RELA SR ee ea erm Rae a Mer sudbinu i sudbine mnogin drugih Ijudi.« Some NEL ye Ps ene eC oneal] Roo ESO Ne ne Mee sy Ta irdesetodnevnom putovaniu kroz nepoznate i mistiéne pustin- BOG OS Nema ere meter Trea svojimnajdubljim strahovima, slabostima inesigurnostima. Loo ESS Te cue eat Br ee eur Mena een Pen e ru Le ameMT govori o odgovornosti prema sebi i prema drugima. Valkire svje- Pe RI ae Mu Maps Lomas ar Rete Stilom kojim se etablirao kao jedan od najéitaniih pisaca u svij Re cre ey Sumer erat Petersen ciel acetal) ic) inski Paulo Coelho CO RN 4 . 5 s Q ZAG Coe/hyvibe DIELA PAULA COELHA ara esi: ‘Sonera Vision VBE dos. 0086 Zag, Osan 2 to 123540, ae OU. 818 mat some insane: bite Zaezao ssezeavae ore Serio, Ragen 17 er Sr ste oe 76 178 ‘eine Cvetinows gees in ‘Sandra Viale eit ort gatitta peor: {Bz stodo, Zagreb acacia tsk Veins Pr. Zane ‘tpl 2010. Paulo Coelho Valkire ‘pornttoge prove: ia Ungar viblz zoneswible AS vaxinas copyrant © 1932 by Palo Conte ‘ng elton was poten 3yarengprans with Ear er Asses, Suelo, CPAN, Light enone lett stranica Fava Cosha: “wor padiocotha cm Geoyigt ©2010 22 rath idan: Vezaoa, Zags {90M 078.068 908-2208 fe rad Zaime ‘apisano 12. liswpada 1988. u Kanjonu GlorietaAndes im Gaspodnji prissupi i sasa th Gospodnja obasjat” Evandele po Luk, 29 ©, Marijo ber grijeha zaéeta, smoli 2a nas koji se Tebi utjezemo, Amen. 7 i ase Zab,Prolog ja smo zai na veéeru na plati Copacabani u Rio de Janciru. § zadoséu i ushitom pisca koji se sprema objaviti svoju drugu knjigu, poklonio sam mu jedan pri- injerak rAlkemigaras. Objasnio sam mu da sam knjigu posvetio njemu, kako bih mu na svoj nagin zahvalio za sve co sam od njcga naudio u natih est godina druzenja. sam ga na aerodrom. Vee je prodicao neke dijelove knjige i skrenuo mi je pozornost Sto se dogodi samo jednom, moze se |. Ali ako se dogodi dvapux, sigurno ¢e Upitao sam ga Sto je éelio time redi. Tada mi je obja- snio da sam yeé dvaput u Zivotu imao priliku ostvariti svoje snove, a oba sam ih pura unistio. Citirao mi je dio pjesme Oscara Wildea: Svatko ubija ono sto voli, Nek zna seo je i na éem, Netko prezirnim pogledom, netko U leskanju sve jatem; Kukavica to cjelovom éini, A brabar éovjek macem? "Oscar Wide ala av Reading, ane, Zane, 887: Prevod LikO aeZelio sam da mi objasni Sto je ‘elio reti tim stihovima. Predlotio mi je da na nekom osamljenom mest radim »Duhoyne vjetbe« svetog Ignacija Loyole, jeruspjeh ispu- java lide istovremeno osjeéajem stece i krivnje,ajabih se uebao pripremici za dogadaje koji ée uslijediti, Kada sam mu rekao da je jedan od mojih snova bio provestigetrdeset dana u pustiji to mu se utinile kao sfjna ideja. Predlotio mi je da odem u Mojave, u Sjedinjenim Ameti¢kim DrZavama, gdje je poznavao éovjeka koji bi mi mogao pomoéi da prihvarim ono ito volim — svoj posto. Rezultat tog pustinjskog iskustva isprigao sam w»Val- kkiramas. Dogadaji opisani u ovej kejizi bili su seizmeda 5. rujna i 17. listopada 1988. Redoslijed nekih odlomaka je iemijenjen, a dva puca koristio sam i flkcju, kako bil Grateju jasnije dogarao odredene teme — ali sve osnovne Einjenice su istinite. Pismo citirano u pogovoru knjige ‘avedeno je u Registru naslova i dokumenata u Rio de Janeiru, pod brojem 478038. Paulo Coelho Uric zorove ist sat. P strep pitao en koa je siedila do njega jesu lina pravorn pucu. Po stoti put pogledala je karcu. Da, bili sa na pravom pucu. Tako je sve oko njih bilo zeleno, lijepor rjeticom koja je telela uz cesta i devedem s obiju strana puta. — Najbole da stanemo na nekoj benzinskoj posta i provjerimo — rege ona Nastavili su bez cijedi,shudajuei stare pjesme na nekoj radijskoj stanici, Chris je znala da nije pocrebno stati na beazinskoj postaji jer su iili u dobrom smjeru ~ iako je ‘okolis ceste ukazivao na sasvim drukeiji krajolik od onoga koji su bili ogekivali. Ali dobro je paznavala mua — Paulo je bio napet, nepovjerjv, miso jeda pogresno cita kartu. Bio bi mirniji da nekoga pitaju. — Zaito smo dosti ovamo? — Kako bih mogao izvriti svoj zadatak — odgovori — Neobitan zadatak — rete ona. Zaista, vilo neobigans, pomidi on. »Razgovarati sa svojim andelom éuvarom.« — Rargovaratéei sa svojim andelom — rege ona nakon nnekog vremena. — Ali kako bi bilo da u meduvremenu alo porazgovaraé sa mnom? Nastavio je Sutjeti, usredotogen na cestu, vjerojatno rmisleci kako je pogrjeila put. »Nerna smisla navaljivati, ”pomisli ona. Zeljela je da brro naidu na benainsku po- staju; Krenuli su na pur direkino iz zraéne luke u Los Angelesu — bojala se da je Paulo veé preumoran da bi sigurno vozio. A glupa postaja nikako da se pojavi. sTrebala sam se udati 7a indenjeras, rege sama sebi Nikada se neée naviknuti na to ~ na njegovu maniju da odjednom nestane i krene za svetim putovima, sablja- ima, razgovorima sandelima, napravi sve moguée kako bi napredovao na pucu magije. *Uvijek je imao potrebu da ita sebe sve ostavi, éak i prije nego éto je upoznao J.-a.« Sjetala se njhova prvog ilaska. Odmah su zaveil u kreveru iveé je nakon redan dana ednijela svoj radni sel u njegow stan. Zajedni&ki su joj prijatelj govorili da je Paulo vjeScac, pa jejedne noti Chris nazvala pastora protestaneske crlve 1 koju je ila i zamolila ga da mol za nju. Ali, u prvoj godini Paulo nije ni jednom spomenuo agiju. Radio je u jednoj diskografskoj kui i ta je bilo sve. Sljedege godine tivor im je bio slitan, Dao je orkaz i ctiiao raditi u drugu diskografsku kuéu. ‘Trece je godine ponovno dao otkaz (mania da sve nz- pustit) j odludio pisati scenarije 2a tlevizijeke programe. Mislilaje dajeneobiéno mijenjati posao svake godine — ali ‘on je pisao, zaradivao novac i Zivjli su dobro. Sve dok, na kraj treée godine, nije odluéio —jo8jednom. ~ napustici posao. Ni8ta nije objasnjavao, samo je rekao cda mu je dosta toga So radi, da nema smisha stalno davati cotkaze i mijenjati poslove, Trebao je otkriti sto éeli. [mali su neku uftedevinu, pa su odluéili krenuei na put. »U automobilu, bai kao i sadae, pomisli Chris. 2 Chris e prvi put upeznal Ja u Amsterdamu, dok su pili, kavu u hotelu Brower i promatrali kanal Singel. Paulo je problijedio kad ga je ugledao i, sav nemiran, jedva je skupio Irabrosti da pride stolu toga visokozz gospodina, porpano bijele kose, u postovnom odijelu, Te je nodi, kada su opet ‘ostali sami, Paulo sam popio cijelu bocu vina ~ bio je lo’ u piu, brzo bi se napio ~ i tek jo je rada isprigao da se veé sedam godina bavi izuavanjem magi (iako je ona to znala, prijtelji su joj vee bili rekli). U meduvremenu jes iz nekog razloga koji joj nije Selo otkriti —iako ga je pitala nekoliko puta ~ sve napusti. »Ali imao sam viziju tog Covjeka, prije dva mjeseca, 1 koncentracijskom logort:u Dachau, rede on, mislesi na Jee, Sjecala se tog dana. Paulo je gorko plakao, govorio je da guje kako ga zove neki gh, ali ne zna kako da mu se odazove. sTrebam li se vrat rituali, 2adaci, obredi. Duga putovanja s Jom, bez toé- nog dacuma povratka. Beskonagni sastanci s neobi mutkarcima i lijepim Henama, oko kojih je titrala aura iznimne senzualnosti. Izazovi i ispti, beskrajne besane noi, dugi vikendi bee izlaska iz kuée. Ali Paulo je bio ‘mnogo zadovoljnij~ nije vite Zivio dajudi otkaze. Zajedno su osnovali malu izdavatku kucs svoj davni san — pisati kniige. n je uspio ostvariti Konitno su naisli na benzinsku poscaj. Posluiila th je ‘mlada djevojka indijanskih crea lisa. Nilh dvoje izadli su 0protegnuti noge dok je djevojka punila spremnik gori- vom. Paulo je uzeo kartu i provjerio rutu. Bili su na pravo- me putu. »Sada se opustio i konatno ée moti razgovarati sa mnoms, pomilila je. — J. ti je tekao da se ovde treba nati s andelom? — upita ga oprezno. — Ne — rete on. »Debro je, odgovorio mi jee, pomisli ona promatrajui bliscavo zelenilo. Sunce je potelo zalazii. Da nije nekoli- kko puta pogledala kartu, ni ona ne bi vjerovala da su na pravome putu. Nisu mogli biti vise od deset kilometara adaljeni od odrediéta, a okolni krajolil kao da je govorio da su jo8 jako, jako daleko. imi nije rekao da moram do¢i ovamo — nastavi Paulo. — Mjesto nije vakno. Ali ovdje imam jednog po- ananika, razumijes? Naravno da je mzumjela, Paulo je uvijek imao po- ananike. Nazivao ih je sledbenicima Tradicje, koju je ‘ona u svojim drevnicima zvala »Urorome, Na svject ima mnogo vie Earobnica i farobnjaka nego sto hudi mogu i sanjad. — Nekoga tko priéa s andelima? — Nisam siguran, Jednom mi je J. ovla8 spomenuo jednog utitela Tradicife koji ovdje divi, a koji zna prigati sandelima. Ali motda je o samo glasina. Moda je govorio istinu. Ali Chris je znala da je mogno izabrati bilo koje mjesto, jedno od mnogih ne kojima ima »poznanikes. Mjesto na kojem mote biti udaljen od svakodnevnog Zivora i usredototiti se na Cudesno. —Akkake ée pei andelom? —Nezam. »Neobiénog li natina Zivoras, pomisli. Pogledom je orpratila mua koji se bio zapurio prema Indijanki da plati racun. Znao je samo da treba prigati s andel: to je bilo sve! Napustti sve 3to je radio, sjesti purovati dvanaest sati do Los Angelesa, voziti est sati do ‘ovog mjesta, oboruiati se sepljenjem dovoljaim za éetrde- setodneyni boravak, i sve to da bi rzzgovarao — totnije, pokuao razgovarat s andelom Eavarom! Nasmijeiio joj se i ona mu je uzvraila osmijeh. Sve w vem, i nije bilo tako loSe. Imali sui oni svojih dnevnih ‘gnjavaia, morali su poplacati racune, ispisivati éekove, voditi formalne razgovore, progutati teike stvari. Ali jo8 su vjerovali u andele. — Uspjet éemo — rete ona. — Hvala ti za ja Garobnjak, ix — odgovori on. — Ali ovdje samjcvojka s benzinske postaje potvrdila je da su na prox ‘vome pucu. Vorili su sejo8 desetak minuta, ovaj put s ugafenim radiom. Penjali su se blagom uzbrdicom, ali tele kaa su stigli na veh =i vijel krajlik koji se prostirao ispod njih ~ shvatili su koliko su se visoko uspeli. Svih est sati polako st se perjali a da nisu ni osetil. Ali stigli su. Zaustavio je auwomobil na ugibalis i iskhjutio motor. ‘Ona je jot jednom pogledala iza sebe da se uyjeri je li to ‘aista bila itina: da, vidjela je eleno drveée, bile, gusta vegetaciju. ‘Aispred nje, preko cijelog horizonta, prostirao se Mo- jave. Golema pustinja koja je obuhvaéala pet ameridkih driava, ulazila u Meksiko, pustinja koju je toliko puta kao djevojéica vidjela u vesternima, pustinja u kojoj su se nalazila mjesta neobignih imena poput Suma duge ili Dolina smi »Ruzigasea jee, pomisli Chris. Ali ne rege nifta. On je netremice promatrao (0 prostranstvo, kao da pokuiava otkrici gdje tive andel Stanete li na sredinu glavnoga tiga, mozete vidjeti gale Borrego Springs potinje, a gdje zavréava. Ipak, gradié ima «ri hotela. Zimi turisti onamo dolaze da se prisjete 6 Oseavili su preljagu u sobi i podli na veteru u restoran 's meksigkom hranom. Mladi¢ koji ih je posluzivao dugo se zadrizo u bi ova stola pokuSavajuct razabrati keojim jezikom govore i, kako to nie uspio, na koncu ih je pitao. Kad su mu reldi da dolaze iz Brazila, odgovorio im je da nikada nije upoznao nijednog Brazilca. — Sada poznaje’ dvoje — Paulo se nasmije. Vjerojatno ée veé surradan Gitav grad zn da su ovdje. Nema mnogo novosti u Borrego Springsu. avtili sa sjelom i pod u Zetajuokolicom grad dried se za tuke. Zelio je hodati po pustnji, rjc je, udisat ‘2rak Mojavea. Svelali su medu pustinjskim kamenjem i stijenama, a naken neki pola sata hoda na istoku su mogli vidjeti malobrojna udaljena svjetla Borrego Springsa S tog su mjesta bolje vidjeli nebo. Legli su na to i po- stavljali Zljezvijezdama padalicama, Nije bi i sarvijeéda su blistala. — Cini li tise ponekad da u odredenim trenucima tvog 4ivota netko promatra sve ito éini® — upia Paulo. — Kako zna’? — Jer unam. To su renuci u kojima, iako toga nismo svjesni, osjeéamo prisurnost andela. Chris se sein doba mladenastva. U to vejeme ej je cosjeéaj u nje bio jok inna —U tim trenucima — nastavi on — posinjemo stvarati svojevrstan film u kojeru smo glavni glume i postupamo kao da smo sigurni da nas netko promatra. Ali Sto smo starij, 1 vibe podinjemo sve to smatrati smijeinim. Cini nam se poput djegih sanjarija u kojima smo maStali da éemo postati filmski glumi. Zaboravijamo da je u trenucima u kojima smo glumili za nevidliva publiku: osjeéaj da nas netko gleda bio velo snazan, Nekoliko je éasaka Sutio. mijesedine 7— Kada gledam nebo, éesto mise taj osjecaj vrai, praéen uvijek istim pitanjem: tko nas to promatra? — Pa tko nas promatra? — upita ona. — Andeli. Boiji glanici, Netremice je gledala u nebo. Zeljela je u wo vjerovaci. — Sve vere isvi lind koji su vidjeli Cadesno, pritajuo andelima — nastavi Paulo, — Svemir je nastanjen andeli- ma, Oni nam donose nadu, poput onoga koji je pastirima ‘objavio da se rodio prorok. Donose smrt, poput andela uniStenja koji je hodao Egiptom i uniitavao sve koji isu imali znak na vratima, Oni nam, s plamenim magem u rukama, mogu zaprijetiti ulazak u aj. Ili nas mogu w njega odvesti, popuc onoga koji je vodio Mariju. Andeli trgaju pefate sa rabranjenth knjiga, sviraju trube Posijednjeg suda. Donose syjetio, kao Mihael, ili tamu, kao Lucifer. Chris se ohrabri i upita: — Imaju li andeli krila? — Nikada jo’ nisam vidio andela — odgovori on. — Al isto bih to Zelio unati, Cak sam pitao Ja. »Kako dobro, pomisli ona. Nije bila jedina koju su zanimala jednostavna pitanja vezana wz andele, — }. mi je rckao da uzimaju onaj oblik koji govjeke zamisli. Posto su oni Ziva Boia miszo, tebaju se prilago- iti naSim spoznajama i naSem shvaéanju. Znaju da ih uw protiynom mi negemo moéi vidjet. Paulo zacvori oti. — Zamisli syog andela i u ovome ée¥ erenutku osjetitt njegovu prisurnost — dovséi on. U igini su leZali u pustinji. Nisu mogli éuti nikakav zvuk i Chris se ponovno osjeéala kao da je u filmu svoje mladosti, u kojem glumi za nevidivu publiku. 3:0 se vige mogla ustedoroditi, to je ila sigurija da pored sebe 8 osjeéa prisuenose neke snaine, prijateljske i velikoduine sile, Potela je zamisljati svog andela i odjenula ga je w odjegu kakve se setala sa slika iz djetinjstva: plava haljina, atna kosa i velika bijla krila. 1 Paulo je zamislja svogandela. Ve¢ je mnogo puta bio uronio u nevidlivi svijet koji ga je okruéivao i to 2a njega je bilo nica novo Ali sada, ockad mu je J. dao zadatak, jage je osjeéao prisutnost svog andela ~ kao da se andeli ‘objavjuju samo onima koji vjeruju w njihovo postojanje. ‘Znao je ipak da, bez obzira na to vjeruje li Zoyjek ili ne, oni su uvijek tu ~ glasnici tivo, smrti, pakla i raja. Zaogrnuo je svog andela u zlatom izvezen plase i sea- vio mu Keil. 0v CH ‘koji je pio jurarnju kavu za susjednim stolom, okrenuo se prema njima. — Nemojte vile nodu igi u pustinju— rete. »Zaista je ovo velo malen gradi, pomisli Chris, »Sve ved znajus — No je najopasnije doba — nastavi &uvar. —Noga inlaze kojotii kobre. Ne podnose vruéinu dana, pa krecu u lov tek po zalasku sunca. — Gledali smo naie andele — odgovori Paulo. Cuyar je pomislio da taj Zovjek slabo govori engleski. Njegova regenica nije imala smisla: "Andeles! Vjerojatno je ielio redi neSto drugo. [jh dvoje ma brainu su ispli svoju kavu, Paznanik im je zakazao sastanak vrlo rano. hrs se iznenadila ada je prvi put ugledala Tooka ~ io je vrlo mlad, nije mogao imati vise od dvadeset ranovao je u prikolici parciranoj usted pustinje, nekoliko kilomerara od Borrego Springsa. — Uéitelj »Urotex? — tiho je pitala Paula nakon So, Ali mladié se vratio prije nego ito je dobila odgovor. Sjei st ispod Satorskoga krila rastegnutog uz boéna strani vozila, koja je shuila kao veranda. Razgovarali su o templarskim obredima, reinkamaci, sufjsko} magiji, putovima Kavoliéke etkve u Latinskoj “Americ. Cinilo se da djecak ima siroku naobrazbu i bilo ih jeagodno promatrati u rzzgovoru— izgledali su kao dva zaljubljenika koji razgovaraju 0 svom omiljenom sporcu, branedi odredene taktike, a napadajuti druge. rigali su 0 svemu —osim o andelima. Sunce je poéelo jako grijati, popili su jos Took, uvijek nasmijeSen, prepricavao zgode iz pustinji-&ak je porvrdio da pofemnici ne bi nikada smjeli izlaziti nogu (Cuvar je bio u pravu). Takoder bi trebali izbjegavati najeopliji dio dana. — Pustinja je saéinjena od jutara i vegeri — rete, — Oszalo je opasno. ‘Chris je dugo pratilarazgovor. Ali kako je rano ustala, « sunce je sve jage blijeStalo, odluila je malo zatvoriti of iodrijemati.|: ada se probudila, zvuk glasova vite nije dolazio s istog mjesta, MuSkarci su sada bili kraj strainje strane prikelice. — Zaito si doveo Zenu? — zadula je tihi Tookov alas. — Jer sam dotao w pustinja — odgovori Paulo, t2- koder Sapatom. “Took se nasmija. — Propusta’ najbolje od pustinje. Samotu. »Koje malo zabadalos, pomisli Chris. — Priga| mio njima — rede Paulo. — One ¢e ti pomoti da vidis svog andela — nastavi ‘Ametikanac. »Druge dene. Uviek isto, uvijek te druge Zenele — One sui mene podutile, Ali Valkite su ubomorne i snaine. Pokusavajuslijed da u kraljevsevu andela ne postoji ni Dobro ni Zlo. —Ne kako ih mi shvaéamo. je t Paulov gla. Chris nije anala tho su bile Valkire. Dlijedo se sjeCala da je Cula tu rijeé kao ime neke opere, — Je lit bilo tetKo dodi do toge da ugleda’ andela? Pravarijed bila bi »bolno«. Dogedilo se odjednom, ‘uviijeme kada su Valkire prokazile ovim krajem. Odludio sam nauditi tu vjeitinu samo da bih se zabavio, jer tada andeoske zakone — a ti zna’ 2 jo8 nisam razumio jetik pustinje i sve mi je bilo jako dosadno. ‘Moj se andeo pojavio na onoj teéoj planini, Tamarzo sam onada rastresen, shufajuéi zaman. U to sam vrijeme gotovo potpuno viadao drugom svijest Sto Ti mu je sad ca ‘drug svijest2« zapita se Chiis. — Je li re twoj orac negemu naudio? — Ne. Kada sam ga pitao zato mi nikada ne priéao andelima, edgovorio je da su neke stvasi tliko vaine da i Zovjek treba otkriti sam, Na tremutak su zaduyeli — Ako ih susretnes, post kontake. — S02 Took se razdragano nasmija — Znat 8, Ali bilo bi mnogo bolje da si doszo bez dene. — Jeli tvoj andeo imao krila? — upita Paulo. Alli prije nego ito je Took stigeo odgovoriti, Chris je ustala ¢ rasklopivog stolca, obitla prikelicw i stala pred ayjih. — Zaito on inzistira na tome dabi bile bole dasi deseo sam? — rege na portugalskom, — Zelié li da odem? “Took je nastavio pritac s Paulom, ne obraéajudi panju na njezine rijeti. Prigekala je da vidi hoée li joj Paulo odgovoriti— ali Zinilo se da je postala nevidijiva. — Daj mi Mjué auta — rege hada je izgubila serp- Tienje. — Sto Zeli tvoja Zena? — konaéno upita Took. — Lali mnati tro je to ndruga svijest »Prokletstvo! Deversmo godinazajedno, a ovaj stranac vyeé sve zna 0 namale 2Mladié je ustao, — Ime mi je Took — reve promatrajuci je. — At si lijepa Zena. Kompliment je postigao trenurni uéinak. Ingleda da je deéko znao sa Zenama, usprkos svojoj mladosti. — Sjedni, earvori of i pokazar éu —Nisam dosla u pustinju titi magiju ili raxgovarati sandelima — odgovori Chris. — Dosla sam kao pracnja svome muzu. — Sjedni — inzistirao je Took Na trenutak je pogiedala prema Paulu. Nije uspjela orkriti sco je on mislio Tookovu prijedlogu. »Postujem njihov svijet, ali on nije moje, po Tako su svi prijateji precpostavijali da je i ona uo muiey sil Zivora, zapravo su vido malo 0 tome raxgovatal Obicavala ga je pratiti na neka mjesta, jednom je éak nosila njegov maé na nekoj ceremoniji, poznavala je Put Sanciaga’ is obzirom na okolnosti~ naueila je ponesto © seksualnoj magij! Alito je bilo sve. J. joj nilead nije ponudio da je nedema pedugi. — Sto da radim? — upita Paula. — S:o god Zelis — odgovori on. *Volim gas, pomisli. Kada bi nautila neito © njegove svijet, zacijelo bi je to jo8 ve pribliilo njemu Zato ode do rasklopivog stolea, jedne i zatvori of. 0 demu rszmillai? —O tome o éemu ste prigali. Da je Paulo trebao sam purovati. O drugoj svijet. O tomeimali wwoj andeo krila. To tome zaito me to uopée z2nima. Zaprave mislim da nikeda nisam razgovarala o andeli zepica Tooke. ‘Opaaou Hota, WBZ 2032 Ne, ne. Zclim nati dogada li sejo§ neta u evojim ‘islima, Nesto nad gime nema kontrola, Osjetila je kako joj njegove ruke dodiryju glavu. — Opusti se, opusti se — njegov je glas postajao sve imekSi, — O emu razmiiljas? Zagula je zvukove. I glasove. Tek je tada postal svje- sna o emu je razmisfala, iako joj se to cjeli dan moralo po glavi. —O jednoj pjesmi — odgovori. — Pjevam bez pre- seanka cu pjesmu otkad sam je juéer Cult na radiju dok smo putovali ovamo. Zaista, pjevala je cu pjesma bez prestanks, podinjala i zavréavala, zavriavala i ponoyno potinjala. Nije je uspi- jevala izbiti iz glave. “Took je zamoli da ocvori of. — To je druge svijest — rate, — Ona koje pjeva pjesmu. U njoj se moze na¢i bilo Sto. Da si zalubliena, suautre bi mogla biti ca osoba s kojom volis biti, ili koju moja elif zaboraviti. Ali nije lako suogiti ses njom: ona radi neovisno 0 tvojoj voli. Okrene se prema Paula i nasmija, — Mi smo uvijek urbudeni shog neéega. [ne mora se to vidjeti samo u melodij koju pjevusimo. Jesi li ikad dotivjela da ti iz misli ne ielazi netko koga voli? Nj ako kad ti se co dogodi. Puruje’, pokuiavas zaboraviti ali druga svijest ti cielo vrijeme govori: »Ovo bi mu se tako svidjelot,»Jao, kako bi bilo dobro da je ovdje« Zar niikad nisi imala fjubavi zarobljere u ndrugoj svijestie? Obojica se nasmijas — To su najgore fjubavi, uZasne Hjubavi! — nastavi Took.Chris se nije obazirala na Salu. Bila je iznenadens — nikada nije razmisijala o tome. Imala je dvije svijesti. Koje su funkcionirale istovre- meno. —Zatvori oper oti — rete. —I sec se horizonta i upravo vidjela Pokusala ga je zamisliti. Ali shvati da nije gledala horizont. — Ne mogu — rege zatvorenih otiju, — Nisam dobro vidjela. Znam Sto je oko mene, ali nisam vidjela horizon. —Orvori ofi. I gledaj. Chris je pogledala. Vidjela je planing, stijenc, kame- ‘je, niska i oskudnu vegetaciju. A sunce, koje je sjalo sve jée, kao da je prolazilo kroz njerine sunéane naoéale i palilo joj of. — Ovdje si— rege Took velo oxbiljnim glasom. — Pokusej shvatiti da si ovale i da stvari koje te okruéuju mijenjaju tebe — bai ke2o Sto Chris se zagledala u pustinj. — Kako bi prodrla u nevidlivi svijet i razvila svoje moti, mora’ Zivjeti u sadainjost, ovde # sada. Da bi fivjela u sadatnjosti, moral kontoliraci druga svijest. I sledati horizont. Mladic je zamoli da se usredotoei na pjesmu koju je, rnesvojom voljom, stalno iznova pjevutila (bilaje wo When a1 Fall in Love". Nije anata sve rijeti, pa ih je izmishjala pievuiila tram-tadi-dada-dam). Chris se usredotodila. Pjesma je ubrzo neseala, Sada je bila porpuno prisuena i paZijivo je sluiala Tookove Ali Took kao da vige nije imao to redi. — Sada webam malo biti sam — rege. — Vratite se ra dva dana, 2 aR emi oe) 2a su se u klimatiziranu sobu motela, bez imalo volje da se suode s podinevnih pedeserstup- njeva u pustinj. Sa sobom nisu ponijeli nijedaw kajiga, nista zanimijivo. Dremuckali su, bezuspjeino pokusavali aaspati — Hajdemo upoznati pustinju — rege Paulo. — Jako je vruée. Took kaze da je opasno. Ostavimo Paulo ne odgovori. Bila je sigurna da pokusava iz- vudi neku pouku iz dinjenice da su osudeni na eatvor motelske sobe. PokuSavao je pronadi smisao u svernu Sto iu se u Fivoru dogedalo i govorio je samo da bi olakSvo napetost. Alico je bilo nemoguée; pokuiati u svemu pronaéi smisio znatilo je cielo vsjeme biti naper’ s€ nije opuScao nikada i bilo je samo picanje vremena kada ée se umoriti od svega toga. — Tho je Took? — Njegov je orac moéni garodajak koji obitelsku tradiciju —onako kako o€evi ajihovi sinovi nastave njihovim stopama. — Tako je mlad, a deli se ponaiati poput starca. Gubi najbolje godine svoga tivota u pustini. — Sve ima svoju cijenu. Ako Teok wosve iedrti—i ne 1 rake od Tradicije — bit ée prvi u nin velo mladih Ey i pozoran. Paulo didite poveranih sa svijecom razumiju, vise ne znaju objasni seariji udielj, jako ga Paulo legne na krever i poéne dieati jedina knjigu kkoju je imao na raspolaganju: Veit 2a smjeitaj uw pustinji Mojave, Nije¥elio¥eni ockeritijoSjedan razlog zbog kojcga je Took ove: jet ima paranormalne moti i Tradiciia ga je obutila kako djelovati kada se orvore vrata raja. Crise lila razgovarati, Osjala je tjeskobu zaroble- na hotelskojsobiiodlucila je da neve ou svemu pronalaziti istox poput svog muza. Bila je obigno ljudsko bie koje nije pretendiralo na mjesto u zajednici odabranih. —Nisam rezumjela Zemu me Took pokuiao podudti —ustrajala je u razgovoru. — Samoéa i pustinja mozda pomain da éovjek ostvasi prisniji dodir s nevidhjivim svjeiom, Ali mistim da time gubimo dodir s drugim ljudima. — Ma siguino on ovdje ima pokoju dievojku — rete Paulo, prisjetivii se »magije i éenax svog Ukitelia. Zelio je vavrsit razgovor. »Budem li morala provestijostrideset i dever dana ovdje zatvorena s njim, ubit éu see, obeéa Chris samoj seb Ne su otili u restorantié preko puta ulice. Paulo odabra stol pored prozora. — Zelim da obratis paznju na Yjude koji prolace rete. Narucili su velike sladolede. Nekoliko je sai posveci- vala paznju svojoj drugoj svijesci i sada ju je mogla vee mnogo bole kontroliati. Apetit oj je, medutim, izmakao svakoj kontrol ‘Uainila je ito je Paulo tratio. U gotovo pola sata samo, je pet osoba proslo pored prozora. — Sto si vidjela? Opisala je prolaznike do najsitnijih pojedinesti— odje- éa, pribliinu dob, 5to su nosili. Ali izgleda da to nije bilo ‘ono to je Zelio Euti, Ustrajao je u pokuSajima da izvuge bolji odgovor, uspio. — U redu — rege na kraju, porazen. — Redi éu ti 5o sam Zelio da primijets. Svi judi koji su prosliulicom imali su malo pognutu glavu. Neko su vrijeme dckali da prode joi netko. I zaista, Paulo je bio u prava, — Took ti je rekzo da led horizont. Ueini ro. — ko to anadi? —Svi mi, ljudi i tivorinje, staramo oko sebe svojev- stan »magini prostore, NajéeSée je to krug promjera oko pet metara — i obraéamo painju na sve Sto u njega ude. oBili to judi, stolovi,relefoni ii irlori: pokutavamo zadréa- 4i kontiolu u rome malenom svijecu koji sami stvaramo. Carobniaci, medutim, uvijek gledaju w daljinu, Pro- Siraju taj magicni prostor«i pokuSavaju kontrolirati puno vite. To nazivaju gledati horizons, —A raico bib ja to éinila? — Jet si ovdje. Pokuaj i vidjet Ge kako se sve mi- jena Kada su izadi iz cestorana, pokuSavala je zadrZati pa- Jinju na udalj i jetila je planine, rjetke ‘blake koji bi se pojevili samo predveter, i—neobiénog li ‘osjegaja ~ Ginilo joj se da vidi zrak oko sebe. — Sve ito Took govori, vaino je — rete on. — Susteo se i rzgovarao sa svojim andclom i iskoriste ée tebe da ‘0 naudi i mene. Ipak, on poznaje moé rijetis 2na da se savjeti upuéeni esobi koja ne lusa vragaju onome tko ih je inrekzo i pritom gube svoju snagu. On mora biei siguran da te zanima ono ito ti govori. — Pa zaito naprosio ne pokate tebi? — Jer u Tradiciji postoji jedno nepisano pravilo: vitel| nikada ne poduéava tudeg uéenika. Ja sam J-ov venik. »Alion Paulo. — Jesi li me zaro doveo? li pomoéi. Zato je odabrao tebes, pomisi — Ne. Doveo sam te jer sam se bojao ostati sam pustinj. »Ba3 je moga odgovoriti da me poveo iz ubavis, po- ‘misli ona dok su Setali gradom. Njegov iskreni odgovor bio je tako hladan. austavilisu automobil pored malene zemlfane ceste. “Took joj je rekao da uvijek gleda horizont. Dva su dana proila, aati ée se s njime te vederi ~ i radovala se tome. Ali jo je bilo jutro. A dani su u pustinji bili dug. Jo} je jednom pogledala u horizont: planine, koje su ianenada izronile prije nekoliko miljuna godina, pruzale injom u dugatkome lancu, Tako sus ili jako davno, sve do danas mote se vidjeti kako se zemljina povisina rasporila ~ glatko se tlo uspinjalo dobrim dijelom planine, sve dok se na odredeno} visini nije orvorila neka vesta rane iz hoje izviru stijene koje upicu prema nebu. Izmedu planina i automobila prostirala se stjenovita dolina s puzajuéim raslinjem, Siprazjem, jukama, kakeu- sima, Zivorom koji je inzistirao da e pojavi u okolisu koji ga nije Helio. A usted svega toga isticala se golema bijela rela veligine pet nogometaih igraligta, Blistala je na ju- tarnjem suncu poput velikoga snjcénog polja. — Sol. Slano jezero. “Toéno. Mora da je nekada davno i ta pustinja bila more. Jednom godisnje galebovi s Tihog oceana putuju scotine kilometara u unutraénjost kako bi se u pustinji najelijedne vrste ratia koji iaze ada padnu ke. Ljuci zaboravlaju svoje korijene, prirods nikads. restcag MOM Hae ane lo pet klometara — rede Paulo pogleda na sat. Jo je bilo rano. Gledali su hori 2008, a horizont im je pokzzzo slano jezero, Sat vremena hoda do tamo, jos jedan sat nazad, Stiéi ée bez bojazni da bi ih moglo ubvatiti prejako sunce. Oboje su za pojas objesii éurucice s vodom. Paulo jew smalenu torbu ubacio cigarete i Bibliu. Ako bude prilike, progicat €e koji odlomak kada stignu do jezera. Jozeli su hodati. Chris je nastojala gledati horizont kkada je god to bilo moguée. Koliko god se to dinilo jednostaynim, dogadalo se neito neobitno; osjeéala se bolje,slobodnije, kao da joj se poveCala unutarnja ener Po prvi se puta u mnogo godina pokajala fro nije vige sudjelovala u Paulovoj »Urotis ~ uvijek je mislila da faih mogu izvodici samo dobro uvjezbani i jako disciplinirani ljudi. Hodali su bez Zurbe oko pola sata. Cinilo se kao da se jezero pomakmulo; cielo je vrijeme bilo naistoj udalje- nosti od nijih. Hodali su jo sat vremena. Zacjelo su ve preili pet Kilomerara, a jerero se samo »malgices pri Vite nije bilo rano ujuero, Suce je pot jako grijai Paulo pogleda iza sebe. Mogli sx jos vidjti auromobil, minijaturnu crvenu to¢kicu ~ al ipak vidljiva. Nisu se mogli iagubici. Kada je pogled2o auto, Paulo shvati nesto vilo va- — Star demo ovdje — reve. ‘Malo su skrenulis puta idosli dojedne sien. Naslonili, susena nju da se malo odmore: gotovo de nije bilo sjene. U ciieloj pustinji sjene su se uzastiene pojavijivale samo ano ujutro i predveger. — Poggietili smo u procjeni — rege.(Chis je 10 vet bila shvatila. Cudila se tome, jerje Paulo inate dobro procjenjivao udaljenosti, ai njoj se énilo da do jexera ima samo oko pee kilometara. —Znam zaito smo se prevarili—nastavi Paulo, —Jer © pustnji nema nigegas dime bismo mogh nasu udaljenose usporediti. Navikli smo procjenjivati udaljenosti u odnosu ‘na ostaleveligine. Znamo keliko je visoko prosjetno stablo. Il stup. Ili kuéa. To nam pomaie da procijenimo nalazi lise neSto bli ili dalek. U pustinji nisu imali referentnu tozku. Bila je puna stijena kakve nikada nisu vidjeli, nisu imali pojma kolike su planing, a sve je rasline bilo nisko, Paulo je ro shvatio ada je ugledao automobil. Znzo je koliko je automobil velik, I nao je da su pre vie od sedam kilomerara, —Odmorit éemo se malo i vraviti *Svejedno«, pomisli ona. Bila je ofarana idejom da samo nastavi gledati horizont. Bilo je to sasvim novo iskustvo u njezinu fivoru. —To s gledanjem, Paulo, Pritekao je da Chris nascavi. Znao je da se boji da ne kate neku glupost, da ne pronade nekakvo exoterigno znatenje, kao So to rade mnogi Ijudi donekle povecani s okultizmom. — Kao da... ne znam tofno objasnit dua narasla. »Dac, pomisli Paulo. »Na pravome je putu.s — Prije, kada bih pogledala u daljinu, ono Sto sam Vidjela bilo je zasta daleko, razumijes? Cinilo se kao da ‘0 nije dio mojega svijeta. Jer sam inage uvijek gledala bizu, samo stvari oko sebe. ‘Sve dok se prije dva dana nisam navikda gledati u da- Hina. 1 shatila sam da, osim stolova, stolaca, svar mom kao da mi je s svijecu postoje i planine, oblaci, nebo. A moja duia~ moja dua kao da koristi oti kako bi dodirnula te stvari »Opal Uspjela je to jako dobro objasnitit« pomisli Pa- uo, — Moja dusa ko da je narasla — inzistirala je Chris. Ovorio je torbu, izvadio dgarete i jedi zapalio, — Sratko t mote vidjeti. Ali navikli smo uvijek gledati sumo biizu, prema dolje i prema unutra. Na taj nagin, da upotrjebim tvoje rijegi, nada mo¢ slabi, a dua nam se stisne. Jer ne ukljucuje nista osim nas samih, Ne ukljucuje mora, planine, druge ljude, ne ukljuéuje éak ni xidove mjesta u kojima Zivimo. Paulu se svidio irax dua mi jenarasas, Da razgovaras inekim okorjelim okultistom,sigumo bi éuo mnogo zarnrie- nije objainjenje, tipa »moja se svijesc proSrilas, Ali izraz koji jeuporrijehila njegova Zena bio je mnogo tonij Popusio je cigaretu. Vise nije bilo smisla ustrajati na posjeru jezerus uskoro ée se temperatura ponovno popeti blizu pedese stupnjeva uhladu. Automobile io daleko, ali vidljvsi rebali bi stiéi do njega 22 neki sat i pol hoda. Keenuli su nazad. Bili su okruteni pustinjom, beseraj- rnim horizoncom, i osjeta} slobode rastao je u njihovim dugama. — Hajdemo skinuti odjeéu — rede Paulo. — Mogao bi nas netko vidjeti — bez. razmisijanja odgovori Chris. Paulo se nasmija, Mogi su sve vidjetikilometrima oko sebe. Prethodnog dana, kada su clo jutro i veéer Stal, prosla su tuda samo dya automobila —a i tada su éuli buku puno prije nego ico su se vozila pojavla, Pustinja je bila sunce, vjerar— Samo nas naii andeli gledaju — odgoves ‘oni su nas veé mnogo puta vidjeli nage. Skinuo je bermude, majicu, éuturicu, i sve stavio w orbu. Chris je suzdréavala smijeh, Uginilaje stoi uskoro su pustinjom Mojave Serale dvije osobe u tenisicama, kapama itamnim naoéalama — jedna jeod ajih noxila teSku torbu, Da ih je netko vidio, dobro bi se zabavio. Lew su pola seta. Automobil je bio todkica na hori- ‘ont, ali je, 2a raaliku od jezera, rastao kako su mu se priblizavali ‘Samo &to je nju odjednom uhvatio straian umor. Ubrio ée stidi do njega. — Oddmorimo se malo —zamoli. Paulo stade gotovo kao ukopan. — Ne mogu ove vite nosici — pall se. —Umoran sam. »Kako ne mode vibe nos Pa cjela torba, ukljutujuti Euturice s vodom, nije mogla tet! vite od ti kilogramac, pomisli ona. — Pa ucbamo je nositi. Unusra je voda. mala je pravo, trcbalo ju je nositi. —Idemo onda odmah dalle — reve, odjednom one- raspolozen. sPrije samo nekolilo minuta sie je bilo tako romanti- nos, pomisli ona, »A sada je namrgoden.« Ali nije Zeljela obragati paZnju na to —ni njoj se nidta nije dalo. Jo8 su malo hodali, a ona je bila sve iscrpljenija. Da jesve ovisiloo njoj, ne bi vie nilta komencirala—nije ga Zeljela jot vide rarljuit »Koji bedaks, pomisi. Bititako namrgoden usred sve te ficpote, i to nakon So su prifali o tako zanimljivim stvarima popu.Nije se mogl vite dalo ni Paulo stane i odloti torbu na pod. — Odmorit éemo se malo — rege. Vise nije izgledao Ijuito. Valjda je i njega ubvatio. tumor, BaS kao i nju. Nigdje nije bilo hlada. Ali i ona se eebala odmorit Sjelisu na toplo tho, Nije ih smetalo to su bili goli i Seo im je pijesak pekao kozu. Trebali su stati. Samo malo, Sjetila se 0 demu su bili raxgovarali: 0 horizonti Primijerilaje da sada, éak i kada to ne Ze, ojeéa da joj je uta yeéa. Osim toga, druga sijestjoj je porpuno utihnula, Nije mislla ni na kakvu glazbu, ni na ito, Zale ni na to sleda Ii ih netko kako goli hodaju pustinjom. Sve jojjebilo svsjednoy osjecala se opusteno, beebriino, slobodno. Nekoliko su minuta sjedili w tisini. Bilo je vruée, ali ni sunce ih nije narodito smetalo. Ai da jest, imali su dovolino vode u Zuturicama. Paulo je uscao prvi, — Mislim da bi bilo bolje da nastavimo hodati, Jos malo pa éemo stidi do aura. Odmorit éemo se amo, klimatiziranom prostor, sjetiti, ali nije ni bilo vaino, Nije Chris je bila straino pospana. Zeljcla je samo malo odspavati, Ali je ipak ustala. JoSsu malo hodali, Automabil je sad veé bio velo blizu. Ne vie od deset minuta hoda. — Kad smo ve¢ tako bliru, zaito ne bismo malo od- spaval? Samo pet minuta. Spavati pee minuta? Zasto je vo rekxo? Zar joj je po- gadao misli? Ili je takoder bio pospan? 0 je vidjela nit lote u tome da odrijemaju pet minuta. Pocenit é, pomisli ona. Kao da su bili na plati Ponowno su sel. Veé su bili hodali vie od sat vremena, ne ragunajudi odmore. Zito ne bi odsijemali pet minuta? Zaguli su rvuk automobila. Jo prije pola sata odmah bi bila skotila i obukla se. ‘Ali sada je nijebilo ni najmanje briga. Nek gleda tko hoée. Nije trebala nikome polagati raéune. Zeljela je spavati, samo to. Vidjeli su kako se na cesti pojavio maleni kamioner, roo pored njihovogautomobila izaustavio se. Vozad je jzaao i pritao njihovu vozilu. Pogledzo je unutra i poco hodati uokolo, padliivo proutavajuti »Motda je neki lopovs, pomisti Paulo. Zamistio je ako im tip krade auto i ostavija ih u oj pustoii, bez ‘moguenosti povratka. Kljué je bio u bravi—Paulo ga nije ponio sa sobom kako ga ne bi izgubio. Ali bili su u unutrainjosti Sjedinjenih Driava. U New Yorku moZda, ali cu ~ tu ne kradu automobile. Chrisje gledala pustinju — kako je bila zlatnal Tijelom joj se rzzlijevao ugodan esjeéaj opustenosti. Sunce jo nije smetalo —Ijudi nisu znali kako pustinja moze biti ugedna tijekom dana Zlacna! Tako radlitita od rutitaste pustinje pri zalazu Coriek je prestao prouéavati automobil i prislonio je aku na Selo, poput Sita. Tra la je go... ion ée tov nije djelovao zabrinato abog toga. Sada je Eovjek koraéao prema ajima. Osjeéaj lakoge i enforie sve se vide pojaéavao, iako se od iscrplienosti isu mogli pomaknuti s mjesta. Pustinja je bila latna iIijepa. Sve je bilo mirno i spokojno ~ andeli, da, andeli ée se uskoro pojaviti! Ta zato su i dost u pustinju— kako i razgovaralis njima nije se stidjela. Bila je slobodna Zena, Covjek se zaustavio pred njima. Govorio je nekim drugim jezikom. Nisu razumjeli njegove rijdi. Paulo se napregnuo i shvatio da Eoyjek govori englesk. Na kraju krajeva, bili su u Sjedinjenim Dréavama. — Podite s2 mnom — rete, — Odmarit éemo se — odgovori Paulo. — Pet mi Covjek je podigao torbu s poda i otvorio je. — Obucite ovo — rege Chris pruajudi joj odjedu. Usaala je uz vliki napor i postuSala ga. Nije joj se dalo raspravljat. Covjek jezapovjedio i Paul dase obuée. Ninjemu se nije dalo raspravljati. Zatim je tovjek pogledao u éuturice pune vode, orvorio jednu, nato¢io vodu u maleni poklopac i naredio im da piju. Nisu bili dedni. Ali wdinili su St je Zovjelerekzo, Bill su potpuno mini, pomireni sa svijecom—i bez inajmanje volje za svadom. Napravilibibilo Sc, poslusali daiih ostavi na miru. — Hajdemo — rete éovjek. Nisu vite mogli misliti ~ samo su gledali pustinju, Napravili bi bilo Sto, samo da ih ovaj stranac Sto prj pusti da spavaju. Corjek ih je dopratio do auromobila, zamolio ih da udu i upalio motor, »Kamo li nas vorize upita se Paulo, Ali nije se uspio zabrinuti svijet je bio u mira i sve So je telio, bilo je malo odspav Bila je gola lo koju naredbu, samo 2 Ke se probudio, Zeludac mu se okeretao i straino mu se povraéalo, — Mirujec jo3 malo. Netko je prigao s njim, ali u glavi mu je bila porpuna abrka, Jod se sjeéao zlacnoga rajz, gdje je sve bilo mimo i spokojno. PokuSao se pomaknuti i imao je osje¢aj kao da mu se la zabija uw glavu. 1Jo8 éu malo spavatis, pomis mu nisu dopuitale. I dalje mu je bi — Povraéa mi se — rege. Ali nije mogao — ighe Kada je otvorio oti, vidio je da sjedi u nekoj vrsti mi- ni-marketa, medu hladnjacima s osvjezavajuéim picima i policama s hranom. Od pogleia na njih osjetio je jos veéu mugninu. Zatim pred sobom ugleda Sovjeka hojega nikada prije nije vidio. Covjek mu je pomogao da ustane. Paulo shvati da, sim zamisfenih igala u glavi, ima jednu i u ruc. Samo &o je ta bila prava. Covjek je uzeo bocu s infuzijom spojenu na ight iorpratio 2 do kupaonice, Porra¢ao je malo vode, nista vite. — Sco se dogade? Sto znadi ova igla? Bio je to glas Chris koja je govorila na portugalskom. ‘Vratio se u duéan i vidio kako i ona sjedi s bocom infuaije, a cekuéina joj je kapala w Zilu. 6Paulo se exjeéao malo boli. Vite nije tebao Zovjekovu pomoé. Pomogeo je Chris da ustane, da ode w kupaonicu i cakoder povrati, — Odvest éu vad auto i uzeti svoj — rege stranac. — Ostavie éu ga na istome mjestu, s kljucem u bravi, Zaustavite nekoga da vas odveze do njega. Paulo se polako poteo prisjeéati ito se dogodilo, ali je ‘pet osjetio mugninu i morao je ponovno povracat. Kada se vratio, Zovjek je vee bio izafao, Tek su tada primijtili da je tamo jo’ jedan éovjek ~ mladié od dva- desetak godina. — Jos sat vremena — reée mladié. — Kada otopina ir boce s infuzijom istelene, mo¢i ete — Koliko je ati? Mladi¢ odgovori. Paulo uéini napor da ustane—imao je sastanak koji nikako nije Selio propust — Moram vidjeti Tooka — rege Chris. — Sjednite — reve mladié. — Motete idi tek kada ‘avisie s infuzijom, Komentar je bio nepotreban. Nije imao snage niti volje oti ni do vrata Ode moj sastanake, pomisli. Ali u tom trenutku jje bilo vaino. Sto je manje © tome, Ps ‘minuta— rege Took. — Nakon toga dolazi ‘smrt, a vi ni ne znate So vas je snavlo. Opet su bili u staroj prikolici. Bila je veter sljedeceg dana i sve je opet bilo ruzigasto. Pustinji od prethodnog dana - zlatnoj, s beskonaénim mirom, povraéanjem i mugninem. Dvadeset éetiri sata nisu mogli spavati nitijesti — povratili bi sve Sco bi pojeli. Ali sada je taj éudni osjecaj veé prolario. — Dobro je da su se fimalo sliéno ono} hhorzonti protirili— nascavi nna andele, Jer jedan vam je »Bilo bi bolje da je rekao ‘duse su vam narasles, pomisli Paulo. »Osim toga, tip koji se pojavio, nije bio andeo ~ vozio je stari kamionet i govorio engleski. Ovaj si je djedak veé pogo svaita umiiljatie — Hajdemo odmah — rege Took i zamoli Paula da upali automodil. Ber pardona je seo na suvoratko mjesto, a Chri je. poujuci na porcugalskom, sjela na straznje sede, “Took je poéeo davati upute—Lreni ovim putem, nastavi onim, vori brée da se automobil bole rashladi, iskljuci lima da se motor ne bi previte zagrijao. Nekoliko su puta silazili s loSih zemijanih cesta i ulazili u pustinju. Ali Took je znao sve, nije grijetio poput njih.— Sto je to bilo juter? — inzistirala je Charis po stoti put. Znala je da Took samo potpiruje X€ckivanje;iako je veé vidio svog,andela Cuvara, ponaiao se poput bilo kojeg, imladiéa svoje dobi. — Sunéanica — konaéno odgovori. — Zar nikada niste gledali film o pustinji? ‘Naravno da jesu. Pretednijeli udi koji se vuku po pijesku u potrazi za kapljicom vede. — Ali mi nismo bili Zedni. Cucutice su nam bile pune vode. — Ne govorim o tome — prekine je Amerikanac, — Mislio sam na odjecu. Odjeéa! Arapi u onim dugim haljama, raznim pla- ‘Stevia ~ jedan pteko drugoga. Naravno, kako smo ‘mogli biti tako glupi? Paulo je veé toliko uo 0 tome, ved je bio u tri druge pustinje... i nikada nije pozelio skinuti odjeés. Ali amo, tog jutra, nakon frustcaije zbog jezera koje se nije pribliZavalo... »Otkud mi samo tako idiotska idejad« pois — Cim ste skinuli odjeéu, voda vam je iz tijela istog, ‘wena potela isparavati, Ne mozete se niti cznojiti zbog potpuno suhe klime. Nakon peenaest minuta veé ste de- hidrirali. Covjek ne osje¢a ni Zed, nitiiSta drugo—samo ima blagi osjefaj dezorijentiranosti — Umor je nadolazeéa smrt. »Nisam ni primijetila da se smee priblitavas, rege (Chrisza sebe, Kada bi jednoga dana trebala izabrati blagi radin da napusti ovaj svijet, joS bi jednom gola proietala pustinjom. — Velika vecina judi koji umru u pustinji, umru s vodom 1 uturici. Do dehidracije dode tako breo da se neku veliku tableta za umirenje. ‘Took im je preporudio da od cog trenutka nadalje iu vodu cielo vrijeme ~ Zak i kada ne osjeéaju Zed, jer ‘moraju imati vode u jek, — Ali pojavio se andeo — zaldju. Prije nego ito je Paulo uspio reei sto mii o tome, ‘Took. je naredio da se zaustave pored jednog bretuljea. — leai Gemo ovale i nastavti put peice. Krenuli su uskim putdjkom koji je vodio uzbrdo. Took se ubrao sjetio da je u automobilu zaboravio baterisku svjetlfku. Veatio se, uzeo je i nekoliko erenutaka sjedio na haubi promatrajuti prazninu, »Chris ima pravos samoga lose djcluje na jude. On se ‘asta neobiéno ponasas, pomisli Paulo gledajuci mladiéa kako sjedi na haubi. Ali samo nekoliko sekundi kasnje, Took se veé ponono uspeo uskim putellkom i pridruzio im se, Za detrdesetak minuta ber vedih poteskoéa stigo’e na vth breiuljka. Bio je obrastao rijetkom vegeracijom i Took ih zamoli da sjednu okrenuti k sjeveru. Njegov srdagan say i razgovorlivost sada su nestali ~ Zinio se mnogo usredotoéeniji i dale. — Doll ste amo u potrazi za andelima— rege i pored njih. — Ja sam dofao — rege Paulo, — 1 znam da si tis jednim razgovarao. — Pusci sad mog anda, Mnogi su judi u ovoj pustinj vidjeli svog andela ili razgovarali snjime. Ba’ kzo i mnogi Ijudi u gradovima, na morima j u planinama. Niegoy je glss odavao neseepljenje. je ovdje, mogu ga vidjeti. Ovo je moje sveto mjesto.Paulo se, bai kao i Chris, sjetio svoje prve no€i u pu- stinji. Oboje su ponovno zamislilisvoje andele, s odjecom ikerilima. — Uvijek imajte svoje sveto mjesto. Moje je veé bilo u jednom malenom stanu, na jednom trgu u Los Angelesu, asada je ovdje, Sveci kurak nam orvara vrata prema nebu, iinebo ulazi. Promatrali su Tookovo sveto mjesto: stijene, tvrdo tlo, puzajuée raslinje. Mozda nou cuda prode koja kobra ili kojor. Ginilo se da je Took w transu. — Upravo sam ovdje uspio vidjeti svog andela, iako ‘sam znao dajeon posvuda, da je njegovo lice lice pustinje 1 kojoj #ivim, ili grada u kojemu sam zivio osamnaest godina, Razgovarao sam sa svojim andelom jer sam vjerovao uu njegovo postojanje, Jer sam se nadao susretu s njime. jer sam ga volio. Nijedno od njih dvoje nije se usudilo pitati o demu je razgovarao 8 njim. Took nastavit — judi mogu opéitis etiri veste biéa u nevidljiver svijetu: s elementarnim bicima, bestjelesnim duhovima, svecima i andelima. Elementarna su biéa vibracije prirodnih evari — vatre, zemlje, vode i zraka—i s njima opéimo putem obreda, To su Gste sile ~ popu potresa, munja ili vallana. Bududi da ih moramo spoznati kao ‘bie, javljaju se u obliku vilenjaka, vila, daidevnjakas ali sve iro Zovjek moze s ajima uéinici, jest koristici njihovu snagu — nikada od njih nece niea nautie. Zao li nam to govori’s pomisli Paulo. »Zar je 2a- boravio da sam ija uditelj magije? “Took nastavi obrazlaganie: “ — Bessjelesni duhovi su oni koji luraju izmedu ovoga { onoga svijeta is njima optimo putem posrednika, Neki su od rjih veliki Ugieelji—ali sve St oni poduéavaju mi moiemo nauiiti ina Zemlji, jer sui oni utili ovdje. Zato ih je bolje ostaviti da putuju prema sljedeéoj postaji, a mi trebamo sve vise gledati u horizont tamo pokuati pronaci mudtose koju su i oni na istome mjestu nail. »Paulo bi trebao sve to znatis, pomisli Chris. »Ovo, objainjenje je namijenjeno meni.x “0Be je u pravu ~ Took je govorio njoj, zbog aje je on i ‘bio tamo. Nije imao emu poducici Paula, dvadeset od sebe, iskusnijeg, koji bi bez problema andelom, samo Paulo je bio J.-or utenik—a koko je samo toga ‘Took éuo o Ju! Na razne je nagine pokusao neko vise doznati o njemu na prvom sastanku s Brazilcem. ali Jena bi ga svaki put omela. Tako nije uspio saznati niita o tehnikama, procesima i ritualima kojima se]. kristi, ‘Taj ga je prvi susret duboko razodarao. Pomislio je da Brazilac modda koristi J.-ovo ime bez uditeljeva znanja. Ili je moida J. prvi pura pogrijeSio u izborts utenika — ako je tako, uskoro ée to otkriti svi u Tradiciji. Ali te je nogi, nakon sastanka, sanjao svog andela éuvara. Njegov mu je andco rekao da uvede Yenu u put magi. ‘Samo da je uvede: njezin ée mui udinit ostalo. U snu je odgovorio da ju je vee podutio So je druga svijet roliao joj da gleda u hocicont, Andco mu je sayje~ ‘ovao da posveti paénju muékarcu, ali da posebno éuva emu, Zatim je nestao. Took: je bio obuéen da shuia. Zato je sada Zinio ono So je njegov andeo od njega tratio ~i nadao se da ée to biti primijeceno odozgo. —Nakon bestelesnih duhova —nastavi on — pojavijuitt sc sveci. Oni su pravi Utitelji. Neko su Zivjeli s nama, a sada su blizu svjecdost. Veliki nauk svetaca njihovi su ivoti ovdje na Zemji. U njima jesadréano sve So bismo trebali znati, dovoljno je da ih oponaSamo. —Ackako zazivamo svece? — upita Chris, Molityom — odgevori Paulo, upadaiu [Nije bio ubomoran ~ jako mu je Amerikanzc eli zablistati pred Ch »On postuje Tradiciju. Iskorisc ée moju Zenu kako bi mene podutio. Ali zaito goveri rako bazitne stvari, ponavljajuci ono Sto ja vee znam?e zapita se —Svece zazivamo konstancnom molitvorn — nastavi Paulo. — A kada su oni blizu, sve se mijenja. Dogadaju se éuda “Took je primijetio agresivan Braziléev ton. Ali nije imu ispriap svoj san s andelom, nije on nikome dugovao objasnjenja. —I na keraja — ‘Took ponovno preuze rijee — postoje andeli ‘Mota Brazilac bat taj dio nije poanavao, iako se inilo dz ana ponesto 0 oscalim temama. ‘Took nagini dugu stank. Zaéurio je i potiho moleci mislio na svog andela 5 nadom da ovaj sluSa svaku njegovuarijeé. Zamolio ga je da mu pomogne da bude jasan, jer 0, Rode! —bilo je ro vilo, velo tesko objasni — Andeli su ljubav u pokrecu. Ljubav koja nikada ne staje, koja se bori da naraste, koja nadilazi dobro i alo, Ljubay koja sve prozdire, koja sve uniitava, koja sve praita, Andeli su natinjeni od te Hubavi, i istovremeno su njezini glasni Ljubav andela unistenja, koje jednoga dana odnijeti natu duu, i andela éuvara, koji nam je vada. Ljubav w pokrecu. Tooku jasno da 5—Ljubav u ratu — rede ona, —Ne postoji ubav u miru. Tko krene u tome smjeru, izgublien je. »Sto bi uopée takay djeéarac mogao znati o ubavi? Zi inji, i nikada se nije zaljubios, pomisli Chris. Medutim, koliko god se trudila, nije se uspjdla prsjetiti niki jednog trenucka u kojem joj je ubav donijela mir, Usijek je dolazila popratena agonijama, zanosima, silnim veseljem i dubokim eugama, Took se okrene prema njima: — Provedimo neko vrijemeu jubay koja viada onkraj nase ko bi natiandeli eal Chris je dalje razmiijala o ubavi. Zaista, dini se da mladié ima pravo iako je smatrala da on sve to poznaje samo u teorji. oLjubav se umiri tek pred smrt, kako dudnow« Bas kao sto je bilo éudno i sve Sto joj se dogadalo, pogorovo osjeeaj »poveéane dukes, ida nije molila Paula da je Sta naudi — vjerovala je u Boga i to joj jc bilo dovoljno. Postovala je suprugovu potragu, ali ~ moda ba8 zar0 Sto su bili tako bliski, ili zato Sto je enala da i on ima svoje mane bai kao i svi

You might also like

• Kog 3 2020

  

  Document28 pages

  Kog 3 2020

  sarbih

  No ratings yet
• Kog 1 2020

  

  Document100 pages

  Kog 1 2020

  sarbih

  No ratings yet
• Henrik Lovmjanjski - Religija Slovena

  

  Document157 pages

  Henrik Lovmjanjski - Religija Slovena

  sarbih

  No ratings yet
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• Džamije Sandzaka

  

  Document329 pages

  Džamije Sandzaka

  sarbih

  100% (1)
• Informacijska Pismenost - 2014

  

  Document250 pages

  Informacijska Pismenost - 2014

  sarbih

  No ratings yet
• Sentic CSP 70

  

  Document118 pages

  Sentic CSP 70

  sarbih

  No ratings yet
• Kako Kreirati Listu Kanala Na D3 Mini Prijemniku

  

  Document1 page

  Kako Kreirati Listu Kanala Na D3 Mini Prijemniku

  sarbih

  No ratings yet
• Iz Ratne Prošlosti Naših Naroda PDF

  

  Document892 pages

  Iz Ratne Prošlosti Naših Naroda PDF

  sarbih

  No ratings yet
• BH Dani - BH

  

  Document84 pages

  BH Dani - BH

  sarbih

  No ratings yet
• WWW .Bum - Ba

  

  Document25 pages

  WWW .Bum - Ba

  sarbih

  No ratings yet
• Gramatika Engleskog

  

  Document76 pages

  Gramatika Engleskog

  sarbih

  No ratings yet