Professional Documents
Culture Documents
The Assessment of Needs of Chilidren With Disability - Manual For Professionals SER
The Assessment of Needs of Chilidren With Disability - Manual For Professionals SER
POTREBE I PODRKA
DECA SA SMETNJAMA U RAZVOJU
POTREBE I PODRKA
Urednica
Prof. dr Marija Miti
Lista autora (abecednim redom po prezimenima)
Prof. dr Sulejman Hrnjica, psiholog
Filozofski fakultet, Beograd
Prof. dr Marija Miti, psiholog
Filozofski fakultet, Beograd
Branislava Piper, psiholog
Asocijacija za alternativno porodino staranje o deci FAMILIA
Branka Radojevi, psiholog
Asocijacija za alternativno porodino staranje o deci FAMILIA
Prof. dr Vera Rajovi, psiholog
Filozofski fakultet, Beograd
Maida Stefanovi, specijalni pedagog
Asocijacija za alternativno porodino staranje o deci FAMILIA
Lela Veljkovi, psiholog
Republiki zavod za socijalnu zatitu, Beograd
Prof. dr Nevenka egarac, socijalni radnik
Fakultet politikih nauka, Beograd
Milica Radovi-upunski, socijalni radnik
Asocijacija za alternativno porodino staranje o deci FAMILIA
Recenzenti
Prof. dr Vesna Radoman
Prof. dr Dragan Popadi
Lektorka
Radmila Vukovi
Dizajnerka
Tijana Dini
Izdava
Republiki zavod za socijalnu zatitu, Terazije 34 , Beograd
ISBN 978-86-88171-03-8
Beograd, 2011.
......... Dete sa fizikim ili mentalnim smetnjama treba da uiva pun i
kvalitetan ivot u uslovima koji obezbeuju dostojanstvo, unapreuju
samopouzdanje i olakavaju njegovo aktivno uee u zajednici.
Konvencija UN o pravima deteta, lan 23
SADRAJ
UVOD (re urednice)
PUT DO MODELA
Marija Miti ............................................................................................................................................. 7
IV DEO PRILOG
1. RAZVOJNI PODSETNIK
Branislava Piper, Milica Radovi-upunski, Branka Radojevi, Maida Stefanovi ........ 142
UVOD
Urednica Marija Miti
Publikacija koja je pred vama predstavlja rezultat gotovo dvogodinjeg bogatog iskustva
steenog u traganju, koncipiranju i promiljanju modela za procenu potreba dece sa smetnjama u
razvoju, dizajniranju i pilot-primeni instrumenata, kao i obuavanju pedesetak strunjaka socijalne
zatite. Sva iskustva steena su tokom izvoenja projekta Od individualnih potreba do raznovrsne
podrke procena, metodologija i praksa. Ovaj projekat deo je projekta Transformacija rezidencijalnih
ustanova za decu i razvijanje odrivih alternativa koji sprovodi UNICEF u partnerstvu sa Ministar-
stvom rada i socijalne politike, a uz podrku EU.
Ciljevi projekta, u najkraem, bili su: dizajniranje, pilot-primena i prilagoavanje modela pro-
cene razvoju dece i raznovrsnim uslugama podrke i stvaranje preduslova za njegovu integraciju u
postojeu regulativu i dokumentaciju koja se odnosi na proces procene u centrima za socijalni rad,
uz izgradnju profesionalnih kapaciteta voditelja sluaja za primenu te nove, holistike, detetu usme-
rene metodologije.
Deca sa smetnjama u razvoju zahtevaju posebne oblike brige i zatite na njihovom putu odrasta-
nja, razvoja, socijalizacije i socijalnog ukljuivanja. Na putu ka celovitoj i uspenoj zatiti ove dece,
prvi korak predstavlja adekvatna procena njihovih potreba, iz koje treba da sledi planiranje vrste
usluga, intervencija/podrke, njihovih nosilaca (slube/usluge), relevantno obuavanje strunjaka
i finansijska potpora.
Podrka deci sa razvojnim tekoama u svakoj fazi njihovog razvoja i socijalizacije/inkluzije
treba da je socijalno validna i funkcionalno zasnovana. To je izazovno i postavlja posebne zahteve
onima koji se poduhvate pravljenja modela procene i pripadajue baterije instrumenata. Procena bi
trebalo da se temelji na razvojno dinamikim i kontekstualnim principima sledei ekoloki model i
da zahteva ekspliciranje odabranog teorijskog okvira i pojmovnu odreenost, razvijanje metodolo-
kog pristupa u procenjivanju, odgovarajue instrumente i jasno razraena uputstva i indikatore za
procenjivanje, kulturoloku prilagoenost i moguu samerljivost sa optimalnim vidovima relevantne
podrke, kao i neophodne kompetencije procenjivaa.
Put do modela
Sadanja situacija kod nas analiza na prikupljenim podacima. U cilju definisanja odgo-
varajueg modela procene i pripadajue baterije instrumenata krenuli smo prvo od pregleda do-
sadanjih domaih i stranih iskustava, a zatim i od odgovarajue, na Zapadu, bogate literature. Ali,
bilo je jasno da tua iskustva i modeli mogu da nam pomognu samo na konceptualnom nivou, kao
polazni okvir. Meutim, model procene treba da bude primenljiv na situaciju u naoj zemlji. On treba
da bude u skladu sa osobenim razvojno-stratekim kretanjima u oblasti socijalne zatite, kao i zah-
tevima svakodnevne prakse u centrima za socijalni rad, a iznad svega, potrebama korisnika deci/
mladima sa smetnjama u razvoju.
Radi upoznavanja sa aktuelnom situacijom u oblasti zatite dece sa smetnjama u razvoju kre-
nuli smo prvo od ve postojeih podataka u Centru za porodini smetaj, Beograd (2009), u ijem
su fokusu bila deca sa razvojnim ili zdravstvenim tekoama, koja se nalaze u hraniteljskim poro-
dicama. Izvrili smo posebnu analizu sa ciljem upoznavanja sa sadanjim stanjem i problemima
hraniteljstva dece sa smetnjama u razvoju. Hraniteljstvo u okviru Unicefovog projekta Deci je mesto
u porodici transformacija rezidencijalnih ustanova za decu i razvoj odrivih alternativa vieno je kao
odgovarajua alternativa u unapreenju kvaliteta podizanja dece sa smetnjama u razvoju koja su
bila na institucionalnom smetaju. Analiza je izvrena na podacima prikupljenim u hraniteljskim po-
rodicama u Beogradu, kao i anketiranjem centara za socijalni rad za potrebe pilot-istraivanja iji je
cilj bio prikupljanje podataka o nekim karakteristikama dece sa smetnjama u razvoju radi planiranja
1 Koristimo termin koji je u zvaninoj upotrebi kada se radi o hraniteljstvu dece sa tekoama.
2 O nalazima rada fokus-grupa i rezultatima prikupljenim odgovarajuim upitnicima bie rei u poglavlju Procena potreba, tekoa,
snaga i podrke.
RAZVOJ DETETA
DETE SA SMETNJAMA U RAZVOJU
NAJZNAAJNIJI ODRASLI U IVOTU DETETA
DETE KAO VREDNOST (DETE I NJEGOVE POTREBE) Razvoj deteta
RAZVOJ DETETA
Branka Radojevi
Kako stimulisati razvoj deteta sa autizmom? Koje tehnike treba koristiti u preoblikovanju ponaa-
nja sedmogodinjaka koji je neposluan i agresivan prema vrnjacima? Dete ima problema u savlada-
vanju kolskog gradiva, kako mu pomoi? Kako oduiti dete da sisa palac? Kada se obratiti za pomo
u vezi sa nonim mokrenjem deteta i koji metod primeniti za njegovu redukciju? Ovo je samo mali
uzorak iz mnotva pitanja sa kojim se suoavaju praktiari koji rade sa decom i porodicama. Da bi na
njih odgovorili, nuno je da poznaju teoriju razvoja, jer ona daje okvir za organizovanje zapaanja i
iskustava, daje smisao onome to se opazi i odgovor na praktina pitanja. Drugim reima, teorija je
temelj za praktino delovanje jer tek kada razumemo razvoj, moemo i da utiemo na njega. Postoje
brojne teorije o ljudskom razvoju, a teko je snai se i opredeliti. Za praktiara od toga zavisi kako e
razumeti problem i koje od metoda i tehnika e upotrebiti.
Razvojne paradigme, stadijumi i kritine take razvoja1
Proirivanje interesovanja istraivaa sa prvih dvadeset godina ivota u razvoju individue dovelo
je do promene gledita u kome se detinjstvo smatralo periodom velikih promena, odraslo doba vre-
menom stagnacije, a starost, dobom zalaska opadanja funkcija i sposobnosti. Aktuelni koncept celo-
ivotnih promena nudi kompletniju sliku razvoja oveka, sa fazama koje obuhvataju itav ivotni vek2.
Smatra se da se unutar svakog perioda razvoja dogaaju promene na fizikom, kognitivnom i emocional-
no-socijalnom planu i svaka od njih postavlja posebne izazove pred individuu. Razvoj se posmatra kao
viedimenzionalan i viesmeran proces koji se odvija pod uticajem biolokih, psiholokih i socijalnih i-
nilaca. U osnovi je plastian (iako ta sposobnost sa starenjem opada) i odvija se u razliitim kontekstima
(Baltes, Linderberger i Straudinger, 1998; Smith i Baltes, 1999). Mada se odustalo od miljenja da razvoj
prestaje u adolescenciji, evidentno je da se u prvoj etvrtini ivota deavaju promene koje najvie obli-
kuju pojedinca. Predstaviemo nekoliko osnovnih paradigmi u nauci, koje se bave tumaenjem razvoja.
Dinamska perspektiva, ukljuujui teoriju vezivanja/privrenosti
U okviru ovog pravca postoje brojni znaajni autori, od kojih emo pomenuti Sigmunda Froj-
da (Sigmund Freud, 18561939), Erika Eriksona (Erik Erikson, 19021994) i Dona Bolbija (John
Bowlby, 19071990).
Psihoseksualni
Uzrast Opis
stadijumi
Oralni 01 god. Zona oko usana je centar osetljivosti, a dete usmerava aktivnosti na dojku ili boicu.
Usmerenost na aktivnosti pranjenja creva i beike, a uspostavljanje navika istoe
Analni 13 god.
postaje glavno bojno polje izmeu deteta i odgajatelja.
Impulsi nagonskog dela ida, premetaju se u podruje genitalija, za koje dete razvija
interes, kao i za polne razlike. Kroz identifikaciju sa roditeljima, deca formiraju
Falusni 36 god. psihosocijalni identitet koji odreuje i njihovu seksualnu preferenciju, koja ostaje
stabilna tokom ivota. Potiskivanjem nepoeljnih impulsa, u ovom periodu poinje da
se formira i superego.
Seksualno interesovanje se naizgled gubi, a superego nastavlja da se razvija. Dete
Latencija 611 god.
usvaja drutvene vrednosti.
1 Za odeljak o razvojnim paradigmama i teorijama korieni izvori: Berk, E. L. (2008); Brazelton, B. i Sperou, D. (2008); Erikson, E.
(1963); Hwang, P. & Nilsson, B. (2000); Kondi, K. (2002); Kondi, K. i Levkov, Lj. (1994); Miti, M. (2005);Pijae, ., Inhelder, B. (1988).
2 Razdoblja u ivotu oveka: prenatalni (do roenja), period odojeta i najranijeg detinjstva (do 2 godine ivota), rano detinjstvo (26
godina ivota), srednje detinjstvo (611 godina ivota), adolescencija (1120 godina ivota), rano (20 40 godina), srednje (4060
godina) i kasno doba ivota (preko 60 godina).
Frojd je smatrao da je linost dinamiko polje kojim upravljaju nagoni i motivi. Otuda je ljudsko
ponaanje kao matematika slagalica u kojoj nema nieg sluajnog i neloginog. Svaka individua
ekonomie sa odreenom koliinom fizike i psihike energije, iji je derivat libido, a koji se manife-
stuje kroz ispoljavanje interesa za odreeni deo tela, to se menja sa uzrastom.
Interakcija izmeu deteta i roditeljskih figura i kako dete izlazi na kraj sa konfliktima za vreme
ovih stadijuma, presudna je za formiranje linosti. Ukoliko se konflikti faze ne razree, energija se
moe fiksirati na tom nivou, to znai da individua raspolae sa manjim nivoom energije za savlada-
vanje prepreka narednog stadijuma, ime se opstruie njeno aktuelno funkcionisanje i dalji razvoj.
U pogledu strukture linosti, Frojd navodi tri sloja linosti: id, ego i superego. Id je izvor nesvesnih
impulsa i povinuje se principu elje, tj. eli odmah i sve. Ego deluje u skladu sa principom realnosti,
koji usklauje potrebe i zahteve ida sa stvarnou, i omoguava odlaganje zadovoljenja potreba.
Superego je unutranji regulator, nastao identifikacijom sa roditeljskim figurama i internalizacijom
zabrana i normi, koji omoguava individui raspoznavanje dobrog i loeg, kontrolu ida i intrinzinu
moralnost, koja nije uslovljena pretnjom kazne.
Teorija Erika Eriksona o razvoju identiteta sadri bitne postavke o ljudskom razvoju od roenja
do odraslog doba. Erikson ne porie Frojdovu tezu o vanosti prvih pet godina ivota u razvoju li-
nosti, ali naputa ideju da se razvoj okonava sa pubertetom. On smatra da se odvija od roenja do
poznog ivotnog doba u osam faza, u okvirima osnovnih konflikata karakteristinih za svaku fazu.
Specifini konflikti ili krize svake faze mogu se razreititi dobro ili loe.
Izvor: Erikson, E. (1963); Hwang, P. & Nilsson, B. (2000); Berk, E. L. (2008); Radojevi, B. (2002).
Negativna reenja prethodne faze boje i oteavaju prolazak kroz narednu fazu i njeno razreenje
na pozitivan i konstruktivan nain. On istie da se individualni razvoj ne moe objasniti bez specifi-
nih uticaja kulture koja postavlja zahteve pred pojedinca, i prepoznaje da nagle drutvene tranzicije
mogu negativno da utiu na razvoj jedinke.
Teorije uenja
Ovaj pravac odlikuje se brojnim teorijama. Jedna od njih je teorija klasinog uslovljavanja, ru-
skog fiziologa Ivana Pavlova (18491936) i osnivaa bihejviorizma Dona Votsona (John Watson,
18781958) koji se takoe bavio vezom stimulusreakcija da bi objasnio emocionalno uslovlja-
vanje. Omoguili su razumevanje kako drai, asocirane sa stimulusima, koje izazivaju reakcije kod
pojedinca i same postaju izazivai reakcija. Skiner (Burrhus Skinner, 19041990) se bavio instru-
mentalnim uslovljavanjem, koje omoguava razumevanje uenja sloenijeg ponaanja. Po ovoj teo-
riji, uvruju se ona ponaanja koja dovode do pozitivnih ishoda. Pozitivno potkrepljenje utie da
pojedinac usvaja ono ponaanje koje se nagrauje. Teorije socijalnog uenja, u koje spada i uenje po
modelu Alberta Bandure (Bandura, 1925), naglaavaju da se ponaanje ui i posmatranjem uzora,
bez potrebe za nagraivanjem. Ovom teorijom dobro se objanjava kako usvajamo sistem vrednosti,
polne uloge i kako se usavravamo u socijalnom smislu.
Zajedniko za sve ove teorije jeste da posmatraju ivot kao kontinuirani proces uenja, a ljud-
sko ponaanje kao rezultat uticaja okoline. Ove teorije su u osnovi optimistike jer impliciraju da,
poto se nepoeljna ponaanja ue, mogu i da se redukuju tj. odue i zamene socijalno poeljnim.
Kognitivistike teorije
Poto je prouavanje razliitih oblika uenja u bliskoj vezi sa prouavanjem miljenja, smatra se
da su ove dve grupe teorija u vezi. U kognitivistikoj paradigmi, ovek je aktivno/intencionalno, ra-
cionalno i svesno bie, koje formira sliku sveta u skladu sa svojim iskustvima i razvojnim stadijumi-
ma. Fokus analize su procesi miljenja: kako individua prerauje stvarnost i kako to utie na njeno
ponaanje. Ranija iskustva upravljaju razmiljanjem u sadanjosti i anticipacijom buduih dogaaja
i ishoda.
an Pijae (Jean Piaget, 18961980) je smatrao da deca aktivno grade svoj kognitivni sistem
istraujui svet koji ih okruuje i manipuliui njime. Doao je do etiri glavna stadijuma u kognitiv-
nom razvoju deteta.
ovek tei razumevanju sveta oko sebe i mentalnom balansu, to je pokreta inteligencije. U
procesuiranju stvarnosti pojedinac koristi mehanizme asimilacije i akomodacije. Asimilacija pred-
stavlja uklapanje novih iskustava u postojee sheme, a akomodacija zahteva menjanje postojeih
struktura i shema. Shema predstavlja balans izmeu slike u svesti i iskustva i omoguava snalaenje
u svakodnevnom funkcionisanju. Prva shema koju stiemo u ivotu je shema sisanja i hvatanja, a
zrela osoba raspolae itavim skupom. Ako shema ne moe da objasni novo iskustvo, nastaje nerav-
notea i ona se preinauje nastaje nova.
Sociokulturna teorija Vigotskog (18961934) ima veliki znaaj jer daje osnovu za razumevanje
naina na koji se kultura vrednosti, verovanja, obiaji, prenose na sledeu generaciju. Socijalna in-
terakcija, odnosno komunikacija, kljuna je za sve aspekte razvoja deteta (saznajni, emocionalni, so-
cijalni i moralni) i vremenom postaje sastavni deo njegovog miljenja. Internalizujui bitna obeleja
tih dijaloga, deca koriste unutranji govor u upravljanju sopstvenim miljenjem i ponaanjem. Za
razliku od Pijaea koji je naglaavao samostalna nastojanja deteta da razume svet oko sebe, Vigotski
je kognitivni razvoj video kao drutveno posredovan proces, koji poiva na interakciji i komunikaciji
sa neposrednim akterima u okruenju deteta. On je takoe rasvetlio vaan koncept zone narednog
razvitka, kojim se istie vanost uvremenjenosti stimulacije. Za pravilno podsticanje razvoja, nuno
Antisocijalno ponaanje obuhvata irok spektar ak- antisocijalnih ponaanja trai jo i ire: ne samo u individu-
tivnosti koje imaju za posledicu krenje socijalnih pravila i/ alnim i karakteristikama porodice, ve u odnosima sa vr-
ili ugroavanje drugih. U psihijatriji se repetitivna antisoci- njacima, kolskim faktorima i karakteristikama susedstva
jalna ponaanja koja su se uvrstila kao model funkcioni- i zajednice.
sanja nazivaju poremeaj ponaanja i negativistiko-inadij- Paterson, Raid i Dion (Patterson, Reid i Dishion)
sko ponaanje (DSM-IV). istraivakim putem doli su do profila odgajatelja ije
Kriterijumi za dijagnostikovanje poremeaja u dete ispoljava problem u ponaanju. Nedovoljno obraaju
ponaanju: panju na dete, retko ispoljavaju toplinu i ljubav, nemaju
1. Prisustvo tri ili vie od navedenih antisocijalnih po- kapacitet za adekvatnu razmenu sa njim, niti su istrajni
naanja u prethodnih godinu dana (bar jedno prisutno u i dosledni u uvrivanju socijalnih pravila. Neretko su i
poslednjih est meseci): maltretiranje i pretnje drugima, sami neadekvatni u socijalnom funkcionisanju. Usled za-
zapoinjanje tua, upotreba oruja, fizika okrutnost pre- nemarenosti, dete ui da koerzivnim i iritirajuim stilom
ma ljudima ili ivotinjama, kraa udruena sa nasiljem ili ponaanja privue panju. Roditelj proputa priliku da
bez nasilja nad rtvom, prinuda na seksualne aktivnosti, prepozna i adekvatno odgovori na potrebe deteta, kao i
podmetanje poara, unitavanje imovine, upad u tui po- da zaustavi njegovo nepoeljno ponaanje kojim sad i od-
sed (kuu, auto), laganje, ostajanje nou izvan kue, bea- mah eli da ostvari cilj, da bi u momentu kada ponaanje
nje iz kole; dostigne kritinu amplitudu, iz nezainteresovanosti preli
2. Antisocijalna ponaanja vode ka znaajnom ote- u grubost i okrutnost. Jednom reju prevladava zanema-
enju, nazadovanju u socijalnom i obrazovnom/profesio- rujue-zlostavljaki odgajateljski stil: roditelji previe po-
nalnom fukcionisanju mlade osobe. putaju, a potom se iskaljuju na detetu. Problematian
Negativistiko-inadijsko (suprotstavljajue, hostil- stil ponaanja dete usvaja ve kada prohoda, a njihova
no, prkosno) ponaanje: primena u igri utie da vrnjaci poinju da se povlae radi
1. Traje najmanje est meseci i ukljuuje ne manje sopstvene sigurnosti. Kao jedino preostalo drutvo ostaju
od etiri navedena ponaanja: gubljenje kontrole, svaa slini druga agresivna i socijalno neveta deca, koja im
sa odraslima, odbijanje zahteva ili pravila odraslih, na- pomau da usavre i usloe problematino ponaanje.
merno uznemiravanje ljudi, okrivljavanje drugih, pod- Nuno je rano prepoznavanje problema u ponaanju
lonost provokacijama, ljutitost i ozlojeenost, pakost i deteta, dakle ve sa dve, tri godine ivota, a modeli inter-
osvetoljubivost; vencija moraju biti fleksibilni i usmereni na individualni,
2. Vodi ka znaajnom oteenju, nazadovanju u soci- porodini i plan kole, odnosno ire drutvene zajednice.
jalnom i obrazovnom /profesionalnom fukcionisanju mla- Otuda su se sistemski modeli, poput Multisistemskog
de osobe; tretmana antisocijalnog ponaanja1 i terapeutskog hra-
3. Nije nuno segment psihotinog ili afektivnog niteljstva Oregonskog kliniko-istraivakog centra2 po-
poremeaja; kazali vrlo efikasnim.
4. Ne ispunjava kriterijume klasifikacije za poremeaj
ponaanja.
Danas prevladava stav da su agresivnost prema dru- Branka Radojevi
gima i druga antisocijalna ponaanja posledica primarno
nauenog ponaanja, i to putem posmatranja, imitiranja,
isprobavanja i ponavljanja (uenje po modelu - Bandura,
Barou, Montagu, Huesmann). Nastaju, dakle, kao pro-
dukt socijalnog uenja, odnosno, interakcije deteta i odra-
slih osoba koji uestvuju u njegovoj nezi, a u direktnoj su 1 Multisystemic Treatment of Antisocial Behaviour in Children
vezi sa fenomenom prinudnog roditeljstva i nemogunosti and Adolescents, Henggeler, W. S. et al, 1998.
odgajatelja da prepoznaju i izau ususret potrebama de- 2 Treatment Foster Care (TFC), Oregon Social Learning Center
teta. Socijalno ekoloki pristup uzronike nasilja i drugih (OSLC), Patricia Chamberlain, Ph.D, 1993.
je raditi sa detetom, ali u periodu u kome je dete na korak do strukturne promene dakle, ni pre-
rano, ni prekasno. Uenje Vigotskog izvanredna je dopuna razvojne evolucionistike teorije, koja
vodi koren od Darvinovog rada, preko Konrada Lorenca, Tinbergera (K. Lorenz, Tinberger), a tu se
ak moe svrstati i Don Bolbi. One razvoj kognitivnih, emocionalnih i socijalnih sposobnosti obja-
njavaju potrebom za opstankom jedinke, odnosno njihovom adaptivnom vrednou. Vaan pojam
koji su definisali jeste kritino ili osetljivo razdoblje, a predstavlja period koji je optimalan za razvoj
nekih sposobnosti, u kome je pojedinac posebno osetljiv na uticaje iz okoline. Nadoknaivanje je
mogue i van tog perioda, ali su ishodi limitirani.
Kognitivistike teorije podstakle su brojna istraivanja i razvoj itavog niza obrazovnih principa
i programa. Kritike su takoe bile brojne. Za Pijaea se smatra da nedovoljno uvaava kulturne i
drutvene uticaje, a teoretiari koji zastupaju celoivotni razvoj osporavaju njegov zakljuak da se
posle adolescencije ne dogaaju znaajne promene u kognitivnom razvoju. Vigotskom se zamera
DECA SA SMETNJAMA U RAZVOJU POTREBE I PODRKA 17
DETE KAO VREDNOST (DETE I NJEGOVE POTREBE) Razvoj deteta
zanemarivanje bioloke strane razvoja. Ipak, doprinos ovog pristupa je ogroman. Ako pogledamo
kolski sistem u naoj zemlji, vidimo da se upravo poklapa sa Pijaeovim razvojnim stadijumima.
Spremnost deteta da pohaa kolu ispituje se u periodu izmeu este i sedme godine ivota, kada
se oekuje da osvoji konkretno operacionalni nivo kognitivnog funkcionisanja, a predmete poput
istorije (koja zahteva razumevanje pojma pre i posle nove ere), fizike, biologije i hemije dobija posle
11-te godine, kada se pretpostavlja da je ovladalo apstraktnim operacijama. Predkolska nastava,
koja je predviena za uzrast od pet i est godina poklapa se sa predoperacionalnim periodom i pred-
stavlja zonu narednog razvitka u kojoj stimulacija potpomae ovladavanje narednim stadijumom
konkretnim operacijama i polaskom u kolu.
su vidovi samopomoi i uee neprofesionalaca, a strunjak aktivno traga za klijentima koji imaju
potrebu za podrkom. Sa njim je komplementaran socijalno-inkluzivni model, koji se suprotstav-
lja tradicionalnom donoenju odluka o klijentu na osnovu dijagnoze. Radi se na ukljuivanju svih
aktera kako bi se obezbedila participacija pojedinca u lokalnoj zajednici, graenju prilika za razvoj
i uenje u ekolokom kontekstu. Za razliku od medicinskog modela koji je orijentisan na primar-
ne i sekundarne posledice oteenja, procenjivanje u inkluzivnom modelu bazira se na dinamikoj
proceni ovladanim vetinama. Iz njega izvode model rehabilitacije u lokalnoj zajednici (Communi-
ty-based Rehabilitation, CBR) koji se zalae za primenu najmanje restriktivnog okruenja (Least
Restrictive Environment, LRE). Ekoloki i socijalno-interaktivni pristupi u kombinaciji sa primenom
principa teorija (socijalnog) uenja najea su kombinacija koja se primenjuje u radu sa decom sa
psihikim i poremeajima ponaanja. Poto se smatra da su uionice antisocijalnog ponaanja kua,
kola, vrnjaci, susedstvo, lokalna zajednica, mediji i kultura generalno, u prevenciju te pojave, kao i
u intervenciju, moraju se ukljuiti svi ovi akteri i konteksti.
Uprkos razlikama meu teorijama u pogledu nekih temeljnih pitanja, ini se da danas preo-
vlauje uravnoteeno gledite. Smatra se da je razvoj i kontinuiran, ravnomeran, i diskontinuran,
odnosno proces na mahove u skladu sa razvojnim stadijumima. Razvoj se shvata kao celoivotni
proces, ali se ne moe zanemariti vanost ranih iskustava i kritinih perioda u kojima stimulacija
i uticaji sredine daju najbolje efekte. Ne negira se znaaj naslea, iako se u veini teorija istie i
vrlo dobro objanjava uticaj faktora sredine na razvoj. Prepoznaje se vanost ekolokog konteksta
u kome raste pojedinac, ali se ne previa da je kljuni agens promene, posebno u ranom periodu,
porodica i odgajatelj.
Uenje prepoznavanja rei Imenovanje objekata, ponavljanje imena igara, itanje slikovnica
Zapoinje istraivanje i osvajanje Bezbedno okruenje, ohrabrivanje istraivanja okruenja, etnje, zajednika igra
okruenja sa igrakama u ivim bojama, koje proizvode zvune i druge efekte
Izvor: New York State Foster Parent Manual, NYS Department of Social Services Summary, 2002. Adaptacija: V. Rajovi.
Ukoliko dete odrasta u ustanovi, esto menja porodicu ili figure roditelja zanemaruju njegove po-
trebe, odnosno zadovoljavaju ih na nekonzistentan ili zlostavljaki nain, opstruie se proces uspostav-
ljanja privrenosti i poverenja izmeu deteta i odraslih osoba, samim tim i osnova na kojoj se temelji
njegov razvoj. Sisanje palca, roking (ritmino ljuljanje tela i udaranje glavom), neuteno plakanje, deja
onanija, esto razbolevanje ili kanjenje u razvoju govora i motorike upravo su pokazatelji nedostatka
ljubavi, nege i stimulacije kod jednogodinjeg deteta. Rene pic (Spitz, 1946) koristio je termin anakli-
tika depresija da bi opisao stanje emocionalne otupljenosti dece na ranom uzrastu koja su smetena u
institucije. Iako su pri smetaju vokalizovala, plakala i na druge naine pokuavala da dozovu odrasle
iz okruenja, bez adekvatnog odgovora vremenom su odustala, povlaila se, gubila na telesnoj teini i
imala tekoe sa snom. Otuda su sirotita u koje je ulazio pic bila neobino tiha, suprotno oekivanju
da e njima odzvanjati deja graja. Rater (Rutter, 1996) i drugi istraivai koji su longitudinalno pratili
decu iz ove grupacije, utvrdili su da ispoljavaju brojne tekoe na emocionalnom i socijalnom planu:
nemogunost vezivanja za odrasle, neselektivnu bliskost prema nepoznatima i vrnjacima, sa malo
pravih prijatelja, i socijalno rizino ponaanje. Podaci ipak nisu jednoznani, s obzirom da brojna istra-
ivanja ukazuju na mogunost nadoknaivanja proputenog usled razvojne plastinosti deteta. Tizard
i Ris (Tizard i Rees, 1975) dobili su nalaz o stabilnoj vezanosti za odgajatelje dece koja su usvojena na
uzrastu izmeu etvrte i este godine. Uprkos tome, mogunost nadoknaivanja opada sa uzrastom,
tako da je za dete najbolje ukoliko se pre navrene prve godine ivota pronae porodica u kojoj moe
da se ukoreni i formira stabilne veze sa odraslima.
Sa laikog stanovita, zaostajanje u razvoja deteta, zahvaljujui spoljanjim manifestacijama,
postaje uoljivije kako se dete pribliava drugoj godini ivota: rudimentaran ili slabo razumljiv go-
vor, nerazvijen hod i fina motorika, npr. dete ne zna da dri pisaljku ili hvata loptu. Ipak, oblast u
kojoj zaostajanje ini najvie tete, nije primetna spolja. Adekvatna osetljivost odraslih na reakcije
deteta i njegov celokupan psihofiziki status omoguava da ono ui da prepoznaje ta mu se dogaa,
ta osea i da stekne prve pojmove. Unutranji i spoljanji svet deteta, roditelj kontejnira, prerauje i
imenuje. Dete, koje nije imalo pozitivno iskustvo vezivanja bar sa jednom odraslom osobom, zaosta-
je u pogledu prerade svojih i tuih oseanja i razumevanja stvarnosti. Mnotvo podraaja zapljusku-
ju i zastrauju dete, a poto nema osobe koja e ga umiriti i preraditi dogaaje, svaki novi podraaj
izaziva kod deteta egzistencijalni strah da e nestati ili biti uniteno. Dete koje je osposobljeno da
prepozna svoja, ali i oseanja, potrebe, intencije drugih ljudi moe da uspostavi kontrolu svojih emo-
cija, a panju usmeri na zadatak i druge mentalne procese. Drugim reima kontrola emocija za koje
je odgovoran paleokorteks (stari ili tzv. limbiki), omoguava mentalizaciju, odnosno neometan rad
neokorteksa koji je smeten u kori velikog mozga. Na prvoj slici vidi se da je zona modane aktivno-
sti osobe sa sigurnim obrascima vezivanja upravo kora velikog mozga, koja omoguava razmiljanje
i intelektualnu obradu stvarnosti. Suprotno tome, ukoliko dete nije razvilo sigurne obrasce veziva-
nja, konstatno je izloeno stresu koji ini limbiki korteks stalno aktivnim, a blokira rad neokorteksa
i mentalizaciju, na ta ukazuje druga.
MENTALIZACIJA I STRES
Izvor: Cohen (1994), Servan-Schreiber (1998), prema Wood & Keaveny (2010).
Nemogunost mentalne obrade utie da dete anksioznost prazni i odigrava kroz ponaanje, to
uzrokuje socijalno uslovljenu hiperaktivnost, poremeaje panje i agitiranost. Ukoliko dete odrasta
uz majku koja je suvie permisivna ili zanemarujua, a otac ili oinska figura nudi nasilniki model,
ovim ponaanjima se pridruuje i verbalna i fizika agresivnost, napadi besa i druga, za okolinu iri-
tirajua ponaanja, kojima dete nastoji da privue panju. Poseban je problem to su ova deca soci-
jalno neveta: ne prepoznaju, ignoriu tua oseanja i potrebe ili su nasilna prema drugoj deci, zbog
ega postaju nepoeljna u grupi svojih vrnjaka. Ovi modeli funkcionisanja formiraju se ve sa dve
godine ivota, ali ih okolina jasnije prepoznaje kao problem tek kad dete krene u vrti, a naroito u
kolu: dete ne moe da sedi na mestu i prati nastavu, marginalizovano je u grupi vrnjaka ili se drui
sa problematinim vrnjacima, a kolski uspeh je ispod oekivanog. Problemi mentalizacije postaju
gorui od petog razreda osnovne kole (11 godina), kada se zahteva ovladavanje formalnim opera-
cijama, odnosno apstraktnim miljenjem. Pod pretpostavkom da je dete sa nepovoljnim uslovima
razvoja, bilo relativno uspeno u prva etiri razreda, jer poivaju na konkretnim operacijama; vii
Hiperaktivnost je termin koji se koristi za dve grupe Epidemioloke studije ukazuju da izmeu 3% i 7%
simptoma: poremeaj organizacije panje i psihomotorni dece ispunjava kriterijume za konstatovanje sindroma
nemir. Bazina klasifikacija DSM-IV razlikuje tri podoblika ADHD, a da je najzastupljeniji kombinovani tip. Iako se
ovog sindroma: kombinovani tip gde su zastupljeni i defi- simptomi ispoljavaju jo sa tri godine, odgajatelji se obra-
cit panje i hiperaktivnost/impulsivnost, dominantno ne- aju za pomo tek u uzrastu od sedam do devet godina
paljiv i dominantno hiperaktivno-impulsivni tip. Panja, deteta. Poremeaj ima tendenciju da se odri kroz itav i-
motorika, percepcija, kognicija, govor, emocije i socijalno vot pojedinca (u 80% sluaja), s tim to se sa sazrevanjem
ponaanje su domeni u kojima se ispoljavaju tekoe. modifikuje pojavni oblik. Uestaliji je kod deaka nego kod
Panja: Odsustvo selekcije sadraja prema vanosti, devojica.
nemogunost da se usmeri na zadatak i detalje, organizu- Postoji mnogo kontroverznih stavova u odnosu na
je i zadri panja lako zamaranje i doputanje da panju ovaj poremeaj. Deo strunjaka zastupa tezu da je ADHD
odvuku nevani stimulusi; esto prelaenje sa jedne na veoma zastupljen i da su medikamenti terapija izbora, dok
drugu aktivnost. Nesluanje sagovornika i nerazumevanje drugi tvrde da se dijagnoza nekritino primenjuje i pro-
instrukcije vaspitaa i nastavnika. Zaboravnost i gubljenje tivnici su korienja lekova. Danas postoji shvatanje da
stvari. pored neurolokih i brojni psihosocijalni razlozi mogu da
Motorika: Vrpoljenje i uznemirenost, esto ustajanje uzrokuju ovaj poremeaj (porodini stresovi i neadekvat-
na asu i u drugim situacijama gde se oekuje mirovanje no roditeljstvo, zanemarivanje, zlostavljanje, alkoholizam
na mestu, preterano aktivno i nefunkcionalno ponaanje, i narkomanija roditelja...). Posebno su teki oblici kada po-
nespretnost i nestabilnost poremeaj ravnotee sa e- stoji udrueno delovanje neurolokih i negativnih psihoso-
stim padovima. cijalnih faktora. Socijalno uslovljen deficit panje i hiperak-
Percepcija i kognicija: Smetnje u vidnoj i slunoj per- tivnost javljaju se kod zanemarivane i zlostavljane dece i
cepciji, tekoe u savladavanju itanja, pisanja i crtanja. mnogo ee u grupaciji one bez roditeljskog staranja.
Govor: Problemi u artikulaciji, siromaan renik, krat- U cilju ublaavanja poremeaja najei su farma-
ke forme izraavanja, gramatike greke u govoru; dava- koloki (vrlo esto se koristi terapija lekom ritalin) i psiho-
nje odgovora pre nego se saslua pitanje, nemogunost da terapijski pristup (terapija bihevioralnog tipa, ukljuujui
se saeka red kada se govori u grupi, prekidanje i upadanje trening za roditelje koji imaju decu od dve do jedanaest go-
u razgovor, ekscesivno prianje. dina). Generalna preporuka je podsticati dete da uestvuje
Emocije: Impulsivnost i loa kontrola nagona, napadi u rekreativnim aktivnostima (posebno onim koje zahte-
besa na neznatna uskraenja, emocionalna labilnost, ne- vaju koncentraciju na loptu, kao to je tenis, ping-pong,
predvidivost, agresivnost, nisko samopotovanje, odsu- itd), ispoljavati toleranciju prema oblicima ponaanja koji
stvo reakcije na kazne i nagrade. ne ugroavaju druge, bolje se obavestiti o prirodi i uzroku
Socijalno ponaanje: teko prihvatanje pravila i drugih tekoe, saraivati sa kolom/vrtiem i definisati indivi-
socijalnih zahteva, teko uspostavljanje adekvatnih emo- dualni plan podrke. Kod dece sa nepovoljnim uslovima
cionalnih i socijalnih veza, nesposobnost prilagoavanja razvoja, hiperaktivnost predstavlja tremor due, odnosno
grupi i, generalno, maladaptivno socijalno ponaanje. odraz je spoljnog pranjenja emocija: pre svega strahova i
Za uspostavljanje dijagnoze neophodno je da se regi- anksioznosti, koje dete ne moe da kontrolie i preradi na
struje est i vie znakova poremeaja panje i najmanje tri mentalnom nivou. Otuda je vaan deo procesa preobliko-
poremeaja u ponaanju deteta u kontekstu kole/vrtia ili vanja ponaanja, pomaganje detetu da prepozna i kogni-
kod kue, pre sedme godine ivota, da su prisutni bar est tivno obradi emocije i druge sadraje dakle podsticanje i
meseci u ponaanju i da se odraavaju na njegovo socijalno, razvijanje mentalizacije.
kolsko i sveukupno funkcionisanje. Takoe, potrebno je is-
kljuiti mogunost prisustva pervazivnih i drugih psiholo-
kih/psihijatrijskih poremeaja. Branka Radojevi, Sulejman Hrnjica
razredi, koji se baziraju na apstraktnom miljenju, veini dece iz ove grupacije ine se nepremosti-
vom preprekom, tako da mnoga na neuspeh reaguju neposlunou i drugim problemima u ponaa-
nju. Koncipiranje individualnog obrazovnog plana, nuno je u ovakvim situacijama, jer je vanije
da dete savladava gradivo svojim tempom i formira oseanje uspenosti i socijalne pripadnosti, nego
da u pogledu postignua dostigne oekivano. Ukoliko ih ne podrimo, ve iskljuivo sankcioniemo
loim ocenama i disciplinskim kaznama, pospeujemo njihovo oseanje otpadnitva i tezu da ne
vredi da se trude, jer ne mogu postati prihvaeni i produktivni lanovi zajednice. Dakle, odsustvo
negujue figure odraslog, nepovoljno utie ne samo na emocionalno-socijalni, ve fiziki i kognitivni,
odnosno celokupan razvoj deteta.
Deci sa tekoama u razvoju, kao to su genetska malformacija, pervazivni poremeaji ili te-
koe u kognitivnom funkcionisanju potrebno je vie ljubavi, nege i stimulacije jer zbog ometenosti
imaju smanjenu sposobnost procesuiranja stvarnosti. Zanemareno dete sa mentalnom retardacijom
takoe razvija poremeaj vezivanja i/ili ponaanja. S tim to je preoblikovanje njegovog ponaa-
nja mnogo tee zbog smanjene sposobnosti uenja, jer ne mogu da se primene metode pozitivnog
disciplinovanja koje uglavnom poivaju na teorijama uenja i zahtevaju razumevanje sistema na-
graivanja. Zbog toga jedan broj odgajatelja nalazi da je nesavladiv izazov gajiti npr. adolescenta sa
mentalnom retardacijom koji je i agresivan, zbog ega se odluuje na institucionalni smetaj, koji je
najrestriktivniji i za decu najnepovoljniji oblik zatite.
Moemo zakljuiti da razumevanje razvoja i podrka deci koja imaju tekoe nije mogue iz jed-
nog teorijskog okvira ili paradigme nuno je iroko poznavanje teorije i eklektinost u praktinoj
primeni. Pored toga, pravovremeno prepoznavanje tekoa i odstupanja u razvoju jeste neophodno
i nuno, a pokazatelji se obino ispoljavaju vrlo rano dakle, u prvim godinama ivota. Rano pre-
poznavanje omoguava prevenciju, pravovremenu stimulaciju i intervenciju. Sve to treba da se odi-
gra daleko pre polaska u kolu i puberteta, kada je dete jo razvojno plastino i postiu se najbolji
efekti intervencija. Odvajanje iz prirodnih porodica, produeno emotivno liavanje kroz boravak u
ustanovama, este promene sredine, genetske malformacije, ometenosti i drugi poremeaji otea-
vaju razvoj deteta, ali uvremenjene i adekvatne odluke u vezi sa zatitom i zbrinjavanjem, lekovito
porodino okruenje, pravovremena pomo i podrka, pruaju dobre izglede ovoj deci da realizuju
maksimum svojih potencijala, steknu samopotovanje i izrastu u prihvaene lanove zajednice.
Literatura:
Berk, E. L. (2008). Psihologija cjeloivotnog razvoja, prevod III izdanja. Jastrebarsko, Naklada Slap.
Brazelton, B. i Sperou, D. (2008). Prekretnice od 3. do 6. godine. Emocionalni i bihejvioralni razvoj vaeg deteta. Beograd, Mladinska knjiga.
Erikson, E. (1963). Childhood and Society. New York, Norton.
Horwat, J. (2010). The Childs World. The Comprehensive Guide to Assessing Children in Need, II izdanje. London, Jessica Kingsley
Publishers.
Hwang, P. & Nilsson, B. (2000). Razvojna psihologija. Od fetusa do odraslog. Sarajevo, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Ivi, I., Novak, J., Atanackovi, N., Akovi, M. (2008). Razvojna mapa. Beograd, Kreativni centar.
Kondi, K. (2002). Kako tee deji razvoj svaki dan korak napred. U: Bukvar hraniteljstva. Beograd, FAMILIA.
Kondi, K. i Levkov, Lj. (1994). Prvih 10 godina. Razvojni i psihoanalitiko razvojni pristup II izdanje. Beograd, Savez drutava psihologa
Srbije.
Miti, M. (2005).Psihologija u zajednici. U: Radojevi, B.i sar. Svako ima nekog koga nema. Beograd, FAMILIA.
Moore, T. (2007). Fostering young childrens social-emotional well-being: building positive relationships with children and families. Mel-
bourne, Australia, Centre for Community Child Health.
Pijae, ., Inhelder, B. (1988). Intelektualni razvoj deteta. Beograd, Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Radojevi, B. (2002). Razvoj deteta. U: Miti, M. & Kondi, K. Deca na ranom uzrastu u hraniteljskim porodicama. Beograd, Save the Children.
Rutter, M. (1996). Maternal Deprivation. U M.H. Bornstein (ur.), Handbook of Parenting: Vol.4 Applied and practical parenting (331, str.).
Mahwag, Nj, Erlbaum.
Spitz, R. A. (1946). Anaclitic Depression. Psychoanalitic Study of the Child, 2, 216233.
Tizard, B., Rees, J. (1975). The effect of early institutional rearing on the behaviour problems and effectional relationships of four-year-old
children. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 16, 6173.
Wood, S. & Keaveny, E. (2010). Thinking Under Pressure. 30 th IFCO Conference: Transforming Childrens Lives through Fostering - Sharing
Knowledge, Research and Experiences Across Europe. Brighton, England, University of Sussex.
1 U ovom tekstu pod terminom majka podrazumeva se i bilo koja druga zamenska figura odgajatelj.
i besa, jer ih doivljava kao kritiku svojih kompetencija. Obuzetost sobom ne dozvoljava joj da
ue u cipele deteta, pa esto na njegov pla reaguje tako to ga ignorie ili kritikuje. Poto
je majka emocionalno distancirana i racionalna dete retko kada ima mogunost da zadovolji
potrebe za fizikom bliskou i kontaktom. Dete shvata da ispoljavanje emocije ne dovodi do
bliskosti, ve uznemirava roditelja. U veoma ranom uzrastu ovakve bebe naue da ne zahtevaju
od odraslih da mu umire napetost, ve umesto toga izbegavaju da je pokau. Da bi zatitilo ma-
jku, dete naui da krije oseanja i da se oslanja iskljuivo na sebe. Njegovo zatvaranje emocio-
nalnog kanala sa majkom tako nije u funkciji izbegavanja kontakta, ve njegovog prilagoavanja.
Iako dete izbegava da ispolji emocije, anksioznost i potreba za bliskou i dalje postoje. Strah
od odbacivanja ini da se ponaa kao dobro dete, odnosno u skladu sa oekivanjima majke. Ova
deca vole strukturisan situcije u kojima se fokusiraju na aktivnosti, a ne na oseanja. Poto
nemaju mogunost da se veu za ljude, ova deca vezuju se za igrake i predmete. U periodu
uspostavljanja kontrole sfinktera pokazuju negativizam i insistiraju na samostalnosti. Napetost
i oseanja besa zbog naputanja, koja su prinueni da potiskuju, mogu se ispoljiti kroz agresiju
prema vrnjacima, ali i odraslima. Mada kod kue mogu biti jako posluni, van kue su agresivni.
Ova deca nisu u stanju da razumeju pomeane emocije, efovski su nastrojeni i imaju oseaj
lanog samopouzdanja, a njihovi odnosi sa drugima obeleeni su distanciranou. Sve to ini
da esto bivaju odbaeni od vrnjaka i nastavnika. Kao tinejderi skloni su antisocijalnom po-
naanju i agresiji. Sebe doivljavaju kao nevoljene, a druge kao odbacujue i nametljive.
3. Nesigurna anksiozno-ambivalentna privrenost: kada majka usled preokupiranosti sopstvenim
problemima (praktine prirode, depresije, zloupotrebe narkotika ili alkohola ...) ne reaguje na
potrebe deteta, ili na isti zahtev odgovara nedosledno (nekada utehom, nekada besom, nekada
ignorisanjem), takvo dete ne razvija toleranciju na frustraciju, odnosno nije u stanju da odloi
zadovoljenje svojih potreba. tavie, kako bi ita dobilo, vremenom tei da ih pojaava. Ova deca
neprekidno plau, imaju napade besa ukoliko im se zahtevi odmah ne ispune i ovakva ponaanja
ispoljavaju i kada je to neprimereno uzrastu. Nekada mogu i sami provocirati kanjavanje, jer
i agresivna reakcija majke predstavlja vid komunikacije, to dete lake podnosi od ignorisanja
koje doivljava kao negaciju postojanja. Ova deca imaju normalne zahteve, ali nedoslednu negu.
Nedosledan odgovor majke ne dozvoljava im da se opuste, odvoje od majke i istrae svet oko
sebe, odnosno posvete se igri. Zbog toga su ova deca izrazito nesigurna. Stalno se pitaju da li su
voljena i trae potvrdu, a u odnosima sa drugima sebe obino vide kao rtvu. Teko podnose
odvajanje i imaju tekoe da odre bliska prjateljstva. Visoki zahtevi majke u kombinaciji sa od-
bijanjem kontakta vode tome da dete u isto vreme osea konfliktne emocije (udnju i nepovere-
nje, ljubav i bes). Poto dete ne veruje da e mu majka biti na raspolaganju i omoguiti mu olak-
anje od napetosti, mora da je stalno kontrolie. Tako razvija strategije ponaanja koje imaju za
cilj da poveaju predvidljivost odgovora, pri emu koristi kombinaciju manipulacije i prinude
kako bi skrenulo panju na sebe i dobilo ta eli (npr. dete koje vriti i baca se po prodavnici
kako bi mu kupili igraku). Funkcija ovih ponaanja je da postide roditelje, nametnu im oseaj
krivice ili da ih uznemire. Ovi zahtevi su esto nerealni i neprimereni, a ova ponaanja nekada
su izrazito rizina. Ovakvim svojim ponaanjem dete stalno okupira majku i ne dozvoljava joj da
se odmakne, to vremenom postaje iznurujue. Napetost se kod ove dece esto somatizuje pa
ih okolina opaa kao razmaene ili kao hiperaktivne, nemirne, stalno na oprezu da e ih neko
otetiti. Na starijim uzrastima roditelji imaju tekoe da izau na kraj sa njima, pa neretko prete
da e ih staviti u dom ili da e ih njihovo ponaanje oterati u grob, to ini da ova deca imaju izra-
zito loe miljenje o sebi. U odnosima sa drugima osciliraju, pa esto idu u krajnost, tako da im
najbolji prijatelji posle nekog vremena postaju najvei neprijatelji. To su deca koja lako odustaju
pred izazovima. Imaju tekoe sa loginim miljenjem i procenom buduih situacija. Loa slika
o sebi ini ih veoma anksioznim u adolescenciji, naroito po pitanju sopstvene prezentacije,
pa su skloni zloupotrebi psihoaktivnih supstanci, antisocijalnom ponaanju i seksualizovanim
odnosima. U nove situacije uleu kao grlom u jagode. Bes vezan za oseanja koja nose iz detinj-
stva naroito je prisutan tokom adolescencije i pojaava anksioznost nanovo provocira bes.
Sebe doivljavaju kao bespomone, a druge kao neosetljive i nedostojne poverenja. Ova deca
adekvatno pokazuju emocije, ali je zahtev za njihovim zadovoljenjem praen besom.
4. Nediferencirani dezorganizovani nain privrenosti: javlja se kod dece ija majka ili na njih same
deluje zastraujue ili je i sama bila prestraena, tako da umesto da detetu omogui umirenje,
postaje izvor njegove napetosti. Vremenom dete ui da ne ispoljava emocije. Ova majka se u
jednom trenutku moe ponaati brino i zatitniki, a u sledeem kao progonitelj. Normalno
dete razliite osobe vidi kao razliite modele, ali u ovom sluaju dete ima viestruke i oprene
modele za istu osobu, to ga zbunjuje i ini anksioznim. Na ranom uzrastu, zbog ogranienog
repertoara ponaanja, deca uglavnom reaguju plaem to provocira nerazreene traume rodi-
telja koje oni nisu u stanju da podnesu. Intenzitet tih oseanja moe izazivati mrnju i napad
na dete ili dovesti do naputanja deteta. Zato su u ovim porodicama deca pod najveim rizikom
upravo u prvim godinama ivota. Mnoga zanemarena i zlostavljana deca vremenom postaju tiha
i povuena, iskljuuju svoja oseanja na nain koji vie podsea na disocijativna stanja starije
dece i odraslih. Ta deca nisu u kontaktu sa fizikim ulima, ne znaju da li su gladna, mogu jako
dugo da spavaju. U starijem uzastu imaju tekoe da razlue fiziki bol od emocionalnog, glad
od besa, uopteno nisu u stanju da prate telesne signale i ne oseaju se ugodno u sopstvenoj
koi. Jedan od vodeih kliniara u ovoj oblasti, Fred Peri (Perry, 2000) navodi razlike u struk-
turi i funkcionisanju mozga sigurno i nesigurno privrene dece. Do etvrte godine formira se
limbiki sistem koji treba da omogui regulaciju sloenih emocionalnih stanja, razvoj socijalnog
jezika i interpretaciju socijalnih informacija. Razvojni nedostaci i rane povrede u ovom uzrastu
su trajne i nepopravljive i imaju za posledicu smanjenje kapaciteta za regulaciju emocija i po-
hranjivanje traumatskih seanja. Sve to vodi impulsivnosti i hiperosetljivosti, koja e se odraziti
na kasnija iskustva u regulaciji emocija i ponaanja. Cilj razvijanja privrenosti je obezbeivanje
sigurnosti kroz jedinstvo sa odgajateljem, a za ovu decu je to nemogue. Nepredvidiva i ponekad
ivotno ugroavajua reakcija roditelja detetu daje informaciju da je svet opasno i ugroavajue
mesto i da, ukoliko se ono samo ne pobrine za sebe, niko to nee uiniti. Preputanje kontrole
u doivljaju ove dece je ivotno ugroavajue, a kontrola drugih ljudi i procenjivanje njihovih
namera od vitalnog znaaja za preivljavanje. Ova deca su stalno na oprezu. Nain da zadre
kontrolu je da se ponaaju nedosledno tj. suprotno svakoj logici. Njihova ponaanja idu od po-
vlaenja, prihvatanja i nadgledanja, preko plaa i identifikacije sa agresorom. Tokom razvoja,
adekvatno postignutom stepenu samostalnosti, razvijaju razliite strategije za preivljavanje i
kontrolu drugih. To su deca koja izbezumljuju svoje hranitelje jer rade sve suprotno od onog
to im se kae. Oni imaju neodoljivu potrebu da lau, mogu biti agresivni i/ili imati disocijativne
odgovore. Skloni su i samopovreivanju, povreivanju slabijih, muenju ivotinja, unitavanju
imovine i bizarnim ponaanjima. Neretko kod ove dece prisutno je dnevno ili nono mokrenje,
defeciranje, kraa hrane i/ili seksualno provokativno ponaanje. Naravno, ne pokazuju sva deca
sva ova ponaanja. Jedna od vanih karakteristika ove dece je poviena osetljivost na odvajanje.
Zbog straha od odbacivanja i prekida smetaja stalno imaju potrebu da testiraju granice. ak i
samo nagovetaj separacije moe toliko provocirati napetost kod deteta da ono poinje da pravi is-
pade u ponaanju ne bi li to pre bilo odbaeno i na taj nain razreilo tu, za njega nepodnoljivu, si-
tuaciju. Ova deca obino nemaju dobar oseaj za vreme, ne mogu da ponove ta se desilo prethodnog
dana, a mogu imati tekoe i u formiranju psihoseksualnog identiteta. Postoji obilna skala simptoma
koje ova deca ispoljavaju, ali u korenu svih tih ponaanja je pitanje kontrole i njihova potreba da ak
i po cenu autoagresivnosti kontroliu okolinu. U niem uzrastu ova deca su oputenija u prisustvu
nepoznatih osoba nego odgajatelja. Ovi roditelji od roenja doivljavaju dete kao strano i neprija-
teljsko i krive ga za sve to im se dogaa u ivotu. Takav odnos se odraava na detetovu sliku o sebi.
Kako bi se zatitili od traumatskih iskustava i bolnih oseanja ova deca koriste razliite mehanizme,
koji se kreu od amnezije (dete zaboravlja traumatski dogaaj), apsorpcije (dete je preokupirano
nekom aktivnou i kao da ne primeuje ta se oko njega dogaa), do depersonalizacije (dete bei
u psihozu). Ova deca ne mogu razviti nijednu strategiju privrenosti. Mogu isprobati sve obrasce ili
odustati i potpuno se smrznuti, ali je njihov odgovor na stres uvek neodgovarajui i bizaran. Nisu
Psihoze su ozbiljna psihika oboljenja koja karak- gubitak kontakta sa realnou, prisutnost halucinacija i
terie gubitak kontakta sa realnou. Pod psihozama sumanutih ideja i neadekvatnom ispoljavanju emocija.
uglavnom podrazumevamo afektivne (bipolarne) psihoze Prisustvo halucinacija i sumanutih ideja u znaajnoj meri
i izofreniju. Pojava psihoza u detinjstvu je izuzetno retka, oteava funkcionisanje deteta u koli, porodici ili socijal-
dok je u adolescenciji neto ea, ali je nain ispoljavanja nom okruenju.
poremeaja sliniji onome kod odraslih. Iako nije raeno Na kome god uzrastu da se javi, u leenju izofreni-
mnogo istraivanja o psihozama na mlaim uzrastima, je od presudnog je znaaja upotreba lekova-antipsihotika
pronaeni su odreeni obrasci koji govore u prilog ge- (haloperidol, risperidon, clozapin, chlorpromasine, olan-
netskoj predisponiranosti. Kao znaajni faktori rizika za zapin) jer oni utiu na smanjenje simptoma kao to su ha-
kasnije obolevanje smatraju se: prisustvo oboljenja kod lucinacije, sumanutosti i alogino miljenje, odnosno dre
roditelja ili dece (brae i sestara), oteenja nastala tokom bolest pod kontrolom. Uz lekove preporuuju se i terapije
razvoja mozga u prenatalnom periodu, nain komunikaci- ili treninzi za samopomo, poboljanje socijalnih vetina ili
je u porodicama koje odlikuje konfuzija i nejasni stil i teki pomo u uenju, kako bi se detetu pomoglo da bolje funk-
oblici zlostavljanja. cionie u porodinoj i iroj socijalnoj sredini.
Afektivne (bipolarne) psihoze Pri smetaju deteta sa psihijatrijskim tekoama u
Afektivne (bipolarne) psihoze su poremeaji raspolo- hraniteljsku porodicu moramo imati u vidu specifine za-
enja koji se manifestuju kroz neuobiajeno snieno (de- hteve pred kojima se nalaze odgajatelji. Iako se izofreni-
presivno) i/ili naglaeno povieno (manino) raspoloenje. ja moe leiti, retko kada se dete oporavlja u potpunosti.
Depresiju karakterie depresivno raspoloenje, pesimisti- Zato panja treba da je usmerena na ouvanje postojeih
no razmijanje, nemogunost postizanja zadovoljstva, op- kapaciteta linosti i prevenciju buduih psihotinih pro-
ti pad energije i usporen misaoni tok (praen usporenim boja. Svaki psihotini slom dovodi do propadanja linosti.
pokretima i usporenim govorom), a kod nekih i uznemire- Odgajatelja treba pripremiti, upoznati sa simptomima bo-
nost i nesposobnost da se opuste. Manini poremeaj, sa lesti i nauiti da ih blagovremeno prepozna da bi, u sluaju
druge strane, ispoljava se kao antipod depresije, pa se svet pogoranja, blagovremeno reagovao i ouvao postojee
sagledava kroz ruiaste naoare, sopstveni postupci i kapacitete deteta. Porodino okruenje u kome se dete
osobine se nekritino precenjuju, a sve to praeno je poja- nalazi treba da je emocionalno toplo, stabilno, strukturi-
anom fizikom aktivnou i ubrzanim misaonim tokom. sano i sa jasnim granicama. Odgajatelj treba da obezbedi
Kod teih oblika afektivnih psihoza mogu se ispoljiti simp- da dete redovno i pod nadzorom uzima terapiju i da redov-
tomi depersonalizacije, sumanute ideje i halucinacije. Iako no odlazi na kontrole.
je za sve psihoze zajedniki gubitak kontakta sa realnou, Treba neodlono reagovati ako se primete:
ono po emu se razlikuju je injenica da je kod afektivnih Halucinacije: dete uje zvukove/glasove, vidi stvari
psihoza ispoljeni afekat uvek u skladu sa dominantnim koje ne postoje, ili osea mirise koje niko drugi ne opaa
raspoloenjem (npr. ako je osoba depresivna, ona izgleda (npr. dete pria sa nekim i kad nikog realno nema u sobi a
tuno, uplakano, a ako je manina, onda je vesela i nasme- nije na kompjuteru i ne razgovara telefonom ili osea pa-
jana), to kod izofrenije nije sluaj. ljevinu iako nigde nita ne gori).
Ispoljavanje depresivnog poremeaja kod dece neto Sumanute ideje: dete veruje u stvari koje ne postoje i
je drugaije nego kod odraslih. Na niim uzrastima deca ne moe se razuveriti (npr. dete je u strahu od realno bezo-
nisu u stanju da opiu kako se oseaju, pa se depresivno pasnih stvari i situacija plai se gumene patkice ili kom-
raspoloenje ispoljava, osim kroz uobiajene simptome ijine zlatne ribice).
kao to su plaljivost, gubitak interesovanja, nemogu- Anksioznost psihotinog karaktera: oseaj stalne
nost fokusiranja panje i tekoe sa spavanjem, i kroz strepnje i straha koji se ne moe obuzdati a ogleda se u
neobjanjive bolove u stomaku, glavobolje, poremeaje fizikim pokazateljima (dete izgleda uplaeno, napeto,
ishrane, enurezu i anksioznost. Kod adolescenata karak- ubrzano die, ne moe da zaspi ili se opusti, iako ne postoji
teristine promene na fizikom, psihoseksualnom, emo- nikakvo objanjenje za to).
cionalnom i socijalnom planu, esto su praene unutra- Znaci depersonalizacije i derealizacije: dete ima doiv-
njim previranjima, to moe oteati prepoznavanje pore- ljaj da je izmenjeno ili da je izmenjen svet oko njega.
meaja. Depresivni simptomi se mogu ispoljiti kroz bes, Vano je razumeti da se mnogi od ovih simptoma
otuenje od roditelja, povlaenje od socijalnih kontakata podudaraju sa uobiajenim ponaanjem deteta u nekoj
sa vrnjacima i poputanje u koli, to se tumai kao ma- od prethodnih faza razvoja (npr. udovite koje ivi ispod
nifestacija otpora i bunta na koju roditelji odgovaraju ne- kreveta je sa etiri godine normalna stvar, ali sa 15 je simp-
razumevanjem i kaznom. tom), pa bi pomoglo kada bi se odgajatelj na vreme upo-
izofrenija znao sa tim koje je ponaanje oekivano za dati uzrast.
izofrenija koja se prvi put javi u detinjstvu i adoles-
cenciji je teka bolest i traje ceo ivot. Naziv izofrenija
znai rascep due i ukazuje na rascep unutar pojedinih
psihikih funkcija, posebno izmeu emocionalnog i ra-
cionalnog. Najznaajnija osobina ovog poremeaja je Maida Stefanovi
u stanju da planiraju svoje ponaanje, igraju se, razviju poverenje, znatielju, empatiju, ili socijalno
ponaanje. Skloni su da razviju udna, stereotipna samonadraujua ponaanja (udaranje glavom,
grienje, masturbacija), ili samoumirujua (roking, sisanje ili glaenje) ponaanja. Na kasnijim uzra-
stima skloni su zloupotrebi lekova, narkotika ili alkohola koji im slue da se iskljue iz nepodnoljive
stvarnosti. Kako su odbrambene strategije koje su ova deca razvila potpuno otporne na klasine
vaspitne metode, hranitelji se usled nedostatka specifinih vaspitnih tehnika vremenom potpuno
iscrpljuju i diu ruke od njih, to za posledicu ima prekid smetaja. Veliki broj promene smetaja
deteta jedan je najvanijih indikatora koji ukazuje na poremeaj privrenosti kod ove dece. Naravno,
svakim prekidom smetaja kod deteta samo se uvruju negativni obrasci, a anse za korekciju su
sve manje. Kako Aleksandar Nil (Neill A.S.,1988) kae: Zlostavljana deca (koja su), u sutini, nevo-
ljena i odbaena, na najpogrenije mogue naine pokuavaju da skrenu panju na sebe, uverena u
ispravnost stava ako ve ne mogu da dobijem ljubav, zadobiu mrnju. Meutim, mrnju koju prime
u detinjstvu, prenee na svoju decu, ak i ako budu elela da im prue ljubav. Ali, ba zato im mo-
ramo pomoi da vrate poverenje u ljude tako to emo im omoguiti i zapravo ih nauiti da prime
ljubav, da bi je jednoga dana mogli preneti svojoj deci.
Deca treba da iskuse i ispolje pun dijapazon oseanja, ukljuujui i najnegativnija, ali u bezbed-
nom okruenju i kontrolisanoj meri. Treba da naue da u svom svakodnevnom ivotu kontroliu od-
nosno reguliu jainu oseanja sree i tuge, ushienja i besa. Oseanja ne treba da ih preplavljuju, ali
ni oni ne treba da preplavljuju druge svojim oseanjima. Oni treba da naue da prepoznaju, imenuju
i razlikuju razliita oseanja, da ih izraze na nain koji e im omoguiti zadovoljenje njihovih potreba
i to na socijalno prihvatljiv nain.
Bilo koji faktor koji ima uticaj na iskustvo vezivanja moe uticati na razvoj kapaciteta za privre-
nost. Do prekida ili naruavanja odnosa negovatelja i deteta moe doi usled problema sa detetom,
negovateljem ili okruenjem.
Faktori u vezi za detetom su detetova lina svojstva, odnosno temperament. Ukoliko se dete tee
smiruje, razdraljivo je ili neprikladno reaguje, to moe biti oteavajue za razvoj privrenosti. De-
tetova sposobnost razmene sa majkom moe biti ugroena i zbog medicinskih stanja (prevremeno
roenje, oteenja nastala tokom poroaja ili druga oboljenja).
Faktori u vezi sa odgajateljem: ponaanje odgajatelja (npr. kritinost, odbacivanje, nametljivost)
mogu da utiu na dete tako da ono izbegava emocionalnu bliskost. Ako roditelji zlostavljaju decu,
ona e ispoljavati nelagodnost kao reakciju na bliskost i povlaie se. Majke ove dece mogu biti hlad-
ne i ne reagovati na dete zbog postpartalne depresije, zloupotrebe droga ili alkohola, preplavljenosti
linim problemima, ili drugih faktora koji utiu na njihovu sposobnost da budu dosledne i predane
majke.
Faktori okruenja: Najvea prepreka za razvoj privrenosti je strah. Ukoliko je dete uznemireno
zbog bola, nekih psiholokih stanja (npr. autizam) ili haotinog okruenja, imae tekoe da uspo-
stavi adekvatnu razmenu ak i sa negovateljem koji ga podrava. Deca izloena nasilju u porodici, na
ulici ili ratnom okruenju su sklonija da ispolje tekoe u razvoju privrenosti.
Istraivanja su pokazala da se obrasci vezivanja roditelja prenose na sledee generacije. Rodi-
telji koji kao deca nisu imali adekvatne roditelje i sami su skloni da se neadekvatno ponaaju prema
svojoj deci, pa moemo rei da se ne-ljubav prenosi sa generacije na generaciju. ene ije je detinj-
stvo bilo uznemirujue imaju tendenciju da manje ulaze u interakcije sa svojim bebama nego majke
sa srenijim detinjstvom. Studije majki koje su zlostavljale decu (Morris and Gould, 1963; Steele
and Pollock, 1968; Green, Gaines, and Sandgrun, 1974; DeLozier,1982) ukazuju da one oekuju i
zahtevaju brigu i panju od svoje dece. Pokazalo se da svi roditelji koji oekuju da njihova deca brinu
o njima imaju loa iskustva sa svojim roditeljima. Na alost, sve to esto pravi krupne psiholoke
probleme njihovoj deci. Bolbi govori o tome da iza znaajnog broja kolskih fobija, agorafobije i ve-
rovatno depresije, lee zamenjene uloge roditelja i deteta.
Partnersko nasilje, zloupotreba supstanci od strane roditelja ili adolescentni uzrast roditelja
mogu takoe biti faktori rizika za razvoj poremeaja privrenosti (Carlson, 1998; Main&Hesse,1990;
Radke-Yarrow, Cummings, Kuczynski&Chapman, 1985).
Posledice po razvoj
Nesiguran i dezorganizovani obrazac privrenosti predstavlja vaan faktor rizika za razvoj psi-
hopatologije kasnije u detinjstvu.
Prema Roneru (Rohner, 1984) deca koja su odbacivana ili emocionalno zlostavljana i povreena
sklona su da budu neprijateljski raspoloena i agresivna, zavisna ili odbrambeno nezavisna; ima-
ju oslabljeno oseanje samopotovanja i samoadekvatnosti; emotivno su nestabilna, ravnoduna,
izolovana, nesposobna da slobodno i otvoreno uspostave prisne odnose sa drugima; u ekstremnim
sluajevima postaju apatina ili emotivno slepa, manje tolerantna na stres; znatno su zavisnija i
posesivnija. Najzad, odbaeno dete, anksiozno, nesigurno, emotivno nestabilno, potcenjujui sebe i
svoje sposobnosti sklono je da uoptava takva svoja oseanja i da razvija negativan pogled na svet.
ivot je za njega pretei, opasan i nesrean (N.Banjanin, 1998).
Poremeaj u razvoju privrenosti predstavlja osnovu za formiranje poremeaja u razvoju emo-
cionalnosti, to dalje moe da vodi do:
a) Poremeaja govora: brzoplet govor, patoloki spor govor, mucanje, mutizam.
b) Poremaaja navika: hranjenja (anoreksija, gojaznost, sporo jedenje, pika); izluivanja (enu-
reza i enkompreza) i sna (oteano uspavljivanje, komarni snovi, noni strahovi).
c) Reaktivnih poremeaja ponaanja: hiperkinetike reakcije, reaktivne povuenosti (stidlji-
vost), reaktivne hiperanksioznosti (strepnja, strah, elektivni mutizam), psihopatije (ego-
centrizam, nedostatak stida, bezoseajnost, opta neadaptiranost) i reaktivne agresivnosti
(neposlunost, ratobornost, ljutnja, fizika agresivnost). Tokom odrastanja ovi poremeaji
prerastaju u asocijalne i antisocijalne oblike ponaanja (krae, beanje i skitnja, nasilniko
ponaanje, juvenilna delinkvencija), toksikomanije (puenje, alkoholizam, narkomanija) i su-
icidalno ponaanje (Bojanin, S.,1985)
Sklonost ka akcidentima predstavlja drugi oblik samounitavajue aktivnosti, koja se esto sre-
e kod zlostavljane dece (Green,1978). Specifine tekoe koje nastaju usled poremeaja privreno-
sti variraju u zavisnosti od prirode, jaine, duine i vremena zanemarivanja i zlostavljanja. Deca koja
sa tri godine ivota nisu imala odgovarajuu psiholoku negu postizala su nie skorove na testovima
inteligencije i imala su ograniene mogunosti uea u igri prikladnoj svom uzrastu (Gowan, 1993).
Traume i zanemarivanje kod neke dece vode i neurobiolokim odstupanjima, posebno onim koja
su u domenu regulacije afekta i emocija, ali i tekoama kao to su PTSP, stres, anksiozni poremeaj,
poremeaj prilagoavanja, depresija, zloupotreba supstanci (Rochelle F.Hanson & Eve G.Sprat,2000).
Deca koja su iskusila emocionalno zanemarivanje u ranom detinjstvu esto kasne u razvoju. Odnos sa
odgajateljem koji nudi sigurnu bazu omoguava emocionalni, fiziki i kognitivni razvoj.
I za kraj da citiramo Robin Kar-Mors (Karr-Morse, 1997):
Najbolja zatita od kasnijeg nasilnog ponaanja je formiranje bezbednog odnosa privrenosti.
Tu u jednom odnosu lee temelji tri zatitna faktora koja ublaavaju kasniju agresiju: uenje empa-
tije i emocionalnog vezivanja za druge; uenje kontrole i balansiranja oseanja, posebno onih koja
mogu biti razorna; i mogunost da razviju kapacitete za vie nivoe kognitivnih procesa.
Literatura:
Banjanin urii, N. (1998). Udarac po dui socioloka studija zlostavljanja dece u porodici, Institut za kriminoloka i socioloka istrai-
vanja, Jugoslovenski centar za prava deteta, Beograd.
Bojanin, S.,(1985). Psihologija razvojnog doba i opti reedukativni metod, ZUNS, Beograd.
Bowlby, J. (1988). A Secure Base, Routledge.
Cairns, K. (2006). Attachment, trauma, resiliance, BAAF.
Carlson (1998). Reactive Attachment Disorder: What We Know About the Disorder and Impications for Treatment, U: Child Maltreament,
Vol. 5, No. 2, May 2000, SAGE Publications Inc.
Nil, A. S. (1988). Slobodna deca Samerhila, Biblioteka XX vek, Beograd.
Perry, B.,D., Hambrick E., P. (2008). The Neurosequential Model of Therapeutics, Reclaiming Children and youth, fall 2008. Vol. 17, No.3.
http://www.childtrauma.org/images/stories/Articles/nmt_article_08.pdf
Schofield, G., Beek, M. (2008). Attachment handbook for foster care and adoption, BAAF.
Snyder, C. R., Lopez, S. J., Pedrotti, J. (2003). Positive Psychology: The Scientific and Practical Explorations of Human Strenghts; http://www.
sagepub.com/upm-data/11233_Chapter_13.pdf
U raspravama koje su kasnije voene o pojmu posebne potrebe ovaj izraz je ublaen stavom da svako
ljudsko bie ima isti repertoar potreba, s tim to je nain njihovog zadovoljavanja primeren osobi sa
tekoama u razvoju. Od posebnog je znaaja odreenje da je dete sa tekoama u razvoju pre svega
dete. Svi programi psihosocijalne podrke imaju kao osnovni moto stav da je svako dete vrednost po
sebi i da nijedan razlog (razvojna tekoa, vera, pol, nacionalnost...) ne sme biti izvor diskriminacije.
U Zakonu o spreavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom navedeno je da su osobe sa
invaliditetom osobe sa uroenom ili steenom, fizikom, senzornom ili emocionalnom onesposo-
bljenou, koje usled drutvenih ili nekih drugih prepreka nemaju mogunosti ili imaju ograniene
mogunosti da se ukljue u aktivnosti drutva na istom nivou kao drugi, bez obzira na to da li mogu
da ostvaruju pomenute aktivnosti uz upotrebu tehnikih pomagala ili slubi podrke.
Zbog brojnih dilema u vezi sa terminologijom danas u strunim dokumentima dominira termin
lica kojima je potrebna posebna drutvena podrka. Ukoliko bi bila razreena dilema da li nam je po-
treban popis i na njemu zasnovan funkcionalni registar lica kojima je potrebna posebna drutvena
podrka predlaemo da bude prihvaen. Neophodno je da za svaku osobu iz ove grupe postoje sle-
dee informacije: (1) vrsta razvojne tekoe; (2) stepen razvojne tekoe; (3) postojanje dodatnih
razvojnih tekoa; (4) intelektualne, obrazovne i socijalne posledice razvojne tekoe i (5) preduze-
te medicinske mere i mere psihosocijalne podrke. Ove informacije bi sluile kao osnova za predu-
zimanje raznih mera podrke detetu.
Bilo bi neophodno da se i postojea klasifikacija razvojnih tekoa, pa time i utvrivanje kom
detetu je neophodna dodatna podrka, usaglasi sa nekom od meunarodnih klasifikacija. Jedan od
predloga za klasifikaciju funkcionalnih poremeaja ponudio je tim OECD-a, koji se bavi unapree-
njem poloaja dece sa posebnim potrebama (OECD/CERI, 1988), a taj predlog je sledei:
Oteenje senzornih funkcija obuhvata sve stepene oteenja vida, sluha, senzorne poremeaje
taktilne osetljivosti, bola, dodira, kretanja i ravnotee.
Poremeaji kognitivnih, intelektualnih, perceptivnih i funkcija panje obuhvataju sve stepene
mentalne zaostalosti, tekoe u uenju izazvane bilo organskim, bilo socijalnim razlozima, govorne
disfunkcije, poremeaje panje, okulomotorne perceptivne poremeaje i sl.
Poremeaji kontrole miia obuhvataju sve poremeaje miia koji oteavaju kretanje deteta, ne-
posrednu komunikaciju i interakciju deteta sa sredinom (kao to su: cerebralna paraliza, ortopedski
poremeaji, poremeaji u govornoj artikulaciji, amputacije, stanja miine slabosti i sl.).
Oteenje fizikog zdravlja deteta. U ovu grupu spadaju metaboliki i fizioloki poremeaji kao
to su: hipotireoidizam, galaktosemija, fenilketonurija, astma, juvenilni dijabetes, uroene bolesti
srca, zavisnost od aparata za odravanje ivota i sl.
Emocionalni deji poremeaji. U ovu grupu spadaju situacioni emocionalni poremeaji nastali
kao posledica porodinih kriza, deje neuroze, deje psihoze, emocionalne promene nastale otee-
njem nervnog sistema i sl.
Spoljanji faktori. U ovu grupu spadaju spoljanji socijalni uticaji (nastali u porodici ili irem so-
cijalnom okruenju koji ometaju dete da se uspeno razvija. Takve su npr. disfunkcionalne i haotine
porodice, neodgovarajue i neadekvatno ponaanje roditelja, zlostavljanje dece od strane roditelja,
tei oblici neuroza roditelja, psihotina stanja roditelja i sl.
Treba imati na umu da posebnu kategoriju ine deca sa viestrukim razvojnim tekoama. Pre-
ma proceni vrenoj u raznim zemljama (ali ne i u Srbiji) mogue je oekivati oko 12% populacije
mladih u nekoj od ovih kategorija. U nas je, iz teko razumljivih razloga, dolo do ukidanja velikog
broja razvojnih savetovalita. Ove ustanove postoje u okviru zdravstvene slube u domovima zdrav-
lja, ali su organizovane samo onda ako direktor doma zdravlja iskoristi zakonsku mogunost koja
glasi: Moe da osnuje razvojno savetovalite. Rad ovih savetovalita bi trebalo obnoviti, osnovati
kao zajednike slube ministarstava za rad i socijalnu politiku, zdravlja i obrazovanja. Dosadanje
iskustvo je pokazalo da je saradnja ova tri sistema veoma nezadovoljavajua i da bi jedino njihovo
funkcionalno povezivanje moglo omoguiti da se ideje meunarodne zajednice o unapreenju polo-
aja dece sa tekoama u razvoju primene i poloaj te dece sistematski popravi.
Poseban problem sadran je u injenici da deca koja imaju dodatnu potrebu za podrkom nisu
homogen skup. Pored individualnih razlika, svojstvenih ljudskim biima, mogue je, sa stanovita
postupaka usmerenih na pruanje pomoi ovoj deci, razlikovati tri osnovne grupe: (1) decu sa te-
koama u intelektualnom razvoju; (2) decu sa nekim somatskim oteenjem bez tekoa u inte-
lektualnom razvoju i (3) decu iji je razvoj bitno otean zbog tekih socijalnih prilika u kojima ive
(ekstremno siromatvo porodice, zanemarivanje i zlostavljanje dece, duevno oboljenje nekog od
roditelja i sl.). Oteavajua okolnost za nalaenje odgovarajue podrke sadrana je i u injenici da
znatan broj dece ima kombinovane smetnje u razvoju. Kod dece sa tekoama u intelektualnom
razvoju esto se sreu i tekoe u govoru, senzorna i motorna oteenja. Razvojna tekoa deteta,
po pravilu, veoma oteava materijalnu situaciju porodice (majke naputaju posao, medicinske in-
tervencije iziskuju dodatne trokove, dete je trajno vezano za porodicu a kada odraste retko nalazi
posao i sl.). Na psiholokom planu kod sve tri grupe dece nalazimo po pravilu sledee posledice koje
dodatno oteavaju uspean razvoj i korienje ouvanih sposobnosti: Raspad motivacije za obra-
zovanje i profesionalno osposobljavanje, socijalna izolacija i kod dece ouvanih sposobnosti gu-
bljenje doivljaja smisla ivota. Dosadanje mere podrke ovoj deci retko kada su ukljuivale ak i
pokuaj da se ree i ovi problemi. Ve je ukazano da su deca sa potrebom za dodatnom podrkom
veoma heterogen skup. I medicinske i psiholoke, kao i mere socijalne podrke moraju biti prime-
rene ne samo prirodi tekoe koju ima dete, ve i ukupnim ivotnim okolnostima u kojima ono ivi.
Posebnost u zadovoljavanju potreba i ostvarivanju prava dece koja imaju potrebu za dodatnom
podrkom odraava se u metodima procene i metodima podrke, koji bi omoguili razvoj njihovih
ouvanih sposobnosti u uslovima u kojima dete ivi. Jedan od eksperata Unicefa tim povodom istie:
Od kljunog je znaaja da programi ukljuivanja dece sa invaliditetom u redovne uslove socijalne
zatite, zdravlja i obrazovanja raspolau sa metodologijom procene i individualnog planiranja koji
omoguuju socijalno ukljuivanje u njihovom najboljem interesu (Bonjak, V., 2008, UNICEF).
U operacionalizaciji ideje o holistikom pristupu razvoju M. Miti istie da je socijalni znaaj za-
tite i podrke deci sa invaliditetom odreen drutvenim vrednostima, njihovom ulogom u drutvu i
legitimnim ciljevima obrazovnih, zdravstvenih i slubi sistema socijalne zatite. U obrazlaganju ove
ideje istaknuto je Emersonovo stanovite da tri vrednosti moraju biti ostvarene i meusobno pove-
zane: samodeterminacija, inkluzija i kvalitet ivota. Operacionalizacija ovoga stava podrazumeva da
korisnik bude prisutan u drutvu i uvaen, kompetentan, pruene mu mogunosti da pravi izbore i
participira u ivotu zajednice. Deca sa razvojnim tekoama u svakoj fazi svog razvoja i socijalizacije
imaju potebu za specifinom vrstom zatite i podrke, socijalno validne i funkcionalno zasnovane
(Miti, M., 2009, UNICEF). Razvoj konceptualnog okvira modela procene ROD ukljuuje i pretpostav-
ku da e svi principi pruanja pomoi deci sa smetnjama u razvoju biti uzeti u obzir, ali da e predlog
konkretnih reenja obuhvatiti analizu stvarnih mogunosti pojedinih uesnika u pruanju dodatne
podrke da tu pomo i prue. Do gubitka motivacije, pa samim tim i efekata pomoi dovode i prete-
rano niski i preterano visoki zahtevi pojedinim uesnicima u pruanju podrke detetu.
Predlogom buduih reenja treba uzeti u obzir i materijalne mogunosti, osposobljenost uesni-
ka u pruanju pomoi, kao i zakonodavna reenja koja budu doneta u ovoj oblasti. Princip sadran
u Konvenciji UN o pravima deteta po kojem su potrebe deteta sa invaliditetom istovremeno i njegova
prava zahteva razradu kako bi bilo jasno ko je duan da detetu omogui ostvarenje prava i zadovo-
ljenje njegovih potreba i na koji nain se utvruje da li je potreba deteta zadovoljena i ta ako nije.
Naveemo nekoliko principa koje bi trebalo razviti kod onih koji brinu o detetu, a koji se najee
pominju u literaturi (Hrnjica, S., 1991; 1997):
1. Potovanje dostojanstva osobe kojoj pruamo pomo. Jedna drevna kineska mudrost upu-
uje nas da pomo pruamo neupadljivo. Ovaj stav je istaknut i u Deklaraciji UN o pravima
ometenih u razvoju. Svako ljudsko bie je veoma osetljivo u situaciji kada je prisiljeno da, zbog
tekoa u kojima se nalo i koje ne moe samo da razrei, zatrai tuu pomo. Ta osetljivost je
znatno izraenija kada se radi o osobi koja ima neku ozbiljnu razvojnu tekou i koja je prisilje-
na da stalno trai pomo i da zavisi od drugih. Kada god drugima pruimo pomo istiui sebe,
ili napadnim negiranjem vanosti pruene pomoi izlaemo se opasnosti da povredimo drugu
osobu. Nije retka situacija da nas osoba kojoj smo tako pomogli izbegava, a da pri tome nama
nije jasno ta je razlog tome.
2. Dete sa posebnim potrebama je partner. Jedna od najeih greaka, kako u odnosu rodite-
lja/hranitelja/usvojitelja ili osoblja u institucijama jeste da nita ne pitaju dete (posebno ono sa
tekoama u razvoju) o tome ta bi ono elelo. Strunjaci u institucijama ne samo da ne pitaju
dete, ve ni roditelja/staratelja da li je saglasan sa merama koje oni predlau i za koje veruju
da su u interesu deteta. To se deava ne samo u zdravstvenim, ve i u obrazovnim i socijalnim
institucijama.
3. Roditelji/hranitelji/usvojitelji deteta sa razvojnim tekoama su partneri. U naoj kulturi
postoji navika da roditelj/odgajatelj pasivno slua strunjake raznih specijalnosti, a da pri tome
nije nita pitan. Nema sumnje da osobe koje brinu o detetu mogu biti korisni saradnici stru-
njacima. Posebno kada se radi o proceni ouvanih sposobnosti deteta niko bolje od roditelja/
odgajatelja ne poznaje deija interesovanja, ije poznavanje je nuan uslov za pruanje uspene
psihosocijalne podrke detetu. I kada je re o medicinskoj pomoi partnerski odnos roditelja/
odgajatelja i zdravstvenog radnika moe biti od velike koristi, posebno u primeni predloene
terapije.
4. Pomo detetu i porodici koja brine o njemu (bilo da je re o biolokoj, hraniteljskoj ili
usvojiteljskoj porodici) je neophodna u svim periodima razvoja deteta. Tokom rasta i ra-
zvoja deteta sa tekoama u razvoju u svakoj fazi javljaju se nove potrebe za ije zadovoljenje je
porodici potrebna dodatna pomo, posebno kada se radi o potrebama koje su osobene za ovu
decu, a koje porodica ne moe da zadovolji jer nije imala tu vrstu iskustva.
5. Poveani realizam u proceni najboljeg interesa za dete. Tokom raznih perioda javljale su
se pod uticajem euforije, otkrivanjem novog pristupa, nerealne ideje, koje sutinski nisu bile
u interesu deteta. Pojavom inkluzivnih ideja, ija je sutina promena okruenja u kojem dete
ivi sa ciljem da svako dete dobije priliku da se dobro osea i ispolji svoje vrednosti, javljala su
se preterivanja koja ne bi trebalo slediti. Tako npr. u nekim dravama SAD preko noi su ras-
formirane specijalne kole, a deca i nastavnici su raspodeljeni po najbliim redovnim kolama.
Nema nikakvih podataka o tome kako se zavrio takav eksperiment, ali je vie nego verovatno
da u nepripremljenim kolama krajnji rezultat nije bio ni u ijem interesu. Posebno u ranom
uzrastu dece njihove porodice su naroito sklone da prihvate nerealna oekivanja (koja pone-
kad daju i neodgovorni strunjaci). Razoarenje koje nakon toga nastupi, poto se obeano ne
obistini, ima krajnje nepovoljan uticaj na motivaciju porodice, tako da dolazi do depresivnih
reakcija i mirenja sa sudbinom.
Podsetimo da je jo davne 1929. godine vajcarski psiholog i pedagog, pod uticajem ideja Marije
Montesori i Rudolfa tajnera, predloio naziv kola po meri deteta. Obeleja te kole bila su: (1)
postoji vrednosno-stavovska usmerenost na svako dete kao vrednost; (2) izlaganje nastavnih sadr-
aja i ocenjivanje znanja je primereno svakom detetu, bez obzira na stepen obdarenosti; (3) kola je
duna da razvije to vei broj vannastavnih aktivnosti i da u njih ukljui svako dete prema njegovim
interesovanjima i (4) roditelj/odgajatelj je partner koli u podsticanju i praenju razvoja deteta.
Sada emo pokuati da razmotrimo primenu ovih principa u porodicama koje brinu o detetu sa
tekoama u razvoju. Prvi od navedenih principa moemo shvatiti kao postojanje dobre atmosfere u
porodici u kojoj se svako dete osea voljenim i prihvaenim. Ako dete bude smeteno u hraniteljsku
porodicu posebnu panju treba posvetiti prvim utiscima deteta. Predlaemo da buduim hranitelji-
ma bude dodeljena manja novana pomo koja bi im omoguila da posebno obelee dolazak novog
lana. Ako ima druge dece u porodici (iji su roditelji bioloki ili druga deca hranitelji) neophodno
je odnosom prema svakom detetu pokazati da su ravnopravni. Ovaj odnos treba zadrati i tokom
kasnijeg boravka deteta u hraniteljskoj porodici. Hraniteljskoj porodici treba pomoi (u saradnji sa
vrtiem/kolom) da zadovolji interesovanja deteta (vezana za sport, razvoj vetina ili umetnike
sklonosti). Ovakav pristup bi ne samo olakao porodici da uspeno obavlja hraniteljske obaveze, ve
bi i bitno podstakao uspean razvoj deteta. Ako bi uspeli u tome sigurno je da bi bio poboljan i kva-
litet ivota ne samo deteta, ve i porodice u celini. U dobro razvijenom inkluzivnom modelu u koli
roditelj/staratelj je sastavni deo tima koji prati razvoj deteta kako u obrazovanju, tako i u vaspitanju,
kao i u ispunjavanju radnih obaveza i redovnosti dolaska u kolu. Tamo gde postoje uslovi, dete u
hraniteljskoj porodici treba ukljuiti u vrti. To, sa jedne strane, bitno olakava hraniteljskoj porodici
brigu o razvoju deteta, a sa druge, predstavlja dobru pripremu za polazak u kolu.
2. Iako nezadovoljene, bazine potrebe blokiraju oblike ponaanja nune za zadovoljenje potreba
iz naredne klase, emocionalna preosetljivost zbog njihovog nezadovoljavanja raste. Ovaj feno-
men se naziva senzibilizacija. Tako npr. nezadovoljena potreba za sigurnou bitno oteava za-
dovoljavanje potreba za ljubavlju, priznanjem i sl., ali osetljivost osobe zbog nemogunosti da
zadovolji ove potrebe se znaajno poveava. Glad za ljubavlju osoba sa invaliditetom predstav-
lja primer delovanja principa senzibilizacije na opis ivotne situacije osoba koje imaju potrebu
za dodatnom podrkom. Ljubomora, koja je kod ovih osoba veoma izraena u odraslom dobu, je
posledica nesigurnosti koja ove osobe prati najee od roenja.
Postoji niz dodatnih uslova koje treba uzeti u obzir kada pokuavamo da struno osposobimo
roditelje/hranitelje za zadovoljenje ovih potreba. To su: (1) vrsta i stepen razvojne tekoe; (2) ste-
pen dostignutog fizikog, intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja deteta; (3) pol deteta;
(4) uzrast deteta; (5) dotadanje posledice razvojne tekoe na ukupan razvoj deteta; (6) vreme
nastanka razvojne tekoe; (7) preduzete mere na njenom ublaavanju; (8) dostupnost i kompe-
tentnost saradnika institucija koje pomau detetu. Ovoj listi moemo dodati i motivisanost deteta i
porodice koja brine o detetu da aktivno sudeluje u aktivnostima kojima se pomae detetu. Na kraju
treba dodati i osobenosti vrednosno-stavovskih karakteristika sredine u kojoj dete ivi. Dosada-
nja istraivanja (SCF, 2003) su pokazala da odnos prema detetu sa razvojnim tekoama nije isti u
svim delovima Srbije. Spremnost za pomaganje detetu u kolama bila je najmanje izraena na jugu,
a najvie na severu. Obrnuto tome, spremnost roditelja da ukljue dete sa razvojnim tekoama u
redovnu kolu bila je najvea tamo gde su nastavnici pruali najvei otpor integraciji.
Treba imati na umu da nije mogue odmah osposobiti ak ni strune saradnike, a kamoli ro-
ditelje/hranitelje da vode rauna o svim navedenim uslovima. Za poetak bi bilo sasvim dovoljno
da timovi koji brinu o detetu imaju ove uslove na umu i da ih zadovolje u meri mogueg. Analiza
mogunosti zadovoljavanja pojedinih klasa potreba iz Maslovljevog modela za decu sa tekoama
u razvoju (uz dodatni osvrt na situaciju u hraniteljskim porodicama i na ivotnu situaciju deteta u
institucijama) pokazuje sledee:
Egzistencijalne potrebe. Analiza egzistencijalne situacije dece sa invaliditetom u hraniteljskim
porodicama (Miti, M., 2009) jasno pokazuje da je mogunost za zadovoljavanje ove klase potreba
veoma nezadovoljavajua. I same hraniteljske porodice najee su u stanju egzistencijalne oskudi-
ce. U odsustvu egzaktnih istraivanja o posledicama materijalne oskudice na zadovoljenje nared-
nih klasa potreba mogue je, sledei teorijska oekivanja, pretpostaviti da je potreba za sigurnou
deteta ugroena kada ni osnovne ivotne potrebe nisu zadovoljene. Materijalno siromatvo bitno
smanjuje zadovoljenje svih onih potreba koje podrazumevaju bar minimalna materijalna ulaganja.
Zadovoljenje saznajnih, estetskih i razvojnih potreba predstavlja tipian primer posledica socijalne
i materijalne deprivacije na ljudski razvoj.
Zadovoljavanje druge potklase ovih potreba (polne potrebe i potreba za roditeljstvom) kod
dece/odraslih sa tekoama u razvoju, koliko je nama poznato, nije sistematski istraivano. Nezado-
voljene potrebe iz ove grupe imaju veoma teke posledice na mentalno zdravlje. Na jednom semi-
naru za roditelje dece sa tekoama u razvoju (Save the Children UK, 2003) roditelji su zahtevali od
predavaa da u sadraj teme ukljue i teme o zadovoljenju polnih potreba deteta u adolescentnom
uzrastu. Umesto predavaa roditelji su iznosili svoju iskustva. To to je saopteno bilo je veoma
dramatino i predstavlja ozbiljan signal strunjacima iz ove oblasti da pokuaju da nau reenje za
ovaj, i za porodicu i za dete, veoma teak problem. U vezi sa ovim problemom je i nemogunost ve-
likog broja osoba sa razvojnim tekoama da u odraslom dobu zadovolje potrebu za roditeljstvom.
Dok je kod osoba bez razvojnih tekoa odsustvo roditeljskog iskustva posledica nekih medicinskih
problema (znatno ree posledica linog izbora), taj problem je znatno sloeniji. Najee je posle-
dica nemogunosti nalaenja partnerke/partnera koji bi prihvatili da sa osobom koja ima tekoe u
razvoju formiraju zajedniko potomstvo, kod nekih (najee mentalno zaostalih) primenjuju se ak
i medicinske intervencije za spreavanje stvaranja potomstva.
Potreba za sigurnou. Potreba za sigurnou je jedna od najee nezadovoljenih potreba
osoba sa tekoama u razvoju. Posebno se pojaava u situaciji kada dete nema bioloke roditelje ili
su ga roditelji napustili. U ovom sluaju jasno se vidi delovanje dvostrukog rizika na neku ljudsku
potrebu. I razvojna tekoa i odsustvo roditeljske brige, svaka za sebe, ostavljaju teke posledice
na oseanje sigurnosti. Udruene, skoro su nereeiv problem. Trajno oseanje nesigurnosti bitno
oteava aktiviranje ouvanih sposobnosti, a ima i znaajne posledice na odnos osobe sa tekoama
u razvoju sa drugim ljudima. Nepoverenje u druge i ljubomora u odnosima sa partnerom suprotnog
pola su najee posledice trajne nesigurnosti.
Ljubav, priznanje, prihvatanje, samopotovanje. Kliniko iskustvo u radu sa osobama ome-
tenim u razvoju ukazuje da je jedan od razloga neuspenih emocionalnih veza sa partnerima su-
protnog pola vezan za ispoljavanje neosnovane ljubomore prema partneru, emocionalnu hladnou,
nerealno visoke zahteve, posesivan odnos i smanjenu osetljivost za potrebe drugih. Ove reakcije
mogue je shvatiti i kao neku vrstu posledica trajne nesigurnosti, a i kao odbranu samopotovanja.
Poto osobe iz ove grupe retko dobijaju priliku da rade, a kamoli da ispolje svoje sposobnosti, malo
je prilika za odavanje priznanja za uspeh, pa samim tim i za pozitivnu sliku o sebi koja bi bila zasno-
vana na dobijanju priznanja od drugih ljudi.
Saznajne i estetske potrebe. Zadovoljavanje saznajnih potreba, kao i zadovoljavanje estetskih
potreba u znaajnoj meri je povezano sa materijalnom situacijom i stimulacijom od drugih ljudi.
kolsko obrazovanje, kada je uspeno, u dobroj meri zadovoljava obe ove klase potreba. Podaci o
obrazovanju osoba sa tekoama u razvoju, bar do sada, nisu bili ni malo optimistiki. Inkluzivni
pokret bi trebalo da d znaajan pomak u ovoj oblasti, ali samo pod uslovom da bude ostvaren na
nain koji menja ivotni prostor osobe sa tekoama u razvoju koja u njemu ivi, a time i kvalitet
ivota te osobe.
Razvojne potrebe. Da bi ouvane sposobnosti mogle biti razvijene i odrane neophodna su dva
uslova. Prvi je da bude smanjena napetost izazvana oseanjem nesigurnosti takve osobe. Drugi uslov
je postojanje podsticajne sredine u detetovom okruenju. Porodica koja brine o detetu je osnovni
podsticaj razvoja. Da bi ovaj uslov bio ispunjen porodici treba pomoi da savlada vetine podsticanja
i da ima materijalne uslove koje takva aktivnost zahteva. Ovaj uslov je teko ispuniti, ali treba poku-
ati tamo gde za to postoje bar minimalni uslovi. Tamo gde porodica zaista nema minimalnih uslova
kompenzatorni znaaj vrtia/kole je jo vaniji, pa time i potreba za to veom saradnjom porodice
sa institucijama u obrazovanju, kao i sa lokalnim institucijama namenjenim deci.
Preporuena literatura:
Dejvis, H. (1995). Savetovanje roditelja hronino obolele dece i dece ometene u razvoju. Beograd: Institut za mentalno zdravlje.
Harlok, E. (1971). Razvoj deteta. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Holt, D. (1979). Kako djeca reaguju na neuspjeh. Sarajevo: Svjetlost.
Hrnjica, S. i sar. (1991). Ometeno dete. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Hrnjica, S. (1997). Dete sa razvojnim smetnjama u osnovnoj koli. Beograd: Uiteljski fakultet.
Ivi, I. (1995). ta da se radi prirunik za primenu dejih prava. Beograd: UNICEF.
Joksimovi, S., Vasovi, M. (1990). Psiholoke osnove ovekoljublja. Beograd: Prosveta.
Juri-imuni, A. (1978). Djeca s tekoama u uenju i vladanju. Zagreb: kolska knjiga.
Markovi, S. i sar. (2010). kola na kvadrat model povezivanja specijalnih i redovnih kola. Beograd: Save the Children UK.
Maslov, A., H. (1982). Motivacija i linost. Beograd: Nolit.
Miti, M. (1996). Porodica i stres njegove osobenosti i naini prevladavanja, doktorska disertacija. Beograd: Filozofski fakultet.
Miti, M. (2009). Od individualnih potreba do socijalne politike ekspoze projekta. Beograd: UNICEF.
Montesori, M. (2001). Otkrie deteta. Beograd: Catholic Relief Services, igoja tampa.
Mori-Petrovi, S.(1982). Nasleivanje mentalnih oboljenja. Beograd: Nolit.
Pavlovi, S. (1996). Uzori i ideali kod dece liene roditeljskog staranja, diplomski rad. Beograd: Filozofski fakultet.
Roders, K. (1985). Kako postati linost. Beograd: Nolit.
Rumovi, Lj. (1995). Bukvar dejih prava. Beograd: UNICEF.
Sretenov, D. (2008). Kreiranje inkluzivnog vrtia. Beograd: Drutvo psihologa Srbije.
ekspir, R. (1979). Psihologija ometenih u razvoju. Beograd: Nolit.
Da bi procena omoguila kvalitet odrastanja i ivota deteta, ona treba da uzima u obzir kontekst
njegovog odrastanja sa ciljem da osmisli podrku u eko-sistemima, pre svega porodici. Razmotrie-
mo neka od pitanja znaenja ometenosti u razvoju i invaliditeta koja mogu biti u vezi sa definisanjem
i realizacijom neophodne podrke detetu i njegovoj porodici.
Presudan uticaj na promenu optih shvatanja i prakse u radu sa osobama sa smetnjama u razvo-
ju, od medicinskog ka socijalnom modelu, koja je zapoela ezdesetih godina XX veka, imali su sledei
principi i teorije:
-- Princip najmanje restriktivnog okruenja (Turnbull, 1994)
-- Razvojni princip, tj. princip razvojnog optimizma
-- Princip normalizacije i teorija valorizacije drutvene uloge (Wolfensberger, Thomas, 1983).
Princip najmanje restriktivnog okruenja nastao je iz potrebe da se ogranii kontrola dra-
ve i drugih institucija nad osobama sa smetnjama, time to e smetaj u specijalizovane, izdvojene
institucije zameniti manje restriktivnim okruenjima, kako u fizikom, tako i u psiho-socijalnom
smislu. Ovim se principom naglaava vanost slobode izbora, potovanja i ouvanja oseanja line
slobode i kontrole nad dogaajima u vlastitom ivotu, kao i usklaivanje primenjenih metoda i pro-
cedura sa potrebama svake individue. Primenom ovog principa podrava se inkluzija i integracija
dece sa smetnjama u razvoju u redovne tokove ivota zajednice i spreava se njihova nepotrebna
institucionalizacija i segregacija u specijalne kole i, kao i zapoljavanje koje je esto simbolino, ima
prisilna i eksploatatorska svojstva, a retko vodi stvarnoj samostalnosti (Turnbull, 1994).
Razvojni princip naglaava potencijal individue za rast i razvoj, i to ne samo u detinjstvu, nego
i kasnije, tokom itavog odraslog ivotnog doba. Ovim se principom, takoe, naglaava odgovor-
nost drutva i neposredne sredine da prue brojne mogunosti i visoka oekivanja za razvoj dece i
mladih sa razvojnim smetnjama, kao i da savremena metodoloka i tehnika dostignua uine do-
stupnim onima koji od njih mogu imati koristi. Prema ovom principu, potencijal za rast i razvoj
su osnovna karakteristika svih ljudskih bia, pa tako i osoba sa smetnjama. U kojoj meri e se taj
potencijal razviti zavisi od iskustava kroz koje osoba prolazi. Drugim reima, uskraivanje prilika
za sticanje iskustva rezultirae usporavanjem ili nemogunou razvoja potencijala i sposobnosti
individue, a izlaganje razliitim stimulusima i upranjavanje raznovrsnih aktivnosti urodie njenim
veim postignuem i napretkom. Zastupnici razvojnog principa otro kritikuju tendenciju da se oso-
be sa smetnjama u razvoju, kako u institucijama, tako i u okviru porodice, prezatiuju i ograniava-
ju u obavljanju aktivnosti u oblasti rada, rekreacije ili ostvarivanja socijalnih kontakata, budui da
takav tretman ne podstie i ne podrava njihov razvoj i napredak. Razvojni princip naao je direktnu
primenu u praksi u radu sa decom sa smetnjama u razvoju kroz uvoenje tzv. rane intervencije u
tretman, kao i kroz primenu metoda i tehnika modifikacije ponaanja i analize radnih zadataka.
Zahvaljujui primeni ovih metoda veliki broj osoba sa smetnjama u razvoju u poziciji je da razvija
sposobnost samostalnog funkcionisanja u raznovrsnim oblastima svakodnevnog ivota.
Princip normalizacije je prvi put formulisan pedesetih godina XX veka u Danskoj za osobe sa
intelektualnim hendikepom, i od tada je proao kroz mnogobrojne faze daljeg razvoja i primene u
SAD i Kanadi, sve dok 1983. godine nije prerastao u Volfensbergerovu teoriju valorizacije drutve-
ne uloge. Princip normalizacije se odreuje kao pruanje osobama sa smetnjama u razvoju takvih
uslova i naina ivota, koji su do najveeg mogueg stepena slini normama i nainima ivota veine
ljudi u drutvu (Wolfensberger, 1998, Rajovi, 2004). U neto novijim definicijama, princip nor-
malizacije se odreuje kao korienje sredstava prihvaenih u datoj kulturi, da bi se obezvreenim
ljudima omoguilo da ive ivotom koji se u toj kulturi smatra vrednim i da bi se vrednovala njihova
drutvena uloga (Wolfensberger i Thomas, 1983, prema Rajovi i Stanimirovi, 2006). U tom smislu,
princip normalizacije stavlja naglasak, ne na potrebu da se menja pojedinac i tako prilagoava sre-
dini, ve na potrebu za menjanjem sredine (normalizacijom okruenja), da bi se odgovorilo na po-
trebe pojedinca. Volfensberger i drugi (Flynn, R. J., Guirguis, M., Wolfensberger, W., & Cocks, E. 1999)
navode tri osnovne ideje normalizacije:
Integracija u drutvo je sutinska strategija normalizacije i odnosi se na pruanje podrke oso-
bama sa potrebom za dodatnom podrkom da iskuse standardne ivotne ritmove i aktivnosti, kao
to su iskustvo detinjstva, odraslog doba i starosti sa svim pripadajuim aktivnostima, koju veina
ljudi u drutvu obavlja (igra, uenje, rad, rekreacija, odmor).
Obavljanjem ivotnih funkcija i aktivnosti na razliitim mestima ostvaruje se bogatstvo iskustva
i kontakata sa drugim ljudima i takve prilike treba da se omogue i osobama sa smetnjama u razvoju.
U tom smislu, deinstitucionalizacija je jo jedna znaajna strategija normalizacije.
Osobama sa smetnjama u razvoju i/li invaliditetom, kao i svim ostalim ljudima, pripadaju sva
ljudska prava, ukljuujui i pravo na rad, normalan ekonomski standard, pravo da izaberu partnera.
Po Volfensbergerovoj i Tomasovoj najnovijoj definiciji iz 2005. godine valorizacija drutvene
uloge je primena empirijskog znanja na oblikovanje aktuelnih ili potencijalnih drutvenih uloga
osobe ili grupe, prvenstveno sredstvima za ojaavanje njihovih kompetencija i drutvenih predstava
o njima, tako da su te kompetencije i drutvene predstave to je vie mogue pozitivno vrednovane u
drutvu (Wolfensberger i Thomas, 2005, prema Osburn, 2006). Bazina premisa valorizacije dru-
tvene uloge jeste da je mnogo verovatnije da e ljudi doiveti dobre stvari u ivotu (Wolfensberger,
Thomas 1983), ukoliko imaju cenjene drutvene uloge, nego ukoliko to nije sluaj. Pod dobrim stva-
rima u ivotu podrazumevaju se dostojanstvo, potovanje, prihvatanje, oseaj pripadanja, obrazo-
vanje, pravo glasa u pitanjima vanim za iru i uu zajednicu, prilike za uee u drutvenom ivotu,
prilike za zapoljavanje i slino.
Uloge imaju svoj status u drutvu i ocenjuju se kao pozitivne, cenjene i poeljne ili kao negativ-
ne, nepoeljne i bezvredne. One mogu biti glavne, u smislu da u veoj meri utiu na identitet i ivot-
ne tokove osobe, ili sporedne. Osobe ili grupe postaju drutveno obezvreene kada izgube glavne
drutvene uloge koje su cenjene i poeljne. U zemljama zapadne kulture, najece se obezvreenim
smatraju osobe sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, osobe sa bolestima zavisnosti, siromane
osobe, neobrazovane i nezaposlene osobe, i slino (Wolfensberger, 1998).
Valorizacija drutvene grupe je naroito vana za dve grupe ljudi: one koje su ve drutveno
obezvreene i one sa visokim rizikom da postanu obezvreene. Osobe ili grupe, koje su obezvree-
ne, su mnogo ee tretirane loe u drutvu nego osobe ili grupe koje nisu obezvreene i ee su
sistematski izloene negativnim, a esto i dugoronim iskustvima, kao to su:
-- Odbacivanje od strane zajednice, ireg drutva, pa ak i porodice;
-- Etiketiranje u smislu devijantnog, drutvenog tereta ili pretnje, zbog negativno vrednovanih
razlika;
-- Dranje na fizikoj ili socijalnoj distanci, a kasnije i putem segregacije;
-- Pripisivanje negativnih drutvenih predstava, ukljuujui i jezik i simbole, koji se koriste;
-- Izloenost nasilju, zlostavljanju, pa ak i smrti (Osburn, 2006).
Literatura:
Flynn, R. J., Guirguis, M., Wolfensberger, W., & Cocks, E. (1999). Cross-validated factor structures and factor-based subscales for PASS and
PASSING. Mental Retardation, 37(4), 281-296.
Osburn, J. (2006). An overview of social role valorization theory, The SRV Journal, 1(1), 4-13.
Rajovi, V. (2004). Psiho-socijalne determinante razvoja i uenja mentalno retardirane dece. Institut za psihologiju, Filozofski fakultet, Beograd.
Stanimirovi, D. V., Rajovi, V. (2006). Ka socijalno-inkluzivnom pristupu osobama ometenim u razvoju. U: Brankovi, D. (ur.) Nauka i
obrazovanje, Filozofski fakultet, Banja Luka, 209219.
Turnbull, H. R. (1994). Free Appropriate Public Education The Law and Children with Disabilities, Love Publishing Company, Denver
CO, USA.
Wolfsenberger, W. & Thomas, S. (1983). Passing: Program Analysis of Service Systems Implementation of Normalization Goals - A method
of evaluating the quality of human services according to the principle of normalization, Canadian National institute on mental
retardation.
Wolfensberger, W. (1998). A brief introduction to Social Role Valorization: A high order concept for addressing the plight of socially devalued
people, and for structuring human services (3rd ed.) Training Institute For Human Service Planning, Leadership and Change Agen-
try (Syracuse University), Syracuse, NY.
najee sadre navoenje obe ove kategorije ne razdvajajui ih. Pokuaemo, ukratko, opisujui
stereotipe mentalno zaostale, slepe, gluve i telesno invalidne dece da ukaemo koje karakteristike
potiu od greaka sredine, a koje su izvorno posledica prirode razvojne tekoe.
Mentalno zaostala deca. Ova deca obuhvataju irok skup poremeaja u intelektualnom ra-
zvoju u rasponu od graninih sluajeva do duboke mentalne zaostalosti. Granini sluajevi najee
bivaju otkriveni tek pri upisu za polazak u kolu. Najee dolaze iz porodica koje su socijalno de-
privisane i ive u krajnje nepovoljnim materijalnim uslovima (deca iz romskih porodica kao najei
primer). Brojna su ispitivanja karakteristika lako mentalno zaostale dece. Tako npr. akov (akov,
A., I., 1973) je kod ove dece utvrdio postojanje zastoja u razvoju vizuelne percepcije, tekoe u razu-
mevanju znaenja opaenog, nerealno opaanje sredine u odnosu na sebe, nerazumevanje socijalnih
odnosa, otean proces analize i sinteze i osiromaeno shvatanje opaenih pojava. Uz oteenje sa-
znajnih funkcija najee se javljaju oteenje motorike i poremeaj u govornoj artikulaciji, razume-
vanju govora i iskazivanju misli govorom. Iskazi roditelja pokazuju da deca iz ove grupe ispoljavaju
tvrdoglavost, sklonost ka ponavljanju kazanog ili uinjenog i odbijanju zahteva (roditelja, nastavni-
ka...) da neto urade. Vaspitai i nastavnici ih opisuju kao decu koja su lepljiva, a nekad i agresivna.
Agresivnost se najee ispoljava u odnosu sa vrnjacima, pogotovo onda kada im vrnjaci upuuju
uvredljive nadimke ili im se podsmevaju. Iz ovog opisa jasno je da su lepljivost, agresivnost, le-
njost i sline osobine posledica greaka sredine i da se mogu bitno ublaiti.
Deca sa oteenjem vida. Pored osnovnih tekoa koje se javljaju kod dece iz ove grupe (te-
koe vezane za orijentaciju u prostoru i nemogunost usvajanja znanja iz tampanih izvora), postoji
i emocionalna napetost koja nastaje kao posledica nesigurnosti u kretanju i uspostavljanju odnosa
sa drugim ljudima za koje je neophodno i vizuelno iskustvo. Istraivanja vrena u nas (Popovi,
D., 1986) su pokazala da su emocionalne smetnje i poremeaji ponaanja kod dece iz ove grupe u
toj meri atipini da su dobili naziv izveden iz engleskog naziva za slepilo (blajndizmi). Najee se
ispoljavaju kao nefunkcionalni pokreti koji se ponavljaju, kao to su ljuljanje u stolici. Nastaju kao
posledica straha roditelja da se dete ne povredi i stalnih zabrana da neto uradi (nemoj tamo, ne-
moj ovo, nemoj ono) nakon ega dete prestaje da se kree i svoju potrebu za kretanjem zamenjuje
ljuljanjem. I negativizam (za koji se koristi izraz tvrdoglavost) je vrlo est kod dece oteenog vida
i traje due nego kod vrnjaka bez ove razvojne tekoe. D. Popovi ove poremeaje u ponaanju tu-
mai kao oblik ispoljavanja otpora deteta i kao posledicu konflikta izmeu potrebe za samostalnom
aktivnou i zahteva onih koji brinu o detetu. Zanimljivo je zapaanje autorke ovoga istraivanja da
slepa deca ree ispoljavaju agresivnost od vrnjaka koji (dobro) vide. U elji da pridobiju simpatije
onih koji ih okruuju, slepa deca esto potiskuju svoje elje za koje pretpostavljaju (opravdano ili
neopravdano) da ih nee podrati oni od kojih zavise. U ovom sluaju submisivnost je sekundarna
posledica i ne zavisi od stepena oteenja vida, ve od odnosa sredine prema detetu.
Istraivanja emocionalnog fazvoja dece sa oteenjem vida pokazala su (Perepati, J., 1996) da je
strah od mraka tipian za gotovo svu slepu decu. Pokazalo se da se deca ne boje mraka, ve samoe. Kada
se ugasi svetlo slepo dece gubi orijentaciju zasnovanu na zvukovima, poto sve utihne i ona oseaju strah.
Deca sa oteenjem sluha. Radoman (Radoman, V., 1991; 1996) je istraivanjem utvrdila listu
oteenja saznajnih sposobnosti koje nastaju kao posledica teeg oteenja sluha. To su: selektivno
oteenje verbalne inteligencije, sposobnost za apstraktno miljenje, oteano shvatanje znaenja
simbola, tekoe u zapamivanju verbalnih i numerikih podataka i niz drugih. Neki aspekti saznaj-
nog funkcionisanja ostaju neoteeni, a neki su ak razvijeniji nego li kod dece neoteenog sluha
(pamenje crtea i pokreta, mimike, poloaja tela i boja). Nalazi ove autorke o uticaju oteenja slu-
ha na linost ukazuju na nii nivo socijalne zrelosti, tekoe u socijalnom prilagoavanju, nedovoljnu
sposobnost za brigu o sebi i nedovoljnu sposobnost da prihvati odgovornost za svoje ponaanje. I
istraivanja britanskih autora (Gulliford, J. P., 1979) ukazuju na sline probleme. Dominiraju kon-
flikti sa vrnjacima i nepoverenje u ljude. Neke od navedenih tekoa potiu od prirode oteenja,
ali u uslovima nepovoljnog odnosa sredine prema detetu oteenog sluha bivaju bitno pojaani. Ne-
poverenje u ljude i konflikti sa vrnjacima i odraslima su nesumnjivo socijalnog porekla. Povean
nivo napetosti koji prati konflikte sa sredinom bitno oteava i saznajni razvoj deteta poto konflikti
smanjuju motivaciju za rad i oduzimaju znaajan deo raspoloive mentalne energije.
Deca sa telesnim oteenjima. Deca iz ove grupe ine veoma heterogen skup. Iako su kod njih
veoma esto ouvane neuroloke strukture koje omoguuju uspeno intelektualno postignue, opte
mesto za celu ovu grupu je dramatian pad motivacije za uenje. U jednom naem istraivanju (Hrnjica,
S. i sar., 1991) kod dece sa amputacijama, potpuno ouvanih intelektualnih sposobnosti, na testovima
sposobnosti dobijeni su rezultati koji ih svrstavaju u lako mentalno zaostalu decu. Pokazalo se da je
pad motivacije znatno izraeniji kod inteligentnije dece iz ove grupe. Jedno od moguih tumaenja
ovog nalaza bilo je da su ta deca svesnija posledica svoga invaliditeta i na kasniji profesonalni razvoj
i na anse za nalaenje posla, a posebno na anse da nau ivotnog partnera. Veoma su raznovrsne
posledice na razvoj linosti telesno invalidne dece u zavisnosti od vrste telesnog invaliditeta Kao ilu-
straciju uticaja sredine na ishod promena u linosti deteta naveemo istraivanje Rubintajna (Ru-
bintajn, S., 1982) koji je kod dece sa traumatskim povredama (u igri, saobraaju i sl.) otkrio dve vrste
promena u ponaanju u zavisnosti od odnosa sredine prema njima. Analizom ponaanja ove dece u
koli utvreno je da umerena strogost ima pozitivan uticaj na moralni razvoj, radne navike i odgovor-
nost prema obavezama. Preterana popustljivost moe da dovede do niza negativnih svojstava kao to
su: drskost, nepristojnost, grubost, sklonost ka laganju, egocentrizam i plaljivost. Proverom tipinih
oblika ponaanja deteta pre traume, kao i porodine situacije utvreno je da nita u ranijoj istoriji
porodice i deteta nije nagovetavalo takav vaspitni ishod. I drugi autori (akov, 1973) su kod uenika
koji su u ranom dobu preleali encefalitis i prema kojima su i roditelji i nastavnici ispoljavali popustlji-
vost dolazilo do antietikog sindroma koji se ispoljava u nizu negativnih osobina linosti kao to su:
laljivost, nametljivost, impulsivnost, pojaan seksualni nagon, sukob sa vrnjacima i odraslima i sl.
Linost deteta ometenog u razvoju kao celovit sistem
Gotovo svako znaajnije oteenje dovodi do oteanog razvoja svih aspekata linosti (intelek-
tualnog, emocionalnog, socijalnog, a kod nekih kategorija dece sa razvojnim tekoama i fizikog
razvoja). Mogli bismo rei da je opte mesto kod svake osobe neuspean odnos sa sredinom, po-
sebno sa onima sa kojima dete ivi. Krajnji rezultat takvog skupa okolnosti jeste: nepoverenje prema
ljudima, nepoverenje u sebe, a time i otpor osobe sa razvojnom tekoom da razmilja o budunosti
i da za budue ciljeve vee svoju motivaciju za rad. Strah od budunosti je posebno izraen kod dece
sa razvojnim tekoama kod kojih je intelekt ostao ouvan, a i za porodice svih kategorija dece sa
razvojnim tekoama. Uspeh u obrazovanju koji je, po pravilu, ispod potencijala deteta, je pravilo sa
retkim izuzecima. Kod nekih osoba sa oteenjem vida, sluha i telesno invalidnih dolazi do snanih
kompenzacionih procesa i natprosenog uspeha u obrazovanju. Taj uspeh ne biva uvek podran od
sredine, teko nalaze posao, teko uspostavljaju uspene emocionalne veze, pa i pored toga to su
ostvarili natprosene rezultate ostaje nezadovoljstvo i napetost kao obeleje linosti.
Samosvest i identitet osoba sa tekoama u razvoju. Svaki oblik teeg oteenja (fizikog ili
mentalnog) dvostruko utie na razvoj svesti o sebi: (1) postojee oteenje smanjuje repertoar soci-
jalnih iskustava nunih za formiranje jasne svesti o sebi. Osobe sa tekoama u razvoju se manje drue
sa drugima (svojim vrnjacima npr.), a i postojee druenje je strogo selekcionisano i ogranieno
samo na osobe iz najblieg okruenja, najee na vrnjake iz blie ili ire porodice. Istraivanja
britanskih autora (Mittler, P., 1976) su pokazala da osobe sa tekoama u razvoju vie izbegavaju
druenje od njihovih neometenih vrnjaka; (2) posmatranjem naina na koji osoba sa razvojnim te-
koama komunicira sa drugim ljudima (vrnjacima i odraslima) stie se utisak da je ta komunikacija
znatno siromanija. Neometene osobe, plaei se da je ne povrede, izbegavaju ne samo razgovor koji
bi tu osobu sa razvojnom tekoom mogao direktno ili indirektno da povredi nekom nenamernom
aluzijom na njeno stanje, ve izbegavaju i razgovor o osobi u celini. Teme za razgovor su ograniene
(razni doivljaji, sport, odnosi sa suprotnim polom i sline teme se izbegavaju). Slika o sebi je u zna-
ajnoj meri preoptereena sveu o znaaju razvojne tekoe i konfuzijom u pogledu niza znaajnih
aspekata identiteta koji su osnova integracionih procesa u linosti.
Integritet i zrelost linosti osoba sa razvojnom tekoom. Bazina nesigurnost i stalan strah od
odbacivanja neminovno osiromauju identitet linosti (skup bitnih svojstava koja karakteriu linost,
bilo da ih je osoba svesna ili ne). Energija neophodna za razvoj i stabilizaciju ouvanih sposobnosti troi
se na razreavanje konflikata u sebi i sa drugima. Napor da se uspostavi samopotovanje i ouva sigur-
nost aktivira brojne mehanizme odbrane i ti mehanizmi postaju trajnije obeleje linosti osobe sa razvoj-
nom tekoom. Planovi, namere i budui ciljevi spadaju po Olportu (Olport, G., 1969) meu najvanije
faktore integracije linosti. Budui ciljevi ostvaruju integracioni potencijal na taj nain to aktiviraju one
sposobnosti koje su bitne za postizanje eljenih planova i ciljeva i obezbeuju motivaciju za njihovo
ostvarivanje. Strah od budunosti kako samih tih osoba, tako i njihovih porodica je stvaran i opravdan.
Nepovoljna slika o sebi, konfuzan identitet (tj. odgovor na pitanje: Ko sam ja?) i neuspeni in-
tegracioni procesi, teorijski posmatrano, moraju imati kao krajnji rezultat nezrelost linosti. Zrelost
je mogue shvatiti kao proces kojim se uspostavlja ravnotea izmeu identiteta i integriteta linosti
(Hrnjica, S., 2008). Ako analiziramo iskustvo veine osoba sa tekoama u razvoju zapaziemo da je
kod njih preovlaujue iskustvo primanja nad davanjem. Njima sredina prua koliko moe (u najbo-
ljem sluaju) a da od njih nita ne oekuje za uzvrat. Time se razvija jedan, za osobu ometenu razvo-
ju, opasan sindrom koji psiholozi i psihijatri nazivaju sindrom nauene bespomonosti. Na taj nain
se stvara podloga za smanjenu neosetljivost za potrebe drugih, a time i uslov da je drugi izbegavaju.
Literatura:
akov, A. I. (1973). Osnovi defektologije. Zagreb: kolska knjiga.
Gulliford, J. P. (1979). Special Educational Needs. London: Rotledge and Kegan.
Hrnjica, S. i sar.(1991). Ometeno dete. Beograd: Zavod za udbenike.
Hrnjica, S. (1997) Dete sa razvojnim smetnjama u redovnoj koli. Beograd: Zavod za udbenike.
Hrnjica, S. (2008). Zrelost linosti. Beograd: Zavod za udbenike.
Mittler, P. (1976). The Psychological Assessment of the Mental and Psychical Handicaps. Norwich: Fletcher.
Olport, G. (1969). Sklop i razvoj linosti. Beograd: Kultura.
Perepati, J. (1996). Uporedna studija kvaliteta i intenziteta razvojnih strahova kod dece predkolskog uzrasta oteenog i normalnog vida.
Novi Sad: Filozofski fakultet, diplomski rad.
Popovi, D. (1986). Rani razvoj i prilagoavnje slepih. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Radoman, V. (1991). Karakteristike, razvoj i psiholoka procena dece oteenog sluha, U: Ometeno dete, Hrnjica, S. i sar..Beograd: Zavod
za udbenike.
Radoman, V. (1996). Surdopsihologija. Beograd: Defektoloki fakultet.
Rubintajn, S. (1982). Psiholoke karakteristike sastava uenika specijalnih kola, Defektoloka teorija i praksa, 1.
UNESCO (1981). Action for Disabled Persons, Paris.
U tekstu koji sledi izdvojiemo samo neke od najznaajnijih rizika po odrastanje i optimalni
razvoj dece sa smetnjama u razvoju.
Rizici po odrastanje deteta se mogu klasifikovati kao:
-- Rizici koji proizilaze iz prirode njegovog primarnog oteenja
-- Rizici koji proizilaze iz okruenja.
Pozabaviemo se rizicima koji predstavljaju izazove za drutvo, a posebno za porodicu.
Odrastanje u instituciji: Odsustvo podrke porodici pojaava rizik odustajanja porodice i sme-
taja deteta u instituciju za trajni smetaj. Podaci pokazuju da je i pre projekata koji vode deinsti-
tucionalizaciji, proirenje podrke porodici izvan medicinskih slubi, npr. otvaranje prvih dnevnih
boravaka, ublailo dinamiku priliva dece u institucije za trajni smetaj, tj. doprinelo osnaivanju
porodica koje su elele da zadre dete, a koje bi, da nije dnevnih boravaka, u uslovima zaposlenosti
oba roditelja, svoj problem reavale smetajem deteta u instituciju.
O mnogostrukim rizicima odrastanja u instituciji, sa dubokim i dugoronim, tj. trajnim posle-
dicama po razvoj deteta postoji bogata literatura, od R. pica koji je istraivao posledice afektivnog
liavanja, do etolokih studija koje pokazuju posledice nedostatka mogunosti izvoenja aktivnosti
za razvoj funkcija kakve su i filogenetske funkcije (kao letenja kod ptica i sl.),(Zigler, Vilijams, prema
Rajovi, 2004).
Daphne program Evropske komisije postavlja normu da se nijedno dete mlaeg uzrasta od 3 go-
dine ne moe smestiti u instituciju,ve mu se mora obezbediti smetaj u neku drugu porodicu uko-
liko ga njegova bioloka porodica ne prihvata ili je iz nekog drugog razloga u njegovom interesu da
se iz nje izmesti na krai ili dui rok. Pod uticajem ovog Programa i ireg evropskog i meunarodnog
konteksta, i kod nas se razvija projekat deinstitucionalizacije kao izraz razumevanja da je najbolji
interes deteta odrastanje u biolokoj porodici, a, ukoliko je to nemogue, u alternativnoj porodici
koja e biti najmanje restriktivno okruenje za dete.
Ve vie od decenije (kada se uzmu u obzir projekti iz 90-ih godina prolog veka, inicirani i
podrani od strane meunarodnih nevladinih organizacija, pre svega Save the Children i Fonda za
otvoreno drutvo), nae drutvo ulae napore ka transformaciji od segregiranog ka inkluzivnom, od
medicinskog ka socijalnom modelu. Pri tom, pod inkluzivnim podrazumevamo napore drutva da
prepozna i prihvati osobe sa smetnjama u razvoju i invaliditetom i kreira pretpostavke neophodne
za njihovu integraciju u sve aspekte drutvenog ivota; da prepozna da za odrastanje dece sa smet-
njama nije potrebno osmiljati posebne institucije, kao i da kreira prilike i mogunosti da oni, od
najranijih uzrasta, grade vetine potrebne za dostojanstven ivot kroz osamostaljivanje uz slube
podrke, koje imaju svi ljudi lanovi zajednice bez tekoa. Poslednjih godina ovi napori su postali
deo drutvene strategije kroz razvoj zakonodavstva koje prepoznaje potrebu spreavanja diskri-
minacije u razliitim aspektima ivota, kao i spor, ali dosledan proces osmiljanja i uvoenja onih
oblika podrke/slubi koje nedostaju da bi se ostvarila inkluzija.
Rizici odrastanja u porodici. Rizik po odrastanje deteta predstavlja i nedostatak rane razvojne
stimulacije usled razliitih razloga kakvi mogu biti: sniena oekivanja roditelja koja se manifestuju
i kao prezatiujui odnos prema detetu, tj. kao injenje za, umesto deteta, nasuprot injenju sa
detetom, to moe biti deo kompleksnog zanemarivanja, odbacivanja od strane roditelja kao reakci-
ja na oteenje deteta. Ovi rizici koji potiu iz porodice esto imaju poreklo u nedostatku drutvene
podrke: nedostatak ranog detektovanja i tretmana primarnog oteenja, kao i nedostatak slubi
podrke porodici.
Bioloke porodice dece sa tekoama u razvoju i invaliditetom mogu biti, iz razloga kojima se
ovde neemo detaljnije baviti, nedostupne strunjacima centara za socijalni rad, ali je njihov pristup
hraniteljskim i usvojiteljskim porodicama obezbeeniji. One, iako bez bioloke veze sa detetom,
samim svojim porodinim sklopom, mogu na adekvatniji nain zadovoljiti potrebe deteta nego li
najdivnije koncipirana institucija. Ne treba zaboraviti da, sve ono to dete ui, treba da doprinese
njegovom uenju ivota u porodici kao eliji drutva i njenoj socijalnoj mrei, to institucija, sa svo-
jim obezliavajuim pravilima, prevelikim brojem korisnika koji ne pogoduje formiranju socijalne
strukture sline ivotu izvan institucije teko moe da zadovolji.
Ako se ostave po strani eventualna hronina oboljenja, fizike povrede, sa trajnim posledicama,
posledice tekih ranih iskustava mogu dovesti do: mentalne retardacije; rane deje psihoze koja
podsea na autizam, ali je nastala kao rezultat izolacije deteta kao mehanizam odbrane od situacije
koju ne moe da shvati, izdri; hiperaktivnosti i problema u razvoju organizacionih sposobnosti kao
posledica nedostatka rutine i stabilnosti ivota u porodici, specifinih tekoa u uenju kakve su dis-
leksija/disgrafija, diskalkulija, apraksija ... problema u ponaanju kao posledice nedostatka prilika
za uenje pravila, nedoslednosti u vaspitnom silu roditelja, zanemarivanja...
Znaajni aspekti prilagoavanja porodice na dete sa tekoama ukljuuju:
-- Stavovsko-vrednosno prihvatanje njegove razliitosti
-- Uenje ta oteenje, invalidnost, problem znai sa stanovita svakodnevnog ivota i zdravog
razvoja deteta.
ivot u hraniteljskoj porodici koja je briljivo izabrana na osnovu njenih, kao i karakteristika i
potreba deteta sa smetnjom ili invaliditetom omoguava optimalan razvoj ukoliko hraniteljska po-
rodica ima na raspolaganju resurse podrke u lokalnoj zajednici koji omoguavaju da zdravstvene,
razvojne, socijalne, obrazovne i druge potrebe deteta budu zadovoljene; da dete odrasta u stabilnom
okruenju. Pored slubi podrke porodici, znaajan aspekt uspenosti hraniteljstva dece sa smetnja-
ma u razvoju moe biti i odnos hraniteljske porodice sa ili (ukoliko je nedostupna) prema detetovoj
biolokoj porodici, naini na koje ona gleda na to to su napustili svoje dete kome je potrebna vea
pomo nego drugoj deci... Meutim, ne treba zaboraviti da je stav prihvatanja svega njegovog, pa
makar i njegove loe porodice znaajan za razvoj deteta njegovu sliku o sebi1 i razvoj identiteta
(Brown, Moraes, Mayhew, 2005).
Uspeh smetanja individualnog deteta u odreenu hraniteljsku porodicu zavisi od vie faktora,
meu kojima su znaajniji: 1) proces selekcije, tj. odabiranja porodice u odnosu na individualno
dete, kao i 2) podrka koja je na raspolaganju porodici u lokalnoj zajednici. Hranitelji koji se brinu o
deci sa smetnjama u razvoju i/ili invaliditetom mogu se suoavati sa dodatnim problemima u ijem
su im reavanju potrebni posebni resursi da bi porodica zdravo funkcionisala na dobrobit svih nje-
nih lanova (Buboltz & Whiren, prema Brown, Moraes, Mayhew, 2005).
Dakle, porodica sa lanom koji iz nekog razloga ima potrebe za dodatnom podrkom je porodica
koja ima potrebu za dodatnom podrkom, takoe. Jedan od prvih koraka u pruanju ove podrke
je snimanje, tj. procena potreba deteta, kao i stepena podrke koji mu je potreban da bi se njegove
potrebe zadovoljile.
U okviru jednog drugog projekta (Kvalitativno snimanje potreba dece sa ometenou u biolokim
i hraniteljskim porodicama, UNICEF/Familia, 2010) pokazalo se da su u potrebama, kako ih vide
odgajatelji, najzastupljenije zdravstvene potrebe, kao to su potrebe za strunom podrkom, pregle-
dima, tretmanima, kontrolama, pomagalima i rekvizitima i trokovima rehabilitacije, kao i lekovima.
Zatim se navode nedostajua sistemska reenja, vea materijalna primanja, podrka socijalizaciji i
potreba za postojanjem razliitih slubi podrke, poboljanje kvaliteta slobodnog vremena deteta i
porodice, koje se odnose na stimulaciju razvoja deteta/mlade osobe sa tekoama (raunar, bavlje-
nje sportom, uenje jezika, druenje, dostupnost razliitih sportskih i kulturnih deavanja). Rezul-
tati su pokazali i da postoje specifine razlike u dominantnim potrebama porodica dece i mladih sa
tekoama po tipu tekoa i uzrastu dece i mladih. Kao mogua reenja za zadovoljenje navedenih
potreba, roditelji predlau tri razliita naina za pruanje socijalne podrke: novana davanja, za-
konska regulativa i slube podrke da njihova raznovrsnost prati raznovrsnost potreba deteta i
porodice.
1 Deca sa telesnim i/li senzornim oteenjima ve mogu imati tekoe u prihvatanju i vrednovanju sebe, ali ne treba zaboraviti ni da i
deca sa intelektualnim tekoama primaju i interiorizuju poruke iz okruenja u svoj doivljaj sebe i svoje vrednosti.
Literatura:
Brown, J. D., Moraes, S., Mayhew, J. (2005). Service Needs of Foster Families with Children who have Disabilities Journal of Child and Family
Studies, Vol. 14, No. 3, pp. 417429.
Hrnjica, S. (ur.) (2004). kola po meri deteta - prirunik za inkluzivno obrazovanje dece sa tekoama u razvoju, Save the Children, UK i
Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta, Beograd.
Miti. M. (ur.) (2007). Hraniteljstvo kao izazov: porodini smetaj dece sa posebnim potrebama, Asocijacija za alternativno porodino sta-
ranje o deci Familia, Beograd.
New York State Foster Parent Manual, NYS Department of Social Services Summary, 2002.
Rajovi, V. (2004). Psiho-socijalne determinante razvoja i uenja mentalno retardirane dece. Institut za psihologiju, Filozofski fakultet,
Beograd.
Mnoga deca i mladi koji ive u institucijama imaju svoje porodice, koje su ih i smestile u dom
zbog nedostatka finansijskih resursa i bilo kakve podrke. Uprkos zvaninoj politici, ini se da lekari,
centri za socijalni rad i komisije za kategorizaciju esto preporuuju porodicama da dignu ruke od
deteta sa tekoama sugeriui da e se o detetu bolje starati strunjaci. Profesionalni saveti esto
alju poruke roditeljima da se usmere na svoje zdravo dete ili da probaju ponovo odnosno rode
drugo dete. Ovi stavovi su odraz sistema koji je istorijski segregirao osobe sa tekoama, posebno
kada su u pitanju intelektualne, razvojne ili duevne tekoe.
Odnos drutva i strunjaka zapravo odraava teorije o uzrocima ometenosti i oekivane uloge
roditelja u pogledu nege, staranja i edukacije ove dece (Jones, 1998; Turnbull & Turnbull, 1986).
Medicinski model usmerava strunjake da donose zakljuke o sposobnostima roditelja da se staraju
o sopstvenoj deci. Strunjaci preuzimaju kontrolu nad detetom od roditelja, jer se smatra da imaju
neophodnu ekspertizu za donoenje odluka o najboljim interesima deteta. To takoe implicira da
roditelji nisu u stanju da sagledaju interese i potrebe sopstvene dece.
Jedna od barijera za rad sa decom sa tekoama u sistemu socijalne zatite je nedostatak znanja
i kompetencije veine strunjaka. Fakulteti na kojima se obrazuju strunjaci za rad u ovoj oblasti ve-
oma malo sadraja posveuju invalidnosti, a kasnija usavravanja retko ukljuuju ovu temu. Sistem
socijalne zatite takoe nema sopstvenu taksonomiju za imenovanje dece sa tekoama, ve je u
upotrebi nekoliko paralelnih sistema koji su uglavnom zastareli i oslanjaju se na medicinsko-
dijagnostiki model. Oekuje se da e novi propisi u ovoj oblasti doprineti ujednaavanju i osavre-
menjavanju termina i njihovoj adekvatnijoj upotrebi u socijalnoj zatiti.
Glavna sistemska barijera je nedostatak organizacionih i finansijskih resursa kojima bi se obez-
bedila emotivna i materajalna podrka i omoguio predah porodicama dece sa tekoama. Mada po-
sebna istraivanja u naoj zemlji nisu raena, uvidi u prakse potvruju da su roditelji koji se staraju
o svojoj deci esto izolovani i da se suoavaju sa poveanim trokovima leenja deteta. Istovremeno,
prihodi ovih porodica su uglavnom umanjeni, jer se jedan od roditelja (najee majka) celodnevno
angauje u nezi deteta, tako da ne moe da se zaposli i zarauje. Dodatak za tuu negu i pomo se
obino koristi da popuni kuni budet, a veliki broj porodica se suoava sa ozbiljnim tekoama da
pokrije izdatke za specifine potrebe dece za ortopedska pomagala, posebnu ishranu i dodatke
ishrani, specijalistike preglede, lekove, dodatnu strunu podrku, uvanje dece i slino (Beker, Mi-
lojevi i Zavii, 2009). Ovi nalazi su u skladu i sa drugim studijama koje su se bavile pitanjima so-
cijalnog i ekonomskog poloaja porodica dece sa invaliditetom (Beresford, 1994; Dowling & Dolan,
2001; Cantillon & Van den Bosch, 2002).
Takoe, relativno mali broj organizacija i slubi u Srbiji obezbeuje specijalizovane usluge za
decu sa tekoama. Velika sistemska barijera je i broj sistema sa kojima se sreu roditelji ove dece.
Razvojna procena i rehabilitacione slube su u zdravstvenom sistemu, (ne)inkluzivno obrazovanje je
u obrazovnom sistemu, a druge slube podrke se nalaze u sistemu socijalne zatite. Roditelji esto
lutaju izmeu slubi i sistema, bez koordinacije i odgovarajuih informacija o moguim uslugama i
pravima deteta. Usled neusklaenog delovanja, roditelji ne dobijaju pravovremene informacije od
slubi i sistema na koje su usmerene od najranijeg detinjstva. Informisanost u pogledu kriterijuma
za ostvarivanje prava na novane naknade za tuu pomo i negu je esto neblagovremena i povrna,
to doprinosi marginalizaciji i osiromaenju ovih porodica.
Mali gradovi i ruralna podruja neretko imaju dodatne barijere zbog nedostatka davalaca uslu-
ga, posebno specijalizovanih strunjaka, kao to su deiji psiholog i logoped. Usluge su jo uvek
teritorijalno udaljene od mesta boravka porodice, pa je potrebno voziti dete u udaljene gradove. Ro-
diteljima su esto potrebni dodatni vremenski i finansijski resursi da obave odreene specijalistike
preglede ili da obezbede redovno kolovanje deteta sa tekoama.
Inkluzivna praksa u obrazovnom sistemu Republike Srbije je do usvajanja Zakona o osnovama
sistema obrazovanja i vaspitanja3 u avgustu 2009. godine bila sporadino implementirana, s obzi-
rom da nije bilo sistemskih reenja u ovoj oblasti. Novim Zakonom uvode se brojne novine koje se
odnose na unapreivanje pravednosti obrazovanja, poveanje nivoa ukljuenosti marginalizovanih
3 Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Sl. glasnik RS, br. 72/09.
grupa, programe podrke za ukljuivanje u obrazovanje, pravedniju upisnu politiku, zabranu dis-
kriminacije, itd. Efekti primene osnovih zakonskih reenja u ivotima dece sa smetnjama i njihovih
porodica e se videti tek u budunosti.
Prava i usluge socijalne zatite koje koriste deca sa tekoama u razvoju
Poslednjih nekoliko godina uloeni su napori u ostvarivanje politike stalnosti za decu sa te-
koama i promociju socijalnih, kulturalnih i razvojnih prednosti ivota u porodici, kao sredstva za
prevazilaenje institucionalizacije. Ukoliko analiziramo raspoloive podatke, veliki broj dece sa te-
koama dospeva u institucije, veoma mali broj ih naputa, i vrlo esto nisu pravilno razvrstani u
tim institucijama. U ustanovama za smetaj dece sa tekim i multiplim oteenjima edukacija i
rehabilitaciono-habilitacioni rad su minimalno zastupljeni. To u velikoj meri oteava perspektive
korisnika da napuste ustanovu i pripreme se za ivot u zajednici.
Od ukupno 98 ustanova u nadlenosti Ministarstva za rad i socijalnu politiku (MRSP), 17 je
namenjeno osobama sa invaliditetom, meu kojima je pet rezidencijalnih ustanova za decu. Kao
rezultat esto doivotnog smetaja, institucije koje su prvobitno bile namenjene deci sa tekoama
postepeno su postale institucije za smetaj i odraslih. Ove institucije karakterie veliki, pa i stalno
rastui broj korisnika (od 300 do 650), dece i odraslih uzrasta od etiri do 50 godina, ak i starijih.
Do 2000. godine broj dece u domovima bio je priblino identian broju dece u hraniteljskim
porodicama. Deset godina kasnije (podatak iz januara 2010. godine) broj dece u hraniteljskim poro-
dicama je povean od 2363 na 4878 dece (49%)4. U istom periodu, broj dece u ustanovama smanjen
je za preko 50%.
U Srbiji funkcionie 13 domova za decu bez roditeljskog staranja, koji tek poslednjih nekoliko
godina primaju decu sa smetnjama u razvoju. Prema podacima iz februara 2009. godine, od ukupno
850 dece koja su smetena u domove bez roditeljskog staranja, 226 dece ima smetnje u razvoju
(lako, umereno ometena). Jo uvek je visok broj dece uzrasta od nula meseci do tri godine 213 u
2009. godini. To su u najveem broju deca sa smetnjama u razvoju smetena u Kolevci i Zveanskoj.
U hraniteljskim porodicama se nalazi oko 22% dece lako ometene u razvoju, deca koja imaju
organske bolesti ili kombinovane razvojne i zdravstvene probleme. Specijalizovane hraniteljske po-
rodice se tek uvode u sistem zatite5.
Kada su u pitanju rezidencijalne institucije za decu sa invaliditetom (obuhvatajui telesni i ulni
invaliditet i mentalna oteenja pod kojima se podrazumevaju intelektualno zaostajanje i duevna
oboljenja) 1363 dece i mladih do 26 godina je smeteno u rezidencijalne ustanove.
U institucijama je tokom 2008. godine smeteno 4.302 odrasla korisnika i 257 starih korisnika
razliitog stepena ometenosti. Od ukupnog broja dece koja su smetena u rezidencijalne institucije
za decu sa invaliditetom, jedan broj dece (po proceni oko 100)6 ima laku ometenost ili su deca bez
roditeljskog staranja i deca kojoj su postavljene tee dijagnoze da bi se opravdao smetaj u insti-
tuciju te vrste.
ini se da je proces transformacije ustanova sada ve stabilizovan. Planirano je da se preusmere
sredstva koja su namenjena za institucionalni smetaj na finansiranje novih modaliteta smetaja
van porodice, kao to su hraniteljstvo, stanovanje uz podrku, grupno stanovanje za pet do est
korisnika van institucija itd. i za ostale usluge koje se finansiraju sa centralnog nivoa. Cilj je da se ne
izgube finansijska sredstva koja su u centralnom budetu namenjena rezidencijalnim ustanovama,
ve da se ta sredstva iskoriste za podsticanje transformacije ustanova i razvijanje usluga koje su u
najboljem interesu dece.
Kada su korisnici materijalnih davanja deca sa smetnjama u razvoju, tokom 2009. godine 5876
dece koristilo je dodatak za tuu negu i pomo, a 3.854 dece sa teim smetnjama, stanjima ili ote-
enjima uveani dodatak za pomo i negu7. Pravo na pomo u osposobljavanju za rad koriste prven-
stveno deca i mladi sa lakim fizikim ili mentalnim smetnjama koja se s obzirom na svoje psihofizike
4 Podatak iz marta 2010, MRSP, odnosi se na decu i mlade od 0 meseci do 26 godina ivota.
5 Dokument Transformacije rezidencijalnih ustanova socijalne zatite za decu 20092013, UNICEF, 2009.
6 Idem
7 Analiza izvetaja o radu centara za socijalni rad u Srbiji za 2009. godinu, Republiki zavod za socijalnu zatitu, Beograd, 2010. godine.
sposobnosti mogu kolovanjem osposobiti za samostalan ivot i rad. Ovo pravo je u praksi svedeno
na korienje naknade trokova prevoza od mesta stanovanja do kole u kojoj se deca osposobljavaju.
Ree, to je i naknada u trokovima smetaja ako se proces osposobljavanja odvija van mesta boravka
u specijalizovanim ustanovama. Pravo na osposobljavanje za rad koristi relativno mali broj mladih sa
smetnjama u razvoju. U periodu 20022006. godine ovo pravo je u proseku godinje ostvarivalo 480
korisnika, a od 2007. godine dolazi do znaajnijeg porasta, pa je u poslednje posmatranoj godini mate-
rijalnu pomo u rehabilitaciji koristilo ukupno 654 korisnika.
Veoma mali broj porodica korisnika osnovnog i uveanog dodatka za tuu pomo i negu ko-
risti usluge dnevnih centara, klubova, savetovanja, predah-smetaja, pomoi i nege u kui. Prema
podacima Republikog zavoda za socijalnu zatitu u 2009. godini je ukupno 65 lokalnih samouprava
finansiralo usluge dnevnog boravka (u 43 za decu, u 13 za odrasle i u devet za starije osobe). Oigledan
je napredak u poreenju sa 2008. godinom kada su u Srbiji ukupno 53 lokalne zajednice finansirale
usluge dnevnog boravka (u 33 su finansirani boravci za decu i omladinu, u 12 za odrasle i u osam za sta-
rije osobe). Najvei broj dnevnih boravaka za decu i omladinu obezbeuje usluge za decu sa tekoama
u mentalnom razvoju.
Kada govorimo o broju dece u sistemu socijalne zatite kojima je potrebna podrka zbog razvoj-
nih tekoa ili invaliditeta, dolazimo do broja od oko 12.000 dece. U ovaj broj nisu ukljuena deca sa
tekoama koju sistem socijalne zatite iz razliitih razloga nije prepoznao, bilo da su u pitanju deca
sa lakim smetnjama ili zastojima o kojima roditelji brinu, ili su u pitanju deca kojoj je sistem ne-
dostupan zbog zakonskih ogranienja za ostvarivanje pojedinih prava, nesreene ili nepotpune do-
kumentacije, neinformisanosti, socijalne izolovanosti i marginalizovanosti porodica u kojima ive.
Druga taka za ulazak u sistem socijalne zatite je na poetku kolovanja dece uzrasta od est do
devet godina. Tada se deca upuuju na Komisiju za kategorizaciju, koja je sve do 2010. godine radila
na osnovu Odluke o kriterijumima za razvrstavanje dece ometene u razvoju i nainu rada komisija
za pregled dece ometene u razvoju8. Glavni zadatak komisije je bio da to preciznije utvrdi vrstu i
stepen ometenosti deteta (npr. slepo, gluvo, mentalno retardirano, viestruko ometeno dete) jer su
na osnovu tog nalaza i miljenja nadleni organi vlasti donosili odluku o daljoj sudbini deteta u
pogledu obrazovanja, smetaja u ustanovu, prava na zdravstvenu zatitu i rehabilitaciju, prava iz
socijalne zatite itd. Skoro 40% dece upuivano je komisiji prvi put u uzrastu od sedam do devet
godina tj. na poetku kolovanja, a 25% u uzrastu od 10 do 12 godina, kada tekoe u kolovanju
postaju izrazite.
Dugogodinje pripreme za uvoenje inkluzivnog obrazovanja imaju za rezultat, pored ostalog,
i reformu rada komisija za razvrstavanje. U prvoj polovini 2010. godine usvojen je intersektorski
Pravilnik o radu Komisije za procenu potreba za pruanjem dodatne obrazovne, zdravstvene
i socijalne podrke deci, ime je prestao rad komisija za razvrstavanje dece ometene u razvoju. U
nadlenosti novih komisija, koje e se formirati na lokalnom nivou, je procena potreba za dodatnom
podrkom, koja pojedinanom detetu treba da obezbedi uslove za razvoj, uenje i ravnopravno
uee u ivotu zajednice. Efekti nove metodologije rada ovih komisija i njihov uticaj na korienje
podrke i usluga socijalne zatite tek treba da se pokau u praksi.
30 i vie godina
izolovana ometena Nakon gubitka roditelja
Ranije medicinske Poetna procena, potom
Peta odrasla osoba bez davaoca nege,
dijagnoze i usmerena i oslanjanje na
taka razvijenih osnovnih porodica trai smetaj u
kategorizacija medicinske dijagnoze
vetina za brigu o sebi i instituciju
samozatitu
U dosadanjoj praksi, centri za socijalni rad su koristili rezultate procene komisija za razvr-
stavanje i upuivanje na odgovarajue usluge, dok se za novana davanja koriste nalazi Komisije
Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Ova druga komisija je osnovana pri dravnom penzio-
nom fondu gde se odluuje ko ima prava da koristi sredstva iz invalidskog fonda osiguranja. Tu se u
okviru tipinog medicinskog pristupa definie nivo oteenja. Ista metodologija se koristi za decu
8 Odluka o kriterijumima za razvrstavanje dece ometene u razvoju i nainu rada komisija za pregled dece ometene u razvoju, Sl. glasnik
SRS, br. 16/86.
sa smetnjama u razvoju. Kako se propisima iz 2002. godine obezbeuju znaajna novana sredstva
za porodice koje se staraju o ometenom lanu (za umerenu i teu ometenost), veina roditelja se
prijavljuje za ova davanja. Centar koristi rezultate komisije iz penzionog fonda jer ova komisija ima
precizniju metodologiju zasnovanu na deficitu nego komisije za kategorizaciju. Na ovoj taki ulaska
u sistem, procena CSR je uglavnom usmerena na odreivanje da li dete/porodica ima prava na kori-
enje novane naknade.
Trea taka ulaska u sistem socijalne zatite je kada roditelji trae pomo ili podrku za adoles-
centa sa smetnjama izolovani adolescent obino razvija razliite probleme u ponaanju i postaje
teret porodici. Uoljivo je i da se veliki broj roditelja razvodi u ovom periodu ivotnog ciklusa. Neki
roditelji trae instituciju za svoje dete, zbog posledica sagorevanja (burn-out) primarnog davaoca
nege i drugih lanova porodice, poveanog zahteva za negom i/ili novog porodinog aranmana. U
praksi su vidljivi i sluajevi kada brat ili sestra deteta sa smetnjama uvue porodicu u sistem soci-
jalne zatite, obino zbog sukoba sa zakonom ili drugih problema u ponaanju.
etvrta taka ulaska u sistem socijalne zatite je situacija u kojoj mlada osoba uzrasta od 14 go-
dina do 21 godine podnese centru za socijalni rad zahtev za ostvarivanje prava za osposobljavanje
za rad. Kao to je ranije naglaeno, ovo pravo najee podrazumeva naknadu trokova prevoza od
mesta stanovanja do kole u kojoj se deca i mladi sa lakim fizikim ili mentalnim smetnjama osposo-
bljavaju, a u manjem broju sluajeva naknadu i trokova smetaja kada se proces osposobljavanja odvija
van mesta boravka u specijalizovanim ustanovama. Ova deca i mladi ranije najee nisu koristili usluge
i prava iz socijalne zatite. Osnovni podaci za procenu i odobravanje naknade se trae u medicinskim
dijagnozama i nalazima komisija za razvrstavanje.
Peta taka ulaska u sistem je situacija kada izolovana, esto tee i teko ometena odrasla osoba,
nesposobna da se brine o svojim najosnovnijim potrebama ostane bez nege. Obino se deava da
roditelj koji se najvie brine o ometenoj osobi (uglavnom majka) oboli, ode na leenje ili premine, pa
porodica tada trai rezidencijalni smetaj za svog ometenog lana.
Ovaj kratak prikaz nedvosmisleno ukazuje na esto zakasnelu reakciju i suene kapacitete soci-
jalne zatite da odgovori na sloene probleme porodica i dece sa tekoama.
9 Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Sl. glasnik RS, 58/08 i
37/10.
narednim akcijama: da li je sluaj za CSR ili ga treba uputiti drugoj slubi. Ukoliko je CSR nadlean
za sluaj, prijemni radnik donosi odluku o nivou prioriteta: neodlono reaguje se odmah, najda-
lje u roku od 24 sata; hitno poetna procena treba da pone to pre, najdue u roku od tri dana;
i redovno poetna procena treba da pone najdue sedam dana od saznanja o sluaju (egarac,
Damonja-Ignjatovi, i Brki, 2007; 2007a).
Posle toga se odreuje voditelj sluaja koji zapoinje poetnu procenu u skladu sa odreenim ni-
voom prioriteta. Voditelj sluaja ima zadatak da u roku od sedam dana kompletira inicijalni pregled
potreba, rizika, snaga i motivacije klijenta, porodice i sredine. Period rada na poetnoj proceni ne
odlae potrebne intervencije i podrku. Ukoliko je potrebno, voditelj radi sa porodicom na stvaranju
bezbednog okruenja za dete i prevazilaenju tekoa, pokree pravne mere zatite deteta, upuuje
na druge slube i aranira pristup uslugama. Voditelj sluaja takoe, u konsultaciji sa supervizorom,
treba da odlui o daljim aktivnostima, to ukljuuje i potrebu za daljom usmerenom ili specijali-
stikom procenom. Voditelj sluaja treba da razvije poetni plan usluga i mera najdue 15 dana od
poetka rada sa klijentom. Ovaj plan se usmerava na neposredne, oigledne i urgentne potrebe i
moe se razvijati uporedo sa postupkom dalje procene.
Usmerena procena fokusira aktivnosti na odabrane oblasti za dalju i dublju eksploraciju. Obi-
no podrazumeva timsku procenu i/ili upuivanje na specijalistiku procenu koja se obino vri u
drugim sistemima zdravstvenom, mentalnom zdravlju ili obrazovanju. Paket procene deteta sa
tekoama zapravo ima karakter produbljene, usmerene procene koja se periodino odvija u odre-
enim razvojnim stadijumima deteta i shodno situacijama i potrebama sa kojima se dete i porodica
suoavaju. Mesto procene deteta sa tekoama je prikazano na ematskom prikazu postupaka to-
kom rada na sluaju.
Najdue 60 dana od poetka rada sa klijentom i porodicom, voditelj sluaja treba da saini po-
rodini plan usluga i mera sa planom stalnosti za dete. Plan se razvija u nekoliko oblasti rada iza-
branim na osnovu rezultata procene i dotadanjeg rada sa detetom i porodicom. Zasnovan je na
snagama deteta, porodice i sredine i podrazumeva participaciju korisnika u najveem moguem
stepenu. Glavno usmerenje planu obezbeuje definisan cilj stalnosti za dete, odnosno opredeljenje
da li e se usluge i mere organizovati tako da dete ostane u porodici sa jednim ili oba roditelja, da se
dete vrati u porodicu roditelja, da dete bude smeteno u srodnikoj ili drugoj starateljskoj porodici,
usvojenje deteta i drugi stalni ivotni aranman mlade osobe kroz osamostaljenje. U ovoj fazi mo-
gue je organizovati konferenciju sluaja, jer se u planu specifikuju vrste usluga, intervencija i mera,
intenzitet, vremenski okvir i osobe odnosno slube zaduene za odreene aktivnosti, ukljuujui i
pitanja praenja realizacije plana. Plan po potrebi sadri i porodino-pravne mere zatite u skladu
sa nadlenostima organa starateljstva
Evaluacija i ponovni pregled se obavlja prema planu, maksimalno na est meseci od poetka
rada na sluaju. Standardi takoe predviaju redovan kontakt voditelja sluaja sa korisnikom, kako
bi se prevenirala institucionalizacija i dostigli ciljevi stalnosti za dete.
Tokom svih postupaka procene i planiranja koriste se standardni formulari koji su definisani
Pravilnikom o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad. Za procenu po-
jedinih domena i oblasti potreba, rizika i snaga koriste se relevantni instrumenati, skale i tehnike
koje mogu da unaprede validnost procene i olakaju evaluaciju rada na sluaju.
Literatura:
Analiza izvetaja o radu centara za socijalni rad u Srbiji za 2007. godinu, Republiki zavod za socijalnu zatitu, Beograd, novembar 2008. godine.
Analiza izvetaja o radu centara za socijalni rad u Srbiji za 2008. godinu, Republiki zavod za socijalnu zatitu, Beograd, 2009. godine.
Analiza izvetaja o radu centara za socijalni rad u Srbiji za 2009. godinu, Republiki zavod za socijalnu zatitu, Beograd, 2010. godine.
Beker, K., Milojevi, N. i Zavii, V. (2009). Deca sa smetnjama u razvoju od pasivnih primalaca/-teljki usluga do aktivnih uesnika/-ca u
ivotu zajednice Izvetaj. Panevo: Inicijativa za inkluziju Veliki mali.
Beresford, B.A. (1994). Resources and strategies: How parents cope with the care of a disabled child. Journal of Child Psychology and
Psychiatry 35(1), 171-209.
Brown, J., Nolan, M., & Davies, S. (2001). Whos the expert? Redefining lay and professional relationships. In: M. Nolan, S. Davies & G. Grant
(Eds.), Working with older people and their families. Buckingham: Open University Press.
Cantillon, B. & Van den Bosch, K. (2002). Social policy strategies to combat income poverty of children and families in Europe. Luxem-
bourg Income Study Working Paper No. 336, December. http://www.lisproject.org/publications/liswps/336.pdf., poseeno sep-
tembra 2010.
Carpenter, B. (Ed.). (1997). Families in context: Emerging trends in family support and early intervention. London: David Fulton.
Department of Health (2000) Assessing Children in Need and Their Families: Practice Guidance. London: The Stationary Office.
Department of Health (2000a). Framework for the assessment of children in need and their families. London: The Stationary Office.
Dowling, M. & Dolan, L. (2001). Families with children with disabilitiesInequalities and the social model. Disability and Society, 16(1),
2135.
Dunst, C., Trivette, C. & Johanson, C. (1994). Parent-professional collaboration and partnerships. In: C. J. Dunst, C. M. Trivette & A. G. Deal
(Eds.), Supporting and strengthening families: Methods, strategies and practices (Vol. 1, pp. 197-211). Cambridge, MA: Brookline
Books.
Izvetaj o radu ustanova socijalne zatite za smetaj korisnika u 2007. godini, Beograd, decembar 2008. godine.
Izvetaj o radu ustanova socijalne zatite za smetaj korisnika u 2008. godini, Beograd, avgust 2009. godine.
Jones, C. (1998). Early intervention: The eternal triangle? Issues relating to parents, professionals and children. In: C. Robinson & K.
Stalker (Eds.), Growing up with disability, chapter 3. London: Jessica Kingsley.
Knox, M., Parmenter, T., Atkinson, N. & Yazbeck, M. (2000). Family control: The views of families who have a child with an intellectual dis-
ability. Journal of Applied Research in Intellectual Disabilities, 13, 17-28.
Marchant, R. and Jones, M. (2000) Assessing the needs of disabled children and their families, DoH, Assessing Children in Need and Their
Families: Practice Guidance. London: The Stationary Office, pp 73-112.
Matkovi, G. (2006). Decentralizacija socijalne zatite u Srbiji. Beograd: Centar za liberalno-demokratske studije.
Morrow, G., & Malin, N. (2004). Parents and professionals working together: Turning the rhetoric into reality. Early Years: An International
Journal of Research and Development, 24, 163-177.
Murray, P. (2000). Disabled children, parents and professionals: Partnership on whose terms? Disability and Society, 15, 683-698.
Odluka o kriterijumima za razvrstavanje dece ometene u razvoju i nainu rada komisija za pregled dece ometene u razvoju. Slubeni
glasnik SRS, br. 16/86.
Podaci o korisnicima deijeg dodatka, materijalnog obezbeenja porodice, pomoi i nege drugog lica, roditeljskog dodatka, porodinog i
smetaja u ustanovama socijalne zatite Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, jun, 2009.
Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Slubeni glasnik RS, 58/08 i 37/10.
Predlog zakona o socijalnoj zatiti (2010). Ministarstvo za rad i socijalnu politiku RS, http://www.minrzs.gov.rs, poseeno 29. 12. 2010.
Rose, W. (2001) Assessing children in need and their families: An overview of the framework, In: Horwath, J. (Ed.) The Childs World.
London: Jessica Kingsley Publishers, 35-50.
Strategija razvoja socijalne zatite (2005) Slubeni glasnik RS, broj 108/05.
Turnbull, A. P., & Turnbull, H. R. (1986). Families, professionals and exceptionality: A special partnership. Columbus, OH: Merrill Publishing.
UNICEF (2009). Dokument Transformacija rezidencijalnih ustanova socijalne zatite za decu 20092013.
egarac, N. (2004). Deca koja ekaju izazovi i trendovi profesionalne prakse u zatiti dece od zlostavljanja. Beograd: Save the children UK,
Centar za prava deteta.
egarac, N., Damonja-Ignjatovi, T. i Brki, M. (2007). Praktikum za trenere u osnovnom programu obuke Znanje i vetine za voenje
sluaja u socijalnoj zatiti. Edukativni materijal. Ministarstvo za rad i socijalnu politiku.
egarac, N., Damonja-Ignjatovi, T. i Brki, M. (2007a). Znanja i vetine za voenje sluaja u socijalnoj zatiti Vodi za planiranje, pro-
cenu, intervencije i evaluaciju rada za voditelje sluaja. Prirunik za program obuke, Edukativni materijal. Ministarstvo za rad i
socijalnu politiku.
egarac, N. i Damonja-Ignjatovi, T. (2009). Instrumenti procene u socijalnoj zatiti upitnici, skale i tehnike. Beograd: Centar za prime-
njenu psihologiju.
Zato govorimo o mitovima? Njima se i danas barata, a gubi se iz vida injenica da su se po-
slednjih nekoliko decenija odigrale znaajne promene i da fenomen savremene porodice ukljuuje
mnotvo varijeteta.
Naziv porodica nije vie sinonim za tradicionalnu nuklearnu porodicu. Jedna od definicija koja
uzima u obzir mnoge porodine varijacije je: Porodica je bilo koja grupa osoba povezana brakom,
srodstvom (krvnom vezom), usvojenjem ili bilo kojom seksualnom vezom u kojoj su ljudi povezani
jedni sa drugima u intimnom odnosu, lanovi vide svoj identitet kao znaajno povezan sa grupom
koja poseduje sopstveni identitet (Lamanna, Riedman, prema Seibt, 1996).
Danas se susreemo sa sve veim brojem netradicionalnih porodica kao to su porodice sa jed-
nim roditeljem (samohrane majke, razvedeni roditelji), ponovo zasnovani brakovi i porodice (step
families) rekonstruisane porodice, porodice sa istopolnim roditeljskim figurama (gej i lezbijske
porodice sa decom iz prethodnih brakova, usvojenom ili dobijenom na neki drugi nain), hranitelj-
ske porodice i usvojiteljske porodice (Seibt, 1996). Svaki od ovih porodinih modaliteta poseduje
specifine potrebe i susree se sa specifinim izazovima na koje ne mogu uvek odgovoriti sami.
S obzirom na mnoge promene i ovu raznovrsnost u porodinim vidovima, postavlja se pitanje
kriterijuma zdravlja ili normalnosti porodice. Novi teorijski pristupi, posebno sistemska-biopsiho-
socijalna orijentacija i model ivotnog ciklusa porodice dodatno su problematizovali pitanje norme.
Zdrava, funkcionalna porodica nije ni ona u kojoj nisu prisutni simptomi, ni prosena, niti ideal ka
kome teimo; normalnost se definie preko normalnosti porodinih procesa, jer se o porodici vie
ne razmilja kao o statikom, bezvremenskom entitetu. Procena normalnosti porodice varirae u
zavisnosti od njenog odgovora na razliite razvojne zahteva njenih lanova i porodice u celini uklju-
ujui i promenu njene strukture.
Ipak, postoje neke zajednike karakteristike funkcionalnih, zdravih porodica, kao to su: poveza-
nost lanova u zajednicu koju karakterie uzajamni odnos, meusobna briga i podrka, respekt za
individualne razlike i autonomiju, nega, socijalizacija dece i briga o ostalim ranjivim lanovima, or-
ganizaciona stabilnost, ali i fleksibilnost u odnosu na unutranje i spoljanje zahteve za promenom
i efikasno prevladavanje stresa. Otvorena komunikacija doprinosi efikasnom reavanju problema i
razreavanju konflikata. Opteprihvaen sistem verovanja omoguava poverenje meu lanovima
porodice i povezanost sa prolim i buduim generacijama. Da bi porodica normalno funkcionisala
neophodno je i da poseduje adekvatne resurse za osnovnu ekonomsku sigurnost i psihosocijalnu
podrku preko mree proirene porodice i prijatelja, zajednice i irih socijalnih sistema.
Disfunkcionalna porodica je, po definiciji, porodica u kojoj se konflikti, loe ponaanje, ak i zlo-
stavljanje pojedinih lanova deavaju kontinuirano, to dovodi do toga da se lanovi prilagoavaju
takvoj situaciji, a deca ak mogu da misle i da je takvo ponaanje normalno. Disfunkcionalne porodi-
ce mogu biti posledica alkoholizma, zavisnosti od supstanci ili drugih zavisnosti kod roditelja, nele-
enih mentalnih bolesti ili poremeaja linosti ali i disfunkcionalnih obrazaca i porodinih iskustava
roditelja iz primarne porodice. Ove porodice karakterie: nedoslednost i nepredvidivost i esto obr-
tanje uloga (deca u ulozi roditelja). To su najee zatvoreni porodini sistemi (socijalno izolovana
porodica koja obeshrabruje odnose sa ljudima izvan porodice), ali u kojoj nema empatije za lanove
porodice a lanovi jedni drugima alju izmeane poruke. U ovim porodicama ili manifestno vrvi od
konflikata ili uopte nisu vidljivi (negiraju se). Posledice po decu mogu se videti iz razliitih obraza-
ca ponaanja odnosno uloga koje ona na sebe preuzimaju kako bi (u ulozi rtvenog jarca) smanjila
tenziju u porodinom sistemu:
Dobro dete preuzima roditeljsku ulogu;
Problematino dete ono koje se krivi za veinu problema;
Zatitnik/negovatelj preuzima na sebe odgovornost za emocionalnu dobrobit porodice;
Izgubljeno dete nevidljivo, utljivo, potrebe mu se esto ignoriu;
Maskota koristi alu da bi odvuklo panju od narastajueg disfunkcionalnog porodinog
sistema;
Pametnica oportunista koji kapitalizuje na grekama ostalih lanova porodice.
Motivacija za roditeljstvo
Danas se, zahvaljujui poveanju ekonomske nezavisnosti ena, smanjuje broj onih koji sklapaju
brak ili ele da imaju decu. Imati decu takoe znai raunati na dugorone ekonomske i socijalne
posledice. Deca su uvek kotala, imati decu znai odrei se dobrog ivota kome mnogi tee. Uslovi
ivota za majku (posao pre svega) redukuju njeno ukljuivanje u roditeljstvo. Pored toga, nemanje
dece vie ne povlai socijalnu stigmu kao pre. Postojanje kontracepcije i svest o pravima u planiranju
porodice, neizvesne perspektive za obezbeivanje optimalnog kvaliteta ivota porodice, dodatni su
faktori, koji uz druge, brojne, mogu smanjiti motivaciju za raanje dece odnosno roditeljstvo.
Zato se ljudi ipak odluuju na raanje dece? U literaturi se najee pominje klasifikacija mo-
tiva za roditeljstvo Alberta Reubina (Kapor-Stanulovi, 1984). Tragajui za odgovorom na pitanje
koje potrebe roditelji oekuju da im njihova deca zadovolje, stigao je do sledeih motiva. Altruistiki
motiv ukljuuje nesebinu ljubav, naklonost prema deci i potrebu da se ona podiu. Fatalistiki se
bazira na uverenju da su ljudi stvoreni da raaju i odravaju vrstu, to je sudbina. Shvatanje da je dete
dokaz maskulinosti odnosno femininosti, potvrda fizikih, psihikih i biolokih potencijala roditelja,
osnova je narcistikog motiva. O instrumentalnom motivu govorimo kada roditelji koriste decu kao
sredstvo za postizanje nekog cilja (da se zadri partner, dobije stan, obezbedi ugled).
Na osnovu ovih kriterijuma, definisana su etiri vaspitna stila: permisivni, autoritarni, autorita-
tivni i zanemarujui.
Roditelji sa autoritarnim stilom su zahtevni ali sa niskim vrednostima na dimenziji topline. Oni
nastoje da oblikuju, kontroliu i ocenjuju ponaanje i stavove deteta u skladu sa nizom standarda
koji su obino apsolutni, teoloke prirode i odreeni od strane vieg autoriteta. Vrednuju poslunost
i favorizuju kaznene, prisilne mere da bi obuzdali detinju volju onda kada se njegovo ponaanje i
stavovi sukobljavaju sa onim to roditelj smatra da je ispravno ponaanje. Veruju u to da se zna gde
je detetu mesto i to da potovanje prema radu treba usaditi ograniavanjem autonomije i davanjem
zaduenja u domainstvu.
Roditelji koji su uspostavili ravnoteu izmeu visoke responzivnosti i zahteva su autoritativni
roditelji (Baumrindova koristi pojam demokratini kao sinonim). Nastoje da daju podrku i povrat-
ne informacije detetu i podstiu verbalnu razmenu sa njim. Otkrivaju detetu svoj nain rezonovanja
pri donoenju odluka i podstiu protivljenje konformizmu. Deije aktivnosti preteno usmeravaju
na racionalan, svrsishodan nain. Primenjuju vrstu kontrolu u trenucima neslaganja sa detetom,
ali ga ne sputavaju. Nameu svoju perspektivu kao odrasli, ali cene deije interese i mogunosti.
Autoritativni roditelji priznaju aktuelne kvalitete deteta, ali takoe postavljaju standarde budueg
ponaanja. Koriste se razumom, moi i podrkom i ne zasnivaju sopstvene odluke na grupnom kon-
senzusu ili individualnim dejim eljama. Nastoje da im deca budu asertivna, drutveno odgovorna
i kooperativna.
Permisivni stil ispoljavaju roditelji sa niskim vrednostima na dimenziji kontrole a visokim na
responzivnosti. Oni nastoje da prihvataju i podravaju impulse, elje i akcije svoga deteta i da ga ne
kanjavaju. Dogovaraju se pri donoenju odluka i daju objanjenja porodinih pravila. Topli su i puni
ljubavi za dete i postavljaju mu malo zahteva u voenju domainstva i u pogledu urednosti. Detetu
se predstavljaju kao resurs koji ono moe da koristi po elji, a ne kao ideal sa kojim treba da se ta-
kmii ili kao inilac odgovoran za oblikovanje i menjanje tekueg i budueg ponaanja. Doputaju
mu da regulie sopstvene aktivnosti koliko god je mogue i izbegavaju upotrebu kontrole. Pokua-
vaju da koriste razum i veto usmeravanje, bez otvorenog pokazivanja moi.
Zanemarujui stil poseduju roditelji koji imaju niske vrednosti na obe dimenzije. Oni se ne stara-
ju o svojoj deci i ne zanimaju se za njihove aktivnosti ili interesovanja (Baumrind, 1966; Baumrind,
1991, prema Darling, 1999).
Izgleda da najvei deo roditelja pripada meovitim kategorijama, odnosno, vaspitni stil je e-
sto rezultat razliitih kombinacija, sa mogunou da jedan od stilova preovlauje (Ruii, 1999;
McGraw, 2004).
Iz ovoga ne proizilazi stav negiranja znaaja biolokih roditelja. Uvaavanje njihovog postojanja,
kao i potrebe deteta za kontinuitetom, zasluuje posebnu panju kada govorimo o oblicima supti-
tucijskog ili alternativnog roditeljstva. Treba imati na umu znaaj iskazan u sledeoj reenici: Dete
moete da izmestite iz njegove porodice, ali porodicu ne moete da izmestite iz deteta (DeBot,
2007).
Alternativni/supstitucijski roditelji su psiholoki roditelji: oni koji gaje, svakodnevno brinu o
detetu i zadovoljavaju njegove raznovrsne potrebe (opstanak, razvoj, sigurnost, zatita, ljubav). Od-
govor na fundamentalno pitanje: Koja je razlika izmeu roditelja i osobe koja se stara o detetu daje
Lindsey (2000). Znaajna razlika nije pitanje semantike ali ima veze sa njom; da li je mogue zame-
niti biolokog roditelja i postati detetov psiholoki roditelj. Ukoliko neko podie dete u ime biolokih
roditelja, to je priznanje da bioloki roditelji zaista postoje i znaajni su za dete ak i kad ono supsti-
tucijske roditelje prihvata kao majku i oca.
Teorija vezivanja prua okvir za razumevanje obrazaca odnosa koji su zajedniki za decu na
supstitucijskoj brizi (Lindsey, 2000). Njihova rana iskustva roditeljstva izgleda da se reflektuju u
nesigurnom, anksioznom, izbegavajuem i ambivalentnom ili dezorganizovanom vezivanju za nove
staratelje. Hranitelji i strunjaci ne mogu uvek da prepoznaju da obrasci potiu iz ranih iskustava i
da nisu u vezi sa sadanjim nastojanjem da se ponudi brian odnos i pun ljubavi, ve su zasnovani
na prethodnom uenju.
Bioloke porodice pod rizikom u kojima odrastaju deca na razliite naine su viene za odre-
enu vrstu podrke koja treba da im se prui, prvenstveno vodei rauna o potrebama, interesima
i pravima dece. Jedan model programa i usluga za zatitu dece koji podrazumeva kontinuum brige/
zatite (Davis, 2008) razlikuje nekoliko nivoa pruanja usluga u odnosu na procenjene kompetencije
roditelja.
Najmanje restriktivne usluge podravaju prava porodice da donose odluku za svoje dete odno-
sno decu, daju porodici i deci veu mogunost izbora u vlastitim ivotima. Podrka obuhvata aktiv-
nosti samopomoi, neformalnu pomo i obrazovanje zajednice i podravaju usluge koje se pruaju
u vlastitim domovima i zajednicama.
Najrestriktivnije usluge su supstitutivne usluge koje ograniavaju mogunost odluivanja koje
roditelji imaju u odnosu na svoju decu i deca se tite u okviru alternativne/supstitucijske brige,
dakle izmetaju iz porodice.
Izmeu pomenute dve nalaze se dodatne usluge kojima se kompenzuju odreeni nedostaci u
roditeljskoj brizi o deci.
Usvojenje, a i hraniteljstvo zahtevaju psiholoke sposobnosti da se postane deo trougla: po-
rodini sistem koji ukljuuje usvojiteljsku/hraniteljsku porodicu, dete i bioloku porodicu. Ovo zah-
teva kapacitet da se pomogne detetu da integrie svoju ivotnu priu sa priom koja se razvija u
novoformiranoj porodici. Ni usvojenje nije kreiranje porodice koja bi bila slina biolokoj o ranijim
iskustvima stalno iznova treba da se diskutuje u vreme ivotnih kriza u porodici u razliitim ivot-
nim fazama, posebno u adolescenciji.
Jedno istraivanje kod nas je pokazalo da hraniteljice daju podatak da deca na hraniteljstvu izu-
zetno retko pitaju za svoje bioloke roditelje (Miti, 2002) i vredelo bi istraiti o emu se tu zapravo
radi lojalnosti prema hraniteljima, strahu da e biti ponovo odbaeno ako suvie pominje svoje
roditelje, suvie bolna iskustva koje je doivelo u biolokoj porodici?
Literatura:
Balti, M. (2010). Povezanost svojstava porodinog sistema sa vaspitnom stilom roditelja, diplomski rad, Filozofski fakultet, Beograd
(mentor Marija Miti)
Baumrind, D. (1966). Effects of Authoritative Parental Control on Child Behavior, Child Development, 37(4), 887-907.
Baumrind, D. (1966). Prototypical Descriptions of 3 Parenting Styles: www.devpsy.org/teaching/parent/baumrind_styles.html , on Fe-
bruary 2009.
Belsky, Y. (1984). The determinants of parenting: a process model, Child development, 55, 83-96.
Beutler, I., Burr, W., Bahr, K. (1989). The Family Realm: Theoretical Contribution for Understanding Its Uniqueness, Journal of Marriage
and Family, Vol.51, 805-816.
Bodroki, B. (2009). Postupci roditelja u vaspitanju dece i njihov meugeneracijski transfer, doktorska disertacija, Filozofski fakultet,
Beograd.
Bornstain, M. (1998). Refocusing on Parenting http://parenthood.library.wisc.edu/Bornstein/Bornstein.html
Bornstein, M. H. (2002): Handbook of Parenting: Children and parenting, Volume 1, http://books.google.com/
Carter, B., McGoldric, M. (1989). The Changing Family Life Cycle, Alen and Bacon, New York.
Darling, Nancy (1999). Parenting Styles and Its Correlates: www.ericdigests.org/1999-4/parenting.htm
Davis, R. (2008). Dobrobit djece: Od prevencije do zatite, Prirunik za prakse socijalnog rada fokusirane na porodicu/obitelj, Save the
Children UK, Sarajevo.
De Bot, R. (2007). You can take a child out of the family, but you cannot take the family out of the child. Developing foster care for children
and families in the European Union, CEE, CIS and North Africa - new challenges, quality standards and solutions, Malta.
Despotovic, T. (2002). Ko su pravi roditelji. U: Despotovi, T., Jovanovi-Dunji, I., Vulevi, G., Miti, M., Karleua, M. Pomo pomagaima,
prirunik za profesionalce. Beograd, Save the Children UK Belgrade.
Hoghughi, M., Long, N. ed. (2004). Parenthood, Sage Publications.
Jovanovi-Dunji, I. (2002). Mit o biolokom roditeljstvu. U: Despotovi, T., Jovanovi-Dunji, I., Vulevi, G., Miti, M., Karleua, M. Pomo
pomagaima, prirunik za profesionalce. Beograd, Save the Children UK Belgrade.
Kapor-Stanulovi N. (1984). Psihologija roditeljstva, Nolit, Beograd.
Lindsey, C. (2000). Alternative caretakers. In: Assessment of parenting - Psychiatric and psychological contributions, III ed., Routledge,
London/New York.
Milojkovi, M., Srna, J., Miovi, R. (1997). Porodina terapija, Centar za porodicu, Beograd.
Miti, M. (1997). Porodica i stres izmeu poraza i nade, Institut za psihologiju i IP arko Albulj.
Miti, M. (1997). Neke osobenosti porodice deteta hendikepiranog cerebralnom paralizom. U: Detinjstvo, habilitacija, integracija, Zavod
za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju, Beograd.
Miti, M. i sar. (2006). Hraniteljstvo kao izazov hraniteljstvo dece sa posebnim potrebama, Asocijacija za alternativno porodino staranje
o deci FAMILIA.
Miti, M. (2002). Porodini smetaj hraniteljstvo kao oblik zatite dece bez roditeljskog staranja. U: Deca bez roditeljskog staranja, Kuz-
manovi i sar., Beograd, Institut za psihologiju i Save the Children UK, Beogradska kancelarija.
Reder, P., Lucey, C. (2000). Assessment of parenting - psychiatric and psychological contributions, third edition. Routledge, London/New
York,
Rot, N. (2006). Psihologija grupa. Beograd: Zavod za udbenike.
Ruii, G. (1999). Povezanost kvaliteta branih relacija roditelja i nastanak psihosomatskih smetnji kod dece, magistarski rad, Filozofski
fakultet, Univerzitet u Beogradu.
Seibt, T. H. (1996). Nontraditional Families. U: Treating the Changing Family, Harvey, M. (Ed.), John Wiley & Sons, USA.
Walsh, F. (1993). Normal family processes: growing diversity and complexity, The Guilford Press, New York.
IGRAKE / DRUTVENI
IGRA OBRAZOVANJE
SREDSTVA KONTAKTI
UZOR
PONAANJA
STIMULACIJA
KOA I KOSA
SIGURNOST
ODMOR I
SPAVANJE
STALNA
BRIGA
LJUBAV POTREBE BAZINA VEBANJE
POVEANJE DECE FIZIKA NEGA
SAMOSTALNOSTI
DOBRA
ISHRANA
BEZUSLOVNA
LJUBAV I BRIGA
NEGA
ZATITA ZATITA ZUBA
VEZANOST
OD OBEZBEENJE
KOHEZIJA
NEBALANSIRANI BALANSIRANI NIVOI NEBALANSIRANI
NEBALANSIRANI
HAOTINOST
I
N
VA
PE
SO
RM
RE
IS
TE
FLEKSIBILNOST
IV
N
N
VELIKA
AI
I
EZ
N
FLEKSIBILNOST
BALANSIRANI NIVOI
DEMOKRATSKI
FLEKSIBILNOST
UMERENA
RAZJEDINJENOST ISPREPLETANOST
UMERENA VELIKA
IZDVOJENOST
POVEZANOST POVEZANOST
FLEKSIBILNOST
BLAGA
ZA
AN
N
R
EM
TA
AR
NEBALANSIRANI
RI
TO
RIGIDNOST
U
JU
AU
I
1 David Olson i saradnici tvorci su poznatog Cirkumpleksnog modela branih i porodinih odnosa u kojem su ukrtajui dve osnovne di-
menzije porodinog funkcionsianja kohezivnost i fleksibilnost, doli do est glavnih tipova porodica: uravnoteene, rigidne kohezivne,
prosene/srednjeg nivoa, fleksibilne neuravnoteene, haotine razjedinjene i neuravnoteene.
definisani koraci u itavom procesu, edukacija i uvebavanje, provera vetina stizanja do za-
kljuka, nuni su preduslovi za postizanje eljene i mogue objektivnosti koja nee izbrisati
osobenosti konkretnih ispitanika.
Mnoge od navedenih tekoa smo nastojali da reimo u okviru modela ROD tako to smo: (a)
jasno, i koliko god je to mogue, operacionalno definisali indikatore za sve relevantne dimenzije i de-
terminante roditeljskog ponaanja (zadovoljavanje potreba deteta i roditeljski stil, procena branog
funkcionisanja i procena socijalne mree podrke); (b) dizajnirali razliite tehnike i instrumenate
(strukturisani intervju, upitnik, eko mapa, list za opservaciju); (c) napravili uputstva za procenu po-
jedinih dimenzija roditeljskih/odgajateljskih kompetencija i vaspitnog stila i (d) napisali uputstvo
kako i posredno, preko razliite vrste podataka, moe da se procenjuje odgajateljska kompetencija.
Literatura:
Balti, M. (2010). Povezanost svojstava porodinog sistema sa vaspitnim stilom roditelja, diplomski rad, Filozofski fakultet, Beograd
(mentor Marija Miti).
Baumrind, D. (1966). Effects of Authoritative Parental Control on Child Behavior, Child Development, 37(4), 887-907.
Baumrind, D. (1966). Prototypical Descriptions of 3 Parenting Styles: www.devpsy.org/teaching/parent/baumrind_styles.html , on Feb-
ruary 2009.
Chapman, R. (2010). Undertaking a fostering assessment - a guide to collecting & analysing information for form F (fostering) England, Brit-
ish Association for Adoption and Fostering.
Chen, Z.Y., Kaplan, H.B. (2001). Intergenerational transmission of constructive parenting, Journal of Marriage and Family. Vol. 63, NO.1;
17-31.
Department of Health, Department for Education and Employment, Home Office 2003: A framework for the assessment of children in need
and their families pack. London UK. www.dh.gov.uk/en/Publicationsandstatistics/.../DH_4008144
Hackett, S. (2003). A Framework for Assessing Parenting Capacity. U: Martin C. & Hackett, S. (Eds.). Assessment in child care using and
developing frameworks for practice, Russell House Publishing.
Jones, D. (2009). Assessment of Parenting. In: Horwath Jan (Ed.). The Childs World: The Comprehensive Guide to Assessing Children in Need,
II edition. Jessica Kingsley Publishers, London and Philadelphia.
Olson, H., Gorall M., Tiesel W. (2007). FACES IV & the Circumplex Model: Validation Study, St. Paul, MN: University of Minnesota.
Reder, P., Lucey, C. (2000). Assesment of parenting - Psychiatric and psychological contributions, III edition. Routledge, London/New York.
Uvodne napomene
Vaspitanje dece, a naroito dece sa tekoama u razvoju, predstavlja izazov za svaku, kako bio-
loku, tako i hraniteljsku porodicu. I kada je porodica funkcionalna, a deji razvoj normalan, u zavi-
snosti od stepena razvijenosti sposobnosti, uzrasta i pola deteta, a i brojnih osobenosti, kako poje-
dinih lanova porodice, tako i ukupne dinamike porodinih odnosa, porodica je suoena sa brojnim
iskuenjima. Raanje deteta sa tekoama u razvoju postavlja nove zahteve porodici sa kojima se
ranije nisu suoavali. Isto to vai i za hraniteljsku porodicu. Prihvatanje deteta sa tekoama u ra-
zvoju predstavlja novo iskustvo. Da li e to iskustvo biti traumatsko zavisi od brojnih faktora. Vrsta
i teina razvojne tekoe deteta, emocionalne karakteristike deteta (smirenost, razdraljivost), pol i
uzrast deteta, motivacija porodice da savladava tekoe presudni su za krajnji ishod. Pri tome treba
imati na umu da je hraniteljska porodica u psiholoki boljoj situaciji od bioloke porodice. Trauma
roenja, izneverena oekivanja, strah od budunosti karakteristini za bioloku porodicu, ne postoje
kod hraniteljske porodice.
Vaspitni problemi
Koji e se vaspitni problemi javiti zavisi, pre svega, od vrste razvojne tekoe, njene teine, pola,
uzrasta, dodatnih osobenosti deteta i spremnosti porodice da ih ublai. Treba imati na umu da po-
stoje razlike i meu neometenom decom u pogledu temperamenta i da postoji dokazana veza izme-
u uroenih karakteristika temperamenta deteta i podobnosti za njegovo vaspitanje. Masen (Mu-
ssen, J., P., 1974) je sa saradnicima ispitivao grupu od 141 deteta u ranom periodu ivota. Na osnovu
karakteristika temperamenta deca su razvrstana u tri grupe:
(1) Grupu lakih za vaspitanje, koju je inilo oko 40% dece iz uzorka. Karakterisalo ih je dobro ras-
poloenje, uredne higijenske navike i veoma izraena radoznalost. Roditelju su ovu decu ocenili
kao lako vaspitljivu.
(2) Grupu tekih za vaspitanje, koju je inilo oko 10% dece iz uzorka. Deca iz ove grupe su esto
plakala, nisu imala uredne higijenske navike, neuredno su jela i spavala, burno su reagovala na
svaki pokuaj nametanja volje vrnjaka ili odraslih, a neka su reagovala povlaenjem iz nepo-
znatih situacija. Ovu decu su roditelji ocenili kao teko vaspitljivu.
(3) Grupu nezainteresovane dece, koju je inilo oko 50% dece iz uzorka, karakterisala je opta
pasivnost, povlaenje iz nepoznatih situacija, negativizam i slabe reakcije na bilo koji podsticaj.
Ovim primerom elimo da istaknemo da i dete bez razvojnih tekoa moe biti teko za vaspita-
nje. Ipak, kod dece sa tekoama vea je uestalost javljanja vaspitnih tekoa, njihovi simptomi
su sloeniji i esto veoma dugo traju, nekada tokom celog ivota.
Regresivni oblici ponaanja, kao to su zacenjivanje, valjanje po podu i vika javljaju se kod svih
kategorija dece sa tekoama u razvoju u znaajnom procentu (izmeu 85% i 90%), s tim to ovi izli-
vi neprilagoenog ponaanja traju kratko, pod uslovom da roditelj/hranitelj smireno prie detetu.
Iznerviran roditelj/staratelj samo produava ove reakcije (Hrnjica i sar., 1991). Iznenauje podatak
da su ovi poremeaji ponaanja ei kod slabovide i slepe dece, nego kod mentalno zaostale dece.
U ovom istraivanju roditelji su navodili postojanje konvulzivnih reakcija u veem procentu nego
to je bilo utvreno postojanje oboljenja koje prati konvulzivni napad (npr. epilepsija). Verovatno su
roditelji/hranitelji svako zacenjivanje tumaili kao konvulzivni napad, to nije ispravno.
Ne samo to deca imaju problema koji nastaju kao posledica tekoe u razvoju, ve i porodica
biva destabilizovana. Iako roditelji ove dece nerado govore o problemu koji je nastao raanjem de-
teta sa tekoama u razvoju i nai i podaci iz drugih zemalja ukazuju da je procenat razvoda brakova
u ovoj populaciji vei od opteg proseka. U naem istraivanju priznanje da je dolo do poremeaja
u odnosima meu suprunicima saoptilo je 20% roditelja mentalno zaostale dece i 19% roditelja
dece sa tekim oteenjem sluha. Taj procenat je bio znatno nii kod porodica sa detetom oteenog
vida (9%). Realno je pretpostaviti da je navedeni procenat znatno vii. Prestankom radnog odnosa
majke (da bi uvala dete koje nema kome da ostavi) pogorava se finansijska situacija porodice;
otac sve vie izostaje iz kue, socijalne veze porodice bivaju znaajno osiromaene... Hraniteljske
porodice su u povoljnijoj situaciji poto nema brojnih izvora napetosti (oseanja krivice, gubljenje
socijalnih veza, pogoranja materijalnog poloaja i sl.) pod uslovom da su svi lanovi porodice do-
bro pripremljeni za dolazak deteta sa tekoama u razvoju i da su saglasni sa dolaskom novog lana
porodice.
Radoznalost deteta u ranom uzrastu je jedan od bitnih znakova uspenog intelektualnog razvo-
ja. Smanjena radoznalost je veoma karakteristina za decu sa tekoama u intelektualnom razvoju,
ali se javlja i kod dece sa senzornim oteenjima (vida, sluha) i sa telesnim oteenjima. Ova karak-
teristika dece veoma oteava podsticanje razvoja ouvanih potencijala deteta. Dete sa tekoama u
intelektualnom razvoju teko shvata pravila igara, vrnjaci ga nerado primaju u drutvo jer kvari
igru. Roditelji ovaj problem reavaju tako to preuzimaju ulogu vrnjakih partnera, nekada traj-
no, a nekada da bi pripremili dete za igru sa vrnjacima. Telesno invalidno dete, zbog ograniene
sposobnosti kretanja, ne moe da sudeluje u brojnim igrama koje zahtevaju pokret. Postoje brojni
pokuaji da se izmene pravila igre (osobe sa telesnim invaliditetom mogu da igraju koarku, a oni
najuspeniji mogu ak da nastupaju na takmienjima za invalide). Naalost, ovakvi podsticaji razvo-
ja su dostupni samo retkim osobama.
Ukljuivanje deteta sa tekoama u razvoju u obrazovni sistem predstavlja jo uvek teko reiv
problem. Kljuni vaspitni problem, vezan za obrazovanje deteta sa tekoama u razvoju, jeste moti-
vacija za obrazovanje. Roditelji svih kategorija dece sa tekoama u razvoju su usmereni na oeki-
vanje da e medicinska pomo detetu reiti ili bar ublaiti njegov (i njihov problem) i svu energiju
usmeravaju na nalaenje medicinske pomoi. Nije redak sluaj da porodica rasprodaje imovinu da
bi otila sa detetom na kraj sveta jer su uli da je tamo neko reio problem koji oni imaju. Time
se gubi dragoceno vreme, dete zaostaje u obrazovanju, ime se njegov razvoj bitno oteava. Ionako
labavi odnosi sa vrnjacima bivaju jo labaviji. U posebno tekoj situaciji su obdarena deca sa teim
telesnim nedostatkom ili senzornom tekoom. Ve oko dvanaeste godine kod njih se snano razvi-
ja oseanje samosvesti u kome dominira svest o posledicama razvojne tekoe u odraslom dobu.
Teorijski posmatrano, najveu praktinu pomo u reavanju ovog problema mogla bi da ima Olpor-
tova sugestija o teleolokom integritetu (Olport G., 1969). I za dete i za roditelje izvor gubitka moti-
vacije potie iz njihovog uverenja da napor koji vredi uloiti u obrazovanje deteta u njihovoj situaciji
nema smisla. Naalost, drutvena zbilja im daje za pravo. Osobe sa tekim oteenjima, ak i sa najvi-
im nivoom obrazovanja, teko nalaze posao. I kada ga nau, to je posao koji je znatno ispod njihovih
obrazovnih mogunosti, to dodatno pojaava oseanje besmisla dosadanjeg napora, a predstavlja
primer za druge ometene u razvoju da se ne vredi truditi. Poveanje broja dostupnih zanimanja
za osobe sa tekoama u razvoju, razvijanje doivljaja smisla uloenog napora jo u ranom periodu
obrazovanja predstavlja jedno od moguih reenja ovog problema.
Strah od budunosti, kako deteta tako i roditelja predstavlja kako mentalno higijenski, tako i
vaspitni problem. Oteava motivaciju za svaku aktivnost, kako za razvoj deteta, tako i za funkcio-
nisanje porodice. Roditelji najee postavljaju pitanje:ta e biti sa detetom kada mi umremo?
Ovo pitanje se opsesivno ponavlja i predstavlja snaan izvor mentalne napetosti. Strahovi, raspad
svrhovite motivacije, izneverena oekivanja i slini problemi su snano povezani sa vaspitnim teko-
ama deteta. Odsustvo spontanosti u porodici i na ranom uzrastu, a i tokom kasnijeg razvoja oteava
razvoj deteta u granicama mogueg, pa time problemi mentalnog zdravlja i vaspitni problemi deteta
postaju nerazmrsiv vor. Ako se nita ne preduzme, postaju sve sloeniji i tee reivi.
7. Prvo saoptenje roditeljima treba da bude privatno, bez prisustva drugih lica. Predloeno je da
na nekom od narednih sastanaka, posle izlaska majke i deteta iz porodilita, sastanku prisustvu-
je neko od roditelja koji ima dete sa slinim tekoama u razvoju i koji je, u granicama mogueg,
ublaio svoj problem.
8. Govoriti roditeljima u prisustvu bebe. Prema novoroenetu se ponaati na isti nain kao i pre-
ma bilo kojoj novoroenoj bebi, iskazujui simpatiju prema detetu govorom i ponaanjem.
9. Omoguiti roditeljima da vie puta, neposredno posle izlaska deteta iz porodilita, kontaktiraju
sa lekarom koji nastavlja brigu o detetu (sa pedijatrom, a po mogustvu i sa dejim psihijatrom).
Ako lekar nije u mogunosti da odmah d odgovor na postavljena pitanja, treba da uputi rodite-
lje na druge strunjake i institucije koje bi im mogle biti od pomoi.
10. Uz ovo opte uputstvo korisno je da roditelji dobiju i pisano uputstvo koje se odnosi na njihovo
dete, sa obavetenjima o prirodi i teini razvojne tekoe koju ima dete, o nainu njihovog rea-
vanja (ublaavanja), kao i o moguim oblicima podrke (socijalne i medicinske).
11. Obavestiti roditelje o humanitarnim organizacijama, o oblicima pomoi koje one mogu da prue
i o asocijacijama roditelja u regionu i njihovoj funkciji i oblicima pomoi porodici i detetu.
Deo navedenih mera mogao bi biti koristan i za hraniteljske porodice. Hranitelj bi bio u prilici da
tano zna sa kakvim problemima bi mogao biti suoen ako se odlui za prihvatanje deteta sa teko-
ama u razvoju. Time bi se bitno smanjila mogunost odustajanja od hraniteljstva.
Literatura:
Dejvis, H.(1995). Savetovanje roditelja hronino obolele dece i dece ometene u razvoju. Beograd: Institut za mentalno zdravlje.
orevi, B.(1985). Savremena porodica i njena vaspitna uloga. Beograd: Prosveta.
Hrnjica, S. i sar.(1991). Ometeno dete. Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Hrnjica, S.(1997). Dete sa razvojnim tekoama u osnovnoj koli. Beograd: Uiteljski fakultet.
Miti, M. i sar. (2007). Hraniteljstvo kao izazov. Beograd: Familia.
Mussen, P.H. (1974). Child Development and Personality. New York: Harper.
Olport, G. (1969). Sklop i razvoj linosti. Beograd: Kultura.
ekspir, R. (1979). Psihologija ometnih u razvoju. Beograd: Nolit.
UNICEF (1990). Svetska deklaracija o opstanku, zatiti i razvoju dece. Pariz.
Warnock, H.M.(1978). Special Education Needs. London: Her Majestys Stationery Office.
I II III IV
Planiranje Prikupljanje Obrada Saoptavanje Davanje
postupka podataka podataka i podataka preporuka za
prikupljanja procene obrazovanje dobijenih vrstom
podataka hipoteza procenom podrke
Slika 1. Shematski prikaz klinikog procenjivanja ili obrade. Preuzeto iz: Nietzel i saradnici (2002), Uvod u kliniku
psihologiju str.105.
donoenja odluke (slian je cost-benefits modelu) koji originalno potie iz ekonomije, organizaciono
procesni model i model vladine politike. Primena modela racionalnog donoenja odluke u praksi so-
cijalnog rada pokazuje slabosti jer se postavlja pitanje da li se strunjaci uvek ponaaju racionalno.
Pored toga, u proceni ljudskih odnosa nije uvek mogue znati da li smo prikupili sve dostupne infor-
macije, niti je situacija koja se procenjuje po prirodi statina.
Organizaciono procesni model naglaava varijetet faktora koji su u igri kada se donose odluke u
kontekstu organizacija. To ukljuuje ulogu i rutinu organizacijskih procedura, kontrolu informacija,
lino izbegavanje rizika od strane uesnika i razliito definisanje problema. Model vladine politi-
ke se odnosi na donoenje odluka u vladi i birokratiji naglaavajui ulogu pregovaranja od strane
uesnika.
Osobene pristupe proceni u praksi socijalnog rada koji se i hronoloki smenjuju moemo pratiti
na primeru prakse socijalnog rada u Engleskoj u odnosu na koju se, uprkos brojnim razliitostima,
esto ugledamo i koristimo ih.
Vano je naglasiti da na prikazane pristupe ne treba da se gleda kao na odvojene kategorije. U
praksi ih nalazimo ili spontano izmeane ili sa svrhom kombinovane. Iz navedene savremene litera-
ture mogue je izdvojiti neka tri osnovna pristupa proceni: procena kao dijagnoza, iroka socijalna
procena i birokratski usmerena procena (Holland, 2004).
Okvir za procenu
Kako je ovaj okvir za procenu kao koncept prenesen i za potrebe nae prakse socijalnog rada, a
na njemu se temelje i osnovne postavke Modela ROD vano je napomenuti da je nastao u Engleskoj i
da ga je donelo Ministarstvo zdravlja u okviru kojeg je smetena i oblast socijalne zatite. Originalni
naziv je Assessement Framework. On se sastoji od samog okvira i obimnih pridruenih publikacija:
prirunika, obrazaca (i uputstava za popunjavanje obrazaca), paketa upitnika i skala, paketa litera-
ture i paketa za trening. Svi zajedno ine obuhvatan prirunik za praktiare.
Ovaj okvir za procenu je rezimiran u formi trougla (neverovatno esto zastupljen u literaturi
koja se bavi procenom, posebnom procenom u oblasti zatite dece) u kojem su predoene tri glavne
oblasti koje utiu na svakodnevno iskustvo deteta.To su: potrebe deteta, kapaciteti za roditeljstvo
glavnih odgajatelja i faktori porodine sredine.
Procena se, po ovom modelu, odvija u dve faze: inicijalna procena (u roku sedam dana) i produ-
bljena procena (u roku 35 dana). Ovaj model procene se primarno zasniva na produbljenom inter-
vjuisanju lanova porodice primenjujui sva tri prethodno pomenuta modela u zavisnosti od vetine
i pristupa strunjaka ili prirode onoga kome se rezultat upuuje (referral).
U najnovijoj verziji modela vei je naglasak na ukljuivanju oeva i dece u procenu, vre se
konsultacije sa drugim strunjacima i koriste ire metode procene, kao to su opservacije i skale,
otvorenije je ukljuivanje gledita lanova porodice u izvetaju, a uticaju faktora ometenosti, rase ili
etniciteta se pridaje poseban znaaj za procenu porodinog funkcionisanja.
Pored genograma i ekomape postoje i raznovrsni upitnici i instrumenti koje je promovisala vla-
da UK kao instrumente procene.
OKVIR ZA PROCENU
A
ET
ET
KA
ED
PA
EB
CIT
R
ET
OT
RO
DETE
EP
DIT
Sigurnost i
N unapreenje
ELJ
OJ
nege
A
ZV
RA
Slika 2. Preuzeto iz Sally Holland (2004.) Child and Family Assessment. In: Social Work Practice, Sage Publications,
London.
Uprkos znaajnim unapreenjima, ovaj okvir za procenu otvara i niz optih i specifinih pitanja. Jed-
no od njih odnosi se na znaaj koji se pridaje korienju upitnika i skala za vreme procene. Garret (2003)
smatra da ono predstavlja saradnju izmeu pozitivistikih drutvenih nauka i psy profesija i otvara kru-
pnije pitanje odnosa kvantitativnih naspram kvalitativnih informacija osiromaujui kvalitativnu analizu.
Odnos kvalitativnog naspram kvantitativnog pristupa u proceni nije problem samo u oblasti
socijalnog rada. U praksi, iako mnogi trae objektivnost (npr. sud), strunjaci znaju da indvidualni
odnos, suenje i refleksija igraju centralnu ulogu u proceni.
Ova dva pristupa ili diskursa oznaavaju se kao nauna opservacija i refleksivna (misaona) eva-
luacija (Holland, 2004).
Ipak, ne postoji tolika razlika izmeu strunjaka socijalne zatite u metodama procene. U sutini,
dubinska procena znaajno ukljuuje upotrebu kvalitativnih metoda u procesu procene i donoenja
odluka. Ta procena ukljuuje intervjuisanje, metode opservacije, a sve odluke izgleda da se donose
uglavnom na osnovu kvalitativne analize prikupljnog materijala. Finalna odluka nije kalkulacija ili
merenje ve se do nje stie na osnovu suenja strunjaka.
Socijalni radnici koji obavljaju kvalitativnu procenu deteta i porodice esto se suoavaju sa od-
govornou da daju preporuke koje mogu imati znaajne posledice po dete i njegovu porodicu. Kako
bi se pomoglo praktiarima u tom zadatku tvorci politike imaju tendenciju da ih snabdeju pojaano
strukturisanim modelima procene koji ograniavaju njihovu sposobnost za razmiljanjem i traga-
njem za objanjenjem kompleksnih porodinih situacija.
Postoji zapaanje da struni radnici u centrima za socijalni rad i drugim socijalnim slubama
kod nas retko koriste merne instrumente i kvantiativne metode procene u svakodnevnoj praksi bilo
da nisu dovoljno upoznati sa njihovim moguim doprinosima proceni, bilo da se ukazuje na njihova
ogranienja, to sve moe biti rezultat nedovoljne fleksibilnosti samih strunjaka (egarac, Damo-
nja-Ignjatovi, 2010).
Pristalice kvalitativnog pristupa smatraju da je ljudsko iskustvo subjektivno, kontekstualno i
kulturno uslovljeno te otuda, radi upoznavanja jedinstvenog sveta korisnika, neophodna je indivi-
dualizovana, idiografska i procesno orijentisana procena (ibid).
Drugi vaan koncept je partnerstvo. Partnerski model je nov nain konceptualizacije odnosa
izmeu klijenta i strunjaka u socijalnom radu, konsistentan sa prethodnim stanovitima.
Pored ovoga, snaan pokret deinstitucionalizacije, sa prvim iskustvima koja su ukazala na potre-
bu prethodnog razvijanja alternativa, kao i sve ee korienje termina transformacija institucija
(ukazujui na potrebu voenja procesa a ne grubih rezova) dozvoljava opstanak jednog broja kvali-
tetnih i visokospecijalizovanih institucija neophodnih sistemu socijalne zatite i njenim korisnicima.
Iskustva drugih zemalja ukazuju na to da reforma postojeih ustanova za decu treba da ide u pravcu
smanjenja kapaciteta ustanova i njihovog broja, njihovog pogodnijeg lociranja i otvaranja prema
lokalnoj zajednici. Zahtev za decentralizacijom i ve preduzete mere idu u pravcu preuzimanja sve
znaajnije uloge lokalne zajednice u brizi o potrebama ugroenog dela stanovnitva (u skladu sa
postojeim resursima i neophodnom pomoi Republike u pojedinim sluajevima).
Drutvene promene kod nas na ulasku u 21. vek zahtevale su reformisanje svih znaajnih dru-
tvenih sistema (obrazovanje, zdravstvo, socijalna zatita) radi efikasnijeg naina zadovoljavanja
potreba graana. Krajem 2005. godine, vlada Republike Srbije usvojila je Strategiju razvoja socijalne
zatite. Osnovni principi na kojima se reforma zasnivala su vaei i danas: najbolji interes korisnika
(usluge usaglaene sa potrebama korisnika uz potovanje ljudskih prava i dostojanstva, dostupnosti
usluga korisnicima (u sredini u kojoj ive), najmanje restriktivno okruenje (usluge koju su za kori-
snika najmanje restriktivne pruati prioritetno u prirodnom okruenju), participacija, odgovornost
i samostalnost korisnika (pruati podrku korisniku u cilju aktiviranja potencijala za samostalno za-
dovoljavanje potreba, produktivan ivot u zajednici i predupreivanje zavisnosti od socijalnih slu-
bi) i kontinuitet zatite i mogunost izbora usluga i davalaca usluga.
Sva ova kretanja su direktno ili indirektno, pred ukupnu praksu socijalnog rada, pa i zadatke
procene, stavila ozbiljne nove zahteve, koji predstavljaju znaajne izazove za strunjake. Nova orga-
nizacija u centrima za socijalni rad a posebno uvoenjem voditelja sluaja, kako za potrebe njihove
edukacije, a i u skladu sa generalnim promenama nametnula je potrebu definisanja mesta i uloge
procene u socijalnom radu kod nas. Model procene potreba, prema preporuenom okviru u naoj
praksi socijalnog rada (egarac i sar., 2007) ima pred sobom postizanje optih ciljeva, od kojih iz-
dvajamo: pravljenje osnove za planiranje usluga i mera, prikupljanje standardizovanih informacija
za opis i poreenje i stvaranje baze za procenu ishoda u radu sa korisnikom. Konkretni ciljevi bi bili:
procena stanja (dominantih oblasti problema i situacije) i potreba korisnika i porodice; procena
bezbednosti i rizika u porodici i okolini; procena postojeih resursa, snaga i prepreka za reenje pro-
blema i odluka o daljoj akciji. Okvir za procenu su, po uzoru na pomenuti britanski model: razvojne
potrebe deteta, kapacitet roditelja, porodica i faktori okoline.
1 Izlaganje Temeljna pitanja procene dece sa invaliditetom, Okrugli sto Ka specijalizovanom hraniteljstvu u Srbiji, 2009. god.
Izbor pristupa potrebama dece sa smetnjama u razvoju nije bio posebno teak. Tri pristupa:
medicinski model, poznat kao model deficita sa naglaskom na ometenost, model potreba sa na-
glaskom na interakciju izmeu ometenosti i sredine i socijalni model dominirali su scenom procene
dece sa smetnjama u razvoju.
Nae opredeljenje za socijalno inkluzivni model zasnovano je na nizu njegovih prednosti gene-
ralno, kao i svrhu procene koju smo koncipirali. Za razliku od medicinskog modela koji se odnosi
na tradicionalni model donoenja odluka o klijentu na osnovu dijagnoze, u okviru socijalno-inklu-
zivnog modela proces donoenja odluka je partnerski u timu iji je klijent, tj. roditelj/odgajatelj
ravnopravan lan, a donoenje odluka je zasnovano na potrebama individue u kontekstu kapaciteta
porodice u celini. U okviru socijalnog modela radi se na ukljuivanju svih aktera u obezbeivanju
podrke participaciji individue u lokalnoj zajednici, graenju prilika za razvoj i uenje u ekolokom
kontekstu. Dok je procenjivanje u okviru medicinskog modela orijentisano na posledice (primarne
i sekundarne) oteenja, procenjivanje u socijalnom modelu je u funkciji donoenja odluke u najbo-
ljem interesu deteta, a bazira se na dinamikom procenjivanju ovladanih i vetina u nastajanju.
Pored ovog modela, biopsihosocijalni model (kao krovni model) koji je ponikao iz sistemske
paradigme doprineo je naem shvatanju osnovnih zahteva procene funkcionisanja porodice ali po-
sebno roditeljstva, uz svest o postojeim interakcijama lanova sistema kao to je porodica, istovre-
meno uvaavajui i detetovo funkcionisanje kao rezultantu delovanja biolokih faktora (organske
osnove pojedinih smetnji), psiholokih (razvoj i dostizanje emotivne, kognitivne i socijalne zrelosti,
pitanje identiteta), kao i upliv socijalnih inilaca u svaki aspekt detetovog ivota (siromatvo, razne
vrste socijalnih stresora, vrnjaci, kola, problem sekundarnih posledica ometenosti itd.).
Tekoe i nezadovoljstva
Roditelji su nam ukazali da: nisu upueni niti u prava, niti u procedure za procenu; ona traje
kratko, a odvija se u, za dete, loem ambijentu, bez obezbeene prijateljske atmosfere; tu proceduru
i deca i roditelji doivljavaju frustrirajue i stresno; prepisuje se medicinska dijagnoza i ogranienja
koja nosi niko sa roditeljima ne razgovara ta treba da preduzmu, kako da podstiu razvoj deteta,
odnosno procena je rutinska, bez spone sa procenom snalaenja u stvarnom ivotu.
Hranitelji nisu dobili dovoljno informacija o stanju i potrebama deteta, pa ni o nainu postu-
panja ak i u sluaju ozbiljnog zdravstvenog stanja deteta. Procene se daju negativnim jezikom
sadre samo podatke o ogranienim kapacitetima deteta, a ne i dobrim stranama. Takoe se ne
daju objanjenja o znaenju procene za donoenje odluka koje e biti u interesu deteta. Dodatno,
utvrdili smo da hranitelji u velikom broju sluajeva nisu osveeni za potrebe dece sa smetnjama
na smetaju, niti prepoznaju prepreke za njihovo zadovoljavanje u lokalnoj zajednici.
Bez obzira kojoj grupi pripadali, strunjaci su ispoljili znaajnu kritinost i ukazali na osnovne
nedostatke u funkcionisanju razliitih sistema u kojima se vri procena potreba dece sa smetnjama
u razvoju i njihovih porodica: dominacija medicinskog modela, posebno u dravnim institucijama
(koja ne obezbeuje relevantne podatke za pruanje podrke bilo detetu bilo porodici), nedovoljna
intersektorska povezanost i nedostatak neophodnih dodatnih znanja iz oblasti sve to utie na ose-
anje sopstvene profesionalne (ne)kompetencije (uz skromne i esto i nedostupne resurse podrke).
Sve ovo je projektni tim uvrstilo u nameri da koncipira model procene koji e biti u slubi soci-
jalno validne i funkcionalno zasnovane procene. Kao polazna osnova posluile su nam i svojevrsne
preporuke i rezimea rasprava o prirodi budue procene u okviru fokus-grupa.
Preporuke roditelja u odnosu na svrhu procene odnosile su se na to da ona treba da bude osno-
va za individualno planiranje, reviziju, monitoring i praenje. Konkretno, trebalo bi da prepozna
probleme, prepozna mesta rasta i preporui korake u reenju da utvrdi potrebe i segmente koje
treba razvijati, da bude osnova za plan i prepoznavanje neophodne podrke. Fokus treba da bude
na proceni kapaciteta, potencijala deteta, da sadri preporuke i plan podrke za njihovo razvijanje.
Hranitelji smatraju da procena treba da bude realizovana blagovremeno, da je sveobuhvatna,
orijentisana na dobre strane deteta i da cilj budu preporuke hraniteljima kako da postupaju prema
detetu. Zajedno sa procenom treba da idu i informacije o uslugama/slubama koje su na raspolaga-
nju detetu i porodici u cilju obezbeivanja podrke.
Strunjaci smatraju da cilj procene treba da bude postizanje maksimalne samostalnosti deteta,
maksimalne integracije u drutvo, kao i visokog kvaliteta ivota. Procena predstavlja poetak, a ne
kraj rada sa detetom. Predmet procene treba da budu potrebe koje se oslanjaju na prava na obra-
zovanje, rad, rehabilitaciju i zdravstvene usluge. Procena treba da bude: obuhvatna sa akcentom na
potencijale deteta; pravovremena i kontinuirana; fleksibilna, odnosno nestigmatizujua i saoptena
na human nain. Ona treba da sadri vrste podrke koje su potrebne detetu; da vodi rauna o resur-
sima u zajednici; da bude razumljiva razliitim vrstama korisnika.
Okvir za procenu Modela ROD obuhvata: razvojne potrebe deteta, kapacitet roditelja/odgaja-
telja, porodice i relevantne faktore okoline, osnovne relevantne domene potreba deteta (zdravlje,
psihomotorni i kognitivni razvoj/obrazovanje, emocionalni, socijalni razvoj, navike/ponaanje, bri-
ga o sebi, lini i porodini identitet), procena i tekoa i snaga i neophodne vrste podrke detetu i
porodici.
Osnovni metodski principi obuhvatali su:
Opredeljenje da koristimo raznovrsne tehnike u prikupljanju podataka: strukturisani intervju,
ek-liste, skale procene, dijagrame (grafike tehnike), opservaciju;
Izvore podataka ispitanici su: dete, odgajatelji, lanovi porodice, a koriste se i podaci iz rele-
vantne dokumentacije i postojeih zapisa;
Jasno definisanje indikatora na kojima se bazira procena;.
Voenje kroz proces realizacije procene i jasno definisanje koraka u rezimiranju, tumaenju i
integraciji podataka do konanog zakljuka.
Literatura:
Argent, H. (2009). The Placement of Children with Disabilities, Practice Note 34, BAAF, England.
Bentley, K.J. ed. (2002). Social Work in Practice in Mental Health - Contemporary Roles, Tasks and Technique. Brooks/Cole, USA.
Department of Health, Department for Education and Employment, Home Office 2003: A Framework for the assessment of children in
need and their families pack. London, UK. www.dh.gov.uk/en/Publicationsandstatistics/.../DH_4008144
Emerson, E, C. et al.(2001). Clinical Psychology and People with Intellectual Disabilities, John Wiley and Sons, Inc.
Holland, S. (2004). Child and Family Assessment. In: Social Work Practice.London: Sage Publications.
Iversen, R., Gergen, K. & Fairbanks, R. (2008). Assessment and Social Construction: Conflict or Co-Creation? British Journal of Social Work.
Vol. 35 Issue 5, pp. 689-708
Milner, J., OByrne, P. (2002). Assessment In Social Work, Palgrave Macmilan, NY.
Miti, M. (2007). Klinika psihologija u socijalnoj zatiti u: Klinika psihologija, Berger, J. i Miti, M. (ured.), Centar za primenjenu psi-
hologiju, Beograd.
Nietzel, M.T., Bernstein D.A, Milich, R. (2002). Uvod u kliniku psihologiju, Zagreb: Slap.
Popovi, V. (2007). Klinika procena u: Klinika psihologija, Berger, J. I Miti, M. (ured.), Centar za primenjenu psihologiju, Beograd.
Reder, P., i sar. (1993). Beyond Blame: Child Abuse Tragedies Revisited. London: Routledge.
Staki, . (1990). Primena klinike psihologije u socijalnom radu. U: Klinika psihologija, Berger, Hrnjica, Biro (ured.) Beograd: Nauna
knjiga.
Taylor, C., White, S. (2005). Knowledge and Reasoning in Social Work: Educating for Humane Judgment. The British Journal of Social Work.
Vol 36, Issue 6, pp. 937-954.
egarac, N., Damonja-Ignjatovi, T. i Brki, M. (2007). Praktikum za trenere. U: Osnovni program obuke Znanje i vetine za voenje sluaja
u socijalnoj zatiti. Edukativni materijal, Ministarstvo rada i socijalne politike Republike Srbije.
egarac, N., Damonja-Ignjatovi, T. i Brki, M. (2007). Vodi za planiranje, procenu, intervencije i evaluaciju rada za voditelje sluaja Pri-
runik za Program obuke Znanja i vetine za voenje sluaja u socijalnoj zatiti, Edukativni materijal, Ministarstvo rada i socijalne
politike Republike Srbije.
egarac, N., Damonja-Ignjatovi, T. (2010). Instrumenti procene u socijalnoj zatiti, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd.
PRIPREMA ZA PROCENU
Lela Veljkovi
Znaaj pripreme za procenu
Procena potreba korisnika u centru za socijalni rad (kao jedna od faza u sprovoenju strunog
postupka) je jedna od kljunih premisa za kvalitetnu realizaciju usluge za korisnika, jer od kvaliteta
procene u velikoj meri zavisi realizacija narednih koraka u obezbeivanju usluge (postavljanje cilje-
va, planiranje aktivnosti, monitoring i evaluacija). Proces procene korisnika je sloen, viefazan i
zahteva veliko struno znanje, umee i dobru pripremu ispitivaa. Kada su u pitanju deca, a posebno
deca sa smetnjama u razvoju, sloenost i osetljivost procene dodatno su izraeni, pa je vano da
ispitiva posebnu panju posveti procesu pripreme za procenu ove grupe dece i njihovih porodica.
Priprema za procenu se moe smatrati i uvodnom fazom procesa procene i preduslov je za
njegovu uspenu realizaciju. Ona obuhvata niz jasno definisanih i fokusiranih aktivnosti na priku-
pljanju i analizi podataka koji su relevantni za oblast procene. Cilj tih aktivnosti je formulisanje radne
hipoteze i opredeljenje za odgovarajuu strategiju u proceni (omoguavaju sainjavanje plana pro-
cene). Funkcija pripreme za procenu je viestruka: bolje upoznavanje oblasti/predmeta procene; ot-
krivanje specifinih tekoa na koje tokom procene treba obratiti panju (bilo zato to nisu dovoljno
eksplorisane u ranijem radu sa korisnikom ili zato to kao krizne take mogu ugroziti sam pro-
ces procene); selekcija injenica i fokusiranje panje ispitivaa na relevantne sadraje u proceni,
omoguava sistematinost i usmeravanje ka cilju procene, doprinosi ekonominosti, jer se ne radi
na prikupljanju injenica do kojih se dolo u prethodnom radu sa korisnikom, ostvaruje se kontinu-
itet sa prethodno realizovanim uslugama, procenama i sl. Stie se uvid ne samo u rizike, ve i snage
korisnika, to je vano za uspostavljanje radnog saveza i pridobijanje korisnika za saradnika u pro-
cesu procene. Takoe omoguava ispitivau da proceni sopstvene resurse u odnosu na zahtevnost
procesa procene i blagovremeno obezbedi potrebnu podrku za realizaciju procene.
Meutim, da bi korisnost i funkcionalnost pripreme za procenu doli do izraaja, vano je imati
u vidu da treba da zadovolji izvesne uslove. Priprema treba da bude:
-- Ekonomina (da se odvija u vremenski ogranienom periodu i da ne oduzima previe vreme-
na, odnosno da strunom radniku ispitivau ne predstavlja optereenje ve korisno poma-
galo u proceni);
-- Sistematina (ne nasumino prikupljanje injenica, ve plansko po oblastima i izvorima
podataka);
-- Sveobuhvatna, holistika (ispitiva tokom pripreme ne sme da zanemari izvore podataka koji
mogu biti od koristi i injenice ili grupe injenica koje su pristupane i mogu doprineti boljem
poznavanju i razumevanju predmeta procene);
-- Fokusirana na cilj (ispitiva tokom pripreme za procenu ne sme da gubi iz vida cilj ispitivanja i
injenice koje prikuplja tokom pripreme treba da budu relevantne za predmet procene).
informacija, s obzirom da se u rad sa ovom grupom dece i njihovim porodicama ukljuuju slube iz
razliitih sistema. I, naravno, najvaniji izvor podataka jesu sami korisnici i njihove porodice, za njih
znaajne osobe i lokalna zajednica.
Naravno, iz razliitih izvora moe se dobiti mnotvo vrlo heterogenih podataka. Kako bi ispiti-
va doao do potrebnih, najkorisnijih informacija i sistematizovo ih tako da se moe izvui valjan i
relevantan zakljuak za dalju procenu, korisno je da se prethodno definiu oblasti za prikupljanje po-
dataka. Za potrebe primene modela ROD, obrazac za pripremu procene ukljuuje niz pitanja kojima
ispitiva prikuplja informacije od znaaja za dalje planiranje i realizaciju procene deteta.
Pored osnovnih identifikacionih podataka, priprema za procenu daje mogunost sagledavanja:
-- aktuelnog porodinog i formalno-pravnog statusa deteta,
-- aktuelnih tekoa sa kojima se suoavaju dete i porodica,
-- kljuna zbivanja od uticaja na ivot deteta i porodice,
-- preduzete usluge, mere i aktivnosti u zatiti deteta i porodice (ukljuujui prethodne proce-
ne) i efekte istih, izvoenje rezimea i sainjavanje tehnikog plana procene.
Svaki od ovih segmenata nosi informacije koje ispitiva briljivom i profesionalnim pristupom
analizira i tumai u skladu sa principima integralnog i holistikog pristupa porodici i detetu, tj. ni-
jedna injenica nije izolovana ve dobija svoj smisao i znaenje u odnosu sa ostalim relevantnim
injenicama. Takoe treba imati i dovoljno oprezan stav u analizi i obradi dobijenih informacija, jer
izvori podataka mogu biti vie ili manje pouzdani. Objektivnost moemo poveati ukljuivanjem
vie izvora, proverom njihove pouzdanosti (koliko je to mogue) i uporeivanjem podataka iz ra-
zliitih izvora uz odgovarajuu kritinost. Treba imati u vidu da nisu sve informacije koje se mogu
dobiti u pripremi podjednako korisne za dalju procenu i nemaju istu specifinu teinu. Neke i-
njenice zahtevaju da ispitiva obrati posebnu panju jer ukazuju na rizike u funkcionisanju deteta i
porodice, ili pak na znaajne resurse kojima raspolau:
-- U pripremi za procenu posebno je vano imati uvid u dokumentaciju o korisniku (detetu i po-
rodici) ako su ve evidentirani u CSR. Konkretno, panju treba usmeriti na rezultate prethodne
procene: koje su tekoe sa kojima su se dete i porodica suoavali, sa kakvim zahtevom su se
obraali CSR, koje su snage i kapaciteti deteta i porodice identifikovani i kakvi su zakljuci
doneti. Ovde se korisne informacije mogu dobiti od voditelja sluaja i drugih strunih radnika
koji su radili sa detetom i porodicom. Nalaz treba uneti u obrazac kao saet prikaz, a zatim
navesti razlog aktuelne procene: konkretan povod (aktuelne tekoe deteta i porodice) za pri-
menu ROD-a u konkretnom sluaju.
-- Kod dece sa smetnjama u razvoju treba obratiti panju na prethodno utvrene bolesti, omete-
nost ili oteenja, i ustanove odnosno strunjake koji su utvrdili bolest ili stanje. Ovde je, pored
dosijea deteta mlade osobe, izuzetno korisna dostupna medicinska dokumentacija, kao i
informacije od odgajatelja i roaka.
-- Poseban niz pitanja odnosi se na decu koja ne ive u biolokoj porodici. Vano je imati saznanja
o okolnostima i razlozima usled kojih dete/mlada osoba eventualno ne ivi sa jednim ili oba ro-
ditelja. U tom sluaju, potrebno je razmotriti i da li i na koji nain dete/mlada osoba odrava
kontakte sa roditeljima i sa drugim lanovima porodice. Ukoliko je relevantno, potrebno je
odrediti koje su specifinosti ili prepreke za ostvarenje kontakata (npr. roditelji lieni roditelj-
skog prava, roditelj ne sarauje po planu ili odluci suda u odravanju kontakata, roditelj ne-
dostupan, roaci nezainteresovani, dete smeteno daleko od mesta boravka roditelja/drugog
lana porodice, postoji odluka organa starateljstva ili suda o privremenoj zabrani kontakta,
postoji odluka organa starateljstva o nadgledanom kontaktu i sl.).
-- Za ispitivaa je takoe znaajno da ima podatke o redu roenja deteta i drugoj deci u biolokoj
porodici deteta: ime, pol, uzrast, poreklo i aktuelni smetaj. Podatak o deci roenoj u malom
vremenskom razmaku (npr. godina za godinom) moe sugerisati da se radi o sindromu te-
snog gnezda, odnosno ispitiva se mora zapitati kako su se roditelji i na koji nain nosili sa
izazovima roditeljstva u toj situaciji, odnosno da li su imali kapacitete da izau u susret po-
trebama dece, ili je moda jedno ili vie dece bilo zanemareno. Podatke o poreklu je vano
utvrditi za decu koja potiu iz porodica u kojima roditelji imaju decu iz vie brakova/partner-
skih veza, a takoe je vano imati informaciju o tome gde se deca aktuelno nalaze, to se moe
videti iz rubrike o aktuelnom smetaju.
-- Za ispitivaa je korisno da za decu koja ne ive u biolokoj porodici ima informaciju o pret-
hodnim nainima zbrinjavanja deteta, uzrastu deteta pri smetanju, duini boravka i razlogu
promene smetaja1.
-- Za decu smetanu u hraniteljskim i usvojiteljskim porodicama predvien je poseban niz pitanja
koji sadri dodatne informacije o tome da li su odgajatelji pohaali obuku i koju, da li je dete
imalo i kakve tekoe2 pri dolasku na smetaj, kao i dogaaje znaajne za funkcionisanje dete-
ta i/ili porodice u kojoj dete aktuelno ivi.
-- Beleenje kljunih dogaaja i njihovo obrazlaganje u pogledu vremena kada je dogaaj nastao,
osoba koje su bile direktni akteri i konkretne porodice koja je znaajna za dete, daje nam pot-
puniju sliku o okolnostima ivota deteta i omoguava da razmotrimo uticaj tih dogaaja na
dete u prolosti i aktuelno. Sagledavanje ovih dogaaja omoguava da se vide gubici, stresori,
ali i pozitivni ivotni dogaaji u okruenjima u kojima je dete boravilo ili sa kojima je povezano,
to olakava sagledavanje prolosti i planiranje budunosti za dete. Ovi podaci se mogu po-
puniti iz pristupanih podataka u dokumentaciji i na osnovu neposrednih saznanja strunih
radnika koji su bili ukljueni u rad sa detetom i porodicom. Podaci se kasnije mogu dopuniti
tokom razgovora sa roditeljima/odgajateljima, samim detetom i drugim znaajnim osobama.
-- Za dalju procenu deteta i porodice, korisno je da ispitiva ima pregled prethodno preduzetih
mera i usluga pruenih detetu/mladoj osobi, roditeljima ili lanovima porodice od strane CSR i
njihovih efekata, i to poevi od poslednje intervencije3. Ovde je posebno vano obratiti panju
na razlog za primenu mere/usluge i efekte intervencija, jer su one ispitivau znaajan putokaz
u kom pravcu sa detetom/porodicom treba raditi, a koje strategije u radu/intervencije treba
izbegavati kao nedelotvorne.
Literatura:
Beker, K., Milojevi, N. Zavii, V.(2009). Deca sa smetnjama u razvoju - od pasivnih primalaca/-teljki usluga do aktivnih uesnika/-ca u
ivotu zajednice Izvetaj. Panevo: Inicijativa za inkluziju Veliki mali.
Republiki zavod za socijalnu zatitu (2010). Analiza izvetaja o radu centara za socijalni rad u Srbiji za 2009. godinu, Beograd.
Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Slubeni glasnik RS, 59/08.
egarac, N, Damonja-Ignjatovi, T., Brki, M. (2008). Znanja i vetine za voenje sluaja u socijalnoj zatiti, Prirunik za program obuke.
Zakon o socijalnoj zatiti i obezbeivanju socijalne sigurnosti graana, Slubeni glasnik Republike Srbije, broj 36/91 i 84/04.
1 U podsetniku su navedeni najei mogui razlozi: naputanje deteta od strane roditelja; fizika bolest (deteta, roditelja//konkretnog
odgajatelja); intelektualne potekoe (deteta, roditelja/konkretnog odgajatelja); invaliditet (deteta, roditelja/konkretnog odgajate-
lja); duevna bolest (deteta, roditelja/odgajatelja); bolesti zavisnosti alkoholizam i/ili narkomanija (deteta, roditelja/konkretnog
odgajatelja); izdravanje zatvorske kazne (roditelja/odgajatelja); smrt (roditelja/konkretnog odgajatelja); fiziko/psihiko zlostavlja-
nje deteta (od strane roditelja/konkretnog odgajatelja/ tree osobe); seksualno zlostavljanje deteta (od strane roditelja/konkretnog
odgajatelja/tree osobe); grubo zanemarivanje deteta (od strane roditelja/konkretnog odgajatelja/tree osobe); nasilje u porodici,
ozbiljno poremeeni porodini odnosi (roditelja/konkretnog odgajatelja); ozbiljni materijalni problemi, leenje deteta
2 Struni radnik/VS treba da precizira eventualne tekoe u sledeim oblastima: zdravlje, motorika, emocionalni razvoj i ponaanje,
higijenske navike, miljenje, govor, obrazovanje ili neto drugo.
3 Pregled mera i usluga i efekti preduzetih mera navodi se prema kategorijama koje su date u dokumentaciji za centre za socijalni rad Obrazac br. 2, Pro-
cena deca i mladi.
Poseta porodici i domainstvu omoguava da se stekne potpuniji uvid u situaciju deteta i poro-
dice i prua jedinstvenu priliku za posmatranje. Kuna poseta, za razliku od razgovora u kancelariji
centra za socijalni rad, omoguava uvid u uslove ivota, porodine odnose i odlike zajednice. Komu-
nikacija u okruenju porodinog domainstva i opservacija omoguavaju prikupljanje podataka koji
su kljuni za razumevanje situacije i uspostavljanje saradnje sa detetom i porodicom.
Preporuljivo je da se procena potreba deteta sa tekoama odvija prvenstveno u porodinom
domainstvu potrebno je da se obavi najmanje jedna poseta, a poeljno je i dve posete da bi pro-
cena bila relevantna. Deo ispitivanja se moe odvijati i u centru za socijalni rad ili na drugom pogod-
nom mestu, na primer u klubu za mlade, dnevnom boravku ili savetovalitu za porodicu. Ta mesta
mogu biti izvanredno pogodna za obavljanje nekih segmenata procene kao to je razgovor sa dete-
tom ili odvojen razgovor sa roditeljem ili drugim odgajateljem. Celovit uvid u stanje i potrebe deteta
i porodice se ipak stie prvenstveno u porodinom domu i neposrednom ivotnom okruenju.
U pristupu proceni, stav da su lanovi porodice eksperti za svoju decu je osnovno polazite. Gle-
dita lanova porodice su kljuni podaci o razvoju njihove dece. Vano je saznati ta to to dete radi
ili ne radi navodi porodicu da trai pomo, bude zadovoljna ili zabrinuta. Pitanja o detetu, njihovim
oekivanjima vezanim za dete, i oekivanjima vezanim za porodicu u celini, kada su postavljena na
nain koji pokazuje uvaavanje, mogu ukazivati na znaajne faktore za prevazilaenje ili pojaavanje
rizika kojima je dete izloeno.
Da bi poseta porodici bila uspena, potrebno je paljivo planiranje, jasnoa u pogledu svrhe i
ciljeva konkretne posete i vetina uspostavljanja odnosa.
ili o porodici treba da ima svoju svrhu, koja mora da bude nedvosmisleno jasna strunom radniku i
obrazloena porodici kada je to potrebno (Knauss, 1997). Vano je da i dete i porodica budu uvereni
u pravila i ogranienja poverljivosti podataka.
Davanje informacija
Kljune vetine koje se koriste prilikom posete porodici i domainstvu su davanje informacija,
postavljanje pitanja i opservacija. Opte pravilo pri davanju informacija je da treba da budu korisne,
relevantne i blagovremene. Informacije pomau da se pojasni situacija, primere oekivanja korisni-
ka i razmotre mogunosti za korienje specifinih resursa u skladu sa potrebama klijenta. Smisao
davanja informacija je pojanjavanje situacije korisniku predstavljanjem injenica na objektivan na-
in i ispravljanjem netanih informacija, predubeenja i verovanja.
Uspostavljanje saradnikog odnosa prilikom kune posete podrazumeva da porodica dobije ne-
ophodne informacije za dalji rad. Prioritetne informacije tokom prve posete su podaci o smislu i ci-
ljevima procene, ulozi strunog radnika i oekivanjima od deteta i lanova porodice (egarac, 2004).
Korisno je obezbediti i pisane informacije (flajere koji objanjavaju odreeni program ili uslugu,
postupak za ostvarivanje odreenog prava, kontakt informacije voditelja sluaja i sl.). Preporuljivo
je da se o dobijenim informacijama prodiskutuje sa klijentom kako bi struni radnik proverio da li
su na odgovarajui nain primljene.
Ova pojanjenja dopinose izgradnji odnosa saradnje i poverenja izmeu strunog radnika i la-
nova porodice. Pri tome je veoma vano razjasniti pravila i ogranienja poverljivosti i obavestiti
klijente na koji nain e se prikupljeni podaci koristiti i uvati. U situacijama kada je potrebno treba
ukljuiti druge slube i institucije u procenu ili uputiti porodicu na odreenu uslugu ili intervenciju.
Takoe je potrebno da se blagovremeno obrazloe i ugovore te aktivnosti sa roditeljima ili drugim
odgajateljima i detetom u skladu sa uzrastom i zrelou i da se trai doputenje za davanje informa-
cija drugim slubama.
Opservacija
Opservacija se moe razumeti kao kompleksan koncept koji, pored ulnog primanja signala gle-
danjem, ukljuuje svrhu posmatranja i odgovarajue ponaanje opservera. Aktivnosti posmatraa
se menjaju zavisno od toga da li su u pitanju svakodnevna, neformalna i uzgredna zapaanja do
osmiljenih, namernih i u odgovarajuoj meri strukturisanih postupaka. U praksi socijalnog rada
posmatranje se koristi na svakoj taki ovoga kontinuuma (La Riche and Tanner, 1998). Profesional-
no osmiljena, organizovana i sprovedena opservacija doprinosi dobroj praksi u proceni, planiranju,
superviziji i davanju usluga.
Opservacija omoguava voditelju sluaja kompleksno razumevanje naina na koji porodica do-
ivljava sebe i svoje okruenje. Pri tome se prate sadraji (verbalni i neverbalni) i procesi u porodici.
Prikupljanje signala kao to su: karakteristike okruenja u kome porodica ivi (zajednice, susedstva
i domainstva), zatim fizikih karakteristika i neverbalnog ponaanja deteta i lanova porodice, ni-
voa energije, ispoljavanje emocija i kongruentnost verbalnih i neverbalnih sadraja neophodna
su dopuna podacima koji se prikupljaju putem intervjua. Posmatranje omoguava da se potpunije
razumeju odnosi moi, autoriteta i ambivalencije u porodici oko traenja i primanja pomoi (Collins,
Jordan and Coleman, 2007).
Poseta porodici i domainstvu prua jedinstvenu priliku za celovitu, ekoloku procenu poje-
dinca, porodice i zajednice. Ve na putu do porodinog doma, voditelj sluaja zapaa karakteristike
ireg okruenja u kome porodica ivi i posebno obraa panju na mogunost korienja usluga u za-
jednici (ukljuujui pitanja prevoza, dostupnosti zdravstvenih i obrazovnih ustanova), bezbednost u
susedstvu i mogunosti za korienje rekreativnih i kulturnih sadraja. Ove informacije su vitalne za
razumevanje faktora sredine koji utiu na situaciju korisnika, usmeravaju dalji razgovor, unapreuju
razumevanje situacije i okolnosti u kojima porodica zadovoljava svoje svakodnevne potrebe. One su
i osnova za povezivanje sa pristupanim i nedovoljno dostupnim resursima.
Zakazivanje posete
Pri zakazivanju posete razmatraju se faktori kao to su svrha i urgentnost posete, aktivnosti
koje se planiraju, lokacija porodinog domainstva, uspostavljen nivo saradnje sa porodicom i oe-
kivano trajanje posete. Posete porodici se po pravilu najavljuju i unapred dogovaraju, osim u situa-
cijama kada postoje saznanja da se dete nalazi u neposrednoj opasnosti i ukoliko bi najava posete
porodici mogla da ugrozi bezbednost ili onemogui prikupljanje injenica neophodnih za voenje
postupaka zatite1. Poeljno je da se poseta porodici prilikom procene deteta sa tekoama dogovori
putem telefona ili u neposrednom razgovoru sa lanovima porodice.
Prilikom zakazivanja prve posete znaajno je da se isplanira dovoljno vremena za dolazak, kako
bi struni radnik izbegao kanjenje i iskoristio mogunost da se blie orijentie u komiluku. To
omoguava pripremu za snalaenje u oklonostima u kojima e raditi sa porodicom (Wasik & Briant,
2001). Ove informacije omoguavaju radniku da stavi u kontekst interakciju sa klijentom i obezbe-
uju podatke za kasnije sugestije o potencijalnim resursima i nainima njihovog korienja.
1 Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Sl. glasnik RS, 58/08 37/10, l. 54 st. 4.
Organizacija ispitivanja
Procena potrebe deteta sa tekoama zahteva da se tokom posete porodici i domainstvu obave
razgovori sa jednim ili oba roditelja odnosno odgajatelja, odvojen razgovor sa detetom i po potrebi
razgovor sa drugom decom u domainstvu. Braa i sestre deteta sa tekoama esto imaju potrebu
da razgovaraju o svojim problemima i doivljajima i ele odgovore na pitanja, koji se tiu prven-
stveno njih samih. Struni radnik treba da bude osetljiv na dinamiku cele porodice i uvai potrebe
lanova tokom posete. Potrebno je konsultovati roditelje o prigodnim nainima za animiranje dece
tokom razgovora sa odraslima. To mogu da budu prigodne aktivnosti za zaokupljanje panje dece
(bojanke, drutvene igre, crtani filmovi), ili dogovor da starija deca priuvaju mlau dok se razgova-
ra sa odraslim lanovima porodice.
Prilikom razgovora sa detetom sa tekoama, potrebno je biti fleksibilan i obezbediti detetu
ili mladoj osobi najveu moguu kontrolu nad situacijom. Dete treba da bira okruenje u kome e
razgovarati o svojim potrebama i tekoama. To moe biti njegova ili njena soba, ili neki drugi deo
stana u kome je mogue razgovarati nasamo i neometano. Prisustvo roditelja ili odgajatelja u toku
razgovora sa detetom moe biti smetnja za slobodno izraavanje zbog straha, nelagodnosti i konflik-
ta lojalnosti. Deca mlaeg uzrasta se uglavnom ugodnije oseaju u prisustvu roditelja, ali treba biti
osetljiv za individualne razlike i potrebe.
Prilikom posete porodici voditelj sluaja obavezno obilazi mesto gde dete boravi i spava2. Istra-
ivanja pokazuju da deca i mladi najee biraju svoju sobu kao mesto za razgovor (OQuigley, 2000).
Potrebno je ipak biti osetljiv i razmotriti mogunost da je za neku decu njihova soba jedino sigurno
mesto, te da razgovor sa socijalnim radnikom u tom okruenju moe da narui doivljaj sigurnosti
i kontrole. Ukoliko to okolnosti nalau, razgovor sa detetom se moe obaviti i van porodinog do-
mainstva, na mestu koje dete smatra pogodnim na nekom neutralnom terenu (npr. u deijem ili
omladinskom klubu) ili prilagoenim prostorijama centra za socijalni rad.
Posebne situacije koje se mogu javiti tokom posete mogu biti veoma raznovrsne: od prisustva
drugova dece tokom posete, do radoznalih komija i preglasnog televizora. Postoji vie kreativnih
naina na koji se mogu reiti ove situacije. Potrebno je uloiti napor da se ouvaju adekvatne granice
i dogovoriti se sa roditeljima na koji nain se mogu prevazii prepreke.
Radni materijal
Dobra priprema olakava voditelju sluaja da optimalizuje korienje vremena sa korisnikom.
Potrebno je unapred pripremiti i redom sloiti sve materjale koji e se koristiti tokom posete poro-
dici. Time se otvara mogunost da se struni radnik koncentrie na planirane aktivnosti. Materijal
koji se priprema moe da sadri:
-- formulare, upitnike i skale procene ije se korienje planira;
-- blanko obrasce Reenje o privremenom staratelju doneto u skraenom postupku i Privre-
meni zakljuak o obezbeenju smetaja u sluaju potrebe za neodlonim izvajanjem deteta3;
-- papir za beleke;
-- flajere, pamflete i druge materijale sa tampanim informacijama;
-- knjige, bojanke, olovke u boji, karte za igranje, igrake, odeu ili slatkie.
Materijal treba da bude organizovan tako da se lako moe pronai i koristiti, pri emu se vodi
rauna da poverljivi podaci budu odgovarajue zatieni od mogunosti da budu izgubljeni, oteeni
ili nenamenski pomeani sa drugim materijalom.
Oblaenje
Razliite zajednice ili populacije korisnika mogu imati sopstvena pravila oblaenja, pa je vano
da struni radnici budu osetljivi u ovom pogledu. Po pravilu, izbegava se preterano upadljiva ili
oevidno skupa odea, obua ili nakit. Poeljno je neupadljivo i konzervativno odevanje, pri emu
2 Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Sl. glasnik RS, 58/08 37/10, l. 76. stav 2.
3 Ipanovi-Radojkovi, V., Ignjatovi, T., Vujovi, R., Sevanovi, I., Srna, J. i egarac, N. (2006). Prirunik za primenu opteg protokola za
zatitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja. Beograd: Centar za prava deteta, str. 117121.
stepen formalnosti moe da varira shodno okolnostima. Odeu treba prilagoditi planiranim aktiv-
nostima ukoliko se oekuje da e se tokom posete i igrati sa decom, treba izabrati odeu koja e to
i da omogui.
Pitanja bezbednosti
Strunjaci koji rade sa ljudima moraju da imaju saznanje o ouvanju line bezbednosti, jer ne
mogu biti delotvorni ukoliko su anksiozni ili uplaeni. Deo odgovornosti za stvaranje ugodne i emo-
cionalno bezbedne atmosfere tokom posete porodici je na strunim radnicima. To je mogue samo
ukoliko oni imaju doivljaj line sigurnosti u okruenju u kome rade. Pitanja bezbednosti imaju
svoje posebnosti u seoskim naseljima, izolovanim podruijima, visoko urbanizovanim i prigradskim
naseljima. Takoe, rad sa etniki, kulturno, socijalno i ekonomski raznolikim populacijama korisni-
ka ima svoje specifine implikacije na pitanja bezbednosti.
Literatura:
Collins, D., Jordan, C., and Coleman, H. (2007). An introduction to family social work (2nd ed.). Belmont, CA: Thomson-Brooks/Cole.
Department of Health (1999). Working Together to Safeguard Children: A guide to inter-agency working to safeguard and promote the
welfare of children. Department of Health.
Dowling, M. and Dolan, L. (2001) Families with children with disabilities - inequalities and the social model. Disability and Society, 16, 1,
21-35.
Hughes, R.C., & Rycus, J.S. (1998). Developmental Disabilities and Child Welfare.Washington, DC: Child Welfare League of America.
Ipanovi-Radojkovi, V., Ignjatovi, T., Vujovi, R., Sevanovi, I., Srna, J. i egarac, N. (2006). Prirunik za primenu opteg protokola za
zatitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja. Beograd: Centar za prava deteta.
Knnaus, L. K. (1997). Professional training in ethic. In: U. D. T. Marsh / R. D. Magee (Eds.). Ethical and legal issues in professional practice
with families. New York: John Wiley, pp 289-311.
KPHR (2007). Home visiting guidelines. Kentucky Public Health Practice Reference. http://www.healthdepartment.org, poseeno sep-
tembra 2010.
La Riche, P and Tanner, K. (eds.) (1998). Observation and its Application to Social Work: Rather like Breathing. London: Jessica Kingsley.
OQuigley, A. (2000). Listening to childrens views: The findings and recommendations of recent research. York: Joseph Rowntree Foundation.
Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Slubeni glasnik RS, 58/08 37/10.
Wasik, B. H. & Briant, D. M. (2001). Home Visiting Procedures for Helping Families, second edition. Thousand Oaks: Sage publications.
egarac, N. (2004). Deca koja ekaju izazovi i trendovi profesionalne prakse u zatiti dece od zlostavljanja. Beograd: Save the children UK,
Centar za prava deteta.
emocionalnom tenzijom onih koji oekuju posetu, posebno ako je ta pojava iznenada najavljena. So-
cijalna poeljnost u ponaanju i govoru onih koje procenjujemo je neizbena. Sasvim je jasno da nikome
nije svejedno kako e biti ocenjen njegov odnos prema detetu koje mu je povereno. Ako je motivacija za
brigu o detetu iskrena, napor osobe da sebe prikae u najboljem svetlu predstavlja rezultat predstave
neke osobe o slici koju ima o sebi. Da li je ta slika o sebi blie ili dalje od realnosti je dodatno pitanje.
Meutim, ako je slika o sebi nerealna, osoba e pogreno postupati i bie neprijatno iznenaena i sklo-
na na konflikte ako drugi ne podre njeno ponaanje. Socijalna poeljnost ima za cilj da uveri sago-
vornike da su njeno ponaanje, njen sistem vrednosti i osobine linosti drutveno prihvatljivi i socijalnio
poeljni po kriterijima kojima se ta osoba procenjuje (u ovom sluaju skup bitnih osobina od znaaja za
uspean razvoj deteta), (Trebjeanin ., 2000). Da li e procenjiva prihvatiti ponuenu sliku o sebi
koju nudi sagovornik zavisi od mnogo faktora. Iskustvo u radu sa ljudima, znanje o ljudskoj prirodi, a i
raspoloive injenice kojima procenjiva raspolae o osobi, a koje je prikupio u toku pripreme posete
predstavlja faktore od kojih zavisi da li e poeljna slika o sebi biti prihvaena ili ne.
Izvori greaka u opaanju drugih osoba su navedeni u gotovo svim udbenicima socijalne psiho-
logije koji sadre poglavlja o opaanju drugih osoba (npr. Olport, G., 1969). Za manje iskusne proce-
njivae mogu biti od koristi sledei saveti u kojima se navode izvori greaka u opaanju drugih ljudi:
1. Halo efekat. Odnosi se na sklonost procenjivaa da svoj sud o osobini neke linosti nesvesno
uskladi sa svojim utiskom o toj osobi u celini. Izvor ove greke psiholozi objanjavaju potrebom
za generalizacijama i kada nema dovoljno podataka za suenje.
2. Blagost/strogost u ocenjivanju. Sasvim je mogue da neka osoba dobije sasvim suprotne oce-
ne od strane dva procenjivaa zbog razlike u kriterijumima procenjivanja. Tako npr. kriterijumi
ta je odgovorno ponaanje znaajno zavise od kulture kojoj sagovornici pripadaju. Kriterijumi
odgovornosti na poslu su znatno stroiji u Japanu, nego li u nas. No i unutar iste sredine postoje
znaajne razlike u kriterijumima ocenjivanja uzrasta, pola i sl.).
3. Greka u prihvatanju implicitnih teorija. Ova greka potie iz laikog shvatanja linosti. Ko-
rienje stereotipa pri procenjivanju predstavlja tipian primer za greke ove vrste. Ovoj greci
slina je tendencija ka uproavanju, kojom procenjiva zanemaruje ili krajnje pojednostavljuje
injenice o postojanju individualnih razlika. Suenje o pojedincu na osnovu pola, nacije, profe-
sije, obrazovnog nivoa i slinih optijih kategorija razvrstavanja ljudi spada u greke ovoga tipa.
4. Suenje o linosti na osnovu prosenih vrednosti. Ova greka se javlja kada o procenjivanoj
osobi donosimo sud na osnovu malog broja podataka, pa onda procenjujemo uzimajui u obzir
neki apstraktni prosek za grupu kojoj pripada ta osoba (obrazovnu, nacionalnu, uzrasnu i sl.).
Zakljune napomene
Poseta porodici (biolokoj ili hraniteljskoj) ili instituciji sa ciljem procene uspenosti razvoja
deteta koje je povereno porodici/instituciji je psiholoki veoma sloen postupak. Tendencija ka so-
cijalno poeljnim oblicima ponaanja i verbalnog suenja je neizbena. Javlja se i u svakodnevnim,
neformalnim ljudskim odnosima, a pogotovo u situaciji kada poseta ima kao oekivani rezultat pro-
cenu vrednosti neijeg rada. Jedina mera validnosti procene je ukupan razvoj deteta (u granicama
oekivanog i mogueg u situaciji u kojoj se dete nalazi). Do tih procena je teko, ali mogue, doi.
Radoznalost, spontanost u ponaanju, odsustvo emocionalne napetosti i strahova su prvi indikatori
da se dete dobro osea u porodici/instituciji. Sloenije povremene procene u razvojnim savetovali-
tima (ili ustanovama sa slinom namenom) su dobro dole i predstavljaju pravu meru uspenosti
porodice/institucije u podsticanju razvoja deteta.
Literatura:
Havelka, N.(1992). Socijalna percepcija. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Havelka, N.(1976). Kognitivna ravnotea i opaanje socijalnih struktura, Psiholoka istraivanja.
Hrnjica, S. (2008). Zrelost linosti. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Kre, D., Krafild, S., Balaki, I. (1962). Pojedinac u drutvu. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Markovi, M.(1961). Dijalektika teorija znaenja. Beograd: Nolit.
Olport, G. (1969). Sklop i razvoj linosti. Beograd: Kultura.
Rot, N. (1978). Socijalna interakcija. Beograd: Savez psihologa Srbije.
Trebjeanin, .(2000). Renik psihologije. Beograd: Stubovi kulture.
Trebjeanin, ., Lalovi, Z. (2007). Psihologija. Podgorica; Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
KOMUNIKACIJA SA ODRASLIMA
NAIN VOENJA RAZGOVORA
Marija Miti
Svaka vrsta procesa procenjivanja kada se radi o ljudima, pretpostavlja ostvarivanje odreene
komunikacije obino izmeu dve strane, ispitivaa i ispitanika. Ispitanik moe biti pojedinac, ali
mogu biti i par ili porodica. U sluaju procenjivanja prema modelu ROD komunikacija se obino
odvija izmeu dve osobe strunjaka socijalne zatite i odgajatelja ili strunjaka i deteta odnosno
mladia ili devojke.
Slinu vrstu komunikacije ostvarujemo sa ljudima i u svakodnevnom ivotu i kada elimo da
bolje upoznamo nove ljude, obino sa njima porazgovaramo, posmatramo ih (opserviramo) i nasto-
jimo da saznamo neto iz njihove biografije. U profesionalnom upoznavanju ljudi psiholozi ova tri
postupka nazivaju zajednikim imenom naturalistiki trijas (Berger, 2004) stavljajui time do zna-
nja da je to deo naina procenjivanja koji se razlikuje od psihometrijskog pristupa kada koristimo
kvantitativne, tzv. objektivne metode procenjivanja.
Strunjaci u socijalnom radu provode u intervjuisanju vie vremena nego u ostalim aktivnosti-
ma. Intervju predstavlja i kontekst koji nudi implementaciju veine usluga. To je primarni instru-
ment koji se koristi kako bi se postiglo razumevanje klijenta i njegove situacije i pomoglo da se nosi
sa svojim problemom. I vie od toga, on ne predstavlja samo kontekst, ve i glavni resurs socijalne
prakse (Baldock i Prior, prema Kadushin, 1997).
ka cilju, on mora da izabere nain kako e to da uradi, kao i da bude svestan svojih oseanja prema
intervjuisanom kako ona ne bi ugrozila postizanje cilja. Za obinu konverzaciju niko ne mora da se
priprema.
Prilikom konverzacije ne postoji obaveza da se ona inicira ili nastavi. Intervjuer je obavezan da
prihvati zahtev klijenta za intervjuom. Kakva god oseanja imao prema intervjuisanom, ne moe da
okona intervju iz linih razloga a da se ne postavi pitanje njegovog neizvravanja dunosti.
Zato je ovaj nain komunikacije tako popularan i esto nezaobilazan? Pored toga to je intervju
u osnovi ekonomian i fleksibilan, on nam nudi nekoliko izvora podataka koje obino integriemo
u jednu celinu. Pored informacija koje prikupljamo, opservacije druge osobe u toku razgovora, za
strunjake u socijalnom radu on omoguava i doivljaj te osobe to sedi naspram ispitivaa, a sve
ovo se integrie u celovitu sliku o ispitaniku ili klijentu.
Osnovno odreenje intervjua je da je to razgovor sa ciljem (Matarzzo prema Nietzel i sar, 2002).
Intervju se takoe definie kao jedan oblik interakcije izmeu najmanje dve osobe. Svaki od uesnika
doprinosi procesu i svaki utie na odgovore onog drugog. Svakako, ova karakteristika nije dovoljna
za objanjenje samog procesa. Svakodnevni razgovor je interakcija, ali intervju je vie od toga
(Thrull & Phares, 2001).
Ciljevi intervjua su uobiajeno:
Da na vet i struan nain prikupi podatke, uverenja, predstave, stavove intervjuisanog;
Da prikupi informacije koje je teko ili nemogue prikupiti drugim sredstvima;
Da uspostavi i odri dobar kontakt;
Da intervjueru i interjuisanom povea razumevanje neke tekoe ili problematinog ponaanja;i
Da intervjuisanom d smernice i podrku u iznalaenju reenja za ponaanja ili probleme koji
mu zadaju muke.
Vrste intervjua
Postoje razne podele intervjua, ali je najbolja opta podela na dobre i loe intervjue (Berger,
2004). Oni se obino klasifikuju prema strukturi odnosno stepenu u kojem intervjuer odreuje sa-
draj i tok razgovora.
Strukturisani intervju karakteriu tano odreena pitanja, njihova formulacija i redosled, uz slo-
bodu postavljanja potpitanja i davanja objanjenja, na unapred definisan nain. Obino nema mesta
za otvorena ili dodatna pitanja. Prednosti ovoga intervjua sastoje se u sistematinom i doslednom pri-
kupljanju podataka i boljoj pouzdanosti procene (Nietzel i sar., 2002). Ovo proizilazi iz njegove vee
objektivnosti omoguene kontrole pristrasnosti i uticaja interakcije uesnika. Ova vrsta intervjua
omoguava laku obradu (kodiranje i kvantifikacija) podataka, a prua i mogunost poreenja ispi-
tanika i praenje promena u pojedinanim sluajevima. Takoe, pogodan je za zadatke supervizije.
Jo jedna od prednosti svakako proizilazi i iz injenice da ga, pored strunjaka sa iskustvom, mogu
voditi i oni manje iskusni, kao i dobro uvebani neprofesionalci iji doprinos podrci razliitim cilj-
nim grupama u socijalnoj zatiti postaje sve znaajniji. Ogranienja su upravo vezana za izrazitu
strukturisanost intervjua. Postoji opasnost da previdimo vane informacije u konkretnom sluaju,
jer u protokolu ovoga intervjua nisu traene. Pored toga, s obzirom na jasno definisanu strukturu i
unapred formulisana pitanja intervjuer moe razgovoru prii i voditi ga rutinski, ne uspostavljajui
adekvatan kontakt sa uesnikom u razgovoru (onda to vie lii na propitivanje).
Na drugom kraju kontinuuma po strukturi, nalazi se nestrukturisani (slobodan) ili nedirektivni
intervju. Njega karakterie puna sloboda intervjuera u formulaciji pitanja i toka razgovora iako po-
stoje unapred zadate teme cilj intervjua. Prednosti ovog intervjua sastoje se u prirodnijem, sponta-
nijem odvijanju razgovora jer intervjuer postavlja pitanja prilagoena sadraju koje mu intervjuisa-
ni iznosi. To prua bolji uvid u referentni okvir ispitanika i znaaj koji pojedinim temama u razgovoru
daje, mogunost da upoznamo bolje njegovo gledanje na stvari. Ogranienja upravo proizilaze iz
mogue subjektivnosti u selekciji pitanja i intervencija od strane intervjuera, a subjektivnost iskaza
ispitanika i spontanost toka razgovora bitno smanjuju mogunost poreenja vie intervjua ili neku
vrstu kvantifikacije. Pored toga, ovu vrstu intervjua valjano mogu voditi samo dobro obueni i isku-
sni profesionalci.
U literaturi se takoe pominje polustrukturisan ili voeni intervju, ali samo kao onaj na kontinu-
umu izmeu strukturisanog i nestrukturisanog.
U okviru modela procene ROD opredelili smo se za strukturisani intervju iz nekoliko razloga:
Postoji neujednaeno profesionalno iskustvo buduih procenjivaa.
Budui procenjivai poseduju razliite vrste formalnog obrazovanja.
Strukturisani intervju nudi veu verovatnou ostvarivanja cilja intervjua.
Strukturisani intervju doprinosi unapreenju standardizacije procene i obezbeuje jasniji pu-
tokaz za izvoenja odgovarajue ukupne procene.
Literatura:
Berger, J. (2004). Psihodijagnostika. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Kadushin, A., Kadushin, G. (1997). The Social Work Interview: A Guide for Human Service Professionals, Fourth edition, Columbia University
Press.
Nietzel, M.T., Bernstein D.A, Milich, R. (2002). Uvod u kliniku psihologiju. Zagreb: Slap.
Phares, E. J., Trull, T. J. (1997). Clinical Psychology (fifth edition). Pacific Grove:Broks/Cole Publishing Company.
Samuel J. Meisels, S., Provence, S. (1989). Screening and Assessement,Guidelines for Identifying Young Disabled and Developmentally Vul-
nerable Children and Their Families, National Center for Clinical Infant Programme, USA.
Intervjuisanje dece sa smetnjama u razvoju je poseban izazov. Pre nego to se zapone sa in-
tervjuisanjem treba utvrditi da li je dete u stanju da nas razume ili postoje neke prepreke (npr. zbog
senzornih smetnji). U tom sluaju planiramo alternativne naine sporazumevanja, molimo odgaja-
telja da nam bude prevodilac ili ukljuujemo drugu osobu koja poznaje jezik znakova i druge naine
komunikacije bliske detetu. Tekoa u komunikaciji moe da se pojavi zbog nerazumevanja pitanja
ili nemogunosti deteta da d ili verbalizuje odgovor. Kod dece sa tekoama u mentalnom razvoju
tipa autizma i mentalne retardacije pitanja treba preformulisati, pojednostavljivati, tragati za onima
na koje e znati da odgovori. Treba kreativno eksperimentisati, a moe se koristiti i augmentativna
komunikacija1. Deca sa tekoama u kognitivnom funkcionisanju esto su neuspena u reavanju
zadataka i doivljavaju inhibiciju usled anksioznosti, jer oekuju ponovni neuspeh. U takvim situaci-
jama treba tragati za pitanjima na koja e dete moi da ponudi neke elemente odgovora, a zatim ih
voditi ka konanom odgovoru. Ako zna odgovor, a postoje problemi u verbalizaciji treba omoguiti
da pokae, donese, izdvoji, uradi...
Poznavanje karakteristika razvoja i moguih smetnji, poremeaja, odstupanja, doprinosi oseaju
kompetencije, umanjuje uticaj nepredvienih faktora i omoguava strunjaku da se kvalitetno pri-
premi i vodi intervju sa detetom.
1 Augmentativna i alternativna komunikacija je dopuna i/ili zamena za prirodni govor i/ili pisanje, upotrebom potpomognutih i/ili
nepotpomognutih simbola (npr. Blis simboli, daktilologija, gest, ideografi, logografi, manuelni znaci, piktografi) i odgovarajuih naina
selekcije i prenosa tih simbola. Primenjuje se kod osoba sa gluvoom, mentalnom retardacijom, afazijom, autizmom, traumatskim
povredama mozga, cerebralnom paralizom, motorikim govornim problemima itd. (Golubovi, Jovanovi-Simi, 2002).
na koji intervjuer definie profesionalnu ulogu, koliki stepen uvida ima u sebe i svoje stavove koji
se tiu pojmova roditeljstva, porodice, smisla ivota itd. Tokom intervjua, mogua je identifikacija i
paktiranje sa detetom ili identifikacija sa odgajateljima, ak do negativnih oseanja prema detetu. I
jedno i drugo vodi do krenja granica i smanjenja profesionalne distance. Specifina slabost prema
nekom tipu deteta, majke, porodice, situacije, ukazuje na opasnost od greaka u proceni i zahteva
ukljuivanje i drugih kolega u proces.
Pitanja koja izazivaju seanja na bolne dogaaje ne treba postavljati na poetku intervjua, ali nikako
se ne smeju izbegavati. utati o bolnim dogaajima, znai negirati realnost i ivot.
Dete nee priati o tekim stvarima, niti e se poveriti ukoliko nije uspostavljen radni savez i
poverenje, a to e se dogoditi samo ukoliko intervjuer dobro tumai neverbalne znake i pokae da
razume dete. Vrlo je bitno da strunjak primeti kada se dete uzbudilo i kada je pitanje suvie stresno,
jer anksioznost moe da ga dovede do iskljuivanja (fizikog ili psihikog). To nam moe pomoi da
u odreenim momentima smanjimo intenzitet intervjua, a da time ne ugrozimo njegov tok.
Naroitu panju treba obratiti na neverbalnu komunikaciju (sleganje ramenima, uspostavljanje
kontakta oima i slino) jer dete, umesto da verbalizuje, odigrava oseanja kroz aktivnost (acting
out) ili ih ispoljava na simbolian nain (npr. ljubazno je prema intervjueru, ali poinje besno da
udara ili probada lutku). Ono to primeti, intervjuer treba i da reflektuje: Kada sam ti postavio
pitanje primetio sam da si stegao ake i kao da te je neto zabolelo u stomaku. Da li te je moje pita-
nje uznemirilo? Tako ljudi uglavnom reaguju kada ih neto uznemiri. Saekati, napraviti dramsku
pauzu. Bitno je da intervjuer posmatra dete dok opisuje njegovu reakciju. Ovo se mora raditi veoma
paljivo, a intervjuer mora da bude iskreno zainteresovan za odgovor koji e dete dati i ton glasa
treba da bude umirujui. Time omoguava detetu da oseti vezu sa odraslom osobom i da se konano
otvori. Intervjuer treba da bude pouzdan, osetljiv, responzivan, izvor objanjenja i podrke. Sve ovo
se posebno odnosi na hronino traumatizovanu decu, kojoj ne smemo postavljati sugestivna pitanja,
jer emo dobiti oekivane ili nametnute odgovore. Zato komunikacija esto mora biti posredna kroz
igru ili crtanje... Kod ove dece osmeh se ne sme tumaiti kao pokazatelj pozitivnih emocija, a iskaze,
iako na prvi pogled deluju afirmativno, treba proveriti i traiti da dete praktino objasni (operaciona-
lizuje). Ako dete izjavi: Mama mene mnogo voli pitati ga: ta tvoja mama najee radi kada eli
da ti pokae da te voli? Ili: ta ti i mama najee radite u vreme razonode i zabave? Moemo konsta-
tovati da osim produkovanih odgovora, svaki intervjuer gotovo spontano registruje i donosi sudove
na osnovu prilagoenosti deteta na realnost, kvaliteta interpersonalnih reakcija/odnosa, adekvatnosti
i kontrole emocija i impulsivnosti, prisustva anksioznih reakcija i otpora, i tolerancije na frustraciju.
Opte preporuke za voenje razgovora sa detetom:
Napravite kontakt oima sa detetom i negujte ga u toku razgovora. Obraajte se direktno.
Usporite tempo govora i koristite krae reenice. Postavljajte pitanja koja su jednostavna, kon-
kretna i lako razumljiva. Koristite jednostavan jezik, rei koje su poznate i glagole (ide u kolu,
ui, radi domai...). Koristite pitanja tipa ko, ta, gde, ee od pitanja kada, kako i zato.
Nemojte koristiti apstraktne rei ili ideje, sugestivna pitanja, niti dvostruku negaciju u pita-
nju: Da li se nikad nije desilo da nisi posluao mamu?
Dajte detetu dovoljno vremena da procesuira ono to je reeno i da vam d odgovor. Traite
da ponovi kako je shvatilo ta se od njega trai. Moete i parafrazirati detetov odgovor, to e ga
ohrabriti da nastavi.
Ako dete ne odgovara na postavljeno pitanje, preformuliite ga. Ako ni to ne uspeva, umesto
pitanja koristite zapoetu reenicu koju e dete nastaviti.
Izbegavajte da prekidate dete, koristite tehnike dobre komunikacije da ga ne biste skretali sa teme.
Ako dete teko komunicira, koristite sliice i uite ga da se njima koristi.
Mislite o neverbalnim aspektima razgovora dranje tela, gestovi, kontakti
Tretirajte pomagala kao deo detetovog linog prostora.
ala i humor su dobrodoli. utanje je dozvoljeno.
Ozbiljno shvatite sve to vam dete kae. Ne nudite nerealno.
Ne zaboravite da ne treba da budete idealan profesionalac ili intervjuer, ve autentian, zainte-
resovan za dobrobit tog, konkretnog deteta.
Napomena: Dete sa hiperaktivnou nee moi da saslua i sledi duga i komplikovana uputstva i
pitanja! Postavljati jedno pitanje u jednoj reenici! Dete koje ima sniene intelektualne sposobnosti
najbolje e razumeti intervjuera ukoliko svoje pitanje ugradi u neobavezno voen razgovor. Takoe,
odgovor e se ee dobiti ukoliko se ne postavljaju direktna pitanja, a odgovor se izvodi iz dobije-
nog sadraja.
V. Povratna informacija
Za decu je veoma vano da uju objanjenja i informacije koje mogu uticati na njihov ivot.
Strunjaci esto pomisle da deca zbog svog uzrasta ne mogu da razumeju ta im se dogaa. Svoj deci
se moraju reima pribliiti okolnosti koje su promenile ili e promeniti njihov ivot. Detetu nije bit-
na samo informacija, nego i to ko i na koji nain je saoptava. Pre svega je vano da osoba koja daje
informaciju bude ona koju dete zna i koja je upuena u njegov ivot. Vane odluke i preporuke treba
da saoptava strunjak koga dete doivljava kao svog socijalnog radnika, nikako nepoznata osoba,
makar da je re o starijem i iskusnijem kolegi. Treba se osloniti na oseaj i sa detetom voditi opiran
razgovor o temi, naravno, renikom prilagoenim njegovom uzrastu.
Intervju nije samo metod procene, ve je i sredstvo intervencije. Otuda ponekad moe imati
vee terapijsko dejstvo, nego i terapijski intervju. Naveemo primer kvalitetne povratne informa-
cije iz ugla, sada, trinaestogodinje devojice: Imam oseaj da mi je socijalna radnica pomogla da
razumem zato prelazim u hraniteljsku porodicu, jer smo zajedno sele i razgovarale, a sa mnom je
priala kao sa odraslom osobom i pomogla mi da razumem, na nain na koji sam ja to tada mogla da
razumem, iako sam imala samo est godina (Lefevre, 2008).
Razgovor sa decom jeste fundamentalni deo prakse u socijalnoj zatiti, da podsetimo jo jed-
nom, iz moralnih (odluuje se o ivotima dece), psiholokih (doprinosi njihovom samopotovanju i
boljem oseanju) i praktinih razloga (vodi ka boljim odlukama i ishodima).
Literatura:
Golubovi, S., Jovanovi-Simi, N. (2002). Augmentativna komunikacija. U: Beogradska defektoloka kola, 3, str. 72-84, Beograd.
Horwat, J. (2010). The Childs World. The Comprehensive Guide to Assessing Children in Need, II Izdanje. London: Jessica Kingsley
Publishers.
Hrnjica, S. (ured.) (2008). kola po meri deteta. Beograd: SCF i Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta.
Keat, D. B., Guerney, L. (2003). Helping your child. Pennsylvania State University.
Kondi, K. i Levkov, Lj. (1996). Prirunik za primenu intervjua s decom lienom roditeljske pratnje. Beograd: Fuego System.
Luckock, B., Lefevre, M. (2008). Direct Work Social Work with Children and Young People. London: BAAF.
Prizant, B. M., Wetherby, A.M., Rubin, E., Laurent, A.C., Rydell, P. J. (2008). The SCERTS Model: A Comprehensive Educational Approach for
Children with Autism Spectrum Disorders. USA, Paul H Brooks Publishing Co.
Rajovi, V. (2004). Psiho-socijalne determinante razvoja i uenja mentalno retardirane dece. Beograd: Institut za psihologiju i Filozofski
fakultet.
U poglavlju koje se odnosilo na pitanja procene u oblasti socijalnog rada ukazano je na znaajne
promene filozofije socijalne zatite uvoenjem koncepata osnaivanje (empowerment) i partner-
stvo (Bently, 2002).
Koncept osnaivanja prua iroke mogunosti za koncipiranje i realizaciju razliitih vidova psi-
hosocijalne podrke i svih usluga te vrste, uzimajui konano u obzir potencijale i mogunosti poje-
dinca korisnika usluga u oblasti socijalne zatite, koji je do skoro smatran pasivnim primaocem is-
tih. Ovaj pristup bio je na tetu obe strane u interakciji, izvor frustracije strunjaka, to je uz izraeno
sagorevanje bilo praeno uobiajenim distanciranjem, omalovaavanjem odnosno potcenjivanjem
korisnika. Sa druge strane, pozicija pasivnog, submisivnog primaoca usluga guila je postojee
potencijale i predstavljala prepreku za mogue razvijanje istih.
Meutim, ovaj problem nesagledavanja snaga primaoca pomoi ili podrke nije do skoro bio
stran ni u drugim disciplinama i oblastima, mada su se uli usamljeni glasovi kritike da usmerenost
na deficit bilo koje vrste nije dobar put da pomognemo ljudima. Oblast zatite i obrazovanja dece sa
smetnjama u razvoju predstavlja moda najjasniji primer. Ko bi mogao govoriti o snagama invali-
dnog deteta? Sreom, patologizacija odnosno patocentrinost nisu vie u modi, jer nas ogrania-
vaju i ne otvaraju puteve poveanju dobrobiti pojedinca. Oigledno se treba usmeriti na neto drugo.
Ali, kako vidimo, koncept snage koji obuhvata jedinstvene aspiracije, pozitivne karakteristike, nada-
renosti, kapacitete i doprinose pojedinaca, obuhvata mnogo toga.
U oblasti psihologije takoe je sve zastupljeniji pristup koji se zove pozitivna psihologija. Pro-
mene o kojima je re zahvatile su gotovo sve pomagake profesije i predstavljaju deo savremenog
trenda u ijem je fokusu kvalitet ivota pojedinca odnosno njegovo unapreivanje. Ali, kako bismo
u potpunosti shvatili znaaj procene snaga, gde mi te snage smetamo, u koji konceptualni okvir i u
emu njihovo poznavanje moe da pomogne, treba da krenemo od poetka. Ne zaboravimo, u fokusu
su nam dete sa smetnjama u razvoju i njegova porodica porodino okruenje.
Stres i kriza
Raanje deteta, odnosno potvrena dijagnoza njegove ometenosti predstavlja snaan izvor
stresa za bioloku porodicu, a njegovo gajenje obiluje razliitim stresorima u svakodnevnom ivotu,
kako u biolokoj, tako i supstitucijskoj porodici (hraniteljskoj, usvojiteljskoj).
Na listi ivotnih dogaaja znaajnih za porodicu u naem istraivanju (Miti, 1994; 1997) najvi-
e rangirani ivotni dogaaji po svojoj stresnoj vrednosti (maksimalan skor je bio 10) bili su:
1. Smrt lana porodice 9,57
2. Invalidnost ili teka bolest lana porodice 9.23
3. Potvrena sumnja u mentalnu zaostalost ili neki drugi hendikep deteta 9,09
4. Pokuaj suicida lana porodice 9,08
5. Odlazak porodice u izbeglitvo. 8,96
Neki od tih dodatnih stresora u gajenju i odrastanju deteta sa smetnjama u razvoju, pored ovog
glavnog, mogu direktno da dovedu do stresa ili krize cele porodice (koja nam je sada u fokusu), neki
ne. Pored znaenja koje odreenom ivotnom dogaaju daje porodica (u odnosu na njenu paradig-
mu ili odnos prema stvarnosti), postoje i drugi faktori koji doprinose prevladavanju potencijalnih
posledica znaajnih ivotnih dogaaja.
Novija istorija ljudskog roda obiluje brojnim katastrofama na planu drutvenih zbivanja (ve-
like ekonomske krize, ratovi), a porodica se, u vrtlogu tih zbivanja rasturala, ponovo sastavljala,
drastino menjala svoj nain funkcionisanja, to je sve predstavljalo podsticaj za njeno izuavanje.
Postavljalo se uvek pitanje kako to da su neke porodice preivele mnoge ivotne nedae, a neke su
se rasturile. ime to moe da se objasni? Objanjenje je stiglo u vidu koncepta i modela porodinog
stresa koji su primenjeni da bi se dobio odgovor na dva, meusobno povezana pitanja: Kako dolazi
do porodinog stresa i krize? ta porodicu titi od stanja stresa?
Na osnovu prikupljenih iskustava sa porodicama koje su tokom Drugog svetskog rata bile raz-
dvojene i susretale se sa mnogim tekoama pri nastavljanju zajednikog ivota, Reubin Hill napra-
vio je model koji je poznat pod nazivom ABCX (Olson, 1983).
A predstavlja stresni dogaaj koji u interakciji sa B porodinim izvorom krize i u interakciji sa
C definisanjem dogaaja od strane porodice, proizvodi X krizu (Olson et. al. 1983).
Protektivni faktori
Od prvobitne verzije modela interesovanje sa faktora rizika kasnije se premestilo na protektivne
faktore. Postavlja se pitanje zato sve porodice izloene multiplim stresorima ne doive porodinu
krizu? Koji su to faktori to tite osobu ili porodinu zajednicu od porodine krize?
B-varijabla se odnosi se na kompleks unutranjih i spoljanjih porodinih resursa i socijalnu
podrku dostupnu porodici (povezanost unutar i van porodice).
C-faktor se odnosi na zajedniku porodinu percepciju stresora, koliko ga porodica opaa kao
katastrofu ili izazov (priliku) i roditeljsku efikasnost, odnosno ono to smo do sada nazivali roditelj-
stvo, ue odgajateljskom kompetencijom.
Dakle, na primer, ukoliko porodica doivi multipli stresor (kao to je roenje deteta sa omete-
nou) i uz to je: socijalno izolovana i emocionalno meusobno nepovezana i depresivna, bez nade
i bez snage (sa bitno smanjenim roditeljskim kompetencijama), tada je pod poveanim rizikom za
nastanak bolesti, nesrene sluajeve, zlostavljanje i zanemarivanje dece, zloupotrebu supstanci, to
sve zajedno moe dovesti do potrebe da se dete izmesti u drugu, funkcionalniju porodicu.
Unutranji porodini resursi koji predstavljaju protektivne faktore od mogueg stanja stresa ili
krize, popularno se nazivaju i porodinim snagama. Ovi resursi obuhvataju: individualne, brane i
porodine resurse.
Individualni resursi (resursi svakog pojedinca u porodici) odnose se na karakteristike linosti i
specifine snage pojedinca.
U svojoj knjizi Bukvar pozitivne psihologije (2006) autori polaze od toga da ljudi poseduju
znaajne snage sline onome to se u psihologiji smatralo crtama linosti. Martin Seligman i Chri-
stopher Peterson (autori navedene knjige), osnivai pozitivne psihologije, kao rezultat istraivanja
dali su listu karakternih snaga:
Mudrost i znanje: kreativnost, radoznalost, otvorenost duha, ljubav prema uenju i ovladavanju
novim vetinama.
Snage hrabrosti: emocionalne snage koje ukljuuju ostvarivanje ciljeva uprkos suoavanju sa
preprekama: neustraivost, istrajnost, integritet (autentinost, potenje), vitalnost: pristupanje
ivotu sa uzbuenjem i energijom.
Snage humanosti: ljubav, ljubaznost/dobrota (plemenitost, briga, saoseanje, altruizam, socijal-
na inteligencija.
DECA SA SMETNJAMA U RAZVOJU POTREBE I PODRKA 109
KAKO PROCENITI POTREBE DETETA Procena snaga odgajatelja, deteta i porodice
Snage pravednosti: socijalna odgovornost, lojalnost, postupati prema svim ljudima kao jednakima.
Snage temperamenta: pratanje, skromnost, obzirnost i samokontrola.
Snage transcedencije: cenjenje lepote i izvrsnosti, zahvalnost, nada, humor i duhovnost (religi-
oznost, vera, svrha).
Brani resursi odnose se na snagu brane zajednice odnosno kvalitet branog ivota. Obuhvata-
ju zadovoljstvo raznim aspektima branog ivota, kao to su: raspodela kunih poslova, vaspitanje
deteta, provoenje slobodnog vremena, shvatanja uloge mua i ene u kui, uvaavanja linih elja i
interesovanja branog partnera. Dobro slaganje, razumevanje i ljubav branih partnera, spremnost
da jedno drugom prue podrku, otvoreno komuniciraju i dogovaraju se, predstavljaju i izvor sna-
ge roditeljskog podsistema u okviru porodice. Ovo je veoma vano u svakoj porodici, a posebno
u onoj (biolokoj ili alternativnoj) u kojoj odrasta dete sa smetnjama u razvoju. Usaglaenost i
doslednost u vaspitnim postupcima i pruanje meusobne podrke u prevladavanju tekoa su
od krucijalnog znaaja. Kod smetanja i gajenja deteta u alternativnoj porodici posebno je vano
jaanje postojeih snaga i branog para i porodice u celini radi predupreivanja stresa i/ili poro-
dine krize.
Porodini resursi odnose se na:
Izbalansiranost porodine strukture i funkcionisanja (ravnotea izmeu porodine fleksibilno-
sti i stabilnosti, kao i izmeu porodinog zajednitva i omoguavanje autonomije za pojedince);
to moe biti i oseanje porodine koherentnosti (pronalaenja smisla u porodici, razumevanje
ta se u porodici deava i mogunost upravljanja deavanjima u porodici) ili pak postojanje po-
rodinog konsenzusa;
Porodini identitet, porodini pogled na svet i ivot;
Strategije porodinog prevladavanja stresa: unutranje (redefinisanje i pasivna procena poten-
cijalno stresnog dogaaja) i spoljanje: traenje socijalne podrke ili mobilisanje institucional-
ne podrke, okretanje religiji.
Svi ovi resursi su meusobno povezani, neki manje, neki vie korisni, zavisno od ivotne situa-
cije u kojoj se porodica nae.
Kako veina porodica nisu usamljena ostrva, ve su prirodno povezane sa mnogobrojnim oso-
bama ili, prema ekosistemskom shvatanju, sa razliitim podsistemima u svojoj okolini. Otvorenost
porodice prema sredini (kvalitet njenih granica poeljne su polupropusne) omoguava joj, uz
ostala svojstva, da koristi prilike koje joj pruaju spoljanji, vanporodini resursi. Ali korienje tih
moguih pogodnosti ne zavisi samo od porodice, ve i od toga da li ti resursi realno postoje. Tako,
na primer, porodica sa detetom sa smetnjama u razvoju moe tom detetu da prui adekvatno rodi-
teljstvo i ini sve da stimulie njegov razvoj. Meutim, u njihovom okruenju ne postoje raspoloivi
resursi koji bi mogli dalje da pruaju podrku u tom pravcu (u okviru predkolskih ustanova, dnev-
nih boravaka za decu sa smetnjama u razvoju ili kolama sa inkluzivnim opredeljenjem i praksom)
pa optimalni razvoj deteta dolazi u pitanje.
Zato nam je u proceni potreba deteta sa smetnjama u razvoju i njegove porodice vana procena
snaga i jednih i drugih i ukupne porodice? Bez te procene lutaemo i neemo biti efikasni u prua-
nju neophodne podrke jer nam nee biti jasno na ta je moemo nasloniti, od ega se moe prvo
krenuti. Takoe, u proceni nam je veoma vano koje snage odgajatelj vidi u detetu jer nam to mnogo
govori i o njegovoj motivaciji i kompetenciji, takoe vanim elementima za pruanje psihosocijalne
podrke.
ta su snage u svakodnevnom ivotu procenjivane dece i njihovih odgajatelja? Bez puno pre-
tenzija, u odnosu na prethodno reeno, dajemo radnu definiciju u skladu sa potrebom procene po
modelu ROD.
Snage predstavljaju svi lini kvaliteti i osobine deteta i odgajatelja, brani i porodini kvaliteti
u smislu pogodnosti i prednosti, kao i postojee podrke u okruenju, koje mogu posluiti u daljem
osnaivanju, a predstavljaju osnovu za planiranje psihosocijalne podrke u kojoj e oni aktivno parti-
cipirati. Ovo predstavlja put za obezbeivanje uslova za optimalan razvoj deteta i njegovu socijalnu
ukljuenost.
Snage, konkretno mogu biti: zajednitvo i ljubav meu lanovima porodice, topla porodina
atmosfera, prihvatanje deteta od strane svih lanova porodice, ukljuenost cele porodice u staranju
o detetu, posedovanje zajednikog stava u odnosu na gajenje deteta, iskustvo i tradicija porodice u
podizanju deteta sa tekoama. Odgajatelji, kao prednosti deteta tj. neto to olakava brigu o njemu
istiu njegovu umiljatost, nenost, vedrinu, duhovitost, saradljivost, upornost i samostalnost razli-
ite vrste.
Ovo su samo neki od primera iz pilot-ispitivanja modelom ROD, a verujemo da e strunjaci
zajedno sa decom i odgajateljima otkrivati i druge, mnogobrojne modalitete snaga na kojima e
temeljiti podrku.
Literatura:
Miti, M. (1997). Neke osobenosti porodice deteta hendikepiranog cerebralnom paralizom. U: Detinjstvo, habilitacija, integracija, Zavod
za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju, Beograd.
Miti, M. (1997). Porodica i stres izmeu poraza i nade. Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta i arko Albulj, Beograd.
Miti, M. (1997). Porodica i stres. U: Psihologija izbeglitva,Vlajkovi, Srna, Kondi i Popovi, IP Nauka, Beograd.
Olson, D., McCubbin, H., Barnes, H., Larsen, A., Muxen, M., Wilson, M. (1983). Families - What Makes Them Work. Sage Publications, New
York.
Peterson, C. (2006). A Primer in Positive Psychology. Oxford University Press.
Model procene ROD predstavlja konceptualni okvir koji je posluio za dizajniranje odgovaraju-
ih instrumenata za procenu svih relevantnih potreba deteta i njegove porodice radi definisanja od-
govarajuih vrsta podrke. U jednom od prethodnih poglavlja bilo je rei o principima kojima smo se
rukovodili zastupljenosti instrumenata razliite strukture kako bismo dobili to iri dijapazon dra-
gocenih podataka, kao i kako bi oni bili to primereniji ispitanicima deci/mladima i odgajateljima.
Daemo pregled osnovnih instrumenata i obrazaca neophodnih za prikupljanje podataka i be-
leenje procene.
Obrazac Priprema za procenu deteta/mlade osobe koji se popunjava pre odlaska u porodicu
sadri rubrike:
Osnovne podatke o detetu i porodici, a za decu koja ne ive u biolokoj porodici, podatke o hra-
niteljskoj/usvojiteljskoj porodici, rezime snaga/potreba i faktora rizika za dete i porodicu;
Pregled mera i usluga i efekti preduzetih mera;
Tehnika priprema procene (lista vanih osoba i podsetnik za procenu).
ROD-1, strukturisani intervju za prikupljanje podataka, koji se prvenstveno odnosi na razvojne
potrebe deteta, a izvor podataka je odgajatelj. Postoji nekoliko formi, zavisno od uzrasta:
`` Od 0 meseci do 24 meseca
`` Od 2 godine do 6 godina
`` Od 7 do 14 godina i
`` > 15 godina.
Pitanja u intervjuu obuhvataju razliite oblasti/domene: zdravstvene potrebe, emocionalni sta-
tus, odnos sa uim i irim socijalnim okruenjem i ponaanje, psihomotorni, kognitivni razvoj i obra-
zovanje ili (za starije uzraste) kognitivni razvoj, obrazovanje, zaposlenje i profesionalno usavrava-
nje, lini i porodini identitet i samostalnost u brizi o sebi. Zavisno od uzrasta deteta, odreivan je i
korpus pitanja za pojedine oblasti.
Ovi instrumenti u sebi sadre, kao podsetnike, skraenu formu razvojnog podsetnika koji je na
kraju ove publikacije dat u celini. Razvojni podsetnici su pri ruci strunjaku kako bi lake procenio
potrebe ili tekoe ve u toku ispitivanja.
U obrascima za intervju, posle svake oblasti sledi rezime koji sadri komentar odgajatelja i ispi-
tivaa o zapaenim kljunim snagama i tekoama deteta.
ROD-2, tehnika za prikupljanje podataka, koji se prvenstveno odnosi na razvojne potrebe dete-
ta, a izvor podataka je dete/mlada osoba. Za svaki od uzrasta napravljen je instrument prilagoen
razvojnim specifinostima ispitanika. Broj uzrasnih kategorija je proiren umetanjem uzrasne ka-
tegorije 1114 godina.
Instrumenti variraju po izgledu i strukturisanosti i u veini sluajeva predstavljaju kombinaciju
strukturisanog intervjua i varijanti sociometrijskih tehnika.
Upitnik za mladie i devojke iznad 15 godina ivota sadri vie pitanja i oblasti (mogunost
introspekcije, procene, artikulisano miljenje o pojedinim pitanjima), sa posebnim naglaskom na
samostalnost u brizi o sebi, praktine i druge vetine.
ROD-3, Upitnik za odgajatelje ima nekoliko formi (za bioloke roditelje i hranitelje; za odga-
jatelje dece do dve godine ivota i decu/mlade iznad tog uzrasta). Prvih osam stavki pitanja koja
se odnose na vaspitne stilove i sadre pitanja sa otvorenim odgovorima, postavlja ispitiva kako bi
podstakao verbalnu produkciju ispitanika i razumevanje iskaza. Ostale stavke samostalno popunja-
vaju odgajatelji. Uglavnom se odgovara na pitanja sa otvorenim ili ponuenim odgovorima, a odgo-
vori o socijalnoj mrei i podrci se upisuju u neku vrstu mape.
1. 2. 3. 4.
Korak Korak Korak Korak
ROD 1 ROD 2 ROD 3 ROD 4
POTREBE DETETA POTREBE DETETA VASPITNI STIL Lista opservacije
Izvor podataka: Izvor podataka: Izvor podataka:
ODGAJATELJ DETE ODGAJATELJ
5.
Korak
Procena odgajateljskih kompetencija
UPUTSTVO I SUMARNA PROCENA
6.
Korak
REKAPITULACIJA
Unos pojedinanih procena
u odgovarajue tabele
ZAKLJUAK
Sadraj pitanja se odnosi na: vaspitne postupke, procenu sopstvene kompetenosti za gajenje
deteta, procenu uticaja gajenja deteta sa smetnjama u razvoju na porodino i brano funkcionisanje,
kao i faktora koji olakavaju gajenje deteta. Deo pitanja se odnosi na potrebe za podrkom i posto-
jee resurse.
U materijalu za ispitivanje postoje i priruni tekstovi koji omoguavaju laku procenu i objedi-
njavanje podataka o odgajateljskim kompetencijama, kao i Uputstvo za procenu vaspitnih stilova i
Sumarna procena odgajateljskih kompetencija.
ROD-4, Lista opservacije predstavlja instrument za sistematsko posmatranje razliitih relevan-
tnih aspekata izgleda, ponaanja i ivotnih (stambenih) uslova koji mogu da doprinesu proceni za-
dovoljavanja potreba deteta, bazinih i emocionalnih (interakcija deteodgajatelj), uslova za kogni-
tivnu stimulaciju, bezbednosti deteta i spremnosti odgajatelja na saradnju sa strunjacima.
Sve pojedinane procene (sa razliitih instrumenata i za razliite oblasti) unose se u tabele za
rekapitulaciju koje sadre rubrike za nezadovoljene potrebe deteta, snage (deteta/odgajatelja) i
preporuenu podrku.
i postupaka i, naravno podaci). Neemo odmah znati na samom poetku ega treba vie ili manje,
ali e model ROD ponuditi osnovne korake u procesu. Edukacija za primenu modela ROD e omogu-
iti i poetno savladavanje odreenih vetina, a pomo supervizora, uz iskustvo, i njihovo suvereno
primenjivanje u praksi.
1 Ako postoji podatak da je majka uzimala alkohol ili drogu tokom trudnoe, beba koja neuteno plae moe da pati od apstinencijalne
krize (ukoliko je sve praeno pothranjenou i usporenim razvojem).
Bizarne ili opsesivne misli i radnje, halucinacije, drastine promene raspoloenja od euforinog
do depresivnog, izolovano ili udruene sa poremeajima navika istoe (pika, bizarno postupanje
sa izluevinama, enkompreza, itd.) i sna, kao i rizinim i bizarnim ponaanjima (poput muenja i-
votinja, samopovreivanja, piromanije, konzumiranja droge, suicida) ukazuju na ozbilje psiholoke
smetnje. Prvi znaci bipolarnog poremeaja mogu da se jave ve od sedme godine, a izofrenije i pre
12 godine. Za sve njih je zajedniko da onemoguavaju detetu da dostigne oekivani socijalni, obra-
zovni i profesionalni razvoj.
Depresivnost i drugi indikatori autoagresivnih radnji ili psihotinih stanja ne smeju se ignorisati
zbog nunosti odreivanja adekvatne terapije/leenja i opasnosti od suicida.
Tikovi i prisilno ponavljanje odreenih radnji su deo opsesivno-kompulzivne simptomatologije.
Previanje potrebe za ljubavlju dece sa razvojnim smetnjama dovodi, generalno, do njihovog
dubljeg propadanja u svim domenima razvoja.
Aktivitet i panja. Hiperaktivnu decu predkolskog uzrasta odlikuju intenzivne reakcije na
stimulaciju, visok nivo aktivnosti, nemogunost sedenja na jednom mestu, upornost u zahtevima,
nemogunost da se zadre na jednoj aktivnosti (u teim sluajevima ne due od tri do pet minuta),
inaenje, nizak kapacitet da se prilagode promeni, problemi sa ekanjem, deljenjem stvari, poreme-
aji sna i ozbiljan prkos. Deficit panje i hiperaktivnost (ADHD) est su pratilac dece u zatiti i one sa
nepovoljnim uslovima razvoja (zlostavljane i zanemarene).
Na uzrastu od sedam do deset godina, ADHD se ispoljava kao selektivna nepanja (dekoncetri-
sanost i iskljuenost od okoline), tekoa zadravanja panje (skakanje sa teme na temu, lako od-
vlaenje panje i nemogunost zavravanja zadatka...), impulsivnost (reagovanje bez razmiljanja,
pravljenje previda u zadacima, upadanje u re), nemirnost, vrpoljenje na stolici, etanje po uionici...
U uzrastu od preko 13 godina, ona menja oblik u poremeaj deficita panje bez hiperaktivnosti.
Spoljanje/fizike manifestacije poremeaja su slabije, ali se delovanje bez razmiljanja, usled ne-
mogunosti kontrole impulsa, pogorava (nemogunost planiranja, radi vie stvari odjednom i nita
ne zavrava, sklonost histerinim ispadima, izlaganje riziku i socijalno rizinom ponaanju, itd.).
Kroz osnovnu i srednju kolu, poremeaj panje prate drugi problemi u uenju kao to su disleksija,
disgrafija, diskalkulija... Potrebna im je pomo u uenju i podrka da ne prekinu kolovanje i izbegnu
socijalno rizina ponaanja (zloupotrebu supstanci, prestupniko ponaanje i sl.).
Preokupiranost pojedinim predmetima ili tekoa prebacivanja sa jedne aktivnosti na drugu, ka-
rakteristini su za pervazivne poremeaje i mentalnu retardaciju.
Letarginost, odnosno sniena budnost moe da bude u vezi sa retardacijom, organskim i psihi-
kim poremeajima, kao to je npr. depresivnost.
Razvoj polnog identiteta, autoerotske, autoagresivne radnje i erotizovano ponaanje.
Tekoe u ovoj oblasti ukazuju na nezadovoljene psiholoke potrebe deteta, pre svega za ljubavlju ili
traumatizaciju deteta od strane odgajatelja (sadanjih ili prethodnih).
Roking na uzrastu do druge godine, ak i kada je deo rituala uspavljivanja, upuuje da odrasli
treba da obezbede nunanje, tepanje i druge vrste stimulacije, da se dete ne bi samostimulisalo. Ret-
ko se via posle tree godine ivota i zahteva strunu pomo, naroito ako dovodi do samopovrei-
vanja deteta, kada je udrueno sa drugim autoerotskim i autoagresivnim radnjama (grienje nokti-
ju, igranje sa kosom, sisanje palca, udaranje po sebi) ili ih prate drugi pokazatelji razvojnog zastoja,
neurolokih, psiholokih problema ili pervazivnih poremeaja.
Iako u pojedinim razvojnim normama pie da deju onaniju (beba se tare nogicama radi sa-
mostimulacije) treba tolerisati, posebno u uzrastu od tri godine do pet godina, uvek je pokazatelj
nedostatka ljubavi i panje od strane roditeljskih figura. Zato je uestalija kod zanemarene i dece
koja borave u institucijama.
Sisanje palca/cucle je navika koja moe da pone u prvim mesecima ivota, doivljava vrhunac
oko druge, a obino se gubi u etvrtoj godini. Sisanje palca vrlo je otporno (dugotrajno, frekventno,
teko iskorenjivo) kod dece koja su iskusila nepovoljne uslove ranog razvoja (npr. boravak u institu-
ciji), vie promena sredine/separacije ili traumatine dogaaje.
Znatielja vezana za seksualnost normalno se javlja kod dece predkolskog uzrasta. Odlikuje je
spontanost i deca lako odustaju od ovoga ponaanja kada im se objasni da je ono neprimereno.
Nasuprot tome, seksualno zlostavljana deca ispoljavaju seksualizovano ponaanje (imitiraju seksualni
in, kompulzivno masturbiraju), razvojno neadekvatno seksualno znanje, kao i otvoreno seksualno
prilaenje drugoj deci i odraslima (u kasnijim uzrastima promiskuitetnost). Ovi pokazatelji su uvek
udrueni i sa drugim tekoama, odnosno poremeajima navika ishrane, istoe, sna i ponaanja.
Autoagresivne radnje (upkanje/uvrtanje kose, grienje noktiju i druga samopovreujua pona-
anja) upuuju na prisustvo anksioznosti. Iza samopovreivanja stoji dublji nivo psiholokih potre-
ba i potrebno je obratiti se za strunu pomo.
od malih nogu (poseivati kulturne i druge manifestacije vezane za etniko i versko poreklo deteta
i uestvovati u porodinim proslavama i ritualima). Odgajateljske kompetencije u ovom domenu
treba unapreivati, ako se konstatuje da hranitelji ili usvojitelji:
odlau razgovor (npr. pravdaju se uzrastom deteta, a dete ima vie od etiri godine);
smatraju da je saoptenjem, odnosno jednim razgovorom pria o poreklu zaokruena;
nisu priali sa detetom zbog ega su ga prihvatili u svoju porodicu;
sutinski neguju odbojan i etiketirajui stav prema biolokoj porodici i ne prepoznaju vanost
odravanja kontakta;
ignoriu detetovu prolost i potrebu da je integrie, kao i njegovo drugaije etniko i versko
naslee.
Mucanje se uglavnom javlja kod dece uzrasta dve godine do est godina, vie kod deaka nego
kod devojica. Obino ima prolazni, razvojni karakter, osim ukoliko je uzrok psiholoke prirode, po-
vezan sa traumatizacijom i nepovoljnim uslovima razvoja.
Odsustvo govora i komunikacije sa bliskim osobama, udrueno sa stereotipnim pokretima i pre-
okupacijom pojedinim predmetima rani su pokazatelji autizma. Iako ga nije mogue sa sigurnou
dijagnostikovati pre tree godine, vano je reagovati na prve znake radi pravovremenog otkrivanja
i intervencije.
Pri proceni potreba deteta sa smetnjama u razvoju treba utvrditi da li odgajatelji prepoznaju
i uvaavaju specifine kanale kojima dete komunicira, kao i da li su razvili toleranciju, strpljivost i
vetine za prevladavanje ogranienja.
Reavanje problema kognitivni razvoj. Treba imati u vidu da na razvoj kognitivnih sposob-
nosti, osim genetskih utiu i mnogi faktori sredine, naroito rano emocionalno iskustvo. Nevoljeno
dete koje nije formiralo adekvatan odnos sa figurama roditelja ili je zlostavljano zaostajae u razvoju
kognitivnih sposobnosti, imae loiji uspeh u koli i nee uspeti da u potpunosti razvije svoje poten-
cijale (pseudozaostalost).
Radoznalost je dobar pokazatelj kognitivnih sposobnosti, zato je korisno podsticati je i strpljivo
odgovarati na sva pitanja koja dete postavlja. Uenje u koli takoe pomae deci da maksimiziraju
svoje potencijale, ali ne moe da ih povea.
Ukoliko dete pokazuje znaajno zaostajanje u intelektualnom razvoju, bitno je prepoznati po-
trebu da se to ranije intervenie. Rana ciljana intervencija (za osobe sa Daunovim sindromom, ve
od treeg meseca njihovog ivota) moe u znaajnoj meri poboljati sve sfere funkcionisanja zbog
toga to je ovo period intenzivnog razvoja mozga i uenje ostavlja najdublje tragove.
Utvrditi da li odgajatelji dece sa kognitivnim i drugim razvojnim smetnjama neguju realistina
oekivanja i nagrauju svako njihovo zalaganje i napredak, jer to razvija samopotovanje i pozitivan
stav prema uenju. I mnogi odrasli nikada ne dostignu najvii, formalno-operacionalni nivo milje-
nja (ne mogu da razumeju i reavaju apstraktne probleme), ali bez obzira na to, dobro funkcioniu
u svakodnevnom ivotu.
Obrazovanje. Uzronici tekoa u uenju, osim naslednih i neurolokih, mogu biti psihosocijal-
ni faktori: zlostavljanje, zanemarivanje, nisko samopotovanje, itd. Za dobar uspeh u koli potrebno
je da odgajatelji budu ukljueni (prate uspeh deteta, razgovaraju sa nastavnicima...), podstiu, pru-
aju podrku i obezbeuju adekvatne uslove. Uestvovanje u vankolskim aktivnostima omoguava
da se dete istakne, razvije interesovanja i samopotovanje.
Ukoliko dete ima problema u uenju, odgajatelj treba da pokrene inicijativu za definisanje i
sprovoenje individualnog obrazovnog plana.
Promene kole i tranzicije na vie razrede znaajni su stresori, koji najvie remete decu i mlade
sa psihofizikim smetnjama ili one koji su ve imali tekoa sa uenjem.
Zanimanje, profesionalno usavravanje. Pri osposobljavanju za samostalan ivot, to uklju-
uje profesionalno osposobljavanje i mogunost samostalnog izdravanja, naroitu panju obratiti
na mlade sa invaliditetom i blaim smetnjama u razvoju, kao i na one koji naputaju sistem socijalne
zatite. Zbog toga je vano da se na vreme prepozna potreba za dodatnim obrazovanjem, promenom
zanimanja, unapreenjem vetina koje poboljavaju mogunost nalaenja posla (pisanje biografije,
konkurisanje, praenje oglasa i sl.), kao i definisanjem drugih vidova podrke koji su znaajni za
pronalaenje posla.
5. Samostalnost u brizi o sebi
Pri polasku u kolu dete treba da je samostalno u oblaenju, uzimanju hrane, korienju toale-
ta, odravanju line higijene i ispunjavaju kolskih zahteva. Samostalnost se ui vrlo ranim ukljui-
vanjem deteta u zajedniki rad u kui sa odraslima, kao i smanjivanjem odgajateljske kontrole, uz
prethodno eliminisanje rizika da se dete ne povredi. Uenje snalaenja u saobraaju je dugotrajan,
fazni proces od kraih relacija uz pratnju, do duih bez pratnje. Odgajatelji bi trebalo da podstiu
samostalnost mladih, ukljuujui i one koji imaju smetnje, i da ih pripremaju za samostalan ivot.
Stepen samostalnosti zavisi od opteg psihofizikog stanja i motivacije deteta/mlade osobe, ali i
kompetencija odgajatelja.
SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE
Seksualno zlostavljanje dece je najtei vid zlostavlja- u ponaanju, mogu se seksualno provokativno ponaati,
nja i predstavlja svaki vid eksploatacije deteta u cilju sek- beati od kue, imati probleme sa spavanjem, ishranom,
sualnog zadovoljenja druge osobe, nezavisno od toga da biti skloni samopovreivanju, ispoljiti neki psihijatrijski
li je dete svesno prirode tih radnji. Moe ukljuivati nepri- poremeaj ili tekoe vezane za kolsko postignue i funk-
merene dodire, pokuaj da se sa detetom ostvari seksual- cionisanje u iroj sredini.
ni odnos ili seksualni kontakt (analni, oralni ili genitalni), Indikacija da se zlostavljanje dogodilo retko kada je
snimanje pornografskih sadraja, opscene telefonske raz- sam iskaz deteta, obino su to fiziki pokazatelji i/ili pro-
govore, izlaganje dece seksualnom ponaanju ili seksual- mene u sferi ponaanja.
nom materijalu neprimerenom njihovom uzrastu, incest i Fiziki pokazatelji su: povrede genitalija, infekcije, ve-
deiju pornografiju. U seksualno zlostavljanje spada i sek- nerine bolesti, trudnoa, a kod mlae dece to mogu biti
sualni kontakt izmeu adolescenta i mlaeg deteta ukoli- i tekoe prilikom hoda ili sedenja, modrice na grudima,
ko postoji znatna razlika u uzrastu, razvojnom stadijumu butinama, donjem stomaku ili zadnjici.
i snazi. Glavna karakteristika seksualnog zlostavljanja je Promene u sferi ponaanja mogu se ispoljiti kroz: sek-
ukljuivanje zavisnog, razvojno nezrelog deteta i/ili adolescent- sualizovano ponaanje (otvoreno seksualno prilaenje
kinje/adolescenta u seksualne aktivnosti koje ono ne moe da ra- drugoj deci ili odraslima), razvojno neprimereno seksu-
zume, na koje ne moe da d pristanak i koje ugroava socijalne alno znanje, prisustvo specifinih strahova u vreme ku-
tabue porodinog ivota (Bogavac, Lj., 2006). panja i/ili umokravanje u krevet, enkompreza, poremeaj
Zlostavljanje se javlja u svim socio-ekonomskim kla- ishrane posebno ako dete odbija da jede (pudinge, jogur-
sama i etnikim grupama i ima razorne posledice za rtvu. te i sl.), problemi sa spavanjem, opsesivno pranje i ie-
Velika veina seksualnih napada na decu poinjena je od nje, hiperaktivnost, bizarna ponaanja (sakrivanje kake),
strane osoba poznatih deci. Najee je to osoba koja muenje ivotinja, ali i autodestruktivno ponaanje (ko-
predstavlja figuru oca (otac, ouh, ujak, stric, deda), osobe rienje alkohola i droga, samopovreivanje, pokuaji su-
bliske porodici, pomagai u institucijama koji se staraju o icida), beanje od kue, siledijsko ponaanje i kriminalne
deci i brinu o njima, a mnogo ree nepoznate osobe i same aktivnosti.
majke. Znaajan broj zlostavljaa unutar porodice ine Neka od zlostavljane dece ne ispoljavajuju nita od
braa i polubraa, to uglavnom govori o tome da su i oni onoga to je prethodno pomenuto. Posledice seksualnog
sami bili, ili jo uvek jesu, rtve zlostavljanja. zlostavljanja kod ove dece postae manifestne tek nakon
Devojice su etiri puta u veem riziku da budu rtve niza godina po prestanku zlostavljanja.
zlostavljanja u odnosu na deake. U poveanom riziku su i Dugorone posledice praene su pojavom depresije,
deca koja potiu iz razorenih porodica, porodica u kojima autodestruktivnim ponaanjem (samopovreivanje, alko-
postoji problem zloupotrebe alkohola ili narkotika, deca holizam, narkomanija), napadima panike, poremeajima
koja imaju ouhe i deca ije majke i same imaju istoriju spavanja i samoubistvima. Deca koja su bila rtve zlostav-
zlostavljanja. Posebno osetljiva kategorija su deca sa fi- ljanja sklona su da i kao odrasle osobe ulaze u situacije u
zikim ili kognitivnim nedostacima. Nemogunost da se kojima se zlostavljanje moe ponoviti.
samostalno brinu o sebi, esta institucionalizacija i izloe- Na mogunost zlostavljanja unutar porodice moe
nost velikom broju osoba koje se o njima staraju doprinosi ukazivati: neopravdano zatitniki stav odgajatelja pre-
bespomonosti i pasivnosti i poveava rizik od zlostavlja- ma detetu, ograniavanje kontakta deteta sa drugom
nja. Sa druge strane, ova deca imaju tekoe u verbalizaciji decom, a posebno sa decom suprotnog pola, izolovanost
misli i oseanja, to dodatno oteava obelodanjivanje. i tajanstvenost porodice, prisustvo tekoa u braku koje
Seksualno zlostavljanje moe poeti u bilo kom su u vezi sa podelom moi ili nezadovoljstvom seksual-
uzrastu, retko se zavrava jednom epizodom i najee nim ivotom, verbalne pretnje seksualnim zlostavlja-
traje godinama. Zlostavljanje je uvek smiljena, planirana njem, ukoliko je lan porodice ranije osuivan ili optuen
aktivnost i ukljuuje pripremu kako samog deteta, tako i zbog zlostavljanja, poricanje adolescentne trudnoe od
situacije u kojoj e se dogoditi. Najee su to u poetku strane porodice.
prikladni dodiri (tokom kupanja, presvlaenja, uspavljiva- Kada se zlostavljanje obelodani, treba imati u vidu
nja) koji postepeno prelaze u neprikladne, seksualizovane, reakciju drugog roditelja, kvalitet odnosa sa rtvom, nivo
pa je teko odrediti kada je zlostavljanje zapoelo. zavisnosti od zlostavljaa i broj i teinu drugih problema.
Kako e dete reagovati na samo zlostavljanje zavisi U tretmanu dece koja su bila rtve zlostavljanja ak-
od uzrasta u kome se nalazi, okolnosti pod kojima se zlo- cenat je na ublaavanju efekata zlostavljanja i smanjenju
stavljanje dogodilo, odnosa koje je dete dotle imalo sa zlo- rizika budue viktimizacije.
stavljaem, naina na koji je dete do tada izlazilo na kraj
sa tekoama i izvora podrke koji su mu na raspolaganju.
Na seksualno zlostavljanje deca reaguju tako to se
oseaju krivi, imaju izmenjen doivljaj sebe, oseaju nape-
tost i strah, mogu ispoljiti regresivne reakcije ili probleme Maida Stefanovi
Deci koja ne odrastaju u svojim biolokim porodicama posveena je posebna panja. Istraiva-
nja i praksa pokazuju da im esto nisu jasni razlozi zbog kojih ne ive u porodici porekla, da o svojoj
prolosti znaju veoma malo, a ono to je poznato je uglavnom negativno. Instrument omoguava da
se dobije ivotna istorija deteta viena njegovim oima i prepozna na kojim segmentima treba radi-
ti. Snimljene potrebe mogu biti dobra preporuka za izradu planova usluga za dete i porodicu, kao i
plana osamostaljivanja.
Pitanja vezana za obrazovanje i samostalnost u brizi o sebi pruaju informacije o odnosu deteta
prema koli, planovima u pogledu daljeg obrazovanja, usavravanja, zaposlenja, koliko su ovladali
praktinim i ivotnim vetinama, kao i potrebama na tom planu. Prikupljeni podaci mogu se takoe
direktno koristiti pri sainjavanju planova podrke i, naroito, osamostaljivanja.
U skladu sa nivoom zrelosti, kod dece i mladih koji imaju vie od 11 godina, trai se samoproce-
na zdravstvenog, kao i stanja i potreba na emocionalno-socijalnom i planu mentalnog zdravlja.
Preporuke za
Domeni Snage Potrebe Prioriteti
podrkom
Zdravstvene potrebe
Ukoliko odgajatelji i dete imaju tekou da prepoznaju i verbalizuju prednosti i sopstvene sna-
ge, ukazuje da su predugo ophrvani problemima ili imaju pesimistiku vrednosnu orijentaciju koja
utie da pasivno ekaju pomo od strane institucija i zajednice, previajui sopstvene resurse. U ta-
kvim situacijama, intervjuer treba da modulira proces u kojem e, uz podsticaj, porodica prepoznati
sopstvene snage, za koje podseamo da su presudne u izlaenju na kraj sa tekoama. Naravno, po-
stoji mogunost da su potrebe porodice masivne, a snage vrlo skromne i ograniene, to e se opet
odraziti na procenu odgajateljskih kompetencija i krajnji zakljuak procene.
to se tie prepoznavanja potreba deteta, mogue je da zbog uzrasta, razvojnih i drugih smetnji
dete ne moe da prui adekvatne informacije, tako da e se procenjiva vie oslanjati na podatke
dobijene od odgajatelja, koje e dopunjavati i modifikovati u skladu sa sopstvenim zapaanjima.
Pri ispitivanju dece u pubertetu i adolescenata instrumentom ROD-2, ispitiva koji ostvari do-
bar radni savez i odnos poverenja moe dobiti podatke o potrebama i tekoama koje odgajatelju
nisu poznate, a to treba uredno navesti u tabeli potrebe deteta u rekapitulaciji.
Deavaju se i znaajnija odstupanja o registrovanim potrebama i tekoama izmeu dece/mla-
dih i odgajatelja. U pojedinim situacijama, zaslepljeni ljubavlju prema detetu ili iz straha da e biti
procenjeni kao neadekvatni, odgajatelji minimiziraju tekoe, dok podaci dobijeni u direktnom kon-
taktu sa detetom ili opservacijom ukazuju na ozbiljnije potrebe. U tom sluaju u tabelu potreba de-
teta zabeleiti realno opaeno, a ignorisanje ili minimiziranje tekoa od strane odgajatelja koristiti
kao indikator za procenu odgajateljskih kompetencija i definisanje potreba za njihovim unapreiva-
njem. Ukoliko dete ublaava ili previa tekoe, to je znak da su odgajatelji zatajili (nisu prepoznali,
pojasnili detetu i radili na reavanju problema) ili da dete, iz straha ili lojalnosti, ima potrebu da ih
zatiti i prikae u boljem svetlu. Pojedina deca i mladi kao da namerno preuveliavaju svoje tekoe,
iako to ne odgovara podacima prikupljenim od odgajatelja, niti opaenom od strane intervjuera.
Na taj nain oni pokuavaju da privuku panju na sebe i apeluju za pomo, panju i ljubav, jer su je
nedovoljno dobijali.
Preporuke za podrkom definiu se u zavisnosti od vrste potrebe. Moramo voditi rauna da se
pri planiranju podrke moraju utvrditi prioriteti, jer se ne moe istovremeno raditi na svim plano-
vima. Rizino ponaanje i tekoe visokog intenziteta (kada je ugroen ivot ili ozbiljno narueno
njegovo funkcionisanje), bazine potrebe koje su neophodan preduslov za reavanje drugih potreba
i tekoa, kao i one koje su dostine (relativno lako ostvarljive) ispunjavaju kriterijume za prioritete
u planu usluga i podrke. Zadovoljavanje prioritetnih potreba esto dovodi do pozitivnih pomaka u
drugim domenima i ublaavanja/reavanja manje urgentnih problema i tekoa.
Za dete od est godina koje je verbalno i fiziki agresivno, ne slua naredbe, ima este napade
besa, psuje i skita neophodan vid podrke i prioritet sastoji se u definisanju individualnog plana
za preoblikovanje nepoeljnog ponaanja. Meutim, ukoliko ivi u porodici u kojoj je emocionalno
i vaspitno zanemareno i/ili fiziki zlostavljano, prioritet je obezbeivanje okruenja koje moe da
zadovolji njegovu potrebu za ljubavlju, stabilnou i usmeravanjem bilo da se to ostvaruje podi-
zanjem kapaciteta odgajatelja u porodici u kojoj ivi ili da se traga za drugom porodicom koja e
adekvatno da odgovori na zadatak.
nastojali da obezbedimo merljive indikatore pojedinih dimenzija, ali putem nekoliko izvora podata-
ka. Ovo stoga, to sigurno ne postoji savreni merni instrument tipa upitnika ili ek-liste, tim pre, to
ovu vrstu kompetencija procenjujemo sa stanovita potreba konkretnog deteta.
Kako bismo olakali ovaj, naizgled hod po trnju, za integrisanu procenu odgajateljskih kom-
petencija, pored osnovnih teorijskih okvira koje prezentujemo u ovoj publikaciji, napravili smo i
dva pomona alata: Uputstvo za procenu vaspitnih stilova i Sumarnu procenu odgajateljskih kompe-
tencija. Naziv koji smo dali ovom drugom uputstvu upravo odraava nau tendenciju da integraciju
podataka koju radimo u okviru modela ROD vidimo kao vrstu sumiranja, odnosno relevantnih gene-
ralizacija u konkretnom sluaju.
Sumarna procena odgajateljskih kompetencija polazi od osnovnog naela da se u integraciji po-
dataka uzimaju u obzir snage i tekoe deteta i odnosa roditelja/odgajatelja prema njima (u skladu
sa vlastitim snagama i tekoama). Izvori podataka su: strukturisani intervju/upitnik Potrebe dece
izvor podataka odgajatelj (po uzrastima); Upitnik za odgajatelje (roditelje i hranitelje) i Lista opser-
vacije. Ovo su osnovni izvori podataka kojima prikljuujemo i na doivljaj (bolje da ga ekspliciramo
i tako drimo pod kontrolom proveravajui utisak sa kolegama ili supervizorima), zatim procenu ko-
liko moemo da imamo poverenja u dobijene podatke (bilo da je odgajatelj ispoljio nerazumevanje
postavljenih pitanja ili postoji utisak da je nekim podacima pokuao da manipulie).
Svi ovi izvori podataka pruaju komplementarne informacije za procenu odgajateljskih kom-
petencija, koje smo, po analogiji, definisali putem osnovnih dimenzija kompetencije za roditeljstvo
koje se pominju u literaturi, dodajui i dimenzije koje su bitne za hranitelje odnosno supstitucijske
roditelje. Na ovaj nain, imamo uvid u svaku od dimenzija odgajateljskih kompetencija; moemo da
vidimo gde su odgajateljima snage, a gde slabosti.
Postupak: prvo procenjujemo pojedinane dimenzije odgajateljskih kompetencija (bazina
nega/briga, emocionalna toplina, stimulacija...) poredei podatke iz razliitih izvora i izdvajajui sa-
glasne odnosno disonantne tonove u odnosu na svaku od dimenzija. Ukupna procena svake od
odgajateljskih/roditeljskih dimenzija se iskazuje na sledei nain:
1. Kompetencija u potpunosti izraena
2. Postoje problemi, kompetencija moe da se unapredi odgovarajuom podrkom; (navesti vrstu
podrke)
3. Postoje ozbiljni problemi i potrebna dodatna intenzivna podrka
4. Neophodna dodatna provera kompetencije.
Odgajateljske kompetencije se ukupno procenjuju kao:
Izuzetnog kvaliteta odgajateljima nije potrebna ili je neophodna minimalna vrsta podrke u
odnosu na odgajateljsku kompetenciju;
Zadovoljavajueg kvaliteta odgajateljima je neophodna savetodavna podrka ili specifian tre-
ning u odnosu na detetove tekoe;
Jedva zadovoljavajue neophodno je znaajno unapreenje odgajateljskih kompetencija uklju-
ujui delimino i bazinu brigu;
Ozbiljno neadekvatne u odnosu na detetove potrebe neophodna je dodatna provera odgajatelj-
skih kompetencija.
Kako bismo, na primer, procenili odgajateljsku kompetenciju bazina briga i nega, kada bismo iz
podataka prikupljenih intervjuom sa odgajateljem saznali o detetu od dve godine da: esto pobole-
va, jede samo mlene proizvode, preskoena je poslednja vakcinacija, a videli i da je dete u odei koja
davno nije videla vodu, sa tragovima hrane oko usta od poslednjeg obroka, a dom deluje neprove-
treno, iako povrno uredno sve su stvari na svom mestu...? Svakako ne visoko na skali i bez obzira
na procenjene druge dimenzije odgajateljske kompetencije kao to je emocionalna toplina, ukupna
procena kompetencija kretala bi se u donjoj polovini skale i kvalitet ove dimenzije paljivo bi se
razmatrao u odnosu na ostale. Na prvom mestu, u odnosu na vrstu nezadovoljenih potreba deteta,
traila bi se jasna preporuka vrste podrke i kratak vremenski rok za proveru realizacije efekata iste.
Literatura:
Berger, D., R. ADHD: An Age-by-Age Guide on FamilyEducation.com http://school.familyeducation.com/learning-disabilities/treat-
ments/37765.html
Berk, E., L. (2008). Psihologija cjeloivotnog razvoja, prevod III izdanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Biro, M., Novovi, Z. i Tovilovi, S. (2006). Kognitivno funkcionisanje edukativno zaputene dece predkolskog uzrasta. Psihologija, Vol.39,
2, 183206.
Bradford, B.,B. and Larson, J. (2009). Peer Relationships in Adolescence. U: R. Lerner & L. Steinberg (Ed.). Handbook of Adolescent Psychol-
ogy, Volume 2. Contextual influences on Adolescent Development. Hoboke, New Jersey: John Wiley & Sons.
Branden, N. Ph. D. (1997). What self-esteem is and is not. http://www.nathanielbranden.com/
Brazelton, B. i Sperou, D. (2008). Prekretnice od 3. do 6. godine. Emocionalni i bihejvioralni razvoj vaeg deteta. Beograd: Mladinska
knjiga.
Child Sexual Abuse Committee of National Child Traumatic Stress Network (2009). Sexual Development and Behavior in Children, In-
formation for Parents and Caregivers. National Child Traumatic Stress Network in partnership with National Center on Sexual
Behavior of Youth. http://nctsn.org/nctsn_assets/pdfs/caring/sexualdevelopmentandbehavior.pdf
Crisp, S. (2010). How much sleep do children need?
www.netdoctor.co.uk/health_advice/facts/childrensleep.htm
East, L.P. (2009). Adolescents Relationships with Siblings. U: R. Lerner & L. Steinberg (Ed.). Handbook of Adolescent Psychology, Vol. 2.
Contextual influences on Adolescent Development. Hoboke, New Jersey: John Wiley & Sons.
Fearon, J. (1999). What is identity as we use the word. Department of Political Science, Stanford University, California.
Hules, J., A. Childhood Sexual Development. U: Hules, J., A. Civilizing Sexuallity, in preparation. Draft manuscript on: http://www.hules.
us/childhood.pdf
Hwang, P. & Nilsson, B. (2000). Razvojna psihologija. Od fetusa do odraslog. Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora. Normalan razvoj govora i jezika. www.iefpg.org.rs/normalanrazvoj.htlm
Ivi, I., Novak, J., Atanackovi, N., Akovi, M. (2008). Razvojna mapa. Beograd: Kreativni centar.
Kohlberg, L.(1968). The child as a moral philosopher. Psychology Today, Vol. 2, 25-30.
Komnenovi, J. (2008). Od prvog obroka do kolske uine. Vodi kroz deiju ishranu. IV izdanje. Beograd: Mama Publishing.
Kondi, K. (2002). Kako tee deji razvoj svaki dan korak napred. U: Bukvar hraniteljstva. Beograd: FAMILIA.
Kondi, K. i Levkov, Lj. (1994). Prvih 10 godina. Razvojni i psihoanalitiko razvojni pristup, II izdanje. Beograd: Savez drutava psihologa
Srbije.
Koec, A., Radoevi-Vidaek, B., Bakoti, M. (2008). Regulacija budnosti i spavanja u adolescenciji: bioloki, bihejvioralni i socijalni as-
pekti. Suvremena psihologija 11, 2, 223-239.
Kyla, Boyse, R., N.(2010). Developmental Milestones. University of Michigan.
http://www.med.umich.edu/yourchild/topics/devmile.htm
Moore, T. (2007). Fostering young childrens social-emotional well-being: building positive relationships with children and families. Cen-
tre for Community Child Health, Melbourne, Australia
Pijae, ., Inhelder, B. (1988). Intelektualni razvoj deteta. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Phares, V. (2008). Understanding Abnormal Child Psychology. Hoboken; John Wiley & Sons, Inc.
Rochat, P. (2003). Five levels of self-awareness as they unfold early in life. Department of Psychology, Emory University, Atlanta, USA.
Rochat, P. (2003). Five levels of self-awareness as they unfold early in life. Department of Psychology, Emory University, Atlanta, USA.
Sexual Development in Primary Aged Children. Developing Whole School Approach, booklet. Joint Agencies Child Abuse Team, Exter UK.
http://www.devon.gov.uk/sexual_deg_for_websitebook.pdf
Stefanovi-Stanojevi, T. (2005). Emocionalni razvoj linosti. Ni: Filozofski fakultet Univerziteta u Niu.
Sylovsky, J.F. & Bonner, B.L. (2004). Sexual Development and Sexual Behavior Problems in Children Ages 2-12, Fact Sheet. National Cen-
ter on Sexual Behavior of Youth, University of Oklahoma Health Science Center. www.ncsby.org/pages/publications/Sexual%20
DEvlopment%20of%20Children.pdf
Tucker Burgo, J. (2010). Kids and self-esteem. University of Missouri Extension, Columbia.
Youth Train (2005). Physical and sexual development. http://www.youthtrain.com/assets/samples/Cert_YM/understanding_manual1.pdf
U sistemu socijalne zatite deca i mladi predstavljaju posebno osetljive grupe korisnika, jer se
radi o deci koja su ugroena nepovoljnim porodinim i drugim ivotnim okolnostima. To su deca i
mladi iji roditelji/odgajatelji usled zdravstvenih razloga, mentalnog oboljenja, intelektualnih te-
koa ili nepovoljnih socio-ekonomskih okolnosti nisu u stanju da se o njima neposredno staraju bez
dodatne podrke, deca i mladi rtve zlostavljanja, zanemarivanja i eksploatacije, deca iji se rodi-
telji spore oko staranja nad njima, deca bez roditeljskog staranja i u riziku od gubitka roditeljskog
staranja, deca i mladi u sukobu sa roditeljima/odgajateljima i zajednicom, ije ponaanje ugroava
njih i okolinu, deca i mladi sa smetnjama u razvoju, ije potrebe za razvojem i negom prevazilaze
mogunosti porodice i dr.1
Za njihov bezbedan rast i razvoj neophodna je podrka socijalnih slubi.
Procenjuje se da je u sistemu socijalne zatite u Srbiji broj dece kojoj je potrebna podrka zbog
razvojnih tekoa ili invaliditeta oko 12.0002. Paradoksalno, upravo oni kojima je pomo najpotreb-
nija obino do nje najtee dolaze zbog niza objektivnih i subjektivnih prepreka. Jedna od tekoa u
sistemu socijalne zatite je i nedovoljna obuenost i kompetentnost veine strunjaka u socijalnoj
zatiti za rad sa decom sa smetnjama i njihovim porodicama.
Naime, osnovne studije za profile strunih radnika koji mahom rade u CSR (socijalni radnici,
psiholozi, pedagozi) ne obezbeuju potrebna znanja i vetine za neposredan socijalni rad sa grupa-
ma korisnika sa smetnjama u razvoju. Ispitivanje potreba za edukacijama strunjaka u sistemu soci-
jalne zatite3 pokazuje da se jedan od prioriteta u razvijanju kompetencija odnosi na oblast rada sa
decom i mladima sa smetnjama u razvoju. Stoga su organizovani programi edukacije za strunjake
koji rade sa osobama sa smetnjama u razvoju4. U protekle dve godine realizovane su bazine obuke
za zaposlene u socijalnoj zatiti za rad sa decom sa smetnjama u razvoju i problemima u ponaanju,
a u sledeoj fazi je predviena obuka i za druge strunjake kako bi stekli specifina znanja i ovladali
vetinama u ovoj oblasti.
Unapreenje kompetentnosti strunih radnika u CSR u identifikovanju potreba dece sa smetnjama
u razvoju i njihovih porodica jeste od kljunog znaaja za kvalitetnu realizaciju strunog postupka u
svim fazama pruanja usluge. Prema novom konceptu socijalne zatite dete sa smetnjama u razvoju
posmatra se u okviru porodinog sistema, uz sagledavanje meusobnih odnosa i uvaavanje potre-
ba svih lanova. Uvoenje nove organizacije i metoda rada u centrima za socijalni rad voenje
sluaja5 postavlja pred strunjake voditelje sluaja i supervizore, nove zahteve u pogledu reali-
zacije strunog postupka sa korisnicima: primena holistikog i integrativnog pristupa korisniku i
njegovoj porodici, individualizirano planiranje u funkciji zadovoljavanja specifinih potreba kori-
snika, aktivna participacija korisnika i porodice i okupljanje multidisciplinarnog tima za korisnika.
Prema Pravilniku o organizaciji, normativima i standardima rada u CSR voenje sluaja oznaava
sistemski pristup u socijalnom radu koji obuhvata aktivnosti procene, araniranja pristupa uslu-
gama, planiranja, koordinacije, nadgledanja i evaluaciju usluga koje treba da odgovore na potrebe
konkretnog korisnika6.
Rad sa korisnikom detetom/mladom osobom sa smetnjama u razvoju i njegovom porodicom
zapoinje nakon podnoenja zahteva za nekom vrstom usluge ili kada neka druga institucija, sluba
ili graani prijave ili upute korisnika na CSR. Nakon otvaranja sluaja, zadueni voditelj sluaja
zapoinje poetnu procenu u skladu sa nivoom prioriteta odreenim tokom prijemne procene7 i
u roku od sedam dana duan je da kompletira inicijalni pregled potreba, rizika, snaga i motivacije
korisnika, porodice i sredine. Voditelj sluaja formira partnerski odnos sa detetom i porodicom koji
se zasniva na potovanju, poverenju i otvorenoj komunikaciji, u kojem korisnik aktivno uestvuje
u svim fazama strunog postupka. Odluke i planovi o daljim aktivnostima se donose zajedniki. Na
osnovu poetne procene, voditelj sluaja treba da saini poetni plan usluga i mera (najdue 15
dana od poetka rada sa korisnikom). Ovaj plan se usmerava na urgentne potrebe i moe se razvijati
uporedo sa postupkom dalje procene. Dakle, rezultat procene bitno odreuje planiranje i dalju real-
izaciju usluga, tj. od kvaliteta procene zavisi koliko e uspeno struni radnik identifikovati potrebe de-
teta, s jedne strane, i kapacitete porodice i sredine da zadovolje potrebe deteta, s druge. Identifikovane
potrebe slue kao osnova za izradu plana stalnosti za dete i porodicu.
Meutim, sloenost zahteva kada je u pitanju pomo i podrka detetu sa smetnjama u razvo-
ju i njegovoj porodici uslovljava potrebu za daljom, produbljenom, sloenijom procenom, tako da
voditelj sluaja (u konsultaciji sa supervizorom) ukljuuje usmerenu ili specijalistiku procenu. Pre-
ma Pravilniku, postupak usmerene procene se pokree ukoliko se zakljui da su potrebni dodatni
podaci radi obezbeivanja adekvatnih usluga8. Usmerena procena fokusira aktivnosti na odabrane
oblasti za dalju i dublju eksploraciju i podrazumeva timsku procenu i/ili upuivanje na specijalistiku
procenu koja se obino obavlja u drugim sistemima zdravstvenom, obrazovnom i dr.
Procena deteta sa smetnjama zapravo ima karakter produbljene, usmerene procene koja se
periodino odvija u odreenim razvojnim stadijumima i u skladu sa situacijama i potrebama sa kojima
se dete i porodica suoavaju. I upravo u ovim fazama strunog postupka (usmerenoj proceni, evaluaciji
i ponovnom pregledu) znaajno je uvoenje modela ROD kao korisnog pomagala voditelju sluaja i
drugim strunim radnicima CSR u radu sa decom i porodicama. Naime, pored neosporne potrebe za
multisektorskom saradnjom i dobiti od iste kada su u pitanju deca sa smetnjama u razvoju, tekoe
sa ukljuivanjem slubi iz drugih sistema u procesu usmerene procene su viestruke: za decu i nji-
hove porodice to je esto veliki napor (finansijski, fiziki i dr.) zato to su specijalizovane slube sta-
cionirane u veim medicinskim centrima. esto je potrebno dosta vremena da se procene realizuju
i dobiju rezultati iz razliitih sistema. Dominantan pristup deci sa smetnjama u razvoju i njihovim
porodicama u zdravstvenom sistemu je parcijalan, patocentrian, i ne uvaava u dovoljnoj meri
sistemsko-socijalni kontekst. Stoga su rezultati ovih nalaza esto nedovoljno upotrebljivi voditelju
sluaja prilikom planiranja usluge. Imajui u vidu potrebu za usmerenom procenom skoro kod sve
dece iz ove grupe, kao i objektivna ogranienja i ve pomenutu nedovoljnu obuenost strunih rad-
nika u CSR za rad sa ovom grupom korisnika, uvoenje i primena modela ROD u produbljenoj i so-
fisticiranoj strunoj proceni je veoma znaajno sa aspekta doprinosa u kreiranju socijalne usluge u
funkciji najboljeg interesa dece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica.
Na slici 1. dat je shematski prikaz rada na sluaju i mesto procene deteta sa smetnjama mod-
elom ROD9.
6 Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Sl. glasnik RS, 59/2008.
7 Neodlono reaguje se odmah, najdalje u roku od 24 h; hitno poetna procena treba da pone to pre, najdalje u roku od 3 dana i
redovno poetna procena treba da pone najdue 7 dana od saznanja o sluaju.
8 Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Sl. glasnik RS, 59/2008, l.59.
9 Shema je preuzeta iz studije Podrka zapoljavanju socijalno iskljuenih mladih smernice za razvoj integrisanih usluga trita rada
i socijalne zatite , prilagoena za potrebe ovog rada.
Druge slube/
Korisnik trai
PRIJEM graani upuuju
usluge/ pomo
korisnika
POETNA PROCENA
rok 7 dana
Monitoring
Slika 1. Prikaz rada na sluaju i mesto procene deteta sa smetnjama modelom ROD
Pored pitanja u kojoj fazi voenja sluaja je najcelishodnije uvesti instrument ROD u upotre-
bu (usmerena procena, procena tokom evaluacije i ponovnog pregleda), vano je i pitanje u kojim
sluajevima, odnosno sa kojim grupama korisnika u CSR je najuputnije i najkorisnije primeniti ROD.
Uesnici obuke za primenu ovog instrumenta u praksi struni radnici iz CSR10 prepoznali su niz
ciljnih grupa za koje postoji potreba i mogunost primene ROD-a u proceni.
Prema miljenju strunjaka iz CSR, ovaj instrument je pre svega izuzetno koristan za primenu sa
grupom korisnika koja je najizazovnija za zaposlene u CSR multiproblemske porodice. To su upravo
porodice koje su hronino u sistemu socijalne zatite i za koje strunjaci obino nemaju reenja jer
su optereene viestrukom patologijom koja stalno produkuje nove krize i nove probleme. Iz ovih
porodica deca se esto izmetaju i smetaju u druge porodice ili rezidencijalne ustanove. U temelj-
noj i sveobuhvatnoj proceni potreba ove dece koja uglavnom imaju raznovrsne smetnje (invaliditet,
teke hronine bolesti, probleme u ponaanju, emocionalne i druge psihike tekoe, iskustvo zane-
marenosti i zlostavljanja i dr.) i proceni potreba roditelja za podrkom u roditeljstvu, otvara se nova
perspektiva i alternativa izmetanju deteta iz porodice. Ovo naroito vai za porodice sa decom sa
invaliditetom radi blagovremenog uvoenja kontinuirane i sistematine podrke kao preventive insti-
tucionalnom zbrinjavanju.
Uesnici obuke dalje smatraju da je instrument veoma primenljiv za procenu dece u hraniteljskim
porodicama, npr. tokom praenja, u evaluaciji usluge i ponovnom pregledu. Posebno je znaajna
mogunost primene kod dece koja ispoljavaju izraenije smetnje u razvoju. U ovim sluajevima, pri-
mena ROD-a moe znatno olakati procenu ne samo potreba deteta, ve i kapaciteta hranitelja i
donoenje odluke da li treba podrati postojeu porodicu ili je u interesu deteta da mu se nae dru-
ga porodica koja e biti u stanju da u veoj meri zadovolji njegove potrebe.
Podruje primene ROD-a se otvara i kod porodica kojima je izreena mera preventivnog i kore
ktivnog nadzora, radi jasnijeg sagledavanja kapaciteta roditelja. Iz istog razloga, instrument se moe
primeniti i kod porodica iji je lan (dete ili roditelj) u sukobu sa zakonom, kao i kod porodica u
kojima deca ispoljavaju poremeaj u ponaanju.
U kriznim i vanrednim situacijama u porodici (npr. razvod roditelja, teke bolesti i smrtni slua-
jevi, privremeno hitno izmetanje deteta sa specifinim potrebama i sl.), kada treba imati valjanu
procenu i doneti teke odluke u kratkom vremenskom periodu, primena ROD-a moe pomoi
strunim radnicima koji rade na sluaju da sa boljom argumentacijom i veom sigurnou iznau
reenja u najboljem interesu deteta i porodice.
Ova vrsta procene moe veoma koristiti prilikom izbora hraniteljske ili usvojiteljske porodice
(posebno ako je u pitanju dete starijeg uzrasta ili dete koje zahteva posebnu negu i panju), kao i
prilikom uvoenja deteta u hraniteljsku, usvojiteljsku porodicu ili instituciju, jer prua obilje korisnih
informacija o detetu, olakava period adaptacije i praenje toka adaptacionog perioda.
ROD se moe koristiti kod dece pod starateljstvom u postupku revizije starateljske zatite, naroito
u sluajevima snienih odgajateljskih kapaciteta staratelja i/ili ako su prisutne tekoe u odrastanju
deteta (problemi u koli, porodici, socijalnoj sredini...). Generalno, deca pod starateljstvom u otvore-
noj zatiti zahtevaju posebnu panju organa starateljstva u pogledu podrke, jer su upravo ova deca
posebno izloena riziku od siromatva i socijalne iskljuenosti.
Instrument je pogodan za primenu kod mladih koji su u procesu osamostaljivanja (procena za
potrebe izrade plana za samostalan ivot i emancipaciju mladih). Ovde je naroito koristan segment
upitnika kojim se procenjuje samostalnost mlade osobe.
Iako je instrument prevashodno namenjen deci i mladima koji se nalaze u porodici (biolokoj ili
alternativnoj), u izvesnim sluajevima moe se koristiti i za procenu dece i mladih u institucijama (ako
se planira izmetanje u hraniteljsku porodicu, povratak u bioloku ili kod osamostaljivanja).
Rezultati procene izvrene ROD-om mogu biti izuzetno korisni za upoznavanje buduih voditelja
sluaja i drugih slubi sa konkretnim sluajem, jer daju detaljan pregled i dobru osnovu za dalje plani-
ranje i rad sa detetom i porodicom.
10 Tokom oktobra i novembra 2010. realizovane su dve obuke za strune radnike iz CSR (ukupno 26 polaznika) ije su sugestije i predlozi
dragoceni za primenu instrumenta u praksi.
Literatura:
Beker, K., Milojevi, N., Zavii, V. (2009) . Deca sa smetnjama u razvoju od pasivnih primalaca/-teljki usluga do aktivnih uesnika/-ca u
ivotu zajednice, Izvetaj. Panevo: Inicijativa za inkluziju Veliki mali.
Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada centra za socijalni rad, Slubeni glasnik RS, 59 / 2008.
Republiki zavod za socijalnu zatitu (2010). Analiza izvetaja o radu centara za socijalni rad u Srbiji za 2009. godinu, Beograd.
Republiki zavod za socijalnu zatitu (2010). Izvetaj o radu ustanova za smetaj dece i mladih za 2009. godinu, Beograd.
Republiki zavod za socijalnu zatitu (2010). Izvetaj o radu ustanova za smetaj lica ometenih u razvoju za 2009. godinu, Beograd.
Savet za prava deteta Republike Srbije (2004). Nacionalni plan akcije za decu, Beograd.
Veljkovi, L., egarac, N. (2009). Podrka zapoljavanju socijalno iskljuenih mladih Smernice za razvoj integrisanih usluga trita rada
i socijalne zatite, studija, Beograd.
Vlada Republike Srbije, Strategija razvoja socijalne zatite, novembar, 2005.
Vlada Republike Srbije, Zakon o socijalnoj zatiti i obezbeivanju socijalne sigurnosti graana, Slubeni glasnik Republike Srbije, broj
36/91;.84/2004.
egarac, N., Damonja-Ignjatovi, T., Brki, M. (2008). Znanje i vetine za voenje sluaja u socijalnoj zatiti, Prirunik za program obuke,
Beograd.
u meuvremenu nije nita raeno, mogue je da i lekar i roditelj/staratelj, posle est meseci, budu
suoeni sa regresijom u dejem razvoju.
Psihosocijalni model podrke. Cilj medicinske podrke (u koju spada i logopedski tretman) jeste
da sprei dalje pogoravanje stanja, a i da ublai (a kod je to mogue i otkloni) uzrok zastoja u de-
ijem razvoju. Pruanje psihosocijalne podrke u porodici/instituciji obuhvata niz mera. U jednom
odeljku ove publikacije navedene su karakteristike inkluzivnog pokreta, ija je sutina stvaranje
okruenja (porodinog, institucionalnog) u kome e se dete dobro oseati, biti prihvaeno i razvijati
se u granicama svojih mogunosti. Bilo da je re o hraniteljstvu, usvojenju, biolokoj porodici ili in-
stituciji sutina pripreme uesnika u brizi o detetu jeste da se od prvih dana dete osea prihvaeno i
dobrodolo. Ovo uvek treba imati na umu, a posebno onda kada postoje podaci da je dete u prethod-
nom periodu imalo negativna iskustva, kako sa vrnjacima, tako i sa odraslim osobama. Podsticanje
razvoja postojeih interesovanja i radoznalosti deteta, kao i otkrivanje novih, neispoljenih je sledei
zadatak psihosocijalne podrke. Za ovaj zadatak treba pripremiti roditelje/staratelje, kao i osoblje
u institucijama. ak i struni saradnici (psiholozi, pedagozi, specijalni pedagozi) imaju ograniena
znanja o tome kako podstai i razvijati ouvane potencijale. Porodica je u jo teoj situaciji. Jedno od
reenja je da se uspostavi funkcionalna povezanost roditelja/staratelja, vaspitaa u vrtiima, kao i
strunih saradnika u vrtiu/koli, da se napravi pismeni plan podrke detetu (koji e biti izloen u
ovom odeljku) i da se sistematski prati kako se taj plan ostvaruje. Ako dete pohaa kolu neophodno
je da sa uiteljem/razrednim stareinom bude uspostavljen kontakt, kako bi dete savladalo osnovni
obrazovni program i bilo u mogunosti da nastavi kolovanje. Ovaj plan obuhvata dve grupe ciljeva:
obrazovne i vaspitne. Roditelj/staratelj se ukljuuje u savladavanje programa u zavisnosti od svojih
obrazovnih mogunosti i motivacije. Razvijanje motivacije deteta za nastavne i vannastavne aktivno-
sti i razne aspekte socijalizacije takoe ini osnovu plana psihosocijalne podrke.
Dosadanja praksa u razvijanju programa psihosocijalne podrke nametnula je dodatno dva
pitanja: (1) Da li je mogue izbei regresiju u razvoju prilikom ukljuivanja dece sa tekoama u
grupu vrnjaka i (2) koje aspekte razvoja je mogue razviti do prihvatljive granice, a za koje aspekte
razvoja ipak postoje ogranienja. Na ova pitanja nije mogue dati pouzdane odgovore, pre svega
zbog postojanja individualnih razlika meu decom sa tekoama u razvoju i zbog znaajnih razlika
u socijalnom okruenju. Nije bez znaaja ni ranije iskustvo deteta sa vrnjacima i odraslima od koga
zavisi da li e ukljuivanje u grupu vrnjaka bez razvojnih tekoa imati pozitivan ili negativan ishod.
Iskustva steena tokom eksperimentalne faze razvijanja programa psihosocijalne podrke (SCF UK,
2005, 2007, 2010) pokazala su sledee: deca sa smetnjama u intelektualnom razvoju mnogo lake
prihvataju ukljuivanje u grupu vrnjaka bez razvojnih tekoa. S druge strane, vrnjaci njih tee
prihvataju sa obrazloenjem kvare nam igru, spori su, ne shvataju pravila i sl. Ukljuivanje ove
dece u vrnjake grupe treba izvoditi u to ranijem uzrastu i postepeno (prvo sa decom iz ue i ire
porodice, zatim sa decom prijatelja, a u vrtiu/koli na podsticaj vaspitaa/uitelja i ukljuivanjem
u aktivnosti u kojima nee dolaziti toliko do izraaja njihov individualni doprinos (grupne aktivnosti
u kojima pobeuje grupa i sl.). Kada god je mogue treba izbegavati takmiarske individualne ak-
tivnosti zbog opasnosti da e se javiti oseanje manje vrednosti zbog niza neuspeha, koji kod deteta
stvaraju trajno oseanje nesigurnosti i ugroava samopotovanje.
Deca sa senzornim oteenjima (vida, sluha), lokomotornog sistema, hronino bolesna deca i
ostale kategorije dece sa tekoama u razvoju kod kojih nisu umanjene intelektualne sposobno-
sti imaju znatno vie problema pri ukljuivanju u vrnjake grupe. Razvojem samosvesti (orijen-
taciono oko 12 godine, kada postaju svesni posledica svog stanja na poloaj u budunosti, kod njih
dolazi do naglog pada motivacije za sve aktivnosti i depresivnih reakcija. U svakom sluaju, jedan
od ciljeva psihosocijalnog programa namenjenog detetu sa tekoama jeste da se kod njih razvije
svest o ostvarljivim ciljevima u budunosti. Kao to je ve pomenuto, Olport (1969) je svest o budu-
im ciljevima oznaio kao najvaniji izvor integriteta linosti, a time ukazao na osnovnu strategiju
u razvijanju motivacije za aktivnosti povezane sa buduim ciljevima, pogotovo onima koji mogu da
obezbede egzistenciju. Naalost, ni ovo reenje nije univerzalno. Osobama sa tekoama u razvoju
nisu dostupna mnogo prestina zanimanja zbog predrasuda sredine, ak i onda kada imaju za njih
sposobnosti. U posebno tekom poloaju su veoma obdarena deca, kod kojih je frustracija zbog so-
cijalnih barijera jo izraenija.
Klasifikacija dece sa razvojnim tekoama vri se na vremena sa njim (prema individualnom planu podrke);
osnovu: primarnog nedostatka, tzv. sekundarnih po- budu uporni u pruanju panje i topline i onda kada dete
sledica i stepena potrebe za podrkom u zadovoljava- na njihovu panju i toplinu ne reaguje adekvatno1; obezbe-
nju potreba. de intenzivan nadzor kakav je neophodan ako dete mora
Poslednji model klasifikacije koji je od posebnog zna- da potuje odreeni reim ishrane, uzimanja terapije, ili
aja u vezi sa donoenjem odluka o vrstama podrke (New pak da odgajatelji uestvuju aktivno u realizaciji odree-
York State Foster Parent Manual, NYS Department of Soci- nog tretmana.
al Services Summary, 2002) definie potrebe za podrkom Stepen 3: Izuzetna briga i pomo. Ovaj nivo brige
preko tri osnovna nivoa: je potreban detetu koje je, ili kada je u takvom stanju da
Stepen 1: Standardni nivo podrke. Deca sa poseb- mu je potrebna medicinska nega; dete koje ima ozbiljne
nim potrebama kojoj je potreban ovaj nivo podrke mogu probleme u ponaanju pa mora biti pod stalnim nadzo-
biti bez dijagnostikovanog oteenja, iako mogu imati rom; dete koje pati od teeg mentalnog oboljenja, kao to
probleme u svakodnevnom funkcionisanju koji su nastali je izofrenija, teka mentalna retardacija, oteenje moz-
usled zanemarivanja, nebrige, nedostatka prilika za ue- ga ili autizam; dete koje ima AIDS.
nje i razvoj, pa ak i usled nekih oblika zloupotrebe. Za decu u ovoj kategoriji odrasli treba da: obezbede
Stepen 2: Posebna podrka. Ovaj nivo podrke de- sve to je predvieno u kategoriji osnovne brige; obezbe-
tetu potreban je kada ono ima neko senzorno ili telesno de nadzor jedan-na-jedan 24 sata; rade kao aktivni lanovi
osteenje koje ga ini zavisnim od okruenja; ako ima hro- tima koji realizuje individualni plan podrke (stimulacije,
nino (npr. astma) ili terminalno oboljenje; dete koje je na terapije, tretmana, reedukacije, rehabilitacije, obrazova-
privremenoj meri u sukobu sa zakonom; dete koje je ume- nja...).
reno retardirano, dete sa emocionalnim poremeajem,
ili koje ima poremeaje u ponaanju koji zahtevaju visok Vera Rajovi
stepen nadzora.
Za decu u ovoj kategoriji odrasli treba da: obez-
bede sve to predvia osnovni nivo podrke; vie se lino 1 Ovo posebno treba imati u vidu kod dece sa traumatinim ra-
angauju svi lanovi porodice i da, kroz dogovaranje i za- nim iskustvima, problemima vezivanja i dece sa poremeajem
jedniko osmiljanje aktivnosti sa detetom, provode vie iz autistinog spektra
koje su preduzimane do momenta izrade IPP-a. Uslov za uspenu realizaciju plana je i uzimanje u
obzir ukupne porodine situacije, kao i situacije u instituciji u kojoj dete ivi. Cilj ovih pripremnih
aktivnosti u izradi plana je da predviene mere budu ostvarljive. Bilo da su zahtevi nerealno visoki
(teko ostvarivi) ili nii od mogunosti onih koji brinu o detetu, motivacija nee biti uspostavljena.
ta je i ta sadri individualni obrazovni plan. IPP je individualni razvojni dokument. Mora da sa-
dri i osnovna obeleja identiteta deteta, kako bi opti principi izrade plana bili usaglaeni sa karak-
teristikama deteta i kulturnim i tradicijskim obelejima sredine u kojoj porodici ivi. Na osnovu svih
ovih elemenata, a i na osnovu procene potreba deteta od strane onoga kod koga dete ivi (porodice,
vaspitaa u instituciji) radi se IPP koji sadri:
1. Listu potreba deteta koje nisu zadovoljene ili koje su samo delimino zadovoljene;
2. Listu ouvanih sposobnosti aktivnosti kojima je mogue podrati njihov razvoj;
3. Listu interesovanja deteta i mogunosti za njihovo zadovoljavanje;
4. Listu primarnih i sekundarnih posledica razvojne tekoe i plan za njihovo ublaavanje (a kada
se radi o sekundarnim posledicama i njihovo otklanjanje);
5. Za svaku od taaka u planu navesti listu aktivnosti, vreme i nosioce izvravanja;
6. Utvrditi plan vrednovanja rezultata, kao i plan revizije, u sluaju da neki elementi plana nisu
ostvareni ili da su ostvareni ranije, pa je stvoren prostor za dopunu plana.
Na osnovu ovih kratkih napomena nije mogue izraditi IPP, ali poglavlja u navedenim studijama
SCF UK, uz seminare za zainteresovane to omoguuju.
Literatura
Doen, Lj., Gai-Bradi, D. (2005). Vrti po meri deteta, Beograd: Save the Children UK.
olin, T. (2007). Izrada individualnih obrazovnih programa za dete ometeno u razvoju. U: kola po meri deteta. Beograd: Institut za psiho-
logiju Filozofskog fakulteta.
Hrnjica, S. i sar.(2009). kola po meri deteta 2, Beograd: Save the Children UK.
Markovi, S. i sar.(2010). kola na kvadrat model povezivanja specijalnih i redovnih kola. Beograd: Save the Children UK.
Sretenov, D. (2008). Kreiranje inkluzivnog vrtia. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju Drutva psihologa Srbije.
RAZVOJNI PODSETNIK
Branislava Piper, Milica Radovi-upunski, Branka Radojevi, Maida Stefanovi
`` 12 meseci: Spava 1012 sati nou i potreban mu je dreme jednom ili dva puta preko dana u
trajanju od pola do dva sata.
`` 1224 meseca: Potrebno je 912 sati nonog spavanja. Nekoj deci i dalje je potreban krai
dnevni dreme.
Navike istoe
U pogledu navika istoe, smatra se da u periodu do druge godine odgajatelji prevashodno pre-
uzimaju odgovornost za njihovo upranjavanje.
Fina motorika
`` 12 meseca: Pogledom prati predmet koji se pomera levo-desno.
`` 34 meseca: Hvata predmete celom akom, igra se rukama, posmatra ih, stavlja dudu ili zveku
u usta.
`` 6 meseci: Hvata celim dlanom i opruenim palcem, postepeno prilagoava hvat veliini i obliku
predmeta, dohvata ciljano pruenu igraku obema rukama, prebacuje igraku iz ruke u ruku.
`` 8 meseci: Lupka i trese predmet, udara predmete jedan o drugi, moe da zadri dva predmeta,
sve baca na pod.
`` 9 meseci: Hvata sitne predmete palcem i kaiprstom (pinceta hvat).
`` 12 meseci: Hvata sitne predmete opozicijom palca i kaiprsta (kleta hvat), ubacuje dugmad u
posudu, oponaa aranje olovkom po papiru.
`` 14 meseci: Precizno hvata i stavlja sitne predmete u flaicu, moe da stavi dve kocke jednu na
drugu.
`` 1922 meseca: Okree stranice knjige, baca predmete bez odreenog pravca, uiva u igrama
bacanja i hvatanja, vrlja po papiru.
`` 1213 meseci: Veina dece izgovara svoju prvu re. Obino je to imenica sastavljena od dva ista
sloga (ma-ma, ba-ba, ta-ta i sl.).
`` 15 meseci: Glasom izraava svoje elje i skree panju, pravi reenice od jedne rei ili rei i ge-
sta, bolje razume govor roditelja. Razume da poznate stvari i osobe imaju svoja imena.
`` 18 meseci: Koristi 1050 rei i imenuje predmet i lica na zahtev (ta je to? Ko je ovo?). Ponavlja
rei za odraslima, spaja imenicu i glagol (mama daj).
`` 2224 meseca: Koristi vie od 50 rei. Trai reima da jede, spava i izvrava jednostavne naloge
(pokai, donesi...). Gradi reenicu od 3 rei, a zna znaenje za oko 250300 rei. Komentarie
dok crta, pria samo sa sobom ili sa igrakama.
Imunizacija
`` Napomena: Ukoliko je neka od vakcina iz prethodnog perioda (do 2. godine) proputena, moe
se nadoknaditi do 5. godine ivota.
San
`` 2 godine: Potrebno je 1012 sati sna nou, a tokom dana otprilike dvosatni dreme. U ovom
razdoblju deca se razlikuju. Neka se odmaraju nekoliko puta ili spavaju vie sati odjednom, dok
drugima dnevni odmor skoro da i ne treba.
`` 3 godine: 1012 sati nou, 12 sata dremea preko dana.
`` 4 godine: 1012 sati nou, do 1 sat preko dana.
`` 56 godina: Veina dece prestane da spava preko dana. Nou je potrebno 1011,5 sati sna.
Navike istoe
`` 3 godine: Na vreme trai nou (ne mokri nou), uz podseanje pere ruke i zube.
`` 4 godine: Uspostavljena kontrola male i velike nude, ali je potrebna pomo u toaletu.
`` 5 godina: Potpuna kontrola velike i male nude.
Emocionalno reagovanje
`` 3 godine: Ima izlive ljutnje i besa pri sputavanju aktivnosti; testira granice i kri zabrane. Javlja-
ju se kratki napadi besa jer na ovom uzrastu jo ne moe da potpuno kontrolie izlive.
`` 4 godine: Oseanja su intenzivna i kratko traju, este su promene raspoloenja. Ima prva osea-
nja o tome ta je lepo, a ta runo. Javljaju se emocije stida, zavisti, nade, ponosa.
`` 45 godina: Ispoljava strah od mraka, izmiljenih bia, udovita iz ormana. U ovom periodu
normalne su igra fantazije i imaginarni prijatelj. Tolerantnost na nezadovoljenje potreba je vea.
`` 67 godina: Prepoznaje svoja oseanja (ljubav, sreu, bes i razoarenje), a strahovi su vezani za
realno zastraujuu situaciju.
Aktivitet i panja
`` 3 godine: Oekuje se da dete moe da se zadri u omiljenoj aktivnosti 3 minuta.
`` 45 godina: Panja moe da se odri 510 minuta.
`` 6 godina: U stanju je da zadri panju 1015 minuta (gledanje crtanog filma, igra, itd.). Panja
postaje selektivnija, prilagodljivija, u veoj meri planska. Fleksibilno prilagoava svoju panju
trenutnim zahtevima razliitih situacija. Ima bolje strategije pamenja.
regredira sisajui prst, tepajui, akajui nos i dr. Sposobno za ljubomoru, zaljubljuje se, seda u
krilo i trai nenost od odraslih u okolini. Veoma je bitno da naui sa kim i kako se razmenjuje
dodir i panja, kako ne bi postalo rtva zloupotrebe.
`` 4 godine: Pokazuje drugoj deci polni organ (igra pokai mi ta ima). Postavlja pitanja kako
beba izae iz majke i esto samo dolazi do odgovora da je to kroz pupak. Dovoljno odraslo da,
ukoliko eli, uje prva objanjenja o zaeu i raanju. Pokazuje interesovanje za tua kupatila,
kao i da gleda druge dok uriniraju. Otkriva psovke i rei na koje odrasli reaguju sa negodova-
njem. Kada je pod stresom, regredira: odbija da defecira u nou, sisa palac, itd.
`` 5 godina: Opaa seksualne razlike meu odraslima, moe postavljati pitanja zato sestra nema
penis ili otac grudi. Igra se kao bajagi trudnice, simulira grudi stavljanjem krpica u bluzu, itd.
Interesuje se i dalje odakle dolaze bebe i zadovoljno je odgovorom iz stomaka. Zaee, raanje,
smrt i ivot posle smrti postaju omiljene teme. Na ovom uzrastu najbolje je postaviti jasna pra-
vila za redukovanje tenzije.
`` 6 godina: Ima mnogobrojna pitanja o seksualnim razlikama polova. Zanima ga detaljnije kako
beba nastaje, period trudnoe i poroaja i da li to majku boli (ove teme ne treba izbegavati, ali
objanjenja treba prilagoditi uzrastu deteta).
Fina motorika
`` 3 godine: See makazama za papir bez preciznosti, precrtava krug kada mu se pokae, koristi
flomastere i drvene bojice, pravi harmoniku od papira, gradi kulu od devet do deset kockica.
`` 4 godine: Pokuava da nacrta oveka glava i udovi (ia Glia), precrtava kvadrat, kopira ne-
koliko tampanih slova, savija papir po dijagonali.
`` 5 godina: Crta kuicu, drvo, ljudsku figuru crte prepoznatljiv, precrtava trougao, razlikuje
tekolako.
`` 6 godina: Hvata malu loptu obema rukama sa udaljenosti od 3 metra. Jednom rukom pravi ku-
glicu od papira, pogaa loptom cilj, namotava konac, palcem moe da dotakne svaki prst, pravi
lepezu od papira, koristi reza za olovke.
Uzimanje hrane
`` 2 godine: Dri au i olju jednom rukom, kaiku stavlja ravno u usta. Voli da pomae u kuhinji.
3 godine: Samo pije vodu, sok i jede viljukom. Igra se spremanja hrane i serviranja.
`` 5 godina: Postavlja sebi sto. Pomae u raspremanju stola.
`` 7 godina: Koristi no za mazanje, pravi sebi sendvi. Shvata da je prljava hrana opasna i da neka
hrana mora da se kuva.
Navike istoe
`` 3 godine: Trai nou/da ide na WC.
`` 4 godine: Samo pere ruke.
`` 5 godina: Samostalno u korienju toaleta i umivanju.
`` 7 godina: Veinu radnji vezanih za kupanje obavlja samostalno. Samostalno pere zube.
Reproduktivno zdravlje
`` Pubertet kod devojica poinje obino u osmoj godini ivota. Usled hormonskih promena poi-
nju da im rastu grudi. Stvara se telesna i stidna maljavost. Menstruacija u normalnim okolnosti-
ma poinje posle devete, a pre esnaeste godine ivota. U poslednih 100 godina primetno je da
se menstruacija javlja sve ranije, tri do etiri meseca svakih deset godina. Ako grudi devojice
zaponu sa rastom pre osme godine ivota, ili se prva menstruacija javi pre devete godine, po-
trebno je obratiti se lekaru. Takoe bi trebalo konsultovati lekara ako kod devojice ne zapone
razvoj dojki do etrnaeste godine ivota.
`` Pubertet kod deaka poinje oko devete godine i ogleda se u naglim telesnim promenama: na-
gli rast, pojava malja (stidnih, pod pazuhom, dlaica iznad gornje usne), mutiranje glasa i rast
monica i penisa.
San
`` 79 godina: Potrebno je 9,511,5 sati sna, bez dnevnog spavanja.
`` 1012 godina: Oko 9 sati sna je dovoljno.
`` 1214 godina: Sa pubertetom/adolescencijom poveava se potreba za snom (vie od 9 sati
sna). Ima tendenciju da kasnije lee i ustaje, to je posledica hormonskih promena koje se odra-
avaju na bioloki mehanizam regulacije budnosti i spavanja.
Navike istoe
`` 8 godina: Regulisano pranjenje. Samostalno pere zube, samo se kupa.
Emocionalno reagovanje
`` 7 godina: U stanju je da verbalizuje negativna oseanja, moe kriviti druge za svoje greke.
Afektivnost plitka, ali vedra.
`` 8 godina: Izraena su oseanja ponosa i krivice. Emocije objanjava referirajui na unutranja
stanja, shvata da je mogue istovremeno doivljavati vie od jedne emocije. Razume psiholoke
osobine drugih.
`` 9 godina: Postaje introspektivno i usmereno na sebe, tei da bude samokritino. Nema velikih
briga, a ako ima teka oseanja lake mu je kada vidi da ona mue i druge ljude. Sposobnost za
empatiju raste.
`` 10 godina: U ovom periodu nalazi se izmeu zavisnosti deteta i nezavisnosti preadolescen-
ta, postaje samosvesnije. Javlja se samoregulacija, odnosno oseaj da kontrolie svoje emocije.
Deca kojoj to polazi za rukom su vedrog raspoloenja, empatinija i prosocijalnog ponaanja,
dok su ona koja u tome ne uspevaju preplavljena negativnim emocijama, slabije prihvaena i
socijalno neprilagoenija.
`` 1214 godina: Osetljivo, ima potrebu za privatnou, anksiozno zbog socijalnih i kolskih pri-
tisaka. U ponaanju je as detinjasto, as upadljivo zrelo.
Aktivitet i panja
`` 68 godina: Panja postaje selektivnija, prilagodljivija, u veoj meri planska. Fleksibilno je pri-
lagoava trenutnim zahtevima razliitih situacija. Ima bolje strategije pamenja. Traje 1520
minuta.
`` 911 godina: Bolje kontroliu usmeravanje panje i sopstvene misli, primenjuje istovremeno
nekoliko strategija pamenja (organizovanje, ponavljanje, elaboracija). Sposobnost za odra-
vanje panje postepeno se pribliava vremenskom okviru karakteristinom za adolescente i
odrasle (varira/blago opada na 15, a znaajnije na 30 minuta, kada je dobrodoao kratak peto-
minutni odmor).
Ponaanje
`` 7 godina: Rasuuje da je pravedna podela po zaslugama. Najizraenije su igre sa pravilima.
Razume koncept dobrog i loeg poetak moralnog rezonovanja. Spoljanja sankcija je motiv
za moralnost.
`` 8 godina: Ljutnju sve manje izraava agresivnim ponaanjem, svoje elje pokuava da ostvari
uz pomo pregovaranja, a ne izlivima besa. Uvia da posebno treba brinuti o onima koji su sla-
biji i uskraeni.
`` 10 godina: Shvata povezanost moralnih pravila i drutvenih konvencija. Moral se sastoji od za-
brana. Fiziki sukob i izlive besa zamenjuje svaom i u stanju je da verbalno brani svoju poziciju.
Kada potuje pravila ini to da bi dobilo pohvalu.
`` 12 godina: Ponaa se u skladu sa optim etikim principima, ali misli da se ponekad mora la-
gati. Vara u koli.
`` 1315 godina: Javlja se internalizovana lina savest, privlae ga etika pitanja i svuda trai pra-
vednost. Rado prima moralne poduke, ali je osetljivo na nareenja i zabrane. Moe biti sklono
laima kako bi steklo vei ugled u grupi.
`` 10 godina: Dobija na brzini i koordinaciji, zalee se u sprint pri tranju, brzo preskae vijau,
igra kolice, moe da udara loptu palicom uz dobru koordinaciju. Veto balansira hodajui po
uskoj gredi. Na crteima se pojavljuje dubina/perspektiva.
`` 1214 godina: Naglo se razvija. Kod devojica se motorika sposobnost postepeno poveava,
a zatim stagnira; kod deaka se drastino poboljava i nastavlja razvoj tokom celog perioda
adolescencije.
Razvoj govora
`` 7 godina: Ima dobar izgovor i gramatiki se ispravno slui govorom. Razvijena mu je sposob-
nost preciznog lociranja zvuka, ispravno uporeuje kvalitete zvuka, poboljava se sposobnost
ralanjivanja rei na glasove i spajanja glasova u rei. Mogue je blago kanjenje u pravilnom
izgovoru: s, z, c, , , , , i d usled ispadanja prednjih zuba.
`` 8 godina: Fond rei varira aktivni/ekspresivni renik sadri 3.00012.000, a pasivni/recep-
tivni 10.00040.000 rei. Koristi sve vrste rei, ali su najfrekventnije imenice i glagoli. U potpu-
nosti je ovladalo glagolskim vremenima.
`` 911 godina: U definicajama rei naglaava sinonime i kategorijalne odnose, shvata dvostruko
znaenje rei, poboljava se upotreba sloenih gramatikih konstrukcija.
`` 1114 godina: Gotovo u potpunosti ovladalo gramatikom. Usvaja oko 1000 novih rei godinje.
`` Napomena: U sluaju disleksije, insistirati na jakim stranama deteta, prilagoditi nastavu, uvesti
vebe itanja, napraviti analizu potekoa i napredovati korak po korak.
Komunikacijske vetine
`` 7 godina: Razume da je putem telefona potreban detaljniji verbalni opis.
`` 810 godina: Prilagoava poruke potrebama slualaca, ima istananije strategije voenja raz-
govora, reaguje adekvatno na povratnu informaciju sluaoca.
`` 1012 godina: Uiva da telefonira, voli da razgovara, moe da napie kratku priu.
`` 1314 godina: Komunikacijske vetine kao kod odraslih.
kolsko postignue
`` 7 godina: Veina prepoznaje slova i poinje da ita, broji do 20, u sabiranju se potpomae prsti-
ma. Jo uvek ne moe da oduzima napamet.
`` 8 godina: ita i pie tampana i pisana slova irilicom, sabira i oduzima do 100.
`` 9 godina: Teno ita, pie tampana i pisana slova i irilicom i latinicom, pravilno pie diktate.
`` 10 godina: Moe da mnoi i deli.
`` 11 godina: Razume razlomke i vri operacije na njima.
Reproduktivno zdravlje
`` Razdoblje polnog sazrevanja u adolescenciji povezano je s brzim telesnim i psihikim razvo-
jem. Danas je veina mladih seksualno aktivna pre navrenih 18 godina. Zatita reproduk-
tivnog zdravlja obuhvata: edukaciju o seksualnosti i reprodukciji, savetovanje o planiranju
porodice i primeni kontracepcije, dijagnostiku i leenje bolesti reproduktivnog sistema i pol-
no prenosivih bolesti. Posebnu panju treba posvetiti reproduktivnom zdravlju mladih koji
imaju iskustva seksualnog zlostavljanja, mentalno retardiranim i mladima sa telesnim otee-
njem. Loe reproduktivno zdravlje povezano je s neznanjem, boleu, zlostavljanjem, iskori-
avanjem i neeljenom trudnoom. Ukoliko menstruacija ne nastupi do 16-te godine trebalo
bi konsultovati lekara.
San
`` 1520 godina: Dnevno je potrebno neto vie od 9 sati spavanja. Ispoljava tendenciju zamene
dana za no, to je posledica promena u biolokim ritmovima budnosti i spavanja. Vikendom
spava due (esto do podneva), da bi nadoknadio/-la san, jer preko nedelje, zbog kolskih oba-
veza ne spava dovoljno.
Navike istoe
`` Napomena: Neuspostavljene navike istoe (kontrola velike i male nude, pranje ruku, zuba,
kupanje) mogu biti u vezi sa razliitim tekoama kod mlade osobe: ometenostima, ali i nepo-
voljnim uslovima razvoja i neadekvatnom brigom od strane odgajatelja, naroito zlostavljanjem
i grubim zanemarivanjem.
Emocionalno reagovanje
`` 1517 godina: Jedan deo mladih je otvoren, eksperimentie i trai uzbuenja, dok su neki po-
vueni. Kod svih su pojaane emotivne reakcije, bilo euforine ili melanholine, trae privatnost
i vreme da budu sami. Osetljivi su na neuspeh i sramoenje. Zabrinuti za svoj izgled i privla-
nost, mogu imati visoka oekivanja i nisko miljenje o sebi. Dublje se emocionalno ukljuuju u
veze. Pokazuju anksioznost u odnosu na ocene, svesniji su svojih sklonosti, ali biraju zanimanja
uz veliku nesigurnost.
`` 1820 godina: Imaju bolji oseaj za sebe, emocionalno su stabilniji, ponose se svojim radom.
Pokazuju veu brigu za druge. Formiraju stabilnija partnerstva.
Aktivitet i panja
`` 15 i vie godina: Sposobnost za odravanje panje slina odraslima (varira/blago opada na
1520, a znaajnije na 30 minuta, kada je dobrodoao kratak petominutni odmor, a moe da
traje do 45 minuta).
Ponaanje
`` 1315 godina: Javlja se internalizovana lina savest, etika pitanja privlae i svuda trai pra-
vednost. Veoma osetljiv/-a na nareenja i zabrane. Moe manipulisati da bi stekao/-la ugled u
grupi.
`` 1620 godina: Ispravno ponaanje procenjuje kao ispunjavanje zahteva socijalnog i vredno-
snog sistema koje je usvojio/-la.
kolsko postignue
`` 15 godina: Zavrava osnovnu kolu, potpuno vlada funkcionalnim vetinama itanja, pisanja,
raunanja (sabiranje, oduzimanje, mnoenje, deljenje), ima osnovna znanja iz oblasti biologije,
istorije, geografije, fizike. Donosi odluku o nastavku kolovanja i izboru zanimanja.
`` 1519 godina: Doba srednje kole. Stie naprednija znanja iz matematike, ita literaturu za
odrasle, stie razliita znanja i ovladava vetinama u zavisnosti od kole/obrazovnog profila za
koji se opredelio/-la. Razmilja o alternativi za prekid ili nastavak kolovanja.
`` 19 i vie godina: Ima odreeno profesionalno zvanje, stie radnu sposobnost. Odreeni deo
odluuje da nastavi kolovanje na fakultetu.
Literatura:
Berger, D. R. ADHD: An Age-by-Age Guide on FamilyEducation.com http://school.familyeducation.com/learning-disabilities/trea-
tments/37765.html
Berk, E. L. (2008). Psihologija cjeloivotnog razvoja, prevod III izdanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Biro, M., Novovi, Z. i Tovilovi, S. (2006). Kognitivno funkcionisanje edukativno zaputene dece predkolskog uzrasta. Psihologija, Vol.
39, 2, 183206.
Bradford, B. B. and Larson, J. (2009). Peer Relationships in Adolescence. U: R. Lerner & L. Steinberg (Ed.): Handbook of Adolescent Psycho-
logy, Volume 2: Contextual Influences on Adolescent Development. Hoboke, New Jersey: John Wiley &Sons.
Branden, N. Ph.D. (1997). What self-esteem is and is not. http://www.nathanielbranden.com/
Brazelton, B. i Sperou, D. (2008). Prekretnice od 3. do 6. godine. Emocionalni i bihejvioralni razvoj vaeg deteta. Beograd: Mladinska knjiga.
Child Sexual Abuse Committee of National Child Traumatic Stress Network (2009). Sexual Development and Behavior in Children, Informa-
tion for Parents and Caregivers. National Child Traumatic Stress Network in partnership with National Center on Sexual Behavior
of Youth. http://nctsn.org/nctsn_assets/pdfs/caring/sexualdevelopmentandbehavior.pdf
Crisp, S. (2010). How much sleep do children need?
www.netdoctor.co.uk/health_advice/facts/childrensleep.htm
East, L. P. (2009). Adolescents Relationships with Siblings. U: R. Lerner & L. Steinberg (Ed.): Handbook of Adolescent Psychology, Volume
2: Contextual Influences on Adolescent Development. Hoboke, New Jersey: John Wiley & Sons.
Fearon, J. (1999). What is identity as we use the word. Department of Political Science, Stanford University, California.
Hules, J. A. Childhood Sexual Development. U: Hules, J.A. Civilizing Sexuality, in preparation. Draft manuscript on: http://www.hules.us/
childhood.pdf
Hwang, P. & Nilsson, B. (2000). Razvojna psihologija. Od fetusa do odraslog. Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora. Normalan razvoj govora i jezika. www.iefpg.org.rs/normalanrazvoj.htlm
Ivi, I., Novak, J., Atanackovi, N., Akovi, M. (2008). Razvojna mapa. Beograd: Kreativni centar.
Kohlberg, L. (1968). The child as a moral philosopher. Psychology Today, vol. 2, 2530.
Komnenovi, J. (2008). Od prvog obroka do kolske uine. Vodi kroz deiju ishranu. IV izdanje. Beograd: Mama Publishing.
Kondi, K. (2002). Kako tee deji razvoj svaki dan korak napred. U: Bukvar hraniteljstva. Beograd: FAMILIA.
Kondi, K. i Levkov, Lj. (1994). Prvih 10 godina. Razvojni i psihoanalitiko razvojni pristup, II izdanje. Beograd: Savez drutava psihologa
Srbije.
Koec, A., Radoevi-Vidaek, B., Bakoti, M. (2008). Regulacija budnosti i spavanja u adolescenciji: bioloki, bihejvioralni i socijalni as-
pekti. Suvremena psihologija 11, 2, 223239.
Kyla Boyse, R. N.(2010). Developmental Milestones. University of Michigan.
http://www.med.umich.edu/yourchild/topics/devmile.htm
Moore, T. (2007). Fostering young childrens socialemotional well-being: building positive relationships with children and families. Cen-
tre for Community Child Health, Melbourne, Australia.
Pijae, ., Inhelder, B. (1988). Intelektualni razvoj deteta. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Rochat, P. (2003). Five levels of self-awareness as they unfold early in life. Department of Psychology, Emory University, Atlanta, USA.
Sexual Development in Primary Aged Children. Developing Whole School Approach, booklet. Joint Agencies Child Abuse Team, Exter, UK.
http://www.devon.gov.uk/sexual_deg_for_websitebook.pdf
Stefanovi-Stanojevi, T. (2005). Emocionalni razvoj linosti. Ni: Filozofski fakultet Univerziteta u Niu.
Sylovsky, J. F. & Bonner, B. L. (2004). Sexual Development and Sexual Behavior Problems in Children Ages 212, Fact Sheet. National Cen-
ter on Sexual Behavior of Youth, University of Oklahoma Health Science Center.
www.ncsby.org/pages/publications/Sexual%20DEvlopment%20of%20Children.pdf
Tucker Burgo, J. (2010). Kids and self-esteem. University of Missouri Extension, Columbia.
Youth Train (2005) Physical and sexual development. http://www.youthtrain.com/assets/samples/Cert_YM/understanding_manual1.pdf
Tira
500
CIP -
,
159.922.76-056.26/.36
ISBN 978-86-88171-03-8
1. , , 1948- [] []
[ ]
a) -
COBISS.SR-ID 182978572