Professional Documents
Culture Documents
Dubravka Popovic Srdanovic PDF
Dubravka Popovic Srdanovic PDF
09-1
Univerzitet u Niu 172.16:316.722
Filozofski fakultet
248
koja je promovisala poeziju modernizma iji je najbolji reprezentant bio Eliot jer je
njen ideal bila dobro napravljena simbolistika pesma, esto poreena sa savrenim
kristalom. To je zatvorena, impersonalna, autotelika forma, u kojoj je naglaen for-
malni aspekat, a okrenuta je mitskim temama, naglaavanju sloenih i paradoksalnih
stavova, natopljena knjievnom tradicijom (dakle, eksplicitno kosmopolitska), isto-
ricizmom i udnjom za univerzalnim znaenjem utemeljenim u metafizici.
Vilijams se, meutim, zalagao za drugaiju poeziju. Najpre, smatrao je da je
neophodno odbacivanje autoriteta metafizike tradicije, temelja modernistike poe-
zije, koji poiva na akademskom okamenjivanju nauke, istorije i filosofije, kako bi
se ameriki pesnik mogao pribliiti izvornom doivljaju sveta i progovoriti izvornim
jezikom. Potom, isticao je da se ovakav jezik koji ne prenosi ideje ve uspostavlja
bliski odnos sa biem moe otkriti samo u lokalnosti. Jedino lokalno je univerzalno,
verovao je, i zato ameriki pesnik treba da pie jezikom svoje lokalnosti, direktno,
lino, antiformalistiki i aktuelno. Amerika poezija mora biti utemeljena na ritmo-
vima i bojama amerikog govora, misli i iskustva. Najzad, i to je moda stav koji je
najpresudnije uticao na kvalifikaciju Vilijamsa kao lokalnog pesnika i time i diskva-
lifikaciju od Nove kritike, kao svoj glavni poetiki credo proklamovao je da nema
ideja sem u stvarima (Say it! No ideas but in things!) (Popovi Srdanovi, 1983: VII,
XI). Upravo ovo poverenje Vilijamsovo u ulno i perceptivno, u lepotu stvarnog,
njegova iskrenost u sagledavanju objekata i zadovoljstvu tog gledanja, ono je to se
smatra amerikim. Ovo pesnikovo poverenje u stvari je takvo da je na njegovim
usnama uvek poznato, pragmatino, ameriko Ovo su injenice jer je on najpra-
gmatiniji od svih pisaca i tako ameriki da i taj pridev ne deluje kao adekvatan
uzvikujemo u oaju i oduevljenju (podvukla D. P. S.): On je pesnika Amerika
(the America of poets)(Jarrell, 1968: XI).
Uvid u Vilijamsovu poeziju, meutim, omoguuje nam da konstatujemo da
njegovo delo pored nesumnjivo amerikih ima mnoge kosmopolitske karakteri-
stike.1 Poto se, naravno, postavlja pitanje kako o ideji kosmopolitizma govoriti u
knjievnosti ili preciznije kako definisati kosmopolitizam pesnika koji je uvek te-
meljno odreen jezikom na kojem pie, ini se da je u tom smislu najfunkcionalnije
shvatanje tzv. ukorenjenog kosmopolitizma koje u delima Etika identiteta (Ethics
of Identity) i Kosmopolitizam: Etika u svetu stranaca (Cosmopolitanism: Ethics in a
World of Strangers) koristi filozof Kvame Entoni Epija (Kwame Anthony Appiah).
On istie da kosmopolitizam mora da pomiri neku vrstu univerzalizma sa legiti-
mnou barem malog dela pojedinanog (Appiah, 2005: 222223), to znai da
sagledava kosmopolitizam kao fenomen ija je sutina parcijalnost, odnosno kosmo-
polite kao one koji pripadaju mestima koja nisu njihova rodna zemlja, na parcijalan
1
Re kosmopolit izvodi se iz grke rei (cosmopolites) odnosno graanin sveta,
izvedene iz rei kosmos (svet) i polites,(graanin). Termin potie od Diogena (V vek
pre Hrista) koji je upitan odakle je odgovorio: Ja sam kosmopolit graanin sveta. Kao drugi mogui
izvor shvatanja kosmopolitizma kao pripadnitva svetu Derida, unutar hrianske tradicije, sagledava
sv. Pavla koji je sve ljude tumaio kao sinove boje, pa prema tome, kao brau. http://en.wikipedia.org/
wiki/Cosmopolitanism
249
2
Epija istie da kosmopolitizam poinje sa jednostavnom idejom da u ljudskoj zajednici, kao u
nacionalnim zajednicama, treba da razvijemo obiaj koegzistencije: razgovora u u svom starom smislu,
zajednikog ivota, udruivanja (Appiah, 2006: XIX). On smatra da istorija kosmopolitizma poinje
sa stoicima, a razvija se posebno u kasnom XVII veku sa Deklaracijom o pravima oveka i Kantovim
predlogom da se osnuje Liga naroda (ibid, XIV).
250
ju, Italiju, paniju, Austriju, kao i Porto Riko (Williams, 1967: 119124; 185197;
209234). Iskustvo putovanja, razliitih jezika i razliitih kulturnih konteksta u koji-
ma se kretao odigralo je veliku ulogu u formiranju njegove otvorenosti i osetljivosti
prema drugom u smislu uvaavanja ljudskih razliitosti.
Ovoj nesumnjivo kosmopolitskoj osobini doprinela je umnogome Vilijamsova
medicinska praksa koja mu je donela susrete, bukvalno sa hiljadama ljudi. Najuve-
niji literarni doktor pored ehova ostvario je ozbiljnu i uspenu medicinsku karijeru,
i kao lekar sa privatnom praksom u Raderfordu, u Nju Dersiju u kojem je iveo do
smrti i kao ef pedijatrije u Optoj bolnici u oblienjem Patersonu. (Zna se, npr. da
je obavio oko 2000 poroaja i pregledao desetine hiljada ljudi.)
Mada je danonono obavljao lekarsku dunost, Vilijams je sa ne manje ara
uestvovao u avangardnim poetskim pokretima koji su se definisali u Njujorku;
druio se sa Alfredom Krejmborgom, Merijen Mur, Volasom Stivensom i mnogim
drugim knjievnim stvaraocima. Pored neprestanog delovanja u knjievnosti, Vili-
jams je voleo i odlino poznavao savremeno slikarstvo. Od 1910. kada je otvorio
ordinaciju u Raderfordu redovno je poseivao njujorku galeriju Alfreda tiglica u
kojoj tada izlau Matis, Roden, Tuluz-Lotrek, Ruso, Sezan, Pikaso. Sa avangardnim
umetnicima kao to su Marsel Dian i Alfred tiglic prijateljuje. Bio je neprestano u
kontaktu sa Paundom i njegovim evropskim knjievnim aktivnostima i sledbenicima
a tokom boravaka u Evropi upoznao je brojne znaajne pisce, vajare, slikare, foto-
grafe, muziare: Luja Aragona, Brankuzea, Dejmsa Dojsa, Men Reja, Hemingve-
ja, Fernana Leea, Dorda Anteja. Upoznao je i Jejtsa kome je Paund bio sekretar
(Williams, 1967: 209234).
Iako je iveo u malom amerikom provincijskom gradu Raderfordu, a ne kao
Paund i Eliot u tadanjim kulturnim svetskim centrima kakvi su bili London ili Pariz,
bavei se za razliku od Paunda i Eliota profesijom koja nije imala dodirnih taaka
sa knjievnou, Vilijams je ipak, zbog svog porekla, multilingvalnosti, obrazova-
nja i umetnikih i profesionalnih interesovanja uspeno afirmisao elemente razliitih
svetova i kultura kojima je, na ovaj ili onaj nain, istovremeno pripadao i koji e u
njegovom delu izgraditi njegove kosmopolitske aspekte kako kroz multilingvalnost
naslova tako i preko tematske multikulturalnosti poezije.
Jedan od aspekata Vilijamsovog kosmopolitizma moe se sagledati u multilin-
gvalnosti naslova njegovih pesama. Na panskom je naslov zbirke Al Que Quiere,
kao i pesama: El Hombe, Mujer, Libertad, Igualidad, Fraternidad, na italijan-
skom naslov zbirke Dalla Primavera Trasportata Al Morale, kao i naslovi pesama
Riposte, Io, Baccho, na francuskom su Danse Russe, Romance Moderne,
La Belle dame de Tous les Jours, Chanson, na nemakom Lustspiel itd.
Upitan jednom zato je naslov njegove pesme El Hombre (Vilijams, IP,
1983: 7) na panskom, Vilijams je rekao da mu je bilo dosta francuskog. Znate
kako se u umetnikom svetu rado govori francuski. Bez obzira govori li francuski ili
ne, takva osoba e uvek rado koristiti francuski izraz, to pokazuje njenu mudrost,
pretpostavljam. Pa, kako bih to izmenio, mislio sam da je i panski pogodan jezik,
veoma zapostavljen jezik, jo od Longfeloua Moji roditelji su govorili panski,
251
rae nego engleski, a brat i ja smo ih sluali i razumeli jer su na panskom govo-
rili ono to nisu eleli da mi razumemo. Zato sam voleo panski (Wagner, 1961:
2324). Meutim, ovo duhovito i simpatinoobrazloenje moe biti shvaeno samo
kao izraz Vilijamsove skromnosti i nepretencioznosti jer naslov pesme u tumaenje
pesme unosi znaajnu semantiku nosivost.
El Hombre
Neku udesnu snagu
uliva mi zvezdo drevna:
sijaj sama pri izlasku sunca
u emu nema tvog udela.
Govornik oito posmatra nebo u rano jutro. italac o njemu ne zna nita ali
mu naslov na panskom sugerie da se on nalazi ili u podneblju gde se govori ovaj
jezik, ili se potcrtava njegova razliita etnika pripadnost u ambijentu engleskog go-
vornog podruja. U svakom sluaju, izborom panske rei akcentuje se njegov status
razliitosti, i ulazi u igru izvora i etimologija3 ime se naglaava kako njegov spe-
cifian kontakt sa prirodom i vasionom tako i njegova moralna pozicija. Sjaj Danice
(veernjae, Venere) ne doprinosi sjaju sunca, ali ona ima sopstvenu, autentinu i
prepoznatljivu svetlost.Ona zato uliva udesnu snagu posmatrau inspirie ga na
individualni stav, na neustupanje pred monijim, na opstajanje na sopstvenom putu.
U susretu sa monom vasionom, najzad, na prepoznavanje njene moi ali i na pravo
na sopstvenu slobodu. Ako se pesma ita kao iskaz oveka drugog etniciteta, onda
ona upravo podrava njegov utemeljeni kosmopolitizam: on je svestan moi kontek-
sta u koji je uronjen ali se ne odrie svog identiteta.
Vilijamsovo ivo interesovanje za muziku, najuniverzalniju pa time i najko-
smopolitskiju umetnost, rezultiralo je pesmama u kojima je istaknuta prijemivost
pesnika za plesove razliitih podneblja (Rumba! Rumba!, Danse Russe, Ples),
kao i muzike oblike specifine za pojedine predele i ambijente (Chanson, Jin-
gle, Romance Moderne; Sicilijanska emigrantska pesma, Pustinjska muzika)
ali i za neke kompozitore, npr. Bramsa (Beleka uz muziku Bramsovog Prvog kla-
virskog koncerta), Sibelijusa (Tapiola) ili Betovena (Priznanje slikarima).
Suptilne i sloene kulturne veze, rana manifestacija Vilijamsovog kosmopoli-
tizma, uspostavljene su u pesmi Danse Russe iz 1917. (IP: 8).
Danse Russe
Ako moja ena spava
i beba i Katlin
spavaju
3
Julio Marzan, npr. pie da je mogue da je El Hombre Gongora, poto za njega u eseju o Lorki
Vilijams kae: Gongora je bio ovek! (Julio Marzan, The Spanish American Roots of William
Carlos Williams, str. 4). Marzan naglaava da je kod Vilijamsa uvek mogue uoiti dualnosti izmeu
javnog Bila i privatnog Karlosa koje izviru iz njegovog imena, sastavljenog iz engleske i panske
komponente Vilijam Karlos (William Carlos).
252
253
254
255
257
258
Literatura
260
261