Professional Documents
Culture Documents
Castaneda - Price o Moci PDF
Castaneda - Price o Moci PDF
______________________________________________________________________________
Naslov originala
Carlos Castaneda
TALES OF POWER
Copyright 1974 by Carlos Castaneda
Ali Rights Reserved
ETVRTA KNJIGA sabranih djela
Carlos Castaneda
PRIE O MOI
1
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
2
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
DEO PRVI
Don Huana nisam video nekoliko meseci. Bila je jesen 1971. Bio sam
ubeen da je kod don Henara, u srednjem Meksiku, pa sam obavio neophodne
pripreme za vonju od 6-7 dana da ga posetim. Meutim, drugog dana svog
putovanja, kao po nekom nagonu, zaustavio sam se u podne pred don
Huanovom kuom u Sonori. Parkirao sam kola i peice preao kratko pare do
kue. Na moje iznenaenje, naoh ga tu.
Don Huane! Nisam oekivao da u te ovde zatei, rekoh.
On se nasmeja; kao da ga je moje iznenaenje ushitilo. Sedeo je na
praznom sanduku za mleko pored ulaznih vrata. Kao da me oekivao. Bilo je
neega otmenog u lakoi s kojom me pozdravio. Skinuo je eir i teatralno
mahnuo njime kominim gestom. Onda ga je opet stavio na glavu i vojniki
pozdravio. Bio je naslonjen na zid, sedei na sanduku kao da je to sedlo.
Sedi, sedi, ree mi razdraganim glasom. Drago mi je to te opet vidim.
A ja sam nameravao da nepotrebno prevalim sav taj put do srednjeg
Meksika, rekoh. A zatim bih morao da vozim natrag u Los Aneles. To to
sam te ovde zatekao, utedelo mi je dane vonje.
Nekako bi me ve naao, ree on zagonetnim glasom; no, recimo da mi
sad duguje tih 6 dana koliko bi ti bilo potrebno da se vrati 6 dana koje bi
trebalo da iskoristi za obavljanje neega mnogo interesantnijeg nego to
je pritiskanje papuice za gas tvog auta.
Bilo je neega to je plenilo u don Huanovom osmehu. Njegova toplina bila
je zarazna.
Gde ti je pisai pribor? zapitao je.
Odgovorih da sam ga ostavio u kolima; on ree da bez njega izgledam
neprirodno i natera me da odem da ga uzmem.
Zavrio sam s pisanjem knjige, rekoh.
On upravi dug, neobian pogled u mene, koji mi izazva nekakav svrab u
stomaku. Imao sam oseaj kao da mi pritiska trbuh nekim mekim predmetom.
Osetio sam da e mi pozliti, ali on tad okrenu glavu i meni se povrati oseanje
lagodnosti.
eleo sam da priam o svojoj knjizi, ali mi on jednim pokretom stavi do
znanja da o tome ne eli nita da uje. Smekao se. Bio je veseo i vrlo dobro
3
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
4
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
5
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
line snage da razmrsi tu stvar. Saekaj dok je bude imao, i tad emo
priati.
A ta ako je nikad ne budem imao? Ako je nikad ne bude imao, neemo
nikad ni priati. Hou li je ikad dovoljno imati, s obzirom na brzinu kojom
napredujem? upitah.
To zavisi od tebe, odvrati on. Dao sam ti sva potrebna obavetenja. Sada
na tebi lei odgovornost da prikupi dovoljno line snage i pretegne tas vage.
Govori u metaforama, rekoh. Reci mi to direktno. Reci mi tano ta
treba da inim. A ako si mi to ve rekao, uzmimo kao da sam zaboravio.
Don Huan se zakikotao i legao na zemlju stavivi ruke pod glavu.
Ti tano zna ta ti treba, ree on.
Rekoh da katkad mislim da znam, ali da uglavnom nemam
samopouzdanja.
Bojim se da brka pitanja, ree. Ratnikovo samopouzdanje nije
samopouzdanje prosenog oveka. Prosean ovek trai sigurnost u oima
posmatraa i to naziva samopouzdanjem. Ratnik trai da bude besprekoran u
sopstvenim oima i to naziva skromnou. Prosean ovek je vezan za svoje
prijatelje, dok je ratnik vezan samo za sebe. Ti moda juri nedostino. Nalazi
se na nivou samopouzdanja prosenog oveka sada kada bi trebalo da bude
na nivou skromnosti ratnika. Razlika izmeu ove dvojice je oita.
Samopouzdanje podrazumeva da se neto sigurno zna; skromnost ukljuuje
besprekornost u delima i oseanjima pojedinca.
Pokuavao sam da ivim prema tvojim preporukama, rekoh. Moda i
nisam najbolji, ali za sebe jesam. Je li to besprekornost?
Nije. Mora initi bolje od toga. Neprekidno mora prevazilaziti svoje
mogunosti. Ali, bila bi to ludost, don Huane. Niko to ne moe uiniti.
Ima mnogo stvari koje danas ini, a koje bi ti pre 10 godina izgledale kao
ludost. Te stvari se same po sebi nisu promenile, ve se tvoja ideja o tebi
samom promenila; ono to je ranije bilo nemogue, sada je savreno mogue, i
moda je tvoj konani uspeh u tome da promeni samog sebe samo pitanje
vremena. U toj stvari jedini mogui pravac za ratnika je da dela dosledno i bez
rezerve. O ratnikovom putu ti dovoljno zna da bi se prema njemu i ravnao, ali
ti na putu stoje tvoje stare navike i uobiajene radnje.
Razumeo sam ta je hteo da kae.
Misli li da je i pisanje jedna od tih starih navika koje bih morao da
promenim? upitah. Treba li da unitim svoj novi rukopis?
Nije odgovorio. Ustao je i osvrnuo se da pogleda ivicu bunja.
Rekoh mu kako sam od raznih ljudi dobijao pisma u kojima mi govore da
je pogreno to piem o svom uenju. Kao primer iz dosadanje prakse naveli
su to kako su uitelji istonih ezoternih doktrina zahtevali da se njihovo uenje
uva u apsolutnoj tajnosti.
6
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
7
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
8
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
iznenada podiem ruke i stavljam ih ispred lica. Imao sam utisak kao da je u
meni neto popustilo i dozvolilo mi da posmatram svoje nadlanice.
Don Huan je nalagao da tad prebacim pogled sa svojih ruku na bilo koji
drugi elemenat u okolini svoga sna im njihova slika pone da se rasipa ili
pretapa u neto drugo. Upravo u tom snu prebacio sam pogled na neku zgradu
koja je bila na kraju one ulice. Kada se slika zgradi poela rasipati, usresredio
sam panju na druge elemente u okolini svoga sna. Krajnji rezultat bila je
neverovatno jasna sloena slika naputene ulice u nekom nepoznatom,
stranom gradu.
Don Huan me terao da nastavim sa opisivanjem drugih iskustava u
sanjanju. Dugo smo razgovarali.
Poto sam zavrio sa svojim izvetajem, on ustade i ode do bunja. Ja
takoe ustadoh. Bio sam nervozan. Za to nisam imao razloga jer mi nita nije
izazivalo strah ili zabrinutost. Don Huan se ubrzo vratio. Primetio je moju
uznemirenost.
Smiri se, ree prihvatajui me paljivo za ruku.
Naterao me je da sednem i stavio mi svesku u krilo. Nagovarao me da
piem. Kao razlog je naveo da ne bi trebalo da uznemiravam ovo mesto moi
nepotrebnim oseanjem straha ili oklevanjem.
to li sam se tako unervozio? upitah.
To je prirodno, ree on. Neto u tebi je zastraeno tvojim aktivnostima u
sanjanju. Sve dok na njih nisi mislio, oseao si se dobro. Ali sada, poto si ih
otkrio, samo to se ne onesvesti.
Svaki ratnik ima svoj nain sanjanja. Svaki od tih naina je drukiji.
Jedina zajednika stvar nam je to se sluimo trikovima ne bismo li naterali
sebe da se okanimo traganja. Protivmera je da se ustraje uprkos svim tim
preprekama i razoaranjima.
Upitao me zatim jesam li sposoban da izaberem teme za sanjanje. Rekoh
da pojma nemam kako to da uinim.
Objanjenje vraeva kako izabrati temu za sanjanje, ree on, jeste da
ratnik bira tu temu tako to u glavi promiljeno zadrava jednu predstavu dok
prekida svoj unutranji dijalog. Drugim reima, ako je sposoban da jedan
trenutak ne razgovara sa samim sobom i da tad zadri predstavu ili misao o
tome ta eli u sanjanju, makar to bilo samo za asak, eljena tema e mu doi.
Siguran sam da si to uinio, premda toga nisi bio svestan.
Nastade duga pauza i don Huan tad poe da mirie vazduh. inio je to kao
da proiava nos; izdahnuo je nekoliko puta veoma snano kroz nozdrve.
Trbuni miii mu se skupie u grevima, koje je kontrolisao kratkim
udisajima vazduha.
9
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
10
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
koji su leprali prema meni kao da su noeni vetrom, ali vetra nije bilo. Njihovo
hipnotizirajue lepranje me apsorbovalo; bilo je to mrekanje to je pulsiralo i
koje kao da ih je sve blie i blie vuklo k meni. Onda opazih neku svetliju
siluetu koja kao da se isticala na crnim obrisima bunova. Usredsredih pogled
na jednu taku U pravcu te svetlije siluete na kojoj sam mogao da razaberem
ukastozelen sjaj. Zatim je pogledah neusredsreeno i tad sa sigurnou
zakljuili da je svetlija silueta neki ovek koji se krio u bunju.
U tom asu, moja svest bila je u najudnijem stanju. Bio sam svestan
okoline i misaonog procesa koji je ta okolina pokrenula u meni, pa ipak nisam
mislio onako kako to obino inim. Na primer, kad sam shvatio da je ta silueta
u bunju bila ovek, prisetio sam se jednog drugog doivljaja u pustinji; tom
prilikom sam opazio, dok smo don Henaro i ja nou ili kroz bunje, da se u
njemu, iza nas, skriva neki ovek, ali onog asa kad sam pokuao racionalno
da objasnim taj fenomen, onaj ovek mi se izgubio iz vida. Meutim, ovog puta
se osetih nadmonijim, tako da sam odbio da uopte bilo ta objanjavam ili
mislim. Za trenutak sam imao utisak da mogu da zadrim tog oveka i prisilim
ga da ostane tu gde jeste. Tad osetih neki neobian bol u trbunoj duplji. Neto
kao da se pocepalo u meni i vie nisam mogao da trbune miie drim
zategnute. Istog asa kad sam popustio, crni obris neke ogromne ptice, ili neto
slino tome, sunu iz bunja na mene. Kao da se silueta onog oveka preobratila
u obris ptice. Svesno i jasno osetih strah. Ostadoh bez daha, a onda prodorno
vrisnuh i padoh na lea.
Don Huan mi pomoe da se uspravim. Lice mu je bilo vrlo blizu moga.
Smejao se. ta je to bilo? uzviknuh.
On me uutka stavivi mi ruku na usta. Priblii svoje usne mom uvu i
proapta da treba da odemo odavde hladnokrvno i pribrano, kao da se nita
nije dogodilo.
Ili smo jedan pored drugog. Njegov korak je bio oputen i ravnomeran.
Nekoliko puta se brzo osvrnuo. Ja uinih isto, i dvaput ugledah crnu masu,
koja kao da nas je pratila. Zauh iza sebe neki jeziv vrisak. Proiveh trenutke
krajnjeg uasa; trbuni miii su mi podrhtavali u talasima; oni su navirali u
grevima, koji su postajali tako jaki da su me jednostavno naterali da potrim.
O mojoj reakciji moe se govoriti jedino don Huanovim renikom; njime
mogu rei da mi je telo, zbog straha koji sam preivljavao, bilo sposobno da
izvri ono to je on nazivao hodom moi, a to je tehnika kojoj me je bio nauio
pre nekoliko godina, i koja se sastojala u tome da se tri kroz no a da se pri
tom ne pogrei ili ozledi.
Nisam bio u potpunosti svestan ta sam uinio ni na koji nain. Iznenada
sam se opet naao kod don Huana. Po svemu sudei, i on je trao, tako da smo
stigli istovremeno. Upalio je svoju petrolejku, okaio je o tavansku gredu i
usput me zamolio da sednem i da se opustim.
12
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
13
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
14
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
15
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
_______
1 Intentionality - Prim. prev.
17
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
18
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Nisam mogao nita da ujem. Don Huan iznenada ustade, usput dohvati
petrolejku i ree da idemo da sednemo pod trem kod ulaznih vrata. Proveo me
je kroz zadnji deo kue i oko nje, pored ivice bunja, a jednostavno smo mogli
da proemo kroz sobu i izaemo na ulazna vrata. On to objasni time da je bitno
ukazati jasno na nae prisustvo. Kuu smo zaobili s leve strane. Don Huan je
iao veoma sporo. Koraci su mu bili slabi i neodluni. U ruci mu je podrhtavala
petrolejka.
Upitah da li je s njim sve u redu. On mi namignu i proapta kako taj veliki
noni leptir koji se unja okolo ima sastanak s mladiem, i kako je najbolje da
mu sporim korakom klonulog starca pokae da to nije on.
Kad smo napokon doli pred kuu, don Huan okai petrolejku o gredu i
posadi me leima prema zidu. On sede desno od mene.
Sedeemo ovde, ree on, a ti e pisati i razgovarati sa mnom sasvim
prirodno. Noni leptir koji je danas onako sunuo na tebe tu je negde, u bunju.
19
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
mnogo kontrole i svesti, ali bez urbe ili prinude, on daje sve od sebe da
postigne tu uravnoteenost.
U tvome sluaju, kao i u sluaju svakog oveka, tvoju neuravnoteenost
je prouzrokovao zbir svih tvo
jih postupaka. Ali sad kao da si u pravom raspoloenju da se razgovara o
nonim leptirima.
Kako si saznao da je ba sad pravi trenutak da se govori o njima?
U jednom trenutku sam, kad si stigao, spazio onoga nonog leptira kako
se unja ovuda. Prvi put je bio prijateljski raspoloen i otvoren. Video sam
garanije u planinama oko Henarove kue, ali je tada bio samo pretea pojava
koja je odraavala tvoju nesreenost.
U tom trenutku zauh neobian zvuk. Podseao je na prigueno krckanje
granica koje se taru jedna o drugu, ili na brektanje malog motora negde u
daljini. Menjao je opseg tonova kao po muzikoj lestvici, stvarajui nekakav
sablastan ritam. Onda je nestao.
Bio je to noni leptir, ree don Huan. Moda si ve primetio da nema ba
nijednog da leti oko petrolejke, iako je njena svetlost dovoljno jaka da ih pri-
vue.
Nisam na nju obraao panju, ali im me je don Huan upozorio, osetio
sam i sam neku udnu tiinu u pustinji oko kue.
Ne uzbuuj se, ree on hladnokrvno. Nema toga na ovom svetu to
ratnik ne moe da razjasni. Vidi, ratnik sebe smatra ve mrtvim, dakle, nema
ta da izgubi. To najgore mu se ve dogodilo i zato je nepomuen i
hladnokrvan; sudei o njemu po njegovim postupcima ili reima, niko ne bi
nikada posumnjao u to da se on u sve uverio.
Don Huanove rei, a iznad svega njegovo raspoloenje veoma su me
smirivali. Rekoh mu da u svakodnevnom ivotu nikad nisam preivljavao takav
strah i da mi se telo gri od uasa pri samoj pomisli na ono tamo u mraku.
Tamo, tamo je jedino znanje, ree uverljivo. Istina, znanje je
zastraujue; ali, ako ratnik prihvati njegovu zastraujuu prirodu, on brie
njegovu ogromnost.
Ponovo se zau ono udno brektanje. Kao da se pribliilo i pojaalo
Paljivo sam oslukivao. to sam mu vie poklanjao panju, to mi je bilo tee
da odredim njegovu prirodu. Nije bilo poput glasa neke ptice ili kopnene
ivotinje. Ton svakog brektaja bio je bogat i dubok; neki od tonova su bili niski,
a drugi visoki. Imali su ritam i specifino trajanje; neki su bili dugi, i uo sam
ih kao jedan jedinstven zvuk; drugi su bili kratki i tekli su u nizu, kao kratko
tektanje mainske puke.
Noni leptiri su glasnici ili, bolje reeno, zatitnici venosti, rekao je don
Huan poto je onaj zvuk prestao. Iz nekog razloga, ili bez ikakvog razloga,
njima je na uvanje poverena zlatna praina venosti.
20
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
21
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
22
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
opazio da je, dok sam gledao u vodenu struju, do mene doplutala skupina
mehura koji su me progutali. Zlatni mehuri to sam ih maloas doiveo u viziji
doplutali su do mene i progutali me na potpuno isti nain. U stvari, mogao bih
rei da su ove dve skupine imale istu strukturu, isti sastav.
Don Huan je nezainteresovano sluao moje komentare. Ne troi snagu na
sitnice, ree on. Ima posla s onom beskrajnou tamo.
Pokretom ruke pokaza prema pustinjskom bunju.
Nita ne bi koristilo ako bi tu velianstvenost preobratio u neto
shvatljivo. Ovde, oko nas, je venost. Upustiti se u njeno uproavanje do neke
prihvatljive besmislice triavo je i upravo kobno.
Zatim je uporno zahtevao da se potrudim da vidim jo jednu osobu iz
kruga svojih poznanika. Dodade da bih morao nastojati, im se vizija okona,
da sam izronim do pune svesti o svojoj neposrednoj okolini.
Uspeo sam da zadrim sliku jo jednog peurkastog oblika, ali dok je onaj
prvi bio ukast i mali, ovaj drugi je bio beliast, krupniji i izoblien.
Kad smo zavrili razgovor o dva oblika koje sam video, bio sam zaboravio
nonog leptira u bunju
to me je neto pre toga tako nadmono opsedao. Rekoh don Huanu da
me zapanjuje to to imam takvu sposobnost da odbacim neto to je toliko
sablasno. Kao da sam bio neka druga osoba, a ne ja.
Ne vidim zato od svega toga pravi toliku zbrku, ree don Huan. Kad se
dijalog prekine, ovaj svet se rui, a na povrinu izranjaju udne strane nas
samih, kao da su dotad bile strogo uvane naim reima. Ti si takav kakav jesi
zato to sam sebi govori da si takav.
Poto je malo poutao, don Huan me podstae da nastavim sa
dozivanjem prijatelja. Ree da je stvar u tome da se pokua videti to je
mogue vie puta, da bi se oseanjima odredio pravac njihovog toka.
Pozvao sam uzastopno 32 osobe. Posle svakog pokuaja, zahtevao je od
mene da paljivo i podrobno protumaim sve ono to sam u viziji opazio.
Promenio je, meutim, taj postupak kad sam se izvetio u izvoenju toga to
sam inio, to je procenio po mom trenutnom prekidanju unutranjeg dijaloga,
po sposobnosti da sam otvorim oi na kraju svakog doivljaja, i po mom
vraanju uobiajenim aktivnostima bez ikakvog prelaza. Zapazio sam tu
promenu dok smo razgovarali o boji peurkastih oblika. On je ve bio zakljuio
da to to sam nazivao koloritom nije bila nijansa boje, ve sjaj razliitog
intenziteta. Ba sam se spremao da opiem neki ukast sjaj koji sam doiveo
u viziji, kad me on prekide i tano opisa to to sam video. Od tada, sadraj
svake vizije nije razmatrao tako kao da je razumeo ono to sam mu govorio, ve
kao da je i sam to video. Kad ga zamolih da mi to protumai, on odluno odbi
da o tome govori.
24
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Poto sam dozvao trideset drugu osobu, shvatih da sam video raznovrsne
peurkaste oblike, i plamsanja, i da su u meni izazvali razliita oseanja, od
blagog uzbuenja do krajnjeg gaenja.
Don Huan objasni da su ljudi ispunjeni konfiguracijama koje mogu bili
elje, problemi, alost, brige, i tako dalje. Zastupao je miljenje da samo neki
izuzetno moan vra moe razmrsiti znaenje tih konfiguracija, i da zato treba
da se zadovoljim posmatranjem samo opteg oblika ljudi.
Bio sam veoma umoran. Oni udni oblici neim su zaista zamarali. Sve
uzevi, imao sam oseaj munine. Nisu mi se svideli. Nagnali su me da se
oseam zarobljenim i osuenim.
Don Huan mi naredi da beleim da bih odagano turobnost. Posle dugog
utanja, u toku kojeg nisam mogao nita da piem, on zatrai od mene da
pozovem ljude koje e mi on sam izabrati.
Izronie nizovi novih oblika. Oni nisu bili peurkasti, ve su vie liili na
prevrnute japanske olje za sake 2. Neki su bili glavoliki, ba kao i stopa olja
za sake; drugi su bili okruglastiji. Oblici su bili privlani i mirni. Osetih da u
njima ima nekog njima svojstvenog oseanja sree. Odskakivali su za razliku
od prethodne skupine na koju je Zemljina tea delovala. Nekako, sama
injenica to su bili prisutni ublaila je moj zamor.
Meu osobama koje je izabrao bio je i njegov uenik Elihio. Kada prizvah
Elihiovu viziju, to izazva u meni jak trzaj koji me je izbacio iz vizionarskog
stanja. Elihio je imao neki dugaak beo oblik koji se trzao i koji kao da je
skakao na mene. Don Huan mi objasni da je Elihio vrlo talentovan uenik i da
je, bez sumnje, primetio da ga neko vidi.
Drugi don Huanov izabranik bio je Pablito, don Henarov uenik. Pablitova
vizija me je ak jae prodrmala no Elihiova.
Don Huan se toliko smejao da su inu se suze kotrljale niz obraze. Zato
su ti ljudi drukije uoblieni? upitah. Oni imaju vie line snage, odgovori
on. Kao to si, moda, primetio, oni nisu vezani za zemlju. ta im je dalo tu
lakou? Da li su se oni kao takvi i rodili?
Svi smo mi roeni tako laki i nevezani, ali postajemo teki i nepokretni.
Sami sebe takvima inimo. Dakle, zbog toga moda i moemo rei da su ti ljudi
drukije uoblieni jer ive kao ratnici. To, ipak, nije bitno. Od znaaja je da se
sad nalazi na ivici. Pozvao si 47 ljudi, i ostao ti je samo jo jedan da bi
upotpunio izvornih 48.
_______________
2 Sake - Napitak uobiajen u Japanu - Prim. prev.
25
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Setio sam se tog trenutka kako mi je pre nekoliko godina rekao, dok smo
razgovarali o kukuruznoj magiji i gatanju, da vra poseduje 48 zrna kukuruza.
Nikada mi nije objasnio zato. 3
Upitah ga opet: Zato 48? 48 je na broj, ree on. On nas ini ljudima.
Ne znam zato. Ne troi snagu na idiotska pitanja. Ustao je i protegao se. Ree
mi da i ja to uinim. Opazih da je obzorje postalo neto svetlije. Ponovo se-
dosmo. On se nagnu k meni i priblii usta mom uvu. Poslednja osoba koju e
pozvati nee biti vizija, ve "pravi" Henaro, proapta on. Osetih talas
uzbuenja i radoznalosti. Brzo obavih sve pripreme. Neobian zvuk sa ivice
bunja oive s novom snagom. Skoro da sam ga bio zaboravio. Progutae me
oni zlatni mehurovi i tad u jednom od njih ugledah lino don Henara. Stajao je
preda mnom drei svoj eir u ruci. Smekao se. Brzo otvorih oi i zaustih da
to kaem don Huanu, ali pre nego to sam mogao i re da prozborim, telo mi se
ukruti kao daska; kosa mi se nakostrei i zadugo nisam znao ta da inim ni
ta da kaem. Preda mnom je stajao don Henaro. Lino! Okrenuh se prema don
Huanu; on se smekao. Onda obojica prsnue u gromoglasan smeh. I ja
pokuah da se nasmejem. Nisam mogao. Ustadoh. Don Huan mi dodade solju
vode. Pio sam mehaniki. Mislio sam da e me poprskati po licu. Umesto toga,
on mi ponovo napuni solju.
Don Henaro se poea po glavi i sakri osmeh.
Zar nee da pozdravi Henara? upita don Huan.
S velikim naporom sam sredio misli i oseanja. Na kraju sam don Henaru
promrmljao nekakav pozdrav. On se nakloni.
Zvao si me, zar ne? upita on smeei se. Promucah da sam zapanjen to
ga vidim. Da, zvao te je, upade don Huan.
Pa, evo me, ree mi don Henaro. ta mogu da uinim za tebe?
Razum kao da mi se lagano pribrao i napokon iznenada spoznah. Misli su
mi bile kristalno jasneznao sam ta se zapravo odigralo. Doao sam do
zakljuka da je don Henaro bio u poseti kod don Huana, i da je, im su uli da
se pribliavaju moja kola, don Henaro kriom nestao u bunju gde je ostao
skriven do mraka. Verovao sam da je taj zakljuak uverljiv. Don Huan, budui
da je, bez sumnje, on rukovodio svim tim, davao je s vremena na vreme reenja
zagonetki, i tako upravljao razvojem stvari.
_______
3 Kastaneda prvi put pominje 48 zrna kukuruza u svojoj prvoj knjizi Uenje don Huana. On u
uvodu te knjige navodi da mu je don Huan pomenuo i delimino rastumaio maiz-pinto,
arobnjatvo kukuruznih zrna. Don Huan ie ispriao da svako od 48 zrna moe da ubije
ovcka, ako bi mu dospelo u telo. Zaposednutog niko ne moe osloboditi, osim najmonijih
bruho-a (vraeva), koji time i sami rizikuju da budu zaposednuti i da umru za tri meseca (K.
Kastaneda, Uenje don Huana, str. 22). - Prim. prev.
26
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
27
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
iskustva. Neto ranije te noi, izvrio sam hod moi koji je, s gledita mog
razuma, bio neshvatljivo postignue; a povrh svega, imao sam i neverovatne
vizije jedino posredstvom svoje sopstvene volje.
Objasnih im prirodu svoje bolne, a istovremeno i iskrene nedoumice. Ovaj
momak je genije, ree don Huan don Henaru odmahujui glavom u neverici.
Ti si veliki genije, Karlitos, ree don Henaro kao da prenosi poruku.
Seli su pored mene - don Huan s desne a don Henaro s leve strane. Don
Huan primeti da e uskoro jutro. U tom asu ponovo zauh zov nonog leptira.
Bio se premestio. Zvuk je sad dolazio iz suprotnog pravca. Pogledah u obojicu;
izdrah njihove netremine poglede. Moja logika shema poe se rasipati. Zvuk
je bio hipnotiki pun i dubok. Tad zauh priguene korake, mek hod kako kri
suvo ipraje. Ono brektanje se priblii i ja se sklupah uz don Huana. On mi
suvo naredi da ga vidim. Uinih ogroman napor, ne toliko da zadovoljim njega
koliko sebe. Bio sam siguran da je don Henaro bio noni leptir. Ali don Henaro
je sedeo sa mnom; ta je, onda, bilo u bunju? Noni leptir?
Brektanje je odjekivalo u mojim uima. Nisam mogao sasvim da prekinem
svoj unutranji dijalog. uo sam zvuk, ali ga vie nisam mogao kao ranije
osetiti u svome telu. uo sam istinske korake. Neto je puzilo u mraku. Zau
se glasno lomljenje kao da se skrila grana, a onda me iznenada obuze uasno
seanje. Pre nekoliko godina proveo sam stravinu no u divljini, kad me je
neto Izmuilo svojim napadima, neto vrlo lako i meko to mi bee stalo na
vrat i pritiskalo me dok se nisam srozao na zemlju. Don Huan je objasnio taj
dogaaj kao susret sa saveznikom, 4 tajanstvenom silom koju vra ui da
opazi kao entitet.
Nagnuh se blie ka don Huanu i proaptah to ega sam se setio. Don
Henaro nam se puzei priblii.
ta je rekao? upita on don Huana apatom.
Kazao je da je ono tamo saveznik, uzvrati don Huan tihim glasom. Don
Henaro otpuza natrag i sede. Onda se okrete meni i ree glasnim apatom: Ti
si genije. Tiho su se smejali. Don Henaro pokaza glavom prema bunju. Idi
tamo i epaj ga, ree on. Skini gae i prepadni vraga u njemu. Tresli su se
od smeha. Zvuk je u meuvremenu prestao. Don Huan mi naredi da zaustavim
misli, ali da oi drim otvorene i pogled usredsredim na ivicu bunja ispred
sebe. Ree da je noni leptir menjao poloaj zato to je don Henaro tu i da e,
ako mi se bude pokazao, izabrati da se pojavi spreda.
_______
4 Donhuanovsko znaenje rei saveznik (ally) tanije se moe shvatiti i protumaiti iz
Kastanedine doktorske disertacije Strukturalna analiza i poto se proui dodatak B, na strani
249, u knjizi Uenje don Huana. Prim. Prev.
28
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Posle kratke borbe da stiam svoje misli, opet zapazih onaj zvuk. Bio je
puniji no ikad. Zauh najpre priguene korake po suvarcima, a onda ih osetih
na telu. U tom asu razaznah crnu masu ispred sebe, na ivici bunja.
Tad osetih da me neto drma. Otvorih oi. Don Huan i don Henaro stajali
su iznad mene a ja sam kleao, kao da sam bio zaspao u ueem poloaju.
Don Huan mi dade malo vode i ja ponovo sedoh naslonivi se leima na zid.
Ubrzo je svanulo. bunje kao da se budilo. Jutarnja hladnoa bila je sveza
i okrepljujua.
Don Henaro nije bio noni leptir. Moja racionalna konstrukcija se
raspadala. Nisam vie nita eleo da pitam, ali nisam hteo ni da utim. Najzad
sam morao da progovorim.
Ali, ako si bio u srednjem Meksiku, don Henaro, kako si onda doao
ovamo? upitah. Don Henaro napravi ustima neke smene i krajnje razdragane
grimase. Zao mi je, ree on, ali moja usta ne ele da govore. Onda se okrete
ka don Huanu i ree osmehujui se: Zato mu ti ne kae?
Don Huan je oklevao. Onda ree da je don Henaro, kao savren umetnik
magije, kadar da uini udesna dela.
Don Henarove grudi se napumpae kao da su to uinile don Huanovc rei.
inilo se da je udahnuo toliko mnogo vazduha da su mu grudi izgledale dvaput
vee nego inae. Izgledalo je da e svakog asa poleteti. Podskoio je. Imao sam
utisak da ga je taj vazduh u pluima naterao da skoi. Koraao je tamo-amo po
prljavom podu sve dok oito nije povratio kontrolu nad grudima; potapao se
po njima i vrlo snano poeo dlanovima da trlja grudne i trbune miie kao da
isputa vazduh iz unutranje automobilske gume. Napokon je seo. Don Huan
se osmehivao. Oi su mu sijale od ushienja. Pii svoje beleke, naredio mi je
tiho. Pii, pii, ili e umreti! Onda je primetio da ak ni don Henaro vie ne
smatra moje beleenje neim tako neobinim. Tano! uzvrati don Henaro.
Ba sam neto razmiljao da se i sam latim pisanja.
Henaro je ovek od znanja, ree suvo don Huan. A kao ovek od znanja,
savreno je sposoban da se prebacuje preko velikih razdaljina.
Podsetio me da smo jednom, pre nekoliko godina, sva trojica bili u
planinama, i da je tad don Henaro, u nastojanju da mi pomogne da prevaziem
svoj glupi razum, izveo zapanjujui skok od 10 milja na vrhove Sijere. Zapamtio
sam taj dogaaj, ali i injenicu da ak nisam mogao ni pojmiti da je skoio.
Don Huan dodade kako je don Henaro sposoban da u izvesnim trenucima
izvodi neobina dela. U izvesnim trenucima Henaro nije Henaro, ve njegov
dvojnik, ree on . Ponovio je to nekoliko puta. Tad me obojica pogledae kao da
oekuju moju predstojeu reakciju.
Nisam razumco ta je mislio pod tim njegov dvojnik. To nikad ranije ne
bee pomenuo. Zamolih ga da mi objasni.
Ima jo jedan Henaro, ree on.
29
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
31
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
je njegov dvojnik.
Henaro je u pravu, ree don Huan. Vra nema pojma da se u isti mah
nalazi na 2 mesta. Biti toga svestan, znailo bi isto to i suoiti se sa svojim
dvojnikom, a vra koji se nae licem u lice sa samim sobom je mrtav. To je
pravilo. Tako je mo uredila stvari. Niko ne zna zato.
Don Huan je objasnio da kad ratnik ovlada sanjanjem i vienjem i kad
razvije dvojnika, mora takoe uspeti i u tome da izbrie linu istoriju, samova-
nost i svoje uobiajene navike. Ree da su sve te tehnike kojima me je bio
nauio i koje sam ja smatrao praznom priom, u sutini, sredstva da se otkloni
nepraktinost toga da se ima dvojnik u svetu svakodnevice, inei oveka i
njegov svet fluidnim, i postavljajui ih van granica proroanstva.
Fluidni ratnik vie ne moe zamiljati svet hronoloki, objasni don Huan.
Za njega, svet i on sam vie nemaju svrhe. On je svetlosno bie koje ivi u
svetlosnom svetu. Dvojnik je za vraa prosta stvar jer on zna ta ini. Za tebe je
jednostavno da hvata beleke, ali svojom olovkom jo plai Henara.
Moe li neko sa strane, gledajui vraa, primetiti da je on bio u isti mah
na dva mesta? upitah don Huana.
Svakako. To bi bio i jedini nain da se o tome zna. Ali, zar se ne moe
logino pretpostaviti da bi vra takoe mogao zapaziti da je bio na 2 mesta?
A-ha! uzviknu don Huan. Konano da i ti ukopa. Vra tek posle toga
moe pouzdano da primeti da je u isti mah bio na 2 mesta. Ali, to je samo
prosto svoenje podataka koje nema veze sa injenicom da on dok dela pojma
nema o svojoj dvojnosti.
Razum mi se pokoleba. Mislio sam da u eksplodirati ako ne nastavim da
piem.
Razmisli o tome, nastavi on. Svet nam se ne otvara direktno, izmeu
nas stoji opis tog sveta. Dakle, pravo govorei, mi smo uvek udaljeni za jedan
korak i na doivljaj sveta je uvek seanje na taj doivljaj. Mi se neprestano
seamo tog trenutka koji je upravo trajao, upravo proao. Mi se seamo,
seamo, seamo.
Sve vie je okretao ruku ne bi li mi doarao to to misli.
Ukoliko je na celokupni doivljaj sveta seanje, onda nije tako udno ako
se zakljui da vra istovremeno moe biti na 2 mesta. S gledita njegove line
percepcije, to nije tako jer, da bi doiveo svet, vra se, kao i svaki drugi ovek,
mora setiti dela koje je upravo uinio, dogaaja u koji se upravo uverio,
iskustva koje je upravo stekao. U njegovoj svesti nalazi se samo jedno jedino
seanje. Ali se nekome sa strane dok ga gleda moe initi da on istovremeno
igra dve razliite uloge. Vra se, meutim, sea 2 odvojena pojedinana trenut-
ka, jer ga vie ne vezuje opis vremena.
33
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Kad je don Huan prestao da pria, bio sam siguran da sam dobio
temperaturu. Don Henaro se znatieljno zagleda u mene. U pravu je, ree on.
Mi smo uvek jedan skok iza.. .
Iskretao je aku kao to to bese inio don Huan; telo poe da mu se trza i
on poskoi u mestu. Kao da je imao tucavicu koja ga je na to primorala. Zatim
poe da podskakuje na stranjici, i tako pree do kraja trema i natrag.
Umesto da mi bude smeno, kao to je trebalo da bude, don Henarovo
podskakivanje izazva u meni strah koji je bio tako jak da me je don Huan
morao nekoliko puta lupnuti zglobovima prstiju po potiljku.
Zaista ne mogu da shvatim sve to, don Huane, rekoh. Ne mogu ni ja,
odvrati don Huan i slee ramenima. A ni ja, dragi Karlitos, dodade don
Henaro.
Moj umor, sva ta bezbrojna ulna iskustva, oputeno, aljivo raspoloenje
koje je prevladavalo, i don Henarovo lakrdijatvo, sve je to bilo previe za moje
ivce. Nisam mogao da zaustavim drhtanje trbunih miia.
Don Huan me naterao da se valjam po zemlji sve dok se nisam ponovo
pribrao, posle ega im opet sedoh suelice.
Da li je dvojnik telesan? upitah don Huana posle duge pauze.
Oni me pogledae.
Da li je dvojnik otelotvoren? upitah.
Naravno, ree don Huan. Telesnost i otelotvorenost su seanja. Zato su
ta seanja, kao i sve drugo to oseamo o ovom svetu, seanja koja
akumuliramo. Seanja na opis. Ti se sea moje telcsnosti, kao to se sea i
sporazume van ja putem rei. Otuda, priao si s kojotom, a mene osea kao
telesnog.
Don Huan prisloni svoje rame uz moje i blago me unu.
Dodirni me, ree on.
Potapah ga, a onda zagrlih. Samo to nisam zaplakao.
Don Henaro ustade i prie mi. Liio je na malo dete sa sjajnim oima
punim obesti. Napuio je usne i dugo me gledao.
A mene? upitao je pokuavajui da sakrije osmeh. Zar nee i imene da
zagrli?
Ustadoh i ispruih ruke da ga dodirnem; telo kao da mi se u mestu zaledi.
Nisam imao snage da se pokrenem. Pokuah da nateram svoje ruke da ga
dosegnu, ali, napor mi je bio uzaludan.
Don Huan i don Henaro su stajali kraj mene i gledali me. Osetih kako mi
se telo gri od nekog nepoznatog pritiska.
Don Henaro sede na zemlju kao da ga je ozlojedilo to ga nisam zagrlio;
nadurio se i lupio petama o zemlju, a onda obojica prsnue u gromoglasan
smeh.
34
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
35
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
SANJAR I SANJANO
Krenuo sam kolima don Huanovoj kui i stigao rano ujutru. No sam
proveo u nekom usputnom motelu da bih kod njega prispeo do podne.
Don Huan je bio iza kue i, tek kad sam ga pozvao, pojavio se pred njom.
Toplo me je pozdravio, to mi je ostavilo utisak da je zadovoljan to me vidi.
Napravio je neku primedbu kojom je, mislio sam, imao nameru da me opusti,
ali ona je imala suprotno dejstvo.
uo sam da dolazi, ree smeei se. Zato sam otrao iza kue. Bojao
sam se da bi se uplaio da sam ostao pred njom.
Nemarno je primetio da sam mrk i sumoran. Ree da ga podseam na
Elihija, koji je bio dovoljno morbidan da bi bio dobar vra, ali isuvie morbidan
da bi postao ovek od znanja. Dodade da se pustoeem dejstvu sveta vraeva
moe suprotstaviti jedino na taj nain ako mu se podsmeva.
Bio je u pravu u proceni mog raspoloenja. Zaista sam bio zabrinut i
uplaen. Krenusmo u dugu etnju. Trebalo je da proe dosta vremena da mi se
oseanja smire. etnja mi je vie godila nego da je razgovorom pokuao da me
izvede iz moga tmurnog raspoloenja. Vratili smo se njegovoj kui kasno po
podne. Bio sam ogladneo. Poto smo jeli, seli smo pod trem.
Nebo je bilo isto. Popodnevna svetlost je uinila da se opustimo. Hteo
sam da priam.
Mesecima sam ve uznemiren, rekoh. Bilo je neega zaista stranog u
tome to ste ti i don Henaro rekli i uinili kad sam poslednji put bio ovde.
Don Huan ne ree nita. Ustao je i promuvao se po tremu. Moram o tome
da govorim, rekoh. Proganja me i ne mogu da prestanem da razbijam glavu
oko toga. Boji li se? upita on.
Nisam se bojao, ve bio zbunjen i poraen onim to sam bio uo i doiveo.
Rupe u mom razumu bile su tako ogromne da sam ih ili morao popuniti ili
zajedno s razumom sve odbaciti.
Moji komentari naterae ga na smeh. Nemoj jo da odbacuje svoj
razum, ree. Nije vreme za to. To e se ve dogoditi, ali smatram da sad nije
trenutak za to. Treba li, ipak, da pokuam da pronaem neko objanjenje za
ono to se desilo? upitah. Naravno! odvrati on. Dunost ti je da opusti
mozak. Ratnici ne pobeuju idui glavom kroz zid, ve tako to ga savlauju.
Ratnici preskau te zidove; oni ih ne rue. Kako bih mogao ovaj da
preskoim? upitah. Pre svega, smatram da je smrtonosno pogreno to na sve
to gleda suvie ozbiljno, ree on i sede do mene. Ima 3 vrste loih navika
kojima se stalno vraamo kada smo suoeni s neobinim ivotnim situacijama.
Prva je ta da se ne obaziremo na ono io se dogaa, ili to se dogodilo, i da
smatramo da se nikad nije ni desilo. Tako neto prilii zatucanom oveku.
36
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
37
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
38
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
39
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
40
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Nema hipotetikog kada govori o svetu ljudi od znanja, ree on. ovek
od znanja se nikako ne moe odnositi prema svojim prijateljima na nain koji
povreuje, bilo to u hipotetikom smislu ili nekako drugaije.
A ta bi bilo ako bi se njegovi prijatelji zaverili protiv njegove sigurnosti i
blagostanja? Da li bi tad mogao upotrebiti svog dvojnika da se zatiti?
On s neodobravanjem coknu jezikom.
Kakvo neverovatno nasilje u tvojim mislima, ree. Nema tog ko bi mogao
da se zaveri protiv sigurnosti i blagostanja oveka od znanja. On vidi, i zato e
preduzeti mere da to sprei. Hcnaro je, na primer, sraunato rizikovao time to
ti se pridruio. Ali ti ne moe uiniti nita to bi ugrozilo njegovu sigurnost. A i
kad bi mogao, njegovo vienje bi mu to stavilo do znanja. Ako, pak, u tebi
postoji neto to je predodreeno pogubno po njega i to on ne moe da dokui
svojim vienjem, onda je to njegova sudbina koju ne moe izbei ni Henaro niti
iko drugi. Kao to vidi, ovek od znanja zadrava kontrolu ne kontroliui
nita.
utali smo. Sunce samo to ne bee dodirnulo vrhove gustih visokih
bunova na zapadnoj strani kue. Bilo je jo nekih 2 sata do mraka.
to ne zovne Henara? upita don Huan kao usput.
Podskoih. Moja prva reakcija bila je da odustanem od svega i odjurim do
kola. Don Huan prsnu u zvonak smeh. Rekoh da nemam ta sebi da
dokazujem i da
mi je sasvim dovoljno to to razgovaram s njim. Don Huan nije mogao da
prestane da se smeje. Na kraju ree da je sramota to don Henaro nije ovde da
uiva u velikoj predstavi.
Sluaj, ree on odlunim glasom, ako ti nisi zainteresovan da zovne
Henara, ja jesam. Ja volim njegovo drutvo.
Na nepcima sam oseao uasno kiseo ukus. Kapi znoja su mi se slivale s
ela i sa gornje usne. Htedoh neto da kaem, ali zaista nije bilo ta da se kae.
Don Huan me je dugo ispitivaki gledao.
Hajde, hajde, ree. Ratnik je uvek spreman. Biti ratnik nije samo prosto
stvar elje da se to bude. To je pre beskrajna borba koja se nastavlja sve dok
nam ne kucne poslednji as. Niko se ne raa kao ratnik, kao to se niko ne
raa ni kao razborito bie. Sami sebe inimo ili jednim ili drugim. Priberi se.
Neu da te Henaro vidi kako se trese.
Ustade i poe odmerenim korakom da koraa tamo-amo po istom podu
trema. Nisam mogao da ostanem ravnoduan. Bio sam tako nervozan da vie
nisam mogao da piem, te skoih na noge.
Don Huan me natera da lagano trim u mestu, okrenut ka zapadu. I
ranije me je terao da u raznim prilikama izvodim sline pokrete. Ideja je bila da
se iz sumraka koji dolazi izvue mo podizanjem ruku prema nebu sa
41
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
42
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
43
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
obraivali drugi skupljai bilja. Sa sobom sam imao dve velike vree. Bio sam
spreman da krenem kui, ali sam odluio da se pre toga malo odmorim.
Prilegao sam u hlad pored jednog umskog puteljka i zaspao. Tad zauh
glasove ljudi koji su silazili s brda i probudih se. Uurbano potraili zaklon i
sakrih se preko puta, nedaleko od mesta na kojem sam bio zaspao. Dok sam se
tamo krio, stalno sam imao utisak da sam neto zaboravio. Osvrnuh se da
pogledam jesam li poneo svoje dve vree s biljem. Nije ih bilo. Pogledah preko
puta, ka mestu gde sam maloas spavao, i tad samo to mi ne spadoe
pantalone od straha. Bio sam jo uvek tamo i spavao! Bio sam to ja! Opipao
sam se. I ovo sam bio ja! Za to vreme oni ljudi to su silazili s brda dooe do
onog mene koji je spavao, dok sam ja koji sam bio potpuno budan bespomono
gledao iz svog skrovita. Do avola! Nai e me tamo i odneti moje vree. Ali oni
prooe pokraj mene kao da me tamo uopte nije ni bilo.
Moja vizija bee toliko iva da sam podivljao. Vrisnuo sam i onda se
ponovo probudio. K vragu! Bio je to san!
Don Henaro prekide svoje opisivanje i pogleda me kao da oekuje moje
pitanje ili primedbu.
Reci mu gde si se probudio po drugi put, ree don Huan.
Probudio sam se kraj puta, ree don Henaro, naonom mestu gde sam
bio zaspao. Ali, trenutak-dva uopte nisam stvarno znao gde se nalazim. Skoro
da bih mogao rei da sam jo uvek gledao sebe kako se budim, i da me je tad
neto povuklo na tu stranu puta, gde sam naao sebe kako trljam oi.
Nastade duga pauza. Nisam znao ta da kaem.
A ta si zatim uradio? upita don Huan.
Shvatio sam da me podbada tek kad su obojica poeli da se smeju.
Oponaao je moja pitanja.
Don Henaro nastavi da pria. Ree kako je jedan trenutak bio zapanjen i
da je potom otiao da sve proveri.
Ono mesto na kojem sam se krio bilo je tano onde gde sam ga i video,
ree on. A oni ljudi koji su proli kraj mene bili su odmakli kratko pare puta.
To znam jer sam strao s brda za njima. Bili su to oni isti koje sam i video.
Pratio sam ih sve dok nisu stigli u grad. Mora da su mislili da sam aav. Pitao
sam ih da li su videli mog druga kako spava pored puta. Oni mi svi odgovorie
da nisu.
Vidi, ree don Huan, svi mi prolazimo kroz iste sumnje. Plaimo se da
smo ludi; na nau nesreu, svi mi to ve i jesmo.
Ipak, ti si za nijansu lui od nas, ree mi don Henaro i namignu. I
sumnjiaviji. Podbadali su me zbog moje sumnjiavosti. Onda don Henaro
ponovo poe da pria.
Svi smo mi tupoglava stvorenja, ree. Nisi samo ti, Karlitos. Bio sam
nekoliko dana malo potresen tim svojim snom, ali sam onda morao da
44
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
45
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
46
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Ali, nisam znao kako da mu pomognem. Meutim, nisam bio glup, i shvatio
sam da je taj prizor tu da ga gledam, a ne da u njemu uestvujem.
Kad, kako i gde si se probudio?
Ne znam kad sam se probudio. Mora da je bilo prolo dosta vremena.
Jedino to znam je to da sam pratio svog dobroinitelja i te druge ljude, i da me
je, kad su ve bili nadomak njegove kue, probudila njihova graja, jer su se
raspravljali. Bio sam na onom mestu gde sam video sebe kako spavam.
Poto sam se probudio, shvatih da to, bez obzira ta sam video i uradio,
nije bio san. Bio sam zaista prevalio neku razdaljinu, voen onim zvukom.
Da li je tvoj dobroinitelj bio svestan onoga to si inio?
Naravno. On je stvarao onaj zvuk lopatom da bi mi pomogao da izvrim
svoj zadatak. Kad je uao u kuu, pretvarao se da me grdi to sam zaspao. Ja
sam znao da me je video. Kasnije, poto su njegovi prijatelji otili, rekao mi je
da je primetio moj sjaj kako se skriva iza drvea.
Don Henaro ree da su ga ta 3 sluaja podstakla da krene putem
sanjanja, i da je od tada do trenutka kad mu se ukazala sledea prilika prolo
petnaest godina.
etvrti put, vizija je bila neobinija i potpunija, ree on. Zatekao sam
sebe kako spavam nasred nekog obraenog polja. Leao sam na boku i spavao
kao zaklan. Znao sam da je to sanjanje jer sam u to vreme sanjao svake noi.
Kad sam sebe zaticao kako spavam, bio sam obino na istom mestu gde sam i
zaspao. Ovog puta nisam bio u krevetu, a znao sam da sam te noi legao u
krevet. U ovom sanjanju bio je dan. Da kle, poeh da istraujem. Odmakao
sam se od mesta na kome sam leao i orijentisao se. Znao sam gde se nalazim.
Nisam, zapravo, bio daleko od svoje kue, moda svega nekoliko milja. Proetah
okolo, zagledajui svaku sitnicu oko sebe. Zastao sam u senci velikog drveta
nedaleko od mesta gde sam spavao i zagledao se preko ravnog pojasa zemlje u
pravcu nekog kukuruzita na padini jednog brda. Tad mi se desi neto sasvim
neobino; detalji okoline nisu se menjali niti iezavali, bez obzira na to koliko
sam ih dugo gledao. Uplaih se i odjurih do mesta gde sam leao. Bio sam jo
uvek tamo, tano kao i ranije. Poeh da se posmatram. Proimalo me neko
jezivo oseanje ravnodunosti prema tom telu koje sam gledao.
Tad zauh glasove ljudi koji su mi se pribliavali. Ljudi kao da su uvek
bili oko mene. Uztrah uz neko malo brdo i odatle paljivo osmotrih. U polje
gde sam bio, dolazilo je desetoro ljudi. Svi su bili mladi. Odjurih natrag do
mesta na kom sam leao i tu doiveh jedan od najveih komara u svom ivotu
kad se suoili sa samim sobom koji je tu leao i hrkao kao svinja. Znao sam da
se moram probuditi, ali nisam imao pojma kako. Znao sam, takoe, da bi bilo
smrtonosno po mene ako bih se probudio. Ali, ako me oni mladii budu ovde
zatekli, mnogo e se naljutiti. Sve te misli koje su mi prolazile kroz glavu nisu
zapravo bile misli. Tanije reeno, bili su to prizori koji su proticali pred mojim
oima. Recimo, moja zabrinutost bila je prizor u kome sam gledao samog sebe
47
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
48
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
dovoljno jasni da znam da taj prizor, ili oseanje koje sam bio izdvojio,
predstavlja don Huana i don Henara koji su bili na don Huanovom tremu i
drali me ispod pazuha. Htedoh da nastavim da brzo proleem kroz druge
predstave i oseanja, ali mi oni to ne dopustie. Borio sam se trenutak-dva.
Oseao sam se razreenim i srenim. Znao sam da ih obojicu volim, a takoe i
to da ih se ne bojim. Hteo sam da se alim s njima; nisam znao kako, pa sam
nastavio da se smejem i tapem ih po ramenima. Bio sam udno svestan jo
neega. Bio sam siguran da sam sanjao. Kad bih usredsredio svoj pogled na
bilo ta, istog asa bi to postalo nejasno.
Don Huan i don Henaro su mi priali. Nisam mogao dobro da razumem
njihove rei i nisam bio kadar da razaberem koji od njih dvojice govori. Tad me
don Huan okrete i pokaza mi neku hrpu na zemlji. Don Henaro me povue
blie k njoj i natera me da idem oko nje. Ta hrpa bila je ovek koji je leao na
zemlji. Leao je na stomaku, licem okrenut nadesno. Dok su mi govorili,
neprestano su pokazivali tog oveka. Povukoe me i ukrug savie oko njega.
Nisam uopte mogao da usredsredim pogled na njega, ali na kraju osetih neki
mir i trezvenost, pa ga ipak pogledah. Do svesti poe polako da mi dopire
spoznaja da sam ja taj ovek koji lei tu. Moja spoznaja nije donela nikakav
strah niti nelagodnost. Prihvatio sam to jednostavno i bez emocija. U tom
trenutku nisam bio u potpunom snu, ali ni sasvim budan i pri punoj svesti.
Jedino sam postao svesniji don Huana i don Henara, koje sam, kad bi mi
govorili, mogao da razlikujem. Don Huan ree da emo ii na ono okruglo
mesto moi u pustinjskom bunju. im je to rekao, pred oima mi pue slika
tog mesta. Ugledah crne gomile okolnog bunja. Okrenuh se nadesno; don
Huan i don Henaro su takoe bili tu. Proee me drhtaj i oseanje da ih se
plaim. Moda zato to su mi izgledali kao dve pretee senke. Pribliili su mi se.
im ugledah crte njihovih lica, mog strahovanja nestade. Ponovo sam ih voleo.
Kao da sam bio pijan, pa nisam bio kadar da sve jasno pojmim. Oni me
zgrabie za ramena i zajedniki prodrmae. Naredie mi da se probudim.
Mogao sam uti njihove glasove jasnoodvojeno. Tad doiveh neto jedinstveno.
Zadrah u glavi dve predstave, dva sna. Osetih da neto duboko spava u meni i
da poinje da se budi, a onda se naoh na podu trema, dok su me don Huan i
don Henaro drmali. Ali, bio sam takoe i na onom mestu moi, a don Huan i
don Henaro su me jo uvek drmali. U jednom trenutku nisam bio ni na jednom
od ta 2 mesta, ve bi se pre moglo rei da sam kao neki posmatra bio na oba u
isti mah. Imao sam udno oseanje da sam u tom trenutku mogao poi i
jednim i drugim putem. Jedino to je trebalo da uinim u tom asu bilo je da
promenim perspektivu i da, pre nego da ih gledam spolja, oba prizora doivim
tako kao da sam sam u njima.
Don Huanova kua zraila je nekom velikom toplinom. Vie mi se sviao
taj prizor.
50
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
51
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Nas dvojica smo mladi, ree on sa sjajem u oima. Ali, on je star. Mora
biti da sad ima nekih 300 godina.
Ja se u strahu pridigoh. Don Henaro prekri lice ebetom i zaurla od
smeha. U tom trenutku u sobu ue don Huan.
Oseao sam se pribranim i mirnim. Ovoga puta mi zaista nije bilo nita
vano. Bio sam tako oputen da sam hteo da plaem.
Don Huan ree da sam prole noi poeo da postajem svestan svoje
svetlosti. Posavetova me da se ne prepustim da me ponese zadovoljstvo koje
oseam, jer bi se moglo izvri u samozadovoljstvo.
U ovom trenutku, rekoh, ne elim nita da objanjavam. Nije vano ta
mi je don Henaro uinio prole noi.
Nisam ti nita uinio, odvrati don Henaro. Vidi, to sam ja, Henaro. Tvoj
Henaro! Dodirni me!
Zagrlih ga i obojica se nasrnejasmo kao dva deteta.
Upitao me je ne mislim li da je udno to ga sad mogu zagrliti dok ga, kad
sam ga proli put video, nisam mogao ni dotai. Uverih ga da takve stvari vie
nemaju veze sa mnom.
Don Huan to obrazloi kao moje preputanje da budem irokogrud i
dobar.
Pazi! ree on. Ratnik je uvek na oprezu. Ako bude i dalje tako srean,
iscrpe i to malo snage to je jo ima.
ta treba da radim? upitah.
Budi to to jesi, ree on. Sumnjaj u sve. Budi podozriv. Ali ja neu da
budem takav, don Huane. Nije vano da li hoe ili nee. Vano je ta moe
da iskoristi kao tit. Ratnik mora koristiti sve to mu je pri ruci da bi zatvorio
svoj smrtni otvor im se on pojavi. Dakle, nevano je to ti stvarno ne voli da
bude sumnjiav ili da zapitkuje. To je sad tvoj jedini tit.
Pii, pii. Ili e umreti. Sa zanosom je posrano mreti. Kako onda ratnik
treba da umre? upita don Henaro potpuno mojim glasom.
Ratnik umire ilavo, odgovori don Huan. Njegova smrt se mora boriti da
bi ga uzela. Ratnik joj se ne preputa.
Don Henaro razrogai oi i poe da trepe. Ono to ti je Henaro jue
pokazao od veoma velike je vanosti, nastavi don Huan. Toga se ne moe
reiti pobonou. Jue si mi rekao da te je ideja o postojanju dvojnika
razbesnela. A pogledaj se sad. Vie ti do toga uopte nije stalo. To je nevolja
ljudi koji besne, besne i ovako i onako. Jue si o svemu zapitkivao, danas sve
prihvata.
Istakoh da on uvek nalazi neku greku u onome to inim, bez obzira na
to kako sam to uinio.
To nije istina! uzviknu on. Nema greaka u ratnikovom nainu. Dri se
njega, pa ti niko nee moi nita da zameri. Uzmi kao primer jueranji dan.
52
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
53
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
54
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
55
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
_______
5 Gap. Prim. Prev.
56
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Volja je bila jo jedan pojam koji je don Huan s velikom panjom opisao a
da ga pri tom nije razjasnio. Iz njegovih objanjenja uspeo sam da shvatim da
je volja neka sila koja isijava iz stomaka kroz neki nevidljivi otvor ispod pupka
koji je on zvao ponor. 5 Volju su, navodno, negovali samo vraevi. Ona je do
onih koji su je vebali dospevala obvijena velom tajne i navodno im davala
sposobnost da izvode neobina dela.
Napomenuh don Huanu da nema izgleda da neto tako nejasno ikad
postane funkcionalna jedinica u mom ivotu.
Tu se vara, ree on. Volja se razvija u ratniku uprkos svakom
suprotstavljanju razuma. Moe li don Henaro, poto je vra, znati da li sam
spreman ili ne, a da me ne proverava? upitah.
Naravno da moe, odgovori on. Ali to znanje nee imati nikakvu
vrednost ili vanost, jer nije tvoje. Ti si taj koji ui, i zato ti mora da potrai
znanje kao mo, a ne Henaro. Henaro nije toliko mnogo zainteresovan za svoje
znanje koliko ga interesuje tvoje. Ti mora dokuiti da li tvoja volja funkcionie.
To je vrlo teko zakljuiti. Bez obzira na to ta Henaro ili ja znamo o tebi, ti sam
mora sebi dokazati da si u mogunosti da potrai znanje kao mo. Drugim
reima, sam mora biti uveren da moe upotrebljavati svoju volju. A ako
sumnja, onda se u to mora jo danas uveriti. Ako ne moe da izvri taj
zadatak, Henarov zakljuak e biti da jo nisi spreman, bez obzira na to ta bi
on mogao videti u tebi.
Osetih veliki strah.
Da li je sve to potrebno? upitah.
To je Henarov zahtev i on se mora potovati, odgovori on odlunim ali
prijateljskim glasom. Ali ta to don Henaro treba da uini sa mnom? To e
moda danas saznati, odgovori on osmehnuvi se.
Molio sam don Huana da me izvue iz nesnosne situacije i da mi objasni
sav ovaj tajanstveni razgovor. On se nasmeja, potapa me po grudima i ispria
mi jedan vic o nekom meksikom dizau tegova koji je imao neobino jake
grudne miie, ali nije mogao da obavlja teak fiziki posao jer su mu lea bila
slaba.
Pogledaj svoje miie, ree on. Ne bi smeli da budu samo za
pokazivanje. Moji miii nemaju nikakve veze s tim o emu govori, rekoh
ratoborno. Imaju, odgovori on. Telo mora da bude savreno da bi volja bila
funkcionalna jedinica. Don Huan je ponovo skrenuo pravac mog zapitkivanja.
Oscao sam se uznemirenim i frustriranim. Ustao sam i otiao u kuhinju da
pijem vode. Don Huan je iao za mnom i nalagao mi da vebam onaj ivotinjski
krik koji sam bio nauio od don Henara. Zaosmo za ugao kue; ja sedoh na
neku gomilu drva i poeh da ga reprodukujem. Don Huan me je nekoliko puta
ispravljao i uputio kako treba da diem; na kraju sam se fiziki potpuno
opustio.
57
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Vratili smo se i opet seli na trem. Rekoh da katkad oseam kako sam sam
sebi dodijao zbog svoje bespomonosti.
Nema niega loeg u tom oseanju bespomonosti, ree on. Ono nam je
svima vrlo dobro poznato. Seti se da smo itavu jednu venost proveli kao
bespomona deca. Ve sam ti rekao da si u ovom asu poput nekog deteta koje
ne moe samo da izae iz svog kreveca, a jo manje da samostalno dela.
Henaro te iz njega izvlai, hajde da kaemo, tako to te je izabrao. Ali dete hoe
da dela, a budui da to ne moe, ono se ali. Nema tu niega pogrenog, ali
prepustiti se protestovanju i aljenju, to je ve neto drugo.
Traio je od mene da budem oputen; savetovao je da mu jo neko vreme
postavljam pitanja, sve dok se psihiki ne budem bolje oseao.
Jedan trenutak sam bio u neprilici i nisam mogao da odluim ta da
pitam.
Don Huan razvi neku asuru i ree mi da tu sednem.
Zatim napuni veliku tikvu vodom i stavi je u mreu za noenje. Kao da se
pripremao za put. Tad opet sede i pokretom obrva me pozva da zaponem s
pitanjima.
Zamolih ga da mi kae neto vie o nonom leptiru.
On me je dugo i ispitivaki gledao pa se zakikota.
Bio je to saveznik, ree on. To zna.
Ali ta je, zapravo, saveznik, don Huane?
Nema naina da se tano kae ta je on, kao to nema naina da se kae
ta je drvo.
Drvo je ivi organizam, rekoh.
To mi mnogo ne govori, ree on. I ja mogu kazati da je saveznik neka
sila, napetost. To sam ti ve rekao, ali to o savezniku ne govori mnogo.
Kao to je to sluaj s drvetom, jedini nain da se sazna ta je to saveznik
je taj da se on doivi. Tokom ovih godina nastojao sam da te pripremim za taj
vani susret s njim. Moda to nisi primetio, ali bile su ti potrebne godine da se
pripremi da sretne drvo. Ni susret sa saveznikom nije drukiji. Uitelj mora
svog uenika upoznavati s njim malo-pomalo, deo po deo. Ti si, tokom
proteklih godina, o njemu sakupio dosta znanja i sad si sposoban da ga
objedini i doivi saveznika onako kako doivljava drvo.
Nemam pojma da to inim, don Huane.
Tvoj razum toga nije svestan, jer ne moe da prihvati mogunost da
saveznik postoji i da odatle poe. Na sreu, razum ne sklapa saveznika. To ini
telo. Ti si mnogostupno i u raznim prilikama opaao saveznika. Svaka od tih
percepcija pohranjena je u tvom telu. Zbir svih tih percepcija ini saveznika. Ne
znam nijedan drugi nain da ti to opiem.
Rekoh kako ne mogu da pojmim da moje telo samo od sebe obavlja radnje
kao da je nekakav entitet odvojen od mog razuma.
58
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
59
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
60
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
61
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
62
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
63
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
65
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Kad smo stigli pod onu stenovitu izboinu, bio si proet snagom i ugledao
si Henara kako stoji tamo gde su i drugi vraevi stajali iz slinih razloga. Priao
ti je poto je skoio sa izboine. Bio je sav mo. Da si kao ranije produio pored
onog jarka za navodnjavanje, video bi ga onakvog kakav stvarno jeste -
svetlosno bie. Umesto toga, preplaio si se, naroito kad te je Henaro naterao
da skoi. Taj skok bi sam po sebi mogao biti dovoljan da te iznese van tvojih
granica. Ali ti nisi imao snage za to i ponovo si pao u svet svog razuma. Potom
si se, naravno, uhvatio u smrtonosni kotac sa samim sobom. Neto u tebi je,
tvoja volja, elelo da poe sa Henarom, dok se tvoj razum tome suprotstavljao.
Da ti nisam pomogao, sad bi leao mrtav i sahranjen na onom mestu moi.
tavie, i uz moju pomo posledice su za trenutak bile neizvesne.
utali smo nekoliko minuta. ekao sam da progovori. Na kraju upitah:
Da li me je don Henaro naterao da skoim na stenovitu izboinu?
Nemoj taj skok da razume onako kako skok obino shvata, ree on.
Ponavljam ti da je to samo nain da se to kae. Sve dok bude mislio da si
vrsta telesnost, nee moi da shvati o emu govorim.
Posuo je zatim malo pepela po zemlji ispod petrolejke, prekrivi njime
povrinu od oko ezdeset kvadratnih santimetara, i prstom nacrtao u njemu
jedan dijagram koji je imao osam taaka povezanih meusobno linijama. Bila je
to geometrijska figura.
Slinu mi je bio nacrtao pre nekoliko godina, kad je pokuao da mi objasni
da to nije bila neka iluzija to sam posmatrao kako jedan isti list etiri puta
opada s istog drveta.
Taj dijagram u pepelu imao je dva sredita; jedno je nazvao razumom, a
drugo, voljom. Razum je neposredno bio povezan s takom koju je nazvao
prianjem. Kroz prianje razum je indirektno bio povezan s 3 druge take,
oseanjem, sanjanjem i vienjem. Drugo sredite, volja, bilo je
neposredno povezano sa oseanjem, sanjanjem i vienjem; ali samo
posredno s razumom i prianjem.
Primetih da je ovaj dijagram drukiji od onog koji je nacrtao pre nekoliko
godina.
Nije vana forma, ree on. Te take predstavljaju jedno ljudsko bie i
mogu biti nacrtane na bilo koji nain.
Predstavljaju li one telo ljudskog bia? upitah. Ne zovi to telom,
odgovori on. To je osam taaka na vlaknima svetlosnih bia. Vra kae, kao
to iz dijagrama moe videti, da je ljudsko bie, pre svega, volja, jer je volja
neposredno povezana sa 3 take, oseanjem, sanjanjem, i vienjem; zatim,
ljudsko bie je razum. On je zapravo centar koji je manji od volje; povezan je
jedino s prianjem. A koje su preostale dve take, don Huane? On me
pogleda i nasmeja se. Sad si mnogo jai nego kad smo prvi put razgovarali o
ovom dijagramu, ree on. Ali ipak, nisi jo dovoljno jak da zna svih 8 taaka.
Henaro e ti jednog dana pokazati preostale dve. Da li svako ima tih 8 taaka,
66
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
ili ih imaju jedino vraevi? Moemo rei da svako od nas donosi na ovaj svet 8
taaka. Dve od njih, razum i prianje, svako zna. Oseanje je uvek nejasno, ali
na neki nain poznato. No jedino se u svetu vraeva pojedinac potpuno
upoznaje sa sanjanjem, vienjem i voljom. Na kraju, na spoljnoj ivici tog sveta
pojedinac se susree sa preostale 2 take. Tih 8 taaka ine njegovu
sveukupnost.
Pokazao mi je na dijagramu da, u sutini, sve take mogu biti meusobno
posredno povezane.
Zapitah ga ponovo o onim dvema tajanstveniom takama. On pokaza da
su one povezane jedino s voljom, a da su udaljene od oseanja, sanjanja i
vienja, i jo vie od prianja i razuma. Prstom mi pokaza da su odvojene
od drugih, ali i meusobno.
Te dve take nikad nee ustupiti pred prianjem ili razumom, ree on.
Jedino ih volja moe domaiti. Razum je od njih tako udaljen da mu je
potpuno beskorisno da pokua da ih dokui. To je jedna od onih stvari koje je
najtee shvatiti; na koncu, jaa strana razuma je to to sve podvrgava
rasuivanju.
Upitah da li tih 8 taaka imaju svoje odgovarajue take u nekim delovima
ili odreenim organima ljudskog bia.
Imaju, odvrati on suvo i izbrisa dijagram.
Dotae mi glavu i ree da je to centar razuma i prianja. Vrh moje
grudne kosti bio je centar oseanja. Deo ispod pupka bio je volja. Sanjanje
se nalazilo s desne strane, uz rebra. Vienje s leve strane. Ree da se kod
nekih ratnika vienje i sanjanje katkad nalaze na desnoj strani.
A gde se nalaze dve preostale take? upitah. On mi odgovori neto vrlo
nepristojno i prsnu u zvonak smeh. Ba si podao, ree on. Zar misli da sam
izlapeo matori jarac?
Objasnih mu da sam ga pitao po nekoj inerciji.
Ne pokuavaj da uri, ree on. Sve e saznati u pravom trenutku i tad
e biti nezavisan i sam. Misli li time da kae da te vie nikad neu videti,
don Huane? Nikad vie, ree on. Henaro i ja emo tad biti ono to i uvek -
praina na putu.
Osetih trzaj u stomaku.
ta to govori, don Huane?
Govorim to da smo svi mi nedokuiva bia, svetlosna i neograniena. Ti,
Henaro i ja povezani smo svrhom koju nismo mi odredili. O kakvoj to svrsi
govori?
O izuavanju ratnikovog naina. Vie ne moe odstupiti, niti to moemo
mi. Sve dok tvoje poduavanje traje, nalazie ili mene ili Henara, ali kad se
zavri, vinue se slobodno i niko ne zna kud e te sila tvoga ivota odneti.
Kakve veze s tim ima don Henaro?
67
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
_______
6 Drugi prsten moi (The Second Ring of Power) naslov je Kastanedine pete knjige (izd.
Simon & Schuster, New Yourk, 1977). Prim. Prev.
68
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Primetih da ih nikad vie neu videti ako budem morao da ekam taj
unutranji glas. Bie iznenaen kako se to moe dobro izvriti ka da se nae
pred preprekom, ree on.
Ustao je i nakupio sveanj drva za potpalu. Stavio je neto suva prua u
zemljanu pe. Plamen je bacao ukast odsjaj po podu. On tad prigasi
petrolejku i unu pored svoga eira kojim je prekrio crte to ga je maloas
nacrtao u pepelu.
Zapovedio mi je da spokojno sedim, da prekinem svoj unutranji dijalog i
zadrim pogled na njegovom eiru. Borio sam se nekoliko trenutaka, a onda
osetih da plutam, da se sunovraujem s neke hridine. Kao da poda mnom nije
bilo niega, kao da nisam sedeo ili imao telo.
Don Huan podie svoj eir. Pod njim su bile spirale pepela. Gledao sam ih
ne razmiljajui. Oseao sam kako se obru. Osetio sam to u svom stomaku.
Pepeo kao da se nagomilavao. Zatim kao da se uzvitlao i podigao u prainu i
tad, iznenada, don Henaro se stvori preda mnom.
Taj prizor me istog asa natera na unutranji dijalog. Pomislih da sam
verovatno zaspao. Poeh da dahem i pokuah da otvorim oi, ali oi su mi bile
otvorene.
Zauh kako mi don Huan govori da ustanem i proetam. Skoih i pojurih
na trem. Don Huan i don Henaro pojurie za mnom. Don Huan usput zgrabi
svoju petrolejku. Nisam mogao da doem do daha. Pokuah da se smirim
onako kako sam to ranije inio - tranjem u mestu, okrenut ka zapadu.
Podigao sam ruke i poeo da udiem i izdiem. Don Huan mi prie i ree da se
te radnje ine jedino u sumrak.
Don Henaro dreknu da je za mene ovo ve mrkli mrak, na ta obojica
poee da se smeju. Don Henaro pojuri ka ivici bunja i u podskocima se vrati
na trem kao da je bio privezan dinovskom elastinom gumom koja ga je
primorala da to naglo uini. Ponovio je to jo nekoliko puta i onda mi priao.
Don Huan me je netremice gledao i kikotao se kao neko dete.
Kriom izmenjae poglede. Don Huan se obrati don Henaru uzviknuvi da
je moj razum opasan, i da bi me sigurno ubio da nije smekan.
Zaboga! grmnu don Henaro. Ko bi smekao njegov razum!
Skakali su tamo-amo i smejali se poput dva deteta.
Don Huan me natera da sednem ispod petrolejke i prui mi moju svesku.
Noas te zaista cimamo za nogu, ree on pomirljivim glasom. Ne boj se.
Henaro se krio pod mojim eirom.
69
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
DEO DRUGI
TONAL i NAGUAL
MORA SE VEROVATI
Iao sam ka centru grada, na Paseo de la Reforma. Bio sam umoran; bez
sumnje je na to uticala visina Meksiko Sitija. Mogao sam sesti u autobus ili
uzeti taksi, ali sam nekako, uprkos umoru, hteo da idem peke. Bila je nedelja
po podne. Saobraaj nije bio veliki ali su ipak izduvni gasovi autobusa i
kamiona sa dizel-mainama inili da uske ulice gradskog centra izgledaju
poput kanjona smoga.
Doao sam na Zokalo i opazio da je katedrala Meksiko Sitija nekako vie
nakrivljena nego kad sam je proli put video. Zakoraio sam u unutranjost
njenih ogromnih dvorana. Kroz glavu mi je proletela cinina pomisao.
Odatle sam krenuo ka Lagunilja pijaci. U glavi nisam imao neku odreenu
nameru. Iao sam bez cilja vrstim korakom, ne gledajui ni u ta posebno. Na
kraju sam stao pored tezgi sa starim novcem i korienim knjigama.
Zdravo, zdravo! Vidi ko nam je doao! ree neko, tapui me lagano po
ramenu.
Taj glas i dodir me naterae da podskoim. Brzo se okretoh nadesno. Usta
mi se nehotice otvorie od iznenaenja. Osoba koja mi se obratila bio je don
Huan.
Boe, zar si to ti, don Huane? uzviknuh dok mi neka jeza proe kroz telo.
ta ti radi ovde? A ta ti ovde radi? odvrati on kao eho.
Odgovorih mu da sam se zadrao u gradu nekoliko dana pre nego to se
odvaim da ga traim u planinama srednjeg Meksika.
No, dobro. Uzmimo to onda tako kao da sam ja doao da tebe pronaem,
ree on smekajui se.
Potapao me je nekoliko puta po ramenu. Kao da mu je bilo drago to me
vidi. Stavio je ruke na kukove, isprsio se i zapitao me kako mi se svia njegova
pojava. Tek tad primetih da je u odelu. Ta protivrenost je na mene delovala
poraavajue. Bio sam zabezeknut.
Kako ti se dopada moj tacuche? zapita me on vedro se smeei.
Upotrebio je za odelo re u argonu tacuche umesto uobiajene panske rei
traje.
Danas nosim odelo, ree on kao da je to trebalo objasniti; zatim,
pokazujui prstom moja usta, dodade: Zatvori, zatvori usta!
70
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
71
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
72
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
73
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
verujui. Ali, oito, ratnik ne moe samo rei da veruje i na tome ostati. Bilo bi
to isuvie lako. Puko verovanje oslobodilo bi ga ispitivanja sopstvene situacije.
Ratnik, kad god mora da se prepusti verovanju, ini to po nekom izboru, kao
izraz neke svoje najintimnije sklonosti. Ratnik ne veruje, on mora da veruje.
Buljio je u mene nekoliko trenutaka dok sam ja zapisivao u svoju svesku.
utao sam. Nisam mogao rei da sam razumeo tu razliku, ali nisam eleo da se
prepirem ili zapitkujem. Hteo sam da promislim o tome to je rekao, ali mi
panja odluta im sam pogledao oko sebe. Na ulici iza nas nalazio se dug red
automobila i autobusa, koji su trubili. Na poetku parka, udaljena moda
nekih 20-ak metara od nas, u liniji s klupom na kojoj smo sedeli, stajala je nad
jednim ovekom, koji je nepomino leao na travi, grupa od nekih 7 ljudi,
ukljuujui i 3 policajca u svetlosivim uniformama. ovek kao da je bio pijan ili
moda ozbiljno bolestan.
Osmotrih don Huana. On je, takoe, gledao onog oveka. Rekoh da iz
nekog razloga nisam u stanju da razjasnim to to mi je maloas rekao.
Ne elim vie da zapitkujem, rekoh. Ali, ako te ne pitam da mi objasni,
tad ne razumom. Abnormalno mi je da te nita ne pitam.
Molim te, budi svakako normalan, ree on glumei ozbiljnost.
Rekoh da nisam razumeo razliku izmeu verovanja i moranja da se veruje.
Za mene je to bilo isto. Shvatiti ova dva iskaza kao razliita znailo bi
cepidlaenje.
Da li se sea prie koju si mi jednom ispriao o tvojoj prijateljici i njene
dve make? upita on nemarno.
Pogledao je u nebo, naslonio se na klupu i protegao noge. Stavio je ruke
iza glave i zategao miie na telu. Kao i uvek, njegove kosti glasno zapucketae.
74
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
75
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
76
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
77
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Svet prilagoava sebe samom sebi, ree don Huan poto je sasluao moje
sumnje. Ovo nije nameteno. Ovo je predznak, jedno od dela moi.
Svet podran razumom ini od svega ovog jedan dogaaj koji moemo
posmatrati kratko, dok smo na putu ka mnogo vanijim stvarima. Jedino to o
tome moemo rei je da to na travi u parku lei neki ovek, moda pijan.
Svet podran voljom preobraa ga u jedno delo moi, koje moemo videti.
Moemo videti kako se smrt kovitla oko tog oveka, i kako zariva svoje kande
sve dublje i dublje u njegova svetlea vlakna. Moemo videti kako te svetlee
tetive gube svoju zategnutost i kako jedna za dingom nestaju.
To su te dve mogunosti koje nam se pruaju kao svetlosnim biima. Ti se
nalazi negde na sredini, jer jo uvek hoe da sve bude pod peatom razuma.
Pa ipak, kako moe porei injenicu da je tvoja mo zaokruila jedan
predznak? Doli smo u ovaj park poto si me naao tamo gde sam te oekivao -
a naao si me tako to si upravo natrao na mene a da nisi mislio ni to
planirao, niti pak namerno koristio svoj razum - i tek kada smo seli ovde da
priekamo da se javi predznak, postali smo svesni onog oveka, koga smo nas
dvojica opazili svaki na svoj nain, ti svojim razumom, a ja svojom voljom.
Taj samrtnik je jedna od minimalnih ansi koje mo prua ratniku.
Ratnikova vetina je u tome da neprestano bude fluidan da bi je iskoristio. Ja
jesam, a da li si ti?
Nisam mogao da mu odgovorim. Postadoh svestan nekog bezdanog ponora
u samom sebi i u jednom trenutku nekako potpuno postadoh svestan i ta dva
sveta o kojima je govorio. Kako je to samo savren predznak! nastavi on. I to
sve za tebe. Mo ti sad pokazuje da je smrt neophodan inilac moranja da se
veruje. Bez te svesti o smrti, sve je obino, isuvie poznato. Jedino je zbog smrti
koja nas uporno prati, ovaj svet nedokuiva tajna. Mo ti je to pokazala. Ja
sam samo sabrao detalje tog predznaka, da ti ne bi lutao; ali sabirajui te
detalje, pokazao sam takoe da u sve to to sam ti danas rekao moram i sam
da verujem, jer je to posebna sklonost mog duha. Gledali smo se jedan
trenutak. Seam se pesme koju si obiavao da mi ita, ree on skrenuvi
pogled u stranu. O nekom oveku koji se zavetovao da e umreti u Parizu.
Kako ono ide?
Pesma Sesara Valea zvala se Crni kamen na belom kamenu. Mnogo puta
sam na don Huanov zahtev itao i recitovao njene prve dve strofe.
78
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
_______
7
I will die in Paris, while it rains,
on a day which I alreadv remember.
I will-die in Paris - and I do not nm away -
perhaps in the Autumn, on a Thursday, as it is today.
79
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
OSTRVO TONALA 8
80
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
81
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
82
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Objasnio je da svako ljudsko bie ima dve strane, dve odvojene sutine,
dva jednaka dela koji postaju funkcionalni u trenutku roenja; jedan se naziva
tonal drugi nagual.
Naveo sam mu ta antropolozi znaju o ta 2 pojma. Dopustio mi je da
govorim i nije me prekidao. Pa, nastavio je on, sve ono to misli da zna o
njima ista je besmislica. Kad to tvrdim, polazim od injenice da ono to ja
govorim o tonalu i nagualu nije mogao niko pre mene da ti kae. Svaka budala
bi videla da ti ba nita o njima ne zna, jer da bi ih upoznao, morao bi da
bude vra, a ti to nisi. Ili je trebalo da pria s nekim vraem o njima, to ti
nisi uinio. Prema tome, sve to si dosad uo, zanemari jer je neprimenljivo.
Bila je to samo opaska, rekoh.
On izvi obrve u smenu grimasu.
Takve opaske nisu na mestu, ree on. Ovog puta mi je potrebna tvoja
potpuna panja, budui da nameravam da te upoznam s tonalom i nagualom.
Vraevi na tom planu imaju posebno i jedinstveno interesovanje. Rekao bih da
tonal i nagual iskljuivo spadaju u domen ljudi od znanja. U tvom sluaju, to
predstavlja poklopac koji poklapa sve ono emu sam te uio. I zato sam sve
dosad ekao da ti o njima priam.
Tonal nije ivotinja koja titi nekoga. Pre bih rekao da je to zatitnik koji
se moe predstaviti kao ivotinja. Ali to nije toliko bitno.
Nasmeja se i namignu mi.
Sad upotrebljavam tvoje sopstvene rei, ree. Tonal je drutveno bie.
Nasmejao se, pretpostavih, mojoj zbunjenosti. Ba tako, tonal je onaj koji titi,
uvar - zatitnik koji se preteno preobraa u straara.
Petljao sam sa sveskom. Pokuavao sam da se usredsredim na ono to
govori On se smejao i grimasama podraavao moje nervozne pokrete.
Tonal je organizator sveta, nastavio je. Moda se na najbolji nain moe
opisati njegova delatnost ako se kae da na njegovim ramenima poiva zadatak
uspostavljanja reda u haosu sveta. Nije preterano ako se tvrdi, kao to to ine
vraevi, da je sve to mi kao ljudi znamo i radimo - plod tonala.
U ovom trenutku, na primer, tvoj tonal je ono ime pokuava da
razume na razgovor; bez njega bi postojali samo udni glasovi i grimase, a ti
ne bi razumeo ni rei od onoga to ti govorim.
Rekao bih, dakle, da je tonal zatitnik koji uva neto neprocenjivo - nae
postojanje.10 Zato je odlika tonala da je prepreden i ljubomoran na svoja dela.
A kako su njegova dela daleko najvaniji deo naih ivota, onda nije udno to
se on na koncu menja, i od zatitnika postaje straar, i to u svakome od nas.
_______
10 our very being ovde je pojmljeno kao ontoloka, dakle optija kategorija od, recimo,
bia kao ontikog. I smisleno u Yaqui filozoviji postojanje je neto neprocenjivije I daleko
vrednije I vanije od samog bia, kao ontikog. Prim. Prev.
83
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
84
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Svako od nas ima svoj lini tonal, ali za sve nas postoji i kolektivni tonal,
dat u bilo kom vremenu, i koji moemo zvati tonal vremena.
Pokazao je prstom redove stolova u restoranu. Pogledaj! Svi stolovi imaju
isti oblik. Na svakom od njih su iste stvari. Meutim, oni se razlikuju; za nekim
stolovima sedi vie ljudi nego za drugim; na svakom se nalaze drugo jelo,
drukiji tanjiri, za svakim vlada drugaija atmosfera, pa ipak se moramo sloiti
s tvrdnjom da su stolovi u restoranu veoma slini. Ista stvar se deava s
tonalom. Moemo rei da je tonal vremena ono to nas ini slinima na isti
nain na koji ini slinima i sve stolove u restoranu. Ipak, svaki stol je poseban
sluaj, kao to je to i lini tonal svakog od nas. Ali na umu treba imati vanu
injenicu, a to je da se sve to mi znamo o sebi i svome svetu nalazi na ostrvu
tonala. Shvata li ta hou da kaem? Ako je tonal sve ono to mi znamo o
sebi i svome svetu, ta bi onda bio nagual? Nagual je deo nas s kojim mi
nemamo ama ba nikakve veze.
Molim?
Nagual je deo nas koji se ne moe opisati - nema takvih rei, ni imena, ni
oseanja, niti znanja. E, to je protivreno, don Huane. Ako se ne moe osetiti,
opisati ili imenovati, onda on, po mom miljenju, ne moe ni postojati.
To je protivrenost samo po tvom miljenju. Koliko maloas sam te
upozorio da se ne "lomi" oko toga da to shvati.
Da li bi rekao da je nagual duh? Ne bih. Duh je jedan elemenat na stolu.
Duh je deo tonala. Recimo, neka duh bude ovaj ili-sos.
Uzeo je boicu sa sosom i stavio je ispred mene. Da li je nagual dua?
Nije. Dua je takoe na stolu. Recimo da je dua ova pepeljara. Da li su to
ljudske misli? Nisu. Misli su, takoe, na stolu. Misli su poput pribora za jelo.
Uzeo je viljuku i poloio je pored ili-sosa i pepeljare. Je li to stanje
blaenstva? Raj? Ni to. Ma ta to bilo - to je, takoe, deo tonala. Neka raj
bude, recimo, salveta. Nastavio sam da iznalazim mogue naine kako bi se
moglo predstaviti ono to je imao na umu: ist intelekt, psiha, energija, sila
ivota, besmrtnost, ivotni princip . . . Za svaku stvar koju sam naveo, on je
naao neki odgovarajui predmet na stolu, i to bi gurao pred mene, dok sve
predmete na stolu nije skupio na jednu gomilu Don Huan kao da je beskrajno
uivao. Svaki put kad bih pomenuo drugu mogunost, on se kikotao i trljao
ruke. Da li je nagual Svevinji, Svemoni... Bog? pitao sam. Ne. Bog je isto
tako na stolu. Neka Bog, recimo, bude stolnjak. Uini smean pokret kao da
hoe da svue stolnjak i prikljui ga ostalim stvarima koje je nagomilao ispred
mene. Da li ti to hoe da kae da Bog ne postoji? Ne. To ja nisam rekao.
Rekao sam samo da nagual nije Bog, jer je Bog jedan od elemenata naeg
linog tonala i tonala vremena. Tonal je, kao to ti rekoh, sve ono iz ega se,
kako mi smatramo, sastoji svet, ukljuujui, naravno, i Boga. Vee vanosti
Bog nema, sem to je deo tonala naeg vremena.
86
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
87
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
_______
11 Kastaneda misli na znaenje u hermeneutikom smislu. Prim. Prev.
88
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
DAN TONALA
njemu moglo govoriti, morali bismo zajmiti s ostrva tonala, i zbog toga je
podesnije da se ne razjanjava ve da se jednostavno potanko iznesu njegova
dejstva.
Hteo sam da kaem neto o onim udnovatim oseanjima, ali me on
uutka.
Dosta o tome. Danas nije dan nagnala, ve dan tonala, ree on. Obukao
sam odelo, jer sam danas sav tonal.
Gledao me je netremice. Htedoh da mu kaem kako se ova stvar pokazuje
teom od svega to mi je dosad objasnio; on kao da je unapred znao ta u rei.
Teka je, nastavio je. To znam. Ali, uzimajui u obzir da je to kraj svega,
poslednja faza onoga to sam te uio, nije neuverljivo ako se kae da obuhvata
sve sam ti pomenuo od prvog dana kad smo se sreli.
Dugo smo utili. Mislio sam da treba da saekam da saeto ponovi svoje
objanjenje, ali me iznenada spopade oseanje da sam ga razumeo, te urno
upitah: Da li su nagual i tonal u nama samima?
On me prodorno pogleda.
Vrlo teko pitanje, ree on. Ti bi to sigurno tako rekao. Ja bih kazao da
nisu, ali nijedan od nas dvojice ne bi bio u pravu. Tonal tvog vremena zahteva
od tebe da tvrdi kako se sve to ima veze s tvojim oseanjima i mislima
odigrava u tebi samom. Tonal vraeva tvrdi suprotno, da je sve spolja. Ko je u
pravu? Niko. Unutra, spolja, to zaista nije vano.
Povedoh raspravu o tome. Rekoh da je, kad je govorio o tonalu i
nagualu, to zvualo kao da postoji i neki trei deo. Govorio je da nas tonal
prisiljava na delanje. Zamolih ga da mi kae na koga se odnosilo to
prisiljavanje.
Nije mi odgovorio direktno.
Objasniti sve to, nije tako jednostavno, ree on. Ma kako vete bile
kontrole tonala, sutina stvari je u tome to nagual izranja. Ipak, njegovo
izranjanje je uvek nehotino. Veliko umee tonala je u tome da ugui svako
ispoljnvanie naguala tako da ovaj bude neprimetan ak i onda kad bi njegovo
prisustvo trebalo da bude najoiglednija stvar na svetu.
Za koga je on neprimetan? On se zakikota vrtei glavom. Ja ga saleteh
da mi odgovori. Za tonal, ree on. Sad samo o njemu govorim. Mogu
okoliati, ali to ne treba da te iznenauje ili mui. Upozorio sam te na tekou
da se razume ovo to ti moram rei. Proao sam kroz sve to nevezano opisivanje
jer je moj tonal svestan da govori o samom sebi. Drugim reima, moj tonal sad
koristi samog sebe da bi razumeo to obavetenje s kojim elim da tvoj tonal bu-
de naisto. Hajde da kaemo da je tonal, budui da je otro svestan koliko je
teko govoriti o samom sebi, stvorio termine "Ja", "Ja sam", i tako dalje, kao
balans, zahvaljujui kojima moe govoriti s drugim tonalima, ili sa samim
sobom, o sebi.
90
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
91
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
92
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Ja nabrojah itav niz razloga zbog kojih je taj mladi mogao biti tako
otrcan: boleljivost, loa srea, nehatnost, nezainteresovanost za sopstveni
izgled, pa ak i tu mogunost da je upravo puten iz zatvora.
Don Huan ree da je to samo puko nagaanje, i da ga ne zanima
opravdavanje bilo ega izjavom da je laj ovek rtva nekakvih nepobedivih sila.
Moda je tajni agent preruen u skitnicu, rekoh u ali.
Mladi se rasklimatanim korakom odgega prema ulici.
Nije se on preruio da bi izgledao poput skitnice; on jeste skitnica, ree
don Huan. Vidi kako mu je slabo telo. Jedva moe da ide. Niko se ne moe
pretvarati da tako izgleda. S njim, nesumnjivo, neto nije u redu, pa ipak, to
nije posledica sticaja okolnosti. Ponovo ti naglaavam da od tebe traim da tog
oveka vidi kao tonal.
ta znai videti jednog oveka kao tonal?
To znai da tad prestajemo da prosuujemo o njemu u moralnom smislu,
ili da ga opravdavamo polazei od toga da je poput nekog lista preputenog na
milost i nemilost vetra. Drugim reima, to znai da se ovek ne posmatra kao
beznadeno ili bespomono bie.
Ti tano zna o emu je re. Moe proceniti tog mladia a da ne osuuje
ili oprata.
On pije previe, rekoh.
Moja izjava bila je nehotina. Rekao sam to ne znajui stvarno zbog ega.
Za trenutak sam ak osetio da je te rei rekao neko ko je stajao iza mene. Bio
sam podstaknut da objasnim kako je moja izjava jedna od mnogih mojih
spekulacija.
U ovom sluaju nije, ree don Huan. Glas ti je imao sigurnost koja mu
je ranije nedostajala. Nisi rekao: "On je, moda, pijanica."
Osetih zbunjenost, mada nisam mogao tano da odredim zato. Don Huan
se nasmeja.
Video si kroz tog oveka, ree on. Bilo je to vienje. Vienje je poput
toga. Izjave se daju s velikom sigurnou, i pojedinac ne zna kako se to dogaa.
Ti zna da je mladiev tonal ubijen, ali ne zna kako to zna. Morao sam
priznati da sam nekako stekao takav utisak.
U pravu si, ree don Huan. Nije, stvarno, bitno to je mlad, iscrpljen je
kao i one dve ene. Mladost nikako nije prepreka obezvreivanju tonala.
Mislio si da mora postojati mnogo vie razloga za takvo stanje onog
oveka. Ja smatram da ima samo jedan - njegov tonal. Njegov tonal nije slab
zato to pije; upravo je obratno - pije jer mu je tonal slab. Ta slabost ga
prisiljava da bude to to jeste. To isto se svima nama deava, u toj ili nekoj
drugoj formi.
93
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
94
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
jedino ratnik ima pravi tonal, a da prosean ovek, u najboljem sluaju, moe
imati dobar tonal.
Poto je proteklo nekoliko minuta u oekivanju, on se pljesnu po butini i
zakikota. Vidi ko sad stie, ree on pokazavi glavom prema ulici. Kao po
narudbi.
Videh gde nam se pribliavaju trojica Indijanaca. Imali su na sebi neke
kratke, smee, vunene pone, bele pantalone koje su im dosezale do pola
listova, bele koulje s dugim rukavima, prljave iznoene sandale i stare slamne
eire. Svaki je na lea bio uprtio po jedan zaveljaj.
Don Huan ustade i poe im u susret. Oslovio ih je. Oni kao da se
iznenadie i okruie ga. Osmehivali su mu se. On im je, oigledno, govorio
neto o meni; njih trojica se okrenue i osmehnue mi se. Stajali su na 3-4
metra od mene; paljivo sam oslukivao ali nisam mogao da ujem ta govore.
Don Huan zavue ruku u dep i prui im nekoliko novanica. inilo mi se
da su bili zadovoljni; nervozno su se premetali s noge na nogu. Mnogo su mi
se dopali. Izgledali su poput dece. Sva trojica su imala male bele zube i vrlo
prijatne blage crte lica. Jedan od njih, po pojavi sudei najstariji, imao je
zaliske. Njegove oi bile su umorne, ali veoma tople. Skinuo je eirpriao mojoj
klupi. Ostali su sledili njegov primer. Sva trojica me uglas pozdravie.
Rukovasmo se. Don Huan mi ree da im dam malo para. Oni mi zahvalie i, po-
to su utivo poutali, oprostie se s nama. Don Huan sede na svoje mesto i
obojica smo gledali kako se gube u gomili.
Rekoh don Huanu da su mi se iz nekog neobjanjivog razloga neobino
dopali.
Nije to nita udno, ree on. Morao si osetiti da je njihov tonal zaista
dobar. Dobar je, ali ne pripada naem vremenu.
Moda si osetio da su kao deca. I jesu. To je veoma teko. Ja ih razumem
bolje no ti, zato ne mogu a da se malo ne rastuim. Indijanci su kao psi, nita
nemaju. Ali, to je sutina njihove sree i stoga ne treba da budem tuan. Moja
tuga je, naravno, moj sopstveni nain preputanja.
Odakle su, don Huane? Sa Sijera. Doli su da u gradu potrae sreu.
ele da postanu trgovci. Braa su. Rekao sam im da sam i sam sa Sijera i da
sam trgovac. Kazao sam da si mi ti ortak. Taj novac to smo im dali predstavlja
znamenje; ratnik treba neprestano da daje takva znamenja. Njima je, bez
sumnje, taj novac potreban, ali potreba ne sme da bude bitna kad je znamenje
u pitanju. Bitna su oseanja. Mene su ta trojica dirnula. Indijanci su ti koji
gube u naem vremenu njihov pad poeo je dolaskom panaca, a sad su pod
vladavinom njihovih potomaka sve izgubili, nije preterano ako se kae da su
Indijanci izgubili svoj tonal.
Da li je to metafora, don Huane?
Nije. To je injenica. Tonal je veoma ranjiv. On ne moe da podnese
zlostavljanje. Beli ovek je od prvog dana kada je kroio na ovo tlo, sistematski
95
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
96
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Kako je to bilo mogue, don Huane? Nee verovati, ali niko to ne zna.
Jedino to znam je to da sam od tebe zahtevao potpunu panju, i onda je moj
nagual poeo da deluje na tebe. Toliko znam jer se mogu uveriti u njegovo
dejstvo, ali ne znam kako deluje. utio je neko vreme. Hteo sam da se zadrim
na istoj temi. Pokuah da postavim pitanje; on me uutka. Moe se rei da je
nagual odgovoran za kreativnost, ree on napokon i pogleda me prodorno.
Nagual je jedini deo nas koji moe da stvara. Gledao me je utei. Osetih da
me tono vodi u oblast koju sam eleo da mi razjasni. Bee rekao da tonal
nita ne stvara, ve da se jedino osvedoavaprocenjuje. Zapitah ga da mi
objasni injenicu da mi konstruiemo velelepne graevine i maine. To nije
kreativnost, ree on. To je samo oblikovanje. Mi moemo oblikovati bilo ta
svojim rukama, lino ili u saranji s drugim tonalima. Grupa tonala moe bilo
ta oblikovati, velelepne graevine, kako si rekao. Ali ta je onda kreativnost,
don Huane?
Zurio je u mene kiljei. Tiho se zakikotao, podigao desnu aku iznad
glave i kratkim trzajem je uvrnuo u zglobu, kao da okree okruglu kvaku na
vratima.
Kreativnost je ovo, ree i prinese stegnutu aku do mojih oiju.
Trebalo mi je neverovatno mnogo vremena da usredsredim pogled na
njegovu ruku. Oseao sam kako mi neka prozirna membrana zadrava telo u
nepominom poloaju i da treba da je probijem da bih pogledao u njegov dlan.
Naprezao sam se sve dok kapi znoja nisu poele da mi ulaze u oi.
Napokon zauh ili osetih slab prasak i oi i glava mi se uz trzaj oslobodie.
Na njegovom desnom dlanu bio je najudniji glodar kojeg sam ikad video.
Liio je na vevericu kitnjastog repa. Meutim, rep mu je pre bio kao u bodljika-
vog praseta. Imao je krute bodlje.
Dodirni ga! ree don Huan tiho.
Ja ga i nehotice posluah i prevukoh prstom po njegovim leima. Don
Huan prinese svoju aku blie mojim oima i tad spazih neto to mi izazva
gr. Veverica je imala naoale i krupne zube.
Izgleda kao Japanac, rekoh i poeh histerino da se smejem.
Glodar na don Hnanovom dlanu stade se tad poveavati. I dok su mi oi
jo uvek bile pune suza od smeha, glodar postade tako ogroman da je iezao.
Bukvalno je prerastao okvir moje vizije. To se desilo veoma brzo, tako da sam
jo bio usred svoga grevitog smeha. Kad ponovo pogledah, ili kad otreh oi i
valjano usredsredih pogled, gledao sam u don Huana. Sedeo je na klupi, a ja
sam stajao pred njim, mada se nisam seao da sam ustao.
Za trenutak sam osetio neizdrljivu nervozu. Don Huan hladnokrvno
ustade, natera me da sednem i stavi mi bradu u prevoj izmeu bicepsa i
podlaktice, pa je podie i nekoliko puta me lancima prstiju desne ruke udari
po samom potiljku. To je delovalo tako kao da me je drmnula elektrina struja.
Odmah sam se smirio.
97
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Bilo je tako mnogo toga to sam hteo da ga pitam. Ali rei mi se nisu
mogle probiti kroz mnotvo misli. Tad postadoh otro svestan da sam izgubio
kontrolu nad glasnim icama. Meutim, nisam se borio da progovorim, i
naslonih se na naslon klupe. Don Huan mi strogo ree da treba da se priberem
i prestanem da se preputam. Oseao sam se malo omamljenim. On mi bespo-
govorno naloi da piem svoje beleke i prui mi moj blok i olovku poto ih je
podigao ispod klupe.
Pokuah s krajnjim naporom da neto kaem, i tad ponovo jasno osetih da
me obavija neku membrana. Dahtao sam i stenjao jedan trenutak, dok se don
Huan smejao, a onda zauh ili osetih ponovo onaj slabi prasak.
Odmah sam poeo da piem. Don Huan stade da govori kao da mi diktira.
Jedan od ratnikovih postupaka je taj da nikad niemu ne dozvoli da ga
pogodi, ree. Dakle, ratnik moe videti i samog avola, ali nee dopustiti da
iko to primeti. Ratnikova kontrola mora biti besprekorna.
Saekao je da zavrim s pisanjem, a onda me kroz smeh upitao: Da li si
sve ukapirao?
Ja predloih da odemo u restoran na veru. Bio sam ogladneo. On ree
kako treba da ostanemo ovde sve dok se ne pojavi pravi tonal. Ozbiljnim
glasom dodade da emo morati, u sluaju da pravi tonal danas ne doe, da
ostanemo na klupi sve dok on ne bude reio da se pojavi.
ta je to pravi tonal? upitah. Tonal koji je ba to, onaj koji je
uravnoteenskladan. Od tebe se danas oekuje da pronae jedan, ili, bolje
reeno, od tvoje moi se trai da jednog od njih dovede ovamo. Ali, kako ga
mogu izdvojiti od drugih tonala?
To nije vano. Ja u ti ga pokazati.
Kako on izgleda, don Huane?
Na to je teko odgovoriti. To zavisi od tebe. Prizor je za tebe, i zato e ti
sam postaviti uslove. Kako?
To ve neznam. Uinie to tvoja mo, tvoj nagual.
Svaki tonal, uopteno govorei, ima dve strane. Jedna je spoljanji deo,
granina oblast, povrina ostrva. To je deo koji je povezan s radom i
delovanjem, to je njegova vrsta strana. Drugi njegov deo je odluka i pro-
suivanje, to je unutranji tonal, meki, delikatniji i sloeniji.
Pravi tonal je tonal kod kojeg su ta dva dela u savrenoj harmoniji i
skladu.
Don Huan zauta. U meuvremenu, bilo se prilino smrailo, pa sam
jedva video da beleim. On mi ree da se protegnem i opustim. Smatrao je da je
dananji dan bio vrlo zamoran, ali i veoma plodonosan, i da je siguran da e se
pravi tonal pojaviti.
Prolo je mnogo ljudi pored nas. Sedeli smo petnaestak minuta u tiini
koja je smirivala. Onda je don Huan naglo ustao.
98
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
100
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
SUAVANJE TONALA
U sredu ujutru, oko 9 i 45 , izaao sam iz hotela. Iao sam polako dajui
sebi 15 minuta da doem do mesta gde sam se dogovorio da se sretnem s don
Huanom. On je izabrao ugao na Paseo de la Reforma, nekoliko ulica dalje,
ispred poslovnice jedne avionske kompanije.
Upravo sam zavrio doruak sa svojim prijateljem. On je eleo da poe sa
mnom, ali sam ja odglumio da treba da se vidim s jednom devojkom. Namerno
sam preao na drugu stranu ulice iako je avionska poslovnica bila na toj
strani. Neprestano me je muila sumnja da moj prijatelj, koji je eleo da ga
upoznam s don Huanom, zna da sam poao da se s njim sretnem i da me sad
moda prati. Plaio sam se da u ga, ako se budem okrenuo, opaziti iza sebe.
Ugledan don Huana kod novinskog kioska, preko puta. Poeh da prelazim
ulicu, ali sam morao zastati na bankini koja je odvajala dvosmerni kolovoz i
saekati dok budem mogao bezbedno da preem irok bulevar. Neupadljivo se
osvrnuh da pogledam da li me moj pri jatelj prati. Stajao je na uglu iza mene.
Blentavo se osmehnuo i mahnuo mi, kao da je time hteo da kae kako mu je
bilo nemogue da se uzdri. Pojurih preko ulice ne dajui mu vremena da me
sustigne.
Don Huan kao da je bio svestan moga neugodnog poloaja. Kad mu
prioh, on kriom pogleda preko mog ramena.
Dolazi, ree on. Bolje da krenemo ovom sporednom ulicom.
Pokaza mi ulicu koja je dijagonalno izbijala na Paseo de la Reforma na
mestu gde smo mi stajali. Brzo se orijentisah. Nikad nisam bio u toj ulici, ali
sam 2 dana ranije bio u avionskoj poslovnici. Uoio sam tad njen neobian
poloaj. Poslovnica se nalazila na isturenom uglu koji su inile te dve ulice.
Imala je izlaz na obe, a udaljenost izmeu njih iznosila je oko 3 -4 metra. Kroz
poslovnicu je od vrata do vrata vodio prolaz, tako da se lako moglo proi iz
jedne u drugu ulicu. S jedne strane nalazili su se stolovi, a s druge veliki
okrugao pult za kojim su stajali inovnici i blagajnici. Onog dana kad sam bio
tu, na tom mestu bilo je puno ljudi.
Hteo sam da pourim, moda ak i da potrim, ali je don Huan iao
oputenim korakom. Kako smo doli do ulaznih vrata poslovnice u onoj
dijagonalnoj ulici, znao sam, a da nisam morao ni da se okreem, da je moj
prijatelj isto tako pretrao bulevar i da se svakog asa moe pojaviti u ovoj
ulici. Pogledah don Huana nadajui se da on ima reenje. On samo slee
ramenima. Bio sam ozlojeen, tako da nisam mogao smisliti nita drugo nego
da svog prijatelja tresnem u nos. Mora biti da sam u tom trenutku uzdahnuo ili
izdahnuo, jer ono to sam potom osetio bio je iznenadan gubitak vazduha usled
toga to me je don Huan tako snano gurnuo da sam vrtoglavom brzinom
proleteo kroz vrata poslovnice.
101
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
102
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Don Huan me nije prodrmao, to je obino inio kad bih postao rtva
nekontrolisanog straha. Umesto toga, samo me blago potapa po glavi.
Hajde, hajde, mali Karlose, ne plai za klikerima koje jo nisi izgubio.
Zadra mi glavu u svojim rukama.
Ne pokuavaj da govori, ree. To nije za prianje. Ve samo za
posmatranje. Gledaj! Sve gledaj!
Zaista sam plakao. Meutim, na to plakanje sam reagovao vrlo udno;
nastavio sam da plaem ne obazirui se. U tom trenutku nije mi bilo vano da
li pravim budalu od sebe.
Pogledah okolo. Neposredno ispred mene stajao je sredoveni mukarac u
ruiastoj koulji s kratkim rukavima i u sivim panlalonama. Bio je, izgleda,
Amerikanac. Pod ruku ga je drala neka debeljuna ena, oito njegova
supruga. Amerikanac je u ruci drao neke stare novie, dok ga je deak od
svojih 13-14 godina, verovatno sin vlasnika te tezge, posmatrao. Deak je
pratio svaki Amrikanev pokret. On napokon vrati novac na tezgu i deaku
istog asa laknu.
Sve gledaj naloi mi ponovo don Huan.
Nije bilo nieg neobinog da se gleda. Ljudi su prolazili i odlazili na razne
strane. Okrenuh se. ovek koji je, ini se, bio vlasnik tezge sa asopisima zurio
je u mene. Treptao je kao da e svakog asa zaspati. Izgledao je umorno,
bolesno i izmodeno.
Mislio sam da nema niega to bi se moglo posmatrati, barem niega zaliti
vanog. Netremice sam gledao ceo prizor. Uvideh da mi je nemogue da se na
bilo ta koncentriem. Don Huan napravi krug oko mene. Ponaao se kao da
procenjuje neto u meni. Zavrte glavom skupi usta. Hajde, hajde, ree on
blago me uzimajui pod ruku. Vreme je za etnju.
im smo poeli da idemo, osetih da mi je telo vrlo lako. U stvari, imao sam
oseaj kao da su mi tabani od sunera. Imali su neku neobinu gumastu
elastinost.
Mora biti da je don Huan bio svestan oseaja koji sam imao; vrsto me je
drao kao da mi ne dozvoljava da pobegnem; pritiskao me je nadole, kao da se
bojao da bih poput balona mogao odleteti van njegovog domaaja.
etnja mi je pomogla da se bolje oseam. Moju nervozu zamenila je
ugodna oputenost.
Don Huan je ponovo zahlevao da sve posmatram. Rekoh da nema niega
io elim da gledam, jer mi je svejedno ta ljudi rade na pijaci, i da ne elim da
se oseam kao idiot koji po dunosti gleda nekakvu blesavu radnju, nekog ko
kupuje stare novie i stare knjige, dok mi za to vreme prava stvar izmie iz
ruku.
103
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
S pijace smo otili u Alameda park. Bio sam iscrpljen. Sruih se na klupu.
Tek tad prvi put pogledah u sat. Bilo je 10 i 20 pre podne. Trebalo mi je mnogo
napora da usredsredim panju. Nisam se tano seao kad sam se sreo s don
Huanom. Raunao sam da je to moralo biti oko 10. Nije nam trebalo vie od 10
minuta da doemo od pijace do ovog parka, to znai da je preostalo jo 10
minuta.
Rekoh don Huanu svoju raunicu. On se osmehnu. Bio sam ubeen da
osmehom skriva svoj prezir prema meni, pa ipak, na njegovom licu nije bilo
niega to bi odavalo to oseanje.
Misli da sam nepopravljiva budala, zar ne, don Huane?
Aha! uzviknu on i skoi na noge.
Njegova reakcija bila je tako neoekivana da sam i sam u istom trenutku
skoio. Reci mi tano ta misli da oseam, ree on znaajno.
Smatrao sam da to znam. Kao da sam i sam isto oseao. Ali, kad to
pokuah da izrazim, shvatih da ne mogu o tome da govorim. To je iziskivalo
ogroman napor.
Don Huan ree da jo nemam dovoljno moi da ga vidim. Ali da mogu
svakako dovoljno videti da sam naem odgovarajue objanjenje za to to se
dogaalo.
Ne budi stidljiv, ree. Kai mi tano ta vidi.
Obuze me iznenadna i udna misao, vrlo slina mislima koje su mi obino
dolazile neposredno pred san. Bila je vie no misao; bolje bismo je opisali ako
bismo rekli da je to bila celovita zamisao. Video sam ivopisan prizor s
razliitim oblijima. Jedno, koje je bilo neposredno ispred mene, bio je ovek
to je sedeo iza nekog prozorskog okvira. Pozadina iza rama bila je nejasna, ali
su okvir i taj ovek bili kristalno jasni. On me je gledao; glavu je bio okrenuo
malo nalevo, tako da me je, zapravo, gledao iskosa. Video sam njegove oi koje
su se pomicale da bi me zadralie u fokusu. Desnim laktom bio je naslonjen o
prozorsku dasku. aka mu je bila skupljena u pesnicu, a miii zategnuti.
Levo od tog oveka nalazila se jo jedna predstava u tom prizoru. Bio je to
letei lav. Glava i griva bile su mu lavlje, ali mu je zadnji deo tela bio kao u
neke kovrdave, bele, francuske pudlice.
Bio sam usredsredio gotovo svu panju na nju, kad onaj ovek puknu
usnama i proturi glavu i telo kroz prozor. Izroni mu telo kao da ga je neko
gurnuo.
Stajao je tako nagnut jedan trenutak, zgrabivi vrsto prozorsku dasku
vrhovima prstiju; njihao se poput nekog klatna. Onda se pustio.
U telu sam imao oseaj kao da sam padam. Nije to bilo naglo
sunovraivanje, ve blago poniranje, a zatim prijatno plutanje. Onaj ovek nije
imao telesnu teinu. Ostao je nepomian jedan trenutak, a zatim je nestao ne-
tragom kao da ga je usisala nekakva nesavladiva sila kroz neku pukotinu u
105
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
106
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
mesto. Da sam hteo da imam obzira prema tebi, mogao sam ti lako rei da nisi
bio spreman, uz obrazloenje da ti se to prvi put dogodilo. Ali, to je
nedopustivo, jer si doao ovamo kao ratnik, spreman da umre; zato, to to ti
se danas dogodilo nije smelo da te zatekne na spavanju.
Priznao sam kako sam sklon da se preputam strahu i zbunjenosti.
Hajde da kaemo da bi iz iskustva morao znati da, kad mi doe u
posetu, mora biti spreman da umre, ree on. Ako bi ovamo doao spreman
da umre, tad ne bi smelo biti nikakvih nenasluenih opasnosti, ni bilo kakvih
nepoeljenih iznenaenja, niti bilo kakvih nepotrebnih postupaka. Sve bi tad
trebalo da se glatko uklapa jer ne bi nita oekivao.
To je lako rei, don Huane. Ipak, ja sam taj kome se to sve deava. Ja
sam taj koji treba da ivi sa svim tim.
Ne treba da ivi sa svim tim. To si sve ti. Ne podnosi ti to tek zasad.
Tvoja odluka da se prikljui ovom opakom svetu magije trebalo je da spali svu
preostalu smetenost i da te odvai da sve to prihvati kao svoj svet.
Osetih zbunjenost i tugu. Don Huanovi postupci, uvek kad bih s njim bio
u kontaktu, prisiljavali su me da delam i da se oseam poput neke polusvesne,
svadljive osobe. Spopade me neki bes i vie nisam hteo da piem. U tom
trenutku hteo sam da pocepam svoje beleke i bacim ih u kantu za otpatke. To
bih i uinio da nije bilo don Huana, koji se nasmejao i zadrao mi ruku da to
ne uinim.
Podrugljivim glasom ree da je moj tonal opet bezmalo nasamario sam
sebe. Preporuio mi je da odem do fontane i pokvasim vrat i ui.
Voda me smirila. Dugo smo utali.
Pii, pii, nagovarao me je don Huan prijateljski. Hajde da kaemo da je
tvoja sveska jedina magija koju ima. Pocepati je, znailo bi otvoriti se na jo
jedan nain prema smrti. Bit e to jo jedan napad gneva, u najboljem sluaju
kratkotrajan, a ne promena. Ratnik nikad ne naputa ostrvo tonala. On ga
koristi.
Brzim pokretom ruke pokaza sve oko mene, a zatim dotae moju svesku.
To je tvoj svet. Njega se ne moe odrei. Beskorisno je ljutiti se i biti
razoaran u sebe. To jedino dokazuje da je neiji tonal upleten u neku
unutranju borbu; borba u neijem tonalu je jedna od najpraznijih stvari koju
mogu da zamislim. vrst ivot ratnika zamiljen je tako da on okona tu borbu.
Od poetka sam te uio da se uva ozleda. Sad vie ne vodi rat u sebi, barem
ne onakav kao ranije, jer ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka,
kao prvo, a kao drugo, harmonija tonala i naguala.
Sve ovo vreme Otkad te znam, obraao sam se i tvom tonalu i tvom
nagualu. To je nain na koji se mora poduavati.
U poetku, mora se obraati tonalu. Tonal je taj koji mora prepustiti
kontrolu. Ali, mora se privoleti da to rado uini. Na primer, tvoj tonal je bez
107
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
mnogo opiranja prepustio neke od kontrola jer mu je postalo jasno da bi, ako bi
ostao takav kakav jeste, tvoja sveukupnost dosad bila mrtva. Drugim reima,
tonal se privoljava na to da se odrekne svega nepotrebnog, kao to su to
samovanost i preputanje, to ga jedino uranja u dosadu. Sva nevolja je u
tome to tonal prianja uz njih onda kad bi trebalo da bude srean da se rei tog
sranja. Zatim, zadatak je da se tonal ubedi da treba da postane slobodan i
fluidan. To je ono to je vrau pre svega potrebno - snaan, slobodan tonal. to
jaim postaje, to manje prianja uz svoja dela, i lake ga je suziti. Dakle, ono to
se jutros dogodilo bilo je upravo to da sam ugledao priliku da suzim tvoj tonal.
Jedan trenutak bio si odsutan, urio si, nisi razmiljao, i tad sam ugrabio
priliku da te gurnem.
Tonal se suava u odreenim trenucima, naroito onda kad je zbunjen. U
stvari, jedna od osobina tonala jeste njegova stidljivost. Ona stvarno nije toliko
bitna. No, u odreenim trenucima, kad je tonal pogoen iznenaenjem, ona ga
neizbeno prisiljava da se suzi.
Jutros sam iskoristio svoju minimalnu ansu. Primetio sam otvorena vrata
one poslovnice i tad te gurnuo. Prema tome, to je tehnika za suavanje tonala.
Neko mora znati pravi trenutak za to; da bi to uinio, naravno, pojedinac mora
umeti da vidi.
Kad je neko gurnut i kad se njegov tonal suzio, njegov e nagual, ako je
ve u pokretu, makar taj pokret bio i neznatan, prevladati i izvriti neobina
dela. Tvoj nagual je jutros prvladao i tako si se naao na onoj pijaci.
Za trenutak je uutao. Kao da je oekivao pitanje. Pogledasmo se.
Zaista ne znam kako, ree on kao da mi ita misli. Jedino to znam to je
da je nagual sposoban za nepojmljive poduhvate.
Jutros sam traio od tebe da posmatra. Onaj prizor pred tobom, bez
obzira na to ta je bio, imao je za tebe neprocenjivu vrednost. Ali, umesto da
poslua moj savet, prepustio si se samosaaljenju i pometnji i nisi posmatrao.
Neko vreme si sav bio nagual i nisi mogao da govori. To je bio trenutak
za posmatranje. Zatim je, malo-pomalo, ponovo preovladao tvoj tonal; i ja sam
te radije doveo ovamo nego da te uronim u smrtonosnu borbu izmeu tvog
tonala i tvog naguala.
ta je bilo u onom prizoru, don Huane? ta je bilo tako vano? Ne znam.
To se nije meni dogaalo. ta hoe time da kae? Bio je to tvoj doivljaj, a
ne moj. Ali, bio si sa mnom. Zar ne? Ne. Nisam. Bio si sam. Nekoliko puta
sam ti ponovio da sve posmatra, jer je taj prizor bio jedino za tebe. Ali, stajao
si pored mene, don Huane. Ne. Nisam. Ali nema nikakve koristi da o tome pri-
amo. Bilo ta da ti kaem, ne bi imalo smisla, jer smo u tim trenucima bili u
vremenu naguala. U dela naguala moemo se uveriti samo telom, ne
razumom.
108
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Ako ono nisi bio ti, don Huane, ko je ili ta je bila ta osoba koju sam video
kao tebe? Bio sam to ja, no, uprkos tome, nisam bio tamo. Gde si, onda,
bio? Bio sam s tobom, ali ne tamo. Hajde da kaemo da sam bio u tvojoj
blizini, ali ne ba na onom mestu gde te je doveo tvoj nagual. Hoe da kae
da nisi znao da se nalazimo na pijaci? Ne, nisam znao. Samo sam iao za
tobom da te ne bih izgubio. To je zaista jezivo, don Huane. Bili smo u
vremenu naguala, i u tome nema nieg jezivog. Mi smo sposobni da uinimo i
vie od toga. To je priroda nas kao svetlosnih bia. Greka je to nastojimo da
ostanemo na naem jednolinom, zamornom, ali pogodnom ostrvu. Tonal je
obeenjak, a to ne treba da bude.
Ja opisah ono malo ega sam se seao. Hteo je da mu ispriam da li sam
uoio neku osobenost neba, kao, recimo, dnevnu svetlost, oblake, sunce. Da li
sam uo bilo kakvu vrstu buke. Jesam li video neobine ljude ili zbivanja.
Zanimalo ga je da zna da li je bilo kakve svae. Ili, da li su ljudi vikali, a ako
jesu, ta su govorili.
Nisam mogao da odgovorim ni na jedno njegovo pitanje. Sva istina bila je
u tome da sam taj dogaaj oito bio uzeo zdravo za gotovo, prihvatajui kao
nekakvu staru i otrcanu injenicu to da sam preleteo znatnu razdaljinu za
nekoliko sekundi, i da sam se zahvaljujui don Huanovom znanju, bez obzira
na to kakvo ono bilo, u svoj svojoj materijalnoj telesnosti spustio na pijacu.
Moje reakcije bile su neposredna posledica jednog takvog tumaenja. eleo
sam da saznam postupak kako on to sam ini, njegove tajne, odnosno kako
sve to sam da izmajstoriem. Zato nisam mario da posmatram ono za ta sam
bio uveren da su samo puka ovozemaljska zbivanja.
Da li misli da su me ljudi videli na pijaci? upitah. Don Huan mi ne
odgovori. Nasmejao se i blago me potapao.
Pokuah da se setim da li sam zapravo imao nekakav neposredan kontakt
s ljudima. Pamenje me izdade. ta su videli ljudi u avionskoj poslovnici kad
sam teturajui uao? upitah. Verovatno su videli nekog oveka koji se teturao
od jednih do drugih vrata. Ali, da li su videli kako se rasplinjavam u vaz-
duhu? O tome se brine nagual. Ne znam kako. Jedino to ti mogu rei je to da
smo fluidni, da smo svetlosna bia sastavljena iz vlakana. Konvencija da smo
vrsto telesni predstavlja delo tonala. Kada se nagual suava, mogue su
neobine stvari. Ali one su neobine samo za tonal.
Za nagual ne predstavlja nita posebno kretati se tako kako si ti to jutros
uinio. Naroito za tvoj nagual, koji je ve sposoban za teke poduhvate. U
stvari, uronio je u neto strano udno. Moe li da oseti ta je to?
Odjednom mi navree bezbrojna pitanja i oseanja. Kao da je udar vetra
oduvao sav moj prividni mir. Zadrhtah. Oseao sam kao da mi je telo na rubu
neke provalije. Nosio sam se s nekakvim tajanstvenim ali odleenim delom
znanja. Kao da sam se nalazio pred otkriem neega to je neki tvrdoglavi deo
mene uporno nastojao da sakrije. Ta borba uini da postepeno otupim, tako da
109
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
na kraju nisam vie oseao svoje telo. Usta su mi bila otvorena, a oi napola
sklopljene. Imao sam oseaj da mogu videti kako mi lice postaje sve tvre i
tvre, dok ne postade kao lice osuene leine ukaste koe vrsto prilepljene
za lobanju.
Potom sam osetio trzaj. Don Huan je stajao kraj mene drei nekakvu
praznu posudu za vodu. Bio me je sveg polio. Zakaljah se, obrisah vodu s lica
i tad osetih neto hladno po leima. Skoih s klupe. Don Huan mi je sasuo
malo vode za vrat.
Okolo je stajala grupa dece koja su me gledala i smejala se. Don Huan mi
se osmehnu. Drao je moju svesku i rekao da je bolje da poemo do hotela da
se piesvuem. Izveo me je iz parka. ekali smo trenutak na ivici plonika dok
nije naiao taksi.
Nekoliko sali docnije, posle ruka i odmora, don Huan i ja se ponovo
naosmo na njegovoj omiljenoj klupi u parku pored crkve. Na okolian nain
doosmo do razgovora o onoj mojoj udnoj reakciji. On kao da je bio vrlo
oprezan. Nije me s tim direktno suoio.
Poznato je da se te stvari dogaaju, ree on. Kad jednom naui da
izranja, svojim nekontrolisanim pojavljivanjem nagual moe naneti veliku tetu
tonalu. Ipak, tvoj sluaj je poseban. Do te mere si podloan preputanju da bi
umio a da se ne usprotivi, ili jo gore, ne bi ak ni bio svestan da umire.
Rekoh mu da je moja reakcija poela onda kad me je upitao da li oseam
to to je moj nagual uinio. Mislio sam da tano znam na ta cilja, ali kada sam
pokuao da to opiem, uvideh da ne mogu jasno da mislim. Oseao sam neku
omamljenost, skoro nekakvu ravnodunost, kao da mi zaista nije bilo ni do
ega stalo. Onda je to oseanje preraslo u neku hipnotiku koncentraciju. Kao
da sam ceo bivao polako usisavan. Ono to je privuklo i obuzelo moju panju
bio je jasan oseaj da je neka kobna tajna bila na putu da mi se otkrije, tako da
nisam eleo da mi se bilo ta umea u jedno takvo otkrie.
Ono to ti se otkrivalo bila je tvoja smrt, ree don Huan. To je opasnost
preputanja. Naroito za tebe, budui da si po prirodi vrlo neumeren. Tvoj
tonal je tako podloan preputanju da to preti tvojoj sveukupnosti i takvo
stanje je uasno.
ta da radim? Tvoj tonal mora biti uveravan razlozima, tvoj nagual
delima, sve dok jedan drugom ne postanu potpora. Kao to ti rekoh, tonal
vlada, no, uprkos tome, on je veoma ranjiv. Nagual se, s druge strane, nikad, ili
skoro nikad, ne ispoljava; ali, kad to uini, onda preplai tonal. Jutros se tvoj
tonal uplaio i poeo da se sam od sebe suava, i tad je tvoj nagual poeo da
prevladava.
Morao sam da pozajmim neku posudu od jednog fotografa iz parka da bih
tvoj nagual oinuo poput neposlunog psa da se vrati na svoje mesto. Tonal
mora biti zatien po svaku cenu. Kruna mu se mora skinuti, ali zato mora da
ostane zatieni nadglednik.
110
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Svaka pretnja tonalu uvek ima za posledicu njegovu smrt. A ako tonal
umre, umire i ceo ovek. Zbog njegove priroene slabosti, tonal je lako unititi,
i otud je jedno od ratnikovih usklaujuih umea da natera nagual da izroni da
bi podrao tonal. Kaem da je to umee jer vraevi znaju da jedino ojaavanjem
tonala, nagual moe da izroni. Shvata ta mislim? To ojaavanje zove se lina
snaga.
Don Huan ustade i protegnu se. I sam poeh da ustajem, ali me on blago
gurnu dole.
Mora ostati na ovoj klupi do sumraka, ree on. Ja moram odmah da
krenem. Henaro me oekuje u planinama. Dakle, doi kod njega za 3 dana, pa
emo se tamo sresti.
ta emo raditi kod don Henara? upitah.
Ako bude imao dovoljno line snage, ree, Henaro e moi da ti pokae
nagual.
U tom trenutku hteo sam da ga pitam jo neto. Bilo mi je stalo da znam
da li se odelom posluio samo kao nekim okantnim sredstvom ili je ono zaista
bilo deo njegovog ivota. Nijedan od njegovih postupaka nikad nije izazvao
takvu pometnju u meni kao to njegovo oblaenje odela. Zapravo, to mi samo po
sebi nije bilo toliko jezivo koliko injenica da je don Huan bio elegantan. Noge
su mu imale mladalaku ivahnost. Kao da mu je to to je obuo cipele pomerilo
taku ravnotee, pa su mu koraci bili dui i vri nego obino.
Da li stalno nosi odelo? upitah. Da, odgovori on uz armantan osmeh.
Imam i druga, ali danas nisam hteo da obuem neko drugo jer bi te to jo vie
uplailo. Nisam znao ta da mislim. inilo mi se da sam stigao na kraj svog
puta. Ako je don Huan ve mogao da nosi odelo i u njemu bude elegantan, sve
je bilo mogue.
On kao da je uivao u mojoj pometnji i nasmeja se.
Ja sam taj koji dri sve u rukama, ree on tajanstvenim ali iskrenim
glasom, i ode.
Sutradan ujutru, u etvrtak, zamolih jednoga svog prijatelja da pode sa
mnom do onih vrata odakle me je don Huan gurnuo do Lagunilja pijace. Poli
smo najkraim putem. Do tamo nam je trebalo 35 minuta. Kad smo stigli,
pokuah da se orijentiem. Nisam uspeo. Uao sam u konfekcijsku radnju na
samom uglu one iroke avenije na kojoj smo bili.
Oprostite, obratili se mladoj eni koja je pajalicom istila prainu sa
eira. Gde su tezge sa starim novcem i polovnim knjigama?
To ne drimo, odgovori ona drskim glasom.
Ali jue sam ih video negde na ovoj pijaci.
Stvarno? odvrati ona i ode iza tezge.
Krenuo sam za njom molei je da mi kae gde su. Ona me odmeri.
111
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
112
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
U VREMENU NAGUALA
Ustrao sam uz brdo do don Henarove kue i ugledao don Huana i don
Henara kako sede na istini ispred vrata. Osmehnue mi se. Tolika toplina i
nevinost u njihovom osmehu izazvae uzbunu u mom telu. Nehotice usporih
korak. Pozdravih ih.
Kako si? upita me don Henaro tako izvetaenim glasom da se sva trojica
nasmejasmo. U dobrom je stanju, dobaci don Huan pre nego to sam uspeo
da odgovorim. To vidim, odvrati don Henaro. Pogledaj taj podbradak! I vidi te
naslage sala na obrazima! Don Huan se toliko smejao da se drao za stomak.
Lice ti se zaokruglilo, nastavi don Henaro. ta si to radio? Jeo? Don Huan
ga ubedi da moj ivotni stil zahteva da mnogo jedem. Vrlo prijateljski su me
zadirkivali zbog moga ivota, a onda me je don Huan pozvao da sednem izmeu
njih. Sunce je ve zalo za ogroman planinski lanac na zapadu. Gde je tvoja
uvena sveska? upita me don Henaro, a kad je izvadih iz depa, on vrisnu;
Jipii! i uze je. Oito me je s velikom panjom posmatrao i sve moje manire do
tanina znao. Drao je svesku obema rukama i nervozno se igrao njome, kao da
ne zna kud da je dene. Dvaput samo to je nije bacio, ali se, izgleda, uzdrao.
Onda je poloio na kolena i odglumio da grozniavo pie u nju, onako kako ja
to inim. Don Huan se toliko smejao da se skoro uguio. ta si radio poto
sam otiao? upita me don Huan kad su se smirili. Otiao sam u etvrtak na
onu pijacu, rekoh. ta si traio tamo? Obnavljao uspomene? odvrati on.
Don Henaro pade na lea i usnama napravi tup zvuk kao da je pao na
glavu. Pogleda me iskosa i namignu.
Morao sam, rekoh. I saznao sam da radnim danom nema tezgi na
kojima se prodaju stari novac i polovne knjige.
Njih dvojica se nasmejae. Zatim don Huan ree
da mi postavljanje pitanja nee otkriti nita novo. ta se, u stvari, desilo,
don Huane? upitah. Veruj, nema naina da se to sazna, odgovori on suvo. U
tim stvarima smo ti i ja jednaki. U ovom trenutku moja prednost je to umem
da dospem u nagual, a ti ne ume. Ali, kad dospem tamo, tad vie nemam
nikakvu prednost niti znam vie od tebe.
Da li sam zaista sleteo na pijacu, don Huane? upitah. Naravno. Rekoh
ti, nagual je pod ratnikovom komandom. Nije li tako, Henaro?
Ba tako! uzviknu don Henaro dubokim glasom i ustade u jednom
pokretu. Kao da ga je njegov sopstveni glas povukao iz leeeg u sasvim
uspravan poloaj. Don Huan se bukvalno valjao po zemlji od smeha. Don
Henaro se lako i komino nakloni i pozdravi nas. Henara e videti sutra
ujutru, ree don Huan.
Sad mora sedeti ovde u potpunoj tiini. Nismo rekli vie ni rei. Posle
nekoliko sati utanja ja zaspah.
113
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Pogledao sam u sat. Bilo je skoro 6 ujutru. Don Huan je ispitivao gustu
gomilu tekih belih oblaka na istoku i zakljuio da e biti oblaan dan. Don
Henaro omirisa vazduh i dodade da e biti omorine bez vetra.
Koliko daleko idemo? upitah.
Do onih eukaliptusa tamo, odgovori don Henaro pokazujui rukom ka
neemu to je liilo na umarak na nekih kilometar i po od nas.
Kad stigosmo do tog drvea, shvatih da to nije umarak; eukaliptusi su
bili zasaeni u pravim redovima da bi omeili polja zasejana razliitim
kulturama. Ili smo meom jednog polja, pod kukuruzom, du reda ogromnih
drveta, tankih i pravih, visokih preko trideset metara, i stigli na jedno prazno
polje. Pretpostavio sam da je nedavno ponjeveno. Po njemu su leale samo
suve stabljike i lie nekih biljki koje nisam raspoznao. Sagnuh se da uzmem
jedan list, ali me don Henaro zadra. Uhvatio me snano za ruku. Ustuknuo
sam od bola i tek tad opazio da me je samo blago dotakao prstima po ruci.
On je, svakako, bio svestan toga to je uinio i to sam ja doivljavao.
Hitro podie prste s moje ruke i zatim ih ponovo lagano vrati. Ponovio je to jo
jednom i, kad sam se trgao od bola, nasmejao se kao neko ushieno dete. Onda
se okrenu iz profila. Zbog orlovskog nosa liio mi je na pticu, na neku pticu
neobino dugih, belih zuba.
Blagim glasom don Huan mi ree da se niega ne dotiem. Upitah ga da li
zna koja je kultura ovde bila zasejana. On kao da zausti da mi odgovori, ali se
tad umea don Henaro i ree da je to polje crva.
Don Huan me je nepomino, bez osmeha gledao. Don Henarov besmisleni
odgovor delovao je kao ala. ekao sam da oni prvi ponu pa da se i sam
nasmejem, ali su oni samo buljili u mene.
Polje predivnih crva, ree don Henaro. Da, ono to je raslo ovde bili su
najdivniji crvi kakve ti jo nisi video.
Okrenu se ka don Huanu. Zgledae se.
Zar nije tako? upita on.
Tano tako, ree don Huan i, okrenuvi se prema meni, dodade blagim
glasom: Danas Henaro komanduje; jedino on moe rei ta je ta, zato ini
onako kako ti kae.
Ta ideja da je danas sve u don Henarovim rukama ispuni me strahom.
Okrenuh se da to kaem don Huanu; ali pre nego to sam stigao i re da
izustim, don Henaro ispusti zastraujui vrisak; taj krik je bio tako stravian
da osetih kako mi vrat otpozadi otie i kako mi kosa leti kao da duva vetar. Za
trenutak sam bio potpuno rastresen i ostao bih ukoen na tom mestu da nije
bilo don Huana, koji me s neverovatnom brzinom i kontrolom okrete tako da
sam se lino mogao uveriti u jedan neshvatljiv poduhvat. Don Henaro je stajao
horizontalno, nekih 30 metara iznad zemlje, na stablu eukaliptusa koje se
nalazilo na 50-ak metara od nas. U stvari, stajao je oko metar raskoraen
114
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
115
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Don Huan se zakikota. Imao sam uasan ukus u ustima. Hteo sam da se
okrenem da pogledam don Huana, koji je bio neposredno iza mene, s desne
strane, ali se nisam usuivao da propustim nijednu od don Henarovih radnji.
On je jo neko vreme klatio nogama, a onda ih prekrstio, blago zanjihao, i
na kraju ponovo kliznuo natrag na stablo.
Don Huan mi paljivo prihvati glavu i poe da je okree ulevo, do poloaja
u kome je moj pogled bio pre paralelan s drvetom nego upravan na njega.
Gledajui don Henara iz tog ugla, nije mi se inilo da prkosi gravitaciji.
Jednostavno je sedeo na stablu drveta. Onda opazih da pozadina postaje
nejasna i mutna ako netremice gledam i ne trepem, a da don Henarovo telo
postaje sve jasnije; njegova figura isticala se tako kao da nita drugo nije
postojalo.
Don Henaro ponovo brzo kliznu dole prema onoj grani. Sedeo je na njoj,
klatei nogama, kao na trapezu. Posmatranje iz iskoene perspektive inilo je
da oba poloaja, naroito onaj kad je sedeo na stablu, deluju izvodljivo.
Don Huan mi promeni poloaj glave udesno, tako da mi je sad bila
naslonjena na rame. Don Henarov poloaj na grani izgledao je savreno
normalan, ali kad se ponovo premestio na stablo, nisam se vie mogao per-
ceptivno prilagoditi i video sam ga kao da je okrenut glavom prema zemlji.
Don Henaro je nekoliko puta promenio svoj poloaj, i kad god bi to uinio,
don Huan bi mi pomerio glavu s jedne na drugu stranu. Usled njihovog
manipulisanja, potpuno sam izgubio pojam svoje normalne perspektive, bez
koje mi don Henarove radnje nisu bile tako jezive.
Don Henaro je ostao na grani due vreme. Don Huan mi je ispravio glavu i
proaptao da se don Henaro sprema da sie. uo sam kako mi zapovedniki
apue: Pritisni, pritisni stomak.
Usred jednog od mojih brzih izdisaja, don Henarovo telo kao da se ukoilo
od neke napetosti; zasvetlelo je, omlitavelo, zanjihalo se unazad i ostalo
okaeno za zglobove kolena. Noge kao da su mu bile tako mlitave da nisu mogle
ostati savijene i on se srui na zemlju.
U trenutku kad je poeo da pada, i sam sam imao oseaj da propadam
kroz beskrajan prostor. Telo mi je obuzela neka bolna, ali u isto vreme krajnje
prijatna munina; bila je tako jaka i toliko je trajala da mi noge nisu mogle vie
izdrati teinu tela i ja se sruih na mekanu zemlju. Jedva sam uspeo da pok-
renem ruke da bih ublaio pad. Disao sam tako teko da mi je praina uletala
u nozdrve i golicala ih. Pokuah da ustanem; miii kao da su mi izgubili
snagu.
Don Huan i don Henaro prioe i stadoe iznad mene. uo sam ih kao da
govore s priline udaljenosti, pa ipak sam osetio kako me vuku. Verovatno su
me podigli, drei me za ruke i noge, i odneli malo dalje. Bio sam savreno
svestan neudobnog poloaja svoga vrata i glave, koja je mlohavo visila. Oi su
mi bile otvorene. Video sam zemlju i busenje trave koji su promicali ispod
116
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
117
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
118
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
svetu naguala, tad isto tako treba da bude besprekoran; tad nema vremena za
racionalno baljezganje. Za ratnika, njegova odluka predstavlja kapiju izmeu ta
2 sveta. Ona se iza njega potpuno zatvara kad poe bilo kojim od ta 2 puta.
Sledea stvar koju neko treba da uini kad se suoi s nagualom je da, s
vremena na vreme, menja perspektivu posmatranja, da bi savladao opinjenost
nagualom. Menjanjem poloaja oiju, olakava se breme tonala. Jutros sam
primetio da si krajnje nezatien, pa sam promenio poloaj tvoje glave. Ako se
nae u takvom sosu, mora biti sposoban da to sam uini. Pa ipak, to
menjanje poloaja treba koristiti samo kao olakicu, da se zatiti red tonala, a
ne kao jedan od naina samoograivanja. Mogao bih se kladiti da e nastojati
da tu tehniku iskoristi da iza nje sakrije racionalnost svoga tonala, i da e
verovati da je na taj nain spaava od odumiranja. Nedostatak tvog rasui-
vanja je u tome to niko ne eli niti trai odumiranje racionalnosti tonala. Strah
od toga je neosnovan.
Nemam nita drugo da ti kaem osim to da mora pratiti svaki Henarov
pokret ne iscrpljujui se. Sad proverava da li je tvoj tonal pretrpan
besmislicama. Ako na tvom ostrvu bude isuvie nepotrebnih stvari, ti nee
moi da ustraje u borbi s nagualom.
ta bi mi se u tom sluaju dogodilo?
Mogao bi umreti. Bez duge pripreme, niko nije sposoban da preivi
namerni susret s nagualom. Godine su potrebne da bi se tonal pripremio za
jedan takav susret. Obino, ako bi se nekom prosenom oveku desilo da se
nae licem u lice s nagualom, taj ok bi za njega bio tako veliki da bi umro.
Otud cilj ratnikovog vebanja nije u tome da naui kako da opinjava ili
zaarava, ve da pripremi svoj tonal da ne uprska. Krajnje teak zadatak.
Ratnik mora biti nauen da bude besprekoran i sasvim ist pre nego to moe i
da pomisli da se uverava u postojanje nagnala.
Ti, na primer, treba da prekine sa svojim proraunavanjem. To to si
jutros inio, bilo je besmisleno. Ti to zove objanjavanjem. Ja to nazivam
jalovim i zamarajuim nastojanjem tonala da sve dri pod svojom kontrolom.
Kad u tome ne uspe, nastupa trenutak zbunjenosti i tad se tonal otvara prema
smrti. Budala! Pre bi se ubio nego to bi se odrekao kontrole. Pa ipak, malo
moemo uiniti da se takvo stanje izmeni.
Kako si ga ti izmenio, don Huane?
Ostrvo tonala se mora oistiti i odravati. To je za ratnika jedina
alternativa. isto ostrvo ne prua otpor; kao da na njemu nema nieg.
Otiao je iza kue i seo na jedan velik, gladak kamen. Odatle se pruao
pogled na duboku guduru. On mi dade znak da sednem do njega.
Moe li mi rei, don Huane, ta emo danas jo raditi? upitah. Neemo
nita raditi. To znai da emo ti i ja biti samo svedoci. Tvoj dobroinitelj je
Henaro.
120
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
121
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Tako neto. Kad se ovek suoava s nagualom, mora biti sam. Ja sam bio
u blizini samo da bih zatitio tvoj tonal. To je moj posao.
Don Huan ree da mi se tonal skoro razleteo u komade kada je don
Henaro siao s drveta; ne toliko zbog nekakve nagualu priroene opasnosti,
koliko zato to se moj tonal prepustio svojoj zbunjenosti. Ree da je jedan od
ciljeva ratnikovog vebanja da presee zbunjenost tonala, dok ratnik ne
postane tako fluidan da moe prihvatiti sve ne prihvatajui nita.
Kad opisah don Henarov skok na drvo i njegov skok dole, don Huan ree
da je ratnikov pokli jedna od najvanijih stvari magije, i da je don Henaro bio
kadar da se usredsredi na njega koristei se njime kao pokretaem.
U pravu si, ree on. Henara je delimino povukao njegov vrisak, a
delimino samo drvo. Bilo je to pravo vienje s tvoje strane. Bila je to prava
slika naguala. Henarova volja bila je usredsreena na vrisak, a njegov dodir
naterao je drvo da povue nagual. Veze su ile u dva pravca, od Henara ka
drvetu i od drveta ka Henaru.
Ono to si morao videti kad je Henaro skoio s drveta, bilo je njegovo
usredsreivanje na neko mesto ispred tebe, a onda ga je drvo gurnulo. No, to je
samo tako izgledalo; u stvari, drvo ga je pre otpustilo. Otpustilo je njegov
nagual i on se vratio u svet tonala, na ono mesto na koje se usredsredio.
Kad je Henaro drugi put skoio, tvoj tonal nije bio tako zbunjen; nisi se
toliko preputao i zato se nisi toliko iscrpio kao prvi put.
Oko 4 po podne, don Huan prekide na razgovor. Hajdemo ponovo do
onih eukaliptusa, ree on.
Tamo nas oekuje nagual.
Ne rizikujemo li da nas vide ljudi? zapitah.
Ne. Za to e se ve pobrinuti nagual, odgovori on.
124
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
APUTANJE NAGUALA
125
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
126
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
127
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
128
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
dana kad sam sreo don Henara, i koji je posluio kao pravi predznak. Nisam se
mogao setiti niega slinog. Poeh potanko da izlaem svoje doivljaje; koliko
sam se mogao prisetiti, bio je to krajnje nevaan i sluajan susret, koji se desio
u prolee 1968. Don Huan me prekide.
Ako si toliko glup da se ne sea, ree on, onda bolje neka ostane tako
kako kae. Ratnik se dri izreka moi. Setie se kad to bude potrebno.
Don Huan ree da je najtee od svega imati dobroinitelja. Za primer je
uzeo sluaj svoga uenika Elihija, koji je s njim proveo mnogo godina. Ree da
Elihio nije bio kadar da sebi pronae dobroinitelja. Upitah da li e ga Elihio na
kraju ipak nai; on odgovori da nema naina da se predvide hirovi moi.
Podsetio me je kako smo jednom, pre nekoliko godina, sreli grupu mladih
Indijanaca koji su lutali pustinjom u severnom Meksiku. Ree da je video da
nijedan od njih nema dobroinitelja, i da su mu sva okolina i raspoloenje u
tom trenutku ba pogodovali da im pomogne pokazujui im nagual. Govorio je
o jednoj noi kad sam sa jo trojicom mladia sedeo pored vatre dok je don
Huan izvodio jedan, po mom miljenju spektakularan show u kojem se, po
svemu sudei, svakome od nas pojavio u drukijem obliju.
Oni momci znali su mnogo toga, ree on. Meu njima si jedino ti bio
utokljunac.
ta se posle toga dogodilo s njima? upitah.
Neki od njih pronali su dobroinitelja, odgovori on.
Don Huan ree kako je dunost dobroinitelja da se stavi u slubu moi, i
da poetniku posveti isto onoliko panje, ako ne i vie, koliko i uitelj.
Za vreme kratke pauze u naem razgovoru zauh neko udno struganje
iza kue. Don Huan me zadra; bio sam skoro ustao od straha. Pre nego to se
zaula ta buka, na razgovor je za mene bio neto sasvim prirodno. Ali, kad je
nastala pauza, i za trenutak nastupila tiina, ono udno struganje je postalo
iznenada prisutno. U tom trenutku bio sam ubeen da je na razgovor bio
nekakav neobian dogaaj. Imao sam oseaj da su don Huanove i moje rei
zvuale kao kad se cepa papir, i da se ono struganje smiljeno unjalo ekajui
priliku da nasrne.
Don Huan mi naredi da mirno sedim i ne obraam panju ni na ta oko
sebe. Struganje me je podsealo na mrmotovo grebanje po vrstoj, suhoj zemlji.
U trenutku kad sam to pomislio, imao sam takoe i vizuelnu predstavu nekog
glodara, poput onog kojeg mi je don Huan bio pokazao na svom dlanu. Kao da
sam padao u san i moje misli se preobraale u vizije ili snove.
Poeh da izvodim onu vebu disanja i da, stisnuvi ake, drim stomak.
Don Huan je nastavio da govori, ali ga ja nisam sluao. Panja mi je bila
usmerena na tiho utanje nekog zmijolikog tela koje je klizilo preko sitnog
suvog lia. Za trenutak me uhvati panika i osetih gaenje pri pomisli da to
neka zmija puzi po meni. Nehotice gurnuh stopala pod don Huanove noge i
poeh divlje da diem i trepem.
130
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Tad ono utanje uh tako blizu kao da je bilo na 2-3 koraka od mene.
Obuze me jo vea panika. Don Huan hladnokrvno ree da nagual mogu
odbiti jedino tako ako ostanem pribran. Naredio mi je da ispruim noge i ne
obraam panju na utanje. Bespogovorno je zahtevao da piem ili da mu
postavljam pitanja i da se trudim da ne podlegnem.
Posle velike borbe, upitao sam ga da li don Henaro pravi tu buku. On
odvrati da je to nagual i da ne bi trebalo da ih meam; ree da je Henaro ime
tonala. Zatim dodade jo neto, ali ga ja nisam razumeo. Neto je kruilo oko
kue, tako da nisam mogao da se usredsredim na na razgovor. On mi naredi
da uloim najvei napor. U jednom trenutku uhvatih sebe kako lupetam
gluposti o tome da sam bezvredan. Tre me strah i ja naglo preoh u stanje
potpune bistrine. Don Huan mi tad ree da je dobro to to oslukujem. Ali nisu
se uli nikakvi zvuci.
Nagual je otiao, ree don Huan, ustade i ue u kuu.
Upalio je don Henarovu petrolejku i zgotovio malo hrane. Jeli smo u tiini.
Zapitah ga da li e se nagual vratiti.
Nee, ree on ozbiljno. Samo te je proveravao. U ovo doba noi,
neposredno posle sumraka, trebalo bi da se uvek u neto uputa. U bilo ta.
Samo nakratko, moda na 1 sat koji je za tebe najsmrtonosniji.
Noas je nagual pokuao da te natera da poklekne, ali si bio dovoljno jak
da odbije njegov nalet. Jednom si mu podlegao i tad sam morao da te polijem
vodom, ali ovog puta si dobro inio.
Ja primetih da re nalet daje dogaaju prizvuk neega vrlo opasnog.
Prizvuk neega opasnog? udno ti gleda na to, ree on. Ne pokuavam
da te uplaim. Radnje naguala su smrtonosne. To sam ti ve rekao, i nije tano
da Henaro pokuava da te povredi; naprotiv, on se o tebi besprekomo brine, ali,
ako nema dovoljno line snage da odgovori na nalet naguala, gotov si, bez
obzira na moju pomo ili Henarovu brigu .
Polo smo zavrili sa jelom, don Huan sede do mene i zirnu mi preko
ramena u beleke. Ja primetih da e mi, moda, biti potrebno nekoliko godina
da sredim sve to to mi se dogodilo u toku ovog dana. Znao sam da sam bio
preplavljen opaanjima za koja se nisam mogao nadati da u ih ikada shvatiti.
Ako ne moe da ih shvati, ti si onda u velikoj formi, ree on. U zbrci si
kad razume. Naravno, ovo ti kaem s gledita jednog vraa. S gledita nekog
prosenog oveka, ti tone ako ne uspe da razume. U tvom sluaju, rekao bih
da bi neki prosean ovek mislio da si asocijalan, ili da to postaje.
Nasmejah se njegovom izboru rei. Znao sam da mi pojmom asocijalno
uzvraa; tu re sam mu pomenuo pre izvesnog vremena u vezi sa svojim
strahovanjima.
Uveravao sam ga da ga ovog puta neu pitati nita o onom to sam
proiveo.
131
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
132
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
133
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
bilo ta drugo, u svom vremenu, a ono nema nikakve veze s vremenom tonala.
Te dve stvari se ne rimuju.
Kako to don Huan ree, ja osetih neku jezu u telu.
Vilica mi pade i usta mi se nehotice otvorie. Ui mi se otepie i tad
zauh neko jedva osetno zujanje ili treperenje. Dok sam te svoje oseaje
opisivao don Huanu, primetih da to, dok govorim, zvui tako kao da pria neko
drugi. Bio je to jedan sloen oseaj da mi vlastite rei dolaze do uiju pre nego
to sam ih izgovorio.
Moje levo uvo bilo je izvor neobinih oseaja. Osetio sam da snanije i
bolje ujem na njega nego na desno. Bilo je u njemu neega ega ranije nije
bilo. Kad se okrenuh da pogledam don Huana, koji je bio desno od mene,
postadoh svestan niza jasnih slunih percepcija oko tog uva. Bio je to neki
prostor, neki opseg, unutar kojeg sam mogao sve uti neverovatno verno.
Okreui glavu, mogao sam svojim uvom podrobno ispitati sve oko sebe.
Uinilo je to aputanje naguala, ree Don Huan kad mu opisah svoj ulni
doivljaj. Dolazie ti pokatkad, a zatim nestajati. Nemoj ga se plaiti, niti bilo
kog drugog neobinog oseaja koji bi odsad mogao imati. Ali, iznad svega,
nemoj se prepustiti i postati opsednut njima. Znam da e uspeti u tome. Ono
je bio pravi trenutak za tvoje cepanje. Za sve to pobrinula se mo. Sad sve
zavisi od tebe. Ako si dovoljno jak, podnee ok da si rascepljen. Ali, ako si
nesposoban da ustraje, poee polako da propada. Poee da vene, gubi
teinu, bledi, postae duhovno odsutan, nervozan, tih.
Da ste mi moda pre nekoliko godina kazali, rekoh, ta ti i don Henaro
radite, sad bih imao dovoljno . ..
On podie ruku i ne dade mi da zavrim.
To je besmislena izjava, ree on. Jednom si mi rekao da bi dosad ve bio
vra da nije injenice da si tvrdoglav i sklon racionalnim objanjenjima, koja ti
stoje na putu. Naprotiv, ti nedostaci su tvoj put ka moi. Nee valjda da kae
da bi ti mo doletela kad bi ti ivot bio drukiji.
Henaro i ja moramo delati na isti nain kao ti, u okviru odreenih
granica. Mo je ta koja postavlja te granice, a ratnik je, recimo to tako,
zatoenik moi; zatoenik kome se daje da slobodno bira: da dela ili kao
besprekoran ratnik ili kao budala. U konanim razmatranjima, moda ratnik
nije zatoenik ve rob moi, jer taj izbor za njega vie nije izbor. Henaro ne
moe da dela ni na jedan drugi inain sem besprekorno. Kad bi delao kao
budala, to bi ga iscrpio i prouzrokovalo njegovu smrt.
Razlog to se plai Henara lei u tome to on koristi put straha da bi
suzio tvoj tonal. To tvoje telo zna, premda ne i tvoj razum, i zato hoe da
pobegne kad god je Henaro u blizini.
Ja napomenuh da me vrlo zanima da iznam da li me don Henaro namerno
plai. On ree da nagual ini udne stvari, stvari koje se ne mogu predvideti.
Kao primer mi je naveo ono to se tog jutra dogodilo, kad me je spreio da se
134
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
okrenem nalevo i pogledam don Henara koji je bio na drvetu. Ree da je bio
svestan onoga to je njegov nagual uinio, mada nije bilo naina da to
unapred sazna. Njegovo objanjenje cele stvari bilo je da je moj iznenadni
pokret ulevo bio korak ka mojoj smrti koji je moj tonal hotimice inio kao
samoubilaki pokuaj. Taj pokret uznemirio je njegov nagual, to je imalo za
posledicu da neki njegov deo padne na mene.
Nehotice uinih neki zbunjen pokret.
Tvoj razum ti opet govori da si besmrtan, ree on. ta time misli da
kae, don Huane? Besmrtno bie ima na raspolaganju sve vreme
ovog sveta za sumnje, zbunjenost i strahovanja. Ratnik, s druge strane, ne
moe pristati uz znaenja stvorena po nareenju tonala, jer pouzdano zna da
njegova sveukupnost nema vie osim trunke vremena na ovom svetu.
Hteo sam ozbiljno da istaknem jednu stvar. Moja strahovanja, sumnje i
zbunjenost nisu bili na svesnom nivou i, ma koliko sam pokuavao da ih
kontroliem, svaki put kad bih se suoio s don Huanom i don Henarom, osetio
bih se bespomonim.
Ratnik ne moe biti bespomoan, ree on. Niti zbunjen ili uplaen, bez
obzira na uslove. Ratnik ima vremena samo za svoju besprekornost; sve drugo
iscrpljuje mu mo kojom ga ta besprekornost ispunjava.
Vratili smo se ponovo na moje staro pitanje, don Huanu. ta je to
besprekornost?
Da, vratili smo se na tvoje staro pitanje, a dosledno tome, i na moj stari
odgovor: "Besprekornost je da da sve od sebe ma ta inio."
Ali, don Huane, ja hou da kaem da neprekidno imam utisak da dajem
sve od sebe, a oito nije tako.
Nije to tako komplikovano kao to ti se ini. Odgovor na sva ta pitanja
koja se tiu besprekornosti jeste oseanje ima li se ili nema vremena. Iskustvo
kae da nisi besprekoran kada osea ili dela poput bia koje ima na
raspolaganju sve vreme ovoga sveta; u tim trenucima treba da se okrene i
pogleda oko sebe i onda e shvatiti da je tvoje oseanje da ima toliko
vremena najobinija budalatina. Na ovom svetu nema spaenih!
135
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
KRILA PERCEPCIJE
Don Huan i ja proveli smo ceo dan u planinama. Otili smo u zoru. Odveo
me je na 4 mesta moi i na svakom od njih mi dao posebna uputstva kako da
se pribliim ispunjenju onoga izuzetnog zadatka koji mi je pre nekoliko godina
oznaio kao moju ivotnu situaciju. Vratili smo se kasno po podne. Poto smo
jeli, don Huan napusti don Henarovu kuu. Ree mi da moram da saekam
Pablita, koji e doneti petrolej za lampu, i da treba da popriam s njim.
Uskoro sam bio sasvim zanet radom na svojim belekama i nisam uo da
je Pablito doao, sve dok se nije stvorio pored mene. Pablitovo objanjenje bilo
je da je iao hodom moi i da ga stoga nisam mogao uti, osim ako nisam
sposoban da vidim.
Pablito mi se uvek dopadao. Nisam, meutim, esto imao prilike da budem
nasamo s njim, iako smo bili dobri prijatelji. Pablita sam oduvek smatrao
izvanredno armantnom osobom. Zvao se, naravno, Pablo, ali deminutiv,
Pablito, vie mu je odgovarao. Bio je sitan, ali ilav. I on je, kao don Henaro, bio
vitak, iznenaujue miiav, i jak. Imao je, moda, blizu 30 godina, ali je
izgledao kao da mu je 18. Bio je tamnoput i srednjeg rasta. Njegove smee oi
bile su bistre i sjajne, a kao i don Henaro, imao je oaravajui osmeh u kojem
je bilo neeg avolskog.
Zapitah ga za njegovog prijatelja Nestora, don Henarovog drugog uenika.
Ranije sam ih uvek viao zajedno, i svaki put sam imao utisak da su savreno
bliski; bili su, meutim, razliito graeni i imali razliite karaktere. Dok je
Pablito bio veseo i otvoren, Nestor je bio sumoran i povuen. Bio je takoe vii
rastom, tei, tamnije puti, i mnogo stariji.
Pablito mi ree da se Nestor najzad ukljuio u rad s don Henarom, i da je
postao sasvim druga linost otkako sam ga poslednji put video. Nije hteo dalje
da govori o Nestorovom radu ni o njegovoj promeni, pa naglo promeni temu
razgovora.
ujem da te nagual neto mui, ree.
Bio sam iznenaen to to zna, pa ga zapitah kako je to doznao.
Henaro mi sve govori, ree on.
Zapazih da on o don Henaru ne govori na tako formalan nain kao ja.
Jednostavno ga je zvao, prisnim tonom, Henaro. Ree da mu je Henaro kao
brat i da su slobodni jedan prema drugom kao da su roaci. Otvoreno izjavi da
veoma voli Henara. Bio sam duboko dirnut njegovom jednostavnou i
iskrenou. Razgovarajui s njim, shvatih koliko smo don Huan i ja bliski po
temperamentu; zato je na odnos bio tako formalan i strog u poreenju sa
odnosom Henara i Pablita.
136
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Upitah Pablita zbog ega se boji don Huana. On zatrepta. Kao da od same
pomisli na don Huana ustuknu. Nije odgovorio. Izgledalo je kao da me proce-
njuje na neki tajanstven nain.
Ti ga se ne boji? upita on. Ja mu rekoh da se plaim don Henara, a on
se nasmeja kao da je to poslednja stvar koju je oekivao da e uti. Ree da se
don Huan i don Henaro razlikuju kao dan od noi. Don Henaro je dan, a don
Huan no, i kao takav, najstranije bie na svetu. Opisujui strah od don
Huana, Pablito mi poveri u kakvoj se situaciji nalazi kao uenik. U krajnje
jadnom sam stanju, ree on. Kad bi video ta mi je u kui, shvatio bi da znam
suvie za obinog oveka, pa ipak, kad bi me video s nagualom, shvatio bi da
ne znam dovoljno.
Brzo je promenio temu i poeo da se smeje to stalno beleim. Ree da ga
je don Henaro satima zabavljao imitirajui me. Dodade da me don Henaro veo-
ma voli, uprkos nekim mojim udnim osobinama, i da je izrazio zadovoljstvo
to sam njegov protegido.
Prvi put sam tad uo tu re. Ona je odgovarala jednom drugom izrazu koji
sam uo od don Huana na poetku naeg druenja. Rekao mi je tad da sam ja
njegov escogido, izabranik. Re protegido znaila je tienik.
Zamolih Pablita da mi pria o svojim susretima s nagualom i on mi
ispria svoj prvi okraj s njim. Ree mi kako mu je don Huan jednom dao neku
korpu, to je smatrao poklonom dobre volje. Okaio je o iviluk iznad vrata u
svojoj sobi, i poto nije mogao da smisli za ta bi je u tom trenutku upotrebio,
zaboravio je na nju ceo taj dan. Ree kako je mislio da je korpa dar moi i kako
treba da bude upotrebljena za neto sasvim posebno.
U ranim veernjim satima, za koje Pablito ree da su i njegovo smrtonosno
doba dana, Uao je u sobu da uzme svoju jaknu. Bio je sam u kui i spremao
se da poe u posetu jednom prijatelju. U sobi je bio mrak. Dohvatio je jaknu i,
kad je hteo da izae, ona korpa je pala ispred njega i dokotrljala mu se do
nogu. Pablito ree da je smehom odagnao strah im je video da je to samo
korpa koja se otkaila s kuke. Kad se sagnuo da je podigne, doiveo je najvei
ok u ivotu. Korpa je odskoila van njegovog domaaja i poela da se trese i
cvili kao da je neko uvre ili pritiska. Pablito ree da je bilo dovoljno svetlosti
koja je dolazila iz kuhinje da se jasno razazna sve u sobi. Zurio je u korpu neko
vreme, mada je oseao da ne bi trebalo to da ini. Korpa je poela da se gri
usled nekog tekog, hripavog i napornog disanja. Pablito je tvrdio, prepri-
avajui svoj doivljaj, da je zaista video i uo kako korpa die, da je ona bila
iva i da ga je nemilice jurila po sobi, spreavajui ga da izae. Ree da je korpa
onda poela da raste, tako da se bambusova trska olabavila i zaokruglila u
ogromnu loptu, koja se poput spleta suvog loptastog pustinjskog korova
kotrljala prema njemu. Tresnuo je leima na pod i lopta je poela da mu se
pue uz noge. Pablito ree da je tad ve bio van sebe, i da je histerino vritao.
Lopta ga je zarobila i kotrljala mu se po nogama izazivajui mu marke po telu.
137
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
138
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
okupljene i rekao: "Naopake? Kakve to veze ima kad zna da ita?" I ilkoi
su se sloili s njim.
Don Huan i don Henaro prsnue u smeh. Don Henaro me blago potapa
po leima. Kao da sam ja bio junak te prie. Osetih se neprijatno i nervozno se
nasmejah. Pomislio sam da pria ima neko skriveno znaenje, ali se ne usudih
to da pitam.
Don Huan mi se priblii. Sagnu se i proapta mi na desno uvo: Ne misli
li da je smeno? Don Henaro se, takoe, nae prema meni i apnu mi na levo
uvo: ta je rekao? Mahinalno sam reagovao na oba pitanja napravivi
nehotinu sintezu.
Da. Mislio sam pitao je smeno, rekoh.
Bili su, oevidno, svesni dejstva svojih manipulisanja; smejali su se dok
im suze nisu potekle niz lice. Don Henaro je, po obiaju, bio neobuzdaniji od
don Huana; pao je na lea i otkotrljao se nekoliko metara od mene. Legao je na
stomak, ispruio ruke i noge, i zavrteo se kao na vrteci. Obrtao se tako dok
nije doao do mene i dodirnuo me nogom. Onda se naglo podigao i bleskasto se
osmehnuo. Don Huan se drao za slabine. Tako se smejao da se inilo da ga je
od toga zaboleo stomak.
Malo potom, obojica se nagnue k meni i nastavie da mi apuu na ui.
Pokuao sam da zapamtim sled njihovih izjava, ali sam posle uzaludnog napora
odustao. Bilo ih je previe.
aputali su mi dok ponovo nisam osetio da sam rascepljen. Postao sam
magla, kao prethodnog dana, uti sjaj koji je sve neposredno oseao. U stvari,
jednostavno sam znao. U to se nisu umeale misli; bile su to samo izvesnosti.
A kad dooh u dodir s nekim mekim, sunerastim i gumastim oseajem, koji je
bio van mene, a ipak deo mene, znao sam da je to drvo. Osetio sam da je to
neko drvo po njegovom mirisu. Nije mirisalo ni na jedno odreeno drvo kojeg
sam se mogao setiti, ali, bez obzira na to, u meni je neto znalo da je taj
neobini miris esencija drveta. Nije to bilo ba oseanje da znam, ni
rasuivanje o tom znanju, niti, pak, zbrkano traenje odgovora na sve.
Jednostavno sam znao da sam u dodiru s neim, s neim svud oko sebe s
nekim blagonaklonim, toplim, izuzetno jakim mirisom koji je dolazio od neega
to nije bilo ni vrsto ni teno, ve neto nedefinisano drugo, a za ta sam
znao da je drvo. Oseao sam da, znajui ga na taj nain, pogaam njegovu
sutinu. Nije me odbijalo. Pre me je pozivalo da se stopim s njim. Obujmljivalo
me ili sam to ja inio s njim. Izmeu nas je postojala veza koja nije bila ni
istanana niti neugodna.
Sledei oseaj kojeg sam se mogao jasno prisetiti bio je nekakav talas
uenja i ushienja. Sav sam podrhtavao. Bio je prijatan, ali na tako neodreen
nain da ga nisam mogao nigde svrstati. U svakom sluaju, znao sam da je to s
ime sam u dodiru - zemlja. Neki deo mene utvrdio je s potpunom sigurnou
139
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
da je to zemlja. Ali onog trenutka kad sam pokuao da razaberem beskraj tih
neposrednih opaaja, izgubio sam svaku sposobnost da ih odredim.
Zatim sam se iznenada ponovo pribrao. Mislio sam. Bio je to tako nagao
prelaz da sam pomislio da sam se probudio. Pa ipak, bilo je neega u tom
nainu na koji sam oseao da to nisam potpuno ja. Znao sam da neto zaista
nedostaje pre nego to sam potpuno otvorio oi. Obazreo sam se oko sebe. Bio
sam jo uvek u snu, ili imao nekakvu viziju. Proces miljenja, meutim, ne
samo da mi nije bio oslabljen ve je bio neobino tean. Brzo procenih
situaciju. Bio sam siguran da su don Huan i don Henaro izazvali to moje
snovienje u naroite svrhe. Upravo kad mi je izgledalo da mogu shvatiti tu
njihovu nameru, neto to mi je bilo potpuno strano prisili me da obratim
panju na sve oko sebe. Dugo mi je trebalo da se orijentiem. Leao sam
zapravo na stomaku, a to na emu sam leao bio je nekakav vrlo neobian pod.
Ispitujui ga, nisam mogao da se oduprem oseanju straha i uenja. Nije mi
bilo jasno od ega je napravljen. Nepravilne tanke ploe od nekog nepoznatog
materijala bile su poredane na neki sasvim zamren pa ipak jednostavan
nain. Bile su postavljene jedna uz drugu, ali nisu bile privrene za zemlju ni
meusobno. Bile su elastine i popustile su kad sam pokuao da ih razdvojim,
ali kad sam prestao da ih pritiskam, vratile su se na staro mesto.
Pokuah da ustanem, i tad me obuze dokraja neobina ulna deformacija.
Nisam imao kontrolu nad telom; u stvari, moje telo kao da nije bilo moje. Bilo
je nepomino; izgubio sam vezu sa svakim njegovim delom i, kad pokuah da
ustanem, ruke mi otkazae i ja se bespomono zaklatih na stomaku i izvrnuh
na stranu. Zamah klaenja umalo me ponovo potpuno ne vrati na stomak. Ali,
kako su mi ruke i noge bile ispruene, one to ne dozvolie i ja ostadoh tla leim
na leima. U tom poloaju za trenutak ugledah dve udnovato graene noge sa
najiskrivljenijim stopalima koja sam ikad video. Bio sam to ja! Kao da sam bio
zavijen u neku tuniku. Pade mi na pamet da, u stvari, upravo posmatram
samog sebe kao nekog bogalja ili invalida. Pokuah da se izvijem da bih
pogledao u svoje noge, ali sam jedino mogao da napravim trzaj. Gledao sam
pravo u neko uto nebo, duboko i potpuno uto kao limun. Bilo je proarano
tamnoutim prugama i bezbrojnim ispupenjima nalik na kapi vode. To
neverovatno nebo delovalo je zaprepaujue. Nisam mogao da odredim da li su
ona ispupenja oblaci. Bilo je i delova prekrivenih senkama i delova razliitih
nijansi ute boje, to sam otkrio pomerajui glavu levo-desno.
Tad mi panju privue neto drugo: sunce u samom zenitu utog neba,
upravo iznad moje glave, blago sunce sudei po tome to sam mogao da gledam
u njega koje je zrailo neku umirujuu, jednolinu beliastu svetlost.
141
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
142
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
143
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
144
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
DEO TREI
OBJANJENJE VRAEVA
145
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Nije bilo nikog u blizini. Oekivao sam da vidim don Henara. Ponovo
pogledah u ono kamenje i onda brzim pogledom ispitah sve uokolo. Nisam
nita video. Napregoh oi da neto ipak razaberem, bar neku ivotinjicu, bubu,
senku, udan oblik tog kamenja, bilo ta neobino. Nakon jednog trenutka
odustadoh i okrenuh se da pogledam don Huana. On izdra moj uporan
ispitivaki pogled bez osmeha, a zatim mi nadlanicom blago gurnu ruku da
pogledam ponovo u ono kamenje. Zurio sam u njega, a onda don Huan izae iz
kola i pozva me da poem s njim da to ispitam.
Preli smo polako nekih 50 metara uz blagu kosinu do podnoja kamenja.
On tu stade i proapta mi na desno uvo da me nagual oekuje upravo na tom
mestu. Rekoh da, ma koliko se naprezao, jedino mogu da razaberem ono
kamenje, nekoliko busena trave i 2-3 kaktusa. On je, meutim, bio uporan u
tome da je nagual tu, i da me oekuje.
Zapovedio mi je da sednem, prekinem unutranji dijalog, i zadrim svoj
neusredsreeni pogled na vrhu gomile kamenja. On sede do mene i, pribliivi
se mom desnom uvu, apnu da me je nagual video, da je ovde iako ne mogu
da ga vizualizujem, i da je moj problem jedino u tome to nisam kadar da
potpuno prekinem svoj unutranji dijalog. uo sam svaku njegovu re u stanju
unutranjeg mira. Razumeo sam sve, pa ipak nisam mogao da odgovorim; bilo
mi je nemogue da uloim napor koji su iziskivali miljenje i govor. Moje
reakcije na njegove opaske nisu bile ba prave misli ve pre celoviti delovi
oseanja, koji su imali sve znaajke koje sam obino vezivao za miljenje.
On proaputa da je veoma teko samostalno zapoeti put u nagual, i da
zaista imam sree to su me na taj put izveli noni leptir i njegova pesma. Ree
da ga, pomou opseanja na njegov zov, mogu dovesti natrag da mi pomogne.
Njegove rei su bile ili nekakva nadmona sugestija, ili sam, moda,
prizvao taj perceptivni fenomen koji je on nazivao zovom nonog leptira, jer
istog asa kad mi je on proaptao te rei, uo sam onaj neobini brujei zvuk.
Njegovo bogatstvo u tonu uini da se osetim tako kao da sam u nekakvoj aku-
stinoj dvorani. Kako se zvuk pojaavao ili pribliavao, otkrih, kao u
snovienju, da se neto pomie na vrhu one gomile kamenja. To pomicanje me
tako estoko preplai da mi se odmah povrati moja kristalno jasna svest.
Usredsredih pogled na kamenje. Na vrhu gomile sedeo je don Henaro! Klatio je
nogama; udarajui potpeticama cipela o kamen, proizvodio je neki ritmian
zvuk koji kao da je bio usaglaen sa zovom nonog leptira. Osmehnuo se i
mahnuo mi. Htedoh da racionalno mislim. Zaeleh da saznam kako je tamo
dospeo, ili kako sam ga tamo opazio, ali nikako nisam mogao da ukljuim svoj
razum. Jedino to sam mogao pod tim okolnostima uiniti bilo je da gledam u
njega, dok je on sedeo smeei se, i maui mi. Trenutak kasnije, kao da se
spremao da klizne niz oblu gomilu kamenja. Videh kako ukruuje noge,
pripremajui ih za skok na vrstu zemlju, i izvija lea sve dok nije dodirnuo
kamen iza sebe da bi postigao ubrzanje. Ali, usred sputanja, telo mu se
zaustavi. Imao sam utisak da se za neto zakaio. Kao da pliva, praaknuo je
146
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
147
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
spomenuli. Krenuli smo na jedno mesto moi, ree Pablito. ta emo tamo
raditi? upitah. Njih dvojica mi uglas odgovorie da ne znaju.
Nestor dodade kako mu je don Henaro rekao da me
odvede do tog mesta. Dolazi li od Henara? upita Pablito. Ja navedoh
kako sam bio s don Huanom i da smo usput sreli don Henara i da me don
Huan s njim ostavio. Kud se izgubio don Henaro? upitah Pablita. Ali Pablito
nije razumeo o emu govorim. On nije video don Henara u mojim kolima.
Dovezao se sa mnom do tebe, rekoh. Mislim da ti je u kolima bio nagual,
ree Nestor uplaenim glasom. Nije hteo vie da sedi pozadi i pree napred do
Pablita, Vozili smo se u tiini, koju su prekidale jedino Nestorove kratke
komande dok je pokazivao put.
Hteo sam da promislim o jutronjim dogaajima, ali sam nekako oseao
da je svaki napor da ih objasnim samo moje besplodno preputanje. Hteo sam
da Uvuem Nestora i Pablita u razgovor; oni rekoe da su u kolima suvie
nervozni i da ne mogu da priaju. Zadovoljih se tim njihovim otvorenim
odgovorom i vie ih nisam gnjavio.
Nakon punog sata vonje, parkirasmo kola pored puta i poesmo da se
penjemo uz obronak neke strme planine. Ili smo utke otprilike 1 sat, s Nesto-
rom na elu, dok se ne zaustavismo u podnoju jednog ogromnog grebena koji
je bio skoro vertikalan i visok preko 60 metara. Polusklopljenih oiju Nestor
brzo proceni tlo, traei odgovarajue mesto da sedne. Bio sam muno svestan
da to nespretno ini. Pablito, koji je bio do mene, kao da se vie puta jedva
uzdrao da se ne umea i ispravi ga, ali se, ipak, obuzdao i opustio. Onda je
Nestor izabrao mesto, poto je trenutak-dva oklevao. Pablito odahnu sa
olakanjem. Znao sam da je to mesto koje je Nestor izabrao pravo, ali nisam
mogao saznati kako sam to zakljuio. Tako se zapletoh u lani problem, u
zamiljanje koje bih mesto ja izabrao da sam bio voa. Nisam mogao, meutim,
ak ni da ponem da mislim o tom postupku koji bih sledio. Pablito je,
oigledno, bio svestan toga to inim. To ne moe da radi, ree od apatom.
Nasmijah se u neprilici kao da me zatekao da inim neto zabranjeno. Pablito
se nasmije i ree da je Henaro obiavao etati sa njima dvojicom po planinama
i da im obojici s vremena na vreme preputa vodstvo, pa otud zna da nema
naina da se zamisli ta bi bio neiji izbor. Henaro kae da je razlog to nema
naina da se to uini taj to jedino ima tanih i pogrenih izbora, ree on. Ako
uini pogrean izbor, to zna tvoje telo, kao i telo svakog drugog; ali, ako uini
taan izbor, tvoje telo i to zna, pa se oputa i istog trena zaboravlja da je bilo
izbora. Ponovo nabija svoje telo, shvata, kao puku, za sledei izbor. Ako
hoe ponovo da upotrebi svoje telo za isto biranje, tad ne ide.
Nestor me pogleda; po svemu sudei, zanimalo ga je moje hvatanje
biljeki. Klimnu glavom u znak da se slae s Pablitom i onda se prvi put
osmehnu. Dva prednja zuba bila su mu kriva. Pablito objasni da se Nestor ne
osmehuje zato to mu je to nezgodno zbog zuba, a ne stoga to je zao ili
morbidan. Nestor se nasmeja pokrivajui usta. Rekoh mu da ga mogu poslati
148
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
150
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
biljke. Otkrih u onom grmlju nekakav gigantski crni obris. Izgledalo je kao da
se grmlje samo od sebe postepeno zatamnjuje, dok se nije pretvorilo u neku
zlokobnu tminu. Ona nije imala neki odreeni oblik, ali se kretala. Kao da je
disala. Zauh jeziv vrisak, koji se pomea s Pablitovim i Nestorovim kricima
uasa; tad grmlje, ili onaj crni obris u koji se bilo preobratilo, uzlete prema
nama.
Nisam mogao da sauvam pribranost. Neto u meni se nekako pokoleba.
Obris zalebde nad nama, i onda nas proguta. Oko nas se sve smrai. Kao da je
zalo sunce. Kao da se odjednom navukao mrak. Osetih Nestorovu i Pablitovu
glavu ispod svojih pazuha; prekrih im glave nesvesnom zatitnikom kretnjom,
i sruih se unazad.
Nisam, meutim, pao na kamenito tle, jer sam se trenutak kasnije naao
gde stojim s Pablitom i Nestorom priljubljenim uz mene. Njih dvojica, mada vii
od mene, kao da su se smanjili; savijenih kolena i zgureni, kao da su mi zaista
dosezali do ispod pazuha.
Pred nama su stajali don Huan i don Henaro. Don Henarove oi sijale su u
tami kao maije. Don Huanove oi imale su isti takav sjaj. Nikad ranije nisam
video don Huana da tako izgleda. Bio je zaista jeziv. Vie ak nego don Henaro.
Izgledao je mlai i jai nego obino. Gledajui ih takve, imao sam izluujue
oseanje da oni nisu ljudi poput mene.
Pablito i Nestor su tiho cvileli. Onda don Henaro ree da izgledamo kao
sveto Trojstvo. Ja sam bio Otac, Pablito Sin, a Nestor sveti Duh. Na to se obo-
jica gromoglasno nasmejae. Pablito i Nestor se krotko osmehnue.
Don Henaro ree da bi bilo poeljno da se razmrsimo, jer je grljenje
dozvoljeno jedino izmeu mukaraca i ena, ili izmeu oveka i njegovog
tovarnog magarca.
Tek tad shvatih da stojim na onom istom mestu gde sam i bio, i da se,
oito, nisam bio sruio na lea, kao to sam mislio. U stvari, i Nestor i Pablito
bili su takoe na istim mestima gde i ranije.
Don Henaro dade glavom znak Pablitu i Nestoru. Don Huan mi naznai da
ih sledim. Nestor preuze vodstvo i pokaza prvo meni pa Pablitu gde da sed-
nemo. Seli smo u pravoj liniji, nekih 50 metara od mesta gde su don Huan i
don Henaro nepomino stajali u podnoju onoga grebena. Kako sam nastavio
da zurim u njih, pogled mi se nehotice ukrsti. Pouzdano sam znao da sam ga
ukrstio jer sam ih video dvostruko. Onda mi slika don Huana u levom oku
postade istaknutija od don Henarove u desnom; rezultat njihovog sjedinjenja
bio je da sam u svim duginim bojama ugledao neko bie koje je stajalo izmeu
njih. Nije to bio neki ovek kako oveka obino vidim. Bila je to pre lopta od
bele vatre; bila je prekrivena neim slinim vlaknima svetlosti. Zatresoh
glavom; dvostruka slika se raspri, pa ipak, prizor don Huana i don Henara
kao svetlosnih bia ostade. Opaao sam dva udna duguljasta svetlea
151
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
153
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
154
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
155
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
VRAEVA STRATEGIJA
Kad sam kasno ujutro doao don Henaru, don Huan je ve bio tamo.
Pozdravih ga. Hej, ta ti se dogodilo. Henaro i ja smo te ekali celu no, ree
on.
Znao sam da se ali. Oseao sam se rastereenim i srenim. Smiljeno
sam odbijao da se zadrim na bilo emu to sam jue doiveo. Meutim, u tom
trenutku moja radoznalost bila je nesavladiva i ja ga zapitah o tome.
O, bila je to samo prosta demonstracija svega onoga to bi trebalo da zna
pre nego to dobije objanjenje vraeva, ree on. Ono to si jue uinio
nagnalo je Henara da oseti da si sledio njegove preporuke. Jue si razvio krila
svoje percepcije. Bio si jo krut, ali si, ipak opazio sve dolaske i odlaske
nagnala; drugim reima, video si. Takoe si potvrdio neto to je u ovom
trenutku vanije od vienja, a to je injenica da sad moe svoju panju koja ne
luta da usredsredi na nagual. To je ono iz ega e proizii poslednja stvar,
objanjenje vraeva.
Pablito i ti dobiete ga u isto vreme. Dar je moi biti praen jednim tako
dobrim ratnikom. To je, izgleda, bilo sve to je hteo da kae. Malo zatim
zapitah za don Henara. U blizini je, ree on. Otiao je u bunje da natera
planine da zadrhte.
U tom trenutku uh neki udaljeni tutanj slian potmuloj grmljavini.
Don Huan me pogleda i nasmeja se.
Naterao me da sednem i zapitao da li sam jeo. Kad sam odgovorio da
jesam, on mi prui moju svesku i povede me na don Henarovo omiljeno mesto,
do jednog velikog kamena na zapadnoj strani kue, odakle se videla duboka
gudura.
Sad mi je potrebna sva tvoja panja, ree don Huan. Panja u onom
smislu kako je shvatanju ratnici: pravi zastanak, koji e omoguiti da te
objanjenje vraeva potpuno prome. Na kraju smo naeg zadatka; data su ti
sva neophodna uputstva i sad mora stati, osvrnuti se i preispitati korake koje
si dosad uinio. Vraevi kau da je to jedini nain da se sjedine neija
postignua. Sasvim je sigurno da bih vie voleo da ti sve ovo kaem na tvom
mestu moi, ali Henaro je tvoj dobroinitelj, pa ti njegovo mesto moe vie ko-
ristiti u jednoj takvoj stvari kakva je ova.
To to je podrazumevao pod mojim mestom moi bio je vrh jednog
breuljka u pustinji na severu Meksika, koji mi je pokazao pre nekoliko godina
i dodelio mi da bude osobno moj.
Treba li samo da sluam i da ne beleim? upitah.
Ovo je zaista varljiva stvar, ree on. S jedne strane, potrebna mi je_ tvoja
potpuna panja, a s druge, tebi je potrebno da bude miran i siguran u sebe. Ti
156
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
nema drugog naina da bude prirodan sem da pie, i zato je ovo trenutak da
iskae svu svoju linu snagu da bi ispunio neispunjiv zadatak da bude ti a
da pri tom to nisi.
Pljesnu se po butini i nasmeja.
Rekao sam ti ve da sam ja zaduen za tvoj tonal a Henaro za tvoj
nagual, nastavi on. Dunost mi je bila da ti pomognem u svemu onome to se
ticalo tvog tonala, i sve to sam s tobom, ili tebi, uinio, uinio sam da bih
ispunio jedan jedini zadatak, zadatak ienja i preureivanja tvog ostrva
tonala. To je moj posao kao tvog uitelja. Henaro, kao tvoj dobroinitelj, ima
zadatak da ti neosporivo pokae nagual i put do njega.
ta podrazumeva pod ienjem i preureivanjem ostrva tonala?
upitah.
Podrazumevam temeljitu promenu o kojoj sam ti govorio od prvog dana
kad smo se sreli, ree on. Rekao sam ti mnogo puta da se iz osnova mora
promeniti ako eli da uspe na putu znanja. Ta promena nije promena
raspoloenja, stavova ili shvatanja; ona kao nunu posledicu ima preobraaj
ostrva tonala. Ti si taj zadatak izvrio.
Da li misli da sam se promenio? upitah.
On zastade, a onda se glasno nasmeja.
Glup si kao i uvek, odgovori. Pa ipak, nisi isti. Shvata ta mislim?
Podsmevao se mom beleenju i ree da mu nedostaje don Henaro koji bi
uivao u besmislenosti mog zapisivanja objanjenja vraeva.
Uitelj bi upravo na ovom mestu obino rekao svom ueniku da su doli
na poslednju raskrsnicu, nastavi on. Bila bi to, ipak, obmana ako bi se tako
reklo. Po mom miljenju, nema konane raskrsnice, nema konanog koraka ni
prema emu. A budui da je tako, ne bi trebalo da bude nikakve tajnovitosti ni
oko jednog dela nae sudbine kao svetlosnih bia. Lina snaga odluuje o tome
ko moe a ko ne moe imati koristi od nekog otkria; iz iskustva sa svojim dru-
govima znam da je samo njih nekoliko bilo voljno da slua; a od tih nekoliko,
jo manje bi ih bilo voljno da dela onako kako im se kae; a od tih koji su voljni
da delaju, tek nekolicina ima dovoljno line snage da izvue korist iz svojih
dela. Dakle, ta tajna oko objanjenja vraeva svodi se na rutinu, moda na
rutinu koja je isto tako prazna kao i svaka druga.
U svakom sluaju, zna o tonalu i nagualu, koji predstavljaju bit
objanjenja vraeva. Znati o njima, ini se da je potpuno bezopasno. Sedimo
sad ovde i bezbrino priamo kao da su nekakva obina tema za razgovor. Ti
hladnokrvno pie kao to si godinama inio. Pejza oko nas slika je spokoja.
Rano je popodne, dan je divan, a okolne planine nas zatitniki okruuju.
ovek ne treba da bude vra pa da shvati da je ovo mesto, koje govori o
Henarovoj moi i besprekornosti, najbolja zaleina za otvaranje vrata; jer ja
Upravo to danas inim - otvaram vrata za tebe. Ali pre nego to se usudimo da
uemo na njih, potrebno je poteno upozorenje; od uitelja se oekuje da iskre-
157
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
158
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
159
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
To zurenje u desno oko nije zurenje, ree on. Pre bi se moglo rei da je
to snano grabljenje kojim neko posee kroz oko te druge osobe. Drugim
reima, grabi se neto to je iza oka. Onaj ko to ini ima odreen fiziki oseaj
da dri neto svojom voljom.
Protegao se i navukao eir na elo.
Ovo je, naravno, samo nain da se to kae, nastavi on. Nain da se
objasne udni fiziki oseaji.
Naredio mi je da prestanem s pisanjem i da ga pogledam. Ree da e blago
zgrabiti moj tonal svojom voljom. Oseaj koji sam doiveo bio je po-
navljanje onoga to sam osetio kada smo se prvi put sreli, i u drugim prilikama
kad me je don Huan primoravao da osetim kako me njegov pogled dodiruje u
fizikom smislu te rei.
Ali kako me to natera da osetim da me dodiruje, don Huane? ta
zapravo ini? upitah.
Nema naina da se to tano opie, ree on. Neto naglo izvire odnekud
oko pupka; to neto ima svoj pravac i moe se usredsrediti na bilo ta.
Tad ponovo osetih kako neto poput kleta blago stee neki neodreeni
deo mene.
To uspeva jedino onda kad ratnik naui da usredsredi svoju volju,
objasni don Huan poto skrenu pogled u stranu. Nema naina da se ona
veba, te stoga nisam preporuivao ili podsticao njeno korienje. U odreenom
trenutku u ratnikovom ivotu, to se jednostavno dogodi. Niko ne zna kako.
utao je neko vreme. Osetih se sasvim bistrim. Don Huan iznenada
ponovo poe da pria.
Tajna je u levom oku, ree on. Kad ratnik ide putem znanja, on svojim
levim okom moe sve da vidi. Ratnikovo levo oko obino udno izgleda; katkad
je stalno van fokusa, ili je manje od desnog, ili krupnije ili je ve na neki nain
drugaije.
Pogledao me i aljivo se pretvarao da mi ispituje levo oko. Odmahnuo je
glavom s podrugljivim neodobravanjem i zakikotao se.
Poto je uenik ulovljen, poinje uenje, nastavi on. Uitelj ga najpre
upoznaje s idejom da je ovaj svet koji mi vidimo samo slika, opis tog sveta.
Svaki uiteljev napor upravljen je na to da sve to ueniku i dokae. Ali, oveku
je, izgleda, najtee da prihvati tu stvar; spokojno smo zarobljeni naim
pogledom na svet koji nas prisiljava da oseamo i delamo tako kao da znamo
sve o njemu. Uitelj, od samog poetka svog delanja, tei da odstrani taj pogled.
Vraevi to nazivaju prekidanjem unutranjeg dijaloga, i uvereni su da je to
najvanija tehnika koju uenik moe da naui.
Da bi se odstranio pogled na svet koji ovek od roenja ima, nije dovoljno
samo odluiti ili to eleti. oveku je potreban praktian zadatak; praktinim za-
datkom naziva se pravi nain hoda. To se ini bezopasnim ili besmislenim. Kao
160
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
ni sve drugo to ima mo u sebi ili po sebi, tako ni pravi nain hoda ne privlai
panju. Ti si ga shvatio i gledao, najmanje nekoliko godina, kao poseban nain
ponaanja. Sve doskora ti nije palo na um da je to bio najefikasniji nain da
prekine svoj unutranji dijalog.
Kako to pravi nain hoda prekida unutranji dijalog? upitah.
Taj poseban nain hoda proima tonal, ree on. On ga preplavljuje.
Shvata, panja tonala mora biti okrenuta prema njegovim tvorevinama. U
stvari, panja je ta koja stvara red u svetu, na prvom mestu; dakle, tonal mora
biti obazriv prema elementima svoga sveta kako bi ih ouvao, i mora, povrh
svega, da podri pogled na svet kao unutranji dijalog.
Ree da je pravi nain hoda trik. Ratnik, kao prvo, preplitanjem svojih
prstiju skree panju na ruke; a zatim gledajui, neusredsredenog pogleda, u
bilo koju taku ispred sebe na luku koji poinje od vrha njegovih stopala a
zavrava se negde iznad horizonta, on doslovno preplavljuje svoj tonal
informacijama. Tonal je, bez svog jedan prema jedan odnosa sa elementima
svog opisa, nesposoban za prianje sa samim sobom, pa se tako ovek smiruje.
161
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Kad je ukratko izloio sve zadatke koje mi je davao, primetio sam da je,
terajui me da izvravam besmislene svakodnevne obaveze, u meni stvarno
usadio ideju da delam ne oekujui zaista nita zauzvrat.
Meutim, prekidanje unutranjeg dijaloga je okosnica sveta vraeva, ree
on. Ostale radnje su samo potpora; jedino to one ine je to da ubrzavaju pre-
kidanje unutranjeg dijaloga.
Rekao je da se za to bre zaustavljanje unutranjeg dijaloga koriste dve
glavne radnje ili tehnike: brisanje line istorije i sanjanje.13 Podsetio me da mi
je na poetku mog uenja dao nekoliko posebnih metoda za menjanje moje
linosti.14 Ja sam ih zapisao u svojim belekama i tokom godina nisam mislio
na to, sve dok nisam shvatio njihov znaaj. Ti posebni metodi delovali su u
prvom trenutku kao neka idiosinkratika sredstva koja treba da me nateraju
da promenim svoje ponaanje.
Razjasnio je da je vetina uitelja u tome da svrati uenikovu panju sa
glavnih pitanja. Oit primer te vetine bila je injenica to sve do danas nisam
shvatio da me zapravo trikovima naveo na uenje onoga najbitnijeg: da delam
ne oekujui nagradu.
Ree da je, shodno logici stvari, usredsredio moje interesovanje na ideju
vienja koje se, ispravno shvaeno, bavi nagualom, neizbenim krajnjim re-
zultatom uenja; ali neostvarljivim zadatkom kao zadatkom po sebi.
ta je bila svrha takvog varanja? upitah.
Vraevi su uvereni da smo mi gomila bezveznjaka, ree on. Nikada se ne
moemo dobrovoljno okaniti nae bezvezne kontrole, i zato moramo biti
prevareni.
Tvrdio je kako je, nateravi me da obratim panju na laan zadatak,
zadatak uenja da vidim, uspeno postigao dve stvari. Prvo, da je naznaio
neposredan susret s nagualom, ne spominjui ga, i drugo, da me je prevario
tako da prave stvari u njegovom uenju smatram nevanim. Brisanje line
istorije i sanjanje nikad mi nisu bili tako vani kao vienje. Smatrao sam ih
vrlo zabavnim radnjama. ak sam mislio da su to vebe za koje imam najveu
sposobnost.
Najveu sposobnost, ree on podrugljivo poto je sasluao moje
primedbe. Uitelj nita ne sme da prepusti sluaju. Rekao sam ti da si bio u
pravu kad si mislio da te varam. Problem je u tome to si bio uveren da je to
varanje imalo za cilj da nasamari tvoj razum. Za mene, varanje je imalo za cilj
da ti odvrati panju, ili da je uhvati u klopku, ve kako je to sluaj zahtevao.
_______
13 O tehnici sanjarenja Kastaneda iscrpno govori u pretposlednjoj glavi, Vetina sanjarenja
(The Art of Dreaming), svoje pete knjige Drugi prsten moi. Prim. prev.
14 Kastaneda o ovim metodama, koje don Huan sada samo nabraja, pie u svojoj treoj knjizi
Put u Ixtlan. - Prim. prev.
162
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
163
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
164
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
ono e biti na njemu u pozadini na isti nain na koji su ranije bile ideja tvoje
predstojee smrti, tvoja skromnost, ili tvoja odgovornost za sopstvene
postupke.
Don Huan je rekao da, poto se jednom sve te tehnike prikau, uenik
stie na jednu raskrsnicu. Zavisno od svog senzibiliteta, on tad ini dve stvari.
Ili prihvata zdravo za gotovo preporuke i uputstva koje mu je dao uitelj, i dela
ne oekujui nagradu, ili sve uzima kao alu i zastranjivanje.
Ja primetih da sam bio zbunjen izrazom tehnike. Uvek sam oekivao da
u uti zbir jasnih uputstava, ali on mi je davao samo maglovite preporuke;
stoga nisam mogao da ih ozbiljno prihvatim ili da postupam u skladu s
njegovim uslovima.
Bila je to tvoja greka, ree on. Otud sam morao da odluim da li da
upotrebim mone biljke. Ove 4 tehnike mogao si iskoristiti da oisti i pre-
uredi svoje ostrvo tonala. One bi te odvele u nagual. No, nismo svi sposobni
da prihvatimo te jednostavne preporuke. Tebi i meni je zbog toga bilo potrebno
neto drugo da nas prodrma; nama su bile potrebne mone biljke.
Zaista je trebalo da prou godine pa da shvatim znaaj tih don Huanovih
prvih uputstava. Neobino dejstvo koje su psihotropne biljke imale na mene
dovelo me je u zabludu da je njihovo korienje okosnica uenja. Bio sam u to
uveren sve do pred kraj svog uenja, kada sam shvatio da su znaajni pre-
obraaji i otkria vraeva uvek bili injeni pri istoj svesti.
ta bi se dogodilo da sam tvoje preporuke ozbiljno prihvatio? upitah.
Dospeo bi u nagual, odgovori on.
Ali, zar bih u nagual dospeo bez dobroinitelja?
To odreuje mo u zavisnosti od tvoje besprekornosti, ree on. Da si
ozbiljno upotrebio one etiri tehnike, sakupio bi dovoljno line snage da nae
dobroinitelja. Bio bi bezgrean i mo bi ti otvorila sve neophodne puteve. To je
pravilo.
Zato mi nisi dao vie vremena? upitah.
Imao si ga dovoljno, ree on. Mo mi je to pokazala. Jedne noi dao sam
ti da rei jednu zagonetku; trebalo je da nae svoje korisno mesto ispred
vrata moje kue. Te noi si, pod mojim pritiskom, sjajno to izveo i ujutru si
zaspao na jednom posebnom kamenu koji sam tu stavio. Mo mi je pokazala da
te treba nemilosrdno gurati, inae ne bi nita postigao.
Da li su mi mone biljke pomogle? upitah.
Naravno, ree on. Otvorile su te i preinaile tvoj pogled na svet. Mone
biljke u tom pogledu imaju isto dejstvo na tonal kao i pravi nain hoda. I jedno
i drugo ga plave obavetenjima i tako prekidaju unutranji dijalog. Te biljke su
odline za to, ali ubiraju i danak. Neizrecivo unitavaju telo. To je njihov ne-
dostatak, naroito avolje trave.
165
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
166
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
_______
15 O ovom dogaaju, koji se odigrao septembra 1965, kastaneda nas upoznaje u svojoj knjizi
Uenje don Huana, u jedanaestoj glavi, str. 190. Prim. Prev.
167
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Doveo sam te s njom u neposrednu vezu, nastavi on. Izabrao sam enu,
jer enama veruje.
Njoj je bilo vrlo teko da narui to tvoje poverenje. Tek mnogo godina
kasnije priznala mi je da je htela da odustane jer si joj se sviao. Ali ona je
veliki ratnik, pa te je, uprkos svojim oseanjima, skoro zbrisala sa zemlje.
Unela je takav haos u tvoj tonal da se od toga nikad nije povratio. Izmenila je,
zapravo, lini opis tvoga ostrva tako korenito da su te njeni postupci odveli u
drugu sferu. ovek bi mogao rei da je bilo mogunosti da ti postane
dobroiniteljka, ali ti nisi bio predodreen da bude vra kao ona.
Neto izmeu vas nije ilo kako treba. Nisi je se uopte bojao. Jedne noi,
kad ti je prila, samo to nisi otkaio od straha, ali te je, uprkos tome, privukla.
eleo si je uprkos tome to ti je ulivala strah. Ona je to znala. Uhvatio sam te
jednog dana u gradu kako je drhtei od straha ipak pohotljivo gleda.
Dakle, postupcima dostojnog protivnika uenik moe biti ili raznet u
komade ili korenito izmenjen. La Katalinini postupci, poto te nisu ubili - ne
zato to to nije dovoljno estoko pokuavala, ve zato to si bio istrajan - imali
su koristan uticaj na tebe, a isto tako su te podstakli da donese odluku.
Uitelj se koristi dostojnim protivnikom da bi naterao uenika da se
ivotno opredeli. Uenik mora izabrati ili ratnikov ili svoj svakodnevni svet. No
nikakva odluka nije mogua ako uenik ne shvata taj izbor; otud uitelj mora
imati savreno strpljenje i razumevanje, i mora sigurnom rukom voditi svoga
izabranika ka tom izboru, a povrh svega, mora biti siguran da njegov uenik
bira ratnikov svet i ivot. U tome sam uspeo zamolivi te da mi pomogne da
savladam la Katalinu. Rekao sam ti da me je gotovo ubila i da mi je potrebna
tvoja pomo da je se otresem. Blagovremeno sam te upozorio na posledice tvog
izbora i dao ti dosta vremena da se odlui da li da mi pomogne ili ne.
Dobro se seam da mi je don Huan tog dana dao odreene ruke. Rekao je
da mogu, ako ne elim da mu pomognem, da odem i nikad se ne vratim. Osetio
sam u tom trenutku da sam slobodan da sam biram svoj put i da vie nemam
nikakvih obaveza prema njemu.
Odvezao sam se od njega proet suprotnim oseanjima, tugom i sreom.
Bio sam tuan to ostavljam don Huana, a ipak srean to sam zavrio sa svim
tim neprijatnim poslovima. Mislio sam. na Los Aneles, svoje drugove i sve one
svakodnevne poslove koji su mi uvek priinjavali tako mnogo zadovoljstva.
Neko vreme sam bio zanesen takvim mislima. Cudatvo don Huana i njegovog
ivota ostali su iza mene i bio sam slobodan.
Meutim, moja srea je kratko trajala. elja da odem iz don Huanovog
sveta bila je neostvarljiva. Moji uobiajeni postupci izgubili su svoju mo. Po-
kuao sam da smislim neto to bih radio u Los Anelesu, ali tamo nije imalo
ta da se radi. Don Huan mi je jednom rekao da se plaim ljudi i da sam
nauio da se branim time to nita ne elim. Rekao je da je to ratnikovo
najsjajnije postignue. U svojoj gluposti sam ga, meutim, proirio, pa je za
168
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
mene ne eleti nita preraslo u ne voleti nita. Otud, ivot mi je bio dosadan i
prazan.
Bio je u pravu, i dok sam jurio auto-putem ka severu, konano mi se otkri
moja nesumnjiva ludost. Poeo sam da shvatam domet svog izbora. Odlazio
sam, u stvari, iz jednog maginog sveta u kome se neprestano neto novo
dogaa da bih se priklonio svom lakom, jednolinom ivotu u Los Anelesu.
Poeh da se priseam svojih praznih dana. Naroito sam se seao jedne nedelje.
Ceo taj dan sam se vrpoljio besposlen. Nijedan prijatelj mi nije doao u posetu.
Niko me nije pozvao na ur. Ljudi koje sam hteo da posetim nisu bili kod kue,
a najgore od svega bilo je to to sam ve video sve filmove u gradu. Kasno po
podne, u krajnjem oajanju, ponovo sam pregledao filmski repertoar i pronaao
jedan film koji ranije nikako nisam hteo da gledam. Davao se u jednom gradu
udaljenom 50-ak kilometara. Otiao sam da ga vidim, i nije mi se dopao, ali je
ak i to bilo bolje nego da nita ne radim.
Pod uticajem don Huanovog sveta bio sam se promenio. Ako nita drugo,
ono barem, otkako sam ga upoznao, nisam imao vremena da se dosaujem. To
mi je samo po sebi bilo dovoljno; don Huan je stvarno bio siguran da u
izabrati ratnikov svet. Okrenuo sam kola i vratio se don Huanu.
ta bi se dogodilo da sam izabrao da se vratim u Los Aneles? zapitah.
To bi bilo nemogue, ree on. Taj izbor nije postojao. Sve to se od tebe
trailo bilo je da dozvoli svom tonalu da postane svestan da je odluio da se
prikljui svetu vraeva. Tonal ne zna da su odluke u domenu nagnala. Kad
mislimo da odluujemo, mi samo priznajemo da je neto to je van domaaja
naeg poimanja postavilo granice toj naoj takozvanoj odluci i ne preostaje nam
nita drugo nego da se s tim pomirimo.
U ratnikovom ivotu postoji samo jedna stvar, jedno jedino zaista
neodreeno pitanje: dokle se moe ii putem znanja i moi. To je otvoreno
pitanje na koje niko ne moe dati odreen odgovor. Ve sam ti rekao da je
ratnik slobodan da dela ili besprekorno ili kao glupak. Besprekornost je zaista
jedino slobodna, i otud je pravo merilo ratnikova duha.
Don Huan ree da ueniku, poto se odluio da se prikljui svetu vraeva,
uitelj daje neki praktini kuni posao, neki zadatak koji treba da ispunjava u
svom svakodnevnom ivotu. Objasnio je da je taj zadatak, koji je postavljen
tako da odgovara uenikovoj linosti, obino neka vrsta nametnute situacije, i
da se od uenika trai da u nju dospe da bi se njome posluio da neprestano
utie na svoj pogled na svet. to se mene tie, taj zadatak sam shvatio pre kao
neku duhovitu alu nego kao neku ozbiljnu ivotnu situaciju. Meutim, kako je
vreme prolazilo, konano mi je sinulo da se s tim ne smem aliti.
Poto je uenik dobio svoj magijski zadatak, spreman je za jo jedan vid
obuke, nastavi on. On je tad ratnik. Tebe sam, budui da vie nisi bio uenik,
nauio trima tehnikama koje pomau sanjanje: prekidanju svakodnevnih
ivotnih poslova, hodu moi i neradu. Ti si bio veoma dosledan, glup i kao
169
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
170
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
171
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
172
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
otvori mehur sa one strane koja je oiena. Kad se mehur jednom otpeati,
ratnik vie nije isti. Tad moe da komanduje svojom sveukupnou. Polovina
mehura pripada potpuno centru razuma, tonalu. Druga, centru volje, nagualu.
To je poredak koji treba da prevlada; svaki drugi je besmislen i triav zato to je
protivan naoj prirodi; liava nas naeg maginog naslea i svodi na
nitavnost.
Don Huan je ustao, protegao se i proetao okolo da bi opustio miie. Ve
je bilo malo zahladnelo.
Upitah ga da li je zavrio.
ta, pa ou jo nije ni poeo! uzviknu on i nasmeja se. Ovo je tek
poetak. Pogledao je u nebo i lakim pokretom ruke pokazao ka zapadu. Za
jedan sat doi e nagual, ree on i osmehnu se.
Ponovo je seo.
Preostalo nam je jo samo jedno pitanje, nastavi on. Vraevi to nazivaju
tajnom svetlosnih bia, i to zato to smo mi oni koji opaaju. Mi ljudi, i sva
druga svetlosna bia na svetu, jesmo oni koji opaaju. To je na mehur, mehur
percepcije. Naa greka je u tome to verujemo da je jedina percepcija vredna
priznanja ona koja prolazi kroz na razum. Vraevi veruju da je razum samo
jedan centar koji ne bi trebalo uzimati tako ozbiljno.
Henaro i ja uili smo te o 8 taaka koje ine sveukupnost naeg mehura
percepcije. Ti zna za 6. Danas emo Henaro i ja dokraja oistiti tvoj mehur
percepcije, nakon ega e saznati te dve preostale take.
Naglo je promenio temu i zatraio da mu potanko ispriam o svojim
jueranjim percepcijama, poevi od onog trenutka kad sam spazio don
Henara kako sedi na vrhu onog kamenja pored puta. Nije stavljao nikakve
primedbe niti me je uopte prekidao. Kad sam zavrio, ja stavih jednu opasku.
Naime, sutradan sam razgovarao s Pablitom i Nestorom i oni su mi ispriali o
svojim opaanjima, koja su bila slina mojima. eleo sam da istaknem da mi je
on lino rekao da je nagual jedan individualan doivljaj koji proivljava jedino
sam posmatra. Jue su bila 3 posmatraa i svi smo se manje-vie uverili u
istu stvar. Razlike su se oitavale jedino u tome kako je ko od nas reagovao na
pojedine svojevrsne delove celog fenomena.
To to se jue dogodilo bilo je pokazivanje naguala tebi, Nestoru i Pablitu.
Ja sam njihov dobroinitelj. Henaro i ja smo svoj trojici izbrisali centar razuma.
Nas dvojica imali smo dovoljno snage da uinimo da to to ste gledali bude za
svu trojicu isto. Pre nekoliko godina, ti i ja smo jedne noi bili s nekolicinom
uenika, ali tada sam nisam imao dovoljno snage da vas nateram da svi vidite
istu stvar.
Rekao je da je, sudei po onome to sam mu kazao da sam jue video i
onome to je i sam video u meni, zakljuio da sam spreman za objanjenje
vraeva. Dodade da je to i Pablito, ali da za Nestora nije siguran.
173
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
174
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
175
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
176
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
sledeeg trenutka osetih kako me neto vue natrag do onog mesta na vrhu
stene. Pogledah oko sebe; don Henara nije bilo. Don Huan poe da se smeje i
ree da je don Henaro otiao jer vie nije mogao da podnese moj odvratni
smrad. Tek tad zbunjeno primetih da sam skroz posran. Don Huan je imao
pravo kad me naterao da skinem odeu. Odveo me do oblinjeg potoka i oprao
me kao konja, zahvatajui vodu mojim eirom i polivajui me dok je
razdragano priao o tome kako je spasao moje pantalone.
177
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
MEHUR PERCEPCIJE
Bio sam ceo dan sam kod don Henara. Uglavnom sam spavao. Don Huan
se vratio kasno po podne pa smo otpeaili, u potpunoj tiini, do oblinjeg
planinskog lanca. Zaustavili smo se u sumrak i seli na ivici duboke gudure,
gde smo ostali sve dok se nije skoro smrklo. Onda me don Huan odveo do
jednog drugog mesta u blizini, neke ogromne hridine s potpuno okomitom
stranom. Ta hridina se nije mogla videti sa staze koja je vodila k njoj; don Huan
mi je, meutim, pokazao nekoliko puta pre toga. Naterao me da pogledam
preko njene ivice i rekao da je hridina mesto moi, naroito njeno podnoje,
koje se nalazilo u kanjonu dubokom preko stotinu metara. Svaki put kad bih
pogledao dole, podilazila me neka neprijatna jeza; kanjon je bio mraan i
pretei.
Pre nego to smo doli do tog mesta, don Huan mi je rekao da sad moram
sam da produim i sretnem se s Pablitom na ivici hridine. Preporuio mi je da
se opustim i izvedem hod moi da bih odagnao svoj nervni zamor.
Don Huan sie sa staze, i mrak ga jednostavno proguta. Hteo sam da
stanem i ispitam kud je otiao, ali me telo nije slualo. Poeo sam lagano da
trim, iako sam bio tako umoran da sam se jedva drao na nogama.
Kad sam stigao na hridinu, tamo nije bilo nikog, pa sam nastavio da
cupkam u mestu, teko diui. Posle nekog vremena, malo sam se opustio;
stajao sam nepomino, naslonjen leima na stenu, kad spazih obris nekog
oveka koji se nalazio nekoliko koraka od mene. Sedeo je lica zagnjurenog u
dlanove. Spopade me estok strah, te ustuknuh, ali onda objasnih sebi da to
mora biti Pablito, i bez ikakvog oklevanja zakoraili prema njemu. Zovnuh ga
glasno po imenu. Zakljuio sam da verovatno nije bio siguran da sam to ja, pa
se uplaio i lice prekrio rukama. Ali pre nego to mu prioh, obuze me neki
neobjanjiv strah. Zaledio sam se u mestu sa ve ispruenom desnom rukom u
nameri da ga dodirnem. ovek podie glavu. To nije bio Pablito! Oi su mu,
poput tigrovih, bile dva ogromna ogledala. Odskoio sam; miii mi se zategoe
a zatim opustie bez najmanjeg uticaja volje, i ja skoih unazad, tako brzo i
toliko daleko da bih pod normalnim okolnostima utonuo u dugo mozganje o
tome. Meutim, toliko sam se, zapravo, bio uplaio da se nisam priklonio
razmiljanju, i pobegao bih odatle da me neko nije snano zadrao uhvativi me
za ruku. Taj oseaj da me je neko epao doveo me je do izbezumljenja; vrisnuo
sam. Moj izliv straha, umesto da bude pokli, to je trebalo da bude, bio je
nekakav dug, leden vrisak.
Osvrnuh se da vidim svog napadaa. Bio je to Pablito, koji je drhtao vie
nego ja. Moja nervoza dostigla je vrhunac. Nisam mogao da govorim, zubi su mi
cvokotali a srsi se penjale uz kimu prisiljavajui me da nehotice drhtim.
Morao sam da diem na usta.
178
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Zauh tad zvuk tihih i opreznih koraka u daljini. Otkrio sam ga pre
Pablita. inilo mi se da je on reagovao na moju ukoenost. Bio sam siguran da
se neko pribliava mestu gde smo bili. Okrenuli smo se u pravcu tog zvuka;
trenutak kasnije ugledasmo siluete don Huana i don Henara. Ili su mirno i
zaustavili se na nekoliko koraka od nas; don Huan je gledao u mene, a don
Henaro u Pablita. Htedoh da kaem don Huanu kako me je neto smrtno
preplailo, ali me Pablito stee za ruku. Znao sam ta to znai. Bilo je neega
udnog u don Huanovoj i don Henarovoj pojavi. Kako sam ih pogledao, oi
poee da mi se ukrtaju.
Don Henaro izdade otru naredbu. Nisam razumeo ta je rekao, ali sam
znao da je hteo da kae da ne ukrtamo oi.
No se spustila na svet, ree don Huan gledajui u nebo.
Don Henaro nacrta polumesec na tvrdoj zemlji. Uinilo mi se da se
posluio nekom raznobojnom kredom, ali sam potom shvatio da u rukama nije
imao nita; opaao sam taj zamiljeni polumesec koji je nacrtao svojim prstom.
Posadio je Pablita i mene s unutranje strane njegovog ispupenog dela, dok su
on i don Huan seli na njegove krajeve, na oko 2 metra od nas.
Prvi nam se obratio don Huan; rekao je da e nam njih dvojica pokazati
svoje saveznike; ree da emo, ako budemo netremice gledali u levu stranu
njihovih tela, izmeu kuka i rebara, moi da vidimo da im o opasau visi
neto poput komadia tkanine ili maramice. Don Henaro dodade da treba
netremice da gledamo u njihove opasae, na kojima se pored onih komadia
tkanine nalaze i 2 dugmeta, dotle dok to sve ne budemo videli.
Pre nego to je don Henaro zavrio, ve sam bio uoio neto glatko to je
podsealo na komad sukna, i po jedno okruglo dugme to su visila na njihovim
opasaima. Don Huanovi saveznici bili su tamniji i jeziviji od don Henarovih.
Moje reakcije bile su nekakva meavina radoznalosti i straha. Doivljavao sam
ih u svom stomaku i nisam ni o jednoj od tih stvari sudio na racionalan nain.
Don Huan i don Henaro posegoe za opasaima i kao da sa njih otkaie
one crne komade sukna. Drali su ih u levoj ruci; don Huan svoj komadi
sukna baci uvis, iznad glave, dok don Henaro pusti da njegov lagano padne na
zemlju. Komadi sukna se od toga ispravie, tako da su delovali kao savreno
ispeglane maramice; pali su na zemlju polako, vijorei se poput deijih
zmajeva. Kretanje don Huanovog saveznika bilo je isto kao ono njegovo
179
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
180
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
ubrzanje i snagu, a zatim, pustivi njegove noge, snano ga odbacio preko ivice
hridine u ambis.
Ugledah kako se Pablitovo telo ocrtava na tamnom zapadnom horizontu.
Opisivalo je krugove, ba kao i don Huanovo pre nekoliko dana; kruilo je
lagano. Pablito kao da se dizao umesto da pada. Onda se njegovo kruenje
ubrza; telo mu se jedan trenutak obrtalo poput diska, a zatim se rastavilo.
Opazih kako se rasplinjava.
Don Huan i don Henaro mi prioe, unue kraj mene i poee da mi
apuu na ui. Govorili su razliite stvari, pa ipak mi nije bilo teko da sledim
njihove naredbe. Kao da sam se rascepio onog sekunda kad su prozborili prve
rei. Osetio sam da su sa mnom uinili isto to i s Pablitom. Don Henaro me
zavrteo i ja osetih kako se brzo obrem ili lebdim. Zatim sam jurnuo kroz
vazduh i sunovratio se ogromnom brzinom prema zemlji. Dok sam padao,
oseao sam kako mi se cepa odea, kako mi otpada meso, dok na kraju nije
ostala samo moja glava. Poto mi se telo ralanilo, imao sam jasan oseaj da
sam izgubio suvinu teinu, to je uticalo da se smanji brzina mog pada. Moje
sputanje vie nije bilo vrtoglavo. Poeo sam da se lelujam tamo-amo kao neki
list. Tad mi i glava izgubi teinu i jedino to je od mene ostalo bio je kvadratni
centimetar, grumeni, siuan ljunkoliki ostatak. U njemu je bilo
koncentrisano sve moje oseanje; onda taj grumeni kao da se raspade i ja se
nadoh u hiljadu komada. Znao sam, ili je neto negde znalo, da sam svestan
svih tih hiljadu komada odjednom. Bio sam sam ta svest.
Onda neki deo te svesti poe da se okuplja; da oivljava, raste. Sakupila se
na jednom mestu, i meni se, malo-pomalo, vrati oseaj za granice, svest ili ve
neto slino tome, tako da se onaj ja kakvog sam sam sebe navikao da
spoznajem iznenada raspue u najspektakularniji prizor svih iole zamislivih
kombinacija divnih prizora; kao da sam gledao hiljade i hiljade slika sveta,
ljudi, stvari.
Ti prizori zatim postadoe nejasni. Imao sam oseaj da mi sve veom
brzinom protiu pred oima, dok ta brzina nije postala tolika da vie nisam
mogao da izdvojim i ispitam nijedan od njih. Na kraju mi je izgledalo kao da
gledam ustrojstvo sveta koje protie pred mojim oima u jednom neprekidnom,
beskrajnom nizu.
Iznenada se naoh gde stojim na onoj hridini s don Huanom i don
Henarom. Proaptae da su me oni povukli natrag, i da sam se uverio u
postojanje tog nepoznatog o kojem se ne moe govoriti. Rekoe da e me vratiti
u njega jo jednom, i da tamo treba da razvijem krila svoje percepcije i njima
dotaknem tonal i nagual u isti mah a da pri tom ne budem svestan da
prelazim iz jednog u drugi.
Ponovo osetih da sam baen, da se obrem i padam ogromnom brzinom.
Zatim sam eksplodirao. Razjedinio se. Neto je u meni popustilo; oslobodilo je
neto to sam zadravao u sebi celog ivota. Bio sam potpuno svestan da se
182
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
moj tajni rezervoar otvorio i da iz njega nesmetano otie. Nije bilo vie onoga
sladunjavog jedinstva koje sam nazivao ja. Nije bilo niega, pa ipak, to nita
bilo je ispunjeno. Nije bilo ni svetlost ni tama, ni toplo ni hladno, ni prijatno
niti neprijatno. Nisam se kretao, lebdeo ili stajao u mestu niti bio celovit, ja
sam, odnosno onakav kakav sam navikao da postojim. Bio sam bezbroj tih koji
su svi bili ja, itava kolonija nezavisnih jedinki to su bile na poseban nain
privrene jedna drugoj, i koje su se nezaustavljivo udruivale i uobliavale
jednu jedinu svest, moju ljudsku svest. Ne bi se moglo rei da sam to znao
bespogovorno jer nije bilo niega pomou ega bih to mogao znati, ali su sve
moje nezavisne svesti poimale da sam ja, ja sam, iz onog svog dobro
poznatog sveta bio kolonija, konglomerat zasebnih i nezavisnih oseanja koja
su meusobno u vrstoj slozi. Ta vrsta sloga mojih bezbrojnih svesti, ta
privrenost koju su njeni delovi pokazivali jedan prema drugom, bila je moja
ivotna snaga.
Da bi se opisao taj sjedinjujui oseaj, moglo bi se rei da je ono grumenje
svesti bilo ratrkano; svaki grumen bio je svestan samog sebe i nijedan nije bio
u nadreenom poloaju prema onom drugom. Neto ih je okupljalo i, tako
udrueni, izronili bi u nekoj oblasti gde bi se nagomilavali u jednu hrpu - u
mene kakvog sebe znam. Tad bih kao pravi ja video neki koherentan prizor
iz ovog sveta, ili neki prizor koji je pripadao drugim svetovima, to sam smatrao
za istu matu, ili, pak, neki prizor koji je pripadao istom miljenju, to e
rei da sam vizuelno doivljavao razumske sisteme, ili ideje meusobno pove-
zine u iskaze. U nekim prizorima priao sam do mile volje sam sa sobom. Posle
svake takve koherentne slike onakav ja bih se razjedinio i ponovo postajao
nita.
Tokom jednog od tih svojih kratkih udaljavanja u neki od onih
jedinstvenih prizora, obreo sam se na onoj hridini sa don Huanom. Odmah
sam shvatio da sam tad bio celoviti ja, onakav kakav i obino. Oseao sam
svoju telesnost kao stvarnu. Pre bi se moglo rei da sam bio u tom svetu nego
da sam ga samo posmatrao.
Don Huan me zagrli kao neko dete. Posmatrao me. Lice mu je bilo sasvim
blizu mog. Mogao sam videti njegove oi u mraku. Bile su blage. Kao da su no-
sile u sebi neko pitanje. Znao sam i koje. To neizrecivo bilo je zaista neizrecivo.
Pa? zapita on tiho, kao da mu je bilo potrebno da to ponovo potvrdim.
utao sam. Reci otupeo, zbunjen, zbrkan i tako redom, nisu mogle nikako
u tom trenutku da na odgovarajui nain opiu moja oseanja. Nisam bio
telesan. Znao sam da me don Huan morao zgrabiti i snano zadrati na zemlji,
jer bih inae odlebdeo u vazduh i iezao. Nisam se bojao da nestanem. eznuo
sam za tim nepoznatim gde moja svest nije bila jedinstvena.
Don Huan me polako odvede, pritiui mi ramena nadole, do jednog
mesta u blizini don Henarove kue; naterao me da legnem i zatim prekrio
mekom zemljom s gomile koju je, izgleda, jo ranije bio pripremio. Zatrpao me
sve do vrata. Napravio mi je od lia neto kao uzglavlje koje mi je podmetnuo
183
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
184
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
185
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
predstavlja njen originalan oblik, koji nam je moda najdrai meu svim dru-
gima; ali ukupnost moe poprimiti bezbroj drugih formi. Rekao sam ti da vra
moe stei koji god hoe oblik. To je istina. Vra koji je doao do svoje
sveukupnosti moe da usmerava inioce svoje ukupnosti da se udruuju na
bilo koji nain. Svu ovu zbrku ini sila ivota. Kad sila ivota jednom presahne,
tad vie nema naina da se ta ukupnost nanovo sabere.
Tu ukupnost nazvao sam mehurom percepcije. Takoe sam rekao i to da
je taj mehur zapeaen, vrsto zatvoren, i da se ne otvara sve do nae smrti. No
on se, ipak, moe otvoriti. Vraevi su, oevidno, nauili tu tajnu i, premda svi
oni ne stiu do svoje sveukupnosti, znaju da takva mogunost postoji. Znaju da
se mehur percepcije otvara jedino onda kad ovek zaroni u nagual. Jue sam ti
ukratko ponovio sve ono to si inio da bi doao do ovog na emu si sad.
Ispitivaki me pogledao kao da oekuje neku primedbu ili pitanje. To to je
upravo rekao nije iziskivalo nikakav komentar. Tek tad shvatih da ne bi imalo
nikakvog znaaja da mi je sve to rekao pre 14 godina, ili u bilo kom drugom
trenutku mog uenja. Ono to je bilo vano bila je injenica da sam telom ili u
telu doiveo ono to ini pretpostavke njegovog objanjenja.
ekam da mi, kao obino, postavi neko pitanje, ree on polako. Koje
pitanje? upitah. Ono to kopka tvoj razum. Odustajem danas od svih
pitanja. Zaista nemam ta da te pitam, don Huane. To nije fer, ree on
smejui se. Ima jedno posebno pitanje koje treba da mi postavi.
Rekao je da bih, ako bih za trenutak prekinuo svoj unutranji dijalog,
mogao odrediti to pitanje. Kroz glavu mi iznenada prolete jedna misao, neki
trenutni uvid, i ja znadoh ta je hteo.
Gde je bilo moje telo dok se to sve sa mnom dogaalo, don Huane?
zapitah ga a on prsnu u zvonak smeh.
To je poslednji trik vraeva, ree on. Moglo bi se rei da je ono to u ti
otkriti poslednji deo objanjenja vraeva. Do ovog trenutka tvoj razum je
pukom sluajnou sledio moje radnje. Voljan je da prihvati da ovaj svet nije
onakav kakvim ga opis predstavlja, da je on mnogo vie nego to oko moe da
vidi. Razum ti je bezmalo voljan i spreman da se sloi s tim da je tvoja
percepcija otila do vrha one hridine i bila u njenom podnoju, i s tim da je
neto u tebi, ak i ti sam, skoilo na dno gudure, gde je oima tonala ispitalo
ta sve tamo ima, kao da si se tamo spustio na konopcu ili merdevinama. To
ispitivanje dna one gudure bilo je kruna svih ovih viegodinjih vebanja. Ti si
to dobro uinio. Henaro je iskoristio jedan kratak trenutak i tad kamenom
gaao onog tebe koji je bio na dnu gudure. Ti si sve to video.
Henaro i ja smo tad, bez sumnje, znali da si spreman da bude baen u
nepoznato. U tom trenutku ne samo da si video ve si i saznao sve o dvojniku,
o onom drugom.
Prekinuo sam ga i rekao da mi ukazuje nezaslueno poverenje u neemu
to prevazilazi moje poimanje. On na to odgovori da treba vremena da mi se
186
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
slegnu svi utisci, i da e tad kad se oni budu sredili, odgovori pojuriti iz mene
onako kako su u prolosti iz mene navirala pitanja.
Tajna dvojnika je u mehuru percepcije, koji je u tvom sluaju prole noi
bio istovremeno i na vrhu stene i na dnu gudure, ree on. Onu skupinu ose-
anja moe naterati da se za tili as bilo gde okupi. Drugim reima, ovek
moe istovremeno opaziti i ovo ovde i ono tamo.
Zahtevao je da razmislim i setim se jednog sleda dogaaja za koje ree da
su bili tako obini da sam ih ve i zaboravio.
Nisam shvatao o emu govori. On me saletao da bolje razmislim. Seti se
svoga eira, ree on. I seti se ta je Henaro s njim uinio.
Tad zapanjen ukopah o emu je re. Bio sam zaboravio da je don Henaro
zapravo traio od mene da skinem eir jer mi ga je vetar stalno skidao s glave.
Ali ja nisam hteo da se od njega rastanem. Glupo sam se oseao to sam go.
eir, koji inae nikad ne nosim, inio je da se udno oseam; izgledalo mi je
da to nisam stvarno ja, i zato me to to sam bio bez odee nije toliko zbunjivalo.
Don Henaro je onda pokuao da razmenimo eire, ali je njegov bio isuvie
mali za moju glavu. Zavitlavao me zbog njene veliine i mojih telesnih
proporcija, i na kraju mi skinuo eir i oko glave mi, poput turbana, zavio neki
stari pono.
Rekao sam don Huanu da sam zaboravio ovaj deo dogaaja, za koji sam
bio siguran da se odigrao izmeu 2 moja takozvana skoka. Pa ipak, seanje na
te skokove ostalo je kao jedna nenaruena celina.
Naravno da su bili nenaruena celina, kao to je to bilo i Henarovo
burgijanje s tvojim eirom, ree on. Ta dva seanja na delove onog dogaaja
ne mogu se postaviti tako da slede jedno za drugim, jer su se delovi tog
dogaaja zbivali u isto vreme.
Pomicao je levom akom tako kao da rairene prste ne moe da uklopi u
prostor izmeu prstiju desne ake.
Ti skokovi su bili samo poetak, nastavi on. Za njima je usledio tvoj
pravi odlazak u nepoznato; prole noi si doiveo ono neizrecivo, nagual. Tvoj
razum se ne moe boriti protiv saznanja da si neizreciva skupina oseanja. On
se ovog trenutka moe sloiti s tim da ima jo jedno sredite okupljanja - volja,
kojom se mogu proceniti ili prosuditi i iskoristiti neobina dejstva naguala.
Tvom razumu je konano sinulo da se nagual moe odraziti kroz volju, premda
ga ovek ne moe nikad objasniti.
Ali sad dolazi tvoje pitanje: "Gde sam bio kad se sve to odigravalo? Gde je
bilo moje telo?" To uverenje da postoji pravi ti proizalo je iz injenice da si sve
to ima okupio oko svog razuma. U ovom trenutku tvoj razum prihvata da je
nagual neopisiv, ali ne zato to ga je u to uverio neki dokaz, ve zato to je tako
sigurno. Tvoj se razum nalazi na sigurnom tlu, svi inioci tonala su na njegovoj
strani.
187
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
188
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
svakog od nas nije nita drugo nego odraz te neopisive praznine u kojoj je sve
sadrano.
Sad bi trebalo da sedi na Henarovom mestu osobite naklonosti sve do
sumraka; dotad e zaokruiti objanjenje vraeva. Dok ovde sedi, nema
nieg drugog sem sile sopstvenog ivota koja vezuje skupinu tvojih oseanja.
Ustao je.
Sutranji zadatak bie da sam zaroni u nepoznato dok te Henaro i ja ne
meajui se budemo gledali, ree on. Sad sedi tu i prekini svoj unutranji
dijalog. Moe sakupiti mo koja ti je potrebna da bi razvio krila svoje
percepcije i vinuo se u beskraj.
189
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
190
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
leima. Ree Nestoru i Pablitu da sam izveo sjajnu predstavu skoivi na dno
gudure. Ne sputajui ruku s mog ramena, on mi se glasno obrati.
Da, ree on gledajui ih. Ja sam mu dobroinitelj, pa znam da je to bio
veliki podvig. Bila je to kruna dugogodinjeg ratnikog ivota.
Okrenuo se k meni i poloio mi drugu ruku na rame. Oi su mu bile sjajne
i spokojne.
Nemam ta vie da ti kaem, Karlitos, ree on polako. Osim da si u
crevima imao vanrednu koliinu izmeta.
Na to je s don Huanom poeo da urla od smeha da je izgledalo da e se
onesvestiti. Pablito i Nestor su se nervozno kikotali, ne znajui zapravo ta da
ine.
Kad su se don Huan i don Henaro smirili, Pablito mi ree da nije siguran
da li je sposoban da sam krene u nepoznato.
Zaista nemam pojma kako to da uinim, ree on. Henaro kae da
oveku nije potrebno nita sem besprekornosti. ta ti misli?
Ja sam mu odgovorio da znam jo manje no on. Nestor je uzdisao i
izgledao zaista zabrinut; nervozno je kretao rukama i micao usnama kao da je
svakog asa htio da izusti neto vano, ali kao da nije znao kako to da uini.
Henaro kae da ete vas dvojica uspeti, ree on napokon.
Don Henaro nam dade znak rukom da krenemo. On i don Huan ili su
neto malo ispred nas. Vijugali smo istom planinskom stazom skoro ceo dan.
Ili smo utei, bez odmora. Svi smo imali suvog mesa i po tikvu vode, te se
podrazumevalo da emo jesti u hodu. Na jednom mestu staza se proirila u
put. Zavijao je za obronak planine iza kog nam je iznenada pukao pogled na
jednu dolinu koja se pruala ispred nas. Od tog prizora zastao nam je dah -
pred nama je leala duga zelena dolina koja se presijavala na suncu; iznad nje
su se pruale dve velianstvene duge, dok su okolna brda bila zavijena kinom
zavesom.
Don Huan zastade i glavom pokaza don Henaru neto u dolini. Don
Henaro klimnu glavom. Nije to uinio ni potvrdno ni odreno; pre je to liilo na
neki trzaj. Obojica su nepomino stajali i dugo zurili u dolinu.
Na tom mestu smo skrenuli s puta i krenuli nekom preicom. Poeli smo
da se sputamo uim i opasnijim puteljkom koji je vodio ka severnom delu
doline.
Kad smo sili u ravnicu, bilo je podne. Zapahnuo me jak miris renih vrba
i vlane zemlje. Za trenutak je rominjanje kie bilo poput tihog, ilog dobovanja
po oblinjem drveu levo od mene, a zatim se ulo samo umljenje traka. uo
sam uborenje potoka. Zastah za trenutak da oslunem. Pogledah u vrhove
drvea; visoki cirusi na zapadu izgledali su kao komadii pamuka razbacani po
nebu. Stajao sam tako i gledao u oblake dok su za to vreme ostali prilino
poodmakli. Potrah za njima.
191
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
192
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
193
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Vratili smo se na mesto gde smo sedeli. ta bi nam sad svedok mogao
rei? zapita on Nestora. Nestor je bio olienje nervoze. On skide eir i poea
se po glavi. Potom sakri lice akama. Kako bi to siroti svedok mogao da zna?
odvrati napokon izazivakim glasom i nasmeja se sa svima nama. Pria se da
je bilo ljudi koji su se provukli neozleeni, nastavi don Henaro. Recimo da je
lina snaga tih osuenika uticala na njihove drugove. Podilazila bi ih jeza dok
bi nianili i nijedan se ne bi usudio da povue obara. Ili su, moda, bili
zadivljeni osuenikovom hrabrou i nisu mogli da mu naude.
Don Henaro pogleda prvo mene a zatim Pablita.
Do ivice onog drvea moglo se stii pod unapred odreenim uslovom,
nastavi on. Ratnik je morao ii hladnokrvno, neusiljeno. Koraci su mu morali
biti sigurni i vrsti, a oi mirno upravljene pravo napred. Morao je silaziti bez
posrtanja i okretanja, a iznad svega, nije smeo trati.
Don Henaro zastade; Pablito potvrdno klimnu glavom.
Ako vas dvojica budete eleli da se vratite u ovaj svet, ree on, moraete
kao pravi ratnici saekati dok ne ispunite svoje zadatke. To ekanje je vrlo
slino hodu onoga ratnika u prii. Shvatate, onaj ratnik isplovio je iz ljudskog
vremena iz koga morate i vi. Jedina raz!lika je u tome ko u vas niani. Ti koji
su nianili u onog ratnika bili su njegovi drugovi. Ali u vas niani nepoznato.
Jedina ansa vam je vaa besprekornost. Morate ekati bez osvrtanja. Morate
ekati ne oekujui nagradu. I morate usmeriti svu svoju snagu na ispunjenje
svojih zadataka.
Ako ne budete besprekorno delali, ako budete poeli da se razdraujete,
ako postanete nestrpljivi i oajni, nemilosrdno e vas pokositi nevidljivi strelci
nepoznatog.
Ako su, s druge strane, vaa besprekornost, i lina snaga takve da ste
sposobni za ispunjenje svojih zadataka, vi ete izvriti obeanje moi. Koje
obeanje? - pitae se moda. To je obeanje koje mo daje ljudima kao
svetlosnim biima. Svaki ratnik ima drukiju sudbinu, pa stoga nema naina
da se kae koje e obeanje biti da to jednom a koje drugom.
Sunce je bilo na zalasku. Svetlonarandasta boja dalekih severnih planina
postala je tamnija. Taj pejza mi je ostavljao utisak nekog vetrom zbrisanog sa-
motnog sveta.
Nauili ste da ratnik treba da bude skroman i delotvoran, ree don
Henaro i njegov glas me natera da podskoim. Nauili ste da delate ne
oekujui nita zauzvrat. Sad vam govorim da ete morati da budete krajnje
strpljivi da biste odoleli onome to vas eka posle dananjeg dana.
Neto me presee preko stomaka. Pablito je poeo lagano da drhti.
Ratnik mora biti uvek spreman, ree on. Sudbina svih nas ovde je da
smo zatoenici moi. Niko ne zna zato smo to ba mi, ali, kakve li velike
sree!
195
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
196
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
197
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
ispunjen do vrha i zato e, ma gde bio, on biti pun. Henaro luta stazama svoje
ljubavi i, ma gde bio, on je celovit.
Don Huan je unuo ispred nas. Neno je pomilovao zemlju. Ona je ta
izuzetna ljubav dvojice ratnika, ree on. Ova zemlja, ovaj svet. Za ratnika
nema vee ljubavi.
Don Henaro je ustao i unuo do don Huana, i tako su jedno vreme zurili
u nas, a zatim su seli prekrstivi noge.
Jedino ako voli ovu zemlju s nepokolebljivom ljubavlju, ovek se moe
reiti svoje tuge, ree don Huan. Ratnik je uvek radostan, zato to je njegova
ljubav nepromenljiva i to ga njegova najmilija, ova zemlja, grli i daruje mu
nepojmljive poklone. Tuga pripada samo onima to mrze nju koja prua
utoite njihovom biu.
Don Huan ponovo neno pomilova zemlju.
Ovo divno bie, koje je ivo u svim svojim i najskrivenijim kutima i koje
razume svako oseanje, umirilo me, izleilo moj bol, a kad sam konano
potpuno shvatio da ga volim, nauilo me da budem slobodan.
Zautao je. Tiina oko nas bila je zastraujua. Vetar je tiho zvidao i
odnekud iz daljine donosio lave usamljenog psa.
Osluni taj lave, nastavi don Huan. To je nain na koji mi moja voljena
zemlja pomae da ti sad iznesem poslednje to imam da ti kaem. To lajanje je
neto najtunije to ovek moe da uje.
Poutali smo jedan trenutak. Lave samotnog psa bio je tako tuan a
tiina oko nas toliko teka da osetih kako me svladava teskoba. To me natera
da se setim svoga ivota, svoje tuge, besciljnosti i dosade.
Taj psei lave je sneni glas nekog oveka, ree don Huan. Dolazi od
neke kue u onoj dolini prema jugu. To ovek kroz lave svoga psa, budui da
su zdrueni u robovanju za ceo ivot, urla svoju tugu, svoju dosadu. Moli smrt
da mu doe i oslobodi ga tekih i mukotrpnih okova ivota. Don Huanove rei
pogodie ono to me je najvie uznemiiavalo. Osetio sam da govori neposredno
meni.
Taj lave i samoa koju on stvara govore o oseanjima ljudi, nastavi on.
Ljudi iji je ivot bio kao jedno nedeljno popodne, popodne koje, sve u svemu,
nije bilo bedno, ali zato vrue, dosadno i neprijatno. Znojili su se i mnogo
nervirali oko sitnica. Nisu znali kuda da idu, ta da rade. Njih je to popodne
ostavilo jedino sa seanjem na triava uzrujavanja i jednolinost, i onda se
primaklo kraju; ve se spustila no.
Ponovio mi je priu koju sam mu jednom ispriao o nekom
sedamdesetogodinjaku to se alio da mu je ivot tako brzo proleteo da mu se
inilo da je koliko jue bio dete. Taj ovek mi je rekao: Seam se i pidame u
kojoj sam spavao kad mi je bilo 10 godina. ini mi se da je od tada proao
samo jedan dan. Kud se delo to vreme?
199
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Protivotrov tom otrovu jeste u njoj, ree don Huan milujui zemlju.
Objanjenje vraeva ne moe nikako osloboditi duu. Uzmimo vas dvojicu.
Dobili ste objanjenje vraeva, ali to to ga znate, uopte ne menja stvar.
Usamljeniji ste vie nego ikad, jer bez nepokolebljive ljubavi prema biu koje
vam prua svoje okrilje, samoa je usamljenost.
Jedino ljubav prema tom velianstvenom biu moe osloboditi ratnikov
duh; a sloboda je radost, sposobnost, i preputanje uprkos tome to joj se
ovek suprotstavlja. To je poslednja lekcija. Ona se uvek ostavlja za sam kraj,
za onaj trenutak krajnje usamljenosti kad je ovek suoen sa svojom smru i
svojom samoom. Jedino tad ona ima smisla.
Don Huan i don Henaro ustadoe i protegoe se kao da su se ukrutili od
sedenja. Srce poe ubrzano da mi lupa. Pozvae Pablita i mene da ustanemo.
Sumrak je pukotina izmeu dva sveta,16 ree don Huan. On predstavlja
vrata u nepoznato.
Pokretom kao da isti pokazao je zaravan na kojoj smo stajali.
Ovo je visoravan ispred tih vrata.
Zatim je pokazao prema njenoj severnoj ivici.
Vrata su tamo. Iza njih se otvara ambis, a iza njega je to nepoznato.
Don Huan i don Henaro se zatim okrenue ka Pablitu i oprostie se s
njim. Pablitove oi bile su raskolaene i nepomine; suze su mu se kotrljale niz
obraze.
uo sam da mi je don Henaro poeleo zbogom, ali nisam uo don Huana.
Don Huan i don Henaro prioe Pablitu i kratko mu zaaptae na ui.
Onda prioe meni. Ali pre nego to su ita proaptali, ja sam imao onaj udni
oseaj da sam rascepljen.
Mi emo sad biti poput praine na putu, ree don Henaro. Moda e ti
opet, jednom, upasti u oi.
Don Huan i don Henaro odstupie i kao da se stopie s tamom. Pablito me
uhvati za ruku i mi se pozdravismo. Tad me neki udan podsticaj, neka sila,
natera da zajedno s njim potrim ka severnoj ivici visoravni. Oseao sam da me
njegova ruka dri kad smo skoili, a potom sam bio sam.
________
16 O ovom pogledati na strani 200. u knjizi Uenje don Huana. Prim. Prev.
200
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Sadraj:
DEO PRVI
DEO DRUGI
TONAL I NAGUAL
Mora se verovati 70
Ostrvo tonala . 80
Dan tonala . 89
Suavanje tonala . 101
U vremenu naguala ... 113
aputanje naguala . 125
Krila percepcije . 136
DEO TREI
OBJANJENJE VRAEVA
201
Carlos Castaneda - Prie o moi
______________________________________________________________________________
Karlos Kastaneda
PRIE O MOI
Drago izdanje
Sengleskog preveo
Vladeta Proki
Izdava
IRO PROSVETA, OOUR Izdavaka delatnost
Beograd, ika Ljubina 1
tampa: GRO Novi dani, Beograd, Vojvode Brane 13
tampano u 8.000 pnmeraka 1981.
202