doi:10.5559/di.20.3.

12

TERORIZAM U TEORIJAMA
I TEORIJSKIM PERSPEKTIVAMA
Mirko BILANDI
Filozofski fakultet, Zagreb
UDK: 316.285
323.28
Pregledni rad
Primljeno: 29. 3. 2010.

Terorizam je pojam oko kojeg u akademskim, strunim,

politikim i irim drutvenim krugovima nije postignuta
suglasnost u pogledu opeprihvaenog, generikog
odreenja. Unato tome, u cilju potpunijega razumijevanja
terorizma, taj je fenomen korisno analizirati kroz prizmu
teorija i teorijskih perspektiva. Rad donosi prikaz niza teorija
moi i teorija sukoba te njihovu primjenu na teror, terorizam
i teroristike organizacije, kao i na odnos teroristikih
organizacija, kao nedravnih entiteta, i drava. Istaknutije
mjesto u radu zauzima tzv. model triju stupova, kao
sveobuhvatni teorijski pristup rjeenju sukoba.

Kljune rijei: terorizam, teorije moi, meka mo, teorije

sukoba, "model triju stupova", protuterorizam

Mirko Bilandi, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu,

Odsjek za sociologiju, I. Luia 3, 10 000 Zagreb, Hrvatska.
E-mail: mbilandz@ffzg.hr

UVOD
Terorizam je na svjetskoj sceni vie od dva stoljea, u veem
ili manjem opsegu, sastavni dio drutvenih i politikih kreta-
nja. Unato postojanju irokoga istraivakog interesa, ope-
prihvaena generika definicija terorizma nije postignuta.1
Time je terorizam ostao, jo uvijek, do kraja neobjanjen fe-
nomen. Walter Laqueur tvrdi da generika definicija terori-
zma nije postignuta naprosto zato to nema definicije koja mo-
e potpuno pokriti sve inaice terorizma koje su se pojavile u
povijesti (Laqueur, 1987., 11). Njegova predvianja izreena
jo sredinom 1970-ih kako takva definicija nee biti postignu-
ta ni u predvidljivoj budunosti pokazala su se istinitima (La-
837 queur, 1977., 5-7). Walter Laquer je i predstavnik grupacije znan-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB stvenika koja smatra da se terorizam moe znanstveno pro-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
uavati makar nije definiran (Laqueur, 1977., 3), za razliku u
STR. 837-859 znanstvenika, poput Jacka Gibbsa, koji smatraju da znanstve-
BILANDI, M.:
na istraivanja zahtijevaju definiranje objekta istraivanja s
TERORIZAM... elementima teorijskoga znaenja i empirijske primjenjivosti
(Gibbs, 1989.). Ovako suprotstavljena znanstvena i struna sta-
jalita opravdano nameu potrebu daljnjeg izuavanja terori-
zma, kao jedne od kontroverznijih tema drutvenih znanosti
oko koje postoji niz dilema i prijepora (Spencer, 2006.). Stoga
je opravdano postaviti pitanje moe li se jedan nedefiniran
pojam promatrati u okviru teorija, teorijskih pristupa, konce-
pata i teorijskih modela? Cilj je ovoga rada razmotriti odnos
terorizma i raznih teorija, pri emu sredite interesa nisu "teo-
retiziranja teorija" ni definicija terorizma shvaenog kao upo-
raba nasilja (terora) radi ostvarenja politikih ciljeva (Schmid
i Jongman, 1988., 5) nego prikaz terorizma kroz prizmu poje-
dinih teorijskih okvira.

TEORIJE MOI I TERORIZAM

Mo je sastavni element drutvenih odnosa. Klasino reali-
stiko odreenje moi, ono Maxa Webera, tvrdi da je mo spo-
sobnost da se vlastitom voljom drugima namee eljeno po-
naanje, to je vjerojatnost da e jedan akter tog odnosa ostva-
riti svoj cilj unato protivljenju drugih aktera (Giddens, 2007.;
Haralambos i Holborn, 2002.; Galbraith, 1983.; Kalanj, 1994.;
Novali, 2005.; Svete, 2006.).2 Terorizam se sasvim sigurno u-
klapa u ovo odreenje: uporabom nasilja (terora) drugima se
nastoji nametnuti vlastita volja. Terorizam je vezan uz poli-
tike procese koje karakterizira nastojanje politikih aktera u-
smjereno na postizanje politikih promjena, ostvarenje vlasti,
moi i dominacije. Kao politika strategija (Townshend, 2003.,
5-14), terorizam je, s jedne strane, usmjeren na postizanje po-
litikih promjena, osvajanje vlasti ili odravanje politikoga
status quo, to je borba za mo i postizanje moi, dok je s druge
strane i izraz moi. Na opoj razini, povijesno promatrano,
moemo se osvrnuti na totalitarne dravne sustave. Upora-
bom brutalnoga terora totalitarne su drave svojoj volji pod-
injavale iroke slojeve stanovnitva. Teroristike organizacije
kao nedravni entiteti takoer se bore za osvajanje vlasti i po-
stizanje moi. Ubilakom teroristikom kampanjom usmjere-
nom prema Ujedinjenom Kraljevstvu Irska republikanska ar-
mija (Irish Republican Army IRA), kao predvodnik nasilnoga
dijela sjevernoirskoga katolikog korpusa, desetljeima na-
stoji ostvariti republikanski ideal: povrat slobode i stvaranje
neovisne irske drave na cjelokupnom teritoriju irskog otoka.
Baskijska domovina i sloboda (engl. Basque Fatherland and Free-
838 dom; bask. Euskadi Ta Askatasuna ETA) od trenutka nastanka
DRU[. ISTRA@. ZAGREB 1959. uporabom terora usmjerenog spram panjolskih vlasti
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
nastoji stvoriti neovisnu i samostalnu baskijsku dravu. Afri-
STR. 837-859 ki nacionalni kongres (African National Congress ANC) od po-
BILANDI, M.:
etka 1960-ih terorom je nastojao sruiti slubenu politiku
TERORIZAM... aparthejda i osvojiti vlast u Junoafrikoj Republici. U tome je
i uspio na poetku 1990-ih. Palestinska oslobodilaka organi-
zacija (Palestine Liberation Organization PLO) i njezina najva-
nija teroristika organizacija, Fatah (ar. pobjeda), ili Pokret za
osloboenje Palestine (ar. Harakat al-Tahrir al-Vatanijja al-Filisti-
nija), od sredine 1960-ih nastoje utjecati na izraelske vlasti i
meunarodnu zajednicu kako bi Palestincima omoguili stva-
ranje palestinske drave. Tim se nastojanjima potkraj 1980-ih
pridruio i Islamski pokret otpora, po arapskom akronimu po-
znat kao Hamas (Harakat al Muqawama al Islamiyya). Niz isla-
mistikih teroristikih organizacija, primjerice Egipatska islam-
ska grupa (ar. al-Gama'at al-Islamiyya, engl. Islamic Group) i
Oruana islamska grupa (ar. al-Jama'ah al-Islamiyah al-Musalla-
ha, franc. Groupe Islamique Arme GIA), ve desetljeima tero-
rom nastoje sruiti autoritarne sekularne reime u Egiptu i Al-
iru, osvojiti vlast, a drave organizirati u skladu s islamisti-
kim (erijatsko pravo) naelima.

Kondigna, kompenzacijska i kondicionirana mo

John Kenneth Galbraith (1983.) razlikuje tri vrste moi: kon-
digna, kompenzacijska i kondicionirana. Terorizam je socijal-
ni konstrukt (Turk, 2004.) koji se u cijelosti ili pojedine njego-
ve elemente moe promatrati kroz svaku od tih kategorija.
Kondigna mo povezana je s kanjavanjem. Kompenzacijska mo
onima koji se ele podiniti nudi pozitivnu nagradu. Kod kon-
dicionirane moi postupno se mijenjaju uvjerenja (vjerova-
nja) onih koje se eli podiniti.
U razmatranju kondigne moi odnos drave i teroristikih
organizacija je iskljuiv. Svaka teroristika organizacija ima
svoje politike ciljeve. Dravama su takvi ciljevi esto nepri-
hvatljivi. Neprihvatljivost ciljeva usmjerava teroristike orga-
nizacije ka kanjavanju drava, i to uporabom nasilja (terora).
Koji su razmjeri kanjavanja, kakva je kondigna mo terorizma?
Statistiki podaci koji se odnose na razdoblje suvremenoga
terorizma o tome sasvim dovoljno govore. Od kraja 1960-ih
godina do danas diljem svijeta djeluje 648 teroristikih orga-
nizacija (Jones i Libicki, 2008.). U istom razdoblju u svijetu je
izvreno 80 000 teroristikih akata (Dugan i dr., 2008.). Kon-
digna mo drave takoer je izraena. U istom razdoblju dr-
ave su kanjavanjem, odnosno uporabom represije (policij-
sko-obavjetajna i vojna djelovanja), unitile 47% teroristikih
organizacija. S druge strane, pribjegavajui teroru (kanjava-
nju), 10% teroristikih organizacija ostvarilo je svoje konane
839 ciljeve (Jones i Libicki, 2008.).
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Kompenzacijska mo takoer je primjenjiva na odnos dr-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
ave i teroristikih organizacija. U zamjenu za apsolutno ili
STR. 837-859 relativno prihvaanje alternativnoga ponaanja oba aktera
BILANDI, M.:
dobivaju nagrade. Rije je o sluajevima kada teroristike or-
TERORIZAM... ganizacije odustaju od uporabe terora i ukljuuju se u legalne
demokratske procese u pojedinoj dravi te miroljubivim de-
mokratskim putem nastoje ostvariti svoje ciljeve. U zamjenu
za odustajanje od terora (nagrada dravi) drave (najee
sklapanjem mirovnih sporazuma) omoguuju teroristikim
organizacijama ulazak u legalnu i legitimnu politiku. S druge
strane, teroristikim organizacijama nagrada je to im se ulas-
kom u legitimne politike procese priznaju njihovi ciljevi, ko-
je sada nastoje ostvariti miroljubivim sredstvima. Rije je o
istim onim ciljevima zbog kojih su do juer ubijali. U eri su-
vremenoga terorizma u 43% sluajeva teroristike organizaci-
je odustale su od terora i ukljuile se u politike procese (Jo-
nes i Libicki, 2008.). U tim okvirima zanimljivo je analizirati
sluaj "Privremene" Irske republikanske armije (Provisional Irish
Republican Army PIRA).3 Irski republikanski pokret od tre-
nutka nastanka sredinom 19. stoljea ima jedan cilj: oslobo-
enje od britanske vladavine i uspostavu neovisne Irske Re-
publike. Nakon brutalnoga nasilja, koje je sjevernoirskom po-
litikom i drutvenom scenom dominiralo desetljeima, sje-
vernoirski mirovni pregovori kulminirali su povijesnim spo-
razumom sklopljenim na Veliki petak 10. travnja 1998. godine
(Good Friday Agreement). Tim je inom zavren 30-godinji
sjevernoirski sukob, sigurno jedan od najdugotrajnijih, naj-
brutalnijih i najkrvavijih sukoba u suvremenoj Europi, u ko-
jem je ivote izgubilo 3600 ljudi, dok ih je gotovo 50 000 ra-
njeno. U zamjenu za odustajanje od terora britanska je vlada
PIRA-i omoguila ulazak u politike procese. Odredba Spora-
zuma koja predvia da e odluku o buduem ustavnom po-
loaju Sjeverne Irske slobodno i demokratskim putem do-
nijeti veina tamonjega stanovnitva, pri emu takva odluka,
uz isto tako izraenu suglasnost stanovnitva u Republici Ir-
skoj, moe dovesti do ujedinjenja temelj je zbog kojeg su
republikanci prihvatili Sporazum. Upravo je to cilj koji su do
tada republikanci nastojali ostvariti terorom (Bilandi, 2005.).4
Primjena kondicionirane moi na meusobni odnos dr-
ave i teroristikih organizacija nema osobito znaenje. Bilo
kakvo meusobno kondicioniranje teko je primjenjivo. Ana-
liza suvremenih politikih procesa ne upuuje na bilo kakve
pozitivne efekte kondicioniranja na relaciji drava terori-
stike organizacije. No kondicionirana mo ima posebnu va-
nost kada se zasebno analiziraju teroristike organizacije. Or-
ganizacija se smatra najvanijim izvorom moi (Lindblom, 1977.,
840 26). Kondicionirana mo znai da iz organizacije, kao oblika
DRU[. ISTRA@. ZAGREB povezivanja ljudi sa slinim interesima, vrednotama i shva-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
anjima, izvire ono uvjeravanje koje je nuno za podinjava-
STR. 837-859 nje ciljevima organizacije (Galbraith, 1983.).
BILANDI, M.:
Terorizam je uvjetovan socijalnim i politikim kontekstom.
TERORIZAM... Teroristom se postaje kroz stanoviti proces "politike (re)so-
cijalizacije". Potencijalni teroristi esto ponu kao simpatizeri
teroristike organizacije, potom ponu pruati pasivnu podr-
ku, a s vremenom postaju njezini potpuno lojalni lanovi. Da
bi netko postao teroristom, trebaju biti zadovoljena tri uvjeta:
motivacija pojedinca, prilika da se postane terorist i prihvat-
ljivost pojedinca od strane teroristike organizacije koja kao
ekskluzivna grupa odluuje hoe li koga primiti u lanstvo.
Teroristika organizacija je organizacija sa socijalnim obiljeji-
ma (Hudson, 1999.). Nakon ulaska u teroristiku organizaciju
prema pojedincima se vri pritisak prema punoj pripadnosti i
postizanju konsenzusa u pogledu ciljeva organizacije. Unutar
organizacije pojedincima se razvija osjeaj pripadnosti, osje-
aj samopotovanja i sustav uvjerenja kako bi teroristiki in
smatrali prihvatljivim (dehumanizacija rtava) u odnosu na
konane ciljeve (socijalni i politiki uinci terora) teroristike
organizacije koji su vrhovni (Stern, 2006.; Hamad, 2007.). O
vanosti osjeaja pripadnosti dovoljno govori injenica da po-
jedine teroristike organizacije inu ulanjenja pridaju cere-
monijalna obiljeja; ulazak, primjerice, u u Al Qa'idu radi-
kalni islamisti diljem svijeta smatraju posebnom au (Gu-
naratna, 2002., 8). Uostalom, pripadnici Al Qa'ide tajno pola-
u zakletvu osobno Osami bin Ladenu (Gerges, 2005., 36-37).
Teroristike organizacije zahtijevaju totalnu posveenost svo-
jih lanova organizaciji, reguliraju meusobne odnose, trae
koheziju kroz meuovisnost i meusobno povjerenje i, nada-
sve, uvjeravaju svoje lanove (indoktrinacija) u potpuno pri-
hvaanje ciljeva i naina djelovanja teroristike organizacije.
S porastom radikalizacije grupni identitet nadilazi pojedina-
ni, teroristi individualni identitet podreuju kolektivnom,
individualno prosuivanje i ponaanje pod utjecajem je orga-
nizacije. Primjerice, prema pravilima Al Qa'ide, njezini lano-
vi mogu izrei svoje miljenje i ak utjecati na odluke elnika.
Te se odluke mogu i promijeniti ako tako odlui veina bora-
ca. Na taj se nain daje na vanosti borcima koji su snaga Al
Qa'ide (Hamad, 2007.).
Teroristike organizacije posjeduju kondignu mo. One
ne doputaju naputanje, sankcije su stroge i okrutne, naj-
ee sa smrtnim ishodom. Primjerice, nizom Opih vojnih
uredbi (General Army Orders) i "Zelenom knjigom" (Green Book:
IRA Training Manual) PIRA je propisala sve elemente vane za
funkcioniranje organizacije, kao i sankcije za prekritelje po-
841 jedinih pravila ponaanja. Za krenje bilo koje od propisanih
DRU[. ISTRA@. ZAGREB odredbi najblaa propisana kazna jest otputanje iz lanstva,
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
dok je za one najtee sluajeve (izdaja, kraa oruja PIRA-e)
STR. 837-859 propisana smrtna kazna, koju, nakon izricanja od strane Voj-
BILANDI, M.:
nog suda, mora potvrditi Vojno vijee (Bilandi, 2005.). Kon-
TERORIZAM... dicioniranje lanstva teroristike organizacije, njegovo disci-
pliniranje, reguliranje njegova ponaanja uz svladavanje op-
e i specijalizirane izobrazbe znai jaanje unutarnje snage
teroristikih organizacija. John Kenneth Galbraith to naziva
bimodalnom simetrinou, to znai da organizacija moe
postii vanjske ciljeve samo ako je prethodno postigla podi-
njavanje unutar same sebe. Jessica Stern (2006., 167) istie va-
nost otpornosti i sposobnosti teroristikih organizacija. Otpor-
nost je snaga teroristike organizacije da podnese gubitke, dok
je sposobnost mogunost realizacije teroristikih napada. Uin-
kovitost teroristike organizacije rezultat je obaju obiljeja. O
vanosti bimodalne simetrinosti i otpornosti teroristikih or-
ganizacija u svojoj autobiografskoj knjizi "U mrei zla" uvjer-
ljivo svjedoi Ali Hamad, bivi pripadnik Al Qa'ide. Prema
Hamadu, Al Qa'ida posebnu panju posveuje procesu soci-
jalizacije kako bi zadrala ljude. Al Qa'ida se boji jedino udara
iznutra, to znai da su lanovi Al Qa'ide istodobno njezina
najvea mo i najslabija toka. Istupanje ljudi iz Al Qa'ide,
prema Hamadu, znailo bi da je njezin pristup pogrean te da
gubi svoju vrijednost i duhovni utjecaj. Drugim rijeima, kon-
dicionirana mo Al Qa'ide time bi bila dovedena u pitanje. S
druge strane, Hamad istie da je umiranje (rtvovanje) lano-
va Al Qa'ide dokaz da je njezin put ispravan. Stajalita bive-
ga lana Al Qa'ide sasvim su utemeljena. Dosadanje na-
cionalne i meunarodne protuteroristike strategije nisu ba
djelotvorne u borbi protiv terorizma. Stoga se namee zaklju-
ak o potrebi ponovnoga promiljanja i razmatranju opcija za
ukljuivanje elemenata kompenzacijske i, posebno, kondicio-
nirane moi u budue protuteroristike strategije. Amnestija i
nastojanja za pridobijanjem lanova Al Qa'ide za izlazak iz
vodee organizacije dihadistikoga pokreta potencijalno se
ine efikasnim protuteroristikim mjerama.

Meka mo
Mo je jedan od sredinjih pojmova meunarodnih odnosa.
No za razliku od prijanjega razdoblja i dominacije jednostra-
noga shvaanja moi baziranog na sili, zadnja dva desetljea
u meunarodnim odnosima uestalo se govori o dva oblika
moi: tvrdoj moi (hard power) i mekoj moi (soft power). Veza iz-
meu tih dvaju pojmova jest ta to su to dva aspekta sposob-
nosti da se postignu odreeni ciljevi utjecajem na ponaanje
drugih. Pojam meke moi vee se uz harvardskoga profesora
842 Josepha Nyea.5
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Analizom se mogu pronai zajedniki elementi kondi-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
cionirane i meke moi. No meka mo ipak je zaseban teorij-
STR. 837-859 ski okvir. Meka mo je sposobnost dobivanja onoga to se eli
BILANDI, M.:
posredstvom atraktivnosti, a ne prisile ili plaanja. Ona izras-
TERORIZAM... ta iz atraktivnosti drave, odnosno njezine kulture, politikih
ideala, politikih vrijednosti i provedbe legitimnih politika. Jo-
seph Nye meku mo definira kao sposobnost uvjeravanja
drugih da ele to vi elite. Nepobitno je da drave dio cilje-
va ostvaruju ili mogu ostvariti iskljuivo prisilom. No postoje
i ciljevi koji se mogu postii posredstvom "drugog lica moi"
(the second face of power),6 odnosno meke moi. Drava moe
postii rezultate koje eli u svjetskoj politici zato to je druge
drave ele slijediti, dive se njezinim vrijednostima, oponaa-
ju njezin primjer i tee njezinoj razini napretka i otvorenosti.
U tom je sluaju vano postaviti agendu prema kojoj e dra-
ve drugima na svjetskoj sceni biti atraktivne, a ne prisiljavati
druge na promjene prijetnjom uporabe vojnih snaga ili go-
spodarskih sankcija. Meka mo poiva na sposobnosti obliko-
vanja preferencija drugih. To je jednostavno sposobnost pri-
dobivanja drugih da ele isto to i vi, a ne prisiljavanja drugih
da ine ono to vi elite. Ona ima efekt irenja stvarajui opi
utjecaj, za razliku od tvrde moi, koja proizvodi specifinu
akciju. Meka se mo ne moe poistovjetiti iskljuivo s utjeca-
jem, iako ona predstavlja jedan od izvora utjecaja, jer utjecaj
moe biti postignut i prijetnjama i nagradama. Meka je mo
vie i od persuazije ili pokretanja ljudi snagom argumenata.
To je sposobnost postizanja atraktivnosti koja vodi do prista-
naka za neto ili nekoga (Nye, 2010.).
Koncept meke moi primjenjiv je na terorizam. Joseph
Nye utemeljeno tvrdi da teroristike organizacije posjeduju i
tvrdu i meku mo. Tvrda mo je nasilje, odnosno teror. Meka
mo teroristikih organizacija jest njihova sposobnost dobiva-
nja onoga to ele privlaenjem panje, a ne upotrebom sile.7
To je borba za srce i duu. Ostvarenje ciljeva teroristikih or-
ganizacija i terorizma u jednakoj mjeri ovisi o mekoj moi, o
sposobnosti pridobivanja podrke irih masa, kao i o njiho-
vim nasilnim kapacitetima. Meka mo terorizma u suprotno-
sti je s onim s im se terorizam poistovjeuje (teror). No meka
mo ima iste efekte kao i nasilje odnosno sposobnost unite-
nja drugih od strane teroristikih organizacija. (Furedi, 2009.,
224; Nye, 2010.). Posredstvom meke moi teroristike organi-
zacije pridobivaju podrku irih masa iz kojih novae nove la-
nove. Al Qa'ida ima snanu meku i tvrdu mo. Ukupno, ta
globalna mrea s elijama u 60-ak drava, s vie od 100 000
vojno osposobljenih lanova i 6-7 milijuna simpatizera (Gu-
naratna, 2002.; Sageman, 2004.; Stern, 2006; Offman, 2007.), ne
843 samo da je jedan od najznaajnijih sigurnosnih izazova su-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB vremenoga svijeta nego nesumnjivo i subjekt meunarodnih
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
odnosa8 i globalne politike.
STR. 837-859 Kakav je odgovor svjetske zajednice na terorizam i jaa-
BILANDI, M.:
nje moi teroristikih organizacija? Nakon brutalnog udara na
TERORIZAM... SAD 11. rujna 2001. meunarodna zajednica pod amerikim
vodstvom naglasak je stavila na silu. Meka je mo kao protu-
teroristiki odgovor zanemarena. Bio je to pogrean pristup.
Amerikanci su vojnim akcijama sruili reime u Afganistanu i
Iraku, ali nisu sprijeili terorizam. tovie, Al Qa'ida je danas
jaa nego dosad (Bilandi, 2008.a, b). Stoga je oito dolo vri-
jeme za definiranje novih protuteroristikih nacionalnih i me-
unarodnih strategija. Aspekte meke moi nove bi strategije
svakako trebale akceptirati. Razlog je vrlo jednostavan: Al
Qa'ida uiva popularnost i podrku u nizu islamskih drava.
Istraivanje koje su strunjaci University of Maryland proveli
potkraj 2006. i na poetku 2007. to jasno potvruje. Istrai-
vanje stavova u odnosu na meunarodnu politiku (Program
on International Policy Attitudes) objavljeno je u travnju 2007.,
a obuhvaalo je istraivanje stavova u etiri drave: Maroku,
Egiptu, Pakistanu i Indoneziji. Istraivanje je pokazalo kako
stanovnitvo navedenih drava u rasponu od 73% (Indone-
zija) do 92% (Egipat) smatra da je cilj SAD-a oslabiti i podije-
liti islamski svijet. Taj cilj, uz ostvarenje dominacije na Bli-
skom i Srednjem istoku, po njihovu miljenju ima i ameriki
"rat protiv terora". Raspon takvih stajalita kree se od 53% u
Indoneziji do 86% u Egiptu. Nadalje, 91% Egipana, 68% Ma-
rokanaca, 36% Pakistanaca i 30% Indoneana opravdava te-
roristike udare na amerike ciljeve na Bliskom i Srednjem is-
toku. Prema rezultatima istraivanja, u Maroku i Egiptu 70%
stanovnitva opravdava samoubilake akte, 38% stanovnitva
(prosjek) u 4 drave ima negativne stavove prema SAD-u,
dok 15% njih opravdava teroristike akte na Amerikance di-
ljem svijeta. Posebno je znakovito da u Egiptu 56%, stanov-
nitva, u Indoneziji 39%, u Maroku 30% te u Pakistanu 16%
stanovnitva podrava Al Qa'idine akcije ili stajalita prema
SAD-u, dok pozitivne stavove prema Osami bin Ladenu ima
40% ljudi u Egiptu, 27% u Maroku, 27% u Pakistanu i 21% u
Indoneziji (Muslim Public Opinion on US Policy, 2007.). Prem-
da izraena stajalita ne znae i konkretnu akciju, rezultati
ovih istraivanja trebali bi zabrinuti suvremeni svijet. Nemo-
gunost dijela muslimanskoga svijeta da iz niza razloga os-
tvari svoje politike ciljeve miroljubivim sredstvima, izloe-
nost ponienjima i krenju ljudskih prava zamjetnoga dijela
muslimanske populacije, represija kojoj je dio muslimansko-
ga stanovnitva izloen u matinim dravama, neimatina i
bijeda dijela muslimanske populacije i nejednakost u raspo-
844 djeli bogatstva, razne (i instrumentalizirane) interpretacije is-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB lama i dihada, nezadovoljstvo loom vladavinom u mati-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
nim dravama, osjeaj ugroenosti i nezadovoljstvo global-
STR. 837-859 nim previranjima na meunarodnoj politikoj sceni te protu-
BILANDI, M.:
amerikanizam sve su faktori koji kontinuirano pridonose
TERORIZAM... kadrovskom te funkcionalno-organizacijskom obnavljanju tero-
ristikih organizacija u islamskom svijetu, a time i Al Qa'ide.
Kontinuirani pozivi Osame bin Ladena muslimanskoj popu-
laciji da se pridrui Al Qa'idi, populaciji koja se osjea neza-
dovoljno, obespravljeno i ponieno, unutar osjetnoga dijela
te populacije jo uvijek nailaze na plodno tlo. Dihadistiki
pokret na elu s Al Q'idom ima, a oito e imati i ubudue,
zamjetan broj pristaa. Stoga je za njegovo iskorjenjivanje,
iskorjenjivanje terorizma kojemu je posveen ili pak sprjea-
vanje njegovih uinaka, u buduim protuteroristikim strate-
gijama nuno posvetiti panju primjeni koncepta meke moi
i eliminiranju uzroka koji u islamskom svijetu uvjetuju terori-
zam.

TEORIJE SUKOBA I TERORIZAM

Terorizam je izraz krize, izraz drutvenih proturjenosti i ne-
zadovoljstva politikim i socijalnim kretanjima, ali i izraz ra-
zliitih i suprotstavljenih interesa. Polazei s tih stajalita, tero-
rizam se moe promatrati kroz razne perspektive sukoba.
Sukob pritom podrazumijeva meusobno djelovanje suprot-
stavljenih strana, koje su zbog nastojanja ostvarenja vlastitih,
a meusobno razliitih, interesa i ciljeva usmjerene na zauzi-
manje superiornijega poloaja i nanoenje poraza suprotstav-
ljenoj strani. Teorije sukoba polaze sa stajalita postojanja fun-
damentalnih razlika u interesima izmeu drutvenih skupina
koje rezultiraju sukobom, to je uobiajena i trajna odlika dru-
tva (Haralambos i Holborn, 2002., 11). James E. Dougherty i
Robert L. Pfaltzgraff (1981., 187) stoje na stajalitu da su znan-
stvenici na podruju drutvenih znanosti podijeljeni oko pi-
tanja treba li drutveni sukob promatrati kao neto racional-
no, konstruktivno i drutveno funkcionalno ili kao neto ira-
cionalno, patoloko i drutveno disfunkcionalno. Znanstve-
nici i teoretiari kojima je istraivanje sukoba u sreditu inte-
resa do sada nisu utvrdili generiku teoriju sukoba. Sandra
Cheldelin, Daniel Druckman i Larissa Fast (2003.) polaze sa
stajalita da problematika rjeenja sukoba obuhvaa teoretski
okvir, istraivake dosege i praktino djelovanje. U tim okvi-
rima, potujui dosadanja znanstvena dostignua i empirij-
ske spoznaje, ponudili su generiki okvir, odnosno kontekst,
sukoba (Slika 1), koji je krucijalan element analize sukoba. Pro-
matrajui sukobe kroz koncentrine krugove i valovite linije
koje prodiru u te krugove, istiu da je unutarnji krug sr anali-
845 ze sukoba. Taj je krug "dijagnoza sukoba" i ukljuuje uzroke i
DRU[. ISTRA@. ZAGREB izvore sukoba, tip sukoba i njegovu dinamiku. Drugi krug, "u-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
tjecaj i kontekst", analizira uvjete koji utjeu na izbor djelova-
STR. 837-859 nja u sukobu te kontekst dinamike razvoja sukoba. Sredinje
BILANDI, M.:
toke toga kruga jesu kulturoloki utjecaji na sukob i njegovo
TERORIZAM... rjeenje, lokalne i globalne strukture unutar kojih se sukob
dogaa i rjeava te legalne institucije kroz koje se posreduje
sukob i njegovo rjeenje. Ta dva kruga odreuju izbor meha-
nizama i instrumenata za intervenciju u sukob, kao i njihovu
efikasnost. Spektar instrumenata za intervenciju (nije linear-
na) u sukob vrlo je irok, a moe ih se podijeliti u dvije kate-
gorije. Prva su intervencije samih aktera sukoba posredstvom
pregovora i njihovom sposobnou postizanja sporazuma. Dru-
gu kategoriju ini niz neformalnih, formalnih i sustavnih in-
tervencija "tree strane" u sukob (pogodovanje, davanje olak-
ica, konzultacije, posredovanje, arbitraa, peace-building akci-
je itd.).

 SLIKA 1 Neformalno upletanje Formalno upletanje

Opi kontekst sukoba:
od analize sukoba do
intervencije
Kultura Situacije

Vrste
Legalne Izvori
institucije Dinamika Identiteti

Struktura
Sistemsko upletanje Pregovaranje

Izvor: Cheldelin i dr., 2003., 6

Nepostojanje opeprihaene teorije sukoba ostavlja prostor

za promatranje sukoba s razliitih motrita i odreenje suko-
ba s obzirom na njihov razliit uzrok, karakter i prirodu, mode-
le za rjeenja sukoba itd.9 Unato osjetnim razlikama meu
perspektivama i teorijama sukoba, sve one imaju jedan zajed-
niki element: mo i uporabu moi.
Analiza sadraja teorija ili promiljanja sukoba ima ne sa-
mo teoretsku vanost, ve i vanost u pogledu praktine pri-
mjene na terorizam kao oblik sukoba. Najmanje su etiri razlo-
ga koja to dokazuju:
1. pruanje mogunosti za utvrivanje uzroka sukoba
2. pruanje mogunosti za utvrivanje prirode odnosno
karaktera sukoba
3. stvaranje uvjeta za oblikovanje modela za
objanjenje sukoba
846 4. stvaranje pretpostavki za rjeenje sukoba.
Realistini i nerealistini sukobi
Lewis A. Coser (1969.) sukobe dijeli na realistine (realistic) i
nerealistine (nonrealistic). Socijalne sukobe koji u odreenom
drutvenom odnosu dvaju subjekata proizlaze iz frustracije
zbog specifinih zahtjeva koji su izravno usmjereni prema iz-
voru frustracija (druga strana u sukobu) te procjene sudioni-
ka da su takvi zahtjevi ostvarivi (ostvarenje pobjede u suko-
bu) Coser naziva realistinim sukobima. Rije je zapravo o si-
tuaciji u kojoj je sukob sredstvo za ostvarenje cilja. Realistini
sukobi podrazumijevaju uporabu raznih sredstava za ostva-
renje cilja. Nerealistini sukobi jesu pak oni u kojima dolazi
do oslobaanja tenzija strana u sukobu i nisu usmjereni na
ostvarenje konkretnoga krajnjeg cilja. Rije je o sluajevima
kada su sukobi sami sebi svrha. Za razliku od realistinih su-
koba, kod kojih postoje alternative za ostvarenje cilja, kod
nerealistinih postoje alternativni objekti za usmjerenje tenzi-
ja. Sluaj Al Qa'ide zasigurno je pogodan primjer za primje-
nu shvaanja Lewisa Cosera na terorizam. Analizom etiriju
(1992.; 1996.; 1998.; 2001.) fetvi (fatwa)10 kojima je Osama bin
Laden pozvao na sveti rat mogu se zbrojiti ciljevi Al Qa'ide.
To su: ujedinjenje muslimanskoga svijeta u borbi protiv
SAD-a i njegovih saveznika; ruenje sekularnih i prozapad-
nih reima u muslimanskim dravama na Bliskom/Srednjem
istoku te stvaranje panislamistikoga kalifata, odnosno svjet-
ske muslimanske drave/ume (Jones i Libicki, 2008., xv). Ana-
lizom ciljeva dolazi se do zakljuka da sukob Al Qa'ide i me-
unarodne zajednice predvoene SAD-om ulazi u okvire i
realistinih i nerealistinih sukoba. No analiza praktinih so-
ciopolitikih uinaka Al Qa'ide upuuje na drugaiji zaklju-
ak: ni jedan cilj Al Qa'ida do sada nije ostvarila. Ako se i pri-
hvati mogunost ostvarenja prvih dvaju ciljeva, trei je cilj Al
Qa'ide u okvirima realpolitikih trendova zasigurno neostva-
riv. U tom sluaju sukob Al Qa'ide i meunarodne zajednice
predvoene SAD-om ulazi u okvire nerealistinih sukoba,
sukoba u kojem je ubilaka teroristika kampanja Al Qa'ide
sama sebi svrha.
Ovim teoretskim modelom mogu se analizirati dosezi
sjevernoirskoga, bliskoistonoga te panjolsko/francusko-ba-
skijskoga sukoba, u kojima je, u njihovoj suvremenoj fazi od
1960-ih, terorizam u sreditu sukoba. Palestinske teroristike
organizacije uporabom terorizma nisu uspjele ostvariti svoj
cilj: stvoriti neovisnu palestinsku dravu. U tim nastojanjima
nije uspjela ni ETA. U ostvarenju svojega cilja uspostave ne-
ovisne irske drave na teritoriju cjelokupnoga irskog otoka
za sada nije uspjena ni PIRA. Premda je, ukupno promatra-
no, rije o realistinim sukobima, izdvojeno promatranje ost-
847 varenja ciljeva pokazuje da je rije o nerealistinim sukobima.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Ako se zakljuak o neostvarenju ciljeva palestinskih i (sjever-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
no)irskih teroristikih organizacija povee s injenicom da su
STR. 837-859 sjevernoirski i bliskoistoni sukob izrazito sloeni sukobi u
BILANDI, M.:
kojima su ciljevi i dalje postojani, oba sukoba moemo svrsta-
TERORIZAM... ti u tip sukoba koji je Edward E. Azar sa suradnicima (Mar-
shall, 1999., 134-135) nazvao "produljeni drutveni sukob"
(Protracted Social Conflict). Rije je o dugotrajnim sukobima s
velikim ulozima, u kojima sudjeluju cjelokupna drutva (i s
elementima ratovanja), pri emu sukob djeluje kao faktor
socijalnog identiteta i solidarnosti. Ti sukobi nisu pojedinani
dogaaji niti su skup dogaaja, nego su zapravo procesi. Po
Azarovu miljenju (1990.), ovaj sukob nastaje kada u nekom
drutvu postoje razliite skupine (religijske, etnike, nacional-
ne, kulturne itd.) koje nastoje ostvariti i osigurati svoj zasebni
identitet. Ako jedna skupina unutar drutva ne moe ostva-
riti ekonomsku sigurnost, onemoguena je u sudjelovanju u
politikom procesu, fiziki je ugroena ili je druga skupina ne
priznaje, dolazi do gubitka njezina zasebnog identiteta, koji
ona nastoji povratiti inei sve to je u njezinoj moi. Druga-
ije kazano, rije je o tvrdokornim sukobima za koje nije lako
pronai rjeenje, a pitanje je jesu li uope i rjeivi.

Teorija rjeenja sukoba

Teorija rjeenja sukoba (Conflict Resolution Theory) vee se uz
ime profesora Johna Burtona (Burton, 2001.). Rije je o holisti-
kom pristupu duboko ukorijenjenim sukobima i pokuaju nji-
hova trajnog rjeenja, koje ukljuuje multidisciplinarna
podruja djelovanja: politiko, socijalno, religijsko, pravno,
kulturoloko, povijesno, ekonomsko, komunikacijsko, socio-
psiholoko itd. Kao pragmatian pristup, teorija rjeenja suko-
ba usmjerena je na stvaranje multidimenzionalnoga procesa
koji ukljuuje razne aktere, pitanja, norme i okvire za razu-
mijevanje sukoba. Analizom subjektivnih i objektivnih aspe-
kata sukoba teorija je usmjerena na rjeenje sukoba. Podra-
zumijeva dugotrajan proces, koji se moe podijeliti u tri faze:
stvaranje uvjeta za postizanje sporazuma izmeu sukobljenih
strana, postizanje sporazuma i provedba sporazuma. Ova se
teorija naslanja na teoriju ljudskih potreba (Human Needs The-
ory), koja tvrdi da postoje temeljne ljudske potrebe univer-
zalnoga karaktera (primjerice, ostvarenje sigurnosti, prizna-
nje identiteta, mogunost razvoja), ije zadovoljenje moe eli-
minirati iskljuive zasebne ciljeve i time dovesti do rjeenja
sukoba. Zadovoljenje tih temeljnih ljudskih potreba uvjet je
razvoja i stabilnosti drutva (Vayrynen, 2010.). U protivnom,
ako su pojedinci kao pripadnici drutvenih skupina od strane
vlasti, raznih elita ili drugih drutvenih skupina onemogue-
848 ni u ostvarenju svojih potreba, drutvena nestabilnost i sukob
DRU[. ISTRA@. ZAGREB su neizbjeni. Zadatak je teorije rjeenja sukoba kreirati dru-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
tvenu okolinu u kojoj e temeljne ljudske potrebe biti zado-
STR. 837-859 voljene. Time bi se sukob transformirao iz okvira igre s "nul-
BILANDI, M.:
tim rezultatom" (zero sum game) u okvir u kojem nema pobjed-
TERORIZAM... nika i gubitnika, nego u kojem svi pobjeuju (non-zero sum ga-
me/win-win game). Teorija rjeenja sukoba podrazumijeva du-
gotrajni proces u kojem je potrebno provesti politike, ekonom-
ske, institucionalne i socijalne reforme kako bi se stvorio novi
dravno-drutveni okvir unutar kojeg bi temeljne ljudske
potrebe mogle biti zadovoljene. Pritom je vano razrijeiti i
meugrupni sukob, to je zadatak "diplomacije na dva kolosi-
jeka" (Track Two Diplomacy). To podrazumijeva sudjelovanje
slubene diplomacije (prvi kolosijek) i predstavnika sukoblje-
nih grupa (drugi kolosijek), iji meusobni kontakti uz po-
mo posrednika trebaju dovesti do promjene percepcije su-
koba, promjena stavova lanova njihovih grupa prema dru-
goj grupi i sukobu te razvijanju ekonomske suradnje (Cun-
ningham, 1998.).
Kakve su mogunosti i rezultati primjene teorije rjeenja
sukoba na terorizam? Prije svega, oito je kako teorija rjee-
nja sukoba nije usmjerena na eliminaciju sukoba nego na nje-
govu transformaciju u miroljubiv nenasilni proces socijalnih i
politikih promjena (Miall i dr., 2005., 25). Time su sadraji i
ciljevi teorije rjeenja sukoba vremenski nedefinirane katego-
rije. Sjevernoirski sukob, u kojem je terorizam sredinji ele-
ment, jedan je od najdugotrajnijih, najkrvavijih i najtvrdokor-
nijih sukoba na svijetu. Sporazumom sklopljenim (uz ameri-
ko posredovanje) na Veliki petak, 10. travnja 1998. (Good Fri-
day Agreement), u Sjevernoj Irskoj je nakon 30 godina nasilja
nastupio relativan mir. Analitikim pristupom uoava se da je
Sporazum na Veliki petak nastao kao sublimat uvjeta i instru-
menata iz teorije rjeenja sukoba. Sporazum je priznao da svi
sudionici sukoba imaju legitimne potrebe koje moraju biti
zadovoljene kako bi se sukob mogao rijeiti. Njihovo zadovo-
ljenje moe se ostvariti institucionalnim promjenama i stva-
ranjem novih institucija u politikom, socijalnom i gospodar-
skom podruju, to zapravo podrazumijeva stvaranje novoga
dravno-politikog okvira. Takoer se uoava da je Sporazum
postignut primjenom tzv. "diplomacije na dva kolosijeka" (Track
Two Diplomacy) kao sredinjeg instrumenta "teorije rjeenja
sukoba". Drugo, Sporazum je postavio sasvim drugaiji mo-
del vlasti u Sjevernoj Irskoj od onoga na razini Ujedinjenoga
Kraljevstva. Na unutarnjoj razini ustanovljen je konsocijativ-
ni model, koji podrazumijeva podjelu vlasti izmeu katolika
i protestanata, umjesto dotadanje dominacije protestanata.
Tree, sadrajno promatrano, Sporazum je rezultat umjereno-
849 ga politikog pristupa problemu i on nudi primjeren okvir
DRU[. ISTRA@. ZAGREB svim stranama za postizanje ciljeva nenasilnim sredstvima:
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
unionistima da Sjeverna Irska ostane dio Ujedinjenoga Kra-
STR. 837-859 ljevstva, a republikancima da stvore jedinstvenu irsku dra-
BILANDI, M.:
vu. Teorija rjeenja sukoba adekvatan je okvir koji je, s razli-
TERORIZAM... itim uspjehom, primijenjen i na ostale sukobe koje u bitnoj
mjeri obiljeava terorizam: rjeenje pitanja aparthejda u Ju-
noafrikoj Republici, rjeavanje baskijskoga pitanja u panjol-
skoj, palestinsko-izraelski sukob, izraelsko-libanonski sukob.

Model triju stupova

Utemeljitelj teorijskoga pristupa sukobu, poznatog kao "mo-
del/okvir triju stupova" (Three Pillar Framework) jest Dennis
Sandole, profesor na Institute for Conflict Analysis and Reso-
lution, George Mason University. Rije je o modelu (Slika 2)
koji predstavlja teorijski okvir za analizu i rjeenje bilo kojeg
sukoba u bilo kojoj dinamikoj fazi. U analizi sukoba Dennis
Sandole polazi od same dinamike. Sukob ima nekoliko faza:
zaeci sukoba (initiation), eskalacija sukoba (escalation), kon-
trolirano zadravanje sukoba i sprjeavanje njegova irenja
(controlled maintenance), moebitno poputanje sukoba (de-es-
calation) i zavretak sukoba (termination). Sandole nadalje ra-
zlikuje latentne sukobe (latent conflicts preMCPs), manifest-
ne procesne sukobe (manifest conflict processes MCPs) i agre-
sivno manifestne procesne sukobe (aggressive manifest conflict
processes AMCP). Latentni sukobi jesu sukobi u nastajanju,
MCPs sukobi jesu sukobi u kojima je nasilje ve izraeno, dok
su AMCP sukobi oni kod kojih je nasilje tako izraeno da mo-
 SLIKA 2 e imati destruktivne uinke za strane u sukobu (Sandole i van
Model triju stupova der Merwe, 1993.; Sandole, 1998., 2003., 2004.).

Stup 2 Stup 1 Stup 3

Uzroci i uvjeti Sukob Intervencije u sukobe

nastajanja sukoba [Latentni (pre-MCP) MCP/AMCP] Ciljevi tree strane
Osobna razina Organizacije [nasilne] Prevencija sukoba (Prevention)
Drutvena razina Problemi Upravljanje sukobom
Meunarodna razina Ciljevi Izravnavanje sukoba
Globalna/ekoloka razina Znaenja Rjeenje sukoba
Upravljanje sukobima Transformacija sukoba
Orijentacije (Prevencija sukoba
Sukob Provention)
Okolina Pristupi tree strane
Kompetitivni i/ili kooperativni
procesi
Negativne i/ili pozitivne ori-
jentacije prema miru
Track-1 i/ili Track-2 uloge
i procesi

Izvor: Sandole, 2003., 43

DRU[. ISTRA@. ZAGREB Prvi je stup usredotoen na elemente sukoba (conflict ele-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
ments), to ukljuuje aktere sukoba, pitanja zbog kojih su su-
STR. 837-859 protstavljene strane sukobljene, ciljeve sukoba, sredstva koja
se primjenjuju u sukobu (miroljubiva ili nasilna), orijentacije
BILANDI, M.:
TERORIZAM... aktera sukoba u pogledu usmjeravanja sukoba (izbjegavanje
sukoba, konfrontacija, kompromis, prostor drutvene okoline
u kojoj se sukob dogaa promatran s povijesnog aspekta, po-
litikog aspekta, socijalnog, religijskog, institucionalnog as-
pekta itd.).
Drugi stup analizira uzroke sukoba i uvjete sukoba (con-
flict causes and conditions) koji imaju operativnu dimenziju na
razliitim razinama, koje su predmet interesa raznih znanosti
i ekspertiza: a) individualna razina fiziologija, biologija, psi-
hologija, psihijatrija, teologija; b) socijetalna razina sociolo-
gija, povijest, politologija, antropologija, ekonomija; c) meu-
narodna razina specijalisti sa socijetalne razine te diploma-
cija i meunarodni odnosi; d) globalna razina/ razina ekologi-
je demografija, ekologija, geologija.11 Trei je stup usredoto-
en na intervencije "tree strane" (third party intervention) u
sukobu. Intervencije se promatraju kroz dvije kategorije: ci-
ljeve intervencije i sredstva/pristupe intervencije u sukobu.
Ciljevi intervencije ukljuuju: a) prevenciju sukoba (conflict
prevention), b) upravljanje sukobom (conflict management), c)
"izravnavanje" sukoba (conflict settlement),12 d) rjeenje sukoba
(conflict resolution) i stvaranje uvjeta "negativnoga mira" (od-
sutnost nasilja) i e) transformaciju sukoba (conflict transforma-
tion),13 odnosno stvaranje "pozitivnoga mira". Sredstva, od-
nosno pristupi, intervencijama jesu: a) konfrontacijski (confron-
tational) ili suradniki (collaborative) pristup, b) pristup "nega-
tivnoga" (odsutnost nasilja) ili "pozitivnoga" (eliminacija uz-
roka sukoba) mira i c) uporaba slubene (track 1 diplomacy) i
neslubene (multi-track diplomacy) nacionalne i meunarod-
ne diplomacije. Zakljuno, "model/okvir triju stupova" jest te-
orijski pristup koji smatra da je sukob na bilo kojoj razini
(stup 1) kompleksan prema svojoj etiologiji (stup 2), zbog e-
ga se za njegovo rjeavanje takoer zahtijeva sveobuhvatan i
kompleksan pristup (stup 3).
Kakvi su dosezi primjene "modela triju stupova" na ana-
lizu problematike terorizma i rjeavanja pitanja terorizma?14
Prethodno je istaknuto da je terorizam fenomen koji se gene-
rira iz politikoga podruja. Analiza procesa terorizma poka-
zuje da ima tri temeljna elementa:
1. uzroke koji dovode do politikoga nasilja koje prerasta
u terorizam; 2. teroristike akte koje najee izvode terori-
stike organizacije, ali nerijetko i drave te 3. protuteroristi-
ku politiku, odnosno protuteroristiko djelovanje.
Dosadanji model borbe protiv terorizma nije donio re-
zultat. Nacionalne i meunarodne protuteroristike strategije
851 neefikasne su. Razlog je vrlo jednostavan: usredotoene su is-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB kljuivo na sprjeavanje izvoenja buduih teroristikih aka-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
ta, a ne na eliminaciju i iskorjenjivanje terorizma. Stoga je o-
STR. 837-859 ito rije o strategijama za borbu protiv terora, a ne terorizma.
BILANDI, M.:
Njihovo oslanjanje na realpolitiku primjenu sile kao sredstva
TERORIZAM... za eliminaciju terorizma nije efikasan pristup. Ako se u kon-
tekstu protuteroristikih strategija terorizam shvati u potpu-
nosti, tj. sa svim elementima svoje strukture, sasvim je jasno
da je najefikasnije sredstvo za eliminiranje terorizma otkla-
njanje njegovih uzroka. Nema efikasne strategije protiv tero-
rizma koja ne posveuje panju i uzrocima koji dovode do
terorizma. Naravno, ostaje pitanje mogu li se u svim sluaje-
vima otkloniti uzroci terorizma i bi li njihovo otklanjanje za-
ista i dovelo do nestanka terorizma. Bez obzira na negativan
odgovor na to pitanje, nemogue je izbjei konstataciju da e
tako dugo dok postoje politike, ekonomske i socijalne nejed-
nakosti i nepravde i tako dugo dok postoje pojedinci i sku-
pine, koji, u reakciji na takvo stanje, a s ciljem njegova otkla-
njanja i ostvarenja vlastitih ciljeva tendiraju uporabi nasilja,
postojati i terorizam. "Model triju stupova" prua sveobuhva-
tan i dubinski uvid u terorizam. Taj model upozorava na po-
trebu analize uzroka terorizma, dinamike terorizma kao obli-
ka sukoba, analize odnosa sukobljenih strana i faktora koji
utjeu na njihove odnose, kao i na okvire rjeavanja sukoba.
Primjena "modela triju stupova" stoga i jest adekvatan okvir
za definiranje sveobuhvatnih i efikasnijih nacionalnih i me-
unarodnih strategija za borbu protiv terorizma. Primjena teo-
rije rjeenja sukoba ve je dala pozitivne rezultate u Sjevernoj
Irskoj.

ZAKLJUAK: PREMA TEORIJI TERORIZMA

Suvremeni svijet jo nije naao odgovarajui odgovor na te-
rorizam. Premda je rije o jednom od najopasnijih politikih,
drutvenih i sigurnosnih izazova dananjice, terorizam je u
svojoj ukupnosti jo nedovoljno istraen fenomen. Drutveni
i politiki procesi u meunarodnoj okolini bitno su poveali
praktino-teorijske potrebe za izuavanjem terorizma i potak-
nuli nove interese istraivaa. Karakteristika je toga procesa
potreba za uvezivanjem uoenih injenica, usvojenih spozna-
ja i definiranih zakonitosti, odnosno potreba za sistematizira-
njem znanja. Ta bi sistematizacija na teorijskoj osnovi trebala
povezati bogatu empiriju terorizma. Drugim rijeima, time bi
se stvarala teorija terorizma. Taj put nije nimalo lagan, taj za-
datak je teko ostvariv, a iz dananje perspektive vrlo je upitno
je li uope ostvariv. No svakako je nadasve vrijedan pokuaja.
Ameriki politolog Stephen Sloan, ovjek koji akadem-
sku karijeru (Oklahoma University, University of Central Flo-
rida) ve 40-ak godina posveuje istraivanju terorizma i je-
852 dan je od osnivaa Memorijalnog instituta za prevenciju te-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB rorizma (Memorial Institute for the Prevention of Terrorism
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
MIPT), osnovanog u spomen na teroristiki udar u Oklahoma
STR. 837-859 Cityju 1995., zasigurno je autoritet kada je rije o raspravama
BILANDI, M.:
o terorizmu. Njegova stajalita (Sloan, 2008.) kako nejasna
TERORIZAM... meunarodna okolina i globalizacijski nered pogoduju tero-
rizmu u suvremenim uvjetima zasluuju panju. Umjesto ide-
ja o stvaranju "novoga svjetskog poretka" (New World Order),
iniciranih na poetku 1990-ih, suvremeni svijet suoen je s "no-
vim svjetskim neredom" (New World Disorder). injenica o
djelovanju 648 teroristikih organizacija u svijetu od 1968., od
kojih je njih gotovo 400 u manjem ili veem opsegu jo uvijek
aktivno, uvjerljivo se uklapa u iznesena stajalita. Imajui to
na umu, napori za daljnjim istraivanjem terorizma i prakti-
nom primjenom rezultata znanstvenih istraivanja u konkret-
nim pokuajima razrjeenja "teroristikih sukoba" nameu se
kao nasuna potreba.
Terorizam je jo uvijek opeprihvaeno generiki nedefi-
niran pojam. Unato tome, terorizam je mogue ne samo znan-
stveno izuavati nego i postojee teorijske okvire primijeniti
na terorizam. Ukljuivanje elemenata kompenzacijske i po-
sebno kondicionirane moi u budue protuteroristike strate-
gije potencijalno se ine efikasnim protuteroristikim mjera-
ma. Dosadanje oslanjanje na silu nije dalo posebnih rezulta-
ta u borbi protiv terorizma. U konanici "teroriziranje teroriz-
ma" vodilo je porastu spirale nasilja. U buduim protuteroris-
tikim strategijama stoga je nuno posvetiti panju i primjeni
koncepta meke moi i eliminiranju uzroka, koji, primjerice, u
islamskom svijetu uvjetuju terorizam. Sumarni zakljuci raz-
nih teorija sukoba pruaju mogunosti za utvrivanje uzroka
sukoba koji rezultiraju terorizmom; pruaju mogunosti za
utvrivanje prirode, odnosno karaktera, sukoba; stvaraju u-
vjete za oblikovanje modela koji objanjavaju sukob te pret-
postavke za rjeenje sukoba. Primjena teorije rjeenja sukoba
ve je dala pozitivne rezultate u Sjevernoj Irskoj. "Model triju
stupova" prua sveobuhvatan i dubinski uvid u terorizam. Taj
model upuuje na potrebu analize uzroka terorizma, dinami-
ke terorizma kao oblika sukoba, analize odnosa sukobljenih
strana i faktora koji utjeu na njihove odnose, kao i na okvire
rjeavanja sukoba. Primjena "modela triju stupova" stoga i jest
adekvatan okvir za definiranje buduih sveobuhvatnih i
efikasnijih nacionalnih i meunarodnih strategija za borbu
protiv terorizma.
Uz prikazani analitiki presjek terorizma u okvirima niza
teorija moi i teorija sukoba, terorizam se moe promatrati i kroz
druge teorijske okvire, primjerice okvire teorije socijalnog iden-
titeta (Social Identity Theory), teorije socijalnog uenja (Social
Learning Theory), teorije sistemskih neprijatelja (Enemy System
853 Theory), frustracijsko-agresivnih teorija (Frustration-Aggression
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Theory), studija etnikih sukoba (Study of Ethnic Conflict), teori-
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
ja igara (Game Theory), teorija kaosa (Chaos Theory), teorija
STR. 837-859 kompleksnosti (Complexity Theory), perspektivu javnih politi-
BILANDI, M.:
ka (Public Policy Perspective), teoriju meunarodnih odnosa
TERORIZAM... (Theory of International Relations), komunikacijske perspektive
(Communications Perspective) itd. Sumarni rezultati tih istrai-
vakih dosega moda su put za razmiljanje o temeljima iz-
gradnje teorije terorizma. Bit e to i putokaz za definiranje "te-
orije protuterorizma" kao okvira za rjeavanje pitanja terori-
zma, toga sigurnosnog izazova s poetka 21. stoljea, za koji
suvremeni svijet nije pronaao odgovarajui odgovor, a ini
se da nee ni u predvidivoj budunosti.

BILJEKE
1U svojoj knjizi Political Terrorism Alex Schmid analizira vie od stoti-
nu (109) definicija terorizma. Vidi: Schmid, 1984. Autor ovog rada u
svojoj arhivi raspolae otprilike sa 150 definicija terorizma.
2 Polazei od shvaanja britanskoga filozofa Bertranda Russella, Den-
nis Hume Wrong mo odreuje kao sposobnost ljudi da proizvedu
namjeravani i oekivani efekt u odnosu na druge ljude. Prema nje-
mu, konceptualna analiza moi ima pet elemenata: namjeravanost
moi, efektivnost moi, latentnost i manifestnost moi, unilateralni
ili asimetrini karakter, odnosno asimetrinost i balans u odnosima
moi, te karakter efekata koje proizvodi mo. Dennis Wrong razliku-
je etiri oblika moi: sila, manipulacija, persuazija i vlast (Wrong, 1988.).
3 PIRA je frakcija IRA-e nastala 1969. nakon raskola unutar republi-
kanskoga pokreta. Od tada je dominantna struja oruanoga dijela
republikanskoga pokreta.
4 Oblik kompenzacijske moi jest i amnestija. Rije je o dravnim

odlukama kojima se omoguuje ukljuivanje terorista u civilno dru-

tvo, odnosno tranzicija prema civilnom djelovanju (civic action).
Akcije iz ovoga spektra ne moraju dovesti do formalnoga sklapanja
mirovnoga sporazuma izmeu vlasti i teroristikih organizacija. Tero-
ristima se, naprosto, u zamjenu za odustajanje od nasilja i stanovito
kajanje dodjeljuje amnestija i mogunost ukljuenja u normalan
ivot. Amnestiju su posebno primjenjivale talijanske vlasti prema
pripadnicima Crvenih brigada (tal. Brigate Rosse) 1980-ih godina.
5 O mekoj moi na stanovit nain na poetku 1990-ih govorio je i
Zbigniew Brzezinski. Govorei o raspadu komunistikoga bloka i
kraju Hladnoga rata, iz kojeg je SAD iziao kao pobjednik, Brzezin-
ski je istaknuo da je SAD jedina globalna velesila dananjice. Prema
njemu, amerika globalna mo temelji se na etiri komponente moi:
globalnoj vojnoj moi, globalnom gospodarskom utjecaju, global-
nom kulturno-ideolokom utjecaju i globalnom politikom utjecaju,
koji je kumulativni rezultat prethodne tri komponente moi (Brze-
zinski, 1994.).
6 Joseph Nye za meku mo rabi i pojam "strukturalna strana moi"
(structural face of power).
7Izvoenjem teroristikih akata i preuzimanjem odgovornosti za te
854 akte teroristike organizacije skreu pozornost na sebe i svoje ciljeve.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Javnost i publicitet jesu elementi terorizma kao taktike. No kod meke
GOD. 20 (2011), moi ne radi se o ovom aspektu zadobivanja panje, nego o zadobi-
BR. 3 (113),
STR. 837-859 vanju panje i podrke za svoje ciljeve.
8 Politoloka znanost subjektom meunarodnih odnosa odreuje
BILANDI, M.:
TERORIZAM... svakoga nositelja neke aktivnosti koja utjee na meunarodne
odnose u pozitivnom ili negativnom smislu, pri emu se kao bitni
kriteriji takva odreenja navode trajnost djelovanja, svijest da se
neto uini ili ne uini te posljedice koje moraju imati meunarodno
znaenje (Vukadinovi, 1980., 82).
9 Thomas C. Schelling smatra da razliite teorije sukoba odgovaraju
razliitim znaenjima rijei sukob. Prema njemu, sredinje razliko-
vanje jest u tome shvaa li se sukob kao patoloko stanje, pri emu
se nastoje pronai razlozi sukoba i naini njegova rjeavanja ili se
pak sukob prihvaa kao realnost kada je naglasak na prouavanju
ponaanja aktera sukoba, to ulazi u podruje strategija sukoba. Vi-
di: Schelling, 2007., 13. Prema Williamu G. Cunninghamu (1998.), po-
stoje dva teorijska pristupa prouavanja sukoba. Na jednoj su strani
bihevioristi (mikroteorije), koji pokuavaju objasniti sukob istrai-
vanjem motivacijskih faktora koji dovode do sukoba na razini poje-
dinca, dok su na drugoj klasini teoretiari sukoba (makroteorije),
koji su usredotoeni na istraivanje meusobnoga djelovanja, utje-
caja i ponaanja grupa koje su podijeljene po razliitim kriterijima:
nacionalnom, etnikom, religijskom, klasnom, ideolokom, institu-
cionalnom itd.
10Fetva je formalni pravorijek o pitanjima islamskoga prava, uputa
o rjeenju nekoga problema utemeljena na erijatskom pravu.
11William Cunningham (2001.) smatra da je "drugom stupu" modela
Dennisa Sandolea potrebno dodati i organizacijsku razinu koja je
bitna za analizu nasilja teroristikih organizacija.
12 Primjerice, uporabom nasilnih peace-making akcija.
13Dennis Sandole koristi se pojmovima prevention i provention. Pojam
provention preuzeo je od Johna Burtona. Rije je o svojevrsnom neo-
logizmu koji se u strunoj literaturi sve vie rabi, izmeu ostalog, i
kao pokuaj eliminiranja negativnih konotacija koje se ponekad ve-
u uz pojam prevention. Provention je dugotrajna sustavna promjena
sukoba, odnosno institucionalne promjene koje ukljuuju onemogu-
avanje buduih sukoba i definitivnu promjenu ranijega stanja koje
je dovelo do sukoba. U okvirima rjeenja sukoba ukljuuje uvjete
dugotrajne suradnje izmeu ranije sukobljenih strana. Prevention
podrazumijeva obuzdavanje sukoba, dok je provention usmjeren na
anticipiranje buduih dogaaja i izbjegavanje sukoba.
14 Dennis Sandole (2004.) odgovor na terorizam promatra kroz tri ra-
zine. Razina "simptoma" podrazumijeva odgovor na konkretne tero-
ristike akte. Razina "odnosa" ukljuuje meugrupne, meukultur-
ne, meuorganizacijske i meudravne odnose, koji ovisno o kva-
liteti utjeu na "simptome". Razina "duboko ukorijenjenih uzroka"
terorizma uvjetovana je pokidanim "odnosima", a time se pojaavaju
i "simptomi". Ako se u protuteroristikom djelovanju odgovor usre-
dotouje prema "simptomima", prema Sandoleu, dolazi do zanema-
855 rivanja odgovora na druge dvije razine.
LITERATURA
Azar, E. (1990.), The Management of Protracted Social Conflict: Theory and
Cases, Aldershot, Dartmouth.
Bilandi, M. (2005.), Sjeverna Irska izmeu rata i mira, Zagreb, Golden
marketing-Tehnika knjiga.
Bilandi, M. (2008.a), Al Qa'ida: nastanak, struktura i strategija. Po-
lemos, 11 (1): 33-47.
Bilandi, M. (2008.b), Islamske oruane organizacije i islamizam na
primjeru Bliskog istoka. Revija za sociologiju, XXXIX (4): 307-330.
Brzezinski, Z. (1994.), Izvan kontrole, Zagreb, Otvoreno sveuilite.
Burton, J. W. (2001.), Conflict Provention as a Political System. The
International Journal of Peace Studies, 6 (1), prikazano na: http://www.
gmu.edu/programs/icar/ijps/vol6_1/Burton2.htm, uitano 15. sijenja
2010.
Cheldelin, S., Druckman, D. i Fast, L. (ur.) (2003.), Conflict: From Ana-
lysis to Intervention, London and New York, Continuum.
Coser, A. L. (1969.), The Functions of Social Conflict, New York, The
Free Press.
Cunningham, G. W. (1998.), Conflict Theory and the Conflict in Northern
Ireland, prikazano na: Conflict Archive on the Internet (CAIN), CAIN
Web Service, http://cain.ulst.ac.uk/, uitano 15. sijenja 2001.
Cunningham, G. W. (2001.), Violent Conflict in Northern Ireland: Com-
plex Life at the Edge of Chaos: Chaos, Complexity, and Conflict Resolution
Theories, 2001 National Conference on Peacemaking and Conflict Re-
solution (NCPCR), Research and Education Symposium, June 7-10,
2001, George Mason University, Fairfax, Virginia, prikazano na: Con-
flict Archive on the Internet (CAIN), CAIN Web Service, http://cain.
ulst.ac.uk/, uitano 15. sijenja 2003.
Dougherty, E. J. i Pfaltzgraff, L. R. (1981.), Contending Theories of
International Relations, New York, Harper and Row Publishers.
Dugan, L., LaFree, G., Cragin, K. i Kasupski, A. (2008.), Building and
Analyzing a Comprehensive Open Source Data Base on Global Terrorist
Events, prikazano na: http://www.ncjrs.gov/pdffiles1/nij/grants/223287.
pdf, uitano 11. veljae 2009.
Furedi, F. (2009.), Poziv na teror: Rastue carstvo nepoznatog, Zagreb,
Naklada Ljevak
Galbraith, J. K. (1983.), Anatomija moi, Zagreb, Stvarnost.
Gerges, A. F. (2005.), The Far Enemy: Why Jihad Went Global, Cam-
bridge/New York, Cambridge University Press.
Gibbs, J. P. (1989.), Conceptualization of Terrorism. American Socio-
logical Review, 54 (3): 329-340, American Sociological Association, pri-
kazano na: http://people.uncw.edu/ricej/, uitano 18. rujna 2009. doi:10.
2307/2095609
Giddens, A. (2007.), Sociologija, Zagreb, Nakladni zavod Globus.
Gunaratna, R. (2002.), Inside Al Qaeda: Global Network of Terror, New
York, Columbia University Press.
Hamad, A. (2007.), U mrei zla: meunarodni terorizam i "Al-Kaida",
856 Banja Luka, Glas Srpske i Una press.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Haralambos, M. i Holborn, M. (2002.), Sociologija: Teme i perspektive,
GOD. 20 (2011), Zagreb, Golden marketing.
BR. 3 (113),
STR. 837-859 Hudson, A. R. (1999.), The Sociology and Psychology of Terrorism: Who
Becomes a Terrorist and Why? A Report Prepared under an Intera-
BILANDI, M.:
TERORIZAM...
gency Agreement by the Federal Research Division, Library of Con-
gress, Washington, The Library of Congress.
Jones, G. S. i Libicki, C. M. (2008.), How Terrorist Groups End: Lessons
for Countering al Qa'ida, Santa Monica, RAND Corporation.
Kalanj, R. (1994.), Moderno drutvo i izazovi razvoja, Zagreb, Hrvatsko
socioloko drutvo i Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta u Za-
grebu.
Klai, B. (1974.), Veliki rjenik stranih rijei, Zagreb, Zora.
Laqueur, W. (1977.), Terrorism, London, Weidenfeld and Nicholson.
Laqueur, W. (1987.), The Age of Terrorism, Boston, Little Brown.
Lindblom, E. C. (1977.), Politics and Markets: The World's Political-
Economy System, New York, Basic Books.
Marshall, G. M. (1999.), Third World War: System, Process and Conflict
Dynamics, Lanham, Rowman and Littlefield Publishers Inc.
Miall, H., Ramsbotham, O. i Woodhouse, T. (2005.), Contemporary
Conflict Resolution: The Prevention, Management and Transformation of
Deadly Conflicts, Cambridge, Polity Press.
Muslim Public Opinion on US Policy, Attacks on Civilians and al Qaeda
(2007.), prikazano na: http://www.worldpublicopinion.org/pipa/pdf/
apr07/START_Apr07_rpt.pdf, uitano 15. prosinca 2009.
Novali, F. (2005.), Mo i podinjavanje. Polemos, 8 (1-2): 239-263.
Nye, J. (2010.), Soft Power and Higher Education, prikazano na: http://
net.educause.edu/ir/library/pdf/ffpiu043.pdf, uitano 5. veljae 2010.
Offman, C. (2007.), Today's Jihadists: Educated, Wealthy and Bent on
Killing? National Post, July 3, prikazano na: http://www.nationalpost.com/,
uitano 15. kolovoza 2009.
Sageman, M. (2004.), Understanding Terror Network, Philadelphia, U-
niversity of Pennsylvania Press.
Sandole, D. J. D. i van der Merwe, H. (ur.) (1993.), Conflict Resolution
Theory and Practice: Integration and Application, Manchester, Manche-
ster University Press.
Sandole, D. J. D. (1998.), A Comprehensive Mapping of Conflict and
Conflict Resolution: A Three Pillar Approach. Peace and Conflict
Studies, 5 (2): 1-31, prikazano na: http://www.gmu.edu/programs/icar/
pcs/sandole.htm, uitano 15. sijenja 2010.
Sandole, D. J. D. (2003.), Typology. U: S. Cheldelin, D. Druckman i L.
Fast (ur.), Conflict: From Analysis to Intervention (str. 42-57), London
and New York, Continuum.
Sandole, D. J. D. (2004.), The 'New' Terrorism: Causes, Conditions
and Conflict Resolution, Wiener Blaetter zur Friedensforschung (Vienna
Journal in Peace Research), prikazano na: http://icar.gmu.edu/sept11/
article14.pdf, uitano 18. sijenja 2010.
Schelling, C. T. (2007.), Strategija sukoba, Zagreb, Poslovni dnevnik, Mas-
857 media.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Schmid, P. A. i Jongman, J. A. (1988.), Political Terrorism: A New Guide
GOD. 20 (2011), to Actors, Authors, Concepts, Data Bases, Theories and Literature, Am-
BR. 3 (113), sterdam, North-Holland Publishing Company.
STR. 837-859
Schmid, A. (1984.), Political Terrorism: A Research Guide, New Bruns-
BILANDI, M.: wick, TransAction Books.
TERORIZAM...
Sloan, S. (2008.), The Evolution of Terrorism as a Global Test of Wills: A
Personal Assessment and Perspective, Oklahoma City, MIPT, Memorial
Institute for the Prevention of Terrorism, prikazano na: http://www.
mipt.org/, uitano 15. sijenja 2009.
Spencer, A. (2006.), Questioning the Concept of 'New Terrorism',
Peace Conflict and Development, 8: 1-33, prikazano na: http://www.
peacestudiesjournal.org.uk/, uitano 25. rujna 2007.
Stern, J. (2006.), Terorizam u ime Boga: zato ubijaju vjerski militanti,
Zagreb, Slovo.
Svete, U. (2006.), Strateki znaaj informacijsko-komunikacijske teh-
nologije u suvremenom meunarodnom okoliu. Polemos, 9 (2): 101-117.
Townshend, Ch. (2003.), Terorizam, Sarajevo, TKD ahinpai.
Turk, A. A. (2004.), Sociology of Terrorism. Annual Review of Sociology,
30 (1): 271-286. doi:10.1146/annurev.soc.30.012703.110510
Vayrynen, T. (2010.), Sharing Reality: An Insight from Phenomenology to
John Burton's Problem-Solving Conflict Resolution Theory, Thesis sub-
mitted for the degree of Ph.D in International Conflict Analysis Uni-
versity of Kent at Canterbury, prikazano na: http://ethos.bl.uk/, ui-
tano 25. sijenja 2010.
Vukadinovi, R. (1980.), Meunarodni politiki odnosi, Zagreb, kolska
knjiga.
Wrong, H. D. (1988.), Power: Its Forms, Bases, and Uses, Oxford, Basil
Blackwell Limited.

Terrorism in Theories
and Theoretical Perspectives
Mirko BILANDI
Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb

Terrorism is a concept around which the academic,

professional, political and wider social circles were not agreed
in terms of the generally accepted generic definition. However,
for a fuller understanding of terrorism, it is useful to analyze
the phenomenon through the prism of theories and theoretical
perspectives. This paper presents a series of theories of power
and of conflict and their application to terror, terrorism, and
terrorist organizations, as well as the relationship between
terrorist organizations, as non-state entities, and states. The
three pillars model, as a comprehensive theoretical approach
to conflict resolution, has an important role in the paper.

Keywords: terrorism, theories of power, soft power, conflict

858 theories, three pillars model, counterterrorism
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
Terrorismus. Theorien
und theoretische Perspektiven
GOD. 20 (2011),
BR. 3 (113),
STR. 837-859

BILANDI, M.: Mirko BILANDI

TERORIZAM... Philosophische Fakultt, Zagreb

In wissenschaftlichen und politischen Fachkreisen sowie in

der breiteren ffentlichkeit besteht keine bereinstimmung
hinsichtlich einer allgemein akzeptierten generischen
Bestimmung des Terrorismusbegriffs. Dennoch ist es von
groem Nutzen, dieses Phnomen vor dem Hintergrund
theoretischer Perspektiven zu analysieren, um es besser
verstehen zu knnen. Diese Arbeit bringt eine bersicht
verschiedener Theorien ber die Phnomene Macht und
Konflikt sowie ihren Bezug zu Terror, Terrorismus,
terroristischen Organisationen (im Sinne nichtstaatlicher
Entitten) und Staaten. Das besondere Interesse des
Verfassers gilt dem sog. Dreisulenmodell im Sinne eines
umfassenden theoretischen Ansatzes zur Konfliktbeilegung.

Schlsselbegriffe: Terrorismus, Machttheorien, weiche

Macht, Konflikttheorien, Dreisulenmodell, Antiterrorismus

859