je 30. 01. zamijetila kako su u drugoj Myersovoj
poruci koju je primila gospoa Piper, rijei 'ari' i 'zanovijet' napisane jed
na pokraj druge (Saltmarsh, 1938., str. 74). Prisjetila se da se te biljke spo
minju u Tennysonovoj pjesmi 'In Memoriam'. Stih u kojemu se spominju
zanovijeti zavrava reenicom 'morsko plava oujska ptica'. Rije je o ptici
vodomaru, ije je drugo ime 'halkiona'. Kako kazuje drevna legenda, kada
vodomar nese jaja pokraj mora u doba zimskog solsticija, na morima vlada
vrijeme bez daka vjetra i utiha, to nas vraa na Plotinov citat, autos oura
nos akumon ('sama nebesa neuzburkana). Gospoa Verrall je vjerovala da
joj je Myers namjerno odgovorio takvim suptilnim aluzijama u svojim
priopenjima gospoi Piper.
Gospoa Verrall je 25. 02. primila drugu reenicu iz Tennysonove
pjesme: '... sjajan meuprostor svijeta i svijeta'. Myersova poruka koju je
primila 26. 02. sadravala je gore spomenut Plotinov citat (autos oura
nos akumon) na grkom, kao i rijei: 'Neka ne bude jecanja pred prudinom
- moj kormilar licem uz lice.' Bila je to aluzija na Tennysonovu pjesmu
'Prelazei prudinu'. Poruka je spominjala i Tennysona i Browninga. Myer
sova poruka koju je gospoa Verrall primila 6. 03., sadravala je brojne
aluzije na 'spokoj', ukljuujui odlomak iz Tennysonove pjesme 'In Memo
riam': 'Ima li imalo spokoja u mome srcu. Ima li spokoja, to je spokoj
oaja. U posljednjoj poruci u tom nizu, koju je primila 11. 03., moe
mo pronai, kako smatra Saltmarsh (1938., str. 75), aluzije na Platona i
Tennysona s: "... reenicama o nevidljivu i poluvidljivu drutvu - neuj
nim openjima - osjeanju nevidljive prisutnosti." Tennysonova pjesma
'In Memoriam' govori o pjesniku koji razgovara s mrtvim prijateljem. Na
ravno, injenica da se upravo te aluzije pojavljuju u Myersovim komunika
cijama dobiva smisao, osobito u kontekstu zamrenih veza izmeu Plotina,
Tennysona, grki citati o mirnim nebesima, kao i mnogih aluzija na mirno
u i spokoj, koje su se pojavljivale u porukama. Neke od tih veza otkrivene
su dugo nakon primanja poruka.
Prepiske s tim aluzijama u porukama upuenima gospoi Verrall poja
vile su se u drugim porukama koje je primila gospoa Piper. U porukama
koje je Piperova primila 6. 03. 1907., pojavile su se sljedee rijei: "Ob
zor bez oblaka, iznad kojega je nebo bez oblaka; u budnom stanju koje je
uslijedilo stigle su rijei: jecanje pred prudinom kad se otiskujem na puinu
... Dovienja, Margaret." Margaret je bilo ime gospoe Verrall. Aluzije na
mirno nebo i prudinu nevjerojatno su sline slikama iz komunikacija go
spoe Verrall, koje aludiraju na Tennysonove pjesme 'In Memoriam' i 'Pre
lazei prudinu'. Kako tvrdi Saltmarsh (1938., str. 77), ni gospoa Piper, ni
gospodin Piddington, koji je bio na toj seansi, nisu imali dovoljno znanja
da smisleno poveu te nejasne knjievne aluzije. Saltmarsh dalje veli (1938.,
str. 77): "to se tie gospoe Verrall, valja istaknuti da je ona shvatila znae
nje spojenih citata iz pjesama 'In Memoriam i 'Prelazei prudinu' tek nakon
te seanse s gospoom Piper." To, dakle, znai da gospoa Piper nije mogla
telepatski primiti tu informaciju od gospoe Verrall, to upuuje na to da se
ona moe najbolje objasniti pretpostavkom o preivjeloj osobi Myersa.
Dana 29. 04., gospoa Verrall je sudjelovala na seansi gospoe Pi
per, koja je tada primila poruke koje nisu sadravale samo rijei povezane
sa 'halkionskim danima', ve i neke tajanstvene i, naizgled, nepovezane
aluzije na Swedenborga, sv. Pavla i Dantea. Sljedeeg dana je Myers, u po
ruci koju je zabiljeila gospoa Piper, rekao da ga Plotinov citat na grkom
podsjea na Sokrata i Homerovu Ilijadu. Prvotno nije zamijeena veza
izmeu Plotina, koji je ivio u 3. st. po Kr., Sokrata, koji je ivio u 4. st. pr.
Kr. i Homera, koji je ivio u 8. st. pr. Kr. Na seansi odranoj 1. 05.,
gospoa Verrall je automatskim pisanjem zabiljeila rijei: "orao koji nadli
jee Platonov grob." Gospoa Verrall se prisjetila da je Myers u svojoj knji
zi Human Personality, torn reenicom opisao Plotina. Daljnjim istraiva
njem je ustanovila da je Myers u pogovoru knjige Human Personality
spomenuo Plotinovu viziju. Neposredno prije toga izlae se pria o Sokra-
tovoj viziji lijepe ene u bijelom (Ta se pria nalazi u Platonovom Kritiji.)
ena. iz Sokratove vizije citira reenicu iz Homerove Ilijade. Salmarsh pri
mjeuje (1938., str. 78): "Poslije je otkriveno jo neto znaajnije. Na strani
ci na kojoj se nalazi reenica orao nadlijee Platonov grob, navodi se popis
'snanih dua koje su tvrdile da je osjeaju (ekstazu), a meu njima se, na
kon Plotina i prije Tennysona, spominju Swedenborg, sv. Pavao i Dante."
Dakle, tu vidimo da elementi komunikacija jednog medija pruaju klju
za objanjenje elemenata komunikacija drugog medija, koje su prvotno
izgledale nesuvisle, to pokazuje da je Myers poznavao sve elemente, i da
ih je on na osobit nain povezivao u nejasnim odlomcima svojih knjiga.
Konano, 6. 03. 1907., gospoa Sidgwick je pitala Myersa kako se zove
autor grke reenice koju mu je poslala gospoa Verrall. No, Myers ju je
prekinuo, obraajui joj se porukom koju je zabiljeila gospoa Piper:
"Hoete li rei gospoi V. [Verrall] Plotin?" Potom je rekao: "... to je moj
odgovor na autos ouranos akumon" (Saltmarsh, 1938., str. 78).
Objanjavajui taj sluaj, Saltmarsh je rekao (1938., str. 78-79): "Sma
tram da je to jedan od najboljih primjera sloene prepiske kojim raspolae
mo. Znanje o informacijama pokazano na seansama gospoe Piper posve
je prelazilo njezine granice znanja, kao i sudionika, gospodina Piddingtona
i gospoe Verrall, ali tim je znanjem, koje je za njega bilo karakteristino,
raspolagao Fred Myers. Odgovori su bili aludirajui i neizravni, to iskljuu
je mogunost izravne telepatije; nadalje, same su poruke vie puta navodile
istraivae na otkrivanje njihova znaenja, opskrbljujui ih neophodnim
tragovima koji su ih odveli prema otkrivanju povezanosti, kao, primjerice,
kada je reenica orao nadlijee Platonov grob privukla pozornost gospoe
Verrall na onaj odlomak knjige Human Personality, u kojemu je pronala
neoekivanu vezu izmeu Plotina, Sokrata, Homera, Swedenborga, itd."
Saltmarsh je prouio mnogobrojne Myersove prepiske s brojnim razlii
tim medijima, koje su se nagomilale tijekom 30 godina. Istaknuo je:
"Pronaemo li u komunikacijama nekoliko automatista jednu ili dvije ra
trkane unakrsne prepiske, razumno ih moemo pripisati sluaju, no ima
li ih u veem broju, ta hipoteza znatno gubi na uvjerljivosti. Nadalje, kada
je taj velik broj unakrsnih prepiski popraen jasnim znakovima namjere i,
doista, izriitim tvrdnjama u porukama da predstavljaju dio planiranog
pokusa, tada se sluajnost kao objanjenje moe bez dvojbe odbaciti."
(Saltmarsh, 1938., str. 126). A to bez sumnje vrijedi za Myersove poruke,
meu kojima sam odabrao samo jedan od stotinu primjera. To kao najbolje
objanjenje unakrsnih prepiski ostavlja pretpostavku da je Myersova osoba
preivjela smrt. Popis zamrenih prepiski i poruka koje su primili razliiti
mediji u ovom sluaju, nastavlja se. Zainteresirani itatelji upuuju se na
Saltmarshovu knjigu koja e im omoguiti da steknu predodbu o njihovu
punom znaenju.
Fiziar i lan Kraljevskog drutva, Sir William F. Barrett (1918., str. 184-
185), utemeljio je Drutvo za paranormalna istraivanja. Istraivao je za
nimljiv sluaj komunikacije s preminulima. T o k o m Prvog svjetskog rata,
gospoa Travers Smith, supruga uglednog dublinskog lijenika, i gospoica
C, ki drugog lijenika, pokuavale su, zajedno s jo nekim osobama, uspo
staviti komunikaciju s mrtvima uz pomo uidi-ploe. Osoba koja se slui
tom ploom, svojim prstima lagano pridrava pokretni pokaziva, koji se
potom spontano pomie prema slovima na ploi, proizvodei rijei. Ro
ak gospoice C, koji je bio asnik britanske vojske, poginuo je u Francu
skoj mjesec dana prije seanse. Tijekom jedne seanse, na ploi se neoeki-
vano-pojavilo ime mrtvog asnika. Gospoica C. je potom pitala: "Zna li
tko, sam ja?" Na ploi se pojavilo njezino ime i sljedea poruka: "Reci majci
da moju bisernu iglu za kravatu da djevojci kojom sam se namjeravao oe
niti, mislim da bi ju trebala imati." Nitko od sudionika nije znao za njihove
zaruke. Pitali su ime i adresu djevojke, nakon ega je na ploi ispisano nje
zino ime i londonska adresa. Meutim, pismo koje su sudionici poslali na
tu adresu, bilo je vraeno kao nedostavljeno, radi ega su zakljuili da po
ruka nije bila istinita. est mjeseci poslije, sudionici su iz osobnih dokume
nata preminulog asnika, koje je poslalo Ministarstvo rata, saznali da je
preminuli doista bio zaruen za djevojku, ije se ime pojavilo na uidi-ploi.
Djevojka je spomenuta i u asnikovoj oporuci. Meutim, asnik je nikada
nije spomenuo lanovima svoje obitelji. Meu njegovim osobnim stvarima
nalazila se i biserna igla za kravatu. Barret je primijetio (1918., str. 185):
"Obje su dame potvrdile tonost gore spomenute izjave potpisavi doku
ment koji su mi poslale. Poruka je bila zabiljeena u vrijeme primanja, a ne
na temelju sjeanja nakon njezina primanja. Te se injenice ne mogu obja
sniti subliminalnim sjeanjem, telepatijom ili dosluhom meu primatelji
ma, a dokaz neupitno upuuje na telepatski primljenu poruku preminulog
asnika."
Sir Oliver Joseph Lodge (1851.-1940.) znatno je pridonio istraivanju
elektromagnetske radijacije i radijskih komunikacija. Osim toga, zabiljeio
je uveni sluaj komunikacije sa preminulim sinom Raymondom. U svojoj
biografskoj enciklopediji slavnih znanstvenika, Isaac Asimov napisao je
sljedee o Lodgeu (1982., str. 530): "On je postao predvodnik parapsiholo-
kih istraivanja i jedan je od prvih primjera ozbiljnih znanstvenika, koji
su zali u polje u kojem obino djeluju arlatani." Ne slaem se s Asimovim
da u podruju paranormalnog istraivanja djeluju arlatani. Broj ozbiljnih
znanstvenika koji istrauju parapsiholoke pojave uz pozitivne rezultate,
prilino je velik. Stoga bi se Asimovljeva tvrdnja mogla nazvati arlatan-
skom.
Lodge je napisao (1916., str. 83): "Nisam tajio svoja uvjerenja, ne samo
ona o preivljavanju osobe, ve i uvjerenje da je njezin opstanak mnogo
vie isprepleten sa svakodnevnim ivotom nego to se openito zamilja;
da ne postoji stvaran prekid kontinuiteta izmeu mrtvih i ivih; i da se
uzajamne komunikacije preko onoga to se ini svojevrsnim bezdanom,
mogu pokrenuti kao odgovor na hitnu potrebu za ljubavlju."
Lodge je 17. 09. 1915. primio vijest o smrti sina Raymonda, koji je
poginuo u vojnoj akciji u Europi u Prvom svjetskom ratu. Gospoa Lodge
je 25. 09. sudjelovala na seansi s medijem, gospoom Leonard, koja tada
nije znala njezin pravi identitet. Medij i njezini gosti sjedili su za okruglim
stolom. Nakon toga je medij poeo izricati slova abecede, sve dok se stol
nije nakrivio. Slovo izgovoreno u trenutku kada se stol nagnuo zabiljeeno
je, nakon ega se postupak nastavljao do izricanja itave poruke. (To se
danas ne ini toliko neobinim, s obzirom na rune internetske naprave,
koje primoravaju korisnika da izrie poruke na mnogo spretniji nain,
koji ne oduzima mnogo vremena.) Sa stajalita spiritista, stol su pomicali
duhovi umrlih. Sumnjiavci bi rekli da je medij upravljao stolom, i da je
sastavljao poruke koristei se kriom prikupljenim informacijama o ivima
i mrtvima osobama. Da bi se otklonile takve sumnje, valja dokazati da
medij ne zna nita o sudionicima seanse, kao to je ovdje naizgled sluaj.
Tijekom anonimne seanse s gospoom Leonard, gospoa Lodge je primila
sljedeu poruku od duha Raymonda: "Reci ocu da sam susreo neke njegove
prijatelje." Gospoa Lodge ga je pitala kako se zovu ti prijatelji, na to joj
je Raymond naveo ime pokojnog parapsihologa Myersa, kojega je Lodge
poznavao.
Dana 27. 09. sam je Lodge sudjelovao na seansi, koju je anonimno
organizirao posredstvom gospoe Kennedy. Kako je tvrdio, gospoa Leo
nard nije znala njegov pravi identitet. Na toj seansi medij nije komunicirao
s duhovima umrlih preko pomicanja stola, ve preko duha djevojke imena
Feda. Kada je gospoda Leonard pala u trans, pri emu je kontrolu nad
njom preuzela Feda, Lodgeu je reeno da je meu njima prisutan mladi
koji je opisom odgovarao Raymondu. Feda je progovorila kroz gospou
Leonard: "Kae da mu je teko, ali mu pomae toliko mnogo dragih prijate
lja. Kada se probudio isprva nije mislio da e biti sretan, ali sada jest i kako
je neto spremniji, oekuje ga mnogo posla." (Lodge, 1916., str. 98).
Lodge i njegova supruga su 28. 09. sudjelovali na seansi gospoe Leo
nard, koja je tom prilikom komunicirala s duhovima preko pomicanja
stola (Lodge, 1916., str. 140-142). Prvi duh s kojim je stupila u kontakt zvao
se Paul, i potvrdio je, odgovarajui na Lodgeovo pitanje, da je uistinu on
doveo Raymonda. Sljedea Paulova poruka je glasila: "Raymond eli oso
bno doi." Lodge je zatraio Raymonda da mu kae ime asnika, oekujui
da e navesti ime porunika Casea koji je posljednji vidio Raymonda ivog
nakon ranjavanja. Meutim, Raymond je izrekao ime Mitchell. Gospoa
Lodge je poslije rekla: "Raymonde, ne poznajem Mitchella." Raymond od
govori: "Ne." Onda ga Lodge upita: "Jesi li ga zato odabrao?", na to mu
Raymond odgovori: "Da." Nakon toga je Raymond izrekao tri slova: a, e
i r. Gospoa Leonard je rekla: "Ne, to nije tono?" Ali, slova su se nastavila
pojavljivati, izriui rije 'zrakoplov', [engl. 'aeroplane', nap. prev.] Lodge
je upitao: "eli rei da je Mitchell zrakoplovni asnik?" Odgovor je bio
potvrdan. Potom je Lodge zatraio Raymonda da mu kae ime brata. Po
micanjem stola pojavila su se slova n, o, r, m i a. Lodge je prekinuo
komunikaciju, smatrajui da je ime koje je oekivao da e se pokazati,
Norman, pogreno. Tijekom te seanse, Lodge je upitao Raymonda na koji
nain upravlja stolom. Raymond je odgovorio, slovo po slovo, sljedeom
porukom: "Svi vi opskrbljujete medija magnetizmom koji je u njoj nagomi
lan i koji se prenosi na stol, kojim mi upravljamo." (Lodge, 1916., str.
146).
Ime 'Mitchell', koje je Raymond izrekao u vezi s rijeju 'zrakoplov' bilo
je prilino vano. Nitko od sudionika nije poznavao asnika toga imena.
Lodge je tjednima neuspjeno istraivao. Popis viih asnika do tada jo
nije bio objavljen (Lodge, 1916., str. 146). Poslije je Lodge ipak uspio sazna
ti neto o Mitchellu: "Nakon nekoliko neuspjelih identifikacija, 10. 10.
sam saznao, zahvaljujui ljubaznom slubeniku Londonske knjini
ce, koji je potvrdio u Ministarstvu rata da u Kraljevskim zrakoplovnim
snagama postoje dva porunika E. H. Mitchella. Stoga sam se pismeno obra
tio Arhivu u Farnboroughu, nakon ega sam 6. 11. primio razgled
nicu od kapetana Mitchella." U pismu koje je poslao Lodgeu, Mitchell je
napisao: "Mislim da sam upoznao vaega sina, ali ne sjeam se gdje." (Lod
ge, 1916., str. 149).
Ustanovilo se da je ime Norman, koje Lodge i njegova supruga nisu
prepoznali kada su ga prvi put uli, ime kojim je Raymond obiavao naziva
ti svoju brau, osobito kada su zajedno igrali hokej na travi. Taj je podatak
Lodge poslije saznao od Raymondovih sinova koji nisu sudjelovali na se
ansi (Lodge, 1916., str. 147). Taj mi je obiaj poznat jer sam u djetinjstvu i
sam, kao i djeca iz mog susjedstva, u ali obiavao gotovo svakome prida
vati slina imena, kao to je 'Holmes'.
Neke Raymondove poruke sadravale su zanimljive informacije o svije
tu duhova. Sljedei opisi potjeu sa seanse gospode Leonard odrane 4.
02. 1916., kojoj je bio nazoan Lodge. Progovarajui preko Fede, Ray
mond je spomenuo da je svijet duhova podijeljen na dvije sfere. Napri-
mjer, rekao je da je njegova sestra (Lily): "... otila izravno u najviu sferu,
koja je najblia nebeskoj." (Lodge, 1916., str. 229). U svijetu duhova, slini
duhovi gravitiraju jedni drugima. Raymond je rekao: "Vidio sam kako pro
laze neki prosti i poroni djeaci. Oni odlaze na mjesto na koje, sreom, ja
nisam trebao otii, premda to nije tono pakao. Vie nalikuje popravilitu
- to je mjesto gdje dobiva drugu priliku, a tei li neemu boljem, prua
ti se prilika to dobiti." (Lodge, 1916., str. 230). Raymond se nalazio na sre
dinjoj, treoj razini, koja se zove Ljetna zemlja ili Domovina. To podruje
smiju posjeivati bia iz viih sfera, dok stanovnici Ljetne zemlje mogu
silaziti na Zemlju. On ju je zvao sretna sredina (Lodge, 1916., str. 230).
Raymond je rekao svojoj majci da je jednom prilikom bio odveden na
drugu razinu: "Bilo mi je doputeno kako bih mogao vidjeti to se dogaa
na Najvioj sferi... On [Krist] mi nije priao, niti sam osjetio elju da mu
se pribliim. Mislio sam da ne smijem. Glas je odzvanjao poput zvona. Ne
mogu vam rei kako je bio odjeven. Sve je nalikovalo mjeavini blistavih
boja." (Lodge, 1916., str. 230-231). Objasnio je daje na neki nain bio pre
nesen natrag u Ljetnu zemlju, pri emu je osjetio da e sudjelovati u duhov
noj misiji: "... pomaui u blizini zemaljske razine." (Lodge, 1916., str.
232). Rekao je: "Rekli su mi da je Krist uvijek duhom na Zemlji - kao svo
jevrsna projekcija, neto poput onih zraka, mali dio njega u svakome."
(Lodge, 1916., str. 232). I dalje: "Neki me ljudi pitaju jesam li zadovoljan
mjestom na kojemu mi poiva tijelo. Ja im kaem da mi to nije uope vano
jer me moje tijelo sada uope ne zanima. Ono je poput starog, iznoenog
kaputa i nadam se da e ga netko baciti. Ne elim cvijee na svome tijelu."
(Lodge, 1916., str. 235).
Lodge je bio zabrinut da mnogi znanstvenici nee ozbiljno shvatiti ni
jedan dokaz o opstanku duhova umrlih i drugim parapsiholokim feno-
menima. Takvim je znanstvenicima uputio sljedee primjedbe (1916., str.
379): "Ponose se svojim tvrdoglavim skepticizmom i snanim zdravim
razumom. Ali, prava je istina da su se zidovima osjeaja zatvorili u usku
eliju, i na taj nain iz svoga vidokruga iskljuili sva podruja ljudskog
iskustva."
U Lodgeovu i Raymondovu sluaju, Lodge i drugi sudionici seanse,
naravno, poznavali su komunikatora, Raymonda. Meutim, u nekim slu
ajevima komunikatori koje sudionici seanse ili medij ne poznaju, obia
vaju 'upasti' na seanse. Oni su zanimljivi jer se ne moe lako pretpostaviti
da je medij saznao informacije, koje takav komunikator saznaje od drugih
sudionika seanse. Isto tako, medij ne bi imao razloga proizvesti takvu oso
bu, budui da su sudionici doli na njegovu seansu iskljuivo da bi komu
nicirali s nekim svojim preminulim prijateljem ili roakom kojeg dobro
poznaju, a ne s nekom nepoznatom osobom.
Ian Stevenson i Erlendur Haraldsson (1975.a) izvjeuju o zanimlji
vom sluaju iz Islanda. Medij je bio Hafsteinn Bjornsson. Godine 1937.,
skupina ljudi poela je odravati seanse s Bjornssonom u privatnoj kui u
Reykjaviku. Tijekom tih seansi, jedan je 'sluajni' duh poeo komunicira
ti preko Bjornssona. No, odbio se predstaviti svojim pravim imenom, ve
oito lanim imenima, kao to je Jon Jonsson, to je islandska inaica
(amerikog, nap. prev.) imena nepoznate osobe, John Doe. Kada su ga
upitali to eli, duh je odgovorio: "Traim svoju nogu", dodajui da se ona
nalazi 'u moru' (Haraldsson i Stevenson, 1975., str. 37.). U jesen 1938., isti
se duh objavio u drugom nizu seansi. I dalje je traio svoju nogu i odbijao
se predstaviti. U 1.mj. 1939., na seanse je poeo dolaziti Ludvik Gud
mundsson, koji je posjedovao kuu u selu Sandgerdi pokraj Reykjavika.
inilo se da je duhu drago to je Gudmundsson nazoan na seansama,
premda potonji nije znao zato. Kada su ga pitali da to objasni, duh je re
kao da se njegova noga nalazi u Gudmundssonovoj kui u Sandgerdiju.
Nakon to je Gudmundsson postao nestrpljiv zbog odbijanja duha da
se predstavi pravim imenom, potonji je na jednoj od seansi konano rekao:
"Pa, za mene je najbolje da vam kaem tko sam. Zovem se Runolfur Ru-
nolfsson i imao sam 52 godine kada sam umro. ivio sam sa svojom enom
u Kolgi ili Klappakotu pokraj Sandgerdija. Kasno poslijepodne sam puto
vao iz Keflavika i bio sam pijan. Zaustavio sam se pokraj kue Sveinbjorna
Thordarssona u Sandgerdiju, koji mi je ponudio osvjeenje. Kada sam od
luio otii, vrijeme se toliko pogoralo da mi nisu dali da odem bez pratnje.
Razljutio sam se i rekao da neu uope otii, ukoliko mi ne dopuste da
odem sam. Moja je kua bila udaljena samo 15 minuta hoda. Stoga sam
otiao sam, iako sam bio mokar i umoran. Hodao sam preko kambinn
[ljunka na plai] i stigao do stijene, koju nazivaju Flankastadeklettur, a
koja je danas gotovo posve nestala. Ondje sam sjeo, uzeo svoju bocu [alko
hola] i otpio iz nje. Potom sam zaspao. Stigla je plima i odnijela me. To se
dogodilo u 10.mj. 1879. Pronali su me tek u 1.mj. 1880. Plima me
nasukala na obalu, no tada su doli psi i gavrani, koji su me rastrgali. Ostaci
[mojega tijela] su pronaeni i zakopani na groblju u Utskalaru. Ali, nedo
stajala je bedrena kost. More ju je odnijelo, no poslije ju je iznova nasukalo
u Sandgerdiju. Tamonji su je stanovnici meu sobom prenosili, a danas
se nalazi u Ludvikovoj kui." (Larusdottir, 1946., str. 203-204; u: Harald-
sson i Stevenson, 1975.a, str. 39).
Runolfsson je rekao da njegovu priu mogu provjeriti u arhivima crkve
u Utskalaru. Pregledom tamonjih arhiva potvreno je da je osoba njegova
imena i starosti doista umrla spomenutog datuma (Haraldsson i Stevenson,
1975.a, str. 40). Drugi su zapisi potvrdili da je Runolfsson ivio u Kloppu,
a poslije u mjestu pokraj stijene Flankastadaklettur. A u sveenikovu izvje
u pisalo je da su ostaci njegova kostura otkriveni mnogo kasnije, izuzev
njegove odjee, koju je more takoer nasukalo na obali. No, nigdje se nije
spominjala bedrena kost. Gudmundsson je pitao starije stanovnike Sand-
gerdija znaju li to o nekim nonim kostima. Neki od njih prisjetili su se da
su uli neto o nonoj kosti, koja je kolala meu stanovnicima. Jedan od
njih rekao je da se sjea nekog tesara koji je umetnuo nonu kost u jedan
od zidova Gudmundssonove kue. Stoga je Gudmundsson uz pomo drugih
ljudi pretraivao kuu, pokuavajui utvrditi o kojem je zidu rije. Netko
je pretpostavio da je noga uzidana u odreeni zid, no ondje je nisu nali.
Poslije su pronali spomenutog tesara koji im je pokazao mjesto na kojemu
je uzidao bedrenu kost, gdje su je doista i pronali (Haraldsson i Stevenson,
1975.a, str. 41). Kost je bila duga i odgovarala je Runolfssonovim tvrdnjama
o njegovoj visini, koje je izrekao na seansama. Otkrivena je 1940., tri godi
ne nakon to ju je Runolfsson prvi put spomenuo. Ukoliko bi se ta kost
mogla iznova locirati, bilo bi je mogue genetski usporediti s drugim, za
kopanim Runolfssonovim kostima.
U rejkjavikim novinama se 1969., pojavio lanak o tom sluaju, na koji
se odazvao jedan itatelj, pruivi dodatne informacije o Runolfssonovoj
smrti. Bio je to rukopis iz 19. st, koji je napisao vl. Jon Thoraeson, tada
nji sveenik u Utskalaru. No, rukopis je objavljen 1953., vie godina nakon
seansi na kojima se objavljivao Runolfsson.
to se tie medija: 1.) Rekao je da nikada nije bio u Sangerdiju i da prije
seansi na kojima se pojavljivao Runolfsson, nije upoznao nikoga iz toga
sela. 2.) Posjetio je dravne arhive u kojima se uvaju neki zapisi o spomenu
tom sluaju, u 11.mj. 1939., no to je bilo 6 mjeseci nakon to se
Runolfsson predstavio i ispripovijedao svoju priu. 3.) Nikada nije itao
crkvene zapise iz Utskalara. U svakom sluaju, ni u jednom od tih izvjea
ne spominje se izgubljena bedrena kost. Stanovnici Sandgerdija, koji su
znali priu o izgubljenoj kosti, nisu je povezivah s Runolfssonom, koji je
bio poznat i pod nadimkom Runki (Haraldsson i Stevenson, 1975.a, str.
43). Haraldsson i Stevenson su zakljuili da se sve opisane injenice najje
dnostavnije mogu objasniti (1975.a, str. 57): "... Runkijevim preivljava
njem fizike smrti uz zadravanje sjeanja na mnoge dogaaje i njihova
kasnijeg priopavanja preko medija Hafsteinna."
Slijedi drugi sluaj. Dana 25. 01. 1941., medij Hafsteinn Bjornsson
odrao je seansu za Hjalmara Gudjonssona, koji se nadao da e mu se obra
titi poznate umrle osobe. Hafsteinna je obuzeo duh imena Finna. Ali, umje
sto da prenosi poruke od ljudi koje je Gudjonsson poznavao, Finna je pre
nosila poruke od njemu nepoznate osobe. Taj nepozvani duh, koji je sebe
nazivao Gudni Magnusson, spomenuo je mjesto imena Eskifjordur. Re
kao je da je ondje poginuo u automobilskoj nesrei. Asmundur Gestsson,
koji je uo za nepozvanog duha nakon seanse, imao je neakinju koja se
zvala Gudrun Gudmundsdottir i ivjela je u Eskifjorduru. Gudrun je bila
udana za lijenika Einara Astradsa. Gestsson joj je 26. veljae poslao pismo
u kojemu ju je pitao je li njezin mu ikada lijeio ovjeka imena Gudni
Magnusson i, ako jest, je li taj ovjek poginuo u automobilskoj nesrei
(Haraldsson i Stevenson, 1975.a, str. 246-247)?
Gudrun Gudmundsdottir je 14. oujka odgovorila u pismu Asmundu-
ru Gestssonu da je njezin suprug doista lijeio ovjeka imena Gudni Ma
gnusson, koji je umro. Dodala je: "Ovdje [u Eskifjorduru] ivi jedan bra
ni par, Anna Jorgensen i Magnus Arngrimsson... Jedan od njihovih sinova
... koji je tada imao oko 20-21 godinu, bio je voza kamiona posljednjih
dvije ili tri godine. esto je radio sa svojim ocem na izgradnji cesta. Prole
jeseni taj je mladi, koji se zvao Gudni Magnusson, veoma esto vozio ka
mion i jednog je jutra krenuo na prilino dug i naporan put u Vidifjordur.
Kasnije toga dana krenuo je u Reydarfjordur. Nakon to je ondje stigao,
krenuo je kui. Budui da mu kamion nije bio ispravan, putovanje je traja
lo due nego obino. Bio je sam. Kada je prelazio planinski prolaz izmeu
Reydarfjordura i Eskifjordura, ostao je bez benzina. Stoga je izaao iz ka-
miona i pjeke krenuo prema Eskifjorduru ne bi li ondje pribavio benzin.
To je iziskivalo putovanje dugo 6 km u jednom smjeru, pa je bio iscrpljen
Kada je stigao kui. Uveer je osjetio strane bolove u trbuhu. Pozvali su
Einara koji ga je posjetio, premda isprva nije mogao postaviti dijagnozu.
Sljedeeg je dana Einar morao otii u Reydarfjordur, gdje je ostao cijeli
dan. Uveer je u Reydarfjorduru primio telefonski poziv, radi kojega se
morao hitro [vratiti u Eskifjordur] jer je Gudnijevo stanje postalo veoma
kritino. Pritom su ga zatraili da sa sobom dovede vojnog lijenika stacio-
niranog u Reydarfjorduru, ukoliko bi to dodatno pomoglo Gudniju. [Dva]
su lijenika stigla u 21 h i odmah su vidjeli da je mladi u veoma kritinom
stanju, i da je vjerojatno rije o nekom unutranjem prijelomu ili zaepljenju
crijeva. Budui da mu ondje nisu mogli pomoi, odluili su ga bez odlaga
nja poslati u bolnicu u Seydisfjorduru. No, onamo nisu mogli otii zrako
plovom jer je ve bilo veoma mrano, budui da je bio 10.mj. Stoga su
ga odvezli motornim amcem, no umro je na putu izmeu Nordfjordura
i Seydisfjordura." (Haraldsson i Stevenson, 1975.a, str. 249).
Gestsson je nakon toga pribavio mnogo iscrpnije izvjee o seansi, koje
je napisao Gudjonsson 31. 03. 1941.: "Finna mi je najprije rekla da se
uz mene nalazi mladi prosjene visine, svijetle kose prorijeene na tjeme
nu. Imao je od 20 do 30 godina i zvao se Gudni Magnusson. Mogla ga je
jasno vidjeti. Rekla je da je poznavao neke moje roake, te da su on i njego
va smrt povezani s Eskifjordurom i Reydarfjordurom. Bio je voza auto
mobila ili kamiona. Jasno je vidjela kako je umro. Popravljao je svoj auto,
pri emu se zavukao ispod njega, ispruio i potom mu se neto u tijelu
prelomilo. Nakon toga su ga prevozili amcem izmeu fjordova do lijeni
ka, no na putu je umro. To je sve to se sjeam." (Haraldsson i Stevenson,
1975.b, str. 247). Gudjonsson je poslije rekao da je to napisao prije nego li
je saznao za pismo koje je Gestsson primio od Gudrun Gudmundsdottir
iz Eskifjordura (Haraldsson i Stevenson, 1975.b, str. 260).
Gudrun Jonsdottir, koja je takoer bila na seansi, takoer je dala svoju
izjavu 6. 01. 1941. Njezinu je izjavu potpisala i Hansina Hansdottir,
posljednja sudionica te seanse, potvrdivi njezinu tonost. Slijedi izjava
Gudrun Jonsdottir: "Hjalmar [Gudjonsson]... nije prepoznao ovjeka ko
jega mu je Finna opisala. Stekla sam dojam da nije elio uti nita vie o
tom nepoznatom ovjeku, radi ega sam osobno pitala Finnu da mi jo
neto kae o njemu. Finna je rekla: 'Roditelji tog ovjeka su ivi...' Upitala
sam: 'Je li umro na mjestu?' Finna je rekla: 'Ne, uspio je doi kui, nakon
ega vidim da ga odvoze amcem. Dovezli su ga lijeniku. Vidim amac
izmeu fjordova i da je umro na putu u amcu. Upitala sam: 'Moe li mi
rei izmeu kojih se fjordova amac nalazio?' Finna je rekla: 'Ne znam
tono jer najvie misli na Eskifjordur.' Upitala sam: 'to misli, koliko je
vremena prolo od njegove smrti?' Finna je rekla: 'To ne vidim jasno. Mi
slim da je prolo nekoliko mjeseci, 4 ili 5, ali moe biti vie ili manje.
ini se da se taj ovjek dobro snaao [u zagrobnom ivotu], ali ne osjea
se sigurnim.' Upitala sam: 'to misli, to eli od Hialmara? Neto odree
no?' Finna je rekla: 'Doao mu je samo stoga to oboje potjeu iz istog
podruja zemlje i pokuava prikupiti snagu za njega. Trebali biste o njemu
misliti dobro. To mu daje snagu.'" (Haraldsson i Stevenson, 1975.b, str.
247-248).
U 6.mj. 1941., Asmundur Gestsson je otiao u Eskifjordur, gdje je po
tvrdio pojedinosti o Gudniju Magnussonu, kao to su podaci o njegovoj
svijetloj kosi, prorijeenoj na tjemenu. Poslije je Erlendur Haraldsson raz
govarao s Gudnijevim bratom Ottom i sestrom Rosom, koji su takoer
potvrdili pojedinosti sa seanse. Osim toga, Haraldsson je, uz potekoe,
pribavio i prijepis Gudnijeve osmrtnice, u kojoj je kao uzrok smrti navede
na 'crijevno napuknue (Haraldsson i Stevenson, 1975.b, str. 249).
Dana 7. 11. 1940., u jednim islandskim novinama objavljena je
saeta Gudnijeva osmrtnica u kojoj nisu bili navedeni mnogi detalji, radi
ega ne bi mnogo pomogla mediju Hafsteinnu da krivotvori komunikacije
s Gudnijem. Ni medij, kao ni drugi sudionici seanse, nisu bili ni na koji
nain povezani s Gudnijem ili njegovom obitelji. Haraldsson i Stevenson
su zakljuili (1975.b, str. 260-261): "... unato opsenim istraivanjima,
nismo uspjeli pronai nijedan kanal kojim bi se mediju mogli na uobiajen
nain priopiti toni podaci o Gudniju Magnussonu, kojim je raspolagao
i koje je izrekao na seansi."
Prikaze umrlih
Nakon to smo razmotrili sluajeve komunikacije preko medija i sluajeve
opsjednutosti, kao dokaz preivljavanja duhova preminulih ljudi u nekoj
drugoj razini kozmike hijerarhije, osvrnimo se na sluajeve prikaza mrtvih.
William James je rekao: "Znanost moe i dalje govoriti: 'Takve su stvari
jednostavno nemogue.' No, dok se takve prie iznova pojavljuju u razlii
tim zemljama, a samo nekolicina ih biva pozitivno objanjena, nije dobro
zanemarivati ih. Trebalo bi ih barem pridodati daljnjoj uporabi. Kada se
osvrnem unatrag na ono to sam itao proteklih nekoliko godina ... 10
sluajeva mi odmah pada na um." (Murphy i Ballou, 1960., str. 62-63). Ra
zmotrimo sada nekoliko sluajeva. Slaem se s Jamesom da 'nije dobro
zanemarivati ih'.
Astronom Camille Flammarion prihvaao je (1909., str. 303):"... mogu
nost meusobne komunikacije inkarniranih i dezinkarniranih duhova."
Dodao je da su ga njegova istraivanja dovela do zakljuaka koji potvruju
(1909., str. 303): "... mnogobrojnost naseljenih svjetova ... i neunitivost
due, kao i atoma." Flammarion je napisao remek-djelo Death and Its Myste
ry, zbirku dokaza o postojanju due neovisno od tijela i njezinu nadivljava-
nju smrti tijela. U 3 sveska te knjige naveo je i nekoliko sluajeva prikaza.
Slijedi izvjee o prikazi koja se objavila oko 2 sata nakon smrti (Fla
mmarion, 1923., sv. 3, str. 133-136). Tu je priu zabiljeio Charles Twee
dale iz Kraljevskog astronomskog drutva u Londonu, u asopisu The En
glish Mechanic and World of Science (20. 07. 1906.). Tweedale se prisjetio
dogaaja iz svoga djetinjstva. Rano uveer 10. 01. 1879., otiao je spa
vati. Probudio se i pred sobom ugledao lik kako se oblikuje na mjeseini.
Primijetio je da mjeseeva svjetlost dopire kroz prozor na junoj strani
njegove sobe. Oblik je postupno postajao jasniji, sve dok Tweedale u njemu
nije prepoznao lice svoje bake. Na glavi je imala: "... staromodnu kapu
zavijenu u obliku koljke." Nekoliko sekunda poslije, lik je postupno iez-
nuo. Tweedale je za dorukom roditeljima ispripovijedao tu viziju. Njegov
je otac utke napustio stol, nakon ega mu je majka objasnila sljedee: "Da
nas ujutro tvoj mi je otac rekao da se nou probudio i vidio svoju majku
kako stoji uz njegov krevet, no u trenutku kada je poelio s njome razgova
rati, nestala je." Nekoliko sati poslije, obitelj je primila telegram s vijeu o
smrti Tweedaleove bake. Tweedale je poslije saznao da je sestra njegova
oca (Tweedaleova strina) takoer vidjela prikazu u noi stariine smrti.
Starica je umrla 15 minuta nakon ponoi. Tweedaleov je otac rekao da
je imao vienje u 2 sata ujutro. Sam Tweedale nije znao tono vrijeme,
no na temelju poloaja Mjeseca procijenio je da se i njegovo vienje do
godilo u dva ujutro. I vienje njegove strine takoer se dogodilo prilino
dugo nakon slubenog vremena smrti. Tweedale je zakljuio: "To dokazu
je da nije rije o telepatskoj ili subjektivnoj objavi koja se dogaa prije ili
u trenutku smrti, ve o stvarnoj, objektivnoj prikazi koja se objavljuje na
kon tjelesne smrti. Stoga moemo zakljuiti da je mrtva ena, premda naiz
gled mrtva, nekoliko sati poslije bila dovoljno iva da se objavi razliitim
i prostorno meusobno udaljenim osobama." (Flammarion, 1923., sv. 3, str.
135). Pojedinosti Tweedaleova izvjea potvrdili su njegova majka i stric.
Flammarion je na temelju svih dokaza koje je dokumentirao u svojim
knjigama, stigao do 5 zakljuaka (1923., sv. 3, str. 348): "1.) Dua postoji
kao stvarni entitet neovisan od tijela. 2.) Posjeduje sposobnosti koje su
znanosti danas jo uvijek nepoznate. 3.) Moe djelovati na daljinu, tele
patski, bez posredovanja ula. 4.) U prirodi postoji psihiki element, koji
mi jo uvijek ne poznajemo ... 5.) Dua nadivljuje fiziki organizam i
moe se pojavljivati nakon smrti."
to se tie odnosa due i tijela, Flammarion je rekao (1923., sv. 3, str.
346): "Tijelo je tek organsko odijelo duha; ono umire, mijenja se, raspada:
duh ostaje ... Dua ne moe biti unitena." To nevjerojatno podsjea na slje
deu tvrdnju iz Bhagavad Gite (2.22): "Kao to ovjek odijeva novu odjeu,
odbacujui staru, tako i dua na slian nain prihvaa nova materijalna
tijela, odbacujui ona stara i beskorisna."
Jednog petka uveer u 4.mj. 1880., u New Yorku, gospoda N. J. Crans
je otila na poinak. U pismu Richardu Hodgsonu iz Amerikog drutva
za parapsiholoka istraivanja, napisala je: "Sjeam se da sam, nakon to
sam legla na poinak, osjetila strujanje, gotovo kao da izlazim iz svojega
tijela. Oi su mi bile zatvorene; ubrzo sam shvatila da nekamo jurim, ili mi
se barem tako inilo. Sve mi je izgledalo mrano; odjednom sam shvatila
da se nalazim u sobi; onda sam vidjela Charleya kako spava na krevetu;
potom sam pogledala prema namjetaju u sobi i jasno sam vidjela svaki
predmet - ak i stolac pokraj uzglavlja, na ijoj se stranjoj strani nalazio
jedan potrgani dio." Charley je bio njezin zet, Charles A. Kernochan, koji
je ivio u Central Cityju, Juna Dakota. Gospoa Crans je nastavila: "U
jednom su se trenutku otvorila vrata i u sobu je ula moja preminula ki,
Allie, koja je prila krevetu, zaustavila se i poljubila Charleya. inilo se da
je osjetio njezinu prisutnost jer ju je pokuao primiti, ali ona je hitro izala
iz sobe, poput pera noenog vjetrom." Allie je bila ker gospoe Crans i
ena Charlesa Kernochana, koja je umrla u 12.mj. 1879., oko 5 mjese
ci prije opisanog dogaaja. Gospoa Crans je povjerila svoj san nekolicini
ljudi, a u nedjelju je napisala pismo Charlesu. U meuvremenu je i Char
les njoj poslao pismo. Pisma su se mimoila, jer je pota putovala oko 6
dana iz New Yorka do June Dakote i obrnuto. Charles je u svom pismu
napisao: "O, draga moja mama Crans! Boe moj! Prolog sam petka usnuo
Allie!" Gospoa Crans je rekla da je Charles opisao Allie: "... upravo onako
kako sam je ja vidjela; kako je ula u sobu, a on je kriknuo i pokuao je
primiti, no u tom je trenutku nestala." Nakon to je Charles poslao to pismo,
primio je ono koje je njemu poslala gospoa Crans. Stoga joj je odgovorio
drugim pismom. Gospoa Crans je rekla da joj je Charles: "... napisao da
je sve to sam vidjela tono, ak i opis svakog komada namjetaja u sobi,
kao i nain na koji mu se njegov san objavio." (Myers, 1903., sv. 1, str. 244).
ini se da su u opisanom sluaju oba vidioca spavala kada im se objavila
Allie. Mogli bismo pretpostaviti da su gospoa Crans i Charles bili nesvje
sno telepatski povezani, te da su zajedno proizveli zdrueni privid u inter-
subjektivnom stanju sna. No, isto tako bismo mogli pretpostaviti da je u
tom intersubjektivnom susretu sudjelovala trea strana, tonije sama Allie,
u nekom istananom materijalnom obliku.
General Sir Arthur Becher sluio je u britanskoj vojsci u Indiji kada je
vidio prikazu (Myers, 1903., sv. 1, str. 250-251). U 3.mj. 1867., otiao je
u planinsku vojnu bazu u Kussowlieu (Kussoorie), kako bi pregledao kuu
u kojoj je namjeravao boraviti sa svojom obitelji u doba ljetnih vruina.
Onamo ga je pratio sin. Uveer se general probudio i ugledao Indijku kako
stoji pokraj njegova kreveta. Kada je ustao, ena je izala kroz vrata koja su
vodila iz spavae sobe u kupaonicu. No, kada je ondje stigao, ena je nesta
la. Primijetio je da su, osim vrata kroz koja je uao, jedini drugi izlaz, vrata
koja su vodila iz kupaonice prema van, bila vrsto zakljuana. General se
vratio spavati, a ujutro je olovkom zabiljeio kratku biljeku da je vidio
duha. No to nikome nije rekao.
Nekoliko dana poslije, general je sa svojom obitelji i suprugom Becher,
stigao u spomenutu kuu. Gospoda Becher je odluila pretvoriti sobu u ko
joj je general spavao u svoju svlaionicu. Prve veeri u toj kui, kada se go
spoda Becher odijevala za veeru u toj sobi, ugledala je Indijku kako stoji
u kupaonici. Pomislivi da je rije o njezinoj ayah, slukinji, gospoa Becher
ju je upitala to eli. Budui da nije dobila odgovor, otila je u kupaonicu,
no u njoj vie nije bilo ene, a vrata koja su vodila van bila su zakljuana.
Tijekom veere, spomenula je taj neobian dogaaj generalu, koji joj je
povjerio svoje iskustvo. Poslije su otili spavati u spavau sobu. Njihov
najmlai sin, tada osmogodinjak, spavao je u krevetu u istoj sobi i nije znao
nita o prikazi. Njegov se krevet nalazio uz vrata koja su vodila u svlaioni
cu i kupaonicu. Uveer se djeak probudio, a roditelji su ga uli kako vie
na hinduskom jeziku: "to eli, ayah? to eli?" Oito je vidio utvaru
Indijke, koju tom prilikom ni general ni njegova ena nisu vidjeli. General
je poslije napisao sljedee o tom posljednjem vienju: "To je potvrdilo nae
slutnje da se ista ena pojavila svima nama, a od ostalih stanara smo sazna
li da se ta prikaza esto pojavljuje prve ili neke druge veeri novim stanari
ma kue. ena iz mjesta, Kamirka, veoma lijepa i privlana, ubijena je
nekoliko godina prije u kolibi, koja se nalazi nekoliko metara ispod kue i
neposredno ispod vrata koja vode u kupaonicu i svlaionicu, kroz koja je
sva tri puta njezin lik uao i nestao ... Mogu navesti imena nekih drugih
stanara, koji su ondje ivjeli nakon nas i koji su nam ispripovijedali gotovo
istu priu." (Myers, 1903., sv. 1, str. 251).
Vojnik Charles Lett prisjetio se sljedeeg dogaaja, zanimljivog stoga
to je prikazu istodobno vidjelo vie ljudi (Griffin, 1997., str. 218-219).
Dana 5. 04. 1873., otac njegove supruge, asnik Towns, umro je u nje-
govoj kui. est tjedana poslije, Lettova se ena nalazila u jednoj od spavaih
soba te kue, kada je na poliranoj povrini ormara ugledala veoma detaljan
i iv odraz u obliku glave i trupa kapetana Townsa. Pokraj nje se nalazila
mlada gospoica Berthon, koja je takoer vidjela taj lik. Isprva su pomisli
le da je netko objesio asnikov portret. U tom trenutku u sobu je ula sestra
gospoe Lett, gospoica Towns i, prije nego li su gospoa Lett ili gospoica
Berthon uspjele neto rei, gospoica Towns je uzviknula: "Za boga miloga!
Vidite li tatu?" Istoga su trenutka pozvale nekoliko slugu, koji su radili u
kuu i svi su redom izrazili svoje uenje vienim. Charles Lett se prisjea:
"Naposljetku su pozvali gospou Town koja je, u trenutku kada je ugledala
prikazu, jurnula prema njoj ruku ispruenih kao da je eli dotaknuti, no
kada je rukom prela preko povrine ormara, lik je poeo nestajati i vie se
nikada nije pojavio."
Je li to doista bila prikaza koju je proizvela preivjela dua asnika
Townsa, koji se prikazao u prostoru? Superpsi teoretiari bi rekli da nije.
Ali takve sluajeve viestrukog istodobnog vienja teko je objasniti su
perpsi teorijom. U tom sluaju trebalo bi pretpostaviti da je glavni vidjelac
u svom umu stvorio sliku kapetana Townsa, i to na temelju osobnog sjea
nja, ili ju je oblikovao izvanosjetilnom percepcijom iz uma ive osobe.
Nakon toga bi trebao doivjeti tu sliku u kontekstu sobe. Potom bi se pro
cesom takozvane telepatske kontagije (priljepivosti), ta slika prenijela u
um drugih vidioca. Meutim, opsena pokusna istraivanja prijenosa sli
ke, o kojima smo raspravljali u 6. poglavlju, pokazuju potekou inter-
mentalnog prijenosa potpune slike. Drugo mogue objanjenje je svojevrsna
super psihokineza (super-pk) sposobnost kojom glavni vidjelac proizvodi
stvaran oblik u trodimenzionalnom prostoru. No, oba objanjenja, dakle
bilo da je rije o superspsi ili super-pk, sadre potekoe. U opisanom slu
aju, istovjetnu sliku je vidjelo 7 osoba. Nadalje, pojedini vidioci nala
zili su se na razliitim mjestima u sobi, a slika se nalazila u njima odgovara
juoj perspektivi. Takoer je bitna injenica da su sliku vidjeli samo nakon
to su uli u sobu, jer je poslije ieznula pred svima njima. Ova se rasprava
osniva na Griffinovoj analizi (1997., str. 219-221). Naime, istaknuvi da
viestruka vienja nisu neuobiajena, Griffin je rekao (1997., str. 221): "Naj
jednostavnije objanjenje moe biti da su barem neke prikaze rezultat za
grobnog djelovanja privida."
Superpsi i super-pk objanjenja prikaza koje vidi vie osoba, obino
postavljaju motivaciju prikaze u um glavnog vidioca. To iziskuje nunost
poznavanja preminule osobe od strane glavnog vidioca, radi kojeg potonji
mora imati neki razlog zbog kojega eli vidjeti tu osobu. Suprotno bi zna-
ilo da je prikazu potaknuo sam preminuli, to bi bio dokaz preivljavanja
due nakon smrti, a to je upravo ono objanjenje koje superpsi i super-pk
teorije nastoje izbjei. Meutim, postoje sluajevi kolektivnog vienja pri
kaza u kojima glavni vidjelac nije poznavao preminulu osobu. Slijedi je
dan takav sluaj opisan u Myersovoj knjizi Human Personality. Kada su se
na Badnjak 1869., supruga i njezin mu Willie spremali na poinak, ena
je pokraj kreveta ugledala mukarca odjevenog u mornarsku uniformu.
Dotaknula je svog mua, koji je licem bio okrenut od tog lika na koji mu je
nastojala obratiti pozornost govorei: "Willie, tko je ovo?" Mu je glasno
povikao: "to, do vraga, radite ovdje?" Prikaza mu se prijekorno obratila:
"Willie, Willie!" nakon ega se pomaknula prema zidu sobe. ena se pri
sjea: "Dok je prolazio pokraj svjetiljke, duboka je sjena prekrila sobu, kao
da ivi ovjek zaklanja svjetlo pred nama svojim tijelom, i potom je nestao
u zidu." Nakon toga je Willie rekao svojoj eni da je to bio njegov otac,
pomorski asnik, koji je umro 14 godina prije, a kojega ona nikada
nije vidjela. Kako je Willie bio veoma zabrinut zbog neke velike financijske
transakcije, prikazu svog oca je protumaio kao upozorenje da se ne uputa
u taj posao (Griffin, 1997., str. 222). Pretpostavimo li da je u opisanom
sluaju ena bila glavni vidjelac, a prikaza halucinacija, bilo bi neobino
to je upravo ona halucinacijom proizvela sliku mrtvog oca svog supruga,
kojeg nikada nije upoznala ni vidjela. Istraiva paranormalnih pojava bi
mogao rei da je ena superizvanosjetilnom percepcijom 'primila' suprugo
vu tjeskobu i njegove podsvjesne misli o ocu, te na temelju toga, superpsiho-
kinezom stvorila stvarnu prikazu, ujedno je uinivi vidljivom ne samo
sebi, ve i svom suprugu. Ali, to je moda suvie nategnuto da bismo mogli
izbjei hipotezu o preivljavanju due nakon smrti. U ovom je sluaju je
dnostavnije pretpostaviti da je preivjeli duh Willijeva oca, u nastojanju
da spasi svoga sina od financijske propasti, proizveo svoju vlastitu prikazu.
Griffin istie da je u takvim sluajevima (1997., str. 223): "Frederick Myers
pretpostavio da zagrobna dua, ili neki takav element, proizvodi navodno
fizike uinke u prostoru u kojemu se prikaza vidi."
Marijina ukazanja
Prethodno u ovom poglavlju razmotrili smo sluajeve vienja zagrobnih
prikaza od strane obinih ljudi, kao dokaz postojanja svjesnih inteligent
nih bia u drugim kozmikim razinama. Sada emo razmotriti drugu ka
tegoriju prikaza - prikaze nadljudskih bia. Najbolje dokumentiran dokaz
tog tipa izvjea su o Marijinim ukazanjima.
Juan Diego bio je Aztek koji se obratio na kranstvo nedugo nakon
panjolskog osvajanja Meksika. ivio je u gradiu Quahutitlan pokraj Me
xico Cityja. Svakoga je dana odlazio pjeice u crkvu, koja se nalazila u
mjestu Tlatiloco. Na tom bi putu prolazio pokraj breuljka Tepeyacac.
Ujutro 8. prosinca 1531., dok je prolazio pokraj tog breuljka, Juan Diego
je zauo glazbu koja je dopirala s vrha brda. Kada je glazba utihnula, zauo
je enski glas kako ga doziva imenom. Uspeo se na breuljak i ugledao bli
stavu figuru prekrasne djevojke tamne puti, nalik Indijanki. Obratila mu se
aztekim jezikom nahuatl i predstavila se kao Blaena Djevica Marija. Za
traila ga je da kae mjesnom biskupu da joj izgradi crkvu na breuljku
Tepeyacac. Zanimljivo je spomenuti da se na tom breuljku neko nalazio
hram posveen aztekoj boici Zemlje, Coatlique (Mini, 2000., str. 92).
Juan Diego je nakon toga otiao u rezidenciju biskupa Zumarrage, ie
kujui njegovu audijenciju. Biskup ga je nakratko posluao i potom mu
predloio da poslije jo malo razgovaraju. Shvativi da biskup nije povjero
vao njegovoj prii, Juan Diego je otiao na Tepeyacac, gdje je opet ugledao
prikazu koja mu je rekla da ponovno posjeti biskupa. Sljedeeg je dana
Juan opet otiao u Mexico City i, nakon brojnih potekoa, uspio ishoditi
prijam kod biskupa. Tada je Zumarrage bio mnogo ljubazniji. Rekao je
Juanu Diegu da zamoli prikazu da mu dade znak koji e posvjedoiti njezi
noj boanskoj prirodi. Juan Diego je pristao i otiao. Kada je trei put ugle
dao prikazu, rekla mu je da e mu dati znak sljedeeg dana.
Sljedeeg dana je Juan Diego saznao da mu je stric obolio. Budui da je
stric traio sveenika, umjesto da ode na breuljak i vidi Bogorodicu, Juan
Diego je otiao u potragu za sveenikom. Na tom je putu proao pokraj
breuljka i zauo glas prikaze kako ga zove da joj prie, kako je i obeao.
Odgovorio joj je da e doi, ali tek nakon to stricu dovede sveenika. Glas
mu odgovori optuujui ga zbog nevjerovanja. A kada mu je prikaza rekla
da e mu se stric oporaviti, Juan Diego je pristao uspeti se na brdo, ali tek
nakon to mu prikaza da obeani udesni znak. Pristala je. Kada je stigao
na vrh brda, Juan Diego je shvatio da se promijenilo. Na mjestu gdje je do
tada rastao samo korov i kaktusi, ugledao je toga dana, 12. 12. 1531.,
usred cie zime, prekrasan vrt bujnog, mirisnog cvijea, meu kojem i ka-
stiljske rue, kao i drugo ne-sezonsko panjolsko cvijee. Prikaza je ubrala
nekoliko cvjetova i stavila ih u Diegov ogrta. Rekla mu je da pokae to cvi
jee biskupu kao znak koji je traio. Osim toga, rekla mu je da ne otvara
ogrta i ne pokazuje cvijee prije nego li doe do biskupa.
Kada je stigao u biskupovu rezidenciju, probivi sekroz gomilu neljubaz
nih slugu i uvara koji su eljeli vidjeti to nosi, Juan je doao pred samog
biskupa. Kada je otvorio svoj ogrta, iz njega nije ispalo samo cvijee, ve
je na samom ogrtau ostao slikovit otisak Bogorodiina lika. Bio je to bli
stav prikaz lijepe tamnopute djevojke u molitvi, koja je stajala pod svjetlom
polumjeseca, koji je u svojim rukama drao aneo. Jasno se moglo vidjeti
da to nije slika, ve dio tkanine ogrtaa. Biskup Zumarraga je bio osupnut
tim udesnim znakom, te je dopustio da se na breuljku izgradi crkva. Ogr
ta, na kojemu slika nije izblijedjela, jo je danas izloen u crkvi Djevice iz
Guadalupea u Villa Maderi (Rogo, 1982., str. 117-120).
Rogo pie (1982., str. 120): "U razdoblju od 1531. do 1648., sastavljeno
je ak 33 zapisa o dogaajima koji su se zbili u 12.mj. 1531. Ka
ko tvrdi otac Jose Bravo Ugarte, strunjak za meksiku povijest, u svojoj
knjizi Cuestiones historicas guadalupanas (1946.), nema nimalo dvojbe da
se pria o udu iz Guadalupea ne osniva na vrstim povijesnim injenica
ma. ak je i Zumarraga navodno napisao izvjee o udu, premda je taj
opis uniten u poaru koji je 1778., zahvatio pismohranu samostana, u
kojoj je bio pohranjen. Crkva je 1666., provela slubenu istragu tog uda,
i dokumentirala dokaz koji potvruje njegovu istinitost." Prilikom tih
istraivanja, skupina slikara pregledala je prikaz na ogrtau i zakljuila da
ga nisu mogli izraditi ak ni najvjetiji umjetnici. Izjavili su: "Nijedan
umjetnik ne moe naslikati ni proizvesti tako vjeto, istanano i isto obli
kovan lik na tako gruboj tkanini." (Mini, 2000., str. 167).
Brojni su istraivai tijekom godina istraivali ogrta i sliku na njemu.
O udesno ouvanoj tkanini ve se davno pisalo. Godine 1660., otac Floren-
cia napisao je u svojoj povijesnoj knjizi La estrella del norte de Mexico:
"Grubo platno ... postojano se odralo vie od stotinu godina. To je udesno,
budui da je cjelovito i vrsto kao i prvog dana, osobito kada uzmemo u
obzir da se nalazi na mjestu podlonom vjetru, slanoj praini, toplini svije
a i tamjana, koje vjernici neprestano prinose - nije nimalo izblijedjela,
potamnjela ili popucala." (Rogo, 1982., str. 120).
Na uveanim fotografijama Bogorodiinih oiju, koje su izraene u 20.
st., vidi se odraz ljudskog lica u svakom oku, navodno lica Juana Diega.
Skupina oftalmologa pregledala je te slike 1965. Mini je izjavio (2000., str.
169): "Ustanovili su da se odrazi ne nalaze samo u ronicama oba njezina
oka, ve i u leama... Lice Juana Diega pojavljuje se tri puta u svakom Bogo-
rodiinom oku. Jednom se pojavljuje na povrini ronice, potom na vanj
skoj povrini lee, a trei put na unutranjoj povrini lee ... Odrazi lica
Juana Diega u Bogorodiinim oima zadravaju savrene optike propor
cije pod najstroim znanstvenim ispitivanjima. Znanstvenici su ustanovili
da se odrazi u svakom oku nalaze na poloajima koji tono odgovaraju
zakonima optike fizike."
Godine 1979., Philip Callahan, biofiziar s Floridskog sveuilita, pregle
dao je lik na ogrtau na kojemu nije zamijetio tragove kista, kao ni: "kopiju
crtea koja bi bila nacrtana ispod njega." (Rogo, 1982., str. 121). Isto tako,
potvrdio je da lik nije nimalo izblijedio ili napuknuo, to je neobino kada
je rije o slici staroj 400 godina. Meutim, ustanovio je da je izvorna
slika bila prepravljana. Oko lika Bogorodice naslikane su opekline od sunca,
a ogrta joj je obrubljen zlatnim rubom i prikazima zvijezda. Ali, Calla
han je istaknuo da su ti dodaci izblijedjeli, dok su se na izvornoj slici zadr
ale sve boje. Ogrta na kojemu se nalazi slika, izraen je od vlati kaktusa,
koje su trebale istrunuti stotinama godina prije. Callahan je ispitao vlati
ne bi li utvrdio da je ogrta bio obraen kako bi se sprijeilo truljenje, no
odbacio je tu mogunost (Rogo, 1982., str. 120).
Selo Pontmain nalazi se u blizini grada Le Mansa u sjeverozapadnoj
Francuskoj. Hladne zimske veeri 17. 01. 1871., dvanaestogodinji
Eugene Barbadette i njegov desetogodinji brat Joseph, radili su u staji na
oevoj farmi. Odluili su se nakratko odmoriti, te su izali van. Nebo je
bilo vedro i posuto zvijezdama. Eugene je tada u zraku zamijetio lik lijepe
ene. Bila je odjevena u plavu haljinu proaranu zlatnim zvijezdama, a na
glavi je imala plavi veo. Isprva je pomislio da je ta vizija znak da je njegov
brat, koji je tada sluio u francuskoj vojsci, poginuo u ratu protiv Prusa,
koji su napali Francusku u Francusko-pruskom ratu 1871. No, tada je pri
mijetio da se ena smije, radi ega je zakljuio da ta vizija zacijelo znai
neto dobro. Pokraj njih je stajala susjeda Jeanette Detais, koja ih je dola
posjetiti. No, ona nije vidjela viziju. Eugeneov otac, gospodin Barbadette i
mlai brat Joseph takoer su izali van. Otac, za razliku od Josepha, nije
vidio nita. Joseph i Eugene su potom poeli razgovarati o onome to su
vidjeli. Tijekom veeri, djeaci su vie puta vidjeli prikazu, za razliku od
drugih ljudi koji su dolazili, ukljuujui gospou Barbadette, njezinu slu
kinju i mjesnu redovnicu, sestru Vitaline.
Sestra Vitaline je zakljuila da tu prikazu mogu vidjeti samo djeca. Vra
tila se u samostan da dovede dvije djevojice, koje su ondje ivjele, jeda-
naestogodinju Francoise Richer i devetogodinju Jeanne-Marie Lebosse.
Sestra Vitaline im namjerno nije htjela rei nita o viziji, no u trenutku
kada su djevojice izale na ulicu, rekle su sestri Vitaline da vide prikazu.
Vidjele su lijepu enu na nebu, odjevenu u plavu haljinu posutu zvijezdama.
Nedugo potom, iz svoje je kue izaao Joseph Barbadette, koji je i tada
ugledao prikazu. Sva druga djeca koja su dovedena na to mjesto vidjela su
prikazu, za razliku od odraslih. Djeca su potom poela opisivati njezine
promjene. Oko lika ene pojavio se ovalni okvir s etiri svijee. Nakon
toga se na nebu pod njom, poela oblikovati poruka, slovo po slovo. Poruka
je glasila: Mais priez, Dieu vos exaucera en peu de temps. Mon Fils se laisse
toucher, to znai: 'Molite, Bog e uskoro uti vae molitve. Moj Sin doputa
da bude ganut." Neposredno prije oblikovanja poruke, djeca su se razbjea-
la na razliita mjesta, to znai da meusobno nisu komunicirala, premda
su svi vidjela istu poruku.
U meuvremenu je u Pontmain stigao glasnik, koji je objavio da se Pru-
si pribliavaju selu. Nakon oblikovanja poruke na nebu, lik ene, koju su
katolici poistovjetili s Blaenom Djevicom Marijom, podigla je svoje ruke
u znak blagoslova. Nakon toga je poruka iezla, a Bogorodica se namrtila
dok joj se na prsima postupno oblikovao znak kria. Konano, dva sata na
kon prvog pojavljivanja prikaze, ieznula je. Pruska vojska se tajanstveno
zaustavila pred gradom Lavalom. Godine 1875., biskup Lavala je posvjedo
io istinitost marijanskog vienja u Pontmainu, a na mjestu na kojemu je
prikaza viena podignuta je crkva (Rogo, 1982., str. 214-217).
Portugalski gradi Fatima bilo je 1917., mjesto najuvenijih Marijinih
ukazanja. Prikazu su nekoliko puta vidjela 3 djeteta: Lucia dos Santos (9
god.), Francisco Marto (8 god.) i Jacinta Marto (6 god.). Sva su djeca bila
pastiri i zajedno su vodili stado na ispau, a bili su i roaci.
Prije vienja Marije, djeca su vidjela aneoske prikaze. Prvi aneo obja
vio se Luciji 1915., kada je uvala ovce zajedno s 3 druge djevojice. Lucia
se prisjea: "Vidjeli smo figuru visoko u zraku iznad drvea; nalikovala je
snjenom kipu i bila je gotovo prozirna pod svjetlom sunevih zraka ...
Poeli smo moliti, pogleda uprtih u lik pred nama, a kada smo zavrili s
molitvama, lik je nestao." (Maria Lucia, 1998., str. 61). Lucia i njezini prija
telji vidjeli su taj lik jo 2 puta nakon toga.
Jednoga dana 1916., Lucia je uvala ovce s Franciscom i Jacintom u ma
sliniku na podnoju brda. Nakon ruka su molili krunicu i potom poeli
igrati igru koju su zvali 'kamenii'. Odjednom je zapuhao snaan vjetar,
pod kojim su se zatresle kronje drvea. Djeci je to bilo neobino, budui
da je bio vedar dan. Potom se pojavila figura, koju je Lucia vidjela 1915.,
no ovaj puta mnogo jasnije. Lik je lebdio meu kronjama maslina, pribli
avajui im se. "Bio je to mladi od oko 14 ili 15 godina, bjelji
od snijega i proziran poput kristala obasjanog suncem, i bio je veoma lijep.
Kada nam je priao, rekao je: 'Ne bojte se, ja sam aneo mira. Molite sa
mnom", rekla je Lucia (Maria Lucia, 1998., str. 63). U ljeto iste godine, an
eo se ponovno objavio pokraj bunara na imanju Lucijine obitelji.
Lucia je te doivljaje ovako opisala (1998., str. 161-162): "Toliko smo
snano osjetili Boju prisutnost, da nas je posve obuzela i gotovo potpuno
izbrisala. inilo nam se kao da su nam oduzeta sva tjelesna osjetila, to je
trajalo prilino dugo. Tijekom tih dana, sve nae svakodnevne poslove
obavljali smo vani kao da nas vodi to isto nadnaravno bie koje nas je ona
mo nagonilo. Osjeali smo mir i radost, ali iznutra, jer nae su due bile
posve uronjene u Boga. Ali bili smo i fiziki veoma iscrpljeni."
Kada su se djeca 13. 05., uvajui ovce igrala na padini brda na mje
stu koje se zove Cova da Iria, odjednom su ugledali bljesak svjetlosti. Lucia
im je rekla: "Najbolje da se vratimo kui. To je munja. Moda e biti oluja."
Djeca su stoga odvela ovce niz padinu. Na putu, pokraj velikog stabla cr
nike, opet su vidjela bljesak. Lucia je rekla: "Odmaknuli smo se samo neko
liko metara, kada smo pred sobom, na malom stablu crnike, ugledali Gospu
u bijeloj halji. Bila je blistavija od Sunca i iz nje je izbijala svjetlost jasnija
i jaa od kristalne ae ispunjene bljetavom vodom kada je obasjana zra
kama uarenog sunca. Preneraeno smo se zaustavili pred Prikazom. Bila
nam je toliko blizu da smo bili okupani svjetlou koja ju je okruivala ili,
tonije, koja je iz nje izbijala." (Maria Lucia, 1998., str. 164).
ena im se obratila: "Ne bojte se. Neu vam uiniti zlo." Lucia ju je pitala:
"Odakle dolazi?" ena odgovori: "Dolazim s neba." (Maria Lucia, 1998.,
str. 165-166). Rekla je djeci da eli da dou na isto mjesto i u isto vrijeme
6 mjeseci poslije: "Poslije u vam rei tko sam i to elim." Lucia ju je
upitala moe li ona (Lucia) otii na nebo. ena joj je odgovorila potvrdno,
a na njezina daljnja pitanja rekla joj je da i Jacinta i Francisco mogu otii
na nebo. Potom ih je pitala jesu li spremni predati se Bogu i, za dobrobit
svih grjenika svijeta, na sebe preuzeti sve nevolje koje e im On poslati.
Djeca odgovorie da su spremna, nakon ega im je ena rekla da e im Bog
svojom milou pruati utjehu. Nakon toga je, pie Lucia: "... prvi put ra
irila svoje ruke iz kojih je prema nama izbijala toliko snana svjetlost da
su njezine zrake prodrle u naa srca i u najvee dubine naih dua, pri emu
smo se mogli vidjeti u Bogu, koji je bio to svjetlo, jasnije nego to se moe
mo vidjeti u najboljim zrcalima." (Maria Lucia, 1998., str. 166). ena je
rekla djeci da svakoga dana mole krunicu kako bi okonao Prvi svjetski rat
i zavladao mir. Lucia pie: "Nakon toga se poela spokojno uspinjati prema
istoku, sve dok nije nestala u beskrajnom prostoru. inilo se da joj svjetlo
koje ju je okruivalo, otvara put prema nebeskom svodu."
Djeca su se, na Lucijin zahtjev, sloila da o tom ukazanju nikome nita
ne govore. No, Jacinta je te veeri to povjerila svojoj obitelji. Vijest se proi
rila selom i svi su stanovnici poeli govoriti o Marijinom ukazanju. Lucia
nije naila na podrku svoje obitelji, osobito majke. Rekla je: "Moja se majka
zabrinula i nastojala me pod svaku cijenu uvjeriti da poreknem to sam
rekla. Jednoga dana kada sam otila uvati ovce, majka je vrsto odluila
primorati me da priznam da sam lagala, pri emu nije tedjela ni zagrljaje, ni
prijetnje, pa ak ni batine metlom. No, time je postigla samo moju upornu
utnju ili potvrdu svega to sam do tada ve rekla ... Upozorila me da e me
te iste veeri primorati da odem ljudima koje sam obmanula i priznam im
da sam lagala, te od njih zatraim oprost." (Maria Lucia, 1998., str. 32-33).
Djeca su se 13. 06. okupila u dogovoreno vrijeme i na dogovorenome
mjestu, gdje su ekali da im se objavi lik ene. Tada su ponovno ugledali
bljesak svjetlosti, nakon ega se pred njima, meu kronjama istog stabla
crnike, pojavila ena. Ondje se okupilo oko 50 seljana, no oni nisu
nita vidjeli. Lucia je rekla eni: "Zamolila bih te da nas odvede na nebo."
ena je odgovorila: "Da, Jacintu i Francisca u uskoro odvesti, ali ti e os
tati ovdje jo neko vrijeme. Isus te eli iskoristiti da ljude upozna sa mnom
i da me zavole." ena je uvjerila Luciju da nee biti sama i potom je rairila
ruke iz kojih je izbijala svjetlost. Lucia je rekla: "Vidjeli smo sebe uronjene
u to svjetlo, uronjene u Boga. inilo se da su Jacinta i Francisco u onom
dijelu svjetlosti koje se uzdizalo prema nebu, a ja u onome koje se izlijeva
lo na zemlju." (Maria Lucia, 1998., str. 169). Objava da e Jacinta i Francisco
prvi uzai na nebo bila je prva od triju uvenih fatimskih tajni, koje je
Lucia poslije otkrila. Naime, Jacinta i Francisco su 1918. oboljeli od gripe.
Francisco je umro 1919., a Jacinta 1920. Jacinta je prije smrti nekoliko puta
imala viziju ene.
Premda nitko drugi nije 13. 06. vidio lik ene, neki ljudi koji su ondje
bili prisutni zamijetili su neke paranormalne pojave. Veleasni V. Dacruz,
panjolski sveenik koji je veoma podrobno prouavao kronologiju fatim
skih dogaaja, primijetio je: "Dan je bio vedar i topao, kao to je uobiaje
no tijekom lipnja u Portugalu. Tijekom itavog razdoblja pojavljivanja
prikaze, suneva je svjetlost bila na neuobiajen nain priguena, bez nekog
oitog razloga. Istodobno, najvie kronje drveta bile su svinute poput sun
cobrana i tako su ostale, kao da ih pritie neki nevidljivi, teki predmet.
Oni koji su se nalazili najblie drvetu, posve su jasno uli Lucyne [Luciji-
ne] rijei, kao i zvuk Gospodinova glasa koji joj je odgovarao povremeno
se izmjenjujui s djevojinim glasom, koji je podsjeao na neodreen apat
ili glasno zujanje pele. Nakon to je prikaza nestala, pokraj drveta se zauo
glasan prasak, koji su svjedoci usporedili s eksplozijom rakete, a Lucia je
povikala: "Evo! Odlazi." U tome su trenutku promatrai vidjeli kako se iz
drveta uzdie prekrasan bijeli oblak, koji su jo neko vrijeme mogli vidjeti
dok je putovao prema istoku. Nadalje, nakon Gospina odlaska, gornje
kronje drveta, koje su i dalje ostale svinute kao suncobran, nagnule su se
prema istoku, kao da ih je Gospa povukla za sobom svojom haljinom dok
je odlazila. A taj dvostruki pritisak, uslijed kojeg su se grane svinule, najpri-
ie u obliku krivulje, a potom u smjeru istoka, bio je toliko snaan da su
grane ostale u takvom obliku jo nekoliko sati poslije, da bi se potom pola
ko vratile u normalan poloaj." (Rogo, 1982., str. 224-225). Nakon tog
drugog vienja, diljem Portugala poele su kolati vijesti o neobinim doga
ajima.
Dana 13. 06., mnogo vei broj ljudi, 4 ili 5 tisua okupilo se ka
ko bi s djecom u dogovoreno vrijeme doekalo prikazu. Gospa se pojavila
na isti nain kao i prije. I tada su promatrai, premda nisu vidjeli samu
Gospu, primijetili da se suneva svjetlost priguila i iznad drveta na kojemu
je ena navodno sjedila, vidjeli krug od svjetla, te uli glas koji je apatom
odgovarao Luciji (Rogo, 1982., str. 225). Lucija je odluno rekla eni: "e
lim te zamoliti da nam kae tko si i da izvede udo, kako bi svi povjerova
li da nam se prikazuje." ena joj je odgovorila: "Nastavi dolaziti ovdje
svakog mjeseca. U 10.mj. u ti rei tko sam i to elim, i izvest u udo
tako da ga svi vide i vjeruju." Osim toga, zatraila je od djece da se rtvuju
u ime svih grjenika svijeta. Nakon toga im je svjetlou, koja joj je izbijala
iz ruku, pokazala stranu viziju. Lucia je rekla: "Izgledalo je kao da zrake
svjetlosti prodiru u zemlju i vidjeli smo ognjeno more. U toj su vatri bili
demoni i due u ljudskom obliju, nalik prozirnoj eravici." I dodala je:
"Zacijelo me taj prizor natjerao u pla, jer su ljudi rekli da su me uli."
(Maria Lucia, 1998., str. 170). ena je objasnila djeci da je ono to su vidje
li pakao u koji odlaze grjenici i da e, slijede li njezine upute, mnoge due
sprijeiti da onamo odu nakon smrti, te da e time osigurati i mir na svije
tu. Rekla im je: "Rat [Prvi svjetski rat] e okonati. Ali, ako ljudi ne prestanu
vrijeati Boga, jo e straniji rat izbiti tijekom pontifikata Pija XI. Kada
vidite nono nebo obasjano nepoznatom svjetlou, znajte da je to veliki
znak od Boga, kojim e vas upozoriti da e kazniti svijet zbog njegovih zlo
ina ratom, glau i progonima Crkve i Svetoga oca." Potom je rekla da e
poslije doi da zatrai obraenje Rusije, tvrdei da e u suprotnom, Rusija:
"... iriti svoje zablude diljem svijeta, uzrokujui ratove i progone." (Maria
Lucia, 1998., str. 170,174). Pritom je posebno naglasila: "Na kraju e moje
Bezgreno srce ishoditi pobjedu. Sveti otac e mi posvetiti Rusiju i ona e
se obratiti, a na svijetu e zavladati razdoblje mira." (Maria Lucia, 1998..
str. 110). Nakon toga im je naredila da nikome ne odaju njezinu objavu.
To je druga uvena fatimska tajna.
Prema toj objavi, drugi veliki rat trebao je poeti tijekom vladavine pa
pe Pija XI. Meutim, on je umro 10. 02. 1939., nekoliko mjeseci prije
njemake invazije na Poljsku u rujnu te godine, to je oznailo poetak Dru
gog svjetskog rata. Urednik Lucijinih rukopisa o Fatimi, otac Louis Kondor,
izjavio je: "Na prigovor da je Drugi svjetski rat... ustvari poeo tijekom pon
tifikata Pija XII., ona [Lucia] je odgovorila da je rat zapravo poeo pripoje-
njem Austrije 1938." Dalje je rekao: "Lucia je pretpostavila da je 'nevjero
jatna' aurora borealis, koja se vidjela u noi od 25. do 26. 01. 1938.,
bio Boji znak koji je objavljivao neminovan poetak rata." Gospino obea
nje da e se vratiti ostvareno je Lucijinim vienjem 1925 godine. Propast
komunistikih reima u Istonoj Europi i Rusiji, Lucia je protumaila kao
ostvarenje Gospinih objava o Rusiji." (Maria Lucia, 1998., str. 110).
Nakon to je obznanila te dvije tajne, Gospa je objavila i treu fatimsku
tajnu. Lucia ju je zapisala 3. 01. 1944., a Vatikan ju je na engleskom
jeziku obznanio tek 26. 06. 2000. Tekst glasi: "Slijeva i malo iznad Nae
Gospe, vidjeli smo anela koji je u lijevoj ruci drao ognjeni ma iz kojega
su izbijali plamenovi, izgledajui kao da e zapaliti itav svijet. No, plameno
vi su ugasli u dodiru s blistavim zrakama svjetla koje je Naa Gospa isija
vala prema njemu iz svoje desne ruke. Desnom rukom uperenom prema
zemlji, aneo je glasno uzviknuo: 'Pokora, pokora, pokora.' U tom smo
trenutku, u beskrajnom svjetlu, koje je bilo Bog (neto slino odrazu ljudi
u ogledalu dok prolaze pokraj njega), vidjeli biskupa u bijeloj halji (pomi
slili smo da je to Sveti otac). Drugi biskupi, sveenici, klerici, kako mukar
ci tako i ene, uspinjali su se uz strmu planinu, na ijem je vrhu stajao kri
sastavljen od grubo obraenih panjeva, poput onih hrasta plutnjaka s ko
rom. Prije nego je stigao do kria, Sveti otac je proao kroz veliki, napola
razruen grad, drui i oklijevajui krenuti dalje, obuzet boli i tugom,
molio je za due umrlih ija je trupla viao na putu; kada je stigao na vrh
planine, kleknuo je pred velik kri i tada ga je skupina vojnika ubila ispaliv-
i na njega metke i strelice. Na isti su nain, jedan za drugim, pogibali i
drugi biskupi, sveenici, klerici, kako mukarci tako i ene, te brojni laici ra
zliitih poloaja i ugleda. Ispod krakova kria stajala su dva anela, a svaki
je od njih u svojoj ruci drao jedno kristalno kropilo ispunjeno krvlju
muenika, kojom je prskao due koje su uzlazile Bogu." Iz opisanog bismo
mogli zakljuiti da je Bogorodica bila zadovoljna propau komunizma u
Rusiji, radi ega se njezino tree pretkazanje nije ostvarilo. Neki su pretpo
stavili da je pokuaj atentata na papu Ivana Pavla II. bio dio ispunjenog
proroanstva.
Kako su se vienja nastavljala, antiklerikalna portugalska vlada je u fa-
timskim dogaajima vidjela prijetee arite preporoda katolikih religij
skih osjeaja, koji su mogli imati politike posljedice. Zakljuivi da svee
nici ohrabruju djecu da izmiljaju ukazanja, vlada je imenovala okrunog
slubenika, Arthura d'Oliveiru Santosa, da dokae da djeca lau. Santos je
stigao u Fatimu 11. 08. i ondje ispitao djecu. Unato njegovim prijet-
njama, djeca su odbila priznati da su govorila lai u dogovoru s mjesnim
sveenicima (Rogo, 1982., str. 226).
Dana 13. 08., kada se svjetina okupila u iekivanju ukazanja,
vladini su slubenici odveli Luciu i njezine roake. Premda djeca nisu bila
prisutna na dogovorenome mjestu u dogovoreno vrijeme, ipak su se dogo
dile neke neobine stvari. Rogo kae (1982., str. 226): "Svjetina je ula
glasnu eksploziju, a u trenutku kada se lik ene trebao pojaviti, nebo je oba
sjala blistava munja. Sunce se pomrailo, a nebo nad Covom bilo je pre
kriveno mnotvom boja. Pokraj hrasta pojavio se bijeli oblak, koji se ondje
nakratko zadrao, da bi se potom uzdigao u nebo i brzo odletio dalje."
U meuvremenu, Santos je u Ouremu prisilno ispitivao djecu, koju je
potom zadrao u pritvoru (Maria Lucia, 1998., str. 77). Pritom im je prijetio
i smru. Ustvari, Santos je svakome pojedinano rekao da su ostala djeca
ubijena i da e i oni biti ubijeni ne priznaju li da su izmislili fatimska vienja.
Lucia je rekla (1998., str. 36) da su im ak i nakon toga prijetili da e biti 'ivi
spaljeni'. Kada su bili zatvoreni u elijama, drugi su ih zatvorenici pokuava
li uvjeriti da se izbave priznanjem da su lagali. No, u elji da odre obeanje
dano Gospi, da nikome nee odati to im je rekla, izjavili su da bi radije
umrli. Budui da nije uspio ishoditi nikakva priznanja, Santos je djecu us
koro oslobodio.
Premda djeca nisu stigla u dogovoreno vrijeme na mjesto na kojemu se
13. 08. dogodilo ukazanje, ena im se ponovno objavila 19. 08.,
dok su uvali ovce u mjestu Valinhosu. Drugo ukazanje dogodilo se na
istome mjestu 13. 09. Tada se ondje okupilo 30.000 ljudi. Oko
podneva sunce se pomrailo, a na nebu su se pojavile zvijezde. Osim toga,
na drvetu na kojemu se ena obino pojavljivala, vidjeli su svjetlosnu kuglu.
Monsignor John Quareman, vice-general gradia Leirie, rekao je: "Na moje
iznenaenje, jasno sam mogao vidjeti svjetlosnu kuglu kako dolazi s istoka
prema zapadu, polako i velianstveno klizei zrakom ... I moj je prijatelj,
sreom, imao istu neoekivanu viziju. Odjednom je ta prekrasna svjetlosna
kugla iezla iz vidokruga." (Rogo, 1982., str. 227). Tom se prilikom s neba
spustila i kia bijelih cvjetnih latica, koje su tajanstveno nestale prije nego
li su pale na zemlju.
Konano, 13. 10. dogodilo se posljednje i najznaajnije vienje.
Vladini slubenici bili su uvjereni da se obeano udo nee dogoditi, radi
ega su odluili to iskoristiti unaprijed lansirajui veliku propagandnu
kampanju za razotkrivanje itavog fatimskog fenomena (Rogo, 1982., str.
228). Lucia je rekla (1998., str. 177): "Prilino smo rano izali iz kue, pret-
postavivi da e nas zadrati na putu. Gomila od oko 70.000
ljudi zakrila je ceste. Kia je lijevala poput bujice." Meu svjetinom su se
nalazili crkveni dostojanstvenici, vladini i vojni slubenici, kao i izvjestitelji
vodeih portugalskih novina. Osim toga, vlada je uz ceste postavila vojsku.
Lucia i njezini roaci potom su prili drvetu na kojemu im se gospa
obino objavljivala. Okupljenoj je svjetini rekla da zatvore svoje kiobrane
i ponu moliti krunicu. Pljusak se pretvorio u sitnu kiu, nakon ega se na
nebu pojavila munja, a pred djecom gospa. Predstavila se kao Gospa od
krunice i s Lucijom izmijenila par rijei o temama o kojima su razgovarale
tijekom prethodnih susreta. Lucia je napisala: "Nakon toga je rairila ruke
i usmjerila ih prema Suncu, tako da su reflektirale svjetlost, a kada se po
ela uspinjati, odraz njezine svjetlosti i dalje se projicirao na Suncu." Tada
je Lucia rekla okupljenima da pogledaju Sunce, koje je do tada bilo skriveno
iza gustih oblaka (Maria Lucia, 1998., str. 177). Ljudi koji su gledali u tom
smjeru, vidjeli su blistav, srebrni disk. Neki istraivai vjeruju da je to bio
NLO. Drugi vjeruju da je to proizvelo samo Sunce svojim kretanjem. Bli
stavi se disk okretao oko svoje osi, izbijajui u svim smjerovima zrake du
ginih boja. To je trajalo 12 minuta, nakon ega se disk krivudavim
kretnjama sjurio prema tlu. Taj je pad bio popraen drastinim poveanjem
temperature, to je izazvalo paniku meu okupljenom svjetinom. Disk je
iznenada ponovno uzletio prema nebu. Zaprepatena svjetina je uoila da
se kiom natopljena zemlja, kao i njihova odjea, osuila pod vruinom
plamena koji je proizveo disk. O tim su dogaajima izvijestile gotovo sve
vee novine, ukljuujui antiklerikalni list O Seculo. Tijekom 40-ih i 50-ih
god. 20. st., u Portugal su dolazili istraivai iz cijeloga svijeta, koji su ispi
tali veinu preivjelih svjedoka tih dogaaja i zabiljeili njihova svjedoan
stva (Walsh, 1947., Haffent, 1961.).
Profesor pri Sveuilitu u Coimbri, dr. Almeida Garrete, opisao je svoje
iskustvo u Fatimi: "Blistavo sunce je svojim zrakama probuilo gustu zavje
su od oblaka, koji su ga sakrivah. Sve su oi bile uperene prema njemu kao
magnetizirane. Osobno sam pokuavao gledati ravno u njega i nalikovao
mi je savrenom, premda ne zasljepljujui svjetlom disku ... inilo se da se
taj areni, blistavi disk vrtoglavo kree. To nije bila treperava zvijezda. Ne
vjerojatno se brzo okretao oko sebe. Iznenada se meu svom tom vrevom
prolomio glasan krik boli. Sunce, koje se i dalje brzo okretalo oko sebe,
odvojilo se od nebeskog svoda i, poprimivi krvavo crvenu boju, sjurilo
prema zemlji, prijetei da e se obruiti na nas golemom teinom svoje
vatrene mase. Ljudi su proivljavali trenutke stravine napetosti. Svim tim
dogaajima koje sam opisao, svjedoio sam osobno, smireno i hladnokrv
no, ne osjeajui nikakvu uznemirenost." (Rogo, 1982., str. 230).
I drugi ljudi, koji nisu bili u Fatimi, vidjeli su taj disk i nain na koji se
kretao. Godine 1931., otac Ignatius Lawrence Pereira rekao je da je svjedo
io tom dogaaju kada je imao 9 godina, na putu do kole udaljene 14
km od Fatime. Ovako ga je opisao: "Na je uitelj izjurio iz uionice, a djeca
su ga slijedila. Ljudi okupljeni na glavnom trgu plakali su i vikali, pokazu
jui prema Suncu ... Pogledao sam Sunce koje nije bilo blistavo, ve blijedo.
Nalikovalo je snjenoj grudi koja se okretala oko sebe ... A onda se iznena
da odvojilo od neba i poelo okretati desno-lijevo, kao da pada na zemlju.
Potpuno preneraen, odjurio sam prema okupljenim ljudima. Svi su plakali,
uvjereni da je kraj svijeta... Tijekom tog fenomena, koji je trajao vie minu
ta, predmeti oko nas reflektirali su dugine boje, plavu, utu, crvenu, itd. A
sve te neobine pojave samo su izazivale jo vei strah u ljudima. Otprilike
deset minuta poslije, Sunce se ponovno uspelo na svoje mjesto na nebu,
brzo kao to se i spustilo i jo uvijek je bilo blijedo i bez sjaja." (Rogo, 1982.,
str. 231). Nakon to je prikaza ene otila, Lucia je vidjela jo prikaze Marije,
sv. Josipa i Isusa (Maria Lucia, str. 177-178).
Dana 24. 06. 1981., dvije djevojice, Ivanka Ivankovi i Mirjana Dra-
gievi etale su panjakom pokraj sela Meugorja u Bosni i Hercegovini,
koja je tada bila dio Jugoslavije. Ivanka je na jednom od obronaka Podbrda,
na udaljenosti od nekoliko stotina metara, ugledala blistav lik mlade ene,
koja je lebdjela na sivom oblaku. Zazvala je svoju prijateljicu Mirjanu i
rekla joj da se tu nalazi 'Naa Gospa'. Mirjana, koja joj isprva nije povjero
vala, odbila je pogledati prema tome mjestu, pa su djevojice otile sastati
se s nekim prijateljima. Kasnije toga dana, Ivanka i Mirjana su se vratile na
mjesto vienja prikaze s prijateljicom Milkom Pavlovi. Tada su sve 3 vi
djele prikazu. Vidjela su je i njihovi prijatelji, koji su poslije onamo doli
(Vicka Ivankovi, Ivan Ivankovi i Ivan Dragievi). Svi su je identificirali
kao Bogorodicu s djetetom Kristom. utke su je promatrali 45
minuta, sve dok nije nestala (Hancock, 1998., str. 25-26).
Vrativi se u selo, djeca su ispripovijedala ostalima to su vidjeli, no ni
tko im nije povjerovao. Milkina sestra Marija rekla joj je da je vjerojatno
halucinirala, dok je Vickina sestra sarkastino primijetila da je vidjela NLO.
Sljedeeg su se dana Ivanka, Mirjana, Vicka i Ivan Dragievi vratili na
mjesto vienja u pratnji jo dvoje djece (sumnjiave Marije Pavlovi i dje
aka, Jakova Cola) i dvojice odraslih (Hancock, 1998., str. 27-28).
Ivanka je na Podbrdu vidjela prikazu koja ih je pozivala da joj priu.
Vicka je poslije rekla: "Trei smo se uspeli na brdo, lako kao da hodamo
po ravnom tlu. Nismo traili ak ni stazu. Jednostavno smo dotrali do Nje.
Pet minuta poslije bili smo na vrhu brda, kao da nas je neto vuklo po zra
ku. Bila sam prestraena, iako sam bila bosa, nijedan me trn nije ogrebao."
(Hancock, 1998., str. 27). Uspon do vrha brda, veoma brzim hodom, obi
no traje dvadeset minuta. Kada su se djeca pribliila prikazi, osjetila su da
ih neto primorava da kleknu. Jedno od njih, Vicka, pitala je Mirjanu ko
liko je sati. Mirjana je rekla da se broj 12 na satu, promijenio u broj
devet. Djeca su to protumaila kao manje udo, kao znak kojim im prikaza
eli rei da je stvarna. Sljedeeg dana, 26. 06., tisue je ljudi pratilo dje
cu do podnoja brda. Anne Marie Hancock pie (1998., str. 28): "Bogoro-
diinoj viziji tada je prvi put prethodilo blistavo svjetlo, koje su osim djece
vidjeli i svi ostali promatrai. Ta svjetlost nije obasjala samo to podruje, ve
itavo selo!" Ivanka, Mirjana i Vicka su se onesvijestile, a kada su se probu
dile, jo su 30 minuta promatrale prikazu.
U subotu, 27. 06. 1981., tadanja milicija je ispitala djecu, testirajui
njihovo psihiko i fiziko zdravlje. Ustanovilo se da su normalni. No, tada
su ih, vjerojatno pod pretpostavkom da je jedno od djece utjecalo na ostale,
nagovorivi ih da izmisle priu o viziji, razdvojili u dvije skupine. Jedna je
skupina otila na vrh brda, dok je druga ostala na podnoju. Ali prikaza se
pojavila djeci obiju skupina, dok su djeca na podnoju brda preduhitrila
odrasle, koji su ih nadzirali i pred njima odjurila na vrh brda. Lik ene je
nakon toga nestao, a sva su djeca kleknula. Potom se opet pojavilo blistavo
svjetlo, koje je vidjelo mnotvo okupljenih ljudi, a nakon nje lik ene. Kao
i obino do tada, vidjela su je samo djeca. ena se tada prvi put izriito
predstavila kao Djevica Marija. A tom se prilikom objavila i jo jednom dje
tetu, Ivanu, kojega roditelji nisu putali iz kue (Hancock, 1998., str. 29).
U nedjelju, 15. 06. 1981., 15.000 ljudi okupilo se na Podbrdu.
Zabrinuti vladini slubenici odveli su djecu u itluk radi daljnjih ispitivanja.
Nadajui se da e dokazati da su djeca psihiki nestabilna, naredili su dru
gom lijeniku da ih pregleda, no on je takoer ustanovio da su psihiki i
fiziki zdravi. Te su se veeri djeca ponovno vratila na Podbrdo, a kada su
ugledali Bogorodicu, preklinjali su je da uini neki znak da je i drugi pro
matrai mogu vidjeti (Hancock, 1998., str. 31).
Zamolili su je da izlijei nijemog djeaka Danijela. Danijel, koji je tada
imao dvije i pol godine, nije mogao ni hodati. Bogorodica im je rekla da
kau Danijelovim roditeljima, koji su se nalazili medu okupljenom svjeti
nom zajedno s Danijelom, da vrsto vjeruju da e im sin ozdraviti. Obitelj
je nakon toga krenula kui, zaustavivi se uz put u jednom restoranu. On-
dje je Danijel lupio akom o stol i rekao: "Dajte mi neto za piti." Poslije je
poeo hodati i trati (Hancock, 1998., str. 59).
Hancockova pie (1998., str. 58): "Postoje brojna svjedoanstva o ozdrav
ljenjima u Meugorju. Otac Rupi je u svojoj knjizi dokumentirao pedeset
est sluajeva. Tjelesna ozdravljenja odnose se na bolesti oiju i uiju, artri
tis, probleme sa ilama, neuroloke bolesti, ozljede, tumore, te mnotvo
drugih. Zabiljeeni su i sluajevi u kojima su se ljudi, nakon vie pokuaja,
izlijeili od ovisnosti i puenja, kao i sluajevi izljeenja psihikih bolesti.
Opisane su i razliite metode izljeenja." Bogorodica je rekla djeci: "Ja ne
mogu ozdravljati; to samo Bog moe."
Vladini slubenici su 20. 06. 1981., odluili zaustaviti okupljanja svje
tine koja je eljela vidjeti Bogorodicu, tako to su sprjeavali pristup djeci.
U Bijakovie su dole dvije socijalne radnice kako bi odvele djecu. Dobile
su zapovijed da osiguraju da djeca ne budu na Podbrdu u uobiajeno vrije
me kada se objavljivala Bogorodica. Dok su ih odvodili, djeca su zahtijeva
la od vozaa da zaustavi automobil. Kada su izala iz automobila, poela
su moliti. U tom su trenutku ugledala blistavo svjetlo kako im prilazi s brda.
Vidjele su ga i dvije socijalne radnice. Tada se Bogorodica drugi put prika
zala djeci (Hancock, 1998., str. 31-32). Socijalne radnice su nakon toga
dale ostavku. Odluna da okona itavu stvar, milicija je odluila sama
sprijeiti djecu da prilaze mjestu ukazanja.
Kada se katoliki sveenik, otac Jozo, 1. 07. 1981. molio u svojoj cr
kvi, dogodilo se neto neobino. Poslije se prisjetio: "Dogodilo se neto za
mene od kljunog znaaja ... prekretnica i trenutak spoznaje. Dok sam
molio, uo sam glas kako mi govori: 'Izai i zatiti djecu.'" (Hancock, 1998.,
str. 33). U tom su trenutku djeca trala prema crkvi, bjeei pred milicajci
ma koji su ih progonili. Otac Jozo ih je sakrio u crkvi, a kada ga je milicija
pitala je li ih vidio, uputio ih je prema Bijakoviima. Otac Jozo skrivao je
djecu u crkvi jo neko vrijeme. Poslije je obavijestio njihove roditelje da
zakon zabranjuje miliciji da ispituje malodobnu djecu bez doputenja rodi
telja. Kada je milicija poslije zatraila od roditelja doputenje za ispitivanje
djece, odbili su ih. Otac Jozo, premda je spremno zatitio djecu, do tada nije
vjerovao u privienja. No, poslije, ljeti, i sam je doivio viziju (Hancock,
1998., str. 33).
Dana 12. 08. 1981., milicija je zabranila javna okupljanja na mjestu
vienja na Podbrdu. Bogorodica se poslije toga nastavila ukazivati u prisu
tnosti djece u kuama i na drugim mjestima. Premda su se ljudi nekako
uspijevali kriom okupljati, vlast je nastavila vriti pritisak. Tako je uhitila
oca Jozu, zaplijenila sve njegove crkvene zapise, koji su sadravali najbolja
svjedoanstva o ukazanjima (Hancock, 1998., str. 34-35). Tijekom sue
nja ocu Jozi (koje je trajalo od 21. do 22. 10. 1981.), seljaci su vidje
li kako se kri na brdu Krievac pretvorio u stup svjetlosti. Osim toga, uka
zala im se i Bogorodica. Otac Jozo osuen je na kaznu od 3 i pol godine
zatvora, no zahvaljujui prosvjedima seljaka, osloboen je nakon osamna-
est mjeseci (Hancock, 1998., str. 35).
Ukazanja su se nastavila u prisutnosti djece u crkvi sv. Jakova, kao i na
drugim mjestima. Tvrdi se da je Bogorodica tada svakom djetetu otkrila
10 tajni u razdoblju od nekoliko mjeseci. Mirjana je prva saznala svih
10 tajni, od kojih posljednju 25. 12. 1982. Nakon toga su i druga
djeca tvrdila da su poela primati poruke od Bogorodice kroz svoja srca.
Bogorodica, koja se ukazala Ivanu, zahtijevala je da seljaci poste i mole
3 dana prije Njezina 2.000. roendana, 5. 08. 1984. Mnogi ljudi u
svim krajevima svijeta pridruili su se tim molitvama i postu. Na dan Bo-
gorodiina roenja, u Meugorju se okupilo 35.000 ljudi. Hancockova
pie (1998., str. 39): "Upravo se toga dana, rano ujutro, to je prvi put slu
beno zabiljeeno, Bogorodica ukazala veem broju ljudi na brdu Krie
vac. Vie tisua ljudi kampiralo je ispred crkve. Mnogi od njih tu su viziju
opisali kao siluetu ene odjevenu u blistavu bijelu haljinu, s rukama uzdi
gnutima k nebu. Neki su je opisali kao figuru u arenoj odjei... Mnogi
drugi su izvijestili o drugim znakovima i udima kojima su svjedoili toga
dana, ukljuujui neobino, divljako okretanje Sunca na svojoj putanji."
Hancockova tvrdi (1998., str. 62) da su svjedoci tog sunevog fenomena
vidjeli da se Sunce 'okree na svojoj osi', kao da se kree prema njima, nakon
ega se ponovno vratilo na mjesto.
Opisujui dogaaj kojemu je osobno svjedoila jednom drugom prili
kom, Hancockova je napisala (1998., str. 62): "Ni najvjetiji umjetnik ne bi
mogao dostojno prikazati prizor koji se odvijao na nebu pred mojim oima,
koji je grafiki bio toliko lijepo oblikovan i obojen. Bila sam iskreno obuzeta
strahopotovanjem. Osobno sam vidjela okretanje, koje je bilo gotovo hi-
pnotiko, tako da sam ukoeno zurila u taj zlatni vrtlog, naizgled prekri
ven diskom koji mi je titio oi. Bio je neopisivo pulsirajue blistav. Dok
se okretao, izgledalo je kao da se kree prema nama, premda je istodobno
slijedio svoju putanju. inilo se kao da se moe pomicati u svim smjerovi
ma istodobno. Isijavao je ivim bojama fuksije, ljubiaste, lavanda-plave,
srebrne i smaragdne. U trenutku kada ste prepoznali jednu boju, ona bi se
pretvorila u drugu, njeno se s njome stapajui i mijeajui sa sljedeim
spektrom. Poznato je da dugo, izravno promatranje Sunca moe stvarno
otetiti mrenicu oka. Meutim, nakon to sam 30 minuta zurila u
Sunce, ono nije nakodilo mojim oima. Mnogi su promatrai nakon toga
pregledali oi kod oftalmologa, no rezultati su uvijek bili isti: nikakva te
ta, bez objanjenja!" I primijetila je: "Drugi tvrde da su vidjeli Svetu Majku
sa Svetim Srcem i aneoskim glasnicima."
Neki izvorni vidioci i danas imaju ukazanja i izvjeuju o primljenim
porukama, kao i tajnama koje e u odgovarajue vrijeme objaviti posebno
odabrani sveenici.
Chaitanya Mahaprabhu:
Suvremena inkarnacija boanstva
Biblija izvjeuje o bojim ukazanjima na Zemlji u razdobljima prije oko
6.000 do 2.000 godina. Ali, indijska predaja Gaudiya Vaishnava biljei ta
kva ukazanja koja su se dogodila u 15. st. Prema povijesnim zapisima u
Gaudiya Vaishnava, Chaitanya Mahaprabhu, koji se 1486. ukazao u Maya-
puru u Zapadnom Bengalu, bio je avatar, boanska inkarnacija na Zemlji.
Otiao je sa ovoga svijeta 1534. Njegovi su suvremenici bili Magellan
(1480.-1521.), Kopernik (1473.-1543.), da Vinci (1452.-1519.), Kolumbo
(1451.-1506.), kao i druge poznate linosti ranog modernog doba. U to je
doba Indija uivala glas bogate zemlje u kojoj cvjetaju filozofija i znanosti.
Biografski zapisi koji svjedoe o boanstvenosti Chaitanye Mahaprabhua,
postali su klasici bengalske knjievnosti. Glavni izvor kojim sam se sluio pri
prikazivanju glavnih znaajki njegova ivota, knjiga je Krishnadasa Kavi-
raje Goswamija, koji je ivio u 16. st., naslovljena Chaitanya Charitamrita.
To je djelo napisao nedugo nakon odlaska Chaitanye Mahaprabhua s ovoga
svijeta. Prva stvar koja se brzo dade zakljuiti iz tog ivotopisa je injenica,
da je Gaudiya Vaishnava veoma oprezna u prihvaanju boanske prirode
Chaitanye Mahaprabhua, pri emu svoj sud osniva na kombinaciji pisanih
svjedoanstava, koji su prethodili njegovu pojavljivanju, manifestacijama
njegovih nadljudskih moi i pokusnim testovima njegovih simptoma.
Jedno od proroanstava o dolasku Chaitanye Mahaprabhua, nalazi se u
Shrimad Bhagavatam, koja se katkad naziva Bhagavatapurana. U petom
poglavlju jedanaestog pjevanja Shrimad Bhagavatam, veliki mudrac Narada
Muni obznanjuje Vasudevi identitet glavnog avatara, koji e se tovati u sva
etiri vremenska razdoblja (yuga) u vedskom ciklusu yuga (satya yuga.
treta yuga, dvapara yuga, kali yuga). Nakon to je opisao avatare prvih
triju yuga, Narada Muni je opisao i etvrtog avatara. Budui da je Narada
Muni govorio na kraju tree yuge, njegove su izjave o etvrtom avataru
koji e se pojaviti u kali yugi, stoga bile proroanske. Kako se tvrdi u Shri-
mad Bhagavatam, taj tekst sastavljen je prije 5.000 godina. ak i dana
nji uenjaci, koji mu pripisuju mlae podrijetlo, tvrde da je staro najmanje
1.000 godina. U svakom sluaju, opisi etvrtog avatara prethode pojavlji
vanju Chaitanye Mahaprabhua. Narada Muni je rekao: "Ljudi e u kali yugi
tovati i Vrhovnu boansku osobu, slijedei razliita pravila objavljenih
svetih tekstova. uj, sad, ovo to u ti rei. U razdoblju kali, inteligentne
osobe skupno izgovaraju molitve kojima tuju inkarnaciju boanstva, koji
neprestanim pjevanjem zaziva imena Krine." (Shrimad Bhagavatam,
11.5.31-32). U vrijeme svoje prisutnosti na Zemlji, Chaitanya Mahapra-
bhu je putovao diljem Indije, pjevajui zazivajui imena Krine u obliku
mantre Hare Hrina: Hare Krina, Hare Krina, Krina Krina, Hare Hare,
Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. U tom su mu se skupnom
pjevanju pridruili milijuni ljudi.
Chaitanya Mahaprabhu je predvidio da e se to pjevanje rairiti posvu
da, u svakom gradu i selu na svijetu, a to se proroanstvo u novije doba i
ispunilo. Moj duhovni uitelj, Njegova Boanska Milost, A. C. Bhaktive-
danta Swami Prabhupada, guru iz linije nasljednika Chaitanye Mahapra
bhua, 1965., je doplovio iz Indije u New York, gdje je poeo diljem svijeta
poduavati izgovaranje mantre Hare Krina, radi ostvarenja proroanstva
Chaitanye Mahaprabhua. Danas se ta pjesma moe uti na ulicama gotovo
svih svjetskih gradova i sela.
Roenje Chaitanye Mahaprabhua navijeteno je snovima. Njegov otac,
Jagannatha Mishra, rekao je svojoj eni, Sachi Devi: "U snu sam vidio kako
mi u srce ulazi sjajno prebivalite Gospodinovo. Tada sam shvatio da e se
uskoro roditi velika osoba." (Chaitanya Charitamrita, Adi-lila, 13.84-85).
Roenje Chaitanye Mahaprabhua podudaralo se s pomrinom Mjeseca.
Sukladno obiaju, Vaishnava Hindusi se u vrijeme mjeseeve pomrine
kupaju u svetim rijekama, kao to je Ganges, glasno izgovarajui mantru
Hare Krina. Tako su i u trenutku roenja Gospodina Chaitanye, obale
Gangesa u Navadvipi u Zapadnom Bengalu, odzvanjale mantrom Hare
Krishna, odajui proroanski bljesak njegove budue misije. Horoskop
Chaitanye Mahaprabhua potvrdio je da je on velika boanska osoba koja
e izbaviti ovjeanstvo od jada i nevolja materijalnog svijeta. I na njegovim
stopalima, rukama i tijelu nalazile su se znakovite povoljne kombinacije
znaajki i obiljeja, koji su upuivali na to da je on inkarnacija vrhovne
boanske osobe.
Chaitanya Mahaprabhu je do svoje 25. godine ivio u Navadvipi, gdje
je izveo brojna uda. Nakon toga je postao samnyasin, pripadnik duhovnog
reda ivota. Samnyasini polau prisegu o doivotnom celibatu i nadaleko
putuju poduavajui ljude duhovnim stvarima. Chaitanya Mahaprabhu je
najprije otiao u kuu jednoga od svojih glavnih suradnika, Advaite Prabhua.
Ondje mu je pokazao svoj univerzalan oblik, potvrdivi, tako, svoj status
inkarnacije osobe vrhovnog boanstva (Caitanya Charitamrita, Madhya-
lila, 17.10). Univerzalan oblik je nadasve nadahnjujui prizor okupljanja
svih planeta i nebeskih tijela u obliku inkarnacije, koja je istodobno prisu
tna u svima njima.
Nakon toga je Chaitanya Mahaprabhu otputovao u sveti grad Jaganna-
tha Puri u dravi Orissi. Ondje je uao u hram Jagannathe, jednog od ob
lika Vinua i, manifestirajui simptome duhovne ekstaze, onesvijestio se
kada je ugledao oltarno boanstvo. Hramski uvari ve su navikli da ho
doasnici doivljavaju ekstatina stanja, nadajui se da e drugi povjerova
ti da su boje inkarnacije. Pomislivi da je i Chaitanya Mahaprabhu jedan
od takvih prevaranata, prili su mu u nastojanju da ga istjeraju iz hrama.
No, u tome ih je sprijeio Sarvabhauma Bhattacharya, jedan od glavnih
uitelja Jagannatha Purija. On je osjetio da samnyasin, koji je leao na podu,
nije obian prevarant.
U uvodu u svoj prijevod i komentar Shrimad Bhagavatam, A. C. Bhakti-
vedanta Swami Prabhupada veli: "Sarvabhauma Bhattacarya, koji je bio
glavni imenovani pandit na dvoru kralja Orisse, maharade Prataparudre
... spoznao je neuobiajenost njegova transcendentnog transa ... Gospodi
na su bez odlaganja odveli u kuu Sarvabhaume Bhattacarye, koji je u to
doba bio dovoljno utjecajan autoritet, budui da je bio sabha-pandita ili
dravni dekan fakulteta sanskrtske knjievnosti. Ueni pandita elio je
podrobno ispitati transcendentne sposobnosti Gospodina Caitanye, jer su
beskrupulozni vjernici esto oponaali fizike simptome, razmahujui se
svojim transcendentnim postignuima ne bi li privukli pozornost naivnih
ljudi i tako ih iskoristili. Obrazovani uenjakpoput Bhattacarye, moe pre
poznati takve prevarante, a onda kada ih pronae, istoga ih trenutka odba
cuje. U sluaju Gospodina Caitanye Mahaprabhua, Bhattacarya je testirao
sve simptome na temelju shastra [sanskrtskih tekstova]. Pritom se sluio
metodama znanstvenika, a ne zaluenog sentimentalca. Promatrao je kre
tnje Gospodinova trbuha, oslukivao Mu otkucaje srca i dah iz nosnica.
Provjeravao Mu je i bilo, te uoio da su Mu sve tjelesne aktivnosti privre
meno obustavljene ... Tako je spoznao da je Gospodin stvarno u nesvje
snom transu i poeo Ga je lijeiti na propisan nain."
Nakon kratkog boravka u Jagannatha Puriju, Chaitanya Mahaprabhu
je otiao na estogodinje putovanje junom Indijom. U jednom selu upo
znao je brahmana imena Vasudeva, koji je obolijevao od teke gube. Kada
ga je Chaitanya zagrlio, Vasudeva je odmah ozdravio (Chaitanya Charita-
mrita,. Madhya-lila, 7.141).
Vrativi se u Jagannatha Puri, Chaitanya Mahaprabhu je sudjelovao na
uvenoj godinjoj sveanosti Rathayatra. Na toj se sveanosti hramska bo
anstva podiu na velika drvena kola sa arenim baldahinima, i potom iz
vode na procesiju gradom. Milijuni hodoasnika sudjeluju na sveanosti i
tisue pomau vui divovska kola dugim konopima. Impozantnost toga pri
zora do nas je dola u obliku izraza 'Juggernaut' (to ima znaenje neumo
ljive, nezaustavljive sile), koji je iskrivljen oblik rijei jagannatha (gospo
dar univerzuma). Tijekom jedne takve sveanosti, Chaitanya Mahaprabhu
podijelio je svoje sljedbenike u nekoliko skupina. Svaka od njih baratala je
runim cimbalima i bubnjevima, glasno pjevajui i pleui. Dok su proma
trali taj prizor, Sarvabhauma Bhattacharva i kralj Orisse vidjeli su da se Chai
tanya Mahaprabhu proirio u 7 oblika i da istodobno pjeva i plee u
svih sedam skupina (Chaitanya Charitamrita, Madhya-lila, 13.52).
Nakon toga je Chaitanya Mahaprabhu posjetio sveti grad Vrindavan, u
kojemu se prije 5.000 godina objavio Krina. Chaitanya Mahaprabhu
je inkarnacija Krine, kojeg Shrimad Bhagavatam i Bhagavatam Gita opi
suju kao Vrhovnu boansku osobu, izvor svih inkarnacija. Chaitanya Ma
haprabhu je u Vrindavanu saznao vijesti o novom ukazanju Krine, koji se
preputao svojim razbibrigama. Gomile ljudi dolazile su Chaitanyi Maha-
prabhuu govorei: "Krina se ponovno prikazao na vodama jezera Kaliya.
Plee na klobucima zmije Kaliye, a dragulji na njima su plameni. Svi su
vidjeli Gospodina Krinu. U to nema dvojbe." (Chaitanya Charitamrita,.
Madhya-lila, 18.94-95). Tri su dana ljudi to ponavljali Chaitanyi Mahapra-
bhuu. Treega mu je dana njegov osobni pomonik rekao da eli otii da
vidi Krinu. Chaitanya Mahaprabhu mu otro odgovori: "Iako si uen o
vjek, postao si budala jer si dopustio da na tebe utjeu tvrdnje drugih bu
dala ... Budalasti ljudi koji su u zabludi, uzrokuju samo uznemirenost i
izazivaju komeanje. Nemoj postati lud. Jednostavno sjedi ovdje i sutra
naveer vidjet e Krinu." Sljedeeg su jutra neka ugledna, inteligentna i
iskusna gospoda posjetila Chaitanyu Mahaprabhua. Kada ih je zatraio da
mu kau to se dogaa na jezeru Kaliya, odgovorili su: "Nou na jezeru
Kaliya ribar pali baklju na svome amcu i hvata mnotvo riba. Ljudi koji
ga promatraju iz daljine, pogreno misle da vide Krinu kako plee na ti-
jelu zmije Kaliye. Te lude misle da je njegov amac zmija Kaliya, a baklja
dragulji na njezinim klobucima. Isto tako misle da je ribar Krina." I do
dali su: "Ustvari, Gospodin Krina se vratio u Vrindavanu. To je tono i to
no je da su Ga ljudi vidjeli. Ali, misle da vide Krinu na pogrenome mje
stu." Gospoda su time eljela rei da znaju da je Chaitanya Mahaprabhu
pravi avatar. Osobita je znaajka Chaitanye Mahaprabhua bila to je veinu
vremena skrivao svoj pravi identitet boanske inkarnacije, ne bi li umjesto
toga mogao poduavati ljude kako da razumiju i tuju boga. Radi toga se
on katkad naziva i channa, ili skriveni, avatar.
Chaitanya Mahaprabhu proveo je posljednjih 18 godina ivota
u svetom gradu Jagannatha Puri. Posljednjih 12 godina bio je u stanju
duhovnog transa i ivio je u osami, u sobi jedne od kua pokraj uvenog
hramskog kompleksa. Krishnadasa Kaviraja Goswami, u Chaitanya Cha-
ritambrita (Madhya-lila, 2.8), tvrdi da, iako su vrata kue bila zakljuana,
Chaitanya Mahaprabhu je katkad nou nesvjesno leao pred glavnim ula
zom u hram u Jaggannatha Puri. Chaitanya Mahaprabhu je nestao 1534.,
stopivi se s Krinom na oltaru hrama Tota Gopinatha.
Izvanzemaljski posjetitelji
Velik broj istraivaa izvanzemaljske inteligencije tvrdi, da do sada ne
raspolaemo nijednim dokazom da su izvanzemaljska bia ikada posjetila
Zemlju, ili da su s nama pokuala uspostaviti komunikaciju. Neki to
tumae kao dokaz da takva bia ne postoje. Tvrde da bi civilizacije nalik
ljudskoj, da stvarno postoje negdje u svemiru, do sada ve zacijelo istraile
ili kolonizirale svaki nastanjiv planet u svemiru. Drugi istraivai pret
postavljaju da su takve inteligencije moda ve na Zemlji ili da su bile na
Zemlji, no mi ih do sada jo nismo uoili. Ali, neki su ih istraivai moda
zamijetili. To nas vodi na temu NLO-a i otmica kao dokaza postojanja iz
vanzemaljskih inteligencija.
Religijske predaje, ukljuujui idovsko-kransku, od pamtivijeka su
izvjeivale o anelima i nadnaravnim biima koji su silazili na Zemlju i
odlazili u nebo bez pomoi ikakvih strojeva, ali i o takvim posjetima koji
su ukljuivali svojevrsne strojeve. Indijska vedska knjievnost obiluje opi
sima najrazliitijih vimana ili svemirskih letjelica, a temu je podrobno
istraivao Richard L. Thompson u svojoj knjizi Alien Identities. Suvreme
na izvjea o NLO-ima stoga nisu novost, ve predstavljaju nastavak ita
vog niza opaanja izvanzemaljskih ili izvandimenzionalnih letjelica.
Suvremena izvjea o fenomenu NLO-a zapoela su 1947., a nastavlja
ju se i danas. Fenomen NLO-a karakterizira nekoliko znaajki. Prije svega,
to su vienja leteih objekata nalik strojevima koji se ne mogu objasniti
pojmovima postojeih ljudskih tehnologija. Druga su znaajka ovjekoli-
ka stvorenja, koja su povezana s tim strojevima, a trea su paranormalne
pojave povezane s tim strojevima i humanoidima, kao i njihove interakcije
s ljudima.
O vienjima NLO-a izvijestili su profesionalni znanstvenici. U pismu
upuenom asopisu Science, J. Allen Hynek, predsjednik odsjeka za astro
nomiju pri Sveuilitu Northwestern, rekao je: "... neka od najboljih, naj
opirnijih izvjea potjeu od strunih znanstvenika." (Markowitz, 1980.,
str. 255). Hynek je radio kao znanstveni savjetnik o NLO-ima pri Ameri
kim zrakoplovnim snagama, u razdoblju od 1948. do 1968., a poslije je bio
voditelj civilnog Centra za prouavanje NLO-a.
Godine 1952., skupina od 40 profesionalnih astronoma obznanila je da
je pet njihovih astronoma vidjelo NLO-e. To je ispitivanje ukljueno u iz
vjee o fenomenu NLO-a, koje je financirala vlada. Autor tog dijela izvjea
rekao je o vienjima NLO-a sljedee: "To moda ne treba iznenaivati, s
obzirom na to da astronomi promatraju nebo." Dalje je dodao da astronome:
"... sigurno nee zavarati baloni, letjelice i slini objekti, kako je to sluaj s
obinim ljudima." (Condon, 1969., str. 516).
Istraiva NLO-a, Jacques Vallee, neko je radio kao profesionalni as
tronom. On se prisjea: "Ozbiljno sam se za to zainteresirao 1961., kada
sam vidio da francuski astronomi briu magnetsku vrpcu na kojoj je tim
za praenje satelita zabiljeio 11 podataka o nepoznatom leteem
obiektu, koji nije bio zrakoplov, balon, kao ni neka druga kruna letjelica.
'Ljudi bi nam se smijali da to objavimo!', tada se obiavalo govoriti. Najbo
lje da zaboravimo cijelu stvar. Ne izazivajmo poruge opservatoriju." (Vallee,
1979., str. 7).
Fiziar i meteorolog pri Sveuilitu u Arizoni, James McDonald, rekao
je 1967.: "Intenzivna analiza vie stotina nevjerojatnih izvjea o NLO-ima,
kao i intervjui koje sam osobno proveo s desecima kljunih svjedoka bitnih
sluajeva, doveli su me do zakljuka da problem NLO-a ima izvanredno
velik znanstveni znaaj." McDonald je zagovarao: "... pretpostavku da su
NLO-i moda izvanzemaljske svemirske letjelice bez posade, tvrdei da je
to: "... najmanje nezadovoljavajua pretpostavka za objanjenje danas do
stupnih dokaza o NLO-ima." (McDonald, 1967., str. 1).
Astrofiziar Peter Sturrock poslao je 70-ih god. 20. st, anketu o NLO-ima
meu 2611 lanova Amerikog astronomskog drutva. Rezultati te anke
te, objavljeni 1977., otkrili su da je 1300 lanova odgovorilo na pitanja, te
da su izvijestili o 60 vienja NLO-a (Sturrock, 1977.). U 7.mj. 1979., a
sopis Industrial Research/Development anketirao je 1200 znanstvenika i
inenjera o NLO-ima. Pitanja su glasila: 'Vjerujete li da NLO-i postoje?'
ezdeset jedan posto ispitanih odgovorilo je potvrdno. Ustvari, 8% ih je
odgovorilo da je vidjelo NLO-e, a ostalih 10% da ih je moda vidjelo. e
trdeset posto ispitanika odgovorilo je da vjeruje da NLO-i dolaze iz svemira
(Fowler, 1981, str. 221-222).
Vjerojatno najpoznatiji znanstvenik koji je pozitivno govorio o posto
janju NLO-a, bio je psihijatar Carl Jung, koji je rekao: "Koliko mi je pozna
to, utvrena je injenica, potkrijepljena brojnim promatranjima, da NLO-i
nisu bili samo vieni, nego i zamijeeni na radarskim zaslonima, te da su
ostavili tragove na fotografskim snimkama ... Sve se svodi samo na to: nai
me, da je posrijedi radarski eho psihikih projekcija ili pojava stvarnih
predmeta koji stvaraju mogunost za mitoloke projekcije." (Jung, 1959.,
str. 146-147).
Nakon prvih izvjea o vienjima NLO-a 1947., neki vii asnici Ame
rikih zrakoplovnih snaga zainteresirali su se za taj fenomen. Edward
Condon je u svom slubenom izvjeu o istraivanjima NLO-a, koje je
provodila amerika vojska, rekao: "U zrakoplovstvu su postojali pojedinci
koji su odluno vjerovali u apsurdnost tih pojava... Drugi asnici zrakoplov
stva ozbiljno su razmatrali temu NLO-a, i vjerovali su da je posve mogue
da ameriki zrani prostor napadnu strane sile tajnim orujem ili moda
posjetitelji iz svemira." (Condon, 1969., str. 503).
ef stoera amerike vojske i admiral flote amerikog ratnog zrakoplov
stva, general Nathan Twining, napisao je 23. 09. 1947., sljedee o leteim
diskovima vienima u razliitim dijelovima zemlje: " 1 . Fenomen o koje
mu se izvjeuje stvaran je, a ne prividan ili izmiljen. 2. Postoje predmeti
koji oblikom vjerojatno nalikuju disku, a koji su toliko veliki da izgledaju
poput zrakoplova koje je izgradio ovjek. 3. Mogue je da su neka zbivanja
prouzroile prirodne pojave, kao to su meteori. 4. Svojstva o kojima je
izvijeteno, kao to su izvanredno veliki omjeri uspona, okretnosti (osobito
prilikom okretanja) i hoda, koji valja protumaiti kao nejasan u trenutku
kada ga prijateljska letjelica ili radar zamijeti ili s njime stupi u kontakt,
dovela su do pretpostavke da se nekima od tih objekata upravlja runo, au
tomatski ili na daljinu." (Condon, 1969., str. 894).
Na Twinningovu zapovijed za osnutkom istrane skupine, zrakoplov
stvo je organiziralo projekt 'Sign', koji je djelovao do veljae 1949. Istrai
vanja, koja su polazila od pretpostavke ozbiljne mogunosti izvanzemalj
ske prirode NLO-a, provodio je Air Technical Intelligence Center (ATIC)
(Zrakoplovno tehniko obavjetajno sredite) sa sjeditem u zrakoplovnoj
bazi Wrigh-Patterson pokraj Daytona, Ohio. Nakon toga su se ATIC-ova
istraivanja nastavila pod imenom projekt 'Grudge'. Meutim, tada su
neki promijenili stav prema tomu fenomenu. J. Allen Hynek, koji je radio
na tom projektu, rekao je: "Promjene koje su zadesile projekt 'Grudge', oz
naile su usvajanje stava strogog odbacivanja problema NLO-a. Izvjea
slube za javne odnose o pojedinim sluajevima vienja NLO-a, posve su
odudarala od stvarnih injenica. Ako je neki sluaj sadravao elemente
koji su se mogli pripisati zrakoplovu, balonu, itd., u izjavama za tisak je
automatski postao taj objekt." (Hynek, 1972.a, str. 174). Kapetan Edward
J. Ruppelt, jedan od sudionika projekta, rekao je: "Tu drastinu promjenu
slubenog stajalita teko je objasniti, kao to ni mnogi ljudi, koji su znali
to se dogaa unutar projekta 'Sign', nisu u to mogli vjerovati." (Hynek,
1972.a, str. 175). U posljednjem izvjeu o projektu 'Grudge', objavljenom
u 8.mj. 1949., reeno je da ne postoje nikakvi dokazi o visokotehnolo-
kim napravama, a izvjea o NLO-ima su objanjena kao pogreke, zablude
ili izmiljotine. Projekt 'Grudge' slubeno je obustavljen u 12.mj. 1949.
General C. B. Cabell, voditelj obavjetajne zrakoplovne slube, ponov
no je pokrenuo projekt Grudge 1951., povjerivi vodstvo kapetanu Rup-
peltu. Ruppelt je bio ovjek bez predrasuda, premda je ak i on imao gra
nice. Iako je bio spreman ozbiljnije razmotriti sluaj neidentificiranih
leteih objekata, problem su mu predstavljala izvjea o NLO-ima koji su
sletjeli na zemlju. A takvih je izvjea bilo prilino mnogo. Ruppelt je po-
slije napisao da su on i njegov tim, sustavno eliminirali takva izvjea iz
sustava izvjeivanja (Vallee, 1969.b, str. 28).
Za NLO-e se zainteresirala i CIA. Zamjenik voditelja znanstvene oba
vjetajne slube pri CIA-u, H. Marshall Chadwell, obavijestio je memo
randumom voditelja CIA-e, Waltera Smitha o velikoj upuenosti javnosti
u NLO-e, i rekao mu da Air Technical Intelligence Center sa sjeditem u
zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, zaprima velik broj izvjea o djelova
njima NLO-a. Najvie je bio zabrinut miljenjem javnosti: "Zanimanje
javnosti za taj fenomen, koje se odraava u amerikom tisku, kao i u pritisku
koji se iznova vri na Zrakoplovne snage, zahtjevima za istraivanje feno
mena, upuuje na to da je velik dio nae javnosti psihiki spremno prihva
titi nevjerojatno. U toj injenici poiva opasnost poticanja masovne histeri
je i panike." (Thompson, 1993., str. 81). Chadwell je strahovao da e lana
izvjea o NLO-ima skrenuti pozornost vojske od stvarnih promatranja
sovjetskih bombardera. Osim toga, strahovao je da bi neprijatelji mogli
iskoristiti mentalno stanje amerike javnosti s ciljem izazivanja psiholo
kog rata protiv Sjedinjenih Drava.
Godine 1953., CIA je organizirala povjerenstvo za prouavanje feno
mena NLO-a, koje je postalo poznato kao Robertsonovo povjerenstvo, po
dr. H. P. Robertsonu, voditelju skupine za procjenu oruanih sustava pri
Ministarstvu obrane. Robertsonovo povjerenstvo ukljuivalo je nekoliko
istaknutih fiziara. Ti su znanstvenici zakljuili da NLO-i ne predstavljaju
stvarnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti, tj. da to nisu strojevi stranih ili
izvanzemaljskih sila. Meutim, rekli su: "... neprestano isticanje izvjea o
tim fenomenima... rezultira prijetnjom ispravnom funkcioniranju obram
benih politikih tijela." (Condon, 1969., str. 519). Povjerenstvo je savjetova
lo da: "... nacionalne agencije za sigurnost bez odlaganja poduzmu korake
za oduzimanje posebnog statusa Neidentificiranim leteim objektima, koji
im je dodijeljen, i da s njih uklone auru tajanstvenosti koja ih, naalost,
okruuje." (Condon, 1969., str. 519-520). Povjerenstvo je preporuilo su
stavni program razotkrivanja. '"Razotkrivanje bi rezultiralo smanjenjem
interesa javnosti za letee tanjure, koji danas izazivaju snanu psiholoku
reakciju." (Condon, 1969., str. 915-916).
Godine 1953., to je moda bio daljnji razvoj povezan s Robertsono-
vim povjerenstvom, Ameriko ratno zrakoplovstvo je donijelo pravilo (Air
Force Regulation 200-2) koje je javnosti zabranjivalo izvjeivanje o NLO-
ima koje je vidjela vojska. "Kao odgovor na ispitivanja mjesnog stanovni-
tva o NLO-ima, koji su vieni u blizini zrakoplovnog stoera, informaciju
o tome moe tisku ili javnosti obznaniti zapovjednik dotinog zrakoplov
nog stoera samo ako je taj objekt sigurno identificiran kao prepoznatljiv
ili poznat." (Thompson, 1993., str. 83-84). Drugim rijeima, vojska ne bi
obznanila vienje svega to se ne bi moglo identificirati kao meteoroloki
balon, obian zrakoplov, planet ili meteor. Posljedica takve politike jest, da
u sluaju da su izvanzemaljski NLO-i doista zamijeeni, slubeni vojni ili
vladini izvori o njima ne bi izvijestili javnost.
Meutim, projekt 'Grudge je nastavio prikupljati izvjea zrakoplov
stva o NLO-ima. Godine 1959., naziv programa Amerikog zrakoplovstva
za istraivanje NLO-a, promijenjen je u projekt 'Blue Book'. Godine 1964.,
nevladin Nacionalni odbor za istraivanje zranih fenomena, objavio je
izvjee pod naslovom The UFO Evidence, koje je navodilo 92 sluaja vi
enja NLO-a od strane zrakoplovnih posada amerike vojske. Ti NLO-i
vieni su u razdoblju od 1944. do 1961. Meu drugim sluajevima, 44 su
ukljuivala sluajeve amerikih zrakoplova koje su NLO-i progonili ili su
pokraj njih prozujali, amerikih zrakoplova koji su proganjali NLO-e ili
NLO u niskom letu iznad amerikih vojnih stoera (Hali, 1964., str. 19-22).
Ameriko zrakoplovstvo je 1969. obustavilo slubeni projekt za istraiva
nje NLO-a, 'Blue Book'. Saetak i procjena cjelokupnog istraivanja poja
vili su se u projektu 'Condon', objavljenom iste godine.
Premda je projekt 'Condon' sadravao brojna iscrpna izvjea o neobja-
njenim vienjima, u njemu je zakljueno: "... istraivanja NLO-a koja su se
provodila tijekom proteklih 21 godinu, nisu rezultirala znanstveno zna
ajnim otkriima", i dalje: "... daljnja opsena istraivanja NLO-a vjerojat
no bi bila neopravdana u oekivanja da e pridonijeti napretku znanosti."
(Condon, 1969., str. 1). Na pitanje to valja uiniti s izvjeima javnosti o
NLO-ima, koja stignu do vlade i vojnih organa, u izvjeu je reeno: "...
toplo preporuujemo uiteljima da se suspreu od pohvaljivanja kolskih
radova svojih uenika, koji se osnivaju na njihovu itanju danas dostupnih
knjiga ili novinskih lanaka o NLO-ima. Uitelji koji primijete da su neki
njihovi uenici izrazito motivirani u tom smjeru, trebali bi pokuati us
mjeriti njihova zanimanja na podruja ozbiljnih astronomskih i meteoro
lokih studija, kao i u smjeru kritike analize fantastinih pretpostavki,
koje se odravaju na varljivom razmiljanju ili lanim informacijama."
Condon, 1969., str. 5-6).
Od toga razdoblja, slubena politika amerike vlade i vojske osnivala
se na ne-odavanju informacija o fenomenu NLO-a. Usprkos tomu, visoki
vladini dunosnici izvjeivali su o vienjima NLO-a, i pokuavali su uv
jeriti vladine agencije da obznane informacije o njima. Predsjednik Ro
nald Reagan, u svojstvu guvernera Kalifornije, rekao je da je vidio NLO
dok se vozio zrakoplovom iznad june Kalifornije. Nedugo nakon tog inci
denta, 1972., Reagan je rekao sljedee Normanu Milleru, efu washin-
gtonske podrunice Wall Street Journal-a.: "Slijedili smo ga nekoliko mi
nuta. Bila je to sjajna bijela svjetlost. Slijedili smo ga do Bakersfielda, kada
se iznenada, na nae veliko iznenaenje, uzdigao visoko u nebo." (Burt,
2000., str. 308). I pilot se prisjetio tog dogaaja. Rekao je: "NLO je najprije
letio normalnom brzinom, da bi u trenutku dosegnuo nevjerojatno veliku
brzinu... taj predmet sigurno nije bio drugi zrakoplov. No, o tom smo doga
aju slubeno izvijestili tek nakon dugo vremena, jer bi vas smatrali ludi
ma da ste rekli da ste vidjeli NLO." Znanstveni savjetnik amerikog pred
sjednika Jimmyja Cartera, elio je da NASA osnuje odbor za istraivanje
NLO-a. Ali, NASA je odbila taj zahtjev strahujui da e se izvrgnuti ruglu
(Henry, 1988., str. 122).
Mnoge su velike zaklade pokazale zanimanje za istraivanje NLO-a.
Marie Galbraith, supruga Evana Griffina Galbraitha, amerikog veleposla
nika u Francuskoj od 1981. do 1985., putovalaje diljem svijeta prikupljaju
i informacije o NLO-ima od znanstvenika, koji su se bavili takvim istrai
vanjima. Nakon toga je s jo nekim ljudima, sastavila izvjee pod naslovom
Unidentified Flying Objects Briefing Document, The Best Available Evidence
(Saeto izvjee o neidentificiranim leteim objektima, najbolji dostupni
dokazi), koje su poslali visokim dunosnicima amerike vlade. Laurence
Rockefeller je pruio podrku radu Marie Galbraith. Osim toga, Marie
Galbraith je organizirala i kolokvij o znanstvenim dokazima za NLO-e, koji
je odran u 9.mj. 1997. u zgradi Rockefeller Brothers Fund-a u Pocanticu.
New York, takoer uz potporu Laurencea Rockefellera. Moderator kolok
vija bio je astrofiziar Peter Sturrock (COMETA, 1999., str. 51).
Vladine i vojne organizacije diljem svijeta pokazale su veliko zanimanje
za NLO-e. Stoerni brigadir, Joao Adil Oliveira, ef glavnog stoera obavje
tajne slube brazilskih zrakoplovnih snaga, rekao je 2. 11. 1954.
lanovima vojnog ratnog koleda: "Problem leteih diskova privukao je
pozornost cijelog svijeta. Ali, taj je problem ozbiljan i zasluuje ozbiljne
razmatranje. Za njega su zainteresirane gotovo sve vlade velikih sila, koje
o njemu raspravljaju ozbiljno i povjerljivo, s obzirom na njegov velik vojni
znaaj." (Burt, 2000., str. 311). U pismu datiranom 5. 05. 1967., zrako
plovni maral, Rosenum Nurjadin, vrhovni zapovjednik indonezijskih
zrakoplovnih snaga, napisao je: "NLO-i vieni u Indoneziji, istovjetni su
onima vienima u drugim zemljama. Oni katkad predstavljaju problem
naoj zranoj obrani, a jednom smo prilikom bili primorani na njih otvori
ti vatru." (Burt, 2000., str. 313-314). Godine 1974., u intervjuu za novine
UFO News, general Kanshi Ishikawa, ef stoera japanskih zrakoplovnih
obrambenih snaga, rekao je: "Brojni nam dokazi kazuju da su radari uhva
tili NLO-e, to znai da su NLO-i stvarni i da moda dolaze iz svemira ...
Snimke NLO-a, kao i razni drugi dokumenti znanstveno dokazuju da le
teim tanjurima upravljaju mnogo napredniji ljudi." (Burt, 2000., str. 314).
U sklopu Kineske akademije drutvenih znanosti nalazi se razred pod na
zivom Kineska organizacija za istraivanje NLO-a. U novinama China Daily
od 27. 08. 1985., prof. Liang Renglin sa Sveuilita Guangzhou Ji
nan, izjavio je: "Tijekom proteklih 5 godina, u Kini je objavljeno vie od
esto izvjea o NLO-ima." (Burt, 2000., str. 322).
Godine 1984., Sovjetska akademija znanosti osnovala je vijee za istrai
vanje neuobiajenih atmosferskih pojava. Predsjednik vijea bio je akade
mik Vsesvolod Troitsky, a potpredsjednik uveni kozmonaut, general Pa
vel Popovi. Akademija znanosti je 1988., odrala konferenciju o NLO-ima,
kojoj je bilo nazono 300 znanstvenika (Clark, 1998., str. 978). U 6.mj.
1989., general Igor Maltsev, zapovjednik sovjetskog ratnog zrakoplovstva,
raspravljao je o susretima vojske s NLO-ima u lanku objavljenom u aso
pisu Soviet Military Review: "Sumnjiavcima i onima koji to nisu, ova in
formacija moe posluiti kao slubeno dokumentiran dokaz o neosporno-
sti postojanja NLO-a. Nadamo se da e to otvoreno priznanje tog fenomena
okonati dvosmislena nagaanja i njegovo postojanje oznaiti utvrenom
injenicom. Sada raspolaemo temeljima za tvrdnju da NLO-i nisu predmet
optike varke ili obmane navodno uzrokovane globalnom psihozom. Ti
su objekti zamijeeni tehnolokim napravama, a strunjacima stoje na
raspolaganju i snimke." (Burt, 2000., str. 315).
Francuska vlada aktivno provodi program istraivanja NLO-a. Prve
organizirane studije poele su 1976., kada je Institute de Hautes Etudes de
Defense Nationale (IHEDN) osnovao odbor za prouavanje NLO-a. Tim
je odborom predsjedao general Nacionalne andarmerije (Gendarmerie
National), Blanchard. To je dovelo do osnutka Groupe d'Etude des Pheno-
menes Aerospatiaux Non Identifies (GEPAN). Godine 1977., GEPAN je
objavio izvjee u 5 svezaka, koje je bilo usredotoeno na 11 podro
bno istraenih sluajeva. Sociolog Ronald Westrum izjavio je 1978: "U
9 od 11 sluajeva, zakljueno je da su svjedoci vidjeli materijal-
nu pojavu, koju nisu mogli objasniti kao prirodnu pojavu ili ljudsku na
pravu. Jedan od zakljuaka cjelokupnog izvjea jest, da iza fenomena u
cjelini stoji: 'letei stroj iji naini odravanja i pogona nadilaze nae zna
nje." (Fowler, 1981., str. 224-225). GEPANj e poslije postao Service d'Exper-
tise des Phenomenes de Rentree Atmospherique (SEPRA), sluba u sklopu
Centre National d'Etudes Spatiales (CNES), francuske inaice NASA-e
(COMETA, 1999., str. 7).
Godine 1999., skupina visoko pozicioniranih znanstvenika, vojnih a
snika i vladinih dunosnika, predstavila je francuskoj vladi izvjee o
NLO-ima, naslovljen UFOs and Defense: What Should We Prepare For?, koje
je sastavio Odbor za dubinska istraivanja (COMETA). Pokretaka snaga
iza COMETA-e bio je francuski zrakoplovni general Denis Letty. Osim
njega, lanovi COMETA-e bih su: zrakoplovni general Bruno Le Moine;
admiral Marc Merlo; Denis Blancher, ministar unutarnjih poslova; Francoi-
se Lepine iz zaklade za obrambena istraivanja; Christian Marchal, ravna
telj istraivanja pri ONERA-i, Nacionalnoj slubi za aviokozmike studije
i istraivanja; Michael Algrin, doktor politikih znanosti; Alain Orszag,
doktor fizikih znanosti i inenjer naoruanja; Pierre Boscond, inenjer
naoruanja; i inenjer Jean Dunglas. Pri sastavljanju izvjea sudjelovali
su i neki drugi visokopozicionirani vojni i vladini slubenici (COMETA,
1999., STR. 6).
General Norlain, voditelj IHEDN-a, rekao je sljedee o COMETA-i:
"Gotovo svi njezini lanovi imaju, ili su imali tijekom svojih karijera, od
govorne poloaje u obrambenoj, industrijskoj, obrazovnoj, istraivakoj
ili razliitim drugim sredinjim administracijama." I dodao je: "Nadam se
da e preporuke COMETA-e, koje su nadahnute zdravim razumom, orga
ni nae vlasti ispitati i provesti u djelo." (COMETA, 1999., str. 5). Profesor
Andere Lebeau, bivi predsjednik Centre National d'Etudes Spatiales (CNES),
napisao je predgovor izvjeu COMETA-e, u kojemu je rekao: "Izvjee je
korisno stoga to pridonosi oslobaanju fenomena NLO-a iracionalnosti
koja ga okruuje." (COMETA, 1999., str. 2).
Vladini i vojni slubenici Velike Britanije odavno su pokazivali zanima
nje za NLO-e. U londonskim novinama Sunday Dispatch, 11. 07. 1954.,
vrhovni zapovjednik jedinica RAF-a, rekao je sljedee o NLO-ima: "Izvi
jeteno je o vie od 10.000 vienja, od kojih se veina ne moe znanstveno
objasniti... Uvjeren sam da ti objekti postoje i da ih nije proizveo nijedan
narod na Zemlji. Stoga sam primoran samo prihvatiti teoriju da potjeu iz
nekog izvanzemaljskog izvora." (Burt, 2001., str. 312).
Britansko ministarstvo obrane (MOD) istrauje NLO-e od 1964., po
sredstvom Odjela 2a, odsjeka sekretarijata (zrakoplovnog stoera), skra
enog naziva Sec(AS)2a. Nick Pope, koji je bio predsjednik tog odsjeka od
1991. do 1994., opisao je svoje djelatnosti u knjizi Open Skies, Closed Minds.
Pope je nakon toga ostao slubenik Ministarstva obrane. U izvjeu CO-
META-e kae se sljedee o Popeu: "Davao je izjave za tisak i sudjelovao je
u televizijskim emisijama. Suraivao je s ufolokim organizacijama i davao
njihovu adresu i telefonski broj svjedocima, koji su mu pisali. U svojim je
prepiskama priznao da se samo mali broj sluajeva vienja NLO-a ne moe
objasniti i da ih je MOD spreman razmotriti... U svojoj knjizi, Nick Pope
iznosi razliite pretpostavke za objanjenje odreenih neidentificiranih
sluajeva, koji su predmet uvjerljivih i iscrpnih izvjea. vrsto zagovara
teoriju o izvanzemaljskom podrijetlu." (COMETA, 1999., str. 52-53).
Godine 1987., u svom predgovoru knjizi Timothyja Goodea, Above
Top Secret, Lord Hill-Norton, zapovjednik civilnih snaga pri Ministarstvu
obrane, napisao je sljedee o NLO-ima: "Osobe koje, prema mom miljenju,
uivaju besprijekoran ugled, posvjedoile su istinitost velikog broja vienja.
Zapanjujue je to su mnogi od njih bili iskusni promatrai, poput policij
skih slubenika, te civilnih ili vojnih pilota. Njihova su opaanja u mnogim
sluajevima potvrdile tehnike naprave, kao to su radari ili, jo uvjerljivije
... smetnje u razliitim elektronskim aparatima." (Burt, 2001., str. 312-313).
Razmotrimo sada neke zanimljivije sluajeve pojavljivanja NLO-a. Te
emo sluajeve svrstati u etiri kategorije: 1. vienja leteih objekata koji
pokazuju znaajke inteligentnog upravljanja i svojstva koja ne posjeduju
poznate letjelice; 2. vienja slijetanja NLO-a koji su ostavili fizike trago
ve; 3. vienja NLO-a koja ne ukljuuju samo slijetanja, ve i ovjekoliku
posadu; 4. otmice.
ovjekolika stvorenja
Na simpoziju o NLO-ima, odranom 1969., pod pokroviteljstvom Ameri
kog drutva za unaprjeenje znanosti, J. Allen Hynek je rekao: "Danas
raspolaemo s 1500 izvjea o bliskim susretima, meu kojima polovica
ukljuuje posadu letjeUca. Ve godinama posjedujemo izvjea o posadi
letjelica, dok se u pismohranama Zrakoplovstva nalazi samo nekolicina;
osoblje projekta Blue Book saeto je, i bez istraivanja, takva izvjea svr
stalo u 'psiholoku' ili patoloku kategoriju." (Hynek, 1972.b, str. 47-48).
Meu 2108 sluajeva koje opisuje Ted R. Phillips u svojoj studiji o slijetanji
ma NLO-a iz 1981., 460 sluajeva ukljuuje vienja ovjekolikih stvorenja.
Meu tim stvorenjima, 310 ih je bilo nieg rasta od prosjenih ljudi, 87
normalnog ljudskog rasta, a 63 su bila vea od prosjenih ljudi (Thomp
son, 1993., str. 67-68).
uveni NLO koji se sruio u Roswellu, takoer je sadravao ovjekoliku
posadu. U 07. 1947., stanovnici Corone u Novom Meksiku, udaljenom
oko 120 km sjeverozapadno od Roswella, izvijestili su o vienju leteeg
srebrnog diska koji je proletio iznad njih. Sljedeeg dana je William 'Mac'
Brazel pronaao krhotine na ranu pokraj Corone. Na mjesto su stigli vojni
asnici iz zrakoplovnog stoera u Roswellu, meu kojima i asnik obavjetaj
ne slube, bojnik Jesse Marcel. Marcel je rekao da je otkrio iznimno svije
tle metalne grede na kojima su bili urezani neobini znakovi, kao i izrazito
tanke metalne listie koji se nisu mogli uleknuti ak ni uslijed estokih
udaraca ekiem. Zapovjednik zrakoplovnog stoera u Roswellu, pukov
nik William Blanchard, izdao je priopenje za javnost u kojemu je obzna
nio otkrie sruenog leteeg diska, koji je prenesen zrakoplovom B-29 u
Wright Field, Ohio. Nakon toga je general Roger Ramey, zapovjednik 8.
eskadrile, odobrio izjavu za tisak u kojoj je reeno da je olupina ustvari
meteoroloki balon. Ali, bojnik Jesse Marcel posvjedoio je na video-snim-
ci sljedee: "S obzirom da sam bio upoznat sa svim naim aktivnostima,
bio sam siguran da to nije meteoroloki balon, zrakoplov, kao ni projektil."
Dalje je izjavio da mu je taj zapovjednik rekao da skrije stvarnu olupinu s
mjesta nesree. Robert Shirkley, pomoni asnik operativnog stoera u
Roswellu, bio je prisutan kada je B-29 stigao u Roswell da preuzme olu
pinu. Svjedoio je ukrcavanju dijelova leteeg tanjura, kako je zakljuio,
ukljuujui metalnu gredu s neobinim natpisima. General Arthur E. Exon
bio je porunik bojnog broda u Wright Fieldu kada je olupina stigla zrako
plovom iz Roswella. On opisuje: "Nitko s kime sam razgovarao nije pozna
vao taj metal i materijal. Nikada nisam saznao to su otkrili. Neki momci
su mislili da je ruska, ali openito su se sloili da dijelovi potjeu iz svemi
ra." (Randle i Schmitt, 1991., str. 110). Dalje je rekao: "Postojalo je i drugo
mjesto ... na kojemu se navodno nalazio glavni dio letjelice ... a gdje su re
kli da se nalaze tijela ... Svi su navodno otkriveni izvan letjelice, premda su
bili u prilino dobrom stanju." (Randle i Schmitt, 1991., str. 110). Supruga
jednog vojnog pilota posvjedoila je da joj je mu rekao kako je odvezao
olupinu i tijela iz Roswella u Dayton. Ohio, na mjesto u blizini zrakoplo
vnog stoera 'Wright-Patterson' (Thompson, 1993., str. 103-107).
Godine 1997., pukovnik Gregory Corso objavio je izvanrednu knjigu
The Day After Roswell. Pukovnik Corso je od 1953. do 1957., bio slubenik
Nacionalnog vijea za sigurnost U svojoj je knjizi izjavio da se u Roswellu
sruila izvanzemaljska svemirska letjelica, te da je on osobno vidio tijelo
jednog od izvanzemaljaca. Corso je od 1961. do 1962., radio kao ef sku
pine koja je istraivala nepoznatu tehnologiju u odsjeku za istraivanje i
razvoj amerike vojske. Rekao je da je tijekom tog razdoblja pridonio uvo
enju tehnolokih inovacija u ameriku vojnu i civilnu industriju, koje su
se osnivale na izvanzemaljskoj opremi uzetoj iz krhotina letjelice iz Roswel
la. Senator Strom Thurmond, predsjednik odbora vojnih slubi amerikog
Senata, napisao je predgovor prvom izdanju spomenute knjige, ali je on
poslije povuen iz tiska (COMETA, 1999., str. 52; Corso, 1997.).
U Valensoleu, francuskom departmanu Alpes-de-Haute Provence, 1.
07. 1965., farmer Maurice Masse otiao je u svoje polje lavande, u ko
jemu je ugledao kruni metalni predmet veliine malog automobila, koji
je stajao na 6 nogu. Iz njegova sredita izbijala je otvorena metalna cijev
koja je vodila do tla. Kada mu se Masse pribliio, dva mala ovjekolika
stvorenja okrenula su cjevastu napravu prema njemu, uslijed ega se Mas
se paralizirao. Potom su uli u letjelicu, koja je uzletjela, uvukavi svojih
6 nogu i sredinji otvor. Letjelica je uzletjela visoko u zrak velikom brzi-
nom i potom nestala. Taj je sluaj podrobno istraivala Gendarmerie Na-
tionale, koja je otkrila uleknue na mjestu na kojemu je letjelica stajala, a
usred koje se nalazila rupa promjera 19 cm i duboka 40 cm. Istraivai su
ustanovili da su stabljike lavande, na povrini od 100 m du putanje letje
lice, osuene. Godinama nakon tog dogaaja, na tomu mjestu nije uspije
vala nijedna biljka. Istraivai nisu pronali nijedan dokaz koji bi mogli
pripisati psihopatologiji ili prijevari (COMETA, 1999., str. 20).
Dana 29. 08. 1967., u blizini Cussaca u francuskom departmanu
Cantal, dva djeteta koja su uvala krave ugledala su s druge strane seoske
ceste, 4 mala ovjekolika stvorenja, koja su stajala pokraj svijetlog ku
glastog predmeta. Stvorenja su potom ula u letjelicu na neobian nain,
lebdei zrakom, nakon ega su glavom uronili u vrh kugle. Kugla se pita-
jui velikom brzinom uzdigla i poletjela visoko u zrak spiralnom putanjom.
Djeca su osjetila snaan miris sumpora. Taj je sluaj 1978., istraio GEPAN,
francuska vladina agencija koja je istraivala NLO-e. Istraivai su razgo
varali s policajcem koji je stigao na mjesto nedugo nakon incidenta. On je
zamijetio tragove na tlu i osjetio je snaan miris sumpora. Drugi svjedok,
koji je radio u blizini, posvjedoio je da je uo pitanje. Lijenik i otac dje
ce (seoski naelnik), rekao im je da su djeca osjetila miris sumpora nakon
tog dogaaja, te da su im oi danima poslije suzile. Odgovorni slubenik
GEPAX-a zakljuio je sljedee o sluaju: "Ti razliiti elementi ne sadre ni
kakve pogreke ili nedosljednosti, na temelju kojih bismo mogli posumnja
ti u iskrenost svjedoka ili razumno pretpostaviti da je rije o lai, prijevari
ili halucinaciji. Pod takvim okolnostima, unato injenici da su glavni
svjedoci malodobni, i bez obzira na nevjerojatnu prirodu injenica o koji
ma su posvjedoili, smatram da su ih stvarno vidjeli." (COMETA, 1999.,
str. 21).
U 1.mj. 1975., poslovni ovjek, 72-godinji George O'Barski, vozio
se automobilom iz svoje trgovine u Manhattanu prema kui u New Jerse-
yu. Prolazei kroz North Hudson Park, uo je statike smetnje na svom
radiju, dok je pokraj njegova automobila glasno prozujao svjetlucavi letei
objekt. Objekt je sletio u parku ispred njega. Bio je dug oko 9 m, a na trupu
su se nalazili uski, svjetlei prozori. Lebdio je na visini od 3 m. Potom je
sletio na etiri noge. Iz vrata, koja su se nalazila izmeu 2 prozora, izalo
je nekoliko malih ovjekolikih stvorenja s kacigama na glavama. Nakon
to su iskopali malo zemlje, vratili su se u letjelicu, koja je poletjela prema
sjeveru. Bilo je to u 1 ili 2 h ujutro. Sljedeeg se dana O'Barski vratio na to
mjesto i vidio je rupe u zemlji, koje su za sobom ostavila nepoznata
stvorenja. Istraiva NLO-a, Budd Hopkins, razgovarao je o tome sa sta
novnicima toga podruja. Bill Pawlowski, vratar stambene zgrade 'Stone-
henge', koja se nalazila u blizini, rekao je da je oko 2 ili 3h ujutro jednoga
dana u 1.mj., vidio tamni predmet s 10 ili 15 osvijetljenih prozora, kako
lebdi u oblinjem parku oko 3 m iznad zemlje. Poslije je to spomenuo i
policijskom poruniku Alu Del Gaudiju, koji je ivio u spomenutoj zgradi.
Drugi vratar, Al Gonzalez, vidio je isti objekt na istomu mjestu 6 dana
prije nego su ga vidjeli O'Barski i Pawlowski. Kua obitelji Wamsley nala
zila se oko 14 ulica udaljena od zgrade 'Stonehenge' na putu prema koje
mu je, kako je rekao O'Barski, letjelica krenula iz parka. Jedne subote u
sijenju, kasno uveer, dvanaestogodinji Robert Wamsley je kroz prozor
svoje kue vidio svjetleu, okruglu letjelicu s pravokutnim prozorima. Po
tom je s drugim ukuanima izaao iz kue, gdje su svi promatrali letjelicu
oko dvije minute, koja je polako odmicala (Hopkins, 1981., str. 23-28;
Thompson, 1993., str. 51-53).
Teorija postojanja izvanzemaljskih ovjekolikih stvorenja razorna je za
darvinistiku teoriju evolucije. Evolucionisti danas tvrde da su ljudi na ovom
planetu nastali djelovanjem iskljuivo zemaljskog procesa fizioloke evolu
cije. Prema tome, ukoliko postoje drugi ljudi, oni su zacijelo nastali posve
drukijim evolucijskim procesom, koji se odvijao negdje drugdje u svemi
ru. Veoma je mala mogunost da su stvorenja koja posjeduju ovjekoliku
inteligenciju i tijela, mogla nastati na takav nain. Naime, zbog razloga
objanjenih u 4. poglavlju, mala je mogunost nastanka bilo kojeg oblika
ivota iz kemijskih tvari. ak i pod pretpostavkom mogueg oblikovanja
jednostavnih, jednostaninih organizama, oni se nuno ne bi morali obli
kovati u viestanine organizme. A pretpostavimo li da se na taj nain mogu
oblikovati viestanini organizmi, nema nikakvog razloga zbog kojega bi
oni vie nalikovali ivotinjama, a ne biljkama, ili da bi bili kopneni, a ne
vodeni organizmi. ak i da pretpostavimo da su se na neki nain, u nekom
drugom podruju svemira, razvili neki mali etverononi sisavci, koji su
ujedno i kraljenjaci, ne postoji velika vjerojatnost da bi se razvili u ovje-
kolika stvorenja. Vratimo se 50 milijuna godina unatrag, u doba eocena.
U tom su se razdoblju na Zemlji pojavili prvi primati. Istaknuti znanstvenik
Theodosius Dobzhansky (1972., str. 173), utemeljitelj suvremene teorije
evolucije, rekao je: "ovjek posjeduje najmanje 100.000 gena, a moda
polovica (ili vie) tih gena promijenila se barem jednom od razdoblja eoce
na. Praktiki, vjerojatnost da e se istih 50.000 gena promijeniti na isti nain
i potom biti iznova izabrani istim redoslijedom, kao i tijekom ovjekove
evolucijske povijesti, jednaka je nuli." Prema najnovijim procjenama, o
vjek posjeduje oko 30.000 gena. No, Dobzhanskyjeva tvrdnja ipak je valja
na. Iz nje proizlazi da (posluit u se izrazom Stephena J. Goulda), 'prevrti-
mo' li evoluciju unatrag, praktiki je nemogue da e iz nje proizai ljudi.
Naravno, mogli bismo pretpostaviti da su se ljudi razvili negdje drugdje i
da je na planet u odreenom razdoblju povijesti bio posijan ljudskim
genima. Ali to nas odvodi daleko od dananjih teorija evolucije, i ostavlja
nas bez odgovora na veoma teko pitanje kako su se ljudi razvili negdje
drugdje. Najjednostavnije objanjenje postojanja slinih tipova ljudi u
razliitim podrujima svemira jest zajedniki inteligentni izvor.
Otmice
Mnogi sluajevi slijetanja neidentificiranih letjelica i njihove ovjekolike
posade, ukljuuju i otmice. Godine 1985., David Webb je objavio studiju
o sluajevima otmica. Ustanovio je da je od 300 takvih sluajeva, 140 bilo
podrobno istraeno, pri emu nisu otkriveni znakovi prijevare ili psihike
nestabilnosti svjedoka (Webb, 1985.).
Prvi sluaj otmice koji je privukao pozornost javnosti, bio je sluaj Betty
i Barneva Hill (Clark, 1998., str. 489-499). Betty je 26. 09. 1961., poslala
pismo o susretu s NLO-om Donaldu E. Keyhoeu, bivem bojniku morna
rike pjeadije, koji je tada bio voditelj NICAP-a (National Investigating
Committee on Aerial Phenomena (Nacionalni odbor za istraivanje zranih
fenomena). NICAP je taj sluaj povjerio Walteru N. Webbu, astronomu iz
Bostona koji je takoer istraivao NLO-e. Webb je proveo niz ispitivanja.
Betty Hill imala je 41 godinu kada je prvi put imala bliski susret s NLO-om.
Radila je kao socijalna radnica u slubi drave New Hampshire, a volontira-
la je i za "Udrugu za unapreenje prava obojenih". Barney Hill, koji je tada
imao 39 godina, radio je kao otpremnik u bostonskoj potanskoj slubi. I
on je bio lan voditeljskog odbora programa za sirotinjsku potporu i savjet
nik pri Amerikom vijeu za graanska prava.
Uveer 19. 09. 1961., Hillovi su putovali iz Quebeca prema svom
domu u Portsmouthu, New Hampshire. Dok su prolazili kroz New Hamp
shire, ugledali su blistavo svjetlo na nebu. Svjetlo je prolo pokraj Mjeseca
i potom im se poelo primicati. Barney je zaustavio automobil, izvadio
pitolj iz prtljanika i potom se opet odvezao. Betty je promatrala predmet
dvogledom. Letio je nie i blie automobilu. Vidjela je disk koji se okretao,
uz iji su se rub nalazili osvijetljeni prozori. Barneyjoj je rekao da je moda
rije o zrakoplovu, no kada je i sam pogledao kroz dvogled, nije mogao
vidjeti krila, a nisu ni uli zvuk zrakoplovnih motora. Ponovno su se zau
stavili. Objekt je sve vie odmicao, sve dok nije proao iza planinskog vrha
udaljenog oko 1,5 km. Kada su ponovno krenuli, objekt im se iznova
pribliio. Spustio se na istinu s njihove desne strane, lebdei na visini od
oko 30 m. Vie se nije okretao, a bio je velik otprilike kao zrakoplov s 4i
motora.
Barney je zaustavio automobil i izaao da promotri letjelicu dvogledom.
Letjelica se tiho pomicala s jedne na drugu stranu ceste, i dalje lebdei na
visini od 30 m. Potom se poela sputati. Barney je kroz dvogled, iza pro
zora na letjelici, vidio nekoliko ovjekolikih stvorenja koji su se pomicali
i promatrali ga. Nakon toga su se svi osim jednog odmaknuli od prozora
i posvetili se kontrolnim instrumentima, kako se inilo. Letjelica se potom
pribliila Barneyu na udaljenosti od 22,5 m. Stvorenje koje je ostalo na
prozoru i dalje je intenzivno promatralo Barneya, koji je pomislio da ga
ele uhvatiti. Stoga je odjurio natrag prema autu, viui: "ele nas uhva
titi!" Vratio se u auto i hitro odvezao. Suprunici su pokraj mjesta Indian
Head, uli glasan zvuni signal, koji je naizgled dolazio sa stranjeg dijela
automobila. U tomu se trenutku auto zatresao. Barney i Betty su osjetili
trnce i pospanost, nakon ega su utonuli u polu-san. Nekoliko trenutaka
poslije, ponovno su uli zvuni signal. Jo uvijek su se vozili u autu, ali su
izgubili pojam o vremenu. Shvatili su da se nalaze u Ashlandu, oko 56 km
dalje od mjesta na kojemu su prvi put uli zvune signale. Postupno su
doli svijesti i posve se razbudili.
Kada su stigli kui, Hillsovi su osjetili nelagodu. Barneyje osjetio neto
u donjem dijelu trbuha. Betty je zamijetila ruiasti prah na svojoj haljini.
Nisu se mogli jasno sjetiti to se dogodilo nakon to su napustili Indian
Head, gdje su vidjeli letjelicu kako lebdi iznad zemlje pokraj njihova auto
mobila. Barney je o tom susretu izvijestio asnika zrakoplovnih snaga u
stoeru 'Pease'. Projekt 'Blue Book' je taj sluaj svrstao u kategoriju sluajeva
koji ne raspolau s dovoljno dokaza za izvoenje nekog suda, premda su
kao mogue objanjenje naveli planet Jupiter. Betty je primijetila dvanaest
okruglih oznaka na prtljaniku automobila. Kada je iznad njih stavila
kompas, igla se poela okretati, premda je mirovala kada je Betty kompa
som prelazila preko drugih dijelova automobila.
Tijekom sljedeih nekoliko tjedana, Betty Hill je usnula niz veoma sli
kovitih, uznemirujuih snova. U studenom je veoma iscrpno zabiljeila
sva svoja sjeanja na te snove. Slijedi saetak tih opisa. Izvanzemaljci su
odvodili Betty i Barney kroz umu do letjelice. Jedan joj je izvanzemaljac
rekao da e ih pregledati i potom pustiti. Kada su uli u letjelicu, Barneya
su odveli u jednu, a nju u drugu prostoriju. Ondje su je izvanzemaljci
pregledavali i ispitivali na razliite naine, a uzeli su i nekoliko uzoraka
njezina tkiva. Nakon pregleda joj se obratio jedan od ovjekolikih bia. Tije
kom tog razgovora, ugledala je knjigu s neobinim pismom i trodimenzio
nalnu zvjezdanu kartu, na kojoj je bila oznaena domovina ovjekolikih
bia. Nakon toga je u njezinu prostoriju doveden Barney. Dok su ih ispra
ali iz letjelice, Betty je nosila knjigu ispisanu pismom tih ovjekolikih bia.
eljela ju je zadrati kao dokaz da postoje, ali su joj bia oduzela knjigu.
Rekli su joj i da se nee sjeati to se dogaalo unutar letjelice. Potom su
ih odveli do njihova automobila, pokraj kojega su stajali dok se suprunici
nisu odvezli. Nakon toga su nastavili vonju prema svojoj kui.
Tijekom ispitivanja od strane istraivaa NICAP-a 25. studenog, Hillovi
su shvatili da je njihovo putovanje ukupno trajalo ak 7, umjesto
uobiajenih 4 sata. ak i uz nekoliko zaustavljanja kojih su se sjeali,
nedostajalo im je sjeanje na 2 sata. Stoga su pokuali rekonstruirati
itavo putovanje, no shvatih su da se blijedo sjeaju samo onoga to se do
godilo izmeu Indian Heada i Ashlanda. Betty je pomislila da njezini
neobini snovi moda mogu objasniti izgubljeno vrijeme. U meuvremenu,
na donjem dijelu Barneyeva trbuha pojavile su se okrugle bradavice, koje
je dao kirurki ukloniti. Osim toga, poeo je osjeati napade tjeskobe i
iznova je poeo pretjerano piti. Radi toga se obratio za pomo psihijatru.
Poslije su se Hillovi podvrgnuli hipnozi ne bi li vratili sjeanje na izgub
ljeno vrijeme i tako objasniti svoje snove i psihike nelagode. Od 1.mj.
do 6.mj. 1964., posjeivali su bostonskog psihijatra Benjamina Simona,
koji je provodio terapije hipnozom. Barney se prvi podvrgnuo hipnozi,
neovisno o Betty. Simon mu je savjetovao da zaboravi sve to se sjetio pod
hipnozom. Slijedi opis tih sjeanja. Nakon to je iz blizine vidio NLO, vra
tio se s Betty u automobil i odvezao se. U trenutku kada su prvi put uli
zvune signale, u blizini Indian Heada, skrenuo je s autoceste (cesta 3) u
umu protiv svoje volje, kao da je njime upravljala neka via sila. Na uskoj
cesti vidio je 6 ovjekolikih stvorenja, koja su mu pokretima signalizi
rala da stane. Rekli su mu da se ne boji i da zatvori oi. Nakon toga je os
jetio da ga netko vodi iz auta i da se uspinje rampom. Kada je otvorio oi,
nalazio se u letjelici, na mjestu koje je opisao kao 'operacijsku dvoranu'.
Ponovno je zatvorio oi. Tada je bio podvrgnut lijenikom pregledu. Osje
tio je da mu je na prepone stavljena posuda za izvlaenje uzorka sjemena.
Nakon pregleda, dok su mu oi jo uvijek bile zatvorene, odveli su ga iz
letjelice niz rampu. Kada je otvorio oi, ugledao je svoj automobil i Betty.
Nije znao zato su ondje doli. Odvezli su se 30-ak km natrag na cestu br. 3.
Nakon odreenog vremena, dok su vozili tom cestom, u blizini Ashlanda
drugi put su uli zvune signale. I Betty je bila podvrgnuta hipnozi, a nje
zina su sjeanja uglavnom odgovarala opisima njezinih snova i podudara
la su se s Barneyevim sjeanjima pod hipnozom. Poslije su izraunali da
su u letjelici proveli oko 2 sata, to je objanjavalo ono izgubljeno vrije
me. Barney i Betty su vjerovali da su ovjekolika stvorenja s njima telepatski
komunicirala.
Simon je pokuao uvjeriti Barneya da se njegova sjeanja pod hipno
zom osnivaju na sjeanjima na Bettyne snove. Ali Barney je odbacio to
objanjenje, istiui da su njegova iskustva sadravala elemente kojih nije
bilo u Bettynim snovima (kao to je tvrdnja da ga je na umskom putu
zaustavilo 6 ovjekolikih bia). U svakom sluaju, Simonova je terapija
bila uspjena s obzirom na to da su se Hillovi oslobodili osjeaja tjeskobe
i uznemirenosti.
Novine su poslije toga poele izvjeivati o sluaju suprunika Hill, a
1965., o njihovim je iskustvima John G. Fuller napisao knjigu The Inter
rupted Journey ("Prekinuto putovanje"). Odlomci iz te knjige objavljivali
su se u asopisu Look, a naposljetku je i pretvorena u TV-film, naslovljen
The UFO Incident. Suprunici Hill su se proslavili. Barney je umro 1969.,
ali Betty sam upoznao prije nekoliko godina, kada sam drao predavanje
na konferenciji koju je organizirala podrunica MUFON-a u Portsmou-
thu, New Hampshire.
Neke injenice potvruju dogaaje u kojima su sudjelovali suprunici
Hill. Te je veeri radar zabiljeio NLO u blizini uzletita zrakoplovnog
stoera Pease u New Hampshireu, iako ne u istom podruju u kojemu su
Hillovi doivjeli bliski susret. Amaterski astronom, Marjorie Fish, izradila
je trodimenzionalnu kartu zvijezda u blizini Suneva sustava, koja je odgo
varala karti koju je vidjela Betty Hill. Na temelju informacija koje je sazna
la od Hillovih, Fishova je zakljuila da ovjekolika stvorenja potjeu sa
zvijezda Zeta 1 Reticuli i Zeta 2 Reticuli. U prosincu 1974., urednik aso
pisa Astronomy, Terence Dickinson, napisao je lanak o zvjezdanoj karti,
objavljen u istim novinama. Dickinson je zamolio znanstvenike da iznesu
svoja miljenja o tome. Mnogi od njih bili su iznenaeni oitom podu-
darnou izmeu te karte i stvarnih zvijezda. Tijekom sljedee godine, u
spomenutom su asopisu objavljena pisma znanstvenika koji su raspravlja
li o vjerodostojnosti zvjezdane karte.
Zabiljeen je i drugi sluaj otmice, koji je postao poznat kao sluaj iz
Buff Ledgea. Glavni istraitelj bio je Walter N. Webb, voditelj planetarija
bostonskog Muzeja znanosti. Dana 7. 08. 1968., esnaestogodinji
djeak i devetnaestogodinja djevojka radili su u privatnom ljetnom kampu
za djevojice pokraj Buff Ledgea, smjetenog na obali jezera Champlain u
dravi Vermont. Djeak je objasnio da su se on i djevojka sunali na doku
kada se pred njima pojavio veliki NLO, iz kojega su izala jo 3 manja.
Jedan od 3 NLO-a pribliio im se, isputajui zvukove koji su naizgled
bili sinkronizirani s njegovom pulsirajuom aurom. Objekt je bio veliine
male kue. Djeak je unutar njega mogao vidjeti neka ovjekolika stvorenja
s velikim glavama i oima i malim ustima. Bili su odjeveni u srebrne uni
forme. Telepatski su mu rekli da dolaze sa drugog planeta i da mu nee
nauditi. Kada je pokuao ustati i dotaknuti dno NLO-a, koji je tada lebdio
iznad njegove glave, ugledao je zraku svjetlosti i osjetio kako gubi svijest i
uzdie se u zrak, istodobno se drei za djevojku. Sljedee to se sjea jest
da je bila veer i da se opet nalazio na doku s djevojkom, dok je NLO leb
dio iznad njih i potom nestao. Djeak i djevojka su se razili. Djeak je bio
veoma umoran, ali prije nego li je zaspao, nazvao je oblinji zrakoplovni
stoer 'Plattsburgh' i obavijestio je o svom doivljaju. Osoba s kojom je razgo
varao rekla mu je da su zaprimili i pozive drugih ljudi, te da za taj dogaaj
nisu odgovorni vojni zrakoplovi. Djeak o tom dogaaju nije razgovarao
s djevojkom, a nakon to su napustili kamp, vie se nisu vidjeli. Nekoliko
je puta uzaludno pokuao povjeriti ta iskustva svojim prijateljima i roaci
ma koji mu nisu vjerovali. No, 10 godina poslije, jo uvijek je esto ra
zmiljao o tome. Stoga je kontaktirao Waltera Webba, koji je odluio podro
bno istraiti taj sluaj. Webb je uz suradnju strunih klinikih psihologa
podvrgnuo mukarca i enu odvojenim hipnozama. Obje su osobe opisale
slina iskustva, koja su se odnosila na njihovo putovanje NLO-om do ma
tinog broda, koji se nalazio u svemiru. Tijekom putovanja, oba su ispita
nika bila podvrgnuta medicinskim ispitivanjima od strane izvanzemaljaca.
Mukarac je izvijestio da je s izvanzemaljcima komunicirao telepatski. Rekao
je da su tijekom povratka na Zemlju, proli pokraj televizijskog zaslona,
koji se nalazio u NLO-u, na kojemu je vidio sebe i djevojku kako lee na
doku. enina sjeanja na dogaaje prije ulaska u NLO, uglavnom su se po
dudarala sa sjeanjima mukarca. Oboje su bili podvrgnuti psiholokim
testovima, koji nisu utvrdili nikakve poremeaje njihova psihikog zdrav
lja (Webb, 1988.; Thompson, 1993., str. 116-122). injenica da su izvjea
mukarca i ene, koji meusobno nisu odravali nikakvu vezu, bila do
najmanjih pojedinosti nevjerojatno slina, uvjerila je Webba u istinitost
tog dogaaja.
Postoje stotine takvih izvjea o otmicama, od kojih su mnoga meu
sobno veoma slina. esto takva izvjea sadravaju snaan seksualni ele
ment. U nekim sluajevima tvrdi se da su izvanzemaljci uzimali uzorke
sperme i jajaaca, ili su izvodili neke druge medicinske zahvate povezane
s ljudskim reproduktivnim organima. U drugim sluajevima su izvanze
maljci osobno spolno opili s ljudima. Brazilskog farmera Antonija Villa-
sa Boasa, izvanzemaljci su oteli 1957., kada su ga ukrcali na palubu letje
lice kojom su upravljala 'siva' bia. Ondje mu je prila gola ena koja ga je
zavela. Nakon toga su ga ostavili na zemlji. (Creighton, 1969.; Thompson,
1993., str. 135-136) ene su obino tvrdile da su ih izvanzemaljci oplodili,
mehaniki ili spolnim openjem, te da nose hibridnu djecu. (Hopkins,
1987.; Jacobs, 1992.; Fowler, 1992.; Thompson, 1993., str. 137-138).
Istraivai koji su podvrgnuli otete psiholokim procjenama, zakljuili
su da su svi psihiki zdravi. Godine 1981., psihologinja dr. Elizabeth Slater,
testirala je i intervjuirala devet otetih osoba, ne znajui nita o njihovim
iskustvima s NLO-ima. Ustanovila je da su svi normalni, premda pate od
nekog oblika tjeskobe (Slater, 1983.a, str. 18). Nakon to je saznala za njiho
va iskustva, izvijestila je: "Prvo i kljuno pitanje glasi mogu li se iskustva,
o kojima govore nai ispitanici, objasniti strogo sa stajalita psihopatologije,
tj. mentalnog poremeaja. Odgovor je kategoriki negativan" Dr. Slater je
zakljuila kako je tjeskoba, koju su pokazivali njezini ispitanici, oekivana
s obzirom da su bili rtve otmice, a mogla bi se oznaiti, kako je rekla, kao
'trauma velikih razmjera'. Rekla je da s obzirom na to: "... psiholoki uinak
[otmice] moe odgovarati posljedicama koje uoavamo na rtvama zloina
ili prirodnih nepogoda." (Slater, 1983.b, str. 33; Thompson, 1993., str. 153).
Do slinih zakljuka stigli su i drugi psihijatri i psiholozi. U svojim stu
dijama, psihijatrica Rima Laibow nije pronala nikakve dokaze da otete
osobe pate od psihoze. No, zamijetila je simptome PTSP-a, i istaknula da
oni obino nastupaju samo u sluajevima ljudi koji su doivjeli izrazito
stresna fizika iskustva. PTSP obino nije posljedica isto psiholokih isku
stava, kao to su none more ili halucinacije. Nadalje, istaknula je da su
psihotike uobrazilje obino bizarno jedinstvene, dok su izvjea o otmica
ma meusobno veoma slina (Conroy, 1989., str. 237-240). Dr. Jean Mun-
dy radila je u bolnici St. Vincent u New Yorku, kao kliniki psiholog. U
svojim studijama o otmicama ustanovila je, kao i Slaterova, da rtve ne
pate od psihoze i da pokazuju simptome posttraumatskog stresnog pore
meaja: "Na takav nain reagiraju ljudi koji su doivjeli stravinu traumu
- rtve holokausta, vijetnamski veterani ili rtve silovanja. Premda ne
znamo kakvu su tono traumu doivjeli, znamo da ona nije proizvod nji
hove uobrazilje. To je neto to ih je pogodilo izvana i, u izvjesnom je
smislu 'stvarno'." (Stark, 1990., str. 30; Thompson, 1993., str. 154-155).
Psihijatar na Sveuilitu u Harvardu, dr. John E. Mack, prvi put je uo
za sluajeve otmica od istraivaa NLO-a, Budda Hopkinsa. Nakon to je
prouio neka izvjea koja je prikupio Hopkins, zakljuio je da su auten
tina (1994., str. 2): "Veina informacija koje su pruile rtve otmice ...
nije nikada bila objavljena u tisku ili drugim medijima. Nadalje, ti su poje
dinci dolazili iz razliitih krajeva zemlje i meusobno nisu odravali nika
kve veze." inilo se da to iskljuuje teoriju o dosluhu i ponavljanju banal
nih dogaaja kao objanjenja slinosti tih izvjea. Mack je dodao (1994.,
str. 2): "U ostalim aspektima izgledali su psihiki potpuno zdravi, budui
da su oklijevali povjeriti svoja iskustva, strahujui da im nitko nee vjerova
ti ili da e biti izvrgnuti ruglu, kako je to do tada bio sluaj. Hopkinsa su
posjetili na velik osoban troak i, osim u veoma rijetkim sluajevima, ma
terijalno se nisu okoristili pripovijedanjem svojih pria ... Ono s ime se
Hopkins susreo u vie od 200 sluajeva otmica, s kojima se upoznao
tijekom 14 godina, bila su izvjea o iskustvima koja su odgovarala
stvarnim dogaajima: izrazito iscrpne prie bez nekog oitog simbolikog
obrasca; izrazito snane emocionalne i fizike posljedice, koje su katkad
rezultirale malim ozljedama na tijelima rtava; i dosljednost najmanjih
pojedinosti pria."
Mack je nakon toga osobno razgovarao s nekoliko Hopkinsovih ispita
nika. Zakljuio je (1994., str. 3): "Nijedan od njih nije patio od oitih psi
hikih poremeaja, osim u posrednom smislu, naime, osjeali su zabrinu
tost, to je naizgled bila posljedica neega to im se oito dogodilo. Nita
nije upuivalo na to da su njihove prie proizvod zablude, pogrenog
tumaenja snova ili plod mate. Nitko od njih nije odavao sliku osobe koja
bi izmislila neobinu priu radi osobne koristi." Nakon toga se posvetio
istraivanju svojih subjekata. Do 1994., prikupio je studije o 76 pojedinaca,
koje su zadovoljile njegove 'veoma stroge kriterije', a koje nisu upuivale
na: "... neki oiti psihiki poremeaj koji bi mogao objasniti priu." (Mack,
1994., str. 3-4).
Mack je doivio velike neugodnosti od svojih harvardskih kolega zbog
istraivanja izvanzemaljskih otmica. U novinama Boston Globe objavljeno
je sljedee: "Nakon dugogodinje istrage, Harvard Medical School je odlu
io da nee cenzurirati psihijatra Johna Macka ... Mack je 1994., postao
cause celebre u Harvardu nakon objavljivanja njegova bestsellera Abduction.
U brojnim televizijskim i novinskim intervjuima nazivali su ga 'harvards-
kim profesorom koji vjeruje u NLO-e', to je izazvalo gnjev mnogih njego
vih kolega." (Beam, 1995., str. 1). Posebno fakultetsko vijee medicinske
kole odluilo je provesti istragu. U Boston Globeu je objavljeno: "U preli
minarnom izvijeu vijea Medicinske kole ... Mack je kanjen zbog pri
znavanja obmana mnogih njegovih pacijenata, koji su tvrdili da su ih oteli
izvanzemaljci. Osim toga, vijee je utvrdilo da je Mack prekrio standarde
ponaanja koji se oekuju od svih lanova fakulteta Sveuilita u Harvardu.'"
(Beam, 1995., str. 1). Neki su predlagali da mu se oduzme profesura, ali Mack
je svojom estokom obranom izbjegao kanjavanje od strane Sveuilita.
Zakljuak
Godine 1999. odrao sam predavanje o zabranjenoj arheologiji studenti
ma Sveuilita u Olsztynu u Poljskoj. Kao i obino, predstavio sam dokaz
o izvanredno velikoj starosti ovjeka, koji se suprotstavlja opeprihvaenim
darvinistikim teorijama podrijetla ovjeka. Nakon predavanja, studenti
su me pitali imam li alternativu darvinistikoj teoriji. Ukratko sam im opi
sao ideju ljudske devolucije. Takoer sam spomenuo da je Poljska domovi
na Nikole Kopernika, koji je revolucionirao astronomiju svojom teorijom
heliocentrinog sustava. Pri tome sam im navijestio da je nastupio trenu
tak za takvu revoluciju u biologiji, koja e okonati njezino uporno ustra
janje na geocentrizmu. Doista, nastupio je trenutak za izvanzemaljsku, ali
i izvandimenzionalnu biologiju s kozmikom hijerarhijom bia, na ijem
je vrhu vrhovno inteligentno bie, iza kojega slijede polubogovi i ljudi po
put nas. Podrijetlo ljudi moi e se objasniti u kontekstu tog sustava i u
odnosu na druga bia u toj hijerarhiji.
9. POGLAVLJE
PARANORMALNA
MODIFIKACIJA
I PROIZVODNJA
BIOLOKIH OBLIKA
Bilokacije
Drugi oblik paranormalnog proizvoenja biolokih oblika predstavlja fe
nomen bilokacije, kada se dvojni oblik neke osobe pojavljuje na drugome
mjestu. Brojna izvjea o tome pronalazimo u ivotima kranskih sveta
ca. Rogo pie (1982., str. 81): "No, ne smijemo pretpostaviti da bilocirajui
sveci prilikom izvoenja tog uda, alju samo neke svoja vlastita sablasna
ili eterina prikazanja na veoma udaljena mjesta. Jer, kako proizlazi iz kla
sinih mistinih predaja, to 'drugo ja' sposobno je jesti, piti i izvravati sve
ostale tjelesne funkcije. Ustvari, prema crkvenom nauku, tijekom procesa
bilokacije, ljudsko se tijelo doista duplicira milou Bojom."
Jednoga dana 1226., sv. Antun Padovanski (1195.-1231.) drao je pro
povijed u crkvi u Limogesu. Tijekom te mise, sjetio se da je obeao odrati
propovijed u samostanu na drugom kraju grada. Stoga je prekinuo govor
i kleknuo u znak molitve. U tom trenutku, redovnici su ugledali sv. Antu
na kako ulazi u samostan i poinje propovijedati. Nakon toga je nestao u
sjeni. U meuvremenu, u Limogesu, zavrio je svoju molitvu i ustao, te
nastavio voditi misu (Rogo, 1982., str. 81-82).
Brojni sluajevi bilokacije zabiljeeni su u ivotu sv. Martina de Porre-
sa, roenog u Peruu 1579. On je kao mladi pristupio samostanu Svete
krunice u Limi, ali nije se zaredio, ve je ondje sluio kao svjetovni pomo
nik. ivio je u samostanu, skromno sluei ostalim sveenicima do smrti
1639. Nakon njegove smrti, razliita su crkvena vijea ispitivala ljude koji
su svjedoili njegovim udima, ukljuujui bilokacije. Rogo pie (1982.,
str. 82-83): "Izvorni dokumenti s izjavama svjedoka o udima tog sveca
ukljuuju djela Processus ordinaria auctoritate fahricatus super sanctitae
vitae, virtutibus heroicis et miraculis (1664.) i Beatificationis et canonizatio-
nis Servei Dei Fratis Martine Porres (1712.), a oba se uvaju u arhivima
franjevakog reda Santa Sabina u Rimu. Drugi izvor podataka o bilokacij-
skim moima tog sveca je Responsio ad novas animadversions R. P. D. fidei
promotes super dubio an constet de virtutibus ecc, objavljen u Rimu 1742.
Korisni su i slubeni zapisi o beatifikaciji i kanonizaciji sv. Martina, objav
ljeni u Italiji 1960. i 1962."
Jednog dana u samostanu u Limi, brat Franjo, prijatelj Martina de Por-
resa, teko je obolio. Dok je leao u krevetu u svojoj sobi iza zakljuanih
vrata, ugledao je sv. Martina koji mu je donio ugljen za vatru. Pritom mu
je i spuvom oprao tijelo, promijenio plahte i nestao (Rogo, 1982., str. 83-
84). I drugi su redovnici u samostanu svjedoili slinim dogaajima. Osim
toga, postoje izvjea o pojavljivanjima sv. Martina de Porresa u Japanu i
Kini. Inae, sv. Martin je esto izraavao elju da bude misionar na Istoku.
Sestra sv. Martina, Joan i njezin mu, jednoga su dana organizirali
obiteljsko okupljanje u svome domu izvan Lime. Nedugo nakon to je izbila
svaa meu roacima, na vratima se pojavio sv. Martin, koji je nosio hranu
i pie. inilo se da je upoznat s razlogom svae, koju je rijeio pomirenjem.
Martin je ostao u kui svoje sestre do jutra, kada se vratio u Limu. Joan je
nekoliko dana poslije posjetila samostan i rekla tamonjim redovnicima
da se Martin pojavio u njezinoj kui kako bi okonao svau meu roaci
ma. Redovnici su se iznenadili jer je Martin u to vrijeme skrbio o pacijenti
ma u samostanskoj bolnici (Rogo, 1982., str. 84).
Jogi Dadaji posjetio je 1970., obitelj svojih sljedbenika u Allahabadu u
Indiji. Povukao se u sobu njihove kue kako bi u miru meditirao. Kada je
izaao, rekao je svojim domainima da se bilocirao u kui svoje urjakinje,
koja je ivjela 400 km dalje, u Calcutti. To su potvrdili njegovi sljedbenici
u Allahabadu, a poslije i istraivai parapsihologije, Karlis Osis i Erlendur
Harldsson (1976.). Osisova i Haraldsson su razgovarali s obitelji Mukher-
jee u Calcutti, koji su im rekli da su vidjeli Dadajijevu prikazu u svojoj
kui u vrijeme kada je on meditirao u Allahabadu. Njihova ki Roma rekla
je da je itala knjigu u radnoj sobi kada je ugledala Dadajin lik, koji je
prvotno bio dijelom proziran, da bi se potom posve materijalizirao. Dadaji
joj je rekao da eli aj, nakon ega je Roma otila po alicu aja i keks, koje
je nosila kroz dijelom otvorena vrata radne sobe. Njezini su roditelji vidje
li figuru kroz pukotinu u vratima. Ali nisu uli u radnu sobu, nego su ostali
u dnevnoj sobi. No, kada su uli buku u radnoj sobi, uli su u nju, ali prikaza
je otila. alica je bila napola prazna, a keksa vie nije bilo ... Za razliku od
Rome, drugi lanovi njezine obitelji nisu bili Dadajijevi sljedbenici (Rogo,
1982., str. 90-91).
Zakljuak
U ovom sam poglavlju izloio samo dio golemog korpusa izvjea o para-
normalnim modifikacijama i proizvoenjima biolokih oblika. Kao to je
i Darwin promatrao modifikacije biolokih oblika selektivnim uzgojem,
posluivi se tim opaanjima kao dokazom evolucije veih razmjera, mi
moemo opaanja izloena u ovom poglavlju protumaiti kao dokaz para-
normalne modifikacije i proizvodnje biolokih oblika veih razmjera - in
teligentnog stvaranja najrazliitijih biolokih oblika, ukljuujui ljude.
10. POGLAVLJE
UNIVERZUM
STVOREN ZA IVOT
ini se da je univerzum stvoren za ivot. Neke temeljne nepromjenjivosti
prirode, odreeni omjeri izmeu sila prirode, naizgled su veoma dobro
usklaeni. Da su njihove numerike vrijednosti imalo drukije, univerzum
kakvog poznajemo ne bi postojao. Stabilni atomi, zvijezde i galaksije ne bi
se oblikovali (Barrow i Tipler, 1996., str. 20). I, prema tome, sam ivot kak
vog poznajemo ne bi postojao. ini se da su vrijednosti konstanti i omjera
posve proizvoljni. Drugim rijeima, kako objanjavaju dananji znanstveni
ci, te vrijednosti nisu utvrene nijednim prirodnim zakonom ili svojstvom
materije. Gotovo kao da su postavljene sluajno. Ali, to pobija zakon vjero
jatnosti, u nevjerojatnim omjerima koji katkad nadilaze milijardu naprama
jedan, tako da smo suoeni s pravim kozmolokim problemom koji se na
ziva 'problemom dobre usklaenosti'. Jedno od moguih objanjenja je da
je fino usklaene vrijednosti postavila neka promiljena inteligencija. A to
je posljednja stvar na koju bi veina dananjih znanstvenika pomislila.
Jedan od naina izbjegavanja ideje o Bogu kao uzroku, jest pretpostavka o
postojanju nebrojenog mnotva univerzuma. Stoga su kozmolozi poeli
prihvaati teorije koje rezultiraju stvaranjem takvih univerzuma. Tako za
miljaju da u svakom univerzumu, temeljne konstante i omjeri imaju, slu
ajno, razliite vrijednosti. A mi sluajno ivimo upravo u univerzumu u
kojemu su sve vrijednosti odgovarajue usklaene za postojanje ivota. To
nas ne treba iznenaivati. Konano, da vrijednosti konstanti i omjera nisu
upravo takve kakve jesu, ne bismo postojali ni mi da ih promatramo. Drugi
nain izbjegavanja ideje o Bogu kao uzroku je pokuaj pronalaenja nekog
do sada nepoznatog fizikog objanjenja, nove teorije svega, svojevrsne
"superstring" teorije (tzv. - teorija superniti), koja e razjasniti finu usklae
nost koju zamjeujemo u ovome univerzumu.
Sve dosadanje rasprave o problemu fine usklaenosti odvijaju se unutar
opeg okvira kozmologije Velikog praska. U sklopu te ope teorije, postoje
deseci drugih teorija Velikog praska, kao i jo vei broj kozmologa Velikog
praska. Nije mi namjera ovdje istraiti sve jedinstvene znaajke tih teorija,
ve predstaviti opu sloenu sliku svega to one obuhvaaju. Prije svega,
svemir nastaje kao fluktuacija kvantnog mehanikog vakuuma, koji se
moe usporediti s energetskim oceanom. Teorije multiverzuma pretpostav
ljaju da iz tog kvantnog mehanikog vakuuma proistjeu brojni svemiri.
Ti su svemiri na poetku nemjerljivo mali, gusti i uareni. Potom se poinju
ubrzano iriti tijekom kratkog vremenskog razdoblja. Dok se ire, pune se
super uarenom plazmom. Protekom vremena i daljnjim irenjem, uslijed
kojih se hlade, super uarena plazma se kondenzira u subatomske estice,
koje se poslije poinju kondenzirati u vodik, helij i deuterij. Pri tome se
proizvode i egzotinije vrste materije i energije, koje se nazivaju tamnom
tvari i energijom. U podrujima mnogo guih koncentracija tamne tvari
i energije, atomski se plinovi kondenziraju u zvijezde i galaksije. Unutar
super-uarenih jezgri tih zvijezda, oblikuju se tei elementi. A kada zvije
zde konano eksplodiraju u supernove, uslijed te vruine i udara oblikuju
se jo tei elementi. Nakon proteka vie milijarda godina, stvara se vidljivi
svemir. Premda njegova sudbina nije tono poznata, neki kozmolozi tvrde
da e se i na svemir naposljetku sabiti u crnu rupu i moda iznova iskoi
ti iz bijele rupe.
Teorija Velikog praska rezultat je opaanja o prividnom irenju svemira.
Dvadesetih godina 20. st., astronom Edwin Hubble otkrio je da se svjetlo,
koje do nas stie iz udaljenih galaksija, premjestilo prema crvenom kraju
spektra. Udaljenije galaksije nalaze se blie tom crvenom kraju spektra.
Prema crvenom kraju spektra bijeli valovi su dui. Tako su i valne duine
svjetlosti, koje dopiru iz tih galaksija rastegnute. Da se galaksije udaljavaju
od nas, to bi objasnilo rastezanje svjetlosnih valova. Zamislite amac s
veslima u mirnom jezeru, pri emu se veslo okree odreenom stalnom
brzinom. Promatrate amac s obale. Da je amac usidren na jednom polo
aju, valovi bi do vas stizali u nepravilnim intervalima. Ali, da se amac
pone udaljavati od vas, valovi bi do vas dopirali u jo veim intervalima,
ak i da se veslo na amcu jo uvijek okree istom brzinom. Na isti bi se
nain poveala valna duina svjetla koje dopire iz galaksija koje se udaljava
ju. A upravo to znanstvenici promatraju. Valne duine svjetlosti su rasteg
nute. Isto tako, znanstvenici kau da je teorija Velikog praska predvidjela
temperaturu pozadinske radijacije kozmikih mikrovalova. Pozadina koz
mikih mikrovalova je toplina koja se zadrala nakon prvotne super-uare-
ne ekspanzije svemira, koja se dogodila prije vie milijarda godina. Nadalje
tvrde da teorija Velikog praska predvia veliku koliinu vodika, deuterija i
helija koje opaamo danas u svemiru.
Postoje brojni kritiari teorije Velikog praska. Meu njima je i astro
nom Tom Van Flandern, koji je sastavio popis 20 najveih problema
te teorije, koje zasluuju razmatranje. Neki smatraju da iz tih problema
proizlazi da se svemir nije irio mijenjajui svoj prvotno mali oblik, kako
danas vjeruje veina kozmologa. Umjesto toga pretpostavljaju nepromije
njeno stanje svemira. Osobno smatram da problemi teorije Velikog praska
upuuju samo na to da se irenje svemira, koje je prvotno imalo oblik sit
nog sjemena, ne moe potpuno objasniti bez razmatranja ideje Boga i nje
govih moi. Osim toga, mnogi elementi teorije Velikog praska odgovaraju
izvjeima o podrijetlu svemira iz drevnih indijskih sanskrtskih tekstova.
Slijedi kratak opis vedskog izvjea podrijetla svemira iz Shrimad Bha-
gavatam i Brahma Samhita. Izvan vremena i prostora kakve poznajemo,
Maha Vinu pluta u kozmikom snu na valovima Oceana Uzroka. Iz pora
Maha Vinua izviru bezbrojni svemiri u obliku sjemena. Kada Maha Vinu
pogleda te sjemene svemire, pri emu ih osnauje Svojim energijama, oni
se poinju iriti bljeskom zlatne svjetlosti. Unutar svakog svemira postup
no se poinju oblikovati elementi, od najlakeg do najteeg. Istodobno se
oblikuju nebeska tijela. A svemir se nastavlja iriti. Viebrojni svemiri po
stoje onoliko dugo koliko traje jedan dah Maha Vinua. Svemiri izlaze iz
Njegova tijela dok izdie i iznova mu ulaze u tijelo dok udie. Procjenjuje
se da jedan dah traje 311 bilijuna godina. Unutar tog dugog vremenskog
razdoblja, svaki svemir neprestano prolazi kroz pod-cikluse manifestacije
i ne-manifestacije, od kojih svaki traje oko 8,6 milijarda godina.
I kozmologija Velikog praska i vedska kozmologija pretpostavljaju po
stojanje mora transcendentne energije prije materijalne manifestacije sve
mira. Neki kozmolozi pretpostavljaju da se svemiri ire iz bijelih rupa i
sabijaju se u crnim rupama. Iz bijelih rupa izlaze svemiri, dok ih crne rupe
prodiru. Vedska verzija takoer pretpostavlja irenje svemira iz rupa i nji
hovo sabijanje u rupama, tonije, porama koe Maha Vine. Obje kozmo
logije pretpostavljaju prvotno razdoblje ubrzane inflacije, prvotnu eksplo
ziju svjetlosti ili radijaciju. Isto tako, obje kozmologije pretpostavljaju da
se svemir iri bez prestanka i da postoji vie svemira.
Kada je mom guruu, Bhaktivedanti Swami Prabhupadi prvi put bila
izloena teorija Velikog praska, on ju je odbacio. Njegovi su mu je uenici
predstavili kao eksploziju prvobitne grude materije u kojoj nije sudjelovao
Bog. Naravno, takva jednostavna eksplozija nije mogla rezultirati nastan
kom naeg univerzuma. Ali to nije tona slika onoga o emu govori teorija
Velikog praska. Nakon to su mom guruu izloeni mnogo realniji elemen-
ti te teorije, bio je mnogo naklonjeniji prema njoj. Prihvatio je naelo irenja
svemira, o emu svjedoi i razgovor koji je vodio sa svojim uenicima u Los
Angelesu, 6. 12. 1973. (Conversations, 1989., sv. 6, str. 228-229).
Fina usklaenost
Fiziar John Wheeler, poznat po svojoj interpretaciji kvantne mehanike sa
stajalita mnogobrojnih svjetova, napisao je (Barrow i Tipler, 1986., str. 7):
"Nije posrijedi samo injenica da je ovjek prilagoen svemiru. Svemir je
prilagoen ovjeku. Zamislite svemir u kojemu se neka od fundamental
nih ... konstanti fizike mijenja, na jedan ili drugi nain, za nekoliko posto
taka. U takvom svemiru ovjek nikada ne bi mogao nastati. To je sredinja
toka antropijskog naela. Prema tom naelu, ivotvorni imbenik poiva
u sreditu cjelokupnog sustava i konstrukcije svijeta." Razmotrimo, sada,
brojane vrijednosti povezane s nekim od tih fundamentalnih konstanti i
omjera prirodnih sila, i pogledajmo to se dogaa kada svaka od njih do
ivi samo blagu promjenu.
Vezna energija
Vezna energija drugi je kozmiki broj koji snano utjee na znaajke na
eg univerzuma (Rees, 2000., str. 43-49). On odreuje oblik atoma i nain
na koji se odvijaju nuklearne reakcije. To je, naravno, veoma znaajno i za
postojanje oblika ivota.
Atomi razliitih elemenata imaju razliite vezne energije. Za nas je naj
znaajnija vezna energija helija. Prema stajalitu dananje astrofizike, prva
generacija zvijezda pretvara vodik u helij procesom fuzije. Jezgra atoma
vodika sadri jedan proton. Jezgra vodikova izotopa, deuterija, sadri jedan
proton i jedan neutron. Fuzijom dvaju atoma deuterija nastaje atom helija
s dva protona i dva neutrona. Masa jezgre atoma helija jednaka je .999
(99.3%) mase dvaju protona i dvaju neutrona od kojih je sastavljena. Proce
som fuzije, .007 (0.7%) mase pretvara se u energiju, uglavnom toplinu. Taj
broj, .007 je vezna energija atomske jezgre i srodna je snanoj nuklear
noj sili koja spaja protone u atomu. Rees kae (2000., str. 48): "Koliina
energije koja se oslobaa kada jednostavni atomi prolaze kroz proces nu
klearne fuzije, ovisi o jaini sile koja 'lijepi' sastojke u atomskoj jezgri." to
je vezna energija vea, vea je snaga nuklearne sile. Protoni u jezgri imaju
pozitivan naboj, a pozitivni naboji e se uzajamno odbijati, uslijed ega e
se atom raspuknuti. Ali snana nuklearna sila dovoljno je jaka da prevlada
njihovo uzajamno odbijanje i odri protone u jezgri. Mi ne osjeamo tu
silu jer ona djeluje samo unutar jezgre atoma.
Da je vrijednost samo malo drukija, to bi imalo velike posljedice na
strukturu atoma. Naime, da vrijednost iznosi .006, umjesto .007, to bi
znailo da je snana nuklearna sila bila neto slabija nego to je sada. Ali
to bi bilo dovoljno da sprijei oblikovanje elemenata teih od vodika. Tei
elementi nastaju dodavanjem protona atomskim jezgrama. Vodik, koji je
sastavljen od jednog protona, najlaki je element. eljezo ima 26 protona.
No, da bi mogli nastati eljezo i tei elementi, najprije mora nastati vodik,
pa helij. Jezgra helija obino se sastoji od dva protona i dva neutrona, dok
se jednostavna jezgra vodika sastoji od samo jednog protona. Dakle, razvoj
od vodika do helija iziskuje meuradnju, tj. pretvaranje vodika u svoj izo
top, deuterij, koji se sastoji od jednog protona i jednog neutrona. Tek e se
tada dvije jezgre deuterija moi fuzionirati i oblikovati jezgru helija s dva
protona i dva neutrona. Snaga nuklearne vezne sile izmeu protona i neutro
na u jezgri helija, uzrokuje oslobaanje dijela njezine mase u obliku energi
je, vezne energije. Dalje, da ta vezna energija iznosi .006 ukupne mase
protona i neutrona, umjesto .007, snana nuklearna snaga bila bi slabija.
Tonije, ne bi bila dovoljno jaka da se neutron vee uz proton. Ne bi se mo
gle oblikovati jezgre deuterija i, prema tome, ne bi se oblikovale ni jezgre
helija. Vodikovi atomi bi se i dalje kondenzirali u tee mase, koje bi se
uarile. Ali, ne bi nastupile fuzijske reakcije koje bi odravale zvijezdu. Ne
bi se oblikovali ni drugi elementi. Ne bi postojali ni planeti, ni ivot kakav
poznajemo.
to bi bilo da je iznosio .008 umjesto .007, to bi znailo da je snana
nuklearna sila bila neto vea nego danas? To bi dovelo do drugog problema
u procesu oblikovanja elemenata. Kako smo vidjeli, za meusobno veziva
nje protona neophodna je snana nuklearna sila. Dananja snana nuklear
na sila nije dovoljno snana da vee samo dva protona. Spoj dvaju protona
zove se 'diproton'. U dananjem svemiru ne postoje stabilni diprotoni. Ra
zlog tomu je injenica da je snaga odbijanja dvaju pozitivno nabijenih
protona vea od vezne energije snane nuklearne sile. Ali, vezna energija,
sa svojom trenutnom vrijednosti od .007, dovoljno je snana da uzrokuje
da se proton vee s neutronom oblikujui deuterij. Slijedom toga, dva spo
jena atoma deuterija mogu oblikovati helij. To se dogaa jer neutroni op
skrbljuju dodatnom koliinom vezne energije neophodne za spajanje dvaju
protona. Budui da su neutroni elementarne estice bez elektrinog nabo
ja, oni ne pridaju nikakvu dodatnu silu odbijanja. Dalje, da je vei od .008,
dva protona bi se mogla meusobno spojiti i oblikovati diproton, izotop
helija s dva protona i bez ijednog neutrona. To znai da bi se svi vodikovi
atomi (od kojih svaki ima jedan proton) u poetku nastanka svemira veo
ma brzo sjedinili u diprotone. Danas samo neki vodikovi atomi tvore de
uterij i normalan helij protekom dugih vremenskih razdoblja. To ostavlja
vodik u svemiru za oblikovanje vodikovih spojeva neophodnih za ivot.
Barrow i Tipler to ovako objanjavaju (1996. str. 322): "Da su snane inte
rakcije tek neznatno jae, diproton bi bio stabilno vezno stanje s katastro
falnim posljedicama - sav vodik u univerzumu izgorio bi do He 2 tijekom
prvih etapa Velikog praska, i danas ne bi postojali vodikovi spojevi, kao ni
stabilne, dugotrajne zvijezde. Da je postojao diproton, mi ne bismo nastali!"
Najznaajniji vodikov spoj je voda, a u svemiru u kojem bi bio vei od
.008, ne bi bilo vode. Stabilne zvijezde ne bi postojale jer im je neophodan
vodik kao gorivo, a vodika ne bi bilo.
Prijelaz od helija do ugljika takoer iziskuje proces fine usklaenosti
(Barrow i Tipler, 1996., str. 250-253). Kako tvrde kozmolozi, prve genera
cije zvijezda izgaraju vodikove jezgre procesom fuzije, uslijed ega se obli
kuju jezgre helija. Naposljetku, zvijezdi ponestane vodik i njezina jezgra
od helija postaje gua. Kondenzacijom se poveava temperatura zvijezde
do toke kada se helij poinje fuzionirati u ugljik. Jezgra helija sastoji se
od dva protona. Jezgru ugljika tvori est protona. Teoretski, fuzijom tri je
zgre helija moe se oblikovati jezgra ugljika. No, to se u stvarnosti ne doga
a jer je mala vjerojatnost da e se tri jezgre helija istodobno sudariti na
nain neophodan za oblikovanje jezgre ugljika. Umjesto toga, odvija se
dvostruki proces. Najprije se dvije jezgre helija spajaju, oblikujui jezgru
berilija s 4 protona. Nakon toga se jezgra berilija spaja s drugom jez
grom helija, oblikujui ugljik. Meutim, problem predstavlja injenica da
su jezgre berilija nestabilne i prilino se brzo iznova raspadaju u jezgre
helija. Stoga fiziari smatraju da bi se mogla proizvesti samo veoma mala
koliina ugljika, a sigurno ne onoliko koliko ga danas postoji u svemiru.
No, tada je engleski astronom Fred Hoyle pokazao da jezgra ugljika sadri
jedinstvenu razinu rezonantne energije, koja se nalazi neposredno iznad
zdruenih energetskih razina berilija i helija. Dodatna koliina energije
koja dopire do berilija i helija isijavanjem topline iz suneve jezgre, dovodi
jezgre berilija i helija do te razine, omoguujui im da se spoje u jezgre ug
ljika mnogo bre od oekivanog. Stoga je mogue da se sav ugljik, proizve
den na takav nain, trenutano pretvorio u kisik, ako su se jezgre ugljika
spojile s jezgrama helija. Ah, razina rezonantne energije jezgre kisika na
lazi se ispod zdruenih energija ugljika i helija. Ta sretna okolnost znai
da je mnogo manje vjerojatno da e nastupiti fuzijska reakcija izmeu
ugljika i helija. Upravo radi toga imamo dovoljno ugljika za opstanak obli
ka ivota koji se osniva na ugljiku. Rees primjeuje (2000., str. 50): "Ta
prividna 'sluajnost' nuklearne fizike omoguuje nagomilavanje ugljika,
ali nijedan slian uinak ne pojaava sljedeu etapu procesa, u kojoj ugljik
zahvaa drugu jezgru helija i pretvara se u kisik. Kljuna rezonancija veo
ma je osjetljiva na nuklearnu silu. ak bi i pomak od 4% znatno iscrpio
koliinu ugljika koja bi se stvorila. Hoyle je, stoga, tvrdio da bi na opstanak
ugrozila ak i promjena za samo nekoliko posto." Komentirajui fino
usklaene rezonancije koje su omoguile proizvodnju tekih elemenata u
zvijezdama, Hoyle je rekao: "Ne vjerujem da bi ijedan znanstvenik na te
melju razmotrenih dokaza, propustio izvesti zakljuak da su zakoni fizike
svjesno konstruirani s obzirom na posljedice koje proizvode u zvijezdama."
(Barrow i Tipler, 1996., str. 22).
* red shift - crveni pomak - promjena valnih duljina spektralnih linija izvora svje
tlosti koji se udaljava od promatraa, a moe nastati i gubljenjem energije fotona u
gravitacijskom polju.
koji se iri, izgubili su zanimanje za ideju kozmoloke konstante u jednad
bama koje opisuju statini svemir. Ali, danas se ini da model svemira koji
se iri doista iziskuje to tono mjeri? Ta jedinica ne mjeri silu svijetle
ili tamne tvari. Kozmolozi su definiciju te jedinice sveli na tvrdnju da
mjeri koliinu energije praznog prostora (Rees, 2000., str. 154).
Trenutno izmjerena vrijednost jedinice naizgled je prilino osebujna.
Rees kae (2000., str. 99): "Via vrijednost nadvladala bi gravitaciju jo
prije, u stadijima vie gustoe. Da je poela dominirati prije nego li su se
galaksije kondenzirale iz svemira koji se iri, ili da je bila dovoljno "odbija-
jua" da ih sprijei u nastajanju, tada galaksije ne bi ni nastale. Nae postoja
nje iziskuje da vrijednost nije suvie velika."
Q
Prema kozmologiji Velikog praska, na svemir je u poetku bio mala, gu
sta kuglasta masa izvanredno uarenog plina. Postupnim irenjem se hladio.
Da je ta plinovita kugla bila savreno glatka, tada bi se, procesom irenja,
atomi plina ravnomjerno rasprostranili u svemiru. Da se tvar mogla orga
nizirati u strukture nalik zvijezdama, galaksijama i nakupinama galaksija,
prvobitna plinovita kugla morala je izgubiti svoju prvotnu glatkou. Neka
su podruja morala biti neto gua od drugih. U tim guim podrujima,
atomi su se meusobno privlaili djelovanjem gravitacijske sile, postupno
se oblikujui u zvijezde i galaksije. Rees objanjava snagu te sile (2000., str.
106): "Najupadljivije strukture u svemiru - zvijezde, galaksije i nakupine
galaksija - meusobno dri na okupu gravitacija. Moemo izraziti koliko
su one vrsto vezane jedna uz drugu - ili, isto tako, kolika je energija neop
hodna da se raspuknu i raspre - kao omjer njihove ukupne 'energije ostat
ka mase' (mc2). to se tie najveih struktura u naem svemiru - skupova
i super-skupova zvijezda - odgovor je otprilike 1 dio naprama stotinu tisu
a. To je samo broj - omjer dviju energija - i nazivamo ga Q." Drugim rije
ima, nije potrebna velika koliina energije da nadvlada gravitacijsku silu
koja spaja galaksije i nakupine galaksija.
Q se nuno povezuje s prvobitnim varijacijama gustoe vatrene kugle
u prvim etapama Velikog praksa. Da takvih varijacija gustoe nema, tvar
u svemiru bi se irila potpuno jednakomjerno, tako da u mnogo guim
podrujima ne bi bilo sabijanja tvari. Prema tome, sukladno trenutnoj vri
jednosti jedinice Q (1 u sto tisua, tj. IO 5 ), prvobitne varijacije energije
svemira nastalog Velikim praskom, nisu nadilazile sto tisuiti dio njegova
polumjera. Znanstvenici to planiraju dokazati svemirskim satelitima, koji
mogu veoma precizno izmjeriti i najmanje varijacije u pozadinskoj radija-
ciji kozmikih mikrovalova, za koje smatraju da su ostaci prvobitne vatre
ne kugle Velikog praska.
-5
ini se da je trenutna vrijednost jedinice Q (10 ) jedina koja omogu
uje postojanje svemira sa stabilnim zvijezdama i planetima, na kojima
moe opstati ivot kakav poznajemo. to da je Q manji od 10-5? Rees kae
(2000., str. 15): "... galaksije koje bi se stvorile bile bi anemine strukture i
u njima bi se sporo i neuinkovito oblikovale zvijezde, dok bi 'obraen'
materijal bio izbaen iz galaksije, umjesto da se ponovno saima u obliku
novih zvijezda koje mogu tvoriti planetarne sustave." Da je Q jo manji
(manji od 10-6): "... plin se nikada ne bi kondenzirao u gravitacijom vezane
strukture, i takav bi svemir zauvijek bio mraan i bezoblian." (Rees, 2000.,
str. 115). No, to bi se dogodilo da je Q mnogo vei od 10-5?, Rees kae
(2000., str. 115) da bi se u takvom svemiru veina tvari veoma brzo urui
le u golemim crnim rupama, a zvijezde koje bi moda preostale: "... bile bi
suvie gusto zbijene i meusobno bi se esto sudarale da bi mogle odrati
stabilne planetarne sustave." Prema tome, iako je trenutna vrijednost Q
kljuna za na opstanak, ne postoji neki oiti razlog zbog ega je ta vrijed
nost upravo tolika. Kako kae Rees (2000., str. 113-114): "Nain na koji je
utvren Q ... jo uvijek veoma zbunjuje."
Ne elim ostaviti dojam da je opi scenarij oblikovanja galaksija izloen
u ovoj raspravi u potpunosti toan. Premda znanstvenici vjeruju da se zvije
zde i galaksije oblikuju vie ili manje automatski, sukladno zakonima fizike,
u procesu kondenzacije plinovitih oblaka u svemiru, nisu uspjeli precizno
rekonstruirati taj model kompjutorskim programima. Rees primjeuje (2000.,
str. 110): "... nitko do sada nije proizveo simulaciju koja poinje jednim obla
kom, a zavrava mnotvom zvijezda." Drugim rijeima, dokaz o finoj usklae
nosti konstanta, zajedno s nesposobnou znanstvenika da proizvedu preci
zan model procesa oblikovanja zvijezda i galaksija, upuuje nas na zakljuak
da je posrijedi neto mnogo vie od djelovanja materije sukladno odree
nim zakonima. Moda je posrijedi i sveobuhvatna aktivna intervencija vr
hovnog bia. Drugim rijeima, Bog nije potreban samo da ispuni pukotine,
nego i kao sveobuhvatan omoguujui i koordinirajui imbenik.
D: Broj dimenzija
Broj prostornih dimenzija, D, utvruje bitne znaajke naeg svemira. Na
svemir ima tri dimenzije (D). Da postoje dvije, etiri ili neki drugi broj
dimenzija, ivot kakav poznajemo ne bi mogao postojati.
U naem svemiru, gravitacija i elektricitet slijede obrnut zakon kvadrata.
Odmaknete li neki predmet od sebe na udaljenost dva puta veu od one
na kojoj se sada nalazi, njegova gravitacija e na vas utjecati samo za L
svoje dotadanje sile. etiri je kvadrat od dva (2 x 2), a 1/4 je obrnuti
kvadrat od dva ( 1/2 x 1/2 ). Pomaknete li predmet na etiri puta veu udaljenost
od sebe, njegova e gravitacijska sila iznositi samo 1/16 prethodne sile, pri
emu je 1/16 obrnuti kvadrat od etiri.
U etvero-dimenzionalnom svijetu, gravitacija bi slijedila obrnut ku
bini zakon, umjesto obrnutog kvadratnog zakona. Kako tvrdi Rees, to bi
imalo katastrofalne posljedice (2000., str. 135): "Da se kretanje nekog pla
neta u orbiti uspori - makar i samo malo - strelovitom bi se brzinom su-
novratio u Sunce, umjesto da se jednostavno pomakne u neto manju or
bitu, jer obrnuta kubina sila snano ojaava prema sreditu; obrnuto
tomu, da se kretanje planeta u orbiti blago ubrza, uskoro bi spiralno izletio
u tamu." Samo obrnuti kvadratni zakon gravitacije omoguuje postojanje
stabilnih planetarnih orbita. Isto vrijedi i za putanje elektrona. Da gravita
cija i elektromagnetska sila slijede neki drugi zakon, a ne obrnuti kvadratni
zakon, ne bi postojali stabilni atomi (Rees, 2000., str. 136; Barrow i Tipler,
1996., str. 265-266).
Da postoje samo dvije dimenzije, ne bi mogao postojati svrsishodan
mozak. Citirajui Whitrowa (1959.), Barrow i Tipler su rekli (1996., str. 266):
"On tvrdi kako pod pretpostavkom da postoje dvije ili manji broj dimenzi
ja, ivane stanice (ili njihove inaice) bi se meusobno presijecale kada bi
se meusobno prekrile, to bi rezultiralo tekim ogranienjima u procesu
obrade sloenih informacija."
Isto tako, ini se da je irenje pouzdanih elektromagnetskih signala
(kakvi se koriste u radijskim, televizijskim, kompjutorskim i telefonskim
sustavima, ali i u biolokim ivanim sustavima) mogue samo u trodi
menzionalnom svemiru. Barrow i Tipler objanjavaju (1996., str. 268): "U
dvodimenzionalnim prostorima, valni signali koji se emitiraju u razliito
vrijeme mogu se istodobno primiti: to je tzv. signalna jeka ili reverberacija.
U dvodimenzionalnom prostoru nemogue je prenositi jasno definirane sig
nale." Pouzdan prijenos ne zahtijeva samo izostanak signalne jeke, nego i
izostanak njezinog izobliavanja. Barrow i Tipler dalje kau: "Trodimenzio
nalni svjetovi omoguuju sferinim valovima ... da se ire bez izobliava-
nja. ini se da samo trodimenzionalan svijet posjeduje 'fina' svojstva neop
hodna za prijenos visokokvalitetnih signala zbog istodobnog ostvarenja
jasnog i neizoblienog irenja ... Ako je ivim sustavima neophodno ire
nje visokokvalitetnih valova za njihov opstanak, tada ne moemo oekiva
ti da postoji svijet koji bi imao manje ili vie od tri prostorne dimenzije."
Isto tako, gravitacijski valovi iz Einsteinove ope teorije relativnosti, mogu
se iriti samo u svemiru s tri prostorne i jednom vremenskom dimenzijom
(Barrow i Tipler, 1996., str. 273). Suvremena kozmoloka teorija, "String
theory"*, polazi od svemira s deset prostornih i jednom vremenskom di
menzijom; meutim, sedam prostornih dimenzija mikroskopske je veliine,
i nemaju nikakav vidljiv uinak na irenje valova (Barrow i Tipler, 1996.,
str. 274-275).
LJUDSKA DEVOLUCIJA:
VEDSKO IZVJEE
Rezimirajmo put koji smo slijedili. Dokaz dokumentiran u Zabranjenoj
arheologiji pokazuje da ljudi nalik nama postoje na ovom planetu koliko
traje sadanji brahmanov dan, oko dvije milijarde godina. Taj arheoloki
dokaz, kao i genetiki dokaz, suprotstavljaju se danas prihvaenim evolu
cijskim teorijama o podrijetlu ljudi, i otvara put novim objanjenjima.
Nakon toga smo odluili, prije pitanja kako su nastali ljudi, postaviti pita
nje: "to je ovjek?" Danas znanstvenici uglavnom smatraju da su ljudi
samo spoj obinih kemijskih elemenata. Meutim, mi smo zakljuili da
je, na temelju svih dostupnih znanstvenih dokaza, razumnije poi od pret
postavke da ljudi nisu sastavljeni samo od jedne tvari, obine tvari, nego
od tri - obine tvari, istanane tvari u obliku uma, te od svijesti. Na teme
lju toga, prirodno smo pretpostavili da je svemir podijeljen na podruja u
kojima su te tri supstancije razliito rasporeene. Osim toga, smatrali smo
prirodnim pretpostaviti da u svakom od tih podruja postoje svjesna bia
ili razliiti razredi i sile, s tijelima prilagoenima za ivot u njima. Nakon
to smo postavili te osnovne elemente na mjesto, vrijeme je da ih uklopimo
u obuhvatno izvjee o onome to nazivam ljudskom devolucijom, u jedin
stvenom vedskom obliku. Ili, izrazimo li vedsko izvjee na najednostav-
niji nain, ljudi se nisu razvili od tvari. Umjesto toga, razvili su se ili spusti
li iz razine iste duhovne svijesti.
Danas je veina ljudi sklona prihvatiti jednostavna izvjea o podrijetlu
ovjeka. Tako prihvaaju jednostavno izvjee o postanku, jednostavno dar-
vinistiko izvjee ili jednostavno izvjee o izvanzemaljskoj intervenciji.
Vedsko izvjee o ljudskoj devoluciji ukljuuje elemente svih triju tumae
nja. Ono to mu je zajedniko s uobiajenim izvjeem o postanku jest
pretpostavka o postojanja sveobuhvatnog svjesnog konstruktora i upravlja
a, Boga. No, vedsko izvjee ne ukljuuje samo evolucionistiko tumaenje.
Darvinisti pod evolucijom podrazumijevaju reprodukciju s modifikacijom.
Kako emo vidjeti, vedsko izvjee ukljuuje i reprodukciju s modifikaci
jom, svojevrstan inteligentan genetiki inenjering koji poinje od sloe-
nijih i istananijih ivotnih oblika, do jednostavnijih i grubljih oblika ivota.
Nadalje, vedsko izvjee ukljuuje i element izvanzemaljske intervencije.
Iako vedska predaja moe sadravati razliite varijante izvjea, koje u
opisati, sve te varijacije meusobno su srodne i, openitije, srodne su iz
vjeima o postanku iz drugih mudrih predaja svijeta.
Svjesno Ja izvorno postoji na razini iste svijesti, u srodstvu s vrhovnim
ja, Bogom, koji se na sanskrtu naziva razliitim imenima, ukljuujui
Krinu, to znai sveprivlaei. Konstitucionalna veza pojedinanog svje
snog Ja i vrhovnog svjesnog Ja, jedna je od vjenih recipronih usklae-
nja. Ako svjesno ja prekine svoju konstitucionalnu vezu s vrhovnim Ja,
silazi na razinu materijalnih energija. Glavna motivacija za taj silazak je
elja za zauzimanjem poloaja neovisnog uivatelja, neovisno od vrhovnog
svjesnog Ja. Budui da pojedinac ne moe dosegnuti taj poloaj u domeni
iste svijesti, mora ga pokuati dosegnuti u drugoj, tonije, u sferi materi
jalnih energija. Pojedinano svjesno 'ja' potom preuzima materijalno tijelo
kako bi moglo djelovati unutar materijalnih energija.
Dvije su vrste materijalnih energija: istanane i grube. Svjesna ja koja
postoje u razinama ili predjelima svemira kojima dominiraju istanane
materijalne energije, imaju tijela sastavljena poglavito od istananih mate
rijalnih energija - uma (manas), inteligencije (buddhi) i lanog ega (ahan-
kara). Svjesna 'ja' koja postoje u podruju kojim dominiraju grube materi
jalne energije imaju, osim tjelesnog pokrivaa sastavljenog od istananih
materijalnih energija, i tjelesni pokriva sastavljen od grubih materijalnih
energija - zemlje (bhumi), vode (apa), vatre (anala), zraka (vayu) i etera
(kham).
Sam Bog (Krina) ne sudjeluje izravno u manifestaciji materijalnih uni
verzuma za prilagodavanje svjesnih 'ja' koji su napustili duhovnu razinu
stvarnosti. Radi toga se Krina iri kao Maha Vinu, koji lei u Oceanu
Uzroka. Iz pora Maha Vine izviru nebrojena mnotva svemira. Svojim
pogledom izbacuje svjesna 'ja' u svaki svemir. Osim toga, Maha Vinu se
iri u svaki svemir kao Garbhodakashayi Vishnu. Iz Garbhodakashayi Vine
u svakom svemiru proizlazi podreeni bog-stvoritelj, Brahma. Brahma je
jedno od svjesnih ja izbaenih u svemir. On je zaduen za napuivanje
svemira, a to ini manifestirajui tijela koja svjesnim 'ja' slue kao prijeno
snici.
Brahma postoji na najvioj, najistananijoj razini materijalnog svemira.
Njegovo se mjesto zove Brahmaloka. Brahmino tijelo sastavljeno je prije
svega od elemenata istanane materije. U svom komentaru Chaitanya
Charitamrite (Adi Lila 5.22), Bhaktivedanta Swami Prabhupada je rekao:
"Stanovnici Brahmaloke nemaju gruba materijalna tijela koja mijenjaju
nakon smrti, nego pretvaraju svoja istanana tijela u duhovna tijela, i tako
ulaze u duhovno nebo." Brahma iz svoga uma izravno proizvodi mentalne
sinove (manasa putras), kao to je mudrac Kardama Muni. Nakon toga iz
svoga tijela proizvodi druge mudrace i prvi spolno razmnoavajui par -
Svayambhuva Manu i njegovu druicu Shatarupu. Sanskrtska rije svaya
mbhuva znai 'samoroen'. Svayambhuva Manu i Shatarupa imaju keri i
sinove. Keri su se udale za neke od Brahminih mentalnih sinova i poele
su raati djecu. Ta reprodukcija velikih mudraca, polubogova i poluboica
odvija se na viim, istananijim razinama materijalnog svemira.
Kada stigne trenutak za proizvodnju oblika za due, kojima trebaju tije
la sastavljena od grubljih materijalnih elemenata, polubogovi i poluboice
poinju reprodukciju. U tom procesu reprodukcije koriste bije ili sjemenke.
Te bije sadre planove za oblike tijela. Suvremeni biolozi ne mogu objasni
ti kako se tono odvija proces razvoja. Svaka biljka ili ivotinja prvotno
ima oblik stanice, koja se poinje dijeliti. Svaka stanica sadri istu DNK,
isti niz gena. Stoga nije lako objasniti kako se i zato, slijedom progresivne
diobe nekolicine stanica u milijune (ili bilijune, u sluaju ljudi) drugih,
stanice nakon diobe razlikuju i meusobno rasporeuju u sloene oblike
tjelesnih tkiva. Osobno smatram da sa svakim takvim oblikom nije poveza
na samo DNK, nego i bija ili istanana sjemenka, koja sadri razvojni plan
svake odreene vrste tijela.
U Bhagavad Giti (14.4), Krina kae: "Ja sam davatelj sjemena, otac svih
ivih entiteta." A na drugome mjestu (7.10) veli: "Ja sam prvobitno sjeme
svih postojanja." 'Sjeme' o kojemu je tu rije jest bija. Ono se ne moe
protumaiti u znaenju atmana (svjesnog 'ja'), koji izvire iz Krine. Tijela
su prijenosnici svjesnih 'ja', i bez prisutnosti svjesnog 'ja' tijelo ne bi moglo
pokazivati znakove ivota. Ali, sama prisutnost svjesnog 'ja' nije dovoljna
da objasni oblik odreenog tijela. Sva tijela, prema vedskoj misli, ukljuuju
i biljke i ivotinje, imaju svjesna 'ja'. No, svaka jedinica svjesnog sebstva
nalikuje drugima. Ako je svjesno 'ja isto u svim tijelima, kako onda moe
mo objasniti nastanak razliitih vrsta tijela? To moemo uiniti uzmemo
li u obzir drugo znaenje rijei bija ili sjeme. U svom komentaru Chaita-
nya Charitamrta (Madhya Lila, 19.152), Bhaktivedanta Swami Prabhupada
kae: "Sve ima prvi uzrok ili sjeme. Za svaku ideju, program, plan ili napra
vu prije svega postoji zamisao o planu, a to se zove bija ili sjeme." Smatram
da razvoj tjelesnih oblika ukljuuje takvo sjeme, uz sjeme due. To istan-
ano razvojno sjeme sadri plan za tijelo. U svom komentaru Shrimad
Bhagavatam (3.10.7), Bhaktivedanta Swami Prabhupada objanjava da je
na poetku: "... Vrhovna boanska osoba ve proizvela sve ive entitete u
obliku presadnica, a Brahma je te iste presadnice rasijao svemirom." Iz
toga se moe zakljuiti da su sjemenke (ili presadnice) dane polubogovima,
poluboicama i mudracima, koji su ih potom iskoristili u svojim reproduk
tivnim procesima za proizvodnju oblika tijela, koja slue kao prijenosnici
svjesnih ja.
Tijela ivih bia manifestiraju se slijedom ciklikih stvaranja i unitenja
svemira i planeta u njima. Osnovna jedinica vedskog ciklikog vremena je
brahmanov dan. Brahmanov dan traje 4.320.000.000 godina, a slijedi mu
brahmanova no, koja takoer traje 4.320.000.000 godina. Tijekom brah-
manovih noi, sebstva ulaze u tijelo Garbhodakashayi Vinua u svakom
svemiru, i ondje ostaju do poetka sljedeeg brahmanovog dana. Svaki
brahmanov dan podijeljen je na 14 manavantara, a svako to razdoblje
traje oko 300.000.000 godina. Izmeu svake manavantare, naravno, posto
je razdoblja djelominog unitenja. U tom razdoblju planeti viih polubogo
va ostaju netaknuti, dok zemaljski planetarni sustav biva razoren. Nakon
svake manavantare, polubogovi moraju iznova stvoriti tjelesne prijenosni
ke svjesnih 'ja'. Trenutno se nalazimo u sedmoj manavantari, to znai da
je do sada ve bilo est razaranja, nakon kojih se Zemlja iznova napuila.
To je zanimljivo jer, prema suvremenoj planetologiji, povijest ivota na
Zemlji bila je prekinuta est puta, kada se dogodilo est katastrofalnih uni
tenja, koja su bila otprilike jednako razorna kao i razaranja u razdobljima
izmeu svake manavantare.
etvrto poglavlje estog pjevanja Shrimad Bhagavatam sadri opis po
novnog napuivanja, koje se dogodilo na poetku este manavantare. To
ponovno napuivanje izvrio je Daksha, prajapati (stvaratelj stanovni
tva). Shrimad Bhagavatam kae (6.4.19-20): "Prajapati Daksha svojim je
umom najprije stvorio sve vrste polubogova, demona, ljudi, ptica, kopnenih
i morskih ivotinja, itd. No, kada je Prajapati Daka vidio da ne stvara na
ispravan nain sve vrste ivih stvorova, doao je na brdo pokraj planinskog
lanca Vidnhya i ondje izvrio veoma sloene prepravke." Nakon toga, Asi-
kni, Dakina ena, rodila je 60 keri. Te su keri dane na udaju razli
itim polubogovima i mudracima. Mudrac Kashyapa primio je sedamna
est keri za svoje ene. U Shrimad Bhagavatam (6.6.24-26), Shukadeva
Goswami veli kralju Parikshitu: "O, kralju Parikshitu, uj od mene imena
Kashyapinih ena iz ijih je utroba proizalo puanstvo itavoga svemira.
One su majke gotovo cjelokupnog puanstva itavoga svemira, i veoma je
povoljno uti njihova imena. To su Aditi, Diti, Danu, Kashtha, Arishta, Su-
rasa, Ila, Muni, Krodhavahsa, Tamra, Surabhi, Sarama i Timi." Neke Kash-
yapine ene rodile su razliite polubogove. Kako se tvrdi u Shrimad Bha-
gavatam (6.6.26-31), druge su ene rodile razliite vrste ivotinja: "Iz
Timine utrobe proizale su sve vodene ivotinje, a iz Saramine utrobe ro
ene su divlje ivotinje, poput tigrova i lavova. Dragi moj kralju Parikshit,
iz utrobe Surabhine roeni su bizon, krava i druge ivotinje raskoljenih
kopita, iz utrobe Tamrine roeni su orlovi, leinari i druga divlja ... Sino
vi koje je rodila Krodhavasa bile su zmije poznate kao dandasuka, kao i
druge zmije i komarci. Najrazliitiji gmizavci i penjai roeni su iz Hine
utrobe ... ivotinje bez raskoljenih kopita, kao to je konj, roene su iz Kas-
thine utrobe." Jedna od Kashyapinih ena bila je Aditi, a jedan od njezinih
sinova zvao se Aryama. Shrimad Bhagavatam (6.6.42) veli: "Iz utrobe
Matrkine, Aryamine ene, roeni su mnogi veliki uenjaci. Meu njima je
Gospodar Brahma stvorio ljudsku vrstu, koja je obdarena sposobnou
samoispitivanja."
U Shrimad Bhagavatam nije jasno opisano kako polubogovi reproduk
tivnim procesima stvaraju tjelesne oblike za svjesna ja. No, to dijelom sa
znajemo iz drugih vedskih tekstova. Mahabharata (Adi Parva 118) nam
govori da su se mudrac Bandama i njegova ena jednom preobrazili u jele
ne kako bi mogli spolno opiti. No, kralj Pandu, koji ih nije prepoznao,
ubio ih je, radi ega je bio proklet. Isto tako, u 17. poglavlju Ramayane Val-
miki nam govori da su razliiti polubogovi preuzeli oblija majmuna, i
poeli meusobno spolno opiti kako bi stvorili majmune s ovjekolikom
inteligencijom. S obzirom na to, polubogovi mogu preuzimati oblija
odreenih vrsta i potom, uz pomo bija koje primaju od Boga, posebnom
vrstom spolne reprodukcije stvarati ista takva tijela kao prijenosnike svje
snih ja. Nakon toga se nastavlja reprodukcija vrsta na uobiajen nain.
Meutim, na ovom su planetu u nekim sluajevima polubogovi raali po
tomke s ljudima. Naprimjer, Arjuna, junak Bhagavad Gite, imao je zemalj
sku majku, Kunti i nebeskog oca, poluboga Indru.
Proces kojim svjesna 'ja' silaze u podruje materijalne energije i bivaju
stavljena u materijalna tijela, osnovno je znaenje devolucije kako je defini
ram. Ali, svjesna 'ja' devoluiraju i na drugi nain. Sukladno kvaliteti svoje
svijesti, svjesno ja moe primiti bilo koje tijelo. Ljudsko tijelo je osobito
dragocjeno, jer svjesno 'ja' u ljudskom obliju moe razumjeti razliku iz
meu duha i tvari, te napredovati na putu koji e ga odvesti natrag u nje-
govu prvobitnu duhovnu domovinu. Meutim, ako svjesno 'ja' zloupotrije
bi ljudski oblik, nakon smrti e se roditi u tijelu nesposobnom za takvo
samoostvarenje. Svjesno 'ja' moe sii u ivotinju ili biljku. U tom sluaju,
obino se mora iznova raati u obliku nekoliko vrsta prije nego li ponovno
stekne ljudski oblik. Taj se proces moe opisati kao svojevrsna duhovna
evolucija.
Postoji i drugo znaenje devolucije. Rije je o propadanju ljudskih svoj
stava i znaajki slijedom ciklusa yuga. Svaki brahmanov dan sastavljen je
od tisuu yuga. Svaki taj ciklus traje 4.320.000 godina i sastoji se od etiri
yuge, ili doba: Satya Yuga, Dvapara Yuga, Treta Yuga i Kali Yuga. Prote-
kom svake yuge u ciklusu, ljudima opadaju njihova fizika, mentalna i
duhovna svojstva. Trenutno postojimo u kaliyugi, koja je poela prije oko
4.000 godina. Shrimad Bhagavatam, koja je napisana, kako se tvrdi u sa
mom tekstu, otprilike u to doba, sadri predvianja o kaliyugi. Naprimjer,
u tom se tekstu kae (1.1.10): "O, ueni, u ovom eljeznom dobu Kali, ljud
ski ivot nije dugoga vijeka. Ljudi su svadljivi, lijeni, zablueni, nesretni i,
povrh svega, uvijek uznemireni." Vie pojedinosti moe se pronai u dva
naestom pjevanju Shrimad Bhagavatam (12.2.1-22): "Sukadeva Gosvami
je rekao: Tada e, o kralju, religija, istinoljubivost, istoa, snoljivost, mi
losre, trajanje ivota, fizika snaga i pamenje, svakoga dana postupno
propadati zbog snanog utjecaja doba Kali. U kaliyugi samo e se bogatstvo
smatrati znakom ovjekova dobra roda, ispravnog ponaanja i uzvienih
vrlina. A zakon i pravda provodit e se samo na temelju moi pojedinca.
Mukarci i ene ivjet e zajedno samo zbog povrne privlanosti, a uspjeh
u poslu ovisit e o prijevari. enskost i mukost prosuivat e se sukladno
seksualnom iskustvu ... Duhovni poloaj pojedinca utvrivat e se samo pre
ma vanjskim simbolima ... ovjekovo vlasnitvo bit e ozbiljno dovedeno
u pitanje ne zarauje li dovoljno za ivot. A onaj koji vjeto barata rijeima,
smatrat e se obrazovanim uenjakom. Pojedinca e smatrati bezboni
kom ne posjeduje li novac, a licemjerje e se smatrati vrlinom ... a ljepota
e se procjenjivati po nainu ukraavanja kose. Ispunjavanje eluca postat
e cilj ivota, a drski e biti smatrani istinoljubivima ... I dok se Zemlja
tako napui pokvarenim ljudima, oni koji se u svojim drutvenim staleima
pokau najjaima, zadobit e politiku mo ... Stijenjeni glau i velikim
porezima, ljudi e pribjei jedenju lia, korijenja, mesa, divljeg meda, vo
a, cvijea i sjemenja. Pogoeni suom, posve e propasti. Graani e patiti
od velike hladnoe, vjetra, vruine, kia i snijega. Osim toga, bit e mueni
svaama, glau, eu, bolestima i tekim tjeskobama. Ljudski ivot u ka-
liyugi trajat e najvie 50 godina ... Put Veda bit e potpuno zaborav
ljen u ljudskom drutvu, a takozvana religija bit e uglavnom ateistina.
Kraljevi e uglavnom biti lopovi, a ljudi e se baviti kraom, laima i nepo
trebnim nasiljem, i sve drutvene klase bit e svedene na najniu razinu ...
obiteljske veze nee nadilaziti brane veze. Biljke i bilje bit e uglavnom
sitno, a sve e drvee biti patuljasto ... Iz oblaka e neprestano sijevati munje,
u domovima nee biti pobonosti, a svi e ljudi postati glupi. U to e se
vrijeme Vrhovna boanska osoba pojaviti na Zemlji. Snagom svoje iste
duhovne dobrote, spasit e vjenu religiju ... Nakon to svi lani kraljevi
budu ubijeni, stanovnici gradova i sela osjetit e povjetarac koji e nositi
najsvetiji miris sandalovine i druge ukrase Gospodara Vasudeve, i umovi
e im od tada biti transcendentno isti. Kada se Gospodar Vasudeva, Vr
hovna boanska osoba, pojavi u njihovim srcima u Svom transcendent-
nom obliku dobrote, preostali e stanovnici obilno napuiti Zemlju." To e
se dogoditi oko 427.000 godina od danas. Tada e poeti satya vuga.
Medu svim tumaenjima koncepta devolucije, za ovu knjigu najznaaj
nije je ono, koje se odnosi na pitanje ljudskog podrijetla. Iako sam uz po
mo suvremenog znanstvenog dokaza nastojao privui pozornost na ved
sko izvjee o podrijetlu ljudi, tim dokazom nisam pokuao dokazati
istinitost Veda. Vedsko izvjee, kao boanska objava, ima svoju vlastitu
spoznavajuu uvjerljivost i, u tom smislu, ne iziskuje dokaz. Ustvari, ved
sko izvjee, prihvaeno u svojim kategorijama, moe predstavljati sred
stvo za procjenjivanje katkad protuslovnih dokaza materijalne znanosti,
kao i za procjenjivanje povijesnih procesa na temelju kojih odreene kate
gorije tog dokaza uivaju povlaten poloaj. ini se da se cjelokupan znan
stveni dokaz povezan s pitanjem ljudskog podrijetla moe procijeniti na
takav nain, da ne protuslovi vedskom izvjeu, tovie, da mu je doslje
dan. Piui ovu knjigu, nadao sam se da e, prihvati li se vedska predaja o
podrijetlu ljudi kao istinita, zacijelo postojati neka podudarnost izmeu
te predaje i dokaza koji nam je dostupan osjetilima. Pokazao sam da takva
podudarnost uistinu postoji, i nadam se da e to meu znanstvenicima i
ostalom javnou potaknuti zanimanje za vedsku knjievnost.
Prihvatimo li, slijedom vedskih izvjea, da su ljudi i druga iva bia
proizali, procesom devolucije, iz prvobitnog stanja iste svijesti, u kojemu
su bili sjedinjeni s vrhovnim svjesnim 'ja', Bogom, tada bismo se trebali
zainteresirati za ono to se moe nazvati reevolucijom, procesom povratka
u to prvobitno stanje. Vedska knjievnost prua mnotvo tehnika preo
brazbe svijesti s tim ciljem. U razdoblju u kojemu trenutno ivimo, najvi-
e se preporuuje tehnika mantrike meditacije, ili izravnije meditacijom
mantri sastavljenih od imena Boga. Gotovo sve religijske predaje ovoga
svijeta preporuuju takvu meditaciju, koja se najbolje moe upranjavati
pod vodstvom usavrenog uitelja (duhovnog uitelja). Osobno sam poeo
prakticirati meditaciju s mantrom Hare Krina, sastavljenu od sanskrt
skih imena Boga, pod vodstvom mog duhovnog uitelja, Bhaktivedante
Swami Prabhupade. Moje su me studije podrijetla i starosti ljudske vrste
ohrabrile da prihvatim stvarnu svrhu ljudskog postojanja, preobrazbu
materijom prekrivene svijesti u istu svijest usklaenu s vrhovnim svjes
nim 'ja' , Krinom, vrelom ugode.
Om Tat Sat