Univezitetski udbenik

HUMANA GEOGRAFIJA

Doc.dr.luka andri
Nasuprot, studentifikacija- poveana okupacija lokalnog stambenog trita od strane
studenata- postaje vrlo esta.

Iako iznajmljivanje stanova od strane studenata moe poveati cijene nekretnina, stanovanju
studenata esto se protive lokalni stanovnici koji studente smatraju odgovornim za pad
kvaliteta susjedstva.

Visoko dramatizirani medijske prie doaravaju okoline i drutvene transformacije koje se

javljaju u podrujima u kojima se odvija studentska ekspanzija, ilustrirane sa slikama zaraslih
vrtova, razasutog otpada i sl.

Osim toga, kampanjske skupine koje se protive doseljavanju studenata tvrde da studenti
izazivaju buku i smetnje, izmjetaju dugoronije stanovnike i ne doprinose ivotu u zajednici
, a svakako mnogo protivnika studentskog stanovanja tvrde da studenti ne brinu o svojoj kui
jer su previe zauzeti socijalizacijom.

Kontra argument je taj da je loe stanje studentskih kua iz razloga to su vlasnici stana
odsutni, a ne brinu o njima, i u svakom sluaju nisu svi studenti buni niti zanemaruju
susjede.

Bez obzira na to, samo je potreban jedan ili dva sluaja antisocijalnog ponaanja da bi se
pojaali popularni stereotipi i da bi se pokrenula nova kampanja s ciljem da se smanji broj
studenata u susjedstvu.

U nekim sluajevima, dugoroni stanari su ak usvojili metaforu studentcid, tvrdei da

studentifikaciju treba obrnuti jer e unititi urbano socijalno tkivo: ankete pokazuju da
vlasnici kua u gradovima UK vie strahuju od susjeda studenata nego od squattera.

Primjer studentifikacije prikazuje nam da vrlo raznolika skupina moe postati poznata po
socijalnim stereotipima.

Svaka kultura u svijetu danas predstavlja dio svakodnevnog ivota pojedinca i cjelokupne
nacije. Globalno gledajuci, kulture predstavljaju zapravo sistem uzajamnih miljenja i
sredstava koji su najee bazirani na stvarima poput religije, jezika, etnike pripadnosti, a
koji mogu egzistirati na brojnim razliitim prostornim skalama (lokalne, regionalne,
nacionalne, globalne, meu zajednicama, grupama ili nacijama).
Svaka kultura je takoer socijalno odreena i definisana, te zbog toga, nije odvojena od
odnosa moi. Ono to je karakteristino za dananji svijet jeste injenica da dominantne grupe
u drutvu nastoje da nametnu svoje ideje vezane za kulturu, kakva god ona da je, te
svakodnevno su one sukobljene sa drugim grupama, ili kako se jo zovu subkulturama.
Danas su kulture zaista neizostavni dio ljudskog ivota. Razliite su u razliitim zemljama u
svijetu. To joj daje geografski znaaj. ak kada pojedinac napusti svoju zemlju, on ''nosi''
svoju kulturu sa sobom, mada uglavnom je ponekad primoran i da prihvati tuu, jer se ona ili
namee, ili jednostavno treba da bi se bolje uklopio u zajednicu. Danas moemo rei da
kulture daju smisao i znaaj svijetu.
GEOGRAFIJA, KULTURE I GLOBALNA PROMJENA
ta je kultura?

Najprije, bilo bi potrebno definisati pojam ''kulture''. To, samo po sebi je komplikovan i teak
zadatak. Do 1950. godine, na primjer, postojalo je preko 150 razliitih akademskih definicija
pojma kultura.
Kulture su dio svakodnevnog ivota. One su sistem uzajamnih miljenja i sredstava najee
bazirane na stvarima poput religije, jezika, etnike pripadnosti, a koje mogu egzistirati na
brojnim razliitim prostornim skalama (lokalne, regionalne, nacionalne, globalne, meu
zajednicama, grupama ili nacijama).
Kulture su takoer socijalno odreene i definisane, te zbog toga, nisu odvojene od odnosa
moi. Dominantne grupe u drutvu nastoje da nametnu svoje ideje vezane za kulturu i one su
sukobljene sa drugim grupama, ili kako se jo zovu subkulturama. Kulture daju smisao i
znaaj svijetu.

''Kulturni zaokret''

Geografi su usmjerili svoju panju na kulturalna objanjenja globalnog, nacionalnog i

lokalnog fenomena, istraujui probleme poput kulturalne ukorijenjenosti ekonomskog
procesa (npr. Amin i Thrift, 2004), veza izmeu kultura, identiteta i potronje i kulturalne
izgradnje socijalnih veza polova, etnike pripadnosti i klasa, koje oblikuje ljudske ivote. (npr
Nelson i Seager, 2004)
Svijet se u potpunosti promijenio u posljednje dvije dekade i te promjene imaju dubok
kulturoloki karakter. Navedimo kao primjer , ogromne promjene koje su se samo pojavile u
''razvijenim'' ekonomijama jo od 1980.god. (odbacivanje manufakture, porast servisa,
feminizacija radne snage, poveana fleksibilnost sve su to karakteristike tzv ''Post-
Fordizma'')
Pokreti koji se javljaju irom svijeta, bilo slika, simbola ili vidova razmiljanja i komunikacije
su bez premca u smislu njihovog volumena, brzine i kompleksnosti. Kako kompijuterska
tehnologija, video snimke, i elektronska muzika prikazuju, materijalni svijet roba i tehnologija
je duboko kulturalan. Kao dodatak tome, kultura je postala iznenaujue komercijalizirana;
drugim rijeima: kultura je prevedena u materijalna dobra koja mogu biti reklamirana i
prodata.

''Prostorni zaokret''

U kulturalnoj i socijalnoj teoriji, takoer postoji takozvani ''prostorni zaokret''. Svijet se

mijenja brzo, i stopa promjene je vjerovatno vea nego ikad ranije. Nove tehnologije, poput
interneta i satelitskih komunikacija znae da svijet postaje vie globalan i vie meupovezan.
Poveana brzina transporta i komunikacija, poveanje krianja izmeu ekonomije i kulture,
rast internacionalnih migracija i mo globalnih finansijskih trita su meu glavnim faktorima
koji su promijenili svakodnevne ivote u prolim dekadama.
Za kulturu se kae da operira na 3 prostorne skale: lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj. Dvije
glavne interpretacije su prevagnule u raspravi. Prva istie globalne aspekte promjene. Kao
najjednosavniji, ovaj pristup predlae da je mogue da se identifikuje procesi kulturalne
homogenizacije ideja da svako postaje isti dominantna u SAD, i najee se raspoznaje po
primjerima poput '' Coca- Colonizacije'', ''McDonaldizacije'' i ''Holivudizacije'' (Cochrane,
1995).
Ova kulturoloka globalizacija ukljucuje pokrete ljudi, objekata i slika irom svijeta kroz
telekomunikacije, jezike, medijske industrije, radio i muziku, kina, televiziju i turizam.
Kulturalni teoretiari imaju povecan interest u tome kako rastua globalizacija, naroito
kulturalnih proizvodnje i potronje, utie na ljudski osjecaj identiteta i mjesta na oba nivoa, i
lokalnom i nacionalnom. (McDowell, 1994)

U susret globalnoj kulturi?

Procesi kulturalne globalizacije imaju veoma dugu historiju i nisu svojstveni za moderna
vremena. Kroz globalne oblike trgovine i migracija, i kroz sirenje religije i carstava, ljudi ,
objekti i ideje su kruile kroz stoljea. Kako god, moderna globalizacija je prepoznatljiva, po
mjeri, obliku, brzini promjene, intenzitetu i udaru. Neki komentatori predlau to da ideja
globalne kulture postaje u toj mjeri vana kao to su to ideje nacionalnih ili lokalnih kultura,
sa razliitim mjestima i kulturolokom praksom . Kako Shurmer-Smith i Hannam (1994)
navode, globalna kultura bi mogla biti produkat dva vrlo razliita procesa:
1. Izvoz ili difuzija navodnih ''superiornih'' kulturalnih osobina (npr. zapadnjaki
vremenski okviri 24-satni dan i Gregorijanski kalendar) i proizvode (npr, motorna
vozila, televiziju), iz razvijenih zemalja i njihove usvojenosti irom svijeta
(''amerikanizacija'' , ''modernizacija'' ). Vjeruje se da ovo stvara globalnu kulturoloku
konvergenciju ljudi irom svijeta postaju slini u smislu potronje, naina ivota,
ponaanja i tenji. Moe se shvatiti pozitivno (kao ''modernizacija'' ili ''razvoj'') ili
negativno (kao ''kulturalni imperijalizam'', gdje ''mi'' pretpostavljamo da drugi u svijetu
moraju biti poput ''nas'' )

2. Mijeanje, ili hibridizaciija, kultura kroz vee meuveze i vrijeme-prostor kompresiju

(skupljanje svijeta kroz transportne veze i tehnoloke izume ili inovacije), vodi ka
novoj univerzalnoj kulturolokoj praksi. Ovo izaziva pojam ''zapadnjatva'' i doputa
nam da razmotrimo kako su zapadnjake kulture uticale i koliko je na njih oticalo ovo
mijeanje kultura. Tokovi muzike, hrane, ideja, uvjerenja i literature nastavljaju da se
procjedjuju iz cijelog svijeta ka kulturama Zapada.

U stvarnosti, oba ova procesa danas su sa manama i nedovoljna su obrazloenja za ono to se

deava danas. Ako globalna kultura postoji, ona je daleko od produkta neusmjerene
''westernizacije''. Kako god, alternativne ideje o tome kako se kulture mijeaju da bi proizvele
univerzalnu globalnu kulturu su takoer problematine. Kulture se mijeaju, ali ovo uope ne
znai da svi mi postajemo jedno.
Mnogo ljudi nema ak ni pristup televiziji (u 2003, postojalo je samo 55 TV-a na 1000 ljudi u
Africi, i 208 na 1000 ljudi u Aziji, u poredjenju sa 471 TV uredjaja na 1000 ljudi u Evropi, i
754 TV-a na 1000 ljudi u SAD-u) (CIA World Factbook 2003). Ne postoji jedinstvena
globalna kultura i to zbog nejednakosti globalizacije.
Takoer, neki teoretiari zagovaraju da nacionalne kulture su ak jae od globalnih. Ovo ne
vrijedi, pogotovo kada razmotrimo mnoge konflikte koji se pojavljuju u cijelom svijetu du
geopolitikih spojnih linija nacionalnih kultura. ( naprimjer konflikt izmeu Indije i
Pakistana). U poslednjih 200 godina, primjeri drava i nacionalnih kultura su monopolizirali
kulturoloku mo ( dravna televizija je jedan primjer toga kako nacionalne institucije utiu
na nacionalnu kulturu unutar nacionalnih teriotorijalnih granica). Na kraju dvadesetog
stoljea, ova ravnotea se poela mijenjati, kada su internacionalne komunikacije i medijske
korporacije postale izazov centralitizmu i znaaju nacionalne kulture.
Na kraju, ako je kultura sistem uzajamnih sredstava , onda gledajui u svijet danas, uistinu
postoje mnogi sistemi uzajamnih sredstava i mnogih razliitih kultura. Ljudi u razliitim
mjestima koriste razliite tehnologije i tehnike da bi proizveli kulturu, kao to su vanjaske
historije, literature, televizije i kina. Ove tehnike imaju razliite smjerove disperzije, i na
razliitim mjerilima su. Zato, neke kulture. e lake postati globalizovane nego druge one
proizvedene kroz televiziju i kina imat e vei doseg i veu brzinu disperzije od onih
proizvedenih kroz historiju.
Umjesto da zamiljamo globalnu kulturu, koja brie lokalnu i nacionalne kulture, mi moemo
zamiljati posebno lokalnu, nacionalnu i globalnu kao tri razliite skale na kojima kultura
operira. Nacionalne institucije nemaju vise punu kontrolu nad kulturalnom globalizacijom i
''treim kulture'' su se razvile u takvom pravcu da su postale neovisne.
Jasno je da mrea razliitih globalnih kultura postoji, kao to je npr ona sto povezuje Kineze
koji zive u inostranstvu sa njihovom zemljom ili poveznice izmedju islamskih grupa irom
svijeta.
Uvijek se smatralo da postoji jednostavna veza izmeu lokalnog mjesta i lokalne kulture.
Mislilo se da mjesta imaju odvojen fiziki, ekonomski i kulturni karakter; bila su unikatna, sa
svojim sopstvenim tradicijama i lokalnim kulturama koje ih razdvajaju od drugih mijesta.
Jasno je, ipak da procesi globalizacije predstavljaju ozbiljne izazove znaenju mjesta. Mjesta i
kulture se restrukturiraju.

Negativna strana kulture

Tamo gdje su globalni procesi shvaceni kao opasnost za lokalnu kulturu, tamo bi postojala
mogunost za pokuajem povratka nekog primjera ekskluziviteta kulture. U ekstremnim
sluajevima, ovo bi moglo dovest i do ''etnikog ienja''. Reakcije na ovo ukljuuju
nacionalistike , etnike, i fundamentalistike odgovore.
Konzervativne reakcije na promjenu mogu biti shvaceni kao vrsta kulturolokog
fundamentalizma kroz koji je proces kulturalne promjene najee gorko osporen. Spol igra
vrlo vanu ulogu u ovome. ene se najee gledaju kao uvari granica kulture ( Yuval
Davis ). U mnogim zatvorenim kulturama ene su ograniene da se udaju samo unutar
vlastitih kulturnih i entikih grupa.
ene su esto meugeneracijski transmiteri kulturalne tradicije, obiaja, pjesama, i
''maternjeg'' jezika, prvenstveno kroz njihovu ulogui majke. Ovo je naroito istaknuto u
minornim situacijama gdje kole i javne sfere predstavljaju razliite i dominantne
kulturoloke modele od doma. Skoranje kontroverze oko Islamskog vela, bile su primjer
kako se zemlje irom Evrope bore sa problemima religijske slobode, civilnih prava, jednakosti
ena, sekularnih tradicija, i rastueg straha od terorizma.
Francuska je naprimjer zabranila noenje muslimanskih marama i drugih ''sumnjivih''
religijskih simbola u dravnim kolama u 2005 god. ; Turska, kao sekularna islamska zemlja
je zabranila noenje istih u svim civilnim zonama u 2005 itd.
Drutva se ne razvijaju ubrzano ni lako od zatvorenih, ogranienih prostora ka kulturama koje
su otvorenije, i dinaminije. . pitanje kulturne moi, identiteta i otpora takoer treba uzeti u
razmatranje. Za mnoge grupe kulturalno preivljavanje izgleda da zavisi od zatvorenih ideja
kulture, sa jasno ogranienim granicama, koje ih razdvajaju od ''drugih''.

Pozitivna strana kulture

Bilo bi vrlo poeljno ovdje da se kultura zamisli kao tenost, koja se uvijek mijenja, koja
nema granica. Ovo ukljucuje i to cinjenicu d a ljudi budu vise ''kosmopolitski''. ( tj da nemaju
predrasuda te da su tolerantni prema razlikama)
Jedan od glavnih izazova i pitanja koje se namee jeste to ta da se radi sa konceptom kulture
na promjenjivoj svjetskoj sceni gdje su drzave primorane da tolerisu velike razlicitosti unutar
njihovih granica. Neki zele da vide nacionalni identitet kao potpuno homogen i asmiliran
drugim rijeima , razlicite kulture potpadaju pod jednu dominatnu kulturu.
Danska, na primjer ima jednu od najteih politika vezanih za imigracije u Evropi. Druge
zemlje se pozivaju na prihvatanje etnikog pluralizma.to je politika multikulturalizma, koja
umjesto da je vezana za ideju o vise kultura koje podpadaju pod jednu dominantnu, oslanja se
vise na tzv kulturani mozaik. Svaka kultura je prepoznatljiva kao razliita, ali sve te razlike su
razumljive i cijene se. Svedska, naprimjer , odbija danski asimlisticki model, u korist
multikulturalizma.
Kulture se ne mogu popraviti ali se mogu prilagoditi i promijeniti historijski kroz difuziju i
transkulturalizaciju. Kultura je prije proces , nego to je stvar ali ona je utkana u materijani i
socijalni svijet. Kulture ukljuuju one drutvene navike koje daju miljenje i smisao, ali i one
koje su oblikovane tim podjeljenim miljenjima. Kulture su jedan od glavnih uzroka na
osonovu kojeg je identitet formiran ili obrazovan; one nam daju osjecaj toga ''ko smo mi'',
''gdje pripadamo'' smisao naeg sopstvenog identiteta i identiteta drugih.
DEMOGRAFSKE TRANSFORMACIJE
GEOGRAFSKI ASPEKTI RASTA STANOVNITVA

Nemogue je navesti tano ta je zapravo svjetska populacija. Iako mnoge zemlje sprovode
redovite popise stanovnitva, oni nisu egzaktna znanost. Podaci generirani od strane tih anketa
bi mogli biti nepouzdani jer, naprimjer, dokazano je da su statistiki modeli nesavreni, neka
kuanstva bi, kako bi izbjeli porez, sakrila broj ljudi koji tamo ive, ili vlada moe ''napuhati''
brojeve, iz politikih razloga. Na primjer, popis stanovnitva u Velikoj Britaniji u 2001.
godini pokazao je da je bilo 800.000 manje mladih ljudi koji su ivjeli u zemlji nego to se to
ranije mislilo. (www.statistics.gov.uk). U poetku, smatralo se da su migracije krive za
navedeno, meutim na kraju, 190.000 ljudi je jednostavno, niotkud, dodato ukupnom
rezultatu. Takve varijacije imaju ozbiljne probleme za vladajuu politiku. Mnoge lokalne
vlasti tvrde da popisi stanovnitva podcjenjuju njihovo stanovnitvo, to moe, u krajnjem
sluaju, dovesti do gubitaka sredstava od vlade. Nottingham gradsko vijee je tvrdilo da
popis nije ukljuio 16.000 ljudi, to je dovelo do gubitka preko 7 miliona funti u finansiranju
godinje ( www.news.bbc.co.uk). Ruski popis stanovnitva za 2002. godinu pokazao je da
skoro 1,1 milion ljudi ivi u podruju eenije. Mnogi promatrai tvrde da nakon vie od
deset godina ratovanja na ovom podruju, te vanjskih migracija, ruska vlada je napuhivala
podatke kako bi pokuala da pokae da se ivot vraao u normalu u ovom podruju, a to nije
bio sluaj. Dansko vijee za izbjeglice, je istrailo regiju u istom mjesecu u kojem je bio
sproveden popis, te je predloilo brojku od blizu 700 hiljada (www.drc.dk) . Slino, bilo je
vie simboliki, nego to se temeljilo na injanicama , da je beba roena u oktobru 1999. u
Sarajevu, bila proglaena od strane UN-a kao 6-milijardita osoba na Zemlji. ta je nepobitno,
meutim, je injenica, da je tokom posljednjih 50 godina bila aktuelna demografska
eksplozija. Procjenjuje se da je na poetku 20. stoljea bilo oko 1.3 milijarde stanovnika na
Zemlji; do kraja stoljea stanovnitvo se povealo za oko 4,7 milijardi. Ono to je, jo vie
zapanjujue, jeste to da je glavnina ovog porasta se desila u posljednjih 50 godina, s obzirom
da je 1950. br. stanovnika bio neto vei od 2 milijarde. (slika 4.1)
Izmeu 1900. i 1920. prosjena stopa rasta svjetskog stanovnitva iznosila je oko 0,5 posto za
godinu. Ova stopa se udvostruila tokom 1920-tih, ostajui konstantna do 1940. Za vrijeme
1950-tih stopa je porasla na 1,8% , da bi opet porasla za 2% u slijedeoj deceniji. Oito je da
je svaki porast povezan ( godinji porast je dodatak prethodnom porastu), to znai da stopa
rasta od 2% omoguuje svjetskoj populaciji da se udvostrui svako 35 godina. Polazei od
ovoga, stope rasta su opale sa 1.7 % u 1980-tim na trenutni prosjek od 1.7%. UN smatra da
e stanovnitvo smanjiti svoj porast, umjesto 83 miliona ljudi godinje u 1980-tim na 77
milijuna ljudi godinje. Jedan od najzahtjevnijih problema s kojima se demografi suoavaju
jeste pokuaj projiciranja budueg rasta stanovnitva. Sada se oekuje da e stope rasta
nastaviti sa opadanjem, a UN predvia da e stope pasti ispod 1% oko 2020. godine,
nastavljajui sa smanjivanjem do 0,3 % do 2050. ( koje e biti najnie stope od sredine 18.
stoljea.)
Meutim, s obzirom na sadanju ekspanziju stanovnitva, pa ak i one skromnije stope
porasta suoit e se sa porastom stanovnitva od 35 miliona tokom godine do 2050. To bi
onda rezultiralo ukupnim stanovnitvom od 8.9 milijardi, 3 milijarde vie nego to je to sada.
Meutim s obzirom na prirodu rasta stanovnitva, potrebne su samo male promjene u stopama
fertiliteta/mortaliteta kako bi se proizvele velike promjene u cjelokupnom broju stanovnitva
tokom dugog razdoblja. Dakle, kao to slika 4.2 pokazuje, UN je napravo niz predvianja na
temelju drugaijih stopa fertiliteta za 2050. godinu, u rasponu d 7,3 milijarde do 10,7
milijardi.
Dok svjetska populacija raste vrlo brzo ova ukupna brojka govori nam neto o geografskim
aspektima koji postoje u sklopu istih. Najupeatljiviji aspekt je taj kako je zapravo broj
stanovnika u ''razvijenijim zemljama'' ostao relativno isti (mali porast ) jo od kasnih 1950-
tih , oko 1 milijarde. Za razliku od ukupnog broja stanovnika u manje ''razvijenim zemljama''
koji se poveao naglo od priblino 1 milijarde na 5 milijardi od 1950-tih godina.
Mora se navesti ovdje, da su izrazi poput ''razvijenije'' i ''manje razvijene'' vrlo problematini ,
meutim oni se koriste sa rezervom kao pojmovi koji su usvojeni od strane UN-a kada se
raspravlja o demografskim problemima. Ova razlika u stopama rasta je prikazana otro na
slici 4.3.
ak unutar kategorije ''manje razvijenih'' zemalja, postoje dalje varijacije, to e biti
objanjeno kasnije. 49 najmanje razvijenih zemalja svijeta, prema podacima UN-a, su
doivjele najvei porast stanovnitva. Ova skupina je je obuhvaala samo 8% od ukupne
svjetske populacije u 1950-tim ali u vrijeme naknadnih demografskih eksplozija taj broj se
poveao na 14%.
Ovakve razlike u stopama rasta stanovnitva su, neudljivo, mijenjale relativni razmjetaj
stanovnitva u svijetu. Naprimjer, ''razvijene'' zemlje u 1950-tim godinama su inile oko
treine svjetskog stanovnitva , a do 2003. ta brojka bila je ispod jedne petine. Kao to slika
4.4 pokazuje, ovo je dovelo do znaajnih promjena u ukupnom udjelu stanovnitva po
regijama. Kao to karta prikazuje, evropski udio u svjetskoj populaciji je pao sa etvrtine na
oko osminu izmeu 1900. i 2000., dok je Afrika najvei dobitnik u procentima.
Do 2050. evroskii udio u svjetskoj populaciji se predvia da e pasti za 7%, dok se oekuje da
e se udio Afrike utrostruiti. Tokom razdoblja 2003.-2050. afrikoj populaciji se predvia
rast od manje od 1 milijarde, to predstavlja vie od jedne treine u ukupnom globalnom
porastu. (36.4%) u odnosu na jednu estinu (16,6%) za period od 1950.-2003. U
meuvremenu, ini se da je Aziji sueno da ostane glavni doprinositelj u apsolutnom smislu,
dodajui dalje 1,4 milijarde do 2050., ali ovo je oznaeno kao smanjenje stopa rasta u
usporedbi sa 2,4 milijarde u periodu izmeu 1950. i 2003.
Nagle promjene mogu se vidjeti na razini drava. 1950, samo 8 zemalja, u trenutnim
granicama, su imale populaciju preko 50 miliona. Do 2006. ta brojka je narasla na 22 zemlje.
Kina je bila svjedok porasta svog stanovnitva sa oko 550 miliona u 1950. na preko 1,3
milijarde u 2001., dok je evropsko stanovnitvo u istom razdoblju poraslo na 735 miliona.
Ovo se desilo unato pokuajima da se smanji porast stanovnitva, u Kini, kroz razne
kampanje kao to je politika ''jednog djeteta''. Ova politika je oteala obiteljima da imaju vie
od jednog djeteta, jer svako drugo dijete bi predstavljalo ogroman troak u obrazovanju ,
zdravstvu, te tu je i obavezan porez na dodatno dijete. Od sredine 1990-tih, stope rodnosti su
stalno opadale, ali one su jo uvijek vee od dvostrukih stopa smrtnosti, to rezultira
znaajnim porastom stanovnitva. S obzriom, na dosad reeno, stanovnitvo u Kini e se
nastaviti poveavati u doglednoj budunosti. Iako je trenutano najnaseljenija zemlja, pad
stopa rasta znai da e je vjerovatno Indija prestii u narednih 40 gdina. U popisu
stanovnitva iz 2004 godine, Indija je imala populaciju preko 1 milijare. Ovo je zapanjujui
porast od 21 % od popisa stanovnitva u 1991. Indijska vlada predvia da e do 2025. br
stanovnika se poveati na 1,4 milijarde, to je ukupno porast za 36%. Procjenjuje se da e se
ukupna populacija poveati za dodatnih 400 miliona do 2050.
GEOGRAFSKI ASPEKTI U PROMJENAMA STOPA NATALITETA/MORTALITETA
Da bi objasnili promjene u rastu populacije, demografi esto koriste modele demografskih
tranzicija. Kao to slika 4.5. pokazuje ovaj model ima tri naina (faze) kako bi razluio
razliku izmeu faza koje je veina zemalja prola kroz njihovu demografsku prolost. Prva
faza je period koji je obiljeila rudimentarna zdravstvena zatita , sa smru stanovnitva od
onoga to se danas lako lijei i to je uobiajena pojava (CDR br. umrlih na 1000 ljudi).
Stope rodnosti (CBR br. roenih na 1000 osoba) su bile takoer visoke, jer su velike obitelji
bile norma, dijelom kako bi se osiguralo da ce roditelji imati podrku onda kada ne budu
mogli da rade. Sa relativno jednakim stopama nataliteta i mortaliteta, ukupna populacija nije
se dramatino poveavala tokom ove faze.
Kako se zdravsteni i sanitarni sistem razvijao, stope smrtnosti opadaju jer manje ljudi umire
od bolesti koje se lako mogu sprijeiti i zemlje prelaze u drugu fazu ovog modela. Meutim,
tu je obino i razdoblje u kojem stope nataliteta ostaju visoke. Ovo bi moglo biti iz kulturnih
razloga, ili iz ekonomskih razloga zbog potranje za porodinim radom. Ovaj jaz izmeu
stopa rodnosti i smrtnosti je karakteristian za porast stanovnitva. Kao to stope smrtnosti
mogu pasti drastino, ovo obino moe prouzrokovati i drastian porast stamovnitva. Slika
4.6 pokazuje kako se ovo javlja.
Iz ovih brojki moemo vidjeti da su u manje razvijenim zemljama, od sredine prolog stoljea
, stope smrtnosti drastino opale, zahvaljujui poboljanju zdravstvene zatite. Meutim,
stope nataliteta, iako u opadanju se nisu podudarale sa stopama mortalitea, to je rezultiralo
naglim porastom prirodnog prirataja. Vie razvijene zemlje su ule u treu fazu demografske
tranzicije gdje se stope nataliteta i mortalita podudaraju. Stope nataliteta su se drastino
smanjile zbog vie razloga:
- Povean ekonomski prosperitet i razvoj mirovinskih sistema znai da mnogi roditelji
vie ne moraju da se oslanjaju na svoju djecu za podrku tokom starosti.
- Poveana urbanizacija znai da roditelji nemaju dovoljno prostora da imaju mnogo
djece.
- Poveanje socijalnih i gospodarskih mogunosti za ene ukljuujui poboljanje
mogunosti na radnom mjestu, mnogo vee mogunosti sudjelovanja u visokom
obrazovanju u odnosu na prethodne generacije, te dostupnost kontracepcijskih metoda.
 - Kulturni stavovi prema velikim obiteljima su se promijenii , pa se velike obitelji ili
mnogo djece vidi kao neto neobino , te se poveava broj ena koje uope ne ele da
imaju djecu.
- Poveanje razina razvoda i jednoroditeljskih obitelji znai da su velike pordice manje
vjerovatne.
- Nagli porast u prosjenoj dobi prvog roenja (vidi sliku 4.7). Ako je raanje prvog
djeteta odgoeno, onda je velika porodica manje vjerovatna.

Svi ovi faktori su u kombinaciji kako bi doprinijeli dramatinim padovima stopa fertiliteta ,
kao to je prikazano na slici 4.8. Kao to graf pokazuje, prosjena stopa fertiliteta je sada
znatno ispod razine od 2.1. ova brojka je minimum koji je potreban da broj stanovnitva ne
opada tokom dugog razdoblja. Dok su stope fertiliteta pale irom svijeta, u mnogim regijama
one su jo uvijek visoko iznad razine zamjene stanovnitva. U 1960-tim prosjene stope
fertiliteta su oscilirale oko 6, ali od tada broj je pao ispod pola tog istog iznosa. U Aziji i
Junoj Americi prosjene stope fertiliteta su oko 2.5. u Subsaharskoj Africi veina zemalja
ima stope fertiliteta iznad 4. Ali mnoge poeinju da opadaju.
U pogledu ivotnog vijeka, mjere koja nije pod uticajem dobne strukture i koja predstavlja
izravan pokazatelj ivotnih prilika, moemo vidjeti da mnoge regije su iskusile poboljanja u
posljednjih 50 godina, kao to slika 4.9 pokazuje.
Za srednje razvijena podruja, izmeu 1950-5. i 1975-1980., oekivana ivotna dob kod
mukaraca i ena je porasla sa 66.1 na 72.3 godine. Kao to je prikazano, ovo predstavlja
porast od jedne godine za svake 4 godine proteklog vremena. U proteklih 25 godina
poveavanja su se pojavila sa sporijim tempom, sa prosjekom od poveanja za 3.5 godine
tokom tog razdoblja. Ovo djelomice objanjava pad u oekivanom trajanju ivota u bivim
komunistikim zemljama, gdje mukarci mogu oekivati da ive samo 64 godine u odnosu na
74 godine u Zapadnoj Evropi.
U slabo razvijenim dijelovima svijeta oekivana ivotna dob se poveala sa 41 na skoro 57
gdoina od 1950. godine naovamo. Raniji napredak moe se pripisati drastinom smanjenju
malarije, prvenstveno zbog upotrebe tehnike koja je razvijena kako bi ttitila vojnike koji su
na bojitima u JI Aziji u ranim 1940tim te kontinuiranih programa za suzbijanje raznih
zaraznih bolesti i drugih poput velikih boginja, tuberkoloze i kolere. Ipak, unato svemu,
oekivano trajanje ivotne dobi ostaje relativno nisko u najnerazvijenjjim zemljama u
Subsaharskoj Africi. Ovo se esto moe pripisati oruanim sukobima kao to je recentni
genocid u Ruandi, te uticaj HIV/AIDS-a. Ostale prepreke su uporno visoke stope smrtnosti
dojenadi. Dok su one ispod 8 u Sjevernoj Americi, veini Evropski zemalja i
Australiji/Novom Zelandu, u Latinskoj Americi je prosjeno 32, 68 Junoj i Centralnoj Aziji, i
95% u Subsaharskoj Africi.
Naravno, model demografske tranzicije moe samo pomoi da se objasne prethodni trendovi
u kretanju stanovnitva te ne moe predvidjeti budue. Slika 4.10 pokazuje klasifikaciju
zemalja prema njihovom napredovanju kroz model. Kao to je ve reeno, neoekivani
dogaaji, kao to je irenje HIV/AIDS-a ili post-sovjetski demografski problemi mogu
drastino da promijene demografske trendove. Stoga, sada e biti istraeni uticaji ovih
dogaaja u Subsaharskoj Africi i Rusiji. Nakon toga, u studiji sluaja, objanjen je problem
ulaska u III fazu modela , gdje se stope naralitea i mortaliteta podudaraju kroz studiju sluaja
o problemima s kojima se suoava stanovnitvo u procesu starenja u Zapadnoj Evropi.
Tematska studija sluaja 4.1
UN-ov tisuljetni razvojni plan br. 4: Smanjenje stopa smrtnosti meu djecom ispod 5 godina
za 2/3
Tisuljetni plan predstavlja osam razvojnih ciljeva koji treba da se dostignu do 2015. godine.
Usvojeni su od strane 189 nacija na UN millenium samitu u Septembru 2000. (vidi
www.undp.org/mdg za potpuni pregled ciljeva). Stavka broj 4. ima za cilj smanjenje stopa
smrtnosti meu djecom ispod 5 godina za 2/3. UN navodi da: jedna od najmranijih obiljeja
siromatva je to da se ini da vrijeba one koji su najranijivi i bespomoni. U zemljema sa
niskim prihodima, jedno od 10 djece umire prije dobi od 5 godina. U bogatijim zemljama, taj
broj je samo jedno dijete od 143. U generalnom smislu, to se prevodi kao da 11 miliona djece
umire prije dobi od 5. godina svake godine, vie od 1200 djece po satu, i to uglavnom od
bolesti koje su lako -izlijeive. Napredak se mjeri slijedeim indikatorima: stopa smrtnosti
ispod 5, stopa smrtnosti novoroenadi i udio jednogodinje dijece cijepljene protiv ospica.
UN podaci pokazuju, meutim , da je u prve etiri godine , vrlo malo napretka u Subsaharskoj
Africi. U vrlo malom broju zemalja smrtnost dojenadi se neznatno smanjila, a u nekima su se
stope tavie poveale. U nekim zemljama je poveana stopa imunizacije, ali to nije
univerzalno u cijeloj regiji. ( za dalje info posjeti www.un.org/milleniumgoals). Zbog svega
ovoga, UN predvia da ovi ciljevi u nekih dijelovima Subsaharske Afrike nee biti postignuti
sve do 2115 godine.
4.4. GEOGRAFSKI ASPEKTI HIV/AIDS-A U SUBSAHARSKOJ AFRICI
Procjenjuje se da je u 2006. godini vie od 60% ukupnih osoba zaraenih HiV/AIDS-om
ivjelo u Subsaharskoj Africi, to je otprilike jednako brojci od 25 miliona ljudi. Organizacija
UN-a UNAIDS sugerira da je u ovoj regiji u 2006. godini bilo oko 2,8 miliona ljudi zaraenih
HIV-om. To je vie od ostatka svijeta zajedno. Od 2,9 miliona ljudi koji su umrli od AIDS-a u
2006. gdoini, 2,1 milion je bilo iz Subsaharske Afrike. Slika 4.11. pokazuje razmjer ove
epidemije na ovom podruju.
Bolest se proirila brzo na teritoriju Subsaharske Afrike. Godine 1990. samo 1% ena koje su
pohaale anti-natalne usluge u Junoj Africi je bilo inficirana; do 2000. taj broj se poveao na
22.4. do 2005. 30,2 % (uzorci krvi sudionika su rutinski testirani na HIV to prua jedan vie
pouzdan izvor za stope zaraze).
Drugim rijeima, skoro treina ljudi koja pohaa anti-natalne usluge u junoj Africi je
zaraeno sa ovom neizlijeivom boleu. Zato su tako viskoe stope zaraze u regiji u odnosu
na ostatak svijeta? Postoje mnoge teorije, neke od njih, istaknute od strane UNAIDS-a
ukljuuju:
- Tradicionalni nedostatak diskusija o seksualno-zdravstvenim pitanjima;
- Nizak drutveni i drutveno-ekonomski poloaj ene;
- Siromatvo, koji u nekim sluajevima tjera ene da se bave prostitucijom i slino;
- Prijavljeni kulturni otpor upotrebi kontraceptivnih sredstava i sredstava zatite
(kondomi, kontraceptivne pilule i slino);
 - Zatim kulturalni stavovi prema vezama u pojedinim regijama, tj. viepartnerstvo i
poligamija, mogu poveati rizik od infekcije;
- Utvrene epidemije drugih spolno prenosivih bolesti (STD-s).

Za razliku od mnogih drugih dijelova svijeta, bolesti preovladavaju meu mladim enama.
ene takoer podnose razne potekoe jer se obino brinu za obitelj i one lanove koji boluju
od ove bolesti. Kako stope infekcije doseu vrijednosti od 50% u nekim regijama, nije ni
udo, da je do 2010 , skoro 40 miliona djece ostalo siroadi zahvaljujui ovoj bolesti. Briga o
djeci je tada esto prenesena na starije lanove obitelji koji i sami esto pate od bolesti.
UNAIDS sugerira da u Subsaharskoj Africi postoji vrlo malo obitelji koje nisu pod uticajem
bolesti. Meutim, u mnogim regijama postoje znaajne predrasude vezane za infekciju. Stoga,
mnogi ljudi, ak i ako su ve bolesni, ne ele da se testiraju; to im oito uskrauje
odgovarajui tretman.
S obzirom na uestalost infekcije unutar radno sposobnih skupina, nacionalna gospodarstva
trpe , ne samo zbog troka u pokuaju lijeenja bolesti nego i zbog izgubljenih poreskih
prihoda , nestaice radno sposobnih ljudi i ope nesigurnosti.
Slika 4.12. prikazuje uticaj bolesti na obrazovni sistem, te kako ovo utie na cjelokupno
gospodarstvo.
Bolest takoer ima dramatian uticaj na ivotni vijek. Kao to je objanjeno ranije, tokom
1970-h i 1980-ih poboljanje dravstvene zatite je znailo da je manje ljudi umiralo od bolesti
koje se mogu lako lijeiti, to je dovelo do porasta u oekivanoj ivotnoj dobi. Na primjer
ivotni vijek u Bocvani je porastao na oko 65 godina sredinom 1980ih te se predvialo da e
dosei 70 do 2010, ali zbog HiV/AIDS-a umjesto toga u 2006, godini oekivano trajanje
ivotne dobi pri roenju je bila procijenjeno na jedva 33,9 godina te se predvialo smanjenje
na 27 do 2010.
U 2006. bilo je 23 roenih na 1000 stanovnika u odnosu na 29 umrlih na 1000 stanovnika,
pokazujui povratak ranim fazama demografske tranzicije. Slika 4.13. naglaava ovaj
dramatian pad u oekivanoj ivotnoj dobi. UNAIDS je nedavno predvidio da prosjean
trinaestogodinji djeak ima 86% anse da umre od AIDS-a. Tu je i jasna politika ekonomija
vezana za ovu bolest u Subsaharskoj Africi. Mnoge vlade i dalje poriu teinu ove bolesti, a
mnoge ak osporavaju uzrok epidemije. Predsjednik JAR-a Thabo Mbeki , javno je izrazio
sumnju da li virus HIV-a vodi do razvoja AIDS-a . on takoer tvrdi da je u JAR daleko manje
ljudi umrlo od bolesti nego to je slubeno prijavljeno. Takvi izvjetaji dovode do konfuzija
meu opom javnou i sprijeava pokuaje da se educiraju ljudi o tome kako izbjei
obolijevanja. U mnogim sluajevima, tvrdi se da se zapadni ideali nameu kao rijeenje
problema.
Na globalnoj razini, postoji mnogo rasprava o cijenama anti-virusnih lijekova koji mogu
dramatino poveati ivotni vijek onih koji ive sa AIDS-om. Mnoge Subsaharske zemlje ne
mogu priutiti visoke trokove tih lijekova, dijelom zbog ekonomskog uticaja bolesti kako je
ve navedeno. Stoga, pritisak se stavlja na zapadne tvrtke kako bi omoguile jeftinije
lijeenje. U cilju razvoja pristupa koji imaju neke anse za uspjeh UNAIDS predlae da se
fokusira na slijedee:
 - HIV/AIDS se ne moe vie tretirati kao individualna bolest, nego se mora rijeavati na
nacionalnoj razini;
- Moraju se preduzeti obrazovne i preventivne mjere u ookviru kulturnih i socijalnih
normi;
- Mora se uzeti u uzbir enino dvostruko breme o brizi za porodicu dok je i sama
bolesna;
- Mora se razmatrati socijalno-ekonomska struktura bolesti mlade ene moraju biti
usmjerene za obrazovanje i osposobljavanje;
- Zainteresirani moraju poveati razinu suradnje;
- Zapadne drave moraju bti spremne podrati, kako finansijski tako i politiki
restruktuiranje zdravstvenih i obrazovnih sistema.

Neke zemlje su poele provoditi ove sugestije u ranoj fazi boleszi. Naprimjer Senegal je
zaustavio stope infekcije izmeu 1 i 2 %, a Uganda je smanjila stope sa dvoznamenkastih
brojeva na oko 7%.
Ovo dokazuje da zemlje sa politikom voljom i koje paljivo koriste resurse mogu suzdrati
irenje Hiv/AIDS-a. Prvi sluaj HIV-a u Ugandi je otkriven 1984. I do 1986 postavljen je
nacionalni odbor, kojeg je predsjednik osobno vodio, koji je trebao ispitati bolest. A
predjednik JAR- 2006. gdoine, jo uvijek osporava bolest...
Kao to UN istie, ako se sve navedene mjere ne usvoje od strane svih Subsaharskih zemalja,
onda e ova epidemija nastaviit da unitava generacije te e biti vjena barijera za politiki i
geografski razvoj u Subsaharskoj Africi.
Studija sluaja 4.2. HIV/AIDS
Sindrom steene imunodeficijencije (franc. - Syndrome
d'ImmunoDficience Acquise - SIDA) (eng. - Acquired Immunodeficiency
Syndrome - AIDS) (hrv. kopnica) je bolest ljudskog imunolokog sustava.
Osnovna osobina te bolesti je teko oteenje imunolokog sustava, tj.
nemogunost da se taj sustav brani od tetnog djelovanja razliitih bolesti.
Tada se smanjuje broj leukocita u krvi, smanjen je broj limfocita u limfnim
vorovima i slezeni, smanjen je broj zrelih T limfocita te se smanjuje
koliina protutijela. Pojam imunodeficijencija podrazumijeva smanjenu ili
neuinkovitu sposobnost imunolokog sustava u bolesnika.
Uzronik HIV (Human Immunodeficiency Virus), je retrovirus koji napada
specifine stanice obrane organizma, stanice iz grupe leukocita, tj.
limfocitske podgrupe - zrele T4-limfocite, stanice koje direktno sudjeluju u
imunolokoj reakciji protiv mnogih bolesti i tako ini imunoloki sustav
ovjeka bespomonim da se brani od bolesti, pa ak i onih na koje je inae
otporan. On svojim enzimom reverzna transkriptoza namee svoj genski
kod te tako zaraena stanica umnoava viruse i unitava se. HIV se
najee prenosi seksualnim inom, mijeanjem nekih od tjelesnih
izluevina oboljelog s onima zdravog ovjeka (sjemena tekuina, krv),
sa majke na dijete (u trudnoi) ili drugim dijelovima organizma u kojima je
koncentracija ovog virusa velika. Moe se zaraziti i koritenjem iste igle
kao i prethodno zaraeni, zatim transfuzijom a kroz posteljicu zaraena
majka prenosi bolest i na dijete. Zaraena majka moe dijete zaraziti i
dojenjem. Pojava i irenje bolesti. 1981. je kod pet mladih homoseksualaca
iz Los Angelesa otkrivena dotad nepoznata bolest. Nitko nije slutio da e ta
bolest postati prava kuga 20. stoljea. U poetku je AIDS smatran
boleu homoseksualaca. Trebalo je nekoliko godina da se dokae
suprotno sve dok nisu poela obolijevati djeca i ene. 1983. francuski
onkolog Luc Montagnierna francuskom institutu Pasteur izolirao je dotad
nepoznat virus i prozvao ga retrovirusom HIV, a bolest SIDA. Retrovirusi
sadre RNA umjesto DNA. Do 1996. godine otprilike 22.6 milijuna ljudi bilo
je HIV pozitivno, od toga 21.8 milijuna odraslih i oko 830 000 djece. 2005.
godine u Subsaharskoj Africi vie od 26 milijuna ljudi ivi s virusom, 2,3
milijuna smrtnih sluajeva godinje uzrokovanih bolestima vezanima uz
kopnicu (SIDA, AIDS).

RUSKA DEMOGRAFSKA KRIZA

''...ako se trenutna tendencija nastavi (smanjenje stanovnitva..) postojae prijetnja za
opstanak nacije... naa demografska situacija danas je alarmantna. ''- V- Putin, 2000.
Domgrafska kriza koju Rusija trenutno trpi je neuporediv ishod ratnih vremena na globalnom
sjeveru. Od raspada Sovjetskog saveza , u 1991. stope smrtnosti su se poveale, pad stopa
fertiliteat i oekivanog ivotnog vijeka, to je u kombinaciji, predskazalo pad ukupnog br.
stanovnitva za neto manje od milijun samo u 2005 godini. U razdoblju nakon raspada
Sovjetskog saveza, broj ruskog stanovnitva se smanjio za priblino oko 2.5 miliona.
Meutim, visoke stope useljenja su maskirale pravi opseg problema kako su se Rusi vraali u
svoju domovinu , iz bivih sovjetskih drava. Kao to slika 4.14 pokazuje stanovnitvo Rusije
je raslo u kasnim 1980-tim godinama i dok su migracije djelomino nadoknadile brzi pad u
prirodnom prirataju u 1990tim, ovo je sada usporilo. Kao to slika pokazuje, ukupno
smanjenje broja stanovnika na prijelazu stoljea dosegnulo je vie od 800 000 ljudi godinje.
(podaci iz Marqueza , 2005).oekivana ivotna dob je spala sa 63.8 u 1990, godini na 57.6 u
1994, , a ta brojka se poveala na 59 u 2005. Ovakva oekivana ivotna dob je najnia u
razvijenom dijelu svijeta. U meuvremenu, oevina ivotna dob za ene se smanjila sa 74,3 u
1990. na 71,2 u 1994., pa je porasla na oko 73 gdoine u 2005. (Goskomstat, 2005). Razlika
izmeu oekivanog ivotnog doba za mukarce i ene ovdje je najvea u svijetu. Ono to je
zapanjujue o tim brojkama jeste brzina kojom su se ovi padovi dogodili. Zato se to
dogodilo? Postoje mnoge teorije, ali prvo moramo obratiti pozornost na mnoge demeografske
okove koje je zemlja doivjela u proteklih 100 godina., jer su isti predstvljali temelj za
sadanje probleme. Ruska revolucija 1917. gdoine je dovela do dogogodinjih civilinih
ratova i gladi , to je rezultiralo u mnogim smrtima. Nedugo nakon toga to se ova situacija
stabilizirala, izbio je Drugi svjetski rat. Rusija je doivjela neke od najteih gubitaka , sa
posljednjim procjenama koje sugeriraju da je preko 14 miliona Rusa ubijeno tokom ovog
perioda. Kraj rata nije donio stabilnost zemlji jer je Staljin tokom perioda velikog terora
protjerao oko 2.5 miliona u zarobljenike logore na Ruskom sjeveru. Procjenjuje se da je za
vrijeme Staljinove vladavine , izmeu 1927. i 1953., skoro 2.8 ljudi umrlo u ovim kampovima
.Tek poslije Staljinove smrti, demografska situacija se poela usporeivati sa onom u
Zapadnoj Evropi. Rusija je ubrzo zavrila prvu fazu epidemiolokog tranzicijskog modela,
sanitarnu revoluciju, to je znailo da ljudi vie ne bi trebali da umiru od lako izlijeivih
bolesti, te su se poeo kreirari sustavi zdravstva u cijeloj zemlji. ak i tada, postojale su
ogromne demografske neravnotee, jer je puno vie mukaraca umrlo u prethodnim
dogaajima nego ena. Naslijee svega ovoga, je injenica da se u 2002 , postojalo 67 miliona
mukaraca u usporedbi sa 77 miliona ena u Rusiji. Meutim, Rusija je, u ovom trenutku, se
poela pomjerati kroz demografsku tranziciju kako su se stope nataliteta poele da poveavaju
i stope mortaliteta da smanjuju.
1960tih i 1970ih oekivano trajanje ivota nije se podudaralo sa onim u zapadnoj Evropi,
uglavnom iz kulturnih razloga. Tradicionalna Rusija je imala jednu od najveih u svijetu stopa
konzumacije alkohola, te ogranien asortman prehrambenih proizvda je znaio da mnogu
ljudi vode nezdrav ivot. Sredinom 1985, predjednik Gorbaev je pokuao da rijei ovaj
problem uvoenjem ogranienja na kada, gdje i koliko se smije prodavati alkohola. Iako vrlo
nepopularne, ove mjere su vidjele neka poboljanja u oekivanoj ivotnoj dobi. Meutim, ovi
pomaci su bili kratkotrajni zbog raspada Sovjetskog saveza 1991. gdoine, to je znailo da su
ove reforme naputene. Kao to je ve reeno, ovo je znailo znaajne demografske
nesigurnosti, i Rusija je skrenula sa staze predviene demografskim tranzicijskim modelom.
Do 1991. stope rodnosti i smrtnosti su se podudarale i rusko stanovnitvo se trebalo
stabilizovati. Od 1992. jaz izmeu roenih i umrlih doveo je do brzog pada u populaciji
zemlje. Postoje mnoge teorije zato se ova demografska kriza razvila i umjesto jednog razloga
postoji nekoliko imbenika i ova kriza je mjeavina istih. To su:
Historijsko zaostajanje: Ova teorija tvrdi da je trenutna situacija zapravo nastavak pada u
zdravlju ruske populacije jo od 1960tih i da je bio toliko brz zbog potisnutih smrti
odgoenih od strane Gorbaove anti-alkoholne kampanje sredinom 1980ih. Drugim rijeima,
oni koji bi trebali da su umrli od alkohola u 1980tim , nisu, zbog zabrana koje su bile na djelu.
Nadalje, dok je impresivan po broju doktora i kreveta u bolnicama, ruski medicinnski sistem
nije usvojio neke od najnovijih medicinskih dostignua. Iako nema sumnje da svi ovi
problemi su doprinijeli ukupnom problemu, to zapavo ne objanjava zato je ova kriza trajala
tako dugo.
Siromatvo: trenutne procjene predviaju da 20 do 30 miliona Rusa moe biti klasificiran kao
siromani, , s obzrimom da se glavnina njihovih prihoda smanjila ubrzano od pada Sovjetskog
saveza. Meutim, raspad nije donio gladovanje jer su ljudi(domainstva) razvili metode
preivljavanja, kao to je poduzimanje neformalnog rada ili uzgoj vlastite hrane. S obzirom da
veina ljudi moe zaraditi dovoljno novcaa da kupi dovoljno krane za svoje kuanstvom ovo
moe biti samo jedan dio ukupnog problema.
Pristup uslugama: dok Rusija jo uvijek ima besplatnu zdravstvenu zatitu , gdje ima
dovoljno doktora i medicinskih sestara, u osonovi sistem se ne finansira dovoljno. To znai da
su plae za mnogo medicinsko osoblje tek iznad levela siromatva i oprema je esto jadna.
Mnogi ljudi kau da oni moraju platiti za dobivanje ''besplatnih lijekova'' te visoka razina
siromatva znai da mnogi ne mogu si priutiti sve lijeove koji su im potrebni.
Kulturna pitanja: mnogi srednjovjeni mukarci se teko prilagoavaju u post-sovjetskom
razdoblju. Oni su esto morali da pronalaze posao van svoje struke, te osjeaju da su vjetine
koje su razvili u sovjetskoj eri vie nisu potrebne. To esto dovodi do frustracije i poveanja
razine stresa, koji se esto moe manifestirati u nezdravim ponaanjima, kao to je
konzumacija alkohola.
Mjeavina gore navedenih faktora rezultira u tome da rusko stanovnitvo danas se smanjuje
gotovo za milion ljudi godinje. Pretpostavljalo se tokom 1990, da ako se ekonomska situacija
pobolja, da e se i demografska situacija popraviti. injenica da su do 2007. problemi jo
vie ozbiljnijii nego ikad upuuje na to da se prethodna pretpostavka nee dogoditi. UN
predvia da e se, s obzirom na trenutne trendove, Rusija pasti sa 7 najnaseljenije na 14
najnaseljeniju zemlju u svijetu. Kao to uvodni citat, pokazuje, ruska vlada je upoznata sa
teinom ove situacije. Kao i kod drugih evrospskih zemalja, jedan od odgovora je d se potiu
stope rodnosti, tako to se nude mnogobrojni poticaji za porodice koji imaju djecu. Obitelji sa
vie od jednog djeteta dobivaju potporu za obrazovanje i zdravstvo, ali siromatvo i dalje
znai da mnogi ljudi osjeaju da ne mogu imati velike obitelji. Za razliku od
zapadnoevropskih drava, ruska vlada ne nastoji da ohrabri unutranje migracije kako bi
upotpunila manjak radne snage. S obzriom na duljinu i ozbiljnost situacije , jasno je da ce vrlo
teko se uspjeti preokrenuti demografske problemi koje Rusija trpi.

4.6 ZAPADNA EVROPA: IZAZOVI STANOVNITVA KOJE STARI

Uobiajeno je za regiju koja je ula u posljednju fazu demografske tranzicije, gdje su stope
nataliteta i mortaliteta izjednaene, da doivljava starenje stanovnitva, koje sse deava kada
projena starost stanovnitva se povea sa poveanejm ivotne dobi te sa samanjenjem ljudi
koji su roeni. Ovao poglavlje preispituje zato stanovnitvo stari te razmatra dugorone
izazove. Prema UN-ovim izraunima, izmeu 1950. i 2000. prosjena dob svjetske populacije
se poveala sa 23.6 na 26.4 godina te se oekuje da e porasti do 2050, na 36.8. slika 4.16
Evropa e imati najvii postotak u udjelu starijih osoba od 65 gdoina. Ova brojka je znaajna
jer se pretpostavlja da ljudi preko 65 godina nee radit te da e mnogi zavisiti o dravnim
penzijama za svoje prihode. Ova grupa e takoer manje vjerovatno plaati poreze, koristie
ee zdravstveni sistem, i oito, nee imati djece. Sa opadajuim stopama fertiliteta. Bie sve
manje mlade djece i preko vremena radno sposoobne omladine da podravaju ove koji su u
mirovini.
Da bi stanovnitvo zemlje raslo, stope fertiliteta moraju biit iznad onoga to je poznato kao
stopa zamjene stanovnitva. Ova stopa zamjene se bazira na ideji da ako ena ima manje od 2
djece , onda ona i njen partner ne uestvuju u ''zamjeni''. Stoga, kako bi populacija rasla,
fertilitet mora biti iznad 2.1 . u Italiji, naprimjer, stope fertiliteta su trenutno 1.2: to znai da
se njena populacija prirodno ne moe repliciati sama. U 2000, 18% italijanske populacije je
bilo preko 65 gdina starosti. Do 2050. Ova cifra ce se povecati na 35.9%. za Veliku Britaniju
ova cifra e rasti od 15.8 % do 26.7 s prosjekom Evropske Unije od 22.4%. u istom periodu
broj 20-24 godinjaka u paniji je pao za vie od 60%. Ovakvi trendovi predstavljaju glavne
izazove EU zemljama. Procjenjuje se da e do 2030. biit 20.8 miliona (6.8 %) manje radno
sposobnih ljudi u regiji. Za svake dvije radno sposobne osobe, postojae jedna umirovljena
osoba. U Italiji, koja ima populaciju koja najbre stari u Evropi , bit ce 1.45 radno sposobnih
osoba na 1 umirovljenu osobu, dok u USA omjer e biti 3,2 -1. To e znaiti da e porezni
prihodi opasti i da e se vie ljudi oslanjati na dravu za potporu. To je briga mnogih vlada da
e s manje poreznih obavezinika biti nemogue osigurati sadanje razine podrke. ak i u
2005. Troak na post-radni sektor ini veliki postotak ukupne potronje na socijalnu zatitu.
Kao to je Evropska komisija navela , sadanje razine socijanih odredbi nisu odrive , kako
staovnitvo stari, osim ako porezi se ne poveaju do zabranjenih razina. ( EU 2005)
Ovakvi trendovi poveavaju individualnu ranjivost dok stanovnitvo stari. Stavaranje
poslijeratne socijalne drave u Britaniji se utemeljila na ''od kolijevke do groba'' principu.
Ljudi su radili u spoznaji da njihove dravne penzije e osigurati dovoljno prihoda za
zadovoljavajui ivotni standard i da e biti u mogunosti da koriste besplatni zdravstevni
sistem u vremenima potrebe. S obzirom na sve vei razmjer izmeu porezne osnovice i onih
koji su ovisni o dravnim prihodima, ovvakav okvir vie nije opstojan. Britanska vlada je
nedavno jasno istakla da mladi ljudi ne treba da oekuju mogunost da e dobiti dravne
penzije kada se umirove, jer drava nee biti u poziciji da plati takve razine penzija.
Procjenjuje se da u Velikoj Britaniji vie od 12 miliona ljudi nemaju vlastite ili kompanijske
penzije i morae se da oslanjaju na dravu za svoje mirovine. Istodobno, kompanije koje su
prethodno ponudile velikodunne mirovine radnicima shvataju da e imati velikih potekoa
u isplaivanju istih kako ljudi ive dulje. Ovaj nesrazmjer mirovina znai da su mnoge firme
zatvorila svoje finalne eme plaanja., zamjenjujui ih sa emamam koje su povezane sa
berzom. Time su smanjene izraunate mirovine za mnoge ljude te njihove budue prihode je
vrlo teko predvidjet. Evropske vlade poinju da reaguju na ovaj problem. Zadatak je vrlo
teak s obzirom na emotivnu prirodu ovog probrema. Jedan od rijeenja je da se povea dob
za umirovljenje, to bi povealo porezne prihode i smanjilo duljinu vremena u kojem bi ljudi
dbili penzije od drave. Razumljivo, rijetko koji ljudi ele da rade due od oekivanog i,
esto, prijeti se trajkom , ak i pri samoj pomenu poveanja dobi umirovljenja. Druga
mogunost je da se pokua da potaknu stope rodnosti kako bi vie mladih ljudi ulo u
ekonomski sistem. Na primjer, stopa rodnosti u Njemakoj je 1.73 te proocjenjuje se da 30%
ena nije nikad imalo djecu. Ovo je dovelo Bild, naprodavanije njemake novine da objavi:
Djeiji ok: Nijemci izumiru. ''. kao odgovor na ovaj problem, njemaka vlada je uvela
''Novac roditelja'' zakon, koji nalae da od januara 2007. roditelji koji ostanu kui da se brinu
za svoju djecu e dobiti 67% od svog dohotka za prethodnu godinu ( oko 1800 mjeseno) .
Oni sa vrlo niskim prihodima, e dobijati 12 mjesenih plata u iznosu od 450 eura . ovo je
izuzetno velikoduno u uspredbi sa Britanskim sistemom pri emu nova majka prima 90%
plae za prethodnih 6 sedmica te 150 E ili 102 funte za samo 26 sedmica. Mukarci mogu
dobiti dvije sedmice oinskog dopusta pri emu e dobijati 150 eura sedmino. U Norvekoj,
ene primaju na trudnikom odsustvu 10 mjeseci pune plae, a mukarci dobijaju 4 mjeseca
odsustva pri emu im je isplaena plaa u punom iznosu, to pomae zemlji kao tome da bude
3 zemlja sa najveim stopama nataliteta u Evropi. Poljska i Italija su uvele jednokratnu isplatu
za svako novoroeno dijete. Meutim, kao to ne postoji jamstvo d a e takvi programi raditi,
te trebae puno vremena dok ova skupina ne dosegne radno-sposobno razdoblje, mnoge
zemlje se sada okreu meunardonim migracijama kao nainu za poveanje njihove radne
snage. Ovo je vrlo skup politiki pristup jer mnogi ljudi brinu o teti koju bi strani radnici
uinili njihovoj ekonomiji kao to je poveanje stopa nezaposlenosti ili smanjenje plaa
zbog dodatne konkurencije. Kako bi se istraili izazovi koje meunardone migracije
predstavljaju za zemlje , sada emo ispitati porast migracija u Velikoj Britaniji nakon irenja
Evropske Unije 2004. godine.
MIGRACIJE I POPULACIONE PROMJENE
Migracije su uvijek bila vana komponenta promjene stanovnitva na lokalnoj, regionalnoj i
nacionalnoj osnovi. Postoji mnogo razloga zato ljudi odluuju da migriraju u drugu regiju ili
zemlju. To mogu biti poticajni imbenici poput politikih nestabilnosti, civilnih konflikata,
prislinih migracija, nedostatak radnih mjesta, glad, ili faktori kao to su stabilnost u novoj
zemlji, vee plae ili bolje prilike za ivot. Od oko 1800. Evropa je iskusila najvee stope
migracija, uglavnog zbog poticajnih faktora kao to su glad, u Irskoj, siromatvo u Italiji ,
naprimjer. Do poetka Prvog svjetskog rata, procjenjuje se da je oko 55 miliona ljudi
napustilo Evropu, uglavnom je otilo u Sjevernu Ameriku. U tom perodu, oko 9 milijuna ljudi
je napustilo Italiju, a Norveka populacija se smanjila za etvrtinu. Ti tokovi su se smanjili
nakon Prvog svjetskog rata kako se ekonomski rast u Evropi znaio da postoji sve manje
faktora za odlazak, te da su zemlje primaoci postroile svoje migracione kriterije. Iako je
nakon Drugog svjetskog rata dolo do baby-boom-a u zemljama Zapadne Evrope, to nije
osiguralo dovoljno brz odgovor za potrebom za radnom snagom, kako su regije ekonomski
rasle. Dakle, umjesto da gledaju u masovno iseljavanje , regije su poticale proaktivno
useljavanje. U to doba mnogobrojna su bila doseljavanje sa zapadno indijske teritorije u
Veliku Britaniju (kasne 1950. godine 50.000 godinje). Veina migranata koji su doli u V-B
dolazi sa tri regije: Gujarat, Punjab i Mirpur ( u Pakistanu, nakon to je iIndija bila podjeljenja
na dvije drave nakon neovisnosti). Niti jedna od ovih regija nije bila osobito siromana, ali
su imali dugogodinju tradiciju meunarodnoog trgovanja te migranti su se ranije naselili u
Velikoj Britaniji. Migracione struje u Velikoj Britaniji dosegle su svoj vrhunac 1960. do 1962.
goidine, kada je uvedeno zakonodavstvo koje je omoguavalo tei ulazak u zemlju. Ovo je
doneeno iz straha da e poveane migracije nagristi britanske vrijednosti te da e dovesti do
nasilja izmeu razliitih etnikih skupina. S obzrom da stope nataliteta opadaju u mnogim
zapadno evropskim zemljama, migracije su aktuelna tema. Nadalje, ukupan broj
meunarodnih migranata raste. U 2002. UN je procjenio da je broj stranih migranata preko
175 miliona, to je duplo od brojke u 1975. Castles i Miller (2003) tvrde da se oblici
migracija mijenjaju te da ulazimo u ''doba migracija''. Oni identificiraju etiri glavna podruja
u kojima se migracije mijenjaju:
 1. Migracije su sve vie ''globalne'', u s mislu da sve vie zemalja je pod uticajem istih te
da se istovremeno raznolikost podruja porijekla poveava.
2. 2. Migracije se ubrzavaju, a broj kretanja raste u svim veim regijama u sadanje
vrijeme.
3. Migracija se sve vie diferencira, bez dominantne jedne vrste koja se kree, nego
kombinacijom trajnih doseljenika, izbjeglica, kvalificirane radne snage, ekonomskih
migranata studenta, umirovljenika, buduih nevjesta itd.
4. Migracije sve vie ine ene, koje sve vie postaju dio radnih migranata ali i ine
najvei dio u izbjeglikim kretanjima.

U Evropi najveci uticaj na meunarodne migracije je imao raspad Sovjetskog saveza, te

pristup mnogih istono evropksih zemalja Evroskoj Uniji 2004 godine i 2007. Za vrijeme
sovjetskog razdoblja, bilo je vrlo oteano putovati iz Istone Evrpe u Zapadnu. Nakon kolapsa
Sovjetskog sistema, predstavljenim ruenjem Berlinskg zida 1989. ljudi u regiji su bili
slobodni da napuste svoje zemlje. Meutim, mnoge Zapadno evropske zemlje su nametnule
stroge vizne reime za zaustavljanje migracija iz regiona. Ovo se promijenilo kad se Evropska
Unija proirila na istok 2004. Godine-
Unato injenici da poveana migracija nije dovela do poveanja stopa nezaposlenosti,
migracija su isad izuetno osjetljiva tema.

Pitanje potronje

potronje

Gledanje televizije, jedenje hamburgera, noenje dizajnirane odjee, odlazak u klubove,

pijenje Starbucks kapuina, kupovina, skejtanje - sve su to primjeri potronje. Svi e oni biti
spomenuti u ovom poglavlju. Na prvi pogled ine se trivijalnim, globalnim, nebitnim
stvarima. Nedostojnog akademskog promatranje, pogotovo kada se nalazi uz vie oito
vanijih pitanja kao to su globalna korporativna geografija, geografije siromatva, ili novi
oblici globalnih monetarnih propisa. Ne samo to, ovi slucajevi svakodnevne potronje,ustvari
se i ne ine Geografskim. U ovom poglavlju cu vas ubjediti da je takva predrasuda pogresna.
U stvari, prikazau upravo suprotno: tj.da svakodnevna praksa potronje ima veliki
ekonomski i kulturoloki znaaj, te da su u osnovi geofrafski, isto tako uvrteni u izradu
'globalne', 'lokalne" i ''neakademske'' ili 'nestrune' geografske nauke . U globalu, tvrdim da u
znaajnom dijelu mi stvaramo i razumijemo geografiju kroz nae svakodnevne, globalne,
aktivnosti kao potroaa .

Postoje brojni razlozi zato nismo predisponirani da razmiljamo o potronji kao vanom
faktoru. Tehniki gledano, potronja se moe definirati kao iskoritenost proizvodnje ljudskog
rada. U osnovi, ini se neminovna pojava i slijeenje ovih djelatnosti proizvodnje.
Pretpostavimo da jedem hamburger u McDonald'su . To ne bi bilo mogue uiniti da
hamburgeri nisu tamo napravljeni, McDonlad's ne bi bio u mjestu gdje ja ivim da nije razvio
meunarodnu strukturu sarandnje, da nisam zaradio novac koji mogu potroiti i da sloeni
financijski sistem nije uspostavljena da omogui trgovaku transakciju poput mog kupovanja
hamburger.

Ali ne smijemo pomijeati redosljed ivota hamburgera i njegovu potronje - hamburger se

prvo naprvi pa se onda jede, novac se prvo zaradi pa se zatim potroi s pitanjem uvoza ili
uzronosti.

Da , potronja ovisi o proizvodnji, ali, oito, proizvodnja takoer ovisi i o potronji. Priroda
tih odnosa je kompleksna ali i otvorene za promjene i rasprave , ali u kratkim crtama postoji
iroko rasprostranjen sporazum gdje je potronja niti neizbjena, zavrna faza jednosmjernog
gospodarskog proizvodnog lanca niti , jednostavno, nusproizvod monetarnog optjecaja.

Naime, u formi ''maloprodajnog kapitala'', potronjaini kljunu ulogu unutar mnogih

gospodarstava. To objanjava rastui udio nesamostalnog rada i esto ostvarivanje velikih
ovlasti tijekom proizvodnje kroz organizacijske mo trgovaca prema njihovim dobavljaima
(za rad u tom smjeru vidjeti Wrigla and Lowe 1996). tovie, u pojedinim djelovima
gospodarstva takoer moemo vidjeti kako je gospodarstvo rekonfigurirano od proizvoaa
sirovina a prema oblikovanju ''znakova i prostora'' (Lush and Urry 1994) posveenih
marketingu i prodaji. Nike bi bio primjer. Prema Robertu Goldmanu i Stefanu Papsonu
(1998), Nike ne proizvodi toliko sportske odjece koliko stvara i prodaje brend Nike,
konstituiranog kroz znak i tipografiju imena Nike, loga i filozofije ''Just do it''.

Nike investira vie u reklamiranje i promociju (oko 10% godinjih prihoda) nego u glavne
trokove ( od 3 do 5%). Ti glavni trokovi su uglavnom usmjereni prema distributivnu
infrastrukturu, administrativnu i dizajn infrastrukturu i prodajnu ifrastrukturu ( kao to je
Nike-grad, prodjano mjesto). Nike-ovi poslovi i poduzea su konstruisani tako da ga vode do
elnih pozicija na tritu. Fokusirani su na potronju. To je iri trend, s diskursima potronje
o razmisljanju i djelovanju na nain kako su kupci fokusirani- dovodi do istaknutog mjesta u
komercionalnim i javnim organizacijama (vidi Du Gay 1996). Generalno gledajui, na
vijestima diljem svijeta '' povjerenje potroaa'' ili njegov nedostatak se navodi kao glavni
uzorak cvata ekonomskog proizvodnog sektora. Kupci ili ee ''kupac'' ili ''trite'' su esto
prozivani kao razlozi zato mora biti poduzeto djelovanje u gospodarstvu. Banane moraju biti
odreene veliine jer ''kupac'' eli da one takve budu, stoga su Karibski uzgajivai preli u
prednost prema Britanskim prodavaima hrane u odnosu na one iz June Amerike. Trokovi
se moraju smanjiti u bankarstvu jer potroa ne eli odabrati instituciju koja ne daje najbolju
ponudu, to dovodi do gubljenja radnih mjesta. Supermarketi mijenjaju dobavljae hrane, ili
barem zaprijete da e na taj nain pokazati svoju mo, izraavajui svoju zabrinutost za
odgovarajue standarde kvalitete koju kupci zahtjevaju. Prema rijeima Danny-a Millera,
kupac je postao neka vrsta ''svjetskog diktatora''. ''Danas, stvarna snaga nedvosmisleno lei s
nama, to je dovelo do potroaa Prvoga Reda''. Ovo takoer sugerira da bilo koja izbirljivost
oko izuavanja potronje, jednostavno zbog toga to mnogi u svijetu nisu imuni kupci, je
pogrena. Za Millera, ''Potvrda o potronji ne treba se oduzeti iz kritike o nejednakosti i
izrabljivanju, ali ova kritika je sruena najvie zbog toga to su enormne posljedice i atrakcije
potronje izostavljene iz analize''.

Temeljni izazov za 21.stoljee je oblikuje ekonomski oblik koji popunjava tu dra potronje.
Ali ta je je s tim draima potronje? Ovdje dolazimo do drutvene i kulturoloke znaajnosti.
Za potronju je rijetko, gotovo nikad, jednostavno stvar poznavanja materijalnih potreba.
Tanije, potronja igra centralnu ulogu u naim irem drutvenom i kulturolokom ivotu i ti
iri obrisi kulturolokog i drutvenog ivota oblikuju nau naviku potronje. Potronja je od
centralne vanost za ekonomije i njene geografije ali ne i nuno ekonomska.

Koji su drutveni i kulturoloki procesi sadrani u naoj potroakoj navici? Da

pojednostavimo neto, mogu se identificirati dva glavna seta ideja o tome. S jedne strane, tu
su oni koji naglaavaju kako je potronja drutveno i kultoroloki prouzrokovana, kako mi
kao individualni potroai, jednostavno reeno, smo nainjeni da konzumiramo, postajuci
udubljeni u iru potroaku kulturu. Na primjer, filozofer Herbert Marcuse je pisao o tome
kako je u kapitalizmu drutvena proizvodnja od ''lane koristi''(Marcuse 1964), a smisao
htjenja i zahtjevanja vie nego materijalna potreba (Plate 18.2). Tanije, brojna istraivanja su
raspravljala o reklamnoj ulozi u stimulaciji potronje, izazivanje elje prema proizvodima koji
inae ne postoje (za pregled istraivanja o ovome vidi Packard 1997, gdje je naglaena
reklamna uloga na nau podsvjest, za vie skoronjih i suptilnih intervencija u vezi
reklamiranja i reklamne uloge u posredovanju u proizvodnji i konzumaciji vidi Nixon 1997 i
Jackson i Taylor 1996). U tom smislu, proizvoai su ti koji dominiraju unutar potroake
kulture. Zaista je potroaka kultura nain da se osigura da masovna proizvodnja bude
braena odgovarajuom razinom masovne potronje. Sve u svemu, potroai su prikazani kao
tune i smirene figure:
 - Nerazumne robove prema trivijalnim, materijalistie elje koje mogu biti kontrolirane
unutar bezazlene masovne suglasnosti sa izraunavanjem masovne proizvodnje.
Potroa je kulturno nasamaren ili dopingiran, bubalo zavedeno reklamiranjem, modna
rtva.yupiiiis ko bi prodao svoje pravo za mnotvo dizajniranih marki. navodno
vjezbanje slobodnog izbora, s tim potroa ustvari vrijea tenju modernog zapadnog
svijda da bude slobodan, racionalan, nezavisni i slobodno definirajuci. ( Slater
1997:33)

S druge strane, mogue je vidjeti potroaku kulturu kao pasivnu, manje kontroliranu, manje
predodreenu. Ovdje naglasak nije na to da se potroae natjera da troe, nego na kupce koji
to koriste za vlastite ciljeve. U tom smislu, potronja je manje smrt proizvodnje, kraj
ekonomskog lanca koji pocinje s robnom proizvodnjom, i vie njenim uspostavljanjem. U tom
smislu, neki stresni naini u kojim (mnogi) potroai prorade kako bi proizvodi bili prodani
njima, daje im novi smisao u procesu, i koristi ih kao pokretae platforme za njihovu
simbolinu i praktinu kreativnost (za primjere pogledaj Willis 1990). Klasini primjer bio bi
Italijanski skuter (pogledaj Hebdige 1987). Koji je bio originalno namjenjen u poslije-ratnu
periodu za mlade, gradske Italijanske ene, u Ujedinjenom Kraljevstvu Labretta i Vespa
skuteri postaju centralna identifikacija ''Modne'' subkulture. Prvobitno modno privlaan zbog
svoje Italianizacije i esteskog dizajna, kasnih 1960-ih skuter je postebeno simbolino i
materijalno prilagoen da djeluje subkulturalna ikona za razliku od Britankse ''sirove
mukosti Rokera'' i njihovih motora (Plate 18.3). Generalno, bilo je puno pristupa koji su
istekli kako potronja ukljuuje upotrebu dobara unutar, barem djelomino, autonomnih
kulturoloki podruja: unutar strukturnih statusa i oblicima klasne razlike, dakle ta je
potronja regulirana na osnovu drutvenih struktura i nasljednih sklonosti (Bourdieu 1984),
unutar linih snova o potronji, dakle potronja je ispunjenje naih fantazija i elja (Campbell
1987), ili unutar domaih veza izmeu ljubavi i brige, dakle potronja je konkretizacija naih
odnosa prema najbliima i najdraima (kuhanje i djeljenja obroka, kupovina darova,
pomaganje nekome u izboru odjece) (Miller 1998). U svim tim razliitim pristupima, kako
bismo razumjeli potronju, moramo razumjeti drutvenu i kulturoloku vezu unutar kojih je
potronja konstituirana. Nemogue je jednostavno isitati na svijet potronje iz korporativnih
strategija proizvoaa. Nadalje, ono to je navedeno ovdje jes puno pozitivno drutvenih
mogunosti potronje, osjeaj djelovanja i samostalnu autnomiju koju moze izazvati. Moglo
bi se rei, primjerice, da je u poreenju prema ljudskim poljima djelovanja, svijet potronje
oe initi relativno plodno mjesto za kreativnost, samoispunjenje i zaista osloboenje (Miller
1995). Kroz potronju moemo uiniti svijet znaajnim za nas i izgraditi vlastiti svijet. Od
velikog interesa za geografe je gografski karakter svijeta proizveden kroz potronju. U
preostalom dijelu ovog poglavlja, ispitaemo geografski karakter kroz tri povezana pitanja:
globalna proizvodnja kroz potronju, lokalna poizvodnja kroz potronju i geografsko znanje
izraeno kroz potronju. Dakle prvo, na fokus e biti na karakteru globalno geografske
potronje proizvoda. Neki tvrde da potronja sve vie izjeda kulturu i njeno znaenje u
geografiji mjesta i lokaliteta, osim historijske sedimentacije koja oznaava mjesta i ljude
razliite jedne od drugih i zaglauje ih vie unutar vie homogeniziranih trita koja bolje
odgovaraju nadlokalnim operacijama kapitala.dakle, jesu li nai svojetovi potronje sve vie
isti? Osvrnuvi se na primjere iz Istone Azije, Rusije, Izraela, Konga i Londona, neu vam
predloiti, tvrdei da potronja kuje drukije, ogranieno iskustvo svjetske proizvodne kulture
i geografske razlike umjesto da ju se eliminira. Drugo, rasprava pomie skalu razmiljanja o
lokalnoj proizvodnji kroz potronju. Ne samo da emo uiniti svijet globlanim u razliitim
formama kroz potronju, mi emo takoer stvoriti lokalni okoli kroz potronju. Uzimajui
primjere opink centara, nonih klubova, skejtbordinga u gradskom podruju, mi emo biti u
potrazi prema ulogama koju ine takva mjesta u samoj potronji, traei samo ono ta se
deava u njima, i ta nam to govori generalno o karakteru potroake kulture. Moji dokazi bi
bila mjesta koja predstavljaju strategiju komercijonalnih interesa dizajniranih za promicanje i
reguliranje potronje. Meutim, to takoer ukljuuje ljudsku izradu i redizajn mjesta u formu i
kroz praksu koja priznaje drukiju logiku nego onu komercijonalnu i ekonomsku racionalnost.
Konano, okrenuu se direktno prema vezi izmeu lokalne i svjetske potroake geografije.
Potroaki svjetovi su uvijek istovremeno i lokalni i svjetski. Naprimjer, hrana koju jedem,
televizija koju gledam, muzika koju slusam u mom lokalnom mjestu su po izvoru iz cijelog
svijeta. Svakodnevni inovi potronje koji su poduzeti u mojoj kuhinji i dnevnoj sobi su
ovisni o irokoj mrei opskrbe. Posljednji dio ovog poglavlja odraava se na ove veze i na to
sta ja i ostali kupci znamo o njima. U djelu gdje kroz kritiko razmatranje ideja o (geo)etikoj
potronji, razmatra se kako potronja stvara vezu izmeu ljudski bia i mejsta koja su takoer,
u isto vrijeme, odvojena jedna od drugih u smislu obrazovne veze. Jedna od karakteristika
naeg svijeta potronje je ta veza izmeu lokalnog i svjetskog, to izaziva teka geografska
pitanja, intelektualno i lino. Ovo, ta je sugerirano, su vana pitanja za razmatranje po
antropogeografija.

Svijetska geografija potronje

Proizvodnja, kultoroloki imperijalizam i kraj geografije

Potronja je srce nekih od najznaajnijih intelektualnih debata naeg doba, viena kao, nita
manje od kulturoloke sudbine svijeta. Ova debata je centar na kojoj se mjeri suvremena
potronja i stvara i odrava duboka erozija kulturnih tradicija i razlika, homogenizira svijet u
to sliniji krajolik, ljudi i drutveni sistema kao to je irenje iz njihovih sredita u Sjevernoj
Americi i Europi. Dick Peet, naprimjer, tvdri da kapitalizam i njegova potroaka kultura
obuhvaa '' snanu kulturu koja obuhvaa lokalno i regionalno iskustvoruei staru
geografiju drutva i kulture'' (Peet 1989: 156). Sack se slae da kroz potronju postoji ''trend
golobalnog gospodarstva i kulture, koji zahtjeva da mjesta diljem svijeta sadre iste ili
funkcionalno povezane aktivnosti i da geografske razlike i varijacije koje posreduju s ovim
intrakcijama trebaju biti smanjene ( Sack 1996, 96). Teko je izbjei este komentare na
svjetsko irenje proizvodnje i brenda kao to je McDonalds ili Coca Cola, u mjeri u kojoj su
oni uli u akademski jezika- kao to je ''McDonalizacija drutva'' ili ''Koka kolonijalizacija'',
kao neizostavnost za potroaku homogenizaciju. Putnike prie su previe napunjene s
tunim priama kako ovjek moe putovati do krajnjih granica svijeta, samo da bi pronaao
ljude koji rade isto ono to je putnik mogao vidjeti i kod kue: u naslovu Iyer'sovog izvjetaja
iz ''ne-tako-dalekog Istoka'' ima ''noni video u Kathmandu''. Neki od ovih problema
homogenizacije ce biti raspravljani u 13. apteru. Ovaj dio e ih razmatrati vie u detalje,
fokusirajuci se na pitanje potronje. Za mnoge, ono to moderna potronja donosi je
''kulturoloki imperijalizam''. Ta teza ima puno oblika. Za neke to dokazuje ''istovarivanje''
Prvog Svijeta, posebno Amerike, potroake poizvodena tritu Treeg Svijeta, autentina,
tradicionalna i lokalna kultura u mnogim dijelovima svijeta se probija od strane postojeih
ogromnih kvalitetnih vjetina, komercijonalnih proizvoda, posebno iz Amerike. to se tie
kritike dominacija je na stranih i kompanija Prvog svijeta i Amerikim multinacionalnih
kompanija i prevlasti proizvoda koji promoviraju Prvi Svijet i Amerike vrijednosti. Takoer
podigla se zabrinutost zbog posljedinog gubitka autohtonih, ''autentinih'' lokalnih kultura,
tako da je ''prava'' kultura nekog podruja i ljudi izgubljena. Za druge, problem nije samo
osvajanje nekih nacionalnih i regionalnih kultura od strane drugih, nego i nain na koji
konzumerizam unitava sve kulture koje smo razumijevali. Sugestija je, dakle, da sve ono to
potronja predstavlja je suvremena dominacija veoma osebujnog kultorolokog oblika-
potroaka kultura koja je u mnogo emu jedva kulturna uope. Potronja, neki sugeriraju,
je sve o politikoj ekonomiji trita dionica, nia i profita, i kao takva temelj za razliku od
sutinske vrijednosti kulturnog znaenja i komunikacije. Za druge, kao to je George Ritzer u
ijem izvjetaju nazvanom '' globalizacija nieg'', potronja time te da proizvodi prazan oblik
i prostor, lien povezanosti prema odreenom vremenu i prostoru. Ono to je bitno ovdje je
djelomian gubitak kulturoloke raznolikosti izrada glupog svijeta ali moda jo vanije
gubitak kulturolokih alternativa. Jedinstvenost je dvostruko problematino jer podrazumijeva
sukladnost. To rezultira, u kulturolokom obliku, da je neadekvatna i ne isponjavajua za
mnoge od kojih je nametnuto:

-sistem koji bi bio adekvatan za najsiromasnije, u tome, sisteme bi znaio set instrumenata,
simbolinih i drutvenih odnosa koji bi im pomoglo da preive u potrazi za temeljnim
potrebana kao to je hrana, odjea, smjetaj, medicinska skrb i obrazovanje. Takve potrebe
nisu ispunjene ako se one odnose na potronju Kentucky smrznute piletine, Coca Cola, Aspro
ili Peter-Stuyvesant cigareta.

Ono ta je ovdj pitano, dakle, jesu vrijednosti koje su podzidane u potroakoj kulturi i
sposobnos potronje da zadovolji ''istinite'' nasuprot ''lanim'' potrebama potroaa. Jasno, to
su temeljni problemi. Kakogod, izvjestaji povezani s gore navedenim su djelomino i oslonac
na neke problematine pretpostavke: da autentinost kulture ovisi o otpornosti na vanjske sile
i predmete; da su ne-Zapadni potroai prevareni ili prisiljeni na imanje potroakih ukusa
koji su neprimjereni njihovim stvarnim potrebama, kao to je masa Zapadnih potroaa bila i
da potroai pasivno konzumiraju zapadna dobra i naprave ih istim diljem svijeta.

Sad bi se trebali okrenuti na neke od kritika kulturolosko imperialistikog pristupa potronji,

kroz prizmu posla koji predstavlja proces ne ''homogenizacije'' nego ''autohtoni''.

Potrosnja sa neta

Bruto raspoloiva energija u vodenim resursima procjenjuje se na 34000 TWh/godinje, dok

je tehniki iskoristivo oko 13500 TWh/godini.
Prema najnovijim informacijama u svijetu je danas u pogonu 441 nuklearnih elektrana ukupne
snage 356 GW koje godinje proizvode oko 2600 TWh elektrine energije, to predstavlja
17% svjetske proizvodnje elektrine energije.

Drava koja proizvodi najvei udio elektrine energije, 75%, u nuklearnim elektranama je
Francuska.

Ako govorimo o potronji energije onda mislimo na upravljanje tom potronjom, tj. skupom
mjera kojim se eli omoguiti koritenje energije za zadovoljenje potreba ljudske zajednice,
ali na takav nain koji e dati i slijedeim generacijama mogunost zadovoljenja njihovih
energetskih potreba.

Prije 600000 godina kada je ovjek otkrio vatru i poeo je koristiti dodatnu energiju. Unazad
oko 200 godina, otkrivanjem parne maine, je zapoeto koritenje ulja, kasnije nafte pa plina.
Sve ovo je olakalo ljudski ivot ali ubzo je ovjek shvatio ta su tetne posljedice.

21. vijek je vijek borbe za energiju i hranu, jer broj ljudi na Zemlji stalno raste, do sada
poznati fosilni izvori energije se iscrpljuju, a obradive zemlje za dobivanje hrane je manje.
Energija je kljuni faktor koji treba da odri ravnoteu na zemlji i omogui opstanak na njoj.

Prolih dvadeset godina svjetska potronja elektrine energije rasla je 3,4% godinje.
Potronja svih energetskih oblika u toku istog perioda bila je 2% godinje. Meutim, oko 2
biliona ljudi i danas nema mogunost koritenja elektrine energije.

Regionalna potronja energenata u 2004.

Najveu potronju elektrine energije imaju SAD sa trendom rasta u narednih dvadeset
godina od samo 1,4%. Razlog tome je koritenje ureaja vee efikasnosti, primjena programa
energetske efikasnosti i koritenje obnovljivih izvora energije. Najvei porast koritenja
elektrine energije u slijedeih dvadeset godina oekuje se u Kini i drugim ne razvijenim
zemljama Azije oko 5,3% godinje, a u Meksiku i drugim zemljama June Amerike oko 4,7 %

S obzirom na globalne trendove, ukupno koritenje energije u svijetu porast e za 51%

izmeu 1995. i 2020. Ukupno koritenje energije u Istonoj Evropi i bivem Sovjetskom
Savezu ponovo e porasti, nakon pada u 90-tim izazvanog ekonomskim propadanjem i
politikim reformama.

Prema podacima dostupnim do jula 2001, proizvodnja i potronja energije i infrastruktura u

Bosni i Hercegovini jo uvijek nisu dostigli predratni nivo. Potronja energije po glavi
stanovnika je na predzadnjem mjestu u Evropi, sa proizvedenih 0,03 kvadriliona Btu (British
thermal unit - britanska termalna jedinica sadri 1,055 J) i potroenih 0,09 kvadriliona Btu u
1999 (EIA, 2001).

Ovo je popis drava po potronji piva po glavi stanovnika.

Slike iz knjige
Svaka kultura u svijetu danas predstavlja dio svakodnevnog ivota pojedinca i cjelokupne
nacije. Globalno gledajuci, kulture predstavljaju zapravo sistem uzajamnih miljenja i
sredstava koji su najee bazirani na stvarima poput religije, jezika, etnike pripadnosti, a
koji mogu egzistirati na brojnim razliitim prostornim skalama (lokalne, regionalne,
nacionalne, globalne, meu zajednicama, grupama ili nacijama).
Svaka kultura je takoer socijalno odreena i definisana, te zbog toga, nije odvojena od
odnosa moi. Ono to je karakteristino za dananji svijet jeste injenica da dominantne grupe
u drutvu nastoje da nametnu svoje ideje vezane za kulturu, kakva god ona da je, te
svakodnevno su one sukobljene sa drugim grupama, ili kako se jo zovu subkulturama.
Danas su kulture zaista neizostavni dio ljudskog ivota. Razliite su u razliitim zemljama u
svijetu. To joj daje geografski znaaj. ak kada pojedinac napusti svoju zemlju, on ''nosi''
svoju kulturu sa sobom, mada uglavnom je ponekad primoran i da prihvati tuu, jer se ona ili
namee, ili jednostavno treba da bi se bolje uklopio u zajednicu. Danas moemo rei da
kulture daju smisao i znaaj svijetu.

GEOGRAFIJA, KULTURE I GLOBALNA PROMJENA

ta je kultura?

Najprije, bilo bi potrebno definisati pojam ''kulture''. To, samo po sebi je komplikovan i teak
zadatak. Do 1950. godine, na primjer, postojalo je preko 150 razliitih akademskih definicija
pojma kultura.
Kulture su dio svakodnevnog ivota. One su sistem uzajamnih miljenja i sredstava najee
bazirane na stvarima poput religije, jezika, etnike pripadnosti, a koje mogu egzistirati na
brojnim razliitim prostornim skalama (lokalne, regionalne, nacionalne, globalne, meu
zajednicama, grupama ili nacijama).
Kulture su takoer socijalno odreene i definisane, te zbog toga, nisu odvojene od odnosa
moi. Dominantne grupe u drutvu nastoje da nametnu svoje ideje vezane za kulturu i one su
sukobljene sa drugim grupama, ili kako se jo zovu subkulturama. Kulture daju smisao i
znaaj svijetu.

''Kulturni zaokret''

Geografi su usmjerili svoju panju na kulturalna objanjenja globalnog, nacionalnog i

lokalnog fenomena, istraujui probleme poput kulturalne ukorijenjenosti ekonomskog
procesa (npr. Amin i Thrift, 2004), veza izmeu kultura, identiteta i potronje i kulturalne
izgradnje socijalnih veza polova, etnike pripadnosti i klasa, koje oblikuje ljudske ivote. (npr
Nelson i Seager, 2004)
Svijet se u potpunosti promijenio u posljednje dvije dekade i te promjene imaju dubok
kulturoloki karakter. Navedimo kao primjer , ogromne promjene koje su se samo pojavile u
''razvijenim'' ekonomijama jo od 1980.god. (odbacivanje manufakture, porast servisa,
feminizacija radne snage, poveana fleksibilnost sve su to karakteristike tzv ''Post-
Fordizma'')
Pokreti koji se javljaju irom svijeta, bilo slika, simbola ili vidova razmiljanja i komunikacije
su bez premca u smislu njihovog volumena, brzine i kompleksnosti. Kako kompijuterska
tehnologija, video snimke, i elektronska muzika prikazuju, materijalni svijet roba i tehnologija
je duboko kulturalan. Kao dodatak tome, kultura je postala iznenaujue komercijalizirana;
drugim rijeima: kultura je prevedena u materijalna dobra koja mogu biti reklamirana i
prodata.

''Prostorni zaokret''

U kulturalnoj i socijalnoj teoriji, takoer postoji takozvani ''prostorni zaokret''. Svijet se

mijenja brzo, i stopa promjene je vjerovatno vea nego ikad ranije. Nove tehnologije, poput
interneta i satelitskih komunikacija znae da svijet postaje vie globalan i vie meupovezan.
Poveana brzina transporta i komunikacija, poveanje krianja izmeu ekonomije i kulture,
rast internacionalnih migracija i mo globalnih finansijskih trita su meu glavnim faktorima
koji su promijenili svakodnevne ivote u prolim dekadama.
Za kulturu se kae da operira na 3 prostorne skale: lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj. Dvije
glavne interpretacije su prevagnule u raspravi. Prva istie globalne aspekte promjene. Kao
najjednosavniji, ovaj pristup predlae da je mogue da se identifikuje procesi kulturalne
homogenizacije ideja da svako postaje isti dominantna u SAD, i najee se raspoznaje po
primjerima poput '' Coca- Colonizacije'', ''McDonaldizacije'' i ''Holivudizacije'' (Cochrane,
1995).
Ova kulturoloka globalizacija ukljucuje pokrete ljudi, objekata i slika irom svijeta kroz
telekomunikacije, jezike, medijske industrije, radio i muziku, kina, televiziju i turizam.
Kulturalni teoretiari imaju povecan interest u tome kako rastua globalizacija, naroito
kulturalnih proizvodnje i potronje, utie na ljudski osjecaj identiteta i mjesta na oba nivoa, i
lokalnom i nacionalnom. (McDowell, 1994)

U susret globalnoj kulturi?

Procesi kulturalne globalizacije imaju veoma dugu historiju i nisu svojstveni za moderna
vremena. Kroz globalne oblike trgovine i migracija, i kroz sirenje religije i carstava, ljudi ,
objekti i ideje su kruile kroz stoljea. Kako god, moderna globalizacija je prepoznatljiva, po
mjeri, obliku, brzini promjene, intenzitetu i udaru. Neki komentatori predlau to da ideja
globalne kulture postaje u toj mjeri vana kao to su to ideje nacionalnih ili lokalnih kultura,
sa razliitim mjestima i kulturolokom praksom . Kako Shurmer-Smith i Hannam (1994)
navode, globalna kultura bi mogla biti produkat dva vrlo razliita procesa:
3. Izvoz ili difuzija navodnih ''superiornih'' kulturalnih osobina (npr. zapadnjaki
vremenski okviri 24-satni dan i Gregorijanski kalendar) i proizvode (npr, motorna
vozila, televiziju), iz razvijenih zemalja i njihove usvojenosti irom svijeta
 (''amerikanizacija'' , ''modernizacija'' ). Vjeruje se da ovo stvara globalnu kulturoloku
konvergenciju ljudi irom svijeta postaju slini u smislu potronje, naina ivota,
ponaanja i tenji. Moe se shvatiti pozitivno (kao ''modernizacija'' ili ''razvoj'') ili
negativno (kao ''kulturalni imperijalizam'', gdje ''mi'' pretpostavljamo da drugi u svijetu
moraju biti poput ''nas'' )

4. Mijeanje, ili hibridizaciija, kultura kroz vee meuveze i vrijeme-prostor kompresiju

(skupljanje svijeta kroz transportne veze i tehnoloke izume ili inovacije), vodi ka
novoj univerzalnoj kulturolokoj praksi. Ovo izaziva pojam ''zapadnjatva'' i doputa
nam da razmotrimo kako su zapadnjake kulture uticale i koliko je na njih oticalo ovo
mijeanje kultura. Tokovi muzike, hrane, ideja, uvjerenja i literature nastavljaju da se
procjedjuju iz cijelog svijeta ka kulturama Zapada.

U stvarnosti, oba ova procesa danas su sa manama i nedovoljna su obrazloenja za ono to se

deava danas. Ako globalna kultura postoji, ona je daleko od produkta neusmjerene
''westernizacije''. Kako god, alternativne ideje o tome kako se kulture mijeaju da bi proizvele
univerzalnu globalnu kulturu su takoer problematine. Kulture se mijeaju, ali ovo uope ne
znai da svi mi postajemo jedno.
Mnogo ljudi nema ak ni pristup televiziji (u 2003, postojalo je samo 55 TV-a na 1000 ljudi u
Africi, i 208 na 1000 ljudi u Aziji, u poredjenju sa 471 TV uredjaja na 1000 ljudi u Evropi, i
754 TV-a na 1000 ljudi u SAD-u) (CIA World Factbook 2003). Ne postoji jedinstvena
globalna kultura i to zbog nejednakosti globalizacije.
Takoer, neki teoretiari zagovaraju da nacionalne kulture su ak jae od globalnih. Ovo ne
vrijedi, pogotovo kada razmotrimo mnoge konflikte koji se pojavljuju u cijelom svijetu du
geopolitikih spojnih linija nacionalnih kultura. ( naprimjer konflikt izmeu Indije i
Pakistana). U poslednjih 200 godina, primjeri drava i nacionalnih kultura su monopolizirali
kulturoloku mo ( dravna televizija je jedan primjer toga kako nacionalne institucije utiu
na nacionalnu kulturu unutar nacionalnih teriotorijalnih granica). Na kraju dvadesetog
stoljea, ova ravnotea se poela mijenjati, kada su internacionalne komunikacije i medijske
korporacije postale izazov centralitizmu i znaaju nacionalne kulture.
Na kraju, ako je kultura sistem uzajamnih sredstava , onda gledajui u svijet danas, uistinu
postoje mnogi sistemi uzajamnih sredstava i mnogih razliitih kultura. Ljudi u razliitim
mjestima koriste razliite tehnologije i tehnike da bi proizveli kulturu, kao to su vanjaske
historije, literature, televizije i kina. Ove tehnike imaju razliite smjerove disperzije, i na
razliitim mjerilima su. Zato, neke kulture. e lake postati globalizovane nego druge one
proizvedene kroz televiziju i kina imat e vei doseg i veu brzinu disperzije od onih
proizvedenih kroz historiju.
Umjesto da zamiljamo globalnu kulturu, koja brie lokalnu i nacionalne kulture, mi moemo
zamiljati posebno lokalnu, nacionalnu i globalnu kao tri razliite skale na kojima kultura
operira. Nacionalne institucije nemaju vise punu kontrolu nad kulturalnom globalizacijom i
''treim kulture'' su se razvile u takvom pravcu da su postale neovisne.
Jasno je da mrea razliitih globalnih kultura postoji, kao to je npr ona sto povezuje Kineze
koji zive u inostranstvu sa njihovom zemljom ili poveznice izmedju islamskih grupa irom
svijeta.
Uvijek se smatralo da postoji jednostavna veza izmeu lokalnog mjesta i lokalne kulture.
Mislilo se da mjesta imaju odvojen fiziki, ekonomski i kulturni karakter; bila su unikatna, sa
svojim sopstvenim tradicijama i lokalnim kulturama koje ih razdvajaju od drugih mijesta.
Jasno je, ipak da procesi globalizacije predstavljaju ozbiljne izazove znaenju mjesta. Mjesta i
kulture se restrukturiraju.

Negativna strana kulture

Tamo gdje su globalni procesi shvaceni kao opasnost za lokalnu kulturu, tamo bi postojala
mogunost za pokuajem povratka nekog primjera ekskluziviteta kulture. U ekstremnim
sluajevima, ovo bi moglo dovest i do ''etnikog ienja''. Reakcije na ovo ukljuuju
nacionalistike , etnike, i fundamentalistike odgovore.
Konzervativne reakcije na promjenu mogu biti shvaceni kao vrsta kulturolokog
fundamentalizma kroz koji je proces kulturalne promjene najee gorko osporen. Spol igra
vrlo vanu ulogu u ovome. ene se najee gledaju kao uvari granica kulture ( Yuval
Davis ). U mnogim zatvorenim kulturama ene su ograniene da se udaju samo unutar
vlastitih kulturnih i entikih grupa.
ene su esto meugeneracijski transmiteri kulturalne tradicije, obiaja, pjesama, i
''maternjeg'' jezika, prvenstveno kroz njihovu ulogui majke. Ovo je naroito istaknuto u
minornim situacijama gdje kole i javne sfere predstavljaju razliite i dominantne
kulturoloke modele od doma. Skoranje kontroverze oko Islamskog vela, bile su primjer
kako se zemlje irom Evrope bore sa problemima religijske slobode, civilnih prava, jednakosti
ena, sekularnih tradicija, i rastueg straha od terorizma.
Francuska je naprimjer zabranila noenje muslimanskih marama i drugih ''sumnjivih''
religijskih simbola u dravnim kolama u 2005 god. ; Turska, kao sekularna islamska zemlja
je zabranila noenje istih u svim civilnim zonama u 2005 itd.
Drutva se ne razvijaju ubrzano ni lako od zatvorenih, ogranienih prostora ka kulturama koje
su otvorenije, i dinaminije. . pitanje kulturne moi, identiteta i otpora takoer treba uzeti u
razmatranje. Za mnoge grupe kulturalno preivljavanje izgleda da zavisi od zatvorenih ideja
kulture, sa jasno ogranienim granicama, koje ih razdvajaju od ''drugih''.

Pozitivna strana kulture

Bilo bi vrlo poeljno ovdje da se kultura zamisli kao tenost, koja se uvijek mijenja, koja
nema granica. Ovo ukljucuje i to cinjenicu d a ljudi budu vise ''kosmopolitski''. ( tj da nemaju
predrasuda te da su tolerantni prema razlikama)
Jedan od glavnih izazova i pitanja koje se namee jeste to ta da se radi sa konceptom kulture
na promjenjivoj svjetskoj sceni gdje su drzave primorane da tolerisu velike razlicitosti unutar
njihovih granica. Neki zele da vide nacionalni identitet kao potpuno homogen i asmiliran
drugim rijeima , razlicite kulture potpadaju pod jednu dominatnu kulturu.
Danska, na primjer ima jednu od najteih politika vezanih za imigracije u Evropi. Druge
zemlje se pozivaju na prihvatanje etnikog pluralizma.to je politika multikulturalizma, koja
umjesto da je vezana za ideju o vise kultura koje podpadaju pod jednu dominantnu, oslanja se
vise na tzv kulturani mozaik. Svaka kultura je prepoznatljiva kao razliita, ali sve te razlike su
razumljive i cijene se. Svedska, naprimjer , odbija danski asimlisticki model, u korist
multikulturalizma.
Kulture se ne mogu popraviti ali se mogu prilagoditi i promijeniti historijski kroz difuziju i
transkulturalizaciju. Kultura je prije proces , nego to je stvar ali ona je utkana u materijani i
socijalni svijet. Kulture ukljuuju one drutvene navike koje daju miljenje i smisao, ali i one
koje su oblikovane tim podjeljenim miljenjima. Kulture su jedan od glavnih uzroka na
osonovu kojeg je identitet formiran ili obrazovan; one nam daju osjecaj toga ''ko smo mi'',
''gdje pripadamo'' smisao naeg sopstvenog identiteta i identiteta drugih.
DEMOGRAFSKE TRANSFORMACIJE
GEOGRAFSKI ASPEKTI RASTA STANOVNITVA

Nemogue je navesti tano ta je zapravo svjetska populacija. Iako mnoge zemlje sprovode
redovite popise stanovnitva, oni nisu egzaktna znanost. Podaci generirani od strane tih anketa
bi mogli biti nepouzdani jer, naprimjer, dokazano je da su statistiki modeli nesavreni, neka
kuanstva bi, kako bi izbjeli porez, sakrila broj ljudi koji tamo ive, ili vlada moe ''napuhati''
brojeve, iz politikih razloga. Na primjer, popis stanovnitva u Velikoj Britaniji u 2001.
godini pokazao je da je bilo 800.000 manje mladih ljudi koji su ivjeli u zemlji nego to se to
ranije mislilo. (www.statistics.gov.uk). U poetku, smatralo se da su migracije krive za
navedeno, meutim na kraju, 190.000 ljudi je jednostavno, niotkud, dodato ukupnom
rezultatu. Takve varijacije imaju ozbiljne probleme za vladajuu politiku. Mnoge lokalne
vlasti tvrde da popisi stanovnitva podcjenjuju njihovo stanovnitvo, to moe, u krajnjem
sluaju, dovesti do gubitaka sredstava od vlade. Nottingham gradsko vijee je tvrdilo da
popis nije ukljuio 16.000 ljudi, to je dovelo do gubitka preko 7 miliona funti u finansiranju
godinje ( www.news.bbc.co.uk). Ruski popis stanovnitva za 2002. godinu pokazao je da
skoro 1,1 milion ljudi ivi u podruju eenije. Mnogi promatrai tvrde da nakon vie od
deset godina ratovanja na ovom podruju, te vanjskih migracija, ruska vlada je napuhivala
podatke kako bi pokuala da pokae da se ivot vraao u normalu u ovom podruju, a to nije
bio sluaj. Dansko vijee za izbjeglice, je istrailo regiju u istom mjesecu u kojem je bio
sproveden popis, te je predloilo brojku od blizu 700 hiljada (www.drc.dk) . Slino, bilo je
vie simboliki, nego to se temeljilo na injanicama , da je beba roena u oktobru 1999. u
Sarajevu, bila proglaena od strane UN-a kao 6-milijardita osoba na Zemlji. ta je nepobitno,
meutim, je injenica, da je tokom posljednjih 50 godina bila aktuelna demografska
eksplozija. Procjenjuje se da je na poetku 20. stoljea bilo oko 1.3 milijarde stanovnika na
Zemlji; do kraja stoljea stanovnitvo se povealo za oko 4,7 milijardi. Ono to je, jo vie
zapanjujue, jeste to da je glavnina ovog porasta se desila u posljednjih 50 godina, s obzirom
da je 1950. br. stanovnika bio neto vei od 2 milijarde. (slika 4.1)
Izmeu 1900. i 1920. prosjena stopa rasta svjetskog stanovnitva iznosila je oko 0,5 posto za
godinu. Ova stopa se udvostruila tokom 1920-tih, ostajui konstantna do 1940. Za vrijeme
1950-tih stopa je porasla na 1,8% , da bi opet porasla za 2% u slijedeoj deceniji. Oito je da
je svaki porast povezan ( godinji porast je dodatak prethodnom porastu), to znai da stopa
rasta od 2% omoguuje svjetskoj populaciji da se udvostrui svako 35 godina. Polazei od
ovoga, stope rasta su opale sa 1.7 % u 1980-tim na trenutni prosjek od 1.7%. UN smatra da
e stanovnitvo smanjiti svoj porast, umjesto 83 miliona ljudi godinje u 1980-tim na 77
milijuna ljudi godinje. Jedan od najzahtjevnijih problema s kojima se demografi suoavaju
jeste pokuaj projiciranja budueg rasta stanovnitva. Sada se oekuje da e stope rasta
nastaviti sa opadanjem, a UN predvia da e stope pasti ispod 1% oko 2020. godine,
nastavljajui sa smanjivanjem do 0,3 % do 2050. ( koje e biti najnie stope od sredine 18.
stoljea.)
Meutim, s obzirom na sadanju ekspanziju stanovnitva, pa ak i one skromnije stope
porasta suoit e se sa porastom stanovnitva od 35 miliona tokom godine do 2050. To bi
onda rezultiralo ukupnim stanovnitvom od 8.9 milijardi, 3 milijarde vie nego to je to sada.
Meutim s obzirom na prirodu rasta stanovnitva, potrebne su samo male promjene u stopama
fertiliteta/mortaliteta kako bi se proizvele velike promjene u cjelokupnom broju stanovnitva
tokom dugog razdoblja. Dakle, kao to slika 4.2 pokazuje, UN je napravo niz predvianja na
temelju drugaijih stopa fertiliteta za 2050. godinu, u rasponu d 7,3 milijarde do 10,7
milijardi.
Dok svjetska populacija raste vrlo brzo ova ukupna brojka govori nam neto o geografskim
aspektima koji postoje u sklopu istih. Najupeatljiviji aspekt je taj kako je zapravo broj
stanovnika u ''razvijenijim zemljama'' ostao relativno isti (mali porast ) jo od kasnih 1950-
tih , oko 1 milijarde. Za razliku od ukupnog broja stanovnika u manje ''razvijenim zemljama''
koji se poveao naglo od priblino 1 milijarde na 5 milijardi od 1950-tih godina.
Mora se navesti ovdje, da su izrazi poput ''razvijenije'' i ''manje razvijene'' vrlo problematini ,
meutim oni se koriste sa rezervom kao pojmovi koji su usvojeni od strane UN-a kada se
raspravlja o demografskim problemima. Ova razlika u stopama rasta je prikazana otro na
slici 4.3.
ak unutar kategorije ''manje razvijenih'' zemalja, postoje dalje varijacije, to e biti
objanjeno kasnije. 49 najmanje razvijenih zemalja svijeta, prema podacima UN-a, su
doivjele najvei porast stanovnitva. Ova skupina je je obuhvaala samo 8% od ukupne
svjetske populacije u 1950-tim ali u vrijeme naknadnih demografskih eksplozija taj broj se
poveao na 14%.
Ovakve razlike u stopama rasta stanovnitva su, neudljivo, mijenjale relativni razmjetaj
stanovnitva u svijetu. Naprimjer, ''razvijene'' zemlje u 1950-tim godinama su inile oko
treine svjetskog stanovnitva , a do 2003. ta brojka bila je ispod jedne petine. Kao to slika
4.4 pokazuje, ovo je dovelo do znaajnih promjena u ukupnom udjelu stanovnitva po
regijama. Kao to karta prikazuje, evropski udio u svjetskoj populaciji je pao sa etvrtine na
oko osminu izmeu 1900. i 2000., dok je Afrika najvei dobitnik u procentima.
Do 2050. evroskii udio u svjetskoj populaciji se predvia da e pasti za 7%, dok se oekuje da
e se udio Afrike utrostruiti. Tokom razdoblja 2003.-2050. afrikoj populaciji se predvia
rast od manje od 1 milijarde, to predstavlja vie od jedne treine u ukupnom globalnom
porastu. (36.4%) u odnosu na jednu estinu (16,6%) za period od 1950.-2003. U
meuvremenu, ini se da je Aziji sueno da ostane glavni doprinositelj u apsolutnom smislu,
dodajui dalje 1,4 milijarde do 2050., ali ovo je oznaeno kao smanjenje stopa rasta u
usporedbi sa 2,4 milijarde u periodu izmeu 1950. i 2003.
Nagle promjene mogu se vidjeti na razini drava. 1950, samo 8 zemalja, u trenutnim
granicama, su imale populaciju preko 50 miliona. Do 2006. ta brojka je narasla na 22 zemlje.
Kina je bila svjedok porasta svog stanovnitva sa oko 550 miliona u 1950. na preko 1,3
milijarde u 2001., dok je evropsko stanovnitvo u istom razdoblju poraslo na 735 miliona.
Ovo se desilo unato pokuajima da se smanji porast stanovnitva, u Kini, kroz razne
kampanje kao to je politika ''jednog djeteta''. Ova politika je oteala obiteljima da imaju vie
od jednog djeteta, jer svako drugo dijete bi predstavljalo ogroman troak u obrazovanju ,
zdravstvu, te tu je i obavezan porez na dodatno dijete. Od sredine 1990-tih, stope rodnosti su
stalno opadale, ali one su jo uvijek vee od dvostrukih stopa smrtnosti, to rezultira
znaajnim porastom stanovnitva. S obzriom, na dosad reeno, stanovnitvo u Kini e se
nastaviti poveavati u doglednoj budunosti. Iako je trenutano najnaseljenija zemlja, pad
stopa rasta znai da e je vjerovatno Indija prestii u narednih 40 gdina. U popisu
stanovnitva iz 2004 godine, Indija je imala populaciju preko 1 milijare. Ovo je zapanjujui
porast od 21 % od popisa stanovnitva u 1991. Indijska vlada predvia da e do 2025. br
stanovnika se poveati na 1,4 milijarde, to je ukupno porast za 36%. Procjenjuje se da e se
ukupna populacija poveati za dodatnih 400 miliona do 2050.
GEOGRAFSKI ASPEKTI U PROMJENAMA STOPA NATALITETA/MORTALITETA
Da bi objasnili promjene u rastu populacije, demografi esto koriste modele demografskih
tranzicija. Kao to slika 4.5. pokazuje ovaj model ima tri naina (faze) kako bi razluio
razliku izmeu faza koje je veina zemalja prola kroz njihovu demografsku prolost. Prva
faza je period koji je obiljeila rudimentarna zdravstvena zatita , sa smru stanovnitva od
onoga to se danas lako lijei i to je uobiajena pojava (CDR br. umrlih na 1000 ljudi).
Stope rodnosti (CBR br. roenih na 1000 osoba) su bile takoer visoke, jer su velike obitelji
bile norma, dijelom kako bi se osiguralo da ce roditelji imati podrku onda kada ne budu
mogli da rade. Sa relativno jednakim stopama nataliteta i mortaliteta, ukupna populacija nije
se dramatino poveavala tokom ove faze.
Kako se zdravsteni i sanitarni sistem razvijao, stope smrtnosti opadaju jer manje ljudi umire
od bolesti koje se lako mogu sprijeiti i zemlje prelaze u drugu fazu ovog modela. Meutim,
tu je obino i razdoblje u kojem stope nataliteta ostaju visoke. Ovo bi moglo biti iz kulturnih
razloga, ili iz ekonomskih razloga zbog potranje za porodinim radom. Ovaj jaz izmeu
stopa rodnosti i smrtnosti je karakteristian za porast stanovnitva. Kao to stope smrtnosti
mogu pasti drastino, ovo obino moe prouzrokovati i drastian porast stamovnitva. Slika
4.6 pokazuje kako se ovo javlja.
Iz ovih brojki moemo vidjeti da su u manje razvijenim zemljama, od sredine prolog stoljea
, stope smrtnosti drastino opale, zahvaljujui poboljanju zdravstvene zatite. Meutim,
stope nataliteta, iako u opadanju se nisu podudarale sa stopama mortalitea, to je rezultiralo
naglim porastom prirodnog prirataja. Vie razvijene zemlje su ule u treu fazu demografske
tranzicije gdje se stope nataliteta i mortalita podudaraju. Stope nataliteta su se drastino
smanjile zbog vie razloga:
- Povean ekonomski prosperitet i razvoj mirovinskih sistema znai da mnogi roditelji
vie ne moraju da se oslanjaju na svoju djecu za podrku tokom starosti.
- Poveana urbanizacija znai da roditelji nemaju dovoljno prostora da imaju mnogo
djece.
- Poveanje socijalnih i gospodarskih mogunosti za ene ukljuujui poboljanje
mogunosti na radnom mjestu, mnogo vee mogunosti sudjelovanja u visokom
obrazovanju u odnosu na prethodne generacije, te dostupnost kontracepcijskih metoda.
 - Kulturni stavovi prema velikim obiteljima su se promijenii , pa se velike obitelji ili
mnogo djece vidi kao neto neobino , te se poveava broj ena koje uope ne ele da
imaju djecu.
- Poveanje razina razvoda i jednoroditeljskih obitelji znai da su velike pordice manje
vjerovatne.
- Nagli porast u prosjenoj dobi prvog roenja (vidi sliku 4.7). Ako je raanje prvog
djeteta odgoeno, onda je velika porodica manje vjerovatna.

Svi ovi faktori su u kombinaciji kako bi doprinijeli dramatinim padovima stopa fertiliteta ,
kao to je prikazano na slici 4.8. Kao to graf pokazuje, prosjena stopa fertiliteta je sada
znatno ispod razine od 2.1. ova brojka je minimum koji je potreban da broj stanovnitva ne
opada tokom dugog razdoblja. Dok su stope fertiliteta pale irom svijeta, u mnogim regijama
one su jo uvijek visoko iznad razine zamjene stanovnitva. U 1960-tim prosjene stope
fertiliteta su oscilirale oko 6, ali od tada broj je pao ispod pola tog istog iznosa. U Aziji i
Junoj Americi prosjene stope fertiliteta su oko 2.5. u Subsaharskoj Africi veina zemalja
ima stope fertiliteta iznad 4. Ali mnoge poeinju da opadaju.
U pogledu ivotnog vijeka, mjere koja nije pod uticajem dobne strukture i koja predstavlja
izravan pokazatelj ivotnih prilika, moemo vidjeti da mnoge regije su iskusile poboljanja u
posljednjih 50 godina, kao to slika 4.9 pokazuje.
Za srednje razvijena podruja, izmeu 1950-5. i 1975-1980., oekivana ivotna dob kod
mukaraca i ena je porasla sa 66.1 na 72.3 godine. Kao to je prikazano, ovo predstavlja
porast od jedne godine za svake 4 godine proteklog vremena. U proteklih 25 godina
poveavanja su se pojavila sa sporijim tempom, sa prosjekom od poveanja za 3.5 godine
tokom tog razdoblja. Ovo djelomice objanjava pad u oekivanom trajanju ivota u bivim
komunistikim zemljama, gdje mukarci mogu oekivati da ive samo 64 godine u odnosu na
74 godine u Zapadnoj Evropi.
U slabo razvijenim dijelovima svijeta oekivana ivotna dob se poveala sa 41 na skoro 57
gdoina od 1950. godine naovamo. Raniji napredak moe se pripisati drastinom smanjenju
malarije, prvenstveno zbog upotrebe tehnike koja je razvijena kako bi ttitila vojnike koji su
na bojitima u JI Aziji u ranim 1940tim te kontinuiranih programa za suzbijanje raznih
zaraznih bolesti i drugih poput velikih boginja, tuberkoloze i kolere. Ipak, unato svemu,
oekivano trajanje ivotne dobi ostaje relativno nisko u najnerazvijenjjim zemljama u
Subsaharskoj Africi. Ovo se esto moe pripisati oruanim sukobima kao to je recentni
genocid u Ruandi, te uticaj HIV/AIDS-a. Ostale prepreke su uporno visoke stope smrtnosti
dojenadi. Dok su one ispod 8 u Sjevernoj Americi, veini Evropski zemalja i
Australiji/Novom Zelandu, u Latinskoj Americi je prosjeno 32, 68 Junoj i Centralnoj Aziji, i
95% u Subsaharskoj Africi.
Naravno, model demografske tranzicije moe samo pomoi da se objasne prethodni trendovi
u kretanju stanovnitva te ne moe predvidjeti budue. Slika 4.10 pokazuje klasifikaciju
zemalja prema njihovom napredovanju kroz model. Kao to je ve reeno, neoekivani
dogaaji, kao to je irenje HIV/AIDS-a ili post-sovjetski demografski problemi mogu
drastino da promijene demografske trendove. Stoga, sada e biti istraeni uticaji ovih
dogaaja u Subsaharskoj Africi i Rusiji. Nakon toga, u studiji sluaja, objanjen je problem
ulaska u III fazu modela , gdje se stope naralitea i mortaliteta podudaraju kroz studiju sluaja
o problemima s kojima se suoava stanovnitvo u procesu starenja u Zapadnoj Evropi.
Tematska studija sluaja 4.1
UN-ov tisuljetni razvojni plan br. 4: Smanjenje stopa smrtnosti meu djecom ispod 5 godina
za 2/3
Tisuljetni plan predstavlja osam razvojnih ciljeva koji treba da se dostignu do 2015. godine.
Usvojeni su od strane 189 nacija na UN millenium samitu u Septembru 2000. (vidi
www.undp.org/mdg za potpuni pregled ciljeva). Stavka broj 4. ima za cilj smanjenje stopa
smrtnosti meu djecom ispod 5 godina za 2/3. UN navodi da: jedna od najmranijih obiljeja
siromatva je to da se ini da vrijeba one koji su najranijivi i bespomoni. U zemljema sa
niskim prihodima, jedno od 10 djece umire prije dobi od 5 godina. U bogatijim zemljama, taj
broj je samo jedno dijete od 143. U generalnom smislu, to se prevodi kao da 11 miliona djece
umire prije dobi od 5. godina svake godine, vie od 1200 djece po satu, i to uglavnom od
bolesti koje su lako -izlijeive. Napredak se mjeri slijedeim indikatorima: stopa smrtnosti
ispod 5, stopa smrtnosti novoroenadi i udio jednogodinje dijece cijepljene protiv ospica.
UN podaci pokazuju, meutim , da je u prve etiri godine , vrlo malo napretka u Subsaharskoj
Africi. U vrlo malom broju zemalja smrtnost dojenadi se neznatno smanjila, a u nekima su se
stope tavie poveale. U nekim zemljama je poveana stopa imunizacije, ali to nije
univerzalno u cijeloj regiji. ( za dalje info posjeti www.un.org/milleniumgoals). Zbog svega
ovoga, UN predvia da ovi ciljevi u nekih dijelovima Subsaharske Afrike nee biti postignuti
sve do 2115 godine.
4.4. GEOGRAFSKI ASPEKTI HIV/AIDS-A U SUBSAHARSKOJ AFRICI
Procjenjuje se da je u 2006. godini vie od 60% ukupnih osoba zaraenih HiV/AIDS-om
ivjelo u Subsaharskoj Africi, to je otprilike jednako brojci od 25 miliona ljudi. Organizacija
UN-a UNAIDS sugerira da je u ovoj regiji u 2006. godini bilo oko 2,8 miliona ljudi zaraenih
HIV-om. To je vie od ostatka svijeta zajedno. Od 2,9 miliona ljudi koji su umrli od AIDS-a u
2006. gdoini, 2,1 milion je bilo iz Subsaharske Afrike. Slika 4.11. pokazuje razmjer ove
epidemije na ovom podruju.
Bolest se proirila brzo na teritoriju Subsaharske Afrike. Godine 1990. samo 1% ena koje su
pohaale anti-natalne usluge u Junoj Africi je bilo inficirana; do 2000. taj broj se poveao na
22.4. do 2005. 30,2 % (uzorci krvi sudionika su rutinski testirani na HIV to prua jedan vie
pouzdan izvor za stope zaraze).
Drugim rijeima, skoro treina ljudi koja pohaa anti-natalne usluge u junoj Africi je
zaraeno sa ovom neizlijeivom boleu. Zato su tako viskoe stope zaraze u regiji u odnosu
na ostatak svijeta? Postoje mnoge teorije, neke od njih, istaknute od strane UNAIDS-a
ukljuuju:
- Tradicionalni nedostatak diskusija o seksualno-zdravstvenim pitanjima;
- Nizak drutveni i drutveno-ekonomski poloaj ene;
- Siromatvo, koji u nekim sluajevima tjera ene da se bave prostitucijom i slino;
- Prijavljeni kulturni otpor upotrebi kontraceptivnih sredstava i sredstava zatite
(kondomi, kontraceptivne pilule i slino);
 - Zatim kulturalni stavovi prema vezama u pojedinim regijama, tj. viepartnerstvo i
poligamija, mogu poveati rizik od infekcije;
- Utvrene epidemije drugih spolno prenosivih bolesti (STD-s).

Za razliku od mnogih drugih dijelova svijeta, bolesti preovladavaju meu mladim enama.
ene takoer podnose razne potekoe jer se obino brinu za obitelj i one lanove koji boluju
od ove bolesti. Kako stope infekcije doseu vrijednosti od 50% u nekim regijama, nije ni
udo, da je do 2010 , skoro 40 miliona djece ostalo siroadi zahvaljujui ovoj bolesti. Briga o
djeci je tada esto prenesena na starije lanove obitelji koji i sami esto pate od bolesti.
UNAIDS sugerira da u Subsaharskoj Africi postoji vrlo malo obitelji koje nisu pod uticajem
bolesti. Meutim, u mnogim regijama postoje znaajne predrasude vezane za infekciju. Stoga,
mnogi ljudi, ak i ako su ve bolesni, ne ele da se testiraju; to im oito uskrauje
odgovarajui tretman.
S obzirom na uestalost infekcije unutar radno sposobnih skupina, nacionalna gospodarstva
trpe , ne samo zbog troka u pokuaju lijeenja bolesti nego i zbog izgubljenih poreskih
prihoda , nestaice radno sposobnih ljudi i ope nesigurnosti.
Slika 4.12. prikazuje uticaj bolesti na obrazovni sistem, te kako ovo utie na cjelokupno
gospodarstvo.
Bolest takoer ima dramatian uticaj na ivotni vijek. Kao to je objanjeno ranije, tokom
1970-h i 1980-ih poboljanje dravstvene zatite je znailo da je manje ljudi umiralo od bolesti
koje se mogu lako lijeiti, to je dovelo do porasta u oekivanoj ivotnoj dobi. Na primjer
ivotni vijek u Bocvani je porastao na oko 65 godina sredinom 1980ih te se predvialo da e
dosei 70 do 2010, ali zbog HiV/AIDS-a umjesto toga u 2006, godini oekivano trajanje
ivotne dobi pri roenju je bila procijenjeno na jedva 33,9 godina te se predvialo smanjenje
na 27 do 2010.
U 2006. bilo je 23 roenih na 1000 stanovnika u odnosu na 29 umrlih na 1000 stanovnika,
pokazujui povratak ranim fazama demografske tranzicije. Slika 4.13. naglaava ovaj
dramatian pad u oekivanoj ivotnoj dobi. UNAIDS je nedavno predvidio da prosjean
trinaestogodinji djeak ima 86% anse da umre od AIDS-a. Tu je i jasna politika ekonomija
vezana za ovu bolest u Subsaharskoj Africi. Mnoge vlade i dalje poriu teinu ove bolesti, a
mnoge ak osporavaju uzrok epidemije. Predsjednik JAR-a Thabo Mbeki , javno je izrazio
sumnju da li virus HIV-a vodi do razvoja AIDS-a . on takoer tvrdi da je u JAR daleko manje
ljudi umrlo od bolesti nego to je slubeno prijavljeno. Takvi izvjetaji dovode do konfuzija
meu opom javnou i sprijeava pokuaje da se educiraju ljudi o tome kako izbjei
obolijevanja. U mnogim sluajevima, tvrdi se da se zapadni ideali nameu kao rijeenje
problema.
Na globalnoj razini, postoji mnogo rasprava o cijenama anti-virusnih lijekova koji mogu
dramatino poveati ivotni vijek onih koji ive sa AIDS-om. Mnoge Subsaharske zemlje ne
mogu priutiti visoke trokove tih lijekova, dijelom zbog ekonomskog uticaja bolesti kako je
ve navedeno. Stoga, pritisak se stavlja na zapadne tvrtke kako bi omoguile jeftinije
lijeenje. U cilju razvoja pristupa koji imaju neke anse za uspjeh UNAIDS predlae da se
fokusira na slijedee:
 - HIV/AIDS se ne moe vie tretirati kao individualna bolest, nego se mora rijeavati na
nacionalnoj razini;
- Moraju se preduzeti obrazovne i preventivne mjere u ookviru kulturnih i socijalnih
normi;
- Mora se uzeti u uzbir enino dvostruko breme o brizi za porodicu dok je i sama
bolesna;
- Mora se razmatrati socijalno-ekonomska struktura bolesti mlade ene moraju biti
usmjerene za obrazovanje i osposobljavanje;
- Zainteresirani moraju poveati razinu suradnje;
- Zapadne drave moraju bti spremne podrati, kako finansijski tako i politiki
restruktuiranje zdravstvenih i obrazovnih sistema.

Neke zemlje su poele provoditi ove sugestije u ranoj fazi boleszi. Naprimjer Senegal je
zaustavio stope infekcije izmeu 1 i 2 %, a Uganda je smanjila stope sa dvoznamenkastih
brojeva na oko 7%.
Ovo dokazuje da zemlje sa politikom voljom i koje paljivo koriste resurse mogu suzdrati
irenje Hiv/AIDS-a. Prvi sluaj HIV-a u Ugandi je otkriven 1984. I do 1986 postavljen je
nacionalni odbor, kojeg je predsjednik osobno vodio, koji je trebao ispitati bolest. A
predjednik JAR- 2006. gdoine, jo uvijek osporava bolest...
Kao to UN istie, ako se sve navedene mjere ne usvoje od strane svih Subsaharskih zemalja,
onda e ova epidemija nastaviit da unitava generacije te e biti vjena barijera za politiki i
geografski razvoj u Subsaharskoj Africi.
Studija sluaja 4.2. HIV/AIDS
Sindrom steene imunodeficijencije (franc. - Syndrome
d'ImmunoDficience Acquise - SIDA) (eng. - Acquired Immunodeficiency
Syndrome - AIDS) (hrv. kopnica) je bolest ljudskog imunolokog sustava.
Osnovna osobina te bolesti je teko oteenje imunolokog sustava, tj.
nemogunost da se taj sustav brani od tetnog djelovanja razliitih bolesti.
Tada se smanjuje broj leukocita u krvi, smanjen je broj limfocita u limfnim
vorovima i slezeni, smanjen je broj zrelih T limfocita te se smanjuje
koliina protutijela. Pojam imunodeficijencija podrazumijeva smanjenu ili
neuinkovitu sposobnost imunolokog sustava u bolesnika.
Uzronik HIV (Human Immunodeficiency Virus), je retrovirus koji napada
specifine stanice obrane organizma, stanice iz grupe leukocita, tj.
limfocitske podgrupe - zrele T4-limfocite, stanice koje direktno sudjeluju u
imunolokoj reakciji protiv mnogih bolesti i tako ini imunoloki sustav
ovjeka bespomonim da se brani od bolesti, pa ak i onih na koje je inae
otporan. On svojim enzimom reverzna transkriptoza namee svoj genski
kod te tako zaraena stanica umnoava viruse i unitava se. HIV se
najee prenosi seksualnim inom, mijeanjem nekih od tjelesnih
izluevina oboljelog s onima zdravog ovjeka (sjemena tekuina, krv),
sa majke na dijete (u trudnoi) ili drugim dijelovima organizma u kojima je
koncentracija ovog virusa velika. Moe se zaraziti i koritenjem iste igle
kao i prethodno zaraeni, zatim transfuzijom a kroz posteljicu zaraena
majka prenosi bolest i na dijete. Zaraena majka moe dijete zaraziti i
dojenjem. Pojava i irenje bolesti. 1981. je kod pet mladih homoseksualaca
iz Los Angelesa otkrivena dotad nepoznata bolest. Nitko nije slutio da e ta
bolest postati prava kuga 20. stoljea. U poetku je AIDS smatran
boleu homoseksualaca. Trebalo je nekoliko godina da se dokae
suprotno sve dok nisu poela obolijevati djeca i ene. 1983. francuski
onkolog Luc Montagnierna francuskom institutu Pasteur izolirao je dotad
nepoznat virus i prozvao ga retrovirusom HIV, a bolest SIDA. Retrovirusi
sadre RNA umjesto DNA. Do 1996. godine otprilike 22.6 milijuna ljudi bilo
je HIV pozitivno, od toga 21.8 milijuna odraslih i oko 830 000 djece. 2005.
godine u Subsaharskoj Africi vie od 26 milijuna ljudi ivi s virusom, 2,3
milijuna smrtnih sluajeva godinje uzrokovanih bolestima vezanima uz
kopnicu (SIDA, AIDS).

RUSKA DEMOGRAFSKA KRIZA

''...ako se trenutna tendencija nastavi (smanjenje stanovnitva..) postojae prijetnja za
opstanak nacije... naa demografska situacija danas je alarmantna. ''- V- Putin, 2000.
Domgrafska kriza koju Rusija trenutno trpi je neuporediv ishod ratnih vremena na globalnom
sjeveru. Od raspada Sovjetskog saveza , u 1991. stope smrtnosti su se poveale, pad stopa
fertiliteat i oekivanog ivotnog vijeka, to je u kombinaciji, predskazalo pad ukupnog br.
stanovnitva za neto manje od milijun samo u 2005 godini. U razdoblju nakon raspada
Sovjetskog saveza, broj ruskog stanovnitva se smanjio za priblino oko 2.5 miliona.
Meutim, visoke stope useljenja su maskirale pravi opseg problema kako su se Rusi vraali u
svoju domovinu , iz bivih sovjetskih drava. Kao to slika 4.14 pokazuje stanovnitvo Rusije
je raslo u kasnim 1980-tim godinama i dok su migracije djelomino nadoknadile brzi pad u
prirodnom prirataju u 1990tim, ovo je sada usporilo. Kao to slika pokazuje, ukupno
smanjenje broja stanovnika na prijelazu stoljea dosegnulo je vie od 800 000 ljudi godinje.
(podaci iz Marqueza , 2005).oekivana ivotna dob je spala sa 63.8 u 1990, godini na 57.6 u
1994, , a ta brojka se poveala na 59 u 2005. Ovakva oekivana ivotna dob je najnia u
razvijenom dijelu svijeta. U meuvremenu, oevina ivotna dob za ene se smanjila sa 74,3 u
1990. na 71,2 u 1994., pa je porasla na oko 73 gdoine u 2005. (Goskomstat, 2005). Razlika
izmeu oekivanog ivotnog doba za mukarce i ene ovdje je najvea u svijetu. Ono to je
zapanjujue o tim brojkama jeste brzina kojom su se ovi padovi dogodili. Zato se to
dogodilo? Postoje mnoge teorije, ali prvo moramo obratiti pozornost na mnoge demeografske
okove koje je zemlja doivjela u proteklih 100 godina., jer su isti predstvljali temelj za
sadanje probleme. Ruska revolucija 1917. gdoine je dovela do dogogodinjih civilinih
ratova i gladi , to je rezultiralo u mnogim smrtima. Nedugo nakon toga to se ova situacija
stabilizirala, izbio je Drugi svjetski rat. Rusija je doivjela neke od najteih gubitaka , sa
posljednjim procjenama koje sugeriraju da je preko 14 miliona Rusa ubijeno tokom ovog
perioda. Kraj rata nije donio stabilnost zemlji jer je Staljin tokom perioda velikog terora
protjerao oko 2.5 miliona u zarobljenike logore na Ruskom sjeveru. Procjenjuje se da je za
vrijeme Staljinove vladavine , izmeu 1927. i 1953., skoro 2.8 ljudi umrlo u ovim kampovima
.Tek poslije Staljinove smrti, demografska situacija se poela usporeivati sa onom u
Zapadnoj Evropi. Rusija je ubrzo zavrila prvu fazu epidemiolokog tranzicijskog modela,
sanitarnu revoluciju, to je znailo da ljudi vie ne bi trebali da umiru od lako izlijeivih
bolesti, te su se poeo kreirari sustavi zdravstva u cijeloj zemlji. ak i tada, postojale su
ogromne demografske neravnotee, jer je puno vie mukaraca umrlo u prethodnim
dogaajima nego ena. Naslijee svega ovoga, je injenica da se u 2002 , postojalo 67 miliona
mukaraca u usporedbi sa 77 miliona ena u Rusiji. Meutim, Rusija je, u ovom trenutku, se
poela pomjerati kroz demografsku tranziciju kako su se stope nataliteta poele da poveavaju
i stope mortaliteta da smanjuju.
1960tih i 1970ih oekivano trajanje ivota nije se podudaralo sa onim u zapadnoj Evropi,
uglavnom iz kulturnih razloga. Tradicionalna Rusija je imala jednu od najveih u svijetu stopa
konzumacije alkohola, te ogranien asortman prehrambenih proizvda je znaio da mnogu
ljudi vode nezdrav ivot. Sredinom 1985, predjednik Gorbaev je pokuao da rijei ovaj
problem uvoenjem ogranienja na kada, gdje i koliko se smije prodavati alkohola. Iako vrlo
nepopularne, ove mjere su vidjele neka poboljanja u oekivanoj ivotnoj dobi. Meutim, ovi
pomaci su bili kratkotrajni zbog raspada Sovjetskog saveza 1991. gdoine, to je znailo da su
ove reforme naputene. Kao to je ve reeno, ovo je znailo znaajne demografske
nesigurnosti, i Rusija je skrenula sa staze predviene demografskim tranzicijskim modelom.
Do 1991. stope rodnosti i smrtnosti su se podudarale i rusko stanovnitvo se trebalo
stabilizovati. Od 1992. jaz izmeu roenih i umrlih doveo je do brzog pada u populaciji
zemlje. Postoje mnoge teorije zato se ova demografska kriza razvila i umjesto jednog razloga
postoji nekoliko imbenika i ova kriza je mjeavina istih. To su:
Historijsko zaostajanje: Ova teorija tvrdi da je trenutna situacija zapravo nastavak pada u
zdravlju ruske populacije jo od 1960tih i da je bio toliko brz zbog potisnutih smrti
odgoenih od strane Gorbaove anti-alkoholne kampanje sredinom 1980ih. Drugim rijeima,
oni koji bi trebali da su umrli od alkohola u 1980tim , nisu, zbog zabrana koje su bile na djelu.
Nadalje, dok je impresivan po broju doktora i kreveta u bolnicama, ruski medicinnski sistem
nije usvojio neke od najnovijih medicinskih dostignua. Iako nema sumnje da svi ovi
problemi su doprinijeli ukupnom problemu, to zapavo ne objanjava zato je ova kriza trajala
tako dugo.
Siromatvo: trenutne procjene predviaju da 20 do 30 miliona Rusa moe biti klasificiran kao
siromani, , s obzrimom da se glavnina njihovih prihoda smanjila ubrzano od pada Sovjetskog
saveza. Meutim, raspad nije donio gladovanje jer su ljudi(domainstva) razvili metode
preivljavanja, kao to je poduzimanje neformalnog rada ili uzgoj vlastite hrane. S obzirom da
veina ljudi moe zaraditi dovoljno novcaa da kupi dovoljno krane za svoje kuanstvom ovo
moe biti samo jedan dio ukupnog problema.
Pristup uslugama: dok Rusija jo uvijek ima besplatnu zdravstvenu zatitu , gdje ima
dovoljno doktora i medicinskih sestara, u osonovi sistem se ne finansira dovoljno. To znai da
su plae za mnogo medicinsko osoblje tek iznad levela siromatva i oprema je esto jadna.
Mnogi ljudi kau da oni moraju platiti za dobivanje ''besplatnih lijekova'' te visoka razina
siromatva znai da mnogi ne mogu si priutiti sve lijeove koji su im potrebni.
Kulturna pitanja: mnogi srednjovjeni mukarci se teko prilagoavaju u post-sovjetskom
razdoblju. Oni su esto morali da pronalaze posao van svoje struke, te osjeaju da su vjetine
koje su razvili u sovjetskoj eri vie nisu potrebne. To esto dovodi do frustracije i poveanja
razine stresa, koji se esto moe manifestirati u nezdravim ponaanjima, kao to je
konzumacija alkohola.
Mjeavina gore navedenih faktora rezultira u tome da rusko stanovnitvo danas se smanjuje
gotovo za milion ljudi godinje. Pretpostavljalo se tokom 1990, da ako se ekonomska situacija
pobolja, da e se i demografska situacija popraviti. injenica da su do 2007. problemi jo
vie ozbiljnijii nego ikad upuuje na to da se prethodna pretpostavka nee dogoditi. UN
predvia da e se, s obzirom na trenutne trendove, Rusija pasti sa 7 najnaseljenije na 14
najnaseljeniju zemlju u svijetu. Kao to uvodni citat, pokazuje, ruska vlada je upoznata sa
teinom ove situacije. Kao i kod drugih evrospskih zemalja, jedan od odgovora je d se potiu
stope rodnosti, tako to se nude mnogobrojni poticaji za porodice koji imaju djecu. Obitelji sa
vie od jednog djeteta dobivaju potporu za obrazovanje i zdravstvo, ali siromatvo i dalje
znai da mnogi ljudi osjeaju da ne mogu imati velike obitelji. Za razliku od
zapadnoevropskih drava, ruska vlada ne nastoji da ohrabri unutranje migracije kako bi
upotpunila manjak radne snage. S obzriom na duljinu i ozbiljnost situacije , jasno je da ce vrlo
teko se uspjeti preokrenuti demografske problemi koje Rusija trpi.

4.6 ZAPADNA EVROPA: IZAZOVI STANOVNITVA KOJE STARI

Uobiajeno je za regiju koja je ula u posljednju fazu demografske tranzicije, gdje su stope
nataliteta i mortaliteta izjednaene, da doivljava starenje stanovnitva, koje sse deava kada
projena starost stanovnitva se povea sa poveanejm ivotne dobi te sa samanjenjem ljudi
koji su roeni. Ovao poglavlje preispituje zato stanovnitvo stari te razmatra dugorone
izazove. Prema UN-ovim izraunima, izmeu 1950. i 2000. prosjena dob svjetske populacije
se poveala sa 23.6 na 26.4 godina te se oekuje da e porasti do 2050, na 36.8. slika 4.16
Evropa e imati najvii postotak u udjelu starijih osoba od 65 gdoina. Ova brojka je znaajna
jer se pretpostavlja da ljudi preko 65 godina nee radit te da e mnogi zavisiti o dravnim
penzijama za svoje prihode. Ova grupa e takoer manje vjerovatno plaati poreze, koristie
ee zdravstveni sistem, i oito, nee imati djece. Sa opadajuim stopama fertiliteta. Bie sve
manje mlade djece i preko vremena radno sposoobne omladine da podravaju ove koji su u
mirovini.
Da bi stanovnitvo zemlje raslo, stope fertiliteta moraju biit iznad onoga to je poznato kao
stopa zamjene stanovnitva. Ova stopa zamjene se bazira na ideji da ako ena ima manje od 2
djece , onda ona i njen partner ne uestvuju u ''zamjeni''. Stoga, kako bi populacija rasla,
fertilitet mora biti iznad 2.1 . u Italiji, naprimjer, stope fertiliteta su trenutno 1.2: to znai da
se njena populacija prirodno ne moe repliciati sama. U 2000, 18% italijanske populacije je
bilo preko 65 gdina starosti. Do 2050. Ova cifra ce se povecati na 35.9%. za Veliku Britaniju
ova cifra e rasti od 15.8 % do 26.7 s prosjekom Evropske Unije od 22.4%. u istom periodu
broj 20-24 godinjaka u paniji je pao za vie od 60%. Ovakvi trendovi predstavljaju glavne
izazove EU zemljama. Procjenjuje se da e do 2030. biit 20.8 miliona (6.8 %) manje radno
sposobnih ljudi u regiji. Za svake dvije radno sposobne osobe, postojae jedna umirovljena
osoba. U Italiji, koja ima populaciju koja najbre stari u Evropi , bit ce 1.45 radno sposobnih
osoba na 1 umirovljenu osobu, dok u USA omjer e biti 3,2 -1. To e znaiti da e porezni
prihodi opasti i da e se vie ljudi oslanjati na dravu za potporu. To je briga mnogih vlada da
e s manje poreznih obavezinika biti nemogue osigurati sadanje razine podrke. ak i u
2005. Troak na post-radni sektor ini veliki postotak ukupne potronje na socijalnu zatitu.
Kao to je Evropska komisija navela , sadanje razine socijanih odredbi nisu odrive , kako
staovnitvo stari, osim ako porezi se ne poveaju do zabranjenih razina. ( EU 2005)
Ovakvi trendovi poveavaju individualnu ranjivost dok stanovnitvo stari. Stavaranje
poslijeratne socijalne drave u Britaniji se utemeljila na ''od kolijevke do groba'' principu.
Ljudi su radili u spoznaji da njihove dravne penzije e osigurati dovoljno prihoda za
zadovoljavajui ivotni standard i da e biti u mogunosti da koriste besplatni zdravstevni
sistem u vremenima potrebe. S obzirom na sve vei razmjer izmeu porezne osnovice i onih
koji su ovisni o dravnim prihodima, ovvakav okvir vie nije opstojan. Britanska vlada je
nedavno jasno istakla da mladi ljudi ne treba da oekuju mogunost da e dobiti dravne
penzije kada se umirove, jer drava nee biti u poziciji da plati takve razine penzija.
Procjenjuje se da u Velikoj Britaniji vie od 12 miliona ljudi nemaju vlastite ili kompanijske
penzije i morae se da oslanjaju na dravu za svoje mirovine. Istodobno, kompanije koje su
prethodno ponudile velikodunne mirovine radnicima shvataju da e imati velikih potekoa
u isplaivanju istih kako ljudi ive dulje. Ovaj nesrazmjer mirovina znai da su mnoge firme
zatvorila svoje finalne eme plaanja., zamjenjujui ih sa emamam koje su povezane sa
berzom. Time su smanjene izraunate mirovine za mnoge ljude te njihove budue prihode je
vrlo teko predvidjet. Evropske vlade poinju da reaguju na ovaj problem. Zadatak je vrlo
teak s obzirom na emotivnu prirodu ovog probrema. Jedan od rijeenja je da se povea dob
za umirovljenje, to bi povealo porezne prihode i smanjilo duljinu vremena u kojem bi ljudi
dbili penzije od drave. Razumljivo, rijetko koji ljudi ele da rade due od oekivanog i,
esto, prijeti se trajkom , ak i pri samoj pomenu poveanja dobi umirovljenja. Druga
mogunost je da se pokua da potaknu stope rodnosti kako bi vie mladih ljudi ulo u
ekonomski sistem. Na primjer, stopa rodnosti u Njemakoj je 1.73 te proocjenjuje se da 30%
ena nije nikad imalo djecu. Ovo je dovelo Bild, naprodavanije njemake novine da objavi:
Djeiji ok: Nijemci izumiru. ''. kao odgovor na ovaj problem, njemaka vlada je uvela
''Novac roditelja'' zakon, koji nalae da od januara 2007. roditelji koji ostanu kui da se brinu
za svoju djecu e dobiti 67% od svog dohotka za prethodnu godinu ( oko 1800 mjeseno) .
Oni sa vrlo niskim prihodima, e dobijati 12 mjesenih plata u iznosu od 450 eura . ovo je
izuzetno velikoduno u uspredbi sa Britanskim sistemom pri emu nova majka prima 90%
plae za prethodnih 6 sedmica te 150 E ili 102 funte za samo 26 sedmica. Mukarci mogu
dobiti dvije sedmice oinskog dopusta pri emu e dobijati 150 eura sedmino. U Norvekoj,
ene primaju na trudnikom odsustvu 10 mjeseci pune plae, a mukarci dobijaju 4 mjeseca
odsustva pri emu im je isplaena plaa u punom iznosu, to pomae zemlji kao tome da bude
3 zemlja sa najveim stopama nataliteta u Evropi. Poljska i Italija su uvele jednokratnu isplatu
za svako novoroeno dijete. Meutim, kao to ne postoji jamstvo d a e takvi programi raditi,
te trebae puno vremena dok ova skupina ne dosegne radno-sposobno razdoblje, mnoge
zemlje se sada okreu meunardonim migracijama kao nainu za poveanje njihove radne
snage. Ovo je vrlo skup politiki pristup jer mnogi ljudi brinu o teti koju bi strani radnici
uinili njihovoj ekonomiji kao to je poveanje stopa nezaposlenosti ili smanjenje plaa
zbog dodatne konkurencije. Kako bi se istraili izazovi koje meunardone migracije
predstavljaju za zemlje , sada emo ispitati porast migracija u Velikoj Britaniji nakon irenja
Evropske Unije 2004. godine.
MIGRACIJE I POPULACIONE PROMJENE
Migracije su uvijek bila vana komponenta promjene stanovnitva na lokalnoj, regionalnoj i
nacionalnoj osnovi. Postoji mnogo razloga zato ljudi odluuju da migriraju u drugu regiju ili
zemlju. To mogu biti poticajni imbenici poput politikih nestabilnosti, civilnih konflikata,
prislinih migracija, nedostatak radnih mjesta, glad, ili faktori kao to su stabilnost u novoj
zemlji, vee plae ili bolje prilike za ivot. Od oko 1800. Evropa je iskusila najvee stope
migracija, uglavnog zbog poticajnih faktora kao to su glad, u Irskoj, siromatvo u Italiji ,
naprimjer. Do poetka Prvog svjetskog rata, procjenjuje se da je oko 55 miliona ljudi
napustilo Evropu, uglavnom je otilo u Sjevernu Ameriku. U tom perodu, oko 9 milijuna ljudi
je napustilo Italiju, a Norveka populacija se smanjila za etvrtinu. Ti tokovi su se smanjili
nakon Prvog svjetskog rata kako se ekonomski rast u Evropi znaio da postoji sve manje
faktora za odlazak, te da su zemlje primaoci postroile svoje migracione kriterije. Iako je
nakon Drugog svjetskog rata dolo do baby-boom-a u zemljama Zapadne Evrope, to nije
osiguralo dovoljno brz odgovor za potrebom za radnom snagom, kako su regije ekonomski
rasle. Dakle, umjesto da gledaju u masovno iseljavanje , regije su poticale proaktivno
useljavanje. U to doba mnogobrojna su bila doseljavanje sa zapadno indijske teritorije u
Veliku Britaniju (kasne 1950. godine 50.000 godinje). Veina migranata koji su doli u V-B
dolazi sa tri regije: Gujarat, Punjab i Mirpur ( u Pakistanu, nakon to je iIndija bila podjeljenja
na dvije drave nakon neovisnosti). Niti jedna od ovih regija nije bila osobito siromana, ali
su imali dugogodinju tradiciju meunarodnoog trgovanja te migranti su se ranije naselili u
Velikoj Britaniji. Migracione struje u Velikoj Britaniji dosegle su svoj vrhunac 1960. do 1962.
goidine, kada je uvedeno zakonodavstvo koje je omoguavalo tei ulazak u zemlju. Ovo je
doneeno iz straha da e poveane migracije nagristi britanske vrijednosti te da e dovesti do
nasilja izmeu razliitih etnikih skupina. S obzrom da stope nataliteta opadaju u mnogim
zapadno evropskim zemljama, migracije su aktuelna tema. Nadalje, ukupan broj
meunarodnih migranata raste. U 2002. UN je procjenio da je broj stranih migranata preko
175 miliona, to je duplo od brojke u 1975. Castles i Miller (2003) tvrde da se oblici
migracija mijenjaju te da ulazimo u ''doba migracija''. Oni identificiraju etiri glavna podruja
u kojima se migracije mijenjaju:
 5. Migracije su sve vie ''globalne'', u s mislu da sve vie zemalja je pod uticajem istih te
da se istovremeno raznolikost podruja porijekla poveava.
6. 2. Migracije se ubrzavaju, a broj kretanja raste u svim veim regijama u sadanje
vrijeme.
7. Migracija se sve vie diferencira, bez dominantne jedne vrste koja se kree, nego
kombinacijom trajnih doseljenika, izbjeglica, kvalificirane radne snage, ekonomskih
migranata studenta, umirovljenika, buduih nevjesta itd.
8. Migracije sve vie ine ene, koje sve vie postaju dio radnih migranata ali i ine
najvei dio u izbjeglikim kretanjima.

U Evropi najveci uticaj na meunarodne migracije je imao raspad Sovjetskog saveza, te

pristup mnogih istono evropksih zemalja Evroskoj Uniji 2004 godine i 2007. Za vrijeme
sovjetskog razdoblja, bilo je vrlo oteano putovati iz Istone Evrpe u Zapadnu. Nakon kolapsa
Sovjetskog sistema, predstavljenim ruenjem Berlinskg zida 1989. ljudi u regiji su bili
slobodni da napuste svoje zemlje. Meutim, mnoge Zapadno evropske zemlje su nametnule
stroge vizne reime za zaustavljanje migracija iz regiona. Ovo se promijenilo kad se Evropska
Unija proirila na istok 2004. Godine-
Unato injenici da poveana migracija nije dovela do poveanja stopa nezaposlenosti,
migracija su isad izuetno osjetljiva tema.